You are on page 1of 1

Der eitle Spatz und der Wurm UOBRAENI VRABAC Gladni vrabac je letio preko livade i traio hranu.

Iznenada je otkrio debelog crva. Spustio se dolje (prizemljio se) i uhvatio plijen i bre-bolje je bio u zraku. Crv je polahko dolazio sebi od straha i molio: ''Pusti me, imam troje djece koje moram opskrbiti!'' Ptica je ostala nijema i nije odgovarala. Crv je pokuao ponovo: ''Imam roaka koji je puno dui od mene i na njemu ima mnogo vie mesa''. Vrabac nije reagovao i letio je dalje. Tu je lukavi crv vidjeo svoju posljednju ansu. Laskao je vrapcu: ''Zna li zapravo, koliko si lijep?'' Uobraeno, vrabac otvori kljun kako bi to potvrdio i crv poleti kroz vazduh. Pao je lagano na zelenu livadu i bre-bolje nestao u zemlji.

Der Schafhirte und der Wolf PASTIR I VUK Pastir Peter je morao svaki dan idi na livadu da bi uvao ovce svoga oca. Ponekad mu je bilo dosadno i jednog dana imao je jednu glupu ideju. Glasno je vikao djeak: ''Vuk, vuk.'' Komije su pourile odmah. Bili su naoruani grabljama i palicama. Svi su htjeli pomodi pastiru, ali nigdje nije bilo vuka. Djeak je ismijavao ljude koji su mu htjeli pomodi. Svidjelo mu se to da nervira svoje komije. Stalno je igrao istu igru i ovi su svaki put dotravali kako bi sprijeili najgore i kako bi njemu pomogli. Neto kasnije, zaista je uletio vuk u stado: ''Vuk, vuk,'' povika pastir iz sve snage. ''To je vuk.'' Ali ovaj put nita se nije desilo. Iako su svi uli dozivanje, niko nije doao da pomogne djeaku. ''Pogrena uzbuna'', rekao je jedan komija, ''Kao i do sad''. ''Djeak nas smatra pravom budalom.'' Vuk je mogao nesmetano trgati sve ovce, a djeak pastir je morao to bespomodno gledati.

Die gerechte Teilung ISPRAVNA DJELIDBA Jednog dana lisica i pas u umi su nali komad kobasice. Ubrzo nakon toga pas je predloio da podijele kobasicu. Dakle, lisica prepolovi komad. Ali pas se mislio: ''Tvoj dio je puno vedi nego moj. To je nepravedno.'' Zbog toga lisica odmah odgrize svoj komad. Ali sada je kobasica kod psa bila veda. Pohlepno je mudra lisica derala i dio kobasice svoga prijatelja. Tako je to ilo neko vrijeme tamoamo. Na taj nain lukava lisica je mogla pojesti skoro itav plijen. Na kraju je ostao mali okrajak. Tada lisica velikoduno ree: ''Odredi du se svog dijela, eto ga, moe ga imati.''

You might also like