NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

Izvorni znanstveni rad UDK 070:338.48

PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM PUTNIKOM VODIU

Ivana Krajai
(Poslijediplomski doktorski studij kroatistike, Filozofski fakultet Zagreb)
Izdvajaju se i problematiziraju strategije reprezentacije geografskog i kulturnog prostora Hrvatske na pozadini posljednje objavljenog vodia iz Lonely Planetove edicije. Tumaenjem znakovnog sustava vodia te artikulacijom pojedinih kulturnih i ideolokih simptoma i stereotipa predstavljanja, ukazuje se na fikcionalnost reprezentacija. Putniki vodi zapravo proizvodi prostor koji predstavlja te se susljedno tome i Hrvatska uspostavlja kao fiktivna geografija. Ipak, osim to konstruira i odrava mit jedinstvene nacionalne kulture, prostor predstavljen putnikim vodiem prerasta funkciju okvira proizvodnje znanja te, djelujui povratno, sudjeluje u procesu nacionalnog samorazumijevanja, odnosno u proizvodnji same stvarnosti. Kljune rijei: narativni modalitet moi, semiotika turizma, atrakcija, kod autentinosti, turistiki pogled, mitologizacija

UVOD Primarna se uloga putnikih vodia iscrpljuje kroz funkciju markiranja turistikih prizora pri emu oni zadobivaju status vjerodostojnog i kulturno autoritarnog sustava reprezentacije nekog geografskog i kulturnog prostora. Uz jamstvo kulturne autentinosti te sugestiju da vodi opskrbljuje svim potrebnim znanjima za ukroivanjem i uivanjem prostora, prokrijumareno
83

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

je itavo mnotvo stereotipa predstavljanja. K tome te u svjetlu injenica da konzumiramo znakove i reprezentacije te da su sve reprezentacije interpretacije te da one ne mogu biti odrazom objektivne stvarnosti, ve su rezultat selekcijskih postupaka za potrebe turistikog uminkavanja i usmjerenog, neneutralnog, poesto imperijalistikog pogleda, putniki vodii zapravo proizvode prostor koji predstavljaju. Uz transformaciju geografskog prostora u simboliki prostor, putniki vodi lokalnu kulturu svodi na lokalne boje ili domau atmosferu te, usmjeravajui turistiki pogled, konstruira iskustvo prije susreta sa samim prostorom. Reprezentacija prostora bit e problematizirana na pozadini suvremenog i posljednjeg vodia kroz Hrvatsku iz Lonely Planetove edicije, iz 2002. godine. Kako je rije o vodiu koji, prema Bertettijevoj klasifikaciji putnikih vodia, privilegira narativni modalitet moi, prvo e poglavlje ukratko izloiti pripovjedne strategije ovladavanja prostorom. Drugo poglavlje moe se opisati kao semiotiko itanje1 znakovlja Lonely Planetovog vodia kroz Hrvatsku, primjerice sunca, mora, otoka, ribarskih seoca, hipertrofije svetaca, crkava i religiozne umjetnosti na razinama teksta i slike, koji sudjeluju u transformaciji geografskog prostora Hrvatske u simboliki prostor. Svaki reprezentacijski sustav proet je svojevrsnom mitologizacijom, a njezin e rad u putnikom vodiu biti predmetom treega poglavlja. Svoenje geografije na slike privlano nenastanjenog svijeta, pjeanih plaa te raja gdje sunce uvijek sja, ili pak povijesti na tek nekoliko fragmenata lako probavljivog senzacionalistikog tipa tek su neki od mehanizama proizvodnje mitova.2 U tom se smislu i ovaj rad nadaje kao pokuaj tumaenja znakovnog sustava turizma, odnosno Lonely Planetovog putnikog vodia kroz Hrvatsku kao jedne od njegovih manifestacija te kulturnih i ideolokih simptoma koje artikuliraju. Primjer prostora predstavljenog putnikim vodiem naposljetku e biti tematiziran kao okvir proizvodnje znanja te primjer diskurzivne artikulacije moi. Prokazivanjem njegove neneutralnosti, nehomogenosti i

Uzimajui semiotiku kao oruje znanstvene analize, ovo je poglavlje na tragu studijama poput Cullera (1988) i MacCannella (1999). Poevi s MacCannellovim Turistom (prvo izdanje: 1976), semiotika itanja fenomena turizma i njegovih odvjetaka vrlo su popularna, a turistiki je prostor povremena tema eseja o semiotici kulture Rolanda Barthesa. Razotkrivanje tendencija suvremenog drutva ka stvaranju modernih mitova predmet je Mitologija Rolanda Barthesa. Barthes u njima podastire analizu mitova poslijeratnog francuskog drutva, lanih reprezentacija i pogrenih vjerovanja, zapravo semiotikih znakova koji se prikazuju prirodnima ili pozivaju da im se podredi zdravim razumom.

84

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

visoke koncentracije znaenja ovaj rad slijedi trag prostornog zaokreta u kulturalnim studijima.3 I. LONELY PLANETOV VODI KROZ HRVATSKU I NARATIVNI MODALITET MOI Putniki vodi u pravom smislu posrednika je funkcija izmeu putnika i strane zemlje, a Paolo Bertetti (1999: 23), inspiriran Proppovim nazivljem, putniki je vodi nazvao pomagaem poput arobnog sredstva u bajci, uz kojega stjeemo kompetenciju potrebnu da bismo ostvarili na narativni program. Naime, Bertetti je nainio razdiobu putnikih vodia prema trima narativnim modalitetima znanja, moi i elje meu kojima prvi nude odreeno znanje, drugi privilegiraju modalitet moi dok trei tekstualnu strategiju usmjeravaju na elju.4 U tom klasifikacijskom sustavu, tzv. lowbudget vodii, kojima pripada i Lonely Planetov vodi kroz Hrvatsku o kojemu e u ovom radu biti rije, zauzimaju mjesto u drugom tipu vodia, usmjerenom na modalitet moi. Meu karakteristikama ovog tipa vodia Bertetti navodi nisku koncentraciju ilustracija, prevladavanje teksta, posebice uputa praktine namjere: o prijevoznim sredstvima, o smjetaju, ali s naglaskom na jeftinijim rjeenjima. Iako upute impliciraju odreeno znanje, upute su to koje izravno ukljuuju modalitet moi, to se prvenstveno odnosi na uvrivanje stereotipa i predrasuda posredstvom stjecanja nekog znanja. U skladu sa spomenutim odlikama i Lonely Planetov vodi kroz Hrvatsku, kolokvijalnog i jednostavnog stila, izravno se obraa itateljima, sugerirajui pritom bliskost i svojevrsno saveznitvo u zajednikom ovladavanju geografskim i kulturnim prostorom. Spomenuti vodi dri da je putovanje u Hrvatsku
3

Prostorni zaokret i analiza prostora kao prevladavajua interpretativna praksa odjekuju i poststrukturalistikim teorijskim interesima. Primjerice, njihove odjeke u radovima Julije Kristeve, Michela Foucaulta i Gilesa Deleuzea prikazuje West-Pavlov (2009). Prema Bertettiju (1999: 23), vodiima koji privilegiraju znanje, kao to je primjerice Baedeker, namjera je enciklopedijska, odnosno opskrbiti itatelje najvanijim i najpotpunijim znanjima o mjestima koje valja posjetiti. U skladu s time, prevladava tekstualni dio u kojemu je pozornost uglavnom usmjerena na umjetnike (vie) i prirodne (manje) ljepote, s opsenim znanjem iz povijesti i zemljopisa. Vodii koji su pak usmjereni na elju obiluju pomno odabranim ilustracijama s ciljem doaravanja atmosfere, pribliavanje lokalnih boja. O vodiima koji privilegiraju modalitet moi bit e rije u samom tijelu teksta, na primjeru Lonely Planetovog vodia kroz Hrvatsku.

85

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

putovanje u sam raj te nudi nesvakidanje iskustvo prirodnih ljepota i bogatog kulturnog nasljea. No, znanje koje vodi nudi ne zaustavlja se na faktografiji te nipoto nije neutralno. elei olakati snalaenje kroz Hrvatsku, ovladati njezinim prostorom, vodi posee za esencijalistikim objanjenjima zemlje i njezinih ljudi. Uvrivanjem predrasuda o bliskom, a egzotinom, rajskom, netaknutom i pomalo zaostalom prostoru, vodi zapravo izgrauje itateljev horizont oekivanja, a funkcija se turistikog posjeta svodi na perpetuiranje steenoga znanja. Prostor koji se posjeuje ve je otprije poznat i svladan, spreman za konzumaciju no u nemogunosti da govori u svoju obranu. Smjetanje Lonely Planetovog vodia kroz Hrvatsku u kontekst Bertettijeve klasifikacije dobar je okvir za problematizaciju reprezentacije prostora.5 Reprezentacija hrvatskog prostora u putnikom vodiu neodvojiva je od problematike same reprezentacije, koja beziznimno podrazumijeva povezanost sa simbolima moi te pitanje autentinosti. Dakle, takve su kulturne reprezentacije uvijek u nekoj mjeri pristrane, proizlaze iz nekog vrijednosnog sustava, posebne namjene itd., a posebno je problematina njihova uloga mjesta identifikacije lokaliteta vrijednih posjeivanja a time i usmjeravanja turistikog pogleda.6 Pogled je konstruiran kroz znakove, odnosno gledanjem tipinih i autentinih znakova odreene kulture, a sam model gledanja ukazuje na poziciju turista kao semiotiara koji itaju krajolike u potrazi za oznaiteljima prethodno uspostavljenih ideja ili znakova izvedenih iz razliitih diskursa putovanja i turizma.7

Reprezentaciju hrvatskog geografskog prostora zanimljivo bi bilo prouiti i u kontekstu postkolonijalne teorije koja je u novije vrijeme proizvela zanimanje za podruje Balkana ili istone Europe kao europsku drugost. Iako su putniki vodii, poput onih iz edicije Lonely Planeta, tek jedan mogui nain reprezentacije Hrvatske u tekstovima Zapada, poprite su esencijalistikog pristupa nacijama te ponekih imperijalnih stereotipa upisanih u dihotomije Istok-Zapad, razvijenost-nerazvijenost, autentinost-artificijalnost, ali istovremeno i sudjeluju o njihovu uvrivanju. Termin turistiki pogled (tourist gaze) u turistiki diskurz uvodi John Urry (2002), a rije je o pogledu koji nije neutralan, ve usredotoen (pa bi ga stoga bilo prikladnije prevoditi kao zurenje) te, uz konotacije koje gaze ima u psihoanalitikoj teoriji, reprezentira objekt elje to istovremeno sudjeluje u stvaranju subjektova, odnosno promatraeva identiteta. U kontekstu problematike reprezentacije prostora, geografski prostor sveden je na objekt, odnosno predmet spektakla. S obzirom na to da ne postoji turistiki pogled kao takav, ve se mijenja ovisno o prostorno-vremenskim koordinatama drutva koje ga konzumira, pogled pretpostavlja sustav aktivnosti i znakova koji sudjeluju u reprezentaciji. Cullerov citat preuzet iz: Urry (2002: 1213).

86

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

II. REPREZENTACIJA PROSTORA I SEMIOTIKA Pod reprezentacijom prostora, odnosno njegovim predstavljanjem prvenstveno podrazumijevamo koritenje jezika i slika u svrhu stvaranja znaenja tog prostora. Je li pritom rije o pukoj imitaciji stvarnog prostora, njegovoj refleksiji ili pak proizvedenom konstruktu, odnosno simbolu, nemogue je odgovoriti bez poznavanja pravila i konvencija sustava reprezentacije unutar neke kulturne prakse. Putniki vodi je konstrukt znakova koji kroz interakciju s onima koji ga konzumiraju sudjeluje u proizvodnji i razmjeni znaenja o nekom geografskom, odnosno kulturnom prostoru. Dakle, rije je prvenstveno o iznimno komunikativnom sustavu koji iziskuje interakciju i pregovaranje, odnosno interpretaciju znakova i kodova poruka u svjetlu primaoevih vjerovanja i vrijednosti. Znakove i simbole kojima se u putnikim vodiima konstruira poruka mogue je podijeliti u dvije osnovne skupine slike i pisane rijei. Iako za Barthesa (1982: 71), tekst i slika stoje u komplementarnom odnosu; rijei su, na isti nain kao i slike, fragmenti openitije sintagme pa se jedinstvo poruke realizira na viem stupnju na nain prie ili anegdote, rije je o dvama razliitim modalitetima reprezentacije jer je jezik sekvencijalni i temporalno organizirani medij dok su slike simultano i prostorno organizirani medij. Ovo e ih istraivanje nastojati podjednako uzeti u obzir te e podastrijeti analizu retorikih i vizualnih aspekata znakova i simbola, odnosno teksta i slike. Mijena njihova izgleda i znaenja tijekom povijesti uslijed kulturolokih ili tehniko-tehnolokih razloga svakako je zanimljiva, no nadilazi interese ovoga rada. Ipak, nuna je svijest o ogranienjima izgleda i znaenja tekstualnih i vizualnih znakova koja su strogo ovisna o mediju kojim se poruka prenosi i uope karakteristikama toga medija. II. 1. Jezino predstavljanje prostora Reprezentacija prostora putem jezika glavna je tema lingvistike prostora, koja jezino predstavljanje prostora promatra posredstvom indeksnih rijei.8

Rije je prvenstveno o prostornim deiksama, upuivakim rijeima, kojima se znaenje moe odrediti tek sa znanjem o govornikovoj prostornoj pozicionalnosti. Usp. Nth (2004: 283284).

87

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

No prema Nthu (2004: 284), prostorna se indeksinost ne manifestira samo prostornom deiksom u uem smislu, ve jezinom perspektivnou, odnosno stajalitem i vidnim kutom iz kojega se predstavlja prostorni sadraj. Kljunost prostorne pozicionalnosti govornika te njegova uloga sredita opisivanja mjesta, poloaja, razmjera, dodue, ne govore u prilog tezi o kulturnoj relativnosti i arbitrarnosti reprezentacije prostora u jeziku, no svakako postuliraju apsolutnu egocentrinost i antropomorfnost jezine reprezentacije prostora. U sluaju putnikog vodia, osim toga, dogaa se transformacija geografskog prostora u simbolini prostor koji je oblikovan i stanovitom logikom culture, jezikom predstavljenog prostora, ali i onoga tko taj prostor za nas reprezentira,9 te u kodu turizma. Usto putniki vodi artikulira potkodove autentinosti i turistike atrakcije koje u eksplicirati u nastavku na primjeru Lonely Planetovog vodia kroz Hrvatsku. II. 1. 1. Kod autentinosti Svakodnevno diljem svijeta turisti ili agenti semiotike, kako ih je nazvao Culler (1988: 156), ustraju na itanju gradova i krajolika te promatranju kulturnih objekata i praksi kao znakovnih sustava. Njihova je potraga prvenstveno usmjerena na autentinost pa se ona stoga i javlja kao glavni proizvod turistikog oglaavanja i putnikih vodia. Udovoljavajui zahtjevima trita, autentinost proima svaki govor o turizmu. Svi su turisti na neki nain u potrazi za autentinim, bilo da provode potragu za onim tipinim hrvatskim, iskonskim mediteranskim mentalitetom, jo nevienim prizorima ili pak tradicionalnim krmama i konobama. Vrlo su esti motivi hotela, restorana ili uvala koji su udaljeni od popularnih i esto posjeivanih ruta to im jami autentinost, a ista se retorika provlai kroz sve vodie.10 Prema Culleru

10

U sluaju Lonley Planetovog vodia kroz Hrvatsku, rije je o amerikoj autorici Jeanne Oliver, koja je napustila funkciju tuiteljice njujorkog dravnog odvjetnitva, pridruila se Lonely Planetu i poela putovati svijetom, specijaliziravi se pritom za mediteranske zemlje. Nipoto ne elei podlei niskim strastima biografizma, elim tek naznaiti o kakvoj se poziciji radi, uz svijest o tome kako zapravo svaka pozicija uvjetuje drugaije profilirani horizont. Tek nekoliko blokova dalje od glavnih turistikih hotela protee se ulica malih trgovina gdje se mogu vidjeti pravi domai obrtnici na djelu koji svoju robu prodaju za tek djeli cijene koju naplauju na glavnoj ulici; svega 10 milja du obale pronai ete netaknuto ribarsko selo s nekoliko krmi, koje posjeuje lokalno stanovnitvo, i gdje e vam krmarova ena radosno pripremiti srdaan obrok (Culler, 1988: 160161).

88

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

(1988: 161), upravo je distinkcija autentino-neautentino, prirodno-turistiko mono semiotiko orue u kontekstu turizma. Naime, ideja da se vidi prava Hrvatska, prirodna i neuminkana za potrebe turizma te kako ljudi zaista u njoj ive i rade glavni je turistiki topos i Lonely Planetovog vodia. Ideja je to koje se podjednako strastveno ele nauiti avanturisti, bekpekeri i kupci skupocjenih angamana. Svi oni podjednako ustro kroe u svojoj potrazi za znakovima tuinske kulture. Prilog tome je i imperativ posjedovanja reprodukcija povezanih s turizmom razglednica, jadranskih koljki, brodova u boci, licitarskih srca i primorskih delikatesa. Jame se, dakako, izvornost, originalni materijali i arhaine tehnike proizvodnje. Ipak, ba kao to turistiki prostor Hrvatske konstruiran vodiem nije svediv bez ostatka na njezin geografski prostor, tako ni autentinost nije autonomna domaa stvarnost, ve je rije o markiranim atrakcijama, znakovima proizvedenim unutar meunarodnog sustava oznaavanja i rada industrije turizma. II. 1. 2. Kod atrakcije O sustavu turistikih atrakcija kao semiotikih znakova prvi je pisao MacCannell (1999; prvo izdanje 1976), prema kojemu turistika atrakcija, poput znaka, ima trijadnu strukturu, tj. ona je empirijski odnos izmeu turista, prizora i markera. S obzirom na to da prvi doticaji turista i turistikog prizora najee nisu izravni te su u pravilu posredovani njihovom reprezentacijom, odnosno markerima, funkcija spone priskrbljuje markeru privilegirano mjesto unutar trijade.11 Iako se u turistikom diskursu marker prvenstveno odnosi na opis tik uz izloeni predmet, njegovo je znaenje mogue proiriti na svaku informaciju o prizoru ili reprezentaciju koja konstituira prizor kao prizor, no u pravilu ne prekorauje ime prizora, njegovu fotografiju ili skicu. Marker tako moe obuhvaati razliite forme internetske stranice, novinske lanke, turistike broure, razglednice, suvenire, putnike vidie isl. No upravo su potonji kljuni u tvorbi turistikog pogleda i interpretaciju razliitih turistikih prizora. tovie, marker je svojevrsna legitimacija pa stoga ukoliko vodi ne spominje te utoliko ne ovjerava prizor, on nije markiran te nije atrakcija.12

11 12

Usp. MacCannell (1999: 110). Usp. MacCannell (1999: 109134), Culler (1988: 164). Prema Culleru, rije je o paradoksu izvornosti prema kojemu da bi prizor bio doivljen kao autentian, mora biti markiran, ali kada je markiran kao autentian, onda je posredovan i nedostaje mu izvornosti onoga netaknutoga kulturnim kodovima.

89

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

U tom je smislu i prostor Hrvatske u Lonely Planetovom vodiu organiziran kao sustav turistikih atrakcija, odnosno vodi markira, istie i u krajnjoj konzekvenci konstruira prostor za one kojima je namijenjen. Putniki vodi njeguje predodbu hrvatskog geografskog prostora kao bliskog egzotinog prostora, privlanog pomorskog pojasa i netaknutih otoka, bogatog kulturnog nasljea. Kristalno isto more, prekrasni otoci, netaknuta ribarska seoca, plae, vinogradi, antike ruevine, srednjovjekovni opasani gradovi tek su neki od mnogih bogatstava koja Hrvatsku ine pravim turistikim rajem, rijei su Oliverove (2002: 9) kojima otvara hrvatski geografski prostor. Takoer, geografski prostor Hrvatske, znakovito je, putniki vodi dijeli u osam odjelitih prostora Zagreb, Hrvatsko zagorje, Slavonija, Kvarner, Istra, zadarska regija, ibensko-kninska regija, sredinja Dalmacija i juna Dalmacija. Ipak, valja primijetiti kako nisu svi prostori podjednako zastupljeni, odnosno vani, ve je uspostavljena svojevrsna hijerarhija prostora. Prema, primjerice, broju stranica na koji se protee, itav kontinentalni predio zauzima tek jednu estinu sveukupnog prostora.13 U prilog tome, ve i geografska karta Hrvatske na uvodnim stranicama istie tek Zagreb i Samobor, jedine kontinentalne turistike atrakcije, u poduljem slijedu primorskih Rovinj, grad Pag, NP Plitvika jezera, NP Paklenica, Brela, grad Hvar, Modra pilja na Bievu, Mljet i Dubrovnik. U nastavku su dane neke od njih: Zagreb: armantne ulice, boemski kafii i oaravajue galerije dovlae turiste u glavni hrvatski grad; Pore: poluotoki gradi prekriven mreom brdovitih uliica venecijanskog stila; Grad Hvar: prekrasan grad na prekrasnom otoku koji privlai prekrasne ljude; Mljet: prepusti se aroliji ovog maginog otoka pilja, uvala i jezera; pedaliraj, plovi, pjeai ili jednostavno odsanjaj dan; Dubrovnik: biser Jadrana; renesansna arhitektura i masivne zidine koje izranjaju iz ljeskajueg mora (Oliver, 2002: IIIII). Iako vodi sadri reference na gotovo sve zamislive tipove turistikih atrakcija (od povijesnih preko kulturnih do jednostavno zabavnih), u hrvatskom su imaginariju kljunima artikulirane primorske atrakcije more, plaa i sunce.14 Osim njih sustavu atrakcija koje tvore hrvatski prostor pripadaju

13

14

Prema toj raunici, prostori Zagreba, Hrvatskog zagorja i Slavonije izjednaeni su s prostorom Kvarnera, uz koji sredinje jo mjesto zauzimaju prostori srednje i june Dalmacije. Prema Urryju (2002: 35), od poslijeraa naovamo pretpostavlja se da prvenstveno sunce (a ne more!) proizvodi zdravlje i tjelesnu privlanost. Budui da je idealno tijelo ono koje je osunano, reklamiranje sunca, uz jamstvo istoga mora, neizostavan je sastojak atraktivnosti mediteranskih odmaralita.

90

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

prirodne ljepote, muzeji i galerije, dvorci, crkve te povijesni gradovi. Simbolikim se tako prostorom jadranske obale prostiru ostaci palaa, hramova i amfiteatara iz doba Rimskog Carstva, kao i ribarska sela i utvreni gradovi izgraeni za viestoljetne mletake vladavine. Jo jedan znakovit moment, religioznost, odnosno njezina rimokatolika orijentacija takoer nastupa kao kljuno mjesto tvorbe hrvatskog simbolikog prostora. Vodi stoga biljei hipertrofiju svetaca, crkava, religiozne umjetnosti. Takoer, simbolikim prostorom putnikog vodia danju dominiraju uglavnom stilizirani, najee nenastanjeni prostori, neokaljani nazonou suvremenika i njihova dra poiva na injenici to ih se servira kao relikte jednog izumrlog naina ivljenja, kao dio mediteranskog habitusa kakav je neko bio.15 Nou pak isti prostor doivljava potpunu preobrazbu; okrilje noi sredite zbivanja premjeta na krcate plesne podije nebrojenih barova i nonih klubova ili pak pjeanih plaa. Razvidno je, dakle, da se simboliki, odnosno turistiki prostor konstruira egzotinim i erotinim za turiste, no jezino zaodjevanje hrvatskog geografskog prostora svakako nadilazi nevinost neizbjene estetske korekcije za potrebe uklapanja u okvire zahtjeva turistike ponude. Svakako, nije rije o nasumice odabranim reprezentacijama prostora, ve o objedinjavanju povijesnog, kulturnog, drutvenog i prirodnog koje pretendira na univerzalnost i prirodnost. Tako naizgled prirodan niz impresija zapravo predstavlja pomnu selekciju te uz neizbjean vrijednosni moment i ideologijsko iskrivljavanje. II. 2. Slikovno predstavljanje prostora Predstavljanje prostora u obliku slike sastavni je dio strategije reprezentacije hrvatskog geografskog prostora u Lonely Planetovom vodiu.16 Iako kvantitativno prevladane od strane teksta, za Ntha (2004: 487) su i slike i karte svojim potencijalom glede prikazivanja prostora nadmone jeziku, jer e jezik trodimenzionalnost prostora moi odraziti samo jednodimenzionalnou glasovnog lanca. Ipak, sa stajalita sintakse, odnosno prostora

15

16

Grgas (2006) tu prazninu izvodi iz problematinog odnosa prema otocima, ali i iz nedovoljne valorizacije morske sastavnice u legitimiranju hrvatskog identiteta. S obzirom na usvojenu kategoriju narativnog modaliteta moi ovoga tipa vodia, o kojoj je bilo rijei u prethodnom poglavlju, tekst zauzima dominantan poloaj u odnosu na sliku. Ipak, kvantitativna prevlast teksta nad slikom ne implicira nuno i njegovu kvalitativnu i obavijesnu nadmo.

91

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

koji tekst, odnosno slika, zauzima na oslikanoj, odnosno ispisanoj, pozadini Lonely Planetovog putnikog vodia, slika i tekst supostoje usporedno. Prema Nthovoj tipologiji suodnosa slika i tekstova, putniki vodi slike i tekst postavlja u odnos komplementarnosti, odnosno miroljubive koegzistencije u kojoj tekst fiksira znaenje slika dok slika istovremeno pridonosi razumijevanju teksta.17 Budui da je priroda turistikog iskustva dominantno vizualna, slika, odnosno fotografija za Johna Urryja ima sredinju ulogu u strukturiranju turistikog pogleda.18 Prema Urryju, fotografija nije tek prikladnije sredstvo reprezentacije prostora, ona je sredstvo transkripcije stvarnosti, pri emu nije tek rije o pukim iskazima o svijetu, ve njegovim dijelovima ili minijaturnim stvarnostima. Fotografije u Lonely Planetovom vodiu slijede tekstualnu praksu te uglavnom reprezentiraju atraktivniji, primorski geografski prostor njegovu obalu, prirodne ljepote i religioznu arhitekturu. Pomnim odabirom s ciljem da prikau atmosferu i lokalne boje, fotografije smjeraju na elju putnika. Uz tekstualno potpomognuto jamstvo autentinosti, putnik doputa povjerovati u idealne reprezentacije Lonely Planetovog pogleda, bukolike krajolike pojaanih boja i arobnih osvjetljenja, dokinute tehnologije i uklonjene tragove drugih ljudi. Prostor predstavljen slikom bitno je konstituiran, sastavljen od elemenata koji povijesno nikada nisu postojali. Znakovit je moment i fotografija Dubrovnika kao simbola za Hrvatsku na naslovnim koricama. Rije je o pogledu na stari grad iz gornjeg rakursa, osvjetlan zalaskom sunca na pozadini dubokog modrog mora. Osim to zakrivaju nesnosnu guvu i zloglasne cjenike na ulinim terasama, ivopisni i toplo obojani krovovi mame elju i pozivaju da se uroni u njegova koraljna mora i bogatu kulturu. Zapravo uobiajena strategija koritenja turistike atrakcije u putnikom vodiu koja stoji za reprezenta itave kulture. Dakle, dubrovaki imaginarij, osim to je u funkciji markera najpoznatijega hrvatskoga grada, ali i u funkciji simbola itave zemlje, ukazuje na plastinost forme turistikih atrakcija openito te na proizvoljnost u stvaranju turistike slike, manipulaciju pogledom isl. U kontekstu reenoga, cilj je sljedeg poglavlja prokazati znakove koji konstruiraju prostor u putnikom vodiu kao umjetne konstrukte te pokazati da je ono to se nadaje kao prirodno zapravo povijesno i drutveno determinirano.
17 18

Vidi Nth (2004: 482485). Vidi Urry (2002: 124130); Crawshaw & Urry (1997: 176180).

92

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

III. MITOLOGIZACIJA HRVATSKE U PUTNIKOM VODIU Tekst koji sebe predstavlja istinitim ili prirodnim, kao nepromjenjivu realnost ili, u naem sluaju, uspjeno uspostavljenu mo nad prostorom koji prikazuje, dobar je poligon analitikom radu koji nastoji objasniti fikcionalnost reprezentacija.19 I geografski se prostor Hrvatske u Lonely Planetovom putnikom vodiu, vidjeli smo, svodi na znakove koji se predstavljaju prirodnima. Ipak, neki od znakova koji sudjeluju u konstrukciji toga prostora proizvode znaenja to nadilaze jednostavnu denotaciju. Stoga je, na tragu Barthesa (1991), mogue govoriti o proizvodnji mita koji sudjeluje u izgradnji prostora ili njegovoj mitologizaciji.20 Razumijevanje mita kao dijela semiolokog sustava Barthes izvodi iz De Saussureovog znakovnog sustava. Preuzevi i nadogradivi De Saussureovu analizu sustava znakova, Barthes odreuje mit kao znak drugoga stupnja. Mit se, naime, stvara upotrebom znaka kao oznaitelja te dodavanjem novog znaenja, odnosno oznaenog.21 Na taj nain znak biva dograen i podignut na razinu mita. Razumijevanje pak mita kao ideologije proizlazi iz artificijelnog svijeta znakova koji nastanjujemo, a koji se prikazuje prirodnim te koji podupire postojee strukture moi. Ono to prihvaamo kao prirodno za Barthesa je iluzorna stvarnost, konstruirana kako bi prikrili stvarni odnosi ili pak mehanizmi moi u drutvu.22

19 20

21

22

Usp. Campbell (2002: 263). Znaenje pojma mit pluralno je, no za Rolanda Barthesa mit je govor, koji nadilazei usmenost, obuhvaa tekstove i slike te nije odreen predmetom svoje poruke, ve nainom na koji je izloen. Mit se kao takav nadaje istovremeno kao sustav openja (poruka), ali i kao nain oznaavanja (forma) pa je u tom smislu mitologija istovremeno dio semiologije kao formalne nauke i ideologije kao historijske nauke te izuava ideje-u-formi. Usp. Barthes (1979: 232). U De Saussureovoj terminologiji znak se sastoji od oznaitelja (akustike slike) i oznaenog (pojma), a veza meu njima je arbitrarna, proizvoljna. Barthes namjesto oznaitelja postavlja znak te mu pridaje novo znaenje, odnosno oznaeno. Pridavanje znaenja, prema Barthesu, nije proizvoljno jer je oznaitelj nije puko prazno mjesto znaka, ve sam po sebi posjeduje odreeno znaenje. To je ujedno kljuno mjesto distinkcije De Saussureovog znaka i Barthesovog mita. U tom je smislu mogue ustvrditi da mit, barem u jednom dijelu svoga znaenja, funkcionira kao sinonim ideologije, takoer u dijelu svoga znaenja kao skupa uvjerenja i reprezentacija koji legitimiraju i odravaju postojee odnose moi, istovremeno promiui vrijednosti i interese dominantne grupe unutar drutva. Zajedniko oboma jest upravo ideja drutveno konstruirane

93

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

Ne ulazei sada posebno u potrebe neizbjene estetske intervencije kada se Hrvatska kao proizvod prilagoava potrebama i zakonitostima trita turistike ponude, valja ustvrditi da ono to putnici posjeuju, bez obzira na to kojim se putnikim vodiima vodili, nije autonomna domaa stvarnost, ve markirane atrakcije, konstruirane meunarodnom turistikom praksom znakovi proizvedeni unutar meunarodnog sistema oznaavanja. Pritom, turistiki je pogled uvijek strogo usmjeren. Naime, turistikom su pogledu dostupne tek mitske reprezentacije idealnih krajolika, ruralnih pejzaa zaklonjene tehnologije te uklonjenih tragova svakodnevnog ivota (poput smea, blata kao proizvoda kinoga vremena, mrtvih ivotinja ili glomaznih prijevoznih sredstava i/ili radnika koji prijee idealan pogled). Vidljivo pritom nije tek selektirano, ono poziva na iskustvo jednog izumrlog naina ivota, Mediterana kakav je neko bio. Tome u prilog govori i esto isticana pozicionalnost izmeu Zapadne Europe i Balkana kao njegove drugosti.23 Iako se Hrvatsku oznaava posljednjom stanicom na putu za Istok, predziem kranstva i sl., ni nju ne zaobilazi mit o Balkanu kao mjestu satkanom od elje i mate Zapada.24 Hrvatska, naime, nije dovoljno razvijena da bi izgubila drai staroga svijeta i dah Istoka koji joj priskrbljuje pozicionalnost na Balkanu. Istovremeno, Balkan priziva viziju nesreene i nemirne prolosti ija se izazovnost tie mogunosti njezine ponovne rekonstrukcije. Protutea je tome esto isticana religioznost hrvatskog prostora te popratna hipertrofija svetaca, crkava, religiozne umjetnosti koju vodi biljei,25 a koja za cilj ima

23

24

25

stvarnosti koja se namee kao prirodna. Tako se stavovi i vrijednosti povijesno i drutveno odreene klase smatraju univerzalnim istinama, a pokuaji dovoenja u pitanje prirodnosti i univerzalizma te drutveno konstruirane stvarnosti diskreditirani su kao pomanjkanje dobrog ukusa. Stvarni odnosi moi u drutvu ostaju nejasni i zamagljeni. Balkan, prema Todorovoj, odreuje njegov meu-poloaj izmeu Zapada i Istoka, a njegov se granini poloaj kao periferije Europe tie geografske, politike i kulturne udaljenosti od Europe. Istovremeno, Balkan je i zapad istoka. Takoer, reproducirajui granicu istok-zapad, Balkan je sklon konstrukciji orijentalizama unutar samoga sebe. Usp. Todorova (1999: 106). Hrvatsku se, primjerice, smatra njegovim zapadnim dijelom iako se hrvatsko samoodreenje smjeta van njegovih granica. Todorova (1999: 33). Iako je Balkan kao geografsko odreenje optereen dodatnim politikim, socijalnim i kulturnim konotacijama te je jedno od pogrdnih etiketa u intelektualnom diskursu uope, putniki vodi transformira bauk Balkana u prostor avanture koji valja istraiti. Religioznost, dakle, posvema obuzima kulturu, zaposjeda muzeje i turistike karte, postulirajui se na taj nain temeljnom kulturnom vrijednou. Katolianstvo se i ovdje, ba kao i u Barthesovom Plavom vodiu nadaje kao glavni dobavlja turista, naprosto kao da svi putuju da bi posjeivali crkve. Usp. Barthes (1991: 75).

94

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

neutralizaciju kaosa to ga akumulira prisutnost Balkana kao divljeg te uspostavu mita o sigurnosti. Iako retorika putnikih vodia obiluje deklaracijama o autentinosti turistikog vienja, istinitim, autentinim ili tipinim predstavlja se tek nova la turistikog iskustva. Uz mitske reprezentacije krajolika, prolosti, sigurnosti, autentinost se, dakle, uspostavlja kao primarni mit. Prema Trifonasu (2002: 1314), mit je opasnost jer doputa nakupljanje slojeva znaenja unutar predstavljanja neke kulture, istovremeno i neprimjetno obustavljajui potrebu za njihovim propitivanjem. Mit, naime, demistificira zbilju radi lake potronje te naturalizira njezino iskrivljavanje. I putniki je vodi svojevrsni primjer takve ideoloke zloporabe jer je, osim pretvaranja sklonosti i predrasuda u povijest, na djelu i neupitna vjera u poruku.

UMJESTO ZAKLJUKA Putniki se vodi nadaje kao mjesto proizvodnje znanja o prostoru. S vremenom akumulirano znanje i proizvedena stvarnost stvaraju tradiciju ili ono to Michel Foucault naziva diskursom. Rije je prije svega o diskursu kao mediju koji, uz pretenziju na objektivno oslikavanje stvarnosti, istu nuno i iskrivljuje.26 tovie, vodi, fukoovski reeno, funkcionira kao generator diskursa, pri emu prostor predstavlja svojevrsni okvir proizvodnje znanja, identiteta. Pritom, oblikovanje stanovitog tipa znanja o prostoru, njegova diskurzivizacija prenosi i proizvodi mo.27 Mo, kako je shvaa Foucault, jest sveproimajua, decentralizirana i prije svega tvorbena snaga. Njezine strategije premreuju sve razine drutva, ne zaobilazei oblikovanje geografskog prostora u reprezentacijskim sustavima. Njezine oblikotvorne snage proizvode nove vrijednosti, sklonosti, predrasude.

26

27

Foucaultovim je shvaanjem diskursa kao oblika reprezentacije te utoliko i mjesta artikulacije znanja i moi nadahnut i Edward Said koji na Foucaultovu tragu veliku pozornost posveuje odnosu znanja i moi te raskrinkava neutralnost institucionaliziranog znanja i znanosti u krajnjoj konzekvenci. Naime, budui da je znanje istovremeno pojmljivo kao mjesto tvorbe moi, ali i njezin produkt, ono nikada nije neutralno. Upravo zbog esencijalizacije Orijenta kao drugog, orijentalistiki je diskurs diskurs moi. Za Saida (1999: 9) rije je o zapadnom nainu da se dominira Orijentom, da ga se rekonstruira i ima nad njime vlast. Mo kakvom je razumije Foucault nadilazi svoja tradicionalna, institucijom ograniena te odozgo usmjerena odreenja. Mo nije institucija i nije struktura, ni sposobnost kojom su neki obdareni; ona je naziv to se pridaje nekoj sloenoj strategijskoj situaciji u danom drutvu Foucault (1994: 65).

95

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

Istovremeno, simbolini prostor predstavljen putnikim vodiem ima specifino kulturno znaenje koje, osim to konstruira i odrava mit jedinstvene nacionalne kulture i njezine povijesti, djeluje i povratno, odnosno sudjeluje u procesu nacionalnog samorazumijevanja.28 Idealne reprezentacije dotinog pogleda koje proizvodi putniki vodi, broura ili razglednica, krue i konzumirane su jednima pruaju osnovu za odabir lokacije za odmor, drugima pak samo-ponavljajui sustav iluzija, prvorazrednu grau u procesu legitimacije vlastitog nacionalnog identiteta. Dakle, tekstovi putnikih vodia ne proizvode samo znanje o prostoru, nego i samu stvarnost koju opisuju. Na pozadini reenoga mogue je ustvrditi da, ne samo da priroda jezika onemoguuje svaku objektivnu reprezentaciju stvarnosti u jeziku, ve da je i sama stvarnost efekt diskursa stoga njezinoj geografiji, kulturnim objektima geografskog prostora te njihovim povijestima valja pristupiti kao tekstovima.

IZVOR
Oliver, Jeanne (2002); Croatia. Dive into Coral Seas & Rich Culture, Melbourne: Lonely Planet Publications

28

Rije je o procesu transkulturacije, odnosno sudjelovanju izvanjski konstruirane slike svog poloaja u procesu uspostave vlastitog identiteta. Vidi Duda (1999: 8).

96

NOVA CROATICA Zagreb, V (2011) 5

LITERATURA
Baine Campbell, Mary (2002); Travel Writing and its Theory, u: Hulme, P. & Youngs, T. (prir.), The Cambrigde Companion to Travel Writing, Cambridge: Cambridge University Press Barthes, Roland (1979); Mit danas, u: Knjievnost, mitologija, semiologija, Beograd: Nolit, str. 227281. Barthes, Roland (1982); Retorika slike, u: N. Mievi & M. Potr (prir.), Plastiki znak, Rijeka: Izdavaki centar, str. 7182. Barthes, Roland (1991); Mythologies, New York: The Noonday Press Bertetti, Paolo (1999); Kakav vodi, takav putnik, u: Kultura putovanja, Zarez I/17, 28. X. 1999, str. 23. Crawshaw, Carol & Urry, John (1997); Tourism and the Photographic Eye; u: Rojek, C. & Urry, J. (prir.), Touring Cultures: Transformations of Travel and Theory, London & New York: Routledge Culler, Jonathan (1988); The Semiotics of Tourism, u: Framing the Sign. Criticism and Its Institutions; Oxford: Blackwell, str. 153167. Duda, Dean prir. (1999); Putopisi, Vinkovci: Rije Foucault, Michel (1994); Volja za znanjem, u: Burger, H. i Kalanj, R. (prir.), Znanje i mo, Zagreb: Nakladni zavod Globus Grgas, Stipe (2006); Vodi po otoku; preuzeto s: http://www.morsko-prase.hr/2006/ index.php?option=com_content&task=view&id=4007&Itemid=26 (pristupljeno: 20. travnja 2010.) Lefebvre, Henri (1991); The Representation of Space, Oxford: Blackwell MacCannell, Dean (1999); The Tourist: A New Theory of the Leisure Class, Berkeley - Los Angeles - London: University of California Press Nth, Winfried (2004); Prirunik semiotike, Zagreb: Ceres Said, Edward (1999); Orijentalizam, Zagreb: Konzor Todorova, Maria (1999); Imaginarni Balkan, Beograd: igoja tampa Trifonas, Peter Pericles (2002); Barthes i carstvo znakova, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk Urry, John (2002); The Tourist Gaze. London Thousand Oaks New Delhi: SAGE Publications West-Pavlov, Russel (2009); Space in Theory. Kristeva, Foucault, Deleuze, Amsterdam New York: Editions Rodopi B.V.

97

I. Krajai PROBLEM REPREZENTACIJE PROSTORA U SUVREMENOM... 8398

SUMMARY ISSUES OF SPACE REPRESENTATION Ivana Krajai The paper identifies and discusses the strategies of representation of Croatian geographical and cultural space, which are used in the latest edition of Lonely Planet Croatia travel guide. In order to point to the fictional nature of representations, the semiotic analysis of the signs systems that underlies the spatial representation is employed, and the underlying cultural and ideological patterns are identified. The space that is being represented is actually fabricated, and consequently Croatia has been established as a fictional geography. However, the space that is being represented not only constructs and maintains the myth of a coherent national culture, but goes beyond its primary function of being the simple frame of the knowledge production by taking part in the process of national self-identification, and production of reality itself. Keywords: narrative mode of power, semiotics of tourism, attraction, authenticity, tourist gaze, mythology

Primljeno 28. listopada 2010.

98