You are on page 1of 26

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

7 SISTEMI VENTILACIJE I KLIMATIZACIJE


Kao nosilac toplote (radni fluid) u vazdunim sistemima javlja se vazduh. Vazduh se zagreva u grejau ili hladi, vlai ili sui, filtrira i, pripremljen na odgovarajui nain, ubacuje se direktno u prostoriju. U prostoriji se ubaen vazduh mea sa sobnim i na taj nain se postie eljena temperatura i vlanost vazduha u prostoriji. Za razliku od vodenih sistema, kod kojih se prenos toplote odvija zraenjem i prirodnom konvekcijom, kod vazdunih sistema je prisutna prinudna konvekcija vazduh se u prostoriju ubacuje odreenom brzinom, koja je vea nego kod prirodne konvekcije. Brzina strujanja vazduha u zoni boravka ljudi je ograniena, kako se ne bi stvorili nepogodni uslovi za boravak ljudi (promaja). Prednosti vazdunih sistema u odnosu na vodene su: mala inertnost sistema vrlo brzo stupaju u dejstvo; dobra centralna i lokalna regulacija rada; mogunost obavljanja funkcije provetravanja (ventilacije) prostora; curenje radnog fluida ne predstavlja problem (kao curenje vode). podizanje praine u prostoriji (ukoliko su brzine strujanja neprilagoene); nedostatak razmene toplote zraenjem; velike dimenzije kanala u poreenju sa dimenzijama cevi za toplu vodu (problem smetanja u objektu). mali specifini toplotni kapacitet (cv = 1005 J/kgK; cw = 4186 J/kgK) i mala gustina vazduha (1 m3 vode 1000 kg oko 4x106 J/K; 1 m3 vazd. 1,2 kg oko 103 J/K)

Nedostaci vazdunog grejanja su:

Vazduh, kao grejni fluid, u termikom pogledu je loiji od vode: -

Kada se uzmu u obzir gore navedeni podaci poreenja vazduha i vode kao grejnih fluida, dolazi se do zakljuka da je voda bolji radni fluid od vazduha, i to oko 4000 puta! Odnosno, da bi se prenela (dovela prostoriji) ista koliina toplote, za vazdune sisteme je potreban kanal dimenzija 400x500 mm, a za vodene cev prenika 25 mm. Meutim, bez obzira na ovu manu, postoje sluajevi gde su vazduni sistemi nezamenljivi, a pre svega zbog mogunosti ventilacije prostora, dobrog uklapanja u enterijer i dobre regulacije. Vazduni sistemi se esto koriste u postrojenjima za grejanje, a u klimatizaciji su nezamenljivi. Klimatizacija je mnogo iri pojam od grejanja, jer se, pre svega, moe koristiti cele godine zimi za grejanje, a leti za hlaenje. Osim obezbeenja eljene temperature u klimatizovanom prostoru (npr. zimi 20oC, a leti 26oC) uloga sistema za klimatizaciju je i obezbeenje: odgovarajue relativne vlanosti vazduha, odgovarajue koliine sveeg vazduha za ventilaciju, potrebnog nivoa istoe vazduha (eliminacija mehanikih neistoa, neprijatnih mirisa, tetnih gasova, itd.) lokalne sisteme i centralne vazdune sisteme klimatizacije.

Prema svojoj strukturi (nainu izvoenja) osnovna podela vazdunih sistema je na: -

145

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

U lokalne sisteme vazdunog grejanja spadaju svi oni ureaji koji su locirani u samim prostorijama koje se greju. Tu spadaju: kaloriferi, vazdune zavese i split sistemi (u izvedbi kao toplotna pumpa vazduh-vazduh). 7.1 VENTILACIONI SISTEMI Ventilacioni sistem podrazumeva zamenu vazduha u prostoriji spoljnim vazduhom. Uobiajen je naziv sve vazduh za spoljni vazduh koji se u prostoriju uvodi centralnim sistemom. Ventilacioni sistemi se mogu podeliti na: sisteme sa prirodnom ventilacijom i sisteme mehanike (prinudne) ventilacije.

Prirodno provetravanje mogue je ostvariti kroz procepe (fuge) spoljnih prozora i vrata, otvaranjem prozora ili kroz posebne ventilacione otvore. Provetravanje prirodnim putem je mogue usled dejstva vetra ili uzgonske sile, to nekada nije dovoljno u odnosu na zahteve koji se postavljaju za odreene prostore, bilo da je u pitanju boravak veeg broja ljudi ili neki proces koji se obavlja u posmatranoj prostoriji. Kada se primenjuje prirodna ventilacija svakako treba uzeti u obzir brzinu i smer vetra, kao i izbor odgovarajueg mesta na fasadi zgrade gde e biti postavljeni otvori za ventilaciju. Na taj nain se moe uticati na koliinu spoljanjeg vazduha koji e prirodnim putem prodirati u zgradu i ventilirati prostoriju. Protok vazduha je sluajno promenljiva veliina koja zavisi od temperaturske razlike, brzine i smera vetra, kao i razlike pritisaka unutranje i spoljanje sredine. Broj izmena vazduha na as jako varira, i moe se kretati od 0,3 (ve samom infiltracijom spoljanjeg vazduha kroz procepe prozora i vrata) do ak 20 (kada su prozori irom otvoreni). Prilikom korienja prirodne ventilacije neophodno je uzeti u razmatranje vie uticajnih faktora od geometrije zgrade, rasporeda protorija, orijentacije zgrade u odnosu na dominantne vetrove, kao i naine uvoenja spoljnog vazduha. Prirodna ventilacija najee se ostvaruje otvaranjem otvora na fasadi i moe se postii: a

ventilacija cirkulacijom vazduha u prostoriji (single-sided ventilation) ili ventilacija prostrujavanjem vazduha (cross-ventilation)
b c

Slika 7.1 Koliine vazduha za prirodnu ventilaciju za razliite sluajeve uticaja vetra: a) zgrada je zaklonjena od vetra, b) pravac vetra je upravan na otvore za ventilaciju, c) pravac vetra je paralelan sa povrinom otvora za ventilaciju Kontrolom otvorenosti prozora na opisan nain postie se prosean broj izmena vazduha od oko 8 izmena na as, to je prikazano na slici 7.1.
146

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Simulacije za razliite poloaje otvora koji se koriste za prirodnu ventilaciju, pri tome ne menjajui ukupnu povrinu otvora pokazale su da se efekat moe poboljati uvoenjem efikasnih otvora na fasadi. Izgled efikasnog otvora prikazan je slici 7.2. Efikasnost samog otvora procenjena je preko ostvarenog broja izmena vazduha na as. Najbolji efekti dobijeni su za sluaj kada je otvor podeljen na gornji i donji, tako da kroz donji vazduh prodire u prostoriju, a kroz gornji istrujava iz nje. Ovakvi otvori daju dobre rezultate kod tehnike sa cirkulacijom vazduha u prostoriji. to je vea visinska razlika izmeu ova otvora to je bolji efekat indukcije spoljanjeg vazduha. Kada je u pitanju tehnika ventilacije prestrujavanjem vazduha, neohodno je da spoljanji otvori budu postavljeni na veoj visini u visini unutranjeg otvora iznad vrata prostorije.

Slika 7.2 Efikasan otvor za prirodnu ventilaciju

Prema nameni, ventilacioni sistemi mogu biti: za komforne uslove ili industrijski sistemi ventilacije.

Na slici 7.3 dat je prikaz pripreme vazduha u zavisnosti od namene vazdunog sistema:
Tehnika obrade vazduha
Tehnika obrade sobnog vazduha Tehnika obrade procesnog vazduha
Npr. za suenje, separaciju, odsisavanje strugotine i praine, postrojenja pneumatskog transporta

Postrojenja za tehniku obradu vazduha

Prirodno provetravanje

a) b) c)

Preko prozora Kroz okna Preko krovnih produetaka

Tehnika postrojenja za provetravanje a) Ventilaciona postrojenja b) Postrojenja za deliminu klimatizaciju c) Klimatizaciona postrojenja

Postrojenja sa recirkulacijom vazduha a) Postrojenja sa recirkulacijom b) Postrojenja sa recirkulacijom i deliminom klimatizacijom c) Klimatizaciona postrojenja sa recirkulacijom

Slika 7.3 Tehnike obrade vazduha u zavisnosti od namene sistema Mehanikom (prinudnom) ventilacijom se uz pomo ventilatora (aksijalnog ili centrifugalnog) prinudno dovodi potrebna koliina sveeg vazduha u prostoriju. Postrojenja za mehaniku ventilaciju se najee izvode kao centralni sistem vazdunog grejanja, mada to nije obavezno.
147

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Kod centralnih sistema priprema vazduha se obavlja centalno na jednom mestu, a zatim se pripremljen vazduh razvodi do pojedinih prostorija. Centralna priprema vazduha se obavlja u KOMORI za pripremu vazduha (najee se koriste pojmovi ventilaciona komora i klima komora). ematski prikaz jedne ventilacione komore koja radi samo sa sveim vazduhom tokom zimskog perioda dat je na slici 7.4. Vazduh se u komori filtrira, zagreva do sobne temperature i zatim distribuira do ventilisanih prostorija. Grejai u komorama mogu biti: toplovodni, parni ili elektrini.

Filter koji se nalazi u komori slui za izdvajanje estica neistoa iz vazduha (obino je to filter srednje klase izdvajanja EU2-EU3). Konstrukcije filterskih sekcija u komorama mogu biti razliite: ravanski, kasetni, vreasti, itd.
Sve vazduh

filter

greja

ventilator Pripremljen vazduh

Slika 7.4 Ventilaciona komora za rad sa sveim vazduhom 7.2 ODREIVANJE KOLIINE VAZDUHA ZA KLIMATIZACIJU U vazdunim sistemima klimatizacije, u kojima je vazduh jedini radni fluid, koliina vazduha koja se koristi za klimatizaciju prostorija odreuje se na osnovu tri kriterijuma: - gubitaka toplote u zimskom periodu; - toplotnog optereenja u letnjem periodu; - potrebne koliine vazduha za provetravanje (ventilaciju). Provetravanje (ventilacija) obavlja se sveim (spoljnim) vazduhom. Potrebna koliina sveeg vazduha diktirana je uslovima obezbeivanja kvaliteta vazduha u zatvorenim prostorijama. U komfornoj klimatizaciji zadatak klimatizacionog postrojenja je da ostvari povoljne uslove za disanje i eliminie stvorene mirise i neistoe. Koliina sveeg vazduha moe se odrediti jednim od sledeih naina: - preko obroka po oveku; - preko dozvoljene koncentracije zagaivaa; - preko broja izmena vazduha na sat. 7.2.1 Obrok sveeg vazduha po oveku Ovaj metod primenjuje se u komfornoj klimatizaciji gde su ljudi osnovni, a esto i jedini zagaivai. Zadatak ventilacije je da se obezbede odgovarajui uslovi za disanje, odnosno, u irem smislu, povoljni uslovi za ugodan boravak ljudi u zatvorenom prostoru. Preporuene vrednosti sveeg vazduha po oveku iznose:
148

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

20 do 30 m3/h ako se u prostoriji ne pui; 30 do 40 m3/h ako je u prostoriji dozvoljeno puenje ili ima drugih zagaivaa.

Navedene vrednosti obroka sveeg vazduha po oveku su minimalne. Ako se ima u vidu da je osnovni zadatak klimatizacije da stvori povoljne klimatske uslove u kojima e se ljudi ugodno oseati, razumljivo je da su prethodno navedene koliine sveeg vazduha esto bile uveavane. Treba imati na umu da koliina sveeg vazduha direktno utie i na investicione i na eksploatacione trokove. Posle energetskih kriza 70-tih godina prolog veka, kao jedna od efikasnih mera za smanjenje potronje energije u klimatizacionim postrojenjima bila je smanjenje koliine sveeg vazduha. U traganju za minimalno potrebnom koliinom sveeg vazduha, ponekad se ilo u drugu krajnost, pa je u praksi bilo klimatizovanih objekata sa vrlo loim kvalitetom vazduha. Nedovoljan kvalitet vazduha izazivao je niz zdravstvenih problema (glavobolja, munina, alergija, oseaj suvoe u disajnim putevima, crvenilo oiju i dr.). ak je uveden i poseban termin za stanje ovih zgrada - sindrom bolesnih zgrada (Sick Building Syndrom). Uraen je i veliki broj istraivakih projekata na temu kvaliteta unutranjeg vazduha (Indoor Air Quality) tako da se moe konstatovati da je ovaj problem reen. U izvesnim sluajevima moe dosta da se odstupa od prethodno navedenih preporuenih vrednosti za obrok sveeg vazduha po oveku: - u sklonitima se rauna sa koliinom sveeg vazduha 6 m3/h po oveku u normalnom reimu korienja, a 2,5 m3/h po oveku u zatitnom reimu rada; - kancelarije modernih poslovnih zgrada obino se rade sa 50 m3/h sveeg vazduha po oveku; - u hotelima visoke kategorije radi se sa 100 i vie m3/h sveeg vazduha po oveku. 7.2.2 Maksimalna dozvoljena koncetracija zagaivaa MDK Ovaj kriterijum za odreivanje koliine sveeg vazduha za ventilaciju obino se primenjuje u industrijskim objektima u kojima su definisani izvori zagaenja (po vrsti zagaivaa i intenzitetu zagaivanja). Ventilacijom treba obezbediti onu koncentraciju tetnih materija u vazduhu koja nee tetno delovati na oveka, tj. nee izazvati trovanje, eksploziju ili poar. Otpadnim vazduhom izvlae se zagaivai iz prostora, a ubacivanjem sveeg vazduha koncentracija zagaivaa u vazduhu se smanjuje dok ne bude manja od maksimalno dozvoljene MDK. Potrebna koliina vazduha za ventilaciju odreuje se iz bilansa zagaivaa: V k s + K = V k max gde je: V [m3/h] ks [m3/m3] kmax [m3/m3] K [m3/h] (7.1)

potrebna koliina sveeg vazduha za ventilaciju koncentracija odreenog zagaivaa (zbog koga se vri ventilacija) u sveem vazduhu maksimalna dozvoljena koncentracija (MDK) odreenog zagaivaa u ventilisanoj (klimatizovanoj) prostoriji asovno zagaenje od izvora u prostoriji

Minimalan asovni protok sveeg vazduha za ventilaciju iznosi:

V=

K kmax ks

(7.2)

Jedinice za merenje i izraavanje koncentracije zagaivaa su mg/m3 ili ppm (parts per million = cm3/m3). Maksimalne dozvoljene koncentracije zagaivaa (MDK) usvajaju se prema
149

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

preporukama Instituta za zatitu zdravlja (tabela 7.1). Navedene vrednosti su podlone promenama, i pri svakoj promeni, po pravilu, Zakonodavac ih pootrava u cilju bolje zatite zdravlja radnika.

Tabela 7.1 MDK vrednosti Zagaiva aceton amonijak fluor hlor naftalin nikotin ozon sumpordioksid ugljendioksid ugljenmonoksid

ppm 1000 50 0,1 0,5 10 0,07 0,1 2 5000 50

mg/m3 2400 35 0,2 1,5 50 0,5 0,2 5

Vrednosti navedene u tabeli 1 predstavljaju tzv. maksimalno dozvoljene trajne koncentracije kojima radnici mogu biti izloeni tokom celokupnog radnog vremena. Postoje i kratkotrajne dozvoljene koncentracije zagaivaa na radnom mestu, ali je njihovo vreme trajanja ogranieno. 7.2.3 Broj izmena vazduha na sat Broj asovnih izmena vazduha u prostoriji predstavlja odnos koliine sveeg vazduha koja se uvodi u prostoriju u toku jednog sata i zapremine prostorije:

V vazd n= [1/h] (7.3) V prost Preporueni broj izmena vazduha na sat zavisi od: - namene prostorije; - vrste zagaivaa; - veliine (zapremine) prostorije. Odreivanje koliine sveeg vazduha za klimatizaciju (ventilaciju) prema broju izmena vazduha na sat koristi se kadgod izvori zagaenja nisu dovoljni definisani. Takoe, koristi se i kao kontrolni metod kada se koliina sveeg vazduha za ventilaciju odreuje nekim drugim metodom. Preporuene vrednosti broja izmena vazduha za tipine namene prostorija date su u tabeli 7.2. Tabela 7.2 Broj izmena vazduha na sat Namena objekta toaleti (u stanovima, ustanovama, javni) kupatila biblioteke kancelarije farbare lakirnice (prostorije za prskanje bojom) garae robne kue bolnice (zavisno od odeljenja) laboratorije komercijalne kuhinje zatvoreni bazeni
150

n [1/h] 4 6 15 46 35 36 5 15 20 50 45 46 3 20 8 15 (25) 15 20 36

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Treba napomenuti da se broj izmena vazduha na sat esto navodi ne prema koliini sveeg vazduha, nego prema ukupnoj koliini vazduha koja se izvlai ili ubacuje u prostoriju (sve + recirkulacioni). Broj izmena vazduha u prostoriji definisan na ovaj nain ukazuje na kvalitet ispiranja prostorije pripremljenim vazduhom. Broj izmena vazduha na sat odreen prema ukupnoj koliini vazduha koji se dovodi klimatizovanoj prostoriji moe biti viestruko vei od broja izmena sveeg vazduha. Na primer, u prostorijama sa laminarnom ventilacijom, ukupan broj izmena vazduha moe biti i do 600 1/h. 7.2.4 Odreivanje koliine vazduha prema zimskom reimu Potrebna koliina vazduha za zimske projektne uslove:

Vz =
gde je: Vz [m3/h] Qg [W] Cp [J/kgK] [kg/m3] ub [oC] un [oC] z [oC] od: -

3600 Qg

C p (ub un )

3600 Qg

C p z

(7.4)

koliina vazduha za klimatizaciju (zapreminski protok) toplotni gubici prostorije specifini toplotni kapacitet vazduha gustina vazduha temperatura vazduha koji se ubacuje u klimatizovani prostor temperatura u prostoriji razlika temperature ubacnog i vazduha u prostoriji

Temperatura vazduha, koji se u zimskom periodu ubacuje u klimatizovani prostor, zavisi namene prostorije; visine prostorije; predvienog sistema klimatizacije.

U komfornoj klimatizaciji obino se usvaja temperatura vazduha 30 do 40oC, dok u industrijskoj moe da bude i via (do 50oC). 7.2.5 Odreivanje koliine vazduha prema letnjem reimu Potrebna koliina vazduha za letnje projektne uslove: 3600 Qt .opt . 3600 Qt .opt VL = = C p ( un ub ) C p L gde je: VL [m3/h] Qt.opt [W] Cp [J/kgK] [kg/m3] ub [oC] un [oC] L [oC] koliina vazduha za klimatizaciju toplotno optereenje prostorije specifini toplotni kapacitet vazduha gustina vazduha temperatura vazduha koji se ubacuje u klimatizovani prostor temperatura u prostoriji razlika temperature vazduha u prostoriji i ubacnog vazduha

(7.5)

Temperatura klimatizovanih prostorija leti obino se usvaja 22 do 28oC, pri emu u naim klimatskim uslovima najee se projektuje na 26oC. Radi postizanja odgovarajuih uslova ugodnosti, uobiajeno se usvaja da je L = 4 do 12oC. Na izbor projektne temperature ubacnog vazduha leti najvie utie izabrani sistem klimatizacije. to je manja temperaturska razlika izmeu
151

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

temperature u prostoriji i temperature vazduha koji se ubacuje u klimatizovani prostor, termiki uslovi ugodnosti bie bolji, ali se poveava koliina vazduha koja mora da se dovodi u prostoriju. 7.2.6 Usvajanje ukupne koliine vazduha Merodavna koliina vazduha za klimatizaciju u vazdunim sistemima je najvea vrednost koliine vazduha odreena prema zimskim i letnjim projektnim uslovima, kao i za potrebe ventilacije: Vuk = max{Vz ,VL ,Vsv } Ukoliko je od ove tri koliine vazduha najvea koliina sveeg vazduha, onda se usvaja da je ukupna koliina vazduha za klimatizaciju prostorije jednaka koliini (protoku) sveeg vazduha. U tom sluaju sistem radi sa 100% sveim vazduhom. Takoe, potrebno je izvriti korekciju temperature ubacivanja vazduha u letnjem i zimskom reimu rada jer je poveana koliina vazduha u odnosu na minimalno potrebnu da bi se eliminisalo toplotno optereenje leti, odnosno nadoknadili gubici toplote zimi (i z i L e se smanjiti u odnosu na prvobitno usvojene veliine). Ukoliko je najvea koliina vazduha odreena prema letnjem periodu, onda se usvaja da je Vuk = VL. U ovom sluaju sistem klimatizacije e raditi sa koliinom sveeg vazduha Vsv dok e ostatak initi recirkulacioni vazduh jer se tako postie uteda energije tokom eksploatacije postrojenja, a nii su i investicioni trokovi. Koliina recirkulacionog vazduha jednaka je:

Vrec = Vuk Vsv

(7.6)

Naravno, i u ovom sluaju potrebno je korigovati temperaturu ubacnog vazduha u zimskom periodu jer je poveana koliina vazduha, pa e z biti manje od prvobitno usvojenog. Analogan postupak sprovodi se i u sluaju kada je najvea koliina vazduha odreena prema zimskim projektnim uslovima. 7.3 ELEMENTI KLIMA KOMORE Na slici 7.5 je dat ematski prikaz jedne horizontalne klima komore, koja radi sa meavinom sveeg i recirkulacionog vazduha. Konstrukcija klima komore i broj i vrsta elemanata koje komora sadri zavise od namene samog sistema za klimatizaciju (npr. da li se eli rad samo sa sveim vazduhom, da li se eli samo hlaenje tokom letnjeg perioda, da li je potrebno vlaenje vazduha, da li se eli korienje otpadne toplote, da li je potrebno priguivanje buke i vibracija, itd.). Osnovni elementi klima komore su: mena sekcija (kao opcija, ako se vri recirkulacija sobnog vazduha), filterska sekcija (za preiavanje vazduha koji se uvodi u sistem), greja (koji moe biti podeljen na predgreja i dogreja to je est sluaj kada se vri vlaenje vodom, hladnjak (koji najee u klimatizaciji koristi hladnu vodu kao radni fluid), maglena komora za vlaenje vazduha vodom, ventilatorska sekcija (najee su u pitanju centrifugalni ventilatori).

152

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije


Recirkulacioni vazduh Greja Filter Hladnjak Maglena komora Ventilatorska sekcija

Sve vazduh

Mena komora

Pripremljen vazduh

Slika 7.5 ematski prikaz klima komore


GREJA slui za zagrevanje vazduha u zimskom i prelaznim periodima (mada se nekad i tokom leta moe korisititi). Zagrevanje vazduha se kree u granicama od -20oC do +50oC. U sistemu klimatizacije moe postojati jedan ili vie grejaa, to zavisi od izbora samog sistema klimatizacije. Mesto ugradnje grejaa moe biti: - klima komora (jedan greja ili predgreja i dogreja), - kanal pripremljenog vazduha (kanalski greja, koji je najee dogreja kod zonskih sistema), - ureaj u prostoriji (najee dogreja kod vodenih ili vazduno-vodenih sistema; tada se u prostoriji nalaze aparati kao to je ventilator-konvektor (fan-coil) ili indukcioni aparat). Kao radni fluid u grejau najee se koristi topla voda. Mogu se koristiti razliiti temparaturski reimi (90/70oC, 80/60oC, 60/45oC u kanalskim dogrejaima...). Grejni fludi takoe moe biti i vodena para niskog pritiska. Zahtevi koje mora da ispuni greja su: - da bude kompaktan (to vee odavanje toplote po jedinici zapremine grejaa), - da ima to manji pad pritiska sa vazdune strane (brzina vazduha po fasadnom preseku se kree u granicama w = 24 m/s), - da ima to manji pad pritiska sa vodene strane (brzina vode u cevima se kree u granicama w = 0,51 m/s). Na slici 7.6 je prikazan izgled grejaa klima komore.
h 2 t2
2

1
0% = 10

1 - 2 proces zagrevanja
h2 =

t1 1

h1

co ns t

co ns t

Slika 7.6a Spoljni izgled grejaa sa spiralnim rebrima koji se postavlja u klima komoru

Slika 7.6b Priprema vazduha u h-x dijagramu


153

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Kada je u pitanju konstrukcija grejaa, oni se najee izrauju od orebrenih cevi, kako bi se poveala razmena toplote pri konvekciji sa strane vazduha. Koeficijent prelaza toplote sa vodene strane sa tople vode na zid cevi je reda veliine 100 puta vei u odnosu na koeficijent prelaza toplote sa zida cevi na vazduh ( un 103 W/m2K, sp 10 W/m2K). Zbog toga je neophodno poveanje povrine za razmenu toplote sa strane vazduha. Na slici 7.7 prikazane su konstrukcije grejaa za vazduh i razliita orebrenja cevi.

Slika 7.7 Vrste orebrenja cevi grejaa za vazduh a) spiralno orebrenje, b) krune lamele, c) lamelasta rebra sa koridornim rasporedom cevi, d) orebrenje od ice
Odreivanje grejne povrine grejaa:

Q = k Fs m ,
gde je:
1 1 1 F = + + s - otpor prolazu toplote sa grejnog fluida na vazduh k s u Fu

(7.7)

m =

ul iz - srednja temperaturska razlika grejnog i grejanog fluida. ul ln iz

Srednja temperaturska razlika zavisi od tipa strujanja koji moe biti: 1. Istosmerni tok, 2. Suprotnosmerni tok i 3. Unakrsni tok. Kod grejaa se javlja kombinacija suprotnosmerno-unakrsnog toka grejnog i grejanog fluida, Tana vrednost koeficijenta prolaza toplote moe se oderediti samo eksperimentalno. Zbog navedenih razloga projektanti ne vre proraun povrine grejaa, ve taj podatak daje proizvoa na osnovu sledeih podataka: 154

protoka vazduha kroz greja, temperature vazduha na ulazu i izlazu iz grejaa temperaturskog reima grejnog fluida.

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Na bazi datih podataka, odnosno uslova u kojima greja mora da radi, proizvoa odreuje: povrinu grejaa, maseni protok grejnog fluida, pad pritiska sa vodene i vazdune strane brzinu strujanja vazduha kroz greja. Regulacija odavanja toplote grejaa je kvalitativna maseni protok grejnog fluida ostaje konstantan, dok se menja temperatura tople vode na ulazu u greja:

Konstantan protok

m w = const , w,ul const


Regulacija se vri pomou trokrakog ventila koji je smeten u razvodnom vodu grejaa i koji radi kao meni u potrebnom odnosu mea razvodnu i povratnu toplu vodu i na taj nain se dobija eljena temperatura vode na ulazu u greja (slika 4a). Trokraki ventil moe biti postavljen i u povratnom vodu, spojen kratkom vezom sa razvodnim (slika 4c).

90 C 70oC

Slika 7.8 a Regulacija pomou menog trokrakog ventila

Promenljiv protok

90oC >70oC

Promenljiv protok

90oC >70oC

Slika 7.8 b Regulacija pomou menog trokrakog ventila i kratkom vezom

Slika 7.8 c Regulacija pomou trokrakog ventila u povratnom vodu

HLADNJAK slui za hlaenje vazduha u letnjem i prelaznim periodima. Konstruktivno se ne razlikuje od grejaa. I hladnjaci su, kao i grejai izraeni od orebrenih cevi. Mogu se izraivati od bakarnih cevi, to je dobro zbog otpornosti na koroziju. Rebra bakarnih cevi se izrauju od aluminijuma ili bakra. Takoe se mogu izraivati od elinih cevi sa elinim orebrenjem. Oblik rebara moe biti pravougaoni, kruni ili spiralni.

Kod hladnjaka se, u odnosu na greja, razlikuju uslovi razmene toplote:

Promenljiv protok
155

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

manja je temperaturska razlika izmeu HL = (V , sr W , sr ) HL < (W , sr V , sr )GR = GR

vazduha

povrine

hladnjaka

16 25

<

80 10

70 , to ima za posledicu:

FHL > FGR, tj. povrina hladnjaka je vea od povrine grejaa; uz hlaenje se obino vri i suenje vazduha, tj. dolazi do izdvajanja vlage iz vazduha koji se hladi i stvaranja kondenzata na povrini hladnjaka. To ustvari znai da se u hladnjaku odvodi i suva i latentna toplota.
1
2 0% = 10

h 1 t1 t2 t2' 2' 2

Da li e doi do izdvajanja vlage prilikom hlaenja vazduha zavisi od: - stanja vazduha koji struji preko povrine hladnjaka (temperature take rose TR) - temperautre povrine hladnjaka PH.

1 - 2 proces hla enja bez su enja 1 - 2' proces hla enja sa su enjem h2 = co ns h2 t ' = co ns t x

Kada je : TR > PH doi e do izdvajanja vlage iz vazduha prilikom hlaenja, to je prikazano na slici 7.9

Slika 7.9 Proces hlaenja u h-x dijagramu Da li e doi do izdvajanja vlage prilikom hlaenja vazduha zavisi od: - stanja vazduha koji struji preko povrine hladnjaka (temperature take rose TR) - temperautre povrine hladnjaka PH. Kada je : TR > PH doi e do izdvajanja vlage iz vazduha prilikom hlaenja. Prema vrsti rashladnog fluida hladnjaci se mogu podeliti na: a) Hladnjake sa direktnim isparavanjem, kada je radni fluid neki od rashladnih fluida (freon, amonijak, CO2...) Tada je ispariva rashladne maine hladnjak u klima komori i tada je povrina hladnjaka na konstantnoj temperaturi koja odgovara temperaturi isparavanja; b) Protone hladnjake, kada je radni fluid hladna voda (ili vodeni rastvor antifriza ako su potrebne nie temperature radnog fluida). U ovom sluaju temperatura povrine hladnjaka nije konstantna, ve se menja kako se voda zagreva od temperature na ulazu u hladnjak do temperature na izlazu iz hladnjaka. Danas se u klima komora preteno koristi ovaj tip hladnjaka (sa sekundarnim rashladnim fluidom). Voda potrebna za hlaenje celog objekta se priprema u rashlasnoj maini. Na ovaj nain se izbegava opasnost od curenja freona u klima komori i obezbeuje centralna priprema hladne vode, ime je smanjena koliina primarnog rashladnog fluida u sistemu. Meutim, rad sa sekundarnim rashladnim fluidom je termodinamiki nepovoljniji zbog dodatnog posrednika u predaji toplote. Prema mestu ugradnje hladnjaci se mogu podeliti na: a) Hladnjake u klima komori, kada je hladnjak jedna od sekcija klima komore b) Hladnjake u elementima za doradu ili ubacivanje vazduha u prostoriju; tada se obino u hladnjacima vri samo odvoenje suve toplote bez izdvajanja vlage.
156

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

HLADNJACI KOJI RADE SA VODOM kao rashldnim fluidom obavezno koriste suprotnosmerno-unakrsno strujanje rashladnog i hlaenog fluida jer je tada vei efekat razmenjene koliine toplote.

Uobiajene temperature koje se javljaju prilikom procesa hlaenja su: VAZDUH : VODA :

V ,ul = 26 35o C ,

V ,iz = 10 15o C ; W ,ul = 5 6o C , W ,iz = 11 12o C ; to daje uobiajenu vrednost W = 5 6o C .


Efekat hlaenja nekog hldnjaka moe tano da se odredi jedino eksperimentalnim putem. Ipak postoje izrazi za jedan priblian, krajnje uproen proraun, koji pokazuje uticaj pojedinih parametara na razmenjenu koliinu toplote. Ukupno odvedena toplota u hladnjaku jednaka je zbiru suve i latentne: Q = QS + Ql QS = s F m Ql = F r xm gde su: (7.8) (7.9) (7.10)

s F m
=
r xm

- koeficijent prelaza suve toplote sa vazduha na povrinu hladnjaka, - povrina hladnjaka, - srednja temperautska razlika rashladnog i hlaenog fluida,

s
cp

- Luisov broj, - toplota promene faze (kondenzacije vlage) - razlika apsolutnih vlanosti vazduha koji se hladi i zasienog vazduha na tPH, Korienjem Luisovog zakona dobija se izraz:
Q = s F ( m +

F hm r xm , )= s cp cp

(7.11)

gde je: hm - srednja razlika entalpija vazduha koji se hladi i zasienog vazduha na PH. Ako se uvede neki fiktivni, korigovani koeficijent prelaza toplote k , koji obuhvata prelaz i suve i latentne toplote, onda se moe napisati:

k F m = k = s

s F hm
cp

, odakle sledi:

hm , odnosno sledi da je k > s . c p m


157

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

U projektantskoj praksi potrebnu veliinu hladnjaka odreuje proizvoa na osnovu sledeih podataka koje dostavlja projektant: - protoka vazduha kroz hladnjak, - stanja vazduha na ulazu i izlazu iz hladnjaka (temperature i vlanosti) - temperaturskog reima hladne vode. Na bazi datih podataka, odnosno uslova u kojima hladnjak radi, proizvoa odreuje: povrinu hladnjaka, maseni protok rashladnog fluida (vode), pad pritiska sa vodene i vazdune strane i brzinu strujanja vazduha kroz hladnjak.

HLADNJACI SA DIREKTNIM ISPARAVANJEM rade sa primarnim rashladnim fluidom. Toplota potrebna za isparavanje rashladnog fluida oduzima se od vazduha koji struji kroz hladnjak. Smer strujanja nije bitan kao kod vodenih hladnjaka, jer je temperatura povrine hladnjaka konstantna. Temperatura isparavanja rashladnog fluida (a samim tim i pritisak isparavanja) odreuje se iz uslova hlaenja vazduha. Analizom potrebnog hlaenja vazduha u "h-x" dijagramu odreuje se i usvaja temperatura povrine hladnjaka, dok se za temperaturu isparavanja usvaja vrednost koja je za oko 3oC nia.

Temperatura isparavanja mora biti iznad 0oC, inae bi dolo do smrzavanja izdvojene vlage iz vazduha, to prouzrokuje: smanjenje poprenog preseka za strujanje vazduha kroz hladnjak, smanjenje kapaciteta hladnjaka, jer se poveava otpor provoenju toplote zbog naslage leda, prekid rada postrojenja zbog otapanja leda.

Regulacija rashladnog uinka hladnjaka vri se kvantitativno, promenom protoka rashladnog fluida, dok temperatura na ulazu u hladnjak ostaje nepromenjena: m w const , w,ul = const . Zbog malih razlika temperatura vode na ulazu i izlazu iz hladnjaka kvalitativna regulacija nije dobra - bila bi jako gruba - povienjem temperature vode u razvodu za samo 1oC rezultovalo bi smanjenjem rashladnog uinka hladnjaka za 17%. Na slici 7.10 prikazani su naini kvantitativne regulacije hladnjaka.

6C 6C <11 C
o o

11 C 6C 11 C
o o

6C

11 C

Slika 7.10 a Regulacija pomou troktakog ventila koji radi kao razdelni
158

Slika 7.10 b Regulacija pomou prigunog ventila -poveanje priguenja smanjuje protok

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

MAGLENA KOMORA je deo klima komore u kome se vri vlaenje vazduha vodom. Maglena komora se sastoji od kuita od pocinkovanog lima ili nekog vetakog materijala (plastike). Donji deo maglene komore je kada za skupljanje i dopunu vode. Na jednoj strani maglene komore nalaze se mlaznice ija je uloga rasprivanje vode u to sitnije kapi. Da bi se intenzivirao proces razmene materije (ostvarilo bolje vlaenje), potrebno je da rasprene kapi vode budu jako sitne, u cilju poveanja povrine kontakta izmeu vode i vazduha. ematski prikaz maglene komore u 3 projekcije (sa strane, frontalno i odozgo) prikazan je na slici 7.11.

Osnovni elementi: 1 - kada za vodu 2 - korpa na usisnoj cevi 3 - ovod za pranjenje 4 - cevni registar sa mlaznicama 5 - prelivna cev 6 - odvod vika vode 7 - cirkulaciona pumpa 8 - prikljuak za dolivanje 9 - plovak 10 - eliminator kapi

Slika 7.11 Maglena komora sa osnovnim elementima Veina mlaznica za rasprivanje vode je sa unutranje strane obraena u obliku spirale, pa struja vode dobija rotaciju i postie se bolje rasprivanje. Mlaznica je vezana za cevni registar (verikalne cevi koje su povezane sa horizontalnim razdelnikom). esto se stavlja zatitna mreica kako bi se spreio prodor neistoa koje mogu da zapue mlaznicu. Mlaznice se izrauju od mesinga, bronze, elika, porcelana, plastinih materijala, otvora 15 mm. Veliina rasprenih kapi vode kree se od 0,011 mm u preniku. Kadica ima prikljuak za dolivanje vode, sa ventilom koji je povezan sa plovkom za regulisanje nivo vode u kadi. Kada nivo vode u kadi opadne, otvara se ventil na prikljuku za dolivanje. Na kadi se nalazi i prelivna cev, kao i cev za pranjenje, koja je vezana za dno kade. U kadu je potopljen usisni deo cevovoda koji je zatien mreom za spreavanje prodora neistoa. Cirkulaciona pumpa usisava vodu iz kade i alje je u cevni registar. Izlazni presek (a nekada i ulazni) snabdeven je eliminatorom kapi, ija je uloga da izdvoji iz stuje vazduha kapi vode koje nisu isparile. Eliminator kapi je sainjen od paralelnih ploa u koje udaraju kapljice vode i slivaju se u kadu, dok struja vazduha prolazi kroz eliminator (slika 7.12). Ploe eliminatora mogu biti izraene od pocinkovanog lima ili od nekog vetakog materijala. Vano je da je materijal eliminatora kapi otporan na koroziju.

Slika 7.12 Eliminator kapi

159

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Duina maglene komore je od 12 m, a brzina strujanja vazduha je 23 m/s, tako da je vreme kontakta izmeu vode i vazduha neto ispod 1s. Voda u maglenoj komori se, po pravilu, termiki ne obrauje niti se zagreva, niti se hladi. Regulacija vlaenja se moe vriti na dva naina: 1. Ukljuivanjem i iskljuivanjem pumpe (ON/OFF sistem) 2. Delovanjem na ventil na dovodnoj cevi priguivanjem (pritvaranjem ventila) smanjuje se protok vode koji dolazi do mlaznica. Smer strujanja vazduha kroz maglenu komoru moe biti istosmeran ili suprotnosmeran (slika 7.13). Pri suprotnosmernom strujanju vazduha, u odnosu na pravac rasprivanja vode, ostvaruje se bolji efekat vlaenja.
eliminator kapi vazduh mlaznice
eliminator kapi vazduh mlaznice eliminator kapi

a)

b)

Slika 7.13 Smerovi strujanja vazduha kroz maglenu komoru: a)istosmerni, b)suprotnosmerni Proces vlaenja vodom u maglenoi komori smatra se izentalpskim procesom (h = const) jer je entalpija vode zanemarljivo mala ( hW = cW W = 4,19 10 40 kJ/kg) i ne utie bitno na pravac promene stanja prilikom vlaenja (slika 7.14).

h t1 t2 1

2 0% = 10

Pored maglene komore postoje i lokalni ovlaivai vazduha sa vodom, koji se postavljaju u prostoriji. Oni su veoma jednostavne konstrukcije: u kuitu, koje je uglavnom lepo oblikovano, nalazi se posuda sa vodom (rezervoar) i mali aksijalni ventilator kojim se ostvaruje cirkulacija vazduha kroz aparat (sl. 7.15).

1 - 2 proces vlaenja vodom x


Slika 7.14 Proces vlaenja u h-x dijagramu

usis vazduha

co ns t

ventilator ubacivanje vazduha u prostoriju kui te kada


Slika 7.15 Lokalni ovlaiva vazduha

S obzirom da se pri procesu vlaenja vodom vazduh hladi (to se vidi sa dijagrama na slici 7.14), esto se deava da proizvoai lokalnih ovlaivaa reklamiraju svoje ureaje kao ekoloke ureaje za hlaenje leti, koji troe jako malo energije (potrebne za rad ventilatora, koji je obino
160

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

jako male instalisane snage), bez kompresora i freona! Njihov efekat i efikasnost su za diskusiju tano je da hlade vazduh, ali i poveavaju vlanost; nekada je mnogo ugodnije imati niu relativnu vlanost pri vioj temperaturi, nego obrnuto. esto se moe nai u literaturi ili uti u praksi za pojam adijabatsko hlaenje, to nije nita drugo nego izentalpsko vlaenje vodom.
VLAENJE VAZDUHA VODENOM PAROM

Uporeba vode za vlaenje vazduha povlai zauzimanje znatnog prostora u klima komori, kao i cirkulisanje vee koliine vode od one koja ispari. Pri tome dolazi do sniavanja temperature vazduha u procesu vlaenja, pa je porebno imati ukupno veu povrinu grejaa (ili dva stupnja zagrevanja vazduha - predgreja i dogreja). Ako se tome dodaju i problemi higijenske prirode povoljni uslovi za razvoj bakterija i mikroorganizama u toploj i vlanoj atmosferi maglene komore, onda ima dovoljno razloga da se ovakav nain vlaenja izbegava. Uvoenje vodene pare direktno u struju vazduha znatno je jeftiniji i jednostavniji nain vlaenja vazduha, koji prua znatno bolje mogunosti za regulaciju. Zbog toga se u praksi mnogo ee koriste parni ovlaivai, pogotovo kada su u pitanju objekti u kojima su strogi zahtevi po pitanju odravanja relativne vlanosti u odreenim granicama, npr. elektronska industrija, raunski centri, farmacija, bolnice, muzeji, itd. Neophodno je da se proces vlaenja obavlja suvom parom, poto vlana para i kondenzat mogu dovesti do pojave neprijatnih mirisa, kao i do mogunosti razvoja algi i bakterija u kondenzatu. Uvoenjem suve pare u struju vazduha dolazi do meanja vlanog vazduha i pare, pa se iz bilansa meanja dolazi do izraza:
h2 h1 h = = hd , x2 x1 x

Slika 7.16 Proces vlaenja u h-x dijagramu

koji odreuje pravac procesa vlaenja parom. Pravac promene stanja prilikom vlaenja parom je odreen entalpijom pare kojom se vri vlaenje, to je prikazano na dijagramu na slici 7.16. U zavisnosti od entalpije vodene pare hd , temperatura vazduha nakom vlaenja moe da poraste.

Postoji vie proizvoaa ureaja za vlaenje parom. Jedan od njih je Armstrong, iji je ureaj prikazan na slici 7.17. Ureaj se najee postavlja iza klima komore u kanal dovodnog vazduha koji slui za distribuciju vazduha do klimatizovane prostorije. Ovaj ureaj koristi paru proizvedenu u centralnom izvoru i povezan je sa cevovodom za dovod pare (1) na kome se nalazi odvaja neistoa. Para se uvodi u dvostruku cev (2) kroz omota glavne perfororane cevi, koja je postavljena u kanal kroz koji struji vazduh koji se vlai. Iz cevi-omotaa para ulazi u sud vee zapremine (4) u kome se izdvaja kondenzat koji se formirao u toku strujanja pare kroz cevni omora perforirane cevi (9). Da bi izdvajanje kondenzata bilo efikasno, na ulazu u sud nalazi se ploa u vidu brane (3). Kondenzat zajedno sa neistoama odvodi se kroz odvaja kondenzata na dnu ureaja. Neistoe odlaze sa kondenzatom ili se taloe u delu cevovoda koji slui za pranjenje. Iz suda (4) para prolazi kroz regulacioni ventil (6) i kroz cev (7) ulazi u komoru za
161

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

naknadno isparavanje (8) u kojoj praktino vlada atmosferski pritisak. U komori dolazi do snienja pritiska i eventualnog naknadnog isparavanja, dok u sudu oko komore vlada vii pritisak i via temperatura pare. Na taj nain je obezbeeno da suva para ulazi u perforiranu cev (9) odakle istie u struju vazduha. Kondenzacija u perfororanoj cevi je takoe spreena, poto se ona zagreva parom vieg pritiska koja se uvodi u aparat kroz omota (2). Regulisanje koliine pare koja se ubrizgava u struju vazduha (regulacija relativne vlanosti vazduha koji se vlai) vri se preko regulacionog ventila (6), koji moe imati pneumatski ili elektrini pogon. Higrostat koji upravlja radom regulacionog ventila moe biti postavljen u prostoriju ili u kanal dovodnog vazduha. Za poetni period rada, kada su cevovodi i sam aparat jo hladni, sigurnosni termostat (10) dri regulacioni ventil (6) u zatvorenom poloaju.

Slika 7.17 Parni ovlaiva za vazduh firme Armstrong

Postoje i ureaji za vlaenje parom koji imaju elektrini greja za proizvodnju vodene pare (ne koriste paru iz centralnog izvora). Jedan od tih ureaja je i HYGROMATIC, koji se sastoji od: parnog cilindra, u kome se pomou elektrinog grejaa proizvodi vodena para; cilindar je rastavljiv, tako da moe lako da se isti; elektrinog grejaa koji se nalazi u cilindru; ima elektrode od nerajueg elika velike povrine; pumpe za odmuljivanje cilindra, s obzirom da se isparavanjem vode u cilindru poveava koncentracija soli i neistoa u preostaloj vodi, pa se povremeno izbacuje jedan deo vode, kako bi se spreilo taloenje kamenca; solenoidnog ventila na cevovodu za dovod vode, radi dopunjavanja cilindra.

Ovaj ureaj ima potpuno automatizovan i fleksibilan rad. Izrauju se u vie nivoa automatske regulacije: 1. "L" regulator, koji se obino koristi kod manjih aparata i koji radi na principu ON/OFF; 2. "EM" regulator, koji ima proporcionalnu regulaciju proizvodnje pare, tj. vlaenja vazduha; 3. "MP" regulator, koji u sebi sadri mikroprocesor, standardni interfejs i moe se povezati sa centralnim sistemom za nadzor i upravljanje.
162

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

7.4 FILTRIRANJE VAZDUHA

Pored odravanja termikih uslova sredine, zadatak klimatizacionih postrojenja je i odravanje istoe vazduha. Ovo je posebno znaajno u dananje vreme sve vee zagaenosti okoline i sve stroim zahtevima za istoom vazduha u mnogim oblastima i granama industrije. Preiavanje vazduha (eliminisanje vrstih, tenih i gasovitih neistoa) moe se ostvariti na vie naina: - filtriranjem; - apsorpcijom; - otpraivanjem. Filtriranjem se iz vazduha odstranjuju vrste (i tene) estice, i to je proces preiavanja koji se obavezno primenjuje u klimatizacionim postrojenjima. Izdvajanje gasovitih primesa apsorpcijom vri se u skruberima. Pod otpraivanjem se podrazumeva izdvajanje praine vee koncentracije. Poslednja dva navedena naina preiavanja vazduha primenjuju se u industrijskoj klimatizaciji. Zagaenost vazduha izazivaju estice razliitog porekla, materijala i veliine (biljnog, ivotinjskog i mineralnog). Na slici 7.18 prikazane su prosene veliine najeih zagaivaa vazduha. Podela praine prema veliini: gruba praina 50 do 500 m lako se taloi; fina praina 0,5 do 50 m lagano se taloe; lebdea praina manja od 0,5 m ne taloi se ve lebdi u vazduhu.

Slika 7.18 Zagaivai vazduha

Ne postoji univerzalni filter koji efikasno izdvaja estice praine svih dimenzija. Filteri se proizvode za odstranjivanje estica odreene veliine, pa je u skladu sa dimenzijama praine i osnovna podela filtera: filter za grubu prainu; filter za finu prainu; filter visokog uinkaza finu prainu; apsolutni filter.
163

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Da bi se kvalitet pojedinih filtera mogao realno porediti, bilo je potrebno razviti i standardizovati metodologiju za ispitivanje efikasnosti tih filtera. Metod ispitivanja filtera zavisi od veliine estica praine za koju je namenjen. Filteri za grubu i finu prainu ispituju se pomou vetake probne praine koja se sastoji od 72% kamenog brana, 25% ai i 3% pamuka. Meri se gravimetrijski stepen izdvajanja (efikasnosti) definisan na sledei nain:

= (1

ciza ) 100% cispred

(7.12)

gde je: ciza koncentracija praine iza filtera (posle filtriranja) cispred koncentracija praine ispred filtera (pre filtriranja) Za ispitivanje visokouinskih filtera za finu prainu koristi se prirodno zagaeni vazduh. U struju vazduha, ispred i iza filtera koji se ispituje, postavi se visokokvalitetni filter papir i meri se vreme za koje se svaki papir zaprlja (dostigne odreenu zacrnjenost). Uporeivanjem ovih vremena dobija se stepen korisnosti filtera Em. Podela filtera i osnovne karakteristike prikazane su u tabeli 7.3.
Tabela 7.3 Klasifikacija filtera za vazduh

Klasa filtera EU1 EU2 EU3 EU4 EU5 EU6 EU7 EU8 EU9 EU10 EU11 EU12 EU13 EU14 EU15 EU16 EU17 EU18

Efikasnost filtera < 65 65 < 80 80 < 90 90

Stepen korisnosti Stara filtera Em oznaka A B1 B2 40 Em < 60 60 Em < 80 80 Em < 90 90 Em < 95 95 Em C1 C2 C3 Q R S ST T U V

Naziv filtera za grubu prainu za finu prainu

visokouinski filter za finu prainu

85 95 99,5 99,95 99,995 99,9995 99,99995 99,999995 99,9999995

Apsolutni filter (filter za lebdeu prainu

Apsolutni filteri ispituju se DOP testom. Naziv metode ispitivanja potie od hemijske supstance koja se koristi di-okti-ftalat. Pri stvaranju aerosola ove supstance dobijaju se estice priblino istog prenika (0,3 m). EFEKTI FILTRIRANJA VAZDUHA U zavisnosti od veliine estica praine, u tehnici klimatizacije primenjuju se razliiti efekti za odstranjivanje zagaivaa iz vazduha:
164

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

- prosejavanje; - taloenje; - inercija; - difuzija; - intercepcija. Efekat prosejavanja se koristi za izdvajanje najkrupnijih estica praine. Kada je prenik estice neistoe vei od otvora filtera, ta estica ne moe da proe i zadrava se na filteru. Efekat taloenja je takoe karakteristian za estice praine vee mase. Na svaku esticu koja se kree deluju dve sile. Pored sile koja izaziva kretanje estice u struji vazduha, na esticu deluje i sila zemljine tee koja uslovljava taloenje pre svega krupnijih estica (slika 7.19a). Efekat inercije je takoe karakteristian za estice praine vee mase, ali manje nego u prethodna dva sluaja. Pri strujanju kroz filtersku masu, zbog prirode materijala od kog je filter izraen, vazduh mora esto da menja pravac strujanja. estice praine zbog inercije teko mogu da prate ove este promene pravca strujanja, pa se sudaraju s vlaknima filtera, lepe se i ostaju na njima (slika 7.19b). Efekat difuzije karakteristian je za estice praine vrlo male mase (prenika manjeg od 0,1 m). Nastaje usled Braunovog kretanja molekula. Usled neravnomernog sudara molekula i submikronskih estica dolazi do haotinog kretanja, nezavisno od smera strujanja vazduha (slika 7.19c). Kada estica praine dospe blizu filterskog vlakna, ona trpi vei broj udara sa suprotne strane, pa se usmerava ka vlaknu, sudara s njim i ostaje na njemu. Efekat intercepcije nastaje kada estica praine prolazi pored filterskog vlakna na rastojanju manjem od poluprenika estice. Usled dejstva elektrostatikih sila, estica se lepi za vlakno (slika 7.19d). Efekat intercepcije naziva se i efekat kaenja.
Fw Fg

a) Taloenje

b) Inercija

c) Difuzija Slika 7.19 Efekti filtiranja

d) Intercepcija

Ne koristi svaki filter za vazduh sve navedene efekte izdvajanja estica praine, ali se esto istovremeno koristi vie efekata filtriranja. Efikasnost filtera zavisi od: - vrste filterske mase; - veliine estica; - brzine strujanja vazduha kroz filter. Pri strujanju vazduha kroz filter dolazi do pada pritiska. Vrednost pada pritiska na filteru u klimatizacionim postrojenjima moe da se kree u vrlo irokom opsegu: od 20 Pa za grube filtere
165

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

do 500 Pa za apsolutne. Tokom rada filter se prlja. estice praine koje se lepe na filterska vlakna smanjuju svetli presek za strujanje vazduha, pa se pad pritiska u filteru poveava. Na slici 7.20 prikazane su krive pada pritiska u funkciji protoka (odnosno brzine strujanja vazduha za filter date geometrije) za ist i zaprljan filter. Za nominalni (projektni) protok vazduha kroz ist filter, pad pritiska je pN. Tokom rada, usled izdvajanja estica praine na filterskim vlaknima, pad pritiska se poveava i kada se dostigne granina vrednost koja odgovara maksimalno zaprljanom filteru, na kontrolnoj tabli ukljuuje se alarm koji upozorava rukovaoca postrojenja da je potrbno da zameni ili opere filter.
p [Pa] zaprljan filter

ist filter

VN

V [m /s]

Slika 7.20 Pad pritiska pri stujanju vazduha kroz filter

MATERIJALI ZA FILTERE Materijali za izradu filera treba da ispune sledee zahteve: - velika sposobnost akumulacije lestica praine u filterskoj masi; - dobra propustljivost vazduha (to manji pad pritiska pri strujanju) - dobra fizika svojstva (mehanika vrstoa, otpornost na habanje, savitljivost, postojanost na visokim temperaturama, itd.); - da nije higroskopan: - da zadrava svoje osobine pri obradi. Materijali od kojih se izrauju filteri: - prirodni (pamuk, vuna, celuloza,...) - vetaki (poliamid, poliestar, polipropilen, polietilen, fiber vlakna, teflon,...) Postoje razliite vrste i konstrukcije filtera koji se koriste u tehnici ventilacije i klimatizacije: - iani filter izrauje se od isprepletane ice. Broj otvora po cm2 moe biti razliit zavisno od veliine estica koje treba da izdvoji. Ovo su vrlo grubi filteri i uglavnom imaju zatitnu funkciju. - Kasetni filter u metalni ram postavlja se filterski materijal (slika 7.21). esto se koriste u klimatizaciji. Zauzimaju malo prostora u klima komori. - Vreasti filter izrauje se od istog materijala kao i kasetni. Za isti popreni presek ima znatno veu povrinu od kasetnog filtera, tako da moe da izdvoji mnogo vie praine (dui period izmeu zamene filtera), ali zauzima vie mesta u klima komori (slika 7.21). Ovo je danas najee korieni tip filtera u klima komorama. - Filter sa pokretnom trakom, tzv. rol filter koristi se uglavnom u industriji. Filterska masa moe biti i nauljena.

166

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

- Elektrofilteri imaju vrlo visok stepen izdvajanja praine. Izrauju se u irokom opsegu veliina: od najmanjih za primenu u kunim klima ureajima do najveih za preiavanje dimnih gasova u termoelektranama. - Filer s aktivnim ugljem koristi se za izdvajanje gasovitih zagaivaa iz vazduha (slika 7.21).

Vreasti filteri

Vreasti filter sa 4 elije

Kasetni filteri Slika 7.21 Vrste filtera


7.5 ELEMENTI ZA DISTRIBUCIJU VAZDUHA

Filteri sa aktivnim ugljem

Kod vazdunih sistema se transport pripremljenog vazduha do mesta ubacivanja vri kanalskom mreom, koja se deli na razvodnu i povratnu. U klimatizacionim sistemima, u kojima je vazduh radni fluid, neophodno je izvriti distribuciju vazduha od mesta na kome se priprema do mesta koje se klimatizuje. Vazduh cirkulie kroz sistem kanala - kanalsku mreu, a razliku pritisaka za njegovo stujanje obezbeuju ventilatori. Kanalska mrea koja povezuje klima komoru sa klimatizovanim prostorom, kroz koju struji pripremljen vazduh naziva se razvodnom kanalskom mreom. Pored razvodne kanalske mree postoji i sistem kanala za odvoenje vazduha iz klimatizovanog prostora, kojim se odvodi otpadni vazduh i koji se naziva odsisna ili odvodna kanalska mrea. Zadatak kanlske mree je: dovoenje vazduha do svake klimatizovane prostorije to kraim putem; da proizvede i/ili prenese to manje umova (dozvoljeni nivo buke); da obezbeuje lako odravanje (tokom eksploatacije kanali se prljaju, pa ih je potrebno s vremena na vreme oistiti); da gubici i dobici toplote budu svedeni na minimum; dobro uklapanje u arhitektonsko-graevinsku celinu objekta; da investicioni i eksploatacioni trokovi budu minimalni.

167

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Materijali koji se koriste za izradu kanala su elini, pocinkovani, aluminijumski i crni lim, zatim azbestni cement, beton, sintetiki materijali, plastine i fleksibilne cevi. Ti materijali moraju ispunjavati sledee uslove: unutranje povrine kanala treba da su glatke (manji pad pritiska usled trenja pri strujanju); kanali moraju biti otporni na koroziju i moraju biti nezapaljivi; kanali ne treba da proizvode umove, a treba da apsorbuju one koji potiu od klima komore; da proizvodnja i montaa kanala bude to jeftinija; da teina kanala bude mala; da ne smeju biti higroskopni; da budu dugotrajni i da se lako iste.

Najpogodniji materijal za izradu kanala je elini lim, koji se koristi u preko 90% sluajeva. Lim moe biti pocinkovan ili ee premazan zatitnim slojem. Crni lim, koji je otporan na visoke temperature koristi se za kanale za izvlaenje vazduha iz kuhinja. Kanali mogu biti krunog poprenog preseka (manje dimenzije) i kvadratniog ili pravougaonog poprenog preseka. Debljina lima od koga se kanali izrauju zavisi od prenika kanala, to je vano zbog ukruenja i irenja buke. Sa poveanjem prenika kanala raste i debljina lima od koga su kanali izraeni. Postoji veliki broj razliitih elemenata za ubacivanje pripremljenog vazduha u prostoriju. Neki od njih su prikazani na slici 7.22. U zavisnosti od geometrije prostorije, poloaja mesta za ubacivanje i izvlaenje (odsisavanje) vazduha i eljene strujne slike projektant bira odgovarajue elemente. Najee se primenjuju anemostati i reetke. Anemoststi su predvieni za plafonsku ugradnju i imaju fiksne proreze kroz koje vazduh prostrujava. Reetke za ubacivanje vazduha se mogu postavljati na plafonu, zidovima i podu. U zavisnosti od eljenog naina usmeravanja vazduha koji se ubacuje mogu imati jedan ili dva reda usmeravajuih aluzina. Ukoliko se eli postii vei domet mlaza vazduha (kada su u pitanju prostorije velikih gabarita) koriste se difuzori. Brzina struje vazduha prilikom ubacivanja difuzorom je znatno vea u odnosu na reetke i anemostate, ali se vodi rauna da u zoni boravka ljudi ona bude u odgovarajuim granicama.

Kvadratni anemostat

Kruni anemostat

Plafonski difuzor

Dvoredna zidna reetka

Plafonska reetka

Linijski difuzor

Linijski vrtloni difuzor

Podna reetka

Slika 7.22 Elementi za ubacivanje vazduha


168

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Svaki element za ubacivanje vazduha moe se isporuiti sa odgovarajuim regulatorom protoka, ako se eli regulacija na svakom mestu ubacivanja. Regulatori protoka mogu biti i kanalski, kada je kanalska mrea razgranata, pa je potrebno balansiranje sistema.

Slika 7.23 Elementi za regulaciju protoka na reetki (levo) i kanalski (desno)

Postoje razliite vrste komora, koje po svojoj strukturi odgovaraju zahtevanom procesu pripreme vazduha. Komore se proizvode u standardnim veliinama u zavisnosti od protoka vazduha i modularnog su tipa to znai da se sastvaljaju iz sekcija (slika 7.24). Postoje isto ventilacione komore, koje se sastoje samo od ventilatorskih sekcija (kao to je spratna komora prikazana na slici 7.24 gore). Ventilacione komore najee imaju i filtersku sekciju, koja spreava unoenje neistoa iz spoljanje sredine. U koliko je prostorija namenjena za boravak ljudi, ne moe se dozvoliti ubacivanje termiki nepripremljenog vazduha pogotovo zimi pri niskim spoljnim temperaturama. Takve komore imaju obavezni grejaku sekciju, tako da se u prostoriju ubacuje vazduh na temperaturi prostorije (kao to je komora na slici 7.24 gore levo). Ukoliko se eli vazduno grejanje, odnosno da sistem nadoknadi i gubitke toplote prostorije, kapacitet grejaa mora biti vei i u prostoriju se ubacuje vazduh temperature vie od one u prostoriji. Kada je potrebno odravati relativnu vlanost vazduha na datom nivo, komora moe imati i sekciju za vlaenje tzv. maglenu komoru. Ukoliko je propisan odreeni nivo buke u ventiliranom prostoru dodaje se sekcija priguivaa buke. Komora moe imati i menu sekciju, ukoliko se (zbog utede energije za grejanje) moe raditi sa odreenim udelom sveeg i recirkulacionog vazduha. Na slici 7.25 prikazane su dve spratne komore, koje pored navedenih sekcija imaju ugraen razmenjiva toplote vazduh-vazduh. Ovi razmenjivai toplote (koji su posebno prikazani na slici 7.26) imaju ulogu korienja otpadne toplote, odnosno imaju za cilj utedu energije. Horizontalne komore Spratne komore

Ventilaciona komora za rad sa SV (aluzine, filter, greja, hladnjak, ventilator)

Ventilaciona komora za rad sa SV (aluzine, filter, greja, hladnjak, maglena komora za vlaenje, ventilator)

Ventilaciona komora za rad sa SV i RV (aluzine, mena sekcija MS, potisni ventilator PV i odsisni ventilator OV)

Slika 7.24a Ventilacione komore za rad sa sveim vazduhom

169

Energetska efikasnost sistema grejanja i klimatizacije

Horizontalne komore

Spratne komore

Ventilaciona komora za rad sa SV i RV (aluzine, mena sekcija, filter, greja, hladnjak, ventilator)

Ventilaciona komora za rad sa SV i RV (aluzine, mena sekcija, filter, greja, hladnjak, ventilator, priguiva buke)

Ventilaciona komora za rad sa SV i RV (MS, F, GR, HL, MK, PV i OV)

Slika 7.24b Ventilacione komore za rad sa sveim i recirkulacionim vazduhom

Slika 7.25 Izgled komora sastvaljenih od razliitih sekcija

Vazduh koji se izvlai iz prostorije, pre nego to se izbaci van objekta kao otpadni vazduh, vraa se nazad u komoru, prolazi kroz razmenjiva i predaje toplotu hladnom spoljnom vazduhu. Na taj nain, kapacitet grejaa u komori je manji, odnosno stepen zagrevanja sveeg vazduha je manji, pa se na taj nain tedi energija za grejanje. Otpadni vazduh izlazi iz sistema ohlaen. Rotacioni razmenjivai imaju vei stepen efikasnosti (oko 75-85%) dok je on neto manji kod ploestih unakrsnih razmenjivaa (60-70%). Meutim, unakrsni razmenjivai su pouzdaniji u radu, jer nemaju pokretnih delova. U oba sluaja potrebno je dobro odravanje sistema.

Slika 7.26 Razmenjivai toplote vazduh/vazduh rotacioni (levo) i unakrsni ploasti (desno)

170

You might also like