Recenzent x j SULEJMAN GROdANI JAVNA BIBLIOTEKA U ZENICI Inv, br.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo UDK 893.1-31=861/862 MAHFUZ, Nedib Put izmeu dva dvorca / Nedib Mahfuz; sa arapskog preveo Sulejman Grozdani. Sarajevo : Svjetlost, 1990. - 713 str.; 20 cm. - (Biblioteka Feniks) Rjenik: str. 705-706. - Pogovor: Nedib Mahfuz i njegova trilogija / Sulejman Grozdani: str. 707-713 ISBN 86-01-01556-5 ... U. Kao i svake noi, bez ikakvog budilnika probudila se iza ponoi. Bila je jaa neka unutranja elja da s probudi u miru i na vrijeme. Ostade tako nekoliko trenutaka da se uvjeri da li se zaista pribudila. Pomijeae joj se snovi i nagovjetaji jave. Prije no to otvori oi, zahvati je nemir iz straha da ju je san izdao. Lagano odmahnu glavom i otvori oi u potpuno mranoj sobi. Nita joj nije govorilo koje je doba noi: ulica ispod njene sobe ne smiruje se sve do zore, a isprekidani glasovi, koji su dopirali do nje iz kafana i krmi kad padne no, su isti oni glasovi koji se uju u pono ili u osvit zore. Moe se pouzdati samo u svoje unutranje ulo kao kakvu budnu kazaljuku i na potpunu tiinu u stanu, to je bio znak da njen mu jo nije zakucao na vrata ni poeo udarati svojim tapom po stepenicama. Taj obiaj da se u ovo doba budi je njena stara navika koja je prati jo od rane mladosti i koja je ni u poznijim godinama ne naputa, a koju je stekla kao jednu od supru-anskih dunosti: da se probudi u pono i eka svog mua da se vrati iz kafane i da ga poslui dok on ne zaspi. Die se i sjede u krevetu da bi se otrgla izazovu toplog sna. Krat-ko se pomoli bogu i izvue se ispod pokrivaa. Krenu po sobi drei se u mraku za nogu od kreveta i krilo prozora, stie do vrata i otvori ih. U sobu se uvue priguena svjetlost lampe koja je stajala na stoliu u salonu. Prie lampi, uze je i ponese u sobu. Na stropu je podrhtavao krug blijede svjetlosti iz otvora staklenog cilindra, dok je sve oko nje bilo u mraku. Stavi lampu na stoli kraj kanabea. Osvijetljena soba je bila prostrana, kvadratnog oblika i visokih zidova i stropa, sa paralelnim potpornim stubovima. Namjetaj je bio skupocjen: iraski ilim, veliki krevet sa etiri bakarne noge, ogroman ormar i dugo kanabe prekriveno porubljenim ilimetom ivih, razliitih ara i boja. ena se uputi ka ogledalu i baci pogled na svoj lik: njena smea marama bila je izguvana i zabaena natrag pa su joj pramenovi kestenja-ste kose neuredno padali preko ela. Podie ruku prema voru marame, razveza ga, popravi maramu i poveza je strpljivo i paljivo. Pree dlanovima preko lica kao da skida tragove sna s njega. Bila je u etrdesetoj godini, sred-jeg stasa, pomalo mrava, ali joj je tijelo bilo vrsto, nabijeno, skladno... Lice joj je bilo vie izdueno, visoka ela, pravilnih crta, sa dva malena, lijepa oka i sanjivim pogledom boje meda, takoe malenim pravilnom nosom, koji se neto irio kod nosnica, lijepih usana ispod kojih je bila malko zaotrena brada. Ten joj je bio ist, boje penice, a na obrazu se vidio divni crni mlade. Ogrnuvi se, kao da se uri, veim alom, ona se uputu prema vratima reetkastog

balkona, otvori ih i ue, zatim zastade u tom zatvorenom kafezu, osvrui se lijevo i desno i bacajui na ulicu svoje poglede kroz male, okrugle otvore na zatvorenim kapcima prozora. Balkon se nalazio iznad ulice Izmeu dva dvorca. Pod njim su se spajale dvije ulice: ulica Kazandija, koja se sputala prema jugu, i ulica Izmeu dva dvorca, koja se penjala prema sjeveru. Put s njene lijeve strane izgledao je uzak, krivudav, obavijen mrakom koji je postajao sve gui pri vrhu puta, gdje su se nazirale kue usnulih prozora, a sve slabiji pri dnu, gdje su svijetlili fenjeri na kolicima nosaa i plinske lampe kafana i krmi koje rade sve do zore. S desne strane put je utonuo u tamu noi, nije se vidjela ni jedna kafana; tu su bile velike trgovine koje se rano zatvaraju. Panju privlae samo minareta damija sulatana Kalauna i Berkuka, koja su izgledala poput kakvih gigantskih sablasti koje bdiju pod svetlou sjajnih zvijezda. Ve etvrt vijeka njene oi gledaju ovaj prizor, ali joj nikad nije dosadio. Moda ona nije ni znala ta znai dosada u njenom beskrajno jednolinom ivotu. Naprotiv, u njemu je ona nala jedinog druga i sagovornika u svojoj turobnoj usamljenosti tokom dugog vremena koje je ovdje provela bez ikog bliskog i dragog. Bilo je to prije no to su djeca dola na svijet. Niko osim nje, tokom gotovo itavog dana i noi, nije ivio u ovoj velikoj kui sa zemljanim dvoritem, dubokim bunarom, dva sprata i tolikim prostranim sobama visokih stropova. Kad se udala, bila je djevojica, mlaa od etrnaest godina. Vrlo brzo, odmah poslije smrti svekrve i svekra, postala je domaica velike kue. Pomagala joj je jedna starija ena koja ju je naputala s privim mrakom i spavala u dvorinjoj kuhinji, ostavljajui je samu u nonom svijetu duhova i prikaza da, as kunjajui, as posve budna, eka svog uvaenog mua da se vrati sa none 'sjedeljke. 7Da bi se smirila, imala je obiaj da obilazi sobe u pratnji slukinje koja je ispred nje nosila lampu, i da sa zebnjom zagleda u uglove soba a potom ih, jednu po jednu, vrsto zatvara. Poinjala je od prvog sprata, zaobilazei drugi. Izgovarala je molitve iz Kurbana da bi odagnala zle duhove. Najzad, stigla bi do svoje sobe, zatvarala vrata, uvlaila se u krevet, ne prestajui da izgovara molitve dok je ne savlada san. Zbog silnog straha koji je u poetku osjeala u ovoj kui, bila je uvjerena , ona koja je o svijetu demona znala mnogo vie nego o svijetu ljudi, da ne ive samo u kuerini, te da zli duhovi ne mogu dugo izbijati iz ovih starih, prostranih, praznih soba. Moda su se oni sklonili ovdje prije nego to je ona dovedena u ovu kuu, a moda ak i prije nego to je ugledala svjetlo dana. Koliko su joj do uiju dopirala njihova aputanja, koliko su je puta probudila njihova dahtanja! Jedini joj je spas bio da izgovara kubanske sure Pristup ili Iskrenost ili da pouri na balkon i kroz njegove otvore baci svoj izgubljeni pogled na svjetlost fenjera na kolicima i kafanskih plinskih lampi, te da napregne sluh ne bi li ula kakav smijeh ili kaalj, koji bi joj povratili dah. Zatim zaredae djeca. Meutim, ona su po dolasku na svijet bila tek mekuno meso koje ne razlikuje ni strah ni spokojstvo. Ali, ona je u svojoj napaenoj dui osjeala dvostruki strah i brigu za njih, uasavajui se na pomisao da bi ih mogla pogoditi kakva nesrea. Privijala ih je na svoje grudi, grijala dahom svoje njenosti, okruivala ih, i kad su budni i kad spavaju, itavim zatitnim ogradama i zavjesama, magijama i talismanima. A pravo spokojstvo bi osjetila tek kad bi se onaj lutalica vratio sa svojih nonih sjedeljki. Nije bilo nimalo neobino da ona, tako usamljer

na, uspavljujui dijete i tepajui mu, privije ga odjednom na svoje grudi a zatim ispunjena nemirom i strahom, pone da oslukuje a onda nekim glasnom apatom uzvikne kao da se obraa kakvoj nazooj osobi: - Odlazi od nas, ovdje ti nije mjesto, mi smo pravi muslimani, vjernici! Zatim bi se naglo i na brzinu pomolila. Kad je to njeno druenje sa duhovima ve potrajalo, vremenom su njeni strahovi postali znatno blai. Donekle je postala spokojni]a na njihove vragolije koje joj nisu nanosile nikakva zla. Kad bi do nje dopro neki zalutali znak od njih, onda bi mu, ak poneto aljivo, rekla: - Zar ne potujete boje robove! On je izmeu nas i tebe, zato, s potovanjem, odlazi! Meutim, dok se ne vrati onaj lutalica, ona ipak nije znala za mir i spokojstvo. Da, samo to to je bio u kui, budan ili zaspao, bilo je dovoljno da joj vrati spokoj due, bez obzira, bila vrata otvorena ili zatvorena, gorila lampa ili bila ugaena. Jednom, u prvoj godini braka, rijei da mu izjavi neku vrstu uljudnog protivljenja zbog njegovih stalnih nonih izbijanja. On je prihvatio za nos i ree svojim krupnim, odlunim glasom: - Ja sam mukarac, ja ovdje nareujem i zabranjujem. Nikakve primjedbe na svoje ponaanje ne prihvatam. Tvoje je samo da slua. Pripazi da me ne natjera da te dovodim u red. Iz ove i sljedee lekcije nauila je da moe podnijeti sve, ak da opti i sa demonima, ali ne moe podnijeti srdit, bijesan pogled. Zato je morala biti pokorna, bezuslovno i potpuno. I bila je. Potpuno se predala, tako da vie nije imala volje da ga grdi zbog nonih izlazaka, ak ni negdjeduboko u sebi. Bila je uvjerena da su prava muevnost, strogost i sjedeljke do iza ponoi nerazdvojna svojstva jedne te iste sutine. Vremenom se toliko promijenila da je sve njegovo, prijatno i neprijatno, hvalila. U svemu je postala smjerna, predana i odana supruga. Ni jednog dana nije poalila to se s tim svim pomirila. Prizivajui uspomene iz svog ivota kad god joj se to prohtjedne, uvijek je vidjela dobro i radost, dok su strahovi i tuge, poput napuhanih prikaza, zasluivali tek saaljivi osmijeh. Zar ne ivi sa svojim muem, sa svim njegovim manama, itavih etvrt vijeka? Iz zajednikog ivota dola su njihova djeca, zjenice oka njena, kua puna blagodati i bogatstva, srenog, punog ivota. Da, zaista. A to se tie tih duhova, prolaze kao i obino svake noi, u miru, ne nanosei ni njoj ni njenoj djeci nikakvo zlo, osim onih njihovih bezazlenih vragolija i nestalu-ka. Nema, dakle, nikakvog razloga da se ali. Sva hvala bogu koji joj uliva mir u duu i prua spokojan ivot. Zavoljela je, u dubini svoje due, ak i ove asove ekanja, uz sve to to joj oni prekidaju slatki san i nameu obaveze koje bi trebalo da se zavre na kraju dana. Povrh toga to je najbolje godine svoga ivota provela na tako apsurdan nain i to je u mnogome ivjela sa svojim uspomenama, ipak je bila i ostala ivi primjer njene supruge, koja se sva predala da usrei svoga mua i da ga, iz noi u no, uvjeri u svoju njenost i odanost. To ju je ispunjavalo zadovoljstvom dok je stajala na balkonu, kroz ije je otvore bacala pogled as na ulicu Izmeu dva dvorca a as na okuku Hurunfua, a zatim na kapiju Sultanovog harema i na minareta damija. Ili bi lutala odsutnim pogledom po kuama poleglim sa obje strane ulice, bez reda i poretka, 10 poput kakve vojnike kolone u stanju voljno", osloboene stroge discipline. Osmjehnu se tom prizoru, toj do zore budnoj ulici, sa usnulim okolnim uliicama, sokacima i prolazima.

Koliko puta je taj prizor razgalio njenu nesanicu, koliko ublaio njenu usamljenost i umanjio njene strahove... No tu ne donosi nikakve promjene osim to okolnim dijelovima grada zavlada duboka tiina tako da se ini da se glasovi iz ulice Izmeu dva do vrca jo bolje i jasnije razaznaju, kao da se radi o osjenenju u uglovima platna, koje slici daje veu dubinu i otrinu. Kad odjekne smijeh, kao da dolazi iz njene sobe... uje se svaka rije najobinijeg razgovora... Odjekuje hripavi kaalj koji do nje dopire poput kakvog jecaja... A konobar glasno uzikuje: - Da dolijem jo? - poput poziva imama sa minareta. Tad bi ona veselo, za sebe, rekla: *. - Boe, kakvi ljudi! ak u ovo doba trae jo... Pri tom se sjeti svog odsutnog mua: - Gdje li je sad moj gospodin? ta li radi? Neka ga u svemu prati srea! Da, reeno joj je jednom da mukarac, kao to je gospodin Ahmed Abduldevad, tako bogat, snaan i naoit, uz sve te stalne none sjedeljke, ne moe da se lii ena. Ljubomorna, bila je oajna i tuna. Kad nije smogla hrabrosti da mu saopti sve to je ula, svoju tugu je otkrila majci. Majka ju je umirivala i tjeila koliko je znala i um-jela, a zatim joj rekla: - Oenio se tobom poto se razveo od prve ene. Da je htio, mogao je da je vrati ili da se oeni nekom drugom, treom, etvrtom... I otac mu se esto enio. Zahvali bogu to te je zadrao kao jedinu enu. 11Iako majine rijei nisu ublaile njenu golemu tugu, ipak je vremenom prihvatila da je majka bila u pravu i uvjerljiva. Neka je i tano to to je sluala, moda nona izbijanja i grubosti spadaju u svojstva muevnosti. U svakom suaju, jedno zlo je bolje od vie zala. Ne moe ona olako dopustiti da joj nekakva tlapnja upropasti ovaj prijatan ivot ispunjen sreom i blagodati. Najzad, moda je sve to to je ula obina la ili izmiljotina. Zakljuila je da ljubomoru, kao i druge neprilike koje sree na svom ivotnom putu, prihvati kao datu sudbinu protiv koje ne moe nita. Nije imala nikakvog naina da joj se odupre, osim da sebi poeli strpljenja i line vrstine, njen jedini izlaz u borbi protiv takvog ivota. Tako su se ljubomora i njeni razlozi potpuno preokrenuli u neto podnoljivo, kako je bilo i sa drugim muevim karakternim crtama, sa ivotom meu duhovima... Gledala je na ulicu i sluala noobdije, dok do nje ne doprije topot konjskih kopita. Okrenu glavu prema ulici Kazandija i ugleda fijaker koji se polako pribliavao, dok su mu dva fenjera sjala u tami. Odahnu sa olakanjem i promrmlja: - Najzad... Evo, fijaker jednog od njegovih prijatelja dovozi ga poslije none sjedeljke do vrata velike kue, da bi zatim, kao i obino, produio u Hurunfu, odvozei svog vlasnika i ostale prijatelje koji stanuju u tom dijelu grada. Fijaker se zaustavi pred vratima. Zau se glas njenog mua koji ree kroz smijeh: - Hajte, zbogom! Znatieljno i zaueno je sluala njegov glas dok je ispraao prijatelje. Da ga nije sluala svaku no u ovo doba, 12 sigurno ga ne bi prepoznala. Jer, ona i njena djeca su navikla da on bude odluan, strog i dostojanstven. Otkud mu sad ovaj veseli, razdragani ton, pun vedrine i ljubaznosti! Kao da je vlasnik fijakera htio da se naali pa ree:

- Nisi uo ta je rekao konj u sebi kad si siao s kola? Rekao je: alosno je da svaku no dovozim kui ovog ovjeka koji ne zasluuje da jae ita osim magarca!" Ljudi u fijakeru prsnue u smijeh. Gospodin saeka da se utiaju, zatim ree: - Jesi li ti uo ta je on sam sebi odgovorio? Rekao je: Ako ga ti sam ne odveze, on e uzjahati naeg gospodara." Ljudi se ponovo grohotom nasmijae, a zatim vlasnik kola ree: - Da ostalo ostavimo za sutranju sjedeljku... Kola krenue ka ulici Izmeu dva dvorca, a gospodin se uputi prema vratima. ena krenu sa balkona u sobu, uze lampu i produi u salon, zatim u vanjski hodnik i stade na vrh stepenica. ula je kako vanjska vrata klapnue i kako kliznu reza. Zamiljala ga je, dok je, onako visok, prelazio preko dvorita, ponovo zauzimajui svoju dostojanstvenu i ozbiljnu pozu, kako odbacuje svoj veseli izgled, koji bi, da ga kradomice nije ula, smatrala potpuno nemoguim. Zatim je ula udarce njegovog tapa po stepenicama pa prui ruku sa lampom preko ograde stepenica da mu osvijetli put. 13II ovjek stie do mjesta gdje je ona stajala. Ona krenu ispred njega, visoko drei lampu. On ju je slijedio i promrsio: - Dobro vee, Emina. Ona odgovori tihim, smjernim i uljudnim glasom: - Dobro vee, gospodaru. Zaas uoe u sobu. Emina se uputi ka nonom stoliu i stavi na njega lampu. On pak, zakai svoj tap na ogradu kreveta, skinu fes i stavi ga na jastui na sred kanabea. ena mu prie da mu skine odijelo. Stajao je pred njom, visok, irokih ramena, krupnog tijela, pogolemog, nabijenog trbuha koji je ispunjavao elegantni i bogati ogrta i kaftan, znak blagostanja i dobrog ukusa. Njegova crna kosa, koja je od razdioka padala na obje strane, dotjerana sa posebnom panjom, zatim njegov prsten sa velikim dijamantom i zlatni sat, sve je to potvrivalo njegov istanani ukus i eleganciju. Lice mu je bilo izdueno, zategnutog tena, izraajnih i upeatljivih crta, to je isticalo njegovu naoitu i zgodnu pojavu, zatim krupnih, plavih oiju, velikog, oholog i skladnog nosa, irokih, punih usana i crnih gustih brkova, zasukanih briljivo i s mjerom. Kad 14 mu ena prie, prui joj ruke i ona s njega svue ogrta, paljivo ga presavi i stavi na kanabe. Vrati se i odveza pojas kaftana, skinu ga i takoe paljivo sloi i poloi preko ogrtaa. Dotle je gospodin uzeo i obukao svoju dugu nonu koulju i bijelu kapu za spavanje, protegnuo se zijevajui i sjeo na kanabe, ispruivi noge i naslonivi se potiljkom na zid. ena zavri slaganje njegove odjee, sjede pored njegovih ispruenih nogu i uze da mu skida cipele i arape. Kad mu otkri desnu nogu, ukaza se prvi nedostatak na ovom skladnom, snanom tijelu, odnosno na malom prstu izdubljenom od stalnog obrezivanja kurjeg oka. Emina na nekoliko trenutaka napusti sobu, zatim se vrati, unosei lavor i bokal. Stavi lavor kraj njegovoh nogu, potom se podie, drei bokal u ruci, spremna da mu polije. On se uspravi u sjedei poloaj i prui ruke. Ona mu nasu vodu i on se umi, pree mokrom rukom po svom tjemenu a potom dobro izapra usta. Zatim sa naslona kanabea uze pekir i poe da brie glavu, lice i ruke. ena odnese lavor u kupatilo. Ovo joj je bila posljednja dnevna dunost u velikoj kui, koju ve etvrt vijeka obavlja uporno, marljivo, neumorno, tavie, radosno, sa zadovoljstvom i

oduevljenjem, koje je podstiu da obavlja i druge dunosti domaice, od rane zore do zalaska sunca. Zasluila je da je susjetke nazovu pelom" zbog njenog neprestanog truda i rada. Vrati se u sobu, zatvori vrata i izvue duei ispod kreveta, stavi ga ispred kanabea i sjede na njega prekrte-nih nogu; iz pristojnosti ona je smatrala da nema pravo da sjedne pored njega. Vrijeme je prolazilo a ona je utala sve dok je on ne bi pozvao da progovori. Gospodin se leima 15umorno spustio na naslon kanabea. Poslije duge none sjedjeljke izgledao je iscrpljen, otealih onik kapaka, a u uglovima oiju vidjelo se napadno crvenilo kao posljedica pia. Stenjao je teko, umorno, pijano. Iako je svake noi mnogo pio, toliko da bi se potpuno opio, on se ipak nije odluivao na povratak kui sve dok ga pijanstvo ne bi popustilo i on ponovo ovladao sobom. elio je da sauva svoj dostojanstven izgled koji treba da ima u svojoj kui. Njegova ena je bila jedina osoba iz porodice koja ga je sretala poslije tih nonih izbivanja, ali ona nije primjeivala nikakve tragove pia osim zadaha, niti je opaala u njegovom ponaanju ita sumnjivo i neobino osim povremenih, iznenadnih napada na poetku braka. Ona je suprotno svom oekivanju, u njegovom drutvu u ovo doba nailazila na spremnost da se raspria, to se rijetko dogaalo kad je bio potpuno trijezan. Dobro se sjea koliko se uplaila kad je shvatila da se on pijan vraa sa svojih nonih sjedeljki. Alkohol je u njenoj svijesti znaio grubost, ludost i, to je najgore, suprotstavljanje vjeri. U dui je osjeala odvratnost i uas. Kad god bi se vratio kui, osjeala je nesavladiv bol. Prolazili su dani i noi i ona je vidjela da on, kad bi se vratio iz kafane, postaje prijatniji nego u bilo koje drugo vrijeme, njegova strogost popusti, primjedbe postaju blae, razgovor oputeniji i dui. Tako se privikla na njega, postao joj je blizak, ali nije zaboravila da ponizno moli boga da mu se smiluje i oprosti grijehe. Koliko je samo eljela da bude koliko toliko blag i kad je trijezan i kad je pri sebi, koliko se samo udila tom njegovom poroku koji mu stvara dobro raspoloenje! Lomila se izmeu svoje naslijeene religiozne odbojnosti prema tom poroku i mira i spokoja koje je uivala. Meutim, ona je duboko u sebi priguivala i krila svoje misli, ne smogavi snage da ih prizna pa makar i u sebi. Gospodin je pak ljubomorno uvao svoje dostojanstvo i odlunost, a svoju ljubaznost gotovo da je kriom ispoljavao. Ponekad bi se, ovako sjedei, i irom osmjehnuo, prisjetivi se neke od svojih prijatnih nonih sjedeljki, ali bi se brzo opomenuo, stisnuo usne i kradom pogledao svoju enu, koja je, kao obino, sjedila pred njim oborenih oiju. Tad bi se on umirio i vratio svojim sjeanjima. U stvari, njegove none sjedjeljke ne bi se zavravale povratkom kui, nego su nastavile da ive u njegovim uspomenama, u njegovom srcu, koje je, u silnoj udnji za nepresunim radostima ivota, iznova prizivao. Kao da i dalje vidi okupljeno drutvo koje krase njegovi odabrani, iskreni prijatelji, a meu njima se nae i poneki pun mjesec koji s vremena na vrijeme zasija na nebu njegovog ivota. Ne prestaju da mu odjekuju u uima ale, zgode, vicevi, ije bisere obilno prosipa njegov nadareni um, kada ga ponesu pijanstvo i raspoloenje. On duhovite dosjetke ponavlja sa posebnom panjom i marom, zainjenim divljenjem i ponosom i sjea se kako su odjekivale u njihovim, srcima, kako su doivjele uspjeh i pruale radost, to ga je uinilo najomiljenijim u itavom drutvu. Nije ni udo, ta on je osjeao da je uloga koju je igrao na tim nonim sjedjeljkama, za njega bila toliko vana kao kakva arko eljena nada ivota. Njegov sveukupni praktini

ivot bio je tek jedna nunost koju prihvata da bi mogao provoditi ivot ispunjen piem, smijehom, pjesmom i ljubavlju u drutvu svojih omiljenih drugara. Kroz sve to, u njemu 16 2 Izmeu dva dvorca 17 bi zabrujale slatke, prijatne melodije kojima se preputao sa srenom druinom i koje ga toliko ponesu da iz dubine due uzvikne: - Ah, veliki boe! Te melodije on jednako voli kao to voli pie, veselje, druenje i slatka iznenaenja. On prosto ne moe a da ne bude tu, meu njima, ne osvrui se na dugi put koji prevaljuje da bi uo Hamulija ili Osmana ili Minjavija, gdje god se nalazili, i da bi svojom bogatom duom prihvatio njihovu muziku kao to olistalo drvo prima slavuje. Tako je postao znalac muzike i pjesme, koji je umio da slua i uiva i da se zabavi. Volio je pjesmu i duom i tijelom, dua mu se raz-galjivala u svojoj velikodunosti a u tijelu su mu sva ula plamtjela, svi dijelovi igrali a posebno glava i ruke. Zato je naroito zapamtio odreene dijelove pjesama kao svoje nezaboravne duhovne i tjelesne uspomene, kao to su: Zato me mui i ostavlja!" ili Sutra emo znati, a poslije emo vidjeti" ili Molim te doi, doi da ti kaem!" Bilo je dovoljno da do njega dopre neka od ovih melodija, dozivajui mu daleke uspomene, pa da mu pijanstvo bude jo lue, da od raspoloenja zatrese glavom, da mu se u osmijehu pojave silna elja i enja, da pone dobovati prstima, a ponekad i da zapjeva, ako bi bio sam. Ipak, nije pjesma bila njegova iskljuiva strast koja bi ga tek samo po sebi privlaila, ali je ona bila cvijet u buketu koji se njemu sviao i kojem se on sviao, kojeg je srdano doekivao i pozdravljao u drutvu iskrenih, odanih i dragih prijatelja, starog vina i duhovite prie. A da joj se samoj preda uz monograf, kao to se sree po kuama, to je bez sumnje lijepa i draga stvar, ali je liena svoje atmosfere, 18 svoje sredine, svog pravog ambijenta, i to nikako ne moe da mu udovolji srcu; ono eli da izmeu pjesama upadne kakva duhovita dosjetka od koje e ivnuti, te da se prije pjesme zalije punom aom, da se ta pjesma osjeti u oima dragog prijatelja, na kraju, da svi zajedno oduevljeno uskliknu i uzdahnu. Meutim, ovakva sjedjeljka se ne ograniava samo na dozivanje uspomena, nego u njene dobre strane spada i to da ga, na koncu, priprem^da se prijatno ponaa, za im njegova smjerna i predana ena uzdie kad se nae pred prijatnim ovjekom koji s njom lijepo popria i povjeri joj ta osjea u sebi, pa makar i za trenutak, a to je da ona ovdje nije robinja, nego njegova ivotna saputnica. Tako joj on pone da govori i o kunim poslovima, o tome da je kod nekih svojih poznanika trgovaca poruio masla, penice i sira, zatim se obori na visoke cijene i nedostatak neophodnih namirnica zbog ovog rata, koji ve tri godine satire svijet. Kao i obino, kad god pomene rat, proklinje australijske vojnike koji su se razmiljeli po gradu poput skakavaca, posvuda irei pokvarenost i razvrat. U stvari, on je mrzio Australijance iz svog posebnog razloga, jer su ga oni, svojim oholim i bahatim ponaanjem, onemoguili da posjeuje omiljena mjesta zabave i uivanja u Ezbekiji iz kojih se poraen povukao. inio je to u vrlo rijetkim prilikama, jer nije mogao da podnese vojnike koji otvoreno otimaju od ljudi, zabavljaju se napadajui ih i vrijeajui ih na razne naine, bez ikakve mjere. Zatim bi poeo da se raspituje za djecu", kako ih je zvao, ne

pravei razliku izmeu najstarijeg, pisara u koli u ulici Kazandi-ja, i mlaeg, uenika u koli Halil-aga. A onda znaajno upita: 19 UZEN1G- A Kemal? Nemoj da skriva njegove vragolije! ena spomenu svog najmlaeg sina, ije bezopasne i bezazlene igre i zabave zbilja skriva, i ree svojim smjernim glasom: - On se pridrava nareenja svoga oca. Gospodin zaas zauta. Djelovao je odstutno. Poe ponovo da prebira po sjeanjima na sreno provedenu no, zatim ga sjeanje dovede do dnevnih dogaaja prije te noi. Iznenaeno se sjeti da je to bio buran dan. Kako je bio u stanju, kad ne eli da pred njom zataji bilo ta to mu je na umu, on ree kao sam za sebe: - Kako je to plemenit ovjek, taj Kemaludin Husein! Zna li ta je uinio? Odbio je da preuzme prijesto svog preminulog oca pod Englezima. ena je jue ula za smrt sulatana Huseina Kamila, ali je po prvi put ula za ime njegovog sina. Nije znala ta da kae. Ipak se, potaknuta osjeanjem potovanja prema sagovorniku, plaila da ne komentarie svaku njegovu rije na nain kojim bi on bio nezadovoljan, pa ree: - Neka se bog sultanu smiluje, a njegovog sina uzvisi! Gospodin nastavi: - Prijesto je prihvatio princ Ahmed Fuad ili sultan Fuad, kako e se odsad zvati. Danas je obavljena sveanost ustolienja i on se sa svojom pratnjom preselio iz dvorca Bustan u dvorac Abidin. Neka je slava Vjenom! Emina ga je sluala sa panjom i radou, panjom koju je kod nje izazvala svaka novost iz vanjskog svijeta o kojem je jedva ta znala, i radou koju je nalazila u razgovoru sa svojim muem o tako vanim stvarima, u blagonaklonom pogledu koji ju je uzbuivao, i uljudnosti u samom 20 razgovoru koji bi sa zadovoljstvom ponovila pred svojom djecom, a posebno pred dvije keri koje, kao i ona, apsolutno ne znaju za vanjski svijet. Najbolje ime je mogla da ga nagradi za njegovu plemenitu naklonost bilo je da ponovi molitvu za koju je unaprijed znala da e ga obradovati koliko je i on nju u dubini due obradovao. Ree: - Bog je u stanju da nam vrati naeg gospodara Abasa! ovjek odmahnu glavom i promrmlja: - Kada? Kada? To samo bog zna... U novinama itamo samo o pobjedama Engleza. Da li e stvarno pobijediti ili e na kraju pobijediti Nijemci i Turci? Boe, reci nam! On umorno zatvori oi, zijevnu, protegnu se i ree: - Iznesi lampu u salon! ena ustade, uputi se ka stoliu, uze lampu i krenu prema vratima. Prije no to pree prag, zau gospodina kako podrigu]e i mrmlja: - U zdravlje! 21III U tiini ranog jutra, kada zraci zore jo pletu svoju mreu svjetlosti, zauli su se jaki udarci tijesta od sto u kuhinji u dvoritu. Emina je prije pola sata ustala iz kreveta, umila se i pomolila, zatim sila u kuhinju i probudila Um Hanefi, enu etrdesetih godina, koja je sluila u njenoj kui jo od kad je bila djevojica. Napustila ju je kad se udala, a onda se, poslije razvoda, vratila. Dok je sluavka mijesila tijesto, Emina je pripremala doruak. Kua je imala prostrano dvorite. Na kraju, udesno, nalazio se bunar, iji je otvor bio

prekriven drvenim poklopcem otkad su djeaci prohodali. Na lijevoj strani, blizu ulaza, nalazile su se dvije velike prostorije: u jednoj je bila postavljena pe pa je koritena kao kuhinja, a u drugoj je bila ostava. Za kuhinju, iako je bila vani, vezalo ju je neto za nju vrlo vano: kada bi izraunala vrijeme koje je provela meu njenim zidovima, bio bi to itav jedan ivot. Osim toga, ta prostorija podsjeala je na praznike kad prispiju i kad ih djeija srca eljno oekuju, vesele se ivotnim radostima i rastu im zazubice za raznim vrstama poslastica koje im ona nudi o praznicima, kao to su ramazanski kompot, kadaif, bajramski kolai, zatim bajramsko jagnje, koje naj22 prije ugoje i maze, a onda zakolju pred sinovima, pa ne izostane i neka suza tuge usred opteg veselja. Iz prostorije se vidi zasvoeni otvor pei u ijoj dubini gori raspaljena vatra poput plamena radosti koji ija u njihovim srcima kao kakav ukras praznika i njegovih radosti. Ako je Emina osjeala da je gore u kui gospodarica, a u zamjeni i predstavnica vlasti od koje ne posjeduje nita, onda je ona ovdje bila neprikosnovena i jedina kraljica: ova pe umire i ivi po njenom nahoenju, ta e biti sa gorivom, ugljeni i drvima u desnom uglu zavisi od nje, a ognjite u suprotnom uglu, ispod polica erpi, tanjura i bakarne tepsije, spava ili pucketa u plamenu na njen znak. Ona je ovdje i majka, i supruga, i majstor, i umjetnik. Svi, s punim povjerenjem u dui, oekuju ta e im pruiti njene ruke. Vrhunac svega toga je da ona dobije pohvalu od svog gospodara, ako se uopte udostoji da je pohvali, i to samo za jelo koje je savreno spravljeno i skuhano. Um Hanefi je bila njena desna ruka u ovom malom kraljevstvu, i kad se samo posveti poslovima oko sreivanja kue ili pak, kad svoje mjesto prepusti jednoj od dvije keri da se ui njenoj vjetini pod njenim nadzorom. Um Hanefi je bila krupna ena, neskladno graena. Tijelo joj je prosto bujalo. Vodila je rauna samo o svojoj gojaznosti a zanemarivala sve to se odnosilo na ljepotu. Meutim, ona je time bila potpuno zadovoljna, jer je gojaznost po sebi smatrala ljepotom nad ljepotama. Nije ni udo, jer je sav njen posao u kui bio gotovo sporedan u odnosu na njenu glavnu dunost, a to je da zatiti porodicu ili tanije, njeno enskinje, pripremajui im udotvorne pilule", talismane ljepote sa njihovim skrivenim tajnama. Iako pilu23le" nisu uvijek bile djelotvorne, ipak su esto pokazivale da su vrijedne panje i da zasluuju da se u njih polau nade i gaje snovi. Nije, dakle, udno to se Um Hanefi ugojila, ali njena gojaznost nije umanjivala njenu ivost. im je gospodarica probudi, ona odmah ustaje, spremna za posao i uri prema erpi za tijesto. Jak zvuk pripremanja tijesta vri funkciju budilnika u kui, dopirui do djece na prvom spratu, zatim do oca na gornjem spratu, upozoravajui ih da je vrijeme za buenje. Tada se gospodin Ahmed Abduldevad prevrne na jednu pa na drugu stranu, zatim otvori oi, ali se odmah mrzovoljno namrti zbog zvuka koji mu je uznemirio san. Meutim, on svoju mrzovolju potisne jer zna da treba da se probudi. Najprije osjeti, kako i obino kad se budi, teinu u glavi, ali joj se snagom volje odupre i sjedne u krevet, iako ga je obuzimala elja da nastavi da spava. Njegove burne noi nisu mogle da ga odvoje od dnevnih obaveza. On se uvijek budio ovako rano, bez obzira koliko kasno zaspao, da bi mogao da ode u svoju trgovinu neto prije osam sati. Zatim, imao je neto vremena da u popodnevnom odmoru nadoknadi proputen san i povrati snagu za novu nonu sjedjeljku. Zato je vrijeme buenja bilo najgori trenutak svakog njegovog dana. Naputao je krevet teturajui od umora i man-tanja u glavi. ekao ga je dan u ivotu bez slatkih uspomena i prijatnih osjeanja, kojega je doivljavao poput udarca maljem po glavi i meu oi.

Udarci pripremanja tijesta su jedan za drugim pogaali usnule glave na prvom spratu. Fehmi se lako probudio, iako je dugo bdio nad knjigama iz prava. Prvo osjeanje 24 koje mu se javilo, prilikom buenja, bila je slika jednog oblog lica boje slovnove kosti, u ijem su sreditu bila dva crna oka. Duboko uzdahne i rekne: - Merjema! Da je posluao glas tog zova, dugo bi ostao pod pokrivaem, predajui se mati koja mu je pruala najljepe elje, prijatan razgovor i odavala mnoge tajne, te mu se smjelo uvlaila u topli jutanji leaj. Meutim, on, po svom obiaju, odgodi tajni razgovor do petka ujutro, sjede na krevet, pogleda na brata koji je spavao u krevetu do njega i vikne: - Jasine, Jasine, probudi se! Mladievo hrkanje prestane a on mrzovoljno otpuhne i promrmlja: - Budan sam... Probudio sam se prije tebe. Fehmi prieka, osmjehujui se, dok mu brat nastavi da hre, i vikne: - Probudi se! Jasin se okrene u krevetu gunajui. Pokriva mu spadne sa jednog dijela tijela koje je, krupno i gojazno, bilo slino tijelu njegovog oca. Zatim otovori svoje pocrve-njele oi, namrtene od negodovanja: - Uh, kako tako brzo svanu! Zato ne spavamo dok se ne naspavamo... Disciplina, uvijek disciplina... kao da smo vojska... Ustade, opirui se na ruke i koljena i pokreui glavu da bi se rasanio. Osvrne se na trei krevet u kom je Kemal utonuo u san iz koga ga niko ne moe otrgnuti bar za pola sata. Zavidio mu je na tome: - O, sretnog li momka! ; , ^ V\ 25 Kada se malo razbudi, prekrsti noge na krevetu i podupre glavu rukama. Poeli da se posveti slatkim, prijatnim mislima koje i budne snove ine ugodnim, ali se on, kao i otac mu, probudio teke glave od ega prestaju svi snovi. U mati mu se pojavi Zenuba, sviraica na lutnji, ali to u njegovim osjeanjima ne ostavi nikakvog traga kao kad je budan, mada mu se na usnama pojavi patvoren osmijeh... U susjednoj sobi Hatida je ve bila napustila krevet bez potrebe za budilnikom udarcima tijesta. Bila je u itavoj porodici najslinija majci po ivosti, radu i budnosti. Aiu, pak, su budili obino pokreti njene sestre, koja je namjerno naglo i buno stajala na pod, nakon ega slijedi prepirka i svaa, koje su se stalnim ponavljanjem pretvorile u neku vrstu grubog zadirkivanja. Kad se probudila i zavrila svau, nije ustala, nego se prepustila dugom i slatkom snu na javi a tek potom napustila krevet. ivot se razbudi i ispuni itav sprat, pootvarae prozore i svjetlost ispuni unutranjost kue. Za njom dopirlija i povjetarac, donosei kloparanje tokova starih fijakera, glasove radnika i uzvike prodavaa kuhanog ita. Nastade uurbano kretanje izmeu spavaih soba i kupatila. Jasin, onako pun i nabijen, pojavi se u irokoj nonoj koulji, a za njim visoki, mravi Fehmi, koji je, izuzev to je bio mrav, bio slika i prilika svoga oca. Djevojke sioe u dvorite da se pridrue svojoj majci u kuhinji. Po izgledu su bile tako razliite da je to bila rijetkost u jednoj porodici. Hatida je bila smea sa oito neskladnim crtama lica, a Aia plava, zraei ljepotom svog svijetlog lika.

26 Iako je gospodin spavao na gornjem spratu sam, Emi-na nije doputala da mu ita ustreba. On na stoliu nae tacnu sa oljom mlijeka da se osvjei. Ode u kupatilo i zapahnu ga prijatan miris. Na stolici zatee istu, paljivo sloenu odjeu. Okupa se hladnom vodom, kao i obino svakog jutra. Tu naviku nije prekidao ni ljeti ni zimi. Zatim se vrati u svoju sobu, osvjeen i okrijepljen. Potom donese ilimi za molitvu, koji je bio presavijen preko naslona ka-nabea, prostrije ga i obavi jutranju molitvu, smjerna lica i oborena pogleda. Nije to bilo ono nasmijano, radosno lice kojim sree svoje prijatelje, niti pak ono strogo, tvrdo lice kojim se obraa svojoj porodici. Ovo je bilo ponizno lice niz ije se oputene crte slivaju pobonost, ljubav i molba, te poniznost i traenje oprotaja. Njegova molba nije bila rutinska, nije tek tako izgovarao njene rijei, ustajao i kleao, nego je to bila molitva dubokog i iskrenog osjeaja i doivljaja, koju je obavljao sa istim onim oduevljenjem i zanosom koje je nemilice rasipao u svim vidovima svog bogatog i raznovrsnog ivota: radei, izgarao je na poslu, u prijateljstvu je bio do kraja iskren, ljubavi se predavao bez ostatka, u piu tonuo do dna, u svakoj prilici iskren i odan. Tako je molitva bila duhovni alibi kojim je kretao ka sveobuhvatnoj gospodnjoj milosti. Kad je zavrio molitvu, prekrastio je noge, ispruio ruke i molio boga da mu prui svoju zatitu, da mu oprosti i blagoslovi njegovu porodicu i trgovinu. Majka je zavrila pripremanje doruka i prepustila erkama da ga postave. Popela se u sobu svojih sinova i zatekla Kemala kako i dalje hre. Prie mu sa osmijehom, stavi mu ruku na elo i pomoli se za njega. Poe da ga zove 27 i blago trese. Kad on otvori oi, ona ga ne ostavi sve dok nije napustio krevet. U sobu ue Fehmi i kad je ugleda, nasmijei se i poeli joj dobro jutro, a ona mu pogledom punim ljubavi, odogovori: - Dobro jutro, oi moje! Istom panjom pozdravi Jasina, sina njenog mua. On joj odgovori ljubazno, kako i zasluuje ena koja mu je kao majka, dostojna tog imena. Kad se Hatida vratila iz ljetnje kuhinje, doekae je Fehmi i Jasin, a posebno Jasin, vragolasto joj i veselo, kao i obino, namigujui. Razlog za alu bio je podjednako njen odbojan izgled kao i njen otar jezik, uprkos njenog uticaja na dvojicu brae zbog njene izvanredne umjene brige i staranja oko njihovih stvari, kakve se rijetko sreu kod Aie, koja se u porodinoj sredini ispoljavala kao simpatini simbol ljepote i privlanosti, ali bez neke vee koristi. Jasin se obrati Hatidi: - Razgovarali smo o tebi, Hatido, i sloili se da kad bi sve ene izgledale kao ti, mukarci bi bili poteeni problema srca... Ona mu smjesta odgovori: !< - A kad bi mukarci izgledali kao ti, svi bi bili poteeni problema glave... Tada majka po/va: - Gospodo, doruak jg,spreman. , m IV Trpezarija je bila na gornjem spratu gdje se nalazila i roditeljska spavaa soba. Osim te dvije prostorije, na istom se spratu nalazila vea soba, dnevni boravak, i etvrta, u kojoj su se nalazile igrake kojima se Kemal zabavljao u slobodno vrijeme. Sini ja je ve bila

postavljena a oko nje poredani duecii za sjedenje. Otac ue i sjede na elo trpeze, prekrtenih nogu, a zatim jedan za drugim, uoe braa. Jasnim je sjeo desno od oca, Fehni lijevo, a Kemal naspram njega. Braa su posjedala uljudno i smjerno kao da se nalaze na glavnoj molitvi, kada su svi isti, i pisar u koli u ulici Kazandija, i student prava i uenik kole Halil-aga. Ni jedan se od njih nije usuivao da pogleda u oevo lice. tavie, izbjegavali su da u njegovom prisustvu meusobno izmenjuju poglede da im se ne bi, iz ovog ili onog razloga, oteo osmijeh i bili izloeni ljutitom, otrom prijekoru. Sa ocem su bili zajedno samo na doruku, jer su se oni vraali kui predvee, poto bi otac ve napustio kuu poslije ruka i popodnevnog odmora i otiao u radnju, da bi se vratio tek poslije ponoi. Zajedniki ih je doruak, iako je kratko trajao, teko pritiskao zbog nametnutog vojnikog" reda, povrh strahopotovanja, 29koje ih je inilo viestruko napetim i izlagalo opasnosti da negdje brzopleto pogrijee, a da i ne govorimo da je sam doruak proticao u atmosferi koja im je kvarila apetit i uivanje u jelu. Nije bilo nimalo neobino da gospodin otac, za ono kratko vrijeme, prije no to mati unese veliku tepsiju sa dorukom, ispitivaki i otro pogleda po sinovima i, ako bi naao kakav ma i najbezznaajniji propust ili mrlju na njihovom odijelu, obasuo bi ih grdnjama i prijekorima, a ponekad i grubo upitao Kemala: - Jesi li oprao ruke? Ako bio ovaj odgovorio potvrdno, otac bi mu strogo naredio: - Pokai mi ih! Djeak bi pruio ruke, stegnuta grla od straha. I, umjesto da ga podstakne na istou, on bi mu prijetei rekao: - Ako ijedan put zaboravi da ih opere, nee ih imati, ja u ti ih odsjei. Ili bi zapitao Fehmija: - Ui li pasji sin svoje lekcije ili ne? Fehmi je odmah znao na koga misli, jer se pasji sin" odnosilo na Kemala, pa bi odgovorio da ovaj dobro ui. U stvari, djeakovo lukavstvo, zbog kojeg je i zasluivao oev gnjev, nije ga prisiljavalo da bude suvie marljiv i mnogo ui, kao to to pokazuje njegov uspjeh i napredak u koli. Meutim, gospodin otac je od svojih sinova zahtijevao slijepu poslunost, to posebno nije podnosio djeak koji je vie volio da se igra nego da jede. Zato je otac zlovoljno propatio Fehmijev odgovor: - Odgoj je iznad nauka! . , .. 30 Zatim se obrati Kemalu: - uje li, pasji sine! Mati je ula nosei veliku tepsiju sa hranom, postavila je na siniju, a zatim se povukla prema zidu blizu stolia, na kojem je bio zemljani bokal, i stala, spremna da ispuni svaki zahtjev. Na sredini bljetave bakarne tepsije bio je veliki okrugli tanjur, pun kuhane lee sa maslom i jajima, na jednom njenom rubu leala je hrpa vruih lepinja a na drugom tanjurii sa sirom, limunom i kiselim paprikama, zatim so, feferoni i biber. Stomaci proradie od poude za jelom, ali su braa i dalje ostala ukoena, pravei se da ne primjeuju taj prijatni prizor pred sobom, kao da ih uopte nije ni na ta potakao. Gospodin otac isprui ruku prema lepinjama, uze jednu, razlomi je i proguna: - Jedite!

Ruke se pruie prema lepinjama redom prema starosti: Jasin, Fehmi, pa onda Kemal. Uzeli su da jedu, pridravajui se dobrog vaspitanja i smjernosti. Iako je gospodin otac obilno i halapljivo gutao svoje zalogaje, kao da su mu eljusti dijelovi kakve drobilice koja radi brzo i bez prestanka, i iako je on u jednom velikom zalogaju trpao od svega to je bilo pred njim - leu, jaja, sir, papriku i limun, zatim to snano i brzo mljeo, dok su mu prsti ve pripremali sljedei zalogaj, oni su jeli polako i strpljivo, bez obzira to im je ta sporost nametala strpljenje koje nije bilo u skladu sa njihovom temperamentnom prirodom. Svaki od njih je znao kakvoj se estokoj primjedbi ili otrom pogledu moe izloiti ako bi se opustio i zaboravio, pa time zanemario uljudnost i stpljenje. Kemal je bio najnezadovoljniji 31jer se najvie bojao oca. Ako je ono najvie emu njegova dva brata mogu biti izloena od strane oca bila grdnja ili dranje, onda je najmanje to on moe oekivati bio udarac nogom ili amar. Zato je hranu uzimao oprezno i sa tjeskobom, pogledavajui s vremena na vrijeme na preostalo jelo koje se brzo smanjivalo a on bivao sve nespokojniji. Nervozno je iekivao da se kod oca pojavi znak da je zavrio, pa da on onda dobije priliku da napuni stomak. Iako je otac brzo gutao svoje ogromne, bogate zalogaje, djeak je iz iskustva znao da ono to ugroava njegov doruak, pa onda i njega, od strane njegove brae, jeste mnogo tee i pogubnije, jer je gospodin otac brzo jeo i brzo se najeo, dok su njih dvojica pravu bitku zapoinjala tek kad bi se otac povukao od trpeze i nisu je naputali dok u tanjurima ne bi ostalo nita to bi vrijedilo da se pojede. Zato, tek to bi gospodin otac ustao i napustio trpezariju, Kemal bi zasukao rukave i nasrnuo na jelo kao lud, koristei se objema rukama, jednom za veliki tanjur, a drugom za male tanjure. Meutim, ini se da mu trud nije mnogo koristio, jer ni braa nisu sjedila skrtenih ruku, pa bi pribjegao lukavstvu kojim se pomagao uvijek kad bi ga to u ovakvim situacijama ugroavalo. On bi, naime, namjerno i hotimino kihnuo u tanjur. Braa bi se povukla, gledajui ga ljutito, zatim ostavljala trpezu, guei se u smijehu. Tako bi mu se ostvario jutanji san, a to je da ostane sam na popritu. Gospodin otac se vratio u sobu poto je oprao ruke. Za njim je ula Emina sa oljom u kojoj je bilo troje istuenih svjeih jaja sa malo mlijeka i pruila mu je. On je to progutao, zatim sjeo da posre svoju jutarnju kafu. Ova izdana olja jaja bila je zavretak njegovog doruka. To je bila jedna od njegovih formula" koje je primjenji32 vao poslije i izmeu obroka, kao to su riblje ulje, orasi, bademi i zaeereni ljenjaci, i to iz brige za krepkost svog ogromnog tijela i da bi nadoknadio ono to utroi jurei za svojim strastima. Uz to, on je posebno pretpostavljao razne vrste mesa i masnu hranu, a lagana, pa ak i obina jela, smatrao je igrarijom" i gubitkom vremena", to ovjeku kakav je on nikako ne odgovara. Dalje, reeno mu je da hai, pored ostalih korisnih sredstava, otvara i apetit. Probao ga je ali se na njega nije naviknuo pa ga je bez aljenja ostavio. Mislio je o njemu loe i zbog toga to ovjek zaboravi na svoje dostojanstvo i to ovjeka umrtvljuje pa postaje utljiv i utuen, ak i kad je meu najodabranijim prijateljima. Tako je izbjegao posljedice haia koje su daleko od njegove prirode, eljne veselja, opojnih uzbuenja, zadovoljstva duhovnog proimanja i naleta veselja i smijeha. Da ne bi izgubio svojstva koja su bila neophodna ljubavnicima, umjesto haia uzimao je jedan skupocjeniji narkotik po kojem se prouo Muhamed Ademi, prodava penine kae na poetku Salihije u Sagi. Pripremao ga je naroito za svoje odabrane muterije, trgovce i druge uglednike. Gospodin nije bio sklon ovom narkotiku, ali bi mu

se navraao s vremena na vrijeme, kad god bi naiao na novu ljubav, posebno ako bi ljubavnica bila vjeta mukarcima i njihovim potrebama. Gospodin je popio svoju kafu, zatim stao pred ogledalo i poeo da se oblai, komad po komad, kako mu je dodavala Emina. Bacio je ispitivaki pogled na svoju pojavu, poeljao crnu kosu koja mu je padala sa obje strane glave, zatim popravio i usukao brkove, zagledao se u svoje lice, polako ga okrenuo nadesno da bi vidio lijevu stranu, a onda nalijevo da bi vidio desnu stanu. Kad je 3 Izmeu dva dvorca 33bio zadovoljan svojim izgledom, pruio je ruku prema eni i ona mu dodade boicu kolonjske vode koju mu je pripremao brico, ika Hasanein. On potom njom nakvasi ruke i lice i poprska svoj kaftan i maramicu, zatim stavi fes na glavu, uze tap i napusti sobu, irei pred sobom i za sobom prijatan miris, miris iscijeen iz raznih cvjetova koji dobro poznaju svi ukuani. Kad bi ga neko od njih osjetio, pred oima mu bi se pojavio gospodin sa svojim dostojanstvenim i odlunim licem, a u srcu mu bi se, uz ljubav, pojavio respekt i strah. Meutim, irenje ovog mirisa u ovo doba jutra bilo je znak da gospodin odlazi, to su oni u dui primali sa iskrenim, pravim olakanjem, kakvo osjeti zarobljenik kad uje zveket okova koje skidaju sa njegovih ruku i nogu. Svi su znali da e uskoro moi slobodno da razgovaraju, da se smiju, pjevaju i kreu bez ikakve opasnosti. Jasin i Fehmi su ve zavrili sa odijevanjem. Kemal je pak, odmah po oevu izlaska, odjurio u sobu da ispuni svoju elju i oponaa oeve pokrete koje je kradomice pratio kroz otvor na vratima. Stao bi pred ogledalo, posmatrajui paljivo i zadovoljno, zatim bi se zapovjednikim i osornim glasom obratio majci: - Kolonjsku vodu, Emina! Znao je da se ona nee na to ni osvrnuti, ali bi poeo da prelazi rukom preko svog lica, sakoa i kratkih hlaa kao da ih kvasi kolonjskom vodom. Premda je majka nastojala da savlada smijeh, on je ostajao uporan u svojoj tobonjoj ozbiljnosti i ukruenosti. Potom bi okretao lice pred ogledalom lijevo i desno, popravljao i sukao zamiljene bokove. Zatim bi se okrenuo od ogledala, podrignuo, pogledao prema majci i kad bi vidio da se ona samo smije, rekao bi joj ljutei se: 34 - Zato mi ne kae nazdravlje"! Majka bi, kroz smijeh, promrsila: - Nazdravlje, gospodine! Tada bi on napustio sobu, oponaajui oev hod i pokreui svoju desnu ruku kao da se oslanja na tap... Majka i djevojke krenue prema balkonu i zastadoe iza prozora koji je gledao na ulicu Kazandija da vide svoje mukarce kako odlaze niz ulicu. Pojavi se gospodin. Kretao se lijepo, polagano, dostojanstveno i s vremena na vrijeme podizao ruku na pozdrav. Pred njim su zastajali ika Hasanein, brija, hadija Dervi, prodava lea, Fuli, mljekar i erbedija Bajumi i pratili ga pogledom punim ljubavi i ushienja. Za njim je poao Fehmi urnim korakom a zatim Jasin, u tijelu bik a po otmjenosti - paun. Najzad, pojavio se i Kemal i tek to je uinio korak-dva, okrenuo se i pogleda kroz prozor znajui da su majka i sestre skrivene iza njega, nasmijei se i nastavi put, drei kolsku torbu pod pazuhom i paljivo gledajui preda se ne bi li naao kakav kamen da ga utne. To je za majku bio jedan od najsrenijih trenutaka, mada nije prestajala da strahuje za svoje mukarce od zlih oiju, pa je neprestano molila: Sauvaj nas, boe, od zla zavidnika...", sve dok ih ne bi izgubila iz vida.

35V Majka je napustila balkon a za njom i Hatida, dok je Aia ostala sama. Prela je na onu stranu balkona koja je gledala na ulicu Izmeu dva dvorca. Paljivo je i znatieljno posmatrala kroz otvore prozora. Iz sjaja njenih oiju i grickanja usana vidjelo se da nestrpljivo eka. Nije dugo ekala: iza okuke Hurunfua pojavio se mlad policijski oficir i polagano iao svojim putem ka stanici Demalija. Tad djevojka brzo napusti balkon, ue u dnevnu sobu, uputi se prema prozoru sa strane, okrenu kvaku, i odkrinu. Srce joj je estoko lupalo, podjednako iz dubokog osjeanja i silnog straha. Kad se oficir pribliio kui, oprezno je, ne podiui glavu, digao pogled - ta niko u to vrijeme u Egiptu nije dizao glavu. Lice mu zablista od svjetlosti skrivenog osmijeha na djevojinom licu, poru-menjelom od stida. Ona duboko uzdahnu i zatvori prozor, vrsto i nervozno ga pritiui, kao da sakriva tragove smrtnog grijeha. Ode sa prozora, zatvarajui oi od silnog uzbuenja. Spusti se na stolicu, podboi glavu rukom i odluta na nebo svojih neizmjernih osjeanja. Ni srea ni strah nisu bili potpuni; srce joj je bilo raspeto izmeu jednog i drugog, koji su je bez milosti razdirali. Kad bi 36 se predala slatkom i arobnom zanosu radosti, srce bi joj pogodio snaan udar straha, opominjui je i prijetei joj. Nije znala ta bi: da li da se iupa iz svoje avanture ili da se prepusti elji svog srca. Oboje su, i ljubav i strah, bili suvie snani. Ostala bi, krae ili due, u tom svom snivanju, pa bi se tajni pozivi straha i prijekora smirili i ona bi produila da uiva u opojnosti sna, u blaenom spokojstvu... Sjeti se, a uvijek se sa zadovoljstvom toga sjeala, kako je, jednog dana, istresala zavjesu kroz prozor, te kako je pogledala na ulicu kroz poluotvoren prozor da izbaci prainu koja pade po njemu. On je pogleda zaueno ali i zadivljeno. Ona se, gotovo preneraena, hitro povue. Meutim, on je otiao ali je u njoj ostavio neizbrisiv trag svoje zlatne zvjezdice i crvenog irita, prizor koji oarava pamet i plijeni matu. Dugo joj se prikazivao pred oima. U isto vrijeme, sljedeeg i sljedeih dana, stajala bi iza otvora na prozorima a da je on nije vidio. Primijetila je, trijumfalno se radujui, kako oficir sa zanimanjem i enjom pogleda prema zatvorenom prozoru, zatim kako je poeo da razaznaje njenu siluetu iza prozora. Lice joj je sjalo od ushienja a usplamtjelo srce, koje se po prvi put veselo i ustro budilo, eljno je oekivalo ovaj trenutak, koji je doekivala srena i ispraala kao u snu. Kad je proao mjesec dana i dolo vrijeme da se zavjese ponovo istresu, lati se zavjesa i poe ih istresati iza otkrinutog prozora, ovoga puta namjerno, da se vidi. Tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, dok e za jo vie ljubavi nije nadvladala prigueni strah: uini luaki korak otvori oba krila prozora i stade iza njih. Srce joj je estoko lupalo, podjednako zbog silnog osjeanja i 37velikog straha, kao da mu izjavljuje ljubav, tavie, kao da se baca sa ogromne visine da je primi plameni oganj koji ju je okruivao. Osjeanje straha i prijekora su se smirili i ona produi da uiva u opojnosti sna i blaenom miru. A onda odjednom, trgnu se iz tog sna i rijei da otkloni strah koji joj zagorava raspoloenje. Uze da govori sama za sebe da bi se to vie smirila: - Nije se nebo sruilo, sve je prolo mirno, niko me nije vidio niti e me vidjeti, najzad, nisam nita zgrijeila. Ustade. Da bi sebi predstavila kako je bezbrina, naputajui sobu, zapjevui prijatnim glasom: Ej ti, sa crvenim iritom, zaboravio si me, smiluj mi se!"

Ponovi svoju pjesmicu nekoliko puta, dok do nje iz trpezarije ne doprije glas sestre Hatide, koja je dozivala u ali: - Hajde, prelijepa, mlada nevjesto, tvoja ti je slukinja pripremila trpezu. Poput kakvog praska trgnu je sestrin glas. Strmoglavi se iz svijeta snova u svijet stvarnosti, pomalo prestraena zbog nekog nevidljivog razloga, jer, sve je jo prolo mirno, kao to je sama sebi rekla. Meutim, prestravio ju je taj sestrin glas, koji je prekinuo njeno pjevanje i osjeanje, moda i zato to je Hatida bila prema njoj kritiki raspoloena. No, ona otjera taj iznenadni nemir i odgovori sestri kratkim osmijehom, odjuri u trpezariju i zatee sto stvarno postavljen. Majka unese veliku tepsiju. Hatida ree sestri otrim tonom: - Udaljava se dok ja sama sve pripremam... Dosta mi je pjesme! Iako je ona, izbjegavajui sestrin otri jezik, bila prema njoj ljubazna, ipak je sestrina uporna zajedljivost kad god joj se prui prlika, inila da je ona ponekad prosto razbjesni. Tako joj ree, izigravajui ozbiljnost: - Zar se nismo sloili da podijelimo posao u kui! Ti ima svoje dunosti, a moja je dunost da pjevam. Hatida pogleda u majku i ree podrugljivo, ciljajui na sestru: - Moda namjerava da postane umjetnica! Aia se nije naljutila, nego, naprotiv, ree majci kao ozbiljno: - Zato ne! Imam glas kao slavuj! Iako njene ranije rijei nisu izazivale nikakvu srdbu kod sestre, jer se oito alila, ovo to je sad rekla razbjesnilo ju je jer je bilo sasvim tano i jer joj je, izmeu ostalog, zavidjela i na ljepoti glasa, pa, mrtei se ree: - uj, ti gospodina, ovo je dom jednog asnog ovjeka i ne smeta da mu keri imaju glas poput revanja magarca, ali smeta da budu beskorisne i dokone ljepojke. - Da ima lijep glas kao ja, ne bi to rekla. - Naravno, ti bi pjevala a ja bih ti odgovarala, ti bi pjevala: ,,O ti, sa crvenim iritima, ti...", a ja bih ti odgovorila: zarobio si me, smiluj se...", a gospodi bi -pokazujui na majku - prepustile metlu, brisanje i kuhinju. 38 39Majka koja je bila navikla na ovu prepirku i ve sjedila na svom mjestu, zamoli keri: - Obuzdajte se, pobogu, i sjedite da na miru doruku jemo ... Prioe trpezi i sjedoe, a Hatida ree: - Ti, majice, nisi u stanju nikog da vaspita..! Majka tiho prozbori: - Nek ti bog oprosti, prepustiu ti vaspitanje s tim da ne zaboravi na sebe... - Zatim prui ruku prema tanjuru: - U ime premilostivog boga... Hatida je bila u dvadesetoj godini ivota i bila je njeno najstarije dijete, ne raunajui Jasina, brata joj po ocu, koji je imao blizu dvadeset i jednu godinu. Bila je snana, puna, i to zahvaljujui Um Hanefi, uz neto nii rast. Lice joj je pak naslijedilo crte od roditelja, ali tako da nisu bile skladne: od majke je naslijedila lijepe sitne oi, a od oca njegov veliki nos, tanije, njegov umanjeni oblik, ali ne toliko da bi se mogao zanemariti. Bilo kako bilo, ovaj nos je odgovarao njenom ocu i davao mu primjetno dostojanstvo, dok je na licu djevojke igrao sasvim drugaiju ulogu.

Aia je pak, bila u svom esnaestom proljeu, izvanredne ljepote, vitka stasa i struka, mada se to u okviru porodice smatralo nedostatkom, koji treba da otkloni Um Hanefi. Imala je, zatim, okruglo lice, koje je krasio bijeli ten sa diskretnim rumenilom, plave oi, koje je sreno izabrala od oca, i mali majin nos, te, najzad kosu zlatne boje, koju je njoj jedinoj dodijelio zakon nasljeivanja - naslijedila ju je od nane po ocu. Naravno, Hatida nije shvatala sve te razlike izmeu sebe i sestre, niti su joj pak, njena izvanredna vjetina u kunim poslovima 40 i vezu kao ni uporan, neumoran rad bili od ikakve koristi. Zbog toga je, uglavnom, bivala ljubomorna na svoju sestru i nije se trudila da to sakrije, to je mladu ljepoticu najee navodilo da bude odurna prema njoj. Na alost, ova prirodna ljubomora nije u njenoj dui ostavljala neke dublje crne tragove; dovoljno je bilo da svoju unost razgali angrizavim i zajedljivim jezikom. tavie, djevojka je, uprkos svom prirodnom nedostatku, bila prava majka, srca puna ljubavi prema porodici. Zato je njena ljubomora nadolazila u kraim ili duim naletima, ali se, po svojoj prirodi, nikada nije izmetnjula u trajnu nepodnoljivost ili mrnju, mada je njena uporna zajedljivost, koja je u porodici svoena na alu, stvorila od nje po miljenju susjeda i poznanika, angrizalo prvog reda, koje u ljudima trai samo njihove nedostatke, poput igle kompasa koja je stalno usmjerena ka sjevernom polu. Ako tih nedostataka ne bi nala, uporno bi tragala za njima i uveliavala ih, zatim bi svojim rtvama davala razne nadimke koji odgovaraju njihovim manama. Tako je ona gospou pokojnog evke-ta, najstariju prijateljicu svojih roditelja, nazivala mitraljezom", zato to je pljuvala oko sebe dok je govorila, drugu - Um Merjem, njihovu prvu susjetku, nazivala je Udijelite, boga radi", jer je s vremena na vrijeme posuivala od njih neke kune potreptine, efa pisara u ulici Izmeu dva dvorca nazivala je Spasi nas od svekolikog zla", zato to je esto usljed svog posla, ponavljao te kur'anske rijei, iako je i sam zbilja bio ruan, prodavaa lea zvala je elavko" zbog njegovo ele, mljekara je zvala oro" zbog slabog vida, sve do donekle blaih nadimaka koje je dijelila po svojoj porodici. Tako joj je majka bila 41bogomoljka" jer se molila svako jutro budei ukuane, Fehmi je bio noga od kreveta" zbog svoje mravosti, Aia je bila trska" iz istog razloga, Jasin je bio prava bomba" jer je bio gojazan ali i otmjen. - Otrina njenog jezika nije dolazila samo od njene zajedljivosti, ona, u stvari, nije bila bez grubosti prema svijetu izvan svoje porodice. Tako se njena kritika ljudi odlikovala estinom, netolerancijom i nepotenjem, pri emu se ona nije osvrtala ni na tune trenutke koji s vremena na vrijeme pogaaju ljude. Ova okrutnost se u kui javljala u odnosu na Um Hanefi, to ona ni od koga drugoga nije doivjela, tavie, tako se ne odnosi ni prema domaim ivotinjama kao to su make, koje kod Aie nailaze na neopisivu ljubav. Njen odnos prema Um Hanefi esto je izazivao sukob izmeu nje i njene majke. Majka se odnosila prema posluzi jednako kao i prema svojoj porodici. Vjerovala je da su ljudi aneli i nije shvatala kako se moe bilo o kom loe misliti. Dotle je Hatida uporno loe mislila o ovoj eni, jer je, po svojoj prirodi, loe mislila o svim ljudima. Nije krila svoj strah to ona spava nedaleko od ostave. Rekla je majci: - Odakle joj ta velika gojaznost? Od hrane koju priprema? Svi mi uzimamo njenu hranu pa se ne gojimo kao ona. Nego, to su med i maslo, koje bez mjere trpa u sebe dok mi spavamo.

Meutim majka je branila Um Hanefi koliko je mogla. Kad joj je ve bilo dosta te kerine upornosti, kazala je: - Nek' jede koliko hoe, imamo dosta. I stomak ima granice. U svakom sluaju, neemo gladovati. 42 To se keri nije dopalo. Uzela je svako jutro da pregleda kante za maslo i upove za med. Um Hanafi je to s osmijehom posmatrala; voljela je itavu porodicu, prije svega iz potovanja prema svojoj dobroj gazdarici. Nasuprot odnosu prema Um Hanefi, Hatida je prema cijeloj svojoj porodici bila toplo privrena. Bivala je vrlo brina kad bi i najmanja bolest pogodila nekog njenog. Kad je Kemal obolio od ospica, neprestano je bdjela uz njegovu postelju. ak je teko podnosila kad bi i samu Aiu pogodila kakva nevolja. Kako je sjela za svoje mjesto za trpezom, tako je zaboravila prepirku za Aiom. Poe da jede leu i jaja s apetitom koji je bio poslovian u porodici. Obrok je kod njih, pored svoje hranljive, imao i visoku estetsku vrijednost kao prirodni izvor koji je doprinosio enskoj punoi. One su jele polako i paljivo i dugo su drobile i vakale hranu. Kad bi se zasitile, nisu prestajale jesti, nego su nastavile sve dok se ne bi natrpale, kako koja, ve prema svojoj snazi. Majka je prva prestajala da jede, zatim Aia, dok bi Hatida ostajala sama sa preostalim jelom, ne ostavljajui ga dok tanjuri ne bi bili kao oprani. Mravost Aie nije odgovarala njenom trudu za trpezom, a da se i ne govori da je odbijala arobne pilule", to je navelo Hati-du da podrugljivo izjavi kako je loe varenje pravi uzrok, te da je ona tlo nepodobno za dobro sjeme koje se u nju baca. Isto tako, bilo joj je milo da mravost svoje sestre objasni njenim slabim vjerovanjem, pa bi joj rekla: Svi mi postimo uz ramazan osim tebe. Pravi se da posti, a uvue se u ostavu kao mi i napuni stomak 43orasima, ljenjacima i bademima, a onda se uvee omrsi i veera s nama tako halapljivo da ti zavide i oni koji poste. Ali, bog te nee blagosloviti. Vrijeme ramazanske veere spadalo je u rijetke trenutke kad su se one preputale sebi. To su bili najpogodniji trenuci za meusobno povjeravanje i otkrivanje tajni, naroito u stvarima koje, po zakonu najveeg stida, treba skrivati na sijelima u porodici u kojoj ima lanova oba pola. Iako se posve predala jelu, Hatida je ipak imala neto da kae. Ona to ree tihim glasom, posve razliitim od glasa kojim je prije kojeg asa vikala: - Majice, sanjala sam udan san... Prije no to e progutati zalogaj, majka ree, naglaavajui svoju panju prema preplaenoj keri: - Bie dobro, keri, ako bog da... Hatida nastavi, govorei posebno znaajno: - Sanjala sam kako hodam po zidu nekog krova, moda krova nae kue, kad se pojavi neka nepoznata osoba i gurnu me i ja se s krikom stropotah... Majka se ozbiljno zabrinu i prestade da jede. Ki je za trenutak zautala da bi izazvala jo veu panju, a majka proapta: - Boe, neka izie na dobro... ' Aia ree, nastojei da savlada osmijeh: ' ; ' - Nisam ja bila ta nepoznata osoba koja te je gurnula... Zar nije tako? Hatida se uplai da e neozbiljna ala upropastiti ozbiljnost atmosfere, pa viknu na nju: - To je san, nije igra i prestani sa brbljanjem. Zatim, obraajui se majci: 44

- Padala sam s tim krikom, ali nisam udarila o zemlju kao to sam oekivala, nego sam pala na jednog konja koji me ponese i poletje... Emina uzdahnu sa olakanjem, kao da je shvatila to se krije iza tog sna. Smiri se i vrati jelu, pa onda ree, osmjehujui se: - Ko zna, Hatido, moda je to mladoenja... Samo se u ovakvoj prilici smjelo govoriti o mladoenji i to ovla, kao nagovjetaj. Zalupa djevojako srce, koga nita nije moglo rastuiti kao pitanje udaje. Vjerovala je u san i njegovo tumaenje tako da su je majine rijei silno obradovale. Ipak, htjela je svoj stid da prikrije ironijom kao i obino, makar i prema sebi, pa ree: - Misli da je konj - mladoenja? Moj mladoenja moe biti samo magarac. Aia se zasmija a komad z\ hrane poletjee joj iz usta, zatim, plaei se da e Hatida krivo shvatiti njen smijeh, ree: - Koliko si nepravedna prema sebi! Nema na tebi nita runo... Hatida je pogleda oprezno i sumnjiavo a majka ree: - Ti si rijetko primjerna djevojka. Koja je, kao ti, vjeta i marljiva? Lagane naravi i prijatnog lica? ta hoe vie od toga? Djevojka kaiprstom dotaknu vrh svog nosa pa upita, osmjehujui se: , - Zar ovo ne stoji na putu udaji? Majka se osmjehnu: , .;.., - Prazna pria... Jo si ti mlada, keri... 45Ona osjeti tjeskobu na pomen mladosti, jer se nije smatrala mladom u odnosu na uobiajeno vrijeme udaje, pa ree majci: - Ti si se, majice, udala mlaa od etrnaest godina. Majka zbilja nije bila manje uznemirena od svoje keri pa odgovori: ,. - Sve to e biti, bie bojom voljom... v . Aia iskreno ree: - Bog e nas uskoro obradovati tobom, Hatida. Hatida je podozrivo pogleda. Sjeti se kako je jedna njihova susjetka traila Aiinu ruku za svog sina, ali je otac odbio da mlau ker uda prije starije. Upita: - Da li stvarno eli da se ja udam ili eli da se tebi otvori put za udaju! Aia se nasmija: - I jedno i drugo... 46 VI Kad su zavrile doruak, majka ree: - Ti e, Aio, danas prati, a ti Hatido, pospremiti kuu, a zatim mi se pridruite u kuhinji. Emina je svaki dan, odmah po zavretku doruka, rasporeivala djevojkama posao. Iako su one prihvatale majinu odluku, Aia je to inila obino bez pogovora, ali je Hatida imala poneku primjedbu da bi se malo ponosila ili posvaala, pa ree: - Ustupiu ti pospremanje kue ako ti je teko da pere. Inae, unaprijed odbijam raspravu o pranju zbog toga to se u kupatilu ostaje sve dok se ne zavri posao u kuhinji. Aia je zanemarila njenu primjedbu i pola u kupatilo pjevajui. Hatida ree podrugljivo:

- Blago tebi u kupatilu, u njemu tvoj glas odjekuje kao kripa monografa, pa pjevaj, nek' uju susjedi... Majka iz sobe izae u hodnik, zatim na stepenice, pa na krov kue da obavi svoju jutarnju etnju prije nego to sie u kuhinju. Trvenje meu djevojkama nije joj bilo novo; tokom vremena, to je postala uobiajena stvar, osim u asovima kada je otac bio kod kue ili kad bi ^poelio da provede vee sa lanovima svoje porodice. 47Ona je to trvenje rjeavala molbom, alom i svojom blagou. To je bila jedina politika koju je vodila prema svojoj djeci i koja joj je bila u prirodi. Ona drugaije ne bi mogla. Strogost pak, koju ponekad zahtijeva vaspitanje, bila joj je nepoznata. Moda je to nekad i poeljela, ali nije bila u stanju, a moda je ak i pokuavala da bude odluna, ali su je savlaivala osjeanja i blagost. Kao da ne podnosi da izmeu nje i njene djece bude ita drugo osim ljubavi i prijateljstva. Ocu ili njegovoj linosti, koja je dominirala sa odstojanja, ostavljala je da ispravlja to je krivo i da svakom postavi njegove granice. Zbog toga ta glupa prepirka nije umanjila njeno divljenje i zadovoljstvo kerima. ak ni Aia, koja je ludo voljela da pjeva i stoji pred ogledalom, nije bila, uprkos svoje lijenosti, manje vjeta od Hatide. To je bilo dovoljno da joj sestra i pomogne kad je slobodna. Ali, u majci je bilo neega sumnjiavog, gotovo bolesnog: ona je prosto morala da nadgleda svaku situaciju u kui. Tako, kad bi djevojke zavrile svoj posao, ona bi krenula sa metlom u jednoj i krpom za brisanje u drugoj ruci, pregledajui sobe, hodnike i druge prostorije, zavirujui u uglove po zidovima, iza zavjesa i po drugim mjestima, ne bi li odstranila neku zaboravljenu esticu praine. Zbog ove svoje sumnjiavosti, ona je pregledala i odjeu pripremljenu za pranje pa, ako bi naila na neki komad koji bi bio prljaviji nego to treba, ona bi ljubazno na to upozorila njegovog vlasnika, od Kemala koji je imao gotovo deset godina, do Jasina koji je imao dva potpuno oprena mjerila u brizi o sebi, a koja su se ispoljavala u pretjeranoj eleganciji spoljnjeg izgleda: odijelu, fesu, koulji, kravati i cipelama, ali i u zastraujuem zanemarivanju unutranjeg vea. 48 Prirodnq je da se ova njegova sveobuhvatna briga protee i na krov i njegove stanovnike - golubove i kokoi. tavie, vrijeme na krovu bilo je, uz odreene poslove, ispunjeno ljubavlju i radou, igrom i zabavom. Nije ni udo, ta krov je bio novi svijet, koji, sve do njenog dolaska, sa velikom kuom nije imao nikakve veze. Svojim duhom nainila je od njega neto posve novo, dok je kua i dalje imala izgled koji je nastao u neka daleka vremena. Ovi kavezi, privreni o visoke zidove, iz kojih joj guguu golubovi, ovi drveni kokoinjci, iz kojih kokodau kokoi! Kolika je radost obuzme dok im baca zrnevlje ita ili im stavlja posudu sa vodom a prema njoj tre kokoi iza svog pijetla. Njihovi kljunovi navale na ito, brzo i ravnomjerno poput igala ivae maine, ostavljajui na zemljanoj povrini iza sebe rupice kao iza sitne kie. Koliko se ispuni radou kad pogleda i vidi kako je posmatraju istim, malenim oima, radoznalo i upitno, kretei i kokodaui u uzajamnoj ljubavi, od koje joj zadrhti njeno srce. Zavoljela je kokoi i golubove kao to voli sva boija stvorenja. Tepala im je njeno, vjerujui da je shvataju i osjeaju. To je zato to je ona zamiljala da ivotinje, pa ak i mrtva priroda, imaju razum i osjeanja. Duboko je vjerovala da ova bia slave svoga Gospoda i da su viestruko povezana sa duhovnim svijetom, jer, njihov svijet je na njegovoj zemlji i na njegovom nebu, njegov ivotinjski i divlji svijet - to je ivi, razumni svijet, ija se svojstva, zatim, ne ograniavaju na blagodati ivota i molitve. Stoga nije bilo udno to je

bilo mnogo starih pijetlova i kokoiju, jedni oboljelih iz ovog ili onog razloga, drugih ostarjelih, zatim, ova jer je dobra nosilica 4 Izmeu dva dvorca 49a onaj jer se i sama budi na njegov pjev. Sasvim je sigurno, kad bi sama odluivala, da ne bi rado stavila no pod njihov , vrat. A kad je prisiljena da ih kolje, kao protiv volje izabire kokoi i golubove, zatim ih napoji, moli se za njih, priziva boga i moli oprost. Zakolje ih, ali nalazi utjehu u tome da uiva pravo koje je njoj i svim svojim robovima podario plemeniti bog. A najudesnije na krovu je njegova juna polovina, prema ulici Kazandija, gdje su njene ruke, tokom dugih slobodnih godina, zasadile jedinstven vrt, kome nema ravnog na svim krovovima etvrti, koji su obino pokriveni izmetom peradi. Najprije je poela sa manjim brojem, saksija karanfila i rua, zatim ih je iz godine u godinu umnoavala, dok nije poredala itave, raskono rascvjetale nizove u podnoju zidova krova. Onda joj je palo na um da iznad sveg vrta postavi reetkastu plohu. Pozvala je stolara koji je to i uinio. Potom je posadila mladice jasmina i brljana. Vremenom su njihove grane, izrasle pod plohom i oko njenih stubova, postajale sve due i ire, tako da se taj prostor pretvorio u pravi vrt sa zelenim nebom, iz kojeg izbija jasmin i po kojom se iri zanosni, divni miris. Ovaj krov, sa svojim stanovnicima, kokoima i golubovima, i svojim ivim vrtom, bio je njen lijepi, omiljeni svijet, njeno najdrae utoite na ovom velikom svijetu o kojem ona nita ne zna. Kao i obino u ovo vrijeme, pobrinula se oko njega, pomela ga, zalila biljke i nahranila kokoi i golubove. Zatim je dugo posmatrala prizor oko sebe, sa osmijehom na usnama i snom u oima, a onda se uputi na kraj vrta i stade iza omotanih, isprepletenih granica, pa pogleda kroz otvore u njima u beskrajna, daleka prostranstva. 50 Bila je ushiena minaretima koja su se uzdizala sa nekim dubokim nadahnuem, jedna sasvim blizu, tako da je mogla jasno vidjeti svjetiljke i polumjesec na njima, kao to su minareta Kalavunove i Barkukove damije, a druga iz daljine, pa su joj se inila poput kakve nedjeljive cjeline, kao to su ona na Huseinovoj i Gurijevoj damiji i damiji El Azhar i, najzad, trea, na dalekim horizontima, pa su izgledala poput silueta; takva minareta su bila na Tvravi i Rifaijevoj damiji. Njihov izgled je doivljavala ispunjena odanou i divljenjem, ljubavlju i vjerom, hvalom i nadom. Njen duh je lebdio iznad njihovih vrhova' visoko, visoko do neba, zatim se njene oi zadrae na minaretu Huseinove damije. Zavoljela ju je najvie, jer je voljela i Huseina. Pogledom punim enje i elja, tuge i sjete, lutala je naokolo, pomislivi kako je liena mogunosti da posjeti damiju Prorokovog sestria Huseina, a nalazila se tek nekoliko minuta hoda od nje. Glasno uzdahnu, ta je povrati iz odsutnosti, prenu se i poe da se zabavlja posmatrajui krovove i uliice, i sve dalje, sa svojim eljama i enjama. Okrenu leda zidu, zahvaena zagledanjem u nepoznato, nepoznato u odnosu na sve ljude, a to je onaj nevidljivi svijet, i nepoznato u odnosu na samu nju, a to je - Kairo, tanije, rubne etvrti, iz kojih je do grada dopirala vreva ivota u njima. Kakav li je ovaj svijet, od kojeg nije vidjela nita osim najbliih minareta i krovova. Prolo je etvrt vijeka kako je zatoenica ove kue. Naputala ju je tek u nekoliko rijetkih prilika da posjeti majku u Hurunfuu. Prilikom svake posjete pratio ju je gospodin, u fijakeru, jer nije podnosio da iiji pogled padne na njegovu suprugu, bilo da je sama ili s njim. Nije 51se ljutila niti gunala, daleko od toga, ali je sada ipak gotovo prodirala pogledom kroz otvore u jasminu i brljanu kao dalekom prostranstvu, minaretima i krovovima. Preko

njenih finih usana pree osmijeh pun enje i snova. Gdje li se nalazi Visoka pravna kola, gdje ovog asa sjedi Feh-mi? A gdje je kola Halil-aga, za koju Kemal tvrdi da je samo minut hoda od Huseinove damije? Prije no to e napustiti krov, isprui ruke i uputi molbu bogu: - Boe, uvaj mi gospodina, djecu i majku, Jasina i sve ljude, muslimane i hriane, ak i Engleze, i da ih, boe, izbaci iz nae zemlje za ljubav Fehmiju koji ih ne podnosi. 52 VII Kad je gospodin Ahmed Abduldevad stigao u svoj duan, koji se nalazio ispred Barkukove damije u ulici Kazandija, njegov pomonik Demil Hamzavi bio je ve otvorio radnju i pripremio se za posao. Gospodin ga ljubazno pozdravi, prijatno se osmjehujui, i uputi se za svoj sto. Hamzavi je bio u pedesetoj godini ivota, od ega je trideset godina proveo u ovom duanu, kao pomonik utemeljitelja duana hadije Abduldevada, a zatim gospodina, poslije smrti njegovog oca. Ostao je vjeran svom gospodaru, podjednako u radu i u ljubavi. On ga potuje i voli kao to ga potuju i vole svi s kojima dolazi u dodir iz prijateljskih ili poslovnih razloga. U stvari, gospodin nije predstavljao nikakav strah i trepet osim u svojoj porodici, dok je u odnosu na ostale ljude - prijatelje, poznanike i poslovne partnere, bio sasvim drugi ovjek. Uivao je dovoljnu mjeru ugleda i potovanja, ali je prije svega bio omiljena osoba, omiljena zbog svoje otmjenosti, prve medu njegovim brojnim vrlinama. Tako ljudi nisu poznavali ovjeka koji ivi u svojoj kui, niti je njegova porodica poznavala ovjeka koji se kretao meu ljudima. ;,;<?; *; .,'': ;.>' x;, >V>aj ."' 53Duan je bio srednje veliine, pretrpanih polica i uglova vreama kafe, rie, suhog voa i sapuna. U lijevom uglu, naspram ulaza, nalazio se gazdin sto sa njegovim knjigama, papirima i telefonom. S desne strane se nalazila zelena kasa u zidu, iji je izgled pokazivao vrstinu, a boja podsjeala na papire od vrijednosti. U sredini zida, iznad stola, na ploi od abonosa, bio je izrezbaren tekst ,,U ime Alaha...", ukraen zlatom. Tek u poodmaklo jutro poinjao je posao u duanu. Gospodin je pregledao raune iz prethodnog dana sa revnou koju je naslijedio od svog oca i odravao je sa velikom energijom, dok je Hamzavi stajao kod ulaza, prekrtenih ruku na grudima i u sebi, neujno, samo neprestanim micanjem usana, mrmljao molitve, to je, s vremena na vrijeme, kod izgovora glasa ,,s", prelazilo u prigueni apat. Prekinuo je molitvu tek kad je uao jedan slijepi starac, koga je gospodin odredio da svako jutro ui iz Kurbana. Gospodin je rijetko dizao glavu sa svojih knjiga, posluao molitve ili pogledao na ulicu, po kojoj su se neprikidno kretali djeaci, runa kolica, koije i tramvaj koji se gotov teturao od svoje teine i veliine, zatim ulini prodavai koji su, svaki na svoj nain, popijevali u ritmu zveckanja tanjuria za paradajz, orbu od povra i bamju. Ta galama i buka nisu ga mogle sprijeiti da se usredsredi na posao, s obzirom da ih slua ve vie od trideset godina, pa se toliko stopio s njima da ga tiina uznemiravala. Potom ue neki kupac, oko koga se pozabavi Hamzavi a onda doe nekoliko prijatelja i trgovaca iz susjednih radnji, kojima je drago da s njim provedu makar koji prijatan as, da se pozdrave i da nata-te", kako kau, ispriaju ili uju neku od ala i dosjetki. 54 To je uinilo da je bio ponosan na sebe. Znao je sjajno da pripovijeda. U njegovim priama bilo je izvjesnih blje-saka koji nisu bili bez veze sa optom kulturom koju je stekao, i to ne tokom kolovanja, jer nije zavrio do kraja ni osnovnu kolu, nego

itanjem novina i prijateljevanjem sa odabranim i uglednim ljudima, visokim inovnicima i advokatima, u ijem se drutvu, zahvaljujui svojoj otroumnosti, prijatnom ophoenju, duhovitosti i ugledu kao dobro stojei trgovac, osjeao kao ravan sa ravnim. Uspio je da kod sebe stvori karakter drugaiji od ogranienog mentaliteta trgovaca. On se time jo vie ponosio zbog ljubavi, potovanja i poasti, koje su mu ti odlinici poklanjali. Kad mu je jedan od njih, potpuno iskreno jednom rekao: - Gospodine Ahmede, da si imao priliku da studira pravo, bio bi rijetko rjeit advokat to mu je jako godilo sujeti koju je svojom delikatnou, skromnou i prijat-nou znao vrlo dobro prikriti. Ni jedan od prisutnih nije dugo sjedio. Odlazili su jedan po jedan. ivost u radnji postajala je sve vea, a onda odjednom utra neki ovjek kao da su ga ubacile kakve snane ruke. Stade nasred duana i, kiljei svojim sitnim oima da bi bolje vidio, gledao je prema gospodinovom stolu. Iako ga od stola nije dijelilo vie od tri metra, on se jako i bezuspjeno trudio da ga prepozna, zatim upita apatom: - Da li je gospodin Ahmed Abduldevad ovdje? ; Gospodin s osmijehom odgovori: - Dobro doao, potovani ejhu Abdusamede, izvoli, donio si nam blagoslov. ?ft ,: ;, {, 55ovjek okrenu glavu i ugleda pored sebe Hamzavija, koji je htio da ga pozdravi, ali on ne obrati panju na njegovu ispruenu ruku i odjednom, iznenada kihnu. Hamzavi se povue, vadei maramicu iz depa, a na licu mu se istovremeno vidio i osmijeh i namrtenost. ejh se uputi ka stolu mrmljajui: - Hvala bogu, Gospodaru svjetova! Zatim podie rub svog plata i njime obrisa lice pa sjede na stolicu koju mu ponudi gospodin. Starac je izgledao tako zdravo da bi mu se moglo pozavidjeti s obzirom na njegove godine - blizu sedamdeset i pet. Da nije imao umorne oi upaljenih kapaka i upala usta, ne bi se imao na ta aliti. Bio je ogrnut pohabanim vunenim plastom, iako je mogao da ga zamijeni boljim, s obzirom da su ga njegovi dobrotvori tedro darivali. Ali, on ga se nije odricao jer je, kako kae, sanjao imama Huseina, koji je blagoslovio ovaj plat i udahnuo mu neprolaznu blagost. ejh je, pored vidovitosti, molitava koje iscjeljuju i zapisa, bio poznat po svojoj otvorenosti i dosjetljivosti. Rado je prihvatio alu i igru, to je posebno uvealo njegov ugled kod gospodina. Iako je bi itelj ovog kvarta, ipak nije svojim posjetama optereivao ni jednog svog sljedbenika. Ponekad prou itavi mjeseci a da njega nema niti iko zna gdje je. A kad ih posjeti poslije izvjesnog odsustva, doekaju ga srdani pozdravi, dobre elje i pokloni. Gospodin dade znak svom pomoniku da za ejha pripremi uobiajeni poklon - riu, kafu i sapun, zatim se obrati ejhu, pozdravljajui ga: 56 - Ostavio si nas, potovani ejhu, nismo imali sree da te vidimo od aure... * ovjek prosto i nehajno odgovori: - Odlazim kad mi se svia, dolazim kad mi se svia... Gospodin koji je navikao na taj njegov stil, odgovori s osmijehom: - Kad ti ode, ostaje tvoj blagoslov... Nije izgledalo da je ta pohvala dirnula ejha. Naprotiv, jako nestrpljivo je odmahnuo glavom i grubo rekao: - Zar ti nisam vie nego jednom rekao da mi se prvi ne obraa i da uti dok ja ne progovorim?

Kao da eli da ga zadirkuje, gospodin ree: - Oprosti, ejhu Abdusamede, ako sam zaboravio tvoje upozorenje. Opravdava me tvoje dugotrajno odsustvo. ovjek pljesnu dlanovima i uzviknu: - Isprika gora od greke... - Zatim, upozoravajui ga svojim kaiprstom: Ako nastavi da mi se suprotstavlja, odbiu da primim tvoj poklon! Gospodin zauta i isprui ruke, predajui se ovog puta. ejh je oklijevao da bi se uvjerio kako mu se ovaj zaista pokorio, onda se nakalja i ree: - Poeu molitvom dragom Gospodaru svega postojeeg... ,,-, ., Gospodin dodade iz dubine due: ' ': ^ .:,,.'. - Neka je slavljen i pozdravljen! - Zatim u se zahvaliti kako pristoji tvom ocu, bog ga obasuo svojom milou i udostojio rajem! Kao da * Deseti dan mjeseca muharrema, prvog mjeseca lunarnog islamskog kalendara. 57ga sad gledam kako ovdje sjedi: nikakve razlike izmeu oca i sina, osim to je pokojnik nosio almu a ti si je zamijenio fesom. Gospodin se osmjehnu i proapta: - Nek'nam bog oprosti... ejh zijevnu toliko da mu oi zasuzie, pa nastavi: - Molim boga da podari sreu i vjeru tvojoj djeci Jasminu, Hatidi, Fehmiju, Aii i Kemalu i njihovoj majci. Amin! Pomen imena Hatide i Aie vrlo udno je odjeknuo u uima gospodina, iako je on sam odavno ejhu rekao njihova imena da im napie amajlije. Nije to bilo ni prvi put ni posljednji put da ejh izgovara njihova imena. Meutim, ime ni jedne enske osobe iz njegove kue nije se moglo svaki as spominjati izvan njihovih odaja, pa ni kroz usta potovanog ejha, tako da je to kod njega zazvualo donekle neobino i nemilo. Ipak, on proapta: - Amin, Gospodaru svjetova... ejh uzdahnu i ree: : - Zatim molim premilostivog boga da nam vrati naeg gospodara Abasa, potpomognutog silnom vojskom halifa. - Molimo ga, on sve moe... ejh srdito podie glas: - I da Engleze i njihove pomagae pogodi teki, odsudni poraz... - Nek' ih sve Gospod kazni... : ejh bolno odmahnu glavom i tuno ree: ' " - Iao sam jue Muskijem... Put mi preprijeie dva australijska vojnika i zatraie ta imam kod sebe. Mogao sam samo da im istresem svoje depove i jedino 58 to sam imao bio je klip kukuruza. Jedan od njih ga uze i utnu kao loptu, a drugi zgrabi moju almu, odmota al, pocijepa ga i baci mi ga u lice. Gospodin ga je pratio, trudei se da savlada osmijeh, to mu je uspjelo na taj nain to glasno viui pokaza koliko je oajan i ogoren: - Bog ih ubio i zatro... , , : ovjek zavri svoju priu: ......; - Podigao sam ruke prema nebu i kriknuo: Svemogui, pocijepaj im narod kao to su oni pocijepali al moje alme! - Molitva e biti usliena, ako bog da...

ejh se nagnu natrag i zatvori na as oi da se malo odmori, dok ga je gospodin, osmjehujui se, ispitivaki posmatrao. Zatim otovori oi i obrati se gospodinu tihim glasom i novim tonom to je najavljivalo novu temu: - Ti si pametan ovjek, pravi mu, Ahmed, sin Abdulde vadov. Gospodin se zadovoljno osmjehnu i tiho ree: - Boe sauvaj, ejhu Abdusamede! ejh ga prekinu: - Ne uri, ljudi kao to sam ja, upuuju pohvale tek kao uvod u pravu stvar, kao ohrabrenje, sine Abdulde vadov! U oima gospodina pojavie se zanimanje i oprez i on proapta: - Bog je dobar... Uperivi u njega svoj debeli kaiprst, ejh ga upita gotovo prijetei: - A ta kae, ti, smjerni vjernik, o svojoj strasti prema enama? 59Gospodin je bio navikao na njegovu otvorenost pa se nije uznemirio tim napadom, kratko se nasmija i odgovori: - Ja sam tu nevin. Zar na prorok, bog ga blagoslovio, nije govorio o svojoj ljubavi prema ljepoti i enama? ejh se namrti i razvue usta, odbijajui miljenje koje mu se nije dopalo: - Jedno je - doputeno, a drugo je - zabranjeno, sine Abduldevadov. Jedno je brak, a drugo jurnjava za bludinicama... Gospodin se zagleda u prazno i ree ozbiljno: - Hvala bogu, nikada nisam sebi dozvolio da povrijedim niiju ast i ugled. ejh se udari po koljenima i ree znaajno i prijekor- '' nim glasom: - Slabu ispriku smilja samo nemoan... Porok je *.; prokletstvo, makar bio i sa bludnicom... Tvoj otac, bog 'J; mu se smilovao, jako je volio ene, pa se enio dvadeset puta... zato i ti ne ide za njegovim primjerom i izbjegne put grijeha? Gospodin se glasno nasmija: - Jesi li ti bogougodnik ili matiar? Moj otac je bio gotovo neplodan, pa se zato mnogo enio. Iako je imao samo mene, njegova se imovina rastoila izmeu mene i etiri njegove ene, koje je ostavio za sobom, i to pored zakonskih obaveza koje je imao za ivota. Ja sam pak, otac tri sina i dvije keri, ne mogu da se upustim u mnogo-enstvo, time bih unitio svu blagodat koju nam je bog dao. I ne zaboravi, ejhu Abdusamede, dananje ljepotice su jueranje robinje. Bog je dozvolio da se one prodaju i kupuju, a on je uvijek i svagda milostiv i prata... 60 ejh je huknuo, klatei gornji dio svog tijela lijevo i desno: - Kako su ljudi vini da uljepaju zlo! Bogami, sine Abduldevadov, da te ne volim, ne bih s tobom ni razgovarao, jer, ko o emu, a ti samo o enama... Gospodin isprui ruke: - Iz tvojih usta u boje ui! ' ; ' "' * ejh ljutito otpuhnu i prosikta: - Da nije te tvoje ale, bio bi najsavreniji ovjek... - Samo je bog savren... Osvrnuo se prema njemu, pokazujui rukom kao da mu je dosta ovog razgovora. Zatim ga upita, poput isljednika koji je ve izvan sebe: - A pie? ta o tome kae?

Gospodin se naglo ohladi, osjeti tjeskobu i potpuno uuta. ejh u tome osjeti predaju i trijumfalno uzviknu: - Zar to nije grijeh koji nikad ne ini onaj ko eli da se potini bogu i njegovoj ljubavi? Gospodin odgovori brzo i gotovo oduevljeno, kao da od sebe odbija veliku nepravdu: - Jako elim da se potinim bogu i njegovoj ljubavi! - Jezikom ili inom? Iako je imao spreman odgovor, ipak je malo priekao da ga kae. Nije imao obiaj da se bavi nekim svojim unutranjim, linim razmiljanjem i poniranjem. On je u tome spadao meu ljude koji jedva da se ikad na taj nain bave sobom. Njegova misao proradi tek kad ga neko ili neto spolja na to podstakne, ovjek ili ena, ili neki povod iz njegovog praktinog rada... Inae, prepustio se burnim tokovima svoga ivota, uranjajui u njih svim 61svojim biem. Vidio je sebe tek kao odraz slike ivota na povrini tih tokova. Meutim, njegovo preputanje ivotu nije oslabilo ni u njegovom poodmaklom dobu. Imao je etrdeset i pet godinma i jo je bio u punoj ivotnoj snazi, kakvu moe da ima samo mladi. Zato su se u njegovom ivotu stekle brojne suprotnosti, koje su se kretale od pobonosti do raskalanosti. Svima je on, uz svu njihovu izrazitu nepomirljivost, bio zadovoljan, prihvatio ih, ne potkrepljujui ih nikakavom linom filozofijom, niti pak izigravajui bilo kakvo licimjerje, to se, inae, sree kod ljudi. Taj njegov ivot proizilazio je iz njegove prirode - dobra srca, due iste i pune iskrenosti u svemu to radi. Njega nisu razdirale oluje dilema, spavao je mirno. Vjera mu je bila ista, duboka, da to je bila naslijeena vjera, o kojoj on nije postavljao nikakva pitanja, mada su mu njegova osjetljivost, blaga dua i iskrenost davali jednu uzvienu promiljenost koja ga je udaljavala od slijepog oponaanja ili upranjavanja obreda iz pukog htijenja ili straha. Rijeju, najznaajnije ime se odlikovala njegova vjera, bila je izdana, ista ljubav. Tom istom, izdanom ljubavlju on je pristupio vrenju svih vjerkskih dunosti - molitve, posta i dobrotvornih priloga i to u ljubavi i radosti, sa punom lakoom, iste savjesti, srca punog prijateljstva prema ljudima i due prepune ovjenosti i postojanosti, to je uinilo da bude drag prijatelj, kome su ljudi hitali da se napiju na njegovom slatkom izvoru. Ta njegova puna, mladalaka snaga iroko mu je otvarala put ka radostima i zadovoljstvima ivota - radovao se bogatoj trpezi, uivao u dobrom piu, ludio za lijepim licem, napajajui se sa svim tim u radosti, veselju i zanosu, 62 neoptereene savjesti osjeanjem grijeha ili unutranjeg nemira. Uivao je pravo koje mu je podario ivot, kao da nema nikakvog nesuglasja izmeu prava srca na tijelo i prava boga na duu. Nijednog trena u ivotu nije osjetio da je daleko od boga i da bi mogao biti izloen njegovoj kazni. ivjeli su bratski, u miru. Jesu li to bile dvije odvojene linosti u jednoj? Ili je bio dotle uvjeren da e mu bog oprostiti, da mu nee zabranjivati njegove ivotne radosti. ak i kad bi to bilo zabranjeno, boanska milost je u stanju da oprosti grenicima sve dok nikom nisu nanijeli nepravdu. Najprije e biti da je on ivot prihvatio srcem i osjeajem, bez ikakvog razmiljanja i promiljanja, nalazei u sebi snane nagone, od kojih neki tee ka bogu, pa mu se molio, dok su drugi teili ka zadovoljstvima pa ih je utom-Ijavao zabavom i razonodom. Sve ih je sam, s punom vjerom i spokojstvom, zamijesio, ne dajui sebi truda da ih dovede u sklad. Nije morao da ih obrazlae svojom milju, osim pod pritiskom kakve kritike, kao to je ova koju mu je uputio ejh Abdusamed. U takvom sluaju bi tee podnosio razmiljanje nego samu

optubu, ne zato to bi mu bilo lake da bude optuen pred bogom, nego jer uopte nije vjerovao da je optuen, odnosno da se bog zbilja srdi to se on zabavlja a da nikom ne nanosi nikakvo zlo. to se tie tog razmiljanja, on ga je, s jedne strane, slijedio, a s druge strane, otkrivao ispraznost svog poznavanja vjere. Zato se namrtio na pitanje koje mu je ovaj ovjek izazovno postavio: Jezikom ili inom?", pa mu odgovori tonom koji nije skrivao nezadovoljstvo: - I jezikom i inom podjednako, molitvom, postom i dobrotvornim prilozima, stalnim pominjanjem boga. ta 63 ^r^Tsam onda zgrijeio, ako sam se razveselio sa neto zabave, koja nikom ne kodi i ne odvaja od vjerskih dunosti? ejh podie obrvu, zamuri, nezadovoljan odgovorom i promrmlja: - Kakva odbrana na pogrenom putu! Gospodin se, po svom obiaju, iznenada oslobodi tjeskobe, oraspoloi se i ree velikoduno: - Bog je milostiv i oprata, ejhu Abdusamede, ja uopte ne mogu zamisliti preuzvienog boga ljutog i namrtenog. ak je i njegova osveta - skrivena milost. Ja pred njega stavljam ljubav, smjernost i pobonost, a dobrota sama desetostruko vrijedi. - to se tie dobrih dijela, tu si ti dobitnik... Gospodin dade znak Demalu Hamzaviju da donese poklon za ejha i ree radosno: - Neka nama boga i njegove blagodati! ? Prie mu pomonik i prinese paket koji gospodin udtt, prui ga ejhu i ree smijui se: U tvoje zdravlje! ejh prihvati poklon i odgovori: .' - Neka te bog bogato nagradi i nek' ti oprosti! Gospodin promrmlja amin" i ree osmjehujui se: - Zar i tebi to jednom nije trebalo, gospodine ejhu? v ejh se nasmija: - Bog ti oprostio, ti si plemenit ovjek i dobra srca. Uzgred, da te upozorim da ne pretjeruje u dareljivosti, jer se to ne slae sa onim za im trgovac tei... * < Gospodin upita zaueno: - Navodi me da povratim poklon? ' v' 64 ovjek ustade govorei: - Moj poklon ne prevazilazi ono na ta sam mislio... Poni ti od drugih, sine Abduldevadov i ostani s mirom i bog ti se smilovao! ejh gotovo trkom napusti radnju i izgubi se iz vida. Gospodin je ostao zamiljen, prebirajui u sebi raspravu koja se vodila izmeu njega i ejha, a zatim smjerno isprui ruke i proapta: - Boe, oprosti mi sve stare i nove grijehe, boe ti si milosliv, ti prata... 5 Izmeu dva dvorca 65VIII U predveerje je Kemal napustio kolu Halil-aga. Probijao se kroz gustu bujicu uenika koji su, u guvi, zakrili put a potom poeli da se razdvajaju: neki u Dirasu, neki na eljezniku stanicu, a neki pak ulicom Huseina, dok su nekoliko grupa bile opkolile uline prodavae koji su im pri vrhu uliica koje su se granale od kole prepreavali put

svojim korpama sa sjemenkama, hurma-ma, kikirikijem i slatkiima. Uz to, ulice u ovo vrijeme nije bila ni bez tua, koje su ovdje izbijale nakon nastave koja je bila primirje da bi se izbjegle kolske kazne. On je vrlo rijetko bivao uvuen u tue, moda tek dva puta tokom dvije godine koje je proveo u ovoj koli, ne zbog toga to bi njegovi sukobi bili rijetki, dapae, niti zbog odbojnosti prema tui. U stvari, on je veoma teko doivljavao to to ih je morao izbjegavati, iako je najvei broj uenika bio stariji od njega, to je njega i neznatan broj njegovih vrnjaka inilo manjinom u koli. Oni su se u svojim kratkim pantalonama gurali izmeu uenika to su ve preli petnaestu a mnogi uli i u dvadesetu godinu, koji su se, uobraeno i oholo, sa svojim mekim naunicama, probijali ulicom. Neki bi ga od njih, bezrazlono, zaustav66 ljali u dvoritu kole, istrgnuli mu knjigu iz ruke i bacili je daleko poput lopte ili bi mu pak oteli kakav slatki, stavili ga u usta bez pitanja, nastavljajui i dalje da razgovaraju sa svojim vrnjacima. Nije njenu manjkala elja da se bije, nego ju je on potiskivao mislei na posljedice. Ipak, im ga je jedan njegov mlai vrnjak izazvao da se bije, on je prihvatio i u tome naao oduka za svoja zapretana, burna osjeanja i za ponovno samopouzdanje u svoju snagu i samog sebe. Nisu tua ili nemo da se tue bile ono najgore to je doivljavao od nekih drskih uenika. Pored toga, tu su i grdnja i psovke, koje su mu dopirale do uiju, bilo da su se odnosille na njega ili na drugoga. Neke je shvatio i izbjegavo a neke nije, pa ih je, bez zle namjere, ponavljao u kui i izazivao oluju uasa i ljutnje, to je u obliku albe stiglo i do deurnog kole, koji je bio prijatelj njegovog oca. Meutim, samo je zla sudbina odredila da jedan od njegova dva protivnika, u dvije jedine tue koje je imao, bude iz porodice Fetavat, poznate u Dirasi. U predveerje sljedeeg dana, poslije tue, djeak je vidio kako ga pred kolskim vratima eka grupa djeaka naoruanih tapovima i sa zlim namjerama. Kad onaj s kojim se tukao pokaza na njega, on shvati kakva ga opasnost vreba i pobjee natrag u kolu, pozivajui u pomo deurnog. Ovaj je uzalud pokuavoa da odvrati bandu od njene namjere. Bili su vrlo grubi i prema njemu, pa je bio prisiljen da pozove policajca da djeaka odvede kui. Deurni je posjetio gospodina u radnji i obavijestio ga o opasnosti koja prijeti njegovom sinu, preporuujui mu da stvar rijei paljivo i razborito. Gospodin se obratio nekim svojim poznanicima, trgovcima u Dirasi, 67koji ga odvedoe u kuu porodice Fetavata, kod koje su posredovali za njega. Gospodin je tamo upotrijebio sve svoje poznato strpljenje, popustljivost i delikatnost, da bi ih omekao i da bi oni oprostili djeaku, tavie, da bi obeali da e ga paziti kao svoga. Istog dana gospodin Ahmed im je poslao lijepe poklone. Tako se Kemal spasio batina porodice Fetavat, ali je sa zla pao na gore, jer je oev tap uinio s njegovim tabanima ono to ne bi uinilo desetine batina. Djeak napusti kolu i, premda je zvuk zvona koje objavljuje kraj kolskog dana, sam po sebi znaio najveu radost, ipak mirisi slobode koje je duboko udisao izvan kapija kole, nisu iz njegovog srca izbrisali odjeke posljednjeg, dragog asa, asa vjeronauke. Tog dana im je nastavnik itao i objanjavao kur'ansko poglavlje Dinovi. Djeak se bio posve usredsredio na praenje asa i vie puta podizao prst, pitajui to mu je bilo nejasno. Poto mu je nastavnik, usljed njegovog paljivog sluanja i praenja asa i vrlo dobrog uenja napamet kur'anskih sura, bio naklonjen, otvorio mu je srce za sva njegova pitanja, to rijetko doivljava neki drugi uenik. Nastavnik je poeo da mu govori o demonima i njihovim vrstama, o muslimanima, posebno o onima koji e na kraju, kao

uzor svoje ljudske brae, ui u raj. Djeak je zapamtio svaku rije koju je nastavnik izgovorio. Neprestano ih je ponavljao u sebi, sve do ovog asa, kad prelazi preko ulice na putu ka narodnoj poslastiarnici na drugoj strani. Pored line ljubavi prema vjeri, znao je da on to ne ui samo za sebe, nego je duan da sve to je zapamtio i shvatio ponovi u kui, majci, kako je navikao da ini jo dok je bio 68 u poetnoj vjerskoj koli, da joj saopti sve to je znao, a ona bi nakon toga ponovila sve to je nauila od svog oca, koji je bio azharski ejh. Njih dvoje bi dugo utvrivali svoje znanje, zatim bi je on uio napamet nova poglavlja iz Kur'ana, koja ona nije znala. Stigao je do naredne poslastiarnice i pruio svoju ruicu sa noviima koje je uvao jo od jutra, uzeo pare kolaa s takvim zadovoljstvom kakvo je osjeao samo u ovako slatkoj prilici. To je uinilo da je esto sanjao da jednog dana postane vlasnik poslastiarske radnje, ne da bi prodavao nego da bi jeo slatkie. Potom nastavi put ulicom Huseina, grabei njome i veselo pjevuei. U tom trenutku je zaboravio da je cijelog dana bio zatvoren, da je bio lien kretanja, a da o igri i veselju i ne govorimo, te da je svakog asa bio izloen prijeteem tapu nastavnika koji su njime mahali iznad djejih glava. Uprkos svemu tome, on ipak nije sasvim mrzio kolu, jer je meu njenim zidovima nailazio na uvaavanje i ohrabrenje, kao dobar uenik, to u mnogome moe zahvaliti njegovom bratu Fehmiju, dok od oca u tom pogledu nije dobijao ni desetio dio desetine. Pree, na svom putu, pored radnje za prodaju cigareta Matusijan i zastade, po obiaju, kao i svaki dan u ovo doba, ispred firme, podiui svoje male oi ka reklami u boji, koja je predstavljala enu izvaljenu na kauu a meu njenim grimiznim usnama bila je cigareta iz koje se izvijala traka dima. ena se laktom oslanjala na rub prozora iza ijih se razmaknutih zavjesa nazirao prizor vonjaka palmi i jednog od rukavaca Nila. U sebi ju je zvao tetka Aia" zbog slinosti izmeu njih dvije po zlatnoj kosi i plavim oima. Iako je imao tek deset godina, ipak je njegovo 69 divljenje prema eni na slici prelazilo svaku mjeru. Koliko li ju je puta zamiljao kako uiva u najraskonijem ivotu, koliko je zamiljao sebe kako s njom dijeli taj ugodni bogati ivot u raskonoj sobi uz izvanredan prizor zemlje, palmi, vode i neba, u kome ona, njih dvoje uivaju. On luta po zelenoj dolini ili prelazi rijeku u amcu koji na kraju slike izgleda poput sjenke, ili pak trese palmu, pa po njemu padaju zrele datule, ili, najzad, sjedi pred ljepoticom i poudno, trepui, gleda u njene sanjive oi. Meutim, on nije bio zgodan kao njegova braa, prije je bio sliniji svojoj sestri Hatidi. Kao i ona, imao je sitne majine oi i ogroman oev nos i krupnu glavu na kojoj se posebno isticalo elo sa oima koje su djelovale upalije nego to su stvaro bile. Na nesreu, bio je, na posve podrugljiv nain, upozoren na takav svoj izgled: jedan od njegovih kolskih drugova nazvao ga je: Dvoglavi. Razbjesnio se i uvalio u jednu od svojih dvije tue koje je imao. Nikako se nije mogao smiriti, mislei na osvetu. Poalio se kod kue majci, koja je u potpunosti doivljavala njegovu utuenost, ali koja ga je uvjeravala da velika glava znai veliku pamet, te da je i boji poslanik Muhamed imao veliku glavu, ali da iza te slinosti izmeu njih dvojice nema nikakvih posebnih primisli. Kad se otrgao od slike puaice, nastavio je put, sada zagledan u Huseinovu damiju, koju mu je sudbina odredila da bude izvor nepresunih matanja i osjeanja njegovog srca. Iako je visoko mjesto, koje kod njega zauzimao Husein, ve prema visokom mjestu

koje je zauzimao posebno kod njegove majke i uopte u porodici, bio rezultat Huseinovog srodstva sa prorokom, ipak je on 70 daleko bolje poznavao Huseina i njegov ivot, nego proroka i njegov ivot. Njegova dua je eznula da se stalno vraa na Huseinov ivotopis i da se obogauje najplemenitijim priama i najdubljim vjerovanjem, tako da je Huseinov ivotopis naao u njemu zanesenog sluaoca, vjernog zaljubljenika, tunog i uplakanog. Njegova patnja i bol su popustile tek kad mu je reeno da glava muenika, poslije odvajanja od njegovog istog tijela, nije eljela nigdje da se stani osim u Egiptu, pa je prenesena ovdje, ista i hvaljena, i ukopana na mjestu gdje se sada nalazi njegov mauzolej. Koliko je puta stajao zamiljen, snivajui ispred mauzoleja i elei da pogledom prodre u njegovu unutranjost i upozna to lijepo lice za koje mu je majka tvrdila da je, svojom boanskom tajnom, odoljelo svim mijenama vremena i sauvalo svoju svjeinu i ljepotu, iji sjaj osvjetljava tamu groba. Poto to nije mogao, zadovoljio se tihom molitvom u dugim stajanjima ispred mauzoleja, iskazujui mu svoju ljubav i alei se na tekoe koje mu se javljaju, i zbog straha od oevih prijetnji, te molei ga da mu pomogne kod ispita koje ima svaka tri mjeseca. Svoje molitve obio je zavravao molbom da mu uini dobrotu i posjeti ga u snu. Iako je taj svakodnevni obred pored Huseinove damije donekle ublaio njegova snana osjeanja prema imamu, ipak je nikad nije pogledao a da nije izgovorio suru Pristup, makar i vie puta tokom dana. Da, ni to stalno ponavljanje nije iz njegove due istrglo radost snova. Prizor visokih zidova neprekidno se javlja u njegovom srcu a pozivi sa visokog minareta smjesta nalaze odjek u njegovoj dui. Preao je ulicu Huseina izgovarajui suru Pristup, zatim je skrenuo u ulicu 71Han Dafer, a iz nje u ulicu Bejt Kadi, ali umjesto da ude u nju, sijekui ulicu Kazandija, pree preko trga u prolaz Karmez, iako je bio pust i izazivao strah, da bi izbjegao da proe pored radnje svoga oca. Tresao se od straha od oca. Zamiljao je da se toliko ne bi uplaio ni vampira, da mu se prikae, kao oca kad se na njega gnjevno proere. Njegova nevolja je bila jo vea zato to nikad nije mogao prihvatiti stroge naredbe koje su ga liavale igre i zabave, za kojima je toliko udio. Kad bi vjerovao i posluno slijedio oevu volju, sve svoje slobodno vrijeme provodio bi sjedei prekrtenih ruku. Zbog toga nije bio u stanju da se povinjava toj silnoj, oholoj volji. Kradom se igrao iza njegovih lea, kad god bi to poelio, u kui ili na ulici. Otac uopte nije znao ta se dogaa, osim ako ga ko iz kue kriom ne obavijesti, kad djeak pretjera i pone da gnjavi druge. Kao, na primjer, kad je jednog dana donio stepenice i popeo se na jasmin i brljan na krovu. Majka ga ugleda gore, izmeu neba i zemlje, viknu prestravljena i natjera ga da sie. Njen strah od te opasne igre bio je vei od straha ta e djeaka snai od ljutitog oca, kome ispria ta se dogodilo. On smjesta pozva sina, naredi mu da prui ruke i obori se na njih svojim tapom, ne osvrui se na njegove jauke koji su ispunjavali itavu kuu. Djeak hramajui napusti sobu. U salonu naie na brau i sestre koji su se borili da savladaju smijeh, osim Hatide, koja ga posadi preda se, apuui mu u uho: - Zasluio si to! Kako e se penjati na brljan, tako visoko do neba? Mislio si da si cepelin! Meutim, osim ovakvih opasnih igara, majka je sve ostalo skrivala i dozvoljavala mu mnoge bezazlene igre. 72

Koliko se udio kad god bi se sjetio kako je ovaj isti otac bio prijatan i blag prema njemu dok je, donedavno, bio dijete, kako se zabavljao igrajui se s njim, kako je s vremena na vrijeme donosio razne vrste slatkia, kako je nastojao da mu ublai uasne bolove obrezivanja i itavu sobu napunio okoladom i bonbonama i ispunio je ljubavlju i brigom. Ne, ubrzo se sve promijenilo: umjesto ljubavi i panje, dola je hladna strogost, umjesto tepanja - dra-nje, umjesto milovanja - batine. On je ak i samo obrazovanje uzimao kao nasilniki in. Nije strah jedino to je osjeao prema svom ocu: potovanje prema njemu nije bilo manje od straha. Divio se njegovoj snanoj, krupnoj pojavi, njegovom ugledu, kome su se klanjali mnogi vieni ljudi, njegovoj eleganciji i odijevanju. Vjerovao je da on sve moe. Mogue je da je majka, sa svojim priama, predstavila oca tako stranim i silnim. Nije mogao zamisliti da na svijetu postoji ovjek koji bi mu bio ravan po snazi, dostojanstvu i bogatstvu. ta se tie ljubavi, svi u kui su ga voljeli do oboavanja. Ta se ljubav uvukla i u djea-kovo malo srce, iako je zbog silnog straha, ostala skriveni biser u zatvorenoj krinjici. Pribliavao se svodu mranog prelaza Karmez, popritu nonih igara demona, koju je izabrao da bi izbjegao da proe pored oeva duana. Kad se naao pod njegovim svodovima, poeo je da izgovara kratku molitvu - poglavlje Iskrenost i to tako glasno da su mu rijei odjekivale u tami pod nagnutim krovom. Oima je stremio ka visokom otvoru svodova odakle se probijalo svjetlo ulice. Ubrzao je hod, ponavljajui molitvu, ne bi li otjerao demone za koje je zamiljao da bi se mogli pojaviti i koje jedino boija rije moe onemoguiti. to se tie oca, njegov gnjev ne moe 73odagnati ni itava boija knjiga. Izie iz prolaza na drugi kraj uliice, gdje ga doeka ulica Izmeu dva dvorca i ulaz u Sultanov hamam, zatim mu se ukazae zagasitozeleni balkoni njegove kue, te velika kapija sa bronzanon alkom. Usta mu se razvukoe u osmijeh radosti, koju mu je ovo mjesto uvijek prualo. Zaas mu potrae u susret djeaci iz susjednih kua i skupie se u prostranom dvoritu u kome se nalazilo vie prostorija sa kuhinjom u sredini. Zapoe vesela igra, ala i druge vragolije. U tom asu ugleda tramvaj, koji se polako kretao u pravcu ulice Izmeu dva dvorca. Srce mu zaigra i ispuni se nekom ludom radou. Tutnu svoju kolsku torbu pod pazuh, potra za tramvajem, stie ga i pope se na njegove zadnje stepenice, ali ga kondukter ne ostavi da se dugo raduje. Prie mu i zatrai da plati kartu, posmatrajui ga sumniavo i izazovno. Djeak mu, ulagujui se, ree da e sii im tramvaj stane jer to ne moe uiniti dok se tramvaj kree. ovjek se okrenu vozau i, ljutito mrmljajui, do viknu mu da zaustavi tramvaj. Djeak iskoristi priliku, podie se na prste, klepnu konduktera po ramenu, pa iskoi iz tramvaja i po-bjee. Pratile su ga psovke konduktera, tee od betonskih blokova. Nije se on za ovo posebno pripremao, niti je to bila njegova omiljena vragolija. Prosto, vidio je jutros jednog djeaka kako to ini, dopalo mu se, pa je iskoristio priliku i uinio to isto. 74 IX Sva se porodica, osim oca, iskupila u predveerje na kafi. Salon je, na prvom spratu, bi omiljena prostorija za to. Iz salona se ulazilo u druge prostorije - spavae sobe i sobu za prijem, te u etvrtu, koja je bila opremljena za uenje. Salon je bio zastrt arenom prostirkom, a u uglovima su bili otomani sa naslonima i jastuiima. Na stropu je visio veliki luster sa isto tako velikom svjetiljkom na plin. Majka je sjedila na otomanu u sredini salona i pred njom je bila povelika mangala, u ijem je pepelom prikrivenom aru do polovina bila zapretana dezva za kafu. S desne joj je strane stajao stoli sa

velikom utom sinijom na kojoj su bile poredane olje za kafu. Prema majci su sjedili njeni sinovi i keri, kako oni kojima je bilo doputeno da s njom piju kafu - Jasin i Fehmi, tako i oni kojima to, po tradiciji i odgoju, nije bilo doputeno, - sestre i Kemal. To je bilo njihovo omiljeno vrijeme kada su se okupljali i uivali u svom toplom porodinom krugu i svi se savijali pod majinskim krilom u istoj i punoj ljubavi. Vidjelo se kako su u ovim prilikama oputeni i osloboeni, sjedjeli prekrtenih nogu ili zavaljeni na otoman. Dok su Hatida i Aia pourivale ostale da popiju svoju kafu da bi im prori75cale sudbinu iz olje, Jasin je as priao a as opet itao priu o dva siroeta iz narodnih pripovjedaka. Imao je obiaj da dio svog slogodnog vremena posveti itanju pria i pjesama, ne zato to bi osjeao da ima manjkavo obrazovanje, jer je tadanja osnovna kola postavljala ozbiljne zahtjeve, nego iz elje za razonodom i ljubavi prema poeziji i lijepoj rijei. Izgledao je, sa svojim krupnim tijelom i u irokoj, dugoj koulji, poput ogromne ljeine, premda taj njegov izgled s obzirom na godine, nije odudarao od njegovog punog, zagasitog lica, na kojem su se isticale crne, privlane oi, sastavljene obrve i senzualne usne. Iako je bio mlad, nije jo imao ni dvadeset i jednu godinu, itava njegova pojava je otkrivala muevnost i snagu. Kemal se prilijepio uz njega, hvatajui sve te zanimljive prie i ne prestajui da trai nove, bez obzira to je toliko dosaivao svom bratu svojom svakodnevnom upornou da zadovolji radoznalost i elje koje su mu raspaljivale matu. Meutim, Jasin bi ga brzo ostavio i okrenuo se razgovoru ili itanju, odgovarajui mu tek s vremena na vrijeme, kad bi on, kratkim upadicama, traio odgovore na svoja pitanja, koja su izazivala nova pitanja bez odgovora. Potom bi sa zavisu, upiljio pogled u brata, koji bi se okrenuo itanju koje e mu dati klju arobnog svijeta... Koliko ga je boljela nemo to sam ne moe da ita te prie i koliko ga je rastuivalo to to su mu one bile u rukama, to ih je po volji listao, ali nije bio u stanju da odgonetne njihove simbole i da kroz njih prodre u svijet snova i snovienja. Kemal je u toj Jasinovoj sposobnosti da ita nalazio podsticaj za svoju matu, koji mu je prireivao raznovrsne radosti i pobuivao e i patnju... 76 esto, je podizao pogled prema bratu i znatieljno ga pitao: - ta je bilo sposlije toga? - a ovaj bi mu otpuhnuo: - Ne gnjavi me svojim zapitkivanjem? Strpi se malo, ako ti ne ispriam danas, onda u sutra. Nita ga nije rastuivalo kao to ekanje sutranjeg dana, tako da mu je izraz sutra" postao pojam tuge. Nerijetko se dogaalo da se, poslije sijela, obrati majci s nadom da mu ona ispria ta se dogodilo poslije toga", ali ona nije znala tu priu o siroetu, kao ni druge prie koje je itao Jasin. Meutim, bilo joj je ao da ga odbije pa mu je priala prie o lopovima i demonima. Postepeno bi mu plijenila matu i time pruala neto utjehe. Nije bilo nimalo neobino da se on, prilikom sijela za kafom, osjeti izgubljen i zanemaren u krugu porodice, gotovo da se niko na njega ne osvre, da su se svi zabavljali svojim beskrajnim razgovorima, pa je pribjegavao raznim izmiljotinama da bi privukao njihovu panju makar i za tren. Zato se ubaci u razgovor, hrabro ih prikidajui i ree otrim, naprasnim tonom, poput kakvog iznenadnog pucnja, kao da se odjednom sjetio neeg vrlo znaajnog: - Kakav sam danas nezaboravan prizor vidio dok sam se vraao kui! Vidio sam djeaka kako skoi na papuicu tramvaja, udara konduktera i iskoi najveom brzinom. ovjek je potrao za njim, stigao ga i svom snagom udario nogom u stomak...

Djeak je preao oima preko njihovih lica da vidi uinak svojih reci, ali nije naiao ni na kakvo zanimanje. Primijetio je da ignoriu tu njegovu uzbudljivu priu i da su rijeeni da nastave svoj razgovor. tavie, vidio je kako 77Aia svojom rukom odvraa majino lice od njega, jer je ova eljela da ga saslua. Uz to, primijetio je podrugljiv osmijeh na licu Jasina, koji nije dizao oi sa knjige. Djeak prkosno i glasno nastavi: - Zatim je pao... Oko njega.se okupila masa svijeta, meutim, on je ve bio mrtav... Majka odvoji solju od usta i uzviknu: - O, dijete! Kae - mrtav? Majino zanimanje za njegovu priu ga je obradovalo i on usredsredi svu svoju snagu na nju kao to oajni napada usredsreuje svoju sangu na najslabiju taku vrstih zidina neprijatelja: - Da, mrtvog, svojim sam oima vidio krv kako lije... Fehmi ga osinu podrugljivim pogledom, kao da kae: Ja u ti navesti mnogo takvih pria" i upita podsmjeljivo: - Kae da ga je kondukter udario nogom u stomak? Odakle mu je onda tekla krv? Ugasi se pobjedniki plamen koji je bio bljesnuo u njegovim oima, dok je uspjevao da privue majinu panju i, umjesto toga, pojavi se zbunjena i gnjevna potitenost. Meutim, spasi ga njegova domiljatost, oi mu ponovo ivnue i on odgovori: - Kad ga je udario u stomak, pao je na lice i razbio glavu. Ne podiui pogled sa knjige, Jasin upita: - Ili mu je krv potekla iz usta, jer krv moe da udari na usta bez spoljne rane? Nemoj da se plai, tvoja uobiajena lana pria se moe na vie naina objasniti. Kemal se ljutio to ga brat utjeruje u la i kleo se najkrupnijim zakletvama da govoti istinu. Meutim, to se 78 izgubilo u gromkom smijehu, dubokom iz mukih, a visokom iz enskih grla, ali u jedinstvenoj harmoniji! Oglasi se i podrugljiva Hatidina narav: - Koliko u tebe ima rtava! Kad bi tvoje prie bile tane, niko u ulici Kazandija ne bi ostao iv... ta bi odgovorio pred bogom da te zbog tih pria pozove na odgovornost? Hatida je bila napada s kojim je on lako izlazio na kraj. Kao i obino, kad bi se suoio sa njenim zajedljivim rijeima, odgovorio je pokazujui na njen nos: - Odgovorio bih mu da je istina na nosu moje sestre... Sestra mu odgovori kroz smijeh: - Ima toga i kod tebe! Zar nismo jednaki u nevolji! - Ima pravo, sestro! - ree Jasin. Ona se okrenu prema njemu, spremna da ga napadne, ali je on preduhitri: - Jesam li te naljutio? Zato? Zar samo zato to sam-se glasno i otvoreno sloio s tobom? - Prisjeti se ti svojih mana, pa onda govori o tuim... - dobaci mu ona bijesno. On podie obrve kao da je zbunjen i ree: - Bogami, najvea mana je nitavna u odnosu na tvoj nos... Fehmi se pravio da ga prekorava: upita tonom koji je odavao da je on na strani dvojice napadaa: - to to govori, brate? Je li to nos ili zloin? Poto je Fehmi vrlo rijetko uestvovao u ovakvim bitkama, Jasin ga je oduevljeno doekao: - Oboje istovremeno. Pomisli na krivinu odgovornost koju e snositi onaj ko ovu nevjestu predstavi njenom zlosrenom mladoenji!Kemal se grohotom nasmija, poput

isprekidanog zvuka sirene. Majci, meutim, nije bilo milo to joj se ki nala pred tolikim napadaima. eljela je da vrati razgovor na poetak, pa mirno ree: - Te su vas gluparije udaljile od naeg razgovora. Priali smo o tome da li Kemal govori istinu ili la. Meutim, mislim da nema razloga da sumnjamo, im se on zakleo... Zaista, on se nikad lano ne zaklinje... Odjednom splasnu djeakova osvetnika radost. Iako su braa i sestre nastavili da se ale, on vie nije obraao panju na njih. Izmijenio je znaajan pogled sa majkom, a zatim se, uznemireno i zabrinuto, zamisli. Shvatio je ta znai lana zakletva, koliko moe da razgnjevi boga i bogougodnike. Posebno mu je bilo teko da se lano kune u Huseina, kojim je bio prosto opinjen. Meutim, esto je upadao u bezizlaznu situaciju, kao danas, iz koje se mogao izvui samo lanom zakletvom i u koju se nesvjesno uvaljivao. Ne, on nije mogao da se oslobodi zabrinutosti i uzenimirenosti, posebno kad se sjetio svog prestupa. Najvie bi volio da runu prolost iupa iz korijena i da zapone novu, istu stranicu. Pomisli na Huseina i kako je stajao pod minaretom njegove damije, koje se visoko izdizalo kao da mu vrh dodiruje nebo. Molio ga je ponizno da mu oprosti grijeh. Osjeao je sramotu kao da je uinio neoprostivo zlo svom najdraem. Dugo je bio utonuo u molitve i molbe, a potom poeo da se osvjeuje i slua razgovor oko sebe, kako o uobiajenim, tako i o novim stvarima, koje su meutim, slabo privlaile njegovu panju, pa se gotovo ponovo prepusti uspomenama iz dalje i blie prolosti porodice, o radostima i tugama 80 u susjedstvu, o neprijatnim situacijama, u kojima bi se nala njegova braa pred svojim silnim ocem. Uto se Hatida pobuni protiv ponovnog ironinog i zluradog opisivanja i analiziranja njenog izgleda. Iz svega toga djeak je doao do spoznaje, koja se iskristalisala u njegovoj mati kao neobina slika koja je nastajala pod veoma jakim uticajem agresivnog i osornog karaktera Hatidinog, koji ga prosto razdire, i blagog, trpeljivog majinog duha. Najzad se prenu i obrati panju na Fehmija koji ree Jasinu: - Posljednji Hindenburgov napad je bi veoma opasan, mogao bi ak biti odluujui napad u ovom ratu. Jasin je bio blizak nadanjima svog brata, ali dosta neupadljivo i ovlano. elio je, kao i on, da pobijede Nijemci, pa onda i Turci, da kalifat povrati svoju staru slavu, da se vrate Abas i Muhamed Ferid u domovinu. Meutim, on se ovakvim eljama bavio samo kad se o njima razgovaralo. Odmahujui glavom, ree: - etiri su godine prole kako mi ponavljamo iste ove rijei... - Svaki rat ima kraj - ree Fehmi s nadom i zabrinutou. -1 ovaj se rat mora zavriti. Ne mislim da e Nijemci biti poraeni. - To je ono to molimo boga da se ostvari. Meutim, ta misli ako bi Nijemci bili onakvi kako ih opisuju Englezi? A kad ga je sporenje razjarilo, on podie glas i uzviknu: - Vano je da se oslobodimo Engleza i da se vrati kalifat svojoj nekadanjoj veliini, da nam se otvori put... Hatida se umijea u razgovor: 6 Izmeu dva dvore; 81- Zato volite Nijemce kad su oni poslali cepelin da baca bombe na nas?

Fehmi je, kao i obino, tvrdio da su Nijemci ciljali na Engleze a ne na Egipane, zatim se razgovor prenese na Cepelinove balone, na priu o tome kako su oni ogromni, brzi i opasni, dok Jasin ne ustade i ode u svoju sobu da se obue, spremajui se za svoj uobiajen veernji izlazak. Ubrzo se vrati, spreman, dotjeran i elegantno odjeven. Krupnog tijala, zrele muevnosti i istaknutih brkova, inio se mnogo stariji nego to je bio. Pozdravi ih i krenu. Kemal ga je pratio pogledom koji je izraavao zavist zbog toga to je uivao u potpunoj, zanosnoj slobodi. Djeaku nije promaklo ni to to Jasina, otkako je postao inovnik u koli u ulici Kazandija, nisu pitali ni kad e ni kud e, ni kad e se vratiti, a i ostajao je koliko je elio. Kako bi to bilo divno i koliko bi ga inilo srenim kad bi odlazio i vraao se kad mu se svia, kad bi ostajao u drutvu dokle eli, kad bi svoje itanje, kad njim ovlada, sveo na anegdote i stihove. Onda iznenada zapita majku: - Hou li ja moi, kad se zaposlim, ostajati kao Jasin? ?: Majka se osmjehnu i odgovori: v? : f Jo je rano da ve o tome snije. ' On se durio: - Ali moj otac ostaje vani, ostaje vani i Jasin! ) < Majka zbunjeno podie obrve i proapta: - Najprije se strpi dok ne podraste i ne zaposli se! A dotle e i bog pomoi! Ali je Kemal bio nestrpljiv i upita: : - Zato se ne bi zaposlio sa tri razreda osnovne i Hatida ironino doviknu: .< - Da se zaposli sa manje od etrnaest godina? A ta e uraditi ako se upia na poslu? Prije nego to je uspio da se pobuni protiv sestre, Fehmi mu dobaci prezrivo: - Kakvo si ti magare! Zato ne razmilja da se upie na pravo kao ja? Jasina su teke prilike natjerale da osnovnu kolu zavri u dvadesetoj godini. Da nije tako bilo, on bi se do kraja kolovao... Zar ne shvata ljenjive, ak ni kako e nastaviti kao ja? 1 ''' :V > i' ! (,(X Kad su se Fehmi i Kemal popeli na krov kue, sunce tek to nije zalo. Djelovalo je kao bijeli, utihnuli disk, koga je napustila njegova ivost, nestala toplota i ugasio se arki plamen. Vrt na krovu, pokriven brljanom i jasminom, ve je bio u lakom sumraku, ali mladi i djeak produie na drugu stranu krova gdje nita nije spreavalo prodor posljednjih zraka svjetlosti. Zatim se nagnue prema zidu na susjednom krovu. Fehmi se penjao sa Kemalom na ovo mjesto za vrijeme zalaska sunca pod izlikom da s njim ponavlja gradivo na istom zraku, iako je novembarsko vrijeme ve postajalo prohladno, posebno u ovo doba dana. Zaustavi djeaka, okrenu ga leima prema zidu i stade prema njemu tako da je mogao da baci pogled na susjedni krov, a da se ne osvre na njega kad mu ustreba. Tamo, meu konopcima za ve, pojavi se djevojka od oko dvadesetak godina, zaokupljena kupljenjem suhog vea koji je slagala u veliku korpu. Iako se Kemal, kao i obino, glasno raspriao, ona nastavi svoj posao kao da nije ni primijetila dolazak neoekivanih posjetilaca. Neka nada ga je stalno u ovo vrijeme dovodila ovamo, ne bi li bar uhvatio njen pogled, ako se dogodi 84 da se zbog kakvog posla popne na krov. To nije bilo lako postii, to se vidi po rumenilu njegovog lica od velike radosti i silnog lupanja srca od ushienja. Odsutno je sluao svog mlaeg brata i kradomice pogledao nemirnim oima, dok se ona as pojavljivala a as

nestajala, ili bi se pokazivala ovim ili onim dijelom tijela, ve prema tome kako je kupila komade odjee i posteljine sa ileta. Djevojka je bila srednjeg stasa, istog svijetlog tena, crnih oiju, iji je pogled izraavao puni ivot, lakou naravi i toplinu. Meutim, njena ljepota kao i njegova burna osjeanja i doivljaj sree to je vidi, nisu mogli odagnati nemir koji mu se uvlaio u srce, slabiji kad je ona tu, a jai kad ostane sam. To je bilo posebno zbog hrabrosti kojom se ona izlagala njegovim oima, kao da on nije bio mukarac pred kojim treba da se krije takva djevojka, ili kao da je ona takva djevojka koja se olako pokazuje mukracima. esto se pitao zato, prestraena, ne pobjegne, kao i Aia ili Hati-da, kad bi se zatekle u slinoj situaciji. Kakva je to udna njena priroda koja je odvaja od ustaljene tradicije i svetih normi ponaanja? Zar on ne bi bio donekle mirniji kad bi pokazala neto od eljene srameljivosti, pa makar i na raun njegove neopisive radosti kad je vidi? Meutim, on se trudio da je opravda time to su bili dugogodinji susjedi i to su zajedno podrasli, a moda bili i naklonjeni jedno drugome. A onda je neprestano, u sebi, razgovarao i prepirao se s njom, dok ne bi osjetio izvjesno smirenje i zadovoljsto. Kako nije imao njenu odvanost, poeo je da je kradomice gleda sa susjednih krovova, da bi bio spokojan da ga nee spaziti, jer on sebi nije tek tako mogao dozvoliti da, kao mladi u osam85naestoj godini, narui nepovredivost susjeda a posebno najprijatnijeg meu njima, kao to je Muhamed Ridvan. Zato ga je stalno uznemiravalo osjeanje o ozbiljnosti njegovih postupaka i strah da otac sazna o tome, to bi bilo - katastrofa. Meutim, bijeg od ljubavi zbog straha nije nikakvo novo udo. Zato ga nita i nije moglo liiti njegovog zanosa niti ga otrgnuti od njegovih snova. Nastavio je da je posmatra dok se pokazivala i nestajala. Najzad, izmeu njih nije bilo nikakvih prepreka. Ona mu se poela posve pokazivati. Njene male ruke su se dizale i sputale, a njeni prsti su se stiskali i otvarali polako i leerno, kao da hotimino otee posao. To njeno ponaanje ga je, razapetog izmeu sumnje i nade, pogaalo pravo u srce. No, on se nije susprezao da se posve preda radosti, da poleti na njenim krilima tako da su mu i dua i srce veselo i radosno igrali i pjevali. Iako ona jo nikad nije podigla svoje oi prema njemu, njena pojava, zarumenjeli obrazi i izbjegavanje da ga pogleda, sve je to ukazivalo da ona duboko osjea njegovo prisustvo ili da se njegovo prisustvo odraava na njena osjeanja. U svojoj smirenosti i utanju, djelovala je potpuno staloeno, kao da to nije ona, ona koja iri radost i veselje u njegovom domu, kad doe u posjetu njegovim sestrama, ili ona iji glas i smijeh odjekuju po kui. Tad bi se on sakrio iza vrata svoje sobe, s knjigom u ruci, pravei se da ui ako bi ko naiao, a u stvari napregnuto hvatajui njen veseli i zvonki govor i smijeh, poto ih izdvoji izmeu ostalih glasova, koje je jedva primjeivao. Njegova panja je bila poput magneta koji iz raznolike smjese privlai samo gvoe. Ponekad bi je samo djelomino iskosa pogledao, prolazei kroz salon, a ponekad bi im se letimice sreli pogledi, ali su i oni bili 86 dovoljni da ga opiju i izbezume, kao da je primio strano znaajnu poruku od koje mu se zavrtjelo u glavi. Potajni pogledi u njeno lice ispunili su mu oi i duu. Iako su to bili letimini pogledi, kradomice, oni su mu plijenili duu i osjeanja, duboko i snano prodirali u njegovo srce. Njen pogled je nosio u sebi neto to dui, ispitivaki pogled nema. On je bio poput bljeska munje koja za kratko vrijeme sijevne, osvijetli iroke prostore i zaslijepi oi. Srce mu je bilo udesno opijeno, ali se nije oslobodio sjenke sjete

koja ga je pratila kao to vjetrovi hamsina* prate dolazak proljea. Nije prestajao da razmilja o etiri godine kolovanja i o tome koliko e se ruku dotle pruiti da ubere ovaj zreli plod. Da atmosfera u kui nije bila tako zategnuta, da mu vrat nije stezala gvozdena oeva aka, on bi mogao da potrai krae puteve da umiri svoje srce. Ali, stalno se plaio da otkrije svoje nade i da ih izloi grubim oevim pogrdama, koje bi ih unitile i rasprile. Pogledajui preko glave svog brata, pitao se kakve li se misli roje u njenoj glavi. Zaokuplja li je ita, osim kupljenja komada odjee sa konopca? Zar jo ne osjea ta ga dovodi ovamo iz veeri u veer? Kako njeno srce prima ovu smjelu naklonost s njegove strane? Zamiljao je sebe kako prelazi preko zida krova i upuuje se tamo gdje se ona nalazila u mraku. Jednom ju je zamiljao kako ga oekuje na sastanak, drugi put kako pobjee, iznenaena njegovom pojavom. Zatim je zamiljao ta e se kasnije dogoditi, kakva e mu se izjava, alba i prijekor oteti, kakvi e zagrljaji i poljupci poslije svega toga uslijediti... Vrui proljeni vjetrovi u Egiptu. 87Meutim, sve su to bila matanja i snatrenja i on je, po svom vjerovanju i odgoju, najbolje znao koliko su ona isprazna i nemogua. Vladala je potpuna tiini, ali je to bila naelektrisana tiina koja je gotovo progovarala bez glasa. ak se i u Kemalovim sitnim oima pojavi zbunjen pogled, kao da se pita ta znai ova neobina napetost koja izaziva, njegovu znatielju, ali bez uspjeha. Na kraju strpljenja, on uzviknu: - Nauio sam rijei... Hoe li me posluati? Fehmi se prenu na njegov glas, uze od njega svesku i poe da ga ispituje. Onda mu pogled pade na jednu drugu rije koja itekako odjeknu u njemu. On ga hotimino glasno upita ta ona znai: - Srce...!!? Djeak odgovori sriui slovo po slovo, dok je Fehmi osmatrao odjek te rijei na njenom licu, zatim ponovo upita: - Ljubav...? , ; Kemal se malo zbuni, zatim se usprotivi: - Ta se rije ne nalazi u svesci... Fehmi se osmjehnu: - Ali ja sam ti je vie puta spomenuo i trabalo je da je zapamti...! Djeak namrti elo, kao da time eli da ulovi rije koja mu je pobjegla. No, brat nije ekao rezultat njegovog napora i nastavi da ga ispituje jednako glasno: - Brak...? Tad mu se uini da se na njenim usnama pojavi blag osmijeh, pa mu srce zalupa jo bre i jae. Ispuni ga osjeanje trijumfa, jer je najzad uspio da joj prenese elektrini naboj koji je gorio u njegovoj dui. Ali, pitao se on, zato li je ona reagovala tek na ovu rije, je li to zato to joj se prethodne rijei nisu dopale ili zato to je ova posljednja prva dola do njenih uiju? Odjednom, Kemal se pobuni, zamoren uenjem: - Ove rijei su jako teke... U srcu je povjerovao nevinim rijeima svoga brata, koji ga podsjetie na njegov poloaj. Njegova usplamtjela radost govoto posve splasnu, htjede da neto kae, ali je ugleda kako se nagnula nad korpom, uzela je, krenula prema zidu uz krov njegove kue i stavila je na njega. Zatim je poela rukama da pritie ve u kropi. Bila je sasvim blizu njega. Da je htjela, izabrala bi drugo mjesto pored zida, ali je ona, izgleda namjerno, stala prema njemu licem u lice. Srce mu ponovo poe ivo i snano udarati. Osjetio je kako mu ivot

prua jedno novo, dotle nepoznato iskustvo, slatko, prijatno, puno ivotne radosti. Ali ona, tu blizu njega, nije dugo ostala. Brzo je podigla korpu i krenula prema vratima krova, minula pored njega i izgubila se. Dugo je gledao u ta vrata, ne obraajui panju na brata, koji se i dalje alio na teke rijei. Zatim osjeti elju da ostane sam i uiva u novim doivljajima ljubavi. Pogleda naokolo i, kao da se odjednom zaudi to se ve smrklo, promrmlja: ;, - Vrijeme je da se vratimo... ;- {') 1 ,\XI Prepustivi sobu za uenje Fehmiju, Kemal je uio u salonu, da bi bio blie majci i sestrama. Ovo njihovo sijelo je bilo produetak sijela uz kafu. Meutim, ono je bilo ogranieno na ene i njihov posebni razgovor, u kojem su, uz svu njegovu ispraznost, nalazile nezaboravni uitak. Sjedile su, kao obino, jedna uz drugu, kao kakvo troglavo tijelo, dok je Kemal sjedio prekrtenih nogu naspram njih. Drao je otvorenu knjigu na krilu, as je itao a as opet zatvarao oi da naui gradivo napamet. S vremena na vrijeme se zabavljao, pogledajui u njih i sluajui njihov razgovor. Fehmi je nevoljno prihvatio da djeak ponavlja svoje lekcije izvan njegove kontrole. Meutim, djeakov uspjeh u koli omoguio mu je da izabere mjesto gdje je elio da ui. Njegova marljivost je bila jedina njegova vrlina, a da nije bio onako nevaljao u drugim stvarima, zasluio bi ak i oevu podrku. Ali, uz svu njegovu marljivost i uspijeh, nailazili su mu asovi dosade, kada je osjeao da ga rad i red gnjave, tako da je zavidio majci i sestrama to su toliko bezbrine, zadovoljne i spokojne. Ponekad je u sebi poelio da i mukarci na ovom svijetu imaju srenu sudbinu ena, ali je to bivalo samo u rijetkim 90 trenucima, kada ipak nije mogao da zaboravi privilegije koje je esto uivao time to se pred njima nadugo hvalisao i pravio vaan, s razlogom ili bez razloga. Nije se rijetko dogaalo da ih svojim izazovnim tonom upita: - Koja od vas zna prestonicu Kaplanda? Ili: ! - Kako se kae mladi" na engleskom? Aia bi uljudno utala, dok je Hatida samo potvrivala svoje neznanje, a zatim mu se suprotstavljala govorei: - Te zagonetke su samo za onoga ko ima glavu kao ti! A majka mu je odgovarala sa naivnim uvjerenjem: - Kad bi me uio te stvari kao to me ui vjeri, znala bih ih kao i ti. Naime, njegova je majka pored svoje smjernosti i blagosti, bila vrlo ponosna na svoje tradiocnalno obrazovanje koje je naslijedila od mnogih ranijih generacija. Nije smatrala da joj je potrebno neko vee znanje ili da ima nekog novog znanja koje zasluuje da se pridoda njenom obrazovanju iz oblasti religije, istorije i medicine. Ona je utoliko bila uvjerenije u to, to je to znanje primila od oca ili u kui u kojoj je podrasla. Otac joj je spadao u svetenike koji su, zato to su znali Kurban napamet, imali poasno mjesto kod boga. Nije bilo mogue da njegov nauk zamijeni drugim naukom, ak i kad ne bi glasno izraavala svoje miljenje o onome to se govorilo djeci u kolama. Bila je u velikoj nedoumici jednako kako da to objasni ili da dopusti da se to tumai omladini. Meutim, nije se suoila sa ozbiljnijim neskladom izmeu onoga to je pruano djeaku u vezi sa vjerom i onoga to je ona o tome znala. Kako se kolska nastava svodila uglavnom na

91uenje kubanskih molitvi, na njihovo tumaenje i objanjavanje osnovnih vjerskih naela, ona je mogla da mu pria predanja koja su, po njenom uvjerenju, bila nedjeljiva od istinske vjere i njene sutine, tavie, moda je u njima svagda vidjela istinsku vjeru i njenu sutinu. Sva su se odnosila na udotvorna djela profeta, njegovih saboraca i posveenih ljudi, zatim na razliite zapise koji su titili od zlih duhova, gmazova i boletina. Mladi joj je vjerovao i prihvatao te prie jer su dolazile od njegove majke, i jer su bile nove po sadraju i nisu bile u suprotnosti sa njegovim kolskim znanjima iz vjeronauke. Povrh svega toga, nain miljenja njegovog vjerouitelja nije se, kako se inilo iz njegovog povremenog preopirnog izlaganja, uopte razlikovalo od naina miljenja njegove majke. Dalje, njega su plijenile te legende kakve nije mogao uti na suhoparnim asovima u koli, pa su majine prie spadale u njegove najsrenije dnevne trenutke, pune zadovoljstva i mate. to se tie stvari izvan iste vjere, u njima je nerijetko dolazilo do njihove meusobne raspre. Tako su se jednom sukobili oko pitanja Zemlje: da li se ona vrti oko sebe u vasioni ili se uzdie na glavi bika. Kad je vidjela da je nepopustiljiv, povukla se, pravei se kao da se predaje, ali se prokrala u Fehmijevu sobu i upitala ta je tano o biku koji nosi zemlju i da li je jo uvijek nosi. Mladi je smatrao da je bolje da joj ugodi i da joj odgovori jezikom koji joj je mio, pa joj ree da Zemlju dre boija mo i mudrost. ena se vrati zadovoljna i obradovana, ali to joj nije izbilo iz glave onog velikog bika. Meutim, Kemal nije volio da sjedi s njima i ui iz elje da bi se havalisao svojim znanjem ili iz ljubavi prema ovakvim raspravama, nego je, 92 T u stvari, svim svojim srcem elio da bude s njima, pa ak i kad ui. Gledajui ih, osjeao je naizmjernu radost. Ovu majku je volio vie nego ita na svijetu i nije mogao zamisliti da ijednog trenutka bude bez nje. Isto tako i ovu Hati-du, koja u njegovom ivotu igra ulogu druge majke, uprkos zajedljivosti njenog jezika i otrom karakteru, kao i Aiu koja, iako se ne trudi mnogo da pomogne drugima, ipak ga veoma voli, to joj on jednako uzvraa, dotle da ne popije ni gutljaj vode iz zemljanog vra a da je ne pozove da popije prije njega, da bi stavio svoje usne gdje su bile njene svjee sone usne. Sijelo je protkalo kao i svake veeri. Kad je bilo blizu osam sati, djevojke ustadoe, pozdravie majku i odoe u svoju spavau sobu. Tada djeak pouri da naui svoju lekciju, zavri je, uze knjigu iz vjeronauke, pree uz majku na suprotni otoman i ree joj pobuujui njenu znatielju: - Danas smo sluali tumaenje jednog velikog kubanskog poglavlja koje e ti se veoma dopasti... ena se sjedei uspravi i ree ozbiljno i dostojanstveno: - Svaka boja rije je velika... Obradovao se zbog njenog zanimanja, uzbudilo ga je osjeanje radosti i ponosa koje je doivljavao samo za vrijeme ove posljednje dnevne obuke. Zaista, u ovoj vjerskoj obuci nalazio je vie razloga za sreu. Barem u polovini te obuke on je bio u ulozi uitelja i nastojao je, koliko god je mogao, da oponaa lik svoga uitelja, njegove pokrete i njegovo osjeanje nadmonosti i snage. U drugom dijelu obuke uivao je u sjeanjima i predanjima koje mu je priala majka, a u oba dijela ona ga je opinjavala. 93Kemal pogleda u knjigu rutinski, zatim izgovori: ,,U ime milostivog, premilostivog boga! Bio sam nadahnut i sluao grupu demona koji su rekli: uli smo udesni Kur'-an,

koji upuuje na razum. Povjerovali smo u njega i u jedinog boga." Kad je zavrio taj odlomak, u majinim oima se osjeti kolebanje i dvojba s obzirom da ga je upozoravala da ne spominje ime demona i zlih duhova da bi odagnao zla, od kojih se neka spominju radi zastraivanja a druga preuuju, iz prevelikog opreza i straha. Nije znala kako da postupi dok je on izgovarao jedno od ta dva opasna imena iz jednog asnog poglavlja, ak nije znala kako e ga sprijeiti da ga zapamti ili ta da uini ako je, kao obino, pozove da ga zajedno naue napamet. Djeak je na njenom licu proitao ovu dvojbu. Obuze ga neka vragolasta radost. Ponovo je poeo da ponavlja opasnu rije, posebno naglaavajui izgovor svakog glasa. Vidio je kako je zbunjena i oekivao da se najzad dobrostivo rijei na neku vrstu isprike. No, ona iako sasvim zbunjena, ostade utei, a on nastavi da joj prenosi tumaenje poglavlja kako ga je uo i zavri: - Eto, vidi da su i demoni sluali Kur~an i vjerovali u njega. Moda i ovi nai spadaju meu demone muslimane, inae ne bi nas potedjeli itavo ovo vrijeme. ena, nekako nezadovoljno, ree: - Moda su... Ali, mogue je da meu njima ima i drugih, pa je dobro da im ne spominjemo imena. - Ne treba se plaiti njihovog imena... Tako kae na uitelj. ena ga prijekorno pogleda: - ak i kad je ime demona unutar asnog Kurbana? 94 Osjetila se poraenom njegovim pitanjem, ali je morala da kae: - Svaka bozi ja rije je blagodat! Kemal je tim bio zadovoljan. Nastavi razgovor o tumaenju spomenutog poglavlja: - Na uitelj takoe kae da su im tijela od vatre. Sad je ve bila dobrano uzdrmana, pomoli se bogu za pomo i nekoliko puta spomenu njegovo ime. Kemal, pak, nastavi: - Pitao sam se da li e ti demoni muslimani ui u raj, a on mi odgovori - da. Onda sam ga opet pitao: kako e ui u raj sa svojim tijelima od vatre, a on mi otro odgovori da bog moe sve... - Neka mu je uzviena mo! Djeak se paljivo zagleda u nju i upita je: - Ako se s njima sretnemo u raju, zar nas nee opritt svojom vatrom? ena se osmjehnu i ree potpuno uvjerena: - Nema tu nikakve ozljede ni straha... Djeak je negdje odsutno lutao, a onda iznenada upita majku, mijenjajui tok razgovora: - Hoemo li svojim oima vidjeti boga na drugom svijetu? Majka odgovori sa istim onim punim uvjerenjem: - U to se ne moe sumnjati. U njegovom odsutnom pogledu bilo je neke udnje poput traka svjetlosti u sumraku. Pitao se kada e vidjeti boga i kako e on izgledati. Ponovo i iznenadno upita majku: - Boji li se moj otac boga? ; *;)< m Zateena, ona mu negodujui odgovori: - Kakvo udno pitanje? Sine, tvoj otac je vjernik, a vjernik se boji boga.

Maui zdvojno glavom, djeak ree priguenim glasom: - Mislim da se moj otac nieg i nikog ne boji... ena prijekorno uzviknu: - Bog ti oprostio... Bog ti oprostio... On se za svoje rijei iskupljivao blagim osmijehom, a zatim je pozvao da naui novo poglavlje. itali su ga i ponavljali zajedno, reenicu po reenicu. Kad su se ve bili umorili, djeak ustade i poe u spavau sobu. Majka ga je pratila dok se nije uvukao pod pokriva na svom krevetiu, zatim stavi dlan na njegovo elo i izgovori molitvu Stolica", nagnu se prema njemi i utisnu mu poljubac na obraz. On je zagrli i uzvrati joj dugim poljupcem iz dubine svog mladog srca. Uvijek ga se teko oslobaala kad ga je uvee pratila na spavanje, jer je on koristio svu svoju vjetinu i lukavstvo da je to due zadri uz sebe, ako je ve ne moe zadrati dok ne utone u san na njenim rukama. Najbolji nain da ostvari svoj cilj bio je da zatrai od nje da mu, im dovri molitvu Stolica"*, govori neku drugu, zatim treu. A kad mu se ona, izvinj avaj ui se, osmjehne, on pone da je preklinje da ostane, objanjavajui to svojim strahom da ostane sam u sobi ili nemirnim snovima koji se mogu odagnati samo molitvama. Ponekad je toliko bio uporan i toliko se vezao za nju da se to graniilo sa boleu, ali on u tome nije vidio nikakvo nasilje, nego je bio duboko uvjeren da je to tek 96 neznatno koritenje jednog od njegovih svetih prava, koja su na najgori nain bila pogoena kad je nepravedno i nasilno odvojen od svoje majke i doveden u ovaj poseban krevet u sobi sa braom. S kolikom se tekom tugom sjea bliske prolosti, kad su njih dvoje spavali zajedno, kad je tonuo u san na njenoj ruci, dok mu je ona svojim tihim glasom aptala na uho prie o prorocima i bogougodnicima i kad ga je san savlaivao prije no to bi se otac vratio sa nonog izlaska a nestajao kad ovaj ustane i poe u kupatilo. Ostajao je sam sa svojom majkom, nikog drugog na svijetu nije bilo osim njih dvoje. Zatim, slijepa za njega neshvatljiva sudbina ih razdvoji. Posmatrao ju je da vidi kako je ona sve to primila. Zaudio se kako ga je ohrabrila, slaui se sa tom promjenom i estitavi mu, govorei: - Sad si postao mukarac, ima pravo na svoj poseban kravet. Ko je rekao da je njemu drago da bude mukarac ili da eli da ima svoj poseban krevet? Iako je svoj prvi samostalni jastuk nakvasio suzama i iako je upozorio majku da joj do kraja ivota nee oprostiti, ipak se nije usudio da se prikrade svom starom leaju, jer je znao da iza te nasilnike i nepravedne promjene stoji neopoziva volja njegovog oca. Zbog teke tuge koja mu je pri tiskala ak i snove, bio je bijesan na majku, ne zato to nije mogao da bude bijesan na oca, nego zato to je ona bila posljednja osoba za koju bi mogao pomisliti da e mu iznevjeriti nade. No, ona je znala kako e ga odobrovoljiti i polako ga vratila dobrom raspoloenju. Potrudila se da ga u poetku ne ostavlja sve dok ne utone u san. Govorila bi mu: 7 Izmeu dva dvorca 97- Nismo se, kao to tvrdi, razdvojili, zar ne vidi da smo zajedno? Uvijek emo ostati zajedno, razdvojie nas samo san, koji nas je razdvajao i kad smo bili u istom krevetu. Sada vie njegova oseanja nije prekrivala tuga zbog ovih uspomena, spokojno se predao novom ivotu. Ipak, nije je putao da ode sve dok ne iscrpi svu svoju vjetinu da je zadri to due, stisnuvi je vrsto i strasno za ruku kao to dijete stisne igraku koju mu druga djeca hoe da otmu. Govorila mu je iznad glave kubanske molitve, dok ga ne obuzme

drijeme, tada bi ga pomilovala blagim osmijehom, napustila sobu i uputila se u susjednu, lagano otvorila vrata i pogledala prema krevetu koji se nazirao u mraku na desnoj strani i tiho upitala: - Jeste li zaspale? Hatidin glas joj odgovori: - Kako u zaspati kad hrkanje gospodine Aie ispunjava itavu sobu! Zatim zau sanjivi Aiin glas: - Niko nikad nije uo moje hrkanje! Ali ona svojim neprestanim brbljanjem meni ne da da spavam. Tada je majka rekla prijekorno: - ta je sa mojim savjetom da prestanete sa brbljanjem dok ne zaspite! Zatvorila bi vrata i otila do sobe za uenje, lagano zakucala na vrata, otvorila ih, promolila glavu i, smijeei se upitala: - Mladi gospodine, treba li ti ta? Fehmi bi podigao glavu s knjige i zahvalio joj se veselim i prijatnim osmijehom. Onda bi ona pritvorila vrata 98 i udaljila se, molei se za uspijeh i dug ivot svoga sina. Zatim bi prela preko salona do vanjskog hodnika, popela se stepenicama na gonji sprat, gdje se nalazila gospodinova spavaa soba, upuujui ispred sebe kubanske molitve. .1.1 <-'.' " "' '-.-; '.ft .'S'ff V.t; XII Kad je Jasin napustio kuu, prirodno, znao je kuda e se uputiti kao i svaku vee, ali je djelovao, kao obino kad krene ulicom, kao da ne zna kuda e. Imao je obiaj, kad poe, da se kree polagano, mirno, smireno, uobraen u svojoj oholosti i otmjenosti, kao da ni jednog trenutka nije smetao s uma da ima ovo tako snano tijelo i tako ivotno muevno lice, tako brino dotjerano odijelo, sve do metlice od slonovae koja mu je i ljeti i zimi bila u rukama, zatim visokog, nadesno nakrivljenog fesa, gotovo da mu dotakne obrvu. Takoe je imao obiaj da, kad krene, podie pogled a ne glavu , prema zavjesama prozora ne bi li moda... Tako, kad god bi proao nekom ulicom, osjetio bi na kraju neto kao vrtoglavicu, toliko je pokretao oi na sve strane, jer je neizljeivo bolesno prodirao pogledom ene na koje je nailazio. Pomno ih je zagledao kad mu prilaze i jo pomnije ih pratio s lea kad se udaljavaju. Postajao je nemiran poput uspaljenog bika, prosto bi se zaboravio, tako da vie nije ni prikrivao svoje namjere. To su, tokom vremena, primijetili ika Hasanein, brico, hadija Dervi, prodava lea, mljekar Fuli, prodava sokova Bajumi te Abu Seri sa rotilja i drugi. Neki su se alili na njegov raun, a neki su mu to zamjerali. Ipak, susjedski odnosi i ugled gospodina Ahmeda Abduldevada doprinijeli su da mu se to oprosti i ne uzme za zlo. Njegova silna ivotnost bila je takva da ga je svega obuzimala, ne dajui mu ni trenutka mira i odmora. Stalno je osjeao prisustvo njenih plamenih jezika u svom tijelu, u svojoj dui i srcu. Kao da je ta njegova snaga bila neki demon koji ga je uzjahao i usmjeravao kuda je htio, ali ga se on nije plaio niti mu je smetao, pa nije ni elio da ga se oslobodi. Dapae, elio je da jo vie bude uz njega. Meutim, njegov bi se zao duh brzo izgubio i pretvorio u dobrog anela im bi se mladi pribliio oevom duanu. Tad bi mu se pogled smirio i hod uspravio, a on bi se uljudno i smjerno kretao i koraao, ne obraajui ni na ta panju. Kad bi prolazio pored vrata duana, osvrnuo bi se unutra i vidio mnotvo

ljudi, ali bi se njegove oi srele jedino sa oima njegovog oca koji je sjedio za svojim stolom. Sin bi se s potovanjem naklonio, uljudno podiui ruku, a otac bi mu s osmijehom odgovorio. Mladi bi produio svojim putem, zadovoljan oevim osmijehom, kao - da je stekao besprimjernu blagodat. U stvari, oeva uobiajena strogost, iako se osjetno promijenila otkako je mladi posto dravni slubenik, ipak je u njegovim oima i dalje bila stanovita strogost, ublaena taktinou, tako da mladia nije jo napustio onaj njegov nekadanji strah koji mu je ispunjavao srce dok je bio uenik, niti se oslobodio osjeanja da je on sin, a onaj drugi otac. Tako krupan, i dalje je bio pred ocem sitan poput ptieta, koje zadrhti od pada svakog kamenia. im se udaljio od oeva duana i izbivao od njegova pogleda, ponovo 100 101je bio kooperan, ohol, ponovo su mu oi titrale na sve strane, ne razlikujui prave gospoe od prodavaica hurmi ili pomarandi, jer je njegov demon, koji ga je jahao, potpuno bio obuzet enama i podjednako bio zadovoljan i otmjenim i prostim meu njima. Tako prodavaice hurmi i pomorandi, na primjer, iako su po boji koe i prljavtini, bile sline zemlji na kojoj su sjedile, nisu ponekad bile liene i neeg lijepog na sebi, kao to su bujne grudi ili krupne podvuene oi. ta e vie od toga! Zatim se uputi prema Sagi, pa onda prema Guriji, okrenu ka kafani gazda Alija na uglu Sanadikije. To je bio neki poluduan, srednje veliine, sa vratima prema Sanadikiji i oknom sa reetkama, koji je gledao na Guriju. U uglovima su bile poredane klupe. On sjede na svoje ve sedmicama omiljeno mjesto i narui aj. Sjeo je tako da je lako i neupadljivo mogao da uputi pogled na okno, a onda dalje na prozori na kui s druge strane ulice. Izgleda da je to bio jedini prozor, meu drugim zatvorenim prozorima, koga niko nije skroz zatvorio. Taj prozor je pripadao stanu pjevaice Zubejde, ali ona nije bila predmet njegove znatielje, jer bi do nje imao nekoliko etapa ludosti, koje bi morao strpljivo i uporno da prevali, nego je vrebao da se pojavi Zenuba, sviraica na lutnji i tienica pjevaice i zvijezde bljetavog podij uma. Otkako se zaposlio kao dravni inovnik, imao je ve toliko uspomena koje su dole poslije dugotrajnog prisilnog odricanja, koja je trpio u strahu od svog stranog oca. Od tada se, poput silnog vodopada, otisnuo i razletio po podzemlju Ezbekije, uz sva provociranja vojnika koje je vihor rata bacio u Kairo. Zatim se pojavie Australijanci, pa je morao da se lii 102 i svojih omiljenih mjesta za dokolicu, bjeei od njihove grubosti i osionosti. Kretao se besciljno, kao lud, po uskim uliicama svoje etvrti. Najvie u emu je mogao nai neto zadovoljstva bila je kakva prodavaica pomorandi ili ciganka, koja je proricala sudbinu, dok jednog dana nije vidio Zenubu i, ushien, pratio je do njene kue. Vie puta joj se pribliavao, ali jedva da je postigao ita to bi ga obradovalo. Ona je bila ena, a svaka ena je za njega poeljna. No, ona je pored toga bila i lijepa, pa ga je prosto zaluivala. Ljubav je za njega bila samo ona puka, slijepa pouda ili ona koja je na dohvat ruke. To je najvie to je upoznao u ljubavi. Poe da pogleda kroz reetke u prazan prozor tako nestrpljivo i nervozno da se posve zaboravio i nesvjesno srknuo vru aj, oprio se i bolno zadahtao. Zatim je vratio au na uti posluavnik, kradomice pogledajui none goste, iji ga je glasni razgovor uznemiravao kao da je taj razgovor kriv to se on oprio i kao da je on uzrok to se Zenuba ne pojavljuje na prozoru. Gdje li je, prokletnica?

Namjerno se krije! Sigurno zna da sam ovdje. Moda me je vidjela kad sam dolazio... Ako hoe da se do kraja poigrava sa mnom, bie to jo jedan od dana u kojima izgaram." Nastavio je da kriom posmatra ljude koji su tu sjedili i ispituje da li ga je ko od njih primijetio. Meutim, svi su oni bili zabavljeni svojim beskrajnim razgovorom. Umiri se i ponovo upravi pogled ka eljenom cilju. Ali, njegova razmiljanja prekinue sjeanja na dananje nevolje, koje su ga snale u koli, kad je nadzornik posumnjao u dobavljaa meda i preduzeo istragu u kojoj je uestvovao i on kao slubenik kole. Potom se nekako opustio u radu, pa ga je nadzornik dobrano izgrdio, to 103mu je pokvarilo raspoloenje sve do kraja dana. Razmiljao je da se poali ocu na nadzornika, ta oni su bili stari prijatelji, ali se plaio da mu otac ne bude stroiji od nadzornika. Odbaci te glupe misli, gotovo je sa kolom i nadzornikom, prokleti da su! Dosta mi je i ono to me snalazi od one prepredene lisice koja nee ni da me pogleda." Uto ga obuzee pusti snovi, koji su se tako esto javljali na pozornici njegovih tlapnji, dok se zanosio nekom enom ili prebirao uspomene o njoj, to mu je stvaralo posve lakomisleno osjeanje kao da svlai kakva tijela, ostavljajui ih gola, kao to ih je bog stvorio, ne izuzimajui ni sopstveno tijelo. Potom bi se snovi uputali u razne igrarije, od kojih se nikako nije mogao zatititi. Meutim, jedva to se uljuljkao u te snove, trgnu ga glas vozaa koji je podvikivao na svog magarca. Pogleda u pravcu glasa i spazi dvokolicu koja je stajala pred kuom umjetnice. Pitao se da li je dvokolica dola da preveze lanove trupe na neku svadbu? Pozva momka iz kafane, plati mu raun i spremi se da svakog pogodnog asa krene. Poslije nekoliko trenutaka ekanja i osmatranja, otvorie se vrata i pojavi se jedna ena iz trupe, vodei jednog slijepog ovjeka, odjevenog u ogrta i kaftan, sa crnim naoarima i citrom pod pazuhom. ena se pope na dvokolicu, uze citru i prihvati slijepca za ruku. Voza mu pomoe s druge strane, te se on pridrui eni i sjedoe jedno uz drugo na prednji dio kola. Za njima je odmah dola druga ena, nosei def, a onda trea, drei zaveljaj pod pazuhom. Sa svojim laganim, pamunimm ogrtaima, djelovale su kao otkrivene, a osim vela, na licu su nosile razne drangulije ivih boja, pa su vie naliile na slatke licitarske lutke. Zatim, 104 ta sad? Najprije, je uzdrhtala srca i uagrena pogleda, ugledao lutnju kako se pomalja kroz vrata u crvenoj futroli, a onda se pojavi i Zenuba. Podignuti rub njenog ogrtaa na vrhu glave otkrivao je grimiznu maramu sa arenim resama, pod kojim su sjala dva crna, nasmijana, vragolasta oka. Priblii se dvokolici i prui ruku sa lutnjom, koju prihvati jedna od ena, a onda podie nogu i stavi je na vrh toka. Jasin je krivio vrat i gutao pljuvaku. Spazi nabor njenih arapa, zategnutih iznad koljenja, na bedru koje se, isto i slatko, pojavi kroz rese haljine narandaste boje. Ah, kad bi ova moja klupa potonula u zemlju bar jedan metar, boe! Jest joj lice smee, ali joj je skriveno tijelo - blistavo bijelo... A stomak... Oh, boe!" Zenuba poloi ruke na dvokolicu, podie se, pope se na koljenima na rub kola i polako se etvoronoke uvue. ,,O blagi boe, blagi boe... Oh, kad bih bio na tim kunim vratima! Ili bar u duanu Muhameda Tarabiija... Vidi pasijeg sina, kako damu" prodire oima... Kako bi mi pristajalo da se danas nazovem Muhamed Osvaja! Blagi boe, pomozi!" Polako je ispravljala lea, digla se i stala u kolima, raskrilila ogrta, uzela ga za dva kraja i poela da ih dugo istresa poput ptice koja lepee krilima. Potom ga vrsto i tijesno omota oko svoga tijela, otkrivajui pri tom njegove fine oblike, a naroito sjajnu, zaobljenu stranjicu. Onda sjede u zadnji dio dvokolice, pa joj bokovi, pod teinom tijela, legoe lijevo i desno poput jastuka! Jasin se

die, napusti kafanu i stie kola koja su upravo krenula. Pratio ih je polako, ubrzano diui i kripei zubima od silnog uzbuenja. Kola su se kotrljala lagano, ljuljajui se tromo, a ene su se na njima, kao i ona, ljuljale i zanosile lijevo 105i desno. Mladi usredsredi panju na jastuk" sviraice, zanosei se za njom tamo amo, pa mu se uini kao da plee. Tama se ve zavlaila u tijesnu uliicu. Sve vie duana se zatvaralo. Veina prolaznika su bili ljudi koji su se, umorni, vraali s posla svojim kuama. U toj tami i u masi tih ljudi Jasin je mogao slobodno i bezbjedno da posmatra i sanja. Boe, neka ova ulica nikad nema kraja, niti ovaj ivi ples zavretka... Kakva kraljevska guzica! Ni suvie tvrda, ni suvie mekana! Gotovo da ovakav oajnik golim okom osjeti njenu svjeinu i njenu silinu. Pa ovaj udesni procjep koji je polovi, gotovo da na tom mjestu progovara ogrta. Skriveno je mnogo izazovnije. Ja sad shvatam zato neki ljudi obave i dvije molitve na koljenima prije no to priu nevjesti... Zar ova nije kube? Da, a pod kube-tom - bogougodnik. A ja sam jedan od onih koji su opsjednuti tim bogougodnikom. O boe, o nepravde!" On se na-kalja kad su se kola pribliavala kapiji Muteveli. Zenuba se osvrnu i vidje ga. Zatim mu se uini, dok je vraala glavu, da joj je na usnama bljesnuo veseli predznak osmijeha. Srce mu snano zalupa a duom mu prostruji radosna, topla opijenost. Kola projurie kroz kapiju Muteveli i okrenue nadesno. Tada je mladi morao da odustane od praenja dvokolice, jer je izbliza vidio ukrasna svjetla i razdraganu masu. Malo se povue, ali je i dalje gledao u sviraicu. Posmatrao ju je poudno dok je silazila, uputivi mu jedan objeenjaki pogled. Ona se zatim uputi prema kui mlade i izgubi iza vrata, doekana gromkim i radosnim kliktanjem. Uzdahnu duboko i nemirno. Nije znao ta da radi, kuda da krene. Ti Australijanci, bog ih prokleo! Gdje si ti, Ezbekijo, da ti kaem ta me titi 106 i alosti, da mi prui malo utjehe i smirenja!" Zatim se vrati natrag, mrmljajui: Za vjenu utjehu, ka Kustaki-ju." Jedva da je izgovorio ime grkog piljara a glava mu se prosto orosi znojem, od silne elje da neto popije. ene i vino su se u njegovom ivotu dopunjavali i isprepletali. Tako je u drutvu ene prvi put okusio pie koje je, vremenom, postalo jedno od njegovih zadovoljstava. Meutim, on im, piu i enama, nije dopustio da se uvijek veu jedno s drugim. Mnoge noi je provodio bez ena, pa je svoju patnju morao da utai piem. Kako je vrijeme odmicalo, a navika postajala sve jaa, postao je strastan privrenik pia. Vratio se istim putem kojim je i doao. Uputi se ka piljarnici Kustakija pri vrhu Novog puta. Bila je to velika radnja, iji je spoljni dio bio piljarnica a unutranji -krma, dok su izmeu njih bila mala vrata. Stade na ulaz, mijeajui se sa muterijama i posmatrajui ulicu da se ne bi otac zatekao tu negdje, a onda se uputi ka malim unutranjim vratima. Meutim, jedva da je kroio, kad pred sobom ugleda ovjeka koji je stajao pred vagom, a sam gospodin Kustaki mu je mjerio neki veliki paket. Mahinalno okrenu glavu prema njemu i odjednom mu se lice smrai a tijelom proe snaan drhtaj. Srce mu se stisnu od uasa i odvratnosti. Nije izgled ovjeka bio takav da izazove ova neprijatna osjeanja. Bio je u estoj deceniji ivota i nosio iroki ogrta i almu. Brkovi su mu bili bijeli. Djelovao je smireno i dostojanstveno. Jasin je, meutim, produio svoj put, uznemiren kao da bjei da ga ovjek ne bi ugledao. Neto snanije odgurnu vrata krme i ue. Osjeao je kao da se tlo kree pod njim. 107XIII

Baci se na prvu stolicu podalje od vrata. Bio je iscrpljen, blijed. Pozva konobara i krajnje nestrpljivo zatrai boicu konjaka. Krma je vie liila nekoj sobi. Na stropu je visio veliki fenjer, a sa strane su bili poredani drveni stolovi i stolice od bambusa. Tu je sjedilo nekoliko domaih ljudi, radnika i graana. Na sredini prostorije, tano ispod fenjera, nalazilo se nekoliko saksija karanfila. udno je da tog ovjeka nije zaboravio i da ga je odmah prepoznao. Kad ga je vidio posljednji put? Ne moe tano rei, ali je sigurno da su ga njegove oi za posljednjih dvanaest godina vidjele samo dva puta. Drugi put ga je upravo sada potresao. Nema sumnje, ovjek se promijenio i postao miran, dostojanstven starac. Ali, neka je prokleta slijepa sluajnost koja ga dovede njemu na put! Usne mu se stisnue od gaenja i srdbe i osjeti gorinu ponienja koja mu se javila u ustima. Kakvo ponienje i prezir! Upravo kad se, s mukom i naporom, gotovo oslobodio svoje dugotrajne more, neko ga mrano sjeanje ili prokleta sluajnost ponovo osinu, kao danas, obnavljajui osjeaj ponienja, utuenosti i izgubljenosti. Zagleda se, podgurnut burnim osjeanjima i sjeanjima protiv 108 svoje volje, u mrsku prolost. Razbi se tama i ukazae se utvare koje su ga tako dugo, pune mrnje, napastvovale i muile. Meu njima razabra jednu piljarnicu, koja se nalazila pri vrhu zavoja ulice Dvorac elja. Ukaza mu se slika nejasnih obrisa, njegova slika kad je bio djeak. Vidio je sebe kako brzo koraa, pribliavajui se toj radnji, gdje ga doeka ovaj ovjek i dade mu kesu punu pomorandi i jabuka. On je radosno prihvati i ponese eni koja ga je poslala i ekala, svojoj majci, samo njegovoj majci, o alosti! To mu sjeanje ispisa na namrgoenom elu mrnju i odvratnost. Zatim mu se u matu vrati slika ovog ovjeka, pa se, uznemiren, upita da li bi ga on prepoznao da ga je ugledao. Da li bi se sjetio djeaia, kojeg je nekad poznavao kao sina one ene? Probode ga snaan drhtaj jeze i njegovo krupno, stasito tijelo naglo klonu. Zahvati ga takva slabost da nita nije osjeao. Donesoe mu boicu i au. On nasu pie i udno i nervozno ispi, pourujui zadovoljstvo pijanica da se okrijepe i zaborave. Meutim, iznenada mu se, iz dubina prolosti, ukaza lice majke. Nije se mogao uzdrati da ne pljune. ta da proklinje: sudbinu koja mu je dodijelila tu majku, ili njenu ljepotu zbog koje su je mnogi strasno voljeli i koja joj je donosila tolike nesree! U stvari, on nije bio u stanju da promijeni nita to se dogodilo. Jedino je mogao da se povinuje sudbini koja mu je ukaljala ast. Zar nije nepravedno da poslije svega razmilja o presudi sudbine kao da je ona teki zlikovac? Nije shvatao zato bi je proklinjao. Uostalom, nije malo djece koju su, poput njega, donijele na ovaj svijet razvedene majke. Za razliku od veine njih, on je kod svoje majke nailazio na istinsku 109 njenost, bezgraninu ljubav i beskrajno milovanje, koje nije ograniavala oeva strogost, pa je uivao u srenom djetinjstvu, ispunjenom ljubavlju, blagou i dobrotom. On je uvao mnoge uspomene na stari dom u ulici Dvorac elja, kao to je uspomena na njegov krov koji je gledao na bezbroj drugih krovova i s koga su se na sve etiri strane vidjela minareta i kubeta, zatim, na njihov balkon koji je gledao na Demaliju, kuda su iz noi u no prolazile svadbene povorke, osvijetljene svijeama i okruene djevojicama, a koje u veini sluajeva zavre sukobom u kome prorade toljage i potee krv. U toj kui je neizmjerno zavolio svoju majku i u njoj se u njegovom srcu pojavila neka prva mutna

sumnja, u njoj je u njegovu duu palo prvo sjeme udnovate odbojnosti, odbojnosti sina prema sopstvenoj majci, koja je, silom sudbine, rasla i bujala i vremenom se pretvorila u mrnju poput neizljeive bolesti... esto je sebi govorio kako bi snana volja mogla da nam prui vie perspektiva, ali mi, uz svu moguu volju, imamo samo jednu prolost od koje se ne moe spasiti i pobjei. A sad se, kao toliko puta ranije pita: kad je shvatio da njegova majka nije bila jedina osoba u njegovom tadanjem ivotu? Sasvim je nemogue da to tano i sigurno sazna. Sjeao se samo da je u jednom periodu svog djetinjstva osjetio jednu novu osobu koja je ponekad, iznenadno, navraala u kuu. Moda ga je on, Jasin, iekivao znatieljno i donekle uplaeno, a ovaj se opet trudio koliko god je mogao da mu se priblii i da mu udovolji. Zagledao se u svoju prolost, ispunjen slijepom mrnjom i odvratnou, ali je vidio da taj otpor ne vrijedi. Kao da je prolost nekakav ir, koji eli da zaboravi, sve 110 dok ga ruka s vremena na vrijeme ne dodirne. A onda, ima nekih stvari koje nikako ne moe da izbrie iz sjeanja. Tako, na nekom mjestu, u neko vrijeme, izmeu svjetlosti dana i sumraka, ispod prozora ili vrata sa plavim i crvenim trouglovima stakla, na tom mjestu sjetio se, kad ve sve odnosi zaborav, da je iznenada upoznao tu nenadanu osobu, koja kao da siluje njegovu majku. Morao je da vrisne iz dubine due i bolno jaukne, tako da mu je ena, krajnje uznemirena, prila i poela da ga umiruje i tetoi. Silno uzrujan, prestade da se prisjea niza dogaaja. Snudeno je gledao oko sebe. Potom nasu au i ispi. Vraajui au na njeno mjesto, primijeti razlivenu mrlju na reveru sakoa i pomisli da je od pia. Izvadi maramicu i poe da je brie. Onda se prisjeti i pogleda u au i vidje nekoliko kapi vode koje su visile. Zakljuio je da je mrlja na sakou od vode a ne od pia pa ga to umiri. Ali, kako ga vjerolomno umiri! Opet se vrati u onu mrsku prolost. Ne sjea se kad se to dogodilo, niti koliko je tada imao godina, ali se, bez ikakve dvojbe sjea da se taj nasilnik nije odvajao od stare kue i da mu se veoma esto dodvoravao, donosei mu raznovrsno voe koje je volio. Zatim ga je, nakon toga, vidio u piljarnici pri kraju uliice, gdje ga je dopratila njegova majka. Djeijom naivnou je okretao njenu panju na sebe. Ona ga je grubo odvlaila dalje od njega i zabranjivala mu da mu se na bilo koji nain javlja, tako da je nauio da se pravi da ne vidi tog piljara, ak i kad je bio s njom na ulici. Taj ovjek je u njegovim oima postao jo mutniji i zagonetniji. Zatim ga je upozorila da ga vie ne spominje pred starim tetkom, koji je tada jo bio iv i povremeno ih posjeivao. Posluao je njeno upozorenje, 111 ali je ostao u jo veoj nedoumici. No, stvar nije ostala na tome. Ako se ovjek ne bi pojavljivao vie dana, majka bi slala djeaka da ga pozove da doe noas". ovjek ga je primao prijatno i ljubazno i davao mu punu kesu jabuka i banana. Prihvatio bi poziv ili se ispriavao, ve prema situaciji. Djeak je vremenom dotle dotjerao, da je, kad bi poelio slatko voe, traio od majke dozvolu da ode do ovjeka i da ga pozove da noas" doe. Sjeao se toga i znojio od srama. Otpuhnu klonulo, nasu i ispi. Postepeno ga je obuzimala sve jaa, uzavrela srdba i poela da igra svoju volebnu igru, pomaui mu da podnese svoje terete... Rekao sam hiljadu puta da treba da prepustim prolost njenom grobu... Ne vrijedi... Nemam majku... Dovoljno mi je to imam prijatnu i paljivu oevu enu... Sve je dobro, osim davnanje uspomene, koju mogu samo ja da usmrtim... Zato li je podstiem protiv sebe i s vremena na vrijeme budim iz groba? Zato? Zlosrena

sudbina, jedino ona mi je danas u ivot dovela tog ovjeka, ali e i on jednog dana umrijeti... elio bih da umru mnogi... Nije taj ovjek jedini..." Meutim, njegova uzavrela mata nastavila je da se vue po tminama prolosti, uprkos njegovom, oitom otporu, ali sa manje napetosti. Da, da, ova pria nee vie dugo potrajati. Moda je njen zavretak upravo zanimljiv po izvjesnoj svjetlosti poslije onog tamnog perioda djetinjstva. Bilo je to tokom onih malo godina, prije nego to je preao na oevo staranje. Majka je nala hrabrosti da mu otvoreno kae kako onaj voar" dolazi kod nje da je zaprosi a ona se kolebala da to prihvati, ali e ga najvjerovatnije odbiti iz potovanja prema njemu! Da li je istina to to mu je reeno? Kako moe biti 112 siguran u pojedinosti svojih sjeanja! Meutim, on se, bez sumnje, napinjao da bolje shvati i razumije i trpio je neku vrstu nejasne sumnje, koja se otkrivala srcu a ne razumu. Muni nemir mu je iz glave tjerao golubicu mira. U njemu se pripremalo tlo da primi sjeme odbojnosti, koja je vremenom postala onakva kakva je sada. Zatim je, u devetoj godini ivota, preao kod oca, kojeg je vidio tek nekoliko puta - da se ne bi sporio s majkom. Doao mu je kao neuk djeak, koji nita nije bio nauio. Ispatao je loe posljedice pretjerane razmaenosti kod majke. Mrzilo ga je da ui. Da nije bilo oeve strogosti i prijatne atmosfere u novom domu, ne bi uspio da, tek u devetnaestoj godini, zavri osnovnu kolu. Sazrijevanjem i shvaanjem nekih ivotnih istina, poeo je da prebire po svom prolom ivotu u majinom domu, na koji je, sa svojim novim iskustvima, bacao svjetlost koja je otkrivala svu gorinu i nakaznost tih istina. Sa svakim novim korakom u ivotu, vidio je prolost kao otrovnu strijelu, zabodenu u njegovu duu i njegovo dostojanstvo. Otac se u poetku raspitivao za njegov ivot kod majke, ali se on, uz svu svoju mladost, plaio da rovi po tunim uspomenama. Njegov povrijeeni ponos bio je jai od elje da pobudi oevu panju i da s njim razgovara, to je drago djeacima njegovog uzrasta. Uporno je utao, dok mu ne stie vijest da mu se majka udala za nekog trgovca ugljem. Djeak je dugo plakao. Bio je toliko ogoren, da se najzad otvorio i progovorio. Ispriao je ocu o voaru", za koga je tvrdila da je odbila da se za njega uda iz panje prema njemu! Od tada je, prije jedanaest godina, prekinula vezu s njim i nije o njoj nita znao, osim to mu je otac ponekad priao, na 8 Izmeu dva dvort 113primjer, kako se razvela od ugljara dvije godine nakon to se za njega udala, zatim, kako se sljedee godine udala za nekog narednika, pa se i od njega razvela poslije dvije godine, itd, itd. ena je, tokom dugotrajnog prekida, esto pokuavala da ga vidi. Slala je ocu ljude da ga nagovore da mu dozvoli da joj ode. Meutim, on je, zbog silne mrnje i odbojnosti, odbacio njene pozive, iako mu je otac savjetovao da bude trpeljiviji i da joj oprosti. Doista, bio je ogoren na nju iz dubine ranjene due. Za nju on nije imao nikakvog oprotaja ni pomilovanja, nego samo zid mrnje i nepodnoljivosti. Vjerovao je, uz to, da joj ne ini nikakvu nepravdu, nego je stavlja samo tamo gdje joj je mjesto koje je zasluila. ena, da, ona je samo ena... Svaka ena je prljavo prokletstvo... ena zna za estitost samo kad nema mogunosti za blud... ak i dobra ena moga oca, sam bog zna ta bi mogla da bude, da nije mog oca!" Iz misli ga trgnu snaan glas nekog ovjeka: Pie! To je jedino korisno. Ko drukije kae, glavu u mu odsjei. Hai, narkotici, opijum, to su tetne stvari, a pie, to je korisno!" Njegov ga prijatelj upita: ta je u tome korisno?", a ovaj mu ljutito odgovori: ta je korisno! Kakvo udno pitanje?

Sve je u njemu korisno, kao to rekoh! To ti zna i vjeruje!" Prijatelj mu ponovo ree: Ali su i hai, narkotici i opijum takoe korisni, to treba da zna i da vjeruje. Svi ljudi to kau, zar si protiv svih?" ovjek je trenutak utao, a onda ree: Sve je, dakle, korisno, sve i pie, i hai, i opijum, i narkotici...!" Meutim, prijatelj mu gotovo likujui dobaci: Ali je pie grijeh!" Ovaj ljutito odgovori: Zar su putevi boji 114 tijesni? Budi poten, idi na hodoae, nahrani siromane .. - iroka su vrata razmiljanja, a dobrota sama deseto-stuko vrijedi." Jasin se donekle zadovoljno nasmijei. Da, najzad je mogao da se donekle zadovoljno nasmijei. Neka ide do vraga i neka svoju prolost nosi sa sobom... Ni za ta nisam odgovoran... Svaki ovjek je zagaen u ovom ivotu. Ko podigne zavjesu, vidjee pravo udo! Jedino to me jako zanima, jeste njena imovina, radnja Hamza-vija, zemlja u Guriji i stara kua u ulici Dvorac elja. A ja se kunem pred bogom, ako sve to jednog dana naslijedim, da u joj se bez aljenja smilovati. Ah, Zenuba... Gotovo da te zaboravim... Samo me avo moe navesti da te zaboravim. Jedna ena mi nanosi bol, kod druge traim utjehu... Ah, Zenubo, sve do danas nisam znao da ti je ono ispod -tako sjajne boje! Uh, treba da odbacim ove misli... U stvari, moja majka je poput upaljenog kutnjaka, nee se smiriti dok se ne izvadi." 115XIV Gospodin Ahmed Abduldevad je sjedio za svojim stolom u duanu i prstima desne ruke gladio svoje lijepe brkove kao i obino kad bi utonuo u uspomene. Odsutno je gledao oko sebe dok mu se na licu ogledalo zadovoljstvo i mir. Bio je, bez sumnje, zadovoljan ljubavlju i panjom, koje su ljudi gajili prema njemu. I kad bi svaki dan dobijao dokaze te njihove ljubavi, svaki dan bi mu to nanovo prii-njavalo neizmjernu radost. Danas je doivio jo jedan takav dokaz: silom prilika prole je noi izostao sa prijateljskog sijela, gdje ga je pozvao jedan od njegovih prijatelja. Tek to je jutros sjeo na svoje mjesto u duanu, naie taj prijatelj sa jo nekim pozvanim drugarima, prekoravajui ga zbog izostanaka i zamjerajui mu to ih je liio radosti i zadovoljstva svog prisustva. Zatim, u razgovoru, rekoe kako se nisu onako, od srca, nasmijali kao to su navikli s njim, niti su osjetili ono zadovoljstvo u piu kad je on s njima u drutvu, a onda, kako im je sijelo proteklo, po njihovim rijeima, bez atmosfere koju on stvara. Upravo sad se ponovo radosno i s ponosom prisjea njihovih tako prijatnih rijei, kad su ga estoko korili, a on se ivo ispriavao. Meutim, nije mu bilo pravo, jer je, po svojoj 116 prirodi uvijek elio da udovolji svojim prisnim prijateljima i da se iskreno i drugarski napije na izvorima prijateljstva i ljubavi. Gotovo bi mu se pokvarilo raspoloenje, da ne bi velikodunosti i raspoloenja koje mu stvori iskrena naklonost njegovih dragih prijatelja. Koliko je puta ta naklonost, koja ga privlai ljudima i koja njih privlai njemu, bila snana podrka njegovom srcu i pruala mu divne radosti i ispunjavala nepatvorenim ponosom. Kao da je on prije svega stvoren za prijateljstvo. Postoji jo jedan znak ove ljubavi, tanije, moglo bi se rei da je to ljubav druge vrste, koju je jutros osjetio kad je kod njega svratila Um Ali i rekla mu, poslije dugog okolianja, zato ga posjeuje: - Zar ne zna da gospoa Nefusa, udovica hadije Alije Desukija, ima sedam duana u Mugarbelinu? Gospodin se osmjehnu i intuitivno shvati na ta ena cilja. Srce mu je govorilo da ona ovaj put nije samo provo-dadika, nego i izaslanica od punog povjerenja. Zar mu se nije

u vie prilika uinilo kako mu je gospoa Nefusa gotovo izjavila svoju naklonost, kad bi svratila u njegov duan da kupi to joj treba? Meutim, on je elio da ispita enu pa makar i kroz alu. Ree joj kao ozbiljno: - Ti treba da joj izabere dobrog mua. Kakav divan posao! Um Ali pomisli da je postigla cilj, pa ree: - Izabrala sam tebe i nikog drugog. ta veli na to? Gospodin se glasno nasmija, pokazujui kako se raduje i kako je samouvjeren, ali odluno ree: - enio sam se dva puta, prvi put nisam imao sree, a drugi put me je bog podario. Zato se neu igrati boijom blagodati. 117U stvari, on se esto snagom izuzetne volje opirao izazovima enidbe uz sve brojne prilike koje su mu se pruale. Kao da nije zaboravio primjer svoga oca koji se olako, zaredom, uputao u enidbe, koje su mu unitile bogatstvo i stvarale mnoge tekoe, a njemu, jedinom njegovom potomku, ostavio je tek neznatan imetak. On je pak od svojih prihoda ivio sasvim lijepo i svojoj porodici omoguio blagostanje i sreu, a sebi priutio raznovrsne ivotne radosti i zabavu. Kako bi se, onda, upustio u neto to bi mu pokvarilo ovaj izvanredno sreeni ivot, koji mu obezbjeuje potovanje i slobodu? Da, gospodin nije sakupio nikakvo bogatstvo, ne zato to to ne bi bio u stanju, nego to mu je velikodunost bila uroena i to je u troenju i uivanju nalazio jedini smisao bogatstva, u koje je vjerovao tako duboko, kao to vjeruje u boga i njegova visoka svojstva, to ga ispunjava spokojstvom i sigurnou i titi od straha, koji obuzima mnoge pred tekoama i brigama za budunost. Odbijao je da se oeni vie puta, ali nije odbijao da se raduje i zabavi, kad god bi mu se ukazala kakva lijepa prilika. Otuda, on nije zanemario to da ga jedna lijepa gospoa prieljkuje za mua. Poe odsutno i razdragano da posmatra svog pomonika i kupce. Sjeti se, i dalja nasmijan, to mu je jutros rekao jedan od njegovih prijatelja, alei se na raun njegove dotjeranosti i namirisanosti: Dosta, dosta, stari!" On star? Dodue, jest on u etrdeset i petoj godini, ali ta e njegov kritiar rei za ovu silnu snagu, punu zdravlja i bujnu, bljetavo crnu kosu! Jo ga nije napustilo osjeanje mladosti. Kao da sa svakim danom postaje snaniji, muevniji... Sve to on nije zaboravljao. Naprotiv, on je svoju snagu, uz svu skrom118 nost i dobrostivost, duboko osjeao, doivljavajui iz dna due sopstveni ponos i divljenje, pri emu je beskrajno volio komplimente. Kao da mu se, zbog njegove skromnosti i dobrote, mladost vraala i izazivala njegove drugove da ga dobronamjerno zadirkuju. Meutim, iako je njegovo samopouzdanje bilo toliko da je vjerovao da nema snanijeg, otmjenijeg i uglaenijeg ovjeka od njega, on ipak nikad nikog nije optereivao, jer je skromnost bila uroena njegovoj prirodi, koja je odisala veselou, iskrenou i blagonaklonou. U stvari, on je tim svojim karakterom e-znuo da bude voljen, kao to i on voli. Nije prestajao da stremi ljubavi, Njegova je priroda, nadahnuta nagonom ednim ljubavi, bila iskrena, vjerna, ista i skormna; to su vrline koje privlae ljubav i prijateljstvo, kao to cvijet privlai lepritiricu. Otuda se moe rei da je njegova skromnost bila otmjenost i prirodnost, tavie, prije bi se moglo rei da njegova priroda crpi svoju otmjenost, nadahnuta iskonom a ne voljom. Bio je prostodune naravi, bez pretvaranja. To to je on utao o svojim vrlinama i skrivao svoje odlike, ak i priao zgode o svojim manama i slabostima, bilo je u stvari traenje naklonosti i ljubavi i to mu je bilo drae nego da se sve to razglaava i prenosi, to obino stvara odbojnost i zavist kod ljudi. To je bila utemeljena otmjenost koja je podsticala voljene osobe da ga

uzdiu mudro i s mjerom, to je jo vie isticalo njegove vrline tako kako on sam ne bi bio u stanju a da ne rtvuje najljepe strane svoje linosti, svoju nepomuenu privlanost i zasluenu ljubav. Zahvaljujui ovom svom porivu, on se uljudno ponaao ak i u onom raskalanom vidu svog ivota, na prijateljskim i zabavnim sjedeljkama, na kojima 119nikad, ma koliko mu pie udarilo u glavu, nije naputao svoju odmjerenost i pristojnost. A kad bi htio, sa svojom lakom naravi, otoroumnou, duhovitou i ironijom mogao bi bez napora da dominira cijelim drutvom. Meutim, on ga je vodio tako vjeto i nenametljivo da je svima prisutnima ostavljao dovoljno mjesta; svojim zvonkim smijehom ohrabrivao je aljivdije, makar i za neuspjele ale. Veoma je pazio da njegova ala nikog ne pogodi. Ako bi ipak, situacija zahtijevala da izgrdi nekog svog prijatelja, nastojao je da izbjegne nepoeljne posljedice, time to ga je ohrabrivao i pokazivao mu naklonost, pa i ironijom na svoj raun. Nikad se drutvo nije razilo a da nije uivalo u njegovim dosjetkama, to je svima razgaljivalo duu i veselilo srce. Meutim, njegova prirodna otmjenost ili otmjena priroda nisu se svodile samo na zabavu i razonodu, nego su se ispoljavale i u vanim vidovima njegovog javnog ivota. One su se na najbolji nain iskazivale u njegovoj poslovinoj plemenitosti, bilo da ih je iskazivao na gozbama, koje je povremeno prireivao u velikoj kui, ili u poklonima kojima je obasipao sve koji su u nudi, a koji su bili povezani s njim ili njegovim poslom, zatim u njegovoj mudrosti, odvanosti i spremnosti da pomogne, to mu je kod prijatelja i poznanika nametalo neku vrstu staranja, obojenog ljubavlju i odanou, kojem su oni pribjegavali kad im ustreba kakav savjet, posredovanje ili usluga oko posla, novca ili linih porodinih stvari, kao to su zaruke, brak ili razvod. Da, bio je zadovoljan tim poslovima koje je obavljao bez naknade, osim u ljubavi. Bivao je posrednik, matiar, presuditelj. Uvijek je u tome, ma koliko bilo naporno, nalazio puno veselje i radost. Ovakav ovjek, 120 koji ima toliko mnogo javno priznatih vrlina, a koje potom skriva, kao da je njihovo otkrivanje neto posve neprijatno, ovakav ovjek zasluuje - kad bi bolje razmislio i oslobodio se suzdranosti koju je ispoljavao prema ljudima - da nadugo i nairoko pria o svojim vrlinama, da bude ponosan, da se divi sam sebi. Zato se prisjeao prijekora svojih dragih prijatelja i ponude provodadike Um Ali sa zadovoljstvom i lagodnim raspoloenjem, koji su mu milovali srce punim zanosom, tako da mu se samom ote teki uzdah aljenja, pa poe da govori za sebe: Gospoa Nefisa je dama koja ima znaajnih odlika... Mnogi je ele, ali je ona poeljela mene. Meutim, ja se eniti neu... To je gotova stvar... A ona, opet, nije takva ena koja bi prihvatila da se sree sa mukarcem izvan braka... Tako je sa mnom a tako je i s njom, pa kako je onda mogue da se sretnemo! Da me je srela u neko drugo, a ne u ovo vrijeme, kad su nam Australijanci zatovorili sve puteve, stvar bi bila laka, meutim, ona nam se otima a mi je, o alosti, elimo..." Misli mu prekinu zaustavljeni fijaker pred ulazom u duan. Pogleda radoznalo i ugleda kola koja su se nagela prema duanu pod teretom jedne krupne ene koja je lagano i sporo silazila, koliko su joj ve dozvoljavale naslage mesa i sala. Prije nje, sila je crna sluavka i pruala joj ruku da se osloni dok silazi. Spusti se poput kakve teke nosiljke i otpuhujui od silnog napora, kao i nosiljka poe da se ljulja i gega prema duanu, dok je sluavka glasno, kao da dri kakav govor uzviknula: '<<?'

- Napravite mjesta, ti tamo i on, zi fOSjpou Zubejdu, kraljicu pjevaica... "-'" ili'Gospoa Zubejda se gugutavo nasmija i ree, obraajui se sluavki, toboe negodujui: - Bog ti oprostio, ululo! Odjednom, pa kraljica pjevaica! Zar ne zna ta je skromnost? Prema njoj pouri Demil Hamzavi, otkrivajui zube u irokom osmijehu i ree: - Dobro doli! Trebalo je zaista da tlo pospemo pijeskom. Gospodin ustade, posmatrajui je zadivljeno i radoznalo, zatim ree, nadovezujui se na dobrodolicu svoga pomonika: - Dapae, knom i ruama! Ali, ta moemo, srea, kad dolazi, dolazi bez prethodne najave! Gospodin vidje svog pomonika kako se uputio da prinese stolicu, ali ga on preduhitri dugim korakom kao da skoi. ovjek se skloni u stranu, ljubazno se smijeei. Gospodin joj sam ponudi stolicu, podigavi ruku u znak pozdrava, kao da joj kae: Izvoli!" Meutim, rastvorio je, vjerovatno nesvjesno, aku toliko da je rairio sve prste pa su izgledali kao lepeza, a moda je tim irenjem prstiju izrazio svoju pomisao, koju je izazvao prizor ogromne stranjice koja e ispuniti cijelu stolicu i jo e se zasigurno i preliti preko njenih rubova. ena mu se zahvali s osmijehom na licu koje je, otkriveno, pokazivalo svu svoju ljepotu. Ona sjede, dok su joj ukrasi i nakit svjetlucali, zatim se okrenu i obrati svojoj sluavki, ali je ciljala na nekog drugog: : : ;r - Zar ti nisam rekla, ulula^da qema razloga da tumaramo tamo-amo da bismo podmirile svoje potrebe, kad imamo ovaj izvrstan duan. .; 122 Sluavka potvrdi rijei svoje gospodarice: - Ima pravo, kao i obino, sultanijo", zato da idemo daleko, kad ovdje imamo plemenitog gospodina Ahme-da Abduldevada! Gospoa zabaci glavu, kao da ju je zaprepastilo to to je Duldula tako otvoreno rekla i prijekorno je pogleda, zatim sa slukinje pree pogledom na gospodina da mu pokae kako je prekorava i ree, ljubazno se osmjehujui: - O sramote! Govorila sam ti, ululo, o duanu a ne o gospodinu Ahmedu. Otroumni gospodin osjeti prijateljsku atmosferu koju su stvorile enine rijei, pa se, gonjen svojim ivim nagonom, ukljui u razgovor i ree, osmjehujui se: - Duan i gospodin Ahmed su jedno te isto, sultanijo! Ona podie obrve i ree kooperno: - Ali, mi elimo duan, a ne gospodina Ahmeda... Izgleda da gospodin Ahmed nije bio jedina osoba koja je osjetila prijatnu atmosferu koju je stvorila sultanija". Eno, i Demil Hamzavi se as pogaa sa kupcima, a as kradom pogleda u raskono tijelo umjetnice. Pa i kupci su poeli kruiti pogledom po robi, da bi bacili oko i na gospou. tavie, inilo se da je ova srena posjeta privlaila i poglede sa ulice. Gospodin odlui da se priblii sulta-niji" i svoja iroka lea okrene vratima i prolaznicima i tako osjeti nezvane poglede. Meutim, nije zbog toga zaboravio oko ega je poeo razgovor, pa ga produi: - Premudri bog je udesio da mrtve stvari ponekad imaju vie sree od ovjeka... Ona mu odgovori znaajnim tonom: - Pretjeruje... Ne mogu mrtve stvari biti sretnije od ovjeka, ali mogu biti korisnije.

123Gospodinove plave oi bljesnue i on ree kao zadovoljno: - Korisnije! - Zatim, gledajui na tlo pred sobom: - Ovaj duan! Ona mu podari kratak, sladak osmijeh, ali mu potom ree glasom u kojem je bilo namjetene tvrdoe: - Ja elim eera, kafe i rie, zar mogu onda bez duana? Zatim, glasom u kome je bilo nehajnosti i koketarije, dodade: - Osim toga, mukarci suvie optereuju srce! Kod gospodina se javie izvjesne elje... Osjetio je da se uputa u neto mnogo znaajnije od prodaje i kupovine i ree, protestujui: - Nisu svi mukarci isti, sultanijo"! Ko ti je rekao da mukarac ne moe zamijeniti riu, eer i kafu?! Mukarac je ono u emu nalazi hranu, zadovoljstvo i raspoloenje. Smijui se, ona upita: ., :, - Je li u pitanju mukarac ili kuhinja? On odgovori slavodobitno: - Kad bi pogledala izbliza, vidjela bi udesnu slinost izmeu mukarca i kuhinje... Oboje znae ivot za stomake... ena je dugo ostala oborenih oiju. Gospodin je ekao da ih podigne sa onim njenim sjajnim osmijehom, ali ga ona doeka ozbiljnim pogledom. Odmah je shvatio da je promijenila politiku", odnosno da joj je bilo krivo to se pokliznula. Okrenu se od njega a zatim je u kako tiho veli: 124 - Bog ti pomogao! Ali za danas nam je dovoljno ria, kafa i eer... I gospodin se okrenu, pravei se ozbiljan, pozva svog pomonika i glasno mu prenese ta gospoa trai. Njegov izgled je pokazivao da je i on rijeio da napusti prijateljevanje" i da se vrati poslu". Meutim, to je bio samo manevar, poslije ega mu se vrati njegov agresivni osmijeh, pa ree sultaniji": - Duan i njegov vlasnik stoje ti na raspolaganju! Manevar je uspio. Ona mu veselo odgovori: : - elim duan a ti, pak, voli da se sav daje! - Ja sam bez sumnje bolji od svog duana ili onoga to je u njemu. Lice joj bijesnu vragolastim osmijehom i ona ree: - To je suprotno od onoga to smo uli o kvalitetu tvoje robe... On se glasno nasmija: - ta e ti eer kad ima tako sladak jezik! Poslije ove verbalen bitke, nastupilo je utanje u kojem su oboje izgledali zadovoljni sobom. Pjevaica zatim otvori svoju torbu i izvadi ogledalce sa srebrnom drkom i poe da se ogleda. Gospodin prie svom stolu, osloni se na njegov rub, paljivo se zagledajui u njeno lice. U stvari, im ju je ugledao, srce mu je govorilo da je ovu posjetu uinila radi neeg drugog, a ne radi kupovine. Dalji razgovor, sa njenim ivahnim odgovorima, potvrdi njegovu pretpostavku. Trebalo je sada samo da odlui hoe li je vezati za sebe ili e je ispratiti. Ne gleda on nju prvi put. Vidio ju je vie puta na zabavama kod nekih prijatelja i saznao da je dugo vremena bila ljubavnica 125gospodina Halila, trgovca kafom, dok se odnedavno nisu razili. Moda ju je to navelo da se snabdijeva u novom duanu. Bila je zaista lijepa, iako nije vie uivala nekadanji ugled kao pjevaica. Meutim, njega je vie zanimala ena nego pjevaica, kao i to da je bila privlana i poeljna, te da ima dovoljno tijela i oblina da bi mogla ugrijati i prozeblog na cii zimi, koja je ve na vratima. Njegove misli omete dolazak

Hamzavija, koji je donio tri paketa i predao ih slukinji. Gospoa zavue ruku u torbu da, izgleda, izvadi novac, ali je gospodin opomenu: - Kakva bruka... ena se kao iznenadi i ree: - Kakva bruka, gospodine? Nema tu, u stvari nikakve bruke... - Ovo je blagoslovena posjeta i mi imamo pravo da je dostojno obiljeimo... Meutim, mi to nismo u stanju da uinimo kako bi trebalo... Dok je on govorio, ena je ve bila ustala. Nije se posebno ozbiljno opirala njegovoj velikodunosti, ali je rekla: - Ova tvoja velikodunost e me natjerati da se jednom, pa i dva puta preispitam, prije nego ti ponovo doem... Gospodin se glasno nasmija: - Ne boj se, ja kupca poastim prvi put, a zatim svaki sljedei put nadoknadim gubitak, pa makar i kraom. To je pravilo nas trgovaca... Gospoa mu se osmjehnu i prui ruku, govorei: - Plemeniti ovjek, poput tebe, i krade i ne krade. Hvala, gospodine Ahmede! 126 On od srca odgovori: - Nema na emu, sultanijo... Stajao je i gledao za njom kao se ljulja u hodu prema vratima, zatim kako se pope u kola i sjede na svoje mjesto. Dulula je sjela na stoliicu prema njoj. Kola krenue sa svojim dragocjenim teretom i izgubie se. Tada Hamza-vi, listajui knjigu rauna, upita: - Kako se moe podmiriti ovaj raun? Gospodin ga veselo pogleda i odgovori: - Umjesto cifara napii: roba pokvarena zbog ljubavi!" Zatim zapjevui, pribliavajui se svom stolu^ - Bog je dobar, voli ljepotu... : r : 127XV Pred vee, gospodin zatvori duan i napusti ga, odi-ui dostojanstvom i prijatnim mirisom. Uputi se prema Sagi, pa ond prema Guriji do kafane gos'n Alija. Prolazei, primijetio je kuu umjetnice" i duane oko nje, koji su se, jo otvoreni, protezali sa obje strane. Sve je vrvilo od prolaznika. Nastavi put prema kui jednog svog prijatelja, gdje je proveo jedan sat a onda se ispria i vrati u Guriju, ve prikrivenu mrakom i gotovo opustjelu. Pribliavao se njenoj kui, smiren i zadovoljan. Zakuca na vrata i saeka, paljivo zagledajui oko sebe. Vidjela se samo svjetlost koja se probijala kroz okno Alijeve kafane i plinska lampa na runim kolicima na zavoju Novog puta. Otvori vrata. Ukaza se slukinjina prilika. Odmah je upita vrstim, sigurnim glasom, da pokae kako eli iskrenost i otvorenost: - Je li tu gospoa Zubejda? Ona podie glavu i upita ga i sama, sa suzdranou s koju joj je nalagala priroda njenog posla: - Ko ste vi, gospodine? , , On odgovori svojim snanim glasom: 128 - Osoba koja eli da se s njom dogovori o jednoj nonoj zabavi... Sluavka se izgubi na nekoliko trenutaka, zatim se vrati i ree: - Izvolite!

Ona mu oslobodi put i on ue. Pope se niskim stepenicama koje su ga dovele u hodnik. Ona otvori vrata i on se nae u jednoj tamnoj prostoriji. Zastao je pored ulaza, oslukujui brze korake slukinje, koja se vraala nosei lampu. Pratio ju je oima, dok je stavljala lampu na stoli, prinijela stolicu na sred sobe i popela se na nju da upali veliku lampu koja je visila na stropu. Zatim vrati stolicu na njeno mjesto, uze malu lampu i napusti sobu, rekavi uljudno: - Izvolite sjesti, gospodine! Gospodin se uputi ka kanabeu pri vrhu sobe i spusti se mirno i samopouzdano, pokazujui da mu ova i ovakve situacije pristaju, uvjeren da e iz nje izai na svoje zadovoljstvo i radost. Zatim skinu fes i stavi ga na jastui na sredini kanabea i zadovoljno opruzi noge. Gledao je sobu srednje veliine sa kanabeima i stolicama sa strane i perzijskim ilimom, prostrtim po podu. Pred svakim od tri velika kanabea nalazio se po jedan stoli ukraen sedefom. Zavjese su zastirale dva prozora i vrata, tako da je teki miris tamjana bio posve zarobljen. Zabavljao se posmatranjem leptirie, koja je ivo i nervozno lepetala oko lampe. Dok je ekao, slukinja donese kafu. Uto do njega doprijee glasno klepetanje papua i on se nervozno trgnu i zagleda u vrata, iji se otvor ubrzo ispuni krupnim, irokim tijelom, izazovno uvijenim u plavu haljinu. Nije ga estito ni vidjela, zastade preneraena i uzviknu: 9 Izmeu dva dvorca 129- Premilostivi boe! Ti! Hirto i poudno preletje pogledom preko njenog tijela kao to mi preleti preko vree pune rie, traei izlaz, i upita je zaueno: - Zato Premilostivi boe?" Krenu prema njemu nasmijeena i ree mu kao uplaeno: - Da se nije to dogodilo, boe? Gospodin ustade, prihvati njenu ispruenu ruku u znak pozdrava, a svojim velikim nosom udahnu teki miris tamjana i ree: - Zar se boji uroka kad dri sav taj tamjan! Ona izvue svoju ruku iz njegove, povue se prema kanabeu sa strane, sjede i odgovori: - Moj tamjan je dobro i blagodat! To je mjeavina raznih vrsta, neke su arapske, a neke indijske, sama ih mijeam, zato moe da oslobodi tijelo od hiljadu i jednog avola... Gospodin ponovo sjede, govorei i odmahujui nemono rukom: - Osim moga tijela! U mom tijelu su avli druge vrste i tu ovaj tamjan ne pomae... Stvar je mnogo osjetljivija i ozbiljnija. ena se udari po grudima, nabreklim poput mjeine, i uzviknu - Ali ja nastupam na zabavama a ne na spiritualisti-kim seansama! - Vidjeemo ima li kod vas lijeka za moju bolest ree ovjk, gotovo moleivo. 130 Za trenutak zavlada tiina. ena ga je nekako zamiljeno posmatrala kao da hoe da dokui tajnu njegovog dolaska: je li zaista doao da se dogovore o njenom nastupu, kao to je rekao slukinji? Savladala ju je radoznalost, pa upita: - Je li svadba ili obrezivanje? Gospodin se osmjehnu: - Kako god eli! ,<' - Ima li mladoenju ili sina za obrezivanje? - Imam sve...

Opomenu ga pogledom koji kao da kae: ta gnjavi!" Zatim ree, podsmjehujui se: - U svakom sluaju, stojim ti na raspolaganju... Gospodin poloi ruke na glavu u znak zahvalnosti i ree sa ozbiljnou koja nije odgovarala njegovim namjerama: - Bog te uzvisio! Ipak, ja i dalje elim da tebi ostavim izbor. Ona uzdahnu kao ljutito, a u stvari veselo odgovori: - Ja, po prirodi posla, vie volim svadbe! - Ali, ja sam oenjen ovjek i nemam potrebe za novom enidbom. - Kakav si ti brbljivko! - uzviknu ona. - Neka onda bude obrezivanje! - Neka bude... Upita ga oprezno: - Tvoj sin? - Ja! - odgovori on jednostavno, suui brk. Ona se nekako razvueno nasmija i rijei da napusti misao o tom nastupu, o kome se ve dvoumila i uzviknula: 131- Kakav si ti vrag? Da te mogu dohvatiti rukom, lea bih ti slomila! - Nikakvu ti elju neu odbiti... - ree on ustajui i prilazei joj. Sjede pored nje, a ona htjede da ga udari, ali se pokoleba i povue. On je nestrpljivo upita: - Zato se ne smiluje i i udari me? Ona odmahnu glavom i podrugljivo odgovori: - Bojim se da ne izgubim abdest. - Mogu li onda poeljeti da se zajedno molimo? - upita on nestrpljivo. im se tako izravno naalio, zamoli u sebi boga da mu oprosti. Njegovo brbljanje, iako nije imalo granica kad bi bio opijen, ipak je uznemirilo njegovo srce i pomutilo mu radost, tako da je u sebi iskreno traio oprost zbog svog razvezanog jezika. A ena podsmjeljivo i koketno upita: - Misli li, vrli gospodine, na molitvu koja je bolja od spavanja? - Naprotiv, mislim na molitvu koja je jednaka spavanju. Umjetnica" nije mogla a da se ne nasmije: - Kakav si ti ovjek? Spolja si dostojanstven i bogobojazan, a iznutra pokvaren i razvratan. Sad se obistinilo ono to su mi priali o tebi... Gospodin se sa zanimanjem uspravi na svom sjeditu: - ta su priali? Boe, spasi nas od zlih jezika! - Priali su mi da si enskaro i vinopija... On glasno i zadovoljno odahnu: 132 - Mislio sam da e biti kakva teka pokuda... Boe sauvaj! - Zar ti nisam rekla da si lukav i razvratan? - To mi je svjedoanstvo da sam prihvaen, nadam se... ena oholo podie glavu i ree: - Dalje od mene! Nisam ja kao ene koje ti poznaje! Zubejda je poznata i ne hvali se svojom plemenitom duom i dobrim ukusom... Gospodin poloi ruke na grudi, pogleda je izazovno i blagonaklono i smireno ree: - Na ispitu, ovjek bude poaen ili unien... - Otkud ti ta sigurnost kad jo nisi stigao do svog svjedoanstva. , Gospodin se glasno nasmija a zatim odgovori:

- Ne vjeruj, kumo, makar i sumnjala... Dok je on govorio, ona ga udari po ramenu, zatim se glasno nasmijae. Obradova ga taj zajedniki smijeh. U tome je naslutio, poslije nagovjetaja i otvorenih znakova koje su jedno drugom davali, neku vrstu skrivenog zadovoljstva, koje u njegovoj svijesti potvrdi vragolast osmijeh njenih koketnih oiju, lijepo podcrtanih. Razmiljao je da tu njenu koketariju doeka kako njemu dolikuje, ali ga ona upozori: - Nemoj me navoditi da jo gore o tebi mislim... To ga podsjeti na prie i ogovaranja, koje je sluala o njemu, pa je ozbiljno upita: - Ko ti je priao o meni? Pogledala ga poprijeko i odgovori kratko: - Delila! 133To ime ga iznenadi kao da je neki spletkar odjednom banuo u njihovo drutvo. Nelagodno se osmjehnu. Delila, poznata pjevaica, s kojom je due vrijeme ivio, a onda su se razili, zasieni jedno drugim. ivjeli su dalje svako za sebe i ostali prijatelji. Meutim, kao poznavalac ena, morao je iskreno da kae: - Nek su prokleti i ona i njen glas! - Zatim, izvlaei se iz neugodnog razgovora: Pustimo sve to i razgovarajmo ozbiljno. Ona podrugljivo upita: - Zar Delila ne zasluuje ljepu i prijatniju rije? Ili je to tvoj obiaj, kad se spomenu ene sa kojima si prekinuo? Gospodin osjeti izvjesnu nelagodnost, koju je izazvao razgovor sa novom o staroj ljubavnici, ali se ona brzo izgubi u njegovoj oholosti. Polako ga je obuzimao slatki, pobjedniki zanos, a onda ree uobiajenom ljubaznou: - Nisam u stanju, pred ovakvim sjajem, da se vraam minulim i zaboravljenim uspomenama... Iako je sultanija" zadrala svoj podrugljiv pogled, ipak odgovori na kompliment, podiui obrve i lako se osmjehnuvi. Meutim obrati mu se malo zajedljivo: - Jezik trgovca je pun slatkih rijei dok ne postigne cilj... - Mi trgovci smo presreni kad su ljudi nepravedni prema nama... Prezrivo slegnu ramenima, zatim ga sasvim ozbiljno upita: - Kad si bio s njom? Gospodin odmahnu rukom kao da kae: Kako je to davno bilo!", a zatim promrmlja: 134 r - Davno, davno... i; v , r ,;, ; s,,' Nasmija se ironino i ree zajedljivim tonom: ; ,o. U danima minule mladosti... ,,'!, Gospodin je objeenjaki pogleda: ;u ,, . - elio bih da posiem bol sa tvog jezika... :, ;; ' Ali ona nastavi otrim tonom: - Dobila te je kao mlado tijelo a ostavila kao kost... On joj priprijeti kaiprstom i upozori: - Ja spadam u snane mukarce koji se ene i u ezdesetoj ... - Iz ljubavi ili iz senilnosti? F ',;'' Gospodin se nasmija: 'v - Gospo, boj se boga, razgovarajmo ozbiljno? ..,, - Ozbiljno? Misli li na noni nastup o kojem si doao da se dogovorimo? , - Mislim na nastup mog ivota... .; - itavog ili pola? - Nek nas bog uputi na pravi put...

- Nek' te bog uputi na slatki put... Unaprijed je u sebi dozivao boga, a zatim upita: - Da prouimo suru Pristup? Ignoriui njegov poziv, ona naglo ustade i ree kao uzrujano: - Boe! Oduzima mi vrijeme a ja veeras imam ozbiljan posao... I gospodin ustade, prui ruku i prihvati njenu. Rastvori joj dlan ukraen knom i zagleda se u njega poudno i zadovoljno. Uporno je zadravao njenu ruku, iako ju je ona jednomdvaput povukla. Ugrize ga za prst, podie svoju ruku prema njegovim brcima i uzviknu, prijetei: 135- Pusti me ili e iz moje kue izii samo s jednim brkom! Ruka joj je bila blizu njegovih usta. Ostavljajui raspru po strani, polako je pribliio svoje usne njenoj goloj ruci dok nisu utonule u njeno mekano meso. Zapahnu ga prijatan miris karanfila, a onda uzdahnu i promrsi: - Sutra? Oslobodi se njegove ruke, ovoga puta uz otpor s njegove strane, dugo ga zagleda, nasmijei se i zapjevui: Golube moj, golube moj, Nema igre, dau ti odgovor svoj!" Ispraajui ga, pjevuila je golube moj", a i gospodin je, naputajui sobu, takoe ponavljao poetak pjesme svojim dubokim, dostojanstvenim i ozbiljnim glasom, kao da prebire kakav se smisao krije iza tih rijei. C ',.!, ,'! f 136 XVI Ono to se nazivalo salonom za priredbe u kui pjevaice nalazilo se u srednjem dijelu kue kao sala, koja kao da je dobila novu namjenu. Vjerovatno se ona sastojala u tome to je pjevaica sa svojom trupom tu odravala probe i uenje novih pjesama. Izabrala je ovaj salon zato to je bio podalje od ulice, jer su ga od nje dijelile spavae i gositnjske sobe. Prostor salona je omoguavao odravanje posebnih priredaba, koje su se obino sastojale iz pjesme i razonode i na koje je pozivala svoje naroite prijatelje i blie poznanike. Motiv za prisustvo ovim priredbama nije bila samo velikodunost domaice, ako je tu uopte i bilo velikodunosti, jer su prijatelji najee sami snosili trokove, nego je njihov cilj bio da ona stekne to vie uglednih prijatelja, koji bi je mogli pozvati da nastupa na njihovim priredbama ili da je populariu u sredinama u kojim se kreu. Uz to, ona je izmeu njih izabirala svoje dragane, jednog za drugim. Doao je red i na gospodina Ahmeda Abduldevada da poasti ovaj sreni salon, okruen svojim izabranim poznanicima. Doista, on je neposredno poslije svog odvanog susreta sa Zubejdom u njenom domu pokazivao veliku aktivnost. 137Ubrzo su njegovi izaslanici donijeli bogate poklone u suhom vou, slatkiima i drugom, pored kamina koji je postavio, izrezbario i ukrasio srebrom, kao zalog budueg prijateljstva. Zauzvrat, sulatanija" ga je pozvala, prepustivi mu da izabere koga e od svojih prijatelja pozvati da se upoznaju u ast nove ljubavi. Koliko je salon bio u znaku privlane domae atmosfera sa svojim nanizanim, ukraenim i mekanim kanabeima, koji su mamili na uivanje i oputenost, a koji su se protezali sa obje strane sve do vrha salona, gdje se nalazio gospoin divan, pokriven manjim duekom i jastucima, namjetenim za trupu! Pod je bio zastrt tepihom raznih boja i ara, a na konzoli, koja se

nalazila na desnoj strani, lijepe i iste poput benova, bile su poredane svijee u fenjerima, pored velike svjetiljke koja je visila na sredini stropa, koji je imao otvore prema krovu kue. Otvori su se u toplim noima otvarali, a zatvarali staklenim poklopcima za vrijeme hladnih zima. Zubejda je sjedila prekrtenih nogu na divanu, desno od nje je bila njena tienica, sviraica na lutnji Zenuba, a lijevo Abdu, slijepi svira na citri. Druge ene su sjedile lijevo i desno, jedna je drala def, druga tamburin, a trea cimbalo. Sulatanija je postavila gospodina Ahmeda na prvo sjedite s desna, dok su ostali zauzeli svoja mjesta slobodno, kao da je kua njihova. Nije ni udno, jer njima ova atmosfera nije bila nova, niti sultaniju" vide prvi put. Gospodin Ahmed je predstavio svoje prijatelje pjevaici, prvo gospodina Alija, trgovca branom. Zubejda se nasmija i ree: 138 - Gospodin ali nije tui, nastupila sam prole godine na svadbi njegove keri. Zatim predstavi gospodina trgovca bakrom, a kad ga jedan od njih pecnu da je ampion punih, ugojenih ljudi, ovaj ga prekinu: - Doao sam da se pokajem, gospoo... Kad je upoznavanje zavreno, slukinja ulula donese ae pia i poslui zvanice. Osjetie ivotnost ispunjenu radou i veseljem. Gospodin, junak priredbe, bio je bez premca. Tako su ga nazvali prijatelji i tako se osjeao u dubini due. U poetku je zbog toga bio na neki nain zbunjen, to mu se rijetko dogaalo. Branio se napadnim smijehom i razdraganou, a kad je poeo da pije, s lakoom se oslobodio. Ponovo je bio smiren i ukljui se u veselje i zabavu svim svojim srcem. Kad god bi ga obuzela strast, koja se na ovakvim veseljima uzbudi, on bi poudno pogledao u kraljicu" sijela. Oi su mu lutale po dijelovima njenog punog, nabijenog tijela. Bio je srean zbog blagodati koja ga je zapala. Nazdravljao je sebi zbog slatkih radosti koje je oekivao ove i drugih noi. Na ispitu, ovjek bude poaen ili unien." Ta izjava kojom sam je izazvao, zahtijeva da budem pri svojoj rijei. Kakva li je ona ena? Dokle hoe da ide? Saznau to, u pogodnom asu, a onda u se ponaati ve prema prilici. Da bi obez-bijedio pobjedu nad suparnikom, treba da pretpostavi koliko je snaan i otporan. Neu odstupiti od svoje stare parole a to je da je moje zadovoljstvo na drugom mjestu, a njeno zadovoljstvo - cilj i kraj. Na taj nain e moje zadovoljstvo biti potpuno. Iako je gospodin, meu raznim vrstama ljubavi, i pored brojnih avantura, iskusio samo 139r fiziku ljubav, ljubav mesa i krvi, ipak je to kod njega dostiglo svoje najfinije i najistije vidove. Nije on bio tek puka ivotinja, nego je, uz svoja ivotinjska, bio obdaren i finim izotrenim osjeanjima i neobuzdanom strau prema muzici i zabavi. U svom zanosu, uzdizao se najvie to se moe na fizikom planu. Samo se iz tih fizikih poriva oenio i prvi i drugi put. Da, njegova supruanska osjeanja su, tokom vremena, poprimila nove, mirnije vidove ljubavi, bliskosti, ali su u biti ostala tjelesna, poudna. Poto su osjeanja bila od ove vrste, posebno kad su dobijala novu snagu i neiscrpnu vitalnost, on se nije mogao zadovoljiti jednim njegovim vidom, pa se prepustio putevima ljubavi i strasti poput pobjenje-log bika, udovoljavajui svojoj udnji strasno i oduevljeno. U svakoj eni vidio je samo tijelo. Meutim, on nije mogao da se prikloni takvom tijelu dok ne bi osjetio da je vrijedno da se gleda, dodiruje, pomirie, okusi i slua, kao udnja za sreom, ali ta ljubav nije bila divlja i slijepa, nego je bila izgraena u pravu umjetnost kojoj su zabava, ala, raspoloenje i radost bili atmosfera i okvir. Njegova je pouda upravo

odgovarala njegovom tijelu, ogromnom i snaanom do grubosti, i divljoj prirodi. No, i on je, poput svoje poude, sa ljubaznou, delikatnou i ljubavlju, koje je duboko u sebi nosio, navlaio na sebe, s vremena na vrijeme i namjerno, odoru strogosti i sile. Zato, dok je gutao sultaniju" svojim pogledom, nije usredsredio svoju ivu matu na zajedniko spavanje ili slino, nego se izgubio u lavirintima snova i zabave, igri, pjesmi i druenju. Zubejda osjeti ar u njegovim oima i obrati mu se, zaueno i koketno prelazei oima preko lica zvanica: 140 - Dosta, mladoenja, zar se ne stidi pred svojim drugovima! Gospodin se zaudi: - Kako mogu da se stidim pred tako punim, putenim i sonim tijelom! Pjevaica se zvonko nasmija i upita razdragano: - ta mislite o svom drugaru? - Ne treba ga kriviti! - rekoe svi u jednom dahu. Tada slijepi svira na citri odmahnu glavom lijevo i desno i promrmlja, dok mu je donja usna bila oputena: - Nije kriv ko unaprijed najavi... Iako je njegova mudrost" primljena sa dobrodolicom, ipak se gospoa kao ljutito okrenu prema njemu i munu ga u prsa, viknuvi: - Ti uti i zaklopi usta, koja bi mogla polokati itav okean! Slijepac je primio udarac smijui se. Zatim otvori usta kao da e da progovori, ali ih ponovo zatvori, ne elei da se uznemirava. ena se okrenu prema gospodinu i ree mu prijekorno: t. - Ovo zasluuje ko pree granicu pristojnosti... Kao da se uznemiri, gospodin ree: - Ali ja sam doao da se nauim nepristojnosti... ena ga udari po grudima i uzviknu: a , - ta kae! Jeste li ga uli? Veina ih odgovori u isto vrijeme: - To je najbolje to smo uli do sada. A jedan od njih dodade: - Treba ga ak izudarati ako pree granice nepristojnosti... 141Drugi potvrdi: - to je nepristojniji, to mu se vie jpbkoraVa}! > Gospodin uzdahnu: - Nek nam je bog pozivi! U to umjetnica" uze def i ree: " - Posluajte neto bolje... > ' Udari po njemu kao da se igra, ali su lagani udarci u toj vrevi odjekivali kao upozorenje, dok se ona ne smiri. Godili su i prijali uima. Drutvo se uskoro promijeni. Trupa se pripremala za nastup. Gospoda ostavie svoje ae i ispruie glave prema sultaniji". Zavlada muk koji gotovo da progovori od napetog iekivanja muzike i pjesme. Umjetnica" dade znak trupi i ona zasvira u ast Osman beja. Glave su se ljuljale uz melodiju, a gospodin se predade zvucima citre, koji su ga pogaali u srce i palili u njemu osjeanja na sve one melodije tokom dugog vremena, ispunjenog nonim zabavama, kao da su kapljice pretroleja koje padaju po zapretanoj eravici. Da, citra je bila njegov najdrai muziki instrument, ne samo zbog majstorstva Akada, nego i zbog nedokuive tajne nadahnute njegovim icama, iako je znao da e sluati Akada ili Abdua tek kad mu njegovo zaljubljeno srce ugodi ljubavlju prema kojoj je i umjenost bila nemona. im je trupa zavrila pjesmu, umjetnica zapjeva: Ko se

opije slau njenih rumenih usana..." a trupa joj se oduevljeno pridruila. Najbolje su pjevala dva harmonina glasa, jedan je bio duboki, snaan glas slijepog sviraa a drugi visok, prijatan, koji je podsjeao na djetinjasto, sviraice Zenube. Gospodinu su se od uzbuenja nadimale grudi. Prihvati au ispred sebe, isprazni je do dna i pri142 drui se ostalim u pjesmi. U poetku je njegov glas bio hrapav i priguen, jer je zapjevao prije nego to je udahnuo zrak. Ubrzo su se i ostali drugari odvaili i krenuli za njim. Zaas je salon postao hor koji pjeva uglas. Kad je ovo nadpjevavanje zavreno, dua gospodina se, po obiaju, pripremila da slua solo pjesmu, ali je pjevaica oznaila kraj pjevanja svojim poznatim zvonkim smijehom, pokazujui time svoju radost i ushienje. estitala je, u ali, novim lanovima trupe i upitala ih koju bi pjesmu eljeli da uju. Gospodin osjeti nervozu stomaka i zahvati ga trenutak neraspoloenja, u kojem je njegova strast za pjesmom bila nemilosrdno iskuana, to mnogi oko njega nisu zapazili, ali je on ve u sljedeem trenutku shvatio da Zubejda nije dorasla duim solo pjesmama, kao ni ostale ovakve umjetnice". Poelio je da ena izabere neku laganu pjesmicu, kakve se pjevaju enama na svadbama. Vie je volio to, nego da pokua da pjeva neku teu pjesmu poznatih pjevaica, koju zasigurno nee moi dobro izvesti. Odluio je, da bi izbjegao neugodnosti kojih se plailo njegovo uho, da predloi neku laganu pjesmu, koja bi odogovarala gospoinu grlu: - ta mislite o Golube moj..."? On je znaajno pogleda kao da hoe da je nadahne ovom pjesmom, kojom je krunisala njihovo poznanstvo u sobi za prijem prije nekoliko dana, ali se s kraja salona zau snaan, podrugljiv glas: - Bolje je trai od svoje matere! Prijedlog se zaas izgubio u eksploziji grohotnog smijeha koji upropasti njegov plan. Prije nego to je ponovo pokuao, jedna grupa zatrai pjesmu Muslimani, boji 143narodi...", druga zatrai Mirno budi, srce moje", ali Zubejda, koja se plaila da udovolji jednoj grupi mimo druge, objavi da e im pjevati Sama sam sebi kriva", to prisutni toplo pozdravie. Gospodinu jedino preostae, uz pie, snovi o obeanoj noi. Zubi mu zablistae u osmijehu, kojim se bez zlovolje pridrui opijenom drutvu, tavie, osjeti naklonost prema elji ove ene da oponaa uvene, velike pjevae, da bi udovoljila svojim sluaocima, dobro upuenim u pjesmu, iako je tu bilo i oholosti, kao i inae kod ljepotica. Dok se trupa pripremala za pjevanje, jedan drugar ustade i oduevljeno viknu: - Dajte def gospodinu Ahmedu, on je u tome strunjak... Zubejda zatrese glavom zaueno i upita: - Stvarno? Gospodin brzo i elegantno pokrenu prste kao da joj pokazuje kako on to radi, pa Zubejda ree smijeei se: - ta je udno, ta ti si uenik Delile! Gospoda prasnue u neobuzdani smijeh. Smijali su se sve dok se ne podie glas gospodina Fara, koji je pitao sultaniju": - A emu ti namjerava da ga naui? Ona odgovori znaajnim tonom: - Nauiu ga citru... Dopada li ti se? - Gospodin odgovori moleivo: - Naui me podpjevanje", ako hoe...

Mnogi su ga nagovarali da se primakne i uzme def. Ustade i skinu ogrta: onako visok i irok u svom kimono kaftanu, izgledao je poput rasnog konja propetog na stranje noge. Zatim zasuka rukave i krenu prema divanu 144 da zauzme svoje mjesto pored gospoe Zubejde. Ona se napola podie i pomaknu se udeseno, zavrnu joj se crvena haljina i otkri jednu podebelu, bijelu nogu, sa neto rumenila kao trag odstranjivanja dlaka, ukraenu na zglav-ku tekom zlatnom grivnom. Neki gosti vidjee taj prizor pa gromko viknue: - ivio kalifat! Gospodin zamirka oima u enine grudi, pa ree: - Bolje rei: iveo veliki vezir!* Pjevaica ih upozori: ._; - Utiajte se ili emo prenoiti u... zatvoru... Gospodin, koga je pie ve uhvatilo, uzviknu: - Idem s tobom na vjenu robiju... . . A onda vie glasova povika: - Ne ivio ko vas pustio da sami odete! Htijui da prekine gungulu oko prizora njene noge, ena prui def gospodinu i ree: - Pokai mi svoje majstorstvo! Gospodin uze def, pomilova ga dlanom, zatim njegovi prsti poee vjeto udarati po njemu, pa se oglasie i ostali instrumenti, a onda zapjeva Zubejda, zagledajui se u njegove oi, koje su zurile u nju: Sama sam sebi kriva..." Gospodin se naao u neobinoj situaciji: sultanija" mu je kad god bi ga pogledala, upuivala uzdahe pune enje, koji su se susretali sa njegovim tjemenom, oznojenim od vina. Na as su se iz njegove svijesti izgubili * Igra rijei: veliki vezir se na arapskom kae: velike grudi". 10 Izmeu dva dvorca 145odjeci glasova velikih pjevaa Hamulija, Osmana i Minja-vija. Svoj sadanji trenutak ivio je zadovoljno, sreno. Visoki uzleti njenog glasa prostrujie kroz njega tako da mu pokrenue srane damare, on postade jo ivlji i zaigra na defu kako ne bi ni pravi profesionalac. Jedva da je ena stigla u svojoj pjesmi do: Sama sam sebi kriva..." kad ga zahvati oduevljenje estokog, uspaljenog, potpunog i nesuvislog pijanstva. Drugi su ga pratili ili ak prednjaili u tome, jer ih je pie posve oborilo s nogu, a strasti se razbuktale dotle da su se ljuljali poput kakvih kroanja izloenih pobjenjeloj oluji... Malo pomalo, pjesma se bliila kraju. Zubejda je zavrila, ponavljajui iste uvodne rijei, kojima ju je zapoela: Sama sam sebi kriva..." ali u duhu koji najavljuje smiraj, sjeanje, oprotaj, zatim - kraj. Izgubi se pjesma kao to se izgubi letjelica, odnosei drago bie iza horizonta. Iako je zavretak doekan urnebesnim kliktanjem i pljeskanjem, prostorijom brzo zavlada muk koji je pokazivao da su gosti do kraja iscrpljeni i uzbueni. Jedno vrijeme se ulo samo poneko nakaljavanje ili zvuk trzalica lutnje ili kakva beznaajna rije, kao da je sve to govorilo uzvanicima: Izvolite, zbogom!". Neki su pogledima traili dijelove svoje odjee, kojih su se oslobodili na vrhuncu 146

zabave i stavili ih iza sebe na naslone sjedita, dok su drugi, kojima je prijatna sjedeljka prirasla za srce, odbili da je napuste dok ne ispiju i posljednju moguu kap vina. Jedan uz viknu: - Neemo otii dok ne vjenamo sultaniju" za gospodina Ahmeda... Prijedlog je pozdravljen i prihvaen, dok su se gospodin i umjetnica", ne vjerujui, veselo smijali. Dok se jo nisu ni snali, nekoliko drugara ih okruie, podigoe i pokazae trupi da pone sa pjesmom za sreu. Stajali su jedno prema drugom, ona kao nosiljka, a on ka mujak deve, krupni, naoiti; ona ga, zatim, veselo uze pod ruku i pokaza znatieljnim posmatraima da im oslobode put. Oglasi se def a za njim i ostali lanovi trupe i veina prisutnih, ponavljajui svadbenu pjesmu: Pogledaj dragi, oima svojim...". Mladenci su polagano, razdragani i pijani, kooperno krenuli. Posmatrajui ovaj prizor, Zenuba nije izdrala i prestade da svira, a salonom se prolomi dugotrajno, zvonko i veselo klikta-nje, koje bi kad bi se otjelovilo, izgledalo poput kakvog plamenog, izvijenog jezika koji prodire kroz svemir poput meteora. Prijatelji su se utrkivali da im estitaju: - Neka je sreno i berietno! ; - Bogato potomstvo igraica i sviraica! Jedan ga glasno upozori: - Sto moe danas, ne ostavljaj za sutra! Trupa je i dalje pjevala a prijatelji su, ispraajui h, mahali rukama, dok se gospodin i ena ne izgubie iza vrata, koja su vodila u unutranjost kue. 147XVII Gospodin Ahmed je sjedio za stolom u duanu kad nenadano ue Jasin. Posjeta nije bila samo neoekivana, nego i prije svega, neuobiajena, jer nije bilo normalno da mladi posjeuje oca u njegovom duanu, a u kui izbjegava. Uz to, izgledao je zbunjen, odsutnog pogleda... Prie ocu, zadovoljivi se mehanikim dizanjem ruke prema glavi, ne pokazujui, to je obino obavezno inio u njegovom prisustvu, onu krajnju uljudnost i pristojnost kao da se posve zaboravio, zatim ree tonom koji je pokazivao da je jako uzbuen: - Zdravo, oe, doao sam da razgovaramo o jednoj vanoj stvari... Gospodin upitno podie pogled. Obuze ga nemir, ali ga snagom volje savlada i ree mirno: - Dobro, nadam se... Demil Hamzavi donese stolicu, pozdravljajui mladia. Otac mu naloi da sjedne. Mladi pomaknu stolicu blie ocu i sjede. Nekoliko trenutaka je izgledalo kao da se koleba, zatim snano otpuhnu, uzbuen zbog svog kolebanja i ree kratko, drhtavim i uzrujanim glasom: 148 - Radi se o tome da moja majka hoe da se uda... Iako je otac oekivao neku lou vijest, ipak njegova slutnja, na svom pesimistikom putu, nije poletjela na tu stranu, koju je ostavila kao naputeni ugao njegove prolosti. Zato ga je iznenaenje potpuno zateklo. Isti as se namrti kao to se mrti kad god se suoava sa nekim sjeanjem na svoju prvu enu. Osjeti tjeskobu a zatim nemir zbog toga to je dostojanstvo njegovog sina bilo neposredno pogoeno i upita ga, kao to ljudi postavljaju pitanje, ne da bi saznali neto novo, nego da bi nali izlaz i izbavljenje iz oajne situacije: - Ko ti je to kazao?

- Njen roak, ika Hamdi, posjetio me danas u koli u ulici Kazandija i obavijestio me o tome, tvrdei da e to biti za mjesec dana. Bez sumnje, vijest je tana. No, nije prva takve vrste u njenom ivotu a nee biti ni posljednja, ako se budunost ugleda na prolost. Ali, ta je to ovaj mladi skrivio da uvijek iznova biva ovako grubo i bolno kanjen? ovjek osjeti naklonost i saaljenje prema svom sinu. Bilo mu je teko da nemono gleda kako pati, dok se drugi ljudi upravo njemu obraaju kad ih ta teko zadesi. Pita se u sebi - ta bi s njim bilo kad bi on patio zbog ovakve majke! Srce mu se stisnu i osjeti jo veu naklonost ' i saaljenje prema svom sinu. Zatim osjeti elju da upita ko je taj oekivani mu, ali joj se ne prepusti, ili zato to mu je bilo ao da jo vie produbljuje i iri sinovljevu ranu ili zato to ju je u sebi odbacio jer nije htio da pokae znatielju prema eni iji je bio mu, a to nije ni bilo umjesno u ovako traginoj situaciji. Meutim, Jasin sam od sebe kao da mu pogaa misli, ree: 149- I za koga e se udati... Za nekog po imenu Jakub Zehlen, vlasnika pekare u Dirasu, u tridesetoj je godini... Uznemiri se i glas mu zadrhti, dok je izgovarao posljednje rijei, kao da odbacuje otpatke. Ta osjeanja odvratnosti i gaenja predoe na njegovog oca. Ponavljao je u sebi: trideset godina... Kakva besramnost...! To je razvrat u odjei braka... ovjek je bio gnjevan zato to mu je sin bio gnjevan, a bio je gnjevan i za sebe, kao to je uvijek bio gnjevan kad god bi od njega stigla neka vijest o njenom privatnom ivotu, kao da mu se ponovo javlja osjeanje da je vezan za nju kao njen nekadanji mu, ili kao da mu teko pada to se ona, pa makar i poslije toliko dugo vremena, izmakla njegovoj disciplini i poslunosti. On se prisjeao tih kratkih dana kad je bio s njom, kao to se ovjek prisjea groznice, koja ga ponovo pogodi... Moda je on u tome pretjerivao, ali ovjek koji je, kao on, drao do sebe, ima pravo da u pukom odbijanju poslunosti vidi neoprostiv grijeh i poguban poraz. Zatim, ona je bila, a moda je i sada, lijepa i privlana, puna enstvenosti. Uivao je nekoliko mjeseci s njom, dok se kod nje nije pojavio neki otpor njegovoj volji, kojom je nastojao da joj nametne lanove svoje porodice. Nije joj smetalo da uiva u slobodi, makar onoliko koliko su joj dozvoljavale povremene posjete njenog oca. Gospodin se estio i nastojao da je u tome sprijei, najprije grdnjama a onda tekim batinama. Razmaena ena nije imala kud, nego je pobjegla svojim roditeljima. Srdba je zaslijepila oholog mua. Smatrao je da najbolji nain da je dovede u red i da joj vrati pamet u glavu jeste da je, donekle, pusti", naravno, donekle, 150 jer je bio jako vazen za nju. Pustio" je, danima se i sedmicama pravei da ne zna za nju, ali oekivajui i nadajui se da e se pojaviti dobri posrednik iz njene porodice. Poto niko ne pokuca na njegova vrata, pogazi svoju uobraenu oholost i posla jednu osobu da ispita puls i pripremi pomirenje. Izaslanik se vratio i rekao da ga oni oekuju s dobrodolicom, pod uslovom da je ne zatvara u kuu i ne bije. Meutim, on je oekivao da e ga prihvatiti bez ikakvih uslova. Njegova ljutnja preraste u bijes i zakle se u sebi da ih nikakva veza nikad nee sastaviti. Tako je svako otiao na svoju stranu, i tako je Jasinu bilo sueno da se rodi daleko od oca i da u kui majke doivi raznovrsna ponienja i patnje. Iako se ena udavala vie puta i iako je udaja, u oima njenog sina, bila njen najistiji pad, ipak mu je ova nova udaja izgledala najodvratnija i bolnija od prethodnih; jer, ena

je, s jedne strane, ve bila u etrdesetoj godini ivota a Jasin je, s druge strane, postao zreo mladi koji je bio u stanju, ako bi htio, da brani svoju ast. On je, dakle, prevaziao svoj nekadanji stav na koji ga je obavezivala mladost, kad je primio uzbudljive vijesti o majci sa zaprepatenjem, nemirom i suzama , i zauzeo novi kao odgovoran ovjek, koji ne moe da primi nepravdu skrtenih ruku. Ove su se misli vrtjele u gospodinovoj glavi. Nemirno je ocjenjivao njihovu tenju, ali je rijeio da umanji njihov znaaj koliko god je bio u stanju, da bi ublaio tegobe svog najstarijeg sina. Podie svoja iroka ramena i ree s omalovaavanjem: - Zar se nismo dogovorili da za nas nije ni postojala...? 151Jasin odgovori tuno i potiteno: - Ali, ona postoji, oe...! Ma o emu se dogovorili, ona e dovijeka biti moja majka, bilo u mojim oima ili u oima svih ostalih ljudi, od toga se ne moe pobjei ni osloboditi. Mladi snano otpuhnu i zagleda se u oca svojim lijepim crnim oima, koje je naslijedio od nje, oajniki traei pomo kao da mu kae: Ti si moj moni, snani otac, prui mi ruku!" Gospodin se uzbudio ali nastavi da se pravi miran i, kao da potcjenjuje situaciju, ree: Ne zamjeram ti to pati, ali ti zamjeram to pretjeruje u tome. Takoe, elim da shvatim tvoj gnjev, ali bi te malo razuma povratilo bez napora. Zapitaj se: ta ti kodi njena udaja? Jedna ena se udala kao to se ene udaju svakog dana i asa. Ne treba joj zamjerati ovakav brak zbog njenog ranijeg ponaanja. Naprotiv, moda bi joj se trebalo zahvaliti na tome, kao to sam ti vie puta rekao, jer ti se nee smiriti dok god je ne istrgne iz sebe, kao da je nije ni bilo. Uini to, pobogu, i umiri se. Shvati, ma ta se prialo tamo-amo, da je ovaj brak zakonita veza, asna... To je gospodin rekao samo na jeziku, jer je to bilo u ponoj suprotnosti sa njegovim uroenim, pretjeranim ljubomornim odnosom prema apsolutnim vrijednostima porodice, ali je on to rekao sa strau, kao istinu koja je izvirala iz njegove postojane razboritosti, to ga je kvalifikovala da bude posljednji presuditelj i dobrotvorni posrednik, koji je uvijek bio u stanju da rijei sukob medu ljudima. Iako njegove rijei nisu otile uludo pred jednim od njegovih sinova, ipak je gnjev mladia bio suvie 152 silan da bi ispario s jednim uzdahom. Tako su oeve rijei bile poput ae hladne vode u loncu kljuale vode. Ubrzo se obrati ocu: - Jeste to zakonita veza, oe, ali ona na mahove izgleda tako daleko od zakona. Pitam se ta je navelo ovog ovjeka da se njome oeni? : Iako je situacija bila vrlo ozbiljna, otac, poneto ironino ree u sebi: Bolje se pitaj ta je nju navelo!" Prije no to e progovoriti, Jasin nastavi: ;, - To je pohlepa... nita drugo! ,, < - Ili moda njena iskrena elja da se uda... Ali, mladi se estoko pobuni i gnjevno i bolno uzviknu: - Ne, nego samo pohlepa! Uz svu ozbiljnost trenutka, gospodinu nije izmakla estina tona kojim mu se obraao, tavie, osjeao je tjeskobu: da li da potuje stanje i tugu svoga sina ili da potvrdi svoje prethodne rijei. Kad to ne uini, mladi nastavi relativno mirno: - Ono to ga navodi na brak sa enom starijom od njega deset godina, to je pohlepa za njenim novcem i imovinom...

U obrtu rasprave u ovom pravcu gospodin je osjetio smisao koji nije promakao njegovom otrom umu. Ta on je izbacio mladia iz samog sredita njegovog razmiljanja 0 mnogo osjetljivijim i bolnijim stvarima. Bilo mu je jasno to mladi ne uzima u obzir zato se njegova majka udaje, nego zato se ovjeke eni. Uz sve to, on je uvidio kakav znaaj daje njegov sin tom muu. Odmah se s njim sloio 1 podrao njegove zebnje. Da, Henija, Jasinova majka, 153je pristojno imuna. Sticala je bogatstvo i u nekretninama kroz svoje brana i ljubavna iskustva. Nekad je ona bila mlada i lijepa, draesna i silna, od koje se plae a za koju se ne plae... A sad, nemogue je da ona, a kamoli drugi, vlada sobom onako kao to je nekad mogla. Prema tome, njeno bogatstvo je moglo da propadne na bojitu ljubavi, gdje ona nije bila strijelac. Zaista bi bio grijeh da Jasin iz pakla ove tragedije izae ranjenog ponosa i praznih ruku. Obraajui se sinu, kao da govori sebi, gospodin ga je podravao: - Smatram da si u pravu, sine. ena u njenim godinama lako postaje izazovni plijen pohlepnih ljudi. Ali, ta bismo mogli da uinimo? Da potraimo put do tog ovjeka i navedemo ga da odustane od svoje avanture? Da mu prijetimo, to ne bi bilo u skladu sa naim moralom i naim ugledom... Isto tako, da ga molimo i ubjeujemo, bilo bi ponienje koje nae dostojanstvo ne bi prihvatilo... Pred nama je, dakle, samo ona! Nije mi poznat duboki raskid izmeu tebe i nje, to je ona zasluila i zasluuje, tavie, istina je da ja ne bih bio zadovoljan da se taj raskid okona, da nije novih, opravdanih razloga, jer, nuda zakon mijenja; ma koliko ti bilo teko da joj se obrati, to bi bilo obraanje majci... Ko zna, moda bi joj tvoja iznenadna pojava vratilo neto razuma... Jasin je pred svojim ocem izgledao kao medijum pred hipnotizerom u trenucima koji prethode hipnotisanju, rastresen i zanijemio; njegovo stanje je odavalo da e se uticaj oca ostvariti ili je bar pokazivalo da on nije 154 iznenaen ovim prijedlogom i da je mogue da mu se tako neto vrtjelo u glavi prije nego to je doao. Meutim, on promrmlja: - Zar nema pogodnijeg rjeenja? Gospodin odluno i jasno ree: - Mislim da je to najpogodnije rjeenje. Jasin se sam za sebe pitao: - Kako da joj se obratim?! Kako da se vratim u prolost iz koje sam pobjegao, a koju bih volio da potpuno odbacim?! Ja nemam majku, ja nemam majku... Meutim, uprkos njegovim rijeima, gospodin je osjetio da je uspio da ga pridobije za svoje miljenje i ree mu razborito: - To je tano, ali ne mislim da e tvoja iznenadna pojava pred njom, poslije tako dugog odsustva, proi bez traga. Moda e se, kad te vidi pred sobom kao zrelog mladia, pokrenuti njeno materinstvo, pa e se uplaiti da ti ne povrijedi ast i promijeniti svoje dranje... Ko zna? Jasin je ostao zamiljen, ne marei to se na njemu vidjela tjeskoba i nesrea. Drhtao je od straha da se ne izloi bruci. Vjerovatno je to bilo najgore to ga je pogaalo. Meutim, njegov strah da izgubi bogatstvo, koje je oekivao da naslijedi jednog dana, nije bio manji od toga. ta da radi? Koliko god razbijao glavu mislima, nee nai pogodnije rjeenje od ovog oevog. tavie, to to je otac izrekao dalo mu je, u sopstvenim oima, uprkos njegovog nestalnog stanja alibi, sauvalo mu je obraz i oslobodilo ga mnogih tekih misli. Neka bude... Tako ree u sebi, a zatim se obrati ocu:

- Kako ti misli, oe... 155XVIII Kad su ga noge donijele do ulice Demalije, stisnu mu se srce i osjeti da se gui. Nije ga bilo jedanaest godina, jedanaest godina je prolo a srce ga njoj ni jednom nije povuklo, niti je bljesnula i jedna uspomena, osim u tamnom, stisnutom komarnom gru. U stvari, on je nije napustio, nego mu se ukazala prilika pa je prosto pobjegao, a onda je okrenuo lea, srdit, bijesan, oajan... Zatim ju je, itavim svojim biem, izbjegavao. Poslije toga, nije ju prepoznao samu po sebi ili kao put za druge etvrti grada, iako je ostala kao to ju je upamtio u djetinjstvu i djeatvu. Nita se nije promijenila, i dalje je tijesna, gotovo da je zakre runa kolica ako bi se u njoj nala. Evo, tu su i njene kue, gotovo da im se balkoni dodiruju, te njeni duanii, prilijepljeni i stisnuti jedan uz drugog iz kojih je dolazilo brujanje kao iz pelinjih konica, zemljano tlo sa rupama punim blata, njeni momci koji su se posvuda pojavljivali i na njenom tlu utiskivali tragove svojih bosih tabana, njeni prolaznici koji su neprekidno tekli, rotilj ika Hasana i restoran ika Sulejmana, sve je to ostalo kao to je i bilo. Da nije gorine prolosti i boli sadanjosti, na usnama bi mu zaigrao osmijeh enje iz djetinjstva. 156 Pred oima mu se pojavi zavoj ulice Dvorac elja. Srce mu snano zalupa, gotovo da mu zaglui ui, zatim se na vrhu njene desne krivine ukazae korpe pomo-randi i jabuka, poslagane na trotoaru pred piljarnicom. Ugrize se za usne i prihvati da podnese ponienje prljave, sramotne prolosti, s glavom duboko u blatu od stida, stalno ridajui i patei od bola i srama. Meutim sva je bila u rupi, i sam duan je bio u rupi, tavie, on ga pretpostavlja, jer je to njegov ivi simbol preostao u vremenu, koji u svom vlasniku, svojim korpama, svom vou, svom poloaju i svojim uspomenama sadri gordo ponienje, rjeitu bol i prokletstvo poraza. Ako se prolost sastoji od dogaaja i uspomena, koji su po svojoj prirodi izloeni rastvaranju i zaboravu, onda je ovaj duan tu otjelovljeni svjedok koji otkriva svoj rastvor i doziva svoj zaborav. Kako god bi krenuo koji korak iza krivine, vraao bi se za koji korak vie u prolost..., briui vrijeme protiv svoje volje. Kao da u duanu vidi djeaka" kako die glavu prema njegovom vlasniku, govorei: Teta trai da doe noas." Ili kao da ga vidi kako se vraa, veseo i razdragan, sa kesom voa ili kako na ulici obraa majinu panju na tog ovjeka, a ona ga vue za ruku, ili kako grca plaui pred prizorom divljakog silovanja, koje uvijek iznova dograuje, kad god ga se sjeti, u svjetlosti njegovih aktuelnih iskustava, pa postaje sama nakaza, ponu da ga progone usplamtjele slike, a on se trudi da od njih pobjegne, ali tek to se izbavi iz kandi jedne, padne u kande druge slike, progone ga surovo i divlje, to mu u dubini due izazove buru gnjeva i mrnje. Onda, nastavi put ka svome cilju, osjeajui se sve gore i gore. 157Kako u projuriti do one okuke kad se tamo nalazi onaj duan i onaj ovjek? Nalazi li se jo na ovom svom starom mjestu? Neu se osvrtati na njega... Kakva me to podmukla sila izaziva da pogledam?! Hoe li me prepoznati ako nam se pogledi sretnu? Ako mi se uini da me je prepoznao, ubiu ga. Ali, kako bi me mogao prepoznati? Niti on niti bilo ko iz ove etvrti; jedanaest je godina kako sam je napustio kao djeak, a vraam se kao bik... sa dva roga! Osim toga mi nemamo moi da unitimo otrovnu gamad koja ne prestaje da nas ujeda..." Krenu prema okuci neto bre, zamiljajui ljude kako ga posmatraju i pitaju se: Gdje i kad smo vidjeli ovo lice?" Pope se strmom ulicom, drei se uspravno i vrst u odluci da

bar za trenutak strese zaguljivu prainu sa lica i glave. Da bi bio odluniji, bjeao je sve dalje. Poeo je da posmatra oko sebe i da govori sam sebi: Nemoj posustati na ovom napornom putu! Koliko si se radovao ovdje, kad si bio mali, kliui se niz strminu na drvenoj dasci!" Meutim, ponovo ree, kad se pred njim pojavi zid kue: Gdje da poem? Svojoj majci? O, udesa! Ne mogu da vjerujem da u je sresti i da e me ona doekati? Volio bih kad bi..." Skrenu nadesno ka slijepoj okuci, zatim se uputi ka prvim vratima na lijevoj strani. To je, bez i najmanje sumnje, ona stara kua. Prevaljuje ovaj put kako je to inio dok je bio mali, bez kolebanja i pitanja, kao da ju je, koliko jue, napustio. Ali, ovoga puta nahrupi na vrata sa nekim nepoznatim nemirom. Penjao se uz stepenice tekim, sporim koracima. I pored tog nemira, zatee se kako paljivo zagleda u kuu, poredei je sa slikom koju je sauvao u svojoj uspomeni. 158 inila mu se malo tjenja nego to mu je bila u sjeanju. Neki zidovi su bili izjedeni, a neki manji dijelovi stepenica su bili porueni. Odjednom uspomene prekrie sadanjost. U takvom stanju proe dva iznajmljena sprata i stie na posljednji. Zastade nekoliko trenutaka oslu-kujui> dok su mu se grudi snano nadimale. Zatim slegnu ramenima, kao da odmahuje rukom, i zakuca na vrata. Za otprilike jedan minut otvorie se vrata i ukaza mu se lice sluavke srednjih godina. im u njemu razazna nepoznatog ovjeka, odmah se sakri iza vrata i uljudno ga upita ta eli. Odjednom se bez razumljivog razloga uzbudi to ga sluavka ne poznaje, vrstim koracima ue, uputi se u sobu za dnevni boravak i ree zapovjednikim tonom: - Kai gospoi da je Jasin ovdje! ta li sluavka misli o meni?" Okrenu se i vidje je kako uri u unutranjost. Ili ju je zapovjedniki glas zbunio ili... Ugrize se za usne i brzo proe u sobu. Bila je to gostinjska soba, kako je nesvjesno i na brzinu zakljuio. Meutim, po sjeanju je poznavao itavu kuu. Da se naao u drugim okolnostima, dozvao bi sjeanja na goluba kojeg su mu, dok je plakao donosili na balkon, kroz ije je otvore iz veeri u veer gledao na svadbene povorke. Da li je sadanji namjetaj sobe isti onaj od prije nekoliko godina? Od starog namjetaja sjea se samo dugakog ogledala u pozlaenom okviru, kroz ije su otvore na povrini izbijale vjetake rue razliitih boja. U dva udaljena ugla nalazili su se fenjeri... 159Koliko je volio da se igra i ogleda u njima., ih vie nema, sjeao se kako ga je to izazivalo. Iako Meutim, nema potreba da se o svemu tome dalje pita: dananji namjetaj nije onaj od jue, ne samo po tome to se vidi da je nov, nego i zato to soba ene, koja se tako esto udaje, treba* takoe da se mijenja i obnavlja, kao to su se smjenjivali njegov otac, trgovac ugljem i narednik. Napet i tjeskoban, shvati da on nije zakucao samo na vrata svoga doma, nego je zgulio krastu sa upaljene rane, pa se gui u njenom gnoju. Nije dugo ekao, moda krae nego to je pretpostavljao, kad mu doprije do uiju bat brzih, ustrih koraka i visoki, zvonki glas, kao da neko govori sam sa sobom, a rijei nije mogao da razazna. A onda osjeti njeno prisustvo, poto je bio okrenut leima prema vratima. Krilo vrata zakripa od udarca njenog ramena. Zatim do njega stie njen uzvik. Ona ree kao bez daha: - Jasine! Sine moj! Kako da povjerujem svojim oima! Boe moj, postao si ovjek!

Udari mu krv u napeto lice. Zbunjeno se okrenu prema njoj, ne znajui kako e ga primiti, niti kakav e biti susret. Meutim, ena ga oslobodi dvoumljenja: pohita prema njemu, zagrli ga i grevito privi sebi. Poe da ga ljubi u grudi - toliko su najvie mogle da dosegnu njene usne njegovo uspravljeno tijelo. Disanje joj se polako smiri a oi napunie suzama. Uroni licem u njegove grudi, dugo mu se predajui dok se nije posve smirila. Sve do tog trenutka nije uinio nikakav pokret niti progo160 vorio ijednu rije. Iako je duboko i bolno osjeao nepodnoljivu ukoenost, ipak je uspijevao da otkriva ivot, i to kakav ivot! I dalje je bio ukoen i nijem, ali je bio i krajnje uzbuen, iako mu na poetku nije bilo jasno kakve je vrste to uzubuenje. Meutim, uprkos toplini njenog doeka, on nije osjeao elju da joj se baci u naruje ili da je poljubi. Vjerovatno nije bio u stanju da se otrgne od tunih i bolnih sjeanja, kao hronine bolesti koja ga prati od djetinjstva. Premda je bio vrsto rijeio da svoju volju usmjeri tako da izbrie dogaaje iz prolosti u ovom sadanjem trenutku, da bi ovladao svojim mislima i razboritou, ipak se protjerana prolost odraavala u njegovom srcu kao tamne sjenke ili poput muhe koja je otjerana iz usta, poto je iza sebe ostavila zaraznu klicu. Shvati u tom stranom trenutku, bolje nego u cijeloj svojoj prolosti, bolnu istinu zbog koje mu je tako dugo krvarilo srce, a to je da je njegova majka istrgnuta iz njegovih grudi. ena podie glavu prema njemu kao da ga poziva da joj se priblii licem. Nije mogao da odbije, priblii joj lice, a ona ga poljubi u oba obraza i elo. Za vrijeme zagrljaja sretoe im se oi i ona ga ponovo poljubi u elo. Bila je uzbuena zbog njegove uzbuenosti i stida, ne iz nekog drugog osjeanja. Zatim je zau kako progovori kroz pla: - Ree mi: Jasin je ovdje. Rekoh: Jasin!? Ko bi to mogao biti? Ali, ko bi drugi mogao biti? Ja imam samo jednog Jasina! Onog koji je ovu kuu i mene liio sebe. Sta se to dogodilo? Kako je usliio molbu poslije toliko vremena? Dotrala sam kao luda, ne vjerujui svojim uima. I, eto te, tebe jedinog, hvala bogu! Ostavio si me U Izmeu dva dvorca 161kao djeak, a vratio si mi se kao odrastao ovjek. Koliko me je ubijala elja za tobom, a ti i ne osjea da ja postojim! Uze ga za ruku i povede do kanabea. Poe za njom, pitajui se kad e prestati ovaj nasilniki talas toplog doeka da bi naao put do svog cilja. Kradomice ju je i radoznalo pogledao, ali i ushieno i nemirno. Kao da se nije promijenila, osim to joj je tijelo bilo punije, ali je sauvala ljepotu oblika. A to se tie okruglog lica boje penice i crnih, podvuenih oiju, bili su uglavnom kao nekada - izvanredno lijepi. Nije mu se dopala ta dotjeranost lica i vrata, kao da je oekivao da e godine prekida promijeniti njenu staru naviku da sebi posveuje toliku panju i umanjiti ljubav za kienjem, s razlogom ili bez, ak i u vrijeme kad je sama. Sjedoe jedno pored drugoga. Zagleda se u njegovo lice njeno, a onda pree preko njega, mjerei mu zadivljenim oima visinu i irinu, i ree uzdrhtalim glasom: - Ah, boe, jedva da povjerujem svojim oima... Ja sanjam... Ovo je Jasin...! Koliki je ivot otiao uludo! Koliko sam te zvala i molila, slala ti poruke jednu za drugom! ta da kaem? Da te upitam kako ti je srce dotle postalo tvrdo prema meni? Kako si odbijao moje tople pozive, kako si ostao gluh na poziv moga tunog srca? Kako, kako? Kako si zaboravio da ima majku koja se ovdje gri?

Obrati panju na posljednju reenicu, koja mu je udno zazvuala i koja zasluuje i podsmijeh i saaljenje. Kao da joj se otela u silnom uzbuenju! Da ima neto, ima tota, to ga i danju i nou podsjea da ima majku, ali, ta je sve to? 162 Podie prema njoj oi u nedoumici i utke, pa im se na as susretoe pogledi. ena opet tuno progovori: - Zato ne govori? Jasina napusti nedoumica uz njegov glasni uzdah i s naporom ree: - esto sam mislio na tebe, i moje su patnje bile nepodnoljive... Prije nego to je i zavrio, ugasila se svjetlost u njenim oima. Zjenice joj ispuni sjenka razoarenja i klonulosti, koju donijee oblaci iz dubine tune prolosti. Nije vie mogla podnijeti te poglede u njegovim oima. Spusti one kapke i ree alosno: - Mislila sam da si se oslobodio tuga prolosti. I bog zna da ne zasluuju ni dio bijesa koji te je naveo da me napusti prije jedanaest godina... Zaudi se njenom prijekoru, prosto ga je taj prijekor guio. Doivio ga je kao da je na njegov prigueni gnjev sasula bibera. Toliko se uzbudio da bi pobjesnio da nije cilja radi kojeg je doao. Da li ta ena zaista misli to kae? Je li to to je uinila tako beznaajno za nju? Ili misli da on ne zna ta je bilo? Meutim, snagom svoje volje on se smiri, jer je znao ta mu je cilj, i ree: - Kae da sve to ne zasluuje moj gnjev? Mislim da zasluuje i te kakav gnjev i vie og toga... Pusti da joj lea padnu na naslon kanabea kao da se rui. Ona ga pogleda prijekorno, traei saaljenje i upita: - Kakva je sramota da se ena uda poslije razvoda? Osjeti vatru gnjeva koja se razgarala po njegovim ilama, iako su se njegovi znaci vidjeli samo na zatvorenim i stisnutim usnama. Stalno govori tako prosto kao da je 163posve uvjerena u svoju nevinost! Pita se kakva je sramota da se ena" uda poslije razvoda! A to to je ta ena njegova majka, to je druga stvar, sasvim druga stvar. Kakvu ona udaju podrazumijeva? To je udaja pa razvod, zatim udaja pa razvod, pa opet udaja pa razvod... A ono to je gore i gore, to je taj voar"... Da li da je podsjeti na njega? Da li da joj udari pravi amar svojim gorkim sjeanjima? Da li da joj otvoreno kae da on sada sve shvata, a ne poneto kao to ona misli? Ovoga puta ga gorka sjeanja natjerae da izgubi prisebnost i on ree krajnje uzrujano: - Udaja pa razvod, zatim udaja pa razvod... To su nakazne stvari koje tebi ne dolikuju... Kako si mi nemilosrdno cijepala srce! Prekrsti ruke preko grudi kao da se, oajna, predaje i ree tuno i utueno: - To je nesrena sudbina, nita vie... Ja sam zle sree, nita vie... On je prekinu, sleenog lica i nadutog podbratka, izgovarajui rijei kao da izbacuje neto ogavno iz dubine due: - Ne pokuavaj da poisti svoje dvorite..., to moe samo da nanese veu bol. Najbolje je da pustimo zavjesu na nae bolove, koja e ih sakriti, kad ve nismo u stanju da ih potpuno odstranimo... Uuta protiv svoje volje. Srce joj zahvati teka tuga zbog oekivanog prijatnog susreta i probuenih nada, koje su pokvarila nadola burna sjeanja. Poela je da ga gleda

nemirno, kao da ispituje to nosi u dui. Kad joj je postalo teko njegovo utanje, poali se: - Nemoj me previe muiti, ti si mi jedini....: > 164 I te su mu rijei udno zazvuale, kao da mu se to otkriva prvi put, mada je u njima naao novi razlog da se uzbudi i ponovo razjari. Dodue, on jest njen sin i ona jeste jedina njegova majka. Ali, koliko mukaraca! Okrenu lice od nje da sakrije izraz odvratnosti i bijesa, zatim zatovori oi da bi pobjegao od sjeanja na ogavne prizore. uo ju je kako njeno i moleivo govori: - Dopusti da vjerujem da je moja sadanjost srea istina a ne zabluda, da, istina, a ne zabluda i da si mi doao i iz mog srca odagnao sve tuge prolosti, sve i zasvagda... Dugo ju je i pomno promatrao. To je bio znak da ozbiljno razmilja. Nita u tom trenutku nije moglo da ga sprijei da stigne do svog cilja, pa makar ga i odloio za neko vrijeme. Ree glasom koji je pokazivao da je smisao njegovih rijei mnogo dublji no one same: - To zavisi od tebe, ako eli, dobie to ti je milo... U oima ene se pojavi uznemiren pogled, kao znak straha koji ju je muio. Ona ree: - Iz dubine svog srca elim tvoju ljubav. Koliko sam je eljela i koliko sam se trudila da je steknem, a ti si to nemilosrdno odbio... Meutim, on nije sluao njene tople rijei. Nervozno je razmiljao, zatim ree: '' - Sve to eli je u tvojim rukama,'samo ti tvjtti rukama, ako ti razum bude vodi... : 1"' " ena nemirno upita: ' - Na ta misli? -v'* " ' "~<r'' "-' 'h'- A;V ' Prosto ga je guffo to se pravila da ne iia i ree, gunajui: :i ' '< ''' 165- Smisao mojih rijei je jasan, a to je da odustane od onoga to sam uo, ako je tano... To bi bio poguban udarac za mene. Oi joj se rairie a lice smrknu u neskrivenom oaju i ona, ne shvatajui, upita: - Na ta misli? Meutim, on je smatrao da se ona i dalje pravi da ne razumije, pa ljutito ree: - Mislim da odbaci namjeru da se ponovo uda i da ne dopusti da te zanose misli q takvom neemu... Nisam vie dijete i ne mogu vie da podnesem novi udarac. Beskrajno tuna, ona obori oi. Ostala je tako, kao da ju je zahvatio neki drijeme. Zatim polako podie glavu: na licu joj se vidjela neizmjerna tuga, pa ree slabim glasom, kao da govori samoj sebi: - Dakle, doao si radi toga? Ne razmiljajui, on odgovori: - Da... Njegov odgovor je odjeknuo kao eksplozija. Odjednom se sve oko nje promijenilo i izmijenilo. Atmosfera se smrai. Kasnije, kad je bio sam, prisjeao se razgovora sa majkom. O svemu je razmislio, dok nije doao do ovog posljednjeg odgovora. Dvoumio se da li je pogrijeio ili je imao pravo. Dugo se kolebao. ena je, pak, uzviknula: - Koliko bih eljela da me ui varaju:..

Shvatila je da je pourio prije nego to bude kasno. A on, bio je bijesan na sebe, a onda izlio svoj bijes oko sebe. Progovorio je ustro, nesvjesno, zaboravljajui greku u koju je ve bio upao: 166 r - Ti ini ono to eli, ne vodei rauna o posljedicama. Ja sam uvijek bio rtva koja trpi bez grijeha. Oekivao sam da e te ivot neem nauiti. Sada se ne udim to priaju da hoe u novi brak. Kakva bruka, koja se ponavlja svakih nekoliko godina, kao da joj nema kraja! Do kraja oajna, sluala ga je kao odsutna, a onda bolno ree: - Ti si rtva, ja sam rtva, oboje smo - rtve zbog toga to me kod tebe ogovaraju tvoj otac i ona ena koja ivi pod njegovim okriljem! Zaudi se ovom preokretu u razgovoru, koji mu je izgledao smijean, ali se nije nasmijao, moda je bio samo gnjevniji. Ree: - Moj otac i njegova ena nemaju s ovim nikakve veze. Ne izvlai se zbog svojih postupaka time to e optuivati druge. Ona uzviknu kao da jee: - Nisam vidjela okrutnijeg sina od tebe! Zar mi tako govori poslije rastanka od jedanaest godina? On otro odmahnu rukom, ljutit i bijesan: - Grena majka zasluuje da ima okrutnog sina! - Nisam'grena, nisam grena..., nego si ti okrutan, grub poput svog oca... Otpuhnu sa dosadom i viknu: - Vraamo se ocu! Nije nam dosta nas samih! uvaj se boga i okani se te nove bruke! elim da sprijeim tu bruku pod svaku cijenu! ; Zbog silnog oaja i teke tuge g|>s joj je bio hladan: - to te se tie ta bruka? On viknu zapanjeno: 167- Kako me se nee ticati bruka moje majke? '.. Ona mu odgovori tuno, ali i podsmjeljivo: ; -r'' - Ti me u stvari ne smatra svojom majkom... - Kako to misli? .\;:, Ne sluajui ga, ona oajno uzviknu: - Kad si me ve iupao iz svoje due, bilo bi dobro da me ostavi na miru... On ljutito povika: - Dosta mi je onoga to je ve bilo! Neu ti dozvoliti da mi ponovo kalja ugled! Gutajui pljuvaku, ona ree: - Nema tu nita to kalja ugled, bog mi je svjedok... I dalje ljutit, on je upita: - Jesi li uporna da se uda? Dugo je utala pognute glave, tuna, oajna. Zatim duboko uzdahnu, a onda ree jedva ujnim glasom: - Stvar je gotova, napisan je ugovor i vie nisam u stanju da ga otkaem... Jasin ustade. Njegovo krupno tijelo se ukruti, lice po-utje i on usredsredi svoj pogled na njenu pognutu glavu. Kljuao je od bijesa, zatim gotovo riknu na nju: - Kakva si ti ena! Zloinka! Ona progovori glasom koji je pokazivao da se potpuno predaje: - Nek' ti bog oprosti!

Tada pomisli da je povrijedi onim to je znao iz njenog prolog ivota, a ona misli da on to ne zna, da joj spomene onog crnog piljara", da je tresne, kao bombom, u glavu i raspe je u paramparad i tako joj se osveti na najgrozniji nain. U oima mu se pojavi straan bljesak, 168 ji izbi ispod namrtenog, mranog ela, u ijim se borama vidjelo prijetee zlo. Otvori usta da izbaci svoju bombu, ali mu se jezik ne pokrenu, nego zastade u grlu, kao da ga je tamo uvukao njegov razum koga nije zaslijepio oaj zbog itave ove nesree. Protee strahoviti tren, poput iznenadnog zemljotresa kad ovjek osjeti dah smrti koji se na as pojavi na njegovom licu, a onda se sve smiri. Duboko odahnu, pun priguenog gnjeva, i povue se nemono, dok mu je sa ela lio hladan znoj. Kasnije se sjeao tog svog stanja, izmeu ostalih, prilikom ovog neobinog susreta. Bio je posve zadovoljan to se povukao, iako se i sam tome jako udio, a najudnije je bilo osjeanje da se povukao iz saosjeanja prema sebi a ne prema njoj. Kao da je titio svoje, a ne njeno dostojanstvo i ast, iako nije postojalo nita to nije znao. Praznio je svoj gnjev rukama, udarajui jednu o drugu, pa ree: - Zloinka! Utjelovljenja bruka! Koliko u se smijati svojoj gluposti kad god se sjetim da sam se nadao nekom dobru od ove posjete! - Zatim, ironino: - udim se kako si, poslije ovoga sad, mogla poeljeti moju ljubav. uo je njen slomljen i utuen glas: - Dua mi ezne da ivimo u miru uprkos svemu! Tvoja iznenadna posjeta probudila je tople nade u mom srce. Uinilo mi se da bih mogla da ti pruim naj-uzvieniju ljubav svog srca, najiu... Udalji se od nje, povlaei se kao da bjei od njenih njenih rijei. Nita ga ne moe razbjesniti kao te njene rijei. Razjaren i oajan istovremeno, osjeti da nema vie smisla da i dalje ostaje u ovoj mrskoj atmosferi i ree, okreui se da poe: 169- elio bih, kad bih mogao, da te ubijem. Obori pogled i, beskrajno tuna, ree: - Kad bi to uinio, oslobodio bi me tereta ivota... Osjeao je straan bijes, pa je posljednji put pogleda oima punim mrnje, zatim napusti prostoriju, dok se pod njegovim nogama tresao pod sobe. im je stigao na ulicu, poeo je da dolazi sebi. Tek tad se sjeti da je zaboravio da razgovara o novcu i nepokretnoj imovini, nije o tome progovorio ni jedne jedine rijei, kao da to nije bio glavni razlog njegove posjete. /,*> XIX Gospoa Emina otvori vrata, pomoli glavu i upita svojom uobiajenom njenou: - Je li potrebna kakva usluga, mladi gospodine? Fehmi odgovori: - Doi, majice, samo pet minuta... ena ue, radosna zbog poziva i vidje ga kako stoji pred svojim stolom a na licu mu se ocrtava ozbiljnost i panja. Uze je za ruku i odvede do kanabea blizu vrata, posadi je a onda i on sjede pored nje i upita: - Jesu li svi zaspali? ena shvati da je on nije pozvao da mu prui neku uslugu na brzinu, inae ne bi bilo te ozbiljnosti i osam-ljenosti. Panja se brzo prenese u njenu smjernu duu i ona mu odgovori:

- Hatida i Aia su otile u svoju sobu, kao i obino, a Kemala sam sad ostavila u njegovom krevetu. Fehmi je oekivao ovaj trenutak otkako se na poetku veeri povukao u sobu za uenje. Kako nije mogao, kao obino, da usredsredi svoju panju na knjigu ispred sebe, poeo je, s vremena na vrijeme, da nestrpljivo prati razgovor svoje majke i sestara, za koje nije znao kad e se 171zavriti. Zatim je pratio majku i Kemala koji su zajedno uili napamet jednu reenicu iz jednog kur'anskog poglavlja. Kad je zavladala tiina, dola je majka da mu kae laku no", pa ju je on pozvao k sebi. Bio je krajnje uznemiren od ekanja. Iako je majka djelovala kao krotka golubica i iako on prema njoj nije osjeao nikakvu suzdranost ili strah, ipak mu je bilo teko da nae rijei za ono to je htio da joj saopti. Zbunio se od stida. Period tiine je dosta potrajao prije nego to je on, trepui oima, rekao: - Pozvao sam te, mamice, da te upitam za savjet o jednoj, stvari koja me veoma zanima. ena se ve zabrinula tako da je to u njenom njenom srcu izazvalo strah ili neto slino. Ona mu ree: - Sluam te, siniu. On duboko uzdahnu da smanji nervozu i ree: - ta misli kad bi... Mislim zar nije mogue da... Zastade kolebajui se, zatim promijeni ton i ree njeno, zbunjeno i kolebljivo: - Nemam ja kome, osim tebi, povjeriti ta nosim na dui... Sad je ve bio ohrabren i ree: - ta misli ako ti predloi da mi zarui Merjemu, kerku naeg susjeda Muhameda Ridvana. Emina je njegove rijei primila najprije sa iznenaenjem. Prvo mu je uzvratila osmijehom koji je govorio da se vie dvoumi nego to se raduje. Zatim se izgubi strah koji joj je za trenutak pritiskao duu dok je akala da joj saopti ta eli. Potom se iroko nasmijei i zasja, izjavljujui da je radosna. Onda je ponavljala neke rijei ne znajui ta da kaem, a potom progovori: 172 - Je li to zaista tvoja elja? Rei u ti svoje miljenje otvoreno. Dan kad u otii da ti zaruim estitu djevojku bie najsretniji dan u mom ivotu. Mladievo lice se zarumenje i on ree sa zahvalnou: - Hvala ti, majko... Majka se u njega zagleda, prijatno se osmjehnu i ree s nadom: - Kakav srean dani Mnogo sam puta i mnogo trpjela, a nije mnogo od boga da me nagradi za moje patnje i trpljenje jednim ovakvim eljenim danom, dapae, mnogim danima poput ovoga da se obraujem tobom i tvojim sestrama Hatidom i Aiom. Oi joj odlutae u srenim snovima dok se ne opomenu i iznenada tre. Povue nemirno natrag glavu poput make, prema kojoj je krenuo pas. Proapta zabrinuto: - Ali..., tvoj otac? Fehmi se, nervozno, nasmijei. , - Radi toga sam te i zvao da se posavjetujemo... ena malo razmisli i ree kao da govori sebi: - Ne znam ta e on na to rei. Tvoj otac je neobian ovjek, mimo svih ljudi. Moda e u obinoj stvari vidjeti zloin, za razliku od drugih ljudi...

Fehmi se namrti: - Nema ovdje nieg zato bi se ljutili ili protivili... - To je tvoje miljenje... - Ne treba ni objanjavati da e brak biti odgoen dok ne zavrim kolovanje i naem posao... - Naravno, naravno... 173 Pogleda ga kao da mu veli: ,,A ko je taj koji e i za ta pitati tvoga oca ako on poeli da odbaci logiku?" Ona zna samo za slijepu poslunost prema njemu, pogrijeio ili imao pravo, bio pravedan ili nepravedan. Meutim, ree: - Nadam se da e prihvatiti molbu... Mladi ree oduevljeno: - Moj se otac oenio kad je bio u mojim godinama. Nita ovim ne elim rei, ali u ekati da brak bude prirodan, bez protivljenja bilo s koje strane. - Nek' sam bog uslii tvoju molbu. Due su poutali izmjenjujui poglede, jedinstveni u jednoj misli. Znali su to instiktivno, jer su jedno drugo shvatila na najbolji nain i pogaali bez tekoa jedno drugom misli. Fehmi ree to ih zaokuplja: - Ostaje da razmislimo ko e mu progovoriti o tome. ena se nasmija i povrati svoj duh koji je izgubila u razmiljanju i uznemirneosti. Shvatila je da je njen pametni sin podsjea na dunost koju samo ona u porodici moe da obavi. Nije se tome suprotstavila, jer nije ni bilo drugog puta. Ipak je to prihvatila protiv svoje volje, kao to je prihvatila mnoge stvari, molei boga da se dobro svri. Ree njeno i blagonaklono: - Ko drugi, osim mene moe da s njim zapone razgovor? Bog je uz nas. - ao mi je, kad bih ja mogao s njim da razgovaram, uinio bih to. - Ja u s njim razgovarati, sloie se, bojom dozvolom. Merjema je lijepa djevojka, odgojena, iz asne porodice. 174 ,>:<> Uuta za trenutak, zatim nastavi kao da joj ji neto o#yi put palo na um: ;jij - Ali, zar ona nije tvojih godina ili i starija? Djeak uznemireno odgovori: - To me uopte ne zanima! Ona se osmjehnu i ree: - Nek' je s bojim blagoslovom, bog je uz nas. - Zatim ustajui: - Ostavljam te sada u bojim rukama, do sutra, Nage se prema njemu, poljubi ga, napusti sobu i zatvori vrata, ali se prenerazi kad vidje Kemala kako sjedi na kanabeu, nagnut nad sveskom. Ona uzviknu: - Zato si se vratio ovamo? Djeak ustade zbunjeno se smijeei i odgovori: - Sjetio sam se da sam zaboravio svesku za engleski pa sam se vratio da je uzmem, zatim mi se uini da bi trebalo da posljednji put ponovim rijei. Ponovo poe s njim u spavau sobu i nije ga ostavila dok se nije ispruio pod pokrivaem. Ali, nije zaspao. San je bio suvie slab da savlada lukavu javu koja se budila u njegovim osjeanjima. Brzo skoi iz kreveta, kad su mu do uiju stigli odjeci majinih koraka: penjala se uz stepenice na gornji sprat. Djeak otvori vrata, otra do sobe svojih sestara, gurnu vrata i ue ne zatvorivi ih da bi napravio prostor za svjetlost objeene lampe u salonu da osvijetli barem jedan dio guste tame. Otra do kreveta i proapta: Sestrice Hatida!" Iznenaena, djevojka sjede u krevet a on sjede pored nje, dahui od

uzbuenja. Kao da nije bio zadovoljan jednom sluateljkom da joj povjeri svoju tajnu, koja mu je otjerala san sa oiju, 175nego prui ruku prema Aiinom tijelu i prodrma ga. Meutim, djevojka je opazila kad je on doao, skinula sa sebe pokriva i podigla glavu i, znatieljno i ljuta, upitala: - Zato si doao ovamo? Nije se obazirao na ljutit ton, jer je bio siguran da e samo jedna rije kojom e nagovijestiti svoju tajnu, biti dovoljna da ih nasadi na glavu. Srce mu je igralo od veselja i radosti. Zatim ree apatom kao da se uva da e ga uti neko etvrti: j ; ' - Imam neobinu tajnu. " ''! ,;.'' : {l Hatida ga upita: <-.* - Kakva je to tajna? Daj ta ima i pokai nam svoju dovitljivost. Nije mogao vie da krije pa ree: - Moj brat Fehmi hoe da zarui Merjemu. Tada se i Aia uspravi na krevetu brzim mahinalnim pokretom kao da je vijest bila mlaz hladne vode, sasut na; pospano lice. Tri se spodobe pribliie jedna drugoj u obliku piramide, kao to se inilo na priguenoj svjetlosti koja je prodirala u sobu i odbijala se od poda uz otvorena vrat u vidu paralelograma i njihala se sa strane kako se njiha plamen lampe. Zbog otvorenih vrata plamen je bio izloen povjetarcu koji se kroz otvore na prozoru irio u salon u blagim apatima koji su otkrivali jednu tajnu. Hatid; znatieljno upita: - Kako si to saznao? - Iziao sam iz kreveta da uzmem svesku engleskog i| kod vrata moga brata zauh njegov glas kako govori. u 176 curio sam se na kanabeu, a zatim sam iza otkrinutih vrata uo kako paljivo, zastala daha, apui razgovaraju dok on nije zavrio svoju priu. Tada Aia, kao da eli da bude jo sigurnija, zapita: - Vjeruje li u ovo? Hatida odgovori glasom koji kao da dolazi telefonom iz nekog dalekog grada: - Moe li zamisliti da ovaj - pokazujui na Kemala - izmisli tako dugu i iroku priu? - Ima pravo, - zatim se nasmija da bi ublaila svoje veliko zanimanje - smrt djeaka na ulici je jedna, a ova pria druga stvar... Ne obraajui panju to se Kemal ljutio zbog njihove objede, Hatida upita: - Kako se to dogodilo, boe? " ': ' v Aia se nasmija i ree: ^ Zar ti nisam rekla da sumnjam da je brljan razlog to se Fehmi penje na krov svakog dana? - Drugi je to brljan koji se obavio oko njegovih nogu. Aia zapjevui priguenim glasom: - Nema prigovora na tu ljubav, oi moje... Hatida ree prijekorno: -uti... Nije vrijeme za pjesmu... Merjema je u dvadesetoj a Fehmi u osamnaestoj godini. Kako se mama sloila s tim? - Mama? Mama je blaga golubica, ne zna da kae - ne. Ali, stani malo, pravedno je da kaem da je Merjema lijepa i dobra. Zatim, naa je kua jedina u etvrti koja jo ne zna za svadbu. '2 Izmeu dva dvorca

177Hatida je, kao i Aia, voljela Merjemu, ali ta ljubav uopte nije bila u stanju da u njenim oima prikrije tragove prigovora na raun voljenog, bez obzira kakav bio. Njoj nije bilo nemogue, ako treba, da se zaustavi samo na pukom prigovoru, ali poto pria o braku izaziva njene zapretane strahove i ljubomoru, to se ona lako okrenu protiv svoje prijateljice, a njeno sree odbi da je prihvati kao enu svoga brata. Ona nastavi: - Jesi li ti luda? Merjema jeste lijepa, ali je ona daleko iza Fehmija. On je, magarice, student i jednog dana e biti sudija. Moe li zamisliti Merjemu kao enu sudije na visokom poloaju? Ona je poput nas u mnogo emu, ali je u mnogo emu i iza nas. Nijedna se od nas nee udati za sudiju... Aia se zapita u sebi: Ko kae da je sudija bolji od o-ficira?" Zatim ljutito upita: - Zato da ne? Hatida nastavi da govori, ne obraajui panju na njenu ljutnju: - Fehmi moe da se oeni djevojkom stotinu puta ljepom od Merjeme, a u isto vrijeme da bude obrazovana i bogata, ki bega ili ak pae. Zato se onda uri da zarui Merjemu? Ona nije nita drugo do nepismena alapaa, ti je ne zna kao to je ja znam. Aia shvati da je Merjema u oima Hatide postala zbir mana i nedostataka. Meutim, sluajui Hatidu o dugom Merjeninom jeziku, svojstvo u kojem Hatida ima mnogo veeg udjela, ona nije mogla a da se ne nasmijei sa prikrivenom tvrdoom, rekavi, plaei se to je tako govorila i kao da se predaje: 178 - Prepustimo stvar bogu... vrsto uvjerena, Hatida ree: - Stvar je u bojim rukama na nebu, a u rukama moga oca na zemlji... Vidjeemo ta e biti sutra. - Zatim, obraajui se Kemalu - Vrijeme je da se u miru vrati u svoj krevet. Kemal se vrati u svoju sobu, govorei u sebi: Ostao je samo Jasin, sutra u ga obavijestiti..." 179XX Hatida i Aia sjedoe prekrtenih nogu prema pritvorenom krilu vrata roditeljske sobe na gornjem spratu. Priguivale su dah i oprezno i ljubopitljivo lovile svaku rije iz sobe. Bilo je popodne. Gospodin je bio ustao poslije popodnevnog odmora, uzeo abdest, po obiaju, sjeo da srkne svoju kafu i ekao ezan da se pomoli prije no to poe u duan. Sestre su oekivale da e majka zapoeti razgovor sa ocem o onome o emu ih je obavijestio Kemal, jer za to nije bilo pogodnijeg vremena. Iz unutranjosti sobe doprije do njih snani glas njihovog oca koji je govorio o obinim kunim stvarima. Sluale su nestrpljivo oekujui i pogledajui se upitno, dok najzad ne ue majku koja krajnje uljudno i smjerno ree: - Gospodaru moj, ako mi dozvoli, progovorila bih o neemu to me je Fehmi zamolio da te obavijestim. Tada Aia pokaza licem prema unutranjosti sobe kao da kae: Evo razgovara", dok je Hatida zamiljala stanje svoje majke koja se pripremala na vaan razgovor, od koga joj se sigurno srce cijepalo. Ona nemirno ugrize svoje usne. Zatim ue gospodinov glas koji upita: - ta eli? 180 Zavlada tiina na trenutak, a moda i due za njih dvije koje su prislukivale. Potom majka ree:

- Fehmi je, gospodaru, dobar mladi, kojim si ti zadovoljan zbog njegove ozbiljnosti, uspjeha u koli i uljudnosti, nek' ga bog sauva od zlih oiju. Moda mi je kazao ta eli, znajui kakav ugled ima kod svog oca. Otac upita tonom koji se njima dvjema uini zadovoljnim: - ta eli? Govori... Pribliie svoje glave vratima, buljei jedna u drugu. A onda iznenada zaue tihi glas svoje majke: - Moj gospodar zna naeg dobrog susjeda gospodina Muhameda Ridvana...? - Naravno... - ovjek dobar kao i moj gospodar, porodica asna, a susjedi ne mogu biti bolji... Ona zastade pa nastavi: - Fehmi pita, gospodaru, da li mu njegov otac dozvoljava da on zarui Merjemu, kerku naeg dobrog susjeda, a da ostane pod njegovom zatitom dok ne bude spreman za enidbu? Tada se podie glas gospodina, grub od bijesa i odbijanja: - Da je zarui? ta kae, eno? Onaj djeak? Fino, bogami! Ponovi mi to si rekla... Drhtavim glasom, po kome ju je Hatida zamiljala kako se gri, ona ree: ,, - On samo pita, samo pita, nita vijjf, gospodaru, a stvar je u tvojim rukama... /.,. , . Glas koji je pucao od bijesa, ree: , ,,. / 181- Niti ja hou da znam, niti on, za tu nepodnoljivu igrariju. Ne znam ta je pokvarilo jednog aka da ide dotle. Meutim, majka kao to si ti u stanju je da pokvari roenu djecu. Da si majka kao to treba, ne bi se on usudio da ti se obrati ovakvim bezobrazlukom... Djevojke obuze strah i pokunjenost, ali u Hatidinom srcu bi i neto zadovoljstva, zatim ue majin uzdrhtali, pokorni glas: - Nemoj se optereivati tim gnjevom, gospodaru, sve je lako, samo se nemoj srditi. Nisam sa svoje strane namjeravala nikakvo zlo, niti je na to mislio moj sin kad mi je prenio svoju elju da mu da dozvolu. On me je to zamolio dobronamjerno. Mislila sam da treba da ti to kaem. No, poto ti tako misli, ja u ga obavijestiti o tome i on e pokorno posluati kao to je uvijek sluao tvoja nareenja. - Posluae, htio ili ne htio, ali ja elim tebi da kaem, da si slaba majka od koje se ovjek ne moe nadati nika-i kvom dobru. - Ja ih pazim kako me ti savjetuje... - Kai mi to ga je navelo da o tome uopte razmilja? Djevojke naulie ui uznemireno i radoznalo. Iznenadilo ih je ovo pitanje koje nisu oekivale. Meutim, nisu ule majin odgovor. Zamiljale su je kako zbunjeno i prestraeno mirka oima. U srcima osjetie silnu naklonost prema njoj. - Zato si zanijemila? Kai mi da li je via? - Ne, nikako, gospodaru, moj sin ne die oi ni na jednu susjetku niti na druge... - Kako je poelio da je zarui kad je nije vidio? Nisam mislio da imam sinove koji e kradomice pogledati u dvorita susjeda! - Boe sauvaj, gospodaru, boe sauvaj! Moj sin, kad ide putem, ne osvre se ni lijevo ni desno. A u kui, jedva da naputa svoju sobu, osim kad mora.

- ta ga onda navelo da je trai? - Moda je, gospodaru, uo svoje sestre da priaju onjoj. Kroz tijelo djevojaka proe snaan drhtaj. Otvorie od uasa usta i dalje prislukujui: - Kad su njegove sestre bile provodadike? Veliki boe, je li potrebno da ostavim svoj duan i posao i da se zavuem u kuu da je drim i branim! ena uzviknu planim tonom: - Tvoja kua je najistija kua, kunem se bogom, nego, nemoj se srditi, stvar je svrena i kao da nita nije ni bilo... ovjek uzviknu glasom punim prijetnje: - Reci mu da bude vaspitan, da ima srama, da se dri svoje granice i da je najbolje da se posveti svom uenju. Djevojke ue neki pokret u sobi, oprezno ustadoe i na prstima se udaljie od vrata. Gospoa je vidjela da treba da napusti sobu, kao obino kad sluajno izazove njegov bijes i ne vraa se poslije toga u nju dok je on ne pozove. Iskustvo ju je nauilo da njeno zadravanje pred njim kad je srdit, zatim nastojanje da ga smiri njenim rijeima, samo jo vie raspaljuje oganj. Gospodin se nae sam. Nestae tragovi oitog gnjeva, koji se obino javljaju u njegovim oima, na licu, u pokretu ruku i u govoru. Meutim, gnjev je ostao u dubini due kao talog na dnu lonca. 182 183Sigurno je da se je on gnjevio u kui iz najbeznaaj-nijih razloga, ne samo sprovodei svoj plan u voenju kue, nego i podstaknut estinom svoje prirode, koju u porodici ne moe zauzdati konica razboritosti, a koju izvanredno odrava izvan kue. A moda mu je to i oduak za uzdravanje, trpeljivost, prijatan odnos, nezamjeranje i osvajanje naklonosti ljudi pod svaku cijenu, a od ega trpi u svom drutvu. Nerijetko mu se pokae da se prepustio gnjevu bez ikakvog povoda, ali se on, ak ni u tom sluaju, nije kajao, jer je bio uvjeren da je njegov gnjev i zbog beznaajne stvari zgodan da sprijei da se dogodi ta ozbiljno, a to bi moglo da izazove njegov opravdani gnjev. Meutim, ono to je uo o Fehmiju nije smatrao nekim beznaajnim, brzopletim propustom, nego je u tome vidio runi hir koji ne bi smjelo da obuzima duu aka iz njegove porodice. Nije mogao zamisliti da se osjeanja" uvuku u poredak njegove kue, za koju je elio da raste u atmosferi stroge i jasno vidljive isto te i nevinosti. Zatim doe popodnevna molitva kao lijepa prilika da odmori duu i zavri je mirnijeg i raspoloenijeg srca. Sjeo je prekrtenih nogu na ilimi za molitvu, ispruio ruke, molei boga da mu blagoslovi porodicu i imovinu, a naroito da mu se sinovi ponose razumom, zrelou i uspjehom. Sad e napustiti kuu, njegova namrgoenost je bila tek spoljna i njom je elio samo da ih zaplai. U duanu se sreo sa nekim prijateljima i ispriao im dogaaj dana", ne kao dramu, jer je mrzio da ikog optereuje dramama, nego kao glupu igru. Oni su to prokomentarisali svojim veselim alama, a ubrzo im se i on pridruio u raspoloenju. Ostavili su ga, dok se je on grohotom oputeno 184 smijao. Dogaaj dana" mu je u duanu izgledao drukije nego kod kue, u sobi, to mu je omoguilo da mu se nasmije, tavie, i da mu bude simpatian, tako da ree u sebi, konano nasmijan i zaodovljan: Ko je na svog oca, ne ini loe." i', s v 4 i i "ih

185XXI Kad je Kemal projurio kroz kuna vrata, vee je ve nailazilo odlunim koracima, pokrivajui ulice, sokake, minareta i kupole. Moda se nije toliko radovao ovom iznenadnom izlasku, koji mu se tako rijetko prua u ovo doba, koliko je bio ponosan zbog usmene poruke koju mu je predao Fehmi. Nije mu izmaklo da je ona jedino njemu povjerena, a ne nekom drugom, u atmosferi tajnosti i skrivanju, stvar koja je poruci, a onda i njemu, davala poseban znaaj, to je osjetilo njegovo mlado srce, igrajui od radosti i ponosa. Pitao se u udu ta je to potreslo Fehmija tako da su ga zahvatili nemir i tuga. On mu je u svom sasvim crnom odijelu izgledao kao neka tua osoba, koju ranije nije ni uo ni vidio. On je jedini dokaz da njegov otac bukne kao vulkan iz najbeznaajnijeg razloga. Jer, i Jasin je uz svu svoju slatkorjeivost, podloan da se raspali, ak ni Hatida i Aia nisu osloboene napada zlobe, a on je jedini drukiji, njegov smijeh je osmijeh a srdba - namrgoenost, njegova smirenost je duboka, uz iskrena osjeanja i izvorni zanos. Ne sjea se da ga je do danas vidio u takvom stanju. Nee zaboraviti kako ga je pozvao u sobu za uenje, izgubljena pogleda, uzne186 mirene due i drhtavog glasa, niti kako mu se prvi put u ivotu obratio toplim, moleivim glasom, to ga je do kraja zaudilo. Traio je da zapamti poruku koju je nosio, tako to ju je ponovio vie puta. Iz samog sadraja poruke shvatio je da je u tijesnoj vezi sa onim neobinim razgovorom koji je kriomice sluao iza vrata i koji je prenio sestrama i meu njima izazvao otru prepirku i raspru. Ukratko, on se vezao za Merjemu, tu djevojku koja se tako esto alila s njim a on s njom. Nekad je prema njoj osjeao bliskost a nekad se opet ljutio, ne znajui kako je to ozbiljno i kako je njegovog brata liilo mira i spokoja. Merjema? Kako je mogla da sve ovo uini njegovom dragom, odlinom bratu, a ne nekom drugom!! Osjetio je ne jasnost u atmosferi, poput one nejasnosti koja skriva ivot duhova i privienja i koja tako dugo izaziva njegovu radoznalost i strah. Srce mu zaigra od pitanja i elje da otkrije skrivenu tajnu. Meutim, ta dvojba nije ga odvratila da sam za sebe ponavlja poruku kao to ju je ranije ponavljao bratu, da bi se uvjerio da se nijedno slovo njenog sadraja nee izgubiti. Proe ispred kue porodice Ridvan i dalje ponavljajui poruku, zatim skrenu prema prvoj sljedeoj okuci, gdje su se nalazila vrata. Kua mu nije bila strana, ta esto se uvlaio u njeno malo dvorite, gdje su u jednom uglu leala skvrena runa kolica pokvarenih tokova na koja se penjao, popravljajui ih u mati i vozei ih kud eli. Takoe je esto slobodno prolazio njenim sobama. Domaica i njena ki primale su ga s dobrodolicom i radosno, dok ih je on, uz svu svoju mladost", smatrao svojim starim prijateljicama. Dobro je poznavao kuu, sa njene tri sobe, meu kojima je u sredini bio mali salon, u kome je bila 187ivaa maina ispred prozora koji je neposredno gledao na Sultanov hamam, jednako kao to je poznavao svoju kuu sa prostranim sobama i velikim salonom, gdje se iz veeri u vee iskuplja sijelo uz kafu. Jo su ostale neke sporedne stvari u kui kao trag u njegovoj dui koje su ga tako dugo, dok je bio mali, zanimale, kao to je gnijezdo grlice na vrhu balkona, povezanog sa Merjeminom sobom, iji je rub iznad ugla balkona, privrenog uza zid, izgledao kao parii u okruglom prostoru na kome su se izmijeali slama i perje i sa koga se ponekad ukae rep stare grlice ili njen kljun," ve kako se smjesti u gnijezdu. Posmatra gnijezdo, a dvije se elje bore u njemu: jedna se raa u njemu i mami ga da se poigra s pticama i da uhvati mlade, i druga, koja dolazi od njegove

majke, trai da ostane na posmatranju, ljubavi i matanju o ivotu grlice i njene porodice. Zatim, i druga slika, slika drage Sefire, objeene 0 zid Merjemine sobe, raskonih boja i sjajnog tena, plemenitih crta lica, koja svojom ljepotom premauje ljepoticu iju sliku svako popodne posmatra u duanu Matusjan. Dugo ju je posmatrao, pitajui se o njenoj prii". Merjema mu je o njoj priala to zna i to ne zna, svojim laganim, tenim glasom, koji ga opinjava i uzbuuje. Dakle, nije mu kua bila tua, uao je u salon a da ga niko nije primijetio. Baci letimian pogled na prvu sobu 1 vidje gospodina Muhameda Ridvana kako lei u krevetu, kao to je navikao da ga via ve godinama. Znao je da je starac bolestan. Sluao je esto o njemu da je oduzet, tako da je jednom upitao majku ta znai oduzetost". Ona se uznemiri i poe da priziva boga u pomo od zla imena koje je spomenuo. On se povue. Od tog vremena 188 gospodin je u njemu izazivao saaljenje i radoznalost, povezanu sa strahom. Zatim proe pored sljedee sobe i ugleda Merjeminu majku kako stoji ispred ogledala a u ruci joj neto slino kremi, koju je stavljala na lice i vrat a onda je brzim pokretima prevlaila preko tih mjesta i pipala prstima da se uvjeri da joj je koa meka. Iako je bila u etrdesetoj godini ivota, bila je izvanredne ljepote kao i njena ki, veoma je voljela da se veseli i zabavlja. im ga je ugledala, odmah mu radosno prie, poljubi i upita ga kao krajnje nestrpljivo: Kada e podrasti da se udam za tebe?" Postidi se i zbuni, iako mu je njena ala bila prijatna i nije mu je nikad bilo dosta. |ii Koliko je bio ljubopitljiv prema ovoj radnji koju ona obavlja s vremena na vrijeme pred ogledalom! Jednom je pitao majku o tome, ali ga ona izrui, a to je bilo najvie to je ona inila u vaspitanju, prekorijevajui ga to pita ono to ga se ne tie. Meutim, Merjemina majka je bila velikodunija i njenija. Kad ga je jednom opazila kako je zaueno zagleda, zaustavila ga je na sjeditu ispred sebe, navukla svojim prstima neto to je najprije mislio da je krema, pruila mu svoje lice i veselo rekla: Radi i pokai mi svoju vjetinu!" Poeo je da oponaa njene pokrete i dokazao da je vjet i lagan, pa se ona obradovala. Ali, on nije bio ubijeen u uivanje u toj radnji, pa je upita: Zato to ini?" Ona se grohotom nasmija: Hoe li ekati jo deset novih godina da upozna sebe? Meutim, nema potrebe da eka: je li mekana koa bolja od grube? Je li ovo?" Proe lagano pored njenih vrata, da ga ne primijeti, jer je poruka bila suvie ozbiljna da bi se sreo bilo s kim 189osim sa Merjemom. Nae je u posljednjoj sobi kako sjedi na krevetu prekrtenih nogu, tucajui orahe, dok je pred njom bila tacna puna ljuske. Kad ga ugleda, ree iznenaeno: - Kemal! - Htjede da ga upita zato je doao u ovaj as, ali se uzdra od te namjere da ga ne bi uplaila ili smela. - Dobro doao... Doi, sjedi kod mene. Prui joj ruku da je pozdravi, zatim otkopa dugmad na svojim izmicama, skide ih i skoi na krevet, u dugoj koulji na pruge i plavoj kapi sa crvenim prugama. Merje-ma se prijatno nasmija, gurnu mu u ruku malo oraha i ree mu: - Tucaj, golube, i pokreni svoje biserne zube: Sjea li se kad si me ujeo za ruku kad sam te pokakljala? Evo, ovako... Ona prui ruku pod njegov pazuh, ali on, pokretom u suprotnom pravcu, prekrsti ruke na grudima da bi zatitio svoj pazuh. On se lagano nasmija, kao da su ga njeni prsti zaista pokakljali, i uzviknu:

- asti ti, nemoj, teta Merjemo! Ona ga ostavi na miru, udei se njegovom strahu: - Zato ti drhti tijelo od golicanja? Vidi kako ja za to ne marim! I uze da se lako golica, gledajui ga izazovno; on ne izdra a da joj takoe izazovno ne kae: - Pusti me da te ja zagolicam, pa emo vidjeti... Ona odmah podie svoje ruke iznad glave a on gurnu svoje prste pod njene pazuhe i poe da je golica koliko je god lake i bre mogao, ustremivi svoje oi prema njenim lijepim, crnim oima, da bi uhvatio prvi znak 190 njene slabosti. Meutim, morao je da povue svoje ruke, uzdahnuvi oajno i postieno, a ona ga otpremi slatkim, ironinim smijehom: - Jesi li vidio, mali, nemoni ovjee! Poslije ovog danas, nemoj tvrditi da si mukarac. A zatim, kao da se iznenada sjeti neeg vanog: - Strano! Zaboravio si da me poljubi. Zar te nisam toliko puta upozorila da poljubac bude pozdrav za na susret! Priblii mu svoje lice a on prui usne i poljubi je u obraz, zatim ugleda parie oraha koji su iza njegovih usta ostali na njenom obrazu i stidljivo ih odstrani prstima. Ona je, pak desnom rukom prihvatila njegovu bradu i poljubila ga u usta jednom, pa jo jednom... Zatim ga kao zaueno upita: - Kako si se mogao izvui iz njihovih ruku u ovaj as? Sigurno te tetka sada trai po sobama u kui... Vidi, prepustio se razgovoru i igri, tako da je gotovo zaboravio poruku radi koje je doao, ali ga njeno pitanje podsjeti na njegov zadatak, pa je pogleda drukijim oima..., oima koje bi voljele da u njenoj dui potrae tajnu koja je potresla njegovog dobrog, ozbiljnog brata. Da bi vidjela da je on jako pogoen zbog osjeanja da joj donosi nevesele vijesti, ree joj snudeno: - Fehmi me je poslao... U oima joj se pojavi novi sasvim ozbiljan izraz. Ona se pomno zagleda u njegovo lice da bi vidjela ta je iza njega. On osjeti da se atmosfera promijenila kao da je preao iz jednog razreda u drugi, zatim je u kako pita priguenim glasom: Ifl- Zato? On joj odgovori otvoreno, jer vie nije mogao zadrati za sebe te ozbiljne i teke vijesti koje joj donosi, iako je nagonski osjeao koliko su vane: - Rekao je: prenesi joj moje pozrave i kai joj da sam traio dozvolu od svoga oca da je zaruim, ali se on nije sloio da se objave zaruke dok sam ja ak i traio je od mene da saekam dok zavrim kolovanje... Pomno je i razrogaenih oiju gledala u njegovo lice. Kad je zautao, obori oi, ne progovorivi ni rijei. Zavlada mukla tiina koja je pritiskala njegovo mlado srce. elio je da joj to otkrije ma koliko ga stajalo. Ree: - On te uvjerava da je odbijanje dolo protiv njegove volje i da on pouruje godine da bi ostvario svoju elju... Poto ona, na te njegove rijei, nije davala nikakvog znaka da e progovoriti, poeli jo vie da je vrati onom njenom veselom raspoloenju, pa joj izazovno ree: - Da ti priam kakav se razgovor vodio o tebi izmeu njega i nae mame? Ona odgovori, i marei i ne marei:

- ta je rekao i ta je rekla? Obradova se djeak ovom djelominom uspijehu i ispria joj kakav je razgovor uo iza vrata. Uini mu se da je uzdahnula. Ona neraspoloeno ree: - Tvoj je otac prijek, grozan ovjek... Svako ga zna takvog. . ; , On nesvjesno ree: ?i <'... - Da, moj otac je takav... Oprezno i uplaeno podie glavu prema njoj, ali je ona bila kao izgubljena, pa je upita, sjetivi se ta mu je brat preporuio: 192 ta u mu rei? Slegnuvi ramenima, nasmija se kroz nos, htjede neto da kae, ali se zaustavi dugo razmiljajui, a zatim ree sa nekim mrkim pogledom u oima: - Reci mu da ona ne zna ta e uiniti ako joj se pojavi zarunik tokom tako dugog ekanja... Kemal se brinuo da zapamti novu poruku vie no to se brinuo da je shvati. Ubrzo je osjetio da je njegov zadatak zavren, stavi ostatak oraha u dep svoje duge koulje, prui joj ruku na pozdrav, skliznu na pod sobe i izie. ' .1 ' ' I I,'i >* < f 13 Izmeu dva dvorca 193XXII Aia je ostajala pred ogledalom, puna divljenja sobom. Pored sjajne porodice, koja je djevojka u itavoj etvrti ukraena ovakvim zlatnim uvojcima i ovakvim plavim oima! Jasin joj otvoreno daje komplimente, a Fehmi, kad s njom o neemu razgovara, ne prestaje da je gleda zadivljenim oima. ak i mali Kemal voli da pije iz kraga samo na mjestu ovlaenom njenim usnama. I majka joj tepa i zove je mjesece", iako nije posve mirna zbog njene mravosti i njenosti, zbog ega je podsticala Um Hanefi da joj pripremi neto da se ugoji. to se tie nje same, vjero-vatno je ona bolje od svih ostalih znala za svoju izvanrednu ljepotu, to pokazuje i njena velika briga za radost zbog nje. Meutim, ova pretjerana briga nije prola bez Hatidi-nog komentara, ak i zamjerke i prijekora, ne zato to je sklona nemaru, dapae, Hatida je prva nasljednica svoje majke po silnoj ljubavi prema istoi i otmjenosti, nego to gleda kako ova djevojka obino zapoinje dan dotjerujui kosu i popravljajui svoju garderobu ak i prije nego to izvri i svoje kune obaveze, kao da ne podnosi da njena ljepota i jedan sat u ivotu ostane bez brige i panje. Meutim, nije samo briga za ljepotu motiv ovog ranog uljepa194 vanja, nego ona, im mukarci pou za svojim poslom, umakne u dnevni boravak i napravi na krilima prozora, koji gleda na ulicu Izmeu dva dvorca, tanki otvor i stane iza njega, bacajui pogled na ulicu, nemirna od iekivanja i nervozna od straha. Tako je stala tog jutra, dok je pogled lutao izmeu Sultanovog hamama i ulice Izmeu dva dvorca, a mladalako je srce nastavilo da lupa, dok se iz daljine ne pojavi oekivani", izlazei iza okuke i dolazei od Hurunfua, te kooperei se u svojoj policijskoj uniformi i zvjezdicama koje su mu sjale na ramenima. Kako bi se pribliio kui, poeo bi oprezno da die oi ali ne i glavu, dok ne doe sasvim blizu, pa mu se itavo lice

nasmijei lagano i blago, to se vie prima srcem nego osjeanjima, kao da je taj osmijeh utap u svojoj prvoj noi. Ubrzo se izgubi ispod balkona, a ona brzo krenu da ga prati sa drugog prozora, koji gleda na ulicu Kujundija, ali se uasno prestrai ugledavi Hatidu uspravljenu na kanabeu izmeu dva prozora, kako baca pogled na ulicu iznad njene glave. Ote joj se uzdah, rairie joj se zjenice u oitom strahu i ostade prikovana na svom mjestu. Kad je i kako dola! Kako se popela na kanabe a da je nije osjetila!? I ta je vidjela? Kako, kad i zato? Hatida je, pak, upiljila svoj pogled na nju, polako i utke zatvarajui oi do polovine, i dugo utei kao da eli da je isto tako dugo mui. Zatim se Aia donekle pribra, s velikim naporom spusti pogled i nagnu se prema krevetu, uzalud nastojei da izgleda smirena, te doviknu: - Prestravila si me, stara! Hatida ne obrati na to panju, nego ostade na svom mjestu na kanabeu, gledajui na ulicu kroz odkrinut prozor. Onda podrugljivo promrmlja:- Prestravila sam te? Srami se! U stvari, lupeta! Aia bijesno i oajno stisnu zube, poto se malo povukla da je ona ne vidi, ali ipak mirno upita sestru: - Sluajno sam te vidjela vie svoje glave a da nisam primijetila da si ula. Zato se prikrada? Hatida skoi na pod, sjede na kanabe i ree, podrugljivo, kao da poputa: - ao mi je, sestro, sljedei put u objesiti zvono oko vrata kao u vatrogasnih kola da opazi da sam prisutna, te se nemoj prestravljivati. Aia ree tjeskobno, i dalje prestravljena: - Nema potrebe da vjea zvono, dovoljno je da se kree kao ostala boija stvorenja... Sestra joj odgovori jednako podrugljivo, znaajno je pogledavi: - Bog zna da se ja kreem kao i ostala boija stvorenja, meutim, oito da se ti, kad stane iza prozora, mislim iza ovog otvora, zadubi u ono to je pred tobom, tako da nisi svjesna ta se dogaa oko tebe i vie nisi kao ostala boija stvorenja. .,.-', Aia otpuhnu i viknu: ;. V' ,, - Takva si ti uvijek! Hatida ponovo kratko zauta, zatim skrenu pogled od svoje rtve i podie obrve kao da razmilja o nekom tekom pitanju, a onda kao da se obradova doavi do pogodnog rjeenja, ree ovoga puta za sebe, ne gledajui sestru: - Zato ona, dakle, pjeva tako esto: ,,O ti, sa crvenim iritom, koji si me zarobio, smiluj mi se!" Koliko sam, zbog svoje dobre namjere, mislila, oi moje, da je to naivna pjesma, samo da se razonodi! 196 Djevojino srce estoko zalupa: dogodilo se ono ega se plaila... Vie ne koristi vezanje za lane nade. Zahvati je nemir koji je iz temelja potrese, gotovo da brinu u pla. Meutim, sam oaj je navede da se izloi smrtnoj opasnosti da bi se odbranila, pa uzviknu glasom iji smisao uniti njen silni nemir: - Kakve su to nerazumljive rijei: Meutim, nije izgledalo da je Hatida sluala njene rijei i nastavi da govori sama sebi: - Zato se takoe dotjeruje u rano jutro. Toliko sam se dugo pitala da li je razumno da se djevojka gizda prije nego to pomete i pokupi prainu po kui... Kakvo metenje i kakvo kupljenje praine, sirota Hatida, koja e ivjeti glupa i umrijeti glupa! Ti meti, ti kupi prainu i ne dotjeraj se ni prije, ak ni poslije posla! Zato bi se dotjerivala, kukavna?

Gledaj kroz prozor od danas do sutra, pa ako se za tebe zainteresuje policijski oficir, odsjei u sebi ruku! Aia uzviknu nervozno i histerino: ';. - To ne smije initi, ne smije! -'< n f- Ona ima pravo, Hatido! To su stvari koje ti ne moe shvatiti svojim pomraenim umom: plave oi, kosa od zlatnih sipki, crveni irit i blistava zvjezdica, shvatljiva i razumljiva stvar... - Hatido, grijei... Samo sam gledala na ulicu, nikog nisam vidjela niti me je iko vidio... Hatida joj se okrenu kao da se prvi put osvre na njeno protivljenje i ree kao da se ispriava: - Je 1' ti to meni govori, uu? Izvini, razmiljam nekim vanim stvarima, odgodi na as svoju priu. 197Zatrese glavom ponovo, razmiljajui i govorei sama sebi: - Shvatljiva i razumljiva stvar... Ali, kakav je tvoj grijeh, gospodine Ahmede Abduldevade? alim te, gospodine, asni gospodine, asni i poteni, doi, vidi svoju ker, gospodine moj, kruno na mojoj glavi! Djevojci se die kosa na glavi kad je ula ime svoga oca. Okrenu glavu i pade joj na um ta je otac rekao majci, napadajui elju Fehmija da zarui Merjemu: Kai mi, je li je via?" Nisam mislio da imam sinove koji kradom pogledaju u dvorite susjeda!" Tako on misli o sinu, kako li e tek misliti o erki? ;.;; Guei se, ona uzviknu: , - Hatida, to ne ide... Grijei... Grijei! '.'' Ali Hatida nastavi svoju priu, ne osvrui se na nju: - Zbilja, je li ovo ljubav? Je li mogue? Zar ne kau za nju: Ljubav je ovan na mom srcu... Blizu sam, idem u Tauker." Gdje li je ovaj Tauker? Moda je u ulici Kazandija, a moda je, tavie, u kui gospodina Ahmeda Abdul-devada? - Ne mogu vie da podnesem tvoje rei, potedi me svog jezika. Boe, zato mi ne vjeruje? - Gledaj ti svoja posla, Hatido, nije ovo kod nas nikakva igra. Ti si starija sestra, a dunost je dunost, ma kako izgledala gorka! Treba da zna ko treba da zna! Hoe li odati tajnu svome ocu? U stvari, ja ne znam kako da mu se obratim sa ovako ozbiljnom tajnom. Jasin? Ali, on, kao i da ga nema, najvie to se od njega moe nadati, jeste da mrmlja nerazumljive rijei. Fehmi? Ali i on je 198 naklonjen zlatnoj kosi, to je sve zlo. Mislim da je najbolje da obavijestim mamu i ostavim joj da uini ta misli. Ona uini pokret kao da e da krene. Aia pojuri prema njoj kao zaklana koko, uhvati je za ramena i kriknu iz uzburkanih grudi: ; , ; .'..- : ;; v;. ; ;., - ta eli? ... ,-., ^>;:\ -.-.. <* -H = ... . Hatida upita: ^j' . , >.,.' - Da li mi prijeti? * Aia htjede da progovori, ali je zaguie iznenadne suze. Tiho je govorila rijei koje je otro presijecao pla. Hatida se zagleda u nju. utala je i razmiljala. Sa lica joj nestade ironija, lice joj se namrti dok je, zabrinuta, sluala grcanje djevojke, zatim joj prvi put ozbiljno ree: - Pogrijeila si, Aio.

Lice joj se i dalje mrtilo, nos joj se sve vie iljio. Jasno se vidjelo da je uzbuena i nastavi: - Treba da prizna svoju greku i da mi kae kako ti je pala na um ova glupost, ludo? Aia uzviknu, briui suze: - Ti o meni loe misli. Hatida uzdahnu namrgoena kao da joj je dosta ove izgubljenoe prepirke, pa je konano odustala od namjere da je napada pa ak i da se poigrava s njom. Znala je uvijek gdje i kada e stati, ne prelazei granicu. Otrovna ironija je zadovoljila njene grube, agresivne tenje. Time se, kao i uvijek, zadovoljavala. Meutim, zadrale su je druge tenje, sasvim daleko od agresivnosti i grubosti, koje jo nisu bile zadovoljene, tenje koje su proizilazile od osjeanja starije sestre, dapae, osjeanje majinstva, za koje 199je niko iz porodice nee okriviti, ma koliko jedno drugo estoko napadali. Pod uticajem elje da zadovolji ove prijateljske tenje, ona ree: - Ne prepiri se, sve sam vidjela svojim oima. Sad se ne alim, nego elim da ti otvoreno kaem da si mnogo pogrijeila. To je neozbiljnost kakvu ova kua dosad nije poznavala i ne eli da je sazna ni sada ni ubudue. To je samo lakomislienost koja te je u to uvalila. Sluaj me i razumi moj savjet: ne vraaj se nikad na ovo. Nita se ne moe sakriti iako moe dugo potrajati. Ta zamisli ta bi s nama svima bilo da te primijeti neko na ulici ili neki susjed, a ti zna ta su zli jezici, zamisli ta bi bilo kad bi vijest stigla do oca, nek' nam bog pomogne! Aia pognu glavu, ostavljajui da utnja izrazi njeno priznanje. Lice joj planu od stida, onom krvlju koja lipti iz savjesti, iznutra, kad je pogreka vani. Hatida uzdahnu i ree: - Pazi, pazi! Razumije? - Zatim joj preko lica pree ironini povjetarac i ona donekle promijeni ton: - Zar te nije vidio? ta ga spreava da ti pristupi kao asni ljudi? Tad emo ti rei hiljadu puta - sreno!" Dapae, u ezdeset avola, gospo! Aia povrati dah. Na usnama joj se povrati osmijeh poput prvog bljeska buenja u oima poslije duge nesvjestice. Kad je vidjela ovaj osmijeh, Hatidi je bilo krivo da se djevojka izvue iz njenih aka poto je dugo uivala u njenom posjedovanju, pa viknu na nju: - Nemoj misliti da si posve bezbijedna, moj jezik nee utati ako ga ne bude znala zaokupiti. Druga odmah upita: 200 _ Na ta misli? - Ne putaj ga samog da ga ne bi zahvatila elja za zlom, daj mu neto slatko da se zabavi time, a ne tobom, kutiju bombona, na primjer, od enderlija. - Dobie i vie nego to eli... Zavlada tiina. Obje su se zabavile svojim mislima. Meutim, Hatidino srce, kao i na poetku, bilo je prepuno raznih osjeanja - ljubomore, mrnje, samilosti, naklonosti ... i- I 201XXIII Gospoa Emina je pripremala pribor za kafu, za tradicionalno popodnevno sijelo. Do nje dotra Um Hanefi, iji je sjaj u oima najavljivao radosne vijesti, i ree ivahnim tonom:

- Gospoo, tri nepoznate gospoe ele da te posjete. Majka die ruke od svega... Bre se die, to je znailo da je se vijest snano dojmila. Slukinja je vrlo znaajno pogleda kao da su, moda, posjetiteljke iz vladarske kue ili sa samih nebese, a majka upita da se jo vie uvjeri ko su: - Nepoznate? Um Hanefi ree radosno i trijumfalno: - Da, gospoo, zakucale su na vrata, otvorila sam ih, a one upitae: Je li ovo kua gospodina Ahmeda Abdul-devada?" Odgovorila sam im: Da, jeste." One upitae: Gospoe su gore?" Da", odgovorih. elelje bismo da ih posjetimo" - rekoe one. Ja ih upitah: Mogu li rei ko su posjetiteljke?" Jedna od njih mi ree, nasmijavi se: Ostavi to nama, na poslaniku je samo da prenese poruku." Pa sam ti dola, gospoo, kao da letim, govorei u sebi: Boe, ostavi nam snove!" 202 I dalje ozbiljna, gospoa brzo ree: - Pozovi ih u sobu za prijem... Pouri! Ostade nekoliko trenutaka nepokretna, utonula u svoje nove misli, u sretni san koji joj iznenada otvara svoj raspjevani svijet, iako joj je, posljednjih godina, bio teka briga. Ona se prenu i pozva Hatidu tonom koji nije trpio odlaganje. Djevojka smjesta doe. im su im se oi srele, osmjehnu se i ree, ne mogavi da savlada radost: - Tri nepoznate gospoe su u sobi za prijem. Obuci najljepe to ima... Pripremi se... Kad porumeni Hatidino lice, porumeni i njeno, kao da je i nju zahvatila zaraza stida. Potom ona ostavi salon i pope se u svoju sobu na gornjem spratu da se, sa svoje strane, pripremi da primi goe. Hatida je poela da gleda u vrata iza kojih se izgubila njena majka. Bila je odsutna pogleda a srce joj je do boli udaralo. Pitala se: ta je iza ove posjete?" Zatim se povue sa svog mjesta i mozak joj poe ponovo grozniavao da radi. Pozva Kemala koji doe iz Fehmijeve sobe i ree mu: - Idi kod tete Merjeme i reci joj da je Hatida pozdravlja i da je moli da mi poalje kutiju pudera, surme i kramina. Djeak brzo shvati nareenje i otra van. Hatida je, pak, pourila u svoju sobu, poe da skida dugu, dnevnu koulju i ree Aii, koja je upitno pogleda: - Izaberi mi najljepu haljinu, najljepu koju imam. ''.'> Aia upita: - emu ta briga? Goe? Ko? .. '. Hatida odgovori priguenim glasom: <.,/; : - Tri gospoe... - Zatim, priguujui i dalje svoje rijei: -Nepoznate... 203Aia povue glavu od iznenaenja. Zatim, od radosti, rairie joj se lijepe oi. Uzviknu: - Ali, jesam li razumjela... Kakva divna vijest! - Ne uri sa sudom... Ko zna ta tu ima... Aia se uputi prema ormaru za garderobu da izabere odgovarajuu haljinu. Nasmija se i ree: - Ima neto u vazduhu... Svadba se osjea kao otar miris... Hatida se nasmija da bi sakrila svoje uzbuenje. Prie ogledalu i paljivo se zagleda u svoj lik, zatim pokri svoj nos dlanom i ree u ali: - Ovako mi lice nije loe, moe se prihvatiti... A onda skloni dlan: - A ovako, samo nam bog moe pomoi.

- Aia se nasmija, istovremeno joj pomaui da obue bijelu haljinu, ukraenu cvjetovima ljubiice: - Nemoj se potcjenjivati... Zar se nita od tvog jezika ne moe spasiti? Nije nevjesta samo nos, tu su i oi, duga kosa, laka narav... .:.. ':>):> Hatida iskrivi lice: ?'' ''' s> ' - Ljudi vide samo mane... - To je tano za ljude kao to si ti... Ali, nisu svi poput tebe, bogu hvala! - Odgovoriu ti kad budem imala za tebe vremena. Sestra je pomilova po slabinama i, popravljajui joj haljinu, ree: - I ne zaboravi ovo mlado, puno tijelo... Kakvo tijelo! Hatida se veselo nasmija: - Kad bi mladoenja bio slijep, ne bih ni za to marila... U tom sluaju bila bih s njim zadovoljna, pa makar bio azharski ejh... 204 - A ta nedostaje azharskim ejhovima? - Zar meu njima nema i onih ija su dobroinstva kao more? Kad su zavrile sa haljinom, Aii se ote uzvik aljenja uf", pa je Hatida upita: - ta je bilo? Ova odgovori mrzovoljno: - Nemamo u itavoj kui ni mrvice pudera, surme ili karmina... Kao da u njoj nema ena... - Bolje je da se potui ocu! - Zar i mama nije gospoa koja ima pravo da se dotjera? - Ona je lijepa i ovako, bez dotjerivanja. - A ti, gospoice, hoe li tako doekati goe? Hatida se nasmija: - Poslala sam Kemala do Merjeme da donese pudera, surme i karmina. Zar je moje lice takvo da mogu doekati provodadike a da ga ne dotjeram? Poto je vrijeme bilo takvo da se nije smjela izgubiti ni jedna minuta bez posla, Hatida svue maramu sa svoje glave i poe da rasplie svoje duge, debele pletenice, dok je Aia donijela ealj i poela eljati njenu rasputenu kosu, govorei: - Kakva duga, gusta kosa! ta misli - da je ispletem u jednu pletenicu, zar tako ne bi bilo divno? - Ne, u dvije pletenice... Nego, reci mi hou ostaviti arape na nogama ili u ui kod njih bosa? - Zima je, treba obui arape, ali se plaim, ako ostavi arape, pomislie da prikriva kakve nedostatke na nogama... 205.- Ima pravo, sudnica je milostivija nego soba koja me sad eka... - Dri se, bog nam je nada. Tada Kemal, zadihan, utra u sobu i prui sestri sredstva za uljepavanje i ree: - Sve sam trao, i stepenicama i putem... ^ Hatida se osmjehnu: - Bravo, bravo... ta ti je rekla Merjema? - Pitala me imamo li goe... I ko su one... ' ; Ja sam joj odgovorio da ne znam... Hatida se uozbilji i upita: - Je li bila zadovoljna odgovorom? - Zaklela me imamom Huseinom da joj otvoreno kaem ta znam, pa sam joj rekao da znam samo to to sam rekao...

I dalje zaposlena, Aia se nasmija: . - Naslutie ona ta ima... Stavljajui puder na lice, Hatida ree: - Ona je starmala, teko da joj ta promakne... Kladim se da e nas najdalje do sutra posjetiti i izvriti uviaj... Kremal nije htio da napusti sobu kao to se oekivalo ili nije mogao da je napusti jer ga je privlaio prizor pred njegovim oima, koji prvi put vidi u svom ivotu. Nikad ranije nije vidio lice svoje sestre da je pretrpjelo takvu promjenu, postalo je - novo lice. Ten je pobijelio, obrazi se zarumjenjeli, vjee lijepo crnim podvuene, to oima daje privlaan izgled, a zjenicama radosnu istotu, novo lice kome se u srcu obradova, pa uzviknu veselo: 206 - Ti si, sestrice, sada poput lutke koju teta kupuje na Muhamedov roendan! Djevojke se nasmijae, a Hatida ga upita: - Da li ti se sad dopadam? On joj se hitro priblii i prui ruku prema vrhu njenog nosa i ree: - Kad bi ovo odstranila. ! Ona izbjegnu njegovu ruku i ree sestri: ' ! - Izbaci ovog klevetnika! ; ' Aia ga uze za ruku i povue napolje, iako se on opirao. Izvede ga, zatovori vrata i vrati se da nastavi svoj prijatni posao. Produile su da rade ozbiljno i utke. Iako je u porodici dogovoreno da se susret sa provodadikama ogranii samo na Hatidu, ipak ona lukavo ree sestri: - I ti treba da se pripremi da doeka goe... Aia odgovori jednako lukavao: - Toga nee biti dok tebe ne odvedu mladoenji... Zatim nastavi, prije nego to Hatida progovori: - Sada, pak, kako zvijezde mogu izai sa mjesecom! Sestra joj dobaci sumnjiav pogled i upita: - Ko bi mogao biti mjesec? .,, ...,., . . Aia se nasmija: , : ..... H .^ ..,)., ., - Naravno, ja... >, ,,.?.. Ova je munu laktom i uzdahnu: * . - Kad bi mi posudila svoj nos kao to mi je Merjema posudila kutiju pudera! - Zaboravi svoj nos makar veeras. Nos je poput ira, raste ako uporno razmilja o njemu! Tad su ve bile gotovo zavrile s dotjerivanjem. Hatidina usredsreena panja oko svog izgleda ve 207je popustila i ona, u strahu, krenu na ispit koji ju je oekivao. Osjeti da se uplaila vie nego ikad dotle, ne samo zato to je ovo bilo neto posve novo, nego, prije, svega, zbog ozbiljnosti posljedica. Brzo ree, alei se: - Kakav je to susret na koji sam osuena! Zamisli sebe na mom mjestu, meu nepoznatim enama, za koje ne zna ni kakve su ni odakle su, ni da li su dole sa iskrenom namjerom ili tek da se zabave i razvesele! ta e biti sa mnom, one znaju da kude i grde! - Zatim, nasmijavi se kratko: - Kao ja, na primjer, a? Ja mogu samo da sjednem meu njih pokorno i smjerno, da me zagledaju slijeva i zdesna, sprijeda i straga, te da njihova nareenja posluam bez i najmanjeg kolebanja, ako zatrae da ustanem, ustau, da hodam, hodau, da govorim, govoriu, tako da im ne promakne nita - kako sjedim, stojim, utim, govorim, moji udovi, crte lica, a mi poslije sveg tog ponienja, moemo jedino da im se dodvoravamo i da okivamo u zvijezde njihovu dobrotu i plemenitost, a

zatim na koncu, ne znamo - jesmo li zadobili njihovu naklonost ili pak odbojnost... Uf, uf... Proklet bio ko ih poslao! Aia ju je pourivala i znaajno ree: - Zlo ne bilo! Hatida se ponovo nasmija: - Ne prizivaj ga dok se ne uvjerimo da nam je to usud. Oh, boe, to mi srce lupa! Aia se povue jedan korak od sestrinog lakta i ree: - Strpi se! Nai e u budunosti puno prilika da se o-sveti za ovaj grozni dananji susret. Koliko e one gorjeti na vatri tvoga jezjka kad bude gazdarica u kui! Moda e se sjetiti dananjeg ispita i rei same sebi: Eh, da nije bilo to je bilo?" 208 Hatida se, zadovoljna, osmjehnu. Nije bilo dovoljno vemena da odgovori na napad, a nije u napadu ni nalazila, kao obino, radost koja je krijepi, nikakvo zadovoljstvo kojim bi prevladala svoj veliki strah i razapetost izmeu straha i nade. A kad su zavrile svoj posao, zastade da baci na sebe posljednji irok pogled, dok je Aia, dva koraka iza nje, paljivo prelazila oima sa originala na sliku u ogledalu. Hatida poe brzo da govori: - Zlatne su ti ruke... Lijep izgled, zar nije tako? Ovo je prava Hatida... Sad mi nos nije lo... Neka ti je uzviena mudrost, o boe! Sa samo malo truda sve je postalo drukije! Ali, zato? Ubrzavajui govor: - Oprosti, veliki boe, ti si u svemu mudar! Povue se nekoliko koraka, posmatrajui paljivo svoj lik, proui suru Pristup u sebi, osvrnu se prema Aii i ree: Moli se za mene, mala... I napusti sobu... "i U ' > < t '. - f. i ft f I* ' M Izmeu dva dvorcaXXIV Dolaskom zime, sijelo uz kafu je dobilo jednu novu odliku: veliku pe koja se nalazila u sredini salona oko koje su se okupljali lanovi porodice, mukarci u svojim ogrtaima a enske uvijene u svoje marame. Pored prijatnog napitka i slatkog razgovora, sijelo im je prualo i zadovoljstvo tople sobe. Fehmi je, pored svoje duge, nemute tuge posljednjih dana, izgledao kao neko ko se priprema da lanove svoje porodice suoi sa znaajnom vijeu. Njegovo kolebanje i dugo razmiljanje bilo je samo znak ozbiljnosti i znaaja vijesti. Zavrio je odlukom da vijest saopti, a da teret odluke o njoj prepusti roditeljima i sudbini. Zato ree: - Imam za vas vanu vijest, pa je ujte... Svi ga, bez izuzetka, paljivo pogledae. Mladi je bio poznat po svojoj odmjerenosti pa su zato svi oekivali zbilja vanu vijest, kao to je rekao. Fehmi nastavi: - Vijest je u tome da me je sreo Hasan Ibrahim, oficir u policijskoj stanici Demalija, koji je kao to znate, moj poznanik, i zamolio da svome ocu prenesem njegovu elju da zarui Aiu... Vjet je, kako je procijenio Fehmi iz njihovog utanja i dugog razmiljanja, izazvala veoma razliite efekte. Maj210 ka ga vrl ozbiljno pogleda, dok je Jasin zviznuo, piljei u Aiu i tresui glavom. Mlaa sestra stidljivo pognu glavu i sakri lice od njihovih oiju da ju njegov izgled ne bi otkrio i pokazao posmatraima kakav se nemir zbiva u njenom uzbuenom srcu. Hatida je,

pak, u poetku primila vijest sa zaprepatenjem, koje se ubrzo pretvori u strah i razoarenje, za koje nije znala pravi razlog. Meutim, ona je bila kao ae koje svakog asa oekuje da se pojave rezultati ispita. Majka upita tako zbunjeno da to nije odgovaralo ovoj radosnoj prilici: - Je li to sve to je rekao? Izbjegavajui pogled prema Hatidi, Fehmi odgovori: - Poeo je, rekavi mi da eli da ima ast da zatrai ruku moje mlae sestre. - ta si mu rekao? - Zahvalio sam mu, naravno, na lijepom miljenju o nama... Nije mu ona postavljala pitanje za pitanjem iz elje da sazna neto to je zanima, nego da bi sakrila svoju zbunjenost i iznenaenje te iupala predah da razmisli. Zatim poe da se pita: ima li, moda ovo traenje veze sa goama koje su bile prije neki dan? Tada se sjeti kako je jedna od ; njih, prije nego to se Hatida pojavila, govorei o porodici gospodina Ahmeda, rekla kako su ule da gospodin ima dvije keri i shvati u tom momentu da su one dole da vide obje djevojke. Meutim, ona je outala taj nagovjetaj. Goe su bile iz porodice jednog trgovca iz Crvenog prolaza, a to nije bio oficir za koga je Fehmi jednom rekao da je inovnik u Ministarstvu rada. Meutim, to ne porie potpuno vezu izmeu dvije porodice, jer je uobiajeno da poro211die poalju provodadike iz svojih ogranaka, a ne iz same ue porodice. Jako je eljela da upita Fehmija upravo o tome, ali kao da se plaila da e odgovor doi kao potvrda njenih strahovanja i tako unititi nade svoje starije keri i pogoditi je novim razoarenjem. Meutim, Hatida je, sluajno, zamijenila majku, iznosei ono to joj je muilo duu i, ledenim smijehom, upita: - Moda je on taj koji je poslao goe koje su nas posjetile prije nekoliko dana? Ali se umijea Fehmi: - Nikako, rekao je da e poslati svoju majku u sluaju pristanka... Meutim, suprotno njegovom tonu koji je sugerisao da goviri istinu, nije bio iskren. Naime, shvatio je iz razgovora sa oficirom da su gospoe koje su ih posjetile - njegove roake, ali mu je bilo ao da nanese bol svojoj starijoj sestri, koju je, uz svu svoju ljubav prema Aii i uvjerenju da joj njegov prijatelj oficir odgovara, bio bratski naklonjen i veoma patio zbog njene zle sree, vjerovatno zbog neuspjeha da u toj naklonosti postigne vei, krajnji domet. Jasin se gromko nasmija i ree, obradovan kao dijete: < - Izgleda da emo uskoro sastaviti dvije svadbe. Majka uzviknu iskreno radosna: - Bog te uo! ; - Hoe li razgovarati sa ocem umjesto mene? To mu se pitanje ote dok je bio obuzet samo zarukama, ali, im ga je postavio, udno mu odjeknu u uima, kao da je dolo iz njegovih uspomena, a ne sa jezika, ili kao da se, kad ga je uo, nije zaustavilo u uima, nego je propalo duboko u njega, zatim je tamo zaplutalo, vezano 212 Za ostala sjeanja. Smjesta se sjeti pitanja koje je postavio svojoj majci u slinoj prilici, srce mu se stegnu, pojavie se bolovi i obuze ga osjeanje nepravde koja je sahranila sve njegove nade. Poe da govori sebi kao to je vie puta posljednjih dana govorio njoj: koliko bi bio sretan zbog dananjeg dana i s nadom gledao u sutra, zadovoljan itavim

ivotom da nije grube volje njegovog oca. To ga sjeanje otrgnu od osalih, predade se tuzi koja ga je ujedala za srce. Majka je dugo razmiljala, pa upita: - Zar ne bi bilo bolje da razmislimo ta bi mogla odgovoriti tvom ocu ako me upita ta je navelo oficira da potrai upravo Aiinu ruku i zato nije traio Hatidinu, poto ve nije vidio ni jednu ni drugu...? Djevojke se istovremeno prenue na majino pitanje. Sigurno su se sjetile svoga istovremenog stajanja na prozoru, mada je Hatida to podsjeanje primila sa zlovoljom, koja se sada udvostruila. Srce joj se pobuni protiv slijepe sudbine koja jedino nagrauje lakomislenost i neobuzdanost. to se tie Aie, majino pitanje je prekinulo njeno radovanje kao to otar ukus hrane prekine grlo koje poudno guta slatki, ukusni zalogaj. Zaas strah ohladi toplinu radosti od koje je treperila njena dua. Jedino se Fehmi pobuni zbog majinih rijei i to, kako se inilo, ne da bi branio Aiu, jer on ne bi elio da je brani pred Hatidom upravo na ovom osjetljivom pitanju, nego to je bio bijesan zbog svoje priguene tuge i to nije bio u stanju da se glasno brani pred ocem. Ljut i ne shatajui, obrati se ocu: - To je teka nepravda koju ni razum ni razboritost ne mogu braniti. Zar mukarci ne znaju mnoge stvari 213o enama, omaijani brbljanjem svojih roakinja, koje u razgovorima gledaju samo kako e, zakonito, povezati mukarca i enu? Svojim pitanjem majka je namjeravala samo da se sakrije iza oca, dok ne nae izlaz iz teke dileme u kojoj se nala izmeu Aie i Hatide. Zato je, kad je Fehmi otvoreno i ljutito progovorio, morala i ona otvoreno da mu kae: - Zar ne misli da je najbolje da saekamo da nam stignu vijesti od onih posjetiteljki? Hatida vie nije mogla da uti; na to ju je tjerala njena oholost: morala je da izjavi da je sve to uopte ne zanima, bez obzira na nemir i pesimizam koji su je razdirali, pa ree: - To je jedna, a ono druga stvar, nema nikakvog razloga da se jedno odgaa zbog drugog... Majka ree vidljivo mirno: - Svi se slaemo da se Aiina udaja odgodi dok se ne uda Hatida. Aia nije imala ta nego da kae blago i pomirljivo: - To je rijeena stvar. Hatida je bila bijesna sluajui taj blagi ton kojim je ova govorila. Moda ju je upravo ta blagost najvie razbjesnila, vjerovatno zato to je sugerisala blagonaklonost koju nije podnosila iz dna due, ili zato to bi vie voljela da je djevojka otvoreno izjavila da se ne slae pa da joj time prui priliku da je, bijesno, napadne, ime bi se rasteretila. Meutim, ova lana, mrska blagonaklonost bila je tit koji ju je branio od uvreda i oslabio bijes koji jedva eka da se iskali. Najzad, nije mogla nego da kae neto otrije: 214 _ Ne slaem se da je to rijeena stvar, jer, nije pravedno da zbog jedne zle sudbine unitavate jednu srenu... Fehmi je shvatio gnjev i tugu koje su sadravale Hati-dine rijei iako su spolja izgledale kao nesebinost. Oslobodi se tekog zagrljaja svojih linih tuga, kajui se to je rekao u bijesu ono to je Hatidu moglo navesti da pomisli da on otvoreno naginje njenoj sestri, pa ree, obraajui joj se:

- Razgovor sa ocem o elji gospodina Hasana ne znai prihvatanje Aiine udaje prije tvoje. A ne bi bilo loe, ako dobijemo njegovu saglasnost za zaruke, da ih oglasimo kasnije, u pogodno vrijeme. Jasin nije bio uvjeren u ispravnost miljenja koje neopozivo odreuje da jedna udaja mora biti prije druge, ali nije naao dovoljno hrabrosti da otvoreno kae svoje miljenje, nego se zadovoljio time to je govorio uopteno pa ga je svako shvatio onako kako je htio. On ree: - Brak je sudbina svakog ivog stvora... ko se ne oeni ili ne uda danas, uinie to sutra... Tada se javi njeni Kemalov glas, koji je inae paljivo pratio razgovor, i koji naprasno upita: - Majice, zato je brak sudbina svakog ivog stvora? Meutim, ona mu ne pokloni panju, pa njegovo pitanje naie na odjek samo kod Jasina, koji zagrmi svojim gromkim smijehom, ne izgovorivi ni rijei, dok se majka oglasi: - Znaj da e se svaka djevojka danas ili sutra udati, ali postoje pretpostavke koje se ne smiju zanemariti... Kemal ponovo zapita: - Hoe li se ti, mamice, udati? ,., .,,.... i 215Svi prasnue u smjeh. To ublai napetu situaciju, pa Jasin iskoristi priliku i ohrabri se: - Iznesi stvar pred oca, jer, u svakom sluaju, njegova rije odluuje... Hatida ree neobinom upornou: - To mora biti, to mora biti... Mislila je to govori: s jedne strene, znala je da je nemogue sakriti ovakvu stvar od oca, i, s duge, vjerovala je da je nemogue da njen otac prihvati da se Aia uda prije nje, najzad, uz jedno i drugo, i dalje uporno izigrava nezainteresovanost. Iako nije znala kakva je veza izmeu oficira i posjetiteljki, ipak su je nemir i pesimizam, koje je ve na poetku osjetila, stalno pratili... t 216 XXV Iako je gospoa Emina doivjela u svom ivotu mnogo neprijatnih situacija, ipak nije imala veliko iskustvo sa ovako iznenadnom situacijom, koja je imala svoj poseban peat, jer je ona po sebi, za razliku od drugih, predstavljala neto to spaja ljude kao jedan od osnova sutinske sree na svijetu. Ipak, ova se situacija pretvorila u ozbiljan uzrok nemira i neraspoloenja u kui, posebno u njenom srcu. Koliko je imala pravo kad je samu sebe pitala: ko bi rekao da e pojava mladoenje, koga toliko udno primaju, nama navui sve ove tegobe! Ali, tako se dogodilo. U njenom srcu su se sukobljavale mnoge misli, ali nijedanom nije bila zadovoljna. Jednom je mislila da bi prihvatanje Aiine udaje prije Hatidine sigurno unitilo budunost njene starije keri, drugi put, opet, da bi uporno suprotstavljanje sudbini bilo veoma opasna stvar, koja bi mogla za djevojke imati najkobnije posljedice. Uz i jedno i drugo, bilo joj je veoma teko da zatvori vrata pred izvanrednim mladoenjom kao to je ovaj mladi oficir... Nije lako da sudbina i drugi put bude ovako izdana. Ali, ta bi moglo da bude sa Hati-dom, kao doe do prihvatanja zaruka, ta bi moglo da 217bude njena sudbina i njena budunost?! Nije se nikako mogla snai, naroito to ju je njena uroena potpuna pasivnost uinila suvie nemonom da pronae takvo rjeenje koje bi uspjeno rijeilo neki problem. Zato se primirila kad se spremala da teret svega

ovoga prebaci na plea gospodina. taVie, nala je taj mir uprkos strahu koji ju je obuzimao kad god bi krenula da zapone razgovor o nekoj stvari za koju je sumnjala da e je on dobro primiti. Saeka da posre svoju supu, zatim ree apatom koji je govorio o uljudnosti i pokornosti: - Gospodine, rekao je Fehmi da ga je jedna njegov prijatelj zamolio da ti prenese njegovu elju za zarui Aiu... Dva plava oka su ozbiljno i iznenaeno gledala na kanabe gdje je ena sjedila na dueiu, nedaleko od njegovih nogu, kao da joj vele: Kako mi govori o Aii, kad ja oekujem vijesti o Hatidi poslije one vjesti o tri posjetiteljke..." Zatim, upita da bude siguran ta je uo: -Aiu? .n::.!1' ";,.; .-vri(-i"-. '' rw.. r: - Da, gospodine... , . , : ; : r . ovjek nervozno pogleda preda se, zatim, kao da govori sam sebi, ree: - Odavno sam rijeio da je to suvie rano... ena tako brzo odgovori da se uini kako se ne slae sa njegovim miljenjem: - Ja znam tvoje miljenje, gospodine, no, ja treba da te obavijestim o svemu to se ovdje zbiva... 218 On je otro, ispitivaki pogleda kao da ispituje koliko je istine i iskrenosti u njenin rijeima. Odjednom mu oi bljesnue neim to mu pade na um i to ga sprijei da je i dalje onako gleda, pa je ozbiljno i nervozno upita: - Zbilja, ima li ovo ikakve veze sa gospoama koje su te posjetile? Da, saznala je da tu postoji veza kad je bila nasamo sa Fehmijem. Mladi joj je predloio da tu stvar sakrije od oca kad s njim bude razgovarala. Obeala mu je da e dobro razmisliti, kolebala se da li e prihvatiti njegov prijedlog ili ne, zatim, najzad se odluila da to preuti, kako je predloio Fehmi. Meutim, kad se suoila sa gospodinovim pitanjem, osjeajui njegov pogled kao svjetlost uarenog sunca, raspri se njena odlunost i propade joj prijanja namjera, pa odgovori bez kolebanja: - Da, gospodine, Fehmi je saznao da su one roakinje njegovog prijatelja... Gospodin se ljutito namrti i, kao i obino kad se naljuti, njegovo se svijetlo lice ispuni krvlju, a iz oiju mu sijevnue iskre. Ko omalovaava Hatidu, omalovaava i njegovu linost, ko takne njeno dostojanstvo, kao da je udario u njegovo. Meutim, on nije znao kako da izrazi svoj bijes osim svojim glasom, koji se, grub, podie i upita gnjevno i prezrivo: - Ko je to, taj prijatelj? r, Ona odgovori, s naporom izgovarajui njegovo ime, uznemirena i ne znajui zato: - Hasan Ibrahim, policijski oficir u Demaliji. Gospodin uzbueno upita: - Rekla si da si samo Hatidu dovela kod tih gospoda? 219- Da, gospodine... - Jesu li te ponovo posjetile? - Ne, uopte, inae bih ti rekla. Upita je, grdei je, kao da je ona odgovorna za neobinu situaciju: - Poslao je svoje roakinje, vidjeli su Hatidu, a onda on trai Aiu... ta to znai? Majka proguta pljuvaku koja se osuila u ovoj prepirci i proapta:

- U ovakvoj prilici, provodadike ne ulaze u eljenu kuu to nee posjetiti mnoge kue susjeda, raspitujui se ta ih zanima, i zbilja, spomenule su u razgovoru sa mnom da su ule da gospodin ima dvije keri. Moda je to to su vidjele jednu a ne i drugu... Htjela je da kae da je, moda, to to su vidjele jednu a ne i drugu, potvrdilo kod njih to su ule o ljepoti mlae", ali se povue iz straha da e ga jo vie razljutiti, s jedne strane, i plaei se da spomene ovu injenicu, koja je u njenoj glavi bila povezana sa tamnim tonovima nemira i boli, s druge strane. Zato je tu prekinula, dajui rukom znak kao da kae ,,i tako dalje, i tako dalje..." Gospodin je otro pogleda. Ona pokorno obori glavu, a njega zahvati neko stanje nezadovoljstva i tuge, koje mu zgusnu bijes u grudima, koji poe da ga pritie po rebrima, traei kako e izai da ne bude sam. On estoko uzviknu: - Sve smo saznali! Eto, mladoenja se pojavljuje i trai ruku tvoje keri, ta ti misli o tome? Osjetila je da je on svojim pitanjem hoe da povue u provaliju bez dna. Ona mu odgovori bez kolebanja, pruajui ruke kao da se predaje: 220 I - Tvoje miljenje je i moje miljenje, ja drugog miljenja nemam... On viknu, grmei: - Da je tako kako kae, ne bi mi ni progovorila o tome! Ona mu odgovori tuno, tuno: - Govorila sam ti samo zato da ti kaem ta je stvarno bilo, jer moja dunost trai od mene da te obavijestim 0 svemu to je u vezi s naom kuom, neposredno ili posredno... On gnjevno odmahnu glavom: - Ko zna... Da, bogami, ko zna... Ti si samo ena, a svaka ena je ograniena razuma, a brak vam posebno ispije pamet. Moda si ti... Ona ga prekinu drhtavim glasom: - Gospodine, boe sauvaj, ta misli o meni... Hatida je moja ki, moje meso i moja krv, kao to je 1 tvoja ki... Njena sudbina mi razara srce. A Aia je na poetku svoga proljea i nee joj smetati da saeka dok joj bog ne izvede sestru... On poe da rukom nervozno gladi guste brkove. Onda odjednom zastade, kao da se neeg sjetio i upita: - Zna li Hatida? - Da, gospodine... ' '** On ljutito odmahnu rukom i viknu: ;;i - Kako e ovaj oficir traiti Aiinu ruku iako je nije ni vidio? Ona odgovori ustro, dok joj je srce drhtalo: - Rekla sam ti, gospodine, moda su ule o njoj... - Ali, on radi u policiji u Demaliji, to jest u naoj etvrti, kao da je iz njene porodice... 221Majka ree vidno uzbuena: - Pogled mukarca nije pao ni na jednu tvoju ker otkako su prekinule kolu kao djevojice... On udari dlanom o dlan i viknu: - Lake... lake... zar si mislila, eno, da sumnjam u to? Kad bih posumnjao u to, ne bi mi bilo dovoljno ni da ubijem! Ja govorim samo o tome ta bi neki ljudi, koji nas ne poznaju,

mogli da pomisle. Pogled mukarca nije pao ni na jednu tvoju ker..." Divota! Zar si eljela da pogled nekog mukarca padne na njih? O, kako si ti luda, brbljiva! Ja ponavljam ono to bi mogli da prenesu zli jezici... Da, taj policijski oficir, iz nae etvrti, prolazi naim ulicama danju i nou i nije nemogue da neko pomisli kako je moda vidio jednu od njih dvije, kad sazna da hou da se oeni njom... Ne bih volio, ne bih elio da svoju ker dam ikome a da to izazove sumnju u moj ugled. tavie, moja ki nee poi u kuu bilo kog mukarca dok ne budem siguran da mu je prvi motiv da se oeni njome njegova iskrena elja da bude moj zet, moj... moj... Pogled mukarca nije pao ni na jednu tvoju ker..." estitam, estitam..., gospoo Emina! Majka je sluala ne progovorivi ni jednu rije. U sobi zavlada tiina. On ustade, to je znailo da e poeti da se odijeva i priprema u duan. Ona brzo ustade. Gospodin izvue ruke iz duge koulje i podie je da bi je svukao. Meutim, on zastade prije nego to ju je provukao preko glave i ree, dok mu je koulja bila nabrana na ramenima poput lavlje grive: : : .4; ; . ?A>-.:* - Zar gos'n Fehmi nije procijeni ta znai zahtjev njegovog prijatelja? ; ; . ' - :-: 222 Zatim, maui glavom sa aljenjem: _ Ljudi mi zavide to imam tri mukarca, meutim, ja imam samo ene, pet ena... .-..:,'"'.;.'< '?:>XXVI im gospodin napusti kuu, njegovo miljenje o Aiinim zarukama se odmah proulo. Iako je ono primljeno s optim odobravanjem, jer nije bilo drugog izbora, ipak je ono razliito odjeknulo meu lanovima porodice. Fehmija je vijest oalostila. Bilo mu je krivo da Aia izgubi dobrog mua kao to je njegov prijatelj Hasan Ibrahim. Da, prije nego to je otac presjekao stvar, on se kolebao izmeu oduevljenja za mladoenju koji se pojavio i naklonosti prema delikatnom poloaju Hati-de. Kad je stvar bila rijeena i kad su njegova osjeanja suuti prema Hatidi bila zadovoljena, poeo je, s druge strane, da ali zbog Aiine sree koju je takoe elio. Smogao je snage da glasno kae svoje miljenje: - Nema sumnje da nas Hatidina budunost sve zanima, ali se ne slaem da se Aia uporno liava dobrih prilika koje joj se pruaju. Srea je neuhvatljiva, samo je bog zna, moe je pruiti vie onome ko doe do nje kasnije, nego onom ranije. Vjerovatno se Hatida, izmei svih, najneprijatnije osjeala. Ona se ve drugi put nala kao prepreka svojoj sestri. Kad je bila izmeu ekia i nakovnja, nije razmi224 sijala i kad se povukla opasnost koja ju je ugroavala, napustie je bijes i bol a na njihovo mjesto doe bolno osjeanje tjeskobe i stida. Iako Fehmijeve rijei nisu u njoj ostavile dobar odjek, jer je eljela, u dubini due, da svi sa oduevljenjem prihvate oevo miljenje, a da ona jedina ostane protiv njega, ipak ga je komentarisala: - Fehmi ima pravo to kae, to sam i ja uvijek mislila... Jasin ponovo potvrdi svoje ranije miljenje: - Brak je sudbina svakog ivog stvora... Ne bojte se... Ne uasavajte se... I ovoga puta se zadovoljio uoptenim rijeima, iako je volio Aiu i bio oajan zbog nepravde koja ju je pogodila. Meutim, plaio se da kae otvoreno sve to misli da ga Hatida ne bi pogreno shvatila ili pomislila da postoji neto izmeu njegovog miljenja i bezazlenog peckanja koje izbija izmeu njih. Uza sve to, njegovo unutranje osjeanje

da je on samo polubrat, vezalo ga je da, prilikom suoavanja sa ozbiljnim i osjetljivim stvarima porodice, izrazi miljenje koje ne bi moglo da uvrijedi nijednog njenog lana. Aia nije progovorila ni rijei. A onda se prosto prisilila, da utanje ne bi otkrilo njene patnje; vrsto je rijeila da ih prikrije i da se pretvara da za njih ne mari, ma koliko joj to nanosilo bol i stvaralo napetost. Stavie, sloila se i izjavila da je zadovoljna, prihvatajui atmosferu u kui, gdje se osjeanjima ne priznaju nikakva prava i gdje se elje srca kriju iza koprene uzdranosti i licemjerja. Ona ree: - Nije ispravno da se udam prije Hatide... Zaista je najbolje ono to misli otac... - Zatim, osmjehujui 15 Izmeu dva dvora 225se: - Zato urite sa brakom? Ko kae da emo u domovima svojih mueva imati srean ivot, kao to je ovaj u kui naeg oca? Poto je, kao i obino svake veeri, nastavljen razgovor oko pei, Aia nije izostajala da u njemu uestvuje koliko je mogla, iako je bila odsutna i rasijana. Koliko je, u stvari, sliila zaklanoj kokoi, koja se otisne rairenih krila, kao da sa sebe stresa snagu i ivotnost, dok je iz vrata iklja krv, odnosei posljednje kapi ivota! Iako je i prije razgovora sa ocem oekivala ovaj rezultat, ipak je neka nevidljiva nada budila njene snove, kao to nam se javlja nada da emo dobiti prvi zgoditak na velikoj lutriji. U poetku se dragovoljno priklonila odbijanju svoje udaje, podstaknuta velikodunou pobjednika i suuti prema svojoj zlosrenoj sestri. Sada je, pak, velikodunost splasnula i suut se izgubila, a ostali su samo nezadovoljstvo, srdba i oaj. Ona s ovim nema nita... To je oeva nesalomljiva volja. Ona jedino moe da slua i da se preda, tavie, mora da bude zadovoljna i raspoloena jer je i najobinije mrtenje neoprostiv grijeh. A to se tie protesta, to je grijeh koji njen odgoj i stid nikako ne bi mogli dozvoliti. Probudi se iz pijanstva duboke sree kojom se zanosila danju i nou i nae se u crnom oaju. Kako je tama gusta poslije sjajne svjetlosti! U takvoj situaciji bol se ne ograniava na trenutnu tamu, nego se viestruko poveava bolom za minulom svjetlou i pitanjem ima li igdje ikakve svjetlosti da due zasja! Zato nije nastavila da ija, zato ne ija dalje, zato se ugasila i stvorila bol koja se prikljuila ostalim bolovima, koje tuga plete oko njenog 226 srca, upajui ih iz sjeanja na prolost, iz sadanjosti i iz snova o budunosti. Iako je bila utonula u razmiljanje 0 svemu ovome to joj je obuzimalo osjeanja, ona se ponovo upita, kao da se pita prvi put, i kao da se gorka istina prvi put stisla u njenim osjeanjima - da li se zaista ugasila svjetlost?! Kako je njima laka ova stvar! Rijeili su je kao to rjeavaju svoje obine, svakodnevne stvari, kao - ta e jesti sutra, ili - sanjala sam sino udan san, ili - miris jasmina ispunjava itav krov, rije odande, podnesu prijedlog, daju miljenje, sve neobino mirno i dobroudno, onda suut sa osmijehom, ohrabrenje kao igra, potom doe razgovor o neemu drugom, zasite se i sve se - zavri 1 preda istoriji, zaboravu... Ima li ova porodica srce? Nema ona srca, niko i ne pomilja da postoji, ono ne postoji, u stvari, kako je ona izgubljena, izgubljena, nema je... ne pripada joj, niti je ona njihova, samo je, odbaena, pokidanih veza. Ali, kako da zaboravi da je jedna jedina rije, kad doe iz oevih usta, dovoljna da promijeni lice svijeta i stvori

novi svijet... Dogaa se udotvorstvo, koje ga ne staje ni deseti dio napora, koji bi uinio u raspravi, koja bi se, opet, zavrila njegovim odbijanjem... Meutim, to njemu nije po volji... Jo joj sa zadovoljstvom prua svu ovu muku! Iako je patila, bila ljuta i bijesna, ipak su se njene patnje, ljutnja i bijes zaustavili na njenom ocu, pred kojim se povukla razoarana, poput podivljale zvijeri koja se povue kad pred nju stane njen dreser, koga voli i koga se plai. Ona nije mogla da bude protiv njega pa ak ni negdje duboko u sebi. Njeno mu je srce i dalje 227bilo vjerno i voljelo ga, gajilo prema njemu samo iskrenost i odanost kao da je kakvo boanstvo od koga se sudbina prima samo sa pokornou, ljubavlju i vjernou... Malecka je te veeri vezala oko svog njenog vrata omu oaja. Njeno otvoreno srce se pomirilo s tim da je presahnulo, pusto za sva vremena. Jo je bila napetijih ivaca zbog uloge koju je rijeila da igra meu njima, ulogu vesele i ravnodune djevojke i da, kad joj se prohtije, uestvuje u njihovim veernjim sijelima dokle izdri. Njihovi glasovi su u njenim uima teko odzvanjali pa, im doe vrijeme da se povue u spavau sobu, odmah poe, iscrpljena poput bolesnika i tamo, u bezbjednosti mrane sobe, lice joj se smrkne prvi put i odrazi pravu sliku njenog srca. Ali prikljui joj se pratilac, Hatida, i odmah shvati da njeno pretvaranje nee kod nje nita koristiti. Dok su sjedili svi skupa, uvala se njenih pogleda, a sada, kad je tu sama pored nje, ne moe od nje pobjei niti joj umai. Oekivala je da e se djevojka na itavu priu namrtiti svojim poznatim kapricom. Oekivala je svaki as da joj uje glas koji bi njeno srce pozdravilo, ne zato to bi ti probudilo novu nadu, nego to se ona, iza isprike i tjeskobe, koje e djevojka sigurno iskreno izraziti, nadala nekoj utjehi. Nije dugo ekala: ula je Hatidin glas kako prodire kroz tamu: - Aia, tuna sam i alim, ali, i bog zna, ja tu ne mogu nita... eljela bih da smognem hrabrosti i zamolim oca da promijeni miljenje... Da li se iza ovih rijei krije iskrenost ili licemjerje, pitala se Aia, pod uticajem srdbe koja ju je spopala kad je neposredno ula kako ona toboe ali. Meutim, morala je da se vrati onom tonu kojim su razgovarale sa majkom, pa ree: - emu tuga i aljenje! Otac niti je pogrijeio, niti je uinio kakvu nepravdu. Nema potrebe da urimo... - Ovo je drugi put da se tvoja udaja odlae zbog mene. - Nije mi uopte ao... Hatida ree znaajno: * ur h- = . - Ali ovaj put nije isto to i prvi... Brzo kao munja, djevojka shvati ta se krije iza ovih rijei. Srce joj zalupa od boli i tuge i zaplaka od strasne ljubavi, one zapretene ljubavi koja se razbuktava nagovjetajem izvana, sluajnim ili namjernim, kao to se razbuktavaju rana ili ir dodirom ili prohodom. Htjede da progovori, ali je morala da odustane jer su je guili duboki jecaji. Uplaila se da e je odati njen glas. Tada Hatida uzdahnu: - Zato sam do kraja tuna i alosna, ali bog je plemenit, poslije noi mora doi novi dan, moda e saekati, biti srpljiv, i pripasti tebi, bez obzira na ovo... Snano kriknu u sebi: Da hoe!" A jezik joj ree: - Meni je svejedno, stvar je jednostavnija nego to misli... - Voljela bih da je tako... Ja sam doista tuna i jako mi je ao, Aio...

Vrata se otvorie i pojavi se Kemal u priguenim zracima svjetlosti koji su se probijali kroz odkrinuta vrata, pa Hatida viknu na njega: 228 229- Zato si doao? ta eli? Djeak, ljut zbog tog runog doeka, odgovori: - Ne tjeraj me, daj mi mjesta... On uskoi u krevet i kleknu izmeu njih, zatim jednu ruku tutnu u jednu a drugu u drugu djevojku i poe da ih golica da za svoje rijei pripremi atmosferu bolju od one koju je najavilo Hatidino vikanje. Meutim, one skinue njegove ruke sa sebe i rekoe jedna za drugom: - Vrijeme je da spava... Idi, spavaj... , Ali on ljutito uzviknu: . ,'.' - Neu otii dok ne saznam ta sam doao da pitam! - ta e da pita u ovo doba noi? Mijenjajui ton da bi mu odgovorile, on upita: - elim da znam da li ete napustiti nau kuu ako se udate? Hatida viknu: - ekaj dok doe udaja! On je uporno pitao: ' - A ta je udaja? - Kako da ti odgovorim kad se nisam udavala... Idi i spavaj, bog te uvao! - Neu otii dok ne saznam! - Mili, osloni se na boga i ostavi nas. On tuno ree: - elim da znam da li ete napustiti kua ako se udate? Ona mu odgovori mrzovoljno: - Da, gospodine... ta jo eli? On ree zabrinuto: -V1. '-{'.} ,. : :/.,';'. ; ';<;,>v - Onda se nemojte udavati..a f - Bie usluen! ,h; 236. Uzbuen i ljutit, ree: _ Ne bih mogao podnijeti da odete daleko... Zato u moliti boga da se ne udate... Ona na to uzviknu: - Iz tvojih usta u boje ui... Sjajno..., sjajno*.. Bog te podario... Izvoli ostavi nas, dovienja... > >,*<XXVII Po kui se rairilo osjeanje da on, u svom ivotu pritisnutom ozbiljnou i strogou, doekuje dan odmora kad moe, ako mu se prohtije, da udahne povjetarac svoje bezazlene slobode, siguran da ga niko ne motri. Tako je i ovoga puta Kemal pomislio kako mu je doputeno da cijeli dan provede igrajui se po kui ili izvan nje. I Hatida i Aia su gledale kako bi se uvee provukle u Merjeminu kuu da se s njom jedan sat zabave i razvesele. Ovi. dani odmora nisu doli zato to je prola otra zima a pojavili se prvi znaci proljea, najavljujui toplije i veselije dane, jer nije bivalo da proljee ovoj porodici dariva slobodu, koje ju je liavala zima, nego su dani odmora doli kao izravna posljedica putovanja gospodina Ahmeda u Port Said radi trgovakih poslova, koji su ga svakih nekoliko godina odvodili na put jedan ili vie dana. Dogodilo se da je ovjek otputovao u petak ujutro, pa je zvanini" slobodan dan odmah okupio porodicu... Bih su jedinstveni u elji da dane odmora provedu u slobodi i miru to ih je neoekivano donio

oev odlazak iz Kaira. Majka se, meutim, kolebala: da li da udovolji eljama djevojaka i hirovima djeaka, jer je eljela da porodica ivi onim uobiajenim 232 nainom ivota kakav ima i u oevom prisustvu, te da se dri ustaljenih granica kao i kad je on tu. Vie se plaila da prekri njegovu volju, nego to je bila uvjerena u potrebu njegove strogosti i nepopustljivosti. Meutim, Jasin joj iznenada ree: - Ne protivi se, pobogu... Mi ivimo ivot kakav niko drugi ne ivi. tavie, elim da kaem neto novo: zato se i ti ne razonodi? ta mislite o ovom prijedlogu? Svi ga iznenaeno pogledae, ali niko ne progovori ni rijei. Vjerovatno nisu, kao njegova majka koja ga prijekorno pogleda, njegove rijei uzeli ozbiljno. Meutim on nastavi: - Zato me gleda tako? Nisam skrio sveto drvo! Hvala bogu, nema tu nikakvog zloina! To je tek kratka etnja, sa koje e se vratiti im pogleda mali dio ove etvrti u kojoj si proivjela etrdeset godina a da je uopte nisi vidjela. ena uzdahnu i promrmlja: - Nek ti bog oprosti..! '" 4 Mladi se nasmija: - Zato da mi oprosti? Jesam li uinio neki neoprostiv grijeh? Zaista, kad bih bio na tvom mjestu, odmah bih proetao do Huseinove damije, Huseinove damije, uje li? Tvoga dragoga Huseina, za kojim ezne iz daljine, a on je tako blizu, ustani, on te zove... Srce joj zalupa toliko da joj lice porumenje. Ona obori glavu da sakrije svoje uzbuenje. Poziv joj je privukao srce toliko snano da ju je iz temelja uzdrmao poput kakvog zemljotresa na tlu koje ne zna za potrese, na iznenaenje i njeno i ostalih oko nje, pa ak i samog Jasina. Nije shvati233la kako joj je srce prihvatilo taj poziv, kako joj se pogled uputio iza zabranjenih granica, niti kako je avantura postala uopte mogua, ak izazovna, zavodnika... Da, posjeta Huseinovom mauzoleju izgledala je kao jaka isprika, sa svojstvom svetosti, za ovaj laki ishod koji ju je tako privlaio. Osjetila je greve u stomaku i zato to su taj poziv u dubini njene due prihvatili samotniki porivi udnje za slobodom, kao to vojnici edni rata prihvataju poziv na borbu pod izlikom odbrane slobode i mira. Nije shvatila kako je objavila tu svoju opasnu predaju, ali pogleda u Jasina i upita ga uzdrhtalim glasom: - Posjeta Huseinu je ivotna elja moga srca. Ali..., tvoj otac? Jasin se nasmija: - Moj otac je na putu za Port Said i nee se vratiti do sutra ujutro. Moe, iz opreza, da posudi ogrta Um Hanefi tako da, ako se dogodi da te ko vidi kad bude izlazila ili se vraala, pomislie da si goa... Bacala je, smeteno i bojaljivo, pogled na djecu, kao da moli jo vie ohrabrenja. Hatida i Aia su se oduevile prijedlogom, kao da su time izraavale i svoju zapretanu elju za slobodom i radost da posjete Merjemu, to je, poslije ovog preokreta, bilo rijeena stvar. Uto Kemal uzviknu iz dubine due. - Poi u s tobom, mamice, da ti pokaem put... Fehmi je pogleda sa njenou koju u njemu izaziva zbunjena radost na njenom nevinom licu, poput radosti djeteta koje je dobilo novu igraku, pa ree, da je ohrabri i umanji njenu zabrinutost: 234

- Baci pogled na svijet! Nije to nita. Ja se jedino bojim da e zaboraviti da hoda, toliko si dugo u kui! U optem oduevljenju, Hatida otra do Um Hanefi i vrati se sa njenim ogrtaem; izmijeae se glasovi, smijeh i komentari. Dananji dan je postao sreni praznik za kakav niko od njih do sad nije znao. Svi su, i ne shvatajui, uestvovali u pobuni protiv volje odsutnog oca. Gospoa Emina obavi oko sebe ogrta i stavi crni veo preko lica, zatim pogleda u ogledalo i ne izdra a da se ne nasmije tako da se sva tresla. Kemal obue svoje odijelo i stavi fes te poe ispred nje u dvorite. Meutim, ona ne poe za njim: obuze je osjeanje silnog straha koji uvijek prati odsudne situacije. Podie oi prema Fehmiju i upita: - ta mislite, da stvarno poem? Jasin povika: - Uzdaj se u boga... Hatida joj prie, stavi joj ruku na rame i njeno je gurnu: - Molitva Pristup e te sauvati... Gurala ju je sve do stepenica, zatim die ruku, a ena sie i svi za njom... Gurala ju je sve do stepenica, zatim die ruku, a ena sie i svi za njom... Zatee Um Hanefi kako je eka, a ova baci na nju, ili tanije, na svoj ogrta na njoj, ispitivaki pogled, zatim prijekorno zatrese glavom, prie joj, ponovo omota ogrta oko njenog tijela i pokaza joj kako e mu drati rub u odgovarajuem poloaju. ena je za njom ponovo omotola ogrta, kakav prvi put nosi, pri emu se pokazae lijepe linije i oblici njenog stasa i struka, 235koje je obino skrivala njena duga iroka galabija. Hatida je pogleda zadivljeno i nasmijano i namignu okom Aii, pa prasnue u smijeh... Prelazei prag izlaznih vrata, koja su vodila na ulicu, naie za nju kritian trenutak, osuie joj se usta i nestade radosti: zahvati je nemir i osjeti pritisak grijeha. Polako krenu, grevito se drei za Kemalovu ruku. Hod joj je bio nestabilan, kao da se ljulja i kao da nije u stanju da uini prve korake pored velikog stida koji ju je obuzeo, dok se izlagala oima ljudi koje je odavno upoznala kroz otvor na balkonu: brico ika Husein, prodava lea Dervi, mljekar Fuli, prodava sokova Bajumi, Ebu Seri, vlasnik rotilja, tako da pomisli da e je poznati kao to ona njih poznaje ili jer ih ona poznaje. Teko joj je bilo da shvati i prihvati oitu injenicu, a to je da oko ni jednog od njih nju nikad nije vidjelo. Tako su proli put do prolaza Karmez, jer je on bio ne samo najkrai put do Huseinove damije, nego nije ni prolazio, kao ulica Kazandija, pored gospodinovog duana, a da se i ne govori o tome da u njemu nije bilo radnji i prolaznika. Zastade trenutak prije nego to ue u njega, osvrnu se na svoj balkon i ugleda siluete svojih keri iza jednog krila, dok su se iza drugog krila balkona vidjela nasmijana lica Jasina i Fehmija. Taj joj prizor prui hrabrosti koja joj pomoe da se pribere, zatim ustro krenue, ona i djeak, dombastim prolazom, sada ve neto mirniji. Jo se nisu izgubila osjeanja nemira i grijeha, ali su se povukla u stranu, a na njihovo mjesto je dolo uzbudljivo osjeanje radoznalosti prema ovome svijetu. Gledala je prolaze, trgove, ljude, neobine zgrade. Osjetila 236 je naivnu radost to zajedno sa ovim ivim stvorovima uestvuje u pokretu i ivotu, radost ene koja je provela etvrt vijeka kao zatoenica meu etiri zida, osim malobrojnih posjeta majci u Hurumfuu, tek nekoliko puta godinje, u koje bi ila u fijakeru u pratnji gospodina, kad nije imala hrabrosti ni da kradomice pogleda na ulicu...

Poela je da pita Kemala na kakve e jo prizore, zgrade i mjesta naii na svom putu. Djeak joj je priao opirno, uobraen ulogom vodia: ovo je uveni karmeki svod i prije nego to se ue u njega, treba izgovoriti suru Pristup da bi se zatitili od demona koji tu obitavaju; ovo je trg Bejt Kadi sa svojim visokim drveem - on ga je nazvao trg Pai-na brada", zato to se tako zove cvat na drveu, ili ga je zvao trg enderlija", nadijevajui mu ime jednog Turina, prodavca okolade; a ova velika zgrada, to je policijska stanica Demalija. Iako djeak nije vidio ta bi tu bilo zanimljivo osim sablje, koja je visila na straaru, majka je na zgradu bacila pogled pun ljubopitljivosti, kakvu zasluuje mjesto gdje boravi ovjek koji trai Aiinu ruku. Kad su stigli do osnovne kole Dafer Aga, Kemal pokaza na njen istorijski" balkon: Na ovom balkonu je ejh Mehdi pritiskao naa lica o zid za svaku sitnicu, udarajui nas nogom pet, est, deset puta, kako mu se ve svidi." Zatim pokaza duan koji je stajao neposredno ispod tog balkona, i zastajui, ree dosta znaajnim tonom: ,,A ovo je ika Sadik, poslastiar." Nije se htio odmaknuti od njega dok ne uze gro i kupi crveni kola". Poslije toga skrenue u ulicu Han Dafer i iz daljine im se ukaza jedna strana vanjskog izgleda Huseinove damije. U sredini se isticao veliki pro237zor, ukraen arabeskama. Iznad krovnog zida nalazili su se zbijeni zupci, poput iljaka koplja." Ljudi su pred njom skandirali molitve, a ona upita: Na gospodin Husein?" Kad joj odgovori potvrdno, poe da poredi izmeu prizora kome se pribliavala, ubrzavi korake prvi put kako je napustila kuu, i slike koju je stvorila u svojoj mati, pomaui se pri tom izgledima damija koje je mogla da vidi, kao to su Kalavunova i Berkukova damija. Stvarna slika je bila ispod one u mati, u kojoj je ona uveavala damiju uzdu i poprijeko, kako je odgovaralo poloaju Huseina kod nje. Meutim, ova razlika izmeu istine i mate nije nimalo uticala na radost zbog ovog susreta, koja je ispunjavala njene grudi. Obili su oko damije do Zelenih vrata, i u masi ostalih, uli. Kad su njene noge stupile na tlo damije, osjetila je da joj se tijelo topi od enje, ljubavi i njenosti i da postoje duh koji lebdi i lepra krilima na nebu po kojem ija blagodat poslanstva i nadahnua, pa joj se oi ispunie suzama koje izrazie burna osjeanja, njenu toplu ljubav i vjeru, zadovoljstvo i radost. Poe prosto da guta eljnim i radoznalim oima sve oko sebe - zidove, strop, stubove, ilime, arkade, propovjedaonicu i proelja za imame. Uz nju je Kemal sve ove stvari posmatrao s druge, svoje strane: da je damija danju i prvi dio noi bila mjesto koje su posjeivali ljudi, a poslije toga - dom njenog bogougodnika, koji se po njoj kretao i koristio namjetaj onako kako to ini vlasnik sa svojom imovinom, prolazei kroz prostorije, molei se u proelju za imame, penjui se na propovjedaonicu i na prozore da pogleda na svoju etvrt koja ga okruuje. Koliko je, u snovima, elio da ga zaborave u damiji poto pozatvaraju vra238 ta i da se sretne na Huseinom, licem u lice, i da s njim provede itavu no sve do jutra. Zamiljao je kakve sve znake ljubavi i pokornosti da mu izrazi prilikom susreta, kakve sve elje i molbe da mu podnese pred noge i, zatim, kakvu naklonost i blagodat da zamoli. Zamiljao je sebe kako mu se gologlav pribliava, a bogougodnik ga njeno pita: Ko si ti?", a on, ljubei mu ruku, odgovara: Kemal Ahmed Abduldevad", zatim ga pita ta radi, a on mu veli: Uenik u koli Halil Aga", ne zaboravljajui da nagovijesti da je dobar ak. Onda ga Husein upita ta ga je dovelo u ovo doba noi, a on mu odgovori da je to ljubav prema Muha-medovoj porodici uopte, a prema njemu posebno. Ovaj se

blagonaklono nasmijei i pozva ga da ga prati na njegovom nonom obilasku. U tom mu kaza sve svoje elje: Obezbi-jedi mi da se igram u kui i izvan nje, koliko elim, da Hatida i Aia ostanu za sva vremena u naoj kui, da se promijeni narav moga oca, da moja majka vjeito pozivi, da dobijem koliko mi treba za troak, te da svi uemo u raj bez polaganja rauna..." Uto ih talas ena, koji se polako kretao, ponese i oni se naoe u samom mauzoleju. Toliko je arko eljela da posjeti ovo sveto boravite, bio je to za nju neostvarljiv san na ovom svijetu. Evo je, stoji tu, pred njim, tavie, tik uz ogradu samog mauzoleja, glede ga kroz suze i eli, kad bi mogla, da dugo ostane i da uiva u srei, da nije pritiska mase. Prui ruku prema drvenoj ogradi, a i Kemal za njom, prouie Pristup, pogladi i poljubi ogradu, dok joj jezik nije prestajao da moli i moli... Poeli da dugo postoji ili posjedi u nekom uglu da ponovo i pomno razgleda i ponovo obie grobnicu. Meutim, uvar damije ih je sve sae239 kivao, ne dozvoljavajui ni jednoj da tumara okolo, pourujui one spore i spominjui ih svojim dugim tapom. Pozivao ih je da zavre posjetu prije nego to doe vrijeme dume*. Napila se je na slatkom izvoru, ali nije utolila svoju neutoljivu e. Obilazak grobnice je probudio njenu enju, koja je prosto iknula, potekla i nabujala..., nikad nee prestati da eli to vie njegove blizine i radosti... Poto je vidjela da mora da napusti damiju, kao da je mora iupati iz sebe, ostavi u njoj svoje srce, a onda se okrenu i, tuna i utuena, krenu, bolno patei od osjeanja da se posljednji put oprata od nje. Meutim, kako je po prirodi skromna zadovoljna i pomirljiva, to sebi zamjeri to se predala tugovanju zbog rastanka i vrati se uivanju u srei kojom je odagnala tugu. Kemal je pozva da vide njegovu kolu. Krenue prema kraju Huseinove ulice i dugo postajae kraj nje. Kad je krenula da se vrati odakle je dola, pomen povratka opomenu Kemala da je zavren sreni izlazak sa majkom, o kakvom nikad ranije nije ni sanjao. Nije elio da se uputa u raspravu o tome, nego predloi da pou Novim putem do Gurije. Da bi slomio njen otpor, koji je nasluivao zbog mrtenja uz osmijeh iza vela, zakle je Huseinom, i ona uzdahnu, predade se njegovoj maloj ruci i krenue, probijajui se kroz veliku guvu i prolaznike koji su se sudarali, kreui se u raznim pravcima, to za nju nije bilo ni deseti dio desetine mirnog puta kojim je dola. To je veoma zbuni i poe prosto da se gubi od uznemirenosti i da mu se ali na napor i umor. Ali on, posve se predajui elji da zavri sreno putovanje, nije duma - sveana molitva - petkom u podne 240 sluao njene albe, nego ju je ohrabrivao da nastavi put i ublaavao njene tegobe, skreui joj panju na duane, kola i prolaznike. Polako, polako su se pribliavali okuci ka Guriji, gdje ugledae prodavnicu pite. Porastoe mu zazubice, dok mu se oi nisu odvajale od nje. Kako da navede majku da uu u duan i kupe pite. Uto stigoe do duana. Dok je on i dalje razmiljao, majka se iznenada oslobodi njegove ruke. On ju upitno pogleda i vidje je kako pade na lice, duboko jeknuvi. Uasno i prestraeno razrogai oi, stojei nepomino. No, istovremeno je, krajikom oka, u tom uasu i strahu, vidio jedan automobil, kako estoko kripei, koi i iza sebe ostavlja trag gasa i praine. Gotovo da je pregazi, ali je za pedalj izbjegnu. Ljudi povikae, nastade guva i galama, narod se skupi sa svih strana, kao to se djeca skupljaju na trubu prodavaa slatkia. Napra-vie oko nje gust krug radoznalih oiju i ispruenih glava, izmijeanih

pitanja i odgovora. Kemal se donekle prenu iz oka i poe da prelazi oima sa svoje majke, koja je leala pored njegovih nogu, na svjetinu, prestraen, traei pomo, zatim se baci na koljena pored nje, stavi ruku na njeno rame i poe da je doziva toplo, moleivo, ali ona nije odgovarala... Podie glavu, prelazei oima preko lica ljudi, zatim brinu u gorko, bolno ridanje koje nadvlada galamu oko njega tako da je gotovo uutka. Neki, na svoju ruku, uzee da ga tjee rijeima bez ikakvog smisla, dok se drugi nagnue nad njegovom majkom, posmatrajui je radoznalo pogledima iza kojih su se nazirale dvije elje, jedna da se unesreena spasi, dok je druga bila, u sluaju da do toga ne doe, elja da se vidi smrt, taj neminovni kraj, koji kuca samo na tua vrata i odnosi samo tue '6 Izmeu dva dvon 241 ivote. Kao da ele da izvre neto slino vjernoj probi" najznaajnije uloge kojom, to im je svima sueno, ima da zavre ivot. Jedan uzviknu: Udario ju je lijevim vratima kola u lea!" Voza, koji je napustio automobil i, guei se od optuujuih pogleda oko sebe, ree: Naglo sam skrenuo, ipak nisam uspio da izbjegnem sudar. Ali, brzo sam zakoio, tako da je udar bio laki. Da je bog ne zatiti, zgazio bih je!" Jedan, koji je zurio u nju, doviknu: Jo die... Samo se onesvijestila..." Voza, vidjevi policajca kako dolazi i kako mu se sablja ljulja na lijevoj strani, ree: To je lagan udar... Nita joj nije bilo... Ona je dobro..., dobro, zaista, ljudi...,, Zatim se uspravi prvi ovjek koji je priao da je pregleda i ree, kao da dri propovijed: Udaljite se, dajte joj vazduha... Otvorila je oi..., dobro, dobro, bogu havala...!" Govorio je radosno, ali i s neto ponosa, kao da ju je on vratio u ivot, zatim se okrenu Kemalu, koga je bio zahvatio neobuzdan, histerian pla, njeno ga pomilova po obrazu i ree mu: Dosta sine, majka ti je dobro... Vidi..., hajde, pomozi mi da je uspravimo!" Meutim, Kemal nije prestajao da plae dok nije vidio majku kako se pokree, nagnu se prema njoj i stavi ruku na njeno rame i pomoe ovjeku da je uspravi, tako da je, uz veliki napor, uspjela da stane izmeu njih, klonula i malaksala. S nje je bio spao ogrta za kojim se ispruie ruke nekih prisutnih da ga vrate, koliko je mogue, na njena ramena. Zatim joj pitar", pred ijim se duanom dogodio udes, donese stolicu i posadi je na nju, te joj prinese au vode. Ona popi pola gutljaja dok se druga polovina prosu po njenom vratu i grudima. Nezgrapno pree rukom preko grudi i duboko uzdahnu. Poe teko 242 i nepravilno da die i da zapanjeno gleda u lica ljudi koji su je pomno posmatrali, pitajui se: ta se dogodilo? ta se dogodilo? Pobogu, Kemale, zato plae?" Tada joj prie policajac i upita je: Je li ti loe, gospoo? Moe li poi u policijsku stanicu?" Rije policijska stanica" pogodi je direktno u mozak, potrese ga iz dubine i ona, uasnuta, uzviknu: Zato da idem u stanicu? Neu da idem tamo!" Policajac joj ree: Udario te je automobil i oborio te. Ako ti je loe, treba da poete ti i ovaj voza u policijsku stanicu da se saini zapisnik." Ali ona, zadihana, ree: Ne, ne... Ne idem... Ja sam dobro..." Policajac joj ree: Potvrdi to to kae... Ustani i kreni da vidimo da li si dobro..." Smjesta ustade, pod uticajem uasnog straha koji je izazvalo pominjanje policijske stanice", popravi ogrta, zatim krenu praena radoznalim oima. Kemal je bio pored nje i stresao prainu sa njenog ogrtaa. Potom ree policajcu, elei da se ova bolna situacija zavri pod svaku cijenu: Ja sam dobro... Zatim, pokazujui na vozaa: Pustite ga, nije mi nita..." Zbog straha koji ju je obuzeo, nije vie osjeala malaksalost. Uasnuo ju je prizor ljudi koji su je pomno posmatrali, a naroito policajac koji je bio ispred njih.

Tresla se pred pogledima uperenim prema njoj sa svih strana, izazovno i s kranjim prezirom, sjeajui se dugotrajnog skrivanja i pokrivanja. Pred oima joj se, iznad sveg ovog skupa, pojavi slika gospodina, koji kao da je ispitivaki posmatra, sa svoja dva hladna, ukoena oka, prijetei joj nezamislivim zlom. Prihvati djeakovu ruku i uputi se s njim prema Sagi; niko im se nije isprijeio na putu. Cim su zali iza okuke, ona zajeca iz dubine due i ree Kemalu a kao da govori sebi: Boe, ta se dogodilo? 243ta si vidio, Kemale? Kao kakav jeziv san, uinilo mi se da padam sa visine u neku tamnu provaliju, da se zemlja vrti pod mojim nogama, zatim sam se potpuno izgubila, dok nisam otvorila oi i vidjela taj strahovit prizor..., boe... Je li stvarno elio da me povede u policijsku stanicu? Blagi boe! Spasitelju! Kad emo stii do svoje kue? Mnogo si plakao, Kemale, ne izgubio oi nikada! Obrisi oi ovom maramicom, dok se ne umije kod kue..., ah!" Zaustavi se prije nego to e se doepati ulice Sage. Ona se osloni na djeakovo rame. Lice joj je bilo zgreno. Kemal je unezvijereno pogleda i upita: - ta je, majko? Ona zatvori oi i odgovori slabim glasom: - Umorna sam, vrlo umorna, jedva da me noge nosi. Zovi prva kola koja naiu, Kemale... Kemal pogleda oko sebe i ugleda samo jednu dvokoli-cu koja je stajala ispred vrata bolnice Kolavun i pozva koijaa. On doveze kola ispred njih. Majka im prie, oslanjajui se na Kemalovo rame i pope se, drei se jo za rame koijaa, dok nije sjela, posve nemono odahnuvi. Kemal sjede pored nje, zatim koijas skoi na prednje sjedite, potjera magarca biem, ovaj polako krenu a za njim i kola, koja su se ljuljala kloparajui... ena uzdahnu, mrmljajui? Kako me boli! Rame mi se raspada..." Kemal ju je posmatrao uznemireno i uasnuto. Kola, na svom putu, prooe pored duana gospodina Ahmeda a da ga njih dvoje nisu ni pogledali. Kemal je netremice gledao u majku, dok ne ugleda balkone kue... Od itavog ovog srenog putovanja sjeao se samo njegovog tunog zavretka. 244 XXVIII Um Hanefi otvori vrata i prenerazi se kad je vidjela svoju gospou kako prekrtenih nogu sjedi na kolima. Na prvi pogled pomisli da joj je moda naumpalo da svoj izlazak zavri vonjom kolima, da bi se malo zabavila. Na licu joj se pojavi osmijeh, ali zakratko, jer ubrzo vidje Kemalo-ve oi pocrvenjele od plaa. Ponovo, uznemireno, pogleda svoju gospou i ovog puta ugleda iznemoglost i-bol na njenom licu. Pohita prema kolima i povika: Ah, gospoo, ta ti je, zlo ne bilo?" Koija joj odgovori: Laki umor, nadam se, pomozi mi da je svedemo!" ena je primi na ruke i povede je unutra. Kemal ih je pratio utuen i tuan. Hatida i Aia su ve bile napustile kuhinju i ekale je u dvoritu. Obje su razmiljale kako da se naale doekujui ih. Uasnu ih pogled Um Hanefi iz vanjskog hodnika, koja je gotovo nosila majku. Kriknue i, uasnute, potr-ae prema njoj, viui: - Majice, majice, ta ti je? Svi su pomogli da je unesu, a Hatida nije prestajala da pita Kemala ta se dogodilo, tako da je djeak morao da uzvikne: - Automobil! ; / 245- Automobil?! Tako su djevojke zajedno uzviknule, ponavljajui rije koja je u njima nepodnoljivo uasno odjeknula. Hatida je jaukala, viui: Strano! Zlo ne bilo, majice!" Aia je,

ipak ostala zavezana jezika i ridala. Majka nije bila bez svijesti iako je bila krajnje onemoala. Ipak, proapta da ih umiri: - Ja sam dobro... Nita se nije dogodilo. Samo sam umorna... Njihovi uzbueni glasovi su stigli do Jasina i Fehmija pa izioe na vrh stepenica, pogledae odozgo preko ograde i brzo sjurie, uznemireni, pitajui ta se dogodilo. Hatida je mogla samo da pokae na Kemala da on odgovori, dok je ona, zapanjena, ponavljala onu stranu rije - automobil. Mladii se obratie djeaku, koji ponovo tuno i zbunjeno promrsi: - Automobil! A onda brinu u pla. Ostavljajui druga pitanja za kasnije, mladii se okrenue od njega, ponesoe majku u djevojaku sobu, posadie je na kanabe, a Fehmi je, uznemiren i pogoen bolom, upita: - Kai nam, ta je s tobom, majice, elim da znam sve... Meutim, ona zabaci glavu i ne progovori ni rijei, da bi povratila dah, dok Hatida, Aia, Um Hanefi i Kemal glasno zaplakae. Fehmi iznerviran prodera se na njih i oni prestadoe plakati, zatim povue Kemala sebi, ispitujui ga kako se dogodio udes, ta su ljudi uradili sa vozaem, jesu li ih odveli u policijsku stanicu, kako je bilo majci za sve to vrijeme. Kemal je opirno i bez ustezanja odgovarao, sa 246 mnogo detalja. Majka je pratila razgovor usprkos svojoj slabosti. Kad je Kemal zavrio, ona prikupi snagu i ree: - Ja sam dobro, Fehmi, ne uznemiravaj se. Htjeli su da poem u policijsku stanicu, ali sam odbila. Krenula sam do kraja Sage i tu sam iznenada izgubila snagu; smiri se, povratiu ja snagu kad se malo odmorim... Meutim, Jasin je, pored uznemirenosti zbog udesa, imao osjeanje teke krivice, jer je on prvi bio odgovoran za taj zlosreni izlazak, kako je oznaen poslije udesa. On im predloi da pozovu ljekara i izie da to uini, ne ekajui da uje miljenje drugih. Majka uzdrhta na pomen ljekara, kao to je ranije uzdrhtala na pomen policijske stanice. Zamoli Fehmija da stigne svog brata i da ga odvrati od njegove namjere, uvjeravajui ga da e biti dobro i bez ljekara. Meutim, on ne poslua njenu molbu, objanjavajui joj da e ljekar svakako biti od koristi. Za to vrijeme djevojke su zajedno skinule s majke ogrta, a Um Hanefi joj donese au vode. Zatim se svi okupie oko nje, uznemireno zagledajui njeno poblijedjelo lice. Mnogo, mnogo puta su je pitali na to se ali, a ona, koliko god je mogla, nastojala je da izgleda smirena, ili bi samo rekla, kad joj se pojaaju bolovi: Imam lagane bolove u desnom ramenu", a onda bi nastavila: Nije bilo potrebe da se poziva ljekar." U stvari, ona nikako nije eljela da se ljekar poziva, prvo, jer nikada nije vidjela ljekara, ne samo zbog ouvanog zdravlja, nego zato to je uvijek sama uspijevala da izlijei kakvu slabost ili poremeaj koji bi je snali i to zahvaljujui svojoj posebnoj prirodi: ona nije vjerovala u zvaninu" medicinu, koja je u njenoj glavi bila povezana sa opasnim ili zazornim sluajevima i stanjima. S druge 247strane, osjeala je da e pozivanje ljekara, samo po sebi, preuveliati itavu stvar koju bi eljela da sakrije i zataji prije nego to se gospodin vrati. Kazala je svojoj djeci ega se plai, ali su se oni, u tom delikatnom trenutku, brinuli samo za njeno zdravlje. Jasin nije izbijao vie od etvrt sata, jer je ordinacija ljekara bila na trgu Bejt Kadi. Vrati se, dovodei tog ovjeka, koga odmah uvede kod majke. Ispraznie sobu tako da u njoj,

pored ljekara, ostadoe samo Jasin i Fehmi. Ljekar je upita na ta se ali. Ona pokaza na svoje desno rame i ree, gutajui pljuvaku, koja se osuila od straha: - Osjeam ovdje bol... Na osnovu toga i na osnovu onoga to mu je Jasin usput ispriao o udesu uopte, ljekar uze da je pregleda. Mladiima se inilo da pregled suvie dugo traje, kao i djevojkama koje su, napregnutih uiju i usplahirena srca, ekale ispred vrata. Ljekar se od bolesnice okrenu ka Jasi-nu i ree: - Lom desne kljune kosti, to je sve... Izraz lom" izazva uas i u sobi i ispred nje. Svi su se, pak, zaudili njegovim rijeima: to je sve..." kao da je taj lom sasvim podnoljiva stvar, s tim to su oni, po samom ljekarovom tonu, zakljuili da mogu biti mirni. Strahujui i nadajui se istovremeno, Fehmi upita: - Je li stvar opasna? - Ne, uopte, vratiu kost u njen prethodni poloaj, pritegnuti je, ali ona treba nekoliko noi da spava sjedei, naslonjena leima na jastuk, jer e joj biti teko da spava na leima ili na strani. Prelom e zarasti i kost e biti kao to je i bila za dvije ili najvie tri nedjelje. Nema nikakvog razloga za strah... A sad dozvolite da radim... 248 Bilo kako bilo, osjetili su olakanje, poto su im se grla bila osuila od straha. To se jasno osjetilo i kod onih izvan sobe. Hatida promrsi: - Neka je prati blagoslov naeg gospodina Huseina, i izila je samo da njega posjeti... Kao da se sjetio neke vane stvari koju je dugo drao u sebi, Kemal upita: - Kako je mogao da se dogodi ovaj udes poslije blagoslova kojem se nadala pri posjeti njenom i naem bogou-godniku? Um Hanefi ree prosto: - Otkud zna ta bi joj se, ne dao bog, dogodilo da nije potraila blagoslov ovom posjetom grobu naeg gospodina Huseina? Aia se jo nije bila oporavila od oka. Teko je podnosila ovaj razgovor i uzviknu: - Ah, boe, kad e se sve ovo zavriti kao da nije ni bilo... Hatida opet upita, tuna i zabrinuta: - ta ju je odvelo prema Guriji?! Da se je, poslije posjete mauzeloju, vratila ravno kui, ne bi joj se ovo dogodilo... Kemalovo srce zalupa od straha i nemira, pa mu njegov grijeh izgledae kao teki zloin. On pokua da se izbavi od sumnjienja, pa ree kao da prekorava: - Htjela je da proe ulicom i uzalud sam nastojao da je odvratim od toga... Hatida ga pogleda poprijeko i htjede da mu odgovori, ali kao da odustade iz saaljenja i naklonosti prema njegovom poutjelom licu, a zatim ree za sebe: 249- Dosta nam je i ovoga u emu smo...! . Otvorie se vrata i ljekar napusti sobu, obraajui se dvojici mladia koji su ga pratili: - Treba da je obilazim svaki dan dok ne zaraste lom i, kao to sam vam rekao, nema nikakvog razloga za strah... Svi provalie u sobi i ugledae svoju majku kako sjedi na krevetu, leima oslonjena na presavijen jastuk. Nije na njoj bilo nikakve promjene osim to je haljina na desnom ramenu bila podignuta zbog zavoja koji se nalazio ispod nje. Pohrlie joj i zastadoe: - Hvala bogu...

Koliko ju je boljelo dok je ljekar namjetao slomljenu kost! Dugo je jeala. Da joj nije uroenog stida, ridala bi. Ali, sad joj je bol popustila, ili je tako izgledalo. Osjeti prilian mir i olakanje. Meutim, prestanak otrog bola omoguio joj je da ponovo pone da razmilja o situaciji sa svih strana. Odmah je zahvati strah pa upita, prelazei preko njih odsutnim pogledom: - ta li u rei vaem ocu kad se vrati? Ovo pitanje, izazivaki i ironino, doekae njihova spokojna osjeanja zadovoljstva, kao to visoko stijenje doeka lau koja mirno plovi. Meutim, to pitanje nije za njih bilo iznenaenje, tavie, vjerovatno je bilo skriveno u navali bolnih osjeanja koja su im obuzela srca kad ih je pogodila vijest o udesa, ali se izgubilo u toj navali, da bi bilo odgoeno za izvjesno vrijeme, a sada se pojavilo kao za njih najznaajnija stvar. Morali su se suoiti s njim. S pravom su zakljuili da je ono za njih i njihovu majku tee od same povrede, od koje e se vrlo brzo oporaviti. Zbog i utanja na koje je nailo njeno pitanje, majka se osjeti kao usamljeni prestupnik kojeg napuste prijatelji kad se podigne optuba. Ona, alei se, ree: - Sigurno e saznati, saznae i vie, za moj izlazak koji je doveo do udesa... Iako Um Hanefi nije bila manje uznemirena od lanova porodice, niti je manje shvatala ozbiljnost situaciije, ipak je eljela da kae neku prijatnu rije da bi, s jedne strane, popravila atmosferu i jer je, s druge strane, osjeala da joj dunost, kao staroj, vjernoj porodinoj slu-avci, nalae da u tekim situacijama ne uti da se ne bi pomislilo kako je nezainteresovana. Ona ree dobro znajui koliko su njene rijei daleko do stvarnosti: - Ako gospodin sazna ta ti se dogodilo, morae da zaboravi tvoj propust, zahvaljujui bogu to si spaena... Nisu obratili nikakvu panju njenim rijeima, jer je nisu ni zasluile, poto su dobro znali stvarno stanje. Meutim, Kemal joj povjerava i ree oduevljeno kao da je dopunjuje: - A naroito ako mu kaemo da smo izili da posjetimo naeg gospodina Huseina... ena pree svojim ugaslim oima sa Jasina na Fehmija i upita: - ta bih mu mogla rei? Jasin, koga je teko pritiskala odgovornost, ree: - Koji me avo zaludi da ti predloim da izie? Da nisam ni izgovorio tu rije! Ali, tako je htjela sudbina - da nas baci u ovaj grozni kripac... Meutim, kaem ti, nai emo ta emo rei. Bilo kako bilo, ti ne treba da razbija glavu o onome to e tek biti. Prepusti stvar bogu, dovoljno je to si danas pretrpjela toliko bolova i straha... 250 251Jasin je govorio podjednako oduevljeno i njeno, zatim prosu svoj bijes na sebe, a prema majci je bio takav kao da i sam s njom pati. Iako njegove rijei nisu mogle nita promijeniti, ipak su ga razgalile i odagnale tjeskobu. Istovremeno, time je on objelodanio ono to vjerovatno krui u glavama nekih ili svih, koji su bili na njegovoj strani, i oslobodio ih potrebe da sami to ine; naime, iskustvo ga je nauilo da je ponekad najbolji put samood-brane - napad na samog sebe i da priznanje pogreke dovodi do oprotaja isto toliko koliko odbrana izaziva osudu. Najvie ega se plaio bilo je da bi Hatida mogla iskoristiti pogodnu priliku da ga optui zbog posljedica njegovog prijedloga i da ga napadne. Zato ju je on preduhitrio i presjekao joj put. Nije se prevario, jer se Hatida upravo spremala da zatrai od njega, kao najodgovornijeg za ono to se dogodilo, da nae izlaz. Meutim, poto je on ve kazao svoje, bilo joj je neprijatno da ga napadne, posebno

zato to ga ona obino napada u vidu prijekora, a ne i mrnje. Time je njegov poloaj postao neto bolji, ali je opta situacija ostala jednako loa. Tako je bilo dok Hatida ne prestade da uti i progovori: - Zato ne kaemo da je pala niz stepenice? Majka je pogleda, a na licu joj se pojavi nada u spas. Okrenu se prema Fehmiju i Jasinu. U oima joj bijesnu traak nade. Meutim, Fehmi se dvoumio i upita: A ljekar? Obilazie je svaki dan i morae se sresti sa ocem. Ali Jasin nije elio da zatvori vrata kroz koja se provlaio povjetarac nade, koji bi ga mogao izbaviti od njegovog straha i muke, pa ree: 252 - Dogovorimo se sa ljekarom ta treba da se kae ocu. Zgledae se, i vjerujui i ne vjerujui, a onda se na njihovim licima pojavi radost zajednikog osjeanja spasa. Tmurna atmosfera se promijeni u radosno raspoloenje kao kad se usred mranog oblaka iznenada pojavi plavi otvor pa se nekim neobinim udom proiri, za nekoliko minuta zahvati itav nebeski svod i grane sunce. Jasin odahnu: - Spasismo se, hvala bogu... Poto u takvom raspoloenju ponovo postade onakva kakva obino biva, Hatida dobaci: - Naprotiv, ti si se, savjetodave, spasio... Jasin se nasmija, tresui svoje krupno tijelo: - Da, spasio sam se aoke tvog jezika, koju stalno oekujem da me pecne... - Ali, ona te je spasila... Nema rue bez trnja... U radosti zbog spasa, gotovo su zaboravili da je njihova majka tu, na krevetu, slomljene kljune kosti, ali je i ona sama to gotovo zaboravila... >' I 253XXIX Otvori oi i pogled joj pade na Hatidu i Aiu koje su sjedile na krevetu kraj njenih nogu i posmatrale je oima koje su razdirale strah i nada. Uzdahnu, okrenu se prema prozoru, kroz ije su otvore prodirale zrake jutarnje svjetlosti. Progovori, zaueno: - Dugo sam spavala... Aia ree: - Nekoliko sati, i to poslije zore, a dotle nisi bila oka i sklopila. Kakva no, neu je zaboraviti dok sam iva! Sjeti se bolne i besane prole noi. Oi su joj izraza-; vale tugu zbog nje same kao i zbog djevojaka koje su cijelu no probdjele pored nje, dijelei s njom bolove i nesanicu. Pokrenu usne, molei boga neujnim glasom da joj pomogne, a zatim ree kao da joj je neprijatno: - Koliko sam vas namuila! Hatida ree kao da se ali: - To je za nas bio odmor! Ali, nemoj nas vie pre-stravljivati... - Zatim, dosta uzbueno: - Kakvi su to tako strani napadi bola? Mislila sam da si utonula u san i da si posve dobro. Pruila sam se da i sama zaspim, kad me probudie tvoji jecaji, nisi prestajala da jei..., sve do zore... Aiino lice bijesnu optimizmom: - U svakom sluaju, raduj se... Obavijestila sam Fehmija kako si, kad me je jutros pitao, a on mi je rekao da ti bolovi znae da je slomljena kost poela da zarasta... Pomen Fehmijevog imena je trgnu iz misli i ona upita:

- Otili su, s boijom pomoi. Hatida odgovori: - Svakako. eljeli su da s tobom razgovaraju da bi se sami uvjerili da si dobro, ali nikom nisam dozvolila da te budi iz sna koji ti nikako nije dolazio na oi. Gotovo da posij edimo. Majka uzdahnu nemono: .viv -.- U svakom sluaju, hvala bogu! Dae bog, dobro <e se zavriti... Koje je sad doba? ^- - ., Hatida odgovori: m - Vrijeme brzo prolazi. Sad e podne. < <''>': Poodmaklo vrijeme! Spusti pogled razmiljajui, zatim ga podie i uznemireno ree: - Vjerovatno je sada na putu kui... Znale su na koga misli. Iako su osjeale kako im se strah uvlai u srce, Aia ipak ree odluno: - Dobro doao, nema potrebe da se uznemiravamo. Dogovorili smo se ta mu treba rei, i svrena stvar. Meutim, kako se vrijeme njegovog povratka pribliavalo, tako je sve vie bivala skrhana, osjeala uznemirenost, pa upita: - Da li je zbilja mogue sakriti to to se dogodilo? Hatida, to ljua to joj je vie rastao nemir, ree: - Zato da ne? Kazaemo mu kako smo se dogovorili i gotova stvar... 254 255U tom trenutku poelje da su Jasin i Fehmi pored nje da je ohrabre. Hatida kae Kazae mu kako smo se dogovorili i gotova stvar..." Ali, da li e ono to se dogodilo ostati vjeita tajna? Zar istina nee nai put da prodre do njega? Koliko se plai lai, toliko se plai istine! Uopte ne zna ta je eka. Ona njeno pogleda po erkama, otvori usta, spremajui se da progovori, kad utra Um Hanefi i ree apatom, kao da se plai da e je neko vani uti: - Gospodin je doao, gospoo... Srce im uznemireno uzdrhta. Djevojke skoie sa kreveta i stadoe prema majci. utke izmijenie poglede, a onda majka progovori: - Vas dvije ne govorite jer se bojim da e vas, na kraju, prevariti. Pustite mene da govorim, nek nam bog pomogne! Zavlada tiina puna napetosti, poput tiine koja zahvati djecu u mraku kad im do uiju dopre bat koraka za koje misle da pripadaju demonima koji se okolo unjaju. U to se na stepenicama ue gospodinovi koraci, koji su se pribliavali. Majka s naporom odstrani moru utanja i progovori. - Ako ga pustimo da se popne u svoju sobu, nee nai nikoga... Zatim se okrenu prema Um Hanefi i ree: - Kai mu da sam ovdje, bolesna, i nita vie... Proguta svoju suhu pljuvaku. Djevojke se, pak, brzo izvukoe iz sobe i ostavie majku samu. Nae se izolovana od itavog svijeta i predade se sudbini. esto je ovo poputanje u njenom ponaanju, potpuno obezoruano, djelovalo kao izvjestan vid pasivne hrabrosti. Napregnu misao 256

da se prisjeti ta treba da kae. Meutim, nije je naputala zebnja da se pripremila kako treba. Uvukla se duboko u nju, javljajui se kao nemir i napetost i ugroavajui njenu stabilnost. ula je udarce njegovog tapa po podu salona i promrlja: Boe, smiluj se i pomozi!" Zatim upravi pogled prema vratima kad ih ispuni njegovo iroko i visoko tijelo. Ugleda ga kako ulazi, kako se pribliava i kako je ispitivaki pogleda svojim krupnim oima. Zastade nasred sobe i upita glasom koji joj se uini neobinim za njega, njenim: - ta ti je? Ona odgovori, oborivi pogled: - Hvala bogu da si ti dobro, gospodine, dobro je im si ti dobro. - Ali mi je Um Hanefi rekla da si bolesna... Ona pokaza na svoje desno rame i ree: - Povrijedila sam rame, gospodaru, bog te sauvao od zla. On je upita, zagledajui se paljivo i zabrinuto u njeno rame: - Kako si se povrijedila? Kucnuo je as, doao je odsudni trenutak. Sad mora da govori, da kae spasonosnu la i da sve proe s mirom i da stekne jo vie naklonosti. Podie pogled i oi joj se sretoe s njegovim ili, tanije, izgubie se u njegovim oima, srce joj je nezaustavljivo sve jae lupalo i iz glave joj ishlapi svaka misao i nestade odlunosti koju je bila sakupila. Oi joj uznemireno i prestravljeno zamirkae a onda ga zbunjeno pogleda, ne progovorivi ni jedne rijei. Gospodin se zaudi njenoj smetenosti i upita je: - ta se desilo, Emina? 171: zmeu dva dvon 257Nije znala ta bi rekla, kao da nije imala ta da kae, ali je posve izvjesno znala da nije u stanju da lae. Ne zna ni kako se smela i izgubila. Kad bi i ponovo pokuala da slae, to bi ispalo sakato, jasno vidljivo. Osjeala se kao da, hipnotisana, hoda po konopcu pa je, sad ve budnu, pozivaju da ponovi svoju avanturu. Kako su prolazile sekunde, tako je sve vie tonula u smetenost, zbunjenost pa i oaj... - Zato ne progovori? Evo njegovog tona koji ve pokazuje nestrpljenje. Uskoro bi mogao da gnjevno zagrmi. Boe, koliko joj je potrebna pomo! Koji ju je zao duh zaveo na taj zlosreni izlazak! - udno, zar nee da progovori? Vie nije mogla da uti. Proapta drhtavim, oajnim i slomljenim glasom: - Strano sam pogrijeila, gospodine... Udario me automobil... Oi mu se rairie od silnog iznenaenja. U njima se vidjela zaprepatenost i nevjerica. Kao da je posumnjao u sopstveni razum. ena vie nije mogla da se ustee. Rijeila je da sve prizna, bez obzira na posljedice, kao neko ko se, rizikujui ivot, podvrgava opasnoj hirurkoj operaciji da bi se oslobodio tegoba bolesti prema kojoj je nemoan. Pri tom osjeti mnogostruku teinu svoje greke i ozbiljnost priznanja, zajeca i ree glasom u kome nije ni nastojala da sakrije pokuaj da moli za milost: - Uinilo mi se da me na gospodin Husein poziva da ga posjetim, pa sam se odazvala... Na povratku, udario me automobil... Boija volja, gospodine. Podigla sam se 258 sama, bez iije pomoi. - Posljednje rijei je kazala sasvim razgovijetno. - U poetku nisam osjeala nikakav bol. Mislila sam da sam dobro. Nastavila sam put i vratila se kui. Tada se pojavio bol, doveli su ljekara koji me je pregledao i utvrdio da imam lom u ramenu. Obeao je da e me obilaziti svaki dan sve dok kost ne zaraste. Strano sam

pogrijeila, gospodine, i kanjena sam kako sam i zasluila. Nek' mi bog bude milostiv i nek' mi oprosti... Gospodin ju je sluao utke, hladno... Nije skidao oiju s nje, niti mu se na licu vidio ikakav znak koji bi pokazivao ta sve osjea u sebi, dok je ona pokorno oborila glavu, kao neko ko oekuje izricanje presude. utanje je dugo trajalo i postajalo sve tee. U atmosferi su se osjeali predznaci straha i prijetnji. Nije znala ta e on uiniti, kakvu e teku presudu donijeti, niti kakvu e joj sudbinu pripremiti. Meutim, ula ga je kako ree neobino mirno: - ta je rekao ljekar? Je li lom opasan? Okrenu se prema njemu preneraeno. Zbilja, sve je oekivala, samo ne ovaj prijatan ton. Da nije situacija bila toliko ozbiljna, priupitala bi ga da se uvjeri da li je tano to to je ula. Savlada je snano uzbuenje i ispusti dvije krupne suze. Stisnu usne da ne bi briznula u pla, zatim potiteno i ponizno projeca - Ljekar je rekao da nema nikakvog razloga za strahovanje, bog te spasio zla, gospodine... ovjek neko vrijeme zastade na svom mjestu, odupirui se elji da joj postavi jo pitanja. Okrenu se da napusti sobu i ree: .-..,,... - Ostani u krevetu dok se ne oporavi___n . ' -,i 259 XXX im je otac iziao, Hatida i Aia utrae u sobu i stadoe prema majci, posmatrajui je radoznalo, brino i uznemireno. Primijetie crvenilo u njenim oima zbog plaa. Namrtie se. Hatida upita, predosjeajui strah i nesreu: - Dobro, dae bog? ,; , Osjeajui greve i zbunjeno mirkajui oima, majka odgovori: - Priznala sam mu istinu...... ....... . - Istinu? Ree nemono: - Morala sam da priznam... Nismo to mogli vjeito kriti od njega... Dobro sam uinila. Hatida se udari po grudima i uzviknu: - O, crna li dana! Meutim, Aia je bila zapanjena i razrogaenih oiju gledala u majino lice, ne progovorivi ni rijei. No, majka se nasmija ponosno ali i stidljivo, njeno blijedo lice poru-menje, dok se podsjeala na naklonosti, kojom ju je bio okruio kad nije oekivala nita drugo do strahoviti bijes koji e unititi i nju i njenu budunost... Da, osjeala je 260 nonos i stid jednovremeno, spremajui se da progovori o nieeovoj naklonosti i panji kad joj je bilo najtee, kako zaboravio svoj bijes u uzbuenju i saaljenju koja su ga zahvatila. Majka ree jedva ujnim glasom: _ Bio je milostiv prema meni, bog ga poivio, sasluao me utke, zatim upitao ta ljekar misli da li je lom opasan. Ostavio me govorei da treba da ostanem u krevetu dok ne ozdravim. Djevojke se zgledae, zaprepateno i ne vjerujui, ali ih brzo napusti raniji strah, duboko i s olakanjem odahnu-e. Lica su im blistala do radosti. Hatida uzviknu: - Jesi li vidjela Huseinov blagoslov? Aia ree uobraeno: - Sve ima svoje granice, pa i tatin gnjev, nije mogao da bjesni, gledajui je u ovakvom stanju. Sad znamo ta mu ona znai...

- Zatim, obraajui se veselo majci: - Kako si ti, majko, srena... nek' su ti sa sreom ova panja i ljubav! Lice joj porumenje i ree, stidljivo i zamuckujui: - Bog ga poivio...! Zatim uzdahnu: - Hvala bogu, spasismo se! Sjeti se neeg, okrenu se Hatidi i ree ozbiljno: - Treba da poe gore kod oca, sigurno e mu biti potrebna... Zbog zbunjenosti i nemira koji je zahvata u oevom prisustvu, ona osjeti kao da je upala u nekakvu zamku i ree ljutito: - Zato ne poe Aia? Ali majka je prekori: - Ti e ga najbolje posluiti. Ne Sekaj, djevojko, moe mu ve sada ustrebati... 261Znala je da joj ljutnja nee nita pomoi kao to joj nikad nije pomogla kad god je trebalo da uradi neto za to je majka mislila da e to ona uiniti bolje od svoje sestre. Meutim, ona je bila uporna da pokae svoju ljutnju kao to je to, po obiaju, radila u slinim prilikama, tjerana svojom brzom zapaljivou i svojom agresivnom prirodom koja u njenom jeziku nalazi najpodatnije i najotrije orue, da bi zatim navela majku da kae i potvrdi kako e ona to i to uiniti bolje nego Aia, to je bilo i neka opomena njenoj sestri, a njoj samoj utjeha. Ali, kad bi se dogodilo da majka povjeri neki od vanih" poslova Aii a ne njoj, ona bi se jo vie naljutila i sprijeila da ova to u-radi, jer je smatrala, u dubini due, da obavljanje takvih poslova spada u njena prava i njene privilegije kao ene kojoj u kui pripada mjesto do majke. Meutim, istovremeno je odbijala da otvoreno prizna da ona sve to radi upranj avaj ui svoje pravo, nego kao teku dunost koju prihvata protiv svoje volje, da bi, kad je neko pozove, uinio to sa tjeskobom i usteui se, a ona bi ljutei se na to, razgalila svoju duu, ula komentar koji joj se svia i, poslije svega, da bi joj se to upisalo u zasluge koje zasluuju zahvalnost. Zato napusti sobu, govorei: - Kad god je gusto, zove Hatidu, kao da pred sobom nema nikog drugog. ta bi radila da nema mene! Meutim, im izae iz sobe, nestade njene oholosti i na mjesto nje pojavie se strahopotovanje i nervoza. Pitala se sa zebnjom kako e se pojaviti pred ocem, kako e ga posluiti i ta e je snai od njega kao pone zamuckivati, bude spora ili to pogrijei... Meutim, gospodin je ve bio svukao svoju odjeu i sam obukao dugaku koulju. 262 Kad je stala kraj vrata i upitala ga treba li mu to, naloi joj da mu skuha solju kafe. Ona pouri da je pripremi i donese mu je oborenih oiju, tiho se kreui od ustezanja i stida. Vrati se u salon i ostade tamo da mu bude na raspolaganju ako je pozove. Nije je naputalo strahopotovanje. Pitala se kako e biti u stanju da ga i dalje posluuje sve ove sate koje provodi u kui, iz dana u dan, dok ne proe tri sedmice... Stvar joj je zbilja izgledala tegobna i po prvi put osjeti znaaj praznine koju ispunjava njena majka u kui. Molila je boga da ozdravi, iz ljubavi prema njoj, s jedne, i iz saaljenja prema sebi, s druge strane. Na njenu alost, gospodin je, poslije napornog putovanja, poelio da se odmori i nije otiao u duan kako se ona nadala, pa je, prema tome, morala da ostane u salonu kao zatoenica. Za to vrijeme, Aia se popela na gornji sprat, provukla se u salon, gdje je, bez rijei, sjedila njena sestra. Ona joj oima pokaza kako joj na tome zamjera, zatim se vrati majci, ostavljajui Hatidu uzavrelu od bijesa. Jer, najvie to ju je moglo razbjesniti jeste da se neko ali i poigrava s njom, mada je ona sama uivala da se poigrava sa

svima. Nije bila slobodna, i to samo donekle, sve dok gospodin nije utonuo u san. Odletje do majke i poe da joj pripovijeda kakve je sve stvarne i izmiljene usluge pruila ocu, opisujui joj kakvu je sve naklonost i cijenu proitala u njegovim oima za svoje usluge. Nije zaboravila da zakai i Aiu i da na nju srui teke rijei i grdnje zbog njenog djetinjastog ponaanja. Poto se otac probudio, poe ponovo kod njega i donese mu ruak. Kad je objedovao, sjeo je i dosta dugo pregledao svoje papire. Potom ju je pozvao i traio da mu poalje Jasina i Fehmija im se vrate kui. 263Majka se zbog toga uznemiri, bojala se da je u sebi nosio aoku priguenog gnjeva i da sad hoe da na dvojici mladia iskali svoj bijes. Kad su Jasin i Fehmi doli i saznali kako se sve zbilo, zatim kad im je reeno da otac hoe da ih vidi, pomislili su na ono na to je i majka bila pomislila. Pooe u njegovu sobu, osjeajui strah. Meutim, on ih je razoarao": doekao ih je leerno i mirno, pitao ih o udesu, kako se dogodio i paljivo ih sasluao. Na kraju ih upita: - Da li ste bili u kui kad je izila? Iako su oni od poetka oekivali to pitanje, ipak ih je, nakon onog neobinog i neoekivanog smirenog susreta, jako uznemirilo. Plaili su se da je to uvod u promjenu tona, koji ih je toliko i spasonosno umirio. Nisu mogli da progovore, nego su utali. Meutim, gospodin nije suvie nastojao na svom pitanju, kao da ne mari za odgovor koji je unaprijed dokuio, ili je, pak, elio da im zabiljei greku ne osvrui se na njihovu potvrdu... Samo im je pokazao na vrata, dozvoljavajui im da odu. Kad su izili napolje, uli su ga kako govori sam sebi: - Kad mi bog ve nije dao mukarce, nek' mi bar da strpljenja. Iako je sve pokazivalo da je udes ak neuobiajeno snano potresao duu gospodina Ahmeda i izazvao promjenu u njegovom ponaanju, koja je sve zapanjila, ipak on nije mogao da odoli svojoj elji da ode na svoju tradicionalnu nonu sjedjeljku. im je palo vee, obue se i napusti svoju sobu, irei pred sobom prijatan miris. Ipak je svratio do majine sobe i upitao za nju. Dugo se, zahvalna i zadovoljna, molila za njega. Ona nije, leei u postelji, u nje264 aovoni izlasku vidjela nikakvo odstupanje od njegove naklonosti. tavie, to to je proao pored njene sobe i upitao za nju, bilo je za nju znak plemenite panje iznad njenog oekivanja. Najzad, zar samo to to se uzdrao da na nju ne izlije svoj bijes, nije predstavljalo milost o kojoj nije ni sanjala? Prije nego to je napustio svoju, sobu, braa su se upitala: Da li e, moda, odustati od veeranjeg izlaska?" Ali majka odgovori: Zato da ostaje u kui kad se uvjerio da je sve u redu?" Vjerovatno je sebi poeljela da on do kraja bude plemenit i odustane od svoje sjedjeljke, kao to dolikuje muu ija je ena onako povrijeena. Meutim, ona je znala njegovu prirodu pa je pourila da ga pred njima opravda, tako da bi, ako bi i krenuo na svoju sjedjeljku, kao to je oekivala, mogla, ve prema situaciji, da sroi opravdanje koje bi pokazalo da nije ravnoduna. Meutim, Hatida ree: - Kako moe da izlazi uvee, kad te vidi u takvom stanju? Jasin joj odgovori: - Ne treba mu zamjeriti, poto je vidio da je ona dobro... Mukarci drugaije tuguju od ena, pa noni izlazak mukarca ne protivrjei njegovoj tuzi, dapae, moda i treba da se raspoloi da bi mogao da nastavi svoj naporan ivot.

Nije Jasin toliko branio svog oca koliko je izraavao svoju elju da i on bude slobodan i da izae. Meutim, to lukavstvo nije prolo kod Hatide, pa ga upita: < - Da li bi ti, na primjer, mogao veeras da izie u svoju kafanu? 265On joj odmah odgovori, proklinjui je u sebi: - Naravno ne, ali ja sam jedno, a tata je drugo... Kad je gospodin napustio sobu, osjeti se zadovoljnom to se izbavila zbiljske opasnosti, lice joj bijesnu u osmijehu i ona ree: - Vjerovatno je zakljuio da sam dovoljno kanjena, pa mi je oprostio..., nek' i njemu i nama svima bog oprosti... Jasin pljesnu dlanovima i ree, ne slaui se: - Izvjesni ljudi, kao to je on, a meu njima i neki njegovi prijatelji, ne vide nita loe u tome da svojim enama dozvole da iziu kad god je to nuno ili poeljno... A on, zato je od kue napravio za vas vjeiti zatvor? Hatida ga podsmjeljivo pogleda i upita: - Zato tako ne govori kad si pred njim? Mladi se grohotom nasmija tako da mu se zatrese trbuh i odgovori: - Najprije bi trebalo da imam tvoj nos da se njime branim kad ustreba... Majci su prolazili dani u leanju. Nije vie imala bolove koji su je prve noi slomili, iako je i najmanji pokret prijetio da joj izazove bol u ramenu i slomljenoj kosti. Potom je brzo poela da se oporavlja, zahvaljujui svojoj snanoj konstrukciji i vitalnosti, koja, po svojoj prirodi, nije podnosila mirovanje i leanje, to je uinilo da se vrlo teko pridravala naloga ljekara i to joj je bilo gore od najteih bolova od preloma. Vjerovatno bi, da je djeca strogo ne paze, premaila savjete ljekara i brzo ustala... Meutim, leanje je nije sprijeilo da nadgleda kune poslove iz kre266 veta, kao i kerke sa njihovim obavezama, a posebno onim osjetljivijim koje se ne smiju zanemariti ili zaboraviti. Uporno je pitala: Jesi li obrisala prainu iznad zavjesa? A prozorska krila? Jesi li pripremila kupatilo za oca? Jesu li jasmin i brljan zaliveni?" To je jednom toliko razbjesnilo Hatidu da je rekla: Znaj, ako ti misli na kuu jednom, ja mislim sto puta vie..." Uz sve to, njeno prisilno udaljavanje od vanog poloaja u kui stvorilo joj je neko sloeno osjeanje koje ju je mnogo muilo. Pitala se, nisu li kua ili neko iz nje, usljed ovog njenog leanja, izgubili od svog reda i udobnosti. Takoe se pitala ta bi joj bilo drae, da sve i dalje bude kako treba, zahvaljujui njenim kerima, plodom njenih ruku, ili da se neto poremeti, to bi onda sve podsjetilo na prazninu koju je stvorila njena bolest. Neka i gospodin osjeti tu prazninu, ali, da li e to biti dovoljno da on cijeni njenu ulogu ili e se pak razbjesniti zbog njene greke koja je do svega ovoga dovela. ena se dugo dvoumila izmeu svojih suzdranih osjeanja prema samoj sebi i otvorenih osjeanja prema kerima. Ali, tano je da bi je svaki poremeaj u kunim poslovima jako zabrinuo, kao to bi njihovo savreno obavljanje znailo da njeno odsustvo ne dovodi ni do kakve manjkavosti... U stvari, njeno odsustvo niko nije mogao nadoknaditi, ak ni obje djevojke, uz svu svoju marljivosti i predanost. Majka se ovome nije obradovala, ni otvoreno ni u sebi. Nije eljela iskazivanje suvinih osjeanja prema sebi. Branila je ustro i iskreno Hatidu i Aiu, a zatim je obuzee nemir i bol koje nije uspjela sakriti. . : :' < ;; ; *- < XXXI

U zoru obeanog dana, koji je tako dugo oekivala, djeaki lako skoi iz kreveta, radosna, poput anela koji se poslije protjerivanja ponovo vraa na svoj tron. Sie, kao i nekada, prije tri sedmice, u kuhinju i pozva Um Hanefi. ena se probudi, ne vjerujui svojim uima, ustade prema svojoj gospoi, zagrli je i poeli joj svako dobro. Zatim ene, u neopisivoj radosti, krenue da obave jutarnje poslove. Kad su se pojavile prve zrake suneve svjetlosti, ona se pope na prvi sprat. Djeca je doekae dobrim eljama i estitkama. Ona se potom uputi tamo gdje je spavao Kemal i probudi ga. im djeak otvori oi, zapanji se i oduevljeno joj se objesi o vrat, ali se ona odmah njeno oslobodi njegovih ruku i ree: - Zar se ne plai da e mi se kost ponovno povrijediti? Obasu je poljupcima, zatim se objeenjaki nasmija i upita: - Kad emo, draga moja, ponovo izii zajedno? Ona mu, prijekorno se nasmijeivi, odgovori: - Kad ti bog da pameti pa me ne bude, protiv moje volje, vodio ulicom gdje sam gotovo stradala... 268 On shvati da ona misli na njegovu upornost koja je bila neposredni uzrok itavog onog dogaaja, nasmija se kao prestupnik koji se izbavio poto mu je prestup visio o vratu pune tri sedmice. Zaista, koliko se plaio da istraga, koju su vodili njegova braa i sestre, ne stigne do prikrivenog krivca. Malo je nedostajalo pa da ga sumnja, koju su prema njemu izraavali, as Hatida, as Jasin, ne otkrije satjeranog u uglu, da nije bilo majke koja je vrsto stala da ga brani i da sama snosi odgovornost za udes. Kad je istraga prela u oeve ruke, njegov strah je dostigao vrhunac i svakog asa je oekivao da bude pozvan. Pored toga, on je tokom tri sedmice patio gledajui majku u postelji kako se mui, ne moe ni da se prui ni da ustane... A sad, udes je proao, prole su njegove nepoeljne posljedice, zavrena je istraga i majka je ponovo poela da ga ujutro budi, uvee e ga uspavljivati, sve se vratilo na svoje mjesto, zavladao je spokoj i mir. Imao je razloga da se nasmije punim ustima i da u dui bude potpuno zadovoljan sadanjom situacijom. Majka napusti njegovu sobi i pope se na gornji sprat. Kad se priblii vratima gospodinove sobe, do nje doprije njegov glas koji je, u molitvi, ponavljao: Slava velikom bogu..." Srce joj zaigra i ona zastade na korak do vrata kao da se koleba, kao da se pita da li da ue i poeli mu dobro jutro ili je bolje da najprije pripremi trpezu za doruak. To nije bilo toliko zbog dvoumljenja, nego vie da pobjegne od straha i stida koji su je obuzeli, kao to se ponekad dogodi ovjeku da sam stvara neki izmiljeni problem da bi pobjegao od nekog ivog, teko rjeivog problema. Pree u trpezariju i sa udvostruenim marom krenu na 269 ilposao. Meutim, i nemir joj je bivao sve vei. Nije koristilo ni ovo kratko odgaanje niti ju je smirilo, kao to se nadala, nego je muka ekanja bila gora od situacije sa kojom je odustala da se suoi. Zaudi se kako se uplaila da ue u njegovu sobu", kao da se prvi put sprema na to, pogotovo to gospodin nije prekidao svoje svakodnevne posjete dok je ona leala. Dodue, njeno ozdravljenje je skinulo s nje zatitu koju je uivala zbog bolesti, osjeala je da e se, prvi put poslije otkrivanja prestupa, sresti s njim nasamo. ..

Kad su se djeca, jedno za drugim pojavila, nemir joj se malko ublai. Ubrzo ue gospodin u svojoj irokoj i dugoj koulji; ugledavi je bez ikakvog posebnog izraza na licu ree: - Dola si... ? - Zatim, obraajui se sinovima dok je sjedao: - Sjednite... Poee da dorukuju dok je ona stajala na svom starom mjestu. Poslije toga, to jest poto je mirno proao njihov prvi susret poslije ozdravljenja, osjetila je da nee imati tekoa da se uskoro nae nasamo s njim u njegovoj sobi. Kad je doruak zavren, gospodin se vrati u svoju sobu. Ona mu se za nekoliko minuta pridrui, nosei posluavnik sa kafom, stavi ga na stoli i odmaknu se u stranu , da saeka da je gospodin posre pa da mu pomogne da se obue. Gospodin posrka kafu u dubokoj tiini, ne onoj tiini koja doe onako, ili kao odmor poslije nekog napora ili kao pokrie kad ovjek nema vie ta da kae, nego mukloj, namjernoj tiini. Nije izgubila nadu, makar i slabu, da e joj se smilovati nekom njenom rijei ili da e bar spomenuti neto to obino u ovo doba jutra bude predmet razgovora. Meutim, slomi je njegovo uporno utanje i 270 ona se ponovo zapita da nema, moda, jo u njemu neto... Nemir iznova poe da zabada svoju iglu u njeno srce... Ali, ta preteka tiina ne potraj a dugo. ovjek je grozniavo i napregnuto razmiljao kao nikad dotad. Nije to bilo ono razmiljanje koje proizlazi iz trenutka, nego staro, uporno razmiljanje koje ga nije naputalo tokom minulih dana. Najzad upita, ne diui glavu sa prazne olje kafe: - Ozdravila si? Emina odgovori priguenim glasom: ;,'' : ^: - Hvala bogu, gospodine... ' v' On nastavi s gorinom u glasu: - udim se, i nikad se neu dovoljno nauditi, kako si se rijeila da uini tako neto...! Srce joj snano zalupa i ona pokunjeno obori pogled. Ona nije mogla da podnese njegovu srdbu kad brani drugog za poinjenu greku, a kako e tek sada, kad je ona pogrijeila! Zaveza joj se jezik. ekajui odgovor, on nastavi da govori, pitajui je otro i prijekorno: - Jesam li itavo ovo vrijeme, i ne znajui, bio u zabludi? Ona uasnuta i bolno pogoena, prui ruke i proaputa potresnim glasom: - Boe sauvaj, gospodine, moja je greka velika, ali ne zasluujem takve rijei. Meutim, nekom jezivom mirnoom, pored koje dranje nije nita, on nastavi: - Kako si poinila tu veliku greku? Je li zato to sam se udaljio iz grada na jedan dan? '>':*'F''' ' r Ona odgovori drhtavim glasom tofijfe odraavao drhtanje itavog njenog tijela: . ( 271- Pogrijeila sam..., ti mi moe oprostiti... U dui sam udjela da posjetim naeg gospodina Huseina... Mislila sam da e me ova blagoslovena posjeta, makar jedna, opravdati to izlazim... On neto ljuti to zatrese glavom kao da kae: Nema smisla raspravljati", zatim je mrano i gnjevno pogleda i ree neopozivim tonom: Imam samo jednu rije: napusti moju kuu bez oklijevanja! Njegovo nareenje se obrui na njenu glavu poput pogubnog udarca. Preneraena, ne izusti ni jedne jedine rijei, i skameni se. Kako je neprestano, u najteim trenucima, ekajui da se vrati iz Port Saida, ekala u strahu da prospe na nju svoju gnjev, da se izvie i izgrdi je, ak i da je izudara... Ali da je protjera iz kue, to joj nije bilo ni na kraj pameti i to ni zbog ega nego to ona ve dvadeset i pet godina mirno i pouzdano ivi s njim i ne moe zamisliti da ima ita to bi ih moglo razdvojiti ili istrgnuti iz kue iji je

postala neodvojiv dio... to se tie gospodina, on se, svojom posljednjom rijeju, oslobodio tereta misli od koje mu se mutilo u glavi tokom protekle tri sedmice. Borba u njemu pojavila se u trenutku kad mu je ena uplakana, leei u postelji, priznala svoju greku; u prvi mah nije povjerovao svojim uima, zatim je poeo da dolazi sebi i spoznaje groznu istinu koja je pogaala njegovu oholost i sujetu. Meutim, on je odgodio svoj gnjev dok ne vidi ta joj se dogodilo ili nije, to je tanije, bio u stanju da razmilja o svojoj povrijeenoj sujeti i ponosu jer je bio duboko zabrinut, ak prestraen i uasnut, zbog te ene prema kojoj je osjeao bliskost i ijim se vrlinama divio, pa 272 joj se smilovao tako da je zaboravio na njenu greku i molio boga da ozdravi. Njegova sila se povukla pred opasnou koja se nad njom nadnijela. U njemu su se probudila osjeanja iroke njenosti koju je nosio u dui, pa se, onog dana, vrati u svoju sobu, tuan i utuen, iako njegovo lice nije, ni pred njom ni pred djecom, pokazivalo ta on proivljava u svojoj dui. Ali, poeo je potom, dok se ona brzo pribliavala ozdravljenju, da preispituje svoju smirenost, a onda i itav dogaaj, sa svim njegovim uzrocima i posljedicama, gledajui sve to na nov, ili tanije, na stari nain, kako je obino gledao na svoju kuu. Na nesreu, naravno majinu, to je preispitivanje proticalo mirno, spokojno, u osami. Bio je uvjeren da e ako ga nadvladaju osjeanja naklonosti i oprosti joj, emu je u dui teio, izgubiti svoj ponos, dostojanstvo, svoj dosadanji ivotni put, sve to je dosad bio i uinio, ispustiti uzde razuma i da e se razvezati vor porodice koji je mogao i morao da vodi samo odluno i vrste ruke. Sve u svemu, on u tom trenutku nije bio Ahmed Abduldevad nego neka druga osoba kojom nikako nije bio zadovoljan. Zaista, na alost, sve je on to mirno, osamljen, razmatrao jer, da je uspio da iskali svoj bijes kad je ona priznala, on bi se tako stiao i dogaaj bi proao bez opasnijih posljedica. Meutim, on tada nije mogao da se razbjesni, kao to to nije mogao, na nain koji bi zadovoljio njegov ponos, ni nakon njenog ozdravljenja, poslije mira koji je potrajao tri sedmice, jer bi onda taj bijes bio prije hinjeno gunanje nego stvarni bijes. Kako se njegova gnjevna osjetljivost raspaljivala, po obiaju, i spontano i smiljeno istovremeno, te poto njen spontani vid nije na vrijeme naao odu18 Izmeu dva dvorca 273ka, onda je onaj smiljeni vid, dobivi priliku da se ispo-lji u miru i razmiljanju, trebalo da nae djelatno sredstvo da se ostvari tako da to odgovara ozbiljnosti prestupa. Tako se opasnost, koja je u jednom trenutku ugroavala njen ivot, a od koje se spasila kad je, umjesto gnjeva dola naklonost, pretvorila u dalekosenu kaznu, jer je imao dovoljno vremena da razmisli i da se odlui. Ustade namrten, okrenu joj lea, uputi se prema odjei na kana-beu i ree grubo: - Sam u se obui... Stajala je na svom mjestu, potpuno izgubljena. Prenu se na njegove rijei i odmah, iz njegovih rijei i dranja, shvati da joj nalae da ode. Uputi se prema vratima neujnim koracima. Prije nego to ih pree, doprije do nje njegov glas: - Ne bih elio da te naem ovdje kad se vratim u podne... ":' ''' ' 274 XXXII U salonu, potpuno iznemogla, srui se na rub kanabea, dok su joj njegove odlune, nemilosrdne rijei razdirale utrobu. ovjek se ne ali, kad se alio?! Iako je eljela da pobjegne, nije mogla da ode sa tog mjesta da njen neuobiajen silazak, prije njegovog

izlaska iz kue, ne bi izazvao sumnju kod djece jer nije voljela da doekuju novi dan ili pou za svojim poslom, progutavi gorku vijest da je prognana iz kue. Postojalo je u nje i drugo osjeanje, vjerovatno osjeanje stida koje ju je sprijeilo da ih sretne prognana i poniena. Rijei da ostane tu gdje je, dok on ne napusti kuu ili da se skloni u trpezariju, to je najbolje, da je ne bi vidio kad bude izlazio van. Prokrade se u trpezariju, slomljena srca, odsutna, zanijemjela, i sjede na jedan duei. ta li on to misli? Hoe li je otjerati za izvjesno vrijeme ili za sva vremena? Ne moe da vjeruje da namjerava da je pusti. On je suvie plemenit i velikoduan da bi to uinio. Zaista, on je bijesan, nasilan, ali bi bilo zlehudo pretjerivanje ako bi ona zaboravila njegovu plemenitost, ojstvo i dobrotu. Zar e zaboraviti kako je bio tuan zbog nje dok je bila u postelji? Kako ju je svaki dan obilazio, raspitujui se za njeno zdravlje? Takvom ovjeku nije lako 275da razori jedan dom, da slomi jedno srce i da djeci otrgne majku. Te su joj se misli motale po glavi kao da unose neto smirenja u njenu potresenu duu. Uporno ih se drala, a ako je to ita znailo, bilo je to da smirenje ne nalazi puta ka njenoj dui, kao kad neki bolesnici ponu da uzdiu svoju snagu kad god osjete da su slabiji. \ Nije znala ta e sa svojim ivotom ili ta bi ivot mogao da znai za nju ako bi joj ova nada bila izgubljena i on spro- ' veo svoju prijetnju. ula je udarce njegovog tapa po podu salona dok je izlazio napolje. To je otrgnu od njenih misli; paljivo ih je pratila dok se nisu izgubili. Osjeti krvavi bol zbog svoje situacije i bijes prema toj kamenoj volji koja nimalo ne uvaava njenu slabost. Zatim posve nemono ustade i napusti salon da bi sila na prvi sprat. Vrh stepenica ula je glasove svoje djece kako jedno za drugim silaze, isprui glavu preko ograde i ugleda Fehmija i Kema-la kako slijede Jasina prema vratima koja vode u dvorite. Tada joj se srce stisnu od silne enje i ona pretrnu i izgubi se. udila se sebi kako ih je pustila da odu a da se ne oprosti od njih. Zar nee biti liena da ih vidi danima ili sedmicama? Moda ih nee vidjeti itavog ivota, osim sasvim rijetko, kao tuine. Ponovo je pritisnu tuga dok je nepomino stajala iznad stepenica. Meutim, iako veliko, njeno srce teko je moglo da prihvati i povjeruje da je ovaj crni usud njena suena kob, jer je beskrajno vjerovala u boga koji ju je u njenoj dosadanjoj usamljenosti sauvao i od samih zlih duhova, zatim jer je bila sigurna u svog mua, kog nije eljela da izgubi, i jer je nikad dosad u ivotu nije pogodilo nikakve vee zlo koje bi je liilo zadovoljstva 276 mirnog ivota. Poeli u sebi da ova teka nevolja bude samo jedno gorko iskustvo koje e proi bez nekih veih oiljaka. Zatee Hatidu i Aiu, opet, po obiaju, u meusobnoj prepirci. Meutim, ostavie to im vidjee majku potitenu, pokunjenu, pomislivi da je, vjerovatno, napustila postelju prije nego to je potpuno ozdravila. Hatida je zabrinuto upita: - ta je s tobom, majice? - Ne znam, tako mi boga, ta da kaem... Ja odlazim... Iako je posljednja reenica bila neoekivana i neodreena, ona je, po njenom oajnikom pogledu i utuenom glasu, sadravala mrane slutnje koje su prenerazile djevojke i one u jedan glas uzviknue: - Kuda? Slomljena i unaprijed tuna zbog odjeka svojih rijei kako kod kerki tako jo vie kod nje same, ona odgovori: - Svojoj majci.

Uasnute, potrae prema njoj i upitae: - ta to kae? Nemoj to vie ponoviti... ta se dogodilo? Taj njihov uas joj je bio neka utjeha, ali je on, kao obino u ovakvim situacijama, jo vie izazvao njen bol i patnju. Drhtavim glasom i borei se protiv suza, ona odgovori: - Nita nije zaboravio niti oprostio... - Ponovila je to bolno, duboko, tuno. - Suzdravao je bijes i odgaao ga dok ne ozdravim, a onda mi je rekao da napustim njegovu kuu bez oklijevanja, takoe mi je rekao da ne bi elio da me nae ovdje kad se vrati u podne. 577 - A zatim, tuno se prekoravajui i beznadeno: -Sluam i pokoravam se, sluam i pokoravam se... Hatida uzviknu krajnje uzbueno: - Ne vjerujem, ne vjerujem - Ponovi to..^ ta se dogaa sa ovim svijetom! Aia takoe uzviknu uzdrhtalim glasom: Sr - To nikako ne moe biti! Zar mu je toliko mak) stalo do nae zajednike sree? v; ; .' Bijesna i gnjevna, Hatida upita: - ta on to hoe, ta on to hoe, majice? - Ne znam, to je rekao,.ni manje ni vie! Toliko je za sada rekla. Moda je time eljela da kod njih izazove veu naklonost i da njihov bol bude njena utjeha. Meutim, s jedne strane je obuze saaljenje a s druge, elja da samu sebe umiri, pa nastavi: - Ne mislim da namjerava da me odvoji od vas vie od nekoliko dana kao kaznu za ono u to sam ga uvalila... Aia ljutito upita: - Zar mu nije dovoljno to to se tebi dogodilo? Majka tuno uzdahnu i prozbori: - Sve je u boijim rukama... Sad treba da poem... Hatida joj, meutim, preprijei put i ree, guei se od plaa: - Neemo te pustiti da ode, ne ostavljaj svoju kuu... Vjerujem da nee biti toliko uporan u svojoj srdbi kad se vrati i nae te meu nama... Aia je molila: - Saekaj dok se vrate Jasin i Fehmi.,. Otac te nee htjeti otrgnuti od sviju nas... , Ali ona ree kao da opominje: - Nije pametno da bilo ime izazivamo njegov gnjev... Takvi ljudi postaju blai ako ih poslua, a razbjesne se ako im se suprotstavi... Pokuae ponovo da je zaustave, ali ih ona uuta, davi im znak svojom rukom i nastavi: - Ne vrijedi razgovor..., moram poi. Pokupiu svoju odjeu i otii... Nemojte se alostiti. Neemo dugo biti razdvojeni... Opet emo, nadam se, biti zajedno... ena pree u svoju sobu na drugom spratu a djevojke za njom, plaui kao djeca... Vadila je svoju odjeu iz ormara, a onda je Hatida uhvati za ruku i uzbuena upita: - ta to radi? Majka osjeti kako joj suze naviru. Uzdra se da ita kae da je glas ne bi izdao ili da ne bi zaplakala, jer je rijeila da to izbjegne dok je pred oima svojih keri. Pokaza rukom kao da veli: Moram pokupiti svoju odjeu." Hatida ree ljutito:

- Uzee samo za jedno presvlaenje, samo jednu... Ote joj se uzdah. Poeli u tom trenutku da je sve to jedan nemiran san, zatim ree: - Plaim se da e se razgnjeviti kad vidi moju odjeu na njenom mjestu... - uvaemo je kod sebe... Aia sakupi svu majinu odjeu, osim to je nuno za jedno presvlaenje, kao to je predloila njena sestra. Majka ih poslua, zadovoljna u dubini due, kao da zadravanje odjee u kui znai i pravo da se vrati. Donese zatim platno i umota u njega odjeu koju su joj odvojile, sjede na 278 279kanabe da obue arape i cipele, dok su djevojke stajale prema njoj i posmatrale je preneraeno i utueno. Srce joj se raznjei i ona ree, trudei se da bude smirena: - Sve e ponovo doi na svoje mjesto, budite hrabre, nemojte izazivati njegov gnjev. Zaklinjem vas Kabom i porodicom boijeg poslanika, imam u vas dvije puno povjerenje. Sigurna sam da e ti Aia u svemu pomoi. Radi ono to smo radile zajedno kao da sam s vama... Obje ste mlade, svaka je u stanju da ima kuu i da je odrava... Ustade, uze svoj ogrta, obue ga i stavi bijeli veo na lice, namjerno polagano da bi koliko god moe odgodila posljednji, bolni, zdvojni trenutak. Stajale su jedna prema drugoj, ne znajui ta sad treba da urade. Nije im pomoglo njeno oprotanje niti je i jedna od keri smogla hrabrosti da joj se baci u naruje kao to je eljela. Prooe trenuci ispunjeni bolom i patnjom. Meutim, ena, koja se dobro drala, uplai se da e je izdati ivci, krenu jedan korak prema njima, poljubi ih jednu za drugom i proapta: - Budite hrabre, bog je s nama svima... Tada se one objesie o nju i briznue u pla... Majka napusti kuu oiju ispunjenih suzama, kroz koje joj je ulica izgledala kao da se njie... 280 . i..'/:>*<' XXXIII Zakuca na vrata starog doma, razmiljajui, jednako ispunjena bolom i stidom, kakvu e uzbunu i potitenost izazvati njen dolazak koji joj se ne moe zamjeriti. Vrata su bila u slijepom zavoju koji se odvajao iz ulice Hurunfu a koji se zavravao malom damijom, u kojoj su dugo odravane molitve, a onda je, prije nekoliko godina, naputena jer je bila stara. Meutim, ostale su iza nje ruevine koje su je, kad god je posjeivala majku, podsjeale na djetinjstvo, kad je na vratima doekivala oca da zavri molitvu i da joj se vrati, zatim, kad bi promolila glavu unutra za da bi se zabavila prizorom ljudi u molitvi, ili najzad, kad je posmatrala dervie koji su se okupljali iza zavoja, palili lampe, stavljali prostirku i recitovali zikr. Kad se otvorie vrata, iza njih se pojavi glava crne robinje pedesetih godina. im ju je ugledala, lice joj bijesnu i uzviknu, pozdravljajui je radosno, zatim se skloni da joj napravi put. Emina ude, a sluavka ostade na svom mjestu kao da oekuje da se jo neko pojavi. Emina shvati ta ona eka, pa joj nervozno ree: - Zatvori vrata, Sadika: ' Sluavka zaueno upita: * ^ ?v< <>v - Zar gospodin nije doao s tobom? : ,;'.,">-Zavrtje glavom odreno, zanemarujui njeno uenje i produi, prelazei preko dvorita kue, gdje je na poetku bila kuhinja a u lijevom uglu bunar, ka uskim stepenicama, uz koje se pope na prvi i jedini sprat. Proe hodnik ka majinoj sobi i ue. Vidjela je majku kako sjedi na kanabeu prekrtenih nogu u vrhu male sobe, drei objema rukama dugu brojanicu koja joj je padala na krilo.

Pogleda prema vratima znatieljno, bez sumnje da vidi ko to kuca i iji se koraci pribliavaju. Kad joj prie Emina, ona upita: - Ko je? Usne joj se rairie u lagan osmijeh koji je pokazivao radost i izraavao dobrodolicu, dok je pitala, kao da pogaa ko je to doao. Emina joj odgovori priguenim glasom koji je odavao gr i tugu: - Ja sam, majko, Emina... Starica spusti noge na pod i nogama napipa papue, ugura ih u njih i ustade, pruajui ruke i eljno je oekujui. Emina baci zaveljaj na rub kanabea i savi se u majin zagrljaj, ljubei joj elo i obraze, dok je ova ljubila svoju ker gdje je stigla - u glavu, obraz, po vratu. Kad je to zavreno, starica je njeno pomilova po leima, zatim ostade na svom mjestu, gledajui u vrata, sa osmijehom na usnama za novi pozdrav, kao to je ranije uinila Sadika. Emina po drugi put shvati ta znai taj poloaj pa, bolno i nemono ree majci: - Dolo sam sama, majko... Majka upitno okrenu glavu prema njoj i progovori: - Sama? - Zatim, nastojei da se nasmijei i otjera nemir koji je obuze: - Nek' je uzvien onaj koji se ne mijenja! 282 Povue se prema kanabeu, sjede i upita, ovog puta izraavajui svoju zabrinutost: - Kako si? Zato nije doao s tobom kao obino? Emina sjede pored nje i odgovori poput ae ta koje priznaje svoje loe odgovore na ispitu: - On je ljut na mene, majko... Majka zatrepta oima, namrti se i prozbori: , - Boe, spasi nas od proklete sotone... Srce me ne vara, stislo se kad si mi rekla: Dola sam sama, majko..." Zato li se razbjesnio na tako dobrog anela kao to si ti... Kai mi, keri... Emina uzdahnu i odgovori: - Posjetila sam damiju naeg gospodina Huseina dok je on bio na putu za Port Said. Majka je malo razmiljala, tuna i potitena. - Kako je saznao za tu posjetu? U poetku je Emina eljela da ne spominje udes sa automobilom da bi, s jedne strane, potedjela staricu, i umanjila svoju odgovornost, s druge strane. Zato joj dade odgovor koji je ranije pripremila za ovo pitanje: - Vjerovatno me je neko vidio pa me je opanjkao kod njega... Starica ree odsjeno: - Niko te od ljudi ne zna osim onih s tobom u kui. Sumnja li i na koga? Ona Um Hanefi? Ili njegov sin od prve ene? Emina je prekinu, vrsto uvjerena u svoje rijei: - Moda me je vidjela neka susjetka pa, bez zle namjere, rekla svome muu a ovaj to prenio gospodinu, 283 ne shvatajui kakve to ozbiljne posljedice moe imati. Moe misliti ta hoe, samo nemoj sumnjati ni u koga u kui...

Starica zdvojno i sumnjiavo zavrtje glavom i progovori: Cijelog ivota si bila plemenite due, to zna i sam bog koji e sprijeiti svaku spletku, ali tvoj mu! Razuman ovjek! Uao u pedesete... Zar nije naao drugi nain da izrazi svoj bijes nego time to je otjerao svoju ivotnu saputnicu od svoje djece? Boe, pomozi! Ljudi s godinama postaju pametniji, a mi - gluplji. Zar je bezbonitvo ako jedna vrla ena posjeti mauzolej naeg gospodina Huseina. Zar njegovi prijatelji, koji nisu manje ljubomorni i muevni, ne dozvoljavaju svojim enam da iziu iz razliitih razloga? I tvoj otac, koji je bio uvaeni ejh, dozvoljavao mi je da odem u kuu susjeda da posmatram povoruku sa nosiljkom... Tiina i utuenost zavladae due vremena, a onda se starica okrenu prema keri dok joj je na usnama lebdio prijekorni, zdvojni osmijeh. Ona upita: - ta te je navelo da ne bude posluna poslije tolike duge slijepe pokornosti? To me strano zbunjuje! Da, ma koliko on bio estoke naravi, on je tvoj mu. Razumno je da nastoji da ga slua radi svog mira i sree tvoje djece, zar nije tako, keri? Najudnije je da nikad nisam mislila da ti treba ikakav savjet! Emina se nasmijei krajikom usana, donekle se oslo-1 badajui zbunjenosti i stida i progovori: - Djelo avola! ' 284 - Bog ga prokleo! Zar hoe, proklet, poslije dvadeset i pet godina sloge i mira, da te navede da se poklizne? Ah\ on je izbacio naeg praoca Adama i pramajku Evu iz raja! Strano me to rastuuje, keri! No, to je tek ljetni oblak koji e se razii i sve e ponovo biti kako je i bilo. -Zatim, kao da govori sebi: - ta bi mu smetalo da je bio blai? Ali, on je mukarac, a jedan mukarac nije bez mana. - Zatim, glasom dobrodolice i namjetene radosti: - Svui se i odmori! Ne uznemiravaj se! ta ti smeta da provede kratko vrijeme sa svojom majkom u sobi u kojoj si se rodila? Ona ovlano pogleda na stari krevet, ije su noge promijenile boju, na pohabani tepih izlizane dlake i poderanih rubova, iako su are od rua ostale sauvane zbog njihove jarko crvene boje i zelene boje lia. Meutim, njena dua koja je teko doivljavala rastanak sa najdraima, nije bila spremna da prihvati itave talase sjeanja, tako da majine rijei nisu u njenom srcu izazvale onu enju kakvu obino izazivaju njene daleke uspomene na ovu sobu, to bi je najee i utjeilo, pa je mogla samo uzdahnuti i rei: - Brinem se samo za djecu, majko... - Njih bog uva, a ni ti nee dugo biti daleko od njih... Emina ustade da skine svoj ogrta, dok se Sadi-ka, tuna i raaloena, povue sa svog mjesta kod ulaza u sobu, gdje je stajala za vrijeme razgovora, zatim se ena vrati i sjede na svoje mjesto pored majke. Vrlo brzo su u razgovoru sve pretresle, od poetka do kraja, kao da ih je ovaj susret, dok sjede jedna pored druge, naveo da razmiljaju o udesnim zakonima nasljeivanja i o zakonu neumoljivog vremena, kao da su svi ti zakoni jedna osoba, 285ija se slika odraava u budunosti ili ista osoba, ija se slika odraava u ogledalu prolosti. Izmeu originala i slike u oba sluaja ima neto to ukazuje na strahovitu borbu koja se bije izmeu zakona nasljeivanja koji djeluju na bazi slinosti i opstanka, s jedne, i zakona vremena koji podstie promjenu i kraj, s druge strane, ona borba koja obino dovede do niza poraza koji, jedan za drugim postaju dio zakona nasljeivanja, tako da ovi, kao svoju krajnju svrhu, treba da vre skromnu zadau u okviru zakona neumoljivog

vremena; u okviru tog zakona stara majka je postala mravo tijelo, uvelo lice i oi koje ne vide unutranja preivljavanja koja ne primaju osjetila, tako da joj je od radosti ivota ostalo samo tek ono to zovu ljepota starosti", to jest tih, miran ivot, zaslueno, tuno dostojanstvo i glava ukraena bjelinom. Meutim, ona je poticala iz dugovjeke generacije koja je bila poznata kao vrsta i otporna, pa joj nije bilo mrsko da i poslije sedamdeset i pete godine, ustane ujutro, kao to je inila ve pola vijeka, napipa put, bez pomoi djevojke, do kupatila, umije se za molitvu, zatim se vrati u svoju sobu i pomoli. Ostatak dana je provodila sa brojanicama u nemutom razmiljanju za koje niko nije znao. Djevojka je najee bila zauzeta kunim poslovima ili bi se upustila u razgovor sa staricom, kad je slobodna da sjedne s njom. ak ni svojstva koja, obino, prate marljivost i predanost poslu i puno oduevljenje ivotom, ni ta je svojstva nisu napustila. Tako je ona, na primjer, strogo kanjavala sluavku za svaki manji ili vei propust u vezi sa rashodima, ienjem i ureenjem kue, pa bi je i udarila ako bi negdje omahnula ili bi je maknula ako bi zakasnila s nekim poslom. Nije se rijetko do286 gaalo da je zakune na Kur'an da se uvjeri da ju je tano obavijestila o pranju kupatila i posua, ienju prostora, strogost koja je slinija sumnjienju. Mogue je da je njeno napadno praenje sluavke bilo u stvari kontinuitet obiaja koji se usadio u mladosti, kao to je mogue da bude sta-rako zanovijetanje. Uz njenu estoku narav, dolazi i uporno ostajanje u kui u nekoj gotovo punoj osamljenosti poslije smrti mua kao i poslije gubitka vida, ogluujui se o ponovljene gospodinove pozive da pree u njegovu kuu da ivi sa svojom keri i unucima, koji bi se o njoj brinuli, zbog ega su je optuivali da je posenilila. Gospodin je konano odustao od svojih poziva. Meutim, istina je u tome da ona nije eljela da naputa svoju kuu jer je bila jako vezana za nju i jer se uvala da je u novom domu ne doeka nenamjerno zanemarivanje. Osim toga, eljela je da izbjegne da nametne teret na plea keri i onako optereene brojnim obavezama, kao i da se sama ne uvaljuje u kuu iji je domain poznat u porodici sa svoje prgavosti i gnjeva, jer bi mogla, i ne znajui, da se uputi u primjedbe na njegov raun, ije posljedice nikako ne bi mogla podnijeti zbog sree svoje keri. Najzad, u dubini due, imala je suvie obraza i ponosa, zbog ega je voljela da ivi u kui koja je bila njeno vlasnitvo, oslanjajui se, poslije boga, na mirovinu koju joj je ostavio njen pokojni mu. No, postoje i drugi razlozi to je ona bila uporna da ne naputa svoju kuu, koji se ne mogu objasniti njenom prevelikom osjetljivou ili zdravim rasuivanjem, na primjer strahu, ako bi napustila svoju kuu, da se ne nae Pred prisilnim izborom izmeu dvije stvari: ili da tuinima dozvoli da se usele u njenu kuu, koja joj je neto naj287drae, poslije keri i unuka, ili pak da je ostavi praznu, pa da se po njoj motaju zli duhovi, poto je u njoj itavog ivota ivio ejh koji je znao napamet boiju knjigu, a to je njen mu. Uz to, njen prelazak u gospodinovu kuu mogao bi joj stvoriti nerjeive ili vrlo teko rjeive probleme; naime, ona svojevremeno nije prestajala da se pita da li da prihvati njegovo gostoprimstvo bez naknade, to ona nikako ne bi mogla, ili da mu ustupi svoju penziju za boravak u njegovoj kui, to bi opet pogodilo njen nagon da posjeduje, koji je, sa godinama, postao jedan od sutinskih elemenata njene opte politike" tavie, ponekad je sebi umiljala, kad su insistirali da prede u njegovu kuu, da se tu krije i neko koristoljublje u odnosu na njenu penziju i kuu, koja bi, poslije njenog prelaska, ostala prazna. Prestraena i sljepaki uporna, odbila je poziv. Kad se gospodin

pomirio s njenom voljom, rekla mu je, odahnuvi: Nemoj mi, sine, zamjeriti to sam ovako uporna. Nek' te zbog nagradi za svu naklonost i panju prema meni... Zar ne vidi da ne mogu napustiti svoju kuu? Najbolje je da prihvati razloge jedne starice kao to sam ja... Jedino to te bogom zaklinjem jeste da dopusti da me, s vremena na vrijeme, posjete Emina i unuci, sad kad je nemogue da sama izlazim iz kue." Tako je, kao to je eljela, ostala u svojoj kui, uivajui u svom gospodarenju, slobodi i mnogim navikama iz drage prolosti, iako su neke od ovih navika, kao to je nastrano pretjerivanje u brizi o kunim poslovima i finansijama, bile svakako u suprotnosti sa spokojem mudre starosti i njenom trpeljivou, pa je djelovalo kao jedan od znakova starake izopaenosti. Postojala je jo jedna navika koju je 288 njegovala a koja je mogla da krasi mladost a da starosti da neku uzvienost, a to je - vjera. Bila je i ostala njena ivotna strast, izvor njenih nada i sree, nadojena njome, jo kad je bila djevojica, u okrilju svoga oca, poznatog svetenika. Vjera je jo dublje prodrla u nju udajom za drugog, koji nije bio manje bogobojazni vjernik. Upra-njavala je svoju vjeru iskreno i sa ljubavlju, ne pravei pri tom razliku izmeu prave vjere i istog sujevjerja, pa je meu svojim susjetkama postala poznata kao blagoslove-na ejha". Sluavka Sadika je bila jedina koja je upoznala kod nje i dobro i zlo. Ponekad bi joj, vezano za prepirku izmeu njih, dobacila: Gospoo, zar molitva ne bi bila prea za tebe, nego da se prepire i svaa zbog beznaajnih stvari?!" a ona bi ljutito odgovorila: Ti me, prokletni-ce, ne savjetuje da se molim iz ljubavi prema vjeri, nego da bi mogla slobodno da se zevzei po kui, da nita ne radi, da sve bude prljavo i da krade i odnosi koliko ti je volja... I bog nalae istou i sigurnost, pa nadzor nad tobom i nad tvojim radom spada u vjeru i dobra djela." Kako je vjera zauzimala u njenom ivotu tako visoko mjesto, i njen otac a potom i njen mu takoe su zauzimali visoko, uzvieno mjesto kod nje, vie nego to je to iziskivao njihov srodniki odnosno supruanski odnos. Toliko im je zavidjela na boijim i prorokovim rijeima koje su nosili u sebi. Moda se upravo toga sjeti kad se obrati Emini da bi je utjeila i ohrabrila. - Nije gospodin, otjeravi te od kue, elio nita vie no da pokae svoj gnjev zbog toga to si prekrila njegovo nareenje. Meutim, on nee ii dalje od toga. Ne moe pogoditi nikakvo zlo onog ko je imao oca i djeda kao to si ti imala... W Izmeu dva dvorca 289Na pomen oca i djeda Eminina dua se razgali kao to se razgali dua zalutalog na putu u tamnoj noi kad do njega dopre glas uvara koji uzvikuje... Majinim rijeima je vjerovalo njeno srce, ne samo zato to je eznula za mirom i spokojem, nego jer je, prije svega, vjerovala u blagoslov dvojice pokojnih ejhova. Ona je bila prava slika i prilika svoje majke po svom izgledu, vjerovanju i veim dijelom karaktera. U tom trenutku joj se dua ispuni sjeanjima na oca koji je ispunjavao njeno srce ljubavlju i vjerom. Molila je boga da je, iz dobrote prema blagoslovenom ocu, izbavi iz ovog tekog stanja. Tjeei je ponovo, sa njenim osmijehom na suhim usnama, majka ree: - Bog te je uvijek uvao svojom milou... Sjeti se one prolosti, ne povratila se, kako te je spasio od tog zla, kad su tvoje sestre stradale, a tebi nije bilo nita... Uz svu utuenost, smogla je da se osmjehne. Zagleda se u nejasnu prolost, gotovo izbrisanu od zaborava, iz pomijeanih sjeanja javie joj se tek donekle jasne slike, koje u njoj oivjee odjeke onog uasa, kad je kao djevojica zbunjeno stajala pred zatvorenim vratima, iza kojih su leale njene sestre na bolesnikim i samrtnikim krevetima,

posmatrajui sa prozora neprekidnu povorku mrtvakih nosila, od kojih su ljudi bjeali na sve strane. Ili je sluala masu svijeta, koja se, prestravljena i oajna, okupila oko jednog svetenika, kao to se dogaalo i njenom ocu, i urlala zbog tragedije i upuivala molbe preuzvienom bogu. Usprkos strahovitoj nesrei i stradanju svih sestara, ona je uspjela da se spasi kanda poasti kuge. Ostala je zdrava i bezbjedna. Nita joj nije kvarilo raspoloenje osim gorkog soka od limuna i crvenog luka, koji je morala 290 I niti jednom ili dva puta svaki dan. Majka nastavi da govori njenim i blagim glasom znak da se prepustila snovima, kao da ju je sjeanje vratilo u minula vremena, njenom nekadanjem ivotu i uspomenama, dragim i dragocjenim, jer su bile vezane za mladost i osloboene zaboravljenog bola: - Tvojoj srenoj sudbini nije bilo dovoljno to te je spasila od poasti, nego te je ostavila kao jedinicu u porodici, sa svim njenim nadama, utjehama i sreom, pa si rasla i bujala u samim naim srcima... Poslije ovih rijei, Emina nije gledala ovu sobu kao ranije: tragovi mladosti su se osjeali na svakom mjestu, na zidovima, na prostirci, na krevetu, na njenoj majci, na njoj samoj... Vrati joj se otac, iv, sjede na svoje uobiajeno mjesto, opet je sluala umilne, prijatne rijei ljubavi i njenosti, sanjala o priama o prorocima i udesima, sjeala se zgoda starih junaka, vjernika i nevjernika, sve do Urabi-pae i Engleza. Proli ivot probudi u njoj udesne snove, slatke nade i eljenu sreu. Zatim starica ree glasom koji daje konani sud na osnovu ranijih logikih pretpostavki: - Zar te bog nije uvao i sauvao!? Meutim, same te rijei su zadravale saaljenje koje ju je podsjetilo na njenu sadanju situaciju, pa se trgnu iz snova srene prolosti, ponovo utuena, kao to ovjek, kome se upute sasvim dobronamjerne rijei utjehe, ponovo preivljava sve svoje tuge i alosti. Sjedila je pored svoje majke u stanju neke istrgnute, otre praznine, koje je upoznala tek za vrijeme svoje bolesti i koje nikako nije voljela ni podnosila. Nastavila je da i dalje razgovara sa svojom 291majkom, ali samo sa pola panje, dok je druga polovina bila u znaku nemira i nezadovljstva. Kad je u podne dola Sadika i donijela tepsiju sa rukom, starica joj ree, htijui, prije svega, da oraspoloi svoju ker: - Dola ti je kontrola da vidi ta krade. Meutim, Eminu u tom trenutku nije zanimalo da li e ena krasti ili e biti od povjerenja. Ni slukinja nije, iz potovanja prema goi, nita odgovorila, i jer je navikla na njene kako gorke tako prijatne rijei, od kojih nije imala nita. Kako je dan prevalio polovinu, tako je ona sve vie i napadnije mislila na svoju kuu, jer se u to vrijeme gospodin vraa na ruak i popodne\*ni odmor, zatim se, im on izie u duan, vraaju, jedan po jedan, i sinovi. U svojoj mati, kojoj su bol i enja dali nadnaravnu snagu, vidjela je kuu i ukuane kao da su nazoni, vidjela je gospodina kako skida ogrta i kaftan bez njene pomoi pa se uplai da se navikao bez nje za vrijeme njenog dugotrajnog leanja. Pokuala je da proita kakve se misli i namjere kriju iza njegovog ela, osjea li prazninu koju je ona ostavila iza sebe, kako se je osjeao kad je doao a od nje ni traga u kui, je li je i zbog ega bar spomenuo? Evo, i sinovi se vraaju, tre u sobu, poslije dugog, eljnog iekivanja sijela uz kafu. Ali, salon zatiu prazan.

Pitaju za nju, a odgovaraju im uplakane namrtene oi sestara. Zbilja, kako e Fehmi primiti ovu vijest? Hoe li Kemal, tad joj srce bolno zalupa, shvatiti ta znai njeno odsustvo? Hoe li se dugo dogovarati? ta ekaju? Moda su ve na putu, ure k njoj? Treba da su ve na putu... Ili je moda nareeno da se ne posjeuje? Treba da su ve u Hurunfuu. .] Brzo e znati... - Je li ti to meni govori, Emino? 292 Starica svojim pitanjem prekinu tok njenih misli, ona se iznenaena i kao postiena, prenu, jer je shvatila da su rijei njenog razgovora same sa sobom, nesvjesno, stigle i do njenog jezika, pa ih je uhvatilo otro majino uho. Morala je da joj odgovori: - Pitam se, majko, hoe li mi doi djeca da me vide? - Mislim da e doi... Starica je to rekla napreui sluh i naginjui se glavom naprijed, a Emina ju je sluala utke. Uto do nje doprije zvuk brzih, nervoznih udaraca alke na vratima, poput glasa koji nestrpljivo doziva u pomo. U tim nervoznim, brzim udarcima prepoznala je malu Kemalovu ruku, kao to ju je prepoznavala kad je kucao na vrata kuhinje. Brzo skoi do vrha stepenica, pozivajui Sadiku da otvori vrata, zatim pogleda preko ograde i ugleda djeaka kako preskae stepenice, a iza njega Jasin i Fehmi. Kemal joj se objesi o vrat i sprijei je na as da zagrli i drugu dvojicu. Uoe u sobu. Od silnog uzbuenja i uzrujanosti govorili su u jedan mah, ni jedan nije vodio rauna ta drugi govori. Kad su vidjeli baku kako stoji, ispruenih ruku i lica obasjanog osmijehom dobrodolice i ljubavi, zastadoe na trenutak i, jedan po jedan, krenue prema njoj. Zavlada izvjesna tiina, u kojoj su se uli meusobni poljupci. Najzad, progovori Jasin glasom koji je izraavao ljutnju i tugu: - Mi sada nemamo kue, niti emo je imati dok se ne vrati. Kemal se, poput bjegunca, uvue u njeno krilo, otvoreno saoptavajui, po prvi put, svoju namjeru koju je nosio u sebi kod kue i uz put: *' - Ostau ovdje sa mamom, neu se vratiti vama dvojicom, c Fehmi je, pak, dugo i utke gledao u nju, kao i obino kad joj je htio pogledom neto rei. U njegovom nijemom pogledu vidjela je najbolji izraz osjeanja koja su im oboma potresala srce. Ovaj mili sin, ija ljubav prema njoj nije samo vea od njene ljubavi prema njemu, vrlo rijetko, u razgovoru s njom, pokazuje svoja osjeanja, tavie, on pogledom izraava svoje misli, rijei i postupke. Mladi je u njenim oima vidio bol i alost, jo vie se uzbudi i ree tuno i bolno: - Mi smo ti predloili da izie, mi smo te podstakli, a sad ti sama trpi kaznu... Majka se zbunjeno nasmijei: - Nisam dijete, Fehmi, nije trebalo da to inim... Te rijei uzbudie Jasina, on postade jo utueniji jer je osjeao jaku, teku nelagodnost poto je on dao taj zlosreni prijedlog. Dugo se kolebao da li da se pred bakom ispria zbog prijedloga, pa da ga ona zbog toga izgrdi ili zamrzi, ili da outi svoju elju da se rastereti nelagodnosti. Zatim se oslobodi dvojbe, ponavljajui Fehmije-ve rijei na drugi nain: - Da, mi smo pogrijeili, a ti si okrivljena... - Zatim, naglaavajui svaku rije kao da vrsto odgovara na inat i tvrdokornost svoga oca: - Ali, ti e se vratiti, razii e se oblak koji nas sve prekriva...

Kemal je pogleda u lice i srui bujicu pitanja: ta znai to to je napustila kuu, koliko e ostati kod bake, ta bi se dogodilo kad bi se vratila s njima i druga pitanja, na koja nije uo ni jedan pravi odgovor koji bi mu smirio misli, koje nije mogla smiriti ni njegova odlunost da bude s majkom tamo gdje je ona, odlunost na koju je on prvi 294 posumnjao da ima moi da je ostvari. Poto je svako od njih izrazilo svoja osjeanja, razgovor postade drukiji: poeli su da ozbiljno razmatraju situaciju, jer, kao to je rekao Kemal, ne vrijedi priati o onome to je bilo nego treba da se upitamo ta e biti. Jasin odgovori da se ovjek, poput naeg oca nee zadovoljiti da dogaaj, kao to je majin izlazak, oprosti na velikoduan nain, pa je morao da okua svoj bijes tako da se lako ne zaboravi, ali on nee ii dalje od toga." Ovo miljenje je izgledalo ubjedljivo i nailo je na odobravanje ostalih. Izraavajui svoje uvjerenje i nadu istovremeno, Fehmi je rekao kako je dokaz da ima pravo to to on nije preduzeo nita drugo, a ljudi poput njega ne odlau svoju odluku ako imaju vrstu namjeru". Mnogo su razgovarali o oevom Srcu" i sloie se da je to dobro srce, iako je srdito i grubo i da je daleko i pomisliti da e on uiniti neto to e nanijeti tetu njegovom ugledu ili nekog povrijediti. Tada, da bi se naalile, baka ree, znajui da je nemogue to to kae: - Da ste mukarci, pronali biste put do oeva srca, da odustane od svog kaprica... Jasin i Fehmi izmijenjae ironine poglede u vezi sa tom tobonjom mukosti" koja se za as istopi kad se spomene njihov otac. Majka, pak, sa svoje strane, uplaila se da razgovor izmeu dvojice mladia i bake na dovede do pominjanja automobilskog udesa. Ona ih, znakon, prelazei rukom preko svog ramena i pruajui je prema majci, upozori da je tu stvar zatajila pred njom, a zatim se obrati majci, kao da hoe da brani muevnost dvojice mladia: 295- Ne bih eljela da se i jedan od njih izlae njegovom gnjevu, zato, ostavimo ga na miru dok ne popusti... - Kad e oprostiti? - upita Kemal. Majka kaiprstom pokaza prema gore i promrmlja: - Oprotaj je u boijim rukama. Kao i obino u ovakvim situacijama, razgovor se vrtio u krugu. Svi koji su govorili ponovili su to istim ili drugaijim rijeima, neprestano pobuujui ruiasta predvianja. Razgovor se otegao, ne donosei nita novo, dok se nije smrklo i dolo vrijeme da se poe. Mrana utue-nost je prekrila njihova srca, poput teke magle. Sumorne misli su dole umjesto razgovora. Zavlada tiina kao pred oluju, osim nekoliko beznaajnih rijei kojima se eljelo da se ublai pritisak utanja ili da se pobjegne od priznanja da je prispjelo vrijeme oprotaja. Kao da je svako od njih htio da teret rijei oprotaja prebaci na plea drugoga. Tada starica nasluti zbog ega su ovi oko nje kao na vatri, tamne oi joj zamirkake i brzo i nervozno se poigra brojanicom meu prstima. Proe nekoliko trenutaka koji su, iako kratki, djelovali kao da ih gue, poput trenutaka kada usnuo ovjek, u komaru, oekuje pad sa ogromne visine. Tada se zau Jasinov glas: - Mislim da je vrijeme da poemo. Uskoro emo se svi vratiti po tebe, ako bog da... Starica je oslukivala da vidi kako e zadrhtati glas njene keri kad progovori. Meutim, nije ula govor, nego umove pokreta koji je znaio da oni ustaju, glasne poljupce i nerazgovijetne rijei oprotanja, te ljutnju i pla Kema-lov to ga na silu odvlae. Zatim doe red i na nju da se pozdravi u atmosferi ispunjenoj tugom i utuenou. Naj-

296 zad, koraci poee da se udaljavaju ostavljajui je samu i oaloenu. Vratie se lagani Eminini koraci. Starica je oslukivala, a onda uzviknu: - Je li ti to plae? Al' si glupa! Kao da ne moe podnijeti da prenoi dvije noi pod krovom svoje majke... ! . ' '. < (,< 297XXXIV Hatida i Aia su, izgleda najtee podnosile majino odsustvo. Pored tuge u kojoj su s njima sauestvovala i braa, njih dvije su same nosile teret kunih poslova i posluivanja oca. Meutim, kuni poslovi ih nisu toliko pritiskali, ali je posluivanje oca izazvalo kod njih hiljadu pitanja. Aia je uspjela da se izvue, obrazlaui to time da se Hatida ve ranije uvjetila da ga posluuje dok je majka leala. Tako se Hatida nala prisiljena da se vrati tim delikatnim, pretekim situacijama koje je s mukom podnosila, stojei blizu oca ili posluujui ga ovim ili onim. Od prvog asa kad je majka otila, Hatida je rekla: Ovo stanje ne smije potrajati dugo. ivot bez nje u ovoj kui je nepodnoljiv." Aia se slagala sa njenim rijeima, ali nije imala snage ni za to, osim za suze, pa zaplaka. ekala je da se braa vrate od bakine kue. im su doli, prije nego to je progovorila i jednu rije koju je smiljala, oni poee da priaju kako je majka u svom progonstvu". Meutim, njihove je rijei primila sa uenjem i neodobravanjem, jer je sluala neke nepoznate ljude kakve nema prilike da sretne. Uzbudi se i ree otro: 298 - Ako se svi pomirimo sa utanjem i ekanjem, mogu proi dani i sedmice, a ona e ostati daleko od svoje kue dok je tuga ne ubije. Zaista, razgovor sa ocem o ovome je teka dunost, ali nije tea od utanja koje nam ne dolikuje. Treba da naemo naina, treba da progovorimo ... Iako je izraz progovorimo" kojim je zavrila reenicu, obuhvatao sve prisutne, ipak se njime mislilo, to je samo po sebi bilo razumljivo, na jednu ili dvije osobe, od kojih svaka, kad je to ula, osjeti zbunjenost koja je svakom bila jasna. Meutim, Hatida nastavi: - Razgovor s njim o stvarima koje nas zanimaju nije laki mami nego nama. Ipak, ona se, iz panje prema svakom od nas, nije kolebala da s njim razgovora. Pravo je da i mi, nje radi, podnesemo istu rtvu... Jasin i Fehmi izmijenie poglede koji su otkrili silnu tjeskobu koju su osjeali i koja je brzo poela da ih pritie, ali ni jedan od njih nije se usudio da otvori usta iz bojazni da na njega padne izbor, da on bude rtveni jarac. Obojica su sa zebnjom ekali ta e donijeti rasprava, kao to mi, nemoan, eka maku. Hatida vie nije mogla govoriti uopteno, nego se obrati neposredno Jasinu: - Ti si na najstariji brat..., osim toga si i zaposlen, odnosno, potpun ovjek, ti najbolje moe izvriti ovaj zadatak... Jasin duboko udahnu, zatim snano otpuhnu i progovori, nervozno i zbunjeno se igrajui prstima: - Na otac je ljut kao iva vatra, nee prihvatiti da se raspravlja o njegovom miljenju. Ja, pak, nisam vie djeak, nego odrastao ovjek, inovnik, kao to kae... 299Najvie ega se plaim jeste da se na mene razbjesni, da izgubim kontrolu nad sobom pa da i sam pobjesnim...

Uz sve to to su bili napetih ivaca i utueni, poelje-e da se osmjehnu. Aia je bila gotova i da se nasmije, pa sakri lice dlanovima. Vjerovatno je i sama napeta situacija bila pogodna da se nasmijee, da im to privremeno ublai napetost i bol, kao to se ponekad dogaa da se ljudi, kad su jako tuni, predaju veselom raspoloenju u najbanalnijoj zabavi da bi sebi olakali... Naime, oni su njegove rijei smatrali nekom vrstom ale koja zavreuje smijeh i ironiju. On je bio prvi koji je znao da je potpuno nesposoban da uopte razmilja, da se razbjesni ili suprotstavi ocu, on je najbolje znao da to to je rekao predstavlja bijeg da se suoi sa ocem i da se zatiti od njegovog gnjeva. Kad je vidio da mu se oni smiju, mogao je jedino da se i sam sli-jeui ramenima nasmijei, kao da im kae: Pustite me na miru." Jedino je Fehmi bio uzdran u svom osmijehu, jer je osjeao da e kocka pasti na njega prije nego to mu se i izgubi osmijeh. Osjeanje ga nije prevarilo: Hatida se prezrivo i oajno okrenu od Jasina i obrati se njemu, njeno ga molei: - Fehmi, ti si na mukarac! On zbunjeno podie obrve, gledajui je kao da joj veli: Ti najbolje zna ta e se dogodiiti!" Zbilja, on je imao neke odlike, koje nije imao niko u porodici: bio je student prava, umno najzreliji, najsamostalniji po miljenju, bio je smiren u kritinim situacijama, to je ukazivalo na njegovu hrabrost i muevnost. Meutim, on bi brzo izgubio sve ove svoje odlike kad bi se naao pred ocem, znajui samo za slijepu pokornost. Izgledalo je kao da ne 300 zna ta bi rekao, ali ga ona klimanjem glavom podstaknu i on zbunjeno ree: - Misli da e prihvatiti moju molbu? Nikako... Nego e me izgrditi i rei: Ne mijeaj se u ono to te se ne tie!" To, ako se ne razbjesni i ne uputi mi otrije i grublje rijei! Jasin je bio zadovoljan ovim mudrim" rijeima, u kojima je vidio i odbranu samog sebe. On ree, kao da dopunjuje miljenje svoga brata: - Nae mijeanje moe dovesti do toga da nas ponovo okrivi zbog naeg stava kad je izila, pa bi time mogli protiv sebe otvoriti breu za koju ne znamo kako bi je zapuili! Hatida se, kiptei od bijesa, okrenu prema njemu i ree, gorko i prezrivo: - Od tebe nikad dobra! Voden nagonom samoodranja", Fehmi dobi novu snagu za samoodbranu i ree: - Razmislimo o ovome sa svih strana... Ne mislim da e prihvatiti moju ili Jasinovu molbu jer nas smatra saue-snicima u itavom dogaaju. Prema tome, stvar e propasti ako jedan od nas dvojice uzme da je brani. Ali, ako bi jedna od vas dvije razgovarala s njim, moda e uspjeti da ga omeka ili e, u najgorem sluaju, naii na mirno odbijanje koje ne bi dostizalo granicu grubosti. Zato, onda, ne bi s njim razgovarala jedna od vas dvije? Ti, na primjer, Hatida... Djevojino srce se stisnu. Upala je u zamku. Gnjevno prostrijeli pogledom, ne Fehmija, nego Jasina i ree: - Mislila sam da ovaj zadatak vie odgovara mukarcima. Nastavljajui svoj miroljubivi napad, Fehmi ree: 301- Naprotiv, to nije tano ako elimo da uspijemo u svojim naporima... Ne zaboravimo da vas dvije itavog ivota niste bile izloene njegovoj srdbi, osim sasvim rijetko. On je obino blag i njean prema vama, kao to je prema nama grub...

- Hatida obori pogled. Razmiljala je, uznemirena. Kao da se uplai da e, ako joj utanje suvie potraje, oni jo ee navaliti na nju pa e odluka u ovom opasnom zadatku pasti na nju. Podie glavu i ree: - Ako je tako kako kaete, onda je Aia pogodnija od mene da s njim razgovara. - Ja? Zato? To je Aia izgovorila sa uasom nekoga ko se odjednom nade u neposrednoj opasnosti, poto je dugo vremena spokojno uivao u statusu posmatraa koji sa itavom stvari nema nita, posebno to se ona, zbog mladosti i osjeanja razmaenog djetinjstva, nikad nije posveivala neem ozbiljenijem, a kamoli najopasnijem zadatku koji moe da zapadne nekog od njih. Ali, ni Hatida sama nije nalazila jasan razlog da objasni svoj prijedlog, mada je uporno insistirala na njemu, ispunjena gorinom i ironijom. Ona odgovori sestri: - Treba da iskoristimo tvoju plavu kosu i plave oi da bismo uspjeli u svojim nastojanjima! - ta imaju veze moja kosa i oi u razgovoru sa ocem!? Hatida se u tom trenutku nije bavila toliko ubje-ivanjem, koliko se predala da za sebe pronae izlaz, pa makar i skretanjem panje na stvari koje bi bile blie zbijanju ale, da bi tako pripremila put da se povue. Bijeg je najbolji mogui nain za onoga ko upadne u kakav kripac, 302 a nema argumenata da se brani, pa pribjegne ali da bi sebi pripremio teren da se, u bunom veselju, izvue, umjesto da trpi pogrde i prezir. Zato ree: - Znam ja da imaju aroban uticaj na svakog ko s tobom doe u dodir, na Jasina, Fehmija, ak i na Kemala. Zato onda ne bi imali isti uticaj i na oca? Aiino lice se zacrvenje i ona uzrujano ree: - Kako da s njim razgovaram o ovoj stvari kad se ja, im me pogleda, potpuno izgubim? Tada, poto su svi zaredom izbjegli opasni zadatak, ni-ko nije osjeao da je neposredno ugroen, ali ih takav spas nije oslobodio osjeanja krivice, tavie, moda ih je to najvie pogaalo, jer ovjek sve svoje razmiljanje usred-sredi da se izbavi iz opasnosti, a kad se izbavi, onda ponovo proradi savjest, poput tijela koje svu svoju ivotnu snagu u-troi na bolesni organ, a kad ovaj ozdravi, ta se ivotna snaga ravnodjelno rasporedi na organe koji su za neko vrijeme bili zanemareni. Htijui da ublai to osjeanje, Hatida ree: - Kad ve mi nismo u stanju da razgovaramo sa tatom, pozovimo u pomo nau susjetku, Merjeminu majku... im je izgovorila Merjemino ime, vidje kako se Fehmi okrenu prema njoj. Kratko im se susretoe pogledi, ali mladi, nezadovoljan, okrenu lice od nje, pravei se da ga to ne zanima. Uinio je to zato to Merjemino ime niko pred Fehmijem nije spomenuo otkako je propala ideja o zarukama, bilo zbog uvaavanja njegovih osjeanja, bilo zato to je Merjema sada znaila neto drugo, poto je on priznao da ona voli da se kree po zabranima, to ne moe da toleri-e porodina tradicija u odnosu na zainteresovanu osobu. 303Ipak, sama Merjema nije prestajala da posjeuje porodicu, pravei se da ne zna ta se prialo o njoj iza zatvorenih vrata. Jasinu nije promakao trenutak uzajamne zbunjenosti Fehmija i Hatide. Htijui da prikri je mogue posljedice, on usmjeri panju prisutnih na drugu stranu, stavi ruku na Kemalovo rame i ree podsmjeljivo i izazivaki:

- Ovo je na pravi mukarac, on jedini moe da zamoli oca da mu vrati majku... Niko njegove rijei nije primio ozbiljno, prije svega sam Kemal. Meutim, odjednom se sjetio Jasinovih rijei, kad je sljedeeg dana prelazio preko trga Bejt Kadi, vraajui se iz kole, nakon dana u kome je najvie vremena proveo razmiljajui o svojoj prognanoj majci. Zastade na svom putu prema prolazu Karmez i okrenu se prema ulici Kazandija. Kolebao se dok mu je alosno srce bolno i tuno udaralo, zatim se uputi prema ulici Kazandija, usporenim koracima, jo ne znajui ta da odlui. Vodio ga je bol koji je trpio zbog gubitka majke, a odvraao strah koji ga je obuzimao im bi se sjetio oca, a kamoli da s njim razgovara ili ga moli... Nije mogao da zamisli da moe da stane pred njega i da s njim razgovara o ovoj stvari. Osjeao je strah koji bi mogao, ako bi to uinio, da ga svega obuzme. Nita nije odluio, ali je, usprkos svemu tome, produio sporim koracima, kad mu se ukazae vrata duana, kao da ga privlae da udovolji svom izmuenom srcu, pa makar i beskorisno, poput ptice koja krui oko zvijeri koja joj je ugrabila mlade, nemajui hrabrosti da je napadne. Priblii se vratima na nekoliko metara. Dugo je i nepomino stajao. Nije znao ta da misli. Iznenada, iz duana izie neki ovjek koji se glasno smijao, a njegov ga otac doprati do vrata, i sam se glasno smijui. Prenerazi se od uzbuenja. Stajao je na svom mjestu kao prikovan, posmatrajui paljivo i sa neopisivom odbojnou i zbunjenou nasmijano, veselo lice svoga oca. Nije vjerovao svojim oima. Uini mu se kao da je neka sasvim druga osoba u tijelu njegovog oca, ili da je taj nasmijani ovjek, uz svu slinost sa njegovim ocem, neko drugi koga prvi put vidi, neko ko se smije, ko se grohotom smije, sa ijeg lica ija radost, kao to svjetlost ija sa sunca. Gospodin se okrenu da ue, ali mu pogled pade na djeaka, izbezumljenog i zagledanog u njega. Otac se silno zaudi kad ga vidje kako tako stoji, dok mu veselo lice odmah poprimi izgled dostojanstva i ozbiljnosti. Zagledajui se u njegovo lice, upita ga: - Zato si doao? Odjednom se u djeaku probudi nagon za samoodbra-nom i, usprkos preneraenosti, on prie ocu, prui svoju malu ruku prema oevoj ruci, sagnu se prema njoj i poljubi je uljudno i smjerno, ne progovorivi ni jedne rijei. Otac ga ponovo upita: - eli li neto? Kemal proguta pljuvaku, ne znajui ta da rekne, osim da kae elei prije svega da se izbavi, da on ne eli nita, da je na putu do kue". Ali ga otac zaustavi, primijetivi na njegovom licu da je zbunjen, i ree mu grubo: - Ne stoj tu kao kip i reci ta eli! Grubi glas ga pogodi u srce i on zadrhta, jezik mu se zaveza kao da su mu se rijei prilijepile za grlo. Otac je postao jo nestrpljiviji pa ljutito viknu: - Govori! Jesi li izgubio mo govora? 304 20 Izmeu dva dvore; 305Skupio je svu svoju snagu, elei samo jedno, a to je da se pod svaku cijenu oslobodi svog utanja da bi se zatitio od oevog gnjeva. Otvori usta i nekako progovori: - Vraao sam se iz kole kui... - ta te je zaustavilo ovdje kao idiota? - Vidio sam, vidio sam te pa sam poelio da ti poljubim ruku... U gospodinovim oima se pojavi sumnjiav pogled, pa upita grubo i podrugljivo:

- Je li to sve? Zar sam ti toliko nedostajao?! Zar nisi mogao da saeka do sutra ujutro da mi poljubi ruku ako si poelio? Sluaj, uvaj se ako si ta uradio u koli! Sve u saznati... , Kemal brzo i neovisno odgovori: - Nisam, boga mi, nita uradio... ovjek upita, na kraju strpljenja: - Onda, izvoli... Oduzeo si mi vrijeme bez razloga... Gubi mi se s oiju... Djeak krenu, jedva gledajui gdje staje od uzbuenja. Gospodin se pomjeri sa svog mjesta da ue u duan, ali djeak ponovo oivje im im se pogledi nisu vie sretali i, nesvjesno, viknu, prije nego to se otac izgubi i propadne prilika: - Vrati mamu, bog ti dao! A onda dade nogama vjetar. v ' ' 306 XXXV Gospodin je ispijao svoju popodnevnu kafu u svojoj sobi, kad ue Hatida i ree jedva ujnim, poniznim glasom: - Naa susjetka, gospoa Merjemina majka, eli da te vidi... Gospodin se zaudi: - Supruga gospodina Muhameda Ridvana? ta hoe? Hatida odgovori: - Ne znam, tata... Naredi joj da je uvede i dalje se udei, iako dolasci nekih uglednih susjetki da bi se susrele s njim, u vezi sa njegovom trgovinom ili pomirenjem, mada rijetki, nisu za njega bili nova stvar. Meutim, on je smatrao da nijedan od tih razloga ne moe biti povod njene posjete. Sjeti se, dok je razmiljao o tome, Merjeme i razgovora izmeu njega i njegove ene oko njenih zaruka, ali kakve to ima veze sa ovom tajnom, koja nikako nije mogla da izie iz kruga njegove porodice, i sa ovom posjetom? Zatim se sjeti gospodina Muhameda Ridvana, jer je bilo mogue da ena dolazi u vezi s njim, mada je on bio i ostao tek susjed, s kojim ga veu samo susjedski odnosi koji se nikad nisu 20 307 uzdigli do prijateljstva. Jo davno su svoje meusobno posjeivanje ograniili na neophodne prigode, dok se ovjek nije oduzeo, pa ga je nekoliko puta obiao. Zatim, samo je o praznicima navraao kod njega. Meutim, gospoa Merjemina majka nije mu bila tua. Sjea se da je jednom dola u njegov duan da kupi neke potreptine, tu mu se predstavila da bi je bolje primio. Bio je vrlo paljiv, onoliko koliko je to zahtijevalo dobro susjedstvo. Drugi put se sreo s njom na vratima svoje kue, kad se istovremeno dogodilo da on izlazi a ona dolazi u posjetu u pratnji svoje keri. Tada ga je iznenadila svojom odvanou rekavi: Dobro vee, gospodine!". Da, iz svog druenja i sa prijateljima zna da meu njima ima i onih koji su tolerantni u nekim stvarima u kojima je on bio nepopustljiv i iskljuiv, stoga oni, pridravajui se tradicionalnih normi ponaanja u porodici, nisu vidjeli nita loe u tome da njihove ene odlaze u posjetu ili u kupovinu, niti su smatrali zazornim da upute bezazlen pozdrav, kao to je uinila Merjemina majka. Uprkos svom istunstvu, on ih nije napadao zbog onoga to su doputali sebi i svojim enama, tavie, nije loe mislio ni o nekim svojim uglednim prijateljima koji su vodili svoje ene i keri u kolima u etnju po slobodnim prostorima ili u pristojne kafane, zadovoljavajui se u takvim prilikama da ponavlja: Vama vaa a meni moja vjera", to jest on ne tei da svoje miljenja slijepo primjenjuje na ostali

svijet, mada on dobro lui izmeu dobra i zla. Meutim, on nije olako prihvatao sve to je dobro", oslanjajui se pri tome na svoju strogu tradicionalistiku prirodu, tako da je posjetu svoje ene Huseinovoj damiji smatrao zloinom za koji ju je tako vrsto kaznio kako nije 308 uinio itavo vrijeme svog drugog branog ivota. Zbog svega toga, on je pozdrav Merjemine majke primio sa iznenaenjem, pa i nekim negodovanjem, mada nije nita loe pomislio o njenom moralu. uo je pred vratima nakalja-vanje i zakljui da ga goa upozorava na svoj dolazak. Ue, umotana u svoj ogrta, lica pokrivena crnim velom, iza ije su zlatne cjevice bila dva potcrtana, krupna crna oka. Priblii mu se svojim snanim, punim tijelom, tresui slabinama. Godpodin ustade da je doeka, prui joj ruku i ree: - Dobro dola, kakva ast za kuu i ukuane... Ona mu prui svoju ruku, poto je umota u rub ogrtaa da ne izgubi abdest i ree: - Nek' ti bog dadne snagu, gospodine... Pozva je da sjedne, a za njom sjede i on, pitajui je iz panje: - Kako je gospodin Muhamed? Ona odgovori, duboko uzdahnuvi, kao da je pitanje duboko dirnu: - Hvala bogu... ma ta uinio, treba mu zahvaliti... Nek' nam se bog svima smiluje... Gospodin odmahnu glavom kao da ali i promrmlja: - Nek' mu bog pomogne, dadne strpljenja i zdravlja... Poslije ovih kurtoaznih rijei, zavlada kratka tiina, dok se gospoda pripremala za ozbiljan razgovor radi kojeg je dola, kao to se pjeva priprema da zapjeva kad se zavri izvoenje uvertire. Gospodin je strpljivo i srameljivo gledao u stranu, zadravajui osmijeh na usnama da pokae kako oekivani razgovor prima sa dobrodolicom: - 309- Gospodine Ahmede, ti si kao ovjek primjer za cijelu nau etvrt. Zato, sigurna sam da nee razoarati onoga ko ti doe i posreduje kod tebe kao ovjeka... Gospodin ree ivahnim glasom, pitajui se u sebi: ta li je iza svega ovoga." - Boe sauvaj... - Ja sam, naime, dola da posjetim svoju drugu, Feh-mijevu majku, ali me zaprepasti da je ne naoh kod kue, te da si ti ljut na nju... ena uuta da bi ispitala odjek svojih rijei i da uje ta misli gospodin... Meutim, on je zautao, kao da ne zna ta bi rekao, ali je ipak osjeao nelagodu zbog otvaranja ove teme, s tim to je, naravno, osmijeh dobrodolice i dalje lebdio na njegovim uznama... - Ima li savrenije gospode od Fehmijeve majke? Umna i povuena, susjetka dvadeset i vie godina, a nikad za to vrijeme nismo od nje uli nita osim prijatnih rijei. ta li je mogla da uini pa da zaslui gnjev ovjeka pravednog kao t si ti? Gospodin je i dalje uporno utao, ne sluajui ta ona pita. Onda mu glavom prooe neke misli od kojih se jo vie uznemiri. Doista, da li je do ove posjete dolo sluajno, ili je pozvana po neijem dogovoru? Hatida, Aia? Sama Emina? Oni ne posustaju u odbrani svoje majke. Moe li zaboraviti kako se Kemal drznuo i u lice mu doviknuo, traei da se majka vrati? To ga je kasnije izloilo vruim batinama, od kojih se sav puio! - Kakva je to dobra ena, ona ne zasluuje kaznu... A ti, kako si ti plemenit, uopte ti ne odgovara sila... Nego, to je prokleti avo, bog ga ponizio, a nita kao tvoja plemenitost ne moe sprijeiti njegove spletke...

310 < Tada gospodin osjeti da je utanje postalo tee nego paljivost prema goi, pa odgovori, namjerno kratko: - Sve e to bog srediti... Merjemina majka, ushiena i ohrabrena svojim uspjehom da ga navede da progovori, ree: - Strano mi je teko da naa dobra susjetka napusti svoj dom poslije tako dugog ivota u dostojanstvu i povuenosti. - Vratie se vode u svoja korita, ali sve u svoje vrijeme. - Ti si mi brat, tavie, drai od brata... Neu vie nita da kaem... Bilo je to neto sasvim novo, to nije promaklo njegovoj budnoj svijesti. Zabiljeio je to kao to opservatorija zabiljei svaki, pa i najmanji potres tla. Uini mu se, kad je rekla: Ti si mi brat", da joj je glas bio njean i prijatan, a kad je rekla: tavie, drai od brata", glas joj je bio ispunjen toplom enjom, koja u suzdranu atmosferu unese prijatan povjetarac. udio se i pitao. Nije vie mogao da skree zdvojan pogled, pa podie oi, oekujui... Kra-domice joj pogleda lice i, neoekivano, vidje kako ga ona posmatra svojim krupnim, crnim oima. On se ponovo uzbudi i brzo obori pogled, osjeajui podjednako i iznenaenje i zbunjenost, zatim joj ree, nastavljajui razgovor da bi prikrio svoje uzbuenje: - Hvala ti na tim sestrinskim osjeanjima... Ponovo se pitao da li ga je, moda, posmatrala tako tokom cijelog razgovora ili ju je sluajno tako zatekao kad je podigao oi prema njoj... ta da kae o tome kako ona nije oborila pogled kad su im se oi srele? Meutim, on se 311nasmija svojim mislima i sam sebi ree da su njegova obu-zetost enama i iskustvo u odnosima s njima doveli do toga da je imao negativno miljenje o njima, ali da je istina, bez sumnje, bila sasvim daleko od njegovih predstava, ili najzad, da je ova ena spadala u one ene koje su po svojoj prirodi i karakteru, svoju udnju bogato ispoljavale. Posumnja da poznaje ene i uopte ljubav. Da bi se uvjerio da ima pravo, jer je jo osjeao potrebu za tim, ponovo podie oi i opet se prenerazi, vidjevi je kako ga napadno posmatra. O-vaj put se ohrabri, malo sigurnije se zagleda u nju. Ona ga je i dalje otvoreno gledala, nekako hrabro se predajui tako da on, potpuno zbunjen, pomno obori pogled. Tada zau njen prijatni meki gals: - Poslije ove molbe, vidjeu jesam li ti zbilja draga... Draga?! Da je ova rije izgovorena u atmosferi koja nije ovako delikatna, nabijena sumnjom i zdvojnou, prola bi bez ikakvog vidljivog traga. Ali, sad?! Ponovo je pogleda, ne bez nervoze, i proita u njenim oima izvjestan smisao koji se poigra njegovim mislima. Da li ga osjeanje vara? Je li to mogue sad kad ona dolazi da posreduje za njegovu enu? Ali, kako on, koji ima toliko iskustva sa enama, da se udi svemu tome? ivahna gospoda koja ima oduzetog mua... Kroz grudi mu prostruji radosno uzbuenje koje ga ispuni toplinom i oholou. Ali, kad se rodilo to njeno osjeanje? Je li odavno, pa je ekalo priliku? Zar nije dolazila u njegov duan, ne pokazavi nita sumnjivo? Meutim, duan nije mjesto gdje takva ena moe mirno i bezbjedno da izrazi svoja pritajena osjeanja, bez prethodne pripreme, kao to je uinila pjevaica Zubejda; ili se radi o sjeanju koje je edo ovog trenutka,

312 nastalom u ovoj zgodnoj prilici u praznoj sobi? Ako je to tako, onda je ona druga Zubejda" u odori jedne asne gospode. Nije nimalo neobino da on nju ne poznaje, on koji poznaje djevojke za zabavu, jer je do kraja teio da istinski potuje svoje susjede... Bez obzira na sve to, kako da joj odgovori? Ti si mi draa nego to misli." Lijepo reeno, ali bi ona u tome mogla vidjeti pozitivan odgovor na svoju molbu. Ne, on to ne eli, on to potpuno odbacuje, ne zato to se jo nije zasitio Zubejde, nego zato to se ni u kom sluaju nee odrei svojih principa o svetosti asti uopte, a posebno kad se radi o prijateljima i susjedima. Zato on u svom ivotu nema ni jednu tamnu mrlju koja bi ga mogla posramiti pred prijateljem, susjedom ili kakvim bogougodnikom, uz sve svoje pretjerivanje u ljubavnim avanturama i mladalakim prohtjevima. Uvijek je nastojao da u svojoj zabavi i razonodi misli na strah od boga, kao to ga se plaio i u svom ozbiljnom ivotu, ne doputajui sebi nita to nije dozvoljeno ili, pak, u granicama bezazlene oputenosti. To ne znai da je on imao jaku volju koja bi ga odvratila od njegovih strasti, nego im se predavao u potpunosti, ali je uvijek nastojao da ne prede u zabrane", itavog ivota nije hotimice pogledao u lice i jednog enska u svojoj etvrti. Meutim, sjea se da je jednom iz panje prema jednom svom poznaniku, odbio ljubav koja mu se pruila. Naime, doao mu je jednog dana posrednik i pozvao ga da se odreene noi vidi sa njegovom sestrom poluudovicom. utke je primio poziv, ljubazno, kako on to inae ini, ispratio posrednika, zatim je, neprekidno, godinama, izbjegavao da ide ulicom u kojoj se nalazila njena kua. Moda je Merjemina majka bila prvo nje313govo iskustvo, koje se kosilo sa njegovim principima, a koje je neposredno doivljavao. Iako mu se dopadala, on ipak nije podlegao porivima strasti, nego je u njemu prevladao glas razuma i dostojanstva. uvao je svoj dobar ugled koji mu je bio drai od trenutnog zadovoljstva koje mu se prualo, istovremeno alei zbog sigurnih prilika koje je, s vremena na vrijeme, proputao. Ova njegova iskrenost i odanost prema bliskim prijateljima nije ga naputala ak ni u najveselijim i najrazuzdanijim zabavama. Nikad mu nije zamjereno da je posegao za ljubavnicom svog prijatelja ili poelio miljenicu svoga drugara. Vie mu je bilo stalo do prijateljstva nego do njegovih strasti. Znao je da kae: Prijatelj je trajna ljubav, a ljubavnica je prolazna strast." Zato se zadovoljavao da svoje dragane bira izmeu onih koje nemaju ljubavnike ili je ekao da se neka veza prekine pa bi tek tada krenuo da iskoristi priliku, a ponekad bi, ak, traio dozvolu od ranijeg ljubavnika prije nego to bi se upustio u ljubavnu vezu sa njegovom bivom miljenicom. Tako je on njegovao ljubav, radosno, nepomuenu zbog kajanja, u punom, istom raspoloenju. Drugim rijeima, on je uspijevao da skladno pomiri ivotinju", koja se bespotedno baca na zadovoljstva, i ljudsko bie", koje je teilo ka uzvienim principima, spajajui ih u jednu harmoninu cjelinu, u kojoj ni jedna strana nije potiskivala drugu i u kojoj je svaka ivjela svoj poseban, samostalni ivot, u miru i blagodati, kao to je ranije uspijevao da pomiri svoju religioznost i raspusnost u jedinstvenoj cjelini, lienoj osjeanja grijeha i pritiska. Meutim, on svoju dosljednost nije izraavao iz puke odanosti moralnim normama, nego je to bilo, sada a i ranije, iz 314 njegove stalne elje da stekne ljubav, da uiva u slatkom , dobrom glasu, mada su njegovi trijumfalni ljubavni pohodi donekle ublaili njegovu odlunost da se kloni avantura koje bi znaile nevjerstvo ili podlost. Uz sve to, i jedno i drugo, on nije upoznao pravu ljubav koja bi bila u stanju da ga opredijeli, ili da poslua snane emocije, ne vodei rauna o

principima, ili da upadne u otru emocionalnu i moralnu krizu, iju vatru ne bi mogao izdrati. Zato on u Merjeminoj majci nije vidio nita osim jedne nove ukusne vrste hrane, koju moe, ako mu ugrozi varenje, ostaviti i okrenuti se drugoj, sigurnoj, slasnoj hrani na prepunoj trpezi. Otud joj on odgovori blagim glasom: - Tvoje posredovanje e, dae bog, biti prihvaeno, uskoro e uti neto to e te obradovati... ena ustade i ree... - Bog te podario, gospodine... Prui mu svoju punu ruku, on joj uzvrati svojom i obori pogled. Uini mu se, dok ga je pozdravljala, da mu je malo stisnula ruku. Pitao se da li ona to tako radi i inae kad se pozdravlja ili je namjerno stisnula njegovu ruku. Nastojao je da se sjeti kako ga je pozdravila kad je dola, ali nije mogao. Prije nego to je poao u duan, najvie vremena je proveo razmiljajui o ovoj eni, o njenim rijeima, njenosti i pozdravu... 315XXXVI - Teta, supruga pokojnog evketa eli da te vidi. .i Gospodin baci zakrvavljeni pogled na Hatidu i viknu: - Zato? Meutim, njegov gnjevni ton i ljutiti pogledi pokazivali su da se on nee zaustaviti na pitanju zato?" Kao da je time htio da kae: Tek to sam se oslobodio jueranjeg posrednika, a ve danas mi dovodite novog; ko ti je rekao da su mi potrebna ova podmetanja? Kako se usuujete, ti i tvoja braa, da me obmanjujete?" Hatidino lice poblijedje i ona ree drhtavim glasom: - Ne znam zato... On odmahnu glavom kao da veli: Dapae, zna ti, a znam i ja takoe, tvoje e lukavstvo imati najtee posljedice po tebe." Zatim joj ljutito ree: - Neka ue! Neu moi na miru popiti svoju kafu... Izgleda moja soba je postala sudnica, sa sudijom, svjedocima. .. Je li ovo odmor koji nalazim u svojoj kui, prokleti svi da ste! Hatida se izgubi prije nego to on zavri svoju grdnju, kao to se izgubi mi kad uje kakav pucanj. Gospodin ostade nekoliko trenutaka namrten i bijesan, dok mu se u 316 glavi ne pojavi Hatidina slika koja se, uplaeno se povlaei, spetljala i gotovo udarila glavom o vrata. Na usnama mu se pojavi saaljiv osmijeh koji izbrisa njegov gnjev i bijes i ispuni ga njenou. Kakva su to djeca koja ne mogu da zaborave svoju majku makar jednu jedinu minutu! Uperi pogled prema vratima, pripremajui se da doeka gou, nasmijanog i vedrog lica, kao da tek prije nekoliko trenutaka nije izlio svoj bijes kad je spomenuta ta posjeta. Nita on nije mogao, kad je kod kue, protiv svog bijesa zbog najbeznaajnijeg ili ak nikakvog razloga. Ipak, goa je imala poseban ugled koji nije dosegla ni jedna od ena koje su s vremena na vrijeme navraale u kuu. Supruga pokojnog evketa, ija je porodica od ranije, jo od vremena njihovih djedova, povezana sa njegovom porodicom vezama iskrenog prijateljstva. Pokojnik mu je bio kao otac, a njegova udovica je jo i sada za njega, pa zato i za njegovu porodicu, kao majka. Ona mu je lino zaruila Eminu, sama je prihvatila njegovu djecu na svoje ruke kad su dolazila na svijet. Pored svega ovoga, bilo je ast uivati prijateljstvo lanova evketove porodice, ne samo zbog njihovog turskog porijekla, nego i zbog njihovog drutvenog poloaja i njihovih imanja izmeu Hamzavija i Surina. Ako je gospodin pripadao srednjoj klasi, onda su oni bespogovorno pripadali visokom drutvu. Bie da je materinstvo koje je ena

osjeala prema njemu, a i on prema njoj, uinilo da je sa respektom i nemirom gledao na njeno oekivano posredovanje. Nee se ona drati nekog uvaavanja u razgovoru s njim, niti e se naroito truditi da ga razmeka, a da i ne govorimo o tome da je vrlo napadno otvorena, ak otra, za to je opravdavaju podjednako njena starost i ugled, da nije ona... 317Prestade da razmilja kad je zauo topot njenih koraka, ustade i pozdravi je: - Dobro dola, Prorok nas je posjetio... Pomaui se kiobranom, priblii mu se gospoa u poodmaklim godinama i podie prema njemu svijetlo, izborano lice, koje je jedva malo zaklanjao njen bijeli, providni veo. Prihvati pozdrav sa osmijehom koji otkri njene zlatne zube, zatim neusiljeno sjede pored njega i ree: - Ko pozivi, vidjee... Zar i ti, ukrasu svih ljudi! Zar se i u ovoj kui dogaaju takve stvari o kojima je neprijatno i govoriti...! Ostario si, tako mi boga i Huseina i podje-tinjio... Raspriala se i razvezala jezik, govorei i ponavljajui to je ve rekla, ne dajui gospodinu nikakvu priliku da je prekine ili ubaci koju rije. Priala mu je kako je dola u posjetu, kako je otkrila da mu ena nije kod kue, kako je u poetku pomislila da je izila u posjetu, pa se udarila rukama u grudi u upitala: ta je sa ovim svijetom? Kako joj je gospodin dozvolio da izie, omalovaavajui boije i ljudske zakone i sultanske fermane! Ali sam ubrzo saznala cijelu istinu, osvijestih se i rekoh: Bogu hvala, sve je u redu, to je, zaista, gospodin i to je najmanje to se od njega moglo oekivati..." Zatim promijeni svoj ironian ton i poe da ga prekorava zbog tako nemilosrdnog postupka. Nije tedjela rijei da izrazi svoju alost zbog njegove ene, koju smatra posljednjom enom koja zasluuje bilo kakvu kaznu. Kad god bi pokuao da je prekine, ona bi ga uutkala sa pst, ni rijei, ostavi svoje slatke rijei koje tako zna nakititi, ali mene nee obmanuti, ja hou da uini dobro djelo, a neu uglaene rijei". Otvoreno mu 318 ;e rekla da zbilja nenormalno pretjeruje u nadzoru nad svojom porodicom, da bi bilo dobro kad bi malo popustio, bio blai i njeniji. Gospodin ju je dugo sluao, a kad mu je dozvolila da progovori, poto ga je dobro izgrdila, on joj objasni svoje poznato miljenje i ree joj da ga nee ni njena zduna odbrana ni njen ugled kod njega sprijeiti da joj potvrdi da je njegovo voenje porodice stvar uvjerenja od koga nee odstupiti. Na kraju joj obea, kao to je obeao Merjeminoj majci, da e sve biti dobro. Kad je pomislio da e se sijelo zavriti, ona ree: - Odsustvo Emina-hanume je vrlo neprijatno iznenaenje za mene jer mi je bila jako potrebna, a ja opet ne mogu, zbog svog zdravlja, tako lako izlaziti. Ne znam sad da li je bolje da kaem ta sam namjeravala ili da saekam da se vrati... Gospodin se osmjehnu: - Svi smo ti na raspolaganju... - eljela sam da ona bude prva koja e me sasluati, iako joj nisi ostavio nikakvu priliku... Meutim, ako me je to mimoilo, utjeha mi je da pripremim teren za njen srean povratak... Gospodin se dvoumio kako da shvati njene rijei, pogleda je iroko otvorenih oiju i upita: - ta to znai? Ona odgovori, eprkajui vrhom kiobrana po ilimu: - Neu te zadravati. Ja sam izabrala Aiu da bude ena mom sinu Halilu.

Gospodin se veoma iznenadi, kao neko ko je odjednom uhvaen otkud se nije nikako nadao. Zbuni se, ak uznemiri i to iz poznatih razloga. Odmah je shvatio da e se 319njegova stara odluka da ne udaje mladu ki dok se ne uda starija ovoga puta sudariti sa jednom divnom eljom koju nikako ne moe zanemariti, eljom koju mu je ona otvoreno izjavila, ona koja zna za ovu njegovu odluku, to je znailo da je ona unaprijed odbija i da ne eli da prihvati njegov sud... - Zato uti kao da me nisi uo... ? Gospodin se nasmijei zbunjeno i nelagodno, a zatim odgovori, vie iz kurtoazije, ne bi li okrenuo stvar drukije: - To je za nas velika ast... Ona ga zraknu pogledom kao da veli: Potrai ti neki drugi nain, a ne te medene rijei!" Zatim mu otro ree: - Ne treba mi da mi se iko smije praznim rijeima. Zadovoljiu se samo potpunim prihvatanjem. Halil me je zamolio da mu izaberem enu. Rekla sam mu: imam jednu nevjestu, ta je najbolje to moe dobiti. Obradovao se mom izboru, niim ne bi zamijenio da ti bude zet... Zar je dolo vrijeme da ovu elju, od mene, prima utke i kao da je izbjegava? Boe, boe! Dokle e ga pritiskati ovo komplikovano pitanje koje ne moe da rijei a da grubo ne pogodi jednu od svoje dvije keri? Pogleda je kao da je moli za pomo i milost i progovori: - Nije stvar u tome to ti pretpostavlja... Tvoja elja je izvanredno dobro dola..., ali... - Ah, to "ali"... Ne reci mi da si odluio da ne uda-je mlau dok se ne uda starija... Ko si ti da odluuje ovo ili ono? Prepusti bogu to mu pripada, nema milosnijeg od njega. Ako hoe, dau ti desetine primjera kako su se mlae sestre udale prije starijih, pa to nije onemoguilo da 320 se i one, kasnije, dobro udaju. Hatida je izvrsna djevojka, dobie pristojnog mua, ako bog da... Dokle e biti prepreka Aiinoj srei? Zar i ona ne zasluuje tvoju ljubav i naklonost? On ree u sebi: Ako je Hatida izvrsna djevojka, zato nju nisi izabrala?" Pokua da je zatekne tim pitanjem, kao to je i ona njega zatekla svojom eljom, ali se uplai da bi to, mada je bilo s dobrom namjerom, bila loa usluga za Hatidu, pa onda i njemu samom. Ree sasvim ozbiljnim glasom: - Jedino to mi je ao Hatide... Ona mu odgovori ustro, kao da je ona u njegovoj situaciji: - Svaki dan se dogaaju razne stvari, koje vie nikog ne zbunjuju. Bog ne voli da njegovi robovi budu hiroviti i oholi. Prihvati moju molbu i osloni se na boga, ne odbijaj moju ruku, nisam je nikom pruila prije tebe... Gospodin je svoje uzbuenje skrivao osmijehom: - To je velika ast, kao to sam ti rekao, samo, daj mi malo vremena da se presaberem i sredim. Vidjee, nadam se da e ti se dopasti moje miljenje. Ona mu ree tonom koji je najavljivao kraj razgovora: - Nema smisla da ti oduzimam vie vremena... Zatim, kako se produava naa rasprava, tako mi se sve vie ini da ti ne prima lijepo moju elju. A ja opet hou, kad ti velim ta elim, da mi odmah odgovori sa da", bez uvijek iste prazne prie. Dodau samo jo ovo: Halil je moj i tvoj sin, Aia je tvoja i moja ki...

Ustade, a sa njom ustade i gospodin da je isprati. Oekivao je samo rije pozdrava i oprotaja, ali ona nije htjela a da ga ne podsjeti na sve to mu je savjetovala. Kao 21 Izmeu dva dvorca 321da se plaila da joj to ne promakne, pa mu sve ponovi do u sitnicu, opet potvrdi sve to misli. Zatim joj padoe na um jo neke misli, pa se otisnu da mu ih, nadugo i nairoko, kazuje, a onda ponovi sve to je rekla o zarukama. Povrh svega toga, nije eljela da zavri razgovor prije nego to, sa nekoliko rijei, ne spomenu otjeranu majku, tako da je gospodin gotovo izgubio ivce a onda htjede da se, na kraju, nasmije, dok mu je ona ponavljala: - Nema smisla da ti oduzimam vie vremena... Otprati je do vrata, plaei se da e se svakog asa zaustaviti i ponovo upustiti u priu. Najzad se vrati na svoje mjesto, duboko odahnuvi, vrati se tuan, utuen... Njeno srce, njenije nego to mnogi misle, tavie njenije nego to treba, kako e ovo povjerovati oni koji ga vide samog namrtenog, gnjevnog, sarkastinog! Dodir tuge mu je sprio dio jetre, koji bi mogao zatrovati itav ivot i ocrniti itav svijet u njegovim oima. Koliko bi bio srean da prui sve najdragocjenije to ima, samo da usrei obje svoje keri, podjednako onu u ijem lijepom licu vidi lice svoje majke, kao i onu koja je blijeda slika ljepote, obje su od otkucaja njegovog srca, iscijeene iz njegove due. Meutim, mu kojeg nudi gospoa pokojnog evketa je neoekivana srea u punom smislu te rijei, mladi od dvadeset i pet godina, sa mjesenim prihodom koji nije manji od trideset funti. Dodue, on kao i veina aristokrata, ne radi nita, tankog je obrazovanja koje ne prelazi osnovnu pismenost, ali posjeduje sve oeve osobine dobrote, plemenitosti i moralnosti. ta da radi? Treba da odlui; on nije imao obiaj da se koleba ili s drugim savjetuje, niti je mogao prihvatiti da, makar i nakratko, pred svojom poro322 dicom izgleda kao da nema svoje vrsto miljenje. Mogao bi da porazgovara sa uskim krugom svojih najbliih drugara Nije mu smetalo da se s njima posavjetuje kad god je bilo neto ozbiljno. U stvari, njihove veernje sjedeljke obino su zapoinjale raspravom o raznim problemima i tekoama, prije nego to ih pie ne ponese u svijet koji ne priznaje brige i probleme. Ali, kako se on gotovo nasilniki drao svog sopstvenog miljenja, ne odstupajui od njega, spadao je meu one ljude koji trae tui savjet da potvrdi sopstveno miljenje, a ne da od njega odstupe. No, i to bi u ovoj prilici bilo utjeha i oduak. Kad vie nije mogao da podnese pritisak misli, uzviknu: - Ko moe vjerovati da su sve ove nepodnoljive brige samo dobrota kojom me bog obasipa!? 323XXXVII U svom progonstvu, Emina nije imala nikakvog posla do da sjedi pored majke i da se prepusti razgovoru o svemu to joj padne na um iz njene dalje i blie prolosti i iz sadanjosti, o dragim uspomenama i sadanjoj tragediji. Da nije boli zbog rastanka sa dragim i utvare razvoda, ak bi mirno prihvatila novi ivot kao odmor od tekih kunih obaveza ili kao kakvo zamiljeno putovanje po svijetu uspomena. Meutim, kako su dani prolazili a da se nije dogodilo ono ega se plaila, zatim vijesti o posredovanju Merjemine majke i ene pokojnog evketa kod gospodina, sve joj je to umirilo srce i razgalilo duu, s tim to su joj i veernje posjete njenih sinova koje se nisu prekinule ni jedan jedini dan, ispunjavale grudi ugodnim dahom novih nada. Vrijeme njihovog odsustvovanja u novom domu nije bilo mnogo due od onoga u starog kui - u oba

sluaja okupljali su se na veernjem sijelu. Meutim, ona je poela da ezne za njima poput kakvog izgnanika kojeg je u nekoj dalekoj zemlji od njegovih najdraih sudbina razdvojila od njihove blizine, od ivota s njima. Kao da tijelo kako god na putu rastanka pree pedalj, to srce doivljava kao itave milje. Starica se trudila, kad god bi je zatekla kako uti ili da je odsutna kad razgovaraju, da joj kae: 324 - Strpljenja, Emina, ao mi te. Majka je u tuini im se udalji od svoje djece, pa makar i do kue u kojoj se rodila.. Da, ona je u tuini. Kao da to nije njena kua, njen prvi dom i kao da to nije majka od koje se nekad nije udaljavala ni asa. Nije to vie njena kua", nego progonstvo, meu ijim zidovima eljno oekuje oprotaj s neba. I poslije dugog ekanja doe oprotaj, koji jedne veeri donesoe sinovi. Uoe sa bljeskom u oima poput munje. Srce joj zalupa da joj se grudi zatresoe. Uplai se da je njihov dolazak shvatila sa suvie velikim nadama. Ali, Kemal potra prema njoj, objesi joj se oko vrata i uzviknu sa neizmjernom radou: - Obuci ogrta i poimo: - Evo radosti! - Zatim on i Fehmi zajedno: - Pozva nas otac i ree: Idite i vratite mater!" Obori pogled da sakrije silnu radost. Bila je posve nemona da prikrije burna osjeanja koja su joj uzdrmala duu. Kao da joj je lice bilo veoma osjetljivo ogledalo koje izraava i najmanji potres u dubini due. Koliko je eljela da primi ovu srenu vijest smireno, kako pristoji njenom materinstvu. Ali, radost ju je prevarila, pa se nasmija cijelim licem i progovori djeije veselo, dok je istovremeno obuze neki neobjanjiv stid. Dugo je stajala ukoeno na svom mjestu. Kemal izgubi strpljenje, uze je za ruku i itavom je svojom teinom povue natrag. Ona ga poslua i ustade. Malo zastade, udno zbunjena, ali se brzo okrenu majci i upita: 323- Da poem, majko? Njeno pitanje, u nekom zbunjenom i stidljivom tonu, djelovalo je neobino. Fehmi i Jasin se nasmijeie. Jedino je Kemal unezvijereno i zapanjeno gledao i poeo da joj tvrdi da je vijest o oprotaju tana. Baka je, pak, to duboko doivljavala, osjeala neke slutnje, srce joj se raznjei, uplai se da e se makar osmijehom osjetiti prijekor zbog njenog pitanja, pa ree sasvim ozbiljno: - Svojoj kui, s bozijom pomoi! Emina ode da navue ogrta i spakuje svoje stvari, dok joj je Kemal bio za petama. Tada se baka obrati dvojici mladia i upita ih prijekornim tonom koji ublai blagim osmijehom: - Zar nije bilo bolje da je otac doao lino? Fehmi odgovori kao da se ispriava: - Ti, bako, zna bolje kakav je otac. Tad se Jasin nasmija: - Zahvalimo bogu na onom to je bilo! Baka promrmlja neto nerazumljivo, uzdahnu i ree kao da odgovara na svoje mrmljanje: - U svakom sluaju, gospodin Ahmed je poseban ovjek. Napustie kuu dok im je u uima odzvanjala bakina molitva za blagoslov. Prvi put u svom ivotu ili su putem zajedno. Taj prizor je u njihovim oima izgledao krajnje neobian, pa Fehmi i Jasin izmijenjae osmijehe. Kemal se sjeti onog srenog dana, kad je drao majku za ruku kao sad i vodio je od okuke do okuke, i svih komarnih

strahovanja i bolova iza toga. Podugo se udio svemu tome. Meutim, ubrzo je, u svojoj sadanjoj radosti, zaboravio 326 tuge prolosti. Osjeti elju da se naali i ree majci, smijui se: - Hajde da trknemo do damije naeg gospodina Huseina! Jasin se nasmija znaajnim tonom: _ Nek' je bog zadovoljan s njim, on je muenik koji voli muenike! Ukaza se balkon i dvije sjenke koje su se kretale iza njegovih otvora. Zakuca majino srce od njenosti i enje prema njima. Zatim ugleda Um Hanefi kako je eka iza vrata, koja obasu svoju gospodaricu poljupcima u ruke. U dvoritu kue naie na Hatidu i Aiu koje se objesie o nju poput djece. Popee se uz stepenice ivo i buno, uzbueni i veseli od radosti, dok se svi nisu nali u majinoj sobi i poeli da joj glasno se i veselo smijui skidaju odjeu kao simbol groznog rastanka. Kad je sjela meu njih, dahtala je od silnog uzbuenja. Kemal je htio da izrazi svoju radost, ali nije naao nita bolje da joj kae: - Dananji dan mi je drai i od samog dana nosiljke. itava se porodica iskupila po prvi put poslije dueg vremena uz kafu, s radou koju su udvostruavali prethodni dani rastanka i tuge, kao to se udvostruava radost toplog dana nakon hladnoe. Majka nije zaboravila, im su se probudili, usprkos radosti susreta, da se raspita o kunim poslovima, poevi od kuhinje do brljana i jasmina. Isto tako se mnogo raspitivala o ocu i jako se obradovala kad je saznala da on nikom nije dozvoliko da mu pomae prilikom svlaenja i odijevanja. Bez obzira kako stvar stajala sa njegovom udobnou za vrijeme njenog odsustva, ipak je nastala promjena u njegovom nainu ivota, koja 327mu je bez sumnje stvarala tekoe koje e nestati njenim povratkom. Taj povratak mu, samo on, obezbjeuje ivot na koji se navikao i s kojim je zadovoljan. Jedina stvar koja nije na um pala Emini jeste da su neka srca, srena zbog njenog povratka, upravo u tom povratku nala opravdanje sa svoju tugu i bol. Ali, tako je bilo. Ta srca koja su zbog majine tuge zaboravila na svoje sopstvene, ponovno su poela da se okreu ali, poto su se uvjerila da je majka dobro. Bilo je to kao estoka iznenadna griza, zbog koje zaboravimo privremenu krmeljivost, ali kad ode, vraaju nam se bolovi u onim kapcima. Fehmi ponovo za sebe ree: Svaka tuga, kako izgleda, ima kraj. Ova moja majka se oslobodila briga, ali moja tuga izgleda kao da nema kraja." Aia se vratila svojim mislima u iju tajnu niko ne moe prodrijeti. Javljaju joj se sanje i nailaze sjeanja, iako su u odnosu na njenog brata, bila blaa i lake se mogla zaboraviti. Meutim, Emina nije itala misli, pa joj nita nije kvarilo raspoloenje. Kad se povue nou u svoju sobu, postalo joj je jasno da joj san nee na oi, jer je bila ispunjena radou, pa je tek dremnula. Kad je odbila pono, napustila je krevet i uputila se na balkon, ekajui, po obiaju, i gledajui kroz otvore na prozoru na budnu ulicu dok nisu dola kola, dovozei njenog mua kui. Srce joj snano zalupa i zarumeni se lice od stida i zbunjenosti kao da e ga sresti prvi put i kao da nije dugo razmiljala o tome kakav e biti trenutak oekivanog susreta. Kako e se odnositi prema njoj poslije ovog dugog izbijanja? ta bi mu mogla rei, a ta bi on njoj? Kad bi mogla da se pravi da spava! Meutim, ona uopte ne moe da se pretvara kako treba niti podnosi da joj ue u sobu, 328

a ona ispruena na krevetu. tavie, ona ne moe da zane-mari dunost da izie na stepenice sa lampom i da mu posvijetli. Povrh svega toga, ona je, poto je uspjela da se vrati i da se oslobodi njegovog bijesa, osjeala silno zadovoljstvo u srcu i oprostila mu, ak je na sebe uzela itav grijeh, pa je smatrala da njen mu, iako nije mario da ode kui njene majke da se pomire, zasluuje da mu se udovolji- Uze lampu, ode prema stepenicama, podie ruke iznad ograde i stade da prati bat koraka koji su se pribliavali. Srce joj je snano udaralo. Pope se do nje. Doeka ga oborene glave tako da joj nije vidio lice, pa niti promjene na njemu. ula ga je kako joj ree sasvim prirodnim tonom u kojem nije bilo nikakvog traga tune, bliske prolosti: - Dobro vee! Ona proapta: - Dobro vee, gospodine. Poe u svoju sobu, a ona za njim, podignute ruke s lampom. Poe da skida odjeu utke. Ona mu prie da mu pomogne. Radila je svoj posao, dok joj je srce bilo ispunjeno zadovoljstvom. Iako se sjetila jutra nesretnog rastanka kad je ustao da se obue i rekao joj grubo: Obui u se sam", ipak je to sjeanje bilo lieno osjeanja bola i oaja, koja su je tada bila obuzela. Osjetila je, dok ga je opsluivala, to nikom drugom nije dozvoljavao, da je vratila najdrae to ima na svijetu. On sjede na svoje mjesto na kanabe, a ona sjede prekrtenih nogu na duei pored njegovih nogu; oboje bez rijei. Oekivala je da e se osvrnuti 329na alosnu prolost" barem jednom rijeju, savjetom, upozorenjem ili slino, o emu je na sto naina razmiljala. Meutim, on je sasvim jednostavno upita: ( - Kako ti je mati? Odahnuvi, ona odgovori: - Dobro, gospodine, i alje ti pozdrave i blagoslov. Ponovo je zavaladala tiina dok on ne ree dosta nemarno: - ena pokojnog evketa izrazila je elju da uzme Aiu za enu svoga Halila... Emina ga pogleda sa uenjem i iznenaenjem. Ali on slegnu ramenima kao da ne mari. Kao da se plaio da izrazi svoje miljenje koje bi moglo znaiti da odgovara njegovoj odluci za koju niko ne zna, pa bi i ona mogla pomisliti da je on prihvatio njeno miljenje. Pouri da kae: - Dugo sam o tome razmiljao i zakljuio da se sloim. Ne elim da stajem na put srei djevojke vie nego to sam uinio. Sve je u boijim rukama... i, , <; i 330 XXXVIII Aia je ushiena primila radosnu vijest kao i svaka djevojka u njenoj situaciji koja od ranog djetinjstva sanja samo 0 udaji. Jedva je povjerovala svojim uima kad je to ula. Je li joj se otac zbilja sloio? Je li udaja postala bliska stvarnost, a ne san i gruba ala? Nije prolo ni tri mjeseca od onog tekog razoarenja. Iako je njegov odjek bio muan 1 estok, ipak je vremenom jenjavao i slabio dok ne postade blijeda uspomena koja izaziva tek blagu, ak beznaajnu sjetu. Sve se u ovoj kui potinjava monoj, vrhovnoj, bezgraninoj volji koja je bila poput kakve vjerske iskljuivosti. ak i sama ljubav se ovdje prikrada stidljivo, kolebljivo i nesigurno. Nije, kao obino, plahovita i silna, jer sila ovdje pripada toj vrhovnoj volji. Zato, kad otac kae ne", njegova rije se duboko usadi u njenoj dui. Djevojka je vrsto vjerovala da je sve ve zaista svreno, nema nikakvog

izlaza, ponovnog razgovora ili molbe. Ovo ne" je bilo poput kakve kozmike pojave, kao smjena dana i noi, nikakvo opiranje ili nepokornost ne pomau. Ako ova volja sa svoje strane, svjesno ili nesvesno, ide za tim da je sve gotovo, onda i bude - gotovo. Meutim, ona se u sebi pitala: ako je odborenje za 331udaju ve dato, a poto od .prethodnog odbijanja nije prolo ni tri mjeseca, onda ona nee pripasti mladiu ije je srce eznulo za njom. Hoe li se njena srea prema tome, sama od sebe izgubiti zbog nerazumljivog protivljenja? Meutim, ova pitanja su ostala skrivena, nikome o njima nije govorila, ak ni majci, jer je ispoljavanje radosti zbog mladoenje kao takvog, smatrano lakomislenou, koja se teko ogreuje o stid, a ta bi tek bilo da izrazi elju za sasvim odreenim mukarcem! Ali, usprkos svemu ovome i usprkos toga to je novi mladoenja bio za nju nepoznat, osim to joj je majka uzgred priala o njegovoj porodici, Aia je bila veoma srena zbog radosne vijesti. U svojim ednim osjeanjima nala je neki pol koji je privlai u njenoj silnoj enji, kao da je njena ljubav bila vie neka vrsta prihvatanja", nego vezanje za jednog odreenog mukarca: tako, ako bi jedan mukarac otpao a na njegovo mjesto doao drugi, ona bi svojim prihvatanjem" dobila ono to eli i sve bi ilo svojim putem. Moe joj jedan mukarac biti i drai od drugog, ali ne do te mjere da joj to pokvari ivot ili pouzrokuje nezadovljstvo ili pobunu. Zadovoljna i ustreptalog srca od radosti, okrenu se svojoj sestri, i kao i obino u ovakvim prilikama, sa izrazima nepomuene simpatije, suuti i elje da se ona prva udala, ree joj, izvinj avaj ui se i ohrabrujui je: - eljela bih da si prije mene stigla u supruanski dom... Ali takva je sudbina i srea... No, to e doi, bie uskoro... Meutim, Hatida, koje nije podnosila da bude poraena izrazima sauea, primila je njene rijei vidljivo ljutito. Ve joj se majka ispriala, rekavi joj svojom uobiajenom njenou i smjernou: 332 i - Svi smo eljeli da ti bude prva, svi smo se oko toga u vie mahova trudili, ali su vjerovatno naa upornost i nemo stajali na putu tvojoj srei sve do danas. Zato ostavimo da se stvari kreu po boijoj volji, a sve to je kasnije, biva bolje... I Jasin i Fehmi su Hatidi izraavali svoje simpatije, jednom neposrednom rijeju, a drugi put su je okruavali lijepim i praljivim odnosom umjesto donekle zajedljivih ala, koje su bile uobiajene izmeu nje i njih, a posebno izmeu nje i Jasina. U stvari, on je njenu tugu sa zle sree smatrao samo njenom nervozom zbog suuti koja se oko nje irila, ne zato to bi bjeala od toga i to bi bilo u njenoj prirodi, nego zato to je bila poput nekog koga je pogodila gripa, a kome teti izlaganje istom vazduhu, koje ga obino osvjeava, to je normalno. Zato nije marila za suut, znajui da je to samo jalova naknada za izgubljenu nadu. A moda je ona, uz sve ovo, sumnjala u motive koji su ih navodili da je obasipaju tolikom suuti. Zar njena majka nije uvijek bila posrednik izmeu provodadika i oca? Ko kae da je ona i ovdje bila posrednik vrei dunost domaice, a ne zato to se trudila oko skrivene elje da uda Aiu? Zar Fehmi nije bio taj koji je prenio poruku policijskog oficira iz Demalije? Zar nije bio u stanju da ga navede, izokola, da promijeni miljenje? Zar i Jasin nije - ali zato da zamjera Jasinu kad su je izdali blii od njega? Pa kakva je ovo simpatija i suut?! Dapae, kakva dvolinost i la! Zbog toga joj je sve to bilo

odvratno, vie zloa nego dobrota. Obuzee je ljutnja i bijes, ali ih potisnu da ne bi izgledalo da ne podnosi sreu svoje sestre ili da se ne bi, tako joj je njena zla srea 333govorila, izloila pokudama. Meutim, ona je i onako morala kriti svoja osjeanja, jer je skrivanje u ovoj porodici, posebno kad su u pitanju osjeanja, bilo ukorijenjeno i moralna dunost nastala iz oevog terora. Zbog te ljutnje i bijesa, s jedne, i pretvaranja i izigravanja zadovoljstva, s druge strane, osjeala je neprestanu patnju i napetost. A otac? ta ga je navelo da promijeni svoje staro miljenje? Je li izgubio strpljenje ekajui da se ona uda, pa ju je rtvovao i prepustio sudbini? Ne moe se nauditi to su je napustili kao da uopte ne postoji. U svom bijesu je zaboravila kako su je ranije podravali, nego se sjeala samo njihove posljednje izdaje", s tim to je ova ljutnja na sve bila sitna u odnosu na osjeanja ljubomore i mrnje koja su se u njoj nakupila. Mrzila je Aiina sreu, mrzila ju je u svemu, mrzila je njenu ljepotu koja je u njenim oima bila sredstvo za zlostavljanje i muenje kao to sjajni mjesec mui progonjenog. Najzad, mrzila je i ivot koji joj nudi samo oaj. Prolazili su dani, a ona je bivala sve tunija, i tunija zbog silnih poklona i panji koji su stizali od mla-1 doenje i zbog itave atmosfere radosti i veselja koja se | irila po kui. Nala se u zlosrenoj usamljenosti u kojoj su se mnoila tuga kao to se mnoe kukci u ustajaloj barutini. Zatim je gospodin poeo da priprema nevjestu pa je razgovor o opremi postao glavni predmet veernjih sjedelj-ki u porodici, gdje se raspravljalo o vrstama namjetaja i ruha, neto se od toga kuje u zvijezde, a neto, opet, odbacuje, ili se prave usporedbe izmeu ove ili one boje. Zaneseni time, zaboravili su na stariju sestru i na utjehu i panju koje su joj potrebne. ak i ona sama, i dalje izigravajui zadovoljstvo, bila je prisiljena da uestvuje u 334 njihovim beskrajnim poslovima, poletu i raspravama. Meutim, ovo usplahireno stanje uurbanosti, koje bi u oima nekog posmatraa sa strane izgledalo kao upozorenje na zlo sa nepoeljnim posljedicama, odjednom se, kad se poelo razmiljati o krojenju mladine odjee, promijenilo i svi su pogledi bili upereni prema Hatidi, sva je panja bila njoj posveena, u nju su bile polagane sve nade. Oekivala je ovu obavezu kao neto neizbjeno; prosto je morala da je prihvati, nije mogla da je odbije, inae bi se otkrilo ta je krila u dui. Meutim, kad se u nju uprijee svi pogledi, majka joj preporui da prema sestri bude dobra, a sestra je pogleda moleivo i s nelagodom. Tada Fehmi ree Aii ali da i Hatida uje: - Nee biti prava nevjesta dok ti Hatida ne saije vjenanu haljinu. Jasin je komentarisao: - Ima pravo, to je neosporna injenica... Poslije ovoga, njena mrnja se ohladi a ljutnja smiri, probudie se njena dobra, zapretana osjeanja, kao to izbije slatka, svjea voda iz izvora skrivenih pod blatom. Ona nije sumnjala u motive ovog zanimanja za nju kao to ranije nije sumnjala u motive krivotvorene" simpatije, jer je osjeala da je to iskreno zanimanje, i jer se odnosilo na njenu nesumnjivu vjetinu. Bilo je to opte priznanje njenoj vanosti i znaaju, kao i da se ova srea, koja nije mogla da bude njena srea, ne moe u potpunosti ostvariti bez njenog uestvovanja. Prihvati novi posao sa arom koji je u velikoj mjeri ublaio njena zloslutna osjeanja, osjeanja koja su doticala njene ukuane kao to su doticala vei dio ljudskog roda. Meutim, ona zbog njih nije imala 335zlo srce u kojem bi se ta osjeanja mogla uvrstiti. Ima ljudi koji su prijemivi za bijes kao alkohol za plamen, ali ubrzo im bijes utihne, dua im se smiri, srca omekaju,

poput zime u Egiptu, iji se oblaci uzohole pa prospu kiu, ali to bude tek jedan sat ili ak ni toliko, dok se oblaci ne raziu i otkrije se plavo nebo i nasmijano sunce. Ovo ne znai da je Hatida zaboravila svoje tuge, ali je imala osobinu da u pakosti i mrnji bude popustljiva. I tako, dan za danom, nije vie proklinjala Aiu niti ikog u porodici koliko je proklinjala svoju zlu sreu, tako da je, na kraju, ona postala meta njenog bijesa i srdbe. Proklinjala je sreu koja je bila krta prema njenoj ljepoti, odgodila njenu udaju, ak i poslije dvadesete godine, i unijela nemir u njenu budunost i strah. Najzad, predala se sudbini kao i njena mati. Popustila je njena temperamentna, strasna priroda koja je proizlazila iz njenog stava prema ljudima oko nje. Nije se vie bavila svojom zlom sreom: nala je spas tako to se priklonila svojoj miroljubivoj strani, naslijeenoj od majke, i predala sudbini, poput vojskovoe koji nije vie u stanju da postigne cilj, pa izabire prirodno zatien poloaj da tu uvrsti ostatke svoje vojske ili da bi odatle pozvao na primirje i mir. Svoju alost i tugu poela je da izraava kroz molitvu i prizivanje premilostivog Alla-ha. U stvari, ona je jo od djetinjstva slijedila svoju majku u pobonosti i revnosnom ispunjavanju vjerskih dunosti, to je ukazivalo na njeno razvijeno vjersko osjeanje. Nije bila kao Aia koja bi se pomolila u rijetkim, oduevljenim trenucima, ali nije podnosila da to trajno obavlja. Koliko se Hatida udila, dok je poredila svoju sreu i sreu svoje sestre, kako je, uz svoju iskrenost u vjeri, dobila lou nagradu, a kako je njena sestra dobila dobru nagradu uz svu svoju lakomislenost. Ja se stalno molim, a ona nije u stanju da se moli bar dva dana za redom, ja postim itav ramazan, a ona samo dan-dva, a onda se pravi da posti, a u stvari se kriom uvue u ostavu i napuni stomak suhim voem i orasima dok ne udari top za iftar, pa pohita prema trpezi prije onih koji su postili!" Pa i Aiina ljepota, ni tu se Hatida nije bezuslovno predavala. Da, ona nikom nije otvoreno rekla svoje miljenje, tavie, moda je ona nalazila sama sebi tolike mane da bi sprijeila druge, spremne da to ine. No, ona je esto zagledala u svoje lice u ogledalu i sama sebi govorila: Aia jeste bez sumnje lijepa, ali je mrava, a ugojenost je pola ljepote, ja sam ugojena... Moje puno lice gotovo da pokriva moj veliki nos... Trebalo bi samo da moja srea nekako pronae svoj put..." Meutim, u ovoj posljednjoj krizi ona je izgubila samopouzdanje. Iako je esto vodila one svoje razgovore o ljepoti, ugojenosti i srei, ipak je ovoga puta to inila da bi, pred sobom, otjerala svoje nemirno osjeanje odsustva samopouzdanja, kao to ponekad pribjegavamo logici da bi iz toga doli do uvjerenja o raznim stvarima, zdravlju, bolesti, srei, bijedi, ljubavi, mrnji, koje nemaju nikakve veze sa logikom... Emina, uz sve mnoge obaveze kao mladina majka, nije zaboravila Hatidu, odnosno, njena radost zbog nevjeste podsjeala ju je na tugu zbog njene sestre, kao to nas raspoloenje koje steknemo djelovanjem sredstava za umirenje podsjea na bol koji e se uskoro vratiti. Izgleda da je Aiina udaja izazivala njena stara strahovanja za Hatidu. Zato je, da bi se kako bilo umirila, poslala Um Hanefi kod 336 22 Izmeu dva dvorca 337ika Reufa kod Zelene kapije i dala joj Hatidinu maramicu da joj proita sudbinu. ena se vrati sa nekom vrstom radosne vijesti i ree gospoi da joj je ika Reuf kazao: Donijee mi uskoro dva ratla eera...". Iako ovo nije bila prva vijest radosnica ove

vrste koja joj je stigla za Ha-tidu, ipak ju je smatrala dobrim znakom i rado primila. To joj je ublailo nemir koji je nije naputao. '(!} ,'V ' v.v. ,..'(. /'. * ,i 338 XXXIX Zar nije dolo vrijeme, jahaa ivotinjo? Rastopio sam se, muslimani, rastopio sam se kao sapun, ostala je samo pjena... Ona zna za ovo, ali nee da otvori prozor. I-graj se, igraj, jahaa ivotinjo! Zar se nismo dogovorili da se vidimo? Ali, ima ti pravo... Jedna tvoja sisa dovoljna je da razori Maltu! A jedan guz da raznese Hindenburgov mozak! Ti si itavo bogatstvo! Boe, smiluj mi se, smiluj se meni i svakom ovakvom bijedniku koji ne moe da spava zbog njene nabrekle sise, njene zaobljene guzice i iscrtanog oka, miomirisa tog sala, oblih sisa, koje su hiljadu puta bolje od kakve vitke, gole, iscrtanih oiju, o keri pjevaice sa Terbije... Tu si nauila da se poigrava, tu si dola do tajni ljepote... Zato se nadimaju tvoje grudi, zbog ljubavnika koji su se njima toliko igrali... Dogovorili smo se da se vidimo, ne sanjam, otvori prozor, otvori, jahaa ivotinjo, otvori, najljepa meu onima od kojih mi trbuh podrhatava... Da ti ispijem usne, da podojim bradavicu.. ekau te zaista do zore, nai e me oko svog malog prsta... Ako eli, objesiu se iza tvojih kola na kojima se ljulja, ako eli, biu magarac koji tegli tvoja Kola... O, u to si zapao, Jasine! Crko, Abduldevadov 22* 339sine, da se Australijanci raduju tvojoj nesrei, o tuni junae Ezbekije, zatoenice Demalije, proklet da je taj rat koji bjesni u Evropi, ja sam njegova rtva, ovdje u ulici Kazandija... otvori prozor, srce majkino, otvori, ivote moj..." Tako je Jasin uzeo da govori sam sa sobom, sjedei na klupi u kafani gazde Alija sa oima upiljenim u kuu pjevaice Zubejde kroz okno koje gleda na Guriju. Kad ga god obuzme nemir, pribjegne svojim snovima i uspomenama koje ga smire i, istovremeno, raspale strasti, poput kakvih lijekova za uspavljivanje koji otklanjaju nesanicu, ali optereuju srce. Bio je ve uinio jedan uspjean korak ka sviraici Zenubi. Vjerovao je da je preao iz faze priprema - stalnog veernjeg boravka u kafani gazde Alija, zagledanja u Zubejdinu kuu, jurnjave za njihovim kolima, osmijeha, sukanja brkova i davanja znakova obrvama - u fazu pregovaranja i priprema za akciju. Dogodilo se to na dugom, uskom prolazu Terbija, prekrivenom grubom atrom, sa malim duanima, stisnutim na obje strane poput pelinjih elija. Nije njemu Terbija bila nepoznata, a i kako bi kad je to pijaca za ene svih kategorija, koje tu dolaze da pazare lake potreptine kao to su razne vrste miriljavih tvari i sredstava za uljepavanje. On se ovdje uputi kad god nema nekog posebnog cilja, a naroito tuda polagano, zbog guve i elje istovremeno, prolazi petkom ujutro s kraja na kraj, kao da razgleda duane da bi neto izabrao, a u stvari je zagledao u lica i tijela, koja otkrivaju ve-lovi i stiu enski ogrtai, ta se vidi u cjelini a ta u pojedinostima, gdje ga zapahne kakav otar miris, gdje se, s vre-j 340 mena na vrijeme, uje neki glas ili uhvati smijeh, uglavnom vodei rauna o granicama lijepog odgoja, jer su ovdje veinom bile fine, zgodne posjetiteljke. Zadovoljavao se da

posmatra, poredi i primjeuje, hvatajui izvanredne slike kojima ukraava muzej svojih sjeanja. Nita ga ne moe usreiti kao kad zrakne kakvo novo, svijetlo lice ili u-eleda kakvo novo oko ili udesno nabreklu sisu ili izvanredno krupnu, lijepo oblikovanu guzicu, onda sve to presabire i veli: Danas je dobila prednost sisa gospe koje je stajala pred tim i tim duanom" ili Ovo je dan zadnjice veliine broj 5" ili Kakav kofer, kakav kofer, danas je dan velianstvenih kofera", jer ga njegov temperament dovodi dotle da umire za enskim tijelom, zanemarujui ko je i ta je, zatim da usredsredi svoju panju na dijelove tijela, zanemarujui cjelinu. Kao da u svemu ovome oivljava svoje nade i stalno ih obnavlja kao mukarac koji itavog ivota nije pristupio eni, uz mogue prilike koje se ukazu od danas do sutra, osim slatkih, rijetkih ulova koji mu se pruaju u ovim seksualnim kruenjima. Ali, jednog predveerja, dok je sjedio pod oknom u kafani gazde Alija, ugleda sviraicu kako sama naputa kuu. Smjesta ustade i poe za njom. Ona skrenu ka prolazu Terbija a on za njom, zatim zastade pred jednim duanom, u stvari epenkom i on stade pored nje. Saekala je da trgovac mirisima otpremi neke kupce. ekao je i on. Ona se ne osvrnu na njega. Iz toga ignorisanja" je zaklljuio da je osjetila da je on tu - kao to je morala osjetiti da je od poetka prati. apnu joj kraj uha: 341- Dobro vee. Ona je i dalje gledala preda se, ali je on u uglu njenih usana primijetio krajiak osmijeha kao odgovor na njegov pozdrav ili kao naknadu to ju je pratio iz veeri u vee. Odahnu s olakanjem i pobjedniki, uvjeren da je ubrao plod svoga dugog strpljenja. Proradie mu sokovi kao to se pojavi pljuvaka u ustima oblapornog, gladnog ovjeka kad u nosu osjeti miris peenja koje mu se priprema. Zakljuio je da je pametno da se pravi kao da su doli zajedno pa plati cijenu kne i miriljavog korijenja kao izraz dobrog raspoloenja koje je zasluio mukarac koji vjeruje da je, izvravi ovu slatku dunost, stekao jo slae i prijatnije pravo; nije se osvrtao to je poeljela da kupi jo robe kad se uvjerila da e je on platiti. Na povratku ree joj na brzinu, plaei se da e se put brzo zavriti; - Gospoo ljepote i divote, itav sam ivot, kao to vidi, proveo trei za tobom, a nagrada zaljubljenom samo susret"? Ona ga vragolasto pogleda i izazovno upita: - Samo susret?" Gotovo da se i tijelom i duom glasno i neobuzdano obraduje, ali se brzo suzdra da ne bi izazvao galamu i pozornost na ulici, pa joj tiho odgovori: - Susret i ostalo. Ona mu prijekorno ree: - Svaki od vas tako jednostavno trai susret"... Tek jedna rije... Ali vi time podrazumijevate neto mnogo vie, to se kod nekih postie samo molbom, posredovanjem svetaca", uenjem Pristupa, otkupninom, opremom i matiarom. Zar nije tako, vrli gospodine, koji si, po irini i duini, poput kamile? 342 Zacrvenje se u licu kao da je zbunjen i ree: - Kakva lekcija! Ma koliko surova, ipak je sa tvojih usana - med. Zar ljubav nije takva, ljepotice, otkako je svijeta i vijeka? Podie obrve sve do iznad vrha vela, koje se ukazae poput jarebice rairenih krila i ree: - Ko mi je rekao ta je ljubav, devo moja? Ja sam samo sviraica na lutnji; treba li za ljubav i ono ostalo?

Savlaujui smijeh, odgovori: - To i ono ostalo je jedna stvar. - Ni manje ni vie? - Ni manje ni vie! - Nita nee dodati ni oduzeti? - Nita neu dodati ni oduzeti! - Moda je to ono to se zove prostitucija? - Sa svim mesom i kostima. Nasmija se i ree: - Dogovoreno! ekaj gdje inae svako vee eka u kafani gazde Alija i kad otvorim prozor, popni se u kuu. ekao je jedno vee, pa drugo, tree, etvrto... Jedno vee je izila sa trupom na kolima, drugo vee je pola sa pjevaicom u fijakeru, tree vee nije bilo ni traga ivota u kui. Evo i sad eka, a od dugog gledanja u prozor, zaboljele su ga vratne ile. Prola je pono, zatvorie duane, opustjee ulice, Guriju zahvati tama. U opustjelim i tamnim ulicama osjeti, kao to mu se esto dogaa, udan poriv svoje skrivene strasti u tijelu, to ga jo vie uznemiri. Meutim, sve ima svoj kraj, ak i ovo ekanje koje je izgledalo kao da nema kraja. Tako od prozora uronjenog u tamu stie do njega zvuk kucanja koje mu u osjeanjima 343probudi nove nade, kao to se probudi nada u dui zaluta-log na sjevernom polu kad mu do uiju dopre zvuk avionskog motora za koji nagaa da je stigao da ga trai u snjenim prostranstvima. Prozor se donekle otvori, iz njega izbi svjetlost i ukaza se silueta sviraice. Smjesta skoi, napusti kafanu, pree ulicu prema kui pjevaice, bez kucanja, odgurnu vrata koja se otvorie kao da je neka ruka podigla rezu, projuri unutra i nae se u gustom mraku, ne mogavi uopte da vidi gdje su stepenice. Ostao je na svom mjestu da ne bi u ta udario ili nabasao. U glavi mu sinu pitanje koje ga uznemiri: da ga, moda, Zenuba nije pozvala bez znanja pjevaice? I, da li joj pjevaica doputa da se sastaje sa svojim ljubavnicima u njenoj kui? Ali on prezrivo isplazi jezik, jer nikakav strah ga nee odvratiti od njegove avanture i jer hvatanje ljubavnika u kui iji zidovi poivaju na njihovim srcima nije neto ijih se posljedica treba uvati. Prekinu razmiljanje kadi ugleda blijedu svjetlost koja je padala odozgo, zatim primi-1 jeti kako se leluja na zidovima koje je postepeno zahvatalal svjetlost. Vidio je da stoji na lakat udaljen od prvog stepe-1 nika nadesno. Ubrzo je ugledao Zenubu kako dolazi sa I lampom u ruci. Opijen od enje, krenu prema njoj.I Njeno je uhvati za ruku iz zahvalnosti ali i iz elje. Ona se* prijatno nasmija i objeenjaki upita: - Dugo si ekao? Pogladi solufe prstima i odgovori alei se: - Posijedio sam, bog ti oprostio! - Zatim, priguenim glasom: - Gospoa je ovdje? Oponaajui njegov glas da bi se naalila, ree: - Da... sa jednim prijateljem kao cvijet... 344 - Zar se nee ljutiti ako sazna da sam ovdje u ovo doba? Okrenu se, nemarno slijeui ramenima, krenu uz stepenice i odgovori: - Zar ima pogodnije vrijeme od ovoga za posjetu ljubavnika poput tebe? - Znai, ne vidi nita loe to se sastajemo u njenoj kui? Ona zatrese glavom kao da plee i odgovori: - Prije e smatrati veoma loim ako se ne sastanemo. - ivjela...! ivjela!

Ona nastavi glasom u kome je bilo i ponosa: - Nisam ja samo sviraica, ja sam njena sestriina... a ona ne krtari ni prema mazgama... Izvoli, s mirom... Kad su stigli u hodnik, do njih dopre zvuk prijatne pjesme uz pratnju lutnje i defa. Jasin na as poslua, pa upita: - Sa nekim prijateljem ili je to zabava? Ona mu apnu na uho: - Oboje istovremeno. Ljubavnik moje sultanije je ovjek od zabave i raspoloenja, ne podnosi da bude u drutvu i jedan as bez lutnje, defa, ae i smijeha... Okrenu se prema jednim vratima, otvori ih i ue, a on za njom, zatim stavi lampu na konzolu, stade pred ogledalo da baci ispitivaki pogleda na svoj lik. Jasin zaboravi na Zubejdu i njenog veselog ljubavnika i upilji svoj prodrljivi pogled na to poeljno tijelo koje se pred njegovih oima po prvi put pojavi bez ogrtaa, upilji vrst i usredsreen pogled i krenu njime, polako i sladostrasno, odozgo nadolje i odozdo nagore. Meutim, prije nego to e on sprovesti jednu do svojih desetina namjera, koje su se u njemu borile, Zenuba, kao da nastavlja prekinuti razgovor, ree: 345- To je ovjek bez premca, toliko je prijatan i zabavan. A to se tie velikodunosti, o tome se moe priati i dan i no. Takvi treba da budu ljubavnici, inae -nema... Nije mu promaklo ta znai to to spominje velikodunost" ljubavnika pjevaice. Iako je u poetku prihvatio da e mu ova nova ljubavna avantura naturiti velike izdatke, ipak ga je ovaj ovlani banalni nagovjetaj nervirao, pa nije mogao, potkanut instinktom samoodbrane, a da ne kae: - Mora da je to veoma bogat ovjek... Kao da odgovara na njegov manevar, ona ree: - Bogatstvo je jedna, a velikodunost druga stvar... Ima bogataa koji su krti... Ne to bi elio da sazna, nego da bi prekinuo utanjel za koje se plaio da e otkriti njegovo nezadovoljstvo, Jasin upita: - Ko bi mogao biti taj velikoduni ovjek? Okreui arafi na lampi da bi podigla fitilj, ona odgovori: - On je iz nae etvrti i ti mora da si uo za njega..., gospodin Ahmed Abduldevad. - Ko?! Ona se zaueno okrenu prema njemu da vidi ta ga je to uasnulo i zatee ga kako ukoeno, izbuljenih oiju, stoji, pa ga s negodovanjem upita: - ta ti je? Spomen imena koje je uo, doekao je kao malj po glavi. Ote mu se pitanje - krik zbog uasa, nesvjesno, izgubljeno, preneraeno... Zatim ugleda zabezeknuto, 346 zaprepateno Zenubino lice pa se uplai da e ona otkriti stvar i usredsredi svu svoju volju da to sprijei. Rijei da se pretvara da bi prikrio svoje zaprepatenje. Udari dlanom o dlan kao da ne vjeruje ta je uo o ovom dostojanstvenom ovjeku, pa ree zaueno: - Gospodin Ahmed Abduldevad! Vlasnik duana u ulici Kazandija? Ona ga prostrijeli otrim, prijekornim pogledom, jer ju je bezrazlono uznemirio i upita ga prezrivo: - Da, on... Zato onda vie kao da si djevica koju objeauju? v On se glasno nasmija i ree kao zauen, zahvaljujui u sebi bogu to joj nije rekao svoje puno ime kad su se upoznali.

- Ko bi to povjerovao za tako dostojanstvenog, bogobojaznog ovjeka? Pogleda ga sumnjiavo, a onda podrugljivo upita: - Je li te stvarno to uasnulo? Nita drugo? Zar si mislio da je on nevin? ta mu se tu moe zamjeriti? ovjek je potpun samo kad voli! On ree ispriavajui se: - Ima pravo... Niemu se ne treba uditi na ovom svijetu. - Zatim, nervozno se smijui: Zamisli ovog dostojanstvenog ovjeka kako vodi ljubav sa sultanijom, pije vino i uiva u pjesmi! Kao da nastavlja njegove rijei istim ironinim tonom, ona ree: - I udara u def sopstvenim rukama, a ne rukama Ajie, sviraice na defu, zatim prosipa zgode poput zrna bisera, pa oni oko njega umiru od smijeha. Poslije svega 347ovoga, nije ni udo da se u svom duanu pojavljuje kao primjer ozbiljnosti i dostojanstva. Uostalom, ozbiljnost je ozbiljnost, a zabava je zabava; ima vrijeme za boga i vrijeme za srce. - I udara u def sopstvenim rukama, a ne rukama Ajie, sviraice na defu, zatim prosipa zgode poput zrna bisera, pa oni oko njega umiru od smijeha. Ko bi mogao biti ovaj ovjek?! Njegov otac?! Gospodin Ahmed Abduldevad?! Tvrdi, strani, silni, bogobojazni vjernik?. Koji grozom u-bija one oko sebe?! Kako da vjeruje ono to mu ui uju?! Kako, kako?! Zar ne postoji kakva slinost u imenima, zar ne postoji kakva veza izmeu njegovog oca i ovoga ljubavnika sa defom u ruci? Meutim, Zenuba je rekla da je on vlasnik duana u ulici Kazandija, a u toj ulici nema duana pod tim imenom osim ovog njegovog oca! Boe, je li to to uje istina ili je bunilo? Koliko bi elio da se sam uvjeri u istinu, da svojim oima vidi bez ikakvog posrednika. To je bila elja koja ga je u tom trenutku posve obuzela, pa je njeno ispunjenje bilo najvanija stvar u njegovom ivotu. Nije mogao da joj se odupre. Osmjeh-nu se djevojci i kao mudro zatrese glavom, kao da hoe rei: ,,O, kakvi neobini dani!" Zatim je upita tonom nekog koga goni samo znatielja: - Zar ne bih mogao da ga vidim tako da on mene ne vidi? Ona se usprotivi: - Ti si udnovat, emu ovo uhoenje? 348 On je molio: - Ovaj prizor zasluuje da se vidi i nemoj me liiti toga! Ona se prezrivo nasmija i ree: - Mozak djeteta u tijelu deve! Zar nije tako, devo moja? Meutim, ne ivio ko ti ne ispuni elju! Skloni se u hodnik, a ja u ui kod njih sa zdjelom voa i ostaviu vrata otvorena dok se ne vratim... Ona napusti sobu a on, uzdrhatala srca, odmah krenu za njom. Skloni se u ugao tamnog hodnika, dok je svira-ica produila u kuhinju. Ubrzo se vrati nosei zdjelu groa i uputi se prema vratima iza kojih je dopirala muzika. Zakuca na vrata, saeka trenutak a onda ih gurnu i ue, ne zatvarajui ih iza sebe. Tada se ukaza veselo drutvo u dnu sobe, u kojem je sredinje mjesto zauzimala Zubeida, drei lutnju u krilu i prelazei prstima preko ica i pjevajui ,,O, muslimani, o boiji ljudi". Tik do nje sjedio je upravo njegov otac - kad ga je vidio srce mu jo ee zalupa - bez svog kratkog ogrtaa, zavrnutih rukava, vrtei def u rukama, zagledan u pjevaicu, lica koje je sijalo od ushienja i

radosti. Vrata su ostala otvorena dok se Zenuba nije vratila, minutu ili dvije, ali je on za to vrijeme vidio posve neobian prizor, vidio je jedan mutan ivot, dugu i iroku priu, iz koje se probudio kao neko ko se probudi iz dubokog i dugog sna na udar snanog zemljotresa. U dvije minute vidio je itav jedan ivot saet u jednoj slici, kao neko ko u magnovenju vidi sveukupnu sliku najrazlii-tijih dogaaja, a koji su u svijetu realnosti trajali duge godine, vidio je stvarno svoga oca, svoga oca drugaijeg od ostalih ljudi, ali ne kako je navikao da ga vidi. Nikad ga 349nije vidio bez njegovog kratkog ogrtaa kako sjedi raspoloeno i oputeno, niti je vidio njegovu crnu kosu razbaruenu kao da je dotrao gologlav, niti pak njegovu golu nogu kao to ju je vidio na rubu divana pod podignutim skutom kaftana, najzad, o, boe, nije vidio defu njegovim rukama kako ga vrti i udara u elegantnom, odsjenom i ritmu plesa, niti je vidio, a to je moda i najudnije, ovo nasmijano, blistavo lice, ispunjeno ljubavlju i isto-tom, koje ga je zaprepastilo, kao to je ranije zaprepastilo Kemala kad ga je vidio nasmijanog pred duanom, kad mu je poao sa eljom da trai oprost za njegovu majku, sve je to vidio u dvije minute. Kad je Zenuba zatvorila vrata i vratila se u svoju sobu, on je ostao na svom mjestu, sluajui pjesmu i zveket defa a u glavi mu se vrtjelo. Bio je to isti glas koji je sluao dok je ulazio u kuu. Ali kako je to sada sve drukije u njegovoj dui! Kakva to sve nova znaenja i slike donosi! To je poput zvuka kolskog zvona kome se djeak obraduje kad ga uje dok je izvan kole, a odzvanja u njegovom uhu kao upozorenje na sve mogue nedae kad ga slua kad se nae meu uenicima. Zenuba zalupa u sobi kao da ga zove da joj se pridrui. Prenu se iz svoje odsutnosti, poe k njoj, nastojei da se savlada da ne bi pred njom izgledao uznemiren ili rastresen. Ue sa irokim osmijehom na usnama... - Izgubio si se od toga to si vidio? Odgovori kao da je zadovoljan i raspoloen: - Rijedak prizor i vanredna pjesma... - eli li da radimo isto to i oni? - Prve nae noi?! Ne, nikako! Ne bih elio da ita pomijeam s tobom, pa makar to bila i sama pjesma. Iako se u poetku pretvarao u razgovoru, da bi, pred njom a i pred sobom, podjednako, izgledao miran i prirodan, otisnuo se kasnije u priu bez ikakve izvjetaenosti, zatim je, bre nego to je pretpostavljao, ponovo postao sasvim prirodan kao neko ko se pretvara da plae na nekoj alosti pa brine u pla. Meutim, iznenada se zaudi pa sam sebi ree: Svia mi se a da mi to ranije nije ni palo na um. Ja sam ovdje sa Zenubom, a otac u susjednoj sobi sa Zubejdom, obojica u istoj kui." Meutim, on ubrzo ponovo slegnu ramenima i nastavi razgovor sa samim sobom: Kako da se prisilim da podnesem tegobu da se udim neem kao da je nevjerovatno kad oito vidim da je to stvarnost! On je tamo i glupo je da se smueno pitam moe li se u to povjerovati... Onda, povjerovau i neu se uditi... ta mu se tu moe zamjeriti?" Nije samo odahnuo u svom razmiljanju, nego osjeti radost iznad svakog oekivanja, ne zato to mu je bilo potrebno ohrabrenje da nastavi svoj ivot strasti, nego zato to e, kao veina onih koji se potpuno odaju zabranjenim strastima, imati slian primjer. Kako da ga nae u linosti svog oca, tradicionalnom uzoru, koji ga je tako esto, svjesno ili nesvjesno, uznemirio time to se naao na suprotnoj strani od njega. Sve je zaboravio osim one svoje radosti, kao da je mu je ona najdra u ivotu. Osjeti prema ocu novu ljubav i divljenje, pored one ljubavi i divljenja koje su nastale nekad davno pod gustim zastorom veliine i straha, ljubavi i divljenja, koji izviru iz dubine due i koji su isprepleteni sa njenim prvim korijenima.

tavie, kao da su ta ljubav, divljenje samoljublje i samodivljenje - jedna stvar. Taj ovjek nije vie daleko, nedostian, nepristupaan, nego tu, blizu, 350 351on je dio njega i njegovog srca. Otac i sin - jedna dua. ovjek koji unutra udara u def nije gospodin Ahmed Ab-duldevad, nego je to sam Jasin, kao to jeste, kao to treba da bude i kao to mora da bude. Razlika meu njima je tek sekundarne prirode - godine, iskustvo. ,,Nek' ti je sre-no, oe, danas sam te otkrio, danas je tvoj roendan u meni, kakav dan! Kakav si sjajan otac, sve do ove noi bio sam siroe, pij, udaraj ti u def koliko hoe, a ne Aia, ponosim se tobom, da li moda i pjeva?" - Zar gospodin Ahmed Abduldevad ponekad i ne zapjeva? - Zar jo misli na njega? Kuku ljudima od ljudi! Dapae, zapjeva ponekad, devo moja. Uestvuje i u nat-pjevanju, kad se napije. - Kakav mu je glas? - Lijep, snaan, kao i njegov vrat. ; Ovom izvoru pripadaju glasovi koji pjevaju u naoj kui, svi pjevaju, porodica tradicionalno zabavna. Da mi je da te ujem, bar jednom. Ne pamtim od tebe nita osim viku i galamu, tvoju jedinu, poznatu pjesmu meu nama. Mali! Vole! Pasji sine! elim da ujem od tebe. ,Ljubav u ljepoti - to je sedef ili , Vol jela sam Demila'!. Kako pije, oe? Svaa se? Treba da znam da slijedim tvoj primjer i oivim tvoja iskustva. Kako ljubi? Kako grli?" Prenu se prema Zenubi i vidje je pred ogledalom kako popravlja kite svoje kose, dok joj se otkrio pazuh kroz otvor rukava haljine, gladak, bijel pazuh, iji se donji dio nadoveziva na dojku poput kugle tijesta, koja u njegovom tijelu probudi silnu, pijanu strast i on se baci na nju j poput slona koji se baca na gazelu. XL Pred kuom gospodina Ahmeda zaustavie se tri automobila koje su mu ustupili neki njegovi prijatelji, oekujui nevjestu i njenu pratnju, da ih odvezu do kue porodice efket u Sukeriji. Bilo je predveerje. Zraci zalazeeg ljetnog sunca ve su se povukli sa ulice i zaustavili se na kuama nasuprot nevjestine kue. Nije bilo nikakvih znakova koji bi ukazivali na svadbu, osim rua kojima su bili ukraeni automobili, to je privlailo poglede vlasnika susjednih duana i brojnih prolaznika. Jo ranije je objavljena vjeridba, stigli su pokloni, prenesena oprema i sklopljen brak. Iz kue se nije razleglo kliktanje, niti su ukraavana vrata, niti je pak ikakav uobiajeni znak veselja, koji svaka porodica s ponosom oglasi, pokazivao ta se dogaa u kui, kao to biva u ovakvim prilikama, niti je, najzad, bilo onih prethodnih veselim zgoda koje otkrivaju prikrivenu elju da se raduje pjesmom, igrom i kliktanjem. Sve je prolo u tiini i miru. O svadbi su znali samo roaci, prijatelji i, naravno, susjedi. Gospodin je odbio da se i za jedan as odstupi od te ukoenosti. U tako mukloj atmosferi mlada i zvanice napustie kuu, usprkos ljutnje Um Hanefi to se sasvim utke izvodi. Aia kao strijela uletje u 352 Izmeu dva dvorca 353kola kao da se plaila da e se pod pogledima posmatraa zapaliti njena vjenana haljina ili bijeli svileni veo, ukraen jasminom i fulom. Za njom su ile Hatida, Merjema i nekoliko djevojaka. Majka i nekoliko roaka i susjetki sjele su u druga dvoja kola. Kemal je zauzeo mjesto pored vozaa nevjestinih kola. Majka je poeljela da povorka krene prema Sukeriji pored Huseinove damije, da baci jo jedan pogled na njegov grob,

prema kome ju je enja prije toga skupo stajala i da zamoli Huseina da blagoslovi njenu lijepu nevjestu. Automobili su prolazili isti onaj put kojim je ona onog dana prolazila sa Kemalom, zatim su skrenuli prema Guriji na mjestu gdje zamalo nije nastradala, dok se nisu zaustavili kod kapije Muteveli pred ulazom u Sukeriju, koji je bio tijesan za automobile. Zato su sve si-le, pojurie im u susret djeaci iz ulice viui, ene zakliktae iz kue porodice evket, iji su prozori bili naikani enama koje su ih posmatrale i kliktale. Na ulazu kue stajao je mladoenja Halil evket, njegov brat Ibra-him evket, Jasin i Fehmi. Halil prie nevjesti s osmijehom i prui joj ruku da je povede. Ona se zbuni i ne pokrenu se. Prie Merjema, uze je za ruku i stavi je Halilu pod ruku, koji je povede unutra, prolazei suprotnom stranom prepunog dvorita. Rue i bomboni su pljutali po njihovim nogama i po nogama mladine pratnje, dok ih nisu sakrila vrata. Iako je brak izmeu Aie i Halila sklopljen prije mjesec ili i vie dana, ipak je prizor njihovog susreta i hoda ruku pod ruku izazvao kod Jasina i Fehmija, a posebno ovog drugog, zbunjenost povezanu sa nelagodnou i osjeanjem koje nije bilo daleko od negodovanja, kao da atmo354 sfera njihove porodice ne moe da svari ak ni zakonite obiaje svadbe. To se jo jasnije osjetilo kod Kemala, koji je nervozno poeo da vue majku za ruku, pokazujui na mladence koji su ili ispred ostalih uz stepenice, kao da je poziva da sprijei grozno zlo. Mladiima naumpade da kriom pogledaju u lice oca da vide kakav e utisak na njega ostaviti ovaj jedinstven prizor. Brzo preoe pogledom po itavom tom prostoru, ali od njega ni traga. Nije bio na ulazu niti u ostalom dijelu dvorita, gdje su bile poredane klupe i stolice, a pri dnu - podij um za muziku. U stvari, gospodin se bio, sa svojim najbliim prijateljima, odvojio u gostinjsku sobu sa muzikom. Nije je naputao otkad je doao u ovu kuu, rijeen da je ne naputa sve do kraja noi, udaljavajui se od bune mase" vani. Nita mu nije bilo neprijatnije nego da se pojavi sa svojom porodicom ove svadbene noi, jer nije elio da im njegov strogi nadzor visi nad glavama i ovog dana kada se samo treba radovati. S druge strane, nije podnosio da gleda izbliza kako se preputaju veselju i radosti, a povrh jednog i drugog, nita mu nije bilo nepodnoljivije nego da ga vide drukijeg nego to su navikli, strogog, dostojanstvenog. Kad bi bilo do njega, svadba bi prola u potpunoj tiini. Meutim, gospoa pokojnog evketa je bila uporna protiv njegovih prijedloga. Htjela je da to bude sveana svadba. Sloila se da ih zabavljaju pjevaica Delila i pjeva Sabir. Kemal je, od silnog veselja zbog pruene slobode, bio radostan, kao da je on mladoenja ove noi. Spadao je meu rijetke od prisutnih kojima je bilo doputeno da se kreu kako i koliko eli meu enama u kui, oko trupe i gostiju u dvoritu. Dugo je ostao sa svojom majkom u nje355 nom enskom drutvu, posmatrajui njihov nakit i ukrase, sluajui njihove prie i ale, koje se obino javljaju o svadbama, ili pratei pjesmu Delile, koja je stajala poput nosiljke, krupna i nakiena, i pjevala vesele pjesmice i otvoreno se nadmetala u piu. Kemal se radovao toj razdraganoj atmosferi, njenoj neobinosti i privlanosti, a vie od svega toga, Aii, tako dotjeranoj i nakienoj, kako je ni u snu nije ranije vidio. Majka ga ohrabri da ostane pored nje da ga pazi, mada je neto kasnije morala da mu doapne da

pree u drutvo svoje brae zbog njegovog neoekivano ponaanja. Tako je on, na primjer, pokazivao veliko interesovanje za Aiu, zatim as za njenu haljinu, a as za njen nakit, plaei se da se ne poremeti njena dotjeranost, potom je davao sasvim otvoreno, djeaki, primjedbe na neke gospoe. Tako je odjednom doviknuo majci, pokazujui na jednu enu iz mladoenjine porodice: Vidi, mama, nos one tete, zar nije vei od nosa nae Hatide?" ili kad se, iznenadivi sve, prikljuio trupi, dok je Delila pjevala, ponavljajui i sam Slatka grlica... gdje da je naem...", dok ga pjevaica nije pozvala da sjedne sa lanovima trupe. Time i drugim postupcima privukao je panju na se. Goe su poele da se s njim zabavljaju, ali je majka bila nezadovoljna halabukom koju je on stvarao. Protiv svoje volje, ali vodei rauna o drugima zbog njegovog nestaluka i brinui se za njega zbog zadivljenih pogleda, ona je odluila da mu kae da ode odatle i da se prikljui mukarcima. etao je naokolo i stao izmeu Fehmija i Jasina, dok Sabir nije zavrio pjesmu Ali, zato me voli, Demile", a onda nastavio svoj obilazak. Kad je prolazio pored gostinjske sobe, privue ga radoznalost da 356 pogleda unutra. Proturi glavu i odjednom mu se oi susre-toe sa oevim. Zastade kao ukopan, ne mogavi da odvoji oi sa oca. Primijetio ga jedan oev prijatelj, gospodin Muhamed Ifet, i pozvao ga unutra. Da bi izbjegao oev gnjev, morao je prihvatiti poziv. Nevoljno i sa strahom se priblii tom ovjeku, stade pred njega, uspravno i ruku uz tijelo, kao da je vojnik u stroju. ovjek mu se obrati: - Vidi, vidi... koji si razred, junae? - Trei etiri... ; ":'x"'-': i - Sjajno, sjajno... uo si Sabira? ' ; v > >.o Iako je odgovarao na pitanja Muhameda Ifeta, on je od poetka vodio rauna da njegovi odgovori zadovolje oca. Nije znao kako da odgovori na posljednje pitanje. Kolebao se prije nego to je pripremio odgovor, ali ovjek ga blago upita: - Zar ne voli pjesmu? Djeak sigurno odgovori: ''"<" - Ne, nikako... inilo se da e neki od prisutnih ovaj odgovor, posljednje to se moglo oekivati od nekoga ko pripada Abduldevadovima, primiti aljivo i podrugljivo, ali ih je gospodin oima upozorio pa su odustali od toga. Meutim, Muhamed Ifet ponovo upita: - Zar nita ne voli da slua? Kemal odgovori, gledajui oca ispod oka: - asni Kur'an. Podigoe se glasovi odobravanja. Djeaku bi dozvoljeno da ode pa nije uspio da uje ta je o njemu reeno iza njegovih lea. Gospodin Far se gromko nasmija i ree: - Ako je ovo tano, onda je djeak edo preljube... 357Gospodin Ahmed Abduldevad se nasmija i ree, pokazujui na mjesto gdje je stajao Kemal: - Jeste li vidjeli lukavog pasjeg sina koji preda mnom izigrava bogobojaznost! Jednom sam se vratio kui kad do mene doprije njegov glas: pjevuio je 'O, ptiice na grani!'... Gospodin Ali ree: - Ah, da ste ga vidjeli dok je sa braom sluao Sabira, kako mu se usne miu potpuno u skladu sa pjesmom, a ne onako kao u Ahmeda Abduldevada...

Uto Muhamed Ifet upita gospodina Ahmeda: - Vano je da nam kae da li ti se dopao njegov glas u pjesmici ,,O, ptiice na grani!"? Gospodin se nasmija i ree, pokazujui na sebe. - Taj lavi je od ovog lava! Gospodin Far uzviknu. - Milost boija na staru lavicu koja vas je rodila! Napustivi gostinsku sobu, Kemal izie na ulicu kao da se probudio iz nekog komara. Stao je meu djeake koji su se tiskali. Meutim, ubrzo se ponovo razveselio i ponosno krenuo u svom novom odijelu radostan zbog slobode koja je itav taj prostor, osim one strane gostinske sobe, pretvorila u iroko polje bez ikakvih prepreka i nadzora. Kakva divna no! Samo mu je jedna stvar kvarila raspoloenja kad god bi je se sjetio, a to Aiin prelazak u ovu kuu, koju su poeli da zovu njena kua". Prelazak je obavljen protiv njegove volje, a da niko nije mogao da ga uvjeri kako je to ast i korist. Dugo se pitao kako je to i otac dozvolio, on koji nije doputao ni enskoj sjenci iz svoje porodice da proviri kroz odkrinuti prozor. Odgovor 358 mu je bio gromki smijeh. Pitao je majku prijekorno kako joj nije stalo do Aie, pa ju je ustupila drugom. Majka mu je odgovorila da e i on jednog dana podrasti i da e postupati kao i ona i da e i njemu kliktati. Onda je pitao Aiu da li je zbilja raduje to ih ostavlja, a ona je odgovorila ne", ali je oprema ve bila prenesena u kuu tueg ovjeka. Ode mu Aia, a zna se da je volio da pije vodu samo sa mjesta na kragu gdje su bile njene usne. Sadanja svadba je uinila da zaboravi mnoge stvari za koje je mislio da ih nikad nee zaboraviti. Meutim, laka bol prekrivala je njegovo veselo srce kao to oblai prekriva mjesec u noi istog neba. udno je da je njegova radost zbog pjesme te noi prevazilazila sve druge radosti, pa i igru sa djeacima ili posmatranje ena i ljudi u punom veselju, ak i poslastice i ele za veerom. Ako je ozbiljno i paljivo sluanje Delile i Sabira, to nije odgovaralo njegovim godinama, zaudilo ljude i ene koji su ga posmatrali, nije zaudilo nikoga iz njegove porodice koja od ranije zna za njegovo pjevanje sa uiteljicom" Aiom, kao to zna za njegov lijepi glas, koji su smatrali najljepim glasom poslije Aiinog. Meutim, otac, koga su oni sluali samo kako guna, imao je najljepi glas. Kemal je dugo sluao Delilu i Sabira, ali neoekivano, Sabirovo pjevanje i sviranje njegove trupe su mu bili drai srcu i privlaniji dui, pa je dobro, vrsto zapamtio pojedine dijelove njegove pjesme Zato voli... zato tako?". Poslije svadbe ju je dugo ponavljao pod jasminom i imirom na krovu njihove kue. Emina i Hatida su dijelile sa Kemalom izvjesne trenutke radosti i slobode koje su im bile priutene. One kao ni on, nikad ranije nisu vidjele takvu no punu druenja, 359zabave i veselja. Eminu je posebno razveselila panja i lijep odnos na koje je naila kao nevjestina majka, ona to u svom ivotu nikad nije uivala. ak su Hatidine brige nestale pod svjetlostima svadbe i veselja, kao to nestaje tama kad se raa sunce. Zaboravila je svoja tugovanja u atmosferi bezbrinog smijeha, prijatnih melodija i ugodnih razgovora, zaboravila ih je jo vie zbog jedne druge, iskrene tuge, a to je osjeanje tuge zbog skorog rastanka sa Aiom, osjeanje koje je porodilo iskrenu ljubav i naklonost, te su se stare tuge povukle pred ovom novom, kao to se mrnje povlae pred plemenitou. Tako se dogaa jednom ovjeku u odnosu na drugog kod kojeg voli jednu stranu a mrzi neku drugu, da kad doe, na primjer, vrijeme rastanka, onda se mrnja povue pred tugom. Pored toga osjetila je izvjesnu sigurnost kad se pojavila

dotjerana, u tijelu i licu, to je privuklo poglede nekih ena, pa su uzele da je obasipaju hvalama koje su je ispunile nadama i snovima s kojima je ivjela dugo i prijatno. Jasin i Fehmi su sjeli jedan pored drugog, as se zabavljajui, as samo sluajui muziku. S vremena na vrijeme bi im se pridruio mladoenja Halil evket i sjeo pored njih, kad god bi naao vremena od obaveza svoje naporne, slatke noi. Iako je atmosfera bila ispunjena raspoloenjem i zabavom, Jasin je uskoro postao uznemiren. U oima mu se osjeao stari odsutni pogled. Pitao se od asa do asa hoe li mu se pruiti prilika da utoli e aom, dvije? Zato se jednom nagnu na uho Halila evketa, koji je bio prijatelj obojici brae, i apnu mu: - Nemoj me zaboraviti prije no to proe ova no... ; Namigujui mu umirujue, mladi mu odgovori: - Odvojio sam sto u posebnoj sobi za takve prijatelje... Jasin se smiri i ponovo mu se vrati elja za razgovorom, alom i muzikom. Nije imao namjeru da se opije, jer je na ovakom mjestu, gdje je bilo mnogo lanova porodice i poznanika, samo malo pia predstavljalo veliku stvar, a naroito jer mu je otac, iako se sklonio u gostinjsku sobu, bio blizu, a ni to to je upoznao njegov tajni ivot nije uzdrmalo kod njega oev tradicionalni ugled. Jo je sauvao svoju vrstu tvravu potivanja i veliine, a on i dalje bio svojski pokoran. ak ni tajnu koju je otkrio nije ni pomislio da ikom preda, pa ni Fehmiju, koji mu je bio najblii meu najbliima. Zbog svega toga se u poetku zadovoljio aom dvije, utoljavajui njima svoju neobuzdanu elju i stiui raspoloenje da uiva u veselju, razgovoru, zabavi i slino, to za njega nema nikakve slasti bez pia. Za razliku od Jasina, Fehmi nije nalazio , ili nije bio uvjeren da e nai neto to bi utolilo njegovu e. Neoekivano, kad je dola nevjesta, rastuio se. Poao je sa mladoenjom i Jasinom da je doeka - prazna srca - i ugledao Merjemu kako ide neposredno iza mlade, blistavo se osmjehujui svima okolo. Okruena ruama i kliktajima, nije ga primijetila. Njen svileni veo je otkrivao njeno lijepo, svijetlo lice. Ustreptala srca, pratio ju je sve dok se nije izgubila iza vrata enksih odaja, zatim se vrati na svoje mjesto, potresen i poljuljan poput amca koji odjednom bude izloen udarima oluje, iako je, prije no to ju je vidio, bio smiren, zaokupljen veernjom zabavom kao svaki veseli i bezbrini mladi. Dodue, vrijeme je prolazilo a on se i dalje zabavljao i zaboravljao, kao da mu se srce oporavlja od tegobe. Meutim, na svaku misao ili svaku uspomenu, ili pomen 361njenog imena, ili... ili, njegovo srce bolno pone da lupa, cijedi alost za alou, poput upaljenog, upljeg kutnjaka, iji se bol za neko vrijeme smiri dok ne zagrize ili dotakne neto tvrdo, a onda ponovo snano izbije. Tada mu ljubav razdire grudi, kao da eli da nae oduka, uasnim krikom objavljujui da je jo zatoenik koga saaljenje ili zaborav nisu oslobodili. Koliko eli da je ne primijete drugi mladii dok ne stane na svoje noge kao mukarac koji e slobodno donositi odluke o svojoj sudbini. Dani, sedmice, mjeseci koji su prolazili, a da se nije pojavljivao nikakav prosac, inili su njegovu elju sve bliom. Meutim, on nije uivao stvarni mir. Jo je bio izloen nemiru i strahu koji su ga s vremena na vrijeme zahvatali, mutei mu raspoloenje, kvarei snove i stvarajui mu raznovrsnu bol i ljubomoru. Iako umiljene, ipak ne manje stvarne po vatrenosti i surovosti, tako da su samoobmana i odgaanje nesree iznova izazivali nemir i strah, a potom i bol i ljubomoru. Zato je, kako god bi njegova patnja postajala tea, sve vie elio da se nesrea ve dogodi, da odjednom primi svoj tuni udes, ne bi li, poslije toga, postigao spokoj i smirenje u oaju, kad ih ve nije mogao postii u varljivim nadama.

Meutim, on se nije predao tuzi za vrijeme zabave gdje su ga okruivali pogledi prijatelja i roaka. Ipak, slika Merjeme dok ide iza njegove sestre ostavila je na njemu traga koji nije mogao proi bez vidljive reakcije. Poto nije bio u stanju da tako prevlada svoju tugu i da se opusti, poeo je obrnutim postupkom - da se napadno smije, da pria, da se pretvara da je radostan i srean. Ali, im bi se osamio, pa makar i na trenutak, u dubini due bi osjetio da mu je srce, u svoj toj gomili, sasvim usamljeno. 362 Kako je vrijeme prolazilo, shvatio je da je kad je vidio Merjemu kako koraa u pratnji nevjeste, njegova ljubav planula, kao to plane galama koja iznenadi zabrinutog ovjeka sklonog nesanici. Takoe je shvatio da, bar ove noi, nee biti miran i da nita to se dogaa oko njega iz njegovih misli nee moi da istrgne njenu sliku i onaj osmijeh kojim je pozdravila atmosferu doeka, toplu, praenu kliktanjem i ruama, onaj osmijeh ija ljepota ne nagovjetava da je mogue da se te usne stisnu u bolu. Njena pojava mu probode srce, otkrivajui mu da je usamljen u patnji, da svoje muke podnosi sam. Ali, zar se upravo gromko ne smije, mae glavom u ritmu muzike, raspoloen, razdragan? Zar ne treba da obmane posmatraa, da ne vidi ono to on osjea? U tom razmiljanju nalazio je neto utjehe, ali ne pouzdanije od utjehe tifusara kad se pita: Zar nije mogue da se izlijeim kao to se izlijeio taj i taj, koji je bio pogoen tifusom prije mene?" Brzo se sjeti njene poruke, koju mu je donio Kemal prije nekoliko mjeseci, a u kojoj kae: Reci mu da ona ne zna ta e uraditi ako joj se pojavi kakav prosac tokom tog 4ugg ekanja..." Pitao se, kao to se ve pitao desetine puta, ima li kakvih osjeanja u ovim rijeima? Da, ovjek ne moe, ma koliko uporan i nestrpljiv, da joj zamjeri i jednu rije, tavie ne moe da ne vidi da u nje ima razuma i mudrosti. Meutim, upravo je zbog toga osjeao nemo prema njoj, a onda i bijes, jer, rijetko se dogaa da razum i mudrost zadovolje elje, osjeanja koja po svojoj prirodi ne znaju za granice. Vrati se u sadanjost, na svadbu, burnoj ljubavi... Nije samo njena pojava jedino to ga je estoko uzdrmalo, 363moda je i to to je prvi put vidi na novom mjestu, u dvoritu kue porodice evket, daleko od njene kue, izvan koje je nikad nije vidio... Dok se nalazila na svom starom stalnom mjestu, to je znailo ve uhodano, uobiajeno svakodnevno obitavanje..., dok je njena iznenadna pojava ovdje, pojava koja je stvorila kod njega novu sliku Merje-me, probudila u njegovoj dui zapretani, izvorni ivot. Nova slika Merjeme i taj novi ivot skupa su stvorili onaj estoki potres. Moda je to i zbog toga to je bila daleko od svoje kue, to je povezano sa krutom tradicijom koja je izmeu njega i nje podigla pravi zid beznaa. Njena pojava u atmosferi potpune slobode, kretanja meu svijetom, ta dotjeranost na jednoj svadbi, zatim njegove misli o ljubavi i njihovoj vezi, sve je to izvelo Merjemu iz njene ljuture ka dostinoj nadi kojoj je srce vodi i kao da veli: Pogledaj gdje me sad vidi, samo jo jedan korak pa u biti u tvom naruju." Ali, brzo se ta nada sudarila sa tekom stvarnou i sama izazivajui novi estoki potres. Najzad, moda je to i zato to su njena pojava i novo mjesto djelovali da postane jo uporniji, da dublje prodre u sopstveni ivot, da se jo vie upusti u svoje uspomene. U stvari, nae se predstave usauju duboko u nas sjedinjujui se sa razliitim mjestima na koja se proteu nai doivljaji. Tako je Merjema nekada bila neodvojila od krova kue, od vrta brljana i jasmina, od Kemala, ponavljanja engleskih rijei, od sijela uz kafu, njegovog razgovora s majkom u sobi za uenja, od poruke koju je donio Kemal, a od ove noi bie neodvojiva od Sukerije, dvorita porodice evket, od ove zabave, pjesme Sabirove,

Aiine svadbe i ostalog ega se toliko nagledao, nasluao i upio. Sve to mora izazvati ovaj estoki potres koji ga je pogodio. ") 364 Za vrijeme pauze doprije meu mukarce kroz prozore koji su gledali na dvorite, pjesma Dragi je otiao..." On poe ivo i paljivo da slua, usredsreujui sva svoja ula na muziku, ne zato to mu se dopadao Delilin glas, nego to je vjerovao da je i Merjema slua u tom trenutku, da pjesma govori i jednom i drugom u isto vrijeme, jer ih pjesma povezuje u zajednikom sluanju a moda i osjeanju, jer pjesma je posrednik da bi im se due spojile. Sve je doprinosilo da potuje glas i zavoli muziku, a sve zarad sastanka s njom u istom osjeanju. Dugo je nastojao da dopre do nje, Merjeme, vraajui se sebi, da traga za njenim impulsima pratei svoje da bi bar na as ivio u njoj, bez ikakve prepreke i ograde. Povrh toga, nastojao je da utvrdi kakav trag ostavlja pjesma na voljeno bie, kako je u njenom srcu odjeknulo Dragi je otiao..." ili Odavno mi ne odgovara"... Da li se, moda, izgubila u bezdanima uspomena? Zar se ve nije izgubio jedan talas radosti sa njegovog lica? Zar joj se srce nije stislo na ubod bola ili tuge? Ili itavo vrijeme, u pjesmi, ravnoduno, nalazi samo puku zabavu? Zamiljao ju je kako se otkrivena, napadno ivahna i vesela preputa muzici uz irok osmijeh, poput onog koji je imala kad je dolazila. To ga je zaboljelo, jer je nasluivao da se zabavlja i - zaboravlja. Ili razgovara sa jednom od njegovih sestara, nadugo i nairoko, kako joj se ve svia, na emu im on zavidi dok njih dvije u tome ne nalaze nita to njega zbunjuje do uznemirenosti; to je za njih obini razgovor kao svi ostali razgovori sa djevojkama iz susjedstva. Zaista, koliko se udio odnosu svojih sestara prema njoj, ne zato to joj one ne posveuju panju, jer, u stvari, one je vole, nego zato to je vole kao i svaku drugu 365djevojku iz susjedstva, kao da je ona tek jedna izmeu ostalih djevojaka, zatim, kako je sasvim obino doekuju i pozdravljaju, bez ikakvog uzbuenja, kao to on sree bilo koju djevojku u prolazu ili bilo kog svog vrnjaka u koli, pa onda kako govore o njoj i kau: Merjema je rekla, Merjema je uradila...", izgovaraju njeno ime kao bilo koje drugo ime, Um Hanefi, na primjer, kao da to nije ime koje je izgovorio pred drugima tek jednom ili dva puta, divei se odjeku tog imena u svojim uima. Ili, kao da se to ime ne izgovara samo onako kako se izgovaraju potovana imena urezana u njegovoj mati, privienja iz snova, koja se uvijek spominju uz rijei Zadovoljan bog bio s njim", ili Spaen bio!". Kako su to one onda liile ovo ime, ak samu linost, njegove magije i svetosti? Kad je Delila zavrila svoju pjesmu, zaue se glasni uzvici odobravanja i burni pljesak, na to on obrati veu panju nego to ju je poklonio samoj pjesmi, jer su u tom uestvovali Merjemino grlo i ruke. Poelio je, da je mogao, da meu svim tim glasovima razazna njen glas, da izdvoji njen pljesak iz tog sveukupnog pljeska, ali to nije bilo lake nego prepoznati jedan odreen talas u grmljavini talasa koji udaraju o obalu. Meutim, on je svoju ljubav poklonio svim uzvicima i itavom pljesku bez podvajanja, kao majka do koje dopiru glasovi aka iz kole koju pohaa i njen sin, a ona svima poeli blagoslov i sreu. Niko nije bio blii Fehmiju u njegovoj unutranjoj osamljenosti, iako iz razliitih razloga, od njegovog oca koji se sa svojim najbliim drugarima odvojio u gostinjskoj sobi, tako da su se prijatelji koji ne vole napetost, dok vani 366

treti muzika, rasuli okolo i razmiljeli meu sluaocima uivajui i zabavljajui se, a s njim je ostalo malo drutvo koje vie voli da sjedi s njim nego da se zabavlja. Ostali su zajedno, neuobiajeno ozbiljni, kao da izvravaju neku dunost ili prisustvuju alosti. To su oni i pretpostavljali kad ih je gospodin pozvao na svadbu, poto su iskusili njegovu dvojnu prirodu, od koje je jedan vid bio poznat meu njegovim prijateljima, a drugi u njegovoj porodici. Nije im promakla nijedna nijansa u razlici izmeu ovog njihovog dostojanstvenog sijela, na kome proslavljaju svadbu" i onih njihovih burnih nonih sjedeljki, na kojima se ne proslavlja nita! Ubrzo su ovu svoju ukoenu atmosferu pretvorili u predmet tihe, lagane ale. Tek to bi gospodin Ifet u jednom trenutku podigao glas, odmah bi gospodin Far stavio prst na usta, nalaui mu da govori tie, i apnuo mu na uho, grdei ga i upozoravajui: Mi smo na svadbi, ovjee!" Zatim bi, poslije utnje koja je dugo vladala, gospodin Ali uzeo da prelazi oima preko njihovih lica a onda bi, diui ruku prema glavi kao da zahvaljuje, rekao: ,,Nek' vam bog zahvali za sav ovaj va trud!" Tada ih gospodin pozva da se pridrue onima vani i zabave zajedno s njima. Meutim, gospodin Ifet mu se obrati dosta prijekornim tonom: Zar da te ostavimo u ovakvoj noi? Zar se prijatelj ne poznaje samo u muci?" Gospodin nije mogao a da se ne nasmije i odgovori: To je jo samo nekoliko sati, a onda e nas bog sve pomilovati..." Meutim, svadbena no, po miljenju gospodina Ahmeda, imala je i neki drugi smisao osim ove prisilne ukoenosti u ovom drutvu zabave i prijateljstva, smisao koji se odnosio samo na njega kao oca koji je imao jedin367stvenu, neobinu narav. Jo je u ideji o udaji svoje keri nalazio neko udno osjeanje koje ga je inilo nezadovoljnim, iako to nije proizilazilo ni iz njegovog razuma ni iz vjere, to ne znai da on nije elio da mu se udaju obje keri. U stvari, on je, kao i svi oevi, elio da zatiti svoje keri, ali je svakako veoma elio kad brak ne bi bio jedino sredstvo te zatite". Svakako je elio da je bog stvorio prirodu keri, koja nee neminovno zahtijevati udaju, ili najzad, sigurno je elio da bar nije imao ensku djecu. A poto sve ove elje nisu ostvarene, niti ima naina da se ostvare, onda je morao poeljeti da se obje udaju, kao to ponekad poeli ovjek, zbog beznaa u trajni ivot, da asno ili ugodno umre. Koliko je puta, svjesno ili nesvjesno, na razne naine, izrazio ovu svoju odbojnost. Ponekad je nekim svojim bliskim prijateljima i govorio o tome. Pitate me o kerima? To je zlo protiv koga smo bespomoni, ali, duni smo da se zahvaljujemo bogu na svemu. To ne znai da ja ne volim svoje keri, u stvari, ja ih podjednako volim kao Jasina, Fehmija i Kemala. Ali, kako da budem miran kad znam da u ih jednog dana odvesti nekom stranom ovjeku bez obzira kako on spolja izgledao, a sam bog zna kakav je iznutra? ta moe slabo ensko, daleko od zatite svoga oca, prema tom strancu? Kakva e joj biti sudbina ako je pusti" jednog dana a otac joj bude umro, pa se skloni u bratovu kuu i ivi usamljenikim ivotom? Ne plaim se za svoje sinove jer, ma ta da im se dogodi, oni su mukarci koji su u stanju da se suoe sa ivotom Ali, ki... boe, pomozi nam!" Ili bi rekao gotovo otvoreno: Ki je stvarno problem... Zar ne vidi da je mi stalno vaspitavamo, odgajamo, uvamo, titimo? Meutim, zar 368 ne vidi da je mi, poslije svega toga, sami odvodimo nekom stranom ovjeku da ini s njom to hoe? Hvala bogu, samo se njemu zahvaljujemo i na onom to nam nije po volji" Ovo udno, nespokojno osjeanje utjelovilo se u kritiki pogled koji je vezao za mladoenju" Halila evke-ta kao prijekorni, nepravedni pogled koji mora pronai samo manu koja e zadovoljiti njegovu naprasitost. Kao da on ne spada u porodicu evket sa

kojom ih veu odnosi prijateljstva i odanosti od davnih vremena? Ili kao da nije mladi za koga svi koji su ga vidjeli potvruju da je ovjek, muevan, zgodan, ugledan... Nije mogao da mu odrekne ni jednu od njegovih vrlina, ali se dugo zadrao na njegovom kao nadojenom licu i mirnom, tekom pogledu njegovih oiju, koji je nagovjetavao lijenost, volio je da upravo time dokazuje, govorei za sebe, kako je doko-nost u ivotu stvorila od njega samo vola koji ivi da bi jeo i spavao!" Najprije njegovo priznanje Halilovih vrlina, a potom traganja za bilo kakvom manom koju bi mu prilijepio, bili su samo izraz emocionalne logike koja je odraavala njegovu zapretanu elju da uda djevojku i odbojnost prema pomisli na tu udaju. Priznanje vrlina je pripremilo ostvarenje braka, a traganje za manama predstavljalo je oduak za neprijateljsko osjeanje, poput okorjelog narkomana koga uniava zadovoljstvo a uasava opasnost narkotika, ali ga na svaki nain trai i istovremeno proklinje. Meutim, zaboravio je na svoja udna osjeanja sjedei sa svojim bliskim prijateljima, as se zabavljajui u razgovoru, a as opet, sluajui muziku izdaleka. Otvorio je duu zadovoljstvu i radosti i zaelio svojoj keri sreu i spokojan ivot, ak je i onaj njegov kritiki pogled na Halila evketa postao neko ironino osjeanje bez ikakvog gnjeva. -4 Izmeu dva dvorcaKad su gosti pozvani za sto, Fehmi i Jasin su se po prvi put razdvojili. Halil evket je ovog drugog pozvao za poseban sto, gdje se troilo pie bez mjere. Meutim, Jasin je bio oprezan, vodei rauna o posljedicama pa izjavi da e se zadovoljiti sa dvije ae. Hrabro ili kukaviki suprotstavio se piu koje je obilno toeno, dok ga nije pecnula prva opijenost koja mu uskovitla sjeanje na slasti opijenosti, oslabi mu volju pa poeli da se jo vie preda pijanstvu ali do granica razboritosti. Popi i treu au, zatim sam pobjee od stola. Meutim, on je, za svaki sluaj, ili, jer je jo bio jednim okom u raju a drugim u paklu, sakrio pola flae pia na skrovito mjesto da bi joj se vratio u sluaju krajnje nude. Vratie se u sobe gdje su sjedili ponovo razdragani, oputeni, veseli, osloboeni svih stega i obzira... U enskim odajama pjevaica Delila je bila toliko pijana da nije mogla da vlada sobom. Odjednom, pogleda po licima zvanica i upita: - Koja je od vas gospoa gospodina Ahmeda Abdul-devada? Njeno pitanje privue poglede prisutnih i izazva optu pozornost. Emini je bilo tako neprijatno da ne outa. Uze da zbunjeno i s negodovanjem zuri u lice pjevaice, a kad ova ponovi pitanje, gospoa pokojnog evketa sama pokaza na Eminu i odgovori: - Evo, ovo je gospoda gospodina Ahmeda, ali, zato li pita? Pjevaica ju je ispitivaki prodorno posmatrala, zatim se zvonko nasmija i zadovoljno ree: - Ljepotica, tako mi Kabe, ukus gospodina je nenadmaan ... 370 Emina je djelovala kao djevica koja propada od stida, mada stid nije bio sve to je trpjela. Uznemireno i zdvojno pitala se ta znae rijei pjevaice o gospoi gospodina Ahmeda Abduldevada" i njena pohvala gospodinovog ukusa i to tonom koji pokazuje da ga dobro poznaje. Jednako je osjeala i Aia, a Hatida je prelazila pogledom sa pjevaice na neke djevojke, svoje prijateljice, kao da ih pita ta misle o ovoj pijanoj eni". Meutim, Delila nije obraala panju na uznemirenost koju su izazvale njene rijei, pa okrenu pogled prema nevjesti, ispitivaki osmotri i nju kao i majku joj prije toga, zatim pokrenu obrve i zadivljeno ree:

- Mjesec, boijeg mi poslanika, ti si zaista ki svoga oca... Ko vidi ta dva oka, odmah se sjeti njegovih oiju... zatim, glasno se smijui: - Vidim da se pitate odakle ova ena zna gospodina Ahmeda... Znam ga prije nego to ga je upoznala sama njegova ena. On je posinak nae etvrti i moj vrnjak iz djetinjstva. Nai oevi su bili prijatelji. Ili mislite da pjevaica nema oca? Moj otac je bio hafiz, spadao u blagoslovene ljude... ta misli, o, ukrasu gospoa? Posljednje pitanje je uputila Emini. Iz straha, a i iz uroene ljubaznosti i blagosti, borei se sa zbunjenou, odgovorila joj je: - Bog mu se smilovao, svi smo mi djeca Adama i Eve... Delila uze da trese glavom lijevo i desno, kiljei oima kao da je do kraja uzbuena zbog tih sjeanja i njihove pouke. Ili je, moda, njena pijana glava u tim pokretima nala razgibavanje u kojem je uivala. Zatim nastavi: - Bio je jako ljubomoran i strog, ali sam ja podrasla spontano, nestana, bezbrina..., kao da sam posisala 24 371koketariju u kolijevci... Smijala sam se na ulici tako da su se ljudi trzali na gornjim spratovima. A on, im bi uo moj glas, oborio bi se na mene batinama i pogrdama, ali ta moe vaspitanje nekom kome je sueno da se bavi umjetnou ljubavi, zabavom i koketarijom...? Vaspitanje je otilo u vjetar, ovjek u raj i njegove blagodati, a meni bi sueno da svoju ivotnu parolu uzmem iz svih onih pogrdnih rijei kojima me je obasipao... Takav je ivot... Bog vam dao sve najbolje u ivotu i zatitio vas od svakog zla... I nek nikog od nas ne liava mukarca, zakonitih ili nezakonitih, svejedno... Po itavoj sobi se razlijee smijeh tako da prigui uzdahe uenja koji su se uli ovdje ondje. Vjerovatno je ovaj smijeh izazvan, prije svega, nesuglasjem izmeu posljednje raspusnike molitve i prethodnih rijei koje su, bar spol ja gledano, sugerisale ozbiljnost i strpljenje, ili izmeu enine krinke ozbiljnosti i dostojanstva i one na kraju otvorene, lascivne ale... ak ni Emina, usprkos smetenosti, nije mogla a da se ne nasmijei, iako je oborila glavu da sakrije smijeh. Meutim, ostale su ene, kao i inae u ovakvim prilikama, odgovarale na razne ale veselih pjevaica, radosno ih prihvatajui, premda su ponekad vrijeale dostojanstvo, kao da su na taj nain nalazile oduka od dugotrajne ukoenosti. Pijana pjevaica nastavi: - Bio je, da ga bog u raj smjesti, dobre naravi... Tako je jednog dana doveo nekog ovjeka, prijatnog kao i on, i htio da me uda za njega... - Nasmija se isprekidanim grohotom: - Kakva udaja, Umare?! ta je ostalo za mua, poslije svega to je bilo? Rekoh sebi: Osramotila si se, Delila, crno ti se pie..." 372 Zauta malo due da bi izazvala jo vee zanimanje sluteljica ili da bi jo vie uivala u panji kakvu joj ne poklanjaju ni za vrijeme pjevanja. Zatim ponovo ree: - Ali, ima boga, spasila sam se nekoliko dana prije oekivane bruke: pobjegla sam sa pokojnim Hasanom, onim mulcem, trgovcem drogom. Pokojnik je imao brata koji je svirao na lutnji kod pjevaice Nejzek i nauio me da sviram, zatim mu se dopao moj glas pa me je nauio da pjevam. Uzeo me i ukljuio u Nejzekinu trupu, a kad je ona umrla, zauzela sam njeno mjesto. Dugo sam pjevala i za to vrijeme upoznala stotinu ljubavnika i... - namrti se, nastojei da se sjeti preostalog broja, zatim se okrenu prema sviraici na defu i upita je: - Koliko jo, Fenu? Ova joj brzo odgovori:

- I pet... Ponovo se razlijee gromki smijeh. Neke, koje su voljele takav razgovor, poee da umiruju one koje su se smijale, da bi pjevaica mogla da nastavi. Ali, ona odjednom ustade i uputi se prema vratima, ne obraajui panju na pitanja kuda e to ona i ne dajui nikakav odgovor. Meutim, ni jedna nije suvie pitala jer je pjevaica bila poznata kao vrlo hirovita ena koja se teko moe savladati. Sie niz stepenice prema vratima, proe kroz njih i uputi se u dvorite. Poto njena iznenadna pojava privue pogled onih bliih, zastade na svom mjestu da bi sebi priutila da je svi vide i uivala u zanimanju koje e njen izgled kod njih izazvati, ime je eljela da izazove Sabira koji se skroz bio zanio pjevanjem. elja joj se ispuni jer su se svi, kao kakva poast, osvrtali prema njoj, to je prelazilo s jednog na drugog poput zijevanja. Izgovarali su redom njeno ime. Zatim 373i sam Sabir osjeti, iako se bio posve zanio pjevanjem, da je nastala iznenadna praznina izmeu njega i njegovih slua-laca. Pogleda tamo kuda su sve oi bile uperene, dok se ne zaustavi na pjevaici, koja ga je izdaleka gledala zabaene glave od pijanstva i oholosti. Bi prisiljen da prekine pjesmu pa dade znak trupi koja prestade da svira. Zatim podie ruke prema glavi u znak pozdrava. Sabir je dobro znao za Deliline hirove i, za razliku od mnogih, za dobrotu njenog srca, a istovremeno je cijenio opasnost koja mu prijeti ako bi joj prkosio. Zato joj bez ikakvog ustezanja pokaza svoju naklonost i ljubav. Dobro se snaao: enino lice zablista od radosti i ona mu do viknu: - Nastavi, pjevaj, gos'n Sabire, i dola sam da te sluam... Zvanice zapljeskae i ponovo se okrenue Sabiru, kli-ui mu. Uto joj se priblii Ibrahim evket, stariji mlado-enjin brat, i ljubazno je upita eli li ta. To je podsjeti na stvarni razlog koji ju je ovamo doveo, pa ga sada ona upita tako glasno da ju je veina prisutnih ula, a to je najvanije, Jasin i Fehmi: - to to ne vidim gospodina Ahmeda Abduldevada? Gde li se sakrio taj ovjek? Ibrahim evket je uze za ruku i osmjehujui se povede je u gostinjsku sobu. Dotle su Fehmi i Jasin izmjenjivali zauene i zbunjene poglede. Pratili su je upitnim pogledom dok se ne izgubi iza vrata. Ni gospodin nije bio manje od svojih sinova iznenaen kad ju je ugledao kako koraa prema njemu. Uznemireno i u nedoumici je zurio u nju, dok su se njegovi drugovi, smijeei se, znaajno pogledali. Delila preletje pogledom preko njih i ree: 374 - Dobro vee, ljudi... Ona upilji svoj pogled u gospodina. Ne izdra a da se grohotom ne nasmije i ironino upita: - Je li te uplaio moj dolazak, gospodine Ahmede? Upozoravajui je, gospodin pokaza prema vani i ree ozbiljno: - Budi pametna, Delila, zato si dola ovamo da te svi vide? Kao ispriavajui se, ali i dalje sa ironinim osmijehom, ona odgovori: - Drago mi je da ti estitam udaju keri... Gospodin nervozno ree: . - Tebi hvala, gospoo, ali zar nisi pomislila ta e rei ko te ovdje vidi? Delila udari dlanom o dlan i kao prijekorno odgovori:

- To je najljepe ime me moe doekati! - Zatim, obraajui se njegovom drutvu: - Vi ste svjedoci, ljudi, da ovaj ovjek nije mogao da doe sebi dok ne stavi jedan svoj brk u moj pupak... Pogledajte ga sad, ne moe da me vidi... Gospodin joj dade znak rukom kao da joj kae: Ne dolivaj ulje na vatru!" i zamoli je: - I sam bog zna da nisam zlovoljan to te vidim, ali je to veoma nezgodno, kao to vidi... Tada gospodin Ali ree kao da je podsjea na neto to ne bi trebalo da zaboravi: - ivjeli ste kao draga i dragi, rastali ste se kao prijatelji, meu vama nema osvete, a njegova rodbina i djeca su vani... Ona je bila uporna da razjari gospodina: 375- Zato izigrava bogobojaznost meu' svojima, a u stvari si razvratnik nad razvratnicima... : ;. , On se pobuni: ;, .< ,.-. J >,; - Delila! Ko to moe podnijeti? ;; ;; - Delila ili Zubejda, bogougodnie? - Bog e nas nagraditi svojom blagodati... .' Ona zaigra obrvama kao to je to nedavno inila pred Aiom, ali sada iz podsmijeha a ne iz divljenja i ree ozbiljnim, mirnim glasom, kao sudija kad izrie presudu: - Meni je svejedno, vodi li ljubav sa Zubejdom ili nekom drugom enom, ali me, ivota mi moje majke, alosti da se valja po praini, poto si do uiju bio utonuo u - pokazujui na sebe - kajmak... Tada ustade gospodin Muhamed Ifet, koji je spadao meu njene najblie prijatelje, a koji se uplaio da e je pijanstvo odvesti suvie daleko, uze je za ruku i blago povue prema vratima, apuui joj na uho: - Zaklinjem te Huseinom da se vrati svojim slua-teljicama koje te ekaju kao na vatri... Opirui se, ipak ga je posluala, ali se osvrnu prema gospodinu i ree polako se udaljavajui: - Ne zaboravi da prenese moje pozdrave onoj kobili... Moj ti je savjet, kao bratu, da se poslije nje opere alkoholom jer njeno tijelo sie krv. Isprati je gnjevnim pogledom, proklinjui sudbinu koja je htjela da bude otkriven pred tim mnotvom, posebno u blizini porodice koja ga smatra primjerom ozbiljnosti i dostojanstva. Zaista, ima jo nekakve, mada slabe nade da itav dogaaj ne stigne do nekog od njegovih, ima takoe nekakve, takoe slabe nade da, ako i stigne do njih, zbog 376 svoje uroene nevinosti, nee shvatiti ta sve to znai. Meutim, i pod tom pretpostavkom, on ne treba da se posebno uznemirava, jer su njihova potinjenost prema njemu, s jedne, i njegova dominacija nad njima, s druge strane, bili suvie jaki da bi ih ita uzdrmalo, pa ni sama ova bruka, a da i ne govorimo o tome da eventualno otkrivanje itave stvari od strane jednog ili sve njegove djece nije za njega ni jednog dana bilo neto neoekivano, ali se on zbog toga nije uznemiravao vie nego to treba, zato to je bio uvjeren u svoju mo i jer se on, u njihovom vaspitanju, nije oslanjao na primjer i ubjedivanje da bi se onda plaio da e skrenuti s puta kad bi moda otkrili da je on to uinio. On nije oekivao da e oni ita otkriti o njemu prije nego to dostignu zrelost, to jest kad ga se ne bude mnogo ticalo hoe li je uopte otkriti ili ne. Meutim, nita od ovoga nije moglo da ublai njegovo aljenje zbog ovog to se dogodilo. Dodue, on se obradovao pa i seksualno uzbudio, jer kad ena kao to je Delila doe sama u njegovo drutvo da mu estita ili da se poigra s njim ili, ak, da se podsmjehuje njegovoj novoj

ljubavi, to je dogaaj", koji ima vaan smisao u krugovima koji znaju kako on i gdje provodi noi, i pojava, koja ima svoje dalekoseno znaenje za ovjeka poput njega, koji ne izjednauje nita sa ljubavlju, zabavom i druenjem. Meutim, koliko bi njegova srea bila punija da se ovaj lijepi dogaaj zbio daleko od ove porodine sredine! Jasin i Fehmi, pak, nisu odvajali pogled sa vrata gostinjske sobe otkako je Delila stupila u nju sve dok nije iz nje izila u pratnji gospodina Muhameda Ifeta. Feh-ii se prenerazio tako da mu se zavrtjelo u glavi, kao i Jasin 377kad je uo Zenubu kako mu odgovara: On je iz nae etvrti, mora da si uo za njega... Gospodin Ahmed Abduldevad..." Meutim, Jasina je zahvatila neutoljiva radoznalost i shvati, u srei koja je u njegovom srcu probudila zanos divljenja i duhovnog sauestvovanja koje je osjetio prema ocu u Zenubinoj sobi, da je Delila jo jedna avantura u ivotu njegovog oca, za koji je poeo vjerovati da predstavlja zlatni niz avantura i da je otac prevaziao sve to je mislio o njemu u svojoj glavi. Fehmi se pak i dalje uzdao i nadao da u jednom trenutku sazna da je pjevaica eljela samo da sretne njegovog oca iz ovog ili onog razloga koji je u vezi sa njenim pozivom da ih zabavlja na Aiinoj svadbi dok nije doao Halil evket i obavijestio ih, smijui se, da se Delila zabavlja sa gospodinom" i da mu ona ,,ukaz\ije ljubav kao prijatelj prijatelju".Tada Jasin nije vie imao strpljenja da krije tajnu koju je nosio u sebi i iz njega izbi pijanstvo i provali sve to je znao. Saeka da ih Halil ostavi, zatim se nage prema bratovom uhu i ree savlaujui smijeh: - Krio sam od tebe neke stvar koje mi je svojevremeno bilo neprijatno otkriti. Meutim, sad kad si vidio to si vidio i uo to si uo, ja u ti ih odati... Jasin mu je priao ta je uo i ta je vidio u kui pjevaice Zubejde, Fehmi ga je, zaprepaten, prekidao s vremena na vrijeme, govorei: Ne govori to...", Ti si izgubio pamet..." Kako moe poeljeti da ti vjerujem.. ." A kad je mladi zavrio svoju priu sa svim pojedinostima, Fehmi, usljed uvjerenja i idealizma s kojima je podrastao, nije bio spreman da shvati, a kamoli da svari ovaj tajni ivot koji mu se otkrio po prvi put, posebno zato to mu je 378 otac predstavljao jedan od stubova njegovih uvjerenja j idealizma. Moda je bilo neke slinosti izmeu njegovog osjeanja nakon tako iznenadnog otkria i osjeanja ljudskog ploda, ako nas mata ne izdaje, kad prelazi iz svoga sigurnog smjetaja u materici u nemirni ivot. Da mu je reeno da je Kalavunova damija okrenuta naopake -minaret dolje a mauzolej gore - ili, recimo, da je Muhamed Ferid izdao Mustafu Kamila i prodao se Englezima, sigurno ga ni jedno ni drugo ne bi vie uznemirilo i bilo odvratnije. Moj otac ide u Zubejdinu kuu da pije, pjeva i udara u def! Slua udvaranja Delile i prijatelj uje s njom! Moj otac se uputio u grijeh pijanstva i razvrata, kako li se sve to troje sastalo! Znai, on nije onaj otac koga sam upoznao u kui kao primjer bogobojaznosti i snage! Koji je pravi? Kao da ga sad sluam kako ponavlja: Bog je velik! Bog je velik!" Kako li ponavlja pjesmu? ivot pretvaranja i licemerja? Meutim, on je iskren, iskren kad podigne glavu na molitvu, iskren kad se razbjesni... Je li moj otac - porok, ili je razvrat vrlina? - Zaprepastio si se? I ja sam se zaprepastio kad je Zenuba izgovorila njegovo ime, ali sam brzo zakljuio da sam glup i upitao se: ta je on tu kriv? Bezbonitvo? Takvi su svi mukarci i takvi treba da budu...

Ove rijei zaista odgovaraju Jasinu... Jasin je jedno a moj otac - drugo... Jasin! ta je Jasin? Ali, kakvo pravo ja imam da sad ovo ponavljam, a moj otac, sam moj otac se ne razlikuje od njega ni u emu, osim ako ga ne premauje u posrtanju... Ne, nije toposrtanje... Ima neto to ja ne znam... Moj otac ne grijei... On ne moe pogrijeiti On je iznad podozrenja... I, u svakom sluaju, iznad prezira..."- Jo si zaprepaen? i<: - Ne mogu zamisliti nita od toga to si rekao... '' - Zato? Smij se i,shvati svijet! Pjeva, pa ta ima loe u pjesmi? Pije! Vjeruj mi da je pie slae od jela. Voli ljubav! To je bila zabava halifa. itaj pjesniku zbirku Zanos i podatke na margini, na otac nije grean, uzvikni da ivi gospodin Ahmed Abduldevad, da ivi na otac! Ostaviu te za trenutak dok obiemo flau koju sam za ovu priliku sakrio ispod stolice. Kad se pjevaica vratila trupi, u enskim odajama pro-struja vijest o njenom susretu sa gospodinom Ahmedom Abduldevadom, dok nije stigla do majke, Hatide i Aie. Iako su sve tako neto ule prvi put, ipak su mnoge ene, meu kojima i one iji su muevi u prijateljskim odnosima sa gospodinom, primile tu vijest bez nekog veeg uenja. Osmjehujui se namignule su, to je znailo da znaju vie nego to je reeno, ali ni jedna od njih nije se uputala u razgovor ili zato to ne bi bilo lijepo od njih da o tome otvoreno razgovaraju pred svojim kerima ili to su razlozi finog ponaanja nalagali da o tome ute pred Emi-nom i njenim kerima. Meutim, gospoa pokojnog evketa ree Emini u ali: - Pazi, draga Emina hanuma, ini se da je Delila bacila oko na gospodina Ahmeda! Emin se osmjehnu kao da ne mari, dok su rumenilo i zbunjenost pokrivali njeno lice. Prvi put se srela sa opipljivim dokazom za svoje stalne sumnje. Iako je navikla da bude strpljiva i predana onome to joj je sueno, ipak je sudar sa jednim oitim dokazom potresao njeno srce. Osje380 ti dotad nevien bol i duboku, krvavu ranu na svom ponosu. Jedna od ena se nadoveza na rijei supruge pokojnog evketa, htijui time da uini lijep gest prema nevjestinoj majci, i ree: - Ko ima tako lijepo lice kao Fehmijeva majka, ne treba da se plai da e njen mu baciti oko na drugu enu! Ta ju je pohvala uzbudila i ona se ponovo, onako drago, nasmijei i, u svakom sluaju, nae u tome neto utjehe za mukli bol koji je trpjela. Meutim, kad je Delila poela novu pjesmu, koja joj je ispunila ui, odjednom se razgnjevi i osjeti da e izgubiti kontrolu nad sobom, ali se brzo sabra snagom koja odgovara eni koja sebi nikad nije priznala pravo na gnjev. S druge strane, Hatida i Aia su primile vijest sa punim iznenaenjem. Razmijenie zdvoj-ne poglede i oima se upitae ta sve to znai, mada njihovo iznenaenje nije bilo u znaku tolikog zaprepatenja kao to se zbilo Fehmiju niti bola koji je doivjela njihova majka. Vjerovatno su u tome to je Delila ostavila svoju trupu i potrudila se da ode do drutva njihovog oca da bi ga pozdravila i porazgovarala s njim, vidjele neto emu se stvarno treba diviti. A onda Hatida osjeti nagonsku elju da vidi majino lice i kriom je pogleda. Iako je vidjela kako se smije, ipak je na prvi pogled osjetila da je bolno smetena, to joj pokvari raspoloenje. Osjeti tjeskobu, zamrzi odjednom pjevaicu, suprugu pokojnog evketa i itavo to drutvo. Kad je dolo vrijeme da se uvede mlada, svi zaboravie svoje brige... Prolazile su sedmice, mjeseci, a slika Aie u vjenanoj haljini i dalje je ivjela u sjeanjima... mGurija je bila utonula u mrak i muk kad je porodica napustila kuu u kojoj se odravala svadba, na povratku u ulicu Kazandija. Gospodin Ahmed je iao sam ispred ostalih, a za

njim, na nekoliko metara, Fehmi i Jasin, koji je ulagao sav mogui napor da se odri uspravno i kontrolie svoj hod, da ga ne izda pomuena svijest zbog prekomjernog pia, zatim su na zaelju bile Emina, Hatida, Kemal i Um Hanefi. Kemal se pridruio karavni protiv svoje volje. Da nije vodia" koji je iao naprijed, on bi naao naina da se otme majinoj ruci i vratio bi se tamo gdje su ostavili Ai-u. Zbog toga se, s vremena na vrijeme, osvrtao prema kapiji Muteveli, da, tuan i neraspoloen, isprati posljednje tragove svadbe, koji su mu se jo ukazivali, onu svjetiljku koju upravo skidaju sa ulaza u Sukeriju. Kako mu se cijepa srce kad gleda svoju porodicu koja je ostavila najdraeg lana poslije majke. Podie pogled prema majci i upita je apatom: - Kad e nam se vrattiti naa Aia? Majka mu odgovori takoe apatom: - Nemoj to vie nikad ponoviti, nego joj zaeli sreu, esto e nas posjeivati... On ponovo bijesno proapta: - Vi ste me ismijali... Ona pokaza naprijed, u pravcu gospodina koji se gotovo gubio u mraku, razvue usne i apnu pst". Meutim, on je bio obuzet dozivanjem u matu prizora koje je doivio na svadbi. Vidio je da je ona beskrajno udesna, da u njemu izaziva mnoge nedoumice... Povue majinu ruku prema sebi da bi je udaljio od Hatide i Um Hanefi, zatim apatom upita, pokazujui otraga: 382 - Zna li ta se tamo dogaalo? . - Na ta misli? - Pogledao sam kroz otvor na vratima...., Majino srce se stisnu od uasa jer je nagaala na koja vrata on misli, ali ga upita kao da ne zna: - Kakvim vratima? - Vratima mladoenjine sobe ena ree uzbueno: - Kakva sramota da ovjek proviruje kroz otvore na vratima... ,/,... On brzo proapta: yj . - Nisam vidio sramotnije... - Zavei... - Vidio sam nau Aiu i ika Halila kako sjede na po-ivaljki..., a on... Ona ga udari po ramenu tako da uuta, zatim mu apnu na uho: - Treba da se srami ta govori, kad bi te uo otac, ubio bi te. Ali je on bio uporan i ree kao da joj otkriva neto to nikako nije mogla ni zamisliti: - Uzeo ju je svojom rukom za bradu i poljubio je... Ponovo ga, za nju neuobiajeno grubo, udari i on shvati da je stvarno nesvjesno pogrijeio i, prestraen, zauta. Meutim, kad su zaostali iza ostalih, jedino je iza njih bila Um Hanefi da zatvori i zasuni vrata, prelazili preko kunog dvorita u tami, on nije mogao da se odupre dvojbi i znatielji, pa prekinu utanje, prevlada strah i molei je upita: - Zato je ljubi, mama? Ona mu odluno odgovori: ^ - Ako bude ponovo pitao, kazau ocu...! 383XLI Jasin se uvue u spavau sobu, treten pijan, i jedva da je ostao sam sa Fehmijem i oslobodio se podozrivih pogleda, kad Kemal, tek to je spustio glavu na jastuk, poe da

hre. Obuze ga neodoljiva elja da se svaa, to je bilo reakcija na veliki nervni napor koji je podnio za vrijeme svadbe, a posebno u toku povratka, jer je morao da se savlauje, da vlada sobom... Meutim, soba je bila suvie tijesna za njegovo svaalako raspoloenje, pa se, da bi doao do oduka, opredijeli za razgovor: pogleda prema Fehmiju koji se svlaio i sarkastino ree: - Pogledaj razliku izmeu nas, beznadnih, i naeg izvanrednog oca! On je zaista mukarac! Uprkos bola i dvojbe, koje su ove rijei izazvale kod Fehmija, on se ipak zadovoljio da kae, sa kiselim, nervoznim osmijehom na usnama: - Nek' si blagosloven, ti si mu najbolji potomak... - Jesi li tuan zbog toga to na otac spada u velike lovce"? - Volio bih da ta promjena nije zahvatila j, njegovu sliku u meni. Trljajui ruke od radosti, Jasin ree: < 384 - Stvarni lik je raskoniji i ugodniji, vei od jednog idealnog oca... Ali, da si ga vidio kako se bacio na def i blistavu au... Svaka ast, gospodine Ahmede, svaka ast! Fehmi se zbunjeno pitao: - A njegova odlunost i vjera? Jasin skupi obrve da bi usredsredio svoju misao na to pitanje, ali mu se uini lakim da povee suprotnosti u oca, nego da ih usklauje, pa, potaknut samo divljenjem, odgovori: - Nikakvog problema nema... Samo tvoj poplaeni razum stvara problem ni iz ega. Moj otac je odluan, vjernik, voli ene, stvar je jednostavna i jasna, kao to je 1 + 1 = 2. Moda sam ja njemu otprilike najsliniji, vjernik sam i volim ene, iako sam manje odluan. I ti si i vjernik, i odluan, i voli ene, ali, dok ti vjera i odlunost idu, od treeg si odustao... Zatim, smijui se: - A tree je vee! Izgleda da je, na kraju svoje rijei, zaboravio zato se predao tolikom divljenju prema ocu, tako da ga je branio samo spolja, dok je u stvari izraavao svoja usplamtjela osjeanja koja su mu uzburkala njegovu mamurnu krv, izraavao je neutoljenu, silnu elju koja ga je obuzela kad se oslobodio podozrivih pogleda, elju koju je izazvala mata naelektrisana piem. Tijelo mu luaki poeli da vodi ljubav. Voljom nije bio u stanju da to obuzda ili ublai. Ali, gdje da nae to hoe? Ima li vremena? Zenu-ba? ta mu stoji na putu do nje? Blizu je, na brzinu e to uraditi i vratiti se i utonuti u duboki, mirni san... Razve25 Izmeu dva dvorca 385seli se na te izazovne misli kao kakav maloumnik, pa skoi da ih bez kolebanja ostvari. Ree bratu: - Vrue je, popeu se na krov da udahnem svjeeg nonog vazduha... Izie iz sobe u spoljni hodnik, sie niz stepenice, traei put u gustoj tami, dobro pazei da ne izazove nikakav zvuk. Kako li bi mogao stii do Zenube u ovo doba noi? Hoe li zakucati na vrata? Ko bi mogao da mu ih otvori? ta e mu odgovoriti ako ga upita ta eli? A ako se niko ne probudi da otvori vrata? Ili, ako doe pozornik, poznati nepozvani radoznalac, da ga prati? Ove su mu misli plovile po povrini mozga poput mjehuria. No, on se nije obazirao na njih kao na prepreke ije bi posljedice trebalo uzeti u obzir, nego se

nasmijei na njih kao na mogue vesele zgode koje njegovu avanturu mogu uiniti zanimljivijom. Potom ga mata odvede u Zenubinu sobu, koja gleda na raskre izmeu Gurije i Sanadikije. Zamiljao ju je u bijeloj providnoj spavaici, koja podatno pada na njene grudi, na kukove, i koja podignuta, otkriva njene oble, tamnocrvene noge. Poludje. Poeli da preskoi stepenike da nije guste tame. Iziavi u dvorite, nae se u neto blaoj tami, zahvaljujui priguenoj svjetlosti koja je kapala iz zvijezda, mada mu je ona izgledala kao svjetlost ili poput svjetlosti s obzirom da su mu oi dugo bile u tami dok je silazio niz stepenice. Kad je uinio korak-dva prema spoljnim vratima na dnu dvorita, njegov pogled privue slabana svjetlost koja je dolazila iz ika na stolu ispred kuhinje. On zaueno pogleda u tom pravcu i ugleda blizu njega tijelo koje je lealo na zemlji. Osvijetli ga ikom i prepoznade Um Hanefi koja je, izgleda, poeljela da spa386 va na otvorenom, bjeei od zaguljivog vazduha u kuhinji. Krenu dalje, ali ga neto zaustavi i on ponovo okrenu glavu prema usnuloj eni. Sa svog mjesta udaljenog nekoliko metara od nje, mogao je da je neoekivano dobro i jasno vidi: leala je na leima, savijene desne noge koja je pod rubom haljine pravila piramidu, istovremeno otkrivajui njeno lijevo stegno, golo iznad koljena, a zatim tamu otkrivene vagine izmeu jedne podignute i savijene noge i druge ispruene. Iako je osjeao da nema dovoljno vremena i da mora pouriti, ipak ponovo pogleda na isprueno tijelo nedaleko od sebe. Izvjesno, nije mogao odvojiti pogled od njega, pa mu se, nesvjesno, uputi, ispitivaki i paljivo ga zagledajui svojim iroko otvorenim, pocrvenjelim oima i otvorenih usta. Dok je posmatrao to mesnato tijelo koje je zauzimalo mnogo prostora kao da je kakva debela bivolica, dobi neku zazornu elju. Pogled mu se zaustavi na tamnoj vagini izmeu jedne podignute, savijene i druge ispruene noge. Zatim ga uspaljeni krvotok u ilama odvede ka kuhinji, kao da po prvi put otkriva ovu enu pored koje je godinama bio, uopte ne obraajui panju na nju. Um Hanefi nije imala nita lijepo na sebi: njeno namrgoeno lice izgledalo je starije nego to je ona stvarno bila, jedva da je prevalila etrdesetu godinu, zatim njeno puno, debelo i mesnato tijelo bilo je, zbog neskladne i rune grae, blie kakvoj ogromnoj mjeini. Zbog toga, a moda i zbog stalnog boravka u kuhinji i dugotrajne slube kod njih, jo od njegovog djetinjstva, on se na nju nikad nije osvrtao. Meutim, tada ga zahvati neko stanje u kojem izgubi svaku mo rasuivanja. Zaslijepi ga pouda. Kakva pouda? "ouda i pohota prema eni kao takvoj, ne prema tome 387ta ona znai, kakva je, ne da bi volio ljepotu a mrzio runou. Sve je to kod nje ,,u kritinom stanju", ali on je bio poput pseta koje prodire sve na to naie na smet-ljitu. Pri tom mu se njegova prva namjeravana avantura uini puna tegoba i nepoznatih posljedica. Stii do nje u ovo doba noi, zakucati na vrata, ta rei onome ko ih otvori i pozorniku" - sve to vie nisu bile vesele zgode na koje bi se osmjehivao, nego stvarne prepreke koje bi mogao da izbjegne. Polako i oprezno, otvorenih usta krenu naprijed, ne videi nita osim te mase mesa izvaljenog pored njegovih nogu, koje je u njegovim poudnim oima izgledalo kao da je spremno da ga primi. Zaustavi se izmeu one podignute i presavijene noge i one ispruene, zatim se, gotovo nesvjesno, malo-pomalo, naginjao prema njoj, estoko potaknut i iznutra i izvana istvoremeno, i uskoro se naao na njoj. Vjerovatno nije namjeravao da odjednom dotle ide, a moda je mislio da uini neto pripreme, koja je trebalo da prethodi ovom posljednjem nasilnikom inu. Meutim,

tijelo na kojem je leao odjednom se, uasnuto, estoko trgnu i prije nego to joj rukom zatvori usta, strahovito kriknu, propara tiinu koja je unaokolo vladala i snano ga pogodi u mozak tako da se naglo osvijesti, pritisnu joj dlan na usta i, krajnje uznemiren i prestravljen, apnu joj na uho: Ja sam, Jasin, ja sam, Jasin, Um Hanefi, ne plai se... Nastavio je da ponavlja te rijei da bi je smirio, podie ruku sa njenih usta, ali je ena, koja ni u jednom trenutku nije prestajala da se opire, najzad uspjela da ga odgurne sa sebe, uspravi se sjedei, dahui od napora i uzbuenja. Upita ga tako glasno da se uasnuo: 388 - ta hoe, gos'n Jasine? * ? On joj odgovori apatom i moleivim tonom: - Ne dii tako glas, rekao sam ti, ne plai se, nema nikakvog razloga da se plai... Ona ga ponovo grubo, mada neto tie upita: - Zato si doao? Uze da je blagonaklono miluje po ruci, donekle odah-nuvi, ali jo nervozan. Njen tii glas ga ohrabri i on je upita: - ta te je razljutilo? Nisam ti elio nikakvo zlo. Zatim, osmjehujui se kolebljivo: - Hajd'mo u kuhinju... ena odgovori uznemirenim ali sasvim odlunim glasom: - Ne, gospodine, idi u svoju sobu, idi, neka je proklet avo... Um Hanefi nije niakakvom voljom mjerila svoje rijei, nego ih je izbacivala kako je zahtijevao trenutak. Moda nije najvjernije izrazila svoje elje, ali je potpuno, nesvjesno izrazila svoje silno iznenaenje, iznenaenje na kakvo ni jednog asa nije bila pripremna, i koje se oborilo na nju u snu kao to se jastreb obori na koko. Mladi potpuno nesvjesno i spontano suzbi svoju mrzovolju. Meutim, on ju je krivo shvatio: bio je bijesan i na svata je pomiljao. ta da radim sa ovom pasjom keri? Ne mogu da se povuem poto sam otkrio svoje namjere i stigao gotovo do bruke. Moram imati ono to hou, pa makar silom." Razmiljao je o najboljem nainu da prevlada otpor za koji mu se inilo da ga prua, ali, prije nego to donese odluku, zau udan pokret, kao da su koraci koji dolaze sa stepenica. 389Skoi i uspravi se, do kraja prestraen, gutajui svoju pohotu kao to lopov proguta dijamant kad ga zateknu u njegovom skrovitu. Okrenu se prema vratima da vidi ta je i ugleda svoga oca kako prelazi prag i prua ruku sa lampom. Ukoi se na mjestu, bez kapi krvi, klonuo, oajan, izgubljen... Odmah je shvatio da se krik Um Hanefi nije izgubio, nego da je stigao do stranjeg prozora oeve sobe, ali vrijedi li to je shvatio kad je ve kasno? Pao je u klopku sudbine i udesa! Gospodin gaje utke, otro, grubo i ispitivaki gledao... Dugo je utao, tresue se od bijesa. Ne skidajui s njega svoj gnjevni pogled, pokaza mu rukom na vrata i naredi da ue. Iako bi mu u tom trenutku bilo najdrae da se izgubi iz samog ivota, on se zbog straha i zateenosti nije mogao ni pomaknuti. Otac se razgnjevi i namrgodi kao da e eksplodirati, zatim dreknu, sijevajui oima u kojima se zrcalila drhturava svjetlost lampe u ruci koja je i sama drhtala: - Nosi se, zlikovce, pasji sine! Ukoio se jo vie na svom mjestu, dok na njega ne nasrnu gospodin, epa ga za ruku, grubo je stisnu i naglo povue prema vratima, zbog ega zamalo da ne padne licem na tlo. Uspio je da se odri, osvrui se, prestravljen, iza sebe, zatim hitro, u skoku, pobjee, ne osvrui se na mrak...

390 XLII Pored oca i Um Hanefi, za Jasinovu bruku su znale jo dvije osobe - Emina i Fehmi. Oni su uli krik Um Hanefi i sa svojih prozora vidjeli ta se dogodilo izmeu mladia i gospodina, a zatim su, lako zakljuili ta se zbilo, s tim to je gospodin obavijestio svoju enu o Jasinovom prestupu i upitao je ta precizno zna o moralu Um Hanefi. Emina je branila svoju sluavku jer je znala njenu prirodu i ispravnost. Napomenula je gospodinu da da nije bilo njenog krika, niko ne bi znao ta se zbilo". ovjek je proveo itav sat psujui i proklinjui, psujui Jasina, psujui sebe jer nije trebalo da ima djecu koja mu svojim naopakim strastima kvare ivot". Gnjev je sve vie nar as to, pa je psovao kuu i sve ukuane redom. Emina je utala, utala je i kasnije kao da nita ne shvata. Fehmi se takoe pravio kao da ne zna nita, kao da je bio u dubokom snu kad mu je brat uao u sobu, jedva diui od pogubnog dogaaja. Kasnije nije niim pokazivao da ita zna. Nije elio da iko drugi sazna kako je nisko pao njegov brat, iz potovanja koje je gajio prema njemu kao starijem bratu, potovanja koje se zadralo uprkos njegove neobuzdanosti i raspusno-sti ili pak injenice da je on obrazovaniji i kulturniji od 391 njega, ili, najzad, to Jasin nije mario za potovanje bilo koga od svoje brae i sestara, vie se alei s njima i na njihov raun nego uvaavajui ih. Da, on je jo gajio potovanje prema njemu. Moda je elja da zadri to potovanje imala svoje izvorite u njegovom dobrom vaspi-tanju, ozbiljnosti i dostojanstvu koji su mu davali stariji izgled. Meutim, Hatida nije propustila da slijedeeg jutra primijeti da Jasin nije dorukovao za oevom trpezom. Zauena, upitala ga je za razlog, a on joj je odgovorio da jo nije svario veeru sa svadbe. Djevojka je svojim otrim, uroenim zlogukim njuhom, osjetila da tu ima neto drugo, da nije u pitanju varenje. Zato upita majku, ali joj ova ne dade zadovoljavajui odgovor. Onda se Kemal pojavi iz trpezarije i sam se pitajui o tome, ali ne iz znatielje ili alosti, nego nadajui se da e ga odgovor obradovati novim stanjem u kome e se osloboditi opasnog takmaca pri trpezi, kao to je Jasin. itava bi stvar bila gotovo zaboravljena da Jasin nije predvee napustio kuu ne prisustvujui uobiajenom sijelu uz kafu. Iako se ispriao majci i Fehmiju da ima neki sastanak, ipak je Hatida otvoreno rekla: - Tada je majka najzad morala da kae kako je gospodin ljut na Jasina, ali ona ne zna zato... Proao je itav sat u nagaanju, u emu su uestvovali ak i Emina i Fehmi ne bi li tako sakrili istinu. Jasin je i dalje izbjegavao oevu trpezu dok ga jednog jutra otac ne pozva da ga vidi. Iako ga je uznemirio, poziv ga nije iznenadio: koliko ga je, iz dana u dan, oekivao jer je bio siguran da se otac, zbog njegovog prestupa, nee zadovoljiti onim grubim povlaenjem za ruku koje ga je gotovo oborilo i da e se on, sva392 kako, na ovaj ili onaj nain, vratiti na taj sluaj. Takoe je, zasigurno, oekivao postupak koji nee nikako odgovarati jednom inovniku kao to je on, to ga je navelo da razmilja da napusti kuu privremeno ili zauvijek. Zbilja, nije lijepo od njegovog oca, naroito onog kojeg je upoznao u Zubejdinoj kui, da ga toliko proganja zbog njegovog prestupa, kao to ne bi bilo ni s njegove strane prihvatljivo da se izloi odnosu koji ne bi odgovarao njemu kao mukarcu. Najasnije je da ga ostavi, ali kuda e? Nema druge nego da ivi samostalno, sam..., to mu nee biti nemogue. Meutim, kad je stvar

razmotrio sa raznih strana, procijenio rashode i zapitao se ta e mu ostati za njegova zadovoljstva i provod, za kafanu gazde Alija, za krmu Kustakija i za Zenubu, onda mu se zanos za samostalnou ohladi a potom i ugasi kao to se ugasi plamen ika u naletu snanog propuha. Poeo je da sebi govori, svjestan samoobmane: Kad bih posluao avola i napustio kuu, uveo bih vrlo ruan obiaj koji ne dolikuje naoj porodici. Ma ta moj otac rekao ili uradio, on je moj otac, daleko od toga da se ugrozi njegovo vaspitanje..." A zatim ree tako otvoreno kako to ini kad ga zahvati duhovito, veselo raspoloenje: Malo se povuci, gospodine Jasine, pusti dostojanstvo, majke ti! ta ti je drae, dostojanstvo tvoga gospodstva ili konjak Kustakija i Zenubin pupak?" Tako je prestao da razmilja o naputanju kue i ostao da eka poziv kojem se nadao dok do njega nije dolo. Sabra se i poe, nevoljno i plaljivo. Ue u sobu pognute glave, lakog koraka. Stade podalje od mjesta gdje je sjedio tac, ne usuujui se ni da ga pozdravi. ekao je. Gospodin ga je dugo gledao, zatim zatrese glavom, udei se, i ree: 393- Divno! Dug i irok, brci, kosa... Kad te neko vidi na ulici, sigurno rekne zadivljeno: Kakav sjajan ovjek, kakav sjajan sin!" Eh, kad bi taj doao u kuu da vidi kako stvarno izgleda... Mladi se jo vie zbuni, zastidje i ne progovori ni jedne rijei. Gospodin ga je i dalje ljutito posmatrao, a zatim mu suho i kratko ree: - Odluio sam da se oeni... Jasin je bio toliko zaprepaten da uopte nije mogao da vjeruje svojim uima. Oekivao je samo psovke i kletve, ali mu ni na kraj pameti nije bilo da e uti tako vanu odluku koja mijenja itav tok njegovog ivota. Nije mogao da se savlada a da ne podigne pogled prema oevom licu, ali kad su se njegove oi srele sa oevim strogim, plavim oima, on obori pogled, porumenje i produi da uti. Gospodin dokui da je njegov sin zateen ovom srenom" odlukom, oekujui sasvim drugaiji, grublji odnos. Razbjesni se zbog situacije koja mu je nalagala da ga primi sa blagonaklonou koja moe da opovrgne miljenje o njegovoj silini. Svoj bijes je iskazivao isprekidanim glasom i namrgoenou: - Vremena je malo, elim da ujem tvoj odgovor... Poto je ve odluio da ga oeni, onda eli da uje samo jedan odgovor. Nema razloga da mu ne da odgovor koji eli, ne samo iz pokornosti prema njegovom nareenju nego i iz sopstvene elje. Zaista, jedva da mu je otac saoptio svoju odluku, odmah je u mati poeo da zamilja lijepu nevjestu, enu koja e biti njegovo vlasnitvo i njemu na raspolaganju kad god zaeli. Te mu misli razvedrie srce i on ree: 394 - Kako ti kae, oe... - eli li da se oeni ili ne? Govori... Mladi odgovori oprezno: elio je da se oeni ali nije materijalno bio spreman: - Kad je to tvoja volja, ja se potpuno slaem... Gospodin ublai grubost svog glasa i ree: - Traiu za tebe erku svog prijatelja Muhameda Ife-ta, trgovca tekstilom u Hamzaviju, ona mu se sluajno nala, ima volovski vrat, poput tebe... ,5, Jasin se blago osmjehu i ree ulagajui se: ..;;: - Ja u joj, svakako, zahvaljujui tebi, dorasti... Otaca ga otro pogleda kao da hoe da prodre u dubinu tih njegovih laskavih rijei i ree.

- Ko slua kako govori, ne bi mogao zamisliti ta si uinio, licemjeru. Gubi mi se ispred oiju... Jasin krenu ali mu otac dade znak rukom da stane i kao uzgred, naknadno ga upita: -. - Nadam se da si utedio za vjenani dar? On nita ne odgovori, nego se zbuni, na ta se gospodin razjari i upita s negodovanjem: - Iako si zaposlen, ti si ivio na moj raun, kao to si ivio kad si bio uenik... ta si uradio sa svojom platom? Samo je micao usnama, ali nije progovorio ni rijei. Na to gospodin ljutito odmahnu glavom. Sjetio se ta mu je rekao prije godinu i po dana, savjetujui ga povodom zaposlenja.: Ako bih sad traio od tebe da se sam izdrava kao odgovoran ovjek, ne bih naruio uobiajeni odnos izmeu oeva i djece, ali neu traiti ni pare da bih ti pruio priliku da utedi izvjesnu sumu novca da ti se nae kad ti ustreba." Taj njegov stav je bio znak da on ima 395povjerenje u svog sina. Doista, nije mogao pretpostaviti da e se neki od njegovih sinova, poslije strogog vaspitanja i odgoja koje su dobili, okrenuti nekoj neobuzdanoj strasti koja odnosi novac, nije mogao pretpostaviti da e njegov sini" postati razvratnik i pijanica. Vino i ene, koje on u svom viotu smatra nekom vrstom zabave koja ga ne ugroava kao mukarca i ne naruava njegovu cijenu, postaju, ako zagade" nekog od njegovih sinova, neoprostiv grijeh. Zato ga je mladiev prestup, koji je on otkrio u kunom dvoritu, jednako umirio kao to ga je i razgnjevio, jer je nemogue da Um Hanefi izazove jednog mladia i kad ne bi imala za njega nesavladivu krepost i ispravnost. Da, on nije sumnjao u nevinost svoga sina, ali se sjetio kako je esto primjeivao da on itekako voli da se dotjeruje, da paljivo bira odijela, koulje i kravate, te kako to njemu nije bilo drago i kako ga je na to blago upozorio, ili zato to u tom dotjerivanju nije vidio nikakav zloin ili zato to je njegov sin bio slian njemu. Predstavljao je sliku jednog vida njegovog ponaanja, pa je mislio da nije na odmet da isto ine i njegovi sinovi. Sve je to u njegovom srcu pobudilo naklonost i popustljivost. Ali, kakav je bio rezultat te popustljivosti? On mu se sad jasno ukazao kad je vidio kako je sin rasipao novac na bezvrijedne, luksuzne stvari. Razjaren i gnjevan, on otpuhnu i ljutito ree: - Gubi mi se ispred oiju! Jasin napusti sobu, sad naljutivi oca zbog rasipnitva, a ne zbog svoga prestupa, kako je oekivao kad je dolazio kod njega, rasipnitva, o kojem ranije nije ni mislio, pa mu se predao bez razmiljanja i mjere, troei do kraja sve to je imao u depu, ivei od danas do sutra, a ne gledajui na 396 ono to zovu budunost", kao da je to neto to uopte ne postoji. Iako je napustio sobu zbunjen i uplaen zbog toga to ga je otac tako izgrdio i istjerao, ipak je bio duboko zadovoljan jer je shvatio da to ne samo da ne znai i da je otjeran od kue, nego i da e gospodin podnijeti trokove enidbe. Iao je poput djeteta, ijem je ocu dosadilo to uporno trai neku paru, pa mu je da i izbaci ga napolje, a dijete, radosno to je dobilo novac, brzo zaboravi neugodno izbacivanje. Otac je ostao bijesan i ponavljao: Kakvo ivine, tijelo visoko i iroko, ali bez mozga." Razbjesnilo ga je njegovo prekomjerno troenje kao da on sam nije od toga stvorio filozofiju svoga ivota. Meutim, nije vidio nita loe u svom troenju, kao ni u ostalim svojim strastima dokle god ga to ne osiromauje, ne ini da zaboravi na svoje obaveze ili

ugrozi njegovu linost. Ali, kako e obezbijediti da Jasin pred njim stoji uspravno? On mu ne samo da nije zabranjivao da bude samovoljan i sebian, to je i sebi doputao, nego je bio i njean prema njemu, iako je ta njenost pokazivala da on vjeruje u sebe, ali ne i u druge. Sve ga to ispuni oholou. Napusti ga srdba, kao i obino, jednako brzo kao to ga je i zahvatila, povrati mu se dobro raspoloenje, lice mu se nasmija: sve je sada izgledalo drukije, novo, prijatno, dobro. ... eli da slii ocu, biku jedan... Nemoj, onda, da prihvati samo jedan dio, a zanemari ostalo... Budi itav Ahmed Abduldevad ako moe, ili pak, dri se svojih okvira. Zar zbilja misli da sam se razgnjevio zbog tvog rasipnitva zato to sam elio da te oenim tvojim novcem? Nosi se... Ja sam jedino elio da vidim da li si ekonomian da bih te oenio svojim novcem 397uz sav novac koji ti ima. To je bila moja elja koju si iznevjerio. Jesi li mislio da sam razmiljao o izboru ene za tebe tek poto sam te uhvatio u onom razvratu? I to kakav raz-vrat! Bijedan, kao to je bijedan ukus tvoj i tvoje matere! Ne, mulac jedan, ja razmiljam o tvojoj srei otkako si se zaposlio. Kako i ne bih kad si ti prvi koji me je nainio ocem! Ti si moj sauesnik u patnji koju nam je usadila tvoja prokleta mati! Zatim, zar nemam pravo da me ti obrauje, pogotovo to moram dugo ekati da me obraduje onaj drugi bik, tvoj brat, zatoenik ljubavi... Ko li e to doivjeti?!" U sljedeem trenutku sjeti se neega to je bilo u tijesnoj vezi sa njegovom trenutnom situacijom, sjeti se kako je gospodinu Muhamedu Ifetu priao o Jasinovom zloinu", kako se na njega ljutio i kako ga je tako naglo povukao da je gotovo pao na glavu, sjeti se svega toga a sprema se da za mladia zatrai ruku njegove keri. U stvari, dogovor o tome izmeu njih dvojice sklopljen je prije nego to je razgovarao sa Jasinom. Zatim se sjeti kako mu je ovjek rakao: Zar ne misli da bi bilo lijepo od tebe da promijeni svoj odnos prema sinu koji se pribliio zrelom dobu, a naroito kad se zaposlio i postao ozbiljan mukarac?" Zatim se nasmijao: Oito je da ti spada u one oeve koji ne drhte dok im se sinovi otvoreno ne pobune." Dalje, sjeti se kako mu je samouvjereno odgovorio: Nemogue je da veza izmeu mene i moje djece podlijee mijenama vremena." Taj posljednji odgovor dao je sa bezgraninom sigurnou i oholou, s tim to mu je poslije toga priznao da se njegov odnos stvarno mijenja kako se mijenja situacija. Rekao mu je da sa svoje strane 398 nastoji da niko ne dokui tu skrivenu namjeru promjene, a zatim je dodao: Ja vie ne diem ruku na Jasina, ak ni na Fehmija, onako sam povukao Jasina pod uticajem stranog gnjeva, ali znam da sam suvie daleko otiao." Potom se vrati u daleku prolost i produi: Moj pokojni otac je u mom vaspi tanju bio tako strog da je moja strogost prema djeci potpuno zanemarljiva. Ali, im me je pozvao da mu pomaem u duanu, odmah je promijenio svoj odnos prema meni. Zatim je taj odnos, kad sam se oenio Jasinovom majkom, prerestao u oinsko prijateljstvo. Bio sam pono-sam sam na sebe kad sam se suprotstavio njegovom posljednjem braku, s jedne strane, zbog njegove starosti, kao i zbog mladosti nevjeste, s druge strane. Samo je rekao: ,Ti mi se suprotstavlja, mulac... ta se ovo tebe tie? Ja sam u stanju vie nego ti da zadovoljim svaku enu.' Nisam mogao da se ne nasmijem, a onda sam se, da bih mu udovoljio, ispriao." Sjetio se svega toga pa mu na um pade poslovica koja kae: Kad ti odraste sin, nek ti bude brat." Osjetio je, bie prvi put u svom ivotu, kako je sloena i teka oinska dunost. Iste sedmice majka je na sijelu uz kafu obznanila Jasinovu vjeridbu. Fehmi je za nju saznao od samog Jasina. Hatida, pak, nije mogla a da ne povee tu vjeridbu sa oevim gnjevom na Jasina,

za koji je ranije saznala, mislei da je gnjev doao kao rezultat Jasinove elje da se oeni i poredei to sa onim to je bilo izmeu oca i Fehmija iz istog razloga. Ona je to otvoreno rekla, a Jasin joj odgovorio smijui se i hvatajui majin stidljiv i zbunjen pogled: - U stvari, postoji jaka veza izmeu gnjeva i vjeridbe... 399w Pretvarajui se da je ljuta, Hatida ree ironino i u ali: - Tata je opravdano ljut jer mu ti ne ini ast pred jednim velikim prijateljem kao to je gospodin Muhamed Ifet. Jasin joj jednako ironino odgovori: - Njemu e biti jo neprijatnije ako spomenuti veliki gospodin sazna da mladoenja ima sestru kao to si ti, gospoice... Tada Kemal upita: - Hoe li nas ostaviti Jasin kao i Aia? Majka, osmjehujui se, odgovori: - Ne, nee, doi e nam u kuu nova sestra, to je nevjesta... Kemala umiri ovaj odgovor koji nije oekivao, umiri ga to e ostati njegov pripovjeda", u ijim je priama, zgodama i druenju uivao. Ali, on ponovo upita zato i Aia nije ostala? Majka mu odgovori da obiaj zahtijeva da nevjesta pree u kuu mladoenje, a ne obratno. Nije znao ko je ustanovio ovaj obiaj, ali je jako elio da je obratno, pa ak kad bi rtvovao Jasina. Meutim, on nije mogao da glasno izrazi svoju elju nego je iskaza pogledom koji je uputio majci. Jedino je Fehmija potresla ova vijest, ne zato to ne bi sa Jasinom dijelio njegovu radost, nego jer mu je pria o enidbi budila osjeanja i izazivala tugu, kao to pria o pobjedi izaziva tugu majke koja je izgubila sina u pobjedonosnoj bici. 400 XLTII Fijaker, u kome su se nalazili majka, Hatida i Kemal krenu na svom putu ka Sukeriji. Da li e Aiina udaja znaiti najavu novog doba slobode? Hoe li, najzad, moi da, s vremena na vrijeme, pogledaju svijet oko sebe, da udahnu njegov svjei zrak? Meutim, Emina se nije suvie predavala optimizmu niti je unaprijed predviala dogaaje. Jer, onaj ko joj je zabranio da, osim vrlo rijetko, posjeuje majku, u stanju je da joj zabrani i da posjeuje erku. Nije zaboravljala da su proli mnogi dani od Aiine udaje i za to vrijeme su je posjetili otac, Jasin i Fehmi, pa ak i Um Hanefi, ali njoj to nije bilo dozvoljeno, niti je smogla hrabrosti da zatrai dozvolu. Ustezala se da ga podsjeti da ona ima ker u Sukeriji, koju bi trebalo da vidi. utala je iako joj slika malene" nije izlazila iz glave. Meutim, kad vie nije mogla da podnosi tegobe strpljivosti, sakupi hrabrosti i upita ga: - Ako bog da, gospodin namjerava da uskoro posjeti Aiu da vidimo kako je? Gospodin je shvatio prikrivenu elju iza tog pitanja. Razbjesni se na nju, ne zato to bi odluio da je sprijei da posjeti Aiu, nego zato to je on elio, kao i u drugim slinim situacijama, da njegova dozvola doe kao dar koji 2 Izmeu dva dvorca 401nije prethodno iskan, nije elio da ona pomisli kako je dobila dozvolu da posjeti ker zato to je to traila. Nije mu se dopalo to ga podsjea na to tim lukavim pitanjem. On je jo ranije o tome nevoljno razmiljao. Ljutilo ga je to je to smatrao nunim i neizbjenim. Zato srdito viknu na nju:

- Aia je u domu svoga mua i ne treba joj niko od nas, s tim to smo je posjetili i ja i njena braa. ta te onda ona brine? Kao da joj srce prestade da kuca, usta joj se osuie, sve od oaja i poraza. Gospodin je, pak, rijeio da vie ne govori kao da je itava stvar zavrena time to je kanjena zbog, kako je on mislio, neoprostivog lukavstva, zatim ju je itavo vrijeme zanemarivao, kradom pogledajui njeno tuno lice. Kad je dolo vrijeme da poe na posao, ree joj kratko i grubo: - Idi joj sutra u posjetu...! Od radosti joj lice porumenje. Veselila se poput djeteta. Meutim, on ponovo ljutitio podviknu: - Poslije toga e je vidjeti samo kad njen mu dopusti da je posjeti... Ona na to ne ree nita. Ali, nije zaboravila obeanje koje je dala Hatidi kad su se savjetovale kako da s njim razgovara, pa nesigurno i blago upita: - Dozvoljava li gospodin da uzmem Hatidu sa sobom? On zatrese glavom kao da veli: Divno, sjajno...!", zatim i dalje ljut, odgovori: - Naravno, naravno... Kad sam ve prihvatio da prvo udam mlau erku, onda moja porodica moe da se prikljui uliarima...! Uzmi je, bog vas sve uzeo! 402 Radosti je bilo vie nego to je oekivala. Nije obraala panju na njegovu posljednju kletvu na koju je, inae, navikla. tavie, znala je kad je ljut ili se pretvara da je ljut, svejedno, da je on to samo na jeziku, a da mu je to daleko od srca, bio je poput make koja, kad nosi svoje mlade, izgleda kao da e ih poderati. Tako se njena nada ostvarila. Kola ih povezoe ka Sukeriji. Kemal je, zato to ide u posjetu sestri u drutvu svoje majke i sestre i to se vozi fijakerom, bio najradosniji meu njima. Nije mogao da sakrije svoju radost ili je elio da je skroz pokae ili je pak, htio da privue panju na sebe. Sjeo je u fijaker izmeu majke i sestre. im su se kola pribliila radnji brijaa ika Husanejna, on odjednom uzviknu: - ika Husanejn, pogledaj! ovjek pogleda prema njemu, pa kad vidje da nije sam, brzo, smijui se, obori pogled. Majka se topila od stida i zbunjenosti. Povue sina za rub sakoa da ne bi to isto ponovio ispred slijedeih duana. Karala ga je zbog njegovog ludog" postupka. Kua u Sukeriji izgledala je drukije nego u svjetlosti one svadbene noi: stara, dotrajala, ali je sama ta njena starost, povrh toga to je bila ogromna i bogato namjetena, ukazivala na gospodstvo i ugled. Porodica evket bila je jedna stara" porodica, mada je od te stare slave, naroito nakon raspodjele bogatsva nasljednicima i prevelikih trokova kolovanja, ostalo samo ime. Mlada je stanovala na drugom spratu, dok je supruga pokojnog evketa, sa starijim sinom Ibrahimom, sila na prvi sprat, jer zbog starosti nije mogla da se penje uz stepenice. Trei sprat je ostao prazan, nisu ga mogli popuniti, a 26 403nisu eljeli da ga nastanjuju drugi. Kad su uvedeni na Aiin sprat, Kemal, potaknut svojom prirodom, kao da je u svojoj kui, htjede da ga pretrauje, ne bi li lino naiao na sestru i uivao u zadovoljstvu iznenaenja, koje je zamiljao dok se penjao uz stepenice. Meutim, iako se opirao, majka mu nije dozvolila da se izvue iz njenih ruku. No, ubrzo se pojavi slukinja i povede ih u primau" sobu, a onda ih ostavi same. Osjetio je da se prema njima odnose kao prema strancima" ili gostima". Stisnu mu se u grudima i u dui. Nestrpljivo je poeo da ponavlja:

- Gdje je Aia? Zato smo ostali ovdje? uo je samo pst" i upozorenje da e mu zabraniti da ponovo doe ako bude suvie glasan. Meutim, brzo ga, im je dola Aia, napusti nemir. Dola je lebdei, blistavog, nasmijanog lica, sva u sjaju nakita i raskono dotjerana. Potri prema njoj i objesi joj se oko vrata. Ona se pozdravi s majkom i sestrom, dok je Kemal i dalje visio o njenom vratu. Aia je izgledala posve srena sobom, svojim novim ivotom i posjetom svoje porodice. Priala im je o oevim, Jasinovim i Fehmijevim posjetama, o tome kako ju je obuzela enja za njima pa je, uprkos strahu od oca, smogla hrabrosti da ga zamoli da im dopusti da je posjete. Rekla je: - Ne shvatam kako me je jezik posluio pa sam progovorila. Bie da me je njegov novi lik, koji ranije nisam poznavala, ohrabrio. Izgledao je prijatan, blag, nasmijeen, da, zaista, nasmijeen. Ipak, pored toga, ja sam se dugo kolebala. Plaila sam se da e se naglo promijeniti i izruiti me. Zatim pouzdah se u boga i progovorili. 404 Majka je upita ta je odgovorio i ona ree: > 1 - Odgovorio je kratko: Nemoj misliti da je sve to igra, jer sve ima svoj raun." Srce mi je zaigralo. Dugo sam se molila, nastojei da mu udovoljim i pokaem svoju ljubav. Zatim se Aia vrati na prethodni razgovor, opisivala je kako se osjeala kad joj je reeno: Stari gospodin je u ,primaoj' sobi!" Ona nastavi: - Skoih do kupatila da sperem s lica sve tragove minke, tako da je gos'n Halil pitao zato sve to inim, na to mu ja odgovorih: Shvati me, ne mogu da ga doekam u ljetnoj haljini otkrivenih ruku." Pola sam da ga vidim tek kad sam se ogrnula svojim kamirskim alom. - Zatim produi: - Kad je mama saznala - nasmija se - mislim nova mama, iz Halilove prie, ta se dogodilo, nasmijala se i kazala: Ja dobro poznajem gospodina Ahmeda... On je takav i jo vie od toga..." Zatim, nastavi, okreui se prema meni: Ali, znaj uu, da ti vie ne spada u porodicu Abduldevadovu. Ti si sada evketovika i ne mari za druge..." Njen sjajan izgled i njena pria su kod njih naili na pravo divljenje i ljubav. Kemal je zurio u nju kao i one svadbene noi, a onda, kao ljut, upita: - Zato nisi izgledala tako dok si bila u naoj kui? Ona mu smjesta odgovori, smijui se: - Tada nisam bila evketovika! ak ju je i Hatida posmatrala s ljubavlju. Aiinom udajom su prestali razlozi njihovih svaa koje su izbijale zato to su ivjele zajedno. S druge strane, od onog osjeanja bijesa, koje ju je bilo obuzelo kad je djevojci bilo 405doputeno da se uda prije nje, ostao je tek blijedi trag, koji je ona pripisala svojoj srei", a ne sestri. U srcu je sada nosila samo ljubav i enju. Koliko li joj nedostaje kad god osjeti potrebu za bliskim sagovornikom kome bi kazala ta osjea. Zatim je Aia govorila o novom domu, o balkonu koji gleda na kapiju Muteveli, na minareta koja se, tu blizu, uzdiu, o neprekidnom toku prolaznika. Sve oko nje podsjea je na stari dom, na stare uliice i kue. Nema nikakve razlike osim naziva i nekih manje znaajnih stvari. - Ali, kad spomenusmo veliku kapiju, takve kod vas nema. - Zatim, nekako razoarano: Iako pored nje ne prolazi abenska nosiljka", kao to ree Halil. Potom produi:

- Neposredno ispod balkona nalazi se jedno drutvo koje se sastoji od trojice ljudi, koji ga ne naputaju sve do iza ponoi. To su: kljasti prosjak, prodava obue i gata iz pijeska. To su moji novi susjedi. Meutim, gata iz prije-ska ima najvie sree. I ne pitajte o gomilama ljudi i ena koji, uei, sjede pred njim, nastojei da saznaju svoju sudbinu. Koliko sam poeljela da mi je balkon nii da ujem ta im kae. Najzanimljiviji je prizor tramvaja koji dolazi iz Crvenog prolaza, kad se sretne sa kolima koja prevoze kamen i koja dolaze iz Gurije. Prolaz kroz Kapiju im je tijesan, pa ne mogu istovremeno da prou. Tada svaki od vozaa radi na svoju ruku, izazivajui onog drugog i zahtijevajui da se povue i oslobodi mu prolaz. Razgovor pone donekle blago, onda se zaotrava, zatim postane grub, a potom ponu da sijevaju munje od psovki i uvreda. U meuvremenu, naiu dvokolice i runa kolica i ulica 406 se potpuno zakri. Niko ne zna kako e se sve to vratiti u prethodno stanje. Pri tom ja stojim iza kapaka prozora, priguujem smijeh i posmatram ta lica i taj prizor... Velika je slinost bila izmeu dvorita nove kue i dvorita njihove kue, kuhinje, ostave, njene svekrve, gospodarice dvorita i sluavke Suvejdan. - Nemam nikakvog posla... im spomenem kuhinju, odmah mi donesu posluavnik sa hranom... Tada Hatida ne mogade da se uzdri, nego se nasmija i ree: - Dobila si ono za im si toliko udjela...! Kemal u tom razgovoru nije naao nita zanimljivo. Meutim, on je u optem tonu osjetio da se Aia ovdje konano smjetila", obuze ga nemir i on je upita: - Zar nam se nee vratiti? Tada se u sobi zau gromki glas: - Nee vam se vratiti, gos'n Kemale! Pojavi se Halil, smijui se i vukui svoje okruglo tijelo u bijeloj svilenoj galabiji. Imao je punako oblo lice svijetle puti, sa malko razrokim oima i neto debljim usnama. Njegova, pak, velika glava zavravala se uskim elom, a na razdioku se dijelila crna, gusta kosa, koja je, po boji i frizuri, sliila gospodinovoj. U oima mu se ogledala prijatnost i neka tromost, vjerovatno zbog udobnog ivota, dokonosti i zadovoljstva. Nagnu se prema majinoj ruci da je poljubi, ali je ona brzo, zbunjeno i smeteno, povue, i tek micanjem usana se zahvali. Zatim pozdravi Hatidu i Kemala i sjede meu njih kao da, po kasnijim Kemalovim rijeima, spada meu njih. Djeak iskoristi priliku da, dok mu je Halil govorio, dobro i dugo osmotri njegovo lice, to uistinu 407 tue lice koje se pojavilo u njihovom ivotu da zauzme ugledno mjesto koje e mu omoguiti da postane jedan od najbliih u njihovoj svojti, ili tanije da bude Aiin ivotni saputnik. Dugo je piljio u njega, ponavljajui u sebi njegove samouvjerene rijei: Nee vam se vratiti, gos'n Kemal!". Osjeti odbojnost, mrnju pa i odvratnost prema njemu, to mu gotovo osvojie srce. Meutim, ovjek iznenada ustade, izie, a potom se vrati sa srebrnim posluav-nikom punim najukusnijih, raznovrsnih slatkia, koje mu, sa osmijehom, ponudi. Njegov osmijeh je otkrivao dva sjeku-tia od kojih je jedan najahao na drugi. Uto doe supruga pokojnog evketa, oslanjajui se na ruku ovjeka za koga su, po slinosti sa Halilom, zakljuili da je to njegov stariji brat. Potvrujui njihov zakljuak, udovica ga predstavi:

- Moj sin Ibrahim..., zar ga ve niste upoznali? Kad je osjetila da su Emina i Hatida posve zbunjene, ona ree, osmjehujui se:' - Mi smo od starina kao jedna porodica, ali se neki vide sada po prvi put... Ne mari... Emina shvati da ena eli da je ohrabri, i da joj olaka poloaj, pa se nasmijei. Meutim, uznemiri se pitajui da li e se gospodin sloiti to su se srele, bez vela, sa ovim ovjekom iako se smatra, jednako kao i Halil, novim lanom porodice? Hoe li mu otvoreno rei za ovaj susret ili e izbjei da ga spomene, pretpostavljajui tome mir u kui? Da nije bilo razlike u godinama, Ibrahim i Halil bi bili slini kao blizanci, s tim to je razlika meu njima bila minimalna u poreenju sa razlikom u godinama. U stvari, da Ibrahim nije imao kratku kosu i usukane brkove, ni po 408 emu se ne bi razlikovao od Halila, kao da nije imao ve etrdeset godina ili kao da njegova mladost i izgled ne pokazuju godine. Zato se Emina prisjeti ta joj je jednom govorio gospodin o pokojnom evketu: kako je izgledao dvadeset ili vie godina mlai nego to je stvarno bio" ili kako je on, uprkos toga to je bio prijatan i plemenit, bio poput ivotinje koja nikako ne doputa da mu misli kvare raspoloenje". Zar nije udno da Ibrahim izgleda kao da ima trideset godina, iako se oenio u ranoj mladosti, dobio dvoje djece, a onda su mu i ena i djeca pomrli? Meutim, on je iz tog svog tekog ivotnog iskustva iziao zdrav i netaknut, a potom je nastavio da ivi kod svoje majke, dokon, lijen i obezbijeen, kao to je ivjela itava porodica evket. Hatida kradom, kao to je to uvijek inila kad je niko ne vidi, pogleda u lica dvojice brae, uoavajui udnu slinost meu njima, njihovu punou i oblost, izvjesnu raz-rokost oiju, nadutost i malaksalost... Sve to u njoj pokrenu njenu prikrivenu podrugljivost. Smijala se u mislima, zadravajui u pamenju sve te slike da bi im se vratila kad sjednu kod kue uz kafu. Po obiaju, htjela je da se smije i ali, da ironizira, a uz to da im, njima dvojici, izabere, odgovarajua pogrdna imena poput imena koja je nadijevala drugim svojim rtvama, po uzoru na njihovu majku kojoj je nadjenula ime mitraljez", zbog toga to, dok razgovara, sipa pljuvaku oko sebe. Pogleda, u jednom trenutku, u Ibrahima. Prenerazi se kad joj se oi susretoe sa njegovim krupnim oima, koje su je, ispod gustih obrva paljivo i uporno posmatrale. Nelagodno i zbunjeno obori pogled. Sumnjiavo i prestraeno se upita ta li to on smjera tim svojim pogledom. Zatim se zatee 409kako uznemireno razmilja o svom izgledu i o tome kakav bi on utisak mogao ostaviti na njega. Da li se, moda izruguje njenom nosu kao to se ona smijala njegovoj punoi i lijenosti? Utonu u razmiljanje i nemir... Kemalu je dosadila ta sjedeljka koja, iako je tu bila Aia, zbog brojnih gostiju, nije, osim ono slatkia koji su im ponueni, ispunila nijednu od njegovih elja. Sjede pored mlade i dade joj znak iz koga ona shvati da on eli da bude s njom nasamo. Ona ustade i uze ga za ruku. Napusti-e sobu. Pomislila je da e biti zadovoljan da sjedne s njom u salonu, ali je on povue za ruku prema spavaoj sobi i tre-skom zalupi vratima. Lice mu se razvedri i oi bljesnue. Dugo ju je posmatrao, zatim uze da pregleda sobu od ugla do ugla, udiui miris novog namjetaja, koji se mijeao sa nekim slinim mirisom koji je, bie, ostao iza namirisanih gostiju. Zatim se zagleda u mekani krevet i dva ruiasta jastuia koji su se, jedan pored drugog, nalazili iznad jastuka. On je upita: - Staje to? '= ; ; Ona mu odgovari: . ,i '

. .'. Dva jastuia. / On ponovo upita: > :>'. ; - Stavlja li to pod glavu? <' . Ona, osmjehujui se, odgovori: ;, - Ne, oni su samo za ukras. Pokazuui na krevet, on je upita: - Gdje spava? i , s I dalje se osmjehujui, odgovori: - Tu, unutra. Kao da i on spava s njom, upita: 410 - A gos'n Halil? Utinuvi ga blago za obraz, ona mu odgovori: - Vani... Tada se nekako udno okrenu prema poivaljci", prie joj, sjede na nju i pozva i Aiu da sjedne pored njega, to ona i uini. Brzo je utonuo u misli, oborivi pogled da sakrije svoju zbunjenost zbog prijekora koji je doivio one noi kad se udala, tajei od nje ta je vidio kroz otvor vrata. elio je da joj povjeri svoju tajnu, da je pita o tome pod pritiskom otrog izazova. Meutim, uzdr se zbog neprijatnosti koja je dolazila iz njegovog osjeanja sumnje. Protiv svoje volje, prigui tu elju, zatim podie svoj nevini, isti pogled prema njoj i nasmijei se. Ona mu uzvrati osmijehom, nagnu se prema njemu, poljubi ga i ustade, dok joj se itavo lice prijatno smijeilo: - Da ti napunim depove okoladom... 411XLIV . Razlijegoe se povici i kliktaji djeaka skupljenih pred kuom i na trotoaru ulice Izmeu dva dvorca. Meu njima se izdvajao Kemalov glas. Vikao je: - Evo mladinog automobila! Ponovio je to tri puta. Na to Jasin, dotjeran, u punom sjaju i oholosti, izie iz grupe koja je stajala na ulazu u dvorite, krenu na ulicu i zastade ispred vrata, okrenuvi se prema ulici Kazandija. Ugleda ne vjetinu povorku i krenu polagano, kao da se epuri. U tom trenutku, ispunjenom sreom i strahopotovanjem, uprkos oima koje su zurile u njega iz kue i izvan kue, odozgo i odozdo, on je djelovao sigurno, samopouzdano, kao pravi mu i mukarac. Vjerovatno mu je tu sigurnost davalo osjeanje da je meta svih tih pogleda. Svojom odvanou je savladao unutranji nemir koji je dolazio iz straha da e se smesti, to bi ga ugrozilo kao mukarca. Najzad, znao je da mu se otac povukao tamo, skroz na zaelju grupe ljudi koji su ekali na u ulazu dvorite, mukaraca iz porodica mladenaca, tako da ga niko nije mogao vidjeti. Uspio je da se odri dostojanstveno, netremice gledajui u automobil, okien ruama, koji mu je dovodio mladu, dapae, enu od prije vie od 412 mjesec dana, iako je jo nije ni vidio. Ili ga je, na kraju, odrala nada i poudni snovi o vjeitoj srei. Automobil se zaustavi ispred kue, na elu dugog niza automobila. Jasin se pripremi za sretan doek. Ponovo mu se pojavi elja da podigne onaj svileni veo i da po prvi put vidi lice svoje nevjeste. Otvori vrata automobila iz kojeg sie crna slukinja etrdeset godina, snane grae, blistave boje koe, krupnih oiju. Svojim sigurnim pokretima pokazala je da je ona djevojka koja je odreena da im slui u novom domu. Skloni se malko u stranu i stade uspravno poput straara, zatim mu ree glasom koji je odzvanjao poput bakra i sa osmijehom koji je otkrivao njene sjajne, bijele zube: - Izvoli, uzmi svoju mladu!

Jasin prie vratima automobila, malko se nagnu unutra i ugleda, izmeu dvije djevojke, svoju nevjestu u bijeloj haljini. Zapahnu ga prijatan, oaravajui miris i on se izgubi, oaran ljepotom atmosfere na koju je naiao. Prui joj ruku, ali jedva da je ita vidio, kao to osvit zore potire svaku, pa i najjau svjetlost. Mlada se ukoi od straha i ne pomjeri se. Priskoi joj djevojka s njene desne strane, uze je za ruku i tutnu je njemu pod ruku, proaptavi, smijui se: - Budi hrabra, Zejnebo... Uoe jedno pored drugog. I dalje isprepadana, mlada ga je spreavala da je vidi, postavivi izmeu sebe i njega veliku lepezu od nojevog perja, kojom je zaklonila lice i vrat. Preoe preko dvorita izmeu dva reda gomile koja ih je ekala. Za njima su ile goe iz njene porodice, koje su glasno kliktale, ne obraajui panju na gospodina Ahmeda koji je stajao tik do njih. Tako su po prvi put zagr413mjeli kliktaji u tom muklom domu i to nadomak uiju njegovog silnog gospodara. Sigurno je da su ti kliktaji zaprepastili lanove njegove porodice, mada je to zaprepaenje bilo praeno i radou, kao i nevinom, veselom zlobom na raun neopozive, tvrde odluke da ne bude ni kliktaja, ni pjesme, ni zabave..., kao i da svadbena no najstarijeg sina proe kao i svaka druga no. Emina, Hatida i Aia se pogledae, osmjehujui se upitno i bojaljivo pogledajui kroz prozor koji je gledao na dvorite da vide kako je gospodin primio te kliktaje. Meutim, on je nasmijan razgovarao sa gospodinom Muhamedom Ifetom, pa Emina promrmlja: - Veeras ne moe nego da se smije, ma koliko mu se tota ne svialo... Um Hanefi iskoristi ukazanu priliku, ubaci se meu ene poput bureta i snano, zvonko zaklikta tako da nadvisi sve ostale glasove i nadoknadi svu onu radost i veselje koji su, u sjenci nasilja, proputeni prilikom vjeridbe Aie i Jasina. Prie svojim trima gospoama iz kue klikui tako da one prsnue u smijeh, zatim im ree: - Zaklikite bar jednom u ivotu... Nee on veeras saznati ko je kliktao... Poto je odveo mladu do vrata enskih odaja, Jasin se vrati i naie na Fehmija na ijim se usnama primjeivao nelagodan i zabrinut osmijeh, vjerovatno zbog ovog zabranjenog" bunog veselja. Kriom je pogledao u oca a onda se okrenu bratu, nasmijavi se prigueno. Jasin je mogao samo da nezadovoljno rairi ruke: - ta smeta da se u svadbenoj noi veselimo i klik-emo? I ta mu je smetalo da se sloi da pozovemo neku pjevaicu ili pjevaa? 414 To je bila elja porodice koja ju je mogla izraziti jedino tako da nagovori Jasina da razgovara sa gospodinom Muhamedom Ifetom da se zauzme kod oca. Meutim, gospodin Ahmed se ispriao i insistirao da svadbena no proe u tiini i da se svede na bogatu veeru. Jasin je bio neraspoloen: - Ne znam ni ko e mi biti ena ove noi koja se nee nikad vie ponoviti! Ui u u nevjestinu sobu bez pjesme i muzike, kao plesa koji, bez ikakvog ritma, mrda svojim tijelom... U oima mu se pojavi lukav, veseo osmijeh: - Ono to je nesumnjivo jeste da na otac podnosi pjevaice samo u njihovim domovima... Kemal je ostao itav sat na gornjem spratu koji je bio pripemljen za goe, zatim, u potrazi za Jasinom, sie na prvi sprat, pripremljen za prijem mukaraca. Meutim, zatee

ga u dvoritu kako pregleda pokretnu kuhinju koju je postavio kuhar. Krenu radosno prema njemu, pokazujui time da je izvrio povjereni zadatak i ree mu: - Uinio sam kako si mi naredio... Pratio sam mladu sve do njene sobe i dobro je pogledao poto je skinula veo sa lica... Jasin ga odvede u stranu i upita ga smijeei se: - Ha? Kakvo joj je tijelo? - Kao tijelo nae Hatide... ' , Jasin se nasmija: - S te strane, nije loe... Svia li ti se kao Aia? - Ne, ne... Naa Aia je mnogo ljepa od nje! Nesreo, hoe li da kae da je kao Hatida? - Ne, ne, ona je ljepa od Hatide. 415- Mnogo? Djeak je mahao glavom razmiljajui, pa ga mladi nestrpljivo upita: - Zatim? - Lice joj je bijelo, kosa crna a miris vrlo prijatan... - Pohvalno... Bog te obradovao dobrim... Uini mu se da se djeak trudi da jo neto kae, pa mu donekle nervozno ree: - Hajde, reci ta ima, ne boj se! Kemal odgovori oborivi pogled: - Vidio sam kako vadi maramicu a onda... se useknu! Usne mu se iskrivie od gaenja kao da mu je bilo runo da jedna nevjesta uini tako neto. Jasin nije mogao da se ne nasmije: - Dovde je - odlino. A ostalo nek' bog uini kako valja! Sjetno pogleda na dvorite u kome nije bilo nikoga osim kuhara, njegovih momaka, nekih djeaka i djevojica. Zamiljao je kako bi sve trebalo da bude ukraeno, da su postavljeni atori za zabavu, da su pozvani gosti. Ko je to sprijeio? Njegov otac! ovjek u ijim ilama struji samo razvrat, zabava i zloba. udio se: kakav je to ovjek koji sebi dozvoljava zabranjena uivanja a svojoj porodici zabranjuje doputenu zabavu! Poe da se sjea gospodinovog drutva, kad ga je vidio u Zubejdinoj sobi izmeu ae i lutnje. Odjednom mu se pojavi neobina misao koja mu ranije nikad nije padala na um, premda je bila, kako je mislio, tako jasna, a to je - slinost izmeu prirode njegovog oca i njegove matere. To je jedna te ista priroda u svojoj strastvenosti, koja neobuzdano juri za zadovoljstvima, 416 ne vodei nikakvog rauna o bilo kakvim obzirima. Vjero-vatno se ni njegova mati, da je mukarac, ne bi manje od oca odavala piu i zabavi! Zato je brzo izmeu njih, njegovog oca i matere, prekinuto ono to ih je povezivalo. On onakav nije mogao da podnese nju onakvu, niti je ona onakva mogla da podnese njega onakvog. tavie, nikako ne bi sredio svoj brani ivot da nije naiao na svoju sadanju enu. Zatim se, na tu neobinu misao, nasmija suho, neveselo. Sad sam saznao ko sam, nita drugo nego sin dvoje pohotnika i nita drugo nisam ni mogao biti." U sljedeem trenutku se upita da nije pogrijeio kad je propustio da pozove svoju mater na svadbu, pitao se, iako je neosporno vjerovao da nije pogrijeio. Bie da je otac htio da umiri svoju savjest kad mu je nekoliko noi prije svadbe rekao: - Mislim da bi trebalo da obavijesti mater, moe, ako eli, da je pozove na svadbu. Vjerovao je da je otac to rekao jezikom a ne srcem. Nije mogao zamisliti da e otac rado prihvatiti da on ode tamo gdje ivi ona bijeda od ovjeka, za koga se udala njegova mati

poslije toliko drugih mueva, i da je pred njim zamoli da prisustvuje njegovoj svadbi. Niti bi svadba niti ikakva srea na ovome svijetu mogla da ga navede da ponovo uspostavi prekinutu vezu sa tom enom, tom sramotom, tom bolnom prolou! Tada je ocu jedino mogao da odgovori: - Kad bih stvarno imao majku, ona bi bila prva koju bih pozvao na svoju svadbu! Odjednom obrati panju na djeake i djevojice koji su ga posmatrali i neto se doaptavali. Posebno se obrati djevojicama, glasno se smijui: 27 Izmeu dva dvorca 417- Sanjate li da se ve udate, djevojice? Uputi se prema vratima enskih odaja, prisjeajui se ta mu je Hatida jue podrugljivo rekla: Pazi da se sutra ne smete pred gostima, inae e saznati gorku istinu da te je otac oenio, platio dar za nevjestu i sve trokove svadbe. Neprestano se krei, obilazi sobe gostiju, s ovim se nasmij, s onim progovori, penji se i silazi, pregledaj kuhinju, pod-vikni i dozivaj, ne bi li ljudi pomislili da si stvarno ovjek i junak ove noi!" Nasmija se i ode s namjerom da ostvari ovaj podrugljivi nauk. Kretao se meu zvanicama svojim visokim, krepkim tijelom, sa izvanrednom elegancijom, privlaan i zgodan, u punoj mladosti. Odlazio je i dolazio, silazio i penjao se, premda nije radio nita. Ali ga je to kretanje oslobodilo raznih pomisli pa se, raspoloen, pre-dade draima svadbene noi. Kad u srcu pomisli na svoju nevjestu, tijelom mu prostruja neka ivotinjska jeza. Zatim se sjeti posljednje noi koju je prije mjesec dana proveo kod sviraice Zenube, kako ju je, opratajui se od nje, obavijestio o svojoj skoroj enidbi i kako je ona kao ljutito uzviknula: - Pasji sine, skrivao si tu vijest dok nisi ostvario svoj cilj! Od Zenube, kao ni od drugih ena, nije u njemu ostalo nikakvog traga. Za sva vremena je spustio zastor na ovaj vid svog ivota. Moda e ponekad neto popiti, ali ne misli da e umrijeti od elje za piem. to se tie ena, nije mogao zamisliti da e se osvrnuti i na jednu prolaznicu kad pred sobom ima ljepoticu na raspoloenju, svoju nevjestu, novo zadovoljstvo koje e utoliti njegovu divlju strast koja 418 je toliko puta uzdrmala itavo njegovo bie. Zatim uze da zamilja svoj budui ivot, ovu no, sljedee noi, mjesec, godinu, itav ivot. Lice mu je sijalo od radosti koja je jasno govorila ta osjea... To primijeti ljubopitljivi Fehmi, tiho obradovan ali ne i bez tuge i boli. Doe Kemal koji se inae svugdje iznenada pojavljivao i razdragano se obrati Jasinu: - Kuhar mi veli da slatkia ima vie nego to je potrebno gostima i goama i da e dosta preostati... 27* 419XLV Dolaskom Zejnebe, sijelo uz kafu je dobilo jedno novo lice, lice koje je pucalo od mladosti i radosti. Pored toga i pored novog namjetaja u tri sobe uz roditeljsku sobu u gornjem spratu, koji je donijela nevjesta, Jasinova enidba nije unijela znaajniju promjenu u opti red stvari u kui, bilo sa gledita voenja porodice, koje je i dalje ostalo, u punom znaenju te rijei, potinjeno vlasti i volji gospodinovoj, bilo sa gledita unutranjeg voenja kuanstva, koje je u cijelosti ostalo u domenu majke kao to je bilo

i prije Jasinove enidbe. U stvari, sutinska se promjena dogodila u duama i mislima lanova porodice, u njihovom doivljavanju novog lana kue. Naime, nije bilo lako da Zejneba zauzme svoje mjesto ene sina prvenca i da se njih dvoje i ostali dio obitelji okuplja u jedan dom a da to ne dovede do znaajnog razvoja u njihovim osjeanjima i mislima. Majka ju je posmatala pogledom u kojem je bilo i nade i opreza: to je djevojka koju joj je sudbina dodijelila da dugo vremena, a moda i do kraja ivota ivi zajedno s njom. Kakav je ovjek? ta se krije iza njenog finog osmijeha? Rijeju, prihvatila ju je kao to kuevlasnik prihvata novog stanara, pouzdaj ui se u njega ali i podozrije420 vajui. Hatida, pak, uz sve lijepe rijei koje su meusobno izmjenjivale, pratila ju je svojim prodornim pogledom sa uroenom podrugljivou i nepovoljnim miljenjem, tragajui za njenim nedostacima i zamjerkama sa nekom ljuti-tom usrdnou, jer je njeno ukljuivanje u porodicu i udaja za njenog brata izazivala kod nje samo prikrivenu netrpeljivost. Kad bi se mlada prvih dana udaje povukla u svoje odaje, Hatida bi pitala majku u kuhinji: - Da li njoj" moda kuhinja ne odgovara? Iako je majka smatrala da je ta njena zajedljivost u stvari oduak za sumnjiavost, ipak je branila djevojku i odgovarala joj: - Strpi se, ona je jo nevjesta, na poetku novog ivota... Ova ponovo, mrzovoljno upita: - Ko je to presudio da budemo sluavke mladencima? Majka je upita kao da sama sebi postavlja pitanje: - Zar bi ti vie voljela da ona ima svoju zasebnu kuhinju? Hatida se glasno usprotivi: - Kad bi novac bio njenog a ne mog oca, to bi moglo biti...! No, ja mislim da bi ona trebalo da radi s nama. Meutim, kad je Zejneba, sedmicu dana poslije udaje odluila da preuzme neke obaveze u kuhinji, Hatida taj njen saradniki korak nije dobro primila. Kritiki i strogo je posmatrala kako nevjesta radi i govorila majci: - Nije ona dola da ti pomogne, nego da ini ono na to misli da ima pravo... Ili bi podrugljivo rekla: ,... ; rfi ;- Koliko sam iz porodice Ifet sluala kako su oni krem" i da jedu drukije od drugih ljudi...! Jesi li nala u njenom kuhanju neto neobino za to mi nismo uli? Meutim, Zejneba jednog dana predloi da napravi erkesiju" jer je to bilo omiljeno jelo na trpezi njenog oca, koje je sad prvi put ulo u gospodinovu kuu. Kad su je jeli, svi su joj se divili, a najvie Jasin, tako da je i majku pecnula ljubomora, dok je Hatida prosto poludjela i uzela da se ruga tom novom jelu: - Kau: erkesija", a ja kaem: uitelj ivi a ne naui nita, ali ta mi vidimo: ria i saft na politiki" nain, bez nekog odreenog ukusa..., poput nevjeste koju dovedu mladoenji u privlanoj odori i sa blistavim nakitom, a kad skine vjenanu haljinu, ispadne sasvim obina djevojka, od one iste, ve poznate smjese mesa, kostiju i krvi! Potom, jedva da su prole dvije sedmice od svadbe, a ona ree pred majkom, Fehmijem i Kemalom da je mlada, iako ima svijetao ten i umjerenu ljepotu", ipak teko podnoljiva, ba kao ona njena erkesija". To je rekla upravo u vrijeme kad se posve, sa svojom priznatom vjetinom, predala da dokui tajne spravljanja erkesije". Meutim, Zejneba

je, sasvim dobronamjerno, jer, ako nita, jo nije dolo vrijeme zadjevica, priala razne stvari o sebi, to je izazvalo izvjesne primisli i nadnijelo sjenku podozrivosti: voljela je kad god joj se ukae zgodna prilika da istakne svoje tursko porijeklo, iako se pri tom drala mjere i dobrog odgoja, kao i da im pria o nekim svojim doivljajima na putovanjima u fijakeru svoga oca, o posje-tama, u njegovom drutvu, nekim pristojnim kafanama i parkovima. Sve je to, meutim, veoma uznemirilo, ak 422 zaprepastilo majku. udila se tom neuobiajenom ivotu o kojem uje prvi put, koji nije odobravala, kao to je u sebi neizmjerno osuivala tu neobinu slobodu, s tim to ju je hvalisanje turskim porijeklom, uz svu mjeru i dobar odgovor, jako ozlijedilo, jer je ona, iako tako ponizna i povuena u sebe, bila i te kako ponosna na svog oca i svog mua i smatrala je da zahvaljujui njima, uiva nedostian ugled. Meutim, ona je to priguila u sebi, paljivo sluala Zejnebu i ljubazno joj se osmjehivala. Da majka nije veoma nastojala da se sauva mir u kui, Hatida bi eksplodirala od bijesa bez obzira na najgore posljedice. No, ona se, da ne bi remetila mir u kui, oslobodila bijesa na nekakav zaobilazan nain, to je za nju bilo neuobiajeno. Tako je, primjerice, propratila priu o putovanjima, ne mogavi da otvoreno kae svoje miljenje, izraavajui svoje ushienje uzviknuvi, gledajui u Zej nebu: - Kako je to zanimljivo! Ili bi se udarila po prsima, govorei: - Posmatrali su te prolaznici dok si etala po parj kovima!? ., Ili: - To nisam, o boe, uopte mogla zamisliti! Zatim, drugi brojni iskazi koji su, iako nisu nosili zlu namjeru, ipak svojom teatralnou i njenim otegnutim glasom djelovali kao gunanje oca, koji se moli i ui iz Kur'ana, i nadaleko od sebe opazi sina kako remeti red i ne potuje dobar odgoj - a bude mu nemogue da ga glasno prekori i prekine molitvu. Zato, im se nala nasamo sa Jasinom, obrati mu se, ublaavajui svoj sopstveni gnjev, za koji nije mogla da nae oduka i ree: 423- Divna, divna li ti je ta mladina promenada! On joj pri tom odgovori smijui se: - To ti je turska moda koju ti ne moe shvatiti. Izraz turska" podsjeti je na njenu oholost koja ju je tako teko pritiskala i ree: - Uzgred, domaica se mnogo ponosi svojim turskim porijeklom. Zato? Zato to je djed njenog djeda djeda djeda djeda - bio Turin. Pazi se, brate, na kraju, Turkinja je - ludilo! Ali joj on odgovori jednako ironino: - Ludilo mi je drae od tog nosa koji izluuje zdrav ukus! Osjeajui da bi mogla izbiti porodina svaa izmeu Hatide i Zejnebe, Fehmi je upozori da obuzda svoj jezik da njeno brbljanje ne bi stiglo do nevjeste. Diskretno upozori Kemala koji se motao oko njih i oko nevjeste poput leptirie koja prenosi pelud sa cvijeta na cvijet. Meutim, on nije ni pomislio, kao ni itava porodica, da e sudbina, sa svoje strane, htjeti da razdvoji dvije djevojke. Naime, kuu su posjetile supruga pokojnog evketa i Aia, o emu ranije niko nije ni sanjao a pogotovo o onome ime e ta posjeta biti krunisana. Starica ree majci pred Hatidom: - Gospoo Emina, dola sam danas naroito da zaruim Hatidu za svoga sina Ibrahima...

Iznenada, dugo oekivana radost..., najljepe je odjeknula u uima majke. Ne sjea se da ju je ikad ita tako raspoloilo i smirilo. Gotovo da je ponese radost, da se izgubi... Emina joj odgovori drhtavim glasom: - Hatida je jednako tvoja kao i moja, ona je tvoja ki i nai e pod tvojom zatitom viestruko veu sreu nego u domu svoga oca... Sreni razgovor je potrajao, ali je Hatida bila odsutna da se skroz smela. Stidljivo i zbunjeno je oborila pogled, nije vie bila podrugljiva kao uvijek dotad, nego neuobiajeno krotka, predavi se svojim osjeanjima i mislima. Prijedlog je doao i te kako iznenada, izgledao je nemogu, a sad, kad je tu, inio se nevjerovatnim. Njenu radost je prekrivao teki talas strahovitog iznenaenja. Da zaruim Hatidu za svoga sina Ibrahima..." ta ga je to snalo? Iako je onako trom, ak mu se i podsmjehivala, ipak je zgodan i ugledan meu ljudima... ta ga je to, onda snalo? - Srea je da se dvije sestre nau u istoj kui... Glas supruge pokojnog evketa zvuao je uvjerljivo u svakom pogledu. Nema mjesta ikakvoj sumnji, razmiljala je Hatida. Ibrahim je, kao i Halil, ugledan i bogat, kakvu joj to sreu dodjeljuje sudbina?! Koliko se alostila to se Aia udala prije nje, jer jo nije shvatila da joj je Aiina udaja otvorila ve zatvorena vrata srene sudbine... - Nita nema ljepe nego da joj je sestra zalog, tako da nema nikakvog razloga da razbijamo glavu o odnosima izmeu porodica... Zatim, smijui se: - Ostaje samo njena svekrva, ali mislim da tu nema tekoa. - Ako joj je sestra zalog, onda joj je svekrva - majka u punom smislu te rijei. Dvije majke su izmjenjivale komplimente. Majka je zavoljela staricu evket to joj je dola s tom radosnom vijeu kao to ju je zamrzila kad je zaprosila Aiu. Merje-ma treba ve danas, a ne sutra da sazna ovu novost. Nije shvatila kakva je to silna elja nagoni na to. Moda su to Merjemine rijei koje je izrekla uoi Aiine vjeridbe: 424- ta im je smetalo da saekaju da se i ti vjeri? Tada ju je obuzelo ono njeno uroeno loe i zlo miljenje o ljudima pa i njega, mladoenju, optui da nije tako nevino ist. Kad je porodica evket otila, Jasin ree, zadirkujui je i alei se: - U stvari, im sam vidio Ibrahima evketa, rekao sam u sebi: ko bi mogao biti bolji od ovoga ovjeka bika, koji ne razlikuje bijelo od crnoga, da jednoga dana izabere enu kao to je Hatida... Hatida se blago nasmijei i ne ree nita, a on uzviknu: - Jesi li najzad nauila ta znai odgoj i smjernost?! Dok se alio s njom, lice mu je izraavalo zadovoljstvo i radost. Bili su raspoloeni sve dok Kemal uznemireno ne upita: - Hoe li nas i Hatida napustiti? Tjeei i sebe i njega, majka odgovori: - Sukerija nije daleko... Meutim, Kemal je mogao da bude slobodan tek kad se uvee naao nasamo sa majkom. Sjeo je prema njoj na kanabe, prekrtenih nogu, i upitao je ljutei se i prebacujui joj: - ta je s tvojim razumom, mama? Hoe li se odrei Hatide kao i Aie? Ona ga je uvjeravala da ih se nije odrekla, nego im samo eli sreu. Kao da je upozorava na neto to joj je promaklo ili gotovo da promakne, on joj ponovo ree: - I ona e otii... Mogu ja povjerovati da e se vratiti, kao to sam povjerovao i za Aiu, ali se ona nee vratiti. 426

1 posjetie te, kad te posjeti, kao goa i im popije kafu, rei e ti dovienja". Ja ti otvoreno kaem da se nee vratiti. A zatim, istovremeno upozoravajui i drei propovijed: - Nai e se sama, bez ikog svoga... Ko e ti pomoi kad bude trebalo mesti i istiti prainu? Ko e ti pomoi u kuhinji? Ko e s tobom uvee sjesti? Ko e nas razveseliti? Ostae samo Um Hanefi koja e onda moi da nam krade hranu koliko, joj je volja... Majka ga je ubjedljivala da srea ima svoju cijenu, ali se on ljutio: - Ko kae da je udaja srea? Uvjeravam te da nema potpune sree u braku. Kako neko moe biti srean daleko od svoje mame? A onda zaneseno: - Zatim, ona ne eli da se uda kao to to prije nije eljela ni Aia. Obje su mi to otvoreno rekle jedne noi u krevetu... Meutim, ona mu ree da djevojka mora da se uda. On nije mogao a da ne kae: - Ko kae da djevojka mora da ode u tuu kuu?! A zatim, ta e ako je onaj tamo posadi na poivaljku, uzme i nju rukom za bradu i... Tada ga majka izgrdi i naredi mu da ne pria o onome to ga se ne tie. On udari dlanom o dlan i upozori je: - Kako hoe..., vidjee! Te noi Emina zbog radosti i uzbuenja oka nije sklopila, kao da je bila puna mjeseina a ne mrkla no. Ostala je budna do gospodinovog dolaska poslije ponoi. Ona mu 427saopti srenu vijest kojoj se on doista obradova i otrijezni se, bez obzira kakve je neobine teorije o udaji erki nosio u glavi. Zatim se odjednom namrgodi i upita: - Je li Ibrahim imao prilike da je vidi? ena se pitala zar nije mogue da se on veseli due od pola minute i nervozno progovori: - Njegova majka... On je ljutito prekinu: - Ne jritam za njegovu majku, nego je li mogao da je vidi? Napusti je radost po prvi put te noi i ona odgovori: - Uao je, kao lan porodice, kod nas jednom u Aiinom stanu... Nisam smatrala da tu ima ita loe... On zagrmi: - Ali ja za to nisam znao... Sve je najavljivalo zlo. Nee valjda tako grubo upropastiti budunost keri? Oi joj se i protiv njene volje ispunie suzama. Ne uzimajui suvie ozbiljno njegovu mranu srdbu, ona mu ubrzo ree: - Gospodine, Hatidina sudbina je u tvojim rukama.. . Teko da joj se osmjehne srea dva puta... On je srdito osinu pogledom i uze da guna, vie, galami, kao da ga je srdba dovela u jedno od onih njegovih stanja kad se izraavao glasovima koje su nekad davno upotrebljavali njegovi primitivni, prvobitni preci. Meutim, to je bilo sve. Jasno da se odmah u poetku u sebi sloio, ali nije htio da to obznani prije nego to to obiljei sa svojom srdbom, poput politiara koji, iako je postigao svoj cilj, napada svoga protivnika vie iz principa... 428 XLVI

Proao je medeni mjesec... Jasin se posve posvetio svom novom, branom ivotu, od kojeg ga nije odvajao nikakav dnevni posao, jer se sluajno zbilo da se oenio sredinom ljetnih ferija, niti je pak provodio noi izvan kue, naputajui je samo u krajnjoj nudi, kao to je, na primjer, da kupi bocu konjaka. Izuzev toga, nije imao nikakvog posla, nikakve preokupacije izvan branog ivota. Zato je zaplivao u njega silinom, oduevljenjem i optimizmom ovjeka koji vjeruje da ostvaruje prve korake u svom irokom i velikom polju tjelosnog zadovoljstva, koje e trajati danima, mjesecima, godinama... Meutim, u posljednjoj treini tog mjeseca shvati da je svakako donekle pretjerao u svom optimizmu, odnosno, da se zbio neki neobjanjiv poremeaj u njegovom ivotu. Patio je kranje zdvojan, po prvi put u ivotu, od one poznate bolesti koja se usadi u ovjeka koji se dosauje. Ranije, se Zenubom, pa ak ni sa prodavaicom urmi, nije znao za tu bolest, jer ni jedna ni druga nije, kao Zejneba, bila u njegovom posjedu, u njegovom vlasnitvu, pod krovom 429njegovog doma. Kakva se to hladnoa iri iz ove bezbjed-ne, pune svojine, svojine koja je, spolja, privlana i do smrti izazovna, a iznutra, ozbiljna i teka, do kraja dosadna, ak odvratna, poput kakve patvorene okolade, koja se poklanja prvog aprila, obloena slatkim nanosom a ispunjena bijelim lukom. Kakva nesrea da se zanos srca i tijela izgubi u rutini neprestano istog, ponavljanog, razumnog i prosjenog toka stvari koji ubija osjeanja i liava ga iznenaenja, poput kakve duhovne, stalne odsutnosti u molitvi, ije se rijei mehaniki, nesvjesno ponavljaju. Mladi je poeo da se pita ta se to u njemu pobunilo, ta upravlja avolima u njemu, kakva je to zasienost i kako je dola, kad je nestala ona prvobitna dra, gdje je Jasin, gdje Zej-neba, gdje su snovi. Je li to brak takav ili je on takav? ta e biti sljedeih i sljedeih mjeseci? Nije da on ne osjea elju prema njoj, ali to nije elja gladnoga prema prijatnom jelu. Uasnulo ga to je postala smirena, tiha kad je oekivao da e se rascvjetati. Ono to ga je jo vie zbunilo je to da se na djevojci nije primjeivao nikakav trag reakcije, ili, tanije, ona je postala jo ivlja i jo vie ga je eljela. Kad bi pomislio da je poslije dnevnih napora vrijeme da se spava, iznenada bi se njena noga, kao sluajno, nala na njegovoj nozi. Govorio bi za sebe: udesa...! Moji snovi o braku ostvarili su se ba kod nje!" Povrh svega toga u njenom zagrljaju je nalazio neku vrstu suzdranosti to mu je u poetku prijalo. Meutim, poeo je u posljednje vrijeme da luta po prostorima svojih uspomena za koje je mislio da ih je ispratio za sva vremena. Iz dubine sjeanja izronie mu Zenuba i druge ene kao to morski talog izroni kad se smiri oluja. Nije to bilo zbog neke zazorne pomisli, jer je 430 on, zbilja, gledao na svoje brano gnijezdo srcem punim najboljih namjera, ali je ipak poredio, vagao i razmiljao, da bi se, na kraju, uvjerio da njegova nevjesta nije arobni klju za svijet ene. Nije shvatao kako e se zaista iskreno posvetiti tim najboljim namjerama, kojima je pokriven put u brani ivot. Najmanje je jedan od njegovih naivnih snova izgledao teko ostvarljiv, a to je da je mislio da e, u zagrljaju svoje ene, biti osloboen potrebe za spoljnim svijetom i da e u njenom toplom okrilju provesti itav ivot. To je bio jedan od njegovih naivnih, poudnih snova. Zakljuio je da e ubudue teko podnositi da se posve odvoji od spoljnjeg svijeta, za im nije ni bilo neke naroite nude, zatim da treba da pronae neki nain da s vremena na vrijeme, na lijep nain pobjegne od samog sebe, od svojih misli i razoarenja. A onda, kad se oslobodi svog zatvora, imae priliku da se sretne sa svojim oenjenim prijateljima, kod kojih e moda

dobiti odgovore na zdvoj-na pitanja koja ga pritiu. On nee time doi do spasonosnog lijeka za sve svoje boljke... Kako je uopte mogue da i dalje vjeruje u spasonosni lijek za svaku boljku?! Bilo bi dobro da vie ne pravi neke dalekosene planove. No, ona je skoro poela da ironizira na raun njegove sposobnosti da se pretvara, dok je on bio uvjeren da treba, korak po korak, da usklauje svoj ivot, da vidi gdje je, te da ostvari prijedlog koji je dala ona, njegova ena, da jednom zajedno iziu. Kad je dolo to vee, porodica je samo shvatila da Jasin i njegova ena naputaju kuu, nikog ne obavije-stivi kuda e, iako su zajedno proveli veernje sijelo. Izlazak je, s jedne strane, zbog toga to je bio u kasnim satima, 431i to se zbio u gospodinovoj kui, s druge strane, djelovao veoma neobino, izazvavi razliite pomisli. Zato Hatida odmah pozva Nuru, mladinu sluavku, i upita je ta zna o izlasku njenog gospodara. Ona odgovori svojim zvunim glasom, do kraja jednostavno: - Otili su, gospoice, kod Keke-beja. Hatida i majka uzviknue u isti mah: - Keke-bej! To ime im nije bilo tue. Sjetie se njegovih pjesama, koje je pjevalo sve to hoda i gmie. No, i pored toga, on im je bio dalek i nedostian poput junaka bajki ili cepelina, avola na nebu. Jasinov odlazak sa enom kod njega bio je neto sasvim iznimno, kao da su otili na sud za krivine delikte. Majka pogleda u Hatidu i Fehmija i, gotovo potiteno, upita: - Kad e se vratiti? Fehmi joj odgovori, osmjehujui se i ne ciljajui ni na ta posebno: - Poslije ponoi, a moda i pred zoru... Majka otpusti sluavku i saeka da joj se izgube koraci, zatim uzbueno i naglo ree: - ta je to snalo Jasina? Sjedio je s nama sasvim normalno ... Zar vie ne vodi rauna o ocu? Hatida ljutito odgovori: - Jasin je suvie pametan da bi se sam odluio na ovakav izlazak... Nepromiljenost nije njegova mana, nego se nedostojno za mukarce, ponizno potinio drugom... Ruku u odsjei ako ga ona nije navela na to... Potaknut eljom da ublai napetu atmosferu, iako, po svojoj naslijeenoj naravi, nije prihvatao bratovu hrabrost, Fehmi ree: I - Jasin je odavno poznat po tome to voli kafane... Njegova odbrana nevjeste jo vie razgnjevi Hatidu: - Mi ne razgovaramo o Jasinu i onome to on voli... On moe da voli kafane koliko mu se svia ili da, kad god zaeli, ostane, da bdije vani sve do zore, ali da povede sa sobom svoju zakonitu enu, to je ideja koja nije mogla potei od njega, nego je to ideja koju mu je ona naturila, koristei njegovu nemo da joj se suprotstavi, pogotovo to on pred njom izgleda miran kao pitoma maka, a ona se, kako vidim, ne libi ovakvih elja. Zar je nisi sluala kako pria o svojim izlascima s ocem? Da ga ona nije nagovorila, ne bi je izveo kod Keke-beja. Kakva bruka, naroito u ove crne dane kad se i mukarci poput mieva zavlae u kue, od straha od Australij anaca... Razgovor o tom dogaaju, koji je kod njih izazvao jako negodovanje, nije prestajao, bilo da se radilo o napadu, odbrani ili neutralnom stavu. Jedino je Kemal budno i utke pratio tu unu raspravu, ne uspijevajui da dokui tajnu zbog koje je Keke-bej predstavljao odvratni zloin, to je dovelo do sve te rasprave i te ojaenosti. Zar ovaj

Keke nije prikazan u vidu statuete, koja se prodaje u ar-iji, sa ivahnim tijelom, nasmijanog lica, sa irokom bradom, prostranom, dugom galabijom i almom sa naborima? Zar nisu njegove vesele pjesme, od kojih je neke nauio napamet, pjevajui ih sa svojim drugom Fuadom, sinom Demila Hamzavija, oevog pomonika? Za kakvo zlo optuuju ovog prijatnog ovjeka koji je u njegovoj mati primjer ale i smijeha? Bie da ta utuenost dolazi ne samo zbog toga to je Jasin izveo svoju enu upravo kod Kekebeja, mada je i to bilo, nego u emu se s njima sla432 28 Izmeu dva dvorca 433gao, zbog uznemirenosti koju je stvorila Jasinova hrabrost, posebice to nije mogao zaboraviti majinu posjetu Husei-novom mauzoleju i njene posljedice. Da, bilo bi zgodnije da je Jasin sam iziao i da je poveo njega, ako eli da ima drutvo, pogotovo to se nalazi na ljetnom raspustu, a da se i ne govori o njegovom odlinom uspjehu u koli. Razmiljajui tako on brzo ree: - Zar nije bilo bolje da je poveo mene? Njegovo pitanje u tijeku razgovora zvualo je kao kakva strana, pozajmljena melodija u izvornoj orijentalnoj muzici. Hatida mu odgovori: - Od sada treba da imamo razumijevanja prema tebi zbog tvoje maloumnosti... - , . ;, -, j Fehmi se nasmija: :-' '-.wi"-!>.-'---',. , ;. - Patkov sin takoe plovi... ' Ta je poslovica grubo odjeknula, zbog ega mati i Hatida ozbiljno i zaueno pogledae Fehmija u oi, te on shvati svoju nenamjernu greku, pa je, nervozan i postien, pokua ispraviti: - I patkov brat takoe plovi... To sam htio rei. itav razgovor je bio u znaku Hatidinog napada na Zejnebu i majinog straha od posljedica, ali ona to nije nikom govorila. Te noi je saznala mnoge stvari o kojima ranije nije imala pojma. Doista, esto je prema Zejnebi osjeala netrpeljivost i tjeskobu, ali to nikad nije preraslo u odbojnost i mrnju. Ona je to pripisivala djevojinoj oholosti, s razlogom ili be:' razloga. Meutim, danas ju je zaprepastilo da je naruila obiaje i norme ponaanja i to je sebi dopustila, po njenom miljenju, neto to se doputa samo mukarcima. To joj je spoitavala ena koja je itav 434 ivot provela zatvorena izmeu etiri zida i ena koja je svojim zdravljem i mirom platila cijenu posjete grobu uresa prorokove porodice, a ne Keke-beju. Njen nijemi prijekor mijeao se sa osjeanjima punim gorine i gnjeva i ona je u sebi ponavljala: Ili e ona dobiti to je zasluila ili nek' ivot ode u vjetar!" Tako su srdba i gnjev, ve u prvom mjesecu ivota sa novom enom, zagadili" to isto, smjerno srce koje je itavog svog ivota, ispunjenog ozbiljnou, strogou i tegobama, znalo samo za poslunost, pratanje i istotu due. Kad se povukla u svoju sobu, nije znala da li eli, kao to je poeljela na jeziku pred svojom djecom, da bog zatiti Jasina zbog njegovog prekraja" ili da on, odnosno, tanije, njegove ena dobije zaslueni prijekor i opomenu. Te noi kao da je nita na cijelom ovom svijetu nije zanimalo osim da sauva porodinu tradiciju i obiaje, da se niko njima ne poigrava , da ih odbrani od svakog nasrtaja, ljubomorno i nepokolebljivo ih njegujui i pazei. Svoja poznata, fina osjeanja zapretala je duboko u sebi u ime odanosti, vrline i vjere opravdavajui njima svoj bijeg

od savjesti koja ju je muila, poput sna koji prua oduka za priguene nagone u ime slobode i drugih uzvienih principa. Gospodin doe i zatee je u tim njenim mislima. Meutim, njegov izgled joj je ulivao neki strah. Jezik joj se zaveza. Pratila je njegove rijei, odgovarala na njegova pitanja odsutno, uznemirena srca, ne znajui kako da odahne od silnih, tekim misli. Kako je vrijeme prolazilo i pribliavao se as kad treba poi na poinak, tako se kod nje javljala sve upornija, gotovo histerina elja da pria. Toliko je eljela da se istina sama otkrije, da Jasin sa svo435 Vjom enom doe prije nego to otac utone u san, tako da on sam vidi Jasinov runi postupak i suoi nerazumnu nevjestu sa svojim miljenjem o njenom ponaanju a da se ona lino, to jest majka, uopte ne umijea; to bi je, bez dvojbe, podjednako oalostilo i raspoloilo. Dugo je, uznemireno i nestrpljivo, ekala da uje velika vrata, ekala je, vrijeme je prolazilo, dok gospodin ne zijevnu i umorno ree: - Ugasi lampu... >' - Nije vie mogla izdrati, oslobodi joj se jezik i ree priguenim, nemirnim glasom kao da sama sebe ali: *' - Ve je kasno, a Jasin i njegova ena se jo nisu vratili... - On je razrogaeno pogleda i, zauen, upita: - Njegova ena? Gdje su otili? ena proguta pljuvaku, obuze je strah podjednako od gospodina i od same sebe, ali je morala kazati: - ula sam kako sluavka veli da su otili kod Keke--beja...! - Keke! Odjeknu glasni, opaki ton i sijevnue varnice iz oiju napojenih alkoholom. Gunao je i vikao, postavljajui joj pitanje za pitanjem. Potpuno se razbudio. Nije elio da se povue prije nego to dou zalutali" mladenci. ekao je, sav uzavreo od bijesa. Njegov bijes se odraavao na nju i doivljavala ga je sva uasnuta kao da je ona krivac. Potom je zahvati kajanje zbog toga to je pourila da mu otkrije kako su njih dvoje izili, kao da je sve to uinila samo da bi se sada kajala. Nita u tom trenutku ne bi alila ma koliko je stajalo, samo kad bi mogla da ispravi svoju greku. Samu sebe je, bez oklijevanja, kanjavala i optuivala zbog tog nemilog dogaaja. Zar nije bilo bolje da 436 ih je prikrila i da ih je sljedeeg dana upozorila na njihov nepromiljen postupak, ako je ve stvarno eljela da popravi stvar, a ne da ini odmazdu? Meutim, ona se pot-inila nekom opakom osjeanju, hotimino i zlonamjerno. Kajanje joj je nemilosrdno peklo namuenu duu. Zbunjena i uplaena, molila je boga da prema svima bude blag. Vrijeme je prolazilo, a njeno srce je sve vie probadala bol. Trgnu se na gospodinov nov glas, koji gorko i sarkastino progovori: - Stigao je gos'n Keke... Ona paljivo oslunu kraj otvorenog prozora koji je gledao na dvorite. Zau lupu otvaranja velikih vrata. Gospodin ustade i izie iz sobe. Ona se mahinalno podie, ali ostade kao ukopana, stojei, prestraena i smetena, dok joj je srce snano lupalo. Onda zau muevljev krupni glas upuen Jasinu i njegovoj eni, koji su upravo dolazili: - Doite za mnom u sobu:

Neizmjerno uplaena, ona se iskrade i pobjee iz njegove sobe. Gospodin sjede na svoje mjesto a za njim uoe Jasin i Zejneba. On prodorno pogleda u mladu, ne obraajui panju na Jasina, i ree odluno, ali ne grubo i otro: - Posluaj me dobro, keri! Tvoj otac je moj brat, veu nas bliski odnosi i prijateljstvo, pa si i ti moja ki, jednako kao i Hatida i Aia. Nisam imao namjeru da ti kvarim raspoloenje, ali ima stvari, ako bismo ih preutali, bio bi to neoprostiv grijeh. Mislim i na to da mlada ena kao to si ti ostaje izvan kue do ovo doba noi. Nemoj misliti da to to je tvoj mu bio s tobom opravdava ovo tvoje neprihvatljivo ponaanje. Jer, mu, koji na ovaj nain 437doputa da mu se ugroavaju ast i ponos, nije u stanju da se zatiti od posrtaja iji je on, na alost, osnovni uzrok. Kako sam uvjeren da si ti ista, ili, tanije, da nisi nimalo kriva, ali da si zatoenica njegovih strasti, ja te molim da mi pomogne da ga popravimo i da se ponovo ne preputa njegovim zabludama... Djevojka se smrknu i krajnje iznenadi. Iako je kod svog oca uivala neto siobode, ipak nije smogla hrabrosti da se prepire sa ovim ovjekom, a kamoli da mu se suprotstavi, kao da ju je njen jednomjeseni boravak u njegovom domu zarazio" pokornou prema njegovoj volji od koje se uasava svaki ivi stvor u kui. Ne shvatajui ga, pomisli u sebi kako ju je njen otac toliko puta odveo u bioskop te da ovaj ovjek nema pravo da joj zabranjuje neto to joj njen mu dozvoljava, s tim to je bila uvjerena da nije naruila lijepo ponaanje niti prekrila neku zabranu. O svemu tome je ona razmiljala, ali nije bila u stanju da progovori i jednu rije pred njegovim oima koje su nametale pokornost i respekt i tim velikim nosom, koji je kad podigne glavu, izgledao kao kakav pitolj uperen u nju. Njen unutranji monolog se izgubio pod krinkom pokornosti i lijepog odgoja kao to se glas radio-anarata izgubi okretanjem dugmeta. A onda, kao da je i dalje hoe da izaziva, upita: - Ima li neto protiv ovoga to kaem? Ona odreno kimnu glavom a na usnama joj se ocrta "ne", ali ne progovori ni rijei. On tada ree: - Dogovorili smo se, izvoli u svoju sobu... Potpuno blijeda, napusti sobu. Gospodin se okrenu prema Jasinu koji je krio oi gledajui u pod. Tuno zatrese glavom i ree: 438 - Stvar je veoma ozbiljna, ali ta ja tu mogu... Ti vie nisi dijete, inae bih ti razbio glava... Ali, ti si, na alost, odrastao ovjek, zaposlen si, a i oenjen si, premda se poigrava svojim branim ivotom... ta da radim s tobom? Je li to rezultat vaspitanja koje sam ti pruio? Zatim jo tunije: - ta te je to snalo? Gdje ti je muev-nost? Gdje ti je dostojanstvo? Boga mi, jedva da mogu da vjerujem ta se dogodilo... Jasin nije dizao glavu, niti je ita rekao. Otac je mislio da on uti iz straha i osjeanja krivice, jer nije mogao pretpostaviti da je u stvari pijan. Meutim, to ga nije umirilo jer je sinovljeva greka tolika da nije nikako mogla olako proi. No, kako nije bilo naina da upotrebi stari lijek" -batinu, a morao je biti odluan, inae e se itava porodica raspasti, on ree: - Zar ti ne zna da sam ja svojoj eni zabranio da izlazi ak i do Huseinove damije? Otkud ti onda ta zla misao da izvede enu u jednu prljavu kafanu i da se tamo zabavljate do iza pola noi? Glupane jedan, vodi i sebe i svoju enu u propast, kakav te je vrag snaao?

Jasin je u utanju naao najsigurniji izlaz da ne bi, zamuckujui u govoru, otkrio svoje pijanstvo. Uz to je u mislima, prenebregavajui svu ozbiljnost situacije, gledao kako da se izvue iz sobe i otisne u neke daleke prostore koji su mu, u njegovoj pijanoj glavi, as izledali kao da pleu a as opet kao da se ljuljaju. Oev glas, uz sve strahopotovanje koje je u njemu izazivao, nije uspijevao da uutka arije koje su pjevali u kazinu a koje su mu s vremena na vrijeme, protiv njegove volje navirale u glavu, apu-ui poput utvara u jezivoj noi: 439Sve u dati da te poljubim u taj tvoj kajmak obraz, Slatka moja, ti si kao busbusa, kao sutlija, i : i jo ljepa... ,:, Pjesma se, u njegovom strahu, gubila a onda ponovo izbijala. Meutim, otac vie nije bio u stanju da podnese njegovo utanja pa gnjevno uzviknu: - Progovori, kai mi ta misli... Ja sam rijeen da ovo ne proe tek tako... Jasin se prepade svoga utanja i progovori uplaeno i nervozno, ulaui najvei napor da vlada sobom: - Njen otac se prema njoj odnosio sa neto vie trpeljivosti. .. - A onda brzo dodade: Meutim, slaem se da sam pogrijeio. Zanemarujui posljednju reenicu, otac ponovo ljuti-to, viknu: - Ona vie nije u kui svoga oca... Treba da potuje obiaje porodice iji je lan postala. Ti si joj mu i gospodar i ona mora biti onakva kakvu je ti eli. Kai mi ko je odgovoran za va izlazak, ti ili ona. Uz pijanstvo osjeti i teku klonulost, ali ga strah natjera da je prikrije i promrmlja: - Kad je ula da namjeravam izii, zamolila me da je povedem... Gospodin udari dlanom o dlan i ree: - Kakav si ti to ovjek? Trebalo joj je odgovoriti amarom! Samo muevi kvare svoje ene... Nije svaki mukarac zasluio da ima enu... , , r, s Zatim bijesno nastavi: ;.t. ,,< - Vodi je tamo gdje pleu polugole ene. 440 Ponovo mu se pred oima ukazae one slike, ali ih pokvari oeva pojava vrh stepenica... Ali su arije i dalje odjekivale u njegovoj glavi... Sve u dati..." No, otac brzo nastavi i ree prijetei: - Ova kua ima svoje zakone, ti ih zna... Navikni se da ih potuje ukoliko eli da ostane u njoj... ..i;. --';> .';.>'?**.,.: 441XLVII Aia je poela da dotjeruje Hatidu sa velikim marom i izvanrednom vjetinom kao to nikad nikog u ivotu nije tako savreno dotjerivala. Hatida je izgledala kao prava nevjesta koja se sprema da prede u kuu mladoenje, premda je tvrdila, drei se svog obiaja da umanji znaaj usluga koje joj drugi ine, da za svoju izvanrednu pojavu treba prije svega da zahvali svojoj punoi. Meutim, njena ljepota" nije izazivala nikakvu uznemirenost, jer je njenu ruku traio ovjek koji ju je sluajno vidio svojim oima. Ipak, sva srea koja se na njoj oitovala nije mogla da iz dubine njene due odstrani znake tuge zbog skorog rastanka, tuge djevojke poput nje ije srce ne kuca ljubavlju ni prema kome na svijetu kao prema svojoj porodici i kui, od oboavanih roditelja do onog krova sa golubovima, brljanom i jasminom. ak ni udaja, zbog koje je, krajnje je nestrpljivo

iekujui, prosto izgarala, nije mogla da joj ublai gorinu rastanka. Prije nego to je zaproena, izgledalo je kao da ne mari za tu ljubav i respekt prema kui. ee su kod nje preovladavali zlovolja i nervoza pa je krila svoja duboka, iskrena osjeanja. Ljubav je kao zdravlje, kad smo zajedno i ne osjeamo je, a teko je doivljavamo kad se rastajemo. Meutim, poto je bila 442 sigurna u svoju budunost, srce joj je govorilo da ne eli da bez velikog bola napusti jedan ivot i da stupi u novi, kao da okajava neki grijeh ili nastoji da zadri neto veoma skupocjeno. Kemal ju je utke posmatrao. Nije vie pitao hoe li se vratiti, poto je znao da se ona koja se udaje nee vie vratiti. No, ipak je promrsio sestrama: - esto u vas posjeivati, im iziem iz kole... Kazale su kako bi i one to rado eljele. Meutim, nisu ga zavele njegove lane nade, jer, koliko je puta posjetio Aiu, ali to nije bila ona njegova stara Aia. Umjesto nje, zaticao je drugu, dotjeranu, koja ga je doekivala napadno ljubazno tako da se osjeao kao da je tuin. A onda, jedva da ostane s njom nasamo, a ve se pojavi njen mu koji ne naputa kuu, zadovoljavajui se da uiva u svojim cigaretama, mutikli i lutnji, sa ijim se icama poigravao s vremena na vrijeme. Nee ni Hatida biti bolja od Aie. Ostaje jedino Zej-neba s kojom moe da se drui u kui. No, ni ona nije bila raspoloena prema njemu kao to treba, osim pred majkom, kao da prema njoj pokazuje dobro raspoloenje, a kad nema majke, ona ga zanemaruje kao da uopte ne postoji. Iako Zejneba nije osjeala da Hatidinim odlaskom gubi nekog dragog, ipak joj se nije dopala ozbiljna, mukla atmosfera na dan svadbe. To je objasnila gospodinovim gnjevnim i ljutitim karakterom, govorei podrugljivo: - Nisam vidjela kuu, kao to je vaa kua, u kojoj se zabranjuje neto to je doputeno... Tako mora biti... Ipak, nije eljela da isprati Hatidu bez neke lijepe rijei pa je mnogo hvalila njenu spretnost, govorei kako 443je ona prava domaica kojom treba da se ponosi njen mu. Aia se sloila sa njenim rijeima i dodala: - Ona nema mane osim jezika! Nisi ga jo osjetila, Zejnebo? Zejneba ne mogade a da se ne nasmije: - Nisam ga osjetila, ali sam ula kad su ga drugi osjetili... Svi su se nasmijali, a najvie Hatida, dok ne vidjee kako majka napregnu ui i proapta: - Pst... Odjednom su sve zautale. Uto do njih doprijee. spolja neki glasovi, na to Hatida uznemireno progovori: - Umro gospodin Ridvan! Merjema i njena majka su se ispriale da nee moi prisustvovati svadbi zbog teke bolesti gospodina Muhameda Ridvana. Zato nije bilo nimalo udno da je Hatida tako uzviknula na vijest o smrti tog ovjeka. Majka trei napusti sobu, izgubi se nekoliko minuta a onda se vrati i veoma tuno ree: - ika Muhamed Ridvan je stvarno umro... Kakva nezgodna situacija! Zejneba ree:

- Mi smo potpuno opravdani... Ne moemo odgaati svadbu ili sprijeiti mladoenju da je proslavi u svojoj kui koja je, hvala bogu, daleko odavde... A vi, pak, hoete li traiti jo vei muk od ovoga? Hatida je, meutim, odlutala u druge misli. Iz straha joj se stisnu srce. Prenerazila ju je ta tuna vijest i uzviknu kao za sebe: - Blagi boe...! 444 Majka je proitala njene misli pa joj se i samoj stisnu srce. Meutim, nije eljela da se preda tom iznenadnom osjeanju niti pak da mu se preda njena ki. Zato ree kao da tom dogaaju pridaje manji znaaj: - Nita mi tu ne moemo, tako je bog odluio... I ivot i smrt su u njegovim rukama... Zle slutnje dolaze od avola... Poto su se obukli, Jasin i Fehmi se pridruie enama u nevjestinoj sobi i obavijestie majku da e gospodin u ime porodice, zbog toga to ostali nemaju vremena, izraziti sauee porodici gospodina Ridvana. Jasin uperi pogled prema Hatidi, nasmija se i ree: - Gospodin Ridvan nije elio da ostane na ovom svijetu poto ti odlazi iz njegovog susjedstva... Ona mu odgovori blijedim osmijehom, ali on nije shvatio ta se iza njega krije. Nastavi da je paljivo posmatra, zatim zavrtje glavom kao da je zadovoljan, uzdahnu i ree: - Ima pravo ko je kazao: Odjeni kladu, dobie mladu." Ona se namrti, pokazujui time da ne eli da se s njim prepire, a zatim ga prekori: - uti, veoma sam pogoena smru gospodina Ridvana na dan moje svadbe. On se nasmija i ree: - Ne znam ko je od vas dvoje vie nanio tetu svom supruniku! Zatim nastavi dalje se smijui: - Ne treba da se plai smrti tog ovjeka niti da razbija glavu o tome. Meutim, ja se plaim za tebe od tvog jezika, 445on e te prije pogoditi... Savjetujem ti samo jednu stvar, a to je da popij e neto jako zaeereno da ti jezik bude slai i da moe da razgovara sa mladoenjom. Tada Fehmi ljubazno ree: - Bez obzira na to to se dogodilo sa gospodinom Ridvanom, dan tvoje svadbe je blagosloven. Toliko smo ga ekali... Zar ne zna da je primirje ve objavljeno? Jasin uzviknu: - Gotovo da sam na to zaboravio! Nije tvoja svadba jedino udo ovoga dana. Dogodilo se ono to se godinama nije dogodilo... Zavren je rat i Galjum se predao. Na to majka upita: ', - Hoe li nestati skupoe i Australijanaca? Jasin odgovori smijui se: -Naravno, svakako... Skupoe, Australianaca i jezika gospoice Hatide... Fehmi je neto razmiljao, a onda ree kao za sebe: - Nijemci su pobijeeni... Ko je to mogao zamisliti? Nema vie nade da se vrati Abas ili Muhamed Ferid. Isto tako su propale nade u kalifat. Zvijezda Engleza je i dalje u usponu, a naa zvijezda u zalasku... Nek' nam je bog u pomoi... Jasin ree: - Dvoje su dobili rat, Englezi i sultan Fuad... Niti su oni sanjali da e pobijediti Nijemce, niti je on sanjao o prijestolju...

Trenutak zauta., zatim nastavi smijui se: i? - A ni trea osoba nije manje sree, to je naa nevjesta koja nije ni sanjala o mladoenji. ! Hatida ga pogleda poprijeko i ree: .00' 446 - Ti ba nee da napustim ovu kuu a da te ne pecnem... On se povue i ree: - Najbolje je da zatraim primirje... Nisam ja vaniji od Galjuma ili Hindenburga... - Zatim pogleda u Fehmija koji je i dalje bio zamiljen, to nije odgovaralo toj sveanoj prilici, i kaza: - Baci politiku i pripre'mi se za veselje, dobro jelo i pie... Iako su Hatidu obuzimale razne, mnogobrojne misli a srce joj bilo ispunjeno snovima i snovima, ipak je svjee sjeanje na ono jutros jako djelovalo na nju, tako da je gotovo potislo sve druge misli, to je oev poziv da nasamo popriaju povodom dananjeg dana, koji je za nju znaio poetak novog ivota. Primio ju je blagonaklono i prijazno, to je doivjela kao pravi melem za njen strah i malaksalost koji su je obuzeli tako da se jedva kretala. Rekao joj je sa takvom neobinom njenou kakvu od njega dotle nije doivjela: - Nek' ti bog da sreu, uspjean i miran ivot... Ja ti ne mogu dati nikakav bolji savjet nego da se u svemu i svaemu povodi za svojom majkom. Prui joj ruku, ona je poljubi i napusti sobu, ne vidjevi gotovo nita pred sobom od silnog uzbuenja i snanog utiska, jednako ponavljajui: Kako je on blag, njean i mudar!" Zatim, srca ispunjenog sreom, pomisli na njegove rijei: ,,U svemu i svaemu povodi se za svojom majkom." Ispriala je to majci koja ju je sluala zarume-njela lica i uzdrhtala pogleda. Hatida je zapita: '447- Zar to ne znai da on u tebi vidi istinski primjer za pravu enu? - Zatim se nasmija: - Kako si ti srena ena! Ali, ko bi sve to mogao povjerovati? Kao da sam bila u nekom srenom snu!? Gdje se skrivala ta divna naklonost? Zatim se dugo pomoli za njega, dok joj se oi ispunie suzama. Doe Um Hanefi i obavijesti ih da.su stigli automobili... 448 XLV1TI Sa sijela uz kafu nestalo je Hatidinog lica kao to je ranije nestalo i Aiinog, s tim to je Hatida ostavila iza sebe prazninu koju nita nije moglo popuniti, kao da mu je oduzela onaj njegov duh, njegovu ivahnost i liila nepro-cjenljivih odlika - veselosti, ala i prepirki. Ili kao to Jasin ree za sebe: Bila je na naem sijelu poput soli u hrani. Nije so sama po sebi ukusna, ali kakav je ukus hrane bez nje?!" Meutim, on to, iz panje prema svojoj eni, nije glasno kazao jer je, iako je bio razoaran u brak, emu vie nije bilo lijeka u kui, i dalje usrdno nastojao da barem ne povrijedi njena osjeanja kako ona ne bi ta loe pomislila o njegovim izlascima svake noi u kafanu", bar tako joj je tvrdio. Iako je bio vie veseo nego ozbiljan, ako je uopte i bio ozbiljan, ipak je izgubio sagovornika na sijelu, koji ga je tako dugo zabavljao i stvarao dobro raspoloenje. Nije mu nita preostalo nego da se zadovolji manjim uitkom na njihovom tradicionalnom sijelu. Evo ga kako sjedi prekrtenih nogu na kanabeu, sre kafu, pogleda uperenog ka suprotnom kanabeu i posmatra majku, svoju enu i Kemala, utonule u posve beznaajne razgovore. Ve se po stoti put udio namrtenoj ozbiljnosti

^9 Izmeu dva dvorca 449svoje ene; sjetio se kako ju je Hatida pecnula da je teke naravi", s ime se i on sloio. Zatim otvori zbirku poezije Zanos" ili knjigu Ljepotica iz Kerbele", poe da ita ili pria Kemalu to je proitao. Osvrnu se na desnu stranu i vidje kako se Fehmi ustro sprema da progovori... O emu li e on to priati, o Muhamedu Feridu, Mustafi Kamilu? Nije znao, ali e svakako progovoriti. Izgledao je, poslije povratka iz kole, poput mranog neba koje najavljuje kiu. Hoe li ga izazvati? Ne, nema potrebe za tim. Evo, on ga vrlo paljivo i znaajno pogleda i upita: - Jesi li uo za nove vijesti? On ga pita za nove vijesti...! Ima u mene bezbroj vijesti... Brak je najvea obmana, ena se poslije nekolika mjeseca pretvorila u ricinusovo ulje. Ne tuguj to si propustio Merjemu, nadobudni politiaru! eli li jo novosti? Imam ih jo mnogo ali sam potpuno uvjeren da te uopte ne zanimaju. A i plaim se da bih ih, zlo ne bilo, saoptio pred svojom enom. Potom se odmah, naravno, u sebi, sjeti rijei pjesnika erifa: Toliko imam elja, koje ne spominjem, Da nije podozriva oka, rekao bih ti ih u usta. Zatim i sam upita: - Na koje nove vijesti misli? ;>" -i* Fehmi odgovori jako ozbiljno: - Meu studentima se proirila neobina vijest o kojoj smo cijeli dananji dan razgovarali a to je da se jedna egipatska delegacija, u kojoj su bili Saad Zaglul-paa, Abdulaziz Fehmi-bej i Ali aaravi-paa, uputila u zgradu 450 protektorata, gdje ih je primio kraljev zastupnik, i zahtijevala da se ukine protektorat i objavi nezavisnost... Jasin zainteresovano podie obrve. U oima mu se oitavala sumnja i iznenaenje. Ime Saada Zaglula nije bilo za njega novo i on u njemu nije nalazio nita novo, osim nekih mutnih sjeanja vezanih za izvjesne dogaaje koje je odavno prekrio zaborav i koji u njegovom srcu, koje se jedva optereuje optim stvarima, nisu ostavili nikakvog znaajnijeg emocionalnog traga. Meutim, druga dva imena je uo prvi put. Ali, ta nepoznata imena nisu bila neto vrijedno pomena u poreenju sa korakom koji su oni preduzeli, ako je tano to to Fehmi kae, jer, kako moe zamisliti da se od Engleza, uoi njihove pobjede nad Nijemcima i turskim kalifatom, trai nezavisnost Egipta? On ga upita: - ta zna o toj gospodi? Fehmi odgovori nezadovoljnim tonom, kao da bi elio da ta gospoda pripadaju Nacionalnoj partiji: - Saad Zaglul je zastupnik zakonodavne skuptine a Abdulaziz Fehmi i Ali aaravi su njeni lanovi. U stvari, ne znam nita o drugoj dvojici, a to se tie Saada, o njemu jedva da imam neku znaajniju predstavu, koju sam stekao tako to sam poneto nauo od brojnih svojih kolega studenata, lanova Nacionalne partije, koji se mnogo meusobno razlikuju u miljenju o njemu. Neki ga smatraju jednim od grijehova Engleza i nita vie, neki mu opet priznaju krupne odlike zbog kojih zasluuje da se uzdigne u redove samih vodeih ljudi Nacionalne partije. Bilo kako bilo, ipak je korak koji je uinio sa dvojicom svojih kolega, a pria se da je on i bio za to, veoma

451pohvalan in. Vjerovatno, trenutno nema nikoga ko bi se, kao on, odluio na to, poslije progonstva istaknutih lanova Nacionalne partije na elu sa njihovim voom Muhamedom Feridom. Jasin se trudio da brat ne pomisli kako on potcjenjuje njegov zanos, pa ponovi kao da se sam pita: - Zahtjev da se ukine protektorat i proglasi nezavisnost! - Takoe smo uli da su traili da otputuju u London da tamo rade na sticanju nezavisnosti. S tom namjerom su se sreli sa kraljevim zastupnikom ser Redinaldom Vengtom. Jasin nije mogao i dalje da prikriva svoje iznenaenje pa se ono odrazi na njegovom licu i upita neto povienim glasom: - Nezavisnost?! Je li ti stvarno to misli? ta misli? Fehmi odgovori ustrim i nervoznim tonom: - Mislim da otjeramo Engleze iz Egipta ili da se eva-kuiu, kako je to izrazio i zatraio Mustafa Kamil. Kakva nada! Nije mu bilo u prirodi da se bavi razgovorom o politici, ali je uvijek prihvatao kad god bi ga Fehmi pozvao na takav razgovor, jedno, da ga ne bi povrijedio i, drugo, da bi se na duhovit nain razonodio. Ponekad je to pobuivalo njegovo zanimanje, iako se nije time posebno zanosio. Dijelio je njegove elje na jedan miran, pasivan nain. Meutim, itavog ivota je potvrivao da se malo obazire na ovu stranu javnog ivota, kao da nema drugog cilja osim da uiva u ivotnim zadovoljstvima i blagodatima. Zbog toga nije bio spreman da te prie uzme ozbiljno, pa ponovo upita: 452 - Je li to zbilja u granicama mogueg? -Fehmi oduevljeno ali i prijekorno odgovori: " - Ne budi maloduan, brate! Ova reenica, kao i druge sline rijei, izazva u njemu elju za ironijom, ali on kao ozbiljno upita: - Kako moemo da ih otjeramo? Fehmi malo razmisli i odgovori namrteno: - Zato su Saad i dvojica njegovih kolega traili da otputuju u London. - Majka je sa zanimanjem sluala razgovor, usredsre-ujui svu svoju panju da ga shvati koliko god vie moe, kao i uvijek kad bi se poveo razgovor o optim pitanjima, tako dalekim od domaih besmislica. Ta su je pitanja veoma privlaila i ona je tvrdila da je u stanju da ih razumije. Nije se ustezala, kad joj se prui prilika, da uestvuje u razgovoru, ne obazirui se to njeno miljenje veoma esto izazove blagonaklono omalovaavanje. Meutim, nita je nije moglo zaustaviti ili sprijeiti da se bavi ovim krupnim" pitanjima, za koje se inilo da ih prati, potaknuta istim onim motivima koji je podstiu da se zanima za Kemalovu vjeronauku ili da raspravlja o njegovim geografskim ili istorijskim saznanjima u skladu sa svojim znanjem na osnovu vjere ili predanja. Ova predanost omoguila joj je da neto, ovlano, sazna o Mustafi Kemalu, Muhamedu Feridu i naem prognanom gospodaru, tim ljudima koje je dvostruko vie voljela zbog njihove odanosti turskom kalifatu, to ih je u njenim oima, kao ovjeka koji cijeni ljude po njihovom vjerskom poloaju, Pribliilo bogougodnicima, prema kojima je gajila beskraj453nu ljubav. Kad Fehmi spomenu Saada i njegovu dvojicu drugova koji su traili da otputuju u London, ona prekinu svoje utanje i odjednom upita:

- Koji je to grad, taj London? Kemal joj smjesta odgovori, pjevuei kao to uenici ue svoje lekcije: - London je prijestonica Velike Britanije, Pariz je glavni grad Francuske, a Kab je glavni grad Kaba... Zatim se nagnu prema njoj i apnu joj na uho: - London je engleski grad. Jako iznenaenje, majka se obrati Fehmiju: - Odlaze u zemlju Engleza da od njih trae da napuste Egipat?! To je posve neprilino! Kako e mi doi u kuu s potajnom namjerom da me protjera iz svoje kue?! Mladi se malo ljutnu to ga je prekinula pa je, smijeei se prijekorno, na as pogleda, ali ona nastavi vjerujui da e ga ubijediti u svoje miljenje: - Kako e traiti da napuste nau zemlju poslije toliko dugog boravka ovdje? I ja sam se rodila i vi ste se rodili, a oni su stalno bili u naoj zemlji... Je li ljudski" da sad, poslije tako dugog zajednikog ivota i slaganja, stanemo pred njih i otvoreno im kaemo, i to jo u njihovoj zemlji: odlazite!? Fehmi se bespomono osmjehnu, Jasin se glasno nasmija a Zejneba ozbiljno ree: - Kako e imati smjelosti da im to kau u njihovoj zemlji! Pretpostavimo da ih Englezi tamo pobiju, ko e ih znati? Zar se njihovi vojnici nisu kretali po dalekim prostranstvima ulazei u najneobinije avanture? A kako je tek sa onima koji namjeravaju da prodru u njihovu zemlju? 454 Jasin poeli da se sa ove dvije ene upusti u njihovu naivnu priu da bi zadovoljio svoju elju za alom. Meutim, primijeti da je Fehmi mrzovoljan i ne htjede da ga ljuti. Okrenu se prema njemu i nastavi prekinuti razgovor: - One imaju pravo, samo se nisu najbolje izrazile. Kai mi, brate, ta bi mogao Saad da uini naspram zemlje koja se sada bespogovorno smatra gospodaricom Svijeta? Majka se, klimanjem glavom, sloi sa njegovim rijeima kao da su one njoj upuene i ree: - Urabi-paa je bio najvei i najhrabriji ovjek, s kojim se ne moe mjeriti ni Saad niti iko drugi, bio je pravi vitez i borac, pa ta je doivio od Engleza, dijete moje? Zarobili su ga a zatim prognali na kraj svijeta... Fehmi nije mogao a da joj ne kae glasom u kome je bilo i molbe i nervoze: - Mama! Hoe li nas pustiti da razgovaramo? Nasmijei se nelagodno, duboko alei to ga je naljutila. Zato promijeni svoj poneseni ton kao da hoe da pokae da je potpuno promijenila svoje miljenje, a potom mu ree njeno se ispriavajui: j/i':, - Gospodine moj, svaki trud ima- mjesta. Neka pou s boijom pomoi, ali teko da e stei naklonost velike kraljice... ..'; i>:tvi ^mr "". On je brzo, zaueno upita: :i r.\ ''.,' ,.:!.' ,,s Na koju kraljicu misli? Na kraljicu Viktoriju, sine, zar se ne zove tako? Toliko sam esto sluala oca kako govori o njoj. Ona je naredila da se Urabi progna, ali je, kako se pria, bila prosto zadivljena njegovom hrabrou. 455Jasin ree u ali: - Ako je ve prognala viteza Urabija, onda e jo prije prognati ostarjelog Saada. Majka na to odgovori:

- Bez obzira kakva je, ona je ipak ena koja u grudima nosi njeno srce. Ako budu s njom lijepo razgovarali i znali da joj prijateljski priu, ona e im udovoljiti. Jasina je veoma obradovalo majino razmiljanje: govorila je o toj istorijskoj kraljici, kao da razgovara o Merjeminoj majci ili nekoj drugoj susjetki. Nije vie elio da se prilagoava Fehmiju, pa je izazovno upita: - Reci nam ta bi bilo dobro da joj kau? ena se uspravi na svom sjeditu, obradovana ovim pitanjem koje je potvrdilo njenu politiku" sposobnost. Uze da ozbiljno razmilja, to se vidjelo po njenim nabranim obrvama, kao da hoe da pone pregovore". Meutim, Fehmi joj ne dopusti da nastavi svoje razmiljanje, nego joj odsjeno i zlovoljno ree: - Kraljica Viktorija je odavno umrla i nemoj se beskorisno truditi! Jasin se tada osvrnu na veernju koprenu koja je probijala kroz otvore na prozorima, pa zakljui da je dolo vrijeme da se oprosti od drutva i krene na svoj veernji izlazak. Kako je pouzdano znao da Fehmi jo 1 nije utolio svoju e za razgovorom, poeli da mu se ispria to odlazi, tako to e na neki nain podrati tu vijest, koja ga je toliko zanijela, pa mu ustajui, !| ree: - To su ljudi koji, izvjesno, shvataju svu ozbiljnost svog koraka. Sigurno su se za to dobro pripremili. Poelimo im, dakle, uspjeh. 456 Izie iz sobe, pokazujui Zejnebi da mu se pridrui i pripremi mu odijelo. Fehmi ga isprati ljuti tim pogledom zbog toga to s njim nije uestvovao u uzbuenju koje je odgovaralo njegovoj usplamtjeloj dui, u kojoj su razgovori o rodoljublju pobuivali najvee snove, u ijem se arobnom svijetu pred njegovim oima ukazivao jedan novi svijet, nova domovina, novi dom, novi ljudi, koji su svi odisali ivotnou i zanosom. Meutim, im osjeti ovu zaguljivu atmosferu malaksalosti, naivnosti i nezainteresovanosti, u grudima mu se raspali vatra tuge i boli, koja je, u svojoj silini, traila oduka, bilo kakvog, da bi se vinula u nebo; u tom trenutku svom snagom poeli da za tili as proe no i da se ponovo nae u drutvu svojih drugova studenata, utoli svoju e prema slobodi i zanosu i da se u vatri tog zanosa uzdigne u veliki svijet snova i slave. Jasin je pitao ta e Saad uiniti naspram jedne zemlje koja se danas s pravom smatra gospodaricom svijeta; ni on ne zna tano ta e Saad uiniti, niti ta bi mogao uiniti, ali je svim svojim srcem osjeao da se neto mora uraditi, vjero-vatno ne nalazei to u neposrednoj stvarnosti, ali ga je osjeao skrivenog u svom srcu i krvi. Kako bi ba sad trebalo da se to neto pojavi i da zaivi stvarnim ivotom! Ili, nek ivot prolazi uzaludno, nitavno... f.v '."XLIX ,,: Ulica ispred duana gospodina Ahmeda izgledala je kao i obino, zakrena prolaznicima, vozilima i kupcima u duanima, zbijenim na obje strane. Meutim, spolja je djelovala kao da je krasi neka prozranost koja je kapala iz prijatnog novembaskog zraka. Sunce je bilo zaklonjeno iza tankih oblaka, iji su se blistavo bijeli predjeli sijali iznad minareta Kalavunove i Berkukove damije poput kakvih svjetlosnih jezera. Nita ni na nebu ni na zemlji nije remetilo uobiajenu sliku koju je gospodin navikao da gleda svakog dana. Meutim, njegova dua, kao i njemu bliske due, a vjerovatno i due svih tih ljudi, doivljavale su silni talas uzbuenja, koja su ih gotovo posve izbacila iz ravnotee, tako da je gospodin rekao da nikad nije doivio dane kao to su ovi, kada su se ljudi sjedinili

u jednoj vijesti, i kada su im srca kucala jednim osjeanjem. Fehmi, koji je utao pred njim dok on ne bi progovorio, prenio mu je opirno ta je znao u vezi sa susretom Saada i kraljevog zastupnika. Uvee istoga dana, dok su sjedili i zabavljali se, nekoliko njegovih prijatelja potvrdi da je vijest, bez ikakve sumnje, tana. U duanu su, u vie mahova, kupci koji se ranije nisu poznavali 458 zapoinjali razgovor o ovom susretu, tavie, rano ujutro pojavio se ejh Abdusamed, poslije dueg odsustva, prosto provalivi u duan. Nije se zadovoljio uenjem kur'anskih molitvi, nego je uzeo svoj dio kafe i sapuna i saoptio vijest o posjeti kao da prvi donosi radosnu novost. Kad ga je gospodin, u ali, upitao ta misli da e biti rezultat te posjete, ejh je odgovorio: - Nemogue, nemogue je da Englezi napuste Egipat, zar misli da su ludi da se bez borbe povuku iz zemlje. Mi se moramo boriti, nema drugog naina da ih otjeramo. Moda e nai ljudi uspjeti da bar odstrane Australijance, da bi se vratila ranija bezbjednost i gotovo! U te dane raznovrsnih vijesti i burnih osjeanja, gospodin se iznenadio osjetivi da ga jako privlai ta groznica rodoljubivih, politikih tenji. Bio je u stanju stalnog iekivanja i sa uzbuenjem se bacao na itanje novina, koje su u veini izgledale kao da su izlazile u nekoj tuoj zemlji, bez ikakvog uzbuenja ili zanosa. Doekivao je prijatelje upitnim pogledom, s nestrpljenjem oekujui ta ima novo. U takvom raspoloenju je doekao i gospodina Muhameda Ifeta koji je urno uao u duan. Njegov otri pogled i ivahne kretnje nisu najavljivali da je on tek puki posjetilac koji je navratio u duan da srkne kafu ili uje kakvu zgodnu priu. Gospodin je po njegovom izgledu zakljuio da mu je dua uznemirena i uzbuena. On mu se obrati dok se probijao izmeu kupaca koje je podmirivao Demil Hamzavi: - Jutros je u nas zborite. ta donosi, lave? Gospodin Muhamed Ifet sjede tik uz sto, osmjehujui se zaueno kao da je gospodinovo pitanje ta donosi" 459isto ono pitanje koje je ponavljano kad god bi sreo nekog od svojih prijatelja, to je potvrivalo njegov znaaj ovih krajnje ozbiljnih dana i to s obzirom da je Muhamed Ifet bio blisko povezan sa nekim vanim egipatskim linostima. On je uvijek predstavljao vezu izmeu svog stalnog, starog drutva sastavljenog od trgovaca i uglednih inovnika i advokata koji su im se tokom vremena pridruili, iako se je gospodin Ahmed izdvajao kao prvi po ugledu i potovanju, zahvaljujui svojoj linosti i karakteru. Meutim, ova bliska veza, koja nikad nije gubila od svog znaaja kod njegovih prijatelja trgovaca, koji su sa punim potovanjem gledali na inovnike i druge uglednike, ta bliska veza je jo vie dobila na vanosti ovih dana, kada je nova vijest" postala znaajnija od vode i hrane. Gospodin Ifet rairi list papira koji je bio savijen u njegovoj desnoj ruci, zatim ree: - Nisam vie samo prenosilac vijesti, nego sam i izaslanik koji tebi i drugim plemenitim ljudima donosi ovo sreno ovlaenje. Prui mu.list, nasmijei se i ree: ;, - itaj! Gospodin uze novine i proita:

Mi, dolje potpisani, ovlastili smo u svoje ime gospodu Saada Zaglula-pau, Alija aaravija-pau, Abdulaziza Fehmi-beja, Muhameda Alija Alubu-beja, Abdulatifa Mikbatija, Muhameda Mahmuda-pau i Ahmeda Lutfija as-Sejida-beja, koji mogu da sebi pridrue koga odaberu, da nastoje da mirnim, zakonitim putem, gdje god nau za to naina, Egipat stekne potpunu nezavisnost." 460 Gospodinovo lice zablista od radosti dok je itao imena egipatske delegacije, o kojima je sluao kroz vijesti 0 nacionalnom ivotu, koje su svi ponavljali. Upita: - ta znai ovaj papir? ovjek oduevljeno odgovori: - Zar ne vidi ove potpise? Potpii se svojeruno 1 pozovi Demila Hamzavija da i on potpie. Ovo je jedno od ovlaenja koje tampa delegacija da ga narod potpie i tako je ovlasti u ime egipatske nacije... Gospodin uze olovku stavi svoj potpis dok su mu se plave oi sijale od zadovoljstva a fini osmijeh pokazivao da je srean i ponosan to u svoje ime ovlauje Saada i njegove drugove, te ljude koji su, iako tek odskora poznati, smogli snage da pokrenu duboka, zapretana osjeanja kao novi lijek koji podsjea bolesnike na neku staru bolest, koju je bilo nemogue izlijeiti, iako je lijek upotrebljen prvi put. Pozva Hamzavija koji takoe stavi svoj potpis, a onda se okrenu svome gazdi i ree jako znaajno: - Stvar je, ini se, ozbiljna... ovjek udari akom po rubu stola i ree: - Krajnje ozbiljna. Sve se odvija brzo i ozbiljno. Zna li ta je dovelo do tampanja ovih ovlaenja? Pria se da je Englez pitao u kom su svojstvu Saad i dvojica njegovih kolega razgovarali s njim ujutro 13. prolog novembra. Delegacija je onda morala da se odlui da tampa ova ovlaenja, da potvrdi da razgovara u ime naroda. Gospodin ree uzbueno: - Da je s nama Muhamed Ferid, to ne bi bilo potrebno. - U delegaciju su se iz Nacionalne partije ukljuili Muhamed Ali Aluba-bej i Abdulatif Miknati. 461Zatim zatrese ramenima kao da s njih otresa svu prolost i ree: - Svi se mi sjeamo Saada kako je izazvao veliku galamu kad je preuzeo ministarstvo obrazovanja a zatim pravde. Jo se sjeam kako ga je pozdravio list Liva"* kad je kandidovan za predsjednika vlade, ali ne zaboravljam ni napade na njega poslije toga. tavie, ne poriem da su mi bili dosadili ti njegovi kritiari jer sam bio veoma vezan za preminulog Mustafu Kamila. Meutim, Saad je uvijek dokazivao da je dostojan svakog divljenja, a ovaj njegov posljednji korak zasluuje da u naim srcima zauzme najasnije mjesto. - Ima pravo, to je blagosloven korak. Molimo boga da mu podari uspjeh. Zatim ozbiljnim tonom: - Pitam se hoe li im dozvoliti da otputuju? ta li e uraditi ako otputuju? Gospodin presavi ovlaenje, ustade i ree: - Sutranji dan nije daleko... Kreui se prema vratima, gospodina obuze elja da se naali pa apnu na uho svom prijatelju: - Kao da sam, od silne radosti zbog ovog patriotskog ovlaenja, opijen osmom aom meu Zubejdinim bedrima!

Muhamed Ifet uzbueno zaklima glavom kao da ga je opila slika nastala u njegovoj mati na pomen ae i Zubej-de pa uzviknu: - ta li emo sutra uti... ; i- ^ :, Zastava" 462 Napusti duan dok je gospodin za njim pjevuio i osmjehivao se: - A poslije emo vidjeti... Vrati se za svoj sto. Na licu su mu se vidjeli tragovi dobrog raspoloenja a u srcu nije jenjavalo uzbuenje od oduevljenja; takav je uvijek bio kad je izvravao neku ivotnu misiju izvan svoga doma. Kad god je trebalo, uvijek je bio veoma ozbiljan, ali se nije ustezao da alom i zabavom uini atmosferu prijatnom, to je izviralo iz njegovog karaktera prema kome je on bio nemoan. inilo se da ima udnu sposobnost da to dvoje pomiri tako da mu ozbiljnost nije kvarila veselje niti je veselje ugroavalo ozbiljnost. Kako njegova zabava nije bila nikakav luksuz na margini ivota, nego neophodnost koju je on ravnopravno dijelio sa ozbiljnou, to on ni jednog dana nije mogao da se ogranii ili usredsredi iskljuivo na ozbiljnost. Otuda se zadovoljio da svoje rodoljublje izrazi osjeanjima i moralnim ueem, ne preduzimajui nikakav in koji bi mijenjao njegov nain ivota na koji se navikao i za koji nije nalazio nikakvu zamjenu. Stoga mu uopte nije padalo na um da se ukljui u neki odbor Nacionalne stranke, iako je bio vrsto vezan za njene principe, ak ni da podnese da prisustvuje nekom njenom sastanku. Zar to ne bi bilo traenje njegovog dragocjenog" vremena? On nije potreban otadbini sve dok arko eli da svaku svoju minutu utroi na svoju porodicu i trgovinu, a posebno na zabavu sa prijateljima i drugarima. Neka mu onda vrijeme bude posveeno vlastitom ivotu, a domovini koliko god eli srca i osjeanja, ak i njegovog novca koliko je u stanju, jer nije krtario da, 463ako ustreba, dadne i svoj prilog. Uz to, on uopte nije osjeao da na bilo koji nain ne izvrava svoje obaveze. Naprotiv, bio je medu svojim prijateljima poznat po svom rodoljublju, ili zato to njihova srca nisu bila izdana u svojim osjeanjima kao njegovo srce ili pak zato to oni koji su pokazivali takva osjeanja, nisu ili dotle da daju novane priloge. Tako se on odlikovao svojim rodoljubljem i, znajui to, pridodao ga svojim ostalim vrlinama, kojima se potajno, u dubini due, ponosio. Nije pomiljao da patriotizam moe da trai od njega vie nego to mu izdano prua. To srce koje se bez ostatka predaje ljubavnim avanturama, zabavi i ali, iako je bilo prepuno, imalo je mjesta i za rodoljubivo osjeanje, koje je, premda se zadovoljilo da ivi samo u njegovom srcu, ipak bilo snano i duboko, obuzimajui svu njegovu duu. To osjeanje nije dolo sluajno, nego se raalo jo u djetinjstvu, dok je sluao prie o junatvima koje su mu kazivali stariji o Urabiju, zatim se jo vie rasplamsalo lancima i govorima u listu Liva". Kakav je to bio jedinstven prizor, koji ga je i potresao i nasmijao, kad je vien kako gotovo plae poput djeteta nakon smrti Mustafe Kamila. Bili su potreseni i njegovi prijatelji, ali ni jedan nije dublje prihvatao tu bolnu tugu, tako da su se na nonoj zabavi slatko i dugo smijali, sjetivi se tog prizora jer nije bilo jednostavno vidjeti boga smijeha" kako se suzdrava da ne zaplae. A danas, poslije godina minulog rata, poslije smrti mladog vode i progonstva njegovog nasljednika, poslije gubitka nade da e se vratiti na gospodar, poslije poraza Turaka i pobjede Engleza, poslije svega toga ili uprkos svemu tome, krenule su neobine vijesti koje 464

donose istine poput legendi: suoavanje Engleza sa zahtjevom za nezavisnou, potpis nacionalnih ovlaenja, pitanje koji je sljedei korak, srca koja sa sebe stresaju naslage praine, due koje blistaju u nadi... ta se krije iza svega ovoga? Uzalud se pitala njegova pomirljiva mata, navikla na pokornost. No je pretvorio u bijeg u svoje drutvo zabave i razonode, gdje politiki razgovori postaju meza" uz pie i zabavu. ivio je u harmoniji sa svim tim izazovima zbog kojih je eznuo da provodi noi. sa Zubejdom, sa svojim drugarima uz pie i zabavu. Sve je to, u toj zavodljivoj atmosferi, bilo kao lijek za duu prijatnog okusa, koji obogauje srce raznovrsnim osjeanjima zanosa i ljubavi, ne zahtijevajui od njega ono to nije u stanju. Dok je razmiljao o svemu tome, priblii mu se Demil Hamzavi i upita: - Jesi li uo za novo ime koje su dali kui Saad-pae? Zovu je Narodna kua". Izmeu dva dvorca 465 FL U isto vrijeme, kad je domovina bila sva obuzeta zahtjevom za slobodom, Jasin je odluno rijeio da i on povrati svoju slobodu. Njegovi neodmjereni noni izlasci, poslije uzdravanja obiljeenog ispravnim ivotom" nekoliko sedmica poslije enidbe, nisu proli bez borbe u njemu. Jednu je stvar esto ponavljao kao da se ispriava zbog svog novog ponaanja. To je da nije mogao pretpostaviti, u opijenosti snovima o braku, da e se vratiti lutanju izmeu kafane i Kustakijeve krme, iskreno vjerujui da je sve to ispratio za sva vremena i gajei prema svom branom ivotu najbolje namjere, dok ga ne osinu grubo razoarenje u itav brak. ivci mu nisu mogli podnijeti dosadu ili ispravan ivot", kako ga je on nazvao. Uasnu se u dubini svoje osjetljive, razmaene due koja poelje da se razgali, razonodi i zaboravi, da ode u kafanu ili krmu, ne kao prolazni ivot zabave, kako ga je ranije zamiljao, uzdajui se u brak kao sigurnu nadu, nego kao ivot koji je bio sve to mu je ostalo od uivanja, poto je brak postao gorko razoarenje, kao u ovjeka kojeg izvjesne nade zavedu pa napusti domovinu, a onda joj se slomljen, pokajniki vrati. Meutim, Zejneba koja se uz njega navikla na toplu 466 ljubav i poudno laskanje, ak i potovanje koje ga je jednog dana odvelo dotle da ju je izveo u kabare Keke--beja, prenebregavajui tvrdu ogradu strogih obiaja koju je otac podigao oko porodice, ta Zejneba je trpjela to ju je, iz veeri u vee, ostavljao samu sve do iza pola noi i vraao se pijano se ljuljajui. To je bio udarac koji je teko podnosila, pa nije mogla a da mu otvoreno ne kae za sve svoje tuge. Intuitivno je znao da nikakav iznenadni, novi korak u njegovom branom ivotu ne moe mirno proi. U poetku je oekivao da mu se suprotstavi na bilo koji nain, prijekorom ili svaom. Pripremio je odgovarajue oruje da odluno i silom rijei svoju situaciju, sjeajui se oevih rijei one noi, kad ga je zatekao kako se vraa od Keke-beja: Samo muevi kvare ene... Nije svaki mukarac zasluio da ima enu." im se poali, on joj odgovori: - Nema razloga da tuguje, draga... Odvajkada su kue za ene, a svijet za mukarce. Takvi su svi mukarci. Iskren mu uva svoje dostojanstvo i kad je daleko od svoje ene, kao to ga uva kad je kraj nje. Osim toga, ja se u ovim nonim izlascima rasteretim i raspoloim, to na ivot ini mnogo boljim. Kad je spomenula njegovo pijanstvo, obrazlaui to strahom za njegovo zdravlje", on se nasmija i ree joj istovremeno njeno i odluno:

- Svi mukarci piju... Moje se zdravlje popravlja u piu. - Zatim se ponovo nasmija: Pitaj moga ili svoga oca! Meutim, ona je kanila, iz neke lane nade, da Oastavi raspravu, ali on postade jo odluniji, ohrabren moj om 30 467dosadom, koja mu je olakavala da ne uzima ozbiljno njenu ljutnju. Poe da naglaava apsolutna prava mukaraca da ine ta im je volja, te kako su ene dune da budu poslune i da se dre odreenih granica? - Pogledaj enu moga oca, da li si vidjela da se ikad suprotstavila njegovom ponaanju? Zahvaljujui tome oni su sreni mu i ena, porodica je sigurna... Ne treba vie da se vraamo na ovu temu. Da je ono to je od nje uo prepustio samo svojim osjeanjima, vjerovatno ne bi to tako vjeto izveo. Ta, njegovo razoarenje u brak uinilo je da je on na mahove osjeao prema njoj neto slino elji za osvetom, a ponekad neku vrstu isprekidane mrnje premda izmeu tih osjeanja nije prestajao da je poeli. Meutim, on je vodio rauna o svojim osjeanjima iz plemenitosti ili iz straha od svog oca za kojeg je znao da je veoma vezan za njenog oca gospodina Muhameda Ifeta. U stvari, nije ga moglo nita vie zabrinuti nego da se ona poali svome ocu a da se ovaj, sa svoje strane, poali njegovom ocu. Tako je ozbiljno rijeio, ako bi se zbilo neto ega se uva, da uzme poseban stan bez obzira na posljedice. Meutim, njegova strahovanja se nisu ispunila. Djevojka je, i pored tugovanja, potvrdila da je ona razumna" ena, kao da je bila po mjeri same ene njegovog oca. Na pravi nain je ocijenila svoj poloaj i priklonila se realnosti, sigurna u svog mua koji joj je stalno govorio o svojoj odanosti i bezazlenosti nonih izlazaka, suzdrljiva u svojoj boli i tuzi, o kojima je govorila u uskom porodinom krugu, na sijelu uz kafu. Nije nailazila na ozbiljniju podrku, a i kako bi u sredini koja pokornost prema mukarcima smatra vjerom i uvjerenjem. tavie, mogue je da je gospoa Emina osuivala njene albe i bila ljuta zbog njenih udnih ambicija prema muu, jer ona nije mogla zamisliti ene nego onakve kakva je i sama bila, niti mukarce drukije od svoga mua. Nije vidjela nikakvo udo u tome to je Jasin uivao u svojoj slobodi, ali je enina alba bila - udna. Jedino je Fehmi uvaavao njenu tugu. Sam od sebe je to ponavljao da Jasin uje, mada je od poetka bio uvjeren da brani propalu stvar. Bie da su ga na to ohrabrili njihovi esti susreti u kafani Ahmeda Abdua u Han Haliliju, kafani koja se nalazi pod zemljom, poput kakve peine iskopane u dubini brda, pokrivena kuama stare etvrti, izolovana od spolj-njeg svijeta, sa svojim tijesnim prostorijama jednoj naspram druge, salom u ijem je sreditu bila nijema fontana, svjetiljkama koje su gorjele no i dan i njenom mirnom, sanjivom, vlanom atmosferom. Jasin se odluio za ovu kafanu zato to je bila, s jedne strane, blizu Kustaki-jeve krme i to je, s druge strane, bio prisiljen da napusti kafanu gazda Alija u Guriji poslije prekida sa Zenubom. Zatim, nova se kafana izdvaja izvjesnim peatom starine, pa je u sebi osjetio sklonost ka poeziji; Fehmi, pak, nije poznavao kafanske staze zbog izvjesnog nedostatka koji je nastao kod njega kao marljivog studenta. Meutim, ti dani su pozivali studente i druge da se sastaju i dogovaraju, pa su on i grupa njegovih kolega izabrali kafanu Ahmeda Abdua - zbog istih onih starinskih odlika koje su je inile sigurnom od tuih oiju - za odravanje sastanaka iz veeri u veer, radi razgovora, savjetovanja, predvianja i iekivanja dogaaja. Braa su se esto sretala u jednoj od malih prostorija kafane, pa makar i nakratko, dok ne stignu

468 469Fehmijeve kolege ili doe vrijeme Jasinovog prelaska u Kustakijevu krmu. Na jednom od tih susreta, Fehmi spomenu Zejnebinu utuenost, izraavajui svoje iznenaenje zbog bratovog ponaanja koje nije u skladu sa jednim mladim brakom. Jasin se nasmija poput ovjeka koji smatra da ima puno pravo naspram naivnosti drugoga koji je poelio da izravno obrazlae svoj stav, vie elei da se oslobodi rijei koje zauzdava u grudima, pa se obrati mladiu: - elio si jednog dana da se oeni Merjemom. Ne sumnjam da si bio najozbiljnije tuan zbog stava svoga oca koji te je onemoguio da ostvari tu elju... Velim ti, a ja znam ta govorim, da si tada znao ta brak krije ispod svoje povrine, bio bi zahvalan bogu zbog neuspjeha... Fehmi se iznenadi i uznemiri jer nije oekivao da e ga prvom reenicom, kojom mu se obratio, tako iznenaditi, povezujui Merjemu, brak i elju, rijei koje su u njegovoj dui imale nezaboravno i neizbrisivo znaenje. Mogue je da je i pretjerao u iskazivanju svoga iznenaenja da bi prikrio tuna i dirljiva sjeanja, moda upravo zbog toga nije mogao da progovori ni rijei. Jasin nastavi da govori, odmahujui rukom od neke zasienosti i dosade. - Nisam mogao zamisliti da e se brak pokazati tako praznim, to, u stvari, nije nita do jedan laan san, grub kao svaka patvorena obmana! Njegove rijei su Fehmiju izgledale teko shvatljive i izazivale su u njemu sumnju, kao to i prilii mladiu, iji ivotni i emocionalni izvori snano izbijaju prema jednom cilju koji se pred njim ukazuje samo u liku ene" i rijei 470 I brak". Bilo mu je teko to njegov podrugljivi brat tretira njegov sveti izraz sa tako gorkom ironijom i promrsi preneraeno: - Ali tvoja ena je gospoa, savrena... . . . Jasin uzviknu ponovo ironino: - Savrena gospoa! To je to! Zar nije ki jednog vrlog ovjeka? I poerka jedne plemenite porodice? Lijepa? Vaspitana? Ali ja ne shvatam koja to sotona, pod pritiskom bolesne dosade, zaduena za brani ivot, sve nekadanje vrline pretvara u banalne, beznaajne stvari poput plemenitosti i blagodati koje obilno prosipamo kad god treba da utjeimo nekog siromanog bijednika. Fehmi ree prosto i iskreno: - Ni slova ne razumijem ta veli... - Saekaj, sam e saznati... - Zato onda ljudi toliko ele brak otkako je svijeta i vijeka? - Jer je brak kao i smrt, tu ne koriste ni upozorenje ni pozor... Zatim, nastavi kao sam za sebe: - Koliko se sa mnom poigrala mata i uzdigla me u svjetove radosnije od svih snova. Tako sam se esto pitao: Hoe li me zaista spojiti jedan dom sa mladom, zgodnom ljepoticom na sva vremena? Kakav san! Meutim, ja ti tvrdim da nema tee nesree nego da te jedan dom vjeito vee kakvom ljepoticom...

Fehmi zbunjeno uzviknu, kao ovjek kome je u njegovim patnjama sa mladalakim enjama, teko da zamisli dosadu u braku: 471- Moda su ti ispod nevine povrine izbile neke druge stvari! Jasin se gorko nasmija: - Jedino na to se alim, to je nevina povrina! Ja se alim, u stvari, na samu ljepotu! Ona je ta koja izaziva bolesnu, ubitanu dosadu, poput nove rijei ije te se znaenje u poetku doima, a onda, zbog estog ponavljanja i mnoge upotrebe, postaje poput rijei pas" ili crv" ili lekcija" ili kao sve ostale otrcane stvari, koje su prestale da budu i nove i prijatne. Ponekad zaboravi i sam smisao te rijei, pa postane puki, besmisleni, neupotrebljiv, tui izraz... Mogue je da neko drugi naie na njega u tvom pismenom sastavu, pa ti se divi zbog tog izvanrednog izraza, dok se ti udi njegovom neznanju. Ne pitaj kakva je katastrofa u dosadi od ljepote", jer djeluje kao dosada bez ikakvog prihvatljivog opravdanja, a onda kao neumitna sudbina... Nemogue je izbjei oaj i beznae... Ne udi se mojim rijeima, ja te shvatam jer ti posmatra stvari izdaleka, a ljepota je poput fatamorgane - vidi se samoj izdaleka... J Uz svu gorinu Jasinovih rijei, Fehmi je sumnjao u' istinitost njihovih pobuda, jer je od poetka bio sklon da okrivi svog brata, a ne ljudsku prirodu, zbog nepodobnog ponaanja o kojem je znao. Zar ne bi trebalo da je za svoje stanje, zapravo, okrivio razvrat kojem se odavao u svom predbranom ivotu? Uporno je nastojao na ovom stavu, poput ovjeka koji ne eli da bude tako teko pogoen u svojim najdraim nadanjima. Jasin se nije zanimao za miljenje svoga brata, koliko je elio da iskae ono to je sam osjeao. Nastavi da govori i prvi put se blago nasmijei: 472 - Potpuno sam shvatio poloaj svog oca... Razumio sam ta je od njega uinio taj raskalani ovjek koji stalno juri za ljubavnim avanturama. Kako je uspio da podnosi samo jednu hranu itavih etvrt vijeka, a mene dosada ubije ve poslije pet mjeseci? Uznemiren to mu je otac runo spomenut u razgovoru, Fehmi ree: - ak i uz pretpostavku da se ti ali zbog nesree utjelovljene u ljudskoj prirodi, rjeenje koje tako eli je... Htjede da kae: - ... daleko od zdrave prirode, zatim promijeni miljenje da bi bio jo ubjedljiviji i ree: - ... daleko od vjere. Jasin, koji je prihvatio vjeru kao uvjerenje, ne posveujui ozbiljniju panju njenim naredbama i zabranama, ree: - Vjera potvruje moje miljenje. Dokaz je da dozvoljava brak sa etiri ene, osim robinja, kojih su bili prepuni dvorci halifa i bogataa. Zakljuio sam, dakle, da sama ljepota, kad je obiaji i dugotrajna blizina otrcaju, postaje dosadna, bolna i ubitana... Fehmi se nasmijei: - Mi smo imali djeda koji bi s jednom enom zanoio a s drugom osvanuo... Bie da si mu ti nasljednik... Jasin uzdahnu: - Mogue... Meutim, do tog vremena Jasin se jo nije bio odluio da ostvari nijedan od svojih buntovnih snova. Dodue, vratio se kafani i krmi, ali se kolebao da uini i onaj posljednji korak, da se otisne do Zenube ili neke druge ene. ta ga je to navodilo da razmilja i da se koleba? 473

Moda se nije bio oslobodio osjeanja odgovornosti prema supruanskom ivotu? Ili respekta prema stavu vjere u odnosu na razvratnog mua", uvjeren da to nije i njen stav prema razvratnom mladiu'? A moda ga je razoarenje u veliku nadu onemoguavalo da uiva u zadovoljstvima ivota dok se ne oporavi. Meutim, nia od toga nije moglo da predstavlja ozbiljnu prepreku da nastavi svoj ivotni put. Ali je u nainu oevog ivota stalno nalazio glasan izazov, koji ga je posve obuzimao. Razum" koji je ispoljavala njegova ena povezivao je u svojim mislima sa enom svoga oca. Tada bi mu mata proradila i poeo bi stvarati planove o njihovom buduem zajednikom ivotu po mjeri ivota gospode Emine sa njegovim ocem. Zaista, veoma je elio da Zejneba prihvati takav ivot kakav je prihvatila oeva ena pa da se i on, kao i otac mu, sretno otisne od kue i vrati se krajem noi, zatiui miran dom i spokojnu suprugu. Time, samo time, izgledao mu je brani ivot podnoljiv, ak drag, sa svojim prednostima za kojima traga. Za im to moe da udi svaka ena osim supruanskog doma i tjelesnog zadovoljenja? Ni za im! One su pitome ivotinje i treba se prema njima odnositi kao prema pitomim ivotinjama. Da, pitome ivotinje ne treba da se uvlae u na privatni ivot, nego treba da ekaju kod kue kad budemo slobodni da ih zabavimo. Za mene je ravno smrti da budem suprug odan branom ivotu... Jedan izgled, jedan glas, jedan okus i, sve u svemu, ogranien broj pokreta i glasova koji se neprestano ponavljaju i ponavljaju... Tako kretanje i umalost postaju ista stvar, govor i utanje - blizanci... Ne, nisam se zbog toga oenio... Rekli su da je svijetle puti... A zar ja 474 ne elim vie smee, ak crne..., zatim da je obla... A kakva mi je utjeha i od mrave i pune! A onda, da je vaspitana, plemenitog i velikodunog roda... Zar je tienica one dvokolice izgubila svoje odlike?! Naprijed, naprijed! 475 ILI Gospodin je bio udubljen u svoje knjige kad se na vratima duana zau lupu visokih potpetica. Podie pogled i nagonski obrati panju: ugleda enu, umotanu u ogrta, ispunjen krupnim tijelom. Iznad ruba crnog vela ukazivalo se svijetlo elo i iscrtane oi. Radosno se nasmijei, i pozdravi ga, pokazujui time da je odavno eznula da ga vidi. Odmah je prepoznao gospou Merjeminu majku ili suprugu pokojnog Ridvana, kako su je zvali u posljednje vrijeme. Kako je Demil Hamzavi bio zauzet oko nekih kupaca, on je pozva da sjedne blizu njegovog stola. ena prie i sjede na manju stolicu preko ijih se rubova prelie njeni bokovi. Poeli mu dobro jutro". Iako su njen pozdrav i njegova dobrodolica izgovorena na uobiajen nain, koji se ponavlja kad god mu doe ena muterija" koja zavreuje potovanje, ipak je atmosfera koja je zahvatila ugao duana oko stola, bila ispunjena nekim skrivenim, muklim elektrinim, napetim nabojem. Na njenim polusputenim onim kapcima vidjeli su se znaci nelagodnosti, kao i oko cjevice na velu, i u opreznom, upitnom pogledu iznad njenog velikog nosa. Meutim, skriveni elektricitet tog naboja 476 samo je ekao da se dotakne pa da bljesne, zablista i plane. Kao da je oekivao ovu posjetu koja je otkrivala njegove priguene nade i zapretane snove. Ali, smrt gospodina Muhameda Ridvana pobudila mu je neke misli i elje, kao to kraj zime pobuuje

razliite nade mladosti u prirodi i u gradu. Ridvanovom smru nestalo je njegove zebnje koja mu je potiskivala osjeanje muevnosti. To mu je omoguilo da se podsjeti kako mu je pokojnik bio samo susjed, a ne i prijatelj, i da je umro, te kako je ova ena lijepa. Ali je jo davno, uvajui svoje dostojanstvo, odustao da joj izrazi ta nosi u sebi i da trai svoj dio zadovoljstva i ivota. Meutim, zbog osjeanja prema Zubejdi, postao je nekako natruo, poput voke na kraju sezone. Za razliku od prethodne posjete, ena je ovog puta u njemu naila na agresivnog mukarca i otvorenog ljubavnika. Obuze ga, ipak, pomisao da je posjeta sasvim naivna i bezazlena, ali je on energino protjera, prisjeajui se njene stare posjete, kad mu je pokazivala znakove njenosti ali i delikatne podozrivosti, nalazei potvrdu za svoje pomisli u samoj ovoj posjeti, za koju nije bilo nikakvog razloga, ako nije ono to on misli. Zatim se odluio da krene kao stari znalac ena... Osmjehujui se njeno, ree joj: - Srean sam to si dola... Ona odgovori malo zbunjeno: - Bog te podario svojom plemenitou... Vraala sam se kui i, kad sam prolazila pored duana, pomislih da sama uzmem to mi je potrebno za ovaj mjesec... Shvatio je njenu ispriku" zbog dolaska, ali nije elio da joj povjeruje. Ako je i pomislila da uzme to joj je potrebno za ovaj mjesec, to nije bilo nita vano, ukoliko 477ne postoji neki drugi motiv, pogotovo to je ona instinktivno osjeala i znala da njen dolazak poslije onih prethodnih najava" iz stare posjete, moe da u njemu izazove podozrivost. inilo mu se da taj spor" nije lien odreenog znaenja. Njena isprika mu uli jo vee pouzdanje i ree joj: - Divna prilika da te pozdravim i da ti budem na usluzi... Ona mu se karatko zahvali, to je on gotovo preuo, jer je bio obuzet razmiljanjem ta bi joj sljedee rekao. Sigurno bi bilo prirodno da spomene njenog pokojnog mua i da mu poeli boiju milost, ali se uplai da e mu to upropastiti itavu atmosferu. Zatim se upita: da li da napadne ili da se uzdri i da je navede da ona napadne? Svaki put ima svoje zadovoljstvo! No, on nije htio da zaboravi da je i sam njen dolazak jedan krupan korak s njene strane, koji zasluuje njegov najljepi prijem. Ree joj kao da dovrava svoje ranije rijei: - tavie, divna prilika da te vidim. Kapci zatreptae, obrve se podigoe, izraavajui nelagodnost i zbunjenost istovremeno. Ali prije svega izdade je njena pronicljivost da otkrije skriveni smisao koji se krio iza njegovih otvorenih lijepih rijei. On je, pak, u njenoj nelagodnosti vidio da ona izraava svoja unutranja osjeanja, koja su je navela da ga posjeti, vie nego to reaguje na njegove rijei. Jo vie je bio siguran u svoja prava predvianja. On to potvrdi njenim, melodinim glasom: - Da, divna prilika da te vidim... Na to ona odgovori tonom u kome je bilo prikrivenog prijekora: 478 - Ne mislim da to to me vidi smatra divnom prilikom... Prijekorni ton je u njegovoj dui izazvao osjeanje zadovoljstva i radosti, ali on ree kao da protestuje: - Ima pravo ko kae da je i malo sumnje - grijeh. Zatrese glavom kao da veli: Nee te rijei ostaviti utisak na mene" i ree:

- Nije samo sumnja, nego ja mislim to kaem. Ti si ovjek koji dobro razumije a i ja takoe, iako ti o meni misli drukije... Ni jedno od nas ne treba da obmanjuje drugog. Premda su ove njene rijei dole od ene iji je mu umro prije manje od dva mjeseca, one su kod njega izazvale izvjesno osjeanje podrugljivosti i gorine. On je od svoje volje pokuao da joj izmisli ispriku, o emu u drugoj situaciji uopte ne bi razmiljao. Ree za sebe: Koliko je, sa svojim strpljenjem, uz njega onako dugo bolesnog, zasluila da joj se pomogne"! Zatim se energino oslobodi tog iznenadnog osjeanja i upita je kao da je pogoen: - Ljuti se na mene? Kako sam, nezaslueno, loe sree! Ona nekako naglo odgovori, vjerovatno zato to ni mjesto ni vrijeme nisu ostavljali dovoljno prostora za igru povuci, potegni": - Rekla sam sebi, kad sam se uputila tebi: Ne treba da ide..." Sad nemam pravo da krivim ikoga osim sebe. - Malo manje se ljuti, gospo... Pitam se ta sam zgrijeio... Ona ga znaajno upita: .-., , ,,,:, y 479- ta bi ti uradio kad bi lijepo pozdravio nekog, a on ti ne bi ni tako, niti ak gore otpozdravio? Odmah je shvatio da cilja na prolu posjetu kad je prema njemu bila preljubazna, a on je doekao utanjam, ali je on to ignorisao i ree joj, pratei njen okolini jezik: - Moda iz nekog razloga nije uo pozdrav... - Ima on dobar sluh i sva ostala ula... Preko usta mu pree zaueni osmijeh koji nije mogao savladati, pa joj ree kao prestupnik koji se sprema da prizna: - Moda nije otpozdravio iz stida i bogobojaznosti... Ona mu odgovori tako jasno i otvoreno da mu se to dopade i dirnu ga u srce: - to se tie stida, toga u njega nema..., a to se tie ostalih isprika, otkud da iskrena srca mare za njih?! Nasmija se ali brzo prestade. Kradom je pogledao u Demila Hamzavija koji je izgledao predan poslu oko nekoliko kupaca. Zatim ree: - Ne bih volio da se vraam okolnostima koje su me svojevremeno grubo pogodile. S tim to ne treba da oajavam sve dok postoji kajanje, pokajanje i oprotaj! Ona ga upita sa negodovanjem: - Ko zna ta je kanjanje? ' Odgovorio joj strastvenim glasom, koji je godinama, tako sjajno upranjavao: - Toliko sam to puta inio, bog mi je svjedok... - A pokajanje? Odgovori joj, posmatrajui je upornim i vatrenim pogledom: - Da se desetostruko otpozdravi! 480 Ona koketno upita: " - A oprotaj? On joj otmjeno ree: - Zar oprotaj ne spada u vrline plemenitih? : '; A onda, u pijanom zanosu: - Oprotaj esto biva lozinka za ulazak u raj. Potom, zagledajui se u slatki osmijeh u njenim

oima: - Raj na koji mislim nalazi se tamo gdje se sastaju ulica Izmeu dva dvorca i ulica Kazandija. Srena je okolnost da mu se vrata otvaraju sa sporednog prolaza, daleko od podozrivih pogleda i da nema uvara! Znao je da se uvar nebeskog raja" zove pokojnik", koji je bio uvar ovog zemaljskog raja, do kojeg nastoji da stigne. Zahvati ga nervoza i uplai se da e ena shvatiti tu ironinu injenicu. Meutim, ona je bila odlutala kao u kakvom snu. Odahnu i od boga zatrai oprost. Demil Hamzavi je bio zavrio svoj posao sa kupcima i krenuo da poslui gospou. Gospodinu se ukaza prilika da razmisli. Sjetio se kako je njegov sin Fehmi poelio nekad da zarui Merjemu, kerku ove ene, zatim kako ga je bog nadahnuo da ga odbije. Smatrao je tada da samo ispunjava elju svoje supruge, a nije ni pomislio da je od svoga sina otklonio najgoru tregediju koja moe zadesiti jednog mua. Moe li djevojka slijediti drugaiji put nego svoje majke? I to kakve majke! Opasna ena! Ona moe biti skupocjeni dragulj kod lovaca na ene poput njega, ali je u kui krvava tragedija. Kakvim li je sve putem ila tokom godina dok je njen mu bio ni iv ni mrtav? Sve okolnosti ukazuju na jedan put; to vjerovatno znaju mnogi 31 Izmeu dva dvatea 481susjedi, a moe biti da je u kui bilo nekoga ko zna dobro primijetiti ove stvari, ni njima nita ne bi promaklo, niti bi joj mu ostajao vjeran i odan do posljednjeg asa. Ponovo ga obuze njegova elja, ista kao i ona koja ga je prvi put zahvatila poslije njene prve, stare, sumnjive posjete, kada nije mogao da je ostvari a da bude siguran da nee izazvati podozrenje i elju da sprijei vezu izmeu ove razuzdane ene i njegove asne porodice. Sad su se, zbog oekivanog odnosa medu njima, stvorili uslovi za to. Sugerisae joj da prekine veze sa njegovom enom, navodei joj sve mogue razloge da bi postigli svoj cilj a da ne bude ugroena njena ast, ast ove ene koja mu je u istom trenutku postala tako bliska srcu a tako daleko od njegovog potovanja? Kad ju je Hamzavi posluio, ustade, prui gospodinu ruku, on je, smijeei se, pozdravi i ree priguenim glasom: : ..;-< - Do vienja! h Spremajui se da poe, ona doviknu: - Mi ekamo... ..-Ostavi ga beskrajno srenog i opijenog trijumfom i divljenjem, ali mu takoe donese brigu kakvu dotle nije imao, brigu koja moe zauzeti znaajno mjesto u njegovim svakodnevnim preokupacijama. Od danas pa nadalje, pitae se koji je najsigurniji nain da se izvue iz Zubejdine kue, i to istom onom ozbiljnou kojom se pita ta su uinile vojne vlasti, ta e odvratiti Engleze, ta kani Saad... Da, svaka nova srea povlai za sobom, kao i obino, niz brinih misli. Da ne eli tako silno da ga ljudi vole, to mu prua najveu sreu, bilo bi mu lako da napu482 sti pjevaicu, poto mu je ta ljubav ve postala otrcana, cvjetovi uveli, a od prezasienosti kao da se naao u ustajaloj barutini. Meutim, uvijek mu je bilo ao da iza sebe ostavi gnjevno srce ili duu u mrnji. Koliko je puta poelio, kad ne mogne vie da podnese dosadu, da dragana njega prva ostavi, pa da on bude naputen umjesto da naputa, koliko je elio da se njegova veza sa Zubejdom zavri onako kao sa njenim drugama ranije, prolaznom tugom koju saperu probrani oprotajni pokloni, a koja se potom pretvori u vrsto prijateljstvo. Hoe li, dakle, Zubejda, za koju vjeruje da nije manje od njega prezasiena, njegov odlazak prihvatiti na lijep nain? Moe li se nadati da e pokloni

donijeti oprotaj za njegovu odluku da je napusti? Hoe li pokazati da je ena velikog srca i iroke due kao njena druga Delila, na primjer? O tome mora dobro da razmisli i da pripremi najdjelotvornije izlike. Duboko i dugo uzdahnu kao da ali to je ljubav prolazna, to ne potraje toliko da oslobodi srce patnje i strasti. Zatim, na izmaku dana, krenu kui... Kretao se polako u tami, gledajui put ka obeanom domu, gdje ga je ekala ena sa lampom u ruci...LII Engleska je jednostrano proglasila protektorat a da ga egipatski narod 'nije ni traio ni prihvatio. Bio je to nitavni, nezakoni protektorat, ali je bio jedna od nunosti rata koja e se zavriti njegovim svretkom." Fehmi je diktirao rije po rije, predano i jasno, dok su majka, Jasin i Zejneba paljivo pratili diktiranje nove lekcije a Kemal je usrdno zapisivao, usredsreujui svoju svijest na pojedine izraze, ne shvatajui znaenje ni jedne rijei koju je, ispravno ili pogreno, biljeio. Nije bilo nimalo neobino da Fehmi, za vrijeme sijela uz kafu, svom mlaem bratu daje lekcije iz diktata ili neeg drugog. Meutim, predmet diktata je bio nov, ak i za majku i Zejnebu. Jasin, pak, smijeei se pogleda u brata i ree: | - Vidim da su te te rijei potpuno obuzele. Zar ti bog j nije mogao dati da ovom jadnom djeaku diktira ita drugo osim politikog rodoljubivog govora, zbog kojeg se otvaraju zatvorska vrata...? Fehmi pouri da ispravi brata: - Ovo je Saadov govor pred vodeim ljudima okupacije u Ekonomskoj i zakonodavnoj skuptini. Jasin ozbiljno i zaueno upita: - Kako su mu odgovorili? ' Fehmi odgovori uzbueno: ': , n* - Odgovor jo nije stigao. Svi se zdvojno i uznemireno pitaju kakav e biti. Bio je to gnjev pred hicem jednog lava koji ne zna za blagost i pravdu. Zatim, gnjevno i srdito uzdahnu: - Moralo je biti gnjeva nakon to je delegaciji zabranjeno da putuje i poto je Rudi-paa podnio ostavku na premijerski poloaj, a sultan nas razoarao prihvativi je... Potom hitro ode u svoju sobu'i vrati se, irei jedan savijeni list, prui ga bratu i ree: - Nije taj govor sve to imam... itaj ovu brouru koja se tajno dijeli i sadri poruku delegacije sultanu. Jasin uze brouru i poe da ita: Velianstvo, Potpisnici ove poruke, lanovi egipatske delegacije, imaju ast da Vaem velianstvu podnesu, u ime egipatskog naroda, sljedee: Kako su se zaraene strane sloile da principi slobode i pravde budu osnova mira i objavili da e prihvatiti miljenje naroda, kojima je rat promijenio poloaj, o tome kako e vladati sobom, preuzeli smo na sebe da radimo na nezavisnosti svoje zemlje i da zastupamo njenu stvar na mirovnoj konferenciji, s obzirom da je pravo jaeg iezlo sa politike scene i da je naa zemlja, okonanjem turske vlasti, postala slobodna, bez iijeg prava na nju, te, jer je protektorat koji su proglasili Englezi, bez sporazuma sa egipatskim narodom, nitavan, i, u stvari, samo jedna ratna nunost koja prestaje prestankom rata. Oslanjajui se na ovu okolnost i na injenicu da je Egipat dosljedno oduio svoj dug u redovima zastupnika zatite slobode 485

malih naroda, ne bi trebalo da na mirovnoj konferenciji bude prepreke za priznavanje nae politike slobode i to polazei od principa na kojima je konferencija zasnovana. Svoju elju da otputujemo izrazili smo Vaem predsjedniku vlade Huseinu Rudi-pai, koji je obeao da e nam pomoi oko toga, uvjeren da mi jedino izraavamo volju cijelog naroda. Poto nam nije dozvoljeno da otputujemo, niti da naputamo zemlju, i to silom tiranije, a ne silom zakona, te poto smo sprijeeni da branimo stvar naeg ojaenog naroda i, najzad, poto njegova ekselencija nije mogla da podnese odgovornost da ostane na svom poloaju dok je narod lien svoje volje, podnijeli su neopozive ostavke on i njegov kolega ekselencija Adil Jeken-paa, koje su od strane naroda primljene u znaku potovanja njihovih linosti i priznanja za njihovo iskreno rodoljublje. Ljudi su ivjeli u uvjerenju da e njih dvojica u svom asnom stavu odbrane slobode imati snanu potporu u Vaem velianstvu. Zato niko u Egiptu nije oekivao da e posljednje rjeenje u vezi sa putovanjem biti prihvatanje ostavke ove dvojice ministara, jer se time ilo na ruku aspiracijama onih koji ele da nas ponize, stvorene su prepreke da narod iznese svoje razloge na konferenciji i prihvaena vladavina stranaca za sva vremena. Mada znamo da je Vae velianstvo vjerovatno bilo prisiljeno, iz porodinih razloga, da prihvati prijesto Vaeg velikog oca koje je bilo upranjeno smru Vaeg pokojnog brata sultaha Huseina, narod je, s druge strane, vjerovao da Vas prihvatanje prijestolja za vrijeme nitavnog privremenog protektorata, u cilju zatite porodinih interesa, 486 nee odvratiti od rada na nezavisnosti Vae zemlje. Meutim, rjeavanje ovog pitanja prihvatanjem ostavki dvojice ministara, koji su pokazali da potuju volju naroda, ne moe se nikako uskladiti sa Vaim uroenom ljubavlju za dobro Vae zemlje, niti sa uvaavanjem volje Vaeg naroda. Zato je kod ljudi izazvalo iznenaenje kako se Vai savjetinici nisu osvrtali na narod u ovoj tekoj situaciji, koji od Vas, najmudriji potome naeg velikog oslobodioca Muhameda Alija, trai samo da mu budete prva potpora u sticanju nezavisnosti, ma ta ga to stajalo. Vaa misija je suvie uzviena a da bi je ograniavali porodini uslovi. Kako je promaklo Vaim savjetnicima da ostavka Rudipae ne dozvoljava nijednom asnom egipatskom rodoljubu da ga naslijedi na njegovom poloaju? Kako im je promaklo da je vladi, obrazovanoj na programu suprotnom volji naroda, sueno da propadne? Oprostite, Gospodine, moda je nae mijeanje u ovo i druga pitanja neprimjerno. Meutim, stvar je sada toliko znaajna da se mora voditi rauna samo o interesu domovine, iji si Ti vjerni sluga. Na Gospodar ima najvii poloaj u zemlji i na Njemu je i najvea odgovornost za nju, u Njega ona polae svoje najvee nade. Neemo se prevariti ako mu se ponizno obratimo da prizna miljenje svoga naroda prije nego to donese konanu odluku u vezi sa sadanjom krizom. Potvrujemo Njegovom visokom tronu da nema nijednog Njegovog podanika, s kraja na kraj zemlje, koji ne trai nezavisnost. Liavanje naroda njegovih zahtjeva jeste odgovornost iji znaaj savjetnici naeg Gospodara nisu ispitivali s dunim marom. Zato smo naem Gospodaru ustupili dunost sluenja naoj zemlji 487i svoju odanost, da bi Njegovom prijestolju uputili osjeanja naroda koji nikad vie kao sada nije elio svoju samostalnost i nikad se vie nije plaio da e biti igraka u rukama imperijalistike strane, a koji od Njega trai da ima pravo da se srdi kad se narod srdi i da stane uz narod, kako bi ovaj ostvario svoj cilj. A On to moe..." Jasin podie

pogled sa plakata, sa zaprepatenjem u oima i nekim novim, uzbudljivim otkucajima u srcu. Zatim, zatrese glavom: - Kakva poruka! Ne mislim da bih mogao da ovako neto uputim ni nadzorniku kole a da ne dobijem otru kaznu! Fehmi podie ramena i olako ree: - ... Stvar je sada toliko znaajna da se mora voditi rauna samo o interesu domovine...! Napamet ponovi tu reenicu kako je navedenaj u plakatu. Ne izdravi, Jasin se nasmija i ree: - Zapamtio si plakat! No, ja se tome ne udim, jer ti i kao da si itavog ivota oekivao ovaj pokret da se svim srcem baci u njega. Vjerovatno ni ja nisam bez tih osjeanja i nada, ali ne podravam te da dri ovaj plakat, posebno poslije ostavke vlade i nametanja vanrednogj stanja. Fehmi ponosito ree: - Ne samo da ga ja drim, nega ga, koliko god mogu, i rasturam... Jasin uznemireno rairi oi i htjede neto da kae, ali je majka bila bra i ree uzrujano: - Jedva da mogu da vjerujem svojim uima... Kako se ti, tako razuman, izlae takvom zlu? 488 Fehmi nije znao kako da joj odgovori. Meutim, osjeao je u kakvu ga je nezgodnu situaciju dovela njegova brzopletost. Nita mu nije bilo tee nego da o ovome razgovara sa njom. Nebo mu je bilo dostini je nego da nju ubijedi da je to to se izlae opasnosti za domovinu -dunost, jer itava domovina za nju ne vrijedi jednog nokta. tavie, inilo mu se da bi bilo lake izbaciti Engleze iz Egipta nego je uvjeriti da je to neophodno ili je navesti da ih mrzi. im se zapone razgovor o tome, ona jednostavno veli: - Zato ih mrzi, sine? Zar nisu ljudi, kao i mi, koji imaju djecu i majke...? On bi joj ljutito odgovorio: - Ali oni su okupirali nau zemlju! Osjetivi u njegovom glasu da se razljutio, zautala bi, krijui svoj njeni pogled. Da je progovorila, kazala bi mu: Ne treba time da se bavi." Jednom, ne mogavi vie podnijeti njen nain miljenja, on joj ree: - Nema ivota za narod ako njime vlada stranac... Ona se zaudi i ree: - Ali mi i dalje ivimo uprkos toga to oni odavno nama vladaju... Sve sam vas porodila pod njihovom vlau. Oni, sine, ne ubijaju, ne diraju damije, a Muha-medov narod je i dalje dobro! Mladi odgovori oajno: - Da je na Muhamed iv, ne bi prihvatio da njime vladaju Englezi. Ona ree kao kakav mudrac: - To je istina, ali gdje smo mi u odnosu na boijeg poslanika?! Bog mu je pomogao svojim anelima. 489Fehmi se razbjesni i uzviknu: ' - Saad Zaglul e uiniti ono to su inili aneli. Ali i ona uzviknu, podiui ruke kao da tjera nesreu za koju nije bilo nikakvog razloga: - Ne govori to, sine, bog ti oprostio i smilovao ti se!

Ona je takva. Kako sad da joj odgovori kad je u rasturanju plakata predosjeala opasnost koja mu prijeti? Jedino je mogao da pribjegne lai pa joj odgovori, kao da ublaava ozbiljnost situacije: - Htio sam samo da se naalim, ne uznemiravaj se ni zbog ega. ena ponovo ree pomirljivim tonom: - U to i vjerujem, sine. Daleko bilo da bih se razoarala u najrazboritijeg meu razboritim. Nas se ove stvari ne tiu! Ako nae pae budu smatrale da Englezi treba da odu iz Egipta, neka ih sami otjeraju... Kemal je cijelo vrijeme utao kao da pokuava da se sjeti neega vanog, pa im je razgovor dotle stigao, o: uzviknu: - Nastavnik arapskog nam je jue rekao da se naro< mogu osamostaliti samo odlunou svojih sinova. I majka srdito uzviknu: - Moda je on time mislio na starije uenike. Zar mi nisi jednom priao kako kod vas ima uenika u kojih izbijaju brkovi? Kemal upita naivno: - A moj brat Fehmi, zar on nije stariji uenik? Majka ree, za nju neuobiajeno ljutito: - Ne, tvoj brat nije stariji. udim se tom nastavniku kako je uopte pomislio da vam pria o stvarima izvan nastave! Ako hoe da bude rodoljub, nek' to pria svojoj djeci kod svoje kue, a ne tuoj djeci! Razgovor bi se nastavio i postajao gotovo fanatian da Zejneba ne natuknu sasvim ovla, to promijeni njegov tok; poeljela je da pokae ljubaznost prema majci i da je podri, pa napade nastavnika arapskog, opisujui ga kao jednog bijednog susjeda, od koga je drava neoekivano stvorila ovjeka od ugleda". Meutim, im je majka ula te poniavajue rijei o susjedu", trgnu se od uzbuenja, ne mogavi da ih preuti, iako su kazane da je podre. Potaknuta potovanjem koje je gajila prema uspomeni svog oca, okrenu se prema Zejnebi i mirno joj ree: - Ti, keri, prezire najasnije to postoji... Uitelji su nasljednici proroka. ovjek se moe kuditi samo ako prekorai granice svoje asne slube. Eh, kad bi se on sloio da bude susjed i uitelj! Jasinu ne promaknu ta nagla promjena na majci. Brzo se umijea da izgladi spor, nastao zbog nevinih rijei njegove ene. 490 491LIII Pogleda na ulicu, pogleda na ljude... Ko kae da poslije ovoga nee doi do katastrofe? Ali, gospodin Ahmed nije imao potrebe da vie gleda. Ljudi su se pitali, uzbuivali se, a njegovi prijatelji se uputali u ivu raspravu, u kojoj se osjeala utuenost, pa tuga i gnjev. Uz to, tu vijest su ponavljali svi njegovi prijatelji i kupci koji su nailazili, svi su se sloili da su Saad Zaglul i njegovi najodabraniji saborci uhapeni i odvedeni na nepoznato mjesto u Kairu ili izvan njega. Gospodin Muhamed Ifet, naduvena lica od bijesa, ree: - Ne sumnjajte da je ova vijest tana, jer loe vijesti imaju miris koji nadrauje nos. Zar se ovo nije moglo oekivati poslije pisma delegacije sultanu? Ili poslije njegovog odgovora engleskoj vladi na njeno upozorenje u vezi sa tim pismom?

Gospodin se smrknu: - Zatvaraju ugledne pae...! Kakav straan dogaaj! ta li bi mogli s njima uiniti? - To sam bog zna! Zemlja stenje pod opsadnim stanjem... Ue gospodin Ibrahim Far, trgovac, hitajui i zadihano uzvikujui: 492 - Jeste li uli posljednje vijesti? Malta! Udari dlanom o dlan i nastavi: - Progonstvo na Maltu! Ni jedan od njih nije vie meu nama. Prognali su Saada i njegove drugove na ostrvo Maltu. Svi u jednom dahu viknue: - Prognali ih?! Rije progonstvo" izazva u njihovim duama stara, bolna sjeanja, koja ih ne naputaju jo od djetinjstva, na Urabi-pau i njegov kraj. Pitali su se sa jezom u dui: - Hoe li ista sudbina zadesiti i Saada Zaglula i njegove drugove? Hoe li zbilja biti zauvijek prekinuta svaka veza izmeu njih i domovine? Hoe li ove velike nade uvenuti a da se nisu ni rascvjetale? Gospodin osjeti tugu kakvu dosad nikad nije osjetio, teku, ubitanu tugu koja mu se kao munina irila po grudima. Pod njenim teretom osjeao je teku klonulost, tromost i guenje. Uzeli su da razmjenjuju odsutne, mrane poglede, koji su nemuto govorili, bezglasno jaukali, muklo se bunili, dok su u ustima osjeali okus gorine. Zatim, poslije Fara, dooe jedan za drugim jo trojica prijatelja, ponavljajui istu novost i nadajui se da e ih drugi umiriti, ali su nailazili na nijemu tugu, teku utuenost i prigueni bunt. - Hoe li i danas propasti nae nade kao to su propale jue? Niko ne odgovori. Pita je uzaludno prelazio pogledom preko njihovih lica, nikakvog odgovora koji bi utjetio nemirno srce koje nije htjelo da glasno i otvoreno prihvati ono zbog ega je umiralo od straha. Saad prog493 Vnan... To je tano, ali da li e se Saad vratiti, pa makar poslije izvjesnog vremena? I kako e se vratiti? Koja e ga sila vratiti? Nee se Saad vratiti... ta li e biti sa naim velikim nadama? Iz nove nade izbio je novi, topao, dubok ivot, koji, zahvativi ih, nije doputao da se predaju oaju... No, oni nisu znali kako da objasne svoje novo buenje. - Zar nema nikakve nade da je ta vijest obina, lana glasina? Niko se ne osvrnu na govornika, ali ni on nije obraao panju na to ignorisanje jer je, zapravo, rekavi to, elio samo da potrai bijeg, makar i fiktivni, od oaja koji ih je guio. - Zarobili ga Englezi... Ko to moe nadvladati Engleze? - On nije obian ovjek! Vaskrsnuo je u jednom sjajnom trenutku ivota i krenuo... , ;- Kao san! Bie zaboravljen i od njegaie ostati samo kasni san pred zoru... . >; Neko uzviknu bolnim glasom: . - Ima boga...! ' I ostali za njim, uglas, uzviknue: , - Da, najmilostivijeg boga! Pomen boga, koji je bio poput magnetskog pola, privue i sjedini njihove odsutne misli, koje je oaj bio rasprio.

Uvee toga dana, po prvi put od prije etvrt i vie vijeka, drugari, mrani, nisu bili raspoloeni za veselje i zabavu. Svi njihovi razgovori su bili o prognanom vodi. Tuga ih je porazila, iako su se neki raspinjali izmeu tuge 494 i elje za piem, na primjer, ali je prvo nadvladalo drugo iz potovanja prema optim osjeanjima i u dosluhu sa situacijom. Ali, kako je razgovor dugo potrajao tako da su iscrpili sve teme, donekle zautae i ubrzo ih zahvati unutranji nemir koji ih je, negdje u dubini due, izazivao da se napiju, inilo se kao da samo ekaju znak svog odvanog drugara, koji u svemu prednjai, ali iznenada progovori gospodin Muhamed Ifet: - Vrijeme je da se vratimo svojim kuama.. . Nije mislio to to kae, nego kao da je htio da ih upozori da e im, ako puste da vrijeme tek tako prolazi, preostati jedino da se vrate svojim kuama. Dugotrajno druenje ih je nauilo da se dobro sporazumijevaju ak i nagovjetajima, pa se Ali Abdurahim, prodava brana, ovim skrivenim upozorenjem ohrabri i ree: - Zar da se vratimo kuama prije no to jednom aicom ne ublaimo ovaj tegobni dan? Njegove rijei izazvae u njima osjeanje koje stvori hirurg kad izie iz operacione sale i obrati se porodici bolesnika: Hvala bogu, operacija je uspjela..." Meutim, neki su bili i dalje raspeti izmeu tuge i elje da popiju, pa jedan od njih, kao protestujui, a u stvari prikrivajui zadovoljstvo koje e im razgaliti duu, upita: - Zar da pijemo na ovakav dan? Gospodin ga znaajno pogleda, zatim ironino ree: - Pusti ih nek' sami piju, a mi poimo van, pasji... sine! Prvi put se nasmijae, zatim im donesoe boce s piem. Kao da hoe da se ispria za ovakvo ponaanje, gospodin ree: 495- Zabava ne mijenja ono to ljudi nose u srcima... Te njegove rijei ih umirie. Bila je to prva no da su se dugo kolebali prije nego to su odgovorili na zov svojih elja. Potaknut prizorom boca sa piem, gospodin brzo ree: - Saad se brinuo prije svega da usrei Egipane, a ne da ih mui. Zato, tugujui za njim, nemojte se ustruavati da se i napijete... Nije ga tuga spreavala da se naali, premda vee nije prualo raspoloenje bez sjete, tako da ju je gospodin kasnije opisao kao bolesnu no koju oni lijee gutljajima pia". Porodica je svoje tradicionalno sijelo doekala u dotad neuobiajeno mranoj atmosferi. Fehmi se, sa suzama u oima, uputio u dug, buntovniki razgovor, a Jasin ga je tuan i oaloen, sluao. Majka je eljela da otkloni potitenost i ublai nevolju, ali se plaila da se to ne okrene protiv nje. No, ubrzo i nju zahvati sveopta tuga: srce joj se raznjei prema starcu koga su otrgli od njegovog doma i supruge i odveli u daleko izgnanstvo. Uto Jasin progovori: - Tuno je to... Svi nai ugledni ljudi, Abas, Muhamed Ferid i Saad Zaglul, svi su protjerani daleko od svoje domovine. Fehmi je bio veoma uzbuen: - Kakvi su podlaci, ti Englezi! Obraamo im se jezikom kojim su privlaili ljude kad su sami bili u nevolji, a oni sada odgovaraju vojnim upozorenjima, izgnanstvima i progonstvima. 496

Majka nije mogla da podnese da vidi svoga sina toliko uzbuenog, smetnu s uma tragediju voe i ree njeno i osjeajno: - Smiluj se na sebe, sine, bog nam se smilovao! Meutim, ovaj blagi ton jo ga vie razjari i on povika, ne osvrui se na nju: - Ako teror ne doekamo zasluenim gnjevom, naoj domovini nema vie ivota. Zemlja ne moe da uiva u miru dok njen voa, koji se rtvovao za nju, trpi muke zarobljenitva.! Jasin ree zamiljeno: - Sreom, Basil-paa je takoe meu prognanima. On je starjeina jednog neustraivog plemena... Mislim da njegovi ljudi nee ostati ravnoduni prema njegovom progonstvu... Fehmi otro ree: - A drugi? Zar ni oni nemaju svoje ljude? Ovo nije stvar jednog plemena nego itavog naroda. Razgovor nije prestajao i postajao je sve ei i otriji, dok su dvije ene, iz panje i straha, pribjegle utanju. Zejneba nije mogla da shvati motive ove emocionalne pobune i nita nije razumjela, pa ni izgnanstvo Saada i njegovih ljudi. Sasvim je izvjesno, da su ivjeli kao ostali boiji stvorovi", niko ne bi ni pomislio da ih izgna. Ali, oni to nisu eljeli, eljeli su da se bave opasnim stvarima koje mogu dovesti do nepotrebnih ali kobnih posljedica. Bez obzira ta je s njima, ta to goni Fehmija da tako bezumno bjesni, kao da mu je Saad otac ili brat? tavie, ta goni Jasina, koji dolazi u krevet pijano se teturajui, da toliko ali? Da li su takvi ljudi zbilja tuni 32 Izmeu dva dvorca 497zbog progonstva Saada i drugih? Kao da joj u ivotu treba jo vie potresa pa da joj Fehmi, na ovom kratkom sijelu, kvari raspoloenje svojim besmislenim buntom. O svemu tome poela je da razmilja, posmatrajui, s vremena na vrijeme, svog mua, zauena i ljuta, dok je u sebi govorila: Ako si zaista iskren u svojoj tuzi, onda ne izlazi veeras, samo veeras, u svoju krmu!" Ali nije progovorila ni rijei. Bila je suvie mudra da svoje hladno razmiljanje iznese u ovoj zagrijanoj atmosferi. S te strane joj je bila slina majka koja brzo izgubi hrabrost kad se neko makar imalo ljuti, ostane utei, suzdravajui u sebi silnu tjeskobu i zabrinuto pretei burni, uzavreli razgovor. No, ona je bolje od Jasinove ene shvatala motive ovih bura, jer se jo sjeala Urabija, a u srcu je jo alila naeg gospodara. Zaista, rije progonstvo" nije za nju bila liena odreenih znaenja. tavie, nije gajila nadu da moe da se ali sa osobom kao to je Fehmi, jer je izraz progonstvo" bio u njenoj glavi, kao i u glavi njenog mua i njegovih prijatelja, povezan sa odsustvom nade u povratak, inae, gdje je onda na gospodar? Ko vie od njega zasluuje da se vrati u svoju domovinu? Meutim, hoe li Fehmi tugovati dokle god Saad bude u progonstvu? Koja li e im nevolja ovih dana nametati vijest za vijeu da bi potresla njihov spokoj i pokvarila im raspoloenje? Koliko je eljela da se vrati mir kakav je bio, da ovo sijelo postane prijatno kao to je bilo itavog ivota i da Fehmi bude raspoloen i nasmijan i da uiva u razgovoru, koliko je sve to eljela! - Malta, evo ovo je Malta! < 498 Tako je Kemal iznenada uzviknuo, dignuvi pogled sa mape Sredozemnog mora i pritisnuvi prst na crte tog ostrva. Pobjedonosno i radosno pogleda u svog brata, kao da je pronaao samog Saada Zaglula. Meutim, naie na njegovo smrknuto, namrteno lice,

niti mu odgovori na njegov uzvik, niti mu pokloni ikakvu panju. Djeak se povue i ponovo, zbunjeno i nelagodno, pogleda na ostrvo na mapi. Dugo ga je posmatrao, mjerei pogledom rastojanje izmeu njega i Aleksandrije, te izmeu njega i Kaira. U mati mu se pojavi stvarna slika Malte i ljudi o kojima razgovaraju, kako ih tamo vode. Kako je bio uo o Fehmij a da su Englezi odveli Saada na vrhovima kopa-lja, nije ga mogao zamisliti nego da ga nose na vrhovima kopalja a on ne pokazuje nikakvu bol niti jaue, nego je vrst kao brijeg", kako ga je jednom prilikom u razgovoru opisao i njegov brat. Veoma je elio da upita brata kakav je taj neobini, udesni ovjek koji se na vrhovima kopalja dri vrsto kao brijeg". Ali, s obzirom na bijes koji je buknuo i zapalio itavo sijelo, odgodi da ostvari svoju elju do zgodnije prilike. Fehmi vie nije podnosio to sijelo poto se uvjerio da su njegova osjeanja suvie snana da bi ih mogao ublaiti razgovor sa bratom na ovom mjestu, koji se prema njegovim emocijama odnosi kao posmatra, ako ne i sa negodovanjem. elja ga povue da se sastane sa svojom drugovima u kafani Ahmeda Abdua, gdje e naii na srca bliska njegovom srcu i na due koje e mu odmah izraziti svoja duboka, vatrena osjeanja i misli. Osjeti odjeke usplamtjelog bijesa u srcu i prihvati njegovo hrabro nadahnue ka izvanrednoj atmosferi ei za punom slobodom. Nagnu se prema Jasinu i apnu mu na uho: 499- U kafani Ahmeda Abdua... Jasin duboko odahnu jer je, krajnje se nelagodno osjeajui, poeo da se pita kako da se na lijep nain izvue iz drutva i krene na svoj noni izlazak, a da Fehmi jo vie ne plane od bijesa. Nije se on pretvarao u svom aljenju ili se bar nije skroz pretvarao, jer mu je ta ozbiljna vijest potresla srce, ali da je bilo do njega, on bi je bez velikog napora zaboravio i ne bi tako optereivao svoje nerve, povlaujui Fehmiju, iz panje prema njemu i potovanje prema njegovom bijesu, kakav u njega ranije nikad nije vidio. Napustio sobu, govorei za sebe: Dosta sam danas uinio napora za nacionalni pokret." 500 LIV Fehmi otvori oi na zvuk udaraca tijesta, koji je odjekivao iz kuhinje. Soba, zatvorenih prozora, bila je u polutami, osim malo blijede svjetolosti iz otvora na prozorima. Do uiju mu doprije tiho Kemalovo disanje i on okrenu glavu prema njegovom krevetu. Poee da mu naviru razne misli o ivotu: ovo je novo jutro, budi se iz dubokog sna poslije umora koji mu je bio zahvatio i duu i tijelo. Nije znao hoe li se sutra ujutro probuditi u ovom krevetu ili se nikako nee probuditi, niti je to znao iko drugi. Jer, smrt uzdu i poprijeko krui ulicama Kaira, igra svoju igru na sve strane. O, udesa: Eno, njegova majka, po svom starom obiaju, mijesi tijesto, Kemal hre i prevre se u snu, a tamo, Jasinovi koraci iznad njihove sobe pokazuju da se on izvukao iz kreveta. to se tie oca, on se vjerovatno sada uspravio pod hladnim tuem. Evo i sjajne jutarnje svjetlosti iji se prvi zraci srameljivo i njeno uvlae u sobu. Sve nastavlja svoj uobiajeni ivot kao da se nita nije dogodilo, kao da se Egipat nije prevrnuo naglavake, kao da meci ne fijuu, pogaajui ljude u grudi i glave, kao da neduna krv ne boji tlo i zidove. Mladi zatvori oi, uzdahnu i osmjehnu se svojim osjeanjima zanosa, nade, tuge i vjere, koja su naizmje501nino u talasima navirala. Zaista, posljednja etiri dana ivio je punim ivotom, kao nikada dotle..., ili ga je poznavao samo kao privide u snovima na javi; bio je to ist, nevin ivot, ivot koji mu je izdano ispunjavao najprijatnije elje za neim divnim, dragocjenijim i uzvieni-jim od njega, ivot koji se, ne marei, izlae smrti, prkosno je

doekuje i potcjenjivaki nasre na nju. Ako se jednom izvue iz njenih kandi, on se ponovo vrati, otklanjajui svaku pomisao na mogue posljedice, cijelo vrijeme gledajui netremice u neku izvanrednu svjetlost, podstak-nut nesavladivom silom, predajui svoju sudbinu u boije ruke, osjeajui da ga okruuje kao vazduh sa svih strana. ivot, kao sredstvo, bio je nitavan, posve bezvrijedan, a kao cilj, bio je uzvien, ispunjavajui nebo i zemlju. Smrt i ivot su se pobratimili i postali jedna ruka u slubi jedne nade, jedno ga podrava u borbi a drugo u rtvovanju. Da se nije dogodila ova strana eksplozija, umro bi tuno i alosno. Bilo je nemogue da ivot nastavi svoj mirni, spori tok na ruinama ljudi i njihovih nada, moralo je doi do eksplozije koja e osloboditi grudi domovine i njegove grudi, poput zemljotresa koji oslobaa nakupljene pare u utrobi zemlje. im se to zbilo, bio je srpeman i bacio se u okean dogaaja. Kad se to dogodilo? I kako se dogodilo? Vozio se tramvajem iz Gize na putu za Visoku pravnu kolu, kad se nae u grupi studenata koji su raspravljali, mahali rukama i uzvikivali: Saad je izgnan jer je govorio iz naih srca... Ili e se Saad vratiti da nastavi svoju borbu ili emo i mi biti prognani s njim!" Njihovom razgovoru i izjavama prikljuie se i ostali putnici u tramvaju, ak je i kondukter zaboravio na svoj posao i poeo i sam 502 da slua i govori. Kakav je to trenutak bio! Ponovo ga obasja nada poslije turobne noi tuge i oaja. Shvatio je da se ova razbuktala vatra nee ugasiti. Kad su stigli u dvorite kole, ono je bilo pretrpano, buno, grmjelo je... Pohitae ka svojim drugovima, a u dui su osjeali da e se uskoro neto dogoditi. Ubrzo jedan od njih istupi i pozva na trajk! Neto novo, dosad neuveno! Pozivali su na trajk a pod pazuhom drali knjige zakona. Pojavi se nadzornik, mister Volton, i neuobiajeno blagonaklono ih posavjetova da uu u uionice. Odgovorili su mu tako da se jedan od njih pope na vrh stepenica koje su vodile u sekretarovu sobu i poe da govori sa takvim zanosom da je nadzornik jedino mogao da se povue. Bez daha je sluao govornika, netremice ga gledajui u oi, dok mu je srce brzo i ivo lupalo. Zatim poeli da se popne na njegovo mjesto i progovori iz svog usplemtjelog srca, ali nije bio naroito jak u govornitvu pa se zadovolji da drugi govori ta on osjea u dubini due. Pratio je govornika paljivo i oduevljeno, a kad ovaj zastade, zavrivi jedan dio govora, Fehmi i njegovi drugovi povikae u jedan glas: ivjela nezavisnost!" Potom nastavi da paljivo slua. Poklici su mu ulili novi ivot. Kad govornik po drugi put zastade, uzviknu sa ostalima: Dolje protektorat!" Produio je da slua, ukoen od uzbuenja, i grizui usne da bi zaustavio suze koje su nadirale iz uzburkane due. Najzad, kad je govornik stigao do treeg dijela svog govora, uzviknue i on i njegovi drugovi: ivio Saad!" To je bio novi poklik - sve je bilo toga dana novo poklik kao arija koju je pjevuilo njegovo srce iz sve svoje dubine a on ponavljao uz njegove neprestane 503otkucaje, kao da je odjek njegovih rijei, tavie, kliktaj njegovog grla, bio odjek njegovog srca. Sjeao se kako je njegovo srce u mukloj tiini ponavljalo ovaj poklik itave noi uoi eksplozije, noi koju je proveo rastuen i utuen. Njegova osjeanja su bila priguena, a ljubav, elje i stremljenja ka idealima i snovima su bludjeli i bili zbrkani, dok Saad ne podignu svoj gromki glas i odazva mu se sudbina, kao to se golub u letu odaziva na zviduk svoga vlasnika. Uskoro su vidjeli mistera Imosa, pomonika britanskog sudskog savjetnika u ministarstvu pravde, kako se izmeu njih probija. Doekae ga samo jednim uzvikom: Dolje protektorat! Dolje protektorat!" ovjek ih doeka hladno, bez ikakve

blagonaklonosti i posavjetova ih da se vrate uenju, pozivajui ih da politiku ostave svojim oevima. Tada se jedan od njih isprijei i ree: - Nai oevi su zatvoreni.,. Neemo uiti zakone u zemlji u kojoj se zakoni gaze... Iz dubine njihovih srca odjeknue glasni poklici poput treska groma i ovjek se povue. Mladi ponovo poeli da je i sam govorio. Koliko mu je ideja naviralo u glavu, ali su ga drugi preduhitrili i kazali ih. Zahvati ga jo vei zanos. Strpljivo je ekao da nadoknadi ono to je propustio. Stvari su se brzo odvijale. Neko ih pozva da iziu. Demonstrirajui, izioe i uputie se ka inenjerskoj koli, iji im aci pohitae u susret, jednako kliui, kao da su se dogovorili. Zatim svi krenue prema medicinskoj i trgovakoj koli. Kako stigoe do trga Sejida Zejneb, tako poee velike demonstracije kojima se pridruie brojne 504 grupe graana. Klicali su Egiptu, nezavisnosti i Saadu. Kreui se, zahvatilo ih je sve vee oduevnjenje, pouzdanje i vjera, zahvaljujui spontanoj podrci i ueu graana, na koje su svuda nailazili, kao i ponesenim masama koje su u ovim demonstracijama nalazile oduka svom gnjevu. Pitao se, dok je njegovo uzbuenje izazivano demonstracijama, gotovo nadvladalo samo iznenaenje to su se uopte dogodile: Kako se sve to zbilo?" Nije prolo ni nekoliko asova od jutra, kada se osjeao oajnim i poraenim, a sada, evo, pred podne, uestvuje u burnim demonstracijama, o kojima mu itavo njegovo bie govori da je to eho njegovog srca, da on ponavlja njegov kliktaj, da ga ono poziva da nepokolebljivo ide do kraja. Ko je radostan kao on, ko je oduevljen kao on! Dua mu je otplovila na beskrajno, bezgranino nebo nada, kajui se to ju je bio zahvatio oaj, stidei se to su naivni posumnjali u njega... Na trgu Sejide Zejneb vidio je jedan novi prizor, nakon svega to je vidio tog udesnog dana, vidio je grupe policajaca na konjima na elu s engleskim inspektorom, koje su se pribliavale diui iza sebe oblake praine, dok je zemlja podrhtavala pod udarcima kopita. Dobro se sjeao kako je preneraeno pogledao prema njima, kao neko ko se prvi put naao izloen tako iznenadnoj opasnosti. Osvrnu se oko sebe i ugleda lica koja su blistala od zanosa i oi koje su sijevale od gnjeva. Nervozno odahnu i podie ruku izvikujui... Policija opkoli njihove grupe. Od onog stranog, uzburkanog okeana ostala je samo jedna grupa u kojoj se utopio, isteui kao i ostali, vrat da bolje vidi. Potom saznae da je policija uhapsila vei 505broj studenata koji su joj se suprotstavili ili bili na elu demonstracija. Po trei put toga dana neto poeli. Sada poeli da je meu uhapenima, ali da ne izlazi iz kruga po kom bi se kretao sa tekim naporom. Meutim, u odnosu na sljedei, taj dan je bio miran. Ponedjeljak je od ranog jutra poeo u znaku opteg trajka u kome su uestvovale sve kole sa svojim zastavama i ogromne mase graana. Egipat se preporodio u novu zemlju, koja je uranila da se sva okupi na trgovima da se, poslije tako dugo priguivanog gnjeva, bori. Baci se, u radosnom zanosu i oduevljenju, u grupe demonstranta, kao ovjek koji, poslije dugog lutanja i izbivanja, naie na svoje najblie. Povorka demonstranata se kretala ulicama punim posmatraa, prolazei pored kua diplomatskih predstavnika, izraavajui svoj protest na raznim jezicima. Kad je stigla do ulice Devarin, kroz masu prostruji talas estokog nemira i neko povika: Englezi!" U as zagrmjee plotuni koji zagluie uzvike demonstranata, padoe prve rtve. Dio mase nastavi da se kree naprijed u bezumnom zanosu, dok drugi dio

zastade kao ukopan, a mnogi se sklonie u kue i kafane. On je bio meu ovim posljednjim. Sakrio se iza nekih vrata. Srce mu je strahovito lupalo. Na sve je zaboravio osim na svoj ivot. Ne zna koliko je vremena tu ostao. Kad zavlada mir, isprui glavu, pa nogu i krenu svojim putem, ne vjerujui da se spasio. Stie kui gotovo izbezumljen. U tunoj usamljenosti poeli da je bio meu onima koji su krenuli naprijed ili bar onima koji su ostali stojei. U vatri tekog obrauna sa sobom, obea svojoj surovoj savjesti da e razmisliti. Na sreu, uskoro e biti mnogo prilika za razmiljanje. 506 Dooe utorak i srijeda koji su po svojim radostima i tugama bili slini nedjelji i ponedjeljku: demonstracije uzvici, meci, rtve... Oduevljeno se bacio u to more dogaaja, uzdigao se do dalekih horizonata plemenitih osjeanja, a onda se uplaio za ivot i ljuto kajao to se spasio. Njegovo oduevljenje i nada su se udvostruili zbog sve ireg gnjeva i bunta. Uskoro su trajkovali tramvajski radnici, vozai autobusa, istai ulica. Prijestoni-ca je bila tuna, gnjevna i pusta. Pojavie se radosne vijesti da e uskoro trajkovati advokati i slubenici. Srce zemlje kuca ivo i buntovno. Prolivena krv nee biti uzaludna. Prognani nee biti zaboravljeni u svom izgnanstvu. Probuena svijest potresla je dolinu Nila. Mladi se okrenu u krevetu i prenu se iz dubokog razmiljanja. Ponovo poe da prati udarce tijesta, prelazei oima po uglovima sobe, koji su se postepeno sve bolje razaznavali na svjetlosti koja je prodirala iza zatvorenih prozora. Majka mijesti tijesto. I dalje e svako jutro to initi. Nikakav je dogaaj ne moe odvojiti od razmiljanja kako da pripremi trpezu, opere odjeu, oisti namjetaj. Veliki dogaaji ne remete sitne poslove. U drutvu e uvijek biti mjesta za uzviene i baznaajne stvari, ono ih rado prihvata jedne pored drugih. Ali, stani, nijedna majka nije na margini ivota, ona, koja je rodila njega i druge sinove, koji su gorivo bunta, ona koja ih hrani, a hrana je gorivo njenih sinova. Zapravo, u ivotu nema beznaajnih stvari. Ali, zar nee doi dan kada e veliki dogaaj potresti sve Egipane, kada im se misli i osjeanja nee razilaziti, kao to se to prije pet dana zbilo na sijelu uz kafu? Ali, kako je daleko taj dan! Zatim 507mu preko usana pree osmijeh jer se sjeti pitanja: ta li e uiniti njegov otac ako sazna za njegovu borbu" koja se nastavljala iz dana u dan? ta li e uiniti njegov silni, grubi otac, a ta e uiniti njegova njena, blaga majka? Nasmijei se zdvojno, znajui da nevolje koje e ga u tom sluaju zadesiti nee biti manje od nevolja koje e ga zadesiti ako njegova tajna stigne i do samih vojnih vlasti. Zatim odgurnu pokriva sa grudi i sjede u krevetu, govorei: Svejedno, ivio ili umro, vjera je jaa od smrti, a smrt je asnija od ponienja, nek' nam je srena nada, naspram koje je ivot nitavan. Dobro dolo novo jutro slobode, neka bude kako bog hoe!" 508 LV Niko nije mogao tvrditi da bunt nije promijenio makar jedan vid ivota u Egiptu. ak je i Kemalovu slobodu, koju je dugo uivao odlazei u kolu i vraajui se iz kole sam, zadesio iznenadni, teki udarac, koji ga je jako pogodio, premda nije mogao da ga izbjegne. Naime, majka je naredila Um Hanefi da ga prati u kolu u odlasku i povratku, da ga nikako ne isputa iz vida i vrati kui, plaei se da ih ne zateknu demonstracije, ne dajui mu priliku da kojekuda tumara ili da se prepusti svojoj lakomislenoj udi. Majci se vrtjelo u glavi od vijesti o demonstracijama i trajkovima. Srce joj je zadrhtalo kad je ula za divljake napade na studente. Od tada je teko preivljavala te mrane dane, koji

su je ispunjavali munim nemirom i strahom. Poeljela je da oba sina ostanu uz nju dok se stvari ponovo ne smire. No, nije imala naina da ostvari svoju elju, naroito poto joj je Fehmi, u iji je razum" imala nepokolebljivo povjerenje, obeao da nikako nee uestvovati u trajku i poto je otac odbio da Kemal ostaje kod kue, jer je znao da kola ne doputa mlaim uenicima da uestvuju u trajku. Majka je, protiv svoje volje pristala da braa pou na nastavu, ali je Kemalu nametnula nadzor Um Hanefi, govorei:- Kad bih ja, kao to elim, mogla da iziem, sama bih te pratila. Kemal joj se usprotivio koliko god je mogao, jer je shvatio da e ovaj nadzor, koji e otkriti majci sve to on radi, definitivno onemoguiti sve igre i vragolije u kojima on uiva na putu do kole i natrag, te da e se ovi kratki, sreni trenuci pretvoriti u novi zatvor uz ona dva koje provodi u kui i koli. Pored toga, bio je sasvim nezadovoljan to mora ii sa ovom enom koja e zasigurno, zbog svoje prekomjerne gojaznosti i klonulog hoda,, privui poglede prolaznika. Meutim, morao je da se potini njenom nadzoru, pogotovo kad mu je otac naredio da ga prihvati. Najvie to je mogao da bi sebi olakao, jeste da joj je, kad god bi mu se pribliila, kojeta prigovarao i izriito naredio da ide nekoliko metara iza njega. Tako su krenuli u kolu Halil-aga i u etvrtak ujutro, petog dana demonstracija u Kairu. Kad su stigli do kolskih vrata, Um Hanefi prie vratima i izvravajui nareenje koje je dobila kod kue, upita: - Ima li uenika u koli? ovjek nehajno odgovori: - Neki su uli, a neki otili... Nadzornik nikom; ne smeta. Ovaj je odgovor za Kemala bio neprijatno iznenaenje. Pripremio se da uje odgovor koji je postao uobiajen od ponedjeljka a to je: Uenici trajkuju", pa bi se vraali kui, gdje bi on po vascijeli dan provodio u slobodi, koja mu je, iz daleka, omilila pobunu. Da bi izbjegao posljedice ovog odgovora, poeli da pobjegne i obrati se vrataru: 510 - Ja sam meu onima koji odlaze... Udalji se od kole, a ena za njim... No, ona ga upita: - Zato ne ue sa ostalima? Prvi put u ivotu zamoli da kae majci da uenici trajkuju. Uz molbu i ulagivanje, pomoli se, dok su prolazili pored Huseinove damije, za njen dug ivot i sreu. Meutim, Um Hanefi nije mogla a da majci otvoreno ne kae istinu kako ju je ula. Majka ga je prekorila zbog njegove lijenosti i naredila eni da ga vrati u kolu. Naputajui s njom kuu, ibao ju je otrim jezikom, optuujui je to ga je izdala i iznevjerila. U koli je zatekao samo svoje maloljetne vrnjake. to se tie ostalih, koji su inili ogromnu veinu, oni su trajkovali. Zatekao je u svom razredu, u kome je bilo mlaih uenika vie nego u drugim razredima, oko treinu aka. Ipak, nastavnik im je naredio da ponavljaju prethodne lekcije, a on prionu da vri ispravke u nekim sveskama, zatim ih ostavi kao da, u stvari, i sam trajkuje. Kemal otvori neku knjigu, pretvarajui se da ita, no, nije joj poklanjao ni najmanju panju. Bilo mu je muno to je ostao u koli bez ikakvog posla: niti je bio sa trajkaima niti kod kue, gdje je mogao da uiva u slobodnom vremenu koje su mu izdano poklanjali ovi neobini dani. kola mu postade nepodnoljiva kao nikad dosad. Radoznalo i zadivljeno, eznuo je u mati za onim trajkaima vani. esto se pitao: ta su oni u stvari? Jesu li lakoumnici", kao to tvrdi majka, koji nemaju milosti ni prema sebi ni prema svojim porodicama, i upropatavaju

svoje ivote, ili su, kao to ih opisuje Fehmi, heroji koji se rtvuju i bore protiv neprijatelja boga i njihovog neprijatelja? esto je naginjao majinom 511 Vmiljenju zbog bijesa prema odraslim uenicima, trajkai-ma, koji su u njegovoj dui i u duama njegovih drugova, mlaih uenika, ostavili teke tragove zbog grubosti i oholosti koje su prema njima ispoljavali, izazivajui ih u dvoritu kole svojim krupnim tijelima i izniklim briima. No, on nije potpuno prihvatio majino miljenje jer su i Fehmijeve rijei bile dovoljno ubjedljive da ih nije mogao zanemariti. Nije im mogao zanijekati odreenu hrabrost, tako da je poelio da, sa bezbjednog mjesta, osmotri njihove krvave bitke. Bez ikakve sumnje, svijet se dobro potresao. Zato bi, inae, Egipani trajkovali i masovno se sukobljavali sa vojnicima? I to kojim vojnicima? Englezima! Englezima kojima su se, samo na pomen njihovog imena, otvarali svi putevi. ta se to zbilo sa svijetom i ljudima? To je ta udesna borba, ija je estina uinila da se njeni sutinski momenti urezu u srce djeaka, nesvjesno i nenamjerno. Saad, Englezi, studenti, rtve, leci, demonstracije, sve je to postalo uzbudljiva snaga koja ga je, iako ih je doivljavao kao zbunjeni posmatra, u dubini due nadahnjivala. Bio je jo vie zbunjen to je njegova porodica razliito a ponekad i suprotno, reagovala na ove dogaaje. Dok je Fehmi bio buntovnik koji je ubitano bijesno napadao Engleze, a prema Saadu osjeao njenu ganutljivu ljubav, dotle je Jasin o ovim dogaajima raspravljao sa ozbiljnom panjom u kojoj je bilo tihog aljenja, to ga nije spreavalo da nastavi svoj uobiajeni ivot askanja i smijeha, itanja poezije i pria, te izlazaka do ponoi. Majka, pak, nije prestajala da moli boga da podari mir i vrati sigurnost i oisti srca svih Egipana i Engleza. Najgora je meu njima bila Zejneba, Jasinova 512 ena, koju su dogaaji prenerazili i jedini koga je uzela da gnjevno napada bio je sam Saad Zaglul, optuujui ga da je on uzrok svom ovom zlu i, da je ivio kao ostali boiji stvorovi, mirno i pokorno, niko mu ne bi nanio nikakvo zlo, niti bi planuo ovaj poar". Zato bi se mata djeaka raspalila na pomen same borbe, a njegova tuga je nosila misao o smrti kao takvoj, dok sam nije imao jasnu predstavu o tome ta se, izbliza ili izdaleka, oko njega dogaa. Koliko je alio zbog onog dana kad su uenici kole Halil-aga po prvi put pozvali na trajk i kad mu se pruila prilika da izbliza posmatra demonstracije ili uestvuje u njima, pa makar i u kolskom dvoritu. Meutim, nadzornik je brzo zatvorio mlae uenike u njihove razrede. Tako mu izmae prilika i on se nae meu zidovima, sluajui glasne uzvike, uzbueno i radosno, svakako i zbog opte anarhije koja je bez milosti odnijela teku, svakodnevnu umalost. Toga dana mu je izmakla prilika da uestvuje u demonstracijama, kao to je danas izgubio priliku da kod kue uiva u slobodnom vremenu. Bie primoran da s dosadom sjedi i gleda u knjigu oima koje nita nisu vidjele, kradom, oprezno i prestraeno preturajui, zajedno sa svojim drugom, po ormaru za knjige, ne bi li doekao kraj tog dugog dana. Meutim, neto mu odjednom privue panju, moda neki udni, daleki um ili zujanje u uima. Da bi se uvjerio o emu se radi, pogleda oko sebe i vidje uenike kako podiu glave i izmjenjuju poglede, a potom se svi zajedno okreu prema prozorima koji su gledali na ulicu. To to je privuklo njihovu panju bila je stvarnost, a ne privid: mnotvo glasova, stopljenih u jedan nejasni gromki glas, 33 Izmeu dva dvorca

513koji se, zbog svoje udaljenosti, uo kao huka talasa iz daljine. A sad kad je postao jai, mogao bi se nazvati grajom, koja se sve vie pribliavala. Razred se uskomea, zau se apat, a onda jedan glas povika: - Demonstracije! Djeakovo srce zalupa, a oi zasjae, radosno i uznemireno. Graja se sasvim pribliila, tako da su se mogli razaznati gromki, buni poklici sa svih strana oko kole. Ponovo su mu u uima odzvanjala imena koja su mu punila glavu tokom posljednjih dana: Saad, nezavisnost, protektorat ... Glasni poklici se sasvim pribliie tako da zagluie i dvorite same kole. Srca uenika se stisnue i oni shvatie da e ih taj potop udaviti. Meutim, oni to doekae sa djetinjom radou, koja je, u aru tenje ka anarhiji i apsolutnoj slobodi, bila daleko od toga da vodi rauna o posljedicama. Zatim zaue odjek koraka koji su brzo i buno dolazili, a onda se, pod silnim udarcem, irom otvorie vrata i u uionicu prodrijee grupe studenata i azharlija, kao to vodena masa prodre kroz otvor bazena. Vikali su: - trajk! trajk! Niko ne smije da ostane... U trenu utonu u buni talas koji ga je nosio tako snano da je svaki otpor bio izlian. Bio je krajnje uzbuen i uznemiren. Talas se kretao veoma sporo, poput zrnevlja kafe prema otvoru mlina. On pak, nije znao u ta gleda. Vidio je samo priljubljena tijela u graji od koje mu je brujalo u uima. Ugledavi nebo iznad glave, zakljui da je na ulici. Pritisak je bio sve jai tako da ga je gotovo uguio. Od silnog straha kriknu prodorno, jako i otegnuto. U asu ga neka ruka uhvati za ruku i snano povue, 514 probijajui se kroz masu, dok ga ne prisloni uza zid na trotoaru. Poe da dahe i da okolo trai gdje bi se sklonio. Ugleda duan Hamdana, prodavaa sutlijaa od griza, ija su gvozdena vrata bila sputena do iznad praga. Pohita i uvue se puui na koljenima. Naavi se unutra, ugleda ika Hamdana, kojeg je dobro poznavao, dvije ene i nekoliko mlaih uenika. Nasloni se leima na postolje sa kutijama, dok su mu se grudi bez prestanka dizale i sputale. uo je ika Hamdana kako veli: - Azharlije..., studenti..., radnici..., graani... Svi putevi prema etvrti Husein su zakreni ljudima. Jedna od ena ree uzbueno: - Kako su tako uporni da demonstriraju nakon to su pucali na njih? Druga ree tuno i utueno: - Nek' nas bog uputi..., svi su oni neiji sinovi, sestro! ika Hamdan dodade: - Nikad nisam vidio neto ovako, nek' ih bog zatiti. Eksplozija poklika iz grla mase snano je potresala atmosferu, as izbliza kao da je u duanu, a as izdaleka kao snana, nerazgovjetna graja, poput brujanja vjetra, koja je neprekidno trajala, u snanim i vioskim talasima koji su se sporo izmjenjivali. Kad god bi pomislio da su poklici prestali, naili bi drugi, tako da se inilo da im nema kraja. itavo Kemalovo bie se skoncentrisalo u njegovim uima, dok je nemirno i nervozno naprezao sluh. Meutim, kako je vrijeme proticalo a da se nita opasno nije dogodilo, povrati dah i ponovo osjeti smirenost tako da je, najzad, bio u stanju da razmilja o onome 515to se dogaalo oko njega, to je nailo tako neoekivano i tako se brzo izgubilo. Pitao se kad e se nai kod kue da ispria majci ta mu se dogodilo. Beskrajna povorka

demonstranata prodrla je u nae uionice... Ubrzo sam se naao usred nabujale struje koja me povue na ulicu. Klicao sam sa ostalima: ,ivio Saad! Dolje protektorat! ivjela nezavisnost!' Dok sam iao iz ulice u ulicu, napado-e nas Englezi i otvorie vatru!" Uasnue se do suza, teko vjerujui da sam iv i zdrav i prouie, drhtei, mnoge ajete iz Kur'ana. Jedno tane je proletjelo pored J moje glave, jo i sad njegov fijuk odzvanja u mojim uima. J Izbezumljeni, ljudi su se uskomeali i bacali na zemlju. Gotovo da, meu ostalim, stradam, da me neki ovjek ne uvue u duan..." Nit njegovih snova prekinu snaan, nepravilan krik i bat uznemirenih, bosih koraka. Srce mu snano zalupa, pogleda u lica oko sebe i vidje kako zure u vrata, kao da oekuju da e ih neto lupiti povrh glave. ika Hamdan se priblii vratima, sagnu se da pogleda kroz otvor pri dnu, zatim se uspravi i brzo spusti vrata sve do zemlje, mrmljajui uznemireno: - Englezi! , < " . ' < Mnogi su vani vikali: > ' ' ., < , . *: - Englezi! Englezi! i < ' A drugi su pozivali: ' ,<" ; - Stoj te, drite se! - ' '- ,< Najzad, trei su uzvikivali: < - Umrijeemo da ivi naa otadbina! Zatim je djeak, prvi put u svom mladom ivotu, izbliza uo puane plotune. Instinktivno ih je prepoznao. 516 Sav je drhtao. Kako dvije ene kriknue, tako on brinu u pla. ika Hamdan poe da ponavlja drhtavim glasom: - Bog je jedan... bog je jedan... Meutim, djeak je od straha klonuo kao da mu smrt osvaja cijelo tijelo, od glave do pete. Plotuni su nailazili jedan za drugim, kripa tokova i njiska konja su odzvanjali u uima... uli su se glasni, brzi i uurbani pokreti, praeni vikom, jaucima i jecajima. Taj kratki trenutak sukoba izgledalo je ovim uurenim iza vrata kao vjenost uz prisustvo smrti. Zatim nastade jeziva tiina, poput nesvjestice nakon iscrpljujueg bola. Kemal upita drhtavim i priguenim glasom: - Odoe? ika Hamdan stavi prst na usta, promrmljavi pst", proui ajet Stolica", a Kemal, kako ga napusti mo govora, proui u sebi suru Kai, bog je jedan...", ne bi li time otjerao Engleze, kao to tjera demone u tami. Meutim, vrata su otvorili tek u podne. Djeak izjuri na neravnu ulicu, a zatim dade petama vjetra... Dok je prolazio pored stepenica koje su se sputale prema kafani Ahmeda Abdua, ugleda nekog da se penje i prepozna svog brata Fehmija. Pohita prema njemu poput davljenika ija je ruka nabasala na pojas za spaavanje i epa ga za ruku. Mladi se preneraeno okrenu prema njemu i kad ga prepozna, uzviknu: . Kemal? Gdje si bio za vrijeme pucnjave? Djeak primijeti da je i glas njegovog brata promukao da je jedva govorio. On mu odgovori: - Bio sam u duanu ika Hamdana, uo siin pucnjavu i sve ostalo...Fehmi mu ree naglo i brzo: - Idi kui i nikome ne govori da si me sreo... Jasno? Djeak ga uznemireno upita: , - Zar se nee vratiti sa mnom? ; Odgovori istim tonom: -Ne, ne sada... Vratiu se u svoje uobiajeno vrijeme. Ne zaboravi da me uopte nisi sreo!

Odgurnu ga da mu ne bi dao priliku da s njim raspravlja. Djeak otra. Kad je stigao do zavoja Han Dafer, ugleda nekakvog ovjeka kako stoji na sred ulice, pokazuje prema zemlji i govori grupi ljudi. Pogleda gdje je ovaj pokazivao i vidje crvene mrlje pomijeane sa prainom. u ga kako govori pretunim glasom: - Ova nevina krv vapi da nastavimo borbu. Bog je htio da bude prolivena na prostoru ispred damije najveeg meu muenicima, da bismo u rtvovanju povezali svoju sadanjost sa prolou... Bog je uz nas... Osjeti kako ga obuze jeza, podie pogled sa krvave zemlje i potra kao izbezumljen... >" Vi 518 LVI Emina je, pipajui, traila put kroz tamu praskozorja prema vratima svoje sobe, oprezno i polako da ne bi probudila gospodina, kad joj do uiju stie neko udno brujanje koje je dolazilo sa ulice i zvualo poput zujanja pela. U ovo doba, kad se obino budila, do uiju su joj dopirali samo kripa tokova kola za odvoz smea, kaalj radnika ranoranilaca i uzvici kakvog ovjeka kojem se prohtjelo, dok se vraa sa jutarnje molitve, da u mukloj tiini s vremena na vrijeme, povie: Bog je jedan...!" Ovo, pak, neobino brujanje nikad dosad nije ula. Nije znala kako da to objasni. eljela je da sazna odakle dolazi. Laganim koracima krenu prema prozoru salona koji je gladao na ulicu, podie kapak, promoli glavu i naie vani na tamu koja se na horizontu mijeala sa prvim zracima svjetlosti, ali ne tolike da bi mogla da vidi ta se zbiva ispod nje. Meutim, brujanje je postalo glasnije ali istovremeno i nejasnije, dok u njemu nije prepoznala nepoznate ljudske glasove. Prelazila je pogledom kroz tamu, na koju se ve donekle privikla, pa na kraju ulice Izmeu dva dvorca, te odmah iza toga, tamo gdje se sijeku ulica Kazandija i prolaz Kermez, ugleda ljudske spodobe nejasnih obrisa i neto slino malim piramidama kao 519i neto poput niskog drvea. Povue se zbunjeno i krenu dolje prema Fehmijevoj i Kemalovoj sobi, ali se pokoleba: da li da ga probudi da i on pogleda ta je to tamo i rijei joj zagonetku ili da to odgodi dok se sam ne probudi? No, ne htjede da ga uznemirava, odgaajui svoju nemjeru dok ne doe vrijeme da se probudi kad, uskoro, grane sunce. Zatim se pomoli, a onda, gonjena radoznalou, ponovo se vrati prozoru i pogleda. Prvi sunevi zraci probijali su se kroz opnu praskozorja a jutarnje svjetolosti su se slivale sa vrhova minareta i kubeta, to joj je omoguilo da dosta jasno vidi ulicu. Pomnije pogleda spodobe kojih se u mraku prepala i sve joj bi jasno. Ote joj se prestravljen uzvik, povue se i otra u Fehmijevu sobu i naglo ga probudi. Mladi sjede u krevetu, strese se i mrzovoljno upita: - ta ti je, mama? Zadihana, ona odgovori: - Ulica ispod nae kue puna je Engleza... Mladi skoi iz kreveta prema prozoru, baci pogled i na kraju ulice Izmeu dva dvorca ugleda mali logor koji je kontrolisao poetke ulica koje se tu ravaju. Sastojao se od nekoliko atora, tri kamiona i nekoliko ratrkanih grupa vojnika. Uz atore su bile postavljene puke etiri po etiri, pri emu su se gore podupirale vrhovima cijevi a na tlo su se naslanjale kundacima, tako da su imale oblik piramide. Straari su, kao kipovi, stajali ispred atora, a ostali su bili okolo, razgovarajui nekim nerazumljivim jezikom i smijui se. Mladi pogleda prema ulici Kazandi-ja i

vidje drugi logor na mjestu gdje se ta ulica sijee sa Sagom, a na drugom kraju ulice Izmeu dva dvorca bio 520 je trei logor kod okuke Hurumfu. U prvi mah ga obuze glupa pomisao da su ovi vojnici doli da ga uhapse! No, ubrzo je otklonio tu ideju, objanjavajui je time to se tako naprasno digao iz sna pa se jo nije bio razbudio, i to je imao osjeaj proganjanja otkako je izbio bunt. Polako mu je postajalo sve jasnije ta se deava: ova etvrt koja je namuila vlasti svojim stalnim demonstracijama, sada je pod vojnom okupacijom. Ostade da paljivo i ispitivaki posmatra vojnike, atore, puke i kamione, dok mu je srce, od straha, tuge i bijesa, snano lupalo. Blijed, okrenu se od prozora i promrmlja, obraajui se majci: - To su Englezi, kako veli, doli su da nas teroriu i sprijee demonstracije ovdje kod nas... etao je po sobi tamo amo, bijesno govorei u sebi: Nemogue, nemogue...", a onda u majku: - Probudiu oca da ga obavijestim o ovome... Rekla je to kao posljednje to je u stanju da uini kao da e gospodin, koji rjeava sve probleme njenog ivota, za ovaj problem jamano nai neko rjeenje, koje e je smiriti. Ali, mladi joj odgovori umirujue: : - Pusti ga da se probudi u svoje vrijeme... , ena u strahu upita: - ta da radimo, sine, oni su se ulogorili pred ulazom u nau kuu? f Fehmi u nedoumici zatrese glavom i pdgovori: - ta da radimo? - zatim sigurnijim tonom: - Nema razloga da se plaimo, oni hoe samo da zaplae demonstrante. Ona ree, gutajui suhu pljuvaku: r; M-:- Plaim se da e napasti miran svijet po kuama... Razmisli na trenutak o njenim rijeima i brzo odgovori: - Ne... Da su namjeravali da napadnu kue, ne bi sve do sada ostali mirni... Nije bio posve uvjeren u svoje rijei, ali je smatrao da je to najbolje to se moe rei. Majka ponovo upita: - A dokle e ostati kod nas? On joj odgovori odsutnog pogleda: - Ko zna? Postavljaju atore, nee uskoro otii... ' Opomenu se kako ga ona ispituje kao da je komandant vojnih snaga, pogleda je blago, krijui svoj ironian osmijeh na poblijedjelim usnama. Pomisli na as da se s njom naali, ali su oboje bili suvie potiteni za alu. Uozbilji se, kao to mu se ponekad dogaa kad mu Jasin pria neku oevu zgodu", koja ga, po svojoj prirodi, navodi na smijeh, ali ga nadvlada nemir koji ga obuzme kad god upozna neku stranu skrivene linosti svoga oca. Zaue bat koraka koji su hitali prema njima, zatim u sobu nahrupi Jasin a odmah iza njega Zejneba. Mladi, nateklih oiju i razbaruene kose, uzviknu: - Jeste li vidjeli Engleze? Zejneba povika: - Ja sam ih ula, pogledala sam kroz prozor, a onda probudila gos'n Jasina... Jasin nastavi:

- Pokucao sam na oeva vrata, probudio se i ja sam ga obavijestio. Kad ih je vidio, naredio je da niko ne naputa kuu niti die zasun sa kunih vrata. Ali, ta e uiniti? A ta bismo mi mogli uiniti? Zar zemlja nema vlade da nas zatiti? 522 Fehmi mu odgovori: ; - Mislim da nee dirati u one koji nisu demonstrirali ... - Ali, dokle emo ostati zatvoreni u svojim kuama? Kue su pune ena i djece... Kako su se onda mogli ispod njih ulogoriti? Fehmi ree nervozno: - Nama e se dogoditi ono to i drugim, zato budimo strpljivi i saekajmo... Zejneba ustro uzviknu, oito uzbuena: - Ponovo smo svjedoci straha i tuge... Tada Kemal otvori oi i zaueno pogleda u njih, neoekivano okupljene u njegovoj sobi. Sjede u krevetu i upitno pogleda u majku. Ona prie njegovom krevetu, svojom hladnom rukom ga pomilova po njegovoj velikoj glavi, odsutno i apatom proui suru Pristup, a djeak je upita: - ta vas je dovelo ovamo? Gledala je da mu na najljepi nain kae o emu se radi, pa mu njeno ree: - Danas nee ili u kolu... On je veselo upita: - Zbog demonstracija? Fehmi odgovori nekako ljuti to: - Englezi su zaprijeili put... Kemal shvati zato su se iskupili, redom ih zapanjeno pogleda, zatim skoi prema prozoru. Dugo je gledao a onda uznemireno ree: - Puke su etiri po etiri... ; Pogleda u Fehmija kao da trai' pomo i prestraeno upita: ' '( - Pobie nas? - Nee nikog ubiti, doli su da gone demonstrante. Nakratko su zautali, a onda djeak ree kao da se obraa sam sebi: - Kako imaju lijepa lica? ! Fehmi ga upita podrugljivo: ' - Da li ti se stvarno dopadaju? Kemal prostoduno odgovori: - Jako, zamiljao sam ih kao avole. Fehmi gorko ree: - Ko zna, moda bi ti se i avoli dopali kad bi ih vidio! Tog dana zasun na vratim nije podizan, niti je otvaran i jedan prozor koji gleda na ulicu, ak ni da bi se kua prozraila ili ulo neto malo sunca. Gospodin Ahmed se, po prvi put, upusti u razgovor za dorukom i tonom strunjaka i poznavaoca stvari ree da Englezi vre pritisak da bi sprijeili demonstracije i da su zbog toga zaposjeli ove gradske etvrti u kojima je bilo mnogo demonstracija, te da smatra da treba da danas ostanu kod kue dok se stvari ne razjasne. Uspio je da govori uvjerljivo i sigurno i da sauva svoje uobiajeno dostojanstveno dranje te da ne dopusti da ikog zahvati nemir i nervoza koje je osjeao u stomaku otkako je skoio iz kreveta, kad je Jasin zakucao na njegova vrata. Takoe, po prvi put, Fehmi se ohrabri da raspravlja o oevom miljenju i uljudno ree: - Meutim, oe, u koli e pomisliti, ako ostanem kod kue, da trajkujem... .; .^ Otac, naravno nita nije znao o sinovljevom ueu u demonstracijama i ree:

524 - Nuda zakon mijenja... Tvoj brat je inovnik i njegova situacija je osjetljivija od tvoje... Meutim, postoji oit, opravdan razlog... Nije imao hrabrosti da nastavi sa raspravom, s jedne strane, plaei se da ga ne razgnjavi i, s druge strane, jer je u zabrani da se naputa kua vidio opravdanje pred svojom savjeu to nee izii na ulicu koju su zaposjeli vojnici edni krvi mladia kao to je bio on. Zavrie doruak i gospodin se povue u svoju sobu. Majka i Zejneba se prihvatie svojih svakodnevnih poslova. Poto je dan bio sunan, bio je to jedan od posljednjih martovskih dana u kojima su se diskretno osjeali topli povjetarci daha proljea, trojica brae se popee na krov i sjedoe ispod brljana i jasmina. Kemal je uvijek oko kokoinjca nalazio i te kakvu zabavu, pa ode do njega, poe da baca kokoka-ma zrnevlje, a onda da juri za njima, veselo ih ukajui i kupei jaja koja pronae. Dotle su druga dvojica brae razgovarala o uzbudljivim vijestima koje su se irile o buntu, koji je plamtio na svim stranama Doline*, od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga. Fehmi je priao to je saznao o kidanju eljeznike pruge, telegrafskih i telefor >< n veza i demonstracijama u raznim oblastima, te o borbama koje su izbijale izmeu Engleza i pobunjenika, o pokoljima, rtvama i rodoljubivim sahranama desetina stradalih. U prijestonici su trajkovali studenti, radnici, advokati, a jedino prevozno sredstvo su bile dvokolice. Zatim mladi dodade sa gorinom u glasu: - Je li ovo, zapravo, revolucija? Nek' pobiju, divljaci, koliko god hoe, ali smrt e nam dati samo vie ivota... Nila.Jasin zaueno, slee ramenima: - Nisam mogao ni zamisliti da u naem narodu ima toliko borbenog duha... Fehmi, zaboravivi na svoj oaj za koji je traio lijeka prije izbijanja bunta koji ga je iznenadio svojom silinom i zaslijepio svojom svjetlou, ree: - Dapae, on je ispunjen duhom vjene borbe koja gori u njegovom tijelu od Asuana do Sredozemnog mora, a koju su Englezi izazvali, planula je i nikad se nee ugasiti. Jasin ree sa osmijehom na usnama: - ak su i ene izile da demonstriraju... Fehmi se sjeti stihova ih Hafizove* pjesme o demonstracijama ena: , ; Izioe ljepotice u buntu, : ,t ,; .;'/ krenuh da vidim njihov skup, ...; ' a one, svojim crnim odorama, '..-_:/: , pokazae ta osjeaju i ele. i , '. Izioe poput zvijezda i , ,... i bljesnue usred duboke tame. Krenue, prevaljujui svoj put r - a Saadov dom bi im odredite. , : Jasin uzbueno ree: - Trebalo je da ja to zapamtim... Fehmiju iznenada pade na um jedna misao, pa tuno upita: - Boe, da li su vijesti o naem buntu stigle do Saada u njegovom progonstvu? Zna li veliki starac da njegova rtva nije bila uzaludna? Ili je zapao u beznae progonstva? Egipatski pjesnik 526 LVII Ostali su na krovu sve do poodmaklog jutra. Brai se dopalo da posmatraju mali britanski logor. Vidjeli su grupu vojnika koji su postavili kuhinju i poeli da pripremaju ruak.

Mnogi su se razili izmeu ulaza u Kurmuz i ulica Kazandija i Izmeu dva dvorca, opustjelih od prolaznika. S vremena na vrijeme oni bi se, na poziv trube, okupili u redove, uzeli puke i ukrcali na jedan od kamiona, koji bi ih povezao u pravcu Bajt alKadija, to je ukazivalo da su izbile demonstracije u susjednim etvrtima. Fehmi je uzbuena srca i uzavrele mate posma-trao kako se skupljaju i odlaze. Najzad, dvojica starije brae napustie krov, ostavljajui Kemala da se sam zabavlja koliko hoe, i odoe u sobu za uenje. Fehmi se prihvati svojih knjiga da ponovi to je propustio proteklih dana, a Jasin uze zbirku pjesama Zanos i roman Ljepotica Kerbele i izae u salon da se njima pripomogne da ubije vrijeme koje je, iza zidova svog zatvora, imao na pretek kao to na pretek ima vode iznad brane. Njega su romani, detektivski i drugi, vie privlaili nego poezija, ali je i nju volio. Upoznavao ju je na najlaki nain, shvatajui to se bez napora moe 527shvatiti, a kod onog teeg zadovoljavao se muzikom stiha. Rijetko je pribjegavao glosama punim objanjenja. Ponekad bi zapamtio neki stih pa bi ga recitirao jedva ita razumijevajui ili bi pretpostavljao neki smisao koji nije imao nikakve veze sa stvarnim znaenjem tog stiha, ili, najzad, nije uopte znao ta znai. No, uprkos svemu tome, u pamenju mu se nakupilo pravo bogatstvo slika i izraza iz poezije, s kojima se ponosio. Trudio se da koristi to bogatstvo i kad ima i kad njema povoda, to je najee bivalo. Kad je jednom trebalo da napie pismo, pripremio se kao pravi pismopisac i natrpao ga zvunim izrazima koje je pamtio, i stihovima koliko ti bog hoe. Tako je medu poznanicima postao poznat sa svoje elokvencije, ne zato to je stvarno bio elokventan, nego zato to mu oni nisu bili ravni i to su se bojali njegovih umotvorina". Sve do danas nije znao za ovako dugo dangubljenje koje mu je nametnulo da itave sate trpi lien kretanja i razonode. Vjerovatno bi itanje bilo u stanju da mu pomogne da sve to podnese, da je za njega imao strpljenja. Meutim, on je navikao da ga se ovla dotakne i to samo u kratkim trenucima pred svoj noni izlazak. ak ni u tim trenucima nije mu bilo teko da prekine itanje i da se ukljui u razgovor uz kafu, ili da malo ita, a onda pozove Kemala da mu ispria ta je proitao, uivajui u tome kako ga djeak oduevljeno slua. Ni poezija ni romani, dakle, nisu bili ono to bi moglo da ublai njegovu usamljenost ovoga dana. Proita nekoliko stihova i poglavlja iz Ljepotice iz Kerbele i poe da, kap po kap, guta dosadu, iz dubine due proklinjui Engleze, gunajui mrzovoljno i tjeskob528 no. A kad je dolo vrijeme trpeze, ona ih ponovo okupi. Majka im ponudi orbu, peene pilie sa riom i, umjesto povra koga nije bilo zbog opsade oko kue, dopuni sirom, maslinom i surutkom, a umjesto slatkia - crnim medom. Meutim, samo je Kemal jeo s apetitom. Otac i druga dvojica brae nisu bili ba naroito raspoloeni da jedu zbog toga to su cijeli dan amili, besposleni i nepokretni. Meutim, objed im je dao priliku da pobjegnu iz te praznine i odu na spavanje, a posebno gospodin i Jasin koji su mogli da zaspu kad su god htjeli i kako god su poeljeli. Jasin napusti krevet pred zalazak sunca i sie na donji sprat na sijelo uz kafu. No, sijelo nije potrajalo dugo jer majka nije mogla da ostavi gospodina dugo samog; pozdravi ih i pope se do njega. Jasin, Zejneba, Fehmi i Kemal ostadoe da razgovaraju nekako hladno i bezvoljno, pa se Fehmi ispria i ode u sobu za uenje, a zatim pozva i Kemala, tako da dvoje suprunika ostadoe sami. ta bih mogao da radim od sada pa do iza ponoi?" Uznemiri ga ovo pitanje koje ga je dugo pritiskalo. Dan mu je izgledao teak, turoban, ruan, nekom grubom silom istrgnut iz toka

vremena koje je vani kljualo od mnotva radosnih stvari, kao to s drveta strgnu grane pa ostane samo truplo. Da nije te vojne opsade, on bi sad sjedio na svom omiljenom mjestu u kafani Ahmeda Abdua, srkao zeleni aj, razgovarao sa svojim poznanicima. Kafanu on redovno posjeuju i uiva u njenoj starinskoj atmosferi koja ga ovamo dovodi i pobuuje mu matu svojim sobama ukopanim ispod pradavnih ruina. Ona Ahmeda Abdua spadala je meu kafane najmilije njegovom srcu. Da nije 34 Izm4u dva dvorca 529bilo elja, a elja je bolja, kao to vele, ne bi nikad izabrao drugu kafanu. Meutim, kao i elja koja ga je nekad privukla u Egipatski klub jer je bio blizu prodavaice datula, takva ista elja ga je poslije toga navela da pree u kafanu gazde Alije u Guriji, zato to se nalazila u blizini kue sviraice Zenube. Tako je on mijenjao kafane prema svojim eljama, tavie, on je shodno njima mijenjao i prijatelje. Jer, kad su u pitanju njegove elje, ne postoje ni kafane ni prijatelji. Gdje su Egipatski klub i prijatelji iz njega? Gdje su kafana gazda Alija i poznanici u njoj? Otili su iz njegovog ivota. Vjerovatno bi se, kad bi ih sreo, pretvarao da ih ne poznaje ili bi pobjegao od njih. A sad je red na kafani Ahmeda Abdua i drutvu u njoj. Samo bog zna kakve e kafane i prijatelje donijeti sutranji dan! Meutim, on nije dugo ostajao u kafani Ahmeda Abdua, nego bi ubrzo umakao u Kustakijevu piljarnicu ili, tanije u njegovu tajnu krmu, da se doepa crvene boce ili, kao obino", kako je volio da je poruuje. Gdje mu je to njegovo kao obino" ove tmurne veeri? Na pomen Kustakijeve krme, tijelom mu prostruji drhtaj zanosa i elje, a onda mu se u oima pojavi osjeanje duboke mrzovolje i uhvati ga nervoza poput zatvorenika. Ostanak u kui izgledao je kao duga tuga, koja je postala jo tea kad se sjetio slika sree i zadovoljstva i i uspomena na opijenost, vezanu za krmu i bocu. Bolno su ga muili ti snovi. Tuno je udio za unutranjom muzikom i plesom alkohola u svojoj glavi, onom izazovnom, zagrijanom plesu koji donosi radost i veselje. Nikada do ove veeri nije shvatio da je suvie nemoan da ostavi pie bar jedan jedini dan. Nije se oneraspoloio zbog te svoje slabosti i robovanja 530 piu, niti je sebi zamjerao to je pretjerivao u tome, a to ga je dovodilo da se osjea nesrenim iz najbeznaajnijeg razloga. Bio je daleko od toga da sebi zemjera ili da se ljuti na sebe... Jedino to mu je stvaralo bol jeste opsada koju su postavili Englezi oko njegove kue... Gorio je od elje da izie, a vrelo zanosa i opijenosti bilo je tu, sasvim> blizu. Zatim baci pogled na Zejnebu i vidje kako se zagledala u njega kao da ga ljutito pita: ta ti je pa si tako odsutan, zato si mraan, zar ti ja nikako ne mogu pomoi da se oslobodi briga?" Oi im se sretoe i on u trenu shvati sve to je mislila da kae, ali ne odgovori na njen tuni i ljutiti prijekor, naprotiv, moda ga je to ak razljutilo i uzrujalo. Zaista, nita nije toliko mrzio kao nervozu to mora ostati s njom cijele noi, bez elje, bez radovanja, a pogotovo to je lien pijanstva kojim se pripomae da podnese svoj supruanski ivot. Poe kradom da je pogleda i da se zaueno pita: Zar to nije ona? Zar to nije ona koja me je svadbene noi itavog oarala? Zar to nije ona koja me je noima i sedmicama ispunjavala strastvenom ljubavlju? Zato sad u meni nita ne pokree? ta se to s njom zbilo? to je to sa mnom pa sam tako mrzovoljan, nervozan i svega mi je dosta? Ne nalazim u njoj ni ljepote ni smjernosti, to bi me oslobodilo elje za pijanstvom! Poeli, kao to je ranije inio u vie navrata, da je optui da joj nedostaju vjetina i podatnost u kojima su Zenuba i njoj sline bile izvanredne. U stvari, Zejneba je bila njegovo prvo iskustvo u trajnoj vezi, jer njegov odnos sa sviraicom i sa

prodavaicom urmi nije dugo trajao. Nije ga veza ni s jednom od njih spreavala da proeta", ako zato osjeti potrebu. Sjeti se trenutaka ovih svojih dilema 531 i misli o njima poslije niza dugih godina, pa sazna o sebi i o ivotu uopte stvari na koje nikad nije ni pomiljao. Prenu se na njeno pitanje: - Moda si nezadovoljan to ostaje kod kue? Nije bio u stanju da podnese ak ni njen blagi prijekor, pa njeno podrugljivo pitanje doivi kao nepromiljeni, glupav udarac, te tvrdo, i otvoreno do boli, odgovori: - Svakako... Iako se od poetka uvala svae, ipak ju je njegov odgovor duboko pogodio pa otro odgovori: - Ja tu nita nisam kriva! Zar nije udno da ne podnosi da bar jednu no izostane sa svog nonog izlaska? On srdito odgovori: - Pokai mi bar jednu stvar koja kuu ini podnoljivom. Ustade ljutito i ree, gotovo da zaplae: - Oslobodiu te svog prisustva, moda e ti biti drago... Otra kao da bjei. On ju je pratio hladnim pogledom, a onda ree za sebe: Kako je glupa! Ne shvata da je samo boija mo dri u mojoj kui." Iako je svaa donekle ublaila njegovu srdbu, ipak bi volio da se to nije dogodilo da ne bi jo vie povealo njegovu potitenost. Mogao je, da je htio, da je odobrovolji, ali mu se javi takva klonulost koja je zahvatala sva njegova osjeanja. Meutim, poslije nekoliko trenutaka obuze ga relativni mir. Ponovo mu u uima zazvua odjek njenih otrih rijei koje mu je uputila. Bio je siguran da su bile otre i da za to nije bilo razloga. Zahvati ga neto kao kajanje, ne zato to je iznenada, negdje daleko u svom srcu, naiao na slabane 532 ostatke ljubavi prema njoj, nego to je elio da u odnosu prema njoj ne prekorai granice pristojnosti, vjerovatno iz potovanja prema njenom ocu i straha od svog oca, ak i u nervoznom prelaznom periodu, kad se preduzeo da je, odluno i vrstom rukom, privoli na svoj nain ivota. Ispriao ju je to je pretjerala u ljutnji, ljutnja i nije bila nita neobino u ovoj porodici. Bili su blagi i smjerni samo kad je meu njima bio otac, koji je sebi, a ne i njima, dozvoljavao sva prava na srdbu i bijes. Meutim, njihov gnjev je bio poput munje; brzo bi planuo i brzo se ugasio, zatim bi na razne naine alili i kajali se. Povrh svega toga, Jasin se izdvajao svojom oholou, pa ga njegovo aljenje nije navelo da se pomiri sa enom, nego ree za sebe: Ona je ta koja je izazvala moj bijes. Zar nije bila u stanju da sa mnom razgovara blaim tonom?" Volio je uvijek da se kiti strpljenjem, blagou i popustljivou da bi mogao da se po elji i mirno posveti ostvarenju svojih drugih, daljih planova. Poslije njene srdbe i odlaska, jo je tee podnosio svoj zatvor, pa napusti sobu i pope se na krov. Vrijeme je bilo prijatno, no tiha, a svuda naokolo tama, koja je pod brljanom i jasminom bila jo i gusta, a blaga u drugoj polovini krova, pokrivenim nebeskim svodom ukraenim svjetlou blistavih zvijezda. Hodao je po krovu tamo-amo, od zida koji je gledao na Merjeminu kuu do kraja brljanovog vrta, odakle se vidjela Kalaunova damija,, predajui se svojim matanjima. Dok se lagano kretao kod ulaza pod svod od brljana i jasnima, doprije mu do uiju

lagani um ili, moda, apat, dapae, disanje koje se javljalo s asa na as. Zaueno se zagleda u mrak i uzviknu: 533- Ko je ovdje? Do njega stie glas koji je dobro poznavao i koji olovnim tonom odgovori: - Ja sam Nura, gospodine... Odmah se sjeti da je Nura sluavka njegove ene i da se nou sklanja u drvenu sobicu uz kokoinjac, u kojoj se nalazilo neto starog namjetaja. Pogleda prema krovu i razabra njenu siluetu koja je stajala na korak od njega i izgledala kao zgusnuto, ukoeno pare noi. Zatim mu se ukaza bljetava bjelina njenih oiju, poput dvije krunice nacrtane kredom na tamnocrnoj plohi. Nastavi da se kree, ne progovorivi nita, dok se njena slika spontano javljala u njegovoj mati. Crnkinja, etrdesetih godina, vrste grade, krupnih udova, nadolih grudi, savrenih, velikih bokova, sjajna lica, bljetavih oiju, punih usana, snana, gruba, otresita. Ili mu se bar takvom uinila kad se pojavila u njegovoj kui. Neoekivano, iz njega izbi elja da je siluje - kao to bez prethodne najave, izbije eksplozija - elja snana, neotklonjiva, kao da je to bio jedini cilj njegovog ivota. Ovlada njime kao i onda na pragu dvorinih vrata sa Um Hanefi kad se Aia udala. U njegovim utrnulim osjeanjima probudi se uzavreli ivot, krv mu se uzburka, uspali. Umjesto dosade i zasienosti pojavi se vatreno, ludo, uzbudljivo zanimanje, sve to dok trepne okom. Poe ivlje da hoda, misli, mata... Nesvjesno, prestade da hoda po krovu s kraja na kraj, skraujui liniju odlaska i povratka na dvije treine, zatim na polovinu. Kako god bi proao pored nje, srce bi mu se uznemirilo u sve silovitijoj elji. Crna slukinja? Sluavka? Ako, imao je on i ranije slinih, ne tako loih iskustava. Nije nuno 534 da mu predmet elje bude neko kao Zenuba. Dovoljno je da ima bar neto lijepo, kao to su bile lijepe iscrtane oi prodavaice datula u ulici imia, zbog kojih je zanemario njene znojave pazuhe i blatnjave noge. I sama runoa, kad je ve snala neku enu, mogla se opravdati i prihvatiti kad ga zahvati slijepa pohota, kao to je bilo sa Um Hanefi ili sa oravom gatarom iz pijeska, s kojom se nasamo odvojio iza kapije pobjede. U svakom sluaju, Nura ima puno tijelo, iji dodir, bez sumnje, nadahnjuje na borbu i mukost. Uz to, ona je crna djevojka koja obeava nov i zanimljiv odnos i iskustvo, ar i toplinu, tradicionalne u ena njene rase. Atmosfera oko njega je bila pogodna, bezbjedna, vladala je tama. elja je bila sve vrua, ivci sve nemirniji, srce je sve ubrzanije lupalo... Baci prodoran pogled prema njoj i skrenu u svom hodu kako bi se, kao sluajno, nekako oeao" o nju kad bude prolazio pored nje, odlaui da otvoreno ispolji svoju elju dok joj ne ispita puls", iz opreza da ne bude, kao Um Hanefi, glupaa, pa da itava kua zabruji od nove bruke. Prilazio joj je sporim koracima, urei prema njoj. Sa svom usplamtje-lom strau u grudima, elio je da govor njegovih oiju, uz svu tamu okolo, prodre do nje. Priblii joj se, dok mu je srce nemirno i snano lupalo, zastade naspram nje i dotaknu je laktom u gornji dio tijela, ali produi da hoda, kao da je to bilo sluajno. Kroz tijelo mu prostruji drhtaj kad ju je dotaknuo, ne znajui gdje, zbog toga to se bio posve izgubio, obeznanio. Kad je na kraju krova donekle doao sebi, znao je samo da je dotakao neto mekano, sono, bogato, njeno. Iz njenog laganog povla535enja potvrdi svoju pretpostavku da ona nije sumnjala ta on eli. Vrati se, odluan da sve to ponovi. Opet podie ruku i laktom dotaknu jednu njenu dojku - ovog puta ga

osjeanje nije prevarilo - ali je ne povue, kao to bi se oekivalo od nekoga ko je sluajno nabasao, nego je zadra da njeno dodiruje i drugu dojku. Potom produi, govorei sebi kako e ona shvatiti ta elim, tavie, bie da je shvatila je, kao da htjede da se izvije u stranu, ali je oklijevala ili je bila zateena i zapanjena. U svakom sluaju nije se branila od mene niti se pomjerila. Znai, nee vritati kao ona jahaa ivotinja. Pokuajmo i trei put". Sada se vrati brzo, nestrpljivo nagnu se prema njoj i prisloni svoj lakat na njene grudi nabrekle poput malog napuhanog mijeha. Onda pokrenu ruku kao da se koleba i plai istovremeno. Htjede da nastavi da hoda u elji da pobjegne, ali osjeti da se ona predaje ili da je ravnoduna. Ostatak svijesti mu zahvati pravo ludilo. Zastade i upita je glasom izgovorenim dahom njegove pohote, uzdrhtao i izmoden: - Jesi li ti to, Nuro? Slukinja odgovori povlaei se, dok ju je on, da mu ne bi izmakla, pratio sve do zida, na koji ona prisloni lea a on se gotovo prisloni uz nju: - Da, gospodine... Htjede da kae bilo ta da bi joj stavio do znanja ta ga potresa u dubini due, poput boksera koji vitla akom po zraku, ekajui priliku da zada odluujui udarac, pa je upita, dok joj je njegov topli dah udarao u elo: - Zato ne poe u svoju sobu? Pritisnuta njime, djevojka se splela, ali odgovori: 536 - Udisala sam malo svjeeg vazduha. Kao da pohota nadvlada njegovo kolebanje, pa prui ruku prema njenim slabinama, zatim je njeno privue na grudi. Opirala se, spreavajui ga u njegovoj elji. apnu joj na uho, priljubivi svoj obraz uz njen: - Hajd'mo u sobu. Ona zbunjeno promrmlja: - Sramota je, gospodine... Njen otuni ton je odzvanjao u tiini tako da ga je to nerviralo, mada ona, kako se inilo, nije namjerno podizala glas, ali nije uspjela da apue ili je njen apat, po svojoj prirodi, odzvanjao pa makar najtie to je mogue. Meutim, njega ubrzo napusti nervoza da bi mu se strast ponovo raspalila zbog toga to u njenom tonu nije bilo ljutnje koja bi se mogla naslutiti iz njenih rijei. Privue je rukom i ree: - Doi, slatka... Smjerno se predade njegovoj ruci, moda iz zadovoljstva, a moda iz poslunosti. On je obasu poljupcima po licu i vratu, zanosei se od uzbuenja. U zanosu zadovoljstva, on joj ree: - Gdje si bila sve ove mjesece! Ona mu sasvim obino odgovori, lle pokazujui da se ljuti: - Sramota je, gospodine... On joj ree, osmjehujui se: , - Kako se ti divno opire, hajde jo... Meutim, kod ulaza u sobu, ona prui neto vie otpora, govorei: - Sramota je1, gospodine... ?- Zatim, kao da upozorava: 537- Soba je puna stjenica... Gurnu je unutra i apnu joj u potiljak:

- Zbog tebe u spavati na korpijama, Nuro... Slukinja, takva je sa svim znaenjima te rijei. Stajala je, predajui se pred njim u tami. Stavi svoje usne na njene i poudno i vatreno je poljubi. Ona mu se mirno i nepomino predavala kao da posmatra neki prizor u kome sama nema nikakve uloge, dok joj on uzbueno ne ree: - Poljubi me! Zatim ponovo pritisnu svoje usne na njene, poljubi je i ona poljubi njega. Zatrai od nje da sjedne, a ona ponovi: - Sramota je, gospodine... Te rijei su ve, ponavljane na isti nain, djelovale smijeno. Sam je, bez ikakvog njenog otpora, posadi. Brzo je osjetio slast njenog kolebanja izmeu pasivnosti i poslunosti, pa poeli da jo vie bude takva. Otpor na rijeima pratila je stvarna poslunost. Zaboravi na vrijeme. Zatim mu se uini kao da se tama oko njega pokree ili da u njoj pleu neka udna stvorenja. Moda je ve bio iscrpljen jer je dugo ostao, ako je uopte to bilo dugo, jer nije tano znao koliko je vremena prolo. Ili su to oni razbjenjeli talasi koji se sudaraju u njegovoj glavi, koji od svog sudaranja stvaraju neke fiktivne svjetlosti u njegovim oima. Ali, stan, i zidovi sobe se talasaju, lako dotaknuti nekom priguenom svjetlou, u kojoj se topila gusta tama, i koja je tako otkrivala tajnu. Podie glavu zurei u mraku i ugleda slabanu svjetlost koja se probijala kroz rupe na drvenom zidu, prodirui u njegovo 538 sklonite. Potom se vani zau njegova ena koja je glasno dozivala svoju sluavku: - Jesi li zaspala, Nuro? Nuro! Jesi li vidjela gos'n Jasina? Srce mu zadrhta od uasa. Skoi i brzo i zadihano pouri da sakuplja svoju odjeu i da se oblai, pretraujui, mutna pogleda, sobu ne bi li u starom namjetaju naao gdje da se sakrije. No, tek jedan pogled bio je dovoljan da oajno zakljui da to nee uspjeti. U to mu u uima odjeknu klepet papua, koji se pribliavao. Sluavka nije mogla a da ne kae planim glasom: - Ti si kriv, gospodine. ta da radim? Grubo je udari po ramenu i ona uuta. Preneraeno i oajno je zurio u vrata, povlaei se prama zidu, ukoi se i stade da iekuje. ena je i dalje zvala, ali odgovora nije bilo. Zatim se otvorie vrata i ukaza se Zejnebina ispruena ruka sa lampom. Ona viknu: - Nuro..., Nuro! Sluavka je, najzad, morala da prekine utanje i promrmlja utuenim, jedva ujnim glasom: - Da, gospoo... Zejneba joj grubo i ljutito ree: - Kako brzo zaspi, babo! Zar nisi vidjela gos'n Jasiila? Stari gospodin me poslao da ga potraim, traila sam ga na donjem spratu, u dvoritu, a sad, evo, ne nalazim ga ni na krovu... Jesi li ga vidjela? Nije bila ni dovrila svoje pitanje, kad promoli glavu u sobu, zaueno gledajui na zbunjenu sluavku kako sjedi. Zatim se spontano osvrnu na desnu stranu i pogled joj pade na njenog mua priljubljenog svojim krupnim

539tijelom uza zid, nemono omlitavjelog, postidenog i ponienog. Na trenutak im se susretoe pogledi prije nego to on obori oi. Naredni trenutak protee u ubitanoj tiini. Zatim ena kriknu kao da zaurla, povue se, udarajui se desnom rukom u grudi: - O, crne li bruke! Ti! Ti! Poe da se trese, to se posebno vidjelo na lampi koja se tresla u njenoj ruci i u podrhtavanju svjetlosti na zidu naspram vrata. Zatim pobjee, dok su joj jauci parali tiinu. Jasin ree u sebi, gutajui pljuvaku: Obrukah se, bi to bi." Ostade na svom mjestu, potpuno odsutan i smeten. Onda se prenu, doe sebi, izie iz sobe na krov, ali nije ni pomiljao da krene dolje. Nije znao ta da radi ni dokle e stii bruka. Hoe li se svesti na njegovu sobu, ili e se proiriti na itavu kuu? Ukori sam sebe to je takav slabi i to se izgubio. Treba da joj se pridrui da bi sveo bruku u najue granice. Zatim se, krajnje uznemiren, upita kako e otac primiti ovu bruku, hoe li ga i ovdje spasiti razboritost? Moda vijest nije stigla do njega... uo je pokrete koji su dolazili iz one zlosrene sobe, osvrnu se prema njima i vidje siluetu sluavke kako je, sa velikim zaveljajem u ruci, naputa, zatim pouri prema vratima na krovu i projuri kroz njih. Nemarno slegnu ramenima. Opipa rukom svoje grudi i shvati da je zaboravio da obue potkoulju, pa se brzo vrati u sobu... :.. 540 LVTII U rano jutro neko zakuca na vrata. Bio je to starjeina ulice. Gospodin Ahmed ga doeka, a ovaj mu saopti da je od strane vlasti zaduen da stanovnike zaposjednutih etvrti obavijesti da Englezi nee dirati ni u koga osim u demonstrante, da on treba da otvori duan, uenici da pou u kolu a inovnik na svoju dunost. Upozori ga da zadravanje uenika moe da se shvati kao da traj-kuju, skreui mu panju na stroga nareenja o zabrani demonstracija i trajkova. Time je kua povratila onu svoju ivost kojom je zapoinjala svoja jutra. Mukarci duboko odahnue: bili su slobodni poslije jueranjeg zatvora. Osjetie neto vie mira i spokoja. Komentariui kratku posjetu ulinog starjeine Jasin ree za sebe: Stvari se izvan kue popravljaju, a kui - blato i mulj." Zaista, veina ukuana provela je groznu, munu no zbog njegove bruke. Zejnebino strpljenje, tuga i nezadovoljstvo koje je zadravala u svojim grudima, nisu vie mogli da podnesu onaj uasni prizor koji je svojim oima vidjela u sobi svoje sluavke, pucala je od neizmjernog, estokog bijesa, vrsto rijeena da njen vapaj probije i gospodinove ui. To se i dogodi. 541Dotra do nje i upita... I bi bruka! Sve mu je ispriala, ohrabrena svojim bezumnim uzbuenjem, da ga nije bilo, ne bi, moda, ni imala hrabrosti da ga suoi sa tom priom, jer je prema njemu gajila respekt kao ni prema kome drugom. Time se svetila za svoje ranjeno, ubijeno dostojanstvo i za dugo strpljenje koje je ponekad, sama to izabravi, gorko progutala, a ee njega optuujui. Sluavka! Slukinja! U godinama njegove matere! I u mojoj kui! ta bi onda radio izvan kue?" Nije plakala iz ljubomore ili se ljubomora, za trenutak, izgubila iza gustih zastora odvratnosti i gnjeva, kao to se vatra gubi iza oblaka dima. Kao da je vie voljela da umre nego da ostane s njim pod jednim krovom, pa makar i jedan dan poto se ovo zbilo, napusti svoju postelju i provede no u sobi za goste, najveim dijelom budna, buncajui kao u groznici, a manjim dijelom, u tekom, bolesnom i nemirnom snu. Doekala je jutro, vrsto rijeena da napusti kuu. Moda je ova odluka jedino to je moglo smiriti njen bol. ta i sam njen svekar moe da

uini? Nee moi da sprijei sramotu poto se ve desila, niti e biti u stanju, uz svu svoju silovitost, da njenog mua kazni kako zasluuje da bi ona dobila duevnu zadovoljtinu. Najvie to bi mogao uiniti je da ga izgrdi, da na njemu iskali svoj bijes, a on e, licemjer, sluati oborene glave, da bi potom nastavio svoj uobiajeni, prljavi nain ivota. Ali, ne! Gospodin ju je zamolio da stvar prepusti njemu u ruke i dugo je savjetovao da ga ne izlae ponienju, preporuujui joj da se ugleda u strpljenje vrlih ena kao to je i sama, ali ona nije vie mogla da trpi i da oprata. Crna sluavka od preko etrdeset godina! 542 Ne, ovoga puta e ga bez dvoumljenja napustiti! Sve e ispriati svome ocu. Ostae pod njegovom skrbi dok se onaj ne dozove pameti pa, ako joj, poslije toga, pokajniki doe i promijeni svoje ponaanje... Inae, neka itav ivot, sa svim to je u njemu dobro i zlo, ide do avola! Jasin je pogrijeio kad je pomislio da je ona svoju tugu i bol, iz razloga razuma i mudrosti, zapretala duboko u sebi. U stvari, ona je ve od poetka bila uznemirena i tu svoju brigu je povjerila svojoj majci. Meutim, majka je pokazala koliko je razumna i nije dozvolila da te njene albe stignu do oca. Preporuila je svojoj keri da bude strpljiva, govorei kako svi mukarci izlaze uvee, pa i njen otac, primjerice, da takoe piju i da je njoj dovoljna njena kua, puna dobrobiti, te da joj se njen mu vraa, ma koliko izbijao i ma koliko pio. erka ju je sluala kao na vatri. Trudila se, koliko je god mogla, da se naorua strpljenjem, ali nije bila u stanju da sama sebe prisili i prihvati takvu stvarnost, da se zadovolji dalekim snovima koje joj je posebno doputala injenica da se u njenom stomaku pokrenuo novi ivot, radosno najavljujui eljeno materinstvo. Najee je suzbijala svoje nezadovoljstvo u dubini due, ali se takoe, svojom voljom, predala, jednom da ne povrijedi svoju majku, a drugi put enu starog gospodina. Zatim, bila je ispunjena zebnjom, koja ju je obuzimala s vremena na vrijeme, ta bi njen mu mogao da radi na svojim pijanim nonim izlascima. Dogodilo se da je svoja strahovanja povjerila majci. tavie, nije krila od nje ravnodunost koja je zahvatila osjeanja njenog mua. Meutim, umna majka ju je ubijedila da ta ravnodunost nije neizostavno rezultat toga to ona misli, 543da je to prirodna stvar" i da su svi mukarci za nju isti, te da e se ona sama u to uvjeriti kako bude sticala ivotno iskustvo. ak i kad bi povjerovala njenim strepnjama, ta bi mogla da uini? Hoe li prihvatiti da napusti svoj dom zato to je njen mu dotaknuo drugu enu? Ne, po hiljadu puta ne! Kad bi svaka ena napustila svoga mua iz ovakvog razloga, nijedna asna ena ne bi ostala u kui. A mukarac jednim svojim dijelom poeli ponekad ovu ili onu enu, ali se uvijek vraa svojoj kui, sve dok njegova ena zavreuje da mu bude posljednji utok i sigurno utoite. A strpljive e biti na dobitku! Majka ju je podsjeala na razvedenice bez krivice, iji su muevi imali druge partnerke. Zar lakoumnost njenog mua, ako tako moe rei, nije mnogo laki sluaj od ponaanja tih ljudi? Zatim, on je mlad ovjek, nema vie od dvadeset i dvije godine i sigurno je da e se dozvati pameti, posvetiti se svom domu i porodici, a ostaviti sve ostale. To znai da ona treba da bude strpljiva, ak i kad bi sve te njene prie bile tane. A ta ako te prie nisu ba takve? ena je sve to ponovila kao i ostalo o emu su razgovarale, tako da tvrdoglava djevojka popusti smireno i prepusti se strpljenju. Ipak, dogaaj na krovu

zadao je poguban udarac itavom njenom biu i ivotu, sve se sruilo kao da nije ni postojalo. Iako gospodin nije znao za ovu alosnu injenicu, vjerujui da je mlada ena posluala njegov savjet, ipak je njegov gnjev bio suvie jak da bi proao mirno. Slukinja je uinila dobro to je pobjegla. Jasin, pak, nije naputao krov. I dalje je uznemireno razmiljao o oluji koja ga oekuje, dok do njegovih uiju ne doprije glas njegovog oca, 544 koji ga je pozivao poput praska bia. Srce mu snano zalupa. No, on ne odgovori niti se odazva. Oajan i skamenjen, nije se micao sa svog mjesta. Meutim, otac ubrzo prosto provali na krov, zastade nekoliko trenutaka gunajui i pretraujui prostor, dok ne ugleda njegovu siluetu, pa se uputi prema njemu, zastade blizu njega, prekrsti ruke na grudima i uperi prema njemu svoj hladni, okrutni pogled. Cutao je dugo da bi ga to due muio i to vie izbezumio, kao da je svojim utanjem htio da izrazi ta osjea prema njegovom postupku, to rijei ne mogu iskazati. Ili je elio time da pokae kako bi volio da ga i dalje vaspitava snanim udarcem u tur ili pesnicom, ali ga je spreavalo to to je odrastao ovjek i suprug. A onda nije vie mogao da podnese da uti pa ga obasu psovkama i grdnjama, iskaljujui svoj gnjev i silnu uzrujanost: - Ti me izaziva pred mojim oima i uima! Idite i ti i tvoja sramota u pakao! Zagadio si mi kuu, nitkove! Nikad ova kua nee biti ista dok god si ti u njoj. Mogao sam te shvatiti prije nego to si se oenio, ali kako sad da te shvatim? Da sam ivotinji govorio, odgojio bih je! Ali ja kao da govorim zidovima! Kua u kojoj si ti, zasluuje da bude prokleta! Njegove su rijei izlijetale kao vatra, kao rastopljeno, uareno olovo, dok je Jasin stajao pred njim utke, ukoen, oborenog pogleda, kao da e se svakog asa istopiti u tami. Najzad, iscrpljen vikom, otac mu okrenu lea i napusti krov, proklinjui njega, njegovog oca, njegovu mater... Srdit i gnjevan, odjuri u svoju sobu. U tom strahovitom gnjevu inilo mu se da je Jasinov prestup ravan zloinu zbog kojeg bi trebalo da bude uniten, te da je i 35 Izmeu dva dvorca 545itav taj gnjev, cijela njegova prolost, produena i ponovljena slika Jasinovog ponienja, te da on sam, na kraju, na polovini svoje pete decenije, kad ve ima odraslu djecu, udatu i oenjenu, nastavlja da ivi na isti nain, ne zato to bi se u tom silnom gnjevu zaboravio, nego zato to je sebi, u cijeloj porodici, davao posebno mjesto, imao pravo da ini to eli, a oni pak da se pridravaju granica koje im on odredi. Vjerovatno je njegov gnjev zbog Jasinovog prestupa i izazova oevoj volji, nipodatavanja njega kao takvog i iskrivljavanja slike koju bi on volio da ima o svojim sinovima, bio viestruko vei zbog samog prestupa. Meutim, njegov gnjev, kao obino, nije potrajao dugo. Ubrzo se plamen gnjeva stiao i ugasio, a on se polako smirio, mada je spolja, naizgled, djelovao smrknuto i uvrijeeno. Tek tad je mogao da na Jasinov zloin" gleda iz vie uglova, hladnokrvno i trezveno. Skinuvi s njega veo tame, ukaza mu se sa raznih strana, ak i veselih, koje su ga zabavljale u njegovoj prinudnoj osamljenosti. Prvo to mu je palo na um jeste da za prestupnika potrai opravdanje, ne zato to bi elio da bude popustljiv, jer on nije podnosio da bude popustljiv u svojoj kui, nego da bi od tog eljenog opravdanja stvorio razlog" to se Jasin ponio protiv njegove volje. Kao da sam sebi kae: Moj sin nije postao neposluan... Ne, nikako, jer, on ima to

i to opravdanje..." Meutim, hoe li mu traiti opravdanje u mladosti kao dobu lakomislenosti i plahovi-tosti? Ne, ne! Mladost moe biti opravdanje za prestup, ali ne moe biti opravdanje za ponaanje protiv njegove volje, inae bi i Fehmi, pa i Kemal mogli da ponu da 546 omalovaavaju njegova nareenja. Prema tome, traie opravdanje u njegovoj muevnosti, onoj muevnosti koja mu doputa da bude samostalan u odnosu na njegovu volju, makar koliko toliko, i da ga on, gospodin, oslobodi odgovronosti za njegov postupak, kao da sam sebi veli: Nije se on ponio protiv moje volje, ne nikako, nego je dostigao takve godine kada se njegov prestup ne smatra vie ponaanjem protiv moje volje." Ne treba ni spominjati da mu on nikako nee pred njim priznati ovo pravo niti e mu oprostiti ako bi se drznuo pa traio oprost. tavie, nee mu ni u sebi oprostiti, osim u sluaju da doe do takve napete situacije koja zahtijeva da se za sve to pronae razlog. ak ni u svom takvom stanju nije zaboravio da se podsjeti, da bi se jo vie umirio, da ga je vaspitavao na tako grub nain kakav bi rijetko koji otac sebi dozvolio i rijetko koji sin, uz posvemanju poslunost, prihvatio. Odjednom pomisli na Zejnebu, ali bez ikakvog osjeanja naklonosti. Prihvatio ju je iz potovanja prema njenom dragom, milom ocu, ali nije mislio da je djevojka zaista dostojna svoga oca. Jedna dostojanstvena supruga ne bi nikad, ni u kakvim okolnostima, obrukala svoga mua onako kako je ona to uinila sa Jasinom. Kako je samo vritala! Kako je vikala! ta bi on, gospodin, uinio kad bi ga Emina jednom zatekla u slinoj prilici? Ali, gdje je ona a gdje Emina! Zatim, kako mu je, bez ikakvog ustruavanja, ispriala ta je vidjela. Uf, uf!! Da ova djevojka nije bila ki Muhameda Ifeta, Jasin bi imao pravo da je dobro dovede u red. tavie, on je ve prihvatio da itav ovaj dogaaj proe bez prevelike buke, gdje Jasin jeste pogrijeio, ali je ona pogrijeila jo vie... 547 Ponovo se brzo vrati Jasinu i poe, u sebi se osmjehujui, da razmilja o jednoj prirodi koju njih dvojica dijele, 0 prirodi koju su, bez sumnje, naslijedili od djeda. Ko zna, moda ta priroda sada tinja i u Fehmiju pokrivena vaspi-tanjem i uputnosti. Najzad, kako da se ne sjeti kako se jednog dana, neoekivano, vratio kui a do uiju mu doprije Kemalov glas, koji je pjevao: ,,O ptiice na grani..." Tada malko zastade iza vrata, ne samo da bi se pretvarao kako je stigao poto je pjesma bila zavrena, nego da bi, iz dubine due, uivao u njegovom glasu. A kad je mladi zavrio pjesmu, snano otvori vrata, nakalja se, ue u sobu, osjeajui u dui radost koju niko nije primijetio. Koliko bi uivao, koliko bi se radovao da ponovo vidi svoje sinove kako su smireni i raspoloeni! Ali, stani malo! Jasin ima neto posebno u svom karakteru to on nema, odnosno nemaju oni isti karakter u strogom smislu te rijei. Jasin je slijepa ivotinja... Jednom nasrne na Um Hanefi, a drugi put ga uhvate sa slukinjom Nurom. Valja se kao stoka po praini, ne marei ni za to. A on nije takav. Da, shvata on koliko je Jasin teko podnio to je morao itavu no provesti u ovom poluzatvoru, shvata 1 zato to je i sam, utuen i tuan, kao da je izgubio nekog dragog, morao to isto podnijeti. Ali, pretpostavi da je on otiao da proeta u vrtu na krovu, kao to je Jasin uinio, i naiao na sluavku... Pretpostavimo i da mu je odgovarala ukusu... Da li bi se upustio u takvu avanturu? Ne, zasigurno ne! ta bi ga zadralo? Moda to mjesto?

Porodica? Moda zrelo doba? Eh, ovo posljednje ga je pogodilo. Uini mu se da zavidi Jasinu to je podjednako 548 u cvijetu mladosti i grenoj bludnosti. Bilo kako bilo, njihove prirode su razliite. Gospodin nije, kao njegov sin, bio zanesen svakom enom bez ikakve mjere i obzira. Njegova se strast uvijek odlikovala lagodnou, finim ukusom za izbor, za izvjesne drutvene obzire, uz normalne prirodne odlike. Bio je ponesen enskom ljepotom i tijelom, ponosom i elegancijom. Ni Delila, ni Zubejda ni Merjemina majka, ni desetine drugih nisu bile liene bar jedne od ovih odlika. Uz sve to, njegova se narav zadovoljavala prije svega lijepim prizorom i prijatnim drutvom, uz sve ono to dolazi uz to - pie, pria, pjesma ... Jedva da proe neto due vremena sa novom ljubavnicom, a ve mu se u srcu javi nova elja za svjeim mirisima rue, tamjana i mousa. Podjednako je volio ljepotu kao takvu kao i njene bljetave, javne manifestacije. Privlaili su ga visoki ugled i slava. Dopadalo mu se da svom odabranom drutvu nabaci kako vodi ljubav i ima ljubavnice, osim u rijetkim sluajevima, kada se to moralo tajiti i kriti, kao to je bio sluaj sa Merjeminom majkom. Meutim, taj drutveni" aspekt njegovih ljubavnih avantura, nije mu nametao rtvovanje ljepote. Ljepota i popularnost, na ovom planu, ili su jedno uz drugo, kao tijelo i sjenka. Najee je ljepota bila ta arobna ruka koja je otvarala vrata popularnosti i ugledu. Vodio je ljubav sa najpozantijim pjevaicama svoga vremena. Nijedna ga svojim zgodnim izgledom i ljepotom nije razoarala. To ga je navelo da se sa prezirom podsjeti na Jasinove hirove, da negodujui ponavlja: Um Hanefi, Nura! Kakvo ivine!" U njega takve nastranosti nema, mada nije imao potrebe da se dugo pita otkud to: on jo 549 nije zaboravio ni enu koja je Jasina donijela na svijet i ulila mu svoj prljavi karakter. On jeste odgovoran za njegovu silnu strast, a ona je, pak, odgovorna za prirodu te strasti koja ga vue na dno ivota. Ujutro je poeo da ozbiljno" razmilja o itavom tom pitanju i gotovo da pozove dvoje suprunika da raisti to ima medu njima, a i izmeu njega i njih dvoje, ali se predomisli i odgodi razgovor za neko pogodnije vrijeme. Kad je Fehmi upitao Jasina zato je izostao od trpeze, ovaj mu kratko odgovori: - Bezvezna stvar, priau ti o tome kasnije... Fehmi nije znao zato se otac ljuti na njegovog brata, ali kad je nestalo sluavke Nure, sve je naslutio. Porodica je doekala jutro na neuobiajen nain: Jasin je rano iziao iz kue, Zejneba je ostala u svojoj sobi, ostali mukarci su takoe napustili dom, uznemireni i prestraeni, ne diui pogled prema vojnicima, dok je majka iza prozorskih kapaka na balkonu molila boga da ih sauva svakog zla. Emina nije eljela da se mijea u taj dogaaj" na krovu. Sie u dvorinu kuhinju, ekajui da joj se, po obiaju, pridrui Zejneba. Ona je, iz svog dostojanstva, nije podravala u njenom gnjevu, nego je sve to smatrala beznaajnom stvari koja ju je ozlojedila. Pitala se: Kako uopte moe da sebi daje prava koja ni jedna ena sebi ne doputa?"

Bez sumnje, Jasin je pogrijeio, uprljao je jednu asnu kuu, ali je on pogrijeio u odnosu na svoga oca i njegovu neprikosnovenost, a ne u odnosu na njena prava. Zar nisam aneo u odnosu na ovu djevojku? No, kako je vrijeme prolazilo, nije vie mogla da eka i rijei da je 550 potrai po kui. Pope se na njen sprat, pozva je, zatim ue u njenu sobu, ali od nje nije bilo ni traga ni glasa. Obila je sve sobe, jednu za drugom, zovui je i pretraujui itavu kuu iz ugla u ugao, a onda, udari dlanom o dlan i uzviknu: - Boe, Je li to Zejneba sebi dopustila da napusti svoju kuu? 551LIX Emina se nije mogla osloboditi tekog oblaka koji ju je tog dana pritiskao. Nije je naputala briga da bi vojnici mogli da presretnu, u odlasku ili povratku, nekog od mukih lanova njene porodice. Fehmi se prvi vratio. im ga je ugledala, bilo joj je lake, postala je smirenija, ali je on bio namrten. Zato ga upita: - ta je s tobom, sine? On uzdahnu i ree: - Ne podnosim da gledam ove vojnike! ena mu njeno odgovori: - Ne pokauj mrnju prema njima. Ako me voli, ne ini to... Meutim, on se samo trudio da joj udovolji. Nije se osmjelio ni da ih izazovno pogleda. Iao je svojim putem oborene glave, plaei se da i jednog od njih pogleda. Stigao je kui pitajui se ironino ta bi oni uinili kad bi znali da se vraa sa demonstracija, da se sukobio sa engleskim vojnicima u gotovo pravoj bici, da je jutros rasturao desetine letaka koji pozivaju na borbu protiv njih. Sjede, prebirajui ta je danas doivio, manje se prisjeajui kako je bilo, a vie matajui kako bi elio da 552 bude. Takav mu je bio obiaj: po danu je radio, a nou sanjao, pri emu su ga, u oba sluaja, obuzimala najuzvie-nija i najnia osjeanja: s jedne strane, ljubav prema sopstevnom narodu a s druge strane elja da ubija i unitava. To su bili snovi koji su ga krae ili due vrijeme opijali, a onda bi se trgnuo, jer je znao da su neostvarljivi i nezamislivi, snovi o bitkama kojima stoji na elu poput Jovanke Orleanske, o tome da otme oruje od neprijatelja i da ga njime napadne, da porazi Engleze, da odri nezapamen govor na trgu Opere, da prisili Engleze da objave nezavisnost Egipta, da se Saad trijumfalno vrati iz progonstva, da se sretne sa voom, da mu ovaj kae neku rije, da Merjema bude meu svjedocima tog istorij-skog ostvarenja. Da, njegovi su snovi uvijek bili okrunjeni Merjeminom slikom, iako se tokom svih tih dana povukla tamo negdje daleko, kao to se mjesec povue iza oblaka poslije oluje, zbog ega mu je srce bilo sasvim nemirno. Uto mu majka, priteui maramu oko glave, ree zbunjeno: - Zejneba se naljutila i otila kui svoga oca! Uh, gotovo da je zaboravio to se zbilo sa njegovim bratom i porodicom ovog jutra. Sad se potvrdilo to je nasluivao kad je saznao da je sluavka Nura otila. Uplai se da e majka dokuiti ta misli, pogotovo to je sasvim jasno kazala o emu se radi. Vjerovao je da je ona i prije mislila da on to shvata ili bar pretpostavlja. Nije znao ta da rekne, pogotovo to nije elio da kae neto to ne misli. Nita mu nije bilo mrze nego da, umjesto potpuno otvoren, bude s njom dvolian. Najzad se zadovoljio da promrsi: - Sve e to bog srediti...

553Emina nije progovorila ni rijei. Kao da je odlazak Zejnebe bio tako beznaajna stvar da ne zasluuje vie od jedne informativne reenice, te druge reenice kao molbe. Fehmi prikri suzdravani smijeh jer je shvatio da njegova majka trpi od istih osjeanja i da je zbunjena jer, po svojoj prirodi, nije u stanju da se pretvara, ne zna da lae, ak i kad je prisiljena ponekad da to uini, otkrije je njena narav koja, uz njenu prostotu, ne prihvata nikakve maske. No, njihova zdvojnost nije dugo trajala. Za nekoliko minuta vidjee kako dolazi Jasin. Uini im se, po izrazu njegovog lica, da uopte nije svjestan problema koji su nastali u kui i da jo ne zna dokle su ti problemi dogurali. Fehmi se tome nije mnogo udio jer je znao kako on olako prima probleme koji se tiu drugih. U stvari, kod Jasina je preovladalo prijatno osjeanje da je imao jednu uspjenu ljubavnu avanturu zbog koje je zaboravio sve druge probleme. Na putu prema kui presretnu ga jedan vojnik, kao da je iz zemlje ispao. Sav je uzdrhtao, oekujui da e mu se dogoditi neko zlo, kao nikad dotle. Ili, bar neko uvredljivo ponienje na oigled prolaznika i vlasnika radnji. No, nije se zbunio, nego se, ljubazno i prijateljski, obratio vojniku kao da ga zaustavlja u prolazu: - Molim, gospodine... Meutim, vojnik je traio ibicu. Osmjehivao se, da, zbilja se osmjehivao. Jasin se veoma zaudi tako da nije odmah shvatio ta vojnik eli. Ovaj to ponovi, no Jasin nije mogao zamisliti da se jedan engleski vojnik smijei na takav nain, odnosno, ako se engleski vojnici smijee 554 kao i ostali svijet, da se jedan od njih tako, gotovo uljudno, smijei njemu. Obuze ga neka radost tako da je nekoliko trenutaka ostao ukoen, ne dajui nikakav odgovor niti se miui sa svog mjesta. Zatim se trgnu i pouri da uini tu jednostavnu uslugu ovom silnom, nasmijeenom vojniku. No, kako je bio nepua, nije imao uza se ibice, trknu do hadi Dervia, prodavca lea, kupi kutiju ibica i brzo se vrati do vojnika, prui mu je, a ovaj, prihva-tajui je, ree: - Hvala ti... ! Nije se on toliko uzbudio na njegov prijatni osmijeh, nego je izraz zahvalnosti bio poput ae piva kojom utoli e neko ko vie nema snage za viski. Bio je zadovoljan i ponosan. Njegovo puno, nasmijano lice porumenje, kao da je ono thank you" bilo bogzna kakva nagrada. Meutim sve je to znailo da on moe bezbjedno prolaziti pored logora. No, im je vojnik krenuo, on mu krajnje prijateljski, iz dubine due, ree: - Nek' ti je sa sreom, gospodine... Krenu kui, zanosei se od radosti. Kakvu je sreu doivio! Englez, ne Australijanac ili Hindus, nasmijeio mu se i zahvalio mu! Englez, to jeste ovjek koji u njegovoj mati predstavlja uzor ljudskog roda. Sigurno je da kod njega izaziva gnjev kao kod svih Egipana, ali ga u dubini due potuje i uzdie, tako da mu se esto uini kako je on stvoren od sasvim druge grae nego ostali ljudski stvorovi. Taj mu se ovjek nasmijeio i zahvalio mu se! Odgovorio mu je na pravi nain, ljubazno i sa osmijehom, sa svojim veoma uspjenim engleskim za koji je zasluio onu zahval555nost! Kako da povjeruje u sve one bestijalne postupke koji im se pripisuju! Zato su, ako su ovako delikatni, prognali Saada Zaglula? Meutim, njegovo oduevljenje presahnu im pogleda u gospou Eminu i Fehmija i proita ta im oi govore. Brzo se prisjeti svojih problema koje je na as ostavio, sjeti se da se ponovo suoava s istim

problemom od kog je pobjegao u rano jutro. Pokazujui prstom prema sobi na gornjem spratu upita: - Zato ne sjedi s vama? Je li jo ljuta? Emina pogleda u Fehmija i tiho i zbunjeno odgovori: - Otila je svom ocu. On zaueno i nervozno podie obrve i upita: .: - Zato si je pustila da ode? Uzdahnuvi, Emina odgovori: - Izvukla se tako da niko nije primijetio... Osjeti da bi trebalo da kae neto to e udovoljiti njegovom dostojanstu pred bratom i majkom, pa ree onako ovla: - Dok ne... Fehmi rijei da sve to outi da bi pokazao bratu kako ne zna o emu se radi, pa onda da to ne spominje pred majkom, te ga sasvim prosto upita: - ta nam treba sva ova nevolja? Jasin ga ispitivaki pogleda, a onda odmahnu svojom ruerdom, razvlaei usne, kao da mu veli: Nema nikakve nevolje!" Zatim ree: - Dananje mlade ene nisu vie u stanju da se lijepo ponaaju! Zatim, gledajui u Eminu: ,, - Gdje su sad nekadanje ene!? , 556 Emina kao stidljivo okrenu glavu u stranu, a u stvari da sakrije osmijeh koji nije mogla da savlada kad joj se u glavi javie dvije slike, sadanja slika Jasina, slika zamiljenog, nepravedno" oklevetanog propovjednika i ona slika kad je sino uhvaen na krovu. Meutim, Jasinova uzrujanost je bila mnogo vea no to mu je situacija doputala da je ispoljava. Jer on, uz svu teinu razoarenja koje je snalo njegov brani ivot, ni jednog trenutka nije razmiljao o tome da prekine s tim ivotom, u kome je naao utoite, stabilnost i brigu, uz skoro, sreno oinstvo koje je toliko rado oekivao. Uvijek je elio da ona bude uz njega, da joj se vrati sa svojih raznovrsnih izlazaka, kao to se putnik na kraju godine vrati u svoj zaviaj. Nije mu promaklo kakav e estoki sukob izmeu njega i oca i njega i gospodina Ifeta, izazvati odlazak njegove ene, uz svu bruku koja e zaudarati tako da e gristi za nos. Pasja ki! Koliko je bio rijeen da je navede da prizna da je pogrijeila vie nego on. Bie da je i sam gotovo vrsto bio uvjeren u to. Zakleo se da e je zasigurno natjerati da se ispria i da e je on lino vaspitati na sve mogue naine. No, ona je otila... Poremetila mu je sve planove, stavila ga u nimalo zavidnu situaciju. Pasja ki! Trgnu se iz svojih misli na neki snaan krik koji propara tiinu koja je vladala u kui. Okrenu se prema Fehmiju i majci koji su napeto i uznemireno oslukivali. Krici su se i dalje uli i oni lako shvatie da su to enski krici, ali su se oima pitali otkud dolaze i ta im je uzrok: oplakuje li umrlog, je li kakva svaa ili poziv u pomo? Emina se pomoli bogu traei da ih zatiti od svih zala, a onda Fehmi ree: 557- To je blizu... vjerovatno u naoj ulici... Naglo ustade i, namrtena ela, upita: - Zar Englezi nisu jednom napali neku enu koja je prolazila ulicom? Otra na balkon, a ostalo dvoje za njim, premda su krici prestali, a da oni nisu znali otkud su dolazili. Sve troje pogledae kroz otvore na balkonu, osmatrajui ulicu. Pogled im se zaustavi na eni koja im privue panju svojim neobinim dranjem na sred ulice kao i na brojnim prolaznicima i vlasnicima radnji oko nje. Odmah su je prepoznali i uzviknue: - Um Hanefi... . Emina koja ju je poslala da vrati Kemal^ iz kole,

upita: - Kemal... boe, gdje je Kemal? Zatim, potaknuta nagonskim osjeanjem: - Ona je to vritala... Sad sam joj prepoznala glas... Gde je Kemal? Pomagajte... Ni Fehmi ni Jasin ne progovorie ni rijei. Bili su obuzeti osmatranjem ulice, a posebno engleskog logora, prema kome su vidjeli uperene pogleda okupljene mase, a na prvom mjestu Um Hanefi. Da, nije bilo nikakve sumnje da je ono Um Hanefi kriala tako da su se ljudi okupljali oko nje, ali isto tako nije bilo sumnje da je ona zvala u pomo zbog opasnosti koja je prijetila Kemalu. Majka onda usredsredi svoj prestravljeni pogled na Engleze. Ali, o kakvoj se opasnosti radi? Gdje je Kemal? ta se zbilo sa djeakom? Ni majka, sa svoje strane, nije prestajala da zove u pomo a njih dvojica, pak, nisu znali kako da je smire, moda je i njima bio 558 potreban neko ko e ih smiriti. Gdje je Kemal? Vojnici sjede, stoje, idu za svojim poslom, svako je neim zauzet, kao da se nita nije dogodilo, kao da se tamo niko nije okupio. Jasin iznenada udari Fehmija po ramenu i uzviknu: - Vidi li ove vojnike kako stoje ukrug podno ulice Izmeu dva dvorca, a Kemal meu njima... Pogledaj... Majka nije izdrala pa viknu: - Kemal meu vojnicima... Eno ga, boe... Boe! Pomagajte! etiri krupna vojnika su stajala ukrug prekrtenih ruku. Fehmi je nekoliko puta prelazio oima preko vojnika, ali nije uspio da vidi ono to je elio. No, sada je primijetio Kemala kako stoji usred kruga vojnika, vidio ga je kroz rairene noge vojnika koji mu je bio okrenut leima. Uini mu se da e ga utnuti svojim nogama kao fudbalsku loptu dok ga ne dokraje. Zbog straha za brata, zaboravio je na sebe pa nervozno ree: - Idem do njega bez obzira na posljedice... Ali ga Jasin uhvati za rame i ree odlunim glasom: - Stani! Zatim se obrati majci, osmjehujui se, tihim glasom: - Ne plai se... Da su htjeli da mu uine kakvo zlo, ve bi to uradili... Pogledaj ga, zar ne izgleda kao da se raspriao? Zatim, ta mu je ono crveno u ruci? Kladim se da je pare okolade! Smiri se... Oni se zabavljaju... -Uzdahnuvi: - to smo se uplaili ni zbog ega! Jasin se smiri i brzo se sjeti svoje srene avanture sa jednim vojnikom. Nije iskljuivao mogunost da meu njegovim kolegama jo ima tako prijatnih i dobrih ljudi. 559Zatim pomisli da bi bilo dobro da potkrijepi svoje rijei i ohrabri majino zabrinuto srce. Pokaza na Um Hanefi, koja je i dalje onako stajala i ree: - Zar ne vidite da je Um Hanefi prestala da vriti im za to vie nije bilo razloga! Eno, i ljudi se, sasvim mirno, razilaze... Emina promrsi drhtavim glasom: - Nee mi se srce smiriti dok se ne vrati... Usredsredie svoje poglede na djeaka, odnosno na njegovu pojavu koja se s vremena na vrijeme ukazivala. Vojnici su spustili svoje prekrtene ruke i sastavili rairene noge kao da su se uvjerili da je Kemal odustao od pomisli da pobjegne. Sad se djeak sav vidio. Smijeio se i priao. To su zakljuili iz micanja njegovih usana i pokreta ruku kojima se pomagao pri govoru. Izgleda da su nekako uspjeli da se sporazumiju, mada su oni tek donekle mogli da se koriste egipatskim

dijalektom. Ali, ta on to njima govori, a ta oni njemu? To niko od njih nije mogao pogoditi. Meutim, oni su se ve pribrali. ak je i sama majka najzad mogla da posmatra taj neobian prizor sa uzbuenjem i muklim nemirom, ali vie nije zapomagala niti pozivala u pomo. Jasin poe da se smije i ree: - Izgleda da smo pretjerali u zloslutnim mislima kad smo oekivali da e zaposjedanje nae etvrti od strane ovih vojnika biti izvor beskrajnih nevolja. Iako je Fehmi izgledao zadovoljan odnosom vojnika prema Kemalu, ipak mu se nije dopala Jasinova primjedba pa ree, ne odvajajui pogled od djeaka: 560 - Vjerovatno se njihov odnos prema odraslim mukarcima i enama razlikuje od odnosa prema djeci... Ne pretjeruj u optimizmu... Jasin htjede da im ispria svoj prijatni dogaaj sa vojnikom, ali se predomisli u pravom trenutku, ne elei da izazove brata, zatim ree blagonaklono i prijazno: ' - Nek' nas bog u dobru oslobodi od njih... < ;.' Emina nestrpljivo upita: '."! - Zar ne bi mogli da ga, uz zahvalnost, puste? Meutim, u Kemalovom krugu se neto dogaalo. Jedan od etvorice vojnika se vrati u ator i ubrzo donese drvenu stolicu i stavi je pred Kemala. Djeak brzo skoi na stolicu, uspravi se, prui ruke niza se, kao da je u kakvom stroju. Fes mu je bio zabaen prema potiljku, vjerovatno to nije ni osjetio, i otkrivao njegovu veliku, krupnu glavu. ta e rei? ta znai ova poza? Ta pitanja nisu dugo ostala bez odgovora; ubrzo se zau njegov visoki, zvonki glas: Oi moje drage, volio bih da poem u svoj zaviaj, Oi moje drage, vlast mi je uzela dijete... " Pjevao je sekvencu po sekvencu, svojim prijatnim glasom, a vojnici su ga pratili otvorenih usta, nasmijanih lica i aplaudirajui na svaki refren. Jedan vojnik, shvativi neto iz pjesme i uzbudivi se, poeo je da klie: Idem u svoj zaviaj, idem u svoj zaviaj.. ? " Kemal, ohrabren raspoloenjem slualaca, jo bolje poe da pjeva i popijeva, da podie glas, a kad zavri ' pjesmu, doeka ga pljesak i odobravanje, u emu je uestvovala i porodica kroz otvore na balkonu, srca ispu36 Izmeu dva dvorca 561njenih radou i njenou. Da, zbilja je porodica, uz odobravanje pratila njegovu pjesmu, njeno i uznemireno, molei se da se on izbavi i da dobro obavi posao. Plaili su se da se ne obruka, da ne zapjeva neskladno, kao da je pjevao u ime svih njih ili kao da su oni pjevali iz njegovog grla, kao da je njihova ast, svakog pojedinano i u cjelini, bila povezana sa usjehom njegove pjesme. U ii ovih osjeanja Emina je zaboravila na sve svoje stahove. ak je i Fehmi za to vrijeme razmiljao samo o pjesmi i o elji da uspije. Kad je dovrio pjesmu, duboko su odahnuli i poeljeli da se odmah vrati, prije no to se neto nenadno ne dogodi, to bi im pokvarilo ovaj divni kraj. Izgledalo je da je predstava zavrena. Kemal skoi sa stolice na zemlju, pozdravi se pojedinano sa vojnicima, a onda potra prema kui. Porodica sjuri s balkona u salon da ga doeka. Dojuri zajapurena lica, zadihan, mokra ela, dok su mu oi, nasmijano lice i oputeni pokreti ruku govorili kako je radostan i kako se pobjedonosno osjea. Njegovo malo srce zahvatila je svekolika radost o kojoj im je govorio svim svojim biem i pozivao ih da je s njim dijele, to je bila radost poput nadole poplave koju ne moe da obuzda korito rijeke pa se razlije i poplavi

polja i doline. Bio je dovoljan samo jedan pogled da mu pokae kako se njegova avantura odslikava na njihovim licima. Meutim, djeak je bio zaslijepljen radou i uzviknu: - Donosim vam vijest u koju neete povjerovati niti je moete zamisliti... ,,,.;. -t^,;,-^ ><.;, . Jasin se glasno nasmija i podrugljiv pi^: . i'-{ - Kakvu vijest, oi moje mile? ... t >-; : : 562 Ovo pitanje mu skinu mrenu sa oiju, pa mu odjednom sve bijesnu: vidio je lica u punoj svjetlosti, jasna, rjeita... Meutim, to to je znao da su vidjeli njegovu dogodovtinu sa vojnicima, oslobodilo ga je potrebe da ih fascinira svojom udesnom priom. Utonu u smijeh, udarajui se rukama po koljenima, a onda ree, savlaujui se: - Jeste li me stvarno vidjeli? : Tada se javi glas Um Hanefi koja se alila: \\.,.;;.:;' - Bilo bi bolje da ste vidjeli koliko sam bila jadna i emerna! emu sva ova radost kad sam sva izbezumljena! Jo jedan ovakav dogaaj, pa nek' me bog uzme! Nije bila skinula ogrta pa je izgledala poput kakve napuhane vree, lica blijeda i iscrpljena, a u oima joj neka udna podatnost. Emina je upita: - ta se zbilo? Zato si vikala? Bog je bio dobar i nita strano nismo doivjeli... Um Hanefi se leima nasloni na krilo vrata i poe da govori: - Zbilo se to nikad neu zaboraviti, gospoja... Vraali smo se, kad se pojavi i skoi pred nas jedan od ovih vrajih vojnika i dade znak da gospodin Kemal doe kod njega. Kemal se uplai i potra prema prolazu Kermez, ali mu drugi vojnik preprijei put, tako da on, viui, skrenu u ulicu Izmeu dva dvorca. Srce mi se ukoilo od straha. Poeh da dozivam u pomo to sam glasnije mogla, ne isputajui ga nikako iz vida. Bjeao je od jednog do drugog vojnika, dok ga najzad nisu opkolili. Gotovo sam umrla od silnog straha. Gotovo nita vie nisam vidjela. U tili as se ljudi iskupie oko mene, ali sam ja i dalje 36* 563vikala, dok mi brico, ika Hasanejn ne ree: Neka ga bog sauva zla tih kopiladi! Pomoli se jedinom bogu! Bie oni ljubazni prema njemu!" Ah, gospoja, bili smo i kod Husei-nove damije i to nas je spasilo zla! Kemal je prosvjedovao: - Ja uopte nisam vikao... v Um Hanefi se udari po grudima i ree: - Tvoj vrisak mi je probio ui, htjela sam da poludim... On joj odgovori priguenim glasom kao da se ispriava: - Mislio sam da hoe da me ubiju... Meutim, jedan mi zviznu i potapa me po ramenu a onda mi dade - tada djeak tutnu ruku u dep - pare okolade i ja se oslobo-dih straha. Eminu napusti radost koja je, mogue, bila patvorena, ishitrena radost. U stvari, ono to ne bi trebalo da smetne s uma to je da je Kemala nekoliko minuta drao uasan strah i da treba da se dugo moli bogu da ga spase od posljedica tog straha. Nije ona u tom njegovom silnom strahu vidjela tek neko prolazno osjeanje. Ne, uopte ne! To je bio neobian strah koji nosi skrivenu, mutnu koronu pod koju se sklanjaju zli demoni, kao to se slijepi mievi sklanjaju u tamu. Ako takav strah spopadne nekog, posebno mlaeg, donosi mu teke, opasne posljedice. Zato je on u njenom pogledu osjetio da mora da bude jo oprezniji i paljiviji, da proui iz Kur'ana neku molitvu ili zapis. Ona mu tuno ree: - Prestravili su te... Bog ih ubio... ! .,.;. Jasin je dokuio ta ona misli. Ree joj, u ali:

- okolada je djelotvoran zapis za strah... 564 Zatim se obrati Kemalu: ; - Je li se razgovor vodio na arapskom? Kemal se obradovao tom pitanju jer mu je, ponovo, otvorio prostor za matu i avanture, izbavljajui ga iz tjeskoba stvarnosti. On odgovori, ponovo nasmijan i veseo: - Govorili su mi nekim udnim arapskim... Eh, da si ih samo uo... ! Uze da oponaa njihov nain govora. Svi su se smijali. ak se i majka nasmijeila. Jasin ga ponovo, zadirukujui, upita: - ta su ti rekli? '' - Mnogo su me pitali... Kako ti je ime, gdje ti je kua, voli li Engleze... Fahmi ga podrugljivo upita: - ta si im odgovorio na ovo posljednje pitanje? Brat ga nekako zbunjeno i kolebljivo pogleda. Ali, umjesto njega, odgovori Jasin: - Naravno, rekao je da ih voli... ta si oekivao da kae? Meutim, Kemal, u uzbuenju, nastavi: - Ja sam im takoe rekao da vrate Saad-pau! Fehmi se morao glasno nasmijati: ,,;.' - Stvarno? I ta su ti odgovorili? Taj smijeh je vratio raspoloenje Kemalu i on odgovori: - Jedan od njih me povue za uho i ree: Saad-paa - no." Jasin pJMOvo upita: - ta m ti jo rekli? 565Kemal naivno odgovori: - Pitali su me ima li djevojaka u naoj kui. Oni se, po prvi put kako se Kemal pojavio, ozbiljno pogledae a onda Fehmi ozbiljno upita: - I ta si im odgovorio? - Rekao sam im da su se teta Aia i Hatida udale, ali me oni nisu shvatili. Onda sam im rekao da je u kui samo mama, a oni su me pitali ta to znai, i ja sam im odgovorio... Fehmi baci pogled na svog brata Jasina kao da mu veli: Jesi li vidio kako sam imao pravo kad sam pomiljao na zlo?" A onda mu ree ironino: - Nisu njemu dali okoladu tek tako... ..,,. ,*. . Jasin se blijedo nasmijei i promrsi: - Nema razloga da se uznemiravamo... Ne elei da ovaj tmurni oblak prekrije njihovo sijelo, upita Kemala: - A kako su te pozvali da pjeva? Kemal se nasmija: - Za vrijeme razgovora, jedan od njih je poeo da pjevui... , pa sam ih zamolio da uju moj glas... Jasin se glasno nasmija i ree: - Kako si ti hrabro mome! Zar te nije bilo strah, onako uz njih, raskreenih nogu? Kemal odgovori vano: - Uopte... - Zatim uzbueno: - Kako su zgodni! Nikad nisam vidio zgodnije ljude! Plave oi, zlatna kosa! Svijetla, bijela lica... Kao teta Aia! Iznenada uleti u sobu za uenje i pogleda u fotografiju Saada Zaglula koja je visila uz slike kediva, Mustafe Kamila i Muhameda Ferida. Zatim se vrati i ree:

566 - Oni su mnogo zgodniji od Saad-pae! Fehmi tuno odmahnu glavom: - Kakav si ti izdajnik! Kupili su te za pare okolade. Nisi ti toliko malen da ti moemo oprostiti to govori. Iz tvoje kole svaki dan poneko strada, bog te prokleo! Um Hanefi je ve donijela mangalu, dezvu, olje i samljevenu kafu. Emina je poela da priprema kafu za njihovo uobiajeno sijelo. Sve je bilo kao nekada, osim Jasina koga su muile misli o njegovoj gnjevnoj eni, dok se Kemal malko izdvojio, izvadio okoladu iz depa i skinuo s nje sjajni, crveni omota. inilo se da se i Fehmijev gnjev izgubio jer je, u tom trenutku, osjeao samo zadovoljstvo i ljubav... i.' '*'? 5S1 LX Jasinov brani problem toliko se komplikovao kako to niko nije oekivao. Vrlo rano u duan gospodina Ahmeda doe Muhamed Ifet. Bilo je to ve sutradan po Zejnebi-nom odlasku ocu. Prije nego to e povui ruku koju mu je stisnuo gospodin u znak pozdrava, on progovori: - Gospodine Ahmede... Doao sam sa jednom molbom: Zejneba mora da se razvede, bolje danas nego sutra, ako je mogue... Gospodin problijedje. Zaista, Jasinovo ponaanje ne moe biti gore, ali nije oekivao da e ono navesti jednog vrlog ovjeka, kao to je gospodin Ifet, da trai razvod, niti je uopte mogao zamisliti da e ovakve ludosti" izazvati razvod. tavie, nikako mu nije padalo na um da e zahtjev za razvod doi sa enine strane. Uini mu se da se svijet okrenuo naglavake. Nije mogao da povjeruje da njegov sagovornik ozbiljno misli, pa ree svojim prijatnim tonom koji je toliko plijenio njegove prijatelje: - Kad bi nai drugari bili s nama da te vide kako mi se tako grubo obraa... ! Sluaj me, u ime naeg prijateljstva, ja ti zabranjujem da rije razvod" uopte pree preko tvog jezika. 568 Zatim paljivo osmotri njegovo lice da ispita efekat svojih rijei. Meutim, ono je bilo mrano i namrteno, nagovjeujui loe izglede i odlunost. Poe da osjea svu zloslutnu ozbiljnost situacije. Pozva ga i ovaj sjede, ali je bivao sve mraniji. On ga dobro poznaje: uporan i silovit, kad ga spopadne gnjev, zaboravi i prijateljstvo i lijep odnos. Na otrici njegove srdbe kidaju se sve veze bliskosti i naklonosti. Gospodin ree: - Kai: bog je jedan... Razgovarajmo mirno... Kao da svoj ton hrani vatrom svog gnjeva koji je u njemu plamtio, Muhamed Ifet odgovori: - Nae prijateljstvo je obezbijedeno, ostavimo ga po strani. S tvojim sinom Jasinom se ne moe ivjeti. To sam utvrdio poto sam sve saznao. Koliko je, jadna, trpjela! Dugo je u sebi drala to ju je titalo, sve je od mene krila... A onda, kad joj je srce gotovo prepuklo, sve mi je ispriala... Nema ga po cijelu no, vraa se u zoru, lomatajui se od zida do zida pijan, zanemaruje je, ne prima je... A onda, ta je bila posljedica tog njenog dugog strpljenja! Da ga uhvati u svojoj kui sa sluavkom! - Pijunu na tlo. - Crna sluavka! Moja ki to nije zasluila, ne, nije, gospodara mi nebesa! Ti najbolje zna ta

ona meni znai. Ne, gospodara mi nebesa, nisam Muhamed Ifet, ako predem preko ovoga... Uobiajena pria, ali u njoj ima neto novo, to ga je pogodilo, ak i potreslo. Kae: Vraa se u zoru i lomata se od zida do zida pijan." Zar je ve krenuo i po krmama? Kada? Kako? Ah, sad nema vremena za razmiljanje i ner569vozu, treba da se potpuno smiri, trenutak zahtijeva smirenost i samosavlaivanje. Mora da ovlada situacijom, da izbjegne vee zlo. Ree sa aljenjem: - Ono to tebe alosti, mene viestruko alosti. Na alost, za sva ta njegova nedolina ponaanja ja nisam uopte znao niti sam na njih pomiljao... osim ovog posljednjeg dogaaja. Takvu sam mu otru lekciju odrao kako samo ja sebi mogu da dozvolim. ta bih mogao da uinim? Strogo sam ga vaspitavao jo od djetinjstva. Meutim, izvan nae volje postoji neki svijet, postoje avoli koji se poigravaju naom vrstinom i upropatavaju nae dobre namjere. Izbjegavajui gospodinove oi i gledajui u sto, Muhamed Ifet ree: - Nisam doao da tebe kudim ili da ti pripisujem bilo kakvu manjkavost. Ti si kao otac primjer u koji se moe ugledati, ali se ne moe dostii. Meutim, to ne moe promijeniti bolnu istinu, a to je da Jasin nije ono to si ti elio da bude i da on, kakav je sad, ne odgovara za brani ivot. Gospodin ree donekle prijekorno: " - Polako, gospodine Muhamede... ! f. o ovjek nastavi, uporan u svom stavu: - U svakom sluaju, nee odgovarati kao mu mojoj keri. Nai e on neku koja e ga primiti takvog kakav je, mimo nje! Moja ki to ne zasluuje. Ti najbolje zna ta mi ona znai. Gospodin se nagnu prema ovjeku i ree mu niim glasom i kao da skriva osmijeh: 570 - Nije Jasin izuzetak meu muevima... Koliko ih ima koji piju, bane i idu na stranu! Muhamed Ifet se namrti da izbjegne da olako odgovori na ove rijei koje su mogle biti i ala i otro ree: - Ako misli na nae drutvo ili posebno na mene, tano je da ja pijem, da banim, vodim ljubav, ali ja, ak mi svi, ne uvaljujemo se u blato prljavtine... Crna sluavka! Je li ta nevolja suena mojoj keri? Ne, nikako, gospodara mi nebesa! Nee ona biti njegova, niti e on biti njen... Gospodin Ahmed je shvatio da je Muhamed Ifet, jednako kao i njegova ki, spreman da oprosti mnoge stvari, osim da Jasin ima odnose i sa njegovom keri i sa tom crnom sluavkom. On ga zna: Turin, tvrdoglav kao magarac. Zatim se sjeti ta mu je rekao njegov prijatelj Ibrahim Far kad mu je otkrio svoju namjeru da zarui Zejnebu za svog sina Jasina: Prava ki pravog oca. Muhamed Ifet je na dragi brat, a njegova ki je naa ki. Jesi li dobro razmislio ta ta djevojka znai za njega? Jesi li razmislio da Muhamed Ifet ne bi dozvolio da na nju padne i zrnce praine?" Uz sve to, on nije mogao da mjeri stvari osim svojim mjerilima. Uvijek se ponosio da Muhamed Ifet, uz svu estinu svoga gnjeva kad ga zahvati, nikad, ni jedan jedini put, nije bio ljut na njega tokom njihovog dugog drugovanja. Upita ga: - Polako, zar ne vidi da su nai principi isti, iako se razlikuju u detaljima? Crna slukinja ili pjevaica. Zar obje nisu ene? ' U Muhameda Ifete'toabreknue vratne ile i on udari akom o rub stola: ,;*'>" -, <,.

- Ti ne misli to kae! Sluavka je sluavka, a gospoa je gospoa! Zato ti onda ne vodi ljubav sa sluavkama? Jasin nije kao njegov otac. ao mi je to mi je ki trudna. Koliko ne podnosim da imam unuka u kome e tei prljava krv! Zaboli ga ova posljednja reenica. Razljuti se. Meutim, uspio je svoju ljutnju da zadri u sebi, zahvaljujui razboritosti koju je ispoljavao prema svojim prijateljima i drugarima, razboritosti sa prijateljima, kojoj je po snazi ravan samo njegov bijes u porodici. Zatim smireno ree: - Predlaem ti da ovaj razgovor odgodimo za neko drugo vrijeme. Muhamed Ifet odluno odgovori: - elim da se moja molba prihvati ovog asa. Ah, koliko je bio uzrujan, ne samo zbog tog razvoda, koji je njemu bio tako mrsko rjeenje, nego mu je, s jedne strane, bilo ao prijateljstva tokom itavog ivota, i, s druge strane, to je teko podnosio poraz. Zar on nije bio ovjek kome su se ljudi obraali da rjeava njihove sukobe i povezuje prekinuta prijateljstva i razvrgnute brakove? Kako sad da doivi poraz, branei sina, i da prihvati razvod? Gdje mu je obzirnost? Gdje razboritost? Gdje otmjenost i uljudnost? - Postali smo svojta da bismo jo vie uvrstili svoje prijateljske veze. Kako mogu prihvatiti da ih sad zanemarimo? ovjek odgovori sa negodovanjem: .;J';>>* - Nae prijateljstvo je sigurno. Nismo djeca.. * Meutim, u moje se dostojanstvo ne smije dirati. Gospodin upita blagim tonom: 572 - ta li e ljudi rei o braku koji se raspao a da nije potrajao ni godinu dana? Muhamed Ifet odgovori grubo: - Ta bruka od ovjeka nee se vratiti mojoj keri... Ali, opet... Meutim, primio je njegove rijei sa istom blagou. Izgledalo je da je njegova ozlojeenost zbog nemoi da neto uini bacila u drugi plan njegovu ozlojeenost to nije mogao da ita uini prema nepro-miljenosti ovog gnjevnog ovjeka. Da su i metak ispalili u njega, bilo bi mu lake nego to je doivio takav neuspjeh. Tjeio se da je razvod iskljuivo u njegovim rukama, moe ga, ako hoe, dopustiti, a moe i sprijeiti. To Muhamed Ifet dobro zna. Zato je i doao da ga lijepo zamoli u ime njihovog prijateljstva koje mu tu jedino moe pomoi. Ako kae ne", nee odbiti njegovu rije, djevojka e se, htjela ne htjela, vratiti njegovom sinu. Ali e tada staro prijateljstvo biti stvar prolosti. A ako kae da", doi e do razvoda, ali e prijateljstvo biti odrano a njemu e se priznati da je lijepo postupio. Nee mu biti teko da se, u budunosti, poslui svim tim da bi ponovo uspostavio prekinute veze. Prema tome razvod, iako je bio poraz, bio je privremeni poraz u kome ima poeljne popustljivosti i plemenitosti, a moe se, poslije izvjesnog vremena, pretvoriti i u pobjedu. im se uvjerio da je, bar donekle, u pravu, osjeti elju da ga prekori to je dirnuo u njegovo pravo. Zato mu ree znaajnim tonom: - Razvoda moe biti samo uz moju saglasnost. Zar nije tako? Ipak, ja neu odbiti tvoju molbu kad si ve 573tako uporan, iz potovanja prema tebi i iz potovanja prema naem prijateljstvu koje ti ne uvaava kad mi sve to govori.

Muhamed Ifet uzdahnu, ili to je bio zadovoljan eljenim krajem, ili to se ljutio zbog prijateljevog prijekora, ili, pak, i jednog i drugog. Zatim ree odlunim glasom, ali prvi put bez srdbe: - Hiljadu puta sam rekao da je nae prijateljstvo sigurno. Ti mi nikakvo zlo nisi uinio. Naprotiv, ti si mi uinio ast to mi ispunjava molbu, iako preko volje... Gospodin tuno ponovi njegove rijei: - Da, iako preko svoje volje... im mu se ovjek izgubio ispred oiju, on se razbjesni. Pucao je od priguenog gnjeva. Neka ide dovraga i on, i Muhamed Ifet i Jasin, naroito Jasin! Zatim se upita: Je li zaista mogue da nae prijateljstvo ostane netaknuto, da ga nee ugroziti udarac predstojeih dogaaja? Ah, nita, ni ono najdrae, ne bi alio da zatiti svoj ivot od ovako tekih potresa! Ali, turska tvrdoglavost, sami avo, dapae, Jasin, da, samo i jedino Jasin... Ljutito i prezrivo mu je kazao: - Uprljao si jedno isto prijateljstvo, koje nita drugo nije moglo uprljati. Zatim, poto mu ispria razgovor sa Muhamedom Ife-tom, dodade: - Razoarao si me, nek' nam bog bude u pomoi! Odgajao sam te, vaspitavao, njegovao. A onda, ta je od itavog mog truda ispalo? Pijanica, skitnica koji sebi doputa da napastvuje bijednu slukinju u supruanskom 574 domu. Zar je to, pobogu, mogue! Nisam mogao ni zamisliti da e iz mog naruja izii takav sin... Sve je u boijim rukama! ta da radim s tobom? Da sam nepromiljen, glavu bih ti razbio. Ali e je vrijeme razbiti. Eto, dobio si to si zasluio! Odriu te se ugledne porodice i prodaju te za bagatelu! Sigurno je prema njemu osjeao neto suuti, ali je srdba bila jaa, a onda se sva njegova osjeanja pretvorie u prezir. Nije ga vie mogao ni pogledati, uz svu njegovu muevnost, ljepotu i korpulentnost. Uvaljuje se u blato prljavtine, kao to veli Muhamed Ifet, bog ga ubio, a nije u stanju da suzbije svojeglavost jedne ene, tako je mizeran! Ubrzo i njega sustie poraz, od ijeg se ponienja, zbog Jasinove lakomislenosti, nije mogao spasiti. Kako je bijedan! Neka pije, neka bani, neka ima ljubavnice, ali pod uslovom da ostane neprikosnoven gospodin. Meutim, da doivi tako bolan, poniavajui poraz, pa to je zaista bijedno! Nije on na svog oca, kao to je rekao i Muhamed Ifet, bog ga ubio! Ja inim ta elim, ali ostajem gospodin Ahmed i gotovo! Imao sam sjajnu zamisao da podignem djecu, jedinstveno uljudnu i istu. Meutim, nije bilo mogue da krenu istim putem a da istovremeno sauvaju dostojanstvo i vrstinu. Ali, na alost, sav moj trud je propao sa sinom bijednice! - Jesi li se sloio, oe? Jasinov glas je zvuao kao hroptanje. Otac mu vie nego grubo odgovori: - Da, jedno, to hou da sauvam to staro prijateljstvo a drugo, jer je to, barem zasad, najbolje rjeenje. 575Jasin je, posve mehaniki, irio i stiskao ruke, potpuno beskrvna i blijeda lica. Samo je zbog ponaanja svoje majke osjeao takvo ponienje. Njegov punac hoe da se razvedu. Ili, drukije reeno, Zejneba trai razvod ili bar saglasnost za to! Ko je od njih mukarac, a ko ena? Nije udo da mu odbaci enu, ali da ona odbaci svog gospodara!? Kako je njegov otac prihvatio to dotle neuveno ponienje? Prostrijeli oca otrim pogledom, iako je u tome bilo i molbe za pomo, a onda mu ree tonom, do kraja lienim

ljutnje i suprotstavljanja, kao da hoe da mu napomene neto to je za ovu priliku prihvatljivije: - Ima i drugog naina da se vidi ta e se uiniti sa svojeglavom enom. Otac je osjetio isto ono to i sin. Zahvati ga neko uzbuenje i zato mu otvorene due odgovori: - Znam je to... Ali, rijeio sam da budemo dostojanstveni. Muhamed Ifet ima okamenjeni turski mozak, ali ima i zlatno srce. Ovaj korak nije posljednji, nije kraj. Nisam ja zaboravio na tvoje dobro, iako to ne zasluuje. Pusti me da rjeavam stvari kako ja elim... Kao to ti eli! Ko to moe da odbije tvoju elju!? eni me, razvodi me, daje mi ivot, ubija me... Nema me... Hatida, Aia, Fehmi, Jasin - sve je isto, svi su nita, ti si sve... Ne, zaista ne, sve ima svoje granice... Nisam vie dijete... Odrastao sam jednako kao i ti. Ja u rjeavati svoju sudbinu. Pustiu je ili dovesti kui da slua! Do vraga i Muhamed Ifet, i Zejneba i vae prijateljstvo! 576 - Zato ne progovori? On mu bez kolebanja odgovori: - Kako ti kae, oe... Kakav ivot, kakva kua, kakav otac! Vika, ukori, savjeti... Vii na sebe, kori se sam, sam se savjetuj! Zar si zaboravio Zubejdu? I Delilu? Pjesmu i pie? A onda nam pokazuje almu islamskog ejha i ma halife. Nisam vie dijete. Pusti me na miru. eni se! Kako ti kae, molim! Razvedi se! Kako ti kae, molim! Proklet ti otac bio! 37 Izmeu dva dvorcaLXI estina demonstracija u etvrti Husein je donekle popustila poto su je zaposjeli engleski vojnici. To je omoguilo gospodinu Ahmedu da nastavi svoj raniji uobiajeni ivot koji je za trenutak bio prisiljen da prekine, omoguilo mu je da prati svoje sinove u Huseinovu damiju na dumu*. To je bio stari obiaj koji je on odavno njegovao. im bi mu koji sin dostigao doba djeatva, on bi ga pozvao da poe na tu molitvu da bi mu to ranije usmjerio srce na molitvu i vjerovanje, traei u tome blagoslov za sebe, za svoje sinove i itavu porodicu. Vjerovatno je Emina bila jedina koje je bila uznemirena tom kolonom koja je krajem svake sedmice kretala od kue, kolonom trojice mukaraca, visokih i irokih poput mujaka deva, a uz to jo zgodnih i muevnih. Pratila ih je kroz otvore na balkonu i inilo joj se da su meta mnogih pogleda. Zabrinuta, molila je boga da ih zatiti od zlih oiju. Nije mogla a da jednog dana gospodinu ne otkrije svoja strahovanja. Uinilo se u jednom trenutku da je on ozbiljno doivio njeno upozorenje, iako se nije dugo predavao tim strahovanjima. Rekao joj je: * Molitva u petak u podne. 5?8 - Blagoslov molitava, koje idemo da obavljamo, spa-sie nas od svakog zla... Fehmi je radosna srca prihvatio poziv da poe na dumu, jer je jo od malena bio opsjednut molitvama, ponesen, i prije oeve odluke, iskrenim vjerskim osjeanjem, do kojih je doao upoznavi se sa nekim idejama Muhameda Abdua i njegovih uenika. Zato je on bio jedini u porodici koji je prema vjerovanjima u zapise, amajlije, vradbine i uda bogougodnika zauzimao stav sumnje, iako, zbog svoje dobroudne naravi nije elio da to glasno izrazi ili da se sa nipodatavanjem odnosi prema tim vjerovanjima. tavie, naizgled zadovoljno je prihvatio talismane ejha Abdusameda, koje je otac ponekad

donosio. Jasin je, pak, prihvatao oeve pozive, jer je morao da ih prihvati. Vjerovatno, da je bio slobodan, nikad ne bi ni pomislio da se sa svojim ogromnim tijelom tiska meu vjernike na molitvi, ne zato to bi bio kolebljive vjere, nego iz lijenosti i komotnog odnosa. Zato je svaki petak za njega predstavljao brigu koja ga je optereivala od samog jutra, a kad bi dolo vrijeme da se poe, oblaio bi se mrzovoljno i iao za ocem kao kakav zarobljenik. Meutim, kako bi se koji korak pribliavao damiji, nestajala bi polako njegova mrzovolja, da bi raspoloen i radostan uao u damiju, obavio molitvu i molio boga da mu oprosti grijehe, ali nije traio da primi njegovo pokajanje, kao da mu je u dubini due bilo ao da mu to bude usliano, pa da postane neki isposnik, lien zadovoljstava, koje je toliko volio i bez kojih mu ivot nije imao nikakvog smisla. Vrlo dobro je znao da je pokajanje dunost i da mu bez njega nema oprosta, ali 579je elio da to doe u odgovarajue" vrijeme, da se ne bi liio i ovoga i onoga svijeta. Zato se, uz svu svoju lijenost i mrzovolju, na kraju zahvaljivao na prilici koja mu je omoguavala da izvri jednu znaajnu obavezu kao to je duma koja bi, kad doe vrijeme polaganja rauna, mogla da izbrie bar dio njegovih loih postupaka i olaka breme njegovih grijeha, pogotovo to jedva da izvrava neku drugu vjersku obavezu. Kemal je, pak, tek odnedavna, otkako je navrio desetu godinu ivota, bio pozivan na ovu molitvu. Prihvatio je poziv ponosno i radosno, nekako nejasno osjeajui da to znai i odreeno priznanje njegove linosti, te da mu prua neku vrstu ravnopravnosti sa Fehmijem, Jasinom pa i samim ocem. Zatim, posebno ga je veselilo da ide sa ocem, siguran da ga s njegove strane nee snai nikakvo zlo, te da ravnopravno stane u damiji uz njega, svi predvoeni jednim imamom. Meutim, on se u svoju dnevnu molitvu kod kue udubljivao vie nego u onu u damiji, jer mu je bilo nelagodno to se nalazi usred te bezbrojne mase ljudi i jer se plaio da ne uini kakav propust koji bi otac primijetio, najzad, njegova snana osjeanja prema Huseinu, koga je volio vie nego sebe, onemoguavala su ga da se potpuno obrati bogu, kao to treba vjernik na molitvi. Tako ih je ponovo vidjela ulica Kazandija kako koraaju prema Bejt al-Kadi: gospodin je iao naprijed, a za njim, u jednom redu, Jasin, Fehmi i Kemal. Zauzeli su svoja mjesta u damiji i poeli, u sveoptoj tiini, da sluaju propovijedi, meu bezbroj glava okrenutih prema propovjedaonici. Uz svu panju s kojom je sluao, 580 gospodin nije prestajao da se u sebi moli, srca usmjerenog naroito prema Jasinu, kao da je smatrao, poslije sve nedae koja ga je zatekla, da njemu najvie treba boije milosti. Dugo je molio boga da ga popravi, usmjeri na pravi put i da mu nadoknadi sve dobro to je izgubio. Meutim, propovijed ga je suoila sa njegovim sopstvenim grijesima, koji nisu nikako bili u skladu s njom. Pratio ju je licem u lice u gromkom, zvonkom i prodornom glasu propovjednika, tako da mu se inilo da on upravo na njega misli i da mu povienim glasom vie na ui, ne iskljuujui da mu se obraa po imenu: Ahmede, suzdravaj se... ! Oisti se od poroka i pia, pokaj se pred bogom, svojim gospodarom!" Obuzee ga tjeskoba i nemir kao onda kad mu je ejh Abdusamed govorio o polaganju rauna pred bogom. To mu se esto dogaalo dok je sluao propovijedi, pa bi se predao traenju oprosta i milosti. Meutim, kao i sin mu Jasin, ni on nije traio da mu bude primljeno pokajanje, a ako i jeste, onda je to bilo vie na jeziku nego u srcu. Govorio je: Boe, kajem se", ali se u srcu ograniio na traenje oprosta i milosti, kao da su jezik i srce dva muzika instrumenta, koja zajedno sviraju u istom orkestru ali proizvode razliite melodije, jer on nije mogao da zamisli da posmatra ivot drugaijim oima, niti

da izgleda drugaije nego to jest. Ako ga zahvate teki nemir i tjeskoba, onda on pone da se uporno brani izgovarajui molitve i traei oprosta: Boe, ti najbolje zna moje srce, moju vjeru i ljubav, boe, daj mi da se jo vie pridravam tvojih naloga i snage da inim dobra djela, boe, dobro djelo vrijedi desetostruko, boe, ti oprata, ti si milostiv!" Ovom molitvom mu se polako vrati mir. 581Jasin nije bio u stanju da se ovako moli ili, pak, nije uopte osjeao potrebu za tim, niti je ikad o tome razmiljao. Jurio je za ivotom kako su ga strasti nosile, vjerovao je u boga kao to je vjerovao da i sam postoji, a onda se preputao struji ivota bez otpora i otimanja. Do uiju mu stie snani glas propovjednika i u njemu se pokrenu njegov unutranji glas, molei milost i oprotaj, sasvim mehaniki i potpuno smireno, ne osjeajui da to ima ikakav istinski znaaj. Bog je suvie milostiv da bi poslao u vatru muslimana kao to je on zbog prolaznih greaka koje ne pogaaju nijedno njegovo stvorenje, a zatim, postoji i pokajanje! Doi e ono jednog dana" i izbrisati sve to je ranije bilo. Kriom pogleda u oca i zapita se, grizui usne kao da hoe da prigui smijeh: ta li on to sada misli dok tako oito ozbiljno slua propovijed? Podnosi li patnju svake dume, ili se licemjerno pretvara i obmanjuje? Ne, nije ni jedno ni drugo! On, poput njega, Jasina, vjeruje u iroku boiju milost. Jer, kad bi stvar bila tako ozbiljna kao to je predstavlja propovjednik, njegov otac bi izabrao jedan od ta dva puta. Ponovo ga kriom pogleda: sjedio je, meu ostalim koji su gledali u propovjedaonicu, kao plemeniti, rasni konj. Osjeti prema njemu iskreno divljenje i ljubav. Nije u njemu vie bilo ni traga od ogorenja. Iako je na dan razvoda bio krajnje gnjevan, tako da je to povjerio i Fehmiju, rekavi: Otac mi je razorio dom i uinio me smijenim pred ljudima", ipak je sad zaboravio na svoje ogorenje, kao to je zaboravio razvod, bruku i sve ostalo. Zatim, ni sam ovaj propovjednik nije bolji od njegovog oca. tavie, sasvim je sigurno da je potpuno na krivom 582 putu. Priao mu je jednom jedan njegov prijatelj u kafani Ahmeda Abdua: On vjeruje u dvije stvari: u boga na nebu i u mladie na zemlji. Ima jako razvijena ula: oi mu se zacakle u etvrti Husein kad kakav mladi uzdahne na Tvravi." Meutim, on ga nije zbog toga mrzio, naprotiv, nalazio je u njemu, kao i u svom ocu, utoite, kao to ga vojnik nalazi u iskopanim rovovima u prednjim linijama, koje neprijatelj mora da probije prije no to stigne do njega. Zatim ih pozvae na molitvu i svi ljudi, kao jedan, ustadoe, poredae se u zbijene redove koji ispunie prostor velike damije. Ta mnoga tijela i due, tako na okupu, podsjetie Kemala na prizor nosiljke" u ulici Kazandija. Razne nonje su bile povezane u duge, paralelne redove -odijela, dube, galabije, a onda se svi pretvorie u jedno tijelo, u jednom pokretu, okrenuti na istu stranu. Zau se apat molitava u sveoptem mrmljanju, dok se molitva ne zavri. Tada se rasprie redovi, sloboda ponovo zavlada: svako je krenuo na svoju stranu. Jedni su se uputili da posjete Huseinov mauzolej, drugi su poli prema izlaznim vratima, a neki su se zadrali da porazgovaraju ili da saekaju da proe guva. Struje ljudi su se kretale na sve strane, poput ogromnog talasa koji se, rastui i uzdiui se sve vie, srui na obalu kao kakav silni vodopad, a onda se razlije na razne strane u vidu malih talasa, koji se spajaju i razilaze, dok se posve ne raspu. Doao je onaj sretni as za Kemala, as posjete mauzoleju. Poljubi mu zidove i proui suru Pristup u svoje ime i u ime svoje majke, kako joj je obeao. Krenuo je polako za ocem... Odjednom se iz te guve pojavi jedan mladi sa Azhara,

583preprijei im put naglim pokretom koji privue pogled ljudi, zatim rairi ruke da se ljudi sklone u stranu i poe da se povlai ispred njih, prodorno i sumnjiavo osmatrajui Jasina. Lice mu se smrknu i na njemu se pojavie znaci gnjeva i mrnje. Gospodin se zaudi i poe, naizmje-nice, da pogleda u njega i u Jasina, koji je izgledao jo zaudeniji, pa i sam poe upitno da pogleda sa njega na svog oca. Neki ljudi primijetie taj prizor i usredsredie svoje poglede prema njemu, zapanjeno i radoznalo iekujui ... Tada gospodin ne izdra, ve se obrati mladiu i upita ga negodujui: - ta je, brate, zato nas tako gleda? Mladi pokaza na Jasina i uzviknu gromkim glasom: - pijun! Ta rije, poput taneta, pogodi porodicu u grudi. Okrenue se, zabezeknuta pogleda i ukoeni na svojim mjestima. Dotle je optuba ila od usta do usta, ljudi su je, zapanjeni i gnjevni, ponavljali, a onda poee da se skupljaju oko njih, hvatajui se meusobno za ruke, opkolivi ih ukrug iz koga nije bilo izlaza. Gospodin prvi doe sebi. Iako mu nije bilo jasno nita to se dogaa oko njega, ipak je shvatio svu ozbiljnost tog muklog okupljanja ljudi, pa bijesno siknu na mladia: - ta to veli, gospodine ejhu? Na kakvog pijuna misli? Ali mladi ne obrati panju na gospodina, nego ponovo pokaza na Jasina i uzviknu: - Pazite se, ljudi! Ovaj mladi izdajnik je, jedan od engleskih pijuna. Uvukao se meu vas da bi saznavao vijesti a onda ih prenosi svojim gospodarima zlikovcima... 584 Gospodina spopade gnjev, krenu korak prema mladiu i, potpuno van sebe, viknu: - Ti ne zna ta lupeta! Ili si zlikovac ili lud! Ovaj mladi je moj sin, i nije ni izdajnik ni pijun! Svi smo rodoljubi, i ova etvrt nas poznaje kao to mi poznajemo sami sebe. Mladi ejh prezrivo zatrese ramenima i viknu kao da dri govor: - Bijedni engleski pijun. Vidio sam ga toliko puta svojim roenim oima kako se doaptava sa Englezima, imam svjedoke za to. Nee se usuditi da me demantuje, ja ga izazivam... Dolje izdajnik! Po damiji se irilo ljutito gunanje, ovdje ondje uli su se glasni uzvici: ,. ,.v - Dolje pijun! * - Izdajniku treba dati lekciju! U oima onih koji su blie stajali pojavie se prijetei znaci. Samo su ekali da neko krene ili dadne znak, pa da se obore na rtvu. Vjerovatno ih je u tome zadravala pojava uzbuenog gospodina koji je stao uz svog sina, kao da i sam prima uvredu koja ga ugroava, zatim suze malog Kemala koji je briznuo u pla. Jasin je, pak, stajao izmeu gospodina i Fehmija, potpuno izgubljen od straha i potresenosti, i poe da govori jedva ujnim, drhtavim glasom: - Nisam pijun... nisam pijun... Bog mi je svjedok da govorim istinu... Meutim, bijes je ve potpuno zahvatio ljude, okupie se oko njih, gurajui se laktovima i prijetei pijunu". Uto neki glas iz mase uzviknu:- Stanite, ljudi, ovo je gospodin Jasin, inovnik u koli u ulici Kazandija... A onda zagrmjee mnogi glasovi: - kole u ulici Kazandija ili Kovaa... Izdajniku treba dati lekciju! Jedan ovjek se s naporom ali i nepokolebljivom od-lunou probijao izmeu ljudskih tijela. Kad je stigao u prednji red, podie ruke i gromoglasno uzviknu:

- Sluajte, sluajte! Kad se glasovi malko utiae, ovjek ree, pokazujui na gospodina Ahmeda: - Ovo je gospodin Ahmed Abduldevad, spada meu poznate ljude iz ulice Kazandija. U njegovoj kui ne moe biti nikakvog pijuna. Zato, saekajte dok se ne vidi istina... Ali mladi sa Azhara gnjevno uzviknu: - ta me se tie gospodin Ahmed ili gospodin Muhamed. Ovaj mladi je pijun, bez obzira ko mu je otac. Vidio sam ga kako se smije sa delatima koji su napunili grobove vaim sinovima... Bezbroj ljudi povika: - Treba ga izudarati cipelama i sandalama! Meu okupljenima se osjeti estoko komeanje, a oni najfanatiniji nasrnue sa svih strana, vitlajui cipelama i sandalama. Jasin se osjeti oajnim i slomljenim. Pree pogledom oko sebe, ali je vidio samo agresivna lica koja su kiptjela od gnjeva i mrnje. Gospodin i Fehmi instinktivno stadoe tik uz Jasina, kao da hoe da ga odbrane od nesree ili da je podijele s njim. I oni su bili oajni i poraeni, gotovo da su se guili. Dotle se Kemalovo ridanje 586 pretvorilo u takvo vritanje da je zamalo zagluilo gnjevne povike. Mladi sa Azhara je prvi napao, bacio se na Jasina, uhvatio ga za izrez na koulji i snano povukao da ga otrgne iz njegovog utoita, gdje se povukao izmeu oca i brata, da ne bi promaio udarce cipelama. Meutim, branei se, Jasin ga uhvati za ruke, a otac stade izmeu njih. Fehmi prvi put u ivotu vidje oca u uzbudljivoj situaciji. Osjeti strahovit gnjev od kojeg zaboravi na opasnost koja ih je okruivala, pa snano odgurnu mladia natrag, a onda prijeteim glasom viknu na njega: - uvaj se da kroi i jedan korak naprijed! - ' Potpuno po bjesnio, mladi se prodera: , , - Svima im dajte lekciju! ; ; k< Tada se zau jedan'snaan, zapovjedniki glas: ''t - ekaj, gospodine ejhu, ekajte svi! Pogledi se usmjerie prema tom glasu, kad se pojavi jedan mladi sa Azhara i kroz masu doe do kruga oko oca i sinova. Pratila su ga trojica mladia njegovih godina i u istoj odjei. Prioe vrstim koracima koji su pokazivali sigurnost i odlunost. Stadoe izmeu ejha sa Azhara i optuenog i njegovog oca i brae. Mnogi su aptali pitajui se: - Policija? Policija? Meutim, pitanja prestadoe kad mladi sa Azhara prui ruku voi grupe i srdano mu stisnu ruku, a zatim ga ovaj upita odlunim tonom: - Gdje je taj pijun? Azharski ejh sa prezrenjem i gaenjem pokaza na Jasina. Mladi se okrenu prema njemu, i strogo i grubo ga ispitivaki pogleda. Prije nego to ita progovori, Fehmi 587istupi jedan korak naprijed, kao da hoe da privue njegovu pozornost. Ovaj ga primijeti, razgorai oi od uenja i nevjerice, a zatim uzviknu: -Ti... ,;-. Fehmi se malko i donekle ironino nasmijei: - Ovaj pijun je moj brat! Mladi se okrenu prema ejhu sa Azhara i upita: - Jesi li siguran u to to veli? Fehmi se umijea:

- Moda on govori istinu... Vidio ga je kako razgovara sa Englezima, ali je on to potpuno krivo protumaio. Englezi su se ulogorili ispred nae kue. Oni nas ponekad, kad odlazimo ili se vraamo, zaustavljaju, pa se, protiv svoje volje, uputamo u razgovor s njima. Sva je stvar u tome. Azharski ejh htjede neto da kae, ali ga je mladi pokretom ruke uutkao, zatim se, stavivi svoju ruku na Fehmijevo rame, obratio okupljenom svijetu: - Ovaj mladi spada u nae prijatelje borce. Obojica radimo u istom odboru. Ja vjerujem njegovim rijeima. Oslobodite im put! Niko ne progovori ni rijei. Azharski ejh se bez kolebanja povue, a ljudi poee da se razilaze. Mladi se rukova sa Fehmijem i ode u pratnji svojih drugova. Fehmi pomilova Kemala po glavi da prestane da plae. Zavlada tiina. Svako je uzeo da vida svoje rane. Gospodin spazi lica nekoliko svojih poznanika koji su ga okruili, poeli da ga umiruju i da se izvinjavaju zbog velike greke u koju je upao mladi ejh i ljudi koje je on doveo u zabludu, uvjeravajui ga da nisu alili truda da ga brane. On im 588 se zahvali, iako nije znao kad su doli ni kako su ga branili. Promijeni odluku da posjeti mauzolej, jer je bio jako uzbuen, i uputi se prema vratima, stisnutih usana i namrtena lica. U tekoj tiini, za njim krenue sinovi. ri i . (> , i t, < It > .. '.. 1-1 >'\ if < ! I' < I ' ' i*1"} i . j j .1LXII Usput je predahnuo. Osjetio je zadovoljstvo to se udaljio od ljudi koji su uestvovali u dogaaju", pa makar i kao posmatrai. U tom asu je mrzio i obasipao kletvama sve iza sebe. Jedva da je ita vidio na putu kojim se kretao. Izmijenio je pozdrave sa dvojicom svojih poznanika, kratko, izvjetaeno, kako ranije nikad nije inio. Sva je svoja osjeanja usredsredio na svoje bie, na svoje ranjeno bie. Odjednom se razbjesni. Bilo bi mu drae da je skonao ivot nego to je tamo stajao onako ponien, poput zarobljenika u gomili oloa. Pa i onaj gladni, uljivi susjed koji izigrava patriotu, i on me je tako bestidno napao. Nisu ga se ticale ni moje godine ni moj ugled. Nije to bilo za mene, nisam ja onaj koga poniavaju na takav nain. I to pred mojim sinovima. Ne udi se! Tvoji sinovi su izvor nevolja. On - bivo, rmpalija, nikad te nee osloboditi tegoba. Tolike bruke u kui, pa onda ono to mi je priredio sa mojim najdraim prijateljem! Uz to nam je ovu godinu krunisao i razvodom! I ne, sve mu to nije bilo dovoljno! Sin bijednice, morao je javno da se raspria sa Englezima da bih ja platio cijenu onim agresivnim podlacima. Povedi ih njoj, nek' se muzej njenih ljubavnika upotpuni Englezima i Australijancima! 590 - Izgleda, dok sam iv, neu se osloboditi tegoba zbog tebe... Ova mu reenica izlet je u bijesu, premda se borio protiv svoje elje da Jasinu odri lekciju jer, iako bijesan, cijenio je njegovo alosno stanje: bio je izgubljen, blijed, klonuo... Nije imao due da ga napada. Dovoljno mu je sad to to ga je snalo. Nije on jedini koji ga daruje" tegobama. Ima i heroj". Ali, sad emo brigu o njemu odgoditi dok

se ne oporavimo od problema sa onim bikom, bikom u kui, u krmi, bikom pred Um Hanefi i sluavkom Nurom. A u borbi, on je slabi, nemoan, nikakve koristi od njega. O, pasji sinovi! Neka idu s milim bogom i djeca, i potomstvo i kua! Ah, zato me noge nose kui? Zato ne uzmem svoj zalogaj daleko od one zatrovane atmosfere!? A i ona e zakukati kad za ovo sazna... Ne treba mi jo vie tih odvratnih stvari! Tog licemjerstva! Morau nai sebi prijatelja kome u ispriati svoje ponienje i poaliti se na svoje brige. Ne, imam ja jo problema koji se ne mogu dalje odgaati..., heroj", nova nesrea kojoj moram nai lijeka, pa makar otrovnog lijeka... Kukaj, zapomai, nek' ti je i otac proklet! Fehmi jo nije bio promijenio odjeu kad ga pozvae kod oca. Jasin, uz svu svoju utuenost i neraspoloenje, nije mogao a da ne dovikne: - Sad je na tebe red... Pretvarajui se da ne zna ta se krije iza te opaske, upita: - Na ta misli? , Jasin se nasmija. aVttaJaaij^ ittSgao da se nasmije, i odgovori: :?.#>.. .<v > > i>.: , t : SU ;i ! i- Prola je reda izdajnika i dola reda boraca... Koliko je silno elio da nije bilo onih atributa kojim ga je predstavio njegov prijatelj u damiji, u onoj guvi i uzbuenju. Meutim, oni su tu, eto, i Jasin ih ponavlja. Nema sumnje, otac ga zove da o tome raspravi s njim. Fehmi duboko uzdahnu i poe. Zatee gospodina kako prekrtenih nogu sjedi na kanabeu i igra se brojanicama, a u pogledu mu se vidjelo da zabrinuto razmilja. Pozdravi ga sa punom uljudnou i stade smjerno i pokorno, na dva metra od kanabea. ovjek odgovori laganim klimanjem glave, koje je vie govorilo kako je ljut nego to je znailo odgovor na pozdrav, kao da mu veli: Ja ti odgovaram na pozdrav zato to me na to tjera pristojnost, mada ova tvoja patvorena uljudnost vie ne uspijeva kod mene..." Zatim ga prostrijeli namrgoenim pogledom, u kojem je bilo i znakova podozrivosti, poput kakvog koji ara po tami, pa mu odluno ree: - Pozvao sam te da saznam sve, elim da znam sve... ta je mislio tvoj prijatelj kad je rekao da spada u prijatelje borce" i da vas dvojicu radite u istom odboru? Otvoreno mi kai sve, bez okolienja... Iako je Fehmi posljednjih sedmica navikao da se suoava sa najrazliitijim opasnostima, ak i sa fijucima metaka, ipak je oevo ispitivanje doekao srcem kakvo je imao prije pobune. Obuze ga silan strah, osjeao se nitavnim. Usredsredi svoje razmiljanje na to kako da se izbavi od njegovog gnjeva i da se spasi, pa ree uljudno i umilno: - Stvar je vrlo prosta, tata... Vjerovatno je moj prijatelj pretjerao da bi nas izvukao iz one neprijatnosti... 592 Otac je ve gubio strpljenje: - Stvar je vrlo prosta... Sjajno! Ali, koja je to stvar? Ne skrivaj od mene nita... Fehmi je grevitom brzinom razmiljao ta je najbolje da kae i da bude siguran u povoljan ishod. Odgovori:

- Nazvao je to odborom, a u stvari to nije vie od grupe prijatelja koji, kad se sretnu, razgovaraju o nekim nacionalnim pitanjima... Gnjevan i bijesan, otac uzviknu: - Jesi li time zasluio naziv borca"?! Otac je estoko reagovao kao da nije mogao podnijeti da se njegov sin s njim poigrava. Bore njegovog namrtenog lica su prijetile. Fehmi, branei se, pouri da prizna neto znaajnije da bi uvjerio oca da slua njegovo nareenje, kao okrivljeni koji dobrovoljno priznaje da bi sud bio blai. Nekako nelagodno odgovori: - Ponekad se dogodi da rasturamo izvjesne pozive koji podstiu na rodoljublje... Potpuno uzrujan, otac upita: - Letke! Misli li na letke? Ali Fehmi odreno odmahnu glavom: plaio se da prizna jer su leci u slubenim saoptenjima bili najtee kanjivi. Poto pronae rijei koje e umanjiti ozbiljnost njegovog priznanja, on odgovori: - To su samo pozivi koji podstiu na ljubav prema domovini. ovjek ispusti brojanice da mu iz ruke padnu u krilo, nije mogao da se savlada, pljesnu rukama i ree: - Ti rastura letke! Ti! 38 Izmeu dva dvorca 593Od silne nervoze i gnjeva, ovjek pogleda u stranu. Rastura letaka! Jedan od prijatelja boraca! Obojica radimo u istom odboru! Je li to potop stigao do njegovog ognjita? Koliko ga je Fehmi oduevljavao svojom uljud-nou, svojom iskrenou i bistrinom! Da prevelika pohvala ne kvari, a grubost bolje odgaja i vaspitava, on bi ga beskrajno hvalio. Kako da sad sve to izie na rasturanje letaka?! Borac! Obojica radimo u istom odboru! On ne nipodatava borce, daleko od toga! Tako su ga esto vijesti 0 trajkovima, sabotaama i sukobima ispunjavale nadom 1 divljenjem! Ali je stvar sasvim drukija kad takve akcije preduzima neki od njegovih sinova. Kao da su od posebne vrste, sami za sebe, izvan okvira istorije! On je jedini koji im odreuje granice ponaanja, ne revolucija, niti vrijeme i ljudi. Bunt i te akcije su bez sumnje vrijedne svake hvale, sve dok su dalje od njegove kue! Kad zakuca na njegova vrata, kad ugrozi njegovu bezbjednost, bez-bjednost i ivot njegovih sinova, onda se mijenjaju njegova priroda, boja i smisao, postaje bezumnost, ludost, neposlunost i nevaspitanje. Neka bunt plamti napolju, a on e u tome uestvovati svim svojim srcem, pruie koliko god moe od svoje imovine. On je to i inio. Ali, kua pripada samo njemu i nikom vie. A onaj ko mu, u njegovoj kui, govori o ueu u buntu, taj ustaje protiv njega a ne protiv Engleza. On se dan i no moli za pale rtve, divi se hrabrosti kojom su oboruane njihove porodice, kao to se pria, ali nee dopustiti da se i jedan njegov sin prikljui palim borcima, niti e mu biti mila ova hrabrost porodica palih boraca. Kako je to, onda, Fehmi sebi dopustio da preduzme ovaj bezumni korak? Kako je pri594 hvatio, on, njegov najbolji sin, da se izlae oitoj pogibelji? -. *,. Nikad nije osjeao takvu uznemirenost! Bilo je to gore od kripca u koji su upali u damiji. Nije izdrao a da ga, strogo i prijetei, kao neki engleski policijski isljednik, ne upita: - Zar ne zna kakva kazna eka onoga koga uhvate da rastura letke?

Pored sve ozbiljnosti situacije i neophodnosti da na nju usredsredi svoju misao, ovo pitanje u njemu probudi jedno blisko sjeanje, od kojeg mu srce zaigra, sjeanje na isto ovakvo, i po rijeima i po znaenju, pitanje, kad mu ga je postavio predsjednik izvrnog odbora studenata, izmeu svih ostalih pitanja, prilikom njegovog izbora za lana odbora, a zatim se sjeti kako mu je tad odluno i oduevljeno odgovorio: Svi emo se rtvovati za domovinu." S obzirom na uslove u kojima je postavljeno isto pitanje, najradije bi odgovorio ironino, ali on ree ocu blago i snishodljivo: - Ja to rasturanje vrim samo meu prijateljima, kolegama... Nemam veze sa irim rasturanjem. Nema tu nikakvog rizika ni opasnosti... Gospodin grubo uzviknu, kao da svojim ljutim gnjevom hoe da sakrije strah za svoga sina: - Bog ne uva onog ko se sam izlae pogibelji. Uzvieni nam je naredio da se ne izlaemo propasti. elio je da navede neki ajet kojim e potkrijepiti svoje rijei, ali je iz Kur'ana pamtio samo kratke sure koje je uio u molitvama. Plaio se da e zaboraviti neki izraz ili ga krivo izgovoriti, pa se neoprostivo ogrijeiti. Zato se zadovoljio da ponovi svoje rijei, ali se Fehmi ubrzo javi i ree svojim uljudnim tonom: 595- Ali, bog, tata, podstie vjernike na borbu... Fehmi se, kasnije, zaueno pitao kakva ga je to hrabrost snala da se suelji sa ocem ovim rijeima koje su otkrile kakvog se on stava dri i ta misli. Sigurno se pripomogao Kur'anom i stao iza jednog njegovog smisla, vjerujui da e se otac u tom sluaju suzdrati da ga napadne. Gospodin je bio silno iznenaen podjednako sinovljevom smjelou i argumentacijom, ali se nije prepustio srdbi, jer bi ona mogla da uutka Fehmija. Ipak, kao da je zaboravio na njegovu smjelost, nije outao njegovu argumentaciju, pa odgovori slinim argumentom, jer je trebalo da iz ovog kripca nae izlaz iz samog Kur'ana, da bi zalutalog sina uputio na pravi put, a poslije e ponovo, kako mu bude volja, traiti da mu poloi raun. Bog mu pomoe i on ree: - Ali to je bila borba boga radi... Fehmi je smatrao da oev odgovor znai da on prihvata raspravu i razmjenu argumenata, ponovo se ohrabri i ree: - I naa je borba boga radi... Svaka asna borba je boga radi... Gospodin je u srcu vjerovao njegovim rijeima, ali sama ta vjera i potom i osjeanje nemoi pred sagovor-nikom uini da se brzo ponovo razgnjevi. Meutim, to nije bio samo gnjev iz oholosti, nego i iz brige da e mladi ustrajati u svojoj zabludi i da e stradati. Zato prekinu diskusiju i ree negodujui: - Zar misli da sam te pozvao da se sa mnom raspravlja! 596 Fehmi shvati upozorenje. Nestade snova i zaveza mu se jezik. Gospodin, pak, nastavi na isti nain: - Nema borbe boga radi osim ako se ne misli na samog boga..., to jeste - borba za vjeru. Tu nema nikakvog spora! A sad, elim da znam da li e se moje nareenje posluati. , / ;, ./....... Mladi brzo odgovori: . 'J > /f - Potpuno, tata...

- Prema tome, prekini sve veze sa buntom, ak i ako se tvoja uloga svodi na rasturanje letaka meu tvojim najbliim prijateljima! Nikakva sila na svijetu ne moe ga sprijeiti da ne izvri svoju rodoljubivu dunost. Nee se povui ni jednog jedinog koraka. To vrijeme je bespovratno prolo. Ovaj sjajni, uzavreli ivot koji izbija iz dubine njegovog srca i obasjava mu itavu duu, ne moe se ugasiti, a kamoli da on to sam uini. Sve je to, nema sumnje, tano, ali zato ne potrai neki nain da udovolji svom ocu i da se zatiti od njegovog gnjeva? On ne moe da ga izaziva niti da otvoreno prekri njegovo nareenje. Da, mogao je da se pobuni protiv Engleza, da gotovo svaki dan prkosi njihovim mecima. Meutim, Englezi su podjednako mrski i strani neprijatelji, dok je njegov otac straan i voljen, oboava ga koliko ga se i plai. Zato mu je nemogue da mu bude neposluan. Ima jo jedno osjeanje koje se ne moe zanemariti, a to je da je bunt protiv Engleza plemeniti idealizam, a neposlunost prema ocu - sramota i bijeda. ta mu sve to treba? Zato mu ne obea da e ga posluati, a zatim initi to eli? Nije la u ovoj kui bila neka velika sramota. Niko od njih ne bi bio 597u stanju da uiva bezbjednost u sjenci oca a da ne pribjegne lai. Oni su to sebi otvoreno priznavali, ak su se zajedniki i sluili njome u kakvoj neugodnoj situaciji. Je li majka, kad se kriom uputila da posjeti Huseinov mauzolej za vrijeme oeva odsustva, imala namjeru da prizna svoj postupak? Je li Jasin mogao da pije, on da voli Merjemu, a Kemal da ini svoje vragolije izmeu Han Dafera i Hurunfua da nisu pribjegavali laima? Niko se od njih u tome naroito ne ustruava. Da su se drali iskreno prema svom ocu, ne bi ni okusili ivot. Zato on mirno odgovori: - Pokoriu se tvom nareenju. Poslije ove izjave zavlada tiina u kojoj obojica odahnue. Fehmi je mislio da je njegovo ispitivanje sreno zavreno. Otac je, pak, vjerovao da je izvukao sina iz provalije. Dok je Fehmi ekao dozvolu da se udalji, otac odjednom ustade, uputi se prema ormaru, otvori i gurnu ruku unutra. Sin ga je posmatrao nita ne shvatajui. Gospodin se vrati na svoje mjesto, nosei Kur'an u ruci. Dugo je gledao u Fehmija, prui mu knjigu i ree: - Zakuni mi se na ovu knjigu! Ne snalazei se, Fehmi ustuknu, kao da bjei od iznenadnog plamenog jezika... Stajao je kao skamenjen, zurei u lice svoga oca, zbunjen, prestravljen, oajan. Otac je drao ispruenu ruku sa knjigom, gledajui u sina zaueno i sa nevjericom. Lice mu porumenje kao da e planuti, a iz oiju sijevnu strahovita munja. Izvan sebe, kao da ne vjeruje svojim oima, upita: , - Zar ne eli da se zakune? ''" < [* 598 Fehmiju se jezik zaveza, ne progovori ni rijei, niti se pomjeri. ovjek upita, sasvim mirnim glasom, uz lagano podrhtavanje koje je upozoravalo kakav bijes plamti iza tog mira, kao to munja upozorava na prasak groma: - Jesi li mi lagao? Na Fehmiju se nije desila nikakva promjena osim to je, bjeei od oevih oiju, oborio pogled. Gospodin stavi knjigu na kanabe, a onda se prodera glasom koji odjeknu kao eksplozija, a Fehmiju se uini da su to amari koji su se obruili po njegovim obrazima: - Ti mi lae, pasji sine! Nijednom ivom stvoru ne dozvoljavam da mi se smije u lice! ta li misli ko sam ja, a ko si ti? Ti bijedni, prljavi kukac, pasji sin, koji me je dugo, pretvarajui se, obmanjivao... Neu se na kraju pretvoriti u enu... uje li? Neu se na

kraju pretvoriti u enu! Izbezumili ste me, pasji sinovi, i napravili me smijenim pred ljudima. Sam u te predati policiji! Shvata? Sam, pasji sine. Ovo je moja rije, moja, moja. Zatim ponovo dohvati Kur'an: - Zakuni se, nareujem ti da se zakune! Fehmi je djelovao potpuno izgubljeno. Pogled mu je bio usmjeren na neke udne slike na perzijskom ilimu, ali on nije vidio nita. Kao da su se te slike, zbog dugog gledanja, urezale u njegov mozak i pretvorile se u neobuzdan komar pa onda u prazninu. Svakog sekunda tonuo je u sve dublji muk i oaj. Jedino je mogao da pribjegne ovom pasivnom, oajnikom otporu. Gospodin, sa knjigom u ruci, ustade, prie mu jedan korak i zagrmje: - Uobraava da si mukarac? Uobraava da si u stanju neto da uini? Da hou, lupnuo bih te i razbio ti glavu! 599 Fehmi je tada bio u stanju samo da zaplae, ne iz straha od prijetnje, jer, u toj situaciji i uzbuenju nije mario ni za kakav bol koji bi ga snaao, nego da bi naao oduka svom porazu i odahnuo od silne borbe koja se rodila u njegovoj dui. Poe da se grize za usne da suzbija pla. Onda se postidje zbog slabosti kojoj se prepustio. Meutim, najzad je smogao snage da progovori, veoma uzbuen i postien. Progovori ponizno i moleivo: - Shvati me, tata... Pokoriu se tvom nareenju i duom i tijelom! Ali, ja ne mogu, ne mogu, mi djelujemo kao jedan... Ne mogu prihvatiti, a ni ti mi ne bi dozvolio da se povuem, da ostavim svoje drugove, a pogotovo mi se vie ne bi milio ivot kad bih to uinio. Nema nikakve opasnosti u onome to inimo! Drugi preduzimaju uzvi-enije akcije, kao uee u demonstracijama, na kojima su mnogi junaki pali. Ja nisam bolji od njih. Desetine poginulih bivaju ispraeni zajedno, uju se poklici za domovinu, ak i roaci rtava kliu a ne plau... ta je, onda, moj ivot? ta je bilo iji ivot? Ne ljuti se, tata, i razmisli o ovome to govorim... Pred tobom ponavljam da nema nikakve opasnosti od nae skromne, mirne aktivnosti! Savlada ga uzbuenje i vie nije mogao da izdri sa ocem, pa pobjee iz sobe. Sudari se sa Jasinom i Kema-lom koji su stajali iza vrata i prislukivali... Na licima im se ocrtavala preneraenost. 600 LXIII Jasin je iao u kafanu Ahmeda Abdua, kad ga pred Bejt al-Kadi srete jedan roak njegove matere, prie mu ozbiljno i rukova se s njim govorei: - Bio sam poao tvojoj kui da te vidim... Jasin nasluti iz njegovih rijei da e mu neto rei o njegovoj materi koja mu je ostavila toliko tekih, brinih misli, osjeti nelagodu i hladno upita: - Dobro, nadam se? ovjek odgovori neuobiajeno ozbiljno: - Majka ti je bolesna, u stvari, jako bolesna. Razboljela se prije mjesec ili vie dana, ali sam ja saznao tek ove sedmice. U poetku su mislili da je na nervnoj bazi, pa su utali, dok se stanje nije pogoralo i ispostavilo se, poslije ljekarskog pregleda, da je to teka malarija...

Jasina ta vijest zapanji, nije je uopte oekivao. Prije je oekivao da e mu priati o razvodu, braku, svai ili neem slinom. Na bolest, pak, nije ni pomiljao. Upita, jedva razaznajui svoja osjeanja koja su se u njemu estoko sudarala: - A kako je sad? ./,-.. ..... .,.ovjek odgovori sasvim otvoreno, to Jasinu nije promaklo: - Stanje joj je ozbiljno! Lijeenje je potrajalo ali bez ikakvih znakova poboljanja, ili, tanije, stanje je sve gore. Poslala me je tebi da ti otvoreno prenesem da osjea da joj se blii kraj i da eli da te vidi bez odlaganja... Zatim nastavi znaajnim tonom: - Treba da poe do nje bez ustezanja. To ti je savjet i molba, nek' joj se bog smiluje. Vjerovatno je u njegovim rijeima bilo i pretjerivanja da bi ga podstakao da pode, ali svakako nije sve bilo izmiljotina. Poi e pa makar iz razloga puke obaveze. Evo ga, ponovo prevaljuje put prema Demaliji izmeu banke i uliice imia, desno je zavoj gdje se uurila prodavaica urmi u potresnim uspomenama iz tame prolosti, a pred njim je put bola: uskoro e ugledati piljarnicu, oboriti pogled i promai poput lopova u bjek-stvu. Koliko god je mislio da se nikad ovamo nee vratiti, ipak ga dovede njegova bijeda... Ali, nema vie sile koja bi ga mogla njoj vratiti..., osim smrti! Smrt! Zbilja, hoe li zaista brzo kraj? Srce mi snano lupa. Od bola? Od tuge? Jedino znam da se plaim. Ako ode, nikad se vie neu ovamo vratiti! Zaborav e prekriti prole uspomene. Zatim e mi stii preostala moja imovina... Ali, ja se plaim... I bijesan sam na ove svoje prljave misli, sauvaj nas boe! ak i kad se domognem ugodnijeg, bezbrinog ivota, moje se srce nee osloboditi bolova, kad umre, ispratiu je kao majku, sinovskim srcem... Majka i sin, zar nije tako? Ja sam samo namuen, nisam zvijer ni 602 kamen. Ipak, smrt je za mene novi posjetilac kojeg nikad nisam vidio. elio sam da se sve svrilo bez toga, svi emo umrijeti, zaista! Ne smijem da se predajem strahu. Vijesti o smrti neprekidno, dan no, stiu ovih dana, u ulici Devavin, u kolama, na Azharu. I tamo, u Avjutu, svaki dan rtve... ak je i jadni mljekar Fuli jue izgubio sina. ta li e uiniti porodice rtava!? Hoe li itav ivot provesti plaui? Plakae, zatim zaboraviti... Eto, to je smrt. Uh, ini mi se da sada ne mogu pobjei od svih tih problema. Iza mene je ostao kod kue Fehmi sa svojom tvrdoglavou, a preda mnom moja mati! Kako je ivot gorak! A ako je u pitanju lukavstvo, ako je naem dobro i zdravo? Skupo e to platiti. Sigurno e platiti! Nisam ja nikakva igraka ni predmet podsmijeha! Imae svog sina" samo kad umre. Boe, ta li mi je ostalo od bogatstva? A kad uem u kuu, nai u tamo onog ovjeka"! Ne znam kako u ga doekati. Sree nam se oi u jezivom asu. Teko njemu! Ili u ga ignorisati ili izbaciti, to je rjeenje. Ima raznih vrsta nasilja, no na to nije pomiljao. Ali e nas pogreb sigurno spojiti. To je smijeno: zamisli kako za kovegom idu najstariji i najmlai mu, a meu njima sin, suznih oiju. Sasvim je izvjesno da e im se tada oi ispuniti suzama. Zar ne? Neu biti u stanju da ga otjeram sa pogreba, bila bi to krajnja bruka. Zatim, bie pokopana, da, pokopana i svemu e biti kraj. Ali, ja sam uplaen, tuan, patim... Nek' se bog i njegovi aneli mole za mene... Evo, tu je duan onog zlikovca. Evo i njega. Nee me prepoznati, nikako, godine su nas promijenile. Ciko, moja majka ti poruuje..." 603Vrata mu otvori slukinja, ista ona koja ga je doekala prije godinu dana i nije ga znala. Sada se za trenutak ispitivaki zagleda u njega, a onda brzo nestade upitnog

pogleda i oi joj bljesnue kao da veli: Ah, ti si onaj koga oekuje..." Zatim mu napravi put, pokaza na sobu s desne strane i ree: - Izvoli, gospodine... Nema nikoga. Posljednji izraz mu posebno privue panju, kao da je to bio odgovor na neke njegove dileme. Shvati da mu je majka otvorila slobodan put. Uputi se prema sobi, naka-lja se i ude. Pogleda je u oi koje ona podignu prema njemu sa kreveta s desne strane, oi iju je negdanju jasnou prekrila blijeda koprena, pa joj je pogled bio iznemogao i slab kao da ga gleda iz daljine. Iako su joj oi bile uvenule i kao da se gase, vrsto su se zadrale na njegovom licu: prepoznala ga je. Usne joj se otvorie u lagani osmijeh koji je pokazivao da je radosna, zadovoljna i smirena to je doao. Vidjelo joj se samo lice jer je, sve do brade, bila pokrivena dekom. Lice se vie promijenilo nego oi. Bilo je nekad puno a sad je suho, bilo je okruglo a sad je izdueno, bilo je rumeno a sad je blijedo. Njena njena koa sad je otkrivala kosti eljusti i izbaenih onih jagodica. Djelovala je kao alosna slika nestajanja. Stajao je zapanjen, ne vjerujui, kao da nije mogao da shvati da na svijetu postoji sila koja se usuuje da se ovako grubo poigrava. Srce mu se stisnu od uasa kao da gleda samu smrt. Nestade mu muevnosti, kao da je ponovo postao dijete bez oca. Zatim ga neodoljivo uzbuenje baci prema krevetu, nagnu se iznad nje i progovori tunim glasom: - Bie dobro... Kako si? Ispunie ga osjeanja iskrene alosti od koje nestade onih dugotrajnih bolova, kao to u rijetkim sluajevima nestanu simptomi beznadene bolesti, oduzetosti, na primjer, kad doe do nekog iznenadnog, stranog oka. Kao da je sreo majku svog djetinjstva koju je volio prije nego to su je naneseni bolovi sahranili u njegovom srcu. Posmatrajui njeno iskopnjelo lice, vrsto se drao ovog obnovljenog osjeanja koje ga vrati mnoge godine unazad, prije bolova, kao to se iznemogli bolesnik dri iznenadne ivosti, plaei se nekim unutranjim osjeanjem blizine kraja. Drao se tog osjeanja vrsto kao ovjek koji procjenjuje protusile koje ga ugroavaju. Uz sve to, u dui je osjeao da oni bolovi jo tinjaju negdje u dubini due, upozoravajui ga kakva ga tuga vreba ako sebi dopusti da ovo isto osjeanje pomijea sa drugim osjeanjima koja ga mogu upropastiti. ena izvue ispod pokrivaa sasuenu, iscijeenu ruku, ija je suha koa poela da plavi i tamni, kao da je mumificirana prije vie hiljada godina. Silno uzbuen, prihvati je svojim rukama. Tada zau njen slabaan, hrapav glas koji mu odgovori: - Kao to vidi, postala sam sjena... On progovori: - Bog e ti se smilovati, bie bolje nego to si bila... Ona svojom, u bijeli veo povijenom glavom uini pokret kao da izrie molitvu: Bog te uo." Pokaza mu da sjedne. Sjede na krevet, a ona, novom snagom koju joj je dalo njegovo prisustvo, poe da govori: 604 605- U poetku me je hvatala udna groznica. Mislila sam da su to laki nervni napadi. Savjetovali su mi da obiem boije kue i da se okadim. Posjetila sam grobove Huseina i gospoe Zejnebe i okadila se raznim indijskim, sudanskim i arapskim tamjanima. Ali, stanje se samo pogoravalo. Ponekad me spopadala neprestana drhtavica, koja nikako nije poputala tako da sam bila gotovo mrtva. Ponekad, tijelo bi mi bivalo hladno kao led, a ponekad, opet, hvatala bi me vruica da sam vritala od silne vatre. Najzad, gos'n... Prekinu i ne izgovori ime, u posljednjem trenutku sjetivi se u kakvu bi greku upala, pa onda nastavi: - Najzad, pozvala sam ljekara, ali lijeenje nije nimalo popravilo moje zdravlje, ako ga nije jo vie pogoralo. Nemam vie emu da se nadam...

Jasin njeno stisnu njenu ruku i ree: .. - Pouzdaj se u boiju milost, ona je beskrajna... Blijede usne joj se slabo nasmijeie: - Drago mi je da to ujem, raduje me da to ujem upravo od tebe, prije nego od ikog drugog. Ti si za mene dragocjeniji od ovoga svijeta i svih ljudi. Ima pravo da je boija milost beskrajna. Toliko nisam imala sree u ivotu! Ne poriem nepromiljenosti i greke... Samo nas bog moe zatititi... Preneraen, osjeti iz njene prie elju da neto kao prizna. Stisnu mu se u grudima i uasnu se da bi mogla da pone da ponavlja one nepodnoljive stvari, makar to bilo da bi se pokajala i iskupila. ivci su mu bivali sve napetiji i on je zamoli: - Nemoj se umarati govorom.... ,..: Podignu prem njemu oi i nasmijei se: 606 - Tvoj dolazak mi je povratio duu. Dozvoli mi da ti kaem da u itavom svom ivotu nisam imala namjeru da ikom nanesem zlo. eljela sam, kao i ostali ivi stvorovi, da ivim mirno; meutim, zlosrena sudbina me uporno pratila. Nisam nikom nanijela zla, ali meni mnogi jesu... Osjeti da se nee ostvariti njegova elja da ovi trenuci proteknu u miru i da je njegovo isto osjeanje u opasnosti da bude pomueno. Istim, moleivim tonom ree: - Pusti ljude, u njihovom dobru i zlu... Tvoje zdravlje je sada vanije od svega na svijetu. Pomilova ga njeno po ruci kao da ga moli da prema njoj bude paljiv i proapta: - Propustila sam mnoge stvari... Nisam se ni bogu oduila. eljela sam, da sam poivjela due, da nadoknadim dio onoga to sam propustila. Premda je moje srce uvijek bilo ispunjeno vjerom, bog mi je svjedok... Kao da brani i sebe i nju, on ree: - Srce je sve, ono je kod boga iznad posta i molitve... Zadovoljna, ona mu stisnu ruku, a onda promijeni tok razgovora i uputi mu dobrodolicu: - Konano si mi se vratio... Nisam imala hrabrosti da te pozovem dok me bolest nije dovela dovde, kao to vidi. Osjeala sam da u se oprostiti od ivota. Nisam mogla podnijeti da ga napustim prije nego to te se moje oi ne nagledaju. Poslala sam po tebe, plaei se da e odbiti vie nego same smrti. Meutim, ti si se smilovao svojoj majci i doao si da je isprati. Hvala ti, moliu se bogu za tebe. . .. ' . 607 IIIBio je sve uzbueniji, ali nije znao kako da izrazi svoja osjeanja. Rijei njenosti su teko izlazile iz njegovih usta, spotiui se o neku nelagodnost, i tjeskobu, kad god bi pokuao da ih uputi ovoj eni koja ga je napustila i toliko muila. Meutim, on u svojoj ruci pronae blag i osjeajan nain da to izrazi, stisnu joj dlan i ree: - Bog e ti podariti sve najbolje... Uze da obre znaenje njegove posljednje reenice, jednom ponavljajui iste izraze a drugi put ih zamjenjujui izrazima koji su imali isti smisao. Prekidala je svoje rijei gutajui pljuvaku sa oitim naporom ili kratkim utanjem da "bi uzela daha. To ga je u vie navrata navelo da je zamoli da prestane da govori, ali bi ga ona osmijehom prekinula i ponovo nastavljala. Onda zastade, odjednom se uozbilji, kao da se sjetila neeg vanog i upita: - Oenio si se?

Nekako nelagodno podie obrve i lice mu porumenje. Ona to pogreno shvati i ree kao da se ispriava: - Ne mari... Dodue, eljela sam da ti vidim nevjestu i potomstvo. Meutim, meni je dovoljno da si ti srean. No, on nije mogao a da ne kae: - Nisam oenjen... Razveo sam se prije otprilike mjesec dana... Po prvi put joj se u oima pojavi zanimanje, kad bi mogle, i zasjale bi... Ali, iz njih izbi neto kao svjetlost, kao blaga svjetlost iza guste zavjese. I promrmlja: - Razveo si se, sine? Kako me to rastui! ^ ' On je preduhitri: : - Nemoj aliti, ni ja nisam ni tuan niti alim. Zatim se nasmijei: - Uzeo sam zlo pa je otilo... 608 Ona ga upita istim tonom: . '**<> - Ko ti ju je izabrao? On ili ona? ' >. On odgovori glasom koji je pokazivao da eli da zatvori vrata ovom razgovoru: - Izabrao ju je bog, sve je to sudbina... - Znam to, ali ko ti je nju izabrao? ena tvog oca? - Ne, ne, otac ju je izabrao. Nikakve ljage nema na njegovom izboru, nego je tako htjela sudbina, kao to sam ti rekao... Ona ree hladno: i - Takva je sudbina ali i izbor tvoga oca... To je to. Zatim, poslije kratke stanke: . - Trudna? ,'.}-. - Da... Ona uzdahnu: - Bog mu zagorao ivot... Rijei da nita ne kae, kao to se ovjek suzdrava da dira ir koji ga pee ne bi li se smirio. Zavlada tiina. ena zatvori oi kao da se umorila, ali ih polako otvori, nasmijei mu se i upita njeno, bez traga uzbuenja: - Je li ikako mogue da zaboravi prolost? Nervozno obori pogled, osjeti neodoljivu elju da pobjegne i zamoli je: - Nemoj to ponovo spominjati... Neka ode u nepovrat. Moda on nije tako osjeao srcem, ali je jezik kazao ono to je trebalo, a moda su te rijei bile iskren izraz njegovih osjeanja u tom trenutku, u trenutku u kom se svim svojim biem predao situaciji u kojoj se nalazio. Najzad, moda su njegove rijei: Neka ode u nepovrat" u njegovim uima, a i u srcu, udno, uznemirujue odjekM I 39 Izmeu dva dvorca 609nule, ali on nije imao volje da o tome razmilja, nego pobjee... I dalje se drao onog svog istog osjeanja, na koje se odluio ve od poetka. Majka ga, pak, upita: - A voli li svoju majku kao to si je volio u ono sretno vrijeme? On odgovori, milujui je po ruci: - Volim je i elim joj sve najbolje... On osjeti utjehu u svome nemiru i unutranjoj boli, vidjevi na njenom blijedom licu izraz smirenosti i dubokog zadovoljstva. Zatim osjeti pritisak njene ruke kao da mu povjerava zadovoljstvo koje nosi u dui. Razmijenie duge, smirene, blage poglede i osmijehe, to u sobi stvori atmosferu spokoja, ljubavi i sjete. Nije vie pokazivala elju

da govori, ili to nije eljela jer je bila iscrpljena. Zatim joj oteae oni kapci dok ih potpuno ne sklopi. Poe da je upitno posmatra. Bila je potpuno nepomina. Potom joj se rastvorie usne i izbi lagano, isprekidano dahtanje. On se uspravi sjedei, posmatrajui njeno lice. Onda nakratko zatvori oi da bi dozvao sliku onog drugog lica koje ga je gledalo prije godinu dana. Stisnu mu se u grudima i ponovo ga zahvati strah koji ga je progonio itavog puta. Hoe li, boe, ponovo moi vidjeti to lice? Kakvim srcem e ga primiti ako se vrati? Ne zna, a i ne voli da zamilja ta se skriva u svijetu duhova. elio je da mu mozak prestane da radi, da prati dogaaje a ne da ide ispred njih. Ponovo ga obuzee nemir i strah. udno! Bila ga je uhvatila elja da pobjegne dok ju je sluao, tako da mu se inilo da je sasvim zadovoljan to je zaspala. Meutim, jedva to je ostao sam, opet ga spopade strah, neki strah iji uzrok nije shvatao. Poeli da se probudi 610 iz svoje usnulosti i da ponovo progovori. Dokle e ekati? ta ako produi da spava sve do jutra? Nee biti u stanju da dugo ostane tako, kao rtva straha i nemira. Treba da stane na kraj svojim mukama. Sutra ili prekosutra, bie estitanja ili sauea... estitanja ili sauea?! ta mu je drae? Mozak mu mora prestati da misli. Bilo estitanje ili sauee, ne treba da ide ispred dogaaja. Najvie to moe rei, ako bi bilo sueno da se sad rastanemo, jeste da smo se rastali kao prijatelji. Najbolji kraj za najgori ivot! A ako joj bog produi ivot... Odsutno odluta pogledom koji se zaustavi na ogledalu na ormaru, suprotno od njega, u kojem se ogledala slika kreveta, pa ugleda tijelo svoje majke, isprueno ispod deke. Ugleda i sebe kako gotovo zaklanja njenu gornju polovicu, osim ruke koju je izvukla kad je doao. Njeno se u nju zagleda i vrati je pod pokriva, koji paljivo povue do vrata. Ponovo pogleda u ogledalo pa mu pada na um misao: moda e ovo ogledalo sutra odraavati prazan, go krevet! Nije njen ivot, kao ni ivot bilo kog ovjeka, zato da ne, trajniji od ovih fiktivnih slika. Pojaa se u njemu osjeanje straha i proapta za sebe: Treba da stanem na kraj svojim mukama, treba da poem." Meutim, pogled mu odluta sa ormara na mali sto, na kome je bila nargila, ije je crijevo bilo, kao zmija, omotano oko njenog vrata. Gledao ju je zabezeknuto i sa nevjericom, a odmah potom uzbueno osjeti gaenje i gnjev. Taj ovjek! On je, bez sumnje, vlasnik ove nargile. Zamisli ga kako, prekrtenih nogu, sjedi na kanabeu izmeu kreveta i stolia, navalivi na nargilu, sa uitkom uvlaei i izbacujui dimove, dok mu njegova mati raspi39* 611ruje ar. Gdje li je sad? Negdje u kui ili vani? Vidi li ga tako da ga on ne vidi? Nije vie mogao da podnese da ostane sa nargilom, pogleda u lice svoje majke, utonule u san, zatim polako napusti svoje mjesto i krenu prema vratima. Kad je naiao na sluavku izvan sobe, ree joj: - Tvoja gospoa je zaspala, vratiu se sutra ujutro... Ponovo se, izlazei, osvrnu na nju i ree: - Sutra ujutro... Kao da se sam podsjea kad treba da doe da bi se izgubio, pa odmah krenu prema Kustakijevoj krmi. Popi kao po obiaju, ali nije bio raspoloen za pie. Nije mogao da se oslobodi straha i nemira. Iako snovi o buntu i lagodnoj ravnodunosti nisu izlazili iz njegove glave, ipak nisu mogli da mu iz glave izbriu sliku bolesti i misli o nitavilu. Kad se u pono vratio kui, zatee maehu kako ga eka na prvom spratu. Zaueno je pogleda i upita stisnuta srca:

- Moja mati,..? , , , Emina obori glavu i odgovori priguenim glasom: - - Doao nam je glasnik iz ulice Dvorac elja, jedan sat prije nego to si stigao... Da ti dugo poivi, sine... i i '*. t , ti >f.' (I . 612 LXIV Veza izmeu Kemala i britanskih vojnika razvila se u uzajamno prijateljstvo. Porodica je nastojala da, uzimajui u obzir kakvo je zlo snalo Jasina u Huseinovoj damiji, ubijedi djeaka da prekine veze sa svojim prijateljima, ali je on odgovorio da je on mali", suvie malen da bi bio optuen za pijunau. Da bi izbjegao da ga silom sprijee, odlazio bi u logor direktno iz kole, ostavljajui torbu sa knjigama kod Um Hanefi, tako da su ga mogli zaustaviti samo upotrebom sile, ali oni nisu smatrali da za to ima razloga, pogotovo to se on zabavljao u logoru pred njihovim oima. Svuda su ga s dobrodolicom primali i astili. ak je i Fehmi zatvorio oi i nije mu smetalo da se i sam zabavlja, posmatrajui ga kako se kree izmeu vojnika poput majmuna koji se igra u dungli zvijeri". - Kaite starom gospodinu... Tako je jednom predloila Um Hanefi, alei se na drskost vojnika prema njoj; zbog tog prokletog prijateljstva, oponaali su je u hodu tako da zasluuju da irn se glave odsijeku". Meutim, njen prijedlog niko nije uzeo ozbiljno, ne sarno iz popustljivosti prema djeaku, nego i iz brige za same sebe, plaei se da bi istraga" 613'mogla otkriti kako su dugo skrivali ovo prijateljstvo. Ostavili su djeaka na miru. Vjerovatno je tu bilo i njihove elje da prijateljska osjeanja izmeu djeaka i vojnika sprijee ove da ih diraju ili vrijeaju kad odlaze od kue. i kad se vraaju. Njegovi najsreniji trenuci su bili kad je ulazio u logor. Nisu svi vojnici bili prijatelji" u pravom smislu te rijei, ali su ga svi poznavali. S prijateljima bi se rukovao i toplo im stiskao ruke, dok bi se, pozdravljajui ostale, zadovoljio samo da podigne ruku. Ponekad se dogaalo da doe i zatekne nekog svog prijatelja na strai. Djeak bi mu razdragano priao, pruajui mu ruku, ali bi se prenerazio na udnu, napadnu hladnou, kao da ga prijatelj ne poznaje ili kao da se pretvorio u kakav kip. Nije shvatao da tu nema nikakvog ignorisanja niti ljutnje. Jedino bi ostali prasnuli u smijeh. Nerijetko se dogaalo da se, dok je bio meu prijateljima, iznenada oglasi truba na zbor". Tad bi oni potrali u svoje atore, brzo se vraali u uniformama i sa ljemovima, nosei i svoje puke; kamion bi krenuo sa svoga mjesta iza ulice Izmeu dva dvorca i stao nasred puta. Vojnici bi brzo poli prema njemu, uskakali u njega dok ga ne bi ispunili. Poeo je da iz tog prizora shvata da su negdje izbile demonstracije i da vojnici odlaze da ih razbiju, te da e doi do borbe izmeu njih i demonstranata. Meutim, njega je u tom trenutku zanimalo samo da posmatra svoje prijatelje kako se tiskaju u kamione, da ih se nagleda kao da ih ispraa. Dok se kamion udaljavao prema ulici Kazandija, on bi ispruio ruku, molei da se bezbjedno vrate a onda bi prouio suru Pristup. 614 Meutim, on nije u logoru provodio vie od pola sata u predveerje, to je bilo najvie koliko je mogao izostati od kue po povratku iz kole. Pola sata nijedno njegovo ulo nije mirovalo ni trenutka. Obilazio bi oko atora, kretao se izmeu kamiona zagledajui radoznalo svaki njihov dio, stajao pred piramidama od puaka, dugo ispitujui svaki

njihov detalj, a posebno otvore cijevi u kojima se krila smrt. Stajao je na odreenoj, dozvoljenoj udaljenosti, dok je u dui tugovao to ne moe da se s njima poigra ili bar da ih dotakne. A kad bi se njegova posjeta zbila u vrijeme za aj, poao bi sa svojim prijateljima prema kuhinji koja se nalazila na ulazu u Kermez i zauzeo svoje mjesto u redu za aj", kako su ga zvali, zatim bi se vratio sa njima, nosei solju aja sa mlijekom i pare okolade. Posjedali bi na ulini zid, srkali aj, a vojnici bi pjevuili svoje omiljene pjesme. On bi ih paljivo sluao i ekao da i na njega doe red da zapjeva. ivot u logoru ostavio je u njegovoj dui dubok trag koji je budio njegovu matu i snove, trag koji se urezao u njegovo srce, uz tragove koje su ostavile Eminine legende i prie iz svijeta duhova, kao i Jasinove prie koje su ga odvodile u arobni svijet privida i snova. Utiske iz logora ponovo je oivljavao u mati ispod grana jasmina i br-ljana, meu saksijama cvijea na krovu, meu pticama i kokokama. Zato je na krovu, uz krov Merjemine kue, podigao logor sa svom spremom i opremom. Svoje je atore napravio od maramica i olovaka, oruje od drvenih prutia, kamioni su bili nanule, a vojnici sjemenke datula. Podalje od logora postavio je demonstrante - od ljunka. Predstava bi obino poinjala rasporedom sjemenki 615if u grupe, neke su bile u atorima, neke na ulazu u atore, a neke pak oko puaka. Meu etiri kopice je bio kameni, koji je predstavljao njega. Odvoji ih u stranu i pone da oponaa engleske pjesme, a onda doe na njega, glavnog kamenia, red da zapjeva: Bar jednom u godini mi doi..." ili Oko moje drago..." Onda pree kod kamenia, sloi ih u redove i uzvikne: ivjela domovina! Dolje protektorat! ivio Saad!" Ponovo se vrati u logor, zazvidi, sjemenke se takoe sloe u redove, a na elu svakog reda datula, potom gurne nanulu, oponaajui svojim glasom zvuk motora kamiona, poreda sjemenke na nanulu, a onda je ponovo gurne prema kameniima. Razvije se bitka, padaju rtve na obje strane. Nije doputao da njegova lina osjeanja utiu na tok bitke, bar ne na poetku i u sredini. Njime je vladala jedna jedina elja, a to je da bitka bude prava, zanimljiva", da obje strane vre napade i protivunapade, zadajui jedna drugoj podjednake udarce, tako da je ishod bio neizvjestan, as u korist jedne as druge strane, s tim to bitka nije dugo trajala i morala se nekako zavriti. Tad bi se on naao u nedoumici: koja e strana pobijediti? Na jednoj strani su njegova etiri prijatelja, na elu sa ulijanom, a na drugoj strani, Egipani, gdje kuca i Fehmijevo srce. U posljednjem trenutku odlui da pobjeda pripadne demonstrantima, kamion se povlai sa mnogo manje vojnika, ali su meu njima etvorica njegovih prijatelja. Ako bi se bitka jednom zavrila asnim mirom, borci obiju strana bi to proslavili pjesmom oko stola prepunog olja aja i raznih vrsta slatkia. 616 Dulijan je bio njegov najdrai prijatelj. Pored toga to je bio zgodan, bio je dobroudne naravi, a uz to je relativno dobro govorio arapski. On je uinio da ima pravo da bude pozvan na aj, a meu vojnicima je njegovo pjevanje sluano sa najveim uzbuenjem. Gotovo svakog dana ga je pozivao da mu pjeva: Oko moje drago...", a on bi ga paljivo pratio, sa tugom i enjom u glasu: Idem u svoj zaviaj, idem u svoj zaviaj!" Kemalu je ovaj njegov duh bio blizak i drag, stekao je u njega jo vee povjerenje, pa mu jednom, ozbiljno, kao da ga upuuje kako e se izvui iz svoje potitenosti, rekao: - Vratite Saad-pau a vi se vratite u svoju zemlju! Meutim, Dulijan nije bio zadovoljan njegovim

prijedlogom, kako je Kemal oekivao. Naprotiv, traio je od njega, kao to je u slinoj prilici ranije ve to uinio, da se vie ne vraa Saad-pai i rekao: Saad-paa - no!" Tako je, prema Jasinovim rijeima, propao prvi egipatski pregovara! Poslije nekoliko dana jedan njegov prijatelj" mu prui njegovu karikaturu koju je sam napravio. Kemal zaueno i nervozno pogleda u nju i ree za sebe: Moja slika? Ovo nije moja slika!" Meutim, negdje u dubini je osjeao da je to upravo njegova slika. Zatim je pokaza vojnicima koji su' stajali oko njega i smijali se. Shvati da je to neka vrsta ale, pa je i on tako treba da primi. Nasmija se s njima, odgonei tako osjeanje stida. Kad ju je pokazao Fehmiju, ovaj se paljivo zagleda u nju i ree zaueno: - Boe! Svaki tvoj nedostatak pokazuje! Malo, mravo tijelo, dug, tanak vrat, velik nos, ogromna glava, sitne oi!Zatim se nasmija: - Jedina stvar koja se, izgleda, veoma dopala tvom prijatelju", jeste tvoje elegantno, lijepo skrojeno odijelo, ali to nije tvoja zasluga, nego mamina, koja, sve to radi, lijepo uradi. Potom ga zlobno pogleda i dodade: - Sad je jasno zato te oni vole! Oni se zabavljaju smijui se tvom izgledu, tvojoj pretjeranoj eleganciji, i to na arapskom. Ti si u njihovim oima samo - abac". ta si dobio svojom izdajom? Meutim, Fehmijeve rijei nisu imale nikakvog efekta jer je djeak znao koliko je on bio neprijateljski raspoloen prema Englezima, pa je vjerovao da je to manevar kojim je htio da ga odvoji od njih. Jednog dana, kao obino, doe u logor i ugleda Dulijana na kraju ulinog zida kako paljivo zagleda prema zavoju na koji gleda kua pokojnog gospodina Muhameda Ridvana. Krenu prema njemu, ali mu ovaj mahnu rukom, dajui mu nejasne znake, koje on nije shvatio. Ipak, zaustavi se, povodei se za nekim nepoznatim instinktivnim osjeanjem. Zatim, gonjen znatieljom, obie oko atora postavljenih prema ulici, prokrade se iza Dulijana i pogleda u pravcu u kom je i ovaj gledao. Tamo ugleda prozori na jednom krilu kue porodice Ridvan, kroz koji se jasno vidjelo Merjemino lice, nasmijano kao da uzvraa! Zastade, zabezeknuto pogledajui as vojnika a as djevojku, kao da ne moe da povjeruje svojim oima. Kako se Merjema usudila da se pojavi na tom prozoriu!? Kako se pokazuje Dulijanu na tako sramotan nain? On joj mae rukama a ona mu se osmje618 huje! Da, eno, osmijeh joj jo lebdi na usnama! Eno, ni oi ne odvaja od njega, kao da jo nije primijetila da je i on tu! On se pokrenu, Dulijan ga ugleda i poe da se gromko smije, nerazumljivo govorei svojim jezikom. Merjema se bre-bolje povue, oito preneraena. Gledao je zaueno u vojnika, a Merjemin bijeg je samo jo vie poveao njegovu sumnju, iako mu je sve to bilo posve nejasno. Dulijan ga ljubazno upita: - Zna li je? . > Odgovori mu glavom potvrdno, ali ne ree nita. Dulijan se na nekoliko asaka izgubi, a onda se vrati, nosei veliki zaveljaj koji prui Kemalu i ree, pokazujui prema Merjeminoj kui: - Odnesi joj ovo! Kemal se, meutim, uplaeno pomae, uporno vrtei glavom lijevo i desno. Nikako nije mogao da iz glave izbije taj dogaaj. Iako je, ve od poetka, osjeao da je to neto krupno, ipak nije bio svjestan ta to stvarno znai, dok nije ispriao na sijelu uz kafu te

veeri. Emina se uspravi na svom sjeditu, kao da se negdje udaljava, dok joj je olja ostala u zraku, meu prstima, niti je prinosei ustima niti je stavljajui na siniju. Dotle Fehmi i Jasin ustadoe sa svoga kanabea i pourie prema suprotnom kanabeu, na kom je ona sjedila, i sjedoe pored nje i Kemala. Zagledali su ga ozbiljno, zaueno i krajnje uzrujano. Gutajui pljuvaku, Emina upita: - Jesi li to stvarno vidio? Da te oi nisu prevarile? ; Fehmi teko uzdahnu: - Merjema?! Ba Merjema? Jesi li siguran to pria? 619I Jasin upita: - Je li joj davao znake, a ona mu se osmjehivala? Jesi li zaista vidio da se osmjehuje? Emina vrati solju na siniju, podnimi se i ree kao da ga opominje: - Kemale! La je u ovakvoj stvari grijeh koji bog ne prata! Ponovo razmisli, sine! Da nisi u emu pretjerao? Kemal se zakle najkrupnijim zakletvama, a Fehmi, gorko i oajno, ree: - Ne lae on, razuman ovjek ga ne moe optuiti da lae. Zar ne shvatate da ovakvu priu nije u stanju da izmisli neko njegovih godina! Majka upita tunim glasom: ;s :!<! >v- j.'.iet,, - A kako mogu da mu povjerujem? ,.' :"<:*: i\; Kao da govori za se, Fehmi ree: . ' ,-' ;,. - Da, kako se to moe povjerovati? ;. -v-i\ .. A onda sasvim ozbiljnim glasom: :;., <rvv; .>'. - Ali, dogodilo se, dogodilo, dogodilo... Posljednja rije ga je pogodila kao bode, ponavljao ju je kao da namjerno i uporno hoe da sebi zada to vie udaraca. Dodue, neke druge preokupacije su ga donekle odvojile od Merjeme, tako da je na nju pomiljao tek na rubu svojih snova na javi. Meutim, ovaj udarac, koji je pogodio njegov ugled, prodro mu je do srca. Potpuno je preneraen, smuen, izgubljen. Ne zna da li je zaboravio ili nije, voli ili mrzi, je li gnjevan iz dostojanstva ili ljubomore... Suhi list, otpao sa drveta, u vrtlogu strahovite oluje... - Kako mogu to da povjerujem? Uvijek sam u Mer-jemu bio siguran kao u Hatidu i Aiu. Majka joj je 620 ugledna ena, otac, nek mu je lahka zemlja, dobar, plemenit... Susjedi cijelog ivota, divni susjedi! Jasin koji je, inilo se, bio utonuo u razmiljanje, ree, ne bez ironije: - emu se udite? Odvajkada je bog od sri estitih stvarao pokvarene! Emina je protestovala, kao da nee da povjeruje da je toliko vremena bila obmanjivana: - Bog je svjedok da nikad kod nje nisam primijetila nita runo. Jasin ree oprezno: - Niko od nas, ak ni Hatida, velika ogovaraa, nije nita zapazio. Prevario se ak i onaj ko je i od mene upueniji. Fehmi bolno uzviknu: - Odakle da vidim ta se dogaa u drugom svijetu? To je prosto nezamislivo! Fehmi je bio bijesan na Jasina, a onda mu omrznu itav svijet! Englezi i Egipani podjednako! Mukarci i ene, a naroito ene! Guio se! Poelje da nestane i da u samoi udahne svje povjetarac koji bi ga smirio. Meutim, ne napusti svoje mjesto, kao da je za njega bio vezan debelim konopcima.

Jasin se okrenu Kemalu i upita: ''' - Kad te je vidjela? '"' - Kad se Dulijan okrenuo prema meni. - Zatim je pobjegla sa prozora?! :''. - Da... . " '.>: .-:>: :.nf - Je li vidjela da si je vidio? ^ i'? .'.. - Za trenutak su nam se o 621I Jasin, podrugljivo: , .,.. - Jadnica! Ona sada, bez sumnje, zamilja kako mi sjedimo i kako kojeta priamo. - Englez! Fehmi uzviknu, udarajui dlanom o dlan: : - Ki gospodina Muhameda Ridvana! ' Emina uzdahnu i u udu zatrese glavom... : Jasin ree zamiljeno: - Flertovanje sa Englezom nije jednostavna stvar za jednu djevojku. Ovolika iskvarenost ne moe iskrsnuti odjednom... Fehmi ga upita: - Na ta misli? ' ' '" ""''';' v';!< ':V "" ""' - Mislim da je moralo tamo i ranije biti iskvarenosti. Emina zamoli: - Bogom vas zaklinjem, prestanite sa takvim razgovorom! Jasin nastavi, kao da nije uo njenu molbu: - Merjema je ki gospoe koja se gizda na razne naine, to ste vidjele i ti, i Hatida i Aia... Emina uzviknu prijekorno i ljutito: ...., - Jasine! Jasin, kao da se povlai, ree: - Hou da kaem da smo mi porodica koja ivi u zatvorenoj kutiji, koja jedva da ita zna o onome to se okolo dogaa. Najvie to moemo, to je da zamiljamo da su i ostali ljudi poput nas. Merjema se s nama druila duge godine, ali je mi zapravo nismo poznavali, dok nam je nije otkrio posljednji od kog se to moglo oekivati! 622 Nasmija se i pogladi Kemala po glavi. Meutim, Emina ponovo usrdno zamoli: - Bogom vas zaklinjem, promijenite razgovor... Jasin se osmjehnu i ne ree nita. Zavlada tiina. Fehmi vie nije mogao da ostane meu njima. Odazva se svom unutranjem glasu koji ga je napadno i uporno pozivao da pobjegne, daleko od oiju, od uiju, tamo gdje e moi da se osami, da ponovo prebere taj razgovor od A do , rije po rije, izraz po izraz, reenicu po reenicu, da ga shvati i razumije, a onda vidi gdje mu je mjesto... 623LXV Ve je bila prola pono kad je gospodin Ahmed Abduldevad napustio dom Merjemine majke, zaklonjen tamom slijepog prolaza. etvrt je, kao i one noi kad su se Englezi u njoj ulogorili, bila utonula u san, pokrivena tminom, nijedne otvorene kafane, ni duana, nijednog prodavaa, ni prolaznika... Nikakvog traga ivota ili svjetlosti, osim onog zraka to je dopirao iz logora. Iako ga nikad nijedan vojnik nije presreo ili mu uinio kakvo zlo kad je odlazio i vraao se kui, ipak je bio ispunjen nekim sve jaim nemirom i oprezom, i to to se vie pribliavao logoru na putu kui, pogotovo, to se tako kasno vraa umoran, omlitavio i smuen. Jedino je mislio kako da spokojno i bezbjedno proe. Spusti se u ulicu Kazandija, zatim skrenu desno prema kui, kradomice pogledajui u straara,

dok ne stie do najopasnijeg dijela puta, onog dijela do kojeg je prodirala i irila se svjetlost iz centra logora. Tu ga zahvati osjeanje, koje ga obuzme kad god tuda prolazi, a to je da je lak plijen svakog napadaa. Ubrza korake da izie iz tog dijela puta i stigne neposredno pred svoju kuu. Ali, jedva da je nainio korak, kad mu u uima odjeknu grub, pro624 mukao, gromki glas, koji je iza njega govorio neto nerazumljivo. Iako nije razumio taj jezik, shvatio je, iz odsjenog i otrog tona, da mu izdaje bespogovorno nareenje. Zastade i prestraeno se osvrnu iza sebe: ugleda vojnika, nije to bio straar, kako mu energino prilazi pod punim orujem. ta se novo zbilo pa da ovako postupa? Da nije pijan? Ili mu se odjednom prohtjelo da bude agresivan? Ili hoe da ga pokrade i opljaka? Srce mu je snano lupalo a grlo se osuilo dok ga je posmatrao kako mu se pribliava. Potpuno se otrijezni. Vojnik stade na korak od njega, zatim mu, zapovjedniki, uputi nekoliko kratkih, brzih rijei, od kojih, naravno, nijednu nije shvatio. Slobodnom rukom mu pokaza prema ulici Izmeu dva dvorca. Gospodin je prestraeno i snis-hodljivo zurio u njegovo lice, osjeajui gorinu to nije u stanju da se s njim sporazumi i da ga uvjeri kako je on nevin ili da, bar, sazna ta eli. Zatim dokui da mu on svojim pokretom rukom prema ulici Izmeu dva dvorca nareuje da se udalji, vjerujui da je sumnjivi stranac. I on, sa svoje strane, poe da pokazuje na svoju kuu da ga uvjeri da u njoj stanuje i da joj se vraa. No, vojnik, mrmljajui, zanemari njegov pokret, zatim jo upornije dade onaj svoj znak, maui glavom u istom pravcu, kao da ga goni da poe. Potom, izgubivi strpljenje, uhvati ga za ramena, snano okrenu i munu ga u lea. Gospodin krenu u pravcu ulice Izmeu dva dvorca, a ovaj za njim. Gotovo potpuno klonulih nogu, gospodin se predade sudbini. Na svom nepoznatom putu proe pored logora, zatim ulicu Izmeu dva dvorca, gdje se izgubi i posljednji trag svjetla koje je dopiralo iz logora. Sve obavi mrkli 40 Izmeu dva dvorcamrak i muni muk. Nita se nije vidjelo osim silueta zgrada, nita se nije ulo osim bata tekih koraka koji su ga pratili u jezivom, mehanikom ritmu, kao da mu odbrajaju preostale minute, a moda i sekunde ivota. Da, oekivao je da se svakog asa srui na njega i obaspe ga udarcima do smrti. Poeo je da ga motri razrogaenim oima u tami i stisnutih usana od silnog straha, dok mu se grlo nervozno stiskalo kad god bi, s vremena na vrijeme, progutao suhu, vrelu pljuvaku. Iznenadi ga traak svjetla koji mu privue pogled prema tlu. Od uzbuenja htjede da vrisne kao dijete. Srce mu ivnu. Meutim, bio je to u stvari krug svjetlosti koji se kretao tamo amo i dolazio iz baterijske lampe koju je upalio njegov sprovodnik da bi prepoznao put u tami. Malo povrati dah, iznenadni uasni strah popusti, ali jedva da je osjetio neto smirenosti kad ga ponovo epa onaj njegov prvobitni strah, strah od smrti u koju ga vode. Ponovo je svakog asa oekivao kraj, poput davljenika koji u svom izbezumljenom lomatanju, uobrazi da je ugledao krokodila koji se sprema da ga napadne, zatim se ispostavi da su to plovei komadi drveta. Meutim, njegova radost zbog spasenja od uobraene opasnosti jedva da se oglasila, kad je zagui pritisak stvarne opasnosti koja ga okruuje. Kuda ga vodi? Kad bi mogao da govori njegovim nerazumljivim jezikom, pitao bi ga. Izgleda da e ga voditi sve do groblja Kapije pobjede i tamo ga baciti. Nigdje ivog stvora, ni ovjeka ni ivotinje. Gdje je ulini uvar? Sam u milosti nemilosrdnog! Kad je podnosio ovakvo muenje? Da li se sjea? Komar... Da, to je komar koji ga je esto muio u toku bolesnih snova. Sama tama komara nije ponekad liena

626 bljeska nade, koji usnulom donese blago osjeanje da je to to ga mui san a ne stvarnost i da e se, sad ili koji as kasnije, izbaviti toga zla. Eh, daleko su takve nade! On je budan, ne spava, ovaj do zuba naoruani vojnik injenica a ne uobraenje, a ovaj put, koji je svjedok njegovog ponienja i sprovodenja je neto sasvim stvarno i zastraujue, a ne privid. Njegove muke su stvarnost u koju nema nikakve sumnje. Najmanji pokret opiranja dovoljan je da mu doe glave. Ni u to se ne moe sumnjati. Merjemina majka, dok ga je ispraala, rekla mu je: Do sutra!" Sutra? Hoe li osvanuti to sutra? Pitaj one teke korake od kojih se trese tlo iza njegovih lea. Pitaj puku sa iljatim otrim bajonetom. Takode mu je u ali rekla: Gotovo da e me zadah alkohola iz tvojih usta opiti." A sad, nestalo je alkohola, ali je izgubio i razum. as zanosa je proao upravo prije nekoliko minuta. Zanos je bio sve u njegovom ivotu! A sad je muenje - sve. Izmeu prvog i drugog je samo nekoliko minuta. Nekoliko minuta? Kad je stigao do okuke Hurunfu, pogled mu privue zraka svjetlosti u tami. Bolje je vidio put. Ugleda baterijsku lampu koju je nosio jedan drugi vojnik, koji je ispred sebe vodio nekoliko silueta, iji broj nije mogao ustanoviti. Upita se da li su vojnicima izdata nareenja da uhapse svakog ovjeka na koga naiu nou? Kuda ih vode? Kakvom e ih kaznom kazniti? Pitao se dugo, krajnje uznemireno, izgubljeno. Meutim, kad je vidio nove rtve, donekle mu se srce smiri i utjei. Ako nita, nije vie sam kao to je vjerovao. Naao je u svojoj nevolji drugove koji mu ublaavaju samou i sauestvuju u njegovoj sudbini. Njihova se kolona kretala na kratkom rastojanju, sluao 40* 627je odjeke njihovih koraka sa zadovoljstvom, kao to zalutali sa zadovoljstvom slua ljudske glasove koje mu donosi vjetar. Najvea mu je u tom trenutku bila elja da ga prikljue njihovoj grupi, bilo da su znanci ili neznanci, da im srca zajedniki zakucaju, dok hitaju svojoj nepoznatoj sudbini. Ovi ljudi su nevini, i on je nevin. Zato su onda uhapeni? Zato su njega, na primjer, uhapsili? Niti je buntovnik, niti se bavi politikom, nije ak ni mlad. Zaviruju li oni to u srca i kanjavaju zbog osjeanja? Ili, moda, zatvaraju graane poto su pozatvarali vode? Da zna engleski, pitao bi ovog to ga je poveo! Gdje je Fehmi da s njim razgovara umjesto njega? Potre-soe ga bol i enja: gdje su Fehmi, Jasin, Kemal, Hatida, Aia i njihova majka? Moe li njegova porodica da zamisli kakvo ga je ponienje snalo, njega koga poznaju samo kao silnog, dostojanstvenog, asnog? Mogu li zamisliti kako ga je vojnik silovito munuo, tako da ga je gotovo oborio na zemlju, da ga vodi kao to se vodi stoka? Sje-tivi se porodice, osjeti bol i enju, gotovo da mu se oi ispunie suzama. Na svom putu prolazio je pored kua i duana ije je vlasnike poznavao, i kafana koje je, naroito u djeatvu i mladosti, esto posjeivao. Zabolje ga to pored njih prolazi kao zarobljenik, a da se niko ne pojavi da ga spasi ili bar zaali za njim. Uistinu je osjetio da je doivio naj-alostnije ponienje. Zatim podie pogled prema nebu, upuujui svoju misao bogu koji je znao ta nosi u srcu, uputi mu svoju misao, ali mu ime ne pree preko njegovog jezika, pa ni apatom, jer ga je bilo sramota da izgovara njegovo ime, jo neoienog tijela od alkohola i ljubavne 628 avanture. Ubrzo mu se strah udvostrui da e, tako neist, biti jo dalje od izbavljenja ili da e ga snai sudbina kao kazna za sve njegove dosadanje nepromiljenosti. Duu mu obuze potitenost i beznae. Nije mogao da se oslobodi oaja. Kad se pribliio trnici

Limuna, zaue se u tiini, koju su ublaavali samo odjeci koraka, nejasni glasovi. Napree sluh i zagleda se u mrak, kreui se naprijed izmeu straha i nade. Do uiju mu je dopirala buka za koju nije znao da li dolazi od ljudi ili ivotinja. Ipak, uskoro je razaznao amor, pa ne mogade a da u sebi, radosno, ne kae: Ljudski glasovi!" Skrenu putem i ugleda pokretne svjetiljke za koje je u poetku pomislio da su nove baterijske lampe, ali su to bile baklje, na ijoj svjetlosti je vidio jednu stranu kapije Futuh, pod kojom su stajali britanski vojnici, zatim ugleda egipatske policajce, ija ga pojava silno obradova. Saznau ta e sa mnom. Ostalo je samo nekoliko koraka. Zato su se engleski i egipatski vojnici nali kod ove kapije? Zato dovode ljude iz raznih dijelova etvrti? Uskoro e saznati sve, sve..." Potraie pomo od boga i predati se u njegove ruke! Sjeae se ovog uasnog asa itavog ivota, ako ga jo bude! Streljanje, vjeanje, Denuvaj?* Hoe li se upisati u listu palih boraca? Hoe li postati jedna od vijesti bunta, koju e Muhamed Ifet, Ali Abdurahim i Ibrahim Far prenositi kao to smo prenosili novosti na sinonoj sjedeljki? Zamisli sjedeljku a tvoje mjesto - prazno. Nek' mu se bog smiluje! Bio je i proao! Koliko e te oplakivati! Dugo e te spominjati! Zatim e biti zabo: Mjesto u Egiptu gdje su Englezi objesili jednog mladia. 629ravljen... Kako mi je srce nemirno! Predaj se u ruke svome stvoritelju! Boe, budi uz nas, a ne protiv nas! im se pribliio mjestu gdje su stajali vojnici, oni ga doekae hladnim, grubim, prijeteim pogledima, srce mu se spusti u pete", a u grudima ostade otar bol. Treba li, boe, da stane? Noge mu oteae, obuze ga kolebanje i nedoumica. - Ulazi! To je viknuo jedan policajac, pokazujui prema ulazu u Kapiju. Gospodin ga pogleda upitno i moleivo, kao da trai pomo, zatim pree izmeu vojnika, od straha jedva ita videi ispred sebe. Poeli da zbog tog silnog straha podigne ruke iznad glave. Tamo, pod kupolom kapije ugleda prizor i shvati ta se trai od njega, te nije imao potrebe da pita. Vidio je veliku, duboku rupu, kao rov, koja se isprijeila na putu. Takoe je vidio grupu graana kako neprestano, pod nadzorom policije, rade da zatrpaju rupu. Donosili su u korpama zemlju koju su sasipali u nju. Svaki je radio brzo i marljivo, dok su kriom pogledali u engleske vojnike koji su stajali oko ulaza u Kapiju. Prie mu jedan policajac, dobaci mu korpu i ree grubo i prijetei: - Radi to rade i ostali... <, >;-.. Zatim, proapta: - Pouri, da te ne zadesi kakva nevolja... Ova reenice je bila prva ljudska rije koju je uo na svom stranom putu, koja mu prostruja kroz grudi kao svjei dah u grlu. Sagnu se prema korpi, uze je i apatom upita policajca: - Hoe li nas pustiti kad se zavri posao? 630 Policajac isto tako odgovori: '' "* * - Nadam se... ' Duboko odahnu. Htio je da zaplae. Osjetio je da je ponovo roen. Desnom rukom podie rub svog ogrtaa i zavue ga za pojas kaftana da mu ne smeta pri radu. Krenu sa korpom prema trotoaru Kapije, gdje'se nalazila gomila zemlje, stavi je izmeu nogu i poe u nju rukama trpati zemlju. Kad je korpa bila puna, ponese je u ruci i istrese u rupu. Ponovo se vrati pred Kapiju i tako nastavi da radi sa grupama ljudi, graanima, inovnicima, hodama, starim i mladima. Iz elje da sauvaju ivot, svi su radili sa

velikim marom. Dok je punio svoju korpu, neko ga lako udari cipelom. Okrenu se i ugleda svog prijatelja Ganima Hamidua, vlasnika uljare u Demaliji, koji s vremena na vrijeme naie da se zabavi u njegovom drutvu. Veoma se obradovae jedan drugom. Brzo su se poeli doaptavati: - I tebe su epali... - Prije tebe, stigao sam neposredno pred pono i vidio sam kad si primao korpu. Onda sam, odlazei i vraajui se, gledao da ti se polako pribliim i sad smo jedan uz drugog na stazi. - Dobro doao! Ima li jo koji na prijatelj? - Naiao sam samo na tebe! - Policajac mi je rekao da e nas pustiti im zavrimo posao. - I meni je to reeno. Bog te uo! - Koljena mi klecaju, bog ih ubio? - Ja mislim da ih vie i nemam. Kratko se osmjehnue: 631- Otkud ova rupetina? Kau da su je mladii iz etvrti Husejnije iskopali sino da bi sprijeili kretanje kamiona. Takoe kau da je jedan kamio upao u nju. - Ako je to tano, s nama je svreno! Kad su se ponovo nali jedan uz drugog kod gomile zemlje, donekle su se privikli na situaciju, vratila im se ivost, smijeili su se dok su punili svoje korpe poput graevinskih radnika. Ganim proapta: - Nek' nam bog bude u pomoi protiv ovih pasjih sinova! Gospodin se nasmijei i takoe apnu: - Nadam se da e nam dati odgovarajuu (ffjcnadu! ,. - Gdje su te uhvatili? ...,.., .(<. ~ Pred kuom! >,..,...... ,.,. ,,,,.,, ,, - Naravno! .. ,,;. ... .....: - A tebe? - Puio sam hai, ali sam se potpuno osvijestio... Englezi su jai od kokaina! - Jai i od samog povraanja! Ljudi su nastavili da odlaze i da se vraaju, lutajui izmeu gomile zemlje i rupe na svjetlosti baklji. Dizali su prainu pod kupolom, zrak je postao tako zaguljiv da su se guili, sa ela im je bio znoj, lica su im bila pranjava... Sve su se vie zakaljavali od udisanja praine. Djelovali su kao utvare koje je izbacila ta rupetina. U svakom sluaju, nije bio sam, s njim je bio ovaj prijatelj, bili su i ovi ljudi, a egipatski policajci su bili srcem uz njih. To se vidjelo po tome to su bili bez oruja. Nisu vie sablje sa metalnim koricama visile o njihovim 632 opasaima... Strpi se... Valjda e se i ova tmina razii. Jesi li ikad zamiljao da e raditi do zore, a moda i do jutra? Dri se! Nisi oekivao da e nositi zemlju i diriniti punei rupu? Ti ne eli da se rupa napuni. Ne vrijedi da se ali. Kome e se aliti. Ti si snaan, vrst, moe ovo da podnese uz sve sinonje pie i zanos! Koliko je sati? Nema smisla da gleda na sat... Da mi se ovo nije dogodilo, sad bih bio ispruen na krevetu, utonuo u sladak san, mogao sam oprati glavu, umiti se, popiti svjee vode iz vra namirisanog cvijeem. Nek' nam je sa sreom ovo uee u paklu pobune, zato da ne? Zemlja se uzbudila, svaki dan, svaki sat padaju rtve i borci. Ipak, itanje novina i

prenoenje novosti je jedna, a prenoenje ove praine pod prijetnjom puaka, sasvim druga stvar. Nek' vam je sreno, vi to spavate u svojim krevetima. Boe, spasi nas! Nisam ja za ovo! Nisam za ovo! Boe, porazi nevjernike svojom moi! Mi smo slabi. Nismo za ovo! Pretpostavlja li Fehmi kakva mu opasnost prijeti? On sada ui svoje lekcije, i ne znajui ta je snalo njegovog oca. Veli mu ne" po prvi put u svom ivotu, da, sa suzama u oima, ali to je meni svejedno, smisao je isti. Nisam kazao njegovoj majci, neu joj ni rei, da joj ne otkrijem svoju slabost i nemo? Nikako! Nee saznati nita! Kae da se ne izlae opasnosti. Stvarno? Boe, pomozi! Da nije ovoga, ne bi mu popustio! Boe, sauvaj ga, sauvaj sve nas zla ovih dana! Koliko je sad sati? Ako doekamo jutro, sigurno nas nee pobiti. Nee nas ubijati pred svijetom. Jutro? - Pljunuo sam na zemlju da se oslobodim praine koja mi se zalijepila za grlo... Onda me jedan policajac tako osinu pogledom da mi se kosa die na glavi... 633- Ne pljuj! Ugledaj se na mene! Nagutao sam se praine dovoljno da zatrpa ovu rupu! - Moda te je Zubejda proklela? - Moda... - Zar punjenje njene rupe nije bilo prijatnije nego punjenje ove? - Naprotiv, tee! Izmijenjae kratke osmijehe, a onda Ganim uzdahnu: - Leda mi pucaju, boe! - I moja! Utjeha nam je da uestvujemo sa borcima u dijelu njihovih patnji... - ta misli da bacim korpu vojnicima u lice i uzvik-nem najglasnije to mogu: ivio Saad"! - Ponovo si puio hai?! - O, tuge i alosti! Bilo je pare kao zjenica oka!" Potkrijepio sam ga ajem, jednom, dvaput, triput... Onda sam otiao u Tumbukiju i sluao ejha Alija Mahmuda u Hamzavijevoj kui. Vraao sam se prije ponoi, govorei sebi: Sad me moja stara eka, neu se nikako izvui." Tad se pojavi onaj majmunski sin i povede me ispred sebe. - Nek'te bog namiri! - Amin! Vojnici dovedoe nove ljude; jedini su bili iz Husejnije a drugi iz ulice Kazandija. Brzo su se prikljuili radnicima". Pogleda oko sebe i vidje da je prostor pretrpan masom ljudi. Razmiljeli su se oko rupe na sve strane, odlazili pred Kapiju i vraali se u neprekidnom kretanju. Svjetlost baklji im je osvjetljavala lica isplaenih jezika. Umor, ponienje i strah su uinili svoje. Mnotvo je 634 blagodat i sigurnost. Nee poklati svu ovu masu ljudi. Nee nevine uzeti kao prestupnike. Gdje li su prestupnici? Gdje su ti mladii? Znaju li sad da su njihova braa pala u rupu koju su oni iskopali? Bog ih ubio, zar su mislili da e jedna iskopana rupa vratiti Saada i protjerati Engleze iz Egipta? Prekinuu sa nonim izlascima ako mi bog dosudi novi ivot. Da prekinem sa tim izlascima? Izlasci su jo bezbjedni... Kakav bi to ivot bio? Nikakav ivot nije u sjenci pobune! Pobuna! Svaki vojnik moe da te epa da nosi zemlju na pleima. Fehmi ti kae: ne". Kad e se vratiti ivot kakav je bio? Glava puca! tavie, glava puca a u stomaku munina! Samo koji minut odmora! Ne vie! Behida je u sedmom nebu sna! A Emina eka kao to stara" eka Ganima. Kako e i pomisliti ta

ih je zadesilo! Boe, praina mi puni nos, oi. Gospodine Huseine, puni, puni! Zar ti nije dosta sve ove praine! Sine prorokove keri, bitka kod rovova... Tako je molio na gospodin propovjednik, nek mu se bog smiluje, radei sa ostalima i nosei rukama prainu... Nevjernici, navjernici, zato pobjeuju dananji nevjernici?! Iskvareno vrijeme... Iskvareno vrijeme... Iskvaren i ja... Hoe li logorovati pred mojom kuom sve dok se ne zavri pobuna? : - Zar nisi uo pijetlove? Gospodin napregnu ui, zatim ree: - Pijetlovi kukuriu! Zora? - Da, ali se ona nee napuniti do jutra! - Do jutra!? - Najvanije je da ja ne mogu nikako mokriti... 635Gospodin pomisli na ono dolje, pa osjeti da ni on ne moe mokriti, te da jedan dio bolova dolazi otuda. Odjednom mu se pojaa pritisak u mokranom mjehuju, kao da ga je podstakla pomisao na mokrenje. Ree: - Ni ja takoe. - ta da radimo? - Nita ne moemo. - Vidi tamo onog majmunskog sina koji stoji i mokri pred duanom na izlog... - Ah... - Ispustiti malo mokrae sad je vanije za mene nego ispustiti" Engleze iz itavog Egipta... -Boe,! Gledaj...! Vojnici stalno dovode ljude! Gospodin ugleda novu grupu kako se probijala prema rupi. I '-' i'.-Y : 636 LXVI Gospodin se probudio tek popodne. Vijest o onome to mu se zbilo ve se bila proirila u porodici i meu prijateljima. Poeli su da dolaze kui da ga vide, estitajui mu na izbavljenju, a on im je priao svoju priu, ponavljao je na nain koji, uz svu ozbiljnost itave stvari, nije bio bez humora i pretjerivanja, tako da je izazivao naj razliiti je komentare. Emina je prva ula priu. Dok joj je priao, bio je potpuno rastresen i iznemogao. Jedva je mogao vjerovati da se stvarno izbavio. Ona je jedina vidjela stranu stranu prie u svoj njenoj grozoti. Tek to ga je ostavila da spava, brinu u pla i poe da moli boga da joj porodicu okrui svojom brigom i milou. Dugo je molila tako da joj je jezik prosto obamro. Meutim, gospodin Ahmed je, kad se naao okruen prijateljima, a posebno onim bliim, kao to su bili Ibrahim Far, Ali Abdurahim i Muhamed Ifet, uspio da povrati mnogo od svoga poznatog duha, nije mogao a da ne spomene i smijenu, veselu stranu dogaaja dotle da je ona nadvladala ostalo. Razgovor se zavrio u nekoj vrsti ale, kao da im je priao o nekoj svojoj avanturi. Dok je gornji sprat bio ispunjen gostima mukarcima, ostali dio porodice 637se skupio na donjem spratu, osim majke koja je, sa Um Hanefi, bila zauzeta pripremanjem kafe i napitaka. U salonu su se ponovo nali na okupu Jasin, Fehmi, Kemal, Hatida i Aia, na onom tradicionalnom sijelu sa majkom. Posjetiocima su se na cijeli dan pridruili Halil i Ibrahim evket, ali su se oni popeli u oevu sobu, im se on

probudio i ustao. Tako su braa i sestre ostali nasamo. Tuga, koja ih je cijeli dan pritiskala zbog oca, popustila je i oni su se smirili. Opet su izbila ona stara bratska i sestrinska osjeanja, opet su bili spremni da priaju i da se ale, kao onih davnih, minulih dana. Ali, pravo zadovoljstvo nastalo je tek kad su oca vidjeli svojim oima. Poli su kod njega jedno za drugim, poljubili mu ruku i zaeljeli dug ivot i zdravlje, zatim su napustili sobu, disciplinovano kao vojnici. Gospodin je, zaredom, Jasinu, Fehmiji i Kemalu samo pruio ruku, ne progovorivi ni jedne rijei, dok se Hatidi i Aii nasmijeio i njeno ih upitao za zdravlje i kako im je tamo; to je bila njenost koju je pokazao tek poto su se poudale. Kemal je gledao u sestre sa divljenjem i radou, kao da je on doivio tu njenost. Doista, Kemal je bio najsreniji medu njima kad god bi sestre dole u posjetu. Tada je uivao u dubokoj srei koju mu je jedino kvarila misao o oekivanom zavretku posjete. Upozorenje na zavretak posjete uvijek je dolazilo od jednog od mueva, Ibrahima ili Halila, koji bi se protegnuo i zijevnuo, a potom rekao: Vrijeme je da poemo." To je bilo nareenje koje se moralo posluati. Nijedna sestra, ak nijednom, nije mogla ljubazno odgovoriti: Idi ti, ja u doi sutra." Meutim, on se, tokom vremena, navikao na tu 638 udnu vezu koja spaja njegove sestre i njihove mueve i prihvatio je, zadovoljavajui se njihovim kratkim, povremenim posjetama, sretan, i ne traei vie od toga. No, i pored toga, nije mogao ponekad, kad ih vidi kako odlaze, a da ne izrazi svoju elju: Kad bi se vratile kui i ostale u njoj kao nekada!" Majka bi ga prekinula: ,,Nek' ih bog potedi zla tvojih dobrih elja." Meutim, ono to ga je najvie zaudilo u njihovom bracom ivotu, bila je ta neobina promjena koja se dogodila na njihovim stomacima. Neki su mu znaci izgledali jednom kao zastraujua bolest, a drugi put tako udesni kao iz arobnih pria. Do njega su dopirali neki novi izrazi kao trudnoa i noenje, te ostali koji uz to idu: povraanje, malaksalost i gutanje suhih bobica od gline. Zatim, to je to sa Aiinim stomakom? Kad e prestati da raste, ve sad je kao napuhana mjeina? Evo, i Hatidin stomak, kako se vidi, krenuo je istim putem... Ako je Aia, tena boje slonovae i zlatne kose, poeljela da uzme glinu, ta e onda poeljeti Hatida? Ali, kod Hatide se nisu obistinila njegova strahovanja: ona je poeljela neto kiselo. Sve je to izazivalo kod njega beskrajno mnogo pitanja, ali ni na jedno nije dobio zadovoljavajui odgovor. Majka mu je kazala da e iz Aiinog stomaka, pa prema tome i Hatidinog, izii malo dijete, koje e biti zjenica njegovog oka. Ali, gdje je sad to dijete? Kako ivi? uje li, vidi li? ta uje, ta vidi? Kako je nastalo? Otkud je dolo? Ipak, ova njegova pitanja nisu bila zanemarena. Dobio je odgovore koji se doista mogu prikljuiti njegovim znanjima o bogougodnicima i zlim duhovima, o vradbinama, zapisima i slinim stvarima, 639kojih je puna enciklopedija" njegove majke. Zato, znatieljno i ozbiljno, upita Aiu: - Kad e izii dijete? Nasmija se i odgovori: - Strpi se, ostalo je jo samo malo... Jasin je upita: - Mislim da si u devetom mjesecu? Ona mu odgovori: - Da, mada moja svekrva uporno tvrdi da sam u osmom... Hatida ree ljutito:

- U stvari, tvoja svekrva uvijek uporno nastoji da ima suprotno miljenje, sva je stvar u tome...! Kako su svi znali za sukobe koji esto izbijaju izmeu Hatide i njene svekrve, pogledae se i nasmijae. Aia ree: - Htjela bih da vam predloim da preete u nau kuu i ostanete dok se Englezi ne povuku iz nae ulice... Hatida dodade oduevljeno: - Da, zato da ne? Kua je velika, stanovaete ugodno i bez stiske. Tata i mama nek' stanuju kod Aie, jer je ona na srednjem spratu, a vi stanujete kod mene. Kemal se obradovao prijedlogu i neto izazovno upita: - Ko e rei tati? Ali, Fehmi, tresui ramenima, ree: - Vi dobro znate da je nemogue da se tata sloi... Hatida e, nekako tuno: - Meutim, on voli none izlaske, bie uvijek izloen nasrtajima vojnika. Kakvi zlikovci! Povedoe ga u mrkloj 640 noi i natjerae da nosi zemlju! Kad god na to pomislim, zavrti mi se u glavi... Aia ree: - ekala sam svoju redu da mu poljubim ruku i, dio po dio, posmatrala njegovo tijelo da se uvjerim da je dobro... Srce mi je snano lupalo, oi se borile protiv suza... Prokleo bog te pse i pasje sinove! Jasin se nasmijei... A onda upozori Aiu, namigujui Kemalu: - Ne grdi tako Engleze, oni meu nama imaju prijatelja... Fehmi je bio ironian: - Moda e se tata obradovati ako sazna da je vojnik, koji ga je nou uhvatio, jedan od Kemalovih prijatelja... Aia se nasmijei Kemalu i upita ga: - Da li ih jo voli poslije svega to su nam uinili? Kemal se zacrvenje od stida i neugodnosti i ree: - Da su znali da je moj otac, ne bi mu uinili nikakvo zlo...! Jasin ne izdra nego se glasno nasmija i stavi ruku na usta, gledajui oprezno prema stropu, kao da se uplaio da e njegov smijeh doprijeti do gornjeg sprata. Zatim, podrugljivo ree: - Bolje bi bilo da kae: Oni, kad bi znali da si ti Egipanin, ne bi terorisali ni Egipat ni Egipane, ali oni ne znaju... Hatida ree zajedljivo: - Tu ti priu ostavi drugjjjto! Nijee li da si i ti jedan od njihovih prijatelja? 4! Izmeu dva dvorca 64iZatim se, jednako podrugljivo, obrati Kemalu: - Ima li smjelosti, poto se saznalo za tvoje prijateljstvo prema njima, da poe na dumu u Huseinovu damiju? Jasin shvati na to ona cilja svojim napadom, pa ree kao da ali: - Ima pravo da govori protiv mene kad si se ve udala i stekla neka prava lj udskih bia... - Zar ja to pravo nisam i ranije imala? - Neka bog blagoslovi one dane... Ali, brak ponovo oivljava zle ene. Moli se i zahvaljuj bogougodnicima! I zapisima i pilulama" Um Hanefi!

Savladavajui smijeh, Hatida odgovori: - Moe ti napadati ljude, bio u pravu ili ne bio, poto si naslijedio pokojnicu i smatra se bogatim posjednikom. Aia se djetinje obradova i ree, kao da nita ne shvata: - Moj brat - bogati posjednik! Kako je divno to to ujem! Jesi li, stvarno bogat, gos'n Jasine? Hatida ree: - Dopusti mi da ti nabrojim njegovu imovinu. Sluaj: duan Hamzavija, kua u Guriji, kua u ulici Dvorac elja... ''; Jasin ree, tresui glavom i zatvarajui oi: - ... Sauvaj nas zlih zavidnika... Hatida nastavi, ne obraajui panju to ju je:prekinuo: *:-.'>; :. - A jo vie nakita i novca za kojisc.fes,ZOS',<.'* Jasin uzviknu, iskreno alei: ,..<;.....- : , ; , 642 - Sve je otilo, ivota mi tvoga! Ukradeno! Pokrao ju je onaj pasji sin. Rekao sam ocu da ga upita da li je ostavila nakit ili novac, a lopov odgovori: Traite sami! I bog zna da sam iz svog depa troio na nju dok je bila bolesna!" ujete, iz svog depa, sin pralje! Aia ree uzbueno: - O, dijete! Bolesna, u postelji, u milosti ovjeka pohlepnog na njen imetak! Ni prijatelja, ni ikog dragog. Napustila je ovaj svijet a da je niko nije oalio. Jasin upita: - A da je niko nije oalio? Hatida, kroz otkrinuta vrata, pokaza na Jasinovo odijelo, objeeno na vjealici, i ree podrugljivo protestu j ui: - A ona crna leptir mana? Zar nije znak alosti? Jasin ree ozbiljno: - Istinski sam bio tuan za njom, bog joj se smilovao i oprostio joj! Zar se nismo pomirili u posljednji as? Nek' se bog smiluje i oprosti i njoj i nama! Hatida malko obori glavu, podie obrve i pogleda ga s visoka, kao neko ko gleda preko naoala i ree: - Hm, hm... Sluajte naeg gospodina propovjednika! Zatim baci na njega sumnjiav pogled: - Ali ne mislim da se na tebi osjea velika tuga. On je ljutito pogleda i odgovori: - Hvala bogu, izvrio sam svoju dunost prema njoj, nita nisam propustio... Posmrtna alost je trajala tri noi, svakog petka posjetim groblje i odnesem mirisne biljke i voe. Ili eli da se udaram po grudima, da jauem i posipam se prainom po glavi! Mukarci drukije tuguju od ena! 643Ona zatrese glavom kao da mu veli: Dobro si me uputio, uputio te bog!", zatim uzdahnu: - Ah, ta muka tuga! Ali, kai mi, ivot ti dajem, zar duan i te kue nisu ublaili tugu i bol?! On otpuhnu i ree: - Pravo je neko rekao: ruan jezik je od runog lica! - Ko je to rekao? On se nasmijei i odgovori:

- Tvoja svekrva! Aia se nasmija, nasmija se i Fehmi, pitajui Hatfdu: '' - Zar se nisu popravili odnosi meu vama? Umjesto nje, odgovori Aia: - Prije e se popraviti odnosi izmeu Engleza i Egipana, nego izmeu njih dvije! Hatida se po prvi put naljuti: - Prijeka ena, bog joj platio! Ja, boga mi, trpim ni kriva ni duna. Jasin ree podrugljivo: - Vjerujemo ti, sestro, i bez zaSSftvfy. to emo potvrditi i pred bogom na sudnji dan! Fehmi ponovo upita Aiu: , - A kako ti s njom? , . Aia odgovori, gledajui boleivo Hatidu: - Kako se moe poeljeti. Hatida uzviknu: - Ah, ta tvoja sestra Aia! Ona zna da vodi politiku i da savije iju... Jasin ree kao ozbiljno: - U svakom sluaju, tvojoj svekrvi - suut, a tebi iskrena estitka. 644 Ona odgovori podrugljivo: - Prava estitka pripada tebi uskoro, ako bog da, kad dovede drugu nevjestu! Zar nije tako? Morao se nasmijati pa ree: - Bog te uo! Aia ozbiljno upita: ' ' - Stvarno? Malo razmisli, a onda ree donekle ozbiljno: - Pravi ovjek ne zaviruje u jazbinu dva puta... Ali, ko zna ta e donijeti sutranji dan? Moda drugu, treu, etvrtu... Hatida uzviknu: - To i oekujem, nek' se bog smiluje tvom djedu! Svi se nasmijae, ak i Kemal. Zatim Aia tuno progovori: - Jadna Zejneba! Bila je dobra i prijatna djevojka. - Bila! Bila je i glupa, a njen otac, kao i na, nepodnoljiv. Da je pristala da ivi sa mnom kao to ja elim, ne bih upao u to... - Nemoj to priznavati, uvaj svoje dostojanstvo! Hatida nije zlurada. On ree prezrivo: - Dobila je to je zasluila! Neka sad jedno drugo gledaju i glade! Aia uzviknu: - Ali, ona je trudna, djeco! Zar eli da ti dijete raste daleko od tvoje brige i zatite, pa da ga uzme kad postane djeak? Ah, pogodi ga gdje je najranjiviji! Raste pod okriljem majke, kao to je i njegov otac rastao. Sigurno bi bio 645nesrean kao i on, moda i vie. Moda bi se u njemu razvila i mrnja prema majci ili ocu. Nesrea, u svakom sluaju. Ree namrteno: - Nek' bude oeve sudbine, ja tu nita ne mogu! Naas zavlada tiina, a onda Kemal upita Hatidu: - Ali, seko, kad e tvoje dijete izii? Nasmija se, opipa svoj stomak i odgovori: r

- Ono je jo u prvoj godini! Gledajui je pomno u lice, on joj bezazleno ree: - Jako si omravila, seko, i lice ti je obrunjelo... Svi se nasmijae, stavljajui ruke na usta, toliko su se smijali da Kemal osjeti nelagodnost i zbunjenost. Hatida pak, koja nije mogla da se ljuti na Kemala, prikloni se optoj atmosferi, i ree, smijui se: - Priznajem da sam, za vrijeme trudnoe, izgubila sve ono mesa to sam ga, uz veliki trud, nabacila. Omravila sam, nos mi je vei i oi upale. Sve mi se ini da moj ovjek" prevre oima, uzalud traei onu mladu koju su mu doveli... Zatim se svi nasmijae kad Jasin ree: - Stvarno, tvom muu je uinjena nepravda. Jer, iako djeluje oito blesavo, on je zgodan. udan je to spoj Sirijca i Marokanca. Hatida to zanemari i obrati se Fehmiju, pokazujui na Aiu: - Njih obojica, i moj i njen mu, podjednako su glupavi. Jedva da naputaju kuu i danju i nou. Ni brige, ni rada! Njen mu cijelo vrijeme provodi u puenju i sviranju na lutnji, kao kakav prosjak koji za praznika obilazi kue. A moj, pak, samo se izleava, pui i blebee da mi glava puca. " 646 Aia ree kao da se ispriava: '..".).. - Plemstvo ne radi! '''I Na to e Hatida podrugljivo: Izvini! Tebi i odgovara da brani taj nain ivota. Zbilja, bog nikad nije sastavio dvoje slinih kao to ste vas dvoje. Oboje ste po lijenosti, lagodnosti i tromosti - jedna linost. Proroka mi, Fehmi, proe itav dan a on samo pui i svira, a ona se dotjeruje i vrti pred ogledalom. Jasin upita: - Zato da ne, kad pred sobom vidi lijep prizor! Prije no to e Hatida otvoriti usta, on je preduhitri: - Kai mi, sestrice, ta e uiniti ako ti beba bude ista ti? Ve joj je bilo dosta njegovih peckanja, pa mu otro odgovori: - Bie, boijom voljom, slina svom ocu ili djedu ili baki ili tetki. A ako... - Zatim, smijui se: - A ako ba bude htjela da bude slina svojoj majci, treba je prognati prije nego Saadpau! Ali joj Kemal ree tonom iskusnog znalca: - Englezi ne mare za ljepotu, seko, njima se vie dopadaju moja glava i nos. Hatida se udari rukom po grudima i uzviknu: - Tvrde da su ti prijatelji, a poigravaju se s tobom! Poslao im bog ponovo cepelin! Aia baci njean pogled na Fehmija i ree: - Koliko bi to radovalo neke ljude! Fehmi se nasmijei i promrlja: - Kako da se radujem kad oni u naoj kui imaju blentave prijatelje. 647 - Propade sve kako si ga vaspitavao! - Ima ljudi za koje vaspitanje ne vrijedi. Kemal upita, ljutei se: - Zar nisam molio Dulijana da vrate Saad-pau? Hatida se nasmija i ree:

- Slijedei put, zakuni ga svojom glavom kojoj se divi. Fehmi je vie puta osjetio da se svi oko njega, kad god se ukae prilika, trude da ga uvuku u razgovor da se razonodi, ali to nije nimalo ublailo njegovo osjeanje otuenosti koje ga je cijelo vrijeme obuzimalo, osjeanje koje ga je esto odvajalo od porodice i kad je s njom, tako da je osjeao otuenost ili usamljenost ak i na ovom brojnom sijelu. Posve se iskljuio svojim srcem, tugom i zanosom, od tih ljudi koji se zabavljaju i smiju, ak i progonstvo Saada uzimaju kao predmet ale, ako im ustreba. Jedno po jedno je kradom pogledao: bili su zadovoljni; Aia sretna iako je malo oslabila od trudnoe, sretna sa svim, ak i tom slabou; Hatida ivahna, nasmijana, a Jasin - zdravlje, snaga, raspoloenje... Ko se od njih osvre na zbivanja ovih dana? Koga se tie hoe li Saad biti tu ili u progonstvu, hoe li Englezi otii ili ostati! On je tu, tu, barem meu ovima ovdje. Iako je ovo osjeanje obino bilo praeno trpeljivou i irinom, ovog puta je izazivalo samo bijes i srdbu. Vjerovatno je to bilo zbog svega to je pretrpio posljednjih dana. esto je oekivao da uje o Merjeminoj udaji; to mu je bila muna misao, tuna, mada se ve unaprijed beznadeno s njom pomirio. Gotovo da se, tokom vremena, privikao na tu misao, sama njegova ljubav se bila povukla iz sredita njegovih osjeanja, koja su bila obuzeta drugim krupnim preokupaci648 jama, dok se nije dogodilo ono sa Dulijanom i snano ga potreslo. Flertuje sa jednim Englezom, za koga ne moe ni poeljeti da se uda, pa ta onda znai taj flert? Moe li to initi iko osim bestidnice? Merjema - bestidnica? emu su onda bili njegovi negdanji snovi? Nije ostao nasamo sa Kemalom da bi zatraio da mu ponovi itavu priu, zahtijevajui da tano opie svaki detalj, kako je primijetio ta se dogaa, gdje je stajao taj vojnik, gdje je on stajao, je li siguran da je upravo Merjema bila na prozoretu? Da li je stvarno gledala u vojnika? Je li vidio kako mu se osmjehuje? Je li? Je li? Zatim da upita, stiui zube kao da hoe da zdrobi patnju koja ga mui: je li se pomakla u strahu kad te je ugledala? Potom nastavi da zamilja sve te situacije i prizore, situaciju po situaciju, prizor po prizor, da zamilja dugi osmijeh kao da gleda one oputene usne kako ih je vidio kad se Aia udavala, dok je Merjema pratila mladu u dvoritu kue porodice evket. - Izgleda da mama nee danas s nama sjesti? - ree Aia tunim glasom. Na to e Hatida: - Kua je puna gostiju! Jasin se nasmija: - Bojim se da e vojnici posumnjati u to mnotvo posjetilaca pa pomisliti da se u naoj kui odrava kakav politiki sastanak... Hatida e oholo: ..-,;. - Tatini prijatelji m sjajniji od suaca! Aia ree: ./>,.. ,. .-,.. .- Vidjela sanx: sajMOg gospodiitf Muhameda Ifeta na elu posjetilaca. ,- ,-,.. ;,w 649Hatida potvrdi njene rijei: - Bio je tatin najblii prijatelj prije nego to smo i ugledali svjetlo dana... Jasin zatrese glavom: - Tata me je nepravedno optuio a sam prekinuo njihovo prijateljstvo. - Zar razvod ne moe razdvojiti najbolje prijatelje? Jasin se nasmijei: - Osim prijatelja tvog oca! Aia, s ponosom: - Ko moe sebi da dozvoli da bude neprijateljski raspoloen prema tati. Boga mi, nema mu ravna na itavom svijetu!

Zatim, uzdahnuvi: - Kad god pomislim ta mu se jue dogodilo, kao da u posjedjeti... Najzad, Hatida nije vie mogla izdrati Fehmijevo smrknuto lice i odlui da mu se neposredno obrati, poto su, ini se, propali svi posredni naini, okrenu se prema njemu i upita ga: - Jesi li vidio, brate, kako je bog bio plemenit prema tebi kad nije dopustio da se ostvari tvoja elja prema... Merjemi?! Fehmi je zaueno i s nelagodom pogleda. Odmah svi pogledae u njega, ak ga je i Kemal ozbiljno posmatrao. Zavlada duboka tiina koja je ukazivala na prigueno osjeanje koje su dugo ignorisali ili skrivali, dok ga Hatida nije otvoreno i smjelo otkrila. Gledali su ga utke, oekujui odgovor, kao da je samo to utanje postavilo pitanje. Meutim, Jasin je smatrao da treba 650 da okona utanje prije nego to postane jo tee i bolnije, pa ree, pretvarajui se da je raspoloen: - Mora da je tvoj brat bogougodnik, a bog voli bogo-ugodnike... Fehmi se muio, bilo mu je nelagodno i neprijatno, pa ree karatko: - To je bilo i prolo, ve zaboravljeno. Aia ree kao da se ispriava: Nije samo Fehmi bio u zabludi u vezi s njom, svi smo bili u zabludi. Hatida se, najvie to je mogla, branila od optube da je bila neoprezna: - Bilo kako bilo, ja ni u jednom trenutku ranije, ak i uz uvjerenje da je nevina, nisam smatrala da mu ona odgovara... Fehmi ponovo ree, kao da svemu tome ne pridaje neki poseban znaaj: - To je bilo i prolo, ve zaboravljeno. Englez, Egip-anin - isto je... Ostavimo sve to... Jasin se zatee kako ponovo razmilja o pitanju" Merjeme. Merjema? Ranije bi je, ako bi mu se nala pred oima, pogledao samo letimino, a kad se Fehmi zaljubio u nju, jo vie je to izbjegavao. A sad, kad se u porodici saznalo za njenu bruku, sad se poeo jae zanimati... Dugo se pitao: kakva je to djevojka? Volio bi da ju je bolje pogledao. Poelio je da je ispitao" djevojku koja je izazvala elju jednog Engleza, Engleza koji je doao ovdje da se bori, a ne da flertuje. Njegova srdba prema njoj bila je samo u toku razgovora o njoj, ali ga je, negdje u njegovoj nutrini, do kraja radovalo da postoji 651i ugle J njiho polo svije cu p smrl su, njer tebi Me Pf Za' osj Ha ut po 651 jedna hrabra obeaena" poput nje i to, tu pored njeg dijeli ih tek jedan zid. Ispuni mu iroke snane grudi ivotinjsko zadovoljstvo koje ga je pozivalo u lov, ali s iz potovanja

prema tuzi svog brata Fehmija, koga je voli zaustavio kod pukog osjeanja i uitka... Nije u itav< etvrti bilo nikoga ko bi izazvao njegovo zanimanje ka Merjema. - Vrijeme je da se pode. Hatida to ree ustajui, dok su do njih dopirali gl sovi Ibrahima i Halila koji su razgovarali, dolazei predsoblja. Svi ustadoe, neko se proteui, neko priteu odjeu. Jedino je Kemal ostao sjedei, gledajui tuno stisnuta srca prema vratima salona. 652 LXVII Gospodin Ahmed sjede za svoj sto, udubljen u svo-e knjige, radei svoj dnevni posao koji je, bar donekle, nio da zaboravi na svoje line brige i opta zbivanja o ojima se na sve strane ire krvave vijesti. Poeo je da oli duan kao to voli svoje veselo, prijateljsko drutvo, er ga i jedno i drugo izbavlja iz pakla misli. Atmosfera duanu bila je ispunjena pogaanjima, kupovinom, pro-ajom, zaradom i slinim stvarima obinog ivota, svako-nevnog ivota, tako da mu je ona ulivala neku izvjesnost a bi se sve moglo vratiti svom izvoru, u prvobitno stanje abilnosti i mira. Mir? Kuda je otiao i kad e najaviti ovratak? ak i u ovom duanu se vode, jezivim apatom, azgovori o krvi. Ni kupci se vie ne zadovoljavaju cjen-anjem i kupovinom, neprestano ponavljaju vijesti i nabraju dogaaje. Preko vrea rie i kafe, uo je za sukob Bulaku, o pokoljima u Asjutu, o pogrebima na kojima se ahranjuju desetine rtava, o mladiu koji je od nepri-atelja oteo mitraljez i htio s njim da ue na Azhar, ali a pretee kob - desetine metaka mu napuni tijelo. Sve ove druge vijesti krvavo obojene, odzvanjale su mu u uima a mjestu gdje se sklonio da bi ih zaboravio. Kako je ivot 653 nesretan u sjenci smrti! Nek' pobuna brzo ostvari svoje ciljeve prije no to kakvo zlo pogodi njega ili nekog od njegovih blinjih! On ne krtari na imovini niti se ustee u osjeanjima naklonosti, ali da se daje ivot, to je ve druga stvar. Kakvu je to muku bog namijenio svojim robovima, pa im ljudski ivoti ne predstavljaju nita te prolijevaju krv! Pobuna vie nije oduevljena etnja", ona ugroava njegovu bezbjednost kad odlazi od kue i kad se vraa, prijeti njegovom buntovnom" sinu. Njegovo oduevljenje prema buntu, ne prema njegovim ciljevima, se ohladilo, i on sanja o samostalnosti i Saadovom povratku, ali bez bune, krvi i strave. Srce mu klie sa ostalima, oduevljava se kao i drugi, ali mu se razum, vrsto vezan za ivot, suprotstavlja ovom toku stvari. Ostao je sam, poput stabla drveta ije je grane pokidala oluja. Nita, ma kako uzvieno, nee umanjiti njegovu ljubav prema ivotu, neka pripada njemu do kraja, neka i Fehmi bude bezbjedan, da do kraja sauva ivot, neposluni Fehmi koji se baca u bujicu bez pojasa za spaavanje. - Je li gospodin Ahmed prisutan? Gospodin je uo glas koji je pitao i osjeti kako neko prosto uletje u duan kao da je kakav ljudski projektil. Podie pogled sa stola i vidje ejha Abdusameda kako stoji nasred duana, trepui svojim upaljenim oima, uzalud napreui pogled prema stolu. Srce mu zaigra i lice se razvedri, zatim uzviknu doljaku: - Izvoli, potovani ejhu, blagodat nam doe! ejhovo lice sinu od zadovoljstva i prie klatei"

gornji dio tijela naprijed i natrag, kao da jae na devi. Gospodin se nagnu preko stola i prui mu ruku, koja se sretnu sa ejhovom rukom, stisnu je i promrmlja: 654 - Stolica je desno, izvoli, sjedni... , , . ,; ejh prisloni svoj tap uz sto, sjede na stolicu, a zatim se osloni rukama na koljena, govorei: - Bog te sauvao i zatitio. Gospodin ree od srca: - Kako je dobra i kako mi je potrebna tvoja molitva! Zatim se okrene prema Demilu Hamzaviju, koji je mjerio riu jednom kupcu i ree mu: - Ne zaboravi pripremiti paket za naeg ejha... ' ' Demil Hamzavi se oglasi: - Kako mogu da zaboravim naeg ejha! ejh isprui ruke i podie glavu, miui usnama u molitvi, tiho mrmljajui, tako da se ulo samo isprekidano aputanje. Zatim se vrati u prethodni poloaj, zauta trenutak, a onda ree kao za uvod: - Poeu molitvom za Svjetlost pravog puta - Muhameda. Gospodin odgovori vatreno: - Njemu pripada najia molitva i pozdrav! - A onda u zatraiti posebnu milost za tvog oca... - Bog mu podario svoju bezgraninu milost! - Zatim u moliti boga da te obraduje tvojom porodicom, tvojim potomstvom, potomstvom tvoga potomstva i potomstvom potomstva tvog potomstva. - Amin! Uzdah nuvi: - Zatim u ga moliti da nam vrati naet gospodara Abusa, Muhameda Ferida i Saada Zaglula. - Bog te usliio! 655I nek propadnu Englezi za sve grijehe koje su poinili i koje ine! - Bog je silan i osvetie se! Tada se ejh nakalja, pree dlanom preko lica i ree: - A sad, vidio sam te u snu kako mi mae rukama. im sam otvorio oi, odluih da te posjetim. Gospodin se poneto tuno osmjehnu i ree: - Ne udim se tome, jer mi je prijeko potreban tvoj blagoslov, bog ti dao blagoslov nad blagoslovom! ejh se licem nagnu prema gospodinu i blago upita: - Je li tano to sam uo o dogaaju kod kapije Futuh? Gospodin se osmjehnu i odgovori: - Da... Ko li te je obavijestio? - Prolazio sam pored uljare Ganima Hamidua. Zaustavio me i upitao: Jesi li uo ta su Englezi uinili sa tvojim miljenikom gospodinom Ahmedom i sa mnom?" Uznemiren, upitah ga ta je bilo. Ispria mi udo nad udima. Gospodin mu prepria dogaaj u detalje. Nije mu dosadilo da ga ponavlja. Vjerovatno ga je za posljednjih nekoliko dana ispriao desetine puta. ejh je sluao, uei apatom ajet Stolica" i pitao: - Jesi li se prestravio? Kako si se prestravio? Kai mi! Bog je svemogu! Ali, jesi li se zadovoljio samo izbavljenjem? Zar si zaboravio da strava ne prolazi sama od sebe? Dugo si se molio i traio od boga da te izbavi! To je lijepo, ali ti treba zapis...

- Kako da ne? Dae nam vie blagoslova, potovani ejhu! I djeci i njihovoj majci! Zar i oni nisu bili prestravljeni? 656 - Naravno... Slabana srca koja ne znaju za grubost i teror... Zapis, zapis! Tu je lijek! - Ti si dobrobit i blagoslov, potovani ejhu... Bog me je spasio velikog zla! Ali, ima jo jedno zlo koje me ugroava i ne da mi mira. Ponovo se licem nagnu prema gospodinu i blago upita: - ta je bilo, sine, bog ti oprostio grijehe? Gospodin mu se priblii i, smrknuta lica i neraspoloeno, ree: - Moj sin Fehmi... ejh upitno i zaueno podie svoje sijede obrve, i ree, izraavajui nadu: - Zatien boijom pomoi! Gospodin bolno zatrese glavom i ree: - Prvi put me nije posluao, a sve je u boijim rukama! ejh isprui ruke kao da se titi od kakvog zla i uzviknu: - Boe sauvaj, moj sin Fehmi, a ja posve sigurno znam da je on po prirodi odan i dobar. Gospodin ree ve ljut: - Mladi gospodin hoe da ini ono to ini omladina ovih krvavih dana. ejh ree uz uenje i negodovanje: - Ti si, bez sumnje, odluan otac. Nisam mogao zamisliti da se jedan od tvojih sinova usudi da odbije tvoje nareenje. Ove rijei do krvi pogodie gospodina u srce. Teko ih je primio. Zatim osjeti da treba da ublai neposlunost svoga sina da bi i od sebe odbio optubu za slabost i pred ejhom i pred samim sobom, pa ree: 42 Izmeu dva dvorca 657- Nije se on, naravno, usudio da to otvoreno kae... Pozvao sam ga da se zakune na Kur'an da nee uestvovati ni u jednoj akciji u pobuni... Zaplakao je... Zaplakao je ali se nije odvaio da kae ne". ta da radim? Ne mogu da ga zatvorim u kuu, ne mogu da ga nadzirem u koli... Plaim se da su gibanja ovih dana suvie snana da im se odupre mladi poput njega... ta da radim? Da mu zaprijetim batinama? Da ga bijem? Ali, ta bi moglo da vrijedi prijetnja za nekog ko ne mari da se izlae smrti?! ejh se pogladi po licu i nemirno upita: *' - Je li se upustio u demonstracije? Gospodin odgovori, tresui svojim irokim ramenima: - Ne, ne! Ali on rastura letke. Kad sam ga pritisnuo, tvrdio je da ih rastura samo meu svojim najbliim prijateljima. - ta ga se tiu te rabote! On je miran, sin mirnog ovjeka, a za te rabote su ljudi druge vrste. Zar on ne zna da su Englezi zvijeri bez trunke milosti u svojim grubim srcima? I da se i jutrom i veeri, napajaju krvlju jadnih Egipana? Razgovaraj s njim lijepo, savjetuj ga, objasni mu ta je svjetlost a ta tmina, kai mu da si mu otac, da ga voli, da strahuje za njega. A ja u, sa svoje strane, pripremiti poseban zapis, moliu se za njega, posebno u zoru, a bog e svagda pomoi... Gospodin tuno ree: - Vijesti o poginulim pristiu svaki as kao upozorenje razumnima... ta mu je poremetilo razum? Sin mljekara Fulija nestao je u tren oka. Bio je na alosti sa mnom i

izrazio sauee njegovom kukavnom ocu. Mladi je raznosio zdjele sa kiselim mlijekom. Na putu je naiao na 658 demonstracije. Sudbina je htjela da se nesvjesno pridrui demonstrantima. Nije proao ni sat, a on pade pogoen na trgu Azhara. Bog je svemogu! Njemu pripadamo i njemu emo se vratiti! Kako je mladi zakasnio i nije se na vrijeme vratio, otac se uznemirio i krenuo kod kupaca da se raspita o njemu. Jedni su rekli kako im je donio mlijeko, a drugi da nije kod njih naiao kao obino. Kad je stigao do Hamrua, prodavaa kadaifa, i naao kod njega siniju sa ostatkom zdjela koje nije podijelio, ovaj ga je obavijestio da ju je ostavio kod njega i prikljuio se demonstracijama te veeri. Jadni ovjek je prosto izludio. Odmah je otiao u policijsku stanicu u Demaliji, ali su ga uputili u Dvorac Ajni, gdje je naao svog sina u sali za obudkcije. uo je priu sa svim pojedinostima, kako nam ju je ispriao Fuli kad smo bili kod njega u kui na saueu, saznao je kako je izgubio mladia kao da ga nikad nije ni bilo. Fehmi je vidio teku tugu mladievog oca i zapomaganje njegove porodice. Propade jednik, a niti se Saad vrati, niti Englezi odoe. Da je kamen, urazumio bi se, a kamoli najbolji moj sin, hvala bogu... ejh ree sa aljenjem: - Znam tog nesretnog mladia, bio je najstariji Fuli-jev sin, je 1' tako? Djed mu je bio mazgar, pa sam unajmljivao njegovog magarca kad poem svom starjeini Abu Saudu. Fuli je imao etvoro djece, ali mu je pokojnik bio srcu najdrai. Tada Demil Hamzavi prvi put progovori: - Ovi su dani potpuno ludi... Svima su pamet odnijeli, ak i najmlaima... Jue, moj sini Fuad ree svojoj materi da bi volio kad bi uestvovao u demonstracijama...! 659; Gospodin ree uznemireno: - To ine mladi, a stariji upadaju u nevolju! Tvoj sin Fuad je drug mog Kemala, obojica su u istoj koli... Zar jednom nee poeljeti, zar nee obojica poeljeti da se kreu u demonstracijama! Eh, danas se nita ne moe smatrati udom! Pokajavi se to je upao u razgovor, Hamzavi ree: - Nije to ba dolo dotle, gospodine, ali sam ga ja bez milosti dozvao u pamet zbog tih njegovih naivnih elja. Kemal izlazi samo u pratnji Um Hanefi, bog ga sauvao! Zavlada tiina. U duanu se ulo samo utanje papira u koji je Hamzavi umotavao poklon za ejha Abdusameda. Potom ejh uzdahnu: - Fehmi je razuman mladi, ne treba da izlae Englezima svoj dragocjeni ivot. Englezi? Bog nam pomogao! Jesi li uo ta su uradili u Aziziji i Bedreinu? Gospodin je bio u napetom stanju, pa, iskreno, nije imao elje da odgovori, a uz to nije ni oekivao nita novo poslije svega to mu je probijalo ui ovih dana. Zadovolji se da podigne obrve, kao da ga to zanima, pa ejh nastavi: - Prekjue sam bio u posjeti plemenitom i uvaenom edad-begu Abudlhamidu u njegovom dvorcu u Abasiji. Pozvao me na ruak i veeru. Ja sam darovao zapise njemu i njegovoj porodici. Tad mi je ispriao o Aziziji i Bedreinu. ejh kratko zastade, a gospodin ga upita: ,: - Poznati trgovac pamukom? - Sadad-beg Abulhamid je najvei trgovac pamukom. Vjerovatno zna njegovog sina Abdulhamid-beg edada, 660 nekada je bio u vrstim odnosima sa gospodinom Muhamedom Ifetom?

Gospodin odgovori polako da bi se podsjetio: - Sjeam se da sam ga jednom vidio u drutvu gospodina Muhameda Ifeta prije rata, zatim sam uo da je udaljen iz zemlje odmah poslije izolacije naeg gospodara. Ima li ta novo o njemu? ejh odgovori brzo, uzgred, kao da svoje rijei stavlja u zagradu, da bi se vratio prethodnom razgovoru: - Jo je prognan iz zemlje. Sad je u Francuskoj sa enom i djecom. Koliko se edad-beg plai da ne umre prije nego to na ovom svijetu vidi sina... Ponovo zastade, zatim poe da trese glavom lijevo desno, a onda ree, zapijevajui kao da recituje poetak pjesme o proroku: - Poslije pola noi, dva ili tri sata, dok su ljudi spavali, nekoliko stotina naoruanih britanskih vojnika, dobro naoruanih, zaposjelo je oba mjesta. Gospodin se naglo trgnu. Zaposjedaju mjesta, a ljudi spavaju? Zar ti opsadnici nisu od onih koji su se ulogorili pred njegovom kuom? Poeli su i mene da napadaju. Kakav sljedei korak pripremaju? ejh se udari po koljenima, kao da njegovom recito-vanju" nedostaje ritma, zatim nastavi: - Provalili su u kue naelnika mjesta i naredili im da predaju oruje, zatim su uletjeli u enske odaje, opljakali nakit, izloili ene ponienju, izvukli za kose napolje, dok su one zapomagale i dozivale u pomo, ali pomoi niotkud. Boe, prikloni se svojim slabim robovima! 661 !Kue naelnika? Naelnik je dravna linost, zar ne? Ja nisam naelnik, niti je moja kua kua naelnika. Ja sam samo obian ovjek. ta bi tek mogli uiniti sa ovakvim kao ja?! Zamisli Eminu kako je vuku za kosu! Je li mi sueno da poelim da poludim?! Da poludim? Tresui glavom, ejh nastavi: - Natjerali su naelnika da im pokau ejhove i uglednike iz ta dva mjesta. Razbivi vrata, provalili su i u njihove kue, opljakali sve to je bilo vrijedno, zlikovaki silovali ene, ubivi neke koje su pokuale da se odupru, silovito su pretukliu mukarce. Zatim su napustili oba mjesta, ne ostavivi nita vrijedno a da nisu opljakali ili asno a da ga nisu obeastili. Neka dragocjenosti idu do vraga! .. .Ili asno a da ga nisu obeastili..." Gje je bozi ja milost?! Gdje je njegova osveta?! Potop... Noje... Mustafa Kamil... Zamisli! Kako bi mogla da ostane s njim pod istim krovom! Kakav je grijeh poinila?! I na kakav nain?! ejh se tri puta udari po koljenima i nastavi da govori drhtavim glasom i da gotovo narie: - Onda su zapalili oba mjesta koristei drvo i slamu sa krovova kua, koje su posuli benzinom. Ljudi su se u strahovitom uasu probudili i pobjegli, naputajui svoje domove kao ludi. Svuda jauci i zapomaganja! Plameni jezici su se irili na sve strane tako da su se oba mjesta pretvorila u vatrene buktinje! Izvan sebe gospodin uzviknu: - Gospodaru nebesa i zemlje! '. ; ejh nastavi: - Onda su vojnici opkolili oba zapaljena mjesta i iz daljine saekivali jadne itelje, koji su glavom bez obzira 662

bjeali, a za njima i njihova stoka, psi, make, gledajui kako e spasiti ivu glavu iz razbuktalog poara. im su stigli do poloaja vojnika, ovi se oborie na mukarce, udarajui ih i rukama i nogama, a ene odvojie, pljakajui im nakit i silujui ih. Ako bi se koja opirala, ubili bi je, a ako bi koji mu, otac ili brat, krenuo da ih brani, bio bi strijeljan. Potom se ejh okrenu izbezumljenom gospodinu, udari dlanom o dlan i uzviknu: - Ostatak rtava odveli su u oblinji logor i tamo ih prisilili da potpiu priznanje o svojim zloinima, koje nisu poinili i da potvrde da je to to su im Englezi uinili, zasluena kazna za njihova djela. To se, gospodine Ahmede, dogodilo u Aziziji i Bedreinu. To je samo jedan od primjera egzemplarnog kanjavanja, bez milosti i saaljenja. Boe, budi svjedok! Zavlada bolna, teka tiina. Svaki se posvetio svojim mislima i brigama... Potom, prekidajui tiinu, Demil Hamzavi glasno uzdahnu: - Ima boga... Gospodin se sloi s njim: - Da! - pokazujui na sve etiri strane: - Svugdje i na svakom mjestu! ejh se obrati gospodinu: - Kai Fehmiju da mu ejh savjetuje da se udalji od izvora propasti. Reci mu: predaj stvar u boije ruke, u ruke tvog gospodara, koji je jedini u stanju da uniti Engleze kao to je ranije unitio sve koji su mu se suprotstavili. ejh prui ruku i uzme svoj tap?a@aspodin dade znak Demilu Hamzaviju koji dortese pokloofstavi mu ga u ruku 663i pomoe mu da ustane. ejh se rukova sa njima i poe govorei: - Vizantijci su pobijeeni, tu u blizini, ali e oni, poslije tog poraza, ponovo pobijediti."* Bog je rekao istinu! ,) ., v * Citat iz; Kur'ana 664 LXVIII Pred zoru, dok se svjetlost jutra polagano raala iz posljednjeg mraka, slukinja iz Sukerije doe u gospodinovu kui i obavijesti Eminu da je Aia dobila poroajne bolove. Emina je bila dolje u kuhinji, pa dalji posao povjeri Um Hanefi i pouri prema vratima. Um Hanefi je bila ozlojaena, vjerovatno prvi put tokom dugog sluenja u ovoj kui. Zar ona nema pravo da prisustvuje Aiinom poroaju? Svakako da ima puno pravo, podjednako kao i Emina. Aia je progledala u njenom naruju. Svako dijete u ovoj kui ima dvije majke: Eminu i Um Hanefi. Kako je spreavaju da bude sa svojom keri u ovom tako ozbiljnom asu! Sjea li se svog poroaja? I Tumbukije? Uitelj je, po obiaju, bio vani; bila je sama poslije pola noi. U Um Husnije nala je i prijateljicu i babicu. Gdje li je Um Husnije sada? Je li jo iva? Zatim doe na svijet Hanefi nakon bolnih jauka, a i ode, dok je jo bio u kolijevci s ovog svijeta, nakon bolnih jauka. Da ja poivio, imao bi sada dvadeset godina. Moja mlada gospodarica pati od bolova, a ja ovdje pripremam hranu. Eminino srce se ispuni radou ali i brigom, istim onim osjeajem koji joj je stiskao srce kad je po prvi put 665doivljavala isto iskustvo. Evo, i Aia se priprema da doeka svoje prvo dijete, kojim poinje njeno materinstvo, kao to je ona zapoela svoje Hatidom. Tako se beskrajno

produava ivot koji je potekao iz nje. Ode do oca i prenese mu radosnu vijest na svoj smjeran, uljudan nain, pretjerujui ovog puta u smjernosti i uljudnosti, ne bi li iz njenog glasa proniknuo u njenu vruu elju da pohita ka svojoj keri. Meutim, gospodin je vijest primio mirno i naredio da bez oklijevanja krene. Poe na brzinu da se sprema, osjeajui kako jedna slaba ena kao to je ona dobije raanjem djece snagu koja ponekad moe da uini uda. Braa su saznala za vijest kad su se probudila, neposredno poslije majina odlaska. Preko lica im pree osmijeh i upitno se pogledae. Aia - majka! Zar to nije neobino? Nema tu nita neobino. Mama je bila mlaa od nje kad je rodila Hatidu. Da li je mama otila da na svoje ruke doeka dijete? Dva osmijeha. To oni mene upozoravaju. Uskoro e roditi i ona pasja ki. Na koga misli? Zejneba! Ah, da te uje otac, ah, da te uje otac. Aia majka, ja otac, ujak i tetak. I ti e, gos'n Kemale, biti stric i ujak. Danas bi trebalo da izostanem iz kole pa da odem do Aie. Vrlo lijepo. Zamoliu oca, ako mogu, da ne budem za trpezom. Uuuuh! Treba nam jo vie djece da nadoknadimo manjak u koji su nas Englezi uvalili. Ako bih izostao iz kole, ne bi se dogodilo nita neobino. Tri etvrtine uenika trajkuje vie od mjesec dana. Reci to ocu, on e svakako prihvatiti tvoje obrazloenje, pa e te gaati tanjurom lee u lice. Uuuuh! Novoroene! Za sat ili dva tata e postati djeda a mama - baka, a mi ujaci. Ozbiljna stvar. Koliko e novoroenadi ovoga asa ugle666 dati svjetlo dana? A koliko e ljudi ovog asa nestati sa ovog svijeta? Treba da obavijestim svoju baku. Mogu da odem u Hurunfu da je obavijestim, ako izostanem iz kole. Rekli smo ti, ne tie nas se tvoja kola, kai ocu, on e pozdraviti tvoju ideju. Uuuuh! Aiu sad mue bolovi. Jadna ljubimica! Poroajni bolovi nisu njeni prema zlatnoj kosi i plavim oima. Dae bog, bie sve dobro. Tada emo popiti sok od ipka i upaliti svijee. Muko ili ensko? ta vie voli? Muko, naravno. Moda e poeti sa enskim kao njena mati? Zato ne bi poela sa mukim, kao njen otac? Ha, ha! Kad doe vrijeme da se napusti kola, dijete e se roditi i neu moi vidjeti kako se raa. Zar eli da ga vidi kako se raa? Naravno. Odgodi tu elju dok novoroene ne bude tvoj sin! Kemal se najvie uzbudio na ovu vijest. Ona mu je obuzimala um, srce i matu. Da ne osjea stalni nadzor deurnog u koli, koji ga prati gdje god krene ili zastane, da bi o tome do u tanine obavijestio njegovog oca, ne bi se mogao oduprijeti izazovu da poe u Sukeriju. U koli je bio samo tijelom, ali ne i duhom. Duh mu je odlutao u Sukeriju, pitajui se o novom biu iji je dolazak mjesecima oekivao. Veoma je elio da sazna njegovu skrivenu tajnu. Jednom, kad nije imao ni est godina, vidio je kako se koti maka. Privukla mu je panju svojim prodornim mjaukanjem, pa pouri pod brljane na krovu i zatee je kako se previja od bolova, oi da joj ispadnu. Zatim vidje kako joj se od tijela odvaja topla mesnata masa-. Sa odvrat-nou se povue, derui se to je glasnije mogao. Ovo mu se sjeanje javi u mati tako uporno da osjeti onu nekadanju odvratnost koja se irila oko njega, muna, uznemi667 rujua, poput guste magle. Meutim, on se nije predao strahu. Nije htio da prihvati da postoji veza izmeu one j make i Aie, osim veze izmeu ovjeka i ivotinje, a ona je, po njegovom vjerovanju, dalja nego zemlja od neba. Ali, ta se onda dogaa u Sukeriji? Kakve se sve neobine

stvari dogaaju Aii? Brojna zdvojna pitanja bez pravog odgovora. im je predvee napustio kolu, odjuri ka Sukeriji. Zadihan, ue u dvorite porodice evket, krenu prema enskim odajama. Osvrnu se prema sobi za goste i oi mu se susretoe sa oima njegovog oca koji je sjedio stavivi aku preko ake na drku tapa izmeu svojih nogu. Skameni se na mjestu, zurei kao da je omaijan. Nije treptao niti se micao. Obuze ga neshvatljivo osjeanje krivice. Stajao je i ekao da se na njega srui kazna. Hladni strah mu prostruji itavim tijelom. Otac se upusti u razgovor sa nekim pored sebe, okrenu se prema njemu, te Kemal, gutajui pljuvaku, odvoji pogled od njega , i u gostinskoj sobi ugleda Ibrahima evketa, Jasina i Fehmija, a onda pobjee u kuu, u skokovima se pope uz stepenice i stie na Aiin sprat. Gurnu odkrinuta vrata, ue i zatee Halila evketa, mua svoje sestre, kako stoji u salonu. Vrata spavae sobe su bila zatvorena, ali su iza njih dopirali glasovi razgovora vie osoba, meu kojima prepozna glas svoje majke, supruge pokojnog evketa .. i neki trei glas koji nije prepoznao. Pozdravi mua svoje sestre i upita, gledajui ga sa osmijehom u oima: - Je li teta Aia rodila? '-.,. : . : ovjek stavi prst na usta i upozori ga: - Psssst... '" 668 Kemal shvati da njegovo pitanje nije bilo dobro primljeno, ak ni njegov dolazak nije bio dobro primljen, kao obino dotad. Zbuni se i uznemiri, ni sam ne znajui zato. Htjede da prie zatvorenim vratima, ali ga odsjeni, ljutiti Halilov glas zaustavi: - Ne... Okrenu se prema njemu i pogleda ga upitno, ali mu ovjek brzo, naglo ree: - Sii, mali, i igraj se dolje... Rastuen, djeak se tekim, umornim koracima povue. Bilo mu je teko to je muka njegovog cjelodnevnog ekanja ovako nepravedno nagraena. Kad je stigao do praga salona, u uima mu odjeknu udan glas koji je dolazio iz zatvorene sobe. Poeo je kao visok, otar i prodoran, postade hrapav i tup, hripei, i zavri se u dugom tekom hropcu, zatim se izgubi za trenutak, koliko je trebalo da se povrati izgubljeni dah, onda se zau dubok, bolan uzdah. U poetku mu se uinio udnim, kao da ga nije prepoznao, ali je, uz svu otrinu i prodornost glasa i hropca, iz jednog povienog bolnog jauka razaznao da je to, bez sumnje, Aiin glas ili sama Aia koja se topi i rastae. Novi, duboki, bolni i glasniji uzdah potvrdi njegove slutnje. Sav uzdrhta i uini mu se da je vidi kako se previja u bolu, to mu u matu dozva staru sliku one make. Okrenu se prema Halilu i vidje ga kako stie i otvara ake, mrmljajui: Blagi boe!". Ponovo mu se uini kako gleda Aiino tijelo koje se takoe skuplja i isprua, poput ake ovog ovjeka. Ne znajui vie za sebe, izleti napolje i brinu u pla. Kad je stigao do vrata enskih odaja, panju mu privue bat koraka koji su silazili 669iza njega. Podie glavu i ugleda slukinju Suveidanu kako hitro silazi, pree, ne obraajui panju na njega, pa zastade na vratima i pozva gospodina Ibrahima. ovjek brzo prie a ona mu ree: Hvala bogu, gospodine!". Ne ree nita vie i ne saeka da on neto kae, nego se okrenu natrag i hitro se uspentra uz stepenice. Ibrahim se vesela lica vrati u gostinsku sobu, a Kemal ostade sam, ne znajui ta da radi. Nije protekla ni jedna minuta a Ibrahim se vrati sa gospodinom Ahmedom, Jasinom i Fehmijem. Djeak se

skloni u stranu da prou, zatim se za njima pope, dok mu je srce snano lupalo. Halil ih doeka pred ulazom u stan. uo je oca kako kae: ; - Hvala bogu, sve je u redu. ; , Halil potiteno promrmlja: - U svakom sluaju, hvala bogu. . ' ; Otac ga ozbiljno upita: . ,'.. '.. - ta ti je? , -.-. -..: ,> Ovaj odgovori priguenim glasoms /v. s i dtf - Idem da pozovem ljekara... v,^i . " Otac uznemireno upita: : >- ; i ., ...;- Dijete? -.: ,,< ;,-t:,^ ^;. Halil odgovori odmahujui glavom: . ' - Aia! Nije kako treba. Odmah u dovesti ljekara... Ode, ostavljajui iza sebe oit nemir i potitenost. Zatim ih Ibrahim pozva u primau sobu. Uoe utke. Uskoro doe supruga pokojnog evketa, pozdravi ih i nasmijei se da bi ih umirila, zatim sjede i ree: - Mnogo se, jadnica, namuila, pa je potpuno iscrpljena. Ali, to je prolazno stanje, brzo e proi. Ja sam sigurna u to to velim, ali je moj sin danas neobino 670 uplaen pa i nije na odmet da doe ljekar. - Zatim, priguenim glasom, za sebe: - Ljekar je na Gospodar a na Gospodar je ljekar. Gospodin nije vie mogao da se i dalje dri dostojanstveno i hladnokrvno, kakav je obino bio pred svojima u porodici, pa je upita sa neskrivenom uznemirenou: - ta je s njom? Zar ne mogu da je vidim? ena se osmjehnu i odgovori: - Vidjee je uskoro, dobru i zdravu. U stvari, moj ludi sin vas je uznemirio bez razloga... U irokim, snanim grudima, iza odlunog dostojanstva i respekta, jedno srce veoma je patilo, a iza ozbiljnih, namrtenih oiju krile su se okamenjene suze. ta je pogodilo malu? Ljekar? Zato me stara ne puta kod nje? Samo jedan njean osmijeh ili jedna njena rije od mene, upravo od mene, sigurno e ublaiti njene bolove. Brak, mu, bol... U mojoj kui nikad nije okusila gorinu bola, lijepa, draga mala, smiluj se, boe! ivot postade gorak, zagorca se i zbog najbeznaajnije nedae koja ga ugrozi... Fehmi, potiten, duboko pati... Je li shvatio ta znai patnja? Kako on moe da zna majino srce? Stara je mirna, sigurna u ono to veli. Sin ju je uznemirio bez razloga. Boe, uslii! Ti najbolje zna kako mi je! Izbavi je kao to si mene izbavio od Engleza! Moje srce ne moe vie da podnese ovu patnju! Bog je milostiv, on je u stanju da sauva moju djecu od svakog zla. Bez toga ivot nema nikakve vrijednosti! Nema radosti, nama zabave, nema razonode, ako mi se u srce zabije otra bodlja. Moje se srce moli za njihovo dobro i zdravlje, jer je to oevo srce. Ono se moe radovati samo kad je bez briga. Hoe li 671veeranje drutvo naii na sreno srce? Velim, kad se smijem, da se smijem iz dubine srce, isto, gromko. Nemirno srce je kao labava struna. Dosta mi je Fehmi! On me pritie kao zubobolja. Kako je bol mrska! Svijet bez patnje! Bogu nita nije mnogo! ivot bez patnje, makar i nakratko! Svijet u kome bi se radovao zbog njih svih! Tako se mogu smijati, pjevati, zabavljati se! O, naj-milosniji meu milosnim! Aia! O, najmilosniji meu milosnim! Poslije dvadeset minuta vratio se Halil i doveo ljekara. Odmah uoe u sobu i zatvorie vrata za sobom. Gospodin saznade za njihov dolazak, ustade i uputi se prema vratima primae sobe. Zastade kratko na pragu, upirui pogled u zatvorena vrata, zatim se vrati i ponovo sjede na svoje mjesto. Supruga pokojnog evketa ree: - Vidjeete, im ljekar progovori, da sam imala pravo.

Podiui glavu prema gore, gospodin promrmlja: - Milost je u njegovim rukama! Uskoro e saznati istinu, oslobodie se more strahovanja, bez obzira na posljedice. Srce mu udara snano, brzo, neprestano! Nek' se strpi! Brzo e! Njegova vjera u boga je duboka i snana, nepokolebljiva, njemu se predaje... Ljekar e poslije dueg ili kraeg vremena izii, pa e ga tada pitati o emu se radi. Ljekar? Ranije na to nije mislio. Ljekar kod ena?! Sa matericom lice u lice! Zar nije tako? Ali, on je ljekar! ta se tu moe? Najvanije je da joj bog pomogne, pomolimo se za njeno zdravlje! Pored nemira, gospodin je osjeao nelagodnost i uzrujanost. Pregled je trajao oko dvadeset minuta, zatim 672 se otvorie vrata. Gospodin ustade i odmah krenu prema salonu. Za njim su poli i njegovi sinovi, te se okupie oko ljekara. Ljekar je bio gospodinov poznanik; rukova se s njim, nasmijei se i ree: - Dobro i zdravo! ':. Zatim, neto ozbiljnije: ' :, - Doveli ste me zbog porodilje, meutim, ona kojoj je potrebna stvarna briga jeste djevojica. Gospodin odmahnu prvi put poslije gotovo itavog sata i, prijatno nasmijana lica, upita: .-..,,. - Mogu biti siguran u tvoje jamstvo? Ljekar odgovori kao udei se: '''> '' - Svakako, ali zar te ne zanima tvoja unuka? ' Gospodina se nasmijei: - Jo ne znam ta znai biti djed. Halil upita: - Ima li nade da e preivjeti? Ljekar odgovori savijajui obrve: - ivoti su u boijim rukama, meutim, vidio sam da joj je srce slabo. Moe umrijeti veeras, a ako preivi no, proi e neposredna opasnost. Ipak, ne mislim da e dugo poivjeti. Po mojoj procjeni ne moe poivjeti vie od dvadeset godina, ali, ko zna? ivoti su samo u boijim rukama. Kad je ljekar otiao, Halil se okrenu svojoj majci, na ijim je usnama bio blag osmijeh aljenja, i ree joj: - Imao sam namjeru da joj dam tvoje ime - Neima. ena odmahnu rukama prijekorno i ree: - Sam ljekar veli da su ivoti u boijim rukama. Zar ti manje vjeruje od njega? Daj joj ime Neima, treba da joj 43 Izmeu dva dvorca 673da ime Neima iz potovanja prema meni, pa e, bog e dati, dugo poivjeti kao i njena baka! Gospodin je govorio sam sa sobom: glupan, pozvao ljekara da bez razloga pregleda njegovu enu, bez razloga! Kakav glupan! Nije mogao da zapreta svoj gnjev i ree, obraajui mu se blagim glasom: - Strah, zaista, moe da lii ljude zdravog razuma. Zar ne bi bilo lijepo od tebe da si malo razmislio prije nego to si pourio da dovede tueg ovjeka da gleda tvoju enu? Halil ne odgovori, nego se osvrnu na pristune i ree: - Aia ne treba da zna ta je rekao ljekar... 674 LXIX

- ta je to na ulici? Upita to gospodina Ahmed, brzo ustajui iza stola i uputi se prema vratima duana. Za njim su ili Demil Zehavi i neki kupci. Ulica Kazandija, inae, nije bila tiha, daleko od toga. Gromoglasna buka nije u njoj prestajala od zore do pred zoru. Snana grla su se ula na sve strane: uzvici prodavaa, pogaanja kupaca, molbe prosjaka, dobacivanja polaznika, ljudi su razgovarali kao da dre govor, ak su i sasvim line, privatne stvari stizale u svaki ugao te ulice i dizale se do njenih minareta, sve do potpune buke koju su stvarali as zveket koija as kloparanje kolica na dva toka. Nije dakle, to uopte bila mirna ulica. Meutim, neka iznenadna buka dolazila je iz daljine, najprije kao huk talasa, zatim postade jaa i snanija, dok ne postade kao silno zavijanje vjetra, zahvatajui itavu tu etvrt, od poetka do kraja. Djelovala je udno, neuobiajeno, ak i u ovoj bunoj ulici. Gospodin pomisli da se radi o demonstracijama bunta, kao to bi pomislio svaki ovjek koji je ivio u te dane. Ali, buka je odzvanjala kliktajima koji su najvaljivali radost. Pitajui se o emu 43675se radi, gospodin doe do vrata i gotovo se sudari sa starjeinom ulice, koji dotra, kliui radosna lica: - Jesi li uo za novost? Gospodin odgovori, dok mu se u oima ogledao optimizam, jo dok nije ni uo o emu se radi: - Ne, staje bilo? ovjek odgovori: - Saad-paa osloboen! Gospodin nije mogao a da ne uzvikne i upita: - Stvarno? Starjeina ulice sigurno odgovori: - Elanbi je upravo objavio saoptenje o toj radosnoj vijesti. Sljedeeg trenutka ve su bili zagrljeni. Gospodin se toliko uzbudio da mu se oi ispunie suzama. Da bi prikrio uzbuenje, nasmija se i ree: - Dosad je on uvijek izdavao upozorenja a ne prijatne vijesti. ta to promijeni tog isprtka? Starijeina ulice odgovori: ' - Samo se preuzvieni ne mijenja! '' ' ' ' Rukova se sa gospodinom, napusti duan, uzvikujui: Bog je velik! Bog je velik! Pobjeda pravovjernim!". Gospodin je stajao na pragu duana, prelazei oima po itavoj duini ulice. U srce mu se vratila nevinost i radost djetinjstva. Na sve strane se osjeao trag srene vijesti. U duanima, na ijim su se ulazima tiskali njihovi vlasnici i kupci, estitajui jedni drugima, na prozorima punim djeijih glava, dok su iza njih odjekivali kliktaji radosti, u manifestacijama koje su spontano nikle izmeu ulice Kazandija i Saga i Bejt el-Kadi, kliui svim srcima: 676 Saad, Saad, Saad, i opet, Saad! Zatim, na minaretima, gdje su se popeli mujezini, zahvaljujui se bogu, upuujui mu molitve, a i sami kliui, na velikim dvokolicama, na desetinama njih koje su nosile stotine ena umotanih u ogrtae uz tijelo, a koje su plesale i pjevale rodoljubive pjesme. Od ljudske mase, tanije, od manifestanata, nije se vidio ni pedalj ulice, ije su zidane ograde takoe bile naikane masom. Sa svih strana se klicalo Saadu, kao da se sve pretvorilo u ogromnu gramofonsku plou koja se bez zastoja vrti i ponavlja njegovo ime. Ogromnom masom proe vijest da Englezi diu svoje logore na

raskrsnicama puteva i ulica, pripremajui se da odu u Abasiju. Nastade jo vee oduevljenje sa jo veim zanosom. Gospodin Ahmed nikad ranije nije vidio ovakav prizor. Posmatrao ga je blistavih oiju i uzdrhatala srca, dok je u sebi ponavljao rijei ena koje su igrale i skandirale: ,,O, Huseine, napad bi, pa ode." Uto mu prie Demil Hamzavi i ree na uho: - U duanima dijele osvjeavajua pia i istiu zastave! On ree oduevljeno: - Uini kao i oni! I vie! Pokai ta zna! Zatim, uzbuenim glasom: - Objesi Saadovu sliku ispod one levhe. Demil Hamzavi ga pogleda kao da se koleba i upozori ga: - To je mjesto na kojem se slika vidi i izvana. Zar nije bolje da malo saekamo dok se stvari ne ustale. Gospodin odmahnu rukom: - Nepovratno je prolo vrijeme straha i krvi. Zar ne vidi da se manifestacije odvijaju pred oima Engleza, 677a oni nita ne preduzimaju? Saad je osloboen, slobodan, vjerovatno je sad na putu za Evropu, do nae samostalnosti je samo jedan korak ili jedna rije. Manifestacije kliktaja umjesto demonstracija plotuna. ivi su sreni, probili su se kroz svu tu vatru i izili zdravi i itavi, a rtvama boija milost! Fehmi?! Spasio se opasnosti koje nije bio svjestan, spasio se, hvala, i hvala bogu. Da, Fehmi se spasio! ta eka, pomoli se bogu, svome gospodaru! Kad se porodica uvee iskupila, promukla grla su pokazivala da je to bio dan pun klicanja i uzvika. Bilo je to sreno vee, to se vidjelo iz njihovih oiju, osmijeha, pokreta i rijei. ak je i Emina bila opijena sreom koju je dijelila sa svojim sinovima i radou to se vratio mir, to je Saad osloboen: - Sa balkona sam vidjela to oko nikad nije vidjelo: je li to sudnji dan, je li postavljena vaga"*?! Te ene, jesu li poludjele? Jo i sad mi u uima odjekuje njihovo skandiranje: ,,O, Huseine, napad bi, pa ode...!" Jasin se nasmija i ree, igrajui se Kemalovom kosom: - To je pozdrav kojim ispraaju Engleze, kao to se ispraa teki gost, kad se razbije vr za njim... Kemal ga utke pogleda, a Emina ponovo upita: - Je li bog, najzad, zadovoljan nama? Jasin odgovori: - Bez sumnje! - Zatim, obraajui se Fehmiju: ta misli? Fehmi, radostan kao dijete, odgovori: * Vaga" sudnjeg dana. - Da Englezi nisu prihvatili nae zahtjeve, ne bi oslobodili Saada. Otputovae u Evropu, vratiti se i donijeti samostalnost. To svi tvrde. Bilo kako bilo, 7. april 1919. godine ostae kao simbol pobjede revolucije. Jasin ponovo ree: - Kakav dan! I inovnici su javno uestvovali u manifestacijama. Nisam znao da sam u stanju da se tako dugo kreem i tako glasno uzvikujem! Fehmi se nasmija: - Voleo bih da sam te vidio kako oduevljeno kli-e... Jasin uestvuje u manifestacijama i oduevljeno klie! Kakav jedinstven prizor!

Zaista, udesan dan! Zahvatila ga njegova silna bujica i povukli njeni snani talasi kao da je lagani listi papira koji su nosili na sve strane. Jedva da moe da povjeruje da se snaao i sklonio u bezbjedni posmatraki toranj i kroz njegov dalekozor mirno i hladnokrvno posmatrao dogaaje. Poeo je da se prisjea tih dogaaja u svjetlu Fehmijeve primjedbe i ree zaueno: - ovjek se nekako udno zaboravi kad je medu tim svijetom, kao da postane neka posve nova linost. Fehmi ga ozbiljno upita: - Jesi li osjeao iskreno oduevljenje? - Klicao sam Saadu tako da mi je glas promukao, a jednom ili dva puta oi mi se napunile suzama... - Kako si se ukljuio u manifestacije? - Saznali smo da je Saad osloboen dok smo jo bili u koli. Zaista sam se silno obradovao. Zar si oekivao neto drugo? Tad nastavnici predloie da se prikljuimo velikim manifestacijama vani. Nisam osjeao elju da im se 67S 679pridruim. Razmiljao sam kako da se provuem do kue, ali sam ipak bio prisiljen da poem s njima, dok mi se nije ukazala prilika da se izgubim. ta se zbilo poslije toga? Naoh se u ustalasanom moru ljudi, u atmosferi nabijenoj oduevljenjem. Nita nisam mogao, i sam sam bio zahvaen tim zanosom, pa se svom snagom prepustih toj struji, pun oduevljenja i nade, vjeruj mi! Fehmi zatrese glavom i promrmlja: - udna stvar... Jasin se glasno nasmija i upita: - Zar smatra da u meni nema rodoljublja? Stvar je u tome da ne volim nasilje i buku i ne vidim nita loe u tome da se povezu ljubav prema domovini i ljubav prema bezbjednosti. - Ali ako je to teko? Jasin se osmjehnu ali ree bez kolebanja: - Predpostaviu ljubav prema bezbjednosti. Prvo - ja! Zar se domovina moe usreiti samo ako mi uzme ivot? Nek' bog pomogne! Ja neu zanemariti svoj ivot, ali u voljeti domovinu dok god sam iv. Emina ree: - To je pravi razum - zatim, pogledavi u Fehmija: - Ima li gospodin drugaije miljenje? Fehmi odgovori mirno: - Naravno, ne... To je pravi razum, kako ti kae. Kemal nije smatrao da treba da ostane izvan razgovora, posebno jer je bio uvjeren da je svojevremeno igrao znaajnu ulogu, pa ree: - I mi bismo takode trajkovali, ali nam je nadzornik rekao da smo jo mali i da e nas masa nogama zgaziti ako iziemo iz kole, zatim nam je dozvolio da demonstriramo 680 u kolskom dvoritu. Sakupili smo se i dugo klicali. Pri tom glasno uzviknu: ivio Saad!" - Poslije toga nismo se vratili u razrede, jer su nastavnici bili napustili kolu i prikljuili se vani demonstrantima... Jasin ga osinu podrugljivim pogledom i ree: .... - Ali, tvoji prijatelji su otili!

- Do vraga! To iz njega izletje bez razmiljanja, ali je bilo tako daleko od njegovih stvarnih osjeanja. Situacija je tako zahtijevala, s jedne strane, a htio je takoe da izbjegne poraz pred Jasinovom podrugljivou, s druge strane. Njegovo srce, pak, bilo je zaprepaeno i stegnuto. Nije zaboravio kako je, kad se vraao iz kole, zastao kod naputenog mjesta logora, pogledao okolo u bolnoj tiini, oiju ispunjenih suzama. Proi e mnogo vremena dok ne zaboravi kako je u njihovom drutvu pio aj na trotoaru ulice Izmeu dva dvorca, kako su se divili njegovom pjevanju, kako su ga voljeli, a posebno Dulijan, i kako ga je povezivalo prijateljstvo sa tom premonom gospodom, koja su, po njegovom uvjerenju, bila iznad ostalih ljudi. Emina ree; - Saad-paa je ovjek sree. itav svijet klie njegovom imenu, a ne naem nekadanjem gospodaru. ovjek vjernik, bez sumnje, jer bog pomae samo vjernicima. Njegova pobjeda nad Englezima koji su pobijedili sam cepelin, ima li vee pobjede?! ovjek je roen u noi sudbine".* :u. i,Dvadeset i no tti|e$wa Mfaazana (posta), blagoslo-Fehmi je upita smijeei se: - Voli li ga? " - Volim ga kad ga ti voli. Fehmi isprui ruke i podie obrve, govorei kao da negoduje: - To ne znai nita...! Ona kao zbunjeno uzdahnu i ree: - Kad god sam ula kakvu alosnu vijest koja mi cijepa srce, govorila sam sebi: Da li bi se to dogodilo da Saad nije preduzeo onaj korak?" Meutim, ovjek koji uspije da ga svi vole mora da je i bogu drag... Zatim, glasno, uzdahnuvi: - ao mi je onih to su stradali... Koliko majki sada gorko plae! Koliko je majki kojima dananja radost samo viestruko uveava tugu i bol! Fehmi joj ree, namigujui Jasinu: - Rodoljubiva majka u stvari treba da klie kad joj se rtvuje sin... Stavi prste u ui i uzviknu: - Boe, ti si svjedok ta kae ovaj mladi gospodin! Majka da klie kad joj se rtvuje sin! Gdje? Na ovoj zemlji? Ni pod zemljom, u svijetu demona! Fehmi se glasno nasmija, a onda poe dugo da razmilja. Potom ree nasmijanih oiju: - Mama, odau ti jednu vanu tajnu jer je dolo vrijeme za to. Uestvovao sam u demonstracijama i suoavao se sa smru licem u lice. Ona ga ozbiljno i s nevjericojb pogleda, a zatim mu ree, zbunjeno se osmjehujui: J - Ti? Nemogue? Ti si moje meso, moja krv, tvoje srce je moje srce, ti nisi kao ostali... On joj se osmjehnu, ali ree odluno: - Kunem ti se velikim bogom! Osmijeh se izgubi a oi zapanjeno rairie. Zatim poe naizmjenice zagledati u njega i u Jasina, koji ga i sam upitno zagleda. Ona proguta pljuvaku i promrmlja: - Boe, kako da vjerujem svojim uima!

Zatim, zatrese glavom i u bolnoj nedoumici uzviknu: - Ti! Oekivao je da e se jae uznemiriti, ali, eto, nije, s obzirom da je priznanje dolo kad je opasnost prola. On joj ree: - To je prolost koja je bila i prola... Nema sad razloga da se uznemiruje! Ona nervozno i naglaeno ree: - uti... Ti ne voli svoju majku! Nek bi bog oprosti! Fehmi se malo zbunjeno nasmija. Kemal, vragolasto se smijeei, upita majku: - Sjea li se dogaaja kod prodavnice sutlijaa i one pucnjave? Vidio sam ga kad sam se vraao tim pustim putem. Upozorio me da nikom ne kaem da sam ga vidio... Zatim, pogleda u Fehmija i upita ga ozbiljno i znatieljno: - Priaj mi, Fehmi, ta si doivio u demonstracijama. Kako su se odvijale bitke? Kako su jaukali ubijeni? Jesi li, i kako pucao? Jasin se umijea i ree majci: - To je prolost koja je bila i prola... Zahvali bogu to se spasio, to ti je bolje nego da se uzrujava. 683Ona ga strogo upita: - Jesi li znao za to? On joj brzo odgovori: - Ne, majinog mi groba. - Zatim se ispravi: - Vjere mi i boga! Onda ustade sa svog mjesta i sjede pored nje, prebaci joj ruku preko ramena i njeno ree: - Hoe li biti smirena kad je trebalo da se uznemira-va, a uznemiravati se kad treba da si smirena? Pomoli se bogu, opasnost je prola i vratio se mir! Evo, Fehmi je pred tobom! - Nasmija se: - Od sutra u prokrstariti Kairom uzdu i poprijeko, nou i danju, bez straha i nemira. Fehmi ree ozbiljno: - Mama, molim te, nemoj da bude tuna i da sebi kvari raspoloenje bez razloga... Uzdahnu... Otvori usta da neto kae, ali samo pokrenu usne, ne progovorivi ni rijei. Blijedo se nasmijei da pokae da prihvata njegovu molbu, zatim sagnu glavu da sakrije suze u oima. LXX Fehmi je tu no zanoio vrsto rijeen da odobrovolji oca, ma ta ga to stajalo. Ujutro, sljedeeg dana, rijei da ostvari svoju odluku bez kolebanja. Iako prema ocu cijelo ovo vrijeme neposlunosti nije gajio nikakvo osjeanje ljutnje ili inada, ipak je savjest patila od osjeanja krivice, koje je pri tiskalo njegovo osjetljivo srce, ispunjeno poslunou i odanou. Dodue, on mu se nije suprotstavio rijeima, ali je inom postupio protiv njegove volje, i to vie i vie puta, a da se i ne govori o tome kako nije prihvatio da se zakune kad ga je otac pozvao da to uini i kako je plaem pokazao da se dri svog miljenja uprkos oevoj volji. Sve to - uz svu njegovu dobru namjeru -stavilo ga je u poloaj neposlunog i zlog sina, to on nije elio, niti mogao podnijeti. On ranije nije nastojao da odobrovolji oca plaei se da e otvoriti staru ranu, koju ne moe zacijeliti, jer je ocijenio da e ga otac opet pozvati da se zakune, a on to ponovo nee moi prihvatiti, ime e potvrditi da je neposluan u stvari za koju hoe da se ispria. No,

danas je situacija drugaija nego jue. Srce mu je bilo opijeno radou i trijumfom, kao to je itava otadbina bila opijena vinom sree i pobjede. Nije vie 685 mogao podnijeti, ni jednog jedinog trenutka, da otac i dalje o njemu loe misli. Odobrovoljite ga, ovaj e mu oprostiti, za im tako dugo ezne, a onda e doi prava nepomuena srea. Ue u oevu sobu etvrt sata prije vremena za doruak i zatee ga kako savija ilime, mrmljajui posljednje rijei molitve. ovjek ga je, nema sumnje, primijetio, ali ga je ignorisao i krenuo prema kanabeu, ne osvrui se na njega. Sjede. U tom trenutku Fehmi je stajao kod vrata, zbunjen i prestraen. Prostrijeli ga odbojnim i hladnim pogledom, kao da se pita: Ko je ovaj to tu stoji i zato je doao?" Fehmi savlada svoju zbunjenost i strah i prie ocu laganim koracima, sagnu se prema njegovoj ruci i poljubi je sa beskrajnim potovanjem. Pouta a onda jedva ujnim glasom ree: - Dobro jutro, tata. Otac ga je i dalje otro i utke posmatrao, kao da nije uo njegov pozdrav. Mladi zbunjeno obori pogled i promrmlja glasom koji je izraavao oaj: - ao mi je... ; utanje, uporno utanje... - Jako mi je ao... Nisam osjetio mir otkako... Vidio je da bi rijei mogle da ga dovedu dotle da spomene neto to je iz sveg srca elio da izbjegne, pa zauta. Ubrzo ga otac grubo i zlovoljno upita: - ta eli? Beskrajno se obradova to je prekinuo utanje, odahnu s olakanjem kao da nije osjetio njegov grub ton i ree moleivo: - elim da bude zadovoljan sa mnom... ....> Otac ree mrzovoljno: ; 686 - Gubi mi se ispred oiju! Fehmi ree, osjeajui kako mu stisak oaja u grh> polako poputa: - Kad ujem da si zadovoljan sa mnom... , Otac odgovori, postavi odjednom ironian: - Zadovoljan! Zato da ne? Jesi li uino, ne dao bog, neto zbog ega bih se srdio? Fehmi se obradova toj ironiji, viestruko jae nego kad je prekinuo utanje. Ironija njegovog oca je prvi korak ka oprotaju. Njegova stvarna srdba je - pljuska, udarac pesnicom, nogom, psovanje, ili sve to zajedno, a ironija je prvi dobar predznak promjene. Iskoristi priliku i progovori kako to treba da ini ovjek koji e, moda sutra ili prekosutra, raditi u advokaturi. Ovo je njegova ansa! I govorio je: - Odziv na poziv domovine nije neposlunost prema tvojoj volji, gospodine. Nisam uradio nita znaajno u ovim rodoljubivim akcijama... Rasturanje letaka meu prijateljima. ta je to - rasturanje letaka meu prijateljima? Gdje sam ja u odnosu na one koji su tako lako dali svoje ivote? Shvatio sam iz tvojih rijei, gospodine, da se plai za moj ivot, a da, stvarno, ne odbija patriotske obaveze. Ja sam izvrio tek neto od tih obaveza, uvjeren da se, u stvari, ne suprotstavljam tvojoj volji... Bog zna da mi uopte nije padalo na um da ti odbijem poslunost... Gospodin ree otro:

- Prazna pria! Pretvara se da si posluan, jer vie nema razloga za neposlunost. Zato ranije nisi traio da budem zadovoljan tobom? Fehmi odgovori tuno: 687- itav svijet je bio u krvi, tuzi, to me je sasvim preokupiralo. - Zbog toga nia mogao da doe? On ustro ree: - Zaboravio sam i na sebe, a ne da doem... Zatim priguenim glasom: - Neu moi da ivim ako bude nezadovoljan sa mnom... Gospodin se namrti, ne iz gnjeva, kako se pretvarao, nego da bi prikrio prijatan odjek mladievih rijei u svojoj dui. Tako treba da govori ili nikako. Zaista, vrlo dobro zna da govori. Ovo je rjeitost, zar nije tako? Ponoviu to mi je rekao svojim prijateljima veeras - da vidim kakav e to odjek imati kod njih. ta li e rei? Mali je - svoj otac. To bi trebalo da kau. Davno mi je reeno: da sam zavrio vie kolovanje, bio bih najrjeitiji advokat. Ja sam i bez obrazovanja i advokature najrjeitiji meu njima. Svakodnevni razgovor je kao pravo, podjednako otkriva dar govornitva i rjeitosti. Koliko ima advokata ili visokih inovnika koji se u drutvu pokunje preda mnom poput vrabaca! ak i Fehmi nee moi jednog dana da popuni moje mjesto. Rei e, smijui se: Zaista, mali je - svoj otac." To to je odbio da se zakune, jo ga pee u dui, ali, zar nemam razloga da se ponosim to je uestvovao u buntu, makar i izdaleka? Eh, da je uestvovao i u krupnijim akcijama, kad mu je bog ve podario ivot. Od danas u priati kako je bio u punom, irokom hodu bunta. Zar mislite da se zadovoljio da dijeli letke, kao to mi tvrdi? Bacio se, pasji sin, u krvavu struju. Gospodine Ahmede, treba da priznamo tvom sinu rodoljublje 688 i hrabrost. Nismo ti to htjeli kazati za vrijeme opasnosti, ali sad kad se vratio mir, ne smeta da se kae. Da li ti odrie svoje patriotsko osjeanje? Zar te nisu toliko hvalili prikupljai priloga ispred Delegacije? Bogami, da sam mlad, uinio bih isto to i tvoj sin. Ali, on je odbio poslunost. Nije posluao moj jezik, ali je posluao moje srce! A sad, ta da radim? Srce eli da mu oprostim, ali se plaim da e olako uzeti to to mi se suprotstavio. - A ja neu moi da zaboravim da si postupio protiv moje volje. Zar misli da ovaj uplji i prazni govor kojim si me doekao natate, moe da djeluje na mene? Fehmi htjede da progovori, ali u tom trenutku ue majka i ree: - Doruak je gotov, gospodine! Iznenadi se to se Fehmi tu, neoekivano, naao. Pogleda u jednog pa u drugog. Malo je oklijevala ne bi li ula o emu razgovaraju, ali je zakljuila iz njihovog utanja, za koje se plaila da ga je ona izazvala, da treba brzo da ode. Gospodin ustade da pree u trepezariju, a Fehmi se skloni u stranu. Uhvati ga teka tuga koju je i otac primijetio, pa zastade nekoliko trenutaka i, najzad, pomirljivo ree: - Ne bih elio da ubudue bude toliko uporan u svojoj gluposti kad sa mnom razgovara. Krenu, a za njim mladi, zadovoljan, nasmijan, a zatim ga u kako ironino veli, dok su prolazili preko salona: - Vjerujem da misli da si na elu onih koji su oslobodili Saada! 44 Izmeu dva dvorca 689Fehmi, raspoloen, napusti kuu, i odmah krenu na Azhar, gdje se sastao sa svojim kolegama, lanovima glavnog odbora studenata, da razmotre organizaciju masovnih

manifestacija koje su vlasti dozvolile - da bi narod izrazio svoju radost i za koje je rijeeno da u njima uestvuju predstavnici svih slojeva naroda. Sastanak se dosta oduio, a onda svako krenu na svoju stranu. Mladi se ukrca za Trg eljeznike stanice, poto se upoznao sa zadatkom koji mu je povjeren, a to je da rukovodi okupljanjima uenika srednjih kola. Iako se ono to mu je obino bilo povjeravano smatralo, u odnosu na ostale, drugorazrednim zadacima, ipak je on to izvravao tano, predano i s radou, kao da je to najvie to ga ini srenim u ivotu. Meutim, on je osjeao izvjesno unutranje nezadovoljstvo, za to je samo on znao. Naime, bio je uvjeren da je on manje hrabar i odluan u odnosu na mnoge svoje vrnjake. Dodue, on nikad nije odustao od uea u demonstracijama na koje pozove odbor, ali bi gubio hrabrost kad bi se pojavili kamioni sa vojnicima, a naroito kad ponu da pucaju i da padaju rtve. Tako je jednom, sav drhtei, pobjegao u jednu kafanu, a drugi put je pobjegao glavom bez obzira, tako da se naao na groblju Mudahidin. Gdje je on u odnosu na stjegonou u demonstracijama u Bulaku, ili u klanici u Bulaku, kako su kasnije nazvane, koji je poginuo sa zastavom u ruci, na elu demonstracija, pozivajui da se ne odstupi?! Gdje je on u odnosu na drugove tog junaka, koji su pourili da podignu i prihvate zastavu, ali su i oni pali po njemu, izloivi svoje grudi puanim plotunima?! Gdje je on u odnosu na onog palog borca koji je oteo mitraljez iz ruku 690 vojnika na Azharu? Gdje je on u odnosu na sve ove i druge o kojima se pria svugdje kao o simbolima hrabrosti i rtvovanja!? Smatrao je da su herojski poduhvati neto izvanredno, sjajno, fascinantno... Toliko je esto sluao neki svoj unutranji poziv da odluno nastupi i da se ugleda na heroje. Ali, u odluujuem asu, izdaju ga ivci, i im se povue talas sukoba, on vidi da se nalazi na zaelju, ako ve nije i pobjegao ili se negdje skrio. Zatim, ponovo vrsto rijei da udvostrui napore u borbi, da vrsto dri pod kontrolom svoju ranjenu svijest i zdvojno srce, da ostvari svoju beskrajnu elju za savrenstvom. Ponekad se tjeio rijeima: Ja sam samo usamljeni borac, pa ako me i promae veliki herojski podvizi, dovoljno je to se ni u jednom trenutku nisam kolebao da se bacim u vrtlog revolucije." Na putu ka Trgu eljeznike stanice, poeo je da posmatra ulice i vozove: svi su, izgleda , ili u njegovom pravcu: studenti, radnici, inovnici, graani, pjeke ili u raznim vozilima, a svi su bili smireni i sigurni, kao ljudi koji idu na mirne manifestacije, za koje je izdata dozvola. I on je imao isto osjeanje, ne kao ranije, kad je traio kojim e putem stii do zakazanih demonstracija, uzbuene due i srca optereenog sve jaim i teim otkucajima, kad god bi mu se pred oima pojavila sablast pogibelji. To vrijeme je prolost. Danas se on kree smiren, nasmijan. Borba je zavrena! Iziao je iz nje zdrav i iv, nita mu se nije dogodilo. Nita? Da je podnio bar neto od onoga emu su bili izloene hiljade, kao zatvor, batine ili ranjavanje, ali ne smrtno! Zar nije alosno da takav potpuno sretan ishod bude nagrada za nekog ko ima njegovo srce i njegovo oduevljenje! Kao student, borac, 691r nije mu bilo dato da stekne bilo kakav dokaz za to... Je li to porie da si radostan to si se spasio? Zar bi vie volio da si poginuo? Ne! Da li si poelio da bude samo ranjen? Da. To si mogao, ali zato si se povlaio? Ti nisi krio da bi elio da zadobije neku ranu ili provede neko vrijeme u zatvoru. Ti voli to si se sad spasio, ali bi volio da te je bilo

ta zadesilo, a da ne promijeni ovaj lijepi kraj. Trebalo bi, ako se budem ponovo borio, da zavirim u ono-strani svijet. Idem na mirne manifestacije smirena srca a nemirne savjesti. Stigao je na trg oko jedan poslije podne, dva sata prije zakazanih manifestacija. Zauzeo je mjesto koje mu je bilo odreeno. Ulaz u stanicu. Na trgu su bili samo organizatori, kao to je on, i razne razbacane grupe ljudi. Vrijeme je bilo umjereno, ali je, ipak, aprilsko sunce peklo svakog ko se izlagao njegovim zracima. Nije dugo ekao. Grupe manifestanata su poele da pristiu na trg sa raznih strana. Svaka grupa je ila za svojom zastavom. Fehmi osjeti zadovoljstvo i ponos zbog svog zadatka. Iako je to bio jednostavan zadatak, nita vie nego da poreda kole, svaku iza njene zastave, ipak ga je to ispunilo ponosom i gordou, posebno jer je organizovao i uenike koji su bili i stariji od njega, tako da su njegovih osamnaest godina izgledale kao kakav kratak rep koji je vukao za sobom u masi uenika, od kojih su mnogi imali dvadeset i dvije, pa i dvadeset i etiri godine i ve sukali brie. Primijetio je kako ga paljivo posmatraju i kako se doaptavaju o njemu. uo je svoje ime koje je bilo ve popularno, kako prelazi iz usta u usta: Fehmi Ahmed Abduldevad, delegat glavnog odbora. Zaigra mu srce i stisnu usne, ne pokazavi kroz osmijeh da mu je nelagod692 no ili da je zbunjen zbog ovog autoriteta". Da, treba da sauva izgled delegata glavnog odbora, da bude ozbiljan i odluan, to dolikuje avangardi mladih boraca, da bi se u svijesti i mati posmatraa stvorio utisak kakve sve krupne borbene i herojske akcije stoje iza njega. Da bi se ostvarile te izvanredne akcije, koje u stvarnosti nije bio u prilici da ostvari, nee mu, u njihovoj svijesti, manjkati elje da uini jo vie. Ali, ubode ga u srce otro osjeanje gole istine: rastura plakata i vojnik u pozadini! To je on, i nita vie. Danas su mu povjerili da vodi srednje kole - suoio se sa velikom odgovornou: pitao se jesu li drugi u stanju da to obavljaju bolje od njega? Mnogo su ga voljeli i potovali! Nije bilo sastanka a da se njegovo miljenje nije saslualo. A govor? Nije neophodno da bude govornik. Zar nije tako? Nije nemogue da bude velik, a da ne bude govornik. Ali, kakva e to biti teta kad se glavni odbor pojavi pred voom, naprijed krenu govornici a ti - uti. Ne, neu utati, govoriu. Pustiu da govori srce, dobro ili ne. Kad e stati pred Saada? Kad e ga prvi put vidjeti da ga se nagleda? Srce mu snano lupa, a oi hoe da zasuze. Bie to veliki dan! itav Egipat e izii da ga doeka. Ovaj dananji dan bie u odnosu na taj dan samo kap u moru. Boe! Trg se ve napunio, pune su i ulice koje vode prema njemu. Ovakve manifestacije jo nisu bile. Sto hiljada! Fesovi, alme, turbani, studenti, aci, radnici, inovnici, ejhovi i koptski popovi, sudije... Ko je ovo mogao zamisliti! Ne mare za sunce. To je Egipat! Zato nije pozvao tatu? Ima pravo Jasin: ovjek se izgubi u masi ljudi, preraste sebe. Gdje su sad moje line brige? Nigdje. Kako mi snano udara srce! Dugo u priati o ovome 693veeras i kasnije. Hoe li mama ponovo zadrhtati? Velianstven prizor koji osvaja i umiruje srce. elio bih da vidim lica onih avola! Evo, tu su im kasarne, gledaju na trg. Prokleta zastava se vijori, glave na prozorima. O emu se doaptavaju? Straar spomenik koji nita ne vidi. Vai mitraljezi nisu mogli da unite Revoluciju! Dobro to shvatite! Uskoro ete vidjeti Saada na ovom trgu kako se trijumfalno vraa. Prognali ste ga orujem, vratili smo ga bez oruja. Vidjeete to prije evakuacije. Velika povorka krenu. Nagrnu talas po talas, uzvikujui rodoljubive parole. Egipat je bio jedna manifestacija, tavie - jedan ovjek, ak - jedan uzvik. Dugo su se redale

razliite kolone, vrlo dugo, tako da mu se uini da e prvi redovi stii do trga Abidin prije nego to se pomakne on i njegova grupa ispred stanine kapije. Prvi put manifestacije se odvijaju a da im mitraljezi ne presijeku put. Ni metka s jedne, ni kamenice s druge strane. Nasmijei se: vidio je grupu vojnika koja se upravo pred njim kretala. Osvrnu se da vidi svoje" manifestan te, podie ruke i oni se spremie za pokret. Zatim, kreui se natrake, glasno uzviknu. Nastavio je da vodi kolonu i da uzvikuje sve do ulice Naubar. Oslobodi se one druge dunosti - da uzvikuje, i prepusti je drugima, koji su ga okruivali i jedva, otvorenih, nervoznih usta, ekali svoj red, kao da su dobili poroajne bolove te se ne mogu umiriti dok ne kriknu i ne viknu. Idui licem naprijed, ponovo se osvrnu iza sebe, jednom isteui vrat da vidi koliki je dio kolone, kojoj nije vidio kraja, krenuo, a onda se okretao desno i lijevo da vidi ogromne mase posmatraa koje su se natiskale po trotoarima, na prozorima, balkonima i krovovima, 694 i koje su ponavljale uzvike manifestanata. Prizor hiljada okupljenih ispuni mu srce jo veom snagom i jo veom sigurnou, kao da su to titovi postavljeni oko njega, vrsto spregnuta snaga kroz koju ne moe proi ni metak. Policijske snage su nadgledale red. Prizor ovih ljudi koji su se tamo-amo kretali na svojim konjima, kao da su uvari pratioci manifestacija koji vre svoju dunost, bio je najrjeitiji dokaz pobjede Revolucije. ef policije? Zar to nije Raslbeg? Da, zna ga on dobro, a ovaj, to je zamjenik efa policije koji se ljulja za njim, bacajui okolo svoj hladni, nadmeni pogled, kao da nijemo protestuje to je sve u manifestacijama mirno. Kako se zove? Je li mogue da zaboravi ime koje im je punilo ui sve one crne, krvave dane?! Poinje sa ,,d": Da... Du..., Di... Sjctie se on ve... Dulijan! Uh, kako ovo mrsko ime da mu doe u glavu? Obori se na njega kao oblak praine, splasnu mu oduevljenje. Kako moemo prihvatiti oduevljenje i trijumfalne pozive kad je sve mrtvo! Srce mrtvo? Prije nekoliko minuta nije bilo mrtvo. Nee se predati tuzi. Ne dopusti svom srcu da se udalji od manifestacija! Zar nisi sam sebe obavezao na zaborav? Dapae, ti si stvarno zaboravio! Merjema, ko je ona? Ona je davna prolost!? Mi ivimo za budunost, a ne za prolost... Dejz. mister Dejz, mister Dejz, da to je ime zamjenika efa policije, bog ga prokleo! Vrati se klicanju da bi sa sebe stresao tu iznenadnu prainu. Njegovi" su se manifestanti polako pribliavali parku Ezbekija, ija su se visoka stabla vidjela iznad zastava koje su se protezale du itavog puta, dok je Trg opere izgledao kao bezbroj zbijenih glava, kao da izrastaju iz jednog tijela, koje je prekrilo tlo, uzdu i popri695 jeko. Klicao je snano i oduevljeno, a masa je ponavljala njegove rijei koje su ispunjavale atmosferu kao prasak groma. Kad su stigli do zida parka, odjednom odjeknu otar prasak. Glas mu se odue, osvrnu se oko sebe, uznemireno se pitajui o emu se radi. Bio je to poznat zvuk, toliko mu je puta probijao ui proteklog mjeseca, toliko mu je njegov eho odjekivao u sjeanju u tiini noi. Ipak nije uspio da se na njega navikne. im bi grunuo, krv bi mu se sledila i srce prestajalo da kuca. - Meci? - Nemogue, dozvolili su manifestiranje... ',:.*. - Zaboravio si na obmanu... - Ali, ne vidim vojnike! - Park Ezbekija je straan, prepun logor... - Moda je pukla guma na automobilu...

- Moda... Uznemireno napregnu ui da uje ta se to okolo dogaa. Ve poslije nekoliko trenutaka odjeknu novi prasak... Ah, nema sumnje: puani plotun kao i prethodni. Odakle li je dolazio? Zar nije dan mira? Osjeti da se kolona manifestanata, onih na elu, pokolebala, poput tekog talasa koji na obalu baca lau koja sijee sredinu rijeke. Zatim hiljade manifestanata ustuknue i rasprie se rta sve strane, u neobuzdanim, bezumnim naletima, sudarajui se uplaeno i zbunjeno. uli su se strani krici gnjeva i strave. Zaas se rasue sloeni redovi manifestanata i srui se njihova vrsta graevina. Slijedili su novi, otri plotuni, razlijegali su se gnjevni uzvici i bolni jauci. Silno se uzburka to more mase, a talasi joj se sjurie gdje je god bilo izlaza. Bjei, mora bjeati, ako te ne ubije metak. 696 ubie te laktovi i zgaziti noge. Htjede da pobjegne i da se povue ili bar da se skloni sa svog mjesta, ali ne uini nita. emu da ostane tu kad je skup razbijen!? Sam si, na otvorenom, bjei... Slab, mlitav, spor trzaj ruku i nogu... Kakva nesnosna buka... Ali, kako da je nadvi-e? Sjea li se? Kako ti sjeanja brzo izmaknu? ta eli? Da uzvikuje? ta da uzvikuje? Ili samo poziv? Kome? emu? Govori u tebi, uje li? Vidi li? Ali, gdje? Nita... nita... tmina u tmini. Blagi trzaj monotono jenjava poput otkucaja sata, a uz njega uzmie i srce... Prati ga amor... Vrata parka, zar nije tako? Kree se, ljuljajui se poput laganih talasa, otiui... Polako se topi... Visoko drvo njeno se njie... Nebo. Nebo? iroko, visoko... Samo nebo, mirno nasmijeeno, iz njega kaplje mir. 697LXXI Gospodin Ahmed Abduldevad zau bat koraka na ulazu u duan, podie glavu sa stola i ugleda trojicu mladia kako mu prilaze. Bili su ozbiljni i dostojanstveni. Stadoe uz sto i pozdravie: - Mir s vama i boija milost! Gospodin ustade i odgovori im svojom poznatom uljudnou: - 1 s vama mir, boija milost i blagoslov. - Zatim, pokazujui na stolice: - Izvolite... Meutim, oni se zahvalie, a onaj u sredini upita: - Vi ste gospodina Ahmed Abduldevad? Gospodin odgovori smijeei se, iako mu se u oima vidjela nedoumica: - Da, gospodine,.. ta li ele? Malo je vjerovatno da hoe neto da kupe. Kakve veze ima kupovina- i vojniki korak kojim su uli! Kakve veze ima kupovina sa ozbiljnim tonom kojim govore! Zatim, ve je preko sedam sati uvee. Zar ne vide Hamzavija kako die vree na police, najavljujui zatvaranje duana? Ili su moda skupljai dobrovoljnih priloga. Meutim, Saad je osloboen, bunt zavren, a sada nisam 698 nizato osim za svoje veernje drutvo! ujte, ja jo nisam oprao glavu ni umio se, ni namirisao kolonjskom vodom, nisam poeljao kosu ni brkove, nisam zategao kratki ogrta ni kaftan da bih vas mogao sresti! ta elite? Meutim, njemu se uini, gledajui paljivo lice onog koji mu se obratio, da mu nije nepoznato. Je li ga vidio ranije? Gdje? Kada? Sjea se, siguran je da ga ne vidi prvi put. Ah... Nasmijei se zadovoljno i ree: - Vi ste onaj plemeniti mladi koji je doao i spasio nas u pravi as kad su nas napali ljudi u Huseinovoj damiji? Mladi odgovori priguenim glasom:

- Da, gospodine... Imam ja pravo. Glupost je rei da alkohol slabi pamenje. Ali, zato me tako gledaju? Ovi pogledi ne slute na dobro. Boe, nek' bude sve u redu! Boe, spasi me od odvratnog avola. Srce mu se stee zbog neega... Doli su u vezi sa... - Fehmi? Doli ste do njega? Moda ste... Mladi obori pogled i ree drhtavim glasom: - Imamo teku dunost, gospodine, ali to nam je obaveza, neka ti bog da strpljenja! Gospodin se odjednom nagnu naprijed, oslanjajui se na rub stola i uzviknu: - Streljanja? Zato...? Fehmi...? Mladi ree s velikom tugom u glasu: - ao nam je to te moramo izvijestiti o smrti naeg brata borca Fehmija Ahmeda... Tonom koji to ne prihvata, mada mu je oajniki pogled u oima pokazivao da vjeruje, viknu: 699r - Fehmi...? . - Pao je u dananjim manifestacijama... < Onaj na desnoj strani dodade: - Preselio se kod boga kao plemeniti i asni rodoljub i borac. Sluao je njihove rijei uima koje, od silne boli, nita nisu ule. Peat utnje na usnama. U oima izgubljen, odlutao pogled. Sve je zakratko prekrio teki muk. ak se i Demil Hamzavi skamenio pod policama, izgubljen, gledajui u ovjeka sa uasom u oima. Najzad, mladi ponovo progovori: - Strano nas je rastuilo to smo ga izgubili... Meutim, jedino moemo da boiju sudbinu primimo strpljivou vjernika, a ti, gospodine, jesi vjernik... Oni te tjee. Ovaj mladi ne zna da si ti prvi koji zna lijepo izraziti sauee u ovakvoj situaciji! ta to znai za ranjeno srce? Nita! Kako rijei mogu ugasiti vatru? Stani! Zar u srcu nisi naslutio veliki gubitak prije nego to je ovaj progovorio? Da! Pred oima mi se pojavila sablast smrti, a sad, smrt je injenica koju slua a nee da povjeruje. Ili, nema hrabrosti, pa ne eli da povjeruje da je Fehmi, koji je prije nekoliko sati traio da mu oprosti, a ti si to jedva uinio, Fehmi, koga smo jutros ostavili punog zdravlja, nade i radosti, umro... umro! Neu ga od danas vidjeti ni u kui, niti bilo gdje na ovom svijetu! Kako e biti kua bez njega? Kako u biti otac bez njega? Gdje odoe nade vezane za njega? Jedina nada je u strpljenju. U strpljenju? Ah, osjea li kako uasno i otro boli? Ovo je prava bol... Ponekad si se obmanjivao i tvrdio da pati. Ne, ne! Do danas nisi patio! Ovo je prava bol! - Gospodine, budi jak i prepusti se u boije ruke... Gospodin podie pogled prema mladiu, zatim ree bolnim glasom: - Mislio sam da je vrijeme ubijanja prolo. ..'. Mladi srditim tonom ree: - Dananje manifestacije su bile mirne. Vlasti su ih bile dozvolile tako da su u njima uestvovali i ene i ljudi iz raznih slojeva drutva... U poetku je sve bilo mirno, dok sredina povorke nije stigla do parka Ezbekije. Tada su odjednom na nas zapucali iza zida ograde parka, bez ikakvog razloga. Ni jednom vojniku se nije nita dogodilo, ak smo se suzdrali od uzvika na engleskom da bismo izbjegli provokaciju. Meutim, njih je naprasno zahvatila luaka elja da ubijaju, prihvatie puke i otvorie vatru. Svi su se sloili da se uputi otar protest upravi protektorata, a neki vele ak da e Elanbi izraziti aljenje zbog postupka vojnika... Gospodin ree istim, bolnim glasom: '.. ' Ali to nee vratiti ivot ni jednom mrtvom... - Na alost!

,.;.., Gospodin, duboko tuan, ree: - Nije uestvovao u opasnim demonstracijama i ovo su prve u koje se ukljuio... Mladii razmijenie znaajne poglede, ali ni jedan ne ree nita. Kao da vie nije mogao izdrati tu napetu situaciju, gospodin odjednom otpuhnu i upita: - Sve je u boijim rukama... Gdjgsga sad mogu nai? /:.;.; Mladi odgovori: !;: 700 701- U bolnici Dvorac Ajni. - Zatim, pokazujui gospodinu da ne uri, jer je vidio kako hita da krene: - Njegova e sahrana biti zajedno sa jo trinaest nae pale brae tano u tri sata sutra poslije podne. Gospodin nervozno uzviknu: - Zar pogrebna povorka nee krenuti ispred njegove kue? Mladi odgovori odluno: - Ne, sveani pogreb e se obaviti zajedno sa njegovim drugovima, uz uee naroda... Zatim zamoli: - Bolnica je danas opkoljena policijskim snagama. Ne bi bilo zgoreg da se saeka, s obzirom da elimo da svim roacima poginulih boraca omoguimo da se oproste od njih prije pogreba. Ne bi odgovaralo da Fehmi bude sahranjen na obian nain, kao oni koji umru u svojim kuama. Zatim, opratajui se, prui ruku i ree: - Imaj strpljenja, a ono je jedino u bogu. I druga dvojica se rukovae s njim, ponovie izraze sauea i sva trojica odoe. Podnimi se za stolom i zatvori oi. uo je glas Demila Hamzavija koji mu je planim glasom izjavljivao sauee. Meutim, izgledalo je da ne moe podnijeti sauee, niti da tu i dalje ostane. Ustade i sporim, tekim koracima napusti duan. Treba da se oslobodi svoje izgubljenosti. On ak ne zna ni kako da se preda tuzi. Volio bi da se osami, ali gdje. Za minut ili dva, kua e se pretvoriti u pakao, doi e prijatelji i nee mu dati prilike da razmilja. Kad e razmisliti o tekoj nesrei koja ga je zadesila? Kad e mu biti dato da zajedno s njom 702 nestane s ovog svijeta? To izgleda daleko, ali e bez sumnje doi. To je najvea utjeha koju sad moe da nade. Da, doi e trenutak kad e se osamiti, kad e se, sa svim svojim biem, posvetiti svojoj tuzi. Tada pomnije osmotri svoju situaciju u svjetlosti svoje prolosti, sadanjosti i budunosti, svih perioda svog ivota, od djetinjstva i djeatva do pune mladosti, nada koje su ga uzbuivale i uspomena koje su ostale, pustivi suzama na volju da isteku do posljednje. Zaista, ima pred sobom i previe vremena i nema potrebe da bude nestrpljiv. Sjeti se one prepirke koja je izmeu njih izbila poslije dume ili prijekora i naklonosti ovoga jutra! Koliko su vremena obojica proveli, razmiljajui, prisjeajui se i tugujui? Koliko su njegovog srca uzeli? Koliko njegovih suza izazvali? Kako da bude strpljiv? A ovi mu dani prireuju" svu tu sreu? Podie glavu, teko optereenu mislima i pred njegovim nesrenim oima se ukazae balkoni kue. Prvi put se sjeti Emine. Gotovo ga noge izdadoe. ta li e joj rei. Kako e primiti vijest? Slabana, njena, plae zbog smrti ptice! Sjea li se kako je lila suze zbog pogibije sina mljekadije Fulija? A ta e tek uiniti zbog pogibije Fehmija? Je li to stvarno tvoj kraj, sine? Moj mili, jadni sine! Emina... Sin joj ubijen... Fehmi ubijen... O, mene! Hoe li zabraniti zapomaganja kao to si ranije zabranio kliktaje? Hoe li zapomagati sam ili e

pozvati narikae? Ona vjerovatno sad sjedi usred sijela uz kafu, izmeu Jasina i Kemala i pita se zato je Fehmi izostao. Dugo e on izostati, nikad ga nee vidjeti! Ni njegov le ni koveg. O, kako svirepo! Ja u ga vidjeti u bolnici, ali ti, ti ga nee vidjeti, neu to dopustiti. Grubost ili samilost? ta 703vrijedi? Nae se pred kuom, prui ruku prema alki, ali se sjeti da ima klju u depu, izvadi ga, otvori vrata i ue. Do njegovih uiju je dopirao prijatni, slatki Kemalov glas: Bar jednom u godini mi doi, Pravi je grijeh to me ostavi. ; U ZENICI ' 'i 704 RJENIK Abdest - ritualno pranje kod muslimana prije molitve Ajet - kur'anska reenica ili stih" Azharlija - student ili svrenik al-Azhara, islamskog uni-j verziteta u Kairu Busbusa - slatko od mlijeka sa grizom alma - al oko fesa ili neke druge kape, koji obino nose hode, ejhovi, vjerski uitelji i stariji ljudi Def - muziki instrument slian bubnju koji se dri u rukama; s jedne strane okruglog okvira navuena je koa; u okviru su ugraeni mali limeni diskovi poput cimbala Duba - ogrta ili mantija irokih rukava Ezan - poziv na molitvu sa munare Galabija duga dnevna koulja irokih rukava Hamsin proljetni pustinjski vjetar Iftar - veera kad se mrse oni koji poste uz ramazan Imam - predvodnik u molitvi, voa, prvak Kuskus - jelo od penine prekrupe Levha (ili u nas: lehva) - ploha sa kaligrafski ispisanim religioznim ili pounim tekstom 45 Izmeu dva dvorca 705 ^PV jZiMangala - okrugla metalna posuda na sopstvenom stalku, u kojoj se dri eravica za zagrijavanje ili podgrij a-vanje, najee kafe Minaret - damijski toranj Mujezin - poziva na molitvu sa damijskog minareta Ramazan - mjesec posta Sedef- ukrasna koljka, naroito obraena Sinija - niska, okrugla metalna trpeza Sultanija - ovdje: kraljica", princeza" (za umjetnice) Sura - kur'ansko poglavlje , .. , '-:>\y Sutlija- slatko od mlijeka i rie ,. ;. \\ ejh - starac, starjeina plemena, starjeina,mistinog<$$4a, nastavnik vjeronauke, prvak .-,> , . H, Zikr - derviki (mistini) ples ..,-...;. .,..^ . f" ; -:t. ; ': ' /

<'.. (! ;,,.> :"' u^'Ciif:. .;;!,::; ;jf.1 i; '.'ivi!/'.'ft ti :'.-..< i;i U;Mi<.'...;, .'.,-' ,.?: ,POGOVOR NEDZIB MAHFUZ I NJEGOVA TRILOGIJA Savremeni arapski romansijer i pripovjeda iz Egipta Nedib Mahfuz je dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost za 1988. godinu. On je prvi arapski pisac koji je dobio ovu najveu svjetsku knjievnu nagradu, ali nije prvi Arapin - prije njega, 1977. godine, Nobelovu nagradu za mir je dobio egipatski predsjednik Anvar el-Sadat. Mahfuz je roen u Kairu 1911. godine, u jednom pukom kvartu kome se tako esto, kao kakvom svom izvoru nadahnua, vraao u svojim brojnim djelima. Zavrio je studij filozofije i vrlo rano, ve sa dvadeset godina, poeo je da se javlja u asopisima i da prevodi sa engleskog jezika (roman Stari Egipat, 1932). Ipak, dugo se kolebao izmeu filozofije, koja je trebalo da mu otkrije tajnu bitka", i knjievnosti; prevagnula je ova druga, koja mu je otkrila i kojom je on otkrio mnoge tajne ljudskog drutva, ljudske prirode i due. Od 1937. godine poeo je da objavljuje svoja prva originalna djela, najprije prie zbirka apat ludosti, a potom istorijske romane - Igra sudbine, Radubis, Bitka Tebe... Od tada, on preko pet decenija stvara bez prestanka i do sada je objavio pedesetak knjiga, od kojih su dvije treine 706 707romani, zatim pripovijetke, drame, filmski scenariji, eseji... On je najobjavljivaniji" savremeni arapski pisac u arapskom svijetu i svijetu uopte. Trenutno se njegova djela prevode na oko etrdeset svjetskih jezika. Neka njegova djela su doivjela od osam do petnaest izdanja na arapskom jeziku - apat ludosti, Radubis, Novi Kairo, Han al-Halili, Opsjena, Poetak i kraj, Trilogija Put izmeu dva dvorca, Dvorac elja, eerana. Po broju izdanja arapske knjievnosti uopte, njegova djela dolaze odmah iza Kur'ana i Hiljadu i jedne noi. Kod nas, meutim, i na alost, on sve do ove godine nije gotovo nikako bio prevoen. Poznavao ga je samo uski krug strunjaka i studenata orijentalistike, kao i jedan broj naih pisaca sa kojima se upoznao tokom posjeta naoj zemlji, posebno Beogradu. Meutim, zahvaljujui Nobelo-voj nagradi, ve su se pojavili prevodi etiri njegova djela, dva iz prve", a dva iz druge ruke": Karnak (Univerzal", Tuzla) u prevodu Halila Bjelaka i Saga o beduinima (Prosveta, Beograd) u prevodu Rade Boovia, oba sa arapskog originala, zatim Razgovori na Nilu, preveo sa njemakog Andrija Grossberger (Knjievne novine, Beograd) i Tijesna ulica, prevela sa engleskog Ana Katui--Balen (Mladost, Zagreb). Za Nediba Mahfuza moe se bez pretjerivanja rei da je on stvarni osniva savremenog arapskog i egipatskog romana, odnosno tvorac modernog arapskog romana", kako stoji i u obrazloenju Komiteta za dodjelu Nobelove nagrade, njegov najbolji predstavnik i najplodniji stvaralac. Bilo je, dodue, u arapskoj i egipatskoj knjievnosti pojave romana i prije Nediba Mahfuza, najprije istorij708

skih, kako to u veini knjievnosti uglavnom biva, zatim sentimentalnih pa i realistikih sa notom nacionalno-oslo-bodilakog zanosa i romantizma i, najzad, intelektualistikih", koji su se bavili problemom sukoba izmeu Istoka i Zapada u glavama i u srcima njihovih pisaca, odnosno njihovih junaka. Meutim Nedib Mahfuz je prvi egipatski i arapski pisac koji se moe nazvati pravim romansijerom. On je savremeni egipatski i arapski roman podigao na dosad najvii kvalitativni - socijalnomoralni, psiholoki i estetski nivo i afirmisao ga dotle da je uao u istoriju svjetske knjievnosti uz sertifikat kakva je diploma Nobelove nagrade. Mahfuz je posebno postao poznat i priznat zahvaljujui svojim romanima koje je objavio najvie tokom esdese-tih godina, a meu kojima se naroito i izriito istie Trilogija, za koju je i dobio Nobelovu nagradu za knjievnost. (Prvobitno je bila zamiljena i namijenjena za objavljivanje kao jedna knjiga, ali je iz isto tehnikih razloga podijeljena na tri posebne knjige - romana). To su ve spomenuta tri romana koja u naslovima nose imena kair-skih ulica i kvartova u blizini kojih se Mahfuz rodio i u kojima je provodio djetinjstvo. U njima je on dao plastinu i upeatljivu sliku mijena i kriza egipatskog drutva izmeu dva svjetska rata kroz sudbinu, ivotne okolnosti, stranputice, snalaenja i nesnalaenja pripadnika tri generacije jedne sitnoburoaske porodice. Ta je Trilogija hronika drutvenih promjena koje neminovno donosi vrijeme, a i sam Nedib Mahfuz je rekao da je vrijeme glavni junak njegovih djela, pa u tom i inom smislu ona ima svekoliki univerzalni karakter. Uostalom, u obrazloenju Nobelovog 709 komiteta, izmeu ostalog, stoji: Komitet u njegovim djelima vidi dalji razvoj jezika u oblasti arapske kulture i knjievnosti. Ta djela se obraaju itavom svijetu. Ona tretiraju probleme savremenog drutva, a posebno egipatske narodne sredine... Trilogija, pak, zahvata stanja i mijene jedne egipatske porodice, sa svim njoj svojstvenim elementima, iz kojih za njene lanove proizilaze misaone, moralne, drutvene i politike konzekvence... ," koje su, po pravilu tragine, gubitnike. Sam roman Put izmeu dva dvorca je prvi dio Trilogije i obuhvata vrijeme od 1917. do 1919. godine, u kome se javlja i ispoljava socijalna i moralna priroda i status prve generacije jedne sitnoburoaske porodice, koja jednim svojim dijelom ivi u prolosti, sa njenim pozitivnim i negativnim vrijednostima. Veza sa prolou najkrue je oliena u ocu porodice, u njegovoj bespogovornoj dominaciji i tvrdom nastupanju na striktnom odravanju tradicionalnih odnosa. No, porodica ve poinje da se rastae iznutra: sve je vie nezadovoljstva i bunta, razapinjanja izmeu mira u kui" i sve veeg nemira izvan kue, koji se onda ivo i zorno odraava na odnose u uzornoj porodici trgovca Ahmeda Abduldevada. Meutim, otac uspijeva da sve te. suprotnosti kontrolie, to, opet ne znai da se ne pojavljuju sasvim vidljive pukotine u toj hermetiki zatvorenoj, tradicionalistikoj socijalnoj sredini. itava sudbina, mijene i poremeaji u porodici Ahmeda Abduldevada, oslikani na jednom mikroplanu, jesu u stvari snana umjetnika transpozicija sudbine, mijena i potresa itavog egipatskog drutva na makroplanu, a u sluaju romana koji je pred itaocem, to su dogaaji 710

neposredno vezani za optenarodni bunt u Egiptu protiv britanske kolonijalne vlasti. Zato, ne bi trebalo da nasjedamo", kad je rije o sveukupnom Mahfuzovom djelu, ni pievim izjavama o nekakvoj njegovoj metafizikoj ili mistikoj intenciji, jer stvarna analiza itavog njegovog opusa to opovrgava. Najzad, i sam je izravno potvrdio vrstu vezu izmeu svoje umjetnosti i drutva kad je jo 1937. godine izjavio: Umjetnost je susret izmeu individualne svijesti i svijesti ljudske zajednice." Mi za roman Put izmeu dva dvorca neemo rei ni da je njegov ponajbolji roman, niti da je remek-djelo, ali emo rei da, zajedno sa ostala dva romana iz Trilogije, predstavlja najcjelovitiji, najslikovitiji, najsnaniji i naj-obuhvatniji prikaz krupnog intelektualnomoralnog i dru-tveno-politikog gibanja i preobraaja Egipta izmeu dva rata, sa svim potresima i rastakanjima drutvenih, moralnih, politikih, porodinih i svih ostalih tradicionalnih odnosa i vrijednosti, onih koje i kakve zatiemo upravo na poetku ovog romana. Sve je teklo uhodano, mirno, gotovo idilino, a onda se sve odjednom poremetilo, stubokom okrenulo naglavake. Najzad, u ovom romanu, pa i u cijeloj Trilogiji, nalazimo upotrebu" savremenog knjievnog arapskog jezika najkarakteristinijom i najindikativni-jom za sve ono to je Nedib Mahfuz doprinio njegovom unapreenju i modernizovanju u funkciji knjievnoumjet-nikog izraza. esto nailazimo na ocjenu da je Nedib Mahfuz pisac srednje i sitne buroazije. Takve tvrdnje su, u krajnjoj liniji, nepotpune pa onda i netane. Dodue, to se moe odnositi na Trilogiju i jedan broj romana i pripovjedaka, ali 711 komiteta, izmeu ostalog, stoji: Komitet u njegovim djelima vidi dalji razvoj jezika u oblasti arapske kulture i knjievnosti. Ta djela se obraaju itavom svijetu. Ona tretiraju probleme savremenog drutva, a posebno egipatske narodne sredine... Trilogija, pak, zahvata stanja i mijene jedne egipatske porodice, sa svim njoj svojstvenim elementima, iz kojih za njene lanove proizilaze misaone, moralne, drutvene i politike konzekvence... ," koje su, po pravilu tragine, gubitnike. Sam roman Put izmeu dva dvorca je prvi dio Trilogije i obuhvata vrijeme od 1917. do 1919. godine, u kome se javlja i ispoljava socijalna i moralna priroda i status prve generacije jedne sitnoburoaske porodice, koja jednim svojim dijelom ivi u prolosti, sa njenim pozitivnim i negativnim vrijednostima. Veza sa prolou najkrue je oliena u ocu porodice, u njegovoj bespogovornoj dominaciji i tvrdom nastupanju na striktnom odravanju tradicionalnih odnosa. No, porodica ve poinje da se rastae iznutra: sve je vie nezadovoljstva i bunta, razapinjanja izmeu mira u kui" i sve veeg nemira izvan kue, koji se onda ivo i zorno odraava na odnose u uzornoj porodici trgovca Ahmeda Abduldevada. Meutim, otac uspijeva da sve te. suprotnosti kontrolie, to, opet ne znai da se ne pojavljuju sasvim vidljive pukotine u toj hermetiki zatvorenoj, tradicionalistikoj socijalnoj sredini. itava sudbina, mijene i poremeaji u porodici Ahmeda Abduldevada, oslikani na jednom mikroplanu, jesu u stvari snana umjetnika transpozicija sudbine, mijena i potresa itavog egipatskog drutva na makroplanu, a u sluaju romana koji je pred itaocem, to su dogaaji 710 neposredno vezani za optenarodni bunt u Egiptu protiv britanske kolonijalne vlasti. Zato, ne bi trebalo da nasjedamo", kad je rije o sveukupnom Mahfuzovom djelu, ni

pievim izjavama o nekakvoj njegovoj metafizikoj ili mistikoj intenciji, jer stvarna analiza itavog njegovog opusa to opovrgava. Najzad, i sam je izravno potvrdio vrstu vezu izmeu svoje umjetnosti i drutva kad je jo 1937. godine izjavio: Umjetnost je susret izmeu individualne svijesti i svijesti ljudske zajednice." Mi za roman Put izmeu dva dvorca neemo rei ni da je njegov ponajbolji roman, niti da je remek-djelo, ali emo rei da, zajedno sa ostala dva romana iz Trilogije, predstavlja najcjelovitiji, najslikovitiji, najsnaniji i naj-obuhvatniji prikaz krupnog intelektualnomoralnog i dru-tveno-politikog gibanja i preobraaja Egipta izmeu dva rata, sa svim potresima i rastakanjima drutvenih, moralnih, politikih, porodinih i svih ostalih tradicionalnih odnosa i vrijednosti, onih koje i kakve zatiemo upravo na poetku ovog romana. Sve je teklo uhodano, mirno, gotovo idilino, a onda se sve odjednom poremetilo, stubokom okrenulo naglavake. Najzad, u ovom romanu, pa i u cijeloj Trilogiji, nalazimo upotrebu" savremenog knjievnog arapskog jezika najkarakteristinijom i najindikativni-jom za sve ono to je Nedib Mahfuz doprinio njegovom unapreenju i modernizovanju u funkciji knjievnoumjetnikog izraza. esto nailazimo na ocjenu da je Nedib Mahfuz pisac srednje i sitne buroazije. Takve tvrdnje su, u krajnjoj liniji, nepotpune pa onda i netane. Dodue, to se moe odnositi na Trilogiju i jedan broj romana i pripovjedaka, ali 711ne na itav njegov opus. Ima, naime, u njegovim djelima junaka iz svih slojeva i ljestvica egipatskog drutva ovoga vijeka, od ubogog seoskog uvara, portira, skromnog i umornog inovnika, do osionih veleposjednika, bogatih trgovaca, advokata, profesora, visokih dravnih inovnika, a onda i onih sa dna socijalne ljestvice - kriminalaca, prostitutki, prosjaka, prevaranata, licemjera, dakle, itava drutvena skala uzdu i poprijeko. Nedib Mahfuz je ve odavno postao kulturna i knjievna institucija Kaira. Sjeam se, jo prije vie od dvadeset godina, kako je on u kafani Ri imao svoj odreeni dan i sat svake sedmice. Imao je i svoj sto i mjesto za stolom. Oko njega bi se u taj dan i sat redovno stvarala halka" ili kruok mladih kandidata za pisca ili knjievnog kritiara, studenata knjievnosti i uopte ljubitelja i potovalaca njegovog djela. Vodio bi se iv, interesantan, ozbiljan i dostojanstven razgovor o knjievnosti i oko nje, najprije Mahfuzovoj, a onda i ire, arapskoj, evropskoj i svjetskoj. Tano u odreeni sat, poto bi platio svoju kafu ili aj, Nedib bi ustajao i odlazio kui. Neki poznavaoci Mahfuzovog djela ocjenjuju da je on, po irini i dubini tema, po suptilnoj i znalakoj analizi socijalnih, duhovnih i moralnih kretanja u egipatskom drutvu, po svom opteljudskom stavu i angamanu i knjievno-umjetnikom prosedeu, pri emu je posebno unaprijedio estetsku i komunikacijsku funkciju savremenog knjievnog arapskog jezika, dostojan da se nazove egipatskim Balza-kom ili pak Zolom dvadesetog stoljea. Nije dodjela Nobelove nagrade Nedibu Mahfuzu ni prva ni jedina koja je naroito posljednjih godina ospora712 vana sa raznih strana i iz razliitih motiva. Za na predmet zanimljiva su osporavanja ove nagrade u svijetu samog Nediba Mahfuza, u arapskom svijetu. Ta osporavanja samo afirmiu ovog laureata i jo ga vie odreuju i uzdiu. Ona dolaze, uz sasvim ljudsku knjievnikoumjetniku surevnjivost i zavist, iz reakcionarnih arapskih krugova i islamskih fundamentalista. Mahfuz je nagradu, po njima, dobio zahvaljujui cionistikoj

podrci", jer se dobitnik solidarisao sa mirovnim ugovorom izmeu Egipta i Izraela, to je svakako veoma hrabar stav prema jo hrabrijem, rekao bih, revolucionarnom potezu Egipta. S druge strane, islamski fundamentalistiki krugovi ga osuuju zbog njegovog suprotstavljanja islamskom ekstremizmu, vjerskoj zatucanosti, primitivizmu i iskljuivosti, zatim zbog njegovog afirmativnog odnosa prema pojavama i procesu sekularizacije u Egiptu. No, ovo nije prvi put da ovaj nobelovac ima nesporazuma sa odreenom javnou" u svojoj zemlji i u arapskom svijetu; neke njegove knjige su zabranjivane i u Egiptu i u nekim drugim arapskim zemljama. Sulejman Grozdani 713