mr. sci. hfz. Edin ef.

Petali

STILISTIKO TUMAENJE SURE AD-DUHA

(1) )2( )3( )4( )5( )6( )7( )8( )9( 10) ) 11) ) U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 1. Tako mi jutra 2. i noi kada se utia 3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! 4. Onaj svijet je, zaista, bolji ovoga svijeta, 5. a Gospodar tvoj e tebi, sigurno, dati, pa e zadovoljan biti! 6. Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio, 7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, 8. i siromah si bio, pa te je imunim uinio? 9. Zato siroe ne ucvili, 10. a na prosjaka ne podvikni, 11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj! UVOD U ovom radu u iznijeti razliite, ali jedinstvene poglede na udesnost, nadnaravnost i nedostinost kur'anskog izraza, stila i ljepote. Svaki od istraivaa ljepota izraza i stila kur'anske rijei i poruke, kao plod svog rada je otkrio po jedan biser u moru kur'anskih ljepota. Istraivanja na koji nain je izraena pojedina rije ili ajet u Kur'anu spadaju u domen stilistike Kur'ana. Koncepcija ovog rada zasniva se na analizi poruka i mudrosti koje nam Uzvieni Allah daje u suri Ad-Duha. Uzvieni Allah se zaklinje Svome Poslaniku a. s., jutrom i nou kada se utia, napominjui da ga nije napustio niti omrznuo. Naime, idolopoklonici su se rugali Muhammedu a. s., kada mu nekoliko dana nita ne bi bilo objavljeno, govorei da ga je njegov Gospodar napustio i mrznuo. To je bilo povod objave prvog ajeta i ove zakletve Gospodara svjetova. Uzvieni Allah podsjea Svoga Poslanika, a. s., da ga je uputio na stazu sree i da ga je od siromaha imunim uinio. Imam Buhari navodi predaju u kojoj se kae: ''Allahov Poslanik, a. s., razbolio se i nije ustajao na noni namaz (teheddud) dvije ili tri noi, pa je dola jedna ena i rekla:
1

'Muhammede, nadam se da te tvoj ejtan napustio, nisam ga vidjela da ti se pribliava dvije ili tri noi!' Tada je Uzvieni Allah objavio suru Ad-Duha''1 ena koja mu je to rekla je, po svoj prilici, supruga Ebu Lehebova, Ummu-Demila bint Harb, budui da ga je nazvala imenom, a ne Allahovim Poslanikom, rugajui se, kazala je kako ga je ejtan napustio, a radilo se o nedolasku Dibrila a. s. Postoje predanja, npr. kod Taberanija, da mu Dibril a. s. nije dolazio zbog toga to mu se u kui nalazio pas, iako za to Muhammed, a. s., nije ni znao. Meutim, ovaj dogaaj veina uenjaka ne smatra razlogom prestanka objave. Taberi navodi predanja od Ibn Abbasa r. a., da se to desilo kada se Dibril a. s., nije izvijesno vrijeme pojavljivao, pa su ljudi poeli govoriti: ''Njegov ga je Gospodar ostavio i zamrzio!'' U drugom predanju spominje se zabrinutost Vjerovjesnika, a. s., zbog nedolaska Dibrila, a. s., pa mu je Uzvieni Allah objavio suru Ad-Duha. Ibn Ishak u svojoj Siri spominje da su idolopoklonici pitali poslanika, a. s., o Zul-Karnejnu i dui, pa im je on obeao odgovoriti, ali nije rekao ako Bog da. ekao je na objavu dvanaest noi i vie, da bi nakon toga Uzvieni Allah objavio suru Ad-Duha i odgovor za ono to su traili i rijei Uzvienog Allaha: ''I ne reci za neto to u uiniti sutra osim, ako Allah htjedne.''2 Teme ove vrste su neistraene u naem jeziku, i sva literatura je uglavnom na arapskom jeziku. Najznaajnije djelo iz ove oblasti jeste doktorska disertacija prof. dr. Demaludina Latia, Stil kur'anskog izraza, koje je mi je bilo inspiracija za ovaj rad.

SEMANTIKA ANALIZA "Kur'anski sememi samo okrznu stvarnost, oni su otoci po kojima se snalazimo u 'sedam mora', tek kada ih sve obiemo i ispitamo, doi emo do svijesti o njihovom jedinstvenom tkivu ili cjelini. Svaki trag, svaki korak je dragocjen, u svakom se ogleda cjelina, svaki e pripomoi daljnjem istraivanju."3 Sura Ad-Duha je mekanska sura i to je stav veine, ali ima i onih koji kau da je mogue da je i medinska sura, kao to to tvrdi mufessir Al-Alusi. Veina islamske uleme svoj stav argumentuje sadrajem sure, koji se odnosi na Poslanika a. s., u onom periodu ivota kada mu je jedno izvijesno vrijeme Objava
1 2 3

Buhari, 4950. Al-Kahf, 22-23. ajeta Demaludin Lati, Stil kur'anskog izraza, Sarajevo, 2001. str. 342. 2

prestala dolazit. Ismijavajui Poslanika a. s., ena Ebu Dehla govorila mu je da ga je napustio njegov Gospodar. U stilskom pogledu sura Ad-Duha je jedna od onih plamteih sura, puna tipinih reenica, retorikih pitanja, imenica koje nose slike i prizore ivota Poslanika a. s., ali i svakog od nas, jer je Kur'an objavljen cijelom ovjeanstvu. "Novo monoteistiko vjerovanje snano se sukobilo sa henotizmom koji je bio preplavio cijeli Arapski poluotok, i koji je, sa utjecajima koji su dolazili sa svih strana trajao stoljeima. Taj ideoloki sukob, estok u stvarnosti, prenio je estinu u kompoziciju i ritmiku sure, koja je nanizana od istrgnutih isjeaka koji se sueljevaju, pucaju i blijete. Jedne ideje sukobljavaju se sa drugima, suprotnima."4 Ali, nemogue je znati istinske dubine znaenja i smisla ove sure dok ne vidimo i razmislimo o svakoj rijei i svakoj konstrukciji zasebno. Zakletvom '' Tako mi jutra'' misli se na jutro. Jutro predstavlja poetak dana, kada se sunce poinje uzdizati, kada se suneve zrake poinju ukazivati na nebu. Uzvieni Allah ovu rije koristi i na drugim mjestima u Kur'anu. Npr. ''Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naa kazna nee stii danju dok se budu zabavljali''5 Kurtubi u svom tefsiru, Tefsiru-l-Kurtubi, iznosi stav Katadea i Dafera es-Sadika da se Allah d. ., zaklinje rijeju jer je u tom vremenu Allah d. . razgovarao sa Musaom a.
s., u tom dobu dana se desio mi'rad, i to je trenutak kada su sihirbazi pali licem na tlo.

U drugom ajetu ''- i noi kada se utia'', Uzvieni Allah se zaklinje nou kada nastupi sa tminama. Kurtubi navodi stav Mudahida, Katade, Ibn Zejda i Ikrime koji kau da glagol koji se ovdje upotrebljava moe da bude u znaenju glagola to bi onda znailo, "i noi kada se utia, smiri." Glagol oznaava vrijeme kada no sve prekrije kao to ovjek prekrije tijelo odjeom. '' Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!'' Ovaj ajet, trei po redu, je odgovor na prethodne zakletve. Prva dva ajeta treba da privuku panju slualaca i da ukau na vanost onoga to slijedi. Glagol znai ostaviti, napustiti kao i glagol ,a odnosna zamjenica ) ) odnosi se na Muhammeda a. s. Meutim, u glagolu je dolo do isputanja ove zamjenice a misli se . U odrinoj formi kazano, ne samo da se
4 5

Isto, str. 353. Al-A'raf, 98. ajet. 3

ukazuje da Milostivi Allah nije napustio svog Poslanika a. s., nego se naglaava da je On uz njega. '' Onaj svijet je, zaista, bolji ovoga svijeta,'' Za tebe je, Muhammede, bolji ahiret nego dunjaluk. Ahiret je bolji, jer je vjean, jer te u njemu eka nagrada kakvu ljudsko oko nije vidjelo, i kakvu ljudski um sebi ne moe predoiti. Odnosno, ahiretska kua je bolja za tebe Muhammede, od dunjaluke kue, jer ahiret je vjean a dunjaluk je prolazan. Ahiretska uivanja su trajna, neprolazna, a dunjaluke ljepote su kratkotrajne i prolazne. '' a Gospodar tvoj e tebi, sigurno, dati, pa e zadovoljan biti!'' U ovom ajetu kao da je kazano a stoji . Ibn Abbas kae da je ono to se obeava Poslaniku a. s., i sa ime e biti zadovoljan, zapravo efaat za ummet, ali i druge blagodati ahiretskog ivota. Zemaheri kae da ovaj ajet izraava sveobuhvatno obeanje dato Poslaniku a. s., jer je Poslaniku a. s., na dunjaluku data pobjeda, uspjeh na Bedru, na dan osloboenja Mekke, ulazak ljudi u islam u skupinama. Allah mu je rairio vojsku po arapskim zemljama. I uinio da njegovi nasljednici, estite halife, oslobode mnoge krajeve zemlje i srue kraljevine silnika. '' Zar nisi siroe za tebe od bio, pa ti je On utoite pruio,'' Nakon prvih pet ajeta u kojima se obeava Poslaniku a. s.. i daje uvjerenje da je Allah d. ., uz njega, da ga nije napustio, slijede tri ajeta koji ukazuju na velike blagodati koje su mu date. Glagol oznaava blagodat Poslaniku a. s., a ta blagodat je utoite koje mu je Allah d. ., dao, nakon to mu je preselila na ahiret majka Amina, dok je jo bio djeak, kod djeda Abdul-Mutaliba, a kasnije i kod amide mu Ebu Taliba. U ovom ajetu se metaforino kae; zar te jedinstvenog ne Naoh, nije ti slina bila, pa sam Ti utoite u ashabima dao koji su te pazili i bili uz tebe. '' i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio,'' Rije znai zalutao, a Zemaheri kae da se ovdje misli na to da je Poslanik, a. s., jo kao djeak bi izgubljen u kotlinama Mekke pa mu je Allah pokazao put. Glagol oznaava uputu. Sabuni rije tumai na nain da Muhammed a. s., kao djeak nije znao za erijat, pa ga je Allah uputio, pouivi ga vjeri. Kurtubi tumaei rije kae da se misli na - zabludu. '' i siromah si bio, pa te je imunim uinio?'' Rije oznaava siromaha kao i rije koja oznaava osobu koja je bez iega, koja trai, jer nema itd. Glagol znai obogatiti nekog, dati blago, bogastvo nekome, misli se
4

na bogastvo koje je Uzvieni Allah dao Poslaniku a. s., enidbom sa hazreti Hatidom, ali i da mu je dato znanje, jer nije poznavao erijat pa je tako duhom i znanjem postao bogat. '' Zato siroe ne ucvili,'' Glagol znai poniziti, tlaiti, ucviliti, rastuiti itd. Glagolski oblik koji se koristi je u formi imperativa kojim se zabranjuje. Alusi kae: Bio si siroe, izgubljen i siromah, pa ti je Allah d. ., utoite dao, uputu ti dao i imunim te uinio. Zato ne zaboravi blagodat Boiju koja ti je data. Saosjeaj sa siroetom i budi milostiv prema siromahu. '' a na prosjaka ne podvikni,'' Rije je u prijevodu znai onaj koji trai, moli, onaj koji je u stanju potrebe. je oblik imperativa za zabranu od glagola to znai podviknuti, izruiti, otjerati. Kurtubi kae da rije oznaava onoga koji pita o vjeri, i da na takvoga, na onoga koji pita o vjeri i propisima vjere, nije dozvoljeno podviknuti. Rijei i su akuzativi i u dolaze prije glagola koji se odnose na njih, iako akuzativ u pravilu dolazi poslije glagola koji ga odreuje. Ibn Kesir kae da ovaj ajet znai; kao to ti pravu vjeru nisi znao pa te je Allah d. ., uputio na Pravi put, nemoj ni ti odbiti onoga koji trai znanje. '' i o blagodati Gospodara svoga kazuj!'' Imenica blagodat je od glagola to znai dati blagodat, rasko, radost, povlasticu, itd. Izraz je forma imperativa i znai kazivati, priati, pripovijedati. Kazivanje o Allahovim blagodatima predstavlja jedan vid zahvalnosti Stvoritelju, koji konstantno upotpunjuje dobroinstvo prema Svojim robovima. Kurtubi navodi miljenje Ibn Ebi Nudejha koji kae da se u ovom ajetu misli na to da Poslanik a. s., treba da iri ono sa ime je poslan. Ova plemenita sura sadri nekoliko antiteza ( :)jutro i no, dunjaluk i ahiret, siromatvo i bogastvo, izgubljenost i uputu, bezizlaznu situaciju i utoite, spas. Allah d. nam navodei neku blagodat navodi i antitezu tom nimetu, elei nam jasno ukazati, podcrtati ta znai ivjeti u Boijoj milost a ta biti bez nje.

SINTAKSTIKA ANALIZA Svi ajeti sure Ad-Duha su kratki, sainjeni u poetku od po dvije ili tri rijei, a kasnije od nekoliko rijei vie. Prva dva ajeta su ista po formi, i oba su u formi zakletve. Prvih osam ajeta imaju ugodnu rimu i rimuju se zavrnim glasom A. Glagoli u prvih osam ajeta koji se upotrebljavaju na kraju zavravaju se na slabi konsonant ja-, a koji je u osnovi tih glagola, to ukazuje da ti glagoli nisu iz grupe pravilnih glagola.
5

Od devetog do jedanaestog ajeta glagoli koji se upotrebljavaju na kraju ajeta su pravilni, i zavravaju se sa sukunom, a ne na konsonant A, jer su u formi imperativa. U prva dva ajeta javlja se veznik we- koji o u ovom sluaju slui za zakletvu. Meutim od devetog do jedanaestog ajeta pored veznika we- javlja se i veznik fe- ,ali u ovom sluaju imaju ulogu da ukazu na zasebnost dotinog ajeta, ali i da ukau na povezanost tog ajeta sa narednim ajetom. U dva ajeta ovi veznici se ne javljaju i to u treem ajetu, jer je on odgovor na prethodna dva ajeta i u estom ajetu kada Uzvieni Allah postavlja pitanje Poslaniku a. s., a i od tog ajeta poinje nova cjelina sure. KONTEKSTUALNA ANALIZA Allah d. . suru Ad-Duha zapoinje zakletvom, a zavrava u formi imperativa i savjeta. Moe se rei da se, generalno posmatrajui, ova sura sastoji od tri vee cjeline, od kojih svaka opet ima nove podcjeline. Prva cjelina poinje zakletvom u prva dva ajeta. Zatim se Poslaniku a. s. daje uvjerenje da ga njegov Gospodar nije napustio, a zatim se govori se o dunjaluku i ahiretu. Stavlja se do znanja da je ahiret bolji i vrijedniji od dunjaluka, ali se o dunjaluku ne govori kao o neemu negativnom, jer je Allah d. . Poslaniku Muhammedu a. s., ali i vjernicima dosta toga od svojih blagodati i milosti dao upravo na dunjaluku. Druga cjelina poinje pitanjem, i sva tri ajeta koliko ih ini ovu cjelinu kazuju o Boijoj milosti prema Poslaniku a.s. Bio je siroe pa mu je Allah d. . dao utoite. Bio je izgubljen pa mu je Ukazao na Pravi put. Bio je siromah pa mu je Milostivi podario najbolje od oba svijeta. Trea cjelina podsjea na one iste blagodati koje su date Poslaniku a. s., ali se sada trai od njega da postupa prema drugima u slinim situacijama, kao to je Allah d. . postupio prema njemu, odnosno da se ugleda na milost Uzvienog Allaha koja je darovana njemu. Sve blagodati o kojima sura Ad-Duha govori su blagodati ovog svijeta, dok blagodati ahireta ostaju ne izreene u ovoj suri, ali ostaje sigurnost i vrsto obeanje da e ih Poslanik a. s., ali i vjernici dobiti na ahiretu, te da e biti zadovoljan njima. INTERKONTEKSTUALNA ANALIZA Raspored ajeta unutar Kur'ana ( ) sainjen je Objavom po diktatu meleka Dibrila a. s., a ne po Poslanikovoj a. s. volji, ili volji nekog drugog. Ta injenica sugerira da i taj raspored ima dimenziju i'daza (nadnaravnosti). Reeno stilistiki jezikom, i
6

raspored Kur'ana je nadnaravni izbor, a to znai da je izveden stilski.6 Sura Ad-Duha je kur'anskom tewkifi ( )rasporedu, dola iza sure Al-Lejl-No, koja je mekanska sura, a prije sure Al-Inirah-irokogrudnost koja je takoer mekanska sura. Sura Al-Lejl govori o Allahovim d.. blagodatima i naem odnosu prema njima, i pozitivnom i negativnom. Sura Al-Inirah govori o blagodati datoj Poslaniku a. s. Sura Al-Lejl poinje zakletvom, u kojoj se Allah d. . zaklinje nou kao i u duagom ajetu sure Ad-Duha. S obzirom na sve navedeno moemo rei da je svijet ovih sura na jedan izvijestan nain gotovo identian. Zbog ovjekove zaljubljenosti u ovaj svijet, zbog njegove nemarnosti, Allah d. . opominje, daje primjere, savjete, ali govori i o sankciji, da bi se ovjek osvijestio i vratio Uzvienom Bogu. Ako se Kur'an a. . posmatra kao jedna cjelina, jedan znak, onda se moe uoiti kako su njegove sure naslonjene jedna na drugu, i kako se meusobno nadopunjuju i objanjavaju.

TE'LIF Sura Ad-Duha je sastavljena od tri dijela, ali svaki se dio moe posmatrati kao zasebna, samostalna cjelina, ali svi ajeti zajedno opet ine jednu cjelinu. Prvi cjelina 1-5. ajeta; zakletva, obeanje Poslaniku a. s. Druga cjelina 6-8. ajeta; ukazivanje na milost datu Poslaniku a. s. Trea cjelina 9-11. ajeta, traenje da se postupa po uzoru na milost Uzvienoga Boga. Sura ad-Duha jasno ukazuje da se odnosi na Poslanika a. s., ali ona obuhvata intimu i svakoga od nas, ukazujui, savjetujui, dajui primjer i traei da uzor imamo u milosti Allaha d. . pruenoj nama, te da ukaemo milost onome kome su milost i pomo potrebne, ba kao to ju je Uzvieni Allah ukazao nam

Demaludin Lati, nav. dj., str. 239. 7

Zakljuak Klasini komentatori Kur'ana, nadnaravnost Kur'ana su, prije svega, traili u njegovom stilu i stilskim figurama. Iako je stilistika Kur'ana samo jedan aspekt kur'anske nadnaravnosti, a i kao takva, samostalna, dovoljna je da shvatimo kako je ovjek nemoan, slabaan i ogranien pred Rijeju Bojom. Meutim, Kur'an je nadnaravan u svakom svom aspektu, u svakoj svojoj dimenziji, i takav kao izazov ostaje do Sudnjeg dana. Kur'an je niscrpna riznica, a svako mu treba prilaziti sa eljom da pronae svoj dio milosti i upute. Neki su ljepote Kur'ana traili u njegovim propisima, neki u njegovom stilu, muzikalnosti, neki u kur'anskim nagovjetajima budunosti itd. Ali svi su doli do jednog zakljuka; Kur'an je neto to e do Sudnjeg dana iznova osvajati ljudska srca, oduevljavati umove i ostati neprikosnoven, jer je Kur'an Allahova Rije, a ne rije stvorenja. Kur'an je podijeljen na ajete, sure i duzeve, ali u sutini, Kur'an je jedna cjelina, jer se svi njegovi dijelovi meusobno nadopunjuju i objanjavaju. Tako je i sura Ad-Duha usko povezana sa surama prije i poslije nje. O povodima objave sure Ad-Duha islamski uenjaci se razilaze, meutim, jedno je jasno, ova sura se prvenstveno odnosi na Poslanika Muhammeda a. s., a onda i na sve nas. Svaka od tri cjeline od kojih se sastoji ova sura Ad-Duha, moe se posmatrati zasebno, ali potpuni smisao i sliku shvatamo tek onda kada povuemo paralele izmeu svi naizgled zasebnih cjelina, odnosno ajeta. U suri Ad-Duha u dodiru smo sa slikom linog nemira pojedinca, ali i sa slikom budunosti, uspjeha i dolazee duhovne pobjede na razini drutva. Ako bismo poruke sure Ad-Duha posmatrali u kontekstu i svjetlu uvjeta u kojima je Poslanik a. s. ivio, kojima je bio okruen, moemo primijetiti da je glavna poruka sure AdDuha da e nae sutra, da e naa budunost, uz Allahovu pomo i nae iskreno i nesebino zalaganje na Putu istine, zasigurno biti bolja nego naa sadanjost ili prolost. Historija je posvjedoila da je tako bilo sa Poslanikom a. s., i prvim generacijama muslimana.

LITERATURA
NA ARAPSKOM JEZIKU: 1. Al-Alusi, Ruhu-l-mea'ni fi tefsiri-l-Kur'ani-l-azimi we s-sebi'i-l-mesani, Bejrut, 1994. 2. Al-Zamaheri, Mahmud Ibn 'Umer, Al-Keafu an haka'ik el-tenzil we 'ujunu-lEkaawili fi wuduhi-t-te'wili, Bejrut, bez godine izdanja. 3. Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim, Kuvajt, 1994. 4. Kurtubi, Muhamed b. Ahmed, Tefsiru-l-Kurtubi, Kairo, 1935. 5. Sabuni, Muhamed Ali, Safwetu-t-tefasir, Bejrut, 1981. NA BOSANSKOM JEZIKU: 1. Fazli, hfz. Fadil, Tedwid- Pravila o uenju Kur'ana za studente Fakulteta islamskih nauka, 1. 2. tom, Sarajevo, 1997. 2. Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim, skraeno izdanje, grupa prevodilaca, Sarajevo, 2002. 3 Ibn 'Abbas, Tefsir ibn 'Abbas, prijevod Dervi Taci...(et al.), Sarajevo, Libris, 2007. 4. Kari, Enes, Uvod u tefsirsku znanost, Sarajevo, 1997. 5. Kari, Enes, Kur'an u savremenom dobu, 1. i 2. tom, Sarajevo. 1997. 6. Kari, Enes, Tumaenje Kur'ana i ideologije 20. stoljea, Sarajevo, 2002. 7. Kutb, Sejjid, U okrilju Kur'ana, u prijevodu s arapskog od dr. Omera Nakievia, dr. Jusufa Ramia, mr. Mesuda Hafizovia i mr. Enesa Ljevakovia, Sarajevo, 2000. 8. Lati, Demaludin, Stil kur'anskog izraza, Sarajevo, 2001. 9. Muhammed ibn Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, prijevod Hasan kapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008. 10. Rami, Jusuf, Povodi Objave Kur'ana, Sarajevo, 1984. PRIJEVODI KUR'ANA: 1. Karabeg, Ali Riza, Kur'an, Sarajevo, 1970. 2. Kari, Enes, Kur'an sa prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo, 1995. 3. Korkut, Besim, Kur'an s prijevodom, Sarajevo, 1989. 4. Panda, Muhamed i auevi, Demaludin, Kur'an asni, Sarajevo, 1990

10