ernobilska katastrofa

Pogled na sarkofag iznad 4. reaktora u Memorijalnoj elektrani V. I. Lenjin poznatijoj kao Nuklearna elektrana ernobil

Podruja pogoena vedim koliinama radioaktivne praine odmah nakon nesrede

Fotografija prikazuje jedan od ulaza u Zabranjenu zonu (Ukrajina)

Naputena kuda u Zabranjenoj zoni (Ukrajina)

ernobilska nesreda; ornobyljska nesreda; poznata kao i ernobilska katastrofa; je sovjetska nuklearna nesreda koja se 1986. godine zbila u bivoj Sovjetskoj Ukrajini na sjeveru zemlje, uz samu ukrajinsko-bjelorusku granicu. Dana 26. travnja 1986., kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogrekom, uzrokovana je eksplozija koja je unitila jedan od etiri reaktora u Memorijalnoj elektrani Vladimir Ilji Lenjin odnosno takozvanoj ernobilskoj nukleranoj elektrani. Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija uinila tetu na reaktoru koji de potom otpustiti velike koliine radioaktivne praine, otprilike devet puta jae kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u japanskom gradu Hiroimi. Radioaktivnost raznoena vjetrom potom je najvie pogodila zdravlje stanovnika susjedne june Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora Ukrajine te jugozapadnih prostora Rusije, ija je granica takoer bila u neposrednoj blizini. Oblaci radioaktivne praine zaustavili su se tek nad Skandinavijom u sjevernim djelovima Europe. Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog zraenja osjetilo je do 5 milijuna ljudi. Zdravstveni problemi kod velikog broja ljudi ostali su prisutni sve do danas, a poseban problem predstavlja kvalitetno zbrinjavanje okolia u neposrednoj blizini nuklearne elektrane. Predsjednik Ukrajine Viktor Janukovi, osim to je 2010. godine podrao sve planirane projekte svog prethodnika Viktora Juenka i tada aktivne vlade, najavio je turistiko otvaranje tee oneidenog prostora Zabranjene zone s ciljem daljnje destigmatizacije cijelog ernobilskog pitanja. Na 25. obljetnicu ernobilske katastrofe svjetska zajednica obedala je konkretno pomodi zavretak izgradnje novoga betonskog sarkofaga za uniteni reaktor u ernobilskoj elektrani. Ukrajinski predsjednik Janukovi je istom prilikom na meunarodnom skupu u Kijevu izjavio da je ernobil bio izazov planetarnih razmjera i odgovor na taj izazov moe dati samo svjetska zajednica.

Uzroci nesrede
Danas se sa sigurnodu moe tvrditi da je glavni uzrok nesrede nesiguran dizajn sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudska pogreka nedovoljno strunih ljudi pri pokuaju uspostavljanja stabilizacije nad nepredvienim radom tada destabiliziranog reaktora. Tono u 1 sat i 23 minute, 26. travnja 1986. godine, dolo je do eksplozije na 4. reaktoru ernobilske nuklearne elektrane. Nedovoljno strunom procjenom, prilikom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj ipki u etvrtom reaktoru to je nenadano dovelo do opteredenja sustava. Istovremeno je drugi operater iskljuio dovod vode u reaktor koja ga hladi, nakon ega je dolo do eksplozije. Prema posljednjem izvjetaju iz 1991. godine, uzrok ekplozije predstavljaju greke u dizajnu samog reaktora, tonije u ipkama koje kontroliraju rad reaktora. Meu imbenicima koji su doprinjeli nesredi su i neadekvatno obueni djelatnici elektrane. Direktor V. P. Brjuganov je prije transfera u ernobilsku nuklearnu elektranu radio u termoelektrani na ugljen. Glavni inenjer Nikolaj Fomin je takoer imao iskustva samo na konvencionalnim elektranama. Anatolij Djatlov, zamjenik glavnog inenjera, je imao preteito iskustva sa nuklearnim reaktorima na podmornicama. Djatlov je nakon nesrede isticao da su u upustvima za rukovanje, dizajneri reaktora namjerno propustili napomenuti da su reaktori nestabilni pri pojedinim opsezima rada. Operateri takoer nisu bili svjesni mane ili bolje reeno osobine kontrolnih ipaka. Naime, dio kontrolnih ipaka, koje apsorbiraju neutrone i time usporavaju reakciju kad se spuste u reaktor, je bio napravljen od grafita, i to dio koji prvi ulazi u reaktor, to je dovelo do istiskivanja dijela tekudine koja hladi

reaktor. Uslijed ovakvog dizajna, sputanje kontrolnih ipki je dovelo do kratkog povedanja aktivnosti u reaktoru prije smanjivanja.

Plan i svrha eksperimenta

Eksperimentom se trebalo utvrditi mogu li turbine pri gaenju, u sluaju da ne postoji vanjsko napajanje elektrinom energijom, osigurati dovoljno energije za odravanje sustava hlaenja reaktora dok se ne ukljue dizel agregati. Eksperiment je prije toga uspjeno sproveden, no rezultati su bili ispod oekivanja, turbine nisu osigurale dovoljno energije za vodene crpke sustava za hlaenje, niti za ostale sigurnosne ureaje. Na osnovi rezultata prethodnog eksperimenta, napravljena su izvjesna poboljanja koja je trebalo ispitati. Bududi da je reaktor 4. trebao privremeno biti iskljuen zbog odravanja, on je izabran za eksperiment.

Karakteristike agregata
Elektrana je imala etiri reaktora snage 1GW tipa RBMK-1000, (Ruski RBMK Reaktor "Bolo Monosti Kanaln"; reaktor velike snage, kanalskog tipa). U vrijeme nesrede, sva etiri reaktora su proizvodila oko 10% elektrine energije za potrebe Sovjetske Ukrajine. Gradnja elektrane je zapoeta sedamdesetih godina. Sukladno se izgraivao i ukrajinski gradid Pripjat, prvenstveno za djelatnike elektrane i njihove obitelji. Reaktor br. 1 je poeo sa radom 1977., godinu dana kasnije je puten u pogon i reaktor 2. Reaktor 3. - 1981, a etvrti 1983. Jo dva reaktora su bila u izgradnji kad se nesreda dogodila.

Prizor iz muzeja u Kijevu posvedenog rtvama ernobilske nesrede

Prizor sa predavanja u sklopu meunarodnog programa za ekonomski razvoj regije pogoene ernobiljskim posljedicama (2009.)

Sanacija mjesta nesrede

Nakon nesrede postavio se problem to uiniti sa otedenom elektranom. Daljnji je rad bio vrlo iskoristiv ali i otean zbog opasnosti po zdravlje zaposlenih. Relativno slaba ekonomska situacija Sovjetskog Saveza je utjecala da se proizvodnja u preostalim reaktorima nastavi. Radovi na izgradnji 5. i 6. bloka su obustavljeni odmah nakon nesrede. Nad otedenim

reaktorom u kratkom vremenu je sagraen sarkofag koji je trebao tititi okoli od daljnje radijacije, a izmeu njega i zgrada koje su i dalje bile u uporabi sagraena je betonska barijera ukupne debljine 200 metara. Godine 1991. u odjeljenju 2. reaktora izbio je poar pa je tijekom uviaja doneen zakljuak da se obustavi rad funkcionalnog 2. reaktora. Reaktor 1. je prestao sa radom u studenom 1996. godine, u sklopu dogovora vlade Ukrajine i meunarodnih organizacija za zatitu i sigurnost okolia te IAEA-a. Tadanji predsjednik Ukrajine Leonid Kuma, osobno je 15. prosinca 2000. godine iskljuio reaktor br. 3, ime je posve zaustavljen rad nuklearne elektrane ernobil. Kompletan ozraen prostor do danas je ostao pod posebnom kontrolom i aktivnim promatranjem vie ukrajinskih i svjetskih strunjaka poput Sergija Gaaka, Timothya Mousseaua, Andersa Mollera i drugih. Prema pojedinim istraivanjima strunjaka, biljni i ivotinjski svijet na tom prostoru poeo se zapanjujude naglo oporavljati krajem devedesetih godina te je primjedeno da su jako ozraen prostor naselile i ivotinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrijebljene.

Turistiki vodid prikazuje razinu radioaktivnog oneidenja

Prizor iz autobusa koji turiste prevozi na mjesto nesrede nakon 25 godina

Dugotrajne mjere opreza

U ernobilskom reaktoru 4 se treutano nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnog urana i plutonija. Zraenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije strukture metala od kojega je sarkofag izraen. Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko 500 mili Roentgena/h. To je oko 50.000 puta veda koliina zraenja od "normalne". Na dvadesetoj godinjici ove katastrofe upozoreno je da sarkofag koji titi reaktor "nije bez roka trajanja" (procjenjuje se da mu je rok do 30 godina, a 20 je ved prolo), te da ga treba popravljati i nadograivati. ernobilska katastrofa pokrenula je borbu europskih organizacija protiv europskih nuklearnih postrojenja i buenje dublje ekoloke svijesti koja se proirila cijelim svijetom. Godine 2000., ameriki predsjednik Bill Clinton potpisao je s ukrajinskim predsjednikom ugovor o zatvaranju posljednjeg funkcionalnog reaktora u ernobilu, u zamjenu za finacijsku pomod pri sanaciji mjesta nesrede. Posebnim politikim naporima aktualne ukrajinske vlasti

su 2005. godine pokrenule svjetsku akciju kvalitetne i dugotrajne sanacije mjesta nesrede i zbrinjavanja tetnog otpada i materijala. Godine 2007. potpisan je ugovor izmeu ukrajinskih vlasti i francuskog konzorcijuma Norvark kojim se u 2010. namjerava zapoeti izgradnja novog zatitnog sarkofaga, ija se vrijednost i trokovi izrade kredu oko 505 milijuna amerikih dolara. Cjelokupan projekt je u 2009. bio predstavljen i odobren od ukrajinskog Dravnog nuklearno-regulatornog vijeda. Novi sarkofag de biti izraen prema najviim sigurnosnim standardima i njegov rok trajanja de biti najmanje 100 godina.

Posljedice na ljude i okoli

Velike koliine radioaktivnih estica uzdigle su se na visinu od 1500 metara, noene vjetrom, krenule su prema Skandinaviji, zatim sredinjoj i jugoistonoj Europi. Sljededih nekoliko dana vjetrovi su odnijeli preko 70 % radioaktivnih estica sa mjesta nesrede prema Bjelorusiji koja je dodatne posljedice osjetila vie nego sama Ukrajina. Peti dan nakon eksplozije, estice su dole i do teritorija Hrvatske. Oko 35.000 odraslih osoba i oko 1.400 djece zatrailo je pomod koja je direktno vezana za posljedice nuklerane nesrede. Razliite razine zdravstvenih posljedica prouzroenih radioaktivnodu osjetilo je preko 2,4 milijuna ukrajinskih graana, a konane zdravstvene posljedice znat de se tek nakon nekoliko desetljeda. Najvede zdravstvne probleme osjetili su graani Bjelorusije, prema kojima je s mjesta nesrede vjetar nosio velike koliine radioaktivne praine koje su se ondje zadrale. Zabiljeen je intenzivan porast prijevremenih poroaja, raanja djece s odreenim poremedajima, dok su odrasli postali skloni oboljevanju od leukemije, raka i drugih oblika bolesti. U itavoj su se Europi uinci zraenja odrazili na zdravlje ljudi, na plodovima koje su kontaminirani dugoivudim radioaktivnim izotopima. Posebno je opasan stroncij-90 koji zamjenjuje kalij u organizmu i izaziva razne degenerative poremedaje stanica. Bjeloruske i ruske vlasti do danas polovino objavljuju razmjere zdravstvenih posljedica nastalih izazvanom nuklearnom nesredom. Neslubeni izvori procjenjuju da je od posljedica radijacije sveukupno preminulo izmeu 200.000 i 400.000 ljudi. Ukrajinske vlasti ved godinama aktivno surauju sa svim relevantnim svjetskim organizacijama i institucijama, kako bi se adekvatno zatitilo zdravlje ljudi pogoenih tom nesredom, kao i prirodni okoli u blizini elektrane. U radijusu od 30 kilometara od mjesta nuklearne nesrede, proglaena je ernobilska zona zona otuenosti (ukr. , eng. Zone of alienation), gdje se unato rizicima po zdravlje ljudi, vratilo uglavnom autohtono starije stanovnitvo, koje ondje uz svu pomod drave ivi na vlastitu odgovornost.

Politika neodgovornost
Najveda svjetska zamjerka sovjetskim vlastima, unato najavljivanju provedbe politike Glasnost, uslijedila je zbog trodnevnog preudivanja nuklearne nesrede. U samom Sovjetskom Savezu tri sljededa dana uopde nije obznanjena nuklearna nesreda, a pitanje je: kada bi uopde bila najavljena, s obzirom da su problem uoili vedski meteorolozi koji su primjetili visok stupanj radioakitvnosti nad vedskom. Nakon to su sovjetske vlasti uhvadene u preudivanju najvede nuklearne nesrede, poele su opravdavati i minorizirati cijeli sluaj otprilike na isti nain kako su to desetljedima inili i sa ostalim problematinim pitanjima u vlastitoj dravi.

Nakon same nesrede, ukrajinski politiar Vladimir erbickij nazvao je Moskvu da otkae proslavu Dana rada i prigodnu paradu u Kijevu, a glavni sovjetski lider Mihail Gorbaov mu je potom zaprijetio da de "biti izbaen iz politike ako ne rijei problem u tiini." Nakon razgovora, sovjetske vlasti su svjesno rtvovale vie od trideset ukrajinskih vatrogasaca koji su prema naredbi bez potrebne zatite trebali ugasiti poar na mjestu nuklearne nesrede. U kratkom vremenu nakon toga vatrogasci su umrli zbog posljedica radioaktivnog zraenja. Oko 135.000 ljudi potom je evakuirano iz gradova Pripjata, ernobila i okolnih naselja u ijoj blizini se dogodila nesreda, a jo tisude ljudi bilo je kasnije izloeno radijaciji tijekom saniranja posljedica. Sovjetske vlasti su priprijetile sovjetskim lijenicima da ne smiju oko zdravstvenih problema okolne populacije stvarati nepoeljnu propagandu protiv sovjetskih vlasti te su se zdravstvene posljedice ljudi u pravom smislu rijei poele rijeavati tek nakon uspostavljanja ukrajinske neovisnosti. Ipak, nuklearna katastrofa imala je velike posljedice na politiko povjerenje graana u sovjetsku vlast. Odluka sovjetskih vlasti na elu s Mihailom Gorbaovom da preuti nuklearnu nesredu i podmukle posljedice neprimjetnog radioaktivnog zraenja stvorila je revolt stanovnitva u Ukrajini, gdje je povjerenje prema Komunistikoj partiji svedeno na najmanju razinu ikada. ernobil je simbolino za vedinu graana Ukrajine predstavljao kriminalnu nemarnost i aljkavost sovjetske vlasti u kojoj je cvjetala korupcija. Politika Glasnost tek je neto ublaila ogorenost sovjetskih naroda, a posebno ukrajinskog koji je nove politike slobode poeo vrlo aktivno koristiti kako bi ukazao na opasan i zastarjeli sovjetski sustav na svim razinama.