VRSTOA

12 TEORIJE VRSTOE

NAPREGNUTO STANJE
Pri analizi unutarnjih sila koje se pojavljuju u kosom presjeku tapa optereenog na vlak ili tlak, pri jednoosnom napregnutom stanju, u tim presjecima istodobno nastaju normalna i tangencijalna naprezanja, i odgovarajue deformacije.
3 2 1 2 1 1 2 1 2 a) b) 3 c) 1 2

NAPREGNUTO STANJE
I u najjednostavnijem sluaju napregnutog stanja pri aksijalnom rastezanju tapa uzrokom pojave opasnog stanja materijala mogu biti kako normalna, tako i tangencijalna naprezanja. Zato je vano znati koje je od tih naprezanja odluujue u lomu materijala, tj. u odnosu na koje od njih treba izvriti provjeravanje vrstoe materijala. Kod jednoosnog napregnutog stanja (a), npr. pri aksijalnom rastezanju, kada su glavna naprezanja:

1 =

P F

2 = 0

3 = 0

provjeravanje vrstoe vri se prema uvjetu:

1 d

NAPREGNUTO STANJE
Ako dva od glavnih naprezanja nisu jednaka nuli (b), a to je ravninsko ili dvoosno napregnuto stanje ili kada sva tri glavna naprezanja imaju vrijednosti razliite od nule troosno ili prostorno napregnuto stanje (c) pojava opasnog napregnutog stanja moe biti izazvana raznim kombinacijama vrijednosti glavnih naprezanja 1, 2 i 3. Pri raznim odnosima naprezanja nastajat e nova posebna opasna stanja materijala.

NAPREGNUTO STANJE
Na osnovu teorije, laboratorijskih pokusa i prakse moe se pretpostaviti nekoliko uzroka koji izazivaju lom materijala. Uzmemo li sloen rad elementa konstrukcije i postavimo pitanje, to moe biti uzrok poputanju odnosno lomu materijala, moe se dati niz odgovora, odnosno hipoteza, kao: a) poputanje materijala moe nastati ako naprezanje u napregnutom stanju postigne vrijednost najveih normalnih naprezanja, koja je jednaka granici razvlaenja , b) poputanje se moe pojaviti kada deformacija postigne odreenu vrijednost najveeg produljenja tapa, c) poputanje je mogue tangencijalnih naprezanja itd. pri pojavi odreene veliine

To su hipoteze poputanja ili teorije vrstoe.

NAPREGNUTO STANJE
Pri jednoosnom napregnutom stanju materijala rezultati koje dobivamo provjeravanjem vrstoe jednaki su neovisno o teoriji po kojoj je izvreno provjeravanje, jer jednoosno napregnuto stanje je ona mjera (etalon) s pomou koje se ocjenjuje rezultat prorauna za sve teorije. Pri dvoosnom odnosno troosnom napregnutom stanju uvjeti vrstoe bit e razliiti u zavisnosti od teorije po kojoj je provedeno provjeravanje vrstoe. Prema tome, teorije vrstoe imaju zadatak da objasne uzroke loma materijala koji se nalazi u sloenom napregnutom stanju i da na osnovu zadanih mehanikih karakteristika materijala, dobivenih pri aksijalnom rastezanju ili sabijanju, postuliraju formule za proraun. Kao kriterij za opasno stanje plastinih materijala uzima se pojava razvlaenja ili poputanja (pojava velikih permanentnih deformacija), a za krhke materijale raskid (pojava naprslina).

TEORIJA NAJVEIH NORMALNIH NAPREZANJA

Prema prvoj teoriji vrstoe, teoriji najveih normalnih naprezanja, koju je prvi postavio Galilei, opasno stanje materijala nastaje u trenutku kada najvea normalna naprezanja postiu opasne vrijednosti. Teorija najveih normalnih naprezanja pretpostavlja da i u opem sluaju, kada su 1, 2 i 3 razliiti od nule, treba uzeti u obzir samo veliinu najveeg naprezanja na rastezanje ili najveeg naprezanja na sabijanje i da druga dva glavna naprezanja uope ne utjeu na vrstoa materijala. Odatle slijedi da u toj teoriji nema razlike izmeu provjeravanja vrstoe pri jednoosnom i troosnom napregnutom stanju. Uvjet vrstoe po Teoriji najveih normalnih naprezanja izraen je nejednakou:

1 d

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA

Teorija najveih jednoosnih deformacija pretpostavlja da opasno stanje materijala nastaje zbog najveih jednoosnih deformacija, kao posljedica najveeg relativnog produljenja. Prema toj teoriji koja se naziva i hipotezom najvee dilatacije opasna relativna deformacija ne smije biti vea od doputene relativne deformacije pri jednoosnom rastezanju ili sabijanju:

max d

d =

d E

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA

Za odreivanje relativnih jednoosnih deformacija pri dvoosnom napregnutom stanju vrijede relacije:
1 2 E E

1 =

2 =

2 1 E E

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA

Ako uvjet vrstoe za dvoosno napregnuto stanje izrazimo s pomou naprezanja:
1 2 d E E E

uvjeti vrstoe glase:

1 2 d
2 1 d

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA

Za troosno napregnuto stanje umjesto formula:
1 = 1 ( 1 2 ) E
2 = 1 ( 2 1 ) E
3 = ( 1 + 2 ) E

Treba primijeniti formule:

ekv = 1 2 d

ekv = 2 1 d

ekv = 1 ( 2 + 3 ) d

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA

ekv
naziva ekvivalentno ili reducirano naprezanje. S pomou tog naprezanja moe se proizvoljno napregnuto stanje svesti na aksijalno rastezanje ili sabijanje, pri emu se moe izostaviti izraunavanje relativnih deformacija, i uvjete vrstoe izraziti s pomou normalnih naprezanja. Iako teorija uzima u obzir utjecaj svih naprezanja, rezultati provjeravanja po njoj nisu uvijek u skladu s eksperimentalnim rezultatima za plastine materijale. Osim toga, ona se slae s eksperimentalnim ispitivanjima za troosno jednoliko sabijanje samo kada je = 0,5. Teorija se ponekad primjenjuje na krhke materijale.

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH NAPREZANJA

Teorija najveih tangencijalnih naprezanja zasniva se na hipotezi da opasno stanje materijala nastaje uslijed djelovanja najveih tangencijalnih naprezanja. Materijal se smatra otpornim ako pri sloenom napregnutom stanju najvee tangencijalno naprezanje nije vee od doputenog tangencijalnog naprezanja pri jednoosnom napregnutom stanju. Prema tome, uvjet vrstoe po toj teoriji glasi:

max d

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH NAPREZANJA

Pri jednoosnom rastezanju doputeno normalno naprezanje, i najvee tangencijalno naprezanje prema odreena su relacijom:

max =

1 d 2

i usmjerena su u ravnini koja s pravcem vlane sile zatvara kut od 45.

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH NAPREZANJA

Ako veliine tangencijalnih naprezanja izrazimo s pomou normalnih naprezanja i uzimajui u obzir da za dvoosno napregnuto stanje vrijedi relacija:

max =

1 2 2

moemo uvjet vrstoe za taj sluaj izraziti u obliku:

max =

1 2 d 2 2

( 1 2 ) d

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH NAPREZANJA

( 1 2 )

je ekvivalentno naprezanje i zato se uvjet vrstoe moe napisati u obliku:

ekv = 1 2 d

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH NAPREZANJA

Za troosno napregnuto stanje moe se analogno s tom formulom uvjet vrstoe izraziti u obliku:

ekv = 1 3 d
Ova se teorija u veini sluajeva poklapa s eksperimentalnim rezultatima, naroito za plastine materijale. Ona je u skladu s rezultatima pokusa i pri svestranom sabijanju materijala. Za krhke materijale ova teorija ne daje zadovoljavajue rezultate.

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

Teorija najveih normalnih naprezanja, teorija najveih jednoosnih deformacija i teorija najveih tangencijalnih naprezanja nazivaju se elementarne teorije vrstoe i imaju niz nedostataka. Krajem 19. stoljea Beltrami (1885) postavio hipotezu da prijelaz u plastino stanje zavisi od granine vrijednosti energije elastine deformacije na jedinicu volumena pri aksijalnom optereenju, te lom nastupiti kada specifina energija deformacije dostigne vrijednost specifinog deformacionog rada. Ta se hipoteza naziva hipotezom najveeg deformacionog rada. Hipotezu je kasnije razradio i dopunio Haigh (1919), ali ona nije potvrena eksperimentalno, te se rijetko primjenjuje.

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

Huber je (1904) postavio hipotezu najveeg deformacionog rada utroenog na promjenu oblika. Prema toj teoriji lom nastupa kada je energija elastine deformacije akumulirana pri promjeni oblika jednaka deformacionom radu pri promjeni oblika kod zamiljenog aksijalnog optereenja. Tu su hipotezu kasnije dopunili von Mises (1913) i Hencky (1924). Zato je ta hipoteza poznata i pod oznakom HMH hipoteza (prema inicijalima imena njezinih autora). Ta je hipoteza dobila iroku primjenu u praksi.

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

U sluaju jednoosnog rastezanja specifini deformacioni rad je odreen relacijom:

2 A sp = = 2E 2
Pri dvoosnom napregnutom stanju, ako orijentiramo bridove kocke u ravni-nama u kojima djeluju naprezanja 1 i 2, dobivamo:

Asp =

11 2 2 + 2 2

A sp =

1 ( 12 + 22 212 ) 2E

10

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

Uvjet vrstoe za dvoosno napregnuto stanje po HMH teoriji moe se odrediti prema relaciji:

ekv = 12 + 2 2 12 d
Uvjet vrstoe za troosno napregnuto stanje po HMH teoriji moe se odrediti prema relaciji:

ekv = 12 + 2 2 + 32 12 2 3 13 d

11