NAGIB MAHFUZ

NOVI KAIRO
S arapskog jezika preveo MEHMED KICO

ahinpai

Naslov originala Autor Biblioteka Urednik biblioteke Izdava Za izdavaa Prijevod sa arapskog jezika Lektura i korektura Tehniko ureenje Dizajn naslovne strane tampa Tira

Novi Kairo Nagib Mahfuz Depna knjiga Zoran Muti TKD ahinpai Tajili ahinpai Mehmed Kico Lejla Tuce Dragan Toiomanoski Nerina Corbadi Adnan Suljkanovi Bemust Sarajevo 500
J.ULJUS ajj-fl^J 1(JL3'Sa

Iz ianje je objavljeno uz finansijsku pomo ondacije za izdavatvo I nakladnitvo Sarajevo, april/travanj 2005. CIP - Katalogizacija u publikaciji icionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.412-31 MAHFUZ, Najib Novi Kairo / Nagib Mahfuz ; s arapskog jezika preveo Mehmed Kico. - Sarajevo : "ahinpai", 2005. -180 str. 20 cm. (Depna knjiga / "ahinpai") Izv. stv. nasl. na arap. jeziku ISBN 9958-41-124-5 I. Mahfuz, Nagib vidi Mahfuz, Najib COBISS.BH-ID 14144262 Na osnovu lana 14. stav 3. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja ("Slubeni glasnik BiH" br. 44/03 i 52/04) i lana 13. stav 1. taka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slubeni glasnik BiH" br. 62/04), postupajui po zahtjevu TKD "AHINPAI" d.o.o. iz Sarajeva, a na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 03-15-450/05 od 24.02.2005. godine, Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje daje miljenje br. UO 15-03-05-78/05 da je knjiga "NOVI KAIRO", koju je preveo Mehmed Kico, proizvod na iji se promet ne plaa porez na promet proizvoda.

IJJbs^ilJp-l^j 1976 IJ^e UljJg; 1945

1.
Sunce je daleko od zenita. Posmatrana sa zemlje, njegova lopta zateena iznad velike damijske kupole, unosi zabunu s kojom se posmatra pita, da li to ona iz kupole odlazi u nebo, ili se nakon kruenja nebom u kupolu vraa. Svojim blagim zracima sunce grli kronje stabala, ozelenjelu zemlju, srebrenaste zidove zgrada i dugaki put koji se prua kroz park Uruman. Dok svojom blagou upija januarsku studen, sunce po svemu postojeem razastire oprost i milost. Uzdiui se iznad dvaju redova palminih stabala pruenih du puta, kupola se ini kao kakvo boanstvo pred kojim skrueni vjernici klee popodne, kad je nebo vedro, tek mjestimino proarano paperjastim oblacima. Vjetar svjeinom iba drvee, a lie mu odgovara podrhtavanjem i utanjem. Dok neumorni jastreb nebom krui, zemljom koraaju grupe studenata. Zauzeti oputenim razgovorom, studenti izlaze iz dvorita fakulteta. Meu njima se vidi grupa od ukupno pet studentica. One idu postrance i gotovo apatom razgovaraju. Vidjeti djevojke na fakultetu jo uvijek je neobina pojava koja privlai panju svih, a posebno brucoa. Jedna grupa brucoa se poinje saaptavati. Glasovi im odzvanjaju tako da ih vjerovatno mogu uti starije kolege. Jedan kae: - Medu njima nema nijedna da vjeruje u jednog Boga!? Glasom proetim porugom, drugi odgovara: - One su znakovi znanja a ne ljubavi i vjerovanja. Uoivi kako su djevojke njene, trei se podrugljivo ukljuuje: - Ali, Bog ih je stvorio da budu znakovi ljubavi. Prvi se glasno nasmija. Podstaknut eljom da se ruga i prigovara, ree: - Napominjem da smo mi na fakultetu, a fakultet je mjesto na kojem nije poeljno spominjanje ni Boga ni ljubavi!? - Logino je da se ne spominje Bog, a to se tie ljubavi ...!? Novi KAIRO 1

Glasom profesora poznatog po strogosti neutemeljenoj u stvarnom znanju, neko odsjeno dometnu: - Fakultet se kosi s vjerovanjem u Boga, a ne sa zakonima prirode. - Istinu govori. Drskost ovih djevojaka nam jo nita ne moe nakoditi. One su samo prethodnica skore prave najezde ljepeg spola. Za njima e doi mnogobrojne nove djevojke. Fakultet je moda koja e se brzo iriti, a sve to se eka blizu je. - Misli li da e nae djevojke pohrliti na fakultet kao to su, recimo, pohrlile na film? -1 vie. Stii e i djevojke koje nisu ovako drske. - Nemilosrdno e pritijesniti momke. - Nee biti mjesta ni za kakvu milost. - Djevojke se vie nee iscrpljivati problemima porodice. Umiljenost ne zna za stid! - Moda se izmeu dvaju spolova raspali poar! - To bi ba bilo lijepo! - Gledaj to drvee i bunje! U njihovom hladu se ljubav zainje i sama od sebe, kao to se gljivice vrenja zainju u loncu sirutke. - Boe, hoemo li doekati to sretno vrijeme!? - Doekat e ga ako ba hoe!? - Na poetku smo puta, a budunost je blistava. Nakon to okonae kratak uvod, zajedljivo, s porugom i ironijom poee raspravljati o svakoj pojedinoj djevojci.

etiri zrelija mladia polahko idu i razgovaraju. Moda su panju bili obratili naklapanju brucoa. To su apsolventi, zali u dvadest i etvrtu. Pored zrelosti, u izrazima lica im se prepoznaje i naitanost. Znaaj svog poloaja ne skrivaju. Prije bi se reklo da su ga svjesni, moda i vie nego to treba. Me'mun Ridvan kritiki ree: - Ako ne razgovaraju o djevojkama, momci gotovo i nemaju o emu razgovarati! 2 NAGIB MAHFUZ

Nadovezujui se na koleginu kritiku, Ali Taha ree: - to im to treba? Momak i djevojka su dvije polovine koje se od iskona uzajamno trae. Na to e Mahdub Abdudaim: - Me'mune, ne udi im se! Danas je etvrtak, a to je studentima dan rezervisan za ene. Ahmed Bedir, student i novinar, blago se osmjehnu. Obrati im se manirom samouvjerenoga govornka: - Prijatelji, pozivam vas da sa samo nekoliko jasnih rijei iznesete svako svoj stav o eni. ta ima ti rei, Me'mune? Momak se malo zbuni. Zatim se osmjehnu i ree: - eli li me uvui u razgovor u kojem u druge nemilosrdno kritikovati? - Ne izvrdavaj! Kai samo nekoliko rijei. Ja sam novinar, a novinar nikad ne odustaje od odgovora. Me'mun dobro zna kako je Ahmed lukav i uporan. Poputajui, odgovara: - Rei u otprilike ono to je moj Gospodar rekao. Ako eli znati, to je i moj lini stav. ena je sigurnost na ovom svijetu i utaban put do sree na buduem svijetu. Ahmed se okrenu Aliju. Uporno ga gleda. Izrazom lica trai da odgovori. Ali ree: - Obino kau da je ena mukarcu ivotni saputnik. Meutim, ona je temelj drutva. Po svemu kako se meni ini, potrebna joj je apsolutna ravnopravnost u pravima i obavezama. Tad se Amed okrenu Mahdubu Abdudaimu. Nasmijavi se, upita: - A ta misli na dragi vragolan? Naglaavajui, Mahdub odgovara: - ena!? To je sigurnosni ventil na parnom kotlu. Smiju mu se kao to su i navikli s njim. Nakon toga, u jedan glas pitaju Ahmeda: - A ta ti misli? Ahmed aljivo odgovara: - Novinarevo je da slua a ne da govori, pogotovo u ovo nae vrijeme. Novi KAIRO 3

2.
Skreu prvim putem idui iz pravca fakulteta. Idu prema studentskom domu. Me'mun je rastom najvii. Mahdub je visok priblino kao i on. Ali je, pak, srednjeg rasta i lijepo graen, a Ahmed niskog rasta i nesrazmjerno velike glave. Prije nego to doeka dan odmora, Me'mun eli da radne sate to je mogue ljepe zavri. Podrhtavajuim glasom iz dubine srca ree: - Razgovor o eni nas je odvratio od onog to smo htjeli. Kakav je va komentar predavanja koje smo uli? Radi se o raspravi voenoj oko "principa" i toga, jesu li oni neophodni ili ne. Obraajui se Me'munu, Ali ree: - Nas dvojica se slaemo da su principi ovjeku neophodni. Oni su kompas po kojem se brod upravlja dok plovi. Mirno i staloeno Mahdub se ubacuje: - Gnjavaa. Meutim, Ali tome ne obrati panju. Nastavlja obraajui se Me'munu: - Razilazimo se samo oko vrste principa. Slegnuvi ramenima, Ahmed primjeuje: - Kao i uvijek! Sa sjajem u oima proisteklim iz vanosti predmeta rasprave, Me'mun ree: - Dovoljni su nam principi koje je uspostavio Dragi i Uzvieni Bog. Kao da se udi, Mahdub se uplie. Okrenuvi se Aliju, ree: - Ne mogu se nauditi da ozbiljan ovjek kao ti vjeruje u mitove. Ali nastavlja govorei: - Ja vjerujem u drutvo, u ivu eliju humanizma. uvajmo njegove principe, ali pod uslovom da od njih ne napravimo svetinje. Generacije se jedna za drugom trebaju obnavljati voene umijeem uenjaka, prosvjetitelja. Ahmed ga upita: - Koji principi su potrebni naoj generaciji? 4 NAGIB MAIJFUZ

Ali zanosno odgovara: - Vjera u nauku umjesto u nevidljivi svijet, u drutvo umjesto u dennet, te u socijalizam umjesto u rivalstvo. Mahdub to prokomentarisa rijeima: - Gnjavaa! Gnjavaa i opet gnjavaa! Tad Ahmed njega upita: - A ta je s tobom, Mahdube? ta ti misli o predavanju? Mirno mu odgovori: - Gnjavaa! - Jesu li principi nuni? - Gnjavaa! - Dakle, nisu nuni? - Gnjavaa! - Vjera, ili nauka? - Gnjavaa! - U emu od toga dvoga? - Gnjavaa! - Zar ti nema nikakav stav? - Gnjavaa! - Je li gnjavaa princip koji dominira? - Ona je krajnji ideal. Tad se Me'mun okrenu Aliju. S neodoljivom eljom da nekog pridobije za sebe, ree: - Bog je na nebesima, a islam na zemlji. To su vam svi principi. Ali se osmjehnu. Sa svoje strane ree ono ta je Mahdub maloas njemu rekao: - Ne mogu se nauditi da ozbiljan ovjek kao ti vjeruje u mitove. Mahdub se grohotom nasmija i ree: - Sve sama gnjavaa! Zatim ih pogleda i u hodu im ree: - Kakvog li uda!? Kako nas je jedna kua objedinila? U mojoj glavi je promaha, Me'mun je vra ogrezao u drevnim mitovima, a Ali pobornik modernih mitova. Ne obraaju mu naroitu panju, jer ih esto u zabunu dovodi ono to on, as ozbiljno iznese a as kae u ali. Novi KAIRO 5

Osim toga, njegov nain raspravljanja je pomalo zamoran, jer s uopavanjima i alama esto i pretjeruje Kad su bili nadomak doma, na uglu Read-paine ulice, Ahmed se s njima rastade. Ode u novinsku redakciju gdje radi u veernjim satima. Ostala trojica idu u dom da se pripreme za slobodne sate etvrtkom.

3.
Studentski dom se nalazi na uglu Read-paine ulice. To je jedan veliki internat s prostranim okruglim dvoritem, uokvirenim nizom trospratnih zgrada, sa sobama ija vrata se otvaraju prema uzdunoj verandi koja vodi u dvorite. Tri prijatelja stanuju u sobama jednoj do druge drugom spratu. Me'mun je ve stigao u sobu i presvlai se. U sobi je nizak krevet a naspram njega ormar. Izmeu njih, ispod malog prozora, stoji sto srednje veliine na kojem su poredane knjige i prirunici. Momak istinski voli knjigu. Kad mu pogled pade na jedan leksikon, na usnama mu zablista blag osmijeh koji jasno odaje ushienje. On ne proputa nijednu dnevnu molitvu. Uzima abdest i klanja ikindiju. Nakon toga oblai prigodnu odjeu i izlazi iz sobe. Pokretima i hodom odaje vojniki odmjereno dranje. Vitak je, ali ne i sasvim mrav. Lice mu je bijelo, ali proarano rumenilom. Najljepe su mu krupne crne oi iz kojih blista bistar pogled, zraei sjajem, ljepotom i otroumnu. Ni na ta se ne osvrui, odmie putem. Ide vrstim korakom. Pred sobom ima jasan cilj. To je kua zarunice u Novom Egiptu. Potrebama srca Me'mun udovoljava razboritou i stamenou kao i svemu ostalom. Zaruio je djevojku, kerku jednog roaka, visokog oficira, nakon to ju je zaprosio od oca. Dogovorili su se oko enidbe nakon to on zavri studije. Kui joj odlazi svakog etvrtka i sjedi s njom u krugu porodice. Po nekoliko sati provodi u ugodnom druenju i razgovoru. Njemu ni ne naumpada da djevojku pozove u bioskop, ili joj postavi stupicu u kojoj bi se sami zatekli. Dakako, to je 6 NAGIB MAHFUZ

1 oe toga to on ne voli moderne izume i one koji se, kako sam voli rei "za njih zalau". Djevojina porodica, u kojoj se jo uvijek cijeni privrenost tradiciji, njegovo ponaanje je prihvatila s uvaavanjem i zadovoljstvom. Uprkos svemu, nije poteen uzbuenja dok ide izabranim putem. Nakon nekoliko minuta je stigao na put za trg Giza gdje je sjeo na tramvaj. Po odmjerenom sjedenju, bistrom pogledu i visokom stasu, doima se kao osoba koju krase privlanost i dostojanstvo. Kad bi htio biti Omer ibn Ebi Rebi'a 1, polo bi mu za rukom. Meutim, njega krase neporonost, ednost i vrstina, kakve zajedno ne krase nijednog mladia. Savjest mu je ista, a dua blista. Iskrenim srcem oituje istinsku vjeru, vrsto vjerovanje i stabilan odgoj. Djetinjstvo je proveo u Tanti. Otac mu je profesor na Vioj koli islamskih nauka, poboan i ovjek strogih moralnih nazora. Kad se tie irokogrudnosti, vjere, odgoja i fizike snage, moglo bi se rei da je rastao u okruenju slinom nomadskom ivotu. Tokom djetinjstva se suoio s potekoom koja mu je u ivot urezala duboke tragove. Naime, bio je pogoen boleu koja ga je sve do etrnaeste godine spreavala da se upie u kolu. Okusio je gorinu osamljenosti, iskusio patnju i kalio se na okrutnim iskuenjima. Meutim, imao je mogunost da pred ocem prouava vjeru i pred njim, jo kao djeak u pubertetu, naui razborito rasuivati. Kad je krenuo u osnovnu kolu, bio je mladi velikog srca, ivog duha, prodorno bistar. Poto se jo nije bio sasvim oslobodio sklonosti osamljivanju, povremeni nailasci srdbe bi mu upropastili plodove duha - kao plameni jezik bi sprio sve na ta naie i spaljivao sve to dohvati. Zato se odluio da snagom samokontrolisanja dvostruko vie radi kad radi, da dvostruko vie vremena poklanja pobonosti, da vie otrine unosi u raspravljanje kad raspravlja i vie odlunosti da nadvlada potitenost kad se nade u osami. U jednolinosti svakodnevice momak nije naao drugog

Kodonaelnik arapske ljubavne poezije, ivio za vrijeme vladavine Umejida.

Novi KAIRO 7

puta za ostvarenje svojih zamisli koje se tiu rada i dodira s drugovima. Po nekoliko sati je provodio u predanosti Bogu. Tokom posljednjih dana kolske godine, znao je uiti i po dvadeset sati dnevno. Bio je prvi ko je maturirao u srednjoj koli, a sad se oekuje i da bude prvi koji e diplomirati na fakultetu. Do visoke razine je doveo svoje ideale zasnovane na islamu, arapskoj nacionalnoj svijesti i ljudskim vrednotama, nemajui takmaca u tome. Meutim, kad se tie natjecateljske pobude, zahvaljujui neupitnoj snazi, velikom povjerenju u sebe i vrstoj vjeri u Boga, ona kod njega nikad nije poprimila runi okus. Humanizmom se uzdigao do najvie razine. Zato on od vjerovanja nije nainio put u sterilni asketizam niti u samoizgubljenost. Zna esto rei: "Vjerovanje je akumuliranje due boanskom snagom radi ostvarenja uzvienih Boijih principa na Zemlji." Izvrstan je momak, premda se sa sigurnou ne moe rei i da je omiljen, budui da njegovo ponaanje izaziva zavist. Ponaanje mu je svojevrsno negiranje naina ivota drugih. Osim toga, on se nije sasvim oslobodio osamljenosti koju je prihvatio za vrijeme duge nervne bolesti. Moda ne poznaje ni naela konvencionalnog bontona i ne voli alu. Neobino je otvoren. Rijei su mu vrlo esto bi koji kanjava. Kritiari su ga znali nazvati nekad "fakultetlijom sa sela", a drugi put "neoekivanim Mehdijem".2 Jedan student je jednom prilikom za njega rekao: "Me'mun Ridvan je predvodnik islama naeg vremena. Nekad je islam u Egipat uveo Amr As3 svojom domiljatou, a izvest e ga Me'mun Ridvan svojim bezgraninim zanosom." Dakako, on pazi da se ne uzoholi zbog napredovanja i od Boga trai zaklona pred takvim zlom. Nije sposoban

potcjenjivanje, kao to ni konvencionalne vrednote ne osmatra s istinskim divljenjem. Onog dana kad je kralj tvorio Univerzitet u svojoj otvorenosti je jasno oitovao rezir prema predstavnicima vlasti koji su prisustvovali sveanosti. Prezrivo je ramenima slijegao kad je gledao studente kako hrle za prvacima. Prezire sve stranke i odbija priznati da postoji "egipatsko pitanje".4 S dobroznanim zanosom tvrdi da postoji samo jedno pitanje, a to je "pitanje islama" uope i pitanje arapske nacionalne svijesti posebno". Daleko je bio od toga da pretrpi uticaje ateizma kao mode koja se u njegovo vrijeme irila na univerzitetu. Odgovor moe biti to to se na fakultet upisao u dvadeset i treoj godini, kad je ve vrsto vjerovao u troje, od ega ni kasnije cijelog ivota nikad nije zanijekao: Bog, ljudske vrednote i pitanje islama. Njega nije opinio novi bljesak Univerziteta. Stijena njegovog vjerovanja je ostala vrsta tako da su se o nju razbijali talasi psihologije, sociologije i metafizike. Po svom vjerovanju je zajedno usvajao nauku i filozofiju, koristei ih kao svoja uporita i isprike. Neizmjerno bi se obradovao kad bi naiao na filozofe koji su slavili Boga (Platon, Dekart, Paskal i Bergson), kao to je punim srcem pozdravio i saglasnost izmeu nauke, vjere i filozofije, kojom je dvateseto stoljee obradovalo svijet. Danas se materija podvrgava punjenju elektrinom energijom koja je slinija nemateriji nego materiji. Danas dua vraa svoje oduzeto prijestolje. Danas se uenjaci bave razmiljanjem o vjeri, a teolozi staju pod jedra nauke i filozofije. Blago mladiu filozofu i vjerniku! Premda je sada momak iz Gize izmijenio podosta od onog to se zateklo kod oboljelog djeaka iz Tante, postavi sirokogrudniji, s vie razumijevanja i uvaavanja, budui da
Z

Mehdi je ovjek koji je, prema islamskom uenju, po Boijem odreenju, pred propast svijeta upuivati u pravu vjeru. Amr ibn al-As, vojskovoa pod ijim zapovjednitvom su Arapi osvojili Egipat.

Egipatsko pitanje je naziv praktikovan u publicistici za borbu egipana za nacionalna i kulturnopovijesna prava i oslobaanje od strane dominacije.

8 NAGIB MAHFTJZ

Novi KAIRO 9

cinizam Mahduba moe s osmijehom sasluati, raspravljati s Alijem o vrednotama vjere i obiljejima ateizma, strpljivo doekivati strijele kritiara i podrugljivaca, ponekad mu se ipak pogled zaari, a taj neumoljivi trenutak ga razotkrije. Tad mu misli odlutaju i jasno pokau da je ipak ranjiv. Momak je meu kolegama naao i iskrene vjernike. Ali, iako se kao vjernik ne osjea usamljen, jo nijednog nije pridobio da ga podri u zanosnom pozivanju u borbu za islam i panarabizam. Umovi su u to vrijeme bili zaokupljeni drugim problemima, kao to su "egipatsko pitanje", Ustav iz 1923. godine i embargo.5 Uprkos svemu, momak u svojoj usamljenosti nije oajavao jer, nije ni bilo mogue da oajanje zagospodari srcem kao to je njegovo. ivi obuzet velikim nadanjima, premda mu je srce otvoreno i za strujanja ivota, spremno da se prepusti njegovim radostima. Najednom, pomalo nestrpljivo poinje gledati kroz prozor tramvaja. eli da tramvaj za samo tren stigne u Novi Egipat.

4.
Ali Taha je ostao u sobi sve dok sunce nije klonulo ka zapadu. Sjedi uz prozor pogleda upravljenog na verandu kuice koja se nalazi na uglu gdje se put za poljoprivredni kraj Duki odvaja od Read-paine ulice, naspram studentskog doma, uz iji ulaz je mali duan za cigarete. Obukao je sve osim fesa. Dotjerao se lijepo kao i obino. S tako irokim ramenima izgleda kao da se bavi gimnastikom. Momak je zbilja naoit. Zelene oi i zlatnouta kosa, na neki nain govore o plemenotosti porijekla. Netremice gleda prema tronoj kuici. Oi odaju nestrpljiv, enjiv pogled, a sasvim se zaarie kad

5

Radi se o ekonomskim sankcijama koje je Engleska uvela Egiptu a koje su rezultirale posebno tekom ekonomskom krizom u razdoblju 19301934. godine.

ugledae djevojku na verandi. Ali tad ustade i mahnu joj rukom. Djevojka mu se osmjehnu i pokaza na put. On odmah stavi fes na glavu i krenu iz sobe. Istrava na ulicu. Polahko seta dugakom alejom ija stabla zaklanjaju vile i palae. Nestrpljivo se osvre sve dok na blagoj svjetlosti suneva zalaska ne ugleda djevojku s verande kako mu se odmjerenim korakom pribliava. Okree joj se na petama, a srce mu od sree lupa. Zarumenjelog lica joj prilazi. Ruke im se sklapaju. Lijeva ruka mu se splie s njenom desnom a desna s njenom lijevom rukom. Momak izgovara: - Dobro dola! Lica ozarenog osmijehom, uzvraa mu: - Dobro te nala! Blago oslobodivi ruke, uzima ga ispod ruke. Laganim besciljnim korakom idu ulicom prema Gizi. Ona je osamnaestogodinja djevojka. Ljupkost joj dodatno naglaava koa boje slonovae i crne oi arobno krupnih zjenica i dugakih trepavica. Zagasitost neopisivo crne kose jo jae joj istie bjelinu lica i ivost pogleda. Sivi mantil joj omotava puteno i zarudjelo tijelo u kojem se nastanila arolija i rasko. Polahko koraaju, a iz oiju im blista radost. Ali Taha poinje oprezno naokolo zagledati kao da trai gdje bi se sklonio. Djevojka ga pogledom kriom prati iekujui trenutke uitaka i radosti. Kad se uvjerio da ih niko ne gleda, momak joj prstom dotae vrh brade. Lice joj okree k sebi i usne priljubljuje uz njene. Ne odvaja ih sve dok se nisu ovlaile. Nakon toga, momak licem izranja iz dubina i utke nastavljaju koraati. Ona ga hvata kako je ispitivaki zagleda. Na osnovu naina zagledanja, povezuje da se radi o njenom pohabanom mantilu. Najednom joj radost malaksava. Moda i ne htijui, pita: - Titi li te to to na meni stalno gleda ovaj stari mantil? Momak to izrazom lica negira. Nakon toga, ukorivi je uzvraa: - Kako moe zamarati se takvim besmislicama? U mantilu je riznica koju je meni podarila srea! Novi KAIRO 11

10 NAGIB MAHFUZ

Ona ne prihvata da je mantil "besmislica", ve tvrdoglavo pomisli: "Sretan ivot ine mladost i odjea." Nakon to osmotri njegovo elegantno vuneno odijelo, ne obuzda se da mu ne predbaci: - Ti si prava varalica!? Odjeu ubraja medu "besmislice", a ti se moderno odijeva. Momku se lice zarumeni od postienosti. Zbunjen je kao dijete. Izvinjavajui se, ree: - Ovo odijelo je novo. Ne prodaju se stara odijela. U svakom sluaju, odjea je neto sasvim sporedno. Draga moja, nije li tako? Tako ona izbjee dalju raspravu, kao neto to on voli. U slinim prilikama, on se ponaa kao uitelj, a ona se pritom neugodno osjea. On ima neke svoje slatke protivrjenosti: na rijeima prezire znaaj odjee, jela i stalekog poretka, a elegantno i moderno se odijeva, do sitosti jede ukusna jela i ima dovoljno novca. A ona, Ihsana Sehata, ima li ita od toga sa im on u izobilju raspolae!? Ne vodei rauna o tome koliko mu je stalo do odgovora, sa eljom da otkloni zbunjenost, ona blagim tonom nastavlja: - Gotovo dokraja sam proitala knjigu koju si mi dao. Izrazom lica on pokazuje zainteresovanost. Njen nain razmiljanja nastoji zavoljeti jednako kao to i nju voli. Pita

ie:
- ta misli o njoj? - Vrlo malo sam razumjela. Na osnovu malog dijela koji sam razumjela, ostalo nisam ni uspjela povezati. Osjetivi razoarenje, pita je: - Zato? Da koliko-toliko ublai teinu poruke rijei, osmjehnu mu se i dodade: - Sr knjige, koju ti naziva romanom, jesu duboke misli i stavovi, a ja volim knjige o ivotu i ljubavi. - Ali, ni ljubav ni ivot ne mogu bez razmiljanja. Izgubivi i zadnji traak opreza, odgovara mu: - Ne okivaj me svojom logikom. Moda ja i ne uspijem odbraniti se, ali ta knjiga zbilja ne moe promijeniti moj ukus. Po mome miljenju, muzika je prava mjera umjetnosti. 12 NAGIH MAHFUZ

Sve to se u nekoj knjizi ne moe izjednaiti sa stavkom u muzici, ne treba ni smatrati umjetnou. Njen stav ga malo zbunjuje. Ovla se nasmijeivi, sjetno ree: - Ti se odrie najslaeg ploda prave umjetnosti. Glasno se nasmijavi, uzvraa: - Magdalena, Jadi Mladog Vertera, Rafaelove muke, primjeri su umjetnosti koju ja volim. Izgovorila je to tonom nekog ko se naao u situaciji da kae: Vama vaa vjera, a meni moja vjera.6 Momak uti. Pita se, moe li ikako promijeniti njen stav!? On iskreno eli da se vole i umom i srcem, da im zajedniki ivot bude sasvim usklaen. eli u njoj stei voljenu enu, drugaricu i uvaenog partnera. Ljubav mu je obuzela i srce i duu, ali eli da od nje za budunost naini i suprugu kakvu ne zna orijentalna porodica. Ve su stigli na kraj ulice za Gizu. Skreu ulijevo. Momak s olakanjem uzdahnu. Ulica je mrana. Vlada potpuna tama. Ruku joj prinosi usnama i enjivo je ljubi. Zatim se sagnu. Na punake i sone usne joj stavlja vreo poljubac. Gleda kako je zatvorila oi dok je ljubi. Snano tijelo mu drhti. U dui mu se ari plamen ushienja. Progutavi pljuvaku, ree joj: - Jako si lijepa i umiljata! Prolazi stanovito vrijeme slatkoga, maginog mirovanja, nakon kojeg opet uzdie. Gotovo sjetno dodaje: - Meni je do diplomskog ispita ostalo jo samo nekoliko mjeseci, a ta je s tobom!? Odgovara mu: - Matura je u junu. ta e mi izabrati? Momak s oduevljenjem odgovara: - Svoj fakultet. Premda je njoj, u svakom sluaju, najpree da zavri kolu, bilo bi joj mnogo drae da joj je rekao neto kao: "Dosta ti je uenja. Doi i svij se u naem gnijezdu." Osjetivi se malo potitena, pita ga:

6

Kur'an, 109., 6.

Novi KAIRO 13

- Zato da odaberem ba tvoj fakultet? - Da isto razmiljamo. Da budemo u istoj struci i istom zanimanju. - Istom zanimanju? Jednako ushien, odgovara: - Da, draga moja. Sluba ene je mnogo vanija od poslova domaice. Ja ne bih mogao prekriti svoje principe. Ne bih mogao drutvu uskratiti lijepog i korisnog lana kao to si ti! Ona ga je sasvim drugaije razumjela. Razumjela je da e je potrebe jednog dana natjerati da prihvati neki posao. Premda ni sama ne zna zato, malo ju je zabrinulo njegovo oduevljenje. Zato otvoreno eli da ga trgne iz oduevljenja. Nastavljaju zamraenim putem. Povremeno ga prekidajui poljupcima, nastavljaju razgovor o zajednikim planovima. Htjela to ona ili ne, Ihsana ehata je svjesna dviju stvari: ljepote i siromatva. Veoma je privlana. Ve je osvojila stanare studentskog doma. S prozora su joj otvoreno pokazivali svoju naklonjenost, a ona je to registrovala posmatrajui ih s verande kuice. Pred noge su joj otvoreno bacali svoj ponos. U kui nije bilo ogedala koje bi istinski odrazilo njenu istinsku ljepotu. Meutim, siromatvo je nesumnjivo vidljivo. Svjest o siromatvu podgrijava joj je sedmero male brae i mali duani za cigarete povrine samo metar kvadratni, ije su muterije iskljuivo studenti. Koliko se plai za ljepotu, boji se siromatva i slabe ishrane. injenica je da bez majinih uputstava - a majka je, prije nego to ju je oeno Turin ehata, bila nadniarka u ulici Muhameda Alija - ne bi bila ni primijeena njena bedra o kojima je jedan anonimni pjesnik s medicinskog fakulteta spjevao rjeitu pjesmu. Kad je upoznala Alija, njeno srce mu je dalo prednost pred svim stanarima doma. Privukla ju je njegova mladost, ljepota, velikodunost i budunost. Meutim, dvije vane stvari su u njenoj dui od samog poetka dole u sukob: voljeni i porodica. Drugaije kazano, 14 NAGIB MAHFUZ

Ali i sedmero male brae. Prije Alija je bila upoznala jednog bogatog studenta prava. Iz ponaanja je shvatila da mu je privlana zbog mladalake pohote. Zato je bila veoma oprezna. Roditelji su nastojali proniknuti u tajne njenog ivota. Oprez joj je podsticalo upravo majino uljepavanje i oeva pohlepa za mladievom imovinom. Tako je postajala svjesna nevolja iz svoga tegobnog ivota i njegovih opasnih zamki. injenica je i da joj roditelji nisu naroit znaaj pridavali moralnim naelima. Ljubavno iskustvo su imali i prije braka. Njen otac se armom i meetarenjem na enskoj berzi razmetao sve dok se njena majka nije za njeg udala i svoju skromnu uteevinu mu predala da otpone trgovinu. Uteevinu je spiskao u drogiranje i kockanje. Ostao mu je samo duani za prodaju cigareta. Samog sebe tjeei, esto ponavlja: "Moj ivot je uistinu izgubljen, ali u Ihsani je izobilje." Meutim, Ihsana u njemu, kao i u majci, vidi samo pomagaa u avoljim rabotama i propasti. Ali, ona ne srlja u propast. Ve se suoila s ponienjem iz kojeg ju je, mada toga nije svjesna, izbavio vlastiti ponos. Bilo je to kad je jednog dana zatekla mladia, svog druga, kako s njenim ocem sjedi u duanu. Odmah joj je bilo jasno da se pogaaju oko njenog izruenja. To ju je razbjesnilo. S gaenjem je mladia otro odbila, slomila mu svaku nadu. Iz toga je izala kao pobjednik. Iako je bila svjesna da ivi u rupi, tako je u dubini due osjetila da se neoekivano oslobodila kontrole i postala slobodna. Postala je svjesna da bez polaganja rauna moe raditi ta hoe. Sloboda ju je preobrazila. Deavalo se da se due vani zadri bez razloga i svrhe. Meutim, neobjanjiv oprez ju je u svemu upozoravao i inio je suzdranom, ali i prkosnom. Premda su joj plua i u sparnom okruenju slobodno disala, vidljivi znaci su govorili da je neizbjean tuan kraj. alei za izgubljenim bogatim momkom, raspusni otac joj je rekao: "Ti si odgovorna za sve nas, posebno za sedmero brae." Boe, moe li ona svoju vrstu rijeenost ouvati pred tim Novi KAIRO 15

okrutnim pobudama? Zar se otac ne moe strpiti makar dok kerka ne zavri pedagoku akademiju i nae pristojan posao s kojim e i njih opskrbljivati? Kad se pojavio Ali, s donekle poljuljanim povjerenjem u sebe i izgubljenom vjerom u sve to moe podrati nejnu odlunost, prepustila se sudbini. U Aliju je nala iskrenu ljubav, neskrivenu privrenost i plemenite namjere. On joj je vratio poljuljanu volju. Izbavio ju je iz muka kolebanja i straha, vratio joj osjeaj ponosa i samopotovanja. Zavoljela ga je upravivi u njega sva svoja nadanja. Kad je ade Sehata vidio novog momka, zajedljivo je rekao: "On je momak siromah. Ni ne pui!" Djevojci je jednom podrugljivo rekao: "Na zdravlje ti lijepi momak kojeg ti je Bog poslao da nas izgladnjuje!" Uprkos tome, ona se prepustila njemu veui uz njega sva oekivanja. On joj garantuje da e se osposobiti za pristojno zanimanje i ostvariti elje svog srca. Alija odista krase mnogobrojne vrline. Dobar je primjer istinskog pobornika kolektivnog duha. U ranijim razdobljima kolovanja je bio istaknut lan specijalnog odjela kolskog turistikog udruenja, a kasnije lan oratorske i novinarske sekcije. Veoma je rjeit, dobro kuha i lijepo pjeva. Zadivljujua mu je elja da stie znanje i usvaja kulturne vrijednosti. Privren je humanizmu. Kad se upisao na fakultet, suzio je podruje aktivnosti, ali ih je produbio i digao na viu razinu. Mladi "gospodin" Ali je postao predsjednik debatnoga kluba. Meu drugovima se odlikuje snagom rijei, opom kulturom i pronicljivou. Opsjednut je idealima. Sa zanosom i vrstom vjerom govori o idealnom drutvu. Za one koji ga istinski poznaju, on je iskren, a za one koji poto-poto kritikuju, on je dahija bez premca, koji koristi sva sredstva, pa i ljudske vrednote. Dok "u ime nauke i ljudskih vrednota zagovara materijalne vrijednosti, on o moralu govori kao to provodadika govori o nevjesti koju nije ni vidjela, ve su je drugi s pretjerivanjem hvalili." injenica je, meutim, da je iskren i povjerljiv momak. Ako voli ljepotu, voli je edno i iskreno. 16 NAGIB MAHFUZ

Ni njegov ivot nije bio poteen problema. Uvjerenja su mu se uzdrmala ve na poetku studentskog ivota. Bio je izloen iskuenjima ubitanih preobraaja, ali je bio hrabar i iskren. Novi ivot je prihvatio osnaenom voljom i razumom privrenim pravdi. Ne pretjeruje u ali. Ne skriva divljenje prema Me'munu zbog njegove iskrenosti i hrabrosti. Meutim, on se stavio pod okrilje Hegelove i Marksove materijalistike filozofije, vjerujui da se materijom moe tumaiti sav ivot. Ugodno mu je uti da je i samo postojanje materija, da su materija i duh spregnuta interakcija materije, da su osjeanja neophodna svojstva koja ne ostavljaju nikakvog traga, poput kripe kotaa koji se okree bez pomoi kripanja. Nekoliko puta mu je Me'mun isticao: "Materijalna filozofija je odista jednostavna filozofija, ali ona nijednom problemu ne moe ponuditi odgovarajue rjeenje." Meutim, Ali je drueljubiv momak koji nema strpljenja da predugo razmilja. Premda po cijelu sedmicu ui ono za ta je Me'munu dovoljno samo dva dana on, pored itanja, nalazi vremena i za sport, voenje debate, putovanja, ljubav i drugo. Od filozofije je dovoljno i to naelno tumaenje, da se kroz ivot krene vlastitim putem, ali postoji zapreka koja stalno opominje da se moe pasti u stranu provaliju. To je moral!!! Njegov moral se nekad zasnivao na pobudama vjere, a na emu se sada moe zasnivati!? Ko je taj koji, osim Boga, moe vrednotama vratiti njihovu vrijednost? Moe li ih sada porei, kao stoje gotovo sasvim porekao vjerovanje!? Logika je jasna, a kraj neizbjean. Ipak, on je neodluan. Polazi i zastajkuje. Boji se vlastite nemoi. Pita se: "Zar ne bi mogao ivjeti kao to je ivio Ebu Ala'?7 Meutim, Ebu Ala' je bio bubuljiav, hendikepiran i melanholik, a on je privlaan, jakih miica i veoma drutven.

7

Ebu el-Ala el-Meari (973-1057) slijepi filolog, mislilac i pjesnik, autor brojnih vrijednih spisa od kojih se medu najistaknutije moe uvrstiti Poslanica oprotenja.

Novi KAIRO 17

Daleko je on i od asketizma i odricanja! Naao se u nedoumici slinoj Ihsaninoj s kojom se suoila kad se oslobaala nesnosne roditeljske kontrole. Kao i ona, uspio je najzad se izbaviti. Doao je u dodir s Ogistom Kontom, ovjekom drutva. Taj mislilac mu je otkrio novog boga, to jest drutvo, te novu vjeru, to jest nauku. Sad vjeruje u drutvo i humanistiku nauku. Uvjeren je da ateista, isto kao i vjernik, ima svoje ideale ako im stremi vlastitom odlukom. Vjeruje da je dobrobit najdublja vjera koju je spoznao, ba onako kako je sebi i zamiljao. Sad za sebe kae: "Bio sam vrijedan s vjerom, ali bez razuma, a sada sam vrijedan s razumom, osloboen praznovjerja." Sad mirno i razborito stremi idealima pouzdajui se u entuzijazam, snagu i neutaivu elju za reformisanjem drutva. Sanja zemaljski dennet. Prouava socijalistike doktrine i pravce. Prikladnim mu se ini da sebe naziva socijalistom. Uspjeno su mu se okonala imaginarna putovanja od Meke do Moskve! Jednog dana je poelio da najblie prijatelje pridobije za socijalizam, ali nije uspio. Izvinuvi se, Ahmed Bedir mu je rekao: "Ja sam novinar vefdist,8 ovjek kapitalistikog usmjerenja." Me'mun ga je odbio na osnovama svoga osvjedoenog vjerovanja: "Islam ima svoj jasan socijalizam. U njemu postoji zekat koji, ukoliko se pravedno rasporeuje i ne zloupotrebljava u ostvarenju pojedinanih ciljeva, garantuje pravednost, pa ako hoe i poredak na ovom svijetu u kojem bi svi ljudi bili ravnopravna braa. Ne preostaje ti nita nego da se dri islama." Mahdub je, pak, nezainteresovano slegnuo ramenima i izgovorio: "Gnjavaa". Kako god da je sa svim tim, on je spoznao ivotni cilj koji ga je izbavio iz nedoumica, nereda i pokvarenjatva. Kako-tako zadovoljan, za sebe s pravom moe rei: "Evo vam moja legitimacija. U njoj su svi bitni podaci: siromah socijalista, astan ateista i zaljubljenik platonista!"

8

5.
Mahdub u svojoj sobi takoer eka. Meutim, on se ne presvlai. Za razliku od svojih drugova, on nema posebno odijelo za etvratak. S prozora posmatra put. Gleda Me'muna kako vojnikim korakom izlazi iz doma. Vidio je i zanosni znak upuen pokretom glave s verande trone kuice. Nakon toga je posmatrao dvoje zaljubljenih kako jedno drugom nestrpljivo ure na Read-painoj ulici. Sve zajedno ih iz misli nastoji otjerati jednim ljutitim, podrugljivim i zlobnim "gnjavaa". Njegova podrugljivost uvijek sadri i neto pakosti. I on eka sastanak, samo to je njemu mrak u tome dobar zaklon. U domu sad nema vjerovatno niko osim njega. Mahdub je visok i vitak, priblino kao i Me'mun, samo to je blijed i ima kosu boje bibera. Lice mu specifinim ini blaga buljavost oiju boje meda i zavrnutost obrva prema gore, uz nemiran i prevrtljiv pogled koji istovremeno i provocira i uveseljava. Nije lijep kao prijatelji, ali po crtama lica se ne moe rei ni da je ruan. Posmatra nee pogrijeiti ako prepozna znake pakosti i bojazni da e ga zasuti kakvom porugom, neukusnom alom ili zajedljivim zadirkivanjem. ivot smatra bremenom problema, prvenstveno onih koji se tiu uvstva. Njih u promil izjednaava s iscrpljujuim pitanjem rjeenja egipatskog pitanja. Otkako je prvi put vidio Ihsanu Sehata, ona u njemu pokree poplavu strasti. Gleda je kao i svaku drugu enu: kakve su joj grudi, stranjica i noge. I jedno od toga je dovoljno da u njemu upali razornu varnicu. Meutim, djevojka je, kako sam sebi objanjava, izabrala u skladu sa svojim ukusom. Izabrala je zlatokosog momka zelenih oiju, a njegov ivot je i dalje mraan, samaki. Srce mu je u tami, a razum na stalnoj vjetrometini. Dri se filozofije koju je usvajao od razliitih umova, ali po svom nahoenju. Njegova filozofija je slobodna, onako kako je on najjednostavnije razumijeva. "Gnjavaa" je njen pravi moto, a sama filozofija znai oslobaanje od svega: od vrednota, ideala, uvjerenja i principa, od svega to ini ope drutveno naslijee. Novi KAIRO 19

Vefdist je pripadnik Vefd stranke, jedne od vodeih politikih stranaka u Egiptu s poetka 20. stoljea.

18 NAGIB MAIIFUZ

Samom sebi zna rei: "Porodica mi u amanet nema ostaviti nita ime bi me mogla usreiti. Nemam naslijediti nita od onog ta bih elio!" Jednom prilikom je rekao: "Prava formula sastava materije od koje je sainjen ovaj svijet jeste: vjera + nauka + filozofija + moral = gnjavaa." Tumaenja prua logikom cinika koji udovoljava samo svojim eljama. Dopada mu se Dekartova premisa: "Mislim, dakle postojim." S njim se slae da je dua ono najvrednije u postojeem. Duevno zadovoljstvo je sve to ga interesuje. Dopada mu se i kad socilozi kau da drutvo stvara i moralne i religijske vrednote. Zato on neznanjem i glupou smatra postavljanje principa ili vrednota poput kamena o koji se ovjek na svom putu treba spoticati. Ako je nauka ta koja mu je omoguila da se oslobodi predrasuda, to ne znai da u nju treba vjerovati i zaloiti joj ivot. Dovoljno mu je da je eksploatise i koristi. On se ne ruga samo naunicima nego i teolozima. Cilj su mu na ovom svijetu samo uitak i mo, a do njih treba stii najlakim putem i sredstvima, bez osvrtanja na moral, vjeru i ljudske vrednote. Takvu filozofiju je usvojio po mjeri svojih prohtjeva, a ta sposobnost je kod njega od poetka zajedno s njim rasla. Za svoj odgoj duguje ulici i uroenoj naravi. Roditelji su mu dobri ljudi ali neznalice, u skladu s vladajuim opim prilikama. Formirao se iskljuivo na ulicama Kanatira. Rastao je kao dijete prirodno snalaljivo, bez posebnog vaspitavanja i sputavanja. Psovao je, gaao kamenicama, napadao je i bio napadan. Stizao je na sam rub provalije. Kad se naao u novom okruenju, to jest u koli, poeo je shvatati da je vodio neuredan, ak prljav ivot, osjeajui u dui gorinu, stid, strah, nemir i revolt. Nakon toga se naao u jo zanimljivijem okruenju. Kao student koji na fakultetu traga za naukom, oko sebe gleda vaspitane momke koji streme ka zadatim neostvarenim eljama i visokim idealima. Doao je u dodir s udnim stremljenjima i stavovima koji se ne daju odrati. Susreo se s modom ateizma, tumaenjima vjere, morala i drugih drutvenih 20 NAGIB MAHFUZ

pojava, iznesenim od strane psihologa. Ta nova tumaenja su ga neoekivano vraki obradovala. Iz njihovih trica i kuina je sakupio fragmente vlastite filozofije s kojom mu se srce smirilo, a on se oslobodio osjeaja vlastite nitavnosti. Bio je izgubljen i propali jadnik, a u tren oka je postao filozof! A drutvo!? Ono je stari arobnjak koji je od nekih pojava nainio vrednote a od drugih niskosti. Kao izum vlastitog umijea, Mahdub je sebi od vrednota nainio niskosti, a od niskosti vrednote. Zadovoljno trlja rukama. Prolosti se prisjea s osjeajem istinske ugodnosti, a budunost zamilja s bljeskom radosti u oima. Sa sebe stresa osjeaj nitavnosti. Od samog poetka shvata da je prava filozofija tajna filozofija. Sasvim je normalno to Me'mun u islam poziva javno, a Ali otkriva kako je prigrlio socijalistiku slobodu misli. Meutim, kad se radi o filozofiji, ona mora ostati tajna. Ne iz bojazni od javnog mijenja, budui da se ona zasniva na naelu negiranja svega, ve zato to e uroditi plodovima samo ako je drugi ne budu svjesni i jedino on u nju vjeruje. Nije li samo po sebi oigledno da bi, ukoliko bi svi ljudi vjerovali u niskosti, preostajalo samo da se svi uzdignu? Zato e on niskosti pridrati samo za sebe i iz njih nee otkrivati nita to spada u pravila mode kakvu predstavljaju ateizam i sloboda misli. Ba zato on, kad u grudima osjeti tjeskobu, ili ga obuzme osjeaj usamljenosti, punim srcem i pluima praktikuje alu i zabavu. Na druge ostavlja utisak da je veseljak, a ne izgrednik. Nastavit e slijediti svoj put kao momak siromah, bez morala. Vrebat e svoju priliku, spreman da je zgrabi bezgraninom odvanou.

Jo ne izlazi iz sobe. eka da se smrkne. I njegovo srce ezne za dogodovtinama, ali ljubav mu je istovjetna filozofiji koja se ne moe odrati na svjetlosti. Djevojka mu moe biti samo "Beraka opuaka." Ljubav ga jako alosti. Meutim, kako uope pomiljati da to prevazie kad Novi KAIRO 21

mu novac koji dobija nije dovoljan ni za osnovne ivotne potrebe? Cesto se tjei rijeima: "Nisam ni ja bolji od nje. Ako je ona beraica opuaka, ja sam bera trica i kuina filozofije. U oima drutva sam i gori od nje!" Puka sluajnost ju je dovela u njegove ruke. Nije dozvolio da mu prilika izmakne. Samom sebi je za utjehu rekao: "Ko je Bogu ponizan, On e ga uzdii." Te noi ju je vidio kako s jednim nonim strazarem s Read-paine ulice u neosvijetljenom dijelu zalazi iza smokvinog stabla. Vrebao ju je dok je nije vidio kako sama ide nakon to je straar otiao svojim putem. Hrabro joj je priao. Uhvatio ju je za rame i s osmijehom je oslovio: - Sve sam vidio. Djevojka je zastala. Iznenaena ga je pogledala. Na svjetlosti uline lampe ju je bolje zagledao. Jasno je vidio da je izrazito crnoputa i da ima oble grudi. Uz zadihanost ju je gledao prodrljivo poput krvolone zvijeri. Nakon poetnog uzbuenja, djevojka se ubrzo pribrala. Leerno ga je upitala: - Sta si vidio? Dok je smiljao odgovor, Mahdubov pogled kao da je govorio: "Sad se sve zna." Meutim, rekao je: - Smokvino stablo, pa straar ... Jednako leerno je dodala: - Dobro, ta hoe ti? Nesigurnim glasom je izgovorio: - Isto to i on. - Gdje? - Moe na istom mjestu. Okrenuo se na petama. Meutim, prije nego su krenuli, upozoravajuim tonom mu je rekla: - Tri pjastera. S olakanjem je prihvatio: - Dobro. Neznatan iznos novca ga nee osjetno unazaditi, a djevojka, nije ala, ima oble grudi. Jedino bi poelio da joj crnoputost bude prirodna a ne od nakupljene prljavtine. Inae, morati e podnositi odvratan zadah njenog tijela. 22 NAGIB MAHFUZ

Dobro, bolje ita nego nita. Zar je zaboravio da se i on u Kanatiru kupao samo u sezoni? Opravdano je pitati se: "Nisu li sve ene u nonoj tami iste?" Prilikom povratka ju je pitao: - Jesi li dugo s tim strazarem? - Ne. Ovo je bilo prvi put. - Jeste li zakazali za slijedei put? -Ne. Mahdub je s olakanjem izgovorio: - Valjda nama ovo nee biti posljednja no!? Priteui mahramu na glavi, uzvratila je: - Ne bi trebalo. ****** Tama se razlijeva vasionom, a on je jo na svom mjestu uz prozor. eka vrijeme sastanka s "dragom". Najednom uje kucanje na vratima. Prilazi i otvara ih. Gleda portira kako mae pismom. Uzima ga i zatvori vrata. Na koverat baca letimian pogled. Vidi peat Kanatira. S lahkoom primjeuje da to nije rukopis njegovog oca. "iji bi mogao biti!" Rukopis gleda prvi put.

6.
Uznemiren otvara koverat i ita: Uvaeni i vrijedni gospodine Mahdube, Neka je mir i Boija milost s Vama. Sa aljenjem Vam javljam da je Va otac bolestan, vezan za postelju. Boga molim da posljedice ne budu trajne. Neophodno je da to prije doete, jer je on posebno za Vas zabrinut. Mene su zamolili da Vam piem, a Vi nemojte odugovlaiti. elebi Afe, vlasnik bakalnice Hajrija u Kanatiru. Znai, otac je u tako tekom stanju da nije mogao drati olovku. Sta li ga je snalo? Dok pismo ita drugi put, na blijedom licu mu se jasno vidi koliko je potiten. Vrhovima prstiju poinje upati Novi KAIRO 23

lijevu obrvu. udno je to se uope ne sjea da mu se otac ikad alio na bolest. Uvijek je bio snanog tijela i vrstoga koraka. Nema sumnje da je to teka bolest koja ga je oborila i uinila nemonim. ta li mu skriva tajanstvo? Kakve li e nevolje donijeti njemu i majci? Sad ne smije gubiti vrijeme, ve mora odmah krenuti. Me'munu napisa nekoliko rijei kojim objasni razlog iznenadnog odlaska. Delabiju zamotava u stare novine i izlazi iz doma. Ne ide u aleju kako je elio prije samo nekoliko minuta, ve se uputi Read-painom ulicom, "Ihsaninom i Alijevom ulicom", kako je on u ali naziva. Ide razgovarajui sam sa sobom: "Ako mu doe smrtni as, pokopat e sve moje nade. Boe, je li mogue da se to deava sad kad me od diplomskog ispita dijele svega etiri mjeseca?" Sam sa svojim brigama se nae na pustom putu u tiini kojom se razlijeu samo njegovi koraci. Kad stie do Gize, sjede na tramvaj. Sjeta mu se odslikava i na licu i u oima. Dok snuden sjedi, misli ga vode do bliskih prijatelja: Me'muna i Alija. Uzdie. Zamilja kako njih dvojica uivaju u miru i sigurnosti: Me'munov otac je profesor na vioj koli i ima solidnu platu. Porodica ne ivi u strahu. Otac sinu odvaja koliko mu je dovoljno, pa i vie. Da nije uenja i pobonosti, Me'munu bi pripale sve ivotne radosti. Meutim, on je ogranien, a takvi su uvijek sretni. Alijev otac je, pak, opinski tuma u Aleksandriji za, takoer, veliku platu. Sina mu eka udobnost, slino oevoj. Sin je sretan momak. Dosta mu je samo Ihsana da bude sretan. Vjerovatno nema ovjeka kojem taj zgodni momak ne bi izazvao zavist kao i njemu. A on, Mahdub!? On je ba nesretan! Njegov otac je - ako ga jo ima - pisari u Grkoj mljekari u Kanatiru. Ve dvadeset i pet godina radi za platu od osam funti. Ve nekoliko mjeseci s posla povremeno odsustvuje uz znatno umanjenu naknadu. Mahdubu od plate izdvaja tri funte mjeseno tokom kolske godine, a to jedva moe podmiriti trokove stanovanja, hrane i odijevanja. Momak se mora zadovoljiti s tim malim iznosom. 24 NAGIB MAHFUZ

Oholost i bunt mu pomau da prevlada svoj nezavidan poloaj. ari Kaira posmatra s odstojanja. S uzdasima i bolom prislukuje kad se razgovara o njima. U sebi potaknutu znatielju priguije odlunou kojom zatakava nadolazee ambicije. Zapamena prepriavanja ga obuzimaju doimajui ga se tunije nego ikad ranije. Tad pomisli na ono to ga vee za dvojicu momaka, to se naziva prijateljstvom. Ne primjeuje poljane i vode pored kojih tramvaj prolazi jurei inama. Ima li on uistinu prijatelje? Ne! Prijateljstvo je tek jedna izmiljena vrijednost koju on ne priznaje! Ali, istina je da im je dosta naklonjen. Me'munova diskusija mu godi, a Alijeva duhovitost ga privlai. Veoma ugodno mu je biti s njima dok diskutuju. Ali, kakva korist od svega toga kad to potpada pod drugarstvo!? Uprkos svemu, on im sa zlobom zavidi. Bez predomiljanja bi ih unitio da za sebe izvue korist. Samog sebe ohrabrujui, izgovara: "Samo apsolutna sloboda! Apsolutna gnjavaa! Neka mi ejtan bude uzor. On je najdosotojniji uzor potpunog savrenstva! On je istinski revolt, istinski ponos, istinska ambicija i istinska pobuna protiv svih principa!" Tramvaj staje pored slube hitne pomoi. Tu Ali izlazi i presjeda na tramvaj koji ide do trga na ljeznikoj stanici. Odatle ulazi u staninu zgradu. Prilazi alteru na kojem se prodaju karte tree klase. Kupuje kartu. Kad se udaljavao od altera, naao se pred jednim momkom tridesetih godina, niskoga ali dobro popunjenog stasa, krupnoga trouglastog lica, gustih obrva, otrog pogleda, okruglih oiju, koji samouvjereno, podrugljivo i s visine gleda na sve oko sebe. Kad ga je prepoznao, priao mu je. Uz naklon mu pruivi ruku, izgovorio je: - Gospodin alim Ihidi! Neka je mir s Vama. Ihidi ga bezizraajno gleda budui da mu se izraz lica iznimno rijetko mijenja. Ne pokazujui ni radost ni znatielju, ne da se uznemiriti. Kad hoe da pokae bijes, to inae vrlo esto ini, koristi krupan glas i otar ton. Okrenuvi se Mahdubu, mirno ga upita: - Kako si, Mahdube? Novi KAIRO 25

- Hvala Bogu. ta gospodina dovodi na stanicu? Ihidi mirno odgovara: - Idem u Kanatir u posjetu roditeljima. A ta tebe dovodi? Ovo nije vrijeme raspusta!? Vidno potiten, Mahdub odgovara: -1 ja u u Kanatir, da obiem oboljelog oca. - Gospodin Abdudaim bolestan? Neka mu Dragi Bog olaka. Prenesi mu moje pozdrave. Zajedno idu na peron. Ihidijeve novosti Mahdubu prekrauju tegobno vrijeme. Mahdub ga pita: - Gospodine, jeste li jo sekretar kod Kasim-bega Fehmija? S radosnim bljeskom u oima, Ihidi odgovara: - Uskoro u biti predloen za mjesto efa kabineta, to jest protokola i rukovoenja slubama. Premda je u sebi neto drugaije osjetio, naizgled obradovan, Mahdub mu estita: - Neka Vam je sretno! estitam, gospodine. Osjetivi se ponosan, Ihidi podie obrve. Odsjeno ree: - Peta klasa. Mahdub uzviknu: - estitam! estitam, na redu je i etvrta. Mudrujui, Ihidi ree: - Zemlja je opljakana i pokradena, a nadlenosti su jo uvijek u rukama slabia i luaka. Koliko god se mi trudili da je zatitimo, nita se ne moe mimo ovlatenja. Mahdubu se izgovorene rijei dopadaju. Odobravajui, odgovara: - Tako je, gospodine! Nakon toga Ihidi trai doputenje i ide u vagon prve klase. Mahdub ga pogledom prati dok ne zamae. Zatim se, sa sjetom na licu i snovima u mislima, uputi prema vagonu tree klase. Dok u vagonu zauzima mjesto, glava mu je puna komarnih misli. Ihidi mu ne izlazi iz glave. Prije dvije godine Ihidi je, kao i on sada, bio student. Vjerovatno je i on razmiljao o principima, ali bez buke i galame. Moda se njih dvojica nita ne razlikuju u dvjema 26 NAGIB MAHFUZ

sutinskim stvarima: jednako su bistri, a kad se tie morala, ili nemorala, tu su sasvim izjednaeni. Meutim, veoma se razlikuju u temperamentu. alim Ihidi precizno vaga ta e rei. Od njega se ne moe uti da za bilo ta kae ijednu runu rije, dok je Mahdub uvijek spreman sve izvrgnuti ruglu. Po onom ega se Mahdub sjea, ta ne moe zaboraviti, Ihidi je u zavrnom periodu na fakultetu bio jedan od najistaknutijih studentskih lidera. Bio je istaknut lan lige boraca protiv embarga i aktivan raznosa letaka i biltena protiv novog ustava. Ono ega se sjea i nikad nee zaboraviti, jeste da je Ihidi jednog dana bio pozvan na razgovor kod ministra. Objavljena je i vijest o primanju i razgovoru. Mnogi su oekivali nevienu kaznu. Meutim, momak se najednom zagonetno promijenio. Povukao se sa svih poprita. Prekinuo je sve aktivnosti. Vie se nije mogao vidjeti nigdje osim u salama za predavanja. Kad bi ga neko upitao o tajnama preobraaja, s poznatom mirnoom je odgovarao: "Pravo poprite za studenta je nauka." Nakon toga je diplomirao. Prije nego i najnapredniji studenti, namjeten je kao sekretar Kasim-bega Fehmija. Veza mu je bio lino ministar. Postavljen je u estu klasu koja je u to vrijeme bila izgubljeni raj. Eto, u roku od dvije godine od namjetenja, sad je predloen za petu klasu. Kad se ministar koji je posredovao povue nakon dugog slubovanja, a budui da je, kako se po svemu vidi zadobio Kasim-begovo povjerenje, ii e i dalje. On je primjer za ugled! To je ovjek dostojan divljenja koliko i zavisti! Pravo je olienje asti i ugleda! Briga njega za onim to Me'mun i Ali poriu!? Gnjavaa! Voz ravnomjerno savladava teren. Premda su prozori dobro zatvoreni, studen prodire u kupe. Meutim, on studen nije ni osjetio sve dok se nije trgnuo iz razmiljanja. Tad je zakopao svu dugmad na sakou i uspravio se. Odmah se sjetio bolesnog oca. Postaje svjestan da je bio zaronjen u misli s kojima je sasvim zaboravio provaliju nad kojom se naao. Osjeti kako mu se tijelo jezi. Usput sjetno razagleda okoli. Nakon izvjesnog vremena stigao je u Kanatir. Uzima sveanj i izlazi. Sa stanice ide glavnim putem. Leerno gleda Novi KAIRO 27

u pravcu grada i izgovara: "Kanatire, grade moj! Meu svojim sinovima pravednije rasporeuj sreu!"

7.
Za tren oka se naao pred rodnom kuom. To je skromna jednospratnica. Ispred nje je pranjava avlija zagraena drvenom ogradom ija tronost govori o skuenim materijalnim prilikama stanara. Kua se nalazi preko puta stanice. S krovne terase gleda na polja iza eljeznike pruge. Zamraena je. Samo traak svjetlosti proviruje iz pukotine na prozoru oeve sobe. Mahdubu srce snano zalupa. Osjea strah pomijean s pritajenim trakom nade. Avlijom prolazi do ulaznih vrata i tiho kuca. Kad je uo korake, prepoznao ih je. Vrata se otvaraju i ukazuje se majina sjenka. Mahdub joj se saginje govorei: - Dobra veer, majko! uje glas kako s uzdahom pita: - Ti si? Majka mu ruku mu stegnu svojim rukama i isprekidanim glasom nastavlja: - Kako si, sine? Srce mi je govorilo da ti kuca. U mranom hodniku joj se lice gotovo i ne raspoznaje. Kad je majka zatvorila vrata, Mahdub je nestrpljiv upita: - Majko, ta je bilo!? Kako mi je otac? ena zabrinuta odgovara: - Sve je u Boijim rukama. Podrhtavajui, Mahdub odlae sveanj s delabijom. Neujno koraajui ulazi u sobu. Pogledom trai bolesnika na postelji. Kad je priao postelji, ugledao je glavu okrenutu zidu. Tad je tiho izgovorio: - Dobra veer, oe moj! Kako si? Uinilo mu se da otac nije nita uo niti registrovao. Tad se majka sagnula i na uho ocu je rekla: - To ti Mahdub naziva dobro vee. 28 NAGIB MAHFUZ

Tad je stareva glava nainila slabaan pokret, a oi se otvorile. Nakon toga bolesnik je pruio lijevu ruku. Mahdub ju je uzeo i poljubio. ovjek je jako slab. Crne oi se ine kao da u dupljama dre ustajalu vodu. Usne su mu iskrivljene. Mahdub ga pita: - Oe, kako si? Samo u Boga su snaga i mo. ovjek ga gleda. Hroptavim glasom progovara: - Tek danas popodne mi se vratio glas. Mahdub se zapanji. Pita majku: - Znai, neko vrijeme nije mogao govoriti? ena umorno odgovara: - Da, sine moj. U utorak je, kao i obino, bio na poslu. Najednom je pao ostavi bez glasa. Donijeli su ga ovamo i pozvali ljekara. Ljekar ga je pregledao i dao mu injekciju. Svako jutro ga obilazi. Govor mu se vratio tek danas popodne. - ta kae ljekar? U oima joj se ukazuje nesiguran pogled. Mie usnama, ali joj se glas ne uje. Sad otac izgovara: - Kae da je paraliza. Djelimina paraliza! Momak se uasava i samim nazivom, iako mu znaenje nije sasvim jasno. Nastojei da mu ublai strah, majka ree: - Jutros se pokazalo da je prola opasnost. Otac nastavlja isprekidanim i promuklim glasom: - Ja, ja ra-zu-mijem ta ka-u. Ni-kad neu bi-ti kao pri-je. Mahdub se grize za usnu. Pita majku: - Je li bilo iznenada? Nije. Zapravo, otac je bio zdrav kao i kad si ti bio s nama. Samo to mu se poela oduzimati desna ruka, a u ponedjeljak uveer je imao nesnosan kaalj. Nastaje tajac. Bolesnik sklapa oi. Kao da ga je savladao dubok san, izvjesno vrijeme ne ini ni pokreta. Mahdub se okree majci. Uvjerava se da sna nije imala od utorka uveer. Oi su joj crvene i bezizraajne. Okruene su modrim kolutovima. Koa joj je veoma blijeda. Dok gleda roditelje, Mahduba ispunjava tuga. Jadni su kao i on sam. Sjeda na stolicu pored postelje. Obara pogled Novi KAIRO 29

i poinje razmiljati: "To je porodica ija sudbina ovisi o oronulom ovjeku. ta li stoji iza zatvorenih onih kapaka, nastavak ivota ili smrt? eka li ga uspjeno okonanje fakulteta, ili skitnja? to paraliza nije dola samo godinu kasnije?" Prisjetih se Read-paine mirne i otmjene ulice, palaa i vila u njoj, paa i begova koje auta odvoze i dovoze, ena koje proviruju iza zvjesa i paravana. Kako su njegovi roditelji neizrecivo daleko od svega toga!? Kua samo to se nije sruila! Samom sebi ree: "Da je na mom mjestu nasljednik jedne od vila, otac mu paa, na samrti bi zacijelo ozdravio, premda bi on elio drugaije." Iz ranjenog srca uzdie, a bijes ga snanije spopada. Jo ne podigavi pogled, pita se: "Kako li e se okonati ova katastrofa?"

visokim inovnikom, eninim roakom, premda mu inovnik, kao rodiinom muu, nikad nita nije pomogao. Nije bio presretan svojim branim ivotom. Sina je tjerao na izvravanje vjerskih obaveza, esto se sluei i batinama. Zbog toga je Mahdubovo djetinjstvo bilo u sjenci straha od oca. Nakon svega, naao se na ulici koja je dovrila njegovo odgajanje. Zbog toga su mu odnosi s roditeljima krhki i nejasni. Majku voli vie. U svakom sluaju, uvijek je bio spreman obaveze prema roditeljima podrediti svojoj razornoj filozofiji, koja ne preza ni pred im. Zato on sada ne ali oca, ve ovjeka koji mu daje tri funte mjeseno.

8.
Drugog dana ujutro doao je ljekar. Pregleda bolesnika i daje mu injekciju. S olakanjem zasnovanim na poboljanju stanja, jasno ree da je opasnost prola. Tad ovjek krenu, a Mahdub poe za njim. Kad ga je stigao u avliji, ljekar mu se okrenuo. Predosjeajui razlog to je izaao, rekao mu je: - Istina je ono to sam rekao tvom ocu. Radi se o djeliminoj paralizi. Rekao sam i da se nikad nee vratiti na posao. Bit e nekoliko mjeseci vezan za postelju. Moi e pokretati i paralizovanu stranu, ali vjerovatno nee moi hodati. uo je samo: "Nikad se nee vratiti na posao." Ne zna ta da kae. Na oi mu je pao mrak. Izbezumljen se vraa u sobu. Otac mu je po svojoj naravi praktian. O svemu otvoreno govori. Pozva sina da prie blie. Jedva izgovarajui, ree: - Sluaj, sine! injenica je da se ja neu vratiti na posao. ta ti misli o tome? Mahdubu se grudi jae steu. uti ne bi li neto pametno smislio. ovjek nastavlja: - Vjerovatno e mi firma dati neku malu nadoknadu. Nema sumnje, nadoknada e se potroiti za nekoliko mjeseci. Meutim, nisam izgubio sve ljude koji mogu pomoi da nae neku slubu. Novi KAIRO 31

Kriom gleda majku dok pognuta sjedi pored njega. Utonula je u oajanje dosueno joj do kraja ivota, a zapoeto jo davno, kad su Mahdubove dvije sestre umrle od tifusa. Lice joj je uvehlo. Za svojih tek pedeset i neku godinu izgleda veoma stara. Povila se pod teretom ivota koji je potroila uz vatru ognjita ili uarene pei, mijesei, kuhajui, perui i metui. Prsti su joj skamenjeni, a vene na nadlanicama nabrekle. Nikad za ivota nije imala vremena za razgovor. Bila je poput benzina koji pokree glomaznu mainu a nita ne osjea. Sina voli do razine oboavanja. Ljubav se udvostruila jo za djetinjstva, nakon smrti sestara. Meutim, nije uspjela ostaviti nijedan trag koji moe potvrditi da ga je ona podizala i odgajala. Za cijelog ivota nije imala mogunosti razgovarati s njim. Cijeli ivot je proivjela kao nijema, u utnji i neznanju. Teke prilike su i oca primorale da se sklanja od ivota. Stalno je u firmi radio od sabaha do iza jacije. Nakon toga je trao na okupljanja na kojima se do ponoi Bog slavi. Sina skoro nije ni gledao. Bio je marljiv i vrijedan ovjek, privren drutvu i svom mjestu u njemu. Niim se nije razlikovao od okoline. Veoma se ponosio tazbinskom vezom s jednim 30 NAGIB MAHFUZ

Pogleda klonulog od bola u dui, Mahdub moleivo izgovara: - Ispit je sasvim blizu. Sad je januar, a diplomski je ve u maju. Ako sad prihvatim slubu, ostat u sa srednjom kolom. Tako u izgubiti lijepu budunost. Otac sjetno odgovara: - To znam, ali ta se drugo moe? Usrdno molei, momak sa zanosom ree: - etiri mjeseca! Samo etiri mjeseca me dijeli od slatkih plodova petnaestogodinjeg truda. Oe, daj mi jo malo vremena!? Nadoknada e nam biti dovoljna dok ja ne stanem na noge. Neemo gladovati. S Boijom pomoi, neemo propasti. - ta e biti s nama ako ti procjena bude pogrena? Ako ti, ne dao Bog, trud bude uzalud. Nai ivoti su u tvojim rukama. Ugrizavi se za usnu, Mahdub odgovara: - Oe, ti ne moe ni zamisliti koliko u se ja truditi. Nita se ne moe isprijeiti izmeu mene i uspjeha na ispitu. Mahdub malo zastade pa nastavi: - Tu je i majin roak, Ahmed-beg Hamdis. Usprotivivi se, otac podie lijevu ruku. Ljutito senamrti. Momak se uplai da je prokockao svu oevu naklonjenost, da je uzalud otiao sav trud da ga ubijedi. Hitro mu ree: - Nije nam potrebna niija pomo. S Boijom pomoi, sve e ii u skladu s mojim oekivanjima. Shvata da je pogrijeio to je spomenuo velikog roaka koji se udaljio i s njima ne kontaktira otkako se domogao poloaja. Istina je da se njegov otac javno ponosio tazbenikom, zbog prestia kod drugih, ali ga je pred majkom stalno zasipao kritikom, iskazujui prema njemu prezir i osudu. Pokajavi se, Mahdub ree: - Nama nije potrebna niija pomo. Meutim, treba nam malo snage i volje da se strpimo i prepustimo se Boijoj milosti. To je svega etiri mjeseca, a nakon njih nastupa olakanje. Otac zna da im oekivana nadoknada, uz strogu tednju, moe biti dovoljna za pet, moda est mjeseci. Bez urbe razmilja, zatim pita: 32 NAGIB MAHFUZ

- Moe li ti ivjeti od jedne funte mjeseno? "Jedna funta!? To se izjednaava samo s kirijom u studentskom domu! Boe! Juer mu je od svega bila muka, iako je raspolagao s tri funte! ta da radi sutra sa samo jednom funtom?" ovjek mu ne daje dovoljno vremena, ve nastavlja: - Ja nemam izlaza, a ti ima mogunost da bira. "Ima li zbilja mogunost da bira? Ne! Otac je neumoljiv. Ne preostaje mu nita nego da prihvati." Zato ree: - Nek bude kako ti kae. Starac uzvraa: - Nek bude kako Bog hoe. Jedino Dragi Bog te moe na dobro uputiti i tvojom rukom nam zalijeiti slomljena krila. Otac Mahdubu predloi da putuje odmah uveer, da ne gubi dragocijeno vrijeme. Uveer se sin oprosti s roditeljima. Oca poljubi u ruku. Majci dopusti da ga poljubi i poeli mu sreu. Kad je izlazio iz kue, uo je oca kako dovikuje: - Bog je uz tebe. Trudi se i u Boga se pouzdaj. Ne zaboravljaj da si nam ti jedina nada! Ide na stanicu. Kako god bilo, izbavio se iz neizvjesnosti i nedoumica koje su ga iznuravale prilikom dolaska. Sad zna da mu nada visi o koncu koji samo to se nije prekinuo. A to se tie nevolja kojima ga budunost opominje, kakve god bile, znat e on kako ih treba prevazii. Hladno se oprata s gradom i sjeda u voz. U isti mah zaboravlja kuu i porodicu. Sam sebi se preputa. upajui lijevu obrvu, pita se: "Zato mi je bilo dosueno da se rodim u toj kui?" ta od roditelja ima naslijediti osim propasti, siromatva i bijede? Nije li okrutno to u takvim okovima mora hodati prije nego to ugleda svjetlost? Daje, recimo, Hamdis-begov sin, imao bi drugo tijelo, drugaije lice i sasvim drugaiju sreu. Uivao bi u miru i rahatluku. Vozio bi automobil. Privida mu se avet siromatva. Gleda kako mu se cinino smjeka. Kao da mu govori: "Nisi me mogao otjerati s tri funte, pa kako e me otjerati s jednom funtom?" Gdje e stanovati? ta e jesti? Snuden klimnu glavom, ali ne Novi KAIRO 33

osjeti ni nemo niti beznae. Ima on bezgranino povjerenje u sebe. Hrabar je, a povrh toga je pun gnjeva.

9.
Dok se pribliavao Resad-painoj ulici, sunce se kupalo u krvavom rumenilu, a nakovjetaji tame su sjenili rubove horizonta. Kad je skretao u ulicu, poeo se osvrtati. Ugledao je Alija kako ide iz pravca fakulteta. Zastao je da ga saeka. Nakon to su se rukovali, Ali sa zanimanjem zapoinje: - Me'mun mi je kazao da ti je otac bolestan. Istinski mi je bilo ao. Zato mi je sada drago to si se tako brzo vratio. Nadam se da nije nita ozbiljno. - Hvala ti. - Je li ti otac dobro? - Hvala, dobro je. Idu polahko kao da etaju. Mahdub se pita: "Vraa li se prijatelj sa sastanka s djevojkom, ili tek ide na sastanak? To je momak kojem je predodreena radost s mjerom u kojoj je njemu predodreena patnja." Kriom ga gleda i vidi kako koraa sanjalaki, lica ozarenog osmijehom, dok mu se na elu odslikava bezbrinost i radost, kao da pocupkuje po taktu opojne melodije ljubavi. Nije li dosanjana ljubav isto to i pobjeda u ratnikom pohodu, makar kad se tie uitka i zadovoljstva sa samim sobom? Mahdubu se javlja elja da prijatelja navede na taj ugodni razgovor. Rukom pokaza na rasadnik voaka i uz znakovit osmijeh poe: - Eh, kad bi ove mladice mogle govoriti! Ali Taha predosjea svrhu pokazivanja. Iako strogo pazi da iz odgovora ne proistekne potreba za opirnim obrazlaganjem, izazvan ree: - Mahdube, tu si u pravu. Meutim, ne gledaj na to podrugljivo. To i nije za alu. Treptaj srca je veoma vaan. Njemu u ovom naem svijetu pripada znaaj jednak znaaju kretanja zvijezda u kosmosu. Nije uredu to ti to izjednaava s parnim kotlom i sigurnosnim ventilom. 34 NAGIH MAHFUZ

Mahdub je ve osjeao prezir prema sagovorniku, a sad ga zavist i ovaj odgovor dodatno pojaavaju. Podrugljivo u sebi ree: "I razmnoavanju su potrebni luaci koji e od njega napraviti mihrab."9 Mirno i hladno uzvraa: - O vi, zaljubljeni, ja ne oboavam ono ta vi oboavate\w Osmjehnuvi se, Ali odgovara: - Niti sam ja oboavalac onog to vi oboavate}'1 Mahdubseodjednomuplaidaenjegovapodrugljivost sagovornika upozoriti. Zato odluno odustade od onog to je bio naumio. Odluuje da mu ne protivrjei, te izmijeni ton. Pretvarajui se da je ozbiljan, ree: - udna stvar je ta ljubav. Dodue, tvoja djevoka je neto posebno! - Ljepota nije njena jedina vrlina. Ona ima plemenitu duu i isto srce. Sa zadovoljstvom ti mogu priznati da nam se due podudaraju. Takva je Ihsana. Sagovornik se uznemirava i samim spominjanjem imena. Pomilja: "Bruka! Kako, uope, pod teret asti moe pasti onaj ko neodoljivo eli pokidati sve okove?" Dodatno se potrudivi da prikrije porugu, nastavlja: - Dakako, to podrazumijeva da je tvoja djevojka poteena nebeske vjere, a vjeruje u drutvo, visoke ideale i socijalizam. Momak mirno odgovara: - Dovoljno nam je za sada da se slaemo duhom, a razumom emo se sjediniti u zajednikom ivotu. Jednog dana emo biti skladna porodica. Mahdub s uenjem pita: - Ve ste dotle stigli? -Da. - Jesi li je u svemu tome provjeravao? - Jesam. Samo terbam ekati dok ne zavri studije.

' Mihrab je udubljenje u proelju damije namijenjeno onom ko predvodi zajedniku molitvu. 10 Kur'an, 109., 2. " Kur'an, 109., 4.

Novi KAIRO 35

- Nek ti je sa sreom! Udostojio se estitati kolegi, a sam je dostojan saaljenja. Obuzima ga sjeta. Ali Taha je osvojio najljepe lice Kaira. Sutra e i to raskono puteno tijelo biti njegovo. Bez razmiljanja istrva i pita: - Kako si je upoznao? Na ulici? Ali uzbuen ree: - Ne, ve s prozora. -1 drugi su je gledali s prozora. Ta reenica mu je izletjela. Osjea istinsko kajanje. Pomilja da e sagovornik shvatiti. S ciljem da zataka nesmotrenost, nastavlja: - Nae komije studenti je, takoer, gledaju. Ali Taha nasmijeen uti. Da ga jezik ne bi odveo pred novu stupicu, uti i Mahdub. Prilaze domu koji mu izgleda kao kasarna. Zgrade su glomazne a mnogobrojni prozori maleni. Nasuprot njima, na uglu ulice, vide kuicu ade Sehate. ovjek stoji pred svojim duanom. Sehata je pedesetogodinjak svijetle puti i pravilnih crta lica. Mahdub u sebi podrugljivo pomilja: "Divnog li punca." U dom ulaze zajedno premda je jedan od njih najsretniji, a drugi najpotiteniji ovjek na planeti.

10.
Tri prijatelja su se okupila u Me'munovoj sobi. Prozor je zatvoren, a pe na sredini sobe je natkriljena zavjesom od dima. Me'mun kritikuje propovijed uz molitvu petkom koju je danas sluao u damiji. Tvrdi da su propovijedima petkom neophodna osvjeenja, jer one, stereotipne kakve jesu, mogu biti samo put u neznanje i praznovjerje. Propovijed petkom ni njegovi prijatelji ne odbijaju po svaku cijenu. Meutim, Ali dodade: - Propovijedima su zaista potrebni propovjednici novog kova. S naeg fakulteta, a ne s Azhara. Potrebni su propovjednici koji e narodu objanjavati da su mu oduzeta prava, upuivati ga na put spasa. 36 NAGIH MAHFUZ

Mahdub obino sudjeluje u razgovorima prijatelja, ali ne zato to ima stav, ve sa eljom da uestvuje u raspravi i da se naruga. Meutim, te noi se on, vie nego inae, poistovjeuje s jadnim narodom koji je oznaio Ali. Javlja mu se elja da iz zgrenih plua izdahne ta osjea. U prvi mah odustaje jer narod i nije neto to njega posebno brine. No, ipak ne moe raspravljati o onom to se njega kako-tako tie, a da to ne bude na njemu svojstven nain. Zato ree: - Dobro, naa nevolja je siromatvo. Ali Taha zanosno uzvraa: - To je istina. Siromatvo je ono u emu se zajedno batrgaju i pokvarenjatvo i nauka, higijena i vrednote. Onaj ko tvrdi da je seljaku dobro, ili je zvijer ili avo! Mahdub u sebi ree: "Ili pametan kao ja, ali pod uslovom da je bogat." Nakon toga naglas pita: - Znamo gdje je bolest, a to je za poetak dovoljno. Meutim, ta moe biti lijek? Namjetajui kapu, Me'mun se ubacuje: - Lijek je vjera! Islam lijei sve nae bolesti. Gotovo dodirnuvi pe, Ali prua ruke. Ne osvrui se na to ta je rekao stanar sobe, dodaje: - Vlast i parlament! Mahdub mu uzvraa: - Vlast, odnosno bogatai i njihove porodice! Vlast je, zapravo, jedna porodica. Ministri sekretare imenuju iz reda roaka, dravni sekretari direktore biraju iz reda roaka, direktori upravnike biraju iz reda roaka, upravnici slubenike biraju iz reda roaka. ak i posluga se bira iz velikih kua. Dakle, vlast je jedna porodica, ili jedan stale sastavljen iz nekoliko porodica. injenica je da se interes naroda rtvuje ako se kosi s interesima vlasti! - A parlament? Ovla se nasmijeivi, Mahdub odgovara: - Poslanik koji dobije stotinu funti prije nego to bude izabran, ne moe zastupati siromane. Parlament se u takvoj poziciji bavi problemima drugih organizacija i udruenja. Pogledaj, recimo, Kasr Ayn koji nazivaju i Narodnom bolnicom. To je mjesto za opite na siromasima kao pokusnim kuniima. Novi KAIRO 37

Ali Taha mirno uzvraa: - Gnjev je uzvien osjeaj. Sto se tie oajanja, to je bolest. Kako god bilo, parlament je jezero u koje se ulijevaju vode s razliitih izvora. Nema dvojbe da se vode mijeaju i iz njih nastaje novo vrelo. Mahdub se s gorinom osmjehnu i progovori: - Dopadaju mi se ova imena: Ahmes12 i Hiksi,13 Menfetah14 i Zidovi, beduin i erkezi. Smijui se, Me'mun se ukljuuje: - Najudnije je to to je Ali komunist i graditelj, a ti ruilac. Ti si ovjek najdostojniji imenovanja anarhistom. Mahdub se smije grohotom koji prelazi u kaalj. Ne uspijevajui sasvim zaustaviti kaalj, odgovara: - Mi se svim tim zamaramo vie nego to treba, kao da smo mi u ovoj sobi odgovorni za blagostanje na svijetu. Ali Taha se ubacuje: - Ovi zidovi oslukiju oekivanja buduih generacija. Tako e biti sve dok ovo bude soba za studente. Me'mun aljivo upita: - Ova soba je inkubator, a ta je slijedei korak? Gubei strpljenje, Mahdub odgovara: - Ako emo biti iskreni, zatvor! Mahduba ponovo obuzimaju brige iz Kanatira. Ponestaje mu volje za razgovorom. Opravdavajui se umorom od puta, trai doputenje da ode. Ustaje i odlazi u svoju sobu. Sjeda za mali sto i tuan se predaje mislima: "S krajem januara bit e kraj i njegovog urednog ivota." Istina, njemu je i dosadanji ivot izgledao kao pakao, ali u poreenju s onim koji ga eka, to je izgubljeni raj! Nema sumnje da e slijedea tri mjeseca sa sobom donijeti razne nevolje koje ni u snu nije mogao vidjeti. ta da radi? Dok mu se na licu odslikavaju odlunost i revolt, namrten upa lijevu obrvu.

12

11.
Posljednjih dana januara je uzalud traio jeftinu sobu. Za rukom mu nije polo jednostavno rijeiti problem. Kvart je veoma naseljen, krcat studentima i acima koji se tiskaju po mansardama. Najzad je naiao na jednu takvu sobu na krovnoj terasi jedne nove zgrade u erkekoj ulici, nedaleko od trga Giza. Samo pronalaenje je po njega bilo pogubno, jer je vlasnik odbio iznajmiti je za manje od etrdeset pjastera. Pritisnut nevoljama, Mahdub je bio primoran prihvatiti cijenu. Prijatelje je obavijestio da e se preseliti. Trepui oima, rekao im je da mu to nameu novonastali uslovi. Saopava im to tuan jer se nee ubudue moi sastajati ni s Beraicom opuaka. To s ponosom skriva. Naao se pred neizbjenim izdacima oko prevoza i nabavke petrolejske lampe. Pogledom krui po svome skromnom namjetaju. Ne moe se odrei nieg osim ormaria za odjeu koji vie lii na sanduk nego na ormar. Posredstvom straara ga je krijui prodao za trideset pjastera. Prvog dana februara je sakupio stvari, oprostio se s prijateljima i preselio se. Kiriju je platio unaprijed. Za preostale trokove u novim uslovima mu je ostalo ezdeset pjastera. To mu je sve za cijeli mjesec, to znai dva pjastera na dan za ishranu i petrolej, pored pranja i drugih neizbjenih potreba, tamam kad ne bi raunao ienje sobe, brijanje i ianje. Filan kafe spada u luksuz. Od bijednog namjetaja nije preostalo nita ega se moe odrei, a to bi donijelo panje vrijednu nadoknadu. ak ni krevet, najvrednije to ima, ne vrijedi ni pola funte. Uprkos tome, vrijednost mu je neprocjenjiva. Na njemu lei, a ispod njega moe drati odjeu. Klimnuvi glavom, prkosno izgovara: "Ta tri mjeseca e proi kao to proe i svako drugo vrijeme. U svakom sluaju, neu umrijeti od gladi!" Provodi prvu no u novom obitavalitu. Drugog dana ujutro izlazi iz sobe i zakljuava je. Straar hoe da mu je oisti, ali ga on zahvalan odbija. To je zapravo Novi KAIRO 39

Ime jednog faraona. " Naziv naroda koji je ispred ije najezde su se odbranili drevni Egipani predvoeni faraonom Ahmesom. 14 Ime Faraona.

38 NAGIB MAHFUZ

izbjegao, jer se u korist straara ne moe odrei ni jednog milima. Nakon toga stie na trg Giza. Poinje razgledati. Pogled mu se zaustavlja na asinici s grakom. Snuden joj prilazi. Gleda grupe radnika zasjele po trotoaru ispred ainice kako halapljivo jedu, razgovaraju i smiju se. Samom sebi ree: "Postao sam jedan od radnika koje Ali oplakuje." Naruuje pola pogae punjene grakom. Odmie se i poinje s apetitom jesti. Pojeo je pola pogae ali se nije najeo. Inae ima dobar apetit. Samo za doruak je znao pojesti tanjir graka i pola pogae, ne raunajui luk i zaine. Sad ne smije jesti vie od dva mala obroka dnevno. Slijee ramenima. Putem prema fakultetu odlazi govorei: "Jako potrebno mi je da mi se pamet malo razbistri. Ili u uspjeti, ili ubiti se?" Vrijeme nastave je proteklo uobiajeno. Susreo se sa svim prijateljima. U parku je dosta vremena potroio u razgovoru o predavanjima. Kad je dolo vrijeme ruka, rastao se s prijateljima. Oni su otili u kantinu, a on se uputio na Gizu. Jo juer je u kantini ruao zajedno s Alijem, Me'munom i Ahmedom. Ruak se sastojao iz tanjira spanaa s ovetinom i narande. A danas!? Prilazi asinici, a vlasnik ga doekuje s osmijehom na licu. Pozdravlja ga rijeima: "Dobro doao!" Pozdrav ga ljuti. Izaziva mu osjeaj ponosa. Pored ainice je evabdinica iz koje dopire miris rotilja. Pljuvaka mu se cijedi, a u stomaku osjea nekakvo stiskanje. Uzima pogau i hitro se sklanja od ugodnog mirisa. Vraa se u sobu. Kad je za sobom zatvorio vrata, osjetio je vonj ustajalog vazduha, jer je prozor ostavio zatvoren. Gleda prainu nataloenu po stolu i knjigama. Na krevetu gleda savijenu posteljinu. Postaje mu jasno da je od tog trenutka i student i posluitelj, a moda i pralja. Ljutito se daje na izvravanje novih dunosti. Novi ivot je tegoban i zamoran, ali e, nesumnjivo, nastaviti studij. Nastavit e ga prkosno i odluno. Meutim, glad i sve drugo mu ne daju mira. Provodit e noi zatvoren u sobi. Duge sate e sjediti za stolom nadnesen nad knjigu. Vjerovatno e ga okrutna situacija iscrpiti dotle da e jadno i smijeno izgledati. Glad e ga zacijelo iscijediti. 40 NAGIB MAHFUZ

Meutim, ne preostaje mu nita nego da se strpljivo bori, da prkosi svemu, ljudima, srei i svijetu, da pokae revolt i prezir, da poludi. Sve do ponoi izvrava nove dunosti. U pono prilazi krevetu. Iscrpljen lijee izgovarajui: "Okonala se prva no iskuenja!"

12.
Sutradan se digao umoran i s glavoboljom. Zaudo nije gladan, ali se prisjea sinonjega bolnog osjeanja gladi. Pogaa punjena grakom, nedovoljna i za veeru, nije mu utaila glad. Pomilja da se odrekne doruka, da za ruak bude mogao pojesti pogau i pol, da bude miran tokom noi i bezbrino ui. Tokom jutarnjih sati nastava garantuje da e ga zaokupiti i zavaravati mu crijeva. To je dobra zamisao, dostojna siromaha i jadnika, a kad pree u naviku, garantovat e da se ono to je inae bolno nee doivljavati s bolom. Meutim, tek to je nainio prvi korak u razmiljanju, zapahnuo ga je jutarnji povjetarac. Raspalio je u njemu nesnosan osjeaj gladi. Odlunost mu se kri. Ni na ta se ne osvrui, odlazi prema asinici. Dok jede, sjea se ta se pria o izdrljivosti hinduskih fakira. Divi im se kako se tako udesnom voljom mogu oduprijeti gladi, kako tako nezamislivo strpljivo mogu podnositi bol, nalazei u tome "velianstveni uitak"! Boe, kako je arobna ta nedokuiva rije "uitak" koja jasno govori o raspoloenju ovjeka. Njemu je ona nedokuiva, kao to je i Beraica opuaka sada djevoka o kojoj moe samo matati. Odlazi na fakultet. Prisustvuje prvom asu. Nakon toga izlazi u park da saeka slijedei as koji poinje tek za dva sata. Sjeda na klupu sred brojnih studenata izloenih blagim sunevim zrakama februarske toplotne oskudice. Kako se kome prohtije, drutvo s mladalakim zanosom preskae s jedne na drugu temu: "Ta korpulentna gospoa koja nespretno naglaava rijei i podie glas dok govori, kad uzme itati neki tekst ... Gospodin Irving, zlatokosi Novi KAIRO 41

profesor latinskog jezika ... Ne bi li bilo bolje da je ena stvorena samo kao ena, a stvorena je kao unikatni biser ...! Bioskop, potresanje izvorne kulture i prave umjetnosti ...! Viski i hai, ta je od toga bolje!? Hoe li se vratiti Ustav iz 1923? Kome pripada vea zasluga u osnivanju Univerziteta, kralju ili Sa'du Zaglulu,15 neka mu Bog oprosti? Egipatsko djevojako udruenje, da li je patriotsko ili pijunsko udruenje!? ta je po domovinu bolje, da princ Faruk studije zavri u Italiji, kao to eli njegov otac, ili u Engleskoj, kao to ele Englezi?" Atmosfera je ispunjena s puno smijeha i nadvikivanja. I Mahdub je u nekoliko navrata uestvovao u razgovoru. Uglavnom se, kao i obino, podrugljivo sluao. Nakon toga je ustao i otiao. Na kraju velikog parka je sam proveo vrijeme do asa. Zatim je uao u zgradu fakulteta. Nakon zavretka asa, izlazi zajedno s Ahmedom koji ga dri ispod ruke. Novinar mu ree: - Neka ti je sretan novi stan! Mahdub s osmijehom uzvraa: - Bog ti nadoknadio! Uz zagonetan osmijeh, prijatelj ga pita: - Je li iz neke ugledne porodice, ili je samo za uitak? Mahdub se odmah dosjeti ta prijatelj pita. Ugodno mu je uti takvo pitanje. S prikrivenim osmijehom odgovara: - To je tajna koja se ne odaje. - Je li s tobom u istoj sobi, ili ti povremeno nou dolazi? Mahdub slavodobitno odgovara: - Kao to i sam zna, momcima je najvaniji smjetaj. Novinar klimaglavom.Gotovoneprimjetnopomijerajui usne izgovara: - Eh, ba si ti sretan! Februarski dani s nebrojenim nevoljama ga istinski iscrpljuju. Danonono ga mori glad. Stomak ga na miru ostavlja samo po nekoliko trenutaka. Pored redovnih zadataka oko studija, mora istiti sobu, brisati sto, namjetati

15

Sa'd Zaglul, najistaknutiji borac za nacionalna prava. Egipane je poveo u Narodni ustanak 1919., zbog ega su ga Englezi protjerali na Maltu.

krevet, prati maramice, arape i koulje. Na zna kako e doi do potreptina koje za druge predstavljaju sitnice, kao to je komad sapuna, petrolej za lampu i list papira. Odluio je da jelo svede na jedan obrok dnevno. Glad ga je gotovo smodila. Jako je oslabio, lice mu je sasvim poblijedilo. Poeo se plaiti za ivot koji voli vie od svega na svijetu, koji mu je jedino vrijedan. Ustrajava gladan boraviti sam u sobi za koju bi njegovi prijatelji rekli da je grobnica nakon odsluene kazne. Zato prijatelje ne zamoli da mu pomognu oko ishrane? Kad bi pitao Alija, nimalo se ne bi dvoumio niti oklijevao! Da upita Me'muna, podijelio bi s njim i zadnji komad hljeba. ta ga u tome spreava? ast i dostojanstvo!? Teko njemu! Ne porie li on sve to!? Ne prezire li sve vrednote? ta mu je sada pa se osvre na ast i dostojanstvo!? Teko njemu! Jo uvijek mu je filozofija samo uplja pria i lakrdija. Kad e uistinu postati ovjek? Kad e raistiti s obzirima i au, jednostavno kao to s cipela obrie prainu!? Brige su mu vrhunac dostigle kad ga je fakultet primorao da nabavi jednu knjigu na latinskom jeziku koja kota dvadeset i pet pjastera. Kad se uvjerio da ne moe za nju izdvojiti ni milima, sav se odloio. Ispit se sasvim primakao! ta da radi? Traiti pomo od prijatelja je neto tegobno i odvratno, pogotovo zato to zna da ne moe vratiti dug! ta da radi? Dan za danom prolaze, a ivot je sve neizvjesniji. Sasvim bi zapao u oajanje da se nije sjetio velikoga majinog roaka, Ahmed-bega Hamdisa. Kako uope moe oajavati kad ima tako uglednog roaka!? Tano je da njegov otac roaku eli dokazati dostojanstvo, da otac tvrdi da je roak nezahvalnik koji se pretvara da je zaboravio rodbinu i tako ih omalovaava. To je gola istina. Meutim, otac mu nije u pravu kad se ljuti, niti se roak pogreno ophodi. Ako se roak i uzoholio, ohole se i drugi njemu ravni. Oni imaju pravo oholiti se. Zato mu oca ne ljute neotesani seljaci? Kako god bilo s roakovom oholou, ona ga nee sprijeiti da saosjeajno nae razumijevanja za njegov poloaj i prui mu ruku pomoi. Otii se mu s pouzdanjem jer, dosta mu je pouzdavanja u one koji se nepotrebno ljute! Novi KAIRO 43

42 NAGIB MAHFUZ

13.
Iz sobe je izaao s vrstom odlukom da proba sreu. Pripremio se ne tedei novac. Ispeglao je fes, a cipele oistio za cijeli pjaster, koliko mu iznosi kompletan obrok. Uprkos tome, po bljedilu na licu i mravom tijelu, izgleda kao bolesnik. U telefonskom imeniku pronalazi rodakovu adresu: ulica Fustat, u Zemaliku. Donosi vrstu odluku i polazi. Dok usput razmilja, predaje se izblijedjelim sjeanjima. Vraa se u vrijeme kad mu je bilo osam godina, kad mu je roak, gospodin Ahmed Hamdis, bio ininjer u Kanatiru. Porodicu je sainjavao on ininjer, naoita supruga, etvrogodinja kerka Tehija i dvogodinje muko djetete. Bila je to jedna sretna porodica koju je krasilo izobilje i mir. U to vrijeme Hamdisova porodica nije izbjegavala druenje s Abdudaimovom porodicom. "Gospodin" Abdudaim nije tedio truda da ukae gostoprimstvo dragoj porodici. Mnogo puta je otiao u ariju da kupi koko ili golubove i priredi im dobru sofru. Mahdub je bio osvojio naklonjenost Hamdisove gospoe. Hvalila mu je otroumnost, divila se njegovoj snalaljivosti. Znala je Tehiju ostaviti da se s njim igra u avliji i na ulici. Kako li sada izgleda Tehija? Da li ga se sjea? Sve je to bilo prije petnaest godina i vjerovatno se u zaboravu rasprilo. I negova sjeanja lelujaju pod koprenom zaborava. No, ako su ikad sjeanja bila urezana, morali bi i kod njih ostati makar blijedi tragovi. Meutim, Hamdisova porodica se uzdigla i uznijela, a Mahdubovi su ostali u svojoj bijedi. Kanatir je vjerovatno izbrisan samim odlaskom iz njega. Sjeanja na Muhduba su se izgubila u prolosti. Abdudaim sada ne radi ak ni u Grkoj mljekari? Kakva li je Tehija? Nije li, ipak, mogue da ga se sjeti kao djeaka koji ju je na rukama drao i trao od kue do stanice!? Premda se pretvara da se nieg ne sjea, ni Hamdis-beg ga nije mogao zaboraviti. Sjetit e ga se im ga ugleda. Nee oklijevati pruiti mu ruku. Stigao je u Zemalik. Nakon to se raspitao, uputio se ulicom Fustat. Po duini i tiini, ulica je slina Readpainoj. Sa strana se unedogled pruaju stabla ije grane 44 NAGIB MAHFUZ

se prepliu i iznad ulice tvore nadstrenicu od rumenih cvjetova. Iskolaenih oiju posmatra vile. Iz pogleda mu se ita samo pitanje: "Je li uope mogue da se ikakva nevolja nae iza ovih debelih zidova? Je li ispravnije rei da su one otjelovljenje znanja ili da u njima uivaju bezbrina srca?" Mahdub sigurnim korakom prilazi vili br. 12. Samouvjeren straara pita za domaina, naglasivi da ga trai roak koji je doao da se s njim vidi. Straar ga vodi u primai salon. Mahdub ulazi u veliku luksuzno namjetenu prostoriju. Nikad prije nije ulazio u takvu kuu, niti se zatekao u takvoj prostoriji. S uzbuenjem, oduevljenjem i uzdahom, znatieljno razgleda oko sebe. Kad je sa svog poloaja bacio pogled kroz prozor, ugledao je dio bae ispunjen ljepotom i mirisima. Kako li e ga domain primiti? Hoe li ga gospoa pozvati da vidi kako je postao snaan momak? Hoe li se domaini sjetiti boravka u Kanatiru i s nostalgijom ga pitati za starog prijatelja "gospodina" Abdudaima? Hoe li biti dirnuti njegovom boleu i shvatiti razlog koji ga je natjerao da im kuca na vrata, ne bi li mu oni, u ime lijepih sjeanja, pruili ruku pomoi. Krasne li prostorije! Nije li mogue da i on jednog dana bude imao ovakvu vilu i da mu se obraaju oni kojima je pomo potrebna!? uje korake. Pogled mu se usmjerava u pravcu vrata i opaa domaina. Pemda se malo postarao i promijenio, odmah ga je prepoznao. Hitro ustaje, prilazi i uz naklon mu prua ruku. Nakon to su se rukovali, domain ga kratko gleda, a zatim ree: - Dakle, to si ti!? U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato, zatim sam uspio sjetiti se. Postao si ovjek. Kako su ti roditelji? "U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato! Dakle, to si ti!" Mahdub se pretvara da mu takvo reagovanje nita ne znai. Zato odvano ree: - Majka je dobro, ali otac je bolestan. U loem je stanju. Nakon toga sjedaju. Domain je obukao mantil, a to samo po sebi govori da se spremio da negdje krene. Zavalivi se na naslon fotelje, domain pita: Novi KAIRO 45

- Nadam se da nije nita opasno. ta mu je? Pretvarajui se da je potiten, Mahdub hitro odgovara: - Pokosila ga je paraliza i vezala ga za postelju. Prestao je raditi. Sve nam se zakomplikovalo. Polaui nade u rijei "sve nam se zakomplikovalo", domaina kriom gleda da vidi jesu li ga rijei dirnule. Ali, nita ne primjeuje. Bez i traka promjene u izrazu lica, domain ree. - Nevesela vijest. Prenesi mu moje pozdrave. Mahdube, jesi li ti zavrio studije? Mijenjanje toka razgovora ga je razbjesnilo. Izazvala ga je sagovornikova hladnoa, ali ne nalazi naina da mu odgovori, a da ne bude staloeno: - Diplomski ispit je sada u maju. - To je lijepo! Neka ti je sa sreom! Zatim, ustajui ree: - Jako mi je ao. Ja sad moram ii. Imam vaan sastanak. Ustajui tuan i bijesan, momak u sebi proklinje. Susret se odigrao tek nakon petnaest godina, a nije trajao vie od dvije minute. Zar domain uope nije shvatio razlog dolaska? Zar mu nita ne znae rijei "sve nam se zakomplikovalo", zbog kojih je i doao. Neizrecivo zbunjen ga slijedi dok odlazi. Da li da ga uhvati za ruku i povie: "Ja sam ubogi siromah. Neophodna mi je tvoja pomo. Prui mi ruku!" Tako e postupiti makar sve prokockao. Meutim, na manjoj udaljenosti je ugledao tek zarudjelu djevojku i djeaka u pubertetu kako se mirno penju stepenicama. Odluka mu se poinje ljuljati. Pogled mu se prikiva za dvoje koji dolaze. Tehiju odmah prepoznaje uprkos velikom zaokretu izmeu ljepote lica koje sada gleda i onog koje nosi u sjeanju. Po slinosti izmeu nje i mladia siguran je da joj je to brat. Zaboravlja ta je bio naumio. Odluan da pokae ponos, odjednom se uskooperi. Domain s osmijehom pogleda kerku i sina. Pokazavi rukom na Mahduba, kaziva im: - Gospodin Mahdub, moj roak, a ovo je moja kerka Tehija i njen brat Fadil. 46 NAGIB MAHFUZ

Dok se rukuju, Mahdub izgovara: - Dobro ih se sjeam. Krenuvi prema automobilu koji eka, domain dobacuje: - Eto, provedi s njima neko vrijeme. Da li da ostane s njima? Uz osmijeh se ispituju pogledima. Fadil je naoit djeak otmjenog izgleda. Od prvog trenutka gaje prezreo zbog naoitosti, otmjenosti i ljepote. Tehija je iznimno lijepa djevojka. Moda je Ihsana Sehata za nijansu ljepa, ali je Tehija kompletan izraz elegancije i gracioznosti, ivi obrazac aristokracije. U tren oka su mu se osjeanja rasplamsala. U Tehiji vidi olienje ivota na visokoj nozi, onakvog za kakvim mu srce udi. Zapljuskuje ga ushienje, rasplamsava mu ambicije. Premda mu Tehija ne podstie enju kakvu mu podstie Ihsana, niti se uvjerava da su osjeanja uzviena - on uostalom i nema vremena za uzviena osjeanja - pobudila mu je divljenje zainjeno bijesom i pohotu pomijeanu s revoltom. U sebi osjea neodoljivu elju da je osvoji, da je se dograbi. Odmah donosi odluku da s njima ostane. Sjedaju u raskonoj gostinskoj sobi. Mahdub se uvjerava da na njih ostavlja utisak otrcanka, ali to prihvata hladnokrvan. injenica je da se odlikuje udesnom snagom u prevladavanju stida i zbunjenosti. Odbrana prezirom mu ne zna za granice. Fadil ga s osmijehom na licu pita: - Gospodine, ti nas se uistinu sjea? - ivjeli smo skupa u istom gradu prije petnaest godina. Hamdis-beg je bio ininjer u Kanatiru, a vi ste se sa mnom igrali u "parku" moje kue. Djeak mu iznenaen odgovara: - Nieg se ne sjeam iz tog vremena. Tehija se ukljuuje glasom umilnim kao to je i ona: - Otprilike ni ja. To ga boli. Osmijehom prikrivajui ta osjea, ree: - Bili ste mali, a ja sam imao osam godina. Fadil se osmjehuje i pita: - Jesi li zavrio studije? Najprije se pita, da li takvo pitanje spada u navike aristokratskih porodica, zatim odgovara: Novi KAIRO 47

- Zavrit u u maju. - Koji fakultet? - Filoloki. - Sretni smo to imamo takvog roaka. - Ja sam sretniji jer sam pronaao dvoje roaka. Tehija ga ispituje pogledom svojstvenim eni. S namjerom da tek nekako uestvuje u razgovoru, kao to je i red, ree: - Kanatir nismo posjetili otkako smo iz njega otili. Mahdub se neoekivano zbuni. Da li da ih pozove da posjete Kanatir i vide kuu i "park" u kojem su se igrali? Meutim, iz nedoumica ga izbavlja Fadil koji sestru podrugljivo pita: - Jesi li posjetila Kairo u kojem ivi? I u Kairu zna samo salone i bioskope! Tehija se zarumenjelog lica osmjehuje i uzvraa: - Tuibabo, nije li ti jasno da ja znam sve u Kairu? Obila sam i piramide i kulturne spomenike, kao to ih obilaze turisti! Mahdubu naumpada spasonosna ideja. Izbavljajui se iz nedoumica, hitro se ubacuje. - Piramide i kulturni spomenici su ve preli u dosadu. Jesi li obila nove iskopine? Okrenuvi se sagovorniku, Tehija pita: - Nove iskopine!? Pokaza na svoje grudi. Kao da je lino on taj ko ih je otkrio, Mahdub ree: - Iskopine koje je fakultet pronaao, svega nekoliko minuta hoda od najvee piramide. To je aroban svijet ograen bodljikavom icom. Svi kontrolori su mi prijatelji i kolege. Kad emo otii da ih pogledamo? Sa zadovoljstvom odgovara: - Ne znam, ali jednog dana u otii. Je li tako, Fadile? Budui da mu je razgovor preao u dosadu jer ga se ne tie, Fadil odgovara: - Naravno, naravno. Dok koraa parkom uz vilu nakon zavrene posjete, Mahdub predosjea mogunost da s ovo dvoje moe 48 NAGIB M'AHFUZ

uspostaviti neku vrstu onog to ljudi nazivaju prijateljstvom. Sad razmilja ta bi mogao izvui iz prijateljstva ako se ostvari. Iz njega nee praznih aka izai kao to je izaao iz posjete roaku.

14.
Vraa se ulicom Fustat. Najednom ga zahvata estok hladan vjetar koji prethodno nije bio ni primijeto. Grane se ljuljaju. Ulica se ispunjava njihovim lupkanjem, a o zidove se odbija fijuk vjetra. Osjeaj jeze koji mu zahvata udove, umornim tijelom mu struji zajedno s drhtanjem uestalijim nego to moe podnositi glau iznureno tijelo. Meutim, misli ga zaokupljaju dotle da nije svjestan nieg oko sebe. Dok gotovo nesvjestan loeg vremena ide svojim putem, prisjea se Fadila. Uporeuje ga sa sobom. Tamo je zdravlje, ljepota i bogatstvo, a ovdje bolest, iznurenost i siromatvo. Uprkos svemu, roaci su! Tehija je, pak, djevojka aristokratkinja, iva slika svijeta kojem on neodoljivo stremi. Da li e jednog dana ii s njom do piramida? Djevojka kao ona uistinu moe biti magian klju za vrata iza kojih se izlau udesa. Dugo o tome razmilja. Eh, alosti, moe li se on uope vinuti u takve snove i zaboraviti nesnosne brige? Odakle njemu novac da kupi knjigu na latinskom? Kako se moe oduprijeti gladi koja mu neprekidno potresa tijelo i razum? A udesa!? Je li pokazivanje ispraznih ljudskih vrednota pree od potrebe za hranom radi odranja na ivotu? Je li ba ta hrana, koja se dobija iz prljave zemlje pognojene izmetom, agens ivota i opstanka? Je li ona stoer razmiljanja i vrhunski motiv najviih ideala? Nije li to dokaz da je sutina humanizma prljavtina i niskost? Dok koraa, vjetar jednako fijue. Po nebu se kulaju tamni oblaci. Uzburkana smaragdna voda Nila hui. Mahdub ljutito gleda oko sebe. Kao da svijetu otkriva neprijateljstvo, prezrivo pijunu na zemlju. Ne bi li bolje bilo da uzme pozajmicu? Od koga? Kako e vratiti dug? Slijedei mjesec ne moe biti bolji od prolog, moe samo gori. Sta da

Novi KAIRO 49

radi? Kad bi znao depariti! Deparenje je arobno umijee. Deparo na raspolaganju ima sve to je u depovima svih ljudi zajedno. Prvaci ove zemlje znaju domaaje ove mudrosti. ta da radi? Da li da jo samo jednom pokua kod Hamdis-bega? Da li da mu ode u ministarstvo i otvoreno zatrai pomo? U razmiljanju mu se isprijei zamiljeni graciozan aristokratski lik Tehije. Ide li mu u prilog da ona sazna kako je bijedan i bespomoan!? Ta djevojka mu rasplamsava osjeanja, ali ne tako ludo da sanjari kao to sanjari Ali. Ona je nova udnja. Premda je to udnja slina onoj kakvu pokree Ihsana, nije platonska. Zadivljue je to on ima neizrecivo povjerenje u sebe. Vjerovatno zbog uroene hrabrosti i odvanosti. Zato se obinim ljudima, prostacima, pridruuje u uvjerenju da su oni, kad se tie seksa, bolji od bogataa. vrsto vjeruje da Tehija nije njegova neostvariva elja. Snovi su mu iznad nebeskih visina. Luaki ih oznauje glad koja je od studija nainila teku borbu, a od noi bolne patnje. A knjiga na latinskom!? Teko njemu! Kako e doi do novca!?

15.
Sutradan ujutru probudio se sasvim miran. Odmah mu se javilo sjeanje na posjetu roacima. Potresen razmilja. vrsto odluuje da ode Hamdis-begu u ministarstvo i pomo trai makar rtvovao prijateljstvo s Tehijom i Fadilom. Morat e propustiti asove. Da bi mu doteklo novca za tramvajsku kartu u odlasku i povratku, odrie se doruka. Odmah polazi sa vrstom odlukom. Tano u deset je stigao pred ministarsvo. Pronalazi put do roakovog sekretara. To je ovjek etrdesetih godina. Utivo pozdravlja ovjeka i sapoava mu: - elim vidjeti gospodina Hamdisa. - Ko si ti? - Njegov roak, Mahdub. ovjek mu ree da saeka, a nakon toga nestade. Mahdub poe razmiljati ta da kae roaku. Priprema 50 NAGIB MAHFUZ

dirljivo obrazlaganje. Sekretar se ubrzo vraa. Sjedajui za sto, odgovara mu: - Gospodin predsjedava sjednicom konsultativnog vijea. Bolje bi bilo da doe drugi dan. Odgovor ga je porazio. Osjea neto kao udarac po tjemenu. Moleivo ree: - Ali, doao sam zbog neeg jako vanog. - U to ne sumnjam. Primit e te, ako Bog da, drugi put. - Mogu ja i saekati sat-dva. Tonom koji eli pokazati da ima drugog posla, ovjek mu odgovara: - Kad je ba tako, doi popodne. Odlazi ljutit, bolje rei bijesan. Hoe li mu tramvaj progutati preostali novac. E nee! Nek roak i njegovo konsultativno vijee idu dovraga! U prvi mah pomilja da bi, ako se eli vidjeti s begom, makar radi trokova prevoza, trebao do popodne saekati u gradu. Meutim, nee moi izdrati divljanje gladi. Odlazi na skver Al-Azhar u potrazi za ainicom. Uzima obrok kakav jede ve tri sedmice uzastopno. Nakon toga ide prema Nilskoj palai da u parku provede duge sate ekanja. Vrijeme je hladno, nebo ispunjeno oblacima. Predat nedoumicama, Mahdub ljutit koraa bez odreenog cilja. "Iznevjeri me taj lopov!" Uprkos tome, vrsto je rijeen da mu ponovo ode. To je neprijatelj s kojim se mora odravati prijateljstvo. On je olienje patnje s kojom ga ivot stavlja pred iskuenje. Ruku stavlja na usplamtjelo elo i izgovara: "Neu plakati. uvat u ponos. Kako god da me se glad dovee, kukavicama je neu otkriti i kao Boga ih moliti!" Noge ga nose u park. U sjedenju i hodanju provodi vrijeme ispunjeno nepodnoljivom mukom. Hladno mu je po rukama, a u stomaku osjea greve. U strahu se pita: "Je li mogue da ovi crni dani ne ostave oiljke za cijeli ivot?" Mrti mu se blijedo lice. U oima mu trepe tuan pogled. Prolazi pola sata ekanja. Ide uz Nil. Ne zna kako da sauva strpljenje do ponovnog susreta. U blizini Andaluske kapije, na stranjoj strani parka, susree dvije djevojke koje mu, predate razgovoru i razdraganom smijehu, idu u susret. Novi KAIRO 51

Letimino ih pogleda. U jednoj prepoznade Tehiju! Zauzeta razgovorom, ona ga i ne primjeuje, a sama njena iznenadna pojava je kod njega proizvela vidljive reakcije. Mahdub zastaje. U isti mah zaboravlja njenog oca i njegovo konsultativno vijee. Pretvara se da nije svjestan ni svoje patnje ni gladi. Sav se usredsreduje na jedno, da je presretne. Nije mu ni vano kako sad izgleda i to je s njom nepoznata djevojka. Pogled ne skida ni s nje, ni s njene bunde od vjeveriinog krzna koje govori o izobilju i otmjenosti. Kad su bile na nekoliko koraka, Tehija je vjerovatno osjetila njegov pogled. Pogled joj je skrenuo u njegovom pravcu. Naklonivi im se u znak pozdrava, preprijeio im je put. Ona ne krije iznenaenost. Lice joj oblijeva rumenilo. Kratko ga gleda i prua mu ruku. Predstavlja mu prijateljicu, kao to i njoj njega predstavlja. Sve troje su zbunjeni. Neoekivano se naao u prilici da ostvaruje cilj!? Ne zna ta da kae. Zapoinje s onim to je uobiajeno pitajui: - Kako je estita porodica? - Dobro, hvala. Iz zbunjenosti ga izbavlja hitro prisjeanje na iskopine. Odluan je da nametne temu razgovora: - Ovo je ba zgodna prilika da te podsjetim, a obeano treba ispuniti. Zbunjena ree: - Ne razumijem. Naglaavajui kao da upuuje ukor, odgovara: - Iskopine pod nadzorom fakulteta. - Aha. Ne, nisam zaboravila. - Kada? -Kada!? - Da. Budimo praktini. ta misli za popodne slijedeeg petka? Malo oklijeva. Zatim, kao da joj se prijedlog dopao, ree: - Dobro. -AFadil? - Rei u mu. - Zakaimo tano vrijeme i mjesto. 52 NAGIB MAHFUZ

- Ne elim da ti ita komplikujem. Bolje ti reci vrijeme i mjesto. - etiri sata popodne, pred autobuskom stanicom na trgu Giza. Nakon to se pozdravie i rastadoe, on produi svojim putem. To je neoekivan a veliki uspjeh. San je postao stvarnost. Dakako, primijetio je kako je njena prijateljica obratila panju njegovom izgledu, ali zar je uope vano kako izgleda? Meutim, nisu li dvije ene stajale s najbjednijim mukarcem!? Dakle, sasvim mogue je da se ovo okona vrstom vezom. To nije nemogue. Tehija je ruka sree koja se prua sretnicima. Njom se dohvataju dragocjenosti. Ko to zna!? Meutim, sad je svjestan da ne moe i dalje moliti Hamdis-bega. Nije logino da njega danas moli, a sutra mu s kerkom ima sastanak s pobudama uvstva. Kad bi tako postupio, djevojin otac bi kerki zabranio izlazak s momkom bijednom kao on. To bi i ona sama odbila. Ili moljakanje, ili sastanak!? Meutim, tu i nije bilo izbora. Ili je izabrao a da nije ni bio svjestan. Kako god bilo, ta vrata su mu se pred licem zalupila! Nakon sveg truda, nae se u nedoumici s kojom se i dalje pita: "ta da radi? Kako doi do novca?" Sav igubljen koraa. Razmilja bez zastajkivanja. Najednom se sjeti Salima Ihidija. Oi mu zasjae i iskolaie se. Naravno, to je stari komija. Nije on ni Me'mun Ridvan, ni Ali Taha. Ne vidi nita pogreno u tome da se njemu obrati. Zato ne otii njemu? To je dobra ideja! Jo nije podne, a izmeu njega i ministarstva je svega pola sata. Otii e bez oklijevanja. Polazi bez oklijevanja.

16.
Raspituje se za kancelariju gospodina Salima Ihidija, sekretara Kasim-bega Fehmija. Odgovaraju mu da on vie nije sekretar, ve ef kabineta. Uvode ga. Stasiti i pleati kurir, brko, stade pred vratima. Zatrai doputenje da ue. Novi KAIRO 53

Nestade nekoliko trenutaka. Vrati se i otrim tonom ree: "Izvoli." Mahdub se nae u prostoriji kracatoj mukarcima i enama. Ihidi se za stolom ne vidi. Zaklonjen je plukrunim redom slubenika koji mu predoavaju papire. Momak razgleda oko sebe i pita se: "Kad e se razii ta nepregledna gomila. Kad e mu se ukazati prilika da progovori?" Prostorijom odjekuje Ihidijev glas. Odzvanja naglaavanje koje govori o znaaju u rukovoenju. Iznosi primjedbe, kritikuje i prijeti. Glasovi slubenika ute sriui obrazloenja, komentare i isprike. Slubenici uzimaju svoje papire i jedan za drugim odlaze. U prostoriji najednom ne ostade niko osim efa koji tek tad obrati panju na momkovo prisustvo. Prua mu ruku i poziva ga da sjedne. Okree se pravo Mahdubu. Pripaljuje cigaretu i duboko udahnjuje. S uitkom i olakanjem odbija dugaak dim. Na licu mu se oituje radost i zadovoljstvo. Mahdub ga kriom, paljivo posmatra i razmilja: "On je sit i sretan. Nema sumnje, dorukovao je maslac, kajmak i med. Puca od zdravlja. Bezbrino sjedi u fotelji!" Osjea u sebi prezir. Podrugljivo se pita: "to u kancelariji ne objesi sliku estite ene, svoje majke, u crnoj delabiji ulijepljenoj blatom?" Kao i u veini prilika, podreeni i stranke su bili tu sa svojim potrebama. Neki su podnijeli zahtjev za subvencionisanje kolarine. Jedna gospoa je traila Ihidijevu preporuku da joj kerka bude unaprijeena u estu klasu. Neko ga je molio da mu roaka premjesti u Kairo, jer je u nekoj maloj kasabi proveo ve punih dvadeset godina slubovanja. Jedan mladi ga je molio da mu zakae susret s Kasim-begom, da mu pokloni svoju studiju o ivotu djeteta do pete godine ivota. Mahdub ih je sluao kako mu se obraaju s potovanjem i uvaavanjem: "estiti bee." Odgovarao im je otro, oholo, ak i drsko. Mahdub se strpio dok se "ef" nije stavio samo njemu na raspolaganje. Dakle, udo se desilo! Prostorija se ispraznila! Kad mu se okrenuo, Ihidi je rekao: - Ovako provodim dan, a nou nastavljam u Kasimbegovoj vili! 54 NAGIB MAHFUZ

Mahdub se u sebi Ijutito pita: "Nee valjda od mene traiti da Bogu inim dovu da te potedi posla?" Suzdravi se, uz osmijeh mu uzvraa: - Presude se izriu prema rangu osuenog. Ihidi klimnu velikom glavom. Nije mu nepoznato laskanje samom sebi i zbijanje ala na raun drugog. Poznat je po otrini jezika i napadima, bez razlike radi li se o protivnicima ili saradnicima. S pravom se za njega kae da ivot temelji na stalnom radu, samohvali i klevetanju takmaca. Egoizam ga je navikao da sve koji s njim dolaze u dodir doivljava kao takmace. Stoga su rijetki oni koje njegovo zlo mimoilazi. Ne mari za to ta se o njemu pria. Ne brine ga klevetanje, gotovo kao ni nepostojee pohvale. Kad sazna da neko o njemu runo govori, zna s prezirom rei: "Svaki zaljubljenik je omrznut." Dakle, klimnu velikom glavom i ree: - Ja neprestano radim. ta vrijedi da se osvrem na klevetanja? Ja to neu! Niko ne moe usta zatvoriti onima koji naklapaju da se Ihidi domogao pete klase, a da u estoj nije proveo ni pune dvije godine! Pretvarajui se da ih osuuje, Mahdub pita: - Valjda ne oekuju da sistem napredovanja eliminie znaaj podobnosti!? - Ja sam prividno u ministarstvu, a u biti sam na ubritu. A sad, dragi moj, ta je s tobom? Mahdub guta pljuvaku. Popravlja se u stolici, a zatim moleivo ree: - Salim-bee! Ti si mi stari komija i drug. Ja i moja porodica prolazimo kunje tekog vremena. estiti bee, otac mi je vezan za postelju. Svi smo u nevolji. Ja lino sam u tekoj krizi. Potroio sam novac. Dozvoli da zatraim pomo. Ihidi ga ispitivaki odmjerava okruglim oima. Shvata da je gladan. Meutim, nije navikao davati. Apsolutno ne zna ta je gest dobroinstva. Nije on "slabi" kojeg neija nevolja pogaa u srce. Jasno vidi da je momak u tekoj nevolji. To ga navodi da makar malo promisli. Pomilja da ustane i skloni se, ali kako to izvesti? Da mu se izvine!? On Novi KAIRO 55

to ne moe jer izvinjavanja prezire, pogotovo izvinjavanje onima koji nemaju nikakvu mo. Tad se neeg dosjeti. Pita momka: - Zna li dobro francuski i engleski? - Da, znam. - Dobro. Zna li za asopis Nedma? Vlasnik je moj kolega i prijatelj. Moda te primi s mojom preporukom. - Hou li trebati prevoditi lanke? - Da. lanke, anegdote i slino. Uzmi moju posjetnicu i idi k njemu. Ja u mu javiti telefonom. Ne ljuti se, ja sad moram ii Kasim-begu, odnijeti mu neke papire. Nije li to i za tebe bolje i asnije? Tad Ihidi ustade. Lijevom rukom uze sveanj papira, a desnu prui momku. I jadni momak njemu prui ruku. Tad ga upita: - Moe li taj posao donijeti pristojnu zaradu? Premda mu se iz oiju vidjelo da ga je pitanje naljutilo, Ihidi se nasmija i uzvrati: - Vjerovatno si sluao o dobroj zaradi novinara!? U svakom sluaju, dobit e makar onoliko s koliko se moe izvui iz nevolje. Ihidi ga ispraa do vrata, a njega obuzima nestrpljenje. Samo to ne vie da mu da nekoliko pjastera, ali vrata se prije toga zatvorie. Naao se pred gorostasnim kurirom. Odlazi nosei sa sobom posjetnicu. Iz ministarstva izlazi snuden i jednako ophrvan brigama. asopis Nedmal? Ako i uspije, to ima smisla tek kao lijek koji e kasnije djelovati. ta da radi? Kako doi do novca? Sat pokazuje tri popopdne. Vrijeme je hladno kao to je bilo i prije podne. Teke glave i potiten, ide putem ni sam ne znajui kuda. Sav svijet ga stiska. Zamahuje stisnutom akom. Glasom koji slii jauku, ljutito izgovara: "Sav svijet e mi platiti za ovo!" Jasno mu postaje da ne preostaje niko osim Alija ili Me'muna. Jako teko mu je njima pruiti ruku! Meutim, nema izbora. Sto se mora, mora se. Ide prema tramvaju pitajui se: "Koji od dvojice je prikladniji? Obojica su estiti. Meutim on Alija ne voli, jednako kao to Me'muna ne 56 NAGIB MAHFUZ

rzi. Bez obzira na sve, Me'mun je poboan vjernik. On je dostojan uvanja tajne. uvat e tajnu, taman i da doe do odgaanja vraanja duga. Ide prema studentskom domu. Zaokree prema Me'munovoj sobi. Momak ga obradovan doeka i pita: - Sto si danas odsustvovao s fakulteta? Mahdub odgovara: - Prijatelj ti je na mukama. Vrlo teko mi je! Me'mun mu se krupnim crnim oima zagleda u lice. Plae ga iscrpljenost i briga koje prepoznade. Saosjeajno pita: - Mahdube, ta ti je? Bez oklijevanja odgovara: - Teka situacija. Izgubio sam i zadnji pjaster. Za knjigu na latinskom nemam ni milima. Me'mun bez rijei ustaje i prilazi iviluku. Ruku zavlai u dep sakoa i vadi tri novanice po deset. Donosi mu ih. Mahdub ih uzima gotovo ne vjerujui. Zausti da prijatelju zahvali, ali on, stavivi prst na usne, samo proapta: "Pst." Mahdub iz doma odlazi ni na ta se ne osvrui. ak i Ihsaninu kuicu samo letimino pogleda. Istovremeno je i zadovoljan i mrzovoljan. Zadovoljan je to je dobio novac, a mrzovoljan to je postao Me'munov dunik.
m

17.
Stiglo je vrijeme sastanka zakazanog za petak. Neznatno prije sastanka, Mahdub odlazi na autobusku stanicu. Pita se: "Hoe li brat i sestra ispuniti obeanje?" U zakazano vrijeme stie luksuzan automobil i staje ispred stanice. Kroz prozor proviruje lijepo lice. Mahdubu srce lupa. Pritrava autu. Otvaraju mu se vrata. Ulazi i sjeda na svoje mjesto. Odmah uoava da je Tehija dola bez brata. Iznanaen je, ali to ne pokazuje. Preplavlja ga istinska radost. Pretvarajui se da mu to nita posebno ne znai, pita: - Gdje je Fadil? Novi KAIRO 57

Djevojka vozau nareuje da krene. Nakon toga se okree Mahdubu i kritikim tonom mu saopava: - Zajedno smo krenuli. Usput je ugledao neke drugove i odustao. Zaduio me je da ti prenesem njegovu ispriku. Mahdub se trudi da prikrije zadovoljstvo. Utivo je pita: - Kako su estiti roditelji? - Hvala Bogu. Zahvaljuju ti za ovaj lijepi izlet. - Molim. Drago mi je. Nakon toga, glasom kojim se izraava oekivanje, ona ree: - Vidjet emo lijepe stvari. Nije li tako? S pouzdanjem odgovara premda i on ide prvi put: - Svakako. Vlada tajac. Djevojka gleda kroz prozor, a on je kriom posmatra. Ovo je prvi put da je nasamo s djevojkom koja zaista zavreuje panju. Ali, gdje je? U luksuznom automobilu koji zavidnike ini tunim. To je najbolji komentar za one koji ga eventualno vide. Nosnice mu se opijaju ugodnim mirisom. Nema tu mirisa znoja i praine. Kad ulazi u svoju sobu ispunjenu ugljendioksidom, obuzima ga osjeaj da se gui. Tad u njemu ne moe biti pobuena ednost i ponos. Pohota ga vodi da zamilja samo jednu sliku, da se odmah na nju baci! Osjea kako mu se pouda pojaava i kola zajedno s krvlju. Pogledom krui van automobila. Pita se to li je Fadil odustao? Da nije ugledao kakvu lijepu djevojku i za njom krenuo? Moda mu je i Tehija neto namjestila da ga se rijei? Muka pohota ga ini sve uznemirenijim. U sebi ree: "Iste su krvi, a kako kau 'krv vri'. Ni ona nije neto nestvarno." Ako ga osjeaj ne vara, vidjet e ona lijepe stvari, onako kako i eli. A voza!? On je tu nebitan. On ne moe ni pretpostaviti kreposti i bogatstvo ljudskog bia. Nema sumnje da su se ti vozai izvjetili u dranju postrani. Naravno. Dobro, kakav bi, inae, bio motiv njenog dolaska bez brata? Najvea mudrost je ona koja kae: "Ako se ovjek nae nasamo sa enom, odmah se tu nae i vrag kao trei." 58 NAGIB MAHFUZ

Gdje je taj vrag da sad pred njim klekne i ljubi mu stopala. Kad toliko dugo on vraga slijedi i privren mu je, to njega vrag ne nagradi vezom koja e ga spasiti. Pogled vraa u unutranjost automobila. Osjeajui elju da Tehiju uvue u razgovor, pita: - Je li gospoica student? - Fakulteta za edukaciju djevojaka. Zadovoljan ree: - Lijepo. Vrlo lijepo. Tehija njega pita: - ta ti namjerava raditi kad diplomira? Pitanje ga iznenadi. Njegovi prijatelji o budunosti govore sa sjetom i zabrinutou. Mnogi prethodnici se gre za stolom po ministarstvima. Diplomama mau i rashlauju lica prena na temperaturi osme klase. Meutim, on se izbavlja svojom poznatom odvanou. Premda svjestan da lae, samouvjereno ree: - Moram izabrati izmeu dva puta: ukljuivanja u diplomatski kor, ili postdiplomskog studija uz rad u obrazovanju. Osmjehnuvi se, ona uzvraa: - Lijepo. to li je ona iskoristila njegov nain odgovora? Da li mu se, vragolanka, tako ruga, ili toga nije ni svjesna. Poelivi da je provjeri, pita: - ta bi ti radije? - Ja? To je tvoj problem. Lukavo joj odgovara: - To se i tebe tie, jer ti se radi o roaku. Nakon to joj lice porumeni, ree: - Diplomatski kor je privlaniji. Zamilja Hamdis-bega kako ide u ministarstvo vanjskih poslova i zauzima se za njega. Zatim ree: - To i ja mislim. Bilo bi jako lijepo ivot provoditi izmeu Brisela, Pariza i Bea. Ona se nasmija i uzvrati: - Ili izmeu Damaska, Ankare i Adis Abebe. Pridruivi joj se sa smijehom, lukavo dodaje: Novi KAIRO 59

- To su prijestolnice u koje ne ide neko iji roak je Hamdis-beg. Zajedno se nasmijae. Samom sebi ree da pametan razumije i poruku nagovjetaja, a toliko je zasada dovoljno. to se tie budunosti, srce mu govori da mu djevojka ne moe iz ivota otii kao da nije ni postojala. Ko zna? Smjelosti mu ne manjka. Nedostatak moe biti prije to to smjelosti ima vie nego to mu je potrebno. Preputa se poplavi misli. Najednom panju obraa na automobil kako se putem penje i skree prema platou s piramidama. Na zaravni ispred najvee piramide izlaze. Tad ree: - Iskopine su nekoliko milja iza sfinge. Ni brzo ni polahko, pjeke idu. Noge im gaze prainu. Poinju osjeati umor. Vrijeme je stabilno, samo prohladno. Nebo je vedro, a sunce ija ni oblakom nezaklonjeno. Njegova odjea na bjelini dana jasno se oituje s odsustvom elegancije i ljepote. Malo se time uznemiri. Pomilja: "Vjerovatno se ona pita, to estiti ambasador ne nosi frak?" Nakon dvadeset minuta hoda, ugledae zonu kopanja opasanu bodljikavom icom. Mahdub progovara: - Stigli smo. Momak prilazi straaru. Po njemu posla ceduljicu za nadzornika zone. ovjek se vrati i pusti ih da udu. Kad su uli, doekao ih je nadzornik, priblino tridesetogodinjak, Mahdubov prijatelj. Uz dobrodolicu i izvinjenje, nadzornik im ree: - Vidjet ete mjesta koja je dozvoljeno gledati. To su mjesta na kojima su zavrena istraivanja. Meutim, ja vam neu praviti drutvo. Jako sam zauzet. Mislim da vam i nije neophodan vodi. Mahdub se pokaznim znakom usaglasi s tim, a nadzornik nastavlja: - Ono tamo, to vam je Hram sunca koji pripada drevnom boanstvu. Poznat je po imenu Hram sfinge. Do njega je stranji dio grobnice princa Senfera. Mahdub u sebi ree: "Bog po svojoj mudrosti doaptava da danas due budemo sami. Ako je sva Boija mudrost ovako osmiljena, onda sam i ja vjernik!" Duboko udahnjuje 60 NAGIB MAHFUZ

da krene prema Hramu sunca. Sputaju se tek pripravljenim stepenicama. Ulaze u lou iji pod je od granita, a sa strana su dva reda stubova. Loa je bez krova. U njoj nema nieg to ushiuje, to moe pobuditi divljenje. Djevojka oko sebe baca letimian i nezainteresovan pogled. Mahdubovo razoarenje nije nita manje. Meutim, svjesno nastojei da dolasku prida znaaj, ree: - Pogledaj te stubove! Kako su uspjeli odoljeti tolikom vremenu? Podrugljivo se nasmijei, ona upita: - Sta je bilo na njima da bi se poruili? Pokazuje na uklesane natpise po stubovima i odgovara: - Kad bismo proitali te hijeroglife, znali bismo sve ta skrivaju ta nepoznata uda. - Zbilja! - Naravno. Jesi li uila o faraonskim vremenima? Nijeno odgovara i tako se okonava obilazak prvog spomenika. Dok se pribliavaju grobnici iza Hrama, Tehija ga pita: - Ima li jo spomenika osim ove grobnice? Predosjea kakva dosada vreba iza pitanja. Uznemiren ree: - Postoje mnogobrojni spomenici, ali nije dozvoljeno razgledati ih. Silaze niz stepenice i ulaze u malu pravougaonu prostoriju zidova ukraenih natpisima i slikama. Strop joj je odmah iznad glava. Prostoriju povrno razgledaju. Zatim se Mahdubov pogled zaustavlja na slikama. Tihim glasom progovara: - Pogledajmo slike! Gledaj te prekrasne boje! Poinju od zida na kojem je ulaz. Ukraen je slikama koje predstavljaju vlasnika grobnice. Lijevo od njega je njegova ena, a izmeu njih djeca. Okruuju ih robovi i sluge. Na slijedeem zidu vide prizor prostrane poljane. Oru je rala koja vuku volovi. Tu i tamo stoje goli seljaci. Tehija se bez zadravanja okree od slika, prilazi treem zidu. Mahdub shvata da se nelagodno osjea pred slikama Novi KAIRO 61

golaa. On razrogaenim oima posmatra slike koje su mu potakle podozriv osmijeh zajedno s ubrzanim kolanjem krvi. Postaje svjesniji da su sami. Ne odmie se od prizora poljane, niti pogled skida s golaa. Obuzima ga dojam o gotovo nestvarnoj injenici da su sami s golaima. Od ustrajnog gledanja mu se priinjava da se slike otjelovlju, da se u njima budi ivot, da im u venama kola krv. Po koi im se razlijeva nabujalo rumenilo, a iz onih duplji im izvire iv pogled. Vratovi su im izdueni, okrenuti prema djevojci koja bjei. Srce mu od silne pohote snano lupa, krv u venama vri. Uzalud se sustee. Na umu mu je Tehijin dolazak bez brata, razgovor u autu i blagost komentara. Ne smee s uma da su sami, da se nalaze u grobnici u kojoj ih skrivaju znaci nestanka generacija. Privida mu se zreo plod koji samo eka branje. U njemu se uzburkava vulkan. Preobraava se u zvijer koja je izgubila samokontrolu i razum. Guta pljuvaku. Oi su mu jednako uprte u golae, kao da nita drugo ne vide. - Ne vidi li ovu svetkovinu na poljani? Ne krijui da se dosauje, ona bezvoljno odgovara: - Nema tu nita to zavreuje panju. Zakree glavom i gotovo apatom joj ree: - Gospoice, ti se ba dosauje. Prilazi joj korak blie i staje naspram nje. Zajedno s njom gleda sliku sluge koji mijesi tijesto. Kao da eli bolje osmotriti jedan dio slike, malo se saginje. Dodiruje joj desno rame. Zatim se okree gleda je u oi. Podrhtavajuim glasom pita: - Zar ti se nita od ovog nije svidjelo? Ona se oputeno nasmija. Jasno mu uzvraa: - Istina je da nisam nala nita dostojno dolaska. Dok pogledom strijelja njene oi, Mahdub podrhtavajuim glasom nastavlja: - Ali, samo mjesto je lijepo i mirno. Podrhtavanje glasa je opominje da neto priprema. Ona obara pogled. Obuzima je strah. Zato mu ree: - Vrijeme je da idemo. On klima glavom. eli neto rei, ali glas ga izdaje. Hvata je za ruku, a ona je energino istrgava. Prezrivo ga 62 NAGIB MAHFUZ

eleda. On na to ne obaraa panju, ve je snano hvata za ruku. Dok mu lice mijenja boje, izgovara: "Daj da ostanemo jo malo." Preplavlja ga vraija pohota. Energino je sebi vue. Obujima je rukama i navaljuje usplamtjelim usnama. Ona se brani desnom rukom i izmicanjem glave unazad. Na lijepom licu joj se vidi da je bijesna. Glasom koji para tiinu grobnice, otro podvikuje: - Ti si poludio! Pusti me! Pusti mi ruku! Uutkiva je gotovo izbezumljen od bijesa: - Molim te, ne ljuti se. Prii, privij mi se na grudi! Ni sama ne znajui odakle joj takva snaga, luaki snano mu se istrgava iz stiska ruku. Odluno i gromko podvikuje: - Ne prilazi mi! Teko tebi ako me samo dirne! Samo mi probaj stati na put! Ide k vratima, a on gleda za njom. uti i slomljen je prati. Ophrvan je osjeajem neuspjeha i stida. utke idu putem kojim su doli kao dva vesela prijatelja. Njeno lijepo lice je proarano znakovima priguenog bijesa, ali ide uzdignute glave, gordo i slavodobitno. On ne zna kako da ispravi greku. to utnja vie traje, sve vie ga mui. S kajanjem se poinje pitati, nije li bilo bolje da se jo neko vrijeme strpio. Sa aljenjem, sam sebi ree: "Oigledno je da se djevojke kao Tehija ne mogu osvajati jednostavno kao Beraica opuaka. Vjerovatno joj se nije dovoljno udvarao i laskao joj. Da se malo vie strpio i udovoljio njenoj sujeti, uspio bi. Prokockao je ukazanu priliku." Ne ekajui ga, Tehija najednom naredbodavno ree: - Ne prilazi! Ona ue u automobil i zalupi vrata. Vozau naredi da krene. Njegove oi je prate dok se ne izgubi iz vidokruga. Ostavila ga je samog na zaravni pred piramidom. Dugo ostaje nepomian, kako mu je ona naredila. Nakon toga slee ramenima, a podrugljivi duh mu se poe vraati. Samom sebi se s porugom nasmija. Dugo gleda piramidu, zatim samokritino izgovori: "etrnaest minulih vijekova ove piramide svjedoi moj neuspjeh." Zatim ga zapljuskuje neoekivani val srdbe. Blijedo lice mu se crveni, nosnice titraju. Javlja mu se elja da Novi KAIRO 63

Kairo zaspe kamenjem ugraenim u ogromne piramide. Koraa, a srdba ga jednako razjeda. Za im da ali!? Ona je samo ena! Nije po enstvenosti nita ni iznad njegove Beraice opuaka, samo stoje prokockao priliku!? Zauvijek gubi Tehiju i njenog oca. Na trenutak razmilja. Slegnuvi ramenima, s prezirom izgovara "gnjavaa".

18. I
Nastupilo je vrijeme izvjesnog stabilizovanja. Mahdub uspijeva odagnati pomisli na sve to ga titi. Predaje se poslu. Odlazi na primanje kod glavnog urednika Nedme. ovjek ga zapoljava prevoenjem nekih izvoda uz naknadu od pedeset pjastera mjeseno, da bi mu primanja ubrzo porasla na stotinu i pedeset pjastera. S tim moe odoljeti strahu od gladi koja je prijetila smru. U svakom sluaju, moe ivot uiniti podnoljivim. Predaje se poslu, radi danonono. Ispunjava obaveze na fakultetu i u rutinskom novinarskom polsu. ivot mu vie nije prazan. Poinje razmiljati o sebi. Zaokupljaju ga uobiajene ljudske brige. Prolazi i po cijeli dan a da u ljutnji ne stisne pesnicu, niti podrugljivo uzvikne "gnjavaa". Istina, naie poneki neizbjean trenutak revolta, kao kad, recimo, treba pojesti mizerni obrok, kad vidi sportski stas i bezbrian osmijeh Alija, ili kad se sjeti kako je kucao na mnogobrojna vrata traei nekoliko pjastera. Meutim, izuzev toga, ivot ide svojim prihvatljivim tokom. Protekao je mart sa svojom prijatnom temperaturom, blagim vjetrovima i nebom koje je sa sebe svuklo zimsku odoru, pokazalo toplinu proljea i njegovih ari. Za njim je doao april sa svojim blistavim suncem - ono se spominje u svakom razgovoru - svojim pranjavim vjetrovima i glinastoutim zrakom. Poetkom maja mu je stiglo oekivano pismo od oca u kojem mu saopava da mu alje posljednju funtu koju je mogao odvojiti. eli mu dobro zdravlje i uspjeh. Ne proputa naglasiti da, od sada pa ubudue, oekuje njegovu pomo koja im je jako potrebna. 64 NAGIB MAHFUZ

Obradovao ga je vijeu da e, ako Bog da, moi uskoro hodati, ali vjerovatno uz pomo taka. U pismu nije bilo nita o emu se ranije nisu bili dogovorili, samo to on ne moe obuzdati bijes potaknut pismom. Prisjea se crnih noi gladi i bezizlaza, ali se sjeti i roditeljskih rijei: "Dok bude nas, ne brini." Ispit je bio poetkom maja. Rezultati su se znali 20. u mjesecu. Prola su sva etvorica prijatelja koji su se druili tokom etiri godine studija. Za Mahduba to nije bio ispit kao i matura. To je za njega bila iznimna i nestrpljivo ekana prilika da ubere plodove dugotrajne petnaestogodinje borbe. Neizmjerno se obradovao. Iz dubine due je odahnuo. Meutim, radost uspjenog diplomca je kratkog daha. Zapravo, ona ne traje vie od jedne noi nakon to se saznaju rezultati. im svane prvo jutro, dograbe ga se brige nove vrste. Brige kakve se ustreme na momka koji skida studentsku odoru i sam se treba suoiti sa ivotom, pogotovo ako mu prilike nisu naklonjene, kao to je sluaj s Mahdubom. Neumoljivi silnik kojeg nazivaju budunost, sadri nagovjetaje sree i nepredvidiva posrtanja. Prijatelji se u istom sastavu uveer okupljaju u klubu na fakultetu. Do njih stiu vijesti o kolegama, sinovima ljudi iz uticajnih krugova, pred kojima se vrata dravne slube otvaraju preporukom monih. Razgovaraju o budunosti prigodnim rijeima i kritikom, optimistiki ili pesimistiki. Ahmed s uobiajenim mirom kae: "Tok mog ivota se nita nee promijeniti. Neu traiti ni novi posao. Juer sam bio student i novinar, a sad mi preostaje samo da radim kao novinar." Me'mun ne zna hoe li biti poslan u Francusku, ili e biti zadran u Egiptu. U oba sluaja, njegov cilj je jedan, a to je islam. Jednom prilikom se pitao: "Ne bismo li mogli zapoeti nau istinsku borbu najprije u muslimanskom omladinskom drutvu, da islam oistimo od nanosa idolatrije. Tako bismo mu vratili izgubljeni mladalaki duh. Tek nakon toga bismo ga pozivanjem irili. Ne bi potrajalo dugo, a on bi obuhvatio, najprije sve istone arapske zemlje, a za njima i ostale islamske zemlje." Ali Taha, pak, nema sasvim jasan cilj. Njemu su se pobrkali ciljevi i putevi.

Novi KAIRO 65

Spremao se za rad u politici, ali politika koju on poznaje nije politika kakvu znaju drugi. Kad bi naao stranku koju karakteriu socijalistika naela, bez predomiljanja bi u njoj uzeo uea. Meutim, gdje postoji takva stranka? Hoe li ekati dok se ne osnuju takve socijalistike stranke pa da u njima uestvuje, ili da ve sad krene s pozivanjem? Nema sumnje da je ekanje lake i mudrije, jer nema nikakve koristi od pozivanja u drutvene preobraaje u zemlji u kojoj nikog ne brine ni ustav i njegove manjkavosti. Vjerovatno je najbolje da malo saeka, da jo proiri znanja i iskustva. Nee pokopati nade u dravnu slubu. Meutim, kad bi mu sluba bila ponuena, on bi je u ime svega navedenog odbio. Mahduba je obuzeo strah. Islam, politika, socijalistiki preobraaj?! Sve su to pitanja koja njega nimalo ne brinu. Ono to njega najvie brine jeste strah od smrti zbog gladi. Opsjednut je slubom koja mu moe garantovati pogau. Ako naleti kakva sluba, glad ga vie nee potresati. Meutim, uznemiravat e njegove roditelje. No, on o njima ne brine kao oni o njemu. ta da radi!? U dravnu slubu ne ulazi niko bez podrke. Dugo razmilja. Ne preduzima nita osim to je ocu poslao pismo u kojem mu saopava da uporno trai posao i da se nada da e uskoro biti u mogunosti izvravati obaveze prema porodici. Natuknuo mu je i tekoe s kojima se suoava. U meuvremenu je profesor filozofije "Francuz" Me'mun kandidovan za nastavak kolovanja na Sorboni, a Ali je preporuen za mjesto u biblioteci u kojoj ima sve mogunosti da priprema magistarsku tezu. Kad je Mahdub to uo, poeo je svoju sudbinu uporeivati sa sudbinom prijatelja. Sutra e Me'mun, izrod najodvratnijeg sela u zapadnim krajevima zemlje, otii u Pariz! Sutra e se Ali skrasiti u biblioteci, pripremati tezu i oeniti Ihsanu! Nek je veselo! A ta da on radi!? Hoe li mu se vratiti crni februarski dani? Odlazi da se vidi s Alijem u biblioteci. Od njegovog namjetenja je prola jedna sedmica. Oekivao je da e ga zatei 66 NAGIB MAHFUZ

radosnog i razdraganog. Momak ga doekuje s neizostavnim osmijehom, ali bez predvienog zadovoljstva. Stavie, ini mu se da umjesto sree primjeuje potitenost kakvu nije navikao gledati kod njega. Prilino se time iznenadio. Razlozi mu nisu jasni. Pomilja da mu prijatelj prividnim titanjem prikriva istinsku radost. Dugo razgovaraju. Tvrdei da nee dugo ostati na tom poslu, Ali mu ree: - Ovo je vrijeme ekanja i razmiljanja dok ne doem do zaposlenja u javnom ivotu. Mogue je da se u odgovarajue vrijeme opredijelim i za novinarstvo. Prisjea se svog posla u Nedmi koji mu "donosi velika primanja". Na usnama mu se ukazuje jedva primjetan podrugljiv osmijeh, ali Ali nastavlja: - Spremam se da napiem raspravu o planiranju prirodnih resursa u Egiptu. Alijevi planovi i nadanja Mahdubu prelaze u dosadu. Otvoreno ga pita ima li mogunosti da i on dobije namjetenje u biblioteci. Momak ga vodi kadrovskom slubeniku da s njim razgovara. ovjek je s njim sasvim otvoren. Uhvatio je Mahduba za ruku i otvoreno mu rekao: - Sluaj sinak! Zaboravi strunu spremu! Ne daj ni milima za molbe kadrovskim slubama! Pitanje ne iziskuje ni rije manje ili vie, ve zavisi od toga ima li nekog ko e se za tebe zauzeti!? Jesi li roak nekom ko se pita? Jesi li u mogunosti zaprositi ruku kerke nekog ko je na vlasti. Ako je odgovor "da", sretan ti dolazak, a ako je "ne", obrati se nekom drugom! Iz biblioteke je otiao oiju tunih zbog razoarenja. Premda za njega nije bilo novo nita ta je uo, gui ga to to je uo, kao da je sve bilo prvi put. Snuden ide da malo proskita parkom Uruman. Eh, da je makar ostao u dobrim odnosima s porodicom Hamdis! Da nesmotrenou nije makar pokidao veze onog dana pored piramida! Sto mu se nita ne da!? Zato i on ne dobije svoj dio sree i mira? Zato ga glad vreba? Kao da ne postoji nikakav drugi plijen osim njega! Sav svijet je radost njemu nedokuiva. Proljee prolazi u zelenilu granja i rumenilu cvijea. Lepra zajedno s vrapcima i drugim pticama. Plee Novi KAIRO 67

na rumenim usnama, svugdje, lijevo i desno predatim poljupcima. Sav svijet je nepomuena radost. Lica u njemu blistaju. Park Uruman je stjecite ljudskih radosti, ivotinja i biljaka. Zemlja isto tako, a nebo je prekriveno neiskazivim blagostanjem. Hoe li on od gladi umrijeti u takvom svijetu? To pitanje mu se uini udnim i besmislenim. Nasmija se ironino, podrugljivo i ljutito. Srdito pita: "Zar ja da umrem od gladi? Neu ni trunke odstupiti!" Kako da od gladi umre onaj ko se die protiv svih normi? Kako moe od gladi umrijeti onaj ko porie savjest, krepost, vjeru, patriotizam i sve druge vrednote? Je li od gladi umro iko koga spominju po niskostima? Je li ikad bilo pritubi osim od strane onih koje plijeni svako dobro na ovom svijetu? ime bi ga sve teretili kad bi u listu Al-Ahram u rubrici za oglase objavio: "Momak dvadesetetverogodinjak, nosilac diplome o zavrenom fakultetu, sve podreuje niskostima. Na putu ostvarenja zacrtanog cilja, radi zadovoljenja neprikosnovenih elja, rtvuje ast, krepost i savjest." Ne bi li ga velikani linovali? Meutim, ko bi pristao objaviti takav oglas? Na drugoj strani, ko je taj ko e ga uzeti za ruku. Nikakve koristi nema od prijatelja, od gospode, niti od Hamdis-bega. Nema ni od koga osim od jednog. Dovoljno je bilo samo njega se sjetiti! To je alim Ihidi. Nema dovoljno smjelosti i odlunosti da krene, ali mu ne preostaje niko osim njega!

19.
Procjenjuje da bi bilo mudro Ihidija kod kue potraiti jer je u kabinetu zauzet. Ide prema svjetioniku. Tamo negdje, u ulici Sejida Mifdala, on stanuje u jednom stanu. Uvjerenje da ga u petak ujutru moe nai. Ihidi ga doekuje u maloj ali ugodnoj primaoj sobi. U Kairu ivi kao samac koji na usluzi ima kuharicu. Domain dokuuje oevidan razlog posjete. Posjetioca bez predomiljanja pusti da kae ta ima na umu. Mahdub poinje: 68 NAGIB MAHFUZ

- Oprosti to ti dolazim kui. Meutim, siguran sam da ti posao u kabinetu ne omoguava sluanje linih ispovijesti. Ihidi hladno uzvraa: - injenica je da ja posao ne ostavljam osim sasvim nakratko petkom. Mahdub vaga znaenje odgovora. No, svojom poznatom odvanou se pretvara da mu ne pridaje nikakav znaaj. Zato ree: - Diplomirao sam. Ihidi se zadovoljno osmjehnu i uskliknu: - estitam. Momak zahvaljuje i zanosno dodaje: - Salim-bee, ti si mi stari komija, stari drug. Ti si svima uitelj patriotizma. Nikad neu zaboraviti ta si preduzeo da me prihvati urednik Nedme. To mi je spasilo ivot i budunost. Zato se tebi obraam s velikom nadom. estiti bee, diploma bez preporuke vrijedi manje od zalogaja mesa. Mogu li se nadati da me preporui za neku slubu? Ihidi ga hladno slua. Navikao je sluati "dirljive" govorancije. Momka prezire i nipodatava zbog siromatva. Nema namjeru pomoi mu premda su u ministarstvu trenutno dva mjesta slobodna. Jedno je nekom ve obeao, a za drugo oekuje veliki poklon. Moda bi jednog dana i Mahdub mogao biti koristan, ali sve to se odmah moe ostvariti, vrednije i od onog to treba ekati. Mahdub ga posmatra s izrazima strahopotovanja i molbe u oima. Shvata da se naao u milosti i nemilosti ovjeka koji ne zna nita drugo osim svog interesa. im je zautio, Mahdub mu uzbuen ree: - Imam vlastitu kou. Ako treba ... Ihidi pripaljuje cigaretu. Premda mu oi ne pokazuju da mu Mahdubove rijei ita znae, klima glavom pretvarajui se da mu je ao. Mirno uzvraa: - Kod nas sada nema nijedno mjesto slobodno. S izrazom oajanja na licu, momak pita: - Nita od mojih nadanja!? - Nema tu mjesta oajanju. Kod nas sada nema mjesta, ali u dravi postoje mnogobrojna mjesta. Mogu te uputiti na dobar put. Novi KAIRO 69

U rijeima mu nije bilo nieg to bi upuivalo na bilo kakvu nadu, ali mu nije preostalo nita drugo nego da kae: - Hvala ti, bee. Hvala! Ihidi ga otro i prodorno gleda i savjetuje: - elio bih ti da bude ovjek praktiar, da dobro razumijeva ivot. Htio bih da zna da svaka korist ima cijenu. Nita ti ne govorim u svoje ime. Ja sam samo tuma. - Da, da. Neka mi Bog oprosti. Ihidi se osmjehnu i ree: - Ako prihvati moj savjet, postoje moni ljudi koji mogu biti korisni takvima kao to si ti. Ihidi nekoliko trenutaka uti, zatim nastavlja: - Tu je, npr., Abdulaziz-beg Rai. Jesi li uo za njega? - Da. Mislim da je on znamenit. - To je taj. Njegova je rije zadnja u ovo nae vrijeme. Njegov djelokrug je ministarstvo unutranjih poslova. Momak ga s nedoumicom pita: - Ko mi moe kod njega pomoi? - Put je jednostavan. Samo treba znati da on od onog koga zaposli zagarantovano uzima pola plate tokom dvije godine. Razoarani momak se prestravi cijenom. Sa strahom pogleda sagovornika, zatim bez oklijevanja pita: - Ima li neko ko nudi bolje uslove? Poput konobara koji ita jelovnik, Ihidi spremno odgovara: - Znamenita pjevaica, gospoica Devleta. Gleda Mahduba kako je zbunjen. Poto mu niko drugi ne naumpade, nastavlja: - Podruje njenog uticaja je dravna eljeznica, ministarstvo naoruanja i jo neka visoka nadletva. Ihidi vue dugaak dim, zatim nastavlja: - Cijene su slijedee: osma klasa trideset funti, sedma etrdeset funti, esta stotinu funti, a isplata odmah. Mahdub oajan uzdie. Malo razmilja pa ree: - Mislim da su uslovi Abdulaziz-bega Razija najprihvatljiviji. Od toga to zahtijeva pjevaica, ja nemam 70 NAGIB MAHFUZ

ni milima, a polovine plate bih se mogao odrei kad bih je imao. Kako mogu doi do njega? - Ne moe sada. Ne moe prije mjesec i pol, dok se ne vrati s hada. Teko njemu! Meutim, glad ga nee mimoii dok se ovaj ne vrati s hada. Pod utiskom da e ga razjareni sagovornik zadaviti, tihim glasom ree: - ekanje znai glad. Sta da se radi? Nasmijavi se prvi put, Ihidi uzvraa: - Nisam ni ja svemogu ovjek, niti maioniar. Sta ja da radim? Vlada tajac. Najnormalnije bi bilo da Ihidi okona susret. To bi i uradio da mu ne naumpada jedna zamisao. Brzo razmilja. U sebi pomilja kako se Mahdub moe iskoristiti. Ako ideja upali, garantovano e ga moi iskoristiti. Ree mu: - Postoji i Gospoa Ikrama Nejruz. - Osnivaica drutva hendikepiranih? -Da. - Ali, ona je veoma bogata. Slovi kao jedna od najbogatijih. - Da, da. Gospoa ne trai novac. Ona je opsjednuta popularnuu i ekstravagancijom. Mogu te u nekoj prigodi njoj predstaviti. Nakon toga, sve zavisi od tebe, ta e napisati u Nedmi. Ako izmami njenu naklonjenost, ona e ti osigurati budunost. Ona ima jak uticaj u mnogobrojnim ministarstvima i strankama. Odluio je iskoristiti momka za njeno reklamiranje. Predstavit e ga kao sebi podreenog koji izvrava njegova nareenja. Zato dodaje: - Gospoda Nejruz e idue nedelje u domu drutva hendikepiranih organizovati dobrotvornu zabavu. Doi na zabavu, a ja u te predstaviti. Napisat e neto o zabavi i organizatorki, zatim samo treba saekati. - Hoe li mi to omoguiti ita od onog to elim? - Vjerovatno! Sve e zavisiti od tvog pera. Morat e kupiti ulaznicu za pedeset pjastera, jer nisi novinar profesionalac. Kasnije e se uvjeriti da je taj mizerni iznos Novi KAIRO 71

plodonosniji od ezdeset funti koje bi dao gospoici Devleti. Idi, nita ne ekaj! Uprkos odvanosti, nema smjelosti zatraiti iznos potreban za ulaznicu. Ustaje, rukuje se i odlazi.

20.
Pedeset pjastera!? Uistinu bezvrijedan iznos, ali kako doi do njega!? On bi taj iznos mogao utediti na kancelarijskom materijalu i knjigama tokom mjeseca koji e prethoditi prvoj plati, no da li e, zbilja, ikad doekati dan kad e platu dobiti!? Ko e mu dati iznos potreban za kartu? Me'mun je otiao u Tantu da se oprosti s porodicom pred odlazak u Evropu. Ne ostaje mu niko osim Alija, a to se mora nije teko. U subotu ujutro odlazi u biblioteku. Ali ga doekuje s poznatim osmijehom, ali Mahdub ve u prvi mah prepoznade da mu je prijatelj potiten. Nije to Ali kakvog poznaje. Ugaen je blistav sjaj njegovog pogleda. Razoren je poletni ivahni duh. injenica je da bi to njega inilo zadovoljnim da ga je takvog zatekao u bilo kojim drugim okolnostima. Meutim, danas mu je zbog te potitenosti ao, povrh toga to bi se ona mogla isprijeiti ispunjenje cilju posjete. Pretvarajui se da na prijateljevom licu nita ne primjeuje, pita: - Dokle je stiglo pisanje studije? - Sta da ti kaem!? Krila su mi slomljena. Pretvarajui se da saosjea, a u biti skrivajui sebi svojstvenu zluradost, Mahdub pita: - Ne dao Bog da je neto na zlo krenulo. O emu govori? Ali Taha nije u stanju kriti tajnu. Nervozan kakav jeste, ree: - Kao to i sam moe pretpostaviti, radi se o Ihsani. - Tvojoj zarunici!? Ali uzdahnu, zatim slomljen odgovara: - Da, o mojoj zarunici. 72 NAGIB MAHFUZ

Mahdub je iznenaen. Glasom nekog ko eli znati detalje, neodreeno ree: - Nita ne razumijem. Ali trenutak oklijeva. Da li da oda tajnu? Meutim, po prirodi nije tajanstven, a Mahdub je prijatelj kojem je nadugo kazivao o svojoj ljubavi. I tako i tako ima neodoljivu potrebu da se poali. Glasom koji sasvim jasno iskazuje duboku potitenost, uzvraa: - Ni ja. I ja sam strano iznenaen i zbunjen. Sta bi mogao biti tajanstveni i pogubni razlog koji je dri u crnim mislima. ivot je tekao svojim lijepim tokom. Uzajamno smo se voljeli, a ljubav je iz dana u dan jaala. Dobro smo se razumijevali, a uzajamno razumijevanje je vremenom napredovalo. Znali smo nae prolosti i bili smo ih zavoljeli. Okusili smo zajedniku sadanjost i njome bili zadovoljni. Sve smo polagali na budunost i nju smo oekivali. Na sastancima je jaala naa zaljubljenost i uvrivala se ljubav. Ali za trenutak zastade. Prijateljev pogled se ne odvaja od njegova beznadenog lica. Ponesen znaajem onog o emu razgovara, najednom se zagonetno upita: - Sta je to to je unijelo smutnju u na ivot? To je neto nevjerovatno, ali istinito! Kako se neto takvo moglo desiti? Poela je da se mijenja. Promjene su na poetku bile bezazlene, ali su mi potakle oprez. U pogledu sam joj prepoznavao tegobne nedoumice s kojima joj misli lutaju, a osmijeh blijedi. Poela je izbjegavati razgovor o ljubavi, posebno se plaei spominjanja ispunjenja naih nada. Ja sam jedno vrijeme bio strpljiv, uz gorinu nedoumice i sumnje. Meutim, ni to nita nije vrijedilo. Nita se time nije promijenilo. Sa zebnjom sam joj otkrio svoje sumnje rekavi da naa ljubavi ne moe trpiti skrivanje tajni. Ona me je optuila da pretjerujem, opravdavajui promjene nervozom. To mi je patnje dodatno pojaalo. Kako da se pomirim s tim da jedna ljubav, kao to je naa, umre bez valjanog razloga? Sve sam pokuavao. Sastanci su se postepeno pretvarali u pakao. Njazad je prekinula, moe li vjerovati!? Bio sam poludio. Posvuda sam je vrebao. Pisao sam joj. Tvrdoglavo Novi KAIRO 73

i uporno sam je progonio dok nije pristala doi na sastanak. Dola je potitena i postiena. Otvoreno sam joj rekao da me njene promjene izluuju. Momak opet kratko uti. Mahdub ga napeto prati, s panjom zbog koje zamalo da zaboravi cilj posjete. Pretvara se da je ganut, da tako sagovornika potakne da nastavi. Ali Taha nastavlja: - Rekao sam joj da me njen preobraaj izluuje, a ona mi je odgovorila da je nju na sastanak izludio. Saoptila je da mudrou trebamo lijeiti tugu i pomiriti se s neizbjenim krajem. Treba li da se bez borbe pomirim s patnjama? Jesam li trebao bez pitanja se odrei svoje sree? Rekla mi je da je to elja njenih roditelja, da je primorana udovoljiti im, da nema izbora. Na kraju me je usrdno zamolila da se raziemo, da je ne muim. Momak dugo gleda Mahduba, kao da shvata da je malo oduljio s priom. Zacrveni se i dodade: - Sto da te dalje zamaram? Sve je ionako gotovo. Nade su mi slomljene. Nema tu vie nita to moe pomoi. Mahdub je veoma iznenaen. Zato ade Sehata, prodava cigareta, odbija gospodina Alija!? Smatra li ga nedostojnim tazbinstva s njim! Moda ovjek eli da mu kerka zavri fakultet i uspjeno izdrava porodicu!? Tad se sjeti neeg savim nevezanog. Pita prijatelja: - Da nije kakav bogata bacio oko na djevojku ,a otac je eli za njega udati? Ali sumnjiavo podie obrve, ali ni rije ne izusti. Mahdub se tad prisjeti cilja posjete. Nastoji napraviti uvod, ali Alijevo povjeravanje mu je priinilo istinski uitak, dotle da mu se duom i tijelom razlijeva osjeaj miline. Umjesto uvoda, prijatelju iznosi savjet: - U svakom sluaju, za tebe nije dobro da se preda oajavanju. Iskreno ti kaem da taj prekid, kako god da se odigrao, ide na njenu duu. Ostavi je kao neto to nikad nije ni postojalo. I uzrok i posljedicu baci u korpu za otpatke! Prijatelj sa sjetom odgovara: - Ali, rane nisu zacijelile. 74 NAGIB MAHFUZ

- To je nagrada onom ko iskreno voli kao ti. Zar ne vidi da psi te potrebe zadovoljavaju s vie sree i zadovoljstva? Mi smo uvijek sami krivi sa svoje patnje. Ali nita ne odgovara, a savjetodavac nastavlja: - Zaborav i samo zaborav! Je li pravo da mi kao budale doputamo da nam ljubav uniti ivot? Vlada tajac. Dok tajac traje, Mahdubu nakratko jenjava mrnja prema Aliju. Kad silina mrnje splasnu, samom sebi ree: "Sta njemu moe nakoditi to je izgubio Ihsanu!? Nije izgubio ni privlaan posao, ni mladost, ni ljepotu. Sto se tie Ihsane koja je u njemu raspaljivala poudu, zadovoljstvo je to je nije osvojio taj takmac, taman kad bi je sada osvojio i neko trei." Ustaje s namjerom da se ustremi na ono radi ega je doao. Rukujui se s prijateljm, uz blagi naklon mu gotovo apatom ree: - Prijatelju, tvom drugaru je potrebno pedeset pjastera, na poek do kraja mjeseca. Ali Taha zavlai ruku u dep. Vadi je i daje mu traeni iznos. Mahdub uzima novac izgovarajui: - Hvala ti. Hvala, dragi prijatelju. Odlazi zadovoljan. Cupnuvi lijevu obrvu, pita se: "Hoe li mi se dep ikad napuniti dravnim novcem?"

21.
Sve je pripremio. Okupao se, ispeglao pantalone, koulju i fes. Naglancao je cipele, obrijao se i poeljao kosu. Premda je jo uvijek mrav i blijed, sasvim druga je osoba. Rano je otiao u dom drutva hendikepiranih. Iznenadio se kako je zgrada velika i privlana. Okruuju je bae s prostranom hladovinom. Ulazi u prostranu pravougaonu dvoranu u ijem proelju je velika bina. Po irini sale se pruaju redovi zelenih sjedita. Na bonim zidovima su vrata s izlazom na balkone koji imaju izlaz na bau. Prije njega je stigao tek neznatan broj posjetilaca. Sasvim mirno je zauzeo mjesto. Opinjen razgleda oko sebe i pita se: "Je li zbilja mogue da mu se put do vlasti zavri Novi KAIRO 75

u ovom domu? Struja posjetilaca ne prestaje. U prethodnici su krupnooke gospoice. Nakon svega dvadesetak minuta, broj posjetilaca sasvim poraste. Privid guve stvaraju mukarci u sveanim odijelima i ene s najskupocjenijim nakitom. Blagostanje ija na sve strane, a zrakom se pronose mirisi. Muhdub je opinjen. Iskolaene oi mu bulje u blistava lica, bljetave vratove, gola lea i nabrekla prsa. Krv mu ivo kola. Nervima mu struji nemir. Opinjen je tim nestvarnim svijetom. Gdje se taj svijet do sada krio!? Gdje su se skrivala ta luksuzna odijela, taj skupocijeni nakit. Jedan komad je dovoljan da podmiri trokove svih studenata na fakultetu. A te gospoe!? Koliko ih je i kako su lijepe! Naalost, svakoj drutvo pravi po jedan ili vie mukaraca. Veina ih teno govori francuski, a sve su uvjerene muslimanke! Francuski doe kao zvanini jezik tog doma. Kako li se sporazumijevaju s hendikepiranima? Izliv luksuza ga zapljuskuje osjeajem gaenja, ali ne zbog nipodatavanja lokalnog jezika, ve usljed privrenosti uroenom preziranju svega. Pita se gdje je "gospodin" alim Ihidi? Pogled je bacio prema ulazu upravo kad je ulazila jedna naoita gospoa. Odmah ju je prepoznao. Sjetio se Kanatira iz davnog vremena. Sjetio se mladog ininjera u Kanatiru i njegove lijepe supruge. To je zaista Hamdis-begova gospoa. Za njom stie Hamdis-beg, a iza njega su Tehija i Fadil. Pogled ne skida s porodice koja prilazi sjeditima u prvom redu. Blijedo lice mu se rumeni. U sjeanje mu se vraa obilazak piramida. ini mu se da uje kako se pred njim zalupie vrata automobila. Zakrguta zubima. Osjea vraku elju da se dograbi te zgodne i uobraene djevojke. Eh, kad bi ga sad ispod ruke uzela neka od ovih ljepotica pa da s njom proe ispred estite roake porodice koja se s navodnom pobudom dobrotvorstva i milosti udostojila doi u ovu salu. Neka su prokleti! Treba samo vladati se bez protokola i njegovih zahtjeva, bez obziranja i odgojnih skrupula. No, kad e i on s njima sjediti u prednjim redovima, u skupom 76 NAGIB MAHFUZ

sveanom odijelu ,a ne u ovom novinarskom!? Prije nego to se trgnuo iz misli, malo dalje je ugledao Salima Ihidija kako leernim korakom kri put. Ide uobiajeno kooperan, kao da u sali nema nikog osim njega. Klimanjem glave pozdravlja mnotvo ena i mukaraca iz visokog drutva. Mahdub ga pogledom prati dok ne sjedne. Praenje ga ispuni osjeajem divljenja i zavisti. To je pravi ivot! Sladak ivot koji udovoljava svim prohtjevima. Ihidi je najvii uzor takvog ivota. Zbilja, on je pravi uzor! Najednom osjea neiju ruku na svom ramenu. Okree se desno i vidi Ahmeda Bedira kako sjeda na stolicu do njega. Srdano se rukuju. Mahdub ga pita: - Prijatelju, ta je tebe dovelo ovamo? Gledajui ga tako kao da i sam pogled sadri povratno pitanje istog sadraja, Ahmed odgovara: - Posao. Nisam li ja dopisnik lista Derida? Mehdub uzvraa: - A ja sam dopisnik Nedme. Nasmijae se. Taman kad je Ahmed naumio da prijatelja upita ta misli o radu u novinarstvu, podigla se zavjesa. Na bini se pojavljuje jedna uvaena gospoa visoka ela, draesnoga okruglog lica, ija ljepota nije nestala uprkos ezdesetim godinama. Doekuju je dugotrajnim pljeskom. Ona dobrodolicu prihvata dranjem nekog ko je na sve to dobro naviknut. Samo blagim naklonom otpozdravlja potovaocima i razmotava list papira. Mahdub je dugo gleda. Najednom uje Ahmeda kako mu apatom saopava: - Gospoa Ikrama Nejruz, osnivaica drutva. Naravno, ve je to znao. Meutim, kakvu e ulogu ona imati u njegovom ivotu? Ahmed nastavlja govorei: - Ona je u godinama, ali voli mladost! Zna on da Ahmed, kao i obino, nee utiti. To mu kakotako godi budui da je vrsto naumio i bez vodia zgrabiti novi ivot. Gospoa Ikrama Nejruz mirnim i odmjerenim glasom dri pozdravnu rije. Prisutnima izraava dobrodolicu. Hvali pobude dobrobiti u srcima prisutnih. Novi KAIRO 77

Nakon toga, govori o drutvu hendikepiranih i njegovim uzvienim ciljevima. Govori na arapskom jeziku, ali tako da nijedna jedina rije nije poteena gramatikih greaka. Prijatelji se zgledaju s podsmijehom. Ahmed ree: - Nemoj se razoarati. U ovom domu nema nikog bez greaka. - Pogreke joj opratamo. Samo, zna li ona neki strani jezik? Nakon toga, posjetioci su odgledali jedan in Molijerovog Tvrdice. Madam Tard je otpjevala jednu popularnu francusku melodiju. Na sluaoce je ostavila snaan utisak. Zatim su svi pozvani u drugu salu, zapravo krunu dvoranu pripremljenu za ples, u ijem proelju je talijanski muziki ansambl, a sa strana poredani stolovi. im je muzika krenula, plesai su zaplesali. Opojne ae krue. Prijatelji zastaju uz ulaz jednog balkona da posmatraju ples dok razgovaraju. Mahdub prvi put gleda ples. Uzbuen je i zadivljen. Gleda kako se grudi gotovo naslanjaju na grudi, kako ruke obujimaju strukove. udi se kako se ljudi uspijevaju obuzdati. elio bi da je jedan od plesaa. Iskolaenim oima posmatra lica. apatom sebi govori: "Bogatstvo je gospodstvo i mo. Ono je sve na ovom svijetu." Oi mu slie na jedne nabujale grudi ije bradavice samo to ne proviruju kroz prozirnu bijelu haljinu. Krv mu vri. Pogled zadrava da vidi kako ena izgleda. Uvjerava se da je to jedna omalehna starija ena koja prkosi svojom smjelou. Prijatelja laktom podbada. Pokazuje mu enu i apatom pita: - Kako starica moe imati onakve grudi? Ahmed letimino pogleda enu. Podrugljivo se nasmijei i ree: - Kako se dobrotvorna sveanost moe odravati u krmi? Pretvarajui se da i njega to ljuti, Mahdub odgovara: - Nek hendikepirani idu dovraga! ivjela krma! Nastavlja pretraivati pogledom. Pronalazi Tehiju Hamdis. Vidi je kako plee s jednim zgodnim miiavim momkom. Momak je visok kao Me'mun, a sportski graen 78 NAGIB MAHFUZ

slino Aliju. Predosjea da bi ga momak samo jednim udarcem mogao poslati u mezar. Mrti se. Ahmeda pita ko je momak, a on odgovara: - Zastupnik sindikata, jedan od boljih tenisera. Mahdub uzdie. Pomilja: "Kad bih sad mogao biti neki velikan, i pod cijenu kasnijeg zatvora, nimalo se ne bih predomiljao. Sta je to to me je sprijeilo da i ja budem jedan od tih momaka? To je cijeli svijet. To je kosmika sila koja stvara historiju, uspostavlja drutvene klase, raspodjeljuje sreu, koja je odredila da mi Abdudaim bude otac a Kanatir rodno mjesto." uje glas Ahmeda kako mu apatom ree: - Pogledaj tamo na onaj balkon! Okree se prema balkonu. Vidi jednu gospou kako lepezom od mehkog perja zaklanja lice, a u zagrljaj joj se svio neki ovjek poodmaklih godina. Kad se ovjek uspravio, prepoznao ga je po fotografijama s vremena na vrijeme objavljivanim u novinama. Ahmed mu objanjava: - Ona je supruga Enis-bega Ibrahima. Taj paa joj je udvara. Pria se da ona sada nastoji progurati se u klasu paa. Muzika prestaje. Mnogi izlaze na balkone i u bau. Prijatelji se vraaju na balkon. Ahmed ree: - Prvi dodiri s drutvenim i javnim ivotom su me izlagali iskuenjima. inilo mi se da ljudi nemaju drugog posla nego da me posmatraju od glave do pete. Kako je s tobom? Mahdub se prisjea svoje odjee i ispijenoga blijedog lica. Krv mu navire u obraze. Meutim, za tren oka vraa samopouzdanje. Mirno odgovara: - U ovom naem poloaju osjeam se kao ovjek koji prolazi pored stoke! Skoro da nije dovrio odgovor, a licem u lice se naao pred Hamdis-begom. Srce mu snano lupa. Roaka gleda nastojei da stoje mogue bolje prikrije znakove zbunjenosti. Pita se da li se iznenadio susretom!? Sta da kae, kako da postupi. Hamdis-beg ga je prepoznao. Lice mu je ozareno osmijehom. Prua mu ruku i pita: - Kako si, Mahdube? Novi KAIRO 79

Rukuju se i u miru se mimoilaze! Time se iznenadio. Dakle, Tehija sve uva u tajnosti. Beg nita nije saznao. Okree se Ahmedu koji ga pita: - Ti se zna s Hamdis-begom? - Naravno. On je amidi moje majke. - Kako nikad u razgovoru nisi spominjao to vano rodbinstvo? Zadovoljan to se izbavio iz neugodne situacije, Mahdub hitro odgovara: - Gnjavaa! Niz stepenice silaze u bau. Pogledom trai Salima Ihidija. Kad e ga predstaviti gospoi Nejruz? Moe li se od toga oekivati ita korisno? Prolazi pored mnotva ena i mukaraca. Vidio je mnogobrojne znamenite ljude. Neki su ukoeni, a ima i onih koji su se sasvim otkaili. Panju mu privlai jedna osoba neobinog izgleda, nezgrapnoga divovskog stasa, trbava, kao nedoraena iva tjelesna masa. Ide raskoraena kao da je mue nesnosni bolovi. Uprkos tome, izgleda da je cijenjena i omiljena. Bez sustezanja se ophodi s velikanima i ali se s njima. Njen eksplozivan glas nadjaava sve druge. Grohotom se smije. Mahduba golica o kome se radi. Pita prijatelja: - O ti koji si upuen u probleme svih ljudi svijeta, ko je ovaj? Ahmed se nasmija i ree: - Kako to ne zna? To je Azuz Darim. Nekad je bio cijenjen slubenik. Primoran na ostavku, opredijelio se za slobodne djelatnosti. Znaju ga svi uticajni i ugledni ljudi. Vraen je u dravnu slubu. Nakon toga je uraganski napredovao, ali nije naputao slobodne djelatnosti. - Kako uspijeva spojiti to dvoje? - Slobodna djelatnost mu je jedan luksuzni apartman s kockarskim stolom. U njemu ima i "irokogrudnih" ljepotica. Mahdub poinje razmiljati. Grudi mu se steu, a raspoloenje mu pada. Kako se njemu moe ukazati prilika da se uvue u takvo drutvo!? Oni se svi vladaju po njegovim naelima, ali bez filozofiranja. Nita manje od njih 80 NAGIB MAHFUZ

on nije odvaan i drzak, ali kakva korist? Ne bi li bilo bolje da se preobrati u dobrog mladia kao to je Me'mun ili Ali? Razmiljanje mu prekida momak lijep kao mjesec. Skladnog je stasa, iznimno privlaan, pitomog izgleda, bistrih oiju, pravilnih crta lica i svijetle kose. Koraajui kao gazela, pokazuje jasne znakove muevnosti i mami uzdahe ena. Mahdub ne uspijeva suzdrati se a da ne kae: - Boe, kako je zgodan! Znade li ga? Osmjehnuvi se, Ahmed odgovara: - Ahmed Midhat. Proslavio se s prodornim umom i poduhvatima. S pravom ga nazivaju "Zvijezda istoka". - Slubenik? - U Egipatskoj banci. Prije godinu je dana diplomirao pravo. Plaa mu je trideset funti. - Trideset funti! Ko je bio njegova veza? Nasmijavi se, Ahmed odgovara: - On sam sebi, tikvane. Oglaava se zvonce kojim se posjetioci ratrkani po bai pozivaju u salu s binom. Svi se vraaju. Mirno i bez guranja zauzimaju mjesta. Nakon toga se die zavjesa i otkriva grupu biranih iznimno lijepih djevojaka u skupocijenoj faraonskoj odjei. Djevojke pleu jedan za oko veoma lijep, dobro uvjeban ples, kojim plijene panju prisutnih. Ahmed tiho pjevui pjesmu Sejida Dervia: "Dok vasiona u svome poretku plee, alje poruku da su Egipanke najljepe." Publika s oduevljenjem pljee. Nakon toga najavljuju izbor najljepe djevojke, to izaziva buru oduevljenja i zanimanja. Sve ih obuzima neoekivana radost. Na bini se iri predstavlja. Natjecanje je najvredniji dio sveanosti. To je jedini ugoaj koji privlai nepodijeljenu panju svih prisutnih. Ahmed paljivo prouava sastav irija. Tad mu se na usnama ukaza blag podrugljiv osmijeh. Iz depa vadi ulaznicu. Ispisuje na njoj rije ili dvije. Papiri savija i rolaj ga u rukama dok ne postade kao tapi. Stavljajui ga Mahdubu u dep, ree mu: - Neka ova ulaznica stoji tu gdje jeste dok se ne objavi rezultat. Tad je razmotaj i vidjet e napisano ime kraljice ljepote. Novi KAIRO 81

Mahdub ga zapanjen pita: - Kako zna? - Pusti sad to! Paljivo gledaj! Panja svih je usmjerena na isto. Voditelj poziva prvu natjecateljku. Ona izlazi na daske bine poput jutarnje vedrine. Lijepa je i otmjena. Na njoj je bijela svilena haljina koja se vue po podu. Premda je duboko u sebi uzbuena, osmijehom sije mir i dopadljivost. Ahmed sa aljenjem govori: - U Evropi se na ovakvim natjecanjima pojavljuju gotovo gole djevojke, a mi ovdje moramo suditi prema odjei. Kao i obino, Mahdub podrugljivo pita: - Sto lanove irija ne biraju izmeu onih koji imaju stvarne uvide? Oi netremice gledaju. Mnogi koriste optika poveala. Neki u notese unose nekakve biljeke. Revija i posmatranje traju bez pometnje i zastoja. Lijepa lica se pojavljuju jedno za drugim kao zvijezde. Nakon toga se iri povlai radi usaglaavanja. Die se graja. Razvija se raspravljanje. Mnogi se klade. Ubrzo se lanovi irija vraaju i objavljuju ime pobjednice. To je gospoica Hida Hajdar. Svi joj pljeu. Mahdub iz depa vadi ulaznicu. Razmotava je i na njoj nalazi itljivim rukopisom ispisano ime pobjednice "Hida Hajdar". Ne mogavi skriti zbunjenost, pita prijatelja: - Sta ovo znai? Ponosan na svoju pronicljivost i upuenost u mnoge tajne, Ahmed se slavodobitno osmjehnu. Pomilja da prijatelja prepusti nedoumicama, ali ovaj ga uporno pita. Nije mu preostalo nita nego da ga na neki nain uutka. Glasom u kojem nema ni prizvuka likovanja odgovara: - Saznao sam gotovo sluajno. Pobjednicu sam prije dva dana na platou kod piramida vidio s novinarima lanovima irija. Iznenauje li te to? Mahdub zanijeka. Savlaujui se, mrzovoljno odgovara: - Ne! Nita me ne iznenauje. Zapoljavanje slubenika je namjetaljka, dodjela priznanja namjetaljka, izbor u zvanja i odlikovanja namjetaljka, opi izbori namjetaljka! Sto i izbor kraljice ljepote ne bi bio namjetaljka!? 82 NAGIB MAHFUZ

Zamalo da od svega digne ruke, ali se sjetio osnovnog cilja. Ugledao je Salima Ihidija kako ide prema vratima. Pozdravlja se s prijateljem i polazi prema Ihidiju na kojeg je bio sasvim zaboravio. Rukuju se. Zajedno idu prema drugim vratima. Ulaze u luksuzno namjetenu prostoriju u ijem proelju sjedi gospoa Nejruz u drutvu malobrojnih saradnika. Mahdub se pouzdaje u svoju odvanost. Zajedno s Ihidijem prilazi uvaenoj gospoi. Ihidi se saginje njenoj ruci i ljubi je. Mladia joj predstavlja mirnim i odmjerenim glasom izgovarajui: "Gospodin Mahdub Abdudaim, saradnik Nedme, fakultetski obrazovan potovalac onog to Vaa plemenitost ini za preobraaj zajednice." Mahdub joj se nakloni, a ona mu prui ruku i ree: - Ja se ponosim novom generacijom. Tvrde da je "gotovo je s frankofonijom". Posuda se prepunila. Vodu joj treba promijeniti ili je preistiti. Mahdub primjedbu prihvata na francuskom jeziku: - To je tano, gospoo. Ihidi radi u podruju njenog promovisanja u tampi, bilo lino ili putem prijatelja. Sad se nada da e Mahdub poveati njegove zasluge. Gospoa momku postavlja nekoliko pitanja u vezi s opom kulturom, strunom spremom i planovima. Mahdub utivo odgovara. Razgovor mijenja svoje tokove. Ihidi trai doputenje za polazak. Kad su izlazili, Ihidi mu ree: - Mnogo ta ti ovisi o peru. Zbilja!? Je li mogue da mu ostvarenje nada zavisi od lanka o toj sveanosti? Vrati se u Gizu razmiljajui o neostvarenim snovima. No je probdio kao to je muen glau probdio i mnoge februarske noi. Zagubio se u dolini snova i oekivanja. Prisjea se svega to je doivio tokom nekoliko sati neponovljive noi: raskoi, blagostanja, ljepote, zanosa ljubavi, ludila razuzdanosti, ivota za ijom ljepotom mu srce ezne a dua se topi.

Novi KAIRO 83

22.
Sutradan u zoru po sobici koraa i razmilja o presudnom lanku. ta da kae? Kako zapoeti, ime zakljuiti? Usredsreuje se na kratke teze o najvanijim pitanjima. Logika ga vodi praktinom rjeenju odabira vanih pitanja. Otvara stranicu sveske i okomitom linijom je dijeli na dva stupca. Stupce oznaava posebnim naslovima: kako jeste (na jednoj polovini) i kako bi trebalo prikazati (na drugoj polovini). Kako jeste: 1. Ikrama Nejruz je kerka ovjeka okupacijskog slugana; 2. Opsjednuta je mladiima; 3. Teno govori francuski, a nedopustivo slabo zna arapski jezik; 4. Dom hendikepiranih je krma; 5. Gosti su isti kao i Ikrama; 6. Gosti se bavi svime osim hendikepiranima. Kako bi trebalo prikazati: 1. Porodica Ikrame Nejruz je patriotska; 2. Odana je supruga i osjeajna majka; 3. Izvrsno poznaje dvije kulture: arapsku i francusku; 4. Njeni poduhvati su dobrobitni; 5. Njeni gosti ele biti slini njoj; 6. Okuplja ih ista elja da drugima ine dobro. Ovako je nabacao teze o najvanijim pitanjima. Nakon toga sjeda da krene s pisanjem. Meutim, prije nego to i slovo napisa, na vratima uje kucanje, prvi put otkako se preselio iz studentskog doma. Ljutit i nervozan ustaje da otvori vrata. Gleda krupan stas kojim se otvor vrata ispunjnava. Sjea ga se. Srce mu od straha poinje lupati. To je niko drugi ve kurir Salima Ihidija. Uplaen gleda ovjeka. Samom sebi postavlja pitanja bez odgovora. Premda s osmijehom na licu, ovjek strogim glasom saopava: 84 NAGIB MAHFUZ

- estiti beg hoe da se odmah s tobom vidi. - Salim-beg? -Da! - Gdje? - U kabinetu. ovjek mu pria kako je po Salimovoj preporuci iao u studentski dom i kako mu je portir opisao gdje mu se nalazi novo prebivalite. Meutim, Mahdub nita ne slua. Hitro se oblai. Pita se: "ta li je posrijedi? Je li mogue? Za tako kratko vrijeme!? To je udotvorna magija! Ta aristokratkinja!? Ta avolica! Ne, ve boginja!? Ah, da nije posrijedi kakav drugi razlog s kojim e mi se nepovratno raspriti luaka radost? Dobro, zbog ega bi ga uope zvao ako nije zbog toga?" Odlaze u ministarstvo. Stiu u pola dvanaest. Ulaze u kabinet. Ihidi ga doekuje ljubaznije nego to je navikao. Kuriru nareuje da nikog ne puta dok mu drugaije ne kae. Mahdub sjeda naspram njega. ovjek mu se okree mirnim trouglastim licem. Meutim, mir je ovom prilikom samo maska kojom eli prikriti silno uzbuenje. S osmijehom mu kazuje: - Pozvao sam te zbog neega veoma vanog za tvoju budunost. Ba takve rijei je prieljkivao! Radost se nee nepovratno raspriti! Obuzima ga uzbuenje. Podrhtavajuim glasom ree: - Jo nisam zavrio lanak. - Pustimo sad lanak i gospou Nejruz. Iskrsla je mnogo povoljnija prilika, zagubljeno blago koje sretnim ini onog ko ga pronae. Vlastitim oima ne moe vjerovati. Gutajui pljuvaku, ree: - Ja u ga pronai uz tvoju pomo! Vjetim lukavstvom koje sagovornik ne moe ni zamisliti, Ihidi mu po izrazu lica prati reakcije. Najednom mu ree: - Naao sam ti slubu? Ni rije ne izgovori. Blijedo lice mu se zarumeni. Tad Ihidi nastavi: - esta klasa! Novi KAIRO 85

- esta!? - Sekretar! Ne vjerujui vlastitim uima, zadihan pita: - iji sekretar? Ihidi pripaljuje cigaretu. Bez milosti prema sagovornikovom nestrpljenju, pretvarajui se da nije shvatio pitanje, uzvraa: - Dobra prilika je riznica onom ko je zna iskoristiti, a gubitak onom ko oklijeva. Sjea li se stranih prihoda od branja pamuka za rodnih godina na naoj zaputenoj zemlji? Momka primjedba zbunjuje, ali odluno odgovara: - estiti bee, nema ni govora da u ja oklijevati. Ihidija raduje sagovornikova zbunjenost. Utoliko vie smirivi se, dodaje: - Ve sam ti ranije rekao da e imati mogunost uzimati ako bude spreman i davati. "Davati!? Sta ima da bi mogao davati?" Nalazi se u nedoumicama kakve nije mogao oekivati. Sjaj u oima mu se gasi. Isprekidanim glasom pita: - Ali, ta ..., kako mogu ja davati? - Materijalno bogatstvo nije jedina moneta na berzi prilika i sree. Mahdub naglas uzdie, a sagovornik nastavlja: - U ljudskoj prirodi ima i onog to ne poiva na materijalnom bogatstvu. Pitanje ne trai nita vie nego da se odredi jesi li hrabar i pametan, dostojan blagodati, ili si jedan od onih koje matanje odvede na obalu mora na kojoj ga noge gaze kao pijesak. U iskolaenim oima mu se itaju nedoumice. Skida fes. Gladi se po crvenkastoj kosi. Hitro opet navlai fes i uzvraa: - Stalo mi je do tvog miljenja. - Zato sam te i pozvao. Osjeaj me nikad nije prevario. Mahduba pogleda okruglim oima i pita: - Moe li prihvatiti da se oeni? Sav se ledi. enidba mu nije ni naumpadala. Ni rije ne moe izgovoriti. Ihidi ga prodorno gleda u oi. Zavodljivo mu govori:

- Dolo je na red da te ja ohrabrujem. - Moe li mi dati malo vremena da razmislim? Ihidi prezrivo slijee ramenima i uzvraa: - Mislio sam da bolje zna ta eli. Zato bih ekao? Postoji hiljadu i jedna nevjesta, a jedna danas mora biti izabrana. - Danas? - Ne, ve ovog asa. Mahdub uzdie. S uzdahom mu se vraa poznata smjelost. Pomirivi se, ree: - Dakle, prihvatam. Ihidi se zadovoljno osmjehuje i dodaje: - Dobar poetak, ali to nije sve. ta hoe taj vrag? Pitanje nije jednostavno kao to mu se u prvi mah inilo. enidba nije cjelina pitanja. ta jo podrazumijeva to "sve"? uje kako ljutito progovara: - Meutim, ja sam optimista kad se radi o tvojoj smjelosti i odlunosti. Sluba je u kancelariji u kojoj sam ja doskora radio kao sekretar Kasim-bega Fehmija. Nevieno udo! Moe li vjerovati!? Zbilja, je li mogue da vrijeme odjednom donese toliku sreu? Zato je ba njega Ihidi odabrao? ta ga je zaduilo takvim ovjetvom i velikodunou? Kao protuuslugu za takvu slubu mu zahtijeva samo da se oeni!? Dobro, enidba, vrlo vano! Prikrivajui nedoumice, ree: - To je nedosanjana srea. Bog ti nadoknadio! Ihidi se osmjehuje. Dodatno se umirivi, uzvraa: - Dozvoli da ti neto kaem o supruzi. Izgovaranje rijei "supruga" u momkovoj dui izaziva stres. Ihidi ga gleda, a Mahdubove oi kao da same postavljaju pitanje: "Ko je ona? Kako izgleda? Kakav je to brak?" Ihidi nastavlja: - estita djevojka iz slube Kasim-bega Fehmija. - Iz slube? Momak sa zebnjom dalje pita: - Njegova blinja rodica? - Ona mu je ustvari samo bliska. Mahdub se pretvara da ne razumije. Gutajui pljuvaku, pita: Novi KAIRO 87

86 NAGIH MAIIFUZ

- Po komijskim vezama, ili po vezama s njenim roditeljima? Ihidi jednostavno i bezobzirno odgovara: - Uistinu je bliska. Gospodin je blizak s njom lino! Istina postaje jasna, oigledna. Shvata ta se od njega oekuje. Shvata cijenu velianstvene slube. Ihidi ne bi slao kurira za ljubav njegovim crnim oima. U pomo priziva svu preostalu smjelost, bezobzirnost i ponos. ta ima u tome ega bi se trebao stidjeti, zbog ega bi patio? Vjeruje li u brak? Vjeruje li u bilo kakvu prisnost? Sto da ne bude otvoren prema sagovorniku i jasno mu pokae prezir? ivot na provjeru stavlja njegovu filozofiju, da se na praktinom iskustvu uvjeri je li ona isprazna sofistika i dijalektika, ili je vrsto uvjerenje i pragmatizam. O ti, zbunjenosti, prestani! Ti, bijese, uti! O toj sumnjivoj supruzi bi trebao govoriti kao to govori, npr., o dnevnoj temperaturi u Brazilu. S pouzdanjem u svoju bezobzirnost i podrugljivost, pita: - Nevina? Ihidi s osmijehom odgovara: - Bila je. Dok Mahdub olakanje trai u utnji, Ihidi nastavlja: - Nemoj misliti da su veliki ljudi bezoni. estiti Kasim-beg e ispuniti sve to do njega stoji. Ako udovolji njegovim plemikim zahtjevima, zadobit e njegovo povjerenje, a sebi osigurati lijepu budunost. Ovakva uloga zahtijeva veliko srce, beskrajnu mudrost i iroku kulturu. Ako problemu prie po mjerilima svjetine, to bi moglo biti razlog da se ja i ti raziemo. Ni ne pomiljaj da u ikad vie stati uz tebe. Onima koji bi drage volje prihvatili to ta se tebi nudi, nema ni broja. Meutim, meni je stalo da ti bude taj s kim u saraivati u kabinetu, pouzdavajui se u tvoju razboritost i privrenost. Osim toga, mi smo stare komije. Nema sumnje, esta klasa je riznica. Shvata razlog zbog kojeg mu je Ihidi poslao kurira. Time eli napraviti uslugu poslodavcu i tako ga zadobiti. Ukoliko za sebe ne uredi udaju djevojke koju je Kasim-beg sebi odabrao, dovest e se u situaciju da bude rtvovan. To je sasvim razumljivo. 88 NAGIB MAHFUZ

Meutim, ima tu i vanijih injenica koje treba imati na umu. Posao sekretara! esta klasa! Moe li se to rtvovati? Zato bi rtvovao? Osjea li on ita od onog to drugi nazivaju "au"? Boe sauvaj! Vjeruje li u ono to se naziva "dostojanstvom"? Teko njemu! O svemu tome je izrekao konaan sud. Odluit e bez oklijevanja, jer oklijevanje bi znailo da je nedosljedan svojoj smjeloj filozofiji. Teko njemu! Zar se mogu zaboraviti noi gladovanja? Moe li zaboraviti graak? Treba li zaboraviti besciljna lutanja ulicama Kaira? AH Taha je u biblioteci, Me'mun Ridvan na putu za Pariz, a on se predomilja!? Hamdis-beg mu ne moe posvetiti ni pet minuta, a on se snebiva!? Tehija mu je - tu se sasvim razbjesni - ispred nosa zalupila vrata automobila, a on se skanjuje!? upnu lijevu obrvu, die pogled prema sagovoreniku i pita: - Ko je ona? Hou sve da znam! Ihidi odgovara: - Znat e sve u svoje vrijeme. Nee zaaliti. Mahdub prezrivo podie obrve i ree: - Dobro. Kad e biti suoenje?

23.
Ihidi je odahnuo s olakanjem. Ustajui, govori Mahdubu: - Doi da te predstavim Kasim-begu. Trudei se da ima kontrolu nad samim sobom, Mahdub spremno ide za njim. Ulaze u raskonu prostoriju. U proelju Mahdub vidi veliki sto za kojim sjedi Kasim-beg. Paljivo mu prilaze sasvim blizu. Prvi put Ihidija gleda manjega od makovog zrna. Gleda ga kako se skrueno saginje Kasimbegovoj ruci. Mahdub isto postupa. Tek kad se uspravio, paljivo je pogledao Kasim-bega. Priblino mu je etrdeset godina. Srednjeg je rasta, veoma naoit. Elegantno je odjeven, a s podrezanim brkovima se doima kao veoma sreen. Reklo bi se da je tipian predvodnik kole zavodnitva. Pohvalivi ga, Ihidi predstavlja Mahduba. Kasim-beg mu izraava dobrodolicu. Prikrivajui cilj poziva, pita: Novi KAIRO 89

- Jesi li diplomirao ove godine? Mahdub potvrdno odgovara, a beg uzvraa: - elio bih da gospodin Ihidi bude zadovoljan s tobom. Prua mu ruku dajui znak da je posjeta zavrena. Kasim-beg vodi rauna da posjeta ima zvaninu formu, da u Mahdubovoj glavi ne naini zbrku. Mahdub se vraa u Ihidijevu kancelariju. Gleda ga kako slavodobitno likuje. To ga jako ljuti. Meutim, ljutnja mu ne traje dugo jer je, uprkos vemu, zadovoljan. Utivo ga pita: - Kad e biti obavljeno suoenje? - To sad i nije vano. Danas e biti otvoren predmet tvog postavljenja u skladu sa zakonskom procedurom. Ako Bog da, sve e biti sreeno za nekoliko dana. Dotle, pusti da obavimo neke druge stvari. Ihidi nekoliko trenutaka uti, a zatim nastavlja: - Uini mi ast posjetom danas popodne: Mahdub s nevjericom pita: - Zato? Mirno mu odgovara: - Da pripremimo proceduru vjenanja. Mahdub uznemiren pita: - Nije li bolje da se to odgodi do suoenja? - A zato? Mahdub odgovara: - Da se malo smirim. - Gospodine Mahdube, najvrednije u dobrobiti je njena blagovremenost. Bit e ti isplaen znatan iznos novca s kojim e moi voditi brani ivot dok ne dobije platu. enidba te nita nee kotati. Nevjestin stan te eka. Potrebno je samo da promijeni odjeu. Iznenaenog momka zahvata osjeaj zebnje. Nije mogao ni zamisliti da je sve pripremljeno. "Stupica je bila zapeta. Samo je ekala da mi doe. Mi je dolijao! Samo, da li je u stupici med ili otrov?" - Sto mi ne bi dao jednu sedmicu? - Zakonska procedura se mora zavriti jo danas, da se smire srca nevjestinih roditelja. Pir moe biti i poslije. 90 NAGIB MAHFUZ

Predajui se, Mahdub uzdie i pita: - Gdje je nevjestin stan? - U Nadijevoj ulici, Slajherova zgrada, br. 4. Mahdub uzbuen primjeuje: - To je evropski kvart. Stanarina je u njemu nesumnjivo jako skupa! - Nita o tome ne brini! Mahdub nestrpljivo pita: - Kako je to mogue? - Mnogo pita. Budi strpljiv! Braco, znaj da je Kasim-beg taj stan iznajmio na vrijeme od godinu dana! Mahdubu se misli brkae. Lukavo dodaje: - Da sam imao mogunost izbora, izabrao bih egipatski smjetaj. Ihidi se osmjehuje. Jasno pokazavi da mu je pronikao u misao, odgovara: - Oko evropskih stanova se ne vrte uhode i nametljiva. Kad Kasim-beg poeli da te posjeti, bit e bezbjedan. Mahdub pogledom prati kako sagovornik prebire po papirima. Opet mu krv navire u lice. Srce mu snano lupa. Ni sam ne znajui kako, prisjei se kolege Ahmeda i sveanosti koju je organizovala Ikrama Nejruz. Zamilja se kako sjedi tokom sveanosti a prijatelj mu daje tajni znak glavom, poruujui s udaljenosti: "Uvijek ljudi! Ljudi oduvijek!" Treba li dozvoliti da mu ti ljudi razore sreu!? ta je pametnije? Da bude sretnik, pa nek Ahmed govori ta mu je volja, ili da bude bijednik za kojeg novinar ne bi za shodno naao ni da ga spomene? Poinje ljutiti se na samog sebe. Zar jo oklijeva!? Kako je zaboravio dragu uzreicu "gnjavaa"? Ba je bijedna kukavica. Gnjevan je. Gleda sagovornika i ljutit ree: - Dobro! Ihidi uzvraa: - ekam te danas popodne. Prilikom izlaska iz efove kancelarije, pogled mu je pao na vrata kancelarije na suprotnoj strani, na kojoj je privrena ploica s natpisom "generalni sekretar". Srce mu je zatreperilo. Otiao je razgovarajui sam sa sobom: "Rogovi Novi KAIRO 91

na glavi! Premda e ih i budala vidjeti, oni su za mene slatka nedoumica. Rogovi na glavi ne unitavaju, a glad!? Bit u bilo ta, ali budala nikad. Budala je svako ko bi odbio slubu zbog onog to nazivaju 'au'. Budala je onaj ko se unitava u ime onog to nazivaju 'domovinom'. Budala je svako ko se odrie uitka zbog nekoga izmiljenog humanizma. Sve je to uredu, a ja sam uzrujan! Sto li? To je zato to razum nije neovisan u upravljanju naim ponaanjem. Dok razum proizvodi mudrost, osjeanja pridodaju i gluposti. Mudrost bi morala iskljuiti gluposti. Neka mi pravi uzor bude Ihidi, taj okretni momak. On ima dobru slubu jer sve omalovaava. Stalno napreduje samo zato to je svodnik. Naprijed, kreni!" Desnu ruku stiska u pesnicu i snano zamahuje. Dok prua korak, u iskolaenim oima mu blista sjaj.

24.
f

Nakon to je obukao odijelo i malo se dotjerao, Mahdub je popodne izaao iz sobe. Uputio se prema svjetioniku u ijoj blizini se nalazi Ihidijev stan. Tokom dana nije prestajao razmiljati. Razmiljanje je bilo praeno naizmjeninim uenjem i divljenjem. Kao da sam sebi ne vjeruje, zaokuplja ga pomisao: "Danas se enim." Stranica sveske na kojoj je iznio teze o najvanijim pitanjima u vezi sa sveanou drutva hendikepiranih i sada je na stolu. Kako su druge stvari prekinule vezu s dalekim ciljem? Otvorila su se vrata slube. Sad ide platiti cijenu, a to je brak. Nije ugodno ni spominjati tu odvratnu rije! To ustvari i nije nita vie nego naziv. Nebrojeno je toga to uzimamo kao injenice i vrijednosti, a u biti je tek isprazan naziv. To je drutvena navika. U nekim zemljama nevjeste se ne pripremaju za udaju. U nekim zemljama je i seks dozvoljen, a u nekim drutvima je i zakonom zagarantovan. Dakle, ne postoji neki opevaei zakon o braku. On e se u vezi s njim pridravati onog to mu je ostalo od smjelosti i odvanosti. Tako sam sa sobom razgovara, a zatim se putem prisjea roditelja. 92 NAGIB MAHFUZ

Srce mu se neoekivano stee, elo mu obliva znoj. Priinjava mu se lik majke uvjerene da on nikad nee pogrijeiti. Priinjava mu se i otac, ovjek seljak, sa svojom prostodunou, pobonou i nedaama. eni se bez njihovog znanja. Ne moe ni zamisliti kako e roditelji saznati. Ali, svakako e saznati!? Ni njegova filozofija ni temperament nisu mu dovoljni da se suoi s takvim iskuenjem! Oevu sablaznu sjenku mora otjerati od sebe. Nikad kao sada nije osjeao potrebu da mu se pamet razbistri, da mu se vrati prisebnost i hladnokrvnost. Ne eka li ga nevjesta? To je injenica u formi privienja. Ko li je njegova nevjesta? Kako li izgleda? Iz kakve je porodice? Je li zdrava i lijepo odgojena? Srce mu govori da je lijepa jer, da nije, sigurno ne bi privukla Kasim-begovu panju. Meutim, nema sumnje ni da je siromana, o emu jasno govori odabir mua. Bogatu djevojku nevolje ne tjeraju ni na ta neeljeno. ast je okov koji stee samo vratove siromaha. ta li mu skriva taj brani ivot? ta e sutra osjeati prema supruzi? ta e ona osjeati prema njemu? Na ta li e liiti njihova zajednika veza? Kako e doekati Kasim-bega kad joj doe u posjetu? udnog li ivota i iskustva!? Sutra e na ispitu biti njegov ivotni stav i snaga. Ii e prema cilju ni na ta se ne osvrui. Razum mu sad ne moe rjeavati sve probleme budunosti. Meutim, kad se s njima suoi, znat e kako e ih prevladavati. Pobijedit e ih kao to je pobijedio i sve nevolje iz prolosti. Obuzima ga osjeaj samopouzdanja, sigurnosti i samoljubivosti. Nastavlja sigurnim korakom sve do Ihidijeve kue. ovjek mu lino otvara vrata. Uvodi ga u spavau sobu i odmah pita: - Jesi li spreman? Sa eljom da ouva samopuozdanje, Mahdub se osmjehnu i odgovori: - Kao to vidi. Gleda Ihidija, ali na njemu ne vidi uobiajenu samouvjerenost. U dubini srca osjea elju da ga pecne. Meutim, ovjek ga preduhitri rekavi: - Kadijin opunomoenik e brzo doi.

Novi KAIRO 93

Mahdub se osmjehnu. Pretvarajui se da je iznenaen, pita: - Kadijin opunomoenik!? Takoer s osmijehom na licu, Ihidi dodaje: - Braco, sad e se susresti sa svojom tazbinom. Dozvoli da te sada predstavim nevjesti i njenim roditeljima. Dok slijedi Ihidija, srce mu prijetei lupa. Pogled mu odaje i stid i neodlunost. Nije dovoljno to to u pomo priziva smjelost i kaljucanje. Pogledom trai "druicu" ivota i budunosti. Ihidi ispred njega ulazi u prostoriju govorei: - Evo, stie novi lan vae uvaene porodice. Mahdub ulazi za njim. Pogled mu trai nepoznato lice, a pronalazi Ihsanu Sehata. Ihsanu ehata, nikoju drugu. Pogledi im se susreu.

25.
To je Ihsana Sehata i glavom i bradom, ali ne ona edna djevojka koju je zavolio Ali i zarekao joj se na vjernost i brak. Zbila se jedna nova pria koja je zapoela oijukanjem a nastavila se tekim zapletom. To je poelo jednog popodneva kad se Ihsana vraala iz kole, na kraju Read-paine ulice, odakle se nastavlja put za Gizu, tano ispred zgrade zvane Zelena vila. Nebrojeno puta je u odlasku i povratku prola pored te vile!? Meutim, tog dana su je primijetila dva lijepa i zavodljiva oka ispunjena arom zaljubljenika. Djevojka je osjetila prodoran pogled naoitog mukarca koji bi, ako nije paa, morao biti makar beg. Vrlo dopadljiv je, lijepih crta, bujnih kratkih brkova, to zajedno ini sklad ljepote i odvanosti, premda je osrednjeg rasta. Vjerovatno ju je sve to nagnalo da se osvrne. Uoila je njegov prodoran pogled. U svojoj zbunjenosti je osjetila kako je taj pogled toplinom razgaljuje. Vila je bila vlasnitvo direktora neke talijanske firme. Prije nekoliko mjeseci je prodata tom begu. Prialo da je beg visoki dravni inovnik. Premda su mu tada mnogi s 94 NAGIB MAIIFUZ

potovanjem izgovarali ime, ona je to sve zaboravila. Nije stigla ni do kue, a ve je gotovo zaboravila i bega i njegov pogled. Sutradan popodne, opet prilikom povratka iz kole, ugledala je bega na istom mjestu kao i juer. Kad mu se pribliavala, spazila je kako je gorljivo gledaju dva lijepa oka i prate je sve dok nije izmakla iz vidokruga. Pitala se, da li se vrijeme sluajno podudarilo s onim od juer, ili je danas planirano eka? Prola je ne osvrnuvi se, premda se nije mogla oduprijeti mislima. Na pola puta je ula kako se trotoaru kojim ide pribliava automobil. Slijedi je. Automobil je raskoan, vila na tokovima! Uoava kako je iza zaklona stakala, uz blag osmijeh i neskriveno divljenje, beg paljivo i enjivo posmatra. Automobil se kree polahko, ravnomjerno s njenim korakom. Preplavlja je osjeaj stida i straha. Ihsana ubrzava korak. Nastavlja daljim rubom trotoara. Kad je stigla nadomak studentskog doma, automobil je naglo ubrzao prema fakultetu i zamakao. Nema sumnje, to je bilo udvaranje. Srce joj se ispunjava osjeajem slatke treme i slavodobiti. Uzbuena je i zabrinuta. Poalila se majci, a ona joj je tiho otpjevala poetak melodije: Taksi juri, momak ide curi. Ona je u sebi rekla: "Ali to nije taksi, ve automobil iz bajke." Sta bi drugo pomislila edna djevojka koja se tek zacurila? Meutim, naoiti lijepi mukarac nije odustajao. Nastavio je svakodnevno se udvarati. Ihsani nije preostajalo nita nego da ga ignorie i ljuti se. Pogledom mu je slala poruku: "To Vam ba ne dolikuje", samo to se on na poruku nije osvrtao. Jednog dana je u automobilu pored bega Ihasana zapazila osobu trouglastog lica i okruglih oiju. Nakon toga se proganjanje nastavilo jo oiglednije i upornije, sve dok u djevoci nije potaknulo nedoumice. Ona voli Alija i logino bi bilo da uporna potjera prestane. S druge strane, taj beg kod nje nije izmamio nikakvu naklonjenost. Ali, ipak joj godi njegova enja i pogledi umilnih oiju. S neobjanjivom sjetom sama sebi govori: "On je po muevnosti i vanjtini ljepi od Alija. Da mi srce nije kazalo zadnju rije, ne bih Novi KAIRO 95

znala kako odbiti vlasnika raskonog automobila." Ljutito se pitala: "Hoe li se opametiti? Kad e se skloniti? Kad e se maknuti s puta?" Meutim, pitanje je da li je bila iskrena u samozapitkivanju, ili makar do koje razine je bila iskrena? Na to ni sama nije nalazila odgovor. Sva u nedoumici, samu sebe opravdavajui, rekla je: "Ako mi godi njegovo proganjanje, to je samo zato to udovoljava mojoj enskoj sujeti, a ljulja njegov visoki poloaj." Nita nije znala dok je otac, jednog dana kad se vratila iz kole, nije uz znakovito naglaavanje pitao: "Zar se nisi dozvala pameti?" Srce joj je zalupalo, a obrazi joj porumenili. Pitala se, zna li on za to ta se deava na Read-painoj ulici? Boe, hoe li joj beg stalno postavljati stupice? Pravei se da nieg nije svjesna, upitno je gledala oca, a on, nakon to je s majkom razmijenio pogled, ree: "ovjek po rangu nije nita nii od ministra, a po bogatstvu i dostojanstvu je i vii. Ne vidi li mu automobil? Ne vidi li vilu? ta bi ti jo htjela?" Djevojka ga ljutita pita: "ta hoe on?" Otrim tonom koji je ovom prilikom neobino plai, ehata ree: "eli ti dobro. I nama eli dobro. Bog hoe da te uzdigne meu gospodu, da ti brau potedi gladovanja. Sa mnom je razgovarao ef njegovog kabineta kojeg poznajem iz vremena dok je bio student. Hoe da se oeni tobom! Da! Zato da ne!? Ti si lijepa, a ja ovjek plemenitog kova. Bog prokleo teka vremena! Nema potrebe da te ita nagovaram. Otvori oi! Otac od tebe oekuje pomo, majka takoer, a braa ti vape." Razgovor je nastavljen majinim ukljuivanjem. Ihsana do zore nije oka sklopila. Sutradan popodne, u uobiajeno vrijeme, priao joj je automobil i vrata se otvorila. Trenutak je oklijevala, zatim je ula i sjela. Kako se to dogodilo? Nije li zavoljela Alija? Naravno da jeste, ali to nije bila slijepa ljubav. Nije li i nova ljubav ispunjena uitkom koji se zanavljao stalnom zavodljivou. U njoj je zavoljela dostojanstvo, a osudila siromatvo. Povila se pod tekim porodinim bremenom. Vila je za nju predstavljala nestvaran prizor, automobil dragocijenu riznicu, a bega doivljava kao mo i rasko. Ona se i prvi 96 NAGIB MAHFUZ

put branila od studenta prava, jer je bilo prvi put. Roditelji su bili uporni da je odvrate. Time su joj, od samog poetka, pomogli da u prethodnoj ljubavi nae ubjeite ispred lakovjernosti, prepustivi njoj samoj njeno djevojatvo. Da nije bilo Alija, moda bi ve posrnula i s njom bi bilo gotovo. Sad ne moe uskladiti misli i osjeanja, priznajui vlastite slabosti. Tokom neprospavanih noi kroz misli joj prolaze mnogobrojna oekivanja i oprena osjeanja. Dvoumim se izmeu bega i Alija, izmeu braka odmah i braka koji e mnogo kasnije uslijediti, izmeu udobnosti i zamora, izmeu ivota u izobilju i ivota u neizvjesnoj borbi, izmeu ivota u raskoi za nju i njenu porodicu,i ivota koji prijeti oskudicom i siromatvom. Nakon toga, sa suzama u oima i uz bolno lupanje srca je odabrala. Svjesna je da svoju sreu rtvuje zbog sree drugih. Zoru je doakala odluna da samu sebe rtvuje. Sama sebi je rekla: "Ja volim Alija, ali volim i brau". Nije pravo da mi braa budu rtve mog egoizma. Zato mi nema druge nego da posluam oca. Ja bega ne volim, ne volim ni njegov ugled, Bog to dobro zna." Tako je sjela u automobil koji ju je uporno proganjao. Automobil je magija, a i vlasnik je aroban. Ali Taha je u nju zaljubljen, ali je istovremeno i kritikuje. Kritikuje je, ui i pametuje, a beg je zavodljiv. Naoit je i veoma lijepo pria. Njegovo laskanje je oduevljenje i ludilo. Oi su mu sanjalake. Kad je u oi gleda, kao da je hipnozom uvodi u san. ehatino strpljenje je Bog nagradio dobrom. Jednog dana mu je stigao automobil marke Eskorijal. Iz njega je istovarena velika koliina skupe odjee. Zabacivi glavu unazad kao prava pjevaica, Ihsanina majka je tom prilikom zapjevala: "Kad prolazi pored nas, malo svrati kod nas." Dok je zajedno s majkom prebirala svilenu odjeu i birala ono ta joj se najvie svia, u Ihsaninim oima je blistala radost. Tako je zapoela nova stranica. Nekoliko sedmica kasnije uslijedio je obilazak piramida. Projurio je automobil uvaenog bega. S desne Novi KAIRO 97

strane mu je bila djevoka poput mjeseca, koja izaziva ludilo. Istina je da je Ihsana, nakon to je Eskorijalotn otila kod krojaice Madam erkur da joj po mjeri saije odjeu, zatim se skladno dotjerala i odabrala nakit, prema neskrivenom begovom priznanju priinjavala ludilo. Tog dana se desilo neto sudbonosno. Automobil se tokom vonje pokvario. Zateeni su izali. Beg je kazao da u blizini ima vilu. Predloio je da u njoj malo predahnu dok automobil bude na popravci. Krenuli su prema vili s lijepo ureenom baom. Beg je Ihsani laskavo rekao da je pusta vila poaena njenim dolaskom, te treba proslaviti njenu dragu posjetu. Posluitelju je naredio da na sto postavi voe i ampanjac. Ihsani je beg ogulio jabuku. Dao joj je au ampanjaca uz napomenu da je pie osvjeavajue, da ne opija. Predveerje je, vrijeme kad je okoli najljepi. Pogled kroz prozor na bujno zelenilo pada i u njemu se gubi. Nebo je u zalazak sunca rumeno. Jastreb krui nebom snano razmahujui krilima. Djevojku u velikoj fotelji jastuci blago dodiruju. Grle je svojom mehkoom. Stopala joj tonu u povrinu raskonog ilima. ampanjac svoju toplinu iri po tjemenu, a magina snaga stvarni svijet pretvara u svijet mate, bez straha, brige i sjete. Zapoinje aputanje zaljubljenika, mnogo ugodnije od obinog razgovora. Njegovi prsti joj dotiu zapee. Emocije joj se razbuuju, a krv vri. Slijedi dahtanje i toplo milovanje, bockavo poput vrhova igala. Sve polazi od depova na haljini i putem njegovih zuba se prenosi sve do njenih grudi. Ona se slabanim rukama brani sve dok ne malaksa i ruke rairi u zagrljaj.

26.
Mahdub i Ihsana su zaprepateni. utke se gledaju jer su se odmah prepoznali. Zaprepatenost im unosi istinski nemir. Mahdub Ihsanu, ak, dobro zna. ini mu se da mu se razum muti. Zna i ona njega. Obuzima je gotovo panian strah. Prisjea se Alija, studentskog doma i prolosti od koje eli nepovratno pobjei. Mahdub gleda oko sebe. Vidi adu ehatu u novom mantilu i pored njega punaku gospodu. Jasno mu je da je to ehatina supruga. Ihidi predosjea koliko je drutvo istinski zbunjeno. Nasmijeen progovara: - Nadam se da vam nije ni potrebno formalano upoznavanje. Ade ehata se ukljuuje: - Ovo je gospodin Mahdub, na komija ve etiri godine. Ihidi je to znao. Njemu je ionako svejedno da li se dvije strane meusobno poznaju. Kae im: - Lijepa sluajnost. Ljudi vele: "Onaj koga poznaje prei ti je od onog koga uope ne zna." Gospodine Mahdube, smiri se i sjedi! Mahdub se nastoji pribrati. Prilazi novoj porodici. Redom ih pozdravlja. Lica natmurenog kao oblak, skrivajui pogled, Ihsana prua ruku. eljela bi prolost zamraiti i od nje se zakloniti kao od usuda kojem nikad nije dosta kanjavanja. Ihidi razgovorom nastoji otkloniti napetost, ali Mahdub ga ne slua. Gotovo ga ne primjeuje. Kako ne bi znao tu neznanku? To je Ihsana ehata i duom i tijelom. Je li u tome tajna Alijeve patnje? Kakvog li uda!? Kako je posrnula? Kako ju je beg osvojio? Ali Taha joj je slijepo vjerovao! Da li tako posru ljepotice? Mahdub, pak, ne zna ta je slijepo vjerovanje. Meutim, ni to mu ne pomae da nasluti ta se desilo. Gotovo je s Ihsanom koju je volio Ali Taha. Gotovo je s tom zavidnom ljubavi. Njemu sad neka druga i drugaija Ihsana prua ruku, nudi mu brani sporazum. Moe li to uope biti ona Ihsana koju je tako dugo elio, za kojom je tako dugo udio? Ne prireuje li Novi KAIRO 99

Oi joj izraavaju strah, zbunjenost i stid. Beg joj mirno govori: - Nita se ne boj! Nemoj misliti da sam te prevario. Tvoja budunost e biti osigurana mojim rukama. Bog mi je svjedok da istinu govorim. 98 NAGIB MAHFUZ

stvarnost uda vea nego matanje!? Najednom registruje glas Ihidija koji pita: - Jo se nisi pribrao? Jednako zbunjen ga gleda i odgovara: - Iznenadila me ova sluajnost. Ihidi ga nasmijeen pita: - ta kae na to? Mahdub bez oklijevanja odgovara: - U svakom sluaju, sretna sluajnost. Ihidi naklapa o sluajnosti. Ihsanina majka prilae rije-dvije. Uvjeren da je tema zahvaena u cijelosti, ade Sehata se ukljuuje: "Sluajnost je djelo i odreenje Dragog Boga, neka je slavljen." Uprkos svemu, mladenci su predati naviruim mislima. Njihova zbunjenost sve vie zahvata susret. Najednom se oglaava zvonce. Zadovoljan to e se izbaviti, Ihidi skae. Izlazei ree: - Gospodo, vjerovatno je to kadijin opunomoenik. Svima srca zalupae. U pratnji Ihidija u sobu ulazi stariji ovjek. Prisutnima naziva selom. ini Bogu dovu da mu zapisnik bude blagodaran. Nakon toga sjeda za sto, zagre rukave i predaje se vanom poslu. Maljava ruka leerno izvlai linije u defteru u koji se upisuju Sehata i Ihidi. Mahdub to utke, paljivo posmatra, usredsredujui panju samom inu. Jedva odagnava navirue misli. Blijeda Ihsana je oborila pogled. Planim licem se sagnuta prema podu. Stie odsudni trenutak. Opunomoenik se okree Mahdubu i kae mu: "Ponavljaj rijei za mnom: "Ovog asa kao svoju zakonitu enu prihvatam gospoicu Ihsanu, kerku Sehate Turina, nevinu, punoljetnu ..." Bez brige, sasvim staloen, Mahdub jasno ponavlja za opunomoenikom, sve dok ne doe do rijei "nevinu" koja mu zapara ui i potaknu prikriveni podsmijeh i prezir. Sjeti se Ihidijevog odgovora kad ga je pitao je li nevjesta nevina, a drznik mu prezrivo odgovorio: "Bila je." Naravno, bila je. Zato opunomoenik ne upie: "onu koja je bila nevina"!? Dakle, u zvanini sudski akt se upisuje namjetaljka i krivotvorina! Brak mu je krivotvorina! I ivot je krivotvorina! 100 NAGIB MAHFUZ

Opunomoenik poinje kratak prigodan govor: "Hvala Bogu koji jebrakuinio dozvoljenim, a preljub zabranjenim." Opunomoenik nastavlja s napamet nauenim govorom, a Mahdub ostaje sa svojom nevjericom. U sebi ree da je beg "brak uinio zabranjenim, a preljubu dozvoljenom!" Neto mu doaptava da potpisuje sporazum o braku koji je ustvari sporazum o preljubi! Tako dvoje postaju suprunici pred Bogom i pred ljudima! Momak kriom gleda nevjestu. Oi su joj se zacrvenile. Poinju kruiti ae s piem. Neobian je to brak. I suprunicima je to izvrenje teke zadae koje bi se valjalo to je mogue prije razrijeiti. Ihsanini roditelji su odahnuli s neskrivenom radou i zadovoljstvom. Mladenci su dotle pokunjeni i predati mislima. Obuzima ih nemir i stid. Od samog poetka, kad je saznala da je ele udati, Ihsana se udila. S nedoumicom se pitala: "Ko je taj koji nju eli za suprugu." Odgovor je pronala kod 'estitog' oca i nita joj nije ostalo nejasno. Otac je taj koga ne brine njeno srozavanje, ko joj je izabrao ljubavnika, a ne mua. Zar nema onih koji bi mogli biti muevi? Jedan uistinu takav se naao. Eto, tu pored nje sjedi kao mu. Ona ga poznaje. Sjea se kako se od njegove pohote branila dok je imala mogunost da se brani. Sve to je mogla osjeati prema njemu, pretvara se u prezir. Meutim u tome dugo ne ustrajava. Samu sebe osuujui, pita se: "Nisam li ja kao i on? Zastranila sam i gore od njega!" Tako je dvoje mladih postalo zakoniti mu i ena.

27.
Dakle, Mahdubu se zbilo brano iskustvo. Njegova filozofija je to objeruke prihvatila, ali dua tako ne moe. Meutim, nemir ga ne odvraa od posla. Stavie, dodatno ga podstrekava. Ni na trenutak ne zaboravlja cilj. Kao da je u poslu naao izbavljenje od svih iskuenja, ni sekundu ne gubi. Prebire papire iz predmeta o svom namjetenju. Pripremljen je najbolje to moe, jer "kandidat je izvanredan i u svemu uzoran!" Potpisao ga je Ihidi i jedan njegov Novi KAIRO 101

kolega. Mahdub to podrugljivo komentarie: "Svjedok s vjenanja." Primio je dvadeset funti da "malo popravi prilike". Novanice je uzeo s ushienjem, jer nikad prije nije toliki novac drao u rukama. S uenjem ih prevre u rukama i prezrivo gleda. To je cijena rogova koji mu rastu na glavi. Jedan rog vrijedi deset funti. Dok na jednoj novanici gleda lik seljaka, na usnama mu se pojavljuje smjeak. Prisjea se oca vezanog za postelju, izmorenog glau. Pita se: "Zato na novanici nije istaknut lik nekog pae ili kakvog turskog znamenja?" Podrugljivo u sebi odgovara: "Ova slika slii mom pristanku na brani sporazum." Punog depa odlazi krojau i kupuje tof za dva odijela. Svjestan je da je od studenta postao inovnik. Tokom etiri godine studija je uspio odvojiti novac za samo jedno odijelo. Odlazi u duan i kupuje dvije pidame, nekoliko koulja, vie pari vea i arapa, cipele i fes, kao to i dolikuje enjeniku. Dok novu odjeu slae u veliku torbu, lice mu se rumeni od radosti. Svoju sobicu gleda s prezirom. Prisjea se runih februarskih noi i ainice s grakom bez mesa na trgu Giza. To su bili ba crni dani! Ni po koju cijenu se ne smiju vratiti! Iznureno strailo bi se trebalo zarumeniti. Trebalo bi se popuniti to to je ostalo od koe i kostiju. Tad e sinuti neiskaziva otroumnost. Odvratna polusitost e zauvijek nestati. Samo zbog odravanja na ivotu noj ima vrat vitak poput zmija. Zbog slobodnog ivljenja lav ima apu smrtonosnu poput bombe. U svrhu odbrane ivota, titovi su izraeni u razliitim oblicima. Iz tih poruka uzima pouku koju e dosljedno primjenjivati. elje e mu biti beskrajne,a uivanje bezgranino. Ve je platio basnoslovnu cijenu, a nagrada mora biti srazmjerna ulaganju. Mirno razmilja, zatim sebi upuuje savjet: "Oprez! Polahko! Postupati moe kako poeli, ali govoriti bi trebao samo onako kako drugi ele. Odavno je pronikao u ovu istinu. Ako s nekoliko rijei pohvali neku vrednotu, niko nee porei da je vrijedan. Meutim, ako neto otvoreno 102 NAGIB MAHFUZ

podvrgne sumnji, svi e se, predvoeni Me'munom, okrenuti protiv njega. Neka mu uzor bude Ihidi koji se moe vidjeti na svim dobrotvornim sveanostima! No, to ne bi ozbiljno razmislio o lanstvu u nekom dobrotvornom drutvu!? Prisjea se svog braka. Pita se kako je s Ihsanom iznevjerio Alija!? Kako se ona saplela? Sta e Ali uiniti kad sutra sazna da je Ihsana postala njegova supruga? Sludit e se u nevjerici. Pamet e izgubiti jer nee moi vjerovati da je Mahdub uzrok njegovih patnji. Poto mu ne preostaje nita drugo ve da se pomiri s tim usudom, ozlojeen e ga klevetati svim niskostima, strahotama i podvalama. Nek mu bude! Neka ga optuuje koliko eli! Nek ga mrzi do iznemoglosti! Tad se sjetio neizmirenog duga od pedeset pjastera. Dosljedan je odluci da ih na vrijeme vrati. Osjeanje krivice ne da mu da se s njim suoi. Zato ih je poslao potom. Osjetio je kakvo-takvo olakanje, premda prekida i posljednju nit koja ga vezuje za Alija. Vie ga ne brine ta e Ali misliti, osjeati ili moda preduzeti protiv njega. Poziva straara da mu prepusti prodaju opreme iz sobe. Obeava mu treinu iznosa, ali da mu uva poiljke koje stignu na njegovo ime. Razmiljao je i o roditeljima. To je bilo vjerovatno prvi put da ih se nije sjetio sa srdbom i gunanjem. Odluio je slati ocu dvije funte svakog prvog u mjesecu, s tim to e to, ako uzmogne, podii na tri funte. Sutra ujutro e ii u ministarstvo, a u predveerje e nevjestu odvesti u gnijezdo.

28.
Mahdub se rano probudio. Odlazi u ministarstvo. Ihidija doekuje u svojoj kancelariji. Sef je doao tano u devet. Srdano se rukuju. Zajedno piju kafu. Dok Mahdub s uivanjem rasporeuje pribor stavljen na sto, Ihidi mu poinje: - Neto nevjerovatno! Veinu zahtjeva o subvencionisanju trokova podnijeli su ljeviari!? Novi KAIRO 103

Najblae reeno, Mahduba u tom trenutku jo nisu poela zaokupljati takva pitanja. Meutim, ne nae za shodno nita drugo nego da "iznenaen" uzvrati: - Ko bi to rekao!? Kako uspijevaju progurati zahtjeve? Ihidi odgovara: - Nema naroite potrebe ni da ih guraju. Dovoljno je da se jedan od njih grohotom nasmije i Kasim-begu kae: "Nije li previe i to to su pale cijene pamuka?" Ako to jo poprati s malo ale i dodvoravanja, dogovor je postignut! Ihidi poinje kritikovati prilike u drvi, te postupke velikih i malih inovnika. Kritika ne poteuje nikog osim Kasim-bega, a i njega, vjerovatno, do neke zgodne prilike. Okrenuvi se Mahdubu, savjetuje: - Ne zaboravi da ti posao zahtijeva snalaljivost. Tad ga je dotaknula sklonost nezanimanju za tue probleme i poslove. Zato se nadovezuje rijeima koje znae suprotno od onog te je bio nagovijestio: - Posao ti je sam po sebi jednostavan, obina igra. U biti ne zahtijeva nikakvo znanje, samo snalaljivost. Mahdub sa zanimanjem odgovara: - Nadam se da e mi koristiti tvoja uputstva. - Drago mi je to sam naao odanog saradnika. Zato sam to mjesto, uprkos tolikim zainteresovanim, za tebe uvao. Neka te ne prevari ljubaznost na koju e naii. Uobiajeno je da slubenici pretpostavljenom pristupaju shodno njegovom znaaju. Kad zvijezda pretpostavljenog padne, njima je najbolji onaj ko ga je nemilosrdno udesio. Zato budimo kao jedna ruka. Mimo navike, Ihidi dugo govori. Mahdub pomno razmilja o tome to ga poziva da budu kao jedna ruka. Sagovorniku odgovor prua skrivenim mislima: "Ja sam rtva tvog pokvarenjatva. Srea te je dovela do saradnika tvog kova koji odanost razumijeva ba kao i ti. Sve postojee ima sebi svojstvene slabosti. Moj poloaj kod Kasim-bega nije nii od tvog. Ako si ti njegov komedija i svodnik, ja sam mu ene koju on voli." Dolazi stasiti kurir da najavi Kasim-begov dolazak. Ihidi skae da zajedno s Mahdubom ue u njegov kabinet. 104 NAGIB MAHFUZ

Beg se s njima srdano rukuje. Momku estita dolazak na posao. Blago mu ree: - elim ti svako dobro i blistavu budunost. Ihidi mu podnosi neke papire, a Mahdubove misli zaokuplja "blistava budunost". Poslovica kae: "Kome je komandant rod, lahko mu je biti dobar oficir", a njemu je ovaj komandant blii od ijednog roaka! Kriom posmatra Kasim-bega. Hoe da se nagleda ovjeka koji je uspio Ihsanu uloviti i pamet joj uzeti. Paljivo ga posmatra kao da odgoneta arobnu tajnu. Je li tajna u naoitosti, ili u dostojanstvu ili u neemu to je Ihsana otkrila, bilo na njenu sreu, ili na alost? Najudnije kod velikih i monih ljudi je to to krupnim stvarima prilaze jednostavno i pretvaraju se da ne znaju za ono to drugi nazivaju nedaom, nevoljom i problemom. Zaas tekim problemima nalaze jednostavna rjeenja. Upravo Mahdub to jednostavno rjeenje! Kako je Ihsana zalutala, pitat e se sve dok ne sazna kako se to uistinu zbilo!? Ali Taha nije nita manje privlaan. Sa svojom mladou je ak u prednosti. Pa kako je zastranila? Da se zbilja za njega udala, on bi sam bio siguran da mu je pola zbog bogatstva. Meutim ..., Boe Dragi! Neka su prokleti ti monici! Oni ne znaju za nemogue. Moda je Ihsana velika prevara, dozvoljena radi zadovoljenja besmislenih drutvenih interesa!? Ona nije nita drugo nego ... Saznat e on sve kako je uistinu bilo. Kad su izali iz begovog kabineta, Ihidi ga je poveo u kancelariju "generalnog sekretara" pred kojom ve stoji malo stariji kurir. Kancelarija je pravougaona. Uz bone zidove su poredane koom tepecirane stolice, a u proelju je veliki sto. Ihidi ree: - Bog te uvao. Obavijestit u efa kadrovske slube da si danas preuzeo svoje poslove. Ihidi sam sebe zapitkuje: "Nije li bolje da je momak podalje od kabineta. Nije ba zgodno to istoj slubi pripada osoba koju s begom povezuju tako povjerljivi odnosi! Ali, ta je on tu mogao? Situacija je bila vrlo sloena. Begu se to prohtjelo, a radno mjesto je bilo slobodno. Da nije naao Novi KAIRO 105

Mahduba, sam bi neizbjeno bio 'suprug'. Moda e vrijeme pokazati da se momak moe dobro iskoristiti!" Mahdub je najednom sam u kancelariji. U tren oka ga preplavlja neobina radost. Samo to ne poskoi. S osmijehom na usnama sjeda na pokretnu stolicu. Ruku stavlja na telefonsku slualicu. Telefon nikad nije koristio. Na stolici se njie desno-lijevo. Nema sumnje, veliki je inovnik. Sutra e mu se stomak ispuniti mesom i voem. Nek dovraga idu mudrijai koji kau: "Srea je u skromnosti." Zar stomane tegobe nisu lake od gladi? Samo sadanjost i budunost, a to se tie prolosti, daleko bila od mene! ****** Ve nakon sat vremena, samoa ga poe uznemiravati. eli raditi bilo ta. Pritiskuje dugme zvonceta. Vrata se otvaraju, ulazi stari kurir. Obraa mu se: "Da, gospodine!? Izvolite, estiti bee." Mahdub se zarumeni. Oslovljavanje po novom poloaju mu odzvanja umilno i melodino. Utisak se stvara na osnovama postupanja. Zato strogo izgovara: "Kafu". Tek to su se vrata zatvorila, zvoni telefon. Nervi mu trepere. Uzbuen die slualicu i stavlja je na uho. Drhtavim glasom izgovara: - Da, gospodine. - Je li sekretar Kasim-bega Fehmija? - Da, gospodine. - Ima li bega? - Da, gospodine. - Daj mi ga. Kai da je Muhamed Read. Mislio je da treba otii begu i obavijestiti ga. Vraa slualicu na telefon ne slutei da je prekinuo vezu. Odlazi begu u kabinet i utivo saopava: - estiti bee, Muhamed Read-beg eli da razgovara s Vama. - Pusti ga nek ue! - Zove telefonom. Beg ga iznenaen pita: 106 NAGIB MAHFUZ

- Sto ga nisi spojio? Ne zna ta da odgovori. Mada za njega neuobiajeno, izraz lica ga odade da se zbunio. Beg se nasmija i ree: - Ubudue me spoji! U ovakvim prilikama treba koristiti prenosnik! Zblanut izlazi iz kabineta. Shvata da je poinio greku. Kako se linija prespaja? ta je taj prenosnik? Vraa se u kancelariju. Odmah die slualicu. uje "tu-tu-tu". - Da, estiti bee!? Niko mu ne odgovara. Ne uje nita osim neprekidnog "tu-tu-tu". Jo vie je zbunjen. Boji se da nije ponovio greku. Izbezumljen je. Nije mogao ni zamisliti da rukovanje telefonom podrazumijeva posebnu vjetinu kojom treba ovladati. Premda nerado, poziva kurira da ga uputi u tajne telefona. Na list papira biljei neke informacije da mu ne promaknu kad mu ubudue zatrebaju. Nakon toga sve ivnu u kancelariji. Poee pristizati stranke iz razliitih drutvenih slojeva. Trae da ih primi Kasim-begFehmi. Mahdub ih doekuje bez straha. Uroena arogancija mu pomae da smiri nerve, da se prikae kao okretan i od vaan. Doekao je i jednog poznatog pau, kojeg je tek s udaljenosti imao priliku vidjeti. Pozdravlja ga, daje mu doputenje da se vidi s begom. Uprkos pretvaranju da je miran, jedva skriva zadovoljstvo i ponos. Radni dan prolazi u kretanju, stalnoj aktivnosti i neiskazivom zadovoljstvu. U toj stalnoj aktivnosti zaboravlja brige i nevolje. Dua mu se smirila a da nije ni primijetio kada i kako. Iz ministarstva odlazi rastereen kao da je ustao nakon bezbrinog sna. Sasvim drugi je ovjek. Posve drugaiji od onog koji je jutros doao gotovo trei. Upoznao je mnoge begove i pae. Nauio je i rukovanje telefonom. Preko deset puta je oslovljen "Mahdub-bee". Samouvjeren je i zadovoljan da ne moe vie. Primjetno je promijenio i nain hoda i pogled. U zanosu samoljublja prisjea se roaka Ahmeda Hamdisa. eli da jednog dana doe u posjetu Kasim-begu, da doe u Mahdubovu kancelariju i od njega trai doputenje. Kako bi se samo iznenadio!? Kako bi se partnerski rukovali!? Kako bi porodici priao ta je vidio!? Kako bi to Tehija sluala, Novi KAIRO 107

pogotovo kad bi shvatila da je vrata automobila zalupila pred momkom dostojnim panje i uvaavanja. A kako tek eli da ga Tehija vidi s lijepom suprugom! Njegova supruga Tehiju nadmauje i ljepotom i dopadljivou. Jako bi volio posmatrati promjene na njenom licu dok mu poprijeko gleda enu, iznenaena ljepotom i privlanou! Samo polako, ivot se poinje smjekati.

29.
Istog dana Mahdub ode Ihidiju kako je prethodno dogovoreno. ovjek ga uvodi u novi stan da mu preda kljueve. Mahdub je sa sobom ponio veliku torbu s odjeom i malobrojnim knjigama. Predajui mu klju od stana, Ihidi je rekao: - Sve u stanu, osim ormaria u spavaoj sobi, stoji vam na raspolaganju. Mahdubu je odmah jasno da je mali ormari Kasimbegov. Crveni se. Osjea silnu elju da ga nogom snano raspali. Ihidi dodaje: - Bilo bi dobro da se ugovor produi na tvoje ime. - Je li on sada na ime Kasim-bega? Ihidi hladno odgovara: - Na moje ime je. Osjetivi nekakvo olakanje, Mahdub upita: - Kolika je stanarina? - Deset funti. Osmjehnuvi se, Mahdub komentarie: - Odgovara priblino mojoj plati. - Sve e to izmiriti beg, kao i usluge kuharice i ostalog. Obilaze prostorije i gledaju ta ima u njima. Uprkos maloj povrini, stan je uzor umijea i skupocijenosti. Mahduba preplavlja uzbuenje. Svjestan je da mnoge komade namjetaja vidi prvi put. Mnogima ne zna ni naziv. Stan se sastoji iz tri sobe i salona. Desno od ulaza je primaa soba s izlazom na hodnik koji vodi u salon prireen za sjedenje. U salonu je i radioaparat. Na desnoj strani salona su dvoja 108 NAGIB MAHHJZ

vrata. Jedna vode u spavau sobu, a druga u trpezariju. I spavaa soba i trpezarija imaju izlaz na dugaki balkon s pogledom na Nadijevu ulicu. U zateenoj situaciji se prisjea svoje kue u Kanatiru, studentskog doma i sobika na terasi zgrade u erkekoj ulici. U istoj prilici se uvjerava i da java sa svojim arima i ljepotom prevazilazi snove. injenica je da se graa od koje su snovi sazdani, uglavnom temelji na onom to je osjetilno dokuivo i opipljivo, a ovo to on vidi je graa koja ga okruuje prvi put. Za njega nita od toga nije bilo ni dokuivo niti opipljivo. Razlika izmeu stana i kue u Kanatiru je jednaka razlici izmeu Ihsane i Beraice opuaka. Istina je da su one obje ene, ali je neuporediva razlika izmeu ove i one. U tom trenutku zaboravlja ta je stalno sebi govorio, da meu enama nema razlike, da su Ihsana, Tehija i Beraica opuaka posve jednake. Opratajui se s njim, Ihidi najavljuje: - Sutra uveer e te ekati nevjesta. ovjek odlazi, a momak ga poprijeko gleda. Sutradan u predveerje odlazi u Gizu. Prisjea se Alija. Gdje li tano stanuje? Zna da je u Gizi, ali ne zna adresu niti ui lokalitet. Da li momak jo ustrajava u svojim planovima i zanimanju za djevojku? Tjeraju li ga osjeanja da je trai? Da li je do njeg doprla vijest da se udala? Da li je mogue da se sretnu, dok ga ona dri ispod ruke? Premda mu je naizgled svejedno, obuzima ga nemir. U tom trenutku nekako eli da ga sretne i sve sazna. Odlazi kui ade Sehate. Sve lanove porodice, osim Ihsane, zatie kako ga ekaju. Jasno mu je da su Ihsidijeve instrukcije uvaenoj tazbini stigle prije njega. Svi su tu: ade ehata, Sehatina supruga i sedmero male Ihsanine brae. Koopere se u novoj odjei koja govori o Kasim-begovoj netedljivosti. Nazva im selam, a oni mu srdano uzvraaju. Ade ehata ga ljubi u elo, a on punicu u ruku. Djeake miluje, a najmlaeg ljubi u obraz. Dok sjedi, smjelo gleda lica koja ga paljivo posmatraju. Uvjerava se da je nevjestina kua ozarena radou. Otac joj se dotjerao, majka blista, a braa su prosuti Novi KAIRO 109

biseri. Pomilja kako je bogatstvo uistinu mono i kad se nade u rukama siromaha. Poinju razgovarati. Momak u razgovoru sudjeluje sa zanimanjem, kako mu i dolikuje, premda bi volio to prije izai iz kue. Ade Sehata govori o studentskom domu, o marljivom studentu Mahdubu Abdudaimu, kako mu nije bio muterija jer ne pui. Ne proputa naglasiti kako posebno cijeni studente koji ne pue, premda on - tu uz glasan smijeh zastade, zatim nastavi - nema nikakve koristi od toga to su nepuai estiti. Ree da ne ezne za proslavom u ast kerkine udaje, jer je dobar brak jedina istinska radost. Nee on zvati nikog od roaka i porodice - uglavnom su to seljaci - da ih ne izlae zamornom putovanju. Mahdub dobro zna da ovjek lae, kao i svako ko je lakom na neostvarivu slavu. Sa sjetom se prisjea roditelja. Vijest o enidbi e zacijelo doi do njih. Da mu otac, radnik i poljoprivrednik koji u Kanatiru ima kakav-takav ugled, nije bolestan, prisutvovao bi tom dogaaju i poelio mu sreu. Ihsanina majka govori o svojoj djeci, posebno o Ihsani. Mahdub iz puniinih rijei, zapravo iz njenog naglaavanja, pokreta koljenima, obrvama i oima, shvata da je ena sklona isticanju, dominaciji, laskanju i mutnim radnjama, premda nita nije znao o njenoj prolosti u ulici Muhameda Alija. Punica mahduba pita s poslu. Predlae da mu s dlana ogleda sreu. eli mu zdravo potomstvo i dobar poloaj u vlasti. Mahdub razgovara i slua. Kriom motri na otkrinuta vrata sobe. U oima mu se ita pitanje: "Koliko e morati ekati?" Najzad Ihsana dolazi. Stie u bijeloj providnoj svadbenoj haljini. Kosu je podigla u obliku turbana. Dok iz njega izbija sivilo sjete, ona blista sjajem ljepote. S njom su dole i etiri ene za koje kau da su rodice s majine strane, ali on nijednoj ne obrati panju. Oi mu na trenutak opini Ihsanina ljepota, ali on i to u prvi mah doeka svojom znanom prividnom ravnodunou, da bi ga ve slijedeeg trenutka obuzeli srsi. krgue zubima. Prilikom razmjenjivanja pozdrava, oi su im se susreu. Zateeni zajedno ine lijep prizor. On osjea da 110 NAGIB MAHFUZ

blago podrhtava. Prisjei se svoje davne udnje i pohote. Uprkos bezobzirnosti i podrugljivosti, ne moe vjerovati da je djevojka postala njegova, da, makar kako se javno misli, ba njemu pripada. Prisjea se partnera iz trougla. S bolom se pita, kako ga je pretekao!? Tuno posmatra krasno izvijeno tijelo u bijeloj svadbenoj haljini. Osjea sve jae i jae titanje. Ade Sehata je ve postavio bogatu veeru koja je nesumnjivo mnogo kotala. Poziva ih za sto. Ustaju uz vrisku djece. Uprkos oglednoj radosti, Ihsanina majka je u dui tuna. Iz sveg srca bi eljela javno proslaviti Ihsanin sretan dan, kao dan radosti cijelog kvarta. Meutim, Ihidi joj je podvukao da Mahdub nije u mogunosti udovoljiti njenoj elji. Zna ona da mladoenja nije dostojan da bude mu njene kerke. Zato je u mislima sa svojom neutaenom eljom. Nakon to su veerali, zadovoljni zauzimaju svoja mjesta. Poto vie nema valjanog razloga koji mladence zadrava da ostanu, oni ustaju da se oproste s prisutnima. Pozvan je taksi. Odmah su utovaraju dvije velike torbe nevjestine odjee. Mahdub nevjestu uzima pod ruku. Staje s njom nasred polukruga poustajalih. Nakon toga polahko silaze niz stepenice. Najednom, kao da je izgubila strpljenje, Ihsanina majka puta poklik koji snano odzvannja meu zidovima. Momku srce lupa. Trepe oima. ene poklik doekuju kao to vojska doekuje znak za napad. Sve zakliktae, najprije u jedan glas, a zatim nadostavljajui se jedna na drugu. Isprekidana jeka se postepeno pojaava. Sve snanije potresa Mahdubove grudi. Mladenci se sklanjaju u taksi. Tu zaboravljaju jeku poklika. Jedno drugom se s naklonjenou i stidom osmjehuju. Dok automobil od studentskog doma skree u Read-painu ulicu, osvru se na prireeni ispraaj.

Novi KAIRO 111