ODVANOST NADE: RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOGA SNA" BARACKA OBAME Povijesni san postaje java: 28. kolovoza 2008.

godine postao je prvi Afroamerikanac kojega je jedna od dviju velikih stranaka kandidirala za predsjednika SAD-a. Tono etrdeset i pet godina prije Martin Luther King Junior odrao je u Washingtonu nadahnuti govor Sanjam" (I Have a Dream) u kojem je rekao: Sanjam kako e etvero moje male djece jednoga dana ivjeti u naciji u kojoj nee biti prosuivani prema boji svoje koe, ve prema sadraju svoga karaktera." Vrnjak njegove djece, mladi senator iz drave Illinois, na konvenciji u Denveru dobio je snanu potporu najutjecajnijih demokrata i stranke u cijelosti da krene u posljednji pohod za osvajanje najmonijega politikog poloaja na globusu. U samom zakljuku svoga govora na konvenciji, upravo nominirani predsjedniki kandidat Demokratske stranke istaknuo je poruku legendarnoga vode pokreta za ljudska prava iz sredine prologa stoljea da su ljudi razliitih identiteta nerazmrsivo povezani, te da ne mogu koraati sami unazad, ve moraju obeati kako e uvijek ii naprijed. Kako je , rookie (novak) na nacionalnoj politikoj sceni, uspio napredovati tako daleko: prevladati u

tekom i dugotrajnom procesu predizbora u svojoj stranci, odnosno pobijediti vrlo utjecajnu Hillary Clinton {to ujedno znai i njena monoga supruga) i druge kandidate? Odgovore na to presudno pitanje mediji u SAD-u i drugim zemljama ponajprije pokuavaju dobiti analiziranjem slabosti kampanja suparnika, te snage komunikacije Obame s biraima i javnosti. Ustvrdili su kako je po svojim kljunim elementima njegova kampanja bila izrazito inovativna: rjeiti je Obama stalno izraavao kako potuje i druge aktere i sebe, pa se klonio napada na suparnike; on i njegovi suradnici uspjeno su se trudili slijediti interni dogovor kako u njihovoj predizbornoj komunikaciji ne smije biti dramatiziranja {no drama), pa od poetka do kraja 8 te aktivnosti nisu mijenjali temeljni slogan {Change we can believe in), strateko usmjerenje kampanje i njene vodee aktere; Obamina je kampanja bila dizajnirana odozdo nagore (from the bottoni up) i oslanjala se na mnotvo entuzijasta, uglavnom mladih, iz razliitih krajeva SAD-a; u njoj se uz ostale medije vrlo umjeno koristio internet, posebno u prikupljanju stotina tisua malih i srednjih novanih priloga te u organiziranju brojnih susreta s biraima i drugih atraktivnih zbivanja, itd. Spoznaje o obiljejima te kampanje vrlo su vrijedne, ali nisu dostatne za valjano odgonetanje fenomena zvanoga . Zbiljski, dubinski odgovori na pitanje o razlozima njegova velikog politikog pa i ireg uspjeha poglavito se nalaze unutar korica po mnogo emu fascinantne knjige Odvanost nade: Razmiljanja o obnavljanju amerikoga sna" (The Audicity of Hope. Thoughts on Reclaiming the American Dream) koja je ubrzo nakon objavljivanja 2006. godine postala bestseler u SAD-u, a u ovoj godini i u nekim drugim zemljama. Ovo je djelo s jedne strane mogue motriti kao drugi dio Obamine autobiografije, jer je svoje ivopisne djeake i mladenake dane opisao u publikaciji Snovi mojega oca: Pria o rasi i batini" (Dreams From My Father: A Story of Race and Inheritance) koja je objavljena jo 1995. godine. S druge strane, posljednju Obaminu knjigu moglo bi se uz navedeno odrediti kao multidisciplinarnu (filozofsku, pravnu, politoloku, socioloku...) publicistiku studiju o odnosu politike i drutva u suvremenim Sjedinjenim Amerikim Dravama. Meutim, ova knjiga izmie uobiajenom kategoriziranju, pa joj treba pristupiti i kao autobiografiji jedne politike zvijezde s istaknutim elementima rasprave o duhu vremena kao i studiji o stanju i razvoju politike i drutva u SAD-u u kojoj su autentino opisani putovi pa i stranputice ivota autora. Po tome je slina nekim velikim tekstovima koje su vie-manje davno ili razmjerno nedavno napisali izvjesni istaknuti politiki lideri. Mogue je ak pogledati jako daleko u prolost i sadrajno povezati Odvanost nade" s djelom Samome sebi" {nakon prijevoda s grkoga na latinski dobilo je naslov Meditacije") koje je Marko Aurelije, rimski car i filozof-stoik iz drugoga stoljea nae ere, napisao u vojnom logoru na samom zalazu svoga ivota. Politiki i drutveni kontekst tadanjega Rimskoga Carstva prema nekim je obiljejima - Bertrand Russell to doba opisuje kao umorno" i zasieno" - slian rairenoj politikoj i drutvenoj rezignaciji te svijesti o opadanju moi SAD-a na poetku ovoga tisuljea. Trezvene upute staroga rimskoga cara, poput ne budi alostan, ne kloni duhom i ne predaj se oaju ako s vremena na vrijeme obavljanje dunosti zaostaje za naelima. Vrati se u napad poslije svakog neuspjeha i budi zahvalan ako moe u veini sluajeva vjerno izvriti dunost onako kao to prilii ovjeku", kao da su utjecale (oprezni 9 Obama u knjizi uglavnom izbjegava navoditi svoje intelektualne uzore) na mladoga amerikog politiara s poetka XXI. stoljea. Obama na vie mjesta ovoga teksta dijagnosticira kako se u funkcioniranju lokalne i dravne vlasti esto potiru vrijedna naela nasuna za promicanje opega dobra, te kako se svijet politike jako odvojio od svijeta ivota, ali odbija da se tome prilagodi i zahtijeva drugaiju vrstu politike" koja prema njemu treba izraziti nae ivote kako ih zbilja ivimo". Na samom poetku knjige on prenosi svoj uobiajeni odgovor na este optube ulinih prolaznika s kojima je kao kandidat za dravnoga senatora izravno kontaktirao da se simpatian ovjek poput njega ne treba baviti neim

tako prljavim" i odvratnim" kao to je politika: istie kako shvaa takav skepticizam, ali da postoji i druga tradicija politike koja je utemeljena na jednostavnoj ideji kako imamo ulog jedan u drugom, da je ono to nas povezuje vee od onoga to nas razdvaja, te ako dovoljno ljudi vjeruje u istinitost te tvrdnje i djeluje u skladu s njom, moda neemo rijeiti svaki problem, ali moemo postii neto smisleno". Zagovaranje te druge tradicije" ima posebnu vanost za zemlju poput Hrvatske u kojoj je u posljednje vrijeme izrazito rairen zazor prema politiarima i politici, iako je pluralistika demokracija u nas tek postala punoljetna. Takoer, treba istai izvjesne slinosti izmeu ove knjige i memoara Winstona Churchilla i Billa Clintona koji su objavljeni na hrvatskom jeziku (Clintonova autobiografija My Life iste, 2004. godine, u SAD-u i u Hrvatskoj). Naprimjer, Obamu i Churchilla kao autore knjiga posebno povezuje privlaan stil pisanja, to se uz ostalo izrazilo i u nekim atraktivnim pa i duhovitim mislima prezentiranima u Odvanosti nade", primjerice onoj o esto iskrivljenom odnosu suvremenih istaknutih politiara i medija u kojem dolazi do izraaja pojava koju je njemaki politolog Thomas Meyer oznaio sintagmom medijska kolonizacija politike: Barem za iru javnost, ja sam onaj koji mediji kau da jesam. Ja govorim to mediji kau da govorim. Ja postajem ono to mediji kau da postajem." Autobiografske tekstove uspjenoga, ali kontroverznoga lidera SAD-a u veem dijelu prologa desetljea i kandidata za predsjednika na izborima 2008. godine odlikuje intelektualna utemeljenost i vjeto povezivanje analize socijalnih tegoba i (moguih) politikih intervencija. U vezi s posljednjim, treba upozoriti kako je knjiga Billa Clintona znatnije od ove Obamine usmjerena na prepoznavanje i izlaganje stvarnih policy rjeenja, dok se u autobiografiji posljednjega izraenije raspravlja o dubljim, svjetonazorskim pitanjima. itajui Obamin tekst meu recima", moe se razabrati kako je Bill Clinton jedan od njegovih politikih uzora, i to ponajprije zbog sposobnosti posljednjega predsjednika iz redova demokrata da uspjeno izrazi pragmatino, neideoloko shvaanje veine 10 Amerikanaca. Meutim, razmjerno je lako razabrati Obamin zazor prema mnogim elementima Clintonova politikog pa i ivotnog stila. Kao postmoderni politiar koji slijedi pouak anytbing goes, autor Odvanosti nade" u nekom smislu kao svoga uzora latentno istie i Ronalda Reagana, ponajvie zbog njegove sposobnosti izraene u osamdesetim godinama prologa stoljea da stane na stranu graana koji naporno rade, potuju zakon, brinu se za svoje obitelji i vole svoju zemlju te im vrati osjeaj zajednikoga smisla". Potovanje koje Obama izraava prema Reaganu, pa i nekim drugim konzervativno orijentiranim politiarima iz amerike povijesti poput Alexandera Hamiltona zaudno je samo na prvi pogled. Naime, senator iz Illinoisa, sudei i prema njegovim stajalitima izraenima u ovoj knjizi, nije neki (liberalni, ljeviarski) ekstremist, nego vie od svega drugoga akter koji se trudi ustoliiti na sreditu politikoga prostora: ustvruje kako se zalae za povratak izgubljene ravnotee izmeu interesa pojedinca i zajednice, trita i demokracije, koncentracije bogatstva/moi i otvaranja mogunosti, pa i izmeu idealizma i pragmatizma. Slijedom toga mogue je procijeniti kako e kao predsjednik, dobije li 4. studenoga 2008. povjerenje veine biraa, nastojati voditi pragmatinu i umjerenu politiku koja e postupno dovesti i do nekih velikih promjena kao to su povlaenje amerikih vojnih snaga iz Iraka i reformiranje poreznoga sustava. Obama je itateljima ipak ostao duan jasnih odgovora na izvjesna pitanja vezana za konkretne naine na koje bi administracija prvoga Afroamerikanca na elu SAD-a promicala zbiljske interese veine graana, odnosno suzbijala neke drutvene probleme i unapreivala gospodarski razvoj te zemlje. Meutim, ovu je knjigu Obama objavio nekoliko mjeseci prije nego to je istaknuo svoju kandidaturu za predsjednikoga kandidata Demokratske stranke, pa vjerojatno tada nije htio previe otkrivati karte" vezane za svoj izborni program. U meuvremenu je prezentirao, posebno u govoru na konvenciji u Denveru, kljune odrednice svojih vanih posebnih politika, ali poblia analiza i toga nastupa kao i ove knjige moe naznaiti kako u nekim podrujima (primjerice, u vezi s energetskom ili vanjskom politikom) njegove sposobnosti za meritorno upravljanje barem zasad

vjerojatno zaostaju za neprispodobivom snagom kojom verbalno ili pismeno izraava svoja naela u koja po svemu sudei duboko vjeruje. Upravo je snaga izraavanja naela Obame, njegovih suradnika I simpatizera ono pogonsko gorivo koje je politiku karijeru senatora iz Illinoisa lansiralo iznenaujue visoko. Promjena koju on i njegove pristalice zagovaraju gotovo vjerskim zanosom - vjerovati" je kljuna rije slogana njegove kampanje - nije pak zasnovana na nekoj sasvim novoj ideologiji, ve na zahtjevu za obnavljanjem amerikoga sna (amerikoga 11 duha). Taj je san utemeljen na vodeim vrijednostima pripadnika amerikog srednjeg sloja, i to kako na idejama vodiljama individualizma i poduzetnitva, tako i na rodoljublju (knjigu zavrava zanesenim svjedoenjem rodoljublja Moje je srce ispunjeno ljubavlju prema ovoj zemlji") i solidarnosti (socijalni je kapital u SAD-u, kako ustvrduje politolog Robert D. Putnam i neki drugi istraivai, u posljednje vrijeme u opadanju, ali jo je uvijek prilino razvijen), nasljedovanje kojih omoguuje vrstu socijalnu integraciju te osjetni napredak pojedinca, obitelji, lokalne zajednice i drutva u cijelosti. sebe s pravom predstavlja kao utjelovljenje takvoga duha, jer je upravo on, politiar velikoga kalibra, uspio osobito zorno pokazati kako Amerikanac usprkos znatnim ogranienjima zbog porijekla i socijalnoga poloaja jo uvijek ima nemalu ansu ostvariti visoke pa i najvie dosege u karijeri i ivotu ako je dovoljno smion, nadaren i radian, te posebno ako ima potporu svoje okoline da se obrazuje i napreduje. Rijeju - ako svojim ivotom svjedoi odvanost nade". Takvo iskustvo sebe osobno i drugih nadarenih pojedinaca koji su s rubova drutva, vrijedno radei i potujui upute za ponaanje, uspjeli doi u sama stjecita raznovrsnih uspjeha Obama ovom knjigom i na druge naine pokuava prenijeti na opedrutvenu razinu, nemajui pritom iluzija da je to mogue ostvariti iskljuivo normativnim inovacijama odnosno instrumentima vlasti. On zagovara da se istovremeno time iniciraju i promjene u sustavu vrijednosti: Ponekad trebamo i kulturalnu promjenu i djelovanje vlasti - promjene u vrijednostima i promjene u javnoj politici - kako bi promicali drutvo kakvo elimo". Zanimljiva je njegova kritika demokrata kako su pogrijeili kada su se izmakli od rasprave o vrijednostima i prepustili to podruje konzervativcima, ali i snana zamjerka Bushovoj administraciji kako nakon teroristikih napada 11. rujna 2001. nije uskladila razumljive zahtjeve za snaenjem kolektivne sigurnosti s potrebom da se sauvaju graanska prava te za to vezane vrijednosti. Naravno, Odvanost nade" treba motriti (i) kao knjigu predsjednikoga kandidata koja je u funkciji njegove izborne kampanje, i to kako one za predsjedniku nominaciju u Demokratskoj stranci tako i za kampanju svih kampanja", tj. onu koja se odnosi na izbore za predsjednika SAD-a. Ovo je djelo doista jedinstveno jer se prvi put dogodilo da je neki kandidat za predsjednika SAD-a smogao dovoljno vjetine i volje (u zahvalama daje osobito priznanje svojoj supruzi Michelle istiui kako biti udana za senatora koji uz to pie knjigu zahtijeva strpljivost Joba") da bez suautora i ghostwritera napie knjigu koja je postala nacionalni bestseler. Knjige Obaminih glavnih suparnika ipak nisu izazvale toliku panju itatelja i javnosti u cijelosti, a nisu ni samostalni radovi: Hillary Clinton je svoju Living History (2003.) napisala uz pomo tri 12 ghost-writerice koje su na tom poslu bile angairane dvije godine, a John McCain dvije autobiografske knjige (Faith of My Fathers 1999. i Worth the Fighting For: A Memoir 2002. godine) u suautorstvu sa svojim suradnikom Markom alterom. Iako nije sociolog po formalnom obrazovanju, Obama je u Odvanosti nade" koristio ono to je C. Wright Mills nazvao sociolokom imaginacijom": sposobnost da se privatne nevolje" shvate pomou javnih problema" odnosno da se ispituju biografije pojedinaca u kontekstu analize drutva i njegova razvoja. Pritom se sluio svojim osebujnim ivotnim iskustvima, u irokom rasponu od spoznaja koje je stekao u Indoneziji i Keniji odakle potjeu lanovi njegove multikulturalne obitelji, preko obrade pounih iskustava lokalnoga aktivista u predgraima Chicaga, pa do raznovrsnih

amerikih i inozemnih {ipak manje prisutnih) doivljaja politikoga gladijatora. Najvie se ipak sluio svojim iskustvima politiara, posebno onima koje je stekao kao mladi zanesenjak koji udi da se za svoje ideje bori u velikoj politikoj areni. Prije samo pola desetljea, tadanji lokalni dunosnik i to se tie velikih ambicija politiki gubitnik Obama - pretrpio je teak poraz na izborima za Kongres 2000. godine - doao je nakon dugotrajne kontemplacije na iskrivljenu" (ispoetka nije raspolagao dostatnim sredstvima ni imao potporu stranke, te je bio razmjerno nepoznat u javnosti) zamisao da se kandidira za predstavnika svoje drave u Senatu SAD-a. Uz obilje hrabrosti, vjetine, marljivosti, pa i osobne poniznosti (istie kako je tada pri brojnim kontaktima s graanima u razliitim mjestima drave Illinois inio sve u svojoj moi da drim jezik za zubima i ujem to su oni imali za rei") osmjehnula mu se i srea (neki njegovi suparnici bili su pogoeni skandalima) pa je ostvario veliku pobjedu. Iako u knjizi priznaje kako mu je zbog velikih senator-skih obveza i vrhunskoga politiara teko odravati intenzivne odnose sa svojim pristalicama i drugim obinim" graanima, Obama istie kako se jako trudi da se ne odvoji od njih i da ih ne razoara kao to su ih iznevjerili mnogi drugi politiari. U knjizi prezentira svoje poglede steene iznutra na mnoge ivotne tekoe itelja SAD-a, ali se istovremeno trudi ostvariti iroku perspektivu na razvoj te zemlje u uvjetima globa-lizirane ekonomije. U tom smislu posebno su vrijedne njegove zamisli o tome kako SAD ubudue trebaju najvie ulagati u obrazovanje, znanost i tehnologiju, te u energetsku neovisnost. Uz obradu svojih ivotnih iskustava, Obama je u knjizi ostvario razumijevanje znaenja ire povijesne i drutvene scene za unutarnji ivot i izvanjske dogaaje drugih pojedinaca. I to kako obinih" graana (stanovnice New Orleansa koja je izgubila sve to posjeduje u udaru uragana Katrina; nezaposlenoga radnika iz Galesburga, Illinois, koji bezuspjeno pokuava osigurati da se njegovu oboljelom sinu transplantira jetra; akti13 viste udruge iz St. Louisa koja se zalae za zabranu pobaaja; ikakoga vlasnika restorana i veterana Vijetnamskoga rata...), tako i istaknutih poduzetnika, politiara i drugih javnih osoba (poduzetnika-milijardera Warrena Buffeta, senatora Roberta C. Byrda, samoga Georgea W. Busha, te drugih). Prezentacija razgovora predsjednika SAD-a i Obame za vrijeme njegova posjeta Bijeloj kui {Bush mu tom prilikom najavljuje vrlo sjajnu" budunost, ali i upozorava ga da netko poput mladoga senatora koji privlai veliku pozornost treba oekivati kako e biti ugroen s razliitih strana te mu savjetuje da se s tim u vezi uva) spada u najzanimljivije stranice suvremene politike memoaristike. Znakovito je kako Obama ne misli da je George Bush loa osoba te pretpostavlja da republikanski predsjednik i pripadnici njegove administracije pokuavaju initi ono to smatraju najboljim za zemlju. Iznoenje takvih ocjena o najveem politikom takmacu moglo bi se smatrati licemjernim, ali ne i kod Obame. Naime, on sustavno pokazuje kako nipoto ne eli odustati od svoga korektnoga odnosa prema onima s druge strane politike bojinice, koje shvaa ne kao svoje neprijatelje nego kao suparnike. Na takav nain, s potovanjem i to naroito prema njegovoj mukotrpnoj vojnoj slubi i rodoljublju, tretira i Johna McCaina, a u govoru na konvenciji Demokratske stranke krajem kolovoza 2008. godine istaknuo je kako pogrene procjene njegova suparnika ne proizlaze iz toga to ga nije briga za probleme obinih Amerikanaca, nego zato to on ne shvaa te probleme. I na mnogim drugim stranicama ove knjige Obama svjedoi svoj dostojanstven i tolerantan odnos prema suparnicima, novinarima i drugim akterima politikoga i drutvenoga ivota. No takav odnos nipoto ne znai da je on politiki naivan: u Odvanosti nade" prezentirane su neke anegdote, posebno vezane za izborne kampanje, koje pokazuju kako on itekako zna pokazati zube". Meutim, to ini na vrlo vjet nain, to se primjerice pokazalo u slikovitoj anegdoti vezanoj za odnos njega i pripadnika njegova tima prema drskom snimatelju kojega je u jednoj kampanji angairala konkurencija. Tamnoputi je senator iz Illinoisa oito dobro prouio politiku povijest, pa je oito svjestan opravdanosti upozorenja Harryja Trumana prema kojemu ni jedan seljak ne eli imati u svom dvoritu psa koji ne ujeda" ili naputka vjetoga Billa Clintona da na napade protivnika

treba reagirati brzo i snano. Obama se jako kloni toga da njegove kampanje postanu prljave, ali se u nekim prilikama, uglavnom onima kad je sam grubo napadnut, ne ustruava koristiti i negativnu strategiju komunikacije; pie kako shvaa politiku kao full-contact sport i uglavnom se ne obazire previe na udarce koje prima u politikim borbama. Ova knjiga obiluje uzbudljivim prikazima kampanja i izbornih nad14 metama, meu kojima posebno treba istai za politiku karijeru autora prijelomnu utrku za Senat SAD-a 2004, godine. Opisujui svoje potekoe da se ravnopravno nosi s imunim protukandidatom Blairom Hullom koji se u toj kampanji razbacivao novcem, Obama istovremeno kritizira ogromnu ulogu novca u suvremenoj amerikoj politici i prezentira svoju veliku sposobnost (posebno su ivopisni opisi njegovih telefonskih i drugih razgovora s potencijalnim donatorima) da se prilagodi (i) tim pravilima igre. Kao rasna politika ivotinja, on ne podnosi mogui poraz (ustvruje kako veina grijeha politiara proizlaze iz njihova najveega grijeha: potrebe da pobijede, ali i potrebe da ne izgube) pa ini sve to je potrebno da trijumfira. Obama istie kako je za politiki uspjeh nuno imati dobru organizaciju sastavljenu od kvalitetnih suradnika i brojnih volontera koji uglavnom ve pripadaju nekim drugim organizacijama (pristalice demokrata ponajvie sindikatima, udrugama za zatitu okolia i prochoice skupinama). U knjizi su naznaene odrednice korjenitih promjena u regrutiranju jo irega kruga aktivista za izbornu kampanju koje su u posljednjih godinu i pol dovele do stvaranja vrlo velike i nedvojbeno uinkovite politike mree uglavnom sastavljene od mladih entuzijasta vinih koritenju interneta i inovativnih oblika organiziranja. U sreditu te mree, naravno, nalaze se , glavni politiki savjetnik David Axelrod i drugi njegovi bliski suradnici. Oni su dizajnirali novu vrstu politike komunikacije koja je naglavce okrenula mnoge doskora uvrijeene obrasce svrhovite komunikacije o politici. Primjerice, inzistirao je da njegova kampanja za dobijanje predsjednike nominacije bude voena kao to se vodi biznis u kojem u fokusu nije proizvoa (politiar, kandidat, stranka), nego potroa (politiki simpatizer, bira), i to ponajvie pripadnik grass-roots organizacije. U svojoj izjavi tjedniku Time objavljenoj 16. lipnja u lanku znakovita naslova Kako je on to uinio" (How he did /L), Obama je rekao: Osjeao sam kako moemo pokuati uiniti neke stvari na drugaiji nain i izgraditi organizaciju koja odraava moju linost i ono to zemlja trai." Za razliku od stare personalizacije politike kojom se konstrukcijom, dakle odozgo, nastojalo utjecati na birae, ovom novom personalizacijom to se pokuava postii i odozdo, raunajui na spontanu identifikaciju nekih skupina graana s karizmatinim Obamom. Upravo u tome se moda krije velika ugroza za njegovo budue politiko napredovanje: hoe li ga, recimo, tako intenzivno podrati radnici plavi ovratnici i sredovjene te starije ene iz srednjega sloja kao to su ga ve podrali mnogi visoko obrazovani i mladi graani? Naravno, tome treba pridodati dvojbu kakvu e potporu Obama, potomak bjelkinje i crnca, dobiti od bijele utljive veine" i od biraa Latinoamerikanaca. Sto se tie posljednjega, treba upozoriti kako e nastupajui izbori u SAD-u moda vie od svega drugoga biti najstroi test stvarnoga uinka moderne borbe ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 15 za ljudska prava u SAD-u koja je zbiljski poela nedugo prije nego to su se na Havajima upoznali i zaljubili Ann Dunham, djevojka iz Kanzasa, i Senior, student iz Kenije. Treba svakako imati na umu kako je pola stoljea za ivot ljudske jedinke jako puno, gotovo cijeli punoljetni ivot, ali u smislu ire povijesti koja uglavnom ide korak po korak, u tom se razdoblju mogu, ali i ne moraju, dogoditi korjenite promjene u vrijednostima i nacrtu za ivljenje naroda u cijelosti. Na poetku svoga govora u Washingtonu 28. kolovoza 1963. Martin Luther King obratio se okupljenom mnotvu rijeima kako je sretan to im se toga dana moe pridruiti u onome to je nazvao povijesnim iskorakom" i najveom demonstracijom za slobodu" u povijesti nacije. Poput svoga najveega politikog uzora, prvi je Afroamerikanac s predsjednikom nominacijom jedne od velikih amerikih stranaka uao u povijest. No za razliku od glasovitoga propovjednika za ljudska

prava iz Georgije koji je ubijen u 39. godini ivota, politiar iz Illinoisa ima veliku priliku da slijedom izraza demokratske volje graana kao 47-godi-njak postane predsjednikom SAD-a. Ova je izvrsna knjiga upeatljivo svjedoanstvo o Obaminoj povijesnoj ulozi, koja je ponajprije odreena odvanou nade u bolju i humaniju budunost amerikoga naroda i ovjeanstva u cijelosti. prof. dr. sc. Draen Lali Fakultet politikih znanosti u Zagrebu 17 Predgovor Prolo je gotovo deset godina otkako sam se prvi put kandidirao za politiku dunost. Imao sam tada trideset pet godina, bilo je to etiri godine po svretku Pravnoga fakulteta, bio sam netom oenjen i openito nestrpljiv. Otvorilo se mjesto u legislaturi Illinoisa i nekoliko prijatelja predloilo mi je da se kandidiram smatrajui me prikladnim kandidatom zbog mojega rada kao odvjetnika za graanska prava, kao i kontakata koje sam ostvario tijekom obavljanja funkcije opinskoga organizatora. Nakon to sam se posavjetovao sa suprugom, uao sam u utrku i prihvatio se onoga to ini svaki novopeeni kandidat: razgovarao sam sa svima koji su me eljeli sluati. Odlazio sam na sastanke savjeta stambenih blokova i crkvena okupljanja, obilazio salone ljepote i brijanice. Kada bih ugledao dvojicu ljudi kako stoje na uglu ulice, preao bih cestu i uruio im kampanjsku literaturu. Kamo god bih posao, doekala bi me neka od verzija dvaju pitanja. Kakvo vam je to udno ime?" A zatim: Doimate se kao sasvim pristojan momak. Zato se elite uputati u neto tako prljavo i gadno poput politike? Na to sam pitanje ve bio navikao, ono je bilo inaica nekih drugih pitanja koja su mi znali postavljati godinama prije, kada sam prvi put stigao u Chicago kako bih radio u siromanim etvrtima. Ono je odavalo cinizam, i to ne samo prema politici nego i spram samoga poimanja javnoga ivota uope, cinizam koji je - barem u etvrtima South Sidea1 koje sam elio predstavljati - bio hranjen dugotrajnim davanjem neispunjenih obeanja. Moja bi reakcija obino bila takva da bih kimnuo glavom i nasmijeio se, rekavi kako mi je takva sumnjiavost razumljiva, ali i da postoji - i oduvijek je postojala - jedna drugaija politika tradicija, tradicija koja se protee od vremena osnutka SAD-a pa sve do slavnih dana pokreta za graanska prava, tradicija koja se zasniva na jednostavnoj zamisli da smo svi meusobno ovisni te da je ono to nas povezuje jae od onoga to nas razdvaja, i ako dovoljan broj ljudi vjeruje u istinitost te tvrdnje i djeluje u skladu s njome, tada bismo mogli, ne ba rijeiti svaki problem, ali zato ostvariti znaajne ciljeve. 1 opina u Chicagu, nap. prev. 18 Taj mi se govor uinio prilino uvjerljivim. Iako nisam siguran da su ljudi koji su me sluali bili jednako impresionirani, dovoljan broj njih znao je cijeniti moju revnost i mladenaku razmetljivost, tako da mi je uspjelo ui u legislaturu Illinoisa. est godina poslije, kada sam se odluio kandidirati za Senat SAD-a, nisam bio toliko siguran u sebe. Sve je ukazivalo na to da je moj izbor profesije bio uspjean. Nakon dva mandata tijekom kojih sam djelovao u okviru senatske manjine, demokrati su preuzeli nadzor nad dravnim Senatom i potom sam uspio provesti niz prijedloga zakona, od reforme sustava smrtne kazne u Illinoisu do proirenja dravnoga programa zdravstvene skrbi za djecu. Nastavio sam predavati na Pravnome fakultetu Sveuilita u Chicagu, to je bio posao koji sam rado obavljao i esto su me pozivali da drim govore po itavome gradu. Uspio sam ouvati svoju neovisnost, svoj ugled i svoj brak, a svemu je tome, u statistikome smislu, zaprijetila opasnost onoga trena kada sam dospio u Chicago. No, godine su takoer uzele svoj danak. Za jedan dio toga krivo je vjerojatno to to sam sve stariji, jer ako ponete na to obraati pozornost, svaka vas naredna godina ini bolje upoznatim sa svim vaim slabostima - uvijek se iznova javljaju misli uvjetovane genetikom ili okolinom, a to e se gotovo zasigurno pogorati s vremenom, kao to je u jednakoj mjeri izvjesno da e smetnja pri hodu

prerasti u bol u kuku. to se mene tie, pokazalo se da je jedna od tih mana kronini nespokoj, nemogunost uvianja, ma koliko dobro sve funkcioniralo, onih blagodati koje su mi bile nadohvat ruke. Mana je to koja je karakteristina za moderni nain ivljenja, a i tipino je amerika najoitija upravo u sferi politike. Ostaje nejasno je li politika ta koja potie tu osobinu ili naprosto privlai osobe koje je posjeduju. Netko je jednom kazao da svaki ovjek nastoji opravdati oekivanja vlastita oca ili pak nadii pogreke koje je njegov otac inio i pretpostavljam da se, pored ostaloga, u tome takoer krije objanjenje moje boljke. U svakome sluaju, posljedica toga nespokoja bila je ta da sam odluio izazvati tadanjega demokratskog zastupnika ne bih li preuzeo njegovo mjesto u Kongresu na izborima 2000. Bila je to loe zamiljena utrka i bio sam teko poraen - bila je to onakva vrsta poraza koja vas probudi i natjera da shvatite kako ivot nije duan povinuti se vaim zamislima. Godinu i pol dana poslije, kada su rane u dovoljnoj mjeri zacijelile, ruao sam s jednim medijskim savjetnikom koji me ve podulje vrijeme bio nagovarao da se kandidiram za dunost na saveznoj razini. Poklopilo se da je termin za ruak bio planiran za kraj rujna 2001. Jasno vam je da se politika dinamika izmijenila, zar ne?" rekao je nabadajui salatu. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 19 Na to ciljate?" pitao sam, znajui sasvim dobro na to misli. Obojica smo spustili pogled na novine pored njega. Na naslovnici je bio Osama bin Laden. Ba je ovo gadno", rekao je vrtei glavom. Stvarno nemate sree. Ne moete promijeniti ime, razumije se. Glasai su sumnjiavi spram takvih postupaka. Moda biste se, da ste na poetku karijere, mogli koristiti kakvim nadimkom, znate. Ali sada..." Glas mu je utihnuo i slegnuo je ramenima kao da se ispriava prije nego to je mahnuo konobaru da nam donese raun. Pomislio sam kako je u pravu i ta me spoznaja prodirala. Prvi put u karijeri iskusio sam zavist vidjevi kako mladi politiari uspijevaju u onome u emu ja nisam, prelaze na vie dunosti i postaju uinkovitiji. Zadovoljstva bavljenja politikom - adrenalin pri debati, fizika toplina rukovanja i uranjanja u svjetinu - stala su blijedjeti pred manje ugodnim zadaama toga posla: moljakanjem novca, dugim vonjama kui nakon to je banket potrajao dva sata due od planiranoga, loom hranom i ustajalim zrakom te turim telefonskim razgovorima sa suprugom, koja me je sve dotad podravala, ali joj je bilo navrh glave toga da nau djecu mora podizati sama te je poela propitkivati moje prioritete. ak i rad u zakonodavstvu, kreiranje politike koja me je prva ponukala da se uope kandidiram, stao sam doivljavati kao neto beznaajno, neto to je previe udaljeno od rjeavanja krupnijih pitanja - poput poreza, socijalne i zdravstvene zatite te radnih mjesta - koja su bila sporna na dravnoj razini. Poeo sam gajiti sumnje spram puta koji sam odabrao; osjeao sam se onako kako zamiljam da se mora osjeati kakav glumac ili atletiar kada, nakon niza godina predanosti jednome jedinome, sasvim odreenome snu, nakon godina konobarenja izmeu audicija ili slabanih pogodaka u niim bejzbolskim ligama, shvati kako nee dalje napredovati, to zbog manjka talenta, to zbog izostanka sree. Od njegova sna nee biti nita i on je sada suoen sa sljedeim izborom; ili e prihvatiti tu injenicu kao odrasla osoba i prijei na kakvo, za njega prikladnije, zanimanje ili e odbijati prihvatiti istinu te potom postati ogoren, svadljiv i otuan. Poricanje, ljutnja, cjenkanje, oaj - nisam siguran jesam li proao kroz sve faze koje su pobrojali strunjaci. Meutim, u jednome sam trenutku dospio do faze prihvaanja vlastite ogranienosti te, na odreeni nain, vlastite smrtnosti. Ponovno sam se usredotoio na svoj rad u dravnome Senatu i pronaao satisfakciju u reformama i inicijativama koje sam bio u mogunosti provesti. Provodio sam vie vremena kod kue i gledao kako moje keri rastu te sam se brinuo o svojoj supruzi kako valja, vodei rauna takoer i o svojim dugoronim financijskim obvezama. Vjebao sam, itao romane i poeo cijeniti injenicu da se Zemlja vrti oko Sunca KNJINICA Z CL. 173 A a godinja doba dolaze i prolaze, i nisam se previe naprezao. ini mi se da je upravo to prihvaanje zasluno za posve pomaknutu zamisao o tome da se

kandidiram za Senat SAD-a. Svojoj sam supruzi takav pristup opisao kao strategiju sve-ili-nita, kao posljednji pokuaj iskuavanja vlastitih zamisli prije prelaska na mirniju, stabilniju egzistenciju uz bolje prihode. Ona je - vjerojatno vie iz saaljenja nego iz uvjerenja - pristala na tu moju posljednju utrku, natuknuvi da, s obzirom na to da joj je drai miran obiteljski ivot, ne trebam nuno raunati i na njezin glas prilikom izbora. Rekao sam joj kako je utjeno za nju to to su mi izgledi za uspjeh slabi. Republikanski kandidat Peter Fitzgerald potroio je 19 milijuna dolara svojega vlastitog novca kako bi pobijedio prijanju senatoricu Carol Moselev Braun. Nije bio naroito popularan, inilo se da politiku zapravo pretjerano ne voli. Imao je, meutim, neograniena novana sredstva svoje obitelji te je bio iskreno estit, ime si je ipak priskrbio potovanje biraa. Carol Moselev Braun na neko se vrijeme bila ponovo aktivirala, vrativi se s Novog Zelanda gdje je obnaala dunost veleposlanice i razmiljala je o pokuaju ponovnoga zauzimanja stare pozicije; mogunost njezine kandidature odgodila je moje planove. Kada je odluila da e se umjesto toga ipak kandidirati za predsjednicu, svi su drugi usmjerili poglede na utrku za Senat. Kada je Fitzgerald objavio kako se nee ponovo kandidirati, bio sam suoen sa est glavnih suparnika, ukljuujui tadanjega dravnog revizora, poslovnoga ovjeka vrijednoga stotine milijuna dolara, bivega efa osoblja ikakoga gradonaelnika Richarda Daleya i jednu crnkinju zaposlenu u zdravstvu kojoj su dobro upueni krugovi predviali da e dobiti polovicu crnakih glasova, ime bih bio osuen na poraz uz svoje ionako slabe izglede. Nisam za to mario. Budui da vie nisam bio zabrinut zbog slabih oekivanja, uz kredibilitet koji je bio pojaan s nekoliko spasonosnih donacija, bacio sam se u utrku s energijom i radou za koje sam mislio da ih vie ne posjedujem. Uposlio sam etiri slubenika, redom inteligentne ljude dvadesetih ili ranih tridesetih godina, koje nije trebalo puno platiti. Pronali smo malen ured, tiskali memorandume, uveli telefonske linije i nekoliko raunala. etiri ili pet sati na dan nazivao sam vodee demokratske donatore i nastojao ih navesti da mi se ponovo jave. Drao sam konferencije za novinare na koje nitko ne bi doao. Prijavili smo se za godinju paradu na Dan svetoga Patricka i dodijeljen nam je posljednji termin, tako da smo na koncu mojih deset dobrovoljaca i ja marirali samo nekoliko koraka ispred kamiona istoe, maui nekolicini zaostalih pojedinaca koji su ostali uz rutu za mimohod, dok su radnici meli smee i gulili zelene naljepnice sa simbolom djeteline s rasvjetnih stupova. 21 No uglavnom sam putovao, esto vozei sam, isprva od jedne do druge izborne jedinice u Chicagu, zatim od okruga do okruga, a naposljetku diljem itave drave, vozei kilometrima i kilometrima du polja kukuruza i graha te eljeznikih pruga i silosa. Nije to bio naroito uspjean proces. Bez mainerije dravne organizacije Demokratske stranke, bez ikakve prave potanske liste ili organizirane internetske aktivnosti, morao sam se osloniti na prijatelje i poznanike, na njihovu dobru volju da otvore vrata svojih kua tko god bi stigao, ili da organiziraju moj posjet njihovoj crkvi, gradskoj vijenici, ekipi za igranje brida ili Rotary klubu. Ponekad bih, nakon nekoliko sati vonje, naiao tek na dvoje do troje ljudi kako me iekuju sjedei za kuhinjskim stolom. Morao bih uvjeravati domaine da sam zadovoljan njihovim odazivom i nahvaliti osvjeavajue napitke koje bi pripremili. Gdjekad bih prosjedio misu u crkvi, a upnik bi me zaboravio spomenuti, ili bi me predsjednik mjesnoga sindikata pustio da govorim lanovima prije no to bi objavio da su odluili podrati nekoga drugog kandidata. No bez obzira na o jesam li se susreo s dvoje ljudi ili s njih pedesetero, bez obzira na to jesam li dospio u jedan od dobro zaklonjenih, otmjenih domova u North Shoreu2, stan u zgradi bez dizala na West Sideu ili u kuu na farmi blizu Bloomingtona, bez obzira na to jesu li ljudi bili susretljivi, indiferentni ili ponekad ak i agresivni, svojski sam se trudio utjeti i posluati to su mi imali za rei. Sluao sam ljude kako govore o svojim radnim mjestima, svojim poslovima, mjesnoj koli, svojem bijesu prema Bushu i njihovoj ljutnji spram demokrata; o svojim psima, svojim bolovima u vratu, svojemu sudjelovanju u ratu i sjeanjima iz djetinjstva. Neki su od njih razvili zanimljive teorije o tome to izaziva zatvaranje radnih mjesta u proizvodnji ili porast cijena zdravstvenih

usluga. Neki su navodili ono to su uli u emisiji Rusha Limbaugha ili na NPR-u3. No veina je bila odvie zaokupljena poslom ili djecom da bi svraala veu pozornost na politiku, pa su umjesto o njoj govorili o onome to doivljavaju u svojoj neposrednoj blizini: o zatvaranju tvornice, unapreenju na poslu, visokim raunima za grijanje, o roditelju u domu umirovljenika, o djetetovim prvim koracima. Mjeseci provedeni u tim razgovorima nisu doveli ni do kakvih velikih zakljuaka. Ako je to iemu posluilo, onda je ono to me se dojmilo bilo to koliko su skromna nadanja tih ljudi i koliko ono u to vjeruju, ini se, nadilazi rasnu, regionalnu, religijsku i klasnu pripadnost. Veina njih smatrala je da bi svatko tko eli raditi morao biti kadar pronai posao koji nudi primanja dostatna za ivot. Tumaili su da ljudi ne bi trebali prijaviti bankrot zbog toga to su se razboljeli. Vjerovali su da bi svako 2 naselje sjeverno od Chicaga uz jezero Michigan, nap. prev. 3 National Public Radio - amerika neovisna radiomrea, nap. prev. 22 dijete moralo dobiti istinski kvalitetno obrazovanje - da to ne bi smjele biti tek isprazne rijei - te da bi toj istoj djeci trebalo biti omogueno studirati ak i ako njihovi roditelji nisu bogati. Ti ljudi ele sigurnost, ele biti sigurni od kriminalaca i terorista; ele ist zrak, istu vodu i dovoljno vremena za bavljenje djecom, a kada ostare, ele moi otii u mirovinu uz malo dostojanstva i potovanja. To je uglavnom bilo sve. Nije to bilo mnogo. Iako je tim ljudima jasno da njihov uspjeh u ivotu ovisi ponajvie o njihovim vlastitim naporima - iako ne oekuju da vlada rijei sve njihove probleme i nipoto ne ele da se rasipa novac od poreza koji plaaju - zakljuili su da bi vlada morala pomagati. Rekao sam im da imaju pravo: vlada nije u stanju rijeiti sve njihove probleme. Ali uz malenu izmjenu prioriteta mogli bismo osigurati svakome djetetu ansu za pristojan ivot i suoiti se s izazovima na koje nailazimo kao nacija. Vise nego esto ljudi bi kimali glavom u znak slaganja i pitali bi kako se i oni mogu ukljuiti. Kada bih se naao ponovo na cesti, sa zemljovidom na suvozaevu sjedalu, na putu prema sljedeoj postaji, iznova mi je bilo jasno zbog ega sam tono uao u politiku. Poelio sam uloiti jo vie truda no dotada. Ova se knjiga temelji izravno na tim razgovorima tijekom trajanja kampanje. Moji susreti s biraima nisu samo potvrdili naelnu estitost Amerikanaca, oni su me takoer podsjetili na to da se u sri amerikog iskustva nalazi niz ideala koji i nadalje pokreu nau kolektivnu svijest; zajedniki skup vrednota koje nas povezuju unato naim razlikama; trajno nadanje zahvaljujui kojemu na izvanredni eksperiment demokracije funkcionira. Te vrijednosti i ideali nisu izraeni samo kroz mramorne ploe spomenika ili u kazivanjima iz povijesnih knjiga. Oni ive u srcima i svijesti veine Amerikanaca i mogu nas nadahnuti u smislu ponosa, dunosti i rtvovanja. Poznati su mi rizici ovakvog izlaganja. U eri globalizacije i vrtoglavih tehnolokih mijena, nemilosrdne politike i neprestanih kulturalnih sukoba, stjee se dojam kako ne posjedujemo niti zajedniki jezik kojim bismo raspravljali o naim idealima, a jo manje orua kojima bismo ostvarili nekakav grubi konsenzus oko toga na koji bismo nain, kao nacija, trebali djelovati da bismo postigli te ideale. Veina nas je upoznata s metodama propagandista, anketara, pisaca govora i znalaca. Poznato nam je kako ambiciozne rijei mogu biti uporabljene u cinine ciljeve i kako najplemenitiji osjeaji mogu biti potkopani u ime moi, probitanosti, pohlepe ili nesnoljivosti. ak i standardni srednjokolski udbenik povijesti zamjeuje do koje je mjere, od samih svojih poetaka, ameriki nain ivota u raskoraku s mitovima koji su s njime povezani. U takvoj klimi, svaka tvrdnja o zajednikim vrijednostima mogla bi ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 23 se doimati beznadno naivnom, ako ne i posve opasnom - pokuajem umanjivanja ozbiljnih razlika u pristupu i provedbi ili, to je gore, kao sredstvo priguivanja prigovora onih koji smatraju da su im aktualni ameriki institucionalni dogovori nanijeli tetu.

Tvrdim, meutim, da nemamo izbora. Nije potrebna nikakva anketa kako bismo bili svjesni da velika veina Amerikanaca - republikanaca, demokrata i neovisnih - zazire od politike koja je postala umalom, u kojoj se uski interesi jagme za probitkom, a ideoloke manjine idu za time da nametnu svoje verzije apsolutne istine. Bilo da smo iz saveznih drava sklonih republikancima ili iz onih sklonih demokratima, instinktivno osjeamo nedostatak potenja, nepopustljivosti i zdrava razuma u naim politikim debatama i ne dopada nam se ono to se doima kao neprekinuti niz pogrenih ili usiljenih odluka. Bilo da smo religioznih ili svjetovnih nazora, crni, bijeli ili smei, osjeamo - s pravom - da su najznaajniji izazovi nacije zanemareni te da bismo, ako uskoro ne promijenimo smjer, mogli biti prva generacija koja, nakon vrlo dugo vremena, iza sebe ostavlja slabiju i raslojeniju Ameriku od one koju je naslijedila. Potrebna nam je, vjerojatno vie no ikada u naoj novijoj povijesti, nova vrsta politike, takva koja je u stanju produbiti one zajednike spoznaje koje nas kao Amerikance ujedinjuju te stvoriti uvjete za nadgradnju na tim temeljima. To je tema ove knjige: nain na koji moemo zapoeti proces mijenjanja nae politike i naega graanskog ivota. Time ne elim kazati da znam tono na koji je nain to mogue izvesti. Ne znam. Premda u svakome poglavlju raspravljam o nizu goruih politikih izazova i sugeriram, u osnovnim smjernicama, put za koji vjerujem da bismo ga trebali slijediti, moje je bavljenje tim problemima djelomino i nepotpuno. Ne nudim nikakvu ujedinjujuu teoriju o amerikoj vladi, niti ove stranice nude manifest za djelovanje koji bi bio upotpunjen tabelama i grafikonima, rokovima i planovima u deset toaka. Umjesto toga, nudim neto skromnije: svoja osobna promiljanja o onim vrijednostima koje su me dovele u javni ivot, neke misli o svemu onome to nas u naemu aktualnom politikom diskursu bespotrebno razdvaja, kao i vlastitu najbolju moguu prosudbu - koja se temelji na vlastitome iskustvu u ulozi senatora i odvjetnika, supruga i oca, kranina i skeptika - o metodama pomou kojih moemo graditi nasu politiku na zamisli o opem dobru. Dopustite mi da budem odreeniji to se tie naina na koji je knjiga ustrojena. Prvo poglavlje razmatra nau nedavnu politiku povijest i nastoji pojasniti neke od uzroka dananjega ogorenog dvostranaja. U drugome poglavlju razmatram one zajednike vrijednosti koje bi mogle posluiti kao temelj za novi politiki konsenzus. Tree poglavlje istrauje Ustav, ne tek kao izvorite osobnih prava, nego takoer i kao sredstvo 24 organiziranja demokratskoga dijaloga to se tie nae kolektivne budunosti. U etvrtome poglavlju nastojim predoiti neke od institucionalnih snaga kao to su novac, mediji, interesne skupine i zakonodavstveni proces, a koje pritiu ak i politiare s najboljim namjerama. U preostalih pet poglavlja, pak, predlaem nain na koji bismo se mogli odmaknuti od onoga to nas razdvaja, prema uinkovitom rjeavanju konkretnih problema: rastue ekonomske nesigurnosti za veinu amerikih obitelji, rasnih i vjerskih tenzija u politikoj javnosti te meunarodnih prijetnji - od terorizma do pandemije - koje se gomilaju izvan granica nae zemlje. Vjerujem kako e neki od itatelja moda zakljuiti da je moje predstavljanje tih problema nedovoljno izbalansirano. Spram te optube, priznajem krivicu. Ipak sam na koncu konca demokrat; moja vienja veine tema blia su stranicama uvodnih lanaka New York Timesa nego onima Wall Street Journala. Srde me politike metode koje konzistentno idu na ruku bogatima i monima nautrb prosjenih Amerikanaca te inzistiram na tome da vlada ima vanu ulogu u pruanju jednake prilike svima. Vjerujem u evoluciju, znanstvenu metodiku i globalno zatopljenje; vjerujem u slobodu govora, bila ona politiki korektna ili ne, i sumnjiav sam spram toga da se putem vlade nameu bilo ija vjerska uvjerenja - ukljuujui i svoja vlastita - ateistima. Nadalje, robujem vlastitoj biografiji: ameriko iskustvo ne mogu promatrati drugaije nego kroz vizuru crnca mijeanoga nasljea, uvijek imajui u vidu kako su ljudi koji izgledaju poput mene bili podjarmljivani i stigmatizirani na suptilne i one manje suptilne naine na koje rasa i klasne podjele i nadalje oblikuju nae ivote. Meutim, vie sam od toga. Smatram kako i moja stranka takoer ponekad moe biti samodopadna, samodostatna i dogmatska. Vjerujem u slobodno trite, trino natjecanje i poduzetnitvo te

smatram kako nemali broj vladinih programa ne funkcionira onako kako se to reklamira. Volio bih kada bi u ovoj zemlji bilo manje odvjetnika, a vie inenjera. Smatram da je Amerika ee imala pozitivnu nego negativnu ulogu u svijetu; gajim poneku iluziju o naim neprijateljima i divim se hrabrosti nae vojske. Protivim se politici koja se iskljuivo zasniva na rasnome identitetu, spolnom identitetu, spolnoj orijentaciji ili viktimiziranosti openito. ini mi se da velik dio onoga od ega pate siromane etvrti u gradskim sreditima ukljuuje pomanjkanje kulture koje novac sam po sebi nee odagnati te da nae vrijednosti i duhovnost vrijede barem koliko i na BDP. Nema sumnje da e me neki od mojih stavova dovesti u neprilike. Prilino sam nov na dravnoj politikoj sceni te sam stoga nalik praznome zaslonu na kojega politiki bitno razliito obojene snage projiciraju svoja vlastita gledita. Kao takav, vrlo u vjerojatno razoarati dio njih, 25 ako ne i sve redom. To vjerojatno ukazuje na jednu drugu, osobniju temu - konkretno, na nain na koji ja, odnosno bilo tko u javnoj slubi, mogu izbjei zamke slave, elju za udovoljavanjem, strah od gubitka, a pritom zadrati sutinu istinoljubivosti, taj osobiti glas u svakome od nas koji nas upozorava na ono do ega najvie drimo. Nedavno me jedna od izvjestiteljica koja izvjeuje s Capitol Hilla zaustavila na putu do mojega ureda i spomenula da je uivala itajui moju prvu knjigu. Pitam se", kazala je, hoete li uspjeti biti tako zanimljivi i u sljedeoj koju napiete." Pritom je zapravo htjela rei, pitam se hoete li i nadalje biti tako poteni sada kada ste ameriki senator. I sam se to ponekad pitam. Nadam se da e mi pisanje ove knjige pomoi da odgovorim na to pitanje. 27 Prvo poglavlje Republikanci i demokrati Za veine dana, u Capitol ulazim kroz suteren. Maleni podzemni vlak vozi me od Hartove zgrade, u kojoj se nalazi moj ured, kroz podzemni tunel u kojemu su nanizane zastave i peati pedeset drava. Nakon to se vlak zaustavi uz kripu, kreem prema nizu starih dizala koja e me odvesti na drugi kat prolazei pored uurbanih slubenika, slubi za odravanje i pokoje turistike skupine. Po izlasku iz dizala, zaobilazim mnotvo novinara koji se najee ovdje okupljaju, pozdravljam capitolsku policiju i, kroz otmjeni niz dvostrukih vrata, ulazim u vijenicu Senata SAD-a. Dvorana Senata nije najljepi prostor u Capitolu, ali je ipak impozantan. Tamnosmei zidovi ukraeni su oplatom od plavoga damasta i stupovima od fino proarana mramora. Iznad se nalazi kremasto bijeli ovalni strop posred kojega je urezan ameriki orao. Iznad galerije za posjetitelje nanizana su dostojanstvena poprsja prvih dvadeset amerikih potpredsjednika. Ispred ograenoga prostora Senata, lepezasto se iri stotinu stolova od mahagonija, tvorei etiri reda u obliku potkove. Neki od tih stolova datiraju iz 1819. godine, a na svakome od njih nalazi se uredna posuda za tintarnicu i pero. Otvorite li ladicu bilo kojeg stola, naii ete na imena senatora koji su se neko njima koristili - Tafta i Longa, Stennisa i Kennedyja - koja su urezali ili ispisali vlastitom rukom. Ponekad, dok stojim u dvorani, u jednom od tih stolova zamiljam Paula Douglasa ili Huberta Humphreyja, kako po tko zna koji put ustraju na usvajanju Zakona o graanskim pravima; ili Joea McCarthyja, nekoliko stolova dalje, kako prelistava popise, spreman nekoga prozvati; ili Lyndona Bainesa Johnsona kako se ulja kroz prolaze, grabei revere i prikupljajui glasove. Gdjekad odeem do stola za kojim je neko sjedio Daniel Webster i zamiljam ga kako ustaje pred prepunom galerijom i svojim kolegama, sijevajui oima dok zduno brani Uniju pred secesionistima. No, ti trenuci brzo blijede. Osim onih nekoliko minuta potrebnih za glasovanje, moji kolege i ja ne provodimo puno vremena u vijenici Senata. Veina odluka - o tome koje prijedloge zakona valja razmatrati 28 i kada to treba uiniti, o tome kako e se pristupiti amandmanima i na koji nain nekooperativne

senatore natjerati da budu kooperativni - razrauje se poprilino unaprijed, zahvaljujui voi senatske veine, relevantnome predsjedniku odbora, njihovu osoblju i (ovisno o razmjeru polemike te velikodunosti republikanca koji obrauju prijedlog zakona) demokratskim suparnicima. Do trenutka kada dolazimo u senatsku vijenicu i tajnik zapone prozivku, svaki senator ve je odredio - konzultiravi se sa svojim osobljem, voom odbora, odabranim lobistima, interesnim skupinama, potom biraa i ideolokim uvjerenjima - kako e se postaviti prema problemu. Rezultat je uinkovit proces na kojemu su veoma zahvalni lanovi Senata, koji nastoje uskladiti dvanaestero ili trinaesterosatne rasporede i ele se vratiti u svoje urede kako bi se susreli s biraima ili uzvratili telefonske pozive, otili do oblinjeg hotela kako bi se druili s donatorima ili do televizijskoga studija kako bi dali intervju. Ako se, meutim, zadrite, moda ete vidjeti kakvog usamljenog senatora kako stoji za svojim stolom nakon to su ostali otili, i trai rije kako bi odrao izlaganje za govornicom Senata. Moda eli pojasniti prijedlog zakona koji podnosi ili je pak rije o komentaru o kakvome izazovu na nacionalnoj razini kojim se jo nije na zadovoljavaju nain pozabavilo. U govornikovu e glasu moda biti strasti; njegovi argumenti - za kresanje programa za pomo siromanima ili opstrukcionizmu pri imenovanju sudaca, ili potrebi za energetskom neovisnou - moda e biti dobro iskonstruirani. Meutim, taj se govornik obraa gotovo praznoj komori: jedino predsjedavajuem, nekolicini inovnika, izvjestitelju iz Senata te objektivu kamere C'SPAN-a1. Kada govornik okona izlaganje, posluitelj u plavoj uniformi tiho e preuzeti izjavu za slubenu zabiljeku. Drugi senator, ovoga puta ena, moda e ui dok prvi odlazi, ustati za svojim stolom, zatraiti rije te odrati izlaganje, ponovivi ritual. U najveemu raspravnome tijelu na svijetu, nitko je ne slua. Sjeam se 4. sijenja 2005. - dana kada smo ja i treina Senata poloili zakletvu kao lanovi 109. Kongresa - sjeam se da je bilo prekrasno, ali je to sjeanje istovremeno maglovito. Bljetalo je sunce, zrak je bio previe topao za to doba godine. lanovi moje obitelji i prijatelji ispunili su galeriju za posjetitelje Senata kako bi me bodrili dok smo ja i kolege stajali pored mramornoga podija i podigli desnu ruku kako bismo poloili dunosniku zakletvu. U staroj dvorani Senata, pridruio sam se svojoj supruzi Michelle i naim dvjema kerima na opetovanoj ceremoniji i fotografiranju s potpredsjednikom Chenevjem (injenica je takoer i to Cable-Satellite Public Affairs Network, amerika kabelska televizija koja izravno prenosi sjednice amerikog Senata i Kongresa, nap. prev. 29 da se tada estogodinja Malia stidljivo rukovala s potpredsjednikom, dok je tada trogodinja Sasha, umjesto rukovanja, odluila pljesnuti svojim dlanovima o njegove prije no to se okrenula kako bi mahnula prema fotoaparatima i kamerama). Poslije sam djevojice promatrao kako skakuu niz istone stube Capitola dok su se njihove haljinice, jedna ruiasta, a druga crvena, blago podizale u zrak, a bijeli stupovi Vrhovnog suda inili su savrenu pozadinsku kulisu njihovoj igri. Michelle i ja uzeli smo ih za ruke i nas smo etvero odetali do Kongresne knjinice, gdje smo se susreli s nekoliko stotina simpatizera koji su doputovali u cjelodnevni posjet, provevi sljedeih nekoliko sati u neprekidnom nizu rukovanja, zagrljaja, fotografiranja i autograma. Dan osmjehivanja i zahvaljivanja, dostojanstvenosti i pompe - tako je to zacijelo izgledalo posjetiteljima pristiglima na Capitol. No, iako je itav Washington toga dana dao sve od sebe, kolektivno zastavi kako bi potvrdio kontinuitet nae demokracije, u zraku se utila neka ukoenost, neka vrsta spoznaje da takvo raspoloenje nee biti dugoga vijeka. Nakon to su obitelj i prijatelji otili, nakon to su prijmovi okonani, a sunce utonulo iza zimskoga sivila, ono to je ostalo visjeti u zraku iznad grada bila je izvjesnost jedne, naizgled nepromjenjive injenice: zemlja, a time i Washington, bila je podijeljena, politiki podjeljenija no ikada, jo od razdoblja prije Drugoga svjetskog rata. ini se da su predsjedniki izbori, a takoer i razna statistika mjerenja pokazala kako narod die. Amerikanci su se razilazili oko itavoga niza problema: u vezi Iraka, poreza, pobaaja, oruja, Deset zapovijedi, homoseksualnih brakova, useljavanja, trgovine, obrazovnog sustava, regulacije zatite okolia, veliine vlade te uloge sudova. Postojea neslaganja bila su k tome estoka, uza

sljedbenike s obje strane razdjelnice koji nisu bili suzdrani kada je rije o uljivim kritikama koje bi upuivali svojim protivnicima. Kosili smo se oko razmjera naih razmimoilaenja, prirode naih neslaganja i razloga koji su do njih doveli. Sve je bilo prijeporno, bilo da je bila rije o razlogu klimatskih promjena ili o injenici da se one zbivaju, o veliini deficita ili krivcima koji su za nj odgovorni. Sto se mene tie, nita od toga nije bilo u potpunosti iznenaujue. S distance sam promatrao eskalaciju vaingtonskih politikih okraja: aferu Irangate i Olivera Northa, Borkovu nominaciju i Willieja Hortona, Clarencea Thomasa i Anitu Hill, Clintonovu pobjedu na izborima i Gingrichevu revoluciju, istragu o Whitewateru i Starru, prestanak rada vlade i postupak za opoziv predsjednika, neprobueni glasaki listii i okraj izmeu Busha i Gorea. S ostalom publikom gledao sam kako kampanjska kultura metastazira kroz tijelo politike, dok se itava jedna industrija uvreda beskonana i na neki nain profitabilna - razvila do te mjere da je zagospodarila kabelskom televizijom, govornim segmentom radija te listom bestselera New York Timesa. 30 Tijekom osam godina provedenih u legislaturi Minoisa, donekle sam iskusio nain na koji danas valja igrati tu igru. Do vremena kada sam doao u Springfield 1997., republikanska veina u Senatu Illinoisa preuzela je istu onu taktiku koju je predsjednik Predstavnikog doma Gingrich tada primjenjivao kako bi zadrao potpuni nadzor nad Predstavnikim domom Kongresa. Nemoni da na raspravu proguraju ak i najskromniji amandman, a kamoli da bude usvojen, demokrati bi vikali i urlali i bjesnjeli, a potom bespomono stajali i gledali kako republikanci izglasavaju velike porezne olakice za korporacije, nepravedni su prema radnitvu ili drastino reduciraju socijalne slube. S vremenom se Senatskim demokratskim odborom proirila silna ljutnja i moji su kolege paljivo biljeili svako republikansko omalovaavanje i pogrdu. est godina poslije, kada su demokrati preuzeli nadzor, ni republikanci nisu proli nita bolje. Neki od starijih veterana sjetno su se prisjeali dana kada su se republikanci i demokrati susretali uveer kako bi zajedno veerali te bi nekako iznali kompromis uz odreske i cigare. No, ak i meu tim starim liscima, takve bi lijepe uspomene izblijedjele onoga trena kada bi ih politiki operativci iz suprotnog tabora odabrali kao metu, preplavljujui njihove okruge potom u kojoj ih optuuju za nezakonito djelovanje, korupciju, nekompetenciju i moralnu manjkavost. Ne tvrdim da sam bio tek pasivni promatra u svemu tome. Politiku sam doivljavao kao surov sport i nisu me smetali niti otri laktovi niti povremeni udarci iz mrtvoga kuta. Ali, budui da sam se nalazio u izrazito demokratskome okrugu, bio sam poteen onoga najgorega republikanskog vrijeanja. U nekim prilikama udruio bih se ak i s nekima od najkonzervativnijih kolega kako bismo radili na nekome segmentu zakonodavstva, a dogaalo se i da smo uz partiju pokera ili pivo zakljuili kako imamo vie toga zajednikoga no to smo spremni priznati u javnosti. To vjerojatno objanjava zbog ega sam, tijekom godina provedenih u Springfieldu, ustrajao na stajalitu da politika moe biti drugaija te da su birai eljni neega drugaijeg, da su umorni od izvrtanja injenica, vrijeanja i lakonskoga rjeavanja sloenih problema; na tome da bi ih - kada bih mogao izravno doprijeti do biraa, problemima pristupiti onako kako ih doivljavam, objasniti mogunosti na to je mogue izravniji nain - tada njihov osjeaj za potenu igru i zdrav razum privukli. Kada bi dovoljan broj ljudi preuzeo taj rizik, mislio sam, tada bi se zbila promjena nabolje kako u politici zemlje, tako i u njezinim strategijama. S takvim sam stavom uao u utrku za Senat 2004. Tijekom trajanja kampanje dao sam sve od sebe da govorim ono to mislim, da sve bude kako valja te da se usredotoim na bit. Kada sam pobijedio na demokratskim predizborima a zatim i na opim izborima, i to na oboma uz znatnu prednost, bio sam u napasti povjerovati da sam dokazao kako sam bio u pravu. 31 Ipak, postojao je jedan problem: moja je kampanja bila toliko uspjena da se doimala kao sluajnost. Politiki e promatrai primijetiti da, to se tie sedmorice predizbornih demokratskih kandidata, ni jedan od nas nije emitirao negativan TV-spot. Najbogatiji od svih kandidata

- bivi trgovac teak barem 300 milijuna dolara - uloio je 28 milijuna dolara, uglavnom na pozitivno intonirane oglase, tek da bi doivio poraz u posljednjim tjednima zbog neugodne dokumentacije o razvodu braka koje se doepao tisak. Moj republikanski suparnik, pristali i bogati bivi partner Goldmana Sacha koji je postao nastavnik u siromanome dijelu grada, od samoga je poetka stao napadati moj dosadanji rad, no prije nego to je njegova kampanja imala prilike uzeti maha, i njega je onemoguio njegov vlastiti skandal vezan uz razvod. Vei dio mjeseca putovao sam Illinoisom bez ikakvih daljnjih napada prije nego to su me odabrali da odrim uvodno izlaganje na Nacionalnoj demokratskoj konvenciji - bila je rije o sedamnaestominutnomne izvjeu na nacionalnoj televiziji, bez prekida. Na koncu je republikanska stranka Illinoisa, neshvatljivo, izabrala za mojega suparnika bivega predsjednikoga kandidata Alana Kevesa, ovjeka koji nije nikada ivio u Illinoisu i koji se pokazao toliko estokim i nepopustljivim da su ga se bojali ak i konzervativni republikanci. Nakon toga su me neki izvjestitelji proglasili najsretnijim politiarem u svih pedeset drava. Privatno, neki od mojih slubenika razljutili su se zbog takve ocjene, zakljuivi kako ona obezvrjeuje veliki trud koji smo uloili kao i privlanost nae poruke. Ipak, nije imalo smisla nijekati moju gotovo sablasnu sreu. Bilo je to neuobiajeno, posve neobino; poznavateljima politikih prilika moja pobjeda nije nita dokazivala. Nije stoga udno da sam se, stigavi u Washington toga sijenja, osjeao kao novajlija koji se pojavljuje nakon utakmice, u besprijekornom dresu, udei da zaigra, ak i dok njegovi blatom umrljani suigrai viaju svoje rane. Dok sam bio uposlen oko intervjua i fotoseansi, pun plemenitih zamisli o tome kako je potrebno manje stranarenja i uljivosti, demokrati su bili poraeni na svim poljima - u predsjednitvu, Senatu, Predstavnikome domu. Svojim kolegama demokratima bio sam itekako dobrodoao; moju su pobjedu nazivali jednom od nekoliko naih uporita. Na hodnicima, meutim, ili tijekom stanki u vijenici, povukli bi me u stranu i podsjetili na to kako danas izgledaju tipine kampanje u Senatu. Priali su mi o njihovu poraenome voi Tomu Daschleu iz June Dakote koji je doivio da ga blate negativni oglasi vrijedni milijune dolara - novinski oglasi preko cijele stranice i televizijski spotovi iz dana u dan su njegovim susjedima govorili o tome kako on podupire ubijanje beba i mukarce u vjenanicama, nekoliko njih ak je natuknulo i to da je loe postupao sa svojom prvom suprugom, unato injenici da je ona 32 putovala u Junu Dakotu kako bi mu pomogla da ga ponovo izaberu. Prisjetili su se i Maxa Clelanda, biveg zastupnika iz Georgije, ratnoga veterana koji je pretrpio tri amputacije i koji je smijenjen s dunosti u prethodnome krugu nakon to su ga optuili za nedostatni patriotizam, za to da pomae i potie Osamu bin Ladena. A bio je tu i sitni problem skupine veterana nazvane Swift Boat Veterans for Truth1: okantna je bila uinkovitost kojom je nekoliko dobro plasiranih konzervativnih oglasa i skandiranja odlikovanoga ratnog vijetnamskoga heroja uspijevalo preobraziti u bojaljivoga pacifista. Nema sumnje da je bilo i republikanaca koji su se osjeali zlostavljanima na slian nain. Vjerojatno su novinski uvodnici koji su se pojavili toga prvoga tjedna zasjedanja imali pravo; vjerojatno je bilo dolo vrijeme da zaboravimo izbore, da obje stranke zanemare svoje animozitete i protuargumente te da se, makar na godinu-dvije, posvete voenju zemlje. Moda bi to bilo i mogue da izbori nisu bili tako blizu, ili da rat u Iraku nije i nadalje bjesnio, ili da se interesne skupine, strunjaci i svi vidovi medija nisu eljeli okoristiti dolijevanjem ulja na vatru. Moda bi stanje mira dovelo do drugaije Bijele kue, one koja bi u manjoj mjeri bila predana voenju neprekidne kampanje - Bijele kue u kojoj bi pobjeda u omjeru 51:48 bila doivljena kao povod za poniznost i kompromis, a ne za neosporivi mandat. No, kakvi god da su uvjeti bili potrebni za takvo poputanje napetosti, 2005. nije ih bilo. Nisu bili mogui ustupci, ni iskazi dobre volje. Dva dana nakon izbora, predsjednik Bush pojavio se pred kamerama i obznanio da posjeduje politiki kapital te kako ga namjerava iskoristiti. Istoga dana, konzervativni aktivist Grover Norquist, ne obazirui se na dostojanstvo javne dunosti, primijetio

je, u vezi sa situacijom u kojoj su se nali demokrati, da e vam svaki farmer kazati kako odreene ivotinje trkaraju uokolo i neugodne su, ali kada ih se dovede u red, tada su sretne i smirene". Dva dana nakon moje zakletve, kongresnica Stephanie Tubbs Jones iz Clevelanda ustala je u Predstavniko me domu kako bi osporila potvrdu izjanjavanja elektora iz Ohija, iznijevi litaniju o birakim nepravilnostima koje su se pojavile u toj dravi na dan izbora. Republikanci iz stranake baze negodovali su (Ne znaju gubiti", uo sam neke od njih kako mrmljaju), no predsjednik Predstavnikoga doma Hastert i voa veine u Predstavnikom domu DeLay zurili su sa svojega podija ledena lica, smireni spoznajom kako imaju i glasove i eki. Senatorica Barbara Boxer iz Kalifornije potpisala je prigovor i kada smo se vratili u dvoranu Senata, dao sam svoj prvi glas, uz jo sedamdeset 2 Politika skupina veterana osnovana za predsjednike kampanje 2004. s ciljem da natete kampanji Johna Kerrvja, nap. prev 33 troje od sedamdeset etvero ostalih, koji su glasovali toga dana, da George W. Bush bude postavljen u drugome mandatu kao predsjednik Sjedinjenih Drava. Nakon toga glasovanja slijedio je prvi niz telefonskih poziva i negativne pote na moje ime. Uzvratio sam telefonske pozive nekima od svojih nezadovoljnih demokratskih pristaa, uvjeravajui ih da sam upoznat s problemima u Ohiju i kako mislim da istraga jest u redu, ali i kako i nadalje vjerujem da je George Bush pobijedio na izborima i kako ne smatram da sam se prodao ili priklonio drugoj opciji samo dva dana nakon stupanja na dunost. Istog tog tjedna naletio sam na senatora Zella Millera koji je bio pred umirovljenjem, mravoga demokrata iz Georgije, otra pogleda, koji je bio lan povjerenstva Uprave za nacionalnu obnovu, te koji je postao ogoren na Demokratsku stranku, podupirao Georgea Busha i iznio furiozno uvodno izlaganje na Nacionalnoj republikanskoj konvenciji - otvoreni verbalni napad na perfidnost Johna Kerryja i njegovu tobonju slabost spram pitanja nacionalne sigurnosti. Na je dijalog bio kratak, ispunjen neizreenom ironijom - stari junjak na zalazu politike karijere i mladi crnaki sjevernjak na poetku, to je kontrast koji je tisak uoio prilikom naih zasebnih izlaganja na konvenciji. Senator Miller bio je vrlo blagonaklon i poelio mi sreu na mojemu novome radnom mjestu. Poslije e me spomenuti u jednome odlomku svoje knjige A Deficit Of Decency {Manjak potenja, nap. prev.) u kojemu je moj govor nazvao jednim od najboljih koje je uo, primijetivi potom - uz, pretpostavljam, prepredeni osmijeh - kako ni taj govor nije mogao biti od velike pomoi to se tie pobjede na izborima. Drugim rijeima: moj je ovjek izgubio. Pobijedio je ovjek Zella Millera. Bila je to neumoljiva, hladna politika zbilja. Sve ostalo bili su tek osjeaji. Moja e vam supruga kazati kako po prirodi nisam osoba koja se puno uzbuuje oko iega. Kada vidim Ann Coulter ili Seana Hannityja kako viu s televizijskoga ekrana, teko da ih mogu shvatiti ozbiljno; iako se uistinu pitam tko bi elio provoditi svoje dragocjene veeri u drutvu takvih gunala. Kada mi demokrati prilaze na sveanostima postojano tvrdei kako ivimo u najgoremu politikome razdoblju, da faizam koji se iri pojaava svoj stisak oko naih vratova, tada ponekad spomenem Amerikance japanskoga podrijetla pod vlau Franklina Delanoa Roosevelta, Zakon o strancima i ugroavanju sigurnosti drave pod vlau Johna Adamsa, ili stotinu godina linovanja pod nekoliko desetaka administracija, to je sve po svoj prilici moralo biti gore od situacije danas, i predloim da svi duboko udahnemo. Kada me ljudi prilikom sveanih veera pitaju kako uope mogu funkcionirati u aktualnome politikom okruju, uza sve negativne kampanje i osobne napade, 34 ponekad spomenem Nelsona Mandelu, Aleksandra Solenjicina ili nekoga od momaka u nekome od kineskih ili egipatskih zatvora. injenica je da uvrede na va raun nisu najgore to vam se moe dogoditi. Ipak, nisam imun na ojadenost. Poput veine Amerikanaca, teko mi se oteti dojmu da je naa demokracija danas pola naopako i to na ozbiljan nain. Ne radi se tu samo o procjepu koji je nastao izmeu naih deklarativnih ideala kao nacije i stvarnosti kojoj svjedoimo svakoga dana. Na ovaj ili

onaj nain, taj je procjep prisutan u Americi jo od njezina osnutka. Voeni su ratovi, provoeni zakoni, reforme sustava, organizirani su sindikati i prosvjedi kako bi raskorak izmeu obeanja i prakse bio to manji. Ne, ono to uistinu zabrinjava raskorak je izmeu veliine naih izazova i uskogrudnosti nae politike - lakoa kojom nas od bitnih pitanja odvraaju sitnice i trivijalnosti, nae kronino izbjegavanje tekih odluka, naa prividna nesposobnost da iznaemo djelotvorni konsenzus kako bismo se uhvatili u kotac s bilo kojim znaajnim problemom. Poznato nam je da nam globalna trina utakmica - da ne spominjem svaku istinsku predanost vrednotama jednakih mogunosti i poboljanja socioekonomske situacije - namee potrebu da revidiramo na obrazovni sustav od vrha do dna, nadopunimo na nastavniki korpus, pojaamo poduavanje matematike i prirodnih znanosti te spasimo siromanu gradsku djecu od nepismenosti. Tomu unato, dojam je kako je naa debata o obrazovanju zapela izmeu onih koji ele ogoliti sustav javnoga kolstva i onih koji zagovaraju neobranjivi status quo, izmeu onih koji tvrde da novana sredstva nisu bitna za obrazovanje i onih koji ele vie sredstava bez ikakva dokaza da e ona biti valjano iskoritena. Znamo da je na sustav zdravstvene skrbi u kolapsu: odvie je skup, krajnje neuinkovit i loe usklaen s gospodarstvom koje se vie ne zasniva na zaposlenju koje je mogue zadrati tijekom itava ivota, sustav je to koji Amerikance koji naporno rade izlae kroninoj nesigurnosti i moguoj neimatini. No, iz godine u godinu dogaa se da politiko poigravanje rezultira neaktivnou, izuzev 2003., kada smo dobili prijedlog zakona o lijekovima na recept, koji je nekako uspio spojiti najgore aspekte javnoga i privatnog sektora - nabijanje cijena i birokratsku konfuziju, rupe u pokrivenosti osiguranjem i zapanjujui raun za porezne obveznike. Znamo da je borba protiv meunarodnoga terorizma istovremeno i oruana borba i sukob ideja, da naa dugorona sigurnost ovisi kako o razboritom projiciranju vojne sile, tako i o veoj suradnji s ostalim nacijama te da je rjeavanje problema globalnoga siromatva i posrnulih zemalja od ivotne vanosti za nau naciju, a ne tek pitanje dobroinstva. Meutim, pratimo li veinu naih debata o vanjskoj politici, mogli bismo povjerovati da su nam na raspolaganju samo dvije opcije - ratovanje ili ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 35 izolacionizam. Vjeru smatramo izvorom utjehe i razumijevanja, ali moemo vidjeti da nae izraavanje vjere sije razdor; sebe doivljavamo kao snoljiv narod dok istovremeno rasne, vjerske i kulturalne tenzije siju mete. A umjesto nastojanja za uklanjanjem tih tenzija, odnosno smirivanjem postojeih konflikata, naa ih politika raspiruje, eksploatira i unosi dodatne podjele medu nas. Oni od nas koji su u vladi privatno e priznati da postoji jaz izmeu politike kakvu imamo i politike kakva nam je potrebna. U svakome sluaju, demokrati nisu zadovoljni aktualnom situacijom, budui da se, barem trenutano, nalaze na gubitnikoj strani. Njima dominiraju republikanci koji, zahvaljujui izborima koji pobjednikoj strani omoguuju sve pogodnosti, nadziru svaki ogranak vlade i nije im nuno initi kompromise. Promiljeni republikanci ne bi, meutim, smjeli biti odvie samouvjereni, jer, premda su demokrati imali potekoa u nastojanju da pobijede, ini se kako republikanci - koji su izbore dobili na temelju obeanja koja se esto kose s realnou (smanjivanje poreza bez smanjivanja trokova uslunih djelatnosti, privatizacija socijalne skrbi bez promjena u povlasticama, rat bez rtava) - nisu kadri voditi zemlju. Uza sve to, u javnosti je rijetko mogue naii na ozbiljnije propitkivanje vlastite savjesti na obje strane razdjelnice, pa ak i na kakvo-takvo prihvaanje odgovornosti za nastalu pat-poziciju. Umjesto toga, sluamo odbacivanje kritika i imenovanje krivaca, ne samo tijekom kampanja, ve na to nailazimo i u uvodnicima, na stalcima s knjigama ili u neprestano rastuem univerzumu blogosfere. Ovisno o ukusu, naa je situacija prirodni rezultat radikalnoga konzervativizma ili izopaenoga liberalizma, Toma DeLaya ili Nancy Pelosi, velikih naftnih tvrtki ili lakomih odvjetnika, religioznih fanatika ili homoseksualnih aktivista, Fox Newsa ili New York Timesa. Koliko se uspjeno plasiraju takvi prikazi dogaaja, suptilnost argumenata i kakvoa dokaza, varirat e od autora do autora i ne kanim zanijekati svoju naklonost vienju dogaaja koje nude demokrati,

ni svoje uvjerenje kako su argumenti liberala ee utemeljeni na razboritosti i injenicama. Meutim, u proienome obliku, tumaenja i desnice i ljevice postala su podudarna. Rije je o teorijama zavjere, o tome kako je Amerikom zavladala neka tajna organizacija. Poput svih dobrih teorija zavjere, oba prikaza sadre dostatnu koliinu istine kako bi bila uvjerljiva onima koji su predisponirani da u njih povjeruju, ne priznavajui pritom ni jednu proturjenost koja bi mogla poljuljati te pretpostavke. Svrha tih teorija nije razuvjeriti suprotnu stranu, nego je cilj odrati njihove baze nestabilnima i uvjerenima u ispravnost njihovih naela - te dovabiti upravo onoliko novih pristaa koliko je dovoljno da se suparnika natjera na pokornost. Naravno, postoji jo jedna pria koju valja ispripovijedati, ona koja 36 pripada milijunima Amerikanaca koji se bave svojim poslovima iz dana u dan. Oni su na svojim radnim mjestima ili u fazi traenja zaposlenja, pokreu vlastite poslove, pomau svojoj djeci oko domaih zadaa i muku mue s visokim raunima za plin, nedostatnom zdravstvenom zatitom te mirovinom koju je negdje neki steajni sud proglasio neostvarivom. Ti ljudi na budunost gledaju s nadom, ali istovremeno i sa strahom. Njihovi su ivoti ispunjeni proturjejima i dvoznanou. Zbog toga to politika naizgled progovara tako malo o onome kroz to prolaze - zbog toga to shvaaju da je politika danas biznis, a ne misija, a ono to dospije na dnevni red za debatiranje tek je neto vie od puke predstave - povlae se u sebe, daleko od sve buke i beskrajnoga razglabanja. Vlada koja e istinski predstavljati te Amerikance - koja e istinski sluiti tim Amerikancima morat e primijeniti drugaiju vrstu politike. Ta e politika morati odraavati nae ivote onako kako ih uistinu ivimo. Ona nee biti unaprijed upakirana, spremna da je se ugrabi s police poput kakva gotova proizvoda. Morat e biti sazdana od najboljih komponenti naih tradicija i trebat e uzeti u obzir i mranije aspekte nae povijesti. Bit e nuno da shvatimo kako je dolo do svega ovoga, u ovoj zemlji ratujuih frakcija i plemenskih neprijateljstava. Bit e takoer potrebno da se podsjetimo, unato svim naim razlikama, koliko toga dijelimo: zajednika nadanja, zajednike snove, neraskidivu povezanost. Jedna od prvih stvari koju sam uoio prilikom svojega dolaska u Washington, relativna je srdanost medu starijim lanovima Senata: redovita ljubaznost koja rukovodi svakom interakcijom izmeu Johna Warnera i Roberta Byrda, ili iskreno prijateljstvo izmeu republikanca Teda Stevensa i demokrata Daniela Inouyea. Cesto se govori kako su ti ljudi posljednji izdanci vrste koja odumire, ljudi koji ne samo da oboavaju Senat ve koji utjelovljuju jedan vid politike koji nije toliko stranaki agresivan. Zapravo je rije o jednoj od rijetkih stvari u kojoj se konzervativni i liberalni komentatori slau, jednoj predodbi o vremenu prije pada, zlatnome dobu Washingtona kada je, neovisno od tome koja je stranka bila na vlasti, uljudnost prevladavala, a vlada funkcionirala. Jedne veeri, prilikom slubenoga prijama, zapodjenuo sam razgovor s jednim starim vaingtonskim slubenikom koji slubuje na Capitolu i uokolo njega ve gotovo pedeset godina. Pitao sam ga za njegovo miljenje o tome to je zasluno za tu razliku u ozraju kakvo prevladava danas u odnosu na prola vremena. To je generacijski uvjetovano", kazao mi je bez oklijevanja. Neko su gotovi svi koji su imali ikakvu mo u Washingtonu bili u Drugome svjetskom ratu. Ponekad bismo se estoko sukobili oko raznih pitanja. Mnogi su od nas bili iz razliitih sredina, razliitih etvrti, bilo je razliitih 37 politikih filozofija. Ali, kada je bila rije o ratu, svi smo imali neto zajedniko. To je zajedniko iskustvo razvilo odreeno povjerenje i potovanje. Pomoglo je da izgladimo nae razlike i budemo uinkoviti." Sluajui toga starca kako se preputa uspomenama, prisjeajui se Dwighta Eisenhowera i Sama Rayburna, Deana Ashtona i Everetta Dirksena, nisam se uspio oduprijeti tomu da me uvue u maglovit portret koji je oslikao, o vremenu koje je prethodilo dvadesetetvero-satnim ciklusima vijesti i neprestanim donacijama, vremenu u kojemu su ozbiljni ljudi obavljali ozbiljan posao.

Morao sam imati na umu kako njegova sklonost toj minuloj eri ukljuuje i svojevrsno selektivno pamenje: iz slike je izbacio prizore junjakog odbora koji osporava zakone o graanskim pravima u vijenici Senata; podmuklu mo makartizma; otupljujue siromatvo na koje je Bobby Kennedy nastojao ukazati uoi svoje smrti; odsustvo ena i manjina u sferama moi. Shvatio sam takoer da je kombinacija jedinstvenih okolnosti pridonijela stabilnosti vladajuega konsenzusa kojega je i on bio dio: nije se radilo samo o zajednikome iskustvu sudjelovanja u Drugome svjetskome ratu nego takoer i o gotovo jednome jednoglasju do kojega su doveli hladni rat i sovjetska prijetnja i, to je moda jo vanije, neupitne dominacije amerikoga gospodarstva tijekom pedesetih i ezdesetih godina prologa stoljea, dok su se Europa i Japan s mukom izvlaili iz poslijeratnih ruevina. Ipak, nema sumnje da je amerika politika u godinama nakon svretka Drugoga svjetskog rata bila kudikamo manje ideoloki obojena - a znaaj stranake pripadnosti kudikamo bezobliniji - nego to je to sluaj danas. Demokratska koalicija koja je nadzirala Kongres tijekom veega dijela tog razdoblja bila je kombinacija sjevernjakih liberala poput Huberta Humphreyja, konzervativnih junjakih demokrata poput Jamesa Eastlanda i onih lojalista za koje su mainerije velikih gradova odabrale da ih uzdignu. Ono to je tu koaliciju odravalo na okupu bio je gospodarski populizam New Deala - vizija pravednih primanja i pogodnosti, pokroviteljstva i javnih radova te ivotnoga standarda koji je neprestance rastao. Pored toga, ta je koalicija kultivirala odreenu filozofiju tolerancije: filozofiju koja poiva na mirenju s rasnim potlai-vanjem na Jugu, pa ak i njegovu aktivnome promicanju; filozofiju koja je ovisila o kulturi u iremu smislu u kojoj drutvene norme - priroda seksualnosti, recimo, ili uloga ene - veinom nisu dovoene u pitanje; kulturi koja jo nije posjedovala vokabular kojim bi izazvala nelagodu, a kamoli politike prijepore, u svezi takvih pitanja. Tijekom pedesetih i ranih ezdesetih godina dvadesetog stoljea, Republikanska stranka takoer je tolerirala kojekakve filozofske rascjepe - izmeu zapadnoga libertarijanizma Barryja Goldwatera i istonoga paternalizma Nelsona Rockefellera; izmeu onih koji su pamtili repu-blikanstvo Abrahama Lincolna i Teddyja Roosevelta, koje je obuhvaalo 38 federalni aktivizam, i onih koji su slijedili konzervativizam Edmunda Burkea, koji je preferirao tradiciju umjesto socijalnog eksperimentiranja. Udovoljavanje tim regionalnim razlikama, kao i razlikama u temperamentu spram pitanja kao to su graanska prava, federalno ureenje ili ak porezi, nije bilo ba jednostavno. No, kao to je to bio sluaj i s demokratima, uglavnom je gospodarski interes bio taj koji je Republikansku stranku drao na okupu, filozofija slobodnoga trita i fiskalnih ogranienja koja je mogla biti privlana svim svojim sastavnim dijelovima, od provincijskoga skladitara do upravitelja ladanjskoga kluba. (Republikanci su moda prihvatili gorljiviji oblik antikomunizma u pedesetim godinama, ali, kao to je John F. Kennedy uspio dokazati, demokrati su prilikom svakih izbora kada je o tome rije bili itekako spremni zvati'i podii ulog Republikanske stranke.) Upravo su ezdesete godine bile razdoblje u kojemu su okonana takva politika poravnavanja, iz razloga i na naine koji su dobro dokumentirani. Isprva je dolo do uvoenja graanskih prava, pokreta koji je, ak i tijekom svoje rane, sretne faze, temeljito osporavao postojeu drutvenu strukturu i natjerao Amerikance da se svrstaju na jednu od strana. Lyndon Johnson na koncu je odabrao desnu stranu u tome okraju, ali kao junjaki sin, razumio je bolje od veine ostalih cijenu koju je taj izbor podrazumijevao: nakon potpisivanja Zakona o graanskim pravima iz 1964., kazao je svojemu asistentu Blu Moyersu da je tim potezom pera upravo predao Jug Republikanskoj stranci za doglednu budunost. Zatim su nastupili studentski prosvjedi protiv rata u Vijetnamu i nagovjetaj da Amerika nije uvijek u pravu, da nae inicijative nisu uvijek opravdane - da nova generacija ne eli platiti nikakvu cijenu niti nositi ikakav teret odluka koje bi mogli diktirati pripadnici starije generacije. Potom, kada su se u zidovima statusa quo pojavile pukotine, kroz njih se stao provlaiti svaki vid onoga to nazivamo autsajder": Latinoamerikanci, hipiji, Pantere3, samohrane majke koje primaju socijalnu pomo, homoseksualci, svi su se oni stali zauzimati za svoja prava, svi su ustrajali na

priznanju, svi su zahtijevali svoje mjesto za stolom i svoj komadi kolaa. Trebalo je proi nekoliko godina da se logika tih pokreta istroi. Nixonova junjaka strategija, njegovo suprotstavljanje prisilnome pre-voenju djece u kole koje je propisao sud4 i obraanje utljivoj veini, 3 crnaka organizacija Crne pantere; bjelaka organizacija Bijele pantere, nap. prev. 4 godine 1971. ameriki Vrhovni sud presudio je da gradovi, kako bi se u kolama postigla socijalna i rasna izmijeanost, smiju provoditi obvezno upisivanje djece u kole po rasnom, a ne po geografskom naelu, zbog ega su mnoga djeca kolskim autobusima morala biti prevoena u udaljene kole, nap. prev. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 39 ubrzo su se isplatili na izborima. No njegova vodea filozofija nije se nikada pretoila u vrstu ideologiju - ipak je bila rije o Nixonu, koji je inicirao prve federalne afirmativne akcijske programe i potpisao ozakonjenje Agencije za zatitu okolia i Uprave za zatitu i zdravlje na radu. Jimmy Carter pokazat e kako je mogue kombinirati potporu za graanska prava s demokratskom porukom koja je bila vie tradicionalno konzervativna; a unato neposluhu u njihovim redovima, veina junjakih demokratskih kongresnika koji su odluili ostati u stranci zadrat e svoje funkcije zahvaljujui snazi poloaja, pomaui demokratima da zadre nadzor barem nad Predstavnikim domom Kongresa. Meutim, tektonske ploe drave su se pomakle. Politika nije vie bila samo financijsko, nego takoer i moralno pitanje, podlono moralnim imperativima i moralnim apsolutima. Ta je politika bila izrazito osobne naravi, ubacujui se u sve interakcije - bilo izmeu crnaca i bijelaca, bilo izmeu spolova - i upliui se u svako zahtijevanje prava ili u odbacivanje autoriteta. Sukladno tome, liberalizam i konzervativizam bili su sada definirani u ljudskoj imaginaciji vie kroz klase nego kroz stavove - pozicijom koju biste zauzeli prema tradicionalnoj kulturi i kontrakul-turi. Sada je bilo vano ne samo to ste mislili o pravu na trajk ili o kolektivnome oporezivanju nego takoer i to ste mislili o seksu, drogi i rock'n'rollu, rimokatolikoj misi ili o zapadnome kanonu. Bijelim etnikim biraima na sjeveru i bijelcima s juga openito taj se novi liberalizam nije inio naroito smislenim. Nasilje na ulicama te izgovori za to nasilje u intelektualnim krugovima, crnci koji doseljavaju u susjednu kuu i djeca bijelaca koju se razvozi diljem grada, paljenje zastava i pljuvanje po ratnim veteranima, sve je to naizgled vrijealo i obezvrjeivalo, ako ne i izravno napadalo, sve ono obitelj, vjeru, zastavu, susjedstvo i, za neke barem, privilegij bijelaca - do ega su najvie drali. Kada je, sred toga zbrkanoga vremena, nakon atentata i gradova u plamenu te gorka poraza u Vijetnamu ekonomska ekspanzija ustuknula pred zatvaranjem plinovoda i elektrana, a najbolje to je Jimmy Carter mogao predloiti bilo je gaenje termostata, ba kad je skupina iranskih radikala dodatno pogorala situaciju s OPEC-om - velik dio koalicije New Deala stao je traiti novo politiko utoite. Oduvijek sam osjeao neobinu povezanost s razdobljem ezdesetih godina. Na odreeni sam nain izvorni produkt toga vremena: moj ivot ne bi bio mogu, moje mogunosti zaprijeene, da nije bilo drutvenih previranja koja su se tada zbivala. Meutim, u to sam vrijeme bio premlad da bih posve shvatio prirodu tih promjena, previe udaljen - budui da sam ivio na Havajima i u Indoneziji - da bih spoznao njihove posljedice za ameriku psihu. Velik dio onoga to sam apsorbirao iz toga razdoblja filtrirano je zahvaljujui mojoj majci, koja se do kraja 40 svojega ivota ponosno deklarirala kao zakleti liberal. Pokret za graanska prava na osobit je nain nadahnuo njezinu naklonost; kada god je za to bilo prilike, nastojala bi u mene usaditi vrijednosti koje je u tome vidjela: snoljivost, jednakost, potporu obespravljenima. U mnogoemu je, meutim, majino poimanje ezdesetih bilo ogranieno, kako zbog udaljenosti (ameriko je tlo napustila I960.), tako i zbog njezina nepopravljiva, dobroduna romantizma. U

intelektualnome je smislu nastojala shvatiti Black Power5 ili SDS6 ili one svoje prijateljice koje su prestale brijati noge, ali bijes i opozicijski duh naprosto nisu bili dio nje. U emocionalnome je smislu njezin liberalizam zauvijek ostao u goditima koja su prethodila 1967., njezino je srce bilo vremenska kapsula ispunjena prizorima programa osvajanja svemira, Korpusa mira7, Slobodnih vonji8, Mahalije Jackson i Joan Baez. Dakle, tek kada sam bio neto stariji, tijekom sedamdesetih godina, poeo sam cijeniti razmjere do kojih su se - za one koji su na izravniji nain iskusili neke od plodonosnih dogaanja u ezdesetim godinama - stvari morale tada oteti nadzoru. Shvaao sam to dijelom i zbog gunanja mojih bake i djeda s majine strane, dugogodinjih demokrata koji su priznavali da su 1968. glasovali za Nixona, to je moja majka doivjela kao in izdaje preko ega im nikada nije prela. Moje je poimanje ezdesetih nastalo uglavnom kao rezultat mojih vlastitih istraivanja, jer je moje adolescentsko buntovnitvo iskalo opravdanje u politikim i kulturalnim mijenama koje su u to vrijeme, sedamdesetih, ve stale jenjavati. Tijekom svojih tinejderskih godina bio sam fasciniran dionizijskom naravi te ere, dostupnou uitaka za svakoga te sam knjigama, filmovima i glazbom upio viziju ezdesetih godina vrlo razliitu od one o kojoj je pripovijedala moja majka: prizore Hueya Newtona, Nacionalne demokratske konvencije iz 1968., sajgonskoga zranog mosta i koncerta Stonesa u Altamontu. Iako nisam imao neposredna povoda za podizanje revolucije, unato tomu sam odluio da i sam mogu biti buntovnik po stilu i stavu, ne obazirui se na pametovanje onih iznad tridesete. Naposljetku je moje prkoenje autoritetu preraslo u nesputano preputanje uicima i autodestruktivnost i do vremena mojega upisa na fakultet, stao sam shvaati kako svako pobijanje konvencija u sebi krije vjerojatnost vlastite neumjerenosti i vlastitu pravovjernost. Stao sam preispitivati svoje pretpostavke i prisjetio se onih vrednota na koje su mi ukazivali majka, baka i djed. 5 crnaki politiki pokret, nap. prev. 6 Students for a Democratic Society, studentski aktivistiki pokret, nap. prev. 7 amerika vladina organizacija za suradnju i pomo zemljama u razvoju, nap. prev. 8 prilikom kojih su se skupine crnaca i bijelaca vozile zajedno autobusima po jugu SAD-a kako bi se suprotstavile segregaciji, nap. prev. 41 Kroz taj spori, isprekidani proces selektiranja onoga u to vjerujem, potiho sam poeo registrirati onaj trenutak prilikom rasprava u spavaonici studentskoga doma kada bismo moji prijatelji s fakulteta i ja prestali razmiljati i zali u podruje licemjerja: trenutak u kojemu bismo odvie olako osuivali kapitalizam, odnosno ameriki kapitalizam, proklamirali nesputanost ogranienjima nametnutima monogamijom ili religijom, bez potpunog razumijevanja vrijednosti tih ogranienja, a ulogu rtve prigrlili odve hitro, kao instrument odbacivanja odgovornosti, ili kao afirmaciju vlastitog prava, odnosno prava na moralnu nadmo spram onih koji nisu u jednakoj mjeri rtve. Sve to moda objanjava zbog ega sam shvaao privlanost Ronalda Reagana, premda sam bio uznemiren njegovim izborom za predsjednika SAD-a 1980. i premda sam bio sumnjiav spram njegove john-waynov-ske poze oca koji je uvijek u pravu, njegova anegdotalna pristupa i njegovih bezrazlonih nasrtaja na siromane. Bila je rije o istoj vrsti privlanosti kakvu su za mene imale vojne baze dok sam kao djeak ivio na Havajima, s njihovim urednim ulicama i dobro nauljenom mainerijom, besprijekornim uniformama i jo besprjekornijim salutiranjima. Bilo je to slino zadovoljstvu koje jo i danas osjeam prilikom gledanja bejzbolske utakmice, odnosno koje osjea moja supruga dok gleda reprize Dick Van Dyke Showa. Reagan se obraao Amerikancima koji su udjeli za redom, naoj potrebi da vjerujemo kako nismo tek podvrgnuti slijepim, bezlinim silama, nego da moemo oblikovati nae individualne i kolektivne sudbine, za to je potrebno iznova otkriti tradicionalne vrline poput pregalatva, patriotizma, osobne odgovornosti, optimizma i vjere. injenica da je Reaganova poruka naila na tako receptivnu publiku mnogo je govorila, ne samo o njemu kao komunikatoru nego takoer i o neuspjesima liberalne vlade tijekom razdoblja gospodarske stagnacije, koja glasae, pripadnike srednjega sloja, nije uspjela uvjeriti da se bori za

njih. Takoer je injenica da je vlada na svim razinama postala suvie nehajna kada je bilo rije o troenju novca poreznih obveznika. Birokracije su preesto bile previe nemarne spram trokova svojih mandata. Velik dio liberalne retorike naizgled je vie vrednovao prava i ovlasti od dunosti i odgovornosti. Reagan je moda pretjerao kritizirajui grijehe socijalne drave i liberali su svakako imali pravo kada su prigovarali da njegova domaa politika ide uvelike na ruku gospodarskim elitama, jer korporacijski su pljakai ostvarivali pristojan profit u osamdesetima dok su sindikati bili u kolapsu, a dohodak prosjenoga radnika zamrznut. Unato tomu, Reagan je Amerikancima ponudio osjeaj zajednikoga cilja obeavi im da e se prikloniti onima koji marljivo rade, potuju zakone, skrbe o svojim obiteljima i vole svoju zemlju, a to, ini se, liberali vie nisu bili u stanju postii. Sto su vie njegovi kritiari rogoborili, 42 tim su vie preuzimali ulogu koju im je on bio i namijenio - nesuvisle skupine izvan politiki korektnih elita. Ono to me zapanjuje nije to da je politika formula koju je razvio Reagan djelovala u to vrijeme, ve koliko se trajnom pokazala predodba ije je promicanje i sam poticao. Usprkos tome to je od tada proteklo etrdeset godina, halabuka iz ezdesetih i reakcije koje su uslijedile i nadalje pokreu na politiki diskurs. Ta injenica dijelom naglaava do koje su mjere mukarci i ene koji su stasali u to doba zacijelo duboko proivljavali sukobe toga razdoblja, kao i stupanj do kojega su prijepori te ere shvaani ne tek kao politike razmirice nego i kao individualni odabiri koji su odreivali osobni identitet i moralno stajalite. Vjerujem kako ona naglaava takoer i injenicu da gorua pitanja iz ezdesetih nisu nikada do kraja razrijeena. Jarost kontrakulture po svoj se prilici rasplinula, pretoivi se u konzumerizam, odabir ivotnoga stila i glazbene preferencije umjesto politikih opredjeljenja, meutim, problemi rasne naravi, siromatva i odnosa meu spolovima i nadalje su prisutni. Takoer je mogue da su te pojave naprosto pripisive razmjerima baby boom-generacije, demografskoj sili koja na politiku vri jednak utjecaj kakav vri i na sve ostalo, od potranje za Viagrom do broja draa za plastine ae koje proizvoai automobila ugrauju u vozila. Kakvo god bilo objanjenje, nakon Reagana su razdjelnice izmeu svega to je republikansko i onoga to je demokratsko, izmeu liberalnoga i konzervativnoga, bile vie ideoloki obojene no dotad. Vrijedilo je to, naravno, za gorua pitanja poput pozitivne diskriminacije, zloina, socijalne skrbi, pobaaja i vjeronauka u kolama, a sve su to bili produeci ranijih trvenja. Sada je to, meutim, vrijedilo i za svako drugo prijeporno pitanje, bilo ono krupno ili ne, bilo na unutarnjemu ili vanjskome planu, i sva su ona svedena na puki odabir izmeu dviju opcija, odnosno izbora za ili protiv, instant-rjeenja. Gospodarska politika vie se nije ticala procjenjivanja kompromisa izmeu dva suprotna cilja: produktivnosti i pravedne raspodjele, rasta kolaa i njegova rezanja na podjednake dijelove. Mogli ste birati izmeu smanjenja poreza ili poveanja poreza, vee ili manje vlade. Politika okolia vie nije bila stvar odravanja ravnotee izmeu valjanoga upravljanja naim prirodnim resursima zahtjeva modernoga gospodarstva; ili ste podravali nesmetani razvitak, busenje, povrinsko vaenje ruda i tomu slino, ili ste podupirali koeu birokraciju i ogranienja koja gue gospodarski rast. Jednostavnost je postala vrlinom u politici openito, ako ne i u pojedinanim politikim programima. Ponekad mi se ini da ak ni republikanski voe koji su u stopu pratili Reagana nisu bili sasvim zadovoljni smjerom u kojem je politika bila krenula. Prema rijeima ljudi poput Georgea H. W. Busha i Boba Dolea, retorika polarizacije i politika srdbe uvije se inila kao neto to ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 43 je nametnuto, kao nain odvlaenja biraa od demokratske baze, a ne nuno kao recept prema kojemu se treba upravljati dravom. No, za mladu generaciju konzervativnih aktivista koji e se uskoro izdii, za Newta Gingricha, Karla Rovea, Grovera Norquista i Ralpha Reeda, usijana retorika predstavljala je vie od kampanjske strategije. Bili su to pravovjerni ljudi koji su mislili ozbiljno kada bi kazali Nema

novih poreza" ili Mi smo kranska nacija". Zapravo, sa svojim krutim doktrinama, bezobzirnim stilom i pretjeranim osjeajem da im je nanesena teta, to je novo konzervativno vodstvo sablasno podsjealo na neke od voa Nove ljevice iz ezdesetih godina. Kao to je bio sluaj i s njihovim Ijeviarskim pandanima, ta je nova avangarda desne opcije politiku vidjela ne samo kao sraz izmeu dviju suprotnih upravljakih vizija ve i kao sraz izmeu dobra i zla. Aktivisti obiju stranaka stali su smiljati lakmus-testove, popise za provjeru pravovjernosti, to je dovelo do toga da se demokrat koji je propitkivao problem pobaaja osjeao sve usamljenijim, a svaki republikanac koji je promicao nadzor oruja naputenim. U toj manihejskoj borbi, kompromis se poeo doimati poput slabosti, poput neega to valja kazniti ili otkloniti. Bili ste uz njih ili protiv njih. Morali ste odabrati kome ete se prikloniti. Doprinos Billa Clintona jedinstven je po tomu to je nastojao nadii taj ideoloki slijepi kolosjek, uvidjevi ne samo da nove konotacije znaenja etiketa konzervativan" i liberalan" idu na ruku republikancima nego i da su te kategorije neprikladne za hvatanje u kotac s problemima s kojima se suoavamo. Tijekom prve kampanje njegove su se geste spram neprijateljski raspoloenih Reaganovih demokrata9 mogle doimati nespretnima i prozirnima (gdje li je nestala Sister Souljah?)10 ili pak zastraujue hladnokrvnima (dopustivi da se provede egzekucija mentalno zaostala robijaa osuena na smrt uoi vanih preliminarnih izbora). U prve dvije godine prvoga predsjednikoga mandata bio je prisiljen odustati od nekih temeljnih elemenata svojega programa univerzalne zdravstvene skrbi, agresivnog ulaganja u odgoj i obrazovanje - koji su mogli trajno preokrenuti dugorone trendove koji su potkopavali poziciju radnikih obitelji u novome gospodarstvu. Clinton je ipak instinktivno uviao koliko su mogunosti nuene Amerikancima lane. Shvatio je da bi vladina potronja i regulacija, kada bi ih se osmislilo na valjan nain, mogle posluiti kao kljuni elementi gospodarskoga rasta, umjesto da ga koe, kao i to na koji bi nain trita i fiskalna disciplina mogle pridonijeti socijalnoj pravdi. Spoznao je da je 9 demokratski glasai koji su glasovali za republikanca R. Reagana ili G. W Busha, nap. prev. 10 hip-hop umjetnica i aktivistica od ijih se komentara o rasi u SAD-u B. Clinton ogradio tijekom predsjednike kampanje 1992., nap. prev. 44 za borbu protiv siromatva, osim drutvene, nuna i osobna odgovornost. U njegovu programu premda ne nuno i u svakodnevnoj politici - Clintonov je trei put iao dalje od kompromisa i dobro se uklapao u pragmatian, neideoloki stav veine Amerikanaca. Doista, pred svretak Clintonova predsjednikovanja njegove su strategije uivale veliku potporu javnosti koja ih je prepoznala kao napredne, iako su ciljevi bili skromni. U politikome je smislu Clinton iz Demokratske stranke istisnuo neke od ekscesa koje su je sprjeavale da pobjedi na izborima. injenica da popularne strategije nije uspio pretoiti u neto to bi nalikovalo vladajuoj koaliciji, unato gospodarskome procvatu, kazivala je poneto o potekoama demografske naravi s kojima su se susretali demokrati (napose porast broja stanovnika na sve homogenijem republikanskome jugu) te o strukturalnim prednostima koje su republikanci uivali u Senatu, gdje su glasovi dvojice republikanskih senatora iz Wyominga s 493.782 stanovnika vrijedili jednako kao i glasovi dvojice demokratskih senatora iz Kalifornije s 33,871.648 stanovnika. No, taj je neuspjeh takoer svjedoio o vjetini kojom su Gingrich, Rove, Norquist i drugi njima nalik bili kadri konsolidirati i institucionalizirati konzervativni pokret. Usmjerili su neograniene resurse korporacijskih sponzora i bogatih donatora kako bi stvorili mreu ekspertnih skupina i medijskih centara. Primijenili su vrhunsku tehnologiju u postupku mobiliziranja svoje baze te centralizirali mo u Predstavnikome domu ne bi li pojaali stranaku disciplinu. I uvidjeli su prijetnju koju je Clinton predstavljao za njihovu viziju dugorone konzervativne veine, to pojanjava silinu kojom su se na njega okomili. Jasnije je takoer i zato su toliko vremena uloili napadajui Clintonovu moralnost, jer ako je Clintonova politika bila takva da bismo je teko mogli nazvati radikalnom, njegova se biografija (saga s pismom o novaenju11, iskustva s

marihuanom, intelektualizam Ivy Leagueu, supruga s karijerom koja ne pee kolae, a ponajvie seks--skandal) pokazala savrenim materijalom koji je iao u prilog konzervativnoj bazi. Uz uestalo ponavljanje, zanemarivanje injenica, a na koncu i neoborive dokaze o predsjednikovim privatnim grijesima, Clintona je bilo mogue prikazati kao utjelovljenje upravo onih obiljeja razdoblja ezdesetih godina koja su pridonijela zamahu konzervativnoga pokreta openito. Clinton se moda i jest borio protiv tog pokreta, ali je taj pokret iz toga okraja izaao jo snaniji - i u prvome mandatu Georgea W Busha, taj e pokret preuzeti vladu Sjedinjenih Drava. pismo u kojemu se 23-godinji B. Clinton protivi ratu u Vijetnamu i novaenju, zbog ega je tijekom kampanje 1992. doao na udar politikih protivnika, nap. prev. osam elitnih sveuilita na sjeveroistoku SAD-a, nap. prev. 45 Znam da je ovakav nain pripovijedanja odvie pojednostavljen. Zanemareni su kritiki elementi u prepriavanju povijesti - o tome kako su pad proizvodnje i Reaganovo otputanje kontrolora leta zadali teak udarac amerikome radnitvu; nain na koji je stvaranje veinsko--manjinskih kongresnih okruga na jugu istodobno osiguralo vie crnih predstavnika i dovelo do smanjenja broja demokratskih zastupnika u toj regiji; nedostatna suradnja koju je Clinton doivio od kongresnih demokrata, koji su se udebljali i postali samodopadni ne shvaajui vie borbu iji su bili dio. Ovakav nain pripovijedanja takoer se ne bavi razmjerima do kojih je sluenje politikim smicalicama polariziralo Kongres ni time koliko su uinkovito novac i negativno televizijsko oglaavanje zatrovali ope ozraje. Ipak, kada razmiljam o onome to mi je vaingtonski slubenik ispriao te veeri, kada razmatram nastojanja jednoga Georgea Kennana ili Georgea Marshalla, kada itam govore Bobbyja Kennedyja ili ak Evertta Dirksena, ne mogu se oteti dojmu da politika dananjice pati od zastoja u razvoju. Za ove ljude, problemi s kojima se Amerika suoavala nisu nikada bili apstraktni i nikada jednostavni. Rat je moda uasan, ali jo uvijek moe biti ispravan. Gospodarstva mogu propasti unato najbolje osmiljenim planovima. Ljudi mogu naporno raditi itav ivot i svejedno ostati bez iega. Za generaciju koja je uslijedila, koja je podizana u relativnom komforu, drugaija iskustva rezultirala su drugaijim stavom prema politici. Sto se tie nadmudrivanja izmeu Clintona i Gingricha te izbora 2000. i 2004., ponekad mi se inilo kao da gledam psihodramu baby boom-generacije - pripovijest koja vue korijene iz starih zavada i osvetnikih zavjera davno skovanih na nekoliko sveuilinih kampusa - koja se odigrava na nacionalnoj pozornici. Pobjede koje je izvojevala generacija ezdesetih godina - puno pravo graanstva za manjine i ene, jaanje osobnih sloboda i zdrava spremnost za propitkivanjem autoriteta - uinile su Ameriku mnogo boljim mjestom za sve njezine graane. Meutim, ono to se tijekom toga procesa izgubilo i tek treba biti nadomjeteno, jesu one zajednike pretpostavke - povjerenje i osjeaj zajednitva - koje nas kao Amerikance povezuju. Sto iz toga moemo zakljuiti? U teoretskome smislu, mogue je da Republikanska stranka proizvede svojega vlastitoga Clintona, vou desnoga centra koji bi nastavio ondje gdje je stao Clintonov fiskalni konzervativizam, djelujui na neto agresivniji nain ne bi li obnovio kripavu federalnu birokraciju i eksperimentirao s tritem - odnosno socijalnom politikom koja se temelji na vjeri. Realno, mogue je da se takav voda pojavi. Nisu svi izabrani republikanski dunosnici potpisnici dananjega konzervativnoga pokreta. U Predstavnikome domu i Senatu te u glavnim gradovima drava diljem zemlje ima onih koji se priklanja46 ju tradicionalnijim konzervativnim vrlinama umjerenosti i suzdranosti - ena i mukaraca koji uviaju da je gomilanje dugova u svrhu financiranja smanjenja poreza za bogate neodgovorno, da smanjenje deficita nije mogue rjeavati nautrb siromanih, da odvajanje crkve od drave titi crkvu u jednakoj mjeri kao i dravu, da se zatita prirode i konzer-vatizam ne moraju kositi te da vanjska politika mora biti temeljena na injenicama, a ne na samozavaravanju. No, ti republikanci nisu oni koji su vodili debatu tijekom posljednjih est godina. Umjesto

suosjeajna konzervatizma" kakav je obeao George Bush tijekom svoje kampanje u 2000., ono to karakterizira ideoloku jezgru dananje Republikanske stranke jest apsolutizam, a ne konzervatizam. Prisutan je apsolutizam slobodnoga trita, ideologija neoporezivanja, bez regulacije, bez sigurnosne mree - dapae, bez drave izvan onoga to je potrebno za zatitu privatnoga vlasnitva i financiranje nacionalne obrane. Postoji i religijski apsolutizam kranske desnice, pokreta koji je sve utjecajniji glede nesumnjivo sloena problema pobaaja, koji se meutim vrlo brzo razvio u neto kudikamo vee; u jedan pokret koji ustraje, ne samo na tome da je kranstvo dominantna religija u Americi nego i da bi odreena, fundamentalistika grana te religije trebala upravljati javnom politikom, gazei svaki drugi izvor spoznaje, bilo da je rije o djelima liberalnih teologa, otkriima Nacionalne akademije znanosti ili rijeima Thomasa Jeffersona. Postoji takoer i vjerovanje u mjerodavnost volje veine, ili barem u one ljude koji prisvajaju vlast u ime veine - jedna vrsta prijezira spram onih institucija kontrole (sudova, Ustava, tiska, enevskih konvencija, poslovnika Senata ili tradicije koje rukovode prekrajanjem granica izbornih jedinica) koje bi mogle usporiti na tvrdoglavi mar prema Novom Jeruzalemu. Naravno, u redovima Demokratske stranke takoer ima onih koji tee slinome fanatizmu. No, ti ljudi nisu nikada bili niti blizu moi kakvu su imali Rove ili DeLay, moi da zavladaju strankom, napune je lojalistima te ugrade neke od svojih radikalnijih ideja u zakone. Prevlast regionalnih, etnikih i gospodarskih razlika unutar stranke, karta izbornih jedinica i struktura Senata, potreba za prikupljanjem novca od gospodarskih elita u svrhu financiranja izbora - svi ti imbenici sprjeavaju demokrate na dunosti da se znatnije udalje od centra. Zapravo, poznat mi je vrlo malen broj izabranih demokrata koji se savreno uklapaju u liberalnu karikaturu; John Kerry vjeruje u odravanje nadmoi amerike vojske, Hillary Clinton vjeruje u prednosti kapitalizma, a gotovo svaki lan Kongresnoga odbora crnih zastupnika vjeruje da je Isus Krist umro kako bi otkupio njegove grijehe. Mi demokrati smo naprosto zbunjeni. Ima onih koji jo uvijek uzdiu religiju staroga kova, titei svaki New Deal i program Veliko ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 47 drutvo"13 od republikanskoga uplitanja, postiui 100-postotni rejting medu liberalnim interesnim skupinama. Ta se nastojanja, meutim, doimaju istroenima, to je jedna neprestana obrambena igra kojoj manjka energije i svjeih ideja nunih za hvatanje u kotac s globalizacijskim promjenama ili tvrdoglavo izoliranim urbanim getima. Ostali tee ka vie centristikome" pristupu, mislei da se toliko dugo dok se razlikuju od konzervativnoga upravljanja, zacijelo ponaaju razumno - ne primjeujui da sa svakom narednom godinom sve vie uzmiu. Individualno, demokratski zakonodavci i kandidati nude svu silu razumnih premda inkrementalnih ideja koje se tiu energije i obrazovanja, zdravstvene skrbi i domovinske sigurnosti, nadajui se da sve to pridonosi neemu nalik upravljakoj filozofiji. No najveim je dijelom Demokratska stranka postala stranka reakcije. Reagirajui na loe isplaniran rat, doimamo se poput ljudi sumnjiavih spram svake vojne akcije. Reagirajui na izjave onih koji tvrde kako trina naela mogu zalijeiti sve boljke, odupiremo se pribjegavanju trinim naelima u svrhu rjeavanja neodlonih problema. Kada reagiramo na pretjeranu religioznost, snoljivost izjednaavamo sa svjetovnosu i proigravamo jezik morala koji bi mogao pridonijeti tome da se naim politikim naelima pridoda ire znaenje. Kada izgubimo na izborima, ivimo u nadi da e sudovi pomrsiti planove republikanaca. Kada izgubimo na sudovima, tada iekujemo skandale u Bijeloj kui. Takoer, u sve veoj mjeri osjeamo poriv parirati pravu republikanaca na galamu i bezobzirnu taktiku. Prihvaeno stajalite koje pokree mnoge interesne skupine i demokratske aktiviste u dananje vrijeme glasi otprilike ovako: Republikanskoj stranci polazilo je za rukom kon-zistentno pobjeivati na izborima ne irenjem baze, nego klevetanjem demokrata, unosei razdor u izborno tijelo, jaajui svoje desno krilo te disciplinirajui one koji su se udaljili od stranake linije. Zele li demokrati ikada ponovo doi na vlast, morat e primijeniti isti pristup. Jasna mi je frustracija tih aktivista. Sposobnost republikanaca da uzastopce pobjeuju na temelju

polarizirajuih kampanja uistinu je impresivna. Postoji sva sila strategija Busheve administracije koje s pravom izazivaju ogorenost, barem iz mojega kuta vienja. No uza sve to, vjerujem kako svako nastojanje demokrata da slijede jednu u veoj mjeri stranaku i ideoloku strategiju nije u skladu s vremenom u kojemu se nalazimo. Uvjeren sam da kada god pretjerujemo ili demoniziramo, odvie pojednostavljujemo ili pretjerujemo u onome za to se zalaemo, gubimo. Kada god pojednostavljujemo politiku debatu, na gubitku smo. Jer, upravo je sklonost ideolokoj socioekonomski program predsjednika L. B. Johnsona za iskorjenjivanje siromatva i nezaposlenosti izdanim dotacijama, nap. prev. 48 istoi, krutoj pravovjernosti i potpunoj predvidljivosti nae aktualne politike debate odgovorna za nau nemogunost da pronaemo nove naine suoavanja s izazovima koji nam se nameu kao naciji. To je ono to nas sputava i tjera nas da razmiljamo kao da imamo izbor izmeu samo dviju opcija: gledite kako moemo imati jedino veliku vladu ili je ne trebamo imati uope; pretpostavka da trebamo tolerirati situaciju u kojoj je etrdeset est milijuna ljudi bez zdravstvenoga osiguranja ili prihvatiti socijaliziranu medicinu". Upravo su takvo doktrinarno razmiljanje i nepopustljivo stranarenje Amerikance odbili od politike. To za desnicu ne predstavlja problem; polarizirano birako tijelo - odnosno ono koje olako odbacuje obje stranke zbog prljavoga, nepotenog tona debate - savreno odgovara onima koji se ele udaljiti od same zamisli o vladi. Napokon, cinino birako tijelo je egocentrino birako tijelo. No, za one medu nama koji vjerujemo kako vlada mora odigrati svoju ulogu u promicanju mogunosti i prosperiteta za sve Amerikance, polarizirano birako tijelo nije zadovoljavajue. Ono to nam treba jest velika veina Amerikanca - demokrata, republikanaca i dobronamjernih neovisnih neopredijeljenih - koji e iznova biti angairani u projektima nacionalne obnove i koji svoje vlastite interese vide kao neto to je neraskidivo povezano s interesima ostalih. Nemam iluzija da e stvaranje takve uinkovite veine biti laka zadaa. Meutim, moramo to ostvariti, upravo stoga to e ispunjavanje zadae rjeavanja problema koji tite Ameriku biti teko. Zahtijevat e teke odluke i rtve. Ako politiki elnici nisu dovoljno otvoreni za nove ideje, a ne samo za naine njihova prezentiranja, neemo biti u stanju mijenjati stavove i osjeaje dovoljnoga broja ljudi kako bismo inicirali jednu ozbiljnu energetsku politiku ili obustaviti deficit. Neemo imati podrku javnosti za osmiljavanje vanjske politike koja bi bila dorasla izazovima globalizacije ili terorizma, bez pribjegavanja izolacionizmu ili naruavanja graanskih sloboda. Neemo stei mandat za obnovu upropatenoga amerikoga sustava zdravstvene zatite. Isto tako, neemo imati iru politiku podrku za uinkovite strategije koje su nune kako bismo velik broj naih sugraana izvukli iz siromatva. Iste sam te argumente iznio u pismu koje sam poslao na lijevo orijentirani blog Daily Kos u rujnu 2005. nakon to je velik broj interesnih skupina i aktivista bio napao neke od mojih kolega demokrata zbog toga to su glasovali za potvrivanje predsjednika Vrhovnoga suda Johna Robertsa. Moje je osoblje bilo pomalo nervozno zbog te zamisli; budui da sam glasovao protiv potvrivanja Robertsa, nisu vidjeli razloga zato bih trebao uskomeati tako buan dio demokratske baze. Meutim, s vremenom sam poeo cijeniti razmjenu miljenja koju omoguavaju bioODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 49 govi i u elanima koji su uslijedili nakon to sam odaslao pismo, u pravoj demokratskoj maniri, vise od esto ljudi upisalo je svoje komentare. Neki su se sa mnom slagali. Drugi su smatrali da sam pretjerani idealist - da vrsta politike kakvu predlaem ne bi mogla funkcionirati s obzirom na republikansku propagandnu maineriju. Ovei kontingent smatrao je da su me poslale" vaingtonske elite kako bih obuzdao nesuglasice u naim redovima te da sam predugo boravio u Washingtonu i da gubim povezanost s amerikim narodom i/ili da sam - kako je jedan od blogera poslije napisao naprosto idiot". Moda su oni koji me kritiziraju u pravu. Moda izbjegavanje nae politike podijeljenosti, jednoga

neprestanog sukoba dvaju tabora i nije mogue, a sva su nastojanja za mijenjanjem pravila borbe jalova. Ili je pak trivijalizacija politike dosegla toku s koje vise nema povratka, tako da je veina ljudi doivljava kao tek jo jedan vid zabave, neku vrstu sporta, u kojemu su nai trbuasti politiari gladijatori, a oni koji uope za sve to mare, njihovi oboavatelji koji sve to pasivno promatraju: bojimo naa lica crvenom ili plavom bojom i navijamo za na tim, izvidavajui onaj suprotni, a ako je kasni pogodak ili traljavi udarac sve to je potrebno za pobjedu nad protivnikom, nemamo nita protiv, jer je ionako pobjeda jedino to je bitno. Meutim, ne slaem se s time. Razmiljajui, zakljuujem da i dalje ima obinih graana koji su odrasli usred svih tih politikih i kulturalnih sukoba, ali koji su pronali naina - barem u svojim vlastitim ivotima - da se izmire, kako sa svojim susjedima, tako i sami sa sobom. Zamiljam bijeloga junjaka koji je odrastajui sluao svojega oca kako rogobori protiv niggera, ali koji se sprijateljio s crncima u svojem uredu i nastoji svojega sina poduiti drugaije, koji misli da je diskriminacija pogrena, ali takoer ne vidi zato bi sin crnakoga lijenika imao prednost pri upisu na pravni fakultet u odnosu na njegova vlastita sina. Ili pak biveg pripadnika Crnih pantera koji se odluio baviti nekretninama, kupio nekoliko zgrada u svojoj etvrti i u jednakoj je mjeri umoran i od dilera koji se okupljaju ispred tih zgrada i bankara koji mu odbijaju odobriti zajam kako bi proirio svoj posao. Tu je i sredovjena feministica koja ne moe preboljeti pobaaj, ali i kranka koja je platila pobaaj svojoj maloljetnoj keri te jo milijuni konobarica, tajnica na odreeno vrijeme, bolniarki i zaposlenika Wal-Marta koji ba svakoga mjeseca strepe u nadi da e imati dovoljno novca kako bi skrbili o djeci koju su odluili donijeti na svijet. Pretpostavljam da iekuju dan kada e nastupiti politika koja e moi stvoriti ravnoteu izmeu idealizma i realizma, biti kadra razluiti koje je nesporazume mogue izgladiti, a koje ne, te uvaiti mogunost da suprotna strana ponekad moe imati pravo. Ti ljudi ne razumiju uvijek razmirice izmeu desnice i ljevice, izmeu konzervativnoga i liberalnoga pristupa, ali su sposobni razli50 kovati dogmu od zdravoga razuma, odgovornost od neodgovornosti, trajne vrijednosti od onoga to je prolazno. Ti su ljudi posvuda i ekaju da ih republikanci i demokrati sustignu. 51 Drugo poglavlje Vrijednosti Bijelu sam kuu prvi put vidio 1984. Bio sam upravo diplomirao i radio kao opinski organizator u sklopu kampusa gradskoga sveuilita u Harlemu, u New Yorku. Predsjednik Reagan u to je vrijeme predlagao smanjenje stipendija te sam stoga suraivao sa skupinom studentskih voa - veina njih bili su crnci, Portorikanci ili pak istonoeuropskoga podrijetla, i gotovo su svi oni bili prvi u svojim obiteljima koji su pohaali fakultet - kako bismo organizirali potpisivanje peticije protiv smanjivanja stipendija te ih zatim dostavili kongresnoj delegaciji. Bio je to kratak posjet koji sam uglavnom proveo obilazei beskrajne hodnike Rayburnove zgrade, uz uljudne, ali povrne audijencije kod slubenika Capitol Hilla, ne mnogo starijima no to sam bio i sam. No, na kraju posjeta, studenti i ja odvojili smo vremena da proeemo do glavnoga gradskog etalita i vaingtonskoga spomenika, provevi potom nekoliko minuta promatrajui Bijelu kuu. Dok smo stajali na Pensilvanijskoj aveniji nekoliko koraka od marinca na strai kod glavnoga ulaza, a pjeaci brzali du plonika i promet brujao iza nas, divio sam se, ne eleganciji Bijele kue, nego injenici da je ona toliko izloena gradskoj vrevi; da nam je doputeno stajati tako blizu ograde te poslije kruiti oko zgrade kako bismo doli na drugu stranu i zavirili u ruinjak i rezidenciju u pozadini. Pomislio sam tada kako otvorenost Bijele kue kazuje poneto o naemu samopouzdanju kao demokratskoj dravi. Ona utjelovljuje zamisao kako nai voe nisu toliko razliiti od nas; kako su oni i nadalje podloni zakonima i naemu kolektivnome konsenzusu. Dvadeset godina poslije, pribliiti se Bijeloj kui nije vie bilo tako jednostavno. Kontrolni punktovi, naoruani straari, kamioneti, ogledala, psi i pomine barikade sada su okruivali Bijelu kuu u krugu od dva bloka. Neovlatena vozila nisu vie prolazila Pensilvanijskom avenijom. U

hladno sijeanjsko poslijepodne, dan uoi moje zakletve u Senatu, park Lafayette bio je uglavnom prazan i dok su me maui propustili da automobilom uem kroz ogradu Bijele kue i dalje prilazom, odjednom sam osjetio aljenje za onime ega vie nema. 52 Unutranjost Bijele kue nije tako bljetava kako se to moda ini na filmu ili TV-u; doima se dobro odravanom, ali i dotrajalom, velikom starom kuom za koju biste mogli pomisliti kako u njoj tijekom hladnih zimskih noi ima podosta propuha. No ipak, dok sam stajao u foajeu, bilo je nemogue zaboraviti na svu povijest koja se ovdje stvarala - Johna i Bobbyja Kennedyja kako zajedno promiljaju rasplet kubanske krize; F. D. Roosevelta kako minutama prije obraanja naciji putem radija unosi posljednje izmjene u svoj govor; pa i samoga Lincolna, kako kroi dvoranama bremenit brigama koje tite naciju. (Tek sam nekoliko mjeseci poslije imao priliku razgledati Lincolnovu spavau sobu, skromnu prostoriju s antiknim namjetajem, krevetom s etiri stupa, originalnom preslikom govora iz Gettysburga1 diskretno izloenom ispod stakla - ali i velikim ravnim TV-ekranom na jednome od stolova. Pitao sam se, tko to prebacuje na Sportski kanal dok noi u Lincolnovoj spavaoj sobi?) Odmah me doekao jedan od zakonodavnih slubenika u Bijeloj kui i odveo me u Zlatnu sobu, u kojoj se ve bila okupila veina lanova Predstavnikoga doma i Senata. Tono u esnaest sati, najavljen je predsjednik Bush koji je uetao na podij, djelujui ivahno i u dobroj formi, hodajui poletno i odluno, iz ega se dalo naslutiti kako se mora pridravati rasporeda te da nema vremena za zadravanje. Govorio je okupljenima u prostoriji otprilike desetak minuta, tu i tamo se naalivi, 0 tome kako zemlja treba zbiti redove, prije no to nas je pozvao na drugi kraj Bijele kue na osvjeavajue napitke te fotografiranje s njime 1 prvom damom. Kako sam ba bio ogladnio, uputio sam se prema buffetu dok je veina drugih zakonodavaca stala u red za fotografiranje. Dok sam uivao u hladnim narescima i askao s nekolicinom lanova Kongresa, prisjetio sam se svojih prethodnih dvaju susreta s predsjednikom, prvi je bio prilikom kratka posjeta kako bi mi estitao nakon izbora, a drugi prilikom doruka u Bijeloj kui sa mnom i ostalim novim senatorima. U oba navrata predsjednik me se dojmio kao dopadljiv ovjek, pronicav i discipliniran, ali s istom onom izravnou koja mu je pomogla da dva puta pobijedi na izborima; moglo ga se lako zamisliti kao vlasnika nekog salona za prodaju automobila u susjedstvu, kao trenera Male bejzbol lige, ili kako pee rotilj u svojemu vrtu - kao onakvu vrstu momka s kakvim se ugodno druiti dokle god se razgovor vrti oko sporta i djece. No u jednome trenutku tijekom doruka, nakon tapanja po leima i askanja, kada smo svi bili sjeli, potpredsjednik Cheney nezainteresirano je jeo jaja Benedict, a Karl Rove na drugome kraju stola diskretno pregledavao svoj BlackBerry, imao sam prilike vidjeti Bushevo drugaije lice. tzv. Gettysburg address, uveni govor koji je Lincoln 12. studenoga 1863. odrao u Gettysburgu, nekoliko mjeseci nakon odluujue bitke, nap. prev. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 53 Predsjednik je stao diskutirati o ciljevima u svojemu drugom mandatu, uglavnom je bila rije o ponavljanju tema iz njegove kampanje - vanosti ustrajanja u Iraku i obnovi Patriotskoga zakona, potrebi za reformiranjem sustava socijalne zatite i preustroju poreznoga sustava, svojoj odlunosti da dobije izravan glas za svoja sudska imenovanja - kada se uinilo kao da je netko pritisnuo prekida u stranjoj sobi. Predsjednikov pogled postao je ukoen; njegov je glas poprimio uznemireni, nagli ton osobe koja nije niti navikla da je se prekida niti to odobrava; njegovu neusiljenu ljubaznost zamijenila je gotovo mesijanska sigurnost. Dok sam promatrao kako moji kolege iz Senata, uglavnom republikanci, pomno prate svaku njegovu rije, prisjetio sam se opasne izolacije koju mo esto sa sobom donosi i bio sam zahvalan Oima utemeljiteljima to su bili dovoljno mudri da su osmislili sustav koji ograniava tu mo. Senatore?" Prenut iz prisjeanja, podigao sam pogled, i ugledao jednoga od starijih crnaca, koji su uglavnom bili posluitelji u Bijeloj kui, kako stoji pored mene.

elite li da preuzmem va tanjur?" Kimnuo sam glavom nastojei progutati zalogaj piletine-s-jo-neime primijetivi da je red ljudi koji su eljeli pozdraviti predsjednika nestao. elei zahvaliti svojim domainima, uputio sam se prema Plavoj sobi. Mladi marinac na ulazu ljubazno je napomenuo kako je fotografiranje zavreno te da predsjednik mora krenuti na svoj sljedei sastanak. No, prije nego to sam se dospio okrenuti i poi, na hodniku se pojavio sam predsjednik i mahnuvi, pozvao me da udem. Obama!" rekao je rukujui se sa mnom. Uite i upoznajte Lauru. Laura, sjea se Obame. Vidjeli smo ga na TV-u u izbornoj noi. Imate prekrasnu obitelj. A vaa supruga uistinu je dojmljiva gospoa." Obojica smo dobili vie nego to zasluujemo, gospodine predsjednie", rekao sam rukujui se s prvom damom i nadajui se da sam obrisao sve eventualno zaostale mrvice s lica. Predsjednik se obratio asistentu koji je stajao u blizini, a ovaj mu je trcnuo malo dezinfekcijskoga sredstva u ruku. elite li i vi?" upitao je predsjednik. Dobra stvar. Sprjeava prehlade." Ne elei ostaviti dojam osobe koja ne mari za higijenu, pristao sam. Doite ovamo na tren", kazao je, odvevi me na jedan kraj prostorije. Znate", tiho je kazao, nadam se da nemate nita protiv jednog savjeta." Ni najmanje, gospodine predsjednie." Kimnuo je glavom. Pred vama je blistava budunost", rekao je. Vrlo blistava. No, ve sam dugo u ovome poslu i moram vam rei da znade 54 biti gadno. Kada privlaite veliku pozornost, kao to je sluaj sa mnom, ljudi vas ponu kritizirati. I to nee biti nuno ljudi s moje strane barikade, shvaate. Bit e ih i s vae. Svi e iekivati da se okliznete, shvaate to elim rei? Stoga pripazite." Hvala na savjetu, gospodine predsjednie." ,,U redu. Moram ii. Znate, vi i ja imamo neto zajedniko." to to?" Obojica smo morali debatirati s Alanom Kevsom. Taj momak je opak, nije li?" Nasmijao sam se i, dok smo hodali prema vratima, prepriao mu nekoliko zgoda iz kampanje. Tek nakon to je izaao iz prostorije, shvatio sam da sam nakratko poloio ruku na njegovo rame dok smo razgovarali - to je moja nesvjesna navika koja je znala uznemiriti mnoge moje prijatelje, a da ne spominjem agente tajne slune prisutne ovom prilikom u prostoriji. Otkako sam doao u senat, imam obiaj konstantno, a ponekad i otro napadati politiku Busheve administracije. Smatram da je Bushevo smanjenje poreza za bogate fiskalno neodgovorno i moralno uznemirujue. Kritizirao sam administraciju zbog toga to nema smislen program zdravstvene skrbi, ozbiljnu energetsku politiku, odnosno strategiju koja bi Ameriku uinila konkurentnijom. Godine 2002., neposredno prije no to sam najavio svoju senatsku kampanju, odrao sam govor na jednome od antiratnih prosvjeda u Chicagu u kojemu sam izrazio sumnju u dokaze administracije o oruju za masovno unitenje te ustvrdio da bi se invazija na Irak mogla pokazati kao pogreka koja e nas skupo kotati. Sve nedavne novosti koje stiu iz Bagdada, ali i sa Srednjega istoka, govore u prilog takvome vienju. Stoga se demokratski auditorij esto iznenadi kada im kaem da Georgea Busha ne smatram loim ovjekom te da smatram kako on i lanovi njegove administracije nastoje initi ono to smatraju najboljim za nau zemlju. Ne kaem to stoga to bih bio zaveden blizinom moi. Pozive u Bijelu kuu doivljavam kao ono to oni stvarno i jesu - vjebe iz uobiajene politike uljudnosti - i uvijek imam na umu koliko brzo mogu sijevnuti dugi noevi kada su ciljevi administracije na bilo koji ozbiljan nain ugroeni. Nadalje, kada god piem pismo nekoj od obitelji koje su izgubile svoje najmilije u Iraku, ili kada itam elektronsku potu nekog od biraa koji je prekinuo studij jer mu je bila ukinuta stipendija, to me podsjeti da djelovanje ljudi koji su na vlasti rezultira golemim posljedicama - rije je o cijeni koju oni sami gotovo nikada ne plaaju. Time elim kazati da, kada zanemarimo rasko - titule, osoblje, pripadnike osiguranja - predsjednik

me se, zajedno s ljudima iz svojega ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 55 okruenja, doima gotovo posve jednakim svima drugima, njega takoer mue iste vrline i mane, nesigurnost i stare rane, kao i nas ostale. Bez obzira na to koliko njihovu politiku moda smatrao pogrenom - i bez obzira na to do koje mjere ustrajao na tome da ih se zbog rezultata takve politike pozove na odgovornost i nadalje smatram moguim, razgovarajui s tim ljudima, razumjeti njihove motive te u njima prepoznati vrijednosti do kojih drim i sam. U Washingtonu nije lako ostati pri takvome stavu. Ulozi u vaing-tonskim politikim debatama esto su toliko visoki - bilo da aljemo svoje mladie i djevojke u rat, bilo da dajemo odobrenje za poetak istraivanja matinih stanica - da su ak i neznatne razlike u pogledima preuveliane. Zahtjevi za odanou stranci, imperativ kampanja i medijsko napuhavanje konflikata - sve to doprinosi atmosferi sumnjiavosti. tovie, veina ljudi koji slubuju u Washingtonu kolovali su se ili za odvjetnike ili za politike aktiviste, a to su zanimanja u kojima se nagrauju prevage u raspravama, a ne rjeavanje problema. Nakon odreena vremena provedena u prijestolnici jasno mi je na koji je nain mogue doi u iskuenje da pretpostavite kako oni koji se s vama ne slau njeguju vrijednosti koje se naelno kose s vaima, i ne samo to nego i da te ljude motiviraju loe namjere te da su vjerojatno i pokvareni. Izvan Washingtona, meutim, u Americi ne vlada tako snaan osjeaj podijeljenosti. Illinois se, naprimjer, vie ne smatra dravom koja u tome prednjai. Ve se vie od desetljea demokratski usmjeruje, dijelom zbog sve vee urbanizacije, dijelom stoga to socijalni konzervatizam Republikanske stranke ne prolazi ba naroito dobro u Lincolnovu zaviaju. No Illinois je i nadalje mikrokozmos cijele zemlje, gruba mjeavina sjevera i juga, istoka i zapada, urbanoga i ruralnoga, crnakoga, bjela-koga i svega onoga izmeu. Chicago moda i posjeduje svu velegradsku sofisticiranost L. A.-a ili New Yorka, ali, u geografskome i kulturolo-kome smislu, jug Illinoisa blii je Little Rocku ili Louisvilleu, a njegovi veliki dijelovi smatraju se, u modernome politikome govoru, crveno nijansiranima.2 Kroz juni Illinois prvi put sam putovao 1997. Bilo je ljeto nakon mojega prvog mandata u legislaturi Illinoisa, a Michelle i ja tada jo nismo bili roditelji. Kako u tome razdoblju nisam imao zakazanih roita na sudu niti predavanja na Pravnome fakultetu, a Michelle je bila zauzeta vlastitim poslom, nagovorio sam svojega zakonodavnoga savjetnika Dana Shomona da ubacimo zemljovid i palice za golf u automobil i u tjedan dana malo se provozamo kroz tu dravu. Dan je bio izvjestitelj za United Press International i terenski koordinator u nekoliko kampanja 2 politiki analitiari prozvali su plavim dravama" one koje glasuju za demokrate, a crvenim" one koje glasuju za republikance, nap. prev. 56 u najjunijem dijelu Illinoisa tako da je poprilino dobro poznavao te krajeve. Meutim, kako se bliio dan naega polaska, postalo je jasno da nije posve siguran kako e me ljudi prihvatiti u okruzima koje smo planirali obii. etiri me puta podsjeao na to kakvu da odjeu ponesem - kaki hlae i polo majice, rekao je; bez finih lanenih hlaa i svilenih koulja. Uvjeravao sam ga da nemam nikakve lanene ili svilene odjee. Vozei se prema jugu, stali smo kod restorana TGI Friday's i naruio sam cheesburger. Kada je konobarica donijela hranu, upitao sam je imaju li dijonski senf. Dan je zavrtio glavom. Ma ne eli on dijonski", uvjeravao je konobaricu maui joj da moe otii. Izvoli" - gurnuo je utu boicu Frenchova senfa prema meni - ima senf tu ispred sebe." Konobarica je djelovala zbunjeno. Imamo dijonski ako ga elite", rekla mi je. Nasmijeih se. To bi bilo sjajno, hvala vam." Dok je konobarica odlazila, nagnuo sam se prema Danu apnuvi mu kako nisam primijetio da u blizini ima fotografa. Putovali smo tako zastajui jednom dnevno kako bismo odigrali partiju golfa po jakoj vruini, vozei se kilometrima uz polja kukuruza i guste ume jasena i hrasta te svjetlucajua jezera

obrubljena panjevima i trstikom, kroz velike gradove poput Carbondalea i Mount Vernona, pune velikih trgovakih centara, i gradie kao to su Sparta i Pinckeneyville, mnoge od njih s ciglenim sudskim zgradama u gradskome sreditu i gotovo zaputenim glavnim ulicama u kojima je svaka druga trgovina zatvorena, uz pokojeg prodavaa uz cestu koji prodaje svjee breskve ili kukuruz, ili pak, kao to je bio sluaj s jednim parom, nudei vatreno oruje i maeve po povoljnim cijenama". Zaustavili smo se u jednome caffe-baru kako bismo pojeli pitu i razmijenili nekoliko ala s gradonaelnikom Chestera. Pozirali smo pored pet metara visokog kipa Supermana u sreditu Metropolisa. Doznali smo sve o mladim ljudima koji sele u velike gradove zbog nestajanja radnih mjesta u industriji i rudarstvu. Saznali smo kakve izglede imaju srednjokolski timovi amerikoga nogometa u predstojeoj sezoni i kakve goleme udaljenosti ratni veterani moraju prevaljivati kako bi dospjeli do najblie ustanove koja se bavi problemima veterana. Upoznali smo ene koje su bile misionarke u Keniji i koje su me pozdravile na svahiliju te farmere koji prate financijsku rubriku u Wall Street Journalu prije no to sjednu na svoje traktore. Nekoliko puta na dan skrenuo bih Danu pozornost na ovei broj mukaraca u irokim bijelim lanenim hlaama ili svilenim havajskim kouljama. U malenoj blagovaonici predstavnika Demokratske stranke u Du Quoinu upitao sam mjesnoga dravnog odvjetnika kakva je situacija s kriminalnim trendovima u ovome uvelike ruralnome, gotovo posve bjelakome ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA '57 okrugu, oekujui kako e spomenuti jurnjave u ukradenim automobilima ili lovokradice. Gangster Disciples", rekao je vaui mrkvu. Imamo ovdje jedan iskljuivo bjelaki ogranak klince bez posla koji prodaju drogu." Na kraju tjedna bilo mi je ao to moram prekinuti putovanje. Ne samo zato to sam stekao tako mnogo novih prijatelja nego stoga to sam na licima svih mukaraca i ena koje sam upoznao prepoznao djelie sebe. U njima sam vidio otvorenost svojega djeda, izravnost svoje bake, ljubaznost svoje majke. Peeni pilii, krumpirova salata, groe u elatini - sve se to doimalo jako bliskim. Taj dojam neega bliskoga i poznatoga uvijek me obuzme kada putujem Illinoisom. Osjeam to kada sjedim u zalogajnici na ikakome West Sideu. Osjeam to kada promatram Latinoamerikance kako igraju nogomet uz navijanje lanova svojih obitelji u parku u Pilsenu. Osjeam to kada prisustvujem indijskome vjenanju u nekome od ikakih sjevernih predgraa. ini mi se da, ne tako duboko ispod povrine, svi postajemo sve vie jedni drugima nalik. Ne kanim sada pretjerivati niti tvrditi da su birai u krivu te da su nae razlike - rasne, religijske, regionalne ili ekonomske - trivijalne. Oko problema pobaaja u Illinoisu, kao to vrijedi i u ostalim dijelovima zemlje, vlada uznemirenost. U nekim dijelovima te drave sam spomen kontrole oruja predstavlja svetogre. Gledita u vezi svega, od poreza na dohodak do seksa na TV-u, nairoko se razlikuju od mjesta do mjesta. Sasvim je oito da se diljem Illinoisa, ali i diljem Amerike, odvija neprestana uzajamna razmjena, ne posve sustavna, ali uglavnom miroljubiva kolizija ljudi i kultura. Identiteti se mijeaju, a zatim spajaju na druge naine. Uvjerenja upadaju u zamku predvidljivosti. Naivna oekivanja i jednostavna objanjenja neprestano se preokreu naglavce. Razgovarate li s Amerikancima, otkrit ete da je veina evangelista tole-rantnija nego to to predstavljaju mediji, a veina svjetovnjaka duhov-nija. Veina bogataa eli da siromani uspiju, a veina siromanih ljudi samokritinija je i ima vee aspiracije nego to to priznaje popularna kultura. Veina republikanskih uporita je i do 40 posto demokratska, a vrijedi i obrnuto. Politike etikete liberalnoga odnosno konzervativnoga rijetko su usklaene s osobnim znaajkama ljudi. Sve to navodi na pitanje: koje su temeljne vrijednosti koje su nama kao Amerikancima zajednike? Naravno, ovome problemu najee ne prilazimo na taj nain; naa se politika kultura usredotouje na podruja na kojima se nae vrijednosti sukobljavaju. Naprimjer, neposredno nakon izbora 2004. objavljena je velika nacionalna izlazna anketa u kojoj su birai rangirali moralne vrijednosti" kao imbenik koji je bio presudan pri njihovu glasovanju. Komentatori su se usredotoili na

58 podatke kako bi ustvrdili da su najkontroverznija pitanja prilikom izbora - posebice homoseksualni brakovi - utjecala na odluku biraa u velikome broju saveznih drava. Konzervativci su objavili brojke, uvjereni kako su dokazali da mo kranske desnice raste. Kada su ankete poslije analizirane, pokazalo se da su strunjaci i prognostiari malko pretjerali. Zapravo, glasai su nacionalnu sigurnost smatrali najvanijim pitanjem pri glasovanju, a, iako je velik broj glasaa moralne vrijednosti" smatrao vanim imbenikom koji je utjecao na njihov izbor pri glasovanju, znaenje toga termina toliko je neodreeno da moe obuhvaati bilo to, od pobaaja do korporacijskih makinacija. Neposredno nakon toga neki su demokrati glasno odahnuli, kao da manji znaaj imbenika vrednota" ide na ruku liberalima; kao da je rasprava o vrednotama nekakva opasna, nepotrebna smetnja koja odvlai pozornost od materijalnih preokupacija koje karakteriziraju program Demokratske stranke. Mislim da demokrati ine krivo kada zanemaruju debatu o vrednotama, jednako krivo kao oni konzervativci koji vrijednosti doivljavaju iskljuivo kao sredstvo kojim e udaljiti glasae iz redova radnitva od njihove demokratske baze. Jezik vrednota je taj kojim se ljudi koriste kako bi mapirali svoj svijet. To je ono to ih moe nadahnuti da djeluju i pokrenuti ih da izau iz svoje izolacije. Postizborne ankete moda nisu dobro sastavljene, ali ire pitanje zajednikih vrednota normi i naela koje veina Amerikanaca smatra vanima u vlastitim ivotima, ali i u ivotu nacije moralo bi biti u sreditu nae politike, kamen temeljac svake smislene debate o proraunima i projektima, propisima i politikim kursevima. Smatramo da su te injenice neupitne, o tome da su svi ljudi stvoreni jednaki, da im je Stvoritelj podario neka neotuiva prava, meu kojim su pravo na ivot, Slobodu i potragu za Sreom." Te jednostavne rijei nae su poelo kao Amerikanaca; one opisuju ne samo okosnicu nae vlade nego i bit naih vjerovanja uope. Moda ih nee svaki Amerikanac znati ponoviti; neki od njih, kada bi se to od njih zatrailo, mogli bi slijediti genezu Deklaracije o nezavisnosti do njezinih korijena u liberalnim i republikanskim idejama osamnaestoga stoljea. Meutim, temeljnu ideju te Deklaracije - onu da smo na svijet svi mi doli slobodni; da svatko od nas na svijet dolazi s pravima koja nam ni jedna osoba ili drava ne moe oduzeti bez valjana razloga; da vlastitim djelovanjem moemo i moramo od naih ivota uiniti ono to elimo - razumije svaki Amerikanac. Ona je na orijentir i markira na put iz dana u dan. Vrijednost individualne slobode uistinu je toliko duboko usaena u nas da je uzimamo zdravo za gotovo. Olako zaboravljamo da je u vrije59 me osnutka nae nacije ta zamisao bila posve radikalna to se tie njezinih implikacija, jednako radikalna kao i pribijanje teza Martina Luthera na crkvena vrata. Zamisao je to koju odreeni dijelovi svijeta jo uvijek ne prihvaaju - a jo je vei dio ovjeanstva u ijemu je svakodnevnom ivotu ta zamisao gotovo posve odsutna. Naime, za velik dio mojega potovanja spram Amerike povelje prava zasluna je injenica da sam dio svojega djetinjstva proveo u Indoneziji, a i to to u Keniji jo uvijek imam rodbinskih veza. Rije je o dvije zemlje u kojima su prava pojedinaca gotovo u potpunosti podlona samoobuzdavanju generala ili hirovima korumpiranih birokrata. Sjeam se kada sam prvi put poveo Michelle u Keniju, uoi naega vjenanja. Kao Afroamerikanka Michelle je bila silno uzbuena zamilju o posjeti zemlji svojih predaka i divno smo se proveli posjetivi moju baku u unutranjosti zemlje, lutajui ulicama Nairobija, kampirajui u Serengetiju, pecajui na otoku Lamuu. No tijekom naega putovanja Michelle je takoer ula prie na temelju kojih je stekla dojam - ba kao to je to bio sluaj i sa mnom prilikom mojega prvoga putovanja u Afriku - kako veina Kenijaca ne upravlja vlastitom sudbinom. Moji su joj roaci priali o tome koliko je teko pronai posao ili pokrenuti vlastiti obrt bez podmiivanja. Aktivisti su joj govorili o tome kako su ih zatvarali zbog izraavanja protivljenja spram vladine politike. ak je i unutar moje vlastite obitelji Michelle imala prilike vidjeti koliko rodbinske veze mogu biti optereujue, uz daleke roake koji

neprestance trae usluge, ujake i ujne koji se pojavljuju nenajavljeno. Letei natrag u Chicago, Michelle je priznala da se veseli povratku kui. Nisam bila svjesna do koje sam mjere Amerikanka", kazala je. Nije bila svjesna do koje je mjere slobodna - odnosno koliko joj je do te slobode stalo. Na njezinoj najelementarnijoj razini, svoju slobodu shvaamo na negativan nain. Ope je pravilo da vjerujemo u pravo da nas se ostavi na miru i sumnjiavi smo spram onih - bilo Big Brothera ili pretjerano znatieljnih susjeda - koji se ele mijeati u nae stvari. No slobodu shvaamo takoer i na jedan pozitivniji nain, kroz zamisao o povoljnoj prilici i sporednim vrijednostima koje pomau ostvarenju te prilike - svih onih domaih vrlina koje je Benjamin Franklin prvi put popularizirao u Almanahu sirotog Richarda i koje su nastavile nadahnjivati nau odanost, iz generacije u generaciju. Vrijednosti oslanjanja na vlastite snage i rada na sebi te preuzimanja rizika. Vrijednosti poduzetnosti, discipline, suzdrljivosti i naporna rada. Vrijednosti tedljivosti i osobne odgovornosti. Te su vrijednosti usaene u temeljni ivotni optimizam i vjeru u slobodnu volju - uvjerenost u to da se odlunou, znojem i domiljatou svatko od nas moe izdii iznad okolnosti u kojima je roen. Meutim, 60 te vrijednosti izraavaju takoer i uvjerenje u irem smislu u to da e, dokle god su pojedinci oba spola slobodni slijediti vlastite interese i drutvo u cijelosti, prosperirati. Na sustav samouprave i gospodarstva slobodnoga trita ovisan je o tome pridrava li.se veina Amerikanaca ovih vrednota. Legitimnost nae vlade i naega gospodarstva ovise o tome do koje se mjere te vrijednosti nagrauju i to je razlog zato se vrijednosti jednakih ansi i nediskriminacije ne kose s naom slobodom, nego je, naprotiv, nadopunjuju. Iako smo mi Amerikanci u osnovi individualisti, iako se instinktivno bunimo protiv odanosti plemenu, tradiciji, obiajima i kasti iz prolosti, bilo bi pogreno pretpostaviti da je to sve to jesmo. Na je individualizam oduvijek bio vezan uz skup zajednikih vrednota, vezivno tkivo 0 kojemu ovisi svako zdravo drutvo. Vrednujemo imperative obitelji 1 medugeneracijskih obveza koje obitelj nalae. Cijenimo zajednitvo, dobrosusjedske odnose koji se izraavaju kroz podizanje taglja ili treniranje nogometnoga kluba. Drimo do domoljublja i do obveza koje nalae dravljanstvo, do osjeaja dunosti i rtve u ime nae nacije. Drimo do vjere u neto vee od nas samih, bilo da je to izraeno kroz slubenu religiju ili kroz etika naela. Drimo takoer i do onih oblika konstelacija koji odraavaju nae uzajamno potovanje: potenje, pravednost, poniznost, ljubaznost, uljudnost i suosjeanje. U svakome drutvu (i u svakome pojedincu), izmeu te dvije sastavnice - individualistikoga i zajednikoga, autonomnosti i solidarnosti - postoji tenzija i jedna je od sretnih injenica za Ameriku ta da su nam okolnosti nastanka nae nacije omoguile premoivanje tih tenzija uspjenije no veini drugih. Nismo bili prisiljeni prolaziti kroz nasilne prevrate koji su snali Europu dok se rjeavala svoje feudalne prolosti. Na je prijelaz iz poljoprivrednoga u industrijsko drutvo bio olakan samom veliinom kontinenta, nepreglednim povrinama zemlje i izdanim resursima koji su novim useljenicima omoguavali da kontinuirano kreu iznova. Meutim, nismo u stanju u potpunosti izbjei te tenzije. Ponekad se nae vrijednosti kose jer je svaka od njih u rukama razliitih ljudi podlona iskrivljavanju i pretjerivanju. Oslanjanje na vlastite snage i neovisnost mogu se preobraziti u sebinost i razuzdanost, ambicija u pohlepu i mahnitu udnju za uspjehom pod svaku cijenu. Cesto smo u naoj povijesti bili svjedoci kako domoljublje zapada u ovinizam, ksenofobiju, guenje razliitog miljenja; vidjeli smo kako vjera degenerira u iskljuivost, skuenost vidika i okrutnost prema drugima. ak i poriv za dobroinstvom moe skrenuti u paternalizam, nepriznavanje sposobnosti drugih da skrbe sami za sebe. Kada se to dogodi - kada se netko poziva na slobodu kako bi opravdao odluku neke tvrtke da baca otrove u nae rijeke, ili kada se na 61

zajedniki interes pri izgradnji luksuznoga trgovakog centra koristi kako bi se opravdalo ruenje neijega doma - tada ovisimo o snazi pro-tuvrednota kako bismo nae prosudbe uinili umjerenijima i obuzdali takva pretjerivanja. Ponekad je iznalaenje odgovarajue ravnotee relativno jednostavno. Svi smo, naprimjer, suglasni oko toga da drutvo ima pravo suzbiti slobodu pojedinca u sluaju kada ona prijeti da e nanijeti tetu drugima. Prvi amandman ne daje vam pravo da viete vatra" u prepunoj dvorani; vae pravo na prakticiranje religije ne podrazumijeva ljudske rtve. Isto tako, svi se slaemo oko toga da mora postojati granica do koje drava treba imati mo da nadzire nae ponaanje, ak i ako je to za njezino vlastito dobro. Velika veina Amerikanaca ne bi se ugodno osjeala da vlada nadzire to jedemo, bez obzira na to koliko je smrtnih sluajeva izazvano pretilou i koliko je to negativno utjecalo na trokove zdravstva. ee se dogaa, meutim, da je iznalaenje ispravne ravnotee izmeu naih suprotstavljenih vrijednosti komplicirano. Tenzije nastaju zbog toga to ivimo u sloenome i proturjenu svijetu, ne zbog toga to smo odabrali krivi kurs. Duboko sam uvjeren, naprimjer, da se nakon 11. rujna neodgovorno odnosimo spram ustavnih naela u borbi protiv terorizma. Priznajem, meutim, da bi se i najmudriji predsjednik i naj-razboritiji kongres namuili nastojei uravnoteiti sudbonosne imperative nae kolektivne sigurnosti nasuprot jednako obvezujue nunosti za ouvanjem graanskih prava. Vjerujem kako naa gospodarska politika vodi premalo rauna o dislociranju industrijskih radnika i propasti industrijskih gradova. No ne mogu zatvarati oi pred ponekad suprotstavlje-nim zahtjevima gospodarske sigurnosti i konkurentnosti. Naalost, preesto se dogaa da u naim debatama na nacionalnoj razini uope ni ne doemo do faze u kojoj bismo prosuivali o tim tekim dilemama. Umjesto toga, dogaa se da preuveliavamo razmjere do kojih politika koja nam ne odgovara ugroava nae najsvetije vrijednosti, ili se pravimo mutavi kada je politika kojoj smo skloni u raskoraku s vanim protuvrednotama. Konzervativci se, naprimjer, esto nakostrijee kada se vlada uplie u trite ili u njihovo pravo na noenje oruja. No, mnogi od njih nisu odvie, ili nisu uope, zabrinuti kada je rije o vladinu neovlatenu prislukivanju ili vladinim nastojanjima da nadziru seksualne navade pojedinaca. Suprotno tome, veinu je liberala lako iznervirati vladinim zadiranjem u slobodu tiska ili reproduktivne slobode ena. Ali, ako s tim istim liberalima razgovarate o potencijalnim trokovima regulacije za male poduzetnike, esto e vas blijedo gledati. U zemlji tako raznovrsnoj kao to je naa, uvijek e biti strastvenih rasprava o tome gdje valja stati kada je rije o vladinu djelovanju. Tako funkcionira naa demokracija. No, naa bi demokracija mogla biti uinkovitija kada bismo uvidjeli kako svi mi posjedujemo vrijednosti 62 koje zasluuju potovanje: kada bi liberali u najmanju ruku priznali da lovac svoje oruje doivljava na isti nain kao to se oni odnose spram svojih knjiga, a konzervativci uvidjeli kako veina ena eli zatiti svoju reproduktivnu slobodu jednako kao to evangelisti tite svoje pravo na bogotovlje. Rezultati takvih nastojanja ponekad su iznenaujui. U godini u kojoj su demokrati iznova osvojili veinu u Senatu drave Illinois, podnio sam prijedlog zakona kojim se zahtijeva videozapis sasluanja i priznanja u sluajevima zloina kanjivih smrtnom kaznom. Dok mi dokumentacija govori kako smrtna kazna previe ne utjee na odvraanje od zloina, vjerujem kako ima zloina masovna ubojstva, silovanje i ubojstvo djeteta - toliko gnusnih, toliko moralno neprihvatljivih da zajednica ima pravo izraziti svu svoju povrijeenost time to e izrei najteu kaznu. S druge strane, u nainu na koji su u Illinoisu vodeni sudski postupci za najtee zloine bilo je toliko pogreaka, upitne policijske taktike, rasne pristranosti i traljavoga odvjetnitva da je trinaestoro osuenika na smrt osloboeno i republikanski je guverner odluio provesti moratorij na sva pogubljenja. Unato tomu to se inilo da je sustav smrtne kazne zreo za reformu, malo je ljudi mojemu prijedlogu davalo ikakve izglede za usvajanje. Dravni tuitelji i policijske organizacije bili su kategorino protiv, uvjereni kako bi videosnimanje bilo skupo i nespretno te bi ih ometalo u zakljuivanja sluajeva. Neki od onih koji su bili skloni ukidanju smrtne kazne plaili su se da bi svako nastojanje za reformiranjem moglo nakoditi njihovu irem cilju. Moje kolege zakonodavci

zazirali su od toga da na bilo koji nain ostave dojam kako su preblagi prema kriminalu. Novoizabrani demokratski guverner takoer je najavio svoje protivljenje videosnimanju sasluanja tijekom trajanja svoje kampanje. Za dananju bi politiku bilo uobiajeno da svaka strana povue privremenu granicu: da protivnici smrtne kazne uporno trube o rasizmu i policijskim prekoraenjima ovlasti, a da policija i pravosue tvrde kako je moj prijedlog zakona preblag prema kriminalcima. Umjesto toga, tijekom razdoblja od nekoliko tjedana, sazvali smo ponekad cjelodnevne sastanke izmeu tuitelja, javnih pravobranitelja, policijskih organizacija i protivnika smrtne kazne nastojei, koliko je mogue, nae pregovaranje drati podalje od tiska. Umjesto fokusiranja na ozbiljna neslaganja, govorio sam o opim vrijednostima za koje sam smatrao da ih svi dijelimo, bez obzira na to to pojedinano mislili o smrtnoj kazni: tj. o temeljnome naelu da ni jedna neduna osoba ne smije biti osuena na smrt i da ni jedna osoba koja je poinila kazneno djelo za koje je propisana smrtna kazna ne smije biti osloboena. Kada su predstavnici policije izloili konkretne probleme vezane uz prijedlog zakona koji bi mogli ometati obavljanje njihovih 63 istraga, izmijenili smo prijedlog zakona. Kada su predstavnici policije predloili da se snimaju samo priznanja, ostali smo pri svome, naglasivi kako je osnovna svrha prijedloga ovog zakona uvjeriti javnost da su priznanja dobivena bez prisile. Na kraju tog procesa, prijedlog su podrale sve zainteresirane strane. U Senatu Ilhnoisa prihvaen je jednoglasno i stupio je na snagu. Naravno, ovakav pristup kreiranju politike nije uvijek uinkovit. Ponekad politiari i interesne skupine pozdravljaju neslaganje, teei ideolokome cilju u irem smislu. Veina aktivista koji se protive pobaaju, otvoreno su, naprimjer, odvraali zakonodavce istomiljenike od toga da makar i posegnu za kompromisnim rjeenjima koja bi smanjila broj sluajeva postupka koji se popularno naziva pobaajem djelominim porodom, jer im je predodba o tom postupku, kakva je prisutna u javnosti, pomogla da obraenike pridobiju za svoje gledite. Ponekad su, pak, nae ideoloke predispozicije toliko vrsto ukorijenjene da imamo potekoa uvidjeti ono to je oito. Jednom sam prilikom, dok sam jo uvijek bio u Senatu Illinoisa, sluao jednoga republikanskog kolegu kako se zapjenio govorei o prijedlogu plana za organiziranje kolskoga doruka za djecu u predkolskim ustanovama. Takav plan, tvrdio je, unitio bi njihovo samopouzdanje. Morao sam naglasiti kako veina petogodinjaka koje poznajem ionako nema samopouzdanja, no kako bi djeca koja su formativne godine provela previe gladna da bi mogla uiti, mogla itekako zavriti na dravnoj skrbi. Unato mojim velikim nastojanjima, prijedlog zakona je odbaen; predkolska djeca Illinoisa do daljnjega su poteena nepovoljnih uinaka itarica i mlijeka (jedna inaica tog prijedloga poslije je prihvaena). No govor mojega kolege zakonodavca ukazao je na jednu od razlika izmeu ideologije i vrednota: vrijednosti se zduno primjenjuju na injenice pred nama, dok ideologija nadjaava sve injenice koje teoriju dovode u pitanje. Za velik dio konfuzije koja prati debatu o vrednotama zasluna je kriva predodba kako politiara, tako i javnosti, koja politiku poistovjeuje s vladom i obrnuto. Kazati kako je neka od vrednota vana ne znai kazati da je ona podlona regulaciji ili da zavrjeuje novo sredstvo za njezino provoenje. Naprotiv, samo zato to vrednotu nije mogue ili je ne bi trebalo zakonski provesti, ne znai da ona nije prikladna tema za javnu raspravu. Osobno drim do lijepa vladanja, naprimjer. Svaki put kada sretnem dijete koje govori razgovijetno i gleda me u oi, koje kae da, gospodine", hvala vam" i oprostite", to me ispunjava veom nadom u budunost ove zemlje. Mislim da nisam jedini koji tako razmilja. Ne mogu donijeti zakon o lijepom ponaanju, ali mogu poticati lijepo ponaanje svaki put kada se obraam skupini mladih ljudi. 64 Isto vrijedi i za kompetenciju. Iznimno me veseli kada naiem na neku osobu koja se ponosi poslom

koji obavlja ili ulae dodatni trud kako bi ga to bolje obavila - raunovou, vodoinstalatera, generala pukovnika, osobu s druge strane telefonske linije koja se doima kao da vam uistinu nastoji pomoi da rijeite problem. ini se kako su u posljednje vrijeme moji susreti s takvom kompetencijom sve rjei; ini mi se da sve vie vremena provodim traei u trgovini nekoga tko bi mi priskoio u pomo ili ekajui dostavljaa da se pojavi. I drugi ljudi zacijelo to primjeuju; takve nas stvari ine nesigurnima, a oni medu nama u vladi, kao i u poslovnome svijetu koji ignoriraju takva opaanja ine to na vlastitu odgovornost. (Uvjeren sam - iako ne raspolaem statistikim podacima kojima bih to potkrijepio - da negativno raspoloenje spram poreza, vlade, sindikata raste svaki put kada se ljudi nau u repu u nekome vladinom uredu, s tek jednim alterom koji radi te troje ili etvero slubenika koji meusobno askaju, naoigled svih.) Progresivni ljudi posebice se zbog toga doimaju zbunjeni i to je razlog zbog ega tako esto na izborima bivamo potueni do nogu. Nedavno sam odrao govor u Zakladi obitelji Kaiser nakon to je objavljena studija koja je pokazala da se koliina seksa na televiziji udvostruila u proteklih nekoliko godina. injenica je da uivam gledati kanal HBO koliko i svi drugi, i openito ne marim za to to odrasle osobe gledaju u privatnosti svojega doma. Sto se tie djece, mislim da su u prvome redu roditelji ti koji moraju nadzirati to djeca gledaju na televiziji, a u svojemu sam govoru ak iznio zamisao da bi svi imali koristi kada bi roditelji - kakva li svetogra - naprosto iskljuili TV i pokuali zapodjenuti razgovor sa svojom djecom. Kazavi sve to, naveo sam kako nisam pretjerano oduevljen reklamiranjem lijekova za erektilnu disfunkciju koje se pojavljuju svakih petnaest minuta kad god sa svojim kerkama u naoj sobi gledam utakmicu amerikoga nogometa. Primijetio sam nadalje da popularna TV-emisija koja cilja na publiku adolescentske dobi, u kojoj mlade osobe bez oitih izvora prihoda provode nekoliko mjeseci opijajui se i uskaui nagi u vrue kupke sa strancima, ne odgovara svijetu stvarnosti". Zavrio sam izlaganje s prijedlogom da bi TV-industrija i industrija kabelske televizije trebale usvojiti bolje standarde i tehnologije kako bi roditeljima omoguile bolji nadzor onoga to e gledati u svojim domovima; Netko bi mogao pomisliti da sam Cotton Mather. Reagirajui na moj govor, u uvodnome lanku jednih novina raspredalo se kako se vlada ne bi trebala petljati u reguliranje slobode govora, unato injenici da nisam predlagao regulaciju. Izvjestitelji su naveli da sam cinino skretao prema centru pripremajui se za nacionalnu utrku. Vei broj naih pristaa pisao je naemu uredu, prigovorivi da su glasovali za mene kako bih porazio Bushev program, a ne da izigravam svadljivca. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 65 Ipak, svaki roditelj kojega poznajem, bilo da je liberalan ili konzervativan, buni se protiv vulgarizacije kulture, promicanja lakoumnoga materijalizma i zadovoljenja na mah te odvajanja seksualnosti od intimnosti. Ti ljudi, ako i ne ele vladinu cenzuru, ele da ti problemi budu prepoznati, a njihova iskustva uvaena. Kada, u strahu da ne ispadnu previe cenzorski nastrojeni, progresivni politiki voe ne smiju ni priznati da problem postoji, ti roditelji poinju sluati one voe koji e to uiniti - voe koji su moda manje osjetljivi na ustavna ogranienja. Naravno, ni konzervativci esto nemaju sluha kada je rije o rjeavanju problema u kulturi. Uzmimo za primjer dohodak menadera. Prosjeni generalni direktor zaraivao je 1980. godine etrdeset dva puta vie no to je iznosio dohodak prosjenoga radnika plaenoga po satu. Do 2005. godine, taj se omjer poveao na 262 naprama jedan. Konzervativna glasila kao to je uvodna stranica Wall Street Journala nastoje opravdati egzotina primanja i dionike opcije kao nunosti potrebne za privlaenje vrhunskih talenata i tvrde da gospodarstvo bolje funkcionira kada su ameriki korporacijski rukovoditelji sretni i zadovoljni. No eksplozivni rast primanja generalnih direktora nije imao mnogo veze s njihovim rezultatima. Naprotiv, neki od najbolje plaenih generalnih direktora u prolome desetljeu rukovodili su golemim smanjenjima prihoda, gubicima na vrijednosti dionica, masovnim otputanjima i nedovoljnim financiranjem mirovinskih fondova. Za promjene u primanjima generalnih direktora nije zasluan nikakav trini imperativ, nego kulturalni. U vremenu u kojemu prosjenim radnicima dohodak jedva da raste, ili ne raste uope, mnogi ameriki generalni direktori izgubili su svaki osjeaj srama kada treba ugrabiti to god im

ponude njihovi popustljivi, pomno ekipirani korporacijski odbori. Amerikanci razumiju koliko je takva etika pohlepe tetna za na kolektivni ivot; prilikom jednoga nedavnoga ispitivanja javnoga mnijenja, rangirali su korupciju u vladi i poslovanju te pohlepu i materijalizam kao dva od tri najvanija izazova s kojima je nacija suoena (podizati djecu s pravim vrijednostima" stavili su na prvo mjesto). Konzervativci su moda u pravu kada tvrde da vlada ne bi trebala nastojati regulirati ugovore o plai generalnih direktora. Meutim, konzervativci bi morali u najmanju ruku biti spremni progovoriti protiv nedolina ponaanja u korporacijskim salama za sastanke, istom onom moralnom snagom, s istom dozom uvrijeenosti kakvu u njih izazivaju opsceni tekstovi rap-skladbi. Svakako, mo koju prua visoka funkcija nije neograniena. Ponekad je jedino zakon taj koji moe zatititi nae vrijednosti, naroito kada su prava i prilike obespravljenih u naemu drutvu ugroeni. To je oduvijek vrijedilo za naa nastojanja na ukidanju rasne diskriminacije; iako je moralno opominjanje utjecalo na promjenu stavova 66 amerikih bijelaca u eri borbe za graanska prava, ono to je napokon slomilo lea Jimu Crowu i najavilo novu eru meurasnih odnosa bili su sluajevi na Vrhovnome sudu, koji su kulminirali sluajem Brown protiv Prosvjetnoga odbora, Zakonom o graanskim pravima iz 1964. i Zakonom o glasakim pravima iz 1965. Dok se raspravljalo o tim zakonima, bilo je onih koji su tvrdili da se vlada ne bi smjela uplitati u graansko drutvo, da ni jedan zakon ne moe bijelce natjerati da se mijeaju s crncima. uvi takve zakljuke, dr. Martin Luther King ovako je reagirao: Moda je istina da taj zakon ne moe natjerati neku osobu da me zavoli, ali je moe sprijeiti da me linuje, a meni se ini da je i to vano." Ponekad nam je potrebna i kulturalna preobrazba i vladino djelovanje - promjena vrednota i promjena politike - kako bismo promaknuli vrstu drutva kakvome teimo. Stanje u kolama u naim siromanim gradskim etvrtima tipian je primjer. Sav novac ovoga svijeta uenika nee potaknuti na ostvarivanje dobrih rezultata ako se roditelji ne potrude da svojoj djeci usade vrijednost naporna rada kao neega to e biti nagraeno tek poslije u ivotu. No, kada se mi kao drutvo pretvaramo da e siromana djeca iskoristiti svoje potencijale u oronulim, nesigurnim kolama sa zastarjelom opremom i nastavnicima koji nisu obueni u predmetima koje pouavaju, tada toj djeci laemo, a laemo i sebi samima. Izdajemo vlastite vrijednosti. Vjerojatno je to jedan od onih imbenika koji me ine demokratom - ideja da nae zajednike vrijednosti, na osjeaj za uzajamnu odgovornost i drutvenu solidarnost valja izraziti i preko nae vlade, a ne samo u crkvi, damiji ili sinagogi, u zgradama u kojima stanujemo, na naim radnim mjestima ili unutar naih obitelji. Poput velikoga broja konzer-varivaca, vjerujem u utjecaj kulture koji determinira osobni uspjeh, ali i socijalnu koheziju te vjerujem kako kulturalne imbenike zanemarujemo na vlastitu odgovornost. No, vjerujem takoer i da naa vlada moe odigrati ulogu u oblikovanju te kulture bez obzira na ishod. esto se pitam zato je politiarima tako teko govoriti o vrednotama na nain koji se ne bi doimao proraunatim ili neiskrenim. ini mi se da su za to djelomice zasluni unaprijed pripremljeni obrasci kojima se rukovode oni od nas koji djeluju u javnome ivotu, a geste kojima se kandidati slue kako bi ukazali na vrijednosti do kojih dre postale su krajnje standardizirane (svraanje u crnaku crkvu, odlazak u lov, prisustvovanje NASCAR-ovoj3 utrci, itanje u uionici djejega vrtia) da je javnosti sve tee razlikovati iskrenost od politikoga manirizma. National Association for Stock Car Auto Racing (Nacionalna udruga za utrke automobila serijske proizvodnje), nap. prev. 67 Takoer je tu i injenica da se moderna politika praksa sama po sebi doima lienom vrednota. Politika (i politiki komentar) ne samo da doputa ve esto i nagrauje ponaanje koje bismo inae smatrali skandaloznim: fabriciranje pria, izvrtanje oigledna znaenja tuih izjava, vrijeanje ili openitu sumnjiavost spram tuih motiva, zabadanje u tue privatne sfere u potrazi za

inkriminirajuim informacijama. Naprimjer, tijekom trajanja moje kampanje za ope izbore za Senat SAD-a, moj je republikanski suparnik jednome mladiu dao u zadatak da depnom kamerom poprati sve moje javne istupe. Ta je metoda postala poprilino rutinskim postupkom u mnogim kampanjama, meutim, zbog pretjerane revnosti toga mladia, ili pak zbog toga to mu je bilo naloeno da me pokua isprovocirati, njegovo je praenje postalo nalik uhoenju. Od jutra do mraka pratio me posvuda, obino s udaljenosti ne vee od 2,3 metra. Snimao me kako se sputam dizalom. Snimao me kako izlazim iz nunika. Snimao me dok sam mobitelom razgovarao sa suprugom i djecom. Isprva sam pokuao razgovarati s njim na razuman nain. Zastao sam, upitavi ga kako se zove, rekao mu kako razumijem da mora obavljati svoj posao, ipak mu predloivi da bude na odstojanju barem toliko da mogu razgovarati bez njegova prislukivanja. Na moje zamolbe nije gotovo nita odgovorio, tek se predstavio kao Justin. Predloio sam mu da nazove svojega efa ne bi li saznao odgovaraju li uistinu njegove metode onome to mu je naloeno da ini. Kazao mi je kako njegova efa mogu slobodno nazvati i sam te mi dao njegov broj. Nakon dva-tri dana ovakva uhoenja odluio sam tomu stati na kraj. S Justinom koji me pratio u stopu uetao sam u tiskovni ured zgrade State Capitola i pozvao neke od izvjestitelja koji su ruali da se okupe. Hej, momci", rekao sam, elim vam predstaviti Justina. Justina je angairala Ryanova kampanja da me posvuda prati." Dok sam tumaio situaciju, Justin je samo stajao, nastavivi snimati. Izvjestitelji su se okrenuli prema njemu i stali ga zasipati pitanjima. Prati li ga i na zahod?" Sve si mu vrijeme ovako blizu?" Ubrzo potom stiglo je nekoliko izvjestiteljskih ekipa s kamerama kako bi snimale Justina kako snima mene. Poput ratnog zarobljenika, Justin je neprestance ponavljao svoje ime, svoj status i telefonski broj sjedita kampanje svojega kandidata. Do est sati uveer, pria o Justinu emitirana je na veini lokalnih programa. Ta je pria na koncu prerasla u vijest kojom su mediji tjedan dana bombardirali dravu - karikaturama, uvodnicima i naklapanjima na sportskome radiju. Nakon nekoliko dana prkoenja, moj je suparnik popustio pod pritiskom, zamolio Justina da ustukne nekoliko koraka i odaslao ispriku. Meutim, njegova je kampanja pretrpjela tetu. Ljudi moda nisu razumjeli naa oprena stajalita 68 spram dravnoga zdravstvenog osiguranja ili diplomacije na Srednjem istoku, no bilo im je jasno da je kampanja mojega suparnika povrijedila jednu od vrednota - graansku uljudnost - koju su smatrali vanom. Procjep izmeu onoga to smatramo dolinim ponaanjem u svakodnevnome ivotu i onoga to je potrebno za pobjedu u kampanji samo je jedan od vidova iskuavanja sustava vrijednosti nekog politiara. Malo je zvanja u kojima se od vas trai da, iz dana u dan, prosuujete o tako velikome broju suprotstavljenih zahtjeva - izmeu razliitih birakih skupina, izmeu interesa vae savezne drave i interesa nacije, izmeu odanosti stranci i vaega vlastita poimanja neovisnosti, izmeu vrijednosti slube i obveza prema obitelji. U toj kakofoniji razliitih glasova prisutna je stalna opasnost da politiar izgubi svoj moralni orijentir i postane u potpunosti podloan utjecajima javnoga mnijenja. Moda to moe pojasniti zato eznemo za najnestalnijom odlikom naih voda, vjerodostojnou, sposobnou da budete ono to tvrdite da jeste, da posjedujete istinoljubivost koja nadilazi rijei. Moj prijatelj, pokojni senator Paul Simon posjedovao je tu odliku. Najveim dijelom svoje karijere zbunjivao je strunjake jer je uspijevao zadobiti potporu ljudi koji su se protivili, ponekad i gorljivo, njegovoj liberalnoj politici. Na ruku mu je ilo i to to je djelovao tako pouzdano, poput provincijskoga lijenika, sa svojim naoalama, leptir-kravatom i licem kao u jazavara. No, ljudi su takoer osjeali da on ivi u skladu sa svojim vrijednostima: da je poten, da se zalae za ono u to vjeruje, ali takoer, to je vjerojatno bilo presudno, i to da mu je do stalo do njih i problema s kojima se susreu.

Taj posljednji aspekt Paulova karaktera - smisao za empatiju - ono je to sve vie cijenim to sam stariji. On se nalazi u samoj sri mojega moralnoga koda i predstavlja ono to ja shvaam Zlatnim pravilom - ne tek poriv za suosjeanjem ili dobroinstvom, ve neto zahtjevnije, kao poriv da se s nekim poistovjetite i progledate tuim oima. Kao to je to sluaj s veinom vrednota do kojih drim, empatiji me takoer pouila moja majka. Prezirala je svaki oblik neovjetva, odnosno neobazrivosti ili zloporabe moi, bilo da se to izraavalo kroz rasne predrasude, zlostavljanje u kolskome dvoritu ili potplaeni rad. Kada je uoila makar i naznaku takva ponaanja kod mene, pogledala bi me ravno u oi i kazala: Sto misli, kako bi se ti osjeao na mjestu te osobe?" Meutim, ipak je moj odnos s djedom zasluan za moje potpuno prihvaanje i suivljavanje s pojmom empatije. Budui da je moja majka zbog posla morala putovati u inozemstvo, esto sam tijekom svojega kolovanja vrijeme provodio s bakom i djedom, a bez nazonosti oca u kui, moj je djed bio taj koji je morao trpjeti hirove mojega adoles-centskoga buntovnitva. Ni s njim samim nije uvijek bilo jednostavno; ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 69 jedne bi sekunde bio srdaan, da bi ve sljedee pobjesnio, a i lako bi se gdjekad naao povrijeenim, za to je dijelom bila zasluna i njegova karijera koja nije bila naroito uspjena. U razdoblju nakon moje navrene esnaeste godine, neprestance bismo se prepirali, najee kada se ne bih pristajao povinovati onome to sam smatrao beskrajnim nizom besmislenih i proizvoljnih pravila - punjenju spremnika za benzin svaki puta kada bih posudio njegov auto, naprimjer, ili ispiranju kutije od mlijeka prije odlaganja iste u smee. Uz odreeni dar za retoriku, kao i apsolutnu uvjerenost u opravdanost vlastitih stajalita, otkrio sam da sam uglavnom kadar izvojevati tijesnu pobjedu u tim prepirkama, nakon ega bi se moj djed uzrujao, razljutio i zvuao nesuvislo. Meutim, u jednome razdoblju, vjerojatno tijekom posljednje godine gimnazije, takve pobjede sve su me manje zadovoljavale. Poeo sam razmiljati o potekoama i razoaranjima s kojima se susretao u svojemu ivotu. Poeo sam uvaavati njegovu potrebu da se osjea cijenjenim u vlastitom domu. Shvatio sam da me udovoljavanje njegovim pravilima ne bi puno stajalo, a njemu bi znailo mnogo. Uvidio sam da ponekad uistinu ima pravo te da ustrajui uvijek iznova na tome da uvijek bude po mome, ne obazirui se na njegove osjeaje ili potrebe, na neki nain sam sebe diskreditiram. Nema, naravno, niega osobitoga u tom spoznavanju; na ovaj ili onaj nain svi to moramo proi elimo li odrasti. No, ipak se uvijek iznova vraam starome naelu svoje majke - Kako bi se ti osjeao na mjestu te osobe?" - kao svojevrsnome putokazu za moju politiku. Pitanje je to koje, imam dojam, ne postavljamo sebi dovoljno esto; ini se da kao nacija patimo od nedostatka empatije. Ne bismo tolerirali kole koje ne pouavaju, koje su izloene kroninome nedostatku sredstava, osoblja i nadahnua, kada bismo pomislili da su djeca u tim kolama poput nae vlastite. Teko je zamisliti generalnoga direktora neke tvrtke kako sebi dodjeljuje viemilijunsku dolarsku premiju dok istovremeno ree sredstva za zdravstvenu zatitu svojih radnika ako bi ih smatrao na neki nain sebi ravnima. Takoer se sa sigurnou dade ustvrditi da bi ljudi na vlasti dulje i podrobnije razmislili o pokretanju rata kada bi pritom mogli zamisliti da e njihovi vlastiti sinovi i keri biti izloeni pogibelji. Vjerujem kako bi snaniji osjeaj empatije doveo do prevage nae aktualne politike u korist onih ljudi u naemu drutvu koji imaju potekoa. Najzad, ako su isti kao i mi, tada su njihove potekoe nae vlastite. Ako im ne pomognemo, diskreditiramo sami sebe. No, to ne znai da su oni koje su snale nevolje - ili oni meu nama koji tvrde da govore u njihovo ime - time osloboeni nastojanja da shvate gledita onih koji su uspjeniji. Crnaki vode trebaju uvaiti legitimne bojazni nekih bijelaca koje mogu uvjetovati njihov otpor pozitivnoj dis70 kriminaciji. Predstavnici sindikata ne mogu sebi dopustiti neshvaanje pritisaka koje konkurencija namee njihovim poslodavcima. Moja je obveza nastojati svijet vidjeti oima Georgea Busha, bez

obzira na to do koje mjere se moda s njime ne slaem. To je svrha empatije - ona nas svih obvezuje, konzervativce i liberale, mone i nemone, potlaene i tla-itelje. Ona nikome od nas ne doputa da se uljuljamo u samodopadnost. Svih nas sili da progledamo izvan skuenih okvira vlastite vizije. Nitko nije izuzet od poriva za iznalaenjem opeg konsenzusa. Naravno, na koncu dojam o uzajamnome razumijevanju nije dovoljan. Napokon, govoriti jest lako; kao i sve druge vrijednosti, empatiju valja potkrijepiti konkretnim djelovanjem. Dok sam u osamdesetima radio kao lokalni aktivist, esto bih izazvao predstavnike stanara propitkujui ih o tome u to ulau svoje vrijeme, energiju i novac. To su istinska iskuavanja onoga do ega drimo, bez obzira na to u to sami sebe uvjeravali. Nismo li spremni platiti cijenu za vlastite vrijednosti, nismo li spremni na poneku rtvu radi njihova ostvarenja, tada se moramo zapitati vjerujemo li uope istinski u njih. Prema takvim mjerilima, ponekad se ini da dananji Amerikanci ponajvie dre do bogatstva, vitkosti, mladosti, slave i dobre zabave. Govorimo kako drimo do nasljea koje ostavljamo narednoj generaciji, a zatim tu generaciju opteretimo gomilom dugova. Tvrdimo kako vjerujemo u jednake mogunosti za sve, ali pritom smo posve pasivni dok milijuni amerike djece skapavaju u siromatvu. Naglaavamo kako drimo do obitelji, no nae gospodarstvo i nae ivote organiziramo na takav nain kojim kao da elimo zajamiti da naim obiteljima pripadne sve manji dio naega vremena. Dio nas ipak se ne da zavarati. Drimo se naih vrijednosti, ak i unato tome to se ponekad doimaju zastarjelima i istroenima; ak i unato tome to smo ih i kao nacija i kao pojedinci nebrojeno mnogo puta izdali. Sto nam drugo moe posluiti kao vodilja? Te su vrijednosti nae nasljee, ono to nas kao naciju odreuje. Iako uviamo da ih je mogue osporavati, da intelektualci i kritiari kulture rado na njih nasru nastojei ih obezvrijediti i okrenuti naglavce, one su se pokazale iznenaujue dugotrajnima i neobino postojanima, bez obzira na klase, rase, generacijsku, odnosno vjersku pripadnost. Imamo se pravo pozivati na njih, pod uvjetom da shvatimo kako nae vrijednosti moraju biti iskuavane injenicama i iskustvom, pod uvjetom da se prisjetimo kako ih valja potkrijepiti djelovanjem, a ne tek rijeima. Ne initi tako, znailo bi odrei se onoga najboljeg u nama. 71 Tree poglavlje Na Ustav Ima jedna uzreica koju senatori uestalo koriste kada ih netko zamoli da opiu svoju prvu godinu na Capitol Hillu: To je kao da pijete vodu iz protupoarnoga crijeva." Taj je opis prikladan, jer mi se prvih nekoliko mjeseci u Senatu inilo kako sve moram rjeavati istovremeno. Morao sam zaposliti pomono osoblje i namjestiti urede u Washingtonu i Illinoisu. Morao sam dogovoriti kojim u odborima biti dodijeljen i upoznati se s nerijeenim predmetima. Nakon svretka izbora nagomilao se zaostatak od deset tisua birakih pisama, kao i tri stotine poziva za dranje govora koji su stizali svakoga tjedna. U polusatnim terminima vozikali su me od vijenice Senata do ureda odbora, hotelskih predvorja i radio-postaja, bio sam u potpunosti ovisan o ekipi nedavno angairanih pomonika dvadesetih i tridesetih godina koji su vodili rauna da svugdje stignem na vrijeme, dodavali mi odgovarajui saetak predmeta, podsjeali me na to s kime imam ugovoren sastanak ili me usmjeravali prema najbliem nuniku. Potom se, nou, valjalo naviknuti na samaki ivot. Michelle i ja odluili smo da obitelj ostane u Chicagu, dijelom zbog toga to mi se sviala ideja o podizanju djevojica podalje od uurbana okruja Washingtona, ali takoer i zbog toga to je takav aranman Michelle omoguavao organiziranu potporu - njezine majke, brata, roaka i prijatelja - koja e joj pomoi u brizi oko djece tijekom poduljih razdoblja moje odsutnosti zbog zahtjeva moga posla. Tako sam za ta tri dana u tjednu koja sam provodio u Washingtonu unajmio maleni stan s jednom spavaonicom u blizini Pravnoga fakulteta Sveuilita Georgetown, u jednome neboderu izmeu Capitol Hilla i centra grada. Isprva sam pokuao s optimizmom prihvatiti svoju novootkrivenu samou, silei se prisjetiti zadovoljstava samakoga ivota - skupljajui jelovnike s jelima za van" iz svakog restorana u

etvrti, gledajui koarku ili itajui do duboko u no, odlazei u teretanu na pononi trening, ostavljajui posue u sudoperu i ne pospremajui krevet. Meutim, nije pomoglo; nakon trinaest godina braka, shvatio sam da sam posve pripitomljen, smiren i bespomoan. Prvoga jutra u Washingtonu primijetio 72 sam da sam zaboravio kupiti zavjesu za tuiranje i morao sam unuti uza zid da ne zalijem pod kupaonice. Sljedee noi, gledajui utakmicu i pijui pivo, zaspao sam tijekom poluvremena i probudio se dva sata poslije uz gadan gr u vratu. Dostavljena hrana nije vie bila naroita okusa; tiina me iritirala. Neprestance bih zvao kui samo kako bih uo glasove svojih keri, eznui za toplinom njihovih zagrljaja i slatkim mirisom njihove koe. Hej slatkice!" Hej, tatice." Sto ima nova?" Od tvojega prolog poziva?" Da." Nita. eli razgovarati s mamom?" Nekolicina senatora takoer je imala malu djecu, i kada god bismo se susreli, usporeivali bismo razloge za i protiv preseljenja u Washington, kao i potekoe odvajanja vremena za susrete s obitelji zbog pretjerane revnosti pomonog osoblja. No, veina mojih novih kolega bila je osjetno starija prosjena dob bila je oko ezdeset godina - i dok sam obilazio njihove urede, njihovi bi se savjeti obino odnosili na aktivnosti koje se tiu Senata. Tumaili su mi prednosti imenovanja u razliite odbore i upoznavali me s temperamentima pojedinih predsjednika senatskih odbora. Nudili su mi savjete o tome kako organizirati pomono osoblje, s kime razgovarati u svezi dodatnoga uredskog prostora i kako se odnositi spram zahtjeva biraa. Od veine savjeta imao sam koristi, no gdjekad bi bili proturjeni. Meutim, meu demokratima barem, moji bi sastanci uvijek zavravali jednom te istom preporukom: kazali bi mi da bih se to prije trebao sastati sa senatorom Byrdom - ne samo iz senatske kurtoazije, nego i zbog njegova znatnog utjecaja, to zbog visoka poloaja u Odboru za financije, to zbog njegova opeg statusa u Senatu. U dobi od osamdeset sedam godina, senator Robert C. Byrd smatran je ne samo senatskim doajenom ve i samim utjelovljenjem Senata; ivuim djeliem povijesti. Podigli su ga njegovi ujak i ujna u siromanim rudarskim gradiima Zapadne Virginije. Posjedovao je uroeni dar koji mu je omoguavao da napamet recitira dugake odlomke poezije i svira violinu dojmljivom vjetinom. Kako nije imao sredstava za kolovanje na fakultetu, radio je kao mesar, prodava te zavariva na ratnim brodovima za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Kada se nakon rata vratio u Zapadnu Virginiju, dobio je mjesto u njezinoj legislaturi, a 1952. bio je izabran u Kongres. Godine 1958. preao je u Senat i tijekom razdoblja od etrdeset sedam godina, obnaao je gotovo sve mogue dunosti - ukljuujui i est godina kao voa senatske veine te est kao voa manjine. Sve je to vrijeme zadrao populistiki nagon koji ga je navodio da se usredotoi na ostvarenje ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 73 konkretnih koristi za ljude u svojemu zaviaju: naknade za oboljele od antrakoze i sindikalnu zatitu rudara; projekata izgradnje cesta, stambenih naselja i elektrifikacije za te krajnje siromane zajednice. U razdoblju od deset godina pohaanja veernjih teajeva za vrijeme slubovanja u Kongresu, uspio je diplomirati pravo, a njegovo je vladanje senatskim pravilima legendarno. S vremenom e napisati i povijest Senata u etiri sveska, koja uz uenost I predanost odraava takoer i neizrecivu ljubav prema toj instituciji koja je oblikovala njegovo ivotno djelo. Prialo se da je strast senatora Byrda prema Senatu nadmaivala tek brinost kojom je njegovao svoju bolesnu suprugu s kojom je u braku proveo ezdeset osam godina (nedavno je preminula) - a moda i potovanje koje je gajio spram Ustava, koji je u depnome izdanju nosio sa sobom kamo god je iao, esto ga vadei iz depa kako bi njime mahao usred kakve debate. Tada sam ve bio ostavio poruku u uredu senatora Byrda, traei da se prvom prilikom s njime

osobno sastanem. Bilo je to na dan nae zakletve i nalazili smo se u staroj dvorani Senata, mranoj, bogato nakienoj prostoriji kojom dominira donekle groteskni orao koji se raskrilio iznad nadstrenice od tamnoga, poput krvi crvenoga baruna. Sumorni ambijent odgovarao je prigodi, s obzirom na to da se Senatski demokratski odbor sastao kako bi se organizirao nakon tekih izbora I neuspjeha svojega voe. Nakon to je ustanovljen novi rukovodei tim, voa senatske manjine Harry Reid zamolio je senatora Byrda da kae nekoliko rijei. Senator je polako ustao sa stolca, bio je to vitak ovjek guste snjenobijele kose, vodenastih, plavih oiju i usiljena, istaknuta nosa. Nekoliko je trenutaka stajao ne govorei nita, podupirui se o tap i podigavi glavu uvis, oiju uprtih u strop. Zatim je stao govoriti, sumornim, odmjerenim tonom, s natruhom junjakoga naglaska. Ne pamtim potankosti njegova govora, ali se sjeam openitih tema koje su nadirale s podija stare dvorane Senata u rastuem, ekspirijan-skome ritmu - savreni mehanizam Ustava i Senata kao biti onoga to taj dokument obeava; opasno zadiranje, iz godine u godinu, izvrne vlasti u dragocjenu neovisnost Senata; nunost da svaki senator iznova proita nae temeljne dokumente kako bismo ostali postojani, odani i iskreni spram onoga to predstavlja Republika. Dok je govorio, glas mu je postajao sve snaniji; kaiprst je parao zrak; mrana prostorija kao da se obruavala na njega, dok se nije stao doimati poput sablasti, duha prolih senata, njegovih gotovo pedeset godina provedenih u ovim prostorijama posezalo je za onih pedeset godina prije toga i jo pedeset godina prije i jo pedeset godina prije; nazad u doba kada su Jefferson, Adams i Madison tumarali hodnicima Capitola, a sam grad jo uvijek bio kombinacija pustare, oranica i movara. Natrag u vrijeme kada niti ja, niti ljudi koji izgledaju poput mene nisu mogli sjediti meu ovim zidovima. 74 Sluajui govor senatora Byrda, osjetio sam svu silinu temeljnih proturjenosti izmeu mene i ovoga meni novoga mjesta i njegovih mramornih poprsja, njegovih tajnovitih tradicija, njegovih uspomena i sablasti. Razmiljao sam o injenici da je, prema njegovoj vlastitoj autobiografiji, senator Byrd prvi put iskusio rukovoenje u svojim ranim dvadesetim godinama, kao lan Ku Klux Klana oblasti Raleigh, udruenja od kojega se ve odavno ogradio, pogreke koju je pripisao nesumnjivo, ispravno - vremenu i okruenju u kojima je odgajan. Ta bi epizoda, meutim, opetovano isplivala na povrinu tijekom itave njegove karijere. Razmiljao sam o tome kako se bio pridruio drugim senatskim divovima, poput J. Williama Fulbrighta iz Arkansasa i Richardu Russelu iz Georgije, u junjakome otporu uvoenju Zakona o graanskim pravima. Pitao sam se hoe li to biti vano liberalima koji su uzdizali senatora Byrda zbog njegova principijelna protivljenja Rezoluciji o ratu u Iraku - ekipi iz MoveOn.Org-a1, nasljednicima politike kontrakulture koju je senator prezirao tijekom velikoga dijela svoje karijere. Pitao sam se bi li to trebalo biti vano. ivot senatora Byrda - poput ivota veine nas - bio je ispunjen trvenjima izmeu suprotstavljenih poriva, ispreplitanja svjetia i tame. U tome sam smislu zakljuio da on uistinu jest odgovarajui simbol Senata, ija pravila i ustroj odraavaju veliki kompromis amerikoga utemeljenja: nagodbu izmeu sjevernih i junih drava, ulogu Senata kao imbenika koji ne doputa da prevladaju strasti koje se u odreenom trenutku mogu rasplamsati, zatitnika prava manjina i dravnoga suvereniteta, ali takoer i sredstva zatite bogatih od svjetine, sredstva kojim je robovlasnicima bilo zajameno neuplitanje u njihovu izopaenu instituciju. U samo tkivo Senata, u njegov genetski kod, bilo je utkano ono isti nadmetanje izmeu moi i naela koje je karakteriziralo Ameriku u cijelosti, trajni izraz velike debate izmeu nekolicine sjajnih premda nesavrenih ljudi koja je zakljuena stvaranjem dravnoga ureenja jedinstvenoga po svojoj genijalnosti - pa ipak slijepoga spram porobljavanja. Govor je okonan; kolege senatori pljeskali su i estitali senatoru Byrdu na njegovu velianstvenome govornitvu. Priao sam mu kako bih se predstavio i on je srdano stisnuo moju ruku, rekavi kako se unaprijed raduje mojemu posjetu. Vraajui se nazad u svoj ured, odluio sam te veeri raspakirati svoje stare knjige o ustavnome pravu i iznova proitati tu ispravu. Jer, senator Byrd je imao pravo: kako bih razumio to se dogaa u Washingtonu 2005., kako bih razumio svoju

novu dunost, a i samoga senatora Byrda, morao sam se vratiti unatrag, prema prvim amerikim debatama i temeljnim dokumentima, otkriti kako su se mijenjali tijekom vremena i donijeti prosudbe u svjetlu povijesnih dogaaja koji su uslijedili. 1 amerika neprofitna, lijevo orijentirana politika organizacija, op. prev. 75 Upitate li moju osmogodinju ker ime se bavim, moda e odgovoriti kako stvaram zakone. Meutim, jedna je od zaudnih stvari vezanih uz Washington to da se mnogo vremena troi na raspravljanje, ne o tome kakav bi zakon trebao biti, ve o tome to zakon jest. Najjednostavniji propis - recimo zahtjev da tvrtke osiguraju stanke za odlazak u nunik za svoje radnike koji rade po satnici - moe postati predmetom znatno razliitih interpretacija, ovisno o tome s kime razgovarate: kongre-snikom koji je odredbu predloio, pomonikom koji je izradio njezin prijedlog, slubom ija je zadaa provesti odredbu, odvjetnikom iji klijent to smatra neprikladnim ili sa sucem kojega se poziva da odredbu primijeni. Neto od toga izazvano je namjerno, to je rezultat sloene mainerije uzajamne kontrole triju ogranaka vlasti: izvrne, zakonodavne i sudbene. Razdioba vlasti izmeu tih ogranaka, kao i izmeu savezne te dravnih vlada, znai da niti jedan zakon nikada nije konaan, niti jedna borba istinski dovrena; postoji uvijek mogunost da se osnai ili oslabi ono to je naizgled uinjeno, mogunost razvodnjavanja uredbe ili blokiranja njezine implementacije, ograniavanja moi odreenoga tijela smanjenjem njegova prorauna, ili pak preuzimanja nadzora nad nekim predmetom ondje gdje se stvorio vakuum. Djelomino je rije o naravi samoga zakona. Cesto je zakon odreen i jasan. Meutim, ivot namee uvijek iznova nove probleme i odvjetnici, dunosnici i graani tada raspravljaju o znaenju nekih termina koji su se doimali jasnima prije nekoliko godina ili ak mjeseci. Jer, na koncu, zakoni su tek napisane rijei - rijei koje su gdjekad rastezljive, nerazumljive, u jednakoj mjeri ovisne o kontekstu i povjerenju kao i u kakvoj pripovijesti, pjesmi ili obeanju, rijei ija su znaenja podlona eroziji, koje se ponekad uruavaju u tren oka. Meutim, pravni prijepori koji su uzburkali Washington 2005. nisu se ticali samo uobiajenih problema pravne interpretacije. Oni su, umjesto toga, navodili na pitanje jesu li ljudi koji obnaaju vlast uope obvezani ikakvim zakonskim odredbama. Kada se povela rije o propitkivanju nacionalne sigurnosti u eri nakon 11. rujna, naprimjer, Bijela kua opirala se svim tvrdnjama da je odgovorna Kongresu ili sudovima. Tijekom rasprava prilikom kojih je trebalo potvrditi Condoleezzu Rice kao dravnu tajnicu, prijepori su ukljuivali tota, od podruja primjene Rezolucije Kongresa za odobrenje rata u Iraku do spremnosti pripadnika izvrne vlasti da svjedoe pod zakletvom. Tijekom debate koja se vodila oko potvrde Alberta Gonzalesa, razmatrao sam memorandume sastavljene u uredu ministra pravosua u kojima se navodi da tehnike kao to su liavanje sna ili viekratno guenje ne predstavljaju muenje sve dok ne izazovu neku vrstu snane boli koja se javlja pri otkazivanju organa, oteenju tjelesnih funkcija, pa ak 76 i smrti"; transkripte u kojima se navodi da se enevske konvencije ne odnose na neprijateljske borce" zarobljene u Afganistanu; stavove da se etvrti amandman ne odnosi na graane obiljeene kao neprijateljske borce" i zatoene na tlu SAD-a. Takav stav ni u kom sluaju nije bio ogranien na okvire Bijele kue. Sjeam se jedne prilike kada sam iao prema senatskoj vijenici jednoga dana poetkom oujka, kada me je zaustavio jedan tamnokosi mladi. Odveo me do svojih roditelja, objasnivi mi da je doputovao s Floride u oajnikome nastojanju da spasi ivot jedne mlade ene - Terri Schiavo - koja je zapala u duboku komu te iji je suprug bio nakanio skinuti je s aparata za odravanje na ivotu. Bila je to potresna pria, no kazao sam im kako gotovo da nema presedana za intervenciju Kongresa u takvim sluajevima - ne znajui u to vrijeme da su Tom DeLay i Bili Frist uinili vlastiti presedan. Doseg predsjednikih ovlasti u ratno doba. Etika koja se tie odluka povezanih s neijim

umiranjem. Bila su to sloena pitanja; premda se nisam slagao s politikom republikanaca, smatrao sam kako ona zavrjeuju ozbiljno debatiranje. Ono to me muilo bio je proces - ili njegov nedostatak - kojim su Bijela kua i njezini saveznici u Kongresu rjeavali suprotstavljena gledita; dojam da pravila rukovoenja vie ne vrijede te da nema utvrenih znaenja ili normi kojima bismo pribjegli. inilo se kao da su strukture na vlasti zakljuile kako su zakonska osnova za pritvor, habeas corpus, te dioba vlasti, nebitne sitnice koje samo smetaju i kompliciraju oigledno (nunost zaustavljanja terorista), ili stoje na putu onome to je ispravno (nepovredivost ivota) pa se stoga ne treba odvie na njih obazirati, ili ih barem treba podrediti odlukama rezolutnih. Ironino je, naravno, to to takvo neobaziranje na pravila i manipulacija pravnim jezikom u svrhu postizanja nekog odreenog cilja predstavljaju upravo ono za to su konzervativci dugo optuivali liberale. Bio je to jedan od argumenata u pozadini Ugovora s Amerikom Newta Gingricha - stajalita da demokratski monici koji su tada nadzirali Predstavniki dom Kongresa neprestano zlorabe zakonodavni postupak u ime vlastita probitka. To je bio temelj postupka za opoziv Billa Clintona, prijezira izraena kroz alosnu frazu ovisi od tome to znaenje rijei 'jest' jest". Radilo se o osnovi za verbalne paljbe konzervativaca protiv liberalnih akademika, tih glavnih zagovornika politike korektnosti, kako se tvrdilo, koji su odbijali prihvatiti ikakve vjene istine ili hijerarhije znanja te su indoktrinirali ameriku mlade opasnim moralnim relativizmom. Bila je to takoer sama bit konzervativnih napada na savezne sudove. Preuzeti nadzor nad sudstvom openito, a posebice nad Vrhovnim sudom postalo je glavnim ciljem za generaciju konzervativnih aktivista - i to ne samo stoga, naglaavali su, to sudstvo doivljavaju kao posljednji bastion protuvjerskoga liberalnog elitizma koji zagovara pobaaj, poziODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 77 tivnu diskriminaciju, homoseksualizam, kriminal, politiku reguliranja. Prema tvrdnjama tih aktivista, liberalni su suci sebe izdizali iznad zakona, temeljei svoja stajalita, ne na Ustavu, ve na svojim vlastitim hirovima i eljenim rezultatima, tumaei pravo na pobaaj ili sodomiju mimo zakonskoga teksta, potkopavajui demokratski postupak te izvrui prvotne nakane Otaca utemeljitelja, tvoraca Ustava iz 1787. Kako bi sudstvo iznova preuzelo ulogu koja mu je primjerena, bilo je nuno postaviti striktne tumae" na dunosti u saveznim sudovima, mukarce i ene koji razumiju razliku izmeu tumaenja zakona i izrade zakona, dunosnike i dunosnice koji e se pridravati izvornoga znaenja onoga to su propisali Oci utemeljitelji. Mukarce i ene koji e slijediti pravila. Oni koji pripadaju lijevoj opciji tu su situaciju tumaili na sasvim drugaiji nain. Kako su konzervativni republikanci biljeili uspjehe na predsjednikim izborima, mnogi su liberali sudove doivljavali kao jedino to stoji na putu radikalnome nastojanju za vraanjem na prijanju razinu graanskih prava, prava ena, graanskih sloboda, reguliranja zatite okolia, odvajanja crkve od drave i itavoga nasljea New Deala. Tijekom Borkove nominacije, interesne skupine i demokratski voe organizirali su svoj otpor uz dotada neviene smicalice pri jednome sudskom imenovanju. Kada je imenovanje osujeeno, konzervativci su shvatili da e morati stvoriti vlastitu vojsku meu svojom bazom. Odonda je svaka strana naizmjence postizala uspone (Scalia i Thomas za konzervativce te Ginsburg i Breyer za liberale) i padove (za konzerva-tivce ono to je veina doivjela kao pomak prema centru O'Connora, Kennedyja, a posebice Soutera; za liberale, namjeteno imenovanje Reaganovih i Bushevih kandidata na nie savezne sudove.) Demokrati su glasno prosvjedovali kada su republikanci iskoristili nadzor nad Odborom za pravosue kako bi blokirali ezdeset jedno Clintonovo imenovanje na prizivne i okrune sudove, a, tijekom kratka perioda dok su imali veinu, demokrati su istu taktiku iskuavali na kandidatima Georga W Busha. No, kada su demokrati 2002. izgubili veinu u Senatu, bilo im je preostalo samo jo jedno oruje, strategija koju je mogue svesti na jednu jedinu rije, bojni poklik oko kojega su se sada okupljali oni odani demokratima: Filibuster!2 U Ustavu se filibuster ne spominje; rije je o senatskome pravilu koje datira jo od prvoga saziva

Kongresa. Osnovna ideja je jednostavna: budui da se sve aktivnosti u Senatu provode jednoglasnim pristankom, svaki od senatora moe obustaviti postupak koristei svoje pravo na neogranienu debatu te odbijajui da se prijee na sljedeu toku dnevnoga 2 opstrukcijski govor u Senatu (ili Kongresu), op. prev. 78 reda. Drugim rijeima, ima pravo govoriti koliko god dugo eli. Moe govoriti o biti prijedloga zakona o kojemu se jo nije raspravljalo ili o prijedlogu za razmatranje prijedloga zakona o kojemu se jo nije raspravljalo. Moe odluiti da eli proitati kompletan Zakon o financiranju nacionalne obrane od sedamsto stranica, redak po redak, u zapisnik, ili povezati neke od aspekata zakona s usponom i padom Rimskoga Carstva, letom kolibria ili telefonskim imenikom Atlante. Tako dugo dok su on ili njegovi kolege istomiljenici spremni ostati za govornicom i priati, sve drugo mora priekati - to svakome od senatora prua golemo sredstvo utjecaja, a odlunoj manjini uinkovito pravo veta nad bilo kojim zakonom. Jedini je nain za prekid filibustera taj da se tri petine Senata pozovu na tzv. doture - tj. prekid rasprave. To znai da svaki nedovreni postupak pred Senatom - svaki prijedlog zakona, rezolucija ili imenovanje - mora dobiti potporu ezdesetorice senatora, a ne naprosto veinu. Razraena je serija sloenih pravila, koja i filibusterima i glasovima za doture omoguava da interveniraju bez pompe: esto je dovoljno samo zaprijetiti filibusterom kako biste pridobili pozornost vode veine, a zatim slijedi organiziranje glasovanja za doture, a da nitko nije prisiljen veeri provoditi spavajui u naslonjaima i na pomonim leajevima. Meutim, itavim tijekom moderne povijesti Senata, filibuster je ostao pomno uvanom povlasticom, jedno od osobitih obiljeja koje, kau - uz estogodinje mandate i dodjeljivanje po dvojice senatora svakoj saveznoj dravi, bez obzira na broj stanovnika - razlikuje Senat od Predstavnikog doma i slui kao tit od opasnosti veinskoga prekoraenja ovlasti. No filibuster ima i svoju mraniju povijest, povijest koja je na osobit nain za mene relevantna. Tijekom gotovo jednoga stoljea, filibuster je bio omiljeno oruje u rukama juga u nastojanjima da zatite rasnu diskriminaciju od saveznog uplitanja, zakonska blokada koja je de facto dokinula etrnaesti i Petnaesti amandman. Iz desetljea u desetljee, uljudni, ueni ljudi poput senatora Richarda B. Russela (po kojemu je nazvan najelegantniji niz ureda u Senatu) sluili su se filibusterom kako bi osujetili svaki mogui zakon o pravima pred Senatom, bilo da se radilo o prijedlogu zakona o pravu glasa, zakona o pravednom zapoljavanju ili zakona protiv lina. Sluei se rijeima, pravilima, postupcima i presedanima - zakonom - junjaki su senatori uspjeli odrati crnaku podjarmljenost na nain na koji to nasilje samo po sebi ne bi moglo. Filibuster nije samo stopirao prijedloge zakona. Za mnoge crnce na jugu, filibuster je razorio nade. Demokrati su se rijetko koristili filibusterom tijekom prvoga mandata Georgea Busha: od predsjednikovih vie od dvjesto sudskih kandidata, samo je za njih deset onemogueno izravno glasovanje. Meutim, svih deset bili su kandidati za prizivne sudove, sudove koji su vani; svih 79 deset bili su stjegonoe konzervativne ideje; ustraju li demokrati na filibusteru spram tih deset sposobnih pravnika, tvrdili su konzervativci, tada ih nita nee moi sprijeiti da provodu svoju volju i u odnosu na budue kandidate za Vrhovni sud. I tako se dogodilo da je predsjednik Bush ohrabren veom republikanskom veinom u Senatu i svojom samoproglaenom ovlau - odluio tijekom prvih nekoliko tjedana svojega drugog mandata ponovno imenovati sedam prije opstruiranih sudaca. Bilo je to poput pljuske demokratima i izazvalo je eljenu reakciju. Demokratski voda Harry Reid nazvao je to velikim vlanim poljupcem krajnjoj desnici" te iznova zaprijetio filibusterom. Interesne skupine ljevice i desnice pojurile su na svoje poloaje i oglasile opu uzbunu, aljui elektronsku i izravnu potu putem koje su donatore preklinjale da financiraju predstojee sueljavanje u eteru. Republikanci su, osjetivi da je nastupilo vrijeme za ofenzivu, proglasili da e se, ukoliko demokrati nastave sa svojim opstruktivnim pristupom, biti prisiljeni pozvati na nemilu nuklearnu opciju", revolucionarni proceduralni manevar prilikom kojega bi

predsjednik Senata (moda i sam potpredsjednik Cheney) ignorirao miljenje senatskoga savjetnika, radei senatski presedan nakon dvjesto godina kako bi, uz jednostavan udarac sudskim ekiem, odluio da koritenje filibustera nije vie doputeno prema pravilima Senata - barem kada je rije o sudskim imenovanjima. Osobno sam smatrao da zamisao o ukidanju filibustera pri sudskim imenovanjima predstavlja jo jedan primjer republikanske promjene pravila usred utakmice. Nadalje, itekako bi kao argument mogla posluiti injenica da je glasovanje o sudskim imenovanjima upravo takva vrsta situacije u kojoj je zahtjev za postojanje kvalificirane veine koju namee filibuster logian: zato to, kada jednom budu imenovani, savezni suci ostaju na toj dunosti itav ivot i esto je obnaaju za trajanja mandata vie predsjednika, za predsjednika je korisno - a koristi i naoj demokraciji takoer - pronai umjerene kandidate koji su sposobni pridobiti odreenu razinu dvostranake podrke. Malen je broj spomenutih Bushevih kandidata spadao u kategoriju umjerenih"; prije bi se reklo da su iskazivali neprijateljski stav prema graanskim pravima, privatnosti i nadzoru izvrne vlasti, ime su ispali vei desniari ak i od najtvrdokornijih republikanaca meu sucima (jedan osobito iritantni kandidat socijalno osiguranje i ostale programe New Deala nazvao je trijumfom nae vlastite socijalistike revolucije"). Ipak, sjeam se da sam morao priguiti smijeh prvi put kada sam uo termin nuklearna opcija". inilo se da savreno oslikava gubitak perspektive koji je postao karakteristian za sudska imenovanja, sastavni dio manipuliranja koje je lijevo orijentiranim skupinama omoguavalo da prikazuju oglasne spotove u kojima su se vrtjeli prizori iz filma Gospodin Smith ide u Washington s Jamesom Stewartom, bez ikakva spomena o 80 tome da su Strom Thurmond i Jim Eastland igrali gospodina Smitha3 u stvarnome ivotu; besramno mitologiziranje koje je republikancima s juga omoguilo da se popnu za senatsku govornicu i sumorno raspredaju o neprikladnosti filibustera, bez naznake priznanja da su upravo politiari iz njihovih drava - njihovi izravni politiki preci - usavrili to umijee u ime pakosnih motiva. Malen je broj mojih kolega demokrata kojih se dojmila ta ironija. Kako se proces sudskoga imenovanja zahuktavao, razgovarao sam s jednom prijateljicom i priznao da me brinu neke strategije kojima smo pribjegavali kako bismo diskreditirali i blokirali kandidate. Nisam sumnjao u tetu koju bi mogli izazvati neki od Bushevih kandidata; bio sam spreman podrati filibuster za neke od tih sudaca, makar samo kako bih Bijeloj kui ukazao na to da prilikom svojih sljedeih odabira mora biti umjerenija. Izbori na koncu ipak neto znae, kazao sam svojoj prijateljici. Umjesto oslanjanja na senatske procedure, postoji jedan nain da se pobrinemo za to da suci odraavaju nae vrijednosti, a taj je da pobijedimo na izborima. Moja je prijateljica naprasito zavrtjela glavom. Misli li uistinu da bi se republikanci imalo ustruavali posluiti se filibusterom da je situacija obrnuta?" upitala me. Mislio sam da ne bi. No ipak sam sumnjao da bi nae pribjegavanje filibusteru rasprilo predodbu o demokratima kao o onima koji su uvijek defanzivni - percepciju kako smo se posluili sudovima i odvjetnicima i proceduralnim trikovima kako bismo izbjegli imperativ pridobivanja javnosti. Takva percepcija nije bila posve ispravna: republikanci su esto, nita rjee od demokrata, traili od sudova da odbace demokratske odluke (poput zakon o financiranju kampanja) koje im nisu odgovarale. Meutim, pitao sam se nisu li, zbog naega oslanjanja na sudove kako bismo zatitili ne samo naa prava ve i nae vrijednosti, progresivne snage izgubile isuvie vjere u demokraciju. Upravo kao to su konzervativci, tako se inilo, izgubili svaki pojam o tome da demokracija mora biti vie od onoga na emu ustraje veina. Vratio sam se mislima unazad u jedno poslijepodne prije nekoliko godina kada sam se kao pripadnik legislature Illinoisa zalagao za amandman na republikanski prijedlog zakona o zabrani pobaaja djelominim roenjem, koji bi ukljuivao iznimku kada je u pitanju zdravlje majke. Amandman nije prihvaen na glasovanju po stranakoj liniji. Poslije sam izaao na hodnik s jednim od svojih republikanskih kolega. Bez toga amandmana, rekao sam, zakon e sudovi ponititi kao 3 S. Thurmond postavio je 1957. rekord u filibusteru govorei bez prestanka 24 sata i 18 minuta; J.

Eastland takoer je poznat po rekordnim filibusterima; Jefferson Smith, glavni lik filma G. Smith ide u Washington, za veinu je Amerikanaca simbol filibustera, nap. prev. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 81 protuustavan. Rekao mi je da nije bitno koji je amandman priloen - suci e ionako provesti svoju volju. Sve je to politika", rekao je na odlasku. A ovoga trenutka glasovi su na naoj strani." Jesu li takva nadmetanja uope bitna? Mnogima se od nas rasprave oko senatske procedure, diobe vlasti, sudskih imenovanja i pravila tumaenja Ustava ine prilino ezoterine, udaljene od naih svakidanjih preokupacija - kao tek jo jedan primjer stranakoga nadigravanja. Zapravo, ona jesu bitna. Ne samo zato to proceduralna pravila nae vlade doprinose odreivanju rezultata - u vezi svega, od toga moe li vlada zakonski regulirati zagaivanje do toga smije li vlada prislukivati va telefon - nego i zbog toga jer ona odreuju nau demokraciju u jednakoj mjeri kao i izbori. Na sustav samouprave zamren je posao; putem toga sustava i tujui taj sustav, oblikujemo vrijednosti i zajednike obveze. Pristran sam, razumije se. Tijekom razdoblja od deset godina, prije dolaska u Washington, pouavao sam ustavno pravo na Sveuilitu u Chicagu. Oboavao sam predavaonicu Pravnoga fakulteta: njezin minimalizam, napetost stajanja na poetku svakoga predavanja samo uz plou i kredu, ispred studenata koji me odmjeravaju, neki od njih usredotoeni i bistri, ostali demonstrativno dokoni. Tenziju je razbilo moje prvo pitanje - O emu je rije u ovome sluaju?" - i nesigurno podizanje ruku, prvi odgovori te moje odbijanje svih argumenata, sve dok polako rijei nisu bile svedene na bit, i ono to se prije svega nekoliko minuta doimalo nezanimljivim i beivotnim, odjednom je oivjelo, a oi mojih studenata ivnule, tekst za njih vie nije bio tek dio prolosti nego se takoer ticao i njihove sadanjosti i budunosti. Ponekad sam imao dojam kako se moj rad bitno ne razlikuje od rada profesora teologije koji su pouavali s druge strane kampusa - jer sam, a to je, pretpostavljam, moralo vrijediti i za one koji pouavaju Bibliju, otkrio kako moji studenti esto misle da poznaju Ustav, a da ga zapravo nisu proitali. Bili su navikli sluiti se frazama koje su negdje uli te su se njima koristili kako bi potkrijepili svoje izravne argumente, odnosno ignorirali one odlomke za koje im se inilo da nisu u skladu s njihovim gleditima. No, ono to sam najvie cijenio pouavajui ustavno pravo, a elio sam da to i moji studenti takoer cijene, bila je razumljivost relevantnih dokumenata i nakon dvjesto godina. Svojim sam studentima moda posluio kao vodi, ali nije im bio potreban posrednik, jer, za razliku od Prve poslanice Timoteju ili Evanelja po Luki, temeljni dokumenti - Deklaracija o nezavisnosti, Federalistiki spisi i Ustav - predoeni su kao ljudsko djelo. Na raspolaganju nam je zapis o nakanama Oeva utemeljitelja, govorio bih svojim studentima, o njihovim raspravama i 82 njihovim dvorskim intrigama. Ako i ne moemo uvijek naslutiti to su osjeali, moemo se barem u mislima vratiti u ono vrijeme i stei nekakav dojam o temeljnim idealima koji su te ljude motivirali. Kako bismo onda trebali tumaiti na Ustav i to on kazuje o aktualnim prijeporima oko sudova? Za poetak, paljivo itanje naih temeljnih dokumenata podsjea nas upravo na to do koje su mjere oni zasluni za oblikovanje svih naih stavova. Uzmimo za primjer zamisao o neotuivim pravima. Vie od dvjesto godina nakon to je napisana Deklaracija o nezavisnosti i ratificirana Povelja prava, nastavljamo raspravljati o znaenju opravdanog" pretresa, ili o tome brani li Drugi amandman svako reguliranje noenja oruja, ili o tome treba li oskvrnue zastave smatrati izraavanjem. Debatiramo o tome jesu li Ustavom obuhvaena temeljna opa prava kao to je pravo na brak ili na tjelesni integritet, na implicitan, ako ne i na ekspliciran nain, te tiu li se ta prava osobnih odluka kada je rije o pobaaju, palijativnoj skrbi ili homoseksualnim partnerima. Ipak, unato svim neslaganjima, teko da bismo u dananjoj Americi mogli pronai konzervativca ili liberala, bilo republikanca ili demokrata, akademika ili prosjeno obrazovanu osobu, koji nisu suglasni s temeljnim skupom osobnih sloboda koji su ustanovili Utemeljitelji i koji su dio naega

Ustava i naega opeg prava: prava da iznosimo svoje stavove; prava na vjeroispovijest koja i kakva nam odgovara; pravo na mirno okupljanje u svrhu upuivanja peticija naoj vladi; prava na posjedovanje, kupovanje i prodaju imovine te prava na odgovarajuu naknadu u sluaju njezina oduzimanja; prava na to da ne budemo izloeni bespotrebnim pretresima i zapljenama; prava na to da se nikoga ne liava slobode bez odgovarajuega sudskog postupka; prava na pravedno i brzo suenje te prava na donoenje vlastitih odluka, uz minimalna ogranienja, o obiteljskome ivotu i nainu na koji podiemo djecu. Ta prava smatramo univerzalnima, smatramo ih kodifikacijom znaenja slobode koja ograniavaju sve razine vlasti i koja su primjenjiva na sve ljude u okvirima nae politike zajednice. Nadalje, mi priznajemo da sama zamisao o tim univerzalnim pravima podrazumijeva da je svaki pojedinac jednako vrijedan. U tom smislu, gdje god se nalazili u politikome spektru, svih nas obvezuje nauk Utemeljitelja. Jasno nam je takoer i kako jedna deklaracija ne predstavlja vladu; vjera nije dostatna. Utemeljitelji su shvaali da u zamisli o individualnoj slobodi ima zametaka anarhije, opojne pogibelji u zamisli o jednakosti, jer ako su svi uistinu slobodni, bez ogranienja koje za sobom povlae roenje, drutveni status ili naslijeeni drutveni poredak - ako moja predodba o vjeri nije niti bolja niti loija od tvoje, a moje predodbe o istini, dobroti i ljepoti jednako istinite, dobre i lijepe kao i tvoje - kako onda uope moemo oekivati da emo formirati drutvo koje se slae? ODVANOST NADE - RAZMILJANJA. O OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 83 Prosvjetiteljski mislioci poput Hobbsa i Lockea tvrdili su da e slobodni ljudi formirati vlade ugovorom kako bi osigurali da sloboda jedne osobe ne postane tiranijom nad drugom; da e rtvovati individualne slobode ne bi li to bolje zatitili svoju slobodu. Razraujui taj koncept, politiki teoretiari koji su pisali prije Amerike revolucije zakljuili su kako bi samo demokracija mogla udovoljiti potrebi i za slobodom i za poretkom - oblik vladanja u kojemu oni kojima se vlada daju svoj pristanak, a zakoni koji ograniavaju slobodu jednaki su za sve, predvidljivi i transparenti te se u jednakoj mjeri odnose na one koji vladaju i one kojima se vlada. Utemeljitelji su bili zadubljeni u te teorije, meutim, ipak su se suoili s obeshrabrujuom injenicom: u dotadanjoj svjetskoj povijesti rijetki su bili primjeri funkcionalnih demokracija i ni jedna od njih nije nadmaila gradove-drave u staroj Grkoj. Za zemlju s trinaest drava koje se prostiru preko golema podruja i raznolikom populacijom od tri ili etiri milijuna, atenski model demokracije nije dolazio u obzir, a izravna demokracija prisutna u gradovima Nove Engleske bila bi neizvediva. Republikanski oblik vladanja, u kojemu narod bira predstavnike, vie je obeavao, no ak i najoptimistiniji republikanci pretpostavili su da bi takav sustav mogao funkcionirati jedino u geografski kompaktnoj i homogenoj politikoj zajednici - zajednici u kojoj zajednika kultura, zajednika vjera i dobro usaen skup graanskih vrlina kod svakoga graanina ograniava sukobe i razdor. Rjeenje koje su Utemeljitelji iznali, nakon gorljivih debata i mnogih skica, bilo je, pokazalo se, njihov jedinstven doprinos svijetu. Glavne crte Madisonove ustavne arhitekture toliko su opepoznate da ih znaju izre-citirati ak i kolarci: ne samo one koje se odnose na vladavinu prava i predstavniku vladu, ne samo one koje se tiu Povelje prava nego i one koje se odnose na podjelu nacionalne vlade na tri ravnopravna ogranka, na dvodomni Kongres i na koncept federalizma kojim su vlade saveznih drava sauvale svoje ovlasti, sve je to osmiljeno kako bi rasprilo vlast, nadziralo frakcije, uravnoteilo interese i sprijeilo tiraniju maloga ili velikoga broja ljudi. Nadalje, naa je povijest opravdala jednu od sredinjih spoznaja Utemeljitelja: onu da republikanska samovlada moe zapravo bolje funkcionirati u velikome i raznolikome drutvu, u kojemu, prema Hamiltonovim rijeima, gloenje stranaka" i razliitost miljenja moe promicati promiljanje i oprez". Kao i u sluaju naega tumaenja Deklaracije o neovisnosti, debatiramo o detaljima izrade Ustava; moda emo prigovoriti zloporabi proirenih ovlasti od strane Kongresa glede klauzule o trgovini na tetu saveznih drava, ili eroziji ovlasti Kongresa da proglasi rat. No, imamo povjerenja u temeljnu ispravnost nacrta koje su nainili Utemeljitelji te u demokratsku graevinu koja je na njima sazdana. Bilo da pripadamo kon-zervativcima ili liberalima, svi smo pobornici ustavnosti. 84

Stoga, ako svi vjerujemo u slobodu pojedinca i svi vjerujemo u demokratska pravila, koji je onda stvarni uzrok aktualnoga prijepora izmeu konzervativaca i liberala? Ako smo iskreni prema sebi samima, tada emo priznati da se velik dio vremena prepiremo oko rezultata - konkretnih odluka koje sudovi i zakonodavstvo donose u svezi znaajnih i sloenih pitanja koja utjeu na nae ivote. Bismo li trebali nastavnicima dopustiti da nau djecu predvode u molitvi i ostaviti otvorenom mogunost da su manjinske vjeroispovijesti jednoga dijela djece zanemarene? Ili bismo trebali zabraniti takve molitve i prisiliti roditelje-vjernike da svoju djecu prepuste svjetovnosti osam sati na dan? Postupaju li sveuilita pravedno kada pri popunjavanju odreenoga broja mjesta na medicinskim fakultetima uzimaju u obzir nekadanju rasnu diskriminaciju i iskljuivanje? Ili pravednost nalae da sveuilita tretiraju svakog kandidata ne marei za boju njegove koe? U veini sluajeva, ako nam odreeno proceduralno pravilo - pravo na filibuster ili, recimo, pristup Vrhovnoga suda tumaenju Ustava - pomogne da dobijemo spor i dovede do eljenoga rezultata, tada ga smatramo dobrim pravilom, barem u tom trenutku. Ako nam ne pomogne da uspijemo, tada s njime i nismo toliko oduevljeni, U tome je smislu moj kolega u legislaturi Illinoisa imao pravo kazavi da dananje rasprave oko Ustava nije mogue odvojiti od politike. No u naim aktualnim debatama o Ustavu i odgovarajuoj ulozi sudova u pitanju je puno vie od rezultata. Raspravljamo takoer i o tome na koji nain raspravljati - o sredstvima koja nam omoguavaju da u velikoj, bunoj demokraciji nae nesuglasice rijeimo na miran nain. elimo provesti svoju volju, ali veina nas takoer je svjesna potrebe za dosljed-nou, predvidljivou i suvislou. elimo da pravila koja upravljaju naom demokracijom budu pravedna. Stoga, kada god upadnemo u trvenje oko pobaaja ili paljenja zastave, pozivamo se na vii autoritet - Oce utemeljitelje i one koji su ratificirali Ustav - kako bi nas bolje usmjerio. Neki, poput suca Vrhovnoga suda Scalie, zakljuuju da je potrebno ii za izvornim tumaenjem te ako se striktno pridravamo toga pravila, tada se demokracija potuje. Drugi, poput suca Vrhovnoga suda Breyera, ne dovode u pitanje vanost izvornoga znaenja ustavnih odredbi. Meutim, oni izriito tvrde da izvorno tumaenje nije mogue primijeniti na sve da jedino u sluaju uistinu sloenih, tekih sluajeva, uistinu tekih rasprava trebamo povesti rauna o kontekstu, povijesti i praktinim posljedicama presude. Prema tom vienju, Oci utemeljitelji i oni koji su ratificirali Ustav, ukazali su nam na to kako valja razmiljati, ali nisu vie ovdje da bi nam kazali to treba misliti. Preputeni smo sami sebi i na raspolaganju su nam jedino vlastiti razum i rasuivanje. Tko je od njih dvojice u pravu? Nisam nesklon stajalitu suca Scalie; najzad, u mnogim sluajevima jezik Ustava savreno je jasan i mogue ga ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 85 je striktno primijeniti. Ne moramo tumaiti koliko esto valja raspisivati izbore, naprimjer, ili koje dobi mora biti predsjednik, i suci bi se, kada god je to mogue, u to veoj mjeri trebali pridravati jasnoga znaenja teksta. Nadalje, razumljivo mi je striktno dranje Oeva utemeljitelja od strane konstrukcionista; i sam se esto pitam je su li Oci sami u ono doba uviali razmjere svojega postignua. Nije se radilo o tome da su naprosto tek osmislili Ustav u razdoblju nakon revolucije; napisali su Federalistike spise kako bi potkrijepili njegovu ratifikaciju te ga dopunili Poveljom prava - sve to u razmaku od tek nekoliko godina. Kada itamo te dokumente, oni se doimaju toliko ispravnima da je lako povjerovati kako su oni rezultat prirodnoga zakona, ako ne i boanskoga nadahnua. Stoga cijenim iskuenje suca Scalie i ostalih da zakljue kako bi nau demokraciju trebalo tretirati kao neto unaprijed utvreno i nepromjenjivo; fundamentalistiko uvjerenje da se izvornoga tumaenja Ustava treba pridravati bez sumnji ili odstupanja te, budemo li i nadalje vjerni pravilima koja su odredili Oci, onako kako su nakanili, tada emo biti nagraeni i sve e biti u redu. Naposljetku bih se ipak morao sloiti s gleditem suca Brevera i njegovim tumaenjem Ustava - da to nije statian, nego ivui dokument te da ga valja iitavati u kontekstu svijeta koji se neprestano

mijenja. Kako bi i moglo biti drugaije? Tekst Ustava samo nam naelno kazuje da neemo biti podvrgnuti neopravdanim vladinim pretresima. On nam ne moe poruiti nita o specifinim stajalitima Utemeljitelja 0 opravdanosti operacije raunalnoga rudarenja podataka Agencije za nacionalnu sigurnost. Ustavni nam tekstovi govore da slobodu govora valja zatititi, ali nam ne kazuju to takva sloboda predstavlja u kontekstu interneta. Nadalje, iako je velik dio ustavnih propisa jasan i mogue ga je striktno primijeniti, nae tumaenje mnogih od najvanijih odredbi - kao to su klauzula o zakonitosti postupanja i klauzula o jednakoj zatiti - u velikoj se mjeri promijenilo tijekom vremena. Izvorno tumaenje etrnaestog amandmana, naprimjer, svakako bi toleriralo spolnu diskriminaciju, a moda bi ak dopustilo i rasnu segregaciju - tumaenje je to jednakosti za kakvo nitko od nas ne bi poelio da ponovo zaivi. Na koncu svatko tko eli razrijeiti naa moderna neslaganja oko Ustava striktnim tumaenjem nailazi na jo jedan problem: Utemeljitelji 1 oni koji su ratificirali Ustav i sami su se sporili, gorljivo i temeljito oko znaenja njihova remekdjela. Prije no to se tinta na ustavnome pergamentu osuila, izbile su prepirke, ne samo oko manje bitnih odredaba nego i oko temeljnih naela, ne samo meu perifernim osobama nego i meu voama revolucije. Sporili su se oko toga s koliko moi bi nacionalna vlada trebala raspolagati - pri regulaciji gospodarstva, izmjenama 86 dravnih zakona, formiranju stajae vojske ili preuzimanja duga. Sporili su se oko uloge predsjednika u zakljuivanju sporazuma sa stranim silama te oko uloge Vrhovnoga suda u utvrivanju zakona. Sporili su se oko znaenja temeljnih prava poput slobode govora i slobode okupljanja, a u nekoliko navrata, kada se tada krhka drava suoila s prijetnjom, nisu oklijevali zanemariti sva ta prava. S obzirom na ono to nam je poznato 0 tim trvenjima, uz sva promjenjiva saveznitva, a ponekad i zakulisne taktike, nerealno je oekivati da bi neki od dananjih sudaca, dvjesto godina poslije, mogao nekako razabrati izvornu nakanu Utemeljitelja ili tvoraca Ustava. Neki povjesniari i pravni teoretiari otili su korak dalje u argumentima protiv striktnoga tumaenja. Zakljuili su kako je nastanak samog Ustava bio velikim dijelom sretna sluajnost, da je to dokument koji je sastavljen kao rezultat moi i strasti; da se ne trebamo nadati da emo ikada razabrati izvorne nakane" Utemeljitelja, budui da nakane Jeffersona nisu nikada bile jednake nakanama Hamiltona, a Hamiltonove nakane uvelike su se razlikovale od Adamsovih; zato to su pravila" Ustava ovisila o vremenu i ambicijama ljudi koji su ih osmislili, naa e interpretacija tih pravila takoer nuno ovisiti o toj istoj sluajnosti, istom grubom nadmetanju, istim imperativima umotanima u otmjeno fraziranje - onih frakcija koje e na koncu odnijeti prevagu. Upravo kao to mi je jasna komocija koju nude striktni interpreti, isto tako uviam odreenu privlanost koju nudi ruenje mita, primamljivost uvjerenja da nas tekst Ustava pretjerano ne ograniava, tako da smo slobodni zagovarati nae vlastite vrijednosti neometani odanou krutim tradicijama daleke prolosti. To je sloboda relativista, kritelja pravila, tinejdera koji je otkrio da su njegovi roditelji nesavreni i koji se nauio vladati prema drugaijem naelu - slobodi otpadnika. Meutim, u konanici, takvo me otpadnitvo takoer ne zadovoljava. Vjerojatno sam previe proet mitom o utemeljenju drave da bih ga posve odbacio. Moda mi je, poput onih koji su nijekali Darwina u korist inteligentnog dizajna, draa predodba o vrhunaravnome kormilaru. Na kraju, pitanje koje sebi neprestance postavljam jest to kako je mogue da je naa vlastita republika ne samo opstala nego posluila 1 kao okvirni model za tako velik broj drutava na planetu ako na Ustav poiva samo na moi, a ne i naelima, ako ga samo po potrebi prekrajamo? Odgovor koji prihvaam - koji nipoto nisam sam smislio - iziskuje izvrtanje metafora, u smislu da demokracija nije kua koju valja izgraditi, nego razgovor koji treba voditi. U skladu s takvim shvaanjem, genijalnost Madisonova koncepta nije sadrana u tome da nam ponudi gotov nacrt za

djelovanje, onako kako crta prikazuje konstrukciju zgrade. On nam nudi okvir i pravila, meutim revno pridravanje tih pravila nee ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 87 zajamiti pravedno drutvo ili usuglaavanje oko toga to je ispravno. Nee nam ukazati na to je li pobaaj dobar ili lo, na to kakvu odluku ena treba donijeti ili kakvu zakonsku odredbu valja provesti. Nee nam ukazati niti na to je li bolje da se djeca mole u kolama nego da se uope ne mole. Ustav nam prua okvir za raspravu o naoj budunosti. Sve u njegovu pomno razraenome mehanizmu - dioba vlasti, uzajamna kontrola triju oblika vlasti, federalistika naela i Povelja prava - osmiljeno je kako bi nas primoralo na konverzaciju, na razboritu demokraciju" u kojoj bi svi graani trebali sudjelovati u procesu prosuivanja vlastitih zamisli u odnosu na vanjsku realnost, uvjeravajui druge u ispravnost svojega gledita i gradei promjenljive konsenzusne saveze. Zbog toga to je mo u naoj vladi tako rasprena, postupak donoenja zakona u Americi prisiljava nas da razmotrimo mogunost kako nismo uvijek u pravu i ponekad promijenimo miljenje; izaziva nas da neprestance ispitujemo svoje motive i ukazuje na to da su nae individualne i kolektivne prosudbe istovremeno i legitimne i podlone pogrekama. Povijesni zapisi podupiru takvo stajalite. Napokon, jedan je poriv bio zajedniki svim Utemeljiteljima, a to je odbacivanje svih oblika apsolutne vlasti, bilo da se radilo o kralju, teokratu, generalu, oligarhu, diktatoru, veini ili bilo kome drugome tko tvrdi da donosi odluke u nae ime. George Washington je zbog toga poriva odbio doivotno predsjednitvo te je otiao s dunosti nakon dva mandata. Taj je poriv takoer zasluan za to to su propali Hamiltonovi planovi da stane na elo Nove vojske, a Adamsova reputacija patila je nakon donoenja Zakona o strancima i ugroavanju sigurnosti drave, jer je bio zanemario taj poriv. Jefferson, a ne neki liberalni sudac u ezdesetim godinama prologa stoljea, bio je taj koji je predloio odvajanje crkve od drave - ako smo odluili zanemariti Jeffersonov savjet da svake dvije do tri generacije valja pokrenuti revoluciju, to je stoga to se Ustav pokazao dostatnim vidom zatite protiv tiranije. Apsolutna mo nije jedino to su Utemeljitelji nastojali sprijeiti. U strukturu Ustava, u samu zamisao o ureenoj slobodi, implicitno je utkano odbijanje apsolutne istine, neslaganje s nepogreivou bilo koje ideje, teologije ili ,,-izma", svake tiranije konzistentnosti koja bi budue generacija mogla ograniiti samo na jedan, nepromjenjivi kurs, ili i veine i manjine navesti na zvjerstva Inkvizicije, pogroma, gulaga ili dihada. Utemeljitelji su vjerojatno vjerovali u Boga, ali u skladu s duhom Prosvjetiteljstva, takoer su vjerovali u um i osjeaje koje im je Bog podario. Bili su sumnjiavi spram apstrakcije i voljeli su postavljati pitanja, i to je razlog zato u naoj ranoj povijesti teorija uvijek daje prednost injenici i nunosti. Jefferson je potpomogao konsolidirati mo nacionalne vlade premda je istovremeno tvrdio kako ne odobrava takvu 88 mo. Adamsov ideal politike utemeljene iskljuivo na interesu javnosti - politike bez politike pokazao se kao suvian onoga trena kada je Washington otiao s dunosti. Moda je vizija Utemeljitelja ta koja nas nadahnjuje, no za opstanak Ustava zasluni su njihov realizam, njihova praktinost, fleksibilnost i znatielja. Priznajem da se iz ovakve interpretacije Ustava i naega demokratskog procesa iitava izvjesna temeljna poniznost. Njome se promiu kompromis, skromnost i nezaslueni uspjeh kako bi se opravdale uzajamne usluge, nagodbe, koristoljublje, politike investicije, nepokretnost i neuinkovitost - sve ono pravljenje kobasica4 koje nitko ne eli vidjeti i koje su uvodniari tijekom nae povijesti oznaili kao pokvareno. Ipak, ini mi se da grijeimo kada pretpostavljamo da demokratsko promiljanje iziskuje naputanje naih najviih ideala ili predanost opemu dobru. Najzad, Ustav nam ne jami slobodu govora zato da bismo vikali jedni na druge to je glasnije mogue, ne elei uti to drugi eventualno ele kazati (iako imamo pravo na to). Ona nam takoer nudi mogunost istinskoga trita ideja, takvoga na kojemu gloenje stranaka" radi u korist promiljanja i opreza"; trita na kojemu, putem debate i natjecanja, moemo proiriti nae

perspektive, promijeniti miljenje i na koncu postii dogovore koji su poteni i pravedni. Ustavni sustav uzajamne kontrole moi triju oblika vlasti, diobe vlasti i federalizma mogao bi esto rezultirati skupinama sa specifinim interesima koje love u mutnom i meusobno se sukobljavaju, ali i ne mora. Takvo rasprivanje vlasti moe te skupine takoer natjerati da povedu rauna i o drugim interesima, a s vremenom bi moglo ak i promijeniti nain na koji te skupine doivljavaju vlastite interese. Odbijanje apsolutizma, implicitno utkano u strukturu naega Ustava, ponekad moe dovesti do toga da se naa politika doima neprincipijelnom. No, ono je tijekom veega dijela nae povijesti poticalo sam proces prikupljanja informacija, analize te rasprave koji nam omoguavaju da donosimo bolje, ako ne savrene, odluke ne samo u svezi sredstava za postizanje naih ciljeva, nego i u svezi ciljeva samih. Bili za ili protiv pozitivne diskriminacije, za ili protiv molitve u kolama, moramo testirati nae ideale, vizije i vrijednosti u odnosu na realnosti svakodnevna ivota, tako da one s vremenom budu poboljane, odbaene ili odmijenjene novim idealima, jasnijim vizijama, veim vrijednostima. Radi se zapravo o procesu koji je, prema Madisonu, doveo do samog Ustava, kroz konvenciju prema kojoj se svaki ovjek osjea dunim vrsto se pridravati svojih sta4 stara izreka u politici kae da je kreiranje zakona nalik pravljenju kobasica - moda e vam se svidjeti konani proizvod, ali nipoto ne elite znati od kakvih je sve gadosti nainjen, nap. prev. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 89 vova samo ako je posve siguran u njihovu ispravnost i istinitost te je otvoren za snagu argumenata." Ukratko, Ustav predvia plan s pomou kojega spajamo strast s razumom, a ideal slobode pojedinca sa zahtjevima zajednice. Ono to zadivljuje jest da to funkcionira. Od ranih dana Unije, preko gospodarskih kriza i svjetskih ratova, kroz viestruke preobrazbe gospodarstva te ekspanziju na zapad, naa je demokracija opstala i napredovala. Bila je, naravno, na kunji, u razdobljima rata i straha, i bit e nesumnjivo ponovo na kunji u budunosti. No, samo je jednom konverzacija posve zakazala zbog teme o kojoj su Utemeljitelji odbijali razgovarati. Deklaracija o neovisnosti moda je predstavljala, prema rijeima povjesniara Josepha Ellisa, jedan transformativni trenutak u svjetskoj povijesti, kada su svi zakoni i odnosi meu ljudima koji su ovisili o prinudi bili zauvijek pometeni". Meutim, taj duh slobode nije, u svijesti Utemeljitelja, obuhvaao robove koji su radili u njihovim poljima, spremali im krevete i uvali djecu. Delikatni ustavni mehanizam jamio je prava graanima, tim uvaenim pripadnicima amerike politike zajednice. Meutim, on nije osigurao zatitu onima izvan ustavnoga kruga - amerikim Indijancima iji su se sporazumi pokazali nevaeima na sudovima osvajaa, ili crncu Dredu Scottu, koji je na Vrhovni sud uetao kao slobodan ovjek, a iz njega izaao kao rob. Demokratsko promiljanje moda je bilo dostatno za proirenje prava glasa na bijelce bez imovine i poslije ene; razum, rasprave i ameriki pragmatizam moda su olakali rastue gospodarske nedae jedne velike nacije i pridonijeli smanjenju vjerskih i klasnih tenzija koje su muile druge nacije. No, prosuivanje samo po sebi nije moglo osloboditi robove ili isprati iskonski grijeh Amerike. Robovske lance na koncu e ipak presjei ma. Sto to govori o naoj demokraciji? Prisutan je takoer stav prema kojemu su Oci utemeljitelji bili tek licemjeri, a Ustav naprosto izdaja velikih ideala iznesenih u Deklaraciji o neovisnosti; koji je suglasan s ranim abolicionistima u tome da je Veliki kompromis izmeu Sjevera i Juga bio pakt s vragom. Ostali, koji zastupaju opreznije, opeprihvaeno miljenje, inzistiraju na tome da je itav ustavni kompromis glede pitanja ropstva - izostavljanje abolicionistikih stavova iz originalnoga nacrta Deklaracije o neovisnosti, Tropetinska klauzula, klauzula o odbjeglim robovima i klauzula o uvozu, samo nametnuto pravilo o zakljuenju debate koji je dvadeset etvrti saziv Kongresa primijenio na sve debate koje su se vodile o pitanju ropstva, sama struktura federalizma i Senata bio je neophodan, premda ne najsretniji uvjet za formiranje Unije. 90 Oci utemeljitelji su na tih nain ili za time da samo odgode ono za to su bili sigurni da e biti

konano ukinue ropstva; da taj jedan jedini grijeh ne smije umanjiti genijalan duh Ustava, koji je osigurao prostor za ponovno organiziranje abolicionista i nastavak debate, te, po zavretku graanskoga rata, pruio okvir za usvajanje Trinaestog, etrnaestog i Petnaestog amandmana i konano dovrenje Ustava. Kako bih ja, Amerikanac afrike krvi, mogao odabrati kojoj se strani prikloniti u takvome sporu? Odvie volim Ameriku, previe sam angairan oko onoga to je ona postala, njezinu ljepotu, ak i njezine nakaradnosti, da bih bio u potpunosti fokusiran iskljuivo na okolnosti njezina nastanka. Meutim, ne mogu niti prijei preko razmjera poinjene nepravde, niti zanemariti duhove prolih generacija, niti ignorirati otvorenu ranu, koja jo uvijek mui ovu zemlju. Najvie to mogu uiniti, suoen s naom povijeu, jest to da se prisjetim kako ona nije uvijek slijedila pragmatizam, glas razuma ili prinudu kompromisa, koji su stvorili uvjete za nau slobodu. Krute injenice podsjeaju me da su postojani idealisti poput Williama Lloyda Garrisona bili ti koji su prvi pozvali na pravinost; da su robovi i bivi robovi, mukarci poput Denmarka Veseya i Fredericka Douglassa i ene poput Harriet Tubman, bili ti koji su uvidjeli da vlast nee nita ustupiti bez borbe. Naivna predvianja Johna Browna, njegova spremnost da u ime svojih vizija prolije i krv kako ne bi sve ostalo tek na rijeima, doprinijela su rjeavanju problema nacije koja je bila napola slobodna, a napola porobljena. Te me injenice podsjeaju takoer na to da promiljanje i ustavni poredak ponekad mogu biti luksuz monika te da su ekscentrici, fanatici, proroci, agitatori i nerazumnici - drugim rijeima apsolutisti - ponekad bili ti koji su se borili za novi poredak. Imajui to u vidu, ne mogu naprasno otpisati one koji i danas iskazuju slino uvjerenje - aktivista, protivnika pobaaja koji demonstrira ispred gradske vijenice dok odravam skup, ili aktivista za prava ivotinja koji provaljuje u laboratorij - bez obzira na to koliko se ne slaem s njihovim gleditima. Zakinut sam ak i za izvjesnost neizvjesnosti - jer ponekad su apsolutne istine uistinu apsolutne. Preostaje mi dakle Lincoln, koji je bolje od ikoga prije ili nakon njega razumio i deliberativnu funkciju nae demokracije i ogranienja takva promiljanja. Pamtimo ga zbog njegove odlunosti i vrstine njegovih uvjerenja - njegova nepopustljiva opiranja ropstvu i njegove rezolutnosti da podijeljena kua ne moe stajati. No, on se za svojega predsjednikovanja rukovodio praktinou kakva bi nas danas ojadila, praktinou koja ga je navela da iskuava razne pogodbe s Jugom ne bi li ouvao Uniju bez ratovanja; da imenuje i odbacuje jednoga generala za drugim, strategiju za strategijom, nakon izbijanja rata; da rastee Ustav do ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 91 krajnjih granica kako bi rat uspjeno priveo kraju. Sklon sam vjerovati da Lincoln takvo djelovanje nikada nije smatrao naputanjem uvjerenja radi koristi. Prije e biti da je za njega predstavljalo osobno ustrajanje na ravnotei izmeu dvije proturjene ideje - tome da moramo razgovarati i posezati za uzajamnim dogovorima, upravo stoga to smo nesavreni i ne moemo nikada djelovati posve uvjereni u to da je Bog na naoj strani; pa ipak, ponekad smo prisiljeni djelovati tome unato, kao da smo u to sigurni, dok nas od pogreaka pritom titi tek providnost. Takva samosvjesnost i poniznost navodile su Lincolna da svoja naela promie kroz okvir nae demokracije, putem govora i debata, putem razboritih argumenata koji bi mogli apelirati na bolje aspekte nae naravi. Zbog iste je te poniznosti odolio iskuenju da, nakon to je razgovor izmeu Sjevera i Juga zamro i rat postao neizbjean, demonizira oeve i sinove koji su se borili na drugoj strani, ili da umanjuje uase rata, bez obzira na to koliko ga je moda smatrao opravdanim. Krv naih robova podsjea nas na to da na pragmatizam ponekad moe predstavljati moralnu kukavtinu. Lincoln i svi oni koji su izginuli kod Gettvsburga podsjeaju nas na to da vlastitoj apsolutnoj istini moemo teiti jedino ako prihvatimo mogunost plaanja strahovite cijene. Ovakva kasnonona promiljanja pokazala su se suvinima glede moje skoranje odluke o kandidatima Georga W. Busha za savezni prizivni sud. Na kraju je kriza u Senatu prevladana, ili barem odgoena: sedam demokratskih senatora sloilo se kako nee opstruirati trojicu od pet kontroverznih Bushevih kandidata i obvezalo se da e filibuster ubudue rezervirati za

izvanrednije okolnosti". Zauzvrat, sedam je republikanaca pristalo glasovati protiv nuklearne opcije" koja bi trajno eliminirala filibuster - opet uz upozorenje da je mogue da se predomisle u sluaju izvanrednih okolnosti". Sto bi to tono izvanredne okolnosti" trebale biti, nitko nije znao rei, a i demokrati i republikanci, spremni na sukobljavanje, ogoreno su prigovarali onome to su percipirali kao kapitulaciju svoje strane. Nisam pristao biti lanom onoga to su nazvali Bandom etrnaesto-rice5; s obzirom na profil nekih od predloenih sudaca, teko je bilo prosuditi koji bi sudaki kandidat mogao biti toliko gori od ostalih da bi predstavljao izvanrednu okolnost" koja bi iziskivala filibuster. No ipak, ne mogu osuivati svoje kolege zbog njihovih nastojanja. Demokrati koji su u tome sudjelovali donijeli su praktinu odluku - bez dogovora, nuklearna opcija" vjerojatno bi prola. 5 dvostranaka skupina senatora u 109. sazivu Kongresa koja je postigla kompromis kako bi se izbjegla tzv. nuklearna opcija nad organiziranim koritenjem filibustera od strane senatskih demokrata, nap. prev. 92 Nitko nije bio tako oduevljen ovim razvojem dogaaja kao senator Byrd. Onoga dana kada je dogovor najavljen, hodao je trijumfalno hodnicima Capitola s republikancem Johnom Warnerom iz Virginije, dok su mlai lanovi Bande etrnaestorice slijedili stare lavove. Mi smo ouvali Republiku!" obznanio je senator Byrd skupini izvjestitelja, a ja sam se u sebi nasmijao kada sam se prisjetio posjeta koji smo napokon bili uspjeli dogovoriti prije nekoliko mjeseci. Bilo je to u skrovitu senatora Byrda na prvome katu Capitola, uguranome izmeu niza malenih, prekrasno obojenih soba, u kojima su se nekada redovito sastajali senatski odbori. Njegova me tajnica odvela u njegov privatni ured, koji je bio prepun knjiga i neega to je nalikovalo starim rukopisima, a zidovi prekriveni nizovima fotografija i suvenirima od kampanja. Senator Byrd mi je predloio da se zajedno fotografiramo pa smo se rukovali i nasmijeili za fotografiju. Kada su fotograf i tajnica otili, sjeli smo u par prilino istroenih stolaca. Zanimalo me to je s njegovom suprugom, za koju sam bio uo da joj se zdravlje naglo pogoralo te tko su pojedine osobe na fotografijama. Poslije sam ga zamolio da me kao novoga lana Senata posavjetuje. Nauite pravila", rekao je. Ne samo pravila, vodite rauna i o presedanima, takoer." Pokazao je prema nizu debelih fascikala, na svakome od kojih je bila rukom ispisana naljepnica. Malo ih ljudi ima danas volje nauiti. Sve je odvie uurbano, senator ima mnotvo obveza. No, ta su pravila klju moi Senata. Ona su klju kraljevstva." Razgovarali smo o prolosti Senata, predsjednicima koje je poznavao, prijedlozima zakona koje je uspio provesti. Kazao mi je da u biti uspjean u Senatu, ali da ne bih trebao previe uriti - prevelik broj senatora danas postaje fokusiran na Bijelu kuu, ne shvaajui da je prema ustavnoj koncepciji Senat vrhovna instanca, srce i dua Republike. Danas ima tako malo ljudi koji su proitali Ustav", rekao je senator Byrd, vadei svoj primjerak iz depa na prsima. Uvijek sam govorio da su ovaj dokument i Biblija sve vodstvo koje mi je potrebno." Prije nego to sam otiao, inzistirao je na tome da mi njegova tajnica donese nekoliko primjeraka povijesti Senata koju je on napisao. Dok je polako odlagao prekrasno uvezene knjige na stol i traio nalivpero, rekao sam kako je izvanredno da uspijeva nai vremena i za pisanje. O, imao sam puno sree", rekao je kimajui glavom. Imam na emu biti zahvalan. Malo je toga to ne bih ponovio." Najednom je zastao i pogledao me ravno u oi. Zao mi je samo zbog jedne stvari, znate. Mladenakog bezumlja..." Sjedili smo tako neko vrijeme, razmatrajui godine i iskustvo koje nas dijele. Svi za neime alimo, senatore", rekao sam napokon. Jedino to traimo jest da nas na koncu obasja Boja milost." ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 93 Neko je vrijeme prouavao moje lice, kimnuvi zatim uz posve blag osmijeh i otvorivi korice jedne od knjiga. Boja milost. Da, uistinu. Dajte da vam se potpiem na knjige", rekao je i, pridravajui

jednu ruku drugom kako ne bi drhtala, polako je upisao svoje ime na poklon. 95 v etvrto poglavlje Politika Jedno od mojih omiljenih senatorskih zaduenja uloga je domaina sastanaka u gradskoj vijenici. Tijekom prve godine u Senatu odrao sam trideset devet sastanaka diljem Illinoisa, u malenim ruralnim gradovima kao to je Anna i imunim predgraima poput Napervillea, u crnakim crkvama u South Sideu i na fakultetu na Rock Islandu. Nema tu puno pompe. Moje osoblje nazove mjesnu srednju kolu, knjinicu ili viu kolu kako bi vidjeli jesu li nam spremni ustupiti svoj prostor za okupljanje. Otprilike tjedan dana unaprijed oglasimo ga u gradskim novinama, crkvenim biltenima i na mjesnoj radiopostaji. Na dan susreta pojavim se pola sata ranije kako bih popriao s gradskim elnicima i s njima porazgovarao o lokalnim problemima, cesti koju valja obnoviti ili planovima za novi centar za starije osobe. Nakon nekoliko fotografija, ulazimo u dvoranu u kojoj eka mnotvo. Rukujem se s ljudima na putu prema bini koja je najee prazna, osim to se na njoj nalazi govornica, mikrofon, boca vode i amerika zastava na postolju. Zatim, sljedeih otprilike sat vremena odgovaram na pitanja ljudi zahvaljujui kojima sam dospio u Washington. Posjeenost na tim sastancima varira: ponekad se okupi tek pedeset ljudi, a ponekad i do dvije tisue. No, koliko god ljudi dolo, ja sam im zahvalan. Oni predstavljaju presjek okruga koje posjeujemo: republikanci i demokrati, stari i mladi, debeli i mravi, vozai kamiona, sveuilini profesori, majke-kuanice, ratni veterani, nastavnici, agenti osiguranja, raunovoe, tajnice, lijenici i socijalni radnici. Ti su ljudi veinom ljubazni i pozorni, ak i onda kada se sa mnom (ili meusobno) ne slau. Postavljaju pitanja o lijekovima na recept, deficitu, ljudskim pravima u Mianmaru, etanolu, ptijoj gripi, financiranju kolstva i programu istraivanja svemira. Cesto me iznenade: svjetlokosa ena usred farmerskoga okruga moe odrati strastveni pledoaje za intervenciju u Darfuru, a crni gospodin iz siromanoga gradskoga sredita testirat e moje poznavanje konzervacije tla. Dok promatram mnotvo, osjeam se na neki nain ohrabrenim. Njihovo dranje odaje pregalatvo. U nainu kako postupaju s djecom 96 vidim nadu. Vrijeme koje provodim s njima nalik je skoku u hladni potok. Nakon toga osjeam se proieno, sretan zbog posla koji sam odabrao. Na kraju sastanka, ljudi obino prilaze kako bi se rukovali, fotografirali ili gurkaju svoju djecu pred sebe, ne bi li zatraila autogram. Turaju mi tota u ruku - lanke, posjetnice, rukom ispisane poruke, vojne spo-men-medalje, sitne relikvije, amajlije. Ponekad me netko zgrabi za ruku i kae mi kako polae velike nade u mene, ali kako ih brine nee li me Washington promijeniti i neu li na kraju postati poput ostalih ljudi na vlasti. Mole me da ostanem isti, da ih ne razoaram. Amerika je tradicija probleme nae politike pripisati kvaliteti naih politiara. Ponekad je to izraeno vrlo odreenim terminima: predsjednik je idiot, ili, taj-i-taj kongresnik je probisvijet. Gdjekad se politiare optuuje u irem smislu, npr. Svi oni imaju svoj interes". Veina biraa zakljuuje kako se svi u Washingtonu naprosto poigravaju s politikom", to znai da se s glasovima i poloajima postupa nesavjesno, da se temelje na prilozima kampanji ili glasovanju, odnosno na odanosti stranci, umjesto na nastojanju da se postupi ispravno. Cesto su najee kritike rezervirane za politiare iz vlastitih redova, za demokrata koji ne predstavlja nita" ili republikanca koji se samo tako deklarira". Sve to navodi na zakljuak da, elimo li da se ita u Washingtonu promijeni, moramo izbaciti lupee. Unato tome, iz godine u godinu doputamo da lupei ostanu ondje gdje su i bili, uz postotak nanovo izabranih lanova Kongresa koji se kree oko 96 posto. Politolozi e vam iznijeti niz razloga za ovaj fenomen. U dananjemu meusobno povezanu svijetu, teko je prodrijeti u svijest prezaposlena i rastrzana birakoga tijela. Rezultat toga je da pobjeivanje u politici biva svedeno na puko prepoznavanje imena, zbog ega kandidati izmeu

izbora ulau strahovito mnogo vremena u to da se njihova imena neprestance ponavljaju, bilo prilikom rezanja vrpci na paradama povodom Dana nezavisnosti ili u nedjeljnojutarnjim talk showovima. Tu je i dobro poznata prednost pri prikupljanju sredstava koju uivaju kandidati, budui da se interesne skupine - bilo lijeve ili desne opcije - uglavnom priklanjaju onima koji imaju bolje izglede kada je rije o politikim donacijama. Pored toga, izborni inenjering, koji je prisutan u politici, titi lanove Kongresa od veih izazova: danas je gotovo svaki kongresni okrug vladajua stranka precizno iskrojila raunalom kako bi bila sigurna da jasna veina demokrata ili republikanaca prebiva unutar njegovih granica. Uistinu bi se moglo kazati kako veina biraa vie ne bira svoje predstavnike; umjesto toga, predstavnici biraju svoje birae. Meutim, postoji takoer jedan drugi imbenik koji se rijetko spo97 minje, ali nam pomae razumjeti zbog ega se na izborima konzistentno pokazuje da birai mrze Kongres, ali vole svojega kongresnika. U to je moda teko povjerovati, no veina politiara sasvim su dopadljivi ljudi. U svakom sluaju, otkrio sam da to vrijedi za moje kolege u Senatu. U razgovoru u etiri oka divno su drutvo - teko da bih mogao izdvojiti boljega pripovjedaa od Teda Kennedvja ili Trenta Lotta, ili duhovitije osobe od Kenta Conrada ili Richarda Shelbvja, ili srdanije pojedince od Debbie Stabenow ili Mela Martineza. Te su se osobe pokazale inteligentnim, obazrivim i marljivim ljudima, spremnima odvojiti sate i sate svojega vremena i pozornosti za rjeavanje problema koji tite njihove drave. Naravno, bilo je tu i onih koji odgovaraju stereotipu, onih koji bez prestanka govore ili zlostavljaju svoje osoblje; to sam vie vremena provodio u vijenici Senata, to sam ee kod svakoga senatora uoavao mane od kojih svi mi patimo do odreene mjere - mrzovoljnost, krajnju tvrdoglavost ili nezasitnu tatinu. No, uglavnom se kvocijent takvih osobina u Senatu nije doimao viim od onoga na kakav bismo naili u bilo kojemu nasuminom uzorku ope populacije. ak i kada bih razgovarao s onim kolegama s kojima se uope nisam mogao sloiti, najee bi me osupnula njihova naelna otvorenost - njihova elja da sve urede i zemlju uine boljom i snanijom; njihova elja da to vjernije predstavljaju svoje birae i njihove vrijednosti. Sto je onda zasluno za to da se ti mukarci i ene doimaju mranim, beskompromisnim, neiskrenim i povremeno podmuklim osobama koje dominiraju veernjim novostima? Sto to razumne, savjesne ljude sprjeava da ine sve za dobrobit nacije? Sto sam due slubovao u Washingtonu, to sam ee viao kako moji prijatelji prouavaju moje lice ne bi li na njemu uoili kakve promjene, traei na meni znakove novosteene nadutosti, nastojei pronai naznake opreznosti ili sklonosti raspravljanju. Stao sam i sam sebe preispitivati na isti nain; poeo sam primjeivati odreene karakteristike koje sam dijelio sa svojim novim kolegama i pitao se ime mogu sprijeiti vlastitu preobrazbu u standardnoga politiara iz loih TV-filmova. Jedan od naina na koji sam mogao zapoeti svoje propitkivanje bio je taj da pokuam razumjeti narav ambicije, jer se, barem to se toga tie, senatori razlikuju od drugih ljudi. Malo je ljudi koji postanu senatori Sjedinjenih Drava sluajno; to, u najmanju ruku, iziskuje odreenu dozu megalomanije, uvjerenje da ste, meu svim nadarenim ljudima u vaoj saveznoj dravi, upravo vi na neki nain kvalificirani govoriti u njihovo ime, dovoljno snano uvjerenje da ste spremni ustrajati u ponekad nadahnjujuem, gdjekad uznemirujuem, ali uvijek pomalo smijenome procesu koji nazivamo kampanjom. 98 Nadalje, ambicija samo po sebi nije dovoljna. Kakav god bio splet motiva, bili oni uzvieni ili profani, koji nas gura unaprijed prema cilju da postanemo senatori, oni koji u tome uspijevaju moraju iskazivati gotovo fanatinu odlunost u toj nakani, esto zanemarujui svoje zdravlje, privatne odnose, mentalnu uravnoteenost i dostojanstvo. Sjeam se da sam, po svretku svoje kampanje za predizbore, pogledao na kalendar i shvatio da sam tijekom razdoblja od godinu i pol dana iskoristio ravno sedam slobodnih dana. U preostalome vremenu najee bih radio po dvanaest do esnaest sati na dan. Nije to bilo neto na to sam bio naroito ponosan. Kao to bi Michelle

primijetila po nekoliko puta tjedno, to naprosto nije bilo normalno. Meutim, niti ambicija, niti usmjerenost prema jednome cilju ne nude pravo objanjenje za ponaanje politiara. Postoji jo jedna popratna emocija, vjerojatno rasprostranjenija i u svakom sluaju destruktivnija, ona koja vas, nakon vrtoglava osjeaja koji prati slubenu objavu vae kandidature, hitro hvata u svoj stisak i ne puta vas .sve do vremena nakon izbora. Ta je emocija strah. Ne radi se samo o strahu od poraza - iako je i taj dovoljno nezgodan - nego strahu od potpuna, kompletna ponienja. Jo uvijek se, naprimjer, grozim od pomisli na jedan svoj veliki politiki poraz, koji mi je 2000. godine nanio tadanji demokratski kongresnik Bobby Rush. Bila je to utrka u kojoj je sve polo po zlu, kombinacija vlastitih pogreaka, tragedije i farse. Dva tjedna nakon objavljivanja kandidature, s nekoliko tisua dolara koje sam bio prikupio, naruio sam svoju prvu anketu i otkrio da se prepoznatljivost imena gospodina Rusha kree oko 90 posto, dok je prepoznatljivost mojega iznosilo 11 posto. (Njegova stopa odobravanja kretala se oko 70 posto - moja oko 8). Na taj sam nain nauio jedno od osnovnih pravila moderne politike: anketu valja provesti prije objavljivanja kandidature. Nakon toga je sve krenulo nizbrdo. U listopadu, dok sam iao na sastanak kako bih osigurao podrku jednoga od stranakih dunosnika koji jo nisu preli na stranu mojega suparnika, uo sam na radiju vijest da su punoljetnoga sina kongresnika Rusha ubila dva dilera ispred njegove kue. Ta me vijest okirala i oalostila te sam doslovce obustavio svoju kampanju na mjesec dana. Potom, tijekom boinih praznika, nakon kraega boravka na Havajima od pet dana - kako bih posjetio svoju baku i druio se, nakon poduljeg vremena, s Michelle i tada osamnaestomjesenom Malijom, dravna legislatura nanovo je sazvana na posebno zasjedanje kako bi se glasovalo o zakonu o kontroli oruja. Kako je Malia bila bolesna i nije bila u stanju letjeti zrakoplovom, propustio sam glasovanje i prijedlog zakona nije usvojen. Dva dana poslije silazio sam s nonoga leta u zranoj luci O'Hare s uplakanim djetetom u naruju i s Michelle koja ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 99 nije eljela sa mnom razgovarati, da bi me doekala pria s naslovnice Chicago Tribunea u kojoj se tvrdilo da je prijedlog zakona o oruju propao zbog toga jer je nedostajalo samo nekoliko glasova te da je dravni senator i kongresni kandidat Obama odluio ostati na odmoru" na Havajima. Nazvao me menader moje kampanje spomenuvi TV-spot koji bi kongresnik mogao uskoro emitirati palme, ovjek u lealjci na plai sa slamnatim eirom koji pijucka mat tat, uz njene zvuke havajske gitare u pozadini, preko ega se uje glas koji tumai Dok Chicago pati zbog najveega postotka ubojstava u svojoj povijesti, ..." U tome sam ga trenutku prekinuo shvativi to eli kazati. Tako sam, usred kampanje, shvatio da u izgubiti. Svakoga sam se jutra nakon toga budio s nekom vrstom strepnje znajui da u se itav dan morati smijeiti i rukovati pretvarajui se da se sve odvija prema planu. Tijekom nekoliko tjedana uoi predizbora, moja se kampanja donekle oporavila: dobro sam proao u medijski slabo popraenim debatama, moji su prijedlozi u svezi zdravstvenoga osiguranja i obrazovanja naili na pozitivne komentare te me podrao ak i Chicago Tribune. Meutim, bilo je prekasno. Stigao sam na pobjedniku zabavu i saznao da je utrka ve zavrena i da sam izgubio za trideset jedan bod. Ne elim kazati da su politiari jedini koji doivljavaju takva razoaranja. No, za razliku od veine ljudi kojima je na raspolaganju luksuz toga da liu rane u privatnosti, politiarev poraz prate oi javnosti. Morate odrati govor kojim priznajete poraz pred napola praznom dvoranom, hrabro se drei morate tjeiti osoblje i simpatizere, obavljati telefonske pozive zahvalnosti svima koji su vam pomogli i uputiti neugodne zamolbe za pomo u budunosti ondje gdje ste se ve uvelike zaduili. Obavljate te zadae kako najbolje znate i umijete, meutim, koliko god sebe uvjeravali u suprotno bez obzira na to koliko uvjerljivo poraz pripisujete loem tempiranju, zloj srei ili nedostatku novca - nemogue je izbjei neki oblik dojma da vas je kompletna zajednica odbacila, da niste dorasli te da e termin gubitnik" prostrujati kroz glave ljudi kamo god . krenuli. Osjeaj je to koji veina ljudi nije iskusila jo od gimnazije, kada vas djevojka za kojom eznete odbije naalivi se s vama

pred svojim prijateljicama, ili kada promaite dva slobodna udarca uoi vanoga susreta - vrsta osjeaja koji veina ljudi uspijeva izbjei jer su tako organizirali svoje ivote. Zamislite onda uinak takvih emocija u sluaju nekoga prosjenog uspjenog politiara, koji (za razliku od mene) gotovo nikada u ivotu nije doivio nikakav neuspjeh - koji je bio navalni igra srednjokolskog tima ili poasni uenik, iji je otac bio senator ili admiral i kojemu su odmalena govorili da je predodreen za velika djela. Sjeam se jednoga razgovora s direktorom korporacije koji je bio veliki pristaa potpredsjednika Ala Gorea tijekom predsjednike utrke 2000. Bili smo u njegovu, 100 kako i dolikuje, raskonome uredu, s pogledom na sredinji Manhattan i stao mi je opisivati sastanak koji se odrao otprilike est mjeseci nakon izbora, kada je Gore traio ulagae za svoj televizijski pothvat, tada u nastajanju. Bilo je neobino", kazao mi je direktor. Susreo sam se s bivim potpredsjednikom, ovjekom koji je samo nekoliko mjeseci prije bio nadomak toga da postane najmoniji ovjek na svijetu. Za vrijeme trajanja kampanje, prihvatio bih njegov poziv u bilo koje doba dana, prilagodio svoj raspored kada god bi on poelio susresti se sa mnom. Meutim, odjednom, nakon kampanje, kada bi on uetao u prostoriju, nisam se mogao oduprijeti dojmu da je sastanak s njim gnjavaa. Mrsko mi je to priznati jer mi je taj momak uistinu drag. No na odreenoj razini on naprosto nije bio Al Gore, bivi potpredsjednik. Bio je tek jedan od stotinu tipova koji mi se svakoga dana obraaju traei od mene novac. To mi je pomoglo da shvatim na kakvoj se velikoj sklizavoj hridi vi momci nalazite." S velike sklizave hridi pad je nagao i strmoglav. Tijekom posljednjih pet godina Al Gore je pokazao kako je i nakon bavljenja politikom mogue imati ispunjen ivot i biti utjecajan, i ne bih se iznenadio da direktor ponovo gorljivo prihvaa pozive bivega potpredsjednika. Svejedno, lako mi je pretpostaviti da je u razdoblju nakon poraza 2000. Gore zacijelo osjetio promjenu raspoloenja kod svojega prijatelja. Sjedei tako i iznosei svoju televizijsku zamisao, nastojei izvui najbolje iz loe situacije, moda je pomislio koliko su apsurdne okolnosti u kojima se naao; kako je nakon itava ivota posveena radu mogao sve izgubiti, zato to se glasaki listii nisu posloili, dok je njegov prijatelj direktor, sjedei nasuprot njega sa samilosnim osmijehom, mogao sebi priutiti da bude iz godine u godinu na drugome mjestu po uspjenosti u svojem poslu, moda doivjeti pad dionica svoje tvrtke ili nepromiljeno ulaganje, a jo uvijek biti smatran uspjenim, jo uvijek uivati u osjeaju ponosa zbog velikih postignua, izdanim naknadama, moi. To nije bilo pravedno, ali ivotne injenice za potpredsjednika ostale su iste. Poput veina mukaraca i ena iz javnog ivota, Gore je znao u to se uputa onoga trenutka kada se odluio kandidirati. U politici moda postoji drugi in, ali nema drugoga mjesta. Veina drugih grijeha politike proizlazi iz jednoga veega grijeha - nunosti pobjede, ali takoer i nunosti poraza. Svakako je u tome bit trke za novcem. U vremenima prije zakona o financiranju kampanje i novinarskih njukala, novac je oblikovao politiku putem otvorenoga podmiivanja; politiar je tada mogao postupati sa svojim kampanjskim fondom kao sa svojim vlastitim bankovnim raunom i gostiri se na dravni troak; tada su izdani honorari od onih koji su eljeli imati utjecaj 101 bili uobiajeni, a zakonodavstvo je bilo oblikovano sukladno eljama najboljega ponuaa. Ako su novija izvjea tona, takvi oblici korupcije nisu posve nestali; ini se da u Washingtonu i dalje ima onih koji politiku doivljavaju kao sredstvo za stjecanje bogatstva te koji su openito dovoljno mudri da ne prihvate manje iznose i itekako su spremni pobrinuti se za donatore i iskoristiti priliku da propisno napune svoje depove dok ne sazrije vrijeme da se bace na unosnu praksu lobiranja u korist onih ije su djelovanje neko regulirali. ei je sluaj, meutim, da novac ne utjee na politiku na taj nain. Malo je lobista koji nude eksplicitnu razmjenu usluga izabranim dunosnicima. Nisu na to prisiljeni. Za njihov je utjecaj

zasluno to to imaju vei pristup dunosnicima od prosjenoga biraa i bolje su od njega informirani, a i uporniji su kada je rije o zalaganju za uvoenje neke nejasne odredbe u Porezni zakon koja e njihovim klijentima donijeti milijarde, a na to nitko ne obraa pozornost. Za veinu politiara bit novca nije u bogaenju. Veina lanova Senata ve je bogata. Novac za njih predstavlja sredstvo za odravanje statusa i moi; zastraivanje pretendenata na njihove poloaje i suzbijanje vlastita straha. Novac ne moe zajamiti pobjedu - ne moe kupiti strast, karizmu ili govorniku sposobnost. Meutim, bez novca i televizijskih spotova u koje ete taj novac uloiti, prilino je izvjesno da ete biti poraeni. Novani iznosi kojima se barata zapanjujui su, osobito pri velikim saveznim utrkama s vie razliitih medijskih trita. Tijekom slubovanja u dravnoj legislaturi nisam nikada bio prisiljen potroiti vie od 100.000 dolara na politiku utrku; zapravo, stvorio sam reputaciju pomalo staromodna ovjeka koji je previe ukoen i teko prihvaa nove ideje kada je rije o prikupljanju sredstava. Bio sam suautor prvih zakonskih propisa o financiranju kampanje koji su usvojeni u posljednjih dvadeset pet godina, odbijao ruati s lobistima, odbijao ekove interesnih skupina iz duhanske industrije i industrije igara na sreu. Kada sam se odluio kandidirati za Senat SAD-a, moj medijski savjetnik David Axelrod morao mi je pojasniti neke ivotne injenice. Na kampanjski plan zahtijevao je osnovni budet, veliko oslanjanje na potporu irokih masa i zaraeni medijski prostor" - tj. mogunost kreiranja vlastitih vijesti. Meutim, David me je obavijestio da e tjedan dana oglaavanja na medijskome tritu Chicaga kotati otprilike pola milijuna dolara. Medijsko izvjetavanje u ostatku drave kotalo bi oko 250.000 dolara. Raunajui na etiri tjedna TV-a, ukljuujui i sve ope trokove kao i osoblje koja valja platiti, konani budet za predizbore iznosio bi oko 5 milijuna. U sluaju moje pobjede na predizborima, morao bih potom prikupiti daljnjih 10 ili 15 milijuna za ope izbore. Otiavi te veeri kui, stao sam uredno popisivati sve ljude koje znam, a koji bi mi mogli dati kakav novani prilog. Pored njihovih 102 imena, upisivao sam maksimalne iznose koje bih bez ustruavanja mogao eventualno od njih zatraiti. Moj je konani zbroj narastao na 500.000 dolara. Ne raspolaete li velikim osobnim bogatstvom, preostaje vam u osnovi samo jedan nain prikupljanja novca koji je potreban u utrci za Senat SAD-a. Morate ga zatraiti od bogatih. Tijekom prva tri mjeseca svoje kampanje zatvorio bih se u sobu sa svojim asistentom za prikupljanje sredstava i iznebuha nazivao prijanje demokratske donatore. Nije bilo lako. Ponekad bi mi spustili slualicu. Jo se ee dogaalo da njihova tajnica zaprimi moju poruku, a potom se oni ne bi javili te bih ponovo nazivao nekoliko puta sve dok ne bih odustao ili me osoba koju sam nazvao ne bi poastila osobnim odbijanjem. Poeo sam smiljati razliite metode izbjegavanja u terminima rezerviranima za telefonske pozive - uestale pauze za odlazak u nunik, produene odlaske na kavu, predlaganja mojemu planerskome timu da jo doradimo onaj govor o obrazovanju, po trei ili etvrti put. Ponekad bih se tijekom tih seansi sjetio djeda, koji je u svojoj srednjoj dobi prodavao ivotno osiguranje, ali nije u tome bio naroito uspjean. Sjetio sam se munine koju bi utio kada god bi nastojao ugovoriti sastanke s ljudima koji bi radije imali pokvaren zub nego razgovarali s agentom osiguranja, kao i prijekornih pogleda moje bake, koja je veim dijelom njihova braka zaraivala bolje od njega. Vie no ikada do tada, shvaao sam kako se moj djed morao osjeati. Na kraju razdoblja od tri mjeseca, naa je kampanja bila prikupila tek 250.000 dolara - to je bilo debelo ispod praga vjerodostojnosti. Da stvar bude gora, utrku je obiljeilo ono to mnogi politiari smatraju najgorom nonom morom: prebogati kandidat koji se sam financira. Zvao se Blair Huli i prije nekoliko godina bio je prodao svoj posao s financijama Goldmanu Sachu za 531 milijun dolara. Izvan je svake sumnje kako je imao istinsku, iako neodreenu, elju sluiti domovini i sve u svemu, bio je sjajan ovjek. Meutim, prilikom promoviranja kampanje bio je gotovo nepodnoljivo srameljiv, zaudnih manira nalik onima osobe koja je vei dio ivota provela sama

ispred zaslona raunala. Pretpostavljam da je, poput mnogih ljudi, zakljuio da se od politiara - za razliku od lijenika, pilota ili vodoinstalatera - ne oekuje nikakva posebna ekspertiza u iemu svrsishodnom te da e poslovni ovjek poput njega biti barem jednako dobar, ako ne i bolji od svih profesionalnih politiara koje je viao na TV-u. Tonije, gospodin Huli je svoje umijee s brojkama doivljavao kao neprocjenjivu prednost: ak je razradio i matematiku formulu za pobjeivanje u kampanjama koju je jednom prilikom tijekom kampanje podastro nekom izvjestitelju. Bila je rije o algoritmu koji je poinjao ovako: ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 103 Vjerojatnost = 1/(1 + exp(-l x (-3.9659056 + (teina opih izbora x 1.92380219) ... i zavravao nakon jo nekoliko nerazumljivih izrauna. Sve me to navelo da g. Hulla olako otpiem kao suparnika - dok me jednoga jutra u travnju ili svibnju, nakon to sam automobilom izaao iz krunoga kolnog prilaza stambenoga kompleksa u kojemu ivim, nisu doekali nizovi velikih crveno-bijelo-plavih transparenata uokolo stambenog bloka. BLAIRA HULLA ZA AMERIKI SENAT, pisalo je na njima, i na podruju od sljedeih osam kilometara viao sam ih u svakoj ulici i du svake glavne prometnice, u svim smjerovima te u svakome zakutku, u izlozima brijanica i na proeljima naputenih zgrada, ispred autobusnih postaja i iza blagajni trgovina s namirnicama - posvuda su bili transparenti s Hullovim imenom, naikani poput proljetnih tratinica. U dravi Illinois postoji izreka transparenti ne glasuju", to znai da 0 izbornoj utrci ne moete suditi po tome s koliko transparenata kandidat raspolae. No, nitko u Illinoisu nije nikada tijekom neke kampanje vidio toliki broj transparenata i oglasnih panoa koje je g. Huli postavio u samo jednome danu, niti bio svjedokom zastraujue uinkovitosti kojom su njegove ekipe plaenih radnika, tijekom samo jedne veeri, uspjele iupati sve ostale transparente i zamijeniti ih onima s Hullovim imenom. Mogli smo itati o tome kako su neki kvartovski aktivisti u crnakim zajednicama najednom zakljuili da je g. Huli zatitnik interesa siromanih etvrti, o nekim aktivistima na jugu drave koji su uzdizali Hullovu potporu obiteljskim gospodarstvima. Potom je uslijedio nalet televizijskih oglasa, svakoga dana tijekom est mjeseci sve do dana izbora, posvuda, na svakoj TV-postaji u dravi, po dvadeset etiri sata dnevno - Blair Huli sa starcima, Blair Hull s djecom, Blair Huli spreman spasiti Washington od interesnih skupina. U sijenju 2004., Huli je dospio na prvo mjesto u anketama - i moji pristae stali su navaljivati s telefonskim pozivima, inzistirajui na tome da moram neto poduzeti, govorei mi kako moram dospjeti na TV ili e sve propasti. Sto sam mogao uiniti? Rastumaio sam da sam, za razliku od g. Hulla, doslovce imao negativnu neto vrijednost. Naa bi kampanja u najboljem sluaju imala dovoljno novca za tono etiri tjedna televizijskih oglasa, a imajui tu injenicu u vidu, vjerojatno ne bi imalo smisla protratiti sav budet kampanje u kolovozu. Moramo svi biti strpljivi, govorio bih im. Ostanite samouvjereni. Nemojte paniariti. Zatim bih spustio slualicu, pogledao kroz prozor i upravo tada spazio kamp-vozilo u kojemu je Huli obilazio dravu, veliko poput prekooceanskoga broda 1 navodno jednako kvalitetno opremljeno, i zapitao bih se nije li moda ipak dolo vrijeme za paniku. U mnogoemu sam imao vie sree nego veina kandidata u takvim okolnostima. Iz nekog se nepoznatog razloga moja kampanja poela zahuktavati, izazivati publicitet; postalo je otmjeno meu velikim dona104 torima promicati moju stvar, a mali donatori iz svih krajeva Illinoisa stali su slati ekove putem interneta brzinom na koju uope nismo raunali. Ironino je to da me je moj status autsajdera zatitio od opasnijih zamki koje vrebaju prilikom prikupljanja sredstava: veina me je politikih odbora za politiku akciju izbjegavala, pa im nisam nita niti dugovao; nekolicina odbora koji jesu dali donaciju, poput League Of Conservation Voters, najee su zagovarali ciljeve koje sam zastupao i za koje sam se ve dugo borio. Gospodin Huli na kraju je utroio est puta vie sredstava

nego ja. No, slui mu na ast {iako moda nije zbog toga bio zadovoljan) to to nije nikada emitirao negativan TV-oglas o meni. Moji su rezultati anketa bili nadomak njegovih i u posljednjim tjednima kampanje, upravo u vrijeme kada su se poeli emitirati moji vlastiti TV--spotovi, a moje brojke poele naglo rasti, njegova se kampanja uruila kada su na povrinu isplivale optube o tome da je imao runih okraja s bivom suprugom. Stoga, barem u mojemu sluaju, nedostatak bogatstva, odnosno znaajne korporacijske potpore, nisu predstavljali prepreku za pobjedu. Ipak, ne mogu tvrditi kako me jurnjava za novcem nije donekle izmijenila. U svakom je sluaju iskljuila osjeaj srama koji sam neko osjeao prilikom traenja velikih novanih iznosa od nepoznatih ljudi. Na kraju kampanje, vie nije bilo zbijanja ala i avrljanja koje je neko pratilo moje moljakanje. Pristupio sam tome ozbiljno i nisam se dao otpraviti. Meutim, brine me to to je dolo do jo jedne promjene. Sve sam vie vremena provodio s ljudima koji raspolau velikim sredstvima - partnerima odvjetnikih rvrtki i investicijskim bankarima, menaderima hedge fondova i poduzetnicima. Redovito je bila rije o pametnim, zanimljivim ljudima, koji su bili dobro upoznati s javnim interesima, njegovali liberalan pristup politici, koji nisu oekivali nita vie od toga da posluam njihovo miljenje kao protuuslugu za njihove ekove. No, oni su, gotovo bez iznimke, odraavali stajalita svoje klase: onih priblino jedan posto koji se nalaze na vrhu ljestvice zarada, ljudi koji si mogu priutiti da ispisu ek od 2000 dolara nekome od politikih kandidata. Vjerovali su u slobodno trite i edukacijsku meritokraciju; bilo im je teko zamisliti da bi mogla postojati ikakva drutvena boljka koju ne bi bilo mogue izlijeiti vrhunskim rezultatima na prijamnim ispitima za upis na fakultet. Nisu imali strpljenja za protekcionizam, sindikate su smatrali problematinima i nisu imali velikoga razumijevanja za one iji su ivoti preokrenuti naglavce kretanjima globalnog kapitala. Veina njih bila je kategoriki za pravo na pobaaj i na neki neodreeni nain sumnjiava spram naglaene religioznosti. Premda su njihov i moj svjetonazor bili u mnogoemu podudarni - iao sam, na koncu, u iste kole, proitao iste knjige i dijelio s njima sline brige u vezi djece - uvidio sam kako prilikom razgovora s njima ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 105 izbjegavam.odreene teme, prelazei utke preko moguih razilaenja, anticipirajui njihova oekivanja. U vezi bitnih stavki bio sam izravan; dobro potkoenim simpatizerima nije mi bilo teko rei da bi smanjenja poreza koja im je odobrio Bush trebala biti ukinuta. Kada sam god bio u prilici, nastojao bih podijeliti s njima neka od gledita na koja sam nailazio kod drugih dijelova birakoga tijela: recimo, legitimne uloge vjere u politici ili duboko usaena kulturalnog znaenja oruja u ruralnim dijelovima drave. Ipak, svjestan sam da je posljedica mojega prikupljanja sredstava bila ta da sam postao vie nalik bogatim donatorima s kojima sam se susretao, u sasvim odreenom smislu da sam sve vei dio vremena provodio izvan rvnja, izvan vanjskoga svijeta neposredne gladi, razoaranja, straha, iracionalizma i uestalih nevolja preostalih 99 posto stanovnitva - odnosno, ljudi zbog kojih sam i uao u javni ivot kako bih zastupao njihove interese. Mislim kako to, na ovaj ili onaj nain, vrijedi za svakoga senatora: to ste due senator, to je ui djelokrug vaih interakcija. Moete se tome odupirati, odlazei na sastanke u gradskim vijenicama i proputovanja kako biste sluali to vam ljudi ele rei te svraajui u vau staru etvrt. No, va raspored nalae vam da se kreete u drugaijim sferama od onih u kojima se kree veina ljudi koje zastupate. Vjerojatno e vam, kako se sljedea utrka pribliava, unutarnji glas kazati da ne elite ponovo prolaziti kroz muku prikupljanja sveg tog novca. Shvatite kako vie ne posjedujete tu privlanu osobinu ambicioznoga poetnika, novoga lica; niste nita u Washingtonu promijenili i mnoge ste ljude ojadili glasovanjem za sloena pitanja. Linija manjeg otpora - prikupljanja donacija koja organiziraju interesne skupine, korporacijski odbori za politiku akciju i vodei lobistiki uredi poinje se doimati krajnje privlanom, a ako se stavovi upuenih osoba posve ne podudaraju s onima koje ste prije zastupali, tada se priviknete na to da racionalizirate promjene kao rezultat realizma, kompromisa, svladavanja gradiva. Problemi obinih ljudi, glasovi onih iz gradova u Rust

Beltu ili iz odumirueg srca zemlje, postaju udaljena jeka umjesto opipljive stvarnosti, apstrakcije s kojima valja izai na kraj, a ne bitke koje treba voditi. Senator je izloen i drugim utjecajima. Koliko god da je novac vaan u kampanjama, prikupljanje sredstava nije jedina potekoa s kojom se suoava kandidat. elite li u politici pobijediti - elite li izbjei poraz - tada vam organizirani ljudi mogu biti u jednakoj mjeri vani kao i novac, posebice na predizborima sa slabim odazivom koji su u svijetu politikoga inenjeringa i podijeljenoga birakog tijela esto najznaajnija prepreka s kojim se kandidat suoava. Mali je broj ljudi koji danas imaju vremena ili elje dobrovoljno se prikljuiti politikoj kampanji, posebice s obzirom na to da danas svakodnevne zadae prilikom rada na 106 kampanji openito obuhvaaju lizanje kuverti i obijanje pragova, umjesto osmiljavanja govora i velikih misli. Stoga, ako ste kandidat kojemu su potrebni politiki aktivisti ili popisi biraa, odlazite ondje gdje su ljudi ve organizirani. Za demokrate su to sindikati, aktivisti za zatitu okolia i skupine koje se zalau za pravo na pobaaj. Za republikance, to je religijska desnica, mjesne gospodarske komore, Savezna udruga vlasnika vatrenoga oruja i protuporezne organizacije. Nikada mi se nije naroito sviao termin interesne skupine", termin koji objedinjuje ExxonMobil i zidare, farmaceutski lobi i roditelje djece s posebnim potrebama koja pohaaju specijalizirano obrazovanje. Veina politologa vjerojatno se sa mnom ne bi sloila, no prema mojemu sudu, postoji razlika izmeu korporacijskoga lobija, iji se politiki utjecaj temelji iskljuivo na novcu, i skupine istomiljenika - bilo da je rije o tekstilnim radnicima, ljubiteljima vatrenoga oruja, ratnim veteranima ili farmerima s obiteljskim gospodarstvom - koja se udruuje kako bi promicala svoje interese; izmeu onih koji se slue svojom gospodarskom moi kako bi uveali svoj politiki utjecaj daleko vie od onoga koji opravdava njihova brojnost i onih koji naprosto ele udruiti svoje glasove kako bi utjecali na svoje predstavnike. Prvi potkopavaju samu zamisao o demokraciji. Potonji predstavljaju njezinu esenciju. Ipak, nain na koji interesne skupine djeluju na kandidata nije uvijek ugodan. Skupine koje imaju utjecaja na politiku nisu osnovane kako bi promicale javne interese, ve kako bi zadrale aktivno lanstvo, kako , bi donacije i nadalje pristizale te kako bi se njihov glas uo. Njima nije u interesu da podupiru najpromiljenijega, najbolje kvalificiranog ili najirokogrudnijeg kandidata. One su, naprotiv, usredotoene na uzak spektar problema - na svoje mirovine, na poticaje za poljoprivredu, svoje ciljeve. Jednostavno reeno, imaju neki vlastiti interes. Od vas, izabranog dunosnika, oekuju da im pomognete u njegovu ostvarivanju. Tijekom svoje vlastite predizborne kampanje, naprimjer, morao sam ispuniti barem pedeset upitnika. Ni jedan od njih nije bio nimalo suptilan. Najee su se sastojali od deset ili dvanaest pitanja sroenih otprilike ovako: Budete li izabrani, hoete li sveano prisegnuti da ete ukinuti krtaki zakon, zahvaljujui kojemu udovice i siroad zavravaju na ulici?" Vrijeme je nalagalo da ispunim samo one upitnike koje su poslale organizacije koje bi me mogle uistinu podrati (s obzirom na bilancu mojega glasovanja u Senatu), Savezna udruga vlasnika vatrenoga oruja i Nacionalni odbor za pravo na ivot, primjerice, otpali su), tako da sam na veinu pitanja mogao odgovoriti s da" bez neke velike nelagode. No, svako toliko naiao bih na pitanje nad kojim sam morao oklijevati. Moda sam se mogao sloiti sa sindikatom oko potrebe za prisilnom primjenom normi rada i zatite okolia u naemu trgovakom pravu, no ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 107 jesam H vjerovao u to da je mogue ukinuti Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini? Moda sam se mogao sloiti da bi opa zdravstvena zatita trebala biti jednim od najveih prioriteta nacije, no je li ustavni amandman najbolji nain da se to i postigne? Izbjegavao sam izravan odgovor na takva pitanja, piui uz margine, tumaei koliko su to teke politike odluke. Moje bi osoblje vrtjelo glavama. Odgovorim li pogreno na samo jedno pitanje, objasnili su mi, podrka, radnici i potanska lista - sve e to pripasti suparniku. Odgovorim li na sva pitanja tono, pomislio

sam, nai u se ulovljen u sustav mehanikoga nadmetanja pridobivanje pristaa za kojega sam bio obeao da u mu nastojati stati na kraj. Kaete li jednu stvar tijekom kampanje i uinite drugu po stupanju na dunost, postajete tipian dvolini politiar. Neki su mi uskratili podrku jer nisam ponudio toan odgovor. U nekoliko navrata, neka od skupina iznenadila bi me i podrala unato pogrenome odgovoru. Ponekad nije bilo vano kako ste ispunili upitnik. Pored g. Hulla, moj je navei suparnik na demokratskim predizborima za ameriki Senat bio dravni revizor Dan Hynes, estit ovjek i sposoban javni radnik iji je otac Tom Hynes, bivi predsjednik Senata Illinoisa, procjenitelj poreza okruga Cook, lan odbora izborne jedinice, lan Demokratskoga nacionalnog odbora i jedna od politikih figura u dravi s najvie veza. Prije no to je uope uao u utrku, Dan je ve prikupio podrku demokratskih predsjednika odbora u 85 od 102 okruga Illinoisa, veine mojih kolega u dravnoj legislaturi i Mikea Madigana, koji je slubovao kao predsjednik Predstavnikoga doma i kao predsjednik Demokratske stranke Illinoisa. itanje popisa osoba koje mu pruaju podrku na Danovoj internetskoj stranici bilo je nalik itanju zahvala na svretku filma - odustali biste prije no to se izvrte do kraja. Unato svemu tome, nadao sam se i sam pokojem izrazu podrke, osobito onome radnika udruenih u sindikate. Sedam sam godina bio njihov saveznik u legislaturi Illinoisa, zagovarajui mnoge od njihovih zakonskih prijedloga i zauzimajui se za govornicom za njihova prava. Znao sam da je Amerika federacija rada i kongres industrijskih organizacija (AFL-CIO) tradicionalno podravala one koji su esto glasovali u njihovu korist. No, kako se kampanja zahuktavala, stale su se dogaati neobine stvari. Sindikat profesionalnih vozaa u Chicagu odravao je sjednicu na kojoj je odluivao o pruanju podrke na dan kada sam morao ii u Springfield na glasovanje; odbili su zakazati neki drugi termin i g. Hynes dobio je njihovu podrku, a da me o tome nisu ni obavijestili. Prilikom posjeta sindikalnome primanju tijekom odravanja dravnoga sajma u Illinoisu reeno nam je da kampanjski transparenti nee biti doputeni; kada smo stigli moje osoblje i ja, naili smo na pro108 storiju oblijepljenu Hvnesovim plakatima. One veeri kada se odravala AFL-CIO-ova sjednica, primijetio sam da je velik broj mojih prijatelja sindikalista odvratio pogled dok sam ulazio u prostoriju. Jedan stariji ovjek koji je bio na elu jedne od sindikalnih podrunica priao mi je i potapao me po ramenu. Nije to nita osobno, Barack", kazao je uz snudeni osmijeh. Znate, Tom Hynes i ja znamo se ve pedeset godina. Odrasli smo u istoj etvrti. Pripadali istoj upi. Kvragu, gledao sam Dannvja kako raste." Odgovorio sam da razumijem. Moda biste se mogli kandidirati za Dannvjevo mjesto nakon to ode u Senat. Sto kaete na to? Bili biste odlian revizor." Otiao sam do svojega osoblja kako bih im priopio da neemo dobiti AFL-CIO-ovu podrku. Ponovo nam je krenulo. Vode. nekoliko najveih sindikata radnika u uslunim djelatnostima Uiteljski savez Illinoisa, Meunarodna unija radnika u uslunim djelatnostima (SEIU), Amerika federacija dravnih, okrunih i opinskih slubenika (AFSCME) i UNITE HERE, koji zastupa radnike u tekstilnoj industriji, ugostiteljstvu i hotelijerstvu - pokazali su svoje neslaganje s AFLCIO-om i odluili podrati mene umjesto Hynesa, a ta se podrka pokazala presudnom jer je mojoj kampanji dala prividnu teinu. Bio je to za njih riskantan potez; da sam bio poraen, ti bi sindikati platili cijenu to se tie pristupanja lanova, njihove podrke te vjerodostojnosti kod njih. Stoga sam dunik tih sindikata. Kada njihovi vode nazovu telefonom, uvijek se potrudim se smjesta im javiti. Ne smatram to ni na koji nain podmiivanjem; ne smeta mi osjeati obavezu prema nekome djelatniku u zdravstvu koji isti none posude svakoga dana za tek neto vie od najnie nadnice, ili prema nastavnicima u nekima od najneugodnijih kola u zemlji, od kojih su mnogi morali zavui ruku u vlastiti dep na poetku svake kolske godine ne bi li svojim uenicima kupili

bojice i knjige. U politiku sam i uao kako bih se borio za te ljude i drago mi je da postoje sindikati kako bi me podsjetili na njihove potekoe. Meutim, jasno mi je takoer da e biti i razdoblja kada e se te obveze kositi s ostalim obvezama obvezama prema djeci iz siromanih etvrti koja ne znaju itati, recimo, ili s obvezama prema djeci koja se jo nisu ni rodila, a ve ih optereujemo dugovima. Bilo je ve odreenih tenzija primjerice, predloio sam eksperiment s plaom po uinku za nastavnike, kao i podizanje standarda iskoristivosti goriva, unato protivljenju mojih prijatelja iz Sindikata radnika u automobilskoj industriji. Rado sam sebe uvjeravam da u o problemima i nadalje prosuivati iskljuivo na temelju injenica - isto tako se nadam da e moj republikanski suparnik o obeanju kako nee biti novih poreza ili o protivljenju istraivanju matinih stranica prosuivati u svjetlu onoga to je najbolje za zemlju u cijelosti, neovisno od zahtjeva njegovih pristaa. Nadam se da u uvijek ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 109 biti u mogunosti obii svoje prijatelje iz sindikata i objasniti im zbog ega je moje stajalite razumno te da je sukladno mojim vrijednostima i dugoronim interesima. No, pretpostavljam da sindikalni vode nee na to uvijek tako gledati. Mogue je da e biti razdoblja kada e to doivjeti kao izdaju. Mogli bi uzbuniti svoje lanove i kazati im da sam ih izdao. Mogue je da u primati negativnu elektronsku potu i negativne telefonske pozive. Mogue je da me sljedei put nee podrati. Ako vam se to dogodi suvie puta i umalo budete poraeni u utrci jer je izbirljivo birako tijelo bijesno na vas, ili se branite od predizbornoga pro-tukandidata koji vas naziva izdajicom, vjerojatno ete poeti gubiti volju za sueljavanjem. Upitate se to tono nalae savjest: da izbjegnete pritisak interesnih skupina" ili da izbjegnete okretanje leda svojim prijateljima? Odgovor nije jednostavan. Zatim ponete glasovati kao da rjeavate upitnik. Ne razbijate previe glavu svojim stavovima. Jednostavno oznaite sve kvadratie pored odgovora za" od vrha nanie. Politiari koji ovise o svojim izdanim donatorima ili su podloni pritisku interesnih skupina, to je glavna tema suvremenoga politikoga izvjeivanja, glavni zaplet koji uvijek nekako dospije u gotovo svaku analizu nepravilnosti u naoj demokraciji. No, za politiara koji eli zadrati zastupniko mjesto postoji i trea sila koja vri pritisak na njega, koja oblikuje narav politike debate i odreuje raspon onoga to on smatra da smije i ne smije uiniti, stajalita koja smije i ne smije zauzeti. Prije trideset ili pedeset godina ta je sila bila stranaki aparat: gradonaelnici velikih gradova, politiki posrednici, monici u Washingtonu koji su samo jednim telefonskim pozivom mogli stvoriti ili unititi neiju karijeru. Danas tu silu predstavljaju mediji. Ovdje se moram ograditi: tijekom razdoblja od tri godine, od vremena kada sam najavio svoju kandidaturu za Senat do svretka prve godine koju sam proveo kao senator, uivao sam neobino pozitivno novinsko izvjeivanje, ponekad i nezaslueno. Nema sumnje da je za dio toga zasluan moj status nefavorita u prediz-borima za Senat, kao i neobinost crnoga kandidata egzotina podrijetla. Moda to ima veze s mojim stilom komunikacije, koji zna biti konfuzan, neodluan, a takoer i vie nego preopiran (moje me osoblje, Michelle takoer, esto podsjeaju na to), koji, meutim, moda nailazi na simpatije u knjievnim krugovima. Nadalje, ak i kada sam bio predmet negativnih napisa, politiki izvjestitelji s kojima sam dolazio u doticaj uglavnom su bili poteni. Snimali bi nae razgovore, moje izjave nastojali staviti u kontekst, obraali mi se kako bi doznali moju reakciju svaki put kada bi me netko kritizirao. Stoga, barem osobno, nisam imao razloga za prigovor. No to ne znai da sebi mogu dopustiti ignorirti tisak. Upravo stoga to sam doivio da 110 mi tisak pripisuje osobine koje je teko opravdati, vodim rauna o tome koliko se hitro taj proces moe preokrenuti. Brojke govore same za sebe. Prilikom trideset devet sastanaka u gradskim vijenicama tijekom moje prve godine na dunosti, posjeenost na svakome od tih susreta iznosila je prosjeno od etiristo do petsto ljudi, to znai da sam se bio u mogunosti susresti s moda petnaest do dvadeset

tisua ljudi. Nastavim li takvim tempom i u preostalome dijelu svojega mandata, do izbora u ostvariti izravan osobni kontakt s moda devedeset pet do sto tisua svojih biraa. Za razliku od toga, trominutno izvjee u emisiji vijesti s najniom gledanou na ikakome medijskom tritu moda e doprijeti do dvjesto tisua ljudi. Drugim rijeima, ja, kao i svaki politiar na saveznoj razni, ovisim gotovo u potpunosti o medijima to se tie dopiranja do mojih biraa. Mediji su filtar kroz koji se svako moje glasovanje interpretira, moje izjave analiziraju, moja uvjerenja preispituju. Za iru javnost barem, ja sam ono to mediji tvrde da jesam. Postajem ono to oni tvrde da sam postao. Utjecaj medija na nau politiku je raznovrstan. Ono to izaziva najveu pozornost je sve vee mnotvo otvoreno stranakih medija: govorne emisije na radiju, Fox News, novinski uvodnici, talk showovi na kabelskim televizijama i u najnovije vrijeme, blogeri. Svi oni plasiraju uvrede, optube, ogovaranja i insinuacije dvadeset etiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kao to su drugi primijetili, takva vrsta analitikoga novinarsrva zapravo nije novost, ono na neki nain oznaava povratak dominantnoj tradiciji amerikoga novinarstva, pristup novostima kakav su njegovali William Randolph Hearst i pukovnik McCormick prije prelaska na distanciraniju zamisao o objektivnome novinarstvu koja se pojavila nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, teko je zanijekati da sav taj krik i bijes koji televizija i internet dodatno preuveliavaju politiku kulturu ini surovijom. To raspiruje strasti, doprinosi klimi nepovjerenja. Priznali to politiari ili ne, neprestane estoke kritike mogu zamoriti duh. Neobino je, ali o grubim napadima ne brinete previe; ako oni koji sluaju Rusha Limbaugha uivaju u tome da me on naziva Osama Obama", moj je stav da nemam nita protiv, ako ih to zabavlja. Oni koji vas mogu povrijediti jesu sofisticiraniji profesionalci; dijelom zbog toga to imaju vie kredibiliteta u iroj javnosti, dijelom zbog vjetine kojom se obruavaju na vae izjave i uspijevaju postii to da se doimate poput budale. Primjerice, u travnju 2005. pojavio sam se u jednoj emisiji kako bih sveano otvorio novu predsjedniku knjinicu Abrahama Lincolna u Springfieldu. Radilo se o petominutnome govoru u kojemu sam naveo da su humanost Abrahama Lincolna, kao i njegova nesavrenost bili zasluni za njegovu izuzetnost. U [Lincolnovu] izdizanju iz siromatva", ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 111 kazao sam u jednome dijelu svojih zapaanja, njegovu samoispitivanju i iznimnome poznavanju jezika i zakona, u njegovoj sposobnosti prevladavanja osobnih gubitaka i postojanoj odlunosti unato opetovanim porazima - u svemu tome razaznajemo temeljni element amerikoga karaktera, uvjerenje da smo kadri neprestano se obnavljati kako bismo bili dorasli naim veim snovima." Nekoliko mjeseci poslije, iz asopisa Time upitali su me bih li bio zainteresiran napisati esej za posebno izdanje posveeno Lincolnu. Nisam imao vremena napisati neto novo, tako da sam upitao urednike asopisa bi li moj govor bio prihvatljiv. Odgovorili su da bi, ali su zatraili da mu pridodam osobniju notu - da kaem poneto o Lincolnovu utjecaju na moj vlastiti ivot. U intervalu izmeu sastanaka, sklepao sam nekoliko izmjena. Jedna je od tih izmjena ukljuivala i citirani odlomak koji je nakon izmjene zvuao ovako: U Lincolnovu izdizanju iz siromatva, njegovu iznimnome poznavanju jezika i prava, njegovoj sposobnosti prevladavanja osobnih gubitaka i postojanoj odlunosti unato opetovanim porazima - u svemu tome podsjetio me kako na moja vlastita nastojanja, tako i na nastojanja drugih ljudi." im se esej bio pojavio, oglasila se Peggy Noonan, biva kolumnistica Wall Street Journala, koja je pisala govore Ronaldu Reaganu. Pod naslovom Tatina vlade", napisala je: Ovoga tjedna imamo prilike vidjeti kako se neko oprezni senator razmee u asopisu Time i tumai kako je veoma nalik Abrahamu Lincolnu, samo to tvrdi da je u neku ruku jo i bolji od njega." Nadalje je napisala, Nema niega loeg u ivotopisu Baracka Obame, meutim, u njemu manjka brvnara1. Dosada je u njemu takoer manjkalo i uzvienosti. Nastavi li sebe tako predstavljati, takav e uvijek i ostati." Ajoj! Naravno, teko je dokuiti je li gospoica Noonan mislila ozbiljno kada je tvrdila da sebe usporeujem s Lincolnom ili je naprosto uivala u tome da me elegantno secira. S obzirom na ostale podmuklosti koje servira tisak, bio je to prilino blag udarac - i ne posve nezasluen.

Svejedno, to me upozorilo na ono to su moji kolege veterani ve otprije znali - da e svaku moju izjavu pomno preispitivati, da e je secirati svakakvi eksperti, da e biti tumaena na naine nad kojima nemam nadzora i proeljavana ne bi li tko otkrio kakvu moguu pogreku, netoan navod, propust ili proturjeje koje bi suparnika stranka mogla zabiljeiti kako bi se pojavilo u nekome od neugodnih TV-oglasa u budunosti. U okruenju u kojemu jedna nepromiljena primjedba moe izazvati vie loega publiciteta nego godine nepromiljene politike, nije me trebalo uditi to se vicevi na Capitol Hillu pomno probiru, ironija je sumnjiva, spontanost izaziva negodovanje, a na strast se gleda kao na Abraham Lincoln se rodio u brvnari, nap. prev. 112 izravnu opasnost. Zapitao sam se koliko je vremena politiaru potrebno da sve to u potpunosti usvoji; koliko je vremena potrebno da se vijee pisara, urednika i cenzora trajno naseli u vaoj glavi, koliko vremena prije no to ak i spontani" trenuci budu unaprijed izreirani, kako bi vam se steglo grlo od emocija ili kako biste izrazili ogorenje, samo na znak. Koliko je vremena potrebno da zazvuite poput politiara? Valjalo je nauiti jo jednu lekciju: im je kolumna gospoice Noonan objavljena, munjevito se proirila internetom, pojavljujui se na svakoj desniarskoj internetskoj stranici kao dokaz o tome da sam ja naduti, povrni bedak (na tim se stranicama openito pojavljivao tek citat koji je odabrala gospoica Noonan, ne i sam esej). U tome je smislu ova epizoda ukazivala na suptilnije i pogubnije aspekte modernih medija - kako odreeni prikaz, koji se unedogled ponavlja i prenosi internetom brzinom svjetlosti, na koncu postane vrsta estica stvarnosti; kako se politike karikature i zrnca opeprihvaena miljenja uahure u na mozak, a da mi nikada ne naemo vremena kako bismo ih preispitali. Naprimjer, danas je teko naii na bilo kakvo spominjanje demokrata pri kojemu se ne tvrdi kako smo mi slabii" i kako se ni za to ne zalaemo". Republikanci su, pak, snani" (iako podmukli), a Bush je odluan" bez obzira na to koliko puta promijenio miljenje. A glas koji da Hillary Clinton, ili govor koji odri, a koji su protivni obrascu, istog se trena proglaavaju kalkulantskima; kada iste takve poteze povue John McCain, to samo pridonosi njegovoj vjerodostojnost kao neovisne osobe. Prema rijeima jednoga zlobnog promatraa, ispred mojega imena u svakome lanku moraju po pravilu" stajati rijei zvijezda u usponu" - iako lanak Noonanove predstavlja temelj za jedan drugaiji, premda jednako prepoznatljiv scenarij: pounu, opominjuu pripovijest o mladome ovjeku koji stie u Washington, gubi razum zbog neviena publiciteta i na koncu postaje ili proraunat ili stranar (osim ako mu nekako ne poe za rukom da se odluno prikloni taboru neovisnih). Naravno, propagandna mainerija politiara i njihovih stranaka dodatno potie takve prie i, barem u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa, republikanci su bili kudikamo uspjeniji u takvome odailjanju poruka" nego to je to sluaj s demokratima (taj je kliej, na alost nas demokrata, uistinu toan). Ipak, medijske manipulacije uspijevaju, upravo stoga to ih pozdravljaju sami mediji. Svaki izvjestitelj u Washingtonu radi pod pritiskom koji mu nameu urednici i producenti, koji su pak odgovorni izdavaima odnosno televizijskim direktorima, koji potom paljivo iitavaju prolotjedne stope gledanosti ili prologodinje tirae i nastoje preivjeti sve veu sklonost PlayStationu i reality TV-u. Kako bi ispotovali rokove, zadrali svoj udio na tritu i udovoljili zahtjevima kabelske televizije za novostima, izvjestitelji se poinju kretati u skupinaODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 113 ma, koristei se istim priopenjima za tisak, istim efektnim rijeima, istim otrcanim brojkama. Istovremeno, prezauzetome, a time i povrnome konzumentu vijesti, izlizana vijest nije posve naodmet. Ne zahtijeva puno misaonog angamana i ne iziskuje puno vremena; lako je i brzo probavljiva. Prihvatiti medijske manipulacije svima je jednostavnije. Takva praktinost takoer pojanjava zato, ak i medu najskrupu-loznijim izvjestiteljima, objektivnost esto znai objavljivanje saetka predmeta razgovora razliitih strana u debati bez

ikakva stajalita o tome koja bi strana mogla uistinu imati pravo. Tipino izvjee poinje ovako nekako: Bijela kua danas je objavila kako se predvia da e, unato posljednjemu nizu smanjenja poreza, deficit biti prepolovljen do 2010." To je najee popraeno citatom liberalnoga analitiara koji osporava cifre koje podastire Bijela kua, dok konzervativni analitiar te cifre opravdava. Postoji li negdje kakav neovisni analitiar koji bi nam, korak po korak, objasnio te cifre? Tko zna? Izvjestitelj rijetko kada ima vremena baviti se takvim detaljima; izvjee ne kazuje toliko o dobrim stranama smanjenja poreza ili o opasnostima deficita, koliko o prepirki izmeu dviju stranaka. Nakon nekoliko pasusa, itatelj moe zakljuiti kako je to jo jedna od svaa izmeu republikanaca i demokrata i okrenuti sportsku stranicu, gdje je radnja manje predvidljiva, a tablica s rezultatima vam kazuje tko je pobijedio. Istodobno navoenje oprenih priopenja za javnost izvjestiteljima je tako primamljivo dijelom i zbog toga to ono hrani staro novinarsko uporite - osobni sukob. Teko je zanijekati da je tijekom protekloga desetljea dolo do degradacije politike uljudnosti te da se stranke otro kose oko glavnih politikih pitanja. Meutim, barem za dio degradacije uljudnosti zasluno je to to je, iz perspektive medija, uljudnost dosadna. Nee vas citirati ako kaete, Jasno mi je to suparnik eli kazati" ili Problem je uistinu sloen" Meutim, krenete li u napad, sve e kamere biti uprte u vas. Izvjestitelji e esto uloiti dodatne napore kako bi jo vie raspirili vatru, postavljajui pitanja na takav nain da izazovu odgovor koji podjaruje. Jedan je TV-izvjestitelj, kojega poznajem, bio poznat po tome to je ljude navodio na izjave koje je elio dobiti, da su razgovori koje je vodio nalikovali skeevima Abbotta i Costella. Osjeate li se izdanim zbog jueranje guvernerove odluke?" upitao bi me. Ne. Razgovarao sam s guvernerom, siguran sam da moemo izgladiti nesuglasice prije svretka sjednice." Svakako... ali smatrate li da vas je guverner izdao?" Ne bih uporabio tu rije. Njegov je stav da..." Ne radi li se ovdje zapravo o guvernerovoj izdaji?" Medijska manipulacija, potenciranje konflikata, nekritina potraga za skandalima i pogrekama skupni uinak svega toga jest podrivanje 114 svih prihvaenih standarda za prosudbu istine. Postoji jedna prekrasna, apokrifna pria koju ljudi prepriavaju o Danielu Patricku Moynihanu, sjajnome, naprasitome i ikonokloatistinome pokojnom senatoru iz New Yorka. Navodno je jednom prilikom Moynihan gorljivo raspravljao s jednim od svojih kolega o nekome problemu i taj je drugi senator, vidjevi da e u raspravi izvui deblji kraj, kazao: Moda se neete sa mnom sloiti, Pat, ali ja imam pravo na svoje miljenje." Na to je Moynihan hladno replicirao: Imate pravo na svoje vlastito miljenje, ali nemate pravo na svoje vlastite injenice." Moynihanova tvrdnja vie ne vrijedi. Nema autoritativne figure, Waltera Cronkitea ili Edwarda R. Murrowa, koju bismo svi sluali i vjerovali joj da moe razrijeiti proturjene tvrdnje. Umjesto toga, mediji su podijeljeni na tisue frakcija, svaki od njih nudi svoju verziju stvarnosti, svaki polae pravo na odanost podijeljene nacije. Ovisno o gleditu koje preferirate, globalna promjena klime opasno se ubrzava ili se ne ubrzava, proraunski se deficit smanjuje ili poveava. Taj se fenomen ne tie samo izvjetavanja o sloenim pitanjima. Poetkom 2005. godine Newsweek je objavio navode da su ameriki vojnici i istraitelji u zatvoru u zaljevu Guantanamo provocirali i zlostavljali zatvorenike i tako to su, medu ostalim, bacali Kuran u zahodsku koljku. Bijela kua decidirano je rvrdila da to apsolutno nije istina. U nedostatku vrstih dokaza i nakon estokih prosvjeda zbog toga lanka u Pakistanu, Newsweek je bio prisiljen objaviti poniavajui demantij. Nekoliko mjeseci poslije Pentagon je objavio izvjee u kojemu se navodi da su pojedini ameriki namjetenici u Guantanamu uistinu pribjegavali viekratnim neprimjerenim aktivnostima ukljuujui sluajeve prilikom kojih se jedna namjetenica tijekom ispitivanja pretvarala da zatoenike mae menstrualnom krvi te barem jedan sluaj kada je jedan od uvara poprskao Kuran i zatvorenika urinom. Poltronstvo Fox Newsa toga poslijepodneva: Pentagon nije pronaao nikakve

dokaze o tome da je Kuran bio bacan u zahodsku koljku." Jasno mi je da same injenice ne mogu uvijek izgladiti nae politike razmirice. Nai stavovi o pobaaju nisu odreeni spoznajama o razvoju fetusa, a nae odluivanje o tome treba li i kada povui vojsku iz Iraka mora nuno biti utemeljeno na vjerojatnostima. No, ponekad postoje precizniji i manje precizni odgovori; ponekad postoje injenice kojima nije mogue manipulirati, upravo kao to je raspravu o tome kii li obino mogue razrijeiti tako da se izae van. Izostanak ak i priblinoga dogovora oko injenica svako miljenje ini ravnopravnim te time eliminira temelj za promiljeni kompromis. On ne nagrauje one koji imaju pravo, nego one - poput ureda za tisak Bijele kue - koji svoje argumente uspijevaju plasirati najglasnije, najuestalije, najnepopustljivije i uz najsretniji splet okolnosti. Politiar dananjice to razumije. Iako moda i ne lae, jasno mu je 115 kako nema velike koristi od kazivanja istine, osobito kada je istina komplicirana. Istina moe izazvati konsternaciju; istina e biti napadana; mediji nee imati strpljenja da posloe sve injenice i na taj nain javnost nee razlikovati istinu od neistine. Ono to tada dobiva na vanosti jest zauzimanje stajalita - izjava o nekome problemu kojom e biti izbjegnut prijepor ili koja e izazvati odreeni publicitet, stajalite koje e odgovarati kako imidu koji su za njega osmislili njegovi uposlenici zadueni za medije tako i narativnim okvirima koje su mediji stvorili za politiku openito. Politiar jo uvijek moe, to se tie njegova osobnoga integriteta potenja, ustrajati na tome da kae istinu na nain na koji je on doivljava. Ali on to ini znajui da je manje vano vjeruje li on uistinu u svoje stajalite od toga djeluje li on tako da vjeruje ili ne; iskrenost u izjavama manje se vrednuje od toga zvue li one iskreno na TV-u. Koliko sam mogao primijetiti, brojni su politiari uspjeli savladati te prepreke i ouvali svoj integritet, mukarci i ene koji prikupljaju novane priloge za kampanje bez podmiivanja, ostvaruju podrku bez ovisnosti o interesnim skupinama, i bave se medijima ne gubei svoj identitet. Meutim, postoji jedna konana prepreka koju, nakon to ste zasjeli u Washington, ne moete posve izbjei, prepreka koja e u najmanju ruku znatan dio vaega birakoga tijela natjerati da o vama ne misli pozitivno - a to je potpuno nezadovoljavajua narav zakonodavnog postupka. Svi zakonodavci koje znam redovito su na mukama kada je rije o izglasavanju zakona. Ima sluajeva kada vam se ini da je neki zakon tako oito ispravan da ne iziskuje puno debatiranja (prisjetimo se amandmana Johna McCaina kojime se amerikoj vladi zabranjuje muenje). U drugim sluajevima pred Senatom se pojavljuju prijedlozi zakona koji su tako napadno pristrani ili jadno osmiljeni da se zapitate kako podnositelj zakonskoga prijedloga uspijeva ostati ozbiljna lica tijekom debate. No, zakonodavstvo je najveim dijelom mutan posao, produkt stotina veih i manjih kompromisa, mjeavina legitimnih politikih ciljeva, politikih predstava, improviziranih regulatornih shema i staromodnih politikih investicija. Cesto se dogaalo da sam, itajui prijedloge zakona koji su stizali na raspravu u prvih nekoliko mjeseci koje sam proveo u Senatu, suoen s injenicom da principijelnost nije tako jednostavna kao to mi se to isprva inilo te da u, glasovao za ili protiv, osjeati odreeno grizoduje. Bih li trebao glasovati za prijedlog zakona o energetici koji ukljuuje moju odredbu za poticanje proizvodnje alternativnih goriva i pridonosi statusu quo, koji je, meutim, posve neprimjeren zadai smanjenja amerike ovisnosti o gorivu iz uvoza? Bih li trebao glasovati protiv izmjene u Zakonu o zatiti zraka od oneienja kojom e propisi u nekim podrujima biti olabavljeni, a u drugima postroeni, te koja e rezultirati predvidljivi]im sustavom za korporativnu usklaenost s propisima? Sto ako prijedlog zakona rezultira veim oneienjem, ali osigura 116 sredstva za financiranje tehnologije istoga ugljena koja e omoguiti zapoljavanje u osiromaenome dijelu Illinoisa? Uvijek iznova pomno pregledavam dokumentaciju, razloge za i protiv, to bolje mogu u

ogranienome vremenu koje imam na raspolaganju. Moje me osoblje obavjetava da su pota i telefonski pozivi podjednako podijeljeni te da interesne skupine na obje strane biljee bodove. Kako se pribliava trenutak da dam svoj glas, esto se prisjeam neega to je John F. Kennedy prije pedeset godina napisao u svojoj knjizi Profili hrabrosti: Malo je onih, ako ih uope ima, koji se suoavaju s onom zastraujuom neopozivou odluke pred kojom se nalazi senator u trenutku kada se mora izjasniti o nekome vanom pitanju. Moda mu je za odluku potrebno vie vremena, moda smatra da obje strane imaju svoje dobre razloge, moda misli da bi se nekom sitnom dopunom mogli otkloniti svi prigovori, ali u trenutku kada mora glasovati, ne moe se sakriti, ne moe okoliati, ne moe odugovlaiti - a ini mu se kako ondje pred njim, na njegovu senatorskome stolu, ui cijelo njegovo birako tijelo i poput gavrana iz Poeove pjesme, grake 'Nikad vie', dok on daje svoj glas o kojemu ovisi njegova politika budunost." Moda zvui pomalo dramatino, no niti jedan zakonodavac, dravni ili savezni, nije imun na takve teke trenutke - a ti su trenuci uvijek puno tei za stranku koja nije na vlasti. Kao pripadnik veine, imate odreeni utjecaj na svaki prijedlog zakona koji je vaan prije nego to on dospije u Senat na raspravu. Moete od predsjednika odbora zatraiti da unese formulaciju koja ide na ruku vaim biraima ili da izbaci formulaciju koja im teti. Moete ak od voe veine ili glavnoga podnositelja zakonskoga prijedloga zatraiti da zadri prijedlog zakona sve dok ne bude postignut kompromis koji vama vie odgovara. Ako ste u manjinskoj stranci, tada nemate takvu protekciju. Morate glasovati za" ili protiv" svakoga prijedloga koji se pojavi, znajui kako su slabi izgledi za postizanje kompromisa koji biste vi ili vai pristae smatrali ispravnim ili pravednim. U eri nekritinih uzajamnih usluga i glomaznih zakonskih prijedloga o razliitim proraunima, moete takoer biti sasvim uvjereni u to da, ma koliko loih odredbi bilo u prijedlogu zakona, uvijek e biti neega - financiranja pancirki za nau vojsku, na primjer, ili skromna poviica naknade za veterane - to jako oteava suprotstavljanje prijedlogu. Busheva Bijela kua bila je, barem za trajanja njegova prvoga mandata, majstor takvog zakonodavstvenog taktiziranja. Postoji jedna pouna pria o pregovorima oko prve runde Bushevih smanjenja poreza, kada je Karl Rove pozvao demokratskoga senatora da doe u Bijelu kuu kako ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 117 bi razgovarali o senatorovoj moguoj potpori predsjednikovu paketu mjera. Bush je bio odnio laku pobjedu u senatorovoj saveznoj dravi na prethodnim izborima - dijelom zahvaljujui i programu smanjenja poreza - a senator je openito bio sklon niim graninim stopama. Ipak, muio ga je razmjer do kojega su predloena smanjenja poreza ila na ruku bogatima te je predloio nekoliko izmjena koje bi ublaile uinak toga paketa mjera. Unesite te izmjene", senator je rekao Roveu, i ne samo da u glasovati za prijedlog nego jamim da ete u Senatu dobiti sedamdeset glasova." Ne elimo sedamdeset glasova", navodno je odgovorio Rove, elimo pedeset jedan." Bez obzira na to je li Rove prijedlog zakona iz Bijele kue smatrao dobrom politikom ili ne, znao je prepoznati politikoga pobjednika. Ili je senator glasovao za i pridonio usvajanju predsjednikova programa, ili je glasovao protiv i postao izravnom metom na sljedeim izborima. Na koncu je senator - poput nekolicine demokrata iz republikanskih" drava - glasovao za, to je nesumnjivo odraavalo prevladajui stav o smanjenju poreza u njegovoj saveznoj dravi. Ipak, prie poput ove doaravaju neke potekoe s kojima se susreu sve manjinske stranke kada nastoje biti dvostranake". Svima se svia zamisao o dvostranatvu. Mediji su osobito zaljubljeni u taj termin, jer je on oprean stranakim prepirkama" koje su sredinja tema veine izvjea s Capitol Hilla. Istinsko dvostranatvo, meutim, pretpostavlja poten proces razmjene sugestija te da kakvoa kompromisa bude mjerena time koliko dobro slui nekome od dogovorenih ciljeva, bilo da je rije o kvalitetnijim kolama ili manjim deficitima. To pak pretpostavlja da e veina biti primorana zahvaljujui otrome novinarskom zboru te na koncu dobro obavijetenome birakome tijelu pregovarati u dobroj vjeri. Ako ovi uvjeti ne vrijede - ako nitko izvan Washingtona uistinu ne

posveuje pozornost sadraju prijedloga zakona, ako su stvarni trokovi smanjenja poreza prikriveni lanim raunovodstvom i iskazani manji za bilijun dolara ili slino - veinska stranka moe svake pregovore zapoeti traei 100 posto od onoga to eli, popustiti za 10 posto, a zatim optuiti bilo kojega pripadnika manjinske stranke koji ne podri ovaj kompromis" da je opstrukcionist". Za manjinsku stranku u takvim uvjetima dvostranatvo" poinje znaiti da e biti sustavno gaeni, iako e poneki senatori moda uivati u odreenim politikim nagradama tako to e konzistentno pristajati uz veinu i tako stei reputaciju umjerenih" ili centrista". Ne udi to postoje aktivisti koji inzistiraju na tome da se demokratski senatori danas odluno usprotive svakoj republikanskoj inicijativi - ak 118 i inicijativama koje imaju dobre strane - iz principa. Moe se ustvrditi da se ni jedan od tih pojedinaca nije nikada kandidirao za visoku javnu dunost kao demokrat u preteno republikanskoj saveznoj dravi, niti je itko od njih bio meta negativnih TV-oglasa vrijednih nekoliko milijuna dolara. Svaki senator razumije da je jednostavno postii to da glasovanje o nekome sloenome zakonu djeluje opako i tetno u TV-reklami od trideset sekundi, no da je vrlo teko objasniti razboritost toga istoga glasovanja u vremenu manjem od dvadeset minuta. Svaki senator takoer zna da e tijekom trajanja jednoga mandata morati glasovati nekoliko tisua puta. Treba tota objasniti kada nastupi vrijeme izbora. Vjerojatno je najsretnija okolnost tijekom moje kampanje za Senat bilo to to ni jedan kandidat nije emitirao negativan TV-oglas o meni. To mogu zahvaliti iskljuivo neobinim prilikama moje utrke za Senat, a ne nedostatku materijala kojega bi bilo mogue iskoristiti. Najzad, kada sam se kandidirao, ve sam sedam godina bio u dravnoj legislaturi, a u manjini est od tih sedam godina, i tisuama sam puta glasovao oko sloenih pitanja. Kao to je to danas standardna praksa, nacionalni republikanski senatorski odbor bio je priredio opsenu dokumentaciju oporbene istrage o meni prije no to sam uope bio nominiran, a moj je vlastiti istraivaki tim proveo mnoge sate proeljavajui moj dosje, nastojei predvidjeti kakve bi negativne oglase republikanci mogli imati u pripremi. Nisu pronali puno toga, ali su pronali dovoljno da bi uspjeli u nakani - desetak mojih glasovanja koja su, ako ih se opisuje izvan konteksta, mogla zazvuati vrlo alarmantno. Kada ih je moj medijski savjetnik David Axelrod testirao u anketi, moja je stopa odobravanja pala za deset bodova. Postojao je kazneni zakon koji je imao za cilj suzbijanje raspa-avanja droge u kolama, ali je bio tako loe razraen da sam zakljuio kako je neuinkovit i neustavan - Obama je glasovao za blae kazne pripadnicima ulinih bandi koji dilaju drogu u kolama", tako je to opisano u anketi. Bio je tu i prijedlog zakona koji su zagovarali aktivisti za zabranu pobaaja koji je na prvi pogled zvuao sasvim razumno - nalagao je uvoenje mjera za spaavanje ivota nedonoadi (u prijedlogu se nije spominjalo da su takve mjere ve na snazi) - ali je njime takoer kvalifikacija osobe" proirena na fetuse koji nisu sposobni za samostalan ivot, ime se zapravo odbacivala odluka u sluaju Roe v. Wade2; u anketi se navodilo da sam glasovao protiv lijeenja koje bi moglo spasiti ivot ivoroene djece". itajui dalje popis, naiao sam na tvrdnju da sam, dok sam radio u dravnoj legislaturi, glasovao protiv prijedloga zakona kojim bi se nau djecu zatitilo od spolnih zlostavljaa". odluka amerikoga Vrhovnog suda donesena 1973. u sluaju Roe v. Wade kojom je pobaaj ozakonjen do trenutka dok fetus ne postane sposoban za ivot izvan majina tijela, nap. prev. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 119 Stani malo", rekao sam ugrabivi papir iz Davidovih ruku. Pogrekom sam bio pritisnuo krivi gumb prilikom glasovanja za taj prijedlog. Htio sam glasovati 'za' te sam neposredno zatim unio ispravak u slubeni zapisnik." David se nasmijeio. Nekako mi se ini da taj dio nee dospjeti u republikanski oglas." Obzirno je uzeo anketu iz mojih ruku. Bilo kako bilo, razvedri se", dodao je, tapui me po leima. Siguran sam da e ti ovo pomoi to se tie glasovanja o zakonu o spolnome zlostavljanju." Ponekad se pitam kako bi sve ispalo da su ti spotovi uistinu emitirani. Ne toliko u smislu pobjede ili

poraza - do svretka predizbora bio sam dvadeset bodova u prednosti ispred svojega republikanskoga suparnika - koliko me zanimalo na koji bi me nain doivjeli glasai te bih li, prilikom ulaska u Senat, bio doekan s puno manje dobre volje. To je, naime, nain na koji veina mojih kolega ulazi u Senat - o njihovim pogrekama trube na sva zvona, njihove rijei izvru, a u njihove motive sumnjaju. To je njihovo vatreno krtenje; to ih proganja svaki put kada glasuju, ba svaki puta kada daju izjavu za medije ili kakvo priopenje, taj strah od poraza u politikoj utrci, ali takoer i od gubitka naklonosti onih ljudi koji su ih i poslali u Washington - svih ljudi koji su im u jednome trenutku kazali: Polaemo velike nade u vas. Molimo vas, nemojte nas razoarati". Naravno, postoje tehnika poboljanja nae demokracije koja bi mogla olabaviti dio toga pritiska na politiare, strukturalne promjene koje bi ojaale vezu izmeu glasaa i njihovih predstavnika. Nestranako odreivanje granica izbornih okruga, prijavljivanje na dan izbora i glasovanje vikendom - sve bi to pridonijelo konkurentnosti u politikim utrkama i moglo potaknuti birako tijelo na aktivnije sudjelovanje - a im je vea pozornost birakoga tijela, integritet se vie cijeni. Javno financiranje kampanja ili besplatni termini na radiju i televiziji mogli bi drastino smanjiti neprestano moljakanje novca i utjecaj interesnih skupina. Promjene pravila u Predstavnikome domu i Senatu mogle bi osnaiti manjinske zakonodavce, pritom poveati transparentnost i potaknuti pomnije izvjeivanje. Meutim, ni jedna od tih promjena nee se dogoditi sama od sebe. Svaka od njih iziskuje promjenu stava onih koji su na vlasti. Svaka od njih iziskuje da pojedini politiari preispitaju postojei poredak; prestanu tako grevito drati svoj poloaj; suprotstave se kako prijateljima tako i neprijateljima u ime apstraktnih ideja za koje javnost, ini se, ne pokazuje pretjerani interes. Svaka od tih promjena iziskuje da mukarci i ene pokau spremnost riskirati ono to ve posjeduju. Naposljetku, dakle, iznova je rije o onoj kvaliteti kojoj je J. F. Kennedy teio u ranoj fazi svoje karijere dok je leao oporavljajui se od kirurko120 ga zahvata, imajui u vidu svoje junatvo u ratu, no promiljajui moda o manje jasnim izazovima koji su ga oekivali - a tu kvalitetu predstavlja hrabrost. Na odreeni je nain tono da bi, to ste due u politici, trebalo biti tim lake skupiti hrabrost stoga to postoji neka vrst oslobaanja do koje dolazi kada shvatite da, ma to god inili, netko e uvijek biti na vas bijesan, da e biti politikih nasrtaja bez obzira na to koliko oprezno glasujete, da je razboritost mogue protumaiti kao kukaviluk, a sama se hrabrost moe doimati poput kalkulacije. Utjehu nalazim u injenici da, to sam due u politici, to popularnost manje godi, da se ini kako stremljenje za moi, poloajem i slavom odaje manjak ambicije te da sam odgovoran uglavnom vlastitoj savjesti. Svojim biraima, takoer. Nakon jednoga sastanka u gradskoj vijenici u Godfrevu, priao mi je jedan stariji gospodin i izrazio ogorenje zbog toga to unato svojemu protivljenju spram rata u Iraku jo uvijek nisam zahtijevao potpuno povlaenje vojske. Dolo je do kratke i ugodne rasprave, prilikom koje sam mu objasnio svoju bojazan da bi prenaglo povlaenje dovelo do posvemanjega graanskog rata u toj zemlji te do moguega irenja sukoba na itavome Srednjem istoku. Na kraju naega razgovora rukovao se sa mnom. 1 nadalje smatram da ste u krivu", rekao je, ali imam dojam da ste 6 tome barem razmiljali. Kvragu, vjerojatno bih se razoarao kada biste se sa mnom oko svega sloili." Hvala vam", odgovorio sam. Dok je odlazio, prisjetio sam se neega to je vrhovni sudac Louis Braneis jednom kazao: da je u demokraciji najvanija dunost graanska dunost. * 121 Peto poglavlje Prilika Jedna je stvar neizbjena kada ste ameriki senator - a to je da esto letite zrakoplovom. Cesto letite iz Washingtona i natrag, barem jednom tjedno. Tu su i putovanja u druge savezne drave kako biste odrali govor, prikupili novac ili vodili kampanju za svoje kolege. Predstavljate li veliku saveznu dravu poput Illinoisa, letite na sjever ili na jug drave kako biste prisustvovali gradskim sastancima ili rezanju vrpci te kako biste mogli biti sigurni da ljudi ne misle kako ste ih zaboravili.

Najee letim komercijalnim letovima, unaprijed prieljkujui sjedalo uz sredinji prolaz ili uz prozor te nadajui se da se putnik koji sjedi ispred mene nee poeljeti nasloniti. Ponekad, meutim - zbog toga to moram obii mnoga mjesta uz Zapadnu obalu, recimo, ili moram dospjeti do sljedeega grada nakon to sam propustio posljednji komercijalni let - letim privatnim zrakoplovom. Isprva nisam bio upoznat s tom mogunou, mislei kako e cijena biti previsoka. No, tijekom kampanje moje mi je osoblje objasnilo da, prema pravilniku Senata, senator ili kandidat smije putovati tuim mlanjakom i naprosto platiti cijenu jednaku onoj koju inae plaa za let prvim razredom. Prouivi raspored svoje kampanje i razmislivi o vremenu koje bih na taj nain utedio, odluio sam iskuati mogunost leta privatnim zrakoplovom. Pokazalo se da se iskustvo letenja privatnim zrakoplovom prilino razlikuje od onoga redovitim linijama. Privatni zrakoplovi polijeu s terminala koje posjeduju i kojima upravljaju privatne osobe, s predvorjima u kojima se nalaze veliki mekani kaui te televizori velikih ekrana i stare fotografije iz povijesti zrakoplovstva na zidovima. Nunici su u pravilu prazni i besprijekorno isti, a u njima se nalaze mehaniki strojevi za ienje cipela te vodica za ispiranje usta i zdjela s mentol bombonima. Nema uurbanosti na tim terminalima; zrakoplov eka na vas ako kasnite, pripravan je ako uranite. Predvorje esto moete i posve zaobii te se automobilom odvesti ravno do piste. U protivnom, piloti e vas doekati na terminalu, ponijeti vau prtljagu i otpratiti- vas do zrakoplova. 122 to se tie samih zrakoplova, doista su lijepi. Prvi put kada sam tako putovao, letio sam zrakoplovom tipa Citation X, elegantnim, kompaktnim, blistavim strojem s drvenim oplatama i konatim sjedalima koje je mogue spojiti i nainiti leaj svaki put kada odluite pridrijemati. Na sjedalu iza mene nalazili su se salata od kampa i tanjur sa sirevima; sprijeda prepun minibar. Piloti su objesili moj kaput, ponudili mi izbor novina i pitali me je li mi udobno. Bilo mi je. Potom je zrakoplov uzletio, njegovi Rolls Royce motori parali su zrak kao to kvalitetan sportski automobil dri cestu. Jurei kroz oblake ukljuio sam maleni TV-zaslon ispred svojega sjedala. Pojavila se karta Sjedinjenih Drava s prikazom naega zrakoplova kako se kree prema zapadu, uz podatke o brzini, visini, vremenom preostalim do odredita i vanjskom temperaturom. Na visini od 12 tisua metara zrakoplov se izravnao i pogledao sam dolje prema zakrivljenome horizontu i ratrkanim oblacima, preda mnom se pruao zemljovid - isprva ravna polja zapadnoga Illinoisa nalik ahovskoj ploi, potom zmijolika krivulja Mississippija, zatim jo polja i raneva te na koncu nazubljene stijene Rocky Mountainsa, jo uvijek zasnijeenih vrhova, sve do zalaska sunca kada se naranasto nebo suzilo u tanku crvenu liniju koju su na koncu progutali no, zvijezde i mjesec. Vidio sam zato se ljudi mogu lako na ovo naviknuti. Povod toga putovanja bio je uglavnom vezan uz prikupljanje sredstava - tijekom priprema za moju kampanju za ope izbore, nekoliko prijatelja i simpatizera organiziralo je za mene dogaanja u Los Angelesu, San Diegu i San Franciscu. Meutim, najdojmljiviji je dio putovanja bio posjet gradu Mountain View u Kaliforniji, udaljenome nekoliko kilometara juno od Sveuilita Stanford i Palo Altoa, u srcu Silikonske doline, gdje se nalazi korporacijsko sjedite tvrtke koja je osmislila internetsku trailicu Google. Google je ve bio ostvario status ikone sredinom 2004., postavi simbolom, ne samo rastue moi interneta, ve i ubrzane preobrazbe globalnoga gospodarstva. Prilikom vonje iz San Francisca, prouio sam povijest tvrtke: kako su se dvojica standfordskih doktoranda raunalne znanosti, Larry Page i Sergey Brin, u svojoj spavaonici u sveuilinome kampusu dogovarali da e razviti bolji nain pretraivanja interneta; kako su 1998., s milijun dolara prikupljenih od raznih kontakata osnovali Google, s troje uposlenika koji su poslovali iz garae; kako je tvrtka Google osmislila model oglaavanja - temeljen na tekstovnim oglasima koji su bili nenametljivi, a relevantni za pretraivanje korisnika - koji je tvrtku uinio profitabilnom, ak i kada je procvat dot-com-tvrtki doivio krah; i kako je, est godina nakon svojega osnutka, Google izaao na burzu i prodao svoje dionice po cijeni koja je g. Pagea i g. Brina uinila dvojicom najbogatijih ljudi na svijetu. Mountain View doimao se poput tipina predgradskoga kalifornijsko-ga naselja - mirnih ulica, bljetavih novih uredskih kompleksa, skromnih

ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 123 obiteljskih kua koje, zbog jedinstvene kupovne moi u Silikonskoj dolini, vjerojatno dostiu prodajnu vrijednost od, ni vie ni manje nego milijun ili vie. Parkirali smo ispred niza modernih, modularnih zgrada gdje nas je doekao glavni savjetnik Googlea David Drummond, Afroamerikanac otprilike moje dobi, koji je obavio sve pripreme za moj posjet. Kada su mi se Larry i Sergey obratili, sa eljom da se udruimo, mislio sam da je naprosto rije o dvojici uistinu pametnih momaka s jo jednom idejom za pokretanje posla", rekao je David. Nisam oekivao sve ovo." Poveo me u obilazak glavne zgrade, koja je vie nalikovala na kakav studentski centar nego na uredski prostor - s kafiem u prizemlju, gdje je bivi glavni kuhar sastava Greatful Dead nadzirao pripremu vrhunskih jela za itavo osoblje; videoigricama i stolom za ping-pong te potpuno opremljenom gimnastikom dvoranom. (Ljudi ovdje provode mnogo vremena, pa elimo da budu zadovoljni.") Na drugome katu proli smo pored skupina mukaraca i ena u trapericama i majicama, svi u dvadesetim godinama ivota, koji su predano radili za svojim raunalnim zaslonima, ili su bili izvaljeni na kauima i velikim gumenim loptama za vjebanje vodei ive razgovore. Na koncu samo pronali Larryja Pagea kako razgovara s inenjerom o softverskome problemu. Bio je odjeven poput svojih uposlenika i, izuzev nekoliko pramenova prerano osijedjele kose, nije izgledao nimalo stariji od njih. Razgovarali smo o Googleovoj misiji - organiziranju svih svjetskih informacija u univerzalno dostupan, nefiltrirani i uporabljivi oblik - i o Googleovu indeksu internetskih stranica, koji je ve tada obuhvaao vie od est milijardi stranica. Nedavno je tvrtka izbacila na trite novi sustav elektronske pote zasnovan na webu, s ugraenom funkcijom za pretraivanje; radili su na tehnologiji koja e omoguiti pokretanje glasovnoga pretraivanja putem telefona, i ve su zapoeli knjiki projekt iji je cilj skenirati svaku knjigu koja je ikada objavljena u format koji je dostupan na webu, kako bi se stvorila virtualna knjinica u kojoj bi bilo pohranjeno cjelokupno ljudsko znanje. Potkraj obilaska, Larry me odveo u prostoriju u kojoj se rotira trodimenzionalni prikaz zemljine kugle na velikome flat-panel-zaslonu. Larry je zamolio mladoga inenjera indijskoga podrijetla koji je radio u blizini da nam objasni ono to promatramo. Ova svjetla predstavljaju sva pretraivanja koja se odvijaju u ovome trenutku", rekao je inenjer. Svaka boja predstavlja drugi jezik. Ako pomaknete prekida u ovome smjeru" - izazvao je promjenu na ekranu - moete vidjeti uzorke prometa na itavome sustavu internera." Prikaz je bio hipnotiziraju, vie organski nego mehaniki, bilo je to kao da promatram kakav evolucijski proces koji se sve vie ubrzava, u kojemu su sve granice meu ljudima - nacionalnost, rasa, religija, imetak - postale nevidljive i nevane, tako da fiziar u Cambridgeu, trgovac 124 obveznicama u Tokiju, student u zabaenome indijskome selu i poslovoa u robnoj kui u Mexico Cityju bivaju uvueni u jedinstvenu, neprestanu, ritminu konverzaciju, a prostor i vrijeme uzmiu pred vrtnjom globusa posve proetoga svjetlou. Tada sam primijetio iroke pojaseve zatam-njena podruja, kako se globus okretao oko svoje osi - najvei dio Afrike, dijelove june Azije, ak i neke predjele Sjedinjenih Drava, u kojima su se debele zrake svjetlosti razdvajale u nekoliko diskretnih niti. Iz sanjarenja me prenuo dolazak Sergeya, nabijena ovjeka, vjerojatno nekoliko godina starijega od Larryja. Predloio mi je da s njima poem na okupljanje petkom, to je tradicija koju su njegovali od osnutka tvrtke, prilikom ega se svi Googleovi uposlenici okupljaju uz pivo i hranu te raspravljaju o svemu ega se dosjete. Dok smo ulazili u veliku dvoranu, skupine mladih ljudi ve su ondje sjedile, neki od njih pili su i smijali se, ostali su i nadalje tipkali na svojim dlanovnicima i laptopima, zrak je odi-sao uzbuenjem. Jedna skupina od pedesetak ljudi doimala se pozornijom od drugih i David je objasnio kako je rije o novim uposlenicima, tek pristiglima s fakulteta; toga su dana bili uvedeni u Googleov tim. Jedan po jedan, novi uposlenici bili bi predstavljeni, njihova su

lica blistala na velikome zaslonu, uz informacije o njihovim kvalifikacijama, hobijima i interesima. Barem polovica ljudi iz te skupine izgledala je poput Azijaca; veliki dio bijelaca imao je istonoeuropska imena. Koliko sam mogao prosuditi, meu njima uope nije bilo crnaca i Latinoamerikanaca. Poslije, vraajui se prema svojem automobilu, spomenuo sam to Davidu i on je potvrdno kimnuo glavom. Svjesni smo toga problema", kazao je i spomenuo napore koje Google ulae kako bi osigurao kolarine kojima bi se poveao udio studenata matematike i znanosti meu manjinama i osobama enskoga spola. Istovremeno je nuno da Google ostane konkurentan, to podrazumijeva zapoljavanje vrhunskih diplomiranih studenata vrhunskih programa matematike, inenjerstva i raunalne znanosti u Americi - sa sveuilita kao to su MIT, Caltech, Stanford, Berkeley. Mogli biste", kazao je David, na prste obje ruke nabrojati djecu crnakoga, odnosno hispanskoga podrijetla koja pohaaju te programe." Zapravo, tvrdi David, postaje sve tee pronai inenjere roene u Americi, bez obzira na rasnu pripadnost - zbog toga se sve tvrtke u Silikonskoj dolini postupno sve vie oslanjaju na strane studente. U posljednjih nekoliko godina visokotehnoloke tvrtke snale su nove brige: nakon 11. rujna, velik broj stranih studenata skeptian je spram studija u Americi zbog oteana postupka dobivanja viza. Ponajbolji inenjeri ili dizajneri softvera vie nisu prisiljeni doi u Silikonsku dolinu kako bi se zaposlili ili pribavili sredstva za poetak poslovanja. Visokotehnoloke tvrtke poele su sve brim tempom svoje poslovanje seliti u Indiju i Kinu, a poduzetniki fondovi ve su neko vrijeme globalni; jednako spremno ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 125 ulau u Mumbaiju ili angaju, kao i u Kaliforniji. Kroz dulje razdoblje, pojasnio je David, to bi moglo izazvati potekoe za gospodarstvo Sjedinjenih Drava. 1 nadalje emo uspijevati privlaiti nadarene ljude", kazao je, jer smo ve etabliran brand. Ali to e biti s novoosnovanim i nekima od manje etabliranih tvrtki, moda nekim sljedeim Googleom, tko zna? Samo se nadam da netko u Washingtonu razumije do koje je mjere konkurencija danas uzela maha. Naa dominacija nije neupitna." Otprilike u isto vrijeme kada sam posjetio Google, otiao sam na jo jedan put koji me nagnao na razmiljanje o tome to se dogaa s amerikim gospodarstvom. Tom prilikom nisam putovao zrakoplovom, nego automobilom, vozei se kilometrima praznom autocestom, prema gradu imena Galesburg, udaljenome otprilike etrdeset pet minuta vonje od granice sa saveznom dravom Iowom, u zapadnome Illinoisu. Galesburg je utemeljen 1836. i isprva je bio sveuilini grad budui da je skupina prezbiterijanskih i kongregacijskih sveenika odluila na zapadnu granicu donijeti svoju kombinaciju drutvenih reformi i praktinoga obrazovanja. Tako je osnovana obrazovna ustanova Knox College, koja je postala arite abolicijske aktivnosti u razdoblju prije Amerikoga graanskog rata - jedan ogranak podzemne eljeznice prolazio je kroz Galesburg, a prvi ameriki crnaki senator Hiram Revels pohaao je osnovnu kolu pri tom koledu, prije svojega povratka u Mississippi. Godine 1854. u Galesburgu su dovrene eljeznike linije Chicago, Burlington i Quincy, to je izazvalo nagli procvat trgovine u toj regiji. etiri godine poslije, desetak tisua ljudi okupilo se kako bi slualo petu debatu Lincoln-Douglas, tijekom koje je Lincoln svoje neslaganje s ropstvom prvi put formulirao kao moralni problem. U Galesburg, meutim, nisam poao zbog njegove bogate povijesti. Tamo sam otiao kako bih se susreo sa skupinom sindikalnih voda iz tvornice Maytag, budui da je ta tvrtka bila najavila kako planira otpustiti 1600 radnika, a proizvodnju preseliti u Meksiko. Poput drugih gradova diljem sredinjega i zapadnoga Illinoisa, Galesburg je bio pogoen preseljenjem proizvodnje u prekomorske zemlje. U prethodne etiri godine taj je grad ostao bez svojih proizvoaa industrijskih dijelova i jedne tvrtke za proizvodnju gumenih mrkova; sada je bio suoen sa zatvaranjem tvrtke Butler Manufacturing za proizvodnju elika, koju su nedavno bili kupili Australci. Ve se tada stopa nezaposlenosti u Galesburgu kretala blizu osam posto. Zatvaranjem tvornice Maytag, gradu je prijetio gubitak daljnjih 5 do 10 posto ukupne baze zaposlenih.

U dvorani sindikata strojara okupilo se sedam-osam mukaraca i dvije do tri ene, sjedei u sklopivim metalnim stolcima, neki od njih puili su cigarete, veina ih je bila kasnih etrdesetih ili ranih pedesetih godina, svi su bili odjeveni u traperice ili kaki hlae, majice ili karirane 126 radne koulje. Predsjednik sindikata Dave Bevard bio je krupan, snaan ovjek srednjih pedesetih godina, tamne brade, zatamnjenih naoala i specifinoga eira zbog ega je izgledao poput lana ZZ Topa. Tumaio je da je sindikat iskuao sve mogue taktike kako bi pokuao utjecati na Maytag da se predomisli - obratili su se medijima, kontaktirali dioniare, zatraili podrku mjesnih i dravnih dunosnika. Rukovodstvo Maytaga ostalo je pri svome. Nije tono da ti tipovi ne ostvaruju profit", kazao mi je David. Upitate li ih, rei e vam da smo mi jedan od najproduktivnijih pogona u itavoj tvrtki. Visoka kvaliteta izrade. Niska stopa pogreke. Podnijeli smo snienja dohotka, smanjenje beneficija, otputanja radnika. Grad i drava dodijelili su Maytagu najmanje deset milijuna dolara poreznih olakica u posljednjih osam godina na temelju njihovih obeanja da e ostati ovdje. Ali nikada nije dovoljno. Neki je predsjednik uprave, koji ve zarauje milijune dolara, odluio da mora poveati vrijednost dionica tvrtke kako bi mogao unoviti svoje dionike opcije, a najjednostavniji nain da to ostvari jest da poslovanje premjesti u Meksiko i tamonjim radnicima plati estinu od onoga to mi zaraujemo." Upitao sam ih kakve su korake poduzeli drava i savezne agencije kako bi se radnici mogli prekvalificirati, nakon ega su se gotovo svi u prostoriji podrugljivo nasmijali u jedan glas. Prekvalifikacija je glupost", rekao je Doug Dennison, dopredsjednik sindikata. Za to ete se prekvalificirati kada nema radnih mjesta?" Govorio je o tome kako mu je jedan savjetnik za zapoljavanje bio predloio da se pokua prekvalificirati za pomonoga bolniara, a njihove plae nisu mnogo vee od onih koje Wal-Mart plaa svojim najnie plaenim zaposlenicima. Jedan od mlaih mukaraca u prostoriji ispriao mi je jednu osobito okrutnu pripovijest: Bio se nakanio prekvalificirati za raunalnoga tehniara, no ve po isteku prvih tjedan dana njegova obuavanja, Maytag ga je pozvao natrag na posao. Rad u Maytagu bio je na privremenoj bazi, ali prema propisima, da je odbio Maytagovu ponudu, izgubio bi pravo na financijsku pomo za prekvalifikaciju. Da se, pak, vratio u Maytag i prekinuo teaj koji je ve pohaao, tada bi savezna agencija smatrala kako je iskoristio svoje jednokratno pravo na prekvalifikaciju i uskratila mu financiranje svakoga daljnjega obuavanja. Kazao sam im da u njihov sluaj iznijeti tijekom kampanje i ponudio nekoliko prijedloga koje su osmislili pripadnici mojega osoblja - izmjenu Poreznoga zakona kako bi se ukinule porezne olakice za tvrtke koje su proizvodnju preselile u inozemstvo; unaprjeenje i bolje financiranje saveznih programa za prekvalifikaciju. Kada sam bio spreman otii, progovorio je jedan krupan, podeblji mukarac s bejzbol-kapom. Rekao je kako se zove Tim Wheeler te da je bio predsjednik sindikata u oblinjoj eliani Butler. Tamonji radnici ve su bili dobili obavijest o otkazu, a ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 127 Tim je primao potporu za nezaposlene, nastojei isplanirati svoj sljedei korak. Njegova je najvea briga sada bilo zdravstveno osiguranje. Mojem je sinu Marku potrebna transplantacija jetre", rekao je smrknuto. Na listi smo ekanja za dobrovoljnoga davatelja, ali budui da su moje zdravstvene povlastice u potpunosti iskoritene, pokuavamo iznai nain da Medicaid pokrije sve trokove. Nitko mi ne moe pruiti jasan odgovor, a, znate, spreman sam prodati sve to imam radi Marka, zaduiti se, no ja jo uvijek..." Timov glas je zadrhtao; njegova supruga, koja je sjedila do njega, spustila je glavu, prekrivi lice rukama. Pokuao sam ih uvjeriti da emo saznati tono to je Medicaid spreman pokriti. Tim je kimnuo glavom, prebacivi ruku preko ramena svoje supruge. Vozei se natrag prema Chicagu, pokuao sam zamisliti Timov oaj: bez posla je, ima bolesnoga sina, uteevinu koja se topi. To su prie koje proputate kada se nalazite u privatnome zrakoplovu na 12.000 metara. Danas neete naii na mnogo sporenja oko toga da prolazimo kroz temeljitu gospodarsku

preobrazbu, radilo se o ljevici ili desnici. Napredak u digitalnoj tehnologiji, optikim vlaknima, internetu, satelitima i transportu doslovce su sruile gospodarske barijere izmeu zemalja i kontinenata. Udrueni kapital pretrauje planet u potrazi za najboljim investicijama, uz bilijune dolara koji prelaze preko granica pomou tek nekoliko udaraca po tipkovnici. Propast Sovjetskoga Saveza, uvoenje trino orijentiranih reformi u Indiji i Kini, smanjivanje trgovinskih' barijera i pojava golemih trgovina na malo poput Wal-Marta rezultirali su time da je nekoliko milijardi ljudi postalo izravna konkurencija amerikim tvrtkama i amerikim radnicima. Svijet moda nije jo posve jednolian, kako to kae kolumnist i novinar Thomas Friedman, ali je injenica da iz dana u dan postaje sve jednoliniji. Nema sumnje da je globalizacija donijela znaajne pogodnosti amerikim potroaima. Zahvaljujui njoj, pale su cijene robe koju se nekada smatralo luksuzom, od big-screen-televizora do bresaka usred zime, a time je porasla kupovna mo Amerikanaca s niskim dohotkom. Pridonijela je obuzdavanju inflacije, poveala dobit, budui da su sada milijuni Amerikanaca ulagali u trite dionica, osigurala je nova trita za amerike proizvode i usluge te zemljama poput Kine i Indije omoguila da drastino smanje siromatvo, to sve dugorono pridonosi veoj svjetskoj stabilnosti. injenica je i da je ta globalizacija jako poveala ekonomsku nesigurnost milijuna obinih Amerikanca. Kako bi ostale konkurentne i udovoljile ulagaima na globalnome tritu, tvrtke sa sjeditem u SAD-u auto-matizirale su se, smanjile, dio poslova povjerile vanjskim izvriteljima i premjestile se u inozemstvo. Nisu doputale rast plaa, a zdravstvene i 128 mirovinske planove s unaprijed odreenim iznosom mirovine nadomjestile mirovinskim planom u kojemu uposlenik sam uplauje postotak zarade na raun ulaganja i odluuje u to e biti investiran dio profita te tednim raunom za zdravstvo, ime se vei izdatak i rizik prebacuje na radnika. To je rezultiralo nastankom onoga to neki nazivaju gospodarstvom u kojemu pobjednik uzima sve", u kojemu plima ne podie nuno sve amce. Tijekom proteklih deset godina bili smo svjedoci velikoga gospodarskog rasta, ali i anemina otvaranja novih radnih mjesta, velikih skokova u produktivnosti, ali i stagnirajuih dohodaka; krupnih korporacijskih profita, ali i smanjenja udjela onih profita koji idu radnicima. Za ljude poput Larryja Pagea i Sergeya Brina, za ljude s jedinstvenim vjetinama i talentima kao i za vrhunske strunjake - inenjere, odvjetnike, savjetnike i burzovne meetare - koji unaprjeuju svoj rad, potencijalne premije na globalnome tritu nisu nikada bile vee. Ali, za one poput radnika Maytaga, ije je vjetine mogue automatizirati ili digitalizirati, ili je te operacije mogue preseliti u zemlje s jeftinijom radnom snagom, uinci mogu biti drastini - eka ih budunost na sve veemu tritu slabo plaenih usluih djelatnosti, s malim brojem pogodnosti, rizikom od financijskoga kraha u sluaju bolesti te nemogunou utede, bilo da je rije o mirovini ili o financiranju studija njihova djeteta. Postavlja se pitanje to bismo trebali uiniti u svezi s tim problemima. Od poetka devedesetih godina, kada su se po prvi put poeli pojavljivati ti trendovi, jedno je krilo demokratske stranke koje je predvodio Bili Clinton - prigrlilo novo gospodarstvo, promiui slobodnu trgovinu, fiskalnu disciplinu te reforme u obrazovanju i obuavanju koje e radnicima pomoi da se natjeu za kvalitetna, dobro plaena radna mjesta budunosti. No, velik dio demokratske baze - posebice industrijski radnici udrueni u sindikate poput Davea Bevarda - odupirao se tom planu. Sto se njih ticalo, slobodna trgovina ila je na ruku interesima Wall Streeta, ali je malo inila kako bi zaustavila gubitak dobro plaenih amerikih poslova. Republikanska stranka nije imuna na ovakve tenzije. Zbog nedavne povike oko ilegalna useljavanja, naprimjer, Pat Buchananov tip konzervativizma u stilu Prvo Amerika" moda e ponovo oivjeti meu republikancima i nametnuti se kao izazov politici slobodna trita Busheve administracije. Tijekom svoje kampanje 2000. godine i svojega prvog mandata, George W Bush predloio je legitimnu ulogu vlade, suosjeajni konzervatizam" koji je, kako tvrdi Bijela kua, bio izraen kroz Medicareov plan za lijekove na recept i pokuaj obrazovne reforme poznate kao Ne zapostavimo ni jedno dijete" - to je izazvalo garavicu kod konzervativaca sklonima maloj vladi. Najveim dijelom, meutim, republikanski je gospodarski plan rada

129 pod predsjednikom Bushem bio posveen smanjenjima poreza, smanjenoj regulaciji, privatizaciji vladinih slubi - i jo smanjenja poreza. Dunosnici administracije nazivaju to drutvom vlasnitva, no veina njegovih sredinjih naela glavni su elementi politiki neovisna gospodarstva barem jo od tridesetih godina dvadesetog stoljea naovamo: uvjerenja da e otra redukcija - ili, u nekim sluajevima, eliminacija - poreza na dohodak, poreza na veleposjede, poreza na kapitalnu dobit i dividende potaknuti formiranje kapitala, vee stope tednje, vie poslovnih ulaganja, vei gospodarski rast; uvjerenja da vladina regulativa koi i deformira uinkovito funkcioniranje trita; uvjerenje da su programi koje je vlada odobrila sami po sebi neuinkoviti, stvaraju ovisnost i umanjuju individualnu odgovornost, inicijativu i izbor. Ili, kako je to jezgrovito sroio Ronald Reagan: Vlada nije rjeenje naega problema, ona je problem." Dosad je Busheva administracija ostvarila tek polovicu svoje jednadbe; Kongres koji nadziru republikanci uspio je progurati nekoliko uzastopnih rundi smanjenja poreza, ali je odbio donijeti teke odluke za nadziranje potronje - proraunska sredstva za posebne interese, koja se nazivaju jo i sredstvima za posebne namjene, narasla su za 64 posto otkad je Bush preuzeo dunost. U meuvremenu su se demokratski zakonodavci (i javnost) suprotstavili drastinim smanjenjima vitalnih ulaganja - i otvoreno odbili prijedlog administracije da se sustav socijalne zatite privatizira. Vjeruje li administracija uistinu da su nastali deficiti saveznoga prorauna i rastui nacionalni dug nevani, nejasno je. Jasno je da je more deficita buduim administracijama otealo iniciranje svakog oblika ulaganja kojim bi se odgovorilo na gospodarske izazove globalizacije ili ojaalo ameriku mreu socijalne sigurnosti. Ne elim pretjerivati glede posljedica toga zastoja. Strategija pasivnosti i doputanja procesu globalizacije da se nesmetano odvija svojim tijekom nee dovesti do neminovna kolapsa amerikoga gospodarstva. Ameriki BDP i nadalje je vei od zajednikoga BDP-a Kine i Indije. Amerike tvrtke, barem zasad, kontinuirano prednjae u sektorima koji se temelje na vrhunskome znanju, kao to su dizajn softvera i farmaceutska istraivanja, a na naemu sustavu sveuilita i fakulteta zavidi nam itav svijet. Meutim, dugorono gledano, ne poduzimati nita vjerojatno e za posljedicu imati jednu Ameriku koja e biti vrlo razliita od one u kakvoj je veina nas odrastala. To bi znailo da e Amerika biti jo i vie gospodarski i drutveno raslojena nego to je to danas: bit e to zemlja u kojoj e sve prosperitetnija klasa strunjaka, koja ivi u ekskluzivnim enklavama, moi sebi priutiti to god zaeli na tritu - privatne kole, privatnu zdravstvenu skrb, privatno osiguranje i privatne mlanjake - dok e sve vei broj njihovih sunarodnjaka biti osuen na slabo plaene uslune 130 djelatnosti, esto biti dislociran, prisiljen raditi prekovremeno, ovisan o ne posve funkcionalnome javnome sektoru koji je preoptereen i nema dovoljno sredstava, a trebao bi im osiguravati zdravstvenu zatitu, jamiti mirovinu i omoguavati kolovanje njihove djece. To bi znailo da e Amerika nastaviti sa zaduivanjem na svoja dobra kod stranih zajmodavaca i izlagati se hirovima proizvoaa nafte; Amerika u kojoj ne ulaemo dovoljno u znanstvena istraivanja i zanemarujemo potencijalnu krizu oneienja okolia. Bila bi to Amerika koja je u veoj mjeri politiki polarizirana i politiki nestabilnija kako gospodarska frustracija kulminira i navodi ljude da se okrenu jedni protiv drugih. Najgore od svega, to bi znailo manje mogunosti za mlade Amerikance, opadanje vertikalne pokretljivosti koja je inila temelj onoga to je ova zemlja obeavala od svojega osnutka. Nije to Amerika kakvu elimo naoj djeci. Siguran sam da imamo dovoljno nadarenosti i resursa kako bismo stvorili bolju budunost, budunost u kojoj gospodarstvo raste, a prosperitet dijele svi. To to nas onemoguava u oblikovanju te budunosti nedostatak je dobrih ideja. Rije je o

nedostatku nacionalne odlunosti da se poduzmu vrsti koraci koji su nuni kako bi Amerika postala konkurentnijom - takoer i nedostatku novog konsenzusa oko odgovarajue uloge vlade na tritu. Da bismo postigli taj konsenzus, moramo pogledati kako se na trini sustav razvijao tijekom vremena. Calvin Coolidge je kazao da je glavni posao Amerikanaca poduzetnitvo", i, uistinu, teko da bismo mogli izdvojiti neku drugu zemlju u svijetu koja je konzistentnije udovoljavala logici trita. Na Ustav smjeta privatno vlasnitvo u samo sredite naega sustava slobode. Nae vjerske tradicije slave vrijednost naporna rada te izraavaju uvjerenje da krepostan ivot dovodi do materijalne nagrade. Umjesto da bogate kleveemo, mi na njih gledamo kao na uzore i naa se mitologija zasniva na priama o ambicioznim ljudima - useljenicima koji dolaze u ovu zemlju bez iega i postiu uspjeh, mladim ljudima koji kreu na Zapad u potrazi za sreom. Ted Turner poznat je po tome to je kazao da je u Americi novac mjerilo uspjeha. Ta je kultura poduzetnitva rezultirala prosperitetom bez premca u ljudskoj povijesti. Valja se otisnuti u inozemstvo kako bismo u potpunosti znali cijeniti sve to je Amerikancima na raspolaganju; ak i siromani meu nama uzimaju zdravo za gotovo dobra i usluge - elektrinu energiju, istu vodu, vodovod, telefon, televiziju i kuanske aparate - koji su jo uvijek nedostupni veemu dijelu ostatka svijeta. Amerika ima sreu to posjeduje neke od moda najljepih podruja na planetu, no jasno je da nisu samo prirodni resursi ti koji su zasluni za na gospodarski uspjeh. Naa je najvea prednost na sustav drutvene organizacije, sustav koji 131 ve generacijama potie sustavnu inovaciju, individualnu inicijativu i uinkovitu raspodjelu resursa. Ne udi stoga da smo na sustav slobodnoga trita skloni smatrati kao neto samo po sebi razumljivo, drati neime to posve prirodno proistjee iz zakonitosti ponude i potranje te nevidljive ruke Adama Smitha. Uz takvu pretpostavku nije teko zakljuiti da vladino uplitanje u arobno funkcioniranje trita - bilo oporezivanjem, regulacijom, tubama, carinama, zatitom radnika ili troenjem na potporu odreenim skupinama - nuno podriva privatno poduzetnitvo i koi gospodarski rast. Propast komunizma i socijalizma kao alternativnih vidova organiziranja gospodarstva samo je uvrstila takvo poimanje. U naim standardnim gospodarskim udbenicima i u naim modernim politikim debatama, gospodarski liberalizam je nepisano pravilo; svatko tko mu se usprotivi, pliva protiv struje. Korisno nam je, stoga, prisjetiti se kako na sustav slobodnoga trita nije rezultat prirodnoga zakona niti Boje providnosti. Blie je istini to da je on nastao zbog bolna procesa uenja na pogrekama, niza tekih odluka izmeu uinkovitosti i pravinosti, stabilnosti i promjena. A, iako su pogodnosti naega sustava slobodnoga trita uglavnom proistekle iz individualnih nastojanja generacija mukaraca i ena koji su slijedili vlastite vizije sree, u svakome razdoblju velikih gospodarskih prevrata i tranzicije ovisili smo o djelovanju vlade u smislu otvaranja novih mogunosti, poticanja konkurencije i poboljanja funkcioniranja trita. U kratkim crtama, vladino djelovanje oituje se kroz tri oblika. Prvo, od nae se vlade tijekom povijesti oekivalo da izgradi infrastrukturu, obuava radnu snagu i na druge naine postavi temelje za gospodarski rast. Svi su Oci utemeljitelji shvaali povezanost izmeu vlasnitva i slobode, no Alexander Hamilton bio je taj koji je shvatio takoer i neizmjeran potencijal nacionalnoga gospodarstva - gospodarstva koje se temelji na trgovakoj i industrijskoj budunosti, a ne na agrarnoj prolosti. Kako bi Amerika realizirala taj potencijal, bila joj je potrebna vrsta i aktivna nacionalna vlada, tvrdio je Hamilton, te je kao prvi ameriki ministar financija stao provoditi svoje zamisli u djelo. Nacionalizirao je dug nastao u Ratu za neovisnost, to ne samo da je ilo na ruku gospodarstvima pojedinanih drava ve je takoer pospjeilo nacionalni sustav trita kreditnog i likvidnog kapitala. Promovirao je strategije - od striktnih patentnih zakona do visokih carina - za poticanje amerike proizvodnje i predloio ulaganje u izgradnju cesta i mostova neophodnih za transport proizvoda na trite. Hamilton je naiao na estoko protivljenje Thomasa Jeffersona, koji se pribojavao da e vrsta nacionalna vlada vezana uz velike komercijalne interese potkopati njegovu viziju egalitarne

demokracije vezane uz zemlju. No, Hamilton je shvaao da Amerika u svoj najmoniji resurs - a 132 B A RACK OBAMA to su energija i poduzetnost Amerikanaca - moe iskoristiti jedino oslobaanjem kapitala od lokanih zemljinoposjednikih interesa. Zamisao o drutvenoj pokretljivosti predstavljala je jednu od sjajnih ranih povoljnih prilika amerikoga kapitalizma; industrijski i trgovaki kapitalizam mogu rezultirati veom nestabilnou, ali je to dinamian sustav u kojemu se svatko tko ima dovoljno energije i talenta moe izdii do vrha. Jefferson se, barem s tim stajalitem, sloio - injenica da je Jefferson podupirao osnivanje nacionalnoga sveuilita koji financira vlada i koje bi moglo obrazovati i obuavati nadarene ljude diljem novonastale nacije bila je utemeljena na njegovu vjerovanju u meritokraciju, a ne u nasljednu aristokraciju, a osnutak Virinijskoga sveuilita smatrao je jednim od svojih najveih postignua. Tu je tradiciju vladina ulaganja u ameriku fiziku infrastrukturu i u svoje ljude objeruke prihvatio Abraham Lincoln i rana republikanska vlada. Za Lincolna je esencija Amerike bila prilika, sposobnost slobodnoga radnitva" da napreduje u ivotu. Lincoln je kapitalizam smatrao najboljim nainom za pruanje takve prilike, ali je takoer bio svjedokom toga kako tranzicija iz agrikulturalnoga u industrijsko drutvo remeti ljudske ivote i razara zajednice. Stoga je Lincoln u jeku graanskoga rata uveo niz smjernica koje su, osim to su postavile temelje za posve integriranu nacionalnu ekonomiju, takoer proirile spektar mogunosti prema dolje kako bi bile dostupne sve veemu broju ljudi. Lincoln je zagovarao izgradnju prve transkonti-nentalne eljeznice. Utemeljio je Nacionalnu akademiju znanosti kako bi potaknuo bazino istraivanje i znanstveno otkrie koje e dovesti do novih tehnologija i komercijalnih primjena. Odobrio je povijesni Zakon 0 okunici iz 1862., kojime su ogromna podruja javnoga zemljita u zapadnome dijelu Sjedinjenih Drava dodijeljena doseljenicima s istoka 1 useljenicima iz raznih krajeva svijeta, kako bi i oni mogli dobiti svoj udio u rastuem gospodarstvu zemlje. Lincoln nije naseljenike ostavio da se sami snalaze kako znaju i umiju. Stvorio je sustav ustanova koje su farmera pouavale najnovijim agrikulturalnim tehnikama i pruale im liberalnu naobrazbu koja im je omoguavala da sanjare dalje od okvira farme. Osnovna zamisao Hamiltona i Lincolna - ta da resursi i utjecaj nacionalne vlade mogu unaprijediti, a ne potkopati, dinamino slobodno trite - i nadalje je predstavljala jedan od temelja republikanske i demokratske politike u svakoj od faza amerikoga razvitka. Hooverova brana, Tennessee Valley Authority (TVA), sustav meudravnih autocesta, internet, projekt ljudskoga genoma - vladino ulaganje uvijek iznova pospjeuje utiranje puta eksploziji privatne gospodarske aktivnosti. Kroz kreiranje sustava javnih kola i institucija visokoga obrazovanja, kao i programa poput GI Bili koji su omoguili fakultetsko obrazovanje ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 133 milijunima ljudi, vlada je pojedincima pruila sredstvo za prilagodbu i inovaciju u klimi stalnih tehnolokih promjena. j Pored nunih ulaganja koja privatno poduzetnitvo ne moe ili ne eli ostvariti samo, aktivna nacionalna vlada takoer je bila prijeko potrebna kada je rije o noenju s trinim neuspjesima uestalim neprilikama u svakome kapkalistikome sustavu koje ili koe uinkovito funkcioniranje trita ili rezultiraju javnom tetom. Teddy Roosevelt je spoznao da bi mo monopola mogla ograniiti konkurenciju i uinio je razbijanje trustova" sredinjom zadaom svoje administracije. Woodrow Wilson je utemeljio Banku saveznih rezervi kako bi kontrolirao novanu masu i obuzdao povremenu paniku na financijskim tritima. Savezna i dravne vlade uvele su prve zakone o zatiti potroaa - Zakon o istoj hrani i lijekovima, Zakon o inspekciji mesa - kako bi Amerikance zatitile od tetnih proizvoda. Meutim, kljuna je uloga vlade u reguliranju trita postala razvidna tijekom razdoblja sloma burze 1929. i depresije koju je slom izazvao. Uz uniteno povjerenje ulagaa i povlaenje novanih sredstava iz banaka koje prijeti izazivanjem kolapsa financijskoga sustava te silazni trend u

potranji potroaa i poslovnome ulaganju, F. D. Roosevelt osmislio je seriju vladinih intervencija koje su sprijeile daljnji gospodarski pad. Sljedeih osam godina administracija New Deala eksperimentirala je sa strategijama gospodarske obnove, a, iako sve te intervencije nisu dale eljene rezultate, one su ipak ostavile za sobom regulacijsku strukturu koja pomae ograniiti rizike gospodarske krize: Komisiju za vrijedno-snice i burzu koja jami transparentnost financijskih trita i titi male ulagae od prijevare i manipulacije nezakonitim trgovanjem dionicama; Saveznu korporaciju za osiguranje depozita ulagaima; a takoer i pro-tuciklike fiskalne I monetarne strategije, bilo u obliku smanjenja poreza, poveanja likvidnosti ili izravne vladine potronje, kako bi se stimulirala potranja onda kada se poduzetnici i potroai povuku s trita. Naposljetku - a to je i najspornije - vlada je pomogla strukturirati drutveni ugovor izmeu poduzetnitva i amerikoga radnika: tijekom prvih 150 godina po osnutku Amerike, kako je kapital bivao sve kon-centriraniji u trustovima i korporacijama s ogranienom odgovornou, radnike se zakonom i nasiljem sprjeavalo da osnuju sindikate kojim bi se poveao i njihov vlastiti utjecaj. Radnici gotovo da uope nisu bili zatieni od nesigurnih ili nehumanih radnih uvjeta, bilo da su radili u zaguljivim tvornicama ili u pogonima za pakiranje mesa. Amerika kultura nije imala puno suosjeanja ni za radnike koji su osiromaili zbog periodinih naleta kreativne destrukcije" - recept za osobni uspjeh bio je ulaganje veih napora, a ne dravne jasle. Jedina sigurnosna mrea koja je postojala bila je ona koja se formirala zahvaljujui oskudnim resursima privatnog dobroinstva. 134 Iznova, bilo je potrebno da dode do oka Velike depresije, kada je treina svih Amerikanaca ostala bez posla, stanovala u loim uvjetima, bila loe odjevena i slabo se hranila, da bi vlada ispravila tu neravnoteu. Dvije godine po stupanju na dunost F. D. Roosevelt bio je u stanju progurati u Kongresu Zakon o socijalnom osiguranju iz 1935., najhitniju stavku nove socijalne drave, sigurnosne mree koja e gotovo polovicu sveg starijega stanovnitva izdii iz siromatva, omoguiti dobivanje potpore za nezaposlene onima koji su izgubili posao i omoguiti skromne isplate socijalne pomoi za invalide i siromane osobe starije dobi. Roosevelt je takoer inicirao zakone koji su iz temelja izmijenili odnos izmeu kapitala i radnitva: Zakon o etrdesetsatnome radnom tjednu, zakone o djejem radu i minimalnoj nadnici; takoer i Nacionalni zakon o radnim odnosima, koji je omoguio organiziranje iroko zasnovanih industrijskih sindikata i natjerao poslodavce da pregovaraju u dobroj vjeri. Dio Rooseveltova opravdanja za donoenje ovih zakona stie izravno iz kevnesijanskoga gospodarstva: jedno je od rjeenja za gospodarsku krizu bilo omoguavanje veega neto dohotka amerikim radnicima. No, Roosevelt je takoer shvaao da je za kapitalizam u demokraciji potreban konsenzus ljudi te da bi time to bi se radnicima dao vei zalogaj gospodarskoga kolaa, njegove reforme potkopale potencijalnu privlanost sustava naredbi i nadzora kojima upravlja vlada - bilo onih faistikih, socijalistikih ili komunistikih - koji su dobivali potporu irom Europe. Kako je to Roosevelt 1944. kazao, ljudi koji gladuju i koji su nezaposleni materijal su od kojega bivaju satkane diktature". Neko se vrijeme inilo da e tu prii biti kraj - da e Roosevelt spasiti kapitalizam od njega samoga pomou aktivistike savezne vlade koja ulae u svoje ljude i infrastrukturu, regulira trite i titi radnitvo od kronine oskudice. I, zapravo, tijekom sljedeih dvadeset pet godina, putem republikanskih i demokratskih administracija, taj model amerike socijalne drave uivao je iroki konsenzus. Bilo je onih na desnici koji su prigovarali zbog socijalizma koji se prikrada i onih na ljevici koji su vjerovali kako Roosevelt nije otiao dovoljno daleko. No, izniman rast amerikoga gospodarstva masovne proizvodnje i golemi jaz u proizvodnome kapacitetu izmeu Sjedinjenih Drava i ratom razdiranih gospodarstava Europe i Azije, utiali su veinu ideolokih bitaka. Bez ikakvih ozbiljnih rivala, amerike su tvrtke vie trokove rada te regulatorne trokove mogle rutinski prevaliti na lea svojih potroaa. Potpuna zaposlenost omoguila je tvornikim radnicima okupljenima u sindikate da prijeu u srednji sloj, uzdravaju obitelj jednim dohotkom i uivaju u stabilnosti zdravstvene i mirovinske sigurnosti. A u takvome okruju postojanih korporacijskih profita i rastuih plaa, kreatori politike naili su tek na umjereni politiki otpor viim porezima i

veoj regulaciji koji su imali ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 135 za cilj rjeavanje goruih socijalnih problema - tako su nastali programi Veliko drutvo, ukljuujui Medicare, Medicaid i socijalna pomo, za Johnsonova mandata; te Agencija za zatitu okolia i Uprava za zatitu i zdravlje na radu za Nixonova mandata. Postojao je samo jedan problem u takvom liberalnom trijumfu - kapitalizam nije statian. Kada su nastupile sedamdesete godine prologa stoljea, ameriki rast produktivnosti, pokreta poslijeratnoga gospodarstva, poeo je zaostajati. Sve vea samouvjerenost OPEC-a omoguila je inozemnim proizvoaima nafte da prigrabe puno vei udio u globalnome gospodarsrvu, izloivi ameriku ranjivost poremeajima u opskrbi energentima. Amerike su se tvrtke stale suoavati s konkurencijom koju nameu jeftini proizvoai u Aziji i kada su nastupile osamdesete godine, poplava jeftinih uvoznih proizvoda - tekstila, cipela, elektronike pa ak i automobila - poela je preuzimati velike dijelove amerikoga trita. Istovremeno su multinacionalne tvrtke sa sjeditem u Sjedinjenim Dravama neke od svojih proizvodnih pogona poele smjetati u prekomorske zemlje dijelom zbog pristupa stranim tritima, ali takoer i kako bi iskoristile pogodnost jeftine radne snage. U takvome konkurentnijem globalnome okruju, stara korporacijska formula postojanih profita i zastarjela menadmenta nije vie funkcionirala. Uz smanjene mogunosti da vie trokove ili nekvalitetne proizvode prevale na lea potroaa, korporacijski profiti i trini udio smanjili su se, a korporacijski dioniari stali su zahtijevati veu vrijednost. Neke su korporacije pronale naina da unaprijede produktivnost kroz inovaciju i automatizaciju. Ostale su se prije svega oslanjale na nemilosrdno otputanje vika radnika, odupiranje sindikalnom organiziranju i daljnji postupak preseljenja proizvodnje u prekomorske zemlje. Onim korporacijskim menaderima koji se nisu prilagodili, prijetili su korporacijski otimai i oni koji se bave otkupom tvrtki posuenim kapitalom, koji e unijeti promjene, bez ikakva obaziranja na uposlenike na ije bi se ivote to moglo negativno odraziti ili na zajednice koje bi to moglo podijeliti. Bilo kako bilo, amerike su tvrtke postale agresivnije i prodornije - a proizvodni radnici staroga kova i gradovi poput Galesburga ponijeli su glavni teret ove preobrazbe. Nije samo privatni sektor bio taj koji se morao prilagoditi tome novome okruenju. Ljudi su eljeli promjene i u vladi, kao to je to zorno pokazao izbor Ronalda Reagana za predsjednika. U svojoj je retorici Reagan bio sklon preuveliavanju razmjera do kojih je socijalna drava narasla u razdoblju od prethodnih dvadeset pet godina. Na svojemu je maksimumu savezni proraun kao ukupni udio amerikoga gospodarstva ostao debelo ispod usporedivih brojki u Zapadnoj Europi, ak i kada se urauna golemi budet SAD-a za obranu. Ipak, konzervativna revolucija koju je Reagan djelomino potaknuo uzela je maha stoga to je njegov 136 sredinji stav - da je liberalna socijalna drava postala odvie popustljiva i pretjerano birokratska te da su u njoj demokratski kreatori politike bili vie opsjednuti rezanjem gospodarskoga kolaa, umjesto time da on raste - bio dobrim dijelom istinit. Kao to je prevelik broj korporacijskih menadera zatienih od konkurencije prestao stvarati vrijednost, previe se vladinih birokracija prestalo zanimati za to dobivaju li njihovi dioniari {ameriki platie poreza) i njihovi potroai {korisnici vladinih usluga) odgovarajuu vrijednost za svoj novac. Nije svaki vladin program profunkcionirao onako kako je bilo propagirano. Neke je od zadaa mogao bolje obavljati privatni sektor, upravo kao to su u nekim sluajevima trino bazirani poticaji mogli ostvariti iste rezultate kao i propisi tipa naredbi i nadzora, uz manje trokove i veu fleksibilnost. Visoke marginalne porezne stope koje su postojale kada je Reagan preuzeo dunost moda nisu suzbile poticaje za rad ili za ulaganje, ali jesu poremetile odluke o ulaganjima - i dovele do beskorisne industrije osnivanja poreznih utoita. I dok je socijalna skrb svakako omoguila spas mnogim osiromaenim Amerikancima, istodobno je dovela i do nekih suprotnih poticaja kada se radilo o radnoj etici i obiteljskoj stabilnosti.

Budui da je bio prisiljen na kompromise s vladom koju su nadzirali demokrati, Reagan nije nikada ostvario mnoge od svojih najambicioznijih planova za smanjenje vlade. Meutim, on je iz temelja izmijenio prirodu politike debate. Revoltiranost srednjega sloja porezima postala je stalno prisutna u nacionalnoj politici i odredila gornju granicu moguega zadiranja vlade. Za mnoge je republikance nemijeanje u trite postalo temeljni kredo. Naravno, mnogi su glasai, prilikom gospodarskih padova, od vlade i nadalje oekivali pomo, i poziv Billa Clintona na agresivniji vladin angaman u gospodarstvu doprinio je njegovu usponu do Bijele kue. Nakon politiki katastrofalnoga poraza njegova plana zdravstvene zatite i izbora republikanskoga kongresa 1994. godine, Clinton je morao obuzdati svoje ambicije, ali je bio u mogunosti postupno promijeniti miljenje o nekima od Reaganovih ciljeva. Proglasivi eru velike vlade zavrenom, Clinton je ozakonio reformu socijalne skrbi, progurao smanjenja poreza za srednji sloj i siromane radnike te nastojao smanjiti birokraciju i birokratske procedure. Clintonu je, takoer, polo za rukom neto to Reaganu nije nikada uspjelo, dovesti nacionalnu fiskalnu kuu u red, ak i paralelno sa smanjivanjem siromatva i skromnim novim ulaganjima u obrazovanje te obuku za rad. Do trenutka kada je Clinton siao s dunosti, inilo se da je postignuta odreena ravnotea - manja vlada, koja je, meutim, ouvala mreu socijalne sigurnosti koju je prvi bio uveo Roosevelt. Meutim, kapitalizam i nadalje nije bio statian. Politike Reagana i Clintona moda su se donekle rijeile balasta liberalne socijalne drave, ali nisu mogle izmijeniti temeljne realnosti globalne konkurencije i tehODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 137 noloke revolucije. Radna mjesta se i nadalje sele u prekomorske zemlje - ne samo proizvodnja, nego sve ee i poslovi u javnome sektoru koji je prenosiv digitalnim putem, poput osnovna raunalnog programiranja. Tvrtke se i nadalje hrvaju s velikim trokovima zdravstvene skrbi. Amerika i nadalje uvozi kudikamo vie no to izvozi, posuuje od drugih mnogo vie nego to posuuje drugima. Bez ikakve jasne upravljake filozofije, Busheva administracija i njezini kongresni saveznici reagirali su tako to su pogurali konzervativnu revoluciju prema njezinu loginu svretku - jo manjim porezima, jo manjemu broju propisa i jo manjoj sigurnosnoj mrei. No, prihvativi -ovakav pristup, republikanci vode svoj posljednji rat, rat koji su vodili i u kojemu su pobijedili u osamdesetim godinama, dok su demokrati primorani boriti se kao zatitnica, branei programe New Deala iz tridesetih godina prologa stoljea. Ni jedna strategija nije vie djelotvorna. Amerika se ne moe nadmetati s Kinom i Indijom naprosto tako to e rezati trokove i smanjiti vladu - osim ako smo spremni prihvatiti drastian pad amerikoga ivotnog standarda, s gradovima koji se gue u smogu i prosjacima na ulicama. Amerika se takoer ne moe nadmetati ni tako to e jednostavno podii trgovinske barijere i povisiti minimalnu plau - osim ako smo spremni konfiscirati sva raunala svijeta. No, zbog nae bismo povijesti trebali vjerovati kako ne moramo birati izmeu tiranskoga gospodarstva kojime upravlja vlada i kaotinoga i nepopustljiva kapitalizma. Ona nam kazuje da iz velikih gospodarskih previranja moemo izai snaniji, a ne oslabljeni. Poput naih prethodnika, trebali bismo se pitati kakva e kombinacija strategija dovesti do dinaminog slobodnoga trita i iroko rasprostranjene ekonomske sigurnosti, poduzetnike inovativnosti i vertikalne pokretljivosti. Moemo set rukovoditi Lincolnovom jednostavnom maksimom: da emo, putem nae vlade, zajedno postii samo ono to ne moemo jednako kvalitetno, ili ne moemo uope, postii sami kao pojedinci. Drugim rijeima, trebamo se rukovoditi onime to funkcionira. Kako bi taj novi gospodarski konsenzus mogao izgledati? Ne elim se pretvarati da znam sve odgovore, a detaljna diskusija o gospodarskoj politici SAD-a ispunila bi nekoliko tomova. No, mogu ponuditi nekoliko primjera na koji se nain moemo osloboditi nae trenutane politike stagnacije; mjesta na kojima, u tradiciji Hamiltona i Lincolna, moemo ulagati u nau infrastrukturu i nae ljude, naine na koje moemo zapoeti modernizirati i ponovo izgraditi drutveni ugovor koji

je Roosevelt prvi sastavio sredinom prologa stoljea. Zaponimo s onim ulaganjima koja Ameriku mogu uiniti konkurentnijom u globalnome gospodarstvu: ulaganjima u obrazovanje, znanost i, tehnologiju te energetsku neovisnost. 138 Tijekom itave nae povijesti obrazovanje je bilo u sreditu nagodbe koju ova zemlja sklapa sa svojim graanima: ako predano radite i preuzmete odgovornost, dobit ete priliku za kvalitetniji ivot. A u svijetu u kojemu znanje odreuje vrijednost na tritu rada, u kojemu se dijete u Los Angelesu mora nadmetati ne samo s djetetom u Bostonu ve takoer i s milijunima djece u Bangaloreu i Pekingu, previe je kola u Americi koje se ne pridravaju svojega dijela nagodbe. Godine 2005. posjetio sam Thornton Township High School, preteno crnaku srednju kolu u junome predgrau Chicaga. Moje je osoblje suraivalo s nastavnicima u toj koli kako bi organizirali susret mladih u gradskoj vijenici - predstavnici svih razreda proveli su tjedne provodei ankete ne bi li saznali koji problemi mue njihove kolege uenike te su zatim iznijeli rezultate u obliku niza pitanja koja su mi postavili. Na susretu su govorili o nasilju u tamonjim etvrtima i manjku raunala u uionicama. No, njihov je glavni problem bio sljedei: budui da kolski okrug nije mogao sebi priutiti da zadri nastavnike u koli cijeli dan, nastava je prestajala svakoga dana u 13.30. Uz skraenu satnicu, uenicima nije preostajalo vremena za pohaanje predavanja u znanstvenome laboratoriju ili za predavanja iz stranoga jezika. Zato smo zakinuti?" upitali su me. ini se da nitko od nas i ne oekuje da idemo na studij", kazali su. eljeli su vie vremena provoditi u koli. Navikli smo na prie o tome kako siromana crnaka ili hispanska djeca propadaju u kolama koje ih ne mogu pripremiti ni za zastarjelo industrijsko gospodarstvo, a kamoli za eru informatike. No, problemi naega sustava obrazovanja ne tiu se samo siromanih gradskih etvrti. Amerika danas ima jednu od najviih stopa uenika koji prekidaju kolovanje u industrijaliziranome svijetu. Ameriki uenici u zavrnim razredima srednje kole imaju slabije rezultate na testovima iz matematike i prirodnih predmeta od veine njihovih kolega u inozemstvu. Polovica svih tinejdera ne razumije osnovne razlomke, polovica svih devetogo-dinjaka nije u stanju rijeiti osnovne zadatke iz mnoenja i dijeljenja, i premda vie amerikih uenika nego ikada pristupa prijamnim ispitima za fakultet, samo 22 posto njih spremno je na fakultetu pohaati predavanja iz engleskoga, matematike i prirodnih znanosti. Vjerujem da vlada sama nije kadra poboljati ovakvu statistiku. Roditeljima pripada primarna odgovornost da svojoj djeci usade etiku zalaganja i uspjenosti u obrazovanju. No, roditelji s pravom od svoje vlade oekuju da, putem javnih kola, djeluje kao punopravni partner u procesu obrazovanja - kao to je to bila prijanjim generacijama Amerikanaca. Naalost, umjesto inovacija i smjelih reformi naih kola - reformi koje bi djeci iz Thorntona omoguile da se natjeu za radna mjesta u Googleu - ve smo gotovo dva desetljea svjedoci vladina prt139 ljanja i toleriranja osrednjosti. Dijelom je to posljedica ideolokih sukoba koji su zastarjeli onoliko koliko su i predvidivi. Mnogi konzervativci tvrde da novac nije bitan u podizanju razine obrazovnog uspjeha; da su krivci za probleme u javnim kolama birokracija i nepopustljivi sindikati nastavnika; te da je jedino rjeenje ukidanje vladina monopola nad obrazovanjem dijeljenjem kolskih vauera. Istovremeno se predstavnici lijeve opcije esto nalaze u situaciji da brane neoprostivi status quo, inzi-stirajui na tome da e vea potronja sama po sebi poboljati obrazovne rezultate. Obje su pretpostavke netone. Novac jest vaan u obrazovanju - jer da nije tako, zato bi roditelji toliko mnogo plaali da ive u dobro financiranim prigradskim kolskim okruzima - a mnoge kole u urbanim i ruralnim sredinama jo uvijek pate zbog pretrpanih uionica, zastarjelih knjiga, neadekvatne opreme i nastavnika koji su prisiljeni plaati iz vlastita depa za osnovna kolska pomagala. Nije, meutim, mogue zanijekati da nain na koji se upravlja mnogim javnim kolama predstavlja barem jednako veliki problem kao i to koliko ih se kvalitetno financira.

Zato je naa zadaa prepoznati one reforme koje imaju najvei utjecaj na kolski uspjeh, adekvatno ih financirati, a eliminirati one programe koji ne donose rezultate. injenica je da ve sada raspolaemo vrstim dokazima o reformama koje su uinkovite: stimulativniji i stroi nastavni program s naglaskom na matematiku, prirodne znanosti i pismenost; dulje satnice i vie dana kako bismo djeci omoguili dovoljno vremena i kontinuirane pozornosti koji su im potrebni za uenje; predkolsko obrazovanje za svako dijete, tako da ne zaostaju za gradivom ve prvoga dana u koli; smisleno ocjenjivanje temeljeno na radu koje moe pruiti bolji uvid u uspjenost uenika; i angairanje te obuavanje fleksibilnih ravnatelja i uinkovitijih nastavnika. Tu zadnju stavku - potrebu za kvalitetnim nastavnicima - valja naglasiti. Novije studije pokazuju da najvaniji imbenik u odreivanju uenikova uspjeha nije boja njegove koe ili podrijetlo, nego djetetov nastavnik. Naalost, prevelik broj naih kola ovisi o neiskusnim nastavnicima slabo obuenima za predmete koje pouavaju i preesto se dogaa da su takvi nastavnici koncentrirani u kolama koje ve imaju puno nevolja. tovie, situacija se pogorava: svake godine kolski okrui trpe odljev iskusnih nastavnika kako predstavnici generacije baby boomera odlaze u mirovinu i potrebno je angairati dva milijuna nastavnika tijekom sljedeega desetljea samo kako bi se udovoljilo zahtjevima poveanja broja upisanih. Problem nije u tome to nema interesa za pouavanje; stalno se susreem s mladim ljudima koji su diplomirali na vrhunskim fakultetima i angairani su kroz programe kao to su Teach For America, u dvogodinjem razdoblju u nekim od najstroih javnih kola u zemlji. Ti ljudi 140 smatraju svoj posao neobino korisnim; djeci koju pouavaju koriste njihova kreativnost i entuzijazam. No, nakon to prou dvije godine, veina njih ili promijeni zanimanje ili se preseli u prigradske kole - posljedica je to loih primanja, nedostatka potpore obrazovne birokracije i rastueg osjeaja izoliranosti. Ako smo ozbiljno nakanili izgraditi kolski sustav dvadeset prvoga stoljea, morat emo i nastavniku profesiju shvatiti ozbiljno. To znai da valja izmijeniti postupak izdavanja svjedodbi kako bi studentu kemije koji eli pouavati bilo omogueno da izbjegne skupe dodatne teajeve; spojiti novozaposlene nastavnike s onim iskusnima kako bi se prekinula njihova izolacija; te dokazanim nastavnicima omoguiti vei nadzor nad onime to se zbiva u njihovoj uionici. To takoer znai da nastavnicima treba platiti onoliko koliko njihov rad vrijedi. Nema razloga da jedan iskusni, visokokvalificirani i uinkoviti nastavnik ne zarauje 100.000 dolara godinje na vrhuncu svoje karijere. Visokokvalificirani nastavnici iz predmeta od presudne vanosti kao to su matematika i prirodne znanosti - kao i oni nastavnici koji su spremni pouavati u najstroim gradskim kolama - trebali bi zaraivati jo i vie. Postoji samo jedna kvaka. Ako bi vie zaraivali, nastavnici bi morali snositi vie odgovornosti za svoj rad - a kolski okrui morali bi imati vie ovlasti da se rijee neuinkovitih nastavnika. Dosada su se nastavniki sindikati odupirali zamisli o plaanju po uinku, djelomice zbog toga to bi takav nain plaanja mogao ovisiti o hiru ravnatelja. Sindikati takoer tvrde - s pravom, ini mi se - da se veina kolskih okruga oslanja iskljuivo na testove za mjerenje nastavnikih rezultata i da rezultati testova mogu uvelike ovisiti o faktorima nad kojima nastavnik nema nadzora, kao to je broj uenika slabijega imovinskog stanja ili uenika s posebnim potrebama u njihovoj uionici. No, te je probleme mogue rijeiti. Suradnja s nastavnikim sindikatima, saveznim dravama i kolskim okruzima moe formirati bolja mjerila uspjeha, takva mjerila koja bi kombinirala rezultate testova sa sustavom ocjenjivanja kolega (veina nastavnika kadra je sa zadivljujuom konzistentnou kazati koji su nastavnici u njihovoj koli dobri, a koji uistinu loi). Tako moemo sprijeiti da neuinkoviti nastavnici i nadalje nanose tetu djeci koja su voljna uiti. Ako uistinu kanimo ulagati sredstva potrebna za unaprjeenje naih kola, tada moramo ponovo vjerovati u to da je svako dijete sposobno uiti. Nedavno sam imao prilike posjetiti osnovnu kolu Dodge u ika-kome West Sideu, kolu koja je neko bila blizu samog dna po svim kriterijima, no koja se sada nalazi usred preokreta. Dok sam s nekima od nastavnika razgovarao o izazovima s kojima se susreu, jedna je mlada nastavnica spomenula fenomen koji je nazvala sindromom nekih

klinaODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 141 ca" - rije je o spremnosti drutva da nade milijun opravdanja za pretpostavku da neki klinci" nisu u stanju uiti; kako neki klinci dolaze iz loijih sredina" ili kako neki klinci previe zaostaju". Izluuje me kada ujem taj termin", rekla mi je nastavnica. To nisu 'neki klinci.' To su nai klinci." Koliko e ameriko gospodarstvo biti uspjeno u godinama koje dolaze, moglo bi u velikoj mjeri ovisiti o tome koliko emo ozbiljno shvatiti takav stav. Nae ulaganje u obrazovanje ne moe se svesti samo na poboljanje sustava osnovnog i srednjokolskog obrazovanja. U gospodarstvu koje se temelji na znanju i u kojemu osam od devet zanimanja koja doivljavaju najvei rast u ovome desetljeu zahtijevaju znanstvene ili tehnoloke vjetine, veini e radnika biti potreban neki oblik viega obrazovanja kako bi mogli popuniti radna mjesta budunosti. Upravo kao to je naa vlada utemeljila besplatne i obvezne javne gimnazije na samome poetku dvadesetog stoljea kako bi radnicima omoguila da ovladaju vjetinama nunima u eri industrijalizacije, naa vlada sada mora pomoi radnoj snazi dananjice da se prilagodi realitetima dvadeset prvoga stoljea. U mnogoemu naa bi zadaa danas trebala biti jednostavnija nego to je bila za kreatore politike (i donositelje odluka) prije stotinu godina. U prvome redu, naa mrea sveuilita i viih kola ve postoji i kvalitetno je opremljena, sposobna prihvatiti vie studenata. A Amerikance nije potrebno uvjeravati u vrijednost viega obrazovanja - postotak mladih odraslih ljudi koji imaju visokokolsku diplomu postojano raste iz desetljea u desetljee, od oko 16 posto u osamdesetim godinama do gotovo 33 posto danas. Ono u emu je Amerikancima uistinu potrebna izravna pomo tie se noenja sa sve viim trokovima studiranja - neto to je Michelle i meni predobro poznato {tijekom prvih deset godina naega braka, naa zajednika dugovanja za dodiplomski studij i pravni fakultet premaivali su iznos nae hipoteke). U proteklih pet godina, prosjene kolarine na etverogodinjim dravnim fakultetima, usklaene s inflacijom, narasle su za 40 posto. Kako bi podmirili te trokove, studenti se sve vie zaduuju, to mnoge studente dodiplomskog studija odbija od toga da se posvete karijerama u manje profitabilnim podrujima kao to je pouavanje. Procjenjuje se da 200 tisua studenata svake godine odlui u potpunosti napustiti studij, jer ne uspijevaju nai naina kako platiti sve trokove. Postoji niz koraka koje moemo poduzeti kako bismo nadzirali trokove i olakali pristup visokome obrazovanju. Savezne drave mogu ograniiti godinja poveanja cijena kolarina na dravnim sveuilitima. Mnogim studentima koji biraju netradicionalne metode, tehnike kole i onlinetea]ev\ mogli bi omoguiti isplativu opciju za reorganizaciju u 142 gospodarstvu koje se stalno mijenja. Studenti mogu inzistirati na tome da njihove institucije usredotoe svoja nastojanja za prikupljanjem sredstava u veoj mjeri na unapreivanje kakvoe poduke nego na izgradnju novih nogometnih stadiona. No, bez obzira na to koliko bili uspjeni u nadziranju vrtoglavo rastuih trokova obrazovanja, potrebno je takoer i mnogim studentima i njihovim roditeljima omoguiti vie izravne pomoi u smislu noenja s trokovima studija, bilo stipendijama, zajmovima s niskom kamatnom stopom, tednim raunima za obrazovanje osloboenim poreza, ili potpunom neoporezivou kolarine i trokova studija. Dosada se Kongres kretao u smjeru suprotnome od toga, podiui kamatne stope na savezno zajamene studentske kredite i nije uspijevao podii iznose stipendija za studente slabijeg imovinskog stanja kako bi ovi mogli ii ukorak s inflacijom. Nema opravdanja za takve strategije - barem ako kanimo odrati povoljne prilike i vertikalnu pokretljivost kao temeljno obiljeje gospodarstva Sjedinjenih Drava. Postoji jo jedan aspekt naega obrazovnog sustava koji je vrijedan pozornosti - aspekt koji govori o biti amerike konkurentnosti. Otkada je Lincoln potpisao Morrillov zakon i kreirao sustav koleda, institucije vie razine uenja sluile su kao ameriki primarni laboratoriji za istraivanje i razvoj.

Kroz te smo institucije obuavali budue inovatore, a savezna je vlada osiguravala kljunu potporu za infrastrukturu - od kemijskih laboratorija do ubrzivaa estica - i sredstava za istraivanje koja moda nisu imala neposrednu komercijalnu primjenu, ali mogu u konanici dovesti do velikih znanstvenih otkria. Na tome su planu takoer nae strategije ile u krivome smjeru. Prilikom promocije na Sveuilitu Northwestern 2006., razgovarao sam s dr. Robertom Langerom, profesorom kemijskog inenjeringa na Massachusettskom institutu tehnologije i jednim od najistaknutijih amerikih znanstvenika. Langer nije tek izolirani akademik - zasluan je za vie od petsto patenata i njegova su istraivanja rezultirala raznim izumima, poput nikotinskog flastera do tretmana za rak mozga. Dok smo ekali da sveanost pone, pitao sam ga o njegovu aktualnom radu i spomenuo je svoje inenjerstvo tkiva, istraivanje koje obeava pronalazak novih, uinkovitijih metoda unoenja medikamenata u organizam. Prisjetivi se novijih kontroverzi vezanih za istraivanje matinih stanica, pitao sam ga je li ogranienje Busheve administracije broja linija matinih stanica najvea prepreka napretku na njegovu podruju. Odmahnuo je glavom. Bilo bi korisno raspolagati s vie matinih stanica", rekao mi je Langer, no istinski problem koji prepoznajemo jesu velika smanjenja u saveznim dotacijama." Objasnio je da je, prije pedeset godina, 20 do 30 posto svih istraivakih prijedloga nailo na znaajnu saveznu potporu. Ta je razina danas blia onoj od 10 posto. Za znanstvenike i istraivae 143 to znai da vie vremena moraju provoditi prikupljajui sredstva, a manje na istraivanje. To takoer znai da svake godine sve vie obeavajuih smjerova istraivanja biva prekinuto posebice istraivanje visokoga rizika koje bi na koncu moglo uroditi najboljim plodom. Tvrdnje dr. Langera nije jedinstvena. Svakoga mjeseca, ini se, znanstvenici i inenjeri dolaze u moj ured kako bi raspravljali o smanjenom zanimanju savezne vlade za financiranje osnovnih znanstvenih istraivanja. Tijekom posljednja tri desetljea savezno financiranje fizike, matematike i inenjerske znanosti smanjilo se kao postotak BDP-a - upravo u razdoblju kada ostale zemlje poveavaju svoje budete za istraivanje i razvitak. Kao to naglaava dr. Langer, naa sve manja potpora bazino-me istraivanju izravno utjee na brojne mlade ljude koji se usmjeravaju ka matematici, prirodnim znanostima i inenjerstvu - to nam pomae da shvatimo zbog ega u Kini svake godine diplomira osam puta vie inenjera nego u SAD-u. elimo li inovativno gospodarstvo, koje e generirati vie tvrtki poput Googlea svake godine, tada moramo ulagati u nae budue inovatore - tako to emo udvostruiti savezno financiranje bazinog istraivanja u razdoblju od narednih pet godina, obuavajui jo stotinu tisua inenjera u sljedee etiri godine, ili omoguivi nove dotacije za istraivanje najuspjenijim istraivaima na poetku karijere u zemlji. Ukupna cijena odravanja nae znanstvene i tehnoloke prednosti iznosi priblino 42 milijarde dolara tijekom pet godina - to je svakako velik novac, ali je to samo 15 posto najnovijega saveznog prorauna za autoceste. Drugim rijeima, u stanju smo financirati to to treba uiniti. Ono to nedostaje nije novac, nego nacionalni osjeaj za prioritete. Posljednje presudno ulaganje koje nam je potrebno kako bismo Ameriku uinili konkurentnijom tie se energetske infrastrukture koje nam moe omoguiti energetsku neovisnost. U prolosti, rat ili izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti bili su ti koji su Ameriku prodrmali iz njezine samodopadnosti te su doveli do veih ulaganja u obrazovanje i znanost, sve uz voenje rauna o minimiziranju nae ranjivosti. To se dogaalo na vrhuncu Hladnoga rata, kada je lansiranje satelita Sputnjik izazvalo strahovanje da je sovjetska tehnologija ispred nae. Predsjednik Eisenhower reagirao je tako da je udvostruio saveznu potporu za obrazovanje te je itavoj jednoj generaciji znanstvenika i inenjera omoguio obuavanje koje im je bilo potrebno da ostvare revolucionarni napredak. Te iste godine osnovana je Agencija za projekte napredna istraivanja u obrani, DARPA, koja je osigurala milijarde dolara za temeljno istraivanje koje je naposljetku pridonijelo nastanku interneta, bar kodova i raunalno potpomognutoga dizajna. Godine 1961., predsjednik Kennedy pokrenuo je program za istraivanje svemira Appolo, dodatno nadah-

144 nuvi mlade ljude u itavoj zemlji da prijeu Novu granicu znanosti. Naa aktualna situacija nalae da energino zauzmemo isti pristup. Teko je na adekvatan nain opisati razmjere do kojeg naa ovisnost o nafti podriva nau budunost. Prema Nacionalnom odboru za energetsku politiku, ne bude li kakvih promjena u naoj energetskoj strategiji, potranja SAD-a za naftom narast e za 40 posto u narednih dvadeset godina. Oekuje se da e tijekom istoga tog razdoblja svjetska potranja narasti za barem 30 posto, jer e zemlje koje se ubrzano razvijaju, poput Kine i Indije, iriti svoje industrijske kapacitete i na ijim e cestama biti 140 milijuna automobila vie. Naa ovisnost o nafti ne utjee samo na nae gospodarstvo. Ona podriva i nau nacionalnu sigurnost. Velik udio od 800 milijuna dolara, koliko dnevno izdvajamo za naftu iz uvoza odlazi, nekima od najhirovi-tijih svjetskih reima - Saudijskoj Arabiji, Nigeriji, Venezueli te, barem na neizravan nain, Iranu. Nebitno je radi li se o despotskim reimima s nuklearnim intencijama ili utoitima za medrese koje usauju sjeme terora u mladim mozgovima - oni dobivaju na novac jer je nama potrebna njihova nafta. Jo je gore to to je rizik prekida opskrbe ozbiljan. U Perzijskome zaljevu Al-Queda ve godinama planira napade na slabo tiene rafinerije; uspjean napad na samo jedan od velikih saudijskih naftnih kompleksa mogao bi izazvati gospodarstveni kolaps u SAD-u. Sam Osama bin Laden instruira svoje sljedbenike da usredotoe svoje operacije na naftu, posebice u Iraku i podruju Zaljeva, budui e to izazvati njihovu smrt". Takoer valja povesti rauna i o posljedicama koje nae gospodarstvo temeljeno na fosilnim gorivima ima za okoli. Gotovo svaki znanstvenik izvan Bijele kue vjeruje kako je promjena klime stvarna, ozbiljna te da ju ubrzava stalno isputanje ugljinoga dioksida u atmosferu. Ako nam ledenjaci koji se tope, razina mora koja raste, klimatske promjene, uestaliji uragani, jo ea tornada, neprekidne oluje praine, propadajue ume, odumirui koraljni grebeni i sve vei broj bolesti respiratornoga sustava i bolesti koje prenose insekti ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju, onda ne znam to predstavlja. Dosad je energetska strategija Busheve administracije bila usredotoena na potpore velikim naftnim tvrtkama i sve rasprostranjenije buenje - zajedno sa simbolinim ulaganjima u razvijanje, alternativnih goriva. Takav bi pristup mogao imati gospodarskoga smisla kada bi Amerika raspolagala mnogim jo neiskoritenima naftnim izvorima koji bi zadovoljavali njezine potrebe (i kada naftne tvrtke ne bi ostvarivale rekordne profite). Meutim, takvi izvori ne postoje. Sjedinjene Drave raspolau s tri posto svjetskih naftnih rezervi. Koristimo 25 posto svjetske nafte. Ne moemo izbuiti rupu za izlaz iz ovoga problema. Moemo, meutim, stvoriti obnovljive, ie izvore energije za dvadeODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 145 set prvo stoljee. Umjesto da subvencioniramo naftnu industriju, morali fc bismo ukinuti svaku poreznu olakicu koju ta industrija trenutano uiva i zahtijevati da se jedan posto prihoda naftnih tvrtki s jednom milijardom kvartalnoga profita uloi u financiranje istraivanja alternativnih vidova energije i potrebnu infrastrukturu. Ne samo da bi se takav projekt isplatio u gospodarskome, vanjskopolitikome i ekolokom smislu - on bi mogao biti sredstvo pomou kojega bismo mogli obuiti itavu novu generaciju amerikih znanstvenika i inenjera te izvor novih izvoznih industrija i visoko plaenih poslova. Zemlje poput Brazila ve su to uinile. Tijekom proteklih trideset godina Brazil je koristio kombinaciju regulacije i izravna vladina ulaganja kako bi razvio visoko uinkovitu industriju biogoriva, 70 posto tamonjih novih vozila sada pokree etanol na bazi eera umjesto benzina. Budui da amerika vlada ne poklanja tome jednaku pozornost, industrija etano-la u SAD-u tek sada poinje sustizati brazilsku industriju biogoriva. No, regulacija, ako se primjeni na fleksibilan nain i uz osjetljivost za trine zakonitosti, zapravo moe potaknuti inovaciju u privatnome sektoru te ulaganje u energetski sektor.

Uzmimo problem standarda uinkovitosti goriva. Da smo sustavno podizali te standarde tijekom protekla dva desetljea, kada je benzin bio jeftin, ameriki proizvoai automobila moda bi ulagali u proizvodnju novih modela koji bi bili uinkovitiji to se tie potronje goriva, umjesto proizvodnje SUV-a koji troe enormne koliine benzina - ime bi bili konkurentniji s obzirom na rast cijena benzina. Umjesto toga, svjedoci smo toga da su japanski konkurenti daleko ispred amerike automobilske industrije. Toyota planira prodati sto tisua primjeraka svojega popularnog modela Prius u 2006., dok hibridni model General Motorsa nee ak biti ni izbaen na trite prije 2007. Moemo takoer oekivati da e tvrtke poput Toyote nadmaiti amerike proizvoae automobila na rastuem kineskome tritu jer Kina ve sada ima vie standarde uinkovitosti goriva nego mi. Bit je u tome da automobili koji koriste uinkovito gorivo i alternativna goriva poput E85, goriva s 85-postotnim etanolom, predstavljaju budunost automobilske industrije. Budunost je to s kojom amerike automobilske tvrtke mogu uhvatiti korak, ako zaponemo donositi neke teke odluke danas. Godinama su se ameriki proizvoai automobila i sindikat radnika u autoindustriji (UW) odupirali viim standardima uinkovitosti goriva zbog toga jer je reorganizacija pogona skupa, a Detroit ve muku mui s golemim trokovima zdravstvenoga osiguranja za umirovljenike i otrom konkurencijom. Tako sam, tijekom prvih godinu dana koje sam proveo u Senatu predloio zakon koji sam nazvao Zdravstvena skrb za hibride". Prijedlog zakona ide za dogovorom s amerikim proizvoaima automobila: u zamjenu za saveznu financijsku 146 pomo za podmirivanje trokova zdravstvenoga osiguranja za umirovljene radnike u automobilskoj industriji, Velika trojka te bi utede reinvestitala u razvijanje vozila koja troe uinkovitije gorivo. Agresivno ulaganje u alternativne izvore goriva moe takoer dovesti do stvaranja tisua novih radnih mjesta. Za deset ili dvadeset godina, ona stara Maytagova tvornica u Galesburgu mogla bi iznova otvoriti svoja vrata kao rafinerija celuloznog etanola. A preko puta nje mogla bi biti nova automobilska tvrtka koja marljivo izbacuje hibridne automobile. Nova radna mjesta koja bi se time otvorila mogla bi biti popunjena amerikim radnicima s novim vjetinama i obrazovanjem svjetske razine, od osnovne kole do fakulteta. Meutim, ne moemo si dopustiti da jo dugo oklijevamo. Vidio sam donekle do kakvih posljedica moe dovesti ovisnost jedne zemlje 0 uvoznoj energiji u ljetu 2005., kada smo senator Dick Lugar i ja posjetili Ukrajinu i susreli se s tada novoizabranim predsjednikom te zemlje Viktorom Juenkom. Pria o Juenkovu izboru za predsjednika dospjela je na naslovnice svjetskih novina: suprotstavljajui se vladajuoj stranci koja se godinama povinjavala eljama susjedne Rusije, Juenko je preivio pokuaj atentata, ukradene izbore i prijetnje iz Moskve, da bi se potom Ukrajinci napokon pobunili organiziravi Naranastu revoluciju" - niz mirnih masovnih demonstracija koje su na koncu dovele do postavljanja Juenka na predsjedniku funkciju. Bilo je to uzbudljivo vrijeme u toj bivoj sovjetskoj republici i, uistinu, gdje god smo poli, svi su govorili o demokratskoj liberalizaciji i gospodarskoj reformi. No, u naim razgovorima s Juenkom i njegovim kabinetom, uskoro smo otkrili da Ukrajina ima veliki problem - ona i nadalje ovisi o Rusiji i njezinoj nafti te prirodnome plinu. Ve je tada Rusije bila nagovijestila da e dokinuti moguost Ukrajini da nabavlja te energente po cijeni nioj od cijena na svjetskome tritu, to predstavlja korak koji bi rezultirao utrostruenjem cijena lo-ulja tijekom zimskih mjeseci koji su prethodili parlamentarnim izborima. Proruske snage u zemlji kupovale su vrijeme, svjesne da unato njezinoj uzvienoj retorici, naranastim barjacima, demonstracijama i Juenkovoj hrabrosti, Ukrajina je i nadalje bile u milosti svojega bivega patrona. Zemlja koja ne moe nadzirati svoje energetske izvore, ne moe upravljati svojom budunou. Ukrajina tu moda nema velikoga izbora, ali najbogatija i najmonija zemlja svijeta taj izbor itekako ima. Obrazovanje, znanost i tehnologija. Energija. Ulaganja u ta tri kljuna podruja imala bi velikoga utjecaja na jaanje Amerike u odnosu na njezine konkurente. Naravno, ni jedno od tih ulaganja nee

postii rezultate preko noi. Sva e ona biti podlona prijeporima. Ulaganje u istraivanje 1 razvoj i obrazovanje kotat e dosta novaca u vrijeme kada je na saveODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 147 zni budet ve prenapregnut. Poveanje uinkovitosti goriva amerikih automobila ili uvoenje plae po uinku za nastavnike u javnim kolama izazvat e, medu ostalim, i sumnjiavost radnika koji se ve osjeaju ugroenima. A rasprave oko opravdanosti kolskih vauera ili o primjenjivosti elija za pogon vozila na vodik nee tako brzo prestati. No, dok bi sredstva kojima se koristimo kako bismo ostvarili te ciljeve trebala biti predmetom ustre i otvorene debate, ciljevi sami ne bi smjeli biti sporni. Ako neto ne poduzmemo, naa e konkurentska pozicija u svijetu slabiti. Ako smjelo neto uinimo, tada e nae gospodarstvo biti manje ranjivo u odnosu na gospodarski poremeaj, naa e se trgovaka bilanca poboljati, ritam amerike tehnoloke inovacije ubrzat e se, a ameriki e radnik biti u boljoj poziciji u smislu prilagodbe globalnome gospodarstvu. Meutim, hoe li to biti dovoljno? Uz pretpostavku da smo kadri premostiti nae ideoloke razlike i odrati rast amerikoga gospodarstva, hou li moi pogledati ravno u oi onim radnicima u Galesburgu i kazati im da globalizacija moe biti korisna za njih i njihovu djecu? To sam pitanje imao na umu tijekom debate iz 2005. godine o Srednjoamerikome sporazumu o slobodnoj trgovini, ili CAFTA-i. Promatran izolirano, taj sporazum nije predstavljao prijetnju amerikim radnicima - kombinirana gospodarstva zemalja Srednje Amerike koja su ovime obuhvaena bila su gotovo ista kao i gospodarsrva New Havena ili Connecticuta. Time su se otvorila nova trita za sjevernoamerike poljoprivrednike i uveali izgledi za nuno strano ulaganje u siromane zemlje kao to su Honduras ili Dominikanska Republika. Bilo je odreenih problema u vezi sa sporazumom, ali, sve u svemu, CAFTA je vjerojatno bio isti dobitak za sjevernoameriko gospodarstvo. Meutim, kada sam se susreo s predstavnicima organiziranoga radnitva, oni se uope nisu s time slagali. Sto se njih ticalo, NAFTA je bila katastrofa, a CAFTA je naprosto prijetila jo veom, pored slobodne trgovine, potrebna je i potena trgovina: snanija zatita radnika u zemljama koje trguju sa Sjedinjenim Dravama, ukljuujui pravo na udruivanje u sindikate te zabranu rada djeci, poboljane ekoloke standarde u istim tim zemljama, ukidanje nepravednih vladinih subvencija* stranim izvoznicima i carinskih ogranienja za izvoznu robu iz SAD-a, veu zatitu za intelektualno vlasnitvo u SAD-u, te - osobito u sluaju Kine - ukidanje umjetno devalvirane valute koja amerike tvrtke stavlja u trajno nepovoljan poloaj. Poput veine demokrata snano podupirem sve ovo. No ipak, osjeam se dunim kazati predstavnicima sindikata da ni jedna od ovih mjera nee izmijeniti realnosti globalizacije. Stroe odredbe to se tie zatite prava radnika ili okolia u prijedlozima zakona o trgovini mogu biti poticajne u smislu vrenja pritiska na odreene zemlje da nastave s poboljanjem rad148 nih uvjeta, kao to to mogu biti nastojanja za postizanjem sporazuma s amerikim trgovcima na malo da prodaju robu za koju su radnici pravedno plaeni. No one nee eliminirati golemi raskorak u nadnicama po satu izmeu radnika u SAD-u i radnika u Hondurasu, Indoneziji, Mozambiku ili Bangladeu gdje se rad u prljavoj tvornici ili zaguljivoj radionici esto smatra korakom prema gore na gospodarskoj ljestvici. Isto tako, spremnost Kine da dopusti da vrijednost njezine valute raste mogla bi skromno podii cijenu robe proizvedene u toj zemlji, to bi ameriku robu uinilo donekle konkurentnijom. No, na koncu konca, Kina e i nadalje imati vei viak radne snage na selu nego polovica ukupnoga stanovnitva Sjedinjenih Drava - to znai da e korporaciji Wall-Mart usluge tamonjih nabavljaa biti potrebne jo jako dugo vremena. Potreban nam je novi pristup pitanju trgovine, rekao bih, pristup koji priznaje te realnosti. Moja bi braa i sestre iz sindikata na to kimnuli glavom i kazali kako su zainteresirani za to da sa mnom razgovaraju o mojim zamislima - no, bi li me istovremeno mogli uzeti kao glasaa protiv

CAFTA-e? Zapravo, osnovna debata oko slobodne trgovine gotovo da se nije izmijenila od ranih osamdesetih godina, jer i danas radnitvo i njegovi saveznici uglavnom gube bitku. Danas je ope uvjerenje medu donositeljima odluka, kreatorima politike, u medijima i u poslovnome svijetu da slobodna trgovina svih ini bogatijima. U bilo koje doba, tvrde, neka radna mjesta u SAD-u mogla bi biti zatvorena i izazvati ogranieni jad i nevolje - ali na svakih tisuu radnih mjesta u proizvodnji zatvorenih zbog zatvaranja neke tvornice, isti e ili ak i vei broj radnih mjesta biti orvoren u novim i rastuim uslunim sektorima gospodarstva. Meutim, kako se ritam globalizacije pojaava, nisu samo sindikati ti koji su zabrinuti oko dugoronih perspektiva za amerike radnike. Ekonomisti su uvidjeli da je diljem svijeta ukljuujui Kinu i Indiju - svake godine potreban sve vei gospodarski rast kako bi bilo mogue otvoriti jednak broj radnih mjesta, to je posljedica neprestano rastue automatizacije i vee produktivnosti. Neki se analitiari pitaju moe li gospodarstvo SAD-a, kojime vie dominiraju uslune djelatnosti, oekivati isti rast produktivnosti, a time i ivotnog standarda, kakve smo viali u prolosti. Zapravo, tijekom proteklih pet godina, statistike postojano pokazuju da su nadnice za radna mjesta koja su ukinuta bile vee od nadnica za radna mjesta koja se otvaraju. - I dok e unapreivanje obrazovne razine amerikih radnika poboljati njihovu sposobnost prilagodbe globalnome gospodarstvu, bolje obrazo' vanje samo po sebi nee ih nuno zatititi od rastue konkurencije. ak i kada bi Sjedinjene Drave proizvele dvostruko vie raunala po glavi stanovnika nego Kina, Indija ili bilo koja istonoeuropska zemlja, ve sam broj novopristiglih na globalno trite znai kudikamo vie programera u 149 prekomorskim zemljama nego to ih je u SAD-u - a svi su oni raspoloivi za petinu plae za svaki posao na kojemu postoji irokopojasna veza. Drugim rijeima, slobodna trgovina moe itekako izazvati bujanje svjetskoga gospodarskog kolaa - ali nema zakona koji kae da e radnici u SAD-u i nadalje dobivati sve vei i vei komadi toga kolaa. Uz te realitete lako je shvatiti zbog ega bi neki eljeli zaustaviti globa-lizaciju - ne bi li se zadrao status quo i ne bismo li se izolirali od gospodarskoga poremeaja. Svrativi u New York tijekom debate o CAFTA-i, spomenuo sam neke od studija koje sam itao Robertu Rubinu, bivemu amerikom ministru financija za vrijeme Clintonova predsjednikovanja, s kojim sam se upoznao tijekom svoje kampanje. Teko da je mogue pronai demokrata koji je blie upoznat s globalizacijom od Rubina - ne samo da je desetljeima bio jedan od najutjecajnijih bankara na Wall Streetu nego je i kroz veliki dio devedesetih godina dao svoj doprinos iscrtavanju smjera kretanja svjetskih financija. On je takoer i jedan od najobazrivijih i najskromnijih ljudi koje znam. Stoga sam ga upitao jesu li barem neke od bojazni koje su mi izrazili radnici Maytaga u Galesburgu vrsto utemeljene - da ne postoji nain za izbjegavanje dugoronoga slabljenja amerikog ivotnog standarda budemo li posve otvoreni prema konkurenciji s mnogo jeftinijom radnom snagom drugdje u svijetu. To je sloeno pitanje", rekao je Rubin. Veina e vam ekonomista kazati da nema inherentnoga ogranienja broja kvalitetnih radnih mjesta koje ameriko gospodarstvo moe generirati, zbog toga to ne postoji ogranienje ljudskoj domiljatosti. Ljudi smiljaju nove vidove industrije, nove potrebe i elje. Mislim da ekonomisti vjerojatno imaju pravo. Kroz povijest su najee bili. Naravno, nema jamstva da e taj uzorak i ovoga puta prevladati. Uz ritam tehnolokih promjena, veliinu zemalja s kojima se nadmeemo i razlika u trokovima izmeu nas i tih zemalja koja pogoduje jednoj strani, mogue je da emo svjedoiti pojavi drugaije dinamike. Tako da pretpostavljam da bismo se mogli suoiti s raznim izazovima ak i ako sve uinimo kako valja." Naveo sam da za ljude iz Galesburga njegov odgovor vjerojatno ne bi bio ohrabruju. Rekao sam da je takvo to mogue, ne i da je posve izvjesno", kazao je Rubin. Uz suzdrani

optimizam mogu kazati kako e, ako sredimo nau fiskalnu kuu i unaprijedimo na obrazovni sustav, njihovoj djeci biti sasvim dobro. Kako bilo, jedno je od onoga to bih poruio ljudima iz Galesburga sigurno: svako nastojanje u smislu protekcionizma bit e kontraproduktivno - i zbog takve pogodbe njihovoj djeci moe jedino biti gore." Bilo mi je drago zbog Rubinova priznanja da ameriki radnici imaju legitiman povod za zabrinutost kada je rije o globalizaciji; po mojemu iskustvu, veina je sindikalnih voa duboko promiljala o tome problemu 150 i ne moemo ih otpisati tek kao ishitrene protekcioniste. Ipak, bilo je teko zanijekati Rubinovo temeljno vienje: moemo pokuati usporiti globalizaciju, ali je ne moemo zaustaviti. Ameriko je gospodarstvo sada toliko integrirano s ostatkom svijeta, a digitalna trgovina toliko rasprostranjena, da je teko i zamisliti, a kamoli provesti uinkovit reim protekcionizma. Pristojba na uvozni elik mogla bi pruiti privremeno olakanje amerikim proizvoaima elika, ali e izazvati manju konkurentnost na svjetskome tritu svakoga amerikog proizvoaa koji koristi elik u svojim proizvodima. Teko se pridravati * imperativa kupujte ameriko" kada su videoigru amerike tvrtke razvili japanski softverski inenjeri, a zapakirana je u Meksiku. Ameriki agenti granine patrole ne mogu sprijeiti pozivni centar u Indiji da prua svoje usluge, ili zaustaviti elektroinenjera u Pragu da posluje putem elektronike pote s tvrtkom u Dubuqueu, u saveznoj dravi Iowi. Kada je rije 0 trgovini, preostalo je malo granica. To, meutim, ne znai da bismo trebali naprosto dii od svega ruke i kazati radnicima neka se snalaze kako znaju i umiju. Ovaj sam problem iznio i predsjedniku Bushu potkraj CAFTA-debate, kada smo ja i skupina ostalih senatora bili pozvani u Bijelu kuu na diskusiju. Predsjedniku sam rekao kako vjerujem u pogodnosti trgovine te da ne sumnjam da Bijela kua moe pridobiti glasove za upravo ovaj sporazum. No, rekao sam da je odupiranje CAFTA-i manje povezano s pojedinostima iz sporazuma, a vie s rastuom nesigurnou amerikoga radnika. Ne osmislimo li strategije za ublaavanje tih bojazni i ne poaljemo li snaan signal amerikim radnicima da je savezna vlada na njihovoj strani, protekcionistiko e raspoloenje samo porasti. Predsjednik me pristojno sluao i rekao da bi volio uti moje zamisli. Kazao je kako se nada da e u meuvremenu moi raunati na moj glas. Nije na njega mogao raunati. Na koncu sam glasovao protiv CAFTA-e koja je izglasana u Senatu glasovanjem 55 naprama 45. Nisam dobio zadovoljtinu svojim glasovanjem, no inilo mi se kako sam jedini koji je u zapisnik unio protest protiv onoga to smatram neosjetljivou Bijele kue na gubitnike slobodne trgovine. Poput Boba Rubina, optimistian sam u pogledu dugoronih izgleda za gospodarstvo SAD-a i sposobnosti amerikih radnika da se nadmeu u uvjetima slobodne trgovine no ^ samo ako trokove i pogodnosti globalizacije pravednije raspodijelimo meu stanovnitvom. Posljednji put kada smo se susreli s gospodarskom preobrazbom koja je bila jednako tako razorna kao ova danas, Roosevelt je naciju poveo prema novome drutvenom ugovoru - pogodbi izmeu vlade, poslovanja 1 radnika koja je rezultirala rasprostranjenim prosperitetom i gospodar151 skom sigurnou tijekom razdoblja od preko pedeset godina. Za prosjenoga amerikog radnika ta je sigurnost poivala na tri stupa: paketu zdravstvenih i mirovinskih pogodnosti koje mu je osiguravao poslodavac; i vladinoj sigurnosnoj mrei - socijalnoj zatiti, zdravstvenom osiguranju, naknadi za nezaposlene; i u manjoj mjeri saveznim mjerama zatite od bankrota i zatite mirovina koji su mogli ublaiti pad onima koji su pretrpjeli neuspjehe u svojim ivotima Sigurno je da je poticaj iz New Deala ukljuivao osjeaj solidarnosti: zamisao da poslodavci trebaju biti pravedni prema svojim radnicima te da, ako se zbog sudbine ili krive procjene bilo tko od nas i spotakne, zajednica ostalih Amerikanaca bit e spremna podii nas. Meutim, taj je sporazum poivao na razumijevanju da sustav podjele rizika i nagrada zapravo

moe unaprijediti nain funkcioniranja trita. Roosevelt je razumio da pristojne nadnice i pogodnosti za radnike mogu stvoriti srednjeklasnu bazu konzumenata srednjeg sloja potroaa koji e stabilizirati gospodarstvo SAD-a i pokretati njegovo irenje. Roosevelt je takoer spoznao da emo svi biti skloniji preuzeti rizik u naem ivotu - promijeniti posao ili zapoeti novo poslovanje ili pozdraviti konkurenciju iz drugih zemalja - budemo li znali da moemo raunati na odreenu razinu zatite ako u tome ne uspijemo. To je ono to je socijalna zatita, najvaniji dio zakonodavstva New Deala, omoguila - oblik socijalnoga osiguranja koji nas titi od rizika. Sve vrijeme kupujemo privatno osiguranje na tritu, zbog toga to nam je, ma koliko se oslanjali na vlastite snage, jasno da ne ispada uvijek onako kako smo planirali - dijete se razboli, tvrtka za koju radimo zatvori se, roditelj oboli od Alzheimerove bolesti, portfelju na burzi padne vrijednost. Sto je vei broj osiguranika u zajednikom fondu, to je rizik vie podijeljen, na raspolaganju je vea pokrivenost, a cijena je nia. Ponekad, meutim, ne moemo kupiti osiguranje za odreene rizike na tritu - obino zbog toga to ga tvrtke smatraju neprofitabilnim. Ponekad osiguranje koje dobijemo kroz svoj posao nije dovoljno, a nismo u stanju kupiti vie osiguranja sami. Moe se dogoditi kakva neoekivana tragedija i tada se pokae da nismo bili dovoljno osigurani. Zbog svega ovoga, traimo od vlade da se angaira i stvori zajedniki fond osiguranja osiguran za nas - fond koji obuhvaa sve Amerikance. Danas se taj drutveni ugovor u ijoj je izradi sudjelovao Roosevelt poinje uruavati. Reagiravi na poveanu inozemnu konkurenciju i pritisak burze koja inzistira na kvartalnim stimulacijama profitabilno-sti, poslodavci prelaze na automatizaciju, smanjuju obim poslovanja i osnivaju o/jr~s/7ore-kompanije, a sve to radnike ini ranjivijima u smislu gubitka posla i stavlja ih u poloaj gdje nisu u mogunosti zahtijevati vee plae ili bolje pogodnosti. Iako savezna vlada nudi bogate porezne olakice tvrtkama koje nude zdravstveno osiguranje, tvrtke su naglo rastue 152 trokove prevalile na uposlenike u vidu viih premija, sufinanciranja i odbitaka od porezne osnovice; istovremeno, polovica malog poduzetnitva, u kojemu su uposleni milijuni Amerikanaca, nije kadro ponuditi svojim uposlenicima nikakvo osiguranje. Na slian nain, tvrtke prelaze s tradicionalnog plana mirovinskog osiguranja definirane naknade na plan 401(k), ponekad se sluei steajnim sudom kako bi izbjegli postojee mirovinske obveze. Kumulativni je uinak na obitelji ozbiljan. Primanja prosjenoga amerikog radnika jedva da su ila ukorak s inflacijom tijekom posljednja dva desetljea. Od 1988., trokovi zdravstvenoga osiguranja prosjene amerike obitelji uetverostruili su se. Razine osobne tednje nisu nikada j bile nie. A razine osobnih dugovanja nisu nikada bile vie. Umjesto da vladu iskoristi kako bi umanjila utjecaj ovih trendova, reakcija Busheve administracije bila je takva da ih jo i potie. To je temeljna zamisao u pozadini vlasnikoga drutva: ako poslodavce oslobodimo svih obveza prema njihovim radnicima i posve demontiramo ono to je ostalo od New Deala, programe osiguranja kojima upravlja vlada, tada e se magija trita pobrinuti za ostalo. Ako je vodeu filozofiju iza tradicionalnoga sustava socijalnog osiguranja mogue opisati kao Svi smo u ovome zajedno", ini se da je filozofija vlasnikoga drutva U ovome si sam". To je primamljiva zamisao, zamisao koja je elegantna u svojoj jednostavnosti i koja nas oslobaa svih obveza koje imamo jedni prema drugima. Postoji samo jedan problem koji je s time povezan. To ne moe funkcionirati - barem ne za one koji ve zaostaju u globalnome gospodarstvu. Uzmimo za primjer nastojanje Busheve administracije da privatizira socijalno osiguranje. Administracija tvrdi da trite dionica moe pojedincima pruiti bolju dobit na njihovo ulaganje i naelno imaju pravo; povijesno gledano, trite funkcionira bolje nego socijalno osiguranje koje svojim prilagodbama ne moe pratiti rast ivotnih trokova. No, odluke o pojedinanome ulaganju uvijek e stvarati pobjednike i gubitnike - one koji su rano kupili Microsoft i one koji su kasno kupili Enron. Sto vlasniko drutvo treba uiniti s gubitnicima? Ako ne elimo gledati ostarjele ljude kako skapavaju na ulici, morat emo pronai naina da financiramo trokove njihove mirovine - a budui da ne znamo unaprijed tko e od nas biti gubitnik, bilo bi razumno da svi zajedno ulaemo u zajedniki fond koji bi nam omoguio barem nekakav zajameni dohodak u naim

zlatnim godinama. To ne znai da ne bismo pojedince trebali poticati da tee prema strategijama veeg rizika, koje donose veu dobit na uloena sredstva. Trebali bismo. To samo znai da bismo trebali to initi s uteevinom koja ne zadire u onu koju ulaemo u socijalno osiguranje. 153 Ista naela vrijede i kada je rije o nastojanjima Administracije da potakne prijelaz s planova zdravstvenoga osiguranja, koji se temelje na uplaivanju poslodavaca ili vladinim programima, na pojedinane tedne raune za zdravstveno osiguranje. Ta bi zamisao mogla imala smisla kada bi paualni iznos koji svaki pojedinac dobiva bio dostatan za kupnju dolina plana zdravstvene zatite preko njegova poslodavca i kada bi taj paualni iznos iao ukorak s inflacijom trokova zdravstvenoga osiguranja. Meutim, to ako radite za poslodavca koji ne nudi plan zdravstvene zatite? IH ako se pokae da je teorija Administracije o inflaciji trokova zdravstvene zatite bila pogrena - ako se pokae da trokovi zdravstvene zatite ne ovise o nehajnome odnosu ljudi prema njihovu zdravlju ili o iracionalnoj elji da ostvare vie nego to im je potrebno? Tada e sloboda izbora" znaiti da e poslodavci morati na sebe preuzeti breme buduih porasta trokova zdravstvenog osiguranja, a koliina novca na njihovim tednim raunima za zdravstveno osiguranje svake e godine pokrivati sve manje i manje trokova osiguranja svake godine. Drugim rijeima, vlasniko se drutvo ak i ne trudi rasporediti rizike i nagrade novoga gospodarstva meu svim Amerikancima. Umjesto toga, ono naprosto uveava nejednake rizike i nagrade dananjega gospodarstva u kojemu pobjednik uzima sve. Ako ste zdravi i bogati ili naprosto imate sree, tada e vam biti jo bolje. Ako ste siromani i bolesni ili vam u ivotu loe krene, neete se imati kome obratiti za pomo. To nije recept za odrivi gospodarski rast ili za ouvanje snane amerike srednje klase. To pogotovu nije recept za kohezivno drutvo. On se kosi s onim vrijednostima koje kazuju da imamo udio u meusobnom uspjehu. On ne predstavlja nas kao naciju. Nasreu, postoji jedan drugaiji pristup, pristup koji preobliuje Rooseveltov drutveni ugovor kako bi on bio u skladu s potrebama novoga stoljea. U svakome podruju u kojemu su radnici ranjivi primanja, gubitak posla, mirovina i zdravstvena zatita - ima nekih dobrih zamisli, neka od njih su stara, a neka nova, a koje bi mogle imati velikoga utjecaja u smislu vee sigurnosti Amerikanaca. Zaponimo s primanjima. Amerikanci vjeruju u rad - ne samo u rad kao sredstvo preivljavanja nego i kao nain da ivotu daju smisao i smjer, red i dignitet. Stari socijalni program, program pomoi za obitelji s uzdravanom djecom, preesto je bio neuspjean da bi sluio na ast toj temeljnoj vrijednosti, zbog ega je lake shvatiti ne samo njegovu neomiljenost u javnosti nego i zbog ega je on esto izolirao ljude kojima je trebao koristiti. S druge strane, Amerikanci takoer vjeruju da bi, rade li redovito, trebali biti kadri skrbiti o sebi i svojoj djeci. Za mnoge ljude pri dnu gospodarske ljestvice - uglavnom loe kvalificirane radnike u ubrzano rastuem uslunom sektoru - to se temeljno jamstvo ne ostvaruje. 154 Vladine strategije mogu pomoi tim radnicima, bez veeg utjecaja na trinu uinkovitost. Za poetak, moemo podii minimalnu nadnicu. Mogue je da je tono - kao to neki ekonomisti tvrde - da svaki veliki rast minimalne nadnice odbija poslodavce od upoljavanja jo radnika. No, budui da se minimalna nadnica nije mijenjala devet godina i da je njezina kupovna mo u stvarnom novcu danas manja nego 1955., tako da osoba koja danas radi puno radno vrijeme na poslu za minimalnu nadnicu ne zarauje dovoljno da se izdigne iz bijede, onda takvi argumenti nisu naroito uvjerljivi. Smanjenje poreza na dohodak, program koji je promovirao Ronald Reagan i koji radnicima s niskim primanjima nudi dodatni dohodak putem poreznog Zakona, trebao bi takoer biti proiren i moderniziran tako da vie obitelji moe od njega imati koristi. Kako bi se radnicima pomoglo da se prilagode gospodarstvu koje se ubrzano mijenja, trebalo bi takoer uskoro aurirati postojei sustav osiguranja za nezaposlene i pomo pri prilagodbi u zvanju. Postoji, zapravo, itav niz dobrih zamisli o tome kako kreirati opseniji sustav pomoi pri prilagodbi. Mogli bismo proiriti takvu pomo na industriju uslunih djelatnosti, kreirati fleksibilne

raune za obrazovanje koje bi radnici mogli koristiti u svrhu prekvalifikacije, ili omoguiti pomo pri prekvalifikaciji za radnike u gospodarstvenim sektorima koji su podloni dislokaciji, prije nego to izgube posao. A u gospodarstvu u kojemu je posao koji ste izgubili esto bolje plaen od novoga posla koji vam je dodijeljen, takoer bismo mogli iskuati koncept osiguranja dohotka, koji doputa do 50 posto razlike izmeu radnikovih starih primanja i njegovih novih primanja u razdoblju do najvie dvije godine. Napokon, kako bismo pomogli radnicima da ostvare via primanja i bolje pogodnosti, trebamo jo jednom poravnati teren izmeu organizirana radnitva i poslodavaca. Od ranih osamdesetih godina naovamo, sindikati stalno gube poziciju, ne samo zbog promjena u gospodarstvu, nego takoer i zbog toga to dananje radno zakonodavstvo - i ono to nudi Nacionalni odbor za radne odnose pruaju radnicima vrlo slabu zatitu. Svake godine, vie od dvadeset tisua radnika biva otputeno ili ostaju bez primanja naprosto zato to se nastoje organizirati u sindikate. To se mora promijeniti. Morali bismo uvesti stroe kazne kako bismo sprijeili poslodavce da otputaju ili diskriminiraju radnike ukljuene u odreena nastojanja za organiziranjem. Poslodavci bi morali priznati sindikat ukoliko veina radnika potpie autorizaciju, ime odabiru da ih sindikat zastupa. Savezno posredovanje moralo bi takoer biti na raspolaganju kako bi poslodavcu i novome sindikatu moglo pomoi da postignu sporazum u razumnome vremenskom roku. Poslovne grupacije moda e zastupati gledite da e sindikalno organiziranija radna snaga SAD-u oduzeti fleksibilnost i konkurentnost. Meutim, upravo je konkurentnije globalno okruje zasluno za to da ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 155 moemo oekivati kako e radnici organizirani u sindikate htjeti suraivati s poslodavcima - pod uvjetom da i oni dobiju svoj odgovarajui dio zbog vee produktivnosti. Upravo kao to vladine strategije mogu potaknuti rast radnikih primanja bez nanoenja tete amerikim tvrtkama, isto tako moemo ojaati njihovu sposobnost dostojanstvena odlaska u mirovinu. Trebali bismo zapoeti s time da se posvetimo ouvanju osnovne prirode socijalnog osiguranja i podboiti njegovu solventnost. Problemi sa zakladom Socijalnog osiguranja stvarni su, no ne i nerjeivi. Kada su se 1983. Ronald Reagan i predsjednik Predstavnikog doma Tip O'Neill suoili sa slinim problemom, sastali su se i oblikovali dvostranaki plan koji je stabilizirao sustav za narednih ezdeset godina. Nema razloga da to isto ne uinimo danas. Uz respekt prema sustavu privatnoga umirovljenja, trebali bismo prihvatiti da se planovi s unaprijed odreenim iznosom ve dugo urua-vaju, ali bismo trebali inzistirati na tome da tvrtke ispune sve neizvrene obveze svojim radnicima i umirovljenicima. Steajni zakoni trebali bi biti poboljani kako bi mirovinske korisnike pogurali na elo kreditne linije tako da tvrtkama ne bude omogueno da naprosto proglase steaj kako bi izbjegli svoje obveze prema radnicima. Nadalje, nova pravila trebala bi natjerati tvrtke da na odgovarajui nain financiraju svoje mirovinske fondove, djelomice na takav nain da platie poreza ne zavre tako da oni moraju podmirivati troak. Ako e Amerikanci ubudue ovisiti o planovima s unaprijed odreenim iznosom kao to je 401(k) kao dodatak Socijalnom osiguranju, tada bi se vlada trebala angairati kako bi ih uinila dostupnijima svim Amerikancima i uinkovitijima u smislu poticanja tednje. Bivi Clintonov ekonomski savjetnik Gene Sperling predloio je kreiranje univerzalnoga plana 401(k), u kojemu bi vlada prilagodila doprinose uplaene u novi mirovinski raun za obitelji s niskim i skromnim primanjima. Ostali strunjaci predlagali su jednostavan (i besplatan) korak toga da poslodavci automatski ukljue svoje uposlenike u svoje 401{k) planove na najvioj dopustivoj razini; ljudi bi i nadalje mogli odabrati da pridonose manje od maksimuma ili da ne sudjeluju uope, no dokazi pokazuju da prilikom izmjene temeljnih postavki, stope sudjelovanja uposlenika dramatino rastu. U smislu dodatka socijalnom osiguranju, trebali bismo odabrati najbolje i najpristupanije od ovih zamisli i zapoeti napredak prema ojaanome, univerzalno dostupnom mirovinskome sustavu koji ne bi samo promovirao tednju nego bi svim Amerikancima omoguivao vei ulog u plodovima globalizacije. Koliko god da je pitanje podizanja primanja amerikih radnika i unapreivanja njihove mirovinske

sigurnosti od vitalne vanosti, vjerojatno je naa najhitnija zadaa popraviti na posustali sustav zdravstvene zati156 te. Za razliku od socijalnog osiguranja, dva glavna programa zdravstvene zatite koja financira vlada - Medicare i Medicaid - uistinu su posustali; ne bude li kakvih promjena, do godine 2050. te dvije slube, zajedno sa socijalnim osiguranjem, mogle bi nabujati toliko da e troiti jednako velik udio naega nacionalnoga gospodarstva kao i kompletan savezni proraun danas. Dodatak na enormno skupe lijekove koji se izdaju na recept prua samo ogranienu pokrivenost i ne ini nita u smislu nadziranja cijene medikamenata i samo je pogorao ovaj problem. A privatni se sustav preobrazio u zbrku neuinkovite birokracije, nepregledne papi-rologije, preoptereenih davatelja usluga i nezadovoljnih pacijenata. Godine 1993., predsjednik Clinton okuao se u stvaranju sustava univerzalne skrbi, koji je bio sprijeen. Od toga vremena naovamo, javna je debata u slijepoj ulici, s time da se neki s desne opcije zalau za veliku dozu trine discipline kroz raun zdravstvene tednje, drugi s lijeve opcije za plan zdravstvene zatite temeljen na pojedinanome uplaivanju slian onima koji postoje u Europi i Kanadi, a strunjaci iz itavoga politikog spektra predlau niz razumnih, ali i progresivnih reformi u postojeem sustavu. Vrijeme je da se pomaknemo s mrtve toke tako da prihvatimo ove jednostavne injenice. S obzirom na koliinu novca koji troimo na zdravstvenu zatitu (vie per capita od bilo koje druge zemlje), morali bismo biti kadri omoguiti osnovnu zatitu svakome Amerikancu ponaosob. Meutim, ne moemo odrati aktualne postotke inflacije u zdravstvenome osiguranju svake godine; moramo pokriti trokove cjelokupnoga sustava, ukljuujui Medicare i Medicaid. Budui da Amerikanci uestalije mijenjaju radna mjesta, uz veu izglednost razdoblja nezaposlenosti i uz veu izglednost rada na odreeno vrijeme ili samozapoljavanje, zdravstveno osiguranje naprosto ne moe biti organizirano preko poslodavaca. Ono mora biti gibljivo. Trite samo po sebi ne moe razrijeiti nevolje u zdravstvu - dijelom zbog toga to se trite pokazalo nesposobnim kreirati dovoljno velike zajednike fondove da bi trokove odralo pristupanima, dijelom zbog toga to zdravstveno osiguranje nije poput ostalih proizvoda ili usluga (kada vam se razboli dijete, ne idete u kupnju traei najpovoljniju cijenu). I napokon, kakve god reforme implementirali, one moraju omoguiti snane poticaje za bolju kvalitetu usluge, prevenciju i uinkovitiju njegu bolesnih. Vodei rauna o tim naelima, elio bih ponuditi tek jedan primjer toga kako bi ozbiljan plan reformi zdravstvenoga osiguranja trebao izgledati. Mogli bismo zapoeti tako to bismo odabrali nestranaku udrugu kao to je Nacionalna akademija instituta znanosti za medicinu (IOM) da odredi kako bi osnovni, visokokvalitetni plan zdravstvenoga osigu157 ranja trebao izgledati i koliko bi on kotao. Prilikom projektiranja toga modela plana, IOM bi ispitao koji od postojeih programa zdravstvene zatite prua najbolju zatitu na najuinkovitiji nain u smislu trokova. Konkretno, taj bi model plana naglasio pokrivenost trokova primarne njege, prevencije, njege u sluaju nezgode i lijeenje kroninih bolesti kao to su astma ili dijabetes. Openito, na 20 posto svih pacijenata otpada 80 posto njege, a ako smo kadri sprijeiti bolesti ili lijeiti njihove posljedice, od jednostavnih intervencija do toga da pacijent nadzire svoju dijetu ili redovito uzima lijekove, tada moemo dramatino poboljati rezultate i sustavu pritedjeti velike sume novca. Nadalje, dopustili bismo svakome da prihvati ovaj model plana zdravstvene zatite ili kroz jedan od postojeih zajednikih fondova poput onoga koji uivaju savezni uposlenici, ili putem niza novih zajednikih fondova organiziranih u svim saveznim dravama. Privatni osiguravatelji poput organizacija Blue Cross Blue Shield i Aetna nadmetale bi se kako bi pruile to bolju zatitu onima koji sudjeluju u tim zajednikim fondovima, no bez obzira na to kakav plan ponudili, on bi morao udovoljavati kriterijima visoke kvalitete i nadziranja trokova koje je ustanovio IOM.

U svrhu dodatnih smanjenja trokova, bilo bi potrebno da osiguravatelji i pruatelji usluga koji sudjeluju u Medicareu, Medicaidu ili u nekome od novih planova zdravstvene zatite imaju elektronske obraune, elektronsku dokumentaciju i aurirane sustave izvjetavanja o pogrekama sve to dramatino bi srezalo administrativne trokove i uestalost lijenikih pogreaka i nezgoda (ime bi se umanjio broj skupih tubi zbog lijenike nesavjesnosti). Taj jednostavan korak sam bi po sebi mogao srezati ukupne trokove zdravstvene skrbi do 10 posto, s time da neki strunjaci ukazuju na jo i veu utedu. Novcem koji bismo utedjeli uveano preventivnom njegom te zbog smanjenih administrativnih trokova i trokova zbog nesavjesnog lijeenja, osigurali bismo potporu za obitelji sa slabim primanjima koje bi eljele koristiti model plana putem njihova zajednikoga fonda koji im je na raspolaganju u njihovoj saveznoj dravi i izravno propisati zatitu za svu neosiguranu djecu. Ako bi bilo potrebno, mogli bismo takoer olakati uplaivanje za potpore tako to bismo restrukturirali poreznu olakicu kojom se slue poslodavci kako bi omoguili zdravstvenu skrb za svoje uposlenike: oni bi se i nadalje koristili poreznom olakicom za programe koje najee nude radnicima, ali bismo mogli ispitati poreznu olakicu za raskonu, pretjeranu zdravstvenu skrb za direktore, programe koji ne uspijevaju omoguiti ikakve dodatne zdravstvene pogodnosti. Svrha ovoga pokusa nije sugerirati da postoji nekakva jednostavna formula za ureivanje naega sustava zdravstvene zatite - nje nema. Valjalo bi se pozabaviti mnogim detaljima prije no to bismo krenuli u realizaciju plana poput onoga koji je iznesen gore; konkretno, morali 158 bismo biti sigurni da kreiranje novoga zajednikoga fonda na saveznoj razini nee prouzroiti to da poslodavci odustanu od planova zdravstvene zatite koje ve pruaju svojim uposlenicima. Takoer, mogue je da postoje drugi rentabilni i elegantni naini za unapreivanje naega sustava zdravstvene zatite. Bit je u tome da ako se zaloimo za to da svatko dobije dolinu zdravstvenu zatitu, postoje metode da to ostvarimo bez posezanja za saveznom dravnom blagajnom ili pribjegavanja racionaliziranju. elimo li da Amerikanci prihvate krute realitete globalizacije, onda emo morati prihvatiti tu zadau. Jedne noi prije pet godina, Michelle i mene probudio je pla nae mlae keri Sashe, koji je dopirao iz njezine sobe. Sashi su tada bila tek tri mjeseca, tako da nije bilo nieg neobinog u tome to se budi usred noi. Meutim, nas je zabrinuo nain na koji je plakala i to to ju se nije moglo smiriti. Naposljetku smo nazvali naega pedijatra, koji je pristao primiti nas u svojoj ordinaciji rano izjutra. Pregledavi ju, rekao nam je kako je mogue da ima meningitis i poslao nas odmah u salu za hitne sluajeve. Ispostavilo se da Sasha uistinu ima meningitis, oblik koji reagira na intravenozne antibiotike. Da bolest nije na vrijeme bila dijagnosticirana, mogla je ogluiti ili ak umrijeti. Michelle i ja proveli smo potom tri dana s naim djetecem u bolnici, promatrajui kako ga medicinske sestre pridravaju dok je lijenik izvodio lumbalnu punkciju, sluajui je kako vie, molei se da joj se stanje ne pogora. Sasha je sada dobro, onako kako i pristaje zdravoj i sretnoj petogo-dinjakinji. No, jo uvijek zadrhtim kada pomislim na ta tri dana; kako se moj svijet suzio na samo jednu stvar i kako nisam mario ni za to i ni za koga izvan zidova te bolnike sale - niti za svoj posao, niti za svoj raspored, niti za svoju budunost. Valja mi se prisjetiti da sam, za razliku od Tima Wheelera, radnika u eliani kojeg sam upoznao u Galesburgu i ijemu je sinu bila potrebna transplantacija jetre, za razliku od milijuna Amerikanaca koji su proli kroz slinu kunju, ja u to vrijeme imao posao i bilo mi je na raspolaganju osiguranje. Amerikanci su voljni nadmetati se sa svijetom. Marljiviji smo od naroda bilo koje druge bogate zemlje. Spremni smo podnijeti veu gospodarsku nestabilnost i spremni smo preuzeti vei osobni rizik kako bismo napredovali. No, nadmetati se s drugima moemo jedino ako naa vlada poduzme ulaganja koja nam pruaju priliku da se borimo - i ako znamo da za nae obitelji postoji nekakva zatitna mrea ispod koje ne mogu pasti. Pogodba je to kakvu se isplati sklopiti sa iteljima Amerike.

Ulaganja koja bi Ameriku uinila konkurentnijom i novi ameriki drutveni ugovor - kada bi im se pristupilo zajedniki, ti naelni koncepti ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 159 ukazuju na put prema boljoj budunosti za nau djecu i unuke. Meutim, postoji jo jedan posljednji komadi slagalice, jedno trajno pitanje koje se pojavljuje u ba svakoj debati o strategijama u Washingtonu. Kako emo to platiti? Potkraj predsjednikovanja Billa Clintona imali smo odgovor. Prvi put u gotovo trideset godina, uivali smo velike vikove u proraunu i ubrzano opadajui nacionalni dug. Zapravo, upravitelj saveznih rezervi Alan Greenspan izrazio je zabrinutost da bi dug mogao biti otplaen prebrzo, to bi ograniilo sposobnost sustava rezervi da upravlja monetarnom politikom. ak i nakon prskanja dotcom-balona i nakon to je gospodarstvo bilo prisiljeno apsorbirati ok 11. rujna, imali smo priliku namiriti trokove odravanja gospodarskoga rasta i povoljnije prilike za sve Amerikance. No, to nije put koji smo odabrali. Umjesto toga, predsjednik nas je uvjeravao da smo sposobni voditi dva rata, uveati na vojni proraun za 74 posto, zatititi svoju domovinu, troiti vie na obrazovanje, pokrenuti novi plan za izdavanje lijekova na recept za starije osobe i uvesti uzastopne runde izdanih smanjenja poreza, sve to istovremeno. Nai su nam kongresni voe kazali da su sposobni nadoknaditi izgubljene dravne prihode tako to e srezati vladino rasipanje sredstava i stati na kraj njezinim malverzacijama, ak i dok se broj projekata iskljuivo politiki motiviranih ulaganja uveao za nevjerojatnih 64 posto. Rezultat toga kolektivnoga poricanja krajnje je nestabilna proraunska situacija, kakvu godinama nismo doivjeli. Sada imamo godinji proraunski deficit od gotovo 300 milijardi dolara, ne uraunavi preko 180 milijardi dolara kojih posuujemo svake godine od zaklade socijalnoga osiguranja, a sve to dodaje se izravno na na nacionalni dug. Taj dug sada iznosi 9 bilijuna dolara otprilike 30 tisua dolara na svakoga mukarca, enu i dijete u zemlji. Nije sam dug taj koji najvie zabrinjava. Odreeni dio duga bio bi opravdan da smo novac troili ulaui u ono to bi nas uinilo konkurentnijima - na obnovu naih kola, ili na poveanje dometa naega irokopojasna sustava, ili instalirajui gorivo E85 na benzinske crpke irom zemlje. Mogli smo iskoristiti viak da podupremo socijalno osiguranje ili restrukturiramo na sustav zdravstvene zatite. Umjesto toga, glavnina duga izravna je posljedica predsjednikovih smanjenja poreza, 47,7 posto toga smanjenja odnosilo se na gornjih 5 posto dohodaka, 36,7 posto istoga odnosilo se na gornjih 1 posto, a 15 posto smanjenja otpadalo je na gornju desetinu od 1 posto dohodaka, u pravilu ljude koji godinje zarauju 1,6 milijuna dolara ili vie. Drugim rijeima, na dravnoj kreditnoj kartici napravili smo veliki dug tako da oni koji imaju najveu korist od globalnoga gospodarstva mogu zadrati jo i vei dio za sebe. 160 Dosad smo bili u mogunosti proi bez posljedica zbog te planine duga zbog toga to strane sredinje banke - posebice kineska - ele da i nadalje kupujemo njihove izvozne proizvode. U jednome e trenutku stranci prestati posuivati nam novac, kamatne stope e narasti i troit emo najvei dio naih ukupnih proizvodnih kapaciteta na otplaivanje duga tim zemljama. elimo li ozbiljno pristupiti izbjegavanju takvoga raspleta u budunosti, tada emo morati zapoeti proces rjeavanja tog problema. Znamo to nam je initi, barem teoretski. Moemo srezati i konsolidirati programe koji nisu od ivotne vanosti. Moemo obuzdati troenje na izdatke za zdravstvenu zatitu. Moemo eliminirati porezne kredite koji vie nisu korisni i ukloniti nedostatke u zakonu koji korporacijama doputaju da se izvuku bez plaanja poreza. Takoer, moemo obnoviti zakon koji je funkcionirao tijekom Clintonova predsjednikovanja - nazvan Paygo - koji zabranjuje iznoenje novca iz savezne blagajne, bilo u obliku nove potronje ili smanjenja poreza, bez kompenzacije izgubljenih dravnih prihoda. Poduzmemo li sve te korake, izlazak iz ovakve financijske situacije i nadalje e biti kompliciran. Vjerojatno emo morati odgoditi neka od ulaganja za koja znamo da su nuna u svrhu unapreenja nae konkurentnosti u svijetu i morat emo prednost dati pomoi koju pruamo amerikim

obiteljima u nevolji. No, ak i dok budemo donosili te teke odluke, trebali bismo promi-t sliti o lekciji koju smo nauili u proteklih est godina i zapitati se mogu li nai prorauni i naa porezna politika uistinu odraavati vrijednosti za koje se kunemo da ih njegujemo. Postoji li u Americi klasni rat, tada moja klasa pobjeuje." Sjedio sam u uredu Warrena Buffeta, predsjednika korporacije Berkshire Hathaway i drugoga najbogatijeg ovjeka na svijetu. Bio sam uo za poznatu jednostavnost Buffetova ukusa - kako i danas ivi u istome skromnom domu koji je bio kupio 1967. i kako je svu svoju djecu poslao u javne kole Omahe. Ipak, malo sam se iznenadio kada sam uao u bezlinu poslovnu zgradu u Omahi i uao u neto nalik uredu agenta osiguranja, s umjetnom drveninom, nekolicinom dekorativnih slika na zidu, ne naiavi ni na koga. Doite iza", doviknuo je enski glas te sam zaao iza ugla da bih zatekao samoga vodeeg ovjeka Omahe kako se oko neega smijulji sa svojom kerkom Susie, i svojom pomonicom Debbie, odjela pomalo izguvanoga, gustih obrva koje su virile visoko iznad naoala. Buffett me bio pozvao u Omahu kako bismo raspravljali o poreznoj politici. Tonije, zanimalo ga je zbog ega je Washington elio nastaviti smanjenja poreza ljudima u njegovu platnome razredu, kada je zemlja u bankrotu. 161 Neto sam izraunao prije nekoliko dana", rekao je kada smo sjeli u njegovu uredu. Iako se nikada nisam koristio poreznim utoitima ili imao poreznoga planera, nakon dodavanja poreza s platnoga spiska koje svi plaamo, platit u manji konani iznos poreza ove godine nego moja recepcionarka. Zapravo, poprilino sam siguran da u platiti manji konani iznos poreza nego prosjeni Amerikanac. A ako predsjednik provede svoju volju, plaat u ak i manje." Buffetove niske porezne stope posljedica su injenice da je, poput veine bogatih Amerikanaca, sav njegov prihod dolazio od dividendi i burzovnih zarada, dohotka od uloenih sredstava koji se od 2003. oporezuje pri stopi od samo 15 posto. Zarada recepcionarke, pak, oporezivana je pri gotovo dvostruko vioj stopi ukljuivi onaj dio plae iz kojega su poslodavci obavezni uplaivati u programe socijalne i zdravstvene zatite. Iz Buffetove perspektive, taj je nesrazmjer bio nerazuman. Slobodno trite je najbolji mehanizam koji je ikada izumljen za koritenje resursa na najuinkovitiji i najproduktivniji nain", rekao mi je. Vlada nije u tome naroito uspjena. Meutim, trite nije toliko zahvalno u smislu jamstva da e stvoreno bogatstvo biti raspodijeljeno na poten ili mudar nain. Dio toga bogatstva valja usmjeriti nazad u obrazovanje, tako da sljedea generacija dobije valjanu ansu te u svrhu odravanja nae infrastrukture i kako bi bismo mogli razraditi nekakvu sigurnosnu mreu za one koji gube u trinome gospodarstvu. Naprosto je logino da oni meu nama koji su se na tritu najvie okoristili plate vei doprinos." Sljedeih smo sat vremena proveli razgovarajui o globalizaciji, direktorskim kompenzacijama, rastuem trgovinskom deficitu i nacionalnome dugu. Buffet je bio osobito zabrinut oko Busheva prijedloga o uklanjanju poreza na nasljedstvo, mjere za koju vjeruje da bi ohrabrilo aristokraciju izobilja, umjesto one koja je to zbog svojih zasluga. Kada se rijeite poreza na nasljedstvo", rekao je, tada u osnovi pre- * dajete nadzor nad dravnim resursima u ruke ljudi koji ih nisu priskrbili. To je poput biranja olimpijskoga tima za 2020. godinu odabravi djecu svih ampiona s Olimpijade 2000. godine." Prije no to sam otiao, upitao sam Buffeta koliko njegovih kolega milijardera dijeli njegove stavove. Nasmijao se. Nema ih ba mnogo, mogu vam rei", kazao je. Njihova je predodba ta da je to 'njihov novac' te da zasluuju zadrati za sebe svaki novi. Ono to ne uzimaju u obzir jesu sva javna ulaganja koja nam omoguuju da ivimo na nain na koji to inimo. Uzmite mene za primjer. Imam sree da posjedujem dar za raspodjelu kapitala. Meutim, moja je sposobnost koritenja toga dara u potpunosti ovisna o drutvu u kojemu sam roen. Da sam se rodio u plemenu lovaca, taj bi moj dar bio poprilino beskoristan. Ne mogu ba brzo trati. Nisam naroito snaan. Vjerojatno bih skonao kao objed neke divlje zvijeri.

162 No, posreilo mi se da sam se rodio u vremenu i na mjestu u kojima drutvo cijeni moj dar i gdje mi je omogueno obrazovanje kojime sam razvio taj dar te gdje su zakoni i sustav financija posloeni tako da mi je omogueno da radim ono to volim - i da zaraujem mnogo novca radei to. Najmanje to mogu uiniti je da vlastito plaanje za sve to uinim im lakim." Moda e neke iznenaditi da vodei svjetski kapitalist ovako govori, ali Buffetovi stavovi ne ukazuju nuno na meko srce. Oni prije odraavaju to da on dobro razumije kako nae ispravno reagiranje na globalizaciju nije tek pitanje prepoznavanja odgovarajuih strategija. Ono takoer mora biti povezano s promjenom raspoloenja, sa spremnou da naim opim interesima i interesima buduih generacija damo prednost u odnosu na kratkoronu svrhovitost. Konkretnije, morat emo se prestati pretvarati da su sva smanjenja u potronji jednaka, ili da su sva poveanja poreza ista. Obustavljanje korporacijskih potpora koje ne slue nikakvoj razvidnoj gospodarskoj svrsi je jedno; smanjivanje zdravstvenih pogodnosti za siromanu djeci neto je posve drugo. U vremenu kada se prosjenim obiteljima ini da trpe udarce sa svih strana, poriv da zadre poreze koje plaaju na najnioj moguoj razini astan je i ispravan. Manje je asna elja bogatih i monih da se priklanjaju antiporeznom raspoloenju zbog svoje vlastite koristi, ili nain na koji predsjednik, Kongres, lobisti i konzervativni komentatori uspjeno izjednauju u svijesti biraa vrlo stvarno breme poreza za pripadnike srednje klase i sasvim lako rjeive porezne namete bogatima. Ta je konfuzija najrazvidnija u debati koja se tie predloenoga opoziva poreza na nasljedstvo. Prema onome kako je taj prijedlog trenutano strukturiran, mu i ena mogu prenijeti na nasljednike 4 milijuna dolara a da pritom ne plate nikakav porez; u 2009. ta e cifra iznositi i do 7 milijuna dolara. Iz toga razloga, taj porez trenutano utjee samo na najbogatiju polovicu, 1 posto stanovnitva, a odnosit e se na tek jednu treinu tih 1 posto 2009. godine. A budui da bi potpuni opoziv poreza na nasljedstvo kotalo ameriku dravnu blagajnu oko 1 bilijun dolara, teko bi bilo odrediti smanjenje poreza koje je manje u skladu s potrebama prosjenih Amerikanaca ili s dugoronim interesima zemlje. Bez obzira na to, nakon nekih lukavih marketinkih poteza predsjednika i njegovih pristaa, 70 posto zemlje sada se protivi porezu na smrt". U meuvremenu, jedan mi je predsjednik izvrnog odbora objasnio da je jednome Warrenu Buffetu lako favorizirati porez na nasljedstvo - ak i ako bi njegov imetak bio oporeziv pri stopi od 90 posto, on i nadalje moe raspolagati s nekoliko milijardi dolara koje moe prebaciti na svoju djecu - ali taj je porez kardinalno nepravedan prema onima iji imetci vrijede samo" 10 ili 15 milijuna dolara. 163 Dakle, budimo jasni. Bogati Amerikanci nemaju se zbog ega buniti. Izmeu 1971. i 2001., dok dohodak prosjenoga radnika doslovce uope nije rastao, zarada vodeih stotinu od onih 1 posto narasla je gotovo 500 posto. Razdioba bogatstva jo je i vie asimetrina, a razmjeri nejednakosti danas su vei nego ikad od kraja devetnaestoga i poetka dvadesetog stoljea. Ti su trendovi djelovali tijekom devedesetih godina. Clintonove porezne strategije naprosto su ih tek donekle usporile. Busheva smanjenja poreza dodatno su ih pogorala. Ne naglaavam te injenice - kako se to tvrdi u republikanskim govorancijama - kako bih raspirio klasnu netrpeljivost. Divim se mnogim bogatim Amerikancima i ne zavidim im na njihovu uspjehu ni najmanje. Znam da su mnogi od njih, ako ne i veina, svoje bogatstvo stekli naporno radei, irei poslovanje i otvarajui radna mjesta te pruajui kvalitetne usluge i proizvode svojim muterijama. Naprosto vjerujem da oni meu nama koji su imali koristi od jednoga novoga vida gospodarstva mogu na najbolji nain preuzeti obvezu pruanja prilike za isti takav uspjeh svakome amerikome djetetu. Moda takoer posjedujem odreeni srednjezapadni senzibilitet koji sam naslijedio od svoje majke i njezinih roditelja, a to je senzibilitet kakav, ini se, sa mnom dijeli i Warren Buffet: da u jednome trenutku imate dovoljno, da vam jednako zadovoljstvo prua Picassova slika koja visi u muzeju kao i ona koja visi u vaem domu, da moete pojesti nevjerojatno kvalitetan obrok u restoranu za manje od dvadeset dolara te da kada vae zavjese kotaju vie nego

to iznosi prosjena amerika godinja plaa, tada si moete priutiti da platite vie poreza. Vie od iega, rije je o tom osjeaju - unato velikim razlikama u bogatstvu, uspinjemo se i padamo zajedno - da si ne moemo dopustiti da doivimo neuspjeh. Kako se ritam promjena ubrzava, uz neke uspone i mnoge padove, dojam o meusobnoj povezanosti sve je tee odrati. Jefferson je imao donekle pravo kada se pribojavao Hamiltonove vizije zemlje, jer smo oduvijek odravali ravnoteu izmeu osobnog interesa i zajednice, trita i demokracije, koncentracije bogatstva i moi i otvaranja novih mogunosti. Tu smo ravnoteu izgubili u Washingtonu, ini mi se. Budui da se svi mi muimo kako bismo prikupili novac za kampanje, * da su sindikati oslabljeni, a tisak rastresen, a lobisti koji lobiraju za monike, kako bi se ovi im vie okoristili, nema mnogo nasuprotnih glasova koji bi nas podsjetili na to tko smo i odakle dolazimo i koji bi uvrstili nae meusobne poveznice. To je bio podtekst debate na poetku 2006. godine, kada je skandal podmiivanja potakao nove napore za kresanjem utjecaja lobista u Washingtonu. Jedan je od prijedloga trebao okonati praksu doputanja senatorima da lete privatnim zrakoplovima i koriste jeftiniju tarifu za let prvim komercijalnim razredom. Ta odredba nije imala velikih ansi da 164 bude izglasana. Ipak, moje mi je osoblje predloilo da bih kao imenovani demokratski glasnogovornik, zagovaratelj etike reforme trebao inicirati samonametnutu zabranu te prakse. Bio je to ispravan postupak, ali bit u iskren, prvi put kada sam ha rasporedu imao obilazak etiriju gradova tijekom dva dana letenja komercijalnim letovima, donekle sam poalio. Promet do aerodroma O'Hara bio je uasan. Kada sam ondje dospio, let za Memphis bio je odgoen. Neko je dijete prolilo sok po mojoj cipeli. Potom, dok sam ekao u redu, priao mi je jedan ovjek, otprilike srednjih tridesetih godina, odjeven u pamune hlae i golf-majicu i rekao mi kako se nada da e Kongres poduzeti neto u vezi istraivanja matinih stanica ove godine. Rekao je kako pati od Parkinsonove bolesti u ranoj fazi te kako ima trogodinjega sina i kako vjerojatno nee nikada imati priliku s njim se u igri pohrvati. Rekao je kako zna da je za njega moda ve kasno, ali da ne vidi zbog ega bi netko drugi morao prolaziti kroz to to on proivljava. To su prie koje proputate kada letite privatnim zrakoplovom, pomislio sam. 165 v esto poglavlje Vjera Dva dana nakon to sam bio izabran za kandidata Demokratske stranke za senatora drave Illinois, dobio sam elektronsku potu od lijenika s Medicinskog fakulteta Sveuilita u Chicagu. estitke na uvjerljivoj i poticajnoj pobjedi na stranakim izborima", napisao mi je lijenik. Rado sam glasovao za Vas, a ozbiljno razmiljam o tome da Vam svoj glas dam i na opim izborima. Piem Vam kako bih iznio razloge koji bi me naposljetku ipak mogli odvratiti od namjere da Vas podrim." Lijenik je za sebe napisao da je kranin koji svoje obveze smatra sveobuhvatnim i bezuvjetnim". Njegova mu vjera nalae da se strogo suprotstavi pobaaju i istospolnim brakovima, ali ga takoer navodi na sumnju u idolatriju slobodnog trita i lako posezanje za militarizmom, to su, ini se, glavne odlike vanjske politike predsjednika Busha. Razlog zbog ega je lijenik razmiljao da glasuje za mog suparnika nije moj stav o pobaaju sam po sebi. Radilo se o tome da je proitao tekst na mojoj internetskoj stranici, u kojem stoji da u se suprotstaviti desniarskim ideolozima koji ele enama oduzeti pravo izbora". Napisao je: ini mi se da imate izraen osjeaj za pravdu i za ugroenost pravde u svakom drutvu i znam da ste se uvijek zalagali za obespravljene. Mislim takoer da ste poten ovjek koji izrazito potuje razum... Bez obzira na Vaa uvjerenja, ako doista drite da su svi koji se protive pobaaju ideolozi voeni perverznom udnjom da enama nanose patnju, onda, po mom miljenju, niste nepristrani... Znate da su pred nama vremena puna mogunosti za dobro kao i za zlo, vremena u kojima drutvo

treba redefinirati u kontekstu pluralnosti, kad nismo sigurni na kojim osnovama moemo donositi sudove o drugima... Ne traim od Vas da se suprotstavite pobaaju, nego da o tom problemu govorite nepristrano." Provjerio sam svoju internetsku stranicu i naao rijei koje su ga uvrijedile. Nisam ih ja napisao; moj je izborni stoer njima pokuao saeti moje zalaganje za pravo na izbor u stranakoj kampanji, u doba kad su neki od mojih suparnika dovodili u pitanje moju spremnost da titim 166 pravo na pobaaj. U grotlu unutarstranake politike, to je uobiajeno zaotren nain izraavanja kojem je cilj raspiriti birake strasti. Smatralo se da nema smisla raspravljati s drugom stranom, da bilo kakvo dodatno tumaenje znai nau slabost, a da si suoeni s beskompromisnim pristupom protivnika pobaaja slabost jednostavno ne moemo priutiti. itajui ponovno lijenikovo pismo, osjetio sam se posramljenim. Da, pomislio sam, ima protivnika pobaaja s kojima uope ne suosjeam - to su oni koji napadaju ene, spreavaju ih da udu u bolnicu maui im slikama unakaenih fetusa pred nosom i derui se iz petnih ila, oni koji zastrauju a ponekad i otvoreno poseu za nasiljem. No to nisu protivnici pobaaja koji se ponekad pojave na mojim pre-dizbornim skupovima. Obino bih ih susretao u manjim sredinama, izr,az lica bi im bio umoran, ali odluan dok bi nijemo stajali ispred zgrade u kojoj se skup odravao, drei rukom ispisane slogane ispred sebe kao tit. Nikad nisu vikali, niti pokuavali prekinuti skup, iako su lanove mog stoera inili nervoznima. Kad se prva takva grupa pojavila, moj je stoer objavio opu uzbunu: pet minuta prije mog dolaska u dvoranu nazvali su moj automobil i predloili da uem na stranji ulaz kako bih izbjegao konfrontaciju. Ne elim ulaziti na stranja vrata", rekao sam vozau. Reci im da dolazimo na glavni ulaz." Parkirali smo automobil i vidjeli sedam ili osam demonstranata kako stoje uz ogradu: nekoliko starijih ena i, kako se inilo, jednu obitelj - mukarac i ena s dvoje male djece. Iziao sam iz automobila, doao do njih i predstavio se. Mukarac mi je neodluno stisnuo ruku i rekao svoje ime. inio se mojih godina, nosio je traperice, majicu i kapu bejzbolskog kluba St. Louis Cardinals. Njegova mi je supruga takoer pruila ruku, no starije su ene ostale na sigurnoj udaljenosti. Djeca, kojima je moglo biti osam ili devet godina, gledala su me neskrivenom znatieljom. elite li ui?" upitao sam ih. Ne, hvala", odgovorio je mukarac. Pruio mi je pamflet. G. Obama, elim da znate da se slaem s mnogim Vaim stavovima." Cijenim to." Znam da ste kranin i da imate obitelj." Tako je." Kako onda moete podravati ubijanje djece?" Rekao sam mu da razumijem njegov stav, ali da se ne mogu sloiti s njim. Objasnio sam mu da sam uvjeren kako ene vrlo rijetko prekidaju trudnou bez razloga; da svaka trudna ena u potpunosti osjea teinu takve moralne dileme i da tu bolnu odluku donosi tek nakon tekog ispita savjesti; da se bojim kako bi zabrana pobaaja prisilila ene da ih obavljaju u opasnim uvjetima, kao to su to nekada inile i kao to to jo uvijek ine u dravama koje sudski gone i lijenike koji obavljaju 167 pobaaje i ene koje ele pobaciti. Rekao sam da bismo se moda mogli dogovoriti oko toga kako da smanjimo broj ena koje smatraju da moraju pobaciti. Mukarac me je pristojno sasluao a zatim iznio statistike pokazatelje sa svog pamfleta: broj neroene djece, to, po njemu, znai broj rtvovane djece. Nakon nekoliko minuta rekao sam da moram ui jer me ekaju moji glasai i ponovno ih upitao ele li oni ui. Mukarac je ponovno odbio. Kad sam se okrenuo, njegova me supruga zazvala. Molit u za Vas", rekla je. Molit u da promijenite miljenje." Nisam promijenio miljenje ni tada, ni poslije. No, mislio sam na tu obitelj piui odgovor lijeniku, u kojem sam mu zahvalio na elektronskoj poti. Sljedeeg sam dana proslijedio njegovu poruku

svom stoeru i oni su promijenili tekst na mojoj internetskoj stranici, tako da na koncizan nain izrazi moj stav o pravu na izbor. Te sam veeri prije spavanja molio Boga da i drugima udijeli istu spremnost predmnijevanja dobre vjere kakvu je lijenik iskazao prema meni. Rei da su Amerikanci religiozan narod jest kliej. Prema najnovijim anketama, 95 posto Amerikanaca vjeruje u Boga, vie od dvije treine pripada nekoj crkvi, 37 posto smatra se predanim kranima, a broj ljudi koji vjeruju u anele daleko nadmauje broj onih koji vjeruju u evoluciju. Usto, religija nije ograniena na crkve. Knjige koje najavljuju smak svijeta prodaju se u milijunskim nakladama, top-liste asopisa Billboard prepune su kranske glazbe, a nove megacrkve niu kao gljive poslije kie u predgraima svih velikih gradova, nudei sve od vrtia, preko teajeva joge i organizacije susreta samaca, do centara za pilates. Na predsjednik redovito govori o tome kako ga je Krist naveo da se promijeni a igrai amerikog nogometa nakon svakog zgoditka pokazuju nebo, gdje, valjda, sam Bog promatra igru. Takva religioznost nije, dakako, nita novo. Prvi su doseljenici doli u Ameriku bjeei pred vjerskim progonima, kako bi mogli u miru ispovijedati svoj strogi kalvinizam. Vjerski su pokreti u redovitim razmacima zahvaali itavu naciju, a uvijek novi doseljenici upravo su snagom svoje vjere gradili budunost u udnom novom svijetu. Vjerski osjeaji i vjerski aktivizam potakli su neke od najjaih politikih pokreta, od pokreta za ukidanje ropstva preko pokreta za graanska prava do prerijskog populizma Williama Jenningsa Brvana. Pa ipak, da ste prije pedeset godina upitali najuglednije drutvene komentatore kakva je budunost religije u Americi, nesumnjivo bi vam odgovorili da nije svijetla. Stara je vjera, tvrdilo se, nepovratno uzmicala pred znanou, veom obrazovanou stanovnitva i tehnolokim napretkom. Istina, smjerni su graani i dalje nedjeljom ili u crkvu, bigotni su propovjednici i dalje arili i palili po junim dravama, strah 168 od bezbonog komunizma" pothranjivao je makartizam i paranoju. No, tradicionalni su se oblici tovanja Boga - a osobito vjerski fundamentalizam - smatrali inkompatibilnim s modernou. Drutvena uloga vjere svedena je na to da bude jedinom utjehom siromanima i neobrazovanima pred ivotnim nedaama. Strunjaci i profesori ak su i monumentalne kriarske pohode Billyja Grahama drali zaudnim anakronizmom, preostatkom ranijeg vremena, koji nije imao nikakve veze s ozbiljnim zadacima voenja moderne ekonomije ili oblikovanja vanjske politike. ezdesetih su godina mnogi protestantski i katoliki voe zakljuili kako amerike vjerske institucije, ele li opstati, moraju postati relevantnima" u izmijenjenim uvjetima - moraju pomiriti svoje doktrine i znanstvene spoznaje, te iriti socijalno evanelje, odnosno, baviti se materijalnim problemima ekonomske nejednakosti, rasizma, seksizma i amerikog militarizma. Sto se dogodilo ? Kao prvo, hlaenje vjerskog zanosa meu Amerikancima uvijek je prenaglaavano. U tom je smislu konzervativna kritika liberalnog elitizma" uvelike tona: zatvoreni u sveuilitima i velikim gradskim centrima, profesori, novinari i tvorci javnog mnijenja naprosto su zanemarivali ulogu koju je religija u svim oblicima i dalje imala u zajednicama diljem zemlje. Dapae, upravo je nesposobnost vodeih kulturnih institucija da uoe vjerski impuls Amerikanaca doprinijela pojavi vjerskog poduzetnitva koji bez premca postoji u industrijski razvijenom svijetu. Gurnut u stranu, ali i dalje i te kako iv u unutranjosti i junim dravama, razvio se itav paralelni univerzum fundamentalistikih propovjednika i kranske televizije, ali i radija, sveuilita, izdavaa i industrije zabave - to je sve zajedno omoguilo vjernicima da ignoriraju popularnu kulturu kao to je ona ignorirala njih. Odbijanje mnogih sveenika da se aktivno bave politikom - to se oitovalo kroz njihovu usmjerenost na individualno spasenje i spremnost da se Cezaru da Cezarovo - moda bi potrajali vjeno da nije dolo do drutvenih nemira ezdesetih. Kranima s Juga inilo se da odluka udaljenog federalnog suda o ukidanju segregacije ide ruku pod ruku s izbacivanjem molitve iz kola - sve u cilju podrivanja temelja tradicionalnoga junjakog naina ivota. Feminizam, seksualna revolucija, sve jai glasovi homoseksualaca obaju spolova, a naroito presuda Vrhovnog suda kojom je legaliziran pobaaj, diljem su Amerike dovodili u pitanje crkveni

nauk o braku, spolnosti i ulogama mukaraca i ena. Osjeajui se izvrgnutim ruglu i napadnutima, konzervativni se krani vie nisu mogli smatrati izdvojenima u odnosu na ire politike i kulturne trendove. Premda e jezik kranskog fundamentalizma u suvremenu ameriku politiku uvesti Jimmy Carter, od politikog buenja vjernika najvie je profitirala Republikanska stranka, koja ih je, stavljajui sve vie naglasak 169 na tradiciju, red i obiteljske vrijednosti", s uspjehom mobilizirala protiv liberalne ortodoksije. Priu o tome kako su Ronald Reagan, Jerry Falwell, Pat Robertson, Ralph Reed, te na kraju Karl Rove i George W. Bush mobilizirali tu armiju kranskih vojnika nije ovdje potrebno ponavljati. Dovoljno je rei kako danas bijeli kranski fundamentalisti (uz konzervativne katolike) ine okosnicu Republikanske stranke na terenu - jezgru koja se neprestano mobilizira preko mree propovjedaonica i tehnoloki sve naprednijih medijskih ispostava. Problemi koje oni stavljaju na dnevni red - pobaaj, istospolni brakovi, molitva u kolama, kreacionizam, eutanazija, isticanje Deset zapovijedi u sudnicama, kolovanje kod kue, sastav Vrhovnog suda - esto dominiraju novinskim naslovima i tvore jednu od glavnih razdjelnica u amerikoj politici. Najvei rascjep u partijskoj pripadnosti medu bijelim Amerikancima nije izmeu mukaraca i ena, niti izmeu stanovnika tzv. crvenih [tj. republikanskih] i plavih [tj. demokratskih] drava, nego izmeu onih koji redovito odlaze u crkvu i onih koji to ne ine. Demokrati se, u meuvremenu, nastoje obratiti", iako je jezgra naih glasaa i dalje nepokolebljivo sekularna i strahuje - nesumnjivo opravdano - da e u agresivno kranskoj naciji biti sve manje mjesta za njih i njihove ivotne izbore. No sve vei politiki utjecaj kranske desnice samo je dio prie. Moralna veina i kranska koalicija zacijelo su izraz nezadovoljstva mnogih krana fundamentalista, ali svejedno udi to fundamentalisti-ko kranstvo ne samo da opstaje nego i cvate u modernoj, visokoteh-nolokoj Americi. U vrijeme kad protestantske crkve ubrzano gube vjernike, fundamentalistike nekonfesionalne crkve jo ih ubrzanije stjeu; stupanj predanosti novih pristaa pritom je nezamisliv unutar bilo koje druge amerike institucije. Njihov ar vie nije marginalna pojava. Za taj je uspjeh mogue ponuditi razliita objanjenja, od vjetine fundamentalista u trinom predstavljanju religije do karizme njihovih voa. No, njihov uspjeh ukazuje na glad za proizvodom to ga prodaju, glad koja nadilazi pojedina pitanja i probleme. Svakog dana, ini se, tisue Amerikanaca obavljaju svoje obveze - voze djecu u kolu, odlaze na posao, lete na poslovne sastanke, kupuju u trgovakom centru, nastoje drati dijetu - sa svijeu da im neto nedostaje. Imaju posao, imovinu, hobije, bave se raznim stvarima - no sve to nije dovoljno. ele smisao, ele da njihov ivot zadobije pripovjedni luk, ele neto to e im olakati kroninu usamljenost i izdii ih iznad iscrpljujue nepopustljivog ritma svakodnevice. Treba im jamstvo da je nekome stalo do njih, da ih slua - da nisu tek na dugom putu prema nitavilu. Ako donekle razumijem potrebu suvremenog Amerikanca za vjerom, moda je to stoga to sam i sam proao taj put. 170 Nisam odrastao u religioznoj obitelji. Moji su baka i djed po majci, podrijetlom iz Kanzasa, kao djeca bili do grla u religiji: mog su djeda odgojili njegovi djed i baka, poboni baptisti, nakon to mu je otac nestao a majka se ubila, dok su bakini roditelji - koji su bili na neto vioj drutvenoj stepenici u hijerarhiji provincijalnog drutva u vrijeme Velike depresije (njezin je otac radio u rafineriji nafte, a majka joj je bila uiteljica) - bili metodisti. No, kako su se iz Kanzasa preselili na Havaje, tako ni vjera nikad nije zaivjela u srcima moga djeda i bake. Moja je baka uvijek bila odve racionalna i odve tvrdoglava da bi prihvatila neto to ne moe vidjeti, osjetiti, dodirnuti ili prebrojiti. Moj je djed, obiteljski sanjar, bio nemirna duha i moda bi i zavrio u okrilju crkve da ga nisu krasile jo neke druge odlike - uroeno buntovnitvo, nemogunost da suzbije svoje apetite i veliko razumijevanje za tue slabosti - koje su mu onemoguavale da bilo to shvati ozbiljno.

Kombinaciju tih karakternih crta - bakin vrsti racionalizam i djedovu ovijalnost i nesposobnost da se bude strog prema sebi i drugima - naslijedila je moja majka. Iskustva osjetljivog djeteta koje voli itati u provincijskim gradiima Kanzasa, Oklahome i Teksasa samo su potvrdili njezinu uroenu skepsu. Nije se rado sjeala krana koje je upoznala dok je odrastala. Ponekad mi je pripovijedala o licemjernim propovjednicima koji su tri etvrtine ovjeanstva proglaavali poganim neznalicama osuenim na to da vjenost provedu u paklu, da bi u istom dahu tvrdili kako su zemlja i nebo stvoreni u sedam dana, svim astro-fizikal-nim i geolokim dokazima usprkos. Sjeala se smjernih gospoa koje su uvijek spremno izbjegavale drutvo svih koji nisu zadovoljavali njihove standarde, dok su same oajniki krile svoje prljave tajne; crkvenih otaca koji su izgovarali rasne epitete, a svoje radnike varali gdje su stigli. Moj je pak otac smatrao kako organizirana religija suvie esto uskogrudne nazore prikazuje kao pobonost a okrutnost kao pravovjernost. To ne znai da nisam dobio vjersku poduku. Moja je majka smatrala da je poznavanje velikih svjetskih religija nuan dio dobre ope naobrazbe. U naoj su kui Biblija, Kuran i Bhagavad Gita bile na istoj polici s knjigama o grkoj, nordijskoj i afrikoj mitologiji. Za Uskrs i Boi bi me majka odvukla u crkvu, kao to me vukla i u budistiki hram, na proslavu kineske Nove godine, u intoistiko svetite i na stara havajska groblja. No, dala mi je do znanja da tom upoznavanju s vjerskim aspektom ivota nije cilj da kod mene pobudi nekakvo duhovno preispitivanje ili samokanjavanje. Religija je izraz kulture, tumaila bi mi, a ne njezin izvor; tek jedan od mnogo naina - ne nuno i najbolji - na koje je ovjek pokuao kontrolirati nespoznatljivo i razumjeti dublje istine o ivotu. Ukratko, moja je majka oduvijek gledala na religiju oima budueg antropologa: kao na pojavu koju valja potovati, ali pod iji utjecaj ne valja potpasti. Usto, kao dijete rijetko sam dolazio u dodir s ljudima 171 koji su drukije shvaali vjeru. Kako su se moji roditelji razveli kad mi je bilo dvije godine, otac gotovo da nije imao ulogu u mom odrastanju. Iako je bio odgajan kao musliman, kad je upoznao moju majku bio je uvjereni ateist i drao je da je sva religija praznovjerje nalik na vradbine kakve je pamtio iz kenijskih sela svoje mladosti. Kad se moja majka preudala, Indoneanin kojeg je odabrala bio je takoer skeptik, ovjek koji je smatrao kako religija nije od neke koristi u praktinom ivotu, a i potjecao je iz zemlje koja s lakoom spaja islam s ostacima hinduizma, budizma i drevnih animistikih vjerovanja. Kroz pet godina koje smo proveli s ouhom u Indoneziji, prvo sam pohaao katoliku kolu u kvartu, a zatim preteno muslimansku kolu; u oba je sluaja moju majku puno manje brinulo jesam li svladao katekizam ili razumio znaenje mujezinovog poziva na veernju molitvu nego jesam li nauio tablicu mnoenja. No, bez obzira na svu svoju sekularnost, moja je majka po mnogo emu bila duhovno osvijetena u mnogo veoj mjeri nego bilo koja osoba koju sam upoznao. Imala je nepokolebljiv nagon za blagost, milosre i ljubav i najvei je dio ivota slijedila taj nagon, ponekad i na svoju tetu. Bez pomoi vjerskih tekstova i vanjskih autoriteta, nastojala mi je usaditi vrijednosti koje mnogi Amerikanci stjeu na vjeronauku: potenje, empatiju, disciplinu, odgodu nagrade, teak rad. Bjesnila je protiv siromatva i nepravde i prezirala one koji su na njih neosjetljivi. Iznad svega, posjedovala je osjeaj za udesno, potivanje ivota u njegovoj dragocjenoj prolaznoj naravi, koji bi se mogao opisati kao pobonost. U djetinjstvu sam esto znao primijetiti kako su joj oi zasu-zile pred nekom slikom, nad nekim stihom ili kad bi ula neku skladbu. Ponekad bi me probudila usred noi kako bismo promatrali osobito lijepu mjeseinu ili bi mi rekla da zatvorim oi dok smo hodali u sumrak kako bismo sluali utanje lia. Voljela je posjesti djecu - svu djecu - u krilo i kakljati ih ili se igrati s njima, pratei prstom udo kosti, tetiva i koe po njihovim rukama i uivajui u istinama koje se ondje nalaze. Svugdje je vidjela otajstva i uivala u neobinosti ivota. Tek sada, gledajui unatrag, shvaam koliko je taj njezin duh utjecao na mene - koliko mi je pomogao da prebrodim kako odsustvo oca, tako i opasnog razdoblja odrastanja te kako me odveo na put kojim u poslije poi. Za moju je izraenu ambicioznost vjerojatno zasluan otac - tjerali su me

njegovi uspjesi i neuspjesi, neizreena udnja da nekako zadobi-jem njegovu ljubav, te ljutnja i bijes koje sam osjeao prema njemu. Ali tim je ambicijama upravljala kljuna odlika moje majke - vjera u ljudsku dobrotu i vrijednost ovog kratkog ivota koji nam je dan. Traei potvrdu njezinih vrijednosti, upisao sam politiku filozofiju, u potrazi za jezikom i sustavom djelovanja koji bi mogli izgraditi doista pravedno drutvo. Traei praktinu primjenu tih vrijednosti, prihvatio sam nakon 172 diplome posao za skupinu crkava u Chicagu koje su se nastojale nositi s nezaposlenou, drogama i beznaem koje ih je okruivalo. U svojoj sam proloj knjizi opisao kako mi je taj posao pomogao u sazrijevanju - kako sam se radei s pastorima i laicima odluio baviti politikom, kako je to iskustvo uvrstilo moj rasni identitet i potvrdilo moje uvjerenje da obini ljudi mogu postii izvanredne stvari. No, moje me iskustvo u Chicagu takoer prisilio da se suoim s dvojbom koju moja majka nije nikad sasvim rijeila - s injenicom da nemam zajednicu ili zajedniko naslijee u kojima bih ukorijenio svoja najdublja uvjerenja. Krani s kojima sam radio prepoznavali su se u meni; vidjeli su da poznam Bibliju i da dijelim njihove vrijednosti i pjevam njihove pjesme. Ali osjeali su da sam dijelom sebe ostao na distanci, poput promatraa. Shvatio sam da u bez okvira neke institucije, bez nedvosmislene odanosti nekoj vjerskoj zajednici, zauvijek u nekoj mjeri ostati izdvojen, slobodan kao to je to bila moja majka, ali i usamljen kao to je i ona bila. Ima mnogo gorih stvari od takve slobode. Moja je majka ivjela sretno kao graanin svijeta, okupljajui zajednicu prijatelja gdje god bi se zatekla, zadovoljavajui potrebu za smislom svojim radom i svojom djecom. I ja bih moda u takvom ivotu naao sreu da nije osobitih atributa povijesno crnake crkve koji su mi omoguili da djelomino odbacim skepticizam i prigrlim kransku vjeru. Kao prvo, privukla me mo afroamerike vjerske tradicije da potakne drutvene promjene. Nuda je tjerala crnake crkve da se brinu o itavoj osobi. Nuda je crnakoj crkvi rijetko omoguavala luksuz razdvajanja individualnog spasenja od kolektivnog spasenja. Crnaka je crkva morala biti centar politikog, ekonomskog i drutvenog, a ne samo duhovnog ivota zajednice; intimno je shvaala biblijski poziv da nahrani gladne i odjene gole i da se suprotstavi monicima. Kroz povijesti takvih borbi, vjera mi se ukazala kao mnogo vie od utjehe za umorne ili zaklona pred smru; kao oigledno djelatna snaga u svijetu. U svakodnevnom radu mukaraca i ena koje sam svaki dan susretao u crkvi, u njihovoj sposobnosti da ni iz ega naprave neto" i da u najteim okolnostima zadre ufanje i dignitet, vidio sam da se Rije objavila. Moda mi je upravo zbog toga intimnog poznavanja tekoa, zbog ukorijenjenosti vjere u borbi, povijesno crnaka crkva podarila i drugi uvid: da vjera nije odsustvo sumnje, niti odbacivanje ovoga svijeta. Mnogo prije no to je to postao trend meu TV-propovjednicima, tipina je crnaka propovijed otvoreno priznavala da su svi krani (i pastori) podloni iskuenjima pohlepe, srdbe, poude i bijesa, ba kao i ostali ljudi. Pjesme, suze i povici govorili su o oslobaanju, priznavanju i na kraju usmjeravanju tih osjeaja. U crnakoj je zajednici linija izmeu grenika i spaenih fluidna; grijesi onih koji idu u crkvu nisu toliko razliiti od grijeha onih koji to ne ine, pa se o njima moe govoriti u ali, 173 kao i prijekorno. U crkvu treba ii upravo stoga to pripadate svijetu, to ste dio njega; bogati, siromani, grenici, spaeni, svi morate prigrliti Krista upravo stoga to imate grijehe koje valja sprati - jer ste ljudi i potreban vam je saveznik na tom tekom putu. Zbog tih sam novosteenih spoznaja - da me vjera ne prijei da mislim kritiki, da se borim za drutvenu i ekonomsku pravdu, niti me na bilo koji nain prisiljava da se povuem iz svijeta koji poznajem i volim - napokon jednog dana mogao proi brodom crkve i biti krten. Bio je to izbor, a ne epifanija; pitanja nisu udesno nestala. No kleei pred kriem u junom Chicagu, osjetio sam da me Boji duh zove. Predao sam se Njegovoj volji i posvetio se otkrivanju Njegove istine. U Senatu se o vjeri rijetko raspravlja zaotreno. Niija se vjerska pripadnost ne ispituje; ime Boje

gotovo da se ne spominje u raspravama. Kapelan Senata Barry Black, mudar ovjek koji poznaje svijet, bivi glavni mornariki kapelan, Afroamerikanac koji je odrastao u jednom od najgorih kvartova Baltimorea, svoje ograniene dunosti - a to su voenje jutarnje molitve, organiziranje dobrovoljnih sesija prouavanja Biblije i pruanje duhovnih savjeta onima koji ih zatrae - uvijek obavlja odiui toplinom i predano. Molitveni doruak srijedom potpuno je neobavezan, dvostranaki i ekumenski (senator Norm Coleman, koji je idov, trenutano je glavni organizator s republikanske strane); oni koji dou naizmjence biraju odlomke iz Svetog pisma i predvode raspravu. Kad uje iskrenost, otvorenost, poniznost i dobrodunost s kojim ak i najotvorenije religiozni senatori - kao to su Rick Santorum, Sam Brownback ili Tom Coburn - govore o svojem osobnom vjerskom putu, ovjek bi pomislio da je uinak vjere na politiku uvelike pozitivan, da sputava osobne ambicije, da je protutea dnevnopolitikim potrebama. Izvan zgrade Senata, meutim, rasprava o religiji i njezinoj ulozi u politici esto nije nimalo uglaena. Moj republikanski protukandidat, ambasador Alan Keyes je, naprimjer, 2004. upotrijebio posve nov argument da privue glasae pred kraj kampanje. Krist ne bi glasovao za Baracka Obamu", objavio je g. Keyes, jer je glasovao za ponaanje koje je nepojmljivo povezati s Kristom." To nije bio prvi put da g. Keyes daje takve izjave. Nakon to se njihov prethodni kandidat morao povui zbog nekih nezgodnih detalja vezanih uz njegov razvod, Republikanska stranka drave Illinois nije se mogla odluiti oko lokalnog kandidata, pa je odluila taj zadatak povjeriti g. Keyesu. To to g. Keyes potjee iz Marylanda, to nikada nije ivio u Illinoisu, to nikada nije dobio izbore i to su ga mnogi u nacionalnoj Republikanskoj stranci smatrali nesnoljivim, oito im nije smetalo. Jedan mi je republikanski kolega neuvijeno objasnio njihovu strategiju: 174 Nali smo konzervativnog crnca s diplomom Harvarda da se suprotstavi liberalnom crncu s diplomom Harvarda. Moda nee pobijediti, ali e ti barem skinuti tu tvoju aureolu." G. Keyesu nije uope nedostajalo samopouzdanja. Doktorirao je na Harvardu, bio je protee Jeane Kirkpatrick i ambasador SAD-a pri Ekonomskom i drutvenom vijeu UN-a za mandata Ronalda Reagana. iroj je javnosti postao poznat po dvije kandidature za senatora drave Maryland a zatim i po dva sudjelovanja u izborima za republikanskoga predsjednikog kandidata. Potuen je do nogu sva etiri puta, ali to nije nimalo umanjilo ugled g. Keyesa u oima njegovih pristaa. Za njih je svaki izborni neuspjeh bio samo nova potvrda njegove beskompromisne odanosti konzervativnim naelima. Nije bilo sumnje da je vian govornitvu. G. Keyes je na licu mjesta mogao odrati gramatiki besprijekoran govor na doslovno bilo koju temu. Politika bi ga kampanja bacala u takav zanos da bi mu se tijelo ljuljalo, elo znojilo, prsti letjeli zrakom, a visok bi mu glas podrhtavao od emocija dok bi pozivao vjernike da se suprotstave snagama zla. Na njegovu nesreu, niti njegov intelekt, ni njegova elokvencija nisu mogli prevagnuti nad nekim nedostacima g. Keyesa kao kandidata. Za razliku od veine politiara, naprimjer, on uope ne nastoji prikriti da sam sebe smatra moralno i intelektualno superiornim ostalim ljudima. Ukoenog dranja, teatralno formalnog naina ophoenja, te tekih kapaka, koji su njegovom pogledu davali izraz ovjeka koji se neprestano dosauje - izgledao je kao krianac pentakostalnog propovjednika i Williama F. Buckleyja. Usto, samouvjerenost mu je unitila nagon za autocenzurom, koji veinu ljudi spaava od toga da neprestano upadaju u fizike obraune. G. Keyes je govorio to god bi mu palo na um te bi tvrdoglavou mazge slijedio bilo koju zamisao do njezina apsurdnog ekstrema. Kao da mu nije bilo dovoljno to je kasno zapoeo kampanju, to nije imao dovoljno sredstava i to su ga doivljavali kao politikog pustolova, g. Keyes je za samo tri mjeseca uspio uvrijediti gotovo svakoga. Sve je homoseksualce - i ker Dicka Chaneyja - nazvao sebinim hedonistima" i tvrdio kako dati homoseksualcima dijete na usvajanje neizbjeno dovodi do incesta. Novinare u dravi Illinois nazvao je oruem u rukama protivnika braka i ivota". Meni je predbacio stav robovlasnika" kad sam branio pravo na pobaaj i nazvao me tvrdolinijskim, salonskim

marksistom" zato to sam podravao ope pravo na zdravstvenu zatitu i druge socijalne programe da bi onda dodao kako, budui da nisam potomak robova, zapravo i nisam Afroamerikanac. U jednom je asu uspio odbiti od sebe i konzervativne republikance koji su ga uposlili, preporukom koja je moda bila zamiljena da pridobije crnake glasove - reparacije u obliku potpunog ukidanja poreza za sve crnce s robovskim podrijetlom. (Ovo 175 je katastrofa!" pisalo je u komentaru na tvrdokorno desniarskoj inter-netskoj stranici Illinois Leader. ,,A TO JE S BIJELCIMA!!!") Drugim rijeima, Alan Keves bio je idealan protivnik; trebao sam samo utjeti i pripremati se za ceremoniju polaganja zakletve. Pa ipak, kako je kampanja odmicala, zavukao mi se pod kou kao malo tko. Kad god bismo se susreli, morao sam suzbiti svoju sasvim nekransku potrebu da ga izvrgnem ruglu ili da mu zavrnem iju. Jednom smo se sreli na proslavi Indijanskog dana neovisnosti i ja sam ga, da naglasim svoju poantu, kaiprstom bocnuo u prsa, gestom iz repertoara alfa-mujaka kojom se nisam sluio od srednje kole a koju je prisutna TV-ekipa, dakako, zabiljeila. Iste veeri opetovano su prikazivali usporenu snimku. U nae tri prediz-borne debate, esto nisam znao to da kaem, bio sam nervozan i krajnje neuobiajeno napet - to je publici (koja je g. Kevesa ve ionako otpisala) uglavnom promaklo, ali je neke od mojih pristaa uznemirilo. Zato doputa da te taj tip razbjesni?" pitali bi me. Za njih je g. Keyes bio udak, ekstremist, te njegove argumente nije vrijedilo ni sasluati. Nisu shvaali da sam ja g. Keyesa uzimao ozbiljno. Tvrdio je da govori u ime moje religije - i premda mi se to to sam od njega uo nije svialo, morao sam priznati da mnogi vjernici dijele njegovo miljenje. Njegova je argumentacija bila otprilike ovakva: Amerika je stvorena na dva naela: naelo bogomdane slobode i naelo kranske vjere. Uzastopne su liberalne vlade federalnu vlast pretvorile u slugu bezbonog materijalizma i tako sve vie ugroavale - regulacijom, socijalistikim programima zdravstva i mirovina, zakonima o noenju oruja, obveznom javnom kolovanju i porezom na dohodak (to je prema g. Keyesu robovski porez") - individualne slobode i tradicionalne vrednote. Liberalni suci dodatno su pridonijeli moralnoj propasti izopaenim tumaenjem Prvog amandmana: po njima on znai razdvajanje crkve i drave te odobravanje raznih vrsta devijantnog ponaanja - osobito pobaaja i homoseksualizma - koje ugroavaju obitelj. Odgovor na pitanje kako obnoviti Ameriku je, dakle, jednostavan: vratiti religiji openito - a kranstvu napose - mjesto koje zasluuje, sredinje mjesto u naim javnim i privatnim ivotima, uskladiti zakone i vjerska shvaanja, te drastino ograniiti zakonodavnu mo federalne vlasti na podrujima koja se ne spominju u Ustavu niti u Deset Bojih zapovijedi. Drugim rijeima, Alan Keyes iznio je osnovne nazore vjerske desnice u ovoj zemlji, bez ikakvih ograda, ustupaka ili isprika. Njegovo je vienje bilo unutar sebe dosljedno i dalo je g. Keyesu sigurnost i blagoglagoljivost starozavjetnog proroka. I dok mi pobijanje njegovih argumenata u vezi Ustava i zakonske regulacije nije predstavljalo problem, njegovo me tumaenje Svetog pisma navelo da ustuknem. G. Obama tvrdi da je kranin, rekao bi g. Keyes, a podrava nain ivota koji Biblija naziva izopaenim. 176 G. Obama kae da je kranin, ali podrava unitenje nedunih i svetih ivota. Sto sam mogao odgovoriti? Da je doslovno itanje Biblije ludost? Da g. Keyes, koji je rimokatolik, ne bi trebao potovati Papin nauk? Ne elei se uputati u to, pribjegao sam uobiajenim liberalnim odgovorima - da ivimo u pluralnom drutvu, da ne mogu svoje vjerske nazore nametati drugima, da se natjeem za senatora drave Illinois, a ne za pastora drave Illinois. No, dok sam to govorio, imao sam na umu implicitnu optubu g. Keyesa - da i dalje sumnjam, da mi je vjera okaljana, da nisam pravi kranin. U odreenom smislu, moja dvojba u vezi s g. Keyesom odraava naelnu dvojbu liberalizma

suoenog s vjerskom desnicom. Liberalizam pouava toleranciju prema vjerskim nazorima drugih ljudi, ako ta vjerovanja nisu nautrb drugih ljudi i njihova prava da vjeruju neto drugo. Tako dugo dok se vjerske zajednice dre po strani od politike a vjera ostaje pitanje individualne savjesti, ta tolerancija ne dolazi u pitanje. Ali religija se rijetko upranjava u osami - organizirana religija sama je po sebi javna stvar. Vjernici se osjeaju pozvanima da rade na obraenju gdje god mogu. Neki od njih smatraju da sekularna drava promie vrijednosti koje izravno vrijeaju njihova uvjerenja. Neki od njih ele da drutvo potvrdi i ozakoni njihove nazore. A kad se vjernici ponu aktivno baviti politikom, liberali postaju nervozni. Mi koji obnaamo dravne funkcije moemo izbjegavati razgovor o religiji da ne bismo koga uvrijedili i tvrditi da su nam - bez obzira na naa osobna uvjerenja - u pitanju pobaaja i molitve u kolama ruke vezane ustavnim naelima. (Stariji su katoliki politiari osobito oprezni, moda stoga to su sazrijevali u doba kad se Amerika uvelike pitala nee li John F. Kennedy na kraju primati zapovijedi od pape.) Neki ljeviari (ne, dodue, oni koji obnaaju dravne funkcije) idu jo dalje i smatraju da je religija inherentno iracionalna, netolerantna i stoga u javnom prostoru moe jedino biti pogubna - uz napomenu da je konzervativcima usmjerenost vjerskog diskursa na individualno spasenje i nadzor nad privatnim moralom omoguio da ignoriraju pitanja javnog morala, kao to su siromatvo i korporativne malverzacije. Takve strategije zaobilaenja mogu biti na korist naprednjacima kad im je protivnik Alan Keyes. Ali na duge staze, mislim da grijeimo kad ne prepoznajemo mo vjere u ivotu amerikog naroda i kad izbjegavamo ozbiljnu raspravu o tome kako pomiriti vjeru i nau modernu, pluralnu demokraciju. Za poetak, to je politiki loe. U Americi ivi mnogo vjernika, ukljuujui veinu demokrata. Ako mi napustimo polje vjerskog diskursa - ako ignoriramo raspravu o tome to to znai biti dobar kranin, 177 musliman ili idov; ako o religiji raspravljamo samo negativno, govorei gdje je i u kakvom obliku nepoeljna, a ne pozitivno, pitajui se to nam govori o naim obvezama prema drugima; ako izbjegavamo svetita i vjerske programe jer smatramo da ondje nismo dobrodoli - netko drugi e popuniti prazninu, a to e vjerojatno biti ili oni ije je shvaanje vjere iskljuivo ili cinici kojima je religija samo sredstvo za opravdavanje vlastitih ciljeva. Sto je jo vanije, nelagoda to je kod nekih naprednjaka izaziva svaki spomen religioznosti esto nas je spreavala da se uinkovito pozabavimo moralnim aspektom vanih problema. Problem je djelomino retorike prirode: odstranimo li s jezika sve religijske naslage, odrei emo se imaginarija i terminologije pomou kojih milijuni Amerikanaca razumijevaju kako svoj osobni moral, tako i drutvenu pravdu. Zamislite Lincolnov Drugi inauguralni govor bez spomena Bojeg suda ili Kingov govor Sanjam bez spomena djece Boje. Pozivanje na viu istinu pomoglo je Lincolnu i Kingu da postignu stvari koje su se doimale nemoguima i da naciju navedu da prihvati zajedniku sudbinu. Organizirana religija nema, dakako, monopol na vrlinu i nije nuno biti vjernik da bi se raspravljalo o moralu i pozivalo na ope dobro. Ali takve rasprave i takvo pozivanje, kao i spominjanje svojih bogatih vjerskih tradicija, ne bismo smjeli izbjegavati iz straha da emo koga uvrijediti. No, neuspjeh nas naprednjaka da dopremo do moralnih zasada nae nacije nije samo retoriki. Na nas zazor od popovanja" navodi da previdimo ulogu koju vrijednosti i kultura imaju u rjeavanju najpreih socijalnih problema. Napokon, problemi siromatva i rasizma, zdravstvenog osiguranja i nezaposlenosti, nisu samo tehniki problemi za koje nam nedostaju detaljno razraeni planovi. Svi su ti problemi takoer ukorijenjeni u socijalnim razlikama i pojedinanoj beutnosti - u udnji onih s vrha drutvene ljestvice da zadre svoje bogatstvo i status pod svaku cijenu, kao i u oaju i autodestruktivnom ponaanju onih na dnu drutvene ljestvice. Rjeavanje tih problema zahtijevat e promjene u politici izvrne vlasti, ali i promjene u nainu miljenja i u ponaanju. Vjerujem da oruju nema mjesta na gradskim ulicama i da nai voe to

moraju lobiju proizvoaa oruja rei u lice. Isto tako vjerujem da se kad netko nasumice puca u masu zato to smatra da ga je netko uvrijedio radi o problemu morala. Ne samo da takav ovjek mora biti kanjen za svoj in; mi moramo shvatiti da je u njegovom srcu praznina koju nikakav vladin program ne moe ispuniti. Vjerujem u strogu primjenu antidiskrimi-nacijskih zakona; takoer vjerujem da bi promjena u svijesti amerikih generalnih direktora i njihova stvarna predanost razliitosti daleko vie doprinijela tom cilju nego bataljun advokata. Mislim da bismo vie 178 dravnog novca trebali ulagati u kolovanje siromane djece, da bismo ih trebali informirati o metodama kontracepcije i tako nastojati sprijeiti neeljene trudnoe, smanjiti broj pobaaja i postii da svako dijete dobije potrebnu ljubav i brigu. No takoer vjerujem da vjera djevojkama snai osjeaj sebe, mladiima jaa osjeaj odgovornosti, a svim mladim ljudima usauje potovanje prema inu spolne intimnosti. Ne zalaem se za to da svi naprednjaci odjednom ponu rabiti vjersku terminologiju, niti da odustanemo od borbe za institucionalne promjene u korist razliitosti. Svjestan sam da je pozivanje na privatne vrline esto izgovor za nedjelovanje. Uostalom, nita nije tako prozirno kao neiskreno izraavanje vjere - recimo, politiar koji doe u crnaku crkvu u vrijeme izbora i pljee (bez osjeaja za ritam) uz gospel-zbor ili svoj suhoparan dnevnopolitiki govor zaini biblijskim citatima. Zalaem se za to da mi naprednjaci odbacimo neke od svojih predrasuda kako bismo prepoznali vrijednosti koje su zajednike vjernicima i onima koji to nisu kada je rije o smjeru moralnog i materijalnog razvoja nae zemlje. Moda bismo uvidjeli da poziv na rtvu u korist buduih narataja i potreba da mislim i na tebe, a ne samo na sebe nailazi na odjek u vjerskim zajednicama diljem zemlje. Vjeru moramo shvatiti ozbiljno, ne samo zato da bismo onemoguili vjersku desnicu nego i zato da bismo sve vjernike ukljuili u iri projekt obnove Amerike. To se djelomino ve i poelo dogaati. Pastori megacrkava, kao to su Rick Warren i T. D. Jakes, svoj ogroman utjecaj koriste kako bi se borili protiv tekih problema kao to su SIDA, dug Treeg svijeta i genocid u Darfuru. Jim Wallis i Tony Campolo, koji se sami nazivaju naprednim evangelizatorima", pozivaju se na biblijsku zapovijed da se pomogne siromanima kako bi krane mobilizirali u borbi protiv rezanja proraunskih izdvajanja za socijalne programa i protiv sve vee nejednakosti. Diljem zemlje, pojedine crkve, poput moje, imaju programe cjelodnevnog zbrinjavanja djece i nemonih, grade starake domove i pomau bivim prijestupnicima da se ukljue u drutvo. Ali jo nam mnogo posla slijedi da bismo razvili to jo uvijek krhko partnerstvo vjerskog i sekularnog svijeta. Morat emo se izravno suoiti s nelagodom i podozrenjem s obiju strana vjerske podjele i obje e strane morati pristati na zajednika pravila suradnje. Prvi i najtei korak za neke krane fundamentaliste jest priznavanje kritike uloge koju je razdvajanje crkve i drave odigralo ne samo u razvoju nae demokracije nego i u ilavosti nae vjerske prakse. Suprotno tvrdnjama kranskih desniara koji se bune protiv tog razdvajanja, njihovi protivnici nisu nekoliko liberalnih sudaca iz ezdesetih. Njihovi protivnici su autori Povelje prava i oci dananje fundamentali-stike crkve. 179 Mnogi su od voda Amerike revolucije, prije svih Franklin i Jefferson, bili deisti, ljudi koji su vjerujui u svemogueg Boga - dovodili u pitanje ne samo crkvene dogme nego i neke od temeljnih zasada kranstva (ukljuujui i Kristovu boansku narav). Jefferson i Madison osobito su se zalagali za, kako je to Jefferson formulirao, zid koji razdvaja" dravu od crkve, u cilju zatite vjerske slobode svakog pojedinca, zatite drave od sektakih sukoba i zatite organizirane religije od nepoeljnog utjecaja drave. Nisu, dakako, svi Oevi utemeljitelji bili suglasni; ljudi kao to su Patrick Henry i John Adams zalagali su se za razliite oblike dravne intervencije u promicanju religije. No, premda su Jefferson

i Madison bili najzasluniji za usvajanje Zakona o vjerskim slobodama u dravi Virdiniji, prema kojem su poslije uobliene vjerske klauzule u Prvom amandmanu, najuinkovitiji zagovornici razdvajanja crkve i drave nisu bili ovi pristae prosvjetiteljstva. Bili su to, naprotiv, baptisti poput veleasnog Johna Lelanda. On i drugi propovjednici pribavili su podrku koja je bila nuna da te odredbe budu ozakonjene. Uinili su to zato to su bili marginalizirani; zato to je njihov kieni stil propovijedanja nailazio na odziv u niim drutvenim slojevima; zato to je obraenje svih pridolica - ukljuujui robove - bilo prijetnja vladajuem poretku; zato to se nisu klanjali drutvenom statusu i privilegij ama; zato to su neprestano bili progonjeni i prezirani od strane dominantne Anglikanske crkve na Jugu i kongregacionalista na Sjeveru. Ne samo da su se s pravom bojali da bi dravna religija mogla ugroziti opstanak vjerskih manjina u kakve su i sami spadali - vjerovali su da vitalnost vjere odumire u sprezi s dravom. Rijeima veleasnog Lelanda: Samo pogreka treba podrku vlade; istina moe i mora bez nje." Jeffersonova i Lelandova koncepcija vjerske slobode bila je uinkovita. Ne samo da je Amerika ostala poteena vjerskih sukoba koji i dalje haraju svijetom nego su se i vjerske institucije nastavile uspjeno razvijati - fenomen koji neki promatrai izravno povezuju s odsustvom dravne crkve, to pogoduje vjerskom eksperimentiranju i dobrovoljnom odabiru. Usto, s obzirom na sve veu raznolikost amerikog stanovnitva, opasnosti sektatva nikad nisu bile vee nego danas. togod da smo nekad bili, vie nismo samo nacija krana; nego i nacija idova, nacija muslimana, nacija budista, nacija hindusa i nacija nevjernika. No pretpostavimo ak i da smo unutar svojih granica svi krani. ije bismo kranstvo pouavali u kolama? Jamesa Dobsona ili Ala Sharptona? Kojim bismo se dijelovima Biblije trebali rukovoditi? Bismo li trebali slijediti Levitski zakonik, prema kojemu je ropstvo ispravno, ali je jesti rakove i koljke izopaeno? Ili Ponovljeni zakon, prema kojem treba kamenovati djecu koja odbace vjeru? Ili da se naprosto drimo 180 Propovijedi na gori - koja je tako radikalna da bismo odmah morali ukinuti Ministarstvo obrane? To nas dovodi do drugog vanog pitanja - naina na koji bi vjerski nazori trebali oblikovati javnu raspravu i voditi dunosnike. Sekularisti su svakako u krivu kad trae od vjernika da svoju religiju ostave pred vratima kad ulaze u prostor javne rasprave; ni Frederick Douglass, ni Abraham Lincoln, ni William Jennings Bryan, ni Dorothy Day, ni Martin Luther King Jr., to nisu uinili. Zapravo, veliki reformatori u amerikoj povijesti veinom su bili potaknuti vjerom i koristili su jezik vjere da bi iznijeli svoje stavove. Traiti da se osobni moral" ne uplie u rasprave o javnim pitanjima oigledno je apsurdno; na je zakon po definiciji kodifikacija morala i velikim je dijelom ukorijenjen u judeo-kranskoj tradiciji. Naa odgovorna, pluralistika demokracija zahtijeva da vjernici svoje brige prevedu u univerzalne vrijednosti, umjesto da ih izraavaju jezikom odreene religije. Trai da se o njihovim zahtjevima moe argumentirano raspravljati. Ako sam ja protiv pobaaja iz vjerskih razloga i traim donoenje zakona koji e ga zabraniti, ne mogu se naprosto pozvati na crkveni nauk i Boju volju i oekivati da time uvjerim druge da se sloe sa mnom. Ako elim da me sasluaju, moram objasniti zato je pobaaj protivan naelima koja su razumljiva ljudima bilo koje vjere, pa i onima koji uope ne vjeruju. Za one koji, poput mnogih fundamentalista, vjeruju u nepogreivost Biblije, takva su pravila ponaanja samo jo jedan dokaz tiranije sekularnog i materijalnog nad svetim i vjenim. Ali u pluralnoj je demokraciji to jedina mogunost. Gotovo po definiciji, vjera i razum djeluju u razliitim sferama i tiu se drugaijih naina otkrivanja istine. Razum i znanost polaze od sakupljanja znanja temeljenog na onome to se moe dokazati. Religija se, naprotiv, temelji na istinama koje se ne mogu dokazati na taj nain - na vjeri u ono to nije vidljivo". Kad nastavnici tvrde da kreaci-onizam ne spada u kole, time tvrde da je znanstveno znanje superiorno vjerskom uvidu. Naprosto tvrde da razliiti putevi do spoznaje trae razliita pravila i da ta pravila nisu

meusobno zamjenjiva. Politika nije znanost i odve esto ne ovisi o razumu. Ali u pluralnoj demokraciji vrijede te iste razlike. Politika, poput znanosti, ovsi o naoj sposobnosti da jedni druge uvjerimo u zajednike ciljeve na temelju zajednike zbilje. Usto, politika (za razliku od znanosti) ukljuuje kompromis, umijee mogueg. Na dubinskoj razini, religija ne doputa kompromis. Ustraje na nemoguem. Ako Bog neto zahtijeva, vjernici trebaju ivjeti u skladu s tim zahtjevom, bez obzira na posljedice. Temeljiti ivot na tako beskompromisnoj predanosti moe biti uzvieno; temeljiti politike odluke na takvoj predanosti bilo bi opasno. Pria o Abrahamu i Izaku prua jednostavan, ali snaan primjer. Prema Bibliji, Abrahamu je Bog naredio da svog jedinog sina Izaka, kojeg 181 voli, prinese na rtvu. Abraham bez pogovora odvodi Izaka na vrh brda, vee ga na oltar, podie no, spreman izvriti Boju zapovijed. Naravno, znamo sretan zavretak - Bog alje anela koji intervenira u zadnji as. Abraham je poloio Boji test odanosti. Postaje uzor vjernosti Bogu, a njegova je velika vjera nagraena kroz budue narataje. A ipak, da bilo tko od nas vidi nekog suvremenog Abrahama kako podie no na krovu stambene zgrade, pozvao bi policiju; svatko od nas napao bi toga ovjeka da ga sprijei; ak i da u zadnji as spusti no, oekivali bismo da socijalna sluba oduzme Abrahamu skrbnitvo nad Izakom i da ga optui za zlostavljanje. Uinili bismo to zato to se Bog ne javlja svima nama u istom asu. Ne ujemo ono to Abraham uje, ne vidimo ono to Abraham vidi, koliko god to istinito bilo. Zato je najbolje da djelujemo u skladu s onim to moemo svi razumjeti, prihvaajui da e dio onoga to kao pojedinci ili vjerske zajednice znamo da je istinito, biti istinito samo za nas. Napokon, pomirenje vjere i demokratskog pluralizma zahtijeva i osjeaj za mjeru. Religijska doktrina to u odreenoj mjeri priznaje jer ak i oni koji Bibliju dre nepogreivom razlikuju u Svetom pismu dijelove koji su temelj kranske vjere - Deset zapovijedi, recimo, ili vjera u boansku narav Krista - od nekih drugih dijelova, koji su u veoj mjeri kulturno specifini i mogu se slobodnije tumaiti kako bi se uskladili s modernim nainom ivota. Amerikanci to intuitivno razumiju, i zato veina katolika rabi kontracepciju a neki od protivnika homoseksualnih brakova takoer se protive donoenju ustavnog amandmana koji bi ih zabranio. Vjerski voe ne moraju slijediti tu mudrost kad se obraaju svojoj pastvi, ali trebalo bi da su je svjesni kad se bave politikom. Ako je pitanje mjere kljuno za kranski aktivizam, onda ono mora biti kljuno i za one koji nadziru granicu koja razdvaja crkvu od drave. Nije svaki spomen Boga u javnom prostoru podrivanje zida koji ih razdvaja, kao to nam je Vrhovni sud mnogo puta dao do znanja, presudan je kontekst. Nije izvjesno da se djeca koja izgovaraju Zakletvu vjernosti osjeaju potlaenom zato to mrmljaju sintagmu pred Bogom"; ja se nisam tako osjeao. Dopustiti da se u prostorijama kole sastaju dobrovoljne skupine za molitvu ne bi trebalo predstavljati prijetnju, kao to ni sastanci republikanskog kluba u istim prostorijama ne bi trebali biti prijetnja demokratima. Postoje i vjerski programi za bive prijestupnike i ovisnike koji nude jedinstveno moan nain rjeavanja problema i koji stoga valja u precizno definiranim okvirima podrati. Ta naelna pravila za raspravu o vjeri u demokraciji nisu sveobuhvatna. Bilo bi korisno, naprimjer, kad bi se u raspravama o religiji - kao i u demokratskim raspravama openito - oduprli napasti da pripisujemo lou vjeru svima onima koji se ne slau s nama. Prosuujui uvjerljivost pojedinih argumenata u vezi s moralom, trebalo bi obratiti pozornost 182 na mogue nedosljednosti u njihovoj primjeni. Openito govorei, spremniji sam sasluati one koje bestidnost beskunitva razbjenjuje jednako kao i bestidnost glazbenih spotova. Moramo takoer shvatiti da predmet nae rasprave ponekad nije toliko to je ispravno, koliko tko je taj tko na kraju donosi odluku - je li bolje da drava silom namee nae vrijednosti, ili je to bolje prepustiti individualnoj savjesti i (uvijek donekle promjenjivim) drutvenim normama.

Dakako, ak niti stroga primjena ovih naela nee rijeiti svaki spor. Spremnost mnogih protivnika pobaaja da naprave izuzetak u sluajevima silovanja i incesta ukazuje na spremnost da se naelo prilagodi praktinim zahtjevima; spremnost ak i najzagrienijih zastupnika prava na izbor da prihvate ogranienja mogunosti pobaaja u odmakloj trudnoi dokazuje svijest o tome da fetus nije samo dio tijela i da je drutvo zainteresirano za njegov razvoj. No, ipak, svaka rasprava izmeu onih koji vjeruju da ivot poinje zaeem i onih za koje je fetus produetak enina tijela sve dok nije roen, ubrzo stie do toke na kojoj je kompromis nemogu. Kad rasprava doe do te toke, moemo se jedino nastojati pobrinuti da njezin politiki ishod ne odredi nasilje i zastraivanje, nego uvjeravanje - te barem dio svoje energije usmjeriti na smanjenje broja neeljenih trudnoa pomou obrazovanja mladih kada je rije kako o kontracepciji, tako i apstinenciji, a takoer i na rjeavanje problema pomou iroko prihvaenih i dokazano djelotvornih strategija, kao to je usvajanje. Mnogi su krani u pitanju homoseksualnih brakova jednako beskompromisni. To me zabrinjava, osobito u drutvu u kojem krani i kran-ke mogu poiniti preljub i na druge se naine ogrijeiti protiv svoje vjere bez ikakve zakonske sankcije. Odve esto sam u crkvi uo pastora kako se na jeftin nain obruava na homoseksualce: Adam je ivio s Evom, a ne Perom!" uzviknuo bi, obino kad mu propovijed ba ne bi ila. Vjerujem da ameriko drutvo moe nai poseban prostor za zajednicu mukarca i ene kao najee jedinice za odgoj djece u svim kulturama svijeta. Protivim se tome da drava amerikim graanima uskrati graansku zajednicu koja osigurava jednaka prava na takve temeljne stvari kao to je posjet u bolnici ili zdravstveno osiguranje samo zbog toga to vole osobe istog spola - kao to ne pristajem na tumaenje Biblije prema kojem je neki opskurni redak u Poslanici Rimljanima vaniji za definiciju kranstva od Propovijedi na gori. Moda sam osjetljiv na tu temu zato to sam vidio koliku je patnju izazvao moj vlastiti nehaj. Prije no to sam izabran, usred rasprava s g. Kevesom, primio sam telefonsku poruku od jedne od svojih najvjernijih pristaa, ene koja je vlasnica male tvrtke, majka, ozbiljna i velikoduna osoba. Ona je takoer bila i lezbijka, koja je ve deset godina ivjela u monogamnoj vezi. Znala je kad me je odluila podrati da se protivim istospolnim 183 brakovima, ali je ula i kako tvrdim da je, s obzirom da nije postignut nikakav konsenzus, inzistiranje na pitanju braka zapravo odvraanje pozornosti od drugih, lake provedivih mjera za suzbijanje diskriminacije homoseksualaca. Poruku mi je poslala jer je ula kako u razgovoru na radiju svoje stajalite o ovom pitanju objanjavam svojom vjerskom pripadnou. Rekla je da su je moje rijei povrijedile; smatrala je da uvoenjem religije sugeriram kako su ona i drugi poput nje na neki nain loi ljudi. Loe sam se osjeao zbog toga, to sam joj i rekao kad sam je nazvao. Razgovarajui s njom, postao sam svjestan kako - bez obzira na to koliko krani koji se protive homoseksualnosti tvrde da mrze grijeh, ali vole grenike - takav sud nanosi bol dobrim ljudima, ljudima koje je Bog stvorio na svoju sliku i priliku i koji esto prilenije slijede Kristov nauk nego oni koji ih osuuju. Postao sam svjestan da je moja dunost, ne samo kao izabranog dunosnika u pluralistikom drutvu nego i kao kranina, ostati otvoren prema mogunosti da grijeim u svojoj nespremnosti da podrim istospolne brakove, upravo kao to ne smatram da je moja podrka pravu na pobaaj izraz moje nepogreivosti. Priznajem da sam bio pod utjecajem drutvenih predrasuda i sklonosti koje sam pripisivao Bogu; shvaam da Isusov poziv da volimo jedni druge moda trai drukiji zakljuak i da e moda budunost pokazati da sam na pogrenoj strani. Ne vjerujem da sam zbog tih sumnji lo kranin. Mislim da pokazuje da sam ljudsko bie, s ogranienim uvidom u Boje namjere i stoga podloan grijehu. Kad itam Bibliju, inim to u vjeri da to nije statian tekst nego iva rije i da moram neprestano biti otvoren novim otkrivenjima - dolazila ona od prijateljice lezbijke ili od lijenika koji se protivi pobaaju. To ne znai da je moja vjera slaba. U neke sam stvari apsolutno siguran - Zlatno pravilo, potreba da se suprotstavimo okrutnosti u svim oblicima, vrijednost ljubavi i milosra, poniznosti i milosti. To sam shvatio prije dvije godine kad sam letio u Birmingham, u dravi Alabama, kako bih odrao govor na tamonjem Institutu za graanska prava. Institut je preko puta baptistike crkve u 16. ulici,

gdje je 1963. etvero male djece - Addie Mae Collins, Carole Robertson, Cynthia Wesley i Denise McNair - izgubilo ivot kad je za vrijeme vjeronauka eksplodirala bomba koju su podmetnuli bijeli rasisti. Neposredno prije svoga govora posjetio sam crkvu. Mladi pastor i nekoliko akona koji su me doekali na vratima pokazali su mi jo uvijek vidljiv trag eksplozije du zida. Vidio sam da sat u dnu crkve i dalje stoji i pokazuje vrijeme eksplozije, 10.22. Gledao sam slike etiriju djevojica. Nakon obilaska pastor, akoni i ja primili smo se za ruke i pomolili u svetitu. Zatim su me ostavili da u miru razmislim sjedei u klupi. Kako je bilo tim roditeljima prije etrdeset godina kojima je njihove voljene kerkice 184 otelo takvo podlo i bezono nasilje? Kako su mogli podnijeti bol, osim vrsto vjerujui da postoji via svrha ubojstva njihove djece, da njihov nemjerljiv gubitak ima neki smisao? Ti e roditelji vidjeti oaloene kako pristiu iz svih krajeva zemlje, proitati izraze suuti sa svih strana svijeta, gledati kako Lyndon Johnson na nacionalnoj televiziji kae kako je dolo vrijeme da nadvladamo i doivjeti da Kongres 1964. konano donese Zakon o graanskim pravima. Prijatelji i nepoznati ljudi uvjera-vat e ih da njihove keri nisu umrle uzalud - da su probudile savjest nacije i pomogle osloboditi ljude; da je bomba sruila branu kako bi pravda potekla kao mona bujica. Pa, ipak, je li vas sve to moglo utjeiti u vaoj boli, sprijeiti vas da ne poludite od vjenog bijesa - ako niste znali da vam je dijete otilo na bolje mjesto? Pomislio sam na svoju majku i njezine posljednje dane, kad joj se rak rairio tijelom i kad je postalo jasno da vie nema povratka. Za vrijeme bolesti priznala mi je da nije spremna umrijeti; iznenadilo ju je kako se sve naglo zbilo, osjeala je da ju je fiziki svijet koji je toliko voljela iznevjerio, izdao. Premda se hrabro borila, dostojanstveno trpei bol i kemo-terapiju sve do samog kraja, esto sam u njezinim oima opazio bljesak straha. Mislim da je to vie nego strah od boli ili od nepoznatog bio strah od usamljenosti u smrti - spoznaja da na tom posljednjem putovanju, u toj posljednjoj pustolovini, nee imati s kim podijeliti svoja iskustva, da nee biti nikoga s kim bi se mogla uditi sposobnosti tijela da samo sebi nanosi bol, s kim bi se mogla smijati apsurdnosti ivota kad srce pone poputati a pljuvane lijezde otkazivati. Te su mi misli bile u glavi kad sam iziao iz crkve i dok sam drao govor. Te sam veeri, kod kue u Chicagu, sjedei za veerom, promatrao kako se moje keri Malia i Sasha smiju i zadirkuju i kako odbijaju jesti mahune prije no to e ih majka potjerati na kupanje. Perui sue, zamiljao sam ih kako odrastaju i osjetio bol to ga svaki roditelj osjeti prije ili poslije, onu udnju za posjedovanjem svakog trenutka prisutnosti svoga djeteta - da svaka njihova gesta, svaki pogled na njihove kovre i svaki dodir njihovih prstia budu zauvijek sauvani. Sjetio sam se kako me Sasha jednom pitala to se dogaa kad umremo - Tata, ja ne elim umrijeti", dodala je odluno. Zagrlio sam je i rekao: Ima jo puno, puno vremena prije no to bude morala o tome razmiljati", to ju je izgleda zadovoljilo. Pitao sam se nisam li joj trebao rei istinu, da ne znam to se dogaa kad umremo, kao to ne znam gdje se nalazi dua, ni to je postojalo prije Velikog praska. No, uspinjui se stubama, znao sam emu se nadam - da je moja majka zajedno s one etiri male djevojice, da ih na neki nain moe zagrliti i podijeliti s njima radost duha. Znam da sam te veeri, spremajui svoje keri na spavanje, opazio djeli nebesa. 185 Sedmo poglavlje Rasa Pogreb je bio odran u velikoj crkvi, sjajnoj geometrijskoj strukturi koja se prostire na deset lijepo ureenih rala. Izgradnja je navodno kotala 35 milijuna dolara i to se vidjelo - sala za bankete, konferencij-ski centar, parkiralite za 1200 automobila, najnoviji sustav ozvuenja, televizijski studio s digitalnom montaom. Unutar crkve skupilo se ve oko etiristo alobnika, veinom Afroamerikanaca, uglavnom visoko kolovanih: lijenici, pravnici, ekonomisti, nastavnici i burzovni meetari. Na podiju senatori, guverneri i industrijski monici izmijeani s crnakim voama, kao to su Jesse Jackson, John Lewis, Al Sharpton i T. D. Jakes.

Vani, na lijepom listopadskom suncu, tisue ljudi du ulica: stariji parovi, mukarci koji stoje sami, mlade ene s kolicima; poneko mahne kolonama automobila koje povremeno prolaze, ostali stoje u tihoj kontemplaciji - svi ekaju da odaju posljednje potovanje sitnoj sijedoj eni koja lei na odru. Zbor pjeva. Pastor izgovara uvodnu molitvu. Bivi predsjednik Bili Clinton ustaje da bi opisao kako se kao bijeli djeak na Jugu osjeao vozei se autobusima u kojima su crnci morali sjediti iskljuivo straga, kako je pokret za graanska prava koji je Rosa Parks pomogla pokrenuti njega i njegove bijele susjede oslobodio njihove vlastite bigotnosti. Clintonova oputenost pred crnakom publikom, njihova oita naklonost prema njemu, govorili su o izmirenju, o pratanju, o djelominom zarastanju bolnih rana prolosti. Po mnogo emu moglo se vidjeti kako on, bivi voa slobodnog svijeta i sin Juga, priznaje svoj dug crnoj velji, prikladan izraz potovanja naslijeu Rose Parks. Velianstvena crkva, mnotvo crnakih dunosnika, injenica da su mnogi prisutni dobrostojei, moja vlastita nazonost na pozornici u svojstvu senatora Sjedinjenih Drava - sve je to posljedica onoga prosinakog dana godine 1955. kada je ga Parks postojano i dostojanstveno odbila ustati sa svog mjesta u prednjem dijelu autobusa. Odajui poast Rosi Parks odavali smo poast i drugima, tisuama ena, mukaraca i djece diljem Juga, ija imena nisu ula u udbenike povijesti, 186 ije su prie nestale u vrtlozima vremena, ali koji su svojom hrabrou i au pomogli osloboenju svih crnih ljudi. Pa ipak, sluajui biveg predsjednika i niz govornika nakon njega, stalno sam se u mislima vraao na prizore razaranja koji su dominirali vijestima pred samo dva mjeseca, kad je uragan Katrina poharao New Orleans. Prizore mladih majki kako plau i preklinju pred sportskom dvoranom u New Orleansu, s djeicom mlitavo ovjeenom o bokovima, starih ena u kolicima, glava zabaenih zbog vruine, osuenih nogu izloenih ispod prljavih halja. Prizor usamljenog djeaka kojeg je netko poloio kraj zida, nepokretnog ispod slabane deke. Prizore mladia golih do pojasa kako s mukom napreduju kroz prljavu vodu, ruku punih stvari koje su uspjeli zgrabiti iz oblinjih trgovina, sa arom kaosa u oima. Kad je uragan napao, bio sam izvan zemlje, vraao sam se iz Rusije. No, tjedan dana nakon tragedije doao sam u Houston da se pridruim Billu i Hillary Clinton, kao i Georgeu H.W. Bushu i njegovoj supruzi Barbari kako bismo najavili poetak prikupljanja novca za rtve uragana pred dvadeset i pet tisua evakuiranih, smjetenih u hjustonskom astro-domu. Grad Houston dao je sve od sebe da osigura smjetaj tolikim ljudima, da im uz pomo Crvenog kria i organizacije FEMA pribavi hranu, odjeu, krov nad glavom i zdravstvenu njegu. No, dok smo hodali izmeu poljskih leaja, rukovali se s izbjeglicama, igrali se s djecom, sluali njihove prie - bilo je oito da su mnogi od tih ljudi naputeni davno prije no to je njihove domove poharao uragan. Izrazi njihovih lica mogli su se vidjeti u osiromaenim etvrtima bilo kojeg amerikoga grada; bila su to lica crnake neimatine - lica nezaposlenih i onih iji je posao neizvjestan, bolesnih i onih koji e se uskoro razboljeti, lica bespomonih i starih. Mlada je majka govorila kako je svoju djecu predala u autobus pun nepoznatih ljudi. Stari ljudi bez ikakva osiguranja i bez obitelji koja bi se brinula o njima mirno su opisivali domove koje su izgubili. Skupina mladia tvrdila je kako su ljudi koji ele iz New Orleansa protjerati crnce digli nasipe u zrak. Visoka, ispijena ena, u prevelikoj majici, ispaena izraza lica, uhvatila me je za ruku i povukla prema sebi. Prije oluje nismo imali nit'", proaptala je. Sad imamo manje neg' nit'." Sljedeih sam dana, po povratku u Washington, telefonirao na sve strane nastojei pribaviti potreptine i donacije. Na sastancima senatora Demokratske stranke raspravljali smo o moguim zakonskim mjerama. Na jutarnjim sam TV-vijestima odbacio tvrdnju kako je vlada reagirala sporo jer su rtve uragana crnci. Nesposobnost ne razlikuje rase", rekao sam - ali sam takoer ustvrdio da je vladino neadekvatno planiranje ukazivalo na nezainteresiranost i nebrigu za probleme neimatine u velikim ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 187

gradovima. Jednog smo se poslijepodneva zajedno s republikanskim senatorima okupili da bismo uli povjerljivi izvjetaje Busheve vlade o federalnoj reakciji na krizu. Bili su prisutni gotovo svi lanovi kabineta, kao i zapovjednik glavnog stoera. Ministri Chertoff, Rumsfeld i ostali itav su sat sjali samopouzdanjem - ne pokazujui ni traak grizoduja - dok su recitirali koliko je evakuacija obavljeno, koliko vojnih porcija podijeljeno, koliko pripadnika Nacionalne garde rasporeeno. Nekoliko veeri poslije gledali smo predsjednika Busha kako na onom zlokobnom, reflektorima obasjanom trgu priznaje da je tragedija iznijela na vidjelo nasljee rasne nepravde i objavljuje da e New Orleans ponovno stati na noge. A sada sjedim na pogrebu Rose Parks, gotovo dva mjeseca nakon oluje, nakon bijesa i srama to su ga Amerikanci diljem zemlje osjetili za vrijeme krize, nakon govora i elektronskih poruka i memoranduma i sastanaka u Senatu, nakon posebnih televizijskih emisija i eseja i novinskih prikaza - i kao da se nita nije dogodilo. Automobili su i dalje na krovovima. Tijela se jo uvijek pronalaze. uju se prie kako velike graevinske tvrtke sklapaju ugovore u vrijednosti nekoliko stotina milijuna dolara, zaobilazei zakone o afirmativnoj akciji i minimalnim plaama i unajmljujui ilegalne useljenike kako bi smanjili trokove. Osjeaj da je nacija dosegla trenutak preobrazbe - da joj je nakon dugog sna proradila savjest i da e se posvetiti borbi protiv neimatine - ubrzo je zamro. Umjesto toga, sjedili smo u crkvi, slavili Rosu Parks, prisjeali se prolih uspjeha, ukopani u nostalgiji. Pokrenut je postupak da se gi Parks podigne spomenik pod kupolom Capitola. Njezin e se lik nai na potanskoj marki, mnoge e ulice, kole i knjinice diljem Amerike nesumnjivo biti nazvane njenim imenom. Pitao sam se to bi Rosa Parks rekla na sve to, mogu li marke i kipovi prizvati njezin duh ili bi odavanje potovanja njezinoj uspomeni trailo neto vie. Mislio sam na ono to mi je apnula ona ena u Houstonu i pitao se kako e nam suditi nakon to brana popusti. Kad se ljudi upoznaju sa mnom, ponekad mi citiraju rijei iz govora to sam ga odrao na nacionalnoj konvenciji Demokratske stanke 2004., koje su, ini se, ostavile dojam: Ne postoji crna Amerika, ni bijela Amerika, ni hispanska Amerika, ni azijska Amerika - samo Sjedinjene Amerike Drave." ini se da za te ljude ova moja izjava izraava viziju Amerike osloboene nasljea rasizma i ropstva, logora za Japance i Meksikance, napetosti na radnim mjestima i sukoba kultura - Amerike koja ispunjava obeanje dr. Kinga da neemo biti prosuivani po boji koe, nego po svom karakteru. U odreenom smislu, ja moram vjerovati u tu viziju Amerike. Otac mi je crnac, a majka bjelkinja, roen sam u rasnoj mjeavini Havaja, moja je sestra poluindoneanka, ali je obino smatraju Meksikankom ili 188 Portorikankom, moj ogor i neakinja podrijetlom su Kinezi, neki moji krvni roaci slie Margaret Thatcher, a neki bi mogli biti Bernie Mac, pa su nam obiteljska okupljanja za Boi nalik na zasjedanje Generalne skuptine UN-a - zbog svega toga nikad nisam ni mogao inzistirati na rasnoj pripadnosti, niti se smatrati vrijednim jer pripadam odreenom plemenu. Usto, vjerujem da je istinski duh Amerike njezina sposobnost da apsorbira pridolice, da od raznovrsnog materijala pristiglog na nae obale oblikuje nacionalni identitet. U tome nam pomae Ustav, koji - usprkos istonom grijehu robovlasnitva - u svojoj sri sadri ideju jednakog statusa graana pred zakonom; i ekonomski sustav koji, vie no bilo koji drugi, svim doljacima nudi mogunost, bez obzira na status, in ili titulu. Dakako, rasizam i primitivni nacionalizam neprestano su podrivali ove ideale; moni i privilegirani esto su iskoritavali ili poticali predrasude da bi postigli svoje ciljeve. Ali u rukama reformatora, od Tubmana, preko Douglassa i Chaveza, do Kinga, ti su ideali jednakosti oblikovali nae razumijevanje samih sebe i omoguili nam da stvorimo multikulturnu naciju kakve nema nigdje drugdje. Napokon, te moje rijei opisuju demografsku budunost Amerike. Teksas, Kalifornija, Novi Meksiko, Havaji i distrikt Columbije ve su sada veinski manjinske. U jo dvanaest drava hispanska, crnaka, i/ili azijska populacija ini treinu stanovnitva. Latinoamerikanaca ima 42

milijuna i demografska su skupina koja se najbre poveava, kojoj pripada pola prirasta stanovnitva u 2004. i 2005.; iako je broj Amerikanaca azijskog podrijetla manji, on takoer ubrzano raste i oekuje se da e se poveati za 200 posto u sljedeih 45 godina. Koju godinu nakon 2050., strunjaci predviaju, Amerika vie nee biti zemlja s veinskim bjela-kim stanovnitvom posljedice te injenice za nau ekonomiju, politiku i kulturu jo ne moemo predvidjeti. Pa ipak, kad ujem komentare koji moj govor tumae kao da sam rekao da smo postigli postrasnu politiku" ili da ivimo u drutvu u kojem rasne razlike nemaju znaaja, ne mogu se sloiti. Rei da smo jedan narod ne znai da rasa vie nije vana - da je bitka za jednakost dobivena, ili da su manjine danas u ovoj zemlji same krive za svoje probleme. Znamo statistike podatke: s obzirom na skoro svaki socioekonomski pokazatelj, od smrtnosti dojenadi i oekivanoga ivotnog vijeka do zaposlenosti i stanovanja, crnaka i latino populacija i dalje daleko zaostaju za bijelcima. U upravnim odborima diljem Amerike manjine su i dalje takorei nezastupljene; u Senatu Sjedinjenih Drava, samo su tri Latinoamerikanca i dva Azijca (oba s Havaja), a ja sam, u trenutku kad ovo piem, jedini Afroamerikanac. Rei da to nije posljedica naih rasnih stavova znai biti slijep na povijest i iskustvo - i osloboditi se odgovornosti za ispravljanje takvog stanja. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 189 Iako moje odrastanje nije tipino iskustvo veine Afroamerikanaca - te iako, zahvaljujui srei i okolnostima, sada zauzimam poloaj koji me titi od veine neprilika s kojima se suoava prosjean crnac - mogu navesti uobiajen niz sitnih podmetanja to sam ih doivio u svojih 45 godina: zatitari koji me prate dok kupujem u supermarketu, bijeli parovi koji mi bacaju kljueve svog automobila dok stojim ispred restorana, policijski automobil koji me zaustavlja bez oitog razloga. Znam to znai kad ti ljudi govore da neto ne moe zbog boje svoje koe, poznajem gorak okus progutanoga gnjeva. Znam takoer da Michelle i ja moramo neprestano nadzirati to nae keri mogu uti - na televiziji ili u nekoj pjesmi ili od prijatelja ili na ulici - o tome to svijet misli tko su one i kakve bi trebale biti. Misliti jasno o rasi znai vidjeti svijet na razdijeljenom ekranu - gledati u Ameriku kakvu elimo, a istodobno vidjeti bez uljepavanja Ameriku kakva jest, priznati grijehe prolosti i izazove sadanjosti, a pritom izbjei cinizam i oajanje. Za svog sam ivota svjedoio dubinskoj promjeni rasnih odnosa. Osjetio sam je kao to se osjea promjena temperature. Kad ujem da neki pripadnici crnake zajednice negiraju te promjene, pomislim kako to ne samo da vrijea one koji su se borili za nas nego nam oduzima mogunost da dovrimo njihov posao. No, koliko god smatrao da su se stvari popravile, svjestan sam da bolje nije i dovoljno. Moja kampanja za Senat upuuje na neke od promjena do kojih je dolo i u bijeloj i u crnoj zajednici drave Illinois u proteklih 25 godina. U vrijeme moje kandidature u dravi Illinois bilo je ve vie crnaca na dravnim poloajima, ukljuujui dravnog revizora i dravnog tuitelja (Roland Burris), senatoricu Sjedinjenih Drava (Carol Moseley Braun), i dravnog tajnika Jesseja Whitea, koji je bio glavni pribavlja glasova u toj dravi prije samo dvije godine. Zbog njihovih uspjeha moja kandidatura nije predstavljala novost - moda nisam bio favorit, ali moja rasna pripadnost nije bila faktor koji bi iskljuivao tu mogunost. Dapae, vrsta glasaa koja mi se na kraju priklonila nije odgovarala rairenim pretpostavkama. Na dan kad sam objavio svoju kandidaturu za Senat, naprimjer, tri su mi bijela senatora iz Illinosia dola pruiti podrku. Nisu bili vrsta ljudi koje u Chicagu zovemo jezerskim liberalima" - tj. demokrati kojima se republikanci vole rugati jer voze volvo, vole kavu s mlijekom, piju bijelo vino i podravaju izgubljene sluajeve kao to sam ja. Naprotiv, bila su to tri sredovjena pripadnika radnike klase - Terry Link iz okruga Lake, Denny Jacobs iz okruga Quad Cities i Larry Walsh iz okruga Will. Dakle, zastupali su prigradske sredine u kojima uglavnom ive bijelci, pripadnici radnike klase. Nije bilo naodmet to su me dobro poznavali; sva smo etvorica prethodnih sedam godina sluili u Springfieldu i jednom tjedno kartali smo 190

poker. Sva trojica su se ponosila svojom neovisnou, te su bili spremni podrati me, iako se od njih oekivalo da stanu iza favoriziranih bijelih kandidata. No, nisu mi pruili podrku samo iz osobnih razloga (iako moje vrsto prijateljstvo s njima - a sva su trojica odrasli u sredinama i vremenima u kojima netrpeljivost prema crncima nije bila nikakva rijetkost - govori dosta o evoluciji rasnih odnosa). Senatori Link, Jacobs i Walsh okorjeli su, iskusni politiari; zasigurno mi nije bilo u interesu podravati gubitnike, niti su bili ljudi koji bi ugrozitli svoj poloaj. Sva su trojica smatrali da u proi" u njihovim izbornim jedinicama kad me njihovi birai upoznaju i naviknu se na moje ime. Nisu to odluili naslijepo. Sedam su me godina promatrali u odnosima s njihovim biraima, u glavnom gradu ili u njihovim izbornim jedinicama. Vidjeli su da bijele majke ele da se njihova djeca slikaju sa mnom i da mi bijeli veterani Drugoga svjetskog rata pruaju ruku nakon govora na konvenciji. Osjetili su ono to sam ja znao iz svoga ivotnog iskustva: kakve god predrasude bijeli Amerikanci i dalje imali, ogromna veina njih je danas spremna - ako im se prui prilika prosuivati ljude po drugim odlikama, a ne po boji koe. To ne znai da su predrasude nestale. Nitko od nas - bili mi crnci, bijelci, Latinoamerikanci ili Azijci - nije imun na stereotipe koje naa kultura i dalje njeguje, osobito stereotipe o crnakoj sklonosti kriminalu, o crnakoj inteligenciji ili o crnakom odnosu prema radu. Openito uzevi, pripadnici svake manjinske skupine i dalje se procjenjuju po stupnju asimiliranosti - u kojoj mjeri njihov govor, odjea i ponaanje odgovaraju standardima dominantne bijele kulture. Sto vie odstupaju od tih izvanjskih mjerila, to su vie podloni negativnom stereotipizi-ranju. Premda internacionalizacija antidiskriminacijskih odredbi kroz protekla tri desetljea - da ne spominjem obinu pristojnost - veinu bijelaca prijei da svjesno postupaju u skladu s tim stereotipima u svakodnevnom ophoenju s pripadnicima drugih rasa, nerealno je oekivati kako ti stereotipi nemaju kumulativan uinak na esto brzinski donesenu odluku o zapoljavanju ili promicanju, na to koga se uhiuje ili kazneno goni, na procjenu muterije koja je upravo ula u vau trgovinu ili na demografsku sliku kole vaeg djeteta. Tvrdim, meutim, da su u dananjoj Americi te predrasude mnogo slabije nego to su bile prije te ih je stoga mogue pobijati. Mladi crnac na ulici moe prestraiti bijeli par, no ispostavi li se da je prijatelj njihovog sina, pozvat e ga na veeru. Crnac e moda imati problema nai taksi kasno naveer, ali ako je kompjutorski strunjak, Microsoft e ga zaposliti bez razmiljanja. Ne mogu dokazati ove tvrdnje; ankete o rasnim pitanjima poznate su po svojoj nepouzdanosti. A ak i ako sam u pravu, to je slaba utjeha 191 mnogim manjinama. Napokon, provoditi ivot pobijajui stereotipe moe biti zamorno. To je dodatna otegotna okolnost o kojoj pripadnici mnogih manjina, osobito Afroamerikanci, esto govore - osjeaj da smo u oima Amerike kao skupina problematini, da se kao pojedinci moramo dokazivati iz dana u dan, da se rijetko vjeruje da smo neduni dok se ne dokae suprotno i da nam se uglavnom ne doputa pravo na pogreku. U takvom svijetu crno se dijete mora boriti s dodatnim oklijevanjem stojei na vratima uglavnom bijelog razreda prvog dana kole; ena latino podrijetla mora se nositi s dodatnim sumnjama u sebe kad ide na razgovor za posao u preteno bijeloj firmi. Najvie od svega, treba se oduprijeti iskuenju da se odustane od borbe. Rijetke se manjine mogu potpuno izolirati od bjelakog drutva - a svakako ne na nain na koji bijelci mogu uspjeno izbjegavati dodir s drugim rasama. Ali pripadnici manjina mogu psiholoki navui zavjese kako bi se zatitili predmnijevajui najgore. Zato da se trudim da razuvjerim bijelce u njihovu neznanju o nama?" rekli su mi neki crnci. Nastojimo ve tristo godina, a rezultata nema." Moj je odgovor da je alternativa predaja - ono to je bilo umjesto onoga to moe biti. Moje senatorsko iskustvu smatram osobito vrijednim jer je doprinijelo promjeni mojih razmiljanja o rasnim stavovima. Za vrijeme kampanje sam, recimo, putovao s Dickom Durbinom, dugogodinjim senatorom drave Illinois, kroz 39 gradova na jugu drave. Jedan od tih gradova bio je i Cairo, na samom jugu drave, gdje se susreu rijeke Mississippi i Ohio, grad koji je kasnih ezdesetih i ranih sedamdesetih postao poznat kao poprite najgorega rasnog nasilja izvan Juga

SAD-a. Dick je tada prvi put bio u Cairu: kao mladi odvjetnik u slubi viceguvernera Paula Simona, poslan je da istrai mogunosti za smanjivanje napetosti. Dok smo se vozili u Cairo, Dick se prisjeao prijanjeg posjeta: kako su ga po dolasku upozorili da ne koristi telefon u motelu jer je telefonist lan Vijea bijelih graana; kako su bijelci vlasnici trgovina radije zatvorili svoje radnje nego da popuste pred zahtjevima da zaposle crnce; kako su mu crnci priali o svojim pokuajima da integriraju kole, o svojim strahovima i frustracijama, o linevima, samoubojstvima u zatvorima, pucnjavama i pobunama. Kad smo stigli u Cairo, nisam znao to oekivati. Iako je bio dan, grad je izgledao naputen, samo je nekoliko trgovina na glavnoj ulici bilo otvoreno, nekoliko starijih parova izlazilo je iz nekakve klinike. Skrenuli smo za ugao i nali se na velikom parkiralitu gdje nas je doekala skupina od nekoliko stotina ljudi. etvrtina su bili crnci, a gotovo svi ostali bijelci. Svi su imali bedeve na kojima je pisalo OBAMU ZA SENATORA. Ed Smith, krupan, sran momak, direktor Meunarodnoga radnikog 192 sindikata za srednji zapad, koji je odrastao u Cairu, doao je do naeg kombija sa irokim osmijehom na licu. Dobrodoli", ree pruajui nam ruku. Nadam se da ste gladni, jer pripremamo rotilj a moja mama kuha." Ne tvrdim da znam to se zbivalo u glavama tih bijelaca. Uglavnom su bili moji vrnjaci ili stariji te su se sigurno sjeali onih mranih dana prije trideset godina, ako ve u njima nisu izravno sudjelovali. Mnogi su zacijelo doli jer je Ed Smith, jedan od najmonijih ljudi u regiji, elio da dou; drugi su moda doli radi hrane ili naprosto da u svom gradu vide spektakl u kojem sudjeluje senator SAD-a i kandidat za Senat. Znam da je rotilj bio sjajan, razgovor iv i da su ljudi izgledali kao da im je drago to smo doli. Jedno sat vremena smo jeli, slikali se i sluali probleme graana. Raspravljali smo o tome kako ponovno pokrenuti gospodarstvo toga kraja i pribaviti vie novca za kolstvo; uli smo o sinovima i kerima na putu za Irak i o potrebi da se srui stara bolnica koja nagruje centar grada. Na odlasku sam osjeao da sam uspostavio odnos s ljudima koje sam upoznao - nita spektakularno, ali moda dovoljno da oslabi neke predrasude i ojaa neke od naih boljih nagona. Drugim rijeima, uspostavili smo povjerenje. Jasno, takvo je povjerenje meu rasama esto krhko. Bez trajnog napora, brzo uvene. Traje samo tako dugo dok se manjine ne bune zbog nepravdi; moe ga potkopati nekoliko dobro plasiranih tekstova o bijelim radnicima koji su ostali bez posla zbog afirmativne akcije, ili pak vijest o tome da je policija ubila nenaoruanog crnog ili latino mladia. Ali ja vjerujem i da se trenuci kao to je onaj u Cairu ire poput krugova na vodi: ljudi svih rasa prenose ih u svoje domove i u svoja svetita; ostaju u podlozi razgovora koje vode sa svojom djecom ili s kolegama na poslu, te polako, ali uporno potkopavaju mrnju i sumnju koje rada izolacija. Nedavno sam ponovno bio u junom dijelu Illinoisa. Vozio sam se s jednim od svojih suradnika u tom dijelu drave, bijelim mladiem po imenu Robert Stephan, nakon napornog dana govora i nastupa u tom kraju. Bila je lijepa proljetna veer, rijeka Mississippi je u svojoj veliini blistala na mjeseini. Rijeka me podsjetila na Cairo i druge gradove uzvodno i nizvodno, naselja koja su nastajala i nestajala s rijenim prometom, te na esto tunu i okrutnu povijest koju je ondje nanijelo meudjelovanje slobodnih i porobljenih, Huckova i Jimova svijeta. Spomenuo sam Robertu napredak u projektu ruenja stare bolnice u Cairu - sastali smo se s Ministarstvom zdravstva i lokalnim dunosnicima - i ispriao mu svoj prvi posjet. Kako je Robert odrastao na jugu Illinoisa, uskoro je razgovor doao na rasne stavove njegovih prijatelja i susjeda. Samo tjedan dana prije, ree, nekoliko lokalnih utjecajnih frajera pozvalo ga je da im se pridrui u malom klubu u Altonu, nekoliko 193

ulica dalje od kue u kojoj je odrastao. Robert nikad nije bio ondje, ali izgledalo je pristojno. Posluena je hrana, razgovaralo se o svemu i svaemu, kad je Robert primijetio da nitko od pedesetak ljudi u prostoriji nije crn. Budui da su etvrtina stanovnitva Altona Afroamerikanci, Robertu je to bilo udno i pitao je svoje domaine za objanjenje. Ovo je privatan klub, rekao mu je jedan od njih. Robert isprva nije razumio - ni jedan se crnac nije pokuao upisati? Nisu mu nita odgovorili, a on je rekao: Pa ovo je 2006., zaboga!" Slegnuli su ramenima. Oduvijek je tako, rekoe mu. Crncima pristup zabranjen. Tad je Robert spustio salvetu na tanjur, rekao laku noi i otiao. Mogao bih dosta prostora posvetiti razmiljanju o tim ljudima, navesti ih kao dokaz da bijelci i dalje gaje tinjajue neprijateljstvo spram ljudi moje boje koe. Ali ne elim takvoj bigotnosti pridavati mo koju vie nema. Radije mislim o Robertu i o njegovoj maloj, ali tekoj gesti. Ako se mladi poput Roberta moe potruditi nadii navike i strah kako bi postupio ispravno, onda mu ja elim krenuti u susret s druge strane. Moja pobjeda na izborima za senatora nije bila samo stvar promjene rasnih stavova kod bijelih glasaa. Afroamerika zajednica takoer se promijenila. To se djelomino moe vidjeti po tome tko je isprva pomagao moju kampanju. Od prvih 500.000 dolara koje sam sakupio, gotovo pola su priloili crni poslovni i visokoobrazovani ljudi. Radio WVON, koji je u crnakom vlasnitvu, prvi je objavio moju kampanju u Chicagu, a tjednik N'Digo, takoer u crnakom vlasnitvu, prvi me je stavio na naslovnu stranicu. Kad mi je za kampanju trebao korporativni mlanjak, posudio mi ga je prijatelj crnac. Tako neto jednostavno nije bilo mogue u proloj generaciji. Iako je Chicago uvijek imao jednu od najpropulzivnijih crnakih poslovnih zajednica u zemlji, u ezdesetima i sedamdesetima samo je mali broj crnaca - John Johnson, osniva tvrtki Ebony i Jet, George Johnson, osniva tvrtke Johnson Products, Ed Gardner, osniva tvrtke Soft Sheen, i Al Johnson, prvi crnac koji je imao franizu za General Motors - bio bogat po mjerilima bijele Amerike. Danas ne samo da je grad pun crnih doktora, zubara, odvjetnika, ekonomista nego crnci zauzimaju i neke od najviih pozicija u poslovnom Chicagu. Crnci su vlasnici lanaca restorana, banaka, reklamnih agencija, tvrtki za trgovinu nekretninama i arhitektonskih ureda. Mogu birati u kojoj e etvrti ivjeti i slati djecu u najbolje privatne kole. Aktivno slue na gradskim dunostima i velikoduno doniraju novac u dobrotvorne svrhe. 194 Statistiki, broj Afroamerikanaca u pet posto ljudi s najveim primanjima i dalje je relativno malen. tovie, svaki uspjeni crnac u Chicagu moe ispriati nevolje koje ima zbog svoje rasa. Malo je afroamerikih poduzetnika koji su naslijedili bogatstvo ili im je netko pomogao da pokrenu svoju firmu ili ih moe zatititi od iznenadnog ekonomskog obrata. Veina vjeruje da bi, da su bijelci, postigli vie. Pa ipak ti ljudi ne koriste rasu kao izliku za svoj neuspjeh. Zapravo, novu generaciju crnih visokoobrazovanih ljudi karakterizira odbacivanje ideje da postoje bilo kakva ogranienja u vezi s onim to mogu postii. Kad je moj prijatelj, koji je bio vodei prodava obveznica u ispostavi firme Merrill Lynch u Chicagu, odluio osnovati vlastitu investicijsku banku, cilj mu nije bio imati vodeu crnu firmu - elio je imati vodeu firmu, toka. Kad je jedan drugi moj prijatelj otiao s direktorskog mjesta tvrtke General Motors da bi osnovao vlastitu kompaniju za parking u partnerstvu s firmom Hyatt, njegova je majka mislila da je lud. Nije mogla zamisliti nita bolje od direktorske pozicije u GM-u", rekao mi je, jer su takva mjesta u njezinoj generaciji bila nedostupna. Ali ja sam znao da elim stvoriti neto svoje." Ta jednostavna spoznaja da nismo ogranieni svojim snovima toliko je kljuna za nae shvaanje Amerike da je gotovo kliej. Ali za crnu Ameriku ona znai radikalan raskid s prolou, odbacivanje psiholokih okova ropstva i rasizma. Ona je moda najvanije nasljee pokreta za graanska prava, dar voa kakvi su bili John Lewis i Rosa Parks, koji su marirali, protestirali i

trpjeli prijetnje, uhienja i premlaivanja kako bi ire otvorili vrata slobode. Ona je takoer i spomen na generaciju afroamerikih majki i oeva koji su svoje junatvo iskazivali na manje dramatian, ali jednako vaan nain: na ljude koji su itav svoj ivot radili poslove ispod svoje razine sposobnosti, ne alei se, i tedjeli da si kupe mali dom; roditelje koji su se odricali kako bi njihova djeca mogla pohaati satove plesa ili ii na kolski izlet; roditelje koji su trenirali kolske momadi i pekli roendanske torte i gnjavili nastavnike kako bi njihova djeca dobila jednako kvalitetno obrazovanje kao i ostala; roditelje koji su svoju djecu vukli u crkvu svake nedjelje, nalupali ih po stranjici kad bi pretjerali i pazili na svu djecu iz etvrti dok su se za dugih ljetnih dana do kasno igrala na ulici. Roditelje koji su svoju djecu tjerali da se trude i snaili ih ljubavlju koja je mogla izdrati sve to je drutvo bacalo na njih. Upravo se esencijalno amerikim nainom socijalnog uspona crnaka srednja klasa uetverostruila u sljedeoj generaciji, a crnaka se neimatina prepolovila. Slinim spojem napornog rada i predanosti obitelji hispoanoamerikanci su postigli sline uspjehe: od 1979. do 1999. broj latino obitelji srednje klase porastao je za vie od 70 posto. Po svojim su nadama i oekivanjima ti crni i hisapno radnici posve nerazluivi od 195 bijelaca. To su ljudi koji ele razvoj naega gospodarstva i procvat nae demokracije - uitelji, mehaniari, medicinske sestre, kompjutorski strunjaci, radnici na traci, vozai autobusa, potanski slubenici, trgovci, vodoinstalateri i majstori koji ine ivotno srce Amerike. Pa ipak, unato napretku koji je postignut u proteklih etrdeset godina, i dalje postoji jaz izmeu ivotnog standarda crnaca, Latinoamerikanaca i bijelaca. Prosjena crnaka plaa je 75 posto prosjene bjelake plae; prosjena plaa Latinoamerikanaca je 71 posto prosjene bjelake plae. Kad se zbroji vrijednost imovine i primanja, a oduzmu obaveze, crnaki radnik prosjeno posjeduje 6000 dolara, a latinoameriki 8000 dolara, naspram 88.000 dolara to ih posjeduje bijeli radnik. Kad izgube posao ili se suoe s nepredvienim obiteljskim izdacima, crnci i Latinoamerikanci raspolau manjim uteevinama, a roditelji mogu u manjoj mjeri financijski pomoi svojoj djeci. ak i kao pripadnici srednje klase, crnci i Latinoamerikanci plaaju vee premije osiguranja, u veem postotku ne posjeduju svoje domove i slabijeg su zdravlja nego prosjeni Amerikanci. Moda vie pripadnika manjina ivi ameriki san, ali im taj san i dalje moe svakog asa izmai. Kako da premostimo taj jaz - koliko bi vlada trebala utjecati na postizanje tog cilja - jedna je od kljunih toaka prijepora amerike politike. Ali vjerojatno ima strategija oko kojih se svi moemo sloiti. Mogli bismo poeti od toga da dovrimo ono to je pokret za graanska prava zapoeo naime, provoditi antidiskriminacijske zakone na podrujima kao to su zapoljavanje, stanovanje i kolstvo. Tkogod misli da to vie nije potrebno, neka posjeti koju od uredskih zgrada u svom gradu i neka izbroji broj crnaca koji ondje rade, ak i na poslovima za koje nije potrebna struna sprema, ili neka proee do lokalne podrunice sindikata i raspita se o broju crnaca koji polaze program prekvalifikacije, ili neka proita novije studije koje pokazuju da trgovci nekretninama i dalje potencijalne crne kupce odgovaraju od kupnje u veinski bijelim etvrtima. Osim ako ne ivite u saveznoj dravi koja nema mnogo crnih stanovnika, mislim da ete se sloiti da neto nije u redu. Za mandata zadnjih republikanskih vlada, provoenje zakona o graanskim pravima bilo je u najboljem sluaju mlako, a za mandata sadanje vlade u pravilu ga nije ni bilo - osim ako se pod tim ne misli na ar kojim je Ured za graanska prava Ministarstva pravosua studentske kolarine i obrazovne programe namijenjene manjinskim studentima nazivao obrnutom diskriminacijom", bez obzira na to to su u odreenoj instituciji ili na nekom podruju manjine izrazito podzastupljene, te to takvi programi ne utjeu izravno na bijele studente i uenike. To bi trebalo izazvati zabrinutost svih politikih subjekata, ak i onih koji se protive afirmativnoj akciji. Programi afirmativne akcije, ako su ispravno zamiljeni, otvaraju mogunosti koje su inae zatvo196 rene kvalificiranim pripadnicima manjina, a da se pritom ne smanjuju mogunosti bijelih studenata.

S obzirom na zanemariv broj crnaca i Latinoamerikanaca na doktorskom studiju matematike i fizike, napri-mjer, skroman program kolarina za manjine na tim poljima (koja su upravo bila predmet nedavnog istraivanja Ministarstva pravosua) ne bi smanjio broj bijelih studenata, ali bi poveao broj talenata koje e Amerika nesumnjivo trebati kako bismo prosperirali u gospodarstvu temeljenom na tehnologiji. Usto, kao odvjetnik koji je radio na sluajevima graanskih prava mogu rei da kad postoje vrsti dokazi o dugotrajnoj i sustavnoj diskriminaciji od strane velikih korporacija, sindikata ili lokalne uprave, ciljano zapoljavanje pripadnika manjina predstavlja jedini mogui nain rjeavanja problema. Mnogi se Amerikanci ne slau sa mnom u ovom pitanju iz naelnih razloga, tvrdei kako nae institucije ni pod kojim uvjetima ne bi trebale uzimati rasu u obzir, ak ni u svrhu pomaganja rtvama diskriminacije. Dobro, shvaam njihove argumente i ne oekujem da se rasprava zavri u skoroj budunosti. Ali to nas ne bi trebalo spreavati da se pobrinemo da u sluajevima kad se za posao, stan ili kredit jave dvije jednako kvalificirane osobe, od kojih je jedna pripadnik manjine, a druga bijela, i pritom se bijela osoba konstantno favorizira, vlada, preko tuitelja i sudova, preuzme stvar u svoje ruke. Trebali bi se takoer sloiti da odgovornost za premoivanje jaza nije samo na vladi; manjine su, individualno i skupno, takoer odgovorne. Mnogi socijalni i kulturni faktori koji negativno utjeu na crnce naprosto u izraenijem obliku odraavaju probleme koji pogaaju Ameriku u cjelini: previe televizije (u prosjenom je crnakom kuanstvu televizor ukljuen vie od jedanaest sati dnevno), preveliko uivanje otrova (crnci vie pue i jedu vie nezdrave hrane), nedovoljno vrednovanje vanosti obrazovanja. Zatim raspad crnakih kuanstava s dva roditelja, pojava koja ima tako zabrinjavajue razmjere u usporedbi s ostatkom Amerike da se nekadanja razlika u stupnju pretvorila u razliku u vrsti, pojava koja odraava povran odnos prema seksu i odgoju djece meu crnim mukarcima, zbog koje su crna djeca izloenija - i za koju jednostavno nema opravdanja. Svi ti faktori zajedno oteavaju napredak. Nadalje, iako vladine akcije mogu promijeniti ponaanje (poticanje lanaca supermarketa sa svjeim proizvodima da otvore trgovine u crnim etvrtima, da navedem samo mali primjer, uvelike bi pridonijelo promjeni prehrambenih navika), promjena stava mora poeti kod kue, u etvrti, u svetitu. Institucije zajednice, osobito povijesno crna crkva, moraju pomoi obiteljima da razviju u mladim ljudima potovanje za naobrazbu, da promiu zdraviji nain ivota, i da obnove tradicionalne drutvene norme koje se odnose na radosti i dunosti oinstva. 197 U krajnjem se izvodu, meutim, najvanije sredstvo za premoivanje jaza izmeu manjina i bijelih radnika moda uope ne tie rase. Danas crnce i Latinoamerikance iz radnike klase i srednje klase mui isti temeljni problem kao i bijelce koji pripadaju tim skupinama: smanjenje broja radnika, premijetanje proizvodnje, automatizacija, zaustavljen rast plaa, ukidanje programa socijalnog i zdravstvenog osiguranja, kole koje ne ue mlade ljude vjetinama koje su im potrebne u globalnoj ekonomiji. (Crnci su osobito pogoeni ovim tendencijama jer se vie oslanjaju na niskokvalificirane poslove u neposrednoj proizvodnji i ne ive u prigradskim zajednicama gdje nastaju nova radna mjesta.) Ono to bi pomoglo radnicima pripadnicima manjina isto je ono to bi pomoglo bijelim radnicima: mogunost da zarauju za ivot, kolovanje i obuka koja omoguuju takve poslove, zakoni o radu i oporezivanju koji osiguravaju kakvu-takvu ravnomjernu raspodjelu nacionalnog bogatstva, zdravstvena zatita, djeji vrtii i kole, i pouzdani mirovinski sustavi. Taj je obrazac plime koja podie brodice manjina svakako vrijedio u prolosti. Napredak to su ga ostvarile prethodne generacije Latinoamerikanaca i Afroamerikanaca u prvom je redu posljedica toga to su prilike koje su stvorile bijelu srednju klasu prvi put postale dostupne manjinama. I oni su, kao i svi, imali koristi od gospodarskog rasta i vlade koja ulae u svoj narod. Usto to su regulirana trita rada, pristup kapitalu i programi kao to su Pellove kolarine i Perkinsovi zajmovi crncima izravno pomogli, rastui dohodak i osjeaj sigurnosti bijelaca znatno je smanjio njihovu nesklonost manjinskim zahtjevima za jednakost.

Isto vrijedi i danas. Godine 1999. crna je stopa nezaposlenosti pala na rekordno nisku, a crni se dohodak popeo na rekordno visoku razinu ne zato to se provodila afirmativna akcija u zapoljavanju ili zato to se promijenio crnaki odnos prema radu, nego zato to je gospodarstvo bilo u usponu a vlada je poduzela neke manje mjere, poput proirenja kredita na za porez na dohodak, da bi raspodijelila bogatstvo. elite li znati zato je Bili Clinton popularan meu Afroamerikancima, dovoljno je pogledati te statistike podatke. Ali ti bi podaci trebali nas koji se borimo za rasnu jednakost potaknuti da provedemo potenu analizu strategija koje sada provodimo. Iako i dalje smatramo da je afirmativna akcija korisno, iako ogranieno, sredstvo irenja mogunosti za podzastupljene manjine, bilo bi dobro kad bismo svoj politiki kapital u veoj mjeri koristili da uvjerimo Ameriku da ulaganjima stvore uvjete koji e naoj djeci pomoi da postiu bolje uspjehe u koli i na sveuilitu - to bi vie nego bilo kakva afirmativna akcija pomoglo crnoj i latinoamerikoj djeci. Takoer, trebalo bi podrati programe usmjerene na smanjenje neravnopravnosti izmeu manjina i bijelaca na polju zdravstvene njege (postoje indicije da ak i kad se isklju198 e faktori plae i osiguranja, pripadnici manjina i dalje loije prolaze), ali ope zdravstveno osiguranje efikasnije bi eliminiralo te neravnopravnosti nego bilo kakvi rasno usmjereni programi. Univerzalni, za razliku od rasno specifinih programa dobra su politika odluka. Sjeam se kako sam s jednim od svojih demokratskih kolega u Senatu drave Illinois sluao jednog drugog senatora Afroamerikanca, kojega u nazvati N. N. i koji je predstavljao siromanu gradsku etvrt, kako nadugako i nadasve strastveno tumai zato je eliminacija odreenog programa oit rasizam. Nakon nekoliko minuta bijeli mi je senator (koji se svojim glasovanjem u Senatu dokazao kao pripadnik liberalnijeg krila) rekao: Zna u emu je njegov problem? Kad god ga ujem, osjetim se bijelcem." U obranu svog crnog kolege istaknuo sam kako crnom politiaru nije uvijek lako odabrati pravi ton - je li odve ljutito ili nedovoljno ljutito - kad govori o enormnim nedaama svojeg izbornog tijela. Pa ipak, primjedba mog bijelog kolege pouna je. S pravom ili ne, bjelaka se krivnja u Americi uglavnom istroila; ak i najpoteniji bijelci, koji bi doista eljeli da se rasna nejednakost i siromatvo dokinu, otro reagiraju na pokuaje rasne viktimizacije ili na bilo kakve zahtjeve za razliitim tretmanom pojedinih rasa, koji se pozivaju na povijest rasne diskriminacije u ovoj zemlji. To je donekle posljedica uspjeha konzervativne retorike - kao to je, primjerice, prenaglaavanje negativnih uinaka afirmativne akcije na bijele radnike. No, uglavnom je rije o pitanju vlastitog interesa. Veina bijelih Amerikanaca smatra da sami nisu nikoga diskriminirali te da imaju dosta svojih problema. Znaju i da im zemlja s nacionalnim dugom od oko 9 trilijuna dolara i godinjim deficitom od gotovo 300 milijardi dolara ne moe puno pomoi u rjeavanju tih problema. Posljedica toga je stanje u kojem prijedlozi koji donose korist samo manjinama i dijele Amerikance na nas" i njih" mogu dovesti do kratkoronih ustupaka (ako oni bijelce ne kotaju previe), ali ne mogu biti temelj dugorone politike koalicije nune za preobrazbu Amerike. S druge strane, strategije s univerzalnim ciljevima, koje su na korist svim Amerikancima (solidne kole, dobro plaeni poslovi, zdravstvena njega za sve kojima je potrebna, vlada koja pomae nakon poplave), uz mjere koje osiguravaju ravnopravnost pred zakonom i odraavaju amerike ideale (kao to je efikasnija provedba vaeih zakona o graanskim pravima), mogu biti temelj takvih koalicija - ak i kad takve strategije neproporcionalno pomau manjinama. Takav zaokret nije jednostavan - starih se navika teko odrei, a dio pripadnika raznih manjina boji se da svako skidanje pitanja rasne diskriminacije, bilo u prolosti ili u sadanjosti, s dnevnog reda, znai da e 199 bijela Amerika prestati voditi rauna o njima te da e teko steena prava opet biti izgubljena. Razumijem te strahove; nigdje ne pie da se povijest kree pravocrtno i u tekim je ekonomskim

prilikama lako mogue da imperativ rasne jednakosti bude gurnut u zapeak. Svejedno, kad razmislim o tome to su prole generacije manjina morale nadii, optimist sam kada je rije o sposobnosti sljedee generacije da nastavi u tom smjeru. U veem se dijelu nae povijesti crncima bilo znatno tee penjati po drutvenoj ljestvici, a Latinoamerikanci su nerado zapoljavani na odgovornim mjestima. No unato svemu tome, spoj ekonomskog rasta, vladinih ulaganja u programe koji potiu socijalnu pokretljivost, te skromna primjena jednostavnog naela nediskriminacije bili su dovoljni da veliku veinu crnaca i Latinoamerikanaca dovedu na srednju socioekonomsku razinu unutar samo jedne generacije. Ne smijemo zaboraviti taj uspjeh. Ne zauuje broj pripadnika manjina koji se nisu popeli do statusa srednje klase, nego broj onih koji su to uspjeli unato svim nedaama; ne udi koliina bijesa i ogorenosti to su je obojeni roditelji prenijeli svojoj djeci, nego odsutnost takvih osjeaja kod mnogih. Na tome moemo graditi dalje. Po tome znamo da je napredak mogu. Dok univerzalne strategije usmjerene na rjeavanje problema svih Amerikanaca mogu uvelike premostiti jaz izmeu crnaca, Latinoamerikanaca i bijelaca, dva aspekta rasnih odnosa u Americi koji zahtijevaju posebnu pozornost - pitanja koja potiu rasni konflikt i podrivaju napredak koji je postignut. Sto se tie afroamerike zajednice, to je neimatina u pojedinim gradskim etvrtima. Sto se tie Latinoamerikanaca, to je problem radnika bez papira i politika bura oko doseljenika. Jedan od mojih omiljenih restorana u Chicagu zove se Mac Arthur's i nalazi se na samom kraju zapadne strane grada, u Ulici Madison. Jednostavno ureen, osvijetljen prostor sa separeima u svijetlom drvu, kapaciteta stotinjak ljudi. Svakoga dana otprilike toliko ljudi - obitelji, adolescenti, starije ene i mukarci - stoji u redu s tanjurima punim pohane piletine, ribe, mesnih truca, integralnog kruha i drugih omiljenih vrsta zdrave prehrane. Svatko od njih e vam rei da se isplati ekati. Vlasnik restorana Mac Alexander krupan je ovjek irokih plea od svojih ezdeset i neto godina, brkat, prorijeene sijede kose, s blago ki-ljavim pogledom preko naoala, zbog ega slii na zamiljenog profesora. Vojni veteran, roen u gradu Lexingtonu, u dravi Mississippi, izgubio je nogu u Vijetnamu. Nakon opravka, preselio se sa enom u Chicago, pohaajui teajeve poslovanja dok je radio u skladitu. Prvo je 1972. otvorio trgovinu gramofonskim ploama a zatim je bio i jedan od osnivaa Udruenja za razvoj poslovanja u zapadnom dijelu Chicaga, u cilju unapreenja svog, kako to on zove, kutka svijeta." 200 Po svim je kriterijima uspio. Trgovina ploama se irila; otvorio je restoran i zaposlio lokalno stanovnitvo; poeo je kupovati i obnavljati zaputene zgrade i iznajmljivati stanove u njima. Upravo zahvaljujui naporima ljudi kao to je Mac, izgled Ulice Madison nije tako turoban kao to bi to reputacija zapadne strane mogla sugerirati. Na svakom su uglu trgovine odjeom, ljekarne i, ini se, crkve. Sporedne su ulice pune obiteljskih kuica s uredno podianim travnjacima i briljivo njegovanim cvjetnjacima, karakteristine za mnoge etvrti u Chicagu. No samo nekoliko ulica dalje u bilo kojem smjeru naii ete na drugu stranu Macova svijeta: skupine mladia stoje po uglovima, ogledajui se na sve strane; zvuk sirena mijea se s tretanjem stereouredaja odvrnutih na najjae; mrane zgrade obloene daskama i navrljani znakovi bandi; vjetar raznosi smee na sve strane. Nedavno je policija postavila kamere i rotirajue lampe po rasvjetnim stupovima du Ulice Madison, zbog ega se itava ulica kupa u plavom svjetlu. Ljudi koji ovdje ive ne bune se; plava svjetla su im dobro poznata. To je samo podsjetnik na ono to svatko zna - da je imunoloki sustav zajednice gotovo sasvim uniten, oslabljen drogama, pucnjavom i oajem, i da se, unato naporima ljudi kao to je Mac, virus rairio i da ljudi umiru. Ovdje je uvijek bilo kriminala", rekao mi je Mac jednog popodneva dok smo ili prema jednoj od njegovih zgrada. ,,U sedamdesetima policija nije ba previe vodila rauna o crnakim etvrtima. Ako se frka nije irila u bijele etvrti, nije ih bilo briga. Kad sam otvorio svoju prvu trgovinu, na krianju ulica Lake i Damen, provalili su mi osam-devet puta zaredom." Sad se vie angairaju", rekao je Mac. Ovdanji je naelnik dobar brat, daje sve od sebe. Ali ni on ne moe sve. Gle te klince, njih jednostavno nije briga. Ne boje se policije, ne boje se zatvora - vie

od pola ovdanjih deki ve ima dosje. Ako policija pokupi desetoricu koji stoje na uglu, za sat vremena tu je drugih deset." To se promijenilo... stav tih klinaca. Ne moe im to ni zamjeriti, zna, veina nema doma nita. Majke im nita ne znaju rei - puno tih ena su i same djeca. Otac u zatvoru. Nema ih tko usmjeriti, slati ih u kolu, nauiti potovanju. Deki se, zapravo, sami odgajaju na ulici. Drugo ne znaju. Njima je banda obitelj. Za njih nema drugog posla osim trgovine drogom. Nemoj me krivo shvatiti, ima ovdje puno dobrih obitelji... Nisu nuno bogate, ali se trude da im djeca ne zapadnu u nevolje. Ali jednostavno ih je premalo. Sto dulje ostaju tu, vie izlau svoju djecu riziku. Zato se odsele im im se ukae prilika, a to samo pogorava stvari." Mac odmahuje glavom. Ne znam. Stalno mislim da moemo promijeniti stvari. Ali bit u iskren prema tebi, Barack - ponekad je teko misliti da stanje nije beznadno. Teko, i sve tee." Ovih dana esto ujem sline stavove u afroamerikoj zajednici ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 201 - iskreno priznanje da stanje u siromanim etvrtima izmie kontroli. Ponekad se dokazi svode na statistiku - stopa smrtnosti dojenadi (koja je medu siromanim crnim Amerikancima jednaka onoj u Maleziji), ili stopa nezaposlenosti crnih mukaraca (koja se u nekim etvrtima Chicaga procjenjuje na preko 33 posto), ili broj crnih mukaraca koji su u nekom razdoblju ivota bili u sukobu sa zakonom (nacionalni prosjek je svaki trei). No ee sluam osobne povijesti ispripovijedane s namjerom da ilustriraju slom u dijelu nae zajednice i glasom u kojem se mijeaju tuga i nevjerica. Uiteljica e priati o osmogodinjacima koji prostae i prijete joj fizikim nasiljem. Javni pravobranitelj e opisivati jeziv dosje petnaestogodinjaka ili nonalanciju s kojom njegovi klijenti predviaju da nee doivjeti tridesetu. Pedijatar e opisivati roditelje adolescente koji ne vide nita udno u tome da svoje bebe hrane ipsom ili priznaju da svoje petogodinju ili estogodinju djecu ostavljaju same kod kue. To su pripovijesti ljudi koji se nisu uspjeli izvui iz povijesnih ogranienja; prie kvartova u crnakoj zajednici u kojima ive najsiromaniji slojevi drutva, u kojima se skupljaju svi oiljci ropstva i divljakog rasizma; to je povijest internaliziranog bijesa i prisilne neobrazovanosti, sramote mukaraca koji nisu mogli zatititi svoje ene ili izdravati svoje obitelji, djece koja odrastaju sluajui kako od njih nikad nee biti nita; povijest ljudi kojima nitko ne moe pomoi. Nekada je, dakako, takva strana neimatina jo mogla okirati itavu naciju - u vrijeme kad su objavljivanje knjige Druga Amerika Michaela Harringtona ili posjet Bobbvja Kennedvja delti Mississippija mogli izazvati bijes i nadahnuti na akciju. Danas ne. Danas su prizori jezivog siromatva sveprisutni, stalno mjesto amerike popularne kulture - u filmovima i TV-serijama slue kao omiljen milje za djelovanje snaga zakona i reda; u rap-glazbi i videospotovima ivot gangstera glorificiraju i oponaaju kako bijeli, tako i crni adolescenti (iako su bijeli adolescenti barem svjesni da je to samo poza); na dnevniku su pljake u takvim etvrtima uvijek udarne vijesti. Umjesto da nas potakne na suut, uobiajenost prizora iz ivota siromanih crnaca izaziva strah, pa i otvoren prezir, no uglavnom raa nezainteresiranost. Zatvori su nam puni crnaca, crna djeca ne znaju itati, ali sudjeluju u gangsterskom obraunu; crni beskunici spavaju po parkovima glavnog grada - sve nam je to normalno, dio prirodnog poretka, stanje stvari koje je, moda, tragino, ali ne naom krivnjom, i koje se sasvim sigurno nee promijeniti. Koncept crnog proletarijata - zasebne, odvojene klase koja nam je strana po svom ponaanju i vrijednostima - igrao je sredinju ulogu u suvremenoj amerikoj politici. Velikim je dijelom upravo problem crnih geta naveo Johnsona da objavi svoj Rat siromatvu, a upravo su neuspjesi tog rata (i ono to se tako doivljavalo), omoguili konzervativcima da 202 veinu zemlje okrenu protiv same zamisli drave blagostanja. Skupine konzervativnih mislilaca poele su tvrditi kako ne samo da je za crnu neimatinu odgovorna kulturna patologija - a ne rasizam ili strukturne nejednakosti ugraene u nae gospodarstvo - nego da su vladini programi, skupa s liberalnim sucima koji su titili kriminalce, zapravo tu patologiju jo i pogorali. Na

televiziji su prizore nedune djece s nadutim trbusima zamijenile slike crnih pljakaa i razbojnika; vijesti su se manje bavile mladim crnkinjama koje jedva spajaju kraj s krajem, a vie predodbom kraljice socijalnog" koja raa samo kako bi dobila ek socijalne pomoi. Treba uvesti strogu disciplinu, tvrdili su konzervativci: jai policijski nadzor, tee zatvorske kazne, vie osobne odgovornosti i ukidanje socijalne pomoi. Ako takve mjere i ne promijene crna geta, barem e sprijeiti da se takve pojave ire izvan njihovih granica i da se teko zaraen novac poreznih obveznika trati na one koji to nisu niim zasluili. To to su konzervativci pridobili bijelu javnost nije neobino. Njihova se argumentacija pozivala na razliku izmeu siromanih kojima treba pomoi i onih drugih, na podjelu koja ima dugu povijest u Americi, koja je esto bila rasno ili etniki obojena i koja se, dakako, javlja u razdobljima kao to su sedamdesete i osamdesete, kad su ekonomske prilike teke. Reakcija liberala i voa pokreta za graanska prava samo je pogorala stanje. Trudei se da ne okrive rtve povijesnog rasizma, zanemarivali su ili ignorirali dokaze koji su pokazivali da ustaljeni obrasci ponaanja crne siromane populacije doista doprinose nematini. (Daniel Patrick Movnihan bio je, kao to je dobro poznato, optuen za rasizam ranih ezdesetih kad je upozoravao na porast izvanbrane djece medu siromanim crnim stanovnitvom.) Njihova nespremnost da prihvate kako vrijednosti igraju ulogu u ekonomskom prosperitetu zajednice odbojno je djelovala na bijelu radniku klasu - osobito stoga to su neki od najliberalnijih politiara ivjeli ivotom koji nije imao nikakva dodira s neimatinom u velikim gradovima. Istina je da nisu samo bijelci bili sve frustriraniji stanjem u siromanim etvrtima. U veini crnih etvrti, stanovnici koji su potivali zakon i naporno radili godinama su traili jau policijsku zatitu, jer su upravo oni bili izgledne rtve kriminala. Privatno, za kuhinjskim stolom, kod brijaa, oko crkve, crnci se esto ale na zanemarivanje radnih navika, nedostatak roditeljske brige i slobodne seksualne navade arom kojeg se ne bi postidjela ni jedna udruga bijelih konzervativaca. U tom smislu, crni su stavovi o pitanju uzroka kronine neimatine mnogo konzervativniji no to to crni politiari ele priznati. Neete, meutim, uti crnce kako koriste izraz predator" kad govore o lanu bande, ili proletarijat" kad govore o majkama koje ive na socijalnoj pomoi - kako govore jezikom koji svijet dijeli na one koji zasluuju nau 203 pomo i one druge. Za crne Amerikance takvo odbacivanje siromanih ne dolazi u obzir, i to ne samo zato to nas boja nae koe i zakljuci to ih drutvo izvlai iz boje koe sve nas ini slobodnima i potovanima koliko je slobodan i potovan najnevrjedniji od nas. To je i stoga to crnci znaju povijest siromanih etvrti. Veina crnaca koji su odrasli u Chicagu sjea se kolektivne prie o doseljenju s juga, kako su crnce po dolasku na sjever stjerali u geta, gdje su kole bile ispod razine, gdje za ureenje javnih povrina nikad nije bilo dovoljno novaca i gdje nije bilo policijske zatite, a trgovina drogom se tolerirala. Sjeaju se da su poslovi u trgovini bili rezervirani za druge doseljenike grupe, dok su manualni poslovi nestajali, te su obitelji poele pucati pod pritiskom a djeca su skliznula kroz te pukotine, sve dok nije dostignuta toka u kojoj su tune iznimke postale pravilom. Znaju to beskunika vodi u alkoholizam jer je to njihov ujak. Onaj okorjeli kriminalac - sjeaju ga se kad je bio mali deko, pun ivota i ljubavi, jer im je roak. Drugim rijeima, Afroamerikanci shvaaju da je kultura vana, ali i da kulturu oblikuju okolnosti. Znamo da su mnogi u siromanim etvrtima zarobljeni svojim samodestruktivnim ponaanjem, ali i da to ponaanje nije uroeno. Zbog te spoznaje crne zajednice su uvjerene da bi se, kad bi Amerika to eljela, okolnosti u kojima ive ti ljudi mogle promijeniti, to bi dovelo do promjene stavova siromanih, a teta bi postupno mogla biti otklonjena, barem za sljedei narataj. Ta bi nam mudrost mogla pomoi da se izdignemo iznad ideolokih prepucavanja i potrudimo se jo jednom oko rjeavanja problema neimatine u velikim gradovima. Mogli bismo poeti od toga da je najvea stvar koju moemo uiniti smanjiti siromatvo potiui adolescentice da zavre srednju kolu i izbjegavaju raati djecu izvan braka. U tu svrhu treba proiriti programe smanjenja pubertetskih trudnoa koji su se pokazali uspjenima, ali roditelji, sveenstvo i voe zajednica, svi zajedno moraju vie raditi na rjeavanju tog problema.

Moramo priznati da su konzervativci i Bili Clinton bili u pravu kad su tvrdili da dosadanji ustroj socijalne pomoi nije bio dobar: razdvajajui zaradu od rada, ne traei od onih koji su je primali nita osim da podnose birokratsku nasrtljivost i dokau kako otac i majka ne ive u istom domainstvu, stari je program oduzimao ljudima inicijativu i podrivao njihovo samopotovanje. Svaka strategija za smanjenje neimatine mora biti usmjerena na rad, a ne na socijalnu pomo - ne samo zato to rad prua neovisnost i zaradu nego i zato to rad osigurava red, strukturu, ponos i priliku za napredovanje. No moramo takoer biti svjesni da rad sam po sebi nee ljude izvui iz neimatine. Diljem Amerike, reforma socijalnog sustava smanjila je broj ljudi na socijalnoj pomoi; takoer je poveala broj siromanih radnika, ene je dovela u nepovoljan poloaj na tritu rada, jer su sada prisiljene 204 uzimati poslove od kojih ne mogu ivjeti, svakodnevno se snalaziti kako zbrinuti djecu, osigurati stan i zdravstvenu zatitu, da bi se na kraju svakog mjeseca pitale kako da rastegnu zadnjih nekoliko dolara koji su im preostali da plate hranu, reije i odjeu za djecu. Strategije kao to je proiren kredit na zaradu pomau svim radnicima koji imaju male plae, mogu uvelike olakati poloaj tih ena i njihove djece. No, ako doista elimo stati na kraj neimatini, onda mnogima od tih ena moramo pruiti dodatnu pomo oko stvari koje oni koji ne ive u siromanim etvrtima uzimaju zdravo za gotovo. U etvrtima u kojima ive potreban je jai i efikasniji policijski nadzor kako bi njima i njihovoj djeci bila pruena kakva-takva sigurnost. Trebaju im domovi zdravlja koji se u prvom redu bave prevencijom, koji nude oblike zatite od neeljenih trudnoa, savjete oko hranjenja dojenadi, a u nekim sluajevima i programe odvikavanja. Trebaju im bitno drukije obrazovne ustanove od onih u koje idu njihova djeca; trebaju im vrtii i kole s cjelodnevnim boravkom kako bi mogle raditi ili se kolovati. U mnogim im sluajevima treba pomoi kako da budu roditelji. Mnoga su djeca iz tih etvrti u zaostatku ve kad krenu u kolu - ne znaju brojeve, boje ili slova abecede, nisu navikla mirno sjediti niti sudjelovati u strukturiranom okruenju, a esto imaju i nedijagnosticiranih zdravstvenih problema. Nespremni su ne zato to su nevoljeni, nego zato to njihove majke ne znaju kako da im prue ono to trebaju. Dobro strukturirani vladini programi - savjetovalita za roditelje, regularna pedijatrijska zatita, dobri programi predkolskog odgoja - dokazano popunjaju tu prazninu. Napokon, moramo se uhvatiti u kotac s vezom nezaposlenosti i kriminala kako bi mukarci iz siromanih gradskih etvrti mogli preuzeti svoje odgovornosti. Obino se misli da bi veina nezaposlenih mukaraca iz tih etvrti lako nala posao kad bi doista eljeli raditi; da je njima drae dilati drogu, to uza sve rizike ipak potencijalno nosi velik profit nego raditi slabo plaen posao, a to je, budui da nemaju kvalifikacija, jedino to im se nudi. U stvarnosti, tvrde ekonomisti koji su prouavali to pitanje i sudbinu mladia o kojima je rije, odnosi nisu ni izbliza takvi kako ih se prikazuje u popularnoj mitologiji: onima na dnu ljestvice, pa ak i onima na srednjim razinama, trgovina drogom donosi minimalnu zaradu. Za mnoge mukarce iz siromanih etvrti problem nije samo u nedovoljnoj elji da se maknu s ulice nego i u injenici da nikad nisu radili i da nemaju nikakvih znanja - a usto, esto imaju i zatvorski sta. Pitajte Maca, koji si je dao u zadatak da mladiima iz svoje etvrti prui drugu priliku. Devedeset pet posto njegovih mukih zaposlenika bivi su delinkventi, primjerice, i jedan od njegovih najboljih kuhara, koji je dobar dio proteklih 20 godina proveo u zatvoru zbog razliitih prekraja u vezi s drogama, ali i zbog oruane pljake. Mac im daje poetnu 205 plau od osam dolara na sat, a na kraju dou do petnaest dolara na sat. Nema problema s kandidatima. Mac e prvi priznati da su neki momci problematini - nisu navikli dolaziti na vrijeme na posao, veina nije navikla primati naloge od nadreenih - te da mnogi odustaju. No iskustvo pokazuje da je njegov pristup neprihvaanja izlika (Kaem im da moram voditi restoran, i da ako oni ne ele posao, ima drugih koji ele") dobar i da se veina prilagodi vrlo brzo. S vremenom se naviknu na ritam svakodnevnog ivota: dre se rasporeda, rade u timu, prihvaaju svoj dio

zaduenja. Poinju razmiljati o nastavku kolovanja. Poinju eljeti neto vie. Bilo bi divno da ima na tisue ljudi poput Maca, i da trite moe samo stvarati prigode za sve one kojima je potrebno zaposlenje. No veina poslodavaca nije spremna riskirati s bivim prijestupnicima, a one koji jesu esto se u toj namjeri spreava. U dravi Illinois, naprimjer, bivi robijai ne smiju raditi u kolama, starakim domovima i bolnicama, to su razumljive restrikcije koje odraavaju nau nespremnost da ugrozimo sigurnost svoje djece i nemonih roditelja, ali niti u brijanicama i kozmetikim salonima. Vlada bi mogla potaknuti promjenu okolnosti kad bi u suradnji s privatnim sektorom zapoljavala i obuavala bive prijestupnike na projektima koji slue itavoj zajednici, kao to su, recimo, ugradnja izolacije u domove i urede radi tednje energije ili polaganje irokopojasnih kablova koji su nuni da bi zajednica ula u eru interneta. Takvi programi kotaju, naravno, no s obzirom na godinje trokove dranja nekoga u zatvoru, svako bi smanjenje broja prijestupnika u povratu osiguralo da se program isplati. Dakako, nee svi nezaposleni radije imati slabo plaen posao nego da ive na ulici i nikakav program za bive prijestupnike nee otkloniti potrebu da se zatvaraju okorjeli kriminalci, oni kojima je nasilje preduboko usaeno. Pa ipak, moemo pretpostaviti da bi se, s mogunou zakonitog zaposlenja za one koji se sada bave trgovinom droge, kriminal u mnogim sredinama smanjio; to bi opet imalo za posljedicu da poslodavci ponu otvarati radnje u tim etvrtima te bi se razvilo gospodarstvo koje bi se moglo samo odravati; te bi se za deset do petnaest godina norme ponaanja poele mijenjati, mladii i djevojke bi mogli razmiljati o budunosti, porastao bi broj brakova, a djeca bi rasla u stabilnijem svijetu. Sto bi to znailo za sve nas - Amerika u kojoj kriminal opada, u kojoj su djeca zbrinuta, u kojoj gradovi doivljuju preporod, a predrasude, strahovi i nesloga koje potie crna neimatina polako nestaju? Bi li za to vrijedilo izdvojiti onoliko koliko smo prole godine potroili u Iraku? Bi li radi toga vrijedilo odustati od zahtjeva za ukidanjem poreza na imovinu? Teko je kvantificirati korist od takvih promjena upravo stoga to bi bila nemjerljiva. 206 Ako problemi neimatine u velikim gradovima proizlaze iz izbjegavanja da se suoimo sa svojom esto traginom prolou, izazovi useljavanja potiu strahove u vezi budunosti. Demografska slika Amerike nepovratno se mijenja i to vrtoglavom brzinom, a zahtjevi novih useljenika ne uklapaju se u crno-bijelu paradigmu diskriminacije i otpora i krivnje i uzajamnog optuivanja. Dapae, ak i crni i bijeli doljaci - iz Gane i Ukrajine, Somalije i Rumunjske - pristiu na nae obale neoptereeni rasnom dinamikom ranijih razdoblja. Za vrijeme kampanje iz prve sam se ruke uvjerio kako izgleda ta nova Amerika - na indijskoj trnici du Avenije Devon, u bljetavoj novoj damiji u jugozapadnim predgraima, na armenskom vjenanju i na filipinskoj proslavi, na sastancima Korejsko-amerikog vijea i Udruenja nigerijskih inenjera. Kud god sam iao, sretao sam useljenike koji prihvaaju kakav god dom i posao im se nudi, perui sue ili vozei taksi ili radei u kemijskoj istionici svoga roaka, koji tede i razvijaju svoje poslove i revitaliziraju umirue etvrti, sve dok se ne presele u predgraa i odgoje djecu iji naglasak ne ukazuje na zemlju njihovih roditelja nego na njihove ikake rodne listove, adolescente koji sluaju rap i kupuju u trgovakim centrima i planiraju svoju budunost, u kojoj e biti lijenici i pravnici i inenjeri pa ak i politiari. Diljem zemlje, ponavlja se klasina useljenika pria, pria o ambiciji i prilagoavanju, napornom radu i obrazovanju, asimilaciji i socijalnoj pokretljivosti. Dananji useljenici, meutim, tu priu ive brzinom svjetlosti. Budui da im gostoprimstvo prua nacija koja je tolerantnija i otvorenija nego to je to bila ona u koju su stizali raniji useljenici, nacije koja tuje svoj useljeniki mit, sigurniji su u svoje mjesto ovdje, glasnije trae svoja prava. Kao senator, primam bezbrojne pozive da se obratim tim najnovijim Amerikancima, i u tim me prigodama esto ispituju o mojim stavovima o vanjskoj politici - kakav je moj stav o Cipru, recimo, ili o budunosti Tajvana? Cesto ih mue brige specifine za podruja u kojima je njihova etnika skupina brojnija - dok e se farmaceuti podrijetlom iz Indije aliti na ne plaanje lijekova, korejski e mali poduzetnici traiti izmjene u

poreznom sustavu. Ali uglavnom ele potvrdu da su i oni Amerikanci. Kad god se obraam useljenikoj publici, znam da u poslije biti izloen dobronamjernom zezanju od strane lanova svoga stoera. Prema njima, moji govori u takvim prilikama uvijek slijede trodijelnu strukturu: Ja sam va prijatelj", [upiite ime svoje zemlje] je kolijevka civilizacije" i Vi utjelovljujete ameriki san". Imaju pravo, moja je poruka jednostavna, jer shvaam da sama injenica to govorim tim novopeenim Amerikancima znai da su vani, da su glasai o kojima ovisi moj uspjeh i da su punopravni graani vrijedni potovanja. Dakako, nisu svi moji susreti s lanovima useljenikih zajednica prolazili tako glatko. Poslije napada 11. rujna susreti s Amerikancima 207 arapskog i pakistanskog podrijetla, naprimjer, bili su teki zbog pria o tome kako su privoenja i ispitivanja od strane FBI-ja i neugodni pogledi susjeda poljuljali njihov osjeaj sigurnosti i pripadanja. Budui da im je bilo dano na znanje da povijest useljavanja u ovu zemlju ima i svoju mranu stranu, trebalo ih je uvjeriti da njihovo dravljanstvo doista neto znai, da je Amerika izvukla pouke iz iskustva logora za Japance u Drugom svjetskom ratu, i da e biti uz njih okrenu li se politiki vjetrovi u runom smjeru. No o znaenju Amerike, znaenju dravljanstva i prava graanstva i o svojim ponekad kontradiktornim osjeajima, o promjenama s kojima smo suoeni, najvie razmiljam pri susretima s latinoamerikim zajednicama, u etvrtima kao to su Pilsen i Little Village, gradovima kao to su Cicero i Aurora. Dakako, prisutnost Latinoamerikanaca u dravi Illinois - iz Puerto Rica, Kolumbije, Salvadora, s Kube, te pogotovo iz Meksika - ima dugu povijest, jo od vremena kad su radnici na poljima poeli dolaziti na sjever i zapoljavali se u tvornicama diljem regije. Poput ostalih useljenika, asimilirali su se u kulturu, iako im je, kao i Afroamerikancima, socijalna pokretljivost esto bila oteana zbog rasnih predrasuda. Moda su upravo stoga crnake i latinoamerike politike voe i borci za graanska prava esto zajedniki istupali. Tako je 1983. podrka Latinoamerikanca bila kljuna za izbor prvoga crnog gradonaelnika Chicaga Harolda Washingtona. Ta je podrka uzvraena, jer je Washington pomogao pri izboru mladih, progresivnih Latinoamerikanaca u gradsku skuptinu i zakonodavna tijela drave Illinois. Dapae, dok njihov broj nije toliko narastao da opravda osnivanje zasebne organizacije, latinoameriki su zakonodavci bili lanovi Crne zakonodavne udruge drave Illinois. U tom su kontekstu, po mom dolasku u Chicago, nastale moje veze s latinoamerikom zajednicom. Kao mladi organizator, esto sam suraivao s latinoamerikim voama na pitanjima koja su se ticala i crnih i smeih graana, od loih kola, preko nezakonitih otkaza do cijepljenja djece. Nije me zanimala samo politika; zavolio sam meksike i portorikanske dijelove grada - gdje salsa i merengue odjekuju kroz prozore za ljetnih noi, gdje se mise slue uzvieno po crkvama koje su nekada ispunjavali Poljaci, Talijani i Irci, gdje se uje cika i vika nogometa u parku, gdje mi se mukarci za pultom u zalogajnici obraaju britkom duhovitou, gdje me starije ene hvataju za ruku i smiju se mojim bijednim pokuajima da progovorim panjolski. Stekao sam prave prijatelje i suborce u tim etvrtima; za mene su u svakom sluaju sudbine crnih i smeih graana trajno isprepletene, kamen temeljac koalicije koja bi mogla pomoi Americi da ostvari svoja obeanja. Kad sam zavrio studij, meutim, pojavile su se napetosti izmeu crnaca i Latinoamerikanaca u Chicagu. Od 1990. do 2000. broj stanov208 nika koji govori panjolski poveao se za 38 posto, zbog ega latinoamerika zajednica vie nije eljela biti manje vaan partner u crno-smedoj koaliciji. Nakon to je Harold Washington umro, na scenu su stupili novoizabrani latinoameriki dunosnici, povezani s Richardom M. Daleyem i ostacima politike mainerije starog Chicaga, mukarci i ene koje su manje zanimali visokoparna naela i medurasne koalicije, a vie kako da svoju sve veu politiku mo prevedu u ugovore i

poslove. Dok su crnci u poslovnom smislu loe prolazili, latinoameriki su poslovni poduhvati doivljavali procvat, zahvaljujui dijelom financijskoj pomoi iz svojih domovina a dijelom klijentima koji su zbog jezine barijere bili na njih upueni. inilo se da posvuda radnici iz Meksika i Srednje Amerike obavljaju slabo plaene poslove koje su nekada radili crnci - poslove konobara i konduktera, spremaica i javnih oglaivaa - te da su se uvukli u graevinske tvrtke koje odavno ne zapoljavaju crnce. Crnci su poeli negodovati i osjeati se ugroenima; pitali su se nee li ih jo jednom pretei oni koji su tek doli. Ne bih tom razdoru davao veu vanost no to ga zasluuje. Budui da se obje zajednice suoavaju s istim problemima, od rastueg broja djece koja ne zavravaju kolu do zdravstvenog osiguranja, crnci i Latinoamerikanci i dalje nalaze zajedniki jezik u politici. Koliko god crnci bili frustrirani kad prolaze pokraj gradilita u crnakoj etvrti na kojem rade sami Meksikanci, rijetko ih ujem da optuuju radnike; svoj bijes obino uvaju za one koji ih unajmljuju. Ako ba moraju, mnogi e crnci, premda nevoljko, iskazati divljenje prema latinoamerikim useljenicima - prema njihovim radnim navikama i predanosti obitelji, spremnosti da ponu na dnu i iskoriste ono to im se prui. Pa ipak, injenica je da mnogi crnci dijele zabrinutost mnogih bijelaca kada je rije o valu ilegalnih useljenika koji pristie preko nae june granice - osjeaj da je ovo to se sada zbiva fundamentalno razliito od onoga to se zbivalo prije. Nisu svi ti strahovi nerazumni. Toliki broj radno sposobnih useljenika koji godinje pristie u ovoj zemlji nije vien ve vie od sto godina. Ako taj ogroman priljev uglavnom nekvalificirane radne snage donosi korist gospodarstvu u cjelini - osobito tako to ga odrava mladim, za razliku od u sve veoj mjeri gerijatrijske Europe i Japana - on takoer prijeti daljnjim padom plaa nekvalificiranih i niskokvalificiranih radnika i daljnjim optereenjem socijalnog sustava. Drugi su strahovi roenih Amerikanaca uznemirujue poznati, podsjeaju na ksenofobiju koja se prije usmjeravala na Talijane, Irce i Slavene koji bi tek sili s broda - strahovi da su Latinoamerikanci inherentno odve razliiti kulturom i temperamentom da bi se potpuno asimilirali u ameriki nain ivota; strahovi da e, zbog promjene demografske slike, Latinoamerikanci preoteti kontrolu onima koji su navikli da imaju politiku mo. Za veinu Amerikanaca, meutim, zabrinutost zbog ilegalnog 209 useljavanja nije samo stvar ekonomskih problema i obinog rasizma. U prolosti se doseljavanje odvijalo po amerikim pravilima; dobrodolica se iskazivala selektivno, na temelju sposobnosti useljenika i potreba industrije. Bio on Kinez, Rus ili Grk, radnik se naao u stranoj zemlji, odvojen od domovine, esto u tekim uvjetima, prisiljen prilagoditi se pravilima koja nije sam stvorio. Danas to vie ne vrijedi. Useljenici dolaze zbog porozne granice, a ne zbog sustavne vladine politike; blizina Meksika, kao i teka neimatina mnogih ljudi ondje, upuuju na to da se prelaenje granice nee ni usporiti, a kamoli zaustaviti. Sateliti, telefonske kartice, internet, kao i sama veliina rastueg latinoamerikog trita - sve to olakava dananjim useljenicima odravanje jezinih i kulturnih veza s domovinom (Univision, TV-program na panjolskom ima najveu gledanost vijesti u Chicagu). Roeni Amerikanci sve vie misle kao su se oni, a ne useljenici, prisiljeni prilagoditi. Na taj nain rasprava o useljavanju vie nije pitanje gubitka posla, nego gubitka suvereniteta, jo jedan primjer - poput 11. rujna, ptije gripe, kompjutorskih virusa i tvornica koje se sele u Kinu - da Amerika nije u stanju upravljati svojom sudbinom. U takvoj je usijanoj atmosferi strasti su se rasplamsale na obje strane, Senat Sjedinjenih Drava raspravljao o opsenoj reformi Zakona o use-ljenitvu u proljee 2006. Stotine tisua useljenika protestiralo je po ulicama, skupina samoproglaenih pravednika, koji su se nazvali Minutai1, pourila je braniti junu granicu, a politiki je ulog bio velik kako za Demokratsku, tako i za Republikansku stranku, i za samog predsjednika. Pod vodstvom Teda Kennedvja i Johna McCaina, Senat je predloio kompromisni Zakon s tri glavne komponente. Granina kontrola se znatno postroila, a amandman koji sam sastavio s Chuckom Grasslevjem znatno je oteao poslodavcima da unajmljuju radnike koji su ilegalno u SAD-u. Priznato je kako je vrlo teko deportirati 12 milijuna ilegalnih useljenika te je Zakon umjesto toga za njih predvidio dug, jedanaestogo-dinji proces stjecanja amerikog dravljanstva.

Napokon, predvien je i program radnika na privremenom radu, koji e omoguiti ulazak 200 tisua stranih radnika u zemlju radi privremenog zaposlenja. Sve u svemu, smatrao sam da taj Zakon valja podrati. No, program radnika na privremenom radu me zabrinjavao; on je zapravo velikim poduzetnicima omoguavao da zapoljavaju useljenike bez da im osiguraju pravo dravljanstva - zapravo, bio je to nain da se rad dislocira onamo gdje je manje plaen a da se pritom tvrtke ne moraju fiziki seliti u neku drugu zemlju. Zbog tog sam problema nastojao i postigao da se prema pripadnicima milicije u amerikom ratu za nezavisnost, nap. prev. 210 u Zakon unese zahtjev da se svaki posao mora prvo ponuditi amerikim radnicima, te da poslodavcima onemogui da zakidaju amerike radnike jer e unajmljivati radnike na privremenom radu koje mogu plaati manje nego to bi plaali amerike radnike. Zamisao je bila natjerati firme da se obrate radnicima na privremenom radu samo ako nedostaje radne snage. Taj je amandman oigledno bio smiljen da pomogne amerikim radnicima, te su ga svi sindikati jednoglasno podrali. No tek to je ukljuen u tekst zakona, neki su me konzervativci, u Senatu i izvan njega, poeli napadati jer sam navodno traio da strani radnici budu bolje plaeni nego ameriki radnici." Jednog sam se dana u Senatu obratio jednom od svojih republikanskih kolega koji je iznosio takve optube. Objasnio sam da je svrha Zakona da zatiti amerike radnike, jer poslodavci nee imati razloga unajmljivati strane radnike budu li ih morali jednako plaati. Moj je republikanski kolega, koji se inae estoko protivio svakom zakonskom rjeenju koje bi legaliziralo status ilegalnih useljenika, odmahnuo glavom. Moji e deki na terenu i dalje unajmljivati useljenike", rekao je. Tvoj e amandman postii jedino to da e ih morati platiti vie." Ali zato bi zapoljavali useljenike a ne Amerikance, ako ih to jednako kota?" upitao sam ga. Nasmijao se. Budimo realni, Barack. Ti su Meksikanci naprosto spremni vie raditi nego Amerikanci." To to protivnici useljavanja privatno iznose ovakve stavove, dok se javno prividno zalau za amerike radnike, pokazuje stupanj cinizma i licemjerja na djelu u raspravi o useljavanju. Budui da je javnost loe raspoloena i da njihove strahove i brige svakodnevno raspaljuju Lou Dobbs i drugi radijski voditelji diljem zemlje, ne mogu rei da me udi to je zakon zapeo u Kongresu otkako ga je Senat izglasao. Iskreno reeno, ni sam nisam imun na takve ovinistike osjeaje. Kad ugledam meksike zastave na useljenikim demonstracijama, ponekad osjetim val patriotske ljutnje. Kad mi je za razgovor s automehaniarom potreban prevoditelj, osjeam se frustrirano. Jednom prigodom, kad se rasprava o useljavanju rasplamsavala na Capitolu, skupina aktivista dola je u moj ured sa zahtjevom da predloim poseban zakon kojim bi se legalizirao status trideset meksikih dravljana koji su bili deportirani, a za sobom su ostavili suprunike ili djecu koji su imali pravo boravka. Sastanak je vodio jedan od mojih zaposlenika Danny Sepulveda, mladi podrijetlom iz ilea, objanjavajui im kako, premda suosjeam s njima, i premda sam jedan od glavnih predlagatelja Zakona o useljavanju u Senatu, naelno nisam spreman predloiti zakonski akt koji bi izmeu nekoliko milijuna u slinoj situaciji odabrao trideset ljudi za poseban tretman. Neki od aktivista su se uzrujali, rekli su ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 211 da me nije briga za useljenike obitelji i njihovu djecu, da mi je vie stalo do granica nego do pravde. Jedan od aktivista optuio je Dannyja da je zaboravio odakle je doao - da nije pravi Latinoamerikanac. Kad sam uo to se dogodilo, bio sam ljut i frustriran. elio sam nazvati tu skupinu i objasniti im da je ameriko dravljanstvo privilegija, a ne pravo; da bi bez smislenih granica i potivanja zakona, to su stvari zbog kojih su uostalom i doli u Ameriku, sve mogunosti i zatita koje uivaju svi koji ive u ovoj zemlji brzo nestale; te da, uostalom, ne trpim maltretiranje

svojih zaposlenika - naroito ne onih koji se bore za njihova prava. Danny me je sprijeio da ih nazovem, razumno ukazujui na mogue neeljene posljedice. Nekoliko tjedana poslije, jednog nedjeljnog jutra, posjetio sam radionicu za naturalizaciju u crkvi sv. Pija u Pilsenu, organiziranu pod pokroviteljstvom kongresmena Luisa Gutierreza, Meunarodnog sindikata uslunih djelatnosti i nekoliko skupina za prava useljenika koje su posjetile moj ured. Ispred crkve je bilo oko tisuu ljudi, meu njima mlade obitelji, stariji parovi, ene s djejim kolicima; unutra su ljudi sjedili u tiini na drvenim klupama, steui male amerike zastave koje su organizatori podijelili i ekali da ih volonteri prozovu kako bi zapoeli dugogodinji proces postajanja graanima. Dok sam hodao niz brod crkve, neki su mi se ljudi smijeili i mahali, drugi su oprezno kimali glavama dok sam im pruao ruku i predstavljao se. Upoznao sam Meksikanku koja ne zna engleski, ali ima sina u Iraku; prepoznao sam mladog Kolumbijca koji je radio u lokalnom restoranu i saznao da ui za raunovou na javnom uilitu. U jednom trenutku mi je prila djevojica od sedam ili osam godina - roditelji su stajali malo iza nje - i zatraila me autogram; u koli su uili o vladi, rekla je, pa e ga pokazati u razredu. Upitao sam je kako joj je ime. Cristina, rekla je, i dodala da ide u trei razred. Rekao sam njezinim roditeljima da mogu biti ponosni na nju. Dok sam gledao Cristinu kako im prevodi moje rijei na panjolski, shvatio sam da se Amerika nema razloga bojati doljaka, da su doli ovamo iz istih razloga zbog kojih se dolazilo i prije 150 godina, kad se bjealo pred gladi i ratovima i hijerarhijama Europe, iz istih razloga zbog kojih su dolazili svi oni koji moda nisu imali potrebne dokumente ili veze ili posebne sposobnosti, ali koji su nosili sa sobom nadu u bolji ivot. Nae je pravo i dunost da titimo svoje granice. Onima koji su ve ovdje moemo jasno rei da dravljanstvo znai obveze prema zajednikom jeziku, zajednikim vrijednostima, zajednikom cilju, zajednikoj sudbini. Ali pravu prijetnju naem nainu ivota ne predstavljaju oni koji ne izgledaju poput nas ili jo ne govore naim jezikom, opasnost lei u tome da ne prepoznamo ljude u Cristini i njezinoj obitelji. Ako im uskratimo prava i prilike koje sami uzimamo zdravo za gotovo, ako budemo licemjerno tolerirali injenicu da meu nama postoji klasa slu212 inadi; openitije, ako nita ne uinimo dok Amerika postaje zemlja nejednakosti, nejednakosti koja prati rasne podjele i stoga potie rasne sukobe i koju, kako nam zemlja postaje sve vie crna i smea, niti naa demokracija niti naa ekonomija nee dugo izdrati. To nije budunost kakvu elim Cristini, rekao sam sebi dok sam promatrao nju i njezinu obitelj kako se oprataju. To nije budunost kakvu elim svojim kerima. Njihova e Amerika biti vrtoglavija u svojoj razliitosti, a njezina kultura viejezina. Moje e keri nauiti panjolski i time se obogatiti. Cristina e nauiti tko je bila Rosa Parks i shvatiti da je ivot crne velje u vezi s njezinim. Pitanja pred kojima se nalaze moje keri i Cristina moda nisu tako moralno jasna kao rasno podijeljen autobus, ali na ovaj ili onaj nain njihov e narataj sigurno biti stavljen na kunju ba kao to su na kunju bili stavljeni ga Parks i Jahai slobode, ba kao to smo na kunji svi mi svim onim glasovima koji nas dijele i koji bi nas eljeli okrenuti jedne protiv drugih. A kad budu iskuane na taj nain, nadam se da e Cristina i moje keri ve dovoljno poznavati povijest ove zemlje da bi znale kako im je dano neto vrijedno. Amerika je dovoljno velika za sve njihove snove. 213 Osmo poglavlje Svijet onkraj naih granica Indonezija je otona nacija - ukupno obuhvaa preko 17 tisua otoka, rasporeenih du ekvatora izmeu Indijskoga i Tihog oceana, izmeu Australije i Junokineskog mora. Veina stanovnika Indonezije malajskog je podrijetla i ive na velikim otocima, Javi, Sumatri, Kalimantanu, Suzakonesiju i Baliju. Na dalekoistonim otocima, kao to su Ambon i indonezijski dio Nove Gvineje, stanovnitvo je, u razliitim omjerima, melanezijskog podrijetla. Indonezija ima tropsku klimu, a praume su nekada vrvjele egzotinim vrstama, kao to su orangutani i sumatranski tigar.

Danas te praume rapidno nestaju zbog sjee drva, rudarstva, i uzgoja rie, aja, kave i palmina ulja. Budui da im je prirodno stanite uniteno, orangutani su ugroena vrsta; u divljini ivi tek nekoliko stotina sumatranskih tigrova. S preko 240 milijuna ljudi, Indonezija je etvrta drava po broju stanovnika, nakon Kine, Indije i Sjedinjenih Drava. Unutar njenih granica ivi preko sedam stotina etnikih skupina, koje govore vie od 742 jezika. Religija gotovo 90 posto stanovnitva je islam, to Indoneziju ini najveom muslimanskom nacijom. Indonezija je jedini lan OPEC-a s podruja Azije, premda zbog zastarjele infrastrukture, iscrpljenih rezervi, te visoke domae potronje, danas uvozi sirovu naftu. Slubeni je jezik bahasa; glavni je grad Dakarta; valuta je rupija. Veina Amerikanaca ne zna pronai Indoneziju na karti. To Indoneane udi, s obzirom na injenicu da je u proteklih ezdeset godina sudbina njihove nacije bila izravno povezana s vanjskom politikom Sjedinjenih Drava. Nakon to su njome kroz vei dio povijesti vladali naizmjenino razliiti sultanati i nestabilna kraljevstva, arhipelag je u 17. stoljeu postao nizozemska kolonija - Nizozemska Istona Indija - a taj e status imati kroz sljedea tri stoljea. Neposredno pred Drugi svjetski rat, obilne zalihe nafte Nizozemske Istone Indije postale su metom japanskog ekspanzionizma; budui da se svrstao uz Osovinske sile te da mu je prijetio ameriki embargo na naftu, Japanu je za vojne i industrijske potrebe bio nuan novi izvor nafte. Nakon napada na Pearl Harbor, Japan je brzo okupirao nizozemsku koloniju, a to e stanje potrajati do kraja rata. 214 Nakon kapitulacije Japana 1945., rastui je indoneanski nacionalistiki pokret objavio neovisnost zemlje. Nizozemska se s tim nije sloila, te je pokuala povratiti svoj nekadanji teritorij. Uslijedile su etiri krvave godine rata. Naposljetku je Nizozemska popustila sve veem meunarodnom pritisku (vlada Sjedinjenih Drava, koja je pod parolom antikolonijalizma nastojala sprijeiti irenje komunizma, prijetila je Nizozemskoj obustavom isplate sredstava iz Marshallova plana) i priznala suverenost Indonezije. Voa pokreta za neovisnost, karizmatina i slikovita pojava po imenu Sukarno, postao je prvim predsjednikom Indonezije. Sukarno se pokazao kao veliko razoaranje za Washington. Zajedno s indijskim predsjednikom Nehruom i egipatskim predsjednikom Nasserom, bio je jedan od osnivaa Pokreta nesvrstanih, koji je bio pokuaj da nacije koje su nedavno stekle slobodu od kolonijalne vlasti pronau neovisan put izmeu Zapada i Sovjetskog bloka. Komunistika partija Indonezije, premda nikada formalno nije bila na vlasti, stjecala je sve vie lanova i zadobivala sve vei utjecaj. Sam Sukarno upranjavao je protuzapadnu retoriku, nacionalizirao je industriju, odbio pomo SAD-a i ojaao veze sa Sovjetima i Kinom. Budui da je amerika vojska zaglibila u Vijetnamu te da je domino teorija i dalje bila temelj vanjske politike SAD-a, CIA je zapoela potajno pomagati razne pobunjenike pokrete u Indoneziji i razvijati tijesnu suradnju s indoneanskim asnicima, od kojih su se mnogi obuavali u Sjedinjenim Dravama. General Suharto izveo je 1965. vojni udar protiv Sukarna te uveo izvanredno stanje kako bi proveo veliku istku komunista i njihovih simpatizera. Procjenjuje se da je u istkama pobijeno izmeu 500 tisua i milijun ljudi, dok ih je 750 tisua uhieno ili protjerano. Dvije godine nakon to su istke poele, 1967. - iste godine kad je Suharto postao predsjednikom moja majka i ja stigli smo u Dakartu, jer se ona preudala za indoneanskog studenta kojeg je upoznala na Havajskom sveuilitu. Bilo mi je est godina, a mojoj majci 24. Poslije je moja majka inzistirala da nikada ne bismo doli u Indoneziju da je znala to se zbivalo nekoliko mjeseci prije naeg dolaska. Ali nije znala - itava se istina o udaru i istkama tek mnogo poslije pojavila u amerikim novinama. Ni Indoneani nisu o tome govorili. Moj ouh, kojem su ukinuli studentsku vizu dok je jo bio na Havajima i koji je bio mobiliziran u indoneansku vojsku nekoliko mjeseci prije naeg dolaska, nije s mojom majkom elio raspravljati o politici, tvrdei kako je neke stvari najbolje zaboraviti. Ustvari, u Indoneziji uope nije bilo teko zaboraviti prolost. Dakarta je tada jo uvijek bila teka provincija, u kojoj je samo nekoliko kua bilo vie od etiri ili pet katova, gdje su rike bile daleko brojnije nego automobili a odmah izvan uega gradskog centra i bogatijih etvrti - i njihove kolonijalne elegancije briljivo njegovanih travnjaka - nalazila

215 su se seoca s neasfaltiranim putovima i septikim jamama, pranjavim trnicama i kolibama od blata, opeke, perploe i hrdavog eljeza na obalama blatnjavih rijeka u kojima su se obitelji kupale, prale odjeu poput hodoasnika na rijeku Ganges. Naa obitelj tada nije ba dobro stajala; indoneanska je vojska svoje porunike plaala slabo. ivjeli smo u skromnoj kui u predgrau, bez klima-ureaja, hladnjaka i WC-a, nismo imali automobil - moj ouh je vozio motor, a moja je majka ila javnim prijevozom svakog jutra do ambasade Sjedinjenih Drava, gdje je radila kao nastavnica engleskog. Budui da nismo imali novaca za meunarodnu kolu koju je pohaala veina djece stranaca, iao sam u lokalne indoneanske kole i trao po ulici s djecom farmera, slugu, krojaa i niih slubenika. Kako sam imao sedam ili osam godina, nisam se time optereivao. Sjeam se tih godina kao sretnog razdoblja, punog pustolovina i tajni - dani jurcanja za piliima i bjeanja od vodenih bizona, noi u kojima smo sluali prie o duhovima a ulini bi prodavai donosili slasne slatkie na na prag. Sve u svemu, znao sam da nam je u usporedbi s naim susjedima dobro - za razliku od mnogih, nikad nismo bili gladni. Moda je jo vanije bilo to sam, ak i tada, znao da je status moje obitelji odreen ne samo naom imovinom nego i naim vezama sa Zapadom. Moju su majku mogli ljutiti stavovi drugih Amerikanaca u Dakarti, njihov pokroviteljski stav prema Indoneanima, njihova nespremnost da ita naue o zemlji koja ih je ugostila, ali je ipak, s obzirom na teaj, bila sretna to plau prima u dolarima, a ne u rupijama, kao njezini indoneanski kolege u ambasadi. Moda smo ivjeli poput Indoneana, ali bi me majka ipak svako toliko odvela u Ameriki klub, gdje sam skakao u bazen i gledao crtice i pijuckao coca-colu koliko mi drago. Kad bi moji indoneanski prijatelji doli k nama, pokazivao bih im knjige fotografija na kojima su se vidjeli Disneyland ili Empire State Building, koje mi je poslao djed; ponekad bismo prelistavali katalog tvrtke Sears Roebuck i divili se udesima koja smo ondje vidjeli. Bio sam svjestan da je sve to dio mog nasljea i da me to odvaja, jer smo moja majka i ja bili dravljani Sjedinjenih Drava i uivali smo njezinu mo, zbrinuti i sigurni pod okriljem njene zatite. Nismo mogli ne zapaziti kolika je ta mo. Amerika je vojska izvodila vjebe s indoneanskom vojskom i obuavala njezine asnike. Predsjednik Suharto obratio se timu amerikih ekonomista da izrade plan razvoja Indonezije, temeljen na naelima slobodnog trita i stranim ulaganjima. Ameriki savjetnici za razvoj neprestano su bili pred ministarstvima, pomaui oko obilnog priljeva strane pomoi koju su slali Amerika agencija za meunarodni razvoj i Svjetska banka. Premda je korupcija proimala sve razine dravne uprave - svaki je, i najbeznaajniji, kontakt s policijom ili birokracijom podrazumijevao mito, a gotovo je svaki 216 proizvod koji je izlazio iz zemlje ili ulazio u nju, od nafte do ita i automobila, prolazio kroz tvrtke koje su nadzirali predsjednik, njegova obitelj ili lanovi vladajue hunte - ipak je dovoljno strane pomoi i zarade od nafte odlazilo u izgradnju kola, cesta i ostale infrastrukture da se standard stanovnitva Indonezije mogao drastino poboljati; izmeu 1967. i 1997., dohodak per capita se poveao sa 50 dolara na 4600 dolara godinje. Sto se Sjedinjenih Drava tie, Indonezija je postala model stabilnosti, pouzdan dobavlja sirovih materijala i uvoznik zapadnih dobara, odan saveznik i branik protiv komunizma. ivio sam u Indoneziji dovoljno dugo da bih iskusio neto od toga novosteenog blagostanja iz prve ruke. Nakon to je skinuo uniformu, moj se ouh zaposlio u amerikoj naftnoj kompaniji. Preselili smo se u veu kuu, imali smo automobil i vozaa, friider i televizor. Ali, 1971. moja me majka zabrinuta zbog mog kolovanja a moda i nasluujui da se polako udaljava od mog ouha - poslala da ivim s djedom i bakom na Havajima. Godinu dana poslije, dola je i ona s mojom sestrom. Veze moje majke s Indonezijom nikad nisu prekinute; sljedeih je dvadeset godina redovito putovala onamo, radei za meunarodne agencije po est mjeseci ili godinu dana kao specijalist za pitanja ena u drutvima u razvoju, izraujui programe za pomo seoskim enama da osnuju svoje tvrtke ili prodaju proizvode na trnici. No dok sam se kao adolescent tri ili etiri puta nakratko vraao u

Indoneziju, moj je ivot krenuo drugim smjerom i moji su se interesi promijenili. Daljnju povijest Indonezije poznajem, dakle, uglavnom iz knjiga, novina i pria moje majke. Tijekom dvadeset i pet godina indonezijsko je gospodarstvo raslo vie-manje konstantno. Dakarta je postala metropola sa skoro devet milijuna dua, neboderima, izrazito siromanim kvartovima, smogom i uasnim prometom. Mukarci i ene napustili su selo i zaposlili se na manualnim poslovima u tvornicama koje je izgradio strani kapital, izraujui teniske za Nike i majice za Gap. Bali je postao omiljeno odredite surfera i rock-zvijezda, s hotelima s pet zvjezdica, internetom i restoranima lanca Kentucky Fried Chicken. Poetkom devedesetih, Indonezija je smatrana azijskim tigrom", jo jednim primjerom u nizu uspjeha globalizacije. ak su i mranije strane ivota u Indoneziji - stanje politike i ljudska prava - pokazivali znakove napretka. Brutalnost Suhartova reima nakon 1967. nikad nije dostigla razmjere onoga to se zbivalo u Iraku pod Saddamom Husseinom; samozatajan i miran stil indoneanskog predsjednika nikad nije privlaio pozornost poput naina vladanja diktatora kakvi su bili Pinochet ili iranski ah. No, Suhartova je vladavina po svim kriterijima bila izrazito represivna. Uhienja i muenja disidenata bila su uobiajena, slobode medija nije bilo, izbori su bili puka formalnost. Kad su se pojavili etniki secesionistiki pokreti u podrujima kao to 217 je Aceh, vojska svoj osvetniki bijes nije usmjerila samo na gerilce nego i na civilno stanovnitvo ubojstva, silovanja, spaljena sela. Sve se to tijekom sedamdesetih i osamdesetih zbivalo uz znanje, ako ne i otvoreno odobrenje, amerike vlade. Meutim, s krajem Hladnog rata, stav Washingtona se promijenio. Ministarstvo vanjskih poslova poelo je vriti pritisak na Indoneziju da zauzda gaenje ljudskih prava. Nakon to su indonezijske jedinice izvrile masakr na mirnim prosvjedima u gradu Dili u Istonom Timoru, Kongres je 1992. obustavio vojnu pomo vladi Indonezije. Sredinom devedesetih, indoneanski su reformisti bili na ulicama, otvoreno govorili o korupciji u vrhu vlasti, o vojnim zloinima i traili slobodne izbore. A onda se 1997. sve sruilo. Gospodarstvo Indonezije, ionako nagrizeno desetljeima korupcije, nalo se usred krize financijskog trita koja se proirila diljem Azije. Vrijednost rupije pala je za 85 posto u samo nekoliko mjeseci. Indoneanske tvrtke koje su imale kredite u dolarima potpuno su propale. U zamjenu za kredit od 43 milijarde dolara, Meunarodni monetarni fond, ili MMF, u kojem Zapad ima odluujuu ulogu, zahtijevao je niz otrih mjera (smanjenje dravnih subvencija, poveanje kamatnih stopa) koje e gotovo udvostruiti cijenu kljunih proizvoda poput rie i kerozina. Kad je kriza prola, indonezijsko je gospodarstvo doivjelo pad za gotovo 14 posto. Pod sve veim pritiskom pobuna i demonstracija Suharto je napokon morao podnijeti ostavku, te su 1998. odrani prvi slobodni izbori, na kojima je sudjelovalo otprilike 48 stranaka, izmeu kojih je biralo oko 93 milijuna ljudi. Indonezija je, barem naizgled, preivjela dvostruki ok: financijski slom i demokratizaciju. Trite dionica cvate, a drugi su izbori protekli bez veih incidenata, te je prijenos vlasti obavljen mirno. Premda je korupcija i dalje rairena a vojska nastavlja igrati vanu ulogu u politici, mnotvo neovisnih novina i politikih stranaka omoguavaju izraavanje nezadovoljstva. S druge strane, demokracija nije donijela povratak blagostanja. Dohodak per capita je gotovo za 22 posto manji nego to je bio 1997. Jaz izmeu bogatih i siromanih, uvijek ogroman, kao da se jo pogorao. Osjeaj prikraenosti koji mui prosjenog Indoneanina dodatno su potencirali internet i satelitska televizija, koji mu neprestano pruaju podrobne prikaze nedostupnih bogatstava Londona, New Yorka, Hong Konga i Pariza. Protuameriko raspoloenje, kojeg uope nije bilo u vrijeme Suharta, sveprisutno je, dijelom zahvaljujui shvaanju da su pekulanti u New Yorku i MMF-u namjerno izazvali azijsku financijsku krizu. Prema ispitivanju provedenom 2003., veina Indoneana ima bolje miljenje o Osami bin Ladenu nego o Georgeu W. Bushu. Sve to podcrtava moda najdublju promjenu u Indoneziji - jaanje militantnog islamskog fundamentalizma u zemlji. Indoneani su tradi218

cionalno prakticirali tolerantan, skoro sinkretian oblik islama, pod utjecajem budizma, hinduizma te animistikih tradicija prijanjih razdoblja. Pod budnim nadzorom eksplicitno sekularne Suhartove vlasti, alkohol je bio doputen, nemuslimani su slobodno izraavali svoje vjerske osjeaje, a ene koje su autobusima i skuterima ile na posao u suknji ili sarongu - imale su potpuno ista prava kao i mukarci. Danas islamistike stranke ine jedan od najveih politikih blokova, a mnoge od njih trae uvoenje islamskog zakona. Financirani novcem s Bliskog istoka, vahabijski vjerouitelji, kole i damije preplavile su zemlju. Mnoge su Indoneanke usvojile obiaj pokrivanja glave dobro poznat iz muslimanskih zemalja sjeverne Afrike i Perzijskog zaljeva; islamski mili-tanti i samoproglaeni odredi za udoree" napadali su crkve, none klubove, kazina i bordele. U eksploziji u nonom klubu na Baliju poginulo je 2002. preko dvjesto ljudi; slini samoubilaki napadi uslijedili su u Dakarti 2004. i na Baliju 2005. Za napade su optueni lanovi Jemaah Islamiah, militantne islamistike organizacije povezane s Al-Qaedom; dok su trojica izravno povezana s napadima osuena na smrt, duhovni voa skupine Abu Bakar Bashir puten je na slobodu nakon to je odsluio zatvorsku kaznu od 26 mjeseci. Kad sam zadnji put bio na Baliju, odsjeo sam u hotelu samo nekoliko kilometara od mjesta napada. Kad razmiljam o tom otoku, i uope o Indoneziji, progone me sjeanja - osjeaj stvrdnutog blata na bosim tabanima dok lutam poljima; prizor izlaska sunca nad vulkanskim vrhovima; mujezinov veernji poziv i miris dima; cjenkanje po tandovima s voem du ceste; frenetian zvuk gamelan orkestra, vatrom obasjana lica glazbenika. Volio bih Michelle i nae cure povesti onamo da s njima podijelim taj dio svog ivota, da se popnemo na tisuljetne hinduistike ruevine Prambanana ili da plivamo u rijeci visoko u brdima Balija. Ali stalno odgaam takav put. Kronino sam zauzet, a putovati s malom djecom uvijek je teko. Pored toga, moda me brine ono to ondje vidim - da zemlja moga djetinjstva vie nije onakva kakvom je se sjeam. Koliko god da se svijet smanjio zahvaljujui izravnim letovima i mobitelima i CNN-u i internetu, Indonezija mi se sada ini udaljenijom nego prije trideset godina. Bojim se da je to za mene sada zemlja stranaca. Opasno je u sferi meunarodne politike izvlaiti zakljuke iz iskustava jedne zemlja. Po svojoj je povijesti, geografiji, kulturi i sukobima svaka nacija jedinstvena. A opet je po mnogoemu Indonezija korisna metafora za svijet onkraj naih granica - svijet u kojem se neprestano sudaraju glo-balizacija i sektatvo, neimatina i obilje, modernitet i drevnost. Indonezija takoer nudi i zgodan pregled povijesti amerike vanjske politike u prolih pedeset godina. U glavnim je crtama sve tu vidljivo: ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 219 naa uloga u oslobaanju bivih kolonija i stvaranju meunarodnih institucija kako bi se uspostavio red nakon Drugoga svjetskog rata; naa sklonost da nacije i sukobe promatramo kroz prizmu Hladnog rata; nae neumorno promicanje amerikog oblika kapitalizma i multinacionalnih korporacija; toleriranje i povremeno poticanje tiranije, korupcije i unitenja okolia ako to odgovara naim interesima; na optimizam da e nakon svretka Hladnog rata hamburgeri i internet dovesti do nestanka povijesnih sukoba; rast ekonomske moi Azije i rast nezadovoljstva Sjedinjenih Drava kao jedine svjetske supersile; shvaanje da, barem na kratke staze, demokratizacija moe, umjesto da ih otkloni, razotkriti etnike sukobe i vjerske podjele - te da uda globalizacije mogu takoer uroditi ekonomskom nestabilnou, irenjem pandemija i terorizmom. Drugim rijeima, imamo se ime ponositi, ali imamo se ega i sramiti - ne samo u Indoneziji nego diljem planeta. Amerika je vanjska politika ponekad bila dalekovidna, istodobno u slubi nacionalnih interesa, naih ideala i interesa drugih nacija. U drugim su sluajevima pak amerike odluke bile pogrene, temeljene na neistinitim pretpostavkama koje nisu uzimale u obzir legitimne tenje drugih naroda, podrivale su nau vjerodostojnost te svijet inile opasnijim. Ta dvojnost ne bi nikoga trebala iznenaivati, jer amerika je vanjska politika uvijek bila sklepana od proturjenih impulsa. U ranim danima Republike esto je prevladavala izolacionistika politika - potaknuta strahom od tuih intriga, kako je i priliilo naciji koja je upravo izala iz rata za neovisnost. Zato bismo", pitao se George Washington u svom uvenom Oprotajnom govoru, vezujui svoju

sudbinu s bilo kojim dijelom Europe, svoj mir i prosperitet mijeali s europskim ambicijama, suparnitvima, interesima, raspoloenjima ili hirovima?" Washingtonov je stav uvrstila, kako ju je on nazvao, odvojena i udaljena pozicija" Amerike, geografska odijeljenost koja e novoj naciji omoguiti da sprijei materijalnu tetu prouzroenu izvanjskim neprilikama". tovie, dok su Ameriku njezini revolucionarni izvori i republikansko ureenje mogli pribliiti svima onima koji trae slobodu, njezini su je prvi voe upozoravali da bi se trebalo uvati idealistikih pokuaja da izvozi svoj nain ivota; John Quincy Adams tvrdi da Amerika ne bi trebala traiti po svijetu udovita koja e ubijati", niti postati vladaricom svijeta". Providnost je Americi povjerila zadau stvaranja novog svijeta, a ne reformiranja starog; zatiena oceanom i u posjedu kontinenta, Amerika e najbolje sluiti cilju slobode tako da se usmjeri na svoj vlastiti razvoj i postane lu nade drugim nacijama i narodima diljem planeta. No, ako je sumnjiavost spram stranog uplitanja ugraena u na DNA, isto vrijedi za nagon da se irimo - geografski, trgovinski i ideoloki. Thomas Jefferson rano je izrazio neizbjenost ekspanzije onkraj granica izvornih trinaest drava, a njegov se plan irenja znatno ubrzao kupnjom 220 teritorija Louisiane i ekspedicijom Lewisa i Clarka1. Isti onaj John Quincy Adams koji je upozoravao na opasnosti amerikog vanjskopolitikog avanturizma postao je neumornim zagovornikom kontinentalne ekspanzije i bio glavni autor tzv. Monroeove doktrine - upozorenja europskim monicima da se klone zapadne hemisfere. Kako su ameriki vojnici i pioniri osvajali Zapad i Jugozapad, vlade su opisivale pripajanje teritorija pojmom objavljene sudbine" - uvjereni da je ono dio Bojeg plana da diljem kontinenta proiri podruje slobode", kako je to formulirao Andrew Jackson. Dakako, objavljena je sudbina znaila krvavo i nasilno osvajanje - indijanske zemlje i meksikog teritorija; Indijanci su brutalno iseljeni, a meksika vojska poraena. To je osvajanje, kao i robovlasniki sustav, bilo u suprotnosti s temeljnim naelima Amerike a opravdavalo se najee eksplicitno rasistikim pojmovima. Amerika je mitologija uvijek teko izlazila na kraj s prirodom tog osvajanja, koju su druge zemlje jasno uviale - bilo je to iskazivanje sirove moi. Kad je zavrio Graanski rat a sadanji se kontinentalni teritorij Sjedinjenih Drava konsolidirao, ta je mo bila neporeciva. U cilju irenja trita za svoju robu, pribavljanja sirovina za svoju industriju i osiguranja morskih trgovakih ruta, nacija se usmjerila na prekomorska podruja. Pripojeni su Havaji, to je Americi stvorilo uporite na Tihom oceanu. Spanjolsko-ameriki rat pribavio je Puerto Rico, Guam i Filipine; kad su se neki lanovi Senata usprotivili vojnoj okupaciji arhipelaga udaljenog sedam tisua milja - okupaciji u kojoj e tisue amerikih vojnika uguiti filipinski pokret za neovisnost - jedan je senator tvrdio kako e to pripojenje osigurati Sjedinjenim Dravama pristup kineskom tritu i stoga donijeti ogromnu trgovinsku razmjenu i bogatstvo i mo". Amerika se nikad nee uputati u sistematsku kolonizaciju poput europskih nacija, ali nije se nimalo krzmala mijeati se u unutranje stvari zemalja koje je smatrala strateki vanima. Theodore Roosevelt je, naprimjer, nadopisao Monroeovu doktrinu, proklamirajui da e Sjedinjene Drave intervenirati u svakoj dravi Latinske Amerike ili Karipskog otoja ija se vlada ne bude sviala Americi. Sjedinjene Amerike Drave nemaju izbora igrati ili ne igrati veliku ulogu u svijetu", rei e Roosevelt. One moraju igrati veliku ulogu. Mogu jedino birati hoe li tu ulogu igrati dobro ili loe." Poetkom dvadesetog stoljea su, dakle, motivi amerike vanjske politike bili gotovo identini onima koji su pokretali druge velike sile: real-politika i trgovinski interesi. Izolacionistike sklonosti stanovnitva ostale su snane, osobito to se tie sukoba u Europi, i kad se ameriki Teritorij Louisiana, podruje koje je Napoleon 1803. prodao Jeffersonu za 15 milijuna dolara i kojim se tadanji teritorij Sjedinjenih Drava udvostruio, obuhvaao je 2.142.000 km, tj. neto vie od etvrtine dananje povrine SAD-a. Merriwether Lewis i William Clark krenuli su 1804. iz St. Louisa prema Tihom oceanu kako bi istraili to podruje; vratili su se 1806. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 221

interesi nisu inili izravno ugroenima. Ali tehnologija i trgovina smanjili su planet; postalo je sve tee odrediti koji su interesi vitalni, a koji ne. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Woodrow Wilson izbjegavao je sudjelovanje Amerike sve dok opetovano potapanje amerikih plovila od strane njemakih podmornica i neodgodiv kolaps Europe nisu neutralnost uinili neodrivom. Kad je rat zavrio, Amerika je postala dominantna svjetska sila - ali Wilson je uviao kako prosperitet te sile ovisi o miru i napretku udaljenih zemalja. Nastojei se uhvatiti u kotac s tom novom zbiljom, Wilson je ponudio novo amerike objavljene sudbine. Uiniti svijet pogodnim za demokraciju" nije znailo samo dobiti rat, tvrdio je; u amerikom interesu da potie samoodreenje svih naroda i ponudi svijetu pravni okvir koji e pomoi da se izbjegnu sukobi u budunosti. U okviru Sporazuma iz Versaillesa, kojim su odreeni uvjeti njemake predaje, Wilson je predloio osnivanje Lige naroda, kao tijela koje e posredovati u sukobima izmeu nacija, kao i meunarodni sud i niz meunarodnih pravnih akata, koji bi obvezivali ne samo slabe nego i jake. Ovo je vrijeme kada bi Demokracija trebala dokazati svoju istou i svoju duhovnu mo tako to e zavladati", rekao je Wilson. Zasigurno je objavljena sudbina Sjedinjenih Drava da predvodi nastojanja da taj duh zavlada." Wilsonove su prijedloge isprva oduevljeno prihvatili, kako u Sjedinjenim Dravama tako i diljem svijeta. Ameriki je Senat, meutim, bio neto manje zadivljen. Republikanski voa u Senatu Henry Cabot Lodge smatrao je da Liga naroda - i sam koncept meunarodnog prava - ugroava ameriki suverenitet, suludo ograniavanje sposobnosti Amerike da nametne svoju volju diljem svijeta. Zahvaljujui tradicionalnim izolacionistima u objema strankama (od kojih su se mnogi bili protivili ulasku Amerike u Prvi svjetski rat), kao i Wilsonovoj nepopustljivosti, Senat je odbio ratificirati ameriko lanstvo u Ligi. Sljedeih se dvadeset godina Amerika odluno okrenula sama sebi - smanjila je vojsku i mornaricu, odbila se pridruiti Svjetskom sudu i mirno promatrala kako Italija, Japan i nacistika Njemaka grade svoj vojni stroj. Senat je postao leglo izolacionizma, izglasao Akt o neutralnosti koji je sprjeavao Sjedinjene Drave da pomognu zemljama koje su napale Osovinske sile, te opetovano ignorirao predsjednikove zahtjeve dok su Hitlerove armije marirale diljem Europe. Tek e nakon bombardiranja luke Pearl Harbor Amerika shvatiti svoju uasnu pogreku. Niti za jednu naciju - niti pojedinca - nema sigurnosti u svijetu kojim vladaju naela gangsterizma", rei e F. D. Roosevelt u svom obraanju naciji nakon napada. Vie ne moemo svoju sigurnost mjeriti nikakvim miljama." Nakon Drugoga svjetskog rata, Sjedinjene e Drave te lekcije imati priliku primijeniti u svojoj vanjskoj politici. Dok su Europa i Japan bili 222 u ruevinama, a Sovjetski Savez, premda teko iscrpljen borbama na Istonoj fronti, pokazivao namjeru da svoju vrst totalitarnog komunizma proiri dokle god moe, Amerika je bila suoena s dilemom. Neki su na desnici tvrdili kako samo jednostrana vanjska politika i trenutaan napad na Sovjetski Savez moe onemoguiti komunistiku prijetnju. Iako je izolacionizam kakav je prevladavao tridesetih godina bio potpuno diskreditiran, neki su na ljevici umanjivali sovjetsku agresiju, tvrdei kako s obzirom na sovjetske gubitke i presudnu ulogu SSSR-a u pobjedi Saveznika, Staljinu treba udovoljiti. Amerika nije uinila ni jedno ni drugo. Umjesto toga, poslijeratno vodstvo koje su inili predsjednik Truman, Dean Acheson, George Marshall i George Kennan izradilo je nacrt novog, poslijeratnog poretka koji je spojio Wilsonov idealizam s tvrdim realizmom, prihvaajui ameriku mo uz jasnu svijest da Amerika nema sposobnosti kontrolirati dogaaje diljem svijeta. Da, tvrdili su, svijet je opasno mjesto, a sovjetska je prijetnja stvarna; Amerika mora ouvati svoju vojnu nadmo i biti spremna upotrijebiti silu radi obrane svojih interesa bilo gdje u svijetu. No ak je i mo Sjedinjenih Drava bila ograniena - a budui da je borba protiv komunizma bila i borba ideja, provjera koji sustav moe bolje ostvariti nade i snove milijardi ljudi diljem svijeta, vojna nadmo sama po sebi ne moe dugorono osigurati Americi ni prosperitet, ni sigurnost. Americi su, dakle, bili potrebni pouzdani saveznici - saveznici koji dijele ideale slobode,

demokracije i vladavine zakona, kojima je u interesu razvijati ekonomski sustav temeljen na slobodi trita. Budui da su nastala obostranim pristankom, takva e saveznitva, kako vojna, tako i ekonomska, biti trajnija - i izazivati manje nezadovoljstava - nego bilo kakav skup vazalnih drava to bi ih ameriki imperijalizam mogao stvoriti. Takoer, Americi je u interesu da zajedno s tim zemljama izgradi meunarodne institucije i promie meunarodne norme. Ne zbog naivne pretpostavke da bi meunarodni zakoni i povelje sami po sebi mogli sprijeiti sukobe meu nacijama ili otkloniti potrebu amerike vojne akcije, nego zato to bi vrste meunarodne norme i amerika odlunost da se suzdri od upotrebe svoje moi smanjili broj sukoba - a nae bi vojne akcije, kad bi bile neizbjene, tada imale legitimitet u oima svijeta. Za manje od desetljea uspostavljena je infrastruktura novog svjetskog poretka. Zacrtana je amerika politika obuzdavanja komunistike ekspanzije, koja se osim na ameriku vojsku oslanjala i na sigurnosne dogovore s lanicama NATO-saveza i Japanom; donesen je Marshallov plan obnove razorenih gospodarstava; potpisan je Sporazum Bretton Woods, koji je osiguravao stabilnost svjetskih financijskih trita te Opi sporazum o carinama i trgovini kako bi se uspostavila pravila svjetske trgovine; Amerika je podravala neovisnost bivih kolonija; osnovani su ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 223 MMF i Svjetska banka kako bi te novonastale neovisne nacije integrirali u svjetsko gospodarstvo, te Ujedinjeni narodi kao forum kolektivne sigurnosti meunarodne suradnje. ezdeset godina poslije, vidimo rezultate tog velikog poslijeratnog pothvata: Hladni je rat uspjeno okonan, izbjegnuta je nuklearna katastrofa, efektivno je zavren sukob izmeu dvije najvee vojne sile, nastupila je era ekonomskog rasta bez presedana kod kue i u svijetu. To je veliko postignue moda najvei dar Velika generacija podarila nakon pobjede nad faizmom. No, kao i svaki ljudskom rukom izgraen sustav, i taj ima svoje zakone i proturjeja; podloan je zloupotrebi u politikim makinacijama, grijehu oholosti i pogubnim uincima straha. Zbog veliine sovjetske prijetnje i oka komunistikih uspjeha u Kini i Sjevernoj Koreji, tvorci amerike politike poeli su na nacionalistike pokrete, etnike sukobe, reformske napore i lijeva nastojanja svugdje u svijetu gledati kroz prizmu Hladnog rata - kao na potencijalne prijetnje koje su pree od nae odanosti slobodi i demokraciji. Desetljeima emo tolerirati pa ak i pomagati lopove kao to je Mobutu, nitkove kao to je Noriega, sve dok su protiv komunizma. Povremeno bi tajne amerike operacije izvele uklanjanje demokratski izabranih voda u dravama poput Irana - to je izazvalo seizmike posljedice koje i dan danas osjeamo. Amerika politika obuzdavanja ukljuivala je enorman rast vojne industrije, kako bi se dostigli a zatim i prestigli sovjetski i kineski arsenali. Tijekom vremena, elini trokut" koji ine Pentagon, proizvoai oruja i vojne opreme, te kongresmeni koji dolaze iz okruga u kojima se nalaze vojne baze i industrijska postrojenja koja rade za vojsku, stekao je veliku mo u oblikovanju amerike vanjske politike. Iako je prijetnja nuklearnog rata spreavala izravnu vojnu konfrontaciju s naim rivalima, tvorci amerike politike sve su vie probleme u drugim dijelovima svijeta gledali kroz vojne a ne kroz diplomatske naoale. to je najvanije, poslijeratni je sustav s vremenom u prevelikoj mjeri postao podreen politici, uz potpuno skoro zanemarivanje potrebe da se u samoj Americi oko njega raspravom postigne konsenzus. Amerika je neposredno nakon rata imala tu prednost to je postojao konsenzus oko vanjske politike. Bilo je vanih razlika u gleditima izmeu republikanaca i demokrata, ali politika je bila unutranja stvar; od profesionalaca se, radili oni u Bijeloj kui, Pentagonu, Ministarstvu obrane ili za CIA-u, oekivalo da donose odluke na temelju injenica i razumnih sudova, a ne na osnovu ideologije ili radi pridobivanja glasova. Pored toga, konsenzus je postojao u itavom narodu; programi kao to je Marshallov plan, koji su poivali na velikim amerikim ulaganjima, ne bi mogli biti ostvareni da Amerikanci nisu imali povjerenja u svoju vladu, i da vladini slubenici zauzvrat nisu vjerovali da se Amerikancima mogu otvoreno 224 iznijeti injenice o kojima ovisi kako e se troiti njihov novac ili hoe li se njihove sinove slati u rat.

Kako je Hladni rat napredovao, glavni su elementi toga konsenzusa erodirali. Politiari su ustanovili da mogu pridobiti glasove nadmeui se u suprotstavljanju komunizmu. Demokrate su napali da su izgubili Kinu". Makartizam je unitio karijere i slomio otpor. Kennedy e optuiti republikance za nedostatak projektila"; Nixon napraviti karijeru na optuivanju svojih protivnika da su crveni". Predsjednici Eisenhower, Kennedy i Johnson dopustili su da im prosudbe pomuti strah da e ispasti popustljivi prema komunizmu". Hladnoratovske tehnike tajnovitosti, njukanja i irenja lanih informacija, koritene protiv stranih vlada i stanovnitva drugih drava, postale su instrumenti unutranje politike, sredstva uutkavanja kritike, dobivanja podrke za sumnjive planove ili prikrivanja tekih pogreaka. Iste smo one ideale koje smo obeali izvesti u druge zemlje izdavali kod kue. Sve je to kulminiralo u Vijetnamu. Katastrofalne posljedice toga sukoba - za na kredibilitet i ugled u svijetu, za nau vojsku (koja e se oporaviti tek u sljedeem narataju), a najvie za one koji su se borili - opirno su dokumentirane. No moda je najvea rtva toga rata bilo povjerenje izmeu amerikog naroda i njegove vlade - te izmeu samih Amerikanaca. Zahvaljujui agresivnijem izvjetavanju s bojita i slikama vrea s mrtvim tijelima u svojim dnevnim sobama, Amerikanci su uvidjeli kako oni najbolji i najpametniji u Washingtonu nisu uvijek znali to rade - i kako nisu uvijek govorili istinu. S ljevice su se sve vie uli glasovi suprotstavljeni ne samo Vijetnamskom ratu nego i openitim ciljevima amerike vanjske politike. Po njima su predsjednik Johnson, general Westmoreland, CIA, vojno-industrijski kompleks" i meunarodne institucije poput Svjetske banke bili olienje amerike arogancije, ovinizma, rasizma, kapitalizma i imperijalizma. Desnica je uzvratila istom mjerom, okrivljujui one kojima je za sve kriva Amerika" - demonstrante, hipike, Jane Fondu, intelektualce s uglednih sveuilita i liberalne medije i sve koji unitavaju patriotizam, izraavaju relativistiki svjetonazor i podrivaju ameriku odlunost da se suprotstavi bezbonom komunizmu - ne samo za gubitak Vijetnama nego i za pad amerikog ugleda u svijetu. To su, dakako, bile karikature koje su promicali aktivisti i politiki savjetnici. Veina je Amerikanaca ostala negdje u sredini, podravajui napor Amerike da pobijedi komunizam, ali sumnjajui u politike odluke koje bi mogle dovesti do velikog broja amerikih rtava. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina bilo je demokratskih jastrebova i republikanskih golubova; u Kongresu je bilo ljudi kao to su Mark Hatfield iz drave Oregon i Sam Nunn iz drave Georgia, koji su nastojali odrati tradiciju nadstranake vanjske politike. No javno mnijenje za vrijeme izbora oblikovale su karikature u kojima su republikanci inzistirali na demokratskoj slabosti kada je rije o nacionalnoj ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 225 sigurnosti, dok su se oni skeptini spram vojnih akcija i tajnih operacija u inozemstvu politiki skrasili u Demokratskoj stranci. U toj je atmosferi - u doba podjele, a ne u doba konsenzusa - veina danas ivih Amerikanaca stvorila svoje nazore o vanjskoj politici. To su bile godine Nixona i Kissingera - njihove su taktiki briljantne vanjskopolitike odluke ostale zasjenjene unutranjopolitikim potezima i kampanjom bombardiranja u Kambodi, koji su moralno bili nedopustivi. Bile su to i godine Jimmvja artera, demokrata koji se, po svom inzistiranju na ljudskim pravima, inio spremnim ponovno povezati moralna pitanja i snanu vanjsku politiku, dok naftni okovi, ponienje iranske talake krize i sovjetska invazija na Afganistan nisu pokazali da je naivan i neuinkovit. Najvei je dojam vjerojatno ostavio Ronald Reagan, koji je bio toliko nedvosmislen kada je rije o komunizmu koliko je bio slijep za druge uzroke bijede u svijetu. Ja sam sazrio za vrijeme njegova mandata - studirao sam meunarodne odnose na Sveuilitu Columbia, a zatim radio kao organizator u Chicagu - i poput mnogih demokrata u to doba oajavao zbog uinka Reaganove politike u zemljama Treeg svijeta: podrka aparthejdu u Junoj Africi; financiranje odreda smrti u Salvadoru; invazija na siunu, bespomonu dravu kao to je Grenada. Sto sam vie prouavao politiku nuklearnog naoruavanja, sve mi se vie program Zvjezdanih ratova inio promaenim; jaz izmeu Reaganove uzviene retorike i njegovih niskih poteza ostavio me bez rijei. No, raspravljajui sa svojim prijateljima na ljevici, ponekad bih se naao u udnom poloaju da branim neke aspekte Reaganovih svjetonazora. Nisam shvaao zato bi, naprimjer, naprednjake

trebala manje brinuti represija iza eljezne zavjese nego brutalnost u ileu. Nisam vjerovao da su amerike multinacionalne kompanije i meunarodna trgovina jedini krivci za neimatinu u svijetu; nitko nije korumpirane voe zemalja Treeg svijeta tjerao da kradu od svog naroda. Nisam odobravao opseg Reaganova vojnog programa, ali s obzirom na sovjetsku invaziju na Afganistan, inilo se razumnim nastojati zadrati nadmo u odnosu na SSSR. Ponositi se svojom zemljom, potivati nae oruane snage, shvaati opasnosti onkraj naih granica, tvrditi da se ne moe jednostavno izjednaiti Istok i Zapad - o svemu sam tome mislio isto to i Reagan. A kad je pao Berlinski zid, morao sam starome odati priznanje, iako mu nikada nisam dao svoj glas. Mnogi su ljudi - ukljuujui mnoge demokrate - dali svoj glas Reaganu, to je republikance navelo da tvrde kako je za njegova mandata ponovno uspostavljen konsenzus oko amerike vanjske politike. Dakako, konsenzus nikada nije bio iskuan; Reaganov rat protiv komunizma vodili su uglavnom posrednici i financije, a ne ameriki vojnici. Krajem Hladnog rata Reaganova je formula postala neprikladnom za novi svijet. 226 George H. W. Bush vratio se tradicionalnijoj, realistinijoj" vanjskoj politici, to je urodilo stabilnom politikom u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza i vjetim voenjem prvog Zaljevskog rata. No, budui da je pozornost javnosti bila usmjerena na ameriko gospodarstvo, vjetina u stvaranju meunarodnih koalicija i razboritoj upotrebi amerike moi nije mu mogla spasiti njegov mandat. Kad je Bili Clinton preuzeo dunost, ope je miljenje bilo da e se amerika posthladnoratovska vanjska politika voditi trgovinskim sporazumima, a ne tenkovima i da e se baviti zatitom amerikih autorskih prava a ne amerikih ivota. Clinton je shvaao da globalizacija znai ne samo nove ekonomske izazove nego i nove sigurnosne izazove. Usto to je promicala slobodnu trgovinu i jaala meunarodni financijski sustav, njegova je vlada nastojala okonati dugotrajne sukobe na Balkanu i u Sjevernoj Irskoj te razvijati demokraciju u Istonoj Europi, Latinskoj Americi, Africi i bivem Sovjetskom Savezu. No u oima javnosti vanjska se politika devedesetih godina nije odlikovala velikim temama ni zadacima. Amerike su vojne akcije izgledale kao stvar izbora, a ne nunosti - rezultat nae elje da damo po prstima banditskim dravama; ili su proizlazile iz moralne obaveze koju smo imali prema Somalijcima, Haianima, Bosancima i drugim nesretnicima. Onda je doao 11. rujna - i Amerikancima se svijet okrenuo naglavce. U sijenju 2006. ukrcao sam se na vojni teretni avion tipa C-130 i odletio na svoj prvi put u Irak. Dvojica kolega koji su putovali sa mnom, senator Evan Bayh iz drave Indiana i kongresmen Harold Ford ml., iz drave Tennessee, ve su prije bili ondje i upozorili su me da slijetanje u Bagdadu zna biti neugodno - kako bi se izbjegla mogua neprijateljska paljba, vojni su avioni pri uzlijetanju i slijetanju na aerodrom glavnoga grada Iraka izvodili komplicirane manevre od kojih se okretala utroba. No, dok je na avion kruio kroz maglovito jutro, nisam uope bio zabrinut. Vezana u platnenim sjedalima, veina je mojih suputnika zaspala; jedan lan posade je, inilo se, igrao videoigru; drugi je mirno listao na itinerar. Prolo je etiri i pol godine otkako sam uo da se avion zabio u Svjetski trgovaki centar. Bio sam tada u Chicagu, vozio sam se na sjednicu u dravnoj upravi. Izvjetaj na mom autoradiju bio je tur, te sam zakljuio da je rije o nesrei, o nekom malom avionu koji je skrenuo s rute. Kad sam stigao na sastanak, ve se zabio i drugi avion i reeno nam je da evakuiramo zgradu dravne uprave. Ljudi su se okupljali du ulica, zurili u nebo i u neboder Sears. Poslije je u mom uredu nekoliko nas sjedilo nepomino dok su se prizori more slijevali s TV-ekrana - avion, taman kao sjenka, nestaje u staklu i eliku; mukarci i ene vise s prozora ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 227 a zatim se putaju u ponor; uzvici i jecaji odozdo i napokon uskovitlani oblaci praine koji zaklanjaju sunce. Nekoliko sam sljedeih tjedana proveo kao i veina Amerikanaca - nazivajui prijatelje u New Yorku i Washingtonu, aljui donacije, sluajui govor predsjednika, oplakujui mrtve. Na mene je,

kao i na veinu nas, 11. rujna ostavio duboko osoban dojam. (Nije me pogodio samo opseg razaranja, ni uspomene na pet godina koje sam proveo u New Yorku - uspomene na ulice i zdanja od kojih je sada ostala samo praina. Najvie me pogodila intimnost zamiljanja svakodnevnih ina koje rtve napada mora da su izvodile u satima pred smrt, rutinske radnje od kojih se sastoji ivot u modernom svijetu - ukrcavanje na avion, guranje na izlasku iz podzemne, kava s nogu i jutarnje novine na kiosku, avrljanje u liftu. Za veinu Amerikanaca, takve su rutine znaile pobjedu reda nad kaosom, konkretan izraz naeg uvjerenja da je, tako dugo dok vjebamo, veemo pojaseve, imamo siguran posao i izbjegavamo odreene kvartove, naa sigurnost zajamena a nae obitelji zatiene. Sada je kaos zakucao na vrata. Morat emo se poeti drugaije ponaati, drukije shvaati svijet. Morat emo odgovoriti na poziv nacije. Manje od tjedan dana nakon napada gledao sam kako Senat glasa 98 prema 0 a Kongres 420 prema 1 da se predsjedniku daju ovlasti da upotrijebi svu nunu i primjerenu silu protiv nacija, organizacija ili osoba" odgovornih za napade. Mladi ljudi diljem zemlje masovno su se prijavljivali u vojsku i CIA-u, u elji da slue svojoj zemlji. Nismo bili sami. U Parizu je Le Monde donio naslov Nous sommes tous Atnericains (Svi smo Amerikanci"). U Kairu su damije organizirale molitve solidarnosti. Prvi put otkako je 1949. osnovan, NATO se pozvao na lanak 5 svoje povelje, prema kojem e se oruani napad na jednu od lanica smatrati napadom na sve ostale". S pravdom i svijetom na svojoj strani, svrgnuli smo talibanski reim u Kabulu za neto vie od mjesec dana; operativci Al-Qaede su pobjegli ili su uhvaeni ili ubijeni. Drao sam da je vlada dobro nastupila - odluno, odmjereno i uz minimalne rtve (tek emo poslije saznati u kojoj je mjeri nedovoljan vojni pritisak na snage Al-Qaede na Tora Bori doprinio Bin Ladenovu bijegu). I tako sam, skupa s ostatkom svijeta, nestrpljivo oekivao ono to je, smatrao sam, moralo uslijediti: oblikovanje vanjske politike SAD-a za 21. stoljee, koja e ne samo prilagoditi nae vojne planove, obavjetajne operacije i organizaciju obrane domovine teroristikim prijetnjama nego i utemeljiti novi meunarodni konsenzus kada je rije o izazovu transnacionalnih prijetnji. To se nije dogodilo. Umjesto toga, dobili smo neto sklepano od zastarjelih pozicija iz davnih dana; sa starih je stavova obrisana praina i nalijepljene su im nove etikete. Reaganovo Carstvo zla" postalo je Osovina zla". Monroeova doktrina u tumaenju Theodorea Roosevelta 228 - shvaanje da moemo preventivno svrgnuti vladu koja nam se ne svia - postala je Busheva doktrina, koja sada nije obuhvaala samo zapadnu hemisferu, nego itav planet. Objavljena je sudbina opet bila u modi; prema Bushu, trebala nam je samo amerika vatrena mo, amerika odlunost i koalicija spremnih". Najgore od svega bilo je to to je Busheva vlada uskrisila vrstu politike kakva se ne pamti od kraja Hladnog rata. Kako je svrgavanje Saddama Husseina bilo provjera Busheve doktrine preventivnog rata, oni koji su dovodili u pitanje smisao invazije bivali su optueni da su popustljivi prema terorizmu" ili neameriki" raspoloeni. Umjesto da se iskreno iznesu razlozi za i protiv te vojne kampanje, vlada je krenula u medijsku ofenzivu: prilagoavajui obavjetajne izvjetaje u svoju korist, drastino podcjenjujui trokove i snage potrebne za vojnu akciju tih razmjera, prizivajui avet atomske gljive. Takva je strategija odnosa s javnou upalila; do jeseni 2002. veina je Amerikanaca bila uvjerena da Saddam Hussein posjeduje oruje za masovno unitenje, a najmanje 66 posto je (pogreno) vjerovalo da je iraki voa osobno umijean u napade 11. rujna. Podrka invaziji na Irak - i Bushu osobno - bila je vea od 60 posto. Imajui u vidu skore izbore, republikanci su pojaali pritisak i traili da se izglasa ovlatenje za upotrebu sile protiv Saddama Husseina. I tako se 11. listopada 2002., dvadeset i osam od pedeset demokrata u Senatu pridruilo svim republikanskim senatorima osim jednoga, dajui Bushu mo koju je traio. Bio sam razoaran tim glasanjem, iako sam shvaao pod kakvim su pritiscima demokrati bili. I sam sam ih donekle osjetio. U jesen 2002. ve sam bio odluio da u se kandidirati za Senat i znao sam da e mogui rat s Irakom biti vano pitanje u mojoj kampanji. Kad me je skupina aktivista iz

Chicaga zamolila da govorim na velikom antiratnom skupu predvienom za listopad, vie me je prijatelja upozorilo da o tako kritinom pitanju ne istupam na taj nain. Ne samo zato to je zamisao o invaziji imala sve veu podrku nego i zato to nisam smatrao da je odluka za ili protiv rata tako jednostavna. Poput veine analitiara, pretpostavljao sam da Saddam ima kemijsko i bioloko oruje i da je elio nuklearno naoruanje. Vjerovao sam da je opetovano krio rezolucije UN-a te da za takvo ponaanje mora snositi posljedice. Da je Saddam vrio pokolje nad svojim vlastitim narodom nije bilo sporno; nisam nimalo sumnjao da e svijetu, a i Iraanima, biti bolje kad njega ne bude. Smatrao sam, meutim, i da Saddam ne predstavlja neposrednu opasnost, da su vladini razlozi za rat klimavi i ideoloke naravi, te da rat u Afganistanu ni izdaleka nije zavren. Bio sam uvjeren kako, pretpostavljanjem opasne, jednostrane vojne akcije odlunim diplomatskim potezima, otrim inspekcijama i mudrim sankcijama, Amerika proputa mogunost da dobije iroku podrku za svoju politiku. Zato sam odrao ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 229 govor. Pred dvije tisue ljudi okupljenih na Federalnom trgu, rastumaio sam da za razliku od nekih medu njima, ja nisam protiv rata - da se moj djed dobrovoljno javio dan nakon napada na Pearl Harbor i da se borio u Pattonovoj armiji. Rekao sam i kako, nakon to sam vidio pokolj i razaranje, prainu i suze, podravam odlunost vlade da uhvati i ukloni one koji ubijaju nevine u ime netrpeljivosti" i kako bih bio spreman i sam uzeti oruje u ruke kako bih sprijeio da se takva tragedija ponovi". Ali ne mogu podrati glup rat, nepromiljen rat, rat koji se ne temelji na razumu, nego na strasti, na politici umjesto na naelima". Zatim sam rekao: Znam da ak i pobjeda u ratu protiv Iraka znai ameriku okupaciju neodreenog trajanja, neodreenih trokova i neodreenih posljedica. Siguran sam da e invazija na Irak bez jasnog opravdanja i bez snane meunarodne podrke samo rasplamsati sukob na Bliskom istoku i potaknuti najgore, a ne najbolje nagone arapskog svijeta, te da e poveati broj sljedbenika AlQaede." Govor je naiao na odobravanje; aktivisti su tekst stavili na internet, a ja sam stekao reputaciju ovjeka koji i o tekim pitanjima govori to misli - reputaciju koja e mi donijeti pobjedu na tekim stranakim izborima. Ali tada nisam mogao znati je li moja procjena stanja u Iraku tona. Kad je invazija zapoela i kad su amerike snage neometano umarirale u Bagdad, kad sam vidio ruenje Saddamova kipa i gledao predsjednika kako stoji na ratnom brodu Abraham Lincoln dok iza njega stoji transparent na kojem pie Misiija izvrena", pomislio sam da sam moda imao krivo - i odahnuo sam kad sam vidio da je broj amerikih rtava malen. A sada, tri godine poslije - kada se broj naih mrtvih penje iznad dvije tisue a broj ranjenih iznad esnaest tisua; nakon to je izravno potroeno 250 milijardi dolara a u budunosti nas ekaju jo stotine milijardi za otplaivanje dugova i zbrinjavanje veterana; nakon dvaju izbora u Iraku, jednog irakog ustavnog referenduma i desetaka tisua mrtvih Iraana; nakon to je antiameriko raspoloenje diljem svijeta dostiglo rekordne razmjere a Afganistan ponovno skliznuo u kaos - letim za Bagdad kao lan Senata, kao jedan od onih koji su zadueni za pronalaenje naina da se ta zbrka nekako rijei. Slijetanje na Meunarodni aerodrom u Bagdadu nije ispalo tako strano - iako mi je bilo drago to kroz prozore nismo mogli vidjeti kako se C-130 okree i obre pri slijetanju. Doekao nas je slubenik Ministarstva obrane, te razno vojno osoblje s orujem na ramenu. Nakon to smo dobili izvjetaj o stanju sigurnosti, nakon to su zabiljeili nae krvne grupe, te nakon to su nam namjestili ljemove i pancirke, ukrcali 230 smo se u dva helikoptera tipa Crni sokol i krenuli prema Zelenoj zoni, u niskom letu iznad milja uglavnom blatnjavih, jalovih polja ispresijecanih uskim putovima i istokanim malim umarcima i betonskim sklonitima, od kojih je veina izgledala naputeno, a neki su bili srueni do temelja.

Zatim smo ugledali Bagdad, metropolu pjeane boje i krunog oblika, koji rijeka Tigris sijee po sredini. I iz zraka je grad izgledao izmuen, sa slabim prometom - iako su na skoro svim krovovima bile brojne satelitske antene, to su amerike vlasti, uz uspostavljanje mobilne tele-fonije, isticale kao jedan od glavnih uspjeha obnove. U Iraku sam proveo dan i pol, uglavnom u Zelenoj zoni, deset milja irokom podruju u sreditu Bagdada, koje je nekada bilo sjedite vlade Saddama Husseina, a sada je pod nadzorom amerike vojske, okrueno bedemom i bodljikavom icom. Dobili smo izvjetaj o potekoama u opskrbi elektrinom energijom i naftnim proizvodima uslijed pobunjenikih sabotaa; obavjetajni oficiri opisivali su rastuu prijetnju od sektakih milicija, koje su se infiltrirale u irake snage sigurnosti. Kasnije smo se sreli s lanovima irake izborne komisije, koji su bili oduevljeni velikim odazivom biraa na nedavnim izborima, a zatim nam je sat vremena ameriki ambasador Khalilzad, pronicljiv, elegantan ovjek umornih oiju, objanjavao svoje delikatne diplomatske poteze kojima je pokuavao postii da ijitske, sunitske i kurdske frakcije sastave kakvu-takvu zajedniku vladu. Poslijepodne smo imali priliku ruati s postrojbama u ogromnoj dvorani tik do bazena sada ve bive predsjednike palae Sadama Husseina. Bilo je tu regularnih snaga, rezervista, pripadnika Nacionalne garde, neki su bili iz velikih gradova neki iz malih mjesta, bilo je crnaca, bijelaca i Latinoamerikanaca, mnogi su ve sluili drugi ili trei put. S ponosom su govorili o onome to su njihove postrojbe postigle - gradili su kole, osiguravali strujovode, vodili netom izuene irake vojnike u zajednike patrole, odravali putove za dostavu namirnica u udaljene krajeve zemlje. Uvijek i iznova pitali su me isto pitanje: Zato ameriki mediji izvjetavaju iskljuivo o bombardiranjima i ubijanju? Ustrajali su u tome da je uinjen napredak i da moram one koji su ostali kod kue obavijestiti da njihov rad u Iraku nije uzaludan. Iz razgovora s tim mukarcima i enama nije bilo teko shvatiti njihove frustracije, jer su me svi Amerikanci koje sam susreo u Iraku, bez obzira bili oni vojna lica ili civili, impresionirali svojom predanou, znanjem i iskrenim priznanjem pogreaka koje su poinjene, ali i tekoa koje donosi zadatak to lei pred njima. Doista, itav pothvat u Iraku odaje ameriku domiljatost, bogatstvo i tehnoloko znanje. Gledajui iz Zelene zone ili bilo koje velike baze u Iraku ili Kuvajtu, ne moete drugo doli diviti se sposobnosti nae vlade da podigne itave gradove unutar teritorija naseljenog neprijateljski raspoloenim stanovnitvom, 231 izgradi zajednice s vlastitom strujom i vodom, kompjutorskim i beinim prikljucima, igralitima za koarku i tandovima na kojima se prodaje sladoled. tovie, na svakom koraku vlada onaj jedinstven ameriki optimizam kojeg karakterizira odsustvo cinizma usprkos opasnosti, rtvovanju i naizgled nepremostivim zaprekama te ustrajanje na ideji da e u konanici ono to radimo poboljati ivote ljudi koje jedva poznajemo. Ipak, tri su me razgovora tijekom mojeg posjeta podsjetila koliko su se napori koje poduzimamo u Iraku jo uvijek inili uzaludnima, kako jo uvijek postoji mogunost da kue koje gradimo amerikom krvlju, novcem i najboljim namjerama, ne lee na vrstom tlu. Prvi razgovor vodio se u rano predveerje tijekom konferencije za novinare koju je naa delegacija imala sa skupinom stranih dopisnika smjetenih u Bagdadu. Nakon slubenih pitanja i odgovora, zamolio sam reportere da ostanu na neformalnom druenju. Zanimalo me da saznam neto o ivotu izvan Zelene zone. Rado su se odazvali, no mogli su ostati samo etrdeset i pet minuta; ve je padao mrak, i kao i veina stanovnika Bagdada, uglavnom su izbjegavali izlaziti nakon to zae sunce. Bili su mladi, uglavnom u dvadesetim i ranim tridesetim godinama, svi su bili vrlo neformalno odjeveni, tako bi uglavnom mogli proi kao studenti. Na licima im se, meutim, oitavao stres pod kojim su bili - u to je vrijeme ve ezdeset novinara bilo poginulo u Iraku. Doista, na poetku razgovora ispriali su se to moda izgledaju pomalo dekoncentrirano. Upravo su bili primili vijest da je jedna od njihovih kolegica Jill Caroll iz novina Christian Science Monitor, oteta, a njezin ofer pronaen mrtav uz cestu. Svi su preko ljudi koje poznaju pokuavali saznati gdje bi se mogla nalaziti. Rekli su mi da takvo nasilje tih dana u Bagdadu nije bilo nita neuobiajeno, iako su Iraani ti koji su snosili najtee posljedice. Borbe izmeu ijita i sunita postale su sve rairenije, sve

manje planirane, manje shvatljive i sve strasnije. Nitko od njih nije drao da e izbori donijeti bitan napredak u pogledu sigurnosti ljudi. Pitao sam ih misle li da bi povlaenje amerikih postrojbi moda smanjilo napetosti, oekujui potvrdan odgovor. Umjesto toga, odmahnuli su glavama. Mislim da bi u tom sluaju unutar nekoliko tjedana dolo do graanskog rata", rekao mi je jedan od reportera. Sto, moda dvjesto tisua mrtvih. Mi smo jedino to ovo mjesto dri na okupu." Te veeri naa je delegacija pratila veleposlanika Khalila Zada na privatnu veeru kod privremenog predsjednika Iraka alala Talabanija. Osiguranje je bilo jako, dok smo krivudali kroz labirint barikada izvan podruja Zelene zone. Kad smo izali iz Zelene zone, du itave rute na svakom su uglu bili postavljeni ameriki vojnici, a nama je nareeno da tijekom puta ne skidamo zatitne prsluke i kacige. Nakon deset minuta stigli smo u ogromnu vilu gdje su nas doekali 232 predsjednik i nekoliko lanova irake privremene vlade. Svi redom bili su snani mukarci u pedesetim i ezdesetim godinama ivota, irokog osmijeha, ali oiju koje ne odaju nikakve osjeaje. Prepoznao sam tek jednog ministra - Ahmeda Halabija, ijita obrazovanog na Zapadu, koji je, kao voa Irakog nacionalnog kongresa, koji je djelovao u egzilu, navodno amerikim tajnim slubama i kreatorima Busheve politike dostavio neke prijeratne informacije na osnovu kojih je i donesena odluka o invaziji - informacije koje su njegovoj skupini donijele milijune dolara, a koje su se pokazale lanima. Od tada je Halabi bio u svai sa svojim amerikim zatitnicima. Postojala su i izvjea o tome da je tajne informacije koje je dobio od Amerikanaca proslijedio Irancima te da je u Jordanu jo uvijek vaei nalog za njegovo uhienje nakon to je u odsustvu osuen po trideset i jednoj toci za pronevjeru, krau, zlouporabu bankovnih rauna i meetarenje devizama. No, izgleda da se doekao na noge. Bio je besprijekorno odjeven, u drutvu odrasle keri, a nastupao je kao ministar za naftu privremene vlade. Tijekom veere nisam mnogo razgovarao s Halabijem. Bio sam smjeten pokraj biveg privremenog ministra financija. Bio je tip ovjeka koji ostavlja dojam, upueno je govorio o irakoj ekonomiji i njezinoj potrebi da bude transparentna te da ojaa pravni okvir kako bi privukla strana ulaganja. Na kraju veeri, svoje sam pozitivno miljenje iznio jednom od zaposlenika veleposlanstva. Pametan jest, bez sumnje", odgovorio je. Naravno, jednako tako je i jedan od voa stranke SCIRI, koja kontrolira Ministarstvo unutarnjih poslova, koje pak kontrolira policiju. A policija, je li... Recimo da je bilo nekih problema s infiltracijom od strane milicije. Bilo je nekih optubi da otimaju sunitske voe, neka su mrtva tijela pronaena sljedeeg jutra, takve stvari..." Glas mu je utihnuo i slegnuo je ramenima. Radimo s onim to imamo." Te noi nisam mogao zaspati. Umjesto toga, gledao sam utakmicu amerikog nogometa, koja je prenoena uivo putem satelita u kui kraj bazena koja je nekad bila rezervirana za Sadama i njegove goste. Nekoliko puta iskljuio sam ton i sluao smrtonosnu vatru koja je rezala tiinu. Sljedeeg jutra vojnim smo helikopterom krenuli u bazu mari-naca u gradu Fallujah na zapadu Iraka, daleko u suhoj i pustoj pokrajini Anbar. Neke od najeih borbi protiv ustanika vodile su se upravo u sunitskom Anbaru. Atmosfera u logoru bila je osjetno mranija nego u Zelenoj zoni. Dan prije, pet marinaca poginulo je u patroli od bombi kraj ceste ili lakog oruja. Ovdanje postrojbe takoer su i izgledale mnogu surovije, veina vojnika bili su u ranim dvadesetim godinama, a mnogi su jo imali i pritie i neoblikovana tinejderska tijela. General koji je zapovijedao kampom organizirao je kratak sastanak na kojem su vii asnici objasnili dilemu pred kojom su se nale amerike snage: svakog dana uhiivali su sve vie i vie voa ustanika, no, kao to ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 233 je sluaj i s bandama u Chicagu, izgledalo je kao da se na svakog uhienog vodu pojavljuju jo dvojica spremna zauzeti njegov poloaj. Izgledalo je kao da i ekonomski, a ne samo politiki faktori hrane ustanak - sredinja vlada zanemarivala je pokrajinu Anbar, a nezaposlenost medu mukim stanovnitvom porasla je na preko 70 posto. Moete nekom djetetu dati dva do tri dolara da postavi bombu", izjavio je jedan asnik, puno se

tu novca vrti." Pri kraju sastanka spustila se magla zbog koje je kasnio na let za Kirkuk. Dok smo ekali polijetanje, lan mog tima za vanjsku politiku, Mark Lippert, odetao je porazgovarati s jednim od viih asnika, a ja sam ostao u razgovoru s jednim od majora, odgovornim za strategiju borbe protiv ustanika u toj regiji. Imao je ugodan glas, bio je nizak i nosio naoale. Nije bilo teko zamisliti ga kao srednjokolskog profesora matematike. Pokazalo se da je, prije nego se pridruio marincima, sluio u Mirovnim snagama na Filipinima. Rekao mi je da bi se mnoge lekcije koje je tamo nauio morale primijeniti u radu koji je vojska obavljala u Iraku. Na raspolaganju nije imao ni priblino dovoljno ljudi koji govore arapski, potrebnih da bi se izgradio odnos povjerenja s lokalnim stanovnitvom. Unutar amerikih vojnih snaga trebali bismo ojaati kulturalnu osjetljivost, razvijati dugorone odnose s lokalnim vodama te udruiti snage za osiguranje pri obnovi zemlje, kako bi Iraani vidjeli stvarnu dobrobit napora koje ulae SAD. Za sve to treba vremena, no, kako ree, otkada vojska u itavoj zemlji provodi ova naela, vidljive su i promjene nabolje. asnik zaduen za nau pratnju signalizirao je da je helikopter spreman za polijetanje. Majoru sam zaelio sreu i krenuo prema kamionetu. Mark je sjeo kraj mene i pitao sam ga to je on saznao u razgovoru s viim asnikom. Pitao sam ga to on misli da bismo trebali uiniti kako bismo se na najbolji mogui nain nosili sa situacijom." 1 to je rekao?" Da bismo trebali otii." Pria o amerikom angamanu u Iraku bit e predmetom analiza i rasprava jo mnogo godina dapae, ta se pria jo uvijek pie. U ovom asu stanje se toliko pogoralo da se ini kako traje graanski rat nieg intenziteta. Iako vjerujem da je svim Amerikancima - bez obzira na njihove izvorne stavove o invaziji - u interesu da se situacija u Iraku razrijei, ne mogu rei da sam optimist o kratkoronoj budunosti Iraka. Znam da e na ovom stupnju o ishodu odluiti politika - procjene onih okorjelih, nesentimentalnih mukaraca s kojima sam veerao - a ne primjena amerike sile. Vjerujem takoer kako treba jasno definirati nae strateke ciljeve na ovom stupnju: postii kakvu takvu stabilnost u Iraku, osigurati da oni koji imaju vlast u Iraku nisu neprijatelji Sjedinjenih Drava, 234 te sprijeiti da Irak postane baza za teroristike aktivnosti. Vjerujem da e se ti ciljevi, pa tako i interesi Iraana i Amerikanaca, prije ostvariti ako se pone s postupnim povlaenjem amerikih vojnika do kraja 2006., iako nije mogue predvidjeti kada bi povlaenje moglo biti dovreno. To e ovisiti o sposobnosti irake vlade da svom narodu prui osnovnu sigurnost, o tome koliko nae prisustvo potie ustanak, te o procjeni koliko bi odsustvo amerikih trupa doprinjelo izbijanju otvorenoga graanskog rata. Kad okorjeli marinci kau da je bolje da se povuemo, a skeptini strani dopisnici da ostanemo, odluka oito nije jednostavna. Pa ipak, nije prerano da izvuemo neke zakljuke iz nae akcije u Iraku. Nae nedae ondje nisu bile samo posljedica loe izvedbe. Pogrena je bila koncepcija. injenica je da gotovo pet godina nakon 11. rujna i 15 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza Sjedinjene Drave jo uvijek nemaju koherentnu politiku nacionalne sigurnosti. Umjesto naela, imamo niz ad boe odluka sumnjivih rezultata. Zato napasti Irak, a ne Sjevernu Koreju ili Burmu? Zato intervenirati u Bosni, a ne u Darfuru? Je li na cilj promijeniti reim u Iranu, ukloniti mogunost da Iran razvije nuklearno oruje, sprijeiti trgovinu nuklearnim orujem, ili sve troje? Hoemo li upotrijebiti silu gdje god je na vlasti despotski reim koji terorizira svoj narod - te kako dugo emo ostati u takvoj zemlji da osiguramo uspostavu demokracije? Kako emo se odnositi prema zemljama kao to je Kina, koje liberaliziraju svoje trite, ali ne i svoje drutvo? Hoemo li sva pitanja raspravljati kroz Ujedinjene narode ili samo kad je UN spreman ratificirati nae odluke? Moda netko u Bijeloj kui ima jasne odgovore na sva ova pitanja. Ali nai ih saveznici - a niti nai protivnici - svakako ne znaju. Sto je jo vanije, ne zna ih ni ameriki narod. Bez artikulirane strategije koja ima podrku javnosti i koju svijet razumije, Amerika nee imati legitimitet - a to znai ni mo - da svijet uini sigurnijim nego to jest. Treba nam okvirna vanjska politika usporediva po opsegu i dosegu s Trumanovom politikom nakon Drugog svjetskog rata - koja uzima

u obzir i izazove i mogunosti novog milenija, koja e odrediti kada emo upotrijebiti silu i koja izraava nae najdublje ideale. Nemam tu veliku strategiju u svom malom depu. Ali znam to vjerujem, pa bih predloio nekoliko stvari oko kojih bi se ameriki narod vjerojatno mogao sloiti, kao polazite za novi konsenzus. Za poetak, moramo shvatiti da nikakav povratak izolacionizmu - ili vanjskoj politici koja odbacuje mogunost upotrebe amerike vojske izvan SAD-a - nije mogu. Nagon za povlaenjem iz svijeta i dalje je jak u objema strankama, osobito kad je rije o amerikim rtvama. Nakon to su 1993. ulicama Mogadiua vukli tijela amerikih vojnika, republikanci su optuili predsjednika Clintona da alje amerike trupe na nepromiljene misije; predsjedniki se kandidat George W. Bush zakODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 235 leo na izborima 2000. da vie nikad nee troiti amerike vojne resurse na graenje nacija", dijelom zbog iskustava iz Somalije. Iraka akcija Busheve vlade izazvala je, to je i razumljivo, mnogo jau reakciju. Prema istarivanju agencije Pew Research Center, gotovo pet godina nakon napada od 11. rujna, 46 posto Amerikanaca vjeruje kako bi Sjedinjene Drave trebale gledati svoja posla meunarodno, a druge zemlje pustiti da se snalaze kako znaju i umiju". Reakcija je bila osobito jaka meu liberalima, koji u Iraku vide ponavljanje pogreaka koje je Amerika poinila u Vijetnamu. Frustracija zbog Iraka i dvojbena taktika kojom je vlada obrazlagala taj rat ak je mnoge na ljevici navela da podcijene prijetnju teroristikih napada i trgovine nuklearnim orujem; prema istraivanju iz sijenja 2005., ljudi koji se definiraju kao konzervativci bili su 29 posto vie nego liberali spremni navesti unitenje Al-Qaede kao jedan od prvih ciljeva vanjske politike i 26 posto vie spremni spomenuti uskratu nuklearnog oruja neprijateljskim skupinama ili nacijama. Prva tri cilja vanjske politike za liberale su, pak, povlaenje iz Iraka, zaustavljanje irenja SIDA-e, te tjenja suradnja sa saveznicima. Ciljevi koje navode liberali vani su, ali ne ine koherentnu politiku nacionalne sigurnosti. Vrijedi se podsjetiti da Osama bin Laden nije Ho Si Min i da su prijetnje s kojima se Sjedinjene Drave suoavaju danas stvarne, mnogostruke i potencijalno katastrofalne. Naa politika u novije vrijeme pogorala je stvari, ali da se sutra povuemo iz Iraka, Sjedinjene Drave bi i dalje bile meta, zbog svoje dominantne pozicije u meunarodnom poretku. Dakako, konzervativci su jednako u krivu ako misle da moemo naprosto ukloniti zloince" i zatim prepustiti svijet samima sebi. Globalizacija nae gospodarstvo, zdravlje i sigurnost ini ovisnima o dogaajima na drugoj strani svijeta. A nijedna druga nacija nema sposobnost oblikovanja toga globalnog sustava, niti uspostave konsenzusa o meunarodnim pravilima kojima se ire zone slobode, osobne sigurnosti i ekonomskog prosperiteta. elimo li da Amerika bude sigurnija, morat emo svijet uiniti sigurnijim. Drugo to moramo shvatiti jest da je sigurnost danas fundamentalno razliita od one od prije pedeset, dvadeset i pet, ili ak deset godina. Kad su Truman, Acheson, Kennan i Marshall razraivali poredak poslije Drugoga svjetskog rata, njihov je referentni okvir bilo nadmetanje izmeu velikih sila koje su dominirale 19. i ranim 20. stoljeem. U tom su svijetu Americi najvea prijetnja bile ekspanzionistike drave poput nacistike Njemake ili sovjetske Rusije, koje su imale na raspolaganju velik broj vojnika i mone arsenale i koje su mogle napasti kljuna podruja, ograniiti nam pristup kljunim resursima i diktirati uvjete svjetske trgovine. Taj svijet vie ne postoji. Integracijom Njemake i Japana u svjetski sustav liberalnih demokracija i slobodnog trita nestalo je prijetnje 236 sukoba velikih sila u slobodnom svijetu. Pojava nuklearnog naoruanja i sigurnog obostranog unitenja" gotovo je sasvim otklonilo mogunost rata izmeu Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza ak i prije pada Berlinskog zida. Danas su najmonije nacije svijeta (ukljuujui, sve vie, i Kinu) - a i najvei broj ljudi koji ih ine - predani zajednikom sklopu meunarodnih pravila trgovine, ekonomske politike i pravno-diplo-matskog naina rjeavanja sporova, ak i kad unutar svojih granica ne potuju slobodu i demokraciju.

Sve vea prijetnja dolazi u prvom redu iz onih dijelova svijeta koji su na marginama globalnoga gospodarstva i gdje meunarodna cestovna pravila" ne vrijede - slabe drave, podruja vladavina sile, korupcije i nasilja; zemlje gdje je ogromna veina stanovnitva siromana, neobrazovana, i neobavijetena; mjesta na kojima voe strahuju da e im global-izacija umanjiti mo, unititi tradicionalnu kulturu i njezine institucije. Nekad se mislilo da Amerika moe slobodno zanemariti nacije i pojedince u tim nepovezanim regijama. Moda se protive naem svjetonazoru, moda nacionaliziraju koju ameriku kompaniju, utjeu na cijenu neke robe, padnu pod utjecaj Sovjeta ili komunistike Kine, ak moda i napadnu ameriku ambasadu ili vojno osoblje - ali ne mogu nas napasti na naem tlu. No, 11. rujna pokazao je da to vie nije tako. Povezanost koja sve vie spaja svijet postala je mono sredstvo u rukama onih koji ele taj svijet unititi. Teroristike mree mogu svoje doktrine proiriti u tren oka; mogu napasti najosjetljivije toke svjetskog ekonomskog sustava, znajui da e napad u Londonu ili Tokiju odjeknuti u New Yorku ili Hong Kongu; oruje i tehnologija kojima su nekada raspolagale iskljuivo nacionalne drave mogu se kupiti na crnom tritu a njihovi se nacrti mogu skinuti s interneta; slobodan protok ljudi i dobara preko granica, ila kucavica globalnoga gospodarstva, moe se upotrijebiti u ubilake svrhe. Ako nacionalne drave vie nemaju monopol na masovno nasilje; ako su nas, u stvari, nacionalne drave sve manje spremne izravno napasti, jer im moemo uzvratiti na njihovom tlu; ako su umjesto toga gorue prijetnje transnacionalne - teroristike mree koje ele sprijeiti snage globalizacije, potencijalne pandemske bolesti poput ptije gripe ili katastrofalne klimatske promjene - kako onda prilagoditi strategiju nae nacionalne sigurnosti? Za poetak, na obrambeni budet i struktura nae vojske trebali bi odraavati novu zbilju. Od poetka Hladnog rata, naa je sposobnost da odvratimo agresiju jedne nacije na drugu uvelike jamila sigurnost svake zemlje koja potuje meunarodne propise i norme. Kako jedino naa mornarica plovi itavim svijetom, morske putove uvaju nai brodovi. Na je nuklearni kiobran sprijeio Europu i Japan da uu u trku u naoruanju u vrijeme Hladnog rata, a to je - bar donedavno - veinu ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 237 zemalja uvjerilo da im se nuklearne bombe ne isplate. Sve dok Rusija i Kina imaju velike vojne snage i vole demonstrirati svoju mo - i sve dok je nekoliko banditskih drava spremno napasti druge suverene nacije, kao to je Saddam napao Kuvajt 1991. - morat emo povremeno, makar i nevoljko, preuzeti ulogu svjetskog erifa. To se nee promijeniti - niti se to treba promijeniti. S druge strane, vrijeme je da priznamo da obrambeni budet i struktura obrane temeljena na izgledima za Trei svjetski rat vie nemaju stratekog smisla. Ameriki vojni i obrambeni budet za 2005. bio je preko 522 milijarde dolara - vie nego to su iznosili budeti sljedeih trideset zemalja zajedno. BDP Sjedinjenih Drava vei je nego zajedniki BDP dviju najveih zemalja i ekonomija koje najbre rastu - Kine i Indije. Moramo odrati strateku poziciju koja nam omoguava da se nosimo s prijetnjama banditskih drava kao to su Sjeverna Koreja i Iran i da se suoimo s izazovima koje predstavljaju potencijalni rival kao to je Kina. Zapravo, s obzirom na gubitke u Iraku i Afganistanu, u neposrednoj e nam budunosti trebati neto vei budet samo za obnovu spremnosti i nadoknaivanje opreme. No na najsloeniji vojni izazov nee biti kako ostati ispred Kine (ba kao to nam Kina predstavlja najvei izazov u ekonomskom, a ne u vojnom smislu). Vjerojatnije je da e taj izazov biti vojno prisustvo u regijama gdje sada vladaju teroristi. To e zahtijevati da pametnije odvagnemo izmeu koliine novca koju emo potroiti na sofisticirano oruje i one koju emo potroiti na mukarce i ene u uniformi. To znai poveati oruane snage kako bi vojnici krae boravili na ratitu, osigurati im potrebnu opremu, te obuiti vojnike u jeziku, obnovi, sakupljanju informacija i odravanju mira, to e im sve trebati u sloenim misijama koje su pred nama. Promjena ustroja vojske nee biti dovoljna. U suoavanju s asimetrinim prijetnjama budunosti od teroristikih mrea i drava koje ih podravaju - struktura oruanih snaga e biti manje vana od naina njihove upotrebe. Sjedinjene Drave su dobile Hladni rat ne samo zato to je Sovjetski Savez

imao manje oruja nego zato to su amerike vrijednosti prevagnule u meunarodnoj javnosti, pa i kod onih koji su ivjeli u komunistikim reimima. Jo vie nego to je to bio Hladni rat, borba protiv islamistikog terorizma bit e borba za javno mnijenje u islamskom svijetu, meu naim saveznicima i u Sjedinjenim Dravama. Osama bin Laden zna da ne moe pobijediti pa ni ugroziti Sjedinjene Drave u konvencionalnom ratu. On i njegovi saveznici mogu, meutim, nanijeti dovoljno bola da izazovu reakciju kakvu smo vidjeli u Iraku - nepromiljena amerika vojna avantura u muslimanskoj zemlji dovodi do vjerski i nacionalistiki motivirane pobune, to dovodi do duge amerike okupacije, to uzrokuje velik broj mrtvih amerikih vojnika i 238 lokalnog stanovnitva. Sve to razjaruje antiameriko raspoloenje meu muslimanima, poveava broj potencijalnih terorista i navodi Amerikance da se pitaju ne samo o opravdanosti rata nego i o politici koja nas je uope dovela u islamski svijet. To je plan za dobijanje rata iz peine i zasada igramo prema tom scenariju. Da bismo promijenili scenarij, morat emo se pobrinuti da upotreba amerike vojne moi olakava umjesto da oteava postizanje naih ciljeva: onesposobiti destruktivne potencijale teroristikih mrea i pobijediti u globalnoj borbi ideja. Sto to znai praktino? Trebali bismo poi od premise da Sjedinjene Drave, kao i sve suverene nacije, imaju jednostrano pravo na obranu. U tom je smislu naa kampanja protiv logora Al-Qaede i talibanskog reima koji ju je podravao bila posve opravdana - a takvom ju je smatrala ak i veina islamskih zemalja. Bilo bi dobro imati podrku saveznika u takvim vojnim pothvatima, ali naa neposredna sigurnost ne moe ovisiti o elji za meunarodnim konsenzusom; ako moramo sami, Amerikanci su spremni platiti svaku cijenu i podnijeti svaki teret da zatite svoju zemlju. Takoer smatram da imamo pravo na jednostranu vojnu akciju kako bismo otklonili neposrednu prijetnju naoj sigurnosti - pod uvjetom da pod neposrednom prijetnjom mislimo na naciju, skupinu ili pojedinca koji se aktivno pripremaju napasti SAD (ili saveznike s kojima Sjedinjene Drave imaju ugovor o meusobnoj obrani), te imaju ili e u neposrednoj budunosti imati sredstva da to uine. AI-Qaeda zadovoljava te uvjete, te je moemo i trebamo preventivno napadati gdje god moemo. Irak pod vlau Saddama Husseina nije zadovoljavao te uvjete, te je zato naa invazija bila teka strateka pogreka. Namjeravamo li djelovati jednostrano, bilo bi dobro da poznajemo svoju metu. Kad nadiemo pitanja samoobrane, meutim, uvjeren sam kako e gotovo uvijek biti na strateki interes da djelujemo multilateralno, a ne unilateralno prilikom uporabe sile diljem svijeta. Pritom ne mislim da bi Vijee sigurnosti UN-a - tijelo koje po svojoj strukturi i pravilima odve esto djeluje kao da je zaleeno u vremenu Hladnog rata - trebalo imati pravo veta nad naim akcijama. Niti time elim rei da pridobijemo Ujedinjeno Kraljevstvo i Togo, pa radimo to nas je volja. Multilateralno je djelovanje ono to su George H. W. Bush i njegova ekipa uinili u prvome Zaljevskom ratu naporni diplomatski rad na pridobivanju podrke veeg dijela svijeta za svoje akcije, te sigurnost da te akcije pridonose daljnjem priznanju meunarodnih normi. Zato bismo se tako ponaali? Zato to potivanje meunarodnih utvrenih pravila" nikome ne koristi vie od nas. Ne moemo nikoga preobratiti na ta pravila ako se ona odnose na sve osim nas. Kad jedina svjetska supersila dragovoljno suspree svoju mo i pridrava ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 239 se meunarodno dogovorenih standarda ponaanja, alje poruku da ta pravila vrijedi slijediti, te liava teroriste i diktatore argumenta da su ta pravila tek alatke amerikog imperijalizma. Zadobivanje globalnog angamana takoer omoguuje Sjedinjenim Dravama da nose laki teret kad se ukae potreba za vojnom akcijom i poboljava izglede za uspjeh. S obzirom na relativno skromne obrambene budete veine naih saveznika, udio u vojnom optereenju u nekim se sluajevima moe pokazati pomalo iluzornim, ali na Balkanu i u Afganistanu nai su partneri iz NATO-a doista preuzeli svoj dio rizika i troka. Usto, za vrstu sukoba u kojemu bismo se najvjerojatnije nali, prvotna e vojna operacija esto biti manje sloena i skupa od rada koji potom slijedi - obuke policijskih snaga, ponovne uspostave usluga struje i vode, izgradnje uinkovitoga

pravnog sustava, poticanja neovisnih medija, uspostave infrastrukture javnog zdravstva, te planiranja izbora. Saveznici mogu pomoi oko plaanja tereta i ponuditi ekspertizu za te kritine napore, kao to je bilo u sluaju Balkana i Afganistana, ali vjerojatnije e to uiniti ako su nae akcije dobile meunarodnu podrku u fazi planiranja. Vojnim rjenikom, legitimitet je multiplikator snage". Jednako je vano to nas podroban proces izgradnje koalicija tjera da sasluamo druga stajalita, pa time i da ne prenagljujemo. Kad se ne branimo od izravne i neposredne prijetnje, esto na raspolaganju imamo neto vremena; naa vojna sila postaje tek jedan (iako izuzetno vaan) od mnogobrojnih instrumenata utjecanja na dogaaje i unapreenja naih interesa u svijetu - interesa u odravanju pristupa kljunim izvorima energije, odravanju stabilnosti financijskih trita, osiguravanju potovanja meunarodnih granica i prevenciji genocida. U provoenju tih interesa, trebali bismo se upustiti u tvrdokornu analizu isplativosti uporabe sile u odnosu na druge instrumente utjecaja koje imamo na raspolaganju. Je li jeftina nafta vrijedna trokova - u krvi i novcu - rata? Hoe li naa intervencija u odreeni etniki sukob dovesti do trajne politike nagodbe ili neodreenog angairanja snaga Sjedinjenih Drava? Moe li se na sukob s nekom zemljom rijeiti diplomatski ili kroz koordinirani niz sankcija? elimo li osvojiti iru bitku ideja, miljenje svijeta mora ui u tu raunicu. I dok je katkad moda frustrirajue sluati protuamerike stavove europskih saveznika koji uivaju nau zatitu, ili sluati govore na opoj skuptini UN-a kojima je namjera da prikriju, odvrate ili ispriaju nedostatak djelovanja, mogue je da se ispod sve te retorike nalaze stajalita koji mogu baciti svjetlo na situaciju i pomoi nam da donesemo bolje strateke odluke. Napokon, ukljuivanjem naih saveznika, dijelimo s njima vlasnitvo nad tekim, metodinim, vitalnim i nunim suradnikim radom ograniavanja sposobnosti terorista da nanesu tetu. Taj rad ukljuuje zatvaranje financijskih mrea terorista i dijeljenje informacija, kako bi 240 se uhvatili osumnjienici za terorizam i infiltrirale njihove elije; na trajni neuspjeh da uinkovito koordiniramo sakupljanje informacija ak i medu razliitim agencijama SAD-a, kao i na trajni nedostatak uinkovitoga ljudskog prikupljanja informacija, jednostavno su neoprostivi. Najvanije, moramo udruiti snage kako bismo oruja masovnog unitenja drali podalje od ruku terorista. Jedan od najboljih primjera takve suradnje razvili su devedesetih republikanski senator Dick Lugar iz Indiane i bivi demokratski senator Sam Nunn iz Georgije, dvojica ljudi koji su razumjeli potrebu njegovanja koalicija prije izbijanja krize, i koji su primijenili to znanje na kritiki problem irenja nuklearnog oruja. Pretpostavka onoga to je postalo poznato kao Nunn-Lugarov program bila je jednostavna: nakon pada Sovjetskog Saveza, najvea prijetnja Sjedinjenim Dravama - osim sluajnog lansiranja - nije bio prvi udar pod naredbom Gorbaova ili Jeljcina, nego migracija nuklearnog materijala ili znanja u ruke terorista i problematinih drava, to je mogui ishod ruskog ekonomskog kolapsa, korupcije u vojsci, osiromaenja ruskih znanstvenika, te zastarjelih sustava sigurnosti i kontrole. Prema Nunn-Lugarovom programu, Amerika je zapravo pribavila sredstva za obnovu tih sustava i, iako je program izazvao odreenu konsternaciju onih koji su navikli na hladnoratovsko razmiljanje, pokazao se kao jedno od najvanijih ulaganja koje smo mogli napraviti kako bismo se zatitili od katastrofe. U kolovozu 2005. otiao sam na putovanje sa senatorom Lugarom da vidim dio toga rada. Bilo je to moje prvo putovanje u Rusiju i Ukrajinu, i ne bih mogao imati boljeg vodia od Dicka, izuzetno vitalnog sedamdesettrogodinjaka njenih, smirenih manira i nedokuivog osmijeha koji su ga dobro sluili tijekom beskonanih sastanaka sa stranim dunosnicima. Zajedno smo posjetili nuklearna postrojenja u Saratovu, gdje je jedan ruski general ponosno pokazao novu ogradu i sigurnosne sustave koji su nedavno dovreni; nakon toga posluili su nam ruak - bor, votku, krumpir-gula i riblju hladetinu koja nas je dubinski uznemirila. U Permu, na lokaciji na kojoj su se rastavljale taktike rakete SS-24 i SS-25, etali smo se meu dva i pol metra visokim praznim ahurama raketa i utke zurili u goleme, glatke, jo uvijek aktivne projektile koji su sad sigurno uskladiteni, ali su neko bili upereni u europske gradove. A u tihoj, rezidencijalnoj etvrti Kijeva poveli su nas u razgled ukrajinske verzije Centra za nadzor

bolesti, skromna trokatnog zdanja koje je izgledalo kao srednjokolski kemijski kabinet. Tijekom obilaska u jednom su nas trenutku, nakon to smo vidjeli prozore koji su zbog nepostojanja klime bili otvoreni i metalne trake privrene na vrata kako ne bi ulazili mievi, poveli do malog zaleivaa, koji nije osiguravalo nita vie od zapeaene uzice. ena srednjih godina u kuti i s kirurkom maskom 241 izvukla je nekoliko epruveta iz zaleivaa, maui njima pola metra od moga lica i govorei neto na ukrajinskom. To je antraks", objasni prevoditelj, pokazujui epruvetu u eninoj desnoj ruci. A ono", ree, pokazujui epruvetu u eninoj lijevoj ruci, ono je kuga." Bacio sam pogled otraga i primijetio kako Lugar stoji u donjem dijelu sobe. Ne eli to pogledati izbliza, Dick?" upitah, i sam se pomiui nekoliko koraka unatrag. Ve jesam", ree on nasmijeivi se. Tijekom putovanja bilo je i trenutaka kad smo se sjetili dana Hladnog rata. Na aerodromu u Permu, primjerice, granini slubenik u ranim dvadesetima zadrao nas je tri sata jer mu nismo dopustili da pretrai na avion, pa je nae osoblje zasulo pozivima ameriku ambasadu i rusko Ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi. No veina onoga to smo uli i vidjeli - trgovina Calvina Kleina i Maseratijev showroom u trgovakom centru na Crvenom trgu, parada terenaca koja se zaustavila ispred restorana, iji su vozai bili nabiti mukarci u loe krojenim odijelima (neko su moda jurili otvoriti vrata dunosnicima Kremlja, a sad su radili kao zatitari nekog od ruskih milijardera oligarha), gomile natmurenih tinejdera u majicama kratkih rukava i niskim trapericama koji dijele cigarete i glazbu na iPodima tumarajui draesnim kijevskim bulevarima - podcrtavali su naizgled ireverzibilni proces ekonomske, ako ve ne politike, integracije Istoka i Zapada. Osjetio sam da je djelomino to razlog to smo Lugar i ja tako toplo primljeni u tim razliitim vojnim postrojenjima. Naa nazonost nije samo obeavala novac za sigurnosne sustave, ograde, monitore i tomu slino; takoer je nagovjetavala mukarcima i enama koji su u njima radili da su jo uvijek vani. Napravili su karijere i zasluili poast zato to su usavrili instrumente rata. Sad su se nali kako predsjedaju nad ostacima prolosti, a njihove institucije jedva da su imale ikakvu vanost za narode koji su preusmjerili svoju pozornost prema brzoj zaradi. Nedvojbeno smo se tako osjeali u Donjecku, industrijskom gradu u jugoistonom dijelu Ukrajine, gdje smo stali i posjetili postrojenje za unitenje konvencionalnog oruja. Zdanje je bilo skriveno na selu, a do njega je vodio niz uskih uliica koje bi s vremena na vrijeme zakrile koze. Ravnatelj postrojenja, okrugli, veseli ovjek koji me podsjetio na predsjednika ikake gradske etvrti, proveo nas je kroz nekoliko mranih, skladitima nalik struktura u razliitim fazama propadanja, gdje su redovi radnika okretno rastavljali asortiman mina i tenkovske topove, a prazne ahure granata gomilale su se u hrpice koje su se dizale do mojih ramena. Trebali su pomo Sjedinjenih Drava, objasnio je ravnatelj, jer Ukrajina nije imala dovoljno novca da rijei sve oruje preo242 stalo od Hladnog rata i Afganistana - brzinom kojom su napredovali, osiguravanje i deaktiviranje oruja moglo bi potrajati ezdeset godina. U meuvremenu bi oruje ostalo ratrkano diljem zemlje, esto u barakama bez lokota, izloeno vremenskim prilikama; ne samo municija, nego i visokorazorni eksploziv i projektili raketnih bacaa - oruje unitenja koje bi se moglo nai u rukama vojnih zapovjednika u Somaliji, tamilskih boraca na Sri Lanki, pobunjenika u Iraku. Dok je govorio, naa je skupina ula u drugu zgradu, gdje su ene s kirurkim maskama na licima stajale za stolom i uklanjale hekso-gen - vojni eksploziv - iz raznorazne municije i stavljale ga u vree. U drugoj sobi naiao sam na dvojicu mukaraca u potkouljama kako pue pokraj starog, piteeg bojlera i otresaju pepeo u otvoreni slivnik ispunjen vodom naranaste boje. Jedan lan ekipe pozvao me i pokazao mi poutjeli plakat zalijepljen na zidu. Bio je to relikvija iz rata u Afganistanu, rekoe nam: upute kako skriti eksploziv u igrake koje e biti ostavljene po selima i koje e djeca, nita ne slutei, odnijeti kui.

Dokaz, pomislih, ljudske ludosti. Svjedoanstvo kako carstva sama sebe unitavaju. Potrebno je razmotriti jo jednu dimenziju amerike vanjske politike - onaj dio koji se manje tie izbjegavanja rata, a vie promoviranja mira. One godine kada sam roen, predsjednik Kennedy u svome je nastupnom govoru izjavio: Narodima koji ive u kolibama po selima diljem pola zemaljske kugle, koji se trse raskinuti spone masovne bijede, zavjetujemo se da emo pomoi kako bi oni pomogli sami sebi, i to koliko god bude potrebno - ne zato to tako ine komunisti, ne zato to trebamo njihove glasove, nego zato to je to u redu. Ako slobodno drutvo ne moe pomoi mnotvu siromaha, ne moe spasiti ni onu nekolicinu bogatih." etrdeset i pet godina poslije ta masovna bijeda jo postoji. elimo li ispuniti Kennedyjevo obeanje - i dugorono djelovati u cilju interesa vlastite sigurnosti - onda moramo uiniti i vie od razumne uporabe vojne sile. Moramo udruiti svoje smjernice i smanjiti sfere nesigurnosti, siromatva i nasilja diljem svijeta, te veem broju ljudi dati udio u globalnom poretku koji nas tako dobro slui. Neki se, naravno, nee sloiti s mojom poetnom premisom - da e svaki globalni sustav sainjen na sliku Amerike ublaiti bijedu u siromanim zemljama. Za takve kritiare ameriko shvaanje meunarodnog sustava kakav treba biti - slobodna trgovina, otvorena trita, nesmetani protok informacija, vladavina pravnog poretka, demokratski izbori i slino - tek je izraz amerikog imperijalizma, osmiljenog da iskoritava jeftinu radnu snagu i prirodne resurse drugih zemalja, te da zarazi kulture izvan Zapada dekadentnim vjerovanjima. Umjesto da se pokore amerikim pravilima, kae taj argument, druge zemlje trebale bi se opirati nastojan243 jima Amerike da proiri svoju hegemoniju; moraju ii svojim putem razvoja, ugledajui se na lijevo nastrojene populiste kao to je Venezuelanac Hugo Chavez, ili se pak okrenuti tradicionalnim naelima drutvene organizacije, kao to je islamski zakon. Ne odbacujem napreac takve kritiare. Trenutani meunarodoni sustav, naposljetku, stvorili su Amerika i njezini zapadni partneri; svijet se u posljednjih pedeset godina morao prilagoditi naem nainu obavljanja stvari - naim raunovodstvenim sustavima, naem jeziku, naem dolaru, naim zakonima o autorskim pravima, naoj popularnoj kulturi. Premda je takav meunarodni sustav u najrazvijenijim zemljama svijeta doveo do velikog prosperiteta, takoer je mnoge ostavio na zaelju - a tu injenicu zapadni politiari esto ignoriraju, pa i pogoravaju. No ja ipak vjerujem da kritiari grijee kada misle kako e siromasi ovoga svijeta profitirati odbace li ideale slobodnog trita i liberalne demokracije. Kada u moj ured dou aktivisti za ljudska prava iz raznih zemalja i kad govore kako ih zatvaraju i mue radi njihovih uvjerenja, oni nisu u slubi amerike sile. Kad mi se roak u Keniji ali da ne moe dobiti posao ako ne podmiti nekog inovnika iz vladajue stranke, nisu mu mozak isprale zapadnjake ideje. Tko sumnja da bi, kada bi imali izbora, veina ljudi u Sjevernoj Koreji radije ivjela u Junoj, ili da mnogi na Kubi ne bi rado pokuali u Miamiju? Ni jedan ovjek, ni u jednoj kulturi, ne voli kada ga netko zastrauje. Ni jedan ovjek ne voli ivjeti u strahu jer ima drukija shvaanja. Nitko ne voli biti siromaan i gladan, i nitko ne voli ivjeti u gospodarskom sustavu u kojemu se njegov rad ne nagrauje. Sustav slobodnih trita i liberalne demokracije koji sada karakterizira veinu razvijenog svijeta moda ima mana; moda preesto reflektira interese monih, a ne nemonih. Ali taj je sustav konstantno otvoren za promjenu i poboljanja - i upravo ta otvorenost promjeni omoguava liberalnim demokracijama utemeljenima na tritu da ponudi ljudima diljem svijeta ansu za bolji ivot. Na je izazov, dakle, osigurati da amerika politika pokrene meunarodni sustav u smjeru vee jednakosti, pravde i prosperiteta - da pravila za koja se zalaemo poslue i naim interesima, i interesima nerazvijenog svijeta. U tim nastojanjima moramo na umu imati nekoliko osnovnih naela. Prvo, moramo biti skeptini prema onima koji vjeruju da moemo vlastitim snagama osloboditi druge narode od tiranije. Slaem se s Georgeom W. Bushem, koji je u drugom nastupnom govoru ustvrdio da postoji univerzalna elja za slobodom. Ali malobrojni su primjeri iz povijesti kad sloboda za kojom ljudi ude stie posredstvom strane intervencije. U gotovo svim uspjenim

drutvenim pokretima iz prolog stoljea, od Gandhijeve kampanje protiv britanske vlasti do pokreta Solidarnosti u Poljskoj i antiapartheida u Junoj Africi, demokracija je nastupila kao rezultat osvjetavanja mjesnog stanovnitva. 244 Mi moemo nadahnuti i pozvati druge da zatrae svoje slobode; moemo preko meunarodnih foruma i sporazuma drugima postaviti standarde; moemo osigurati sredstva mladim demokracijama kako bismo im pomogli da uvedu potene izborne sustave, obue neovisne novinare i zasiju sjeme graanskog sudjelovanja; moemo dii glas u ime mjesnih voa ija su prava prekrena; te moemo primijeniti gospodarstveni i diplomatski pritisak na one koji stalno iznova kre prava svoga naroda. Ali kad elimo nametnuti demokraciju uz pomo puane cijevi, uliti novac strankama iju gospodarsku politiku Washington smatra sklonijom sebi, ili padnemo pod utjecaj izgnanika kao to je Chalabi, ije ambicije nemaju nikakvu potporu lokalnog stanovnitva, osueni smo na propast, i takoer pomaemo ugnjetavakim reimima da predstave demokratske aktiviste kao oruje stranih sila te odgaamo mogunost da se ikad razvije istinska, autohtona demokracija. Potvrda ove tvrdnje jest injenica da sloboda znai vie od izbora. Godine 1941. FDR je izjavio da se veseli svijetu utemeljenom na etiri osnovne slobode: slobodi govora, slobodi vjere, slobodi od neimatine i slobodi od straha. Iz vlastitog iskustva znamo da su ove posljednje dvije slobode sloboda od neimatine i sloboda od straha - preduvjet za sve druge. Za polovicu svjetskog stanovnitva, otprilike tri milijarde ljudi diljem svijeta koji ive s manje od dva dolara dnevno, izbori su u najboljem sluaju sredstvo, pobuna je cilj; poetna toka, ne osloboenje. Ti ljudi ne trae toliko elektokraciju", koliko osnovne elemente koji za veinu nas oznaavaju pristojan ivot hranu, krov nad glavom, struju, osnovnu zdravstvenu zatitu, kole za djecu, te mogunost da se kreu kroz ivot bez izlaganja korupciji, nasilju i samovolji. Ako elimo osvojiti srca i umove ljudi u Caracasu, Dakarti, Nairobiju ili Teheranu, nije dovoljno podijeliti glasake kutije. Morat emo se pobrinuti da meunarodna pravila koja promiemo poveavaju, a ne ograniavaju osjeaj materijalne i osobne sigurnosti. Da bismo to postigli, moda se moramo pogledati u zrcalo. Primjerice, Sjedinjene Amerike Drave i druge razvijene zemlje neprestano trae da zemlje u razvoju uklone trgovinske barijere i zatite ih od konkurencije, iako sami uporno branimo vlastite kotare od izvoznih proizvoda koji bi mogli pomoi da se siromane zemlje uzdignu iz siromatva. U nastojanju da zatitimo patente amerikih farmaceutskih kompanija onemoguili smo zemlje kao to je Brazil da proizvedu generike lijekove protiv SIDA-e koji bi mogli spasiti milijune ivota. Pod vodstvom Washingtona Meunarodni monetarni fond, stvoren nakon Drugog svjetskog rata s ciljem da poslui kao posljednje zajmodavno utoite, stalno iznova prisiljava zemlje usred financijske krize poput Indonezije da uvedu bolne prilagodbe (drastina poveanja kamatnih stopa, rezanje vladina 245 budeta, ukidanje potpore kljunim industrijama) koje stvaraju njihovim stanovnicima goleme potekoe - a to je gorak lijek koji mi Amerikanci ne bismo tako lako prepisali sebi. Jo jedan ogranak meunarodnog financijskog sustava, Svjetska banka, poznata je po financiranju velikih i skupih projekata koji pogoduju preskupim savjetodavcima i dobro povezanoj lokalnoj eliti, ali ne pomau mnogo obinim graanima - iako upravo obini graani plaaju ceh kada krediti dou na naplatu. Doista, zemlje koje su se uspjeno razvile unutar trenutanog meunarodnog sustava katkad su ignorirale stroge ekonomske diktate Washingtona, titei industrije u povojima i uputajui se u agresivnu industrijsku politiku. MMF i Svjetska banka moraju prihvatiti da ne postoji jedinstvena i gotova formula za razvoj svake zemlje. Politika stroge ljubavi" nije nuno loa kada treba pomoi razvoju siromanih zemalja. Odvie je siromanih zemalja sputano arhainim, pa i feudalnim zemljinim i bankarskim zakonima; previe je dobrotvornih programa pomoi progutala lokalna elita, a novac se odlio na bankovne raune u vicarskoj. Predugo su meunarodni programi potpore ignorirali kljunu ulogu koju u razvoju bilo koje nacije igraju vladavina zakona i naelo transparentnosti. U vremenu kad meunarodne

financijske transakcije ovise o pouzdanim i provedivim ugovorima moglo se oekivati da e bum u globalnom biznisu izazvati velike pravne reforme. Ali zemlje poput Indije, Nigerije i Kine zapravo su razvile dva pravna sustava - jedan za strance i elitu, a drugi za obine ljude koji pokuavaju ii naprijed. to se tie zemalja kao to su Somalija, Sijera Leone ili Kongo, one gotovo da i nemaju nikakvog zakona. Katkad, kad pomislim na sve muke Afrike - milijune zaraene SIDA-om, stalne sue i glad, diktature, sveprisutnu korupciju, brutalnost dvanaestogodinjih gerilaca koji ne znaju nita osim vitlati maetama i mitraljezima - obuzme me cinizam i oaj. A onda se sjetim da mrea za komarce koja spreava malariju stoji tri dolara; da je dobrovoljni program testiranja na HIV u Ugandi u znatnoj mjeri zaustavio stopu porasta novooboljelih po cijeni od 3, 4 dolara po testu; da je ve i skroman znak pozornosti - demonstracija sile ili stvaranje zona za zatitu civila - mogao zaustaviti pokolj u Ruandi; i da su neko teki sluajevi poput Mozambika uinili velike korake u pravcu reforme. F. D. Roosevelt je svakako imao pravo kad je rekao: Kao nacija moda se ponosimo injenicom da smo meka srca; ali ne moemo biti mekog mozga." Ne smijemo oekivati da emo pomoi Africi ako se pokae da Afrika ne eli pomoi sebi. Ali u Africi postoje pozitivna kretanja koja esto prolaze nezapaeno u vijestima punim oaja. Demokracija se iri. U mnogo zemalja raste gospodarstvo. Moramo se uhvatiti za taj traak 246 nade i pomoi predanim vodama i graanima diljem Afrike da izgrade bolju budunost koju oni, kao i mi, tako oajniki ele. Nadalje, zavaravamo se mislei da, rijeima jednog komentatora, moramo nauiti ravnoduno gledati druge kako umiru", i to bez posljedica. Nered izaziva daljnji nered; neosjetljivost prema drugima iri se i meu nama. A ako moralni imperativi nisu dovoljni da neto poduzmemo dok se kontinenti rue, postoje i instrumentalni razlozi zbog kojih Amerika i njezine saveznice moraju voditi rauna o propalim dravama koje nemaju kontrolu na svome teritoriju, ne mogu se boriti protiv epidemija i obamrle su od graanskih ratova i zvjerstava. U takvom su stanju bezakonja talibani osvojili Afganistan. Upravo je u Sudanu, popritu dananjeg polaganog genocida, Bin Laden nekoliko godina drao svoj logor. Upravo e u bijedi neke neimenovane sirotinjske etvrti niknuti idui ubilaki virus. Naravno, bilo to u Africi ili drugdje, ne moemo oekivati da emo sami rijeiti takve sveobuhvatne probleme. Iz tog razloga morali bismo vie vremena i novca troiti na jaanje meunarodnih institucija, kako bi nam mogle pomoi u toj zadai. A mi smo inili upravo suprotno. Godinama su konzervativci u Americi ubirali politike poene na problemima u UN-u: licemjerju rezolucija koje su osuivale iskljuivo Izrael, kafkijanskim izborima zemalja kao to su Zimbabve i Libija u UNovu Komisiju za ljudska prava, te, najnovije, nedostacima programa nafta za hranu". Takvi kritiari imaju pravo. Na svaku UN-ovu agenciju koja funkcionira dobro, poput UNICEF-a, postoje druge agencije koje ne ine nita osim to odravaju konferencije, izdaju izvjea, te osiguravaju sinekure za treerazredne meunarodne inovnike. Ali ti propusti nisu argument da se smanji na angaman u meunarodnim organizacijama, niti su opravdanje za ameriku jednostranost. Sto su UN-ove mirovne snage uinkovitije u spreavanju graanskih ratova i sektakih konflikata, manje e biti globalnoga policijskog posla za nas na podrujima koja elimo stabilizirati. Sto su vjerodostojnije informacije koje nam daje Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), lake emo mobilizirati saveznike protiv nastojanja banditskih drava da nabave nuklearno oruje. Sto je vea sposobnost Svjetske zdravstvene organizacije, tim emo lake rijeiti pandemiju gripe u svojoj zemlji. Nijedna zemlja nema vei ulog od nas u jaanju meunarodnih institucija - i upravo smo zato forsirali njihovo stvaranje, te moramo preuzeti vodstvo u njihovu poboljanju. Napokon, za one koji se bune protiv mogunosti suradnje sa saveznicima na rjeavanju globalnih izazova koji su pred nama, predloit u bar jedno podruje gdje moemo djelovati jednostrano i poboljati svoj ugled u svijetu - usavravanjem vlastite demokracije i pozitivnim primjerom.

247 Kada i dalje troimo desetke milijardi dolara na sustave naoruavanja sumnjive vrijednosti, ali ne elimo potroiti novac za zatitu opasnih kemijskih postrojenja u velikim urbanim centrima, onda je teko nagovoriti druge zemlje da osiguraju svoje nuklearke. Kada unedogled drimo osumnjiene u pritvoru a ne sudimo im, ili ih usred noi otpremamo u zemlje gdje znamo da e biti mueni, slabimo svoju mogunost da zahtijevamo ljudska prava i vladavinu zakona u despotskim reimima. Kada mi, najbogatija zemlja na svijetu i potroa 25% svjetskih fosilnih goriva, ne moemo sebe natjerati da makar neznatno podignemo standarde razine uinkovitosti goriva kako bismo se bar donekle oslobodili ovisnosti o saudijskim naftnim poljima i usporili globalno zatopljavanje, moramo znati da emo teko nagovoriti Kinu da ne nabavlja naftu od zemalja kao to su Iran ili Sudan - i ne smijemo raunati na preveliku suradnju kad ih nagovaramo da se pozabave ekolokim problemima koji stiu do naih obala. Ta nevoljkost da donesemo teke odluke i opravdamo vlastite ideale potkopava ameriku vjerodostojnost u oima svijeta, ali ne samo to. Ona takoer potkopava vjerodostojnost amerike vlade u oima amerikog naroda. Napokon, nain na koji upravljamo naim najdragocjenijim izvorom - amerikim narodom, i sustavom samoupravljanja koji smo naslijedili od utemeljitelja ove nacije - odreuje uspjeh bilo kakve vanjske politike. Vanjski je svijet opasan i kompleksan; posao njegove rekonstrukcije bit e dug i teak, i zahtijevat e neke rtve. Takve je rtve mogue ostvariti jer ameriki narod u potpunosti razumije izbor koji stoji pred njima; one su proizvod vjere u nau demokraciju. FDR je to razumio kad je nakon napada na Pearl Harbor rekao da e ova vlada poloiti povjerenje u izdrljivost amerikog naroda". I Truman je to shvaao, i zato je s Deanom Achesonom oformio Vijee za Marshallov plan, sastavljeno od direktora, sveuilinih profesora, sindikalnih voa, sveenika i drugima koji su mogli agitirati za taj plan diljem zemlje. ini se da tu lekciju ameriko vodstvo mora ponovno nauiti. Katkad se pitam jesu li ljudi uope u stanju ita nauiti iz povijesti: idemo li od jednog do drugog razdoblja napredujui nabolje, ili se samo vrtimo u krugovima napretka i nazadovanja, rata i mira, uspona i padova. Na proputovanju za Bagdad proveo sam tjedan dana putujui po Izraelu i Zapadnoj obali, na sastancima s dunosnicima obiju strana, crtajui u glavi zemljovid tolikih sukoba. Razgovarao sam sa idovima koji su izgubili roditelje u holokaustu i brau u samoubilakim napadima; sluao sam Palestince kako govore o sramotnim kontrolnim tokama i prisjeaju se zemlje koju su izgubili. Letio sam helikopterom preko crte razdvajanja dvaju naroda i nisam znao razlikovati idovske od arapskih gradova, jer su mi svi sliili krhkim ispostavama na zelenim i krevitim breuljcima. S promenade iznad Jeruzalema gledao sam Stari grad, Kupolu stijene, 248 Zapadni zid, crkvu Svetoga groba, i razmiljao o dvije tisue godina rata i ratnih vijesti koje je ovaj maleni komad zemlje poeo simbolizirati, i pitao se koliko je jalova vjera da e se ovaj konflikt nekako zavriti u nae doba, ili da Amerika, koliko god mona bila, moe imati bilo kakvog utjecaja na sudbinu svijeta. No takvim mislima ne bavim se dugo - to su misli starog ovjeka. Iako se posao ini tekim, vjerujem da nam je obveza donijeti mir na Bliski istok, ne samo za dobrobit ljudi u regiji nego radi sigurnosti vlastite djece. I moda sudbina svijeta ne ovisi samo o dogaajima na bojitima; moda jednako tako ovisi o onome to uinimo na mirnim mjestima koja trae nau pomo. Sjeam se kad sam gledao vijesti o tsunamiju koji je 2004. godine pogodio istonu Aziju - sravnio gradove indonezijske zapadne obale, odnio tisue i tisue ljudi u more. A onda sam, u iduih nekoliko tjedana, ponosno gledao kako Amerikanci alju vie od milijardu dolara u privatne dobrotvorne programe i kako ameriki ratni brodovi prevoze tisue vojnika koji e pruiti pomo i opet izgraditi zemlju. Prema novinskim izvjeima, 65% anketiranih Indoneana izjavilo je da se nakon takve pomoi popravilo njihovo miljenje o SAD-u. Nisam toliko naivan da mislim kako jedna epizoda nakon prirodne katastrofe moe izbrisati desetljea nepovjerenja. Ali i to je poetak.

249 Deveto poglavlje Obitelj Do poetka druge godine u Senatu se ustalio odreeni ivotni ritam. Chicago sam naputao ponedjeljkom naveer ili utorkom ujutro, ovisno o tome kada bi bilo zakazano glasovanje u Senatu. Osim odlazaka u Senat, teretanu ili rjee na ruak ili veeru s nekim od prijatelja, sljedea tri dana protekla bi mi u predvidljivom nizu zadataka - sastanci odbora, glasovanja, poslovni rukovi, javljanje za rije, govori, slikanja, sakupljanje donacija, telefoniranje, pisanje pisama, itanje zakona, pisanje lanaka i opet sastanci svih vrsta. U etvrtak naveer dobivali bismo obavijest o zadnjem glasovanju, a u dogovoreno vrijeme stao bih u red zajedno s kolegama iz Senata kako bismo glasovali, a potom bih se urno spustio stepenicama Capitola u nadi da u uhvatiti let koji e me dovesti kui prije nego to cure zaspu. Unato iscrpljujuem rasporedu i povremenim frustracijama, bio sam oaran poslom. Suprotno uvrijeenom miljenju, godinje se u Senatu glasuje o ne vie od dvadesetak znaajnih prijedloga zakona, a gotovo ni jedan od njih ne predlae lan stranke koja nema veinu. Shodno tome, veina mojih prijedloga - inovacije u sustavu javnih kola, plan kako pomoi amerikim proizvoaima automobila da plate medicinske trokove svojih umirovljenika, proirenje programa Pell Grant radi pomoi studentima s malim primanjima u plaanju rastuih trokova studija - nije ni stigla dalje od odbora. S druge strane, zahvaljujui portvovnosti moga tima, uspio sam u tome da se usvoji zavidan broj mojih amandmana. Pomogli smo pronai fondove za veterane beskunike. Osigurali smo porezne olakice za benzinske postaje kako bi ugradile pumpe za alternativna goriva. Pribavili smo sredstva za pomo Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u promatranju i suzbijanju mogue pandemije ptije gripe. Postigli smo promjenu zakona kojom se eliminira mogunost poslova mimo natjeaja u obnovi nakon uragana Katrina kako bismo osigurali da vie novca zavri u rukama stvarnih rtava tragedije. Ni jedna od ovih dopuna zakona vjerojatno nee transformirati zemlju, no meni je dovoljno saznanje da je svaka od njih na skroman nain nekome pomogla ili da je pogurnula zakon 250 u pravcu koji e se moda pokazati ekonominijim, odgovornijim ili pravednijim. Jednog dana tijekom veljae bio sam posebno dobre volje, jer da je upravo zavrilo sasluanje o buduem zakonu koji smo Dick Lugar i ja podravali, a odnosio se na spreavanje naglog irenja opsega trgovine orujem na crnom tritu. Budui da Dick nije bio samo glavni strunjak za pitanja trgovine orujem, ve i predsjednik senatskog odbora za vanjsku politiku, bilo je izgledno da e prijedlog proi. Htio sam podijeliti dobru vijest pa sam nazvao Michelle iz ureda u D. C.-u, te poeo tumaiti koliko je taj prijedlog znaajan - kako bi odreene vrste projektila mogle ugroziti putniki zrani promet dou li u krive ruke, kako ogromne zalihe lakog oruja preostale jo iz Hladnog rata jo uvijek uzrokuju sukobe po itavom svijetu. Michelle me prekinula. Imamo mrave." Molim?" Nala sam mrave u kuhinji. I gore u kupaonici." Dobro..." Molim te kupi trake protiv mrava sutra kad se bude vraao kui. Kupila bih ja, ali moram cure voziti k doktoru poslije kole. Moe li mi to uiniti?" Dooobro. Trake protiv mrava." Trake protiv mrava. Nemoj zaboraviti, dobro, dragi? I nemoj kupiti samo jednu. Sluaj, moram sad prekinuti, imam sastanak. Volim te." Spustio sam slualicu pitajui se kupuju li Ted Kennedy ili John McCain na putu kui sredstva protiv mrava. Veina ljudi koji upoznaju moju suprugu brzo zakljue da je izvanredna. U tome su u pravu - ona je pametna, zabavna i izrazito armantna. Takoer je lijepa, iako ne na nain koji mukarce zastrauje, a ene odbija. Njezina je ljepota vie proivljena ljepota majke i zaposlene ene, nego besprijekorna ljepota kakvu viamo na naslovnicama glamuroznih asopisa. Nakon to je uju u nekoj slubenoj

prilici ili nakon suradnje na nekom projektu, ljudi mi esto prilaze s rijeima: Barack, zna da o tebi mislim sve najbolje, ali tvoja supruga je... mrak!" Ja samo klimnem glavom. Da mi je kojim sluajem protukandidat u utrci za javnu slubu, znam da bi me pobijedila bez problema. Sreom za mene, Michelle se nikada ne bi bavila politikom. Ja za to nemam strpljenja", odgovara onima koji pitaju. Kao i obino, govori istinu. Michelle sam upoznao u ljeto 1988. dok smo oboje radili za Sidley & Austin, veliku odvjetniku tvrtku iz Chicaga. Iako je tri godine mlaa od mene, Michelle je ve radila kao odvjetnica jer je bila zavrila pravo 251 na Sveuilitu Harvard. Ja sam tek zavrio prvu godinu i zaposlio sam se kao pripravnik tijekom ljeta. Bilo je to teko, prijelazno razdoblje moga ivota. Upisao sam studij prava nakon to sam tri godine radio kao lokalni organizator i iako sam volio ono to sam studirao, ipak sam jo imao neke sumnje u svezi s tom odlukom. Intimno sam strahovao da ona predstavlja naputanje mladenakih ideala, poputanje okrutnoj zbilji novca i moi - svijetu kakav jest, za razliku od onoga kakvim bi trebao biti. Ideja da radim u velikoj odvjetnikoj tvrtki, tako blizu, a opet tako daleko od siromanih etvrti u kojima su moji prijatelji i dalje mukotrpno radili, inila je te strahove jo gorima. Meutim, studentski krediti bili su sve vei i nisam bio u prilici odbiti tri mjeseca plae koju je Sidley nudio. I tako sam unajmio najjeftiniji stan koji sam mogao pronai, kupio prva tri odijela u svojoj garderobi i novi par cipela (koje e se pokazati pola broja premalenim i koje e me u sljedeih devet tjedana uiniti bogaljem) i jednog kinog dana, rano u lipnju, stigao sam u tvrtku gdje su me poslali u ured mlade odvjetnice koja je toga radnoga ljeta trebala biti mojom mentoricom. Ne sjeam se detalja toga prvog razgovora s Michelle. Sjeam se da je bila visoka - u cipelama s potpeticom, gotovo moje visine - i simpatina. Njezin prijateljski i profesionalan stav bio je usklaen s njezinim po mjeri krojenim kostimom i kouljom. Objasnila mi je na koji nain se delegira posao, na koji nain funkcioniraju odreene radne grupe i kako registrirati odraene sate. Nakon to mi je pokazala moj ured i provela me po knjinici, predala me jednom od partnera i rekla da emo se nai za ruak. Poslije mi je Michelle priznala da je bila ugodno iznenaena kad sam uao u njezin ured. Na fotografiji iz automata koju sam poslao u prijavi nos mi je izgledao malo prevelik (ona bi rekla, ak i mnogo vei nego inae) i bila je pomalo skeptina kad su joj tajnice koje su me vidjele tijekom razgovora za posao rekle da sam sladak. Zakljuila sam da bi ih se dojmio bilo koji crnac u odijelu i s poslom." Ako sam i ostavio bilo kakav dojam na Michelle, ona mi to kasnije na ruku svakako niim nije dala naslutiti. Saznao sam da je odrasla u dijelu grada zvanom South Side, u maloj prizemnici neto sjevernije od etvrti u kojoj sam radio. Otac joj je radio u gradskom vodovodu. Majka je bila domaica dok djeca nisu odrasla, a sada je radila kao tajnica u banci. Pohaala je osnovnu kolu Bryn Mawr Public, zatim Whitney Young Magnet School, a nakon toga krenula je za bratom na Sveuilite Princeton gdje je on bio koarkaka zvijezda. Kod Sidleya je bila dio tima za intelektualno vlasnitvo i specijalizirala se za pravo industrije zabave. U jednom trenutku rekla je da razmilja bi li moda otila u Los Angeles ili New York kako bi izgradila karijeru. Michelle je toga dana bila puna planova i, kako je sama rekla, 252 nije imala vremena za razonodu - naroito ne za mukarce. No znala se smijati, vedro i s lakoom, i primijetio sam da joj se nije suvie urilo natrag u ured. Osim toga, primijetio sam i neko svjetlucanje u njezinim velikim smeim oima svaki put kada bih je pogledao, neki slabaan nagovjetaj nesigurnosti, kao da duboko u sebi zna koliko je sve uistinu lomljivo, i da bi se, popusti li ak i na samo jedan tren, svi njezini planovi mogli izjaloviti. To me dirnulo, ta slutnja ranjivosti. eli^ sam upoznati taj dio nje. Sljedeih nekoliko tjedana viali smo se svaki dan, u knjinici, kantini ili na jednom od mnogih

izlazaka koje pravnike tvrtke organiziraju za pripravnike preko ljeta kako bi ih uvjerile da im se ivot u pravnikoj profesiji nee sastojati samo od beskrajnog prekopavanja po dokumentaciji. Povela me na dva-tri tuluma, pri emu je s puno takta ignorirala moj ogranien izbor garderobe, ak me pokuala namjestiti nekim svojim prijateljicama. Ipak, odbijala je izai sa mnom. Rekla je da to ne dolii jer mi je bila savjetnica. Lo izgovor", rekao sam joj. Molim te lijepo, u emu ti mene savjetuje? Pokazuje mi kako radi fotokopirka i koje restorane moram posjetiti. Sumnjam da e partneri jedan izlazak smatrati ozbiljnom povredom politike tvrtke." Odmahnula je glavom. Zao mi je." O.K., odustajem. Moe? Ti si mi savjetnica. Reci mi s kim da razgovaram." Na kraju sam je iscrpio. Nakon jednog piknika, odvezla me kui i ponudio sam se da joj kupim sladoled u slastiarnici Baskin-Robbins preko puta. Sjedili smo na rubu plonika i jeli sladoled na ljepljivoj poslijepodnevnoj vruini. Ispriao sam joj da sam kao tinejder radio u istom lancu slastiarnica i da je bilo prilino teko izgledati cool sa smeom pregaom i kapom. Ona je meni ispriala kako je kao dijete jedno dvije-tri godine odbijala jesti bilo to osim maslaca od kikirikija i elea. Ja sam rekao da bih volio upoznati njezinu obitelj, a ona se sloila. Pitao sam je mogu li je poljubiti. Poljubac je imao okus okolade. Ostatak ljeta proveli smo zajedno. Priao sam joj o svom prijanjem poslu i ivotu u Indoneziji te objanjavao kako se surfa bez daske. Ona je priala o svojim prijateljima iz djetinjstva, putovanju u Pariz u srednjoj koli i omiljenim pjesmama Stevieja Wondera. Meutim, sve dok nisam upoznao Michellinu obitelj, nisam je zapravo razumio. Posjet obitelji Robinson ispao je poput posjeta setu obiteljske komedije s kraja pedesetih. Bio je tu Frasier, drag i dobroudan otac koji nikada nije izostao ni dana s posla, niti propustio i jednu sinovu utakmicu. Bila je tu Marian, simpatina, razborita majka koja je pekla roendanske torte, drala kuu u redu i volontirala u koli kako bi bila sigurna da se djeca ponaaju pristojno, a profesori rade svoj posao. Bio je 253 tu Craig, brat-zvijezda koarkakog tima, visok, prijateljski raspoloen, srdaan i zabavan, koji je radio kao investicijski bankar, a sanjao je da jednog dana postane trener. Potom su tu bili ujaci, ujne, strievi, tete, bratii i sestrine koji su svi redom svraali i jeli za kuhinjskim stolom dok se ne bi raspuknuli, i koji su priali nevjerojatne prie te^iluali djedovu staru /Z2-kolekciju i smijali se do duboko u no. Jedino to je nedostajalo bio je pas. Marian nije eljela psa u kui. Ono to je ovu viziju kune sree inilo jo blistavijom bila je injenica da su Robinsonovi bili primorani savladati tekoe kakve su se rijetko viale u televizijskim serijama. Bila su tu naravno uobiajena rasna pitanja: ogranienost ansi za Michelline roditelje odrasle u Chicagu pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea, iseljavanje bjelakih obitelji, dodatni napori koji su crnaki roditelji morali ulagati kako bi nadoknadili nia primanja, nesigurnost na ulicama, nedostatak djejih igralita i loe kolstvo. U sreditu obitelji Robinson odigravala se, meutim, jo jedna, sasvim konkretna tragedija. Michellinu je ocu u tridesetoj godini, u naponu ivotne snage, dijagnosticirana skleroza multipleks. Sljedeih dvadeset i pet godina, usprkos postupnom pogoranju njegova stanja, on je odgovorno izvravao svoje obveze prema obitelji, a da pri tome nije pokazivao znakove samosaaljenja. Ustajao je sat ranije da bi se stigao spremiti na posao, borio se sa svakom fizikom radnjom, od vonje automobila do zakopavanja koulje, smijao se i alio dok je - najprije epajui, a zatim uz pomo dva tapa i ela oroena od znoja - prelazio livadu da bi gledao sina, ili dnevnu sobu da bi keri dao poljubac. Nakon to smo se vjenali, Michelle mi je ukazala na danak koji je obitelj plaala zbog oeve bolesti. Koliko je teko bilo breme koje je nosila njezina majka, koliko usko su im bili povezani ivoti, koliko detaljno se planirao svaki izlazak kako bi izbjegli bilo to nepredvidljivo, koliko zastraujue nasumian se inio ivot ispod svih tih osmijeha i sree. Ja sam, meutim, tada vidio samo radost obitelji Robinson. U nekome poput mene, tko je svoga oca

jedva poznavao, tko je veinu ivota proveo putujui s jednog mjesta na drugo, ija loza je razbacana na sve etiri strane svijeta, dom koji su Frasier i Marian Robinson stvorili za sebe i svoju djecu potakao je osjeaj enje za stabilnou i pripadnou za koji do tada nisam znao da postoji. Upravo onako kako je Michelle u meni moda vidjela daak avanture, neizvjesnosti i putovanja u egzotine krajeve - irinu mogunosti koju si prije nije doputala. est mjeseci nakon to smo se upoznali Michellin otac naglo je umro od komplikacija nakon operacije bubrega. Odletio sam natrag u Chicago i stajao kraj njegova groba, dok je Michelle poloila glavu na moje rame. Dok su sputali lijes, obeao sam Frasieru Robinsonu da u se brinuti o njegovoj djevojici. Shvatio sam da smo ona i ja na neki neizgovoreni, jo nedefinirani nain, ve postali obitelj. 254 Ovih dana mnogo se govori o propasti amerike obitelji. Konzervativci tvrde da je tradicionalna obitelj na udaru filmova iz Hollywooda i povorki za prava homoseksualaca. Liberali upiru prstom na ekonomske faktore - od plaa koje ne rastu do neadekvatnog zbrinjavanja djece - kao uzroke sve veeg pritiska na obitelj. Popularna kultura dolijeva ulje na vatru priama o enama osuenim na vjeni status neudanih, mukarcima nespremnima na prihvaanje obveza i tinejderima upletenima u beskonane seksualne ispade. Nita, ini se, nije sreeno kao to je to bilo u prolosti; sve su uloge i veze nedefinirane. Uzevi u obzir ovakvo iskrivljavanje stanja, ne bi bilo naodmet zastati na trenutak i podsjetiti se da institucija braka vjerojatno nee nestati tako skoro. Iako je istina da je stopa sklapanja brakova u konstantnom padu od pedesetih godina naovamo, to dijelom proizlazi iz injenice da sve vei broj Amerikanaca odlae ulazak u brak kako bi nastavili kolovanje ili izgradili karijeru. Do 45. godine ivota, 89% ena i 83% mukaraca, imat e iskustvo ozakonjene veze. Vjenani parovi i dalje predvode 67% amerikih obitelji, a velika veina Amerikanaca i dalje smatra da je brak najbolja osnova za ostvarivanje intimne veze, ekonomske stabilnosti, te za odgoj djece. Pa ipak, ne moe se porei da se u posljednjih 50 godina sama narav obitelji promijenila. Iako se stopa razvoda smanjila za 21% otkad je dosegla svoj vrhunac u kasnim sedamdesetim i ranim osamdesetim godinama, polovina svih prvi put sklopljenih brakova zavrava razvodom. Usporedimo li se s naim bakama i djedovima, tolerant-niji smo prema predbranom seksu, spremniji smo na suivot, ali i na samaki ivot. Takoer smo spremniji odgajati djecu u netradicionalnim kuanstvima. U 60% razvoda ukljuena su i djeca, 33% djece roeno je u izvanbranoj zajednici, a 34% djece ne ivi sa svojim biolokim ocem. Ovi trendovi naroito su zastupljeni u afroamerikoj zajednici, za koju se slobodno moe ustvrditi da je u njoj nuklearna obitelj na rubu propasti. Od pedesetih godina naovamo stopa sklapanja braka za crne ene spustila se sa 62% na nevjerojatnih 36%. Izmeu 1960. i 1995. broj djece koja ive s vjenanim roditeljima smanjio se za vie od polovine. Danas 54% od sve afroamerike djece ivi u kuanstvima s jednim roditeljem. Za usporedbu, 23% od sve bjelake djece ivi u istim uvjetima. Posljedice su ovih promjena, barem to se odraslih tie, raznolike. Istraivanja sugeriraju da vjenani parovi vode zdraviji, bogatiji i sretniji ivot, no nitko ne pokuava rei da mukarci i ene imaju ikakvu korist od osjeaja zatoenosti u loem ili nasilnom braku. Odluka sve veeg broja Amerikanaca da odgode brak svakako ima smisla. Dananje gospodarstvo zasnovano na informacijama ne samo da zahtijeva vie vremena potrebnog za obrazovanje i uenje nego i neka istraivanja pokazuju da je vjerojatnost da parovi ostanu vjenani vea kod onih koji stupaju u ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 255 brak u kasnim dvadesetim ili u tridesetim godinama, nego kod onih koji se vjenaju vrlo mladi. Meutim, bez obzira na posljedice koje osjeaju odrasli, ovi trendovi nisu se pokazali posebno dobrima za nau djecu. Velik broj nevjenanih majki - ukljuujui i moju majku - obavljaju junaki posao za svoju djecu. Pa ipak, vjerojatnost da e postati siromani pet puta je vea u djece koja su odrasla u kuanstvima s jednim roditeljem nego kod onih koji s odrasli s oba roditelja. Takoer, mnogo su vei izgledi da nee zavriti kolu i da e postati maloljetni roditelji, ak i ako iskljuimo

imovinsko stanje kao faktor odluke. Pored toga, dokazano je da djeca koja ive s biolokim roditeljima u prosjeku postiu bolje rezultate od one djece koja ive u obitelji gdje je jedan roditelj ouh ili maeha ili koja ive u obitelji s nevjenanim partnerima. U svjetlu tih injenica, politike odluke koje ojaavaju branu zajednicu za one koji ju ele i koje destimuliraju neplaniranu izvanbranu trudnou svakako se ine kao razumni ciljevi. Primjerice, veina ljudi slae se da federalni programi socijalne skrbi te porezni zakoni ne bi trebali kanjavati brane parove. Oni aspekti reforme zdravstva koji su usvojeni za vrijeme Clintona te oni elementi Busheve porezne politike koji su smanjili davanja vezana uz brak i dalje uivaju ogromnu te politiki nepodijeljenu podrku. Isto vrijedi i za suzbijanje maloljetnikih trudnoa. Svi se slau u tome da kod maloljetnikih trudnoa postoji itav niz opasnosti, kako za majku tako i za dijete. Od devedesetih godina naovamo, stopa maloljetnikih trudnoa spustila se za 28%, to je svakako dobra vijest. Meutim, gotovo etvrtina djece roene u izvanbranoj zajednici imaju maloljetnog roditelja, a maloljetne majke puno e vjerojatnije i poslije raati u izvanbranoj vezi. Programi potpore koji su se do sada pokazali uinkovitima u prevenciji neeljene trudnoe - poticanjem metode suzdravanja, ali i promidbom ispravne uporabe kontracepcijskih sredstava - zasluuju podrku. Konano, preliminarna istraivanja pokazuju da brane radionice uistinu mogu pomoi vjenanim parovima da ostanu zajedno, ali i nevjenanima koji ive zajedno da ostvare trajniju vezu. Poveanje dostupnosti takvih programa parovima s niim primanjima, moda usklaeno s profesionalnim dokolovanjem, pokrivanjem zdravstvenih trokova ili slinim ve dostupnim uslugama, vrlo je vjerojatno neto s ime bi se sloila veina. No, za mnoge od onih koje moemo nazvati socijalnim konzervativcima, ovakvi zdravorazumski prijedlozi nisu dovoljni. Oni prieljkuju povratak u prola vremena, u kojima je izraavanje seksualnosti izvan braka bilo predmetom kazne i srama, u kojima je dobivanje dozvole za razvod bilo mnogo kompliciranije, a brak nije pruao samo osjeaj osobnog ispunjenja, ve i tono odreene 256 drutvene uloge i za mukarce i za ene. Po njihovu miljenju, svaka politika koja izgleda kao da nagrauje pa ak i izraava neutralan stav spram onoga to oni smatraju nemoralnim ponaanjem bez obzira je li rije o kontracepciji za mlade, pobaaju, socijalnim programima za nevjenane majke ili zakonskom priznavanju istospolnih zajednica - neminovno i po samoj svojoj prirodi obezvreuje branu vezu. Takva nas politika, po njima, vodi korak blie vrlom novom svijetu, u kojem su izbrisane razlike meu spolovima, seks slui iskljuivo u reproduktivne svrhe, brak je suvian, majinstvo neugodnost, a civilizacija sama poiva na ivom pijesku. Razumljiv mi je nagon za uspostavom reda u kulturi koja se neprestano mijenja, i svakako potujem roditeljsku elju da zatite svoju djecu od vrijednosti koje oni smatraju tetnima; taj osjeaj esto dijelim kada sluam rijei pjesama koje se vrte na radiju. Sve u svemu, ipak imam vrlo malo razumijevanja za one koji bi rado vidjeli vladu u ulozi uvara i promicatelja seksualnog morala. Kao i veina Amerikanaca, odluke o seksu, braku, razvodu i odgoju djece, smatram izrazito osobnima - neto to lei u samoj sri naeg sustava individualnih sloboda. Tamo gdje takve osobne odluke imaju znatne izglede da e koditi drugima - to je nesumnjivo tono kada je rije o napastovanju djece, incestu, bigamiji, kunom nasilju ili financijskom neuzdravanju djece drutvo ima pravo i obvezu da se umijea. (Oni koji vjeruju u postojanje osobnosti fetusa, u ovu bi kategoriju stavili i pobaaj.) No, tu je granica; nemam, naime, nikakvu elju vidjeti predsjednika, Kongres ili vladu kako propisuju to e se dogaati u amerikim spavaim sobama. tovie, ne vjerujem da bismo na bilo koji nain osnaili instituciju obitelji tako to bismo maltretirali ljude silei ih da ulaze u veze za koje mi drimo da su najbolje za njih - ili tako da kanjavamo one koji ne uspijevaju dostii naa mjerila spolne pristojnosti. Osobno bih elio potaknuti mlade ljude da pokau vie potovanja spram spolnosti i intimnosti i estitam roditeljima, crkvenim zajednicama i socijalnim programima koji odailju tu poruku. Nisam spreman osuditi adolescenticu na ivot sveden na borbu za preivljavanje zbog nedostupnosti kontracepcije. elio bih da parovi shvate vrijednost obveze spram drugog, kao i rtvovanja koje donosi brak. Ali nisam spreman upotrijebiti

snagu zakona kako bih ih zadrao zajedno bez obzira na osobne okolnosti. Moda se meni ini da je ljudsko srce suvie raznoliko, a moj vlastiti ivot suvie nesavren a da bih se smatrao sposobnim ikoga moralno osuditi. Ono to znam jest da se Michelle i ja u naih etrnaest godina braka nikada nismo posvaali zbog neega to netko drugi ini sa svojim vlastitim ivotom. Ono oko ega se jesmo svaali - i jo se svaamo - jest kako uskladiti posao i obitelj na nain koji je pravedan prema Michelle, te dobar 257 za djecu. U tome nismo jedini. ezdesetih i ranih sedamdesetih godina kuanstvo u kakvom je odrasla Michelle bilo je mjerilo - u vie od 70% obitelji majka nije radila i obitelj se oslanjala na oca kao jedinog uzdravatelja. Danas su te brojke drugaije. U 70% obitelji s djecom zaposlena su oba roditelja. Posljedica toga su, kako to kae Karen Kornbluh - moja suradnica, strunjakinja za pitanja odnosa posao-obitelj onglerske obitelji" u kojima se roditelji razapinju izmeu plaanja rauna, brige za djecu, uzdravanja kuanstva i odravanja veze. Pokuaj da sve loptice ostanu u zraku uzima danak u obiteljskom ivotu. Karen je to ovako objasnila dok je radila kao direktorica Programa za posao i obitelj unutar fondacije New America i Senatskog pododbora za djecu i obitelj: Amerikanci danas imaju 22 sata tjedno manje koje mogu provesti s djecom nego to su imali 1969. Milijuni djece svakoga se dana nalazi u neregistriranim vrtiima - ili sami kod kue s televizorom kao dadiljom. Zaposlene majke gube gotovo jedan sat sna u pokuaju da to nadoknade. Nedavno objavljeni podaci pokazuju da roditelji s djecom kolske dobi pokazuju izrazite znakove stresa stresa koji utjee na njihovu produktivnost i posao - kada imaju nefleksibilne poslove i nesigurnost oko zbrinjavanja djece nakon kole. Zvui poznato? Mnogi socijalni konzervativci sugeriraju da je odljev ena iz kue na trite rada izravna posljedica feministike ideologije, te da bi se stoga taj proces mogao obrnuti samo kad bi se ene opametile i vratile se svojoj tradicionalnoj kuanskoj ulozi. Istina je da su ideje o ravnopravnosti ena odigrale presudnu ulogu u transformaciji trita rada. Za veinu Amerikanaca, prilika da izgrade karijeru, postignu ekonomsku neovisnost i ostvare svoje sposobnosti u ravnopravnoj utrci s mukarcima, jedno je od najveih dostignua modernog ivota. No, za prosjenu Amerikanku, odluka da se zaposli nije tek stvar promjene stava. Ona je stvar spajanja kraja s krajem. Sagledajmo injenice. U posljednjih trideset godina prosjena zarada mukaraca narasla je za manje od 1%, nakon to se uzme u obzir stopa inflacije. U meuvremenu, cijena svega, od stanovanja, zdravstvenog osiguranja do kolovanja, polako, ali sigurno je porasla. Ono to je ogroman broj amerikih obitelji spasilo od ispadanja iz srednjeg stalea jest mamina plaa. U knjizi Zamka dvostrukog dohotka autorice Elizabeth Warren i Amelia Tyagi ukazuju na injenicu da dodatni prihod koji majke donose u kuu ne odlazi na luksuzne proizvode. Umjesto toga, gotovo itava majina plaa odlazi na kupnju onoga to obitelji smatraju investiranjem u budunost svoje djece predkolsko obrazovanje, kolarine i, najvie od svega, sigurne etvrti s dobrim kolama. U stvari, izmeu tih fiksnih i dodatnih trokova zaposlene majke (posebice vrti i drugi 258 automobil), prosjena obitelj s dva primanja ima manje raspoloivog dohotka - i financijski je manje sigurna - nego to je to bila obitelj s jednim uzdravateljem prije trideset godina. Je li, dakle, mogue da se prosjena obitelj vrati ivotu s jednim primanjem? Nije, naroito kad svaka druga obitelj u ulici zarauje dvostruko vie i podie cijene kua i kolovanja. Warren i Tyagi pokazuju kako bi prosjena obitelj s jednim uzdravateljem koja bi danas pokuala odravati nain ivota srednjeg stalea imala 60% manje raspoloivog dohotka od svog pandana iz sedamdesetih godina. Drugim rijeima, za veinu obitelji nezaposlena majka znai ivot u manje sigurnim etvrtima i upisivanje djece u manje konkurentne kole. Veina Amerikanaca tako neto nije spremna uiniti. Umjesto toga, oni daju sve od sebe u danim okolnostima, imajui na umu da je onu vrstu kuanstva

u kakvom su i oni odrasli - onakvo u kakvom su Frasier i Marian Robinson podigli svoju djecu - sve tee i tee odravati. I mukarci i ene morali su se prilagoditi novim uvjetima. No, teko se suprotstaviti Michelle kada tvrdi da sve nedae moderne obitelji mnogo vie padaju na lea ene. Prvih nekoliko godina braka, Michelle i ja proli smo uobiajene faze prilagodbe kroz koje prolaze svi parovi: nauili smo prepoznati raspoloenje onog drugog, prihvatili smo hirove i navike stranca. Michelle se voljela buditi rano i jedva je drala oi otvorenima nakon deset naveer. Ja sam pak bio nona ptica i znao sam biti prilino mrzovoljan (Michelle bi rekla zao) prvih pola sata nakon to bih ustao. Djelomice je to bilo stoga to sam radio na svojoj prvoj knjizi, a moda i stoga to sam, budui da sam velik dio ivota proveo kao jedinac, veeri esto provodio zavuen u ured u zadnjem dijelu naega stana u blizini eljeznike pruge. Ono to je meni bilo normalno, Michelle je esto inilo usamljenom. Nikad ne bih spremio maslac nakon doruka, a zaboravio bih i zamotati kruh. Michele je skupljala kazne za parkiranje kao marke. Veinom su, ipak, te prve godine bile ispunjene uobiajenim sitnim radostima - ili smo u kino, na veere s prijateljima, ponekad na koncerte. Oboje smo naporno radili. Ja sam radio kao odvjetnik u malom uredu specijaliziranom za graanska prava i upravo sam bio poeo predavati na Pravnom fakultetu Sveuilita u Chicagu, dok je Michelle odluila napustiti odvjetniku praksu i zaposliti se najprije u Gradskom uredu za planiranje, a potom voditi ikaki ured nacionalnog programa za obrazovanje u voenju neprofitnih udruga, Public Allies. Nae se zajedniko vrijeme jo vie skratilo kada sam se kandidirao za dravnu upravu, no unato mojim dugim izbivanjima i Michellinu openito negativnom stavu prema politici, podrala je moju odluku. Znam da je 259 to neto ime se eli baviti", govorila je. Kada bih ostajao prespavati u Springfieldu, razgovarali bismo i smijali se preko telefona, dijelili bismo ale i frustracije dana koji nismo proveli zajedno, a ja bih zaspao zadovoljan saznanjem o uzajamnoj ljubavi. Tada se rodila Malia, dijete Dana neovisnosti, tako smirena i prekrasna, s velikim, hipnotizirajuim oima, koje su poele deifrirati svijet u trenutku u kojem su se otvorile. Malia je stigla u vrijeme idealno za oboje: nije bilo sjednica. Budui da preko ljeta nisam bio u Springfieldu, a nije bilo ni predavanja, svaku sam veer mogao provesti kod kue. Michelle je prihvatila honorarni posao na Sveuilitu u Chicagu, tako da je vie vremena provodila s djetetom, a novi posao trebao je poeti tek u listopadu. Tri arobna mjeseca motali smo se i petljali oko naega novoroenog djeteta, stalno se navirivali u kolijevku da vidimo die li, iznuivali njezine osmijehe, pjevali joj i toliko je slikali da smo se ve poeli pitati nee li joj to otetiti vid. Iznenada su se nai razliiti biorit-movi pokazali praktinima: dok je Michelle spavala zasluenim snom, ja bih ostajao budnim do jedan ili dva u noi, mijenjao pelene, podgri-javao mlijeko, osjeao dah svoje keri dok sam je uspavljivao, pokuavao pogoditi to sanja. Dolaskom jeseni poela su predavanja, sjednice, Michelle je ponovo krenula na posao, a poele su i napetosti u naoj vezi. Cesto sam bio odsutan i po tri dana, a ak i kad sam se vratio u Chicago, ili sam imao sastanke ili sam ocjenjivao pismene zadae ili pisao izvjetaje. Michelle je dola do saznanja da honorarni posao ima sposobnost irenja nevjerojatnom brzinom. Pronali smo sjajnu dadilju koja je dolazila k nama, no s novim zaposlenikom na puno radno vrijeme na naem budetu, novca je bilo sve manje. Bili smo umorni i napeti, nismo imali vremena za razgovor, a jo manje za romantiku. Kad sam se kandidirao za Kongres, Michelle nije ni pokuala glumiti da je zadovoljna odlukom. injenica da nisam pospremio kuhinju za sobom naglo je prestala biti simpatina. Kada sam ujutro izlazio iz kue i nagnuo se da ju poljubim, zauzvrat bih dobio nezainteresiran poljubac. Do vremena kada se rodila Sasha - jednako prekrasna i gotovo jednako mirna kao i njezina sestra - ljutnja koju je moja supruga osjeala prema meni postala je gotovo nepodnoljivom. Ti misli jedino na sebe", govorila mi je. Nikada nisam mislila da u djecu morati odgajati sama." Te su me optube zaboljele. Mislio sam da nije bila fer prema meni. Na kraju krajeva, nije da sam svaku veer lumpao s dekima. Ja sam od nje zahtijevao malo - nisam oekivao da mi krpa arape ili da me eka veera kad se vratim kui. Kad god sam mogao, uskakao sam oko djece. Sve to sam

traio zauzvrat bilo je malo njenosti. Umjesto toga, bio sam podvrgnut beskrajnom pregovaranju oko svake sitnice koja se 260 ticala kue, dugakim listama stvari koje sam trebao ili zaboravio uiniti i openito zlovoljnom stavu. Podsjeao sam Michelle da, u usporedbi s veinom obitelji, imamo jako puno sree. Podsjeao sam je da, usprkos svim mojim manama, nju i cure volim vie od bilo ega na svijetu. Mislio sam da bi moja ljubav trebala biti dovoljna. Sto se mene ticalo, nije se imala zbog ega aliti. Tek sam nakon dugog razmiljanja, nakon to su prola iskuenja tih godina, a djeca krenula u kolu, shvatio to je Michelle u to vrijeme prolazila kroza to prolaze dananje tipine zaposlene majke. Bez obzira na to koliko sam samoga sebe vidio kao nepatrijarhalnog, bez obzira na to koliko sam samome sebi govorio da smo Michelle i ja ravnopravni partneri te da su njezini snovi i ambicije jednako vani kao i moji, i dalje je stajala injenica da je, kada su dola djeca, Michelle bila ta od koje se oekivalo da se prilagodi. Dakako, ja jesam pomagao, ali pod svojim uvjetima i prema svojem rasporedu. U meuvremenu, ona je bila ta koja je svoju karijeru stavila na ekanje. Ona je bila ta koja se brinula da su djeca sita i ista. Kada su se Malia ili Sasha razboljele, ee je ona morala otkazati sastanak. Ono to je njezinu situaciju inilo tekom nije bilo samo neprestano ongliranje izmeu posla i djece. Bila je to takoer i injenica da, iz svoje perspektive, ni jedan posao nije obavljala dobro. To, dakako, nije bila istina. Njezini su je poslodavci voljeli, a i svi su primijetili koliko je dobra majka. Ja sam, meutim, shvatio da su u njezinoj glavi te dvije ideje vodile rat - elja da bude ena kakva je bila njezina majka, razumna i pouzdana, koja stvara dom i uvijek je na raspolaganju svojoj djeci, i elja da se istakne u svojoj profesiji, da ostavi svoj trag u svijetu i ostvari sve one planove o kojima je govorila prvog dana kada smo se upoznali. Na kraju, upravo njoj, njezinoj spremnosti da balansira napete situacije i rtvuje se za mene i nae djevojice, pripisujem snagu koja nas je izvukla iz tekih vremena. Meutim, mi smo na raspolaganju imali sredstva koja mnoge amerike obitelji nemaju. Za poetak, i Michellin i moj profesionalni status doputao nam je da promijenimo raspored ili ak uzmemo slobodan dan kad bi dolo do nekoga hitnog sluaja, a da se pri tom ne izlaemo riziku gubitka posla. Pedeset sedam posto Amerikanaca si to ne moe priutiti; tovie, veina ne moe uzeti slobodan dan kako bi se brinuli za dijete a da pri tome ne gubi financijski, ili da ne koristi dane godinjeg odmora. Za roditelje koji pokuavaju sami organizirati dan, fleksibilnost esto znai prihvaanje posla s pola radnog vremena ili privremenog posla bez mogunosti napredovanja i s malim ili nikakvim beneficijama. Michelle i ja smo, pored toga, zaraivali dovoljno da pokrijemo trokove usluga koje olakavaju sve pritiske koje sa sobom donosi obitelj s oba zaposlena roditelja, kao to su pouzdan dnevni smjetaj i briga za ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIKOG SNA 261 djecu, dadilja koja e doi po potrebi, dostava hrane koju smo koristili kada nismo imali ni vremena ni snage za kuhanje, netko tko e jednom tjedno pospremiti kuu, privatni predkolski odgoj i dnevni ljetni kampovi za djecu. Veini je amerikih obitelji takva pomo zbog financija nedostupna. Trokovi vrtia pri tome su poseban problem. Sjedinjene Drave praktiki su jedina zapadna drava koja ne nudi subvencionirane, ali i kvalitetne usluge vrtia svim svojim radnicima. Konano, Michelle i ja imali smo i moju svekrvu koja ivi samo petnaest minuta od nas, u istoj kui u kojoj je Michelle odrasla. Marian je u kasnim ezdesetima, ali izgleda deset godina mlade, i prole godine kada je Michelle ponovo poela raditi puno radno vrijeme, odluila je skratiti rad u banci kako bi mogla pokupiti djevojice iz kole i uvati ih tijekom poslijepodneva. Velikom broju amerikih obitelji takva je pomo jednostavno nedostupna; naprotiv, u mnogim je obiteljima situacija upravo obrnuta - netko se iz obitelji, povrh svih svojih obiteljskih obveza, mora brinuti o vlastitim, sve starijim roditeljima. Naravno da je nemogue da vlada svakoj obitelji garantira prekrasnu, zdravu, tek napola umirovljenu svekrvu koja sasvim sluajno ivi u blizini. No, ako mislimo ozbiljno o obiteljskim vrijednostima, moemo provoditi politiku koja bi ongliranje izmeu posla i roditeljstva uinila

neto lakim. Mogli bismo zapoeti tako da kvalitetne vrtie uinimo dostupnima svima koji za njima imaju potrebu. Za razliku od veine europskih zemalja, vrtii u SAD-u prava su lutrija. Poboljanja u smislu kontrole licenci, izmjene uvjeta federalnih i saveznih kredita, te subvencioniranja obitelji prema potrebama, omoguila bi roditeljima s niim primanjima da u miru obavljaju svoj posao a poslodavcima donijele korist jer bi smanjila izostanke s posla. Takoer je vrijeme da redizajniramo kole - ne samo zbog zaposlenih roditelja, ve i zato da pripremimo svoju djecu za svijet koji postaje sve kompetitivniji. Nebrojene studije ukazuju na obrazovne prednosti jakih predkolskih programa, zbog ega su za njih zainteresirane i one obitelji u kojima jedan roditelj ne radi. Isto vrijedi i za due vrijeme provedeno u koli, ljetne kole i izvannastavne aktivnosti. Omoguiti svoj djeci pristup ovim uslugama svakako je troak, no troak koji bismo kao dio ire reforme obrazovanja, mi kao drutvo trebali biti voljni snositi. Ponajvie, trebali bismo raditi s poslodavcima kako bi poveali fleksibilnost u pogledu radnog vremena. Clintonova je vlada uinila korak u tome smjeru kada je donijela Zakon o obiteljskom i zdravstvenom bolovanju, no kako se on odnosi iskljuivo na neplaeni dopust i vrijedi samo za tvrtke koje zapoljavaju vie od pedeset zaposlenika, veina Amerikanca nije u poziciji iskoristiti ga. A iako sve osim jedne bogate nacije osiguravaju nekakav oblik plaenog dopusta za roditelje, poslovna zajednica estoko se suprotstavlja obveznom plaenom dopus262 tu, djelomice zbog zabrinutosti kako bi on utjecao na male tvrtke. Uz malo kreativnosti, trebali bismo se kada je o tome rije pomaknuti s mrtve toke. Kalifornija je nedavno pokrenula inicijativu za plaeni dopust kroz posebne oblike osiguranja, te time osigurala da trokove ne snose iskljuivo poslodavci. Roditeljima takoer moemo omoguiti fleksibilnost kako bi se bolje nosili sa svakodnevnim problemima. Mnoge velike kompanije ve slubeno nude fleksibilno radno vrijeme, a izvjetaji govore o viem radnom moralu zaposlenika kao i o manjem broju onih koji mijenjaju posao. Velika Britanija osmislila je novi pristup problemu. Kao dio veoma popularne kampanje za ravnoteu poslovnog ivota, roditelji s djecom ispod este godine imaju pravo uloiti pismeni zahtjev poslodavcu za promjenom radnog vremena. Poslodavci nisu obvezni odobriti zahtjev, no obvezni su sastati se sa zaposlenikom i razgovarati o tome. Do sada je jedna etvrtina onih na koje je zakon primjenjiv uspjeno zavrila pregovore, a da pri tome nije pala produktivnost. Kombinacijom ovakvih inovativnih zakonskih prijedloga, tehnike podrke i vee javne svijesti, vlada je u stanju pomoi tvrtkama da uz male trokove pomognu zaposlenicima. Naravno da ni jedan od ovih prijedloga ne bi trebao obeshrabriti odluku da jedan od roditelja ostane kod kue, bez obzira na financijske rtve. Za neke obitelji to bi moglo znaiti da moraju odustati od odreene materijalne udobnosti. Za druge, obrazovanje kod kue ili preseljenje u etvrt s niim trokovima ivota. U nekim obiteljima mogao bi otac biti taj koji ostaje kod kue - iako e u veini majka biti ta koja e sluiti kao primarna skrbiteljica. Kako bilo, takve se odluke moraju potivati. Postoji li ita u emu su socijalni konzervativci u pravu, onda je to injenica da moderno drutvo esto zaboravlja u potpunosti cijeniti emocionalni i financijski doprinos, odnosno rtvu i teak rad nezaposlene majke. Ono u emu su u krivu jest ustrajanje na tome da je ta uloga uroena, da je najbolji i jedini model majinstva. Ja svojim kerima elim da imaju mogunost izbora u odluivanju to je najbolje za njih i njihove obitelji. Hoe li one taj izbor imati, nee ovisiti iskljuivo o njihovim naporima i stavovima. Upravo onako kako me poduila Michelle, ovisit e takoer o mukarcima i amerikom drutvu i o tome koliko e oni potivati i prilagoditi se onome to one izaberu. Bok, tata." Bok, slatkice." Petak je popodne i rano sam se vratio s posla kako bih pazio na cure dok je Michelle kod frizera. Podignem Maliju u zagrljaj i primjeujem da je u naoj kuhinji plavokosa djevojica koja me promatra kroz prevelike naoale. 263 Tko je to?" pitam dok sputam Maliju na pod. To je Sam. Dola je na igranje."

Bok, Sam." Pruam joj ruku, a ona je nakon kraeg razmatranja blago stisne. Malia obre oima. uj, tata . . . nemoj se rukovati s djecom." Ti to ne radi?" Ne", kae Malia. Ni tinejderi se ne rukuju. Moda nisi primijetio, ali ovo je 21. stoljee." Malia pogleda Sam, koja se suzdrava da se ne pone smijati. Pa to radite u 21. stoljeu?" Kae, bok,' ponekad mahne. To ti je vie-manje sve." Shvaam. Nadam se da te nisam osramotio." Malia se nasmije. Sve O.K., tata. Nisi znao, jer si navikao rukovati se s odraslima." Istina. Gdje ti je sestra?" Gore." Uspnem se stepenicama i zateknem Sashu kako stoji u donjem veu i ruiastoj majici. Povue me k sebi i zagrli i zatim mi kae da ne moe nai kratke hlae. Pogledam u ormar i izvadim s vrha plave hlaice. Sto je ovo?" Sasha se namrti, ali neodluno prihvati hlae i odjene ih. Za nekoliko mi se minuta popne u krilo. Te nisu udobne, tata." Odemo opet do njena ormara, pogledamo jo jednom i naem druge, takoer plave. Moe ove?" Sasha se opet namrti. Dok tako stoji, izgleda kao umanjena verzija svoje majke. Malia i Sam ulaze i promatraju okraj. Sashi se ne sviaju ni jedne od ovih hlaica", objasni mi Malia. Pitam Sashu zato. Oprezno me odmjeri. Ruiasto ne pae na plavo", kae napokon. Malia i Sam se kikou. Nastojim izgledati strogo kao to bi Michelle izgledala u takvim okolnostima i kaem Sashi da ih odjene. Poslua me, ali shvatim da samo udovoljava mojoj elji. Moje keri uope ne vjeruju da sam strog. Poput mnogih suvremenih mukaraca, odrastao sam bez oca. Moji su se roditelji razveli kad sam imao samo dvije godine i oca sam vei dio ivota poznavao samo preko pisama koja mi je slao i onoga to su mi priali majka, djed i baka. U mom je ivotu bilo mukaraca - ouh, s kojim smo ivjeli vie od etiri godine, i djed, koji je pomagao baki u odgoju - obojica su bili dobri ljudi koji su me voljeli. Ali moji su odnosi s njima bili nepotpuni. S ouhom zato to smo kratko ivjeli skupa i zato to je po naravi bio rezerviran. A koliko sam god bio blizak s djedom, bio je prestar i imao previe problema da bi me mogao usmjeriti. 264 Odgojile su me, dakle, ene - baka, ija je nepopustljiva praktinost odravala obitelj, i majka, koja je svojom ljubavlju i prisebnou duha meni i sestri bila sredie svijeta. Zahvaljujui njima nikada mi nije nedostajalo nita vano. Od njih sam usvojio vrijednosti kojima se i danas rukovodim. Pa ipak, s godinama sam uvidio kako je majci i baki bilo teko odgajati me bez snane muke nazonosti u domu. Osjetio sam to za dijete znai odsustvo oca. Bio sam odluan u namjeri da izvuem pouke iz oeve neodgovornosti, ouhove rezerviranosti i djedovih promaaja i da svojoj djeci budem otac na kojeg mogu raunati. U najopenitijem sam smislu u tome uspio. Brak mi je stabilan a obitelj zbrinuta. Idem na roditeljske sastanke i plesne nastupe, moje keri uivaju moju oduevljenu panju. Pa ipak, od svih aspekata ivota, najvie sumnjam u svoju sposobnost da budem mu i otac. Znam da nisam jedini; na odreenoj razini naprosto emocionalno prolazim isto to i drugi oevi koji se snalaze u gospodarstvu i drutvu u neprestanoj mijeni. Premda je svakim danom sve nedostiniji, lik oca iz pedesetih godina - koji uzdrava obitelj radei od devet do pet, svake veeri sjeda za stol da pojede obrok koji je spremila njegova ena, trenira kolski bejzbol-klub i vjet je s alatom - lebdi iznad kulture jednako postojano kao i lik majke-kuanice. Mnogi dananji mukarci osjeaju sram i frustraciju zbog toga to nisu u stanju sami prehranjivati svoje obitelji; ovjek ne mora biti ekonomski determinist da bi uvidio kako visoka stopa nezaposlenosti i male plae uzrokuju slabu roditeljsku brigu i nisku stopu brakova kod afroamerikih mukaraca. Uvjeti zapoljavanja promijenili su se za radnike, kao i za radnice. Bez obzira na to rade li na dobro plaenim strunim

poslovima ili na traci, oevi moraju raditi vie sati na dan nego to je to bio sluaj prije. A to se dogaa upravo kad bi oevi morali - a u mnogim sluajevima i ele - biti aktivnije ukljueni u ivot svoje djece nego to su to bili njihovi oevi. No, ako kompromis izmeu ideje roditelja u mojoj glavi i zbilje koju ivim nije samo moj, to ne umanjuje moj osjeaj da svojoj obitelji ne pruam uvijek sve to bih mogao. Prole sam godine na Dan oeva bio pozvan odrati govor u baptistikoj crkvi u junom dijelu Chicaga. Nisam imao napisan govor, ali sam odabrao temu Sto znai biti odrastao mukarac". Rekao sam da je dolo vrijeme da mukarci openito, a crni mukarci napose, prestanu pronalaziti opravdanja to ne pruaju svojim obiteljima sve to bi mogli. Podsjetio sam prisutne mukarce da biti otac ne znai samo napraviti dijete; da su ak i oni od nas koji su fiziki kod kue, esto emocionalno odsutni; da upravo zato to mnogi od nas nisu imali oca moramo uloiti dvostruko vie napora da prekinemo taj krug; da ako mislimo od svoje djece oekivati vie, moramo vie oekivati sami od sebe. ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 265 Razmiljajui o tome to sam rekao, ponekad se pitam u kojoj mjeri ispunjam svoja vlastita oekivanja. Za razliku od mnogih mukaraca koji su me sluali, ja ipak ne moram raditi dva posla ni none smjene kako bih prehranio obitelj. Mogao bih imati posao koji bi mi omoguivao da svake veeri budem kod kue. Isto tako mogao bih nai posao koji bi donosio vie novca pa bi moje izbivanje iz kue barem bilo opravdano time to od njega moja obitelj ima neku mjerljivu korist Michelle bi, recimo, mogla raditi manje ili bi djeca imala financijski osiguranu budunost. Umjesto toga, odabrao sam ivot sa suludim rasporedom, ivot koji zahtijeva da duga razdoblja provodim odvojen od Michelle i cura i koji Michelle izlae svim vrstama stresa. Mogu si rei da se u nekom irem smislu bavim politikom radi Malije i Sashe, da e moj rad pridonijeti da one ive u boljem svijetu. Ali takve su racionalizacije slabe i bolno apstraktne kad moram propustiti kolsku priredbu zbog glasovanja ili kad zovem Michelle da bih joj rekao kako zasjedanje nije zavreno i da moramo odgoditi godinji odmor. Zapravo, moji nedavni politiki uspjesi nimalo ne umanjuju moj osjeaj krivnje; kao to mi je Michelle jednom rekla, samo napola u ali, zgodno je vidjeti tatinu sliku u novinama jednom ili dvaput, ali kad se to dogaa stalno, malo ti je neugodno. Trudim se odgovoriti na optube koje mi se motaju po glavi - da sam sebian, da sve radim radi svoga ega ili da bih ispunio prazninu u svom srcu. Kad sam izvan grada, nastojim se vratiti kui na veeru, uti kako su Malia i Sasha provele dan, itati im i spremiti ih na spavanje. Nastojim biti slobodan nedjeljom da bih ljeti vodio cure u zooloki vrt ili na bazen a zimi u posjet muzeju ili akvariju. Blago korim svoje keri kad nisu dobre i nastojim ograniiti koliinu televizije i nezdrave hrane u njihovu ivotu. Michelle mi prua podrku u svemu tome, iako mi se ponekad ini da se upliem u njezinu sferu - da sam svojim odsustvima izgubio pravo da se mijeam u svijet koji je ona izgradila. Sto se cura tie, njima ide odlino iako mene esto nema. To je uglavnom dokaz da je Michelle uspjean roditelj; tono zna kako treba s Malijom i Sashom, zna kako postaviti vrste granice, a da pritom ne ograniava nepotrebno njihovu slobodu. Pobrinula se i da moj izbor za senatora ne utjee previe na njihov ivot, premda se normalno djetinjstvo amerikog djeteta srednje klase nije izmijenilo nita manje nego roditeljstvo. Prola su vremena kad bi roditelji naprosto poslali djecu van ili u park i rekli im da se vrate do veere. Budui da su vijesti pune otmica djece a na svaku se spontanost gleda podozrivo ili se ak sumnja na lijenost, djeji je raspored postao jednako sloen kao i roditeljski. Postoji odreeno vrijeme za igranje, satovi baleta, gimnastike, tenisa, klavira, nogometa, a svaki je tjedan neka roendanska proslava. Jednom sam rekao Maliji kako sam u itavu svom djetinjstvu bio na tono dvije 266 proslave roendana, na svakoj je bilo petero ili estero djece, a zabava se sastojala od unjastih eira i torte. Pogledala me na nain na koji sam ja gledao svog djeda dok mi je priao o Velikoj depresiji - mjeavinom fascinacije i nepovjerenja. Koordinacija djejih aktivnosti preputena je Michelle, koja to izvodi efikasnou generala. Kad mogu, nudim svoju pomo, to Michelle cijeni, premda pazi da moje obveze ne budu iznad mojih mogunosti. Dan uoi Sashine roendanske zabave prolog lipnja reeno mi je da nabavim dvadeset

balona, pizze sa sirom za dvadesetoro klinaca i led. To se inilo izvedivim, pa sam kad mi je Michelle rekla da e na kraju zabave djeci podijeliti vreice s darovima, predloio da i to ja obavim. Nasmijala se. Nisi ti u stanju rijeiti vreice s darovima", rekla je. Da ti objasnim to je to. Mora otii u djeji duan i odabrati vreice. Onda mora odabrati to e staviti u vreice, posebno za deke, a posebno za curice. Ti bi uao onamo i motao se satima, a onda bi ti glava eksplodirala." Naruenog samopouzdanja, prikljuio sam se na internet. Naao sam trgovinu balonima u blizini gimnastikog studija u kojoj se odravala proslava i pizzeriju koja je obeala dostavu u 15.45. Kad su se sljedeeg dana pojavili gosti, baloni su bili na mjestu a sokovi na ledu. Sjedio sam s drugim roditeljima, avrljao i promatrao dvadesetak petogodinjaka kako tre i skau naokolo poput veselih vilenjaka. Malo sam se zabrinuo kad u 15.50 pizze jo nisu stigle, ali raznosa je ipak stigao deset minuta prije nego to je bilo predvieno da djeca jedu. Znajui pod kakvim sam pritiskom, Michellin brat Craig pljesnuo je dlanom o moj dlan. Michelle je podigla pogled s papirnatih tanjuria na koje je stavljala komade pizze i nasmijeila se. Za finale, kad se pojela sva pizza i popio sav sok, kad smo otpjevali Sretan roendan" i pojeli malo torte, nastavnik gimnastike okupio je svu djecu oko staroga, arenog padobrana i rekao Sashi da sjedne u sredinu. Na tri su ga podigli a Sasha je poletjela u zrak, pa jo jednom, pa trei put. Svaki put kad bi poletjela iznad lelujajueg platna, smijala se izrazom iste radosti. Pitam se hoe li se Sasha sjeati toga kad odraste. Vjerojatno nee; ja se mogu prisjetiti samo vrlo fragmentarno sebe s pet godina. No mislim da e srea koju je osjetila na tom padobranu trajno ostaviti traga na njoj; da se takvi trenuci akumuliraju i usauju u karakter djeteta, postajui dijelom njezine ili njegove due. Kad sluam Michelle kako govori o svom ocu, ponekad mi se ini da ujem u njoj odjek takve sree, odjek ljubavi i potovanja koje Frasier Robinson nije zasluio slavom, ni spektakularnim podvizima, nego malim, svakodnevnim, obinim djelima - ljubavi koju je zasluio jer je bio prisutan. I pitam se hoe li moje keri o meni govoriti na taj nain. Prilika za stvaranje takvih sjeanja svakim je danom sve manje. Malia ODVANOST NADE - RAZMILJANJA O OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 267 ve kao da ulazi u drugu fazu; zanimaju je vie djeaci i veze, vie vodi rauna o tome to e odjenuti. Uvijek se doimala starijom no to je bila, udesno mudrom. Jednom me prilikom dok smo etali du jezera, a imala je samo est godina, iznebuha upitala je li naa obitelj bogata. Rekao sam da nismo jako bogati, ali da imamo mnogo vie nego veina ljudi. Pitao sam je zato je to zanima. Pa. . . razmiljala sam i odluila da ne elim biti jako, jako bogata. elim jednostavan ivot." Njene su me rijei tako iznenadile da sam se nasmijao. Pogledala me i nasmijeila se, ali pogled joj je govorio da je mislila ozbiljno. Cesto razmiljam o tom razgovoru. Pitam se to Malia misli o mom ne tako jednostavnom ivotu. Zacijelo primjeuje da drugi oevi dolaze na nogometne utakmice njezine ekipe ee nego ja. Ako je to smeta, niim to ne pokazuje, jer Malia zna voditi rauna o tuim osjeajima i nastoji na svaku situaciju gledati s najbolje strane. Pa ipak, nije ba utjeno misliti kako me moja osmogodinja ki voli toliko da prelazi preko mojih propusta. Nedavno sam bio na jednoj od njezinih utakmica, kad je tjedno zasjedanje zavrilo ranije. Bilo je lijepo ljetno poslijepodne i posvuda po igralitima bile su brojne obitelji, bijele i crne, i latinoamerike i azijske, iz svih dijelova grada, ene su sjedile na stolicama, mukarci pokazivali sinovima udarce, djedovi i bake pridravali su bebe. Spazio sam Michelle i sjeo na travu pored nje, a Sasha mi je sjela u krilo. Malia je ve bila na terenu, meu mnotvom igraica oko lopte i premda nije prirodno predodreena za nogomet - za glavu je via od svojih prijateljica a noge joj se jo nisu razvile sukladno visini - igra sa arom i sportskim duhom koji nas nagone da navijamo na sav glas. U poluvremenu Malia dolazi do nas. Kako si, sportaice?" pitam. Super!" Otpila je malo vode. Tata, da te neto pitam." Samo daj." Moemo li nabaviti psa?" Sto kae tvoja majka?"

Rekla je da pitam tebe. Mislim da poputa." Pogledao sam Michelle, koja se nasmijeila i slegnula ramenima. Moemo li to raspraviti nakon utakmice?" upitao sam. ' O.K." Malia je otpila jo malo vode i poljubila me u obraz. Drago mi je da si doma", ree. Prije no to sam stigao odgovoriti, okrenula se i zaputila prema terenu. I na tren mi se u sjaju kasnog popodneva uinilo da vidim svoju stariju ki kao enu kakvom e postati, svakim korakom kao da je postajala sve via, sve jasnije uobliene figure, dok je duge noge vode u njen vlastiti ivot. 268 Stisnuo sam Sashu vre u krilu. Vjerojatno slutei to osjeam, Michelle me primila za ruku. Sjeam se to je Michelle za vrijeme kampanje odgovorila na pitanje kako je biti enom politiara. Teko", rekla je Michelle. A onda je, prema onome to je napisao novinar, dodala uz smijeak, Zato je Barack tako zahvalan." Kao i obino, moja je ena u pravu. 269 Pogovor Polaganjem zakletve u Senatu, u sijenju 2005., zavrio je proces koji je zapoeo kada sam dvije godine prije najavio svoju kandidaturu - relativno anoniman ivot zamijenio sam vrlo javnim. Mnoge su stvari, dakako, ostale iste. Moja obitelj i dalje ivi u Chicagu. I dalje se iam kod istog brijaa, Michelle i ja jo uvijek imamo iste prijatelje koje smo imali i prije nego to sam izabran, nae keri i dalje tre po istim igralitima. Pa ipak, moj se ivot drastino promijenio, i to na nain koji ponekad ne elim ni sam priznati. Moje rijei, moja djela, moji planovi putovanja, moja porezna prijava - sve to izlazi u jutarnjim novinama ili se uje na veernjim vijestima. Moje keri moraju podnositi dobronamjerne strance kad god ih otac vodi u zooloki vrt. Ne mogu vie nesmetano proi aerodromom, i to ne samo u Chicagu. U pravilu mi je teko tu pozornost shvatiti ozbiljno. Konano, jo uvijek ima dana kad odjenem sako i hlae razliitih odijela. Moje su misli mnogo manje uredne, moji dani mnogo manje organizirani, no ono to slika o meni koja se projicira u svijet sugerira, ponekad je smijeno. Dan prije polaganja zakletve, moj stoer i ja odluili smo odrati konferenciju za novinare u mom uredu. Tada sam bio devedeset i deveti po senioritetu i svi su reporteri bili nagurani u siuan ured u podrumu zgrade Dirksen, preko puta senatske trgovine namirnicama. To mi je bio prvi dan u zgradi; nisam jo glasovao ni o emu, nikakav zakon jo nisam predloio, dapae, nisam jo uope ni sjeo za svoj stol kad je vrlo revni reporter digao ruku i upitao me: Senatore Obama, kakvo je vae mjesto u povijesti?" ak su se i neki od reportera nasmijali. Djelomino je ta pretjerana zainteresiranost bila posljedica moga govora na konvenciji Demokratske stranke u Bostonu 2004., kad sam i postao poznat u nacionalnim okvirima. Zapravo, proces kojim sam izabran za glavnoga govornika do danas mi je ostao zagonetkom. Johna Kerryja upoznao sam nakon unutarstranakih izbora za senatskog kandidata, kada sam govorio na jednome skupu namijenjenom prikupljanju novca za njegovu kampanju i zatim iao s njim na predstavljanje programa osposobljavanja za posao. 270 Nekoliko tjedana poslije do nas je dopro glas kako Kerryjevi ljudi ele da govorim na konvenciji, premda nije bilo jasno u kojem svojstvu. Jednog popodneva, dok sam se vraao u Chicago iz Springfielda, direktorica Kerryjeve kampanje Mary Beth Cahill nazvala je da mi priopi vijest. Kada sam zavrio razgovor, obratio sam se svom vozau Mikeu Signatoru. Ovo je velika stvar", rekoh. Mike je kimnuo: Moe se rei." Dotad sam bio na samo jednoj konvenciji Demokratske stranke, u Los Angelesu 2000. Nisam planirao ii na tu konvenciju; neposredno prije toga izgubio sam na stranakim izborima za demokratskog kandidata za zastupnika drave Illinois u Kongresu i odluio sam vei dio ljeta

provesti radei u odvjetnikoj tvrtki koju sam tijekom kampanje ostavio bez nadzora (propust zbog kojeg sam vie-manje bio bez novca), te nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa suprugom i kerima koje su me premalo viale u prethodnih est mjeseci. U zadnji trenutak, meutim, nekolicina prijatelja i pristaa koji su planirali ii inzistirali su da im se pridruim. Mora stvoriti veze diljem zemlje, rekli su mi, za svoju sljedeu kandidaturu - a, uostalom, bit e i zabavno. Iako to nisu rekli, slutio sam da su putovanje na konvenciju vidjeli kao korisnu terapiju za mene, po teoriji da je najbolje to se moe napraviti kad vas konj zbaci, odmah se ponovno popeti. Na kraju sam popustio i rezervirao let za L. A. Kad sam sletio, odvezao sam se autobusom do Hertzova rent-a-car ureda, dao eni za pultom svoju American Express karticu i poeo na zemljovidu traiti put kako da doem do jeftinog hotela koji sam naao nedaleko od kvarta Venice Beach. Za nekoliko se minuta djelatnica Hertza vratila s izrazom neugode na licu. Oprostite g. Obama, ali kartica vam je odbijena." Nemogue. Moete li ponovno pokuati?" Dvaput sam pokuala, gospodine. Moda biste trebali nazvati American Express." Nakon pola sata na telefonu, nadzornik dobra srca iz American Expressa odobrio je unajmljivanje automobila. No ta je epizoda bila predznak nadolazeih dogaaja. Nisam bio delegat, pa nisam mogao dobiti propusnicu za dvoranu, a predsjednik Demokratske stranke drave Illinois izjavio je kako je ve pretrpan zahtjevima i da je najbolje to mi moe dati propusnica koja omoguuje samo ulazak na mjesto odravanja konvencije. Na kraju sam veinu govora gledao na televizijskim ekranima, ratrkanim oko Staples Centera, s vremena na vrijeme slijedei prijatelje i poznanike u loe, kamo sasvim oito nisam pripadao. Do utorka naveer shvatio sam da moja nazonost ondje ne slui ni meni ni 271 Demokratskoj stranci, i u srijedu ujutro bio sam na prvom letu natrag za Chicago. S obzirom na razliku izmeu moje prijanje uloge nepozvanog gosta na jednoj konvenciji i moje nove uloge uvodniara na drugoj konvenciji, s razlogom sam se brinuo da moje pojavljivanje u Bostonu moda nee dobro proi. No nisam bio posebno nervozan, moda zato to sam se dotad ve naviknuo na to da se u mojoj kampanji dogaaju neobine stvari. Nekoliko dana nakon poziva ge Cahill ponovno sam bio u svojoj hotelskoj sobi u Springfieldu pravei biljeke za nacrt govora i istodobno gledajui koarkaku utakmicu. Razmiljao sam o temama koje sam najavio u kampanji spremnosti ljudi da naporno rade prui li im se prilika; potrebi da vlada pomogne stvoriti temelje za dobre mogunosti, uvjerenju da Amerikanci osjeaju obvezu jedni prema drugima. Napravio sam popis tema na koje bih se mogao osvrnuti - zdravstvo, obrazovanje, rat u Iraku. No ponajvie sam razmiljao o glasovima ljudi koje sam susreo tijekom kampanje. Sjetio sam se Tima Wheelera i njegove supruge iz Galesburga koji su se pokuavali domisliti kako da svome sinu adolescentu omogue prijeko potrebnu transplantaciju jetre. Sjetio sam se mladia iz East Molinea, imenom Seamus Ahern, koji se spremao otii u Irak i njegove elje da slui domovini, te ponosa i zabrinutosti na licu njegova oca. Sjetio sam se mlade crnkinje koju sam upoznao u istonom St. Louisu i ije ime nisam upamtio, no koja mi je pripovijedala o svome nastojanju da upie fakultet, iako nitko iz njezine obitelji nikad nije zavrio ni srednju kolu. Nisu me dirnule samo muke tih ljudi nego njihova odlunost, oslanjanje na vlastite snage i neumorni optimizam kad su se nali u tekoama. To me podsjetilo na frazu koju je moj pastor, veleasni Jeremiah A. Wright ml., jednom upotrijebio u propovijedi. Odvanost nade. To je najbolji dio amerikog duha, pomislih - imati smjelosti vjerovati, unato svemu to govori suprotno, da moemo vratiti osjeaj zajednice naciji rastrganoj sukobom; drskost da se vjeruje kako unato osobnim preprekama, gubitku posla, bolesti u obitelji ili djetinjstvu provedenom u siromatvu, ipak imamo djelominu kontrolu - pa stoga i odgovornost - nad vlastitom sudbinom. Ta nas je odvanost, pomislih, ujedinila u jedan narod. Taj je sve-proimajui duh nade povezao priu moje obitelji sa irom amerikom priom, i moju vlastitu priu s priama biraa koje sam elio zastupati. Ugasio sam koarkaku utakmicu i poeo pisati.

Nekoliko tjedana poslije stigao sam u Boston, odspavao tri sata i otiao iz hotela u Fleet Center, na svoj prvi nastup za emisiju Meet the 272 Press. Pred kraj jednog dijela emisije, Tim Russert je na ekranu prikazao izvadak iz mojeg intervjua u novinama Cleveland Plain-Dealer (na koji sam sasvim zaboravio) kad me novinar pitao - kao osobu koja ulazi u politiku kao kandidat za Senat drave Illinois - to mislim o konvenciji Demokratske stranke u Chicagu. Konvencija je na prodaju. Imate veere na kojima mjesto za stolom stoji deset tisua dolara, zatvorene zlatne klubove. Mislim da se prosjeni birai, kad to pogledaju, s pravom osjeaju iskljuenima iz birakog procesa. Ne mogu prisustvovati doruku za deset tisua dolara. Znaju da e oni koji to mogu dobiti pristup stvarima koje njima nikad nee biti dostupne. Kad je citat uklonjen s ekrana, Russert se okrenu prema meni. Stotinu i pedeset donatora dalo je 40 milijuna dolara za ovu konvenciju", ree. Jo gore nego u Chicagu, po vaim kriterijima. Vrijea li vas to, kakvu to poruku alje prosjenom glasau?" Odgovorio sam da su politika i novac problem objema strankama, ali da se uvidom u nae glasake odluke svatko moe uvjeriti da smo John Kerry i ja osobno glasovali za zakone i odredbe koje su najbolje za zemlju. Rekao sam da konvencija to nee promijeniti, iako sam natuknuo da ukoliko demokrati to vie ohrabre sudjelovanje ljudi koji se osjeaju iskljuenima iz birakog procesa, utoliko emo biti vjerniji svojim pravim izvorima kao stranke obinih ljudi i snaniji kao stranka. U sebi sam mislio da je moj originalni citat iz 1996. bio bolji. Neko su politike konvencije odraavale hitnost i dramu politike - kad su imenovanja odreivali voe stranakih blokova, prebrojavanje prisutnih, poslovi sa strane i prisile, kad su strasti ili pogrene procjene mogle rezultirati drugim, treim ili etvrtim krugom glasovanja. No ta su vremena davno prola. Dolaskom obvezujuih stranakih izbora, doao je nuni kraj dominacije stranakih efova i tajnih nagodbi iz zadimljenih soba, pa je dananja konvencija liena iznenaenja. Vie slui kao cjelotjedna informativna reklama za stranku i njezina kandidata - te kao nagrada za odane i velike donatore stranke u vidu etiri dana hrane, pia, zabave i poslovnih razgovora. Vei dio prva tri dana na konvenciji proveo sam ispunjavajui svoju ulogu u toj paradi. Obraao sam se dvoranama punim velikih demokratskih donatora i dorukovao s delegatima iz pedeset drava. Uvjebavao sam govor pred videomonitorom, odrao pokus kako ga treba postaviti, dobio upute gdje da stojim, gdje da maem i kako da se najuinkovitije koristim slualicama. Moj direktor za odnose s javnou Robert Gibbs i ja kaskali smo gore-dolje po stepenicama Fleet Centera, davali intervjue izmeu kojih su katkad jedva prole dvije minute, mreama ABC, NBC, ODVANOST NADE - RAZMILJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIKOG SNA 273 CBS, CNN, Fox News i NPR, svaki put naglaavajui teme koje je pripremila ekipa Kerry-Edwards i ija je svaka rije nedvojbeno testirana na nebrojenim anketama i fokusnim skupinama. S obzirom na vratolomnu brzinu kojom su mi prolazili dani, nisam imao vremena brinuti se o tome kako e moj govor biti prihvaen. Tek u utorak naveer, nakon to su moj stoer i Michelle pola sata raspravljali 0 tome koju bih kravatu trebao staviti (na kraju smo se odluili za onu koju je nosio Robert Gibbs), nakon to smo se odvezli do Fleet Centera 1 uli neznance kako viu Sretno!" i Sredi ih, Obama!", nakon to smo posjetili draesnu i duhovitu Teresu Heinz Kerry u njezinoj hotelskoj sobi, kad smo Michelle i ja napokon sjeli iza pozornice i poeli gledati prijenos, polako sam poeo osjeati nervozu. Rekao sam Michelle da imam blagi gr u elucu. vrsto me zagrlila, pogledala u oi i rekla: Samo nemoj zeznuti, stari!" Oboje smo se nasmijali. Upravo je tada jedan od producenata uao u prostoriju i rekao kako je vrijeme da zauzmem svojoj poloaj iza pozornice. Stojei iza crne zavjese, sluajui kako me Dick Durbin predstavlja, pomislio sam na svoje roditelje i djeda, i kako bi njima bilo u publici. Pomislio sam na svoju baku na Havajima koja je gledala konvenciju na televiziji, jer su joj lea bila u odve loem stanju za put. Pomislio sam na sve dobrovoljce i pristalice u Illinoisu koji su se naradili za

mene. Boe, daj da pravilno prenesem njihove prie, rekao sam si. Potom sam kroio na pozornicu. Lagao bih kada bih rekao da mi pozitivne reakcije na moj govor na Bostonskoj konvenciji - pisma koja sam primio, gomile koje su dolazile na skupove kad smo se vratili u Illinois - nisu predstavljale i osobno zadovoljstvo. Napokon, uao sam u politiku kako bih utjecao na javnu raspravu, jer sam smatrao da imam to rei o smjeru u kojem trebamo ii kao zemlja. Ipak, lavina publiciteta koja je uslijedila nakon govora jaa moju svijest o tome koliko je slava prolazna i ovisna o tisuu raznih sluajnosti, dogaaja koji krenu u ovom, umjesto u onom smjeru. Znam da nisam toliko pametniji od osobe koja sam bio est godina prije, kad sam nakratko zapeo na losaneleskom aerodromu. Moji stavovi o zdravstvu, obrazovanju ili vanjskoj politici nisu toliko istananiji no to su bili kad sam rintao u anonimnosti kao organizator u lokalnoj zajednici. Ako sam mudriji, to je uglavnom zato to sam napredovao neto dalje du puta koji sam odabrao, puta politike, i naslutio kamo bi me mogao odvesti, u dobrom i loem smislu. Sjeam se razgovora koji sam prije gotovo dvadeset godina vodio s prijateljem, starijim ovjekom koji je bio aktivan u borbi za graanska prava u Chicagu ezdesetih i poduavao urban studies na Sveuilitu 274 Northwestern. Upravo sam bio odluio, nakon tri godine organiziranja, upisati pravo. S obzirom da je on bio jedan od malobrojnih sveuilinih predavaa koje sam poznavao, pitao sam ga bi li mi bio spreman dati preporuku. Rekao je da e mi rado napisati preporuku, no prvo je elio znati to sam namjeravao s diplomom prava. Spomenuo sam mogunost otvaranja kancelarije koja bi se bavila graanskim pravima, te da bih se u nekom trenutku mogao okuati kao kandidat za politiki mandat. Klimnuo je glavom i upitao jesam li razmiljao o tome to bi taj put mogao ukljuivati, to bih bio spreman uiniti da mi objave lanak u strunom asopisu, da postanem partner ili da na izborima osvojim taj prvi mandat i onda napredujem. Najee i pravo i politika zahtijevaju kompromis, kazao je; ne samo u pitanjima za koja se zalaemo, nego i u temeljnim stvarima - ovjekovim vrijednostima i idealima. Ne kae to kako bi me odgovorio, rekao je. To je jednostavno injenica. Zbog svoje nevoljkosti da u tome radi kompromise, uvijek je odbijao ui u politiku, iako su ga kao mlaeg mnogo puta pokuali pridobiti. Kompromis nije sam po sebi lo", ree mi. Jednostavno me nije zadovoljavao. A ono to sam s godinama otkrio jest da mora raditi ono to tebe zadovoljava. Zapravo, to je jedna od prednosti starosti, pretpostavljam; napokon si nauio to ti je vano. Teko je to znati s dvadeset est godina. Problem je to nitko drugi ne moe odgovoriti na to pitanje umjesto tebe. To samo sam moe otkriti." Dvadeset godina poslije, u mislima se vraam tom razgovoru i vie cijenim prijateljeve rijei nego u ono doba. Pribliavam se dobi kada sam svjestan to me zadovoljava i, iako sam moda tolerantniji glede kompromisa u pitanjima za koja se zalaem no to je to bio moj prijatelj, znam da vlastito zadovoljstvo neu nai u svjetlu televizijskih kamera ili pljesku gomile. ini se da ono sad ee proizlazi iz svijesti kako sam na neki dokaziv nain uspio pomoi ljudima da ive svoj ivot s dozom dostojanstva. Razmiljam o onome to je Benjamin Franklin napisao svojoj majci objanjavajui zato je toliko svoga vremena posvetio javnoj slubi: Radije bih da se govori ivio je korisno nego Umro je bogat."' Mislim da je to ono to mi sad prua zadovoljstvo - injenica da sam koristan svojoj obitelji i ljudima koji su me izabrali, da ostavljam za sobom batinu koja e ivotima nae djece podariti vie nade no to smo je mi imali. Radei u Washingtonu, katkad osjetim da ispunjavam taj cilj. No katkad se ini da mi izmie i da su aktivnosti kojima se bavim - sasluanjima, govorima, konferencijama za novine i pisanjem stavova o pojedinim pitanjima - tek podilaenje tatini te da nikome ne koriste. Kad se naem u takvom raspoloenju, volim otii na tranje. Obino odem rano naveer, kad je zrak u Washingtonu topao i nepomian, a lie na drveu jedva da zauti. Kad padne mrak, vani nema mnogo

275 ljudi - moda pokoji par u etnji, ili beskunici na klupama. Obino zastanem kod Washingtonova spomenika, ali katkad odem dalje, preko ceste do Nacionalnog spomenika Drugome svjetskom ratu, onda du jezera do Spomenika vijetnamskim veteranima, pa uza stube Lincolnova spomenika. Nou je taj veliki hram osvijetljen, ali esto prazan. Stojei izmeu mramornih stupova itam Gettvsburko obraanje i Drugi inauguracijski govor. Pogledam van, preko jezera, zamiljajui gomilu koju je utiala mona kadenca dr. Kinga, a onda dalje, prema obasjanom obelisku i bljetavoj kupoli Capitola. Na tome mjestu razmiljam o Americi i ljudima koji su je gradili. Oevima ove nacije koji su nekako nadili sitne ambicije i usku prorau-natost pa zamislili narod koji se rasprostire preko kontinenta. I onima poput Lincolna i Kinga, koji su poloili svoje ivote u slubi usavravanja nesavrene unije. I svim bezimenim mukarcima i enama, robovima i vojnicima, krojaima i mesarima koji su gradili ivote sebi, svojoj djeci i unucima, opeku po opeku, tranicu po tranicu, uljevitu ruku po ulje-vitu ruku, kako bi popunili krajolik naih kolektivnih snova. To je proces iji dio elim biti. Moje je srce ispunjeno ljubavlju prema ovoj zemlji.