DEONTOLOKE ETIKE I ETIKA VRLINE

UVODNA PITANJA: 1. to je etika? 2. to je autonomna, a to heteronomna etika? 3. to je dunost? ODGOVORI: 1. Etika je filozofija morala. Filozofska disciplina koja istrauje podrijetlo, motive, normu i svrhu moralnog djelovanja i prosuivanja 2. Autonomna etika: etika teorija prema kojoj je ovjek izvor pravila ili zakona vlastitog djelovanja (izvor morala je u ovjeku samom) Heteronomna etika: tip etike teorije prema kojoj moralna naela nemaju svoj izvor u ovjeku, ve u neemu izvan njega, najee u bogu (izvor morala je izvan ovjeka) 3. Dunost: osjeaj obaveznosti, zapovijed koja proizlazi iz unutranjosti ljudskog bia (ili je postavlja zajednica), a osjeamo je kao opravdanu samostegu da djelujemo u skladu s moralnim vrijednostima (Dunost je nunost djelovanja iz potovanja prema moralnom zakonu Kant) Vano je da znamo razliku i determinaciju pojmova autonomne i heteronomne etike, jer e nam to naposljetku pomoi da utvrdimo koja je od dvije spomenute Kantova etika teorija. Pojam dunosti jedan je od temeljnih etikih pojmova! Ljudski uvjetovana mogunost.

DEONTOLOKE ETIKE
gr. deon (dunost) etike teorije ija je temeljna kategorija kategorija dunosti dunost: ono to se ne smije propustiti uiniti pokuavaju odrediti moralnu ispravnost nekoga postupka na posve drugaiji nain ono to njih zanima nisu ciljevi i posljedice postupka, ve njegov motiv vjerojatno najutjecajnija etika teorija te vrste je ona Kantova: o Kant je krenuo od pretpostavke prema kojoj je ovjek jedino bie ije djelovanje nije odreeno iskljuivo prirodnom nunou, ve i njegovom slobodnom voljom o ivotinje funkcioniraju iskljuivo motivirane tom prirodnom nunou, odnosno nagonski: npr. Gladan lav pokuava zgrabiti prvu jestivu stvar koja mu se nae u vidnom polju o Nasuprot tomu ovjek moe djelovati i prema svojoj volji o Volja (Kant): umno htijenje, dakle htijenje koje nije rezultat naih nagona, potreba li sklonosti, ve ono koje je voeno umom o Dakle, Kantova teorija tie se motiva, a ne posljedica nekog postupka

 DJELOVANJE IZ NAGNUA I DJELOVANJE IZ DUNOSTI (Kant) o Nagnue: naa emocionalna inklinacija, naklonost ili sklonost neemu, primjerice (srei, zadovoljstvu, ljubavi, ugodi) o Djelovanje iz nagnua, pa ak i kada ima najbolje posljedice, jo uvijek nije moralno! o Primjer: majka spaava vlastito dijete od utapanja u nabujaloj rijeci (taj postupak ima nedvojbeno dobre posljedice) Koji je motiv? Majinska ljubav, naravno Pa hoemo li rei da je ta majka poinila potovanja vrijedno moralno djelo? Neemo. Dakako, ona nije uinila nia loe, ali to jo nema veze s moralnou Zato Kant takav postupak, uinjen iz nagnua, naziva tek legalnim On nije moralno neispravan, ali jo nije ni moralan Postupak bi bio moralan, odnosno moralno ispravan tek kada bi bio uinjen iz dunosti Da je ta ena spasila neku posve nepoznatu osobu, prema kojoj je emocionalno ravnoduna, iz osjeaja dunosti, tj. zato to joj to nalae njezina savjest, tada bi njezin postupak bio moralan Budui da je za Kanta dobar samo onaj postupak koji je uinjen iz dunosti, njegova se teorija naziva etikom dunosti

ETIKA DUNOSTI

Pitanje: Zbog ega nije prihvatljivo da nai postupci budu motivirani naim nagnuima? Zato to bismo tada postupali samo prema onima koje volimo i gledali bismo samo vlastiti interes. Zato valjano moralno naelo mora imati univerzalni karakter, odnosno mora biti takvo da ne doputa da nai postupci prema drugim ljudima ovise o tomu volimo li ih ili ne ili je li neto u naem interesu ili nije. Izmeu ostalog, prema ljudima koje volimo ionako postupamo dobro (interesi su nam ovdje u srcu) i za to nam ne treba nikakvo moralno naelo Pitanje: Kako emo znati to je naa dunost? To nam govori naa umna moralna svijest, naa savjest Naa savjest nam nalae kako da djelujemo Te naloge savjesti Kant naziva imperativima IMPERATIVI ne dolaze izvana i nije rije o zapovijedima kojima nas netko drugi (drutvo, bog, autoriteti) prisiljavaju da neto uinimo ili ne uinimo, ve ti imperativi dolaze iznutra, iz nas, iz naeg vlastitog uma, odnosno iz savjesti 2

 ZATO JE KANTOVA ETIKA AUTONOMNA, A NE HETERONOMNA!!! AUTONOMIJA, od gr. auto (sm) i nomos (zakon, pravilo). Autonomno je ono to samo sebi propisuje pravila, odnosno zakone. Nezavisnost.

KATEGORIKI I HIPOTETIKI IMPERATIV: IMPERATIVI su dvovrsni: 1. prvi su oni koji imaju oblik hipotetikog suda, pa se zovu hipotetiki imperativi o Hipotetiki sud: osnovan na pretpostavci, zamiljen, uvjetan. Izraava odnos uvjetovanja (npr. ako p, onda q) o Takvo bi, primjerice, bilo naelo: Ako eli da drugi budu dobri prema tebi, budi i ti dobar prema njima o Takva bi bila i sva naela teleoloke etike (govore da moralno djelovanje mora imati neku svrhu, ali se razlikuju kako e svrhu odrediti, npr. hedonizam svrha moralnog djelovanje je postii ugodu, eudaimonizam svrha je postii sreu ili blaenstvo, utilitarizam svrha je korist, perfekcionizam svrha je usavravanje samoga sebe = zovemo ih etike dobara jer je svrha svakog pravca vrhovno dobro 2. druga su vrsta kategoriki imperativi koji nalau bezuvjetna naela o Kategoriki sud: u logici bezuvjetan, odreen, odluan sud, u kojem tvrdnja nije niim uvjetovana o Takvo bi primjerice bilo naelo: Budi dobar prema drugim ljudima o SAMO KATEGORIKI IMPERATIV SADRI U SEBI DJELOVANJE IZ DUNOSTI!!! o Kant navodi nekoliko formulacija toga moralnog naela koje naziva kategorikim imperativom, a najpoznatije su dvije: 1. Djeluj samo prema onoj maksimi za koju moe poeljeti da postane moralnim zakonom (u originalu glasi: Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno moe htjeti da s pomou tvoje volje postane opi zakon.) MAKSIME naa subjektivna moralna naela, naela koja proizlaze iz naih moralnih uvjerenja i vrijednosti, i vrijede samo za nas. Maksima je moralno prihvatljiva ako je poopiva. MORALNI ZAKON objektivno, univerzalno naelo koje vrijedi za sve ljude Pitanje: Kako mogu znati je li neko moje subjektivno naelo, moja maskima, moralno prihvatljiva? Jednostavno tako da se upitam bih li mogao poeljeti da moja maksima postane moralnim zakonom i da po njoj postupaju i drugi ljudi. Dakle, maksima je moralno prihvatljiva ako je poopiva. Primjer: maksima koja kae Uzmi od drugih sve to ti se svidi. Mogu li poeljeti da se svi ljudi pridravaju te maksime? Oito da ne mogu, jer bi to znailo da elim da i drugi uzimaju od mene sve to im se svidi. No, sasvim bi rado poeljela da se svi pridravaju maksime: Pomozi drugoj osobi. 3

2. Djeluj uvijek tako da drugu osobu tretira kao svrhu, a ne kao sredstvo (u originalu: Radi tako da ljudskost u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga svagda ujedno uzima kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo.) o Ova maksima zabranjuje da druge ljude iskoritavamo o Iz te bi perspektive prijateljstvo koje se temelji na koristi bilo moralno neprihvatljivo Prigovori Kantovoj teoriji: 1. Jedan od njih ukazuje da su za njega posljedice nekog postupka posve irelevantne o To bi znailo da je postupak i s najstranijim posljedicama, ako je uinjen iz dobrog motiva, moralno opravdan 2. Drugi prigovor upozorava da pomou Kantove teorije nije mogue donijeti odluku u situacijama koje karakterizira sukob dunosti. o Primjer koji se esto navodi jest situacija u kojoj je potrebno lagati da bi se spasio ivot nevine osobe. S jedne strane imamo dunost govoriti istinu, s druge pak imamo dunost spasiti ivot te osobe. U igri su dakle dvije maksime: Nemoj lagati i Nemoj ugroziti ivot nevine osobe. Problem je u tome to su obje maksime poopive, to nam onemoguuje da u danoj situaciji donesemo ispravnu odluku.

ETIKA PRAVA
J. Locke zagovarao je ideju da ljudi imaju neka bezuvjetna prava koja nas obvezuju i koja pri naem djelovanju moramo potovati. Ta prava nisu stvar neije dobre volje One proizlaze iz prirodnog zakona, stoga ne ovise o tome hoe li ih netko priznati ili ne Ljudi ih stjeu samim inom roenja, injenicom da su ljudi Tri su takva prava: 1. pravo na ivot 2. pravo na slobodu 3. pravo na imetak ivot, slobodu i imetak Locke naziva property, to znai vlasnitvo i svojstvo. ivot, sloboda i imetak su navlastiti ovjeku, neotuivi od ljudske prirode Locke je svoju teoriju koncipirao prvenstveno kao politiku Prigovor ovome tipu teorije: Locke je ta temeljna ovjekova prava razumijevao negativno. Moje pravo na ivot za njega znai da me nitko ne smije ubiti, ali ne i da mi netko mora pomoi da preivim, ili da me netko mora izvui iz smrtne opasnosti. Isto vrijedi i za moje pravo na slobodu i imetak: nitko nema moralnu obavezu osloboditi me iz zatoenitva, niti mi ima obavezu neto dati. Tako tumaena prava od nas zahtijeva da druge, ukoliko ne ugroavaju naa prava, pustimo na miru. To je onda nuan uvjet moralnosti i ako je tako onda bi to znailo da mirne savjesti moemo proi pokraj osobe ozlijeene u prometnoj nesrei ili koja skapava od gladi. 4

KRANSKA ETIKA
Kranska etika isto bi tako mogla biti deontoloka, jer kao i Kantova, kranska etika poiva na dunosti i obvezi potivanja moralnih zapovijedi. Ono to je bitno drugaije u odnosu na Kanta jest da moralne zapovijedi ne dolaze od ovjeka i iz njegove vlastite savjesti, ve od boga. Upravo injenica da one dolaze od boga, kranima predstavlja jamstvo da te zapovijedi vode k onom to je objektivno moralno dobro.

ETIKA VRLINE
Etika vrlina zasniva moralnost nekog postupka u karakteru osobe koja djeluje. Vrline ili kreposti: karakterne osobine koje omoguuju dobar ivot ili sreu u skladu s ciljevima ili svrhom ivota Moralno je ispravan onaj postupak koji bi u odreenoj situaciji poinila kreposna osoba. Takvu je teoriju zastupao i Aristotel: o Prema njegovu uenju postoje dvije vrste vrlina koje su vezane za dijelove ljudske due o Ljudska se dua, naime, sastoji od dvaju osnovnih dijelova: razumski i nerazumski 1. RAZUMSKI za njega su vezane dijanoetike ili umne vrline To su vrline poput mudrosti i razboritosti, umovanja i znanja (realistike) Kod njih ne vrijedi naelo sredine kao kod etikih, jer nitko ne moe biti pretjerano mudar i razborit Tu vrijedi naelo: im vie tim bolje Dijanoetike vrline oito nisu vezane za podruje morala, ali su vezane za openitu svrhu ili cilj ljudskoga ivota > ta je SVRHA za Aristotela eudaimonia ili blaenstvo pa se njegovo uenje naziva i EUDAJMONIZAM Dosizanje blaenstva omoguuju nam etike i dijanoetike kreposti Budui da je za Aristotela vrlo vaan taj cilj ivota kao svrha naeg djelovanja, moglo bi se rei da njegova etika teorija ima u sebi i jasnu teleoloku komponentu. 2. NERAZUMSKI sastoji se od vegetativnoga i od nagonskoga ili poudnoga dijela Vegetativni (psihosomatski) dio ne moemo kontrolirati i on nema veze s naim slobodnim odluivanjem, stoga ni s moralom ( - ) No, razumom moemo kontrolirati nagonski dio due ( + ) Vrline ili karakterne osobine vezane za taj dio due, Aristotel naziva etikim vrlinama (vrline volje koje nastaju ako um odgoji volju u izboru po naelu zlatne sredine, tj. izbjegavanja neumnih krajnosti)

 ETIKE VRLINE (hrabrost ili umjerenost) Aristotel ih definira kao sklonost volje da bira sredinu izmeu manjka i pretjeranosti o Tako je hrabrost sredina izmeu kukaviluka i bezumne drskosti o Tako je velikodunost sredina izmeu krtosti i rasipnosti o Gdje se pak ta sredina nalazi, odredit e na razum