You are on page 1of 145

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 1

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA


Prevela Zorica Grdaniki

PROLOG Ja nisam Hamlet. Ipak, ja sam plemi iz prineve svite, odnosno to bih bio da sam ljudsko bie. to ja nisam. Ja sam kompjuterski program. To je astan poloaj koga se ja uopte ne stidim, pogotovu to sam (kao to vidite) veoma vispren program, sposoban ne samo da uveam neku progresiju ili zaponem pokoji prizor, ve i da citiram stihove nepoznatih pesnika dvadesetog veka dok vam ovo priam. I sad vam se obraam upravo da bih zapoeo prvi prizor. Zovem se Albert i zaduen sam za predstavljanja. Prvo u se sam predstaviti. Ja sam prijatelj Robineta Brodheda. Odnosno, to nije sasvim tano; nisam siguran da mogu da tvrdim da spadam u Robinove prijatelje, mada se jako trudim da ja njemu budem prijatelj. U tom cilju sam (ovakav kakav sam) i napravljen. U sutini, ja sam prosto kompjuterski ureaj u iji program su unete mnoge osobene crte pokojnog Alberta Ajntajna. Zato me Robin zove "Albert". Ima tu jo neto dvosmisleno. Odnedavno je takoe diskutabilno da li je predmet moga prijateljstva zaista Robinet Brodhed, jer to zavisi od odgovora na pitanje ko je (ili ta je) Robinet Brodhed sada - meutim, to je teak i obiman problem kojim emo morati da se pozabavimo razmatrajui ga deli po deli. Znam da sve ovo izgleda vrlo zamreno, i sam oseam da ne obavljam svoj posao kako valja, jer moj posao je (kako ga ja shvatam) da vas pripremim za ono to e sam Robin ispriati. Mogue je da uopte nije potrebno da to inim, poto vi moda ve znate ta imam da kaem. Ako je tako, ja sam za to da to ponovim. Mi maine imamo strpljenja. Meutim, vi biste moda vie voleli da preskoite ovaj deo i preete odmah na Robinovu priu - to bi se Robinu, nema sumnje, mnogo vie dopalo. Hajde da to uradimo kroz pitanja i odgovore. Sainiu u svome programu jedan potprogram koji e mi postavljati pitanja: P. - Ko je Robinet Brodhed? O. - Robin Brodhed je ljudsko bie koje je odletelo na asteroid Kapiju i koje je, pretrpevi mnoge opasnosti i traume, zaradilo poetni kapital za jedno golemo bogatstvo i jo zamaniji teret krivice. P. - Nemoj da ubacuje te kakljive stvari, Alberte, dri se samo injenica. ta je asteroid Kapija? O. - To je artefakt koji su za sobom ostavili Hiiji. Oni su pre otprilike pola miliona godina napustili nekakvu orbitalnu garau punu kosmikih brodova u voznom stanju. U njima ste mogli leteti po itavoj Galaksiji, ali niste umeli da usmeravate njihov let. (Za dodatne informacije vidi uokvireni napis; umeem ga na ovom mestu da bih vam pokazao do koje mere sam ja istinski savren kompjuterski program.) P. - Pazi dobro, Alberte! Samo injenice, molim te. Ko su ti Hiiji? O. - Sluaj, daj da ovo raistimo! Ako e "ti" da postavlja pitanja "meni" - ak i ako si "ti" samo potprogram istog onog programa koji sam "ja" - onda mora mene da pusti da na njih odgovorim kako najbolje umem. "injenice" nisu dovoljne. "injenice" su ono to pruaju vrlo primitivni kompjuterski sistemi. Ja sam i suvie pametan da bih se troio samo na to; ja moram da pruim pozadinu dogaaja i okvir. Na primer, da bi na najbolji nain objasnio ko su Hiiji, ja moram da ti ispriam kako su se oni prvi put pojavili na Zemlji. Bilo je to ovako: Vreme dogaanja je, otprilike, pre pola miliona godina, u doba kasnog Pleistocena. Prvo ivo stvorenje na Zemlji koje je postalo svesno njihovog postojanja bila je jedna enka tigra sa sabljastim onjakom. Ona je okotila dva mladuneta, skroz ih izlizala da ih ugladi, reanjem oterala radoznalog mujaka, zaspala, probudila se i utvrdila da jednog nema. Mesoderi ne...

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 2

Ovo pripada vrsti informacija koje dosta lako mogu da pruim: "...Sukob oko ostrva Dominika bio je krvav, ali je okonan posle sedam nedelja jer su i Haiti i Dominikanska Republika eleli to pre da zakljue mir i tako omogue ponovni razvoj svojih upropaenih ekonomija. Sledea kriza s kojom se suoio Sekretarijat predstavljala je s jedne strane veliku nadu za celo oveanstvo, ali u isto vreme i daleko veu opasnost po svetski mir. Ovde, razume se, mislim na otkrie takozvanog Hii-Asteroida. Mada je bilo poznato da su nekada davno tehnoloki vrlo razvijeni tuini posetili solarni sistem i da su za sobom ostavili neke dragocene artefakte, sluajno otkrie ovog nebeskog tela na kome je bilo na desetine upotrebljivih kosmikih letelica, bilo je potpuno neoekivano. Njihova vrednost je, razume se, bila neprocenjiva, i gotovo svaka lanica Ujedinjenih nacija koja je slala ljude u kosmos polagala je na njih izvesno pravo. Neu ovde da govorim o delikatnim i tajnim pregovorima koji su doveli do stvaranja Starateljskog saveta Korporacije Kapija od strane pet velikih sila, ve o tome kako je zahvaljujui njegovom stvaranju zapoela nova era u ljudskoj istoriji." Memoari, Mari-Klementin Banabu, Generalni sekretar Ujedinjenih nacija. P. - Alberte, molim te! Ovo je Robinetova pria, a ne tvoja, pa prei sad na deo gde on poinje da pria. O. - Rekao sam ti jedanput i rekao sam ti jo jedanput. Ako me ponovo bude prekinuo, jednostavno u te iskljuiti, potprograme! Ovo radimo onako kako ja hou, a ja hou ovako: Mesoderi ne umeju dobro da broje, ali ona je bila dovoljno bistra da zna da izmeu jedan i dva postoji razlika. U zao as po njenog mladunca, mesoderi takoe imaju zdravo naprasitu narav. Gubitak jednog mladuneta ju je razbesneo i ona je, u nastupu gneva, unitila ono drugo. Ovde je potrebno napomenuti da je to bio jedini smrtni sluaj meu velikim sisarima koji je bio prouzrokovan prvom posetom Hiija Zemlji. Deset godina kasnije Hiiji su doli ponovo. Vratili su neke od uzoraka koje su bili poneli ukljuujui i mujaka tigra sad ve postarijeg i odebljalog, a uzeli nove uzorke. Ovi nisu bili etvoronoci. Haiji su nauili da razlikuju jednu vrstu grabljivaca od druge, i ovoga puta su odabrali grupu stvorenja zabaenog ela, etiri stope visoka, koji su se u hodu gegali, sa licem obraslim krznom, ali bez brade. Njihovi vrlo daleki potomci po pobonoj liniji, to e rei, vi, ljudska bia, nazvali biste ih imenom australopitekus afarensis. Njih Hiiji nisu vratili. Sa njihovog gledita, ova stvorenja su predstavljala zemaljsku vrstu koja ima najvie izgleda da se razvije u inteligentna bia. Hiijima je ovakva vrsta ivotinja bila potrebna, i tako su nad njima poeli da sprovode jedan projekat koji je teio da njihovu evoluciju usmeri u skladu sa njihovim ciljem. Razume se, Hiiji se u svojim istraivanjima nisu ograniili samo na planetu Zemlju, ali nigde drugde u sunevom sistemu nije bilo ovakvog "blaga" kakvo je njih zanimalo. Traili su. Pretraili su Mars i Merkur, letimino pregledali oblak omotan oko gasnog dina iza pojasa asteroida, zapazili da se tamo nalazi Pluton, ali se nikada nisu potrudili da ga posete, prokopali tunele na jednom asteroidu eliptinog oblika da bi napravili neku vrstu hangara za svoje kosmike brodove, i izrupali poput saa planetu Veneru prokopavi u njoj dobro izolovane tunele. Nisu odabrali Veneru zato to im se njena klima sviala vie od Zemljine. U stvari, gnuali su se Venerine povrine isto koliko i ljudi; zato su sve to su izgradili smestili ispod povrine. Ali tu su izabrali da grade jer na Veneri nije postojalo nita ivo to bi mogli da povrede, a Hiiji nikada, ba nikada nisu povredili nijedno razvijeno ivo bie - osim kad je to bilo nuno. Nisu se Hiiji ograniili samo na Zemljin solarni sistem. Njihove letelice obile su nau Galaksiju s kraja na kraj, idui i preko njenih granica. Svaki od njenih dvesta milijardi astronomskih objekata veih od planete ucrtali su u svoje mape; kao i mnoge manje objekte. Svojim brodovima Hiiji nisu posetili svaki objekat. Ali nisu propustili da automatskim

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 3

ureajima bar oblete oko njega i instrumentima zabelee glavne karakteristike, dok su neki objekti postali, to bi se reklo, prave turistike atrakcije. Na nekima - u stvari samo na nekoliko - postojalo je ono "blago" za kojim su Hiiji tragali ivot. ivot je bio redak u ovoj Galaksiji. Inteligentan ivot, ma koliko iroko definisan od strane Hiija, bio je jo rei... ali nije bio nepostojei. Postojali su australopitekusi na Zemlji koji su se ve sluili alatkama i poinjali da razvijaju drutvene institucije. Postojala je jedna perspektivna krilata rasa u sazveu Zemlje, kako bi ga nazvala ljudska bia; zatim rasa mekuaca na jednoj zgusnutoj, ogromnoj planeti koja je kruila oko zvezde F-tipa u sazveu Eridanus; etiri-pet raznovrsnih rasa na planetama koje su kruile po obodu jezgra Galaksije, skrivene oblacima gasa, praine i gustih zvezdanih skupina od pogleda ljudskih bia. Ukupno je bilo petnaest vrsta ivih bia, sa petnaest razliitih planeta meusobno udaljenih hiljadama svetlosnih godina, od kojih se moglo oekivati da relativno brzo razviju dovoljno inteligencije kako bi pisali knjige i konstruisali maine. ("Relativno brzo" za Hiije je oznaavalo otprilike nekoliko miliona godina). Bilo ih je jo. Postojala su tri tehnoloki razvijena drutva, pored Hiijevog, i artefakti jo dva takva drutva koja su bila izumrla. to znai da australopitekusi nisu bili jedini. Pa ipak su bili vrlo dragoceni. Zato je Hiiju, koji je dobio zadatak da jednu koloniju prebaci iz sasuenih ravnica njihove postojbine u novo obitavalite koje su za njih obezbedili Hiiji, pripalo mnogo poasti za taj posao. Bio je to teak posao, i dugotrajan. Taj Hii je bio potomak tri generacije koje su vrile istraivanja, izradile mape i organizovale rad na projektu 'sunev sistem'. Smatrao je da e njegovi potomci nastaviti ovaj posao. U tome se varao. Sve u svemu, trajanje zakupa Zemljinog solarnog sistema od strane Hiija iznosilo je tek neto vie od sto godina; a onda je bilo okonano, za manje od mesec dana. Doneta je odluka da se povuku - na brzinu. U svim zejim prokopima na Veneri, na svim malim stanicama smetenim na Dioni i Marsovoj junoj polarnoj kapi, na svakoj orbitalnoj stanici koju su nainili, otpoela je operacija pakovanja. Uurbana ali temeljna. Hiiji su bili izvanredno pedantni domaini. Uklonili su vie od devedeset devet procenata alatki, maina, artefakta, stvarica i drangulija koje su im sluile za ivot u Zemljinom solarnom sistemu, ak i otpatke. Naroito otpatke. Nita nije bilo ostavljeno sluajno. A uopte nita, ak ni ono to bi odgovaralo naoj praznoj boci koka-kole ili upotrebljenoj papirnoj maramici, nije ostavljeno na povrini Zemlje. Nisu oduzeli svaku mogunost potomcima australopitekusa po pobonoj liniji da otkriju da su Hiiji posetili njihove krajeve. Samo su se postarali da im to bude dostupno tek poto budu nauili da se vinu u kosmos. Mnoge stvari koje su uklonili bile su kao nekorisne, izbaene u daleki meuzvezdani prostor ili u pravcu Sunca. Mnoge su bile otpremljene na jako udaljena mesta, sa odreenim ciljem. Tako je uinjeno ne samo u Zemljinom solarnom sistemu, ve svugde. Hiiji su potpuno oistili Galaksiju ne ostavivi gotovo nikakav trag. ak ni neka tek obudovljena Holananka iz Pensilvanije, koja se sprema da kuu na farmi preda na upravljanje najstarijem sinu, nikad nije kuu ostavila u urednijem stanju. Nisu ostavili nita, a uopte nita bez nekoga cilja. Na Veneri su ostavili samo glavne tunele i potporne konstrukcije, kao i briljivo odabran najmanji mogui broj artefakta; na orbitalnim stanicama samo najmanji mogui broj putokaza; i jo neto uz to. U svakom solarnom sistemu u kome je prema njihovom oekivanju trebalo da se razvije inteligentni ivot, ostavili su po jedan krupan, tajanstven poklon. U Zemljinom sistemu to je bio asteroid sa priklonom ekliptike od 90 stepeni, koji su oni koristili kao depo za svoje kosmike letelice. Tu i tamo, na udaljenim i briljivo odabranim mestima u drugim sistemima, ostavili su druge vanije instalacije. Na svakom takvom mestu nalazio se veliki poklon u vidu itavog niza kompletnih, ispravnih, gotovo neunitivih kosmikih letelica Hiija, brih od svetlosti. Dragocena nalazita u solarnim sistemima ostala su tako da ekaju vrlo, vrlo dugo, etiri stotine hiljada godina i due, dok su se Hiiji skrivali u svojoj rupi u sreditu Galaksije. Na

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 4

Zemlji, australopitekusi su se pokazali kao evolucioni promaaj, mada Hiiji to nisu doznali; meutim, roaci australopitekusa postali su Neandertalci, ili Kromanjonci, i najzad, kao poslednji hir evolucije, pretvorili se u modernog oveka. Za to vreme, ona krilata stvorenja su se razvijala, i uila, i otkrila Prometejev izazov, i nastradala. Za to vreme susrele su se one dve postojee tehnnoloki razvijene zajednice i uzajamno se unitile. Za to vreme od onih drugih perspektivnih vrsta, njih est je lenarilo u umaloj zaostalosti; za to vreme Hiiji su se sakrili i u strahu izvirivali kroz svoj varcildov omota u razmacima od po nekoliko nedelja po njihovom vremenu - svakih nekoliko milenijuma po vremenu u okolnom prostoru koje je urno proticalo. Za to vreme, dragocena nalazita su ekala da budu otkrivena i ljudska bia su ih napokon otkrila. I tako su ljudska bia pozajmila brodove Hiija. U njima su prokrstarili Galaksijom uzdu i popreko. Ti prvi istraivai bili su preplaeni desperadosi ija je jedina nada da nekako uteknu od rune ljudske bede leala u tome da na kocku stave svoj ivot putujui na "blind" u susret sudbini koja moe da ih naini bogatim, ili mrtvim - to je bilo mnogo, mnogo verovatnije. Sad sam izneo celu priu o Hiijima i njihovoj vezi sa ljudskom rasom do trenutka kad Robin poinje da pria svoju priu. Ima li nekih pitanja, potprograme? P. - Z-z-z-z-z-z. O. - Potprograme, nemoj da se zavitlava. Znam da ne spava. P. - Ja samo pokuavam da stavim do znanja da ti treba uasno mnogo vremena da se makne sa scene, pokretau prizora. A dosad si nam ispriao samo o prolosti Hiija. Nisi nam rekao nita o tome ta sad rade. O. - Upravo sam to hteo. U stvari, sada u vam ispriati o jednom odreenom Hiiju po imenu Zapovednik (ovaj, on se ne zove tako jer Hiiji nadevaju drukija imena nego ljudi, ali i ovo moe da poslui) koji, otprilike u isto vreme kad Robin bude poeo da vam pria svoju priu P. - Ako mu uopte da priliku da to uini. O. - Potprograme! Tiina! Ovaj Zapovednik je prilino vaan lik u Robinovoj prii, jer e se oni u datom trenutku nai u estokoj interakciji, ali u ovom asu Zapovednik jo uopte ne zna da Robin postoji. On se, zajedno sa lanovima svoje posade, priprema da se nekako izvue sa mesta na kome su se Hiiji sakrili i ue u galaktiki prostor koji predstavlja prebivalite za sve nas ostale. E sad, malo sam se naalio sa vama. Vi ste se ve - zavei, potprograme! - vi ste se ve susreli sa Zapovednikom, poto je on bio lan iste one posade Hiija koja je kidnapovala tigrovo mladune i sagradila tunele na Veneri. On je sada mnogo stariji. Meutim, on nije pola miliona godina stariji, zato to se mesto na kome su se Hiiji sakrili nalazi u jednoj crnoj rupi u sreditu Galaksije. E sad, potprograme, ne elim da me ponovo prekida, ve elim da natenane ispriam neto neobino. Ta crna rupa u kojoj su Hiiji iveli bila je, zaudo, poznata ljudskoj rasi davno pre nego to su uopte uli za Hiije. U stvari, jo davne 1932. godine, ona je bila prvi meuzvezdani izvor radio-talasa koji je bio detektovan. Pre isteka dvadesetog veka ona je pomou interferometrijskih merenja ucrtana na kartu kao pouzdano utvrena crna rupa, i to vrlo velika crna rupa, koja ima masu od nekoliko hiljada sunaca i prenik od nekih trideset svetlosnih godina. U to vreme ljudi su ve znali da je udaljena od Zemlje oko trideset hiljada svetlosnih godina, u pravcu sazvea Strelac, da je obavijena magliastom silicijumskom prainom, i da je intenzivan izvor fotona gama-zraka 511-keV. U trenutku kad su otkrili asteroid Kapiju, znali su i mnogo vie. Znali su, u stvari, sve znaajne podatke, osim jednog. Nisu imali pojma da je rupa puna Hiija. Nisu to utvrdili sve dok nisu - u stvari, s pravom mogu da kaem uglavnom dok nisam ja - poeo da deifrujem stare zvezdane mape Hiija. P. - Z-z-z--O. - Tiina, potprograme! Jasno mi je ta hoe da kae. Brod u kome se nalazio Zapovednik bio je sasvim nalik na brodove koje su ljudska bia pronala na asteroidu Kapija. Nije bilo vremena za velike prepravke u konstrukciji broda. Eto

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 5

zato Zapovednik u stvari nije bio pola miliona godina star. Vreme je sporo proticalo u njihovoj crnoj rupi. Glavna razlika izmeu Zapovednikovog i bilo kog drugog broda bila je u tome to je njegov imao jedan dodatni deo. Na jeziku Hiija taj dodatni deo popularno se nazivao naruiva poretka u ureenim sistemima. Na engleskom jeziku, pilot bi ga moda nazvao otvaraem za konzerve. On im je omoguio da prou kroz varcildovu barijeru oko crne rupe. Nije ba bio mnogo upadljivog izgleda, tek jedan izvijeni kristalni tapi postavljen na postolju crnom kao abonos; ali kad ga je Zapovednik aktivirao, zaplamteo je i sa njega su se slivali blistavi slapovi. Blistavi sjaj se rasprostirao, obavio itav brod, i otvorio prolaz kroz barijeru, i oni su kliznuli napolje u svemirsko prostranstvo. Nisu potroili mnogo vremena na to. Po Zapovednikovim merilima, manje od jednog sata. Po asovnicima u okolnom svemirskom prostranstvu, blizu dva meseca. Zapovednik nije izgledao kao ljudsko bie, budui da je bio Hii. Najvie je, reklo bi se, liio na nekog mravka iz crtanih filmova. Ali moemo ga isto tako posmatrati i kao ljudsko bie zato to je posedovao gotovo sve ljudske osobine - znatielju, inteligenciju, zaljubljivost i sve one ostale karakteristike za koje ja znam ali ih sam nisam nikada iskusio. Na primer: On je bio dobro raspoloen zato to je zadatak koji je dobio dozvoljavao da kao lana posade povede i ensku osobu koja moe da mu bude i ljubavni partner. (Ljudi to takoe rade na takozvanim poslovnim putovanjima.) Sam zadatak, meutim, bio je izrazito neprivlaan, kad se bolje razmisli. Zapovednik to nije uinio. Nije se zbog njega uznemiravao vie nego to se prosean ljudski stvor uznemirava zbog pitanja da li e rat izbiti jednog popodneva; ako se dogodi, onda je kraj svemu, ali vreme ve toliko dugo jednolino prolazi a to se ne dogaa, pa prema tome... Glavna razlika leala je u tome to se Zapovednikov zadatak nije ticao nieg tako bezazlenog kao to je nuklearni rat, ve samih razloga zbog kojih su se Hiiji, pre svega, i povukli u svoju crnu rupu. Trebalo je da proveri artefakte koje su Hiiji za sobom ostavili. Ta dragocena nalazita nisu tamo sluajno ostavljena. Ona su bila deo dobro promiljenog plana. Mogli bismo ih ak nazvati mamcima. to se tie oseanja krivice od koga je patio Robinet Bridhed... P. - Ba sam se pitao kad e se na to vratiti. Dozvoli da neto predloim. Zato ne bismo pustili da Robin Brodhed sam o tome pria? O. - Odlina ideja! - jer samo nebo zna, on je pravi ekspert za tu oblast. I tako, prizor je zapoet, procesija se uveava... i evo Robineta Brodheda! 1. Pre nego to su me ogromno uveali, osetio sam potrebu koju nisam osetio trideset i vie godina pa sam tako uinio ono to sam mislio da vie neu nikada uiniti. Prepustio sam se jednom starom poroku. Poslao sam svoju enu, Esi, u grad da obavi iznenadnu raciju u nekoliko svojih povlaenih lokala. Izdao sam naredbu "Ne uznemiravaj" svim komunikacionim ureajima u kui. Ukljuio sam svoj kompjuterski sistem (i svog prijatelja) Alberta Ajntajna i neto mu naredio zbog ega se namrgodio uvlaei dimove iz svoje lule. I trenutak kasnije - kad se u kui sve utialo i Albert se nerado ali posluno iskljuio, a ja udobno leao na kanabetu u svojoj radnoj sobi, uz tihu Mocartovu muziku koja je dopirala iz susedne sobe, i blag miris mimoze koji se irio iz sistema za ventilaciju, uz prigueno osvetljenje - i trenutak kasnije, kao to rekoh, izgovorio sam ime koje nisam bio izgovorio ve decenijama. "Sigfride fon rink, eleo bih, molim te, da razgovaram s tobom." Za trenutak mi se uinilo da se nee pojaviti a onda, u uglu sobe pored bara, neto se iznenada zamrailo pa zasijalo, i eno ga, on tamo sedi. Nije se promenio za ovih trideset godina. Na sebi je imao odelo zagasite boje i kroja kakav viate na slikama Sigmunda Frojda. Na njegovom postarijem licu koje je teko opisati, nije bilo nijedne nove bore, a iz sjajnih oiju izbijale su iste one iskre. Od rekvizita, u jednoj ruci drao je notes a u drugoj olovku - kao da je potrebno da pravi neke beleke! Utivim tonom se obratio: "Dobro jutro, Robe. Vidim da vrlo dobro izgleda."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 6

"Uvek si poinjao razgovor pokuavajui da me uspokoji", uzvratih ja na ta se on malo osmehnu. Sigfrid fon rink u stvari ne postoji. On nije nita drugo do psihoanalitiki kompjuterski program. U fizikom smislu on ne postoji; ono u ta sam gledao bio je samo hologram, a ono to sam sluao samo sintetizovan govor. On ak, zapravo, nema ni ime, poto sam ga ja samo nazivao "Sigfridom fon rinkom" jer nisam bio u stanju da razgovaram o stvarima koje su me bukvalno paralisale pre vie decenija, sa mainom koja ak nema ni ime. "Pretpostavljam", ree on premiljajui, "da si me pozvao zato to te neto mui." "Tano." Gledao je u mene nepomino, radoznalo, ali strpljivo, i to je takoe bilo isto kao nekada. Imao sam ja mnogo bolje programe koji su mi sada stajali na usluzi - odnosno, jedan poseban program, Alberta Ajntajna, koji je toliko dobar da se gotovo i ne trudim da koristim one druge - ali Sigfrid je bio jo uvek dosta dobar. On eka da ja prvo kaem ta imam. Zna da onome to se zgruava u mojoj glavi treba dosta vremena da se oblikuje u rei, i ne pouruje me. S druge strane, isto tako me ne puta da se prosto predam sanjarenju. "Moe li da kae ta te mui sada, ovoga asa?" "Mnoge stvari. Razne stvari", rekao sam. "Odaberi jednu", ree on strpljivo, a ja slegnuh ramenima. "Tegoban je ovo svet, Sigfride. Pored svih lepih stvari koje su se dogodile, zato ljudi - oh, do vraga. Opet ja radim ono isto, je l' da?" On zamiri. "Radi ta?" ohrabrivao me je. "Priam o nekoj tamo stvari koja me mui, a ne o onoj pravoj stvari. Izvrdavam da kaem pravi problem." "To zvui kao dobro introspektivno zapaanje, Robine. eli li da pokua da mi kae koji je pravi problem?" Kazao sam: "elim. Toliko to u stvari elim, da mi se gotovo ini da u da zaplaem. To nisam uinio ve ko zna otkada." "Nisi osetio potrebu da me vidi ili da me potrai ve prilino odavno", podvukao je on, na ta ja klimnuh. "Da. Tano." ekao je neko vreme, povremeno polako preturajui olovku meu prstima, sa istim onim izrazom ljubazne i utive zainteresovanosti, izrazom nepresuditeljskim po kome sam gotovo jedino i pamtio izmeu dve sesije kako mu izgleda lice, a zatim je rekao: "Stvari koje tebe istinski mue, Robine, duboko unutra, po definiciji teko je izrei. Ti to zna. To smo zajedno uoili pre mnogo godina. Nije udo to nisi imao potrebu da me svih ovih godina potrai, jer ti je oigledno vrlo dobro ilo." "Stvarno vrlo dobro", sloih se ja. "Moda i avolski mnogo bolje nego to zasluujem - ekaj malo, da li ja to izraavam skriveni oseaj krivice kad to kaem? Oseanje neprilagoenosti?" On uzdahnu ali se i dalje smeio. "Zna da vie volim da ne pokuava da govori kao analitiar, Robine." Ja mu uzvratih osmeh. Poekavi trenutak, nastavio je: "Hajde da objektivno razmotrimo sadanju situaciju. Obezbedio si da ovde nema nikoga ko bi nas prekidao - ili prislukivao? Ko bi uo neto to ti ne eli da tvoj najblii i najbolji prijatelj uje? Dao si nalog Albertu Ajntajnu, svom kompjuterskom sistemu, da se povue i da ne dozvoli da se ovaj razgovor unese u bilo koju memoriju. Ono to ima da kae mora biti da je vrlo line prirode. Moda je re o neemu to ti osea ali se stidi da neko uje da to osea. Da nije neto takvo u pitanju, Robine?" Ja se nakaljah. "Tano si pogodio, Sigfride." "Pa? To to eli da kae? Moe li da izrekne?" Ja se odvaih. "Nego ta nego mogu! Ima ti pravo! To je jednostavno! To je oigledno! Oseam se avolski gadno star!" Tako je najbolje. Kad je teko neto rei, prosto ga izreci. To je jedna od stvari koje sam

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 7

nauio u onim divnim danima kada sam svoje jade izlivao pred Sigfridom tri puta nedeljno, i to uvek pali. im sam ono izrekao oseao sam se proienim - ne da sam se oseao dobro, ili srean, ili kao da je neki problem bio reen, ali ona opaka grudvica bila je isterana napolje. Sigfrid lagano klimnu. Gledao je u olovku koju je preturao meu prstima, ekajui da nastavim. A ja sam znao da sam sad u stanju da to uinim. Prebrodio sam najgori deo. Taj oseaj bio mi je poznat. Dobro sam ga se seao iz vremena onih starih burnih sesija. E sad, ja nisam vie onakav kakav sam nekada bio. Onaj Robin Brodhed bio je muen oseanjem krivice zato to je jednu enu koju je voleo ostavio da umre. To oseanje krivice odavno je bilo ublaeno - jer mi je Sigfrid pomogao da ga ublaim. Onaj Robin Brodhed je sebe toliko nipodatavao da nije mogao da veruje da iko o njemu moe da ima lepo miljenje, pa je zato imao vrlo malo prijatelja. Ja ih sada imam - ne znam koliko. Desetine. Stotine! (O nekima od njih u vam priati.) Onaj Robin Brodhed nije bio sposoban da prihvati ljubav, a ja sada imam za sobom etvrt veka provedenih u najlepem moguem braku. Prema tome, ja sam sada sasvim drukiji Robin Brodhed. Meutim, neke stvari se uopte nisu izmenile. "Sigfride", rekao sam, "star sam, uskoro u umreti, a zna li ta me izluuje?" On die pogled sa olovke i pogleda u mene. "ta, Robine?" "Ja nisam dovoljno odrastao da bih bio ovoliko star!" On napui usne. "Da li bi mi objasnio ta time misli, Robine?" "Da", rekao sam, "objasniu ti." I, u stvari, ovo to sledi izalo je iz mene lako jer, razume se, o toj temi sam mnogo razmiljao pre nego to sam uopte reio da se obratim Sigfridu. "ini mi se da je to u vezi sa Hiijima", rekao sam. "Dozvoli da zavrim pre nego to mi kae da sam lud, moe? Kao to se moda sea, ja pripadam generaciji koja je doznala da postoje Hiiji; mi smo rasli sluajui prie o Hiijima, koji su posedovali sve to ljudska bia nisu posedovala i znali sve to ljudska bia nisu znala..." "Hiiji nisu bili ba tako superiorni, Robine." "Ja govorim o tome kako je to izgledalo nama, deci. Oni su bili uasni, jer mi smo jedni drugima pretili da e se vratiti i zgrabiti nas. A to je najvanije, oni su bili toliko ispred nas da nismo mogli s njima da se merimo. Pomalo nalik na Boi Batu. Pomalo nalik na one izopaene, lude napasnike od kojih su nas majke upozoravale da se uvamo. Pomalo nalik na Boga. Razume ta hou da kaem, Sigfride?" On oprezno ree: "Poznata su mi takva oseanja, da. U stvari, ona su zapaena prilikom analiziranja mnogih ljudi iz tvoje generacije i kasnije." Ponovo govori Albert Ajntajn. ini mi se da bi trebalo da pojasnim to to Robin pria o DilKlari Mojnlin. Ona je bila njegov kolega-istraiva sa Kapije, u koju je on bio zaljubljen. Njih dvoje, zajedno sa nekim drugim istraivaima svemira, nali su se zarobljeni u jednoj crnoj rupi. Postojala je mogunost da se neki od njih spasu na raun drugih. Robin se oslobodio. Klara i ostali nisu. To je moda bio nesrean sluaj; moda se Klara nesebino rtvovala da njega spase; moda se Robin uplaio i zbunio pa se tako spasao na njihov raun; ak ni sada se to ne moe pouzdano znati. Meutim, Robin, koji je patio od kompleksa krivice, nosio je u sebi godinama sliku o Klari u toj crnoj rupi, gde je vreme gotovo zaustavljeno, uvek iznova preivljavajui onaj isti trenutak oka i uasnog straha - i uvek (tako je on smatrao) okrivljujui sebe. Samo je Sigfrid bio u stanju da ga iz toga izvue. Moda se pitate otkuda ja to znam, s obzirom na to da je razgovor sa Sigfridom bio zapeaen. To je lako. Ja sada to znam isto onako kao to Robin sada zna tako mnogo o tako velikom broju ljudi i tako velikom broju njihovih doivljaja kojima nije lino prisustvovao. "Tako je! A ja se seam ta si mi ti jedanput rekao o Frojdu. Rekao si da nijedan mukarac ne moe istinski da odraste dogod mu je otac iv." "Pa, u stvari..."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 8

Nisam mu dao da nastavi: "A ja sam ti govorio da je to kojeta zato to je moj otac bio tako dobar pa je umro dok sam ja jo bio mali." "O, Robine", uzdahnu on. "Ne, ne, samo me sluaj. A kako stoji stvar sa onom najveom figurom oca koja postoji? Kako neko moe da odraste dok je Oe Na Koji Si U Sreditu Galaksije jo uvek tamo dokle mi ak ne moemo ni da dopremo, a kamoli da staro kopile ucmekamo?" On tuno zavrte glavom. "'Figure oeva'. Citati iz Frojda." "Nije tano, ja to stvarno mislim! Zar ne razume?" On ozbiljnim tonom ree: "Da, Robine. Razumem ja da ti misli na Hiije. Tano je, to je problem s kojim je ljudska rasa suoena, slaem se, a dr Frojd, na alost, nikada nije razmatrao takvu situaciju. Ali mi sada ne govorimo o ljudskoj rasi, mi razgovaramo o tebi. Nisi ti mene pozvao radi apstraktnih diskusija. Pozvao si me zato to se osea istinski nesrean, a ve si rekao da je to zbog neizbenog procesa starenja. Zato, hajde da se ograniimo na to ako moemo. Molim te nemoj da teoretie, ve mi prosto reci ta osea." "Ono to oseam", zaurlao sam ja "jeste da sam avolski star. Ti to ne moe da razume poto si maina. Ne zna kako je to kad ti je vid zamagljen a na nadlanicama ti se pojave one mrko-ute starake pege a lice ti se opusti i kese vise ispod brade. Kad mora da sedne da bi obukao arape jer ako stoji na jednoj nozi moe da se preturi. Kada svaki put kad zaboravi neiji roendan pomisli da je to simptom Alchajmerove bolesti, a ponekad kad hoe da mokri ne moe! Kad..." Ali tu sam prekinuo, ne zato to me je on prekinuo nego zato to me je tako strpljivo sluao i to bi inilo se nastavio da me slua beskonano dugo, a emu govoriti o svemu tome? Priekavi jo trenutak da bi bio siguran da sam zavrio, on poe strpljivo da izlae: "Iz tvojih lekarskih nalaza se vidi da ti je prostata zamenjena pre godinu i po dana, Robine. Poremeaj u srednjem uhu moe se lako..." "Sad smesta stani!" povikao sam. "ta ti zna o mojim lekarskim nalazima, Sigfride? Ja sam naredio da ovaj razgovor bude zapeaen!" "Razume se da je tako, Robine. Veruj mi, nijedna re izgovorena nee biti dostupna nijednom tvom drugom programu, niti ikome drugom osim tebi. Ali, razume se, ja imam pristup u sve tvoje datoteke, ukljuujui i tvoj medicinski karton. Mogu li da nastavim? Stremen i uzengija u tvom uhu mogu se lako zameniti, to e reiti tvoje probleme sa ravnoteom. Transplantacija ronjae otklonie poetne znake katarakte. Ostale stvari su isto kozmetike prirode, a razume se nee biti nikakvih problema da ti se obezbede dobra tkiva. Znai ostaje samo Alchajmerova bolest, a iskreno govorei, Robine, ja kod tebe ne primeujem njene simptome." Ja slegnuh ramenima. On je saekao jedan trenutak, a zatim je rekao: "Prema tome, svi problemi o kojima si govorio - kao i podui spisak drugih o kojima nisi nita rekao ali koji su navedeni u tvom dosjeu - mogu se u svako doba otkloniti, ili je to ve uinjeno. Moda si pogreno postavio pitanje Robine. Moda problem nije u tome to stari, ve nisi spreman da uradi ono to je potrebno da bi se suprotstavio tom procesu." "Zato bih ja to, do avola, inio?" On potvrdno klimnu. "Zato, zaista, Robine. Moe li da odgovori na to pitanje?" "Ne, ne mogu! Kad bih mogao, zato bih tebe pitao?" On napui usne, ekajui. "Moda ja ba elim da tako bude!" On slee ramenima. "O, molim te, Sigfride", umiljavao sam se. "U redu. Priznajem ono to si rekao. Imam obezbeen medicinski komplet sa dodatkom i mogu da nabavim koliko god hou tuih organa, a razlog zbog koga to ne inim nalazi se negde u mojoj glavi. Znam ja kako ti to zove. Endogena depresija. Ali time nita nije objanjeno!" "A, Robine", uzdahnu on, "opet koristi psihoanalitiki renik. I to pogreno. 'Endogeni' samo znai 'koji potie iznutra', a ne oznaava da uzrok ne postoji." "Pa onda, ta je uzrok?" On ree, razmiljajui: "Hajde da igramo jednu igru. Pored tvoje ruke nalazi se jedno

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 9

dugme..." Ja se osvrnuh; tako je, na konoj fotelji bilo je jedno dugme. "Pa to je da se koa ne bi pomerala", rekoh ja. "Sigurno, ali u igri koju emo da igramo, to dugme e, onog trenutka kad ga pritisne, omoguiti da se obave sve transplantacije koje su ti potrebne ili bi ti mogle biti potrebne. Istog asa. Stavi prst na dugme, Robine. Sad. eli li da ga pritisne?" "Ne." "Razumem. Moe li mi rei zato ne eli?" "Zato to ne zasluujem da uzimam tue delove tela!" Nisam nameravao da to kaem. Nisam to ak ni znao. A kad sam to ve izgovorio, nije bilo druge nego da sedei onde sluam odjek onoga to sam izrekao; i Sigfrid je takoe dugo utao. Onda je uzeo olovku i stavio je u dep, presavio notes i stavio ga u drugi dep, pa se nagnuo napred. "Robine", rekao je, "ini mi se da ja ne mogu da ti pomognem. Postoji tu jedan oseaj krivice koji ne znam kako da razreim." "Ali ti si mi toliko pomagao ranije!" jadikovao sam ja. "Ranije", ree on odluno, "ti si sebe muio oseanjem krivice zbog neega to verovatno uopte nije bila tvoja krivica, i u svakom sluaju pripadalo je dalekoj prolosti. Ovo uopte nije isti sluaj. Ti moda moe da ivi jo pedeset godina zahvaljujui transplantacijama zdravih organa koji e zameniti tvoje oteene organe. Meutim, istina je da e ti organi biti tui, i da e zbog toga da bi ti due iveo, u izvesnom smislu, neko morati krae da ivi. Shvatiti da je ovo istina nije neurotino oseanje krivice, Robine, ve samo priznavanje jedne moralne istine." I to je bilo sve to mi je rekao osim "Zbogom", smeei se na mene ljubazno i tuno. Stvarno ne podnosim kad mi moji kompjuterski programi govore o tome ta je moralno. Naroito kad su u pravu. Treba imati u vidu da dok sam ja imao ovaj napad depresije, to nije bilo jedino to se dogodilo. Ne, nipoto! Mnoge stvari su se dogaale mnogim ljudima na svetu - na svim svetovima, i u meuprostorima - koje nisu bile samo mnogo zanimljivije ve i mnogo vanije ak i za mene. Ja samo tada sluajno nisam znao za njih, iako su u njih bili ukljueni ljudi (ili ne-ljudi) koje sam poznavao. (Ili sam ih kasnije upoznao ili sam ih poznavao pa zaboravio.) Naveu nekoliko primera. Moj jo-ne prijatelj Zapovednik, koji je bio jedan od onih ludakanapasnika-Boi Bata Hiija koji su opsedali moju detinju matu, uskoro e biti mnogo vie prestravljen nego to sam ja ikada bio razmiljajui o Hiijima. Moj bivi (a uskoro i ponovni) prijatelj Odi Volters Mlai, uskoro e sresti, na svoju tetu, moga nekadanjeg prijatelja (ili neprijatelja) Vona. A moj najbolji prijatelj (uzimajui u obzir injenicu da "stvarno" ne postoji), kompjuterski program Albert Ajntajn, spremao se da me iznenadi... Kako su komplikovane sve ove reenice! ta ja tu mogu. iveo sam u komplikovanom dobu i na vrlo komplikovan nain. Sad otkako sam uvean, svi se ovi razni delovi vrlo lepo uklapaju jedan u drugi, kao to ete videti, ali tada nisam ak ni znao koji su ti razni delovi. Bio sam samo jedan izdvojeni ovek koji stari, muen saznanjem da je smrtan a svestan da je grean; i kada se moja ena vratila kui i zatekla me kako skljokan na jednom divanu buljim u Tapansko more, odmah je uzviknula: "Ehej, Robine! ta ti je, kog avola?" Ja razvukoh usta u osmeh i pustih je da me poljubi. Esi mnogo psuje. Esi takoe zna mnogo da voli a i na njoj ima mnogo toga da se voli. Visoka. Vitka. Sa dugakom kosom boje zlata koju nosi vrsto umotana u punu u sovjetskom stilu kad se pojavljuje kao profesor ili poslovna ena, a koju rasplete do pojasa kad se sprema na spavanje. Nemajui dovoljno vremena da smislim kako da cenzuriem ono to u da joj kaem, izleteo sam se: "Razgovarao sam sa Sigfridom fon rinkom." "A", ree Esi, uspravljajui se. "O." Razmiljajui o ovome, poela je da vadi ukosnice iz pune. Kad proivite sa nekom osobom nekoliko decenija poinjete da je poznajete, i tako sam ja pratio ta se u njoj deava kao da je to govorila naglas. Bila je zabrinuta, naravno, zato to sam osetio potrebu da razgovaram sa psihoanalitiarem. Ali bilo je tu takoe i priline doze poverenja u Sigfrida. Esi je uvek smatrala

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 10

da je Sigfridov dunik jer je znala da sam samo uz Sigfridovu pomo bio u stanju da priznam, pre mnogo godina, da je volim. (I da takoe volim Dil-Klaru Mojnlin, u emu je i leao problem). "Hoe da mi kae o emu je bila re?" upitala me je utivo, a ja sam odgovorio: "Starost i depresija, duo. Nita ozbiljno. Samo, blii se kraj. Kako si ti provela dan?" Posmatrala me je onim svojim svevideim pogledom, provlaei prste kroz dugu pepeljastoplavu kosu dok je nije rastresla, i onda je odabrala odgovor koji je odgovarao postavljenoj dijagnozi. "Vraki sam se umorila", rekla je, "to znai da moram neto da popijem - a, vidim, i ti." I tako smo uzeli po pie. Na sofi je bilo mesta za oboje, pa smo sedeli i gledali kako mesec zapada u more s one strane gde se nalazi Derzi, dok mi je Esi priala ta je u toku dana radila, ne zapitkujui me radoznalo. Esi ima svoj ivot koji joj namee dosta obaveza - mene prosto udi kako uvek uspe da nae dovoljno mesta i za mene. Pored toga to je obila svoje povlaene lokale, provela je jedan strano naporan sat u istraivakoj laboratoriji koju mi finansiramo da ugrauje tehnologiju Hiija u nae kompjuterske sisteme. Hiiji zapravo nisu koristili kompjutere, ini se, izuzimajui one primitivne sprave kao to su navigacioni kontrolni ureaji na njihovim brodovima, ali su imali neke valjane ideje u srodnim oblastima. Razume se, to je bila Esina ua spacijalnost iz koje je ona i doktorirala. I dok je priala o svojim istraivakim projektima, tano sam znao ta joj je na pameti: Nema potrebe da ispitujem starog Robina u vezi s ovim, mogu prosto da ponitim naredbu u Sigfridovom programu i istog asa da presluam ceo razgovor. Rekao sam ljubaznim tonom: "Nisi ti tako bistra kao to misli", a ona stade usred reenice. "Ono o emu smo Sigfrid i ja razgovarali je zapeaeno." "Ha", spokojno e ona. "Nije ha", rekao sam ja, isto tako spokojno, "jer ja sam naterao Alberta da mi obea. Tako je uneto u memoriju da ak ni ti ne moe da ga iskopa a da pri tom ne upropasti ceo sistem." "Ha!" ree ona opet, izvijajui se kako bi mogla da me gleda u oi. Ovog puta "ha" je bilo neto glasnije izgovoreno i imalo prizvuk koji bi se mogao prevesti kao: Porazgovarau ja s njim o tome. Ja umem da bockam Esi, ali ja nju isto tako volim. Zato sam prestao da je nerviram. "Zaista ne elim da to raspeatim", kazao sam, "zato to - no, dobro - zbog sujete. Glas mi zvui kao u nekog cmizdravog bednika kad razgovaram sa Sigfridom. Ali, ispriau ti sve." Ona se ponovo zavali na sofu, zadovoljno, sluajui moju priu. Kad sam zavrio, za trenutak se zamislila i onda je kazala: "Zbog toga si utuen? to nema emu da se nada?" Ja klimnuh potvrdno. "Ali, Robine! Moda ti je budunost ograniena, ali, boe moj, kakvu ima sadanjicu! Galaktiki putnik! Prebogati multimilijarder! Seksualno neodoljiv za svoju, takoe vrlo seksi, enu koja te oboava!" Razvukoh usne u osmeh i slegnuh ramenima. utimo i razmiljamo. "Etiko pitanje", priznade ona napokon, "nije nerazborito. Slui ti na ast to razmilja o takvim stvarima. I ja sam imala muno oseanje kad su mi, kao to se sea, ne tako davno ubacili parie neke jadnice u telo da bi zamenili moje istroene." "Znai, ti shvata!" "Shvatam odlino! Isto tako po mom shvatanju, dragi moj Robine, poto si doneo neku moralnu odluku nema svrhe da vie o njoj brine. Depresija je glupost. Na sreu", rekla je, ustajui sa sofe i uzimajui me za ruku, "postoji odlino antidepresivno sredstvo. Hoe da poe sa mnom u spavau sobu?" Razume se da hou. I poao sam. I ustanovio sam da utuenost poputa jer ako ima neto u emu uivam to je da budem u krevetu sa S. Ja. Lavorovnom-Brodhed. Uivao bih ak i da sam tada znao da me je manje od tri meseca delilo od smrti, zbog koje sam bio utuen. 2. Za to vreme, na planeti Pegi, moj prijatelj Odi Volters traio je jednu odreenu birtiju i u njoj

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 11

jednog odreenog oveka. Kaem da mi je bio prijatelj mada na njega nisam ni pomislio ve godinama. Jednom prilikom uinio mi je uslugu. Ja to nisam zaboravio, sasvim - to jest, kad bi mi neko rekao: "Sluaj, Robine, da li se sea da je Odi Volters dobro podmetnuo lea kako bi ti mogao da pozajmi jedan svemirski brod kad ti je bio potreban?" ja bih ljutito kazao: "Jeste, do vraga! Tako neto ne bih mogao da zaboravim." Ali nisam o tome mislio ba u svakom trenu, i u stvari u tom trenutku nisam imao pojma gde se on nalazi, ak ni da li je jo iv. Voltersa je lako bilo zapamtiti jer je izgledao prilino neobino. Bio je mali rastom i ne ba lep. Lice mu je bilo ire u predelu vilica nego na slepoonicama, zbog ega je pomalo liio na blagorodnog apca. Bio je takoe oenjen jednom jako lepom i nezadovoljnom enom, upola mlaom od njega. Njoj je bilo devetnaest godina; zvala se Doli. Da me je Odi pitao za savet, rekao bih mu da maj i decembar nikako ne mogu da se sloe - osim, razume se, ako je decembar izuzetno bogat, to je bio moj sluaj. Ali on je oajniki eleo da se sloe, jer je svoju enu mnogo voleo, i zato je radio za Doli kao rob. Odi Volters je bio pilot. Pilotirao je svim i svaim. Upravljao je malim svemirskim brodovima na Veneri. A kada je veliki transportni brod sa Zemlje (koji ga je stalno podseao na moje postojanje poto sam imao svoj udeo u njemu i nadenuo mu drugo ime po svojoj eni) bio u orbiti oko Pegi, pilotirao je atlom kojim je vren utovar i istovar sa njega; izmeu toga, pilotirao je svakom letelicom koju je na planeti Pegi mogao da iznajmi radi obavljanja bilo kakvog posla prema ugovoru. Kao veina onih koji su bili na Pegi, preao je bio 4x1010 kilometara od mesta na kome je roen da bi skrpio neto za ivot, i ponekad je to uspevao, a ponekad nije. I tako kad se vratio sa jednog arter-leta i Addangba mu rekao da moe da dobije drugi let, Volters se rastrao na sve strane. Ako treba, pretraie svaki bar u Port Hegrametu da pronae grupu koja je dobila ugovor za zakup broda. to nije bilo lako. Za grad od etiri hiljade dua, Port Hegramet je bio bukvalno preplavljen barovima. Bilo ih je na desetine, a u onim svima dobro poznatim - u hotelu, na kosmodromu, u velikom kazinu gde je bio jedini kabare u Port Hegrametu - nisu se nalazili Arapi koji su sainjavali njegovu grupu putnika. Ni Doli nije bila u kazinu, gde se moglo desiti da izvodi svoju taku sa ginjolima, a ni kod kue. Pola sata kasnije Volters je jo hodao slabo osvetljenim ulicama u potrazi za svojim Arapima. Sad vie nije bio u bogatijim delovima grada koji su imali zapadnjaki izgled, i onda ih je napokon pronaao kako se svaaju u jednoj birtiji na periferiji grada. Sve zgrade u Port Hegrametu bile su provizorno izgraene. Bez sumnje zato to je ovo bila planeta namenjena kolonizovanju; svakog meseca kad bi pristigli novi doseljenici sa Zemlje u velikoj transportoj letelici sa Hii-neba, dolo bi do eksplozije stanovnika, kao to eksplodira balon napunjen vodonikom. Onda bi se broj ljudi postepeno smanjivao tokom nekoliko narednih nedelja kako su kolonisti odlazili na plantae i terene predviene za seu drvea i u rudnike. Kako se taj broj nikada nije vraao na preanji nivo, svakog meseca bilo je jo po nekoliko stotina novih stanovnika, pa bi nekoliko desetina novih stanova bilo izgraeno a nekoliko starih bi nestalo. Ali ova birtija bila je oigledno najprovizornija od svih graevina. Sastojala se od tri plastine table poduprte tako da sainjavaju zidove, a etvrta je bila postavljena preko njih kao krov, dok je strana okrenuta ulici bila otvorena i odatle je ulazio topao vazduh sa planete Pegi. Uprkos tome, unutra je bilo zadimljeno i zamagljeno, dim od duvana i dim od konoplje meao se sa kiselim mirisom nalik na miris piva, koji je poticao od njihove domae rakije koju su prodavali. Volters je smesta prepoznao oveka koga je traio po opisu koji je dobio od svog agenta. Takvih kao on nije bilo mnogo u Port Hegrametu - Arapa je bilo mnogo, razume se, ali koliko bogatih meu njima? I koliko staraca? Gospodin Lukman je bio stariji i od Addangbe, debeo i elav, i na svakom punakom prstu imao je po jedan prsten, a meu njima puno brilijantskih. Sa grupom Arapa sedeo je u dnu birtije, ali kad je Volters krenuo ka njima, ena koja je toila pie podie ruku. "Ovu grupu ne dirajte. Oni plaaju", rekla je. "Oni oekuju moj dolazak", ree Volters, nadajui se da je tako. "A zato?"

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 12

"E to se tebe nita ne tie", ree Volters ljutito, procenjujui ta bi se desilo kad bi je prosto odgurnuo i proao. Ona nije predstavljala nikakvu opasnost: mrava, mlada ena tamne koe, sa velikim plaviastim metalnim kolutovima u uima; meutim, jedan krupan ovek sa glavom u obliku metka, koji je sedeo u uglu i posmatrao ta se dogaa - on je ve bio neto drugo. Sreom, g. Lukman je ugledao Voltersa i mutnog pogleda krenuo mu u susret, sapliui se. "Vi ste moj pilot", izjavio je. "Doite da popijemo neto." "Hvala, g. Lukmane, ali ja moram da idem kui. Samo sam hteo da proverim da li vai na ugovor." "Vai. Ii emo sa vama." On se okrete i zagleda u pravcu ostalih iz svoje grupe, koji su se upravo estoko oko neega prepirali. "Hoete da popijete neto?" zapitao je preko ramena. Bio je jako pijan, vie nego to je Volters mislio. Zato je ponovio: "Hvala, neu. Da li biste mogli da sada potpiete ugovor o arter-letu?" Lukman se okrete i zaueno pogleda u list hartije u Voltersovoj ruci. "Ugovor?" Premiljao je neto za trenutak. "Zato je potrebno da imamo ugovor?" "To je uobiajeno, g. Lukman", rekao je Volters, naglo gubei strpljenje. Iza njegovih lea ljudi iz Arapinovog drutva su se nadvikivali, dok je Lukman gledao as u Voltersa a as u ljude koji su se svaali. Tu su se svaala etvorica ljudi - petorica ako uraunate i samog Lukmana. "G. Addangba je rekao da e vas ukupno biti etvorica", ree Volters. "Moraete da doplatite ukoliko idu petorica." "Petorica?" ree Lukman i zagleda se Voltersu u lice. "Ne. etvorica." Onda mu se izraz lica promenio i on se ljubazno nasmeio. "A, vi mislite da je onaj ludak u naoj grupi? Ne, on ne ide sa nama. On e moda pravo u grob ako bude i dalje ubeivao amima ta je Prorok hteo da kae u svom uenju." "A, tako", ree Volters. "Onda ako biste potpisali..." Arapin slee ramenima i uze list hartije od Voltersa. Stavi ga na pocinkovanu povrinu anka i poe s mukom da ita, drei olovku u ruci. Svaa je bivala sve glasnija, ali Lukman kao da se iz nje sasvim iskljuio. Veina muterija u birtiji bili su Afrikanci; na jednom kraju bili su, reklo bi se, iz plemena Kikuju, a na drugom Masai. Na prvi pogled, ljudi iz grupe koja se svaala uinili su mu se svi slini. Sada je Volters uoio svoju greku. Jedan je bio mlai od ostalih, manji rastom i mraviji. Koa mu je bila tamnija nego kod veine Evropljana, ali ne toliko tamna kao koa Libijaca; oi su mu bile crne, ali ne kao prah antimonsulfida. Uostalom, ta se to tie Voltersa. Okrenuo im je lea i strpljivo stajao, jedva ekajui da ode odavde. Ne samo zato to je eleo da vidi Doli. U Port Hegrametu etnike grupe bile su u izvesnoj meri meusobno neprijateljski nastrojne. Kinezi su uglavnom stanovali sa drugim Kinezima, Latino-Amerikanci su bili u svom kvartu, Evropljani u evropskom delu grada - o, nisu bili ba toliko kompaktni, a posebno ne uvek sloni. Postojale su otre podele ak i meu etnikim podgrupama. Kinezi iz Kantona nisu bili u dobrim odnosima sa Kinezima iz Tajvana, Portugalci su imali malo zajednikog sa Fincima, dok su se nekadanji ileanci i preanji Argentinci jo uvek svaali. Ali Evropljane izriito nisu rado viali u bifeima u koje zalaze Afrikanci, i stoga kad mu je Lukman potpisao ugovor, Volters mu je zahvalio i hitro izaao napolje, oseajui izvesno olakanje. Proao je tek nekoliko kua kad je zauo besne povike iza sebe, pa onda bolni krik. Na planeti Pegi ovek gleda da se to manje mea u tue stvari, ali je Volters morao da misli na svoj ugovor. Oni ljudi to tamo tuku jednog oveka mogli bi biti deurni Afrikanci koji su napali vou njegove grupe putnika. Onda se to njega i te kako tie. Okrenuo se i potrao nazad - i tako napravio greku koju, verujte mi, dugo nije mogao da preali. Pre nego to je stigao donde napadai su se izgubili, a ovek koji je na ploniku jaukao i krvario nije bio iz njegove grupe putnika, ve mlad, nepoznat ovek koji mu se grevito uhvatio za nogu. "Pomozite mi i dau vam pedeset hiljada dolara", izgovorio je nejasno oteklim usnama iz

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 13

kojih je ila krv. "Idem da potraim policajca iz patrole", ree mu Volters, pokuavajui da se oslobodi njegovog zagrljaja. "Neu patrolu! Vi mi pomozite da ubijem te ljude a ja u vam platiti", zareao je ovek. "Ja sam kapetan Huan Erniket Santos-mic, i imam dovoljno novca da platim vae usluge!" Ja naravno, nita nisam o tome znao u tom trenutku. S druge strane, Volters nije znao da g. Lukman radi za mene. to nije bilo vano. Desetine hiljada ljudi su radili za mene, i bilo je sasvim nevano da li to Volters zna ili ne zna. Nevolja je bila u tome to nije prepoznao Vona, poto za njega nikada nije ni uo, osim sasvim uopteno. A to e za Voltersa biti i te kako vano u daljem toku dogaaja. Ja sam Vona osobito dobro poznavao. Prvi put sam ga sreo dok je jo bio poludivlji momi, koga su odgajale maine i ne-ljudi. Nazvao sam ga ne-prijateljem prilikom nabrajanja svojih poznanika. Poznavao sam ga, naravno. Meutim, on nikada nije postao dovoljno socijalizovan da bi bio iiji prijatelj. Von je ak bio, moglo bi se rei, pravi neprijatelj - ne samo meni ve itavom ljudskom rodu u ono vreme dok je kao preplaen pohotljiv mladi snevao snove na svom kauu tamo gore u Ortovoj maglini, a nije znao, niti hajao to ti njegovi snovi sve nas ostale uvaljuju u nevolje. Nije to bila njegova krivica, razume se. Nije bila njegova krivica ni to to su oni bednici, oni razgnevljeni teroristi u njegovom primeru nali inspiraciju i sad su nas ponovo uvaljivali u nevolje, kad god bi za to uluili priliku - ali ako se vratimo na pitanje "krivice" i na "oseanje krivice" koje je sa njim povezano, vratiemo se za tili as na Sigfrida rinka, a ja sada priam o Odiju Voltersu. Ono o emu Robin ovde govori, potrebno je takoe malo pojasniti. Hiiji su se interesovali za ive organizme, posebno za iva bia koja su inteligentna ili obeavaju da e to postati. Oni su imali jednu napravu koja im je omoguavala da oslukuju raspoloenja stvorenja na beskonanim udaljenostima. Nezgoda sa ovom napravom bila je u tome to je ona bila i predajnik i prijemnik u isto vreme. Oslukivani subjekti percipirali su emocije samog rukovaoca napravom. Ako je on bio uznemiren ili potiten - ili lud - posledice su bivale vrlo, vrlo loe. Onaj momak Von imao je takvu jednu napravu dok je iveo kao usamljeno dete. On ju je zvao kau za sanjanje - uene glave su je kasnije prekrstile u telempatiki psihokinetiki primopredajnik - i kada bi je on upotrebljavao dogaale su se one stvari koje Robin toliko subjektivno opisuje. Volters nije bio neki dobri aneo, ali nije bio u stanju da ostavi oveka koji krvari na ulici. Kad ga je uveo u mali stan u kome je stanovao sa Doli, Voltersu uopte nije bilo sasvim jasno zato je to uinio. Dodue, ovek je bio u jadnom stanju. Ali za to postoje ambulante. Osim toga, ovaj ovek se drao izuzetno nesimpatino. Sve dok nisu stigli do gradske etvrti po imenu Mala Evropa, ovek je celim putem smanjivao ponueni novani iznos i gunao da je Volters kukavica; kad se najzad opruio na Voltersovom krevetu na rasklapanje, obeana suma iznosila je dvesta pedeset dolara, dok je on i dalje neprestano pravio opaske na raun Voltersovog karaktera. Ipak, bar je prestao da krvari. Nekako se pridigao i sa prezrivim izrazom pogledao oko sebe. Doli se jo nije bila vratila kui, a naravno za sobom je ostavila pravi kr - prljave sudove na stolu na rasklapanje, svoje ginjole razbacane na sve strane, donji ve se suio iznad sudopera, a jedan demper bio je okaen o kvaku na vratima. "Kakvo smetlite", izjavi neeljeni gost onako uzgred. "Ne vredi ak ni dvesta dolara." Voltersu je na usnama leao odgovor pun ljutine. Progutao ga je zajedno sa ostalima koji su navirali ve itavih pola sata; emu bi posluili? "Pomoi u vam da se operete", rekao je. "Onda moete da idete. Ne treba mi va novac." Ugruvane usne pokuae da se izviju u prezriv osmeh. "Koliko je glupo to to kaete", ree

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 14

ovek, "s obzirom na to da sam ja kapetan Huan Enriket Santos-mic. Ja imam sopstveni svemirski brod, meni se isplauje novani udeo za korienje transportne letelice koja hrani ovu planetu, pored drugih veoma vanih poslova, i kau da sam po bogatstvu jedanaesti ovek u ljudskom rodu." "Nisam nikad za vas uo", proguna Volters, punei lavabo toplom vodom. Meutim, to nije bilo istina. Odavno je to bilo, tano, ali bilo je tu neto, nekoga se priseao. Nekoga ko se pojavljivao na vestima na PV svakog sata tokom nedelju dana, pa zatim jednom nedeljno tokom mesec-dva. Nikoga tako potpuno ne zaboravimo posle deset godina kao one ija je slava trajala mesec dana. "Vi ste ono dete koje je odraslo u stanitu Hiija", rekao je najedanput, na ta je ovek zajaukao: "Tano, jao! To me boli!" "Onda budite mirni", rekao je Volters, pitajui se ta da ini sa jedanaestim najbogatijim ovekom ljudskog roda. Doli e, razume se, biti ushiena da ga upozna. Ali kad proe ushienje, kakve li e planove skovati da Volters ispumpa sve to bogatstvo pa da kupe plantau na ostrvu, letnjikovac na Heder Hilsu - ili da plate put da se vrate kui? Da li bi, dugorono gledano, bilo bolje da zadri oveka ovde pod nekim izgovorom dok se Doli ne vrati - ili da ga pusti da ide a njoj prosto da ispria ta se desilo? Dileme o kojima ovek mnogo premilja razreavaju se same; ova se razreila kad je brava na ulaznim vratima prasnula i Doli ula u stan. Ne obazirui se na to kako je izgledala kad je kod kue - ponekad su joj curile oi zbog alergije na floru na planeti Pegi, esto je bila mrzovoljna, retko oeljana - kad je izlazila van kue Doli je blistala od lepote. Oigledno je zasenila neoekivanog gosta kad se pojavila na vratima i, bez obzira to je bio oenjen ovom upadljivo vitkom figurom i hladnim alabasterskim licem ve vie od godinu dana i dobro znao kakvom strogom dijetom je postizala ono prvo a kakvim kvarnim zubima plaala za ono drugo, Doli je gotovo zasenila svojom lepotom i samog Voltersa. On ju je zagrlio i poljubio; ona je uzvratila poljubac, ali ne sasvim paljivo. Preko njega zurila je u nepoznatog oveka. Drei je jo uvek u naruju, Volters ree: "Duo, ovo je kapetan Santos-mic. Potukao se pa sam ga ja doveo ovamo..." Ona ga odgurnu. "Ma nemoj, mlaani moj!" Bilo mu je potrebno nekoliko trenutaka da shvati da je ona pogreno razumela. "Oh, ne, Doli, nije se sa mnom pobio. Ja sam sluajno bio u blizini." Lice joj se razvedri i ona se okrete gostu. "Naravno da ste ovde dobrodoli, Vone. Dajte da vidim ta su vam to uradili." Santos-mic na to uobraeno ree: "Vi me znate", i dopusti joj da ga potapka po zavojima koje mu je Volters ve bio stavio. "Naravno, Vone! U Port Hegrametu svi vas znaju." Ona saaljivo zavrte glavom gledajui u njegovu modricu na oku. "Pokazali su mi vas sino", kazala je. "U baru 'Vreteno'." On se izvi da je paljivije osmotri. "O, da! Vi zabavljate goste. Video sam vau taku." Doli Volters se retko smeila, ali je umela nekako da namreka kou oko oiju, i da napui svoje lepe usne, to je bilo lepe od osmeha; izraz lica joj je bio vrlo privlaan. Sad ga je u vie mahova koristila dok su udobno smestili Vona Santos-mica, pojili ga kafom i sluali dok im je objanjavao zato su Libijci pogreili kad su se naljutili na njega. Ako je Volters smatrao da e se Doli ljutiti to je ovog putnika doveo u njihov dom, sada je video da nema ega da se plai to se toga tie. Ali kako je ve bilo dosta kasno, on je poeo da se vrpolji. "Vone", rekao je, "ja ujutru moram da letim a pretpostavljam da biste vi hteli da se vratite u svoj hotel..." "Nipoto ne, mlaani", prekorela ga je njegova ena. "Ovde imamo sasvim dovoljno mesta. On moe da spava u tvom krevetu, ti moe da spava na kauu, a ja u na poljskom krevetu u sobi za ivenje." Volters se toliko zaprepastio da nije mogao ni da se namrti, ak ni da odgovori neto na to. Ideja je bila glupa. Razume se da bi Von eleo da se vrati u hotel - i razume se da je Doli to rekla

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 15

prosto iz utivosti; sigurno da nije elela da se tako rasporede za spavanje da uopte ne mogu da budu nasamo, upravo ove noi pred njegov odlazak u divljinu sa onim naprasitim Arapima. Zato je sa puno pouzdanja ekao da se Von izvini, a da njegova ena dopusti da je on ubedi da mora da ide; onda je to pouzdanje popustilo, a zatim sasvim iezlo. Mada je Volters bio mali rastom kau je za njega bio prekratak, i on se cele noi na njemu bacakao i prevrtao, poelevi da nikada nije ni uo za ime Huana Enriketa Santos-mica... Bila je to elja koju je sa njim delio itav ljudski rod, ukljuujui i mene. Von ne samo da je bio odvratan kao osoba - oh, naravno, on za to nije bio kriv (da, da, Sigfride, znam - odlazi mi sa pameti!). On je bio begunac koji bei od suda pravde, ili bi to bio da je iko tano znao ta je sve zdipio sa artefakta starih Hiija. Kad je rekao Voltersu da je bogat, nije lagao. On je roenjem bio stekao pravo nad dobrim delom tehnologije Hiija prosto zato to ga je mamica otenila u jednom od stanita Hiija a unaokolo nigde nije bilo drugih ljudskih bia vrednih pomena. I tako je ispalo da mu je to donelo mnogo para, nakon to su sudovi podue o tome razmiljali. Pored toga, po Vonovom sopstvenom miljenju, on je polagao pravo i na sve ostalo to je pripadalo Hiijima a to je mogao da pronae, s tim da nije vrsto zakovano. Uzeo je jedan svemirski brod Hiija - to su svi znali - ali je novcem potkupio advokate pa je tako negde zapela parnica kojom je Korporacija Kapija traila preko suda njegov povraaj. Takoe je pokupio neke stvarice zaostale od Hiija, koje se nisu mogle svuda nai, i da je iko tano znao koje su to stvarice, parnica bi bila okonana na sudu za tren oka, a Von bi bio proglaen za Neprijatelja br. 1, umesto to je bio samo predmet ljutnje. Drugim reima, Volters je imao sva prava da ga mrzi, mada, razume se, ne iz gore pomenutih razloga. Kad je Volters idueg jutra ugledao svoje Libijce, video je da su mamurni i razdraljivi. On se oseao jo gore s tom razlikom to je njegovo raspoloenje bilo jo divljanije od njihovog, a da ak nije bio ni mamuran. Upravo zbog toga mu je raspoloenje delimino i bilo takvo. Njegovi putnici ga nita nisu pitali o prethodnoj noi; u stvari, jedva su i govorili dok je avion zujao letei iznad prostranih savana, ponekog proplanka, i vrlo retkih farmi na planeti Pegi. Lukman je sa jo jednim ovekom bio zadubljen u satelitske holograme koji su u lanim bojama prikazivale sektor koji su oni ispitivali radi utvrivanja prirode tla, trei ovek je spavao, dok je etvrti glavom oslonjen na aku jednostavno buljio kroz prozor. Avion je gotovo leteo sam od sebe u ovo doba godine, jer nigde u blizini nije bilo nekih opasnijih meteorolokih uslova. Volters je imao vremena napretek da razmilja o svojoj eni. Za njega je bio lini trijumf kad su se venali, ali zato nisu ostali da zauvek ive u toj srei? Naravno, Dolin ivot je bio teak. Devojka roena u Kentakiju, bez novca, bez porodice, bez posla - koja nita i ne ume da radi, a moda i nema mnogo umnih sposobnosti - takva devojka je morala da upotrebi sva svoja prirodna preimustva ako je htela da se izvue iz kraja gde se kopa ugalj. Dolino jedino preimustvo koje se moglo unoviti bio je njen izgled. Lep izgled, mada s manom. Stas joj je bio vitak, oi sjajne, ali je imala izbaene zube. U etrnaestoj godini zaposlila se kao barska igraica u Sinsinatiju, ali to nije donosilo dovoljno za ivot ukoliko se uz to ne bi bavila prostitucijom. Doli to nije htela. uvala se. Pokuala je s pevanjem, ali nije imala glasa. Ne samo to, ve dok je pevala ne pokreui usne i pokazivala zube nalik na Duka Dugouka, izgledalo je kao da govori iz trbuha... I tako kada joj je jedna muterija, pokuavajui da je uvredi zato to je odbila njegovo udvaranje, to i kazala, Doli se upalila sijalica. U tom nonom klubu voditelj programa je sebe smatrao za komiara. Doli je, umesto da ije i pere odeu za neke stare, bajate komiarske take, napravila sama ginjole, paljivo prouila sve lutkarske komade na PV ili na trakama, i okuala se sa jednom takom jedne subote uvee, poto su angaovali drugu pevaicu koja e je zameniti u nedelju. Taka nije bila pravi hit, ali je nova pevaica bila jo gora od Doli, pa su je tako privremeno zadrali. Dve nedelje u Sinisinatiju, mesec dana u Luivilu, skoro tri meseca u malim nonim klubovima izvan ikaga - da izmeu tih angamana nije bilo razmaka bila bi prilino opskrbljena; ovako je, nedeljama i mesecima ostajala bez posla. Meutim, nije ba stvarno umirala od gladi. Pre nego to je dospela na planetu Pegi, njena Taka

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 16

se kalila pred brojnim neprijateljski raspoloenim ili pijanim gledaocima tako da je dobila nekakav prihvatljiv oblik. Nedovoljno dobar za pravu karijeru. Dovoljno dobar da nekako preivi. Dolazak na planetu Pegi bio je potez nainjen iz oajanja, jer da se ovamo doe potrebno je zaloiti ivot. Ovde nije bilo mesta za zvezde, ali nije joj nita gore ilo nego ranije. Iako se vie nije uvala, izriito, bar se nije davala suvie raskalano. Kad je naiao Odi Volters Mlai, ponudio joj je viu cenu od ostalih - brak. I tako se udala. U osamnaestoj. Za oveka dva puta starijeg od sebe. Meutim, Dolin teak ivot nije u stvari bio toliko mnogo tei od ivota bilo kog drugog stanovnika planete Pegi - ne raunajui, razume se, ljude poput Odijevih istraivaa nafte. Ti istaivai su platili punu cenu karte da dou na Pegi, ili su to uinile njihove kompanije, i svako od njih je sigurno imao u depu plaenu povratnu kartu. Ali zbog toga nisu bili nita veseliji. Let je trajao est sati do mesta na Vest Ajlendu koje su odabrali za svoju bazu. Poto su jeli i postavili svoje zaklone, i par puta izgovorili svoje molitve, uz prepirke oko toga u kom pravcu treba da se okrenu, mamurluk im se bio prilino razbistrio, ali je ve bilo prilino kasno da se toga dana prihvate bilo kakvog posla. Kasno za njih. Ne za Voltersa. Njemu su naredili da prokrstari iznad dvadeset hiljada hektara brdovite ikare. Poto je on samo vukao senzorni instrument za merenje gravitacionih odstupanja, nita ne smeta to je to morao da ini po maraku. Nita ne smeta g. Lukmanu, u svakom sluaju, ali Voltersu je i te kako smetalo, jer je takvu vrstu letenja najvie mrzeo; morao je da leti sasvim nisko, a neka brda su bila prilino visoka. Zato je sve vreme leteo sa ukljuenim radarskim ureajem i farovima, izazivajui uasan strah kod sporih, glupih ivotinja koje su nastanjivale ove savane Vest Ajlenda, i sam uasno preplaen kad je otkrio da je zadremao, budei se, grevito uhvatio palicu da bi se uzdigao u trenutku dok mu je vrh jednog ikarom obraslog brda jurio u susret. Uspeo je da odspava pet sati pre nego to ga je Lukman probudio i naredio mu da obavi snimanje jednog broja nejasnih mesta a kada je to zavrio, preao je na izbacivanje koia iz aviona po celom terenu. Ovi koii nisu bili prosto komadi metala; to su bili geoakustiki detektori koji su morali biti propisno postavljeni u duini od nekoliko kilometara. I ne samo to. Morali su da budu isputani sa visine od najmanje dvadeset metara kako bi probili povrinu tla i stajali uspravno da bi oitavanja bila pouzdana, i morali su biti tako postavljeni da greka nije smela da prelazi dva metra u preniku. Nita Voltersu nije vredelo to je napomenuo da su ovi zahtevi meusobno protivreni, pa se stoga nije ni iznenadio to se pokazalo kad su vibratori postavljeni na kamione obavili svoj deo posla, da petroloki podaci nisu uopte bili upotrebljivi. Uradiete to ponovo, rekao je g. Lukman, i tako je Volters sada ceo put morao da pree peice, i da izvlai geoakustike detektore iz zemlje i ukucava ih rukom. On je ugovor potpisao da bude pilot, ali g. Lukman je na tu stvar gledao ire. Ne samo da je morao da gaca unaokolo i postavlja geoakustike koie. Jednog dana su mu naloili da iz zemlje prstima vadi stvorenja nalik na krpelje to je ovde na Pegi odgovaralo naim crvima, koji snabdevaju zemlju kiseonikom. Sledeeg dana dali su mu neki rotacioni ureaj za kopanje koji je prodirao nekoliko desetina metara u zemlju i odande vadio uzorke. Dali bi mu oni i da ljuti krompir da su ga jeli, a pokuali su da mu natovare i pranje svih sudova - inei ustupak samo utoliko to su se napokon dogovorili da se u tom poslu strogo rotiraju. (Meutim, Volters je primetio da na g. Lukmana nikad nije dolazio red.) A nisu ti poslovi bili ni nezanimljivi. Bube nalik na krpelje stavljane su u posudu sa rastvaraem i orba koja bi se tako napravila koriena je kao razmaz na filter-papiru za elektroforezu. Uzorci tla odlazili su u male inkubatore sa sterilisanom vodom, sterilisanim vazduhom i sterilisanom ugljovodoninom parom. Na obadva naina testiralo se prisustvo nafte. Bube su, kao i termiti, kopale duboko. Neto od onoga kroz ta su tom prilikom prolazile iznosile su na povrinu, a pomou elektroforeze e se ustanoviti ta su to donele. Inkubatorima je testirano isto to, samo na drugi nain. Kao i Zemlja, i Pegi u svom tlu ima mikroorganizme koji mogu da se hrane iskljuivo ugljovodonicima. Otuda ako se bilo ta ivo moe da hrani istim ugljovodonicima u inkubatorima, to su onda te bube, koje opet ne bi postojale kad u zemljitu ne bi postojao izvor istih ugjovodonika.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 17

I u jednom i u drugom sluaju to bi ukazivalo da ima nafte. Za Voltersa, meutim, ovi testovi predstavljali su uglavnom dirindenje, u povijenom poloaju, koje je prestajalo samo kad bi mu naredili da se vrati u letelicu da ponovo vue magnetomer ili da isputa jo koia. Poto je tako proveo tri dana, povukao se u svoj ator i izvadio svoj primerak ugovora da proveri da li se od njega zahteva da radi sve te stvari. Zahtevalo se. Reio je da porazgovara nasamo sa svojim zastupnikom kad se bude vratio u Port Hegramet; posle petog dana jo jednom je porazmislio. inilo mu se da je zgodnije da ubije zastupnika... Meutim, sve to letenje ipak mu je dobrodolo. Osmog dana od poetka tronedeljne ekspedicije, Volters je sav zadovoljan obavestio g. Lukmana da mu je ostalo jo malo goriva i da e morati da odleti u bazu radi nabavke vodonika. Kad je uao u svoj stani, bilo se ve smrklo; unutra je sve bilo uredno, to je predstavljalo prijatno iznenaenje; Doli je bila kod kue, to je bilo jo lepe; a najlepe od svega bilo je to je ona bila umiljata, oigledno presrena to je doao. Vee je proteklo divno. Vodili su ljubav; onda je Doli spremila veeru; pa su opet vodili ljubav, a u pono su se nali u razvuenom krevetu, oslonjeni na jastuke, opruenih nogu, drei se za ruke i ispijajui bocu vina sa planete Pegi. "Volela bih da me povede sa sobom", kazala je Doli poto je zavrio priu o ugovoru iz Nje Delavera. Doli nije gledala u njega; navlaila je, onako zaludna, svoje lutke na slobodnu ruku, sasvim spokojno. "Ne dolazi u obzir, duo", smejao se on. "Ti si suvie zgodna da bih te poveo u divljinu kod onih pohotljivih Arapa. Zna da se ni ja ne oseam sasvim bezbedno." Ona podie uvis ruku, dok joj je izraz lica i dalje bio oputen. Lutka na njenoj ruci imala je maje lice sa jarko crvenim sjajnim brkovima. Ruiasta usta se otvorie i ona protepa svojim majim glasom: "Von kae da su oni pravi grubijani. On kae da su oni mogli i da ga ubiju samo zato to je zapodenuo s njima razgovor o religiji. On kae da je mislio da e to i da urade." "O?" Volters promeni poloaj, poto mu se naslon leaja vie nije inio udoban. Nije postavio pitanje koje mu je bilo na pameti, a to je O, zar si se ti viala sa Vonom? jer bi time pokazao da je ljubomoran. Samo je rekao: "Kako je Von?" Ali u drugom pitanju bilo je sadrano i ono prvo, pa je i na njega dobio odgovor. Von se osea mnogo bolje. Sad mu se modrica na oku jedva vidi. Von stvarno ima jedan fini svemirski brod u orbiti, jednu "peticu" Hiija, ali ona je njegovo privatno vlasnitvo i zato je specijalno opremljena - tako on kae; ona ga nije videla. Naravno, Von je natuknuo neto u vezi s tim da je oprema stara hiijevska, i da moda do nje nije doao ba na poten nain. Von je neto natuknuo o tome da postoji mnotvo stvari koje su pripadale Hiijima a za koje se ne zna, zato to ljudi koji su ih pronali nisu hteli da plaaju procenat Korporaciji Kapija, zna? Von smatra da on na njih ima pravo, u stvari, zato to je on vodio onaj neverovatni ivot, u kome su ga praktino sami Hiiji odgajili... I protiv Voltersove volje, ono pitanje koje je bilo unutra izalo je napolje. "Izgleda da si se ti dosta viala sa Vonom", rekao je, pokuavajui da zvui oputeno, dok je oslukivao sopstveni glas koji je pokazivao da nije tako. Stvarno nije bio oputen; bio je ili ljut ili zabrinut - vie ljut nego zabrinut, zapravo, jer mu nikako nije bilo jasno! Von sigurno nije bio zgodan. Ili pak prijatne naravi. Razume se, on je bogat, takoe po godinama mnogo blii Doli... "Oh, srce, nemoj da bude ljubomoran", rekla je Doli sopstvenim glasom, koji je zvuao sasvim zadovoljno - to je unekoliko umirilo Voltersa. "On e dosta skoro da ode odavde i inae, zna. Ne eli da bude ovde kad stigne transporter, i sad je upravo otiao da narui zalihe za svoje naredno putovanje. Samo zbog toga je i doao ovamo." Ona ponovo podie uvis ruku sa nataknutim ginjolom, i poe majim glasom da pevui: "Mla-ani je ljubomoran na Do-li-i!" "Nisam", ree on nehotino, a onda priznade, "jesam. Nemoj zbog toga da mi prebacuje, Dol." Ona mu se u krevetu pribliila tako da su joj usne dodirnule njegovo uvo, i on oseti njen dah dok je vrskala majim glasom: "Obeavam da neu g. Mlaani, ali bi mi strano bilo milo kad bi bio..." I kako ve biva kod pomirenja, sve je ilo fino; sem to je kod etvrte runde bilo naglo prekinuto gromoglasnom zvonjavom piezofona.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 18

Voters ga je pustio da zazvoni petnaest puta, to je bilo dovoljno da privede kraju posao, mada ni izbliza onako dobro kako je nameravao. Kad je digao slualicu javio se deurni slubenik sa aerodroma. "Jesam li vas pozvao u nezgodno vreme, Volters?" "Samo recite ta imate", odgovori Volters, pokuavajui da prikrije ubrzano disanje. "E, pa onda, ustanite i smeite se, Odi. Pojavila se grupa od est putnika obolelih od skorbuta, koordinate Sedam Tri Popa, malo je mutno ali imaju radiofar. To je sve to imaju. Vi ete da prevezete do njih lekara, zubara i otprilike jednu tonu C-vitamina, i sve to treba da stigne u zoru. To e rei poleete tano kroz dvadeset minuta." "A, do vraga, Kari! Zar to ne moe da prieka?" "Samo ako hoete da stignu mrtvi. Stvarno su jako bolesni. Pastir koji ih je naao kae da se dvojica ionako nee izvui." Volters opsova, pogleda u Doli izvinjavajui se, i zatim preko volje pokua da se sabere. Kad je Doli progovorila, glas joj vie nije zvuao kao u maeta. "Mlaani? Moemo li mi da se vratimo kui?" "Ovo nam je kua", rekao je on, trudei se da mu glas zvui veselo. "Kako, molim, Mlaani?" Oputeno lice se zateglo, i maska od slonovae bila je hladna, ali je on osetio napregnutost u njenom glasu. "Doli, ljubavi moja", ree on, "mi tamo nemamo nita. Zar si zaboravila? Zato ljudi kao to smo mi i dolaze ovamo. Sad imamo celu jednu novu planetu - evo, sam ovaj grad bie vei od Tokija, noviji od Njujorka; za par godina bie est novih transportnih letelica, zna, kao i Lufstromova petlja umesto ovih atl-letova ..." "Ali kad e to biti? Kad ja ostarim?" Moda nije bilo pravog opravdanja za beznadnu tugu u njenom glasu, ali je u njemu ipak odzvanjala beznadna tuga. Volters proguta pljuvaku, udahnu duboko, i pokua da se naali kako je znao i umeo. "Maco moja", kazao je, "ti nee ostareti ak ni kad ti bude devedeset godina." utanje. "O, ali srce", umiljavao se on, "sigurno e biti bolje! Uskoro e sigurno da otvore jednu fabriku hrane u naoj Ortovoj maglini. Moda ve idue godine! Meni je ve obean posao pilota, za izgradnju..." "Ah, ba fino! Znai bie odsutan po godinu dana umesto po mesec dana. A ja u se zabiti na ovom smetlitu, gde nemam ak ni neke pristojne programe s kojima bih razgovarala." "Imae oni programe..." "Ja u dotle ve umreti!" On je sad bio potpuno budan, a none radosti su bile izbledele. Rekao je: "Sluaj, ako ti se ovde ne dopada, ne moramo tu da ostanemo. Na Pegi ima i drugih mesta osim Port Hegrameta. Moemo da odemo u neki zabiti kraj, da raskrimo zemlju, sagradimo kui..." "Da gajimo snane sinove, da osnujemo dinastiju?" Glas joj je zvuao prezrivo. "Pa... tako neto, valjda." Ona se prevrnula u krevetu. "Idi da se istuira", posavetovala ga je. "Jo se osea." I dok je Odi Volters Mlai jo bio pod tuem, jedno stvorenje koje nije bilo nalik ni na jednu Dolinu lutku (mada je jedna od njih toboe njega predstavljala) upravo je ugledalo svoje prve nepoznate zvezde za trideset i jednu godinu svoga istinskog ivota; a za to vreme jedan od obolelih svemirskih istraivaa prestao je da die, to je predstavljalo pravo olakanje za pastira koji je pokuavao, sa glavom okrenutom u stranu, da mu prui pomo; za to vreme na Zemlji su bili nemiri, i pedeset jedan doseljenik je umro na jednoj planeti udaljenoj osam stotina svetlosnih godina... Doli je provela na nogama taman toliko vremena da skuva kafu i ostavi mu je na stolu. Onda se vratila u krevet, i tamo je vrsto spavala, ili se pretvarala da vrsto spava, dok je on pio kafu, pa se obukao, i izaao iz kue. Kad pogledam Odija, sa ove vrlo velike razdaljine koja nas sada razdvaja, ao mi je to vidim da izgleda kao toliki slabi. to on, u stvari, nije bio. On je bio sasvim krasan ovek. Bio je odlian pilot, u fizikom smislu hrabar, vrlo ilav kad je trebalo, a nean kad mu se za to ukae prilika. Pretpostavljam da svi mi iznutra izgledamo kao slabii, a ja njega naravno sada vidim

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 19

iznutra - sa velike daljine iznutra, ili spolja, zavisno od toga koji geometrijski pojam odaberete za ovu metaforu. (ujem kako stari Sigfrid uzdie: "O, Robine! Kakve digresije!" Meutim, Sigfrid nikada nije bio uvean.) Svi mi imamo svojih slabosti, to sam hteo da kaem. Bilo bi lepe da ih nazovem ranjivim takama, a Odi je sluajno prosto izuzetno ranjiv kad je u pitanju bila Doli. Meutim, to slabiko dranje nije bilo svojstveno Odiju. Tokom sledeeg kraeg perioda drao se najlepe to ovek moe - bio je snalaljiv, ukazivao pomo nastradalima, bio je neumoran. to je bilo neophodno. Planeta Pegi skrivala je neke zamke ispod svoje naoko blage povrine. U poreenju sa nezemaljskim svetovima, Pegi je bila pravi biser. Njena klima je bila podnoljiva. Njena flora najee nije izazivala koprivnjau, dok je fauna bila zauujue pitoma. To jest - ne ba pitoma. Vie nekako glupava. Volters se ponekad pitao ta su to Hiiji nali na planeti Pegi. U samoj stvari, smatralo se da su Hiiji bili zainteresovani za inteligentna bia - ne kaem da su mnogo takvih otkrili - a takvih zaista nije bilo mnogo na Pegi. Najbistrija ivotinja bila je jedna vrsta grabljivaca, veliine lisice, spora kao krtica. Koeficijent inteligencije joj je bio kao kod urke, to je ona i dokazala time to je sebi bila najvei neprijatelj. Plen su joj bile jo gluplje i sporije ivotinje od nje same - tako da je za nju uvek bilo dovoljno hrane - a najei pojedinani uzrok njene smrti bio je guenje mrvicama hrane kad bi se prejela, pa onda povraala poto se prejede. Ljudska bia su mogla da se hrane ovim grabljivicama ako su htela, kao i ivotinjama koje je ona lovila, kao i dobrim delom ostalih biljaka i ivotinja uopte uzev... pod uslovom da dobro paze. Oni siroti istraivai uranijumove rude nisu dobro pazili. U trenutku kad je tropsko sunce svom estinom opalilo dunglu, a Volters se spustio na najblii proplanak, jedan od njih je zbog toga ve bio mrtav. Lekarski tim nije imao vremena da se bavi umrlima, pa se sjatio oko onih koji su jedva jo bili ivi, dok su Voltersa poslali da iskopa grob. Za trenutak on se ponadao da e ovaj posao moi da preda pastirima, ali njihova stada su se bila rasprila na sve strane. I im se on okrenuo leima, razili su se i pastiri. Mrtav ovek je izgledao kao da mu je najmanje devedest godina, a zaudarao je kao da mu je sto deset, a u stvari na privesku oko ruke pisalo je da se zove Silim Jasmeneh, da ima dvadeset tri godine, i da je roen u nekom naselju uderica juno od Kaira. Ostali deo njegove ivotne prie lako se mogao razabrati. Koprcao se nekako po egipatskim umezima dok nije stasao, sluajem se nekim snaao da plati kartu za let u novi ivot na Pegi, guio se od vreline u jednom od leajeva na deset spratova u transportnoj letelici trpeo samrtne muke pri sputanju na povrinu u lenderu - kao jedan od pedeset kolonista privezanih kaievima u ljusci bez pilota odgurnutoj iz krune putanje potiskom koji je doao spolja, istreseni u uasnom strahu pri dolasku na odredite i dok su im se otvarali padobrani iz njih je izletao izmet. U stvari gotovo svi lenderi su se bezbedno spustili. Samo oko tri stotine kolonista, do sada, se razmrskalo ili udavilo. Jasmeneh je imao barem sreu da mu se to ne dogodi, ali kad je pokuao da promeni zanimanje i umesto uzgajanja jema pree na istraivanje tekih metala, srea ga je izdala poto je njegova grupa zaboravila da pazi dobro. U gomoljastom korenju kojim su se prehranjivali kada im je ponestalo zaliha kupljenih u radnji nalazio se, kao u gotovo svim drugim pristupanim vrstama hrane na Pegi, sastojak koji unitava C-vitamin - ije se posledice moraju iskusiti da bi ovek shvatio koliko je to opasno. Oni jo ni tada nisu shvatili. Znali su da postoji opasnost. Svi do jednoga. eleli su samo da dobiju jo jedan dan, pa onda jo jedan dan, i jo jedan, a za to vreme zubi su im se rasklatili a iz usta im je zaudaralo, i kad su pastiri sluajno naili na njihov logor, za Jasmeneha je bilo suvie kasno, a i za ostale skoro isto tako. Vi, razume se, shvatate da "slabistvo" koje Robin ovde pravda nije Voltersovo. Robin nikada nije bio slabi, osim kad bi mu s vremena na vreme bilo potrebno da sebe uveri da nije. Ljudi su tako udni!

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 20

Volters je morao da preveze sve njih zajedno, i preivele i spasioce, do logora na kome e jednog dana biti izgraena petlja, i gde se ve nalazilo najmanje desetak stalnih naseobina. Kad je najzad stigao nazad do svojih Libijaca, g. Lukman je bio jako besan. Prilepio se uz vrata Voltersovog aviona i poeo da vie na njega. "Trideset sedam sati ste odsutni! Pa to je uasno! Za ogromne pare koje vam plaamo prema ugovoru mi oekujemo da obavljate svoje usluge!" "Radilo se o ivotu ili smrti, g. Lukman", ree Volters, pokuavajui da mu se u glasu ne oseti bes i premor dok je zaustavljao letelicu. "ivot je ovde najjeftinija stvar! A smrt e nam svima doi!" Volters se progura pored njega i skoi na zemlju. "To su bili vai Arapi, g. Lukman -" "Nisu! Egipani!" "...pa, vai muslimani, ipak..." "Ne bi me se ticalo ni da su moja roena braa! Nae vreme je dragoceno! Ovde su posredi vrlo krupni poslovi!" Zato bi se trudio da suzdrava svoj bes? Volters je zareao: "To je zakon, Lukmane. Ja samo iznajmljujem avion; u sluaju hitne potrebe duan sam da ukaem pomo. Proitajte svoj lepi ugovor!" Na tu tvrdnju se nije moglo nita odgovoriti, ali je Voltersa jako razbesnelo to Lukman nije ni pokuao da odgovori ve je reagovao tako to mu je natovario sve poslove koji su se u njegovom odsustvu bili nagomilali. I to da ih sve posvrava odmah. Odnosno to pre. A ako Volters uopte nije stigao da odspava, pa, svi emo mi jednom usnuti zauvek, zar ne? I tako neispavan, Volters je tokom sledeeg sata leteo nosei magnetne sonde - to je bio naporan i osetljiv posao - vukao je magnetni senzor koji se nalazio sto metara iza aviona, pokuavajui da sprei tu prokletu nezgrapnu stvar da se zaplete u neko drvo ili zarije u zemlju. I dok je tako pokuavao da istovremeno kontrolie dve letelice, povremeno je zlovoljno razmiljao o tome da je Lukman lagao; sigurno ne bi bilo svejedno da su oni Egipani bili zemljaci-Libijci, a pogotovu braa. Nacionalizam nije bio ostavljen dole na Zemlji. Ve su se javljali pogranini sukobi, gauosi protiv uzgajalaca pirina kad bi stada goveda potraila da se napiju na pirinanim poljima i izgazila mlade nasade; Kinezi protiv Meksikanaca zbog pogreno uknjienog zahteva za dodelu zemljita; Afrikanci protiv Kanaana, Sloveni protiv Hispano-Amerikanaca bez ikakvog razloga koji bi neupuenima mogao biti jasan. Ve dovoljno loe. Ono to je bilo jo gore, zla krv je ponekad dolazila do izraaja izmeu jednog i drugog Slovena, jednog i drugog Latinoamerikanca. A na Pegi je ivot mogao da bude tako lep. Na njoj je bilo svega - gotovo svega, ako ne raunate stvari kao na primer C-vitamin; bila je Hii-planina, sa vodopadom nazvanim Biserni Slap, osam stotina metara mlenobele bujice koja se slivala direktno sa junih gleera; bile su tu ume koje su mirisale na cimet, na Malom kontinentu, i u njima glupavi, dobroudni majmuni neno ljubiaste boje - to jest, ne pravi majmuni. Ali jako slatki. Pa onda Stakleno More. Pa Peine Vetrova. Pa farme - da, posebno farme! Upravo zbog tih farmi su se toliki milioni i desetine miliona Afrikanaca, Kineza, Indusa, Hispano-Amerikanaca, siromanih Arapa, Iranaca, Iraana, Poljaka - toliki milioni oajnika spremno odluivali da odu tako daleko od Zemlje i svojih domova. "Siromani Arapi", razmiljao je on, ali bilo ih je i bogatih. Kao ova etvorica za koje on radi. Kad su oni govorili o "vrlo krupnim poslovima" raunali su u odnosu na dolare i cente, to je bilo jasno. Ova ekspedicija nije stajala malo novaca. Samo u njegovom ugovoru nalazio se estocifren iznos - teta to od te sume ne moe da zadri vie za sebe! A to je bio gotovo najmanji deo u odnosu na ono to su platili za atore sa automatskim rasklapanjem i za sonde, za mikrofone i ureaje za uzimanje uzoraka stenja; za korienje satelita za one slike u lanim bojama i za izradu topogafskih karata uz pomo radara; za instrumente za koje su njemu plaali da ih vue unaokolo... i ta e biti sledei korak? Sledei korak bie da e morati da kopaju. Kopanje jame da bi se doprlo do nalazita soli koje su locirali, tri hiljade metara u dubinu, kotalo bi milione... Ali nee, otkrio je on, zato to su i oni imali neto od nezakonito steene Hii-tehnologije o

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 21

kojoj je Von priao Doli. Prvo to su ljudska bia nauila o davno nestalim Hiijima bilo je da su oni voleli da kopaju tunele, jer su rezultati tih njihovih radova leali na sve strane ispod povrine planete Venere. A ono ime su prokopavali tunele bilo je pravo udo tehnologije - indukcioni projektor koji je razmekavao kristalnu strukturu stenja i pretvarao je u nekakvu razreenu masu; onda je ispumpavao tu razreenu masu a prokope oblagao onim tvrdim, kompaktnim Hii-metalom, koji je svetlucao plaviastom bojom. Takvi projektori su jo postojali, samo nisu bili u privatnim rukama. Meutim, izgleda da su se nalazili u rukama grupe g. Lukmana... to je znailo da iza njih stoji ne samo novac ve i neko ko je uticajan... to znai neko ko je veoma moan; a po uzgrednim napomenama izreenim tokom kratkih obeda i odmora, Volters je podozrevao da je taj neko ovek po imenu Robinet Brodhed. Nalazite soli je bilo pouzdano utvreno, odabrana su mesta za pravljenje buotina, glavni posao ekspedicije bio je obavljen. Preostalo je samo da se proveri jo nekoliko drugih mogunosti i izvri ponovna provera. ak je i Lukman poeo da se oputa, pa su u veernjim satima priali ko je odakle doao. Ispalo je da su njih etvorica doli ne iz Libije, ak ne ni iz Pariza. Ve iz Teksasa, gde je u proseku na svakoga od njih dolazilo po 1,75 ena i oko pola tuceta dece ukupno uzevi. Ne sasvim ravnomerno rasporeenih, koliko je Volters bio u stanju da razabere, ali ni oni sami, moda namerno, nisu tano znali sve detalje. Da bi ih podstakao da govore otvoreno, Volters je najedanput poeo da pria o Doli. Vie nego to je nameravao. O tome kako je jako mlada. O tome kako izvodi jednu zabavnu taku. O njenim ginjolima. Priao im je o tome kako je veta jer sve one lutke pravi sama - patka, kuence, impanzu, klovna. I najlepe od svega, jednog Hiija. Dolin Hii ima zavaljeno elo, kukast nos, isturenu bradu i oi koje doseu sve do uiju, kao na egipatskim zidnim slikama. Iz profila gledano, lice se gotovo protezalo po jednoj kosoj liniji - to je sve bilo izmiljeno, naravno, jer u to vreme niko jo nije bio video nekog Hiija. Najmlai Libijac, Favzi, klimao je mudro. "Da, dobro je to kad ena zarauje", izjavio je. "Nije to samo zbog novca. Ovako ima ime da se zanima, znate. Pa ipak, bojim se da joj je u Port Hegrametu prilino dosadno. Nema, u stvari, s kim da razgovara." ovek po imenu amin takoe zaklima. "Programi", dade on uman savet. "Dok sam ja imao samo jednu enu nabavio sam joj bio nekoliko programa da joj prave drutvo. Naroito su joj se sviali 'Draga Ebi' i "Fatimini prijatelji', seam se." "I ja bih to voleo, ali na Pegi jo nema takvih stvari. Njoj je vrlo teko. Zato ne mogu stvarno da je krivim kad sam ja, znate, raspoloen za ljubav a ona nije", i tu Volters prekide jer su se Libijci smejali. "U drugoj glavi Kurana pie", ree Favzi cerekajui se, "da je ena naa njiva i da mi moemo da oremo svoju njivu kad nam se prohte. Tako kae Al-Bakara, Krava." Volters, uzdravajui se da se ne naljuti, pokua da se naali: "Na alost, moja ena nije krava." "Na alost, vaa ena nije ena", grdili su Arapi. Tamo dole u Hjustonu mi za takve kao to ste vi imamo jedan izraz: smotala ga maka. Za mukarca je to sramotan poloaj." "E, sluajte", poe Volters, zacrvenevi se; a onda ponovo prigui svoj bes. Malo dalje, kod atora za pripremanje hrane, Lukman podie pogled sa suda iz koga im je briljivo odmeravao dnevno sledovanje rakije i namrti se kad je zauo poviene tonove. Volters se savlada i nasmei se pomirljivo. "Neemo se mi nikada sloiti", ree, "ali, bez obzira, budimo prijatelji." Pokuao je da promeni temu. "Stalno se pitam", rekao je, "zato ste reili da naftu traite ba ovde na polutaru." Voltersovo podozrevanje da Robin Brodhed finansira ove istraivae bilo je sasvim osnovano. Voltersovo miljenje o tome ta ga na to pokree - nije bilo sasvim osnovano. Robin je bio ovek koji je jako potovao moralne norme, ali ne i zakonske, najee. Bio je takoe ovek (kao to

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 22

vidite i sami) koji je jako voleo da natukne poneto o sebi, posebno kad je o sebi govorio u treem licu. Favzi napui usne paljivo promatrajui Voltersovo lice pre nego to je odgovorio. "Po mnogim znakovima utvrdili smo da je ovo u geolokom smislu pogodno tle." "Pa, sigurno - svi ti satelitski snimci su ve objavljeni, znate. Nisu nikakva tajna. Ali postoje i naoko bolji geoloki tereni u severnoj hemisferi, oko Staklenog mora." "Sad je dosta", prekide ga Favzi, povienim tonom. "Vi niste plaeni da postavljate pitanja, Volters." "Samo sam..." "Zabadate nos u ono to vas se ne tie, eto ta radite!" I tako se ponovo razgalamie, samo ovog puta im je priao Lukman nosei po osamdeset mililitara rakije za svakoga. "ta je to?" zapitao je. "ta to pita Amerikanac?" "Nije vano. Nisam mu odgovorio." Lukman ga je streljao pogledom jedan as, drei u ruci Voltersovo sledovanje rakije, i onda ga naglim pokretom podie ka ustima i sasu u grlo. Volters se uzdra od srditog protesta. Nije mu toliko bilo stalo. U stvari, nije ni eleo da pije s ovim ljudima. U svakom sluaju izgledalo je da briljivo odmeravanje mililitara nije spreilo Lukmana da, pre toga, ve potegne dva-tri gutljaja nasamo, poto je bio crven u licu, a glas mu je bio promukao. "Volterse", zareao je, "ja bih vas kaznio za to akanje da je neto vano u pitanju, ali nije. elite da znate zato ovde istraujemo, na daljini od sto sedamdeset kilometara od mesta gde e biti izgraena lansirna petlja? Onda pogledajte navie!" On teatralnim pokretom izbaci ruku u pravcu mranog neba, a zatim otetura dalje, smejui se. Preko ramena dobaci: "Ionako vie nije vano!" Volters je buljio za njim, a zatim baci pogled u pravcu nonog neba. Jedna sjajna, plaviasta kuglica klizila je preko nepoznatih sazvea. Transportna letelica! Astroplan S. Ja. Brodhed uao je u viu orbitu. Njegov kurs leta mu je bio jasan; spustie se u niu orbitu i tu e se zaustaviti, ogromni omanji mesec plaviastog sjaja, u obliku krompira, na nebu bez oblaka iznad planete Pegi. Kroz devetnaest sati e se zaustaviti. Pre isteka tog vremena on mora da bude u svom atlu da bi je doekao, da bi uestvovao u besomunom prebacivanju iz vazduha na kopno onih osetljivih delova tovara i onih privilegovanih putnika, ili e manevrisanjem 'gurati' kapsule u slobodnom padu iz njihovih putanja kako bi prestravljene doljake donele u njihov novi dom. Volters je u sebi zahvalio Lukmanu to mu je ukrao pie; ove noi nee moi sebi da dozvoli spavanje. Dok su etvorica Arapa spavala, on je rasturao atore i stavljao opremu na mesto, pripremajui i svoju letelicu, i razgovarao sa bazom da bi proverio da li je odreen za ovo prevoenje. Jeste, odreen je. Ako bude stigao do podne idueg dana, dae mu taj zadatak, i na taj nain priliku da dobro zaradi na ovim besomunim preletima tamo i natrag koji e omoguiti da se transportni brod isprazni i oslobodi za povratni let. U cik zore probudio je Arape koji su psovali, sapliui se unaokolo. Pola sata kasnije ukrcali su se u avion i krenuli kui. Stigao je na aerodrom i prerano, mada je u njemu neto jednolino aputalo prekasno, prekasno... Prekasno za ta? A onda je ustanovio. Kad je hteo da plati gorivo, na monitoru je zasvetlela crvena nula. Nije bilo ni pare na njegovom i Dolinom zajednikom raunu u banci. Nemogue! - ili ne istinski nemogue, pomislio je, gledajui u pravcu mesta na kosmodromu gde je pre mesec dana stajao Vonov lender, koga tamo vie nije bilo. I kada je ugrabio vreme da odjuri do njegovog stana, nije ga istinski iznenadilo ono to je tamo ustanovio. Knjiice iz banke nije bilo, a u prvom redu nije bilo same Doli. U tom trenutku nisam uopte mislio na Odija Voltersa. Da jesam, sigurno bih zbog njega zaplakao - ili zbog sebe. Smatrao bih da imam, ako nita drugo, dobar izgovor da zaplaem. Tragedija u kojoj te mila, slatka dragana naputa, meni je bila dobro poznata, jer je moja sopstvena izgubljena dragana ostala zarobljena u jednoj crnoj rupi, pre mnogo, mnogo godina.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 23

Ali uistinu, ja na njega nisam uopte pomislio. Bio sam zauzet svojim linim stvarima. Ono to me je najizrazitije okupiralo bili su bolni ubodi u stomaku, mada sam takoe dosta vremena provodio razmiljajui o opakim teroristima koji su ugroavali mene i sve oko mene. Razume se, to nije bilo jedino zlo oko nas. Ja sam razmiljao o svojim istroenim crevima zato to su me ona na to prisiljavala. Meutim, za to vreme moje arterije, nabavljene u radnji, polako su se zakreavale, dok je svakog dana est hiljada elija izumiralo u mom nezamenljivom mozgu; a za to vreme zvezde su usporile svoje kretanje i vaseljena se kretala ka svojoj konanoj entropijskoj smrti, a za to vreme - za to vreme, sve je ako bolje razmislite, jurilo nizbrdo. A ja ni na jednu od tih stvari nisam pomislio. Ali tako to biva, zar ne? Mi nastavljamo da ivimo zato to smo se istrenirali da ne mislimo ni na jedno od onih "za to vreme" - sve dok nas, kao moja utroba, oni na to ne prisile. 3. Bomba u Kjotu koja je pretvorila u pepeo hiljadama godina stare drvene kipove Buda, svemirski brod bez posade koji se spustio na asteroid Kapiju i prilikom otvaranja ispustio oblak spora crnog prita, pucnjava u Los Anelesu, i praina plutonijuma u rezervoaru Stejns koji snabdeva vodovodnu mreu Londona - to su bile stvari koje su nas sve prisiljavale da o njima razmiljamo. Terorizam. Dela bezumnog nasilja. "Ima neto udno na ovom svetu", rekao sam svojoj dragoj eni Esi. "Pojedinci deluju razumno i trezveno, ali u grupi su kavgadijski raspoloena mlade - tako se detinjasto ljudi ponaaju kad se udrue u grupe!" "Da", kazala je Esi, klimajui potvrdno, "to je tano; ali reci mi, Robine, kako tvoja creva?" "Kako se moe i oekivati", odgovorio sam ja veselo, i dodao alei se, "vie ne moe da nabavi dobre rezervne delove." Jer ta creva su, razume se, bila transplantirana, kao i prilina koliina ostalog pribora koja je neophodna mome telu da bi funkcionisalo - takve vam blagodeti prua Medicinski komplet sa dodatkom. "Ali ja ne govorim o sopstvenoj bolesti. Govorim o bolesti ovog sveta." "I treba da govori", sloila se Esi, "mada po mom miljenju kad bi mogao ponovo da sredi stomak ti bi o tim stvarima ree govorio." Prila mu je otpozadi i stavila dlan na elo, gledajui rasejano u pravcu Tapanskog mora. Esi se razume u razne instrumente kao retko ko to potvruju i nagrade koje je dobila, ali kad hoe da utvrdi da li imam temperaturu ona to proverava onako kako je to inila njena negovatejica kad je ona tek prohodala u Lenjingradu. "Nije jako vrelo", priznala je preko volje, "ali ta kae Albert?" "Albert kae", rekoh ja, "da ti treba da ide da pljeska one tvoje pljeskavice." Pritisnuh njenu aku svojom. "Na asnu re, dobro sam." "Pitae Alberta radi svake sigurnosti?" tvrdila je ona pazar - u stvari bila je jako zauzeta otvaranjem itavog niza novih povlaenih lokala i ja sam to znao. "Pitau", obeao sam, i potapao je po jo uvek krasnoj stranjici kad se okrenula da poe u svoju radnu sobu. im je izaala pozvao sam: "Alberte? Jesi li uo?" Na hologramu iznad mog radnog stola pojavi se lik mog kompjuterskog programa, koji se eao po nosu ibukom svoje lule. "Da, Robine", ree Albert Ajntajn, "razume se da sam uo. Kao to zna, moji receptori neprekidno rade osim kad me ti posebno zamoli da ih iskljuim, ili kad se zbiva neto to je izriito privatno." "Uh-uh", odvratih ja, gledajui ga paljivo. Nije on nikakav lepotan, taj moj Albert, obuen u svoju aljkavu trenerku nabranu oko vrata i sa zarozanim arapama. Esi bi ga za tren oka dovela u red kad bih ja to od nje zatraio, ali meni je bio drag ovakav kakav je. "A kako zna da se zbiva neto privatno ako ne gviri?" On premesti ibuk svoje lule sa nosa na jagodicu, i dalje se ekajui, i dalje smeei se blago; pitanje je bilo intimne prirode i nije bilo potrebno da na njega odgovori. Albert je uistinu vie prijatelj nego kompjuterski program. Zna on da ne treba da odgovori kad ja izgovorim neko retoriko pitanje. Nekada davno imao sam oko pola tuceta raznih programa za pruanje podataka i donoenje odluka. Imao sam program za poslovna pitanja koji me je

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 24

obavetavao kako stoje moji investicioni projekti, i lekarski program koji me je obavetavao kad treba da obavim zamenu svojih organa (izmeu ostalog - mislim da je on bio u dosluhu sa mojim kuvarskim programom kod kue koji mi je u hranu ubacivao razne lekove), i program za pravne savete koji me je obavetavao kako da se izvuem iz nezgodne situacije, i, kad bih se mnogo uvalio u nevolje, moj stari psihijatrijski program koji me je obavetavao zato povremeno izim. Odnosno pokuavao je; nisam mu uvek verovao. Meutim, sve vie sam koristio samo jedan jedini program. I taj program s kojim sam provodio najvei deo vremena bio je moj generalni savetnik za nauna pitanja i moja Katica za sve, Albert Ajntajn. "Robine", ree on, sa blagim prekorom u glasu, "nisi me zvao da bi prosto utvrdio da sam prislukivao, zar ne?" "Zna ti odlino zato sam te zvao", odgovrio sam mu, i stvarno je znao. Klimnuo je i pokazao rukom na zid moje kancelarije okrenut Tapanskom moru, tamo gde je stajao ekran mog komunikacijskog ureaja - koji je pod Albertovom kontrolom kao i gotovo sve drugo to mi pripada. Na njemu se pojavi neto nalik na rentgenski snimak. "Dok smo razgovarali", ree on, "bio sam tako slobodan da te skeniram impulsnom sondom, Robine. Pogledaj ovamo. Ovo je tvoja poslednja transplantacija creva, i ako bolje pogleda ekaj malo, uveliau sliku - mislim da e moi da vidi ovu celu regiju u zapaljenju. Eto, bojim se da odbacuje tkivo." "To nisi morao da mi kae", odbrusih ja. "Koliko dugo?" "Misli, pre nego to postane kritino? A, Robine", ree on ozbiljnim tonom, "to je teko rei, jer medicina nije ba egzaktna nauka -" "Koliko dugo!" On uzdahnu. "Mogu da ti dam procenu za minimalni i maksimalni rok. Odsudni trenutak verovatno nee nastupiti za manje od 24 sata a gotovo sigurno e nastupiti kroz ezdeset dana." Ja se opustih. Nije tako loe kao to je moglo da bude. "Znai imam jo vremena pre nego to zagusti." "Ne, Robine", ozbiljno e on, "ve je gusto. Nelagodnost, koju sada osea, e se pojaati. U svakom sluaju treba smesta da pone sa lekovima, ali ak i pored lekova prema prognozi vrlo brzo nastupie jaki bolovi." Zastao je, posmatrajui me paljivo. "ini mi se po izrazu tvog lica", kazao je, "da iz nekog tvog isto linog razloga eli da odloi taj trenutak to god vie moe." "elim da zaustavim teroriste!" "A, da", saglasi se on, "znam da eli. Zaista je valjano uiniti tako neto, ako smem da izreknem vrednosni sud. Iz tog razloga eli da ode u Braziliju i da se zauzme kod Kapijine komisije" - tako je; ono najgore to su teroristi radili obavljano je iz svemirske letelice koju niko nije bio u stanju da uhvati - "i da pokua da ih nagovori da im damo svoje podatke kako bi mogli da krenu u poteru za teroristima. Znai ti sad eli od mene da potvrdim da te to odlaganje nee stajati ivota." "Tano, dragi moj Alberte", rekoh ja smeei se. "Mogu to da potvrdim", ree on ozbiljnim tonom, "to jest mogu bar da nastavim da te kontroliem dok tvoje stanje ne postane kritino. Ali, kad do toga doe, morae smesta da se podvrgne novoj operaciji." "Dogovoreno, dragi moj Alberte." Ja sam se smeio, ali on mi nije uzvratio osmeh. "Meutim", nastavi on, "meni se ne ini da je to jedini razlog zbog koga odlae operaciju. Meni se ini da ti je jo neto na pameti." "O, Alberte", uzdahnuo sam ja, "prilino si dosadan kad izigrava Sigfrida fon rinka. Budi ljubazan pa se iskljui." I on je to uinio, sa zabrinutim izrazom na licu; a imao je sve razloge da izgleda zabrinuto, jer je bio u pravu. Vidite, negde unutra u meni, gde na sasvim neuhvatljivom mestu uvam samo jezgro krivice koje Sigfrid fon rink nije sasvim uklonio, bilo je ubeenje da su teroristi u pravu. Ne mislim u pravu to ubijaju ljude, raznose ih eksplozivom i teraju ih da polude. Tu nikada ne mogu biti u pravu. Hou da kaem u pravu su to su ubeeni da imaju razloga da budu kivni, zlobno

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 25

nepravedno kivni na ostatak ljudske rase, i stoga imaju pravo da trae da se tome posveti panja. Ja nisam eleo prosto da zaustavim teroriste. Ja sam eleo da oni ozdrave. Odnosno eleo sam da ne budu jo bolesniji nego to su, i eto tu se suoavamo sa problemom etike prirode. Koliko jedan ovek mora da ukrade od drugoga da bi tim inom postao lopov? To pitanje me je dosta opsedalo, a ja nisam imao od koga da traim odgovor. Od Esi nisam mogao, jer se ona u razgovoru uvek vraala na moju utrobu. Od mog psihoanalitikog programa nisam mogao jer su ti razgovori uvek prelazili sa "ta treba da uradim da bih popravio stvar?" na "Zato, Robine, smatra da ti mora da popravlja stvari?" Nisam ak mogao ni od Alberta. Sa Albertom sam mogao da askam apsolutno o svemu. Ali kad mu postavim takva pitanja on me gleda kao to bi me gledao kad bih mu zatraio da definie osobine flogistona. Ili Boga. Albert je samo holografska projekcija, ali on tako dobro komunicira sa okolinom, ba kao da je tu negde, ponekad. Zamiljeno gleda oko sebe ma gde da se nalazimo - na primer, u kui pored Tapanskog mora, koja je priznajem jako udobna, i kae otprilike ovako: "Zato postavlja takva metafizika pitanja, Robine?" a ja znam da je neizgovoreni deo reenice, Boe moj, pa ti si bar uspeo u ivotu? Jeste, uspeo sam. Do izvesne granice. Uz Boju pomo stekao sam gomilu para kad sam to najmanje oekivao, a para ide na paru i tako sad mogu da kupim sve to moe da se kupi. ak i neke stvari koje ne mogu. Posedujem veliki broj stvari koje vredi posedovati. Imam Mone Prijatelje. ovak sam S Kojim Se Mora Raunati. Voljen sam, stvarno jako voljen, od strane moje drage ene Esi - i to esto, uprkos injenici da smo oboje ve zali u godine. I tako se ja kao nasmejem, i promenim temu... ali odgovor ne dobijem. ak ni sad nisam dobio odgovor, mada su ovo mnogo tea pitanja. Imam jo neto na savesti, a to je da putam Odija Voltersa da se dugo mui u svom jadu dok ja ovde pravim digresije. Zato dajte da zavrim ono glavno to sam hteo da kaem. Razlog zbog koga sam se oseao krivim u odnosu na teroriste bio je taj to su oni siromani a ja bogat. Na njih je gore ekala velika velianstvena Galaksija, ali mi nismo imali pogodan nain da ih tamo otpremimo, u svakom sluaju ne dovoljno brzo, a oni su vritali. Umirali od gladi. Gledali su na PV ekranu kako ivot ume da bude prekrasan za neke od nas, a onda bi se osvrnuli po sopstvenim kolibama, krovinjarama ili iznajmljenim kuerinama i videli kako je za njih oajan, i kako malo ima izgleda da te velike lepe stvari postanu njihove pre nego to umru. To se zove revolucija podstaknuta nabujalim nadama, kae Albert. Trebalo bi da za nju postoji neki lek - ali ja ga nisam mogao otkriti. U svesti mi je bilo pitanje imam li ja pravo da to stanje pogoravam? Imam li ja pravo da kupim organe i kou i arterije nekog drugog oveka kad se moji sopstveni istroe? Taj "Mahov princip" o kome Robin govori bio je u to vreme jo samo hipotetian, mada, kao to kae Robin, vrlo zastraujui. Ta tema je sloena. Zasada, dozvolite mi da kaem samo toliko da je bilo indicija koje su ukazivale da je irenje vaseljene bilo zaustavljeno i da je zapoelo njeno skupljanje - ak je i predoeno u starim, fragmentarnim Hii-podacima, da taj proces nije nastupio prirodnim putem. Nisam znao odgovor na ovo pitanje i ne znam ga ni sada. Ali sam bolove u sopstvenom stomaku lake podnosio od patnje prouzrokovane razmiljanjem ta za mene znai da ukradem tui ivot samo zato to ja mogu da ga platim a on ne moe. I dok sam ja tako sedeo, pritiskajui rukom trbuh, i pitajui se kakav u biti kad odrastem, cela ogromna vaseljena bila je zauzeta svojim poslovima. A veina tih poslova izazivala je nespokojstvo. Bio je tu onaj Mahov princip koji je Albert toliko puta pokuavao da mi objasni, koji je ukazivao na to da neko, moda Hiiji, pokuava da stisne itav svemir u jednu grudvu kako bi napisao nove fizike zakone. Neverovatno. I to neverovatno jezivo, kad dobro razmislite... ali kroz vie miliona, ili milijardi godina, pa to ipak ne bih nazvao istinski prenim problemom. Teroristi i sve brojnije armije bile su nam vremenski

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 26

blie. Teroristi su kidnapovali sa petlje jednu letelicu koja se uputila u pravcu Svemirskog pentagona. Svoje redove su popunjavali novim pripadnicima iz Sahela, gde su etveni prinosi ponovo bili podbacili. Za to vreme, Odi Volters je pokuavao da otpone novi ivot bez svoje zabludele ene; a za to vreme, ta ena je bludela sa onim ogavnim tipom, Vonom; a za to vreme, u blizini sredita Galaksije, Hii-Zapovedniku poele su da padaju na um erotske misli u vezi sa njegovim zamenikom, koju su iz milote zvali Duplo; a za to vreme, moja ena, zabrinuta zbog mog trbuha, ipak je u dobrom raspoloenju privodila kraju dogovore oko proirivanja svojih poslova i otvaranja novih lanaca povlaenih lokala na Papua-Novoj Gvineji i u ostrvskoj skupini Adamani; a za to vreme - oh, za to vreme! Koliko se mnogo stvari dogodilo za to vreme! Kao i uvek, mada mi o njima obino ne znamo. 4. 1908 svetlosnih godina daleko od Zemlje moj prijatelj - nekad bio prijatelj - i sad e mi opet biti prijatelj, Odi Volters, ponovo se prisetio mog imena, i to ne suvie blagonaklono. Upravo se suelio sa jednim propisom koji sam ja bio odredio. Ve sam pomenuo da sam vlasnik mnogobrojnih stvari. Jedna od tih stvari u mom vlasnitvu jeste udeo u dobiti od najvee kosmike letelice za koju je oveanstvo znalo. Bila je to jedna od onih stvarica koju su Hiiji ostavili za sobom u sunevom sistemu, koja je lebdela tamo gore iza Ortove kometne magline sve dok nije bila otkrivena. Otkrivena od strane ljudskih bia, hou da kaem - ne raunaju se Hiiji i australopitekusi. Mi smo je nazvali Hii-nebo, ali kad je meni palo na pamet da bi mogla da poslui kao sjajan transportni brod u kome e se neki od onih siromaha otisnuti sa Zemlje, koja nije mogla da im obezbedi egzistenciju, i otii na neku gostoljubivu planetu, koja to moe, uspeo sam da ubedim ostale akcionare da je prekrstimo. I damo joj ime moje ene: tako je nazvana S. Ja. Brodhed. I tako sam uloio novac da je preurede za prevoz kolonista, pa smo se uputili na povratna putovanja do najbolje i najblie takve planete, Pegi. Usled toga ponovo sam se naao u jednoj od onih situacija u kojoj se savest sukobljava sa zdravim razumom, jer ono to sam ja stvarno eleo bilo je da sve ljude odvedemo tamo gde e biti sreni, ali da bi se to ostvarilo, morao sam da dokaem da e to doneti profit. Tako su nastali Brodhedovi Propisi. Bili su gotovo identini sa propisima koji su pre mnogo godina vaili za asteroid Kapiju. Morali ste da platite prevoz donde, ali ste to mogli uiniti na kredit ukoliko ste imali sree da vam ime bude izvueno na lutriji. Za povratak na Zemlju, meutim, plaalo se iskljuivo u gotovom. Ako ste kao kolonista dobili zemlju na obraivanje, mogli ste prepisati kompaniji svojih ezdeset hektara i oni bi vam dali povratnu kartu. Ako vie niste imali zemlju jer ste je prodali, ili trampili, ili je proerdali, imali ste dve mogunosti. Mogli ste platiti u gotovom za povratnu kartu. Ili ste mogli ostati tamo gde ste. Ili, ukoliko ste sluajno bili kvalifikovani pilot, i ukoliko bi se neko od brodske posade odluio da ostane na Pegi, mogli ste odraditi svoj povratak. To je bio Voltersov sluaj. ta e da radi kad se vrati na Zemlju, to nije znao. Ono u ta je bio siguran to je da ne bi mogao da ostane u onom praznom stanu poto je Doli otila, pa je zato prodao sve stvari budzato, u kratkoj pauzi izmeu dva leta u atlu, nagodio se sa kapetanom S. Ja. broda, i krenuo. Uinilo mu se i udno i neprijatno to je ono to je izgledalo sasvim nemogue kad je Doli traila iznenada postalo jedino to je mogao da uradi kad ga je ona napustila. Ali ivot je, to je otkrio, esto udan i neprijatan. I tako se u poslednjem trenutku ukrcao u S. Ja., tresui se od umora. Do njegovog prvog preuzimanja dunosti ostalo je deset sati, i on ih je sve prespavao. Pa ipak se jo oseao "grogi", i moda pomalo otupeo zbog udarca koji je pretrpeo, kad mu je jedan petnaestogodinji propali kolonista doneo kafu i zatim ga odveo u komandnu kabinu meuzvezdanog transportnog broda S. Ja. Brodhed, ije je devojako ime bilo Hii-nebo. Kako je ogromna ova avolska sprava! Spolja se to gotovo ne bi reklo, ali ti prostrani hodnici, te kabine sa ugraenim leajevima na deset spratova, sada prazne, ti hodnici i prolazi sa straarima, u kojima su se nalazile nepoznate maine ili postolja sa kojih su odnete maine - takav ogroman prostor Volters nikad nije imao prilike da vidi u prethodnim kosmikim letelicama. ak

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 27

je i komandna kabina bila ogromna; i komandni ureaji bili su udvostrueni. Volters je pilotirao brodovima Hiija - tako je i stigao do planete Pegi, upravljajui jednom prepravljenom "peticom". Komandni ureaji su ovde bili gotovo isti, samo su postojale dve garniture i brod nije mogao da leti ukoliko za obe nije bila obezbeena posada. "Dobrodoli, Sedmi." Siuna ena istonjakog lika na levom seditu se nasmeila. "Ja sam Deni Ji-ing, trei lan posade, a vi mene smenjujete. Kapetan Ameiro e stii za koji minut." Nije pruila ruku niti uopte podigla ruke sa komandi ispred sebe. Tako neto je Volters i oekivao. Dva pilota na dunosti sve vreme znailo je da se ruke dva pilota ne diu sa komandi; inae ova ptica nee da leti. Ne bi se ona razbila, razume se, jer ovde nema niega na ta bi naletela; ali ne bi, isto tako, odravala kurs i ubrzanje. Uao je Ludolfo Ameiro, omanji debeli ovek sa sedim zaliscima i devet plavih narukvica na levoj podlaktici - malo je bilo ljudi koji su ih jo uvek nosili, ali je Volters znao da svaka od njih oznaava po jedan let u Hii-letelici u ono vreme kad niste znali kuda vas ona nosi; znai, tu je jedan iskusan ovek! "Drago mi je to ete biti sa nama, Volters", rekao je on nehajno. "Da li znate kako smenjujete deurnog? Vrlo jednostavno, u stvari. Hoete samo da uhvatite rukama volan preko Ji-inginih ruku..." Volters klimnu i uini kako mu je nareeno. Osetio je kako su joj ruke meke i tople dok ih je paljivo izvlaila ispod njegovih, a onda je izvukla i lep stranji deo tela sa pilotskog sedita kako bi Volters mogao da ga zauzme. "To je sve, Volters", rekao je kapetan, zadovoljno. "Prvi lan posade Maddur e u stvari da upravlja brodom", ree, klimnuvi crnoputom nasmeenom oveku koji se upravo bee smestio na desno sedite, "i on e vam rei ta treba da radite. Svakog sata imate pauzu od deset minuta za toalet... i to je otprilike sve. Doite da zajedno veeramo, izvolite." Poziv je propratila smekom i Deni Ji-ing, trei lan posade; a zapanjeni Volters je shvatio, okreui se da bi uo uputstva koja mu je davao Gazi Maddur, da je prolo itavih deset minuta otkako nije pomislio na odbeglu Doli. Nije sve ba bilo tako lako. Pilotiranje je pilotiranje. To se ne zaboravlja. Ali navigacija je neto drugo. Pogotovu zato to je dobar deo navigacionih mapa Hiija bio razjanjen, odnosno bar delimino razjanjen, dok je Volters prevozio pastire i istraivae po planeti Pegi. Zvezdane mape na S. Ja. bile su daleko komplikovanije od onih koje je Odi koristio na svojim putovanjima. Bilo ih je dve vrste. Ona koja je poticala od Hiija bila je zanimljivija. Imala je udne zlatne i plavo-zelene oznake koje su samo delimino bile protumaene, ali je prikazivala sve. Druga, mnogo manje detaljna ali mnogo korisnija za ljudska bia, bila je delo njihovih ruku i sa natpisima na engleskom jeziku. Zatim, trebalo je kontrolisati brodski dnevnik dok je automatski registrovao sve to je brod obavljao ili primeivao. Onda kompletan interni videosistem za koji, razume se, nije bio zaduen pilot, osim ako bi se neto nepredvieno dogodilo pa bi ga o tome obavestili. Sve je to za Voltersa bilo novo. Druga strana svega toga bila je to je Voltersa okupiralo savladavanje novih zadataka. Tu je bila Deni Ji-ing da ga upuuje, to je takoe bilo dobro, jer mu je ona misli okupirala na drukiji naini... osim u onim tekim trenucima pre nego to bi zaspao. Budui da se S. Ja. vraao, bio je gotovo prazan. Vie od tri hiljade osam stotina kolonista prevezeno je na planetu Pegi. Na povratku, njih jedva da je bilo. Trideset est ljudskih bia bilo je u brodskoj posadi; zatim odredi vojske etiri nacije koje su upravljale Korporacijom Kapija; i oko ezdeset propalih naseljenika. Oni su bili putnici poslednje klase. Prvo su osiromaili da bi otili gore. Sada su teka srca bankrotirali da bi se vratili u one pustinje i uderice od kojih su pobegli, jer, kad je zagustilo, nisu mogli tek tako da odbace pionirski ivot u novome svetu. "Jadna kopilad", kazao je Volters, obilazei jednu grupu radnika koji su istili filtere za dovod vazduha mlitavim tempom, kao robovi; ali Ji-ing nije htela ni da uje za to. "Nemojte troiti svoje saaljenje na njih, Volterse. Domogli su se onoga to su eleli a onda su se kukaviki povukli." Ona podviknu neto grupi radnika na kantonskom nareju, a oni se zlovoljno malkice bre pokrenue, za trenutak. Deifrovanje Hii-mapa bilo je izvanredno teko, a bilo je jasnih indicija da su namerno tako

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 28

nainjene da se teko deifruju. Nije ih bilo mnogo pronaeno. Dva-tri fragmenta naena su u kosmikim letelicama kao to je bilo Hii-nebo ili S. Ja. i jedna gotovo kompletna mapa otkrivna je u artefaktu koji je kruio oko jedne zaleene planete koja je kruila oko jedne zvezde u sazveu Bootes. Po mom linom miljenju, koje dodue nije zastupano u zvaninim izvetajima komisija za kartografska prouavanja, mnogi od onih krugova, kvaica i treperavih signala oznaavali su znake upozorenja. Robin mi tada to nije verovao. Govorio je da sam glupa kukavica napravljena od uskovitlanih fotona. Kad se kasnije sloio sa mnom, vie nije bilo vano kako me je nazivao. "Ne moete kriviti ljude zato to oseaju nostalgiju za svojim ognjitem." "Ognjitem! Boe moj, Volterse, govorite kao da su imali 'kuu', 'ognjite' pa ga ostavili predugo ste proveli u ovoj blagodeti." Ona zastade na mestu gde su se spajala dva hodnika, od kojih je jedan bio sa plaviastim sjajnim arama od Hii-metala, drugi sa zlatnim. Mahnu rukom grupi naoruanih straara, pripadnicima snaga Kine, Brazila, Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza. "Vidite kako se bratski meusobno ophode?" upita ona. "Nekada nisu sve ovo uzimali ozbiljno. Pajtaili su se sa lanovima posade, nikad nisu nosili oruje, prosto kao da je ovo za njih bio kruzing sa plaenim trokovima. Ali sada." Ona zavrte glavom i naglim pokretom zgrabi za ruku Voltersa koji se taman spremao da im se priblii. "Zato ne sluate ta vam govorim?" ree ona. "Dobro e vas potpraiti ako pokuate da uete tamo." "ta je unutra?" Ona slee ramenima. "Neke Hii-stvari koje nisu uklonili kad su brod preuredili. To je jedna od stvari koje uvaju, mada", dodade ona, tiim glasom, "kad bi bolje poznavali ovaj brod bolje bi ga uvali. Ali hajdemo, ovuda emo." Volters je spremno krenuo za njom, zadovoljan zbog ovog obilaska "znamenitosti" ba kao i zbog destinacije ove letelice. S. Ja. je bio najvei svemirski brod koji je on, ili bilo koji drugi ovek, ikada video, koji su sagradili Hiiji, vrlo star - i jo, u izvesnom smislu, vrlo zagonetan. Ve su stigli na pola puta do kue, a Volters nije istraio ni etvrtinu njegovih svetlucavih hodnika, nalik na lavirint. Posebno nije istraio onaj njegov deo koji je predstavljao privatnu kabinu Ji-ing, to je jedva ekao da uini, budui da je deset dana apstinirao. Ali bilo je jo zanimljivih stvari. "ta je ovo?" upitao je, zastajui kod piramidalne konstrukcije od svetlucavog zelenog metala u jednoj nii. Teka elina zavarena reetka nalazila se ispred nje kako ljubopitljive ruke ne bi mogle da je dotaknu. "Nemam pojma", kazala je Ji-ing. "Niko uopte ne zna - zato su je tu ostavili. Neki predmeti se mogu izrezati i lako ukloniti, neki se otete - tu i tamo kad pokuaju neto da pomere, ono eksplodira u lice. Evo, pravo ovim sokaetom. Tu ja stanujem." Uredan, uzak leaj, na zidu slike nekog istonjakog para - Denini roditelji? - na zidnom ormaniu cvetne granice; Ji-ing je kabinu uredila po svom ukusu. "Ovako je pri povratku", objasnila je. "U odlasku ovo je kapetanova kabina, a mi ostali spavamo na viseim leajima u sobi za pilote." Ona povue prekriva na krevetu, mada je bio sasvim zaglaen. "Nema mnogo prilike za ludiranje kad letimo navie", ree ona zamiljeno. "Da li biste popili au vina?" "Vrlo rado", ree Volters. I tako je seo i pio vino, pa je onda podelio popola jednu marihuanu sa zgodnom Deni Ji-ing, i malo-pomalo i ostala osveenja koja je malena kabina mogla da prui, a koja su bila odlinog kvaliteta i grejala mu duu; i, ako je uopte i pomislio na izgubljenu Doli tokom sledeih pola sata otprilike, to zaista nije bilo sa oseanjem ljubomore ili besa, ve gotovo sa saaljenjem. Pokazalo se da ima dovoljno prostora za ludiranje pri povratku, ak i u kabini ne veoj od one u kojoj je boravio Horejio Hornblouer pre nekoliko stotina godina. Vino je bilo najbolje koje se moglo nai na planeti Pegi, ali kad su ispraznili i bocu i sebe, kabina poe da izgleda mnogo manja, a do poetka njihove sledee smene preostalo je bilo jo vie od jednog sata. "Ja sam gladna", izjavila je Ji-ing. "Imam ovde pirina i tako to, ali moda..."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 29

Nije bio trenutak da iskuava svoju sreu, bez obzira to je domai ruak zvuao primamljivo. Makar bio i pirina, i tako to. "Hajdemo u kuhinju", ree Volters, i njih dvoje, ne urei naroito, krenue drei se za ruke, u radni deo broda. Zastadoe na raskru nekih hodnika na kome su davno nestali Hiiji, iz nekih svojih razloga, zasadili malo bunje i grmlje - bez sumnje ne ba ovo koje je tu raslo. Ji-ing zastade da ubere jednu sjajnu plavu bobicu. "Samo pogledajte", rekla je. "Bobice su zrele, a oni muktai ih uopte ne beru." "Mislite na one koloniste-povratnike? Ali oni plaaju put..." "O, naravno", kazala je ona zajedljivo. "Ko ne plati ne moe da leti. Ali po povratku idu pravo na socijalnu pomo, jer ta bi drugo mogli da urade?" Volters otkide i pojede jednu sonu voku sa tankom koicom. "Vama se ne dopadaju mnogo povratnici." Ji-ing razvue usne u osmeh. "Ne umem dobro da uvam tajnu, je l' da?" A onda prestade da se smei. "Prvo i prvo, oni nemaju zato da se vraaju kui - da su imali neki pristojan ivot, ne bi ga napustili. Drugo, stvari su se znatno pogorale otkako su oni otili. Ima vie teroristikih napada. Vie meunarodnih trvenja - ima zemalja koje opet poveavaju svoje oruane snage! A tree, nee oni samo patiti zbog svega toga; oni su delimino i uzrok tome. Polovina ovih tupadija koje ovde vidite ve kroz mesec dana pripadae nekoj teroristikoj grupi - ili e je, u svakom sluaju, potpomagati." Produie dalje, a Volters skrueno ree: "Tano je da sam dugo bio odsutan, ali sam uo da se dogaaju gadne stvari - bacaju se bombe, i puca se." "Bacaju bombe! Kad bi to bilo sve! Sad imaju TPP! Vratite se sad na Zemlju, a nikad ne znate kad ete se opet preturiti sa svoje stolice bez upozorenja!" "TPP? ta je TPP?" "O, zaboga, Volterse", ree ona ozbiljnim tonom, "ba ste dugo bili odsutni. Nekad su to zvali Ludilo, zar se ne seate? To je telempatiki psihokinetiki primopredajnik, jedna od onih starih Hii-stvari. Sad ih ima otprilike desetak, a teroristi poseduju jedan!" "Ludilo", ponovio je Volters, mrtei se i pokuavajui da prizove neko seanje iz podsvesti. "Tano. Ludilo", kazala je Ji-ing, povlaujui sumornim tonom. "Seam se kad sam bila dete u Kanuu, otac je doao kui potpuno raskrvavljene glave jer je neko bio skoio sa poslednjeg sprata fabrike stakla. Tano njemu na glavu! Potpuno poandrcao! A sve zbog tog TPP!" Groznicu je, razume se, izazivao onaj naputeni deak, Von. Sve to je on eleo bio je nekakav kontakt sa ljudskim biima, zato to je bio usamljen. Njegova namera nije bila da veinu oveanstva dovodi u stanje ludila svojim ludakim, opsesivnim mislima. Teroristi su, s druge strane, tano znali ta rade. Volters samo zaklima, sa ozbiljnim izrazom na licu. Ji-ing ga zaueno pogleda, a onda mahnu rukom u pravcu straara koji su stajali ispred njih. "Zato oni uglavnom i uvaju strau", kazala je, "jer jedan se jo nalazi na S. Ja. Grozno mnogo ih ima unaokolo! A oni su se malo prekasno setili da ih uvaju, jer sad postoji teroristika banda koja poseduje jednu 'peticu' u kojoj imaju TPP i nekoga ko je stvarno lud. Ludak, mislim! Kad on ue u tu spravu a vi to osetite u svojoj glavi - to je tako jezivo i uasno - Volters, ta vam je?" On je zastao na ulazu u hodnik zlatne boje, dok su etvorica straara radoznalo gledala u njega. "Ludilo", rekao je. "Von! Ovo je nekad bio njegov brod!" "Pa, naravno da je bio", kazala je devojka, namrteno. "ujte, mi smo krenuli da neto pojedemo. Najbolje e biti da to i uradimo." Bila je zabrinuta. Voltersu se stegla vilica, oko lica su mu se zgrili miii. Izgledao je tano kao neko ko oekuje udarac posred lica, i straari su bivali sve ljubopitljiviji. "Hajdemo, Odi", ree ona moleivim tonom. Volters se prenu i pogleda je. "Samo vi idite", rekao je. "Ja vie nisam gladan." Vonov brod! udnovato, pomislio je Volters, da nije ranije povezao neke stvari. Ali razume se da je tako.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 30

Von se upravo na ovom brodu rodio, davno pre nego to su ga prekrstili u S. Ja. Brodhed, davno pre nego to je ljudska rasa uopte znala da on postoji... ukoliko ne raunate u ljudska bia nekoliko desetina dalekih potomaka australopitekus afarenzisa. Vona je rodila neka trudna ena koja je bila svemirski istraiva na Kapiji. Mu joj je nestao u nekoj misiji, a ona se nala u bezizlaznoj situaciji u jednoj drugoj misiji. Nekoliko godina uspela je da nekako preivi, a onda ga je ostavila kao siroe. Volters nije mogao lako da predstavi sebi kako je izgledalo Vonovo rano detinjstvo - maleno dete u ovom ogromnom, gotovo praznom brodu, bez ikakvog drutva osim divljaka i mrtvih svemirskih istraivaa pohranjenih u analogne raunarske ureaje. Od kojih je jedan, sigurno, bila njegova majka. Ba da se ovek saali... U Voltersu nije bilo saaljenja. Ne za Vona, koji je uzeo na poslugu njegovu enu. Isto tako, ne za tog istog Vona koji je pronaao onu mainu pod nazivom TPP - skraenica za "telempatiki psihokinetiki primopredajnik" kako su joj nadenuli ime na glupavom birokratskom jeziku. Von ga je prosto nazivao kauem za snevanje, ostatak ljudske rase zvao ga je Groznicom, uasnim, nejasnim opsesivnim stanjima koja bi spopadala svako ivo ljudsko bie kad je bedasti momak Von, otkrivi jedan kau, ustanovio da preko njega stupa u nekakav kontakt sa nekakvom vrstom ivih bia. On nije znao da pri tom i oni stupaju u nekakav kontakt sa njim, i tako su njegovi pubertetski snovi i strepnje i seksualni fantazmi opsedali mozak deset milijardi ljudskih bia... Moda bi Doli sve to dovela u meusobnu vezu, ali ona je bila sasvim mala kad se to dogaalo. A Volters nije bio mali. Seao se toga, i to mu je dalo jo jedan novi razlog da mrzi Vona. Nije vie bio u stanju da se sasvim jasno priseti onog ludila koje je u navratima zahvatalo itav svet, a jedva je mogao da zamisli koliko je razorno bilo njegovo dejstvo. Nije ak ni pokuao da zamisli kako je ovde proticalo Vonovo dokono, usamljeno detinjstvo, ali je zato sadanjeg Vona, koji krui oko zvezda u svojoj tajnovitoj potrazi, i to samo u drutvu njegove odbegle ene - toga, celog tog Vona, mogao da zamisli previe jasno. U stvari, on je gotovo itav sat koji mu je stajao na raspolaganju pre poetka njegove smene, proveo zamiljajui sve to, a onda se osvestio da se on to naslauje samosaaljenjem i dobrovoljno podvrgava ponienju, kako, ipak, odraslo ljudsko bie ne treba da se ponaa. I tako se pojavio u odreeno vreme. Ji-ing, koja je u pilotsku kabinu stigla pre njega, nita nije rekla samo je bila malo iznenaena. On se nasmeio preuzimajui njeno mesto i prihvatio se posla. Mada se na ovom brodu pilotiranje gotovo svodilo na dranje ruku na komandama ostavljajui letelici da sama leti, Volters nije sedeo dokon. Raspoloenje mu se nije promenilo. Ogromni svemirski brod koji je oseao pod prstima bio je izazov. Posmatrao je kako Deni Ji-ing, kolenima, nonim prstima i laktovima, regulie pomone kontrolne ureaje koji su prikazivali kurs i poloaj broda i stanje na njemu kao i sve ostale podatke sa kojima pilot u stvari ne mora da bude upoznat da bi ovu zverku mogao da vozi, ali bi trebalo da se potrudi da se sa njima upozna ukoliko eli da sebe naziva pilotom. Pa je i on uradio to isto. Ukljuio je video-ureaj koji je pokazivao kurs leta i prekontrolisao poloaj S. Ja., malenu sjajnu zlatnu takicu na tankoj plavoj liniji dugakoj hiljadu devet stotina svetlosnih godina; proverio je ispravnost poloaja obraunavajui veliinu uglova u odnosu na svetlucave crvene oznake koje su predstavljale zvezde na toj putanji; namrtio se gledajui u pregrt oznaka sa upozorenjem "Ovo Treba Zaobii" na mestima gde su crne rupe i gasni oblaci predstavljali opasnost - nijedna se nije nalazila u blizini njihovog kursa letenja, inilo se - i ak je osvetlio veliku nebesku mapu Hiija koja je prikazivala celokupnu Galaksiju i na njenim ivicama ostale pripadnike te nebeske regije. Napori vie stotina jako inteligentnih ljudskih bia i hiljade sati rada mainske, vetake inteligencije bili su uloeni u deifrovanje ove kodirane mape Hiija. Neki njeni delovi jo nisu bili protumaeni pa je Volters pomno posmatrao, mrtei se, pregrt taaka u toj oblasti oko kojih su treptali raznobojni krugovi, dvostruki i trostruki, to je oznaavalo "Ovde e Biti Opasno". ta bi moglo biti toliko opasno da bi Hii-mape morale da daju panino upozorenje? Toliko toga treba jo nauiti! A, pomisli Volters u sebi, od ovog broda nema boljeg mesta gde bi se to moglo nauiti. On je na ovom poslu samo privremeno, razume se. Ali ako ga bude dobro

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 31

obavljao... ako bude pokazao talenat i sposobnost... ako se bude dodvorio kapetanu broda... onda, pomisli on kad stignu na Zemlju, i kad se kapetan nae u situaciji da treba da angauje novog Sedmog lana posade, koji e kandidat biti bolji od Odija Voltersa? Po zavretku smene, Ji-ing mu prie sa daljine od deset metara koliko je razdvajalo dva pilotska mesta i ree: "Dosta dobro se drite u ulozi pilota, Volterse. Ja sam se malo brinula zbog vas." On je uze za ruku i tako zajedno krenue napolje. "Mislim da sam bio ravo raspoloen", izvinjavao se on, a Ji-ing slee ramenima. Navigacione i kartografske sisteme Hiija nije bilo lako deifrovati. Navigacioni sistem oslanja se na dve take - poetak i kraj leta. Zatim uzima u obzir usputne prepreke, kao to su oblasti praine ili gasa, ometajua radijacija, gravitaciona polja, i tako dalje, odabirui bezbedan prolaz oko ili izmeu tih taaka, i posle toga projektuje vazduni koridor koji odgovara tim takama i njime usmerava svoju letelicu. Mnogi objekti i take na kartama bili su obeleeni znacima - treperavim krugovima, kvaicama, i tako dalje. Mi smo dosta brzo shvatili da esto predstavljaju znake upozorenja. Tekoa je leala u tome to nismo znali koji su od ovih znakova upozoravali na neto, niti na ta su upozoravali. "Prva prijateljica koja se pojavi posle razvoda uvek izvue deblji kraj", primeti ona. "ta ste uradili, potraili psihijatrijski savet preko slualica?" "Nije bilo potrebno. Prosto sam..." oklevao je Volters, pokuavajui da se priseti ta je uradio. "Valjda sam jednostavno porazgovarao malo sa samim sobom. Kad vam ena, eto tako, ode od vas", objanjavao je, "oseate se postieni. Hou da kaem, pored toga to ste ljubomorni, i besni, i sve ostalo. Meutim, ja sam se neko vreme kladio dok mi nije postalo jasno da ja nisam bogzna ta uradio da bih se stideo. Takvo oseanje mi nije pristajalo, razumete?" "I to je pomoglo?" upitala je ona. "Pa, posle izvesnog vremena jeste." A, naravno, provereni protivotrov za bolove koje vam je nanela jedna ena, jeste druga ena, ali on to nije hteo da kae ovom protivotrovu. "Morau da zapamtim to za sledei put kad me neto pritisne. Pa, ini mi se da je vreme za spavanje..." On zavrte glavom. "Jo je rano, a ja sam jo sav uzrujan. Nego, znate one stare Hii-stvari? Rekli ste da znate kako moe da se proe pored straara?" Ona zastade usred hodnika i pogleda ga paljivo. "Kod vas se raspoloenje stvarno menja, Odi", ree ona. "Ali zato da ne?" S. Ja. je imao dvostruki trup. Prostor izmeu dva trupa bio je uzak i mraan, ali se u njega moglo ui. I tako je Ji-ing povela Voltersa uskim hodnicima uz same unutranje oplate velike vasionske letelice, kroz lavirint praznih kabina namenjenih kolonistima, pored ogromne, jednostavne kuhinje u kojoj se za njih pripremala hrana, do mesta na kome je zaudaralo na ustajalo smee i prastaru trule - pa zatim, u jednu prostranu slabo osvetljenu prostoriju. "Evo ovde su", kazala je. Govorila je tiho, mada ga je uveravala da su straari suvie daleko da bi mogli da ih uju. "Pribliite glavu onom srebrnkastom kou - vidite gde pokazujem? - ali ga ne dodirujte. To je vano!" "Zato je vano?" Volters je nepomino gledao oko sebe u ono to je liilo na tavanske prostorije Hiija. Unaokolo je bilo najmanje etrdeset predmeta, velikih i malih, vrsto spojenih sa brodskom konstrukcijom. Neki su bili veliki a neki mali, neki loptasti na iskrenutim postoljima koja su dopirala do tavanice, pa neki kockasti od metala koji je svetlucao plavo-zelenim bojama. Metalnih mreastih pokrivaa na koje je Deni pokazivala prstom, bilo je ukupno tri, i to potpuno jednaka. "Vano je zato to neu da me izbace naglavake iz ovog broda, Odi. Zato, samo paljivo!" "Pazim. Zato ima tri komada?"

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 32

"Zato su Hiiji uopte neto radili? Moda su sve ovo bili rezervni delovi. A sada evo jednog dela koji dobro sasluajte. Stavite glavu blizu tog metalnog dela, ali ne suvie blizu. im ponete da oseate neto to ne potie od vas iznutra, znai da ste dovoljno blizu. Bie vam jasno kad je to. Ali od toga blie ne prilazite, i to je najvanije, ne dodirujte nita, jer je ova sprava dvosmerna. Sve dok se zadovoljavate nekim neodreenim oseanjima, niko nita nee primetiti. Verovatno. Ali ako budu primetili, kapetan broda e narediti da oboje vezanih oiju hodamo po dasci, jasno?" "Naravno da je jasno", rekao je Volters, malo uznemiren, i pribliio glavu na desetak centimetara od srebrnaste mree. Izvio je vrat unazad i pogledao u Ji-ing. "Nita", veli on. "Pokuajte malko blie." Nije bilo lako pomerati glavu za po jedan centimetar kad je bio izvijen pod ovako neobinim uglom a nije bilo niega za ta bi se pridravao, ali je Volters pokuao da uradi kako mu je bilo reeno... "Dovoljno!" povika Ji-ing, gledajui mu u lice. "Ne blie, sad!" On nita ne odgovori. Um mu se ispuni jedva primetnim nagovetajima ulnih opaanja smuenom zbrkom ulnih opaanja. Snovi i snovienja, i neija oajnika zasopljenost; onda neiji smeh, pa neko, odnosno kao nekakva tri para, usred seksualnog ina. On se izvi da bi se nasmeio na Deni, htede neto da kae... A onda, iznenada, tamo se pojavilo jo neto. Volters se ukoi. Po opisu Ji-ing on je oekivao da e kao osetiti neko druenje. Prisustvo drugih ljudi. Njihove strepnje i radosti i gladi i zadovoljstva - ali "njihovo" je podrazumevalo ljudsko. A ovo nije poticalo od ljudi. Volters se naglo tre. Glava mu dodirnu mreu. Svi ulni opaaji postadoe hiljadu puta jasniji, kao kad se soivo dobro izotri, i on oseti ovo nepoznato i daleko prisustvo - ili prisustva? - na drukiji, neposredan nain. Ovaj ulni opaaj od koga hvata groza, dalek i neodreen nije poticao od bilo ega to je ljudsko. Ako je bio odraz utuenosti ili fantazma Volters nije mogao da ih pojmi. Mogao je samo da oseti da su tu. Da postoje. Da ne reaguju. Da se ne menjaju. Kad bi ovek mogao da ue u duh nekog lea, pomislio je zgaen i uasnut, moda bi se ovako oseao... ... Sve se to zbilo u jednom trenu, a onda je postao svestan da ga Ji-ing vue za rukav i vie mu na uvo? "O, prokleti Volterse! I ja sam osetila! I kapetan broda je osetio i svi ostali na ovom prokletom brodu. Sad smo nastradali!" im mu se glava odvojila od srebrnaste mree, ulni opaaj nestade. Svetlucavi zidovi i tamne maine postadoe ponovo stvarni, kao i gnevno lice Deni Ji-ing koje je bilo tik uz njegovo. Nastradali? Volters se zasmejao. Posle grozovitog, usporenog pakla u koji je zavirio, nita to je ljudsko nije moglo biti strano. ak i kad su upali razjareni straari etiri velike sile, sa orujem na gotovs, i razvikali se na njih na etiri jezika, Volters im se gotovo obradovao. Jer su bili ljudska bia, i to iva. U glavi mu se vrzmalo pitanje koje bi svako sebi postavio u ovoj prilici: da li je on to stupio u vezu sa tajanstvenim, skrivenim Hiijima? Ako je tako, pomisli on sav uasnut, neka se nebo smiluje ljudskoj rasi. 5. Uasavanje od Hiija bio je popularan sport ne samo na S. Ja. ak i ja sam se njime prilino bavio. Svi su se bavili. Dosta smo ga upranjavali kad sam ja bio dete, mada su Hiiji u to vreme predstavljali samo nepoznata iezla stvorenja koja su se zabavljala prokopavanjem tunela na Veneri pre vie stotina hiljada godina. Upranjavali smo ga i u vreme kad sam bio svemirski istraiva na Kapiji - o, da, moj Boe, kako smo ga onda upranjavali! Uzdajui se u stare brodove Hiija, lomatali smo se po svemiru do mesta koje ljudsko oko nikad nije videlo, pitajui se uvek da li e se na kraju putovanja pojaviti vlasnici tih brodova - i ta e onda uraditi!

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 33

Razmiljali smo jo vie o njima poto smo u dovoljnoj meri razreili tajne njihovih starih nebeskih atlasa da bismo otkrili kuda su otili da se sakriju - duboko u sreditu nae sopstvene Galaksije. Nije nam palo na pamet, u to vreme, da se zapitamo od ega se skrivaju. Ja se nisam time bavio, razume se. Bilo je mnotvo drugih stvari kojima sam ispunjavao dane. Recimo, neprestana briga zbog mog udljivog zdravstvenog stanja, koja mi se nametala kad god se ukazivala potreba, a potreba se sve ee ukazivala. Ali to je bio tek poetak. Bio sam zauzet tolikim mnotvom raznovrsnih stvari koliko je to uopte mogue za jedno ljudsko bie. Ako biste pogledali kako izgleda prosean dan u ivotu Robina Brodheda, ostarelog multimilijardera, i posetili ga u njegovoj raskonoj vili okrenutoj prema prostranom Tapanskom moru severno od Njujorka, nali beste ga, recimo, kako dokono eta po obali sa svojom ljupkom enom, Esi... kako se okuava u kulinarskim vetinama pripremajui jela u stilu Malaje, Islanda i Gane u svojoj bogato opremljenoj kuhinji... kako aska sa svojim mudrim informacijskim sistemom, Albertom Ajntajnom... kako obavlja svoju korespondenciju: "Onom omladinskom centru u Grenadi, kako ono bee, a da. Evo obeanog eka na trista hiljada dolara, samo molim vas nemojte Centar nazvati mojim imenom. Dajte mu ime moje ene ako elite, a mi emo se potruditi svakako da doemo tamo na otvaranje. Pedru Lamartinu, Generalnom Sekretaru Ujedinjenih nacija. Dragi Pite, nastojim da ubedim Amerikance da daju Brazilcima podatke u vezi sa pronalaenjem onog teroristikog svemirskog broda, ali neko e morati da potera Brazilce. Da li bi, molim te, upotrebio svoj uticaj u ovoj stvari? Ona je u interesu svih nas. Ako teroristi ne budu zaustavljeni, Bog zna gde emo svi mi zavriti. Reju MakLinu, ma gde trenutno boravio. Dragi Rej, Neizostavno koristi nae platforme dok bude tragao za svojom enom. Od srca ti elim sve najbolje, itd., itd. Gormanu i Keinu, generalnim liferantima. Potovana gospodo, nisam saglasan da se rok izgradnje mog broda pomeri na 1. oktobar, jer za to nema opravadanja. Rok je ve jednom bio produen i ne moe se vie prekoraivati. Skreem panju da su u ugovoru predvieni visoki penali ukoliko bude daljeg odlaganja isporuke. Predsedniku Sjedinjenih Drava. Dragi Ben, ukoliko teroristiki brod ne bude smesta lociran i neutralisan bie ugroen mir na itavoj Zemlji. Da i ne govorim o oteenju imovine, gubitku ljudskih ivota i svemu ostalom to je ugroeno. Javna je tajna da su Brazilci usavrili ureaj za utvrivanje pravca iz koga dolaze signali sa broda koji leti bre od brzine svetlosti, tj. FTL brzinom, FTL - skraenica od engleskih rei faster than light (prim. prev.) a da su nai vojni strunjaci razvili proceduru za FTL navigaciju, koja omoguuje da se takvom brodu prie. Zar oni ne mogu da se udrue? Kao vrhovni komandant, ti samo treba da natera Svemirski Pentagon na saradnju. Na Brazilce se vri veliki pritisak da daju svoj doprinos, meutim oni ekaju na znak. Onome, kako se zvae, Lukmanu. Dragi Lukman, zahvaljujem na dobrim vestima. Mislim da treba smesta da se krene u pripreme za eksploataciju tog naftnog polja. Zato kad budete dolazili k meni, ponesite taj va plan za proizvodnju i isporuku zajedno sa predraunskim trokovima i finansijskim prednacrtom. Svaki put kad se S. Ja. vraa prazan, to je za nas ist gubitak..." I tako dalje, i tako dalje - stalno sam bio zauzet. Zauzet tolikim stvarima, a tu jo nije uraunato praenje investicionih poduhvata i briga o mojim poslovoama. Nisam ja ba mnogo vremena troio na poslovne stvari. Uvek ponavljam da je svaki onaj ko je stekao svojih prvih sto miliona, a i dalje neto radi samo novca radi - lud. Novac vam je potreban jer ako nemate novca nemate slobodu da radite ono to je vredno raditi. Ali kad steknete takvu slobodu, emu slui imati jo vie novca? Zato sam ja skoro sve svoje poslove prepustio svojim finansijskim programima i ljudima koje sam plaao - osim onih kojih sam se poduhvatao ne toliko zbog novca koliko zbog toga to sam njima postizao ono to sam eleo. Uprkos tome to se ime Hiija nigde ne pojavljuje na spisku mojih svakodnevnih poslova, ono je uvek bilo tu. Sve se u krajnjoj liniji vraalo na Hiije. Moj brod koji su gradili tamo gore u orbitalnim stanicama projektovala su i gradila ljudska bia, ali su gotovo cela konstrukcija i svi

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 34

pogonski i komunikacioni sistemi bili napravljeni po uzoru na zamisli Hiija. S. Ja., koji sam planirao da napunim naftom kad se, gotovo prazan, bude vraao sa planete Pegi, bio je artefakt Hiija; to se toga tie, i Pegi je bila poklon Hiija jer su oni odredili navigaciju i obezbedili brodove kojima se do nje stie. Za Esin lanac ekspres-restorana maine Hiija su proizvodile UVKA-hranu preraujui ugljenik, vodonik, kiseonik i azot iz zamrznutih gasova u kometama. Sagradili smo izvestan broj fabrika hrane na Zemlji - jedna se upravo nalazi u blizini obala ri Lanke i ona se snabdeva azotom i kiseonikom iz vazduha, vodonikom iz voda Indijskog okeana, a ugljenikom iz svih onih jadnih biljaka, ivotinja ili soli ugljenih kiselina koji dospeju u usisne ventile. I sad kad je Korporacija Kapija raspolagala tolikim novcem koji je mogla da investira a da nije znala ta sa svim njim da uradi, bila je u stanju da poneto uloi i mudro - u iznajmljivanje svemirskih brodova za sistematsko istraivanje kosmosa - ja sam ih, kao krupan akcionar na Kapiji, podsticao da u ovom poslu istraju. ak i teroristi su koristili jedan ukradeni Hii-brod i jedan ukradeni Hii-telempatini psihokinetiki primopredajnik da svetu nanose najgore povrede - sve je bilo Hii! Nije nikakvo udo to su po itavoj Zemlji postojale marginalne verske sekte oboavalaca Hiija, jer oni su sigurno mogli da zadovolje sve objektivne testove boanskog. Bili su hiroviti, moni - i nevidljivi. U nekim trenucima ak i ja sam padao u iskuenje, u onim dugim noima kad su me muili bolovi u stomaku a inilo se da stvari idu loe, da kriom uputim jednu molitvicu Naem Ocu Koji je U Sreditu. Ne bi moglo nita da naudi, zar ne? E, nije, moglo bi. Moglo bi da naudi mome samopotovanju. A za sve nas koji smo bili ljudska bia, u ovoj opasno primamljivoj, preobilnoj Galaksiji koju su nam podarili Hiiji - ali samo mrvicu po mrvicu - sve tee je bilo ouvati samopotovanje. Razume se, tada jo nisam bio sreo pravog, ivog Hiija. Jo nisam bio nijednog od njih sreo, ali jedan koji e odigrati veliku ulogu kasnije u mom ivotu (neu vie da uvijam) to jest Zapovednik, nalazio se na pola puta do take na kojoj e provaliti u normalan svemirski prostor; a za to vreme, na S. Ja. Odija Voltersa su tako dobro potpraili da je poeo da razmilja kako ne treba da planira neku budunost kao lan posade na ovom brodu; a za to vreme... Pa, kao i uvek, mnogo tota se dogaalo za to vreme, ali ono to bi Voltersa najvie interesovalo bilo je da je za to vreme njegova zabludela ena ve poelela da nije zabludela. 6. Pobei sa ludakom nije, kad se sve sabere, bilo mnogo bolje nego izludeti od dosade u Port Hagrametu. Bilo je drukije, o, nebesa, da, bilo je drukije! Ali delom je bilo isto toliko dosadno, a delom, opet, prosto je umirala od straha. Poto je ovaj brod bio "petica" bilo je dovoljno prostora za njih dvoje - odnosno trebalo je da ga bude. Poto je Von bio mlad, i bogat, i, gotovo, na neki nain, lep - ako u njega gledate kako treba - ovo putovanje trebalo je da bude sasvim veselo. Ali ni jedno ni drugo nije bilo tano. Pored toga, bilo je i jezivih trenutaka. Ako je postojalo neto to je svakom ljudskom biu bilo poznato o svemiru, to je bilo da se treba kloniti crnih rupa. Za Vona to nije vailo. On ih je namerno traio. A onda je radio neto jo gore od toga. Kakvim se to stvaricama i drangulijama Von zabavljao to Doli nije znala. Kad bi ga zapitala, on nije davao odgovor. Kada bi, umiljavajui se, navukla na ruku jednu od svojih lutaka i kroz njena usta zapitala, on bi se namrgodio i namrtio i rekao: "Ako hoe da izvodi svoju taku, izvedi neto smeno i masno, a nemoj da postavlja pitanja koja te se ne tiu." Kada bi pokuala da sazna zato je se ne tiu, imala bi vie uspeha. Ne bi dobila direktan odgovor. Ali po tome kako bi Von zbunjeno i besno odgovorio bilo je lako zakljuiti da su te stvari bile ukradene. A bile su u nekakvoj vezi sa crnim rupama. Mada je Doli bila gotovo apsolutno sigurna da je, jednom prilikom, ula da nema naina da se u crnu rupu ue ili iz nje izae, isto tako je bila gotovo apsolutno sigurna da Von u stvari pokuava da pronae izvesnu odreenu crnu rupu i da onda u nju ue. To je bila ta jeziva stvar.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 35

I kad ne bi oseala da je gotovo izludela od straha, oseala se do bola usamljena, jer je kapetan Huan Enriket Santos-mic, ustri, nastrani mladi multimilioner, iji su podvizi jo izazivali uzbuenje kod italaca tra-rubrika, kao drubenik bio - truba. Posle tri nedelje provedene sa njim, Doli gotovo nije vie mogla da ga gleda oima. Mada je samoj sebi priznala, drui, da je manje strano gledati u njega nego gledati u ono to joj je stvarno bilo pred oima. A ono to joj je bilo pred oima bila je jedna crna rupa. Odnosno ne ba sama rupa, jer ste u to mogli ceo dan gledati a da ne vidite nita; crne rupe su crne poto se uopte ne mogu videti. Ona je u stvari mogla da vidi spiralnu, plaviastoljubiastu svetlost, neprijatnu za oi ak i kroz videoekran iznad kontrolnog panela. Bilo bi jo daleko neprijatnije izloiti joj se direktno. Ta svetlost je bila samo vrh ledenog brega itave bujice smrtonosne radijacije. Njihov brod je imao oklop koji ga je titio od takvih stvari, i do sada se oklop dobro drao. Ali Von nije bio u oklopljenom delu. Bio je dole u lenderu, gde su se nalazile njegove alatke i ureaji koje ona nije mogla da razume, a on nije hteo da joj ih objasni. Ona je znala da e se u jednom trenutku, u takvoj nekoj situaciji, ona nalaziti u glavnom brodu i da e osetiti lagani trzaj u stranu to e znaiti da se lender otkaio. I onda e on pokuati da prie jo blie jednom od onih uasnih objekata. I ta e mu se onda desiti? Ili njoj ta e se desiti? Ne bi ona pola s njim, to nipoto! Ali ako on nastrada, a ona ostane sama, udaljena stotinu svetlosnih godina od bilo ega to joj je bilo poznato - ta onda? Zaula je ljutito mumlanje i tako je znala da bar sada nije nastupio taj trenutak. Ulazni poklopac se otvorio i Von je ispuzao iz lendera, sav besan. "Opet jedna prazna!" zareao je na nju, kao da je smatrao da je ona za to kriva. A smatrao je, naravno. Ona pokua da izgleda kao da joj je ao a ne kao da je preplaena. "A, duo, kakva teta. To je ukupno tri." "Tri! Pih! Tri otkad sam s tobom, to si mislila. Vie od tri ukupno, jeste!" To je izgovorio prezrivo, ali njoj taj prezriv ton nije smetao. Samo je osetila olakanje kad se on provukao pored nje. Doli se sklonila to je mogla dalje od kontrolne table - ne ba daleko, u jednom Hii-brodu koji bi lako stao u oveu dnevnu sobu. On sede i obrati se svojim elektronskim mudracima dok je ona utala. Kad bi Von razgovarao sa svojim mrtvacima, nije pozivao Doli da mu se pridrui. Ako bi kraj "razgovora" obavljao usmeno, mogla je bar tu polovinu da uje. Ako bi instrukcije kucao na tastaturi nije mogla ni toliko. Ali ovog puta je prilino lako mogla da razazna o emu je re. On je otkucao svoja pitanja, namrtio se na neto to je jedan od mrtvaca izgovorio u njegove slualice, otkucao jednu ispravku, a zatim na Hii-tabli odredio neki kurs. Onda je skinuo slualice, namrgodio se, proteglio se, pa se okrenuo ka Doli. "U redu", kazao je, "doi, sad moe da plati jo jednu ratu za ovo putovanje." "O, dabome, duo", rekla je ona usluno, mada bi bilo mnogo, mnogo lepe kad on to ne bi uvek inio na ovakav nain. Meutim, raspoloenje joj se bilo malo popravilo. Osetila je onaj lagani trzaj u stranu koji je oznaavao da vasionska letelica kree u novom pravcu, i zaista, ogromni plavo-ljubiasti uas ve je poeo da iezava sa ekrana. to je mnogo znailo! Razume se, to je samo znailo da su sad krenuli ka sledeem uasu. "Izigravaj Hiija", zapovedi joj Von, "i, to ekaj da vidim, aha, sa Robinetom Brodhedom." "Vai, Vone", ree Doli, i prikupivi svoje lutke koje je Von prethodno izritao na sve strane, navue ih na ruke. Ovaj Hii nije, naravno, liio na pravog Hiija; a i ovaj Robinet Brodhed bio je takoe prilino nakaradan. Ali Von je nalazio da su zabavni. To je za Doli bilo vano jer je on plaao raune. Prvog dana po odlasku iz Port Hegrameta, on joj je razmeui se, pokazao svoju bankovnu knjiicu. est miliona dolara se u nju automatski ubacivalo svakog meseca! Od tih cifara Doli se zavrtelo u glavi. Ala je to mnogo! Iz tog itavog vodopada love pre ili kasnije, nai e se valjda nain da i ona za sebe iscedi nekoliko kapljica. Doli je smatrala da u takvim razmiljanjima nema nieg nemoralnog. Moda bi je nekadanji Amerikanci nazvali lovcem na bogate mukarce. Ali bi je vei deo ljudske rase, tokom gotovo cele istorije, nazvao prosto

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 36

sirotinjom. Zato ga je ona hranila i pravila mu drutvo u krevetu. Kad bi bio zle volje trudila se da bude nevidljiva, a kad bi traio zabavu trudila se da mu je prui: "O, zdravo, g. Hii", ree Brodhed na Dolinoj ruci, dok je ona privila prste kako bi on mogao usiljeno da se smeka, a glas joj je bio debeo kao u nekog grmlja (jedna od onih nakaradnih stvari!) "Mno-o-go mi je milo to smo se upoznali." Ruka sa Hiijem. Dolin glas izvija i zapeva: "Lepo pozdravljen, lakoumni Zemljanine. Upravo je vreme za veeru." "O, boga mu", uzviknu ruka sa Brodhedom, a usne mu se jo jae razvukoe. "I ja sam gladan. ta je za veeru?" "Gr-r-r!" zavrita ruka sa Hiijem, prsti se zgrie usta se otvorie. "Ti!" I prsti desne ruke stisnue se oko lutke na levoj ruci. "Ho! Ho! Ho!" smejao se Von. "Ovo je vrlo dobro! Mada Hii tako ne izgleda Ti ne zna kako izgleda jedan Hii." "Zna li ti?" upita Doli svojim glasom. "Maltene! Vie 'maltene' nego ti!" Na to Doli, usta razvuenih u osmeh, podie ruku sa Hiijem. "O, ala vi greite, g. Vone", opet e svilasti, zmijasti glas Hiija. "Ja upravo ovako izgledam, i ekam da se sretnemo u sledeoj crnoj rupi!" Stolica na kojoj je Von sedeo tresnu a on skoi na noge. "To nije smeno!" drao se on, a Doli se zaprepastila kad je videla kako on drhti. "Spremi mi neto za jelo!" naredi joj on i gunajui ode tekim korakom u svoj privatni lender. Nije bilo mudro aliti se sa njim. Zato mu je Doli spremila veeru i posluila ga sa osmehom, koji nije bio pravi. Osmeh joj nita nije pomogao. On je bio u najgorem moguem raspoloenju. Zakretao je: "Glupao jedna! Zar si pojela sve to je bilo dobro dok te nisam gledao? Zar nije preostalo nita to moe da se jede?" Doli samo to nije zaplakala. "Ali ti voli nicle", pobunila se. "nicle! Naravno da volim nicle, ali vidi ta si mi dala za dezert!" On odgurnu tanjir sa niclom i prokeljom i dograbi tanjiri sa kolaima od okolade i podmetnu joj ga pod nos i poe da ga trese. Kolai se razletee na sve strane, a Doli poe da ih skuplja. "Znam da ti ovo ne voli, duo, ali sladoleda vie nema." On je besno pogleda. "Pih! Nema vie sladoleda! O, pa dobro. Sufle od okolade - ili pita s voem..." "Von, i to je gotovo sve otilo. Ti si pojeo." "Glupao jedna! To nije mogue!" "Pa, otilo je. Uostalom, toliki slatkii - to nije dobro za zdravlje." "Nisam te uzeo kao dadilju! Ako mi se pokvare zubi, kupiu nove." On lupi po iniji koju je ona drala u ruci i sada se kolai stvarno razletee. "Baci to ubre. Uopte neu sada da jedem", odreza on. Bio je to jo jedan od onih tipinih obeda na granici neistraenih predela Galaksije. I zavrio se na tipian nain tako to je Doli poistila ubre i rasplakala se. On je toliko grozan tip! A on, izgleda, to i ne zna. Meutim, Von je u samoj stvari znao da je podlac, izrabljiva, antisocijalan tip - itav dugaak spisak svega onoga to su mu objasnili njegovi psihijatrijski programi. Na vie od tri stotine sesija. Po est dana nedeljno, tokom skoro godinu dana. Na kraju on je ovu analizu okonao jednom alom. "Imam jedno pitanje", rekao je holografskom analitiaru, koji je imao izgled zgodne ene, dovoljno stare da mu bude majka, dovoljno mlade da bi bila privlana, "i to pitanje glasi: koliko je psihoanalitiara potrebno da se promeni jedna sijalica?" Analitiarka ree, uzdiui: "Oh Vone, opet prua otpor. U redu. Koliko?" "Samo jedan", odgovori on, smejui se, "ali sijalica mora stvarno da poeli da bude promenjena. Ha, Ha! A vidi ja ne elim."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 37

Ona se zagleda u njega, utei. Sedela je tamo na hologramu na nekakvoj stolici u obliku daka pasulja, sa podvijenim nogama i drei u jednoj ruci notes, u drugoj olovku. Njome bi gurala navie naoari koje su joj spadale kad bi ga pogledala. Kao i sve ostalo u nainu na koji je bila programirana, ovaj pokret je imao odreeno znaenje i predstavljao umirujui znak da je i ona, na kraju krajeva, isto tako samo ljudsko bie kao i on, a ne neka stroga boginja. Razume se, ona nije bila ljudsko bie. Ali glas joj je zvuao kao da jeste kad je kazala: "Ovo je stvarno vrlo stari vic, Vone. ta je to sijalica?" On ljutito slee ramenima. "To je jedan okrugli predmet koji svetli", nagaao je on, "ali ti ne shvata poentu. Ja ne elim vie da se menjam. To mi se ne svia. Pre svega nije ni bila moja elja da se sve ovo zapoinje, a sad sam reio da to okonam." Kompjuterski program ree miroljubivim tonom: "To je tvoje pravo, naravno, Vone. Ali ta e da radi?" "Ii u da traim svoga - otii u odavde pa u da se zabavljam", ree on besno. "I na to imam pravo!" "Da, ima", sloila se ona. "Vone? Hoe da mi kae ta si ono hteo da kae pa si se predomislio?" "Neu", ree on i ustade. "Neu da ti kaem ta je to to u da uradim; umesto toga, to u da uradim. Zbogom." "Ii e da trai svoga oca, je l' tako?" nastavi psihoanalitiki program, ali on nita ne odgovori. Jedini znak po kome se videlo da je uo ta je rekla bio je taj to vrata nije prosto zatvorio, ve ih je zalupio. Hiiji su rano otkrili kako da u mehanike sisteme pohranjuju inteligenciju, ak zajedno sa priblinim karakternim crtama umrlog ili umirueg lica - to su ljudska bia saznala kada su prvi put stupila na takozvano Hii-nebo na kome je odrastao deak Von. Robin je smatrao da je to otkrie od ogromne vanosti. Meni se tako ne ini. Razume se, moda ete smatrati da u ovoj stvari imam predrasuda - osobi kao to sam ja, koja je prvo i pre svega kompjuterska memorija, tako neto nije potrebno; a Hiiji se, kad su to otkrili, nisu potrudili da izmiljaju osobe kao to sam ja. Normalno ljudsko bie - odnosno, stvarno bilo koje ljudsko bie - kazalo bi svome analitiaru da je u pravu. Kazalo bi to isto u nekom trenutku tokom duge tri nedelje i onome ko mu pravi drutvo na brodu i u krevetu, makar i samo zato da bi s nekim podelio svoje krajnje neizvesne nade i svoj pravi, istinski strah. Von nikad nije nauio da podeli s nekim svoja oseanja poto nikad nije nauio da uopte ita s nekim podeli. Budui da je odrastao na Hii-nebu gde nije imao nikavo toplokrvno ljudsko drutvo tokom najkritinijih deset godina detinjstva, postao je bio arhetipski sociopata. Ona uasna udnja za ljubavlju gonila ga je da trai svog izgubljenog oca, prolazei kroz sve uase u svemirskim prostranstvima. U nemogunosti da ostvari svoje tenje, nije bio u mogunosti da prihvati ljubav, ili da je s nekim podeli, u ovom trenutku. Najblii drugari tokom onih stravinih deset godina bili su mu kompjuterski programi pohranjenih, umrlih inteligentnih bia, zvani mrtvaci. On ih je presnimio i poneo sa sobom kad je poneo i onaj zvezdani brod Hiija, i sa njima je razgovarao onako kako nije hteo da razgovara sa Doli koja je bila od krvi i mesa, zato to je znao da su oni samo maine. Njima nije smetalo to tako sa njima postupa. Za Vona su i ljudska bia od krvi i mesa bila maine - automati za prodaju razne robe, moglo bi se rei. Trebalo je da ubaci novi da bi mu dale ono to eli. Seks. Ili razgovor. Ili zgotovljenu hranu, ili da poiste ono to je on zasvinjio. Nikada mu nije palo na pamet da misli na oseanja automata za prodaju razne robe. ak ni kad je taj automat u stvari jedno devetnaestogodinje ljudsko bie koje bi bilo sreno kad bi mu dozvolio da smatra da ga voli. 7.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 38

U Lofstromovoj Petlji, u Lagosu u Nigeriji, Odi Volters je raspravljao o stepenu svoje odgovornosti u odnosu na Deni Ji-ing u trenutku kad je magnetna traka prihvatila njihovu ljusku od broda, zatim ga usporila i spustila pored terminala u kome su bili smeteni carinsko i imigraciono odeljenje. Zato to se poigrao zabranjenim igrakama, upropastio je izglede da dobije jedan posao, ali zato to mu je u tome pomogla, Ji-ing je upropastila itavu karijeru. "Imam jednu ideju", rekao joj je apatom kad su stali u red u predvorju. "Rei u ti kad izaemo napolje." Stvarno je imao jednu ideju, i to dosta dobru ideju. Ta ideja sam bio ja. Ali pre nego to joj je rekao kakva mu je ideja, morao je da joj ispria ta je osetio u onom uasavajuem trenutku kod TPP-a. I tako su otili u jedno prihvatilite za tranzitne putnike u blizini poligona za sletanje i uzeli sobu. Soba je bila prazna, i u njoj vrlo toplo; krevet je bio osrednje veliine, u uglu lavabo, kao i PV aparat u koji je putnik mogao da bulji ekajui na lansiranje kapsule. Kad bi se otvorili prozori, ulazio je vreo, sparan vazduh s afrike morske obale. Prozori su sada bili otvoreni, mada su imali guste mree zbog silnog mnota afrikih insekata, ali se Volters usled jeze sav skupio dok joj je priao o onom hladnom, usporenom biu iji je um osetio na S. Ja. I Deni Ji-ing je drhtala od jeze. "Ali to mi nisi ispriao, Odi!" kazala je ona, glasom neto piskutavim zbog knedle u grlu. On zatrese odrino glavom. "Nisi. Ali zato nisi? Zar ne postoji..." Ona zastade. "Da. Sigurna sam da postoji Kapijina nagrada koju bi za to mogao da dobije." "Mi da dobijemo, Deni!" ree on odluno, a ona ga pogleda, zatim klimnu da pristaje da mu bude kompanjon. "Nego ta nego ima, i ona iznosi milion dolara. Proverio sam u brodskim propisima, onda kad sam presnimio i brodski dnevnik." I on zavue ruku u svoj oskudni prtljag i odande izvue jednu lepezu sa snimljenim podacima i pokaza je Ji-ing. Ona je nije uzela. Samo je zapitala: "Zato?" "E, pomisli samo", ree on. "Milion dolara. Nas smo dvoje, znai prepolovi tu sumu. A onda snimio sam je na S. Ja., pomou opreme koja pripada S. Ja., to znai da bi brod i njegovi vlasnici i cela ona prokleta posada mogli da dobiju svoj deo - bilo bi dobro ako bi dobili samo pola. Verovatnije tri etvrtine. A onda - pa, mi smo prekrili propise, zna. Oni bi mogli da preu preko toga, uzimajui sve u obzir. Ali moda i nee, i onda ne bismo nita dobili." Ji-ing zaklima glavom, u znak da je razumela. Trebalo je mnogo toga razumeti. Ona prui ruku i dotaknu lepezu. "Presnimio si brodski dnevnik?" "Bez problema", odgovori on, i zaista je tako bilo. Sedei za kontrolnim pultom za vreme jedne svoje smene, dok je prvi lan posade utao kao zaliven na drugom seditu, Volters je jednostavno zatraio od kompjutera podatke u trenutku kad je dobio vezu sa automatskog flajt rikordera, snimio informaciju kao da je to deo njegovog normalnog posla, i stavio snimak u dep. "U redu", kazala je ona. "A ta sad?" Na to joj je on ispriao o onom poznatom nastranom milioneru (koji sam sluajno bio ja), poznatom po spremnosti da dobro plati za podatke o Hiijima, a kako ga Volters lino poznaje... Ona ga radoznalo pogleda. "Ti poznaje Robineta Brodheda?" "On mi duguje za jednu uslugu", ree on kratko. "Treba samo da ga pronaem." Otkako su uli u ovu malu sobu, Ji-ing se sada prvi put osmehnula. Pokazala je rukom na Pfon na zidu. "Izvoli, daso." I tako je Volters neto od svojih sasvim skromnih finansijskih sredstava uloio u meugradske pozive, dok je Ji-ing zamiljeno gledala u nizove sjajnih svetiljki oko Lufstromove petlje, nalik na tobogan dugaak vie kilometara, iji su namagnetisani kablovi fijukali dok su kapsule na njega sletale, utei, i uzletale, itei, usled smanjivanja, odnosno postizanja brzine umicanja. Nije razmiljala o njihovoj muteriji. Razmiljala je o robi koju imaju za prodaju, i kad je Volters spustio slualicu, sa zlovoljnim izrazom na licu, jedva je sluala ono to je imao da kae. to je bilo sledee: "Kopile nije kod kue", kazao je. "Pretpostavljam da mi se javio nadzornik imanja na Tapanskom moru. Rekao mi je samo da je g. Brodhed upravo otputovao za Roterdam. Roterdam za ime boje! Ali ve sam proverio. Moemo da odletimo do Pariza nekim jevtinim teretnjakom a

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 39

odande da nastavimo put sporim mlaznjakom - za to imamo dovoljno novaca..." "elim da vidim dnevnik", rekla je Ji-ing. "Dnevnik?" ponovio je on. "uo si ta sam kazala", ree ona nestrpljivo. "Bie prikazan na PV. I ja elim da ga vidim." On liznu usne, razmiljajui za trenutak, slee ramenima i utaknu ga u PV skener. Kako su brodski instrumenti bili holografski, to znai da su registrovali svaki foton energije koji bi dopro do njih, svi podaci koji su se ticali izvora ledenih emanacija bili su zabeleeni na lepezi. Meutim, na PV ekranu videla se samo siuna, bezoblina, bela grudvica, kao i koordinate za odreivanje poloaja. Nije bila naroito zanimljiva sama po sebi - i zbog toga, najverovatnije, ni brodski senzori nisu na nju obraali panju. Veliko uveanje bi moda pokazalo detalje, ali to je prevazilazilo mogunosti jeftinog PV aparata u hotelskoj sobi. Pa ipak i ovako... Dok je Volters posmatrao, osetio je kako ga podilaze marci. Iz kreveta, Ji-ing proaputa: "Nisi mi rekao, Odi. Jesu li to Hiiji?" On nije skidao pogled sa nepomine bele mrlje. "Voleo bih to da znam..." Ali nije bilo mnogo izgleda, je l' da? osim ukoliko se Hiiji nisu mnogo razlikovali od bilo ega to je bilo ko pretpostavljao. A morali bi. Oni su pobedili meuzvezdana prostranstva pre pola miliona godina. A due koje je Volters osetio bile su - bile su - kako biste ih nazvali? Okamenjene, moda. Prisutne. Ali ne aktivne. "Iskljui ga", ree Ji-ing. "Sva sam se najeila." Ona tresnu rukom jednog insekta koji je uao kroz mreu i dodade: "Ovde je odvratno." "Pa, ujutru odlazimo za Roterdam." "Ne ovde. Biti na Zemlji je odvratno ", ree ona. Mahnu rukom ka nebu iza svetiljki na pristaninoj petlji. "Zna ta ima gore? Ima Svemirski Pentagon i Orbit-Tjuratam i oko milion nuklearnih i drugih tela koja lebde unaokolo, a ovi ovde su svi ludaci, Odi. Nikad ne zna kad e te proklete sprave da eksplodiraju." Nije bilo jasno da li je time htela da mu uputi prekor, ali Volters ga je ipak zapazio. Izvukao je lepezu iz PV skenera ozlojeeno. Nije on bio kriv to je svet lud! Ali jeste bio kriv, u to nema sumnje to je Ji-ing bila osuena da u njemu bude. I zato je potpuno bila u pravu to mu prebacuje. Taman je hteo da joj preda lepezu sa snimljenim materijalom, ni sam siguran zato bi to uinio, moda da pokae da ima u nju poverenje, moda da istakne injenicu da je smatra svojim sauesnikom. Ali pre nego to je uspeo to da uradi otkrio je koliko je svet stvarno lud. Pokret se pretvorio u udarac, zlobno upuen pravo njoj u lice, snudeno i bez osmeha. Za deli sekunde to nije bila Deni; to je bila Doli, neverna, odbegla Doli, a iza nje senka iscerenog Vona sa prezrivim izrazom na licu - odnosno ni jedan ni drugi, u stvari, uopte nijedno lice ve jedan simbol. Meta. Neto opako i pretee to nema identiteta ve se moe samo opisati. Bio je to NEPRIJATELJ, i nije bilo dvojbe da neko treba da ga uniti. Smodi. I to on. Inae bi sam Volters bio uniten, upropaen, smrvljen od strane najluih, najgnusnijih, najizopaenijih destruktivnih oseanja koja je ikada osetio, koja su mu se nametnula odvratnim, estokim, pustoeim, nasilnikim inom. ao mi je, odnosno gotovo da mi je ao, to ne znam nita o tom "instant-ludilu" iz prve ruke. Najvie mi je bilo ao kad se to prvi put dogodilo, deset godina ranije. U to vreme niko nita nije znao o "telempatikom psihokinetikom primopredajniku". Pojavljivao se u obliku periodine epidemije ludila koja je zahvatala ceo svet. Mnogobrojni najvei umovi sveta, ukljuujui i moj, ulagali su najvee napore pokuavajui da otkriju neki virus, neku toksinu hemikaliju, neku promenu u Sunevoj radijaciji - bilo ta, bilo ta ime bi se moglo objasniti ludilo koje bi otprilike svake godine protutnjalo itavim oveanstvom. Meutim, neki od najveih svetskih

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 40

umova - kao moj - bili su hendikepirani. Kompjuterski programi kao to sam ja jednostavno nisu oseali te izluujue impulse. Da jesmo, problem bi mnogo ranije bio reen, valjda. Ono to je Odi Volters u tom trenutku oseao meni je bilo vrlo dobro poznato jer sam i sam to isto oseao - kao i Deni, kao i moja sopstvena ena Esi - kao i svako drugo ljudsko bie u krugu od desetak astronomskih jedinica daleko od take par stotina miliona kilometara udaljene od Zemlje, u pravcu sazvea Vozar. Imao sam mnogo sree jer ovog puta nisam pilotirao, to je inae bio moj obiaj. Ne znam da li bih se sruio. Lak udar iz svemira trajao je samo pola minuta, tako da moda ne bih stigao da se udaljim, ali bih to sigurno pokuao. Bes, bolesna mrnja, opsesivna potreba da razbijamo i silujemo - to je bio poklon s neba koji su nam svima uputili teroristi. Ali eto, ovog puta, kompjuter je pilotirao pa sam ja mogao da provodim vreme na Pfonu, a to se tie kompjuterskih programa njih nije pogaao teroristiki TPP. Nije ovo bilo prvi put. ak ne ni prvi put u poslednje vreme, jer su tokom poslednjih godinu i po dana teroristi uspeli da umaknu u solarno prostranstvo u svom ukradenom Hii-brodu odakle su svetu emitovali svoje omiljene, najgrozomornije ludake fantazme. Bilo je to vie nego to je svet mogao da podnese. Zbog toga sam ja, u stvari, i putovao u Roterdam, ali upravo zbog ove zgode okrenuo sam se natrag usred leta. Smesta sam pokuao da pozovem Esi, im je to prestalo, da bih bio siguran da je dobro. Nisam imao sree. Svako ivi na svetu pokuavao je da dozove svakog drugog ivog, iz tog istog razloga, pa su relejni punktovi bili zagueni. Pored toga injenica je da sam oseao kao da u mom stomaku junoameriki oklopnici armadilosi - vode ljubav i zato sam, uzimajui sve to u obzir, hteo da Esi bude sa mnom umesto da krene kasnije putnikim avionom, kao to je bilo planirano. Naredio sam pilotu da promeni kurs; i zbog toga kad je Volters stigao u Roterdam ja nisam bio tamo. Lako bi me pronaao na obali Tapanskog mora da je krenuo direktnim avionom za Njujork, to znai da se u ovom pogledu prevario. Prevario se takoe - jako se prevario - to mu se moglo oprostiti, jer to nije mogao da zna - u pogledu due s kojom je doao u kontakt na S. Ja. A nainio je jo jednu greku, sasvim ozbiljnu. Zaboravio je da je TPP dvosmerna sprava. to znai da tajna o onom kratkotrajnom doticaju due, koju je on uvao na jednom kraju, na drugom kraju uopte nije bila tajna. 8. Sipa nenoljubiaste boje - odnosno, ne ba sipa, ali neto sasvim nalik na sipu po ljudskim merilima - nalazila se usred jednog iscrpljujueg, dugoronog projekta, kada se Odiju Voltersu dogodio onaj mali incident sa TPP-om. Kako je TPP dvosmerna sprava, odlino slui kao oruje ali je sasvim loa kao sredstvo za prismotru. To vam je kao kad biste pozvali osobu koju pijunirate i kazali joj: "Hej, zna ta, ja te drim na oku." Zato se, kad je Volters lupio glavom, onaj ujed osetio negde drugde. Negde koje je, u stvari, bilo jako drugde. Bilo je gotovo hiljadu svetlosnih godina udaljeno od Zemlje, nedaleko od geodetskog kursa leta sa planete Pegi - to znai, razume se, da je Volters bio dovoljno blizu da bi se dodir mogao registrovati. Ja sluano mnogo toga znam ba o ovoj neno-ljubiastoj sipi, odnosno tako rei sipi; mogli ste rei da je bila nalik na izuvijanu, sonu orhideju, to bi isto tako odgovaralo. U to vreme ja je nisam poznavao, naravno, ali sad je dovoljno poznajem da znam kako se zove, i odakle je dola, i zato se tamo nalazi, i ono to je od svega najkomplikovanije, ta radi. Najbolji nain da zamislite ta radi jeste da kaete da slika jedan pejza. Razlog zbog koga je ovo komplikovano lei u tome da nigde unaokolo na udaljenosti od vie svetlosnih godina nije bilo nikoga ko bi ga video, a ponajmanje moj prijatelj - sipa. Ona nije imala takve oi kojima bi ga mogla videti. Moj prijatelj Robin ima nekoliko mana, a jedna od njih je nekakva umiljata snebivljivost koja nije onoliko zabavna koliko on misli da jeste. Nain na koji je on doznao za narod iz svemirskog jedrenjaka, kao i nain na koji je doznao o veini ostalih dogaaja kojima nije lino prisustvovao,

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 41

moe se jednostavno objasniti. Samo to on to nee da objasni. A objanjenje je u tome da sam mu ja to kazao. Ovo je prilina simplifikacija, mada gotovo istinita. Zar je mogue da je umiljata snebivljivost zarazna? Pa ipak, imala je ona za to svoje razloge. Bio je to nekakav verski obiaj. Pripadao je najstarijim tradicijama njene rase, koje su istinski bile stare, i imao je neke veze sa onim kritinim trenutkom u njihovoj teolokoj istoriji kada su, ivei u reetkastim strukturama i zamrznutim gasovima gde je vodljivost u svim pravcima bila minimalna, po prvi put postali svesni da bi "videti" moglo da poslui za opaanje vanog umetnikog oblika. Za nju je bilo od velike vanosti da slika bude savrena. I zato, kad je iznenada osetila da je neko nepoznat posmatra, i kad je usled strahovitog oka nabacila neto od pedantno razvrstanih prahova kojima je slikala - na pogreno mesto, i pogreno umeanim bojama, jako se uznemirila. Sada je bila upropaena jedna cela etvrtina hektara! Svetenik, Zemljanin, bi shvatio kako se ona oseala, mada ne i zato; bilo je to kao kad bi tokom slube boje neko ispustio hostiju i izgazio je nogama. Ovo stvorenje zvalo se LaDzaRi. Platno na kome je radio bilo je elipsasto jedro sastavljeno od monomolekularne opne, dugako blizu trideset hiljada kilometara. Manje od etvrtine posla je bilo zavreno, a samo za toliko mu je bilo potrebno petnaest godina. LaDzaRiju nije bilo vano koliko e slikanje da traje. Imao je i suvie vremena. Njegova svemirska letelica stii e na svoje odredite tek kroz osam stotina godina. Odnosno, on je bar smatrao da ima i suvie vremena... sve dok nije osetio kako neko nepoznat bulji u njega. Tada je osetio da je potrebno da pouri. Ostao je u normalnom, sopstvenom tipu oscilacije dok je na brzinu skupio svoj slikarski materijal - to je trajalo do 21. avgusta - vrsto ga privezao - do 22. avgusta - otisnuo se sa jedra nalik na leptirovo krilo, lebdei slobodno dok se nije dovoljno udaljio. Prvog septembra bio je dovoljno daleko da bi mogao da ukljui svoj mlazni potiskiva i, u pojaanom sopstvenom modu, da se vrati u malu cilindrinu limenu kantu koja je jezdila usred skupine leptirovih krila. Mada je to za njega bilo uasno iscrpljujue, ostao je u pojaanom modu i tako se zagnjurio u ulazne peine a iz njih u slani, idak mulj koji je bio njegova ivotna sredina. Iz sveg glasa neto je dovikivao svojim drugovima. Po merilima ljudskih bia vikao je izuzetno glasno. Veliki kitovi na Zemlji viu tako glasno da mogu da ih raspoznaju drugi kitovi s druge strane okeana i da im odgovore. Tako je uinio i LaDzaRijev narod, a u siunom prostoru svemirske letelice od njegovog urlikanja zatresli su se zidovi. Instrumenti su podrhtavali. Nametaj se prevrtao. enke su se u paninom strahu razbeale, bojei se da e biti pojedene ili obremenjene. Isto tako preplaena bila su i sedmorica mujaka, i najbre to je mogao, jedan od njih pree u visoki tip oscilacije da bi odgovorio LaDzaRiju. Oni su znali ta se dogodilo. I oni su osetili dodir uljeza, i razume se, uradili su to je bilo potrebno. Cela posada je prela u visoki mod, preneli su signal nasleen od predaka, pa se onda vratili u uobiajeni normalni mod... i da li bi, molim, i LaDzaRi uinio to isto smesta kako ne bi vie zaplaivao enke? I tako se LaDzaRi usporio, doputajui sebi da "se izduva" - mada ovo nije bio izraz koji je koristio njegov narod. Nije bilo dobro dugo se praakati unaokolo po itkom mulju u visokom modu. Ve je bio napravio nekoliko nezgodnih kavitlacionih depova, tako da je itava itka sredina u kojoj su iveli bila uskomeana. Izvinjavajui se, dao se sa ostalima na posao dok sve nije ponovo stajalo vrsto, i onda su nagovorili enke da izau iz svojih sklonita, jednu su pojeli za ruak, a posle je cela posada sela da pretrese onaj dodir ludaka, ludaki brz i veoma zastraujui koji je dopro do uma svakoga od njih. U tome im je proao ceo septembar i prva polovina oktobra. Do tog vremena letelica se vratila nekakvom normalnom ivotu, a LaDzaRi se vratio svome slikanju. Neutralisao je naboje na pokvarenom delu velikog krila za hvatanje fotona. Revnosno je pokupio obojenu prainu koja je odleprala, jer tako velika koliina mase ne moe se rasipati.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 42

Bio je uvarna dua, taj LaDzaRi. Moram da priznam da sam mu se prilino divio. Ostao je veran tradicijama svoga naroda, u okolnostima koje bi ljudska bia moda smatrala pomalo preterano opasnim da bi se mogle podneti. Jer, mada LaDzaRi nije bio Hii, on je znao gde se Hiiji mogu nai, pa je tako znao da e ranije ili kasnije na poruku koju su njegovi saputnici poslali stii odgovor. A onda, upravo kad je poeo ponovo da slika izbrisani deo svoga platna, osetio je jo jedan dodir, ovoga puta oekivan. Blii. Jai. Daleko uporniji, i mnogo, mnogo straviniji. 9. Svi delovi ivotnih pria ovih prijatelja - ili tako rei prijatelja, ili u nekim sluajevima neprijatelja - poeli su da se oblikuju u jednu celinu. Ne odvie brzo. Ne bre, u stvari, nego to su delovi vaseljene poeli da se oblikuju u celinu u onom krupnom procesu stezanja i vraanja u ciklino stanje praiskonskog atoma koji je trebalo (kao to mi je Albert stalno govorio) da se dogodi iz razloga koje ja, u ono vreme, nikako nisam dobro mogao da razumem. (Ali se zbog toga nisam uzbuivao, jer u ono vreme nije mogao ni Albert). Dakle, tu je narod iz svemirskog jedrenjaka, koji je sa zabrinutou prihvatio posledice izvravanja svoje dunosti. Tu su Doli i Von koji su na putu ka jo jednoj crnoj rupi; Doli u snu jeca, a Von se besno mrgodi. I tu su Odi Volters i Deni koji snudeno sede u svojoj, preko svake mere preskupoj, hotelskoj sobi u Roterdamu, jer su upravo doznali da ja jo nisam tamo stigao. Deni je prekrtenih nogu sedela na ogromnom anizokinetikom krevetu dok je Odi drao vatreni govor mojoj sekretarici. Deni je imala modricu na obrazu, kao uspomenu na onaj trenutak ludila u Lagosu, dok je Odijeva ruka bila u gipsu - zbog uganua runog zgloba. On do onog momenta nije znao da je Deni nosilac crnog pojasa u karateu. Naglim pokretom Volters prekide vezu i poloi runi zglob u krilo. "Ona kae da e on stii ovamo sutra", progunao je. "Pitam se da li e mu predati poruku." "Naravno da hoe. Ona nije ljudsko bie, zna." "Stvarno? Misli da je kompjuterski program?" To mi nije palo na pamet poto tako neto nije bilo uobiajeno na planeti Pegi. Poto Robin stalno pominje pitanje "nedostajue mase", ja bih objasnio ta to znai. U drugoj polovini dvadesetog veka strunjaci iz oblasti kosmologije suoili su se sa jednom nereivom protivrenou. Oni su videli da se vaseljena iri, a to je svakako bilo zahvaljujui crvenom spektralnom pomaku. Meutim, oni su takoe videli da u njoj ima suvie mase da bi irenje bilo moguno. To je dokazivano injenicama kao na primer da se spoljni rubovi galaksija okreu preterano brzo, da se skupine galaksija dre suvie vrsto zajedno; ak i naa sopstvena Galaksija sa svojim pratiocima kretala se u pravcu grupe zvezdanih oblaka u sazveu Devica mnogo bre nego to bi trebalo. Oigledno da je velika koliina mase bila nevidljiva. Gde je ona? Postojalo je jedno intuitivno jasno objanjenje. Naime, da se vaseljena u prethodnom razdoblju irila, ali je neto odluilo da preokrene taj proces i prouzrokuje njeno skupljanje. Niko u to nije ni za trenutak poverovao - krajem dvadesetog stolea. "Bilo kako bilo", ree on, utuen, "mislim da u tom sluaju bar nee zaboraviti." On nasu sebi i njoj po jednu malu aicu iz boce sa belgijskom jabukovaom koju su kupili uz put. Spusti bocu, trzajui se od bola dok je trljao zglob na desnoj ruci, otpi jedan gutljaj pia, i onda ree: "Deni? Koliko nam je para jo preostalo?" Ona se nagnu napred i otkuca njihov kodirani broj na PV aparatu. "Otprilike dovoljno za jo etiri noi u ovom hotelu", izvestila ga je. "Naravno, mogli bismo da se preselimo u neki jeftiniji hotel..." On zavrte glavom. "Brodhed e da odsedne ovde, i ja hou da budem ovde." "To je dobar razlog", prokomentarisala je Deni umiljato, i tako pokazala da razume njegov pravi razlog: ukoliko Brodhed ne gori od elje da se sretne sa Voltersom, bie mu tee da ga

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 43

izbegne kad se pojavi lino nego kad se javi piezofonom. "A zato si se onda raspitivao za pare?" "Hajde da novac za jednodnevnu hotelsku tarifu potroimo na dobijanje nekih informacija", predloio je. "Nekako bih voleo da saznam koliko je taj Brodhed bogat." "Hoe da kae da platimo za jedan finansijski izvetaj? Da li ti to hoe da dozna da li on moe da nam plati milion dolara?" Volters zavrte glavom. "Ono to ja elim da doznam", ree on, "to je koliko on ima pored tog miliona." Ovo ve nisu bila blagonaklona oseanja, i da sam za njih znao u pravom trenutku, bio bih mnogo oprezniji sa Odijem Voltersom, mojim nekadanjim prijateljem. A moda i ne bih. Kad ovek ima mnogo novaca navikne se da ga ljudi smatraju za spravu za izmuzivanje umesto za ljudsko bie, ma koliko da mu se to ne dopada. Ipak, nisam imao nita protiv da on dozna koliko ja imam, odnosno koliko imam na osnovu podataka koje sam stavljao na raspolaganje svojim finansijskim slubama. A i to je bilo vrlo mnogo. Prilian udeo u arter-letovima za koje je iznajmljivan S. Ja. Neto akcija u rudniku hrane i ribljoj farmi. Veliki broj preduzea gore na planeti Pegi, ukljuujui (na Voltersovo iznenaenje) kompaniju od koje je on iznajmljivao svoju letelicu. Samu slubu kompjuterskih informacija od kojih e oni kupiti ovu informaciju. Nekoliko zakupljenih kompanija, uvoznoizvoznih i transportnih preduzea. Dve banke; etrnaest zastupnitava za kupo-prodaju nekretnina, sa seditem od Njujorka sve do Novog Junog Velsa, kao i dve-tri na Veneri i planeti Pegi; kao i mnogobrojne sitnije korporacije, ukljuujui jednu avionsku, jednu sa lancem ekspresrestorana, pa neto po imenu Drugi ivot, a.d. - i neto po imenu PegTex Petroleum. "Boe moj", ree Odi Volters, "pa to je kompanija g. Lukmana! Znai ja sam sve vreme radio za raun tog kopileta!" "I ja", ree Deni Ji-ing, gledajui u onaj deo finansijskog izvetaja koji se ticao S. Ja. "Pa, sluaj! Zar Brodhed poseduje sve?" Nije bilo ba tako. Posedovao sam mnogo, ali da su se prema mom imetku odnosili sa vie simpatija, mogli su da uoe na koji je nain rasporeen. Banke su davale zajmove za istraivake poduhvate. Kupoprodajne kompanije pomagale su da se nae smetaj za koloniste, ili su preuzimale njihove atrlje i uderice a njima isplaivale u gotovu da bi mogli da krenu na put. S. Ja. je prevozio koloniste na Pegi a, to se tie Lukmana, to je bila kruna u celoj imperiji, da su samo mogli znati! Nisam ja uopte znao Lukmana, niti bih ga prepoznao kad bih ga video. Ali on je dobio svoja nareenja, a ta nareenja su preko lanca nareenja poticala od mene: pronaite jedno dobro naftno polje negde u blizini ekvatora na planeti Pegi. Zato ekvatora? Zato da bi Lufstromova petlja koju emo tamo izgraditi mogla da iskoristi rotacionu brzinu te planete. Zato lansirna petlja? Ona je najjeftiniji i najbolji nain da se dospe u orbitu i iz nje izae. Nafta koju emo crpsti snabdevae energijom petlju. Viak sirove nafte dopremae se na petlju pa odatle u orbitu, u kapsulama; kapsule e je vraati na Zemlju pri povratku S. Ja. i tamo prodavati - to znai imaemo visoko vredan tovar nafte na svakom povratnom letu S. Ja. koji nam sada pravi gubitke jer se vraa gotovo prazan - to opet znai da emo moi da snizimo cene prevoza za koloniste koji odlaze gore! Robin se jako ponosi lansirnom petljom zato to ga je to uverilo da su ljudska bia kadra da izmisle stvari koje Hiiji nisu imali. I u pravu je - to e rei ako ne obratite panju na detalje. Petlju je na Zemlji izmislio ovek po imenu Kit Lofstrom krajem dvadesetog stolea, mada nijedna nije bila sagraena sve dok nije bilo dovoljno saobraaja kojim bi se mogla opravdati. Ono to Robin nije znao bilo je da, mada Hiiji nikada nisu izumeli petlju, narod iz jedrenjaka jeste - za njih nije bilo drugaijeg naina da izau iz svoje guste neprozirne atmosfere. Ja se ne izvinjavam zbog injenice da gotovo sva moja preduzea ostvaruju svake godine profit. Na taj nain im omoguujem da rade, i da se proiruju, a profit dolazi samo uzgred. Znate, ja imam jednu filozofiju u vezi sa sticanjem para, koja glasi da je svaki onaj koji se pretre da ih i

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 44

dalje zgre poto je zaradio otprilike prvih sto miliona - bolestan, i... Oh, ali to sam ve rekao, zar ne? Bojim se da sam se udaljio od predmeta. Kad se uzme u obzir ta mi se sve vrti po glavi pomalo se zbunim oko toga ta se dogodilo, a ta se jo nije dogodilo, a ta se uopte nije dogodilo osim u mojoj glavi. Ono to hou da kaem to je da su svi moji poduhvati koji donose novac u isto vreme bili izriito korisni projekti koji su doprinosili kako osvajanju Galaksije tako i ublaavanju nematine oveanstva, i to je injenica. I eto zato se svi ovi delii raznih biografija na kraju stapaju u jednu celinu. Ne ini se kao da e se stopiti. Ali stopie se. Svi do jednog. ak i prie o mom poluprijateljstvu sa Zapovednikom, Hiijem koga sam ja na kraju upoznao sasvim dobro, i o njegovoj ljubavnici i zameniku, enskom Hii-stvorenju po imenu Duplo, koju sam, kao to ete otkriti, na kraju upoznao jo i mnogo bolje. 10. Kada su se Hiiji sakrili u varcildovom omotau u sreditu Galaksije, znali su da nee biti laka komunikacija izmeu njih, onako prestravljenih, i ogromnog svemira napolju. Ipak nisu smeli da ostanu bez vesti spolja. I tako su postavili mreu zvezdica ispred same crne rupe. Bile su dovoljno udaljene tako da tutnjea radijacija izazvana upadnim esticama u rupu nije zaguivala njihova integrisana kola, a bilo ih je u dovoljnom broju tako da ako bi otkazala ili bila unitena jedna - ak i njih stotinu preostale bi i dalje primale i registrovale podatke sa njihovih pijunskih stanica sa ranim upozorenjem, rasutih po celoj Galaksiji. Hiiji su bili pobegli i sakrili se, ali su ostavili za sobom oi i ui. I tako bi se s vremena na vreme poneka odvana dua iskrala iz sredita da bi utvrdila ta su te oi videle i te ui ule. Kada su Zapovednik i njegova posada bili otposlati da provere da neka zvezda nije zalutala, dodatni zadatak bio im je i provera monitora. Bilo ih je petoro na svemirskom brodu - petoro ivih bia, u svakom sluaju. Po svemu sudei bie koje je najvie zanimalo Zapovednika bilo je mravo, bledo, ensko, sjajne koe, po imenu Duplo. Po Zapovednikovim merilima, ona je bila zanosna lepotica. A takoe i seksualno privlana jedanput godinje, bez izuzetka - i taj trenutak, po njegovom miljenju, upravo se pribliavao! Samo da jo ne doe, molio se on. Molila se i Duplo, jer je prolazak kroz rub varcildovog omotaa bio uasno teak posao. ak i kad je brod za njega specijalno opremljen. Bilo je jo takvih otvaraa za konzerve - Von je ukrao jedan od njih - ali su oni ovaj posao mogli da obave samo donekle. Vonov brod nije mogao da prodre u obzorje dogaanja i da ostane itav. Mogao je samo da se protegne do njega jednim svojim delom. Zapovednikov brod je bio vei i jai. Uprkos tome, usled drmusanja, bacakanja, uasnog mrcvarenja prilikom prolaska kroz obzorje dogaanja, Zapovednik i Duplo i ostala etiri lana posade bili su snano prignjeeni u svojim seditima, i iz bljetave spirale sevale su beumno velike sjajne iskre koje su zasipale celu kabinu; od jarke svetlosti bolele su ih oi, od silovitih udara tela su im bila ugruvana; a to je trajalo i trajalo. Po subjektivnoj proceni posade, itav sat i vie, i to vreme je predstavljalo udnu, promenljivu meavinu normalnog tempa kretanja sveukupne vaseljene i usporenog tempa kretanja unutar crne rupe. Ali najzad su preli u svemirsko prostranstvo, osloboeno dejstva ovih sila. Uasno trzanje je prestalo. Zaslepljujua svetlost je iezla. Pred njima je svetlucala Galaksija, barunasta kupola mleno-bele boje poprskana sjajnim, upadljivim zvezdama, i kako su se nalazili jo uvek u samom sreditu, tek tu i tamo ugledali bi po koju tamnu povrinu. "Neka je hvala montiranim umovima", ree Zapovednik, dok se sa irokim osmehom na licu izvlaio iz svojih vezova - sa ustima razvuenim u osmeh liio je na lobanju koju upotrebljavaju studenti medicine - "mislim da smo uspeli!" Posada se sledei njegov primer takoe oslobodila kaieva, uorei pri tom veselo meusobno. Poto su ustali sa sedita kako bi poeli svoj posao prikupljanja podataka, Zapovednikova koata ruka uhvati za ruku Duplo. Bila je ovo prilika za

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 45

veselje - kao to su se radovali kapetani kitolovca "Nentakit" kad su proli Rt Horn, kao to su prvi ameriki doseljenici u kolima s arnjevima odahnuli kad su se spustili niz padine u obeanu zemlju Oregon ili Kaliforniju. Nevolje i opasnost nisu prole. Morae kroz sve to da prou ponovo kad se budu vraali unutra. Ali sada, najmanje nedelju dana moi e da budu na miru i da prikupljaju podatke; to je bio onaj prijatni deo putovanja. Odnosno trebalo je da bude. Trebalo je da bude ali nije, jer kad je Zapovednik obezbedio siguran let broda a lan posade po imenu Potkovica ukljuio komunikacione ureaje, svi senzori koliko ih je bilo zabljetali su ljubiastom bojom. Hiljadu automatskih orbitalnih stanica objavljivale su krupnu vest! Vanu vest - ravu vest, a sve banke podataka htele su istovremeno da saopte svoje loe vesti. Nastao je zaprepaen tajac meu Hiijima. A onda je dola do izraaja njihova uvebanost. Oni savladae svoj uas zaprepaenja, a kabina na Hii-brodu uzavre od aktivnosti. Primali su vesti i sravnjivali ih, analizirali i uporeivali. Poruke su se gomilale. Slika o tome ta se dogaa uobliila se. Prethodno prikupljanje podataka obavljeno je na isti ovaj nain samo pre nekoliko nedelja, mereno gamiuim proticanjem vremena unutar velike sredinje crne rupe - otprilike pre nekoliko decenija mereno galopirajuim proticanjem vremena u okolnoj vaseljeni. Pa opet, nije prolo mnogo vremena! U odnosu na trajanje zvezda! Ipak, itav svet je bio izmenjen. P. - ta je gore od predvianja koje se ne obistini? O. - Predvianje koje se obistini pre nego to se oekuje. Hiiji su bili ubeeni da e se inteligentan i tehnoloki razvijen ivot pojaviti u Galaksiji. Identifikovali su bili vie od jednog tuceta nastanjenih svetova - i to ne samo nastanjenih, ve perspektivnih u smislu razvoja inteligencije. Za svaki od njih sainili su po jedan plan. Neki planovi su omanuli. Postojala je vrsta kosmatih etvoronoaca na jednoj vlanoj, hladnoj planeti toliko blizu Orionove magline da je njeno jutarnje rumenilo ispunjavalo nebo, a mala, hitra stvorenja imala su ape spretne kao u rakuna i oi kao u lemura. Oni e jednog dana otkriti upotrebu alata, smatali su Hiiji; i vatru; i gradove; i tehnologiju i letenje u kosmos. Tako je i bilo, i oni su ih sve upotrebili da zatruju svoju planetu i desetkuju svoju rasu. Postojala je druga jedna rasa estonogih prstenastih stvorenja koja su udisala amonijak, vrlo perspektivna, na alost suvie blizu jedne zvezde koja je postala supernova. Kraj za stvorenja koja su udisala amonijak. Postojala su ledena, spora, ljigava stvorenja koja su zauzimala posebno mesto u istoriji Hiija. Oni su preneli onu uasnu vest koja je naterala Hiije da se sakriju, i to je bilo dovoljno da zauzmu jedinstveno mesto. Oni su, tavie, bili ne samo perspektivni ve u stvari i inteligentni; ne samo inteligentni, ve civilizovani! Tehnoloki razvoj bio im je ve nadohvat ruke. Ali na njih su neopravdano mnogo "secovali" u galaktikoj kladionici zato to je njihov ljigavi metabolizam jednostavno bio suvie spor da bi se takmiili sa toplokrvnijim, hitrijim rasama. Ali jedna rasa e, jednoga dana, stii u kosmos i preiveti. Bar su se Hiiji tome nadali. I od toga su i strahovali jer su znali jo dok su pravili planove za svoje povlaenje da bi rasa koja bi mogla da ih dostigne, isto tako mogla i da ih prestigne. Ali kako je bilo mogue da se ta pretnja ostvari tako brzo? Prolo je samo ezdeset zemaljskih godina od poslednjeg proveravanja! Tada su udaljeni monitori koji su kruili oko planete Venere prikazali dvonone sapijense, koji su otkopali naputene tunele Hiija, istraujui svoj maleni sunev sistem u kosmikim letelicama pokretanim reaktivnim mlaznim motorima. alosno primitivni, naravno. Ali perspektivni. Za sto do dvesta godina - najvie etiri do pet stotina godina, smatrali su Hiiji dovoljno je verovatno da e pronai asteroid Kapiju. A sto do dvesta godina posle toga mogli bi poeti da shvataju tehnologiju ... Meutim, dogaaji su se odvijali takvom brzinom! Ljudska bia su pronala svemirske brodove na Kapiji, pa Fabriku hrane - ogromno, udaljeno stanie koje su Hiiji upotebili za smetaj ondanje najperspektivnije Zemljine rase, australopitekusa. Sve je to palo u ruke ljudima, a to jo nije bio kraj prie.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 46

Moda ovde postoji lagana zbrka koju bi trebalo da otklonim. Robinet (i svi ostali pripadnici ljudske rase) nazvali su ove ljude Hiijima. Razume se, oni sebe nisu tako nazivali ba kao to domorodako stanovnitvo Amerike sebe nije nazivalo Indijancima niti su afrika Koi-San plemena sebe nazivala Hotentotima i Bumanima. Hiiji su u stvari sebe nazivali inteligentnim biima. Ali time se mnogo ne dokazuje. Ba kao ni nazivom Homo sapiens. Zapovednikova posada je bila dobro obuena. Kada su dobili podatke, i propustili ih kroz montirane umove, i tabulirali ih, i rezimirali, onda su struna lica pripremila izvetaje. Bela-Buka je bio navigator. Njegova dunost je bila da odredi poloaj svih mesta sa kojih su stigli izvetaji i da aurira arhivu lokatorskih ureaja. Potkovica je rukovao komunikacijskim ureajima, i bio je od svih najzaposleniji - osim moda Meleskinje, integratora, koja je jurila od jednog do drugog pulta, aputala neto montiranim umovima i upuivala na ponovnu proveru i sravnjivanje podataka. U ovom trenutku nije bilo potrebno struno znanje ni Proboda, koji je bio strunjak za probijanje iz crne rupe, a ni same Duplo, ija se strunost sastojala u rukovanju ureajima sa daljinskim komandama, pa su oni ostalima pruili moralnu podrku, kao i Zapovednik, kome su rebrasti miii na licu vijugali kao guje dok je ekao na sreene izvetaje. I Meleskinja je bila zaljubljena u Zapovednika, pa mu je zato prvo davala najmanje pretee izvetaje. Prvo, injenica je da su kosmike letelice sa Kapije bile otkrivene i koriene. Pa, to nita ne smeta! To je bio deo plana, mada je on bio poremeen time to se to dogodilo tako brzo. Drugo, injenica je da je Fabrika hrane otkrivena, kao i artefakt koji su ljudi nazvali Hiinebo. Te vesti su bile stare, sada ve vie decenija stare. Isto tako ne opasne. Isto tako su remetile plan - mnogo su ga remetile, jer bilo je zamiljeno da Hii-nebo zadri u klopci svaki brod koji na njega sleti, a to to je bila uspostavljena dvosmerna komunikacija ukazivalo je da je meu tim dvononim novajlijama dolo do sasvim neoekivanog progresa. Tree, stigla je poruka od naroda iz kosmikog jedrenjaka zbog ega su se ile na Zapovednikovom licu jo bre izvijale. Otkriti jedan brod u sunevom sistemu bila je jedna stvar - locirati ga u meuzvezdanom prostranstvu bila je druga, zabrinjavajue zadivljujua. I etvrto... etvrto je bio dijagram Bele-Buke koji je pokazivao gde se u sadanjem trenutku nalaze svi poznati kosmiki brodovi Hiija koje sada koriste ljudska bia, i kad ga je Zapovednik video on zaskia od ljutine i straha. "Prikai ga zajedno sa zabranjenim svemirskim zonama!" zapovedi. I im su lepeze sa podacima bile nametene i pojavila se kombinovana slika, ile na njegovim obrazima zadrhtae kao otkinute ice na harfi. "Oni istrauju crne rupe", ree on, utanjivi glasom. Bela-Buka klimnu. "Ima jo neto", ree on. "Neke od tih letelica nose razbijae poretka. One mogu da prodru." A Meleskinja, integrator, dodade: "Izgleda da ne shvataju znaenje znakova opasnosti." Poto su predali svoje izvetaje, ostali lanovi posade utivo su ekali na dalje naredbe. Ovo je sada bio Zapovednikov problem. Jako su se nadali da e on biti u stanju da ga rei. ena po imenu Duplo nije zapravo bila zaljubljena u Zapovednika, jer jo nije bilo vreme za to, ali znala je da e biti. Sasvim skoro. U roku od nekoliko narednih dana, najverovatnije. I tako je pored zabrinutosti zbog zapanjujue i zastraujue vesti, takoe brinula i zbog Zapovednika. Ba njemu se ve grila gornja usna. Mada jo nije bilo vreme, ona isprui svoju mravu ruku i stavi je preko njegove. Zapovednik je bio toliko duboko zamiljen da je nije ak ni primetio, ali ju je rasejano potapao. Potkovica je zamrkao to je kod Hiija bilo kao da se nakaljao, a onda je zapitao: "elite li da uspostavimo kontakt sa montiranim umovima?" "Ne sada", zaitao je Zapovednik, trljajui se po grudima slobodnom pesnicom. Od toga se ula kripa, i to glasna u tiini kabine. Ono to je zapovednik stvarno eleo da uini bilo je da se

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 47

vrati u svoju crnu rupu u sreditu Galskije i navue zvezde preko glave. to nije bilo mogue. Drugo to bi bilo dobro uiniti bilo je da pobegne natrag u to isto pouzdano, bezbedno sredite i podnese raport viim vlastima. Vie vlasti bi onda mogle da donose odluke. Oni bi mogli biti ti koji bi rukovali montiranim umovima podataka, koji bi se vrlo rado umeali. Oni bi mogli odluiti kako u tom sluaju da postupe - ako je mogue, s nekim drugim zapovednikom i drugom posadom koje bi u stvari poslali u ovaj uasan brz svemirski prostor da izvre njihova nareenja. To je bila mogua opcija, ali Zapovednik je bio suvie dobro istreniran da bi sebi dozvolio da se tako lako izvue. On je bio taj koji se nalazio na mestu dogaaja. Stoga je on taj koji treba prvi da reaguje. Ako bude reagovao pogreno - onda, teko jadnom Zapovedniku! Povui e posledice. Uporno e ga izbegavati u najmanju ruku, mada je to bilo predvieno samo za manje prestupe. Za tee prestupe i kod njih je bilo predvieno "slanje na nebo" - a Zapovednik nije udeo da se pridrui ovoj silnoj gomili uskladitenih umova kakvi su bili svi njegovi preci. On zabrinuto zaita i donese svoju odluku. "Obavesti montirane umove", naredio je. "Samo da ih obavestim? Da ne traim preporuke?" upita Potkovica. Odlunim glasom: "Samo da ih obavesti. Pripremi automatski penetrator i poalji ga nazad u bazu sa kopijom svih podataka." Ovo je bilo upueno Duploj, koja pusti njegovu ruku i poe posao oko aktiviranja i programiranja malog broda-glasnika. Najzad, Beloj-Buci: "Upravi kurs prema taki presretanja svemirskog jedrenjaka." Kod Hiija nije bio obiaj da se salutira prilikom primanja nareenja. Takoe nije bio obiaj da se o njemu raspravlja, pa se stepen njihove pometenosti ogledao u pitanju Bele-Buke: "Da li ste sigurni da to treba da uradimo?" "Uradi", ree Zapovednik, ljutito sleui ramenima. Zapravo, to nije bilo sleganje ramenima ve brzo, naglo grenje njegovog tvrdog, loptastog trbuha. Duplo uhvati sebe kako sa divljenjem bulji u to privlano malo ispupenje i u ilave, dugake tetive koje su mu na ruci iskoile od ramena do runog zgloba. Gle, mogli biste ih gotovo obuhvatiti prstima! Ona se trgnu shvativi da e njen ljubavni trenutak nastupiti pre nego to je ona mislila. Kako je to nezgodno! Zapovednik e se uznemiriti isto koliko i ona, jer su bili napravili planove za jedan poseban dan i po. Duplo otvori usta da mu kae, a onda ih opet zatvori. Nije bio trenutak da mu time zadaje brige; on je upravo dovravao razmiljanje od koga su mu se zategli miii na obrazu i zbog kojih se natutio i poeo da izdaje nareenja. Zapovedniku su na raspolaganju stajala mnogobrojna sredstva kojima je mogao da se poslui. Bilo je vie od hiljadu veto sakrivenih artefakata Hiija po itavoj Galaksiji. Ne onih koje je trebalo neko da otkrije pre ili kasnije, kao to je bila Kapija; ovi su bili skriveni tako to su imali spoljni izgled neprivlanih asteroida u nepristupanim krunim putanjama, ili meu zvezdama, ili u skupinama drugih objekata u oblacima praine i gasova. "Duplo", naredio joj je ne gledajui je, "aktiviraj jedan komandni brod. Sastaemo se sa njim na taki ukrtanja sa jedrenjakom." On je primetio da je ona uznemirena. Bilo mu je zbog toga ao ali nije bio iznenaen uostalom i on sam je bio uznemiren! Vratio se na svoje mesto za komandnim pultom i seo smetajui karline kosti u istureni oblik sedita u obliku slova Y tako da mu je kesa sa ureajem za obezbeivanje ivotnih uslova tano ula u onaj ugao koji su zaklapale ralje. I tada je primetio da pored njega stoji njegov vezista, i da mu se lice zabrinuto trza. "Da, Potkovice? ta je u pitanju?" Potkovica savi oba biscepsa u znak potovanja. "To..." mucao je on. "Oni... Muke ubice..." Zapovednik se prestravi kao da ga je protresao strujni udar. "Muke ubice?" "Mislim da postoji opasnost da ih neko uznemiri", ree Potkovica snudeno. "Oni uroenici razgovaraju preko direktne radio-veze." "Razgovaraju? Hoe da kae prenose meusobne poruke? O kome to govori - o montirani umovi!" povika Zapovednik, ponovo skaui sa svoga sedita. "Hoe da kae da uroenici alju poruke na galaktike udaljenosti?" Potkovica obesi glavu. "Bojim se da je tako, Zapovednie. Razume se jo ne znam ta govore -

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 48

ali vode velike razgovore." Zapovednik malaksalo zatrese runim zglobovima dajui znak da ne eli nita vie da uje. alju poruke! Preko galaktikog prostranstva! Gde bi svako mogao da uje! - gde bi, naroito, izvesni stvorovi koje po Hiijima nipoto ne bi trebalo uznemiriti, takoe mogli da uju. I da na njih reaguju. "Stavi u dejstvo prevodne matrice za umove", naredi on, i vrati se snudeno na svoje sedite. Ova misija je bila baksuzna. Zapovednik je izgubio nadu da e se zavriti kao dokoni kruzing, ak ni kao dobro obavljen mali zadatak. Postavljao je sebi ozbiljno pitanje da li e moi da izdri jo nekoliko dana. Ipak, uskoro e se premestiti u bojni brod u obliku ajkule, najbri brod Hii-flote, prepun mainerije. Tada e se broj njegovih opcija poveati. Taj ne samo da je bio vei i bri; imao je mnogobrojne ureaje kojih nije bilo na ovom malom brodu-penetratoru. Jedan TPP. Probijae rupa nalik na one koje su njegovi preci koristili da izdube asteroid Kapiju kao i prokope ispod Venerine povrine. Spravu koja je prodirala u crne rupe da vidi ta se odande moe iupati - on zadrhta. Neka se smilostive montirani umovi predaka, samo da nju ne mora da upotrebi! Ali e je imati. Imae jo hiljadu drugih korisnih sprava... Pod pretpostavkom, to e rei, da je taj brod jo u ispravnom stanju i da e stii na ugovoreni sastanak. Artefakti koje su Hiiji ostavili za sobom bili su moni, snani, i dugotrajni. Iskljuujui neki udes, bili su sagraeni tako da traju najmanje deset miliona godina. Ali mogunost udesa se nije mogla sasvim iskljuiti. Neka supernova u blizini, kvar na nekom ureaju, ak i sluajan sudar sa nekim drugim objektom - artefakti su mogli biti obezbeeni protiv gotovo svih rizika, ali u beskonanosti astronomskog vremena "gotovo svih" je skoro isto to i "nikakvih". A ako bi taj komandni brod kojim sluajem omanuo? I ako Duplo ne bi mogla da locira neki drugi i dovede ga na sastanak? Zapovednik je dozvolio sebi da se potpuno prepusti utuenosti. Bilo je suvie mnogo uslovnosti. A posledice svake od njih suvie neprijatne da se na njih misli. Za Zapovednika, ili bilo kog drugog Hiija, nije bilo neobino to je utuen. To su zasluili potenom igrom. Hiiji su dosta rano u fazi tehnolokog razvitka nauili da pohranjuju inteligencije umrlih ili umiruih Hiija u neorganske sisteme. Na taj nain su uskladiteni mrtvaci da bi imao ko da pravi drutvo deaku Vonu, a primena te tehnologije dovela je do stvaranja Robinove kompanije Drugi ivot. Za Hiije (ako smem da iznesem jedno moda ne nepristrasno miljenje) to je moda bila greka. Kako su oni bili u stanju da koriste mrtve umove Hii-predaka da bi pohranjivali i obraivali podatke, oni nisu bili vrlo umeni u stvaranju pravih sistema vetake inteligencije, daleko vee snage i fleksibilnosti. Kao... ovaj... kao to sam ja. Kada se Napoleonova Velika armada lagano povlaila iz Moskve, neprijatelji su joj bili male ete laske konjice koje su na nju vrile prepade, ruska zima - i oajanje. Kad je Hitlerov Vermaht preao taj isti teki put sto trideset godina kasnije, glavne opasnosti bili su ruski tenkovi i artiljerija, ruska zima - i, opet, oajanje. Oni su se povlaili u boljem poretku i nanosili neprijateljima vee gubitke. Ali oajanja nije bilo vie, niti manje. Svako povlaenje je nalik na pogrebnu povorku, a "mrtvac" je tu samopouzdanje. Hiiji su puni samopouzdanja oekivali da osvoje jednu galaksiju. Kad su otkrili da moraju da izgube, i poeli svoje povlaenje preko beskrajnog zvezdanog prostranstva u pravcu sredita, veliina njihovog poraza bila je neuporedivo vea od bilo kog poraza znanog ljudskoj rasi, a u duu svakog od njih uvuklo se oajanje. Hiiji su igrali jednu veoma komplikovanu igru. Mogli biste je nazvati timskim sportom, s tom razlikom to je samo malom broju igraa uopte bilo dozvoljeno da znaju da pripadaju timu.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 49

Strategije su bile ogranienog obima, ali je krajnji cilj bio izvestan. Ako uspeju da se odre kao rasa, pobedie. Ali na toj tabli se kretalo toliko igraa! A Hiiji su imali tako malo kontrole nad igrom. Mogli su da je zaponu. Posle toga, ako se direktno umeaju - oni se eksponiraju. I tu igra postaje opasna. Sad je Zapovednik bio na potezu, a on je znao kakvom se riziku izlae. On bi mogao biti igra koji je u ime Hiija izgubio igru, jednom zasvagda. Njegov prvi zadatak bio je da sauva skrovite Hiija to je mogue due, a to je znailo da neto treba preduzeti u vezi sa narodom iz svemirskog jedrenjaka. To mu je zadavalo najmanje brige; drugi po redu zadatak bio je vaan. Na ukradenom brodu nalazila se oprema koja moe da probije ak i omota oko skrovita Hiija. Ne moe da ue unutra. Ali moe da zaviri, a to ne valja. to je jo gore, istom tom opremom moe da se prodre u gotovo svaki diskontinuitet dogaanja, ak i u onaj u koji se Hiiji nisu usuivali da uu. Onaj za koji su se molili da nikada ne bude probijen, jer se u njemu nalazilo ono ega su se najvie uasavali. Zato je Zapovednik sedeo za komandnim pultom svoga broda dok je svetlucavi oblak silicijuma koji je orkuavao jezgro polako iza njih iezavao. Za to vreme, kod Duplo su poeli da se uoavaju znaci preteranog naprezanja koje e je ubrzo sasvim iscrpsti; a za to vreme hladan, muljav narod iz svemirskog jedrenjaka mileim korakom iveo je svoj spori, dugaki ivot; a za to vreme, ona jedna letelica sa ljudskom posadom koja bi tu neto mogla da uini, pribliavala se jo jednoj crnoj rupi... A za to vreme, ostali igrai na ovoj ogromnoj tabli, Odi Volters i Deni Ji-ing, gledali su kako njihova hrpa etona polako nestaje i ekali da odigraju svoju sopstvenu privatnu igru. 11. Preda mnom je stajao ovek sa licem boje mrkoutog avokada prepreivi mi prolaz. Video sam mu izraz na licu pre nego to sam prepoznao samo lice. Izraz je bio tvrdoglav, besan, umoran. Lice kome je pripadao bilo je lice Odija Voltersa Mlaeg, koji je (moja sekretarica nije zaboravila da mi kae) ve nekoliko dana pokuavao da stupi sa mnom u vezu. "Zdravo, Odi", rekoh ja, stvarno vrlo srdano, rukujui se sa njim i klimajui u znak pozdrava u pravcu zgodne mlade ene istonjakog lika koja je stajala pored njega, "ba se radujem to smo se ponovo sreli! Jeste li odseli u ovom hotelu? Divno! ujte, ja strano urim, ali hajde da zajedno veeramo sredite to sa upravnicom hotela, hoete li? Vratiu se za sat-dva." Nasmeih se na njega, nasmeih se na mladu enu, i ostavih ih da tamo stoje. Ne kaem da je ovo bilo ba vrlo utivo, ali ja sam se stvarno urio, a osim toga, muio me je i stomak. Smestio sam Esi u jedan taksi i ona je otila svojim putem, a ja sam uhvatio drugi i odvezao se u sud. Razume se, da sam u tom trenutku znao zato me je ekao i ta je hteo da mi kae, moda bih bio predusretljiviji prema Voltersu. Ali nisam znao ta to ima da mi kae. Niti ta u sledee da ujem, to se toga tie. Pred kraj sam morao jedan deo da preem peice jer je saobraaj bio zaguen vie nego obino. Neka povorka se pripremala za defile, a oko meunarodne Palate pravde bila je ionako uobiajena guva. Palata je oblakoder od etrdeset spratova, koji lei na kesonima uronjenim u uljasto roterdamsko tle. Spolja dominira nad polovinom grada. Iznutra je sva u tamnocrvenim zastorima i neprobojnom staklu, pravi uzor meunarodne sudske zgrade. Ovamo se ne dolazi zbog opomene za pogreno parkirano vozilo. Ovo zapravo nije mesto gde se uopte mnogo bave ljudima kao pojedincima, i da sam iole sujetan, a jesam, oseao bih se ponosnim zbog injenice to sam tehniki uzev bio jedan od etrnaestoro optuenih u sudskom sporu, od kojih su etiri stranke bile suverene drave. Imao sam ak na raspolaganju nekoliko kancelarija za linu upotrebu u samoj palati, kao i sve ostale stranke. Ali nisam otiao pravo tamo. Bilo je skoro jedanaest sati pa je bilo dosta verovatno da je sud ve poeo da zaseda tog dana. Sa smekom na licu progurao sam se pravo u sudnicu. Bila je

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 50

prepuna. Uvek je bila prepuna zato to su na sasluanjima mogle da se vide uvene linosti. U svojoj sujeti pomislih da sam i ja jedna od njih, pa sam oekivao da e glave poeti da se okreu kad ja uem. Nikakve glave. Nikakvo okretanje. Svi su gledali u pola tuceta mravih, bradatih lica u galabijama i sa sandalama na nogama, koji su sedeli iza jedne pregrade u delu predvienom za tuioce, i pili koka-kolu, kikoui se. Starci. Ne viaju se oni svakog dana. Stajao sam zablenut u njih kao i svi ostali sve dok ne osetih neiji dodir na ruci. Okrenuh se i ugledah msje Ijsingera, moga advokata od krvi i mesa, koji je prekorno zurio u mene. "Zadocnili ste, dragi g. Brodhede", proaputao je. "Sudije su verovatno primetile da vas nema." Poto su sudije bile zauzete aputanjem i meusobnim prepiranjem oko toga, kako sam shvatio, da li dnevnik svemirskog istraivaa koji je prvi otkrio tunele na Veneri treba prihvatiti kao dokazni materijal, sumnjam da su primetile. Ali ovek ne plaa advokatu onoliko koliko sam ja platio msje Ijsingeru da bi se s njim prepirao. Smatrajui da e australopitekusi, koje su otkrili prilikom svoje prve posete Zemlji, na kraju stvoriti tehnoloki razvijenu civilizaciju, Hiiji su odluili da jednu njihovu koloniju sauvaju u nekoj vrsti zoolokog vrta. Njihovi potomci bili su "starci". Razume se, ovo je bila pogrena procena od strane Hiija. Australopitekusi nisu nikada dosegli inteligenciju, ve su izumrli. Za ljudska bia bila je umirujua pomisao kada su shvatili da je tzv. Hii-nebo, kasnije prekrteno u S. Ja. Brodhed, daleko najvei i najsloeniji astroplan koji je ljudska rasa ikada videla, u stvari, bio neka vrsta majmunskog kaveza. Razume se, nije postojao nikakav pravni razlog da ja njemu platim. Ovaj spor se u prvom redu ticao predloga od strane Japanskog Carstva da se raspusti Korporacija Kapija. Ja sam u njega bio umean kao glavni akcionar u poslovima vezanim za iznajmljivanje S. Ja., a Bolivijci su podigli tubu zahtevajui da se ta povelja opozove iz razloga to finansiranje kolonista predstavlja "povratak na stanje ropstva". Koloniste su nazivali unajmljenim slugama a mene su nazivali, izmeu ostalih, opakim eksploatatorom ljudske bede. A ta su tu radili starci? E, oni su takoe bili zainteresovana stranka jer su tvrdili da je S. Ja. njihovo vlasnitvo - oni i njihovi preci su tamo iveli stotinama hiljada godina. Njihov poloaj na sudu bio je pomalo zamren. Oni su bili tienici tanzanijske vlade jer je dekretom odlueno da se tamo nalazila njihova zemaljska domovina, ali Tanzanija nije imala svoga zastupnika u sudnici. Tanzanija je bojkotovala Palatu pravde zbog jedne nepovoljne odluke u vezi sa njihovim podvodnim projektilima donesene prole godine, tako da su njihovi poslovi obavljani preko Paragvaja - koji je za to zapravo najvie bio zainteresovan zbog pograninog spora sa Brazilom, koji je opet bio prisutan kao zemlja domain glavnog sedita Korporacije Kapija. Je l' vam ovo sve jasno? Meni nije, ali zato sam i angaovao msje Ijsingera. Kad bih se lino pojavljivao u svakom bezveznom sudskom sporu oko vie miliona dolara, sve vreme bih provodio u sudu. A ja imam toliko stvari koje elim da uradim za ovo vreme koje mi jo preostaje da bih u normalnim okolnostima ostavljao advokate da se izbore, a svoje bih vreme pametnije upotrebio, askajui sa Albertom Ajntajnom ili etajui sa svojom enom pored Tapanskog mora. Meutim, bilo je posebnih razloga da ovde prisustvujem lino. Jedan od njih sam ugledao kako napola spava na konoj fotelji blizu staraca. "Idem da vidim da li bi Do Kvjatkovski popio jednu kafu", rekao sam Ijsingeru. Kvjatkovski je bio Poljak koji je zastupao Istonoevropsku ekonomsku zajednicu i bio je jedan od tuilaca u ovom sporu. Ijsinger poblede. "On nam je protivnik!" proitao je. "Ali i stari prijatelj", velim ja, naduvavajui malo stvarne injenice - i on je bio svemirski istraiva na Kapiji, i nas dvojica smo ve nazdravljali u to ime. "Ne postoje prijatelji u sudskom procesu ovog znaaja", objanjavao mi je Ijsinger, ali mu se ja samo nasmeih pa se nagnuh i tiho zviznuh u pravcu Kvajtkovskog koji sasvim spremno poe sa mnom kad se razbudio. "Ne bi trebalo da budem ovde s tobom, Robine", promumlao je kad smo stigli u moj apartman

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 51

na petnaestom spratu. "Pogotovu ne da pijem kafu! Ima li neto da se stavi unutra?" Imao sam - ljivovicu, i to od njegovog omiljenog proizvoaa iz Krakova. I cigare iz Kampuije, koje je voleo, i usoljene haringe i krekere uz to. Zgrada je bila sagraena nad jednim malim kanalom u blizini reke Maas, pa se oseao miris vode. Poto sam naredio da nam otvore jedan prozor, ulo se kako lae prolaze kroz pojasni luk zgrade kao i tutnjava vozila iz tunela ispod reke koji je bio udaljen dvesta pedeset metara. Otvorio sam jo malo prozor zbog Kvjatkovskove cigare, i ugledao zastave i vojnu muziku u pobonim ulicama. "Iz kog razloga danas defiluju?" upitao sam ja. Kao uzgred: "Zato to vojske vole da defiluju", progunao je on. "A sad, Robine, nema vie glupiranja. Ja znam ta ti eli, a to je nemogue." "Ono to ja elim", rekoh, "to je da Ieez pomogne da se unite teroristi koji imaju kosmiki brod, to je oito u sveoptem interesu. Ti mi kae da je to nemogue. Fino, prihvatam, ali zato je nemogue?" "Zato to se ti ne razume u politiku. Ti misli da IEEZ moe da ode i da kae Paragvajcima: 'ujte, idite i nagodite se sa Brazilom, kaite da ete biti fleksibilniji u pitanju tog pograninog spora ako oni pristanu da udrue informacije sa Amerikancima, i tako omogue da se uhvati ovaj kosmiki brod sa teroristima'." "Da", rekoh ja, "upravo sam tako mislio." "E, tu grei. Oni nee ni da uju." "Ieez je", rekoh ja, snabdeven podrobnim informacijama o ovome od strane mog informacijskog sistema, Alberta, "najznaajniji trgovinski partner Paragvaja. Na va zviduk oni skau." "U veini sluajeva, da. U ovom sluaju, ne. Kljuni problem je situacija u Republici Kampuiji. Ona sa Paragvajem ima sklopljene privatne aranmane. O njima neu da govorim nita, osim da su odobreni na najviem nivou. Jo malo kafe", dodade on, pruajui svoju oljicu, "i molim te, sad nemoj da sipa onoliko kafe." Nisam pitao Kvajtkovskog o kojim "privatnim aranmanima" je re, jer da je hteo da mi kae ne bi ih nazvao privatnim. Nije bilo ni potrebno da ga pitam. Bili su vojni. Svi "privatni aranmani", koje u dananje vreme meusobno sklapaju vlade bili su vojne prirode, i da se nisam preznojavao u strahu od terorista, preznojavao bih se u strahu od ludakog naina ponaanja zakonito izabranih vlada u svetu. Ali idemo redom. Po Albertovom savetu, primio sam zatim u svom salonu jednog advokata iz Malezije, pa onda jednog misionara iz Kanade, pa onda jednog vazduhoplovnog generala iz Albanije, i za svakog od njih imao sam pripremljen po jedan mamac kojim sam ih vabio. Albert mi je rekao koje poluge da povlaim i kakve staklene perle da ponudim domorocima - ovde dodatnu kvotu za preseljenje kolonista, tamo neki "dobrotvorni" prilog. Ponekad je bio dovoljan samo osmeh. Roterdam je za tako neto bio vrlo pogodan jer od kako je Sud bio prebaen ovamo iz Haga, poto je Hag pretrpeo znatne nevolje prilikom poslednjeg ludiranja nekog aljivdije sa TPP-om, u Roterdamu ste mogli sresti koga god ste hteli. Sve mogue ljude. Svih boja, svih polova, u svim moguim nonjama, od advokata iz Ekvadora u mini suknjama do notara sa Maralskih Ostrva u saronzima i sa ogrlicama od ajkulinih zuba. Da li sam imao uspeha ili ne teko je rei, ali u pola jedan moj eludac mi je dao na znanje da e me vrlo ozbiljno zaboleti ako ga ne budem neim nahranio, i tako sam zakljuio prepodnevni posao. Sa enjom sam pomislio na na lepi tihi hotelski apartman sa lepom mlakom niclom koju e nam servirati, i na izuvene cipele, ali bio sam obeao da odem po Esi tamo gde je ona obavljala svoje poslove. Zato sam rekao Albertu da proceni koliko sam postigao i da mi preporui ta dalje da radim, pa sam krenuo u potragu za taksijem. Ne biste mogli proi pored nekog od Esinih povlaenih ekspres-restorana a da ga ne primetite. Lukovi od svetlucavog plaviastog Hii-metala mogu se nai u gotovo svim zemljama sveta. Budui da je bila efovica, imala je izdvojen separe rezervisan za nas na galeriji, pa mi je tako, popevi se stepenicama, prila sa jednim poljupcem, jednim mrtenjem, i jednom dilemom. "Robine! Sluaj! Oni ovde ele da slue majonez uz pomfrit. Da li da im dozvolim?"

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 52

Ja joj uzvratih poljubac, virei u isto vreme preko njenog ramena da bih video kakva se nemogua jestiva nalaze na stolu. "To stvarno zavisi od tebe", kazao sam joj. "Pa da, razume se da zavisi od mene. Ali je vano, Robine! Toliko sam se trudila da postignem da to lii na pravi pomfrit, zna. A sad majonez?" Onda se malo izmae da bi me bolje osmotrila, i izraz lica joj se promeni. "Toliko si umoran! Lice ti je toliko izborano! Robine, kako se osea?" Ja se nasmeih to sam mogao armantnije. "Samo sam gladan, duo", povikao sam gledajui sa lanim ushienjem u tanjire ispred sebe. "Pazi samo! Ovo dobro izgleda, ta je to, prena filovana tortilja?" "To je kaa", ree ona s ponosom. "Tortilja je ovo ovde. Ima i ruskih palainki. Hajde, vidi kako ti se dopada." I tako sam, razume se, sve morao da probam, mada to uopte nije bilo ono to je moj eludac traio. Tako, apati, ufte od pirina sa kiselim ribljim umakom, sve je to imalo ukus, u prvom redu, kuvanog jema. Nita od svega toga nije bilo po mom ukusu. Ali moglo je da se jede. I to su sve bili pokloni koje smo dobili od Hiija. Znaajno saznanje dobiveno posredstvom Hiija bilo je da se tkiva ivih bia, ukljuujui vas i mene, uglavnom sastoje od etiri elementa: ugljenika, vodonika, kiseonika, i azota - U V K A - tj. UVKA-hrane. A poto se od toga sastoje gasovi koji sainjavaju najvei deo kometa, oni su sagradili svoju Fabriku hrane tamo gore u Ortovoj maglini, gde komete naeg Sunca samo ekaju da ih neka zvezda 'strese' i poalje da ukrase nae nebo. No, nije to samo UVKA. Potrebno nam je jo nekoliko drugih elemenata. Sumpor je najvaniji, moe biti, pa onda moda natrijum, magnezijum, fosfor, hlor, kalijum, kalcijum - da i ne pominjem malkice kobalta od koga se pravi vitamin B-12, hrom za regulisanje glikoze, jod za rad titaste lezde, pa onda litijum, fluor, arsenik, selen, molibden, kadmijum, i kalaj - avo e ga znati za ta. Verovatno vam je potrebna cela tablica periodinih elemenata bar u tragovima, ali veinom i tako neznatnih koliina da ne morate da se trudite da ih dodajete u jelo. Oni se ionako javljaju uzgred bilo da ih elite ili ne. Onda su Esini hemiari specijalisti za ishranu umeali u to odreene koliine eera i zaina i raznih drugih lepih stvari i proizveli hranu za svakoga - ne samo hranu koja e ih odrati u ivotu, ve u prilinoj meri hranu kakvu su eleli da jedu, pa otuda 'apati', tj. kau i ufte od pirina. Od UVKA-hrane moete napraviti to god hoete ako je izmeate kako valja. Meu ostalim stvarima koje je Esi od nje pravila nalazilo se i mnogo para, a kako se pokazalo to je bila igra kojoj se ona sa uivanjem predavala. I tako kad sam se napokon namerio na neto to moj stomak nije odbijao - liilo je na pljeskavicu a imalo ukus salate od avokada sa komadiima slanine, to je Esi nazvala Velika Uvka - dok sam ja jeo Esi je stalno odlazila i vraala se. Proveravala je temperaturu infracrvenih grejaa, gledala da li je neto zaprljano ispod maina za pranje posua, probala slatkie, burno protestovala to je voni jogurt bio suvie redak. Esi me je uveravala da u njenom lancu restorana nema niega to bi ma kome moglo da nakodi, mada je moj eludac imao manje poverenja u njene rei nego to sam ja imao. Nije mi prijala buka koja je dopirala sa ulice - je li to bio defile? - ali sam se izuzev toga oseao sasvim ugodno koliko sam u tom trenutku uopte bio u stanju. Bio sam oputen i mogao da uoim koliko je moj poloaj ovde bio izmenjen u odnosu na njen. Kad se Esi i ja negde pojavimo, ljudi nas gledaju, i to obino gledaju u mene. Ovde ne. U Esinim restoranima, Esi je bila glavna zvezda. Napolju su se prolaznici okupljali da gledaju paradu. Unutra, nijedan slubenik nije bacio na nju ni pogled. Svako je radio svoj posao drei lea potpuno uspravno, a potajni pogledi koje su bacali svi su bili upereni u istom pravcu, u pravcu velike gospoe efovice. Koja se nije ba ponaala kao prava gospoa, zapravo; Esi je imala tu sreu da je engleskom jeziku ve etvrt veka poduava jedan pravi znalac - ja - ali kad je uzbuena na sve strane se ori "nekulturni" i "huligani"! Priao sam prozoru na prvom spratu da posmatram defile. Kretao se ravno avenijom Vin; po desetoro ljudi u redu, sa bleh-muzikom i izvikivanjem i transparentima. Dave. Moda gore nego

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 53

dave. S druge strane ulice, ispred stanine zgrade, video se neki mete, sa policajcima i tablama s natpisima, pacifisti protiv onih koji trae ponovno naoruavanje. Po nainu na koji su se udarali meusobno tablama s natpisima niste ih mogli razlikovati. Esi koja mi se opet pridruila, jela je svoju Veliku Uvku i kad je bacila na njih pogled samo je zavrtela glavom. "Kakav je sendvi?" upitala me je. "Fini", odvratio sam, usta punih ugljenika, vodonika, kiseonika i azota, plus ostalih elemenata u tragu. Ona mi oima dade znak da govorim glasnije. "Rekao sam da je fini", vikao sam ja. "Nisam te ula zbog ove galame", poalila se ona, oblizujui se - njoj se dopadalo ono to je prodavala u svojim restoranima. Pokazujui glavom u pravcu parade, rekoh: "Ne znam da li je i ono tako dobro." "Ne verujem", sloi se ona, gledajui sa negodovanjem u jednu etu Zuava, mislim da ih tako zovu - u svakom sluaju bili su tamnoputi i obueni u uniforme. Nisam mogao da im vidim nacionalne oznake, ali je svaki od njih na ramenu nosio neko brzometno oruje sa kojim je izvodio majstorije: vrteo ga ukrug, udarao drkom u plonik tako da odskoi i vrati mu se u ake, a sve to ne remetei korak. "Moda bi trebalo da krenemo natrag u sud", rekoh ja. Ona prui ruku i otkide poslednju mrvicu sa moga sendvia. Neke Ruskinje se rasplinu od debljine posle etrdesete godine, a neke usahnu i sparukaju se. To kod Esi nije bio sluaj. Jo je imala prava lea i tanak struk koji su mi prvi pali u oi. "Moda", odvrati ona, i poe da skuplja svoje kompjuterske programe od kojih se svaki nalazio na posebnoj lepezi. "Dosta sam videla ljudi u uniformi kad sam bila dete, nemam neku naroitu elju da ih sada gledam." "Prava parada ne moe bez uniformi." "Nisu oni samo u paradi. Pogledaj. I na plonicima." I zaista, otprilike svaki etvrti ovek ili ena bili su obueni u nekakvu uniformu. Malo sam se iznenadio. Razume se, oduvek je svaka drava imala nekakvu vojsku, ali su je nekako drali zatvorenu u ormanu, kao kuni aparat za gaenje poara. Ljudi ih, u stvari, nikad nisu viali. Ali su ih sada ljudi viali, i to sve vie i vie. "Uostalom", ree ona, briljivo tresui UVKA-mrvice sa stola na tanjiri i osvrui se da vidi gde je mali kontejner za otpatke, "ti si sigurno dosta umoran i trebalo bi da poemo. Dodaj mi tvoj posluavnik, molim te." Saekao sam je na vratima, a ona mi je prila namrtena. "Kontejner je bio gotovo pun. U priruniku jasno pie da se isprazni kad se napuni 60% - ta e da urade kad im odjednom ode velika grupa muterija? Trebalo bi da se vratim i izdam uputstva poslovoi - oh, do avola", povika ona, a izraz lica joj se promeni. "Zaboravila sam svoje programe!" I odjuri natrag uz stepenice tamo gde je ostavila svoje lepeze sa uskladitenim podacima. Ja sam stajao pred vratima, ekajui da doe, oiju uprtih u paradu koja je prolazila. Kako je to odvratno! Prolazila su prava oruja, bacai naoruani protivavionskim projektilima i oklopna vozila; a iza grupe gajdaa marirala je eta onih to prevru majsere. Osetio sam kako su se iza mene pokrenula vrata i pomerio se u stranu u trenutku kad ih je Esi otvorila. "Nala, Robine", rekla je ona, smeei se i podigla ruku u kojoj je nosila itavu pregrt lepeza, pokazujui mi ih. Okrenuh se ka njoj. A pored mog levog uha neto zazuja kao osa. U Roterdamu nema osa. Onda sam video kako je Esi pala na lea a vrata se nad njom zatvorila. To nije bila osa. To je bio pucanj. U jednom od onih majsera koje je neko okretao nalazio se bojev metak, koji je bio ispaljen. Jednom sam gotovo bio izgubio Esi. To je bilo odavno, ali nisam taj dogaaj zaboravio. Sav onaj stari oseaj bola, sve kao da je to jue bilo, navro mi je u duu dok sam gurao u stranu ona glupa vrata nadvijajui se nad njom. Ona je leala nauznak, sa svenjem lepeza preko lica, i dok sam ih uklanjao video sam da na okrvavljenom licu irom otvorene oi gledaju u mene. "Hej, Robe!", izgovorila je, zbunjeno. "Ti si me udario?" "Do vraga, ne! Zato bih te ja udario?" Jedna od servirki urno je prila nosei gomilu papirnih salveta. Ja joj ih zgrabih iz ruke pkazujui u pravcu ambulantnih kola iaranih crveno-

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 54

belim prugama na kojima je pisalo Poliklinische centrum a koja su zaludna stajala na raskrisnici zbog parade. "Vi! Dovedite ta kola ovamo! I dovedite i policajce!" Esi se uspravila i sela, gurajui moju ruku u stranu a policajci i osoblje restorana sjatie se oko nas. "Zato ambulantna kola, Robine", upita ona razlono. "Samo krvav nos, pogledaj!" I zaista to je bilo sve. Bio je to metak, da, ali je pogodio sveanj lepeza i tu se zadrao. "Moji programi!" jadikovala je Esi, vukui lepeze iz ruke policajca koji je hteo da ih uzme zbog metka, kao dokazni materijal. Ali bile su ionako upropaene. Ba kao i moj dan. Dok smo Esi i ja doivljavali ovaj mali okraj sa sudbinom, Odi Volters je sa svojom prijateljicom obilazio znamenitosti Roterdama. On se posle susreta sa mnom preznojavao; u prisustvu velike koliine para to se ljudima dogaa. U odsustvu para za Voltersa i Ji-ing u Roterdamu nije bilo naroito veselo. Pa ipak, za Voltersa, u ijoj kasi je jo bilo slame sa planete Pegi, i za Ji-ing, koja se retko udaljavala od S. Ja. i neposredne okoline lansirnih petlji, Roterdam je bio prava metropola. Nisu imali novaca da bilo ta kupe, ali su bar mogli da gledaju izloge. Barem je Brodhed pristao da se s njima sastane, stalno je u sebi ponavljao Volters; ali kad je pokuao da na to misli sa izvesnim oseanjem zadovoljstva, mranija strana Voltersove prirode reagovala je sa besnim prezrenjem: Brodhed je kazao da e se sastati sa njima. Ali pri tom nije izgledalo kao da mu je do toga jako stalo... "Zato se znojim?" upita on naglas. Ji-ing ga uhvati ispod ruke u znak moralne podrke. "Bie sve u redu", odgovori ona indirektno, "ovako ili onako". Odi Volters pogleda u nju nanie, zahvalno. Volters nije bio naroito visok, ali je Ji-ing bila siuna; sve je na njoj bilo maleno osim oiju, crnih i sjajnih, i to zato to ih je operisala, a ta besmislica je poticala iz vremena kad je bila zaljubljena u jednog bankara, veanina, i kad je smatrala da joj on ne uzvraa ljubav samo zbog nabora u uglu kapaka. "Pa? Hoemo li da uemo?" Volters nije imao pojma o emu ona govori, i mora biti da je to pokazao namrtivi se; Ji-ing ga je gurala u rame malom, kratko podianom glavom gledajui navie u jednu firmu iznad radnje. Bledim slovima koja kao da su visila u nekom praznom prostoru crnom kao abonos, bilo je ispisano: Drugi ivot Volters je paljivo gledao u nju pa onda opet u enu. "To je pogrebno preduzee", nagaao je on i nasmejao se mislei da je shvatio njenu alu. "Ali nismo jo dotle stigli, Deni." "Nismo", uzvrati ona, "odnosno ne ba zapravo. Zar ne prepoznaje ime firme?" I onda se on, naravno, prisetio: Bilo je to jedno od mnogobrojnih preduzea sa spiska Robineta Brodheda. to vie znate o Brodhedu, to e vam biti lake da shvatite koje su to stvari koje e ga naterati da prihvati nagodbu; to je suvislo. "Zato da ne?" ree Volters, sa odobravanjem, i uvede je kroz zastor toplog vazduha u tamne, hladovite prostorije radnje. Ako ovo i nije pogrebno preduzee, onda se bar snabdevalo od iste firme za unutranju dekoraciju. U pozadini se ula tiha, neprepoznatljiva muzika, i irio se miris poljskog cvea, mada je jedino cvee koje se moglo videti bio buket rua ivih boja u jednoj kristalnoj vazi. Jedan visok, lep, postariji ovek ustade i stade pred njih; Volters nije bio siguran da li je ustao sa neke stolice ili se pojvio u obliku holograma. Smeei se ljubazno na njih, pokuao je da pogodi koje su narodnosti. Nije pogodio. "Guten tag", oslovi on Voltersa, a Ji-ing se obrati sa"Gor ho oj-nej". "Mi oboje govorimo engleski", ree Volters. "A vi?" Otmene obrve se izvie. "Razume se. Dobro doli u Drugi ivot. Da li se neko ko vam je blizak sprema da umre?" "Koliko znam, ne", odgovori Volters. "A tako. Razume se, mi moemo mnogo da uinimo ak i ako je kod te osobe nastupila metabolika smrt, mada to ranije otponemo sa prebacivanjem to bolje - ili moda mudro pravite planove za svoju sopstvenu budunost?"

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 55

"Ni jedno ni drugo", odgovori Ji-ing, "prosto hoemo da saznamo ta imate da ponudite." "Razume se." ovek se nasmeio pokazujui rukom na jedan udoban divan. inilo se da nije nita uradio kako bi se to dogodilo, pa ipak svetiljke zasijae malice jae a muzika se utia za nekoliko decibela. "Moja posetnica", ree on pruajui Voltersu jedan kartoni i tako ovaj dobi odgovor na pitanje koje ga je muilo: Posetnica je bila opipljiva, kao i prsti koji su mu je predali. "Dozvolite da vam nabrojim osnovne stvari; tako emo utedeti vreme kasnije. Prvo i prvo, Drugi ivot nije religiozno preduzee i ne tvrdi da vam moe obezbediti spasenje due. Ono to vam mi nudimo je oblik nastavka ivota. Da li ete vi - to e rei 'vi' koji se sada nalazite u ovoj prostoriji - biti toga 'svesni' ili ne" - tu se nasmei - "to je neto o emu metafiziari jo raspravljaju. Ali vaa uskladitena linost, ukoliko reite da je sebi obezbedite, garantovano e proi Turingov test, pod uslovom da smo u mogunosti da prenoenje zaponemo dok je mozak jo u dobrom stanju, a sredina u kojoj e klijent nastaviti ivot bie ona koju on odabere sa naega spiska. Mi imamo preko dve stotine razliitih ivotnih sredina, i to..." Ji-ing pucnu prstima. "Mrtvaci", ree ona, shvatajui odjednom o emu je re. Slubenik klimnu, sa neto tvrim izrazom na licu. "Tako su se nazivali prvobitni primerci, tano. Vidim da ste upoznati sa artefaktom Hii-nebo, koji se sada koristi kao transportna letelica za prevoz kolonista..." "Ja sam trei lan posade te letelice", ree Ji-ing, to je bilo sasvim tano izuzimajui glagolsko vreme, "a moj prijatelj je sedmi." "Zavidim vam", ree slubenik, a po izrazu lica moglo se videti da govori istinu. Zavist ga nije spreila da do kraja ispria ono to je glavno dok je Volters paljivo sluao sa rukom u ruci Deni Ji-ing. Ta mu je ruka mnogo znaila; nije mu dala da razmilja o mrtvacima i njihovom tieniku, Vonu - ili, bar ne o tome ta Von u ovom trenutku verovatno radi. Prvobitni mrtvaci, priao je slubenik, bili su na alost neveto uraeni; prenos njihovih memorija i linosti iz vlane, sive mase u njihovim lobanjama u kristalne kompjuterske memorije u kojima su sauvane posle smrti, obavila su neuka lica uz upotrebu ureaja koji su bili, pre svega, namenjeni jednoj sasvim drukijoj vrsti. I zato je uskladitenje bilo manjkavo. Najprirodnije je da smatramo, objanjavao je slubenik, da su mrtvaci doiveli takav stres usled nevetog prenoenja da su poludeli. Ali to se vie ne dogaa. Sada je procedura uskladitenja toliko usavrena da svaki umrli moe da razgovara sa onima koji su jo ivi tako veto da je to kao da razgovarate sa istinskom osobom. I vie od toga! "Pacijent" vodi aktivan ivot u kompjuterskoj memoriji. On moe da doivi muslimanski, hrianski ili scijentistiki raj, ukljuujui, zavisno od toga ta je izabrao, lepe deake rasute po travi kao biseri, horove anela ili prisutnost samog L. Rona Habarda. Ukoliko nije verski nastrojen, moe da doivljava pustolovine (planinarenje, ronjenje samo s maskom, slobodno jedrenje i skakanje bez padobrana u stilu T'ai i su popularni prilikom biranja) da slua muziku bilo koje vrste, u drutvu onoga koga odabere... i, razume se, (slubenik, poto nije pouzdano procenio u kakvom su odnosu Volters i Ji-ing, saopti ovo ne porumenevi) seks. Sve mogue seksualne doivljaje. Koliko god puta eli. "Kako je to dosadno", ree Volters razmiljajui o ovom obavetenju. Kada su programi i banke podataka za tzv. mrtvace postali dostupni za prouavanje, moj kreator, S. Ja. Brodhed, bila je prirodno veoma zainteresovana. Ona je sebi postavila zadatak da napravi njihov duplikat. Najsloeniji deo posla, razume se, predstavljalo je transkribovanje banke podataka sadrane u ljudskom mozgu i nervnom sistemu, koja je hemijskim putem i na principu redundantnosti preneta u memorije Hii-lepeza. Uspeno je obavila posao. Dovoljno dobro ne samo da bi dobila povlasticu za lanac preduzea Drugi ivot, ve dovoljno dobro - eto - da stvori mene. Model memorije za Drugi ivot zasnivao se na njenim prvim najranijim istraivakim radovima. Kasnije ga je ona usavrila - ak vie od samih Hiija - zato to je bila u mogunosti da kombinuje ne samo njihove metode ve i nezavisno ostvarenu ljudsku tehnologiju. Mrtvaci nikada ne bi mogli uspeno da prou Turingov test. Radovi Esi Brodhed, posle izvesnog

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 56

vremena, to su mogli. I proli su ga. "Za vas i mene", priznade slubenik, "ali ne za njih. Znate, oni se ne seaju sasvim jasno programiranih doivljaja. Ti delovi memorije vrlo brzo oslabe. No, ostali ne. Ako razgovarate sa nekom dragom osobom danas pa nastavite razgovor kroz godinu dana, on e ga se tano seati. Meutim, programirani doivljaji brzo izblede iz njihovog pamenja - ba kao i uspomene na trenutke uivanja, znate, i zato oni ele stalno da ih ponovo doivljavaju." "To je uasno", ree Ji-ig. "Odi, mislim da je vreme da se vratimo u hotel." "Nije jo, Deni. ta ste ono rekli, da sa njima moe da se razgovara?" Slubeniku zablista pogled. "Svakako. Neki od njih vrlo vole da razgovaraju, ak i sa nepoznatim osobama. Imate asak vremena? To je vrlo jednostavno, zapravo." Govorei i dalje odveo ih je do PV pulta, potraio neto u jednom imeniku u svilenom povezu, i zatim otkucao niz kodiranih brojeva. "Ja sam se, u stvari, sprijateljio s nekima od njih", ree on stidljivo. "Kad u radnji nema posla, koliko puta ja potraim nekog od njih pa lepo proaskamo - a, Reks! Kako ste?" "Pa, dobro sam", ree preplanuli stariji gospodin lepog izgleda koji se pojavio na PV ekranu. "Milo mi je to vas vidim tu! ini mi se da ne poznajem vae prijatelje?" dodao je, zurei ljubaznim pogledom u Voltersa i Ji-ing. Ako neko moe idealno dobro da izgleda kad pree izvesne godine starosti, onda je to bio ovaj ovek; imao je svu svoju kosu na glavi i inilo se da ima sve svoje zube; videle su mu se bore od osmeha u uglovima oiju, inae mu je lice bilo bez bora, a pogled sjajan i topao. Utivo se naklonio kod predstavljanja. Zapitan o tome ta trenutno radi, on skromno slee ramenima. "Spremam se da pevam 'Catulli Carmina' sa Bekom dravnom operom, znate." Onda namignu. "Prvi sopran je vrlo lepa ena, a meni se ini da je one pikantne pesme ne ostavljaju ravnodunom na probama." "Neverovatno", promrmlja Volters, buljei u njega. Ali Deni Ji-ing je bila manje oduevljena. "Zaista ne elimo da vas zadravamo jer elite da sluate muziku", ree ona utivo, "a bojim se da emo morati da krenemo." "Oni e saekati!", izjavio je Reks neno. "Uvek saekaju." Volters je bio fasciniran. "Recite mi", ree on, "kad govorite o, ah, druenju, u ovom, ah, stanju - moete li da birate s kim elite da budete u drutvu? ak i ako su te osobe jo ive?" Pitanje je bilo postavljeno slubeniku preduzea, ali se prvi odazvao Reks. On je pronicljivo i saoseajno gledao u Voltersa. "Apsolutno", kazao je, klimajui potvrdno, kao da izmenjuju rei u poverenju. "Birate bilo koga ivog, ili mrtvog, ili izmiljenog. I, g. Volters, oni e uiniti sve to zaelite!" ree smejuljei se. "Ja uvek kaem", dodao je, "da je ono to vi nazivate 'ivot' u stvari samo neka vrsta predigre za pravi ivot koji dobijate ovde. Prosto ne mogu da razumem zato ga ljudi toliko dugo odlau!" Drugi ivot je, u sutini bilo jedno od onih malih sporednih preduzea kakva sam najvie voleo, ne zato to donose novac. Kad smo otkrili da su Hiiji bili u stanju da uskladite mrtve due u maine, meni se upalila sijalica. E, velim ja svojoj dobroj eni, ako oni to mogu, zato mi da ne moemo? E, veli moja dobra ena, nema nikakvog razloga, Robine, naravno, samo mi daj malo vremena da prokljuvim nain kodiranja. Nisam doneo nikakvu odluku da li elim da se tako sa mnom postupi, niti kada. Ali sam bio siguran da ne elim da to urade sa Esi, bar ne u ovom trenutku, i zato sam se obradovao to joj je od onog metka otekao samo nos. E, ima jo neto. Zbog tog dogaaja imali smo posla s roterdamskom policijom. Uniformisani podoficir predstavio nas je brigadnom generalu, koji nas je svojim velikim brzim kolima sa upaljenim svetlosnim signalima prevezao u svoj ured gde nas je ponudio kafom. Zatim nas je brigadni general Zojc odveo u kancelariju inspektora Van Der Vala, jedne ogromne krupne ene sa staromodnim kontaktnim soivima zbog kojih je izgledalo kao da u nas saaljivo bulji. "To je tako neprijatno bilo za vas, dragi moj gospodine, i ja se nadam da vas rana mnogo ne boli, madam", govorila je vodei nas gore uz stpenice - stepenice! - u kancelariju komesara Lucleka,

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 57

koji je opet delovao sasvim drukije. Mali rastom. Vitak. Plavokos, sa ljupkim deakim licem, mada je morao imati najmanje pedeset godina da bi postao ef Komesarijata. Mogli ste ga zamisliti kako palcem zaepljuje otvor na gatu i dri ga tako beskonano dugo, ako mora, ili dok se ne udavi. Ali ga niste mogli zamisliti kako se predaje. "Zahvaljujem to ste zbog ovoga doli u Glavni tab", rekao je, ponudivi nam prvo da sednemo. "Nesrean sluaj", rekao sam ja. "Ne. Na alost, nije nesrean sluaj. Da je bio nesrean sluaj njime bi se pozabavila policija grada Roterdama, a ne ja. Zato vodimo ovu istragu, i ja vas molim za saradnju." Da bih ga postavio na pravo mesto, rekao sam: "Nae vreme je prilino skupoceno da bismo ga troili na ovakve stvari." Ali njega niste mogli postaviti na pravo mesto. "Va ivot je jo skupoceniji." "Ali, molim vas! Jedan od vojnika u defileu izvodio je onaj manevar, a imao je metak u majseru koji je opalio." "Dragi moj g. Brodhed", odvrati on, "prvo, nijedan vojnik nije imao metke u oruu; u oruu uopte nema udarne opruge. Drugo, ti vojnici uopte nisu vojnici; to su studenti najmljeni i obueni u uniforme za paradu, kao straari pred Bakingemskom palatom. Tree, metak nije dopro iz povorke." "Otkud znate?" "Jer je pronaeno oruje." Izgledao je vrlo ljutito. "U ormanu jednog policajca! Za mene je to jako neugodno, dragi moj gospodine, kao to moete zamisliti. Dodate su brojne policijske snage zbog parade, i oni su koristili jedan kamion kao garderobu u kojoj su se presvlaili. 'Policajac' koji je ispalio metak bio je nepoznat ostalima u jedinici, ali ionako su bili pokupljeni iz raznih odreda. Doavi da se umije posle parade, on se na brzinu obukao i otiao, a ormani je ostavio otvoren. U njemu su se nalazili samo uniforma - ukradena, pretpostavljam - puka, i vaa fotografija. Ne gospoina. Vaa." On se zavali u stolicu, ekajui ta u ja da kaem. Ljupko deako lice bilo je mirno. Ali ja nisam bio. Potrebno je malo vremena da vam se slegne obavetenje da je neko imao odreenu nameru da vas ubije. To je jezivo. Ne samo poginuti; to je jezivo po definiciji, i ja mogu da posvedoim koliko mogu da se prepadnem kad se uini da je smrt blizu, na osnovu nezaboravnog, ak u vie mahova ponavljanog iskustva. Ali biti ubijen to je gore od obine smrti. Rekao sam: "Znate kako se zbog toga oseam? Krivim! Hou da kaem, mora da sam neto uinio zbog ega me je neko istinski zamrzeo." "Upravo tako, dragi g. Brodhed. ta mislite da bi to moglo biti?" "Nemam pojma. Ako pronaete tog oveka, pretpostavljam da ete moi da utvrdite taj razlog. To ne bi trebalo da bude suvie teko - mora da postoje otisci prstiju ili tako neto? Ja sam video kamere, moda se na neijem filmu moe ak nai i njegova slika." On uzdahnu. "Dragi gospodine, molim vas nemojte mi govoriti kako da obavljam rutinski posao policajca. Sve su te stvari, razume se, obavljene, plus detaljni razgovori sa svima onima koji su moda videli tog oveka, plus analiza znoja na odei, plus sva ostala sredstva za identifikovanje. Ja pretpostavljam da je taj ovek profesionalac, to znai da se ovim sredstvima ne moe postii uspeh. Stoga sad kreemo iz drugog pravca. Ko su vai neprijatelji, i ta vi radite u Roterdamu?" "Ne verujem da imam neprijatelje. Moda poslovne rivale, ali oni se ne slue atentatima." On je strpljivo ekao da ja nastavim, pa sam dodao: "A to se tie toga ta ja radim u Roterdamu, mislim da je to vrlo dobro poznato. Moji poslovni interesi obuhvataju izvestan udeo u eksploataciji izvesnih artefakata Hiija." "To je poznato", ree on, ne vie tako strpljivo. Ja slegnuh ramenima. "I sad sam uesnik u jednom sporu u meunarodnoj Palati pravde." Komesar otvori jednu fioku svog pisaeg stola, zaviri unutra, i ponovo je zalupi zlovoljno. "Dragi g. Brodhed", ree on, "vi ste u Roterdamu imali mnogo sastanaka koji nemaju veze sa tim sudskim sporom, ve sa pitanjem terorizma. Vi elite da ga zaustavite."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 58

"Mi svi to elimo", rekoh ja ali ono to sam oseao u trbuhu nije poticalo samo od mojih ugraenih cevi koje su poele da se kvare. Smatrao sam da sam sastanke dobro drao u tajnosti. "Mi svi to elimo, ali vi preduzimate neke korake u vezi s tim, gospodine. Zbog toga verujem da sada imate neprijatelje. Neprijatelje svih nas. Teroriste." On ustade i pokaza nam rukom vrata. "Zato, dok ste u mojoj nadlenosti, postarau se da imate policijsku zatitu. Posle toga, mogu samo da vam preporuim opreznost, jer verujem da vam od njih preti opasnost." "Svakome preti", rekoh ja. "Svakome, uzetom nasumce. Ali vi ste sada poseban sluaj." Hotel u kome smo odseli graen je u vreme velikog prosperiteta, za imune turiste i det-set bogatae. Najbolji apartmani bili su dekorisani po njihovom ukusu. Ne uvek i po naem. Ni Esi ni ja nismo bili za dueke punjene slamom i jastuke tvrde kao kamen, pa je hotelska uprava naloila da se sve to iznese i da se unese odgovarajui krevet. Okrugao i ogroman. Jedva sam ekao da ga dobro iskoristim. Ali ne i hol; tu vrstu arhitekture sam mrzeo: spojni hodnici ukraeni korniama, fontana vie nego u Versaju, ogledala toliko da kad pogledate navie mislite da ste u svemiru. Zahvaljujui uslunosti komesara, tj. u svakom sluaju mladog policajca koga je on poslao da nas otprati do kue, ovoga smo bili poteeni. Prokrijumareni smo kroz ulaz za poslugu, pa tapaciranim liftom koji je mirisao na hranu kojom e nas posluiti u apartmanu, stigli smo do naeg sprata gde smo uoili jednu promenu u dekoraciji. Tano preko puta naeg apartmana nalazila se mermerna krilata Venera, pored ograde stepenita. Sada joj je drutvo pravio jedan, u plavo odelo obuen ovek potpuno obinog izgleda, koji je briljivo izbegavao moj pogled. Ja pogledah u naeg pratioca policajca. Ona se zbunjeno nasmei, klimnu svom kolegi pored stepenita, i zatvori za nama vrata. Mi smo poseban sluaj, tano. Seo sam i zagledao se u Esi. Nos joj je bio jo malo nateen ali joj to, ini se, nije mnogo smetalo. Ipak sam predloio: "Moda treba da legne". Ona me pogleda strpljivo i neno. "Zbog raskrvavljenog nosa, Robine? Kakve su to gluposti. Ili moda ima neki zanimljiviji plan u glavi?" Zaista je moja draga ena za svaku pohvalu jer im je pomenula ovu temu, uprkos mom pokvarenom danu i mom kvarnom sitom crevu, zaista sam imao neto u glavi. Posle dvadeset pet godina pomislili biste da ak i seks poinje da biva dosadan. Moj kompjuterski prijatelj Albert priao mi je o prouavanju ponaanja eksperimentalnih ivotinja kojim je dokazano da je to neizbeno. Mujaci pacova stavljani su u zajedniki kavez sa svojim enkama i onda je merena uestalost parenja. Tokom vremena dolazilo je do stalnog smanjivanja uestalosti. Dosada. Onda su izvadili stare enke i stavili nove. Pacovi bi se isprsili i revnosno se potrudili. Ovo je bila utvrena nauna injenica - kod pacova - meutim smatram da ja nisam, bar u ovom smislu, pacov. U stvari, ba sam vrlo mnogo uivao kad mi, bez prethodne opomene, neko zari kamu tano u stomak. Nisam mogao da se uzdrim. Jauknuo sam. Esi me odgurnu. Brzo se uspravi na jastuku, i na ruskom potrai Alberta. Njegov hologram se posluno pojavio. On je iskosa pogledao u mene i klimnuo. "Da", rekao je, "molim vas, go Brodhed, stavite Robinov runi zglob na aparat sa lekovima pored nonog stoia." Bio sam presavijen napola drei rukama stomak. Za trenutak sam pomislio da u povratiti, ali ono to se nalazilo u mojoj utrobi bilo je suvie gadno da bi se moglo tako lako izbaciti. "Uini neto!" povika Esi, privlaei me na svoje gole grudi dok mi je ruku pritiskala na sto. "Ve inim, go Brodhed", kazao je Albert, i u samoj stvari osetio sam iznenadnu obamrlost kad mi je igla na pricu utrcala neto u ruku. Bol je popustio i postao snoljiv. "Ne treba nepotrebno da se uzrujava, Robine", ree Albert ljubazno, "ni vi, go Brodhed. Ja ve nekoliko sati oekujem da se dogodi ovaj iznenadni bol usled ishemije. On je samo simptom." "Prokleti uobraeni program", uzviknu Esi koja ga je sastavila, "simptom ega?" "Poetka konanog procesa odbacivanja, go Brodhed. Jo nije kritino, pogotovu zato to mu

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 59

ja ve dajem lekove zajedno sa analgetinim sredstvima. Ipak, predlaem da operacija bude sutra." Ja sam se ve oseao bolje i bio u stanju da se uspravim i sedim na ivicu kreveta. Nonim prstom prevlaio sam preko strelica koje su pokazivale u pravcu Meke na tepihu izraenom za bogate petrolejske magnate koji su odavno odavde otili, a zatim sam rekao: "A ta je sa odgovarajuim tkivom?" "To je sreeno, Robine." Ja sklonih ruke sa stomaka da vidim ta e se dogoditi. Nije pukao. "Sutra imam mnogo dogovorenih sastanaka", podvukao sam ja. Esi, koja me je blago njihala u naruju, sada me pusti i uzdahnu. "Tvrdoglavi ovee! Zato odlae? Mogao si ovu transplantaciju da dobije jo pre vie nedelja, pa bi bile nepotrebne sve ove gluposti." "Nisam hteo", objasnih joj ja, "a uostalom, Albert je rekao da ima vremena." "Ima vremena! O, naravno, ima vremena. Ima li smisla troiti vreme u ludiranju i glupiranju dok se, oh, izvini, neto neoekivano dogodi i sve vreme se ne potroi i ti umre? Ja te volim ivog i toplog, Robine, a ne kao program Drugi ivot!" Trljao sam je nosem i bradom. "Bolesni ovee! Nosi se od mene!" zarea ona, ali se nije sklonila u stranu. "Uh sad ti je bolje." "Znatno bolje." "Dovoljno dobro da govori razumno i da zakae dolazak u bolnicu?" Ja joj dunuh u uvo. "Esi", rekoh, "sigurno hou. Ali ne sad ovog asa, jer, ako se dobro seam, ti i ja imamo jedan nezavren posao. Dodue, bez Alberta. Znai, molim te da se iskljui, stari prijatelju." "Naravno, Robine." On razvue usta u osmeh i nestade. Ali Esi me je drala na odstojanju, dugo zagledana u moje lice, a zatim je zavrtela glavom. "Ti, Robine", kazala je. "Ti eli da te ja prepiem kao program Drugi ivot?" "Nimalo", odgovorio sam, "i u stvari, upravo sada ne elim o tome da diskutujem." "Diskutuje!" rugala se ona. "Ha, znam ja kako ti diskutuje... hou samo da kaem, ako te budem prepisivala, Robine, budi siguran da u te u nekim stvarima napisati tako da e biti sasvim drukiji!" Ovo je bio ba pun dan. Nije udo to sam zaboravio izvesne nevane detalje. Moj sekretarski program nije zaboravio, razume se, i to mi je dao do znanja kad su se otvorila sporedna vrata i u sobu je ula povorka hotelskih konobara nosei veeru. Ne za dve osobe. Za etiri. "Oh, boe moj", ree Esi, udarajui se po elu. "Tvoj jadni prijatelj sa licem kao u apca, Robine, ti si ga pozvao na veeru! A pogledaj kako izgleda! Bosonog! Sedi u donjem veu! Stvarno si nekulturan, Robine. Smesta idi i obuci se!" Ustao sam jer nije vredelo da se prepirem, ali sam se ipak usprotivio. "Ako sam ja u neglieu, ta je s tobom?" Ona me oinu pogledom. Ona zapravo nije bila u neglieu; imala je na sebi jednu od onih kineskih stvarica prorezanih sa strane. Izgledala je podjednako i kao haljina i kao spavaica, i ona ju je naizmenino koristila za obe svrhe. "Kad je neko dobitnik Nobelove nagrade", rekla je prekorno, "ono to ta osoba nosi odreuje ta je prikladno. Pored toga, ja sam se istuirala a ti nisi i zato idi da to uradi - i, oh, boe moj", dodala je, oslukujui zvuke na vratima, "ini mi se da su ve stigli!" Ja krenuh u kupatilo a ona ka vratima, ali sam se zadrao dovoljno dugo da sam mogao da ujem neku prepirku. Najneiskusniji konobar je takoe sluao to isto, namrtenog lica nesvesno pruajui ruku ka guci ispod pazuha. Ja uzdahnuh, prepustivi to njima, i odoh u kupatilo. Zapravo to i nije bilo kupatilo. Ve itav apartman za kupanje. Kada je bila dovoljno velika za dve osobe. Moda i za tri ili etiri, ali ja nikad nisam razmiljao o broju koji je prelazio broj dva mada sam se istinski pitao ta su to oni arapski turisti voleli da rade u svojim kupatilima. U samoj kadi se nalazilo neko skriveno svetlo, kipovi postavljeni oko nje ulivali su toplu ili hladnu vodu,

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 60

celo je bilo zastrveno mekom upavom prostirkom. Svi vulgarni mali predmeti kao to su WC olje, nalazili su se u pristojno izdvojenim malim pregraenim prostorijama. Izgledalo je udnovato, ali je bilo lepo. "Alberte", pozvao sam, navlaei preko glave bluzu, a on uzvrati: "Da, Robine?" U kupatilu nije bilo video ekrana, uo se samo glas. Ja rekoh: "Ovo mi se dosta dopada. Izvidi da li bi se ovako neto moglo instalirati u vili na Tapanskom moru." "Svakako, Robine", ree on, "ali u meuvremenu, smem li da te podsetim da tvoji gosti ekaju?" "Sme, jer si me upravo podsetio." "Takoe, Robine, ne bi smeo da se premara. Lekovi koje sam ti dao delovae samo privremeno ukoliko..." "Iskljui se", naredio sam mu, pa zatim uao u veliki salon za primanje da pozdravim goste. Na postavljenom stolu sve je bilo od kristala i porculana, gorele su svee, vino je bilo u sudu za rashlaivanje, a konobari su stajali u stavu mirno. ak i onaj sa gukom ispod pazuha. "Izvinite to ste ekali, Odi", rekoh ja, smeei se na njih ljubazno, "ali ovo je bio teak dan." "Ispriala sam im", ree Esi, pruajui jedan tanjir mladoj devojci istonjakog izgleda. "Bilo je potrebno zato to je glupi policajac na vratima i njih smatrao moguim teroristima." "Ja sam pokuao da mu objasnim", gunao je Volters, "ali on ne razume engleski. Ga Brodhed je morala da ga urazumi. Ba je dobro to govorite holandski." Ona blagonaklono mrdnu ramenima. "Govori nemaki, govori holandski. To je jedno isto pod uslovom da govori glasno. Takoe", ree ona objanjavajui mu, "to je samo stanje duha. Recite mi, kapetane Volters. Kaete neto na nekom jeziku, druga osoba ne razume. ta pomislite?" "Pa, pomislim da nisam to dobro izgovorio." "Ha! Tano tako. to se mene tie ja pomislim da on nije dobro razumeo. To je osnovno pravilo kad govorite strani jezik. Ja protrljah trbuh. "Hajde sad da jedemo", rekoh ja, i prvi krenuh za sto. Ali nisam propustio da primetim kako me je Esi pogledala pa sam se napregnuo da budem ljubazan. "E, ba smo mi neka jadna grupa ljudi", rekao sam veselo, pokazujui na gips na Voltersovoj aci, modricu na licu Ji-ing, Esin jo uvek oteen nos. "Potukli ste se, je l' da?" Kao to se ispostavilo, ovo nije bilo taktino s moje strane jer me je Volters smesta obavestio da su se oni zaista potukli pod dejstvom teroristikog TPP-a. I tako smo malo priali o teroristima. A onda smo priali o tunim uslovima ivota u koje je zapala ljudska rasa. Nije to bio veseo razgovor, pogotovu kad je Esi poela da filozofira. "Kako su pokvarena ljudska bia", izjavila je ona a onda se popravila. "Ne. Nisam pravina. Pojedinano ljudsko bie moe biti sasvim korisno, ak isto toliko korisno kao nas etvoro koji ovde sedimo. Ne savreno. Ali statistiki govorei recimo od stotinu prilika koje ima da pokae ljubaznost, ovekoljublje, pristojnost - sve te crte mi ljudi cenimo, znate - on e, u stvari, da ih ispolji u dvadeset pet odsto sluajeva. Ali narodi? Politike grupe? Teroristi?" Ona zavrte glavom. "Od stotinu prilika, nula", ree. "Ili moda jedan odsto, ali tada, u to budite sigurni, uz neki skriveni trik. Znate, zloa je kumulativna stvar. Moda ima po jedno zrno u svakom ljudskom biu. Ali saberite recimo koliinu iz deset miliona ljudskih bia ak u maloj zemlji ili grupi, i to je jednako dovoljno zla da nanese tetu itavom svetu!" "Ja sam spreman za desert", rekao sam, dajui rukom znake konobarima. Pomislili biste da je to dovoljno jasan znak za svakog gosta, pogotovu kad se uzme u obzir da su oni ve upoznati s tim da smo mi imali rav dan, ali Volters je bio tvrdoglav. Gnjavio je sa desertom. Uporno je hteo da mi ispria svoj ivot i stalno je gledao u konobare, i sve u svemu ja sam se oseao sasvim nelagodno, i to ne samo zbog stomaka. Esi kae da ja nemam strpljenja s ljudima. Moda je tako. Prijatelji sa kojima najlagodnije komuniciram su kompjuterski programi a ne ljudi od krvi i mesa, a oni nemaju oseanja koja

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 61

moete povrediti - ovaj, nisam siguran da to vai za Alberta. Ali vai za, recimo, moj sekretarski program i za moga kompjuterskog efa kuhinje. Izvesno je da sam postajao sve nestrpljiviji sa Odijem Voltersom. Njegov ivot bio je dosadna 'sapunska opera'. Izgubio je svoju enu i svoju uteevinu. Neovlaeno je koristio ureaje na S. Ja. uz preutno odobrenje Ji-ing i bio izbaen s posla. Potroio je i poslednji gro da doe ovamo u Roterdam, razlog nije naveo, ali je bilo jasno da ima nekakve veze sa mnom. Pa, ja nisam nespreman da "pozajmim" novac prijatelju u oskudici, ali, vidite, nisam bio za to raspoloen. Ne samo zbog toga to sam se uplaio za Esi ili to je dan iao naopako ili to me je morila briga da li e sledei ludak s pukom stvarno da me pogodi. Razljutila su me i moja prokleta creva. Napokon sam rekao konobarima da raspreme sto, mada je Volters jo gnjavio ispijajui etvrtu oljicu kafe. Priao sam stoiu na kome se nalazilo pie i cigare i kad mi je on priao pogledao sam ga smrknuto. "U emu je stvar, Odi?" upitao sam, ne vie utivo. "Novac? Koliko vam je potrebno?" Kako me je samo pogledao! Oklevao je, gledajui kako i poslednji konobar izlazi kroz vrata a onda mi je sve rekao. "Ne radi se o tome koliko meni treba", odgovorio je on, a glas mu je drhtao, "ve o tome koliko ste voljni da platite za neto to elite da imate. Vi ste stvarno bogat ovek, Brodhed. Moda ne vodite brigu o ljudima koji za va raun podmeu svoja lea ali ja sam pogreio i to dva puta uinio." Ni ja ne volim da me neko podsea da sam mu duan neku uslugu, ali nisam stigao da ma ta kaem. Deni Ji-ing stavi ruku na njegov ranjeni runi zglob - neno. "Jednostavno mu kai to ima", naredi mu ona. "ta da mi kae?" upitao sam ja, a to kopile slee ramenima i onako kao to biste nekome rekli da ste na putu nali njegove kljueve od kola, ree: "Pa, da vam kaem da sam otkrio neto to ja mislim da je pravi, ivi Hii." 12. Pronaao sam jednog Hiija... Imam komadi nepatvorenog Krsta... razgovarao sam sa Bogom, u doslovnom smislu sam razgovarao - sva ova tvrenja pripadaju istoj kategoriji. Ne verujete u njih, ali vas prestravljuju. A onda, ako otkrijete da su istina, ili ne moete da budete sigurni da nisu - onda nastupa vreme udesa, vreme samrtne prestravljenosti. Bog i Hiiji. Kad sam bio dete, nisam meu njima pravio veliku razliku, a ak i kad sam odrastao ta zbrkanost je i dalje u meni postojala. Prola je bila pono kad sam ih napokon pustio da odu. Dotle sam sve od njih iskamio. Imao sam onu lepezu sa snimljenim podacima koju su oni maznuli sa S. Ja. Pozvao sam na razgovor Alberta da bi mi postavio sva pitanja koja je njegov plodni digitalni um mogao da smisli. Oseao sam se prilino iscrpeno i jadno, dejstvo analgetika bilo je odavno prestalo, ali nisam mogao da zaspim. Esi je odluno izjavila da ako sam odluio da sebe dokrajim preteranim naprezanjem ona e ostati budna da bi uivala u tom prizoru, a im je blago zahrkala na kauu ja sam ponovo pozvao Alberta. "Jedna sitnica novane prirode", kazao sam mu. "Volters je rekao da je dopustio da mu izmakne premija od milion dolara zato to mi ovo daje, pa prema tome prenesi, ah, dva miliona na njegov raun u banci, i to sad odmah." "Svakako, Robine." Albertu Ajntajnu se nikada ne spava, ali kad eli da pokae da je meni ve odavno vreme da spavam, on ume odlino da zeva i da se protee. "Trebalo bi da te podsetim, dodue, da je tvoje zdravstveno stanje..." Rekao sam mu ta moe da uradi sa mojim zdravstvenim stanjem. Zatim sam mu rekao ta moe da uradi sa svojom idejom da me sledeeg dana strpa u bolnicu. On dobroudno rairi ruke. "Ti si ovde gazda, Robine", ree skrueno. "Pa ipak, neto sam razmiljao." Nije tano da Albertu Ajntajnu nikada nije potrebno vreme za razmiljanje. Meutim, poto se on kree brzinom nuklearnih estica, to vreme obino ne moe da parcipira ljudsko bie od krvi i mesa kao to sam ja. Osim kad on to namerno eli, radi postizanja dramskog efekta. "Hajde, govori Alberte."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 62

On slee ramenima. "Radi se samo o tome da zbog tvog sumnjivog zdravlja, ne volim da vidim kako se uzbuuje bez razloga." "Razloga! Isuse, Alberte, ponekad se stvarno ponaa kao tupava maina. Koji bi vei razlog ma ko mogao imati od pronalaenja jednog ivog Hiija?" "Da", odvrati on, umno odbijajui dimove iz svoje lule, i promeni temu. "Na osnovu podataka koje primam od svojih senzora, Robine, ini mi se da ti mora biti trpi priline bolove." "Kako si bistar, Alberte." U samoj stvari, ono bukanje u mojoj utrobi kao da je promenilo brzinu. Sada je lopatica miksera pravila kau u mom trbuhu, a svaki njen pokret izazivao je poseban bol. "Da li da probudim gu Brodhed i da je obavestim?" Ova poruka je bila kodirana. Ako bismo probudili Esi i rekli joj neto ovako, ona bi me smesta strpala u krevet, obratila se lekarskim programima i predala me u ruke svoj onoj brinoj nezi i leenju koje moe da prui medicinski komplet sa dodacima. injenica je da je to poelo da biva primamljivo. Vie sam se bojao bolova nego umiranja. Umiranje je neto to prebrodite i sa im izaete na kraj, dok bolovima izgleda nije bilo kraja. Ali ne sad odmah! "Nipoto, Alberte", rekoh ja, "ne bar dok ne ispria sve ono zbog ega se toliko snebiva. Hoe da mi kae da sam negde uz put doneo neku pogrenu procenu? Ako je tako, reci mi gde." "Samo u tome to si ulni opaaj Odija Voltersa nazvao Hiijem, Robine", ree on, eui se ibukom po bradi. Ja se uspravih u krevetu, a onda se zgrabih za stomak jer taj nagli pokret mi je nakodio. "A ta bi do vraga mogao da bude, Alberte?" On sveanim tonom ree: "Hajde da ponovo razmotrimo dokaze. Volters je rekao da je inteligentan um koji je osetio izgledao usporen, ak zaustavljen. To je u saglasnosti sa hipotezom da se radi o Hiiju, jer se smatra da su oni u jednoj crnoj rupi, gde je vreme usporeno." "Tano. Zato onda?" "Drugo", nastavi on, "detekcija se dogodila u meuzvezdanom prostoru. I to se slae, poto se zna da Hiiji imaju tu sposobnost." "Alberte!" "Najzad", ree on mirno, ne obraajui panju na ton u mom glasu, "detektovan je neki inteligentan oblik ivota, a pored nas dvojice", on ovde namignu na mene, "ili bi moda trebalo da kaem pored ljudske vrste, Hiiji su jedini takav oblik koji je poznat. Meutim", ree on blagim tonom, "duplikat brodskog dnevnika koji je doneo kapetan Volters pokree ozbiljna pitanja." "Nastavi sad, proklet bio!" "Svakako, Robine. Dozvoli da prikaem podatke." On se u svom hologramu pomeri u stranu, a u okviru se pojavi brodska karta. Na njoj se videla udaljena, bleda grudvica, dok su du ivice s desne strane poigravali razni simboli i cifre. "Pogledaj koja je to brzina, Robine. Hiljadu osam stotina kilometara u sekundi. To nije nemogua brzina za kretanje nekog prirodnog objekta recimo kondenzovane mase eonog talasa neke supernove. Ali za Hii-letelicu? Zato bi se ona kretala tako sporo? I da li ovo stvarno lii na Hii-letelicu?" "Ne lii uopte ni na ta, za ime boga! To je samo mrlja. Strano udaljena. Nita se ne razaznaje." Smanjeni Albertov lik pored karte zaklima glavom. "Na ovakvoj kakva je, ne", sloi se on, "ali ja sam bio u stanju da tu sliku uveliam. Postoje, razume se, i drugi negativni dokazi. Ukoliko je izvor stvarno neka crna rupa..." "ta?" On se pretvarao da me ne razume. "Rekao sam da se hipoteza da potie iz crne rupe ne slae sa potpunim odsustvom radijacije gama ili X-zraka iz tog podruja, to bi najverovatnije bio sluaj da su posredi upadne estice praine ili gasa." "Alberte", rekoh ja, "ti ponekad ide predaleko!" On je zurio u mene pretvarajui se da je zabrinut. Znam ja da su ti njegovi mirni, ukoeni

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 63

pogledi, i njegovo izigravanje da je neto zaboravio, samo smiljena lukavstva za postizanje efekta. Oni ne odraavaju nita stvarno - pogotovu u trenucima kad me gleda pravo u oi. Albertove oi 'naslikane' holografskim optikim ureajem ne mogu da vide ba kao ni oi na fotografiji. Ako me on registruje, a znam da me dobro registruje, on to ini pomou soiva kamere i nadzvunih impulsa i kapacitivnih sondi i termalnih video-ureaja, koji svi zajedno uopte nisu smeteni u blizini oiju na Albertovom hologramu. Pa ipak, ima trenutaka kad se ini da mi te oi gledaju pravo u duu. "Ti eli da veruje da su to Hiiji, je l' da, Robine?" upita on tihim glasom. "ta se to tebe tie! Pokai mi uvelianu sliku!" "Vrlo dobro." Slika se prvo iara pegama... pa prugama kao na mermeru... pa se izbistri; ja ugledah jednog ogromnog vilinog konjica. Koji je sasvim ispunio ekran malog Albertovog 'pip-ou' aparata. Njegova prozrana krila su se najveim delom raspoznavala samo po tome to su zamagljivala sjaj zvezda. Ali tamo gde su se krila spajala nalazio se nakakav cilindrini predmet na ijoj su povrini svetlucale neke sjajne take, kojih je mestimino bilo i na samim krilima. "Ovo je neki jedrenjak!" zakrkljah ja. "Da. Jedrenjak", saglasio se Albert. "Kosmika letelica na fotonski pogon. Njegova propulzija potie iskljuivo od pritiska koji vri svetlost na skupinu jedara." "Ali Alberte - ali Alberte, pa za to je potrebna itava venost." On potvrdno klimnu. "Po merilima ljudi, da, to si dobro opisao. Pri ovako procenjenoj brzini, putovanje, recimo, od Zemlje do najblie zvezde, Alfa Kentaura, trajalo bi priblino est stotina godina." "Boe moj! est stotina godina u tom malom objektu?" "On nije mali, Robine", ispravi me on. "On je na veoj udaljenosti nego to moda moe da shvati. Moji podaci mogu biti samo aproksimativni, ali po mojoj najboljoj proceni razdaljina od jednog kraja jedra do drugog ne iznosi manje od sto hiljada kilometara." Na damastnom kauu Esi zastenja menjajui poloaj, otvori oi, pogleda u mene pa ree prekorno: "Smiri se, ej!" i opet zatvori oi - ne budei se. Ja se navalih na jastuk, ophrvan umorom i bolovima. "Kad bih samo bio pospan", rekao sam. "Potrebno mi je da pustim da se sve to malo slegne da bih mogao da ukapiram." "Razume se, Robine. Rei u ti ta ja predlaem", ree Albert lukavo. "Nisi mnogo pojeo za veeru pa bih sad mogao da ti skuvam supu od suvog graka, ili moda riblju orbu..." "Zna ti ta meni pomae da zaspim, je l' da?" rekoh ja, gotovo smejui se, zadovoljan to mogu opet da mislim na ovozemaljske stvari. "to da ne?" I tako preoh u niu za obedovanje. Pustio sam da mi Albertov potprogram u ulozi barmena napravi finu kuvanu rakiju, dok se Albert lino pojavio u PV-ramu iznad bara da mi pravi drutvo. "Vrlo dobro", rekoh ja ispivi je. "Hajd'mo jo po jednu pre jela, vai?" "Svakako, Robine", ree on, igrajui se svojim ibukom. "Robine?" "Molim?" rekoh ja, uzimajui novo pie. "Robine", snebivljivo, "imam jednu ideju." Bio sam raspoloen za sluanje ideja, i zato mu dizanjem jedne obrve dadoh dozvolu da nastavi. "Volters mi je dao tu ideju. Institucionalizuj ono to si uinio u njegovom sluaju. Poni da dodeljuje godinje nagrade. Kao to su Nobelove nagrade, ili Kapijine premije za nauna dostignua. est nagrada godinje, svaka po sto hiljada dolara, za est razliitih podruja u oblasti nauke i novih otkria. Ja sam pripremio finansijski predraun", on se pomeri u stranu i okrete glavu upirui pogled u jedan ugao holograma; u njemu se pojavi uredno otkucan izvod, "iz koga se vidi da je za nominalni rashod od est stotina hiljada godinje, to predstavlja sumu koja e ti se gotovo u celosti vratiti kroz poreske olakice i isplate dugova. ..." "Stop, Alberte! Nemoj da mi bude ef raunovodstva. Ve savetnik za pitanja iz oblasti nauke. Nagrade za ta?" On e na to jednostavno: "Za pomo u reavanju zagonetki vaseljene."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 64

Opruih se sedei zavaljen u fotelji, oseajui kako sam zagrejan i oputen. I blagonaklon, ak i prema jednom kompjuterskom programu. "Oh, do vraga, Alberte, naravno. Samo nastavi. Zar ona supa jo nije gotova?" "Evo odmah", ree on usluno, i tako je i bilo. Ja zamoih kaiku i videh da je to riblja orba. Gusta. Bela, sa mnogo pavlake. "Ne vidim zbog ega bih to radio, dodue", rekoh ja. "Zbog informacija, Robine", ree on. "Ali ja sam mislio da ti ionako prima sve te informacije." "Razume se da primam - nakon njihovog objavljivanja. Ja imam pojmovno klasifikovan program za pretraivanje informacija koji je neprestano ukljuen, i koji ima vie od etrdeset tri hiljade raznih adresa, i im se neto aktuelno, recimo, transkripcija Hii-jezika, pojavi bilo gde, to automatski ulazi u moju memoriju. Ali ja elim to neto pre nego to je objavljeno, a ak i ako nije objavljeno. Kao Odijevo otkrie, je l' ti jasno? Dobitnike svake godine bira iri - ja bih se radovao", ovde namignu, "da ti pomognem u izboru irija. Predlaem est oblasti istraivanja." On klimnu u pravcu holograma; finansijski predraun ieze, a umesto njega pojavi se uredno otkucan spisak: 1. Prevod komunikacija meu Hiijima. 2. Zapaanja u vezi sa nedostajuom masom i njihovo tumaenje. 3. Analiza Hii-tehnologije. 4. Ublaavanje terorizma. 5. Ublaavanje meunarodnih zategnutosti. 6. Nesebino unapreivanje produenja ivota. "Sve ove teme zasluuju punu panju", rekoh ja sa odobravanjem. "I orba je odlina, takoe." "Da", odvrati on, "kuvari odlino slede instrukcije." Ja sanjivo bacih pogled u njegovom pravcu. Glas mu je bio blai - ne, moda je prava re umilniji - nego pre toga. Ja zevnuh, pokuavajui da izotrim pogled. "Zna li, Alberte", rekoh ja, "nisam to nikada ranije primetio, ali ti pomalo lii na moju majku." On ostavi lulu i zagleda se u mene saoseajno. "Nemoj nita da brine", ree. "Uopte nema zbog ega da brine." Gledao sam u svoj verni hologram oseajui se prijatno pospan. "Pretpostavljam da je tako", sloio sam se. "Moda ne lii na moju majku, ipak. Te velike obrve..." "Nije vano, Robine", ree on blago. "Nije, je l' da?" sloih se ja. "Mogao bi ba malo i da odspava", zavri on. Ta ideja je izgledala tako dobra da i jesam. Ne ba odmah. Ne naglo. Polagano, mirno; leao sam polubudan i oseao se potpuno ugodno i potpuno oputeno, tako da i ne znam gde se polusan zavrio a vrst san zapoeo. Bio sam u stanju sna ili sanjarenja, onom meustanju kad mislite da spavate ali vam to i nije tako vano, a dua vam nekuda odluta. O, da, dua mi je odlutala. Vrlo daleko. Jurio sam unaokolo po vaseljeni sa Vonom, zalazei iz jedne crne rupe u drugu u potrazi za neim to je za njega bilo vrlo vano, a takoe i za mene vrlo vano, mada ne znam zbog ega. Radilo se o jednom liku, ne Albertovom, ne moje majke, ak ne ni Esinom, ve liku jedne ene sa velikim crnim obrvama... Gle, pomislio sam, iznenaen ali zadovoljan, onaj kukin sin mi je dao neko narkotiko sredstvo! A za to vreme, ogromna Galaksija se okretala dok su siune estice organske materije jurile u neto manje siunim esticama metala i kristala po prostranstvima meu zvezdama; delii organske materije preivljavali su bol i oaj i uas i radost u sve moguim oblicima; ali ja sam bio vrsto usnuo i to mi ni najmanje nije bilo vano. Tada. 13. Jedan komadi organske materije, po imenu Doli, bio je sav utonuo u preivljavanje svih tih oseanja - odnosno svih izuzimajui radost - i jo mnogo drugih oseanja kao to su ozlojeenost i dosada. Naroito oseanje dosade, izuzev u trenucima kad je u njenom malom tunom srcu preovlaivalo oseanje uasnog straha. Najvie od svega, unutranjost Vonovog broda podseala

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 65

je na odaju u komplikovanoj, potpuno automatizovanoj fabrici u kojoj je jedan maleni prostor bio ostavljen ljudskim biima da se u njega uvuku radi obavljanja popravki. ak je i treperava zlaana spirala koja je predstavljala deo pogonskog sistema Hiija, bila samo delimino vidljiva; Von je oko nje postavio razne ormanie u kojima je drao hranu. Doline line stvari - koje su se uglavnom sastojale od njenih lutaka i estomesene zalihe higijenskih tampona - nagurane su u jedan ormani u malenom toaletu. Sav ostali prostor pripadao je Vonu. Ovde nije moglo bogzna ta da se radi, niti je bilo mesta za to. itanje je bilo jedan od naina da vam proe vreme. Jedine snimljene lepeze koje je Von imao i koje su bile za itanje, zapravo, sadravale su uglavnom prie za decu, snimljene, po njegovoj izjavi, kad je on bio sasvim mali. Za Doli su one bila jako dosadne, mada je to bilo neto manje dosadno nego da ne radi uopte nita. ak i kuvanje i ienje nije bilo toliko dosadno kao kad ne radi uopte nita, samo za njih nije bilo mnogo prilike. Neki mirisi prilikom kuvanja terali bi Vona da potrai pribeite u lenderu - ili, to je bio ei sluaj, da lupa nogama i besni na nju. Pranje je bilo lako i sastojalo se samo u tome da se odea stavi u nekakvu vrstu Papinovog lonca u kome bi kroz njega prola vrela para; meutim prilikom suenja odea je poveavala vlanost okolnog vazduha a to bi, takoe, prouzrokovalo lupanje nogama i benjenje. On je zapravo nikada nije udarao - ovaj, ne raunajui ono to je on verovatno drao za ljubavne izjave - ali joj je uterivao veliki strah. On joj nije uterivao toliki strah kao one crne rupe koje su poseivali, jednu za drugom. One su i Vonu uterivale strah, takoe. Ali strah ga nije spreavao da u tome istraje; samo je zbog toga ivot sa njim bivao jo nemoguniji. Kada je Doli shvatila da je itava ova ludaka ekspedicija predstavljala samo beznadenu potragu za Vonovim davno izgubljenim, i sigurno davno umrlim ocem, osetila je prema njemu istinsku nenost. elela je da je pusti da to oseanje i izrazi. Bilo je trenutaka, naroito posle ljubavne igre, naroito u onim retkim prilikama kad on ne bi odmah zaspao ili je oterao od sebe uz neku zajedljivu i neoprostivo sitniarsku opasku intimne prirode - onih trenutaka kada bi, bar nekoliko minuta, ostali utei u zagrljaju. Tada bi ona osetila veliku udnju da sa njim ostvari onaj ljudski kontakt. Bilo je trenutaka kada je poelela da mu se priljubi uz uvo i proapue: "Vone? Znam kako se osea zbog svog oca. Volela bih da mogu da ti pomognem." Ali, naravno, nikada se nije usudila da to uini. Druga stvar koju se nikada nije usudila da uini bila je da mu kae da e ih po njenom miljenju, on oboje usmrtiti - sve dok nisu stigli do osme rupe i ona vie nije imala izbora. Bili su od nje udaljeni jo dva dana leta - dva dana pri brzini veoj od brzine svetlosti, to je gotovo udaljenost od jedne svetlosne godine. "Zato tako udno izgleda?" upitala ga je ona, na ta je Von, ak i ne okreui se da je pogleda, sedei onako zguren ispred ekrana, samo uzvratio ono to je i oekivala: "Zavei." A onda je nastavio da trtlja sa svojim mrtvacima. Kad je otkrio da ona ne govori ni panski ni kineski, on je pred njom otvoreno sa njima razgovarao, ali ne na jeziku koji je njoj bio razumljiv. "Ne, molim te, duo", kazala je ona, oseajui neku muninu u stomaku. "To je potpuno pogreno!" Zato je pogreno to ona nije umela da kae. Objekat koji se video na ekranu bio je siuan. Nije se video sasvim jasno, i jako se drmao. Ali nije bilo znakova onog brzog sevanja energije kad se zalutale estice materije raspadaju prilikom upada. Meutim, videlo se neto drugo, nekakav razliven plaviasti sjaj koji izvesno nije bio crne boje. "Pih", ree on, sav oznojen, a zatim, zato to je i sam bio prestravljen, naredi: "Reci ovoj kuji to to hoe da zna. Na engleskom." "Gospoo Volters?" Glas je bio slab i nesiguran; glas mrtve osobe, dakako, ukoliko je uopte bila osoba. "Upravo sam objasnio Vonu da je ovo ono to se naziva pravi singularitet. To znai da ne rotira, i stoga nije zapravo crn. Vone? Jeste li ga sravnili sa Hii-mapama?" On proguna: "Naravno, budalo, da sam ba krenuo to da uradim!" ali mu je glas drhtao dok je pritiskivao kontrolnu dugmad. Pored one slike pojavila se druga slika. Na njoj se video plavkasti, zamagljeni objekat od koga su bolele oi. A tamo, na drugoj polovini ekrana, isti taj objekat i oko

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 66

njega mnotvo sjajnih, kratkih crvenih linija i treperavih zelenih krugova. Snudeno se izvinjavajui, mrtvac ree: "Ovo je opasan objekat, Vone. Hiiji su ga tako obeleili." "Glupi idiote! Sve crne rupe su opasne!" On iskljui sagovornika i okrete se ka Doli, pun ljutine i prezira. "I ti si se uplaila, isto tako!" optuio ju je, a onda se tekim korakom uputio ka pokradenim, jezovitim spravama u lenderu. Za Doli nije bila uteha to to je videla da se i Von trese od straha. Iekivala je, beznadno buljei u ekran, ubod u mozak to e biti znak da Von pokuava da prodre unutra uz pomo TPPa. ekanje se oduilo zato to TPP nije funkcionisao na interstelarnim razdaljinama, pa je ona zapadala u isprekidan san i budila se. Zurei kroz poklopac lendera ugledala bi Vona nepokretnog, zgurenog pored blistave mree i spirale bljetave kao brilijant, pa bi ponovo zaspala. Spavala je kad su joj snovi bili prekinuti ubodom Vonove uznemirene due preko TPP-a, pune mrnje, straha i opsednutosti, a tek se napola razbudila kad je on upao natrag u kabinu glavnog broda i stao iznad nje. "Neko lice!" buncao je on, dok je pomamno treptao usled znoja koji mu se sa ela slivao u oi. "Sad moram da prodrem unutra!" A za to vreme, ja sam u snu video jednu duboku, strmu gravitacionu jamu i neko blago sakriveno u njoj. Dok je Von stavljao u pogon svoje pokradene sprave, znojei se od straha, ja sam se znojio od bolova. Dok je Doli zaueno buljila u veliki avetinjski plaviasti objekat na ekranu, i ja sam buljio u taj isti objekat. Ona ga pre toga nikada nije videla. Ja jesam. Ja sam imao njegovu sliku iznad kreveta, a tu sliku nainio sam u jednom trenutku kad sam oseao jo jae bolove i kad sam bio jo vie pometen. Pokuah da se uspravim u krevetu, a Esina snana ruka blago me gurnu natrag. "Jo si privezan za aparate za odravanje ivota, Robine", prekorela me je. "Ne sme mnogo da se pomera!" Nalazio sam se u maloj posebno opremljenoj odaji, sagraenoj uz vilu na Tapanskom moru kada nam se uinilo da je suvie zametno da odlazimo na neku kliniku svaki put kad nekome od nas dvoje zatreba koja opravka. "Kako sam dospeo ovamo?" prozborih ja. "Avionom, kako bi drukije?" Ona se nagnu da bi paljivije osmotrila neto na ekranu iznad moje glave i zaklima glavom. "Ja sam operisan", zakljuih ja. "Onaj kukin sin, Albert, me je opio. Ti si me prebacila kui dok sam jo bio uspavan." "Kako si bistar! Tako je. Sad je sve gotovo. Doktor kae da ima zdravu seljaku krv i da e se ubrzo oporaviti", nastavi ona, "samo e stomak jo izvesno vreme da te boli zbog dva zarez tri metra ubaenih novih creva. Jedi sad, a posle odspavaj jo malo." Navalio sam se nazad na jastuk dok je Esi neto baratala oko kuvarskog programa i zagledao se u hologram. On je tamo postavljen da me opominje da je, uprkos ovom neprijatnom eprtljanju da me odre u ivotu, bilo jo daleko neprijatnijih trenutaka koje sam prebrodio, ali on me nije na to podseao. Podsetio me je umesto toga na enu koju sam izgubio. Neu da kaem da na nju nisam ve godinama pomislio, jer to ne bi bilo istina. esto sam mislio na nju - ali kao na daleku uspomenu, dok sam sada mislio na nju kao na ivo bie. "Sad je vreme", veselo je saoptila Esi, "da pojede prvu supicu!" Za ime boje, ona se nije alila; to je stvarno bila supa, odvratno je mirisala ali, kazala je ona, u njoj se nalaze svi sastojci koji su mi potrebni i koje mogu da podnesem u sadanjem stanju. A za to vreme, Von je neto lovio u crnoj rupi uz pomo pametne, sloene Hii-mainerije; a za to vreme, meni je postalo jasno da se u ovom odvratnom jelu koje sam jeo nalazi jo neto osim lekovitih sastojaka; a za to vreme, pametna mainerija obavljala je jedan odreeni posao o kome Von nita nije znao; a za to vreme, ja sam se napregnuo da se dovoljno razbudim da bih zapitao Esi koliko sam dugo spavao, i koliko u dugo jo spavati, a ona je kazala: "Dosta dugo, i jedno i drugo, mili Robine", i onda sam ja opet zaspao. Onaj odreeni posao bio je slanje obavetenja, jer su se Hiiji, od svih svojih artefakata, najvie brinuli zbog naruivaa poretka u ureenim sistemima. Nepropisno upotrebljen, plaili su se oni, on bi mogao da narui njihov sopstveni poredak opasno i nepovratno, pa je stoga u svaki

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 67

od njih bio ugraen alarmni sistem. Kad se plaite da bi neko mogao da vam se prikrade u mraku, vi postavite zamke - ue sa limenim posudma koje ga saplete kad se povue, ili skrivenu stupicu koja se uljezu srui na glavu, ili ve tako neto. A veeg mraka od mraka u prostoru izmeu zvezda nema, pa su zato Hiiji bili postavili straare da signaliziraju rano upozorenje. Zamke koje su Hiiji postavili bile su mnogobrojne, osetljive, i vrlo, vrlo glasne. Kad je Von pokrenuo svoju spiralu to je smesta signalizirano, a to smesta bilo je u trenutku kad je Zapovednikov vezista o tome izvestio svoga Zapovednika. "To je uinio tuinac", ree on, dok su mu se miii grili, a Zapovednik izbaci jednu grubu psovku. U prevodu ne bi ne-znam-kako grubo zvuala nekom ljudskom biu jer se odnosila na parenje u trenutku kad enka nije zaljubljena. Zapovednik je nije izrekao zbog njenog znaenja u tehnikom smislu. Izrekao ju je zato to je bila krajnje skaredna, a neto manje estoko ne bi moglo da d oduke njegovim oseanjima. Kad je video da se Duplo nervozno trgla onako nagnuta nad tablom sa daljinskim kontrolnim ureajima, on je smesta poprimio skruen izraz. Zapovednik je imao najvie briga zato to je bio Zapovednik ali je zato Duplo imala najvie posla. Kontrolisala je tri daljinska ureaja istovremeno: bojni brod u koji treba da se premeste, teglja pomou koga treba da sakriju kosmiki jedrenjak, i jednu posebnu automatsku letelicu u Zemljinom planetarnom sistemu iji zadatak je bio da nadzire sve to se emituje i da locira svaku letelicu u svemirskom prostranstvu. Njeno stanje joj je sve to onemoguavalo. Za nju je bilo nastupilo vreme za ljubav, steroidi su ivahno strujali kroz njene ilave vene, odvijao se bioloki program, i njeno telo sazrelo je da obavi svoju funkciju. Ne samo njeno telo. I linost Duplo je takoe sazrela, i razneila se. Napor koji je ulagala da bi odrala kontrolu nad ureajima, sa onim telom i nervnim sistemom koji je bio podeen za sezonsko ostvarenje sparivanja bio je pravo muenje. Zapovednik se nadvi nad njom. "Jesi li dobro?" upitao je. Nije nita kazala. To je bio dovoljan odgovor. On uzdahnu i pree na reavanje sledeeg problema. "Pa, Potkovice?" Vezista je izgledao gotovo isto toliko rastrojen kao i Duplo. "Nekoliko pojmovnih korespondanci je utvreno, Zapovednie", raportirao je on. "Ali prevod nije ni izbliza gotov." Zapovedniku zadrhtae miii na obrazu. Postoji li neto neoekivano, to je jo moglo da zakae a to ve nije zakazalo? To komuniciranje - ne samo da je opasno to se uopte obavlja, nego se jo obavlja na nekoliko jezika! Nekoliko! Ne samo na dva, kako bi bilo pravo i ispravno po nahoenju Hiija. Ne samo na Jeziku Rada i Jeziku Oseanja, kako su to sami Hiiji inili, ve bukvalno na vie desetina uzajamno nerazumljivih jezika. Moda bi mu bilo lake da slua ovo baskonano bezvezno blebetanje kad bi, barem, mogao da razazna o emu razgovaraju. Toliko briga i problema! Nije u pitanju samo spoljni izgled Duplo koja je iz sata u sat bivala sve slabija i pravila sve vie greaka, niti samo uasan ok usled saznanja da neko ne-Hii stvorenje stavlja u pogon mehanizme koji bi mogli da prodru u crnu rupu; najvea Zapovednikova briga bila je da li e biti u stanju ili nee da se ponese sa svim ovim znaajnim izazovima. Za to vreme, trebalo je obaviti jedan posao. Locirali su jedrenjak i krenuli u njegovom pravcu, bez problema. Poslali su poruku njegovoj posadi ali, to je bilo mudro, nisu saekali da stigne odgovor. Bojni brod, probuen iz svog milenijumima dugog sna, pojavio se u odreeno vreme. Oni su se prebacili preko hermetizovanih komora, u vei, snaniji kosmiki brod. Ni tu, takoe, gotovo nije bilo problema, mada je Duplo, dahui i cvilei dok je trkom prelazila od jednog ka drugom pultu, neto zadocnila preuzimajui svoje poslove za daljinskim komandama u novoj letelici. Bez loih posledica, dodue. I spora kugla za prevoz tereta pojavila se na mestu gde je trebalo da se pojavi, ak i u odreeno vreme. Da se sve ovo obavi bilo je potrebno skoro dvanaest asova. Za Duplo, to su bili sati neprekidnog naprezanja. Zapovednik je imao manje posla pa je tako imao vremena na pretek da je dri na oku. Posmatrao je kako joj koa boje bronze prelazi u tamno crvenu boju zbog nezadovoljene ljubavne udnje a delimino i zbog premora. To ga je zabrinjavalo. Bili su toliko nespremni da prihvate sve ove izazove! Da su znali da e iskrsnuti neto nepredvieno, mogao je

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 68

lako da dozove jo jednog rukovaoca daljinskim ureajima da podeli teret sa Duplo. Da su sanjali da e to biti potrebno, mogli su u prvom redu povesti sa sobom jedan bolji brod i tako utedeti napore oko premetanja u drugi brod. Da su mislili - da su podozrevali - da su uopte imali bilo kakav nagovetaj... Ali nisu. U stvari, kako su i mogli? ak i po galaktikom vremenu prolo je bilo tek nekoliko decenija od njihovog poslednjeg izvirivanja iz skrovita u sreditu - to je bio samo tren po astronomskom vremenu - i kako je iko mogao da poveruje da bi se toliko toga za to vreme moglo dogoditi? Hiiji su ostavili samo male izviake brodove tamo gde su ljudska bia mogla da ih otkriju; postarali su se da ne ostave svoje kosmike letelice namenjene specijalnim ciljevima tamo gde bi mogle lako biti locirane. Na primer, loptasti transporter. To nije bilo nita drugo do uplja metalna lopta sa FTL pogonskim i navigacionim ureajima. Hiiji su je oigledno koristili za prenoenje glomaznog tereta; ljudskoj rasi bi on vrlo dobro doao. U svaki loptasti transporter moglo bi da stane hiljadu transportera klase S. Ja. Deset takvih letelica moglo bi za ciglo jednu deceniju da rei problem stanovnitva na Zemlji. Zapovednik je preturao po paketima s hranom dok nije naao najukusniju i najlake svarljivu hranu kojom je onda, s ljubavlju, nahranio Duplo za njenim komandnim pultom. Ona je imala slab apetit. Pokreti su joj bili sporiji, manje sigurni, svakog sata kretala se sve tee. Ali je obavljala svoj posao. Kad su napokon jedra broda na fotonski pogon bila privezana, velika eljust loptaste letelice se otvorila, i kapsula poput nonog leptira sa putnicima iz jedrenjaka lagano skliznula u unutranjost lopte, Zapovednik poe ponovo slobodno da die. Bar to se tie Duplo, to je bio najtei deo posla koji su imali da obave. Sada e imati mogunosti da se odmori - moda ak i mogunosti da, sa njim, radi ono za ta su joj telo i dua ve uveliko bili spremni. Poto se narod iz jedrenjaka odazvao na njegovu poruku trenutno - za njih je to bilo trenutno njihov odgovor je stigao pre nego to se velika svetlucava kugla oko njih sklopila. Vezista, Potkovica, ukljuio je ekran na kome se pojavila sledea poruka: Primili smo k znanju da ne smemo da dovrimo nae putovanje. Molimo da nas prebacite na neko mesto gde emo biti bezbedni. Pitamo: Da li se vraaju Muke ubice? Zapovednik se stresao, sapatniki. Obratio se Potkovici: "Prenesi im ovu poruku: 'Vraamo vas zasada vaoj kui. Ako bude moguno, vratiemo vas ovamo kasnije'". Potkoviin izraz lica bio je napregnut, odajui meavinu raznih oseanja. "A ta emo sa pitanjem u vezi sa Mukim ubicama?" Zapovednik oseti kako mu je stomak naglo zadrhtao. "Reci im jo ne", kazao je. Ali nije strah od tih drugih prvenstveno bio Zapovedniku na pameti, ak ne ni zabrinutost zbog Duplo. Hiiji su delili zapanjujue veliki broj zajednikih odlika sa ljudskom vrstom: radoznalost, ljubav izmeu mukih i enskih, porodinu solidarnost, odanost prema deci, uivanje u manipulisanju simbolima. Meutim, izraenost zajednikih odlika nije se uvek poklapala. Postojala je jedna psiholoka karakteristika koja je kod Hiija bila daleko izraenija nego kod veine ljudskih bia. Savest. Hiiji su gotovo fiziki bili nesposobni da odbiju izvrenje neke preuzete obaveze ili da neku nepravdu ostave neispravljenu. Za Hiije, narod iz jedrenjaka predstavljao je poseban sluaj. Hiiji su bili njihovi dunici. Preko njih si doznali za najjeziviju injenicu sa kojom su ikada morali da se suoe. Hiiji i narod sa jedrenjaka su se dobro znali, i to ne odskora, i ne zadugo. Poetak njihovih odnosa bio je lo za narod sa jedrenjaka. Za Hiije, njegov kraj bio je jo gori. Bilo je nemogue da se ikada meusobno zaborave. U prastarim, grlenim mitolokim napevima naroda sa jedrenjaka prialo se kako su se Hiiji

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 69

iznenada spustili u svojim letelicama kupastog oblika, uasno silovito i uasno brzo, na slatko, muljevito tle njihove postojbine. Hii-brodovi su se sjurili u plamenu na neutvrena stanita naroda, nainivi brojne kavitacije i izazvavi znatan porast okolne temperature. Mnogi su nastradali. Mnogo tete je priinjeno pre nego to su Hiiji shvatili da su to bia koja oseaju, koja su ak i civilizovana, mada spora. Hiiji su se uasno potresli zbog onoga to su uinili. Pokuali su da to isprave. Prvi korak bio je da uspostave sa njima komunikaciju, to je bilo teko. Ovaj posao je trajao vrlo dugo - dugo, barem, za Hiije, mada je za itelje mulja prolo zapanjujue malo vremena pre nego to se jedna vrsta, usijana oktaedarska prizma obazrivo smestila usred jednog od njihovih stanita. Gotovo istog asa ona im se obratila na prepoznatljivom, mada smeno gramatiki nepravilnom obliku njihovog sopstvenog jezika. Posle toga, dogaaji su se reali munjevitom brzinom - za stanovnike mulja. Za Hiije, koji su osmatrali njihov svakodnevni ivot, to je veoma mnogo bilo nalik na posmatranje liaja kako raste. Lino Zapovednik posetio je njihovu dinovsku gasnu planetu - tada nije bio zapovednik broda, ve kako bi se reklo, brodski mali; mlad; uzavreo; pustolovan, pun velikog, mada obazrivog, optimizma karakteristinog za Hiije i vere u neogranienu budunost koja je prekinuta na tako uasan nain. Gasni din nije bio jedino udesno uzbudljivo mesto koje je taj mladi Hii posetio. On je posetio i Zemlju na kojoj je naiao na australopitekuse, on je pomogao da se u karte unesu oblaci gasa i kvazari, on je prevozio posade do orbitalnih stanica gde su izvoeni graevinski projekti. Godine su prolazile. Decenije su prolazile. Spori radovi na prevoenju saoptenja itelja mulja napredovali su puevim korakom. Moglo je to da ide i malo bre da su Hiiji smatrali da je naroito vano; ali nisu. U svakom sluaju nije moglo da ide mnogo bre jer bre nisu mogli itelji mulja. Ali bio je to zanimljiv posao kao kad turisti razgledaju neke starine zato to su itelji mulja bili tu jo od davnih, pradavnih vremena. Njihova rashlaena biohemija bila je otprilike tri stotine puta sporija od Hiijeve ili od ljudske. Pisana istorija Hiija sezala je pet do est milenijuma unazad, manje-vie isto koliko i istorija oveanstva, i bila na istom stupnju tehnoloke evolucije. Pisana istorija itelja mulja sezala je tri stotine puta dalje u prolost. Gotovo dva miliona godina neprekinutih, datiranih istorijskih podataka. Najranije narodne prie i legende i ede-pesme sa mitolokim sadrajem bile su jo deset puta starije. Njih nije bilo tee prevoditi od onih iz potonjih vremena zato to kod itelja mulja ak ni evolucija njihovog jezika nije tekla vrlo brzo, ali po miljenju montiranih umova koji su ih prevodili nisu bili vrlo zanimljivi. Spremali su se da odloe radove na njihovom prevoenju... a onda su otkrili da se na dva mesta u njima govori o posetiocima iz svemira. Kad pomislim na sve one godine koje je ljudska vrsta prepatila zbog poniavajueg saznanja da je inferiorna - zato to su Hiiji postigli tako mnogo vie od nas, i to toliko pre nas - vrlo mi je krivo. ini mi se da mi je najvie krivo to nismo znali za Dve Ede. Ne mislim to nismo znali ba te dve mitoloke pesme, jer bi nam one zadale samo jo jednu brigu vie, bez obzira to smo bili na bezbednoj udaljenosti. Mislim uglavnom na to kako su one uticale na moral Hiija. Robin ne pria mnogo o narodu iz jedrenjaka uglavnom zato to u to vreme nije mnogo ni znao. to je teta. Oni su zanimljivi. Jezik im se sastojao od jednoslonih rei - jedan suglasnik, jedan samoglasnik. Imali su nekih pedeset meusobno razliitih suglasnika, i etrnaest samoglasnika i dvoglasa koje su mogli da kombinuju - i stoga su za troslone rei, kao to su bila imena, imali 3,43x108 kombinacija. to je bilo isuvie, pogotovu za imena, jer je to bilo beskonano mnogo vie imena nego mukaraca kojima bi se ona mogla nadenuti. enama nisu nadevali imena. Kad bi mujak oplodio enku, on je raao mukog potomka. On je to inio sasvim retko, jer ga je to stajalo velikog utroka energije. Neoploene enke raale su enke, manje-vie rutinski. Meutim, donoenje na svet mukog potomstva kotalo ih je ivota. Oni to nisu znali - kao ni

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 70

bilo ta drugo, zapravo. U mitolokim pesmama naroda sa jedrenjaka nema ljubavnih povesti. Prva pesma poticala je iz samih prapoetaka civilizacije itelja mulja i bila je vrlo dvosmislena. Govorila je o poseti bogova. Oni su doli blistajui tako sjajno da su ih mogli opaziti ak i rudimentarni optiki organi muljavaca - blistajui takvom neobuzdanom snagom od koje su se teni gasovi uskomeali i uzavreli, pa su mnogi nastradali. Nita drugo nisu uradili, i kada su otili nisu se vie vratili. Sama pesma nije mnogo kazivala. U njoj nije bilo detalja koje su Hiiji smatrali verovatnim, i gotovo cela se odnosila na izvesnog pramuljavca-heroja koji se drznuo da se suprotstavi posetiocima i tako zavladao itavim jednim movarnim delom njihove planete kojim je bio nagraen. Druga pesma, meutim, bila je odreenija. Nastala je nekoliko miliona godina kasnije gotovo pred sam poetak istorijskog perioda. I ona je opevala posetioce koji su odnekuda stigli u njihovu tamnu postojbinu, ali ovoga puta to nisu bili prosto turisti. Nisu bili ni osvajai. Bili su izbeglice. Zagnjurili su se u movarno tle onoliko koliko ih je bilo u jednom brodu, reklo bi se, loe opremljeni da preive u sredini koja je za njih bila prava hladna, mrana tamnica. Tu su se sakrili. I ostali vrlo dugo, po njihovim merilima - vie od stotinu godina. Dovoljno dugo da su stanovnici mulja mogli da ih otkriju i ak sa njima uspostve neku vrstu komunikacije. Bili su napadnuti od strane tuina, Mukih ubica koji kao da su bili obavijeni plamenom, i koji su mahali orujem koje je pretvaralo sve u prah i pepeo. Planeta na kojoj su obitavali bila je saeena. Sve njihove letelice u svemiru bile su progonjene i unitene. A zatim, kada su generacije izbeglica nekako uspele da preive i ak se namnoe, svemu je doao kraj. Muke ubice obavijene plamenom su ih pronale i vatrom isuile itavo ogromno plitko muljavo more metana da bi ih unitile. uvi ovu pesmu Hiiji bi je moda smatrali mitolokom da nije bilo jednog izraza. Taj izraz nije lako prevesti imajui na umu kako nepotpuno sporazumevanje sa izbeglicama tako i injenicu da je otada prolo dva miliona godina. Meutim on se sauvao. Zbog njega su Hiiji ostavili sve druge poslove kako bi mogli da se usredsrede na jedan jedini zadatak: na proveru sadrine stare pesme. Potraili su postojbinu begunaca i pronali je - bila je to planeta koju je sprilo jedno sunce koje se rasprsnulo. Potraili su, i pronali artefakte preanjih civilizacija posetilaca svemira. Nije ih bilo mnogo. Nijedan nije bio u ispravnom stanju. Ali je bilo gotovo etrdeset raznih komadia napola istopljenih maina i kad su ih datirali uz pomo izotopa utvrdili su da pripadaju dvema razliitim epohama. Jedna se podudarala sa vremenom kada su begunci pobegli na muljevitu planetu. Druga je bila mnogo miliona godina starija. Zakljuili su da su te prie istinite: postojala je takva rasa Mukih ubica; oni su unitavali svaku civilizaciju posetilaca svemira koju bi otkrili, ve vie od dvadeset miliona godina. I Hiiji su tako poverovali da su oni jo negde u blizini. Zato to je re koju je bilo tako teko prevesti oznaavala irenje nebesa i njihovo skupljanje od strane plamenih napadaa to e dovesti dotle da se sve zvezde i galaksije ponovo sabiju u jedno. Sa odreenim ciljem. Bilo je nemogue poverovati da ovi titani, ma ko oni bili, nee ostati negde u blizini kako bi videli rezultate onog procesa koji su zapoeli. Veseli san Hiija se raspao, a itelji mulja ispevali su novu edu: pesmu o Hiijima koji su doli kao posetioci pa se uplaili, i pobegli. I tako su Hiiji postavili svoje stupice, sakrili veinu ostalih dokaza o svom postojanju, i povukli se u svoju skrovitu rupu u sreditu Galaksije. Na izvestan nain, itelji mulja predstavljali su samo jednu od tih zamki. LaDzaRi je to znao; svi su oni to znali; zato je on, sledei zapovesti svojih predaka, poslao izvetaj o onom prvom dodiru nekog drugog uma koji je njegov um osetio. Oekivao je da dobije odgovor, mada su bile prole godine, ak i po LaDzaRijevom merenju vremena, otkako su Hiiji davali od sebe bilo kakve znake, a i tada to bi bio samo kratak dodir rutinske provere pomou TPP-a. On je takoe oekivao da mu se nee svideti odgovor kada bude stigao. Cela ona epska borba oko izgradnje i

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 71

lansiranja meuzvezdanog broda, stolea koja su ve bila uloena u njihovo putovanje dugo vie milenijuma - sve uzalud! Tano je da let dug hiljadu godina za LaDzaRija nije bio dui od obinog pohoda na kitove za kapetana iz Nentakita; meutim, ni kitolovcu se ne bi svidelo da ga pokupe usred Pacifikog okeana i praznog odnesu kui. itava posada bila je uznemirena. Uzbuenje na jedrenjaku bilo je tako veliko da su neki lanovi posade bez svoje volje preli u brzi tip oscilacije; muljava tenost se toliko uzburkala da su se obrazovali kavitacioni mehuri. Jedna enka je nastradala. Jedan mujak, CuCuNga, bio je toliko preplaen da je apom pritiskao ostale preivele enke i to ne zato da bi ih pojeo. "Molim te ne ludiraj se", preklinjao ga je LaDzaRi. Jer, da bi mujak oplemenio enku, za ta se CuCuNga izgleda spremao, bio je potreban tako veliki utroak energije da mu je zbog toga ponekad ivot bio u opasnosti. Za enke ta opasnost nije postojala - one su jednostavno gubile pravo na ivot da bi donele na svet jedno oploeno dete - ali one to nisu znale, naravno, kao ni bilo ta drugo, uostalom. Meutim, CuCuNga odluno ree: "Ako ne mogu da postanem besmrtan pomou putovanja do neke druge zvezde, onda u bar postati otac jednog sina." "Ne! Molim te! Razmisli, prijatelju moj", molio ga je LaDzaRi, "mi moemo da stignemo kui ako elimo. Moemo da se vratimo kao heroji u naa prebivalita, moemo da pevamo nae ede tako da nas ceo svet uje..." Jer, mulj njihove postojbine prenosio je zvuke isto tako dobro kao okeani a njihova pesma dopirala je isto toliko daleko kao pesma velikog kita. CuCuNga dotae LaDzaRija kratko, gotovo s prezirom, u najmanju ruku sa omalovaavanjem. "Mi nismo heroji!" rekao je. "Odlazi i ostavi me sa ovom enkom." LaDzaRi ga nerado ostavi i udalji se uvi kako zvuci postaju sve tii. Istina je. Oni su u najboljem sluaju bili propali heroji. Robin ne objanjava vrlo dobro ega su se Hiiji plaili. Oni su izveli zakljuak da ponovno skupljanje vaseljene ima za cilj da je vrati na nivo praiskonskog atoma - posle ega e se on rasprsnuti prilikom drugog velikog praska i tako e zapoeti jedna nova vaseljena. Oni su dalje izveli zakljuak da bi se u tom sluaju fiziki zakoni koji vladaju u vaseljeni mogli oblikovati na drugi nain. Ono ega su se najvie plaili bila je pomisao na bia koja su smatrala da e biti srenija u vaseljeni u kojoj e vladati drukiji fiziki zakoni. I narod jedrenjaka imao je neke ljudske odlike, kao na primer, ponos. Nije im godilo to to su za Hiija bili - ta? Robovi? Ne ba pravi, jer jedina dunost koju su imali da izvravaju bila je da alju izvetaj, preko hermetizovanog komunikacionog zraka, o bilo kakvim dokazima postojanja nekih drugih inteligentnih bia koja krstare svemirom. Oni su to vrlo rado inili radi sebe samih, vie nego radi Hiija. Ako nisu bili robovi, ta su onda bili? Postojala je samo jedna prava re: ljubimci. Stoga je psiha rase muljavaca bila optereena jednom tamnom mrljom koju niim nisu mogli oprati bez obzira kakve podvige postigli u svojim ogromnim, sporim, zvezdanim letelicama, na odvanim meuzvezdanim putovanjima. Oni su znali da su ljubimci. Ovo im nije bilo prvi put. Davno pre nego to su Hiiji doli, oni su bili pokretna imovina, na gotovo isti nain, bia sasvim drukijih od Hiija ili ljudi, ili njih samih; a kada su pre vie generacija, njihovi proroci glasno pevali prastare ede o onim drugima u Hii-maine za prislukivanje, itelji mulja jasno su primetili da su Hiiji pobegli. Biti ljubimac nije najgore to moe nekoga da snae. Znai, ljubav i strah bili su rasprostranjeni u vaseljeni. Zbog ljubavi (onoga to je smatrano za ljubav meu stanovnicima mulja) CuCuNga je nakodio svom zdravlju i rizikovao svoj ivot. Sanjajui o ljubavi, ja sam leao u svojoj sobici, provodio budan manje od jednog sata svakog dana, dok se moja utroba, kupljena u radnji, privikavala na ostali deo moga tela. Prestravljen ljubavlju, Zapovednik je gledao kako Duplo biva sve mravija i kako tamni. Jer Duplo se nije oseala bolje kad je kugla sa teretom najzad krenula. Posao je bio zavren

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 72

prekasno. Od medicinskih strunjaka nisu imali nikoga priblinijeg od Eksplozije koji je bio manipulator crnih rupa, mada bi ak i kod kue, ak i uz najbolju negu, mali broj enki bio u stanju da preivi neuzvraenu ljubav dopunjenu uasnim naprezanjem. Zapovednik se nije iznenadio kad se Eksplozija pojavio poraen, snuden, i saoptio: "ao mi je. Ona odlazi meu montirane umove." Nije to jeftina roba, ta ljubav. Neki od nas mogu je dobiti a da pritom uopte i ne vide raun, ali samo ako neko drugi primi na sebe da za nju plati. 14. Svi su uestvovali u zaveri protiv mene - ak i moja verna ena - ak i moj odani kompjuterski informacioni program. U kratkom predahu kada su mi dozvolili da ostanem u budnom stanju, dali su mi da slobodno izaberem. "Ili e ii na kliniku radi kompletnog pregleda", kazao je Albert, mudro siui svoju lulu. "Ili moe, vrag te odneo, da nastavi da spava sve dok ne budemo sigurni, avole jedan, da ti je sasvim dobro", kazala je Esi. "A-ha", kazao sam ja, "tako sam i mislio! Drite me u nesvesnom stanju, je l' da? Verovatno ste me opili jo pre vie dana i dozvolili im da me otvore." Esi je izbegavala moj pogled. Ja u onda velikoduno: "Ja ti zbog toga ne zameram, ali, zar ti nije jasno da ja elim da odem i izvidim onu stvar koju je otkrio Volters! Zar to ne moe da shvati?" Ona je jo krila oi od mene. Namrgoeno je pogledala u Alberta Ajntajna. "Danas izgleda vraki energian. Dri li ti ovog huligana dobro na uzdi?" Albertov lik se nakalja. "U stvari, go Brodhed, medicinski program je preporuio da se u ovom trenutku ne daju nikakvi nepotrebni sedativi." "O, Boe! Bie budan i davie nas i danju i nou! Onda je odlueno, Robine, sutra ide na kliniku." Sve vreme dok je ovako reala na mene, jedna ruka joj je bila na mom vratu i milovala me; rei mogu da vas slau, ali dodir srca se jasno osea. I zato sam ja uzvratio: "Onda emo se sresti na pola puta. Odlazim na kliniku radi kompletnog pregleda pod uslovom ukoliko nalazi budu u redu, da vie ne bude dikusije oko mog odlaska u kosmos." Esi je utala, lukavo, ali Albert me pogleda izvijajui jednu obrvu. "Ja mislim da bi to mogla biti greka, Robine." "Zato mi, ljudska bia, i postojimo, da pravimo greke. A sad, ta ima za ruak?" Znate, raunao sam da e oni, ako pokaem da sam pri apetitu, to uzeti kao dobar znak, i moda je tako i bilo. Raunao sam takoe da moj novi brod ionako nee biti gotov jo nekoliko nedelja, pa nema pravog razloga za urbu - nisam se spremao da poletim opet u nekoj stenjenoj, zaguljivoj "petici" kad imam sopstvenu jahtu koja se upravo priprema. Samo nisam raunao na to da sam zaboravio koliko mrzim bolnice. Kad bi me Albert pregledao, on bi mi merio temperaturu pomou bolometra, skenerom pregledao moje oi da vidi da li su bistre i moju kou da vidi da li na njoj nema mrlja od, recimo, popucalih krvnih sudova, upumpavao mi hiperzvuk u grudni ko kako bi zavirio u unutranje organe u njemu, i uzimao uzorke onoga to je iza mene ostajalo u toaletu radi utvrivanja biohemijskih debalansa i bakterijskih nalaza. Albert je ove postupke nazivao neinvazivnim. Ja sam ih nazivao obzirnim. Na klinici, dijagnostiki postupci se nisu trudili da budu obzirni. Nisu, zapravo, bili bolni. Anestezirali su mi povrinu koe pre nego to su krenuli dublje unutra, a kad se jednom prodre kroz kou vie nema mnogo nervnih zavretaka zbog kojih biste brinuli. U samoj stvari, oseao sam samo upkanje i eprkanje i golicanje. Ali u velikim koliinama. Pored toga, znao sam ta mi rade. Pomou igala tankih kao dlaka zavirivali su u unutranjost moje trbune duplje. Pipetama otrim kao igla izvlaili su komadie tkiva za analizu. Krivim nategama izvlaili su moje telesne tekuine; proveravali avove, procenjivali stanje oiljaka. Sve to zajedno trajalo je manje od jednog sata ali se inilo da je due i, na asnu re, bilo bi mi milije da sam za to vreme radio neto

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 73

drugo. Onda su mi dozvolili da se ponovo obuem, pa su mi dozvolili da sednem na udobnu stolicu u prisustvu jednog pravog ivog ika-doktora. ak su dozvolili da i Esi bude prisutna ali ja joj nisam dao priliku da neto kae. Ja sam prvi zapitao: "ta velite, doktore? Koliko vremena posle operacije u moi da krenem u kosmos? Ne mislim na one raketoplane, mislim na Lofstromovu petlju, koja ne drma vie od obinog lifta. Znate, petlja vas, reklo bi se, prosto povue du namagnetisane trake..." Doktor podie jednu ruku. Bio je nalik na bucmastog, sedokosog Boi Batu, sa urednom, kratko podianom belom bradom i svetlo plavim oima. "Znam ta je Lofstromova petlja." "U redu, to me raduje. Pa onda?" "Pa", ree on, "uobiajena je praksa da posle ovakve operacije kao to je bila vaa, takve stvari treba izbegavati u toku tri do etiri nedelje, ali..." "O, ne! Doktore, ne!" uzvratio sam ja. "Molim vas! Ne elim da ovde dangubim skoro mesec dana!" On pogleda u mene, pa pogleda u Esi. Ni Esi nije htela da sretne njegov pogled. On se nasmeio. "G. Brodhed", kazao je, "smatram da treba da znate dve stvari. Prvo, da je najee poeljno da rekonvalescenta drimo izvesno vreme u nesvesnom stanju. Zahvaljujui miinim vebama uz pomo elektrostimulacije, masai, dobroj ishrani i odgovarajuoj nezi ne dolazi do poremeaja funkcija, a mnogo je povoljnije za nervni sistem, bolesnika. I svih ostalih oko njega." "Da, da", kazao sam ja, ne mnogo zainteresovan. "A ta je drugo?" "Drugo je da ste vi operisani pre tano etrdeset tri dana. Moete sada da radite ta god elite. Ukljuujui i to da se provozate po petlji." Nekada je put ka zvezdama vodio kroz Gijanu ili Bajkonur ili Kejp. Morali ste da sagorite tenog hidrogena u vrednosti otprilike milion dolara da biste dospeli u krunu putanju pa tek onda se premestili u neto drugo to e vas povesti dalje u svemir. Sada smo imali Lofstromove lansirne petlje rasporeene du ekvatora, beskrajno velike tanane konstrukcije koje se nisu videle sve dok im se sasvim ne pribliite - pa, na daljinu od dvadeset kilometara, gde se nalazilo pristanite za satelite. Posmatrao sam ga sa oseanjem zadovoljstva i ponosa dok smo kruili i sputali se na zemlju. Na seditu pored mene Esi se neto mrtila i mrmljala za sebe zadubljena u neki projekat - neka nova vrta kompjuterskog programiranja, ili moda penzionu emu za njene nametenike u Velikoj UVKI; nisam mogao da razaznam jer je to obavljala na ruskom jeziku. Na ugraenoj konzoli ispred mene Albert je prikazivao moj novi brod, polako rotirajui sliku dok je recitovao statistike podatke o kapacitetu, ureajima, masi i raznim podobnostima. Poto sam ja u tu igraku uloio prilian broj miliona dolara i mnogo vremena, bio sam zainteresovan, ali ne toliko kao za ono to je upravo trebalo da se odigra. "Kasnije, Alberte", naredio sam mu, i on se posluno uklonio. Krivio sam vrat kako bih mogao da posmatram petlju kad smo uli u zavrnu etapu leta. Nejasno, na vrhu lansirne "skijake skakaonice", gledao sam kako kapsule grabe navie uz ubrzanje trostruko vee od gravitacione sile i kako se fino, blago odlepljuju na najstrmijem delu ulaznog nagiba i kako nestaju u plavetnilu. Prekrasno! Nema hemijskog goriva, nema sagorevanja, nema oteenja ozonskog sloja. Nema ak ni utroka energije kao kod lansiranja Hii-lendera; neke stvari smo umeli bolje da radimo od Hiija. Nekada nije ak bilo dovoljno dospeti u orbitu; tek tada ste morali da krenete dugakom, sporom Hofmanovom putanjom da biste dospeli do asteroida Kapija. Obino biste gotovo izludeli od straha, zato jer su svi znali da je vie svemirskih istraivaa sa Kapije nastradalo nego to se obogatilo; i zato jer ste bolovali od svemirske bolesti i bili sputani i osueni da proboravite u tom meuplanetarnom "treskavcu" po nekoliko nedelja ili meseci pre nego to biste uopte dospeli do asteroida; a najvie zato jer ste na kocku stavili sve pare koje ste imali ili koje ste mogli da uzajmite za ovo putovanje. Sada smo imali jednu Hii-trojku za arter-letove koja nas je ekala u nioj orbiti. Mogli smo se u nju premestiti u obinom odelu i poleteti ka dalekim zvezdama pre nego to bismo svarili poslednji obed pojeden na Zemlji, to jest, mi smo mogli, jer smo imali petlju i dovoljno novaca da sve to platimo.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 74

Nekada je odlazak u taj meuzvezdani prazan prostor veoma mnogo podseao na igranje ruskog ruleta. Jedina razlika bila je u tome to vas je, ukoliko vas srea na kocki poslui, bilo ta to biste otkrili na kraju tog putovanja moglo nainiti bogatim i prebogatim zanavek - kao to je na kraju mene nainilo. Ali u veini sluajeva "nainilo" bi vas mrtvim. "Sad je mnogo bolje", odahnula je Esi dok smo se iskrcavali iz aviona, mirkajui na vrelom junoamerikom suncu. "A sad, gde je ono prokleto vozilo koje treba da nam poalju iz onog ugavog hotela?" Nisam nita na to rekao to mi je proitala misli. Posle svih ovih godina otkako smo u braku, ve sam se na to bio navikao. Uostalom, ovo i nije bila telepatija; ovako neto bi svako ljudsko bie pomislilo kad bi radilo ono to smo mi u tom asu radili. "Voleo bih da Odi Volters ide sa nama", rekao sam, gledajui u pravcu lansirne petlje. Bili smo jo udaljeni vie kilometara i nalazili se s druge strane obale jezera Tahigualpa. Video sam kako se petlja u njemu ogleda. Jezero je u sredini bilo plavo, pored obale zelenkastouto, na mestima gde su sejali jestive alge, i bio je to lep prizor. "Ako si eleo da poe s tobom, nije trebalo da mu da dva miliona da ode u lov na svoju enu", ree Esi sasvim prikladno, a onda, zagledavi se u mene paljivije, upita: "Kako se osea?" "Apsolutno perfektno", kazao sam, to nije bilo daleko od istine. "Prestani da brine zbog mene. Kad ovek uiva medicinski komplet sa dodacima, oni se ne usuuju da mu dozvole da umre pre nego to napuni stotu - nije dobra reklama." "Nemam ta na to da kaem", odvrati ona sumorno, "kad je klijent odvani desperados koji vreme provodi ganjajui tobonje Hiije! Uostalom", dodade ona razvedrivi se, "evo onog vozila za ugavi hotel, uskai." Kad smo se smestili u kola ja se nagnuh i poljubih je u vrat - to je bilo lako, zato to je ona bila uplela svoju dugu kosu u vitice, prebacila ih spreda i uvezala u obliku neke ogrlice pripremajui se za lansiranje, znate. Ona se nagnu ka mojim usnama. "Huligan." Ona uzdahnu. "Ali ne opaki huligan." Hotel uopte nije bio "ugav". Dali su nam udoban apartman na poslednjem spratu, sa pogledom na jezero i petlju. Inae, ovde emo ostati samo nekoliko sati. Ostavio sam Esi da prikljuuje svoje programe na hotelski PV aparat i otiao do prozora govorei sam sebi, samozadovoljno, da ja zapravo nisam huligan. Ali to nije bila istina, jer sigurno nije dolikovalo jednom tako imunom, ozbiljnom postarijem graaninu da ide da se glupira u meuzvezdanim prostranstvima prosto zato to je to arobno i uzbudljivo. Palo mi je na pamet tada da Esi ne gleda ba sasvim tako na moje motive. Ona moda misli da kreem zbog neeg drugog. I onda mi je palo na pamet da ja moda na njih ne gledam kako valja. Da li ja to stvarno traim Hiije? Sigurno da je tako, odnosno u svakom sluaju moglo bi biti tako; svi su oajniki eleli da doznaju neto o Hiijima. Ali nisu svi ostavili neto tamo u meuzvezdanim prostranstvima. Da li je mogue da je, negde u najdublje skrivenim delovima moje due ono to me je gonilo da idem gore i nastavim traganje, bila nada da u nekako, negde, moda pronai opet ono to sam zaturio? Ja sam znao ta je to. Ja sam znao gde sam to ostavio. Ono to nisam znao bilo je ta u s tim da uradim - odnosno, tanije reeno, s njom - ako je budem pronaao. A onda sam osetio kako mi je neto, ne sasvim nalik na bol, zadrhtalo u stomaku. To nije imalo nikakve veze sa dva zarez tri metra mojih novih creva. Imalo je zapravo veze s nadom, ili strahom, da bi se Dil-Klara Mojnlin mogla nekako stvarno ponovo pojaviti u mom ivotu. U meni su jo bila iva oseanja i to jaa nego to sam verovao. Zbog njih su mi se oi ovlaile, pa se zbog toga pauinasta lansirna struktura koja se videla s prozora, naoko namrekala. Meutim, u mojim oima nije bilo suza. I ovo nije bila optika varka. "Gospode Boe!" povikao sam. "Esi!" i ona se urno stvorila pored mene i zagledala u siunu plamsavu svetlost sa jedne kapsule na uzletitu, i u mreastu strukturu od tankih niti koja se sva tresla i podrhtavala. Onda se zauo zvuk - samo jedna lagana

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 75

eksplozija kao od nekog udaljenog topovskog hica, a onda lagana tia, dua grmljavina, dok se ogromna petlja raspadala. "Gospode Boe", ponovila je Esi tiho moje rei kao odjek, i grevito me uhvatila za ruku. "Teroristi?" A onda je sama odgovorila na svoje pitanje. "Razume se, teroristi", rekla je sa gorinom u glasu. "Ko bi drugi mogao da bude tako zao?" Otvorio sam prozore kako bih bolje mogao da vidim jezero i petlju; sreom, nisu bili zaglavljeni. Ostali ljudi u hotelu bili su loije sree. to se tie aerodroma, on uopte nije bio pogoen, ne raunajui to se nekoliko aviona razletelo jer nisu bili privreni. Meutim, aerodromsko osoblje je bilo preplaeno. Nisu znali da li je razaranje lansirne petlje predstavljalo samo izdvojeni in teroristike sabotae, ili moda poetni in revolucije - niko, ini se, nikada nije poverovao da je to moda bio prosto nesrean sluaj. Bilo je jezivo, to je tano. Lofstromova petlja sadri vraki veliku koliinu kinetike energije, vie od dvadeset kilometara gvozdene trake, teke oko pet hiljada tona, koja se kree brzinom od dvanaest kilometara u sekundi. Iz radoznalosti pitao sam kasnije Alberta i on mi je rekao da je potrebno 3,6x1014 dula da se ona postavi tamo gore. Prilikom ruenja, svi ti duli odjedanput nagrnu, napolje na ovaj ili onaj nain. Pitao sam Alberta kasnije jer u ovom trenutku nisam mogao da ga pitam. Prirodno, prva stvar je bila da pokuam da ukljuim njega ili bilo koji kompjuterski informacioni program koji bi mi mogao rei ta se dogaa. Komunikacione veze su bile u prekidu; bili smo odseeni. PV emisija je dodue i dalje tekla, pa smo stajali i gledali kako oblak u obliku peurke postaje sve vei i sluali izvetaje o nanetim tetama. Jedan atl je upravo poveavao brzinu na traci kad je bio raznet - to je bila ona prva eksplozija, moda zato to je nosio bombu. Druga tri su se nalazila na sporednoj pisti gde se vrilo ukrcavanje putnika. Vie od dve stotine ljudskih bia bilo je sada potpuno zdruzgano, ne raunajui one koje jo nisu prebrojali a koji su obavljali svoje poslove na samom lansirnom postrojenju, ili se nalazili u djuti-fri opu ili po podzemnim kafeima, ili su moda prosto izali da se malo proetaju unaokolo. "Voleo bih da mogu da dobijem Alberta", progunao sam. "to se toga tie, dragi Robine...", poe Esi nesigurno, ali nije zavrila reenicu jer se na vratima ulo kucanje; da li bi senjor i senjora odmah doli u Bolivar Hol, por favor, poto se radi o neemu vanom i hitnom. Ta jako vana i hitna stvar bila je kontrola od strane policije, a takvu kontrolu pasoa nikad niste videli. Bolivar Hol je jedna od onih funkcionalnih prostorija koje se pregrauju pokretnim pregradama, kad su u pitanju razni sastanci, a irom otvaraju kad su u pitanju veliki banketi i iji je jedan pregraen deo sada bio prepun turista kao to smo i mi bili, od kojih su mnogi sedeli na svojim koferima sa licima i ljutitim i preplaenim. Njih su ostavili da ekaju. Nas nisu. Slubenik koji nas je ovamo doveo, i koji je na rukavu imao traku sa oznakom "S.E.R.", poveo nas je do jednog podijuma gde je za stolom sedeo policijski porunik, koji je samo zavirio u nae pasoe a onda nam ih vratio. "Senjor Brodhed", kazao je na odlinom engleskom jeziku sa laganim akcentom amerikog srednjeg Zapada, "da li vam se ini da je ovaj nasilni teroristiki akt moda bio uperen na vas lino?" Zinuo sam od zaprepaenja. "Nisam na to pomislio, do sada", uspeo sam nekako da kaem. On zaklima glavom. "Uprkos tome", nastavio je on, dodirujui svojom malom otmenom rukom jedan list otkucan na PV printeru, "mi smo od Interpola primili izvetaj o jednom pokuaju atentata na vas od strane terorista pre samo dva meseca. I to vrlo dobro organizovanom. Komesar iz Amsterdama posebno naglaava da izgleda da je bio smiljen, i da e vrlo verovatno biti "ponovo pokuan". Nisam znao ta na to da kaem. Esi se nagnu napred. "Recite mi, narednie", ree ona odmeravajui ga, "je li to vaa teorija?" "Ah, moja teorija. Voleo bih da je imam", ree on besno. "Teroristi? Nema sumnje. Ciljali na vas? Moguno. Ciljali na stabilnost nae vlade? Jo mogunije, ja smatram, poto u seoskim podrujima vlada iroko nezadovoljstvo; ima ak izvetaja, to vam govorim u poverenju, da moda neke vojne jedinice pripremaju dravni udar. Kako ovek to da zna? I zato vam

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 76

postavljam neophodna pitanja kao na primer, da li ste videli bilo koga ije vam se prisustvo uinilo sumnjivim ili bi se podudaralo sa ovim dogaajem? Niste? Da li imate neku predstavu o tome ko je pokuao da na vas izvri atentat u Roterdamu? Da li ste uopte u stanju da bilo kako osvetlite ovaj uasni in?" Pitanja je reao takvom brzinom da se jedva inilo da oekuje odgovore, ak i da eli da ih uje. To me je zabrinjavalo gotovo isto koliko i razaranje same petlje, jer je predstavljalo odraz onoga to sam u celom svetu video i osetio. Nekakve beznadne rezignacije, kao da stvari moraju da se pogoravaju i da ne moe da se nae nain da se poboljaju. Zato sam se oseao vrlo nelagodno. "Mi bismo eleli da odemo odvade i da vas oslobodimo", kazao sam, "pa ako ste gotovi sa vaim pitanjima..." Nije odmah odgovorio. Po izrazu lica videlo se da premilja kako neto da sprovede. "Nameravao sam da vas zamolim za jednu uslugu, senjor Brodhed. Da li biste nam moda dopustili da pozajmimo va avion za dan-dva? Za ranjenike", objanjavao je on, "poto se naa opta bolnica, na alost, nalazi direktno ispod kablova na petlji." Sramota me je da kaem da sam oklevao s odgovorom, ali Esi nije. "Svakako, bez daljeg, narednie", kazala je ona. "Naroito zato to emo mi morati u svakom sluaju da izvrimo rezervaciju za neku drugu petlju pre nego to reimo kuda emo da odemo." On je blistao od zadovoljstva. "To, draga moja senjora, mi moemo da vam sredimo preko vojnih komunikacionih veza. I primite moju najdublju zahvalnost za ovaj velikoduan potez!" Gradske slube su bile u haotinom stanju, ali kad smo se nas dvoje vratili u na apartman, na stolovima smo ugledali svee cvee, kao i jednu koaru sa voem i vinom kojih pre toga nije bilo. Prozori su bili zatvoreni. Kad sam ih otvorio, shvatio sam zato. Jezero Tehigualpa vie uopte nije bilo jezero. Sad je ono bilo toplotni odvod u koji je bilo predvieno da se srui traka u sluaju kakvog katastrofalnog kvara na petlji, za koji niko nije verovao da e se ikada dogoditi. Sad poto se dogodilo, voda je usled kljuanja isparila, a jezero se pretvorilo u blatnjavi brlog. Sama petlja se zbog magle nije videla, a smrad koji je dolazio od prokuvanog blata naterao me je da to mogu bre zatvorim prozor. Pokuali smo da dobijemo poslugu. Uspeli smo. Posluili su nam stvarno ukusnu veeru, izvinjavajui se jedino to ne mogu da nam poalju posebnog stjuarda da nam struno sipa vino iz Bordoa - on je u "Los Servicias emergencias de la Republica" pa je morao da se prijavi na raport. Isto kao i sobarica koja pripada ovom apartmanu i, mada su obeali da e druga sobarica koja radi na tom spratu doi kroz jedan sat da raspakuje nae stvari, ipak su ostali da stoje poreani pored zida u predsoblju. Ja sam bogat, to je tano, ali nisam razmaen. Ja bar mislim da nisam. Ali volim da me drugi opsluuju, posebno da me opsluuju moji odlini kompjuterski programi koje je Esi za mene sastavila tokom ovih godina. "Nedostaje mi Albert", rekao sam, zagledan u maglovitu nonu tminu. "Ne zna ta bi drugo radio bez svojih igraaka, a?" izrugivala se Esi, ali se inilo da ima neto na pameti. E pa sad, nisam ja ni u tom pogledu razmaen, ali kad se uini da Esi ima neto na pameti, ja esto zakljuim da ona eli da vodi ljubav, a odatle je obino dovoljan samo jo jedan korak da i ja sm to poelim. Podseam samog sebe, s vremena na vreme, da su gotovo tokom cele istorije oveanstva, osobe naeg ivotnog doba bivale mnogo manje uzavrele od ljubavnih elja ali u toliko gore za njih. Mene takve misli ne sputavaju. Pogotovu to je Esi onakva kakva je. Osim Nobelove nagrade, primila je ona i druga priznanja, pored ostalog, pojavljivala se na spisku Deset najbolje odevenih ena, s vremena na vreme. Nobelova nagrada je bila zasluena: nagrada za najbolje odevenu enu bila je, po mom miljenju, prevara. Izgled S. Ja. Brodhed nije imao nikakve veze sa onim u ta je obuena. Trenutno je na sebi imala triko, bledoplave boje, bez ukrasa, kakav ste mogli kupiti u svakoj radnji koja prodaje robu po snienim cenama; pa ipak bi i u njemu dobila nagradu. "Doi malo ovamo, zar nee?" rekoh ja sedei na velikom, dugakom kanabetu. "Seksomanijak! Uh!"

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 77

Ali to "uh" je zvualo prilino popustljivo. "Ba sam pomislio", rekoh ja, "da poto ne mogu da dobijem Alberta, a nemamo ta drugo da radimo..." "O, ti, Robine", ree ona, zavrtevi glavom. Ali, smeei se. Napuila je usne, premiljajui. Zatim je kazala: "Zna ta. Idi i donesi iz predsoblja neseser. Imam za tebe jedan mali poklon, a posle emo da vidimo." U koferetu se nalazila jedna kutija, zavijena u srebrnasti papir, a u njoj - velika molitvena lepeza Hiija. Ne prava Hii-lepeza, razume se; nije bila te veliine. Ve jedna od onih koje je Esi izradila za sopstvenu upotrebu. "Sea se mrtvaca i Drugog ivota", kazala je. "Vrlo dobar Hii-softver, koji sam ja reila da ukradem. Pa sam prepravila tvoj stari kompjuterski informacioni sistem. Sad u ruci dri garantovano pravog Alberta Ajntajna." Ja obrnuh lepezu koju sam drao u rukama: "Pravog Alberta Ajntajna?" "Oh, Robine, kako si bukvalan! "Ne pravog-pravog. Ne umem da oivim mrtve, naroito toliko odavno mrtve. Ali pravog u smislu linosti, seanja, misli - u svakom sluaju, vrlo nalik. Programirala sam pretragu Ajntajnovih podataka, do poslednje mrvice. Knjiga. Novina. Prepiski. Biografija. Razgovora. Slika. Svega. ak sam ubacila i inserte iz filmova, kako ste ih vi ono nazvali 'filmskih urnala', snimljenih od strane Path studija, koji su se nalazili na brodu koji je plovio za Njujork leta gospodnjeg 1932. Sve sam to stavila unutra i sada kad razgovara sa Albertom Ajntajnom, Albert Ajntajn ti uzvraa!" Ona se nae napred i poljubi me u teme. "A onda, nego ta", hvalisala se ona, "dodala sam i neke stvari za koje pravi Albert Ajntajn nije uopte znao. Kompletno pilotiranje Hii-letelicama. Sve aurirano u obasti nauke i tehnologije od leta gospodnjeg 1955, godine kad je stvarni Ajntajn umro. ak i neke jednostavnije poslove iz kuvarskog, sekretarskog, pravnog i medicinskog programa. Nije bilo mesta za Sigfrida fon rinka", izvinjavala se ona. "Ali tebi vie i nije potrebno 'rinkovanje', a, Robine? Osim zbog neobjanjivih rupa u pamenju." Gledala me je sa izrazom na licu koji sam posle nekoliko decenija dobro raspoznavao. Pruio sam ruku i povukao je ka sebi. "Okej, Esi, hajde da to obavimo." Ona mi sede u krilo i naivnim glasom upita: "Da obavimo ta, Robine? Je l' ti opet pria o seksu?" "Ma ta je sad!" "Oh... Nije nita, naravno. Ja sam ti ve dala tvoj srebrni poklon." "ta, ovaj program?" Istina je da ga je bila uvila u hartiju srebrne boje - a onda sam se osvestio. "O, Gospode Boe! Nisam se setio nae srebrne svadbe, je l' da? Kad..." Ali, tu pourih da prekinem pitanje. "Kad je bila?" dovrila ga je ona umesto mene. "Pa, sada. Jo uvek je. Danas je, Robine. estitam ti i elim jo mnogo srenih godina, Robine, dragi moj." Ja je poljubih priznajem najvie zato da bih dobio u vremenu a ona mi uzvrati poljubac, ozbiljno. Ja rekoh, oseajui se bedno: "Esi, duo, stvarno mi je krivo. Kad se vratimo dobie od mene jedan poklon od koga e ti se dii kosa na glavi, dajem re." Ali ona se nosem priljubi uz moje usne kako mi ne bi dala da govorim. "Ne treba da daje re, dragi Robine", rekla je sa usnama otprilike na visini moje jabuice na vratu, "jer ti si mi davao tolike poklone svakog dana, evo ve dvadeset pet godina. Ne raunajui ak par onih godina dok smo se samo ludirali. Razume se", dodala je, diui glavu kako bi me pogledala, "sad smo sami, samo ti i ja i krevet u susednoj sobi, i biemo jo nekoliko sati. to znai da ako zaista eli da mi se od poklona digne kosa na glavi, vrlo u ga rado primiti. Ja sluajno znam da ti ima neto za mene. I to dobro." injenica da nisam hteo da dorukujem prebacila je sve Esine sisteme iz rezervnog moda u stanje pune pripravnosti, ali ja sam objasnio da je to zbog toga to elim da se poigram svojom novom igrakom. to je bilo istina. Takoe je bilo istina da ja ionako nisam uvek jeo neto za doruak, i zahvaljujui ovim dvema istinama Esi je otila u trpezariju bez mene, mada je konana istina bila najvanija, a to je da sam oseao da moj stomak ba i nije u najboljem redu. Zato sam ukljuio novog Alberta u procesor, iz koga se pojavilo neko ruiasto svetlucanje.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 78

Zatim sam ugledao kako se on na mene radosno smei. "Zdravo, Robine", kazao je, "i srena ti godinjica." "To je bilo jue", odvratio sam, pomalo razoaran. Nisam oekivao da u novog Alberta uhvatiti kako pravi takve glupave greke. On se vrhom ibuka ekao po nosu i mirkajui gledao u mene ispod onih kosmatih sedih obrva. "Po havajskom srednjem vremenu", ree, "sad je, ekaj da vidim", pretvarao se da gleda u digitalni runi asovnik koji mu je kao anahronizam virio ispod iskrzanog rukava pidame, "etrdeset dva minuta prolo jedanaest uvee, Robine, i tvoja dvadeset peta godinjica braka trajae jo gotovo dvadeset minuta." Nagnuo se napred kako bi se poeao po nonom lanku. "Imam poprilian broj novih karakteristika", izjavio je on s ponosom, "ukljuujui neprekidno radno vreme i lokacione eme koje rade bilo da sam u displej modu ili ne. Tvoja ena stvarno vrlo dobro radi te stvari, zna." Ja znam da je Albert Ajntajn samo kompjuterski program, pa ipak sam se oseao kao da sam pozdravljao nekog starog prijatelja. "Ti izuzetno dobro izgleda", napravio sam mu kompliment. "Dodue, nisam siguran da treba da nosi digitalni asovnik. Ne verujem da si tako neto imao pre nego to si umro, jer oni nisu postojali." On se malo nadurio, ali mi je uzvratio kompliment: "Ti odlino poznaje istoriju tehnolokog razvoja, Robine. Meutim, mada ja jesam Albert Ajntajn, najpribliniji to je mogue onom pravom, ja nisam ogranien na mogunosti koje je imao pravi Albert Ajntajn. Gospoa Brodhed je u moj program ukljuila sve poznate izvetaje o Hiijima, na primer, a onaj Albert od krvi i mesa nije ak ni znao da Hiiji postoje. Takoe sam ja podveo pod svoj program programe veine naih kolega, kao i integrisana kola za pretraivanje podataka koja ovog asa pokuavaju da uspostave vezu sa mreom gigabitova. U tome, Robine", ree on izvinjavajui se, "jo nisam uspeo, ali sam se ubacio u integrisana kola mesnih vojnih vlasti. Tvoje lansiranje iz Lagosa u Nigeriji potvreno je za sutra u podne, a tvoj avion e ti biti vraen na vreme kako bi uhvatio vezu." On se namrti. "Neto nije u redu?" Ja nisam toliko sluao ta Albert govori koliko sam ga odmeravao oima. Esi je sjajno obavila posao. Nigde nije bilo onih malih preskakanja kad bi on zapoeo reenicu sa lulom u ruci a zavrio je maui paretom krede. "Stvarno izgleda stvarniji, Alberte." "Hvala lepo", odvrati on, i napravi se vaan i otvori jednu fioku svoga pisaeg stola da bi uzeo ibicu da zapali lulu. Ranije bi mu se prosto u ruci stvorila kartonska kutija. "Moda bi eleo da sazna neto vie o svom kosmikom brodu?" Ja nauljih ui. "Ima li nekog napretka otkako smo sleteli?" "Da ga ima", izvinjavao se on, "ja ne bih za njega znao, jer kao to sam ve pomenuo nisam dosad bio u stanju da uspostavim kontakt sa mreom podataka. Meutim, ja imam primerak narudbenice od strane Korporacije Kapija. Klasifikovan je kao 'dvanaestica' - to e rei da bi mogao da primi dvanaest putnika ako bi bili opremljeni za jednostavnija istraivanja..." "Znam ta bi bila 'dvanaestica', Alberte." "Dakako. U svakom sluaju, opremljen je da primni etiri putnika mada bi se mogla smestiti jo dva. Probni let je napravljen do Kapije Dva i natrag, i funkcionisao je optimalno celim putem. Dobro jutro, go Brodhed." Ja bacih pogled preko ramena; Esi je dorukovala i sad nam se pridruila. Nagnula se preko mene da osmotri svoju tvorevinu paljivije. "Dobar program", pohvalila je ona samu sebe, a zatim je rekla: "Alberte! Odakle ti podatak da kopa nos?" Albert pomirljivo izvadi prst iz jedne nozdrve. "Iz neobjavljenih pisama Enrika Fermija jednom roaku u Italiji; to je autentian podatak, uveravam vas. Ima li jo pitanja? Nema? Onda, Robine i go Brodhed", zavri on, "ja predlaem da se spakujete jer sam upravo primio poruku preko one policijske veze da je va avion sleteo i da ga servisiraju. Moi ete da poletite kroz dva sata. I tako je i bilo, i poleteli smo, dosta sreno - to jest gotovo sreno. U poslednjem trenutku se desilo neto manje sreno. Upravo smo se ukrcavali u na avion kad se zaula neka galama iza

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 79

nas, iz aerodromskog terminala, pa se okrenusmo da pogledamo ta je to. "Gle", ree Esi zaueno, "to zvui kao da pucaju puke. A one velike naprave na parkiralitu, vidi li kako guraju automobile u stranu? Jedna je upravo sruila jedan protivpoarni hidrant i voda iklja napolje. Mogu li oni biti ono to ja mislim?" Ja je povukoh u avion. "Mogu", odvratio sam, "ako su oni to ti misli vojni tenkovi. Hajde, do avola, da se izvuemo odavde." Izvukli smo se. Nije bilo problema. Za nas, u svakom sluaju, mada nas je Albert, sluajui poruke iz mree podataka koja je ponovo proradila, obavestio da su se narednikove najcrnje slutnje obistinile i da je zaista zapoinjala propisna revolucija. Za nas nije bilo problema, bar u tom trenutku, mada su se negde drugde u vasionskim prostranstvima dogaale stvari koje e nas staviti pred neke vrlo krupne probleme, i neke vrlo mune probleme, i neke koji e biti i krupni i muni. 15. Kada se Dil-Klara Mojnlin probudila, nije bila mrtva kao to je pouzdano oekivala. Nalazila se u jednom izviakom brodu Hiija. Bila je to oklopljena "petica" po svemu sudei, ali ne ona u kojoj se nalazila pri poslednjem dogaaju koji joj je bio u seanju. Dogaaj koji joj je bio u seanju bio je haotian, stravian, i ispunjen bolovima i oseanjem uasa. Vrlo dobro ga se seala. U njega nije bio ukljuen ovaj mravi, tamnoputi, natmureni ovek koji je na sebi imao pare tkanine oko bedara i jednu maramu, i nita vie. Niti je bila ukljuena nekakva nepoznata mlada plavua koja se ubi plaui. U poslednjem dogaaju koji je Klara zapamtila bilo je ljudi koji su plakali, to je tano, o, da! I koji su vritali i psovali i unereivali se, zato to su bili uhvaeni u klopku upavi u varcildov omota oko jedne crne rupe. Ali nijedan od tih ljudi nije bio meu ovima. Mlada ena se brino nadnela nad njom. "Jeste li dobro, duo? to ste vi preiveli strane stvari." Za Klaru nije bilo nieg novog u ovim reima. Ona je znala kako je bilo strano. "Budna je", ree mlada ena preko ramena. ovek dojuri i odgurnu enu u stranu. On nije traio vreme raspitujui se za Klarino zdravlje. "Ime! I broj orbite i misije - bre!" Ona mu ree, ali on nita na to ne odgovori. Jednostavno nestade a mlada plavua joj ponovo prie. "Ja sam Doli", rekla je. "Izvinjavam se to ovako jadno izgledam, ali, na asnu re, premrla sam od straha. Jeste li vi dobro? Bili ste propisno urnisani, a mi ovde nemamo ba neki dobar medicinski program." Klara se uspravila i otkrila da je stvarno bila urnisana, tano. Svaki deli tela ju je boleo, poev od glave kojom je, izgleda, o neto tresnula. Pogledala je oko sebe. Nikada dotle nije bila u nekom brodu tako prepunom sprava i igraaka, niti brodu koji je tako prijatno mirisao na kuvano jelo. "ujte, gde sam ja?" "Vi ste u njegovom brodu", i pokaza rukom. "On se zove Von. On luta unaokolo i zaviruje u crne rupe." Doli je izgledala tako kao da se sprema da ponovo zaplae, ali je obrisala nos i nastavila: "I ujte, duo, ao mi je, ali svi oni ljudi koji su bili sa vama su mrtvi. Vi ste jedini bili ivi." Klara zaustavi dah. "Svi? ak i Robin?" "Ne znam kako su se zvali", izvinjavala se mlada ena. I nije se iznenadila kad je njena iznenadna goa okrenula lice u stranu i zajecala. S druge strane prostorije, Von nestrpljivo zarea na dve ene. On je bio obuzet sopstvenim brigama. Nije znao kakvo je blago ponovo otkrio, niti koliko e to ponovo otkriveno blago komplikovati moj ivot. Jer uopte nije daleko od istine da sam se ja oenio svojom dragom enom Esi, upravo zato to sam bio izgubio Klaru Mojnlin. U najmanju ruku zato to sam bio ponesen emocijama u trenutku kad sam se oslobodio oseanja krivice, odnosno bar u dobroj meri, od koga sam patio zbog toga to sam Klaru izgubio.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 80

Kada sam na kraju otkrio da je Klara ponovo iva to je bio ok za mene. Ali, Boe moj, nikakav - nikakav - u poreenju sa okom koji je doivela Klara! ak i sada, u ovim okolnostima, ne mogu a da ne oseam neto to mogu, dosta nepodesno, da nazovem fizikim bolom kad pomislim kako se oseala moja biva premila dragana Klara kada se vratila iz mrtvih. Ne samo zbog toga to je to bila ona, ili zbog toga ta je ona meni bila. Ona je zasluila da je svi saaljevaju. Uhvaena u klopku, prestravljena, ozlojeena, sigurna da joj predstoji smrt - a onda trenutak kasnije spasena nekim udom. Neka se Bog smiluje ovoj jadnici! Bog zna da ja to inim, a za nju se stvari nee brzo popraviti. Polovinu vremena bila je u nesvesti zato to joj je telo pretrpelo strahovite udarce. Kad je bila budna, nije uvek bila sigurna da je budna. Po tome kako je oseala da treperi i po navali krvi u glavu i zujanju u uima, znala je da su je do grla nakljukali sredstvima za umirivanje bolova. Pa ipak je trpela uasne bolove. Ne samo telesne. A kada je bila budna bilo je gotovo kao da ima halucinacije, jer onaj sociopata Von i ona maloduna Doli nisu bile stabilne linosti za koje bi se vrsto uhvatila. Kad je postavljala pitanja, dobijala je udnovate odgovore. Kad je videla kako Von razgovara sa nekom mainom i upitala Doli ta on to radi, iz Dolinog odgovora nije mogla nita da razazna: "O, to su mrtvaci. On ih je programirao tako da imaju podatke o svim misijama, i sad ih upravo ispituje o vama." Nisam poznavao Dil-Klaru Mojnilin pre njenog nesrenog sluaja sa crnom rupom. Robin u to vreme nije mogao sebi da priuti tako usavren raunarski informacioni sistem kao to sam ja. Ali sam naravno mnogo sluao o njoj od Robina tokom ovih godina. Najvie sam sluao o tome kako on zbog njene smrti pati od oseanja krivice. Njih dvoje, sa jo nekima, bili su u jednoj naunoj misiji za raun Korporacije Kapija koja je imala za cilj da istrai neku crnu rupu; veina njihovih brodova bila je uhvaena u klopku; Robin je uspeo da se otrgne. Nije bilo loginog opravdanja za njegov oseaj krivice, razume se. tavie, Dil-Klara Mojnlin, mada u normalnim razmerama spretno ensko bie ni u kom pogledu nije bila nezamenljiva - u stvari, Robin je nju zamenio prilino brzo itavim nizom drugih ena, vezujui se na kraju dugoronom vezom sa S. Ja. Lavorovnom koja nije bila samo spretno ensko bie ve i osoba koja je mene projektovala. Mada sam ja napravljen po uzoru na ljude, sa njihovim porivima i motivacijama, postoje vidovi ljudskog ponaanja koje ja nikada neu razumeti. Ali kakvo je znaenje to moglo imati za nekoga ko nikada nije uo za mrtvace? I ta je mogla da oseti kad je jedan vrskav, nesiguran glas iz zvunika poeo da pria o njoj? "...ne, Vone, nema nikoga po imenu mic u toj misiji. Ni u jednom ni u drugom brodu. Zna, bila su dva broda koja su odletela zajedno, i..." "Ba me briga koliko je brodova odletelo zajedno!" Glas se zaustavio. Zatim e nesigurno: "Von?" "Naravano da sam Von! Ko bi drugi bio nego Von!" "O... Ovaj, nema, nema ni ovde nikoga ko bi odgovarao opisu tvoga oca. Koga si kae spasao?" "Ona tvrdi da se zove Dil-Klara Mojnlin. ensko je. Ne ba mnogo zgodna. Otprilike etrdeset godina, moe biti", ree Von, ak je i ne pogledavi jer bi onda video koliko je pogreio; Klara se ukoila a onda je pomislila da usled svih onih iskuenja bez sumnje izgleda starija nego to je. "Mojnlin", aputao je glas. "Mojnlin... Dil-Klara, da, ona je bila na toj misiji. Dodue godine nisu tane, ini mi se." Klara lagano klimnu, zbog ega u glavi opet poe da joj lupa, a glas onda nastavi. "ekaj da vidim, da, ime je tano. Ali ona je roena pre ezdeset tri godine." Lupanje u glavi ubrzalo je tempo i jainu. Klara mora da je zastenjala, jer je ona devojka Doli neto doviknula Vonu a onda se opet nad njom nadnela. "Sve e biti u redu", kazala je, "ali idem ja da kaem Henrijeti da vam da jo jednu injekciju za spavanje, okej? Kad se budete probudili bie vam bolje." Klara je zurila u nju ne shvatajui ta to govori, a onda je opet zatvorila oi. Pre ezdeset tri

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 81

godine! Koliko okova moe ljudsko bie da podnese a da se ne slomi? Klaru nije bilo lako slomiti; ona je bila svemirski istraiva na Kapiji, sa etiri misije koje su sve bile teke, a svaka za sebe dovoljna da svakome donese none more. Ali u glavi joj je estoko udaralo dok se trudila da razmilja. Vremenska dilatacija? Da li je to termin kojim se oznaava ono to se dogodilo u crnoj rupi? Da li je mogue da je u pravom svetu prolo dvadeset ili trideset godina dok se ona vrtela u krug u najdubljem od svih vrtloga? "Kako bi bilo", ponudila je Doli ljubazno, "da vam spremim neto za jelo?" Klara zavrte glavom. Von, grickajui zlovoljno usnu, podie glavu i doviknu: "Kakva budalatina nuditi joj hranu! Daj ti njoj pie." On nije bio ovek kome biste eleli da ugodite slaui se s njegovim miljenjem ak i kad je u pravu, ali je ova ideja zvuala i suvie dobro da bi preko nje prela. Dozvolila je da joj Doli donese neto to je liilo na ist viski; od njega je kaljala i pljuvala, ali ju je zagrejao. "Duo", ree Doli oklevajui, "onaj od onih, zna, onih momaka to su nastradali, je l' ti on bio poseban prijatelj?" Nije bilo razloga da Klara to porekne. "Gotovo tako neto. Mislim, mi smo se voleli, ini mi se. Ali smo se posvaali i razili, a zatim smo poeli opet da se sastajemo, a posle toga - a posle toga Robin se nalazio u jednom brodu, a ja u drugom..." "Robi?" "Ne. Robin Brodhed. Zapravo Robinet, ali on je nekako bio osetljiv na to ime - ta vam je?" "Robin Brodhed. O, Boe moj, tako je", kazala je Doli, ganuta i zadivljena. "Onaj milioner!" I Von je pogledao u njihovom pravcu, pa je onda priao i stao pored nje. "Robin Brodhed, naravno, ja ga dobro poznajem", hvalisao se. Klarina usta se iznenada osuie. "Zar?" "Razume se! Svakako! Poznajem ga ve mnogo godina. Da, razume se", ree on, priseajui se, "uo sam kako je pobegao iz jedne crne rupe pre mnogo godina. Ba je udno da ste i vi tamo bili. Mi smo poslovni partneri, znate. Ja od njega i njegovih preduzea primam gotovo dve sedmine mog sadanjeg prihoda, ukljuujui kompenzacioni procenat koji mi isplauje kompanija njegove ene." "Njegove ene?" proaputa Klara. "to ne sluate? Rekao sam tako, da, njegove ene!" A na to e Doli, iznenada, ponovo blagim tonom: "Ja sam je videla na PV povremeno. Kao recimo kad je izaberu za jednu od Deset najbolje odevenih ena, ili kad je primala Nobelovu nagradu. Jako je lepa. Duo? Hoete da popijete jo jednu au?" Klara zaklima, od ega ponovo poe da joj lupa u glavi, ali se dovoljno pribrala da bi rekla: "Da, molim vas. Jo, jednu, najmanje." Gotovo dva dana Von je nastojao da se ljubazno ponaa prema bivoj prijateljici svoga poslovnog partnera. Doli je bila nena i trudila se da joj bude na usluzi. U njenoj PV arhivi nije bilo fotografije S. Ja., ali je Doli izvadila svoje giljole da bi joj pokazala kako bar izgleda Esina karikatura, a kad je Von, poto mu je dosadilo, zahtevao da izvodi svoju rutinsku taku iz kabarea, ona je uspela da ga zavara. Klara je imala mnogo vremena za razmiljanje. Onako oamuena i izubijana, jo je bila u stanju da u glavi obavlja proste raunske radnje. Izgubila je preko trideset godina ivota. Ne, ne samo svoga ivota; i tuih. Ona je bila samo dan-dva starija od dana kad je ula u onaj neobini singularitet. Nadlanice su joj bile izgrebane i pune modrica, ali na njima nije bilo starakih pega. Glas joj je bio hrapav usled bolova i umora, ali to nije bio glas starice. Ona nije bila stara ena. Ona je bila Dil-Klara Mojnlin, koja je tek prela tridesetu i kojoj se dogodilo neto uasno. Kada se drugog dana probudila, pojaani i lokalizovani bolovi su joj dali na znanje da joj vie ne daju analgetike. Kapetan namrgoenog lica nadnosio se nad njom. "Otvori oi", odrezao je. "Sad si dovoljno dobro da bi odradila ovo putovanje, ini mi se."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 82

Kako je to nezgodan stvor! Pa ipak, bila je iva, i oigledno se oporavljala, i sad treba pokazati zahvalnost. "To to kaete ima rezona", ree Klara, uspravljajui se u krevetu. "Rezona? Ha! Ti ne odluuje ovde ta ima rezona; ja odluujem ta ima rezona", objasni joj Von. "Ima samo na jednu stvar pravo na mom brodu. Imala si pravo da te spasem i ja sam te spasao; sva ostala prava pripadaju meni. Naroito zato to zbog tebe sad moramo da se vratimo na Kapiju." "Duo", pokua Doli da kae neto, "to nije sasvim tano. Hrane ima puno..." "Ne onakve hrane kakvu ja elim, zavei. Znai ti, Klaro, za tu nezgodu ima da mi plati." On prui jednu ruku iza lea. Doli je oigledno znala ta mu to znai; ona mu stavi u aku tanjir sa svee ispeenim okoladnim kolaima, i on uze jedan i poe da ga jede. Prostaina! Klara skloni kosu sa oiju i zagleda se u njega hladno. "Na koji nain u vam platiti? Ovako kao ona?" "Nego ta nego kao ona", ree Von, vaui, "pomagae joj da odrava ovaj brod, a takoe Oh! Ho! Ha-ha, ba je to smeno", dahtao je on, i mrvice okolade poprskae Klaru dok se smejao. "Misli da sam mislio u krevetu! Ala si ti glupa, Klaro, ja ne spavam sa postarijim runim enama." Klara obrisa mrvice sa lica, a on se mai za jo jedan kola. "Ne", ree on ozbiljnim tonom, "ovo je vanije od toga. elim sve da saznam o crnim rupama." Na to e ona, pokuavajui da ga smiri: "Sve se tako brzo dogodilo. Ne umem bogzna ta da ispriam." "Ispriaj onda ta ume da ispria! I, sluaj, ne pokuavaj da lae!" O, Boe moj, pomislila je Klara, koliko jo ovoga moram da izdrim? A to "ovo" predstavljalo je ne samo silediju Vona; ve njen celi potpuno dezorijentisani ivot, koji se posle prekida nastavljao. Ispalo je da je odgovor na "koliko jo" bio - jo jedanaest dana. Bilo je dovoljno vremena da joj izblede najgore modrice na licu i po telu, dovoljno vremena da upozna Doli Volters, i da je saaljeva, da upozna Vona, i da ga prezire. Nije bilo dovoljno vremena da smisli ta da uini sa svojim ivotom. Ali njen ivot nije ekao da se ona za njega pripremi. Spremna ili nespremna, tek Vonov brod je ve prispeo na Kapiju. I evo je sad tu. Ve i sami mirisi na Kapiji bili su drukiji. Nivo buke je bio drukiji - mnogo vii. Ljudi su bili radikalno drukiji - mnogo vii. inilo se da nema nikog ivog meu njima koga bi Klara prepoznala od poslednjeg boravka ovde - pre trideset godina, ili tek neto oko trideset dana, zavisno po ijem asovniku merite vreme. Mnogi su takoe bili u uniformi. To je za Klaru bilo potpuno novo, i ni najmanje joj se nije svialo. U "stara vremena" - ma koliko se nekome ta stara vremena mogla initi blizu - sreli biste moda jednu do dve uniformisane osobe na dan, uglavnom lanove posada sa svemirskih krstarica etiri velike sile na odsustvu. Sigurno je da nikoga od njih niste videli da nosi oruje. To vie nije bilo tako. Bilo ih je na sve strane, i bili su naoruani. Procedura ispitivanja se takoe promenila kao i sve ostalo. Uvek je to bila gnjavaa. Vratili biste se na Kapiju prljavi i iscrpeni i jo uvek prestravljeni, jer sve do poslednjeg trenutka niste bili sigurni da li ete uspeti, a onda bi vas predstavnici Korporacije Kapija posadili pred strunjake za procenu vrednosti i sakupljae podataka i raunovoe. ta ste zapravo pronali? ta je tu novo? Koliko vredi? Timovi strunjaka koji su vas ispitivali bili su zadueni da odgovaraju na ovakva pitanja, i od njih je zavisilo da li e se let smatrati kukavnim promaajem ili e vam ponekad, sasvim retko - doneti bogatstvo o kome niste mogli ni da sanjate. Svemirskom istraivau bilo je potrebno dosta umenosti ve samo da bi preiveo kad se jednom zatvori u jedan od onih nepredvidljivih brodova i otisne na Ludu, Tajanstvenu vonju "autobusom". Ali da bi se domogao bogatstva, za to mu je bilo potrebno vie od umenosti. Bio mu je potreban povoljan izvetaj tima strunjaka, koji su procenjivali nalaze. Njihovi izvetaji oduvek su predstavljali loe vesti, ali sada je bilo jo gore. Nije postojao

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 83

samo jedan tim sastavljen od predstavnika Korporacije Kapija. Sada je bilo etiri tima, po jedan za svaku od etiri nadzorne sile. Sasluavanje je premeteno u nekadanji glavni noni bar i kazino na asteroidu, u Plavi Pakao, gde su se nalazile etiri odvojene male prostorije, sa razliitim zastavama na vratima. Brazilci su ugrabili Doli. Narodna Republika Kina se doepala Vona. Amerika Vojna policija uhvatila je za ruku Klaru, i kada se porunik ispred sovjetske sobe namrtio i potapao drak svog kalanjikova, Amerikanac mu je uzvratio smrknutim pogledom, hvatajui se za svoj kolt. A bilo je zapravo sasvim svejedno, jer im Klara bude zavrila kod Amerikanaca, preuzee je Brazilci, a kada vas nekuda povede vojnik sa pitoljem za pojasom, sasvim je svejedno da li je to kolt ili paz. Idui od Brazilaca ka Kinezima, Klarin se put ukrstio sa Vonovim, koji se besno preznojavao idui od Kineza ka Rusima i onda je shvatila da ipak treba da bude zahvalna. Ispitivai su prema njoj bili grubi, bahati, i odvratni, ali izgleda da su prema Vonu bili jo gori. Iz njoj nepoznatih razloga, svako njegovo ispitivanje trajalo je dva puta due nego njeno, koje je ionako bilo vrlo dugako. Svi timovi ispitivaa redom su podvukli da bi trebalo da je mrtva; da je novac sa njene knjiice odavno prebaen na Korporaciju Kapija; da joj nee nita biti isplaeno za putovanje sa Huanom Enriketom Santos-micom, poto to nije bila zvanino odobrena Kapijina misija; a to se tie novca koji bi moda primila za putovanje do crne rupe, e, ona se nije vratila u toj letelici, zar ne? Kod Amerikanaca je zatraila da joj plate bar premiju za nauni doprinos - jer ko je jo drugi bio u crnoj rupi? Rekli su joj da e ta stvar biti uzeta u razmatranje. Brazilci su joj rekli da je to stvar o kojoj etiri sile treba da pregovaraju. Kinezi su kazali da to sve zavisi od toga kako e se protumaiti novana nagrada isplaena Robinetu Brodhedu, a Ruse ova tema uopte nije zanimala, i oni su samo hteli da doznaju da li ima bilo kakvih znakova da je Von simpatizer terorista. Ispitivanje je trajalo beskonano dugo, a posle toga su imali lekarski pregled koji je trajao gotovo jo isto toliko. Programi za dijagnostifikovanje nikada dotle nisu sreli ivo ljudsko bie koje je bilo izloeno nepojamnim silama iza varcildove barijere, i zato nisu hteli da je puste sve dok joj nisu napipali svaku kost i svaku tetivu i pokupili sasvim slobodno uzorke svih njenih telesnih tenosti. Onda su je prepustili raunovodstvenom odeljenju gde su joj dali izvod. Pare papira, na kome je bilo odtampano: MOJNLIN, Dil-Klara Tekui saldo: 0. Za isplatu: procena jo neizvrena. Ispred kancelarije raunovoe ekala je Doli Volters, sa izrazom zlovolje i dosade na licu. "Kako ste, duo?" upitala je. Klara napravi grimasu. "O, ba je to gadno. Von je jo unutra", objanjavala je ona, "jer su ga vraki dugo zadrali oni ispitivai. Ja ovde sedim ve satima. ta ete vi sada da uradite?" "Ne znam sasvim tano", ree Klara polagano, razmiljajui o vrlo ogranienom izboru koji ovek ima na Kapiji ukoliko nema novaca. "Da. Isto je i sa mnom." Doli uzdahnu. "Sa Vonom se, znate, nikad ne zna. On nigde ne moe vrlo dugo da se zadri, jer ponu da mu postavljaju pitanja o nekim spravama na njegovom brodu a meni se ini da do njih nije ba zakonskim putem doao." Ona proguta pljuvaku i brzo joj saopti: "Pazite, evo ga, dolazi." Klara se iznenadila kad je Von digao pogled sa otkucanih listova u koje je bio zagledan, i zadovoljno se na nju nasmeio. "A, kazao je, "draga moja Dil-Klaro, prouavao sam va pravni poloaj. Zaista mnogo obeava, meni se ini." Obeava! Ona ga sa dosta mrnje prostreli oima. "Ako hoete da kaete da e me ovi verovatno izbaciti u kosmos u roku od narednih etrdeset osam sati to nisam platila raune, ja to ne zovem 'obeava'." On je zurio u nju, smatrajui da se ona ali. "Ha-ha, to je vrlo aljivo. Poto niste navikli da baratate velikim svotama novca, dozvolite da vam preporuim jednog strunog momka koga smatram vrlo korisnim..." "Dosta, Vone. To nije smeno."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 84

"Razume se da nije smeno!" On se natmurio ba kao to je nekada inio, a onda mu je izraz postao meki prelazei u nevericu. "Moe li biti - Je li mogue - Zar vam nisu rekli na ta imate pravo?" "Kakvo pravo?" "Pravo na obeteenje od strane Robinta Brodheda. Moj mali pravni savetnik kae da biste mogli da dobijete i punih pedeset odsto od njegove imovine." "Oh, kojeta, Vone", ree ona s nestrpljenjem. "Nije kojeta! Ja imam odlian program za pravna pitanja! To vam je doktrina po kojoj tele ide za kravom, ako razumete. Trebalo je da dobijete ceo svoj deo dobiti kao preiveli na njegovoj poslednjoj misiji; sada treba da dobijete jednak deo od toga plus od svega to je on tome udelu dodao, poto je to sve proisteklo iz tog poetnog kapitala." "Ali - ali - oh, to je glupo", odreza ona. "Neu da ga gonim sudskim putem." "Naravno da ete da ga gonite! Nego ta? Kako biste inae mogli dobiti ono to vam pripada? Eto ja preko suda gonim po dve stotine ljudi godinje, Dil-Klaro. A ovde su posredi velike pare. Znate li vi kolika je Brodhedova neto imovina? Velika, mnogo vea ak i od moje!" A onda e bratski, drugarski, kao jedan bogata drugome: "Razume se, moda ete imati malo neprilika dok se ta cela stvar oko osporavanja vlasnitva ne obavi. Dozvolite mi da vam na va raun prenesem jedan mali zajam - samo trenutak -" On unese potrebne podatke u svoj list hartije. "Da, izvolite. Sreno!" Nisam poznavao Dil-Klaru Mojnlin kad je Robin sa njom imao romantinu ljubavnu vezu. to se toga tie ja tada nisam poznavao ni Robineta Brodheda, jer je bio suvie siromaan da bi mogao da priuti sebi tako usavren kompjuterski informacioni sistem kao to sam ja. Mada ja ne mogu da doivim direktno oseaj fizike hrabrosti (poto ak ne mogu da doivim ni oseaj fizikog straha), ja to kod njih vrlo visoko cenim. Njihovo neznanje, gotovo isto toliko. Oni nisu znali ta pokree FTL brodove kojima su leteli. Oni nisu znali kako funkcionie sistem navigacije, niti ta rade komandni ureaji. Oni nisu znali kako da itaju Hii-karte, a nisu ni imali nijednu koju bi mogli itati, zato to su one bile pronaene tek deceniju poto je Klara bila usisana u onu crnu rupu. Mene zadivljuje koliko mnogo ljudska inteligencija moe da postigne na osnovu tako malo informacija. Eto tu je bila moja izgubljena ljubav, Dil-Klara Mojnlin, izgubljena vie nego ikada otkako je pronaena. Ona je dobro poznavala Kapiju. Ali Kapija koju je ona poznavala bila je iezla. Njen ivot je preskoio jedan takt, i sve to je ona poznavala ili volela ili za ta je bila zainteresovana pretrpelo je promene tokom treine stolea dok je ona, kao neka zaarana princeza u umi, prespavala to vreme. "Sreno", rekao je Von, ali ta bi moglo predstavljati sreu za uspavanu lepoticu iji princ se oenio nekom drugom? "Mali zajam", rekao je Von, i ispostavilo se da je tako i bilo. Deset hiljada dolara. dovoljno da plati raune za nekoliko dana - a onda ta? Uzbudljivo e biti, razmiljala je Klara, doznati izvesne injenice zbog kojih su ginuli ljudi kao to je ona. I tako, kad je nala sebi sobu i neto pojela, krenula je u biblioteku. U njoj se vie nisu nalazile rolne sa magnetnim trakama. Sada se sve nalazilo na nekoj vrsti druge generacije molitvenih lepeza Hiija (molitvene lepeze! znai to je bila njihova namena!) pa je ona morala da unajmi nekoga ko e je nauiti kako da ih upotrebljava. ("Biblioteke usluge 125 dolara na sat, 62,50 dolara", bilo je ispisano na njenoj cedulji koja je ispala iz automata.) Da li je to toliko vredelo? Na Klarino iznenaenje i ogorenje, stvarno nije. Odgovori na tolika pitanja! A, zaudo, tako malo radosti od tih odgovora! Kad je Klara bila svemirski istraiva na Kapiji, pitanja su se bukvalno ticala ivota ili smrti. ta znae ovi znaci na komandnoj tabli Hii-brodova? Koji kursevi leta oznaavaju smrt? Koji oznaavaju novane nagrade? I eto, sada su ovde odgovori, moda ne na sva pitanja - jo se nije

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 85

znalo kako odgovoriti na vano, jezovito pitanje ko su ti Hiiji prvo i pre svega. Ali inae, hiljade i hiljade odgovora, ak odgovora na pitanja koja niko nije umeo ni da postavi pre trideset godina. Meutim, odgovori je nisu naroito oduevili. Pitanja su izgubila svoju vanost jer ste znali da se odgovori na njih nalaze na kraju knjige. Jedna grupa pitanja za ije odgovore je bila zainteresovana odnosili su se, to znam, na mene. Robinet Brodhed? O, svakako. Mnotvo podataka o njemu nalazilo se u memoriji. Da, oenjen je. Da, jo je iv, ak je i dobro. Neoprostivo, po svemu sudei bio je srean. Takoe neoprostivo, bio je star. Nije bio osuen i oronuo, razume se i na glavi je jo imao svoju kosu a lice mu je bilo bez bora, ali to je bilo zahvaljujui medicinskom kompletu sa dodacima, pouzdanom isporuiocu zdravlja i mladosti onima koji to mogu sebi da dozvole. Robinet Brodhed je oigledno sebi mogao da dozvoli sve. Pa ipak je izgledao stariji. Vrat mu je podobro odebljao, osmeh u koji je gledala na PV ekranu odavao je samopouzdanje koje nije pripadalo onom smuenom, preplaenom oveku koji joj je izlomio zub i zakleo se da e je uvek voleti. Sad je Klara dobila kvantitativnu procenu jo jednog izraza: "Uvek". Ta re oznaava period znatno krai od trideset godina. Kad se dobro oneraspoloila u biblioteci, krenula je u etnju po Kapiji da bi videla kakve su se promene dogodile. Asteroid je postao bezliniji i civilizovaniji. Sada je na Kapiji bilo raznoraznih preduzea. Jedna velika samoposluga, ekspres-restoran, stereo-fonski bioskop, rekreacioni centar, lepi novi pansioni za turiste, blistave radnje sa suvenirima. Sad ste na Kapiji mogli svata da radite. Ali te stvari nisu privlaile Klaru. Jedina stvar koja ju je zapravo zanimala bio je kazino u vretenastoj prostoriji, koji je zamenio nekadanji Plavi pakao; ali takav luksuz ona sebi nije mogla da dozvoli. Ona sebi uopte nije mogla mnogo toga da dozvoli, zapravo, pa je bila utuena. enski asopisi iz njene rane mladosti bili su puni onih smenih sitnih trikova za savlaivanje utuenosti - nazivali su ih strip-savetima. Oistite sudoper. Pozovite nekog na PV. Operite kosu. Ali ona nije imala sudoper, a koga bi mogla da pozove na Kapiji? Poto je i po trei put oprala kosu, poela je ponovo da misli na Plavi pakao. Nekoliko malih uloga, odluila je, nee promeniti njen budet ak i ako izgubi - znaie, zapravo samo odricanje od nekih luksuza jo kratko vreme... Posle jedanaestog kruga na ruletu ostala je bez groa. Grupa turista iz Gabona upravo se spremala da krene; smejali su se i spoticali, a iza njih, za kratkim uzanim barom Klara je ugledala Doli. Odlunim korakom joj je prila i kazala: "Hoete da me astite jednim piem?" "Svakako", ree Doli ne ba oduevljeno, i mahnu rukom barmenu. "A da li biste mogli da mi pozajmite neto novca?" Doli se nasmeja iznenaeno. "Izgubili ste svoj ulog, je l' tako? Ala ste se obratili na pogrenu adresu! Ne bih ja astila piem da mi neki turisti nisu dobacili par etona za sreu." Kad je stigao viski sa sodom Doli je podelila sitni koji se nalazio pred njom na dva dela i jedan deo gurnula ispred Klare. "Mogli biste opet da okuate sreu kod Vona", kazala je, "samo on nije najbolje raspoloen." "to nije nikakva novost", odvratila je Klara, nadajui se da e joj viski popraviti raspoloenje. Ali nije. "O, u gorem je raspoloenju nego obino. Meni se ini da e se uskoro opet uvaliti u gadan sos." tucnula je na svoje iznenaenje. "O emu je re?" upitala je Klara oklevajui. Vrlo dobro je znala da e joj devojka odgovoriti ako je zapita, ali pomislila je, time joj samo uzvraa za ono malo sitnia. "Uhvatie oni njega pre ili kasnije", kazala je Doli, nateui flau ponovo. "On je takav krelac to je dolazio ovamo a mogao je da vas bilo gde iskrca i nabavi svoje proklete bombone i kolae." "Pa, vie volim to sam ovde nego da sam na nekom drugom mestu", ree Klara pitajui se da li je to istina. "Ne budite glupi. Nije on to zbog vas uinio. On je to uinio zato to smatra da moe tako da uradi nekanjen bilo ta, bilo gde. Zato to je krelac." Zlovoljno je buljila u flau. "Krelast, ako

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 86

razumete ta hou da kaem? ak i u krevetu je krelac. Prie mi tako sa izrazom na licu kao da pokuava da se priseti kako se otvara plakar u kome stoji hrana, znate? A onda me razodene, pa pone da me gura, da eprka, da muva. Mislim da bi trebalo da mu napiem jedan prirunik kako se to radi. Krelac." Koliko je pia moglo da se kupi za onaj ulog to Klara nije znala - nekoliko, u svakom sluaju. Neto kasnije, Doli se setila da je trebalo da kupi kolae sa orasima i okoladne bombone punjene likerom. Jo neto kasnije, dok je sama bazala unaokolo, Klara shvati da je gladna. To je shvatila kad je osetila miris hrane. Preostalo joj je bilo jo malo Dolinog sitnia u depu. Nije bilo dovoljno za pristojan ruak i uostalom bilo bi pametno da se vrati u svoju sobicu i pojede hranu koja je uraunata, ali emu bi sluilo da se i dalje vlada pametno? Osim toga miris se oseao tu, blizu. Ona proe kroz nekakav svod napravljen od Hii-metala, porui neto nasumce, i sede sasvim blizu zida. Uvukla je prst u sendvi da bi videla ta jede; verovatno neto sintetino, ali sigurno ne potie iz rudnika hrane ili morskih farmi, reklo bi se po ukusu. Nije loe. U svakom sluaju, nije jako loe, mada ionako nije mogla da se seti nijednog jela koje bi joj stvarno bilo po ukusu u tom trenutku. Jela je polako, analizirajui svaki zalogaj, ne toliko to je to ova hrana zasluivala koliko zbog toga to je na taj nain odlagala ono sledee to e morati da uini, naime da razmisli ta e da uini sa preostalim svojim ivotom. Onda je primetila neko komeanje. istaica je duplo revnosnije istila pod, zvirei preko ramena pri svakom pokretu metlom, osoblje za ankom stajalo je uspravnije, govorilo jasnije. Neko je bio uao. Bila je to jedna ena, visoka, ne mlada, lepa. Debele vitice mrkoute kose bile su joj putene niz lea, a razgovarala je ljubazno, ali autoritativno, kako sa osobljem tako i sa muterijama podvlaei prste ispod polica da vidi da nisu prljave, grickajui koricu da vidi da li je rskava, proveravajui da li su drai za salvete napunjeni, ak privezujui razvezanu kecelju istaici. Klara je netremice gledala u nju shvativi, gotovo uplaeno, o kome se radi. Ona! Ba ona! ena ije je fotografije videla u tolikim reportaama o Robinetu Brdhedu koje je videla u biblioteci. S. Ja. Lavorovna-Brodhed, prilikom otvaranja restorana sa UVKA-hranom u Persijskom zalivu. S. Ja. Lavorovna-Brodhed obavie krtenje modifikovanog interstelarnog transportera. S. Ja. Lavorovna-Brodhed, direktor programa za proirenje kompjuterske mree podataka. Mada je ovaj sendvi bio otprilike poslednja mrva hrane koju je Klara mogla sebi da kupi, ona nije mogla sebe da natera da ga pojede do kraja. Polagano je krenula ka izlazu, lica okrenutog u stranu, gurnula je posluavnik u kontejner za otpatke i udaljila se. Postojalo je samo jedno mesto na koje je mogla da ode. Kad je videla da je Von na tom mestu sam, shvatila je kao direktnu poruku provienja to je reila da tako postupi. "Gde je Doli?" upitala je. On je leao u viseoj mrei, i zlovoljno otkidao komadie svee papaje - kupljene po ko zna kojoj neverovatnoj ceni koju Klara nije mogla ni da zamisli. Rekao je: "Stvarno gde je, da, to bih i ja hteo da znam! Obraunau se ja sa njom kad se bude vratila, o, da!" "Ja sam izgubila novac", ree mu ona. On pun prezira slee ramenima. "I", lagala je ona, izmiljajui dok je govorila, "dola sam da vam kaem da ste i vi izgubili. Oni se spremaju da vam uzapte brod." "Uzapte!" nadade on dreku. "ivotinje! Kopilad! Oh, kad samo ugledam Doli, verujte mi mora biti da im je ona ispriala za moju specijalnu opremu!" "Ili ste to sami uinili", uzvrati Klara grubo, "jer ste sigurno negde glasno odvalili. Imate samo jednu ansu." "Jednu ansu?" "Moda jednu ansu, ako ste dovoljno bistri i dovoljno hrabri." "Dovoljno bistar! Dovoljno hrabar! Vi se zaboravljate, Klaro! Vi zaboravljate da sam ja prvi deo ivota proveo sasvim sam."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 87

"Ne, nita ja ne zaboravljam", ree ona nestrpljivo, "jer mi vi ne date da zaboravim. Sad je vano ta ete sledee da uradite. Jeste li se spakovali, jesu li sve zalihe ukrcane u brod?" "Zalihe? Nisu, naravno da nisu. Zar vam nisam rekao? Sladoled jeste, eerne table jesu, ali moji kolai s orasima i okoladne bombone..." "Do avola neka idu okoladne bombone", ree Klara, "a poto nije tu kad je potrebna, do avola neka ide i Doli. Ako elite da sauvate svoj brod, krenite sada." "Sada? Sam? Bez Doli?" "Sa njenom zamenicom", ree Klara saeto. "Kuvarica, drubenica u postelji, neko na koga ete se drati - eto me, tu sam. Kvalifikovana sam. Moda ne kuvam tako dobro kao Doli, ali bolje umem da vodim ljubav. U svakom sluaju - ee. A vi nemate vremena za premiljanje." On je buljio u nju jedan trenutak otvorenih usta. Onda mu se usne razvukoe u osmeh. "Ponesi ove kutije to se nalaze na podu", naredi joj on, "kao i onaj paket ispod mree za ljuljanje. I..." "ekaj malo", usprotivila se ona. "Postoji granica koliko mogu da ponesem stvari, zna." "to se tie tih granica", odvrati on, "otkriemo mi to na vreme, uveravam te. Sada nemoj da se raspravlja. Jednostavno uzmi ovu vreu i napuni je i onda polazimo, a dok ti to bude radila ispriau ti jednu priu koju sam uo od mrtvaca pre mnogo godina. Bila dva svemirska istraivaa koji su otkrili veliko blago u jednoj crnoj rupi a nisu mogli da smisle kako da ga odande izvade. Najzad jedan ree: 'A, sad znam. Ja sam poneo sa sobom moju makicu. Vezaemo je prosto za blago i ona e da ga izvue napolje.' Na to e drugi svemirski istraiva: 'O, kakva si ti budala! Kako moe malo mae da izvue blago iz crne rupe?' A prvi svemirski istraiva ree: 'Nisam ja, nego si ti budala. Bie lako, jer, pogledaj, ja imam bi'." 16. Od Kapije su potekli svi moji mnogobrojni milioni, ali od Kapije takoe mene podilazi jeza. Doavi ovamo, kao da sam presreo samog sebe iz prolosti. Presreo sam sebe kao mlado ljudsko bie, bez prebijene pare, prepadnuto, oajno, koje je moglo da bira samo izmeu odlaska na jedno putovanje na kome bi moglo da nastrada i ostajanja na jednom mestu na kome niko ne bi voleo da ivi. Mesto se ba i nije toliko promenilo. I dalje niko ovde ne bi voleo da ivi, mada se ovde ivelo a turisti su neprestano dolazili i odlazili. Ali barem putovanja nisu vie bila onako vratolomno opasna kao nekada. Dok smo pristajali, rekao sam svome kompjuterskom programu Albertu Ajntajnu, da sam nainio jedno filozofsko otkrie, naime, da ravnotea ostaje neporemeena. Kapija je sve bezbednija, dok je itava naa postojbina, planeta Zemlja sve opasnija za ivot. "Moda postoji neki zakon ouvanja ljudske bede koji svakom oveku obezbeuje prosean kvantum zle kobi, koji mi zapravo moemo samo da dodamo s jedne ili druge strane?" "Kad pone da govori takve stvari, Robine", uzdahnu on, "onda ja ponem da se pitam da li su dijagnostiki programi dobri onoliko koliko bi trebalo da budu. Jesi li siguran da zbog operacije nema bolove?" On je sedeo, odnosno izgledalo je da sedi na ivici sedita dok je ovo govorio, navodei nau letelicu na sletanje, ali ja sam znao da je to njegovo pitanje retoriko. On me je sve vreme nadzirao, razume se. Jedan od manjih artefakta koje su Hiiji ostavili za sobom bio je anizokinetiki perforator jednostavna sprava koja je mogla da pretvori pod izvesnim uglom pritisak u potisak podjednake jaine. Ispostavilo se da je zasnovana na produbljenoj i elegantnoj teoriji. Nain na koji su je ljudi upotrebili nije ba bio takav - najpopularniji proizvod nainjen sa anizokinetikim materijalom bio je duek sa "federima" ija je sila bila vektorska a ne skalarna, i poveavala je uzbudljivost seksualne aktivnosti. Seksualne aktivnosti! Koliko mnogo vremena ljudska bia trae na te stvari. im smo konano pristali, izvadio sam iz itaa lepezu sa Albertovim programom, stavio ga pod miku i uputio se ka svom novom brodu. "Neemo u razgledanje?" upitala je Esi, gledajui u mene paljivo gotovo sa istim iozrazom lica kao Albert neto ranije. "Onda, hoe li da poem s

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 88

tobom?" "Stvarno sam uzbuen zbog tog broda", rekao sam, "i hou da odem samo da ga pogledam. Ti moe posle da doe tamo." Znao sam da gori od elje da vidi kako napreduje njen omiljeni restoran koji se nalazio ovde. Razume se, tada nisam znao na koga bi mogla da naleti. I zato nisam mislio ni na ta odreeno dok sam se verao u svoju sopstvenu, linu, ljudskom rukom sagraenu meuzvezdanu svemirsku jahtu, i dabogda crko ako nisam bio ba onoliko uzbuen kao to sam rekao Esi. Hou da kaem, prie iz detinje mate - ostvarene! Brod je bio istinski. I bio je samo moj, i imao je sve. U najmanju ruku, skoro sve. Imao je kabinu za kapetana broda sa divnim, irokim anizokinetikim krevetom i pravim toaletom iza vrata. Imao je ostavu punu zaliha i neto to je bilo sasvim nalik na pravu kuhinju. Imao je takoe dve radne kabine, jednu za Esi a drugu za mene, sa skrivenim leajevima za goste u sluaju da ikada poelimo da imamo drutvo. Imao je prvi ljudskom rukom uraen pogonski sistem koji je sa uspehom testiran na jednoj civilnoj letelici broj od brzine svetlosti - to jest, neki delovi su pripadali Hiijima, i bili su pokupljeni sa oteenih izviakih brodova, ali veinu delova napravila je ljudska ruka. I bio je snaniji, i imao vei, bri pogonski ureaj. Imao je odreeno mesto za Alberta, jednu utinu kutiju za lepezu sa njegovim imenom ugraviranim na kutiji; ubacio sam ga tamo ali ga nisam aktivirao; dopalo mi se da sam procunjam unaokolo. Imao je lepeze sa puno snimljene muzike i PV komada i prirunika i specijalizovanih programa tako da mogu da radim to god mi padne na pamet, isto kao i Esi. Imao je monitor prekopiran sa onog u velikom transportnom brodu S. Ja., sa ekranom deset puta veim od onih malih zamagljenih ploa u izviakim brodovima. Imao je zapravo sve to sam ikad poeleo da ima jedan brod, i jedina stvar koju nije imao bilo je ime. Seo sam na ivicu velikog anizokinetikog kreveta, oseajui smene ubode odozdo zato to je on odskakao navie umesto da se sabija u stranu kao normalan duek, i poeo da razmiljam o tom problemu. Ovo je bilo dobro mesto za razmiljanje te vrste poto je osoba koja e ovaj krevet deliti sa mnom bila osoba ije ime sam hteo da dam brodu. Meutim, ve sam velikom transporteru dao njeno ime. Naravno, razmiljao sam, ima naina da se ovaj problem rei. Mogao bih ga nazvati Semja. Ili Esi. Ili to se toga tie, Ga Robineta Brogdheda, mada bi to bilo prilino glupo. A stvar je bila dosta hitna. Mi smo bili sasvim spremni za polazak. Na Kapiji nas nita nije zadravalo, sem to ja nisam mogao da podnesem pomisao da poletim u brodu koji nema ime. Nalazio sam se u komandnoj kabini i seo na pilotsko sedite. Ovo je bilo izgraeno za ljudsku zadnjicu, i ve samo zbog toga predstavljalo ogromno poboljanje u odnosu na stari model sedita. Kad sam kao dete bio u rudnicima hrane, imao sam obiaj da sedim na kuhinjskoj stolici, ispred radarske penice, i da se pretvaram da pilotiram svemirskim brodom sa Kapije u udaljene zakutke vaseljene. Sada sam otprilike uradio to isto. Pruio sam ruku i dotakao tokie za podeavanje kursa i zamislio kako pritiskam dugme za aktiviranje broda i - i - pa eto, matao sam. Zamiljao sam kako jurim kroz svemirsko prostranstvo na onaj isti bezbrini, pustolovni, nain kao kad sam bio dete. Obilazim kvazare. Hrlim u pravcu oblinjih, tuih galaksija. Zalazim u omota od silicijumske praine oko jezgra. Susreem jednog Hiija! Ulazim u jednu crnu rupu... Ovde se fantaziranje prekinulo zato to je postalo suvie lino i suvie stvarno, ali sam ja iznenada shvatio da sam naao ime za brod. Ono savreno odgovara Esi, a nije ponavljanje imena datog brodu S. Ja. Verna draga. Bilo je to savreno ime! Ako je tako, zato sam imao neko nejasno sentimentalno, melanholino, enjivo oseanje? O ovome nisam hteo da razmiljam. Uostalom, sad kad je reeno kako da mu bude ime, trebalo je obaviti izvesne stvari: registracija broda mora da se promeni, dokumenti u vezi sa osiguranjem broda moraju se ispraviti - svet mora da bude obaveten o mojoj odluci. I to tako to u rei Albertu da sve to obavi. Zato sam isprobao da li lepeza vrsto stoji u utinici i onda sam ga ukljuio.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 89

Jo se nisam bio navikao na novog Alberta i zato sam se iznenadio kad se on pojavio ne u holografskom ramu, ne ak ni u blizini lepeze podataka, ve u vratima glavne kabine. Stajao je tamo nalaken o sopstvenu aku, drei u slobodnoj ruci lulu i mirno gledajui oko sebe, apsolutno kao da je upravo uao na vrata. "Divan brod, Robine", rekao je. "estitam ti." "Nisam znao da moe ovako da skae unaokolo!" "Ja zapravo ne skaem unaokolo, dragi moj Robine", podvukao je on ljubaznim tonom. "To je deo moga programa da u najveoj moguoj meri simuliram realnost. Da se pojavim kao duh iz boce to ne bi izgledalo realistino, zar ne?" "Fini si ti program, Alberte", priznadoh ja, na ta on ree, smeei se: "I vrlo budan, ako mogu tako da kaem, Robine. Na primer, mislim da tvoja dobra ena upravo dolazi ovamo." On se pomeri u stranu - sasvim nepotrebno! - kad je naila Esi, koja je dahtala i izgledala kao da se trudi da ne izgleda uznemireno. "ta se desilo?" upitao sam je, odjednom uznemiren. Ona nije odmah odgovorila. "Znai, nisi uo?" rekla je napokon. "uo ta?" Ona je gledala iznenaeno, ali i sa izrazom olakanja. "Alberte? Nisi uspostavio vezu sa kompjuterskom mreom podataka?" "Upravo sam se spremao da to uinim, go Brodhed", ree on utivo. "Ne! Nemoj! Treba - ah - treba prvo da podesim napon za postojee uslove na Kapiji." Albert je zamiljeno napuio usne ali nije nita rekao; ja nisam bio toliko uzdran. "Esi, napolje s tim! O emu je re?" Ona sede na klupicu pored aparata, hladei se rukama. "Ona hulja Von", ree. "Ovde je! Ceo celcati asteroid o njemu pria. Ba me udi da ti nisi uo. U-u-u-h! Toliko sam trala! Bojala sam se da e se ti uznemiriti." Ja se popustljivo nasmeih. "Operacija je obavljena pre toliko nedelja, Esi", podsetio sam je. "Nisam ja toliko osetljiv - niti bih se toliko uzbudio zbog Vona, to se toga tie. Imaj malo vie poverenja u mene." Ona me paljivo zagleda, a onda klimnu. "Tano je", priznala je. "Glupa sam bila. Pa onda, idem natrag na posao", nastavila je, ustala i krenula ka vratima. "Ali zapamti, Alberte, nikakvo prikljuivanje na kompjutersku mreu preko interfejsa dok se ja ne vratim!" "ekaj!" povikao sam ja. "Nisi ula novost." utala je dok sam ja s ponosom govorio: "Naao sam ime za brod. Verna Draga. Kako ti se dopada?" Ona je dugo premiljala, sa izrazom na licu koji je bio mnogo vie neodluan, a mnogo manje oduevljen nego to sam oekivao. Onda je kazala: "Da, odlino ime, Robine. Neka Bog blagoslovi nju i sve one koji u njoj 'plove', a? Sad moram da idem." Posle dvadeset pet godina jo nisam sasvim dobro shvatao Esi. I rekao sam to Albertu. On je sedeo komotno na stolici ispred Esinog toaletnog stoia, gledajui se u ogledalu; slegao je ramenima. "Misli li da joj se ime nije dopalo?" upitao sam ga. "Ime je lepo!" "Pa tako je, Robine", sloio se on, okuavajui razne izraze lica pred ogledalom. "I kao da nije imala elju da razgleda brod!" "Izgleda da joj je neto bilo na pameti", sloio se on. "Ali ta? Kunem se", ponovio sam ja, "da je uvek ne razumem." "Priznajem da je ni ja uvek ne razumem, Robine." "to se mene tie", ree on, okrenuvi lea ogledalu i namignuvi mi, "pretpostavljao sam da je to zato to sam ja maina a ti si ljudsko bie. Pitam se o emu se radi u tvom sluaju?" Gledao sam ga netremice, pomalo zabrinuto, a onda sam se nasmejao. "Prilino si udan otkako ima novi program, Alberte", rekao sam mu. "ta ima od toga da se pretvara kao da se ogleda u ogledalu kad ja znam da na taj nain zapravo nita ne moe da vidi?" "ta ima ti od toga da gleda u Vernu Dragu, Robine?" "Zato ti uvek na pitanje odgovara pitanjem?" odvratio sam ja, na ta se on glasno nasmejao. Ovo je bilo stvarno ubedljivo izvedeno. Otkako imam Albertov program on je uvek umeo da se

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 90

smeje, ak i da pravi sopstvene viceve, ali ste uvek znali da se to smeje slika. Mogli ste smatrati da je to slika neke prave osobe ako ste eleli - da budemo otvoreni, ja sam uvek to eleo - kao slika neke osobe koja se pojavi na piezofonu. Ali nije bilo, kako da to nazovem? Prisutnosti. A sad je bilo. Nisam mogao da osetim njegov miris. Ali sam mogao da opazim njegovo fiziko prisustvo u sobi ne samo preko ula vida i sluha. Temperatura? Opaaj mase? Ne znam. Sve ono po emu moete da prepoznate da ima nekoga pored vas. "Odgovor je u stvari to", ree on pribrano, "da ovaj moj izgled odgovara novom brodu, ili da sam obuen u praznino odelo, ili ve kakvu god eli analogiju. I sad ja to kao osmatram da bih video koliko mi se dopada. Kako se tebi dopada, to je na kraju krajeva vanije?" "Nemoj da si preskroman, Alberte", rekao sam mu. "Meni se veoma dopada, samo bih voleo da se prikljui na mreu podataka. eleo bih da doznam da li je bilo koji od ljudi s kojima sam razgovarao uinio neto s onim podacima o teroristima, na primer." "Ja u naravno postupiti onako kako mi ti naredi, Robine", ree on, "ali ga Brodhed je bila vrlo jasna." "Ne, ne bih eleo da se raspadne ili da oteti svoje potprograme. Znam ta u da uradim", rekao sam ja, i ustao dok je sijalica iznad mene treperila. "Otii u u hodnik i ukjuiu se u komunikacioni sistem - pod uslovom", naalio sam se, "da nisam zaboravio kako da sasvim sam obavim poziv." "Pa, razume se, da to moe da uini", ree on. Glas mu je bio uznemiren, iz nekog razloga. "Meutim, to nije potrebno, Robine." "U redu, nije", rekoh ja, zastajui na pola sobe. "Ali sam radoznao, zna." "to se tie tvoje radoznalosti", ree on, smeei se dok je nabijao duvan u lulu - ali smeak je bio usiljen, pomislih ja. "to se toga tie, mora znati da sam sve dok nismo sleteli bio u neprestanoj vezi sa mreom podataka. Nije bilo nikakvih novosti. Dodue, mogue je da je i odsustvo novosti samo po sebi zanimljivo. ak ohrabrujue." Nisam se jo svikao na novog Alberta. Ponovo sam seo i zagledao se u njega. "Ti si vraki zagonetan, dr Ajntajne", rekao sam mu. "Samo kad saoptavam informaciju koja je sama po sebi sasvim nejasna." Nasmeio se. "General Mancbergen ovoga trenutka ne prima tvoj poziv. Senator kae da je on uinio sve to je mogao. Msje Ijsinger kae da se Kvjatkovski i na prijatelj iz Malezije nisu odazvali na njegove pokuaje da se sa njima u tvoje ime sastane, a od Albanaca je primio samo sledeu poruku, 'Ne brinite'." "to znai da se neto deava!" povikao sam ja, skaui ponovo na noge. "Neto se moda deava", ispravio me je on, "i ako je tako zapravo, sve to moemo to je da pustimo da se dogodi. U svakom sluaju, Robine", ree on, sad ve ulagujui se, "ja bih lino vie voleo da ti u ovom trenutku ne naputa ovaj brod. Iz jednog vrlo dobrog razloga: kako zna da ovde nije neka druga osoba s pitoljem i tvojim imenom na svom spisku?" "Neki terorista? Ovde?" "Ovde ili u Roterdamu, po emu bi jedno bilo manje verovatno od drugog mesta? Dozvoli mi da te podsetim, Robine, da ja u tim stvarima nisam bez iskustva. Nacisti su jedno vreme ucenili moju glavu na dvadeset hiljada maraka; budi siguran da sam dobro pazio da ih neko ne zaradi!" To je dolazilo negde s leve strane. Ja zastadoh u vratima "Nacisti?" "Nacisti, Robine. Grupa terorista koja je uzurpirala vlast nad nemakim narodom pre mnogo godina, kad sam ja bio iv." "Kad si ti bio ta?" "Hou da kaem, razume se", slee on ramenima, "kad je istinsko ljudsko bie ije ime si mi dao bilo ivo, ali sa mog gledita ovu razliku je nepotrebno praviti." On stavi napunjenu lulu u dep, rasejano, pa sede na tako prirodan i ljubazan nain da sam i ja ponovo seo, automatski. "Pretpostavljam da se jo nisam sasvim navikao na tebe u novom izdanju, Alberte", rekao sam. "Sad je pravi trenutak za to, Robine." On se smeio, epurei se. Stvarno je sada bio uverljiviji. Stari hologrami su ga prikazivali u otprilike deset razliitih karakteristinih poza, obuenog u

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 91

previe komotan demper ili majicu, sa podignutim ili zarozanim arapama, u patikama ili papuama, sa lulom ili olovkom u ruci. Danas je bio obuen u majicu, naravno, ali preko nje je imao jedan od onih debelih dempera u evropskom stilu koji se spreda zakopavaju i imaju depove i mogli bi se, zapravo, smatrati kao sako osim to su ispleteni od vune. Na demperu je bilo jedno dugme sa natpisom Dva odsto, dok je na bradi imao mali ekinjast izrastak koji je pokazivao da se jutros nije obrijao. Pa, naravno da se nije obrijao! I nikad se i nee brijati budui da nije nita drugo do holografska projekcija jednog elektronskog ureaja - ali izgledao je toliko ubedljivo i prirodno da sam mu gotovo ponudio svoj brija!" Ja se nasmejah i zavrteh glavom. "ta znai ovo Dva odsto?" "A", odvrati on snebivajui se, "to je bila parola u mojoj mladosti. Kada bi dva odsto oveanstva odbilo da se bori, ne bi bilo ratova." "Da li veruje da je i sada tako?" "Ja se nadam da je tako, Robine", ispravi me on. "Moram da priznam da vesti koje stiu ba i ne potkrepljuju tu nadu. Da li bi hteo da sazna i ostale vesti?" "Valjda bih hteo", odgovorio sam posmatrajui ga kako prelazi za Esin toaletni stoi. Seo je na klupicu ispred njega, dokono se igrajui flaicama parfema i raznim enskim ukrasima dok je govorio; toliko je izgledao ljudski, toliko prirodan, da mi je to odvlailo panju od onoga to je govorio. to je bilo dobro, jer su vesti bile vrlo loe. Teroristi su bili aktivniji vie nego ikad. Razaranje Lofstromove petlje bio je zaista samo poetak jednog ustanka, dok se mali, krvavi rat odigravao u itavom tom delu June Amerike. Teroristi su ubacili otrov koji izaziva botulizam u rezervoar Steinz, pa London sada pati od ei. Takve vesti nisam eleo da sluam, i to sam mu kazao. Mada je zanimljivo da vidim sebe sa Robinovog stanovita, to nije ba prijatno. Gospoa Brodhed me je programirala tako da mogu da govorim, delam, ak i mislim kao to bi to inio pravi Albert Ajntajn kad bi bio iv i mogao da preuzme moju ulogu. Izgleda da Robin smatra da je to groteskno. U izvesnom smislu on je u pravu. Ljudska bia jesu groteskna! On uzdahnu, sloivi se sa mnom. "Bilo je pitomije doba kad sam ja iveo", ree on sa enjom u glasu. "Mada ne savreno, dakako. Moda sam mogao da postanem predsednik Izraela, jesi li to znao, Robine? Da. Ali smatrao sam da to ne mogu da prihvatim. Uvek sam bio pristalica mira, a drava ponekad mora da zarati. Leb mi je jednom prilikom rekao da svi politiari moraju biti bolesni ljudi, i bojim se da je bio u pravu." Onda se dobro uspravio i razvedrio. "Ali ipak ima i nekih dobrih vesti, Robine! Brodhedova nagrada za nauna otkria..." "Kako si rekao?" "Sea se, Robine", ree on nestrpljivo, "sistem dodeljivanja nagrada koji si me ovlastio da pokrenem ba uoi tvoje operacije. Ve je poeo da daje prve plodove." "Reio si tajnu Hiija?" "Ah, Robine, vidim da se ali sa mnom", ree on blago me prekorevajui. "Razume se, nema jo nita tako ogromnih razmera. Ali postoji jedan fiziar u Laguna Biu - Bekfurt? Je li ti poznat njegov rad? Onaj koji je predloio sistem za postizanje izravnatog svemira?" "Ne, ak ne znam ni ta znai izravnati svemir." "Ovoga asa", ree on mirei se sa mojim neznanjem, "to nije vano, ali on sada radi na matematikoj analizi nedostajue mase. ini se, Robine, da je taj fenomem sasvim skoranjeg datuma! Na neki nain, masa je dodata svemiru, tokom poslednjih nekoliko miliona godina!" "Oh, au", rekoh ja, trudei se da izgleda kao da razumem o emu se radi. Nisam ga prevario. On strpljivo ree: "Ako se sea, Robine, pre nekoliko godina jedan mrtvac, to jest, jedna ena sa broda koji se sada zove S. Ja., sugerisala nam je da je taj fenomen u nekakvoj vezi sa neim to su radili Hiiji. U to vreme mi smo to odbacili, jer se inilo da za to nema razloga." Robin nije dobro shvatao Dejvisov paradoks, ali u to veme on ak nije shvatao ni mnogo

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 92

uveniji Olbersov paradoks koji je muio astronome jo nekada davno, u devetnaestom veku. Olbersov glasi: Ako je vaseljena beskonana, trebalo bi da postoji beskonaan broj zvezda. To znai da ne bi trebalo na crnom nebu da vidimo pojedinane zvezde ve svod sainjen od zvezdane svetlosti, zaslepljujue bele boje. I on je to matematiki dokazao. (Ono to on nije znao to je da su zvezde grupisane u galaksije ime se ova matematika menjala.) Onda je sto godina kasnije Pol Dejvis rekao: Ako je tano da se vaseljena stalno iznova ciklino iri i skuplja i, ako je mogue da mali komadi materije ili energije ostane nezdrobljen, i pree u novu vaseljenu, onda bi se u beskonanom vremenu ta preostala svetlost beskonano uveala i mi bismo ponovo dobili Olbersovo nebo. Ono to on nije znao to je da broj oscilacija iz kojih je malena koliina energije izostavljena nije beskonaan. Mi smo se sluajno nalazili u prvoj od njih. "Seam se", rekao sam ja, to je samo delimino bilo neistinito. Stvarno sam se seao da je Albert imao tu ludaku ideju da su, iz nekog nepoznatog razloga, Hiiji nastojali da kolapsiraju vasionu i vrate je u stanje praiskonskog atoma kako bi nanovo izazvali Veliki prasak i tako stvorili novu vaseljenu u kojoj e vladati neto drugaiji fiziki zakoni. A onda se predomislio. On mi je sigurno tada objasnio sva svoja rezonovanja, ali ja ih sigurno nisam zapamtio. "Mah?" upitao sam. "Neto u vezi sa ovekom po imenu Mah? I nekoga po imenu Devis?" "Ba tako, Robine!" zatapao je on, gledajui me ozareno. "Mahova hipoteza predoava jedan mogui razlog za to, ali prema Devisovom paradoksu nije verovatno da bi taj razlog mogao da vai. Sada je Bekfurt analitikim putem pokazao da Devisov paradoks ne mora biti primenjiv prosto polazei od toga da je broj irenja i skupljanja vaseljene konaan!" On je ustao i hodao po sobi, prezadovoljan sam sobom da bi mogao da sedi mirno. Meni nije bilo jasno emu se toliko raduje. "Alberte", rekao sam nesigurnim glasom, "hoe da mi kae da se vaseljena moda upravo skuplja svuda oko nas i da e nas sve zgnjeiti i od nas napraviti - kako ti ono kae - floem?" "Tano, dragi mome!" "I zbog toga si srean?" "Upravo tako! Oh", ree on, zastavi kod vrata i zagledavi se u mene, "vidim ta te mui. To se nee dogoditi uskoro. Potrajae najmanje nekoliko milijardi godina, sigurno." Ja se zavalih u stolicu, gledajui u njega netremice. Trebae mi malo vremena da se naviknem na ovog novog Alberta. On kao da nije primeivao da neto nije u redu; nastavio je da trtlja o svim onim polusazrelim idejama koje su u njemu iskrsavale sve otkako su one nagrade bile objavljene, i o tome kakve je zanimljive ideje on smiljao zbog njih. Smiljao? "ekaj malo", rekoh ja, mrtei se jer je postojalo neto to nisam dobro razumeo. "Kada?" "ta kada, Robine?" "Kad si o ovome razmiljao? Bio si iskljuen, sem kad smo nas dvojica razgovarali..." "Tano, Robine. Kad sam bio 'iskljuen', kao to ti kae". On namignu. "Sada kad me je ga Brodhed snabdela snanom ugraenom bankom podataka, ja ne prestajem da postojim kad me ti otpusti od sebe, zna." "Nisam znao", rekoh ja. "A to je za mene tako veliko zadovoljstvo, nema pojma! Prosto da razmiljam! To je neto to sam celog ivota najvie eleo. Kao mlad ovek alio sam to nemam prilike da sedim i da razmiljam - da radim takve stvari kao to je, na primer, rekonstrukcija dokaza poznatih teorema iz oblasti matematike i fizike. Sad to mogu vrlo esto da radim, i to mnogo bre nego kad sam bio iv! Duboko sam zahvalan tvojoj eni za to." On nauli jedno uvo. "A evo nje, ponovo, Robine", ree. "Go Brodhed? Upravo sam se setio da vam izrazim zahvalnost za ovaj novi nain programiranja." Ona pogleda u njega zbunjeno, a onda zatrese glavom. "Dragi Robine", ree, "imam neto to moram da ti kaem. Samo as." Ona se okrete Albertu i sasu mu na ruskom tri-etiri reenice. On klimnu sa ozbiljnim izrazom na licu.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 93

Meni ponekad treba mnogo vremena da vidim i ono to mi je ispred nosa ali sad je ve bilo oigledno. Neto se dogaalo to i ja treba da doznam. "Hajde", Esi", rekao sam uznemiren, i to ak jo vie uznemiren zato to nisam znao zbog ega sam uznemiren. "ta se deava? Je li Von uradio neto?" Ona ree pribrano: "Von je otiao sa Kapije, i to sasvim na vreme, svakako, poto se upetljao sa Korporacijom Kapija kao i sa mnogima drugima. Ali ne elim da govorim o Vonu. Nego o eni koju sam primetila u mojoj radnji. Jako je liila, dragi Robine, na enu koju si voleo pre mene po imenu Dil-Klara Mojnlin. Tako jako da sam pomislila da je moda njena erka." Buljio sam u nju. "ta - kako ti zna kako je izgledala Klara?" "Oh, Robine", ree ona nestrpljivo. "Dvadeset pet godina a ja strunjak za informacione sisteme. Ti misli da ne bih sredila da to doznam? Znam je tano, Robine. Imam zabeleen svaki datum." "Da, ali - ona nikada nije imala ker, zna." Ovde sam stao zapitavi se iznenada da li ja to pouzdano znam. Ja sam Klaru veoma mnogo voleo. Ali ne vrlo dugo. Sasvim je mogue da je u njenom ivotu bilo stvari o kojima nije stigla da mi ispria. "U stvari", ree Esi izvinjavajui se, "prva pomisao bila je da je moda tvoja sopstvena ki. Samo teorija, zna. Ali mogua. Mogao si da joj napravi dete, zna. Ali sada..." ona se okrete Albertu i zapita ga: "Alberte? Jesi li zavrio pretraivanje?" "Jesam, go Brodhed." Klimnuo je sa ozbiljnim izrazom na licu. "U izvetaju o Dil-Klari Mojnlin nita ne ukazuje na to da je ikada rodila dete." "I?" On dohvati svoju lulu i poe da je prevre po rukama. "Nema nikakve sumnje u pogledu identiteta, go Brodhed. Ona se ovde prijavila pre dva dana, zajedno sa Vonom." Esi uzdahnu. "Onda", ree ona hrabro, "uopte nema sumnje. ena u radnji bila je Klara glavom, ne neka varalica." U tom trenutku, pokuavajui da shvatim ono to sam upravo uo, ono to sam najvie na svetu eleo, odnosno to je u tom trenutku u svakom sluaju bilo najhitnije potrebno, bilo je umirujue, isceljujue prisustvo moga starog analitikog programa, Sigfrida fon rinka. Bila mi je potrebna pomo. Klara? iva? Ovde? Ako je ta nemogua stvar istinita, ta ja treba da uradim sad? Bilo je lako da kaem sebi da ja Klari ne dugujem nita to joj ve nisam platio. Platio sam joj dugotrajnom oaloenou, dubokom i postojanom ljubavlju, oseanjem da sam neto izgubio koje ak ni tri decenije nisu potpuno zaleile. Ona mi je bila oduzeta, delio nas je jaz koji ja nisam mogao da premostim, a jedina stvar zbog koje sam to mogao da podnesem bila je da sam napokon poverovao da to Nije bila moja greka. Ali jaz je nekako bio premoen. Evo nje! A evo mene, sa ustaljenom enom i sreenim ivotom, u kome nema mesta za enu kojoj sam obeao da u je uvek voleti, i to samo nju. "Ima jo", ree Esi posmatrajui me paljivo. Nisam sasvim dobro pratio razgovor. "Molim?" "Ima jo. Von je stigao sa dve ene, ne sa jednom. Druga ena je Doli Volters, neverna ena osobe koju smo videli u Roterdamu, zna? Mlada osoba. Plana, ona minka razmazana - zgodna mlada ena, ali ne u dobrom raspoloenju. Vojna policija SAD je uhapsila kad je Von otputovao bez odobrenja, pa sam ja otila da s njom porazgovaram." "Doli Volters?" "Oh, Robine, sluaj me molim te! Da, Doli Volters. Samo vrlo malo je mogla da mi ispria jer su policajci imali druge planove sa njom. Amerikanci su hteli da je odvedu u Svemirski Pentagon. Brazilska Vojna policija pokuala je da ih u tome sprei. Velika diskusija, ali su na kraju Amerikanci pobedili." Klimnuo sam u znak da sam razumeo. "Shvatam. Amerikanci su uhapsili Doli Volters." Esi me je otrim pogledom promatrala. "Jesi li dobro, Robine?" "Naravno da sam dobro. Samo sam malo zabrinut jer ako ima trvenja izmeu Amerikanaca i Brazilaca nadam se da ih to nee spreiti da udrue svoje prikupljene podatke."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 94

"Ah", ree Esi, klimajui, "sad je jasno. Videla sam da si zbog neega zabrinut, ali nisam bila sigurna zbog ega." A onda se ugrizla za usnu. "Molim te izvini, dragi Robine. ini mi se da sam i ja malo zabrinuta." Sela je na ivicu kreveta i ljutito se trzala pri svakom ubodu anizokinetikog dueka. "Prvo praktina pitanja", rekla je namrteno. "ta emo sad da radimo? Ovo su alternative. Prva, odlazi da ispita stvar koju je otkrio Volters, kao to je planirano. Druga, pokuava da dozna vie o Dil-Klari Mojnlin. Trea, pojede neto i dobro se ispava preko noi pre nego to bilo ta uini - jer", dodade ona prekorno, "ne sme da zaboravi, Robine, ti si jo pomalo rekonvalescent posle ozbiljne operacije trbuha. Ja lino naginjem treoj alternativi, ta ti misli?" Dok sam ja paljivo razmiljao o ovom tekom pitanju Albert se nakaljao. "Go Brodhed? Palo mi je na pamet da ne bi bilo jako skupo, moda nekoliko stotina hiljada dolara, da se zakupi jedna 'jedinica' na nekoliko dana i uputi u misiju izvianja i snimanja." Zurio sam u njega pokuavajui da shvatim o emu govori. "Naime", objanjavao je on, "mogli bismo je poslati da trai objekat za koji ste zainteresovani da ga locira, da ga osmatra i da nam poalje o tome izvetaj. Brodovi koji nose jednog putnika sada nisu mnogo traeni, verujem, a u svakom sluaju ovde na Kapiji ima ih nekoliko." "Ala je to dobra ideja!" povikala je Esi. "Onda je sreeno, je l' tako? Sredi to, Alberte, i u isto vreme skuvaj nam neto fino za na prvi obed na, ah, na novom brodu Verna Draga." Kako se ja nisam usprotivio, tako smo i uradili. Ja se nisam usprotivio zato to sam bio u oku. Najgora stvar kad ste u oku to je to ne znate da ste u oku dok ste u oku. Ja sam smatrao da sam sasvim lucidan i svestan. I zato sam jeo sve to je stavljeno pred mene i nisam primetio nita neobino sve dok se nisam naao u velikom skakutavom krevetu u koji me je smetala Esi. "Ti nita nisi govorila", rekao sam ja. "Zato to sam te deset puta oslovila, dragi Robine, a ti se nisi odazvao", rekla je ona, uopte me ne optuujui. "Videemo se ujutru." Dosta brzo shvatio sam ta je znaila ova izjava. "Ti e da spava u gostinskoj kabini, znai?" "Da. Ne zbog ljutnje, dragi, ak ni zbog tuge. Prosto da te ostavim da malo bude sam, okej?" "Valjda je tako. Mislim, dobro, vai, srce, to je verovatno dobra ideja", rekao sam, poinjui da razaznajem da je Esi stvarno bila zabrinuta pa sam ak pomislio kako bi trebalo da se ja zbog toga zabrinem. Uzeo sam je za ruku i poljubio u runi zglob pre nego to sam je pustio, potrudivi se da je neto zapitam. "Esi? Da li je trebalo da te konsultujem pre nego to sam brodu dao ime?" Ona napui usne. "Verna Draga je dobro ime", kazala je ona odmereno. Ali izgledalo je kao da ima neke rezerve, a ja nisam znao zato. "Ja bih te pitao", objanjavao sam joj, "ali mi se inilo neukusno. Hou da kaem, da pitam osobu ije ime dajem to je isto kao da te pitam ta hoe za roendan umesto da neto sam smislim." Ona razvue usne u irok osmeh, i opusti se. "Ali dragi Robine, ti me to uvek pita. Nije vano, stvarno. A da, Verna Draga je istinski izvanredno ime, poto sad znam da sam ta verna draga koju si imao u vidu - ja." ini mi se da je Albert opet neto petljao sa onim arobnim napicima za spavanje jer ja sam smesta zaspao. Ali nisam dugo spavao. Tri-etiri sata kasnije leao sam na anizokinetikom krevetu, potpuno budan, prilino miran, veoma zbunjen. Tamo na spoljnoj strani asteroida Kapija gde se nalaze pristanini dokovi, postoji lagana centrifugalna sila usled rotacije. Ono to je dole postaje gore. Jedino ne na Vernoj Dragoj. Albert je aktivirao brod i ista ona sila zbog koje nismo lebdeli u letu, neutralisala je i obrnula smer potiska asteroidove rotacije; ja sam bio neno priljubljen uz onaj neni krevet. Oseao sam lagano zujanje raznih ureaja koji su izmenjivali vazduh i odravali odreeni pritisak u kanalizacionim cevima i obavljali sve one sitne male domae poslove koji su odravali ivot na brodu. Znao sam ako izgovorim Albertovo ime da e se on pojaviti - kako tano, to nisam znao i gotovo da je bilo vredno da ga pozovem da vidim da li e reiti da sa mnom razgovara kroz vrata ili e moda izmileti ispod kreveta da bi me zabavljao. Pretpostavljam da se u hrani nalazio i

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 95

euforik i sredstvo za spavanje jer sam se sasvim leerno odnosio prema svojim problemima mada to oseanje leernosti nipoto nije moglo da ih rei. Koje probleme reavati? To je bio prvi problem. Moja lista prioriteta za poslednjih nekoliko nedelja toliko je puta bila preureivana da vie nisam znao koji problem da stavim na vrh gomile. Postojao je teak, opasan problem terorista i njega je bilo vano reiti iz razloga koji nisu bili samo moji lini; ali on je bio potisnut za jedno mesto kad sam uo za onaj novi problem koji mi je prezentirao Odi Volters u Roterdamu. Postojao je problem moga zdravlja ali je on bar privremeno izgledao latentan. I postojao je novi i nereivi Klarin problem. Bilo kojim od njih mogao sam se pozabaviti. Sva etiri sam mogao razreiti - na ovaj ili onaj nain - ali kako? ta bi trebalo da uradim kad ustanem? Na to nisam znao odgovor pa zato nisam ustao. Ponovo sam zapao u san a kad sam se probudio vie nisam bio sam. "Dobro jutro, Esi", rekao sam pruajui se da je uhvatim za ruku. "Dobro jutro", rekla je ona prislanjajui moju ruku uz svoj obraz na uobiajeno nean nain. Ali htela je da razgovara o jenoj neuobiajenoj temi. "Da li se dobro osea, Robine? Dobro. Ja sam razmiljala o tvojoj situaciji." "Razumem", rekoh ja. Osetih kako sam sve vie napet; moja oputenost i mir polako su nestajali. "Koja je ta situacija?" "Situacija u vezi sa Klarom Mojnlin, naravno", rekla je ona. "Vidim da je to za tebe teko, dragi Robine." "Oh", rekao sam ja neodreeno, "to se deava." Nije to bila situacija o kojoj sam lako mogao da razgovaram sa Esi, ali to nije spreilo Esi da pokua da o njoj sa mnom razgovara. "Dragi Robine", rekla je; glas joj je bio miran a izraz lica blag u slabo osvetljenoj sobi, "nema smisla da sve to uva u sebi. Ako ga priguuje, eksplodirae." Stisnuh joj ruku. "Uzima li ti asove kod Sigfrida fon rinka? Tako mi je on uvek govorio." "Dobar je to bio program, taj Sigfrid. Molim te da mi veruje da ja razumem ta je u tvom srcu." "Znam da razume, samo..." "Samo", klimnu ona, "nezgodno ti je da o tome razgovara sa mnom jer sam u ovom sluaju Druga ena. Bez koje ne bi bilo problema." "To nije istina, do avola!" Nisam imao namere da viem ali moda je na kraju krajeva neto u meni bilo prigueno." "Netano, Robine. Istina je. Da ja nisam postojala mogao si da ide da trai Klaru, bez sumnje da je nae, a onda da odlui kako da razrei ovu zabrinjavajuu situaciju. Moda biste opet postali ljubavnici. Moda ne - mlada je to ena, ta Klara, moda ne bi elela staru olupinu punu rezervnih delova za ljubavnika, a? Izbacujem ovu mogunost. Izvini." Razmislila je za trenutak, a onda se ispravila. "Ne, nije istina; nimalo mi nije ao to se nas dvoje volimo. To mnogo cenim - ali problem ostaje. Samo, Robine! Tu nema krivice ni za jednog od nas! Ti je ne zasluuje, ja je ne prihvatam, a Klari se sigurno nijedna ne moe pripisati. Drugim reima sav oseaj krivice, sva briga i strah, to je sve samo u tvojoj glavi. Ne, Robine, nemoj pogreno da me razume; ono to je u glavi moe strano mnogo da mui, naroito ako osoba ima vrlo razvijenu savest, kao ti. Ali to je tigar od papira. Dune u njega i on ode. Problem nije to se Klara ponovo pojavila; problem je tvoje oseanje krivice." Bilo je sasvim oigledno da nisam ja bio jedini koji nije dobro spavao; jasno je bilo da je Esi ovaj govor ve izvesno vreme uvebavala. Uspravio sam se u krevetu i onjuio vazduh. "Jesi li ti to donela kafu?" "Samo ako hoe, Robine." "Hou." Premiljao sam za trenutak dok mi je ona pruala termos. "Ti si sigurno u pravu", kazao sam. "Ja to znam. Ono to ne znam, kako je govorio Sigfrid, to je kako da to saznanje integriem u svoj ivot." Ona zaklima glavom. "Vidim da sam napravila greku", ree. "Trebalo je da ukljuim

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 96

Sigfridov program u Albertov program umesto, recimo, kulinarskih specijaliteta. Ve sam razmiljala da unesem neke izmene u Albertov program radi tebe, jer mi to stoji na savesti." "Oh, srce, nije to tvoja...". "... krivica, nije. To je sr ovog razgovora, je l' tako?" Esi se nagnu napred i na brzinu me poljubi, a onda se neto zabrinu. "Oh, ekaj, Robine, povlaim taj poljubac. Jer ja u stvari elim da kaem sledee: u psihoanalitikoj terapiji, kao to si mi toliko puta objanjavao, nije vano ko je analitiar. Vano je ta se dogaa u glavi analizanta, na primer, tebe. Znai, analitiar moe da bude maina, ak i vrlo rudimentarna maina; ili neki mokljan sa zadahom iz usta; ili osoba sa doktoratom... ili ak i ja." "Ti!" Ona se trgnu. "Zna ti i lepim tonom o meni da se izraava", poali se ona. "Ti e da me psihoanalizira?" Ona, branei se, slee ramenima. "Da, ja, to da ne? Kao prijatelj. Kao dobar prijatelj, inteligentan, koji hoe da slua, dajem re neu nipoto da donosim sudove. Dajem re, Robine. Kao neko ko e te pustiti da pria, da se svaa, da vie, da plae ako hoe, dok sve ne izae napolje da moe jasno da vidi ta eli i ta osea." Sad sam se bio razneio! Uspeo sam samo da kaem: "Ah, Esi..." Ali sam mogao bez mnogo muke i da zaplaem. Umesto toga potegao sam jo malo kafe iz termosa i onda sam zavrteo glavom. "Ne verujem da e uspeti", kazao sam. Bilo mi je zbog toga ao i mora biti da se to osealo i u mom glasu, ali sam se oseao - kako da to kaem? Zaintrigiran? U tehnikom smislu zaintrigiran. Zaintrigiran nainom na koji bi se to moglo izvesti. "Zato nee uspeti?" borbeno e ona. "Sluaj, Robine, ja sam o ovome s panjom promislila. Seam se svega to si mi o tome priao, i citiram te doslovno. Najbolji deo sesija, rekao si, sa Sigfridom, esto je bio dok si odlazio na sastanak s njim, presliavajui se ta e da mu kae, ta e Sigfrid tebi da kae, ta e ti da odgovori." "Jesam li ja to rekao?" Uvek me je zapanjivalo koliko stvari je Esi pamtila iz onih dokonih askanja tokom etvrt veka zajednikog ivota. "Tano tako si rekao", ree ona samozadovoljno, "pa onda zato ne ja? Samo zato to sam lino zainteresovana?" "Pa, to bi sigurno otealo stvar." "Teke stvari uradi odmah", ree ona veselim tonom. "Nemogue ponekad uzmu ti i nedelju dana." "Zaboga", rekoh ja, "ali...", tu se malo zamislih. "uj, ne radi se tu samo o sluanju. Ono najvanije kod dobrog psihijatrijskog programa je da on oslukuje i neverbalne znake. Razume ta hou da kaem? Moje 'ja' koje govori ne zna uvek ta hoe da kae. Ja ga blokiram - nekakvo 'ja' ga blokira zato to kad te stare stvari izlaze napolje to boli, a ono ne eli da ga boli." "Ja bih te drala za ruku dogod te boli, dragi Robine." "Naravno da bi me drala. Ali da li bi razumela one neverbalne znake? Ono moje unutranje, nemo 'ja' izraava se u simbolima. Snovima. Frojdovskim jezikim omakama. Neobjanjenim averzijama. Strahovima. Potrebama. Trzanjima i treptanjima. U alergijama - u svim tim stvarima, Esi, i jo hiljadu drugih kao to su, impotencija, kratko disanje, svrab, nesanica. Ne mislim da kaem da ja patim od svih ovih stvari..." "Sigurno ne od svih!" "...ali to je deo onog terminolokog renika koji Sigfrid ume da ita. Ja ne umem. Ne ume ni ti." Esi uzdahnu i priznade da je poraena. "Onda moramo da preemo na plan B", rekla je. "Alberte! Upali svetlo. Doi ovamo." Svetlo u sobi se polako pojaavalo, a Albert je uao kroz vrata. Nije ba da se protezao i zevao, ali je stvarno odavao utisak jednog postarijeg genija koji samo to je ustao iz kreveta, spreman na sve ali jo ne potpuno razbuen. "Jesi li iznajmio letelicu za osmatranje i snimanje

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 97

terena?" upitala je ona. "Ve je krenula na put, go Brodhed", odgovori on. inilo mi se da se nisam sasvim saglasio da se tako postupi, a moda i jesam, pomislio sam. "I", nastavi ona, "poslao si poruke kako smo se dogovorili?" "Sve do poslednje, go Brodhed." Zaklimao je glavom. "Kao to ste naredili. Svim licima na visokom poloaju u vojnim krugovima ili u vladi Sjedinjenih Drava koje Robinu duguju neku uslugu, i zamolio ih da uloe sve svoje napore i ubede ljude iz Pentagona da nam dozvole da razgovaramo sa Doli Volters." "Da. Takve su bile instrukcije", sloila se Esi, a onda se okrenula ka meni. "Vidi, znai sad moe samo jednim putem da se ide. Da se ide da se nae ta Doli. Da se nae taj Von. Da se nae Klara. A posle", ree ona, glasom koji je bio odluan, ali sa izrazom lica koji je odjednom izgledao mnogo manje samopouzdan i mnogo, mnogo vie ranjiv, "a posle emo da vidimo ta emo da vidimo, Robine, i neka nam je svima srea to vie naklonjena." Ona je nastupala mnogo bre nego to sam ja mogao da je sledim, kreui se u raznim pravcima s kojima se ja, siguran sam, nisam bio saglasio. Kolaio sam oi od zaprepaenja. "Esi! ta se to dogaa? Ko je rekao..." "Osoba koja je rekla, dragi Robine, sam ja. To je jasno. Ne mogu da izaem na kraj s Klarom dogod je duh u podsvesti. Moda mogu da izaem na kraj sa ivom Klarom, licem u lice. Samo tako moe, je l' tako?" "Esi!" bio sam duboko zaprepaen. "Ti si poslala te poruke? Ti si falsifikovala moje ime? Ti si..." "ekaj malo, ti, Robine!" ree sad ona duboko zaprepaena. "Kakvo falsifikovanje? Ja sam potpisala poruke sa Brodhed. To je moje ime, je l' tako? Imam pravo da potpiem svoje ime na poruci, je l' tako?" Buljio sam u nju, poraeno. Poraeno, ali neno. "eno", rekao sam, "ti si za mene suvie visprena, je l' zna? Odakle meni ideja da si ti znala svaku re ovog razgovora pre nego to je obavljen?" Ona zadovoljno slee ramenima. "Ja sam specijalista za informatiku, stalno ti to ponavljam, dragi Robine. Znam kako se postupa sa informacijama, naroito posle dvadeset pet godina primanja informacija o subjektu koji ja jako volim i elim da bude jako srean. I tako, jeste, briljivo sam razmislila ta bi se moglo uraditi i ta bi ti odobrio, i dola do neizbenih zakljuaka. Uinila bih i mnogo vie kad bi bilo potrebno, Robine", zavri ona, pa ustade i protegli se. "Uinila bih to je najbolje, bez obzira ta je, ne iskljuujui ni moje udaljavanje na est meseci otprilike kako biste ti i Klara mogli da se objasnite do kraja." I tako, deset minuta kasnije, dok smo se Esi i ja umivali i oblaili, Albert je primio dozvolu za poletanje, pa je izvukao Vernu dragu iz njenog doka, i mi smo poleteli u pravcu Svemirskog Pentagona. Moja draga ena Esi imala je mnogobrojne vrline. Jedna od njih je bila ovekoljublje od koga mi je katkad ponestajao dah. Druga je bila smisao za humor, koji je ona pokatkad ugraivala u svoje programe. Albert se obukao za ovu ulogu kao odvani, revnosni pilot: kona kapa sa razvezanim naunjacima, bela svilena earpa leerno obavijena oko vrata, on sedi poguren u pilotskom seditu i ljutito bulji u komandne ureaje. "To moe da izbaci, Alberte", rekao sam mu, na ta on okrenu glavu i snebivljivo se nasmei. "Samo sam pokuavao da vas zabavim", ree on, skidajui konu kapu. "U redu, zabavio si nas." I stvarno me je zabavio. Oseao sam se prilino dobro, sve u svemu. Jedini nain da se ovek spase od stravine navale nereenih problema je da se s njima suoi - na ovaj ili onaj nain - a ovo je sigurno bio jedan od tih naina. Uivao sam zbog brinog staranja moje ene. Uivao sam u tome kako je leteo moj prekrasni novi brod. ak sam uivao i zbog elegantnog naina na koji se holografski Albert oslobodio svoje holografske kape i marame. Nisu tek tako neotesano iezli, nego ih je on savio i strpao negde dole meu noge, i pretpostavljam, ekao da ih ukloni kad niko ne bude gledao. "Da li ti upravljanje ovim brodom okupira celu

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 98

panju Alberte?" "Pa, zapravo ne, Robine", priznade on. "On ima kompletan navigacioni program, razume se." "Znai to to ti tu sedi samo je jedan od naina da mene zabavi. Onda me zabavljaj na neki drugi nain, hoe? Priaj mi neto. Priaj mi neto od onih stvari u kojima se uvek trudi da se to bolje pokae. Zna ve. O kosmologiji i o Hiijima, i o Univerzalnom znaenju, i o Bogu." "Ako eli, Robine", ree on, pristajui, "ali moda bi prvo voleo da baci pogled na ovu vest koja je upravo stigla." Esi die pogled iz ugla u kome je pregledala rezimee izvetaja o primedbama muterija, a Albert obrisa zvezde sa ekrana iznad naih glava i prikaza sledeu poruku: Robinet, dragi mladiu, za oveka koji je naterao Brazilce da pristanu i da se ne opiru nita nije premnogo. Svemirski Pentagon obaveten o tvojoj poseti i dobio nalog da ti u svemu izae u susret. Budi kao u svojoj kui. Mancbergen "Boe moj", rekoh ja, iznenaen i oduevljen, "oni su to uradili! Predali su svoje podatke!" Albert zaklima glavom. "Tako bi se reklo, Robine. Mislim da ima pravo da bude zadovoljan to si se oko toga potrudio." Esi prie i poljubi me u vrat. "Slaem se sa ovom opaskom", ree ona medenim glasom. "Sjajni Robin! ovek sa velikim uticajem." "O, mani to", rekoh ja, sa irokim osmehom na licu. Nisam mogao da se ne osmehujem. Ako su Brazilci predali svoje podatke o nainu lociranja, onda e Amerikanci najverovatnije da ih pridodaju svojim sopstvenim podacima i da nau naina da se obraunaju sa prokletim teroristima u svemiru i sa njihovim prokletim TPP-om koji prouzrokuje ludilo. Nije udo to je general Mancbergen bio zadovoljan mnome! I ja sam sm bio mnome zadovoljan. to samo pokazuje da kad vam se uini da su se problemi porazno nagomilali i kad ne moete da odluite kome prvo da priete, ako prosto priete prvom od njih videete kako svi ostali polako nestaju... "Molim?" "Pitao sam da li si i dalje zainteresovan za razgovor", ree Albert eznutljivo. "Pa da, sigurno. Jesam, valjda." Esi se vratila u svoj ugao, ali umesto da gleda u svoje izvetaje pratila je pogledom Alberta. "Pa onda, ako nema nita protiv", ree Albert snebivajui se, "ja bih ti rado priao ne o kosmologiji i eshatologiji i nedostajuoj masi, ve umesto toga o mom sopstvenom preanjem ivotu." Esi, namrgoena, otvori usta da neto kae, ali ja podigoh ruku. "Pusti ga neka govori, srce. ini mi se da ionako nisam raspoloen da sluam o nedostajuoj masi." I tako smo mi leteli prelazei onaj kratak, veseo let do Svemirskog Pentagona, dok se Albert, zavaljen na svome pilotskom seditu i sa rukama preko svog debelog trbuia, obuen u ljampavi demper, priseao svojih poetaka u uredu za patente u vajcarskoj, kao i toga kako ga je belgijska kraljica pratila na klaviru dok je svirao na violini; a za to vreme mog prijatelja iz tree ruke, Doli Volters, vrlo energino su ispitivali vojni obavetajci Svemirskog Pentagona; a za to vreme moj jo-ne-ba prijatelj, Zapovednik, uklanjao je tragove svoje intervencije i tuio za izgubljenom draganom; a za to vreme moja biva vie-nego-prijateljica, Klara Mojnlin, bila je... Ne znam ime je za to vreme bila zabavljena Klara, tada nisam znao. U stvari, potanko govorei, sigurno da to zapravo nisam ni eleo da znam. 17. Za Klaru je u novom ivotu najtee bilo da dri jezik za zubima. Imala je ona ratobornu prirodu, i te kako, a sa Vonom se zaas zametne kavga. Von je hteo hranu, seks, drutvo, ponekad pomo u poslovima vezanim za upravljanje brodom - i to onda kad on hoe, a ne u neko drugo vreme. Klara je htela da ima dovoljno vremena za razmiljanje. Htela je da razmilja o tom zapanjujuem iskliznuu njenog ivota iz koloseka. Mogunost da nastrada uvek joj je bila pred oima - i ona se s njom suoavala ne ba hrabro, onda bar nepokolebljivo. Mogunost da joj se dogodi tako udan udes da se zaglavi na sporednom koloseku, u unutranjosti neke crne rupe, i

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 99

ostane tamo dok je cela jedna generacija protekla bez nje na svetu nikada joj nije pala na pamet. O tako neemu potrebno je porazmisliti. Vona nije zanimalo ta je Klari potrebno. Kad mu je ona zbog neega bila potrebna, potraio bi je. Kad nije, to joj je vrlo jasno stavljao do znanja. Za Klaru njegovi seksualni prohtevi nisu predstavljali problem. Uopte uzev oni nisu predstavljali vei problem, niti su u linom pogledu bili znaajniji od uobiajenih odlazaka u kupatilo. Za Vona se predigra sastojala u svlaenju odee. Posao bi obavio svojim tempom, a njegov tempo je bio brz. Korienje njenog tela Klari je manje smetalo od silovanja njene uslunosti. Za Klaru su najlepi trenuci bili kad je Von spavao. Oni najee nisu dugo trajali. Von je bio lakosan. Taman bi se ona smestila da popria sa mrtvacima, ili bi pripremila sebi neto za jelo to Von nije naroito voleo, ili bi prosto sedela i buljila u prazno - ovaj izraz dobija novo znaenje kad se ono jedino u ta ovek moe da gleda nalazi nadomak ruke i predstavlja prozor koji stvarno gleda u prazno, tj. u kosmiki prostor. I tek to bi se opustila, zauo bi se pitav, razdraujui glas: "Opet dangubi, Klaro? Kakva si ti lenuga! Doli bi ve ispekla jednu partiju kolaa s orasima za mene!" Ili, to je jo gore, bio bi u nestanom raspoloenju. Onda bi se pomolile sve male papirne kesice i apotekarske flaice i srebrne kutijice sa ruiastim i tamno crvenim pilulama. Von tek to je otkrio drogiranje. eleo je da podeli svoje doivljaje s Klarom. I ponekad, usled utuenosti i dosade, ona bi pustila da je nagovori. Ne bi ubrizgala ili uvlaila kroz nos ili progutala nita to sa sigurnou nije mogla da identifikuje, a odbijala bi i mnoge stvari za koje je znala ta su. Ali mnoge je isto tako i uzimala. Oseaji krepkosti, euforija - ne bi dugo potrajali, ali su predstavljali blaeni predah od potpuno praznog ivota koji je tucnuo, pa prestao, i sad pokuava da ponovo pone da ivi. Fiksati se sa Vonom, ili ak voditi ljubav sa Vonom, bilo je bolje nego truditi se da izbegne pitanja koja je Von postavljao a na koja ona nije elela da iskreno odgovori... "Klaro, misli li ti iskreno da u ja ikad pronai svog oca?" "Nema ni trunke nade, Vone, stari je odavno mrtav." ... zato to je stari sigurno bio mrtav. ovek koji je zaeo Vona otiao je sa Kapije na jednu solo-misiju otprilike ba u ono vreme kad se Vonova majka zapitala da li je stvarno preskoila jedan menzis. U izvetajima on je jednostavno uknjien kao nestalo lice. Razume se, on je mogao nestati u eljustima neke crne rupe. On je mogao biti jo tamo zamrznut u vremenu kao to je i sama Klara bila. Ali anse su bile vrlo male. Za Klaru je bila zapanjujua stvar - jedna od milion zapanjujuih stvari ostvarenih tokom trideset godina - sa kakvom je lakoom Von uspevao da prikazuje i tumai stare navigacione karte Hiija. Kad je bio dobro raspoloen jednom prilikom - u rekordnom trajanju od gotovo etiri sata - pokazao joj je te karte i obeleio objekte koje je dotle posetio, ukljuujui i njen objekat. Kad je to raspoloenje isparilo i on se besno odvukao na spavanje, Klara je o tome obazrivo zapitala mrtvace. Nije se moglo rei da mrtvaci zaista razumeju te karte, ali i ono malice to su znali bilo je daleko vie nego to su znali Klarini savremenici. Neke od kartografskih konvencija bile su sasvim jednostavne - ak oigledne, kao Kolumbovo jaje, poto vam se jednom kae ta oznaavaju. Mrtvaci su sa zadovoljstvom objanjavali Klari ta oznaavaju. Problem je bio u tome da ih zaustavi jer su oni priali i priali. Boje prikazanih objekata? Prosto, rekli su mrtvaci; to su plavlje, to su udaljenije; to su crvenije, to su blie. "to pokazuje", aputao je najpedantniji mrtvac, koji je nekim sluajem bio ensko, "to pokazuje da su Hiiji poznavali Habl-Humasonov zakon." "Molim vas nemojte mi priati ta je Habl-Humasonov zakon", rekla je Klara. "ta predstavljaju ove druge oznake? Nalik na krstie, sa nekim dodatnim crticama?" "To su glavne instalacije", uzdahnu mrtvac. "Kao na primer, Kapija. Pa Kapija Dva. Pa Fabrika hrane. I..." "A ovo, kao neke kvaice?" "Von ih zove znaci pitanja", proaputa tanani glasi. Zaista, liili su na njih, pomalo, ako biste

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 100

uklonili taku sa znaka pitanja a ostatak okrenuli naopake. "Veina od nih su oznake za crne rupe. Ako namestite kurs na dvadeset tri, osamdeset etiri..." "Tiina tamo!" vikao je Von i pojavio se raupan i zlovoljan iz svoje pregrade. "Ne mogu da spavam kad se toliko blesavo derete!" "Mi se nismo drali, Vone", ree Klara pomirljivo. "Niste se drali!" drao se on. "Ha!" On tekim korakom ode do pilotskog sedita i sede, podboi se pesnicama, zguri ramena i smrknuto pogleda u nju. "A ta ako ja sad hou neto da jedem?" zapita je. "Hoe li?" On zavrte glavom. "Ili ako bih hteo da vodim ljubav?" "Hoe li?" "Hoi li, hou li! S tobom uvek neka prepirka! A nisi u stvari ni vrlo dobra kuvarica a, takoe, i u krevetu si daleko manje zanimljiva nego to si tvrdila da jesi. Doli je bila bolja." Klara je zadrala dah i naterala sebe da ga isputa tiho i polako. Nije mogla da natera sebe da se osmehne. Von se cerio, sav zadovoljan to vidi da je zabeleio jednu pobedu nad njom. "Sea li se Doli?" nastavi on dobro raspoloen. "Ona to si me naterala da je ostavim na Kapiji. Oni tamo imaju propis koji kae ko ne plati, ne moe da die, a ona nije imala novaca. Pitam se da li je jo iva." "Jo je iva", zakrguta Klara, nadajui se da je tako. Meutim, Doli e uvek nai nekoga da isplati njene raune. "Vone?" poe ona, oajniki se trudei da promeni temu pre nego to se stvari pogoraju. "ta oznaavaju ovi uti signali na ekranu? Izgleda da mrtvaci ne znaju." "Niko ne zna. Ako ne znaju mrtvaci, zar nije blesavo pomisliti da ja znam? Ti si ponekad zdravo blesava", alio se on. I u pravom trenutku, upravo kad je Klari gotovo prekipelo, ponovo se zauo tanani glas enskog mrtvaca: "Kurs dvadeset tri, osamdeset etiri, devedeset sedam, osam, osam, etrnaest." "ta?" upita Klara, trgavi se. "Kurs dvadeset tri..." glas ponovi cifre. "ta je to?" zapita Klara, a Von preuze na sebe da joj odgovori. Nije promenio poloaj, ali mu je izraz na licu bio drukiji - manje neprijateljski. Vie napregnut. Vie preplaen. "To su oznake koordinata na karti, naravno", ree on. "Koje pokazuju ta?" On pogleda u stranu. "Namesti ih i vidi", odvrati. Za Klaru je bilo teko da pokree kvrgave tokie jer je na osnovu celokupnog njenog prethodnog iskustva takav postupak bio ravan samoubistvu: u to vreme jo se nije znalo da slue i za prikazivanje mapa, dok je promena kursa na tabli gotovo uvek znaila nepredvidljivu, obino kobnu, promenu kursa leta. Meutim, dogodilo se samo to da su slike na ekranu zatreperile, pa se zavrtele, a onda se umirile prikazujui - ta? Neku zvezdu? Ili neku crnu rupu? Ma ta da je bilo, na ekranu se videla sjajno uta boja kadmijuma, a oko nje je treperilo ak pet naopake okrenutih znakova pitanja. "ta je to?" upita ona. Von se polako okrenuo i netremice zagledao u ekran. "Vrlo je veliko", ree, "i vrlo udaljeno. I mi sad idemo tamo." Sva ona ratobornost nestala mu je bila sa lica. Klara je gotovo poelela da se ponovo pojavi, jer ono to ju je zamenilo, bio je ist, nepatvoren strah. A za to vreme... Za to vreme pribliavala se kraju prva faza zadatka Zapovednika i njegove Hii-posade, mada to nikoga od njih nije razveselilo. Zapovednik je jo bio ucveljen zbog Duplo. Njeno potamnelo glatko telo, bez due, bilo je odbano. Da su kod kue, otilo bi sa drugim otpacima u rezervoare za taloenje, jer Hiiji nisu bili sentimentalni u odnosu na leeve. Na brodu nije bilo takvih rezervoara, pa je zato izbaeno u svemirsko prostranstvo. Preostali deo Duplo uskladiten je zajedno sa umovima predaka, i tako dok je tumarao po svom novom nepoznatom brodu, Zapovednik je dodirivao s vremena na vreme vreicu u kojoj je ona bila uskladitena, ne znajui

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 101

da je to inio. Nije to bio samo lini gubitak za Zapovednika. Duplo je kontrolisala njihove ureaje za teledirigovanje, a operacija ienja nije se mogla izvesti kako valja bez nje. Meleskinja se trudila koliko je mogla, ali ona nije prvenstveno bila rukovalac daljinski kontrolisanih ureaja. Zapovednik, koji je nervozno stajao nad njom, nije bio od velike pomoi. "Ne obustavljaj jo potisak, ovo nije stabilna kruna putanja!" itao je on, i, "Nadam se da ti ljudi nee dobiti kinetozu usled tvog stalnog trzanja." Meleskinji zaigrae vilini miii ali nije nita odgovorila. Znala je zato je Zapovednik toliko rezervisan i napet. Ali napokon je bio zadovoljan i potapao je Meleskinju po ramenu dajui joj znak da moe da ispusti tovar. Veliki mehur se otrgnuo i poeo da se okree. Jedna tamna linija pojavila se od jednog pola do drugog, i on se otvorio kao cvet. Meleskinja, itei napokon od zadovoljstva, oslobodi zguvani jedrenjak i pusti ga da se lagano udalji. "Oni su imali nemiran let", prokomentarisao je vezista, prilazei Zapovedniku. Ovaj mrdnu trbuhom, to je kod Hiija odgovaralo naem sleganju ramenima. Jedrenjak se sada sasvim dovoljno udaljio od otvorene lopte, pa je Meleskinja poela da zatvara ogromnu poluloptu. "A kako tvoj zadatak, Potkovice? Da li ljudska bia jo avrljaju?" "Vie nego ikada, bojim se." "Montirani umovi! Jesi li ita napredovao u prevoenju onoga o emu se nadvikuju?" "Umovi rade na tome." Zapovednik snudeno klimnu i prui ruku ka osmougaonom medaljonu prikaenom za vreicu izmeu njegovih nogu. Zaustavio se u poslednjem trenutku. Zadovoljstvo koje bi moda osetio pitajui umove kako napreduju sa prevodom ne bi moglo da kompenzuje bol kad bi uo Duplo meu njima. Pre ili kasnije on e je uti, neizbeno. Ali ne jo. On dunu kroz nos i obrati se Meleskinji. "Zatvori ga, smanji mu aktivnost, ostavi ga da tamo lebdi. Ne moemo za sada nita vie da uinimo. Potkovice! Prenesi im ovu poruku. Reci im da nam je ao to ne moemo u ovom trenutku bolje da ih obezbedimo, ali pokuaemo da se vratimo. Bala-Buko! Prikai mi poloaj svih letelica u kosmosu." Navigator klimnu, okrete se svojim instrumentima i za tren oka ekran se ispuni uskovitlanom masom kometa utih repova. Boja jezgra oznaavala je udaljenost, duina repa brzinu. "Koji od ovih je ludak sa vadiepom?" zapitao je Zapovednik, a na ekranu na kome se slika smanjila bila je prikazana jedna odreena kometa. Zapovednik zaita od zaprepaenja. Ba taj brod, kad ga je on poslednji put video, bio je bezbedno ukotvljen na mestu svog prebivalita. Sad je leteo zaista velikom brzinom, a svoje prebivalite ostavio je daleko iza sebe. "Kuda ide?" upitao je on. Beloj-Buci zaigrae zategnuti miii na licu. "Malko e potrajati, Zapovednie." "No dobro, hajde!" U drugim okolnostima moda bi Belu-Buku uvredio Zapovednikov ton. Hiiji nisu meusobno neuljudno razgovarali. injenica da su one drske ljudske novajlije posedovale ureaj za probijanje crnih rupa, sama po sebi je bila uasno zastraujua. Saznanje da su se okolnim vazduhom na sve strane irile njihove glasne, glupave poruke, bilo je jo gore. Ko zna ta e sledei put da urade? A smrt jednog lana posade prepunila je au, i pretvorila ovo putovanje u jedno od najgorih sve od onih davnih vremena, pre nego to se Bela-Buka rodio, kad su doznali da postoje oni drugi... "Nikako nije jasno", alio se Bela-Buka. "Na pravcu njihovog kursa ne vidim ba nita." Zapovednik namrteno pogleda u tajanstvene znake na ekranu. Njihovo deifrovanje bila je dunost strunjaka, ali Zapovednik je morao bar povrno da poznaje svaiju struku pa je tako video da se du geodezijske linije ne nalazi nita to nije dovoljno udaljeno od nje. "Kako stoji stvar sa ovim globularnim klasterom?" upitao je. "Mislim da nije, Zapovednie. On se ne nalazi na direktnom pravcu leta, a ovde nema niega. Uopte niega, stvarno, sve do same ivice Galaksije." "Umovi!" ree jedan glas iza njih. Zapovednik se okrete. Probija crnih rupa, Probod, stajao je onde dok su mu se svi miii estoko grili. Zapovedniku je bilo sasvim jasno koliko je ovek bio uplaen jo pre nego to je brzo izgovorio:

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 102

"Produite geodezijsku liniju." Bela-Buka je gledao u njega, ne shvatajui ta mu govori. "Produi je! Izvan Galaksije!" Navigator je hteo da se usprotivi, a onda je shvatio o emu se radi. I njegovi miii poeli su da se gre dok je izvravao ovu naredbu. Ekran je zatreperio. Pahuljasta uta linija se produavala. Prolazila je kroz predele gde se na ekranu nije videlo uopte nita, neprobojni crni prostor, prazan. Ne potpuno prazan. Jedan tamnoplaviasti objekat, koji je izronio iz mraka, bivao je sve blei i ui. I obeleen petostrukim znakom upozorenja. ulo se kako je svaki lan posade zaitao kad se umirio, pa zaustavio, i kad je pahuljasta uta geodezijska linija doprla do njega i dotakla ga. Hiiji su se zgledali, svi su bili bez rei. Brod koji je mogao da poini najveu tetu koja se moe zamisliti, kretao se u pravcu gde ta teta eka da bude poinjena. 18. Svemirski Pentagon nije zapravo jedan satelit u geostacionarnoj orbiti. Ve pet satelita u geostacionarnoj orbiti. Orbite nisu potpuno identine tako da ovih pet oklopljenih, impulsno ovrenih povelikih komada metala meusobno igraju valcer. Prvo je Alfa sa spoljanje strane a Delta je blia Zemlji, pa malo obilaze jedna oko druge, pa onda Ipsilon koji je okrenut napolje i moe biti Gama, koja je okrenuta unutra, obilaze oko svoga partnera, do-si-do, i tako dalje. Zato su, mogli biste se zapitati, postupili na ovaj nain umesto da su prosto sagradili jedan veliki? E, dobijate odgovor, pet satelita je pet puta tee pogoditi nego jedan satelit. A ja lino mislim i zato to su sovjetski orbiter Tjuratam i kineski Osmatraki vrhovni tab izgraeni ucelo. Prirodna stvar, Sjedinjene Drave Amerike htele su da pokau da one mogu to da izvedu bolje. Ili bar drukije. Sve je to datiralo iz ratobornih vremena. Kau da je nekada to bila poslednja re u oblasti odbrane. Njihovi dinovski laseri na nuklearni pogon, smatralo se, bili bi u stanju da ape svaki neprijateljski projektil na daljini od pet hiljada milja. Verovatno su zaista bili u stanju - u trenutku kad su bili sagraeni - i moda jo tri meseca posle toga, sve dok i oni na drugoj strani nisu poeli da koriste isto takvo impulsno ovravanje i trikove za ometanje radara i tako su opet svi bili "na gotovs". Na alost i opalili su. Ali to je sasvim posebna pria. I tako nismo ni videli etiri petine Pentagona, osim na naim ekranima. Vektorski prostor na koji su nas usmerili sadravao je zgrade za smetaj posade, administracije i - zatvora. Bila je to Gama, ezdeset hiljada tona metala i ljudstva, veliinom i oblikom veoma nalik na Keopsovu piramidu, i mi smesta otkrismo, bez obzira na svu predusretljivost generala Mancbergena tamo dole na Zemlji, da su nas ovde u orbiti doekali kao da nosimo kugu. Prvo i pre svega, ostavili su nas da ekamo na dozvolu za dehermetizaciju. "Pretpostavljam da su ozbiljno bili udareni za vreme napada ludila", nagaala je Esi, gledajui smrknuto u video-ekran na kome se nije videlo nita osim Gaminog metalnog boka. "To nije opravdanje", rekoh ja, dok Albert usluno ponudi svoje objanjenje: "Nisu oni bili tako jako udareni kao to su se spremali da sami udare, bojim se. Ja sam premnogo rata video; ja ovakve stvari ne volim." Hvatao se za svoje "Dva odsto" dugme i uopte delovao dosta nervozno - za jedan hologram. Ono to je rekao bilo je sasvim tano. Pre nekoliko nedelja, kada su teroristi napadali svakoga ko je bio u svemiru svojim TPP-om, itava ova orbitalna stanica je jedan minut bila luda. Bukvalno jedan minut; ne due od toga. I dobro je to nije bilo due jer je za taj jedan minut osam od jedanaest deurnih stanica koje moraju biti opremljene posadom da bi mogle da usmere protonski zrak u pravcu zemaljskih gradova - bilo opremljeno posadom. I to spremnom za akciju. Ali nije to bilo ono to je uznemirilo Esi. "Alberte", rekla je ona, "nemoj da me sekira takvim postupcima. Ti zapravo nikada nisi video nijedan rat, nikada. Ti si samo kompjuterski program." On se nakloni. "Kako vi kaete, go Brodhed. Molim? Upravo sam primio dozvolu za dehermetizovanje. Moete da uete u satelit." I tako uosmo, dok je Esi bacala zamiljene poglede preko ramena u pravcu programa koji je

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 103

ostao na brodu. Podnarednik koji nas je doekao nije se inio oduevljen. Palcem je prelazio preko kristalnog ipa kao da pokuava da proveri da se mastilo nije razmagnetisalo. "Da", kazao je, "obavestili su nas da dolazite. Samo, ja nisam siguran da li brigadni general moe sada da vas primi." "Mi nismo ni hteli kod brigadnog generala", objanjavala je Esi umilnim glasom, "samo kod ge Doli Volters, koju vi ovde drite u zatvoru." "O, da gospoo. Ali brigadni general Kasata mora da vam potpie propusnicu, a mi smo svi trenutno prilino zauzeti." Izvinio se i apatom neto rekao u nekakav telefon, i onda se razvedrio. "Hoete molim vas da poete za mnom, gospodine i gospoo", rekao je i poveo nas najzad iz pristanita. ovek se odvikne od "manevrisanja" pri maloj, ili nultoj, gravitaciji ako ne trenura, a ja sam odavno prestao da trenuram. U isto vreme sam zavirivao na sve strane. Sve je ovo bio sasvim nov doivljaj za mene. Kapija je asteroid, na kome su nekada davno Hiiji prokopali tunele i sve unutarnje povrine obloili svojim omiljenim svetlucavim plaviastim metalom. Fabrika hrane Hii-nebo, i sve ostale velike instalacije u kosmosu koje sam ja posetio takoe su izgradili Hiiji. Sada sam bio zbunjen zato to sam se prvi put naao u veoma velikom artefaktu u kosmosu, nainjenom ljudskom rukom. inio mi se tako tu, mnogo vie nego bilo ta to su napravili Hiiji. Nije bilo dobro poznatog plaviastog svetlucanja, samo prefarbani elik. Nije bilo vretenaste prostorije u sreditu. Nije bilo svemirskih istraivaa premrlih od straha ili ozarenih lica, niti muzejskih zbirki sastavljenih od raznih delia Hii-tehnologije pronaenih tu i tamo u Galaksiji. Ono ega je bilo napretek bila su vojna lica odevena u trikoe i, iz nekog razloga, sa zatitnim kacigama. Najudnije od svega bilo je to su svi do jednog nosili opasae za oruje, ali su sve futrole bile prazne. Ja usporih hod i skrenuh Esi na to panju. "Izgleda da ni u svoje sopstvene ljude nemaju poverenja", prokomentarisao sam ja. Ona me povue za okovratnik i rukom pokaza ispred sebe u pravcu gde nas je ekao podnarednik. "Nemoj da govori protiv domaina, Robine, bar ne dok smo im iza lea. A, evo. To je mora biti ovde." I dobro je to smo stigli; ve mi je ponestajao dah posle napornog hodanja hodnikom pri nultoj gravitaciji. "Pravo unutra, gospodine i gospoo", ree podnarednik gostoljubivo, i naravno mi ga posluasmo. Ali to 'unutra', iza vrata, bila je potpuno prazna prostorija sa nekoliko sedita na sputanje poreanih uza zid, i nita vie. "Gde je brigadni general?" upitao sam. "Pa, gospodine, rekao sam vam da smo svi prilino zauzeti u ovom trenutku. On e vas primiti im bude mogao." I, smeei se kao podlac, izae i zatvori za sobom vrata; a ono to je na tim vratima bilo zanimljivo, kao to smo oboje odmah primetili, bilo je da sa unutranje strane nije bilo kvake. Kao i svako, i ja sam zamiljao kako bi bilo kad bih bio uhapen. ivi svoj ivot i lovi mreom ribu ili obavlja knjigovodstvene poslove za neiji raun ili pie neku veliku novu simfoniju, kad odjednom neko kuca na vratima. "Poite s nama bez otpora", kai ti, i namaknu ti lisice i proitaju ti na ta ima pravo, i dok si se osvestio nae se na nekom ovakvom mestu. Esi je drhtala. Mora biti da je i ona zamiljala iste ovakve stvari, iako ako je neko u ivotu bio neduan, to je bila ona. "Glupo je", rekla je, vie za sebe. "Kakva teta to ovde nema kreveta. Mogli bismo da iskoristimo vreme." Ja je potapah po ruci. Znao sam da ona to pokuava mene da razveseli. "Rekli su da su zauzeti", podsetio sam je. I tako smo nas dvoje ekali. Pola sata kasnije, bez prethodnog upozorenja, osetio sam pod rukom koju sam joj drao na ramenu, da se Esi ukoila, a izraz lica joj je najednom postao ludaki razjaren; onda sam osetio brz, bolan, estok ubod u sopstvenom mozgu. Onda je to nestalo, a nas dvoje smo se zgledali. Trajalo je samo nekoliko sekundi. Dovoljno

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 104

dugo da bi nam postalo jasno zato su ovi ovde bili zauzeti i zato ne nose oruje u futrolama na opasau. Teroristi su opet zadali udarac - ali samo jedan munjevito brz udarac. Kad je podnarednik napokon doao po nas bio je dobro raspoloen. Neu da kaem da je bio prema nama ljubazan. Civili mu se i dalje nisu sviali. Bio je dovoljno dobro raspoloen da bi mu na licu bio irok osmeh, a dovoljno neljubazan da nam ne kae zato se smei. Prolo je bilo dosta vremena. On se nije izvinio, samo nas je poveo u kancelariju komandanta, cerei se sve vreme. A kad smo tamo stigli - zidovi od elika prefarbani pastelnom bojom, na jednom zidu hologram sa slikom Vest Pointa i jedan guta skupog dima koji je uzaludno pokuavao da pokae da je dorastao cigari koju je puio - general Kasata - takoe se smekao. Nije bilo mnogo moguih objanjenja za svu ovu potajnu veselost, i tako se ja reih da okuam jedno od njih. "estitam, generale", izjavio sam utivo, "to ste uhvatili teroriste." Smeak na njegovom licu se kolebao, ali se ipak zadrao. Kasata je bio omanjeg rasta i nabijeniji nego to se to vojnim lekarima dopadalo; nabrekla bedra videla su se ispod ivice kratkih pantalona mrkoute boje, poto nas je doekao sedei na ivici svoga pisaeg stola. "Koliko sam obaveten, g. Brodhed", rekao je, "vi ste ovamo doli radi razgovora sa gom Doli Volters. Moete ga slobodno obaviti imajui u vidu instrukcije koje sam primio, ali ne mogu da vam odgovorim na pitanja koja se tiu bezbednosti." "Ja vam takvo nisam ni postavio", podvukao sam ja. Zatim, osetivi kako me na vratu prosto pee Esin otar pogled, koji je govorio 'zato-izaziva-ovog-bezveznjaka', dodao sam: "U svakom sluaju, vrlo je ljubazno to ete nam dozvoliti da ga obavimo." On klimnu, saglaavajui se oigledno da je to od njega vrlo ljubazno. "Ipak bih eleo da vam postavim jedno pitanje. Imate li neto protiv da mi kaete zato elite da se s njom sastanete?" Esin otar pogled me je i dalje pekao i zato mu nisam rekao da uistinu imam neto protiv. "Uopte ne", slagao sam. "Ga Volters je provela izvesno vreme sa jednom osobom s kojom sam u vrlo prijateljskim odnosima i s kojom bih jako eleo da se vidim. Mi se nadamo da nam ona moe rei kako da stupimo u vezu sa, uf, tom osobom sa kojom sam u prijateljstvu." Nije mnogo vredelo to sam izbegao da upotrebim re 'prijatelj' i tako otkrijem pol te osobe. Oni su sigurno vraki podrobno ispitali Doli i znali su da sam mogao imati na umu samo dve osobe, a od te dve nije bilo vrlo verovatno da bih Vona nazvao prijateljem. On zbunjeno pogleda u mene, pa u Esi, pa ree: "Voltersova je zaista vrlo popularna mlada ena. Ne elim vie da vas zadravam." I predade nas podnaredniku da nam bude vodi. U svojstvu vodia, podnarednik je bio prava truba. Nije odgovarao na pitanja; nije nam sam davao nikakve informacije. A ovde je bilo mnogo toga to izaziva radoznalost jer su u Pentagonu bili vidljivi znaci nedavnih neprilika. Ne toliko fizikih oteenja, ali kad su na stanici poludeli tokom jednog minuta, bio je oteen zatvor. Njegov sistem za zakljuavanje razvalili su deurni straari. Na sreu upropastili su ga u trenutku kad su vrata bila otkljuana; inae bi u elijama neki tuni kosturi bili ostavljeni da umru od gladi. Ovo sam utvrdio tako to sam, prolazei pored elija, zapazio da su sve bile otvorene, dok su naoruani pripadnici Vojne policije dosaujui se uali po hodnicima kako bi se starali da zatvorenici ostanu unutra. Podnarednik zastade da bi kratko porazgovarao sa nadzornikom strae i dok smo tu malo ekali, Esi proaputa: "Ako nisu uhvatili teroriste, zato je onda general bio ljubazan prema tebi?" "Dobro pitanje", odgovorio sam ja. "Evo sad moga pitanja: ta je hteo da kae onim da je ona vrlo popularna mlada ena?" Podnarednik se skandalizovao to nas dvoje razgovaramo dok smo 'u vrsti'. On skrati razgovor sa porunikom Vojne policije i urno nas odvede do jedne elije nalik na sve ostale elije, na kojoj su vrata bila otvorena. Pokaza rukom unutra. "Evo vaeg zatvorenika", kazao je. "Moete s njom da razgovarate o emu god hoete, ali ona ne zna bogzna ta ni o emu." "To mi je jasno", odvratio sam ja, "jer da zna, vi sigurno ne biste uopte dozvolili da je vidimo, zar nije tako?" Zbog ovoga me Esi jo jedanput oinu pogledom. I bila je u pravu. Da mu

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 105

nisam dosaivao, podnarednik bi moda bio dovoljno pristojan da se odmakne nekoliko koraka kako bismo mogli na miru da porazgovaramo sa Doli Volters umesto to se odluno smestio kod otvorenih vrata. A moda i ne bi. Glasam za ovu drugu teoriju. Doli Volters je bila ena sa dejim stasom i detinjastim, piskavim glasom i pokvarenim zubima. Nije bila u najboljem raspoloenju. Bila je preplaena, premorena, ljuta i mrzovoljna. A ni ja se nisam oseao mnogo bolje. Bio sam potpuno, nelagodno svestan da ova mlada ena preda mnom tek to je provela par nedelja u drutvu ljubavi moga ivota - odnosno jedne od ljubavi moga ivota - od dve glavne, u svakom sluaju. Ja ovo govorim nekako olako. A nije bilo lako. Nisam znao ta da uradim, nisam znao ta da kaem. "Pozdravi se, Robine", upuivala me je Esi ta da radim. "Gospoo Volters", rekoh ja posluno, "dobar dan. Ja sam Robin Brodhed." Jo joj je preostalo neto od lepog pnaanja. Ona isprui ruku kao dobro dete. "Ja znam ko ste vi, g. Brodhed, ak i ne raunajui da sam se onomad upoznala s vaom enom." Nas dvoje se rukovasmo utivo a ona se pri tom lagano osmehnu tunim osmehom. Tek neto kasnije, kad sam video ginjola sa likom Robineta Brodheda, shvatio sam zato se osmehnula. Ali i ona je izgledala zbunjena. "Mislim da su mi kazali da etiri osobe ele da me vide", kazala je, izvirujui iza ravnodunog podnarednika i traei pogledom ostale. "Samo smo nas dvoje", kazala je Esi, ekajui da ja neto dalje kaem. Ali ja nisam nita kazao. Nisam znao ta da kaem. Da je tu bila samo Esi, moda bih nekako uspeo da ispriam Doli Volters ta je meni znaila Klara i zamolim je da mi pomogne - bilo kako da mi pomogne. Ili da je tu bio potporunik, na njega sam mogao da se ne obazirem kao na bilo koji komad nametaja. Odnosno mislim da bih mogao - ali su oni oboje bili tu, i tako sam ja stajao bez rei dok je Doli Volters buljila u mene, radoznalo, Esi puna iekivanja, a ak se i potporunik okrenuo i upiljio u mene. Esi je uzdahnula, saaljivo i besno, i odluila ta da uradi. Preuzee komandu. Okrenula se ka Doli Volters. "Doli", rekla je ustro, "morate izviniti moga mua. Za njega je to traumatino iz razloga koji su suvie sloeni da vam ih sad objanjavam. Morate izviniti i mene, takoe, molim vas, to sam dopustila da vas Vojna policija odvede; i ja sam pretrpela neke traume iz slinih razloga. Vano je ta emo sada da uinimo. A to e biti sledee: prvo emo obezbediti vae oslobaanje odavde. Drugo, mi vas pozivamo da nam pravite drutvo i da nam pomognete da otkirjemo gde se nalaze Von i Dil-Klara Mojnlin. Slaete se?" Sve je ovo ilo prebrzo za Doli Volters, takoe. "Pa", ree ona, "ja..." "Dobro", ree Esi, klimnuvi. "Idemo mi to da sredimo. Vi, potporunie! Povedite nas nazad na na brod, Verna Draga i to smesta, molim." Potporunik otvori usta, preneraen, ali ja ga preduhitrih. "Esi, zar ne bi trebalo da obavestimo o tome generala?" Ona mi stisnu ruku i pogleda u mene. Pogled je bio saaljiv. Stisak od koga su mi gotovo polomljeni zglobovi na aci oznaavao je upozorenje: zavei-ta-tvoja-glupa-usta, Robine! "Siromaak", rekla je oficiru, izvinjavajui se, "tek to je izdrao jednu veliku operaciju. Smuen je. Na brod po njegov lek, i to brzo!" Kad moja ena Esi naumi da neto uradi, onda je najbolje pustiti je da to i uradi. ta je ona imala na umu ja to ne znam, ali ta treba ja da inim bilo mi je sasvim jasno. Poeh da se ponaam kao postariji ovek koji je jo oamuem zbog nedavne operacije, i pustih je da me povede u stopu za potporunikom hodnicima Pentagona. Nismo se kretali ba brzo jer je u hodnicima Pentagona bilo prilino prometno. Potporunik nas zaustavi na jednoj raskrsnici dok nije prola grupa zatvorenika, marirajui. Iz nekog razloga raiavali su itav jedan blok zatvorskih elija. Esi me gurnu laktom i pokaza rukom na monitore na zidu. Neki od njih sluili su prosto kao putokazi, Komesarijat 7, Vojniki zahodi, Dokovi V, i tako dalje. Meutim drugi... Drugi su prikazivali pristaninu zonu, a neto veliko upravo je pristizalo. Veliko, glomazno, ljudskom rukom napravljeno; mogli ste na prvi pogled razaznati da je sagraeno na Zemlji a ne

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 106

od strane Hiija. Ne samo zbog linija, niti zbog injenice da je bilo napravljeno od sivog elika a ne od plavkastog Hii-metala. Kao dokaz sluilo je podmuklo projektilsko oruje sa ije glatke povrine su trale isturene cevi. Pentagon je, to sam znao, izgubio est ovakvih brodova za redom, pokuavajui da adaptira pogonski sistem Hiija za let bri od brzine svetlosti i upotrebi ga na brodovima koje su sagradili ljudi. Ja zbog toga ne bih mogao da se alim; njihove greke dobro su dole pri projektovanju Verne Drage. Ali nije bilo prijatno gledati ono oruje. Na letelicima Hiija niste ga nikada mogli videti. "Hajdemo dalje", odreza potporunik, motrei nas. "Ne bi trebalo da budete ovde. Idemo dalje." On krete jednim manje-vie praznim hodnikom, ali ga Esi zaustavi. "Ovuda je blie", ree ona, pokazujui rukom na oznaku Dokovi. "Zabranjen pristup!" odreza on. "Ne za proverenog prijatelja Pentagona koji je bolestan", odvrati ona, povue me za ruku i mi krenusmo u pravcu najgue, najbunije grupe ljudi. Esi ima svoje vrlo skrovite tajne, ali ova se za tren oka razjasnila. Mete je poticao od uhvaenih terorista koje su sprovodili sa krstarice, a Esi se ba prohtelo da ih osmotri. Kristarica je presrela njihov ukradeni brod upravo kad je smanjivao brzinu veu od brzine svetlosti. Izreetali su ga. Oigledno je na brodu bilo osam terorista - osam, u Hii-brodu u kome je i za pet osoba tesno! Jedan je bio onesveen. Jedan je bio bez noge, ali pri svesti. Trei je bio pomahnitao. Ba taj pomahnitali terorista privukao mi je najvie panju. Bila je to mlada crnkinja - kau, iz Sijera Leonea - koja je neprekidno vritala. Na sebi je imala ludaku koulju. Reklo bi se da je u nju obuna ve vrlo dugo, jer tkanina je bila zaprljana i zaudarala je, kosa joj je bila razbaruena, lice mrtvaki bledo. Neko me je pozvao po imenu, ali sam ja urio napred da bih bolje video. "To ona govori ruski", ree Esi nabirajui obrve, "ali ne ba dobro. Gruzijski akcent. Vrlo jak. Kae da nas mrzi." "Toliko sam mogao da razumem", odvratih ja. Sad mi je bilo dosta. Kad se potporunik probio kroz gomilu, besno se derui na ljude da se sklone s puta, pustio sam da me povue unazad, a onda sam ponovo zauo svoje ime. Znai to nije bio potporunik. U stvari, to uopte nije bio muki glas. Dolazio je iz grupe zatvorenika koju su preseljavali iz jedne elije, i ja videh ko poziva. Ona Kineskinja. Deni ili tako nekako. "Dobri Boe", rekoh ja potporuniku, "zato ste nju uhapsili?" On e na to osorno: "To je vojna stvar i vas se nita ne tie, Brodhed. Hajdemo! Ovo nije vae drutvo!" Nije imalo smisla objanjavati se sa ovekom koji je neto vrsto odluio. Nisam mu vie postavljao pitanja. Jednostavno sam otiao do postrojenih zatvorenika i postavio pitanje Deni. Ovo su sve bile zatvorenice, sve vojni slubenici, u zatvoru bez sumnje zbog toga to su prekoraile neko odsustvo ili tresnule po njuci nekoga kao to je bio potporunik - sve dobar svet, siguran sam. utale su i sluale. "Odi je hteo da doe ovamo zato to su uhapsili njegovu enu", kazala je ona, a na licu joj se moglo proitati 'on kao da je u treem stadijumu sifilisa'. "I tako smo doleteli u jednom atlu, i im smo stigli ovamo strpali su nas u uzu." "E sad, Brodhed", povika potporunik, "ovo je prevrilo meru. Izlazite odande ili ete i sami biti uhapeni!" I ruka mu se nae na futroli opasaa u kojoj se ovom prilikom nalazilo oruje. Esi dostojanstveno prie i nasmei se utivo. "Nema vie potrebe da brinete, potporunie", ree ona, "jer evo tu je Verna Draga koja nas eka. I tako vie nikoga neemo da uznemiravamo. Ostaje samo da dovedete ovamo brigadnog generala da sredimo ostala pitanja." Potporunik izbei oi. "Gospoo", mucao je on, "gospoo, ne moe se ovamo dovesti general!" "Naravno da moe! Mom suprugu je potrebno dati terapiju, zato mora biti ovde da je primi. General Kasata je uljudan ovek, je l' tako? Akademija Vest Point? Puno kurseva iz bon-tona,

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 107

lepog ponaanja, ruka na usta kad se kija i kalje? I molim vas takoe recite generalu ovde ima odlian viski a jadnom bolesnom suprugu potrebna je pomo da ga popije." Potporuik ode nespretno se sapliui. Esi pogleda u mene, a ja pogledah u Esi. "A ta sad?" upitao sam Ona se nasmeila i pomilovala me po glavi. "Prvo da dam instrukcije Albertu da napravi viski - i ostalo", ree ona, okrete se i saopti mu nekoliko reenica na ruskom, "a onda emo saekati da se pojavi general." Nije prolo mnogo vremena pre nego to se pojavio brigadni general, ali pre nego to je stigao ja sam gotovo zaboravio na njega. Esi je ivo avrljala sa straarom koga je ostavio potporunik, a ja sam razmiljao. Razmiljao sam uglavnom, za promenu, ne o Klari ve o pomahnitaloj Afrikanki i njenim gotovo isto toliko pomahnitalim ortacima. Plaio sam ih se. Plaio sam se terorista. Nekada, pre mnogo godina, postojali su PLO i IRA i Portorikanski nacionalisti i Srpski secesionisti i nemaka, italijanska i amerika bogataka deca koja su javno iskazivala prezir za svoje tatice - o, bilo je mnogo teroristikih grupa - raznih veliina, raznih vrsta - ali su svi oni delovali zasebno. injenica da su sada delovali zdrueno bilo je ono to me je plailo. Siromani i gnevni nauili su da udrue svoje besove i svoja sredstva, i uopte je van svake sumnje da su mogli da nateraju svet da ih slua. Hvatanje jednog broda nee ih zaustaviti; samo e za izvesno vreme njihove pokuaje uiniti snoljivim - ili skoro snoljivim. Ali da bi se reio njihov problem - ublaio njihov bes i udovoljilo njihovim potrebama - bilo je potrebno neto vie. Kolonizovanje svetova, kao na primer planete Pegi, bio je najbolji i moda jedini pravi odgovor, ali on je bio spor. Transportna letelica bila je u stanju da svakoga meseca preveze tri hiljade osam stotina siromaha u bolji ivot. Ali svakog meseca raalo se blizu etvrt miliona novih siromaha, i taj zlosreni raun bilo je lako izraunati: 250.000 - 3.800 ------246.200 novih siromaha o kojima se trebalo brinuti svakog meseca. Jedina nada bili su novi i vei transportni brodovi, stotine ili hiljade takvih brodova. Sa stotinu, odravali bismo sadanji nivo bede. Sa hiljadu, izleili bismo je odmah i zauvek - ali otkud nam hiljadu velikih svemirskih brodova? Bilo je potrebno osam meseci za gradnju Verne Drage, i znatno vie novca nego to sam stvarno nameravao da potroim. Koliko li bi kotalo da se sagradi neto hiljadu puta vee? Glas brigadnog generala prekinuo je moja razmiljanja. "To je", govorio je on, "potpuno nemogue! Ja sam vam dozvolio da je posetite zato to sam bio zamoljen. Da je povedete sa sobom uopte ne dolazi u obzir!" On me je smrknuto pogledao kad sam im priao i uzeo Esi za ruku. "Takoe", ree ona, "u pitanju su mukarac Volters i ona Kineskinja. I njih takoe elimo." "Zar?" upitah ja, ali general nije sluao ta ja govorim. "ta jo, za ime boje?" pitao je on. "Moda biste voleli da vam predam upravu nad mojim sektorom u Pentagonu? Ili da vam dam dve-tri krstarice?" Esi utivo zavrte glavom. "Na brod je udobniji, hvala vam." "Isuse!" Kasata obrisa elo i dozvoli da ga Esi povede u glavni salon na obeani viski. "Pa", ree on, "Voltersa i Ji-ing ne tereti neka stvarna optuba. Nisu imali pravo da dou ovamo bez odobrenja, ali ako ih vi vodite sa sobom onda to moemo da zaboravimo." "Sjajno!" uzviknu Esi. "Ostaje samo ona druga po imenu Volters!" "Ja nipoto ne bih mogao da uzmem na sebe tu odgovornost", poe on, ali mu Esi nije dala da dovri. "Sigurno da ne! To se podrazumeva, naravno. Znai obratiemo se viim vlastima, je l' tako? Robine! Pozovi generala Mancbergera. Moe ovde da ne bude nekih nezgodnih zapisa koji bi

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 108

mogli da smetaju, je l' tako?" Nema smisla raspravljati sa Esi kad je u takvom raspoloenju, a osim toga, bio sam radoznao da vidim ta je to smislila. "Alberte", pozvah ga ja, "molim te, obavi to." "Svakako, Robine", ree on usluno, uo mu se samo glas; odmah zatim osvetlio se ekran i na njemu general Mancbergen za svojim pisaim stolom. "Broj'tro, Robine, Esi", ree on srdano. "Vidim da je tu sa vama Peri Kasata - moje estitke svima vama!" "Hvala vam, Dimi", ree Esi, gledajui iskosa brigadnog generala, "ali nismo vas zbog toga zvali, molim." "O?" On se namrti. "Ma o emu da se radi, samo brzo, razumete? Imam sastanak sa visokim linostima kroz devedeset sekundi." "Nee toliko trebati, dragi generale. Samo molim vas recite brigadnom generalu Kasati da nam preda Doli Volters." Mancbergen je gledao zbunjeno. "Zato?" "Da je upotrebimo da lociramo nestalog Vona, dragi generale. On ima TPP, znate. Vrlo je mnogo u svaijem interesu da ga nateramo da ga vrati." On se ljubazno na nju osmehnu irokim osmehom. "Trenutak, duo", ree i nagnu se nad jednim aparatom. Brigadnom generalu se moda urilo, ali mu budnost nije popustila. "Ima neko zakanjenje", napomenuo je. "Zar ovo nije instant radio-veza?" "Ovo je urgentan prenos", objanjavala je Esi, laui. "Ovde imamo samo malu letelicu, nije mnogo snana",jo jedna la, "pa moramo da tedimo komunikacijsku energiju - a, evo opet generala!" General je pokazivao prstom na Kasatu. "Ovo je odobreno", zareao je on. "Oni su pouzdani, mi im dugujemo jednu uslugu - a moda e biti u stanju da nam utede i itav tovar buduih nevolja. A sada, za ime boje, dajte da odem na moj sastanak - i nemojte me vie zvati sem ako ne bude u pitanju etvrti svetski rat!" I tako brigadni general ode, vrtei glavom; ubrzo nam vojna policija dovede Deni Ji-ing, a minut kasnije Odija Voltersa, i tek posle izvesnog vremena Doli Volters. "Milo mi je to vas opet sve vidim", kazala je Esi, u znak pozdrava. "Sigurno da imate mnogo toga da ispriate jedno drugome, ali dajte da se prvo izvuemo iz ovog opakog mesta. Alberte! Kreemo, molim!" "Tako je, go Brodhed", zauo se Albertov glas. Nije se potrudio da se pojavi u pilotskom seditu; uao je prosto na vrata, naslonio se na ragastov i nasmeio se drutvu. "Predstaviu vas kasnije", kazala je Esi. "Ovo je dobar prijatelj i on je kompjuterski program. Alberte? Jesmo li sad na bezbednoj udaljenosti od Pentagona?" On klimnu i namignu. A onda se pred mojim oima od postarijeg oveka sa lulom i preirokim demperom pretvori u mravog, vieg, uniformisanog i odlikovanog divizijskog generala Dejmsa P. Mancbergena. "Ba tako, duo", doviknu on. "A sad daj da potpraimo tureve i preemo u brzinu veu od brzine svetlosti pre nego to otkriju da smo ih prevarili!" 19. Ko e s kim da spava? A, to je bilo pitanje! Imali smo petoro putnika, a samo tri brodske kabine. Verna Draga nije bila predviena za veliki broj gostiju, a pogotovu kad gosti nisu ve stigli grupisani u parove. Da li da smestimo zajedno Odija sa njegovom venanom enom, Doli? Ili sa njegovom najnovijom partnerkom u postelji, Deni Ji-ing? Da stavimo Odija zasebno a dve ene zajedno? - a ta e one jedna drugoj da urade ako tako postupimo? Ne kaem da Deni i Doli nisu meusobno mogle da se podnesu u onoj meri u kojoj Odi, ini se, nije na neobjanjiv nain mogao da podnese njih obadve. "On nije naisto kojoj bi trebalo da bude veran", kazala je Esi mudro, "a on je ovek koji eli da bude veran jednoj eni, taj Odi." E, to sam ja vrlo dobro razumeo, a razumeo sam ak da ne pati samo jedan na putnik zbog ovakve dileme. Meutim, ima u ovoj poslednjoj reenici neto to se nije odnosilo na mene, a to je re patiti.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 109

Vidite, ja nisam patio. Ja sam uivao. A uivao sam i u Esi, jer smo mi tu dilemu reili tako to smo pustili da drugi reavaju pitanje smetaja. Esi i ja smo se povukli u odaje kapetana broda i zakljuali vrata. Rekli smo jedno drugom da smo tako postupili da bismo ostavili da se naa tri gosta meusobno dogovore ta e i kako e. to je bio dobar razlog. Bog najbolje zna da e njima za to biti potrebno dosta vremena, jer je naboj u njihovim meusobnim odnosima bio dovoljno snaan da izazove eksploziju jedne zvezde; ali imali smo mi takoe i druge razloge, a najjai od njih bio je to smo tako mogli da vodimo ljubav. I vodili smo je. Sa oduevljenjem. Sa velikom radou. Pomislili biste da bismo posle etvrt veka - i u naim poodmaklim godinama; i uzimajui u obzir potpunu 'upuenost' i oseaj dosade, kao i injenicu da, na kraju krajeva, postoji samo jedan odreen broj delova tela - da bismo imali vrlo malo podstreka za to. Greite. Bili smo vraki motivisani. Moda je to bilo zbog relativno skuenog prostora na Vernoj Dragoj. To to smo bili zakljuani u svojoj privatnoj kabini sa anizokinetikim krevetom celoj stvari dalo je pikantan ukus tinejderskog ludiranja na tremu ispred kue, dok nas od mame i tate razdvaja samo jedan prozor. Kikotali smo se mnogo dok nas je krevet gurao odozdo na razne matovite naine - a patnja? Nigde je nije bilo. Ja nisam bio zaboravio Klaru. Stalno mi je ona padala na pamet, esto u vrlo intimnim trenucima. Ali pored mene u krevetu bila je Esi, a ne Klara. Leao sam opruen na leima, trzajui se povremeno da bih video kako e krevet da mi uzvrati trzaj, i kako e da trgne Esi koja je leala sklupana pored mene, i ona bi se malo trgla bilo je to pomalo nalik na igranje bilijara sa trostrukim rubom ali sa zanimljivijim loptama - i razmiljao, mirno i udobno, o Klari. U tom trenutku bio sam sasvim siguran da e se sve razreiti. ta je na kraju krajeva bio problem? Samo ljubav. Samo to da su se dve osobe volele. U tome nema nieg ravog! Komplikacija je, naravno, u tome to je jedno od to dvoje, na primer ja, istovremeno bio jedna od druge dve osobe koje su se volele. Ali komplikacije se mogu razreiti - na ovaj ili onaj nain - zar ne? Ljubav je ono to pokree svet. Zbog ljubavi smo Esi i ja dugo ostali u odajama kapetana broda. Zbog ljubavi je Odi pratio Doli sve do Svemirskog Pentagona, zbog nekakve vrste ljubavi Deni je pola sa njim; a zbog nekakve druge vrste ljubavi, ili moda zbog takve iste, Doli se pre svega za njega i udala, zato to je jedna od funkcija koje ljubav sigurno ima i ta da se jednoj osobi dozvoli da svoj ivot organizuje oko ivota neke druge osobe. I tamo gore, u predelu ogromnih, gasovitih, zvezdanih pustoi (mada u tom trenutku ja to jo nisam znao) Zapovednik je tuio zbog jedne ljubavi; a ak i Von, koji nikada nikoga nije voleo do sebe, u stvari je pretraivao vaseljenu da bi naao nekoga na koga e usmeriti svoju ljubav. Vidite kako to ide? Ljubav je pravi pokreta. "Robine?" ree Esi pospano, zagnjurena u moju kljunjau. "Fino si to obavio. estitam." Naravno, i ona je govorila o ljubavi, mada sam u ovom sluaju njene rei shvatio kao kompliment upuen mojoj vetini u demonstriranju iste. "Hvala", odgovorio sam. "Moram ipak neto da te pitam", nastavila je ona, i izmakla se malo i zagledala u mene. "Sasvim si oporavljen? Crevo dobro? Dva zarez tri metra novih cevi slae se sa starim? Je l' Albert izvestio da je sve u redu?" "Ja se odlino oseam", raportirao sam ja, naginjui se napred da je poljubim u uvo. "Samo se nadam da sve ostalo ide isto tako dobro." Ona zevnu i protegli se. "Ako si mislio na letelicu, Albert je sasvim sposoban da uspeno upravlja njome." "A, da, ali da li je sposoban da upravlja putnicima?" Ona se prevrte u krevetu, pospano. "Pitaj njega", ree. I tako sam pozvao. "Alberte? Doi da nam pria." Okrenuo sam se i pogledao u vrata, radoznao da saznam kako e ovom prilikom da proe kroz prava, opipljiva vrata koja su sluajno bila zatvorena. On me je nasamario. Zaulo se kako se iskaljava izvinjavajui se, i kad sam se okrenuo opet je sedeo za Esinim toaletnim stoiem, pogleda srameljivo okrenutog u stranu.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 110

Esi dahui zgrabi prekriva i navue ga preko svojih lepih ednih grudi. E sad, to je bilo smeno. Esi se nikad dosad nije trudila da se pokrije pred bilo kojim od svojih programa. A najsmenije je bilo to to u ovom asu to nije izgledalo udno. "Izvinjavam se to vam smetam, dragi moji prijatelji", ree Albert, "ali vi ste me pozvali." "Da, odlino", ree Esi i uspravi se u krevetu da bi ga bolje osmotrila - ali i dalje je stiskala uza sebe prekriva. Moda se sad ve i njoj njena reakcija uinila neobinom, pa ipak je samo rekla: "E, dobro. Nai gosti, kako su oni?" "Vrlo dobro, rekao bih", odgovorio je Albert ozbiljnim tonom. "Upravo vode razgovor utroje u kuhinji. Kapetan Volters pravi sendvie, a dve mlade ene mu pomau." "Nema svae? Nema vaenja oiju?" upitah ja. "Uopte ne. Naravno, prilino su zvanini, uz mnogobrojno 'izvinite' i 'molim' i 'hvala'. Meutim", dodade on vrlo zadovoljno, "imam jedan izvetaj za vas o jedrenjaku. elite li sada da ga sasluate? Ili - upravo mi je palo na pamet - moda biste se pridruili svojim gostima, pa da ga onda svi zajedno ujete." Svi moji instinkti bili su za to da ga ujemo odmah, ali Esi me je pogledala. "Samo iz utivosti, Robine", kazala je, i ja sam se sloio. "Odlino", kazao je Albert. "Bie vam izuzetno zanimljiv, siguran sam. Kao to je i meni. Razume se ja sam se uvek zanimao za jedrenje, znate", nastavi on da avrlja. "Kad sam napunio pedesetu, Berliner Handelsgesellschaft mi je poklonio tako divnu jedrilicu - izgubio sam je, na alost, kad sam morao da napustim Nemaku zbog onih zlih nacista. Draga moja go Brodhed, ja vama toliko dugujem! Sad se tako fino seam svega to ranije nisam mogao! Seam se moje kuice u blizini Ostendea gde sam nekada etao obalom sa Albertom - to", on namignu, "je bio kralj Albert, belgijski. Razgovarali smo o jedrenju, a onda uvee njegova ena bi me pratila na klaviru dok sam svirao na svojoj violini - i svega toga sad sam u stanju da se seam, draga go Brodhed, samo zahvaljujui vama!" Tokom celog ovog govora Esi je nepomino sedela pored mene, i gledala u svoje delo sa licem potpuno ukoenim. Onda je poela da mrmlja neto, pa je zatim prsnula u glasan smeh. "Oh, Alberte", uzviknula je, pruajui ruku da dohvati jedan jastuk. Naciljala je i bacila ga ravno kroz njega, tako da je bezazleno odskoio i odbio se od njenih kozmetikih pomagala iza njega. "Sjajni aljivi programe, nema na emu! A sad, molim te, odlazi. Poto si toliko kao pravi ovek, sa uspomenama i dosadnim anegdotama, ne mogu da dozvolim da me gleda neobuenu!" I on ovaj put dozvoli sebi da prosto iezne, a Esi i ja se zagrlismo i poesmo da se smejemo. "E, sad se obuci", naredi mi ona na kraju, "da bismo mogli da saznamo o tom jedrenjaku onako kako odgovara kompjuterskom programu. Smeh je najbolji lek, je l' tako? U tom sluaju ne bojim se vie za tvoje zdravlje, dragi Robine. Telo koje toliko ume da uiva sigurno e trajati veito!" Idui u kupatilo i dalje smo se kikotali - ne znajui da je u mom sluaju "veito" u onom trenutku znailo jo jedanaest dana, devet sati i dvadeset i jedan minut. Nikada na Vernoj Dragoj nismo ugradili pisai sto za Alberta Ajntajna, a naroito ne sto na kome je lulom obeleio mesto u jednoj knjizi, i na kome je drao bocu Skripa pored teglice sa duvanom, dok se iza njega nalazila kolska tabla prekrivena jednainama. Ali sto je bio tu, i Albert je bio tu, i zabavljao je nae goste priajui im o sebi. "Kad sam bio u Prinstonu", priao je, "iznajmili su bili jednog oveka da me svuda prati sa jednim notesom i ako bih ja neto napisao na tabli, on bi to prepisao. To nije bilo radi mene ve radi njih - inae, znate, bojali su se da obriu table!" On se veselo obraao naim gostima i srdano klimnuo Esi i meni, koji smo stajali na vratima glavnog salona drei se za ruke. "Upravo sam objanjavao, g. i go Brodhed, neto o svom ivotu ovim ljudima, koji moda uopte nisu za mene uli mada sam ja, moram da priznam, bio vrlo slavan. Da li ste znali, na primer, da je poto sam ja mrzeo kiu, uprava Univerziteta u Prinstonu dala da se izgradi jedan pokriven prolaz koji jo moe da se vidi, tako da sam mogao da idem u posetu prijateljima a nisam morao da izlazim napolje?" Nije se bar preruio u generala niti imao oko vrata belu earpu, ali sam se ja ipak oseao malo nelagodno. Hteo sam gotovo da se izvinim Odiju i njegovim dvema enama; umesto toga, rekao

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 111

sam: "Esi? Ne ini li ti se da ove reminiscencije postaju malo preopirne?" "Moe biti", odgovori ona, ozbiljnim tonom. "eli li da prestane?" "Ne da prestane, zapravo. On je sada mnogo zanimljiviji, ali kad bi prosto mogla da smanji bazu podataka line prirode, ili da uvrne potenciometar na nostalginim elektronskim kolima..." "Ba si glup, dragi Robine", ree ona, smeei se u znak da mi prata. Onda je izdala zapovest: "Alberte! Nemoj toliko da naklapa. Robin to ne voli." "Razume se, draga moja Semja", ree on utivo. "Nesumnjivo elite da ujete o onom jedrenjaku, u svakom sluaju." Stajao je sad iza svog pisaeg stola, to jest, njegova holografska, ali u fizikom smislu nepostojea figura ustala je od isto tako nepostojeeg holografskog pisaeg stola; stalno sam morao sebe na to da podseam. Uzeo je suner i poeo da brie tablu, a onda se neega setio. Pogledavi u Esi pokajniki, prui ruku ka jednom prekidau na stolu, Tabla nestade. Umesto nje pojavila se sivkasto-zelena ljunkasta povrina dobro poznata sa monitora na Hii-brodovima. Zatim je pritisnuo drugo dugme, i ljunkastosiva ara nestade, a umesto nje pojavi se jedna zvezdana karta. I ona je bila prava, takoe - da bi se na bilo kome monitoru na Kapijinom brodu dobila neka upotrebljiva slika bilo je potrebno samo pomeriti napon na integrisanim kolima (mada je hiljadu svemirskih isrtaivaa umrlo ne otkrivi to). "Ovo to vidite", ree on ljubazno, "je mesto na kome je kapetan Volters locirao jedrenjak, a kao to vidite, tu nema niega." Volters je utei sedeo na jednom taburetu ispred lanog kamina, to je mogue dalje kako od Doli tako i od Deni - a i one su takoe sedele to je mogue dalje jedna od druge, i takoe su utale. Meutim, sad Volters progovori, sav uzrujan. "Nemogue! Izvetaji su bili potpuno ispravni! Imate podatke!" "Razume se da su bili ispravni", umirivao ga je Albert, "ali, vidite, kad je izviaki brod tamo stigao, jedrenjaka vie nije bilo." "Nije mogao da ode daleko ako mu jedina pogonska energija potie od zvezdane svetlosti!" "Ne, nije. Ali nije ga bilo. Meutim", ree Albert, sa irokim osmehom na licu, "ja sam se postarao za takav nepredvien sluaj. Ako se seate, moja reputacija - u mom preanjem biu, hou da kaem - poivala je na pretpostavci da je brzina svetlosti fundamentalna konstanta, podlona", dodao je on, i mirkajui pogledao po sobi strpljivo, "izvesnim proirivanjima koja smo nauili od Hiija. Ali brzina, da, uvek je ista - gotovo trista hiljada kilometara u sekundi. Stoga sam ja dao naredbu teledirigovanoj letelici, u sluaju da ne nae jedrenjak, da se premesti na daljinu od trista hiljada kilometara puta broj sekundi proteklih od momenta vienja." "Veliki pametni uobraeni program", ree Esi s puno ljubavi. "To si ti angaovao nekog inteligentnog pilota za izviaki brod, je l' da?" Albert se nakaljao. "Takoe je i neobian, taj brod", ree on, "jer ja sam predvideo da bi mogao imati specijalne potrebe. Bojim se da su trokovi bili prilino visoki. Meutim, kad je brod stigao na odreenu daljinu, evo ta je video." Tu on mahnu rukom, i na ekranu se pojavila pauinasta konstrukcija sa mnogobrojnim krilima. Nije vie bila besprekornog oblika, savijala se i grila pred naim oima. Albert je ubrzao sliku, i tako smo gledali kako su se velika krila zamotala... i nestala. Eto. Ovo to smo mi sad videli, vi ste ve ranije videli. Vaa prednost je bila u tome to ste vi znali ta ste videli. Sedeli smo onde Volters i njegov harem, Esi i ja. Napustili smo bili neugodni svet ljudi i dali se u lov na jednu neugodnu zagonetku, a evo gledamo kako tu stvar za kojom smo krenuli - jede neka druga stvar! Upravo tako se to uinilo naim nepripremljenim i zaprepaenim oima. Sedeli smo tamo ukoeni, i ukoeno gledali u zguvana krila i veliku blistavu plaviastu loptu koja je iskrsla niotkud i progutala ih. Zauo sam kako se neko lagano kikoe, i po drugi put se zaprepastio kad sam shvatio ko je to bio. To je bio Albert. Sedeo je na ivici svog pisaeg stola i brisao suzu koja mu je curila od smeha. "Ja vas lepo molim da me izvinite", rekao je, "ali kad biste samo mogli da vidite svoja lica." "Prokleti veliki uobraeni program", zakripa zubima Esi, ne vie s ljubavlju, "smesta prestani

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 112

da se zavitlava. ta se ovde dogaa?" Albert je zurio u moju enu. Nisam mogao dobro da odgonetnem njegov izraz lica: bio je prijateljski, i strpljiv, i izraavao itav niz drugih stvari koje ja ne bih povezivao sa kompjuterski generisanim likom, ak ni Albertovim. Ali je takoe izraavao nelagodnost. "Draga go Brodhed", izjavio je, "ako niste eleli da imam smisla za humor, trebalo je tako da me programirate. Izvinjavam se ako sam vam bio na dosadi." "Sledi instrukcije!" zarea Esi, zbunjeno. "O, vrlo dobro. Ovo to ste videli", objanjavao je on, upadljivo skreui pogled sa Esi dok je drao predavanje grupi, "po mom miljenju je prvi poznati sluaj prave operacije jedne Hiiposade u realnom vremenskom intervalu. Naime, ovaj jedrenjak je bio otet. Pogledajte ovu manju letelicu." On namerno mahnu rukom, slika na ekranu se zavrte pa poe jednolino da se giba, prikazujui uvelianu ovu scenu. Uvelianje je bilo preveliko za kapacitet rezolucije izviakog broda, tako da je lopta na obodu bila nejasna i ljunkovita. Ali iza nje se nalazilo neto. Neto to se lagano kretalo zalazei u senku lopte. U trenutku kad se spremalo da nestane, Albert zaustavi sliku, i pred nama se ukaza zamagljen objekat u obliku rupe, vrlo siuan, jedva vidljiv. "Brod Hiija", ree Albert. "Bar ja nemam drugo objanjenje." Deni Ji-ing se zagrcnu. "Jeste li sigurni?" "Ne, razume se da nisam", odvrati Albert. "Zasad je to samo teorija. Za teoriju se nikada ne kae 'da', gospoice Ji-ing, samo 'moe biti', jer sigurno je da e se pojaviti neka bolja teorija a onoj koja je dotle izgledala najbolja rei e se 'ne'. Ali moja teorija je da su Hiiji reili da kidnapuju jedrenjak." E sad, samo predstavite sebi. Hiiji! Pravi Hiiji, to potvruje najvispreniji kompjuterski informacioni sistem koji ste ikad sreli. Ja sam tragao za Hiijima, na ovaj ili onaj nain, ve dve treine veka, strano elei da ih pronaem, i strano strahujui da bi se to moglo dogoditi. A kad se dogodilo, moju panju nisu u prvom redu privukli Hiiji, ve kompjuterski informacioni sistem. Rekao sam: "Alberte, zato se tako smeno ponaa?" On me utivo pogleda, lupkajui ibukom po zubima. "U kom smislu smeno, Robine?" upitao je. "Do vraga, prestani s tim! Kako se to ponaa! Zar ne", oklevao sam, pokuavajui da mu to utivim tonom saoptim. "Zar ne zna da si ti samo kompjuterski program?" On se tuno osmehnu. "Nije potrebno da me neko na to podsea, Robine. Ja nisam stvaran, realan, je li? Ipak, realnost u kojoj se ti nalazi, mene mnogo ne zanima." "Alberte", povikao sam ja, ali on podie ruku da bi me uutkao. "Dozvoli mi da ovo kaem", rekao je. "Moja realnost, ja to znam, sastoji se od vrlo velikog broja prekidaa na paralelno postavljenim procesorima koji obrauju informacije putem heuristikih formacija. Ako je ovek analizira, ona prosto postaje neka vrsta varke kojom obmanjujemo posmatraa. A tvoja, Robine? Zar se realnost jedne organske inteligencije od ovog mnogo razlikuje? Ili se ona prosto sastoji od izvesnih hemijskih transakcija koje se deavaju u jednom kilogramu masne materije koja nema ni oi, ni ui, ni seksualne organe? Sve to ona zna, zna 'po uvenju' jer joj je nekakav sistem ula to saoptio. Svako oseanje koje ima dolazi do nje preko provodnika sa nekog nerva. Zar se u tome nas dvojica toliko razlikujemo, Robine?" "Alberte!" On zavrte glavom. "A", ree sa gorinom, "znam ja dobro. Vas moja varka ne moe da obmane zato to vam je poznat trik-majstor - ona je tu meu nama. Ali zar vas va sopstveni trikmajstor ne obmanjuje? Zar ne pripada i meni isto toliko uvaavanja i tolerancije? Ja sam bio vrlo znaajan ovek, Robine. Mene su jako cenili neki veoma fini ljudi! Kraljevi. Kraljice. Veliki naunici, a kako su samo bili ljubazni. Povodom mog sedamdesetog roendana priredili su prijem - Robertson i Vigner, Kurt Gebel, Rabi, Openhajmer..." On zapravo obrisa jednu pravu suzu... i otprilike dovde je Esi bila spremna da ga pusti da govori. Sad je ustala. "Prijatelji moji i muu", kazala je, "ovde se oigledno radi o nekom ozbiljnom

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 113

kvaru. Izvinjavam vam se. Moram da povadim blok-eme radi kompletnog pregleda, pa ete me molim vas, izviniti." "Nije to tvoja krivica, Esi", rekoh ja to sam mogao ljubaznije, ali ona to nije ljubazno primila. Pogledala me je onako kako me nije pogledala jo od naih prvih sastanaka kada sam joj priao sve one smene ale koje sam izvodio sa svojim psihoanalitikim programom, Sigfridom fon rinkom. "Robine", rekla je hladno, "suvie pria o krivici i oseanju krivice. O tome emo porazgovarati kasnije. Gosti, moram u ovoj mojoj radnoj sobi izvesno vreme da radim. Alberte! Smesta doi da te doteram!" Jedna od kazni koju ovek mora da plati kad je bogat i slavan je ta to vas mnogobrojni ljudi pozivaju u goste i gotovo svi oni oekuju da i vi njih pozovete. Uloga domaina meni uopte ne lei. S druge strane, Esi to jako voli, pa smo tako tokom godina sredili kako emo s gostima. Vrlo jednostavno. Ja se zadrim oko njih onoliko koliko mi to prija - to moe da bude nekoliko sati, ponekad pet minuta. Onda se ja neujno povlaim u svoju radnu sobu a ulogu domaice preputam Esi. Tako postupam naroito onda kad, iz bilo kog razloga, meu gostima vlada napetost. I to je vrlo zgodno - za mene. Ali to ponekad ne funkcionie, i tada nemam kud. Ovo je bila jedna takva prilika. Nisam mogao da ih prepustim Esi jer je Esi bila zauzeta. Nisam hteo da ih ostavim same, jer smo ih ve pre toga poprilino dugo ostavili same. A napetosti je bilo na pretek. I tako sam se naao tu pokuavajui da se prisetim kako da budem ljubazan kad nema izgleda da se izvuem: "Hoete neto da popijete?" upitao sam veselo. "Hoete neto da pojedete? Ima i nekih dobrih programa za gledanje, ukoliko Esi nije iskljuila struju da bi mogla da radi na Albertu..." Deni Ji-ing me prekide postavivi mi jedno pitanje. "Kuda idemo, g. Brodhed?" "Pa", odgovorih ja, smeei se veselo; dobar domain; pokuaj da se gosti prijatno oseaju, ak i kad ti postave sasvim dobro pitanje na koje ti nisi smislio odgovor zato to si razmiljao o mnogo prenijim stvarima. "Pretpostavljam da se postavlja pitanje kuda biste voleli da idete? Hou da kaem, ini se da nema smisla da idemo u lov na onaj jedrenjak." "Nema", sloila se Ji-ing. "Onda smatram da to zavisi od vas. Smatrao sam da niste eleli da ostanete u vojnom zatvoru..." podsetih ja njih da sam im svima uinio uslugu, na kraju krajeva. "Nismo", opet e Ji-ing. "Natrag na Zemlju, onda? Mi bismo vas mogli ostaviti na nekom od punktova vezanih za petlje. Ili na Kapiji, ako elite. Ili - ekajte da vidim, Odi, vi ste pre svega sa Venere, je l' tako? elite li da se vratite tamo?" Sad je na Voltersa bio red da kae: "Ne." To je bilo sve. Pomislio sam da je vrlo nepaljivo od mojih gostiju to mi daju samo negativne odgovore kad se ja trudim da prema njima budem gostoljubiv. Doli Volters mi je pritekla u pomo. Ona podie uvis desnu ruku na kojoj se nalazila jedna od onih njenih lutaka, i to ona koja je trebalo da bude nalik na Hiija. "Nezgoda je u tome, g. Brodhed", rekla je, ne miui usne, nekim slatkim, maznim glasom, "to niko od nas nema ba kuda da ide." Poto je to oevidno bilo tano, izgledalo je da niko na to nema ta da kae. Onda je ustao Odi. "Ja bih sada neto popio, Brodhed", promumlao je. "Doli? Dejn?" Ovo je oigledno bila daleko najbolja ideja koja se dosad ula. Svi smo prihvatili, kao da smo gosti koji su suvie rano stigli na prijem pa smo sad nali ta da radimo kako ne bismo oito bili sasvim zaludni. A trebalo je uraditi neke stvari, naravno, a najkrupnija od njih koja mi je bila na pameti nije bila da budem usrdan domain. Ta najkrupnija stvar nije ak bila ni pokuaj da svarim injenicu da smo (moda) videli pravu Hii-letelicu u kojoj su se nalazili Hiiji. Bila su to opet moja creva. Lekari su rekli da mogu da vodim normalan ivot. Nisu nita rekli o ivotu ovoliko nenormalnom kao to je bio ovaj, pa sam oseao svoju starost i krhkost. Jedva sam doekao da uzmem din sa vodom i da sednem pored lanog kamina sa njegovim lanim plamenom, i da saekam da neko drugi preuzme igru.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 114

to je uinio Odi Volters. "Brodhed, zahvalan sam vam to ste nas izvukli iz orke, a znam da imate svoga posla. Mislim da je za vas najbolje da nas sve troje iskrcate tamo gde vam je najzgodnije i da se vratite svome poslu." "Dobro, ali ima mnogo mesta, Odi. Zar ne dajete nekom mestu prvenstvo?" "to se mene tie, ja bih voleo", ree on, "svi mi bismo, verujem, voleli da dobijemo priliku da sami smislimo ta bismo hteli da uradimo. Valjda ste primetili da mi imamo neke line porbleme koji se moraju razreiti." Na ovakvu izjavu ovek obino ne daje potvrdan odgovor, a ja sigurno nisam mogao da je opovrgnem, pa sam se zato samo nasmeio. "Znai, nama je potrebno da negde budemo sami pa da o njima porazgovaramo." "A", rekoh ja klimajui glavom. "Pretpostavljam da vam nismo dali dovoljno vremena kad smo vas Esi i ja ostavili same?" "Vi ste nas ostavili same. Va prijatelj Albert nije." "Albert?" Nikada mi nije palo na pamet da e se on pojaviti pred gostima, pogotovu to nije bio pozvan. "Sve vreme, Brodhed", ree Volters s gorinom u glasu. "Sedeo je ba tu gde vi sad sedite. Postavio Doli mali milion pitanja." Ja zavrteh glavom i pruih au da mi naspu jo jednom. to moda nije bila dobra ideja, ali ja nisam imao nijednu ideju koju sam smatrao dobrom. Kad sam bio mlad a majka mi je umrla zato to nije mogla da obezbedi leenje za nas oboje, pa je oseala krivicu, krivicu, krivicu, i onda je odluila da je obezbedi za mene - dolo je vreme kad me nije prepoznavala, nije se seala moga imena, priala je sa mnom kao da sam njen gazda na poslu, ili njen gazda od kue ili neki momak s kojim se sastajala pre nego to se udala za moga oca. Tuan prizor. Gotovo je bilo gore gledati je takvu nego znati da umire: vrsta linost koja mi se pred oima raspala. Kao to se sada raspadao Albert. "Kakva je pitanja postavljao?" upitao sam gledajui u Doli. "O, o Vonu", odgovori ona, premeui po rukama svoje lutke ali govorei svojim glasom mada i dalje nije mnogo pokretala usne. "O tome kuda ide, ta radi. Naroito je eleo da mu pokaem sve objekte na kartama za koje je Von bio zainteresovan." "Pokaite mi", rekao sam. "Ne umem da rukujem ovom spravom", ree ona zlovoljno, ali Deni Ji-ing ustade i nae se za kontrolnim ureajem pre nego to je ona zavrila. Pritisla je dugme za sliku, namrtila se, otkucala jednu kombinaciju, namrgodila se, i onda se vratila natrag. "Mora biti da ga je ga Brodhed blokirala kad je iskljuila vaeg pilota", kazala je. "U svakom sluaju", rekla je Doli, "sve su to bile crne rupe, ovakve ili onakve vrste." "Ja sam mislio da postoji samo jedna vrsta", rekao sam na to, a ona je slegla ramenima. Svi smo se bili skupili oko pilotskog sedita, gledajui navie u video-plou na kojoj se nije videlo nita osim zvezda. "avo neka ga nosi", rekao sam ja. A iza nas se zauo ledeni Albertov glas: "ao mi je to sam ti napravio neprijatnost, Robine." Mi se svi okrenusmo, kao figure na nekom od onih starih nemakih javnih satova. On je sedeo na ivici sedita sa koga sam ja upravo ustao, i promatrao nas. Izgledao je drukije. Bio je mlai. Manje samopouzdan. Prevrtao je po prstima cigaru - cigaru, ne lulu - a izraz lica bio mu je mraan. "Mislio sam da Esi radi na tebi", rekao sam, sigurno ljutito. "Zavrila je, Robine. Evo i nje, u stvari. Mislim da je sasvim fer ako kaem da nije otkrila nikakav nedostatak - zar nije tako, go Brodhed?" Esi se pojavi na vratima i tamo zastade. Pesnicama se podboila o bokove, a oi prikovala za Alberta. Mene nije ak ni pogledala. "Tako je, programe", izjavi ona neraspoloeno. "Nisam nala greku u programiranju." "Milo mi je to to ujem, go Brodhed." "Nemoj da ti bude milo! Ostaje injenica da si ti uvrnut program. Zato mi reci, inteligentni kompjuteru bez greaka u programiranju, ta dalje da se radi?" Hologram stvarno liznu usne nervozno. "Pa", oklevajui ree Albert, "pretpostavljam da ete

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 115

proveriti hardver." "Ba tako", ree Esi i mai se da izvadi lepezu podataka iz utinice. Mogu da se zakunem da sam video za trenutak panian izraz na Albertovom licu, pogled oveka koji poinje da prima anesteziju pred neku veliku operaciju. Pogled koji je zatim nestao zajedno sa ostalim delovima Alberta. "Nastavite da razgovarate", naredila nam je Esi preko ramena, i stavivi lupu u oko poela briljivo da zagleda povrinu lepeze. Ali o emu smo mogli da razgovaramo? Gledali smo kako paljivo zagleda svako rebro na lepezi. Krenuli smo za njom kad je, namrgoena, ponela lepezu u svoju radnu odaju, i utei posmatrali kako prislanja uz lepezu merne kalibre i sonde, pa kako je isprobava u jednoj utinici, kako pritiska dugmad, okree nonijus, oitava rezultate sa skale. Ja sam stajao i trljao se po trbuhu koji je opet poeo da mi dosauje, a Odi je proaputao: "ta ona trai?" Nisam znao. Neki zarez, ogrebotinu, koroziju, bilo ta, ali ma ta da je bilo nije ga pronala. Ustala je i uzdahnula. "Nema tu nita", kazala je. "Dobro je", kazao sam ja. "Dobro je", sloila se ona, "jer da je ma ta ozbiljno ne bih mogla ovde da popravim. Ali takoe i nije dobro, Robine, da je ovaj dronjavi program skroz u kvaru. Nauilo me je da budem skromnija, ovo." Doli pokua neto da kae: "Jeste li sigurni da je tropa, go Brodhed? Dok ste vi bili u drugoj sobi izgledao je prilino sabran. Malko udan moda." "udan! E moja Doli, sve vreme dok ga pregledam znate li o emu pria? Mahovoj hipotezi. Nedostajuoj masi. Crnim rupama crnjim od obinih crnih rupa. Morao bi da bude pravi Albert Ajntajn da to razume - hej! ta je to? Neto vam je rekao?" I kad je ula da su i drugi to potvrdili ona stisnu usne i zamisli se. Malo kasnije ona se trgla. "Oh, do avola", kazala je snudeno, "ne vredi da pokuavam da pogodim ta je. Ima samo jedna osoba koja zna ta fali Albertu, a to je sm Albert." "A ta ako Albert ne bude hteo da ti kae?" upitah je ja. "Pogreno pitanje", odgovori ona, ukljuujui lepezu. "Ispravno pitanje je 'ta ako Albert ne bude mogao'?" Izgledao je sasvim dobro - odnosno, skoro sasvim dobro. Sedeo je igrajui se svojom cigarom u svojoj najomilijoj fotelji - koja je takoe bila i moja najmilija fotelja, ali u tom trenutku nisam bio raspoloen da se s njim raspravljam. "E sad, Alberte", kazala je ona, ljubaznim ali odlunim tonom, "ti zna da si uvrnut, je l' tako?" "Malo devijantan, ini mi se, da", ree on izvinjavajui se. "Devijantan do sto avola, meni se ini! Onda, evo ta emo da uradimo, Alberte. Prvo emo da ti postavljamo neka faktika, obina pitanja - ne neto o motivacijama, niti o tekim teoretskim problemima, ve samo pitanja koja se mogu razreiti na osnovu objektivnih injenica. Razume?" "Svakako da razumem, go Brodhed." "Dobro. Prvo. ujem da si askao sa gostima dok smo Robin i ja bili u kapetanovim odajama." "To je tano, go Brodhed." Ona napui usne. "To ponaanje mi izgleda neobino, ne? Ti si ih ispitivao. Kai nam, molim te, ta si ih pitao i ta su odgovarali." Albert se nelagodno vrpoljio. "Uglavnom sam se zanimao za objekte koje je Von istraivao, go Brodhed. Ga Volters je bila tako dobra da mi ih pokae na kartama." On pokaza rukom na monitore, i kad smo mi u njih pogledali, stvarno se videla serija karata, poreanih jedna do druge. "Ako ih paljivo pogledate", rekao je Albert, pokazujui na njih svojom cigarom, "uoiete sasvim odreen redosled. Njegove prve mete bile su proste crne rupe, koje su na mapama Hiija obeleene znacima nalik na udice. One u Hii-kartografiji predstavljaju znake opasnosti." "Kako to zna?" upita ga Esi, a zatim e: "Ne, obrii to pitanje. Pretpostavljam da ima dobar razlog za takvu pretpostavku."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 116

"Imam, go Brodhed. U tom pogledu nisam vam jo sve poverio." "Ha! Napredujemo! Sad nastavi." "Da, go Brodhed. Svaka prosta crna rupa bila je obeleena sa dve kvaice. Zatim je Von pretraivao jedan ist singularitet - nerotirajuu crnu rupu, zapravo ba onu s kojom je Robin pre mnogo godina doiveo one uasne trenutke. U njoj je pronaao Klaru Mojnlin." Ekran je zatreperio a onda se na njemu pojavila plaviasta avetinjska zvezda. Zatim se ponovo pojavila karta. "Ova je obeleena sa tri 'udice' to znai vie nego opasno. I najzad", mahnuo je rukom, slika se promenila i sad je pokazivala drugi deo Hii-mape, "evo one koju je ga Volters identifikovala kao cilj ka kome Von sada putuje." "Ja to nisam kazala!" usprotivila se Doli. "Niste, go Volters", sloio se Albert, "ali ste kazali da je esto u nju gledao, da je o njoj razgovarao sa mrtvacima, i da je se uasno plaio. Ja verujem da on sada na nju cilja." "Izvrsno", tapala je Esi. "Prvi test si proao odlino, Alberte. Sad prelazimo na drugi deo, samo ovog puta bez uea od strane publike", dodala je gledajui u Doli. "Stojim vam na usluzi, go Brodhed." "Nego ta. E sad. Praktina pitanja. ta oznaava termin nedostajua masa?" Albertu je bilo nelagodno, ali je dosta spremno odgovorio: "Takozvana nedostajua masa je ona koliina mase kojom bi se mogle objasniti razliite galaktike orbite, ali nije nikada opaena." "Odlino! E sad, ta je Mahova hipoteza?" On ovlai usne. "Nije mi sasvim lako da izlaem spekulativne pretpostavke u vezi sa kvantnom mehanikom, go Brodhed. Ja teko mogu da poverujem da Bog sa vaseljenom igra kockice." "Ne pitam te u ta veruje! Dri se instrukcija, Alberte. Pitam te samo da da definiciju strunog termina u irokoj upotrebi." On uzdahnu i promeni poloaj. "Vrlo dobro, go Brodhed, ali dopustite mi da to izrazim u opipljivim terminima. Ima razloga da poverujemo da postoji neko petljanje ogromnih razmera u vezi sa ciklinim procesom skupljanja i irenja vaseljene. Proces irenja je preokrenut u suprotnom smeru. Forsira se, ini se, skupljanje, u jednu jedinu taku, isto kao to je bilo pre velikog praska." "A ta to bee?" upitala je Esi. On se vrpoljio. "Stvarno postajem sve nervozniji, go Brodhed", poalio se on. "Ali moe da odgovori na to pitanje - na osnovu vladajueg verovanja." "Kadanjeg, go Brodhed? Sadanjeg verovanja? Ili verovanja, recimo, iz vremena pre Hokinga i ostalih koji su se bavili kvantnom teorijom? Postoji jedna izriita tvrdnja o prapoecima vaseljene, ali ona je religiozne prirode." "Alberte", upozorila ga je Esi. On se jedva osmehnu. "Samo sam hteo da citiram Sv. Avgustina iz Hipona", ree. "Kad su ga upitali ta je Bog radio pre nego to je stvorio vaseljenu, On je odgovorio da je On stvorio Pakao za ljude koji postavljaju to pitanje." "Alberte!" "Oh, dobro", ree on razdraeno. "Da. Smatra se da se teorijom relativnosti ne moe objasniti fizika univerzuma koja prethodi nekom pradavnom trenutku - prethodi mu samo za jedan kroz 1043 sekunde - i da se mora napraviti nekakva 'kvantna korekcija'. Meni je ve sasvim dosta ovog kolskog kviza, go Brodhed." Nisam esto imao prilike da vidim Esi kad je zaprepaena. "Alberte!" povikala je ona ponovo, sasvim drukijim tonom. Ne preteim. Ve zapanjenim i uznemirenim. "Da, ja sam", ree on besno, "onaj Albert koga ste vi stvorili i onaj koji jesam. Molim vas da ovo prekinemo. Budite tako dobri pa me sasluajte. Ja ne znam ta se deava pre velikog praska! Ja samo znam da neko negde postoji ko smatra da zna i da moe njime da upravlja. To me veoma mnogo plai, go Brodhed."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 117

"Plai?" prigueno e Esi. "Ko te je programirao da se 'plai', Alberte?" "Vi, go Brodhed. Ja tako ne mogu da ivim. I ne elim o tome vie da raspravljam." I na to nestade. Nije morao to da uini. Mogao je da nas potedi. Mogao je da se pretvara da izlazi kroz vrata, ili da nestane kad mi gledamo na neku drugu stranu. Nije uradio ni jedno ni drugo. Jednostavno je iezao. Ba kao da je istinski pravo ljudsko bie koje se posvaalo i onda izletelo i ljutito zalupilo vrata. Bio je suvie ljut da bi pazio kako se ponaa. "Ne bi trebalo da moe da se razljuti", rekla je Esi snudeno. Ali on se razljutio, a zaprepaenje koje smo zbog toga osetili nije ni izbliza bilo veliko kao zaprepaenje koje smo osetili kad smo otkrili da video-ekrani ne reaguju na komande, ba kao ni tabla sa ureajima za pilotiranje. Albert je blokirao i jedno i drugo. Pri konstantnom ubrzanju, leteli smo u pravcu neeg nepoznatog. 20. Telefon je zvonio u Vonovom brodu; dobro, u redu, ne pravi telefon, i svakako nije zvonio; ali zauo se signal koji je oznaavao da neko brodu alje poruku preko FTL-radija. "Iskljui ga!" prodrao se Von, budei se sav besan iz sna. "Neu ni s kim da razgovaram!" A onda, malo vie budan, ne samo da je bio besan, ve i zbunjen. "Iskljuen je", ree, buljei u FTL-radio, a izraz na licu pree celu skalu i zaustavi se na strahu. Razlog zbog koga mi je Von neto manje odvratan, ini mi se, bio je onaj strah koji ga je kao ir uvek izjedao. Samo nebo zna da je bio prava ivotinja. Bio je nabusit; bio je lopov; mario je samo za sebe i ni za koga vie. Ali to samo znai da je bio onakav kakvi smo svi mi nekada bili, samo to smo se mi socijalizovali zahvaljujui roditeljima i drugarima s kojima smo se igrali u koli i policiji. Vona nikada niko nije socijalizovao, tako da je on jo bio dete. "Neu ni s kim da razgovaram!" drao se on, i probudio Klaru. Vidim Klaru onakvu kakva je tada bila, poto sad mogu da vidim mnoge stvari koje su mi tada bile skrivene. Bila je umorna, bila je razdraljiva, i jo je morala da podnosi sve to Vonu padne na pamet. "Mogao bi ba i ti da odgovori", kazala je ona, a Von je pogledao kao da je poludela. "Da odgovorim? Razume se da neu da odgovorim! To samo moe da bude neki nadobudni birokrata koji hoe da iznosi pritube da se nisam tano pridravao propisane procedure..." "Da iznese pritubu da si ukrao brod", ispravila ga je ona blago, i otila do FTL-radija. "Kako se ovim rukuje?" upitala je. "Ne budi luda!" urlao je on. "ekaj" Stani! ta to radi?" "Je l' ova poluga", upitala je ona, a njegov urlik bio je dovoljan odgovor. On preko malene kabine skoi do nje, ali ona je bila krupnija i snanija od njega. Odgurnula ga je. Cvranje signala je prestalo; zlatna svetlost se ugasila; Von se glasno nasmejao, opustivi se najedanput. "Ho, kolika si ti budala! Ovde nema nikoga", vikao je on. Ali nije bio u pravu. Zaulo se za trenutak neko itanje, zatim prepoznatljive rei - to jest, skoro prepoznatljive. Jedan piskav glas sa udnim naglaskom ree: "Vi nece naneto slo." Klari je trebalo dosta premiljanja da bi shvatila ta je rekao, ali kad je shvatila, oekivani efekat je izostao. Je li to neki stranac sa uasnom govornom manom proitao, elei da kae: "Vama neu naneti zlo?" I zato bi to rekao? Kad vas neko uverava da niste u opasnosti u trenutku kad nemate razloga da smatrate da jeste - to je onespokojavajue. Von se stutio. "ta je to?" viknuo je strogo, poevi da se znoji. "Ko je to tamo? ta hoete?" Odgovora nije bilo. Razlog to nije bilo odgovora leao je u tome to je Zapovednik istroio ceo svoj renik i sada se trudio da uveba svoj sledei govor; meutim za Vona i Klaru, utanje je imalo jasnije znaenje od rei. "Ekran!" povikao je Von. "Glupa eno, upotrebi ekran, vidi o emu se radi!" Klari je trebalo vremena da se snae sa kontrolnim ureajima; vetinu korienja video-ekrana

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 118

Hiija poela je da savlauje tek na ovom putovanju, jer u njeno vreme niko nije znao kako se njime rukuje. Slika se izbistrila pokazujui jedan kosmiki brod, veliki brod. Najvei koji je Klara ikada videla, daleko vei od bilo koje "petice" koje su u njeno vreme koriene na Kapiji. "ta... ta... ta..." cmizdrio je Von, i tek pri etvrtom pokuaju uspeo je da dovri pitanje: "ta je to?" Klara nije pokuala da odgovori. Nije znala odgovor. Dodue, plaila se. Plaila se da je to to vidi ono za im je svaki Kapijin istraiva eznuo i ega se uasavao, a kad je Zapovednik zavrivi uvebavanje, izgovorio svoje sledee rei, ona je bila sigurna: "Ja... dulasiti... na-brud... kod vi." Dolazi na brod! Da jedan brod pristane uz drugi pri nesmanjenoj brzini to nije bilo nemogue, i Klara je to znala; to se dogaalo. Ali nijedan pilot sa Zemlje nikada nije imao prilike da to esto izvodi. "Nemoj da ga pusti unutra!" kriao je Von. "Bei! Sakrij se! Uini neto!" Gledao je u Klaru u paninom strahu, a onda krenuo ka komandnim ureajima. "Ne budi lud!" vikala je ona, skoivi da mu preprei put. Klara je bila snana ena, ali ovog puta nije mogla da mu se suprotstavi. Ludaki strah dao mu je snagu. On je raspalio svom snagom i ona se zateturala, a on se, plaui od straha, bacio za komandne ureaje. Uprkos oseanju uasa zbog ovog neoekivanog kontakta, Klara je bila u stanju da oseti jo jedan dodatni strah. Na osnovu svega to je nauila o Hii-brodovima znala je da nikada, nikada ne treba pokuavati promeniti jednom odreen kurs leta. Kasnija saznanja omoguila su da se i to ini, znala je ona; ali je takoe znala da to ne treba uiniti olako, ve samo posle paljivog proraunavanja i planiranja, a Von nije bio u stanju da uini ni jedno ni drugo. Uprkos promeni kursa - bilo je svejedno. Veliki kosmoplan u obliku ajkule pribliavao im se. Htela-ne htela Klara je sa divljenjem posmatrala kako se pilot onog drugog broda bez tekoa prilagoavao promeni kursa i poveanju ubrzanja. Sa tehnike strane, bio je to fascinirajui postupak. Von se za komandama sav ukoio, posmatrajui ga, otvorenih usta, zabalavivi. A onda, kad se drugi brod toliko pribliio da je nestao ispod vidokruga skenera, i kad se zaulo kako je neto zaribalo prilikom otvaranja poklopca lendera, on zaurla od straha i stuti se u toalet. Klara je bila sama kad je ugledala kako se poklopac lendera otvara i pada sa strane; i tako je DilKlara Mojnlin bila prvo ljudsko bie koje je stajalo pred jednim Hiijem. On je izaao kroz otvor, uspravio se i naao pred njom. Bio je manji rastom od nje. Zaudarao je na neto poput amonijaka. Oi su mu bile okrugle, jer je to najpogodniji oblik za organ koji mora da se okree u svim pravcima, ali to nisu bile ljudske oi. Nije na njima bilo koncentrinog obojenog prstena oko zenice u sredini. Nije bilo zenice, ve samo tamna mrlja u obliku krstia usred jednog ruiastog klikera koji je nepomino u nju gledao. Karlica mu je bila iroka. Ispod karlice, izmeu bedara kako bismo mi rekli da su mu noge bile uzglobljene kao kod ljudskih bia, visila je neka futrola od svetlo plavog metala. Najvie od svega Hii je izgledao kako beba u pelenama nesigurnog hoda, koja je napunila tur. Ta pomisao probila se u Klarinoj svesti kroz oseaj uasa i ublaila ga malkice - na kratko nedovoljno. Kad je stvorenje krenulo ka njoj, ona je odskoila unazad. Kako se Klara kretala, tako se takoe kretao i Hii. On se trgao kad se poklopac otvora ponovo pokrenuo i jo jedan od njegovih iziao kroz njega. Po napetosti i neodlunosti njegovih pokreta Klari se uinilo da je on gotovo isto toliko uplaen kao i ona, i tako je ona izgovorila, ne oekujui da e je on razumeti ve prosto to nije mogla a da nita ne kae: "O, halo." Stvorenje je paljivo promatralo. Ravastim jezikom liznu glatke crne bore na licu. Onda pusti neki udan zvuk, kao da prede dok je razmiljalo. Zatim, na gotovo prepoznatljivom engleskom jeziku, ree: "Ja Hici. Vi nece naneti slo." Zurio je u Klaru kao opinjen a sa gnuanjem, a onda je ustro procvrao neto onom drugome, koji poe da pretrauje brod. Vona su nali bez muke, i bez muke su i Klaru i Vona poveli kroz otvor, pa preko spojenih lendera, u Hii-brod. Klara je ula kako se poklopac uz

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 119

kripu zatvorio, a zatim trenutak kasnije osetila i trzaj to je znailo da su otkaili Vonov brod. Bila je zarobljenica Hiija, u jednom Hii-brodu. Nisu je ozledili. Ako nameravaju da to uine, bar im se u tom pogledu ne uri. Bilo ih je ukupno petoro, i bili su veoma zauzeti. ime su bili zauzeti to Klara nije mogla da pogodi, onaj sa ogranienim engleskim renikom bio je oigledno suvie zauzet da bi imao vremena da se mui i da joj objanjava. Ono to su u tom trenutku traili od Klare bilo je da im ne smeta. To im nije bilo teko da joj objasne. Bez preterane utivosti uhvatili su je za ruku, tako da je od ilavog stiska osetila bol, i odgurali je tamo gde su hteli. Sa Vonom uopte nisu imali problema. On je leao sklupan u jednom uglu vrsto murei. Kad je otkrio da je Klara u blizini, gvirnuo je u njenom pravcu jednim okom, gurnuo je u kimu da svrati njenu panju, i proaputao: "Da li je stvarno mislio da nee da nam nanesu zlo, ta misli?" Ona slee ramenima. On je gotovo neujno zacvilio, pa se ponovo sklupao kao da je u majinoj utrobi. Ona se zgadila kad je videla kako mu pljuvaka curi iz jednog kraja usta. Samo to nije sasvim obamro. Ako neko treba da joj pomogne, onda to nije bio Von. Morae sama da se odupre Hiijima bez obzira ta nameravaju da urade. Meutim, ono to se dogaalo bilo je opinjavajue. Toliko za Klaru novih stvari! Ona je decenije brzog nagomilavanja znanja o Hii-tehnologiji provela vrtei se skoro brzinom svetlosti oko jezgra crne rupe. Njeno poznavanje letelica Hiija ograniavalo se na starinske modele kojima su ona i drugi svemirski istraivai sa Kapije upravljali. Ovo je bilo neto drugo. Bilo je mnogo vee od "petice". Daleko je prevazilazilo Vonovu privatnu jahtu po svojim ureajima. Nije imalo jednu kontrolnu konzolu; imalo je tri - razume se, Klara nije znala da dve od njih slue drugim namenama a ne za pilotiranje samog broda. One su imale instrumente i vrile oitavanja kakva ona nikada dotle nije videla. Ne samo da je zapremina bila osam do deset puta vea od zapremine "petice" nego je oprema zapremala relativno manje prostora. Po njemu se moglo kretati sasvim slobodno! Neke stvari u njemu bile su standardne - ona zavojita naprava koja je sijala tokom FTL brzine letenja, sedita u obliku slova V, i tako dalje. Ali bilo je tu takoe kutija svetlucavo plave boje koje su zavijale i signalizirale i na kojima su treperila svetla, kao i jedan drukiji, zavojitog oblika kristal koji je, kako joj je uasnuti Von rekao, sluio za zarivanje u crne rupe. Decenijama su "molitvene lepeze" Hiija predstavljale misteriju. Mi nismo znali da su one u stvari za njih bile ono to su za nas knjige i banke podataka, zato to najvei umovi toga doba (ukljuujui i moj) nisu mogli da nau nain da ih proitaju, ak nisu otkirli ni nagovetaje da one sadre neto za itanje. Razlog je leao u tome to se njihova projekcija mogla dosta jednostavno dobiti ali je bila mogua samo u prisustvu mikrotalasne radijacije. Za Hiije to nije predstavljalo nikakav problem, zato to su njihove kupaste vree stalno proizvodile odreenu radijaciju poto su oni neprekidno bili u nekakvom kontaktu sa lepezama podataka u kojima su se nalazile uskladitene memorije njihovih predaka - a koje su bile u njihovim kupastim vreama. Ljudskim biima se moglo oprostiti to se nisu dosetili da Hiiji nose podatke izmeu nogu, zato to ljudska anatomija tako neto ne omoguuje. (Meni se to ne bi moglo ba tako lako oprostiti.) A iznad svega bili su tu Hiiji. Hiiji! Polumitski, zagonetni, gotovo boanski Hiiji! Nijedno ljudsko bie nije nikad videlo nijednog Hiija, ak ni njegovu fotografiju. A evo ovde Dil-Klare Mojnlin, a oko nje ak petoro Hiija - koji su reali i itali i urlikali, i sasvim neobino mirisali. Neobino su i izgledali. Bili su nii rastom od ljudskih bia, a zbog vrlo irokih karlica hod im je bio nalik na hod skeleta. Koa im je bila glatka kao plastika i veinom tamne boje, mada su se tu i tamo videle povrine ili zavojite linije svetlozlatne i tamnocrvene boje nalik na ratne boje Indijanaca. Po konstrukciji bili su ne samo mravi. Ve ispijeni. Nije bilo mnogo mesa na ovim

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 120

hitrim, snanim udovima i prstima. Mada su im lica bila kao da su isklesana od sjajne plastike ipak su bila dovoljno gipka da omogue razliite izraze... mada Klara nije bila sigurna ta ti izrazi oznaavaju. A izmeu donjih udova svakog od njih, bio muko ili ensko, visio je veliki predmet u obliku kupe. Isprva je Klara mislila da im je to deo tela, ali kad je jedan od njih zamakao u, kako je pretpostavljala, nekakav toalet, za tenutak se neto uurbao i skinuo kupu. Da li je to bilo neto kao ruksak? Novanik? Aktn-tana za hartije, olovke, i kesu sa rukom? Ma ta da je bilo, moglo se skinuti kad su hteli. A kada je bilo na njima, prualo je objanjenje za jednu od velikih zagonetki u vezi sa anatomijom Hiija, naime kako su uspevali da sede na onim neverovatno, do bola neudobnim seditima u obliku slova V. Te njihove visee kupe popunjavale su prostor izmeu ravi slova V, dok su sami Hiiji udobno sedeli na tim kupama. Klara zavrte glavom pitajui se (kakve su samo bezvezne ale i nagaanja kruili na tu temu na Kapiji!) zato niko nikada na to nije pomislio? Osetila je Vonov dah na vratu. "ta to rade?" pitao je on. Ona je gotovo bila zaboravila da je on ovde. Gotovo je bila zaboravila da se plai, toliko je bila opinjena onim to je videla. to nije bilo razborito. Ko bi mogao da kae ta e ova udovita uiniti sa svojim ljudskim zarobljenicima? Kad smo ve kod toga, ko bi mogao da pogodi ta oni sada rade? Svi su neto uurbano zujali i cvrali; etvoro veih sjatilo se oko petog manjeg, koji je, ne, definitivno, koja je imala plave i ute are na nadlaktici. Niko od njih petoro nije u ovom asu obraao panju na ljudska bia. Bili su usredsreeni na jedan od monitora na kome se videla jedna zvezdana karta koja se Klari uinila nekako maglovito poznata. Grupa zvezda, a oko njih gomila kvaica - zar nije Von prikazao na svom ekranu takav jedan znak? "Ja sam gladan", zarea joj on zlovoljno na uvo. "Gladan!" Klara se naglo otre od njega, koliko od zapanjenosti toliko od gnuanja. Gladan! Ona je gotovo oseala muku u stomaku usled straha i brige - i, shvatila je, usled udnog zadaha, pola amonijak pola natruli panj, koji je ini se poticao od samih Hiija. Osim toga, morala bi da poe u kupatilo... a ovo drugo udovite ne moe da misli ni na ta drugo nego na to da je gladan! "Molim te zavei", rekla mu je preko ramena, i tako raspalila Vonov bes koji mu je uvek bio pri ruci. "ta? Ja da zaveem?" upitao je. "Ne, nego ti zavei, glupa eno!" On je gotovo hteo da ustane da bi se nadneo nad nju, ali stigao je tek toliko da une a onda je brzo pao niice na pod, jer je jedan od Hiija podigao pogled i onda mu priao. Stajao je iznad njih za trenutak, mrdajui svojim irokim ustima sa uzanim usnama dok je uvebavao ta e da im kae. "Budite pristojni", izgovorio je on razgovetno, i mahnuo mravom rukom u pravcu videoekrana. Klara nervozno ugui smeh koji joj je navirao na usta. Da budemo pristojni! Prema kome? Zato? "Budite pristojni", ree on ponovo, "jer oovo su Mu-cke ubi-ubi-ice." I tako tu je bila Klara, moja najvea ljubav to postoji. Za samo nekoliko nedelja preturila je preko glave uase crne rupe, ok zbog gubitka nekoliko decenija svog ivota u svetu, nevolje sa Vonom, nepodnoljivu traumu kad su je ugrabili Hiiji. A za to vreme... A za to vreme, ja sam imao sopstvene probleme. Jo nisam bio uvean i nisam znao gde se ona nalazi; nisam uo upozorenje da se uvam Mukih ubica; tada jo nisam znao da Muke ubice postoje. Nisam mogao da stignem do nje i pruim joj utehu u njenom strahu - ne samo zato to za njega nisam znao, nego zato to sam bio prepun sopstvenih strahova. Najgori od njih nije imao veze s Klarom ili sa Hiijima, ak ni sa mojim devijantnim programom, Albertom Ajntajnom; ve sa mojim sopstvenim trbuhom.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 121

21. Nita nije imalo dejstva. Sve smo isprobali. Esi je izvadila lepezu s Albertom iz utine kutije, ali on je bio blokirao komandne ureaje tako da ak i bez njega nita nismo mogli da promenimo. Esi je sastavila drugi program za pilotiranje i pokuala da ga ubaci; nije mogao da ue. Glasno smo ga pozivali po imenu i grdili i preklinjali da se pojavi. Nije hteo. Danima koji su bili dugi kao nedelje, leteli smo voeni nepostojeim rukama mog nedelujueg kompjuterskog informacionog sistema, Alberta Ajntajna. A za to vreme ono udareno derite, Von, i ona tamnoputa dama mojih snova nalazili su se u kosmoplanu Zapovednika-Hiija i njegove posade, dok su iza nas ostali svetovi koji su tutnjali i kljuali idui u susret silovitom sukobu, prevelikom da bi se mogao izgladiti. Samo oni nisu zaokupljali nae misli. Nae brige ticale su se neeg to je bilo tu, oko nas. Hrane, vode, vazduha. Mi smo opremili Vernu Dragu zalihama za duga kruna putovanja, mnogo dua od ovoga. Ali ne za pet osoba. Nismo ni sedeli skrtenih ruku. Radili smo sve to god bi nam palo na pamet. Volters i Ji-ing sklepali su neke svoje pilotske programe - isprobali ih - ali nisu mogli da deblokiraju ono to je Albert zakoio. Esi je radila vie od svih nas, jer Albert je bio njeno delo, a ona nije htela, nije mogla, da prizna da je poraena; proveravala je i ponovo proveravala; pisala je pokusne programe i gledala kako ekran ostaje prazan; jedva da je spavala. Prepisala je kompletan Albertov program na jednu rezervnu lepezu i onda je isprobala - i dalje se nadajui, znate, da je kvar na nekom mestu bio mehanike prirode. Ali ako je bilo tako, on se preneo i na nov program. Doli Volters nas je sve bez roptanja hranila, sklanjala se da nam ne smeta kad bi nam se uinilo da smo napravili neki pomak (mada uopte nismo) i putala nas da se izjadamo kad bi nam sve dojadilo (to se esto deavalo). Ja sam imao najtei posao od svih. Albert je moj program, izjavila je Esi, i ako ikome hoe da se odazove onda sam to ja. I tako sam ja sedeo i priao mu. Obraao sam se zapravo vazduhu, jer nisam uopte imao dokaza da me on slua dok sam ja razglabao stvari, avrljao neto, pozivao ga po imenu, drao se na njega, preklinjao ga. Odgovora nije bilo, ak se nije videlo ni da neto zatreperi u vazduhu. Kad smo napravili pauzu da neto pojedemo, Esi mi prie s lea i poe da mi masira ramena. Mene je, u stvari, izdavalo grlo, ali sam joj ipak bio zahvalan za njenu panju. "Moram bar", kazala je nesigurnim glasom vie u vazduh nego obraajui se meni, "da znam ta radi, ini mi se. Mora da shvati da su nam zalihe ograniene. Mora da se postara da nas vrati u civilizaciju, jer Albert ne bi mogao namerno da nas ostavi da umremo?" Reenica je bila izreena. Intonacija nije bila. "Siguran sam u to", rekao sam ja, ali se nisam okrenuo kako bi mi mogla videti lice. "I ja", ree ona snudeno, dok sam ja odgurnuo svoj tanjir; na to Doli, da bi promenila temu, ree materinskim tonom: "Zar vam se ne dopada kako kuvam?" Esini prsti prestadoe da mi masiraju ramena i zarie se u meso. "Robine! Ti ne jede!" Svi su pogledali u mene. Bilo je zapravo smeno. Nalazili smo se usred potpuno praznog prostora bez nekog izgleda da se doepamo kue, a etiri osobe su buljile u mene zato to neu da jedem svoju veeru. To je zbog Esi, naravno, koja se toliko oko mene trudila tokom prvih etapa putovanja, pre nego to je Albert zanemeo; iznenada su shvatili da ja moda nisam dobro. U samoj stvari i nisam bio. Brzo sam se zamarao. U rukama sam oseao marce kao da su mi utrnule. Nisam imao apetita - ve danima nisam bogzna ta jeo, a provukao sam se neopaeno samo zato to smo halapljivo i na brzinu jeli kad bismo ugrabili vreme. "Tako e nam due potrajati zalihe", rekoh ja smeei se, ali niko mi ne uzvrati smeak. "Glupavi Robine", proitala je Esi, a prsti joj sa mojih ramena preoe na elo da bi videla da li imam temperaturu. Ali tu stvari nisu loe stajale jer sam ja gutao aspirine kad me niko ne bi gledao. Lice mi je poprimilo izraz strpljivosti. "Odlino sam, Esi", rekao sam. to zapravo nije bila la - malo samozavaravanja, moe biti, ali nisam pouzdano znao da sam bolestan. "Pretpostavljam da bi trebalo kompletno da se

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 122

pregledam, ali s obzirom da na Alberta ne moe da se rauna..." "Za ovo? Albert? Kome treba?" ja iskrenuh glavu zbunjeno da bih pogledao u Esi. "Za ovo treba samo medicinski potprogram", ree ona odluno. "Potprogram?" Ona je gnjeila hranu u tanjiru. "Medicinski program, pravni program, sekretarski program svi su pod kontrolom Albertovog programa, ali imaju i zasebne ulaze. Sada smesta pozovi lekarski program!" Ja sam je gledao zapanjeno. Za trenutak nisam mogao da govorim, a u glavi mi se vrtelo. "Uradi to sam kazala!" povikala je ona, i ja na kraju nekako progovorih. "Ne medicinski program!" povikao sam. "Ima neto bolje od toga!" Onda se okrenuh i zaurlah u vazduh: "Sigfride fon rink! U pomo! Strano si mi potreban!" U nekim trenucima tokom one godine kad sam se pdvrgavao psihoanalizi sedeo sam kao na iglama dok sam ekao da se pojavi Sigfrid. Ponekad bih se dobro naekao, jer u ono vreme Sigfrid je bio program skrpljen od Hii-kola i softvera ljudske izrade, a softver nije sastavljala moja ena Esi. Esi je znala svoj posao dobro. Vreme reagovanja od milisekundi pretvorilo se u nano, piko, femtosekunde, tako da je Albert mogao da reaguje u realnom vremenskom intervalu, kao ovek - o, do avola, ne! Bolje od ma kog ljudskog bia! I tako kad se Sigfrid nije pojavio smesta, bilo je to kao kad okrenete prekida a ne upali se svetlo poto je pregorelo. U tom sluaju ne traite vreme okreui prekida tamo-vamo. Znate u emu je stvar. "Ne trai vreme", ree Esi naginjui se preko mog ramena. Ako glas moe da pobledi, njen je pobledeo. Ja se okrenuh i nesigurno se nasmeih. "ini mi se da stvari stoje gore nego to smo mislili", rekoh joj. Lice joj je bilo bledo, kako to ve moe. Poklopih joj ake rukom. "Ovo me vraa unazad", rekoh tek da neto priam tako da ne moramo ba u ovom asu da razmiljamo koliko gore stvari stoje. "Kad me je analizirao Sigfrid, najgore od svega bilo je dok sam ekao da se pojavi. Uvek bih oseao napetost, i..." I tako, priao sam bez veze. Mogao sam tako da nastavim unedogled da iz Esinih oiju nisam proitao da nije potrebno. Okrenuo sam se i u istom asu zauo njegov glas: "ao mi je to ujem da ti je bilo toliko teko, Robine", ree Sigfrid fon rink. ak i za holografsku projekciju Sigfrid je dosta jadno izgledao. Ruke su mu bile prekrtene u krilu, a neudobno je sedeo - ni na emu. Program se nije potrudio da mu obezbedi stolicu ili notes. Nita. Samo Sigfrid je bio tu, sa vrlo usiljenim izrazom na licu, kakvog sam ga, koliko se seam, video samo nekoliko puta. Pogledao nas je sve petoro redom, nas koji smo buljili u njega, i uzdahnuo pre nego to se opet obratio meni. "Pa, Robine", kazao je, "da li bi mi rekao ta te mui?" uo sam kako je Odi Volters zaustio da mu neto odgovori, ali je Deni coknula jezikom i dala mu znak da uti, zato to je Esi vrtela glavom. Ja nisam u njih gledao. Kazao sam: "Sigfride, stari limeni arobnjae, imam jedan problem koji je tano iz tvog domena." On me pogleda ispod obrva. "Da, Robine?" "Re je o jednom sluaju fuge." "Tekom?" "Krajnje", odgovorio sam ja. On klimnu kao da je tako neto i oekivao da uje. "Ipak bih vie voleo da ne upotrebljava strune termine, Robine." Uzdahnuo je, a prsti u krilu su mu se uplitali i rasplitali. "Reci mi, da li me poziva u pomo zbog sebe?" "Zapravo ne, Sigfride", priznadoh ja. itava igra mogla je da propadne ve u tom trenutku. ini mi se da se to gotovo dogodilo. On je utao neko vreme, ali nikako nije sedeo s mirom neprestano je vijugao prstima sastavljajui i rastavljajui ih, a kad se pokretao oko celog tela svetlucale su plaviaste iskre u vazduhu. "To je jedan moj prijatelj, Sigfide, moda najblii prijatelj koga imam na svetu, i on je u velikoj nevolji."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 123

"Razumem", ree on, klimajui glavom kao da razume - to je pretpostavljam bilo sasvim tano. "Pretpostavljam da zna", napomenu on, "da se tvom prijatelju ne moe pomoi ukoliko nije lino prisutan." "Prisutan je, Sigfride", rekoh ja tihim glasom. "Da", odvrati on, "tako neto sam i mislio." Prsti mu se sada smirie i on se zavali kao da je imao stolicu u koju bi se zavalio. "Kako bi bilo da mi o tome ispria... " i uz smeak, koji mi se uinio kao neto najprijatnije to sam u ivotu video, "ovog puta, Robine, moe da upotrebi strune termine ako eli." uo sam kako Esi iza mojih lea polako izdie vazduh, shvativi da smo oboje pokuavali da zadrimo dah. Pruih se i uhvatih je za ruku. "Sigfride", rekao sam poinjui da gubim nadu, "koliko ja shvatam, termin fuga odnosi se na beanje od realnosti. Ako se neka osoba nae u situaciji da je frustrirana - izvini, hou da kaem u poloaju da joj vrlo snani nagoni bivaju osujeeni jedan za drugim, tako da sa tim konfliktom vie ne moe da ivi - ona mu okree lea. Bei od njega. Pretvara se da ne postoji. Znam da meam ovde nekoliko razliitih psihoterapeutskih kola, Sigfride, ali da li sam u optim crtama dobro predstavio stvar?" "Prilino dobro, Robine. Ja bar razumem o emu govori." "Jedan takav sluaj mogao bi biti", oklevao sam, "moda kad neko ko je vrlo jako zaljubljen u svoju enu otkrije da ona odrava vezu sa njegovim najboljim prijateljem." Osetio sam kako se Esini prsti vre steu oko mojih. Nisam povredio njena oseanja; to me je ona ohrabrivala. "Ti brka nagone i emocije, Robine, ali ne mari. ta eli ovim da pokae?" Nisam dozvolio da me pouruje. "Ili drugi jedan sluaj", kazao sam, "u vezi sa religioznim oseanjem. Neko ko najiskrenije veruje, otkriva da nema Boga. Prati me, Sigfride? Za njega je to bilo neto neprikosnoveno mada zna da postoje mnogobrojni inteligentni ljudi koji se s tim ne slau - i onda, malo-pomalo, on otkriva sve vie i vie stvari koje potkrepljuju ono to oni veruju, i napokon one prevagnu..." On utivo zaklima, ali prsti opet poee da mu se izvijaju. "Tako da napokon mora da prihvati kvantnu mehaniku", rekoh ja. Ovo je bio drugi po redu trenutak kada je sve moglo da propadne. ini mi se da se to skoro dogodilo. Hologram je zatreperio snano za asak, a izraz na Sigfridovom licu se promenio. Ne bih mogao da kaem u ta se pretvorio. Nije bio nalik na bilo kakav prepoznatljiv izraz; kao da se zamaglio i smekao. Meutim, kad je progovorio glas mu je bio vrst. "Kad govori o nagonima i fugama, Robine", ree on, "ti govori o ljudskim biima. Zamisli da bolesnik za koga si ti zainteresovan nije ljudsko bie." Zastao je, a onda nastavio. "Ne sasvim." Ja ispustih neki zvuk da ga podstaknem da nastavi, jer stvarno nisam znao kako bih dalje. "To e rei, pretpostavimo da on ima te nagone i emocije, oh, programirane u sebi, recimo, ali samo onako kao to ovek moe da bude programiran da na primer govori strani jezik kad je ve potpuno odrastao. Znanje je tu, ali nije savreno usvojeno. Postoji akcenat." On zastade. "Mi nismo ljudi", ree. Esina ruka vrsto stee moju. Znak upozorenja. "Albert je programiran da ima karakter ljudskog bia", rekao sam. "Da. Koliko god je to mogue. U najveoj moguoj meri", sloio se Sigfrid, ali mu je izraz lica bio ozbiljan. "Albert ipak nije ljudsko bie, jer to nije nijedan kompjuterski program. Da pomenem samo da nijedan od nas ne moe da doivi, na primer, dodir TPP-a. Kad ljudska rasa usled neijeg ludila i sama poludi, mi ne oseamo nita." Sada je teren bio vrlo osetljiv, tanka ledena pokorica preko mulja, i ako zgazim suvie nezgrapno u ta bismo svi mi mogli da upadnemo? Esi me je vrsto drala za ruku; ostali su jedva disali. Ja rekoh: "Sigfride, i ljudska bia su sva razliita. Ali ti si mi nekada govorio da to nije mnogo vano. Ti si govorio da su problemi due u dui samoj, a da u njoj lei i lek za te probleme. Ti si samo pomagao svojim pacijentima da ih iznesu na povrinu, gde s njima mogu da iziu na kraj umesto da ih dre zakopane unutra gde mogu da prouzrokuju opsesije i neuroze... i

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 124

fugu." "Istina je da sam ja to govorio, da, Robine." "Prosto bi prodrmao staru mainu, Sigfride, je l' tako? Da se otkai s onog mesta na kome se zaglavila?" On razvue usne u osmeh na bledom licu, no ipak u osmeh. "Priblino tako, ini mi se." "Dobro. Onda dozvoli da na tebi isprobam jednu teoriju. Dozvoli da predoim da je taj moj prijatelj", nisam smeo u ovom trenutku ponovo da ga imenujem, "taj moj prijatelj nalazi se u jednoj konfliktnoj situaciji s kojom ne moe da se ponese. On je veoma inteligentan i izvanredno dobro obaveten. On ima pristup u najbolja i najnovija saznanja posebno u oblasti nauke - razne oblasti nauke - fizike i astrofizike i kosmologije i svega ostalog. Kako ta nauka poiva na kvantnoj mehanici, on prihvata kvantnu mehaniku kao valjanu - ne bi mogao da obavlja posao za koji je programiran bez toga. To je bitno u njegovom - programu." Zamalo da kaem "karakteru". irok osmeh vie je liio na usne razvuene od bola a ne od veselja, ali je jo sluao ta govorim. "U isto vreme, Sigfride, kod njega postoji jo jedan sloj u programu. Nauen je da misli kao i da se ponaa kao - da bude, koliko god moe da bude - vrlo inteligentna i mudra osoba koja je umrla bog te pita koliko odavno a koja je sluajno vrsto verovala da je kvantna mehanika potpuno pogrena stvar. Ne znam da li bi to bilo dovoljno konfliktna situacija da ozledi ljudsko bie", rekao sam, "ali je u stanju da nanese veliku tetu - ovaj - kompjuterskom programu." Sada su se na Sigfridovom licu pojavile prve grake znoja. Klimao je utei, a meni pred oima iskrsnu jasna, muna slika iz prolosti - ovako kako Sigfrid sad gleda u mene, tako sam ja gledao u Sigfrida u onim davnim danima kad me je psihoanalizirao. "Je li to mogue?" upitao sam. "To je teka dihotomija, da", proaputao je on. I ovde se ja zaglibih. Tanak led se provalio. Ja sam upao do lanaka u mulj. Jo se nisam davio, ali sam bio zaglibljen. Nisam znao kuda dalje da krenem. To mi je preseklo koncentraciju. Gledao sam bespomono u Esi i u ostale, oseajui kako sam vrlo star i vrlo umoran - i mnogo bolestan, takoe. Toliko sam bio zaokupljen tehnikim problemom oko analiziranja moga analitiara da sam zaboravio na bol u stomaku i na utrnulost u rukama; ali sad se oboje povratilo. Nita nije vredelo. Nisam bio dovoljno vet. Bio sam apsolutno siguran da sam otkrio sutinski problem koji je Alberta naterao u bekstvo - a od toga nita nije ispalo! Ne znam koliko bih dugo tamo sedeo kao neka budala da mi nisu pritekli u pomo. I to dve osobe odjednom. "Samo napred", apnu mi Esi na uvo, a u tom istom asu Deni Ji-ing se prenula i natuknula: "Mora biti da je neto ubrzalo taj dogaaj, zar nije tako?" Sigfridovo lice poblede. Pun pogodak. Opipljiv pogodak. "ta je bilo, Sigfride?" upitao sam ga ja. Nema odgovora. "Hajde, Sigfride, stara rink-maino, ispljuni to. ta je to bilo to je Alberta nateralo da se zablokira?" On me je gledao pravo u oi, a ja ipak nisam mogao da mu proitam nita s lica, zato to mu se lice nije jasno videlo od snega. Gotovo kao da je slika na PV aparatu, pa je dolo do kvara u integrisanim kolima pa se slika zamagljuje. Zamagljuje? Ili bei? "Sigfride", povikao sam, molim te! Reci nam ta je toliko prestrailo Alberta da je pobegao!" Jo vie snega. Nisam ak vie razaznavao da li gleda u mene. "Reci mi!" zapovedio sam mu, a od te nejasne holografske slike dopre odgovor: "Kugelblic." "ta? ta je kugelblic?" Gledao sam ukoeno unaokolo, frustriran. "Do vraga, dovedi ga ovamo da nam on sm kae." "Tu je, Robine", apnu mi Esi na uvo.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 125

I slika se ponovo izotrila, samo to vie nije bio Sigfrid. Skladne Frojdove crte razmekale su se i proirile u blago, mlohavo lice nemakog kapelnika, a kruna belih vlasi natkriljavala je tune oi moga najboljeg i najprisnijeg prijatelja. "Ovde sam, Robine", ree Albert alosnim glasom. "Hvala tebi na pomoi. Samo ne znam da li e ti zahvaliti meni." Tu je Albert bio u pravu. Nisam mu zahvalio. Tu Albert takoe nije bio u pravu, odnosno bio je u pravu iz pogrenog razloga, jer razlog zbog koga mu nisam zahvalio nije bio samo to je ono to je rekao bilo tako jezivo neprijatno, tako stravino nerazumljivo, ve takoe to to nisam bio u stanju da uinim kad je zavrio. Moje stanje nije bilo mnogo bolje ni kad je on poeo, jer napetost koja je poela da poputa kad se on vratio nastavila je i dalje da poputa, skroz do kraja. Bio sam isceen. Iscrpen. Pouzdano se moglo oekivati da budem iscrpen, rekoh ja sebi, jer sam Bog zna da je ovo bilo najnapetije naprezanje koje sam preiveo, ali bilo je gore od proste iscrpenosti. Oseao sam da je ovo kraj. Nije to bio samo moj stomak ili moje ruke ili moja glava; izgledalo je kao da se sve moje baterije prazne najedanput, i bilo je potrebno da se saberem koliko god mogu da bih se usredsredio na ono to je on govorio. "Nisam zapravo otiao u fugu, kako vi to kaete", rekao je on, premeui po prstima svoju nezapaljenu lulu. Nije se trudio da izgleda aljivo. Bio je obuen u trenerku i komotne pantalone, ali je na nogama imao cipele i na njima zavezane pertle. "Istina je da je postojala dihotomija, i da sam usled toga bio ranjiv - vi ete razumeti, go Brodhed, tu kontradikciju u mome programu; kola su poela da mi se zapetljavaju. Poto ste me vi nainili homeostatinim, pojavio se jo jedan imperativ: otkloniti kvar." Esi sa aljenjem klimnu. "Homeostaza, da. Ali da sebe opravi potrebno je da samom sebi postavi dijagnozu. Trebalo je da me konsultuje radi pregleda!" "Smatrao sam da nije, go Brodhed", ree on. "Uz sve uvaavanje, tekoe su se nalazile u sferi u kojoj sam ja bolje potkovan od vas." "U kosmologiji, ha!" Ja se napregnuh da neto kaem - to nije bilo lako zato to je letargija bila snana. "Hoe, molim te, samo da mi kae ta si uradio, Alberte?" On polako ree: "Uradio sam neto to je lako, Robine. Odluio sam da razreim te konflikte. Znam da oni meni izgledaju vaniji nego vama; vi ste u stanju da budete sasvim sreni i ako ne razreite kosmoloke probleme, ali ja ne mogu. Posveivao sam sve vie i vie svog kapaciteta prouavanju. Moda i ne znate da sam ja ukljuio veliki broj Hii-lepeza u kompjuterske memorije ovog broda, od kojih neke nisu dosad analizirane kako valja. Bio je to vrlo teak posao, a u isto vreme sam vrio i sopstvena promatranja." "ta si uradio, Alberte!" "Pa eto to sam uradio. U bankama podataka Hiija, pronaao sam da se na mnogo mesta pominje ono to smo mi nazivali nedostajua masa. Sea se, Robine. Ona masa koja bi trebalo da postoji u vaseljeni i kojom bi se objasnilo njeno gravitaciono ponaanje, ali koju nijedan astronom nije bio u stanju da otkrije ..." "Seam se!" "Da. E pa, moda sam je ja otkrio." Sedeo je zadubljen u misli za asak. "Dodue, bojim se da to nije reilo moj problem. Pogoralo ga je. Da niste uspeli da doprete do mene uz pomo vaeg vetog malog trika, tj. obraajui mi se kroz Sigfrida, moj potprogram, moda bi se u meni jo zapetljavala integrisana kola..." "Otkrio ta?" povikao sam ja. Narasli nivo adrenalina mi je gotovo, ali ne sasvim, otklonio panju sa alarmnih signala koje mi je upuivalo moje telo. On mahnu rukom i ja videh da se na video-ekranu neto razaznaje. Taj prvi pogled, baen na brzinu, nije pomogao da shvatim ta se razaznaje. Ali kad sam bacio drugi, i to paljiviji pogled, sav sam se ohladio i pogled mi se ukoio. Na ekranu se uglavnom uopte nita nije videlo. Uz jednu njegovu ivicu - okrajak nekog

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 126

kovitlaca svetlosti - neka galaksija, razume se; pomislio sam da veoma lii na M-31 u sazveu Andromeda, ali ja nisam strunjak za galaksije. Pogotovu kad oko njih ne vidim zvezde poprskane unaokolo, a ovde takvih poprskanih zvezda nije bilo. Bilo je neega nalik na zvezde. Male svetle take, tu i tamo. Ali to nisu bile zvezde, jer su mirkale i treperile kao svetiljke na boinom drvcetu. Zamislite dvadesetak svitaca koji lete po hladnoj noi pa se njihovi mali strasni repii ne pale vrlo esto, a dovoljno su daleko da ne mogu lako da se vide. Tako su izgledale. Najupadljiviji objekat meu njima, mada ne suvie uoljiv, bilo je neto pomalo nalik na nerotirajuu crnu rupu u kojoj sam jednom izgubio Klaru, ali ne toliko veliko i tako preteeg izgleda. Mada je sve ovo bilo udno, nisam zbog toga zaprepaeno zadahtao. uo sam kako su i drugi putali neke umove, takoe. "Ovo je brod!" proaputala je Doli, nesigurnim glasom. I tako je i bilo. Tako je i Albert rekao. On se sveano okrenuo ka nama. "Ovo je brod, da go Brodhed", rekao je. "Ovo je, u stvari onaj Hii-brod koji smo ve videli, u to sam gotovo siguran. Pitam se ve izvesno vreme da li bih mogao sa njim da uspostavim komunikaciju." "Komunikaciju! Sa Hiijima! Alberte", povikao sam ja, "ja znam da si ti lud, ali zar ne shvata koliko je to opasno?" "to se tie opasnosti", ree on natuteno, "ja se mnogo vie bojim kugelblica." "Kugelblica?" tu se ja potpuno razbesneh. "Alberte, magarino jedna, ja ne znam ta je kugelblic i ba me mnogo briga. Ono to me briga jeste da si nas ti gotovo sve usmrtio, i ..." Zaustavio sam se ovde, jer me je Esina ruka na mojim ustima zaustavila: "Uuti, Robine!" prosiktala je ona. "Hoe opet da ga otera u fugu? A sada, Alberte", ree ona, sasvim mirno, "da, molim te reci nam ta je kugelblic. Ovo ovde meni lii na crnu rupu, zapravo." Ja sam Robinu nekoliko puta rekao ta je kugelblic - crna rupa prouzrokovana kolapsom velike koliine energije, a ne velike koliine materije - ali kako nju nikada niko nije video on me zapravo nije ni sluao. Ja sam mu takoe govorio o optem stanju koje vlada u meugalaktikom prostranstvu - vrlo mala koliina slobodne materije ili energije, izuzimajui oskudni dotok fotona iz udaljenih galaksija, i, razume se, univerzalnu 3, 7K radijaciju - zbog ega je ono predstavljalo vrlo pogodno mesto za postavljanje kugelblica, poto se elelo da nita drugo u njega ne upadne. On pree rukom preko ela. "Ovaj sredinji objekat mislite. Da, to jeste neka vrsta crne rupe. Ali tu se ne nalazi jedna crna rupa; ima ih vie. Nisam uspeo da ih izbrojim poto se one ne mogu detektovati sem kad upad nekih estica materije proizvede radijaciju, a ovde u meugalaktikom prostoru nema mnogo materije ..." "U meugalaktikom prostoru?" povika Volters ali se onda zaustavi videi kako ga Esi posmatra. "Da, Alberte, molim te nastavi", ohrabrila ga je ona. "Ja ne znam koliko tu ima crnih rupa. Vie od deset. Verovatno vie od deset na kvadrat, sve ukupno." On me moleivo pogleda. "Robine, moe li da zamisli koliko je to udno? Kako ovek moe to da objasni?" "Ja ne samo da to ne mogu da objasnim; ja ak ne znam ta je to kugelblic." "Oh, za boga miloga, Robine", ree on nestrpljivo, "o tome smo ve diskutovali. Crna rupa nastaje kao rezultat kolapsa materije koja postie izvanrednu gustinu. Don Viler je bio prvi koji je prorekao postojanje jo jednog oblika crnih rupa, koje se ne sastoje od materije ve od energije - tolike koliine energije, toliko gusto zbijene, da njena sopstvena masa privue oko sebe kosmiki prostor. To se zove kugelblic!" On uzdahnu, a zatim ree: "Ja imam dve teorije. Prema prvoj, itav ovaj konstrukt je artefakt. Kugelblic je okruen crnim rupama; smatram zato da bi privukao svu slobodnu materiju - koje na ovom mestu, pre svega nema mnogo - da ne upadne u sam kugelblic. Prema drugoj teoriji, mi moda sada gledamo u nedostajuu masu." Ja skoih na noge. "Alberte", kriknuh, "zna li ti ta govori? Hoe da kae da je neko ovu

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 127

stvar napravio? Hoe da kae..." Skoio sam i nisam dovrio reenicu. Nisam je dovrio, zato to nisam bio u stanju. Razlog je delom leao u tome to mi se po glavi vrzmalo tako mnogo stravinih misli; jer ako je neko napravio kugelblic, i ako je kugelblic deo te "nedostajue mase", onda se kao oigledan namee zakljuak da se neko petlja u zakone same vaseljene, pokuavajui da preokrene proces njenog irenja, iz razloga koje (u tom trenutku) nisam mogao da pogodim. Drugi razlog je bio taj to sam se prevrnuo. Prevrnuo sam se zato to me iz nekog razloga noge vie nisu drale. Oseao sam strahovit bol u jednoj polovini glave, negde oko uveta. Pred oima mi je sve posivelo i zamaglilo se. uo sam kako je Albert uzviknuo: "O, Robine! Nisam obratio panju na tvoje telesno stanje!" "Moje ta?" upitao sam ja. To jest, pokuao sam da upitam. Moje usne, inilo se, nisu htele valjano da artikuliu rei, i osetio sam iznenada da sam jako pospan. Onaj prvi nalet lokalizovanog bola doao je i proao, ali je u meni postojala svest o bolu, o da, ogromnom bolu, koji nije bio daleko i koji se naglo pribliavao. Kau da postoji selektivna amnezija za bol. Onog izlaska tvoje sopstvene sri kroz kanal sea se samo kao nekog aljivo gadnog doivljaja, i to gotovo s nenou; kad ne bi tako bilo, kau, nijedna ena ne bi rodila vie od jednog deteta. To vai za veinu od vas, pretpostavljam. Siguran sam da je za mene vailo itav niz godina, ali sada ne. Sada se zaista vrlo jasno seam, da, gotovo sa aljivom nenou. Dogaaj u mojoj glavi imao je dejstvo anestezije, i ono to sam doiveo ostalo je nejasno. Ali ja se te nejasnoe seam veoma jasno. Seam se onog uspanienog razgovora, i toga kako su me odvukli na kau; seam se dugih dijaloga i malih uboda iglama kojima mi je Albert ubrizgavao lekove i uzimao uzorke sa mene. I seam se kako je Esi jecala. Ljuljukala mi je glavu drei je na svom krilu. Mada se preko mene obraala Albertu, i to uglavnom na ruskom, uo sam svoje ime vie puta i znao sam da govori o meni. Pokuao sam da pruim ruku i potapem je po obrazu. "Ja umirem", rekao sam - odnosno pokuao sam da kaem. Ona me je razumela. Nagla se nada mnom tako da mi je njena duga kosa doticala lice. "Vrlo dragi Robine", tiho je pevuila, "istina je, da, ti umire. Odnosno tvoje telo. Ali to za tebe ne oznaava kraj." E sad, mi smo razgovarali o religiji s vremena na vreme tokom ovih decenija otkako smo zajedno. Ja sam znao u ta ona veruje. ak sam znao i u ta ja verujem. Esi, hteo sam da joj kaem, ti me nikad dosad nisi lagala, ne mora to da ini sada da bi mi nekako olakala umiranje. Sve je u redu. Ali sve to sam uspeo da kaem bilo je: "Oznaava!" Suze su mi kapale po licu dok me je njihala u naruju tiho pevuei. "Ne. Stvarno ne, najdrai moj Robine. Postoji jedna ansa, jedna vrlo dobra ansa..." Ja nainih ogroman napor. "Ne... postoji... drugi ivot", rekoh, odluno, izgovarajui re po re to sam mogao jasnije. Moda nije bilo jasno, ali me je ona razumela. Sagla se i poljubila me u elo. Osetio sam kako joj se usne na mojoj koi pomeraju dok je aputala: "Da. Sad postoji drugi ivot." Odnosno moda je rekla Drugi ivot. 22. A zvezde su nastavila da krue. Nisu marile za ono to se dogaalo sa jednim dvononim inteligentnim - dobro, poluinteligentnim - ivim sisarom, samo zato to sam to sluajno bio ja. Ja sam oduvek bio pristalica egocentrinog vienja kosmologije. Ja se nalazim u sreditu a sve drugo je s jedne ili druge moje strane; "normalno" to sam ja; "vano" je ono to se nalazi u mojoj blizini; "znaajno" je ono to je po mom miljenju vano. Ja sam bio pristalica tog pogleda, ali ne i vaseljena. Ona je nastavila svojim putem kao da ja uopte nisam vaan. U samoj stvari, ja u tom trenutku nisam ak ni samom sebi bio vaan, jer sam bio izvan toga. Mnogo hiljada svetlosnih godina iza nas, dole na Zemlji gneral Mancbergen gonio je drugu grupu

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 128

terorista koji su kidnapovali jedan atl, a komesar je uhvatio oveka koji je pucao na mene; ja nisam to znao, a i da sam znao ne bi mi bilo vano. Znatno blie, ali i dalje udaljena od nas kao Anares od Zemlje, Dil-Klara Mojnlin pokuavala je da shvati ta joj govore Hiiji; ja ni to tada nisam znao. Zaista sasvim blizu mene, moja ena, Esi, pokuavala je da uradi neto to nikada dotle nije uradila, mada je sama taj proces smislila, uz pomo Alberta, koji je itav proces imao uskladiten u svojoj memoriji ali nije imao ruke kojima bi ga obavio. To bi mi bilo u mnogo veoj meri vano da sam znao ta njih dvoje rade. Ali nisam mogao znati, razume se, poto sam bio mrtav. Meutim, nisam takav i ostao. Kad sam bio mali, majka mi je itala prie. Meu njima je bila jedna o oveku ija su ula bila nekako ispremetana posle operacije mozga. Ne seam se ko je napisao, Vern, Vels, jedan od onih velikana Zlatne ere - neko od njih. Ono ega se seam jeste poenta prie. ovek posle operacije zvuke vidi, dodir uje, i na kraju pita: "ta mirie tamnocrveno?" Tu priu sam uo kad sam bio mali. Sad sam bio veliki. To vie nije bila pria. To je bila mora. ulni utisci su me bombardovali, ali ja nisam mogao da ih razaznam! Ne mogu, to se toga tie, ni sada da ih opiem kao to ne mogu da opiem... smergli. Znate li ta je smergli? Ne. Ne znam ni ja, jer sam tu re upravo izmislio. To je samo re. Koja nema znaenje dok joj ga neko ne priije ba kao ni boje, zvuci, pritisci, jeze, vuenja, trzaji, izvijanja, peenja, udnje milijarde pojedinanih utisaka koji su navaljivali na mene nagog, nejakog. Nisam znao ta oni znae. Niti ta su. Niti ime mi prete. Ne znam ak sa ime bih ovo uporedio. Moe biti da raanje izgleda ovako. Sumnjam. Ne verujem da bi iko od nas preiveo kad bi tako bilo. Ali ja sam preiveo. Preiveo sam iz jednog jedinog razloga. Bilo je nemogue da ne preivim. To je najstarije zapisano pravilo: Trudnu enu ne moe obremeniti, i ne moe ubiti nekoga ko je ve mrtav. "Preivao" sam zato to je sve ono to je u meni moglo biti ubijeno - bilo ubijeno. Moete li to sebi da predstavite? Pokuajte. Odran. Silovan. A iznad svega, svestan da sam mrtav. Meu priama koje mi je majka itala bio je i Danteov Pakao, i ponekad se pitam da nije Dante odnekuda predviao kako e meni biti u ovom poloaju. Jer ako nije, odakle mu onda ideja za opis Pakla? Koliko je dugo trajalo to ja ne znam, ali inilo se kao venost. A onda je sve uminulo. Prodorna svetlost se udaljila. Stravini zvuci postali su tii, svrabovi i stiskanje i uskomeanost su oslabili. Vrlo dugo nije postojalo uopte nita, kao u Karlsbadskim piljama u onom jezovitom trenutku kad ugase svetlo da bi vam pokazali ta je stvarni mrak. Nikakvog svetla nije bilo. Nije bilo niega osim zbrkanog mrmorenja iz daljine koje je moglo poticati od opticanja krvi oko uzengije i nakovnja u mojim uima. Da sam imao ui. A onda je mrmor poeo da lii izdaleka na glas, i na rei; i iz velike daljine, zauo se glas Alberta Ajntajna: "Robine?" Pokuao sam da se prisetim kako da govorim. "Robine? Robine, prijatelju moj, uje li me?" "Da", povikao sam ja, a ne znam kako. "Evo me ovde!" kao da znam gde je to "ovde". Duga pauza. Onda opet Albertov glas, jo slab ali blii. "Robine", rekao je, izgovarajui re po re kao da se obraa sasvim malom detetu. "Robine. Sluaj. Bezbedan si." "Bezbedan?" "Bezbedan si", ponovio je on. "Ja u uliti u tebe sve to je potrebno." Nisam nita odgovorio. Nisam ni imao ta. "Ja u te sad uiti, Robine", ree on, "sve malo-pomalo. Budi strpljiv, Robine. Uskoro e biti

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 129

u stanju da vidi i uje i da razume." Strpljiv? Drugo nita nisam ni mogao da budem. Drugih opcija nisam imao do da strpljivo trpim dok me on poduava. Imao sam poverenja u starog Alberta, ak i tada. Poverovao sam mu na re da moe da naui gluvog da uje i slepog da vidi. Ali ima li naina nauiti mrtvoga da ivi? Nemam naroitu elju da ponovo proivljavam tu kratkotrajnu venost. Po Albertovom merenju vremena i po satovima od cezijuma koje je dogovorno udesio ljudski deo Galaksije, to je trajalo - on kae - osamdeset etiri sata i jo malkice. Po njegovom vremenu. Ne po mome. Po mome trajalo je beskrajno dugo. Mada je moje pamenje vrlo dobro, nekih stvari seam se samo nejasno. Ne zbog nesposobnosti. Zbog sopstvene elje, a takoe i zbog faktike brzine. Dozvolite da objasnim. Hitna razmena meu bitovima i bajtovima usred banke podataka obavlja se mnogo bre nego u organskom ivotu koji sam ja iza sebe ostavio. Ona zamagljuje prolost slojevima novih podataka. A to je, znate, vrlo dobro, jer to je dalje onaj grozomorni prelaz od moje "sadanjosti", to mi se vie dopada. Ako i nisam spreman da vam dajem podatke o nekim od tih najranijih trenutaka, spreman sam ipak da se osvrnem na neto krupno. Koliko krupno? Krupno. Albert kae da se ja antropomorfizujem. Moda je i tako. ta je u tome loe? Ja sam, na kraju krajeva, najvei deo svog ivota proveo u morfolokom smislu kao antropos, a starih navika se teko oslobaamo. I stoga kad me je Albert doveo u stanje stabilnosti i kad sam - ini mi se da se jedino moe rei 'ugolemljen' - ja sam sebe zamiljao kao ljudsko antropomorfno bie. Polazei od toga, razume se, da je to ljudsko bie ogromnije od galaksija, vajkadanjije od zvezda, i da ima mudrost koju su milijarde nas dotada stekle. Lokalnu grupu - nau Galaksiju i njene najblie susede - ja vidim kao malenu grudvu u moru energije i mase koje se zgruava. Mogao sam da je vidim celu-celcatu. Meutim, ja sam gledao u pravcu svoje postojbine, majke Galaksije i M-31 pored nje, sa Magelanovim oblacima umiljato pribijenim uz nju i sa svim ostalim oblaiima i globulicama i kiticama i paperjastim prameniima gasa i zvezdanog sjaja. I ja - moj antropomorfni deo - se ispruih da ih dotaknem i uhvatim ih u aku i da ih provuem kroz prste, kao da sam Bog. Nisam istinski bio Bog, ak ni dovoljno nalik na Boga, da bih istinski mogao da dotaknem bilo koju galaksiju. Uopte nita nisam mogao da dotaknem. Nisam imao ime da dotaknem. Sve je to bila iluzija i optika, kao kad Albert pali svoju lulu. Tamo niega nije bilo. Ni Alberta ni lule. Ni mene. Zaista ne. U operativnom smislu nisam bio nalik na Boga, zato to nisam postojao kao neto opipljivo. Nisam mogao da stvorim nebesa i zemlju, niti da ih unitim. Nisam ak uopte mogao da utiem ni na njihov najmanji deli u nekakvom fizikom smislu. Ali sam mogao prekrasno sve da ih vidim. Spolja i iznutra. Mogao sam, stojei usred svog raunarskog sistema koji je sada bio moje prebivalite, da vidim, izvirujui pored Masei 1 i 2, da vidim milione i zilione drugih grupa i galaksija koje su se prostirale u daleki istakani beskraj, sve do optikih granica vaseljene tamo gde zvezdane skupine umiu bre nego to se svetlost reflektuje da bi se mogla videti... a i jo dalje iza toga, takoe, mada ono to sam mogao da "vidim" iza optike granice nije zapravo bilo mnogo drukije - i nije zapravo bilo, kae mi Albert, nita drugo do jedna hipoteza uskladitena u Hii-memorije iz kojih sam se ja napajao. Jer razume se, ovako je to bilo. Stari Robin nije se najedanput ogromno proirio. Ovo su bili samo bedni ostaci Robineta Brodheda, koji u tom trenutku nije bio nita drugo do gomila zbrkanih jedinica informacija koje su plivale po moru podataka uskladitenih u programskoj biblioteci na Vernoj Dragoj. Jedan glas se probio u moj beskrajni i veiti san: Albertov glas. "Robine, jesi li dobro?" Nisam hteo da ga laem. "Nisam. Ni najmanje nisam dobro." "Bie bolje, Robine." "Nadam se da hoe", rekao sam ja. "...Alberte?" "Molim ?"

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 130

"Ne zameram ti to si se bio izbezumio", rekao sam mu, "ako si proao kroz ovako neto." Za trenutak je vladala tiina, a onda se zaulo neto nalik na prigueni smeh. "Robine", rekao je on, "jo nisi video ono zbog ega sam se bio izbezumio." Ne mogu da kaem koliko je sve ovo trajalo. Ne znam da li je pojam "vremena" imao bilo kakvo znaenje, jer na elektronskom novou, na kome sam ja sada obitavao, vreme se ne moe odmeriti dobro u odnosu na bilo ta to je "stvarno". Mnogo vremena se protrai. Uskladitena elektronska inteligencija ne funkcionie tako efikasno kao mehanizmi s kojima se mi raamo; algoritam nije najbolja zamena za sinaptiku vezu koja postoji meu nervnim elijama. S druge strane, stvari se kreu mnogo bre ovde dole na nivou subestica, gde je femtosekunda jedinica vremena koja se moe osetiti. Ako biste pomnoili pluseve i ufaktorisali minuse, morali biste izjaviti da sam ja sad iveo negde izmeu deset i deset hiljada puta bre nego to sam bio navikao da ivim. Razume se, postoje objektivni naini za merenje realnog vremena - pod im podrazumevam vreme na Vernoj Dragoj. Esi je briljivo vodila rauna o minutima. Da bi se preparirao jedan le za tugaljivo poluskladitenje za njen lanac, preduzea Drugi ivot bilo je potrebno mnogo sati. Da bi se preparirao ovaj mrca koji sam sluajno bio ja za neto bolje uskladitenje koje je moglo da se smesti u lepezu, tano onakva kakva je bila Albertova, bilo je potrebno mnogo vie vremena. Kad je zavrila svoj deo posla, sela je i ekala, drei u ruci pie koje nije pila dok su Odi, Deni i Doli inili napore da vode s njom razgovore koje ona nije ula, mada bi pokatkad neto odgovorila to opet oni nisu uli. Ovo drutvo na Vernoj Dragoj nije bilo veselo dok je iekivalo da vidi da li e se uopte ita ouvati od pokojnog Robineta Brodheda, za ta je sve u svemu bilo potrebno vie od tri i po dana. Za mene je to, u onom svetu brzog obrtanja i arolija i boja i zabranjenih krunih putanja u koji sam sada bio prenet - pa, za mene je to bilo ravno venosti. Tako je izgledalo. "Ono to mora da naui", naredio mi je Albert, "to je kako e da koristi svoje ulaze i izlaze." "O, sjajno", povikao sam ja zadovoljno, "je l' to sve? Boga mu! Pa to uopte ne zvui teko!" Uzdah. "Radujem se to si sauvao svoj smisao za humor", odgovorio mi je on, a ja sam to uo: bie ti vraki potreban. "Sad mora na posao, bojim se. Za mene nije lako da te i dalje ovako hermetizujem..." "Her - ta?" "Da te titim, Robine", ree on nestrpljivo. "Da ograniavam tvoj pristup informacijama kako ne bi patio zbog preteranog oseanja zbrkanosti i dezorijentacije." "Alberte", rekao sam ja, "jesi li ti siao s uma? Ja sam video itavu vaseljenu!" "Ti si video samo onoliko koliko sam ja u bankama podataka pretraio, Robine. to nije dobro. Ja ne mogu da kontroliem tvoje pretraivanje veito. Ti mora da naui da to sam radi. Zato u malo da smanjim svoj nadzor nad tobom, kad bude spreman za to." Ja skupih snagu. "Ja sam spreman." Ali nisam bio skupio dovoljno snage. Ne biste verovali koliko je to muno. Cvrkutavi, cvravi, uporni, nametljivi glasovi svih ulaza zajedno navalie na mene - ovaj, navalie na one take u neprostornoj geometriji koje sam ja i dalje uporno smatrao za svoje ui. Bila je to prava tortura. Da li je bilo isto onako strano kad sam najednom bio nag i izloen svemu? Ne. Bilo je gore. U onom prvom uasnom naletu raznih senzacija bar jedna stvar mi je ila na ruku. Tada jo nisam bio nauio da raspoznajem buku kao zvuk, niti bol kao bol. Sada sam to znao. Znao sam kad oseam bol. "Molim te, Alberte", zavapio sam. "ta je to?" "To su samo banke podataka koje su ti dostupne, Robine", ree on umirujui me. "Samo lepeze koje se nalaze na Vernoj Dragoj, plus telemetrijski podaci, plus neki imputi sa senzora upueni brodu i samoj posadi." "Naredi da se zaustave." "Ne mogu." U glasu mu se osealo istinsko saoseanje, mada glas zapravo nije postojao.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 131

"Mora to da uradi, Robine. Mora da odabere koje memorije eli da pretrai. Odaberi samo jednu od njih a blokiraj ostale." "Da uradim ta?" preklinjao sam ga ja, smeten vie nego ikada. "Izaberi prosto jednu, Robine", ree on strpljivo. "Neke su nae sopstvne banke podataka, neke su Hii-lepeze, neke su neke druge stvari. Mora da naui kako da se na njih prikljui preko interfejsa." "Interfejsa?" "Da ih konsultuje, Robine. Kao da su to prirunici u kakvoj biblioteci. Kao da su knjige na policama." "Knjige se na oveka ne deru! A ovi se svi deru!" "Dabome. Na taj nain ti skreu panju na sebe - ba kao to knjige privlae tvoj pogled. Ali ti treba da gleda samo u onu koja ti je potrebna. Postoji jedna odreena koja e ti, ini mi se, olakati posao. Vidi da li moe da je pronae." "Da je pronaem? Kako u da je potraim?" Zauo se neki um nalik na uzdah. "Pa evo", ree on, "postoji jedno lukavstvo koje se moe isprobati, Robine. Ne mogu da ti kaem da trai gore, dole ili sa strane, zato to pretpostavljam da jo nema referentni sistem..." "Vraki tano!" "Meutim, postoji jedan stari trik koji koriste dreseri ivotinja, i koji se koristi da bi se ivotinja privolela da izvodi komplikovane vetine koje ne razume. Postojao je jedan maioniar koji bi putao jednog psa meu publiku, da tamo odabere jednu osobu, da od nje uzme izvestan predmet..." "Alberte", zavapih ja, "ovo nije trenutak da mi sada pria takve dugake, rasplinute anegdote!" "Ne, ovo nije anegdota. Ovo je psiholoki eksperiment. Daje dobre rezultate kod pasa. Nije mi poznato da je ikad isproban na nekom odraslom ljudskom biu, ali hajde da vidimo. Evo ta treba da radi. Poni da se kree u jednom smeru. Ako je dobar smer ja u ti rei da nastavi. Kad prestanem da ti govorim, ti prestani da radi tu dotinu stvar. Domiljaj se. Isprobavaj razliite stvari. Kad je ta nova stvar koju radi, ili smer kojim ide, koristan, ja u ti rei da tako nastavi. Moe li tako da radi?" Zapitao sam ga: "Hoe li mi udeliti pare hleba kad budem zavrio, Alberte?" Priguen kikot. "Odnosno bar elektronski analog, Robine. A sad, poni da eksperimentie." Poni da eksperimentie! Kako? Ali nije vredelo postavljati to pitanje, jer da je Albert bio u stanju da mi to "kako" objasni reima ne bismo morali da okuavamo trik dresera pasa. I tako ja poeh - da radim stvari. Ne umem da vam kaem koje sam stvari radio, precizno. Mogu moda da upotrebim jednu analogiju. Kad sam ja bio ak, na asu biologije su nam pokazali jedan EKG-skener i pokazali nam kako na mozak generie alfa talase. Mogue je, govorili su nam, ubrzati rad talasa i uveati talase - poveavanjem frekvencije ili amplitude - ali nije niko mogao da nam objasni kako da to postignemo. Mi smo svi probali, sva deca redom, i svako od nas je u stvari uspeo da ubrza sinusoidu na ekranu, ali ni dva deteta nisu opisala na isti nain ta su uradila. Jedan je kazao da je zadrao dah, drugi da je nekako zategao miie; jedan je mislio na jelo, a jedan je kao pokuavao da zeva i da pri tom ne otvara usta. Nijedan nije bio stvaran nain. Svi su bili delotvorni; ni ono to sam ja radio nije takoe bilo stvarno jer nisam imao nita stvarno ime bih to radio. Ali sam se pokretao. Nekako sam se pokretao. Za sve to vreme Albertov glas je ponavljao: "Ne. Ne. Ne. Ne, ne radi se tako. Ne. Ne..." A zatim: "Da! Da, Robine, samo tako nastavi!" "Pa nastavljam!" "Ne priaj, Robine. Samo nastavi da radi. Samo radi. Samotakosamotakosamotakosamo - ne. Stop" Ne.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 132

Ne. Ne. Ne - da! Samotakosamotakosamotakosamotako - ne - da! Samo nastavi - stop! To je ta, Robine. Sveska koju mora da otvori." "Ovde? Ovu stvar ovde? Ovaj glas koji zvui kao..." Zaustavio sam se. Nisam mogao da nastavim. Vidite, bio sam se pomirio sa injenicom da sam mrtav, da se sastojim samo od uskladitenih elektrona u jednoj lepezi podataka, kadar, da optim u to vreme samo sa kompjuterskom memorijom ili drugom neivom osobom kao to je Albert. "Otvori tu svesku!" naredio mi je. "Pusti je da ti se obrati!" Njoj nije bila potrebna dozvola. "Zdravo, Robine, ljubavi", rekao je neivi glas moje drage ene, Esi - udan, zategnut, ali uopte nije bilo sumnje da je bio njen. "Na finom se mestu sad nalazi, je l' da?" ini mi se da nita, ak ni saznanje o sopstvenoj smrti, nije za mene bio takav uasan udarac kao kad sam otkrio da je Esi meu mrtvima. "Esi", vrisnuo sam, "ta ti se dogodilo?" No Albert se odmah tu naao, pa e hitro, brino: "Ona je sasvim dobro, Robine. Ona nije mrtva." "Ali mora da jeste! Ona je ovde." "Ne, dragi moj deko, zapravo ne ovde", rekao je Albert. "Tu je njena knjiga, zato to se ona delimino uskladitila u okviru eksperimenta za projekat Drugi ivot. A takoe i u okviru opita koji su doveli do mene, ovakvog kakav sam sada." "Ti, kopile jedno, puta me da pomislim da je mrtva!" On blagim tonom ree: "Robine, mora da prevazie tu zaokupljenost biologijom iz vremena kad si bio od krvi i mesa. Da li je zaista vano da li njen metabolizam funkcionie jo na organskom nivou, pored one njene verzije koja je ovde pohranjena?" Onaj idni Esin glas ponovo odjeknu: "Budi strpljiv, dragi Robine. Budi miran. Sve e biti u redu." "Jako sumnjam", rekoh ja sa gorinom u glasu. "Imaj poverenja u mene, Robine", aputala je ona. "Sluaj Alberta. On e ti rei ta da radi." "Ono najgore je prolo", umirivao me je Albert. "Izvinjavam se zbog trauma koje si morao da pretrpi, ali one su bile neophodne." "Po tvom miljenju." "Da, samo po miljenju, Robine, jer ovo jo nikada nije bilo raeno pa dobrim delom pipamo po mraku. Znam da je za tebe bio ok to si se sreo na ovaj nain sa pohranjenim zvunim faksimilom ge Brodhed, ali to e ti pomoi da se pripremi da se sretne sa njom uivo." Da sam imao telo kojim bih to mogao da uinim, doao bih u iskuenje da ga zviznem - da je Albet imao neto to moe da se zvizne. "Ti si lui od mene", vikao sam. Priguen kikot. "Ne lui, Robine. Samo isto toliko lud. Bie u stanju da razgovara s njom i da je vidi, ba onako kao to sam ja s tobom razgovarao dok si ti jo bio - iv. Dajem ti re, Robine. Uspee - verujem." "Ne mogu!" Pauza. "To nije lako", priznao je on. "Ali evo razmisli. Ja to mogu. Zar ne misli onda da i ti to moe isto tako dobro kao jedan kompjuterski program kakav sam ja?" "Nemoj da mi se podsmeva, Alberte! Shvatam ja ta ti govori. Ti smatra da mogu da se prikaem kao hologram i da razgovaram u realnom vremenu sa ivim ljudima; ali ja ne znam kako!" "Ne, jo ne zna, Robine, jer ti potprogrami jo ne postoje u tvom programu. Ali ja mogu da te nauim. Pojavie se ti na displeju. Moda nee imati svu onu prirodnu dostojanstvenost i okretnost koju imaju moje reprodukcije", hvastao se on, "ali bar e biti prepoznatljiv. Jesi li spreman da ui?" Na to Esin glas, odnosno onaj glas koji je bio loa imitacija Esinog, proaputa: "Molim te

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 133

poni, dragi Robne, jer ja te ekam s nestrpljenjem." Kako je tegobno dolaziti na svet! Tegobno za novoroene, a jo tegobnije za onoga koji slua, koji to ne doivljava ve samo oslukuje beskonano duge poroajne muke. A beskonano duge su bile, dok su moje babice neprekidno zanovetale i podstrekavale me. "Ti si to kadar", uveravala me je Esina kopija s jedne moje strane (pravimo se za trenutak da ja imam neku "stranu"), pa zatim: "To je lake nego to se ini", tvrdio je Albertov glas s druge. Nije bilo dve osobe u celoj vaseljeni ijoj bih rei spremnije poverovao. Ali bio sam potroio sve svoje poverenje; nije mi preostalo nimalo, i bio sam prestravljen. Lako? Bilo je sasvim uvrnuto. Jer ja sam kabinu video onako kako ju je Albert oduvek video. Nisam imao perspektivu pred sobom koju vide dva oka i par uiju postavljenih u odreenim takama u prostoru. Video sam i uo sam sve odjedanput. Nekada davno, onaj stari slikar, Pikaso, slikao je takve slike, sa raznim delovima razastrtim nasumice. Svi su delovi bili tu, ali tako razbacani i nasumice nabacani da nije bilo dominantnog oblika koji bi se mogao raspoznati, ve samo mozaik zbrkanih delia. Obilazio sam sa Esi Tejt galeriju i Met i gledao takve slike, ak su mi se neke i dopadale. Bile su ak zabavne. Ali gledati stvarni svet razastrt na taj nain, kao da se delovi nalaze na montanoj traci to uopte nije bilo zabavno. "Daj da ti pomognem", aputao je Esin faksimil. "Vidi li me ovde, Robine? Kako spavam u velikom krevetu? Mnogo sam dana provela na nogama, Robine, presipajui tvoju ostarelu organsku materiju u divnu novu bocu-lepezu, i sad sam iscrpena, ali, pogledaj, upravo sam pomerila ruku da bih se poeala po nosu. Vidi li ruku? Vidi li nos? Prepoznaje li?" Onda priguen kikot. "Naravno da prepoznaje, Robine, jer to sam ja, skroz-naskroz." 23. Preostala je jo Klara o kojoj je trebalo razmisliti, da sam tada znao dovoljno da o njoj mogu da razmiljam - i ne samo Klara ve i Von (jedva zavreuje, stvarno, da se o njemu razmilja) i takoe Zapovednik i njegovi Hiiji, koji su zavreivali da se o njima misli iz sve snage. Ali ja to u tom trenutku takoe nisam znao. Bio sam proiren, to je tano, ali ne jo ovoliko vispren. I, naravno, panju su mi odvlaili moji sopstveni problemi, mada, da smo se Zapovednik i ja poznavali i bili u mogunosti da ih uporedimo, bilo bi zanimljivo videti iji su problemi bili gori. U stvari, rezultat je bio nereen. Obojica smo imali probleme koji se prosto nisu mogli izmeriti, kojih je bilo toliko da se nisu mogli savladati. Fizika blizina njegovo dvoje ljudskih zarobljenika predstavljala je jedan od Zapovednikovih problema. U svojim kotunjavim nozdrvama oseao je njihov smrad. Fiziki su bili odurni. Rastresito, gipko, jedro salo i mlohavo meso kvarili su jasne obrise njihove telesne grae - jedini Hiiji koji su bili ovoliko debeli predstavljali su malobrojnu grupicu koja se raspadala od najgoreg degenerativnog oboljenja za koje su znali. Pa ak ni oni nisu ovako gadno zaudarali. Uegli zadah iz njihovih usta zaudarao je na bajatu hranu. Ljudski glasovi su strugali poput elektrinih testera. Zapovednika je zabolelo grlo dok je pokuavao da izgovori one zvrave, mumlave slogove njihovog malog, gadnog jezika. Po miljenju Zapovednika, zarobljenici su skroz-naskroz bili gadni, ve i zato to su jednostavno odbijali da shvate gotovo sve to je on govorio. Kad je pokuao da im kae u kakvu stranu opasnost su sebe doveli - da i ne govorimo o Hiijima skrivenim u njihovom skrovitu njihovo prvo pitanje je bilo: "Jeste li vi Hiiji?" I pored svih svojih briga, Zapovednik je naao dovoljno mesta da se na ovo razbesni. (U stvari isto se tako razbesneo bio narod iz svemirskog jedrenjaka kad su uli da ih Hiiji zovu iteljima mulja. Ovo je Zapovedniku bilo poznato, ali nije hteo o tome da razmilja.) "Hiiji!", promumlao je on, a zatim je slegao ramenima mrdajui trbuhom. "Da. To nije vano. Budite mirni. Skrasite se." "Fuj", promrmljao je Bela-Buka, mislei pri tom ne samo na njihov smrad. Zapovednik se namrti i okrete se Probodu. "Jesi li se reio njihove letelice?" upitao ga je.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 134

"Razume se", odgovorio je Probod. "Ona se nalazi na putu za jednu prihvatilinu luku, ali ta emo sa kugelblicom?" (On, razume se, nije upotrebio re kugelblic.) Zapovednik mrdnu trbuhom mrzovoljno. Bio je umoran. Svi su oni bili umorni. Oni su se naprezali ve danima do krajnjih granica svoje moi, i sada su se pokazivale posledice. Zapovednik pokua da se sabere. Svemirski jedrenjak je bio sklonjen van dogleda. Ova zalutala ljudska bia bila su uklonjena iz neposredne blizine one najuasnije opasnosti, kugelblica, a njihov brod, pomou automatskog pilota, bio je sakriven. Do sada je uradio, znao je to, onoliko koliko se od njega moglo oekivati. Uz plaanje odreene cene, pomislio je, tugujui za Duplo; bilo je teko poverovati da bi u normalnim okolnostima on jo i sad uivao u njenoj ljubavi koja se zbiva jednom godinje. Ali ni to nije bilo dovoljno. Bilo je sasvim moguno, razmiljao je Zapovednik, da u ovom trenutku vie ne postoji neto kao "dovoljno"; moda je suvie kasno za bilo ta to bi on, ili itava Hii-rasa mogli da uine. Meutim, to nije bio u stanju da prizna. Sve dok ima neke anse, on mora da deluje. "Prikai karte sa njihovog broda", naredio je i zatim se okrenuo ka onim neuglaenim, sirovim gomilama 'kitovog' sala koje je zarobio. Obratio im se jednostavnim reima kao kad se govori detetu: "Pogledajte u ovu kartu." Kako je Robin, sasvim prirodno, bio prezauzet drugim stvarima, nisam bio u stanju da sa njim porazgovaram o kugelblicu onako detaljno kao to sam eleo. Njegovi statistiki podaci su zanimljivi. Izraunato je da njegova temperatura iznosi oko tri miliona Kelvina, ali to nije bilo zabrinjavajue. Ono to je mene zabrinjavalo bio je stepen gustine energije. Gustina energije koja potie od radijacije crnog tela raste po kubnoj progresiji u odnosu na temperaturu - to je stari Stefan-Bolcmanov zakon - ali i broj fotona poveava se linearno u odnosu na porast temperature, to znai efektivno poveanje na etvrti stepen unutar kugelblica. Pri jednom Kelvinu to iznosi 4,72 elektronvolti na litar. Pri tri miliona, to je tri miliona na etvrti puta to - oh, recimo, oko 382.320,000,000,000,000,000,000,000, ev/lit. A u toj stvarici ima vei broj litara. Zato je ovo vano? Zato to je sva ta energija predstavljala organizovanu inteligenciju. Muke ubice. itav jedan univerzum Mukih ubica, smetenih u jednom kugelblicu koji ekaju da njihov plan dozri pa da vaseljena bude preudeena tako da njima odgovara. Zapovednika je u ovoj situaciji dosta jedilo to to je onaj mraviji, pa stoga fiziki manje oduran zarobljenik, bio istovremeno i gadniji. "Ti budi miran", naredio je, pokazujui svojom pesnicom u pravcu Vona; njegova mahnitanja su bila jo nerazumnija nego one ene. "Vi! Da li znate ta je ovo?" Ova ena je bar imala dovoljno pameti da govori polako. Trebalo je samo nekoliko puta da ponovi da bi razumeo Klarin odgovor: "To je crna rupa koju smo hteli da posetimo." Zapovednik pretrnu. "Da", ree nastojei da podraava nepoznate mu suglasnike. "Tano." Probod je prevodio ostalima i opazio je kako im se gre tetive na udovima od uasnog straha. Zapovednik je paljivo birao rei, pravei pauze da bi sa umovima predaka proverio da li je odabrao prave: "Sluajte paljivo", kazao je. "Ovo je veoma opasno. Davno, veoma davno, mi smo otkrili da je rasa Mukih ubica poubijala sve tehnoloki razvijene civilizacije u vasioni - bar u naoj sopstvenoj Galaksiji, i u nekim oblinjim..." Da, nije ovo ilo ovako brzo. Zapovednik je morao da ponavlja i opet da ponavlja, po desetak puta jednu jedinu re ponekad, pre nego to bi se uinilo da su ona gojazna stvorenja ukapirala ta im govori. Mnogo pre nego to je zavrio, grlo mu je bilo odrano dok su ostali lanovi njegove posade, mada su isto tako znali kakva je opasnost posredi, naisto zadremali. Ali on se nije zaustavio. Ona karta na ekranu, sa itavom skupinom kolektora energije i petostrukim znakom upozorenja, nije mu doputala da se opusti. Muke ubice su svoj pokolj obavile vie milenijuma pre nego to su se Hiiji pojavili na

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 135

pozornici. Isprva su Hiiji smatrali da su oni prosto udovita iz praiskonske prolosti, kojih Hiiji treba da se plae koliko i mi tiranosaurusa. A onda su otkrili kugelblic. Zapovednik ovde zastade neodluno, i pogleda lanove svoje posade. Ono to sledi bilo je teko izrei, zato to je vodilo ka jednom oiglednom zakljuku. Dok su mu se tetive grile i uvijale, on hrabro izree: "To su bile Muke ubice", kazao je. "Oni su se povukli u jednu crnu rupu - ali u jednu odreenu vrstu crne rupe koja se sastoji od energije, a ne od materije, jer oni sami nisu bili nainjeni od materije. Ve od iste energije. Unutra u svojoj crnoj rupi oni postoje samo kao neka vrsta stajeeg talasa u moru energije." Poto je to ponovio nekoliko puta, na nekoliko naina, primetio je da se nameu izvesna pitanja; ali meu njima nije bilo logikog zakljuka koga se on pribojavao. Pitanje je postavila ona ena, i ono je samo glasilo: "Kako moe da preivi bie sastavljeno samo od energije?" Odgovor na ovo pitanje bilo je lako dati. Glasio je: "Ne znam". Postojale su, to je Zapovednik znao, teorije - i po tim teorijama Muke ubice su nekada bile stvorenja sa telesnom strukturom ali su je nekako odbacile. Da li te teorije imaju bilo kakve veze sa injenicama to ak ni najstariji montirani umovi nisu bili u stanju da kau. Meutim, upravo zato to je za bia sastavljena od iste energije bilo teko da se odre, objanjavao je Zapovednik, desila se poslednja i najgora stvar u vezi sa Mukim ubicama. Vaseljena za njih nije bila gostoljubivo mesto. Zato su odluili da izmene vaseljenu. Neto su uradili i tako stvorili prilinu koliinu dodatne mase u vaseljeni. Izazvali su proces suprotan irenju svemira. Uvukli se u svoj kugelblic... i ekaju. "Ja sam esto sluao o nedostajuoj masi", ree zarobljeni mukarac ivahno. "Mrtvaci su o njoj priali kad sam bio dete - ali oni su, znate, bili ludi." ena ga je prekinula. "Zato?" upitala je. "Zato bi oni to inili?" Zapovednik je utao, strano umoran usled munog zlopaenja oko voenja razgovora sa ovim opasnim primitivcima. Opet je najbolji odgovor bio "Ne znam", ali postoje hipoteze. "Montirani umovi smatraju", ree on lagano, "da su fiziki zakoni vaseljene bili odreeni sluajnim kolebanjima u raspodeli materije i energije u prvom trenutku posle velikog praska. Moguno je da Muke ubice nameravaju da ometu taj proces. Kad jednom budu kolapsirali vaseljenu i ona se vrati u preanje stanje, oni e moi da promene ove osnovne zakone - odnos masa elektrona i protona, broj koji povezuje silu tee sa elektromagnetnom silom - sve njih - i tako postignu da vaseljena bude mesto u kome e oni udobnije moi da ive... ali vi i ja neemo." Mukarac je sve manje bio u stanju da se suzdrava. Sad je poeo da isputa neke kretave zvuke, koji su se tek postepeno pretvarali u razumljive rei. "Ho-ho", povikao je Von, briui jednu suzu. "Kakve ste vi kukavice! Bojite se nekih stvorova koji su se sakrili u jednoj crnoj rupi, da bi uradili neto to se nee dogoditi jo nekoliko milijardi godina! ta se sve to nas tie?" Ali ena je shvatila ta je Zapovednik hteo da kae. "Zavei, Vone", kazala je, dok su joj se miii na licu zatezali gotovo kao kod Hiija. "Vi hoete da naglasite da te Muke ubice nee nita da rizikuju. Jednom prilikom su se ve pojavili da bi zbrisali sve one koji bi, inilo se, mogli da postanu dovoljno civilizovani i da se ispree njihovom planu. Mogli bi to ponovo da uine!" "Upravo tako", povika Zapovednik zadovoljno. "Tano ste to kazali! A postoji opasnost da biste ih vi varvari - vi ljudi", ispravi se on, "mogli ponovo dovesti natrag. Koristei radio! Zavirujui u crne rupe! Letei svud unaokolo po vaseljeni, ak sve do samih kugelbliceva! Oni su bez sumnje ostavili svoje nadzorne sisteme da ih upozore ukoliko se pojave neke nove tehnoloki razvijene civilizacije - vi ete ih sigurno sasvim uskoro uzbuniti ukoliko to ve niste uinili!" I kada su zarobljenici konano shvatili i Von poeo da cvili od straha, a Klara sva bleda da se trese; i kad su im dali pakete s hranom i kazali im da se odmore; i kada se posada skupila oko Zapovednika da bi doznala zato mu se ile u donjoj vilici izvijaju kao guje, on je bio u stanju samo da kae: "To je potpuno neverovatno." On je jedva uspeo da ovi gojazni razumeju ta im

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 136

govori, ali on njih da razume, to je bilo nemogue. Rekao je: "Oni kau da ne mogu da zaustave svu svoju sabrau." "Ali moraju", povikao je Bela-Buka, preneraeno. "Oni su inteligentni, je li tako?" "Oni su inteligentni", sloio se Zapovednik, "jer inae ne bi mogli s takvom lakoom da koriste nae brodove. Ali ja takoe smatram da su oni ludi. Kod njih ne vlada zakon." "Oni moraju imati zakone", ree Probod s nevericom. "Njihovo drutvo ne moe da opstane bez zakona!" "Njihov zakon sastoji se od prinude", ree Zapovednik sumornim glasom. "Ako se neko od njih nae izvan domaaja onih koji izvravaju zakone, on moe da postupa kako mu je volja." "Pa onda neka ih takvi prinude! Neka otkriju svaki brod i neka ga zaustave!" "Ti glupavi Bela-Buko", ree Zapovednik, vrtei glavom, "razmisli malo o tome ta si rekao. Da ponu da ih gone. Da ih izazovu u boj. Da zametnu s njima borbu u kosmosu. Moe li da zamisli neku uskomeanost koja bi bila glasnija od toga - i zar misli da Muke ubice nee to da uju?" "A ta onda?" proaputa Probod. "Onda", odgovori Zapovednik, "emo mi morati da se otkrijemo." On podie ruku da bi utiao raspravu, i izdade nareenja. Bila su to nareenja za koja je posada smatrala da ih nikada nee uti, ali su opazili da je Zapovednik u pravu. Poruke su letele na sve strane. Na desetak mesta u Galaksiji odavno zamukli brodovi primie naredbu preko ureaja sa daljinskim upravljanjem i oivee. Jedan dugaak izvetaj otposlat je nadzornim instalacijama u blizini one sredinje crne rupe u kojoj su iveli Hiiji; trebalo bi da se dosad prvo upozorenje probilo kroz varildovu barijeru i pojaanje bi moglo ve da krene napolje. Ovo je bio dinovski zadatak za ovako malu posadu, tako da su jo vie alili to Duplo nije vie sa njima. Ali najzad je obavljen i Zapovednikov brod se uputi novim pravcem na jedan sastanak. Uvlaei se u vreu za spavanje, Zapovednik otkri kako se smei. Nije to bio veseo smeak. Ve keenje pri pomisli na paradoksalnu situaciju, suvie bolnu da bi se ikako drukije na nju reagovalo. Bojao se tokom celog razgovora sa zarobljenicima, da e oni doi do nepoeljnog zakljuka: Kad jednom doznaju da su se Muke ubice sakrile u jednoj crnoj rupi, to lako moe da ih navede na pomisao da su Hiiji uradili to isto, i tako bi glavna tajna Hii-rase mogla biti dovedena u pitanje. Dovedena u pitanje! On je uinio mnogo vie od toga! Ovlastivi sam sebe, poto nije bilo viih vlasti koje bi mu to odobrile ili zabranile, Zapovednik je probudio zaspale flote i pozvao pojaanje koje se nalazilo unutar obzorja dogaanja. Tajna vie nije bila tajna. Posle pola miliona godina, Hiiji su se ponovo pojavili. 24. Gde sam ja to, zapravo? Trebalo mi je mnogo vremena da sam sebi odgovrim na to pitanje, izmeu ostalog i zato to ga je moj mudri savetnik, Albert, odbacio kao glupo. "Pitanje 'gde' se ta nalazi je glupava preokupacija ljudske rase, Robine", gunao je on. "Koncentrii se! Naui kako da radi i kako da osea! Ostavi filozofiju i metafiziku za one duge dokone veeri uz lulu i kriglu dobrog piva." "Piva, Alberte?" On uzdahnu. "Elektronski analog piva", uzvrati on ljutito "je sasvim dovoljno 'stvaran' za elektronski analog jednog oveka. A sad obrati, molim te, panju na ulazne informacije koje ti sad dajem, a koje prenosi video-skener iz unutranjosti kontrolne kabine Verne Drage. Postupio sam kako je rekao, razume se. I ja sam isto toliko jedva ekao kao i Albert da se ova moja obuka zavri pa da mogu da preem da radim - ono to ve budem mogao da radim u ovom novom, jezovitom stanju. Ali tokom onih preostalih femtosekundi nisam mogao a da to pitanje ne preturam po glavi, i napokon sam pronaao odgovor. Gde sam ja to, zapravo? Ja sam na nebu.

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 137

Razmislite i sami. Veina specifikacija je zadovoljena, znate. Moj stomak vie nije boleo - ja stomak nisam imao. Osuenost na telesnu smrtnost bila je zavrena, jer ako sam neto dugovao smrti to sam joj isplatio, tako da sam za sutranji dan bio slobodan. Ako me nije akala ba venost, onda je bilo neto vrlo slino tome. Ve smo znali da je uskladitenje podataka u Hiilepezama moglo da traje najmanje pola miliona godina bez veeg oteenja - zato to smo posedovali autentine Hii-lepeze koje su jo funkcionisale - to predstavlja veliku koliinu femtosekundi. Nema vie zemaljskih briga; uopte nikakvih briga, osim onih koje sam sebi natovarim. Da. Nebo. Vi u to verovatno ne verujete, zato to neete da prihvatite da postojanje u obliku ispreturane gomile jedinica informacije rastavljenih od tela uskladitenih u lepezu moe sadravati istinski bilo ta "nebesko". Ja to znam zato to sam i sam imao problema da to prihvatim. Pa ipak "stvarnost" je... "stvarno"... subjektivna stvar. Mi stvorenja od krvi i mesa "stvarno" smo opaali stvarnost iz druge ili tree ruke, kao faksimil odslikan pomou sistema naih ula na sinaptikim vezama u naim mozgovima. To je Albert uvek govorio. To je bilo tano - odnosno gotovo tano - ne, to je bilo vie nego tano, u izvesnom smislu, zato to mi imamo vei izbor realnosti nego vi. Ali ako mi i dalje ne verujete, neu moi da se alim. Bez obzira koliko puta sam to rekao samom sebi, ni meni se nije inilo da je vrlo 'nebeski'. Nikada mi ranije nije padalo na pamet koliko je nezgodno - finansijski, pravno i u mnogom drugom pogledu, ukljuujui naravno i brano stanje - biti mrtav. Dakle, vratimo se na pitanje gde sam ja to zapravo? Pa, zapravo, ja sam kod kue. Odmah poto sam ja - ovaj - umro, Albert je pun grie savesti okrenuo brod unazad. Bilo je potrebno prilino vremena da stignemo kui ali ja nisam radio nita posebno. Samo sam uio kako da se pretvaram da sam iv kad u stvari nisam to bio. itav povratak potroen je na prve korake samo, jer bilo je mnogo tee doi na svet u obliku raunske memorije u lepezi nego doi na svet na onaj stari bioloki nain - ja sam morao aktivno da uestvujem u svom roenju, znate. Oko mene sve je bilo ogromno proireno. S jedne strane bio sam ogranien na dimenzije jedne lepeze podataka uraene prema Hii-modelu sa zapreminom samo neto malo preko hiljadu kubnih centimetara i u tom smislu bio sam izvaen iz svoje utine kutije, proao kroz carinu i donet sam u nau vilu na Tapanskom moru isto onoliko bezbolno kao kad biste preneli jedan par cipela koji imate kao viak. U drugom smislu ja sam bio vei od itavih galaksija, jer su u meni bile uskladitene sve lepeze sveta. Bre od srebrnog metka, brzo kao iva, hitro kao bljesak munje - tako sam mogao da idem tamo gde je bilo koja uskladitena banka podataka, Hii ili ljudska, ikada bila, to znai na svako mesto za koje sam ikad uo. Sluao sam ede itelja mulja sa svemirskog jedrenjaka i iao u poteru sa prvom grupom Hii-istraivaa koji su uhvatili australopitekuse; askao sam sa mrtvacima sa Hii-neba (jadni neartikulisani nesrenici, tako loe uskladiteni na brzinu i tako nestruno, koji su se ipak seali ta znai biti iv). No, dobro. Nije vano kuda sam sve iao; vi nemate vremena da sluate. A sve je to bilo lako. Ljudske poslove bilo je tee obaviti... Pre nego to smo se vratili na obalu Tapanskog mora, Esi je uspela da se odmori a ja sam imao vremena da uvebam da raspoznajem ono to vidim, tako da smo se oboje donekle oporavili od traume prouzrokovane mojom smru. Ne kaem da smo se sasvim oporavili, ali bar smo mogli da razgovaramo. U poetku smo samo razgovarali zato to sam se ja snebivao da pokuam da se prikaem svojoj dragoj eni kao hologram. Onda mi je Esi naredila: "Ti, Robine! To se vie ne moe izdrati, ovo razgovaranje s tobom kad ti ujem samo glas. Doi gde mogu da te vidim!" "Da, dolazi!" naredila mi je ona druga Esi, uskladitena zajedno sa mnom, a Albert joj upade u re: "Jednostavno se opusti i pusti da se to dogodi, Robine. Potprogrami su svi na svom mestu." I

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 138

pored svih njih, bila mi je potrebna sva hrabrost koju sam imao da im se prikaem, a kad sam to uinio moja draga ena me je osmotrila od glave do pete i kazala: "Oh, Robine. Kako ti oajno izgleda!" E sad, ovo moda ne zvui ba mnogo ljubazno, ali ja sam shvatio ta Esi hoe da kae. Ona me nije kritikovala; ona je saoseala sa mnom, pokuavajui da zadri suze. "Kasnije u biti bolji, duo", rekao sam, elei da mogu da je dodirnem. "Zaista e biti, go Brodhed", ree Albert ozbiljnim tonom, i tako sam shvatio da on sedi pored mene. "Zasad mu ja pomaem, a teko je postii projekciju dva lika odjedanput. Bojim se da su obe loijeg kvaliteta." "Onda se ti izgubi!" predloila je ona, ali je on na to zavrteo glavom. "Robinu je takoe potrebno da uvebava - a, ini mi se, i vi sami biste moda eleli da napravite neke ispravke u programu. Ja ne mogu Robinu da dam fon a da ga u isto vreme ne delim sa njim. Potrebna su takoe doterivanja u pogledu pune animacije, reagovanja u realnom vremenskom intervalu, slaganje u kadriranju ..." "Da, da", prostenjala je Esi, i latila se posla u svojoj laboratoriji. Svi smo se latili posla. A bilo je mnogo posla, naroito za mene. Mene su zabrinjavale mnoge stvari u moje vreme, i to gotovo uvek pogrene stvari. Zabrinjavala me je pomisao na smrt i ona se vrzmala negde na okrajcima moje svesti gotovo tokom celog mog fizikog bitisanja - kao to se vrzma i u vama. Ono ega sam se bojao bilo je potpuno zatiranje. Potpuno zatiranje nije me snalo. Snaao me je itav niz novih problema. Mrtav ovek, znate, nema vie nikakva prava. On ne moe da poseduje imovinu. On ne moe da raspolae imovinom. Ne moe da glasa - ne samo da ne moe da glasa na izborima za nekog vladinog slubenika; on ne moe da glasa ak ni kao najvei akcionar u sto raznih korporacija koje je sam osnovao. Kad negde ima mali broj akcija - ak i kad je vrlo uticajan, kao to sam bio ja, na primer, u projektu prevoenja novih kolonista na planetu Pegi - nee uopte ni da ga sluaju. tono rekli, kao da je mrtav. Nisam bio voljan da budem toliko mrtav. To nije bila gramzivost. Budui da sam bio uskladitena inteligencija, ja sam imao vrlo malo potreba; nije bilo opasnosti da me iskljue zato to ne mogu da platim raune za komunalne usluge. Postojao je jedan mnogo urgentniji posao od toga. Teroristi nisu iezli zato to se Pentagon doepao njihovog kosmikog broda. Svakodnevno je bilo bombardovanja i kidnapovanja i pucnjave. Jo dve lansirne petlje su napadnute i jedna od njih je bila oteena; jedan tanker natovaren pesticidima namerno je torpedovan u blizini obale Kvinslenda zbog ega je sto kilometara Velikog Barijernog Grebena bilo na izdisaju. Prve bitke voene su u Africi i Centalnoj Americi i na Bliskom Istoku; bure baruta samo to nije eksplodiralo. Bilo nam je potrebno jo hiljadu transportnih letelica poput S. Ja., a ko e ih sagraditi ako ja budem utao? I tako smo lagali. U svet je krenula pria da je Robin Brodhed pretrpeo cerebrovaskularni poremeaj, to je bilo tano, ali la koja je na ovo nadovezana govorila je da pokazujem znake stalnog poboljanja. Pa, to je bilo tano. Ne u onom doslovnom smislu, razume se. Ali gotovo odmah po povratku kui bio sam u stanju da razgovaram, bez slike, sa generalom Mancbergenom i nekim ljudima u Roterdamu; posle nedelju dana pokazivao sam se, s vremena na vreme - umotan u krzneni prekriva zahvaljujui Albertovoj bogatoj mati; posle mesec dana doputao sam da PV-ekipa snimi jedan film o meni, kako preplanuo i u dobroj kondiciji, mada smrao, jedrim u naoj maloj jedrilici po moru. Razume se, ta PV ekipa pripadala je meni lino a inserti koji su se pojavili u emisiji vesti bili su vie reirana predstava nego reportaa, ali predstava je bila vrlo dobra. Line susrete nisam mogao da imam. Ali to mi nije bilo potrebno. I tako sve u svemu, znate, nije mi ba bilo loe. Obavljao sam svoje poslove. Planirao i sprovodio planove za ublaavanje previranja koja su podbadala teroriste - to nije bilo dovoljno da se uzroci problema izlee, ali je zadravalo bure da jo izvesno vreme ne eksplodira. Imao sam vremena da sluam o tome kako je Albert zabrinut zbog udnih objekata koje je on nazivao

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 139

kugelblicom, a to to u to vreme nismo znali ta oni predstavljaju verovatno je bilo dobro. Meni je nedostajalo iskljuivo telo, no kad sam se zbog toga poalio Esi ona je energino izjavila: "Boe dragi, Robine, pa to nije za tebe kraj sveta! Koliki drugi su imali taj isti problem!" "Da ih svedu na banku podataka? Ne ba mnogi, pretpostavljam." "Ali u svakom sluaju isti problem", insistirala je ona. "Evo uzmi ovo! Zdrav, mlad mukarac skae na skakaonici, padne i polomi kimu. Paraplegiar, a, oduzet od struka nanie? Ima telo koje mu je samo na teretu, drugi moraju da ga hrane, drugi da ga presvlae, drugi da ga kupaju ti si toga poteen, Robine. Ali onaj vaan deo tebe, taj je i dalje ovde!" "Dabome", kazao sam ja. Nisam dodao ono to je Esi bolje od svih drugih znala, da su po mojoj definiciji "vani" delovi obuhvatali izvesne organe kojima sam ja uvek pridavao posebnu vanost. Ali ak i u tom pogledu izvesne prednosti odnosile su prevagu nad nezgodama izazvanim njihovim gubitkom. Ako vie nemam, na primer, seksualne organe, onda svakako ne postoji vie problem mojih iznenadno iskomplikovanih seksualnih odnosa. Nita od toga nije bilo potrebno da se kae. Umesto toga, Esi je kazala: "Glavu gore, stari. Vodi rauna da si ti zasad samo prva aproksimacija finalnog produkta." "ta to znai?" upitao sam. "Bilo je mnogo problema, Robine! Uskladitenje za Drugi ivot bilo je, priznajem, sasvim nesavreno. Nauila sam mnogo radei na razvoju tvog novog Alberta. Nikad ranije nisam pokuala kompletno uskladitenje celikupne, i vrlo dragocene osobe, na alost mrtve. Tehniki problemi..." "Shvatam da je bilo tehnikih problema", prekinuh je ja, nisam zaista eleo da ujem, jo ne, detalje tog riskantnog, neisprobanog, izvanredno sloenog posla o presipanju "mene" iz istrulele kofe, tj. moje glave, u spremljeni lavor, tj. matricu memorijskog elementa. "Nego ta. No, sada imam vie slobodnog vremena. Sad mogu da preem na fino podeavanje. Veruj mi, stari moj, jo vea poboljanja su mogua." "Kod mene?" "Kod tebe, sigurno! Takoe", ree ona, namigujui, kod vrlo neprimereno uskladitene kopije mene same. Imam razloga da verujem da moe da se napravi tako da ti budem mnogo interesantnija." "O", rekoh ja. "Oho." I poeleh vie nego ikada da dobijem privremeno na pozajmicu neke delove tela, jer ono to sam u tom asu eleo vie od svega bilo je da uzmem u naruje svoju vrlo dragu enu. A za to vreme, a za to vreme svetovi su nastavljali svoj ivot. ak i vrlo mali svet moga prijatelja Odija Voltersa s njegovim komplikovanim ljubavnim problemima. Kad na njih gledate iznutra, svi ivoti su iste veliine. Odijev se njemu samom nije inio mali. Ja sam se pobrinuo vrlo brzo za jedan od njihovih problema: svakome od njih preneo sam po deset hiljada akcija kao uee u kapitalu vezanom za prevoz transporterom S. Ja. na planetu Pegi i poslove u vezi s tim. Deni Ji-ing nije vie morala da brine da li e je otpustiti s posla; mogla je, ako je htela, sama sebe ponovo da zaposli kao pilota, ili da leti na S. Ja. kao putnik ako joj se dopada. Isto to je mogao da uini i Odi; ili je mogao da se vrati na Pegi i da bude gazda svojim bivim gazdama na naftnim poljima; ili ni jedno ni drugo, ve da do kraja ivota lenari okruen luksuzom; ba kao i Doli. No, razume se, to nipoto nije reilo njihove probleme. Njih troje su tumarali unaokolo po gostinskim apartmanima izvesno vreme sve dok Esi nije predloila da im pozajmimo Vernu Dragu za jedno kruno putovanje u nedoiju dok im se u glavi ne razbistri, pa smo tako i uinili. Niko od njih nije uopte bio lud - kao i mi ostali, i oni su se tu i tamo tako ponaali, moe biti. Shvatili su dobro da se radi o podmiivanju. Znali su da ja zapravo elim da oni nikome ne kau ni re o mom sadanjem neprijatnom netelesnom stanju. Ali su isto tako znali ta je prijateljski poklon, a ta komponenta bila je prisutna u onom prenosu kapitala. I ta su radili njih troje na Vernoj Dragoj? O tome neu da priam. To se uglavnom ticalo samo njih i nikoga vie. Evo razmislite. Ima

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 140

trenutaka u svaijem ivotu - ukljuujui sigurno i va, a moj ivot pogotovu - kad ono to inite i govorite nije ni vano ni lepo. Kad vas zavija u crevima, kad vam kroz glavu projuri neka uasna pomisao, kad pustite vetar, kad slaete. Nijedna od ovih stvari nije mnogo vana ali ne elite da se unaokolo trubi o tim stvarima koje se dogaaju u svaijem ivotu a u kojima izgledate smeno ili runo ili kao podlac. O njima se obino ne rastrubi unaokolo zato to ih niko ne vidi - ali sada kad sam ja ogromno uvean neko ih uvek vidi, a to sam ja. Moda ne istog asa. Ali ranije ili kasnije, kako se baza podataka dopunjava seanjima svih ljudi, vie uopte ne postoje privatne tajne. Evo ta u vam ispriati o privatnim stvarima Odija Voltersa. Ono to je motivisalo njegove postupke i potpirivalo njegove glavobolje bila je ona divna i poeljna stvar, ljubav. Ono to je osujeivalo njegovu ljubav bila je takoe ljubav. On je voleo svoju enu Doli zato to se pripremao da je voli sve vreme dok budu u braku - takvo je bilo njegovo shvatanje braka. S druge strane, Doli ga je ostavila zbog drugog oveka (ovaj termin koristim neto slobodnije kad je u pitanju Von), a pojavila se Deni Ji-ing da ga tei. One su obadve bile vrlo privlane. Ali bilo ih je vie nego to treba. Odi je bio monogamist, ba kao i ja. Kad bi pomislio da se izmiri sa Doli, ispreila bi se Deni - koja je bila tako dobra; njoj je dugovao izvestan obzir - nazovimo to ljubavlju. Meutim, izmeu njega i Deni nalazila se Doli: njih dvoje su napravili plan da provedu ivot zajedno i on nije imao nameru da to ikada izmeni, pa biste i to mogli nazvati ljubavlju, isto tako. Iskomplikovanu nekakvim oseanjem da on Doli duguje nekakvu kaznu zato to ga je napustila, a Deni nekakvu zamerku to mu stoji na putu - seate se, rekao sam vam da u ivotu postoje rune i smene stvari. A sve to iskomplikovano jo vie zbog isto tako sloenih oseanja Doli i Deni... Mora biti da im je svima dolo kao olakanje kad je - dok su dokono kruili po ogromnoj elipsi, kometastoj elipsi koja ih je potiskivala u pravcu asteroida zaklapajui ugao sa ekliptikom diskusija koju su u tom trenutku vodili bila prekinuta Dolinim krkljanjem i Deninim priguenim vriskom, na ta se Odi Volters okrenuo i na ekranu ugledao veliku skupinu kosmikih letelica, ogromnu, sastavljenu od veeg broja mnogo, mnogo veih brodova nego to je ijedno ljudsko bie u Zemljinom solarnom sistemu dotada videlo. Oni su bili izbezumljeni od straha, nema sumnje. Ali ne vie od nas ostalih. Po celoj Zemlji, i svuda u svemirskom prostranstvu gde je bilo ljudskih bia i komunikacionih ureaja da tu vest prenesu, nastali su ok i panika. Bio je to najstraniji komar koji su ljudska bia doivela otprilike za poslednjih sto godina. Hiiji su se vraali. Nisu se skrivali. Evo ih - a koliko ih samo ima! Optiki senzori u orbitalnim stanicama registrovali su vie od pedeset brodova - i to kakvih brodova! Dvanaest do etrnaest velikih kao S. Ja. Pa onda dvanaest jo veih u obliku lopte, kao onaj koji je progutao jedrenjak. Bilo je "trojki" i "petica" i nekih osrednje velikih za koje je Svemirski Pentagon podozrevao da bi mogli biti krstarice, a svi su se sputali tano na nas iz pravca Vage. Mogao bih da kaem da su Zemljini odbrambeni sistemi zateeni nespremni, ali to bi bila laskava la. Istina je bila da Zemlja nije imala odbrambene snage vredne pomena. Bilo je patrolnih bodova, naravno; ali njih su sagradili Zemljani za borbe sa drugim Zemljanima. Nikome nije padalo ni na pamet da u njima zametne borbu sa polumitskim Hiijima. A onda su nam se oni obratili. Poruka je bila na engleskom jeziku, i bila je kratka. Glasila je: "Hiiji ne mogu vie da dozvole putovanja i komuniciranje u meuzvezdanim prostranstvima izuzev pod odreenim uslovima koje e oni odrediti i ije e izvrenje nadgledati. Sve ostalo mora ovog asa biti obustavljeno. Oni su doli da to obaveste." To je bilo sve to je reeno pre nego to je spiker, vrtei bespomono glavom, iezao sa ekrana. Zvualo je vrlo mnogo kao objava rata. Tako je, takoe, bilo i shvaeno. U Svemirskom Pentagonu, u orbitalnim utvrenjima ostalih nacija, u ministarskim savetima irom sveta, odrani su hitni sastanci i konferencije i sednice;

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 141

brodovi su opozvani radi snabdevanja novim orujem, dok su drugi bili preusmereni u pravcu Hii-flote; oruje u kosmosu koje je mirovalo nekoliko decenija prekontrolisano je i postrojeno korisno moda koliko srednjovekovne strele, ali ako samo njega imamo za borbu, onda emo se njime boriti. Zabuna, ok, i priprema za otpor, zavladae svetom. Nigde nije bilo vee zbunjenosti i zapanjenosti nego meu ljudima koji su sainjavali moje sopstveno sreno domainstvo; jer osobu koja je saoptila ultimatum Hiija, Albert je prepoznao smesta, a Esi samo trenutak kasnije, a ja ak pre nego to sam joj video lice. Bila je to Dil-Klara Mojnlin. 25. Dil-Klara Mojnlin, moja ljubav. Moja izgubljena ljubav. Eno je tamo, gleda me netremice sa PV ekrana a ne izgleda nita starija nego kad sam je poslednji put video, pre vie godina, decenija - a ne izgleda nita ni bolje jer oba puta je bila otprilike u najgorem stanju u kome se ovek uopte moe nai. Da ne pominjem da je bila i izubijana, i to jednom od moje ruke. Ali ma koliko da je preivela i ma koliko se to na njoj videlo, ta moja Klara imala je jo dosta rezerve. Okrenula se leima poto je saoptila poruku ljudskoj rasi i klimnula Zapovedniku. "Vi zte zaopstili?" upitao je on zabrinuto. "Zaopstili zte poruku tacno kako zam naredio?" "Tano tako", odgovorila je Klara, i dodala, "Va engleski je sad mnogo bolji. Mogli ste i lino da se obratite da ste hteli." "Zuvise je vazno da re-z-kiramo", odgovori on zlovoljno i okrete se od nje. Sada mu se polovina tetiva na telu nabrala i grila, a u tome nije bio usamljen. Njegova odana posada bila je isto toliko uzrujana kao on, a na ekranima komunikacionih ureaja koji su njegov brod povezali sa drugim brodovima grandiozne flote mogao je da vidi lica ostalih zapovednika brodova. Bila je to velianstvena flota, razmiljao je Zapovednik, paljivo gledajui na monitorima kako nastupaju u dostojanstvenom poretku, ali otkud je ovo njegova flota? Nije morao da postavi ovo pitanje. Znao je odgovor na njega. Pojaanja koja su stigla iz sredita galaksije brojala su preko stotinu Hiija od kojih je bar pola tuceta imalo pravo da se nazove njegovim pretpostavljenim ako su to hteli. Oni su lako mogli da preuzmu komandovanje flotom. Ali nisu. Pustili su da ovo bude njegova flota jer je na taj nain to i njegova odgovornost... i njegov dragi bitak koji e se pridruiti montiranim umovima ako stvar omane "Kako su oni nerazboriti", promrmljao je on, sa ime se njegov vezista sloio jednim trzajem. "Poslau im instrukcije da dre bolji poredak", ree on. "Jeste li na to mislili?" "Razume se, Potkovice." Zapovednik uzdahnu gledajui neraspoloeno kako vezista mehaniki izgovara instrukcije i alje ih ostalim zapovednicima i kontrolorima. Armada se polagano prestrojila u oblik ogromnog teretnog broda, koji je bio kadar da 'odgrize' 'okrugli komad bilo ega sa prenikom od hiljadu metara i da ga prenese bilo kuda, zaostajui za transporterima i manjim brodovima. "Ljudska eno Klaro", obratio joj se on. "Zato oni ne odgovaraju?" Ona prkosno slee ramenima. "Verovatno sada diskutuju", odgovorila je ona. "Diskutuju!" "Ja sam pokuala da vam to kaem", ree ona ljutito. "Postoji destak raznih velikih sila koje moraju da se sastanu, ne uzimajui u obzir jo stotinu malih zemalja." "Stotinu zemalja." Zapovedik zastenja, pokuavajui da tako neto zamisli. Nije uspeo... E dobro. Ovo se dogodilo jako, jako odavno, naroito ako vreme merite femtosekundama. Tako mnogo stvari se otada dogodilo! Tako mnogo da, iako sam ovako golem, teko mi je da ih sve svarim. Jo tee je pamtiti (bilo mojom sopstvenom memorijom ili nekom od onih pozajmljenih) svaki detalj svakog dogaaja iz tog vremena, mada sam ja, kao to ste videli, kadar da se prisetim mnogo ega kad hou. Ali ova slika mi se urezala. Tu je Klara, crne obrve su joj natutene dok posmatra kako su se Hiiji unervozili i snudili; tu je Von, samo to se nije onesvestio, zaboravljen lei u uglu kabine. Pa onda tu je posada Hiija, koji se trzaju i ite jedni na druge; i tu je Zapovednik, koji zuri, pun ponosa i straha, u reaktiviranu armadu koja je krenula

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 142

u misiju po njegovom nareenju. On je stavio najvei mogui ulog na kocku. Nije znao ta e se sledee dogoditi - oekivao je bilo ta - bojao se gotovo svega - ne moe ga, smatrao je, nita iznenaditi to bi se moglo dogoditi... sve dok se neto nije dogodilo to ga je jako iznenadilo. "Zapovedie!" uzviknula je Meleskinja, integrator slike. "Evo drugih brodova!" Zapovednik se razvedri "Ah!" zatapa on. "Najzad reaguju!" Bilo je neobino to ljudska bia to ine lino a ne posredstvom radio-veze, ali oni su ionako udni. "Da li nam brodovi alju poruke, Potkovice?" upitao je, a vezista je zanekao trzajui miie na obrazu. Zapovedik je uzdahnuo. "Onda moramo biti strpljivi", rekao je, paljivo gledajui u sliku na ekranu. Brodovi sa ljudskom posadom se sigurno nisu pribliavali u bilo kakvom razumnom poretku. inilo se, u stvari, kao da su bili opozvani sa svojih svakojakih zadataka i pridodati ostalima na brzinu da krenu u susret Hii-floti, nepromiljeno - gotovo histerino. Jedan je bio sasvim na dometu brodskih komunikacionih ureaja; dva druga su bila dalje, a jedan od onih koji su se borili sa postojeim momentom brzine krenuo je u pogrenom pravcu. Onda je Zapovednik zaitao iznenaeno. "Ljudska eno!" zapovedio je Klari. "Doite ovamo i rzite im da paze! Vidite zta se dezava!" Iz najblieg broda lansiran je jedan omanji predmet, primitivna naprava na hemijski pogon, suvie siuna da bi u nju stala i jedna jedina osoba. Ona je ubrzavala let i direktno se uputila u samo sredite Hii-flote, pa Zapovednik klimnu BelojBuci, a ovaj smesta naredi da se prelaskom u FTL brzinu lagano odgurnu najblii teretni brodovi izvan opasne zone. "Ne zmeju biti tako nebrizljivi!" povika on strogo. "Zudar je mogao da se dezi!" "Ne sluajan", ree Klara smrknuto. "Zta? Ja ne razume!" "Ovo su projektili", rekla je ona, "i oni imaju nuklearne bojeve glave. To vam je njihov odgovor. Oni ne ekaju da ih vi napadnete. Oni prvi pucaju!" Imate li sada predstavu kako je to bilo? Vidite li Zapovednika kako tamo stoji dok su mu tetive od straha ukoene a brada oputena i tako bulji u Klaru? On gricka svoju ilavu tanku donju usnu i baca pogled povremeno na ekran. Eto njegove flote, dinovskog karavana sastavljenog od teretnih brodova uskrsnulih posle pola miliona godina skrivanja kako bi on mogao - uz ozbiljne sumnje; uz veliki rizik po samoga sebe - da ponudi ljudskoj vrsti besplatan prevoz u grupama od po par miliona i bezbedno utoite od Mukih ubica, u sreditu Galaksije gde su i sami Hiiji bili skiveni. "Pucaju?" ponovio je on ukoeno. "Da nam nanesu tetu? Moda da ubiju?" "Ba tako", planu na to Klara. "ta ste vi oekivali? Ako hoete rat, onda evo ga." Zapovednik zatvori oi, i kao da nije uo uasnuto itanje i amorenje koje je prostrujalo posadom kad su uli Bela-Bukin prevod. "Rat", mrmljao je on, s nevericom, i prvi put otkako zna za sebe pomislio je bez straha, gotovo sa udnjom, na svoj odlazak meu montirane umove; ma koliko to bilo strano, zar bi moglo biti gore od ovoga? A za to vreme... Za to vreme, otilo se gotovo predaleko - no, sreom po sve, ne sasvim. Projektil sa brazilskog izviakog broda bio je i suvie spor da bi pogodio Hiije koji su naglo menjali kurs leta. U trenutku kad su bili u poloaju da ponovo ispale hitac - mnogo pre nego to je bilo koji drugi ljudski brod mogao da se priblii - Zapovednik je uspeo da objasni Klari ta hoe, i Klara se ponovo javila na komunikacionoj liniji, i vest je krenula u svet. Ovo nije invaziona flota. Nije ak ni napad komandosa. Ve spasilaka misija - i upozorenje o tome ta je Hiije nateralo da pobegnu i da se sakriju, pa je sada na nas doao red da se zabrinemo. 26. Uvean ovako kako jesam mogu da se smekam na one bedne nekadanje strepnje i strahove. U ono vreme nisam mogao, moda. Ali sada, ah, da. Sve razmere su vee, i znatno uzbudjivije. Postoji deset hiljada uskladitenih umrlih Hiija i to samo izvan sredita Galaksije, i ja sam kadar sve da ih iitam. Iitao sam ih, ve, gotovo sve. Nastavljam da ih oitavam kad to zaelim, kad

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 143

god ima neto to elim dublje da prouim. Knjige na polici biblioteke. One su vie od toga. Ja njih zapravo i ne "iitavam". To to radim mnogo vie lii na memorisanje. Kad "otvorim" jednu od njih, kao da sam je celu otvorio; 'iskapim' je celu kao da je deo mene. U poetku to nije bilo lako, jer gotovo nita to sam nauio otkako sam ogromno uvean, nisam lako postigao. Ali uz Albertovu pomo i uz vebe na jednostavnim tekstovima, nauio sam. Prve banke podataka koje sam pretraio bile su samo to - prosto podaci; kao da konsultujete logaritamske tablice. Onda su na red doli stari mrtvaci koje su uskladitili Hiiji kao i neki od Esinih prvih sluajeva 'obraenih' za njena ovlaena preduzea Drugi ivot, koji zaista nisu bili vrlo dobro uraeni. Ja sam uvek tano znao ta je od onoga to mislim moje miljenje. Ali kad smo izgladili nesporazum sa Zapovednikom a ja dobio na uvid njihove zapise, onda je postalo jezivo. Bila je tu Zapovednikova pokojna ljubav, Hii-ena po imenu Duplo. "Pretraivati" nju bilo je kao da ste se probudili po mraku i obukli na sebe raznu odeu koju niste mogli da vidite - i koja vam ionako nije odgovarala. Ne samo zato to je ona bila ensko, mada je i to ve bila strana nepodudarnost. Ne ak ni samo to je ona bila Hii a ja ovek. Nego zato to je ona znala, oduvek znala, ono to ni ja niti bilo koje drugo ljudsko bie nismo ni pretpostavljali. Moda Albert jeste - moda ga je upravo to nateralo da poludi. Ali ak ni u Albertovim nagaanjima nije bilo rase Mukih ubica koji su jezdili meu zvezdama i koji su se smestili u jedan kegelblic u oekivanju raanja jedne nove - i za njih bolje - vaseljene. Ali kad je prvi ok proao, sprijateljio sam se sa Duplo. Ona je zaista prijatna osoba, kad prevaziete oseaj neeg sablasnog u njoj, a mi imamo mnogo zajednikih interesa. U Hiibiblioteci pohranjenih inteligencija, ne nalaze se samo Hiiji, niti pak ljudi. U njoj se uju tupi mrzovoljni stari glasovi koji su nekada pripadali krilatim stvorenjima sa Antaresa, kao i primitivnih ljuskara iz jedne globularne skupine. I, razume se, tu su itelji mulja. Duplo i ja smo proveli mnogo vremena prouavajui njih i njihove ede. Vreme je, znate, ono ega imam na pretek, zahvaljujui mojim sinaptikim vezama koje funkcioniu u femtosekundama. Vremena imam dovoljno, skoro dovoljno, pa bih eleo da posetim samo sredite Galaksije, i moda u jednog dana to i uiniti. Dodue, jo dosta dugo neu. Za to vreme i za to vreme, Odi i Deni Ji-ing su otili tamo, kao piloti u jednoj misiji koja e tamo boraviti est do sedam meseci - odnosno, prema naem ovdanjem raunanju vremena, nekoliko stolea; kad se budu vratili, Dolino prisustvo vie nee predstavljati problem, dok je sama Doli sasvim zadovoljna svojom karijerom na PV. A Esi se toliko dolino dri da nije preterano srena, otkako joj nedostaje moje drago fiziko prisustvo, no ipak se ini da se dosta dobro prilagodila. Ono to najvie voli (posle mene) jeste njen posao, a ona ga ima mnogo - usavrava Drugi ivot; koristei procese za izradu UVKA-hrane nastoji da naini vanije organske spojeve... i to dosta skoro kako se nada, kao na primer, rezervne delove za ljude kojima su potrebni tako da niko nikada vie ne mora da krade tue organe... I tako, sve u svemu, ljudi su veinom sreni. Sada kad smo pozajmili Hii-flotu i moemo da prebacujemo po milion ljudi meseno sa svom njihovom pokretnom imovinom do jedne od pedeset divnih planeta koje ekaju da budu iskoriene, sad ponovo prolazimo kroz vreme prvih doseljenika i njihovih kola s arnjevima, i svakoga eka blistava karijera... Naroito mene. A onda, tu je i Klara. Napokon smo se sreli, razume se. Ja bih na tome insistirao, a uostalom dugorono gledano nismo je mogli drati po strani. Esi se otisnula s jedne lansirne petlje da bi je doekala u orbiti i dopratila je lino, u naem sopstvenom avionu, dole u vilu pored Tapanskog mora. Nije bilo ba sasvim po bon-tonu, svakako. Ali Klaru bi inae zaguili ljudi iz sredstava javnog informisanja pokuavajui da doznaju kako izgleda biti "zarobljenik" Hiija ili "kidnapovan od strane poludivljeg Vona" ili neke od onih fraza koje su izbacivali... i, ini mi se zapravo, da su se ona i Esi prilino dobro sloile. Sad nisu mogle da se bore meusobno oko mene. Ja nisam postojao da bi se oko mene borile, ne u onom smislu. Stoga sam uvebao svoj najbolji holografski osmeh i uredio svoj holografski "ivotni" prostor to sam najbolje umeo i ekao sam da se ona pojavi. Ona je ula sama u veliki ulazni hol gde sam je ja ekao - Esi je mora biti imala toliko takta da je uvede i da se izgubi. Kad je Klara ula, bilo

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 144

mi je jasno po nainu na koji je zastala, i zaustavila dah, da je oekivala da u izgledati mnogo mrtviji. "Zdravo, Klaro", rekao sam ja. Nije to bio bogzna kakav govor, ali ta je to to bi u ovakim okolnostima trebalo rei? A ona je rekla: "Zdravo Robine." Ni ona nije mogla da smisli nita to bi ovome mogla da doda. Stajala je gledajui u mene sve dok ja nisam smislio da je ponudim da sedne. I, razume se, mnogo sam gledao, u nju, na onaj multifazni nain na koji to umemo mi elektronskim putem uskladitene inteligencije; ali iz koje god faze da sam je gledao ona je izgledala vraki zgodno. Umorna, to da. Preivela je tolike nevolje. A druga Klara nije bila neka klasina lepota sa onim crnim, debelim obrvama i onim snanim, miiavim telom - ali, jeste, izgledala je divno. Pretpostavljam da ju je ovo buljenje dovelo u stanje nervne napetosti, jer ona se nakalja i ree: "ujem da namerva da me uini bogatom." "Ne ja, Klaro. Hou samo da ti vratim tvoj udeo od onoga to smo zajedno zaradili." "Izgleda da se to jako uvealo." Razvukla je usne u osmeh. "Tvoja, uh, - tvoja ena kae da mogu da dobijem pedeset miliona dolara u gotovu." "Moe da dobije i vie." "Ne, ne. Uostalom, i ima vie izgleda da dobijem akcije u mnogobrojnim kompanijama takoe. Hvala, Robine." "Nema na emu." Ponovo je zavladalo utanje, a onda - da li ete verovati? - sledee to se ulo iz mojih usta bilo je: "Klaro, moram da znam! Da li si me sve ovo vreme mrzela?" Na kraju krajeva, bilo je to pitanje koje sam nosio u glavi trideset godina. ak i sada, uinilo mi se nesuvislo. Kako se uinilo Klari to ne znam, ali ona je tamo sedela otvorenih usta za asak, a zatim je progutala pljuvaku i zavrtela glavom. A onda je poela da se smeje. Smejala se glasno i tako da joj se treslo celo telo, a kad je prestala da se smeje ona nadlanicom dodirnu kraj oka, i, i dalje se smejuljei, ree: "Hvala Bogu, Robine! Bar neto se nije izmenilo. Ti si umro. Ostavio za sobom oaloenu udovicu. Svet se nalazi na pragu najveih promena od svog postojanja. Neka jeziva stvorenja e kako izgleda da zafrknu ba sve ivo, a... a... a ti si mrtav. A ono to tebe mui to je tvoj prokleti kompleks krivice!" I ja sam se zasmejao, takoe. Po prvi put u, o Boe moj, u pola mog ivota, poslednji maleni ostatak oseanja krivice je iezao. Bilo je teko tano definisati kako to izgleda; odavno nisam imao takav oseaj oslobaanja. Rekao sam, smejui se i dalje: "Znam da zvui glupo, Klaro. Ali za mene je to vreme bilo vrlo dugako, a znao sam da si ti tamo gore u onoj crnoj rupi sa usporenim vremenom - a nisam znao ta si ti zamiljala. Mislio sam da me, ne znam - da me okrivljuje to sam te ostavio..." "Ali kako sam mogla, Robine? Ja nisam znala ta se s tobom dogodilo. Hoe da zna ta sam stvarno oseala? Oseala sam se uasno uplaena i umrtvljena, zato to sam znala da si ti nestao, i mislila sam da si mrtav." "I", ja se iscerih, "napokon se vraa ovamo i nalazi da jesam!" Primetio sam da je osetljivija na ovakve ale nego to sam ja. "U redu, u redu", rekao sam. "Stvarno je u redu. Meni je ba fino, kao uostalom i celom svetu!" Stvarno mi je bilo fino. Poeleo sam da je dotaknem, razume se, ali je to poelo da izgleda kao neto to pripada detinjstvu i dalekoj prolosti; ono to je pripadalo sadanjosti nalazilo se ovde, na sigurnom, a vaseljena se pred nama raskrilila. I kad sam joj to rekao, brada joj se ponovo olabavila: "Takav si ti vraki optimista!" prekorela me je. Bio sam istinski iznenaen. "Zato ne bih bio?" "Muke ubice! Oni e se jednog dana pojaviti, i ta emo onda da radimo? Ako su oni u stanju da prestrave Hiije, ja se onda njih avolski bojim." "Ah, Klaro", rekoh ja, shvativi napokon o emu je re. "Shvatam na ta misli. Hoe da

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

Frederik Pol, SUSRET SA HIIJIMA

Stranica 145

kae da je to isto onako kao kad smo znali da se Hiiji negde nahode i da e se moda ponovo pojaviti, a znali smo da su kadri da rade stvari koje mi ni iz daleka nismo bili kadri da radimo..." "Ba tako! Mi ne moemo da se merimo sa Mukim ubicama!" "Ne", rekoh ja, "ne moemo. Nismo mogli da se merimo ni sa Hiijima isto tako, u ono vreme. Ali onda kad su se oni stvarno pojavili - mogli smo. Ako budemo imali iole sree proi e dovoljno vremena pre nego to budemo morali da se suoimo sa Mukim ubicama." "Pa ta? Oni e nam i tada biti neprijatelji." Ja zavrteh glavom. "Ne neprijatelji, Klaro", rekao sam. "Prosto jo jedan izazov."

http://87.250.111.226/fs/Html/Susretsh.htm

19.06.2007 16:56:01

You might also like