Marija Novak

Tragovi hrvatske mitologije

/
CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne i
knjiznice u Zagrebu pod btojem 631905.
Copyrigh Marija Novak
Marija Novak
TRAGOVI
HRVATSKE
MITOLOGIJE
Zagreb,2007.
Recenzenti
dr. sc. Vesna
prof. dr. sc. P Vladimir Horvat
akademik Radoslav
Izdavanje knjige pomoglo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
porta Republike Hrvatske
G2/
5
Sadraj
Predgovor 9
Kultno mjesto - mjesto za ivanjski krijes i kolo 13
Trojaki 29
Zato Trojaki? 30
Tri veljki muki v beljini 33
Kvatri 37
Medardo 46
"to Medardo daje, to dana traje!" 48
Ostaci kulta Peruna u Hrvatskoj 51
Ilija Prorok, 20. srpnja 53
Faenjk pomae svetom Iliji 55
Suvremena meteorologija 58
Ljeljuja - leluja - perunika 59
65
"Boji te vudril!" 67
Obrana od strijele 69
Jedinstvenost toponima i hidronima 72
Perunika 74
Duga
Eja, dunda, eja! 76
Sam se Ivo po moru vozio 84
kolo 89
I jo o mitskom mostu 94
Pisana nedelja 97
Pisana i pisane sestre 106
Bijela nedjelja 107
Sestrenje sa svitom - 111
Svita - (boanska osoba) prisutna na svadbi 121
Bratimljenje s drvenim 124
Boginja Ljelja 131
i kraljice - Ijeije 136
i svadbene sablje 139
6 Tmgol'i hrvatske mitologije
Marame ljelja re 151
Kraljeve krune, vijenac i kitice 154
Zato kraljice - Ijeije imaju vijence kao mladenke? 164
Majci Bojoj 175
iz 177
Rubac - dar kume 182
Sveti izvor 185
Omialjska proslava Velike Gospe 194
Starinska Majka Boj a / 200
Sveto drvo 202
Kralj Ljeljo 206
Ljeljenovo kolo - pleten ta nec - pleti kolo 212
Lada i Lado u Hrvata 222
Ljeljo u Dubravki 233
Boanski nadimci 235
Jura se javlja pod imenom Ivo 245
Ljuljanje na grani 246
Jura svilen boj bije 251
Ljubavna igra boanskog para se nastavlja: zaruke 263
Seksualna simbolika u svadbenom ritualu:
ples 283
Starohrvatsko sakralno kolo 292
Mjesto i vrijeme odravanja 295
Naziv kola 296
elementi kola 296
Stareina (stari svat) 297
Hodanje triput okolo 297
Smjer kretanja kola Otecna 300
Stol 302
Mojzeova tablja 304
Glazba 304
Razmiljanja na kraju... 309
Zahvala 314
Literatura
Some Afterthoughts ... (Summary)
manje poznatih i izraza
Popis
O autorici
Objavljeni radovi
Iz recenzija
Iz kataloga izlobe Perunika
315
326
331
349
352
355
358
361
7
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
9
Predgovor
kao na selu, zanimalo me zato ljudi
neke obiljeavaju ba tako kako ih obiljeavaju, primjerice
zato na svatovske povorke nosi pijetla. Zato
sam ispitivala roditelje i susjede. Nisam uvijek bila zadovoljna
odgovorima.
Kao gimnazijaika, a kasnije kao prosvjetna radnica (nastavnica
hrvatskoga jezika i razredne nastave) rado sam sve to mi je
dolo pod ruku u svezi s folklorom (narodnom a toga se
u mojoj roditeljskoj uvijek nalo jer je moj otac Mijo Novak bio
voditelj Ogranka sloge. je s akademikom Vinkom
gancem, etnomuzikologom, pa sam s vremenom i ja postala
suradnica koju je upravo on, uz roditelje, uputio u tajne
istraivanja folklora.
U svoje slobodno vrijeme bavila sam se volonterski
folkloristikom, a folkloristika je (kau poveznica raznih
znanosti: etnologije, sociologije, psihologije, povijesti, glazbe,
knjievnosti, etnokoreologije, etnomuzikologije, religije, estetike ...
sam se u Drutvo folklorista Hrvatske. sam
istraivati narodne plesove mojega kraja, a rezultate istraivanja
sam na kongresima folklorista Jugoslavije koji su se
odravali svake godine u drugoj republici bive drave. Tako sam
upoznala i folklor drugih junoslavenskih naroda. Za svoje
sudjelovanje na kongresima moram zahvaliti akademiku Jerku
etnomuzikologu, koji je redovito bio recenzent mojih
i uz kojega sam "pekla zanat" folklorista.
to biti folklorist?
Folklorist je valorizator folklornih pojava. Da bi se mogla
odnosno znala valorizirati neka folklorna pojava, treba ju ponajprije
razumjeti. Kako su u naoj tradicijskoj kulturi mnoge folklorne
pojave tijekom vremena izgubile prvotno pa samim tim i
smisao, postale su nerazumljive. I upravo zbog nerazumijevanja
folklornih simbola u tradicijskoj kulturi, se narodna umjetnost
10 Tragovi IIIvatske l1litologije
(folklor) omalovaava, a u posljednje vrijeme i sama folklor
dobiva pejorativno i opet zbog nerazumijevanja, jer sve to
je narodno nije i folklorno. Zato je folklorista ukazivati na
stvarne vrijednosti kulturnog A to nije lagan posao.
Zanimala me povijesna vertikala narodnih plesova.
Osamdesetih godina 20. istraivala sam u mojemu rodnom
selu Donja Dubrava u Traganje za starih
etanih kola dovelo me do kultnoga mjesta u polju. O tome sam
napisala za Kongres folklorista koji se odravao u Tuzli
(Bosna i Hercegov;ina), 1987. godine. S obzirom na tematiku, kod svih
je tada jugoslavenskih folklorista izazvalo posebnu
pozornost. Javno priznanje i pohvala, poglavito Dragoslava
produbili su i moju elju za daljnjim istraivanjem
starijega sloja narodnih kola.
Devedesetih godina prolog akademik Radoslav
filolog, upustio se na znanstveni izlet u slavensku mitologiju.
njegova predavanja na temu "Tragom tekstova jednoga
praslavenskog obreda plodnosti", na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu, postala sam potpuno svjesna kultnoga mjesta i
narodnih kola koja su se tamo izvodila. N aime, predavanje
o slavenskom boanskom paru Juri i Mari, a kasnije njegova
objavljena studija "Hoditi - roditi", irom je otvorila vrata hrvatskoj
etnokoreologiji, i ne samo hrvatskoj. Veliki opus narodnih etanih kola
postao je jasniji, a pojedinim narodnim kolima prema tomu je
odrediti prvotni smisao i Neosporno je filolog
svojim "sporednim" poslom (kako sam kae) shldijom "Hoditi -
roditi ... " folkloristima-etnokoreolozima uspjenija
istraivanja, a time i rasvjetljavanja nepoznanica narodne kulture i
tradicije.
rezultati istraivanja ponukali su i Vitomira Belaja,
etnologa, na dublje svoje struke. njegovu knjigu
Hod kroz godi1lu uvidjela sam da su izostale mnoge teme koje bi s
obzirom na sadraj knjige mogle biti zastupljene. Iz razgovora s
prijateljem Tvrtkom Zebecom, etnokoreologom, o duhovskom
Predgovor 11
ophodu kraljica-ljelja iznijela sam svoje tog ophoda. Tvrtko je
rekao: "Zapiite to! Zapiite!" Nisam ga odmah posluala jer
sam se za djecu bavila knjievnim radom. Tvrtko je bio
uporan. Svaki put kad bismo se sreli i porazgovarali ponovio bi:
"Dajte to zapiite! Samo stavite na papir!"
I tako u nekoliko navrata, dok nisam stavila na papir
svoje razmiljanje oTrojakima, Kvatrima, kraljicama-ljeljama ... A onda,
Tvrtkovoj i moralnoj potpori i uz ljubaznost
Anemarije je moje "kopanje"
po institutskoj knjinici. U tome mi je poslu svesrdno pomagala i
Suzana
Ali, nije bila dovoljna samo literatura. Iskustvo mi je govorilo
da usmena narodna predaja mnoge tajne, zato sam se oslonila i
na nju. Imala sam Nala sam
su se strasti probudile i sam im robovati. Kaem
robovati jer nije bilo vremena za predah. Jednostavno stvari su se
otkrivale jedna za drugom. Znatielja je rasla. je bilo na
pretek. Analiza pojedinih folklornih detalja odvela me u svijet
boanstava. Odjednom sam tragove hrvatske
mitologije. koje sam poznavala postajali su jasniji, smisleniji.
Za ono to sam mislila da je pusta dekoracija, da ne kaem (npr.
mladenkin vijenac s pant/ekima), odjednom je postala duboko
smislena umjetnost. "Pisan jelen" zasjao je u boanskom svjetlu.
Stihovi: " ... kud se dva mlada / Ivo,
Mara" dobili su boansko Pisana nedelja postala je arena
ena. I tako redom, i tako redom.
Oduevljavala su me sjajno utkana vjerovanja u
nauk vjere. sam se pitala kako je da je neuki
narod, kako mogao smisliti tako pjesme,
plesove, Mogu slobodno da je tradicijska kultura
Hrvata puna simbolike i da je narodni genij zaista
brojnim posebno upniku Andriji
koji su u prolom ostavili dragocjene zapise o
ivohl naih predaka, danas moemo lake sagledavati njihovu, za
12 TrngOl}i Ilfuatske lIlitologije
nas, kulturu, koja tinja u pojedinim segmentima
suvremenoga ivota. I na te male ostatke koje hrvatski
narod danas i na sceni, moemo biti nadasve ponosni. Ta
nas batina vodi kao neprekinuta povijesna nit, u u
nesagledivu vremensku dubinu.
Mada sam neke zapise mogla nisam to jer bi
se moglo misliti da tjeram vodu na svoj mlin. Zato, radi
vjerodostojnosti, irna dosta citata. Navodim sve izvore metodom
koja je u posljednje vrijeme u eh10lokoj i
znanosti. Na kraju citata u zagradi nalazi se prezime autora, godina
\
objavljenog rada i broj stranice, a na kraju je knjige popis
upotrijebljene literature, kao i popis s
godinom i mjestom
Boanstva koja su se otkrila u analiziranim starim hrvatskim
ubrajaju se u bajke pa sam zato i dala naslov knjizi Tragovi
hrvatske mitologije. Mitologija je, naime, skup mitova, odnosno bajki
o boanstvima.
Kako mi je najpoznatija tradicijska kultura sjeverne Hrvatske,
u knjizi ima najvie primjera iz i Podravine. No, nije to
jedini razlog. mi se da su Hrvati u najdulje i
najcjelovitije zadrali neke stare primjerice sestrenje i
bratimljenje, neke detalje svadbenih kumstvo, itd.
Na kraju posebnu zahvalnost mojim brojnim
koji su 'mi da lake do ili
spoznaja koje sam napisala u ovoj knjizi, a koja se daljnjim
istraivanjem mogu nadopuniti ili moda opovrgnu ti.
Nadam se da moje nije bilo uzaludno. Vjerujem
da je pridonijelo boljemu razumijevanju bogate duhovne tradicijske
kulture u Hrvata.
Marija Novak
U Zagrebu, IS. lipnja 2005.
Kultno mjesto - mjesto za ivanjski
krijes i kolo
sela Donja Dubrava i Donji Vidovec udaljena su tri
kilometra. Spaja ih uzdignuta cesta, drum. S lijeve strane puta iz
Donje Dubrave prema Donjem Vidovcu prostire se vrlo mlada uma
(donedavno gmajna, livada), a s desne su strane plodne oranice,
takozvano Gornje polje. toga polja pripada mjetanima Donje
Dubrave. svoj dio polja zovu Posrednice.
Gornje polje kvalitetna je zemlja u koju su sadili
i sade kukuruz, grah, luk, krumpir i penicu. Gotovo u sredini polja i
danas stri usamljeni vinograd obitelji Lisjak, zvan Gaborove gorice.
- Gaborove gorice, foto: Marija N ovak, 1985.
I Gornje polje u katastarskim kartama vodi se pod nazivom Felsomeza,
to Gornje polje.
2 Gaborove gorice su Gaborov vinograd - vinograd je Terezije Lisjak, Smolek
1899. god. u Donjoj Dubravi. Zasadio ga je njen pokojni suplUg Ivan Lisjak
neposredno poslije Prvoga svjetskog rata. Terezija da je u vinograd bio
(po breuljku), ali je trebalo porez 'po korenu', odnosno trsu, pa
su ga te je danas upola manji smjeten na najviem uzvienju breuljka.
Terezija se ne jesu li zemlju na kojoj je vinograd kupili ili 'herbalji' (naslijedili).
Zna samo da je to bilo oduvijek njihovo i da su oni imali jako puno zemlje na Gornjem
polju. U Senjaru (polje) su imali velike parcele zemlje. Ljudi su njihovu
zemlju u SenjanI zvali Gaborov dol. J danas je tako zovu. Ne zna se odakle njima
nadimak Gaborovi. Ona ne pamti u porodici Gabrijela. Gabrijel, hebr. (iz asir.) 'boji
je da je nadimak izveden od imena Gabrijel, ali i ne mora bi ti tako.
14 Tragovi hrvatske mitologije
U prolosti je, prema usmenoj narodnoj predaji, na mjestu
dananjih Gaborovi goric bila oranica na kojoj su sve ene iz sela Donje
Dubrave sijale presad ili rasad, i to ponajvie glavaticu, tj.
mlade sadnice zelja ili kupusa. su prema glavatici, tu oranicu,
kasniji vinograd, ljudi zvali locira
na mjesto dananjega vinograda, no valja zabiljeiti i
razmiljanja. Kornelija Lisjak,
dugogodinjega poljara Gornjeg polja, kae:
"Japa so reklji da je bilo malo na bregeko poljek
Gaborovi goric. Tak nekak."
Franjo Rusak se ovakvog poljara:
je bilo tu de so Gaborove gorice i malo k druma. To
je ne bila jena zemlja. To je bilo zemlji skupa. To je bil
komin, kakti nekov komin, tak so reklji".
ivo sedamdesetdevetogodinje France govori:
"Tu kre karpe, druma, tu so si ene naprajije, saka sebi, kak
malje humke} i tu so si posadiije glavatica. To znam. To sem
vidla dok sem bila mala. Tu sem hodila brat za svinje."
Franca, u stvari, govori o mjestu koje je veoma blizu Gaborovi goric i
neposredno uz cestu, to je bila zemlja. jo do
Prvoga svjetskog rata odrao se, iako "svaka sebi",
sijanja glavatice II neposrednoj blizini najvie kote Gaborovi gOl"ic. S
vremenom je prestalo sijanje glavatice i na tim humcima. Vjerojah10 i
zbog takvog sijanja "glavatice Franjo, Franca i Kornelija proiruju
od Gaborovi goric do druma.
J nevelika uzvienja (kao grobne humke), zapravo napravljene
manje gredice za sijanje.
11

KultunIO mjesto 15
U pozadini - Gaborove gorice, Damir Trtanj
uz karpu gdje su ene do 1930-ih sijale zelje-glavaticu, foto: Marija
N ovak, 1986.
Na temelju mnogih kazivanja, miljenja sam da je prvotno
bilo na mjestu dananjih Gaborovi goric, koje su i danas na
najviem uzvienju breuljka, te da se u kasnijim razdobljima ono
proirilo do druma. Na sjeverozapadno od
nalazi se donjovidovsko groblje, a na od
donjodubravsko groblje. Tako groblja i
trokut. I jedno i drugo groblje udaljeno je od kilometar-
dva. Mali dol i donjovidovskoga groblja, stotinjak
metara od ljudi zovu Krapnjak.4
Na su (dananje Gaborove gorice), prema opisu mojih
Ivanja (24. lipnja) mukarci sloili veliki kup drva i
granja. se oko kupa krijesa okupilo mnogo ljudi. Imale su
4 Krapnjak - naziv za dvije-tri S)J'anice koje su u dolu blizu odnosno
dananjih Gaborovi goric. Drago da se to mjesto zato zove Krapnjak to je
nekad, jako davno, tu bila bara u kojoj su ivjele ribe krnpi. Njegovo kazivanje
i Margareta Novak koja dodaje da je vjerojatno blizu Krapnjaka bilo i
jer, po njezinoga djeda, krnpi se najvie skupljaju u hladu. Naravno,
ni Drago niti Margareta ne pamte baru.
5 Rozalija Lisjak, Fral'Lca Margareta Novak, Franjo Rusak, Kornelija Lisjak,
Terezija Lisjak, Drago Franca Varga (svi iz Donje Dubrave), kao i mnogi drugi
koje ovdje nisam spomenula. Popis s podacima o godinama i mjestu
nalazi se na kraju knjige.
16 TrngOl'i III'vatske lIlitologije
pravo i djevojke. Jedan je od prisutnih zapalio krijes i dok je
vatra gorjela svi su izvodili kola Turki robe i Oj, Jelo, Jelice. Margareta
Novak
"Mama so reklji da so ljudi pripovedalji da so tak pljesalji
kaj je v ju tro bil prah, a jogenj da je bil strahovito veljki."
Zasigurno su se krjesovi - vatre na Ivanjdan redovito palili
zasigurno su bili vrlo impresivni, jer je, vidimo, usmena narodna
predaja za njih metaforu - komin. Na humcima
koje je spominjala Franca nije se palio krijes.
Gotovo svi dananji spomenutog na
nisu bili sudionici toga nego se samo ivanjskoga
krijesa po svojih roditelja ili susjeda.
Ivanjski krjesovi poznati su irom nae zemlje. O njima su pisali
mnogi znanstvenici. Ana (1986:229) pie:
"U godinjem ciklusu dosie solarni kult svoju kulminaciju u
vrijeme ljetnog solsticija oko Ivanja 24. lipnja. da je
snaga sunca tada na vrhuncu, pale mu se i najvie vatre na
najviim mjestima; vjerojatno se tada pripisuje nebeskom, kao i
zemaljskom ognju Oko ivanjske plee se i
pjeva."
Andrija zabiljeio je
"Nekada su se na Ivanje palili, odnosno samoga Ivanja
krjesovi na krianjima, livadama i gmajnama (Kotoriba,
Domainec, Sveti Martin na Muri, Sveta Marija, Podturen i dr.).
Prigodom paljenja krijesa mlade je skakala preko vatre,
pjevala i plesala oko vatre. U Prelogu mlade pjeva, plee uz
prigodne pjesme, a jedna stara ena prati pjevanje
gestama. U Kotoribi je plesala, pjevala i
vodila kolo oko ivanjskog krijesa. Danas se vie ne pali krijes,
ali se odralo uskrsno-ivanjsko kolo ... "
je zapisao i neka vjerovanja uz ivanjski krijes. On pie:
"Na vatri ivanjskog krijesa parilo se (grijalo) metvicu (biljku s
jakim mirisom kao i druge srodne biljke s jetkim mirisom).
KlIitItrllO mjesto Gla(J(7tit'e 17
Tako te sparene biljke ene su si metale na trbuh protiv bolova
u maternici, u elucu i glavobolje (Domainec, Sveti
Martin na Muri, Kotoriba)... Prigodom paljenja krijesa
prisuh1i su si uzimali granje i nosili ih u vrtove da bi
zelje i drugo bilo od gusjenica i druge
gamadi ... Tko ne eli imati izrasline i uljeve na nogama mora
stati golom nogom na garite krijesa ... " [s.a.] NZ
132:27-28).6
Iako je u poznato darivanje vatre - primjerice kad je
ena pekla kruh u krunoj prije zatvaranja obvezatno je na
eravicu bacila ostatke tijesta ili brano, dar joglljecu - zapisi i usmena
narodna predaja ne govore nam nita o darivanju ivanjske vatre.
Zanimljivo je da se u Donjoj Dubravi ivanjski krijes nije odravao
kao u drugim selima na krianjima, livadama i
gmajna/Ila, kako spominje Andrija samo na
koje je bilo usred obradivog polja. Moemo se stoga pitati zato su
izabrali upravo (mekano tlo) kao
mjesto za ivanjski krijes, kad su sasvim blizu imali lijepu gmajl1u i
brojna krianja, kakva se prema etnokoreolokoj
literaturi kao mjesta 1986:230).
je zanimljivo da se na blagdane i nedjeljom nije kolo
vodil0
7
na tako da nije bilo pretvoreno u
- mjesto za plesanje i igranje (usp. 1986:198). to je,
dakle, s Prema svemu ono je bilo
mjesto samo za oko ivanjskog krijesa.
Mnogi plesni u - primjerice ples na zelje (Novak
1983), kolo mladih snaha z bidrami na glavi (Novak 1981), kolo
faenjskih sneha (Novak 1983a), koji su imali prvobih1U magijsku
6 Andrija upnik, kateheta, r. 1909. g. u Kotoribi, a umro 1983. u Zagrebu.
Zapisivao je i godina 20. narodne i vjerovanja
u Rukopis Pralje/llo-lje/ni ciki ItS l1ledil1lItrskih l1arodl1ih i vjerovallja
poklonio je 1980. godine JAZU, danas HAZU u Zagrebu (NZ 132). Kopiju rukopisa
poklonio je i autorici ovog teksta. I rukopis ciklllS,fiarodllih
i vjerovallja je uz naknadu pohranio oko 1960. godine u J1\:ZU, danas
HAZU u Zagrebu (NZ 120). . {r(
'Ic
7 Kolovoditi je stari izraz u Donjem rju za kola. '.
18 Tragovi hrvatske lIlitologije
funkciju, a odravali su se u zatvorenom prostoru, polako su
Mjestimice ive i danas, premda magijskoj funkciji nema
ni traga. na - ivanjski krijes imao je drugu sudbinu.
Prekinut je odjednom, i to se, prema usmenoj predaji, moglo dogoditi
sredinom 19. Zato?
Poznato je da se tehnika u 19. naglo razvijala, da je
sve vie prirodu, da su nove spoznaje sve potiskivale
vjerovanja. Stari su nuno doivljavali transformaciju, no
uzroci prestanka ivanjskoga krijesa u Donjoj Dubravi mislim da su
drugoga
utjecaj na oblik i razvoj kulture su gospodarske
promjene sredinom 19. One su ponegdje gotovo brisale staro
Sve vie se ivjelo u manjim obiteljskim zajednicama. Naa
poznata etnologinja Vesna (1972:73) pie:
"Potrebno je stoga upoznati i ivot
seljaka. Taj je seljak zajedno s drugim dijelovima sjeverne
Hrvatske do polovice 19. st. ivio pod feudalnim reimom, a to
da je do toga doba sam upravni sistem (feudalac i
drava) podravao tradicionalni ivot. U tom je ivotu
kolektivni duh nadmaio stoga su i u
ivotu bile primarne osobine kolektivnosti.
Zadruga je, dakle, i u ovom kraju doivjela polovinu prolog
[19.] kao redovna formacija ... "
Raspadom obiteljskih zadruga zasigurno su se poremetili odnosi
ljudima koji su, bez sumnje, negativno utjecali i na prije
spomenuto sijanje glavatice, a i tradicijsko mjesto za
ivanjski krijes - - bilo je diobom zajednica rasparcelirano.
Organizacija ivota poprimila je novi oblik. Stoga drim da je
raspadanje obiteljskih zadruga imalo bih1u ulogu i za prestanak
paljenja ivanjskoga krije$a na
Zanimljivo je to to gubljenjem tradicijskoga mjesta za ivanjski krijes
ljudi nisu vie krijes palili negdje drugdje na livadi ili krianju, kako
bi se to moglo Dakle, nisu izabrali novo mjesto za paljenje
krijesa, kao to nisu izabrali ni novo mjesto za kola.
KlIltllnlO mjesto 19
Moemo se zapitati jesu li samo u u
prolosti, sijati glavaticu. Je li to bio
lokalni
"ene so si predi, ke so ne imele vrte, na gmajni sloile vrta,
ogradile z plotom isejale glavatico, po deset-petnajst en
skupa. Saka je imela jeno parcelico, gredo, a ogra di le so se
skupa z plotom. Unda smo dogo za to mesto, si
govorili ve ne. To je bilo blizu potoka Bisterca.
To je bilo na Gmajne so bile To je bilo za
mega to sem videl na svoje a ja ne pamtim da
so tak sejati. sem pripovedati japo za ivanjski kres,
ali to je bilo jako, jako zdavnja, predi morti sto ljet.
Na Ivanje, a to je na pol leta, so dili ljudi z vun sela i
vugali jognja i pripovedali su si jen drugorno. Za kolo ne
znam, to so mi ne pripovedali. Kaj bi jognja vu gali na
nesem 8
Kao to vidimo, i su imali svoje Mijo
Rebrek govori o sijanja glavatice, iako 'svaka
sebi', ali ipak su sve skupa ene ogradile z platO/n. Moda je to bilo
samo produenje nekog prijanjeg pravog
sijanja. Iako Mijo kae da su to one ene koje nisu imale
svoje vrtove, miljenja sam da je zaista svaka ena pored mogla
metar-dva zemlje, koliko je potrebno za presad glavatice, i
posijati je tamo za svoje potrebe, no one su ipak radije sijale na
gmajni. Moe se vjerovati da je svako selo u tom kraju u prolosti
imalo svoje No, to je svakako, pitanje dubljega
istraivanja.
Kola Turki robe i Oj,Jelo, Jelice, koja su se u Donjoj Dubravi izvodila
uz ivanjski krijes na u Kotoribi (susjednom selu) izvodila
su se na krianjima, nedjeljama i blagdanima, od Uskrsa do Ivanja, u
najnovije vrijeme do jeseni, i to sve do sredine 20.
se ne da bi kolovodili na krianjima, niti na
8 Mijo Rebrek kazivao mi jc u travnju 19117.
20 Trngmli Ilruatske mitologije
Uskrs niti u drugim prigodama, to da su prestankom paljenja
krijesa prestali izvoditi i kola Turki robe i Oj, Jelo,
Jelice. Vjerojatno su se ta kola u Kotoribi u 19. st., kao i
zakukuvala i Skupljajte se, u Podravini (usp. i
1969:102, 125), izvodila prvotno na Ivanje uz krijes, a kasnije
i na Uskrs. Kolo Skupljajte se, u Podravini, osim prvoga
stiha, tekstovno je kolu Boja i Marija / Spravljale se
koje se u Kotoribi izvodilo na Uskrs (usp. Novak 1991).
Vjerojatno zbog istih kola na Ivanje i Uskrs u
Andrija spominje uskrsno-ivanjsko kolo.
I
Na veliki narodnoga blaga i poznati etnomuzikolog
akademik Vinko ganec zabiljeio je kolo Turki robe u Kotoribi 1916.
godine. Uz to kolo stavio je i napomenu:
se, da ova pjesma na doba, kad su Turci
gospodarili u Stih Turki robe zeleno dobravu bit da
se protee na kraj, koji je bio zaraten hrastovom umom
(dubovima-dubravu). Nedaleko Kotoribe je veliko selo
Dubrava. U ovom kraju bio je negdje Novi Zrinj za
obranu od Turaka" (ganec 1916:9,101).
narodnu plesnu umjetnost u Kotoribi sam
istraivala oko 1980. godine u nekoliko navrata. Prema kazivanjima
kolo Turki robe bilo je zatvoreno i uvijek se kretalo
u lijevu stranu po krugu, bez zaustavljanja. su se
drali za ruke tako da su pruali ruke ne prvome do sebe, nego
drugome ispred ili iza pojasa. Izvodilo se uz pratnju pjesme.
Pjevanje je bilo jednoglasno, otvorenim glasom. Prva
odnosno voditeljica kola otpjevala bi prvi stih, a ostali bi za
njom to ponovili istim tonovima i tempom (Novak 1991).9
U Donjoj Dubravi kolo Turki robe njeguje i danas Ogranak
sloge Donja Dubrava. Godine 1947. postavio ga je na scenu Mijo
Novak prema i pokazivanju tadanjih starijih ljudi.
9 Melodiju Turki robe magnetofonski je zabiljeio 1976. g. na priredbi u Donjoj
Dubravi Stjepan Sremac. Ona se u Institutu za etnologiju i folkloristiku u
Zagrebu, rEF mgtf 898.
KllitllrllO mjesto 21
Opis donjodubravskog kola Turki robe prema
tamonjeg Ogranka sloge:
su okrenuti za 45 stupnjeva u lijevu stranu. Kolo je u
otvoreno. Dre se za ruke tako da pruaju ruke ne prvome
do sebe, nego drugome i to ispred pojasa. kola je u
lijevu stranu. Kolo se ulijevo kratkim koracima, a udesno jo
manjim koracima tako da postupno oblikuju krug, licem okrenuti
prema sredini. Dakle, kolo se u lijevu i desnu stranu. Jedna
je prva odnosno voditeljica kola. Ona pjeva sama
prvi stih, a zatim taj isti stih svi ponove istim tonovima i tempom.
Pjevanje je jednoglasno. Mukarci pjevaju oktavu nie.
prakticiraju da prvi stih pjevaju sve ene (to je zbog nedostatka dobre
a onda ga svi ponavljaju. Ovo se kolo izvodilo dugo samo
uz pjesmu, a petnaestak godina izvode ga uz pjesmu i
tamburaki sastav. Zato je tempo kola relativno brz. Kolo Turki robe
se izvodi prilikom ulaska na pozornicu.
J = 144
trallskribirao: Jerko

i
J J
J J
I;
n J J li n
fl
J
J J
u
Tur - ki ro be, TlIr - ki ro - be ze . Je - no do- bra vo

J
J
J
J
I;
J J J J li n
n
J J
Tur ki 10 bp, TlIr - ki ro - be zp - Je - no do - bra vo.
@1
J J J
I
J J J
II
> >
Hop hop hup dip dip dip
Prva nikad ne pjeva dva posljednja takta na hop,
hop, hop, Ta dva takta izvode svi kad su ponovili stih
koji je otpjevala prva odnosno voditeljica kola.
22 Tmgol'i hrvatske //litologije
Turki robe, Turki robe zeleno dubrava.
Hop, hop, hop,
Porobili, porobili snehe i divojke.
Hop, hop, hop,
Turkinja se, Turkinja se s Turkom domenjkuje:
Hop, hop, hop,
Kaj kaj robu dela dati?
Hop, hop, hop,
Tem junakom, tem junakom celjino kopati,
Hop, hop, hop,
Asneicam, a sneicam droben vel ivati,
Hop, hop, hop,
zjabokom igrati ...
Hop, hop, hop, 10
Tekst pjesme i napjev isti su kod kotoripskog i donjodubravskog
kola Turki robe, samo to je donjodubravsko kolo bogatije za dva
posljednja takta.
da tekst pjesme uz kolo Turki robe ne na neko
obredno ivanjsko kolo, kao ni napjev, ali valja obratiti pozornost na
koreografske elemente u donjodubravskom kolu. Dok se
kotoripsko kolo Turki robe u lijevu stranu po krugu,
donjodubravsko je i s opetovanim trokrahlim udarcima
o tlo kojih nema u kotoripskom kolu. Na prvi pogled mogli bismo
pomisliti da su hop, hop, hop, iz
pjesme veli da se enil bode.
" ... Ima hiu, ima hiu, od slamice hiu:
hop, hop, hop: nae
A, a, a: to je naa hia" (usp. ganec 1916:52-53, 113).
Nije vjerojatno da obrnutog redoslijeda
hop, hop, hop, uzete iz pjesme i koreografski kolu
10 Podrobniji koreografski opis plesa prema taktovima vidjeti II Novak,
1987.
KlIitllrJlOllljCsto 23
Turki robe, jer je u pjesmi veli da se enil bode, onomatopejskim
ponavljanjem hop, hop, hop, narodni je pjesnik
uspjeno istaknuo - dom - - zemlju.
Poznati etnokoreolog Ivan (1971 :20) pie da su udarci
nogama o tlo ostaci ratarskih plesova u kojima se magija za
plodnost.
Ana (1986:231) pie:
"Raireno je vjerovanje u narodu da na Ivanje sunce na nebu tri
puta i tri puta zastane, dakle, da zaplee. Broj tri kao
sakralni i broj ponavlja se u ritualima kako
primitivnih tako i visokih kultura, pa se opetovano javlja i u
naim obredima i tri puta se obilazi ili oko
nekoga ili tri puta se pokloni, lupne, zavrti itd.
Trokratni skok i zastoj sunca na dan njegove prekretnice
mogao bi biti odraz vjerovanja da toga dana i samo sunce
u svojoj proslavi ... "
broj tri u vezi s Ivanjdanom spominje i Srpski mitoloki

"Prilikom izlaska sunca, se tri puta prema njemu ... "
1970:149).
Prema svemu mogli bismo da je u kolu Turki robe
opetovano trokratno lupanje nogama o tlo na hop, hop, hop,
dip, dip, dip, koje imaju onomatopejsko siguran dokaz
najstarijega plesanja jer se udarcima o tlo najvjerojatnije
eljelo potaknuti zemlju na plodnost. Dakle, taj koreografski
element nas da je kolo u prolosti moralo imati magijsko
obiljeje. da su Donja Dubrava i Kotoriba susjedna sela i
da se radi o istom napjevu, pjesmi uz kolo, vjerojatno je taj
element uzet iz nekog drugog, nama nepoznatog, ivanjskog,
obrednog kola i unesen u kolo Turki robe, koje se izvodilo uz ivanjski
krijes na
ganec (1916:9) je uz zapis melodije Turki robe stavio i ovu
napomenu:
"Na istu se melodiju pjevaju pjesme: Mikor konje po polju zjahava i
24 Tragovi hrvatske lIlitologije
Ta divojka, ka junako1ll draga." To je jo jedan dokaz da su se tijekom
vremena tekstovi pjesama mijenjali, mijeali, spajali, a samim time i
koreografski
Opetovano trokratno lupanje nogama o tlo na udri, drom,
udri, drom javlja se i u kolu Naa Rega kruha pekla koje
njeguje Ogranak sloge Prelog. Dakle, to sih10 zrnce drevne
plesne kulhue, ljubiteljima narodne umjetnosti, i danas
ivi - na sceni.
S obzirom na to 'da je bilo i vrlo blizu vode (bara
Krapnjak), a mnogi se rituali s vatrom obavljaju kraj svetih izvora i to
u danima prekretnice (usp. 1986:208), moe
se kod donjodubravskog ivanjskog krijesa naslutiti
povezanost kul ta Sunca, vatre i vode.
Na temelju iznijetih smatram da je bilo II
pradavno doba sveto odnosno kultno mjesto za obredna
kola i vatre. Vjerojatno je i zato usmena narodna predaja
naziv za mjesto u polju - komin (ognjite). bi valjalo i
arheoloki ispitati - moda zemlja krije neto to nije bio u
stanju
N akon ovog istraivanja iz 1980-ih godina
(prezentiranog na Kongresu Saveza udruenja folklorista
Jugoslavije u Tuzli 1987.) tek sam nedavno u literaturi naila na
primjer.
Kao to smo vidjeli, usmena narodna predaja je za kultno
mjesto u nazive i komin (ognjite).
je dobilo naziv po sijanju rasada glavatice - kupusa
(zelja), a taj su naziv u svijesti ene jer su upravo
one sijale glavaticu, dok je naziv komin (ognjite) dobilo po ivanjskom
krijesu, vatri, to je ostalo u svijesti mukaraca jer su oni u ivanjskim
obavljali poslove oko pripreme i paljenja krijesa te ga
preskakivali.
Pogledajmo nedavno objavljen, kratki, ali dragocjen zapis iz Istre:
"Kako u ono vrijeme nije bilo sjemenarni za nabavu sadnica,
KulturIlo mjesto 25
svaka je obitelj imala svoj rasad. Jedina iznimka bio je kupus. Ne
znam razlog, ali svaka obitelj, ne samo nego i i
imala je v iznad Furnae svoj mali od
nekoliko metara kvadratnih koji je sluio kao rasadnik za kupus.
Vjerojatno je u pitanju bio humus kojeg drugdje nije bilo. sam jo
jedan razlog a to je da su sadnice kupusa jedino od bile
zdrave i kupus se ni (kalarnera 2006:151).
Toponim i njegovo mjesto "iznad Furnae" navodi nas
na misao da se i ovdje, kao i u radilo o uzdignutom
mjestu na kojem se o Ivanju palila vatra, krijes pa je to zato postalo
Usto je da je to mjesto na koje su obitelji iz tri
sela sijale presad zelja i bile uvjerene da biti crvljivo.
Podudarnost s je i ove
navode na pomisao o kultnome mjestu u Istri to bi svakako valjalo
dalje istraivati.
Otkrivanje i kultnih mjesta poput na kojima
suje ,prolosti izvodila obredna kola ili neki drugi obredi, odnosno
lie. smisla i pojedinih daljnja poglavlja
. B.@blj@e rasvijetliti. Toponimi i mjesta u nekoj
su vani u ivotu tih ljudi. Prema nazivima se, kao
na primjeru moe otkriti i dublje lokaliteta. U
nastavku vidjeti da pojedini toponimi uz vjerovanja otkrivaju i
imena boanstava.
U otkrivanju smisla i pojedini izgovorene
formule popu t tekstovi pjesama koje se pri obredu
pjevaju ili pokreti koji se u plesu izvode, sve to ima duboko
u sudionika obreda. Kako je mjesto na kojem su se
izvodila kola za plodnost polja, tako je i ples Ila zelje u kojem se
plesalo za plodnost zelja. Da budu deblje glave zelja, izrazito se
udaralo nogama o tlo na posljednje taktove pjesme koja se pritom
izvodila. II
II Ovaj podatak dao mi je Zvonko Pahek u 1984. godine za vrijeme
snimanja TV emisije vezani za plodnost zemlje". rad o plesu na zelje
ispitala sam mnoge ali on je jedini znao funkciju ili svrhu tog plesa.
26 Tmgo!'i II rvatske mitologije
Za zelje se i plee u svadbenim ples na zelje
donedavno je bio jedan od detalja u svadbenom
ceremonijalu. O tome sam pisala 1983. godine pa dijelove tog rada o
plesu na zelje donosim i ovdje.
"Oko devet sati donesu ene na stol pred ereg kapitana [stareina],
glavu zelja. ereg kapitan se digne i govori: 'Draga moja
rodbina, dola nam je hrana od Boga dana i od gospe na stol
poslana. To je zelje na veselje. Saki ke kotal bode, naj vesel bode.
Dola nam je zapoved od svetloga cara: 'Ke konja ima naj ga jae, a ke
ga nema, naj peice kae. Tak i na gospon [dever], ako ga
imajo, naj ga jaejo, ako ga nemajo, naj kaejo' (to se odnosi na ples).
Ako ne moe ili plesati, onda veli: 'Ja sem denes tak
velki gospon kak je negda bil turski paa, kaj mesto sebe more
drugoga poslati'. I sad ga netko zamijeni u plesu. Kada neko vrijeme
pleu (podsnehalja i ili njegov zamjenik), pred ereg
kapitana i pozdrave ga sa 'Faljen bodi Jezo Kristo! Starim na
potenje, mladim na veselje!' ereg kapitan odgovori: 'Tancarom na
zdravje!'. ga pita:' Prosim lepo ali su moja leta vun?' Na
pitanje: 'tero se leto pie' - odgovori 2-3 decenija
manje. Zato mu kau: ste dalko od vaega leta' (tj. od onoga koje
je uistinu). Vie puta se ovako prekine ples, i oni pitati da li su
gotovi. Svaki put moraju to su radili, npr. orali, branali, ali kad
treba grude i piriku, pomae im sva prisutna rodbina
i najzad na gotov posao sv. kri (tj. sada svi pleu)" (Blaeka
1939:199-200).
Moemo si postaviti pitanja zato se plee ples na zelje i zato se u
svatovima obvezatno jede zelje. jest da je u prolosti zelje
bila jedna od glavnih namirnica u Ljudi su upravo
oboavali tu hranu, potovali tu biljku i odnosili se prema njoj kao
prema svetoj biljci. Svatovske stareine su u zelja najbolje
pokazali odnos ljudi prema toj biljci. To se vidi iz

Jedan od njih je Zvonko Pahek iz Pahekovo
Kulturi/o mjesto 27
doslovno glasi:
"Hvalen bodi Jezo Kristo! Draga i lubljena rodbina! Dola nam je
hrana od Boga dana i od gospe sim poslana. N aime, zelje na
veselje. Tak je negda na Jezo Kristo prespodobiv
kraljestvo nebesko k motardovorno zrni i rekev je: N ajmene si od
sega semenja i zelenja. Kada se poseja, izraste kruto veliko drevo. Te
kaj ono kruto veliko drevo pusti svoje koreje vu zemljo. A svri
vu sivo nebo. Gde o i prebivajo. Ali draga i
lubljena rodbina, moramo znati kaj znamenjuje ono kruto velko
drevo. Ono kruto velko drevo znamenjuje vsi iroki svet i so diko v njema. A
kaj znamenjujejo one svri? One svri znamenjujejo levite i
namesnike boje, ki nam boje i za nas
svete mee aldujejo. Kaj znamenjujejo one One
znamenjujejo nas nevoljne grenike, ki na ovom sveto
stanujemo i pUhljemo vu onu zmono domovinu vu diko nebesko.
Kamo si mi sku pa elimo dojti, dopusti to i nam Otec, Bog nebeski.
Z druge strani pak, draga rodbina, zapovest cesara zavriti se
mora. N aime, zapovest je ova: Koji ima koja, nej ga jae, ki pak ne, naj
peice kae. Ovak rano i na gospon ak imajo koja nej ga
jaejo, ako pak ga nemajo, naj peice idejo. Hvalen bodi Jezo
Kristo!"
Stjepana Orehovca iz Marije na Muri glasi:
"Dola nam je hrana od Boga dana, od nae gospe sim k
nam poslana. To je zelje na veselje. Koj je, jel bo ter vesel bo. To je
najmene semenje na sveto. Nje uzme jena enska glava i ona je to
posadi na vrto i ono pusti svoje korenje vu mater zemljo, a svoje grane
vo visoko nebo. Tak visoko da nebeske jtice na njega sedaja i Oca Boga
nebeskoga hvalijo. Tak je pak zila jena stroga zapoved od naega
svetloga cara Augusta: Koj konja ima, naj ga jae, a koj nema nek
peice kae. Tak i na gospon ako imajo kaj bodo zajahali, ako
nemajo, bodo peice ili."
U Gornjem Mihaljevcu, u zaseoku Bogdanovec, rukopisnu
svatovskog posjedovao je Albert
Donosim ga cjelovito i bez ikakvih izmjena: "Nat zeljom.
28 Trngol'i ilrl'atske lIlitologije
Draga moja potovana svadba. Dobili smo hrano zelje, zelje to je
nae veselje, hrana od Boga dana od ljudi zebrana, a po gospe
kuharice na stol poslana. Ovak spodobno je zeljavo seme, ako se vo zemlju
posija kad zide pusti najpredi 3 liste koji listi znamenujejo Presveto trojstvo,
Bog Otec i Sin i Duh Sveti. Otec nebeski svojo roko rasprostrta dri i po
celom sveto z vrha zelja svoj blagoslov deli. Blagoslovi nam ga dragi
Jezo i Majka Marija da mi budemo njegova kompanija koja nam
daje kruha i vina, Bojega mira. Faljen bodi J ezo Kristo. "
je da se u zelje s kraljevstvom
nebeskim i drvom ,ivota. zapravo
prva tri lista zelja (glavatice) sa Svetim trojstvom, kao u prethodnom
zaista je impresivno. U da "Otac Bog sjedi i
svoju ruku rasprostrtu dri i po cijelom svijetu s vrha zelja svoj
blagoslov dijeli" prepoznajemo vjerovanje u koje su
utkani i elementi.
U hrvatskoj folkoristici Sveto trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti)
gotovo da i nije Zato u daljnjem tekstu posvetiti
panju blagdanu Duhova - Trojaka.
Duhovo - Trojaki
U odnosu na i uskrsne narodne uz blagdan
Duhovo u narodu zvan i Trojaki ima razmjerno malo narodnih
Ipak, znakoviti su za kulturne batine Hrvata.
Jedan od njih zadrao se posredstvom scene u Slavoniji. To je
duhovski ophod djevojaka pod nazivima kraljevi, kraljice
IjeIje, ljelje. Tim bavim se opirnije u drugom dijelu knjige.
Najprije nekoliko o blagdanu Duhovo, o kojemu se
nekako u posljednjim manje govori pa izgleda kao da je
potisnu t na manji svetek.
Blagdan Duhovo je tzv. blagdan. Slavi se pedeseti dan
poslije Uskrsa, U nekim kalendarima na blagdan Duhovo, koji je
u lipnju, pie Duhovi. To moe zavarati slabijeg poznavatelja
Svetog pisma (Novi zavjet) jer se moe pomisliti da se radi o vie
duhova, a ne o jednom. Naime, crkva na blagdan Duhovo
slavi silazak Duha Svetoga.
U Novom zavjetu pie:
"I tako, kad pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom
mjeshl. I najedamput neka huka s neba, kao kad pue
silan vjetar, pa ispuni II kojoj su boravili. I ukau
im se jezici poput plamena, koji se razdijele, te se na svakoga
od njih spusti po jedan. Svi se napune Duha Svetoga te
govoriti jezicima, kako im Duh nadahnjivae da se
izraze" 1961:355).
Blagdanu Duhovo pripisuje se jo jedan dan, blagdanski dan, a to
je Duhovski ponedjeljak. U novije vrijeme to je blagdan Marije majke
Crkve.
"Duh sveti je siao na apostole i na djevicu Mariju i zato se
slavi Dan majke djevice Marije, majke Boje, kraljice
apostola." 12
12 Papa Ivan Pavao II. - govor odran na Forumu u Zadru na Duhovski ponedjeljak,
9.lipnja 2003.
30 Tragovi hrvatske mitologije
Postoje i narodni nazivi za blagdan Duhovo.
U Slavoniji (okolica Vinkovaca) blagdan Duhovo i Duhovski
ponedjeljak zvali su mrtvi dani. To su bili dani kad se molilo za mrtve
due.
ll
U junoj Dalmaciji Duhovo zovu RusaZje (izvodi se od lat. rosaZia,
dies rosae). U doba tako su se zvali dani poduja u
svibnju i lipnju (v. Gavazzi 1988:71-72).
U kajkavskim se krajevima Hrvatske jo i danas za blagdan
Duhovo kae Trojaki, a'za Duhovski ponedjeljak pOlldeljek.
Zato Trojaki?
Naa susjeda u Donjoj Dubravi Franciska govorila je
1960-ih: "Trojaki elj Kvatri to ti je jeno te istol" Moja majka Margareta
Novak bila je, sigurna da Trojaki nisu isto to i Kvatri.
se za vezane uz blagdan Duhovo - Trojake,
sjetila sam se susjedine tvrdnje da su Trojaki i Kvatri jedno te isto.
Zanimalo me to o tome misle i moji dananji sumjetani,
Vitalna starica Katarina Mikulan
Trojake mi je objasnila ovako:
''Trojaki se zovejo zato kaj so tri boanjske osobe: Otec, Sin i
Duh Sveti. Trojaki so svetek kak i Vuzem, samo kaj se ne nese
svetit (blagosljiva:'t) hrana. Cirkva se z ljeljujami i to je
veljki svetek, veljim kak Vuzem. Trojaki so v kvatrenem *dno.
Na Trojake se treba zaklati pernate, pevec, elj koko.
Ako se te den ne zakolje, unda mladina crkava. To sem se
uverila da je istina. Jeno ljeto sem ne zaklala i neje bilo pri
pernati mladini, auto mi je zgazil koko, Oni koji nemajo ne
zakoljejo, njima je (oproteno), mora zaklati samo on
koj ima."
I J Prema kazivanju Ane Krian iz Cerne pokraj Vinkovaca.
Trojnki 31
petnaestak mojih

smatra da je svetkovina Duhova
- Trojaka u rangu i Uskrsa. Kau, jedino se tim blagdanima
pripisuje jo jedan dan. se pripisuje S*panje, Uskrsu uskrsni
ponedjeljak, a Duhovu duhovski ponedjeljak. To su tri blagdana u
godini kad se nije smjelo nita raditi, a u daljnjoj prolosti nije se
ni staja - se starija generacija. su svi, osim
Mare iga, jedinstveni u svezi s nazivom Trojaki. Kau da se Trojaki
zovu zato to su tri boanske osobe u jednom: Otac, Sin i Duh Sveti, i
da Trojaki nisu isto to i Kvatri.
Takvo Trojaka sasvim je u suprotnosti s objanjenjem
naziva Trojaki Milovana Gavazzija. On u knjizi Godina dana hrvatskih
narodnih pie:
"Dalji vaan datum - Duhovi, zasluuje najprije
nekoliko s obzirom na njegove narodne nazive. Pored
netom spomenutog imena, kome zacijelo ne treba daljega
objanjenja, ima u kajkavskih Hrvata naziv Trojaki, koji
na to, da je narodu, kad je negdje u daljoj prolosti dao
Duhovima to ime, bilo pred propisano
svetkovanje Duhova kroz tri dana (onako kako je danas po
starom zadrano u pravoslavnoj crkvi). Ovo je trodnevno
svetkovanje propisano od crkvenoga sabora u Constanzi g.
1094. i na naziv moe potjecati samo iz vremena poslije toga;
je svetkovanje Duhova od strane crkve
dosta davno na 2 pa (interno crkveno, npr. u Rimu) na
samo prvi dan dok je naziv Trojaki i dalje, eto, ostao u narodu,
koji slavi Duhove davno samo 2 dana ... " (Gavazzi
1988:71).
Gavazzi, nadalje, potkrepljuje svoju tvrdnju:
"Ono starije stanje kao da jo odrava svojom svojstvenom
i narodna duhovska pjesma (ispred Kalnika) u
stihu: 'Doli su, doli ti troji godi'" (Gavazzi
1988:71 ).
iga, Elizabeta Horvat, Ljudevit Terezija Franciska
M or, Drago Katica Franciska Ujlaki, Ana Sofija
Paula i Julijana Mikulan, Terezija Rusak, i Marija i mnogi drugi iz
Donje Dubrave, te Terezija Matotek iz Kotoribe. Istraivanje sam provela u lipnju i
srpnju 2003.
32 Tragovi hrvatske mitologije
Na Trojake koji padaju 10. svibnja i 13. lipnja, pjevala se
pjesma Doli su doli ti troji godi ... do Ivanja, pie Vinko ganec i
donosi pjesmu iz Hrvatskog zagorja koju mu je pjevala Barica
r. 1883. u Mirkovcu pokraj Bisaga. Evo te pjesme:
"Doli su doli
ti troji godi!
Leto i leto do Trojak!
(Tako se prave strofe od svakoga stiha!)
Doli su doli - ti godi,
doli su doli - dare donesli.
Dare donesli -'zelene venke,
zelene venke - zlatne
zlatne - vinske lozice,
se alduju - sve boje mee
pod bojim krovom - nad bojim stolom.
kae: 'Jo neto mora biti, samo se ne mogu sjetiti! ",
(ganec 1979:94-95).
Iako balto-slavenska-praslavenska god - goda
svetkovine, imendan (Skok 1972:583-584), iz ove je pjesme jasno da se
pod pojmom troji godi razumijevaju tri osobe, a ne tri dana. Zato smo
miljenja da je ova pjesma (teta to se nije mogla sjetiti jo
stihova) odraz nekog starog vjerovanja. Naime, ti
personificirani troji godi (godovnjaki) koji su donijeli zelene venke (kite,
grane), zlatne eni?ke i vinske lozice, nemaju veze s jednim
boanskim duhom u kojem su tri boanske osobe: Otac, Sin i Duh
Sveti. Prema ovoj pjesmi moglo bi se da naziv Trojaki za blagdan
Duhovo iz razdoblja
Trojnki 33
Tri veljki muki v beljini
Maru iga iz Donje Dubrave nala
sam pri poslu. Mljela je orahe za Kako mi je prije
nekoliko godina bila razveselila se mojemu dolasku.
"Kaj me ba pitala?" - nasmijala se.
"Kaj so to K vatri?" - nasmijala sam se i ja.
se starica zamislila i odgovorila:
"Ne znam kaj so Kvatri. malo, misljim da so to
posti, je, tak je, to so posti, v petek nikaj jesti, nikvo meso. A,
morti ti mene mislji pitati kaj so Trojaki?"
"I to vas mislim pitati" - odgovorila sam.
Starica Mara mi je odvano objanjavati:
"Trojaki so veljki svetek. Dnda se nikaj ne dela. sem
pripovedati drugu mamo Husarovoga,
da je ona svojerni dvema ila na Trojake
sadit glavatica, zelje, v Senjar, i dok so daije na kraj sela, vidije
so pri mosteko tri veljke muke v beljini. To so bilji Trojaki! To
so Trojaki! Neso vupalje iti dalje i vrnuije so se dima. To sem
praf njo pripovedati i zato verjem."
Imala sam da je ozarenoj starici bistrih posebno drago to
mi je mogla koju je od vidjelice koja je
na Trojake (Duhove) ila u polje saditi glavaticu (presad, mlade
stabljike zelja, kupusa). je o Tereziji Haramija (r. 1914. g. u
Donjem Vidovcu - umrla 1991. u Danoj Dubravi), koja se udala u
Donju Dubravu pa su je ponekad zvali i
S obzirom na druga kazivanja o Trojakima, Mare iga
nadasve me se dojmila, pomalo zbunila. Otila sam do spomenutoga
Husarovoga, tj. Haramije, oenjenoga s
Horvat obitelj ima nadimak Husarovi, pa je tako i zet znan
kao Husarov Pitala sam ga je li kakvu od svoje
u svezi s Trojakima. Odgovorio mi je:
"Kak ne. Oni so to pripovedalji. Njih je bilo strah. Ilji so v
Senjar sadit glavatica i unda so nekaj vidlji, ja ne znam kaj so
34 Tragol'i III"mtske lIlitologije
vidlji, kak nekvoga Duha i jako so se zbesilji. To bi vam bolje
znala moja polusestra Marica. Ona je bila njimi."
su pruga dodala je:
"Marica bi najbolje znala kaj so vidlje. One so se zbesilje. To
so upnik i upnik so ilji k njim kaj ji smire, valjda,
upnik so ilji k njim, a ne oni k upniku. Jeno ljeto je naa
zemlja bila jako v stalno je ded cure! i ja sem morala iti
na pondeljek kopat, a Marica mi je rekla: 'Nejdi na
troj na polje, ne srne se delati, naj delati niti za
nikaj!' Je, kaj, ja sem v jutro ila k mei, a unda na polje, morala
sam. I nikaj se ne dogodilo."
Pronala sam Maricu, zapravo Mariju Peo (r. Haramija 1947.) u
Donjoj Dubravi. Dugo godina ivi u no na dopust dolazi
u rodno selo. mi je to joj se dogodilo na Trojake (Duhovo)
1959. g. kad je s majkom Terezijom Haramija, spomenutom
i sestrom Margaretom (r. 1950.) bila u polju blizu sela
Donje Dubrave u
Tiha i smirena Marija razgovjetno mi je kazivala, upravo diktirala
svoj nezaboravan doivljaj:
"Mi smo na Trojake ilje: mama, sestra i ja sadit glavatico v
Senjar. Predi je bil ded, bilo je vlano, a zelje se sadi dok je
zemlja vlana. Mi smo sadiije po kuruzi zelje. Bilj i smo
siromaki. Imelji smo samo duo iroke. Moralji smo delati.
Spravljali smo se drugi den delati kednja i praf smo moral je
unda iti to glavatico posaditi, makar smo znaije da je svetek.
Mi smo posadiije, i dok smo se dima i dok smo dolje
do tam de jen pot vodi za a jen za Senjar, zazvonilo
je polne, bilo je dvanajst vur. Stalje smo i prekriilje smo se, a
mama je rekla: 'Stvarno je veljki svetek nigdi nikoga nega, niti
ivoga duha.' smo moljiti Gospodnji. Mam nam
se pokazalo, pokazaije so se tri osobe nad visoko,
veljke osobe i smo puno glasova, zviduka. A te osobe so
imeije kak nekve uniforme i na glavi bikupske kape, kak
bikupske kape. Ja sem tak vidla. V rokaj so nekaj imelji,
Trojnki 35
visoko, elj sablju, elj so roko tak tak visoko dralji, ne znam kaj
je to bilo. Bilji so skupa v red, jen kre drugoga. To je bilo morti
sto metri dalje od nas. Mi smo se jako zbesilje i smo
beati. I to je nakon nekog vremena nestalo. Ja sem tak vidla. Elj
je praf tak vidla mama i sestra, ne znam. se da smo to
ljeto imelji jako puno zelja. Sake Trojake ja se toga zmisljim."
Eto, tako je dOivljaj prikazanja triju osoba doivjela Marija Haramija,
koja je tada imala jedanaest godina.
Kako je doivljaj prikazanja triju osoba doivjela Marijina majka
Terezija Haramija, zvana nam je Mara iga. N o, je
li Mara iga ba sve upamtila kako je Terezija
je saznati. Terezijina kako je Mara iga,
istovjetna je u glavnim pojedinostima s Marijinom Terezija je,
o svom doivljaju i djeci iz susjedstva kad su se
nedjeljom poslije igre katkad na (balvanima) odmarala. Jedna
od njih Katica pamti:
"Soseda Treza Haramijeva so pripovedalji da su na Trojake
!Iji sadit v Senjar glavatica. ena je rekla da je dola do
senjarske i tam se najempot zdigel jako veljki viher i ona
je malo postala. Rekla je da je vidla kak v sjeni Marijo, kak kip
Marijin i ona se zbesila. Prekriila se i ila dima. Ioni so nigdar
ne po svetki neti v nedelja delali. To njim je ostalo kak zakon."
Prema ovom kazivanju, moemo misliti da je Terezija imala dvije
Jednu za starije, koju je Mara iga, i jednu za djecu,
koju je Katica koja je kao sluala susjedu
Tereziju. Moemo se pitati zato bi Terezija to Vjerojablo nije
straiti djecu s tri veljki muki v beljini, a h*la im je dati do znanja
da se na blagdane ne radi. A moda Katicu vara Moda su
na Katicu u*cale televizijske reportae o ukazanju Marije (Majke
Boje).
Prema svemu Terezija je shvatila ukazanja kao Boju
opomenu da se na blagdane ne smiju raditi poljski poslovi, pa je
upozoravala susjede, i ne samo njih (jer Mara iga nije bila Terezijina
susjeda) na potivanje blagdana Duhovo (Trojaki).
36 Tragovi IlI'vatske l1litologije
Tko zna kako su sve ljudi u selu Terezijinu o ukazanju triju
osoba doivljavali i Valjalo bi istraivati!
Vjerojatno su u narodu postojala i u dalekoj prolosti takva ili
ukazanja, i o njima se, naravno, Tijekom vremena
zaboravilo se na vidioce ili vidjelice, su se
prenosile s koljena na koljeno, a samim tim nadopunjavale,
mijenjale, a to je sve ovisilo o matovitosti
Moda su tako i narodne mitskog sadraja. Vidjeli smo
da je tri veljke muke'; beljini Mara iga shvatila kao Trojake.
Da je u poljima tijekom prolih bilo raznih ukazanja,
dokaz su i poklon ci ili kako ih ljudi zovu piljevi (pilovi), mali
sakralni objekti nekom svecu ili svetici. Razlog njihove
gradnje stari su ljudi objanjavali "Tu se nekaj skazalo!"
(Tu se neto Ako se neto ukazalo, to da je postojala i
a uvijek netko Bilo bi dobro potraiti
pored poklonaca ljudi su se obvezatno poklanjali (danas
se kae pozdravljali) s Faljen Isus i Marija i prekriili. To i danas,
naravno ne svi.
15 Prema kazivanju Zvonka antla iz
Kv a tri
Moji suvremenici, preteito Kvatre objanjavaju
ovako:
"Kvatri so saka tri meseca. Unda so posti. Slobodno se se dela,
samo se mora postiti. Dok so Kvatri navek je nekvo loe
vreme." (Elizabeta Horvat)
"Kvatri so veljki posti. V kvatrenem tjednu je obavezno nekvo
loe vreme, elj je hladno, elj je ded, elj je veter, nekvo zmeano
vreme, obavezno. K vatri so jako veljki posti, elj je najveki post
za Tri kralje, und a se ljudi poste i z marhom. I ivotinje se
poste." (Terezija
"Zna se da so K vatri glavni posti, elj je najglavnei post za Tri
kralje dok se ljudi poste i z marhom. V kvatrenem tjednu je
navek nekvo hudo vreme." (Franca Ujlaki)
"Kvatri so strogi posti! Posti se za mrtve due kaj njim se olaka.
tjeden so Kvatri. Kvatri bi bilji duhi. Pripovedalji so kaj
v kvatrene dneve se ne nikaj vat, jer bo nekva v
onoj hii v kojo se dojde (Katarina Mikulan)
"Kvatri so veljki posti. Navek je loe vreme dok so Kvatri. Ne
znam, K vatri so dok je pan Mesec?" (Terezija Matotek)
"V kvaternem tjednu je navek zmeano vreme: ded, veter,
megla, tak nekak. " (Julijana Mikulan)
"Dok se veter zabuhaval v ljesa, und a so staramama reklji: 'Je,
kvaterni tjeden je!'" (Terezija
"Kaj so Kvatri? Unda so posti. I nekvo hudo vreme je,
promjenjivo!"
"Kaj so Kvatri? Znam da so tiri pot na ljeto, a kaj so Kvatri ne
znam, ne znam se izraziti. Sveci so ne, a unda je post, mi se i
unda je loe vreme, tak nekak." (Marija
"Kaj so Kvatri, ne znam. To mene asocira na neto rijetko. Zna
kak se velji: Ah, dojde sake kvatre! To dojde rijetko. Ili to
so znalji za onoga koj nemre, zna, one stvari: Ah, on more
38 Trngo(li !Irmtskc lIlitologije
samo sake kvatre! Samo to znam." (Jelica Orehovec)
Zanimljivo na kvatreni tjedan mi je Andrija Lisjak:
"Na kvatreni tjedan je naa strina Ljesjakova, soseda, jahala
metlo na krianjo oko krinoga dreva. I to na kvatreni petek, i
to v jutro rano, u svitanje. Vrtno metlo si je dela med noge i
jahala je pet krogi oko krinoga dreva, tu blizu nae hie. To se
dobro to sem videl. To so i si drugi ljudi vidlji i za njo so
reklji da copra. Reklji so da je copernica. Na gruntu pak je
obrnola stroganjko (drvenu posudu) i pazila jo je. Nito je ne
smel videti kaj je spod struganjke. Mi smo, deca, jempot njo
pazilji i dok je ona odila v hio, fljetno smo otkrilji struganjko i
vidlji smo da je sp od stroganjke kri, napravljeni od
Tak znam kaj je bilo spod struganjke i kaj je to ona pazila.
Na kvatreni tjeden je ona obavezno resprestirala plafte na
vrto. I v kvatrenem tjednu je ona obavezno dola nekaj prosit.
Bilo kaj je prosila, makar iglo, elj konca, glavno da je nekaj
prosila. To se Azakajje ona to delala, to ne znam."
Franciska Mor prisjetila se svog djetinjstva i djedove
"Meni so starijapa, dok sem bila mala, pripovedalji. Jen svetec,
ve ne znam koj, elj mi se sveti Mihalj, je na nebu vagal due.
Tak je on jempot vagal jeno duu i prevagnoi je ljevi kraj, a to je
ne dobro, za pekel. Unda je devica Marija rekla:
malo, vai jenkrat, ta dua je za se kvaterne poste postila.' I
on je vagal drligipot. Marija se nagnola nad vago i njena jena
soza je na desno stran, i ve je prevagnolo na desno, a
to za nebo, za raj. Tak je dua bila spaena. To so starijapa
pripovedalji. "
Vrlo razgovjetno o Kvatrinza mi je i Ana (J ana)
"Kvatri so tiri pot na ljeto, i to po tri dni: sreda, petek i sobota. I
to so strogi posti, a v petek je najstroi (post i nemrs), nikaj jesti.
Na Kvatre so ene biljilje v Delje so v
i und a so z vodom poljivalje pepel i tak se
naprajilljug i unda so z ljugom pralje, naljivavalje so ga v
tak se pralo. Unda pak so ilje v plajit kaj ljug zije vun,
Kvntri 39
kaj je bila ljepa bela.
Ja sem od stari ljudi kaj so pripovedalji kaj se dogodilo
negda.
Jempot dok je hmrl jen i on je kak si mrtvi ljeal domaj
v raki, a oko njega so bilji ljudi, verestovalji so. Najempot je
mrtev mahnoi z rokom. Si so se zbesilji. Jeni so zilji vun,
a jeni so itak ostalji, koji so se malo menje bojalji. Unda je po
mrtev z drugom rokom mahno!. E, und a so se i ovi zbesilji
i zilji vun, bilo ji je strah. A unda je doel jen k njim i
pital: 'Kaj je, vuni ste?' Je, ovi so mo reklji: 'Mrtev z rokami
mae.' 'A, je, idem ja nuter.' Doelje on nuter, k mrtvomo, i stoji
kre mrtvoga. On tak mirno stoji i odjempot je jen Duh, nekov
boanjski duh, odzgora rekel: 'Ti se ne mora bojati, ti si se
postil za se Kvatre. Ti si se jedini postil za se Kvatre, tebe ne
mora biti strah.' I neje ga bilo strah. Tak so pripovedalji.
Elj mo je to d uh K vater rekel, elj koji drugi d uh, ne znam kak
so te ljudi misljilji."
Na moj upit jesu li Kvatri isto to i Trojaki Ana je odgovorila:
"Zna kaj, i jeso i neso. Trojaki so jen duh, boanjski duh: Otec,
Sin i Duh Sveti, to sem u pnika J anka i tak znam. A, K vatri
pak so kak bi denes reklji, ne, praznovemi. "
Sredinom 20. upnik kateheta Andrija zapisivao je
narodne i vjerovanja u pa nije zaobiao ni K vatre.
Njegov zapis donosim u cijelosti.1
6
"Kako se Kvatri odravaju svaka tri mjeseca, tj. oko zimskog i
ljetnog solsticija i proljetnog i jesenskog ekvinokcija, to im je
puk pridavao posebno i djelovanje. si
Kvatre zamiljaju kao koji jau okolo osobito po
da kanjavaju one koji su svojim dranjem i
djelovanjem zasluili kaznu.
U kvatrene dane ne smije se presti jer bi K vatri dolazili
po straiti. U kvatrene dane ne smije se ni ivati, ni prati jer
16 Napominjem da koristi kratice za imena sela: Kot. je Kotoriba, je
Dom. jc Domainec.
40 Trngovi hrvalske Illilologije
bi se moralo te poslove obavljati i na drugom svijehl (Kot.
Dom.).
Ako se pokojniku odijelo u kvatrenom tjednu
u nebo (Kot.).
Opasno je nositi rublje oprano u kvatrenom tjednu jer u
njega rado udari grom (Kot.).
Kroz cijeli kvatreni tjedan ne smije se jer se u tom
pojaviti trganje u glavi
Tko se u kvatrenom tjednu ne pere i umiva toga vrag dri na
lancu (Dom.).
Tko ne posti i moli u kvatrene dane tomu Kvatri lako uzmu
pamet (Dom.).
U kvatrene dane cvatu novci. Nalaze se tamo gdje se
zadrava divlji jogenj. U te dane treba na to mjesto kopati pa
se zakopani novac. Moe ga se samo utke i na
plenici (vrpci od enskog urca) Taj je posao
najuspjeniji na kvatreni petak u pol (Kot.).
Kao i u mlade dane tako isto i u kvatrene dane ne smije se
voziti gnoj na njive, a ni u stupi ne smije se jer bi Kvatri
dolazili uznemiravati i shlpa bi sama tukla po (Kot.).
U kvatrene dane ne smije se po vodu na bilo bunar jer
se moe vrlo lako dogoditi kakova bolest.
Kruh koji se u kvatrene dane brzo se pljesnivi (Kot.).
U kvatrenom se tjednu moe lako dozvati pokojne. U
kvatreni petak treba na groblje, nabrati kosti i na
ih metnuti kuhati. Kad se kosti vreti, pojavit se
pokojnik kojega elimo. U vezi s time pripovijeda se, na
iroko poznata kako je ena dozvala svoga pokojnog
mua.
Nastao je rat i mu jedne ene, kao toliki drugi, otiao u boj.
Vratio se nije. je mnogo plakala. Jednoga dana dola je
neka ena, najvjerojatnije kakva Ciganka, i savjetovala
siromanoj eni neka u kvatreni petak ode na groblje i nabere
kosti i neka ih kuha u kotlu. Kada se budu kosti
Kvntri 41
vreti, pokojnik se kosti kuhaju dotjerat ga ivoga
ili mrtvoga.
ena je tako Kada su kosti vreti, neki
nevidljivi glas pojavio se na vratima i samo joj je zaelio dobru
Ona je dalje kuhala, glas se pojavio i drugi put. Ona je i
dalje kuhala kosti. Tada se najednom pojavi njezin
mu i pozove je da se brzo spremi i s njim u njegov novi
dom. Ona je bila brzo gotova sa spremanjem kod nije
zaboravila uzeti i veliko klupko konca. Mu ju je posadio
pred sebe na konja i oni su poput vihora poletjeli k njegovom
novom domu. Kad bi doli na granicu koje nove drave, on bi
napomenuo: 'Oj, svijetli kak bijeli dan, ali
da ivi s mrtvim putuje. Je li te draga strah?' 'Kak bi me bilo
strah kada draga s dragim putuje.'
Tako su preli granice sedam carstva. Najednom on zakrene
u jedno groblje do jednoga otvorenoga groba. On joj kae da je
to njegov novi dom. Oboje s konja i on joj zapovijedi da
prva u grob.
Ona se dosjeti jadu u koji je zapala te je znala da je
rastrgati to ga je uznemirila u grobu. Zato ona njemu kae
neka on ide prvi u grob, a ona njemu dodavati svoje stvari.
togod mu je dala on je sve s mjesta pretvorio u prah. N a koncu
mu je dodala klupko konca s kojim se on malo dulje pozabavio.
Ona je dotle pobjegla u oblinju Tu se zavukla u
jedan kut i to se dalje dogoditi.
U je leao na odru jedan drugi mrtvac. Za koji
doletio je njezin mu na vrata ali dalje nije
mogao jer je to bilo mrtvaca koji je leao na odru. Mu
je stao zaklinjati onoga na odru neka mu otvori vrata. No, ovaj
mu odgovara da se ne moe dignuti jer su mu zavezani palci na
nogama.
Jadna ena molila je arko onoga na odru da je spasi. No, on
joj kae da je da se digne, ali mu ipak doputa da je
uzme u zatitu zbog toga to je postila tri kvatre. Stoga neka mu
42 Trngo(li IIrvatske lIlitologije
razvee palce na nogama. Kako je njezin mu htio silom
provaliti u ovaj se na odru digne i poleti prema
vratima i sukobie se na pragu i borili su se dok
nisu zapjevali jutarnji pijetlovi. Tada je jedan pao s jedne
strane, a drugi s druge strane praga.
ena je od straha zamrla i takvu su je ujutro nali u jednom
kutu Uputili su ju natrag njezinoj Ona je
trebala do tako dugo dok nije sva posijedila"
[s.a.] NZ 132:32-33, istaknula M. Novak).
Prema ovom zapisu iz sredine prolog i prema
naim istraivanjima, makar samo na primjeru Donje Dubrave, moe
se da su vjerovanja u kvatre kao duhove gotovo
Na temelju vidljivo je da su kvatri, post i
mrtve due bili u uskoj vezi.
K vatreni post je pomogao:
1. dui koju je vagao sveti Mihovil - "suza je pala na desnu stranu"
Franciske Mor);
2. koji je doao pogledati mrtvaca - "naj se bojati" Ane

3. u pak mrtva dua uzima u zatitu enu "zbog
toga to je postila tri kvatre".
Osim toga, narodni nam je (u
donio jasnu poruku - mrtve due treba pustiti na miru pa makar to
bile i najvoljenije osobe. su se u narodu takve
i nije to dananji gotovo svi, kvatre povezuju s
postom. No, i crkva u kvatrene dane naglaava post.
Andrija zapisao je da su kvatre ljudi zamiljali kao
(osobe). Dakle, stroga duha, mitska koja
dolaze praviti red. Posebice se brinu za due, jer treba
obvezatno postiti u kvati;ene dane, a post je due i tijela. Ali,
treba postiti i za mrtve due (kazivanje Katarine Mikulan) da im se
olaka spokoj. Da su kvatre ljudi zamiljali kao duhove, danas zna
samo starija generacija (Mikulan,
Napisa o Kvatril1la u literaturi gotovo
Kvatri 43
da nema. Jedan smo ipak nali u knjizi Adajkinja iz Manite Drage.
Autorica spomenute knjige Vesna pie da
se vjerovanje u Kvatre izgubilo jo u prvoj polovici 20. te da
mlada generacija vie ne zna za i vjerovanje u personificirane
Kvatre, koje mogu ljude razbiti u prah". Zatim da se
ponegdje vjerovalo kako Kvatre driju svet (Samobor), i da se u
te dane starije ene po selima jo dre zabrane svakog rada iglom i
Nadalje, autorica
"Kvatre nisu u predajama definirane, ali se uvijek o njima
govori kao o personificiranim silama s kojima se ne smije
razgovarati, jer je opasno po ivot ... "
1989:117).
Prema kazivanjima, kvatre dolaze puta godinje i djeluju tri
dana. Kvatrene dane biljei i kalendar. Tako npr. za 2004.
godinu, prema kalendaru, kvatre su bile:
u oujku: 3. (srijeda), 5. (petak) i 6. (subota),
u lipnju: 2. (srijeda), 4. (petak) i 15. (subota),
u rujnu: 15. (srijeda), 17. (petak) i 18. (subota),
u prosincu: 8. Bezgreno BMD (srijeda), 10. (petak) i 11.
(subota).
Tjedan u kojem dolaze kvatre ljudi zovu "kvaterni tjedan". U Istri, u
buzetskom kraju, prvu korizmenu nedjelju ljudi zovu kvaterna (v.
1997:33).
Zanimljivo je da kvatre nikad nisu u pa tako kvatre
nisu tri dana zaredom, se jedan dan Zato je
tako, ne zna se.
Zanimljivo je i to to su sva dananja kazivanja o Kvatrima
povezana s loim vremenom (snijegom, kiom, maglom, vjetrom ... ).
Zato je tako, zaboravilo se. I opet, Andriji
imamo odgovor na to pitanje. je zapisao i
"U i susjednim narodnim pripovijetkama
mnogo se govori o 4 mukarca, koji su zapravo 4 personificirana
vjetra ili kvatra. Oni hodaju odnosno jau zajedno po svijetu. Kada
se za vjetrovitog vremena ili u vrijeme bilo kojih kvatra po
44 Trngol'i I1rmtske mitologije
topot konja 4 to se uvijek javljaju vjetrovi s 4 strane svijeta ili 4
Kvatri ... " NZ 120:30, naglasila M. N.).
Kako su, prema zapisima, Kvatri duhovi koji
dojau puta godinje kanjavati one koji svojim dranjem
zasluuju kaznu, moe se pretpostaviti da kanjavaju neposluh (npr.
nepotivanje posta) prirodnom nepogodom, tj. loim vremenom.
da su Kvatri i personificirani vjetrovi, moe se pretpostaviti
da imaju neke veze s Gromovnikom - Perunom. Moemo se i zapitati
jesu li Kvatri Perunovisinovi. I to nije
Moe se pretpostaviti da je puk duha Kvatra koje je
zamiljao kao a koji su puta godinje dolazili
kanjavati neposlune, personificirao i u kraljeve. se pitanje
jesu li u Slavoniji prvotni ophod ari pod nazivom kraljevi na
blagdan Duhovo, nastali kao spomen na stare duhove Kvatre.
Moglo bi se misliti da su prvotni ophod ari obilazili
selo na konjima (Kvatre su ljudi zamiljali kao kao to su na
konjima jurjai u na Jurjevo obilazili selo. 17
bi se moglo pretpostaviti da su slavonski prvotni
ophodari pod nazivom bili mukarci. To govori i sam naziv
jer su Kvatri muki duhovi. slavonski ophodari zvani
kraljevi zapravo su djevojke koje imaju na glavama muke
eire oblikovane poput krune i u rukama (to se
mukim rekvizitom) pa se u tom segmentu krije tajna tog
duhovskog ophoda: na umu da je primjerice u razdoblju
Vojne krajine ena u Slavoniji preuzela sve muke poslove, kako nas
izvjetavaju nai moglo bi se misliti da se to odrazilo i
na ... No, zasigurno su razlozi takvom znatno
sloeniji. Valja ih traiti!
Rekli smo da Kvatri dolaze puta godinje i djeluju po tri
dana (srijeda, petak i subota), stoga nije da su
17 Marija se da su na Jurjevo ujutro grupice zvani jurjai na
konjima obilazili selo. Bili su u bijele (takva je bila nonja), jahali su na
konjima i obvezatno su stali pred u kojoj je bila djevojka za udaju. Tada im je
netko donio malo vina ili rakije i jurjai su otili dalje.fIII"jai su na konjima obilazili
selo gotovo do sredine prolog
Kuatri 45
neki ljudi i Kvatre zamiljali kao tri, a ne personificirane osobe.
Primanjem se slaviti silazak Duha Svetoga
(Otac, Sin i Duh Sveti) i je da je taj novi Duh potisnuo stare
duhove Kvatre. Zanimljivo je da je Dan slave Duha Svetoga
(Duhovo) u kvatrenom *dnu. Zato nije to su neki
stari ljudi, koji nisu bili o vjeri, mislili da su Kvatri
i Trojaki jedno te isto.
Medardo
Ima godina, kao to je to bila 2003., kad se na blagdan Duhovo
(Trojake) slavi i sveti Medard. Nije svake godine tako jer je Duhovo
tzv. blagdan koji se prema Uskrsu, pedeseti dan
poslije Uskrsa, a sveti Medard uvijek se slavi 8. lipnja. No,
Medardovo j e u vijek b lizu Duhova.
Tko je sveti Medard u narodu zvan Medardo?
U francuskOj enciklopediji pie:
"Biskup Medard (+ 560. g.). Njegov je blagdan 8. lipnja.
je u Vermondois. Svoje studije je obavio u gradu koji je poslije
dobio ime Saint-Quentin (u pokrajini Aisne). Postavi biskup
toga grada prenio je biskupsko sjedite u Noyon. Djelotvorno
je radio na pokrtavanju sjeverne Galije. Oko njegova groba u
Soissons poslije se izgradila glasovita opatija sveti Medardo.
Oko njegova ivota stvorila se legenda. U toj legendi postoji
jedno predanje ili tradicija iz 18. koja s njim povezuje
blagdan rua, kad su djevojkama stavljali krune od
rua na glavu" (Theo, l' Encyclopedie cahtolique pour tous
1992:102, stupac b ic). 18
Dakle, Francuzi su stvorili oko Medarda legendu koja ga povezuje "s
blagdanom rua, kad su djevojkama stavljali krune od rua
na glavu". Hrvati ga pak, povezuju s kiom. U svim krajevima
Hrvatske poznata je "to sveti Medardo daje, to
dana traje!"
Moda i u Hrvata postoji legenda o Medardu i blagdanu rua
jer u junoj Hrvatskoj Duhovo zovu Rusaije. O tome pie Gavazzi:
"U junoj pak Dalmaciji naziv je Rusaije koji se izvodi od lat.
rosalia, dies rosne, kako su se zvali dani i poduja u svibnju ili
lipnju jo u doba pa je to ime i poslije zaostalo
batinjeno, i donekle uloga rua (koje su se u rimsko doba
stavljale na grobove i dijelile gostima a poslije npr. u Siciliji
18 S francuskoga prevco o. Vladimir Horvat, kojcmu najtoplijczahvaljujem.
Moderato 47
bacale u crkvi na taj dan, zvan pascha rosata). To je nae ime
Rusaije na kraju u vezi i s nie spominjanim rusa(j)lijama, koji
su po istom ovakvom nazivu Duhova dobili to ime" (Gavazzi
1988:71-72).
Francuski Medard je, po miljenju o. Vladimira Horvata, kod nas
dobio etimologiju - Medardo. Korijen imena Medardo
od med. Kako se med povezuje s valja i
o tome neto Mnogi, starija generacija, imaju ljudski
odnos prema
su kak svete, kak njih se ne smije ubiti, na njih
se ne smije vikati, niti mahati! Tak su nas - se Marija
Novak r.1926. u eljeznoj Gori
imaju duu, samo imaju duu kak -
Milka Prevendar iz Moslavine.
Gavazzi pie da su se bavili "vii" slojevi drutva i da su
seljaci sjeverne Europe odrali tu tradiciju do naih dana (v. Gavazzi
1978:15).
U simbola moemo
"U starim kulturama (Egipat) je simbol kraljeva
koja se povezuje sa znakom groma.
Srednjovjekovni autori govore o
je simbol Duha Svetoga ...
na drutvenoj razini simbolizira gospodara reda
poretka, kraljeva ili cara, ar i hrabrost. Bliska je
prosvjetiteljskim junacima koji i
uspostavljaju sklad" (Chevalier i Gheerbrant 1983:486-487).
Mislimo da Medardu nije odabran dan slave 8. lipnja jer oko
tog datuma "vrti se" blagdan Duhovo, u narodu zvan Trojaki i Rusaije
blagdan rua. Medarda se u Francuskoj povezuje s blagdanom rua,
a Hrvati ga uz blagdan rua povezuju i s prognozama vremena.
48 Tragovi hrvatske mitologije
"to Medardo daje, to dana traje!"
U naoj slubenoj literaturi moemo, ostalog,

"Prema vjerovanju ako na Medardovo pada kia, bit
kiovito 40 dana. 'Sveti Medard to nam daje, 40 dana traje.'
Zato ga slikaju s orlom iznad glave koji ga velikim krilima titi
od kie" (Depolo 1997:49).
Poznata narodna "to Medardo daje, dana traje!"
povezana je s Vjeruje se da ako na Medardovo, 8. lipnja,
pada kia onda padati dana, a ako je sunce onda
dana biti vrijeme.
U svezi s Medardom zapisao je Vladimir Kapun:
"Sveti Medardo kaj nam daje, dana traje. Ako je tog
dana lijepo to je dobro; ali ako je runo, onda je zlo i naopako
jer se od dugotrajnih kia sijeno suiti niti etva
spremiti. Medardov ded na saku tablu sena vudri! je na
Medardovo ded, onda krii rasteju" (Kapun 1971 :191).
Znakovito vjerovanje u svezi s vremenom donosi i Lidija Bajuk. Ona
pie:
" ... kia koja pada na Uskrs i Duhovo padat i narednih
dana ... " (Bajuk 1999:144).
U ovom vjerovanju umjesto Medardova spominju se blagdani Uskrs
i Duhovo, ali se ,spominje i dana koja se pripisuju
Medardovom djelovanju. Zato ba dana?
Moda se ta vjerovanja s biblijskom o
potopu kad je Noa sa svojim sinovima i svime to mu je Bog naredio
uao u korablju, jer tada je:
"Pljusak na zemlju padao dana ... " (Katelan i Duda
1968:5).
Iz literature o Medardu ne moemo saznati zato se upravo njemu
pripisuje ovakva vremenska prognoza u svezi s kiom. No, narod
ima svoje objanjenje. U Pod ravini se
"Bila je sua i Medardo je izmolil Boga kiu. I unda je
Moderato 49
dana padala kia, ne samo u Podravini, svuda. I onda su
ljudi rekli: 'Medardo bo prodal se ambrele!'" objanjava Marija

Milka Prevendar iz Moslavine pak
"Kad je Bog davao zaduenja, ti bu to, ti bu to, onda je
Medardu rekel: 'Ti bu daval kiu! Kad budu ljudi prosili kiu,
ti bu daval kiu!' Medardo je bil stari i nagluhi pak je 'Kad
budu ljudi kosili.' I tako je daval kiu kad su ljudi kosili,
dana".
nalazimo kod Zvonimira Toldija koju je zapisao u
Slavoniji. Prema njegovu zapisu, ljudi u Brodskom Posavlju
Medarda nazivaju Nedardo. Evo Toldijeva zapisa:
"Nedarda u raj doo (zato, to ne znamo, al sve svoje zato
ima), bija jako star i reuma ga i ruke mu trepile, a
Sveti Petar sto butabirat, ta kaki posal tom dat? Nema
ni u raju plandovat, tamo je taki sistem, sve svoj red ima.
Morda jo, eto samo u raju, reda ima, barem tako se misli, al
potljam. U raju dok treba radit se mora, zato, 'ne babe ta
i oltare liu i raj mole, nek ne misle da u raju skrstiv
ruke samo na kaki oblak sjest, ogovarat, kavu pit, pa i pinit,
kad i'stisne, po nama ta po voj zemlje jo odamo. Al vrnimo se
Nedardi.
Kad on, kako smo rekli, u nebo doo, Sveti Petar u
smisli i kaza mu ta radit, dade mu radni raspored. Kaza
mu, kad ljudi budu kiu prosili nek on s tim upravlja i vrpa.
Nedarda, ko staro i fajn gluv bija, pa razumi
Svetog Petra da liferuje kiu kad ljudi budu kosili, a ne kad
budu prosili, svece molili. Zato uvik pada kad se i
livade kose. Nedarda kroz oblake proviri, vidi ljudi kose (a
savjestan je radnik bija, svaka mu kapa dole) pa privrni na
zemlju jedno bure puno kie. Eto ti belaja, vidite kako se samo
zbog rad jedne ako je okreni (prosili kosili), sve
okreni.
( ... )
50 Tragovi hrvatske mitologije
Od Svetog Nedarde ima jo jedna zgoda, ba i ni zgoda za
kazat, al kad nas je vako zaguljijo, kaza' je. Nek se zna.
Nedarda se u uneredijo, al poteno. Grstionica-grstava, to
se tako kae, pa bijo svetac il dua. I, kad se
uneredijo objesijo je na tarabu da ji kia opere.
dana je ljevalo dok su se istom te njegove uneredite
oprale. Zato, kad o Nedardi stanu kie padat, svit
kae: 'Sad se peru Nedardine (Toldi 1994:29).
Prema narodnoj pri5i Milke Prevendar iz Moslavine, Bog je upravo
Medarda obvezao za kiu, a prema ovoj iz Slavonije to je bio
Sveti Petar. Zapravo su istovjetne. Dakle, Medardo je bio star i
nagluh kad je dobio tu i zato je zbrkano vrijeme.
je da se u toj ne radi o francuskom biskupu Medardu. O je
onda
Ostaci kulta Peruna u Hrvatskoj
Mitolozi se slau da je boanstvo koje vlada gromom, munjom i
oblacima bilo poznato svim Slavenima i da se zove Perun.
Pretpostavlja se da je ime Perun postojalo jo u doba slavenske
zajednice i da su ga nai preci donijeli sa sobom na ove nae prostore.
Ostaci kulta boga Peruna se najvie u topografskim
nazivima. Milenko Perunovih svetita na
bive drave Jugoslavije, za Hrvatske zapisao je:
"Perun u Istri je brdo (881 m) koje je oko 4 km od obale
Istre a na severozapadu od Drage. je da
se jedno mesto pod tim Perunom, prema severu, zove
je na tom mestu nekada vren kult i da su tu
prinoene rtve (stslov. treba = rtva).
U predelu Poljicima, od Splita, je brdo Perun, u
sastavu sela Postrana. Ispod tog Peruna potok rnovica.
Taj Perun je jedno od mesta u tom kraju na kom, po narodnom
verovanju, borave vile (Jedan potok ispod Peruna zove se
Vilar).19 Ovo brdo Perun pominje se u jednoj latinski pisanoj
ispravi iz 1090. godine: vinea in Peruno (vinograd na Perunu)?O
To je o starini i o postojanosti ovog
topografskog naziva. Pominje se i u XV veku. Uzgred da
pomenem da je taj Perun isti objekat koji neki pisci pominju
kao 'Pirun Dubrava u Hrvatskoj', po navodu GSUD, IX,
Beograd 1857, 136, gde je to ime dospelo iz ruke!"
1971 :75).
O Perunovom svetitu u Istri u najnovije vrijeme pie Radoslav
Njegov tekst pod nazivom "Perunovo svetite nad
u svjetlu toponimije i topografije" govori da ustroj toga
svetita odgovara strukturi drugih Perunovih svetita u Slavena
2006:41).
19 se na izvore: F. "Poljica". Zbornik za narodni
ivol i (ZNZO) 8, 1903:185, 190; te Pilar (1931:70-71).
20 F. Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia.
Monumenta, VII, Zagreb 1877:153.
52 Tmgovi hrvatske mitologije
Vjerojatno u Hrvatskoj ima jo toponima s imenom Perun koji nisu
zabiljeeni u kartama.
Bogu Perunu Slaveni su prinosili rtvene ivotinje.
"Najstariji izvjetaj o rtvenom biku je delo Prokopija
Cezarijskog (VI v.). On saoptava da su Sloveni verovali u
vrhovnog boga gromovnika i da su mu rtvovali bika i druge
svete ivotinje" (Tolstoj 2001:27).
su svi Slaveni tovali drvo hrast koji su povezivali s bogom
Perunom Gromovnikom. Pod hrastom su obavljali razne obrede.
Hrastove ume smatrali su svetima.
Juni su Slaveni u glavnom kalendarskom obredu koristili
hrast za badnjak (Tolstoj 2001:567). Hrvatski etnolog
Tomo u knjizi Vjerovanja o u Hrvata pie da je u junih
Slavena naziv Badnjak (dan prije prema ruskim mitolozima
Ivanovu i Toporovu u svezi sa sanskrtskom ahi budhnya koja
zmiju ili zmaja koji boravi u korijenu hrasta (v.
2002:62-63).
Kod Hrvata se paljenja badnjaka (hrastovog panja)
zadrao do danas. Naime, i danas se ponegdje u badnjoj
staviti na vatru hrastov (panj).
U ne tako davnoj prolosti neki su na badnju donosili
hrastovu granu u sta vili jeu kut sobe i okitili. To su gotovo
do sredine prolog U novije vrijeme donosili su borovicu ili
bor.21 To i danas.
U slavenskim jezicima i dijalektima hrast se naziva i dub. Zato
su se i hrastove ume nazivale dubrave. Ostatak tog nazivlja
nalazimo u stihu: "Turki robe zelenu dubravu" iz poznate narodne
pjesme iz Vjerojatno su i naselja okruena hrastovim
umama dobila naziv Dubrava.
Kult slavenskoga; boga Peruna kod svih junih Slavena
prenesen je na svetog Iliju.
21 Prema kazivanju Roze Varge iz Donje Dubrave. Njezin otac je donijeti u
na Badnjak hrastovu granu.
Ostaci kulta Peruna 53
Ilija prorok, 20. srpnja
Slubena literatura koja se, naravno, temelji na Bibliji
(S tarom zavjetu), o Iliji, proroku koji se slavi 20. srpnja, donosi:
"Bog poalje Iliju da opakom kralju Ahabu (oko g. 860. prije
Krista) navijesti veliku suu. Pred srditim Ahabom, koji je
poubijao sve izraelske i irio tovanje krivih bogova,
Ilija se morao skrivati ...
N a gori Karmelu pred Ahabom i mnotvom naroda
priredie dva junca na dva rtvenika. Tada Ilija 'Sada
prizovite vi svoje bogove a ja prizvati svojega Boga Jahvu.
Onaj koji pusti oganj na rtvu pravi je Bog.' I Baalovi
vikati od jutra do podne: 'Baale uslii nas!' Ali odgovora
nije bilo. Ilija im se rugao: moda vam bogovi
spavaju!' Aoni su jo vikali i noevima se parali. Pred
Ilija oko svojeg rtvenika iskopa jarak, sve poli s puno vode i
pomoli se: 'Jahve pokai danas da si ti Bog Izraelov!' Tada
padne oganj s neba, spali rtvu na rtveniku i osui vodu u
opkopu. Sav narod padne na zemlju 'Jahve je Bog!'
Nakon toga se Ilija pomoli za kiu i padne obilna kia. Kad je
dolo vrijeme da Ilija sa Zemlje, povede sa sobom
Elizeja, do rijeke Jordana, Ilija udari platem
po vodi i ona se rastavi na jednu i drugu stranu te po
suhom. Ili su dalje i odjednom se pojave ognjeni konji i Ilija se
s njima dizati prema nebu" (Depolo 1997:12).
Narodna vjerovanja u svezi sa svetim Ilijom nadasve su matovita.
Neka je zabiljeio upnik Kako su njegovi zapisi jo uvijek
u rukopisu, zapis o svetom Iliji donosimo u cijelosti. ovdje
pie o Kotoribi (Kot.) i Maloj Subotici (M. Sub.):
"U postoji legenda kako je sveti Ilija postao od
vraga. Vrag je, naime, vidio kako je Bog od zemlje napravio
Vrag je isto htio da ima nekoga tko ga sluati i tko
ga slaviti. Zato je i on napravio tijelo od zemlje kako je
vidio Boga. No, nije mu mogao udahnuti duu i uliti mu ivot.
54 Trngol'i IlI"1ntske l1litologije
Po tome je vrag spoznao da je za stvaranje ljudskoga ivota
potrebna Boja Pod svaku je cijenu vrag htio imati
svojega
Vrag se poniziti i zamoliti Boga da oivi njegova
Bog ga je od takove elje jer mu biti na
veliku neugodnost i tetu. No, vrag nije odustao od svoje
namjere. mu je Bog udovoljio elji i oivio Iliju. Bog je
obavezao Iliju da mora odasvud ganjati vragove u pakao.
Od toga Ilija ganja munjama na vatrenim kolima sve
u pakao. Vragovi ga se boje i pred njim bjee kao pred
svojim neprijateljem. Kad god jako grmi i sijevaju
munje vjeruju da se Ilija vozi na vatrenim kolima i
ognjenim strijelama ganja vragove.
Uz ovo vjerovanje postoji i drugo, kako je Bog stvorio nebo i
duu, a vrag svijet i tijelo. Osim toga se pripovijeda kako je
vrag Bogu oteo svijet. Radi toga je nastala borba
Boga i vraga. Ta se borba kad grmi i sijeva. Tada
Ilija po nalogu Bojem *ra vragove na vatrenim kolima s
ognjenim strijelama.
No, ima i drugih miljenja o postanku grmljavine.
Tako vjeruju da se Bog kara grmljavinom na djecu i
ljude.
Na dan svetog Ilije ne smije se voziti ito jer tada u njega
udariti grom (Kot., M. Sub.).
N a dan svetog Ilije mora se u crkvu k svetoj misi da grom
ne udari u stanje (stambene prostorije) (Kot., M. Sub. i dr.).
Na dan svetog Ilije mora se sve ito pospremiti jer
na polju u njega udariti grom (Kot. i dr.)." [s.a.] NZ
132:29).
Ovom pridodat nama dobro poznate,
izreke iz koje se i danas mogu prilikom grmljavine:
"Sveti Ilija lagve kotura!" i "Boek se kara!"
Ostaci klllta PertIlIn 55
Faenjk pomae svetom Iliji
Prema narodnoj iz Podravine, sveti Ilija ima
Pogledajmo
"V nebu so bila dva kora angelov, Mihaljev i Luciperov.
Faenjk je bil v Luciperovom koru. Angeli z Luciperovog kora
teli so znati vie od Boga, a najgori je bil Luciper. On je navek
o tom trI, a Mihalj je govoril, da nek bo Bog gospodar. Vu tom
so se i posvadili. Bog je videl kak se i onda je stvoril
pekla. Luciperove stolice je mam shital v kraj i njegvem
angelom je rekel, da mam ido nekam drugam. je kojega
pustil vrata, mam mu je rogeka stvori!. Oni so se veseljili
kak ido v dobro kaj bodo sami gospodari.
Faenjka nigdi neso trpeli, nek so ga narivavali kaj je ostal
zadnji. Ali je Bog onda nameril, ako bi se i jeden ogledal, ne bi
ga pustil vu peke!. Faenjk kak je bil zadnji, se je ogledal i rekel
je Bogu: 'Ako je da nedem njimi. Ja bi raji iel na
drugi svet za norca, kak sem bil i njem.' N a to je Bog rekel:
'Dobro, kad si si to zaelel, ja te pustim na drugi svet.' Po tom je
stvoril maloga i po njem pustil Faenjka dole. Je, ali je
onda Faenjka bilo strah i sram, kad je bil gol, pak se je zato v
listje omotal i zakriva!. Deca so ga prva opazila i mu
vikati: 'Faenjka je doel, Faenjka je dae!.' Iona so mu prva to
imenadela.
Na zemlji je med naem narodom ostal Faenjk dvanajst let.
Onda je Ilija Boga zaprosil za 'Saki ima
samo ja nemam nikakvoga.' Bog je na to rekel:
'Dobro. Imam ja za tebe jenoga na zemlji.' Pozval je Faenjka
gore i rekel je Iliji: 'Eto ti I samo kojega ti on pokae
toga ti pogodi strelom, a drugoga nikoga ne sme pogoditi.'
Od toga doba Faenjk je pom k Ilijin i dok se mosikne, onda
on navek pokae koga mora strela vudriti. Mi Faenjka ne
56 Tragovi lll'vatske mitologije
smem o mrziti, kad jei onnegda bil angel" 1975:200). 22
Kao to vidimo, koji je doao gol na zemlju za norca, djeca su
nadjenula ime Faenjk. Ime Faenjk vee se uz poklade. Snjeana
pie:
"Postoji jo jedan naziv za pokladne To je 'faing'.
Zapadni Nijemci tvrde da bi ta trebala 'Unsiun
reden', to bismo mi rekli 'govoriti bez veze'" 1991:116).
Norc budala, a budala govori bez veze. Zato bi taj Ilijin
Faenjk rriogao imati veze s pokladama. Vjerojatno su
takve postojale i u drugim krajevima Hrvatske jer mi je dobro
poznato da su u (Kotoriba) djeca na pokladni utorak ili
pokladnu nedjelju vikala maskiranom ili djevojci: "Hunna!
Hurrna! " to norc (budala), a on bi ih ibom na*ravao. Ovdje
valja spomenuti i poznatu narodnu "Sanzo norci kau golje
riti i pota!" (Samo budale pokazuju gole stranjice i spolovila!).
No, ne moemo da je Faenjk, svetom Iliji,
u doslovnom smislu norc. Prema on eli biti norc. Dakle, on
se pretvara da je norc.
U Lici i Dalmatinskoj zagori, prema narodnom vjerovanju,
sveti Ilija ima O tome nam govori zapis:
"Ilija je mnogo straoviti svetac. Njegove su sve strile i gromovi
na nebu, a kad se na koga on naljuti, pomae mu i Irudica
puniti gromove. On kad svojom strilom od ozgar potegne, ta
strila zabije se u Zemlju cili 9 arina dubine. Ta se strila svake
godine po 1 arin iz zemlje i nakon 9 godina bude navrh
Zemlje, ali komu se Bog smiluje i tu strilu nagje i uzase je nosi
toga Grom nikada oinuti njemu vie nauditi nemo re
Ilijanitili Irudica, njegova
Kad bi sv. Ilija doznao kad je njemu Imendan, on bi se taj
dan opijo i svoje i grome, naperijo ter sve Gore i planine sa
22 U Fael1jk pomae sv. Iliji da je umjesto "Lucifer" pisao
"Luciper". Moglo bi se misliti da se radi o tiskarskoj pogreci. u Borovici
(Bosna) pored Varea, upozorava pater Vladimir Horvat, glas f zamjenjuju s
glasom p, pa tako tamo umjesto "ferje" kau "perje", umjesto kau
itd. Poznato je da je sv. Ilija zatitnik Bosne.
Ostaci kulta Pentna 57
Zemljom srazio, ali to mu Bog ne da znati. Kada na Sv. Iliju
Grmi, tada svi orasi i linjaci se pocrvaju. Na Iliju se nesmi
ito, jer se on najvie na to Ljuti, stog ubije Konje i koji
taj dan na Guvnu vre.
Kad grmi dobro je moliti ovako: 'Bii, bii Irudice, majka ti
je poganica. Sveti Ile nae due
1989: 160-161).
Prema ovim zapisima vidljivo je da je u sjevernim krajevima
Hrvatske sveti Ilija imao Faenjka, a u junim
lrudicu. No, nisu imali iste jer Faenjk je
pokazivao koga treba udariti, a Irudica je punila gromove. Stoga je
da je sveti Ilija imao dva
Tako su nai preci ispleli o svetom Iliji. Ovi su nam zapisi
dragocjena potvrda bogate mate hrvatskoga koji i danas, u
svom dijelove neke davne o djelovanju svetog
Ilije.
Etnologinja Vesna u svezi s
blagdanom sv. Ilije pie:
"Ovaj strah od sv. Ilije jo je i danas aktuelan i strogo se svugdje
potuje zabrana rada na njegov blagdan. U Lici i Dalmatinskoj
zagori ni pravoslavni ne rade na praznik sveca.
se mnoge 'istinite' kako su ateisti krenuli po
pokoenu travu ili poeto ito da dovezu pa je 'iz vedra
neba' udario grom i zapalio kola s tovarom (Lika, Sinac,
Dinara)" 1989:161).
Zanimljivo je vjerovanje II svezi s Ilijinim imendanom, a poznato je u
svim hrvatskim krajevima.

Sofiji (r. 1929. II Donoj Dubravi) u ivom je
"Ako sveti Ilija zabi (zaboravi) za svoj imendan, und a je dobro,
ako pak ne zabi za svoj imendan, unda je ne dobro. Unda te
(taj) den grmi, treska, praska i se zlo ide z neba. Samo na
njegov imendan on grmi, veljim, ako ne zabi. Tak so mama
govorilji."
58 Trngo(li lirl'ntske lIlitologije
Ovo kazivanje nadopunit zapisom:
"Ilija ne sme za svoj god znati, jer ako ga slavi uz udaranje
gromova (a moda i lo je znak" (Kapun 1971:192).
Prema svemu sveti Ilija sa svojim Faenjkom i
Irudicom gospodari gromovima i strijelama, dakle ima Perunove
ovlasti u toj domeni. Moemo se pitati a to je s kiom. Izgleda da je
narod osobine boga Peruna pripisao i Medardu. Ali samo u
vremenu od dana, saznajemo iz poznate
izreke koja je zabiljeena u literaturi. prema kazivanjima
Milke Prevendar (Moslavina): " ... kad budu ljudi prosili kiu ... " i
Marije "Medardo je izmolio kiu od Boga",
moemo da Medardo ima ovlasti za djelovanje oblaka
tijekom godine.
Stoga bi se moglo da je kult boga Peruna prenesen na
svetoga Iliju, ali i na svetoga Medarda.
Suvremena meteorologij a
Izrekom "to sveti Medardo daje, dana traje!" pozabavio se
i suvremeni meteorolog Milan U knjizi
vre111enoslovlje on pie:
" ... Atmosferski poput prvog ljetnog nastupa tzv.
europskog monsuna, nisu strogo datumski Stoga
vrijeme ili kia 8. lipnja moe biti igra Dakako,
jo manje je razlono na osnovi takvoga
pretkazivati vrijeme tjedana. Uzgred u
Zagrebu se jo nikad nije dogodilo da je tijekom ljetnih mjeseci
bilo 40 uzastopnih dana kie ili bez kie. Stoga se moe
da i;lreke koje su u svezi sa sv. Medardom nemaju
bilo kakvu valjanost" 1996:112).
Bez obzira na takvo miljenje, suvremeni meteorolozi
smatraju svetoga Medarda svojim zatitnikom iako nije slubeno
proglaen (v. 2004:133).
59
Ljeljuja -leluja - perunika
Biljka (cvijet) perunika raste preteno na tlu, a
rasprostranjena je u svim krajevima Hrvatske. Ima sabljaste
listove i plave bijele ili ute cvjetove. Najvie cvate u
svibnju i lipnju. Za biljku peruniku moemo da se koristi u
ljekarstvu i parfumeriji jer osueni podanak ima miris ljubice (v.
Balen 1967:702).
Peruniku u naem hrvatskom narodu nalazimo i pod drugim
imenima. Hrvati u Bosni i Hercegovini peruniku zovu sablja ili
sabljarka. 23
U Dubrovniku i okolici (Konavle) peruniku zovu bogia, a kod
katolika zovu je boji pasac (Skok 1972:644).
20. Pavlina pl. Bogdan zapisala je:
"Sveti Petar bogiar 29. aprila pada sv. Petar koga u
Dubrovniku slave o. dominikanci. Tad cvjetaju bogie, i u crkvi
svetoga Dominika, po starinskom blagosivaju taj
cvijet, i po tome narod zove ovoga sveca bogiar"
1918:318).
Ovaj zapis sedamdesetih godina nadopunjuje Milenko
'''Bogie' blagoslovljene u crkvi na dan sv. Petra Bogiara,
uzima u Dubrovniku narod i nosi zajedno sa
blagoslovljenom vodom da bog od groma tu u
kojoj je bogia, a bolesnici piju od one vode da ozdrave ... "
1971:84).
U Lici peruniku zovu plavi ljilja/z. Njime su obvezno na Duhove kitili
crkvu. 24
U u Ravnim kotarima, Zadra, plavu peruniku zovu
je turcizam koji podrazumijeva vrstu orhideje, no
Nedjeljko siguran je da je to naziv za plavu peruniku. On kae:
"Plavog ima svugdje, u vrtovima, pored plotova, uz
23 Prema kazivanju Marije
24 Prema kazivanju Nevenke Kranjec, r. Kostelac 1929. u
60 Tragovi hrvatske lIlitologije
crkvu ... To je skromna biljka, otporna, nije zahtjevna, raste i
gdje ima vlage i gdje nema. Plavi je jako lijep, boja je
lijepa, tajanstvena. Sadili su ga na grobovima.
je za mene kao neki neslubeni simbol groblja. On se ne ree i
ne stavlja se u vaze."
I u Posedarju perunike rastu na groblju, sade ih kod ulaza u ili
d vorite, a zovu ih imenom gavran. 25
Perunike na groblju u Posedarju, foto: Tvrtko Zebec, 2006.
U okolici Imotskog u selima Proloac i Grubine perunika raste uza
zid oko groblja, a raste i po grobovima, vrtovima, dvoritima i ispred
Ime perunika sritatra se gospodskim nazivom, a seljaci cvijet ali i
mjesta gdje raste zovu sablja. 26
25 Kazivanja Vere Brala i Senke iz Posedarja prenio mi je Tvrtko Zebec.
26 Kazivanje Agneze
Lje/jllja -/e/lIja - pefllllika 61
Vido Bagur kazuje:
"Svugdje oko moje u je bilo jako puno plavih
cvjetova. To mi je ostalo u iz djetinjstva. To smo zvali
sabljak zato to ima sabljaste listove. Dugo nisam znao da se to
zove perunika. Toga je bilo jako puno oko i po vrtu. Jako
se razmnoio i zakorijenio po vrtu pa je moja mama htjela
a baka Kata nije dala. Baka Kata je rekla: 'Ne u to se ne
smije dirati. To se ne smije unitavati!' A ne znam zato."
Milja era i Nikola Todor su mi da su karaevski Hrvati rekli:
"Tamo gdje raste divlja perunika tamo sve dobro raste. Tu je jako
plodna zemlja". Divlju peruniku zovu lelin. Raste 'na kamenim
zidovima kojima su vrtovi. Zidovi nisu zidani nego je na
sloeno kamenje stavljena zemlja na kojoj je rasla ta biljka
cvjetova i irokog, sabljastost Te su cvjetove za Rusaije
(Duhovo) nosili u crkvu. 27
Prema u knjizi Karaevci, peruniku (iris germanica)
karevski Hrvati zovu jo i guska (Birta 1993:460).
Hrvati u Bosanskoj Posavini (upa sveti Ive, Bijelo Brdo)
peruniku zovu perunika i nemaju drugi naziv. Ivo kae:
"Perunike su bile pred To je sveta biljka.
Nisu nam dali trgati."
I Hrvati u Vojvodini (Slankamen) peruniku zovu perunika.
ju smatraju svetom biljkom. Za Duhove su njome kitili crkvu.
Na Silbi neki peruniku zovu kollldrica (kao to u Dalmaciji
zovu redovnice) ne je osobitim 28
Etnolog Tomo pie:
"Velebit je nekada bio poznat po obilju cvjetova perunike, koje
su brali i izvozili u Rim, a i danas se na njegovim vrhuncima
Da je kod junih Slavena do kristijanizacije
postojao apelativ Perun dokazuje i naziv perunika
(iris germanica) koja se zove i bogia, dok se iris duga zove u
27 Kazivanje Marije Peka.
28 Suzana i Tvrtko Zebec prenijeli su mi kazivanje Marka Lukina (r. 1977.)
suradnika Instituta za etnologiju i folkloristiku, o svoje bake
Brune Lukin (r.1914.).
62 Tmgovi Ilrvntske Illitologije
naim i boi pasec" 1991:29).
U Podravini, u okolici peruniku zovu aleluja. je
smatraju svetom biljkom.
2
,! I sam naziv alelllja govori nam da je
o uzvienom pojmu jer" Aleluja!" hebrejski "Hvalite Boga!", a
u liturgiji toje pripjev radosti (v. 1962:51).
U okolici Gline (u selima Donji Viduevac i Joevica) perunike
zovu leijije. Za Duhovo su kitili crkve leljzjama i bourima, prema
tome koje je ljepe cvalo. Bijele i crvene boure u Joevici zovu
a u DOl]em Viduevcu rue. JO
U selima Donja Dubrava, Kotoriba, Donji
Vidovec, Mala Subotica i drugima peruniku zovu Ijeljija.
JI
U Donjoj
Dubravi neki su stariji ljudi ljeljije zvali kao i u Podravini aljeljuje. U
selima Novakovec, Domainec, Dekanovec, Hodoan perunika je
poznata i kao aljeljuja i kao Ijeljuja.l'2 Prema ljeljuji su se odnosili kao
prema svetoj biljci. Njome su za Duhovo kitili crkvu. Andrija Lisjak
kae:
"Ljeljuja je rua!"
Iako svaki cvijet ima ime, za cvijet kau jo
i rua.
U Slavoniji (Nova Kapela) biljku peruniku zovu leluja. Neki je
pak u Slavoniji (Donji Lipovac) zovu samo perunika.
"Na cesti od Kapele preko Lipovca do Poege je
kapelica svetog Ivana Krstitelja na samom izvoru vode. Izvor
voda je kod ,sa n;lO g oltara. Oko te kapelice su uvijek rasle plave
perunike" Marija
Marijana Mikac iz blizu Miholjca u Slavoniji sigurna je:
"Perunika je leluja plava. To je narodni izraz, Tako svi kau.
Ima i leluja bijelih i utih. Ja imam ute u vrtu, Kad se kae
perunika, svi misle na leluju plavu."
Marica iz Baranjskog Petrovog Sela
29 Prema kazivanju Marije
JU Jela i Milan tajduhar.
31 Elizabeta Horvat i Ruica
J2 Prema kazi vanju Jelene Bistl'r.
Ljeljlljn - lellljn - pentllikn 63
"Svaka je to imala. Zvali smo lcluje ili alcluje. To se sadilo
kod kapije. Preteno su bile plave oko a kod
su bile ute, i bijela se rijetko pojavljivala. To
moderno zovu perunika."
Na samom 20. u Slavoniji je Mojo zabiljeio
za peruniku plavu (iris gerl/lanica) naziv lelija plava (v.
1909:249).
Bijele leluje (lilije) imaju i tajnu pie Boris Orel u svojoj
studiji Mitos o mostu:
"Mistika roe se nam v teh stavkih odkriva v vsej
globokomislenosti. Belokrajinska pravljica ki jo
je tudi zapisal J. Trdina na svojih 'Izprehodih v Beli Krajini', pa
o bolni gospej, ki se na taj pomladi, da izpije
vodo iz kupice, ki se ... 'zasveti in zacvete. Naredi se
na njej nagenj in bela lilija.' ... Okrasni moment roe se tu
vee z njeno tajno (Orel 1936:85).
U Hercegovini je pak Ivo Pilar naao Leliju planinu (v. Pilar 1931:72-
73). nam se da ovaj toponim ima sveze s naim lelijama
(perunikama). Vrlo vjerojatno je tamonji narod planinu nazvao
Lelija prema lelijama, perunikama, koje su tamo rasle kao i na
Velebitu (o je izvjestio T.
Ovi posljednji zapisi dragocjeni su "stari" dokumenti koji nam
govore da je ime lelIja, lilIja za peruniku bilo rasprostranjeno na
iremu
Prema svemu moemo da Hrvati (ne samo u
okolici Dubrovnika) smatraju biljku peruniku (bogilI, sabljarku,
aljclj lij u, ljclj ij ll, lcl in, sabljak, sablja, ljeljllj ll, lcl uju, l iliju .. . )
svetom biljkom, s potovanjem se i odnose prema njoj, te je
povezuju s blagdanom Duhovo, a poneki i uz groblje. Iako samo na
primjeru Dubrovnika i okolice gdje je naziv za peruniku
bogia - srpski znanstvenik Milenko smatra bogiu (naziva
je jo i bojim cvijetoIII) kultnom biljkom i misli da je u nekoj vezi s
kultom boga Peruna (v. 1971 :84-85).
Drugi pak srpski znanstvenik Petar . autor teksta
64 Tragovi hrvatske lIlitologije
"O Perunovom kultu kod Junih Slovena", suprotnog je miljenja
da se biljka perunika ne moe dovoditi u vezu s kultom boga
Peruna-Gromovnika (v. 1952:373).
pie:
U svojoj knjizi Hod kroz godinu, hrvatski etnolog Vitomir Belaj,
posredne dokaze o tovanju boga Peruna u
junih Slavena valja ubrojiti, primjerice, biljku peruniku
(iris germanica) koja u okolici nosi
znakovito i91e bogia, izvedeno od bog. Dan 29. travnja
zove se tamo Sveti Petar Bogiar, jer toga dana ljudi
donose perunike bogie na oltar (Bogdan 1918,
str. 318.)" (Belaj 1998:58).
Kao to vidimo, iako rijetko, ipak su hrvatski i srpski znanstvenici
obratili pozornost na biljku peruniku bogiu (ne druge
nazive, osim Nodila koji spominje sabljarku). Dovode je u vezu s
bogom Perunom, ali ostavljaju otvoreno pitanje u kakvoj su vezi
biljka perunika i bog Perun ili je pak smatraju "posrednim dokazom
o tovanju boga Perima"?! (ibid.). Je li perunika zaista boginja, kako
je u Dubrovniku lijepo nazivaju bogia?!
Lje/jl/jn -lell/jn - peml/ika 65

U Donjoj Dubravi u ljeljije/ljeljuje odnosno perunike
plave, ute i bijele, najvie su rasle uz baru koja se nalazila
na kraju sela prema Donjem Vidovcu.
je bila velika dugoljasta bara povezana s Drajicom,
pritokom Drave. S jedne strane bila je mjeovita uma
zvana Cerine, a s druge strane panjak (gInajna) na kojem su pastiri
pasli krave, svinje, konje, guske, patke ...
Na kraju od sela D. Dubrave), gdje se
posve suzila, a to je bila Drajica, bio je mali most preko
kojeg se ilo u polje naziva Blizu toga mosta bio
je i loprak (seoska klaonica).
Jedan dio obale (blie mosta) zvao se Pusti breg. Tu su
pastiri u podne do*rali stada na (jedno je stado moglo imati
i do tristo krava). Stada bi se napila vode u Drajici, i pastiri iz
(prirodnog izvora vode) koji je bio tik uz Pusti breg. U tom
ljudi su natakali pl/tre (posebne glinene posude za vodu)
kad su ili u polje obavljati poljske radove. Marko Kar1oci,
unuk posljednjeg pastira Stjepana Karlocija, da je u tom
izvirala najbolja voda i da ni jedan zdenac u selu nije imao
tako bistru i finu vodu.
Pusti breg je stvarno bio pust. N a njemu nije bilo trave, nego su
samo tu i tamo, mjestimice, rasle i do metar visoke dugoljaste
srebrenolikog biljke koje smo zvali svilne Blie Pustom
bregu raslo je i nekoliko visokih jagnjeda (arba/" iagl1cd). U Donjoj
Dubravi poznati pod nazivom lleradi.
je i sasvim blizu Gornjeg polja na kojemu je poznato
kultno mjesto (Gaborove gorice) gdje su se do sredine 19.
st. Ivanja (24. lipnja) palili krjesovi i oko njih izvodila etana kola
s trokratim udarcima nogama o tlo to smo kao
klanjanje Suncu.
Ljeti su u ljudi namakali konoplje i lan. Te biljke
moraju biti tri tjedna u vodi, a onda ih treba oprati. Peru se tako da se
66 Tragovi Izrvnt,'ke lIlitologije
stabljikama udara po vodi i tako se odstranjuje kako bi se biljke
pripremile za daljnju tekstilnu obradu.
ene su u prale, ili bolje isplahnjivale rublje.
Rublje (komad po komad) stavljale bi na korito i praljkama (drvenim
napravljenima za taj posao) udarale po njemu kako bi iz
njega iscijedile luinu. Zato su godinu odzvanjali
zvukovi udaraca praljki, a ljeti i praljki i konoplji.
Tijekom godine moglo se u kod vidjeti
konje kako stoje <to koljena u vodi. Naime, ljudi su u
konjima upale abica (to je meso potkove) tako da je konj
stajao vrijeme u vodi i upala je prola. To su kad nije
bilo veterinara, a i kad je veterinar doao u selo sredinom 20.
i dalje su upale abica konjima u Dakle, zadrali su
stari
Je li voda kod bila ljekovita?
"Za konja je bila sigurno ljekovita jer mu je prela upala. Ja sem
naega konja vodil v i bilo mu je dobro. To znam, to
sem siguran. A, jel za jo nekaj ta voda bila ljekovita, to ne
znam" Mijo
Prema kazivanju posljednjeg u selu Ljudevita
veterinar je bio upoznat s takvim i rekao je da je vjerojatno
o temperaturi vode u koja je pogodna za sanaciju upala
konjskih abica.
Bilo kako bilq, zanimljivo je da se konjskih kopita
obavljalo kod prirodnog izvora vode u a ne na
nekom drugom mjestu, premda je Donja Dubrava uz Dravu imala
mnoga mjesta gdje bi konji lako mogli zagaziti u vodu.
dugi niz godina u selu nema konja (sedamdesetih godina
20. zamijenili su ih traktori) pa nema ni zanimljivog
stjepanjskog ivi jo samo u starije generacije.
Zabiljeili smo ga.
Na te!al1je (Stjepanje), drugi dan poslije su
prijepodne u grupicama jahati konje. Broj nije bio
Moglo ih je biti pet, vie ili manje, prema tome kako su
Lje/jlljn - /ellljn- pentllikn 67
se dogovorili. Ni nije bila U daljnjoj
prolosti jahali su u bijelim lanenim koje su i nosili, a
poslije, sredinom prolog kad je bio na
zalazu, jahali su u kakvu su nosili nedjeljom.
Jahali su po selu i pjevali, prema Katarine Mikulan,
pjesmu:
"Zdravo sveti tefan,
Ime tvoje sveto,
Kaj se tvoje ime
Slavi po svem sveto ... "
- ophodari na svakom bi krianju zastali, a pogotovo pred
u kojoj je bila djevojka za udaju. Uvijek se naao netko koji ih
je ponudio rakijom, oni bi zahvalili i odjahali dalje.
Znali su jahati i do drugoga sela, a najvie u Donji Vidovec.
Zanimljivo je da su ophodari obvezatno dolazili do bare
Tamo su s konjima zagazili u vodu, kod a tamo je
i bio najbolji prilaz vodi. Nisu ili u duboku vodu, tek toliko da si
konji noge. Azatim su otili JJ
Zato su ophodili u a nisu ili abice?
"Takof je bil - dobivamo odgovor od Katarine Mikulan.
je pravi razlog takve ophodnje zaboravljen. Pitamo se jesu li
tefanjski ophodari na konjima traili u jabuku.
"Boji te vudril!"
Prema usmenoj predaji, u je nekad davno "tresnula",
udarila strijela. I to vodena strijela. Sve je zamrlo. Ptice i abe nisu se
cijeli dan. o vodenoj strijeli prenosila se s koljena na koljeno
i svi su ljudi upozoravali djecu: "Kad iznenada zagrmi, treba
a ne stati pod debelu tunu vrbu na obali Tamo su se
J3 Kazivali: Ljudevit Terezija Rl!-sak, Mijo Katarina Mikulan,
svi iz Donje Dubrave. "Ste[anjsku" pjesmu koju je po
kazivala Katarina zapisao je Vinko Zganec u Dekanovcu. Evo njegovog
zapisa: "Zdravo sveti Stefan / ime tvoje sveto / Koj se opsluava c!enes po vom sveto /
Prvi si za veru tel ti biti /nesi se pobojal zgubiti" (Zganec 1925:151).
68 Tragovi l1litologije
djeca igrala ili lovila arane.
Vodene strijele su "treskale" (udarale) uz Dravu. O tome
mi je Katica Novak, koja je sa svojom sestrom Emom
doivjela vodenu strijelu:
"Ne da sam o vodenoj strijeli, nego sam ja doivjela
vodenu strijelu. To je moglo biti oko pedesetih godina. Ema i ja
smo bile u polju, u Orecu. je padati kia, i grmjelo je, i
svi ljudi su I mi smo Kad smo
blizu Drave, blizu mosta, stale smo pod veliki hrast da
predahnemo. A ono, straan prasak, tako je jako udarilo,
prasnulo. Ema se prekriila, a visoka topola blizu nas se
raskolila i to od vrha do korijena. Nije gorjela, samo se
raskolila, i to, stvarno, od vrha do korijena. To je bila vodena
strijela. Tako su rekli ljudi. I uvijek kad grmi ja se sjetim te
vodene strijele."
Cecilija Vadlja iz Hodaana kae da "vodena strela reskolji drevo,
topolo, elj hrasta. A.dok vodena strela vudri v zemlju, und a nastane
kakgraba."
O vodenoj strijeli pitala sam nekoliko ljudi. Neki su za nju,
a neki nisu. Dobila sam dojam da ljudi o strijeli nerado
Zanimljiva kazivanja dobila sam od Mare iga i Marka Karlocija.
Starica Mara iga ne pamti neki stvarni udar vodene strijele,
ali je odmah bez upita
"Mi smo gtjedelji Bogorodica i unda so govorilji: koja boja je
kak iroka takva bo ljetina. Ako je bila zeljena boja iroka, reklji
so da bo dosta trave; ako je bila boja iroka, unda se
reklo da bo dosta vina, ako pak je bila o ta boja iroka unda bo
dosta kruha i tak dalje ... "
za Mare iga, gotovo isto mi je i Marko
Karloci, koji je jo nf1glasio da "Bogorodica pije vodu iz Mure i
Drave".
Marija iz kazuje:
"Strela si odabere mesto gde vudri, drevo ili koje drugo mesto.
Gde vudri strela nikaj ne raste, tam se spri. Ako vodena strela
Ljeljlljn - leluja - perullika 69
ne spri, tam more rasti. Dok je grmelo po onda su nam
majkica rekli: 'Deca, stanite se i se, kaj bomo gori!' I
onda smo molili Boga, i kriali smo se, i tak hodili gori - doli po
hii, kaj nas Bog ne kazni. Dok grmi ja se i ve stanem i i
hodim po stano."
Prema ovom kazivanju, strijela si odabere mjesto gdje udari. Ne
udari bilo gdje, nego u mjesto koje si ona odabere.
U svezi s mjestom udara strijele u su poznata
vjerovanja:
"De vudri strela, tam rastu ljeljije!" 34
"De vudri strela, tam se pokae Marija (majka Boja)!" 35
Iz literature saznajemo da se "mjesto u koje udari grom smatralo
svetim (pa su se po njemu nekada ljudi valjali), a ono u to udari
(npr. kamen, stablo)" (Bajuk 1999:200).
Karaevski Hrvati strijelu zovu streljka. O njoj nam je Nikola
Todor "Tamo gdje udari streljka, mi kaemo tresne,
tresne u drvo, a drveta se nose da brane
od zlih sila. Bog udari u duh i poniti ga. Zato onda
postanu drveta sveti. Na tom mjestu gdje udari
streljka poja vi se mala kuglica kao od stakla. Mi smo djeca ili
traiti tu kuglicu. Na to mjesto ile su kuglicu traiti i ene koje
su znale bajati su da kuglica pomae
kod
U narodu, gotovo u svim krajevima Hrvatske, u svezi sa strijelom,
poznate su i kletve:
"Strela te vudrila!"
"Boji te vudril!" (Boji misli sena strijelu.)
Ta se kletva upotrebljavala, kae Jelena Bister iz Novakovca.
Zatim su bile ove kletve:
"Strela te Boa vudrila!"
"Strela Boa te ubila!"
"Strela te pukla!" - To je vrlo poznata kletva u Zagorju. "Strela
34 Prema kazivanju Lidije Bajuk.
35 Prema kazivanju Marije Novakiz eljezne Gore (trigova).
70 Trngm'i li rua tske lIlit%g/ie
pukne, a grom vu dri (udari)" - objanja va Boica Paur.
U Istri strijelu zovu ajeta. 36 Moemo
"Munja, ajeta boja puka. I to su koristili kao psovke. ajeta u
te pukla, ajeta te ubila, da bi te ajeta ubila. ajeta hita u
dube, ute neka pukne" 1999:176).
Iako su ove kletve ljudi smatrali stranim, tekim kletvama, ipak su
ih upotrebljavali, pa i danas ih naalost upotrebljavaju.
'" Obrana od strijele
Biljka Sempervivum tectorum L. (uvijek skromna je biljka koja
raste po krovovima i drvarnicama seoskih vrtovima i
balkonima. U narodu je poznata pod nazivima: gromovka,
uhovnik, netres, divlje smilje ... Tradicija uzgoja ove
biljke see u 9. Olgica Pihler iz Klanjca poziva se na usmenu
narodnu predaju te da su ljudi u Zagorju vjerovali u njenu
za vrijeme jakihgrmJjavina i mrazova, a istodobno njenim sokom
uho i zubno meso 2005:27).
Zanimljivo je da su u narodu, pogotovo u sjevernim krajevima
Hrvatske, poznate ale u svezi s grmljavinom i kiom. Kad se
nekom primjerice sijeno, uz smijeh mu se kae: "Niste
vedrili!" A to niste imali spolne odnose. U Slavoniji (Brodsko
Posavlje) ale se: "Kad se sa komijom povalja, grmljavina na nebu
prestane!" (Toldi 1994:-185).
U sjevernoj Hrvatskoj, gotovo do naih dana, se i
starinska obrana od strijele i groma. Kako?
Na Cvjetnicu, nedjelju prije Uskrsa, bi ujutro
napravila puljek od drijenka, propupale
vrbine ibe (cice-mace), a stavila bi i pokoji cvijet te zavezala
svilenom vrpcom ili kopcem. U pllljek bi zataknula jo tri mala kria
napravljena od vrbine ili drijenkove I tako sloen puljek
nosila bi u crkvu na blagoslov. Vrativi se, blagoslovljeni bi pllljek
stavila u dvoritu na drvocijep (panj na kojem se cijepaju drva i na
36 Prema kazivanju Marije
Ljeljllja - lei Ilja - pcntllika 71
kojem se nalazi sjekira). Tamo bi ostao do ili do drugog dana.
Zatim bi ga odnijela na tavan i zataknula za gredu na nekom
vidnom mjestu. Kad je sijevati i grmjeti ili kad se spremalo
nevrijeme, iz pllljeka bi izvadila i stavila u vatru
da time zatititi od udara strijele ili groma.
Odlaganje blagoslovljenog pllljeka na drvocijep pored sjekire
ima veze s vjerovanjem u "kamene strijele" ili se/cire (sjekire),
koje su titile od groma, a poznate su u Hrvatskom zagorju i
susjednoj dravi Sloveniji (v. Belaj 1998:88-95).
Zanimljivo je da su ljudi poznavanju gromobrana, i
tome to su bili i dobri vjernici katolici (kao npr.
moja majka Margareta), primjenjivali ovakvu obranu od groma. Jesu
li vjerovali u posebnu puljeka zato to je blagoslovljen ili zato to
je bio na drvocijepu pored sjekire, pa je moda poprimio jo neke
zatitne teko je ustvrditi.
Iz Slavonije imamo zapis:
"Uzmem sikeru i na avlije, prid vratima u zemlju je zabijem i
molitvicu od groma i leda molim:
Zaspala djeva Marija,
U rodnom polju itanca.
Otud idu tri bila
I bude djevu Mariju:
'Ustani djevo Marija,
Evo idu tri crna oblaka!'
Progovara djeva Marija:
'Koji je od groma, nek ide u goru,
Koji je od leda, nek ide na vodu.
Koji je plodna kia, nek ide u nae polje!
I zbilja, kad izmoli, koda bre to zlo" - u pamtila je snaa
Mara iz Velike Kopanice.
Baka Jelica iz Donjeg Slatnika uradi opet
vako:
"Je l' salauka zapriti, odma na avliju letim, sikiru iznesem, a
otar gore okrenim, led da (Toldi 1994:185-186).
72 Trngm'i lIruatske lIlitologije
nam se da su ljudi istodobno pridavali vanost i blagoslovu i
"sjekiri", a je da su i te odravali na spomen svojih
predaka prema onome: za svaki ne moe tetiti.
J edinstvenost toponima i hidronima
nam se da je iasada toponim jedinstven. USkokovu
nali smo samo toponime, a to su: ime vrela Perunua
kod Smiljana u Lici i seoce Perunica kod Kotora (Skok 1972:644).
Vratimo se bari u koju je nekad davno udarila strijela.
Uz obalu bare najvie su rasle bijele, ute i plave
ljeljuje/ljeljije (perunike), pa kao da je obistinjeno narodno
vjerovanje: "De vudri strela, tu rastu ljeljuje/ljeljije!" Naravno, raslo je
i drugo bilje - abljak, a, trska, rogoz ...
Naalost, je presuila osamdesetih godina prolog
jer je nedaleko od nje, na Dravi, hidrocentrala
"Dubrava". Danas je samo naziv - toponim koji nas vodi u
duboku prolost.
Vitomir Belaj o slavenskom bogu Perunu - Gromovniku pie:
"Prvi od dokaza je rairenje perun u 'grom,
munja'. Danas vie nitko ne dvoji da su izvedene iz
praslavenske osnove *perun , koje su jo danas u uporabi u
Ukrajini, Belorusiji (perun, perun), Poljskoj (piorun),
(perun) te u Sloveniji (perun, parun) u
'grom, munja' ... Svim tim ishodite je u
indoevropskom korijenu *per-, 'udarati' (odatle i nae
prati, pravda, pravica, rasprava): gromovnik udara, razbija
svojim orujem"; (Belaj 1998:53, 54).
Prema ovom toponim ima neke sveze sa
slavenskim bogom Perunom - Gromovnikom, to vie to se u
zaista mnogo pralo i udaralo praljkama i konopljarna. Ali,
ne samo da ima sveze s bogom Perunom nego drimo da ima sveze s
Ljeljujn -Ielujn - pCnlllikn 73
boginjom Perunovom enom, jer Gromovnik, prema spomenutim
kletvama, ne udara sam. U tome mu pomae strijela, a kako
vidjeti i duga, prema narodnom nazivu I napokon, u
je rasla bijela, uta i plava ljeljuja/ljeljija (perunika), u
narodu poznata kao sveta biljka, u okolici Dubrovnika zvana i
bogia.
Perunika
Nestankom bare nisu nestale i perunike (ljeljijelljeljllje).
ene ih sade u vrtovima i cvjetnjacima. Kao nekad tako i danas za
Duhovo kite crkvu najradije ljeljujallla ili gladijolama koje jo zovu
sabljice.
Nai piu da je perunika (ljeljija) veoma stara biljka i
da je poznata mnogim narodima. Tako Ljerka Regula pie:
"U mitu, legendi i religiji, Ll heraldici, na tapiserijama i u
kraljevskim odorama, u i
botanici perunike su se pojavile od pisane povijesti.
Na Kreti prije godina, perunika je bila cvijet
vladara i duhovnika. U starih Grka bile su personifikacija
boice Iris i stavljali su ih na grobove ena. Mnogo kasnije
Muhamedovci nosili su bijele perunike i svuda ih
sadili na grobove. Mnogi biblijski 'lijerovi' su
perunike, isto tako i glasoviti Salomonov 'poljski lijer'" (Regula
2002).
Kao to je u starih Grka perunika ime iris) personifikacija
boice Iris, moe se pretpostaviti da je biljka perunika (ljeljija) u
Hrvata personifikacija jedne slavenske boginje.
O perunici moemo i
"Perunika u slubi boga
U mitologiji perunika (Iris) jest personifikacija duge,
odnosno glasnika bogova. Prema pjesniku
Hesiodu, Iris je bila boga TaLlmasa i oceanske nimfe Elektre.
Imala je dunost donositi u vodu iz rijeke Stiks kad bi se
74 Trngol'i liruatske lIlitologije
bogovi zaklinjali. Ako bi neki bog prekrio zakletvu, voda bi ga
ostavila bez svijesti jednu godinu" (Blackbirds 2003:180).
se tako pomisao da su i Hrvati znali za boginju,
personifikaciju duge (arenice, lijepe nebeske pojave), te da je i
ona bila boanska glasnogovornica. Na takvo razmiljanje navode
nas narodni nazivi za dugll kao i vjerovanja vezana uz nju, koje
u daljnjem tekstu.
Duga
U sjevernoj Hrvatskoj Podravina okolica
dugu ljudi zovu bogorodica. Starija generacija niti ne zna za drugi
naziv osim bogorodica.
Kad se pojavila duga, govorili bi: "Bogorodica se skazala!" i
"Bogorodica pije vodo!"
U nekim selima (Novakovec, Domainec,
Dekanovec) dugu zpvu rodarodica. Jelica Bister prenosi da tamo
kau kad se pojavi duga: "Rodarodica se skazala!" ili "Rodarodica
pije vodo!" ili pak "Rodarodica je vuprta vo vodo!"
Kao to vidimo, naziv rodarodica za dugu vrlo je zanimljiv.
Prvi dio te sloene imenice je roda, to moe rod - usjev, a
moe i ljudski roo.
Kad ljudi kau Bogorodica misle na Majku Boju. Na
najstarijemu spomeniku hrvatskoga jezika
" ... ovaj posla Vitoslava na otok, da tko to neka ga
prokune Bog i blaena Roditeljnica (t. j. Bogorodica) i 4
i sveta Lucija ... " 37 (Karaman 1992:12)
[istaknula M. NJ.
37 "+ 1100. U ime Otca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Driha pisah
ovo o ledini, koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji; i svjedok
(ili svjedoci) mi upan (Desi? ral Desila Krbavi, ... (upan) u Luci Pribinega (ili
Prvaneg); ovaj posla Vitaslava na otok, da tko to neka ga prokune Bog i
blaena Roditeljnica (t.j. Bogorodica) i 4 i sveta Lucija, amen; da tko ovdje
ivi i moli za njih Boga Ja opat Dobrovit sazidah ovu crkvu sa svoje devetero
(t.j. redovnika) u dane kneza Kozmata (Kuzme), koji je vladao svojom krajinom. A
bijae u te dane (sveti) Mikula u sa svetom Lucijom zajedno."
Lje/jllja - lei lija - penl1likn 75
Prema tome, naziv Roditeljnica za Majku Boju nedvojbeno je
star, to svakako ima sveze s nazivom rodarodica, ali je i za
dllgll naziv bogorodica star i do danas zadran na iremu prostoru
Hrvatske, i ne samo Hrvatske.
"Dok se skazala Bogorodica, und a so jeni reklji da bo rat. I nas
je, deco, bilo strah" - se Marija N ovak iz trigove.
Prema kazivanju Milke Prevendar u Moslavini i Posavini dugll zovu
blagovj esni ea.
U su dllgu zvali Smatrali su da je naziv
duga gospodski izraz. "Dok se skaza l a onda so nam
majkica rekli: 'Deca, prekriite se, je lepa, bo dosta sega, bo
lepo vreme!'" se Marija
U Hrvatskom zagorju (u okolici Huma) dllgu i
danas zovu Marijin (Marijin - misli se na Majku
je deminutiv imenice trak, to vrpca, pantlek.
Dakle, drugim duga je Marijin Kako je o dugi,
svakome je jasno da se radi o raznobojnom
U Mihovljanu (Hrvatsko zagorje) dugu zovu Marijin trak, a
pri tom se misli na Majku Boju. 39
Natko Nodilo pie da Slovenci dugu zovu mavra ili mavrica, a
"Hrvati kajkavski ne znaju mavricu, nego za dugu kau, na nekim
mjestima, da je to 'boji pasec' ili 'majke boje trak', ili 'luna '"
(Nodilo 1981:138-139).
"U Mariji Bistrici dugu zovu Marijin pojas. Misli se na
Majku Boju. A vjerovalo se ako eli roditi muko
dijete, onda se mora prebaciti preko glave tam gdje pije
vodu" - se Marija
Iako naziv za dugu Marijin pojas izgleda on ima svoj
dublji smisao. Naime, "u predaji pojas je znak zatite,
suzdravanja i a nosili su ih pustinjaci i samotnici, u obliku
teih ili lakih lanaca" (Chevalier i Gheerbrant 1987:522). su
ljudi Marijin pojas povezivali s
)8 Prema kazivanju Boice Paur.
39 Prema kazivanju Branke Burek.
76 Trngovi Ilrmtoke lIlitologije
Moe se da su, prema naim istraivanjima, u
Hrvatskoj narodni nazivi za dugu - bogorodica, rodarodica,
Marijin Marijin trak i Marijin pojas.
u cijeloj je Hrvatskoj poznato vjerovanje u svezi s
duginim bojama. Vjerovalo se: ako je u dugi prevladavala crvena ili
boja, te godine biti dosta vina; ako je prevladavala uta
boja, bit dosta ita, kruha; ako je pak prevladavala zelena boja, bit
dosta trave za stoku ...
Karaevski Hrvat Nikola Todor
"Nai ljudi dugu zovu nebeska duga ili duga vodopija. Stari
ljudi su da dijete biti pametno i zdravo ako trudna
ena ispod duge. Cure koje su bile slabe su ispod
duge da postanu jake. A duga moe i promijeniti spol, muko
postane ensko i obratno. Tako su stari ljudi."
Karaevski pjesnik Milja era iz Lupaka se da su ljudi da
ta godina biti rodna i da ljudima vladati sloga ako se vie
puta tijekom godine pojavi duga.
U narodnim vjerovanjima mnogi su knjievnici nalazili
inspiracije za svoja djela. 20. hrvatski je knjievnik
Dinko ivot Dalmatinske zagore napisao
pripovijetku Duga. Donosimo odlomak koji govori o dugi
(nebesnici):"Sava se zagleda u polje i uzdahne.
- Pogledajte lijepe duge, kolika je! - - U nas svi govore
da kad koja' curica ispod duge pretvori se u muko.
Tako sam jo od djetinjstva sluala. Samo ne znam moe li se i
ispod nje.
- Ja mislim da moe - udovica. - Zato se ne bi moglo
Ali ne znam bi li se u muko pretvorila, sve kad bi i
Bit da se tako govori.
- Samo se ma\e curice mogu u muko pretvoriti kad ispod
duge Ja' sam to znala, ali isto nijesam nikad
Pogledajte samo, onolike duge nijesam jo nikad vidjela!"
1964:25).
Ljeljujll - lelujll - penl1lika 77
Kako je pripovijetka Duga gotovo prije sto godina objavljena,
mislimo da nije jednostavno i narodnih
pripovijedaka ustvrditi je li okosnica vjerovanja - duga mijenja spol-
plod mate ili se izravno posluio
narodnim vjerovanjem.
Godine 1965. Maja - Stulli zapisala je i snimila prema
kazivanjima ljudi iz okolice Sinja 4U predaje o dugi:
"Sidnu ene tamo ispod stabla, ispod kakve smokvetine ili
bunja se skupu i opanke, znate, uzmu onu iglu i vezu
sa onom oputom od miine i razgovaraju. Odjednom se
spremi nevrime za kiu, oblaci, tmurno. vedri
se, vedri i kroz to vedro pokae se duga.
A Gospe moja, da mi se izvalja u onoj dugi, da
buden muko mjesto to san ensko.
Eto tako je ta o dugi.
***
Kad ugleda dugu, onda kau: Ajde, pa se
izvaljaj pod njan, pa se od muka ensko i od
enska muko.
Al ko poda nju! Neka se izvalja ti
sada ovde, a ona ode dalje, ko to!
***
Kada se stvori duga, onda ako je mukarac i eli postati
ensko, da onda mora pribaci ti kapu; ako bi ena htila da
postane mukarac, onda bi ona trebala pribaciti udar preko
duge. I ako to uspje onda mijenja spol"
1967-1968:375).
40 U Otoku i Brnazama pokraj Sinja kMivali su joj Pava r. 1927., Ante
r. 1902., Bla r. 1937.
78 TrngOlJi IInJn/oke Illi/ologije
Maja na temelju istraivanja narodnih predaja o dugi
i djela dola je do da je potka
pripovijetci Duga narodno vjerovanje:
"Dllga, jedna od najljepih pripovijedaka Dinka
je na motivu o Srni koja je eljela postati
Potku je toj pripovijeci dalo narodno vjerovanje 'da
kad koja curica ispod duge, pretvori se u muko', a
nadahnulo je da napie tu pripovijetku kazivanje
njegove mpjke koja je kao kao peto ensko dijete
svoga oca, ponesena ludom eljom da postane u
Kninskome polju zaista jednom pokuala ispod duge
(to je on ispripovijedao u Mladi1l1 danima)"
1967-1968:320).
u obzir i narodno vjerovanje iz Marije Bistrice koje nam je
Marija "Ako eli muko dijete, mora se prebaciti
preko glave tamo gdje pije (duga) vodu!", lako je pretpostaviti kako
napis o mijenjanju spola: "Samo se male curice mogu
pretvoriti u muko kad ispod duge zasigurno nije plod
njegove mate je to plod anonimnoga stvaraoca, a to bi se onda
reklo narodne mate.
"Duga je znak da vie nikad ne bude potopa! To pie u Starom
zavjetu!" - sigurna je Milka Prevendar iz Moslavine. I Milka ima
pravo. Evo to donosi Stari zavjet:
"Jo Bog Noi i njegovim sinovima: 'A ja, evo,
sklapam svoj Savez s vama i s vaim potomstvom poslije
vas, i sa svim ivim stvarima to su s vama: s pticama, sa
stokom, sa zvijerima - sa svime to je s vam izilo iz
korablje - sa svim ivim stvorima na zemlji. Drat se ja
svog Saveza s vama te nikada vie vode potopne
unititi iva niti vie ikad potop zemlju
opustoi ti.'
Ljeljllja -lei Ilja - pel'llllika 79
I Bog:
'A ovo znamen je Sa veza
koji ostavljam sebe i vas
i svih i vih to su s vama,
za narataje
Dugu svoju u oblak stavljam,
da zalogom bude Savezu
mene i zemlje.
Kad oblake nad zemlju
i d uga se u oblaku pokae,
spomenut se Saveza svoga,
Saveza mene i vas
i stvorenja svakoga ivog:
Potopa vie biti
da uniti svako
U oblaku kad se pojavi duga,
ja vidjeti
i vjekovnog se Saveza
Boga i svake ive due,
i svakog tijela na zemlji.'
I Bog Noi: 'To je znak Saveza koji sam postavio
sebe i svih ivih to su na zemlji'" (Katelan i
Duda 1968:6).
Kao to vidimo, prema Starom zavjetu, temeljnoj knjizi
vjere, duga je znak Saveza Boga i zemlje.
" ... Dugu svoju u oblake stavljam
da zalogom bude Sa vezu
mene i zemlje ... "
Dakle, duga je Boja. Zato hrvatski narodni nazivi za dugu Marijin
trak, Marijin Marijin pojas, Majke Boje trak, bogorodica i
Boji pasec imaju svoje uporite u nauku, dok narodne
izraze (duga), rodarodica, a koji se jo i danas
upotrebljavaju u sjevernoj Hrvatskoj, ne moemo svrstati pod okrilje
Starog zavjeta.
80 Trngovi hrvatske l1litologije
Nije samo hrvatski narod pridavao dugi.
Kod svih naroda i kultura duga je izazivala posebnu pozornost. Ana
u svojoj knjizi Knjiga o plesu pie:
"Znamo da je iz mnogih
neobjanjivih pojava, nastalo i njegovo matanje
oko nebeskih tijela te proizaao bogati solarni i lunarni kult.
Stoga bi bilo zamislivo da je jedan od stimulativnih doivljaja
za njegovu predodbu o mostu bila fascinacija nad nebeskim
fenomenorr;, dugom. Ne bi li bila bliska
njegovu svijeta vizija da se po tom
arenom svodu nadnaravna da taj luk na obzoru
spaja dva svijeta i da po njemu prelaze due preminulih s
onoga svijeta na drugi, pa da prolaenje ispod tog nebeskog
mosta-luka ima djelovanje? O
preobraavanju lica koja prolaze ispod duge i evropski
narodi" 1986:99).
I na hrvatski narod bio je "nebeskim fenomenom, mostom-
dugom". Tragovi doivljaja utkani su u nae
narodne koji nas danas oduevljavaju svojim matovitim
sklopom. No, od samog naziva
za dugu, koji se, kako smo rekli, zadrao u
Podravini
Hrvati dundu zovu U mjestu
Gijeci/Kittsee za.biljeena je pjesma koju nam donosi
Radoslav
"Hoja hoja, / A vi to delate ? / Hoja hoja,
/ Mi si moste gradimo. / Iz si ji gradite? / Iz dragoga
kamika" 1991 :38).
Kajkavci pod pojmom razumijevaju neto posebno lijepo,
orno,
Taj naziv za dugu na prvi pogled izgleda
ako znamo dundati/dondati, onda taj naziv ima svoje
opravdanje iako se duga pokazuje poslije grmljavine.
Lje/jllja - /e/lIja - pel'llllika 81
Glagoli dondati!dundati udarati; donda/dunda udara;
udara. Dok neto padne u vodu upotrebljava se
izraz dunjkne. Kad je jako grmjelo, rekli bi ljudi: A
kad se grmljavina malo "DodIja, dodIja!" Svi ovi izrazi
udarce koji traju, koji imaju duljinu trajanja, koji odzvanjaju, pri
kojima se neto trese.
Znamo da Perun Gromovnik udara, on
prema samom nazivu moemo da i duga
(donda, dunda) udara. Je li dunda/donda (duga) dobila po djelovanju
Peruna Gromovnika ili pak i ona dunda/donda (udara, grmi)?
nam se da je u nazivu dunda duga sa strijelom. Imali
smo prilike "Strela pukne, grom vudri!" 41
Poznato je da se duga javlja poslije grmljavine. No, je
li i ona sudjelovala u grmljavini? Naziv dunda/donda na to da
jest. Kako se javlja zajedno s Perunom Gromovnikom, a
djelovanje im je prema nazivu dunda isto, moe se pretpostaviti
da je (duga) naziv za Perun ovu koja
bi mogla biti njegova ena.
41 Prema spomenu tom kazivanju Boice Paur.
82 TrngOl>i hrvatske lIlitologije
Eja, dunda, eja!
U Hrvatskoj tragove prisutnosti Perunove ene u obliku duge
zvane dunda/donda ili nalazimo u Podravini. O
tome nam govori zapis:
"Eja, dunda, eja
El je trden taj va most?
Trden, trden kano kost.
nas njega.
Kaj nam dare dajete?
Crnooko djevojku.
Zna li skuhati?
Bolje, bolje nego vi.
Laite si sami vi.
Podignite
nekoliko kola to su se igrala na Matkanu nedjelju ovo
je jedno od n\ljinteresantnijih. Sastoji se od dva dijela. Prvi
predstavlja prvo kolo, otvoreno i vrlo U njemu
sudjeluje i do nekoliko desetaka parova. je sastavljeno
od i djevojaka koji se te jeseni eniti, odnosno
udavati, ili makar 'zagledati'. Drugi dio prua sliku dugog
mosta to ga podignute ruke pojedinih parova.
U kad treba ples svaka djevojka uzme svoj
prihvati ga za jedan ugao, a drugi prui svom partneru.
On joj stoji s desne strane. Kad to sad i svi ostai parovi,
prva djevojka povede svog momka u smjeru hoda kazaljke na
satu. Prva djevojka i pjevati, a drugi je svi slijede.
Kod stiha 'Podignite prvi par stane, okrene se licem
jedno prema drugom i, podignuvi ruke, iznad glave
most. Za njima ,slijedi drugi par koji, proavi ispod njihova
mosta, stane kraj njih i svoj most. Za njima se
'petaju' i svi ostali.
Kad tako svi parovi most, par se sagne i ispod
te tvorevine da bi na kraju opet svoj most. Igra se
Lje/jlljn -le/Iljn - pel'llllikn 83
na taj produuje gotovo do
To se kolo igralo uglavnom jednom na godinu, na tzv.
'Matkanu' ili 'Belo nedelo', odnosno prvu nedjelju poslije
Uskrsa" i 1969:47).42
Iako nam ovo, dobro opisano, kolo Eja, dunda, eja izgleda poput
zanimljive drutvenozabavne igre, ono ima svoj zaista duboki
smisao.
Iz opisa kola vidljivo je da se kolo, mogli bismo obredno
plesno sastoji od dva dijela (zbivanja).
i dva osnovna motiva: motiv rijeke i motiv mosta.
Prvi dio kola Eja, dunda, eja, izvodi se u otvorenom
kolu uz pjesmu s laganim gibanjem, kretanjem.
Takva kola, prema etnokoreolokoj literaturi, simboliziraju
rijeku (npr. u Hrvatskoj je jo lijepi primjer takvog kola: [zvir voda
izvirala), ili simboliziraju zmiju. U svatovima je otvoreno kolo
poznato pod nazivom ili u novije vrijeme koji se u
prolosti izvodio uz pjesmu, a danas uz instrumentalnu pratnju.
Svadba Ivane i Kree u Zagrebu 2004. g. Mladenka vodi

42 "Kolo je zapisano 1965. g. u Pokazivala ga je Slava 1931.
Ostale podatke o toga kazivao je 1953. Stjepan iz
1875. On je te zapazio u Semovcima i u Svetoj Ani."
43 Prema kazivaju Katice (Seke).
84 Trngovi Izrvnt,ke mitologije
U Sloveniji kau: zvijat" ili vit" i smatraju da su to
najstariji primjeri plesnog izraza (v. Ramov 1980:24). U Slavoniji se
takva otvorena kola nazivaju pletena kola. Na primjer, bez sumnje,
simbolizira rijeku, to vie to i tekst pjesme govori o mostu. U
slavenskoj su mitologiji rijeka, vlaga, mokro, voda, dolje,
boga Volosa (v. Belaj 1998:52). Dakle, prvi dio kola Eja, dunda, eja
simbolizira, moemo Volosov svijet.
Drugi dio kola na stih: "Podignite Parovi
podignu ruke i tai>o naprave prastari plesni motiv, motiv mosta
ispod kojeg se Taj most vjerojatno
dundu (dugu). I to je mitski most. U mnogim se selima (piu autori
prethodnog opisa kola) drugi dio kola izvodi kao poseban ples uz
svirku (npr. u Sibeniku) pod nazivom Most ili Suhi most. I sam naziv
Suhi most misao da je o mitskom moshl.
boga Peruna su: hum, gora, gore nad vodom, suho. Prema tome,
drugi dio kola Eja, dunda, eja simbolizira Perunov svijet.
Dakle, obredno kolo Eja, dunda, eja simbolizira dva svijeta:
Volosov svijet (mokr6) i Perunov svijet (suho).
Ta dva svijeta spaja mitski most- dunda (duga). Da bi se prelo
iz jednoga svijeta u drugi preko mosta, treba dar-rtva. U ovom je
to crnooka djevojka.
Sudionici obrednog kola Eja, dunda, eja su i
djevojke koji se te jeseni eniti, odnosno udavati ili samo
"zagledati", to da parovima mora postojati barem neka
ako nije ljubav. Dakle, parovima mora biti
neka emotivna veza. N aravno, i to je veza, veza dva (muko-
ensko) spola.
Kao to spaja dva svijeta, vidimo da dunda spaja i dva spola.
Rekli smo da se iza dunde krije boginja Perunova ena. Njena
prisutnost u ovom obrednom plesnom koje se izvodilo
samo jednom u godini (prva nedjelja poslije Uskrsa) i to s odabranim
(muko-enskim) sudionicima koji se spremaju za ivot,
na to da je boginja Perunova ena, na naim prostorima, kao
neka zatitnica braka.
Ljeljuja -leluja - perl/1lika 85
Da nepisano pravilo u svezi sa sudionicima kola Eja, dunda, eja
nije govori nam pjesma koju pjeva duda na svatovima u
Podravini prigodom mlade snae u sobu gdje dijeliti
darove.
Duda svira i pjeva:
"Prevezli su dundaru
kroz zelenu dubravu.
Pitaju je svatovi:
'Gdje s' ti, dundo, darovi?'
Duda nasred sobe, skine dude sa sebe i stane na klupu
da se bolje vidi to radi i to kome daje. Uz mlade su obje
'prijateljice', tj. njihove majke i kazuju dudau to kome dati.
Duda ovako:
'Pomoz bog, draga rodbino i svatovi! Evo nam je dolo ovo
dijete iz potenog doma u ovaj dom i pod ovaj krov i naziva:
'Pomoz bog!' i dariva svoga kuma, debelog, lijepom kouljom
tananom i svilenom maramom. Kum prihvati dar, zahvali i
poljubi svoje Sad je na redu svekar..." i
1969:47).
Dakle, mlada snaa dolazi iz svojega doma u drugi dom
koji od tada postati i njezin i, kao to je red, daruje prisutne. U tome
joj pomae duda.
Uvod u ovo darivanje zaista je mitski zagonetan.
"Prevezli su dundaru
kroz zelenu dubravu."
Dundara dolazi iz gornjeg doma (gornjeg svijeta, Perunova svijeta) u
donji dom, "zelenu dubravu" (zeleni lug, umarak, donji svijet,
Volosov svijet), i svatovi pitaju: "Gdje s' ti, dundo, darovi?"
je dundara u ulozi mladenke, mlade snae. Iako je u
zapisu slovo dundara napisano malim slovom, trebalo
bi pisati velikim.
Ovaj lijepi mitski detalj su nam podravski dudai, pa
tako njima tragove Perunove
ene na svadbi, vanom u ivotu.
86 Tragovi hrvatske mitologije
Zanimljiv podatak koji nam nae razmiljanje o
Dundari kao mladenki donosi Petar Grgec u knjizi Razvoj hrvatskog
narodnog pjesnitva. Grgec pie:
"Poznata je o gorostasnoj djevojci izjelici, koja je
na Sadraj je prikazan
epski, kako se vidi iz ovih stihova:
Provedoe Dundaru
Kroz zelenu dubravu.
Podmakoe pod nju konja,
Ne moe je konj nositi,
Nego kola od olova
I pred njima sto volova.
U z volove pet momaka.
Momci
bakota!
Nije proso ni penica,
djevojka proenical'
Kad su Dundu dovodili
I u uvodili,
Troja vrata provalili.
Dok su Dundu nahranili,
Tri hambara izpraznili.
Dok su Dundu napojili,
'Tri su mlina presuila ... i. t. d.
Tu Dundaru, iako ne pod tim imenom, nalazimo u
brojnim pjesmama iz svih hrvatskih krajeva ... " (Grgec
1944:153-154).
Prema ovoj pjesmi, Dundara je "djevojka proenica",
mladenka.
Ljeljllja - lei Ilja - penlllika 87
Sam se Ivo po moru vozio
Dunda nije poznata samo u Hrvatskoj (Podravini). Na poznati
etnokoreolog Ivan pie:
"Osim toga imaju ples Hoja Dunda u kojem se parovi
ispod mosta. postoji veza ta dva plesa kao
i veza Hoja Dunda i Sam se Ivo po moru vozio. Podatak o
Hoja Dunda naao sam u arhivu Zavoda za etnografiju i
folkloristiku akademije nauka u Pragu" i
1969: 178).
vezu naeg kola Eja, dunda, eja i plesa
Hoja dunda (parovi se ispod mosta), a zatim i vezu
plesa Hoja Dunda i naeg kola Sam se Ivo po moru vozio.
Pogledajmo kolo Sam se Ivo po moru vozio prema -
zapisu:
"To se kolo izvodilo oko tri su mjesto
stavljali na mjesta djecu.
Djeca su imala bijele s u ruci.
Kolo se, naime, izvodilo na Uskrs ili Bijelu nedjelju, a na taj je
dan bio da kume daruju djecu Te bi
djeca zavezala u bijele Kolo je bilo sasvim
jednostavno, a odvijalo se tri
odnosno troje djece. Pri tom se pjevala ova pjesma:
Sam se Ivo po moru vozio,
Sam vozio, sam boga molio:
'Da su meni sokolove
I jo tome krila labudova,
Preletel bi preko sinjeg mora,
Pa bi videl kuda vojska spada.
Vojska spada ispod Carigrada.'
Svaki stih bi najprije jedna a onda bi ga svi
nastavili. da je pjesma kratka, ponovila bi se sve dok
ne bi dosadilo plesati. U zatvorenom kolu dre se
za dolje ispruene ruke. Ples se sastoji od niza
88 Trngovi hrvatske 111 itolagije
taktova koji sadre po dvije Oko tri
kolo se u smjeru hoda kazaljke na satu
oblik kifla. Ovo kolo ide samo uz pratnju pjesme" i
1969:117-119).44
/
Ovo je shematski prikaz kola Sam se Ivo po Inoru vozio.
oblik kifle. Mi oblik mosta - duge.
U svakom takav oblik kola rijedak je primjer, ako ne i
jedinstven, u hrvatskom plesnom stvaralatvu.
Kolo je vrlo znakovito.
U tekstu pjesrne mitsko kazivanje. Ime Ivo moe
se zamijeniti s imenom Jura, izgubljenim boanstvom koje, prema
hoda, a je hod plodonosan.
Ivo moli boga sokolove i bijela krila labudova da preleti
preko sinjeg mora pa da vidi kuda vojska spada!? Ivo - Jura trai
svoju vojsku, nebesku vojsku.
U opisu smo:
"Kolo se, naime, izvodilo na Uskrs ili Bijelu nedjelju, a na taj je
dan bio da kume daruju djecu Te bi
djeca zavezala u bijele (ibid.).
Bijela nedjelja se prvotno u narodu zvala Pisana nedjelja i tog su dana
kume darivale djecu pisanicama (arenim jajima). U je
poznat sestrenja i bratimljenja u pravo pisanicama.
"ezdesetih godina, pisanicu je zamjenila
je bilo malo (uvoze se), i to je tada bilo
interesantno ili, rekli bismo, 'moderno'. Tada se
44 Autori piu da je kolo zapisano 1965. u Bjelovaru, a pokazivala ga je Ivka
Pandur 1913. iz Hampovice.
Ljeljlljll - lei lija - per!ll1ika 89
sestrilo ili bratilo U su samo djeca
bogatijih imala pa su se tako bratili
a drugi pisanicama" (Novak 1983:82).
Eto, tako je to bilo u pa mislimo da je do tih
promjena dolo i u Podravini.
kolo
Vrlo lijep primjer koreografski mitskoga mosta je kolo iz
Bele Krajine (Slovenija). Uvaeni slovenski etnokoreolog Mirko
Ramov o kolu pie:
kolo je skupno ime za dva sicer povsem
plesa, ki pa so ju, kot nam je doslej znano, plesali skupaj: Aj,
zelena je vsa gora in Al je kaj trden ta va must?
je kolo opisal Ivan Navratil v Ljubljanskem zvonu
1888. leta. Kolo je peto, plesala so ga samo dekleta, in sicer prej
na in binkotni ponedeljek, kasneje pa e ob
drugih prilonostih, ko je bilo kolo nekak slovesen
uvod v krajevno slavlje. Kolo je e pred letom 1888. zamrlo,
vendar so ga potem prav tega leta oiveli. kolo je
podrobno opisal in France Marolt v e omenjeni tudiji
Tri obredja iz Bele Krajine. Denes ga ohranja
folklorna skupina, ki se delno dri Maroltovega zapisa.
Aj, zelena je vsa gora, zelena, aj, zelena je.
Aj, notri raste trava, diteljina, aj, notri raste.
Aj, ela jo je spremlada devojka, aj, ela jo je.
Aj, zlatim srpom, belimi rokami, aj, zlatim srpom.
Aj, nesla jo je svojega bratca kojncem, aj, nesla jo je.
Aj, jejte, pite mojga bratca kojnci, aj, jejte, pite,
ker ju tri bote potovali, aj, ju tri bote,
aj, te gore, gore so visoke, aj, te gore,
aj, te vode, vode so iroke, aj, te vode.
90 Trngovi hrvatske lIlitologije
Opis:
Kolo Aj, zelena je vsa gora plesaike pleejo po krogo v levo, za
Al je kaj trden ta va most? pa se kolo razdeli v dva nasproti si
polkroga, ki si izmenoma odgovarjata, kot
narekuje tekst, ter med potjem zamahujeta z rokami naprej in
nazaj. Nazadnje se polkroga skleneta v en sam polkrog, desni
krajni dve plesaiki dvigneta sklenjeni roki v 'most', zadnja
plesaika na levem koncu polkroga pa vodi vrsto trikrat pod
njim. Vedno/je bila navada, da so plesaike po tretjem prehodu
skozi most v svoj krog zajele kakega veseljaka, ki so ga
izpustile ele, ko je otku pnino.
' ...
Al je kaj trden ta va must?
poloaj in dra:
Plesaike stoje v dveh nasprotnih polkrogih, ki jih bomo
zaradi nazornosti imenovali A in B, obrnjene so proti
navideznemu, kroga. Dre se za roke. Ples
polkrog A, nato pa se izmenjujeta v plesu in petju oba
polkroga, kot je razvidno iz teksta.
Polkrog ki poje: (Drugi polkrog stoji v poloaju in
poslua).
A Al je kaj trden ta va must?
al je kaj tr den ta va must?
Spreroa, roa brunka je naa.
BAlj trden, trden kakor kust,
alj trden, trden kakor kust.
Spreroa, roa brunka je naa.
A Iz ste ga zidali,
iz ste ga zidali?
Spreroa, roa brunka je naa.
B Iz lete repe nitane,
iz lete repe nitane.
Lje/jl/ja - lell/ja - perLl1lika 91
Spreraa, roa brunka je naa.
A Al komu ste jo fkrali,
al komu ste jo fkrali?
Spreroa, roa brunka je naa.
B Naemu gospod upanu,
naemu gospod upanu.
Spreroa, raa brunka je naa.
A Al mi vas zatoiti,
al mi vas zatoiti.
Spreroa, roa brunka je naa.
B On je na dober
ki nam ne
Spreroa, roa brunka je naa.
A Al nas pustite trikrat skuz,
al nas pustite trikrat skuz?
Spreroa, roa brunka je naa.
B Al kaj za soba vodite,
al kaj za soba vodite?
Spreroa, raa brunka je naa.
A Mi ta dekI eta vodimo,
ki lepe gvante nosijo.
Spreroa, raa brunka je naa.
B Al pejte, pejte trikrat skuz,
al pejte, pejte trikrat skuz.
Spreroa, roa brunka je naa.
92 Tragovi IlI'vatske mitologije
A Zdignite gor visok roke,
zdignite gor visok roke!
Spreroa, roa brunka je naa,
Na tekst 'Zdignite gor visok roke' dvignite prvi dve plesaiki na
desnega krila polkroga B dklenjeni roki v 'most'. Na tekst
'Al pejte, pejte trikrat skuz' se prva plesaika leve ga krila
polkroga B in prva plesaika desnega krila polkroga A prime ta
za roki, da ,tako nastane en sam polkrog, hkrati pa e prva
plesaika na levem krilu polkroga vodi vrsto pod most. Ko pod
mostom vse plesaike, se pod njim previjeta tudi obe
plesaiki, ki most drita, in sicer prva za celobrat v levo, druga
pa za celobrat v desno. Prehod pod mostom se trikrat ponovi,
ves pa plesaike pojejo 'A pejte, pejte trikrat skuz / al pejte,
pejte trikrat skuz. / Spreroa, roa brunka je naa'" (Ramov
1980:80-85).
Iz navedenog opisa kola izostavili smo nohle zapise i
zapise koraka jer prije svega obratiti pozornost na oblik kola i
tekstove pjesama uz kolo.
Zanimljivo je to se kolo sastoji od dva
plesa (u smislu) povezana u jedno plesno No
to plesno nije bez smisla. Ono je duboko smisleno i
povezano duhovnom sponom.
Prvi dio kola pod nazivom Al je zelena vsa gora
izvodi se samo uz vokalnu prahlju u zatvorenom kolu i to u lijevu
stranu, u literaturi poznato pod pojmom na oposun.
Tekst pjesme Al je zelena vsagora mitolokogje sadraja.
Varijante kola Al je zelena vsa gora zabiljeio je Vinko ganec II
Hrvatskoj, konkretnije u Kotoribi (v. ganec 1990:193).45
Dakle, najprije kod kola imamo lagano kolanje II
zatvorenom kolu uz! tekst mitolokog sadraja. Zatvoreno kolo
simbolizira Sunce, a "kolanje" moemo kao plodonosno
_________ _
4-; ...,
- Napominjemo da je Zg anec II Kotoribi zabiljeio nekoliko kola mitolokog
sad1",aja, a koja su se kolovodila od Uskrsa do Ivanja (24, Lipnja),
Ljeljlljll-lellljll - penl1likll 93
Zanimljivo je da se to kolo raspolovi tako da nastanu dvije
vrste, dva polukruga. Ta dva polukruga mogu simbolizirati rijeku,
zmiju, ali i dugu (nebesnicu). Zapravo, s obzirom na oblik kola
(polukruno dranje i gibanje na mjestu), najvjerojatnija je simbolika
duge.
Kad u polukrugu, preteito na mjestu, otpjevaju posljednji stih
"Zdignite gor visoko roke", rukama naprave
"most" ispod kojeg se
No, u svezi s tekstom pjesme Al je kaj trden ta va must?
da su prvi stihovi pjesme isti kao kod podravskog
"mosta" Eja, dunda, eja, samo to je upravo taj prvi stih "Eja, dunda,
eja" izostavljen. Zanimljivo je da se kod Slovaka (to kasnije
pokazati) "Hoja Dunda hoja" javlja kao pripjev.
Pripjev mosta (kola): "Spreroa, roa brunka je
naa", a koji kod met1ikog mosta glasi: "Preroa, roa prungar je
na" ili "Preroa, roa prungarjena" razmatrao je Boris Orel,
tridesetih godina 20. Kako Orel nije naao vrstu
rue koja bi mu moebitno razjasnila njenu prisutnost u pjesmi,
"prerou, rou" povezao je s Praznikom rua, a koji je opet vezan uz
rimski Praznik mrtvih i tako je u belokrajinskom moshl vidio: " ...
redak primer alno ga obreda ... " (Orel 1936:91 ).
belokrajinsku mostnu ruu, Orel
"Refren 'preroa roa' je istoveten s poljskim vzklikom 'o
javor javorjeva moa' ali s staroslovakim pripevom
'Hoja Dunda hoja'.
Roa - drevo, podobi dvolikega boanstva rastlinske
rasti in podzemske rodnosti (ivljenja - smrti) sta
prvotni okrasni ostalini (roa - javor) njegove davne biti,
ki so jo prekrili drugotni obredni in zgodovinski motivi"
(Orel 1936:90).
Dakle, za Borisa Orela preroa isto to i dunda, mada ne
objanjava dunda.
Slaemo se da je isto, ali ne zato to je "roa drevo",
zato to je u naem raa jednostavno rua, iako ima
94 Tragovi II rvatske mitologije
primjera gdje se rua s drvom.
Naime, dunda je duga (kod Hrvata), duga (nebesnica,
arenica). smo rekli da duga iris. Poznata je boica
Iris, ali i biljka iris. U Hrvatskoj se pak biljka iris zove perunika, uz
narodne nazive bogia, lelija, ljeljija, leluja, aleluja, aljeljuja, ljeljuja,
sabljarka. U Beloj Krajini poznata je bijela lilija za koju se dralo da
ima Prema svemu preroa je najvjerojatnije
biljka perunika, rua perunika.
Kako se spreroa i preroa nalaze u kontekstu mostnih igara
i metlikih), mislimo da nije o biljci perunici o
Perunovoj eni ili koja je zakodirana upravo u spreroi ili
preroi.
I jo O mitskom mostu
U svojoj studiji Mitos o mostu Boris Orel pie da se mostna igra prvi
put spominje 1328. g. u Italiji i da se to smatra najstarijim zapisom te
igre u Europi i u svijetu.
N adaije, Orel pie da je u Poljskoj poznata mosh1a igra "J awor"
ili "Most", u "Goldene Brucke", da Francuzi nazivaju
mosh1U igru "Porte du Gloria" itd. Navodi lijep primjer mitskoga
mosta iz
"Ta je dobro ohranjen v staroslovaki otroki igri
'Kralovna' aji '!Hoja Dunda'. Dva zbora in deklic
si stojita nasproti, vsi se drijo za roke in z njim vi taktu
kolebaju. Zbor zboru s slavnostnim glasom otpeva:
Zbor A Hoja Dund'a hoja! Poslala mis Kn1!ovmi! Hoja Dund'a hoja!
Zbor B
ZborA
Zbor B
ZborA
Zbor B
ZborA
Zbor B
ZborA
Zbor B
N e vas poslala?
Po tri vozy kamenia.
vam to kamenia?
Zlate mosty stava ti.
su mosty hotme?
U sll mosty hatove.
su stavane?
Z toho marvan-kamena.
11,15 ces 11(' pustite?
ZborA
Zbor B
ZborA
Zbor B
Ljcljltjll-lellljll- perllllikll 95
nam za dar nesiete?

No bete a pospe te!
No bcme a pospeme!
(Pavpl Dobinsky)
Ko zbora odpojeta, sledi dejanje, ki je docela onemu iz
metlikega mosta, le s to razliko, da se staroslovaka igra
potem ponavlja. Zbor A prevzame vlogo zbora B in obratno:
zbor B poje to, kar prej zbor A. Ko ponavljajo igro, imenujejo
mesto deklice', kot dar oz
odkupnino za prehod preko zlatega mosta" (Orel 1936:75-76,
79).
I Slovaci da bi preli preko "zlatog mosta" nose na dar crnooku
djevojku kao i Hrvati.
o mitskom mostu Radoslav navodi
opisani primjer iz ali kod njega nema pripjeva "Hoja
Dunda hoj a", je taj pripjev u okviru prvoga stiha (v.
1991:38).
Ova mostna igra, koju zovu Kralovna ili Hoja Dunda,
prisutnost Perunove ene, a koja se u Dundi (dugi).
U Hrvatskoj kolo Eja, dunda, eja, koje su dobro Hrvati
u Podravini i kolo iz Bele Krajine (Slovenija) u kojem se,
kao to smo vidjeli, u tekstu ne spominje dunda, se spominje
spreroa, a koja ima isto kao i dunda, lijepi su primjeri
mitskoga mosta nisu djeca nego odrasli.
Mostne igre su, poznate po prostoru Slovenije.
Zanimljivo je da je Boris Orel obradio tri obreda iz Bele Krajine
(Slovenija) vjerojatno su mu bili najzanimljiviji. Poznato je da je
stanovnitvo Bele Krajine (Slovenija) hrvatskoga podrijetla (v.
1997) koje je s vremenom primilo slovenski jezik, no s
obzirom na tekst pjesme uz kolo "Al je zelena vsa gora" te na
i kraj teksta pjesme "Al je kaj trden ta va must?" moemo slobodno
da je kolo hrvatsko-slovenska mitska batina.
96 Trngol'i hrvatske mitologije
Foto: Tvrtko Zebec, 2006.
97
Pisana nedelja
Uz Bijelu nedjelju, koja je slubeni naziv za prvu
nedjelju poslije Uskrsa, u hrvatskom narodu poznati su i
nazivi - Pisana nedelja, Matkana nedelja, Mlada nedelja, Pisani Vuzem,
Malj i Vuzem, Mladi Uskrs, i
Vi tomir Belaj spominje i nazi v pisanov i kae:
"Ovo po etimologiji, vihlan 'bijela velika plahta'"
(Belaj 1998:130).
da je pogreno naziv vihlan. Vihlan je,
naime, u Donjem tkana lanena crveno-bijela prostirka
duine lijesa, koja se stavljala u lijes ispod mrtve ene. Crveni dio
stavljao se pod gornji dio tijela i to tako da je jedan dio virio iz lijesa.
Vihlane su stavljali redovito pod one ene koje su umrle pri porodu ili
nakon poroda u tzv. kimpetu (u vremenu od tri do *dna nakon
poroda). Vihlan je bio tako velik da je pokrio i dio vanjske strane lijesa.
Vihlan, Kotoriba, iz foto-albuma Zlate Horvat, oko 1955. godine
98 TmgOl>i iz rua tske lIlitologije
No, vratimo se nazivima. Ovi, kao to vidimo, brojni narodni
nazivi za Bijelu nedjelju daju nam naslutiti da se radi o
danu. Za svaki naziv narod ima i svoje objanjenje.
Naziv MatkaIla Iledcla poznat je u Podravini i nekim hrvatskim
selima uz Muru u i
narodnog kola Eja, dunda, eja o kojem smo govorili, a koje se izvodilo
upravo na Matkanu l1edelu, pojasnili su nam i naziv imena te nedjelje:
"Ta se nedjelja zove matkana zbog toga to se toga dana
matkaju. Svaka, naime, izabere jednu od
najboljih prijateljica koja joj biti 'matka'. U stavi jednu
pisanicu (uskrsno jaje) k toj i upita: biti
moja matka?
Ova pristane i sad izmjene pisanice. Od
tog postaju najvjernije prijateljice koje se do
smrti vole i pomau, pa se i ne nazivaju, nego matke.
su to i birali sebi 'matkea'" i
1969:151).
I
Pisana nedelja dobila je, bez sumnje, naziv po pisanicama, tj. obojenim,
arenim jajima.
Bojanje jaja je na veliku subotu, Uskrsa, iako su se
na Uskrs na ranu misu u koari nosila na blagoslov bijela jaja.
Poznati narodnih vjerovanja u upnik
Andrija sredinom 20. uz ostalo je zapisao:
"Na Veliku Ise Subotu bojadiu jaja crvenom bojom.
Nekoj eni su se rugali bojadie jaja samo crvenom
bojom. Ona se branila da je tako radila i Majka Boja. Da
potvrdi svoju tvrdnju pomolila se Majci Bojoj da
da sva jaja pocrvene. Jaja su pocrvenila pa radi toga na spomen
toga i danas bojadiu jaja crvenom bojom.
ene koje dolaze na Veliku Subotu ujutro u crkvu ili na groblje
pjevaju Senju blaene Djevice Marije koja je jako srodna
jednoj od triju pjesama u zbirci Vinka Kuzme iz
Totszentmartona preko Mure.
Senja bl. Djevice Marije
Marija ote lasi
Angel nosi tone glasi.
Kaj za glasi?
Sveti kokot zapopeva:
Stani gori Marija
Hudi ljudi idovi
N a kri su ga raspeli
I uhkim napojili.
Jezua je malo bolje bil,
Zato je i vumrl.
Sami zvoni zvonili
Same vugale.
Jezu se na Velko Jutro gori stal
Zgledal svoje apostole"
[s.a.] NZ 132:15-16).
Pismza nedje/ja 99
Bojanje jaja u crveno, Uskrsa, poznato je kod svih Hrvata,
pogotovo se dugo zadralo u Dalmaciji. Zapis ovog
predanja iz sjeverne Hrvatske u kojem se crvena jaja vezuju uz Majku
Boju, poznat je i kod zapadnih Slavena. U Slovenskoj mitologiji pie:
"Po zap. slov. predanjima, kada je ,saznala za vaskrsenje
Hristovo, Marija je videla jaja, koja je drala u svojoj
postala su crvena; podelila ih je apostolima kao dokaz
Hristovog vaskrsenja; crvena jaja u njihovim
rukama se pretvorie u ptice, koje prhnue, samim time
Hristovog vaskrsenja" (Tolstoj i
2001 :235).
100 Tragol'i Izrvnteke lIlitologije
Cijeli tjedan poslije Uskrsa bio je u znaku pisanja, aranja jaja, kako bi
na Pisanll nedeljll bile pisanice spremne za upotrebu sestrenja
bratimljenja.
Naa etnologinja Vesna pie:
"Pobratimstvo i posestrimstvo bilo je u prolim vremenima
veoma rairen na cijelom Junih Slavena, da bi
se sredinom gubiti, a danas u novim drutvenim
uvjetima i razvijenijoj kulturnoj razini doivljavati
transformacife i gubiti ritualna svojstva. Dinarsko
nekada areal pobratimstva, je dugo izgubio uvodni
obred uspostavljanja te veze"
1989:155).
Kako se sestrenja i bratimljenja, koliko nam je poznato,
najdulje zadrao u Donjem razumljivo je da imamo i
najvie zapisa iz tog kraja.
U Donjem su pisanice, koliko stari ljudi pamte, bile
oduvijek crne boje. V,lo, vrlo rijetko bile su Na pisanicama je
bilo nacrtano Dakle, na crnoj podlozi. To se
radilo voskom, a prema etnolokoj literaturi to je stara tehnika
pisanja. Izradom takvih pisanica ba vile su se samo ene.
Pisanice Kate Gabaj iz Donjeg
Vidovca i Margarete Benko iz
Donje Dubrave, foto: Ivan Lozica,
1978.
Pisana nedjelja 101
Krajem 19. i u prvoj polovici 20. bilo je u
svakom selu i do dvadesetak ena koje su veoma lijepo znale
napisati pisanice. Govorile bi da se pisanice piu, a ne araju. Na
pisanicu bi napisati primjerice "Mali dar" ili "Dar od kume",
"Dar od strine" itd.
N a Pisanu nedelja u sreditu je bilo jaje. Odmah
uju tro za se obvezatno jelo cvertje jaja), kao obredno
jelo, a poslije su djeca pa i odrasli i dekle dobivali (od roditelja,
kumova) pisanice - arena jaja s kojima su ili u crkvu (to nije
propisivala Crkva), a poslije objeda na sestrenje i bratimljenje
pisanicama.
U crkvi je za vrijeme abedne mee (podnevne mise) kantor
(orgulja) pisanice. Svaki kantor to nije znao ili nije htio, jer
to nije bila obveza; Crkva to nije zahtijevala, ali se nije niti protivila.
Tako su kantori po svom sastavili stihove koje su pjevali
za vrijeme mise.
Donosimo pisanica kantor a S*pana Brljaka iz
Donje Dubrave:
"Veselte se radujte se ljubljeni
Dan denenji koji jeste ovdi skupa spravljeni
Arje to on dan veselji koj nam sada doel je
Kada Jezu preljubljeni mira nam ponudil je
Kao nekad svojem Jezu doel je
Mir vam bodi ne bojte se ovak svima rekel je
Tak i denes razveseliti
N arn takaje pisanice sad podeliti
Starem pisanico ovo
Da mlajinu i znadu
N a molitve dobra dela sigdar opomenuti
I kak sigdar se od greha mogla bodo vati
102 TrnglJ1li hrvaloke /Ilil%gije Pisa Ila Iledjeljn
Zakonskem pak srednje dobi pisanica bude ta
Nek iveju v miru Bojem sve do groba hladnoga
Da v straho Bojem dobro othranjujejo
I za dobro dece svoje naj sigdar skuznujeju
Za i divojke u mladosti
Pisanico dati iveti v nedonosti
Vu naj iveju do stalea drugoga
A ovoga naj zdrijo duom telom
Vam se ovako pisanica podelji
Posluhnite oca majku Boja zapoved veli
I pohljte kolske
Pak si dobro v pamet zemte kaj god oni vam vele
Ako dunost saki svoju u ivljenju izvri
Pisanica )epo v nebo sakomo se podelji
Ovak bude mirna zemlji i blagoslov prebival
A po smrti svaki slednji v nebo dike uival." 46
Kao to vidimo, nepoznati je autor ove pjesme pisanicu povezao s
Isusom Kristom i za sve narataje, a ne samo za mlade i djecu,
pouku za miran ivot na zemlji.
Ljudi su voljeli sluati to kantorovo pjevano
U svezi s o pisanicama upnik je Andrija
zapisao:
"Starina i tih vidi se i po
tome to se svemu tome htjelo naknadno dati neki
oblik. To lijepo pokazuje pjesma koja se
pjevala na Prikazanje ili po novom Prinoenje darova.
Pjesma glasi:
46 Ovu pjesmu autorici je 1980. g. dao donjodubravski kantor Stjepan Brljak (1920.-
1993.) koji je kao pjevao u crkvenom zboru pod vodstvom kantora Ivana
Horvata (1907.-1945.), koji je prema starijih ljudi lijepo
pisa/licc. Nije nam poznato jcsu li ta dvojica kantora i autori tog ili je pak
pisnIlica naslijedio od svog prethodnika.
PiSIl1La nedjeljn 103
Pisanice
Veselte se drage due, o farniki ljubljeni,
Koji jeste na ovom svetom mestu skup spravljeni.
Svakom vam pisanicu sad podeliti
Prosim malo da bi si skup teli me posluhnuti:
vi dragi i devojke vesele
Pisanice imate vi od mene
Lepu kihl rumarina cveta pretimanoga
S tem junake i devojke nadeljujem sakoga.
Zakonski pak srednje dobi vam bo pisanica ta
N aa Mati i Devica preljubljena Marija.
mala deca vam pisanicu sad dam
J ezueka ljubljenoga, on za bu vam sam.
Starem pisanicu dajem, J oefa presvetoga
Njega vam pri Bogu kakti zagovornika
On je Jezua dragoga bil prvi hranitelj
On naj bu vam vu i nevoljaj branitelj.
Vi pak tone se dovice pisanicu pak dajem vam
Nau lepo i ljubljenu nut Devicu Mariju
Vu alosti i tugi naj vas ona veseli
A po smrti sve skup nebeskom dikom nadeli"
NZ 132:18-19).
Dakle, pisanica se s lijepom kitom rumarina, s
Djevicom Marijom, svetim Josipom, s Isusom, to nam daje
naslu titi da je u pisanica imala ulogu.
Nije se moglo zamisliti da neko dijete na Pisanu nedelju nema
pisanicu. Svako dijete dobilo je pisanicu na dar od krsne ili Jerminjske
(krizmane) kume, od tetke, ili su mu je kupili roditelji. Pisanice su
poput neke svetinje, zamatali ih u maramice i s njima su se
poslije objeda ili bratiti ili sestriti.
104 TrngOl'i Illwltske lIlitologije
Sestrilo se ili bratilo na ulici, krianju, pred crkvom, na livadi
ili u Mjesto za sestrenje nije bilo
Stariji i deklje (do 18 godina) znali su u
prirediti veselicu. Kad su se pobratili i posestrili, pjevali su i plesali.
N a takvim su se veselicama nali samo mladi koji su bili neoenjeni.
Djevojke su se mogle sestriti samo do udaje, a do enidbe.
Svaki koji se elio bratiti ili sestriti si je prije namerkal
(naumio) kome to predloiti. Izabranici su bili kolski
prijatelji ili susjedi, naravno, koji su se najbolje slagali u raznim
igrama. Kad su se sastali, bi pitao: "Se bo z menom
bratil?", a "Se bo z menom sestrila?" Ako su dobili
potvrdne odgovore, izmijenili su pisanice istodobno i

ili
"Sestra nevesta,
Za naveke sestra."
"Brat, brat,
Za naveke brat."
Nisu uvijek morali istodobno govoriti. Moglo se sestriti i tako da je
najprije jedna govorila, a nakon nje druga. Pri govorenju je
prvo desnom rukom u kojoj je drala pisanicu pritisnula svoje grudi i
rekla "sestra". Zatim je pritisnula grudi druge i rekla
"nevesta", pa onda opet svoje i rekla "zanaveke" i napokon njezine i
rekla "sestra". '
Grudi je mogla pritiskati, odnosno doticati i samo na slogove
to je, naravno, iziskivalo bri tempo govorenja.
N a takav se isti i bratimilo, dakako "brat" '"
Kad su si tako izmijenile pisanice, to da su se posestrile,
od toga su trenutka jedna drugoj govorile sestra, a
brat. Neki bi sasvim iozbiljno shvatili taj Margareta Benko,
jedina dugogodinja pisanica voskom, se:
"Nae dve sosede so si do smrti govoriije jena drugi sestra.
Jempot je jena ena pitala sosedo: Pak kakva ti je to sestra?
Soseda ji je odgovorila: Pisana" (Novak 1983:80).
PiSIlIIa nedje/jn 105
Andrija zapisao je da su si stariji i starije djevojke
kad su se pisanica/na pobratimili govorili jedno drugome "Yi brat" ili
djevojke "Yi sestra". je zapisao da ponekad nisu
upotrebljavali pisanice, su samo u drutvu na Pisanu nedelju pojeli
jaja i smatrali su se
Moemo se pitati gdje lee korijeni takvom
U publikaciji Pisanice u Jugoslaviji Milovan Gavazzi pie da se
vjerovanje kako je jaje nosilac ivotne snage i klice ivota, da
od prethistorijskih vremena nalazimo jaja kao popudbine
pokojnicima u grobovima, te da su s jajetom pripadali jo
tradiciji naroda, pa su se kasnije
vezala napose uz Uskrs (v. Gavazzi 1975:1).
Ovdje elimo spomenuti da se u zadrao
naravno do najnovijega doba daje se djetetu jaje uvijek
kad bi prvi put dolo u a i ljuckom (stranom) mukarcu ili eni
(pogotovo iz drugog sela) kad bi prvi put doli u
No pisanice se nisu davale, pisanice su bile samo u upotrebi na
Pisanu nedelju, a zatim su se u u prozoru, jer one su
bile "bratska veza" ili "sestrinska veza".
sestrenja i bratimljenja pisanicama na Pisanu nedelju, koji
se u narodu najdulje zadrao u Donjem i danas ivi na
sceni. Naime, godine 1972. na scenu ga je postavio s
Osnovne kole Donja Dubrava Mijo N ovak (1909.-1973.), obnovitelj i
dugogodinji voditelj Ogranka sloge Donja
Dubrava. Ta je skupina 1972. godine prikazala u
Hrvatskom narodnom kazalihl u Zagrebu prigodom ponovnog
otvaranja (nakon Etnografskog muzeja u Zagrebu.
Nekoliko godina kasnije je na scenu postavio u ansamblu
Lado pod nazivom "Pisana nedelja" Ivan etnokoreolog iz
Zagreba. Ansambl Lado i danas ima na repertoaru "Pisanu nedelju" i
tako, barem na sceni, imamo prastari sestrenja i
bratimljenja.
106 Tragovi hvatske lIlitologije
U posljednje vrijeme Peranec, r. 1969. godine,
vanjski suradnik Etnografskog muzeja u Zagrebu potaknuo je
nekoliko ena u Donjoj Dubravi na izradu tradicijskih takozvanih
crnih pisanica najstarijom tehnikom, pisanje voskom. njima
vrlo lijepe pisanice rade Biserka r. 1958. godine, sa svojim
sinom Markom.
Pisana i pisane sestre
/
Mitsku o Juri i Mari, boanskoj djeci, Perunovoj djeci,
koja su se zagledala jedno u drugo, ne da su rodena
rekonstruirao je Radoslav On analizira jednu pjesmu iz
Slavonije pa pie:
"Tu je i devetero i deseti istaknut kao to
bratimljenjem " 1989:56).
I upravo po tom bratu, pie Jura i Mara spoznaju
da su zapravo tj. brati sestra.
to da je netko bratimljenjem"? da se
pobratimio.
Bratilo se i sestrilo na Pisanu nedelju i to pisanicama. I to su onda
bila i sestre, zvana pisana (arena) i
pisane (arene) sestre.
Pisanica (arenica) u tom je bila obredni rekvizit koji je
imao funkciju posredovanja toga "rodbinskoga" Dakle, to su
bila i sestre po pisanici (arenici). pisanica (arenica)
nekoga predstavlja, simbolizira? Koga?
se u crkvi vjernicima:
"Draga i sestre po Kristu!" To, naravno, ima smisla. A i pisana
i pisane sestre su po pisanici. To na prvi pogled nema smisla, ali
ima smisla ako znamo ,simboli ku pisanice (arenice).
Iz opisa iz Podravine (v. i 1969)
saznali smo da sebi biraju matke uz izmjenu pisanica. I tako
postaju i ostaju vjerne prijateljice.
Pisanu nedelju pak Podravci zovu Matkana /ledelja. matka
Pisana nedjelja 107
majka, a iz praslavensko ga jezika.
47
Prema tome, Matkana nedelja bila bi drugim
nedjelja. I sam naziv govori da se te nedjelje zbiva neto u svezi s
majkom. Ali kojom majkom?
Kako je arenica ujedno i duga, a duga je znak saveza koja je
personifikacija boginje, vjerojatno su tzv. crne pisanice
voskom, najstarijom tehnikom, simbol boginje Perunove ene.
Naime, crna pisanica uvijek je s motivom a crna je boja u
naim krajevima simbol smrti, tuge, alosti. je pak simbol
ljubavi. Kako je Blagdan rua povezan s rimskim Blagdanom mrtvih
(perunike su stavljali na grobove ena), moe se i na crnoj
podlozi pisanice s tim povezati.
Ako je crna pisanica (arenica), ali i ne samo crna, simbol
boginje Perunove ene, a vjerojatno jest, onda bi pisana i
pisane sestre bile sestre po maj ci, matki, boginji Perun ovoj eni.
Dakle, pisana nedelja, matkana nedelja, bez sumnje, stari su
nazivi.
Bijela nedjelja
Bijela nedjelja (Bela nedelja) slubeni je naziv za prvu
nedjelju poslije Uskrsa, koji je samo potisnuo
nazive. Taj je naziv povezan s inicijacijom. U prvim
katakumeni pripravnici za krtenje koji su se
na Veliku subotu krstili bili su u bijelim haljinama i te bijele haljine
nosili su osam dana, a to do nedjelje poslije Uskrsa. Tek tada su
ih skidali. I zato se ta nedjelja slubeno naziva Dominica in albis (Bijela
nedjelja) (Badurina 1990:364).
o narodnim vjerovanjima, Vesna
u svezi s Belom nedeljom
47 Mati izvedenice se prave od dviju osnova: od Illa/ i od Illa/er. Od Illa I je
praslavcl1ski deminutiv: na bb; poljski /lin/kn majka bugarski i
slovenski) (Skok 1972:389).
108 Tmgovi hrvalske mil%glie
"Bela nedelja je u predaji dobila lik bijele ene, personifikaciju
sila koje kanjavaju zlo, ali kako nitko nije bez 'greha', svatko
je nekome napravio neto to nije dobro, vlada od nje strah. S
takvim pretpostavkama se razvija bratimljenja i
sestrinstva na Belu nedelju"
1989:153-154).
Kao to vidimo, Bela nedelja je u predaji dobila lik bijele ene. Kako
pisanice, a samim tim i Pisana nedelja pripadaju moe
se pretpostaviti da/je "lik bijele ene" potisnuo lik "pisane ene"
(arene ene) - boginje Perunove ene.
Bela nedelja poznata je u narodu i kao Mlada nedelja.
Zanimljivost u svezi s Mladom nedeljom nalazimo u bajalici Za
udavanje (to je vrlo znakovito). Zabiljeio ju je Ivan Birta
karaevskim Hrvatima (Rumunjska). Bajalica je tekst koji izgovara
bajalica radi dobivanja neke elje. Osoba koja eli da joj se baja
za udaju donosi bajalici vodu iz dviju rijeka koju pomijea, tri bijela,
tri plava i tri crvena konca, sedam metalnih sedam klipova
kukuruza, sedam aKa suhoga graha, sedam biskvita, tri jajeta i jednu
novu bijelu koulju. Bajalica tri i tri ju tra moli po tri tri
Zdravomarije i tri Vjerovanja i baje (govori) uz
sestrico,
Na rajski vrati bani,
,Prtko ciloga sveta glidi,
Tako daj da svi za mojom dev kom glide,
I mal i velik,
I star i mlad.
Sveta mila mlado nedelj o
I veliko gospodico, smiluj se.
Promij me od svih
Od omraza,
Od svih
Upudi mi grklja od kurljaka,
Upudi mi cerovu korku s lica,
Metni mi u grudi Sbnce,
U krstine Mesec,
U desno rame
U uvo rame Danicu.
Sveta mila mlada nedelj 0,
Velika
Kako si ti naj velika,
Priko svi bujadi,
Tako da sam ja najvelika,
Tako da sam ja naj pametna,
Tako da sam ja
Priko ciloga sveta.
Sveta velika pucalnico,
Kako ti puca danjom i
Pisana nedjelja 109
Tako daj da puca mojemu dragomu srce za mene,
Da ne moe da spi, da kod mene"
(Birta 1993:307-308, 393).
Iako bajalica - pozna vjeru (moli tri temeljne
molitve), ipak se i moli sestrice. Moli milost
Mlade nedelje i velike Kad kae: "Sveta mila mlada nedeijo,
velika Mladu nedjelju i s velikom
Tko jeta velika Je li to Majka Boja?
Bajalica priziva u i svetu veliku pucainicu. Tko je pucainica?
Pucainica je naziv za ali pucainica u ovom tekstu moe biti
samo munja ili strijela. Jer strijela pukne, grom udari. A strijela se
povezuje sa srcem. U ovom tekstu bajalica se pucainici -
strijeli, kao osobi - ili
Jasna donosi stariji zapis matkanja koji je 1845. g.
objavio Rusan u Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj. U
Rusanovu zapisu je o udanim enama koje se sastaju na ulici
pisanice i a njihov razgovor o razmjeni jaja kao
simbol pomirenja ena. Pogledajmo Rusanov zapis:
110 Tragovi hrva/oke Illi/ologije
"Sa eljom pomirenja pohiti zatim jedna drugoj na susret, ter ju
za oprotenje tom i tom prigodom njojzi uvrede
zaprosi, za da je ciganiju, kavgu, klevetu i
neslogu jezike posluala: da je lakoverstvu mesto
odstupila: sada se je pak o istinitosti stvari zadosta i
ne moe svoju pogreku zadosta poaliti. Zatim rekne, da se i
lice u pokockaju, nu opet i pomire,
nekamoli nebi to na kip boji stvoreni ljudi; da to gosp.
Bog a razum i dunosti sobom donaaju itd.
joj uvredu, odgovori na to zaproena:
'neka ti gospodin Bog oprosti i ja ti opratam'. Poljubivi se
zatim u lice, jedna drugoj svoju pisanicu u znak
pomirovna. Od ovoga do druge godine zovu se
matkom, i takve matke imaju i ista deca medju
sobom" (Rusan prema 1997:171-172).
Bez sumnje, prema ovom starom zapisu, matka (pisanica) moe biti
simbol pomirenja., No, kako u simbolici matke, prema imenu,
vidimo majku, onda nas ta simbolika upravo na majku,
majku boginju.
Ovdje Rusanov zapis nedvojbeno oslikava
duhovnu razinu hrvatskoga puka sredinom 19. Priznati svoj
grijeh (a znamo da se jezikom moe nanijeti veliko zlo nekoj osobi)
nije mala stvar. Moliti za oprost uz pisanicu koju zovu matka (majka)
veoma je znakovito. Osoba koja se moli za oprost odgovara:
"Neka ti gospodin Bog oprosti i ja ti opratam."
Dakle, prvo mora Bog oprostiti.
Matka (pisanica) kod tog nije samo znak pomirbe moe
imati i drugo Ona moe biti izraz tovanja majke boginje
Perunove ene od koje se moglo da bude zagovornica
kod boga Peruna, kao to je to Majka Boja kojoj se vjernici
za pogotovo'kad se radi o priznavanju grijeha.
Pogledajmo dio ove molitve:
" ... moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Zato molim
blaenu Mariju vazda Djevicu, sve i svete, i vas
Pisana nedjelja 111
da se molite za me Gospodinu, Bogu naemu" (Mali molitvenik
1991:16).
Zanimljivo je da je tovanje Blaene Djevice Marije u Klotru
upravo na Mladu nedjelju (Bijelu odnosno Pisanu) vrlo staro, to
dokumentira fra Pakal Cvekan u tekstu:
"Tvrdnja, da je crkva Blaene Djevice Marije u
samostanska i upna, protenjarska crkva, povijesno se moe
utvrditi samo predajom od 1232. do 1620. godine. To doputa
to je Bela IV molio Sjepana II., da u dovede
opatice, koje moliti za kralja, kraljicu i za Belinog
nasljednika, a onda i za biskupa S*pana. Kad je crkva
podignuta u Djevice i kao takvu je Bela IV sa
svojom enom Marijom, koja je za provale Tatara bila trudna ...
To tim vie, jer je crkva tovana kao a Bela
IV sa enom je to znao. Do odlaska benediktinki crkva u
se nigdje ne spominje kao protenjarska. Sajmovi na
Veliku Gospu i Mladu nedjelju da je na te dane bilo
protenje Majke Boje. je da se sajmovi
odravaju za crkvene svetkovine, to je i danas jo
i u (Cvekan 1994:129)
Sasvim je da je u dalekoj prolosti Matkina nedelja
nedjelja) ili Pisana nedelja (arena nedjelja) ili Mlada
nedj elj a bio dan kada se slavila majka boginj a Perunova ena.
Narodna kola Eja, dunda, eja, Sam se Ivo po moru vozio i
kolo, koja su se izvodila jedino na Pisanu nedelju, daju
r:am hrabrosti za razmiljanje o Danu Perunove ene.
Sestrenje sa svitom -
Nije se sestrilo samo pisanicama. Sedamdesetih godina 20.
vrlo je zanimljiv i dragocjen zapis o sestrinjstvu napisala Giorgina
iz Donjeg pie da su se
djevojke sestrile jedanput na godinu, i to na (Jurjevo) ili
Belo nedelja, odnosno Pisano nedelja. Opisuje pripreme za sestrenje.
112 Tragovi hrvalske Illilologije
Najprije su dvije djevojke ile po selu i zapisivale koje se sve
djevojke sestriti. Zatim su se dogovorile kad se sestrinjstvo
odrati, na ili na Belo nedeljo, pa u koja djevojka
kroz selo nositi koje dvije pantlike, kako biti odjevene,
koji bandisti svirati, tko okititi i najge ispred to
dati bandistima i stranjskim ...
U glavnom trebalo je dobro organizirati sestrinjstva.
Sudionica sestrinjske 1943. g., Giorgina
pie: '"
"l tak se den sestrinjstva pribliaval. Se se spravljalo. Mi smo
bandiste tijam z i spodnjice so se
prale i terkale, ka bodo bolje irom stale. Doel je i zadnji
so bile Trebalo je hio i najge
sojepostajli pred dvorom takka so vidle, ka so
stranjski vidlji pre teri hii je sestrinstvo. Mi puce
(djevojke) smo stalno govorile:
- Sam dej Bog ka na dok mi s ne diderno! Potli
naj curi kak ...
Ali da je doel te den, se kume, strine, vujne i tece so bile koli
sake puce gda se saka je nekaj poravnavala. Saka je
mama svoji rekla:
- Ka bo na tebi najlepe stalo, ka bo po seli lepo ila, ka na
dolji tuljila, lepo se nesi!
N o da smo se zile, ene so nas slagale. Vi meje na pre, a veke
zaj i lepo na korak ite ka se nate meale!
Bandisti so zaigrali, ali so borme i naa srca zaigrala! Povorka
je krenula k oni hii de je bila Da smo doli k te hii,
und a so tri puce ile nuter. Ka bo nesla i ke bodo
pantleke drale, a druge so na dvoro Da so nuter dole,
onda veljijo:
- Kuma, mi smio dole po nao svito, a to je znak
sestrinstva!
Onda je kuma zela i pucam na roke dela i rekla:
- Pazi ka ti na opala!
Pismw nedje/ja 113
I tak smo nazaj ile po selji do hie de smo se sestrile. Da smo
tam dole, smo dele v oblak i ile smo se dima
respravljati, ka borna mogle bolje tancati. Da smo se
preoblekle, saka je zela svojo i nesla tam. I tak je
veselje. Prvo so bandisti zaigrali za ples, a da so oni postali, mi
puce i smo se prijeli f kolo izapopevali:
Oj verna pajdaica
kam se skita za Maricu pita ...
Po pol se plesalo z ... Na sredina se dela
jaboka, a isto tak i jeden locenj zavinuti v polkrug. Na
locnju so bile navezane kugle, kakve se devaja na bor, tak se se
svetilo. Puce so se primile f kolo, a bandisti so zaigrali kratki
Prva je plesala ona puca tera je nesla. Da so
bandisti stali, ona je prila k svoji prvi pajdaici i rekla ji:
- Sestra nevesta, ba ti moja sestra!?
Ona joj odgovori:
- Bodem!
Pita prva:
-Do ke dobi?
Druga odgovarja:
- Dosrnerti!
Tak so se kunule i je ila dalje, a na kraja so se se
puce posestrile z svojerni najboljerni pajdaicarni.
Da se tak z splesalo, velija kuma:
- Puce, pol je prelo, bi si saki poten nekaj v
zabe del. Hote pak razreemo
Saka puca je zela svoju i nesla jo je v kuhinja da jo
razree. Kuma so prva Z noom so na njoj kria
naprajli i rekli:
- Prekrii i blagoslovi nam Bog ovoga dara!
Puce so potlam toga ponudile sema koji so se tu
nali ... " 1971 :172-175).
114 Tragovi hrvatske mitologije
Sestrenje sa
koja ima iroki bijeli pantlek,
Donji 1943. godine
1971).
Na osnovi spominjanja bandista (limene glazbe) i ne bismo
mogli govoriti u ovom opisanom kao o nekom starom
ali ukraena odie velikom starinom. Zanimljivo je
da se glavni dio obre9a poslije pola a to je sestrenje zbog
kojeg je i ovo, jednom godinje, zanimljivo zbivanje. U
sreditu je pozornosti u ovom obredu ukraena koju su
djevojke, odjevene kao za misu, nosile kroz selo i koja je
na prozoru. Prvo s plee djevojka (naravno,
sama, jer u rukama ima koja je nosila kroz selo, i kad
je dobila sestru, s njom se poljubi, preda joj a onda ova
nastavi isto, i tako se sve djevojke izredaju.
Zato p les s
(veliki okrugli dizani u je simbol
plodnosti. Tako su, na primjer, mlade snahe plesale kolo s bidrama
na glavi u svatovima za plodnost braka (v. Novak 1981).
No to simbolizira na kojoj su jabuka, pantleki i
ukraeni locenj, u ovon: obredu sestrinjstvo?
Kad su djevojke koje su se sestrile dole u gdje je bila
jasno su rekle:
"Kuma, mi smo dole po nao svito, a to je znak
sestrinstva! "
Pisana nedjelja 115
Dakle, u narodu smatrana kao izniman Boji dar,
je sa svitom. A znamo da je svita imel1ica koja
pratnju istaknutim osobama, ali i ne samo pratnju (v.
1962:1404).48 U hrvatskom narodu (okolica Zagreba) poznata je
svadbena svita koju glavni sudionici svadbe: mladenci, djever,
podsne, zastavnik (v. Barlek 1988:308).
nam se da je u naem sestrinjstva na djelu
etimologija, jer je svita postala, zapravo, vana
istaknuta osoba. Izgleda ali nije!
pie:
"N a sredino se dela jaboka ... "
U hrvatskim svadbenim jabuka simbolizira
djevojku (mladenku) kao i pantlike uz nju, a za koje smo ustvrdili (na
drugom mjestu poglavlje: o svadbenom vijencu) da pripadaju
mitskom inventaru.
Vano je spomenuti da je jabuka u hrvatskom narodu i simbol
plodnosti. O tome nam govori nekoliko narodnih pjesama. Evo jedne
koju je ganec prolog zabiljeio u Macincu:
"Pokotni nam Jezu jabuku ...
Pokotni nam Jezu jabuku
Vu tu goru visoku
Da bi nam gora rodila
S vincem lej ala.
Blagoslovi nam ju Jezu!
nam, Boe, se vinske gore!
Blagoslovi nam ju Jezu, nam Boe.
Pokotni nam Jezu jabuku
Vu to pole iroko;
Da bi nam pole rodilo,
Zlatnom penicom plodilo.

48 donosi: "svita, 2. mn. svita, franc. (suite) 1. pratioci istaknute pratnja;
2. geo!. skup slojeva rudnih vrsta povezanih imenom,
svojstvima; 3. muz. djelo, sastavljeno od uzastopnih samostalnih
pjesama (v.), povezanih jedinstvenom zamisli" 1962:1404).
116 TrngOlJi IlI"vatske Illitologije
Blagoslovi nam Jezu se nae pole
I vinske gore.
Blagoslovi nam je Jezu,
nam Boe.
Pokutnuti, pokotnoti = okrugli predmet (kruglju, jabuku)
baciti po zemlji, da se valja ili 'kutura'. Zato i 'pokoturnuti'"
(ganec 1924:42).
Znakovito je da nije bila u u kojoj se obavljalo
sestrinjstvo, je po nju trebalo na drugi kraj sela i to s glazbom.
Kad su dobile i kad su se u u kojoj se
sestriti, jedna je djevojka nosila uz koju su bile pedalj
iroke i gotovo metar pantlike (od krep-papira ili svilene) i
zato su ih nosile (pridravale) dvije djevojke, a koje su ile s njezine
lijeve i desne strane, pa su one bile tako nositeljice

Ove pantlike nisu puka dekoracija. One imaju svoje
arene pantlike uz jabuku simboliziraju mladenku.
Prema zapisu imala je bijele pantlike,
a i djevojke su se dogovorile da si i u pletenice stave bijele pantleke.
Zato bijele pantleke?
Kako se sam sestrenja izvodi na Bijelu nedjelju, a sam
naziv uvela je crkva i kakoje ona proteirala bijelu boju kao
znak nije to su djevojke odredile da ima
bijele pantleke kao i one u svojoj kosi, pletenicama. Prema tim
bijelim detaljima vidljivo je da je u utkan
duh koji je na neki poseban produhovio sam obred
sestrinjstva.
S obzirom na dobro poznatu Pisanu nedelju kad je sve bilo u
znaku pisanice (arenice), moe se pretpostaviti da je u prolosti i
imala pisane (arene) pantlike, koje su u svezi s dugom
(arenicom, nebesnicom).
Veoma zanimljiv i zagonetan detalj na je i "jeden
locenj zvinuti v polkrug. Na locnju so bile navezane kugle, kakve se
Pisl/HI/Hedjeljl/ 117
denejo na bor, tak se se svetelo", pie
Loccnj je drka, na koari zvanoj
koja je od vrbova iblja. Kuglice pak koje su privezane
na locenj ljudi zovu dundi, a mogu biti raznih boja.
A to bi mogao simbolizirati taj polukruni locenj na

Moe se pretpostaviti da simbolizira (prema obliku i prema
raznobojnim dugu, a kako je locenj u
kombinaciji s jabukom (koja se javlja i u svadbenim
i to je kitica (mladenkina
oglavlja). Kitice i na Badnjak, i to na stolu u zdjeli sa
sjemenjem ili na u Podravini i o biti
govora na drugom mjestu.
Mislimo da locel1j predstavlja kitice koje simboliziraju
mladenku.
Prema svemu tako opremljena
jabuka, pantleki, locenj) simbol je boanske osobe, i to
enske boanske osobe.
Moe se postaviti pitanje koje enske boanske osobe.
Prema filologu-mitologu i njegovoj mitskoj o
Juri i Mari, Mara ima jabuku. I naa ima jabuku i to
zato se misliti da je ovdje oPerunovoj
Mari.
Poznato nam je, (1989), da je Perunova
Mara dola iz gornjega svijeta (Perunova svijeta) u donji svijet
(Velesov svijet). Zanimljivo je da gotovo svako selo ima Gornji kraj i
Donji kraj. noenje kroz selo iz jednoga kraja
sela (iz jedne u drugi kraj sela (u drugu je
prijelazak (boanske osobe Mare) iz gornjega svijeta u
donji svijet.
(boanska osoba) je na prozoru.
Poslije pola plesalo se sa (boanskom
osobom). Djevojke su se primile u kolo, a bandisti su zaigrali kratki
to samo nekoliko taktova Prva je plesala ona
118 Tragovi hrvatske mitologije
djevojka koja je nosila kroz selo. Kad su bandisti prestali
svirati, ona je prila jednoj djevojci i rekla:
" Sestra, nevesta, bo ti moja sestra?!
Ona joj odgovori:
Bodem!
Prva pita:
Do ke dobi?
Druga odgovarja:
Dosmerti! /
Tada su se poljubile i je ila dalje."
Dakle, djevojka je plesala sama sa (boanskom
osobom) i u ime boanske osobe zamolila je jednu
djevojku za sestru. Kad je ova pristala, poljubile su se i to je bio jo
jedan dokaz pristanka na sestrinstvo.
S boanskom osobom zatim je plesala
druga djevojka i tako redom dok nisu sve otplesale i posestrile se. E,
tek sada su se i sestrile sa svojim najboljim
prijateljicama, kako pie "A na kraju su se puce
posestrile z svojemi najboljemi pajdaicami!" Dakle, prvo su se
posestrile s boanskom osobom Marom) i svaka
je djevojka postala sestra boanskoj osobi Mari, a zatim su se
sestrile.
Kako je Perunova Mara dola iz gornjega svijeta
(Perunova svijeta) u d9nji svijet (Velesov svijet), moe se da je
sestrenje strane osobe (Mare) u Velesov rod.
U selu Hodoan se sestriti s kao
to je opisala ovdje citirana no i neke nove
pojedinosti za koje mislimo da su pa ih
Prema mOjih obredna povorka sestrenja s
nalikuje svatovskoj povorci.
49
Cecilija Vadlja kae:
"To je tak kak da idu od do puce (djevojke). Se so
49 Marija Vlahek, Katarina Vuk, Cecilija Vadlja i Ruica Vuk, nastavnica Osnovne
kole koja mi je i organizirala istraivanje u rujnu 2004. se i ovom im prilikom
najtoplije zahvaljujem.
Pisa1la lledje/ja 119
puce Dve so v narodno nonjo,
jedna je mladenec, a jedna mladenka. Na glavama imaj o vence
koje si posode od en koje imajo, v kojima se
Misijim da so se puce sestrile zadnji pot 1953. ljeta. Misljim da
je und a Ljuca bila mladoenja, a Fana Je tak je bilo,
Ljuca mladoenja, Fana Samo so se s
sestrile staree puce, pucke ne, one drugo ljeto."
Zanimalo me u kakvu su se narodnu nonju odjenule djevojke
("mladenec" i mladenka). U ensku narodnu nonju dobila
sam odgovor. Je li se po nekom detalju mladoenja (Ljuca)
razlikovao od mladenke (Fane)? se nisu mogle sjetiti
detalja po kojem bi se "mladenec" raspoznavao od mladenke, ali
kau da se to znalo koja je djevojka "mladenec", a koja mladenka.
Dakle, "mladenec" i mladenka su djevojke odjevene u ensku
nonju. Priupitala sam kako to da djevojka ("mladenec") nije
odjevena u muku nonju? "A, ne, to je ne faenjk. Ne, unda bi bili
makuri. To ne." - sigurna je bila Marija Vlahek.
U zapisu nije povorka djevojaka za sestrenje
kao svatovska povorka, premda se moe detalj koji
na svadbu. je za dan sestrinjstva zapisala:
"Doel je zadnji so bile Trebalo je hio i
najge so je postajli pred dvorom tak ka so se z
vidle, ka so stranjski vidlji pre teri hii je
sestrinjstvo" 1971:174).
Dakle, trebalo je u kojoj se odravalo sestrinjstvo okititi, a i najge
okititi i postaviti. to su najge? U nekim se selima za najge kae i
majge. Najstariji zapis o majgilnajgi nalazimo iz kraja 19. To je
zapis etnografa F. Gonczyja. On opisuje dolazak
mladoenjinih svatova yred mladenke. Da bi uli u
mladenkinu trebaju majgu. O tom detalju Gonczy pie:
nju nije lako dobiti [Misli se na mladenku, nap. M.
N.]. Osobito u onim selima gdje je za takve prilike
postaviti 'majgu' (visoko i debelo drvo ukopano kod 'lese'
(ulazna vrata dvorita). Na vrh 'majge' priveu se marame,
120 Tragovi Ilrvat$ke mitologije
boce s vinom i drugo. Kada mladoenjini svatovi ujutro
po mladenku, ne putaju ih unutra dok ne skinu predmete s
'majge'. Da bi ih skinuli, moraju je sruiti, a nemaju Tada
'primo-kapitan' pogodbu za alat kojim to
Dok ne izbroji dogovorenu svotu, donose mu
neupotrebljiv alat, a na kraju tupu, staru sjekiru. Kada je
'majga' napokon sruena, svatovi ulaze u dvorite. Doavi do
zatvorenih vratiju pokucaju, a iznutra ih pitaju tko
je ... " (Gonczy/1995:94).
Pedeset godina poslije tog zapisa majgclnajgc vrlo lijepo je objasnila
Marija ganec (1875.-1950.), majka akademika Vinka ganca iz
Vratiinca. Ona je zapisala:
"Od zdavnja se nuca pre enidbi imajga. Majga predstavia
Ona je slika Majga je postavlena za
zlamenje, po se pozna da je spravlena za
enidbu.
Majgu don,eseju samu ki su pozvani na gustuvanje.
Oni majgu vu najblii umi, v borovju. To je dugi
mladi bor deset metro v dugi a i kraji; de su bole kurani,
duku majgu doneseju. je toga negda bilo v grofovski
umi. Majgu fkradneju. Onda ji postrueju koru i
kitice po stebli. Samo na vrhu ostaviju zelenu ga vrha. Puce ga
spaperi. Naveeju sake forme papere i jenoga
epnoga na vrh priveeju ... " (ganec 1968:52). .
Majgulnajgu postave (zakopaju) pred dvorom i gdje se
odravalo sestrinstvo, pie da majgalnajga
prema zapisu Marije ganec ima isto kao i
o biti a koji nas na svetu
svadbu, boansku svadbu i zato mislimo da zakapanje (postavljanje)
l1ajgc obreda sestljinstva ima mitsku pozadinu.
Pisana nedje/ja 121
(boanska osoba) prisutna na svadbi
Svatovi Katarine i Andrije Radaj, Donja Dubrava, 1944. godina
Prije tridesetak godina napisala sam o svatovskoj i objavila u
Kaj tekst:
je veliki okrugli koju je nosila
podsnehalja je morala biti dobro I ostale
koje su bile po stolovima bile su
Na glavnom stolu ispred mladenaca bila je i najljepe
U sredini bila je zabodena je
to bila breskvina)
je bila omotana zelenim papirom, a po njoj su bile
poredane i drugo naravno, od krep
papira. su znale biti i pericama, tj. tanko
tijestom raznih oblika. Na nekim svatovima, barem je
jedna bila i hostijama ... Razgranata i
breskvina na simbolizirala je elju za plodnim
i rumenim brakom" (Novak 1979:77-78).
Danas mislim da simbolika na ima dublje
Zato?
122 Tragovi hrvalske mitologije
Regina Golub sa Donja
Dubrava, 1944. /
Istraivanja pokazuju da je u nekim mjestima,
primjerice u Prelogu bio na svadbi da podsnehalja nosi
na kojoj je jabuka, a da su uz i pantleki. Dakle, u
nekim je selima na svatovskoj bila razgranata i
a u nekim jabuka, ali i pantleki.
50

istraivanja pokazuju da je u nekim selima umjesto
na svadbenoj bila jabuka i da su uz
svadbenu bili i pantleki, svileni ili papirnati. Jelica Orehovec
iz Preloga opisala mi je svadbenu ovako:
"Na plitki tanjur se najprije stave pantleki, a zatim se na
pantleke stavi i na jabuka. Kad se
tanjur s prime u ruke, onda pantleki slobodno vise.
Oni budu i do pola metra. Tako nosila
je podsnehalja u svadbenoj povorci, a zatim ju je stavila na stol
pred mladence."
50 Prema kazivanju Jelice Orehovec.
Pisana nedjelja 123
Prema ovom opis'u svadbena je gotovo ista sa svitom-
s kojom su se djevojke sestrile, a za koju smo utvrdili da
simbolizira boansku osobu.
U nekim selima u novije vrijeme umjesto govori se
kuglof Kuglof je gotovo isti po obliku kao i
U knjizi Darivanje kruhom u Hrvata, Manda Svirac
pie da je u Maloj Rakovici (Sombor) kuglofbio ukraen zataknutim
rumarinom i vrpcama te da se kao svadbeni drao na stolu
pred mladencima.
Svadbena iz okolica Dubrovnika (Svirac 1998:85)
Vrlo lijep i znakovit primjer svadbene koji nalazimo na
fotografiji u istoj knjizi jest svadbena iz pokraj
Dubrovnika. U sredinu te zataknuta je maslinova i
124 TrngOlli hrvatske mitologije
na njoj su privezani raznobojni pantleki, duine i do pola metra (v.
Svirac 1998:75,81). Tako ukraena s mnotvom raznobojnih
pantleka doima se kao skulptura.
Da tako opremljena svatovska ima simboliku osobe,
govori nam zapis etnologa Josipa Barleka:
"Poslije uz oprotaj, a negdje i kao
npr. u Klari (kadje krstil na mladenca i mladu - i
ruke koje bi drali zalio im vinom i vodom), ilo se u crkvu na
prisegu" (BarJ'ek 1988:313).
Ovaj svadbeni detalj govori o simbolu boanskih mladenaca
smo prisutnost na je krstil na
mladenca i mladu" - to da su boanski mladenci bili pogani.
Bratimljenje s drvenim
O Bijeloj nedjeW zapisao je Andrija
"Te se nedjelje djevojke sestre, a momci brate. Nekada bi se
djevojke posebno, a momci posebno sastali u nekoj Tu bi
si dali prirediti zakusku kod koje je glavno jelo bilo cvrtje
jaja). Cvrtje se smatralo kao obredno jelo.
Kad su pojeli cvrtje digli su se od stola i stali u krug i
dodavaju si mali drveni dlan o dlan, stisnu si
ruke i jedan drugome kae: Nate vam dejte mej pak si borna
brati (Kotoriba, Drugi pita: Do ke dobi? (Za koje
vrijeme?) Prvi ope.t odgovara: Do moje i vae smrti. Iza toga se
poljube i od toga zove jedan drugoga brat i govore si vi ... "
NZ 132:17).
Da pojasnimo, ovdje istaknuta "Nate vam, dejte mej, pak si
bomo brati" Izvplite Vi (misli se na mali drveni kri) dajte meni
(vratite mi ga) pa biti
Kao to vidimo kod ovog bratimljenja nema pisanice, nema
ali zato ima mali drveni kri. sestrenja s pisanicama
ili je batina, a bratimljenja s malim
PisanI/nedjelja 125
drvenim kriem usporedno se izvodio s sestrenja
djevojaka, - onda bi se moglo misliti da je kod ovog bratimljenja
unesen motiv - simbol Krista. Kako je poznato da su
sudionici tog (katolici) i bratimljenje sa simbolom
Krista bilo bi suvino jer oni jesu po Kristu, a to su postali
samim krtenjem. Zato nam se da je ovdje o odravanju
pradavnog kad je drveni vjerojatno simbolizirao jelena.
Naime, legenda o svetom Eustahiju, zatitniku lovaca, je oznaka
bijeli jelen s raspelom rogovima, tvrdi da je jednog dana Placid
(2. zapovjednik *lesne strae cara Trajana, kasnije sveti
Eustahije, za vrijeme lova ugledao ispred sebe bijela jelena, a
njegovih rogova pokazalo se jasno svjetlo u obliku kria i na kriu lik
Krista (Badurina 1990:224).
efik analizira na kojima je lik jelena i

"Jelen je kod mnogih naroda od davnina boanska ivotinja, za
su kult negdje i danas vezani neki narodni i
vjerovanja. Jelen je i rtvena ivotinja. Kod Kelta je jelen bio
simbol plodnosti, bogatstva ali i smrti. ( ... ) U narodnoj pjesmi
se ova ivotinja sa mladom u svatovima: 'Zaigra se
mlada niz svatove kano jelen od godine dana'"
1971:52,53).
I hrvatski narod jelena smatra boanskom ivotinjom. Uvjerili smo se
u to u Kotoribi, kako se vidjeti u daljnjem tekstu.
U simbola pak o jelenu
"Jelen kao boanski vjesnik i posrednik neba i zemlje,
svom rogoviju simbolizira i kri" (Chevalier i
Gheerbrant 1987:227).
S obzirom na ove spoznaje, miljenja smo kako je sasvim da
mali drveni kri u bratimljenja simbolizira jelena.
Kako se bratimljenja obavljao na Bijelu nedjelju u
narodu zvanu i Pisani Vuzem, Malji Vuzem, Mladi Uskrs, vjerojatno
je Pisani Vuzem poprimio u predajama personificirani lik muke
osobe kao to je Bijela nedjelja poprimila u predajama
126 Tragovi hrvatske lIlitologije
personificirani lik bijele ene, a u daljnjoj prolosti Pisana nedelja
personificirani lik pisane (arene) ene - boginje
Perunove ene.
Pitamo se koji bi se to muki lik krio ispod Pisanog Vuzma.
U narodnoj pjesmi iz Bisaga kod Zeline se s pisanim
jelenom koji nas na Pisani Vuzem.
"Lepa ptica vijoglavka,
Nepozobi vinograda,
-'Koga meni teca dala,
Dala, dala
Ja sam s Vugor dola,
Lepoj zverje dopelala,
Lepoj zverje, pisan jelen,
Na jelenu tri roice.
N e mi nesi Petru metru,
Naj mi skuje devet
qevet
otpremo devet komor ... "
o 1985:58).51
N arodni je pjesnik jelena uveo u mitoloki svijet jer na njemu su
"tri roice" tri grumena zlata iz kojeg se eli iskovati devet
a to nas na devet Perunovih sinova 1991).
Stihom: "Lepoj zverje, pisan jelen" narodni pjesnik jelena svrstava u
vii mitoloki rang jer ovdje je pisani jelen u ulozi neke mitske
osobe. Naime, u mitskom svijetu zvijeri se ponekad s
mitskim osobama kao npr. svekar i svekrva se s
medvjedom i medvjedicom 1989:58).
Ova naa "lijepa zvijer, pisan jelen" vjerojatno dolazi iz
Perunova svijeta jer nas pridjev pisan (aren) na usrksnu
pisanicu (areno jaje) koja je, kako smo simbol boginje
Perunove ene.
51 Napomena autorice: "ganec, br. 248 Devet br. 707. Tekst
je iz zbirke 'Pjesme' (god. 1847). dri da pjesma 5vakako
iz doba prije godine 1800." 1985:76).
Pisana nedjelja 127
Kako se bratimljenja izvodi na Pisani Vuzem, a sudionici
upotrebljavaju (da bi se pobratili) mali drveni
simbol jelena), miljenja smo da se pod pojmom Pisanoga Vuzma
krije pisani jelen. da je jelen u narodu zvan i ljeljen, koji je
poprimio osobine boanstva Ljelja, o jo biti miljenja
smo da je Pisani Vuzem personificirani lik muke boanske osobe
Ljeljo kojega je u nekom vremenskom razdoblju zamijenio Jura
(opirnije u daljnjem tekstu). Na takvo razmiljanje navode nas i
narodni stihovi: "Pisan Vuzem proel je / Zelen Juraj doel je". To su
stihovi nekoliko jurjevskih pjesama. Mi ovdje

"Preel je, preel
pisani Vuzem,
doel je, doel
Zeleni Juraj
koji nam donosi
zelenu kitu
i zelenu travicu,
pedenj dugu mladicu.
Darujte ga, darujte
Jurja zelenoga!
Dajte Jurju masla,
bu vam rasla!
Darujte ga, darujte
Jurja zelenoga!
Dajte Jurju ri,
Kaj se doma tri!
Dajte Jurju ita,
Kaj se doma ita!
Darujte ga, darujte
Jurja zelenoga!
vama Jurica
danas zutra
128 Tragovi hrvatske lIlitologije
kod nebeskih vrati
Boga za vas prosi ti"
1990:74).
Kao to govori pjesma, Juraj donosi zelenu kitu, zelenu travicu,
pedenj dugu mladicu - jednom Jurin dolazak je plodonosan.
On eli darove, a za uzvrat nudi kod "nebeski vrati".
Jura dolazi iz "nebeskog svijeta", reklo bi se Perunova svijeta.
jurjevske pjesme Radoslav je ustvrdio da
je Jurin hod plodonosan i da se s plodonosnim hodom
godine. U godinjem slijedu blagdana (Uskrs, Sveti Juraj, Spasovo,
Sveti Petar) slijed boja. Redoslijed boja zeleno crveno
prepoznaje i u Jurinom dolasku:
"Juraj dolazi od iza zelenoga luga, ume u vlanOj nizini, i
iz jo daljine, od iza crvenoga ili krvavoga mora ... "
1989:48).
Kod Jurja je, svakako, primarna zelena boja, zato se i u pjesmama
najvie javlja kao :;;:eleni Juraj (on i dolazi u doba propupale
)
vegetacije), ali ako malo bolje pogledamo jurjevske pjesme onda
vidjeti da on nije samo zelen da na sebi ima i druge boje koje
mogu imati simboliku.
Jura dolazi u nekim pjesmama u svakojakoj odori. U nekim
pjesmama ima ute (Huzjak 1992:7,8), a u pjesmi iz Turopolja
Jura je oslikan ovako:
"Ovo se klanja, zeleni Juro, zeleno drevce, Kiroles! i ute
i u kune kape, u plave hale, i sable, pisanom
pasu ... " (Nodilo 1981:111, [pod ispravci i dopune]; naglasila
M.N.).
zelenu, plavu i utu boju te pisani (areni) pojas. S Jurom
ide i crvena boja. Naime, jurjai u Turopolju nose zastavu koju zovu
samo juraj. i
"To je dosta motka kojoj je na vrhu
crveni rubac, ili vie njih, pa trakovi, trobojnica
kadkada bude na vrhu i jabuka (u Donjoj Lomnici,
Remetincu) ili poculica (Mraclin) ... U nekim selima vrpcama
Pismza 1ledjelja 129
se kiti zelena grana ... " (Huzjak 1992:13, naglasila M. N.).
Dakle, Jura dolazi obojano se zelena, uta, plava i crvena boja.
Veoma su vani i pisan (aren) pojas i raznobojni trakovi (pantleki).
Kako je Jura Perunov sin, da nosi boje svoje majke.
Naime, crvena, uta, plava i zelena boja su boje duge
(nebesnice) koja je u hrvatskim predajama
Perunova ena, a koja je svojim bojama, prema vjerovanjima,
nagovjetavala ljetinu. Tako je zelena boja panjake,
crvena vino, uta ito, plava hajdinu (heljdu) i
Prema svemu i Jura je pisan (aren) kao i Pisan Vuzem.
Ljeljo je u naim kao bog
plodnosti i ljubavi (vidjeti u daljnjem tekstu). To isto ustvrdio je
za Juru. Ako pod pojmom Pisan Vuzem imamo
personificiranu mitsku osobu Ljelja, onda je u stihovima "Pisan
Vuzem proel je / Zelen Juraj doel je" zamjena Ljelja s Jurom
(vidjeti u poglavlju "Kralj Ljeljo").
Zato mislimo da je u bratimljenja, koji se izvodio
upravo na Pisani Vuzem, mali drveni kri simbol Ljelja/Jure.
Dakle, kako su se djevojke posestrile sa svitom -
simbolom enske boanske osobe LjeljomiMarom, tako su se
pobratili s malim drvenim kriem, simbolom muke
boanske osobe LjeljomIJurom.
13 O Trngol'i izrvatske mitologije
Mladenka iz Karaeva (Rumunjska),
foto: Marija Novak, 1994.
Boginja Ljelja
Za nae suvremene slavenske mitologije Perunova je
ena nepoznanica. Zapravo, bogu Perunu jo trae enu. O tome nas
lijepo izvjetava Suzana
"Ovisno o primarnom izvoru koji hrvatski znanstvenici
/mitolozi koriste u rekonstrukciji junoslavenskoga
/hrvatskoga panteona, tekst razmatra dvije
rekonstrukcije junoslavenske/hrvatske boginje - Nodilovu
re/konstrukciju junoslavenskoga panteona u koju od
Helmoldove Kronike, gdje kao polapska boginja figurira Siwa
koju Nodilo kao vrhovnu slavensku boginju, a time i
junoslavensku) i nedavno ostvarenu - Belajevu
rekonstrukciju prahrvatskoga bajoslovlja, je polazite
Kijevski ljetopis, gdje kao ruska boginja figurira Moko, koju
Radoslav (1997:115) kao vrhovnu slavensku
boginju, a toponimom Mokoica u okolici
dokazuje boginjin prei tak na ovim prostorima (usp.
1998:306).
Vitomir Belaj u knjizi Hod kroz godinu: mitska pozadina
hrvatskih narodnih i vjerovanja kao suprugu vrhovnog
slavenskog boga Peruna (na praslavenskoj razini je o
Gromovniku) Sunce (Belaj 1998:211, 349);
u 'Uz rekonstrukciju tekstova o
baltoslavenskoj Majci bogova', koji nastaje kao posveta
podastire 'nekoliko moda korisnih podataka i misli o toj temi'
nizu predavanja Radoslava koje je odrao 1999.
(Gazdarica na vratima. Tragom predaje o slavenskoj i
velikoj boginji) i 2000. (Tri ene na vodi) na
Filozofskom fakultetu o rekonstrukciji fragmenata
baltoslavenske mitske predaje o velikoj boginji (usp. Belaj
2000:113), pored toga to Moko kao boansku Majku
Zemlju (ibid.:122) 'da se u sve vie pjesama u kojima se
132 Trngovi hmt,ke lIlitologije
spominje jedna vila otkriva da je tu zapravo oPerunovoj
eni''' 2002: 177).
li nam Radoslav otkriti ime Perunove ene?
U slavenskoj mitologiji spominje se vie enskih boanstava.
Spominje se i boginja Ljelja. Stariji slavenske mitologije
Natko Nadilo spominje Ljelju kao "visoku milu caricu nebesku"
(Nodilo 1981:151-152). Suvremeni hrvatski mitolozi i folkloristi na
Ljelju nisu obratili panju. Boginja Ljelja je "zamagljena".
Tko su pak kraljice - Ijeije, slavonske duhovske ophodnice?
Tko je Ljelja?
Ovu nam tajnu rasvjetljava spomenuto narodno
vjerovanje:
liDe vudri strela, tam rastu ljeljuje! " (Gdje udari strijela, tamo rastu
leluje/perunike!).
"De vudri strela, tam se pokae Marija (Majka Boja)! " (Gdje udari
strijela, tamo se pokae Majka Boja!)
ovo vjerovanje pokazuje da se takva mjesta
smatralo svetim. Sredinom 20. st. Andrija je zapisao da se
mjesto gdje je udario grom smatralo ljekovitim i plodonosnim, i da
su na ta mjesta odlazile ene [s.a.] NZ 120:762).
Slavenski bog Perun - Gromovnik udara, ali mu u tome
pomau strijela i (duga), bit to njegova ena, a
gdje udare kao da se neto rastu ljeljuje/perunike. Ako je o
ljeljuja, moglo bi biti da se radi o Perunove
jer Perunovi su na djelu, oni grme. Kako je o boanskom paru
Perunu i njegovoj eni, onda je i o boanskom djetetu. Stoga bi
personificirana biljka ljeljuja bila boginja Ljelja. Biljka ljeljuja ujedno
je i biljka perunika, pa bi se tako Perunova mogla zvati i
boginja Perunika. Dakle, Perunova je boginja
Ljelja/Perunika.
Sve to ima sveze s nazivom slavonskih duhovskih ophodnica
kraljica -ljelja.
Boginjn Ljeljn 133
Ljelje u dvoritu jedne u Gorjanima, snimljeno god. 1957,
(1967)
Kako se majka boginja Perunova ena, rekli smo
(duga - nebesnica, arenica) u spektru
boja, tako je i njezina boginja Ljelja/Perunika zaogrnuta u
"haljine". Narodni nazivi za dugu: Marijin trak ili Marijin
govore nam da su glavni atributi majke boginje i njene
Ljelje/Perunike pantleki (trakovi, vrpce) u spektru boja.
U hrvatskom narodu tragove majke boginje Perunove ene i
njene boginje Ljelje/Perunike i danas nalazimo u vidu
raznobojnih pantleka u kraljica - ljelja, svadbenim i drugim

U vjerovanju o rastu ljeljija/ljeljuja i pokazivanju Majke Boje
je isprepletenost motiva s Takvu
isprepletenost nalazimo i u uskrsnom Naime, Uskrsa ili
134 Tragovi hrvatske mitologije
u zoru na sam Uskrs pale se pored sela vatre, tzv. vuzelnice, vuzmenke,
krisi. U Hrvatskom zagorju, vuzelnice su bile visoke i preko deset
metara, a sloene od drva i granja u stoastom obliku.
Milana donosi zapis:
"Vrh vuzelnice okiti se; nakit je od 'pantleki' i arenog papira,
taj nakit nazivlje se jednim nazivom, 'paheta'"
1991:42).
Nadalje navodi:
"No, stariji ljudi ipak znadu barem u fragmentu jednu legendu
o postanku vuzelnice. Oni odgovaraju na postavljeno pitanje
ovako: 'Je to im je tak ostalo od starine, a veliju, da se za jednu
vuzelnicu Marija z detetom skrila, gda je beala'"
1991:42).
Kako se poslije vidjeti, imamo razloga misliti da su pantleki na
vrhu vuzelnice obiljeje boginje Perunove ene. U vuzelnicu se "skrila
Marija z detetom", a znamo da se vuzelnica zapali, da gori. Pitamo se
je li o Ognjenoj Mp.riji koju spominje Nodilo.
Nodilo pie da je Ognjena Marija sestra Gromovnika (Peruna)
i da se javlja munjom, strijelom i ognjem, te da nije o Mariji,
Isusovoj majci, da je o boginji starih Srba i Hrvata (v. Nodilo
1981:152-153). Mi bismo rekli da je, kad se radi o Ognjenoj Mariji,
o boginji Gromovnikovoj (Perunovoj) eni.
Razabire se iz narodnih pjesama koje donose i Belaj da
bog Perun ima devet sinova i desetu Maru.
Nazire se tako mitski sadraj da je Perunova dola iz
gornjeg svijeta (Perunova svijeta) u donji svijet (Velesov svijet) i tu se
na Pisanu nedelju s Velesovim posestri1a. Kako su Velesove
postale njezine sestre, imale su pravo nositi na
glavama vijence, krune (kraljevsko znakovlje) jer je ona dola iz
nebeskih predjela. To r9zmiljanje nam sestrenja iz
Hodoana koje smo opisali, a gdje su dvije nositeljice
simbola boanske osobe (jedna je predstavljala mladenca, a druga
mladenku i one same predstavljaju bo,anske mladence), imale na
glavama vijence.
BogiIlja Ljelja 135
Zato moemo pretpostaviti da je u slavonskih
ophodarki kraljica - ljelja iz Gorjana (u kojem su sve isto odjevene)
samo jedna ophodarka kraljica, pa bi to moda bila boginja Ljelja, a
ostale ophodarke da su njene posestrime koje boginji (kraljici) Ljelji
pomau traiti boanski par.

Kraljice, Otok, KUD "Josip Katalog 39.
smotrefolklora 2005., foto: Vidoslav Bagur
Slavonske ophodarke, kraljice - Ijeije, kad u gdje se
nalazi pjevaju:
Ovdi nama kau
neenjeno
il ga vi enite
il ga nama dajte
da ga mi enimo
s naim desnim kraljem
i levom kraljicom (Lech ner 1967:18).
136 TmgOl>i Iirvlltske lIlitologije
naziva Ljelja Marijane suprotno je naemu.
Ona pie:
"oO. uporite za ovo nae da je u Ljelje
obredna formula inicijacije i da je tu prisutna obrana,
zatita od enskih demona, nalazimo u samom nazivu Ljelje i
pripjevu ljeljo. Po ljubeznom kolege Banateanu-a,
direktora Muzeja narodne umjetnosti II Bukuretu, u
rumunjskom folkloru postoji lik lelea sa vila,
ensk( demonski lik, a ta ima svoje porijeklo u
staroturskom *ele sa sloenim U srednjoj Aziji to je
zao enski demon, koji nadolazi s vjetrom, zatim
dalje, to je onaj vrtuljak praine to ga vjetar podie, a koji je za
prolaznika osobito opasan na raskrsnici puteva"
1967:28).
i kraljice - ljelje
Poznato je da su narodni tijekom dugih doivljavali
promjene. Vjerojatno su i kraljice -ljelje. Koliko nam je poznato u 19. i
20. ophodarke kraljice - ljelje imaju u rukama ali
samo one koje predstavljaju u ophod u kraljeve. Tako je to kod
gorjanskih ophodqrh
Zdenka Lechne'r opisuje:
"Kraljevi dre sablje uspravno desnom rukom, koja je
savijena u laktu. Drak sablje omotan je zetinarkom,
maramom sa cvjetnom bordurom" (Lechner
1967:17).
Iako je profesorica Lechner temeljita u opisivanju kraljica, ipak joj je u
opisu promakao vaan detalj - enska marama. Naime, na
fotografijama koje donosi da je iskoriten za omot
drke (sablje) jedan manji dio marame, a ostali dio marame
slobodno visi ispod ruke (drke) Dakle, radi se o dva rekvizita
i enska marama) spojena u jedan, to daje tom rekvizitu jednu
Boginja Ljelja 137
novu dimenziju.
Poznati tradicijske kulture u Slavoniji Josip
krajem je 19. u svezi s duhovskim ophodom kraljeva ili kraljica
zapisao:
"Svaki kralj mora imati sablju. Na ovu poveu svilene
pantlike, da se vijore" 1990:324).
Kraljice, KUD Ravnica Stari Perkovci, foto: Vidoslav Bagur, 1999.
drutvo Ravnica iz Starih Perkovaca
nastupilo je na Smotri folklora Brodsko kolo u Slavonskom Brodu
1997. g. pod nazivom "Ljelje - kraljice, za Duhove". Sve
sudionice Ljelja - kraljica imale su u rukama a na svaki je bila
nabodena jabuka i na vrhu raznobojni pantleki u
duini 52
I opet, nije sam nego je u kombinaciji s jabukom i
pmztlekima. Jedna od prvih temeljitijih kraljica ljelja
Marijana smatra da u rukama kraljica ljelja ima magijsko-
apotropejsku funkciju (vo 1967:32).
No pitamo se toje s maramom, jabukom i pantlekima na
ima viestruku simboliku. ostalog, dijeli dobro od
52 Videokaseta IEF video 524. Snimila: Naila Smotra folklora "Brodsko
kolo", Slavonski Brod 1997., Sta ri Perkovci, KUD "Ravnica".
138 Tragovi izrvatske lIlitologije
zla, ima simboliku, simbol je kraljeva ...
U rukama kraljica - ljelja moe simbolizirati biljku peruniku,
zvanu i sabljarka, i moe se pretpostaviti da su u daljnjoj prolosti
ophodarke kraljice - ljelje umjesto pravih imale u rukama
cvijet peruniku. Toj pretpostavci ide u prilog "jedna koleda koju su na
tefanje koledali i u kojoj se spominje 'pravedni bog s
l(j)el(j)om u ruci''' (Bajuk 1999:142).
to i ne mora biti tako. Kraljice - ljelje su
jedinstvene, neusporedive, mnogoslojne ...
Kraljice - ljelje su nai poznati znanstvenici, npr.
Milovan Gavazzi, Marijana Ante Lada Feldman,
I van Lozica, srpski znanstvenik Slobodan i drugi.
Najnoviji kraljica -ljelja Ivan Lozica da
u - Belajevoj rekonstrukciji mitskoga okvira kraljice -IjeIje nisu
nale svoje mjesto (v. Lozica 2000:77). Mi pak da je
Lozica jedini znanstvenik koji je na temelju pjesama
"da kraljice imaju sa svadbom i spajanjem spolova, a i s
ujedinjenjem dvaju svjetova" (v. Lozica 2000:77). Dakle, nije o
svadbi.
Pitamo se ima li (vidjeli smo da on nije sam je u
kombinaciji s maramom, pantlekima i jabukom) kakve veze sa
svadbom.
- iako je prije svega simbol poziva - ima veze i sa
sva db om, to vie to se'uz njega nalaze marama, jabuka i pantleki.
Kad sam jednom prilikom pitala oca Miju Novaka zato se u
dvoritu mladenke svadbe postavlja na
odgovorio mi je:
"To je znak kaj bo vojska znala kam mora iti!
- Zakaj vojska?
- Tak so reklji stalli ljudi!"
Naime, stari su ljudi za svatovsku povorku "Ide
vojska!"
BogilIja Ljelja 139
i svadbene sablje
Najprije objasniti koji su neki zvali i
poglavito u Kotoribi, a koji je, mogli bismo bio ivo prisutan do
sedamdesetih godina 20. u svim selima Donjeg
N aime, u selima Donjeg svadbe
mladenee sa svojim prijateljima u mladenkinu
Tada mladenka daje mladencu jabuku. Jabuku okiti sitnim
bijelim papirnatim i s malo ika (svjetlucavi staniol). Uz
tako jabuku daruje mu rubac (maramu za glavu) i papirnate
ili svilene pantlike pola metra) raznih boja, a uz to moe biti i
malo zelenila.
Jabuku, pantleke i rubac mladenee i njegovi prijatelji na
vrh tanjge (motke) poput kljuke (tapa) kojim se vadila voda
iz zdenca. tap je, naravno, drveni, oguljene kore, suh. To je
ili Taj mora mladenee privezati na granu
u mladenkinu dvoritu. To je ujedno znak starjeini svatova da
zna kamo mora voditi "vojsku" (svatove). A neki su rekli kako je to
znak da je mladenka spremna za udaju.
Katarina Toplek pantleke i
jabuku za Donja Dubrava,
foto: Marija Novak, 2006.
140 Trngol'i liruntsi;c l1litologije
o ili zapisao Je Andrija
sredinom prolog ovo:
je znak On se pravi tako da se
uzmu dvije motke koje se upotrebljavaju za
povezivanje vozova sijena ili ita kod prevoenja sa polja
nazivaju ih rd. Te dvije rdi poveu jednu s drugom
lancima ili uetima da tako naprave jednu motku i po
nekoliko metara. Na vrhu priveu jedan tap na kojem je
privezana marama zvana ingliki rubac. Gore
na tap je nataknuta jabuka obilato umjetnim
i zlatoutim i srebrnastim vrpcama zvanim a ik. One se kupe u
pa se stoga i zovu kramarske. tap s rupcem i jabukom
privee se na vrh motke i sve se onda osovi i privee uz kakovo
stablo ili stup u dvoritu. Time je podizanje gotovo"
[s. a.] NZ 132:39).
foto: Marija Novak, 2006.
Boginjn Ljeljn 141
je privezan na stablu do drugog dana kad
svatovi s Tada ga uz glazbu mora skinuti djever. Djever
mora najprije platiti glazbenicima kako bi oni svirali dok on
razvezuje Prije razvezivanja djever dvije vina i
nazdravi:
"Dej Bog hasna pri delji!"
Jednu prui podsnehalji (koja po pravilu mora biti udana
sestra) i kucne se s njom. Kad dvaput popiju vino, on se
uzvere na Razvee i spusti se na zemlju. Rubac i
pantlike predaje podsnehalji, to pripada njoj, a jabuku zadri. Zatim
djever opet dvije vina pa si on ipodsnehalja trinknu
(kucnu) uz: "Bog nas poivi!" Kad su ispili vino, glazba prestaje
svirati i smatra se da je razvezan.
Zanimljiv detalj o skidanju ili u
hrvatskim selima uz Muru u donosi Andrija
"Tamo se najprije jedan mladi u enske haljine, maskira
se i nagaravi. Pravi kojekakve ale i lakrdije te
podsnehalji da cera. N ajednom toga pograbe
prisutni i povale ga na klupu, a svi ga ostali 'prae'
(tuku) po stranjici. Nakon to su dobro 'ispraili'
donesu sjekiru i podsnehalja par puta u
preda sjekiru deveru i on dovri ruenje (Mlinarci)"
NZ [s. a.] 132:51).
Da se zvao i ne treba nas ako znamo da su
raznobojni pantleki bili dio mladenkinog vijenca. N aime, raznobojni
pantleki bili su i za mladenkin svadbeni vijenac i
slobodno su visjeli po njezinim ramenima.
ili nije uska lokalna, u ovom
posebnost, je u daljnjoj prolosti, pretpostavljamo,
to bio rasprostranjen na iremu hrvatskom prostoru.
Student etnologije Draen zapisao je
svadbene u okolici Ludbrega, a u selu Kutnjak (upa
Kuzminec) zapisao je i djeverovo skidanje rupca sa stabla. Njegov
zapis je Vitomir Belaj ovako:
142 Tragovi /zrvalske mitologije
je o koji se izvodio u trenutku
svadbenog slavlja. 'Gda je kolona dola pred hiu mlade i dok
je prela vsa spitancija pred lesom'. U tom se trenutku dakle,
kada mladoenja dolazi pred mladenkinu dever morao
popeti na neko drvo i s njega skinu ti mladin
U prijanja vremena (,negda su mi japa pripovedali') nije se
radilo samo o rupcu, nego je 'mesto gori na drvo bil
obeeni nekakev od zelenjave, na kojerno je bil
privezani isti takov Taj je rubac (odnosno
vijenac) netko ranije objesio na vrh kronje, ali ne na
kakvu god granu: ona je trebala 'po biti viea
i da je bila suharek' (suha grana). Vijenac je visio na vrhu
stabla, na suhoj grani u njegovoj kronji.
na umu jurjevskih ophodnih
pjesama sada nije teko razumjeti simboliku ovoga svadbenog
obreda (u tome naime, moemo naslutiti obred):
je stCJ,l-1dardni simbol mladenke, a 'suharek' je suha
grana na 'arbor mundi'. po kojega mora djever, a
objeen je o 'suharek' nije do li koja je zakukuvala u
jutro rano v zelenom lugu, v zelenom lugu na suhom drugu,
odnosno mlada nevjesta koja po gradu Dever
odlazi po bratovu mladenku. penjanje na drvo u
je kronji o suhu granu objeen zeleni vijenac posve je
jasna aluzija na mitsku sliku o boanskoj svadbi koja se odvija
u kronji Svjetskoga drva" (Belaj 1998:238-239).
Prema ovim spoznajama moemo ustvrditi da je i na ili
koji je na suhu granu (tap je oguljene
kore to suhi) fragment boanske svadbe. Onda u
"maskiranom u enske haljine" koji ometa ruenje
zapis) vidimo mitsku sliku muke boanske
osobe.
Zanimljivo je i dakako znakovito da i u
jurjevskim ophodima, ali i ne samo jurjevskima, pa nam i to govori
da se radi o veoma vanom svadbenom detalju.
Boginjll Lje/jn 143
Zato donosimo i Nodilov zapis jurjevskih ophodara koji je
dobio od Milana enoe:
"Pjesma se pjeva u Turovom polju, na sam Gjurgjev dan u
jutro, no, i pokraj pripjeva, pjesma i obred
ostadoe Slo;'.e se dvije djevojke i jedan momak.
Od dviju djevojaka jedna dri u ruci zelenu rakitovu ili vrbovu
ibu, a momak na jednom suhom drvcu nosi svezanu crvenu
mahrarnu, kao zastavu. To troje zaredi od do po
selu, darove i
'Ovo se klanja, zeleni Juro, zeleno drevce, Kiroles! - i ute
i u kune kape, u plave hale, - i sable, pisanom
pasu. - zakukuvala u rano jutro, - v zelenom lugu,
na suhom drugu, - na rakitovom i na borovom. - Jura mi ima
zlatnu jabuku, - on mi ju u rano polje, u rano polje i crne
gore, - u crne gore u - Komu jabuka, tomu divojka!
Jure jabuka, Jure divojka!'" (Nodilo 1981:111 [pod Ispravci i
dopune]).
Nodilo pie da je gospodinu enoi neki stari seljak rekao da Kiroles
kao i Kyrie eleison! I da se taj pripjev ponavlja iza svakog stiha u
pjesmi. Nodilo smatra da je pripjev Kiroles u jurjevskim pjesmama
zamijenio pripjeve Lndo i Ljeljo (N odilo 1981:110 [pod Ispravci i
dopune]).
Kao to je vidljivo i neki jurjevski ophodari iz Turopolja nose
Moemo necjelovit jer nema jabuke.
jabuka je ipak prisutna. Tekst pjesme govori da je jabuka
kod Jure to bi moglo da je Jura osvojio jabuku
(mladenku): "Jura mi ima zlatnu jabuku ... Komu jabuka, tomu
divojka! - Jure jabuka, Jure divojka!"
Jurina britka sablja o pisanom pojasu, te stari pripjev pjesme
Lndo i Ljeljo, kao i prisutnost jabuke i crvene marame u ovom
jurjevskom ophod u asociraju nas na duhovski ophod
lei'nljim - ljeljn u Slavoniji. je da postoji sveza ta dva
ophoda.
Vratimo se naim ili sabljama.
144 Tragovi izrvatske lIlitologije
U starijoj svadbenoj tradiciji ili su na
svatovske povorke takozvani kapralji. To su bila dva
a ponekad su imali i bijele rukavice. Svaki je u ruci
imao pravi (sablju). Drao ga je desnom rukom savijenom u
lakhl. Toke su za pojase. Neki su privezali
raznobojne pantlike (najvie crvene, bijele i plave) od papira,
a ponekad od svile, na drku koje su slobodno visjele, a neki su
privezali pantlike na toku I danas se starija generacija
takvih kaprola, toje u svom opisu polaska na sredinom 20.
lijepo opisao Andrija
"Mladu vode u povorku koja formirana na dvoritu
Povorka je sloena redom: najprije idu jedan ili dva
kaprola. Iza njih idu katani. Iza katana ide zastavnik i
podzastavnik. Iza njega su slijede ih mladoenja sa
starenom ili s Negdje pak mladoenja ide
zastavnika i njegova zamjenika, a tada ide stareina sa
mladenkom, a negdje dever. A negdje ide u crkvu dever sa
mladenkom stareina sa zastavnikom. To je prema dogovoru.
Tamo gdje dever ide sa mladenkom tamo onda stareina ide s
podsnelzaljolll. Na koncu slijedi glazba. Povorka ide u crkvu i iz
crkve pravcem kako Sunce ide. Gdje na crkvi postoje vrata na
i zapadnoj strani tada svadbena povorka ulazi na
vrata, a izlazi na zapadna. Negdje su to upnici branili,
ali se tu i tamo, kriom (Kotoriba). Razumije se da u nekim
mjestima idu takovim smjerom od u crkvu i iz crkve
Povorka se istim redom kao i u crkvu ali s tom razlikom
da sada mladenci kao mu i ena idu zajedno.
U svadbenoj povorci idu samo one osobe koje su zaduene
kakvom funkcijom. Kaprali su imali dunost da prave red. Oni
su morali paziti da odstranjuju sve to bi moglo uznemirivati
ili ometati svadbenu povorku. Bili su po pa
im odatle i ime. Kao vanjski znak svoje slube nosili su prave ili
drvene sablje. Katkad su imali samo areno batine ili
fokoe na kojima su bile privezane arene, papirnate
B"s;illjn Ljelja 145
vrpce. Nekada su kaprali jai li ispred svadbene povorke na
bogato konjima i pravili s konjima razne pompozne
pokrete. No, i oblik njihove uloge se mijenjao, kako
je to naprijed spomenuto. Kaprali su imali dunost pred
crkvenim vratima ispred mladenaca sabljama ili botama
napraviti kri na zemlji i onda ih podignuti u kri da mladenci
odnosno cijela svadbena povorka ispod njih kao ispod
slavoluka.
Ako svadbena povorka ide pjeke tada zastavnik mora sa
zastavom praviti razne aljive bravure da zabavlja svadbenu
povorku i prolaznike.
Katani su danas pratnja mladenaca. Nekada su bili
u arene narodne nonje, u bijelu koulju, bijele
i krljak na glavi. Oko vrata su imali crvene rupce, a isto
tako i u depovima. Ako su jahali na konjima oni su
imali na sebi privezane rupce, u grivi i repu isprepletene
arene vrpce zajedno sa ikom. su katani bili bogatije
tim je povorka izgledala Ako su katani ili
pjeke ulazili su s mladencima u crkvu, ako su jaili na
konjima, ostali su s konjima pred crkvom." [s.a.] NZ
132:47-48).
Iako nas sada zanimaju odnosno sablje, ne moemo ne
primijetiti i upozoriti na kretanje povorke u smjeru Sunca kao to se
sva stara etana kola (po Suncu), kao i da mladenku na
vodi stareina ili djever koji su na svadbi preuzimali ulogu
mladenkinog oca. Danas otac sam vodi svoju u crkvu na
jer se s vremenom izgubila uloga stareine. Takav je slijed
normalan jer korijene iz nae stare tradicije. crveni
rupci oko vrata katana i u njihovim depovima svakako imaju
apotropejsko, odbijanja zlih sila.
se svoje svadbe i svojih vrnjakinja, Ksenija Repalust
iz Drakovca
"Bilo je kaprola koji so jako ljepo znalji stupati. Ilji so jen
146 Tragovi !Irvaloke Illitologije
kre drugoga. Znalji so stupati i malo rikverc kaj je bila
veka parada. A znalji so se u hodu i malo trknuti
sabljami, i nazaj su ilji ljepo ravno v korak." 53
Kad su kaprolji doli do crkvenih vrata, su prekriili tako da
je nastao luk i svatovi su u crkvu ulazili i izlazili ispod tog luka.
Zastavnik je pak stavio zastavu iznad njihova luka.
Ksenije i Josipa Repalust iz Drakovca, mladenka u
netradicijskom oglaviju prolazi ispod - spoj starog i novog,
1986.
Ovdje m01;amo spomenuti i opremu svatovske zastave
(ponekad dravna, a ponekad samo crvena, crkvena) koju na
svatovske povorke nosi zastavnik.
Eh10grafski zapis o svatovskom barjaku s otoka Raba donosi
irola (1931 :137): "Ako je 'dopust' crkveni mi stari debeli kum
onda se uzima i barjak. Na barjak se kladu 2-3 jabuke, slatki i jedan
drugi i 'pate' (vrpce arene)".
U selima DonjE!g je da se na vrhu drke
zastave jabuka i iroki raznobojni pant/eki. Za tako
opremljenu jabuka, pan t/eki) zastavu se ka,e
5) Kazivale Ksenija Rcpalllst i Agneza r. Repalllst.
Boginja Ljelja 147
Ovakav ivo je prisutan do dandanas, naravno ne
u svim svatovima.
Svatovska zastava koju nosi
zastavnik na svatovske
povorke je
Donja Dubrava, foto: Marija
N ovak, 2006.
Svatovska zastava, Karaevo
(Rumunjska), foto: Marija
Novak,1994.
148 Tmgo(li iIr(Jnt,kc /Ilitologije
Prisutnost kaprala se povremeno koliko nam
je poznato jedino u selu Drakovec. U mnogim
selima ivi samo u starije generacije.
Kaprali s
Mile i Pavela Repalust, Drakovec, oko 1980. godine
Dakle, su bili prisu tni na svatovske povorke u
hrvatskoj tradicijskoj svadbi, i opet bismo mogli ne samo u
i u drugim hrvatskim krajevima, a to nam
fotografije iz okolice Zagreba (Vi tez 1996:74).
Boginja Ljelja 149
Svadbena povorka u (Zagreb), 1952. iz zbirke Branka
Kostelca, foto: !EF foto 40938
No, su bili prisutni i u drugim svadbenim trenucima.
Na otoku Zlarinu, u starijoj svadbenoj tradiciji, je bio
prisutan kad se skida mladenkin vijenac (kruna). U starijoj tradiciji
se je "odsijecala" mladenkina kruna, a u novije vrijeme je
zamijenio no kojim su se rezali kojima je bila
kruna (v. 1982:535).
Iz Turopolja donosimo zapis:
"Jedna osobitost stare turopoljske svadbe bio je 'tanec za partu'.
Parta je bila traka, koju je djevojka do udaje nosila na kosi pod
rupcom. Tu je traku 'gospon nataknuo na iljak sablje
i zabio na sljeme, dok su 'gospon dever' i 'gospon svat' s
isukanim sabljama branili pristup, uz sljeme oko
parte sabljama i 'drme', koga su dulci zaigrali. Znalo je
tu biti ruku i prstiju, po se vidi s kolikom se
to predanje. Tko je pak htjeo i smjeo od
svatova partu oteti, dobio je za nagradu purana i vina.
150 Trngovi IIl'unlske mitologije
su napadali po dvojica, te dok je jedan potegnuo iz
sljemena ruku sa sabljom, drugi je velikom brzinom oteo
partu. O smislu tog dalo bi se pisati"
1994:298).
Da, zaista bi se dalo "o smislu tog pisati", kao to kae autor
citiranog teksta Vojko
Ovom prilikom nemamo namjere pisati o tom
samo da su u staroj svadbenoj tradiciji imali
"posla" s mladenkin)m oglavljem i stoga je u tom kontekstu
naslutiti simboliku.
Vratimo se naim slavonskim duhovskim ophodarkama
kraljicama -ljeljmna i njihovim
II rukama gorjanskih kraljica - ljelja sjedinjeni su s
maramom, u rukama kraljica su sjedinjeni s pantlekima, a u
Starim Perkovcima su u kombinaciji s jabukom ipantlekima.
Da spomenuto Drutvo "Ravnica" iz Starih Perkovaca nije na
scenu postavilo neko novo gdje se uz nalaze jabuka i
pantleki, govori nam i Gavazzijev zapis o kraljicama - ljeljama
koji je nastao u prvoj polovici 20.
"U rukama imadu sablje (prave stare, ili drvene) a na njima bud
objeene arene trakove bud nabodenu limun ili
jabuku i to ili druba ili samo one, koje glavni
njezin dio" 1988:73).
I ovaj Gavazzijev opis (areni trakovi pmztlike i jabuka na vrhu sablje)
na mladenku. Zato u rukama kraljica -Ije/ja ne moemo
promatrati samo kao muki rekvizit.
Stoga se pitamo imaju li ili kraljice - Ije Ije u rukama

J abuka, a pogotovo raznobojne pantleke na vrhu -
kraljevskom simbolu uvode nas u svijet boanstva. I pitamo se
jesmo li na tragu boanske svadbe.
Boginjn Lje/jn 151
Marame Ije lj are
Jedan od vanih enskih odjevnih predmeta koje upotrebljavaju
ophodarke kraljice -ljelje jesu marame. Njih je dobro opisala Zdenka
Lechner. Donosimo njezin zapis:
" ... Preko ramena i Ljelje svilene mareme, koje se na
prsima ne prekrste kao to je nego se samo
sastave pa krajevi vise nad
kupovale su Gorjanke velike svilene marame sa cvjetnim
motivima i nosile ih u Ljelje, pa su ih i zato prozvale ljeljarama.
Zovu ih jo arene marame ili marame do prsti, se
njihova Sputeni krajevi dopirali su im do
stopala. O upotrebi tih velikih svilenih marama na grane
i fotografije Ljelja iz 1917. g. i ranijih godina. Tada su
ih Ljelje nosile prvi dan, no kasnije kada su ule u modu
marame crvene svile preotele su prvo mjesto ipotisnule
marame ljeljare za drugi dan kada se odlazilo u sela ... "
(Lechner1967:16).
Prema Zdenke Lechner, marame ljelja re dobile su ime po
ophodarkama Ljeljama. to nas navodi na misao da su ophodarke
Ljelje dobile ime po biljci ljeljiji (perunici)? Marame s cvjetnim
motivima imaju duboko
Ovako opisane marame ljeljare nalazimo u i
Podravini pod nazivom tibetni ropci ili samo tibeti. Svi
tibetl1i ropci bili su s cvjeh1im motivima, a ene bi im same dodale
okolo tranclje (vunene ili svilene resice). Nosile su ih II
prigodama preko ramena, sprijeda preklopljenih u kri, a straga o
pojasu su ih zavezale.
Osim toga to su tibetlli ropci sluili kao ensko ruho,
oni su bili i dio pogrebnog inventara. Naime, kad je ena umrla i kad
su je stavili u lijes (raku), pokrili su je tibetIIiIIl ropcem sve do glave, i
tako je bila do ukopa kada bi joj pokrili i glavu, a potom pribili veku
(poklopac lijesa). Dakle, donji dio lijesa, izvana, bio je prekrit tibetnilll
ropcell1 na kojem je dominirala cvjetna bard ura.
152 TIngol'i hruntcke mitologije
Pok. Regina (vih lan i pokrov tibetni robec), Kotoriba 1942.
godine
Takav pokrov imale su samo ene. Mukarca bi
pokrili tibetnim ropcem samo u da u nisu imali novaca za
bijelo plab10 pq,krov) kakav se stavljao. Tako su mnogi
tibetni ropci tijekom vremena zajedno s pokojnicama pokopani i oni
su danas prava rijetkost pa se kao drage uspomene.
Ukop u Kotoribi, lijes - m/m s tibetnim ropcem i vihlanom, oko 1977.,
iz foto albuma Zlate Horvat, Kotoriba
BogilIja Ljelja 153
o enskim maramama za glavu, a koje su prema Svetom pismu
simbol podlonosti, Josip iz Slavonije 20.
pie da su u Slavoniji eni stavljali II lijes tri marame.
Evo zapisa:
"Mrtvaca opreme u ruho, ali ako je umrla
djevojka, ili mlada snaa, obuku je u tri ruha, a jo po koje ruho
ukraj nie metnu u lijes. Bude ih, koje po deset odijela u grob
ponesu. Na djevojku i mladu navuku kou lu svilom vezenu,
drugu zlatom, a je svilena sukna; po dva, tri svilena
zaprega joj pripau, a oko vrata metnu po tri marame, ako ima,
bijelu zlatom vezenu, pa crnu, ili plavu zlatom vezenu
atlaskinu, i najlepu i svilenu prangaru. Pokrov joj
kroje od bijelog u dvije pole jo nekrojena tkana. Ako je ena
prikrivali su ju dosad zlatnom amijom, a sad ju zaviju
amijom, kao da u crkvu" 1990:381).
Zato tri marame? Zato tri ruha?
nam ne objanjava ovakvo no sigurni smo
da su ljudi za takvo opremanje mrtvaca ("obuku ju u tri ruha") imali
svoj razlog.
U plesnom folkloru, kod Hrvata, brojka tri ima sakralno
(v. Novak 1987:530) stoga nije da i u ovakvim
ivotnim okolnostima ima svoj sakralni dio.
U svakom marama pri ukopu ena zauzima posebno
mjesto. Pazilo se na svaku pojedinost. Tako na primjer, u Podravini
umrloj eni nisu zavezali maramu pod bradom, su samo krajeve
marame ispod brade preklopili u kri. Mislimo da i taj detalj
proizlazi iz nekog starog zaboravljenog vjerovanja.
No, vratimo se tibetl1il1l ropcil1la i maramama ijeijarnma.
Moramo spomenuti da neki tibetl1i rupci u nisu bili
od svile, od fine kamirske vunice koja je u narodu kotirala kao
svila.
Prema pridjevima kamirski i tibetl1i moe se govoriti o
podrijetlu tih marama, tj. da iz daleke Azije. Naime, Kamir
se nalazi Indije i Pakistana, a Tibet koji je smjeten sjeverno
154 Tragovi Izn'atskc lIlitologije
od Himalaje u sastavu je Kine.
O putu svile Marijana pie:
"Svila kao stalna formula u Ljelja uvodi nas ponovo u
taj isti svijet, gdje je trgovina svilom kretala iz Kine na Iran, koji
je dugo zadrao monopol predstavnitva s tom dragocjenom
robom, a na nae ere Iran i sam
proizvodnjom svilenih tkanina" 1967:37).
Kao to vidimo, prema Marijani sam materijal marama ljeljara
(svila) vrlo je znakovit za kraljica -ljelja, no mislimo da i uzorak
(cvjetni moti v) ima svoje
je da su, koliko nam je poznato,
podravski tibetni ropci, zvani u obredu kraljica - ljelja marame Ije/jare,
imali i prvotni uzorak cvijeta perunike (Ijeljije), a tek da su se u
kasnijem razdoblju na maramama pojavili motivi raznog
Sam naziv Ije/jara nas na biljku Ijeljiju (peruniku). Prema
Ljerki Regula, stavljala se jo kod starih Grka na grobove
ena. U naim se kraje,vima, pogotovo u junim krajevima Hrvatske,
perunika/lelija i danas vee s grobljem. 54
Ako znamo da je odnos Hrvata prema biljci perunici (lje/jiji)
bio kao prema svetoj biljci, onda moemo pretpostaviti da su te
marame imale i ulogu zatite, i to boanske zatite, kako
obredu tako i u pogrebnom obredu.
Kraljeve krune, vijenac i kitice
Ophodarke kraljice Ije/je posebno resi oglavlje. U svezi s oglavljem
Zdenka Lechner je zapisala:
"Kosa im je nad nizom zrnaca, sa
strana a zulufi pangama. Na tako glavu
kraljevi stavljaju cvjeh1e kape, a kraljice vijence.
--- - ---_. __ .--------------
;4 Vidjeti u poglavlju () perunici, kJzivanjl' Nedjeljka
Bogilljn Lje/jn 155
Cvjetne kape koje nazivaju jednostavno kape, a ponekad i
kraljeve krune, imaju stoasti oblik, koji je dobiven slaganjem
ukrasnih elemenata na muki eir. Nad obodom su 'trepe', a
red ukrasa napravljen od sjajnih zrnaca uokvirenih periica, a
nad njima cvjetovi, umjetno od raznobojne svile ili
samta. Cvjetovi se slau unaokolo i uvis, a na vrh se stavlja
kovilje, koje bude i obojeno. U cvjetove se ulau po jedno
ogledalce sa prednje strane, a jedno sa stranje. Kape prave
ene u selu koje su vjete tom poslu. Danas te cvjetne
kupuju kod a neko vrijeme pravile su ih same od
perja. U jednom razdoblju cvjetovi su bili od ice i
ivoga zlata. N a stranjoj strani kape ispod 'trepa'
su raznobojne svilene vrpce, koje padaju niz
'Vinci' za kraljice napravljeni su od votane mirte kao za
mladenke koje idu na Kupuju se u trgovinama"
(Lechner 1967:16-17).
Mi bismo rekli kraljevi pak imaju
krune ba kao mladenci. N aime,
i mladenci su imali krune (o
tome nam govore poneki zapisi,
a i pojedina starije
generacije), samo su oni
prekinuli s noenja
krune prije negoli mladenke.
Kralj u Ljelje iz COl'jana u 1967)
156 TmglJ1li IZl'l'nt,;kc lIlitologije
Zanimljivo je da u duhovskom ophodu kraljica - ljelja u
Gorjanima ljudi kraljevo oglavlje zovu krune, a da oglavlje
zovu vijenac, a znamo da kruna i vijenac imaju isto Tako,
oglavlja kraljeva i kraljica moemo govoriti kao o
mladencima imladenkama.
prema nekim starim zapisima duhovskog ophoda
pod nazivom kraljice - ljelje, nisu sve sudionice kraljice niti su svi
sudionici kraljevi. Samo je jedna kraljica u ulozi mladenke.
Marin je 1944. godine zapisao:
"Pri 'Kraljica' sve su djevojke u najljepu
narodnu nonju, a 'Kraljica' ili kako je jo zovu 'Mlada' imade i
veo na glavi, kao kad ide sa prema
1991:64).
zapis iz 1846. godine, a nastao je u Slatini (Slavonija):
"Djevojke se skupe i jednu drugaricah obuku u
muko, odelo, dadu joj sablju u ruku i nazovu je
kralje/l1. DrugC)se kao kraljica Obe osobe moraju se od
svih ostalih nesamo uresom, i deranjem odlikovati ... "
1991 :64).
Prema ovim zapisima, jasno je da je u duhovskom ophod u kraljica -
ljelja samo jedna osoba kraljica i samo jedna osoba kralj, a ostale
sudionice su kraljevska pratnja. Kraljicu zovu mlada i ima na glavi veo
kao kad ide na Dakle, kraljica je u biti mladenka, a onda je i
kralj mladenac i or\. ima krunu.
U starijoj hrvatskoj svadbenoj tradiciji, u Podravini
Marija bio je poznati koji se zvao na vence (na
vijence). svadbe (misli se ili su mladenac i
zastav11l'k k mladenkinoj To su rekli: "Idu na vence!" U
mladenkinoj im je ena, koja je bila zaduena za vellce, priila na
eire vijence. Na iznad oboda sve okolo priila je pedalj iroku
traku od sitnih bijelih votane mirte. I to je bio
vijenac za svadbu. Isto tako je priila i zastavniku.
Gdje su bili bogatiji, tamo su vijenci bili bogatije a gdje
su bili siromani, tamo su vijenci bili skromniji. Tamo gdje su bili
Boginjll Ljeljn 157
bogatiji, tamo su mladenca i zastavnika ponudili jelom i a gdje
su bili siromani, tamo su samo poslali eire, na njih je ena priila
vijence i poslali su ih natrag k mladencu. Kad je bila svadba,
mladenac je skinuo svoj vijenac u vrijeme, kad i
mladenka. ZastavIlik na vence odrao se u i
okolici skoro do godina 20. se Marija

U svezi s kod mladenke, a Manda Svirac
donosi zapis iz 1910. godine, a koji se odnosi na
unjevo Selo u Lici. Pogledajmo taj zapis:
svadbe zove se kitice Cure ... deladu goru. To
je jedan kru, a u sredini tega kruva zataknu kiticu, ka bit na
zastavi. Oko ove velike kitice, zataknu u kru one druge ke
svatom priit za kriljake. Ovaj kru opaedu s
irokim tri prsta ... " (Svirac 1998:81).
I sam naziv kitice govori o tome da su te u prvom planu
kitice. Kitice su zamjena za svadbeni vijenac, a kitice se zovu i male
koje se stavljaju svatovima na rever. Ovaj zapis govori da se
kitice stavljaju i na zastavu. To nije jer se u nekim hrvatskim
krajevima, npr. u na zastavu stavlja jabuka i
pont/eki, simboli mladenke, pa tako i kitice na zastavi mogu imati istu
simboliku.
Iz etnoloke literature saznajemo:
"Ponegdje je i mladenac imao svadbeni na
eiru, a je to bila za eir zataknuta kitica ili drugi ukras
(npr. pero)" (Vitez 2003:41).
Zanimljiv zapis u svezi s kapom donosi Zvonimir
Toldi. On je u Glogovici (Slavonija) zapisao da djevojka alje momku
arenu jabuku u koju je utaknut rumarin i
utim smiljem. Jabuke je u Glogovici u drugoj polovici 20. st. arala
Jelka - Kasapova. arala ih je voskom
aranju pisanica. Najvie je arala hrastovo
(spirale), jagode. A jo bi i napisala: ivili 1IIladenci!
158 Tmgo[li imin tske lIlit%glie
Je li to bila praksa na irem Slavonije ili Hrvatske ili
je to lokalna osobitost, predmet je dubljega istraivanja. U svakom
prisutnost jabuke na svadbi ili svadbe vrlo je znakovita.
Jabuka ima viestruko ostaloga simbol je
plodnosti, simbol mladenke, itd. Na irem Hrvatske
poznato je da su si djevojke i davali jabuku,
osobito "za veru" to je da gaje ljubavi
jedno prema drugome i da su si odani, vjerni. Naravno da je bilo i
da je sarr;lO djevojka dala jabuku i tako
mu izrazila svoju naklonost, a tako je mogao postupiti i
U predsvadbenom kod Hrvata u Bosni i
Hercegovini, prema starijim eh10grafskim zapisima s kraja 19. st.
"jabuka arenika sva unaokrug cvancikama" koju sproenoj
djevojci, curi, na tzv. curskom na uzdarje nosi svekar u
predsvadbenom ritualu preuzima simboliku prstena kojom
mladenka svoju vjernost mladencu i za
sklapanje braka (v. 2003:138-155).
U tom kontekstu promatramo i aranu jabuku. Toldi je
zapisao:
"Jabuku alje cura momku i u njoj rumarin zaboden u polak
jabuke, rumarin sav nakitit i utim smiljem. Taj
je rumarin nakitit za mladoenju. Kad se stvari selit,
doveze se na koli i sestra mladoenje. Njoj dadu da donese
aranu jabuku ,i rumarin, a vozi se u prvi koli. Na dlanu dri
jabuku, drugom rukom da se ne pribije brk rumarina, a
sve u biloj linganoj maramici, razvrnitoj, pa se to i vidi. Do
jabuka bude u sobici, a kad se mladoenja stane
spremat, dobije taj rumarin iz jabuke oko kape. arana jabuka
ostane Ll sobici i se dok ne strune" (Toldi 1997:76).
Kao to vidimo i kruna (vijenac) doivjela je polagano
odumiranje (od krunefpreko kitica do pera).
Nas zanima eir pretvoren II krunu (vijenac).
Kako to da su eir i zastavl1ikov eir postali krune?
Kruna simbolizira neto uzvieno, neto to pripada samo
Boginja Ljelja 159
kraljevima!? Ima li sve to smisla? Zato takva simbolika u
svadbenom ceremonijalu?
Mislimo da ima smisla.
Prvo, okrunjena mladenka treba sebi ravnog para!
U narodu je mladenkin vijenac (kruna) simbol nevinosti.
Moemo li to isto i za Da, moemo. Ali, vijenac
(kruna) nije samo simbol nevinosti. Kruna je ponajprije simbol
kraljeva, to pak nije upitno.
Zastavnik predvodi svatove. On ide na svatovske
povorke. Ion ima na glavi eir-vijenac (krunu). Je li bitna i kod njega
simbolika vijenca - nevinost?
Mislimo da nije. Mislimo da zastavnikov eir-kruna ima
prvotnu simboliku kralja. Prema tome zastavnik predvodi
"kraljevske svatove". On predvodi "gospodu svatove"! Kako
gospodu svatove kad se zna da se ljudi (seljaci) nisu u
svakodnevnom ivotu oslovljavali s gospodin? na svadbi
jesu.
O tome pie Zorica Vitez:
"U nekim krajevima bilo je tituliranje svatova
izrazima koji na drugu drutvenu skupinu, na stale
kojemu ti ljudi ne pripadaju. To je raireno oslovljavanje
svatova kao gospode (gospoda svatovi), kao i oslovljavanje s vi
ili u licu mnoine gospon), to je
na kajkavskom Prema nekim tu je
o namjernom imitiranju ponaanja vieg stalea,
ugledanju na negdanju vlastelu" (Vitez 2003:40-41).
U sjevernoj Hrvatskoj na dan kad mladwec
sa svojim svatovima k /lz/adnzke i kad je dobije, tj. kad su
u onda na ulaznim vratima svaki svat dobije
cilller (negdje kau kitica jer je isti kao i u mladenkinu
vijencu), koju mu mladenkina prijateljica na rever
(kragnu). Cilllersvatovi mogu, a i ne moraju platiti.
Dobivi ovo svatovsko znamenje cilller-kiticu, malu cvjetnu
i zelenilo, svatovi dobivaju novi status, stahlS "gospode".
160 Trngol'i hrvatske lIlitologije
Uz to se jedan drugome s potovanjem, i se jedan
drugome u licu mnoine.
U Gornjem (Gornji Mihaljevec) uz gospon
pridavali su jo i pridjev (crveni). Tako na primjer:
gospa gospon dever, itd." 55
U svezi sa svatovskim kiticama Andrija je zapisao:
je kod toga da se uz ostala jela donesu neke
u koje je zataknuta kitica rumarina, pupana (zimzelena).
Svaki mora BJatiti tu kiticu i time pravo na naziv gospon
ili gospa ijedan drugome govori vi bez obzira na godine. Svi se
pozdravljaju. dobro jutro ili dober den"
[s. a.] NZ 132:45).
Dakle, dobivi ili plativi svatovsko znamenje (cimere - kitice), svi
sudionici svadbe prelaze u "vie sfere". Razlog tome ne vidimo u
"imitiranju ponaanja negdanje vlastele", mislimo da su korijeni
takvom mnogo dublji i sloeniji.
Radoslav u tekstu "Tragom tekstova jednoga
praslavenskog obreda plodnosti", u nekoliko navrata spominje
"gospodu", a koja su u svezi sa svetom svadbom. Evo jednog
njegovog primjera:
"Sve su kite oklenile, samo jedna ne. / Ona nije oklenila kaj
zelena nij. / Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 17). Tamo
su se okupila i 'gospoda', tj. prosci. Kao da se svadba slavi kod
Gromovnik5J. kao mladenkina oca" 1989:58).
/
Moemo se pitati kakve veze imaju gospoda" s "naom
gospodom".
izravni odgovor.
U knjizi Hrvatski svadbeni iz pera Zorice Vitez moemo

"Privremeni prijelaz u vii rang ili drugi stale, na
verbalnom plamt, se i u spomenutim nazivima
(npr. u umberku postoje nazivi: mlada i
55 Iz rukopisne svatovskog Albera r. 1904. g. u Gornjem
Mihaljevcu. jesam prepisivao 1932. g. iz jedneslarije biljc7nice.
Boginja Ljclja 161
mladoenja, ali ih za trajanja svadbene procedure oslovljavaju:
kapetanica i kapetan). Ta vrsta 'napredovanja' u znaku
hijerarhije vjerojatno nije tek vezana uz
s tradicijom. Ta ista tradicija nazire se i u
drugoj pojedinosti, u u kojoj barem jedan
dio treba biti prema uzoru na odijelo, i to ne ono
suvremeno, nego dio uniforme iz starijeg doba
(kabanica, uske Istoj skupini pojava vjerojatno pripada
poredak i kretanje svadbene povorke u kojoj neki naziru oblik
vojne formacije; s tim je moda u svezi i inzistiranje u nekim
krajevima da svatovi jau na konjima bez obzira na udaljenost,
a moda i izraavanja radosti i obiljeavanja
faza svadbene procedure pucanjem iz vatrenog
oruja (uz druge osobito magijske svrhe)" (Vitez 2003:41).
da sjeverna Hrvatska (Podravina, nije
s tradicijom, a ipak se za svadbenu povorku
reklo: "Ide vojska!" Osim toga, na svatovske povorke ili su
spominjani kaprolji, pa katani, a starjeinu svatova svatova)
nazivalo se ereg kapitan.
Vinko ganec izdao je 1921. g. knjiicu svatovskih govora pod
nazivom Stareinstvo ili kapitanjstvo. I Nikola Roin dobio je
na terenu rukopisnu svatovskih govora: Stareinstvo ili
kapitanstvo iz sela tefanca u koju je pohranio u Institutu
za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (v. Roin 1959).
Kako objasniti to nazivlje na svadbi na s
tradicijom"? Neki bi, moda, rekli da su ti krajevi pod
utjecajem To bi bilo najjednostavnije
objanjenje. tim, pitanje nije tako jednostavno.
od mladellcove i zastmmikove krune (vijenca).
"S krunom se moe usporediti vijenac to ga dobivaju
inicijanti kultova s misterijem", u simbola.
Vijenci (krune) mladenaca u naem narodu simbol su nevinosti,
a posebice se to misli za mladenkin vijenac.
Nema sumnje, mladenci su i inicijanti, pa eto, imamo
162 Tmgol'i IU'l'atske l1litologije
objanjenje za njihovo noenje krune.
"Od najdavnijih vremena kruni se pripisivala
vrijednost. Tu osobinu dobiva od one tvari od koje je
napravljena: kovine, dragog kamenja, a i
krunog oblika koji je dovodi u srodstvo sa simbolizmom
neba" (Chevalier i Gheerbrant 1987:325).
Poznato je da mladenci nose cvjetne krune. Dakle, kruna im je i
zatita.
Ato je sa z(,.ls!;.avnkovom krunom? to ona simbolizira? Svatovi
pak imaju cimere kitice (cvjetne su od istog
materijala kao i krune mladenaca. to su krune, pripadaju
mladencovim krunama.
U simbola moemo i
"Kruna simbolizira dostojanstvo, vlast, kraljevstvo, pristup
viim redovima i snagama ...
U svim civilizacijama atribut kralja je kruna ...
Zbog solarnog podrijetla kruna simbolizira kraljevsku ili
nebesku vlast" (Chevalier i Gheerbrant 1987:326).
U toj simbolici vidimo i simboliku zastavnkove krune. Njegova nas
kruna vodi u kraljevstvo. Ali, pitamo se u koje kraljevstvo?
Postoje dva kraljevstva: kraljevstvo zemaljsko i kraljevstvo
nebesko.
Mislimo da okrunjeni zastavnik predvodi "kraljevsku svadbu"
koja pripada kraljevstvu nebeskom. Zato? Kraljevstvo nebesko ima
i nebesku vojsku. Milicija coelestis (nebeska vojska), prema Bibliji
(Svetom pismu, Izajija 34,4; Luka 2,13) ima tri
1. zvijezde nebeske, svod nebeski, nebeska vojska;
2. nebeska vojska su
3. klanjanje zvijezdama moe i kao idolopoklonstvo.
Nas zanimaju prvo i drugo Dakle, nebeskom se vojskom
podrazumijeva l{ebeski svod sa svim zvijezdama koje stoje u
red u, svaka na svom mjestu. l d rugo, nebeskom vojskom
podrazumijeva se i sav duhovni svijet koji je nevidljiv, ali je u
redu.
Bogillja Ljelja 163
Gotovo u Hrvatskoj, svatovi su se s
vojskom. Za svatovsku povorku reklo se: "Ide vojska!"
Za mladence se pak reklo: "Sprajlji so se v red!" ili se reklo: "Oni
so se sredilji!" Mladenkinoj majci znalo bi se "Blago tebi, si
v red sprajla!" Isto bi tako znali i za mladenca. Ili se pak moglo
"Djecu je u red postavio!" to je da je djecu oenio ili
udao.
Tako isto se i na otoku Krku: "Najvie je bilo da
se oni oene, ali kako se v Omilju reklo 'da se sprave'" (Turato Meter
1970:452).
to "sprajti se v red" (spremiti se u red, stati u red)?
Tu se ne misli stali su u red, u vrshl, se misli da su u svom
ivohl zauzeli svoje mjesto koje po nekom nepisanom pravilu
zauzimaju odrasli (djevojke se udaju, ene) jer takav je
ivotni red koji tei savrenstvu po uzoru na nebeski red gdje je sve u
redu i kako treba biti. neba su savreni. Dakle, kako svaka
zvijezda stoji na svojemu mjestu, tako i svaki ima svoje
mjesto. naravno, tei savrenstvu. Miljenja smo
da zbog takvog savrenog nebeskog reda koji na
zemaljski strogi ustroj, narod svatovsku povorku naziva
vojskom, a starjeinu svatova kapetanom, a onda i nekim drugim
svatovskim dunosnicima pridaje pokoji
Dakle, kad se za svatovsku povorku kae "vojska", misli se
na nebesku vojsku.
U tom kontekstu vidimo i "gospodu", a i nau
"gospodu svatove", "nebesku gospodu svatove". Prema tome,
okrunjeni zastavnik predvodi "nebesku vojsku", a samim tim i
"nebesku svadbu", "boansku svadbu". Zastavnik na vrhu drke
zastave ima jabuku i raznobojne pantleke,
simbole mladenke.
164 Tragovi IIrual,<ke /IIiiologije
Zato kraljice - Ijeije imaju vijence kao mladenke?
Iz etnografske literature i brojne fotodokumentacije saznajemo da su
se Hrvatice udavale svadbenim vijencem s pantlikama
(vrpcama) jo u 20. (v. Vitez 1996).
O svadbenom vijencu i kiticama donosimo zapis s
sjeverne Hrvatske, a koji je nastao sedamdesetih godina 20.

"Mladenka je na glavi imala vijenac. On je bio napravljen od
od papira), malo zelenila i ukraen ikom.
Vijenac joj je bio svezan ispod 'kite' (pletenice), a po pletenici su
joj visjeli 'pantleki' raznih boja. 'Pantleki' nisu bili papirnati.
Tako ukraenu glavu imala je mladenka koja se u
. Ne moe se vremenska granica, ali bi se moglo
otprilike da se vijenac zadrao do dvadesetih godina 20.

S pojavom bijele haljine se promijenio i ukras za glavu.
Umjesto vijenca mladenka je imala na glavi kitice. I kitice su
bile napravljene od a ispod njih bi stavili
asparagusa. Neke su mladenke i kupovale kitice, tako da
oko pedesetih godina 20. sve mladenke imaju kupljene
kitice s dugim ili kratkim lajerom.
Valja zabiljeiti i to da su mladenke jedna drugoj
vijenac (ili, kasnije, kitice i lajer). Tako bi se u jednom vijencu
ili jednom lajeru po nekoliko mladenki" (Novak
1979:78-79).
Kasnija su istraivanja pokazala da je u nekim selima, primjerice u
Svetoj Mariji, bilo mladenki koje su se u prvoj polovici dvadesetog
tako da su na glavama imale samo bijeli rubac
preljev{l/zec. Ispod rupsa visjela je jedna pletenica u kojoj je bio
zavezan pant/ek. Bijeli rubac trebao je biti zavezan na tako da je
iznad nastao oblik trokuta. ,6
;6 Prem.:! k.:!ziv.:!nju Katarine Kvakan.
BogiIlja Ljelja 165
Dakle, pantlek u oglav Iju bio je jedan od vanih
detalja. To i zapis s kraja 19. st. koji govori o
mladenke za kod Hrvata u okolici Dervente (Bosna i
Hercegovina). Uz raskono mladenkino oglavlje "najposlije se na vrh
glave pripne cvijet od raznobojnih vrpci (pantljika), krajevi s
prijeda dopiru do talira, a odostraga odulje do
2003:158).
Pojavom kitica nestali su iz mladenkina oglavlja raznobojni
pantleki. nisu se ba lako ene odrekle pantleka. Njih
i dalje nose ali na buketima O tome nam govori
zapis:
"Za mladenku i (mladenkine pratilje) napravile
su (bukete Mladenkin je buket morao biti
znatno od ostalih. U su stavljale bijele kale
ili 'ivanjske rue' U nekim svatovima
nisu imale bukete.
Krajem 19. i 20. ni mladenka nije imala
buket, je umjesto njega drala u ruci molitvenik i
maramicu. Dakle, buketi su doli u 'modu' tek negdje
tridesetih godina 20. Buketi su slagani ovako:
Najprije su stavljale na iroki bijeli papir nekoliko
asparagusa, a zatim bijelo papirnato kale ili
Iz svakog buketa visjelo je i nekoliko bijelih
papirnatih naboranih vrpci. Stabljike bile su svezane
dvjema (pedalj irokim) papirnatim vrpcama u manu. I vrpce
su bile bijele, a krajevi mane sezali su skoro do zemlje. Te su
vrpce bile ukraene sih1im asparagusa" (Novak
1979:79-80).
Iako pantleki na buketima nisu bili raznobojni, bijeli (bijela
boja je simbol nevinosti II tom kraju), pant/eki su ipak bili uz
mladenku.
166 Tmgo[li hrunt,ke lIlitologije
Svatovi Katarine i Andrije Radaj, Donja Dubrava, 1944. godina,
detalj - buket spantlekima
Poslije sedamdesetih godina 20. mladenke S\.l imale
bukete od ivog i ti buketi nisu imali pal1tleke, je
samo bijelom vrpcom II manu bio zavezan buket. Tako je to do
danas.;7
;7 Kazivale su mi Marica Kvakan (r. 1954.) koja sc udala 1974. g. u Svetoj Mariji i Ana
Ka rloci koja sc rodila 1957. g. i 1975. u Donjoj Dubravi.
Boginjn Ljeljn 167
Zanimljivo je da su se raznobojnim pantlekima do kraja 20.
kitile sobe u kojima se odravala svadba. Zato bismo mogli
da su pantlekibili obvezatna dekoracija tradicijske svadbe.
tim, zanimljivo je da su i na pogrebnim vijencima (koji su
bili krukolika oblika i koje su ene kod bila dva
velika papirnata pantleka (metar i pedalj iroka) i to
plave boje. Na te pantleke nije se nita pisalo. Takvi pogrebni vijenci s
pantlekima bili su samo za ene.
Vratimo se svadbenom vijencu s raznobojnim pantlekima.
Raznobojni pantleki na svadbenom mladenkinu vijencu, koji
su bili za vijenac i slobodno su visjeli mladenki po
ramenima, su imali vanu ulogu u svadbenom obredu.
to simboliziraju raznobojni pantleki u spektru boja?
Hrvati su vjere, a " ... u predaji duga se
pojavljuje kao znak stiavanja boanske srdbe, sklapanja
novog saveza, novog polaska u ivot i kao znak novog stvaranja, koje
titi boanska naklonost" (Chevalier i Gheerbrant 1987:132).
Nema sumnje, mladenka je na pragu novog ivota, novog
saveza, i u tom trenutku poeljna je boanska zatita. Ali koja? U
mitologiji duga je personifikacija boginje Iris. smo da je
u Hrvatskoj duga personifikacija boginje Perunove ene. Stoga
moemo ustvrditi da su raznobojni palltleki u spektru boja na
tradicijskom svadbenom vijencu mladenke u Hrvatica simbol
duge, odnosno simbol boginje Perunove ene.
168 Tragovi hrvatske mitologije
r
Zdenka Bobinec iz ulinca II zelinskom kraju, foto: prof. Dinko
(ganec, 1979)
Boginja Ljelja 169
Samim tim to raznobojne pantlike simboliziraju boginju
Perunovu enu one ujedno mogu biti i "duhovna spona"
mladenke i boginje te znak privrenosti boginji
naklonost mladenke prieljkuju u trenutku stupanja u "novi ivot".
U posljednjim u sjevernim krajevima Hrvatske,
dugu zovu bogorodica. Ni u podsvijesti ne misle na boginju
Perunovu enu na Majku Boju. Nazivi za dugu u Hrvatskom
zagorju Marijin ili Marijin trak (drugim Marijin
ili Marijin pantlek), Marijin pojas nam prethodnu
misao.
O mladenkinom svadbenom vijencu naa etnologinja Zorica
Vitez pie:
"Svadbeni vijenci su se u obiteljima kao dragocjene
uspomene, u posebnim Uz vijenac se
nalazila i svadbena kitica, a ponekad i fotografija s
Svadbeni su se vijenci poklanjali crkvi, odnosno
Majci Bojoj kao zavjetni dar, o i do danas
vijenci u crkvama i samostanima. tovie, crkvama
darovani vijenci sluili su za posudbu koje nisu
mogle nabaviti vlastiti vijenac. Primjerice, u crkvi Majke Boje
u Mutvoranu u Istri se vijenac rijetke starine.
Prema istraivanjima etnologije Jelke Radau vijenac
je do Drugoga svjetskog rata ukraavao glavu kipa Majke
Boje, a poslije rata se u sakristiji. Do Prvog svjetskog
rata, a moda i ranije, skidali su ga i mladenkama.
O starosti vijenca brojne ukrasne vrpce
podrijetla i vremena izrade.
Vrijednost vrpci koje je trebalo kupiti za mladenkin vijenac
nadmaivala je obitelji, pa je zabiljeeno
da je u nekim i cijelo selo darivalo
mladenki poneku vrpcu za njezin vijenac. Razumljivo je da je
tako nastala dragocjenost, s dodatnom vijenca kao
simbola mogla zavriti u crkvi i na kipu Majke
Boje. takav vijenac, mladenke su osiguravale i
170 Trngovi IlI'vatske lIlitologije
osobitu zatitu: posvetu i blagoslov toliko prieljkivanu u
udaje, Zauzvrat, mladenke su vijencu pridodavale
poneku vrpcu i na njima ostavljale znakove o sebi (ime,
magijski ili zatitni znak koncem), Tako je nastao
i impozantni mutvoranski vijenac od umjetnog s
mnotvom vrpci koje seu do koljena i gotovo sasvim skrivaju
mladenkino lice" (Vitez 2003:43-44) [istaknula M, N.].
Mutvoranski vijenac (Vitez 1996:59)
r
Mladenka s otoka Oliba
(Vitez 1996:13)
Mlada iz Delnica (Vitez 1996:18)
BogilIja Ljelja 171
172 TrngOlli hrvatske l1Iitologije
Iz ovog napisa vidljivo je da je mladenkino oglavlje (vijenac) bio
jedan od zaista vanih detalja na tradicijskoj svadbi. ima
"da je cijelo selo darivalo mladenki poneku vrpcu
za njezin vijenac". Zato? Pa vjerojatno zato to su svi eljeli
mladenki da ima to ljepi znak - trak Majke Boje (duge - u narodu
zvane: rodarodica, blagovjesnica, bogorodica)
Perunove ene, kako bi mladenka iskazala svoju vjernost,
privrenost prema Majci Bojoj i pridobila njenu naklonost za
ivX)t. je u ovom Majka Boja
zamij enila majku boginju Perunovu enu.
Kako je znano da je Majka Boja djevica, nije to je u
narodu mladenkin svadbeni vijenac smatran simbolom

Koliko je bila prisutna mitska pozadina raznobojnih pantleka
na mladenkinu vijencu u svijesti Hrvatica tijekom prolog
teko je govoriti. N o nam se da se usmene nositeljice mitske
nisu lako odrekle pm;tleka na mladenkinom vijencu jer kad su oko
tridesetih godina prolog dole u modu kitice i i ajer,
pantleki su dobili svoje mjesto na mladenkinom buketu. Iako nisu
bili raznobojni samo bijeli, ali ipak su pantleki. Tek poslije
sedamdesetih godina prolog kad su mladenkini buketi bili
od ivog tradicija raznobojnih pantleka i bijelih
pantleka posve je nestala, ili bolje prekinuta.
Mislimo da l"aznobojni pantleki na kraljevim kapama, krunama,
slavonskih duhovskih ophodara koje je opisala Zdenka Lechner
imaju isto
opremu kraljica -ljelja Marijana smatra da
vrpca u oglaviju ene ima prvotno magijsko zatite, te da
podrijetlo vrpce see na nae ere, u doba iranske dinastije
Sasanida (v. 1967:35).
I
Bez sumnje, vrpca ima i magijsko mislimo
da raznobojne pal/tleke na tradicijskom svadbenom vijencu, a kakav
su nosile i kraljice - Ijeije u svom duhovskom ophodu, pripadaju
mitskom inventaru.
Boginja Ljelja 173
Zaista je uzbudljivo u romansiranoj knjizi Hrvatska
narodna mitologija Nikole tekst koji govori o pantlekima i
boginji Peruniki.
" ... Strieiku je, osamljenu i od bola od njenog
uzbudljivog oborio san. U snu ona usni, kako joj se
Sveo tac sa prijestolja blago smiei i kako joj Perun silazi s neba
u susret. I njoj se da joj od divovskog Perunovog
protrnue njezini ivci, pa, kad se probudi, nije se od
mogla pravo da jer jo uviek miljae, da je to samo puki
sanak. Pred njom je stajao Perun, mlad, ali i muevan, kao
to on uviek bijae. Dok joj se Perun jo divio, nestade jarkog
sutonskog rumenila, a nad njima se sjae prekrasan polukrug
arenih duginih boja, to bijae most, kojim je Svarun poslao
Strielki Peruna. Strielka, zadivljena tim prizorom, gledae ga i
divila mu se, ali ona jo uviek miljae, da je to san, samo san.
Perun pridigne Strieiku, nevinu Svarunovu rtvu, i onako
uznese je na golim rukama pred priesto bogaoca, da
njenu molitvu uslia i zablagoslovi. Ali, jo prije nego to je
Svarun mogao da kae svoju - zabruji neto nad
njima u zraku. Kad pogledae onamo, gle, to bjee Svanimir,
otca. On pred Sveoca, prui
mu nekoje obojene svim bojama, pa
mu
'Evo, donio sam ukras, kakvog nigdje na svietu nema.
Donio sam dugine boje, da okiti mo nevjesticu' - i pokae na
Strieiku i Peruna, koji jo uviek drae na rukama svoju
dragocienu rtvu.
je pobjedio!
Svarunu, Starome Vidu, pogledavi na Strieiku, odmah
omilje djevojka i da pokrije smieak, pogladi Svarog
zadovoljno svoju siedu bradu, uzme od maloga Svanimira
dugine vrpce i preda ih Boeni, da njima okite nevjesticu.
Kad je tako ukrasie - predvedu je pred priestol Svaruna i on
im ganu t prozbori ovako:
174 Trngol'i l1litologije
'Neka vam je, djeco, vjera i bog) Vjeru drite, a zakon
jer vjeru tko lomi - njega Bog) A ti, Strielko, moje milo
diete, zvati se odsele Perunova. Vai potomci, Stri el ko i
Perune, neka budu 1943:36-39, naglasila M.
N.).
je Nikola poznavao tradicijsku kulturu Hrvata. Prava je
teta to nije naveo vrela iz kojih je crpio gradivo za svoje djelo. To bi
se isto moglo i za Franju au tora Slavenske mitologije.
/'
Vratimo se naim kraljicama - ljeljama. Pitamo se zato ba
takva oprema, oprema mladenke, kraljice - ljelje imaju u svom
duhovskom ophodu? I zato kraljice -ljelje marame s cvjetnim
motivima, zvane ljeljare?
Nepoznat nam je prvotni kraljica - ljelja. Moemo ga
samo ga u
(romara) na Mariju Bistricu, ali i ne samo i
ne samo
J
Majci Bojoj
o fenomenu poznati hrvatski Adalbert
razlae:
je fenomen vezan za sve religije te kao takav
postoji prije biblijskih religija. je putovanje
vjernika k svetomu mjestu to ga je posvetilo nekog
boanstva ili djelatnost nekog religioznog i
religije u namjeri da se ondje prikau molitve u izuzetnom
povoljnom okoliu. Na svetom mjestu je podignuto
svetite u koje i oko kojega se sku pljaju vjernici.
mjesto moe biti ili u zemlji ili pak
izvan njegove zemlje, vrlo daleko. Cilj je
postizavanje nekog materijalnog ili duhovnog dobra koje po
vjerovanju to sveto mjesto moe posredovati.
je po svojoj naravi vezano uz neke rtve i
odricanja. I dobro koje trai upravo je nagrada za
izvreni napor. Dobra koja se trae mogu biti vrlo te
idu od ozdravljenja od neke bolesti pa sve do
ivota" (prema Jembrih 1995:25-26).
Ovom vrlo lijepom uvodu u o kojem govoriti u
okviru hrvatske zbilje, valja pridodati i o procesijama
Ante kobalja u njegovoj knjizi Obredne gomile:
" ... Ophodi, to jest procesije, su ustanova i sklonost
ljudske naravi. Evropljani su, kad su prvi put doli u Ameriku,
nali domorodce kako obavljaju svoje procesije, a da ih ni od
koga nisu poprimili. Tako su i poslije dobivanja
slobode obavljati procesije kao izraz trijumfa svoje vjere,
a poslije u svrhu pokore i pronje. Sigurno su i stari Slaveni kao
pogani poznavali vjerske ophode i obavljali ih u vezi s kultom
na vrhuncima. S tim ophodima je valjda povezano i obredno
kolo, to ga tako nalazimo prikazana na U
svakom procesije se u mnogim krajevima Hrvatske
obavljaju tako, da se pojedini obredi i blagoslovi obavljaju
176 Tragovi hrvatske lIlitologije
upravo na starim gradinama, vrhuncima i poloajima, koji,
povezani sa starim poganskim kultom vrhunaca, jo i sada na
sebi nose obredne gomile i na njima se pale krijesovi, kao
dokaz tih starih poganskih obreda" (kobalj 1970:441).
Kao to vidimo, prema kobalju, tradicija u Hrvata
see u daleku prolost, a povezana je sa starim poganskim kultom
vrhunaca.
Hrvati katolici su, a i danas u nekoliko
svetita u Hrvatskoj, naravno, i u druge zemlje. Poznata
svetita u Hrvatskoj su na Trsahl, u Sinju (Sinjska Gospa - Majka od
Milosti), Aljmau (Gospa od u Mariji Bistrici i druga.
su najvie na Mariju Bistricu. "Mjesto
Bistrica dobilo je ime po potoku koji kroz mjesto, a spominje
se prvi put god. 1202. u povelji ... " (Lubina 1995:68). U Mariji Bistrici
koja je 1971. g. proglaena hrvatskim nacionalnim svetitem nalazi se
drveni crni kip Majke Boje s Isusom, nepoznatog autora, a
pretpostavlja se da je iz 15. ili 16.
Taj kip prvotno se nalazio u upnoj kapelici svetog
Vida na Vinskom Vrhu (pola sata hoda od Marije Bistrice). u
strahu pred Turcima 1545. g. narod je zajedno sa uzeo
crni kip Majke Boje i donio ga sa sobom u Bistricu. Kako su se Turci
pribliavali i Bistrici, upnik je zakopao Marijin kip u zemlju, u crkvi
ispod kora (pjevalita). Ubrzo je upnik preminuo i nitko nije znao
gdje se nalazi kip. ,
Godine 1588. tadanji je upnik imenom Luka, jedne
poslije pozdravljenja zvonima, Zdravo Marije, opazio
svjetlo ispod kora. Drugi dan upnik je s narodom kopati na
tom mjestu i ubrzo su nali crni kip Majke Boje s Isusom. Vijest o
tome se brzo i narod je hrlio svojoj zatitnici. Dole su nove
opasnosti bune, turske opasnosti) i pobonost prema kipu
Majke Boje gotovo je 'prestala. Tada je upnik Juraj kip
premjestio s oltara na prozor. Kasnije je prozor zazidan pa je virio
samo obraz Marijinog kipa. N a poticaj bisku pa Martina
kip je odzidan 1684. g. i postavljen na glavni oltar. Odmah
Mnjci Bojoj 177
su se a koja je prvi zapisivati
u pnikAndrija (1660.-1719.) (v. Jembrih 1995:33-39).
Od tada pa do danas drveni crni kip Majke Boje s
Isusom u Mariji Bistrici posjetilo je bezbroj iz
Hrvatske i drugih zemalja.
Majka Boja drvo, 15.-16.
iz
Koliko nam je poznato, prvim bili su i

Gotovo do ezdesetih godina 20.
su na Mariju Bistricu pjeice. je trajalo tri
dana. su svake godine i to prije etve, sredinom srpnja.
su ili pjeice, u procesiji, a katkad ih je bilo i vie od
stotinu. Prvi je nosio raspelo. Izabrali su i puta. je to bio
iskusni vjernik koji je dobro znao putove i staze. Putem su
pjevali marijanske pjesme i molili krunicu. Iza procesije su ila jedna
ili dvoja zaprena kola koja su im vozila "stroek", lj. u cekerima hranu
178 Tmgovi hrvatske mitologije
i vodu. Ana kolima se vozio i onaj koji je na putu obolio ili iznemogao
od hodanja.
U doba komunizma (1945.-1990.) procesije je katkad
zaustavljala policija i s je obavljala informativne razgovore.
To nisu bili ugodni razgovori jer komunistima nije bilo drago to
ljudi 58
Svaka djevojka kojaje ila prvi put na izabrala si je
jo kod kumu. Isto tako i kuma. Kumovi, zvani
kumovi, birali su Sy prema simpatijama. Djevojka je morala
prosit (moliti) enu koju je eljela imati za kumu. Isto tako i
kuma ili kum mogli su biti samo oni koji su
bili u Mariji Bistrici na Postati kuma ili kum
bila je ali i obveza. kumstvo nije propisivala Crkva, ali
se Crkva nije protivila tom pobonom Ljudi kau
da je to bio od davnine.
kumstvo nije bilo samo O tome nam
govori primjer.
su u prolom svake godine na Malu
Gospu (8. rujna) i u svetite Majke Boje k svetomu Jurju
na Bregu, koje se nalazi dva i pol sata normalnog hoda od
Od Kotoribe do ili su vlakom, a ostali dio puta pjeice, u
procesiji. Jedan je na procesije nosio raspelo. Putem su pjevali
marijanske pjesme i molili krunicu.
O k Majki Boji k svetomu Jurju na Brega kazivala mi
je Julijana
"Dok sem ja bila stara deset ljet, unda so strina Roza reklji
mami: 'Mogla bi iti Juljica z menom k Majki Boi k svetomo
Jurju.' Mama so reklji: 'Pak dobro, ako naj ide.'
Ja sem tela iti, kaj nej tela. I tak sem ila. Mama so mi se v
ceker delji, jesti, vodo, i reklji so mi: 'Ako ti se bo koja
kaj ti bo kuma, ti To je ne tak vano.'
I tak sem ja ila strinom Rozom k Majki Boi k svetomu
-'- - . __ ._--------------
58 Kazivao o. Vladimir Horvat (r. 1935.) koji je i sam kao bio priveden jednom
takvom razgovoru 1959. g.
Majci Bojoj 179
Jurju na Brego. Ilo je ljudi. I na cugo so mi se kaj
mi bodo kume Vera Hljebarova i Anka Anka je
rekla: Juljica, ja ti bom kuma?' Vera je isto rekla: ja ti
bomkuma?'
One bi mi jako rado bilje kume, elj kaj, ja sem rekla: 'Mama
so mi reklji da meni ne treba kuma.'
I tak sam je ne imela kumu dok sem ila prvi pot k Majki
Boi k svetomo Jurju na Brego.
A dok sem ila prvi pot na Bistro (Mariju Bistricu) bila sem
stara trinajst-tirinajst ljet, unda mi je bila kuma moja
gazdarica Treza koja me ivati. Unda so mama telji kaj
born imela kumu. Tak kumu imam. Kupila mi je na
Bistri kitice i dela na glavo, i nabrala je cvetje kaj mi je dala i kaj
sem cvetje dela v sveti Inica, i se kak ide.
Potlji pak sem ja jako puno ljet hodila na Bistro. Ja sem
dvanajst pot bila kuma. I ja sem tak se kupila kak je meni moja
kuma kupila."
Svetite Majke Boje pri Svetome Jurju na Brega je posljednjih
zapostavljeno. Vie se organiziraju na Mariju
Bistricu. Nekima je ao to se ne organiziraju i k Svetomu
Jurju na Brega jer kau da je to bilo lijepo svetite i lijepo mjesto blizu
potoka gdje su si mogli oprati noge i osvjeiti se
vodom. 59
No, vratimo se kumstvu.
Da su neke ene zaista ozbiljno kumstvo
govori nam iskustvo Fundak:
"Ja sem prvi pot ila na Bistro dok sem imela ljet. Ilji
smo grupno. Bilo nas je puno. Ne znam kuljko. !Iji smo
vlakom do Zlatara, a unda pak peice v preenciji.
se dok smo na Bistri odmarali pod jednim drevom
da si je Margitina mama ftrgla jeno zeljeno i njom je
mahala, hladila se. J a sem bila mala i nesem si mogla sama
privinuti grana. Rekla sam Margitinoj mami: 'Dej i meni ftrgni
,,, Prema kazivanju Terezije Rusak.
180 Trngo[1i Ilfuat,ke mitologije
jedno kaj se born i ja hladila.' A ona mi je odgovorila:
'A ne, unda ti born kuma!' 'Kaj to - pitala sem. 'To
da ti unda born kuma!' 'A kaj mora kuma?'
'Am, nikaj ne mora' - rekla je. 'Ako nikaj ne mora, unda mi
ftrgni pak mi bodi kuma.' 'Je, nesi me prosila kaj ti
born kuma.' 'Prosim te!' 'Je, ne.' I nije mi ftrgla
To to nije znala da moe imati kumu nije bio
propust njenih roditelja koji joj nisu rekli za taj
jednostavno oni nis{l pridavali iako su bili
dobri vjernici.
Neki su pak kumstvo zaista ozbiljno, kao na
primjer Margitina mama koja nije otkinula i dala djevojci
jer je smatrala da tom gestom automatski postaje
kuma, a kako je nije kod molila za kumu, ona se nije
pripremila za kumstvo i zato nije htjela otkinuti kako se ne
bi kasnije dovela u neugodnu situaciju. Vjerojatno je Margitina
mama dobro znala nepisana pravila u svezi s kumstvom.
kum jesvom "morao" (takav je bio
na Bistri (kako su zvali Mariju Bistricu) kupiti
medaljicu na kojoj je bila Majka Boja, a koja je bila na
manicu napravljenu od uske vrpce s dravnim bojama. I to mu je
poput cimera na rever ili koulju, prema tome kako je
bio odjeven. Osim toga, "morao" mu je dati neto novaca to
staviti na oltar, "morao" ga je hranom i kupiti mu neku
(kipeca - svetu koja se dri u molitveniku), krunicu ili
molitvenik.
je kuma pak svom "morala" prvo
dati koji djevojka staviti u crkvi u svetilnicLl
(kameno udubljenje) koje se nalazi odmah kod ulaznih vrata crkve i
u njoj je blagoslovljena poda koju svi ljudi zovu sveta voda. U nju ljudi
prilikom ulaska prste i tako se svetom vodom prekrie.
su kume nabrale pu tem po sinokomna, livadama.
Na Bistri pak je kuma "morala" djevojci kupiti vijenac ili u
novije vrijeme kitice koje su zamijenile vijenac i staviti joj na glavu.
Mlljci Bojoj 181
Osim toga, "morala" je svoje hranom i kupiti neki
darak, npr. kipec, tj. svetu za molitvenik, krunicu ili molitvenik
i dati joj neto novaca koji djevojka staviti na oltar prilikom
obilaska. Naime, je bio da svi prije povratka
obilaze oltar na kojemu je svetinja i biser
svetita crni drveni kip Majke Boje s djetetom u
(visok 117 cm). i danas obilaze oltar i se
natrake do izlaznih vrata crkve tako da Gospi ne i
oprataju se od nje pjesmom: Zbogom, zbogom, zbogom Marijo!
zvani i romari, su se u svoje selo umorni,
ali radosni i s pjesmom. Posebno su se za ulazak u selo pripremile
djevojke (obrisale lice, poravnale namjestile vijenac na glavi)
koje su bile prvi put na Bistri. Cijelo ih je selo nestrpljivo a
pogotovo su se veselila djeca koja su znala pred njih i izvan sela
(znalo se kad otprilike jer su dobivala, njima drage, poklone,
tzv. ipe. To su uti drveni tapovi na kojima su bile
rupice, a imali su i usnik pa se u njih moglo ipati, tj. proizvoditi razne
tonove i improvizirati melodije. Osim ipa, djeca su
dobivala i drvene ute koje su bile napravljene kao
zvidaljke ili svirala. Tako su djeca uz romare ipala i vegljala,
vrgoljila do crkve. Romari bi otili u crkvu na misu, ili bi se dogovorili
pa su na misu ili drugi dan.
kumstva nije bio lokalnog, u ovom
je to bio koliko nam je poznato,
irega hrvatskoga prostora (Moslavina, Podravina), ali se izgleda
najdulje zadrao u
Iz ovog u je starije generacije najvie ostao
vijenac koji je djevojka dobivala kad je prvi put na Mariju
Bistricu. 60
Zanimljivo je da su (Podravina) prije Drugoga
svjetskog rata svake godine na Duhovo u Mariju Bistricu.
su dva dana. Do Krievaca su ili vlakom, a ostali dio
puta pjeice, u procesiji. Djevojke koje su ile prvi put dobile su na
60 Prema kazivanju Milke Prevendar.
182 Tragovi hrvatske lIlitologije
Mariji Bistrici na glavu vijenac (cvjetni vijenac - umjetno i
tako su se Vijenac su im stavile starije ene. I drugi dan
su ile na misu s tim vijencima na glavi.
Gl
Dakle, i djevojke iz
Podravine su se iz Bistre s vijencima ili kiticama i
tako su ile drugi dan u crkvu na misu. Po kiticama odnosno vijencu
znalo se koje su djevojke bile prvi put na Kitice su kasnije
djevojke spremile. su ih kao dragu uspomenu. su ih
stavljale na raspelo ili neku svetu sliku u sobi.
Iz ovog zanima nas vijenac, odnosno
kitice na glavi djevojke koja je prvi put na Mariju
Bistricu.
Zato je kuma kupovala i stavljala djevojci na glavu
vijenac? Zapravo, kuma ju je na Bistri okrunila, jer vijenac je kruna.
Poznato nam je da samo mladenka dobiva vijenac na glavu i kraljica.
Je li djevojka sad postala i se iz Bistre kao mladenka ili kraljica?
Ili je pak u ovom vijenac bio znak poklonice, tovataljice
Majke Boje
!
"Najprvo bi bilo da je to znak tovateljice Majke Boje
- odgovorila mi je koja je nekoliko
puta bila kuma.
Jasno nam je da se tu radi o inicijaciji. kuma uvodi djevojku
u red tovateljica Majke Boje Samim tim ona je i njezina
duhovna voditeljica, potpora i oslonac u daljnjem ivohl kao to je to
i krizmana (jenninjska) kuma.
Rubac - dar kume
Kad se djevojka udavala, na svadbu je obvezatno pozivala i
kumu. Tada je kuma "morala" darivati mladenki (u daljnjoj
prolosti) rubac - maram,u s cvjeblim motivom.
Zato je kuma morala darovati svom
61 Kazivala Marija koja je prvi put je na Mariju Bistricu 1934. g.
Na procesije nosila je kip Majke Boje. se s vijencem na glavi. Ne se
koja joj je ena stavila vijenac na glavu.
Majci Bojoj Bistrit"koj 183
djevojci kad se udavala rubac na glavu s cvjetnim motivom?
"Nije morala, ali takof je bil - kazivala mi je Katarina
Mikulan, koja i danas dar kume, rubac koji ju
na prvi poljubac sa svojim suprugom.
N a prvi pogled nevaan dar, dar kume - rubac, u
prolosti je imao ulogu. Rubac, dar kume,
u potrebljavao se na svadbi prilikom zaruka.
U Donjem zaruke su se odravale u mladenkinoj
mjesec dana prije ali i, u novije vrijeme, neposredno
prije Zaruke koje su bile neposredno prije
izvodile su se ovako:
Podsnehalja, tj. mladenkina savjetnica koja je ili po
tradiciji morala biti sestra i morala je biti udana, za
vrijeme zaruka drala je tanjur, a na tanjuru je bio rubac - dar
kume - i na njemu dva prstena. Tanjur s rupcem i prstenima
drala je pred mladencima.
Tada je stareina (stari svat) rekao:
"Stvoril je Bog nebo i zemljo
i jenoga ljep oga vrta po imeno Paradiuma,
i u njemo je stvoril sake felje i ribice
koje so se med sebam raduvalje
i od radosti kuuvalje.
Tak je Bog stvoril i ove nae mlade
koji se bodo radi imelji, raduvalji,
i od radosti kuuvalji." 62
Nakon tog govora, mladenci stave jedan drugome prsten.
Zatim se trebaju poljubiti. Podsl1ehalja rasprostre rubac ispred
njihovih glava tako da svatovi ne vide kako se mladenci ljube. 63
Kao to vidimo, dar kume - rubac s cvjetnim
motivom imao je funkciju zatite intime. Ova simbolika ima
dublji smisao kad znamo da je posrednica te zatite kuma,
koja je na neki duhovno povezana s Majkom Bojom
62 Prema kazivanju Mije
(d Prema kazivanju Katarine Mikulan.
184 Trng(l(Ji Iln>a[,;kc lIlitologije
Po tom vanom detalju cvjetnoga motiva
izvedbe da su ljudi Majci Bojoj s
vremenom pripisali simboliku i osobine koje je u
imala majka boginja Perunova ena.
Prema po starijemu odravanja zaruka,
daruje svom "vjeto izvezeni rubac koji on
visoko die da bi im tako rasla njihova ljubav i
NZ 132:37), mislimo da je simbolika rupca u
ceremonijalu, u daljoj prolosti, znak
privrenosti i podlonosti.
Na "vjeto izvezenom rupcu", kako pie moglo je biti
izvezeno samo jer je poznato da su najvie i
najradije vezle cvjeh1e motive.
Pretpostavljamo da je u dalekoj prolosti postojalo kultno
mjesto boginje Perunove ene i njene Ljelje. I najvjerojamije su
na to mjesto najvie ene s U tom kontekstu
vidimo i marameljeljq.re s cvjetnim motivima, koje su kraljice -Ijeije u
Slavoniji prilikom ophoda na Duhovo nosile slobodno preko
ramena, nezavezane na prsima.
I danas, primjerice u Podravini (Molve), prigodom slavlja
Majke Boje (15. kolovoza - Velika Gospa) i prigodom noenja
njezinoga kipa (slike) u procesiji izvan crkve se djevojke
maramama s cvjemim motivima i ne zavezuju ih na prsima, kao to je
to i s noenjem marama Ije/jara. Vjerujemo da je takva praksa
noenja marama, gdje do punog izraaja dolazi cvjemi motiv kako bi
se i na taj iskazala ljubav prema Majci Bojoj, ostatak prastarog
koji u svijesti dananjih sudionica procesije nema nikakve
sveze sa starim vjerovanjima.
Sveti izvor
Rekli smo da djevojka najprije Majci Bojoj daruje
poljskog ga u crkvi pored vrata u svetilnicu. Taj je
djevojci dala kuma nabravi ga putem po
Sil1okomna. Mogla si je i djevojka sama nabrati
pravilo je nalagalo da to uradi kuma. Dakle, kuma
ujedno i djevojku da treba Majci Bojoj darivati - znak
ljubavi.
Djevojka stavlja u svetilnicu u kojoj se nalazi
blagoslovljena, sveta voda. Zato u svetu vodu? "Takof je bil
- odgovaraju dananje koje su odrale taj
stavljanja u svetiInicu (svetu vodu) vodi nas na
neki sveti izvor. se pitanje jesu li kultna mjesta
boginje Perunove ene bila kod izvora vode.
Na Stjepanje, drugi dan poslije u je bio
baciti jabuku u zdenac - dar vodi. Jabuka koja se bacala u
zdenac bila je na stolu od Badnjaka do Stjepanja ili se uzimala iz
grane u kutu sobe koja se kitila na badnju
granu zvali su betlehelll. Jabuku je u zdenac bacala rano ujutro
gazdarica. Gazda pak je uzeo slamu koju je na Badnjak donio u
od nje napravio "pojase" i njima u vrtu zavezao Kad su
ustali, ili su se umivati na zdenac. Tko je zagrabio jabuku -
njegova ju jc razrezao na krike i podijelio.
Neke su ene nosile jabuku i bacile je u prirodni izvor
u spominjanu u Donjoj Dubravi. Taj je na
1972. g. odrala Verona Rusak. Koliko nam je poznato, ona
je bila i posljednja ena koja je u darovala jabuku s

Naravno, nisu samo darivati vodu. Ana
pie:
O kazivali Tere/jja i Ljudevit te Tprezija Rusak. Autorica je
osobno Veronu Rusak 1972. g. kad je kako je odnijela jabuku u
a umrla je godinu dana nakon toga.
186 Tragoui hruatske lIlitologije
" ... Slaveni su potivali vodu kao neophodnu za ivot i zato su
oboavali 'ive vode': izvore, zdence, potoke, rijeke ...
Na i Novu godinu u krajevima gdje se kult vode
odrao kao narodni se podnose vodi darovne
rtve u hrani. U mjestima Hrvatske, Slavonije,
Vojvodine i Dalmacije tih dana bacaju u zdenac jabuku, ito,
vino ili jela.
U Hlebinama na Novu godinu mjetani idu na zdenac sa
i tan:io ih zapale. Kad se umiju vodom iz zdenca,
bacaju u njega novac ili jabuku, da bi si tom rtvom osigurali
zdravlje i veselje kroz godinu" 1986:207, 209).
Donjodubravski su konje na Stjepanje prijepodne
ophodili selo pjesmu o svetom Stjepanu. Ili su i u susjedno
selo Donji Vidovec. Kako je opisano i u poglavlju
obvezatno su pohodili i baru Tamo su kod
(prirodnog izvora vode) s konjima zagazili u vodu. Nisu ili u
duboku vodu. tek toliko da konji noge, a zatim
su se ophodari na konjima vratili
Moemo se pitati zato su na S*panje ophodari na konjima
pohodili upravo u I zato su zagazili u vodu da
konji noge? Znamo da je na Stjepanje dosta hladno, a i
sklisko pa nije ba lako s konjima do vode, no ophoda re to nije
smetalo. Zato su to "Takof je bil - objanjava Katarina
Mikulan koja se tog ophoda. je pravi razlog
takvog u narodu zaboravljen.
Kratak zapis o izjahivanju konja donosi i M. Gavazzi:
"O sv. Stjepanu (Stipanje, tefanje) ... po sjevernim hrvatskim
krajevima to je jo i danas u ostacima dan konja
(mazga) i sv. Stjepan se kao njihov zatitnik. Seljaci
izlaze s konjima taj dan vani, jau ili se utrkuju" (Gavazzi
1988:190).
No, imamo zanimljiv zapis o izjahivanju konja iz pera Andrije
On je zapisao:
"Na ostatke kulta u i
Speti izvur 187
izjahivanje konja, koje je u isto vrijeme spojeno s vodenom
magijom. U nekim mjestima u (Kotoriba, Mala
Subotica, Podturen i dr.) dogovore se neki, koji posjeduju konje
da na Stjepanje na izjahivanje. Sastanu se negdje izvan
sela oko 2 sata iza Ako je bio debeo led na rijeci
ili potocima, a niti je bio dosta debeo i mekani snijeg, da bi se
moglo po njemu gaziti svaki bi pojedini doma nagrabio
vode u kaf ispod leda i jo metnuo moda novac i crvenu
jabuku u nju, tada bi se najprije sam umio u njoj. Iza toga bi
oprao konjima a i volovima i kravama noge, ui i nozdrve u
svrhu brzine, zdravlja i napretka (Podt., M. Sub., Kot. i
dr.). Pranje volova i krava obavljalo se u svakom kod
bez obzira na led i snijeg, dok bi se u povoljnim
okolnostima konji prali u vodi rijeka i potoka.
Sastavi se na dogovorenom mjestu u
galopu juriti oko sela i po granici 'hatara'
(posjedovana zemlje koja pripada jednoj ili
kojem mjestu), u smjeru kako sunce ide. Kod toga su u Kotoribi
sve do najnovijeg vremena estoko puceketali to se
nekada po gdje god je bilo
izjahivanje konja ...
Glede pranja konja mora se ovdje napomenuti, da se nakon
izjahivanja moralo s konjima u mrzlu vodu ... "
NZ 120:385-386).
nadalje pie da puk smatra vodu plodonosnom i
ljekovitom jer voda zbog svoje pokretljivosti i neprestanog
mijenjanja donosi svjeinu a odnosi tetno i opasno, pa su zbog toga
vodu zvali iva voda, a zimi (za Novu godinu,
Bogojavljanje) ivoj su vodi pridavali posebnu vanost u smislu
ljekovitosti (v. NZ 120:387).
No, mislimo da to nije bio radi da je u
daljnjoj prolosti imao svoj dublji smisao. Na takvo razmiljanje
navodi nas Ivo Pilar. On pie:
"Da nije puki da se na lijevoj obali Save nalazila kapela
188 Trng011i hruntske lIlitologije
sv. Vida s glasovitim protenjem, a na desnoj selo Veleevac,
kojemu je ime od staroslovjenskoga boga Velesa, pak da tu
doista imamo pred sobom staroslovjensko svetite, dokazuje
nam i stari koji je po mome mnijenju ostatak
staroslovjenskoga kulta konja. Na Sv. Tri kralja (6.
sabiru se konji iz cijele okolice u Veleevcu; konji su
i neke im votanice upletene u grivu. Tu povrstaju
procesiju i u procesiji jau iz Veleevca u Orle, pak objahuju tri
puta kapelu sv/Bartola, nakon blagoslovi konje.
Taj se prastari koji je August enoa svojim
perom opisao u poznatoj noveli 'Mladi gospodin', vrio u
vremena na Bartolovo (24. kolovoza)" (Pilar
1931:65).
August enoa pie da Posavci od starine kod priproste crkvice
na dan sv. Bartola zavjet za svoje konje da ih ne kakvo zlo ... Tri
puta obilaze kola na kojima sjede bake, ene i djevojke,
svete pjesme, oko crkvice, tri pu ta zavjetuju Posavci sv. Bartolu svoje
f
konje (v. Pilar 1931:66).
Analogno ovom starom Posavaca vidimo i smisao
donjodubravskih na konjima. Ulazak
ophodara u vodu na Stjepanje, kako bi konji
noge, mogao bi biti ostatak nekog zaboravljenog
zavjeta da konje ne kakvo zlo. A moda su konjanici ophod ari
traili u (prirodnom izvoru vode) jabuku, koja je
bila na Badnjak na stolu ili privezana na grani, a rano ujutro
na Stjepanje u
Obredni ophodi zanimali su mnoge tradicijske
kulture. O njima Ana pie:
" ... Prema tome obredne bi grupe koje obavljaju
ceremonije po selu bile starijeg porijekla. Ovi grupni
obredni ophod i, danas ali rasprostranjeni po
junih i ostalih Slavena, a poznati i mnogim
drugim indoevropskim narodima imaju nekoliko
karakteristika.
Sveti izvur 189
Ritualne grupe-povorke obilaze selom uz pjesmu, ponekad
svirku i zaustavljaju se pred pojedinim domovima.
Obred obavljaju bilo pred ili u njoj pjesmom, plesom
i drugim
Svrha je obreda zatita od zlih duhova,
osiguranje zdravlja i napretka ljudi, stoke i usjeva ... "
1986:203,204(205).
Na temelju ovih spoznaja mogli bismo da se donjodubravski
ophodari na konjima, na Stjepanje, ubrajaju zaista u duboku starinu.
Ta duboka starina ima i svoj duboki smisao.
Kako kod donjodubravskih ophod ara na konjima u "igri" su
konj i jabuka, a po - Belajevoj mitskoj o Juri i Mari ovi
pojmovi igraju ulogu (v. Belaj 1998), mogli bismo misliti da
su na Stjepanje donjodubravski ophodari na konjima u ophodu
(gdje se nalazi jabuka) u mitske koji
nadopunjuje ili - Belajevu tezu o boanstvima Juri i
Mari. mislimo da je ovdje o drugom paru boanstava,
o kojemu biti na drugom mjestu.
Vratimo se naim ophodarima na konjima.
Rekli smo da su donjodubravski ophodari na konjima na
Stjepanje obvezatno posjetili (prirodni izvor vode) u
i tamo zagazili u vodu kako bi konji noge. Pitamo se zato
su to
Moe se pretpostaviti da su nai davni preci izvor vode u
smatrali svetim izvorom i da je ulazak konja u vodu
zapravo prastari blagoslov konja.
Vjerojatno su izvor vode povezivali s boginjom Perunovom
enom. Ostatak tog davnog vjerovanja u toponimu

darivanja vode jabukom, itom, vinom, novcem ili
hranom (v. 1986:207) moemo jo dodati i
darivanje vode
Pretpostavljamo da je darivanja - znak ljubavi - u
svetilllicu (svehI vodu) Majci Bojoj i ne samo
190 Tragovi luvatske lIlitologije
nastavak poklonica boginje Perunove ene koje su s
na staro kultno mjesto, koje je bilo kod
nekog svetog izvora, boginju za uspjean brak uspjenu
ljubav.
Vrlo lijep darivanja Majci Bojoj zadrali su
Hrvati u dijaspori. U Americi (Chicago) prigodom u crkvi,
odmah nakon slubenog obreda, mladenka nosi, samo za tu prigodu
pripremljen buket pred kip Majke Boje i tiho se pomoli.
kau da je re posebno trenu tak. 65
Kako je dugo ovaj bio ivo prisutan u Hrvatskoj, teko je
Vidjevi taj u Chicagu, Katica Novak se sjetila da je u
u crkvi, oko ezdesetih godina, na trenutak nestala
mladenka ispred oltara, i svi su se svatovi okretali i aputali dok nisu
opazili da mladenka pred kipom Majke Boje moli.
Poslije sedamdesetih godina 20. u Svetoj Mariji
sve su mladenke imale bukete od ivih rua. Drugi dan
poslije nosile su ih u crkvu pred kip Majke Boje. I
naravno, tamo su se pomolile.
titi
to moe mladenka moliti pred kipom Majke Boje? Sigurno
uspjenu ljubav, uspjean brak uz zavjet ljubavi! Vjerojah10 su i prije
pojave prije pojave Majke Boje, djevojke i mladenke
imale iste elje i su se boanstvima ljubavi za zatitu i

Koliko znamo, prema Adalbertu i Anti kobalju,
se i mnogo prije pojave na mjesta koja su ljudi
smatrali svetima. Je li takvo sveto mjesto bio i Vinski Vrh u
Hrvatskom zagorju? O tom mjestu Ivo Pilar pie:
"Po tome to narod tu crkvu poznaje samo s imenom sv. Vida,
kome je desni oltar, zatim to ivi pobona
legenda, da je kip Majke Boje doletio
negdje u srednjem vijeku iz na Vinski Vrh i sio na
05 Kazivali Ivan i Anka Novak koji 7.ive u Chicagu, te Katica Novak, sestra
Leonarda u Klotru
00 Kazivala Marica Kvakan koja se udala 1974. g. II Svetoj Mariji.
Sveti izvor 191
ljivu bistricu, od je Majka Boja prozvana
sudim, da je crkva bila u prvo vrijeme sv. Vidu, i tek
kasnije sa dolaskom kipa postala crkvom
Majke Boje. Crkva bijae dugo vrijeme upna crkva i
glasovito protenite, ali godine 1588., kod jedne velike
opasnosti od Turaka, kip bude prenesen u
dananju Mariju Bistricu i ondje zakopan. kasnije,
ostao je u ovoj crkvi, koja postade protenite 'Majke
Boje Sudim dakle, da je Vinski Vrh nekada bio
svetite poganskoga Svetovida. 5 do 6 km daleko nalazi se
mjesto gdje su se drali konji, i podno
Vinskoga Vrha vidljivo je naprijed opisano konjsko gatalite.
Na samome mjestu poganskoga svetita je
sagradilo crkvu sv. Vida, koja se po vremenu obratila u crkvu
Majke Boje dok se kip nije preselio u
Mariju Bistricu, gdje se razvilo dananje najpoznatije
protenite u Hrvatskoj i Slavoniji. Zanimljivo je, da glavna
protenja padaju otprilike u isto doba, kad i tri staroslovjenske
poganske svetkovine: proljetna, ljetna i jesenska" (Pilar
1931:67).
Eto, tako je ustvrdio prije sedamdesetak godina Ivo Pilar. Dakle, na
Vinskom Vrhu, prema Pilarovim spoznajama, bilo je svetite
poganskoga Svetovida.
s obzirom na to da su u prolosti, kao i danas,
najvie u svetite Majke Boje ene i s obzirom
na to da su djevojke koje su ile prvi put na dobivale
vijence na glavu, s obzirom na kumstvo i dunosti
kume da kupi svojemu rubac na glavu koji se
upotrebljavao na zarukama kao zatita (intime, ljubavi), s obzirom
na darivanje poljskoga u svetilnicu (svetu vodu) to bi mogao
biti znak da se u blizini nalazio neki sveti izvor (prema Lubini,
mjesto Bistrica dobilo je ime po potoku koji kroz mjesto), te
da je prema legendi ba na Vinski Vrh "sletio" kip Majke
Boje, miljenja smo da je vjerojatno svetite na
192 Tragovi ilrvatske lIlitologije
Vinskom Vrhu bilo i nekom enskom boanstvu, a ne
samo Svetovidu.
Boginja Perunova ena i njezina Ljelja ive i danas u
hrvatskom narodu, u obliku mitske krhotine, u nazivu za dugu
(nebesnicu, arenicu): Marijin trak (misli se na Majku Boju), Marijin
(drugim Marijin Marijin pojas, bogorodica ili
rodarodica.
Jo u 20. tovanje boginje Perunove ene
se i u primjeni raznobojnih pantleka na svadbenim vijencima
/'
hrvatskih mladenki. I upravo ti raznobojni pantI eki u spektru boj a
daju nam naslutiti da je boginja Perunova ena u Hrvata bila
tovana jo dugo nakon primanja
Slavonske ophodarke kraljice-ljelje koje su za blagdan Duhovo
ophodile domove, a pogotovo one u kojima je bio neoenjen
ili neudana djevojka i pjevale: " ... Il ga vi enite, il ga nama dajte -
ljeljo! / Da ga mi enimo sa kraljicom Ljeljom!" (Lechner 1967:18) i
kod kojih se u opremi posebno raznobojni pmztleki na sabljama
i kraljevim krunama', su dokaz pradavnog a tovanja kulta
boginje Perun ove ene i njezine Ljelje.
Kako su primanjem vjerovanja u slavenske boginje
Vidu, Ladu, Ljelju, ivu i druge (koje spominju slavenski mitolozi)
tako su se njihove osobine vjerojatno "pripisivale" Majci
Bojoj to vie to se na Mariji Bistrici nalazi i
drveni crni kip Majke djetetom. Ona je postala "univerzalna nada",
kako pjevaju i brojni pjesmu Dragutina koju
je uglazbio Rudolf Matz:
"K suncu prosi vsaka roa,
K suncu trava vsaka
Tak i tebi, Majko Boja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti
Odbila jo nikog nisi
Koj za moli.
molitve ove,
Draga naa mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati.
Dobra nam navek ostani
Zmoli nam pri Sinu
Da od svega zla obrani
Nas i domovinu!" (pralja 1983:773).
Sl'eti iZlIor 193
I tako nas je, eto, slavonskih ophodarki kraljica-ljelja
dovelo do Majke Boje - kraljice neba i kraljice Hrvata.
Da je Majka Boja zamijenila boginju Perunovu enu
i koji se na otoku Krku.
194
Omialjska proslava Velike Gospe
koledve u Dubanici opisao je prolog Ivan
Prema njegovu zapisu, grupa se dogovara i bira
kralja i kraljicu. Kraljica bude pod vodstvom
kraljice, tj. koji predstavlja kraljicu, ophode od S*panja do
Tri kralja i pred svakom pjevaju koledsku pjesmu i dobiju
vina, smokve, itd. Prvu nedjelju poslije Tri kralja prirede
koledski pir. Mladi s'e skupe ujutro kod kralja i u parovima
sa svojom druicom) odjeveni i u
upnu crkvu na misu. pie:
"Pred povorkom ide barjaktar, koji nosi na ostiiju zastavu, sloenu
od samih arenih rubaca, svilenih. Na vrhu zastave
utaknuta je lijepa jabuka" 1917:2).
Takvi se ophod ari u selu Gabonjinu zovu kolijani. Svoju
zastavu zovu kolijanska bandira. I njihova je zastava s
mnotvom marama i pa vrhu je jabuka, ali je na vrhu zastave i jedan
okrugli koji zovu koluba.
Kolijani pjevaju:
"Kolijani redu, ki su bili davni, le-le-le, fijole.
Mi imamo kra'ja i kra'jicu, le-le-le, fijole.
Dajte Mariji krunu, ona nam kolubu, le-le-le, fijole.
Koljani mi smo, selu veseli smo, le-le-le, fijole.
smo sfari/Gabonjinu dali, le-le-le, fijole.
Sad se veselimo, pa se svi napijmo, veselo, veselo"
(Zebec 2005:161).
Pripjev ove pjesme "le-le-le, fijole" javlja se i u drugim kolcdskilll
pjesmama, pogotovo zadnji dio pripjeva fijole koji nas na
boginju Ljelju. Prema mitologu Natku Nodilu, Lc je kratica imena
boginje Ljelje koja se javlja u starim jurjevskim pjesmama (v.
Nodilo 1981 :152).
Stih "Dajte Mariji krunu, ona nam kolubu" jasno govori da
Mariji treba dati kraljevsku potovanje, kako bi ona dala kruha
(kolubu). Kako se kruh smatra Bojim darom, ona ne moe dati kruh,
Ol1lialjska proslava Velike Gospe 195
ali moe biti zagovornica kod Boga. No, je li ovdje ba o Mariji,
majci Bojoj?
Student etnologije Damir u svojoj diplomskoj radnji
donosi gotovo istu pjesmu kao to je i prethodna, ali u njegovu
zapisu stoji stih:
"Dajte Ani krunu, ona nam kolubu, le-le-le, fijole"
2001 :22).
je pratio koledvu u Gabonjinu 1994. godine. Zapisao je da je
bio kolijanski kralj Ive a njegova ena Ana kolijanska
kraljica (v. 2001:12). Prema tome su kolijani u spominjani
stih umetali stvarno ime kolijanske kraljice. U Gabonjinu kolijanska
kraljica nije bila mukog spola kao u Dubanici. Taj dubaljanski detalj
kraljica) vrlo je znakovit.
Kolijanska kraljica nas na neku ensku boansku
osobu jer od nje se koluba. Asocira nas na Majku Boju jer
Omiljani zahvaljuju Bogu na plodovima zemlje upravo na blagdan
Velike Gospe (15. kolovoza). Dan zahvale za plodove Velika Gospa
nas na stih: "Dajte Mariji krunu, ona nam kolubu". Reklo bi
se posrijedi je Marija - iz kolijanskog kraljica, a moglo bi se
pomisliti da je o Majci Bojoj. No, kako kolijanska kraljica nije
uvijek po imenu Marija, nego moe biti Ana ili kako se zove
kraljeva ena, miljenja smo da se ipak pojmom kolijanske kraljice ne
razumijeva Majka Boja.
Gabonjarski kolijani imaju istu zastavu kao to je i omialjska
stallIOrina - simbolomialjske proslave Velike Gospe.
Proslavu Velike Gospe u Omilju Turato Meter opisuje:
"Stomorina se u Omilju postavljala u crkvi. To su dva
unakrsno zategnuta ueta na kojima vise plodovi koji
dozrijevaju do blagdana Velike Gospe i simbol su zahvale
Bogu. Prema toj crkvenoj stomorini omialjski
svoju stomorinu na Placi, samo puno Na sredini Place
postavljaju bandiru kao sjecite dvaju konopaca povezanih na
krovovima oko place. Konopi su ukraeni mnotvom
svilenih rubaca te raznih plodova. Storno rina je postala simbol
196 Tragovi izrpatoke lIlitologije
omialjske proslave Velike Gospe pa se po njoj zove i cijeli
U stomorinu mogu samo i djevojke. Na
sam dan Vele Gospoje rano ujutro, odmah iza
diu stomorinu.
'Bandira prikazuje Majku Boju kako leti po ajeru, a facoli
na konopih su anjeli, ki lete okolo nje i nose ju na nebo.
Stomorina visi dva dni, na Velu Gospoju i drugi dan na
Rokovo'" (Turato Meter1970:456).
Izvan crkve na PJaci:, sredinje je mjesto proslave bandira koju zovu
stomorina i prema kojoj je svekoliki dobio naziv stomorina.
Bandira je motka koja je sjecite dvaju konopaca povezanih na
krovovima oko place, konopi su ukraeni mnotvom svilenih
rubaca te raznim plodovima. I bandira je ukraena mnotvom rubaca.
Stomorina, Omialj 2005., foto: Andrej
Omialjska pruslava Velike Gospe 197
Turato Meter misli da bandira prikazuje Majku Boju kako leti
po zraku, a rupci na konopima su koji ju nose u nebo. Za ovo
Meterovo bandire-stomorine Zebec (2005:209) nalazi
opravdanje u zapadnoj ikonografiji Uznesenja Bogorodice. U
svakom simbolika je smislena s obzirom na dan proslave, no
mislimo da se tu radi o simbolici.
N aime, mnotvo svilenih rubaca u spektru raznih boja na
bandiri i konopima nas, kao i raznobojni pantleki, na dugu
(nebesnicu, arenicu), a kako znamo stara vjerovanja da su ljudi po
duginim bojama prepoznavali kakva biti ljetina (npr. uta boja
je ito), onda nas i privezani plodovi na konopima stomorine
vode u mitski svijet. Tako mislimo da je stomorina u dalekoj prolosti
simbolizirala boginju Perun ovu enu o kojoj smo pisali u
prethodnim poglavljima.
Stomorina stoji na Placi dva dana. Skida se drugi dan i
to u svih stanovnika.
"Za razliku od koledvi, kada se spravi puno toga za jist i za pit
stomorinari na Rokovo samo ku sami plate. Da bi
malo pripomogli, seka divojka prenese litru, ali
dupjak vina i jednu ke za Velu Gospoju kako i za
Vezem seka
Okolo dvih ur zapodne stomorinari se sprave va kadi
bit Sopilami gredu okolo grada do Place.
sop ili celi Omiej na Placu da vidi stomorinu i
stomorinari. se obeku svi jednako va bele i
maje. Divojki obeku najlipe imaju, a sve va svitlu. Kada
pasaju sopilami Placu tri puti, onrat najstariji stomorinar
tenca prvi tenec svojum divojkum idivojkum najmlajega
stomorinara. Drugi tancaju za njim seki svojim divojkum, po
starosti i po letih" (Turafo Metar 1970:456).
Tancalo se sve do veceri, a onda se sputala stomorina na radost djece
koja su skupljala plodove (smokve, kruke, jabuke), a stomorinari su
odlazili na preteito mladi.
Na proslavi stolIloriIll! izvodio se i ples zvani verec, II kojem
198 Trngo1'i izr1'nt,ke mitologije
sudjeluju djevojke (moe ih biti preko pedeset) i samo jedan
Verec vera - vjera. Znakovito je da se verec moe izvoditi samo na
otvorenom prostoru, a izvodi se samo u posebnim prigodama i to
godine, prvu nedjelju poslije Tri kralja na koledno1ll piru, na
pokladni utorak, na velom piru i uvijek se izvodi dan. Proslava
stomorine traje dva dana i vcrec se izvodi drugi dan, na Rokovo
(Zebec 2005:209-210).
Verec je vrlo zanimljivo plesno Ukratko. Sopci sopu,
a tancar tanca i poziva djevojke u plesnu igru. One moraju
napraviti tri kola: malo, srednje i po cijeloj placi, veliko. Tancar sada
napravi s njima jedno kolo. U tom kolu on izabere jednu djevojku, da
joj "pravu ruku, a enska njemu livu i oni se tako dre, a sve druge
dvi po dvi se ukaju pod njihove ruki" (Zebec 2005:260). Kad su
izveli taj dio, tancar sa svojom odabranicom - tancaricom tri
pu ta placu, prekrii je i vercc je gotov.
Eto, tako zavrava omialjska proslava zahvale za
plodove na Veliku Gospu koja se odrala do dananjih dana, a u njoj
prepoznajemo elemente
Tancar i tancarica naprave rukama "most" ispod kojeg se
djevojke. Simbolika takvog mjesta ima mitsku pozadinu u
dugi (nebesnici). O tome smo govorili u poglavlju "Eja, dunda, eja".
Zatim, je ne brojku tri. Sopci tri puta obilaze
Placu na kojoj je bandira - stolIlorina. Verec se izvodi dan na VelOlIl
piru. Moraju napraViti- tri kola, triput placu i na kraju je
"prekriiti".
Razlog takvom trostrukom obi1aenju nalazimo u starim
vjerovanjima. Naime, Hrvati su kao i ostali slavenski narodi
vjerovali u i svetost broja tri. Poznato je da su prigodom
pogotovo uz krjesove, tri puta nogama lupali
o tlo, tri puta obilazili okp ognjita, itd. Kad bi obilazili oko svetita,
Hrvati su to uvijek kako Sunce ide, tj. poSuncu ili naoposun.
o kultu vrhunaca, Ante kobalj spominje da su pogani
odravali velika slavlja s gozbom i obrednim kolima na vrhuncima,
te da je papa Grgur VI. naredio da se te gozbe ne ukidaju da se
Oll/ia/jska proslava Velike Gospe 199
pretvore u religijske gozbe. kobalj napominje da je u naim
krajevima tradicija u svezi sa slavljem zaista ilava (v. kobalj
1970:442).
Iomialjska proslava stomorina na otvorenom prostoru dokaz
je ilavosti tradicije, ali je dokaz i jedne kulture, kulture zahvale na
zavidnoj razini, jer Omiljani nisu zadovoljni da se zahvala za
plodove odri samo u crkvi.
U omialjskoj sto1l1orini vidimo prei tak starog poganskog
slavlja najvjerojatnije majci boginji Perunovoj eni, koje
je iznimno dobro stopljeno s vjerom.
Starinska Majka Boja
o kulhui zahvale govori nam i Knjiga Blaene Djevice Marije
koja se nalazi u upnom arhivu Klotar O njoj je u
povodu 900. godinjice pisao akademik Josip Pie
da je Knjigu pisalo vie ruku, da je pisana kajkavskim jezikom
te da su prvi zapisi nastali nakon obnove crkve 1757., a posljednji
1782. godine. nadalje, u prikazu Knjige pie da su se
ljudi u*cali Majci Bojoj zbog raznih bolesti i i da su nakon
zadobivene milosti, odnosno uslienja i ozdravljenja, donosili Majci
Bojoj darove i o tomu pod prisegom.
Prema Knjizi vjernici su se Majci Bojoj:
"Marija starinska, obrani me!"
Ili za stoke:
"O starinski kip Marije nae, koji su vu fame cirkve, oglej se na
me siromaka i voleke i maricu moju ... "
zahvale i
"lova ne druga nego naa starinska Majka Marija
vu fame cirkve vu koju on se je vufal i malo vreme ozdravil
i dar donesel."
" ... je dijete starinska Marija
1994:132-139).
Prema usmenoj narodnoj predaji na oltaru je prije slike Marijinog
uznesenja na nebo bio kameni kip Majke Boje s Isusom na rukama.
Taj se kameni kip i danas nalazi II crkvi, s lijeve strane kod ulaznih
vrata u udubini zida. Taj kip ljudi zovu starinska Majka Boja pa se i
danas uz njega znaju moliti ili ga dotaknuti. O kamenom kipu koji
narod zove Starinska Majka Boja i
koji je uveliko koristio upni arhiv, Stanko Rac pie:
"Prolost se gubiy obilju baroka. Samo u tamnom prostoru
ispod velikog kora kao da vlada neki sasvim
to nas prenosi u daleki, zaboravljeni svijet.
duboko doima nas se izraen u kamenom pogledu
jednog kipa. Neto su njegovi oblici. U njima nema ni
Slnrillska Majka Boja 201
traga renesanse, baroka i kasnijih slogova. se, kao da se
sva tenja nepoznatog umjetnika sastojala u izrazu neke
skromne, na uvjeriljive jednostavnosti. Po
miljenju dobrih poznavaoca djelo je nastalo u desetom
a je za priprosti svijet" (Rac 1964:2).
Zanimljivo je da se kameni kip Majke Boje kojeg ljudi
zovu Starinska Majka Boja ne spominje u zapisniku o
kanonskoj vizitaciji iz godine 1649., pa zato Rac pretpostavlja da je
kameni kip morao stajati neko vrijeme izvan crkve. Nadalje, Rac
pie:
"Sve okolnosti govore, da je kameni kip postojao
prije osnutka biskupije god. 1093., kad je njezin
kralj Ladislav Sveti odobrio prvomu biskupu Duhu
velike posjede u okolici (Rac 1964:3).
Prema svemu nam se da je Starinska Majka Boja,
odnosno, kameni kip Majke Boje u upnoj crkvi Marijinog
uznesenja na nebo u Klotru dokaz ranog tovanja
Majke Boje na naim prostorima. U svakom pridjev
starinska vrlo je znakovit jer se moe odnositi i na prva
vremena.
Starinska Majka Boja - kameni kip
nepoznatog autora u upnoj crkvi
Uznesenja Blaene Djevice Marije u
Klotru foto: s. Ivka
2006.
Sveto drvo
U hrvatskom jeziku kruka je naziv za vrshl U
kajkavskom dijalektu govori se hruka i ruka. Hruka je balto-
slavenska, praslavenska (Skok 1972:215-216).
Poznata je u sjevernim krajevima Hrvatske tepka In'uka. je
o tzv. divljoj kruki. To je starinska koju su potisnule nove sorte
kruaka pa su danas rijetka stabla tepke hruke.
,/
Kao i hrast tepka hruka je viestoljeh1o i debelo stablo,
raspucale kore i izrazito razgranate kronje s mnogo plodova.
Plodove ima sitne oraha) koji su dok dozriju mekani i
boje. Ljudi su ih suili u krunim Na Badnjak
su za jeli suhe i kuhane u mlijeku ili vodi. To je uz
(utipci posipani makom) bilo obredno jelo. Plodovi tepke In'uke
izrazito su slatki, mogli bismo kao med pa vjerojatno i zbog toga
tepke hruke imaju jo dva naziva - medovinke ili lIledovke.
Motiv tepke Izruke i nalazimo u narodnoj poeziji.
Jednu pjesmu po zapisu (sredina 19. st.) iz Varadinskih
Toplica donosi Ivo Zvonar:
"Kruka medovinka
Zrasla ruka medovinka
I
'Hladna voda na Dunaj!
ruek negje listja,
Hladna voda na Dunaj!
Njo mi bere
Hladna voda na Dunaj!
J majka medovinku ?
Hladna voda na Dunaj!
Ali mene
Hladna voda na Dunaj!
Raji medovinku
Nego tebe
Hladna voda na Dunaj!
Tako pita onda dalje starog (otca), mladog brata i
mladu sestru, koji svi vole medovinku dok ne dojde do
ljuboga, koji voli napomena)"
(Zvonar 2005:52).
Pripjev pjesme "Hladna voda na Dunaj!" nas na mitoloku
starinu jer pod pojmom Dunaj razumijeva se velika voda,
more, a ne kao to bismo mogli misliti rijeka Dunav, o
jo biti
Iz pjesme se razabire da na kraju ima prednost pred
rukol/1 medovinkoIII jer ljubljeni bira nju.
N aziv za tepku hruku medovinka ili medavka asocira nas na
medovinu.
'--('Medovina je napitak besmrtnosti, bogova iz drugoga
svijeta ... Prilikom keltskih svetkovina medovina se pila isto
toliko kao i pivo, a opijala je brzo i potpuno. To se i danas
pije u keltskim zemljama, osobito u Bretanji ... Medovina je II
Kelta bogova ... " (Chevalier i Gheerbrant 1987:395).
Tako bi prema nazivu medovinka (tepka hruka) mogla biti
bogova ili boansko
Moti v tepke hruke i nalazimo u pjesmi koju je u Svetoj
Mariji prolog zabiljeio ganec.
Pogledajmo pjesmu:
"N a' n kraj pota tepka hruka,
Pod njom sedi
I pobira v torbu hruke,
Polek ide stari
On ju prosi torbu hruek.
Ne dam tebi, stari
Tud mi pojde mladi junak.
bine tepka hruka,
ben gudlin
beli bene hoj
bine, tepka hruka .. .
bine, tepka hruka .. .
Njemu podam torbu hruek" (ganec 1924:69).
204 Trngo(li hrvlltske l1litologije
Kao to vidimo, pripjev ove pjesme: "bine tepka hruka, ben
gudlin, beli bene hoj razgranata je onomatopeja koju je
teko razabrati, no vjerojatno je u prolosti imala svoje
podati tepke 11ruke mladom junaku. Bez sumnje,
time izraava svoju naklonost prema njemu. Kruke su simbol
njenih simpatije, ljubavi. U narodu je plod kruke
erotski simbol. I snova kau da je kruka simbol ljubavnih
odnosa (v. Loevstrom 1976:95).
Da je kruka u/prolosti bila drvo, nam i
pjesma iz Bele krajine (Slovenija) koju su pjevali Belokranjci
(poznato je da su podrijetlom Hrvati) za vrijeme krijesa:
"Izrasla je runjka ruka
na sred sela irokega.
Pod njom su mi lipi stoli,
Pod njom su mi lipi gosti,
lipi gosti Bog, Marija,
Sveti Peter, boji ... " (mi tek 2004:60).
J
Povezanost kruke s "nebeskim gostima" (Bog, Marija, Sveti Peter)
vjerojatno je odraz nekog, nama nepoznatog, vjerovanja.
tom nedostatku, slovenski mitolog Zmago mitek ovu
pjesmu dolazi do da je kruka sveto drvo.
mitek pie da su na zapadnom Gorikem u 19. "ob
mlaju" u svibnju palili panj otpiljen od debla staroga drva koje je
poruio vihor. Pa
"Panj, imenovan osvatin, je bil, le hrukov ali tudi
hrastov, moral je biti debeleji in s koreninami vred, saj je
bila od trajanja njegovega gorenja na odvisna
naslednja letina pri hii. se je zgodilo, da je bil v deblu
'zares' (ne le skrit (htonski bog v podobi
je hia pono?i pogorela do tal" (mitek2004:82).
Ovdje je hrukov panj stavljen u suodnos s hrastovi1ll panjelll. Dakle,
hrukov i hrastov panj, u ovom obredu, imaju isto je
poznato paljenje hrastovog panja na Badnjak uz kojega su vezana
brojna vjerovanja (v. Belaj 1998:325-330).
Sveto drvo 205
Suvremeni mitolo zi piu da je u junih Slavena kruka sveto
drvo i da su uz nju vezana razna vjerovanja. Pogledajmo neka:
"U sev. Bugarskoj su kruku potovali kao zatitnicu zasejane
njive. Belorusi iz okolice Vitepska su zabranu kruke
motivisali verovanjem da se na njoj odmara Bogorodica
Matka, kada silazi na zemlju. U (u oblasti
Gron) sadili su kruke pored krstova krajputaa i kapelica,
Devi Mariji. U sev. i ist. Bugarskoj su smatrali da u
njenoj senci ne mogu da borave zli duhovi ... " (Tolstoj i
2001 :313).
Prema svemu kako je hrast bio bogu Perunu, tako je
kruka (u kajkavskoj Hrvatskoj tepka kruka), bila
enskom boanstvu Matka), vjerojatno Perunovoj eni.
Kralj Ljeljo
U televizijskoj emisiji, emitiranoj 9. lipnja 2003. a snimljenoj
2001. g. pod nazivom (iz Otoka) scenaristice Ljiljane
slavonske ophodarke su u pripjevu pjesme pjevale
"kralju Leo"! Tako su ih starije ene - bilo je u emisiji.
Drugih objanjenja nije bilo.
Pitamo se zato Leo, a ne Ljeljo kako bismo s obzirom
na ostale (iz drugih;sela) ophodarke koje u pripjevu pjevaju "Ljeljo"?!
je da su eljeli ba naglasiti da se radi o
mukom kralju jer Ljeljo moe (u vokativu) i enski rod pa se
onda moe misliti na kraljicu Ljelju, jer u nekim stihovima pjevaju u
pripjevu samo "Ljeljo", bez "kralju". Vjerojatno je netko u selu htio
tu pa je Ljelja prozvao Leo kako bi bili
sigurni da se radi o kralju a ne o kraljici.
Tko je Ljeljo?
U hrvatskoga jezika pie:
"Ljeljo = mit. knji. etnol. bog u slavenskoj
mitol-ogiji" 1998:499).
U knjizi FolklonIO kazalite, koju je priredio I van Lozica, imena
i izraza priredila je Ivana a tu nalazimo objanjenje
za Ljelja:
"Ljeljo, pripjev u starim slavenskim obrednim pjesmama.
Dovodi se uvezu s praslavenskim bogom Ljeljom, zatitnikom
braka i ljubavi" (Lozica 1996:403).
U svezi s Ljeljom Ivo Pilar donosi zanimljiv tekst. Pogledajmo ga II
cijelosti!
"Na granici Bosne i Hercegovine, II kotaru Konjica
nalazi se sa 1964 m visokim vrhom Ljeljenom,
poznatim eldoradom za lovce, jer obiluje divokozama. Ta
planina odavna mi je poznata, ali tek u posljednje vrijeme, kad
sam naao jo nekoliko topografskih oznaka istoga korijena,
palo mi je na pamet, da bi ime Ljeljen moglo imati mitoloko
Kralj Ljeljo 207
i polaziti od staroslovjenskoga boanstva Ljeljo, koga
nai dalmatinski pisci iz doba Renesanse spominju uvijek kao
sinonim za Amora ili Kupidona. Na tu sam zamisao doao
naavi Ljeljen kao ime gore na vie mjesta u Bosni i
Hercegovini: tako na pr. na Romanji Planini kod Mokroga
1321 m visoko Ljeljen-brdo; na granici Dalmacije i
Hercegovine 4 km daleko od Mrcine u Konavlima 983 m
visoku Ljeljenovu Glavicu; u Hercegovini Leliju Planinu (2070
m), i. t. d. Ima i imena mjesta istoga korijena, na pr. selo
u bijeljinskom kotaru u Bosni; selo
Ljeljenica u srezu Mileevo, oblast, i. t. d. No od
kompetentne strane sam upozoren, da ime vrha
Ljeljen ne moe od mitolokoga imena Ljeljo. Ja tu
kao nemam suda. Ali kako bilo, ja se
nemalo iznenadih, kad opazih, da i brda s imenom Ljeljen
imaju od reda strukturu. Eno na pr. prvo
spomenuti Ljeljen, koji stoji lijevo od potoka Rakitnice,
poznate sa mnogo obilja plemenitih riba, dok se na desno
isplela 1459 m visoka kosa Vranj.
Shema toga svetita:
Ljeljen
prijesto boga sunca i svjetlosti
Rakitnica
Vranj
sjedite boga tame i zla"
(Pilar 1931 :72-73).
Eto, vidimo, Pilara su upozorili lingvisti da ime vrha Ljeljen ne moe
od mitolokog imena Ljeljo. No ipak, mislimo da toponimi
koje donosi Pilar imaju sveze s boanstvom Ljeljom, to kasnije
obrazloiti. Mitoloko ime Ljeljo moe od biljke ljiljan zvan
lijer. U Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
pie:
208 Tragovi hruatoke mitologije
"Perunika (Iris). Kao cvijet Djevice Marije, perunika se
s ljiljanom" (Badurina 1990:456).
Rekli smo da je kraljica Ljelja dobila najvjerojatnije ime prema biljci
perunici, u narodu zvanoj ljeljujalljeljija. Tako je da je i Ljeljo
dobio ime prema vrsti . ljiljana zvanog lijer (fiur-de-lis) "koji je
znamenje kraljevskog dostojanstva. Kao oznaka kraljevske lijer
se pojavljuje na krunama i ezlima svetaca kraljevskog podrijetla, a
pridaje se i djevici Mariji Kraljici neba" (Badurina 1990:388).
Razabiremo g.a je vrsta ljiljana lzjer i ljeljuja u zaista uskoj svezi,
a prema vjerovanju "De vudri strela tam rastu ljeljuje!", prema kojem
smo i da je Ljelja dobila ime, mislimo da je i da je
kralj Ljeljo dobio ime prema ljiljanu, lijeru. Pretpostavili smo da je
kraljica Ljelja boginja Ljelja, Perunova pa je tako
da je i kralj Ljeljo Perunov sin, po bi ulazio u red boanstva. Jesu
li se Ljelja i Ljeljo istodobno i rodili to da bi bili blizanci, kao to
su neki mitolozi navedeno vjerovanje moda i
kad se spominje ljeljuje u mnoini.
Zanimljivo je Ida neki ljudi, kao npr. Julijana
za jednu vrstu ljiljana kau da je ljiljan ujedno i ljeljuja.
Jedanput kae ljiljan, drugi put ljeljuja, koje joj ime prvo padne na
pamet. Dakle, jedan cvijet ima i muko i ensko ime to je, svakako,
i znakovito. I karaevski Hrvati divlju peruniku zovu
lelin - kae Milja era iz Lupaka.
Da je Ljeljo H svezi s lelijama sluti i Milenko
slavenske mitologije. o biljci perunici pie:
"Mnogo je da se ta biljka u jednoj lekarui iz
Slavonije zove lelija plava i da to ime i danas ivi u narodu u
Slavoniji.
67
U tom je poznata i u poljskom jeziku.
Ovo ime je oblikom veoma daleko, upravo nema nikakve veze
s imenom Peruna, ali i to ime je, vrlo verovah10, u vezi s nekim
kultom, preslovei1skim ili slovenskim. Naime, u slovenskim
ritualnim stihovima i refrenima veoma je izraz 'leljo' ili
'ljeljo'. Taj izraz i slavonska 'lelija' su veoma po obliku, a
67 koristi zapis M. (19()9:249).
Kmlj Ljeljo 209
kad se uzme u obzir ritualni i kultni karakter i jednog i drugog,
onda postaje verovatna i njihova veza"
1971:86).
Srpski pak mitolog Slobodan vrlo oprezno Ljelja povezuje s
ljeljenom:
i sam naziv Ljeljo, koji je veoma Ljeljenu- narodnom
nazivu za jelena, ukazuje na to da je Ljeljo, ukoliko se ovdje
radi o njemu, u ranijim fazama razvoja nae
religije, pre no to je antropomorfiziran, i sam bio jelen.
Pri tome ne treba da unese zabune njegovo svojsvo
ljubavnoga boga i karakteristike htonskog boanstva. Naime,
poznato je da su htonska boanstva istovremeno bila i
boanstva plodnosti i da su, kao na sebe
uzimala funkciju plodnosti potomstva"
1964:708).
prema ovim spoznajama, Ljelja se smatralo bogom ljubavi,
plodnosti uroda i plodnosti potomstva.
U Hercegovini i Hrvatskoj jelena se jo nazivalo iljeljen.
Toponimi koje navodi Pilar (Ljeljen-brdo, Ljeljenova glavica, Lelija
planina) imaju veze s mitolokim imenom Ljeljo. Zbog mitskog
jelena, o kojem je bilo govora kod bratimljenja, miljenja
smo da je jedan dio slavenskih naroda u nekom razdoblju ljeljena -
jelena povezao s Ljeljom. U daljnjem tekstu na temelju narodnih
pjesama i pjesama u kolu razmatrat njihov odnos. 63
Na sjeverozapadne Hrvatske Save,
Drave, Kalnika i folkloristu Zvonimiru
vana je pjesma:
"Ljeljen hodi boga moli
da mu bog da zlah1e roge
i nuz roge
da on para crnu goru
6H Mitoloko ime Ljeljo prema miljenju lingvista ne od lie/jOin (jelena) jer to
nije praslavenska nego naa dijalektaina preoblika od praslavenskoga "jelen" na
to me upozorio akademik
210 Tmgovi hrvalske Illilologije
da on vidi to u gori.
Al u gori oganj gori.
Oko ognja devet braca
i deseta seka Marta.
Seka govorila:
'Da sem vaa seka bila
ne bi mene ostavili
u toj jadnoj crnoj gori
gsijeno arki oganj gori'" 1964:711).
Ovu su pjesmu pjevale ladarice (4 od 10-12 godina) s
od na glavi, u kolu oko koare, u
dvoritu koje su pohodile na Ivanje, 24. lipnja (v.
1964:711).
sama pojava ljeljena (jelena) u ovoj ophodarskoj pjesmi
ladarica vrlo je znakovita. N aime, jelen ima viestruku simboliku.
U ovom kontekstu jelen zbog svojega razgranatog rogovlja
koje se povremeno obnavlja, a zbog kojega se sa
stablom ivota, simbolizira plodnost, ritmove rasta i ponovna
(v. Chevalier i Gheerbrant 1987:226).
Sadraj pak ove ophodarske pjesme (devet seka Marta,
crna gora) nas na - Belajevu mitsku o Juri i
Mari.
Veoma je znakovit prvi stih pjesme:
"Ljeljen hodi posa moli."
I ladarice hodaju u kolu oko koare. Dakle, sve je u pokretu.
Ljeljen hodi! Ladarice hodaju!
Ne samo da ljeljen (jelen) hodi, i koutica, njegov ljubavni
par, hodi. O njenom hodu govori nam pjesma iz Slavonije Rosna
bosna koutico, koju su "pjevale djevojke u kolu za ljetnih radova i uz
vatru na u vrijeme poklada", kako pie Matija Petar
(1750.-1825.). '
"Rosna bosna koutico,
Gdje li si se zarosila?
Pratila sam milog bratca.
A to ti je bratac dao?
Dao mi je devet
da otvaram devet gradov.
Ja otvorih prvog grada,
al u gradu kolo igra;
U kolu je seka Mara,
Mara bi se udavala
za junaka za oblaka.
Kuma zove arko sunce,
a miseca starog svata,
a
sitne zvizde u svatove."
Kralj Ljeljo 211
te pjesme u Vrbniku su bugarl u kolu, a osim na otoku Krku,
bila je rasprostranjena i u Primorju, Istri i Dalmaciji, kao koleda i kao
svatovska pjesma:
"Rosna bosa koutico, kadi si se urosila?
Tamo doli u livadi, kadi rastu zlatne pasi,
Kadi rastu zlate ice i sreberne
J a utergoh jednu icu ter s njom projdoh ka zlataru,
Da mi kuje gradu, da vidimo j' u gradu.
U gradu je devet bratac, med njimi je jedna sestra,
Me sobum se pominjaju, komu hote sestru dati:
Hote l' Suncu al Misecu. Bolje j' Suncu neg Misecu,
Sunce ju ogrijati i njoj svitlost dati.
Misec joj diver biti, a zvezdice jetervice. "
1944:56-57).
I donosi jo jednu te pjesme, a koja ima pripjev "Oj,
rosna bosa!" Pogledajmo kako ona glasi:
"Rosna, bosa, oj koutko, Oj, rosna, bosa!
kud si rosom putovala? Oj, rosna, bosa!
Pratila sam bratca dragog. Oj, rosna, bosa!
A to ti je bratac dava? - Oj, rosna, bosa!
212 Trngovi hrvatske lIlitologije
Dava mi je devet - Oj, rosna, bosa!
otvaram da devet gradov. - Oj, rosna, bosa!
Otvori je prva grada, - Oj, rosna, bosa!
al u gradu kolo igra, - Oj, rosna, bosa!
u kolu je seka Mara. - Oj, rosna, bosa!
Mara bi se jurve dala - Oj, rosna, bosa!
za junaka za oblaka: - Oj, rosna, bosa!
kuma zove arko sunce, - Oj, rosna, bosa!
a svata starog, - Oj, rosna, bosa!
a barjaktare; - Oj, rosna, bosa!
svate zove sitne zvizde. - Oj, rosna, bosa!"
1984:134, 209, 210, 313).
Da je koutin bratec "lijepa zvijer", govori nam pjesma iz Bisaga kraj
Zeline:
"Lepa ptica vijoglavka,
Nepozobi vinograda,
Koga meni teca dala,
Dala, dala
Ja sam s Vugor dola,
Lepoj zverje dopelala,
Lepoj zverje, pisan jelen,
Najelenu tri roice.
Ne mi nesi Petru metru,
JN aj ,mi skuje devet
Devet
otprema devet komor.
Hi tro tekli mali,
Razgrnuli list travicu,
Notri nali zlato ruho;
I dva pera pavunova
I sokolova"
1985:58, 76). 69
-----
Napomena autorice T. PeriL' Polonijo koja pie o tekstovima iz zbirke:
"Zganec, br. 24S Devet br. 7ll7, Tekst je iz
zbirke 'Pjesme' (god. 1847). Kuhal' dri da pjesma svakako i:/ doba prije
godine ISOO,"
Kralj Ljeljo 213
Ljeljena Qelena) i na svadbi. I to na tradicijskoj staroj
turopoljskoj svadbi.
Evo to je zapisao Vojko
"Mladenci su na polasku u crkvu zamolili roditelje da ih
blagoslove. Istog pomolili bi se svi prisutni za preminulog
roditelja, to je mnogom u taj orosilo oko suzom. A
svatski je starjeina 'gospon stareina' zagugukao,
samicu:
Oj cvili jelen v umice zelene,
cvili jelen jelen precvi!eva, .
pita Jezu pita mi jelenka
kaj je tebe mili moj jelenek?
'sil mi gladan deteline trave,
'si! mi ejden te vodice ladne?
Imam, imam zelene travice,
Imam, imam shldene vodice,
al na alost i svetle zvezdice,
gda ja nemam svoje drugarice,
drugarice hitre koutice"
1994:298).
Dakle, "gospon stareina" u ulozi jelena i hoda i pjeva. Ovdje elimo
spomenuti da je tradicijske svadbene detalje iz Turopolja nedavno na
sceni prikazalo drutvo "Nova zora" iz Donje
Lomnice.
Nadasve impresivna bila je upravo samica Oj cvili jelen, u
interpretaciji Ivana Medeka, koji je u hodu, visoko
uzdignute glave kao da oponaa jelena i njegovo cviljenje, otpjevao
melodiju. Svojim stilom i bojom glasa uspio je kod
gledatelja pobuditi emocije saaljenja "nad osamljenom i nesretnom
v. ,,70
______ _
70 KUD "Nova zora" iz Donje Lomnice je 6. oj.ujka 2004. na Smotri folklora Zajednice
KUD-ova grada Velike Gorice izvelo "Svadbene slike iz Donje Lomnice", a koje je za
scenu priredio i uvjebao Ivica Smotre bilo je povjereno
Tvrtku Zebecu iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.
njegovu pozivu na Smotru, autorica ovog teksta imala je priliku vidjeti ljepotu
prolostoljetnog odijevanja, eleganciju starinskog pokreta (kola) i osjetiti
istinsku i toplu duu hrvatskog iz Turopolja.
214 Tmgovi Izrua/oke mi/ologije
"Kad je jelen edan ili kad trai druicu, njegov je promukao i
divlji zov neodoljiv; otud usporedba s Kristom koji poziva
due i s koja doziva svoga Jelen
simbolizira i boanskog hitrog i neumornog u
traenju dua, svojih kao i samu duu, koja trai
svoj boanski izvor da na njemu utai (Chevalier i
Gheerbrant 1987:228).
Ovo jelena, iako dolazi iz poznatog simbola, ne
bismo trebali doslovnD shvatiti!
Ljeljel1ovo kolo - pletel1 tal1ec - pletikolo
Ljeljen (jelen) hodi! Koutica je "rosom putovala"! "Gospon
stareina" je u hodu! Sve je u hodu! Taj stalan ljeljenov (jelenov) hod
vodi nas prema ljeljenovu kolu (jelenovu kolu) s vrlo starim motivom
zapletanja. Ljeljenovo kolo najdulje se pod tim imenom zadralo
(saznajemo iz etnolok<;lliterature) u Bosni i Hercegovini, a izvodilo
ga je - hrvatsko, srpsko te muslimansko stanovnitvo. O
ljeljenovu kolu najvie je pisala sarajevska eh1okoreologinja Jelena
U svom radu "Narodne igre u vezi sa smrti" je o
Ijeljellovo1ll kolu
"Moda su i igre oko ivanjdanske vatre (ivanjskih krijesova),
koji su preskakivali i djevojke, blijedi ostatak igara sa
ovom temom,' jet padaju u dane ljetne ravnodnevnice -
solsticija. U posljednje vrijeme su se kod nas, u ovim naim
krajevima, igrale igre oko vatre koje su i u drugim
prilikama.
U ovu grupu igara mogli bismo ubrojiti i igru Ljeljenovo
kolo, koja sadri obligatno kola -lanca
ispod svoda podigrtutih ruku dvojice, sa 'zaplitanjem' ruku
oko vrata i 'rasplitanjem'. I u ovoj igri vodi se dijalog u pjesmi
i kola, npr.
'Oj, pleti, J ovo, kolo ljeljenovo!
Oj, pleti, pleti, plele ti se ruke!'
Kralj Ljeljo 215
- Oj, ja sam Jovo, ja plesti kolo,
igru, kolo, kolo ljeljenovo!
gornja Hercegovina, srpsko stanovnitvo.)
U Hercegovini ljeljenom nazivaju jelena. Zanimljivo je da na
bosanskim nalazimo likove kola s
jelenom kao I za ovu igru postoje miljenja da je u
vezi s kultom mrtvih, a motiv mogao bi se
obnavljanjem ivota. Postoje i paraleIke ove igre,
sa istom strukturom, ali sa drugim tekstom pjesme,
drugom melodijom, s drugim nazivom, npr. Pletikolo, Pleten-
kolo, Ej, da pletemo, Jovanovo kolo, Pleter, Sitan tanac"
1966:366-367).
Ovdje citirana etnokoreologinja IZ Sarajeva Jelena
predavala je 1969. god. na Ljetnoj koli folklora koja se odravala na
otoku Badiji kod a koju sam i ja kolu je
organizirao Prosvjetni sabor Hrvatske, a njen idejni i
voditelj bio je Ivan etnokoreolog iz Zagreba. kola je trajala
dana, a svrha je bila upoznati voditelje folklornih grupa s
plesnim folklorom junoslavenskog prostora. Jelena
predavala je plesove tzv. dinarske zone. ostalih
nas je pjevati i plesati ljeljenovo kolo. Meni se to kolo veoma
svidjelo i ja sam svoju folklornu grupu viih razreda
Osnovne kole Kotoriba) Ijeljenovo kolo. su s
veseljem prihvatili i uvjebavali ljeljenovo kolo. Naprosto su uivali
u zapletanju i raspletanju kola. Vrlo su nastupali pred brojnom
oduevljenom publikom. Za Dan Republike (29.11.) bila je
akademija i moja folklorna grupa je nastupala na Kao to
je to bio poslije referata o Dana
Republike, bio je kulhuni program. Voditelj programa je
najavio da nash! pi ti folklorna gru pa koja izvesti Ije ljenovo kolo,
a voditeljica grupe je drugarica Marija Novak. su vrlo lijepo
otpjevali i otplesali ljeljenovo kolo. Publika je oduevljeno pljeskala.
Poslije tog nastupa dola sam u posjet svojoj prijateljici Kati,
216 Tragovi hrvnt,ke lIlitologije
Jo nisam ni sjela me njena mama, Terezija
Matotek r. 1919, sva ozarena upitala: "Marija, de si se ti to
boanjsko kolo?" "Koje boanjsko kolo!? Kaj Vam je?" "Pak,
boanjsko kolo, kaj ne, jeljenovo kolo, deca so na priredbi kolovodila
jeljenovo kolo, kaj ne?" Stvarno me zbunila. Nisam ni slutila da bi za
nju ljeljenovo kolo (ona je znala da je to jelenovo kolo, iako na
priredbi nije Qilo jelenovo ljeljenovo kolo) bilo boansko
kolo. je ljeljen (jelen) u narodu bio smatran boanstvom. ao mi
je to se nisam upustiJa u razgovor s tim u svezi, ali tada sam mislila
da je to njezina mata.
U Hrvatskoj je istovjetno ljeljenovu kolu - pletikolo.
O pletikolu je pisao na poznati eh10muzikolog 19.
Franjo . a kojeg se (iako imamo i prije njega neke zapise
plesova, npr. Stjepana ili kratke zapise o kolu djevojaka u
Slavoniji iz pera M. P. smatra prvim hrvatskim
etnokoreologom (v. Sremac 1984).
No, je osim zapisa melodije i teksta pjesme uz kolo,
j
zapisao i niz vanih elemenata, okolnosti oko kola, a koji nam
objanjavaju zanimljivo plesno Godine 1880. Franjo
objavio je o pletikolu svoj zapis iz Slavonije, ali donosi i
zapis iz Zaslivlja u Dalmaciji. Pogledajmo ove
zanimljive zapise!
"1021. Pleti-kolo.
Iz Slavonije. /

Oj, pleten tanac,
Oj, da pleterno,
Oj, koga
Oj, Maru djaku,
Oj, popu diku,
Oj, Le!uja!
(Iz moje sbirke tekstova.)
(Iz Zaslivlja u Dalmaciji.)
Ej, pleti-kolo,
Ej, da pleterna!
Ej, sitno tanko,
Ej, igru,
Ej,
Ej,
Ej da pleterna,
Ej, sitno tanko,
Ej, igru,
Ej, i na
Ej, mlado
Ej, da pleterna itd.
Ej, udovice,
Ej, da pleterna itd.
Ej,
Ej, da pleterna itd.
Ej, pleti kolo,
Ej, da pleterna!
Ej, tko je pleo,
Ej, nek
Ej, i na
(Tada se opet iz pjeva.)
(Iz sbirke.)
Kralj Ljeljo 21 7
je izbor obavljen, to na samom sigralitu dugo ne traje, jer
je od prije dogovoreno, stavlja se na jednom
kraju kolu na te pjevati, a za njom sve djevojke,
mukarei ute ili samo kadkada podciknu. vodi
drutvo s drugoga kraja, se pri tom, a ne jer
sigra nije ples - te izvodi s njim ne samo zviezdu, osmicu,
kariku, zmiju, i ine kadkada ba veleliepe likove (figure).
Napokon onako, da se djevojke, u pravom
smislu ni s mjesta krenuti ne mogu, sve da bi i h*le.
medjutim sve jednako pjevaju. Tako spletena stoji
drutvo njeko vrieme, a gledaoci pleskaju. Tada ih
218 Tragovi Ilfvn/oke mi/ologije
glavar razpletati; a kada je i to svreno, sklopi drutvo
kolo, a i stanu u srid kola, se
drutvu. Na to udare svi u ivio, a sigra je svrena.
Ovu sam sigru vidio u Slavoniji i to na raznih mjesta,
pa kako mi pripovieda na pisac gosp. Aug. enoa, sigra
se ista sigra i po Hrvatskoj u selu Mraclinu u Turovom
polju. Sigru tu izvadjaju na oko na sniegu same
enske, bosonoge i razgaljene, bez i bez poculice i
raspletenih kosa,.,Ima dakle i u ovoj sigri njeto iz poganske
dobe, na to pokazuje pripjev: 'Oj leluja!' a se da je stari
najbolje u Dalmaciji, to jest, da se sigra ova u
sigrati ima, jer svaka kitica naega dalmatinskoga teksta
svruje sa: 'Ej, i na
Pleti-tanac (pleti-kolo) izvadja se skoro na isti i po
Bosnoj. kanonik gosp. opisuje ovu sigru
ovako.
'N ajbolja i najpametnija kolo,
druinu, a sve jednako prva U pletenju dok se splete
ima vrlo slika. Kad se sve splelo udari prava igra; koja
se opet ne moe pretrgnu ti, bez da jedna jednakim
redom, ko to se Oko Travnika osobito i uNesetiru
naao sam najvjetije U ZaslivIju mi kazivae da zna
usred zime zaigrati kolo u pukla na smrznutu sniegu
pri 1880:212-213, naglasila M. N.).
Bez sumnje, ovaj ne samo da je dragocjen podatak za
razumijevanje pletikola je i izvrstan prilog u kola kao
starog kulturnog fenomena. Franjo nam je jasno napisao da se
pletikolo, paralela Ijeljel10vu kolu, ne plee, da se hoda, hoda

Je li o obrednon; hodu, obrednoj eh1ji?
hrva'tskom filologu-mitologu Radoslavu
koji nam je na temelju jurjevskih pjesama (npr. "Kuda Jura
odi, tud vam polje rodi") otkrio Jurinog ophoda, ophoda
plodnosti (v. 1989:46) moemo smatrati, odnosno sigurniji
Kralj Ljeljo 21 9
smo u Ijeljellovog (jelenovog) hoda i hoda-etnje u
ljeljenovu kolu (pleti-kolu) kao obrednog hoda i obredne etnj e, etnje
za plodnost.
Nadalje, nas upozorava da pletikolo ima neto od
"poganske dobi" na to ga pripjev "Oj, leluja!", a koji je u
tekstu pjesme tiskan velikim slovom "Oj, Leluja!", pa se moe shvatiti
da je to ime osobe.
Moemo se pitati zato misli da je leluja iz doba
poganstva.
Znamo da je leluja biljka zvana jo ljeljuja, bogia, aleluja,
aljeljuja, sabljarka, sablja, lelin, perunika i da je u hrvatskom narodu
poznata kao sveta biljka.
I zato bi ime biljke bilo pogansko
Vjerojatno misli na boansku osobu Leluju/Ljeljuju,
Perunovu enu ili Je li bila poznata boginja
Leluja, ili je samo njezinu prisutnost, teko je ali bilo
kako bilo, on ju je dobro smjestio - u poganstvo.
Veoma je znakovito i to to su nazivi kola pletikolo, ljeljenovo kolo
(i u tekstovima se spominje kolo), a ono se ne izvodi u
zatvorenom kolu, kako bismo to a koje prema
etnokoreolokoj literaturi simbolizira Sunce, se izvodi u
otvorenom kolu koje simbolizira rijeku ili zmiju. Zanemarit
noviji naziv J. kolo lanac.
Rijeka i zmija pripadaju "mokrom svijetu" koji u mitskom
okviru pripada bogu Velesu o kojem smo govorili.
Glavni motiv pletikola (ljeljenova kola) jest pletenje, odnosno
zapletanje. O motivu zapletanja, kao to je to kod ljeljenova kola,
Slobodan pie:
"Ovaj je motiv veoma dobro poznat u teoriji i istoriji igre, koje
su u njemu nale izrazito htonsko Prema rezultatima
istorije igre, ovaj motiv ima obnavljanja
ivota. U htonskom kultu, motiv je veoma rairen
u svetu, to je Saks dokumentovao brojnim primerima. Stoga
ovaj motiv u Ljeljenovom kolu jasno ukazuje da je njegovo
220 Trngol'i IlI'vatske mitologije
poreklo u kultu" 1964:706).
Dakle, i po glavnom motivu "zapletal1je" ljeljenovo kolo (pletikolo) ima
kultno obiljeje.
Kako se ljeljenovo kolo dugo odralo u Bosni i Hercegovini, nije
to jelena nalazimo na
nadgrobnim kamenim spomenicima iz 13. do 15. I to, ne
treba se kao Naime, prvi na jednom
jae na jelenu. i u svojim su radovima oprezno
upozorili na prikaz uPJ"avo ljeljcnova kola na tom
Simbolikom bavili su se
mnogi znanstvenici: Ante kobalj, Vinko Dionizije efik
Marian Wenzel, Slobodan Elsie Ivancich Dunin,
Tvrtko Zebec i drugi. tekstove svojih prethodnika
Tvrtko Zebec, u svezi s donosi
napis:
on upozorava na jo sloenije kola u
kojima prvi jae na jelenu. Svjestan je da je
jelen 'kod mnog{h naroda boanska ivotinja', ali i rtvena
ivotinja, simbol plodnosti, bogatstva i smrti. On odvodi due
umrlih na drugi svijet 1971 :52). Isti au tovie,
spominje i simboliku u kojoj jelen dobre
vjernike, odane Kristu. Navodi i da je Krist jelen
jelenima, da je sv. Petar spomenut na jelenu zlatorogu, a da
prema Davidovu, psalmu jelen simbolizira duu koja trai
Boga" (Zebec2003:6).
Nadalje, je iz Ciste (sada u Splitu) na kojem je prikaz
kola s prvim koji dri u ruci kri i na glavi ima kapu s
rogovima zvanu uba, a su povezani rukama u kojima imaju
cvjetove. To kolo kobalj naziva Ilebcsko kolo, i smatra da je to kolo
vjernika i njihovih dua spaenih po kriu i vodi krtenja. To
miljenje i Zebe0.
kapa ulJa s rogovima asocira nas na jelena i u njoj
vidimo profinjenu simboliku, simboliku ljcIjena (jelena), pa samim
tim moemo pretpostaviti da je i tu o Ije/je/lOvil kolu.
Krnlj Ljeljo 221
na umu ljeljena (jelena) kao boansku osobu Ljelja,
moe se pretpostaviti da se i tu radi o "boanskom kolu", o kojem
biti jo
Ukras na u Gatima je kolo, ali se na
nalaze znakovi Mjeseca i Danice. O njemu kobalj pie:
"Ipak se uz to vjerovanje, neodoljivom snagom
tradicije, na ovome u Gatima nalaze i znakovi prastarih
magijskih boanstva Mjeseca i Danice. Kako vidimo na ovim
spomenicima, prijelaz se iz jednog vjerovanja u drugo ovdje
odvijao vrlo sporo i vrlo kasno. Zato su nam ovi od
velike vanosti u pokrtavanja i vjere starih
Hrvata, a ova dva posebno kao dokaz o pravom kola,
koje se kao ukras u raznim oblicima pojavljuje na
Znanstveni O kola na
imaju miljenje. ih tvrdi, da se tu radi o
obrednom kolu. Drugi tvrde, da to zemaljsko
veselje" (kobalj 1970:205; prikaz na str. 218).
Kako smo danas, ponajvie filologu-mitologu
Radoslavu sigurni da je ljeljenovo kolo (pletikolo)
obredno kolo, kultno kolo za plodnost, miljenja smo da je na
spomenutim prikazano "boansko kolo" za koje se moe
da pripada ali i da je kolo na odraz
nove vjere Hrvata - i to uzevi u obzir upravo jelena
(koji je zauzimao mjesto u kulturi Hrvata prije
pokrtavanja, a i mu pridaje veliko i kri, pa
je to ujedno i nebesko kolo, kako ga primjereno i prikladno naziva
kobalj.
S obzirom na ljeljclloVlI (jelenovu) ulogu u i
nije to je krajem 4. bilo zabranjeno
maskiranje u ivotinje, a posebno II jelena, koutu i junicu (v. Lozica
2002:11).
I jo nekoliko II svezi s nazivom Ill!besko kolo. Taj je naziv
zabiljeen sredinom prolog LI Hrvatskoj (Babina Greda) i LI
Bosni. Ivan pretpostavlja da je naziv "nebesko" dobilo kolo
222 Tragovi Izrvatske lIlitologije
po svojim koreografskim jer se u kolu u zrak (u
nebo) se eljelo potaknuti prirodu na bolji urod (v.
1964:76).
Prema pie Zebec, Maria Wenzel je
uvjerljivo dokazala da je na nekim "prikazan mit
o Dioskurima, Kastoru i Poluksu, sinovima boga Zeusa i Lede,
koji su kasnije tovani kao uzori bratske ljubavi i gostoljubivosti i
zatitnici na dugim putovanjima, te sprovodnici due u drugi svijet"
prema Zebec 2003:6). S ovim Marie Wenzel slae
/
se i Slobodan koji smatra da je u slavenskom panteonu bilo
boanstava i da bi slavenski Dioskuri mogli biti Ljeljo i
Poljeijo se imena javljaju u obrednim pjesmama zajedno s
Ladinim (v. 1964:705-706).
Lada i Lado u Hrvata
J
U svezi sa spomenutim boanstvima Ladom i Ljeljom, pie
da su neki slavenske mitologije bili prema tim
boanstvima skeptici jer se njihova imena ne nalaze
Vladimirovim idolima u Kijevu. on kae da postoje i drugi
izvori koji govore o postojanju tih boanstava kod slavenskih
naroda, a koje svakako treba uzeti u obzir.
Tako
"U ruskim hronikama se ova boanstva pojavljuju na
nekoliko mesta. U Gustinskom Letopisu, koji je na osnovu
starijih izvora sastavljen polovinom XVII veka, o Ladi se
kae da je bila htonsko boanstvo. Pored toga, ona je bila
boanstvo braka, utehe i zadovoljstva. Ladi su prinosili
rtve, kae dalje fironika, oni koji su nameravali da sklope
brak, da bi njenom brak bio dobar i plodan.
kae da se i do njegovog vremena potovanje Lade
zadralo Ll nekoliko oblasti prilikom krtenja ili svadbe (V J.
Mansikka, op. cit., 114-117) ...
Kralj Ljeljo 223
Prema vestima Kromerove Hronike, kult Lade sastojao se u
igrama pri svadbenim veseljima. On kae da su idolopoklonici
potovali neke bogove Ljelja i Poljelja, koji su bili Ladini sinovi
(Mansikka, op. cit., 119).
U Hronici Stryjkowskog, koja je izala 1572. godine, kae se
da su pagani slavili Kastora i Poluksa, rimska boanstva. Ta
boanstva oni su nazivali Ljeljo i Poljeijo, na koje se uspomena,
sve do izlaska Hronike, kod Mazura i Poljaka. Slavili
su i njihovu majku Ladu (Mansikka, 124)" 1964:706).
I u hrvatskom narodu poznata je Lada, a poznat je i Lado. to ta
imena? Zato ih narod spominje u pjesmama, i to kao lajtmotiv!?
U svezi s lada/lado Vitomir Belaj pie:
"U pjesmama gotovo svih slavenskih naroda, posebice
u onima koje pjevaju ophodnici u i ljeto ili se pjevaju na
svadbi, moe se na pripjeve u kojima se javljaju
nerazumljive poput lado, lada i sl. Te pjesme
pjevaju o ljubavi ili, ue, o sklapanju veze i
djevojke. Ne treba stoga da su u tim neki
vidjeli skriveno ime poganskoga boga ljubavi"
(Belaj 1998:246, istaknula M. N.).
Zaista, u mnogim hrvatskim ophodarskim pjesmama spominju se
Lada ili Lado, i to u nekim su zapisima pisana velikim slovom kao da
su vlastita imena, a u nekima malim slovom kao da su imenice.
Glagol lada ti u hrvatskomu jeziku (kajkavsko
vladati. Kod kajkavaca (starija generacija) moe se i danas "On
ne lada z decom!" (On ne vlada s djecom!). Imamo primjere i II
starijim pjesmama. Evo jednog iz zbirke:
" ... Ar se meni ti dopada
zbog jedine stalnosti,
ar ti z mojim srcem lada,
lep lilijum radosti ... "
(ganec 2003:14-15, naglasilaM. N.)
224 Tragovi hrvatske lIlitologije
S tim u smislu upravljanja teritorijem pa i ljudima
Skok (1972:258) navodi: "Vladanje je obilno u historijskim
spomenicima kao prevedenica od srlat. feudalnom dominium ... za
naziv teritorija."
Imenica lada bila je prisutna u hrvatskomu narodu i u
svakodnevnom ivotu, a ne samo u pjesmama. O tome mi je nedavno
Marija iz
"Dok se perje, poslje dojdo i i onda se znalo
poslje pol bo dola lada, a to je da bo veljko
/"
veselje, posebno raspoloenje i da bo drutvo radosno. Ja
sem mislila kak bo dola vlada, a onda so se smijali i rekli: 'Ne
vlada, nego lada, lada bo dola!' Tak znam da je lada! I ne
samo dok se perje, nego i dok se skupila kakva
grupa, kaj je onak bilo veselo onda so rekli ve bo dola lada. A
to je da bo drutvo posebno radosno! Kak bi ti rekla
radosno? Negda se ne reklo oni se vole, nego oni se imajo radi!
Tak se reklo!"
Kao to vidimo, u Podravini je imenica lada radost,
posebnu radost; ona je prema ovom kazivanju, mogli
bismo slobodno ljubav.
ljubav starija generacija je manje rabila. Zanimljivo
je da danas i srednja generacija umjesto voli i ljubav koristi
sintagmu "radi se Dakle, stari izraavanja prisutan je i
danas.
mojemu dugogodinjem iskustvu folkloristkinje,
kazivanje Marije posebno me impresioniralo i navelo na
razmiljanje o nevjerojatnoj snazi narodnoga duha
usmenom predajom tijekom
U Skokovu Etimologijskom ... iz 1972. g. moemo

71 Nedavno sam pitala svoju kolegicu Ivanku Honjak iz Preloga, je li se Mirela
(njezina dobro udala. Odgovorila mi je: "Mislim da bo dobro. Imajo se radi!"
Ovo, "imajo se radi" nisam godinama jer je sintagma "vole sc" u posljednjim
gotovo potisnula "imajo se radi".
Krnlj Ljeljo 225
"Lada se i kao praslavenska boginja ljubavi.
Dovodi se u vezu sa laska (ljubav)" (Skok 1972:258).
Dakle, nae za ladu -ljubav u svezi je sa
pa smo sigurniji u njegovu
I na Ansambl narodnih pjesama i plesova "Lado" djeluje u
stilu i svog imena, jer ophodi diljem svijeta, pogotovo
ophodi iseljene Hrvate i donosi im posebnu radost-ljubav i toplinu

Osobna imena Lado i Lada u naem narodu nisu ali ih
ima. Vjerojatno su oni koji su dali svojoj djeci takva imena imali na
umu neto lijepo ili su pak znali za njihovo radosno-ljubavno
Tako je apstraktna imenica ljubav postala vlastito ime
Lada.
Pridruujemo se koji u Lada i Lado vide
poganskoga boga ljubavi i pogansku boginju ljubavi. U Hrvatskoj je,
pie Vitomir Belaj, jedan od prvih o praslavenskom bogu
Ladu bio Pavao Ritter (1652.-1713.), godine 1703. ili 1704. u
svom djelu o roditeljima kralja Ladislava. je pisao:
"Popijevke koje po Slavoniji i donjoj Hrvatskoj (koju
zaprema dakako biskupija u doba
ljetnog solsticija pjevati zbor djevojaka u
plesu oko krijesova, u kojima se iza pojedinih stihova ponavlja
uzvik lijepome Ladi; od tih se moe ovaj jedan navesti: Lipi Ive
roe trga / Aj Lade, Lade lipo Lade s. a.:44 prema
Belaj 1998:249).
Belaj navodi i jedan veoma vaan podatak u svezi s blagdanom
Lada. Kae da se na poznatu ispravu
nadbiskupa Felicijana iz 1134. godine, kako je Rex
Ladislavus ... eliminatis gentilitatis erroribus, uklonivi poganske
zablude, nadomjestio praznik Lada blagdanom sv. Ivana Krstitelja"
(Belaj 1998:249).
jedan od prvih o postojanju boanstva
Lado u Hrvata iz pera pavlina Josipa (1688.-
1760.). On u svom djelu Natale solu III magni ecclesiae doctoris sancti
226 Tragovi hrvatske mitologije
Hieronymi ... (Domovina velikoga crkvenoga sv. Jeronima ...
1752.), ostaloga, govori o koji pjevaju neku
pjesmu kojom tuju boga Lada. N a stranici 247. naveo je te
pjesme:
Lepi Ive terga Rofe,
Tebi Lado fzveti Bofe:
Lado fzluffai nafz Lado.
Pevke Lado pevamoti,
Szercza naffa v klanyamoti:
fzluffai nafz Lado.
Ovu pjesmu je preveo na latinski (v. Belaj 1998:246-247).
Popijevci je dodao:
"Premda oni, koji praznovjerno slave ovu zvanu
Lado, bijahu u istinsku vjeru uronjeni - zbor djevojaka u
kolu oko krijesa punim glasovima skladno pjevahu
pjevanja ista ... " (Belaj 1998:250).
Bez sumnje, ovaj nam zapis govori da je Lado bio duboko ukorijenjen
kod hrvatskog naroda,u
U starije zapise o boanstvima Lado/Lada ubrajamo i zapis
franjevca Matije Petra r. 1750. g. u Valpovu.
zapise, Miroslava Valaek je napisala:
"Na br. 12 kolo, da pivamo Ladi) bio je zapisan
napjev ladarske pjesme posavskih djevojaka.
smatra da se naziv Lado odnosi na bilo koje
boanstvo, a javlja se 'u pjesmama za ljetnih radova
stanovnika u Panoniji'" Valaek 1999:94).
Mislimo da ima pravo kad smatra da se Lado moe odnositi
na bilo koje boanstvo. To kasnije i potvrditi.
U drugoj polovici 18. 1786. god. profesor
akademije Martin napisao je u pismu Karlu
Gottliebu Antonu, uz ostalo:
"Ime Lado poznato je II Hrvata, Dalmatinaca i Slavonaca, a
kako sam sam nitko jo nije zapisao da djevice
II doba blagdana sv. Ivana Krstitelja voditi zbor po svemu
Krnlj Ljeljo 227
tomu kraju od jednoga doma do drugoga, i ostalim
ponavljaju, ove Lado, Lado lepoje Lado, to
Lado Lado lijepo je Lado. Na pjesnik alias
Ritter smatra Lada Sibilom odnosno (prema Belaj
1998:250).
U 19. u Hrvatskoj, zapise o boanstvima Lada/Lado donose
Franjo Ksaver i Natko Nodilo, a u 20. su
zapisi dvojice vrsnih folklorista Nikole Roina i
Zvonimira Njima pridodati i etnomuzikologa
Vinka ganca.
Iz navedenih zapisa vidljivo je da zbor djevojaka oko krijesa uz
kolo pjeva pjesme u kojima se spominje Lado, ali i da djevice
od jednoga doma do drugoga i ponavljati "Lado,
Lado lijepo je Lado".
Djevice koje su u Podravini na
blagdan sv. Ivana, 24. lipnja, u ophod, tj. od do i u dvoritu
pjevale i vodile kolo, ljudi su prozvali ladarice, pie Z.
su naziv ladarice dobile po pripjevu pjesme, a koji je
glasio Lado. ophod ladarica je
ostaloga
"U pjesmama koje tom prigodom pjevaju one ele
svako dobro, da ljeto bude tiho i rodno, itd. Prvi stih jedne
takve pjesme glasi: 'Lado, lado bog pomagaj tome dvoru, tioj
tioj ljeto dober bog'" 1964:711).
nam je, kao to vidimo, objasnio glavnu ulogu ladarica.
One ele tihu i rodnu godinu. One su u biti poelarice
(od "poeljeti"). Naravno, za to dobivaju darove od
Hvalevrijedan opis ladarica napravio je i Nikola
Roin u Hrastovici (okolica Petrinje). je zapisao:
"Ladarice idu 24. lipnja, Idu muki i enske,
curice, govedarice. U bjelini su nose na glavi.
Mukarci ne nose Rasplehi lasi. U ruci nose
Nose koarice, da spreme ko im to podari.
N aprid ide jedan mukarac sa od krava ili
228 TmSOlJi hrvatske Illitologije
konja. On zvoni kada u dvorite.
Kada PJEKAVCI zapjevaju:
Dobar k ovom dvoru,
O Lado, o Lado, lepi Lad.
K ovom dvoru gospodaru,
O Lado, o Lado, lepi Lad.
Kad ito sijat,
Susrela vas dobra
IV9nova i Petrova.
Podjelite nam kaj morete.
Ak vi nama ni ne date,
mi vam sinka krasti.
Sinka Ivu
Pa se njim igrati,
njim igrati i bacati,
u pod narandu.
Kad oni zavre, gazdarica i podijeli jaje, ko dinar.
Oni pjevaju: f
Fala, fala na vom daru,
na vom daru, gospodaru.
OLado ...
Kad dobiju dar onda onaj sa zvonom zvoni i
Be, jarcu komad slanine,
qi kojejaje.
Kad selo, onda podijele darove. To su
Ladakalo se do rata. Sada ne. Bude jedan da curice nije
stra, jer idu pred Uvijek su u narodnoj nonji" (Lozica
1996:182-183).72
Uz ivanjski krijes i kolo oko njega u kojem se spominje Lado,
govori i pjesma iz
"Lep nam I vo kres nalae,
Ej lado, lado, ej Ivo, lado!
7:!. je koristio Ladarice (Nikola Roin. 1961. Folklorna
Petrinje i okolice. IEF rkp 359:68-69) i zapis: N. Ro7.in, Hrastovica
26.9.1960., komu je kazivala Katic'a Krpan, r. 1913.
Z desnom rukom kres nalae,
z levom rukom altve igra;
njega majka doma zvala:
'Odi, Ivo, na
ajte, ne
(divojke su v kolo dole),
ja je moram nadigrati,
nadigrati, natplesati,
se junake, se divojke,
makar ne born spaval,
spaval ni
Se so dekle na kres dole,
samo nema lepe J ane.
Al govori mladi I vo,
na ivanjsko
'Si pleite, popevajte,
sega jogna preskakajte,
(alite se,
na me mladog ne )
Za me nema tu veselja,
Kralj Ljeljo 229
kad mi nema moje Jane!'" (Botica 1990:97). 73
Prema zapIsIma vidimo da su boanstva Lado i Lada
vezana uz ivanjske vatre (krjesove) i u ophodarskim pjesmama
ladarica koje su se mjestimice, prema zapisu zadrale
do Drugoga svjetskog rata ili do sredine 20.
Moramo spomenuti znakovit detalj koji su zabijeili
i To su cvjetni koje su na glavama II
ophodu nosile ladarice. Znamo da je II narodu cvjehli simbol
nevinosti, ali on moe biti u ovom kontekstu i duhovni znak, znak
vjere kojoj ladarice pripadaju, ili bolje kojoj su II dalekoj prolosti
pripadale.
73 Botica je preuzeo pjesmu od Vinka ganca, 1956. br. 53. Tu pjesmu donosi i
Gavazzi koji je preuzeo zapis (iz okolice Krievaca) od Ivana
Sakcinskog. Zavretak njegove pjesme je Gavazzi 1988:90). [ Franjo
donm;i ovu pjesmu, ali bez posljednjih deset stihova. pie da je pjesmu zapisao
Juraj Zidovce, a tiskana je u Sklnci1l1940. g. (v. 1969:169).
230 Tmgovi hrvatske l1Iitologije
Prema ovim spoznajama, moglo bi se misliti da je blagdan sv.
Ivana Krsti telja (Ivanje, 24. lipnja) zamijenio poganski blagdan Lado,
kako pie Zanimljivo je da se Lado spominje i u uskrsnim
pjesmama uz kolo u Podravini i jurjevskim ophodnim pjesmama u
okolici Karlovca, Varadina i u Slavoniji.
Donosimo obrednu pjesmu pod nazivom "iz vuzmenog kola"
iz Podravine. Kod pjevanja prva se polovica stiha uvijek ponavlja,
pie ganec. Takvo ponavljanje zabiljeio je i u
(Kotoriba) kod vie e}anih kola s mitolokim sadrajem. U plesnom
izrazu ta ponavljanja su vrlo znakovita jer se na njih izvode udarci
nogama o tlo.
"Ladalo se mlado Lado
po tem polju irokome,
poljanke kolo vode,
med se zvale mlado Lado.
'Nemojte me,
mi je glas dolazi!,
da mt majka umirala!'
Ne budali, bjela Lado,
tvoja majka svilo prede
na preslici trenjikovoj,
na vretence brupanovo.
'Da bi znala i spoznala,
dami/majka svilo prede,
dala bi ji ivat
na peticam i crlene.'
Ladalo se mlado Lado,
po tem polju irokome,
poljanke kolo vode,
med se zvale mlado Lado.
'Nemojte me,
mi je glas dolazi!,
da mi bratec vojsku
Ne budali bjelo Lado,
tvoj ti bratee konja jai.
'Da b' ja znala, spoznavala,
da mi bratee konja jai,
ja bi njemu vinca splela
Kmlj Ljeljo 231
z rumarina zelenoga'" (ganec 1962:21-22).
Dragocjene podatke o Ladi ostavio nam je Natko Nodilo u 19.
O jurjevskim ophodima u okolici Karlovca, Varadina i
Slavonije on pie:
"Istog Juru, Ladina ednog ljubovnika, izvodi i tokavska
enska pjesma, koja drugo nije do ista kajkavska himna u
jednakom osmercu:
'Gjuragj kosi po pobrgju, Lado! Le! mile!
Konja penje po zalagju, Oj Lado, oj!
Gjurgju egjca dodijala,
Gjuragj konju govorio:
Vrisni, konju, dobro moje,
ne bil' moja ljuba,
ne bi l' vode donijela,
tebe vode, mene vina.'
Pominje kralja, a ne Gjurgja, jedna pjesma iz Slavonije; ali
ko je taj kralj, vidi se po 'polju, puno sada', i po zelenu lugu,
punu hlada:
'Mi idemo, Ljeljo!
ravnim poljem kralju, Ljeljo!
i zelenim lugom.
Ravno polje, Ljeljo!
ravno puno sada,
zelen lue pun je hlada.
Lado! Le! mile! Ljeljo, oj Ljeljo!
Mi idemo, Ljeljo!
mi idemo kralju, Ljeljo!
sad pred bijele, Ljeljo!
sad pred bijele dvore, Ljeljo!
dobra gospodara.
232 Tmgovi hrvatske l1Iitologije
Lado! Le! mile! Ljeljo oj!
I nosimo, Ljeljo!
i nosimo kralju, Ljeljo!
bijelom dvoru, Ljeljo!
bijelom dvoru, kralju, Ljeljo!
zdravlje i veselje.
Lado! Le! oj Ljeljo oj!'
Lado! Le! mile! poboni je usklik lijepoj miloj Ladi i visokoj
miloj Ljelji, cari5i nebesnoj. Ovaj usklik, to u vie enskih
davnih pjesama dolazi, kolo i sada otee,
pa ga navodno ponavlja, kao zadnju uspomenu usrdne
negdanje pobonosti prema velikim boginjama" (Nodilo
1981 :151-152).
Dakle, za Nodila postoje "davne pjesme", a onda je da
postoje i "ne davne pjesme". U navedenoj, kako Nodilo kae,
"davnoj pjesmi" prisutan je Ljeljo, a prisutne su i boginje Lada i
Ljelja. Kako se u hrvatskim jurjevskim pjesmama spominje
Jura, miljenja smo da je1.jelja u "ne davnim pjesmama" naslijedio
Jura, a Ljelju, koju Nodilo naziva caricom nebeskom, naslijedila je
Mara.
je o Juri i Mari, prema mitskoj boanskoj
djeci, djeci boga Peruna, koja se simpatiziraju ne da su
Miljenja smo da je Mara zadrala svoje izvorno ime Ljelja do
danas, ali samo u duh,ovs,kom ophodu slavonskih djevojaka, i to na
sceni, pod imenom kraljica Ljelja. U hrvatskom narodu, preteito u
Hrvatskom zagorju, boginja Ljelja, Perunova ivi u obliku
starog vjerovanja: Marijin pojas, Marijin trak ili Marijin To
vjerovanje moe se, odnositi i na njezinu majku boginju,
Perunovu enu.
Iako nam Nodilo jasno kae da je dolo do zamjene imena
"pominje kralja, a ne GjUI'gja", ipak smo razmiljali o toj zamjeni.
Imamo li jo koje potvrde? Imamo.
O zamjeni imena Ljeljo - Jura navodi nas ne samo njihov hod
(i Ljeljo i Jura su stalno u hodu, Ljeljo se s jelenom,
Kmlj Ljeljo 233
Jura s konjem), i njihovi, istovjetni karakteri. Naime,
obojica imaju naglaeni erotski karakter.
Ljeljo u Dubravci
Spomenuli smo da je Ljeljo, prema Pilam, staroslavensko boanstvo
kojega su nai dalmatinski pisci iz doba renesanse s
Amorom ili Kupidonom, bogovima ljubavi iz starorimske
mitologije.
Znamo da su knjievna djela proizvodi i da ih ne
moemo koristiti u znanstvene svrhe, ali isto tako znamo da su pisci
svih naroda i svih epoha (kao motive ili likove) za svoja djela,
ostaloga, koristili tradicijsku duhovnu kulturu naroda kojemu su
pripadali. Josip Kekez nam o tome govori za doba baroka u
tekstu:
pripisujemo i njegova suvremenika, baroknoga
Junija koji je prema
Stijepe iz godine 1670. volio mjesta na
kojima se okupljao narod i gdje su se plesala kola: bi
se uhvatio u kolo, u kolu pjevao narodne pjesme, a i sam bi
improvizirao npr. Interes za narodni ivot i
narodno stvaralatvo se u i tako to u svoje
drame uvodi likove koji su za skup gospode
slovinske, ugarske i bosanske ... " (Kekez 1978:56).
Spomenut iz tog razdoblja jo neke pisce djela odiu
narodnim duhom.
Marin (1508.-1576.) sa svojom pastoralom Tirena u kojoj
se spominje Kupido, i Ivan (1589.-1638.), autor pastirske
igre u tri Dubravka.
Knjievno djelo, pastoralu Dubravka u kojoj
dvoje ljubavnika, Miljenko i Dubravka, nakon raznih peripetija i
zapreka, ostvaruju svoju upletanjem boanstva Lera, teolog i
234 Trngovi hrvatske lIlitologije
knjievni Kerubin 74 je

"Skup: Igraj kolo, bolje
svak se kai dobre volje
na pir, na pir hod' svak' hrlo,
spravi trbuh, grlo,
da se ije, da se pije,
Hoja, Lero, Dolarije.
Pjesnik u estinalya pjeva po uzoru narodnih koje
se pjevaju u kolu. Svaka kitica svrava jednakim pripjevom:
Hoja, Lero, Dolarije, invokacijom tih umskih boanstva"
1915:100).
stihove Kerubin
"Divljak: Kak moj slatki glas
kako slavic, ki se izvija,
na nj doteku iz planina
Hoja, Lero, Dolarija.
Hoja, Lero, tri gorska boanstva. Ova tri bogovska
imena su se u narodnim enskim pjesmama.
im nije 1915:43).
Po ovim moemo da Kerubin poznaje
narodne pjesme (to nas ne treba jer u doba njegova u
drugoj polovici 19. narodne su pjesme i kola bili ivo
prisutni u svakodnevnom, ivotu) i prava je teta to nije naveo i
barem jednu kao primjer enske narodne pjesme u kojoj se javljaju ta
boanstva.
Kako je o enskim narodnim pjesmama i u
kolu u kojima se (imamo mnogo primjera iz srednje i sjeverne
Hrvatske) pojavljuje Ljeljo/Jura, a za kojeg je da pripada
svijetu boanstva, miljenja smo da je moda Ljelja
zamijenio s Lerom ili je pak' Ljelja tamonji narod jednostavno zvao
Lero.
74 Kerubin je u Splitu (1867.), a umro u Zagrebu (1945.), dobro je
poznavao narodnu tradiciju.
Kralj Ljeljo 23 5
Ime Lero vjerojatno dolazi od lijer, to je vrsta ljiljana koji
ima sveze (pripada istoj skupini biljaka) s ljeljijom/perunikom i koja
je u kraju zvana bogia - sveta biljka. Prema
Lero je umsko boanstvo. To nas navodi na boanstvo Ljeljo
ime, smo rekli, od biljke lijerlljeljija, to se pak povezuje i s
ljeljenoln/jelenom.
Kako su osobine LjeljaILera ljubavnog karaktera, Ivo Pilar ima
pravo kad govori o renesansnim dalmatinskim piscima i Ljelju kao
ljubavnom boanstvu.
Za razdoblje renesanse i baroka, u svezi s mitskim svijetom,
Belaj pie:
"Poglavlje za sebe predstavlja hrvatski mitski svijet u brojnim
dramskim djelima hrvatske renesanse i baroka, posebice u
komedijama i pastoralama, od Marina (1508.-1567.) do
Ivana (1589.-1638.). Zbivanja su u njima smjetena
u mitsku Dubravu. Tu u Dubravi nastaje novi, slovinski
(hrvatski) mitski svijet, jer su staroga odavna zaboravili.
Vile dobivaju svoja imena, izmiljaju se novi hrvatski bogovi
(npr. Slovan, Davor, Lero), bogovi imena i danas
dobronamjernim, a 'mitolozima'
podosta glavobolje" (Belaj 1998:39).
to se boga Lera, miljenja smo da ne moemo govoriti o
renesansnom mitologiziranju, nego o jednostavnom
uporabe narodnih termina u literaturi. Prema svemu Lero
nije izmiljotina, je LeroILjeijo "narodni boanski
lik" kojega je svojemu knjievnom
uspjeno uklopio u svoje knjievno djelo Dubravka.
Boanski nadimci
U svezi s Ljeljom se jedna zanimljiva ili, za nae
zemaljske prilike, nerazumljivost.
Vidjeli smo da je prema Natku Nodilu "Jura edan Ladin
ljubavnik!"
236 TrngOlli Mm loke /IIiiologije
No, kako je Jura u tradiciji zamijenio Ljelja, to da
Je Ljeljo bio edan Ladin ljubavnik. u literaturi (npr.
Mansikka, finski slavist, i drugi, prema Belaju 1998) moemo
da je Ljeljo bio sin boginje Lade.
I to sad? Je li Ljeljo Ladin ljubavnik ili sin? Tko ima pravo,
Nodilo ili Mansikka? Pokuat razjasniti ovu
zanimljivu situaciju.
Vitomir Belaj rad ruskoga
arheologa B. A. Rybakova, pie:
da Leto nastupa u paru s Artemidom, onda
valja i Ladi par. Ona se prema
Rybakovljevu miljenju, kod praslavena zvala Ljelja, Ljolja,
Ljalja i (Belaj 1998:253-254).
Dakle, Lada se u Rusiji kod praslavena zvala Ljelja.
Kod Hrvata, miljenja smo da je Ljelja bila poznata i
kao Lada. Naime, pretpostavili smo da je boginja Ljelja
boginje Perunove ene J<oja se moda zvala Ljeljija/Leluja, a nije
da se i majka boginja mogla zvati i boginja Ljelja. Prema
tome, je da majka i imaju isto ime, u ovom
Ljelja. Ako Ljelju zamijenirno s Ladom (kao to je to bilo kod Rusa),
onda i Mansikka i Nodilo imaju pravo, jer proizlazi da je bog Ljeljo
Ladin sin, a moe biti i da je ljubavnik Ladine odnosno svoje
sestre.
Kako je boginja Ljeljija/Lelija/Lilija ena boga Peruna,
to da bi bog Ljeljo bio njihov sin kao to je boginja Ljelja njihova
Dakle, Ljeljo i Ljelja brat su i sestra. To su Perunova djeca. A
Perunova djeca Jura i Mara, prema boanski su ljubavni
par.
Ovoj igri sa zamjenom boanskih imena nije kraj!
U hrvatskim narodl;tim pjesmama se javljaju, jedan uz
drugi, pripjevi: lado/lada i Ljeljo/Ljelja (npr. "Lado! Le! mile!").
Odakle ta uska povezanost?
"Nerazumljive lado/lada", kako pie Belaj, danas su nam,
usmenoj narodnoj predaji, razun,ljive. Rekli smo da
Kralj Ljeljo 237
imenica lada/lado ljubav-radost. Ta apstraktna
imenica javljala se u narodnim pjesmama i kao vlastita imenica
Lada/Lado, i prema kontekstu u kojem se javljala je
muko ili ensko boanstvo.
Kako Lada/Lado i Ljeljo/Ljelja dolaze zajedno, npr.
"Lado! Le!", miljenja smo da je Lada nadimak boginje Ljelje koji je
dobila svom ljubavnom djelovanju.
Tako je najvjerojah1ije i bog Perun dobio nadimak Lado.
Pisali smo u prvim poglavljima ove knjige da je kult boga
Peruna prenesen na svetoga Iliju i na svetog Medarda. Kako se sv.
Medardo (u Francuskoj) povezuje s odnosno s blagdanom
rua ("kad su djevojkama stavljali krune od rua na glavu"),
kod nas poznatog u junoj Dalmaciji kao Rusaije (Duhovo), a "koji se
izvodi od lat. rosalia, dies rosae, kako su se zvali dani poduja u
svibnju i lipnju jo u doba ... " (Gavazzi 1988:71),
nam se da je Lado zamijenio Medarda jer je poznato da djevice
ladarice u svom ophodu nose na glavi cvjetne a i
Medardovo slavimo u dane poduja, 8.li pnja.
Pogledajmo pjesmu koju je u zapisao Josip
Komorski i za koju se smatra da iz
doba jer se u njoj spominje Lado:
"Lepi Ive terga Rose
Tebi Lado sveti Bose
Lado szlussai nasz Lado.
Pevke Lado pevamoti
Szerza nasa vklanjamoti
Lado szlussai nasz Lado" (Zvonar 1994:56).7'
U ovoj je pjesmi ime Lado uzdignuto na razinu boanstva.
Rue - znak ljubavi - beru se za boga. Ali kojega boga? U
vrijeme (18. moda za Peruna!Medarda, ali
75 Zvonar u fusnoti navodi: "Pjesmica je otisnuta na str. 238, u Glavi LIV. prvog dijela
knjige, uz napomenu da su je ' ... Slaveni praznovjerni, na
govoru sastavili, a pjlva se tako se u svakoj kitici tri put ponavlja ime
Lado' (citat je s latinskog preveo o. Zvonimir Sagi - Bono II Vara7.dinu)".
238 Trngo(li hrvatske Illitologije
to i ne mora biti tako.
Kako nadimci mogu egzistirati i kao samostalna imena, a nai
prethodnici, slavenske mitologije nisu imali na umu
boanske nadimke, dolo je do niza u
boanstva Lada/Lado, jer nisu zabiljeeni prije 15. a neki su
pak smatrali da ta boanstva jednostavno u narodu postoje.
Tako Milovan Gavazzi pie da: " ... treba odbiti u duhu onih
vremena udeeno mitologiziranje o nekim boanstvima Koledi i
Ladi (Ladonu zacijel() je tu i mislio na kakvo boanstvo,
kad pie slovom, kao toliki slavenski ineslavenski
mitolozi iza njega i Valvazora pa se gornji pripjev poslije u 18.
stolj. jo i krivotvorio preudeavanjem u 'jasnije'. Tebi, Lado, sveti
Boe' kako to nalazimo u pisaca i (Gavazzi
1988:88).
Zaista je ova teka Gavazzijeva optuba na
pavlina J osipa da je "krivotvorio i preudeavao" stih Tebi
Lado sveti Boe, kako bi Lado ispao boanstvo. Pitamo se zato bi
to Ako mu se kao narodnih i
dogodilo (a to se svakom da neto nadopuni ili
izostavi (saznavi nove to ne da krivotvori.
nije bilo do mitologiziranja jer je u popratnom
tekstu te pjesme zapisao i
"Premda oni, koji praznovjerno slave ovu zvanu
Lado, bijahu u Istinsku vjeru uronjeni zbor djevojaka u
kolu oko krijesa punim glasom skladno pjevahu
pjevanja ista ... " prema Belaj 1998:250).
Dakle, iako su uronjeni u istinsku vjeru (ovdje se radi o
vjeri jer su katolici), oni ipak pjevaju i sudjeluju u
"praznovjernoj" Lada. To izgleda Ili,
moemo nespojivo. i to je
Kako se u Hrvatskoj gotovo 20. miljenje
Milovana Gavazzija uzimalo kao najispravnije, nije to
moemo u stranih i
"Lada, 5. Lado po (znanstveno opovrgnutom) miljenju
Krnlj Ljeljo 239
starijih folklorista 18. i 19. stolj. u slavenskoj mitologiji boica
mladosti i ljepote" 1972:745).
Nije nas zbunilo ovo "znanstveno
opovrgnuto" objanjenje Lade (iz 1972. g.) jer su u hrvatskom narodu
Lada i Lado jednostavno nezaobilazne
U najnovije vrijeme zapisom pjesme "Lepi Ive
trga roe / Tebi Lado sveti Boe" pozabavio se Belaj. On pie:
"Bez obzira na to je li zapis ivanjske
pjesme ili ga je on 'krivotvorio preudeavanjem', je
li Lado bio praslavenski bog ili samo nerazumljiv pripjev, valja
od filoloke da se u napisanu tekstu te pjesme
spominje sveti bog. To da treba vidjeti moe li se ova
pjesma objasniti dosad rekonstruiranim elementima
praslavenske mi tologije" (Belaj 1998:255).
Nadalje Vitomir Belaj, na umu svetu svadbu Jure/Ive i Mare,

"Ivanje je, dakle, na mitskoj razini usko povezano sa svetom
svadbom u kojoj boanski mladoenja nosi (u recentnim
folklornim tekstovima) ime Ivan. Ako se sada vratimo
zapisu "Lepi Ive trga roe. / Tebi Lado sveti
Boe: / Lado sluaj nas Lado", shvatit da je agens u
njemu, zapravo, bog Ive" (Belaj 1998:256).
Ne moemo se sloiti s miljenjem Belaja da je
pjesmi "agens u njemu, zapravo, bog Ive". Po naem miljenju Ive je
koji trga rue za boga Lada. Tu je Lado bog.
On moe biti Perun/Medardo/Ljeljo/Jura. I u ovoj pjesmi Lado moe
biti Ivo, ali ne zato to je "agens u njemu", kao zamjena za
Lado. Pjesma bi izgledala ovako: "Lijepi Ive trga roe / Tebi Ivo sveti
Boe".
Prema tome, koji je bog u svijesti
vrijeme bio prisutan pod imenom Lado teko je govoriti.
Prema - Belajevoj rekonstrukciji mitske o
boanskoj Juri i Mari, a o kojima govore jurjevske pjesme, u
nekim ivanjskim pjesmama Juru je zamijenio Ivo, pa se tako Ivo
240 Trng(1)i Ilri'llf,;ke lIlitologije
pojavljuje kao bog.
Vrlo lijepi zapis u svezi s ladovskom problematikom,
napravio je Zvonko u Podravini sedamdesetih godina
20. Njegov zapis pjesme Lepa Mara roe brala Belaj je

" ... I doista, u drugim ivanjskim pjesmama jasno se vidi da je taj
junak hrvatskih (pa onda i slavenskih) ivanjskih pjesama bog.
U Cepelovcu, u Bilogori, pjevala se pjesma veoma onoj
koju je jedino to su uloge
podijeljene. U njoj ne bere Ive, nego to - to je
nekako - Mara, a roe su namijenjene sveviemu
Ivanu:
Lepa Mara roe brala
Na ivanjsko
Oj, lado, lado, oj, Ivo, lado
(iza svake kitice)
lod! raa venca pljela
Za I vana sveviega.
Koji nosi arko sonce
arko sonce i meseca.
Z de,snom rokom ognja kuri
Asa levom deklu grli.
pri Ivanu nikako ne pripada epitet svevinji, osim ako
gCl ne shvatimo kao pogansko boanstvo iz nebeske sfere! A taj
sc epitet lijepo uklapa u sliku koju pruaju rekonstruirani
ulomci praslavenskoga sakralnog pjesnitva, u kojemu su
Nebesnici gore (Belaj 1998:250-257).
SIClcmo se s Belaja. Pjesma laista jasno govori o tome
(b je Ivo LI ulozi boga, no ostCIje nam zagonetni pripjev
"Oj, ICldo, lado, oj, Ivo, lado!"
Poigrajmo se zamjenom
Kralj Lje/jo 241
Zamijenima li lado s koja lado, a to je ljubav,
pripjev bi izgledao ovako:
Oj, ljubav, ljubav, oj, Ivo, ljubav!
Dobili smo jasnu Ivanovu osobinu. To je ljubav. Dakle, moemo
Ivo je bog ljubavi.
Ima vie pjesama koje su se na Ivanje pjevale uz kolo oko
krijesa, a u kojima je iza svakog stiha lajtmotiv: "Ej, lado, lado, ej Ivo,
lado!" Podsjetimo se pjesme iz
"Lep nam Ivo kres nalae
Ej, lado, lado, ej Ivo,lado!. .. "
Mislimo da su se svom ljubavnom rIJecI
lada/lado ili Lada/Lado koristile u narodu bez obzira na primljenu
vjeru, o nas je izvijestio (to smo rekli) pavlin
Josip
Pogledajmo ophodarsku pjesmu iz Miholjanaca u Podravini:
"Lado, lado - Faljen bodi Jezu Kristu
Marija -lepa lado!
Bog pomagal tomu stanju,
Lado, lado - Jezu Kristu i Marija - lepa
lado!. .. " (Gavazzi 1988:99).
Ako zamijenima lado s ljubav, pjesma izgleda ovako:
"Ljubav, ljubav - Faljen bodi Jezu Kristu i
Marija -lepa ljubav!
Bog pomagal tomu stanu - Jezu Kristu i Marija - lepa
ljubav!. .. "
Bez sumnje, lado izvrsno funkcionira kao ljubav. Ako bismo
ljubav u toj pjesmi zamijenili s bog, onda bi ispala - lepa
boginjo! Dakle, bilo bi u pitanju ensko boanstvo.
Pogledajmo pjesmu smo je citirali) iz okolice Petrinje, a
prema zapisu N. B. Roina, koju su pjevale ladarice:
"Dober k ovom dvoru,
O Lado, o Lado, lepi Lad.
K ovom dvoru gospodaru,
OLado, II Lado, lepi Lad ... "
242 TrngOlJi il rua tske mitologije
Zamijenirno li U ovoj pjesmi Lado s ljubav, ispalo bi - lepi
ljubav. Nema smisla.
se u toj pjesmi iza Lado (ljubav) krije bog. Ljubav je
uzdignuta na razinu boanstva. Stih bi izgledao ovako:
"O Boe, o Boe, lepi Bog."
Ali, koji bog? Je li u pitanju bog Ivo, Jura, Ljeljo, Perun?
sada od naeg, koliko nam je poznato, najstarijega
zapisa o boanstvu Lado, koji je napravio Pavao Ritter
(1652.-1713.). U svezj"s njegovim zapisom, Petar Grgec, sredinom
prolog
"' ... pjesme, koje po cieloj Slavoniji i donjoj Hrvatskoj (kuda se
iri svakako najprostranija biskupija) za ljetne
suncostaje pjevati zbor djevojaka uz ples oko
kresova.' Citira iz tih pjesama dva stiha: 'Lipi Jive roe trga, / oj
Lade, Lade, lipo Lade!' na pripjev da
je sv. Ladislav ukinuo slavljenje 'praznovjernoga Lade', koji da
je starim Hrvatima isto, to je Grcima i Latinima
Pean', te da je toga uveo obred, 'na uspomenu
sv. Ivana Krstitelja'" (Grgec 1944:119).
Dakle, prema Lado je starim Hrvatima isto to je
Grcima i Latinima Pean.
Ovdje bismo mogli misliti da se radi o Panu u
mitologiji bogu uma i pokrovitelju pastira. Grgec pie
Peanu, to nije isto kao., Pan. "pean, -ana (paian - poklik
radosti; Paiana - bogova kod Homera, 1.
popijevka, zanosna pjesma zahvalnica; hvalospjev)"
1962:1107).
S obzirom na mjesto (krjesovi) i vrijeme (ljeto) kad su djevojke
kolovodile i pjevale o Ladi, skloni smo vjerovati da je starim
Hrvatima Lado poklik radosti.
Zapravo tome kdjega su boga stari Hrvati podrazumijevali
pod imenom Lado moemo samo No, kako je Perunova
ena dobila nadimak Lada, nije da je i Perun, njen
boanski par, dobio nadimak Lado, Nadimci su, znamo, i
Kmlj Ljc/jo 243
obiteljsko (tako to moe biti i u mitskom svijetu), pa su tako i
njihova (Perunova) djeca batinila nadimke svojih roditelja. Ljelja je
zamijenio J ura, a J uru I vo i tako se iza Lado krije jedan bog, ali u
pojedinim vremenima i godinjim (Jurjevo, Ivanje) ne
pod istim imenom.
Ove nam misli zapis iz Slatine (Slavonija) koji
iz 1846. g., a donosi ga Milana
" ... Nai su praoci nazivali LADOM ili LELJOM boga od
ljubavi, komu je mlade obojega spola svoje aid ove (ertve)
prikazivala. Ovo prikazivanje aldovah bogu ljubavi, bi
zaderano i posle, kada su primili pravu veru. Ali ne kao
aldovanje, kao sigra i razveseljenje mladei"
1991:64).
Kojega su boga ljudi u i vrijeme (18.
imali na umu, teko je govoriti. Prema svemu
ima pravo kad kae da se Lado moe odnositi na bilo koje
boanstvo.
upravo svom ljubavnom
Lada/Lado zadrale su se u hrvatskom narodu u ivoj upotrebi do
sredine 20. a to nam brojne pjesme u
kojima se te spominju, i to kao lajtmotiv. Dakle, ljubav je ta koja
je odrala Lado na "ivotu" do dananjih dana, u obliku osobnih
imena (enskih i mukih), te u nazivu hrvatskoga profesionalnog
Ansambla narodnih plesova i pjesama Lado.
Bezbroj smo puta u crkvi ili izvan nje "Isus Krist
je ljubav!" I Sveto trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti) ljubav je, smo u
nadahnutoj propovijedi patra Trstenjaka, isusovca, na
blagdan Duhovo (6. lipnja 2004. na 9. u
Zagrebu). se ljubav (univerzalna, boanska) zazivala u svim
vremenima i na svim prostorima, ali ne pod istim imenom. Eto, Lado
se moe odnositi i na Krista, jer Lado je Ljubav. Bogje ljubav.
Ne samo da se ljubav uzdizala na razinu boanstva, se
i radost uzdizala na viu razinu nego je to
te povezivala sa svetom biljkom ime nosi boginja Ljelja, Perunova

244 Trngol'i izrvatske l1litologije
Pogledajmo pjesmu koju je, jedna od ponajboljih
starog stila pjevanja hrvatskih popijevaka, Jela r.
1905. u Prelogu, pjevala 1961. g. Vinku gancu:
"Tebe lepo ja pozdravljam,
o ljubljeni cvetek moj,
tebe prosim ino molim,
da bum tvoj.
Ar se meni ti dopada
zbog jedine stalnosti,
ar ti z mojim srcem lada,
lep lilij om radosti.
Samo jednu pronju imam,
koju naj mi skratiti:
od jednoga vre zna sama
koj te zbluditi.
Ti pak njemu ne prevoli,
neg' mu pu t!
Nit se tebi naj ne mili,
naj mu bude zahman trud.
ine onda, draga fkani,
al mi bode do smrti,
ar ti moje srce zrani,
gotov jesem vumreti"
(ganec 2003:14-15, naglasila M. N.).
Ova sjajna metafora - lep: lilijum radosti - bez sumnje daje pjesmi,
odnosno voljenoj osobi ton. Ljubav je radost. I dragi za
iskazivanje svoje ljubavi koristi liliju. Kao da eli svojoj voljenoj
"Ti si moja ljubav! Ti si moje boanstvo!"
Pogledajmo popijevku iz crkvenog opusa:
Kralj Lje/jo 245
"O Marija mati Boja, ti nebeska gospa zmona.
Svetoga kraljica, i
Ovo za dar primi, koje smo ti mi zmolili,
I kaj po njemu mi prosimo, da od Boga zadobimo.
Lepog venca svetog jesmo spleli, ovdi ki smo.
Z molitvami nanizali i skrovnosti pridavali.
Darujemo srce nae, lilijume 'otecnae'
Takaj katrue tve angelsko pozdravlenje.
Ar ovo je venec lepi, s kem se saka dua krepi,
Koja v redu ovo moli, tebi to po voli ... "
(ganec 1925:127-128, naglasilaM. N.).
U ovoj je pjesmi narodni pjesnik cvijet-biljku liliju/leliju uzdigao na
razinu molitve jer povezuje liliju s molitvom
Napominjemo da lilija moe i ljiljan koji pripadaju istoj
vrsti biljaka.
Poznata pjesma Aleluja (hebr. "hvalite Boga" koja u
prenesenom smislu radost) koja se pjeva u crkvi u
okviru misnoga slavlja posebno je lijepa molitva. U svakom
zanimljiva je jer je aleluja/aljeljuja narodni naziv u sjevernoj Hrvatskoj
za biljku peruniku, leliju, liliju, sabljarku, sabljaku, Ijeljiju, bogiu,
lelinu i smatra se, kao to smo rekli, svetom biljkom.
Jura se javlja pod imenom Ivo
Pretpostavljamo da su Perunovoj djeci Ljelju i njegovoj sestri Ljelji u
razdoblju zamijenjena imena II Jura i Mara. U nekim
pjesmama, smo to rekli, Jura se javlja pod imenom Ivo. Ne
da su oni se zagledaju jedno u drugo. Da su Ivo i Mara
boanski par nam i ljubavna pjesma iz Hrvatskog zagorja
246 Trngol'i I!rmtske mitologije
koju je ganec zapisao po pjevanju Barice r. 1883. g. uBisagu:
"Si va maglo, ne padaj ti na me,
ti padaj usred Bjelovara,
kud se dva mlada,
Ivo, d Mara ... " (ganec 1979:29).
Obratimo panju na drugi stih: ti padaj usred Bjelovara". Prema
kazivanju eilike taj stih bi trebao glasiti: ti padaj
usred bijela grada". U tom "bijeli grad" ima ire mitsko
Zato? "Bijelj!grad" je grad na nebu, Perunov grad,
jer nas na to navode daljnji stihovi "kud se dva mlada /
Ivo, Mara."
Imenica gyongy (-e, - ot, -ok) biser (Palich
1982:357). U nekim krajevima Hrvatske za ensku ogrlicu
je naziv dundi, a II nekim kraljui, zatim za svjetlucave kuglice kojima
se kiti drvce kae se a u svakodnevnom govoru
se upotrebljava za neto posebno lijepo. Spomenuli smo
da Hrvati dugu (nebesnicll, arenicu) nazivaju dunda.
Dakle, je nebesnic!a, bogorodica. Zato stihovi "Kud se dva
mlada / Ivo, Mara" dobivaju
mitsko i je o mladom boanskom
(nebeskom) paru.
I Ljuljanje na grani
U starim pjesmama mitskoga sadraja koje su se pjevale u kolu
nalazimo boginju Ljelju/Maru i pod drugim imenima, primjerice Jela
ili Jana. U pjesmi to je Katalena. Pjesmu je ganec zabiljeio
u Novom Virju (Podravina), a pjevala se uz vuzlIleno (uskrsno) kolo.
76 Cilika posjetila me ba kad sam za stolom citiranu pjesmu. "Kaj
dela?" pitala mc. sam joj pjesmu, a ona se vratila u djetinjstvo: "To je pesmo
Kraljev Valent popeva!: siva maglo ne padaj ti na Ille / ti padaj usred bijela grada.
Ne znam kak ide dalje, alji to znam sigurno da je usred bijela grada. To je Valent
popeva l dok smo kwuzo trebilji." Kralj Valent jl' Cilikin susjld, vrnjak. Na
alost ne ivi u D. Dubravi.
"Nihala se Katalena,
na troiikovoj,
prsten pogubila.
Iskala ga, ne ga nala,
alosno je goru prela,
alosnea domom dola,
aljala je iskat.
Iel ne ga nael,
alosno je goro preel,
alosnei domom doel:
- Nema prsten, moja!
aljala je majko iskat,
ila majka, ne ga nala.
alosno je goro prela,
alosnea domom dola:
- Nema prsten, moja!
aljala je braca iskat,
iel bratec, ne ga nael,
alosno je goro preel,
alosnei domom doel:
- Nema prsten, sestra moja!
aljala je sestro iskat,
ila sestra, ne ga nala,
alosna je goro prela,
alosnea domom dola:
- Nema prsten, sestra moja!
Kralj Ljeljo 247
248 Tmgol'i lin'ntske lIlitologije
aljala je dragog iskat,
iel dragi, nael ga je,
veselo je goro preel,
veselei domom doel:
- Evo prsten, draga moja!
Boli dragi nek je otec,
boli dragi nek je majka,
boli dragi nek je bratec,
" boli dragi nek je sestra!"
(ganec 1962:20-21, naglasila M. N.).
Prvi stihovi pjesme govore da je boginja Ljelja/Mara (u ovoj pjesmi
Katalena) izgubila prsten dok se njihala (ljuljala) na grani trolikovoj.
Iz pjesme ne moemo saznati kad se to njihala (ljuljala)
Ljelja/Mara na troiikovoj. No, kako se pjesma pjevala uz
vuzmeno kolo moe se pretpostaviti da je Ljelja/Mara izgubila prsten
na Uskrs.
Iz etnoloke literature saznajemo da je ljuljanja veoma
star i da je poznat svim slavenskim i neslavenskim narodima.
Taj veoma stari ljuljanja (nihallja) mladei, Hrvati su
najvie odravali na Faenjk (Poklade) i Jurjevo. No, ljuljati bi se
i u danima korizme i na Uskrs.
Naa etnologinja Milana o u Srijemu,
krajem prolog u Lovasu je zapisala
"Na se cubanka pred o
jedan dud ili orah. Vee se ili od lanaca ili od debljeg
konopca jedeka. Dolje se stavi daska ili sa slamom i nato
se sjedne. Ako netko nema dud pred povee si cubanku
o gredu od upe. cubanke prave stariji za djecu i
mlade. 'Cubaju' se ili u parovima, tako da jedan
sjedne drugome u krilo, ali tako da su okrenuti jedan
nasuprot drugog. Pri tome govore: 'Kruaka, jabuka, ljiva'.
Ljuljaju se To se radi zbog toga da
im kudelja visoko naraste" (prema 1997:62,
naglasila M. N.).
Kmlj Ljeljo 249
Sredinom 19. i Ori ov je o ljuljanju (nihmlju, cebanju)
u Slavoniji zapisao:
je takodjer na Uskrs u cebati se. Ovo najvie u varoih i
pozaritih biva. Kod te se zabave obojeg spola mlade kupi, i
se p(j)eva: le, le lelo, le! ili le, lelo, leluja!"
(prema 1997:61, naglasila M. N.).
O ljuljanja, ezdesetih godina 20. Milica Ilijin, srpska
etnomuzikologinja, pie da je u sastavu obrednog ljuljanja i obredna
pjesma koju pjeva onaj koji zaljulja osobu na i oni koji
na red da se ljuljaju. Ona pie da su stare obredne pjesme vezane
za ljuljanje u ustupile mjesto pjesmama
koje se pjevaju u svakoj drugoj prigodi. Nadalje pie:
"U retkim u kojima su se obredne pesme ipak
zadrale njihov prigodni tekst zamenjen je ljubavnim uz
pripev koji je ostao kao jedini atribut obrednog karaktera"
(Ilijin 1963:277, naglasila M. N.)
Milica Ilijin donosi primjer pripjeva iz Srbije
(Leskovac):
"Ninula se tanka Ratka,
lado oj, lado
Ninula se tanka Ratka,
jagnje mlado"
(Ilijin 1963:279, naglasila M. N.).
lijep primjer staroga pripjeva donosi iz
Makedonije:
lenka na nialjka, ljeljo! le, ljeljo, i
Smiljeva je mila snao, ljeljo, le, ljeljo, itd."
(Ilijin 1963:281, naglasila M. N.)
Stare pripj eve u pjesmama uz ljuljanje na grani nalazimo:
II Hrvatskoj (Slavoniji)
le, lelo, le, le, lelo, leluja!
II Srbiji (Leskovac)
lado oj, lado!
250 Tragovi iIrvatske l1Iitologije
u Makedoniji
ljelj o, le, ljeljo!
Zbog rasprostranjenosti takvih motiva u pripjevima, Milica Ilijin
smatra da pripjevi imaju atribut obrednog karaktera.
Rasprostranjenost motiva je, svakako, jedan od pokazatelja stare
slavenske batine, ali u ovom obredni karakter ljuljanju na
grani daje pripjeva: lado, ljeljo, leluja.
Na prvi pogled ti stari pripjevi izgledaju besmisleno, no ako
znamo njihovo vidimo da su duboko smisleni. Naime,
je o slavenskim boanstvima. Ljelja!Mara i Ljeljo/Jura boanski
su par i to ljubavni, koji imaju nadimak Lado. U pripjevima su ta
boanstva pisana malim slovima, jer u vrijeme tih zapisa ta
boanstva nisu bila u A kao to vidimo, njihova se imena
izravno spominju u starim pripjevima pjesama uz ljuljanja.
Stoga, ljuljanja na grani, bez sumnje, ima mitsku pozadinu
ljubavnog obiljeja.
Tome u prilog ide j jurjevska pjesma koju donosi
zahrkuvala - kirales! / Zelenom lugu na suhom
drugu - kirales! / Aj, to ni bila / To je bila mlada
nevestica/ ... " 1989:51).
Iz jedne druge hrvatske pjesme spoznaje da je
mlada nevjestica, djevojka koja se zove Mara (v. 1989:51).
U istarskom selu Peroj, pie Tomo objese na
na trgu i dva ljuljaju (cebaju) djevojku zavezanih
nogu na Jurjevo i pri tom pjevaju pjesmu:
"Leti tica lastavica
N i iroko ni visoko
Ne najbolja za junaka,
Da bi pobra sisice Marice,
ivi poj, poja,
1986:132).
I ovo spominjanje Marice (Mare) sigurno nije
Obratimo panju i na granu na kojoj se ljulja. U nekim je
krajevima to dudova grana, u nekim hrastova, II nekim orahova, itd.
Kralj Ljeljo 251
U naem je to trolikova grana na kojoj se ljuljala
Katalena/Mara dok je izgubila prsten. Ako je trolikova grana suha
grana ("suhi drug" prema a znamo da je zlato suho, onda je
to zlatna grana, a na zlatnoj grani raste zlatna jabuka, a jabuka kad se
(pokotrlja) niz polje, polje postaje plodonosno. O tome govori i
pjesma iz Podravine:
nam, gazda, jabuku
vu to nae polje iroko,
da bi nam polje rodilo,
zlatnom penicom plodilo"
(ganec 1962:44).
Dakle, s obzirom na granu na kojoj se ljuljanja izvodio, moe se
pretpostaviti da je kao to mu se i pripisivalo u posljednja dva
imao funkciju plodnosti. No, se pripisivala i
i iscjeliteljska funkcija. Te funkcije u najnovije vrijeme
smatraju se starijima. Tako Jasna pie:
"Ako se ponekad i navodi starija uloga potpuno je
izgubila smisao. danas ima jo samo zabavnu funkciju,
te kao takav jo ponegdje ivi, primjerice Hrvatima u
Rekau kod Temivara u Rumunjskoj" 1997:62).
S obzirom na motiv pjesme - izgubljeni prsten te na sudionike
ljuljanja i djevojke) i na ljubavne pjesme uz ljuljanje u
kojima se spominje zaljubljeni boanski par Jura i Mara, mislimo
da je ljuljanja imao prvotnu ljubavnu funkciju (funkciju
zagledavanj a mladih) s kojom se prepletala i funkcija plodnosti.
Jura svilen boj bije
Fragmenti mitske koji govore o odnosu Jure i Mare te o Jurinim
ljubavnim nepodoptinama u svezi s prstenom prstenom
kako ga naziva Nodilo) se u pjesmama koje su se pjevale uz
eta/Ul kola u kraju.
Prilikom zadnjeg kola na ivanjsku pjevala se LI
Kotoribi pjesma uz kolo:
252 Tragovi hrvI/Iske Illilologije
"Se su se gore zazeleni le, Pripjev: ojalo, jalo, drevce zeleno
Zazelenile, zarumenile:
Samo je jeno jalovo stalo
Pod njim mi svilen boj bije,
Svilen boj bije, majki
Majki
srebrni prsten.
Podaj mi majka srebrni prsten,
Srebrni prsten,
Kaj si obriem {obraca znoja,
Z obraca znoja, s potok ...
1987:134, naglasila M. N.).
Napominjemo da se u nekim krajevima Jura naziva
Znakovito je da se ovo kolo pjeva na kraju proslave Ivanja.
nam se da je to ujedno i nagovjetaj, Jurinog "pustolovnog"
hoda, jer prije tog kola, koliko nam je poznato, odetano je i
otpjevano nekoliko kola i pjesama koja govore o njegovom i
Marinom karakteru, pogotovo u svezi s prstenom. Stih "Pod njim mi
svilen boj bije" zaista znatielju. S kim to "svilen
boj bije"? Je li to pozoj (zmaj)? je.
U kraju poznata je opozaju:
"Pozoj je spal v Pijajikim jamama. Dok se zbudil i stal, unda je
zvoni l vo vidovski cirkvi, a z repom je mahal pri svetomo
Mihaljo. Und a je bilo jako nevreme. je curela. Ljudi so
moljili Boga. Njega je mogel savladati samo koj je bil bez
grehi i koj je v roki dral Bibljijo i moral mo je oko vrata
nateknoti zlatnoga lanceka. Unda se pozoj smiril."77
Kao to vidimo, pozoj je lociran u Pijajikim jamama, kod Pa.L1ta. Te
su jame blizu sela Donje Dubrave u kojima se zadravala voda.
Naziv su dobile po pijavicama. Jame su udaljene od donjovidovske
crkve oko tri kilometra, a kilometar do dva udaljene su od crkve
svetog Mihovila koja se nalazi na brijegu u Daklt", radi se
o velikom pOZOjll (zmaju).
77 je Jutorici ovog tekstil C()rilI1 Njemu je priC'ala hakl S()(ijil.
Kralj Lje/jo 253
Pozoj se smiruje ako mu se oko vrata natakne zlatni
Taj zlatni je zlah1i prsten koji eli za djevojku, ili je pak
u samom zlatnom zakodirana djevojka.
Poznato je da su Hrvati u doba prvih vladara
(9. osobito tovali svetoga Jurja. O tom svecu postoje i stare
legende. Prema jednoj legendi: "Juraj uzjai konja i zatiti se znakom
kria, te smiono navali na zmaja ... " (Grgec 1944:141) i spaava
kraljevu
Dakle, Juraj svladava zmaja, a zatita mu je kri.
U naoj zmaja (pozoja) smiruje koj je bil bez grehi i
koj je v roki dral Bibljijo". U tom prepoznajemo J
Prema svim legendama o svetom Jurju, on ubija zmaja. Stoga je
u prethodno citiranoj pjesmi, da na konju
"svilen boj bije" spozojem.
U selima podno Dinare je vjerovanje u adajldllju ili
krilatu zmiju (po nekim je zmaj) koja se uvukla u jezero
gdje su ljudi dovodili stoku na pojilo i gdje su se ptice gnijezdile, pa je
adajkillja gutala i ljude i stoku, pie Vesna
S tim u svezi donosi i
jednu zanimljivu
"Zvala je vila Miloa da pogubi Adajkinju guju, jer su
joj albe dodijale od sokolova i tica. Milo se bacio kopljem,
ono se zabolo u Adajkinju, ali nita. Naao on leljana irokih
rogova i sve mu je podrla samo rogove nije mogla. Nije ga
mogla progutati, ni ispljunuti, pa je Milo do kraja i
sabljom odrubi glavu. To je, kau, bilo u ari planini"
1989:106-107, naglasila M. N.).
Dakle, Zeljmz (jelen) sa svojim rogovima svladati
adajkilljll. Kako se jelenovi rogovi u
dovode u svezu sa simbolikom kria, ova se moe
"poistovijetiti" s donjodubravskom, u kojoj pozoja svladava
koj je bez grehi i koj ima v roki Bibljijo".
Ljc/jc}/ (jelen) koji je poprimio u nekom razdoblju osobine
boanske osobe Ljeljo i tako u narodu ivio, mislimo da je pojavom
254 Traguvi II rvatske Illitologije
sv. Jurja nastavio ivjeti pod imenom Juraj.
Moglo bi se da je djelovanje sv. Jurja (ubijanje zmaja) u
svezi s Ljeljom i da je ono samo nastavak djelovanja
boanstva zvanog Ljeljo, a preko njega je onda i sv. Juraj, u narodu,
doao na "boanski tron", jer se i svetom Juri pripisuju boanske
osobine.
Da je sv. Juraj taj koji ubija pozoja, ne govore samo legende i
pjesme. Jednu pjesmu donosi i Radoslav
"Crna gora se / Svaka majka alosti se / Za jedinu
svoju / koju mora dat pozoju. / Kad se pozoj van pokae, / Sveti
Juraj k njemu jae, / Iz korica / Pa pozoju glavu
/ Kad pozoja umorio, / Sve djevojke otkupio. / Sve muzike
zasvirale, / Sve djevojke zaplesale" 1989:54).
Eto, tako nam o Jurinoj hrabrosti govore legende, ali i narodne
pjesme.
dakle, svladava pozoja, njegov "svileni boj" je
No, on majke "srebrni prsten i
kae citirana pjesma: Se su se gore zazelenile.
Prsten je dobio, brzo ga izgubio. O tome govori
jedna pjesma koju su pjevale ladarice u varadinskom kraju:
"Sveti Jura kres naloil, - sveti Jura, - na Jurjevo na
Jurjevu. - Dimo poel, prsten zgubil, - dimo poel. - Idi, luba,
najdi mi ga, - idi, luba, - najdi mi ga, donesi ga, - idi, luba. - Jila
luba, je ga nc{la;' - jila luba, - je ga nala, donesla ga, - je ga
nala" (Nodilo 1981 :151).
Jura nema vremena traiti svoj izgubljeni prsten pa
"zapoljava" svoju lubu. Luha ga posluala, ila, pronala prsten i
donijela gaJuri. Iako nepaljiv, Jura ponovo ima prsten.
O izgledu i naravi govori nam
pjesma koja se pjevala UZ kolo II Kotoribi i to kao prva na Uskrsni
ponedjeljak. Prva pjesma s kojom se na Uskrsni
ponedjeljak kolo II Kotoribi bila je
"S Boja i Marija,

I u nastavku:
Spravljale se
Spravlja.
Sprek Dunaj a na ruice,
SprekDu.
Se su rue potonolj e,
Seso.
Samo jena dzaj ostala,
Samo.
Ona nejla dzaj ostala,
Ona.
Dej se nejla ogljedala,
Dej se.
Vu j j
Vuju.
Vu belje prsi,
Vuju.
Vu koju se mila trsi,
Vuko."
"Ma rumena ipkajina,
Maru.
De si se tak zarosila ?
De si?
Tamo doli pod borovjem,
Tamo.
Vrane konje
Vrane.
Z drugom granom jurahanom,
Z drugom.
Grana se je rastrgala,
Grana.
N esla ju je trem m,
Nesla.
Oj,
Oj, ko.
Kralj Ljeljo 255
256 Tragol'i Imla tske mitologije
I u nastavku:
Prikavajte dragu granu,
Priko.
Kaj si otprem kamen grada,
Kaj si.
Kaj born vidla kaj je v gradu,
Kaj born.
V gradrl mi je devet braeov,
V gradu.
Ta deseta sestra Mara,
T(de.
Med sobom se braci mene, *
Med so.
Komu Maru dati,
Komu.
Je li Soneu, el Meseeu,
Je li.
Bole Soneu neg Meseeu,
Bole.
Sonce sveti od dne do dne,
Sonce.
Mesec o pol
Mesec.
Sonce jasno biti,
Sonce.
Mesec potemniti,
Mesec."
*braci mene = razgovaraju
(ganec 1990:185)
"Vodi, Maro, dogo kolo,
vodi. '
N aj je vodi to je
najje.
Ja je nemrem od alosti,
jaje.
Da moj dragi drugod hodi,
damoj.
Drugod hodi druge ljubi,
dru god.
Med drugemi mene kudi,
med dru.
K meni dojde o pol
kmeni.
N a me ljevo roko,
name.
On se kuni da je desna,
onse.
A ja poznam da je ljeva,
aja.
Meni daje slamen prsten.
meni.
On se kuni da je zlaten,
onse.
A ja poznam da je slamen,
aja."78
Krnlj Ljeljo 257
Dakle, Mara zagledala se u i bele
prsi". Junak je
Donosimo jo jednu pjesmu iste tematike, a koju je tonski
zabiljeio Miroslav Dolenec Dravski u Podravini 79
78 Pjesmu je zapisala au torica ovog teksta 1980. g. u Kotoribi. Kazivale, tj. pjevale i
kolovodile su: Franciska Rodek, Jelena i Marija Smrk. Napominjem da kmji
stihovi u ovoj pjesmi nemaju tekstovno niti melodijsko ali imaju plesno-
obredno jer se na njih izvode udarci nogama o tlo. Na tu temu vidjeti: Novak
1994. Naalost, u tom radu izostavljeni su grekom nob1i zapisi koje je Jerko
Nekoliko godina kasnije pjesmu je zapisao i Franjo iz Kotoribe, a njegov
zapis objavio je Ivan u knjizi NarodIli plesni na str. 137.
Njegov zapis nema posljednji stih i vrlo malo se razlikuje.
79 Pjesmu je tonski snimio Miroslav D9lenec Dravski z.a Radio-Zagreb. Pjevale su mu
sestre Ana Pecimotika, r. Filjak i Keka Cupen, R. Filjak 1913. g.u S njegovim
doputenjem objavila ju je Smiljka
258 Tragovi hrvatske mitologije
"Trun se truni ...
Trun se truni z novog grada, trun se truni.
Z novog grada u dvor pada, z novog grada.
Meni vele da ga berem, meni vele.
A ja nemrem od alosti, a ja nemrem.
Jer moj dragi drugu ljubi, jer moj dragi.
Drugu ljubi do pol drugu ljubi.
K meni dojde u pol k meni dojde.
N a me levu ruku, na me
on se kune da je desna, on se kune.
Meni daje slamnat prsten, meni daje.
On se kune da je zlaten, on se kune
Meni daje platnen rubec, meni daje.
On se kune da je svilen, on se kune.
Haja-huja, dva goluba! Haja-huja!
Kad se rua razleluja.
Nit' od vetranit' od sunca, nit' od vetra.
/'
od jada goropada, od jada."
1985:108).
Iz pjesama je vidljivo da odnos Jure i Mare nije Mara
ne moe voditi kolo jer je alosna zbog toga to njen dragi "drugod
hodi, druge ljubi", a nju pred drugima "kudi" (omalovaava). K njoj
dolazi u pola pa joj daje lijevu ruku, a kune se da je desna, daje joj
slamnati prsten, kune se da je zlatan. Bez sumnje, Jura Maru
zafrkava. No, iako omalovaava Maru, ipak joj se je
Jurina narav prevrtljiva.
Jura je stalno u hodu i pri tom se zabavlja. O tome nam govori
pjesma uz kolo koja se u Kotoribi izvodila odmah nakon
kola Vodi, Maro, dogo kolo:
"Sun,ce shaja med dvemi gorami,
Sunce shaja.
lei med dvema ljub ami,
lei.
Med sneicom i med
Med sneicom.
Sneica mu na rokaj zaspala,
Sneicamu.
Divojka mu tiho govorila,
Divojka mu.
'Zemi mene, gospodinel
Zemi mene.'
'Borme gizdavu divojku,
Borme
Da si ima braca srditoga,
Da si ima.'
'Memu bracu lehku vugoditi
Memubracu.
Vugoditi dati spiti,
Vugoditi.'
Friko tekla vu loge zelene,
Friko tekla.
Pribrala je listek i travicu,
Pribrala je.
Nutri nala ka
Nu tri nala.
Vudrila ju s trema ibicami,
Vudrilaju.
Pribola ju s trema iglicami,
Pribolaju.
jada i

Kaj napojim braca srditoga,
Kaj napojim.'
Rano bratec truden z vojne doel,
Rano bratec.
On zaprosil malo hladne vode,
On zaprosil.
'N a ti bratec to vince l
N a ti bratec.'
Kralj Ljeljo 259
260 Tragovi hrvntske lIlitologije
'Pi ti, sestra, malo postarea,
Pi ti sestra.'
'Pila, bratec, tebi ostavila,
Pila bratec. '
Kak se napil, mrtev doli opal,
Kak se napil.
To je treba bracu srditomu,
Tojetreba.
t9 si svemu bracu
to si svemu.
Ti bi meni brzo vugodila,
Ti bi meni" 1987:134).
Zavretak ove pjesme prema drugom zapisu glasi:
"Kak se napil, mrtev dalji opal...
To je treba bracu srditomu.
'Zemi mene gospodine,
Ve si nemam braca srditoga.'
'Borine gizdava divojka.
Kak si svemu bracu
Tak bi meni brzo nagodila'"
1987:135). 80
se zabavlja "med sneicom i med "Sneica"
mu je na rukama zaspala, a mu se nudi, ne
ponudu zbog njenog srdito g brata. Gizdava divojka se
na straan korak, brata, i ponovo se nudi no
joj odgovara: "Borme gizdava divojka. I Kak si svemu
bracu ITak bi meni brzo nagodila."
Donosimo i pjesmu karaevskih Hrvata u kojoj se gizdava
divojka (Mara) javlja pod imenom Anka, a (Jura) pod
imenom Vojno. U njoj "savjetuje" djevojku kako se rijeiti
svoga brata koji je prepreka za njihovo zajednitvo. Pogledajmo
pjesmu:
80 ganec je zapisao ove pjesme u Cirkovljanu, Prelogu, Cehovcu,
i objavljene II knjizi Hrvatske puke popijevke iz Medil1lllrja 2002. ZaEisao je
ove pjesme i u Hrvatskom zagorju (Zganec 1952:39-40) tC' II Podravini (Zganec
1962:129-130).
Kralj Ljeljo 261
"Anka travi svoga brata
'Uzmi mene, uzmi, mlad fofleje, Vojno!'
'J a bih tebe uzel, al' si braca ima,
Pa mi on govori da bi da me umori!'
'Kako ja da braca da pogubim?'
'Idi, Anko, ide na devetu
Dokli ne na polje zmijansko,
Pa tamo zmijku, jedovijku;
N a usta joj jedak i pelenak,
Ana rep joj jedak i
Ti da to prihvati u tvoju
Pa doma da ode, braca da nazdravi,
Braca da nazdravi pa da ga otravi!'
Ola Anka, ola, devet prola,
Dokli je naila na polje zmijansko
I u polju nala zmijku, jedovijku;
N a usta joj jedak i pelenak,
A na rep joj jedak i
Anka se zamoli: 'Daj ti meni, zmijko,
Jedak i pelenak, jedak i
J a da si ga nosim kod mojega doma
I mojega braca alno da nazdravim,
alno da nazdravim i da ga otravim!'
Zmija otrov dala, Anka otrov uzme,
Pa si doma vikne braca na
'Hajda, meni, brace, moj sustali brace,
Pa mi ti pogIni ovu vina!'
Kad bratac pogIne, padne doli i umre,
Kad on popi, na vek sklopi.
'Uzmi mene, Vojno, si braca nemam!'
'Bih te Anko, uzel, al si braca nema;
Kad si ti tvojega braca izgubila,
Ato ti mene,
Ja bih tebe uzel da nesi to
262 Tragovi hrvatske mitologije
J a bih tebi zlatnu partu na glavu metal
I zlata bih venac na streju ukaljal!'
Kad Anka pogleda na onaj lep peftar,
N a onaj lep peftar to joj brat kupil,
A ona zavrila i ovako kaza:
'Ubi, Boe, ubi i tu ensku pamet!'"
(Birta 1993:235-236).
Kao to vidimo, Anka je prihvatila "savjet" eljenog no, on je
upravo zbog toga neheli uzeti. Njegov "savjet" zapravo je iskuenje
njezinog karaktera i njenog odnosa i poimanja svojeg i
Odbacivi svoje, nije dobila. Opravdanje nalazi u pripadnosti
svojem spolu: "Ubi, Boe, ubi i tu ensku pamet!"
Ivan Birta zabiljeio je i pjesmu Anka travi svojih devet brata.
Sadrajno je gotovo citiranoj pjesmi, samo to se
zove Jovan, a Anka ne truje jednog nego "devet brata". Na kraju, kad
je J ovan ne eli uzeti, ona kae:
"Zini, zemljo, zini, da u teb' iva turim!" (Birta 1993:238-239).
Ma kako bila (Vojnova ili Jovanova-Ivanova) narav
prevrtljiva, ma kako bio velik ljubavnik, on odbija
gizdavu divojku zbog njenog groznog do svog cilja pa
makar i preko leeva, to j e primijenila usmrtiv i brata.
Dakle, usprkos naglaenoj erotskoj naravi, on ipak ne
prelazi "granice" ljudskosti.
Ljubavna igra boanskog para se nastavlja
Jedna zagorska pjesma govori da je Mara prsten pokotrljala, a onda
kao i "podravska Katalena" zaposlila svoje roditelje i dragog.
Pogledajmo hl pjesmu iz Bednje:
"Mara prsten zorja je;
Mara prsten zorja je.
o 'Idi, otec, pa ga najdi - zorja je;
je l' ijosna - den dugi je!'
Iel otec, ne ga nael! - zorja je.
Mara prsten - zorja je.
'Idi, mojka, pa ga najdi - zorja je,
je l' ijosna - den dugi je!'
Ila mojka, ne ga nala - zorja je.
Mara prsten - zorja je!
'Idi, dragi, pa ga najdi - zorja je.'
Iel dragi pa ga nael- zorja je.
Bolje ljubi neg svi drugi - zorja je"
(ganec 1952:342).
Mara tuguje zbog nevjernog ponaanja. i ona je
nepaljiva. Ona je nala prsten, ali je svoj izgubila.
Pogledajmo jurjevsku pjesmu s motivom izgubljenog prstena,
koju je u Donjem Vidovcu zabiljeio Vinko ganec:
"N a
se su roe povehnule.
Samo jedna dzaj zastala
koju majka ogledala.
o Prsten zvenknul vnovem gradu,
mati ila, ne ga nala.
264 Trngol'i llfl'ntske lIlitologije
Iel otec, ne ga nael,
iel bratec, ne ga nael.
Iel dragi, on ga nael,
iel dragi, on ga nael.
Sveti kolo vodi,
Sveti Marko za njim hodi"
(ganec 1990:165).
Pogledajmo i pjesmu koju je ganec zabiljeio u Kotoribi, a
koja se pjevala uz etana kolo:
"Prsten zvenknul v novem gradu,
mojemu sem veru dala,
prsten zvenknul v novem gradu,
mojemu sem veru dala.
Prstep zvenknul v novem gradu,
kakzazvenknul, tak poginul.
Idi mi, majka, najdi mi ga!
Ila je majka, ne ga je nala.
Idi mi, otec, najdi mi ga!
Iel je otec, ne ga je nael.
Idi mi; bratec, najdi mi ga!
Iel je bratec, ne ga je nael.
Idi mi, sestra, najdi mi ga!
Ila je sestra, ne ga je nala.
Idi mi, ljubi, najdi mi ga!
Iel je IjJ..lbi, on ga je nael.
Bolji je ljubi, neg su si drugi.
Hop, hop, hop ... " (ganec 1990:190). 81
81 Napominjemo da pripjev: "Mojemu sem veru dala" dolazi iza svakog stiha.
Ljllbavna igra boanskog pam 265
Kao to vidimo, i Mara "zapoljava" sve svoje najblie, svi trae
prsten, no pronalazi ga dragi/ljubi. Za dakle, treba prvo
moliti svoga dragog, pogotovo ako je on postaje novi rod -
nas pjesma uz kolo iz Kotoribe:
"S prprom* gora obrodila,
drage moje
Pomori majka prpreka brati!
drage moje
N aj ti pomore dragi od mene.
drage moje
Tko ti je dragi od moje majke?
drage moje
Pomori prpreka brati!
drage moje
N aj ti pomore dragi od mene.
drage moje
Tko mi je dragi od moga oca?
drage moje
Pomori mi sestra prpreka brati!
drage moje
Naj ti pomore dragi od mene.
drage moje
Tko mi je dragi od moje sestre?
drage moje
Pomori mi bratec prpreka brati!
drage moje
N aj ti pomore dragi od mene.
drage moje
Tko mi je dragi od moga braca?
drage moje
Tebi je dragi tvoj mili dragi!
drage moje
*prprek = papar
Na istu melodiju se pjeva "Prsten zvenknul v novem gradu"
(ganec 1916).
266 Tragovi hrvatske mitologije
ima pronalazi prsten i ponovo osvaja Marino srce:
"Bolji je ljubi, neg su si drugi."
Mara je pronala prsten, a Jura Marin. Dakle, Jura i Mara
su koji se vole. idilu remeti "sestrica
draga". Ona Maru odgovara od Jure jer je siromak. Uspijeva poljuljati
Marino miljenje o Juri i Mara je u dvojbi se: meni..."
O tome govori pjesma uz kolo:
"Ta divojka ka junakom draga,
Ta 0:ivojka
Ta je druga ka ju razgovarja,
Taje druga.
'N e zemi ga, ma ses trica draga,
Ne zemi ga.
Dvore ima, neso
Dvore iIria.
Grade ima, nesu pobeleni,
Grade ima.
J'
Sljuge ima, nesu opravljeni,
Sljugeima.
meni stupa raskalati,
meni?
Ho dvore

meni samo vapno gati,
meni?
Ho dvore pobeljati,

meni suknje reskrajati,
,meni?
Ho sljuge opravljati,

meni prsten reskalati,
meni?
Ljubavna igra boanskog para 267
Ho konje potkovati,
Ho (ganec 1990:184).
Iako se Mara dvoumila i pitala: meni ... ", ipak se za
Mara slua svoje srce, a ne "sestricu dragu". Pogledajmo
Marinu odluku:
"Al ji na to prva odgovarja,
Aljina to.
J a ti idem za toga junaka,
Ja ti idem.
Makar bodem stupe raskalala,
Makar bodem.
mu bodem dvore
bodem.
Makar bodem sama vapno gala,
Makar bodem.
mu bodem grade pobeljala,
mu bodem.
Makar bodem suknje raskrajala,
Makar bodem.
mu bodem sljuge opravljala,
mu bodem.
Makar bodem prsten rastapala
Makar bodem.
mu bodem konja potkovala,
mu bodem."82
Dakle, Mara je sigurna u sebe. se za iako je siromak.
postoji jedna tajna koja je prepreka njihovoj ljubavi a koju
nitko ne zna osim male Julivode. Pogledajmo pjesmu:
"Pod narandom lepo kolo igra,
Pod narandom.
Vu nim koli do d va mila draga,
Vu nim koli.
82 Stihove je zapisao Franjo iz Kotoribe, a objavio ih je I. (1987:124).
268 Tmgot>i izrl'atske lIlitologije
Nito ne zna, kaj su si dva dragi,
Nito ne zna.
Samo jena mala Julivoda,
Samojena.
Julivoda majki povedala,
Julivoda.
'eni, majka, sina za jeseni,
eni majka.
Ak6 sina oeniti,

Sneh a sama dimo dojti,
... " 1987:126).
Mala Julivoda ne otkriva tajnu "kaj su si dva dragi", no upozorava
majku da eni sina, a time joj pozornost na njegov izbor. "Dva
dragi", Jura i Mara su i to je tajna koju zna
Julivoda.
imaju prednost u plctikolu (ljcljcl1ovu kolu, jeleno vu
kolu), pie na narodnih pjesama 19. Franjo
Ksaver
Pogledajmo zapis:
"Drutvo izabere najbolju
najvjetijega da ravna sigrom. Takav izbor dri
svaka djevojka i svaki momak za veliku to
svaka eli biti proglaena najboljom
a svaki najokretnijim i najpametnijim
momkom. ja u narodu pjesme i da li je
ova ili ona djevojka dobra dobih za
odgovor: 'Ta ma kako ne, kad je bila
(Vorsangerin, Anhihrerin) pleti-tanca.' Za ovu se
i korteuje, a: drutvo se dogovori kadkada
mjesec dana prije, koga izabrati za i za
(glavara). izbor uviek ipak ne pada
na najbolju i najljepu ili najokretnijega
momka, a to osobito tada ne, kad se dvoje njih
Ljubavna igm l10nlz,kog pam 269
jer tada budu ovi izabrani bez obzira na
njihovu ljepotu ili vjetinu. Po mom mnijenju pokazuje
to na takvu njenu naega naroda, da se u tom
pogledu mogu svi narodi svieta u nj ugledati. Ali vidio
sam jote i to, da je drutvo izabralo onu djevojku i
onoga momka, koji bi se rado hljeli uzeti, nu kojim
roditelji ne daju da se uzmu. Nu poto kolo uiva kako
kanje jo bolje iztaknuti slobodu, i to ima
tako zvanu to roditelji dadu svoju
privolu, kada da kolo, t. j. mlade sela eli, da
dvoje budu par" 1880:213, naglasila M.
N.).
U prolosti, kao to vidimo, ne samo da su imali prednost
u kolu su imali prednost i oni koji bi se hljeli uzeti, a roditelji im
nisu dali. se u drutvu, u ovom u kolu, pridavala
prednost ljubavi. I to nije Stoga nam je kolo zanimljivo ne
samo kao plesna forma i kao stari kulturni fenomen.
S obzirom na vrijeme kola, izvodilo se uz
krijes, zatim na plodanasni hod-etnju, formu kola (otvoreno kolo:
rijeka, zmija) te glavni motiv kola "zaplitanje", rekli smo da je pleti-
kolo (Ijeljenovo kolo) kultno kolo.
Kako su u tom kultnom kolu, pletikolu (Ijeljel1ovu kolu, jelenovu
kolu) glavni (pletari) bili po nepisano m pravilu
moe se pretpostaviti da ti u kolu simboliziraju
boanske Ljelja i Ljelju. Toj pretpostavci ide u prilog i
pripjev uz pjesmu pletikolo: "Oj, Leluja!", a koji je zapisao u
Slavoniji. Pjesmu koju smo citirali uz pletikolo pogledajmo jo
jednom:
"Oj, pleti tanac,
Oj, da pleterna,
Oj, koga
Oj, Maru djaku,
Oj, popu diku,
Oj, Leluja!"
270 Tragovi hrvatske mitologije
Pripjev pjesme uz pletikolo, koju je zabiljeio u Zaslivlju
(Dalmacija) naveden prema (IS80), daje nam
naslutiti dramu:
"Ej, pletikolo,
Ej, da pleterno,
Ej, sitno tanko,
Ej, igru,
Ej, i na
Zbog stalnog pOl)ovljanja "Ej, igru, / Ej, i na h*li-ne
htjeli, teinu igre, to jest teinu samog ali ne u
smislu teko izvedive igre. neizvjesnost. Tu neizvjesnost
kao da produbljuju upravo jer bismo od njih
veselu, a ne igru. Zato nam taj pripjev daje naslutiti
tuan Normalno je da poslije boanskih zaruka dolazi
boanska svadba.
Iako je Jura/Ivo prevrtljive naravi, iako je saznao da je njegova
njegova sestra Mara (v. 1989:56), on se ipak
na o govore dalje navedene pjesme.
Konje za odlazak po mladenku treba dobro nahraniti. U tome
Juri/Ivi pomae njegova sestra, Marina pisana
sestra.
Pogledajmo pjesmu uz kolo iz Kotoribe:
"Vu polju nam trava detelina,
, Vu polju nam.
Njo mi enje gizdava divojka,
Njo mi enje.
Svetlim srpom z belerni rukami,
Svetlim srpom.
Kaj naela to pred konje dela,
Kaj,naela.
Pijte, mega braca konji,
Pijte,
Jel pojdete dalko po divojko,
Jel pojdete.
Ljubavna igra boanskog para 271
Po divojku po moju neve stu,
Po divojku.
J el poj dete gore visoke,
Jel pojdete.
J el pojdete vode globoke,
Jel pojdete.
Jel pojdete moste kovane,
Jel pojdete ... " 1987:126).
Dan svadbe je doao. Jura/Ivo je sa svatovima iao po
mladenku. O njihovu svadbenom putu govori
pjesma:
"Ivek sinek se je eni l za ivota majkinoga.
Taku ljubu si je iskal, ka bi znala svilu presti.
Iskal ju je, nael ju je prek Dunaja globokoga.
Da su svati tamo ili, se su vinje cvele;
Da su svati dimo ili, se je vinje brala.
Da su do Dunaja doli, Dunaj strano je narase!'
Mladoenja pregovori: Gazi, gazi, stareina!
Stareina pregovori: Gazi, gazi, deverina!
Deverina pregovori: Gazi, gazi, podsnehalja!
Podsnehalja pregovori: Gazi, gazi,
pregovori: Gazi, gazi, mladoenja!
Mladoenja je zagazil, vu globoki Dunaj ftonu!'
zaplakala i milo je
'N i t sem krapec, ni t vodica, ni ti mlada
Se je ropce razdelila, samo jenoga si stajla,
S kojim si svezala, i vu Dunaj je
(ganec1916:96)
Na prvi pogled mogli bismo pomisliti da je ova balada koja je
zabiljeena u vezana uz neku ovozemaljsku osobu. No,
pojedini stihovi nas u mitski svijet. Pogledajmo stih: "Iskal
ju je, nael ju je prek Dunaja globokoga".
Da se ovdje ne misli na rijeku Dunav na veliku
vodu, more, govore nam ove balade zabiljeene u Hrvatskom
272 Tragovi hrvatske mitologije
zagorju. U Sinek Ivek se je oeniu iz Gornjeg (br. 507)
spominje se:
"Iskal si je, nael si je
preko morja (ganec 1952:283).
U iz Jertovca Lepa gora bupal10va (br: 327) se spominje
-
mora:
"Sivo morje prek cdeno
al je bilo nesu (ganec 1952:197).
Upravo je taj primjJlr zanimljiv jer se uz sivo morje i erleno spominje i
Dunaj:
"Bila voda redom bregom
Junak gazi, v Dunaj tonul" (ganec 1952:196).
Dakle, mladoenja Ivek utopio se u Dunaju, a mladenka:
"Crne zavezala
paj' duknula v sivo morje" (ganec 1952: 197).
U Belici je Sidonija Klaser zabiljeila 1974. g. sedam stihova te balade
koje su joj pjevale ene. Pogledajmo ih:
"Ivek sinek bi se enil za majkinoga ivlieja
Iskal si je taku enu koa bi znuala svilu presti
Kaj bi znala svilu presti tibet ruobec naivati.
Iskal ju je nael ju je preko mora ledvenoga.
Tibet ruobec za pol sedem, kie se vozi cieli tjeden.
Da su se pp jua peljali vije su im cvele,
Da su se i juam peljali, vije su ji broali"
(Klaser 1987:263).
U svakom pod pojmom Dunaj razumijeva se velika voda,
more, sivo more, crveno more, ledveno more, a to se uklapa u
rekonstrukciju mitske o Juri i Mari.
Vrijeme odravanja svadbe je u stihovima:
"Da su svati tamo 'ili, se su vinje cvele;
Da su svati dimo ili, se je vinj.e bralo. "
U krajevima (Zagorje, Podravina) u kojima je Vinko
ganec zapisao baladu "Ivek sinek se je eni!..." vinje i trenje cvatu
Ljllbnvlln igrn boa/lokog pnrn 273
oko Uskrsa, a dozrijevaju oko blagdana Duhovo u narodu zvanog
Trojaki, a koji se slavi pedeset dana poslije Uskrsa.
N a povratku svatovi nailaze na prepreku:
"Da su do Dunaja doli, Dunaj strano je naraseI."
Ovu vodenu prepreku mogao je postaviti samo bog Perun. On
upravlja kiom i oblacima, a to vodama. Prema tome, bog
Perun, otac Jure/Ive i Mare ne doputa ne doputa
enidbu svoje djece i zato postavlja nepremostivu prepreku (vodu).
Mladoenja ipak ne odustaje od svadbe, nego progovara:
"Gazi, gazi, stareina ... "
Starjeina je zagazio i pozvao za sobom djevera, djever je zagazio i
pozvao podsnchalju, podsnchalja je zagazila i pozvala zastavnika,
zastavnik je zagazio i pozvao mladoenju,i
"Mladoenja je zagazi l; vu globoki Dunaj ftonul."
Mladoenja ne poziva svoju u smrt, ali ona sama zavezuje
rupcem i u Dunaj, jer ne eli ivjeti bez svog voljenog

Eto, tako boanska svadba Jure/Ive i Mare zavrava, prema
hrvatskim pjesmama, u dubokoj vodi.
Iako nam narodni pjesnik u citiranoj baladi "Ivek sinek se je
eni!..." na objanjava vrijeme povratka svatova (" ...
se je vinje i ne datum boanske
svadbe, miljenja smo da se radi o blagdanu Duhovo (Trojaki) i ne
samo zato to zaista vinje i trenje dozrijevaju za taj blagdan i
zato to su za Trojake, prema usmenoj predaji, "znaije ziti troj
vode koje su bilje tak veljke kak morje". 8J
vode velike kao more - je narasli Dunaj koji je
bio nepremostiv i u kojem su boanska djeca zavrila svoj ivot.
Prema svemu svatovsko groblje nalazi se u vodi.
Donosimo jo jednu pjesmu s tematikom potonulih svatova
koju je zapisao Franjo idovec u Podravini
X3 Prema navedenom kazivanju Tere/ije
274 Tragovi hrvatske mitologije
Potopljeni svatovi
eni l se je mladi junak
preko morja crlenoga.
Kad je iel k mile drage,
sve je morje suvo bilo.
Kad je iel z milom dragom,
sve je morje bregom teklo.
- A jaj mene, kaj sad bode?!
to nam broda brodil bode?
/'
- N aj ga brodi mladi zastavnik!
Prime veslo v roko desno,
kak zabrodil, tak se ftopil.
- Ajaj mene, kaj sad bode?!
to nam broda brodil bode?
- N aj ga brodi mladi dever!
Prime veslo v roko desno,
kak' zabrodil, tak se ftopil.
- A jaj mene, kaj sad bode?!
to nam broda brodil bode?
N aj ga brodi mladoenja!
Prime veslo v roko desno,
kak tak se ftopi!.
Al negva mlada:
-Ajaj mene, kaj sad bode?!
kuda jadna sada pojdem?
Ako dojdem k svoje majke,
eto zeta nema!
Ako dojdem k negve majke,
eto sneje, sina nema!
LjubavnI! igra boanskog para 275
- A jaj mene, kaj sad bode?!
kuda jadna sada pojdem?
Sve sam svatom dare dala,
samo mi je jeden ostal,
crni rubec crne svile.
S njim si sveem tune
pa za dragem v morje
(idovec 1930:100).
Drama koju smo kod pletikola dogodila se.
Da je mitska svadba, sveta svadba, boanska svadba, brata i
sestre, Jure/Ive i Mare, a koja je zavrila u dubokoj vodi
morje, sivo morje) odrana na blagdan Duhovo,
nam i duhovski zvan Kraljice-Ljelje, ili samo
Ljelje. ophod kraljica -ljelja Marijana pie:
"Pjesme za prelaz preko ceste
Kada Ljelje stignu na kraj sokaka jednom stranom, prelaze
tad cestu pjesmu baladnog sadraja o Mari koja se
utopila:
'Mi idemo ljeljo
priko na dunavo
na crveno more (pa na crno more)
na moru je
u
i njima Mara
bili dar bilila
potonila
govorila
aoj moje platno
kom mi ostati
nit ocu nit majci
nit baji nit seki
prokletoj
koja me je klela
danjom i
i II svako doba.'
276 Tragovi lirvatske lIlitologije
Sadanje Ljelje izmijenile su stih koji glasi: 'na crveno more' i
pjevaju ga: 'pa na crno more'. Ali pjesmu na
ove stihove:
Mi idemo ljeljo
mi idemo kralju ljeljo
priko na dunava
pana vodu ladnu" 1967:20).
Marijana nadalje pie da citirana pjesma pri
prijelasku druma/ce$'te: "Mi idemo ljeljo, priko na dunavu" pokazuje
strukturu naseljau kojemu se u drevno doba izvodio obred Ljelja.
"To selo lei na vodi, na rijeci. Ime rijeke Dunav filolozi izvode
iz gotske osnove, koja je i u imenima rijeka Don i Donec, a
rijeku pa i u ovoj naoj pjesmi se ne radi o rijeci
Dunavu, nego o nekoj rijeci na kojoj lei ovakvo selo.
Ljelje prelaze s jedne strane rijeke na drugu, one ulaze u drugi
dio naselja s njegovim grupama. To se selo dakle
dijelilo na desno i lijevo, onako kako to u poloaju i u imenima
imaju jo mnoga sela u Pokuplju i Posavini (npr.
Lijevo i Desno; elezna Lijevo i Desno i dr.). Eto dakle slike
naselja iz slavenskog starog s drutvenom
organizacijom rodovskih grupa kao jedinica s
obrednim udavanjem nevjeste u zadanu rodovsku grupu"
1967:31).
Zapis Marina 1944. g. glasi:
"Pri 'Kraljica' sve su djevojke u najljepu
narodnu nonju, a 'Kraljica' ili kako je jo zovu 'Mlada' imade i
veo na glavi, kao kad ide sa (v. 1991 :64).
Tragove boanske svadbe brata i sestre (Jure i Mare) a koji su u svezi
s vodom nalazimo u tradicijskoj svadbi u Slavoniji. aljivi svadbeni
zvan "Sava" koji, prirede (kuharice) zabIljeio je
osamdesetih godina 20. Zvonimir Toldi:
'Savu' pravu kad svatovi na u
dvor mlade dolaze. Sa iz Trnjana mlada se ekstra
doveze i nje druge. Po pravu nju brat vozi. A mladoenjini
Ljubavna igra bOn1lskog para 277
svatovi se prvo kroz selo provoaje, pjevaje, kere se, pa na
Ako je mlada iz Malice, onda kraj,
Gornji kraj, Ferakovu i Dobru Vodu pa
se od kraj sela do crkve vrnu i u Malicu, pa jo i u Torac.
Tako je bilo dok se na kolija svatovi voali, tako je i danas kad se
na auti voze.
Mlada je u sobicu odlazila i ni se pokazivala, je i sarma
na trpezu ila, ondaje bilo prikazivanje mlade. Sad se svadbe u
atrama i mlada ide odma za trpezu sjedat.
Kad se navoaje, evo i mladoenjini svatova prid mladinom
Kad na kapije 'Sava' i ne more se ako ne plati.
More Sava i kako se u ulazilo bit, dosad trimovi bili, a sad
je prid atrom, il prid domom, ko u domu svadbu pravi.
Na Save su mladine isto su to mlade snae iz
komiluka ko i kod mladoenje i njiovi ljudi. Bar tri
rad pjesme moraju bit. Sava je drveno korito i II njem
voda, a vesla miaije kad se mast topi. Savu prvi kum prilazi.
zametnu alu:
'E kume, ne more se u mora se Sava prvo mi
privaamo, tud je skela, al mora se platit!'
Dok su gvozdeni novci ta vri dili u vodu se bacali i Sava
prila, a papirnati se u kutiju kupe. Opet i nji kogod u vodu
baci. Kad kum plati, ako je malo do, odma kau, da j'
mogo i bolje ruku iskrenit i trae da jo plati. Onda ga jo
spopadnu da imaje i jedno dite, a ono sjeroto u bolnicu
mora, pa i za njeg novce kupe. A to bude na koritu kaka lutka
bez noge, il ruke. Kau, da j' to mladina dite, a eto dolo je priko
reda, pa mora se njeko za dite brinit.
Za kumom prilazi stari svat i on plati. Pa kumu, starom
svatu, pjevaje:
U kuma je jedna noga
Ona niko se ne
Stari svate na daru ti fala
Nisi isko, nisam ti ni dala!
278 Tragovi hrvatske mitologije
Nude iz bu klije a i nji nude, ludiraje i pjevaje:
Imam flau, ali nemam
Blago onom ko je se
Kum ne smije u svatovima nepoteno odgovarat, mora fin bit.
Al zato na svaku doklope. Doka svatovi Savu prilaze,
oni sa strane sviraje.
veslala po Savi,
Digla ui da se ne Uhli!
Savu mla.eioenja prilazi. On ne a i nikake druge
globe u svadbe ne plati. Kad da korito
privrnu, da sve po nogama pljusne. One se branu i
mialjama lupaje. Koje se sjete, zabiju pod korito da se
ne more izvrnit. Ima kad i razlupaje korito, u
njeg i probiju ga. Onda za korito globi. Ako kom
kapu s glave u korito stepu,
Spade kapa, ode na pol Save,
Zbogom goso, dosta si me noso!
!
nema drveni korita, pa i pleana korita Sava budu. I nji
rastepu. Stanu na svaki po jedan, procini
koliko korito kota, plate globu i ode korito, skrvaje ga.
Savu med zadnjim prilaze i ne al najzadnji
Savu jer cilo vrime reda pravi, podbada,
pazi da svi Savu plate. I on zna korito privrnit, ako dotad
ostane.
Novce od Save mladoj dadu, il ta kupe i prikau,
a pol plate, pa se kere. Ako ima dost stari
onda mlade mogu due ludesat, jer i svatove
... " (Toldi 1994:120-121).
Nadalje, pie Toldi da preko "Save" prelaze svi svatovi i pri tome se
zbijaju ale po kojima se syadbe pamte. Iako na prvi pogled aljiv, taj
ima duboke korijene u boanskoj svadbi s obzirom na
simboliku o bratu i sestri, Juri i Mari, svadba zavrava u vodi, a i
detalj incestne svadbe nalazimo u "Po pravu nju brat vozi."
Rekli smo da je prvotno ime Jure bilo Ljeljo, a Marino je
Ljubavna igm boanskog pam 279
prvoh1o ime bilo Ljelja. Zanimljivo je da su se ta prvotna
imena zadrala u Slavoniji do dananjih dana,
naravno u scenskim prikazima kraljica. Mislimo da je duhovski
slavonski ophod arski na blagdan Duhovo poznat pod
imenom Kraljice-Ljelje, ili samo Ljelje, fragment
boanske svadbe.
Tragove boanske svadbe nalazimo i u svatovskim pjesmama i
Svatovsku pjesmu koja se pjevala uz kolo Sejalji smo
bauljka ganec je objavio 1924.:
"Sejali smo bauljka 'koli 'ko1'84 divojke.
Kale
85
bele vence plele, to zeleno cve*, pripjev
Prek Dunaj a na bregu.
N a toj gredi kamenoj.
Hodmo dar ga mi dva glet,
Jel' je ziel, je l' precvel.
Ziel ziel i precvel.
Trgnimo si kite tri.
Kaj 'mo pleli vence tri.
Prvi bude Jezuov.
Drugi bude Marijin.
Tretji bude nama dvem,
Kaj 'mo nesli na oltar.
(Na oltar se nosi svadbeni vijenac.)
(U ima ova popijevka ovaj zavretak:)
Hodmo mi dva k Dunaju,
Gdje nas ljudi ne znaju.
Oni budu mislili,
Da je bratac z sestricom.
Nije bratac z sestricom,
N eg je z ljubicom.
84 'koli 'kol' = okolo, okolo
85 kale = vrsta !Ua
iz okolice varadinske:) 86
86 ganec prenosi iz knjige Narodne pripovijesti u Vamdinu i okolici, sakupio
Matija Valjevac, II. izdanje, Zagreb 1890., str. 305.
280 Tragovi hrvatske mitologije
Sadila sem bailek,
Na 'nom bregu prek morj a,
Na 'nomkamcumramorcu.
Hodimo ga mi dva glet,
J el je ziel i precvel.
Trgajmo ga troke tri:
Prvi bude J ezuu,
Drugi bude Mariji,
Tr-etji bude nam dvim:
njim idemo vu gosti,
K naoj staroj materi.
Ne sedaj se kre mene,
Ar su ljudi egavi,
Lehko bi nam zmisli li,
Da smo si mi dragi dva;
N esmo si mi dragi dva,
N eg smo si mi brat z sestrom.
Hod'mo id'mo k Dunaju,
Gde nas ljudi ne znaju,
Ljudi budu timali,
Da smo si mi brat s sestrom
Nesmo si mi brat s sestrom,
Neg smo si mi dragi dva.
,Kalinka devojka,
Kali veli viciper,
To zeleno cvetje" 87
(ganec 1924:46, naglasila M. N.).
Svatovska kolo uz pjesmu Sejalji smo bauljka zabiljeila sam 1980. g.
u a k o v c u . Evo tog zapisa:
SejalJi smo bauljka
Sejalji smo, draga ljuba, bauljka.
Prek Dunaja na bregu,
Prek Dunaja, draga ljuba, na bregu.
87 Ove zadnje tri redice opetuju se za vsakom vrsticom (Valjevec),
Ljllbm'lln igra bonll,kog para 281
N a toj gredi kamenoj,
Na toj gredi, draga ljuba, kamenoj.
Idemo ga mi dva gljet,
Idemo ga, draga ljuba, mi dva gljet.
J el je ziel i precvel,
Jel je ziel, draga ljuba, i precvel.
Ziel, ziel i precvel,
Ziel, ziel, draga ljuba, i precvel.
Ftrgnimo si kite tri,
Ftrgnimo si, draga ljuba, kite tri.
Kaj mo pleli ven ce tri,
Kaj mo pleli, draga ljuba, vence tri.
Prvi bode J ezuu,
Prvi bode, draga ljuba, Jezuu.
Drugi bode Mariji,
Drugi bode, draga ljuba, Mariji.
bode nama dvem,
bode, draga ljuba, nama dvem.
Kaj mo nesli na oltar,
Kaj mo nesli, draga ljuba, na oltar.
Poslije svatovi bi stali u sredini sobe u krug. Mukarci bi
primili ene straga za pasove, a ene su stavile ruke na muka
ramena. Poredak u kolu nije bio strogo muko-ensko,
su mogle biti i dvije ene jedna do druge. U sredini kola jedna je ena
na glavi imala Kolo se uz pjesmu lagano kretalo (ljuljalo) u
lijevu stranu. N a kraju kola su se svi ljubili. 88
Druge pjesme Sejalji smo bauljka ganec je zabiljeio u
Vratiincu, Svetoj Mariji i trigovi (v. ganec 1916:35-36).
ganec je sredinom 20. zabiljeio Sejali smo bauljka i u
Podravini.
"Sejali smo bauljka
sejali smo, draga ljuba, bauljka,*
Ovo kolo zabiljeila sam 1980. g. u Kazivao mi je profesor Ladislav
Baksa, r. 1913. g. II Belici. Baksa se dobro tog kola i pjesme jer je i sam
sudjelovao kao u njegovu
282 Tragovi hrvatske mitologije
pod tom gorom visokom.
Idemo ga gledati,
je l' je znikel, je l' precvel?
Znikel, znikel i precvel,
trgamo ga tri,
prva rta zastav,
druga na vjenac,
na kriljak. ***
Lepa rua leluja,
jo je lepa Marija.
Lepa rua rumarin,
jo je lepi majkin sin.
Svatovska. Pjeva se prije nego mladu vode k mladencu.
Ima dvije melodije: brzu i polaganiju. Prva se zove 'brzi bauljek', a
druga 'dugi bauljek'. Najprije se pjeva 'dugi', a iza njega stariji ljudi
redovito trae da se pjeva 'brzi'. mi nigdje nisu znali
iz pripjeva brzog bauljka. UPeniji
pjevaju 'su zelenom svilom', a u Peterancu 'svu zelena svila' ili 'svu
zelena trava'. Kad otpjevaju 'bauljek', svatovi se ljube,
tako da svaki poljubi onoga koji sjedi uz njega."
* pripjev
** = rukovet
*** gdjegdje pjevaju taj stih: za njadra. ' (ganec
1962:63). '
Ne samo da su tragovi boanske svadbe u pjesmi i kolu
Sejali smo baulka nego ih moemo prepoznati i u svadbenom
plesnom zvanom Taj sam istraivala 1987.
godine i o njemu napisala za kongres Saveza udruenja
folklorista Jugoslavije kQji se 1988. godine odrao u Roajama (Crna
Gora). Tada je boanska svadba Perunove djece Jure i Mare meni jo
bila nepoznata. O njoj je kasnije pisao i Radoslav U nastavku
donosim u cijelosti.
Seksualna simbolika u
svadbenom ritualu: ples
Prema dananjih starijih ljudi i prema etnolokoj literaturi
(Gonczy 1985; ganec 1921), svadbeni ceremonijal u
(sjeverozapadni dio Hrvatske) bio je veoma sadrajan, matovit i
Odvijao se po nepisanom tradicijskom predloku. Predloak
je bio i samo unutar 20. lako moemo njegovo
ili novim detaljima, te
gospodarskim prilikama obitelji iz kojih mladenci. Tako se
Cilika pripovijedanja svoga oca Vinka (1888.-
1975.) da je svadba u Donjoj Dubravi trajala tri dana. Za je
krajem 19. etnograf Gonczy zapisao: "Svatovi traju
dva dana, a gdje su bogatiji tri dana" (Gonczy 1985:90).
Glavnu ili svadbi davao je stareina (starjeina),
svatova. On je vodio svadbeni ceremonijal i o njegovoj
sposobnosti i matovitosti ovisila je U prolosti su
stareine usmeno prenosili znanje i iskustvo na mlade generacije,
oni koji su znali pisati zapisali su najvanije detalje prema
njihovu miljenju, tj. govore stareine. Iz nekoliko takvih rukopisnih
knjiica-biljenica V. ganec izvadio je, kako kae, najljepe govore i
objavio ih 1921. pod nazivom 'Stareinstvo ili kapitanjstvo'. Po toj
knjizi moemo razabrati da je svadba u trajala dva dana.
i nekim drugim rukopisnim ili objavljenim
tj. govorima stareine, moemo konstatirati i to da su
osnovni fragmenti svadbe u ako ne i isti.
Ako se izuzmu neki predsvadbeni detalji, u D. Dubravi je u
prvoj polovici 20. gotovo svaka svadba trajala samo jedan
dan. To je neminovno za sobom povuklo zgunjavanje i
prijanjeg tradicijskog predloka.
"Ples sve izvodio se u prvoj polovici 20. st. u D. Dubravi i
okolnim selima u okviru svadbene
Katarina (r. 1908) iz D. Dubrave udavala se 1930. g. Ona
284 Tragovi Izrvatske lIlitologije
mi je 1987. g. "Mlada sneh a je prvi pot pljesala svojim moa m
Dok nji zemejo, skupa pljeejo, i dever ipodsnehalja
Mladi mo ima svojo v roki, a mlada sneha svojo. I
unda kojemo prvomo vgasne, on prvi hmerje. dre v
desni raki, a z ljevom se dre kaj pleejo. Pljesalji smo na
fljetno. Dok smo pljesalji hitalji su nam pred noge cepanice i
kocenje. To smo preskakavalji. Moj je ne dal kaj ja pljesala
sakem svatom. On je rekel ovak: 'To je ne treba ... '"
Franciska (r. 1908), iz D. Dubrave, udavala se
1924. mi je kako je ona plesala prvi put kao mlada snaha:
"Poslije pola podsne/1alja Marija odvela me je u drugu
sobu, tamo skinula 'lajer', i stavila rubac na glavu." Za to
vrijeme je dever Vinko dijelio svatovima darove koje mu je
ona dala. Kad je bila u mladu snahu, podsnehalja joj je dala
hljeb kruha na glavu i odvela je pred stareinu. Hljeb je stavila na stol i
rekla: "Ovo vam je dar kojega vam je poslal Jezo Kristo." Tada je
dever pitao stareinu s,rnije li s podsnehaljom plesati. Stareina im je
dozvolio i oni su plesali Plesali su tako da je svaki u ruci imao
zapaljenu votanu Prvo se ugasila deveru, a onda je
podsl1ehalja brzo u svoju puhnula. Zajedno s drugim
svatovima, Franciska mlada snaha i Andrija mladi mu, taj su ples
promatrali. Franciska kae da su dever i podsnehalja plesali sa
zato da bi se znalo tko od mladog para prvi
umrijeti, a da je podsnehalja puhnula zato svoju kako
Franciska ne bi bila dugo udovica ili "kaj bo veka parada (zabava)".
Poslije plesa sa Franciska je plesala najprije s deverolIl, a
zatim sa svim svatovima, koji su h*li s njom plesati ...
O plesu sa kazivale su mi i Marija iga, Katarina
Matotek i Cecilija Dornik, sve iz D. Dubrave. Katarina da
mladenac i mladenka :pleu sa i to prije nego se ide
mladenka raspravljat, tj. skinuti i lajer. Cecilija se opet
dobro da sa pleu dever i podsllehalja.
Mijo Rebrek iz Donjeg Vidovca siguran je pak, da sa
pleu mladenac i mladenka.
Seksualna simbolika 285
Agneza r. Repalust 1943. g. u Drakovcu nedavno je
bila u ulozi podsnehalje. Nju su starije ene kako se plee, kako
ona kae, Ona je kao podsnehalja plesati sa zastavnikom,
a mladi mu s mladom snahom. Plesali su Malo su plesali, a
zatim je glazba svirati polku i su se pustili, te izveli
plesno krianje i izmijenili partnere - podsnehalja je sada plesala s
mladim muem, a zastavnik s mladom snahom. Malo su plesali
polku u parovima, a zatim je glazba zasvirala valcer. su se
ponovo pustili, izveli plesno krianje i izmijenili partnere -
podsnehalja je sada plesala s mladom snahom, a mladi mu sa
zastavnikom. I to je bio kraj plesa Za vrijeme plesa nisu imali u
rukama ali da za vrijeme tog plesa moraju u
gorjeti dvije ukrtene Dok je Agneza plesala nisu
gorjele Netko je samo na trenutak ugasio svjetlo.
Kao to vidimo, jedni u D. Dubravi da sa
pleu mladenac i mladenka, drugi da pleu dever i
podsnehalja, a u svatovima Katarine plesala su sa dva
para. U Drakovcu pak ples pleu i danas, ali bez u
rukama - podsnehalja, zastavnik, mladi mu i mlada snaha.
narodnih u nisu zaobili ples
U Cirkovljanu M. L Blaeka (1939:202) je zapisala: "Mlada
snaha sad plee s zastavnikom, a mladi mu s podsnehaljom. Za
vrijeme toga plesa gore na tramu pritisnute unakrst 2 [jedna
za mladog mua, a druga za mladu snahu, nap. M. N.] bre gori,
taj prije umrijeti."
upnik Andrija ([s.a.] NZ 132:58) zapisao je u vezi s
tim plesom "Kad je dovreno dijeljenje darova
uvode mladu u gostinjsku sobu kao mladu snahu. Na glavi mora
donijeti hljeb kruha ... Nakon toga slubeni ples s mladom
snahom (sada vie nije mladenka). Najprije pleu mladi mu i ena.
Zatim s mladom snahom ple.e dever, a tada mu plee s
podsnehaljom. Uz tram u dvije i zapale u ime
mladog mua i ene. prva dogori, taj prije umrijeti (Prelog,
Cirkovljan ... )."
286 Tragovi hrvatske mitologije
Etnokoreolog (1987:89-90) objavio je kazivanja
iz nekoliko sela o svadbi. njima
nalazimo kazivanja i o plesu sa koja su manje-vie
citiranim zapisima ili kazivanju mojih
I D. Feletar (1970:151) donosi zapis o svadbi,
ali ne spominje ples sa najvjerojatnije zbog toga to je
njegov zapis temeljen na samo jednom kazivanju. 89
Ako paljivije promotrimo iznijetu vidimo da u nekim
selima sudionici ple'a nemaju u rukama, su one unakrst
gore, na tramu te da unutar i samo jednog sela (D.
Dubrave) kod plesa sa postoje razlike u vezi sa
sudionicima plesa i trenutkom izvedbe (prije ili poslije skidanja
mladenkinoga oglav lja).
Zbog svadbe s tri dana na jedan neminovno je dolo
i do zgunjavanja dijelova svadbenih rituala. Mladenci samo
nakratko naputaju svatove, dok su u prolosti odlazili u
posebu prostoriju na )3pavanje. Da je prva po tradicijskom
predloku bila u okviru svadbe nam i (1921:36)
zapis na temu "Na kada mladi idu spat", iz kojeg je da su
mladenci odlazili na prvo spavanje prvu poslije

Podsnehalja i dever stalno su uz mladence. Oni vode brigu o
njima, ih uvode u novi ivot. Zato uloge devera ipodsnehalje
mogu imati samo oenjeni, iskusni u ivotu. Mladenci
stupanjem u brak dobivaju novi drutveni status, nova prava i
dunosti. Oni su, dakle, u ulozi inicijanata.
Iz svadbe nam je poznato da su dever ipodsnehalja
izvodili ples na zelje u kojem je dominantna magijska funkcija za dobar
prosperitet mlade zajednice, te da je podsnehalja vodila kolo
mladih snaha z bidrami np. glavi u kojem se magijska funkcij a za
egzistenciju i plodnost mladenaca nametnula kao primarna (Novak
1981, 1983). da mladenci za vrijeme svadbe nisu
89 Feletar napominje: Na oko obimnog materijala
donjodubravskih svatovskih posebnu zahvalnost dugujem Ivanu
iz D. Dubrave.
SeksIlaina simbolika 287
sudjelovali u plesu, osim kad su formirali kolo prilikom
dobivanja mladenke te kad su se vratili s moemo
pretpostaviti da su prvotno ples u D. Dubravi izvodili dever i
podsl1ehalja, i to neposredno prije odlaska mladenaca na prvo
spavanje jer se sva kazivanja u vezi s plesom sa "vrte"
neposredno prije ili poslije skidanja mladenkinog oglavlja.
N ame se pitanje koja je bila prvobitna funkcija plesa
Moemo li vjerovati da je u taj ples utkan motiv smrti? elja za
znanjem tko od njih mladih prije umrijeti!?
je u gdje je stanovnitvo vjere bila
prisutna od Kad se dijete rodilo, zapalili su pored
njega kad se krstilo, kumovi su imali u rukama zapaljene
su imali prilikom Prve imali su ih i kad su
mladenku vodili od njezine u mladoenjinu - povorku
pratili su kod u crkvi je bila
prisutna plesali su sa i, napokon, kad je
umirao zapalili su mu i stavili u ruke. Ovaj posljednji
poznat je i u drugim krajevima Hrvatske. su trebale biti
blagoslovljene, a blagoslivljale su se na blagdan u crkvi.
Kao to vidimo, kod inicijacijskih obreda palila se I
danas je to mjestimice i povremeno tako, iako znatno manje;
prisutnost se iako ima vie dekorativnu svrhu, npr.,
zapaljena na kod
No, zavirimo li u vjerovanja ljudi, vidjet da je bila
prisutna i u drugim ivotnim situacijama. Andriji
([s.a.] NZ 132:77), saznajemo da su
upotrebljavali blagoslovljenu za od raznih
bolesti, to da su vjerovali u njezinu veliku djelotvornu
Prema mnogim vjerovanjima mladenka je bila
izloena zlim silama i duhovima pa su je na razne a
kako bi postigla ravnoteu ili prevlast u braku, prilikom u
mladenku, je zapisao: "Mora obaviti neke koji uvjetuju
u enidbenom ivotu. Tako u kada dolaze po nju da se
pokae mladoenji i njegovim gostima, mora stajati na dvije ili
288 Tmgovi hrvatske mitologije
cjepanice prekrite bijelom plahtom (Prelog, Cirkovljan,
Mala Subotica, Podturen). To zato da bi imala glavnu u i
da njezin mu ne bi bio ljubomoran. Negdje stoji i na da bi
mogla obuzdati neumjerene odnose u njihovom ivotu ... U
nekim uz napomenute stvari stoji i na sjekiri da bi bila
zdravija i sposobnija za spolne odnose u braku" (ibid.:45).
IM. 1. Blaeka (1939:197) je zapisala da mladenka stoji na dvije
ili cjepanice dok se Tog se i danas dobro
dananja starija generacija.
Prema izvjetaju ima veze s ljubavlju "da
ne bude mu ljubomoran". Dakle, je u imala
viestruko
Kod mnogih naroda poznata je od davnine prisutnost u
pojedinim obrednim U simbola Alain Gheerbrant
(1987:762-763) pie: "Votanica simbolizira svjetlost. Stijenj otapa
vosak koji tako postaje sudionikom vatre: otud povezanost s duhom i
materijom. Negda je jdjevica u svakoj ruci morala nositi upaljenu
votanicu. navodi srednjovjekovni rimski Pontifikale.
Gullaume Durand (XIII st.) objanjava ga da su djevice
nosile votanice kako bi pokazale da su poput mudrih djevica iz
postale spremne primiti ( ... ) Obred je
vjerojatno preuzet iz svadbenog ceremonijala koji nalazimo
i u Grka i u Rimljana. je od njezine do
mua vodila povorka uz svjetlost baklji. su nosili i
suprunici. se u i u pravoslavnih
zajednica."
Valja napomenuti da se mladenke uz svjetlost
"drvenih zadrao i kod stanovnitva u
mjestimice do dananjih dana.
Rekli smo da u D. Dubravi plesa u rukama
imaju zapaljene a u nekim selima, kao npr.
Drakovcu, za vrijeme plesa izvode plesno krianje
dok na tramu gore d vije ukrtene
Iz literature saznajemo da je "u svim predajama plamen simbol
Seksllalna simbolika 289
duhovnog prosvjetljenja i ljubavi" (Chevalier i Gheerbrant
1987:509), a u Egiptu su pak ena i mukarac slikama
njihovih organa, a njihovo sjedinjenje ukrtavanjem (istaknula M. N.)
dvaju hijeroglifa ... " (ibid.:150).
da u naem inicijacijskom obredu plesu vanu
ulogu igra i zatita mladenaca-inicijanata, moemo analogno
ukrtenim u obredima i u obrednim plesovima gdje se
nazire apotropejska magija 1986:226) pretpostaviti da su
ukrtene zatita inicijanata. Ukrtene ujedno
simboliziraju i sjedinjenje mladoga mua i ene, a plamenovi
mogu se kao *ranje zlih sila akt
egzorcizma).
zastavnika koji je neoenjen u plesanje u
Drakovcu, Cirkovljanu i nekim drugim mjestima ples dobiva
iru ljudsku, povijesnu dimenziju. Plesno krianje u braku
neiskusnih - mlade snahe i mladog mua s iskusnom podsnehaljom i
deverom zapravo je neiskusnih u tajne
ivota. Naalost, ovdje nemamo dovoljno prostora da to podrobnije

Krajem 19. pie Gonczy (1985:122), ples
se i u Najvjerojatnije je i u plesu
istisnuo neke nama nepoznate plesne ritualne pokrete.
Uz ples na zelje i kolo mladih snaha z bidrami na glavi koji su bili
mladencima, dever i podsnehalja izvode za mlade i ples
ili ples
Rekli smo da ima viestruko no valja i
U psiholokoj literaturi (Freud 1969:191-192 i
Lievstrom 1976:128) ima seksualnu simboliku. Ona je muki
seksualni simbol.
S obzirom na vrijeme plesa sa upravo prije
prvoga spavanja, te vjerovanja pri mladenke (koja
stoji na dvije i napokon na iskusne sudionike (dever i
podsnehalja moraju biti uz ritualno plesanje i "krianje",
moe se pretpostaviti da i u plesu sa ima
290 Tragovi hrvatske mitologije
te da je kao plesni rekvizit u slubi inicijacije jerpodsnehalja i
dever, naravno, uvode mladi par u tajne
seksualnog ivota.
Prisutni svatovi ometaju ih za vrijeme plesa, bacaju im pod
noge cjepanice i kocenje prema psiholokoj literaturi)
simboliku, ali ih vjeto preskakuju.
Zato, prema svemu pretpostavljam da bi prvobitna
funkcija plesa bila magijska za dobre spolne odnose mladog
para. /
Za pretpostaviti je da je magijska funkcija s vremenom
ili je spolna simbolika bila duboko zavijena u "kaj se bo
znalo koj prvi hmerje", pa je u najnovije vrijeme, tj. 20.
bila prisutna kao funkcija: "Kaj bo veka parada
(zabava)!"
Valja spomenuti da je u plesu sa bila prisutna i
estetska funkcija. plesa uvijek su nastojali izvesti ples
najbolje to su mogli i jlnali jer publika je (svatovi) bila i
raspoloena. jeda su i u tom svadbenom detalju prisutni
elementi folklornog teatra.
Vjerojatno su nakon plesa sa dever i podsnehalja u
daljoj prolosti Uo dok je svadba trajala tri dana) ispratili mladence
na prvo spavanje sa pa nam odatle i svima
dobro poznata folklorna sintagma: "Ja njim ne drim koja i
danas gotovo svakoga asocira na spolne odnose.
Moemo da je ples ili ples obred koji
se zadrao do dananjih dana u obliku plesnog ritualnog "krianja"
i u samom izrazu
Opisani ples kako se zadrao u selu Drakovec ima i
znatno ire Naime, daljnja su istraivanja pokazala da je
ulogu podsnehalje, u svim selima po nepisanom pravilu
mogla imati samo mladencova sestra koja je udana, a ako mladenec nije
imao sestru, onda je podsnehalja mogla biti I ta
otvara nove vidike.
Tako je i Agneza r. Repalust 1943. g. II Drakovcu bila
Seksualna simbolika 291
podsnehalja svom bratu Josipu koji se enio 1986. g. Rekli smo da
podsnehalja uvodi (rihlalnim plesnim krianjem u plesu
u spolne odnose mladog mua, a sada i
incest brata i sestre (jer su podsnehalja i mladi mu pa se
i u tom segmentu trag boanske svadbe Jure i Mare, Perunove
djece. Zato mislimo da plesa kakav se zadrao do
dananjih dana u Drakovcu ima nedvojbeno mitsku pozadinu.
Tragove boanske svadbe (raznobojne pantleke, svatovsku
zastavu i nalazimo kod bijelih makara u na
poluotoku Peljecu. I sam naziv bijele makare vodi nas u bijele dvore
Perunove ...
Bijele makare na guvnu, katalog 39. smotre
folklora, foto: Vidoslav Bagur, 2005.
Starohrvatsko sakralno kolo
Hrvatski folklorni plesovi, poglavito kola, u prolosti su, pa i danas,
sastavni dio i raznih proslava.
nam se dogodi da folklorne pojave smo i sami
sudionici ne razumijemo. To se kad su u pitanju plesni
Pisanih dokumenata o plesnoj problematici imamo uistinu
malo. No, malobrojnim narodnih
koji su obratili pafuju i na plesnu umjetnost, pokuat
rasvijetliti jednu folklornu pojavu koja u sebi nosi, tako se doima,
neko tajnovito obiljeje. To je kolo oko stola.
U hrvatskoj etnolokoj literaturi nalazimo nekoliko zapisa o
kolu oko stola, ili kolu kojim se ide za stol, a koje se izvodi u sklopu
svadbenoga ceremonijala.
Ovom prilikom valja zapise kojima
raspolaemo.
Hrvati u Rump.njskoj koji, po tradiciji, sebe nazivaju
Krohatima, nastanjeni u dolini rijeke Kara na jugozapadu
Rumunjske, prema knjizi Karaevci (Birta 1993), su kolo oko
stola zvano (Sunce). O kolu autor knjige Karaevci Ivan
Birta donosi zapis:
"Na 'steg' (steg = stijeg, zastava) dolaze stari svat, deveri i
najblii i komije. Nakon i stari svat igraju
sa zastavom bkd stola. Posle igre izgovaraju se zdravice za
novome paru. Kasno u igra se najstarija mitoloka
igra zabeleena kod Karaevaca igra Suncu, zvana i to
na kad muzikanti zasviraju, gosti se uhvate u
kolo, koje predvodi stari svat i igrati oko stola, s desne
na levu stranu. Tek to naprave nekoliko koraka, muzika
naglo prestane da svira i posedaju oko stola. Za nekoliko
trenutaka muzikanti ponovo da sviraju, ustanu i
nastave igru, da bi posle kratkog vremena muzika ponovo
prestala i opet posedali oko stola. To se ponavlja tri puta,
a zatim se igrati 'portanje' (v. addendum). Na
Starohrvatska sakralno kolo 293
isti se igra Suncu izvodi kad mlada polazi kod
mladoenje" (Birta 1993:379).
Ivan (1987:98) u knjizi Narodni plesni
preuzima zapis Aleksija Mikca iz 1873. godine koji je zapisao:
"Glavni kum kak i I vsi drugi se za roke primejo,
pak v kolu na sred hie i onak tri put idu vu krug:Qtidu ondaj
za stol na red kak vre koji mora sedeti."
I Vinko ganec je na samom svog melografskog rada
zapazio kolo kojim se ilo za stol. Zapisao je:
"Kao neki ostatak kola bit i ovaj svatovski to sam ga
naao u Gornjem Kad naime svatovi
po mladu, nakon raznih aljivih i zagonetki,
dobe mladu, i svi u glavnu sobu. Tu se prije zajutarka
uhvate glavni svatovi u kolo i usred sobe laganim se korakom
u obliku kola par put okrenu i onda nastave daljnje svatovske
ceremonije. Kod toga nisam nita pjevati niti govoriti"
(ganec 1916:100).
Tridesetak godina poslije ovog zapisa akademik ganec zamolio je
svoju majku Mariju ganec u Vratiincu da opie svadbene
rodnoga sela. Njezin zapis donosimo u cijelosti radi lakega
razumijevanja ove, nadasve tajnovite, kulturne ostavtine:
"Stareina 'A ve vas prosim za dve tri kapljice svete
vode, terum burnu se mogli obrnuti za ovu tablu - vu ime Oca
i Sina i Duha Svetoga.'
Onda se svati postaviju v kolo. Idu na desnu roku tri pot
okolo. V Murskom si poglavari malo popleskavaju, i
mladenci, a pri nas v Vratiincu ne.
Predi nego za tablu idu oni i si poglavari:
stareina, dever, pocnehalja, svatevca i se sloiju vu
kolu, primeju se za roke, i na desnu roku.
Muikai igraju mara, a oni idu tri pot okolo. To je
ozbilno kolo, prastaro i sveti Ali ipak dever
zna malo zahunoti 'ihaj haj!' ali se to
nikomo ne dopada, taki posel.
294 Tragovi hrvatske mitologije
N arad gledi u tim kolima neku veliku i sveti ar ga
mati mladenkina (to kolo), dok oni stupaju kropi svetom
vodum. To vodu prosi stareina dok govori i dok prosi
mladenku. On veli: 'Prosim lepo gospo hinu mamicu dve tri
kapljice svete vode, da blagosloviju nae mladence predi nego
pejo za ovu Mojzeovu tablu i tripot se obrneju koli.' Unda
stareina ide prvi, za njim mladoenja, unda und a
svatovca, unda pocnehalja, unda dever, tak da stareina sedi
na stola, mijnapre, tek onda mladenci, kak su vu koli po
redu, tak idu i za tablu. stola je navek pre srednjem
oblaka. Stareina predi nego kolo stupati, govor
govori, prosi mladenku" (ganec 1968:60).
Ovo je opisano kolo Marija ganec na jo jednom mjestu spomenula.
Vrlo kratko, ali jako znakovito. Evo i tog dijela opisa:
svadbe kod mladenke ... Tu se ide vu koli za tablu kak i
pre mladencu ... Tu je cela svita za tablum. A da idu za tablu,
vek veli stareinjl: 'Obrnima se za Mojzeovu tablu!' Tablu
navek, da ju god spomene stareina, naziva 'Mojzeova tabla'"
(ganec 1968:58-59).
Poznato je da se svadbeni od sela do sela malo razlikuju, da
postoje nijanse u pojedinim detaljima i unutar jednog sela, pa je i
razumljivo da se zapisi ponekad ne podudaraju u svim
pojedinostima makar su nastali u istom razdoblju. Treba spomenuti
da i ponekad"nehotice, propuste zabiljeiti neki detalj koji
moe biti bitan za razumijevanje neke folklorne Dogodi se da i
zaborave neku pojedinost. Zato u literaturi
nailazimo i na nepotpune zapise.
Donosim i vlastiti zapis (Novak 1994) koji sam napravila na
temelju kazivanja sestara Roze i Mile iz Donje Dubrave. One
su opisale kolo koje se izvodilo na zarukama oko stola i na dan
kad stareina dobije mladenku i vodi je u kolo pred stolom.
Valja spomenuti da se gotovo isto kolo vodilo i u susjednim selima:
Donji Vidovec, Kotoriba, Sveta Marija, Drakovec i drugima.
Kolo pred stolom ili za stol imala sam prilike vie puta i sama
Starohrvatska sakralno kolo 295
vidjeti u Donjoj Dubravi:
"Kad dobije 'ruicu', djevojku (mladenku), stareina odri
kratki govor i na kraju veli: 'Prosim dve-tri kapljice svete
vodice s kojom se borna magIji obmoti za ovu tabiju (stall)'.
majka donese svetu vodu i da stareini, a moe i ona
sama prokropiti po i 'Sveti kri prekrii, Bog
blagoslovi!' Stareina veli: 'Primite se za rake!' Tada se za ruke
uhvate stareina, mladoenja, mladenka, dever i poenehalja. Oni
formiraju kolo oko stola u sredini sobe. Stareina veli: 'Idemo u
ime Oca' i kolo utke krene u desnu stranu korakom.
Kad stareina na ono mjesto gdje je rekao 'u ime Oca' kae
'i Sina' i kolo se ponovo u istom smjeru; kad na ono
mjesto gdje je rekao 'i Sina' veli 'i Duha Svetoga' i opet, dakle,
put, kolo se u istom smjeru. I kad opet na to
isto mjesto, kae 'Amen' i puste se, ne trebaju se drati za
ruke, samo mirno stoje oko stola.
Ako pak u sredini nije bilo stola, onda ih je povezane
rukama (prethodno je pustio podsnehaljinu ruku) stareina
odveo za stol i tamo rekao 'Amen'" (Novak 1994b:40).
Nakon ovih opisa kola oko stola i kola za stol, moemo se s pravom
upitati zato ljudi i danas odravaju taj Da bismo mogli
odgovoriti, potrebno je analizirati sve elemente kola, kao i vrijeme i
mjesto odravanja tog svadbenog
Mjesto i vrijeme odravanja
Koliko nam je poznato, kolo oko stola svaki put se izvodi u ili,
moemo u zatvorenom prostoru. To svi navedeni
zapisi.
da je vrijeme izvedbe kola uvijek na
samom
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koliko nam je zasada poznato,
izvodi se triput pri mladenki i jedanpu t pri mladen cu.
Pri mladenki se izvodi kolo oko stola na zarukama, zatim se
296 Tragovi hrvatske mitologije
izvodi kolo za stol svadbe kad se postavila
majga bor],90 u nekim selima ili i kad je
stareina u ime mladenca dobio u ruke mladenku (na dan
Na zarukama i kolo se izvodilo a na dan
danju.
Pri mladeneu se izvodilo samo jedanput, i to kad se
pripremala svatovska zastava.
Prema zapisu koji donosi Ivan Birta, u Karaevu se kolo oko
stola izvodilo samo jdanput u mladenca, u ("kad se steg") i
jedanput kod mladenke kad odlazi u mladoenjin dom, po danu.
Naziv kola
Zanimljivo je da nitko u Hrvatskoj nije zabiljeio
naziv kola. Nalazimo samo objanjenje - kolo s kojim se ide za stol.
Dobiva se dojam - ime kola izgubilo se, zaboravilo. Hrvati u
Karaevu stari naziv za kolo oko stola (Sunce).
Najnovija istraivanja pokazuju da kolo i u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj ima svoje ime. Tako je Julijana (Jula) (r. 1941.) iz
Donje Dubrave rekla:
"Ja ne znam kak bi se to zvalo, to se zove OTECNA! Tak
si veljijo! Dok dobe mladu, unda stareina velji 'idemo u
ime Oca i Sinil i Duha svetoga' i unda se to v koli tri pot
obrnejo i stareina je otpelja za stol. Dok se oni
'bandisti' (limena glazba) njim igrajo Otecnaa."
Dakle, kolo ipak ima naziv. Jula jasno je rekla: " ... zove se
Otecna." U daljnjem tekstu koristit naziv Otecna, koji je
koliko nam je zasad poznato, u donjem dijelu
elementi kola
U svim ovdje navedenim opisima su elementi kola
9U Majgu je vrlo lijepo opisala spomenuta Marija ganec (1968). poglavlje o
sestrenju sa
Staroizrvatska sakralno kolo 297
- kolo vodi stari svat ili stareina, jednostavno hodanje,
stupanje, brojka tri (tri put se sjedne, tri put se okrene), kolo se vodi
oko stola ili pred stolom, pa se vodi za stol.
Zapisi se ne podudaraju u svezi sa smjerom kretanja kola
(Karaevci vode kolo u lijevu stranu, a u desnu) i u svezi s
glazbom. U zapisima A. Mikea, V. ganeca i M. Novak ne nalazimo
glazbenu pratnju.
Dakle, kolo je postojalo i bez glazbe.
Stareina (stari svat)
Prema tradicijskom obrascu u stareina nije trebao biti u
krvnom srodstvu s mladencom. Mladenac je uzimao za
stareinu krsnog kuma, ali je mogao birati u selu bilo kojega
za kojega je znao da ima govorne sposobnosti i koji se okuao u
ulozi stareine.
U svim ovdje navedenim zapisima, stareina je taj koji vodi
kolo. To ipak nije
Hodanje triput okolo
Svi spomenuti ostaloga, zapisali su hodanje
triput okolo. Tako u Birtinom zapisu nalazimo: "tek to naprave
nekoliko koraka, sjednu i tako tri puta"; u zapisu V. ganca
"uhvate se glavni svatovi u kolo i usred sobe laganim se korakom u
obliku kola par puta okrenu". Aleksije Mikac kae: " ... pak v kolu na
sred hie i onak tri put idu vu krug". Marija ganec zapisala je: " ...
... dok oni stupaju ... oni idu tri pot okolo ... " Dananji
kau: "idejo tri pot okolo", ili "hodija tri pot okolo" ili
pak "obrneja se tri pot okolo".
Koji je smisao tog hodanja, stupanja tri pot okolo!?
Ljudi ne znaju odgovor na to pitanje, ali svi znaju da je to dobro i da
upravo tako mora biti. svima je to kolo vrlo lijepo. I danas ga
izvode vrlo ozbiljno, ponosno i dostojanstveno.
298 Tragovi hrvatske mitologije
Da bismo razjasnili smisao hodanja triput okolo, potrebno je
zaviriti u vjerovanja.
N a stranicama Knjige o plesu Ane moemo
"Raireno je vjerovanje u narodu da na Ivanje sunce na nebu tri
puta i tri puta zastane, dakle, da zaplee. Broj tri kao
sakralni i broj ponavlja se u ritualima kako
primitivnih tako i visokih kulhua, pa se opetovno javlja i u
naim obredima i tri puta se obilazi ili oko
nekoga ili tri puta se pokloni, lupne, zavrti, itd.
Trokratni skok iF zastoj sunca na dan njegove prekretnice
mogao bi biti odraz vjerovanja da toga dana i samo sunce
u svojoj proslavi ... " 1986:231).
Ova konstatacija Ane ne vodi nas na svadbu, pogotovo ne na
svadbu. ona nas vodi na jednu drugu
u polju. Vodi nas na kultna mjesta poput (danas
Gaborove gorice) na Gornjem polju Donje Dubrave i Donjeg
Vidovca
Na su se do sredine 19. Ivanja
(24. lipnja) kolovodila kola oko vatre (krijesa). To su bila kola: Mikor
konje po polju zajahava, Oj, Jelo Jelice zaspala kraj jezera, Turki robe zelenu
dubravu i druga. Tekst pjesme Turki robe zelenu dubravu ne na
neku starinu, ali nas na to koreografski elementi tog kola. U
pitanju je kontaminacija (korak tekst). To su lagano
kola. Kretala'su se u lijevu stranu, po Suncu ili
naoposun. Kolo je vodila "prva Kolovodila se skoro cijelu
"Do jutra je bil prah, tak so pljesalji!" prisjetimo se kazivanja
moje majke Margarete iz poglavlja o
Takva su se kola kolovodila i u susjednom selu Kotoriba.
Najdue su se zadrala (do sredine 20. u Dolnjem kraju
(Zelengaj) na krianju kod spomenika sv. Ivanu Nepomuku. Prvo
kolo koje je "prva kolovodila bilo je obavezno S Boja
i Marija / Spravljale se Zatim su izvodili kola
redom: Vodi Maro dogo kolo, Ljepo poje ftica vuga, Vu polju nam trava
deteljina, Vu polju nam jarica penica, Sunce shaja med dvema gorami, itd.
Starohrvatska sakralno kolo 299
Kola su kolovodili bez instrumentalne pratnje, uz pratnju
pjesme i u lijevu stranu. U tim kolima do izraaja su
dolazili moemo sakralni trokrati i trokrato opetovni
jaki udarci nogama o tlo koji su imali funkciju zemlje na
plodnost (Novak 1991).
S obzirom na mjesto, vrijeme i tih kola,
pretpostavljali srno da je o obrednim kolima. U najnovije vrijeme
tu pretpostavku i lingvisti, poglavito Radoslav
(1989) svojom studijom "Hoditi - roditi" u kojoj i samo hodanje
kao poticanje na plodnost.
U kolu nema tri udarca nogama o tlo, ali irna triput
"sjedanje". To "sjedanje" moemo kao "zastoj Sunca".
Ono najvjerojatnije, i predstavlja "zastoj Sunca", jer
"sunce na nebu tri puta i tri puta zastane, dakle, zaplee",
pie Ana Zato "sjedanje" kod nije svakodnevno
sjedanje, smisleno sjedanje, obredno sjedanje koje irna u tom
kontekstu (zastoj Sunca).
Pri kolu Otecna, stareina prekida hodanje
krianja: u ime Oca [hodanje] i Sina [hodanje] i Duha Svetoga
[hodanje]. "Zastoj Sunca" je u kolu Otecna iskazan zaista na
produhovljen
Prema svemu se da hodanje triput okolo sa zastojem
(sjedanje, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga) nije hodanje,
obredno hodanje koje irna svoj duboki smisao, u kojem se krije "ples
Sunca".
Marija ganec zapisala je i
"To je ozbiino kolo, prastaro i sveti ... Narod gledi
vu tim kolima neko veliku i sveti ar ga mati mladenkina
(to kolo) kropi svetom vodom ... "
Dakle, ljudi su smatrali Otecna svetim kolom. Prisutnost
blagoslovljene ("svete") vode, razumije se, znakovita je, ali
objanjenje za "neko veliko nalazimo ipak u prastarim
vjerovanjima.
300 Tragovi hrvalske Illilologije
Smjer kretanja kola Otecna
Prema zapisima o kolu Oteena, smjer je kretanja kola tl
desnu stranu. I danas mnogi kau da se to kolo vodi udesno.
ima i onih koji su sigurni da Oteena treba voditi u lijevu
stranu.
U lijevu stranu vodi Oteena Mijo u Donjoj Dubravi.
On je vrlo lijepo svatovska od svog starijeg
sumjetanina J oe BYaine. Mijo je bio devet pu ta u ulozi stareine.
Svaki put je OteC11a vodio u lijevu stranu. Njegovo je
"Meni stoji mladenec z desne strane. I dok ja njega peljem k
mladenki, on je meni z desne strane. Mladenec je meni z desne
strane i v hii. Dok dobim mladenku, ona stane mladeneu z
desne strane i tak se primerno za rake i unda se dalje prirneja za
rake dever i poenehalja. Tak naprajima kolo. Ja 'u ime
Oca' i mi krenemo na ljevo, und a 'i Sina' i pak idemo na
ljevo 'i Duha i pak na ljevo, i tak se tri pot obrnemo, a
unda je peljam za stol. Tam 'Amen'. Bandisti nam igrajo
Hina mamica nas pokrope svetom vodom."
Kao to vidimo, Oteenaa ima isti smjer
kretanja kao to ima i kolo
Kod kola Oteena moe biti o
stoljetnom kontinuitetu, a moe biti takvo i odraz novijega
vremena, kad je ena "prela" muu na desnu stranu, a to se moglo
dogoditi u drugoj polovini 20.
Prema ovim pretpostavkama, mogli bismo pomisliti da su u
nekim selima u neki stareine vodili Oteena u desnu a
neki u lijevu stranu. Najvjerojah1ije su i unutar jednog sela u prolosti
bile razlike u svezi sa smjerom kretanja kola Oteena. Zato?
Ako stareina vodi kolo u desnu stranu, to da mu je
mladenee s lijeve strane, a zatim i mladenka mladeneu s lijeve
strane, i naravno, onda tako sjede za stolom. Onda je poredak - ena
sjedi s lijeve strane muu. To je bio poredak 19.
a zadrao se do sredine 20.
Staro/mlatsko sakrnhlO kolo 3 01
U svakodnevnom ivotu ena je ulicom uvijek ila s lijeve
strane muu. Verona Rusak iz Donje Dubrave je:
"Dok Snio ilji na zapisak, nikaj smo se ne dralji za roke. On je
iel po desni kolorniji, ja po ljevi kolorniji i tak smo samo napri
gljedelji. "
se kazivanja jo i danas mogu od starije generacije

Moj otac Mijo objasnio mi je zato u kolima koje izvodi
Ogranak sloge Donja Dubrava stoji s lijeve strane
Rekao mi je da je u starije doba ena mua potivala, lj.
govorila mu Vi, a i uvijek je ulicom ila muu s lijeve strane, ili pak
malo iza njega. Takav tradicijski odnos muko-ensko Mijo Novak
zadrao je u kolima koje je postavljao na scenu. Ta kola i danas izvodi
Ogranak sloge Donja Dubrava.
Ovakvo objanjenje oko 1980-ih godina potvrdili su mi
nmogi starije generacije. spomenuta Roza Lisjak rekla je
da su mladenci ili s se za male prste, "mezimice". I
kasnije bi se znali tako drati.
Vrlo lijepo se odnos muko-ensko vidi na fotografiji
(mladenee dri mladenku za prst, ona stoji s lijeve strane) u knjizi
Karaevei (Birta 1993:17.). Ta je fotografija iz 1954. godine. Druga
fotografija u istoj knjizi (Birta 1993:32.) datira iz 1979. godine. Na
njoj se drugi odnos muko-ensko. Mladenci su blie jedan
drugome, a mladenac dri cijelu mladenkinu ruku (aku). Ona stoji
kraj njega s desne strane. su Hrvati u karaevskoj dolini imali
isti odnos muko-ensko kao i Hrvati u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
se, ipak, da je smjer kretanja kola Oteena, kako to lijepo
kae M. ganec - "na desno roko", bio tijekom duljega
razdoblja.
sve to moemo se pitati: koji je smjer kretanja, - u desnu
ili u lijevu stranu kola Otcena, stariji ili pak pravilniji?
Gotovo sva kola koja su se kolovodila na kultnim mjestima
poput u Donjoj Dubravi pripadaju najstarijemu sloju
hrvatske plesne tradicije, a kretala su se u lijevu
302 Tri/govi hrvalske milologije
stranu. I svatovska su se kola, npr. Trgala sem ruu, Ljepa Kata kolo vodi,
kretala. i se u lijevu stranu. Dakle, kolo Otecna ima smjer
kretanja obrnu t (ako se vodi udesno) od Zato?
Sarajevska etnokoreologinja Jelena pie o
obrnutnom smjeru plesanja u kolima koja su ostatak pogrebnih
i smatra da "nije da su ova kola imala namjenu da
udobrovolje duh umrle osobe, da ga zavaraju da se ne povrati"
1953:167). Moda bismo mogli i u naem svadbenom
prepoznati magijsku funkciju kola - da se zavaraju zle sile
kako bi mladi par imao to ljepi ivot!?
U u sklopu svadbenog ceremonijala, nalaz-irno
jo jedan takav primjer, primjer obrnutoga smjera plesanja. To je
Kolo mladih snaha "z bidrami" na glavi. To su kolo,
izvodile mlade snahe za plodnost mladog para (Novak
1981). '
da su u kolu Otecna neki stareine pridavale
vanost zavaravanja zlih sila, a neki nisu. Zato imamo i kod Otecna
f
i kod Kola mladih snaha "z bidrami" na glavi koji su sigurni
da se kolo izvodi u lijevu stranu i koji su sigurni da se kolo
izvodi u desnu stranu. Vjerojatno se tako No,
moramo spomenuti da magijska funkcija (zavaravanja zlih sila) nije
prisutna u svijesti ni u najstarije generacije
Najvjerojatnije nije pridana novo zavaravanja
zlih sila, pa ona ima smjer kretanja ulijevo kao to imaju i
Karaevcima poznata kola prvi danac, drugi danac itd.
Moemo da je u kolu Otecna pravilan i jedan i
drugi smjer kretanja.
Stol
Zato kolo oko stola? Kakvu funkciju ima stol?
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj starija se generacija jo uvijek
da je stol na kojemu se jelo uvijek trebao biti pokriven
stolnjakom. Za blagdane se upotrebljavao najljepi stolnjak. Na
Starohrvatska sakralno kolo 303
stolu se nita nije smjelo raditi. Kruh, smatran Bojim darom, trebao
je uvijek biti postavljen na stolu tako da je rezana strana "gledala"
prema sredini stola. Oko stola se nije smjelo runo govoriti,
pogotovo ne psovati. Pri stolu se moli Otecna! Dok se jelo, nije se

Vrlo jasnu informaciju o stolu dala je Katarina Matotek iz
Donje Dubrave:
"N a starijapa so reklji: 'Stol je kak oltar!' Oni su nikaj ne
dalji mami delati na stolo!"
Kao to vidimo, donedavna je odnos ljudi prema stolu bio kao
prema svetinji, i to u svakodnevnom ivotu.
"Stol je kak oltar!" Oltar pak je rtvenik, mjesto gdje se
rtvuje, obavlja bogosluje!
U etnokoreolokoj literaturi nismo nali neko kolo
oko stola ili oltara. Poznato je da se nakon u crkvi obilazi
oko oltara, ali se svatovi ne dre za ruke.
Kola su se izvodila u sklopu raznih oko vatre ili
oko drveta, 91 na kultnim mjestima.
Naalost, imamo malobrojne i krte zapise o proslavama na
kultnim mjestima. Dragocjene podatke nalazimo u knjizi Obredne
gomile Ante kobalja. On pie:
" ... Kod pogana su te procesije bile jo vie u Oni su
uz obredne plesove obilazili oko svojih oltara i
svetita, te u povorkama obilazili gradom,
kipove svojih bogova i njihove znakove" (kobalj 1970:441).
kobalj dalje pie da su ta slavlja i gozbe na vrhuncima ostatak
starih poganskih rtava, za koje je papa Grgur Veliki naredio da se
ne ukidaju, neg() da se pretvore u religijske gozbe: "religiosis
91 Kolo oko drveta jo je uvijek u ivom ljudi na otoku Krku u Bakoj Dragi.
Na "teraci", kod stepenica koje vode na brijeg do crkve i groblja. bio je jedan debeli
"brist" (brijest). Kraj brijesta bio je i izvor vode. Tragovi izvora jo postoje.
Lurda 1'.1915. godine, kazivala je: "Brist je bil tak debeli da ga nisu mogli dva
rukama Za poklade bi vodili kolo oko brista. Tri put bi samo hodili oko brista,
dva po dva, a onda smo tancali. Sopce smo imeli." O kolu okobrista i plesu na "teraci"
su mi: Marija menjarka, Bare i Mario - svi iz Drage
Bake. Prema njihovu kolo oko brista izvodilo se skoro do 1960-il1 godina.
Brist je sam dotrajao, nisu ga posjekli.
304 Tragvvi hrvatske mitvlvgije
conviviis solemnitatem celebrent" (kobalj 1970:442).
na umu ove spoznaje, vjerujem da je stol kod kola
Sb ili Otecna imao zaista funkciju oltara - rtvenika.
Mojzeova tablja
Marija ganec zapisala je da stareina uvijek govori: "Obrnirno se za
ovu Mojzeovo tablu!" Mojzeova tablja je termin koji upotrebljavaju
sve stareine, u svim selima. Ponegdje kau (npr.
Drakovec) Mojsijeva tablja!
U Starom zavjetu (Biblija) u svezi s prorokom Mojsijem nismo
naili na stol, pogotovo ne svadbeni kao to bismo mogli
N o, pojava Mojzeove tablje na svadbi ipak nije bez temelja.
Zato Mojzeova tablja?
"Mojzeova tablja so deset zapovedi! Bog je na tablji napisal
zapovedi. To stareina velji zato tak kaj bodo mladenci, i si
drugi, znalji kak se treba pri te hii ponaati. J a to znam po
J
starijapi! (starijapa je djed)" objasnila je Katarina Matotek iz
Donje Dubrave.
Komentar nije potreban. Starijapino objanjenje je dovoljno jasno i
prihvatljivo.
Glazba
U zapisima A. Mikca i V. ganca ne nalazimo podatak da se kolo s
kojim se ilo za stol izvodilo uz instrumentalnu pratnju. Vinko
ganec pie:
"Kod toga nisam nita govoriti niti pjevati."
Naa istraivanja pokazuju da se izvodilo samo uz krianja - u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ali i da se izvodi uz instrumentalnu
pratnju. Naime, donjodubravski bandisti uz ovo kolo tridesetak
godina sviraju temeljnu molitvu vjere. Time je kolo
dobilo snaniju notu, a to je i u duhu tradicijskog odnosa
prema stolu.
Starohrvatska sakralno kolo 305
Marija ganec zapisala je da se kolo izvodi uz glazbenu
pratnju - zaista u ovom obredu djeluje
ona je vrlo dobro izabrana, zapravo prikladna
s obzirom na staru vjeru - obredno hodanje. U svakom
daje hodanju ozbiljnije i obiljeje.
U zapisu koji donosi Ivan Birta se izvodi samo uz
instrumentalnu pratnju.
da su se sva kola na kultnim mjestima izvodila
uz pratnju pjesme, miljenja sam da se ovo kolo prvotno
izvodilo utke, te da je instrumentalna pratnja dodana kolu u
posljednjim
Prema nekim autorima, oblik je kola stilizirana putanja
Sunca "i to se bolje ono vrti i to to prije
1971 :24). Dakle, kolo je, Sunce.
Ovdje govori upravo o kolu koje se zove
(Sunce). Radi se o kolu su naziv (Sunce)
Hrvati (Karaevci) u Rumunjskoj. U smo prepoznali kolo
koje je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj postojalo bez
naziva (nemamo pisane dokaze). Nali smo samo pojanjenje - kolo
kojim se ide za stol ili kolo oko stola. Tek najnovija istraivanja
pokazala su da kolo ivi pod imenom Otecna.
Iz vidljivo je da su Hrvati u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj produhovili kolo oko stola motivima
("kropljenje" svetom vodom, krianja - u ime Oca, i Sina i
Duha Svetoga, a u najnovije vrijeme i instrumentalnom pratnjom
U svakom sva tri motiva nisu odjednom
pridodali, su ih postupno (u vremenskim razmacima)
pridodavali. Teko je utvrditi kad su kolo obogatili novom
dimenzijom. Vjerojatno se to dogodilo odmah po primitku
Kristove vjere, a moda i mnogo kasnije.
Da su Hrvati u sjeverozapadnoj Hrvatskoj jo u 19.
uz Kristovu vjeru tovali i Sunce, saznajemo iz pera Levi Kollayja
koji pie:
306 Tragovi hrvatske mitologije
" ... Otac povede i mene na sprovod, i tom prilikom vidio sam
prvi i zadnji put Belovarija. I danas ga duhom gledam, kako po
svrenom crkvenom obredu vadi iz depa papir, razmata ga i
nakaljava se, oprotaj moga djeda sa
suncem, mjesecom i zvjezdicom; sa upnikom, sinovima,
... " (prema 1994).
Sqepan Belovari o kojem je ovdje je 1784. godine u Donjoj
Dubravi Umro je 1860. godine. Bio je kantor (crkveni
orgulja) u upi Don,ja Dubrava. Kao to je vidljivo, kantor Belovari se
u ime mrtvog tijela opratao sa Suncem, Mjesecom i zvjezdicom, ali i
sa upnikom, dok Sqepan Brljak (1920.-1993.), kantor u istoj upi, nije
ni u jednom svojem spominjao Sunce, Mjesec i zvjezdicu,
je njegov bio najprije oprotaj sa upnikom.
Dakle, kantor Sqepan Belovari, mogli bismo odravao je
staru vjeru ("Sunce") i novu vjeru ("upnika").
Upravo takva proimanja pri kolu Otecna. Stari
izvedbe kola je novim detaljima
f
S obzirom na sam naziv kola Sunce, s obzirom na vrijeme
izvedbe (izvodilo se zatim s obzirom na stol kao oltar, na
hodanje triput okolo sa zastojem Sunca, s obzirom na na
smjer kretanja kola ulijevo, po Suncu, na kola starenu (stari
svat) te na vrijeme izvedbe u svadbenom obredu (izvodilo se prije
vanog - moe se pretpostaviti da se kolo Sunce
prvotno izvodilo na'llekom kultnom mjestu.
To kultno mjesto izvedbe (u sklopu ivanjske ili jurjevske
proslave) vjerojatno je bilo PRVO KOLO kojim se eljelo pozdraviti
Sunce, ili kojim se eljelo pozvati Sunce da i ono sudjeluje u proslavi.
Najvjerojatnije je kolo vodio vjerski (rec!) sa svojim
da bi se zatim u proslavu mogli svi sudionici.
Iako u literaturi nismo naili na opis proslave na kultnom
mjestu, da je postojao standardni redoslijed koji se
izvodio. Vjerojatno su Hrvati (Karaevci) u Rumunjskoj na nekom
kultnom mjestu poslije Sb ln izvodili kola: prvi danac, drugi danac,
danac, danac, i pm-tanje. Ta se kola izvode u
Starohrvatska sakralno kolo 307
lijevu stranu kao i Nazivi kola ne na neko kultno
mjesto. Oni navjerojatnije i nisu prvotni. Pretpostavljamo da su ta
kola imala prvotne nazive prema prvom stihu pjesama koje su se
pjevale uz kola, ali se pjesma zamijenila kasnije instrumentalnom
pratnjom pa su, to je vrlo zanimljivo i znakovito, nazive kola
zamijenili brojkama (v. Birta 1993:326-335).
Mogli bismo pomisliti da se kolo Sunce u Hrvatskoj izvodilo na
spomenutom kultnom mjestu kao prvo kolo u sklopu
ivanjske proslave. No, vjerojatnije je da se izvodilo u sklopu jurjevske
proslave. Na takvu pomisao navodi nas majga bor) o kojoj
pie M. ganec, a koja se postavljala pri mladenki svadbe, kad se i
izvodilo kolo za stol ili Sunce.
Upravo takva majga drvo) postavljala se na krianju
Sv. Jurja, 23. travnja. To je bila tzv. jurjevska majga ili
majga. 92
Prema Radoslavu ovaj nas detalj drvo) vodi
put "boanske svadbe" (v. 1991:7-14), pa u tom kontekstu,
vjerojatno, ima svoje mjesto i kolo Sunce.
Samo obredno hodanje kojemu je cilj plodnost zemlje,
prema vodi nas u praslavenstvo. Dakle, u pitanju je duboka
duhovna starina, praslavenska batina, a samim tim i vienacionalna
svojina.
Kolo SuncelOtecna vrlo je jasan primjer koji pokazuje kako se
iz praslavenske batine brusila i oblikovala hrvatska nacionalna
kultura.
Hodanje u kolu tri pot okolo stola sa zastojem kola (sjedanje ili "u
ime Oca i Sina i Duha Svetoga"), osim to moe imati funkciju
zemlje na plodnost, ima jo jednu funkciju - pozdrav
Suncu, klanjanje Suncu ili poziv Suncu da i ono sudjeluje u proslavi.
92 nzajga (jurjevska nzajga): O l11ajgi je Mijo Rebrek iz
Donjeg Vidovca: "Na pred so poseklji jedno drevo debelo kak
stop v umi i doneslji na krianje. Unda so stebio oguljili, a svri s pantljeki,
papernatemi, i tak su und a zakopalji majgo kak stopa. Und a su se prijelji v
kolu i okolo hodilji i govorilji: 'Sveti kolo vodi / Za njim sveti Marko hodi.' Nikaj
drugo, samo to. Neso popevalji, samo so govorilji. Bilje so i ene i starei ljudi. Oni so
se spominjali. Ako je imel to hermuniko, unda se i pljesalo."
308 Tragovi hrvatske mitologije
Ako enu poistovijetimo sa zemljom, kao to je to
majka-Hrvatska), onda je u svadbenom obredu
takvo kolo jer je funkcija plodnosti usmjerena na mladu enu
koja treba U tradiciji se simbolika plodnosti obredno izraava
istim postupcima prema svemu od zavisi ivot a to su
zemlja, ljudi (ena) i blago (v. 1989:147-
152).
U starohrvatskim obrednim kolima nalazimo trokrate
udarce nogama o tJo i trokrato opetavne udarce nogama o tlo,
kojima se zaustavljalo kolo i koji su imali funkciju
zemlje na plodnost. Kako smo rekli, ti
koreografski elementi hrvatska su osobitost plesova
(kola). Hrvati su ih dobro u Istri (istarski balun) i u
(mnogo kola starijega sloja i jedan dio novijega plesnog
stvaralatva). U tom kontekstu promatramo i kolo Sunce.
Smatramo da je kolo Sunce dok je postojalo bez motiva
bilo sakralno kolo koje je proizalo iz duha vjere Hrvata prije
f
Tijekom prohujalih kolo Sunce obogatilo se novim
motivima i ono i danas ivi pod imenom Otecna. Iako
se ne izvodi u crkvi, zaista moemo da je Oteclla
starohrvatsko sakralno kolo koje sadri u sebi (u koreografskom
izrazu) i stara vjerovanja.
Razmiljanja na kraju ...
Kako mi je nakon recenzija predloio da napiem zavrnu
o knjizi, prihvatila sam prijedlog, i eto jo nekoliko
o sadraju koji objelodanjujem, moram
napomenuti da ova knjiga jest i nije "gotova". Ona nije "gotova" -
zaokruena cjelina jer je njen sadraj crpljen iz nepresunog vrela
hrvatske tradicijske kulture. Zatim napominjem da ova knjiga nije
ni po kakvu predloku. Dakle, ova knjiga nema uzora. I zato
se razlikuje od literature.
Interdisciplinarni pristup u povijesne vertikale
folklorne te interdisciplinarni pristup u smislu povezivanja
raznih tradicijskih folklornih elemenata pokazao se plodonosnim
posebice u mitolokim sferama. Vjerujem da se nazire slika
hrvatskoga panteona, no predstoji jo mnogo mukotrpnoga posla
kako bi se ta mitska slika izotrila.
Iz literature je poznato da su na kultnim
mjestima, posebice na vrhuncima, podignuti sakralni objekti. Valjalo
bi, makar samo kriem, obiljeiti i ona kultna mjesta koja smo otkrili
tek osamdesetih godina 20. kao primjerice u sjevernoj
Hrvatskoj, kod Donje Dubrave.
Prema naim istraivanjima, Hrvati su u imali
vrlo osebujnu i profinjenu duhovnu kulturu. To brojna
vjerovanja uz K vatre, Duhovo, Medardovo ... Sestrenje i bratimljenje
sa simbolima boanstva i mali drveni kri) primjeri su
velike kreativnosti i visoke razine duhovnosti hrvatskoga
Uspjelo nam je u svijet vrhovnih slavenskih boanstava.
Tako su nam se Lado i Lada, sa svojim ljubavnim otkrili
kao nadimci poganskih bogova i boginja k6ji u hrvatskoj mitologiji
samostalno funkcioniraju.
Perun - Gromovnik, kao vrhovni bog, nije upitan u slavenskoj
mitologiji pa tako ni u hrvatskoj, ali ime i karakter njegove ene u
hrvatskoj mitologiji nisu definirani. Mislimo da smo uli uzapetljani
trag boginje Perunove ene. Otkrila nam se i prepoznali smo je u
310 Tragovi hrvalske mitologije
Pisanoj nedelji (arenoj nedjelji), Matkanoj nedelji nedjelji).
To je prva nedjelja poslije Uskrsa, a slubeno nazvana Bijela
nedjelja. To je prema naim istraivanjima bila nedjelja odnosno dan
kad se slavila majka boginja Perunova ena.
Otkrila nam se kao majka miroljubiva karaktera i kao
zagovornica braka i obitelji. Nismo se za njezino ime. To smo
ostavili filolozima kojima ovdje pozornost na
(dugu u Podravini) i toponim Dundo koji se nalazi
na otoku Rabu, a umu u kojoj se nalazi veliki hrast, to nas
na Peruna.
Prema romansiranim knjigama slavenske i hrvatske
mitologije ime Perun ove ene je Perunika, ali prema naim
istraivanjima pokazalo se da je Perunika boga
Peruna. Obratimo jo jednom pozornost na narodno vjerovanje: "'De
vudri strela, tam rastu ljeljujelljeljije!". Perun-Gromovnik udara, ali mu
u tome pomae i bit to njegova ena, a gdje
udara - tamo kao da se neto - rastu ljeljuje. Ako je o
ljeljuja, moglo bi biti Perunove jer Perunovi
su na djelu, oni grme. Kako se radi o boanskom paru Perunu i
njegovoj eni, onda je o boanskom djetetu, pa bi prema tome
personificirana ljeljuja bila boginja Ljelja. Biljka ljeljuja ujedno je i
perunika. Prema tome, personificirana perunika vjerojatno je
boginja Perunika. I mislimo da je to ta poveznica biljke perunike i
kultnoga boga Peruna, koju su traili mnogi mitolozi. Dakle, po
naemu miljenju boginja LjeljalPerunika je boga Peruna.
Tako nije da ljudi u okolici Dubrovnika peruniku zovu
bogia, a diljem Hrvatske mnogi je smatraju svetom biljkom.
U hrvatskom narodu postoji vie naziva za biljku peruniku.
Neki od njih na prvi nas pogled zbunjuju, poput naziva koludrica
(opatica) na Silbi, no ako se malo bolje razmisli, onda taj naziv ima
svoje opravdanje. Poveeino li koludricu sa Silbe i donjodubravsko
kazivanje "Ljeljuja je rua!", onda vidimo
nazivnik - poanhl - nevinost. Sve to, naravno, ima sveze s
razmiljanjem pa odatle i vjerovanje "De vudri strela, tam se pokae
Razmiljanja Ila krajll 311
Marija (Majka Boja)!" i vjerovanje "De vudri st/-ela, tam rastu ljeljuje!"
je uska sveza, gotovo ljeljuja/perunika s
Djevicom Marijom, a to biljei i Leksikon ikonografije koji navodi da je
perunika cvijet Majke Boje.
Mislimo da brojni nazivi za biljku peruniku koje nalazimo u
narodu zapravo karakteriziraju boginju Ljelju/Peruniku. Prema
ljeljujama/perunikama vjerojatno bi bilo da sve to ima neke sveze s
nazivom ophodnica Ljelja-kraljica u Slavoniji, to vie to one ophode
na Duhovo kad se slavi i Dan Blaene Djevice Marije.
Kako je boginja Ljelja/Perunika dobila ime po biljci
perunici/ljeljuji, tako je vjerojatno i Ljeljo dobio ime po vrsti ljiljana -
lijer. Ljeljuja i lijer uistinu su u uskoj svezi. I to spominje Leksikon
ikonografije u kojem se kae da se "perunika s ljiljanom"
(Badurina 1990:456).
U narodu je poznato da se jednoj vrsti ljiljana kae ljeljuja, ali
ujedno i ljiljan, a zapravo je o perunici. Dakle, jednom cvijetu
jedanput se kae ljiljan, a drugi put ljeljuja. ista osoba
upotrebljava za isti cvijet dva roda (muki i enski), odnosno nazive
ljeljuja ili ljiljan. To da isti cvijet ima muko i ensko ime. U
svakom to jest ali nije Hrvati u Bosni i
Hercegovini, i ne samo tamo, peruniku zovu sablja, a Hrvati u
Dalmatinskoj zagori peruniku zovu sablja. I opet imamo za
peruniku dva naziva i to enski sablja i muki sablja. I to nije
Rekli smo da je boginja Ljelja Perunova pa je tako
da je i Ljeljo Perunov sin. Dakle, Ljelja i Ljeljo su Jesu li oni
istodobno i teko je razabrati iz vjerovanja De vudri st/-ela, tam
rastu ljeljuje!. S obzirom na ljeljuju koja moe biti i ljiljan, nije teko
da je i Ljeljo dobio ime po biljci ljeljujilljiljanu, zvanoj i
perunika. Prema tome, kako je boginja Ljelja/Perunika, tako moe
biti i Ljeljo/Perunko iako za to nismo nali potvrde. bi se moglo
pomisliti da su blizanci jer u navedenom vjerovanju drugi dio
mnoinu "rashlljeljuje". Imena Perunika i Perunko
su hipokoristici jer se radi o Perunovoj djeci.
Tragove boanstva Ljelje i Ljelja nalazimo u slavonskom
312 Trngol'i III"l'aiske mitologije
duhovskom ophodu djevojaka zvanom Kraljice-Ijelje, Kraljevi,
ili samo Ljelje. Zanimljivo je da u ophodu kraljeve "glume"
djevojke, pa tako ista osoba - kralj kao da ima dva spola jer se djevojka
koja "glumi" kralja ne odijeva u muku Prema tome, kralj
Ljeljo u ophodu moe biti ujedno i kraljica Ljelja, eto, kao ljiljan i
ljeljuja ili sablja i sablja. Dakle, u pitanju je ista osoba s dva spola. Ovo
je igra sa spolovima i mislimo da lei u volji Perunove ene,
(duge), koja prema hrvatskim vjerovanjima moe
promijeniti spolonoJne koji ispod nje. Taj segmet duhovskog
zahtijeva dublja istraivanja i, naravno, promiljanja.
Doli smo do spoznaje da su poganska imena Perun ove djece
Ljeljo i Ljelja u razdoblju zamijenjena imenima Jura i
Mara. Kod nekih slavenskih naroda, prema i Belaju, Jura je
naslijedio J arila, me tim, u hrva ts koj tradici j i J arilo se ne spominj e.
Otkrili smo da su glavne majke boginje Perun ove
ene i njezine Ljelje/Perunike/Mare raznobojni pant/eki u
spektru boja. Ostatke tragova tovanja majke boginje Perunove ene i
tovanja nezine Ljelje/Perunike/Mare nali smo u nekim
svadbenim zatim u omialjskoj proslavi Velike Gospe,
stomorini (15. kolovoza) i u duhovskom ophodu slavonskih djevojaka
pod nazivima Kraljevi, Kraljice Ijeije ili samo Ljelje. Ti nam
veliku privrenost hrvatskoga naroda prema
enskim boanstvima i zato nije da je kult slavenskih
poganskih boginja prenesen na kult Majke Boje. I tako kult Majke
Boje, osobito prema naemu miljenju ima korijene u
du bokoj prolosti.
I danas je veoma omiljen kult Majke Boje. Hrvatski ju narod
smatra svojom zagovornicom, kraljicom neba i kraljicom Hrvata.
Prema naim spoznajama kult Majke Boje u Hrvata istaknutiji je
nego kod drugih naroda.
O Perunovoj djeci Juri i Mari kao koji ne znaju da
su upoznao nas je akademik Njegovu tezu
smo analizom tekstova pjesama brojnih etanih kola, pjesama
i iz kojih se moe lako karakter boanskih osoba o
Razmilja1lja /Ja kraju 313
kojima je Boanski Ljeljo/Jura i Ljelja!Mara prolaze
kroz mnoga iskuenja, se za enidbu, ali otac Perun ne
doputa incest, tj. enidbu brata i sestre te boanska svadba (sveta
svadba) zavrava, prema hrvatskim pjesmama, u
dubokoj vodi.
Tragove svete svadbe nalazimo u zapisima svadbenih
ali jo i danas nalazimo ivu prisutnost boginje Ljelje/Perunike u
obliku i svadbene To su zaista hrvatske svetinje
koje treba respektirati. K tim svetinjama pridodat i Kraljice
ljelje koje nisu nita drugo nego inscenacija svete svadbe.
N a zavretku svakog posla na oranici, i ne samo na oranici,
Hrvati katolici se prekriiti i "Boe blagoslovi nae
delo i teake!". U stilu te tradicije i ja zazivam Boji blagoslov na ovu
knjigu svetinja i na sve one "teake" koji su na bilo koji
sudjelovali u njenom stvaranju.
314 Tragovi Izrvatske mitologije
Zahvala
za korisne savjete i moralnu potporu adakemiku Jerku
dr. sc. Vesni akademiku Radoslavu
prof. dr. sc. pateru Vladimiru HorvahI, dr. sc. Tvrtku
Zebecu, dr. sc. Suzani dr. sc. Alojzu Jembrihu, mr. sc. Boici
Paur, mr. sc. Smiljki doc. dr. sc.
knjievniku prof., Dunji Knebl prof., Olgici Tomik
prof., dr. sc. Ivanu Lozici.
Literatura
Vladimir. 1998. hrvatskoga jezika. Zagreb: N ovi liber.
Badurina, (ur.). 1990. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog Zagreb: sadanjost.
Bajuk Lidija. 1999. Kneja. Zagreb: Mozaik knjiga.
Barlek, Josip. 1988. "Svadbeni u okolici Zagreba". Mario
i Marijan (ur.). Etnografska batina okolice Zagreba.
Zagreb: Zadruna tampa, 291-324.
Zvonimir. 1994. "Stjepan Belovari (hrvatski pjesnik iz
Donje Dubrave)". Dobravske novine 2:5.
Belaj, Vitomir. 1998. Hod kroz godinu. Zagreb: Golden marketing.
efik. 1971. i njihova umjetnost. Sarajevo: Zavod za
izdavanje udbenika.
Marko. 1999. Istarski narodni i zanati. Pula: C. A. S. H.
Histria - croatica.
Pavlina pl. Bogdan. 1918. "Koledar". Zbornik za narodni ivot i
junih Slavena 23:317-320.
Birta, Ivan. 1993. Karaevci (Narodne umotvorine s etnolokim osvrtom).
Bukuret: tamparsko "Romcart".
Blackbirds, T. E. B. 2003. U vrtu i vazi. Zagreb: Mozaik knjiga.
Blaeka, Marija Ilona. 1939. "Cirkovljan u Zbornik za
narodni ivot i junih Slavena 32/1 :194-202.
Roin, Nikola. 1959. Stareinstvo ili kapitanjstvo. Zagreb:
Institut za etnologiju i folkloristiku, !EF rkp 316.
Maja. 1967-1968. "Narodne pripovijetke i predaje
Sinjske krajine". Narodna umjetnost 5-6:303-432.
Botica, Stipe. 1990. Biserno uresje (Izbor iz usmene hrvatske poezije).
Zagreb: Mladost.
Josip. 1994. "Knjiga Blaene Djevice Marije
Boo Rude (ur.). 900 godina Zbornik.
316 Tragovi hrvatske mitologije
Klotar Grad-Kri: Odbor za obiljeavanje 900.
obljetnice 132-139.
Chevalier, Jean i Alain Gheerbrant. 1987. simbola. Zagreb:
N akladni zavod Matice hrvatske.
Cveka n, fra. Paka11994. "upna crkva Blaene Djevice u -
protenjska". Boo Rude (ur.). 900 godina Zbornik.
Klotar Grad-Kri: Odbor za obiljeavanje 900.
obljetnice 119-13l.
Jasna.A997. Hrvatski uskrsni Zagreb: Golden
marketing.
Milana. 1991. Proljetni u Hrvata. Pisanica. Zagreb:
Otvoreno
Tvrtko. 1990. Povijest i historija usmene narodne knjievnosti.
Drugo izdanje. Zagreb: Ante Pelivan i Danica Pelivan.
Vesna. 1972. porodica
nekada i sada". Kaj - za kulturu i prosvjetu 5:73-75.
Vesna. 1989. Adajkinja iz Manite Drage
vjerovanja, magija, Split: Logos.
Depolo, don Luka (ur.). 1997. Sveci crkve. Zagreb: Glas
koncila.
Andrija. [s. a.] ciklus
narodnih i Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, rkp; ONZO-NZ 120.
Andrija. [s.a.]. Proljetno-ljetni ciklus narodnih
i z!Jerovanja. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
rkp. ONZO-NZ 132.
Jelena. 1953. "Narodne igre kuprekog polja". Bilten
Instituta za folklora 2:161-200.
Jelena. 1966. "Narodne igre u vezi sa smrti (Primjeri iz
Bosne i Hercegovine)". U Rad Xl-tog kongresa Saveza folklorista
Jugoslavije u Novom Vinodolskom. Zagreb: Drutvo folklorista
Hrvatske, 361-369.
Durak, Gabrijel. 1991. Mali molitvenik. Zagreb: Hrvatsko knjievno
drutvo sv. i Metoda.
Literatum 317
Feletar, Dragutin. 1970. svatovska (Na
primjeru D. Dubrave)". Drago Feletar (ur.) Kajkavski kolendar.
Zrinski, 137-152.
S. Milenko. 1971. konjanik. Studije iz duhovne kulture.
Beograd: Prosveta.
Freud, Sigmund. 1969. Odabrana dela S. F.: snova 1. Novi
Sad: Matice srpske - Beograd: "Radia

Gavazzi, Milovan. 1975. Pisanice u Jugoslaviji. Zagreb: Arto.
Gavazzi, Milovan. 1978. Vrela i sudbine narodnih tradicija. Zagreb:
Liber.
Gavazzi, Milovan. 1988. Godina dana hrvatskih narodnih
Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske.
G6nczy, Ferencz. 1995. Ljudi. Vjerovanja.
CHAK [Prvo izdanje: Budimpeta 1895.]
Grgec, Petar. 1944. Razvoj hrvatskog narodnog pjesnitva. Zagreb:
Izdanje Drutva hrvatskih srednjokolskih profesora.
Marijana. 1967. ljelja kao historijski spomenik".
Branimir (ur.). Narodni Ljelje - Kraljice (Gorjani -
kao historijski spomenik. Zagreb: Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, 23-41.
Valaek, Miroslava. 1999. "O poeziji i glazbi u djelu
Matije Petra . N aila i Grozdana
(ur.). Glazba, folklor i kultura: zbornik radova za Jerka
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku; Hrvatsko
muzikoloko drutvo, 86-99.
Huzjak, Vinja. 1992. Zeleni Juraj. Velika Gorica: Glasnik Turopolja.
Ilijin, Milica. 1963. "Obredno ljuljanje u Rad 9. kongresa
Saveza folklorista Jugoslavije. Sarajevo: Drutvo folklorista
Bosne i Hercegovine, 273-286.
Ivan. 1964. Narodni plesovi Hrvatske. Zagreb: Savez
drutava Hrvatske.
Ivan.1971. Folklor i scena. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor
Hrvatske.
318 Tragovi hrvatske lIlitologije
Ivan. 1975. "Iz zapisa Andrije Dragutin Feletar i
Franjo (ur.). Podravski zbornik. Zrinski -
Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 197-204.
Ivan. 1987. Narodni plesni Zagreb:
Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske.
Ivan i Zvonimir 1969. Narodni plesovi Hrvatske
3. Bilogora. Zagreb: Prosvjeh1i sabor Hrvatske.
Smiljka. 1985. Zemlje podravske glas. SIZ
za kulturu i informiranje i Skuptine

Jembrih, Alojz. 1995. "Pogovor uz pretisak". Alojz Jembrih (ur.). Petar
Berke: osebujni slavnoga orsaga horvackoga. Graecii, tyois
Haeredum Widmanstadii 1775. Marija Bistrica: Nacionalno
svetite Majke Boje
Kapun, Vladimir. 1971. "Po leti bo toplo, po zimi bo zima". Drago
Feletar (ur.) Kajkavski kolendar. Zrinski.
Karaman, Ljubo. 1992. Batina djedova. Zagreb: kolska knjiga.
[Pretisak izdanji iz 1944.]
Katelan, Jure i Bonaventura Duda (ur.). 1968. Biblija. Stari i novi
zavjet. Zagreb: Stvarnost - HKD sv. i Metoda.
Matija Petar. 1984. Knjiga o ilirskom pjesnitvu izvedena po
zakonima estetike. Osijek: centar "Revija".
Radoslav. 1989. "Hoditi - roditi. Tragom tekstova jednoga
praslavenskog obreda plodnosti". Studia ethnologica 1 :45-62.
Radoslav. 1990. Dalje o rekonstrukciji tekstova jednoga
praslavenskog obreda plodnosti. Predavanje na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu.
Radoslav. 1991. "Dalje o rekonstrukciji tekstova jednoga
praslavenskog obreda plodnosti (2)". Studia etimologica 3:35-41.
Radoslav. 1997. "Mitologija". U Hrvatski leksikon II, svezak L-
. Zagreb: Naklada leksikon d.o.o., 115-116.
Radoslav. 1998. Litterarum studia. Knjievnost i naobrazba
ranog hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb: Matica hrvatska.
Literatura 319
Radoslav. 2006. "Perunovo svetite nad u
svjetlu toponimije i topografije". zbornik, 3/3, 41-51.
Kekez,Josip. 1978. Starinske hrvatske narodne pjesme. Split:
Cakavski sabor.
Bratoljub. 1962. stranih Zagreb: Zora.
Bratoljub. 1972. Veliki stranih eljko (prir. i
dopunio). Zagreb: Zora.
Klaser, Sidonija. 1987. "Ivekova mladenka s Baltika". Gesta - za
knjievnost, umjetnost i kulturu 26-27-28/9:259-268.
Giorgina. 1971. "Kak so se puce sestrile". Drago Feletar (ur.)
Kajkavski kglendar 1971. Kulturno-prosvjetno drutvo
"Zrinski" Cakavec, 172-175.
Damir. 2001. Koledve na Krku. Diplomski rad. Filozofski
fakultet u Zagrebu. Institut za etnologiju i
folkloristiu,!EF rkp 1734.
Franjo . 1880. Juno-slovjenske narodne popievke, 3. knjiga.
Zagreb: Tiskara i litografija C. Albrechta.
piro, Petar . i Nikola 1978. Srpski
mitoloki Beograd: Nolit.
Lechner, Zdenka. 1967. "Ljelje ili Kraljice - opis Branimir
(ur.). Narodni Ljelje - Kraljice (Gorjani -
kao historijski spomenik. Zagreb: Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, 11-2l.
Franjo. 1969. Mitologija Slavena. Tragom kultova i vjerovanja
starih Slavena. Knjiga 1. Zagreb: vlastita naklada.
Loevstrom, Pieter. 1976. Proricanje sudbine. Zagreb: Zora.
Zvonko. 1964. "Ladarice". Narodno stvaralatvo - folklor
9-10:711-713.
Josip. [1897] 1990. Otok. Zagreb: Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti. [Zbornik za narodni ivot i junih
Slavena. Knjiga 2. Pretisak]
Lozica, Ivan. 1996. Folklorno kazalite (zapisi i tekstovi). Zagreb: Matica
hrvatska.
320 Tragovi hrvatske lIlitologije
Lozica, Ivan. 2000. "Kraljice u akademiji". Narodna umjetnost 37/2:67-
85.
Lozica, Ivan. 2002. Poganska batina. Zagreb: Golden marketing.
Lubina, Petar. 1995. Marjanska Hrvatska. Split: "Marija" - vjerski list za
Marijine tovatelje.
Marijan. 1997: "Izgubljena Hrvatska: Bela Krajina -
hrvatski povijesni teritorij". Mirjana Domini (ur.). Hrvati u
Sloveniji. Zbornik radova. Znanstveni skup, Zagreb 20.-21. lipnja
1996. Zagreb: Il)Etitut za migracije i narodnosti, 95-107.
Ana. 1986. Knjiga o plesu. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor
Hrvatske.
Suzana. 2002. "(Dijadna) boginja i duoteizam uNodilovoj
staroj vjeri Srba i Hrvata". Narodna umjetnost 39/2:175-198.
Maja. 2005. "Prilog za kulturan suivot s biljkama i
ivotinjama". list, l3.lipnja 2005.:27.
Mojo. 1909. ljekarue". Zbornik za narodni ivot i
junih Slavena 14/2:168-284.
Vojko. 1994. Plemeniti puti. Donja Lomnica: Matica
hrvatska - Ogranak Velika Gorica.
Ivan. 1917. "Koleda u junih Slavena". Zbornik za narodni
ivot i junih Slavena 22:1-124.
Nodilo, Natko. 1981. Stara vjera Srba i Hrvata. Gromovnik Perun i
Oganj. Split: Logo;;.
Novak, Marija. 1979. "Svatovska znamenja u Donjem
krajem prolog pa do sredine ovog Kaj - za
kulturu i prosvjetu 1:75-82.
Novak, Marija. 1981. "Ples 'z bidrami' u Gesta - za
kulturu 6-7:171-176.
Novak, Marija. 1983. pisanice". Stoletni 'Kaj' kalendar
3:76-84.
Novak, Marija. 1983a. "Ples na zelje". Gesta - za kulturu 15-
16:155-164.
Literat1lra 321
Novak, Marija 1983b. "Kolo 'faenjski sneha"'. Janez Bogataj i Marko
Terseglav (ur.). Zbornik 1. kongresa jugoslovenskih etnologov in
folkloristov, Rogaka Slatina, 30. kongres ZDFf. Ljubljana:
Slovensko etnoloko drutvo, 782-790.
Novak, Marija. 1987. - mjesto za ivanjski krijes i kolo".
Miroslava (ur.). Zbornik radova 34. kongresa
SUF]. Tuzla: Udruenje folklorista Bosne i Hercegovine, 523-
531.
Novak, Marija. 1988. "Seksualna simbolika u
svadbenom ritualu ('ples Vuk (ur.). Zbornik
radova 35. kongresa SUFJ, Roaje, 26. - 29. septembra 1988.
Titograd: Udruenje folklorista Crne Gore,475-481.
Novak, Marija. 1991. "Proimanja dinarskih i panonskih plesnih
elemenata u tradicijskom kolu". Tomislav
Ivanka Ivkanec i Maja (ur.). Zbornik radova 29.
kongresa SUFJ, Hvar 1982. Zagreb: Hrvatsko drutvo
folklorista, 205-208.
Novak, Marija. 1994. "Najstariji etnografski spomenrCl hrvatske
plesne umjetnosti". Boris Maruna (ur.). Hrvatski
zbornik 1994. Godinjak Hrvatske Matice iseljenika.
Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 250-262.
N ovak, Marija. 1994a. "Starohrvatsko sakralno kolo". Kaj - za
knjievnost, umjetnost i kulturu 4-5:111-126.
Novak, Marija. 1994b. "Etnografske veze Karaeva i Kaj
- za kulturu i prosvjetu 2-3:31-50.
Orel, Boris. 1936. "Mitos o mostu". France Marolt. Slovenske
narodoslovne tudije. Sv. 2: Tri obredja iz Bele krajine. Ljubljana,
74-91.
Palich, Emil. 1982. Magyar-szerbharvfzt Budapest: Terra.
Tanja. 1985. "O tekstovima pjesama u zbirci
'Junoslovjenske narodne popievke' Franje . Anali
Zavoda JllgoslaveJlske akademije = Anali Zavoda za wanstveni rad u
Osijeku 4:35-82.
Petar . 1952. "O Perunovom kultu kod Junih Slovena".
Glasnik etnografskog institllta Srpske aleadm/ije lll111ka 1-2:373-380.
322 Tragovi hrvatske mitologije
Pilar, Ivo. 1931. "O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu
podrijetlu i Zbornik za narodni ivot i junih
Slavena 28/1: 1-86.
Rac, Stanko. 1964. Kraj gotskih zidina. Vlastitim ciklotiskom
izdaje pisac Stanko Rac, privatni nastavnik, ul.
ll, Klotar
Zorica. 1982. otoka Zlarina. Povijest i tradicija otoka
Zlarina. Posebno izdanje. Zagreb: Zavod za istraivanje
folklora.
Ramov, Mirko. 1980. Plesat me pelji. Ljubljana: Cankarjeva zaloba.
Regula, Ljerka. 2002. "Perunika". list 10.10. 2002.
fra Ljudevit. 1961. Sveto pismo. Novi zavjet. Sarajevo:
Pastoralna biblioteka, 355.
Milan, Ivo i ime Balen (ur.) 1967. leksikon.
Zagreb: Nakladni zavod "Znanje".
Milan. 1996. vremenoslovije. Zagreb: Otvoreno

}
Milan. 2004. "Klimatske osobitosti ljetnoga vremena i
podneblja Hrvatskog zagorja". Kaj - za knjievnost,
umjetnost i kulturu 4-5:133.
Skok, Petar. 1972. Etimologijski hrvatskoga ili sprskoga jezika.
Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Sremac, Stjepan. 1984. "Franjo . narodnih plesova".
U Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u povodu 150.
obljetnice Franje Ksavera (1834-1911). Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,201-215.
Nikola. 1943. Hrvatska narodna mitologija. Zagreb: Tisak
"Grafika" Zagreb.
Svirac, Manda. 1998. Darivanje kruhom u Hrvata. Zagreb:
"Druina"- tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga.
Kerubin. 1915. Dubravka. Zagreb: Knjiare L. Hartmana (St.
Kugli).
Literatura 323
fra Mirko. 2003. Zapisi iz prve ruke: povijesne crtice, biljeke
narodnog blaga i fra Martina i fra Grge
[Tekstove sabrao, opremio i uvodnu studiju naRisao fra Anto
Izvori Zupni ured

Dinko. Duga. Alkar. Zagreb: kolska knjiga.
irola, Boidar. 1931. "Etnografski zapisi s otoka Raba." Zbornik za
narodni ivot i junih Slavena 28:137.
kalamera, Vinko. 2006. "Kratka povijest sela Potoki".
zbornik 3/3, 141-157.
kobalj, Ante. 1970. Obredne gomile. Sveti Kri na vlastita
naklada.
Zmago. 2004. Mitoloko Slovencev. Ljubljana:
Studentska zaloba.
pralja, Izak (ur.). 1983. Hrvatska l!turgijska pjesmarica. Zagreb:
Hrvatsko knjievno drutvo sv. Cirila i Metoda.
Theo, l 'Encyclopedie catholique pour tous. 1992. Paris: Droquet-ardant -
Fayard.
Toldi, Zvonimir. 1994. "Sava". Nek se spominja i pamti: ivot i
svita u Broekom Posavlju. Slavonski Brod: Folklorni
ansambl Broda, 120-122. .
Toldi, Zvonimir. 1997. Nek se spominja i pamti: ivot i
svita u Broekom Posavlju, Knjiga prva (drugo izdanje). Slavonski
Brod: Folklorni ansambl Broda, Marketing Commerc.
Tolstoj, Svetlana M. i Ljubinko (ur.). 2001. Slovenska
mitologija. Enciklopedijski Beograd: Zepter Book World.
Tomo. 1986. "Obredno ljuljanje". Narodna umjetnost 23:130-
132.
Tomo. 1991. "Gdje traiti hrvatski olimp?". Studia etnologica
3:29.
Tomo. 2002. Vjerovanja o u Hrvata. Jastrebarsko:
Naklada Slap.
324 TrngOl'i iI rua teke lIlitologije
Vitez, Zorica. 1996. Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama.
Zagreb: Etnografski muzej Zagreb - Institut za etnologiju i
folkloristiku.
Vitez, Zorica. 2003. Hrvatski svadbeni Zagreb: Golden
marketing.
Zebec, Tvrtko. 2003. - zrcala kulture i vjere. Predavanje odrano u
Bambergu. Sub-Study Group on Iconography, SG on
Ethnochoreology ICTM, Rukopis IEF.
Zebec, Tvrtko. 2005. tanci. Zagreb: Institu t za etnologiju
folkloristiku - Rijeka: (Biblioteka Nova etnografija)
Slobodan. 1964. "Ljeljenovo kolo". Narodno stvaralatvo -
folklor 9-1 0:702-71 O.
Snjeana. 1991. Obred i Zagreb: Zavod za istraivanje
folklora.
Zvonar, Ivo. 1994. Tu u provinciji: pol!tske i motivske osobitosti
usmenih popijevaka. Matica hrvatska.
Zvonar, Ivo. 2005. narodne pjesme kao dio kajkavskog
usmenog stvaralatva". Kaj - za knjievnost, umjetnost i
kulturu 4-5:35-62.
idovec, Franjo. 1930. "Podravske pjesme". Sv. Cecilija. Zagreb.
ganec, Marija. 1968. "ivot i narodni sela
Vratiinec" . Kaj - za kulturu i prosvjetu 4-5:65-80.
ganec, Vinko. 1916. ,Hrvatske popijevke iz Prvi
svezak. Zagreb: Hrv'atska tiskara D. D.
ganec, Vinko. 1921. Stareillstvo ili kapitmljstvo.
tiskara
ganec, Vinko. 1924. Zbornik jugoslavenskih popijevaka, 1.
knjiga: Hrvatske popijevke iz Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
ganec, Vinko. 1925. Zbo;-nik jugoslavenskih popijevaka, l,
knjiga: Hrvatske popijevke iz 2. svezak (Crkvl'lIe).
Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
LiteratlIra 325
ganec, Vinko. 1952. Narodne popijevke Hrvatskog zagorja. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
ganec, Vinko. 1962. Hrvatske narodne popijevke iz Koprivnice i okolice.
Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
ganec, Vinko. 1979. Hrvatske popijevke iz Zeline i okolice. Zelina:
Samoupravna interesna zajednica kulture i informiranja,
Zelina - zavod Zrinski,
ganec, Vinko. 1990. Hrvatske popijevke iz Knjiga 1.
Jerko (ur.). Zagreb: Zavod za istraivanje folklora.
ganec, Vinko. 1992. Hrvatske popijevke iz Knjiga 2.
Jerko Grozdana (ur.). Zagreb: Zavod za
istraivanje folklora.
ganec, Vinko. 2003. Hrvatske popijevke iz Knjiga 3.
Jerko Irena Mojca Pikor (ur.). Zagreb: Institut
za eb1ologiju i folkloristiku.
326 Tragovi hrvalske milologije
Some Afterthoughts ...
(Summary)
When I think of the contents of this book I must stress the fact
that it is finished on one hand, but on the other hand it will never have
a final ending. It can not be considered as a rounded off whole
because its contents have been inspired by Croatian traditional
culture a source that will never go dry. Furthermore, I would like to
point out to the fact that this book has not been written on basis of
any model and so it dges not follow any particular pattern. It is,
therefore, different in comparison to the existing ethnological-
folkloristic literature.
The interdisciplinary approach in researching the folklore
material historical vertical and the interdisciplinary approach in the
sense of linking various traditional folklore elements proved to be
fruitful, especially in the mythological sphere. I believe the image of
the Croatian pantheon is emerging, but a great deal of hard work lies
ahead in order to make this mythological image become clear.
On basis of literature it has been asserted that sacral objects
were built on pre-Chrisuanity cult spots, especially on elevated
areas. The cult spots found as late as the 1980's should also be
marked, at least by a cross, as for instance the north Croatian
G l a v a t i e situated by Donja Dubrava.
According to this author's research results, the Cro ats already
had a very distinctive and refined spiritual culture in the Pre-
Christianity period. This is backed by numerous beliefs linked with
Kvatre, Duhovo, Medardovo (equivalents to some Christian holidays).
Sorority and fraternizati6n followed by divinity symbols (for
instance by svita - unleavened flat cake and small wooden cross) are
examples of the Croats' creativity and high level ofspirituality.
We have succeeded in entering the world of the ruling Slavic
gods. Thus we have found Lado and Lada with their lovable
characters to be nicknames for pagan gods and goddesses that often
function independently in Croatian my th 01 ogy.
Perun-Gromovnik, as the head god has not been a matter of
dispute in Slavic mythology or in the Croatian one, but the name and
character of his wife have not been defined yet in the Croatian
myth 01 o gy. We feel that we have found ourselves on the intricate trail
of god Perun's wife. She has revealed herself and we have recognized
Some Afterhoughts... 327
her in Pisana nedjelja, Matkana nedjelja (both terms equivalent to
Whitsunday). It is the first Sunday following Easter having the
official Catholic name of White Sunday. According to our research
this had been a Sunday, i.e. the day for celebrating the goddess that
was Perun 's wife.
She turned out to be a mother of amicable character and the
intercessar of marriage and family. We have not decided how to
name her. This has been left to the philosophers and we would like to
draw their attention to (the word meaning rainbow
in Podravina) and the toponym Dundo that may be found on the
island of Rab marking a forest in which there is a big oak tree, and this
reminds us of Perun.
According to romance d books on Slavic mythology
and Croatian mythology the name of Perun' s wife is Perunika
(perunika also means iris), but according to our research, Perunika
might be god Perun's daughter. Let us focus once again on the
people's belief: "De vudri strela, tam rastu ljeljuje/ljeljije!" (Where the
arrow/lightning strikes - it is there that iris es grow!). Perun-Gromovnik
strikes but in doing so he also has the help of (this is
his wife), and the spot where he strikes something is born there -
ljeljuje (pl.) grow. If ljeljuje are thus born, this may mean that it is in
fact Perun 's daughter who is born the Peruns are at work they are
producing thunder. As we have here a god-like couple, Perun and his
wife, then the child is a descendent of gods, and the possible
conclusion is that the personified ljeljuja could be goddess Ljelja. At
the same time the plant ljeljuja is an iris. According to this the
personified perunika is the possible goddess Perunika. And we
consider that this is the link between the plant perunika and the god
Perun cult that many mythologists wished to find. Therefore,
according to our standing, goddess Ljelja/Perunika is god Perun' s
daughter. Hence it is not by mere chance that people in the vicinity of
Dubrovnik have the word bogia (bog means god) for perunika Hower,
and throughout Croatia itis considered to be a sacred plant.
There are several names for the plant perunika among the
Croatian people. At first some of the names prove to be puzzling, as
for instance koludrica (nun) on the island of Silba, but if we think
about this further, then the name may prove justified. If we link the
word/name koludrica from Silba with the saying from Donja
Dubrava: "Ljeljuja je rua!" (Ljeljuja is the purest of all
flowers!), we can see the common denominator/point - innocence. Of
course, all of this is connected with the Christian standing and hence
the following belief: "De vudri strela, tam se pokae Marija (Majka
328 TmgOlJi hrvatske mitologije
Boja)!" (Where the lightning strikes - Marija [Mother of God]
appears!), and the belief: "De vudri strela, tam rastu Ijeljuje!" (Where
lightning strikes, Ijeljuje grow.) There is obviously a close connection,
almost identifying Ijeljuja/perunika with the Virgin Mary, and this is
also evidenced by Leksikon ikonografije (Iconography Lexicon) where
it is stated that perunika is the flower of Mother of God (Badurina
1990:456).
We feel that many folk names for the plant perunika are actually
characterizing goddess Ljelja/Perunika. There is probability that
Ljeljuje (pl.)/ perunike (pl.) are linked with the name of the procession
participants - Ljelje-kraljice (Ljelja-Queens) in the Slavonija region,
all the more so because their procession is on Duhovo when the
Blessed Virgin Mary's Day (Whitsunday) is celebrated.
It may be possible that Ljeljo (male gender form of the word
Ljelja) was named after a type of ljiljan - lijer (lily) in the same way
goddess Ljelja/Perunika was named after the plant perunika/ljelja.
Ljeluja and lijer are really closely connected. This is also mentioned in
Leksikon ikonografije where it is stated that "perunika se s
Ijiljano11l" (perunika is competing with ljiljan) (Badurina 1990:456).
It is well-known. among Croatian folks that both the word
ljeljuja and the word ljiljan are used for a type of iris, and in fact both
stand for perunika. Therefore, one and the same flower is once called
ljiljan, and another time ljeljuja. This means that two genders are used
for one and the same flower (the masculine and the feminine
genders), i.e. the words: ljeljuja or ljiljan, meaning that one and the
same flower has both a masculine and a feminine gender name. In
any case this is unusual, but it is not by chance so. Croats in Bosnia
and Herzegovina, and not only there have the word sablja for
perunika, and Croats in the region of Dalmatinska zagora call perunika
- sablja. Once again we have two names for perunika: the feminine
gender word sablja and the masculine gender word sablja. And this is
not by accident either.
We have stated that goddess Ljelja was Perun 's daughter and it
is possible that Ljeljo was Perun 's son. Therefore, Ljelja and Ljeljo are
siblings. It is difficult to gather from the saying "De vudri shela, tam
rastu ljeljllje!", whether they had been born at the same time. Bearing
in mind that ljeljllja can arsa be ljiljan, it is possible to conclude that
Ljelja was named after the plant ljeljuja/ljiljan, also called perunika.
So if goddess Ljelja can also be Perunika, there can be a parallel
between Ljeljo and One could even think that they might be
twins because in the second part of the sentence in the quoted saying
there is pllllal: "rastuljeljuje" (ljeljUjilS [p!.] grow). The names PrTul/ika
SOl1le AfterllOlIglltS... 329
and are possible hypocoristic because the word here is about
Perli n 's children.
Traces of divinities called Ljelja and Ljeljo are found in the
Slavonian region procession of girls called Kraljice-Ijelje (Queens-
Ljelje [p!.]), Kraljevi (Kings), (derived from the word
kralj/king) or just Ljelje (Ljeljas). It is interesting that in this procession
girls act the roles of kings, thus one person - the king seems to have
two sexes because the girl "acting" the role of a king does not wear
men's clothes. Therefore, at the same time king Ljeljo in the
procession may also be queen Ljelja, in the same way as there are
ljiljan and ljeljuja and sablja and sablja (feminine/masculine gender
pairs). So this is a case of a person being bisexua!. This is obviously a
game with sexes and we feel that it was willed so by Perun' s wife, the
possible (rainbow), that can, according to beliefs in Croatia,
change the sex of those who pass under the rainbow. This segment of
a spiritual custom requires more serious investigation, and of course,
further consideration.
We have learned that the names Ljeljo and Ljelja (Perun 's
children) were replaced in the Christianity period with the names
Jura and Mara, and this was elaborated by and Belaj.
According to and Belaj, Jura was the name that replaced Jarila
in the culture of some Slavic peoples, but Jarila is not mentioned in
the Croatian tradition.
We have discovered that the basic attributes of mother
goddess (Perwl's wife) and her daughter Ljelja/perunika/Mara were
different colored pantleki (ribbons) in a whole specter of colors. We
have found traces of honoring mother goddess/Penm 's wife and her
daughter Ljelja/Perunika/Mara in some wedding customs, in the town
of Omialj's Assumption celebration, stal/zorina (August 15) and the
Whit Monday procession of Slavonijan girls called Kraljevi,
Kraljice ljelje or just Ljelje. These customs confirm the great
attachment of Croatian folks to female divinities, and it is of no
wonder that the cult of Slavic pagan goddesses was transferred to the
cult of Mother of God. Therefore, according to our opinion, the cult of
Mother of God, especially the one present in the Marija Bistrica
settlement has roots in the archaic past.
Even today the Mother of God cult is very popular. The
Croatian people consider Mother of God to be their pleader, the
Queen of the Skies and the Queen of Croats. According to our
knowledge, the Mother of God cult is stronger among the Croats
than among other Slavic people.
330 Tragovi hrvatske mitologije
We have learned from the academician about Jura and
Mara being the engaged couple that is not aware of their being
siblings. We have found further support for this by analyzing lyrics
of numerous circle dances, folk songs and customs on basis of which
one can easily make conclusions about the character of the divinities
in question. The divine engaged couple Ljeljo/Jura and Ljelja/Mara
goes through many temptations. They decide to get married, but
father Perun does not allow the incest, i.e. the marriage of a brother
and sister/and according to Croatian folk songs the divine wedding
(holy wedding) has a tragic ending - in deep waters.
We find the tra,Qes of the holy wedding in notes on wedding
customs, but even today we find the live presence of goddess
Ljelja/Perunika in the form of (wedding custom requisite
pole with different colored paper ribbons), and the wedding
(round uhleavened flat cake). These are Croatian sacred objects that
should be respected. We might add Kraljice Ljelje to this list and that is
nothing less than the staging of the holy wedding.
When finishing any work on the plough-land or elsewhere
Croats Catholics have the custom of crossing themselves and saying:
"God, bless our work and our laborers!" In the style of this tradition I
would also ask for God;s blessings in respect to this book of sacred
objects and customs and all those laborers who have taken part in its
creation in any way whatsoever.
translation: Dunja Knebl
manje poznatih i izraza
(izradila Marija N ovak, uredila dr. sc.
ambrela (tal.) kiobran
angel nl (G mn angelov)
ar vezno ali
avlija (tur.) dvorite
bandist 111 (engl.) sastava limene glazbe (N mn bandisti limena glazba)
baniti nesvr. stajati
Bela nedela (Ajd Belo nedelo) Bijela nedjelja, prva nedjelja poslije Uskrsa
beli / bili prid. bijel
beljina bijela
beljiti nesvr. (gl. prid. rad. beljiije ) bijeliti
beati / biati nesvr.
bili V. beli
bikupski prid. biskupski
biti svr. i nesvr (prez. 1. l jd born, 2. l jd bo, 3. l jd bo, 1. l nm bomo; gl.
prid. rad. nl jd bijo / bil, m mn bilji) biti
biati V. beati
Bofe Boe
bogorodica duga
bojati se nesvr. (gl. prid. rad. nl mn bojalji) bojati se, plaiti se
bole prilo (kamp. od dobro) bolje
born / bo / bo / bomo V. biti
Boji grom
bratac m (G jd bratca) dem.lhip. od brat
brinit se nesvr. brinuti se
brupanov prid. (njem.) imirov
bujad zb. bilje
buklija bukara, drvena posuda za
butabirati svr. i nesvr. (bud ta birati) imati to birati
cili prid. cijel
cirkva crkva
copernica (njem.) vjetica
crkavati nesvr. krepavati
cug m (njem.) vlak
cureti nesvr. (gl. prid. rad. 111 jd curel) padati
332 Tmgovi hruatoke lIlitologije
cvertje Sl' jaja
cvet je Sl' zb.
/ 111
prijo kroz
Zlllll. to
111 svat koji pravi u svatovima red
ncsvr. (3. lnm gl. prir!. mr!. nm
pezn. ako
111
ZI11I1. (D)
Zll1J1. (I)
11l otrov

prir!. crven
Z111I1. (G)
/
11/ IIlIl obajane stvari na koje je nagazio
Sl' krunica
prir!. crn
svr. (gl. prir!. mr!. 1Il1Z ti
svr. kapnuti

da j' mogo da je mogao
pril. izdaleka
dar III (A mIl dare) dar
dati spr. (imp. 2. I jr! dej, 2. I II III dejte) dati
deca zb. djeca
dej / dejte P. dati
dej kad bi
dekla djevojka
dekle sr (N 1Il1! dekleta) djevojka
deklica
delati IlCSI'r. raditi
den III (A 1Il1l dneve) dan
deti sl'r. prir!. mr!. jr! dela, IIlll delje, III IIlIl delji) staviti
devati Jlesur. (prez. 3. Inl1l devajo) stavljati
devica djevica
devka djevojka
ded III kia
se JleS7'r. veseliti se
dimo prilo doma,
dite sr dijete
diti svr. (prez. 1. 111l1l didemo)
sr djevojatvo
divojka djevojka

dojti svr. (prez. 3. I jd dojde, 3. Inm dojdo; gl. prid. md. m jd doel/doo)

doklopiti sur. dobaciti
dole pril. dolje
domaj pril. doma, kod
dovica udovica
drevce Sl' drvce
drevo sr drvo
prid.
drutvo drutvo
drati llesZJr. (gl. prid. md. 111 jd dral, prez. 3. 111111 driju) drati
duh 111 (N 11111 duhi) duh
duki prid. (komp.) dulji
duga
dvanajst br. dvanaest
dvema br. (D, L, I) dvjema
dvih ur dva sata
dvor 111 dvorite
dzaj / zaj pril. iza, otraga
daval m
ded 111 djed
deteljina djetelina
deverov prid. djeverov
dunda (11Iad.) duga
ekstra pril. (lat.) posebno
elj vezno ili
jprij. u
fajn pril. (nje11l.) dosta
fala hvala
prid. (njel1!.) manjkavo
fan m (tal.)
famik 111 (lljel1!.) pripadnik upe ({tl/'e), upljanin
334 Tragovi hrvatske mitologije
fela (G 11111 felje) vrsta
ferminjska kuma krizmana kuma
ferminjski prid. (ta/. < lat.) krizmani
fkaniti svr. prevariti
fkradnuti svr. ukrasti
fkrasti svr. (gl. prid. rad. 11l mn fkrali) ukrasti
fljetno prilo (njem.) brzo
fofli 111 momak pred enidbu
ftonuti svr. (gl. prid. rad. m jd ftonul) potonuti, utonuti
svr. (imp. 1. I I1m,ftrgnimo; gl. prid. rad. jd frtgla) otkinuti
fzluffai sluaj
fzveti sveti
gda prilo kada
Gjuragj (ime)
glavatica mladica kupusa
globa kazna
gluv prid. gluh
gljedeti nesvr. (g/. prid. rad. m 11111 gljedelji) gledati
gor pri/, gore
goso m gospodin
govoriti nesvr. (gl. prid. rad. m jd govoril) govoriti
graba jama (s vodom ili bez nje)
ograda
greh 1Jl grijeh
gresti nesvr. (prez. 3. I nm gredu)
grmeti nesvr. grmjett .
grunt 11l (njem.) dvorite
gustuvanje sr svadbovanje, svadba
hia (A jd hio)
hmrti svr. (g/. prid. rad. m jd hmr1) umrijeti
hoditi nesvr. (imp. 2. 111111 hote)
hruka kruka
hudo pri/, loe
ilji vezno ili
imeti nesvr. (g/. prid. rad. I1m imelje, 111 11111 imelji) imati
iskati nesvr. traiti
pri/, jo
335
itak prilo ipak
iti llesvr. (prez. 3. I n 111 ido; imp. 2. I mn ite; gl. prid. rad. m jd iel, m nm
ilji, mn ilje)
izmoliti svr. (gl. prid. rad. m jd izmoli l) izmoliti
japa m otac
jedak m gnjev, srdba; otrov
jempot prilo jedanput
jen br. (N, Ajd sr jeno, Ajd jeno) jedan
jen br. jedan
jenkrat pril. jedanput
jesti nesvr. ( imp. 2. Inm / jejte) jesti
ji zam. (G, A) ih
V. teti
jogenj m (G jd jogna) vatra
josen prid. (jd josna) jasan
ka zam. kaj
ka zam. koja
zmija
kadi pril. gdje
kak pril. kao
kak zazvenknul, tak poginul kako zazvonio, tako se izgubio
kamik m kamenGe)
kano pril. kao
kaprol m (tal.) (N nm kaprolji) kaplar, zvanje zapovjednog kadra
u nekim vojskama
karati Hesvr. ljutiti; grditi
katan m vojnik, konjanik
ke zam. koje
keriti se nesvr. smijati se, aliti se
sr ime polja
ki zmll. koji
ki pee m sveta
koj zam. koji
kojnci m 11111 konji
koli prijo / pril. okolo
kolija sr (O, L, I) kolima
komiluk m (tur.) susjedstvo
kor III zbor
336 Trngovi hrvatske mitologije
koula koulja
koturati nesvr. kotrljati
kraj i prid. (ko11lp.)
kral ovna kraljevna, kraljica
kre prijo pored
kres m krijes
krog m (N I1m krogi) krug
krstine 111 vuk
ku za11l. koju
kuditi nesvr. ogovarati, grditi
kuljko prilo koliko
kuraen prid. (fr.) siguran
kuruza (A. jd kuruzo) kukuruz
kunuti svr. (njem.) (gl. prid. rad. 11Zl! kuuvalje) poljubiti
111 kuhar
ladati nesvr. vladati
lagev 111 (njem.) (mn lagvi)
las m (ml1 lasi kosa) vlas
lehku pril. lako .
;-
lep(i) / lipi / ljepi prid. lijep
lepo se ne si lijepo se dri
leto sr (G 11111 let) godina
liferuvati nesvr. (njen/.) slati
lipi V. lepi
Iistje II zb.
loeenj m velika drka na koari
Luciper 111 Lucifer '
ljeljen 111 jelen
ljeljuja (I nlJl ljeljujama) perunika
ljepi V. lepi
ljesa (A jd ljesa) vrata za kola
ljevi prid. lijevi
ljeati nesvr. (gl. prid. rad. 111 jd ljeal) leati
ljueki prid. strani
ljug 111 luina
mahnoti svr. (gl. prid. md. m jd mahnoi) mahnuti
mahrama (tu]'.) marama, rubac
337
majga / najga u umi bor Uela) kojemu se odreu grane i skine
kora, a samo vrh se okiti te se svadbe zakopa pred mladenkinom

mam priI. odmah
marha stoka
makur 111 maskirana osoba, makara
matka majka (o pisanici)
med drugemi drugima
med prijo
megla magla
mej zn11l. (D, L) meni
mej e / menje pril. (ko11lp.) manje
mesec m mjesec
mesto Sl' mjesto
mea misa
mea ti nesvr. mijeati
meter m majstor
misljiti llesvr. (,?1. prir!. rar!. m I1m mislili) misliti
mlaj ina mlade
mo Zn7ll. (D) mu
svr. i llesvr. (prez. 3. l jr! more)
pril.
moljiti ;zesvr. moliti
morati ncsvr. (gl. prir!. rar!. 1Il1l moralje) morati
more V.
morti priI. moda
mosiknuti se svr. bljesnuti
mostek 111
mrtev prir!. mrtav; mrtvac
must 111 most
muki III mukarac
mukarei mukarci
na krajo naposljetku
svr.
III 11111 stvari na koje je nagazio
nafz nas
najempot pri!. odjedanput, odjednom
najga v. majga
338 Tragovi hrvatske mitologije
najgori prid. (superI.) najgori
priI. (superl.) najvie
naj veki prid. (superl.)
nameriti svr. (gl. prid. md. rl! jd nameril) naumi ti
namerkati svr. (gl. prid. rad. 111 jd namerkal) naumiti
naprajti svr. (gl. prid. rad. m jd naprajil) napraviti
napre pril. naprijed
narivavati nesvr. naguravati
nesvr.
nasproti pril. nasuprot ,/
nate imp. (2. 111111) izvolite
nate prez. (3. 111111) ne budete
111
navek(e) pril. uvijek
nazaj prilo natrag
ne(je) prez. (3. I jd) nije
imp. (2. l jd) nemoj h*ti
Nedardo 111 Medardo (ime)
nedem prez. (1. l jd) ne idep.1
negda prilo nekada, jednom
negda priI. nekada, prije
nejla ne bi bila
nek vezno neka
nekam pril. nekamo
nekov prid. (sr nekvo) nekakav
nem(o)re V.
nepristava pril. neprestano
nesem prez. (1. l jd) nisam
nesmi prez. (3. l jd) ne smije
neso prez. (3. lnm) nisu
nesti nesvr. nositi
nevesta nevjesta
nevolja (L 111n nevoljaj) neprilika
nigdi priI. nigdje
nikaj pril. nita
nialjka njihaljka,
ninuti svr. njihnuti
norc 111 (njen!.) budala
nositi nesvr. (gl. prid, rad. 111 jd noso) nositi
notri prilo unutra
nucati nesvr. (njem.) upotrebljavati
nuter prilo unutra
nje druge njezine drugarice
njegvem zanz. (L, I jd) njegovim
njeko ZalIl. netko
njem zalll. njima
njenji za11l. njezin ( njenja)
njo zamj. (A jd) nju
111
339
(se) svr. (prez. 3. l 111 n obleku; imp. 2. l. nm se; gl. prid. rad.
mn (se)
oblok III prozor
obraec 111 (G jd obraca) obraz, lice
obmoti svr. okrenuti
/ v. teti
m otac
odati nesvr. hodati
oditi svr.
odpojeta svr. (prez. 3. lmn) otpjevaju
ogledati se svr. (gl. prid. rad. m jd ogledal se) okrenuti se
nesvr. (prez. 3. l jd 3. 111111 okititi
ostati svr. (gl. prid. rad. 111 jd ostal, lli nm ostalji) ostati
otpreti svr. (prez. 1. l nm otpremo) otvoriti
otraviti svr. otrovati
ozgar pril. odozgo
pajdaica prijateljica
pantlek ll! (njem.) vrpca, traka
paper 111 papir
paradium m < lat.) raj
parta u karaevskih Hrvata ukraena marama koja se poslije
stavljala mladoj na glavu
pasati svr. (prez. 3. Imn pasaju)
paziti nesvr. (gl. prid. rad. lli nm pazilji) paziti
(tur.) starinsko ensko oglavlje
peftar nz enska kona bundica
pekel 111 (G jd pekla) pakao
340 TrngOl'i hrmtske lIlitologije
pepell11 pepeo
ime bare
pevamoti pjevamo ti
pevec 111 pijetao
pevka pjesma
pisani prid. aren
pjevaje prez. (3. 111In) pjevaju
plafta (njem.) plahta
plajti llesvr. (sup. plnjit) isplahnjivati (o mbljll)
plandovati llesvr.
plean prid. (njen!.) limen
pIj esati llesvr. (gl. prict. md. III 11111 pljesalji) plesati
po o pril. nakon kratkog vremena
po pravo po
pohrgju po brijegu
poculica starinsko ensko oglavlje
svr. (gl. prid. md. nlll
veliki okrugli dizani
pogInuti svr. progutati I
pojti svr. (prez. 3. I jd pojde)
polek prijo pored, uz
polne sr podne
poljanka seljanka
poljivavati nesvr. (gl. prid. md. nlll poljivavalje) polijevati
pon prid. pun
JlCsvr. nuditi,
ponuditi svr. (gl. prid. md.' JJl jd ponudil) ponuditi
popevati nesvr. pjevati
posal1ll posao
s1.'r. (prez. 3. 111111
posluhnuti svr. (imp. 2. I mn posluhnite) posluati
poslje pril. poslije
posoda posuda
postajti svr. postaviti
posvaditi svr.
pot III put
potem prilo zatim
potl(j)am pril. poslije
potl(j)i pril. poslije
svr. pokotrljati
povehnuti se svr. uvenuti
praf pril. ba
praznovereni prid. praznovjeran
prebivati nesvr. (gl. prid. md. 111 jd prebival) ivjeti
predi / prej pril. prije
preda (A jd konopljine ili lanene niti
prej v. predi
preljevanec nz svjetlucavac (o rupcu)
preskakati l1esvr. (prez. 2. l n 111 preskakajte) preskakati
preencija procesija
pretimani prid. (njem.) vrlo lijep, ponosan
prevagnoti svr. (gl. prid. rad. l1l jd prevagnoi) prevagnuti
prevoati l1esvr. voziti
pribliavati nesvr. (gl. prid. rad. 111 jd pribliaval) pribliavati
S7)r. (gl. prid. md. jd prila)
prid prijo pred
priko prijo preko
prilaz III prijelaz
pripovedati nesvr. (gl. prid. rad. 111 nl11 pripovedalji)
privaati llesvr. prevoziti
privmuti svr. prevrnuti
prodati svr. (gl. prid. rad. l1l jd prodal) prodati
prositi l1esvr. moliti
puca djevojka
pucka
pustiti svr. (gl. prid. md. III jd pustil) pustiti
nesvr. putati
puljek 111
raduvati se l1esvr. (gl. prid. md. 11111 raduvalje se) radovati se
raji priI. (komp.) radije
raka lijes
raskoljiti svr. raskoliti, po duini u dva dijela
razgovarjati llesvr. odgovarati
razlupati svr. (prez. 3. lnl1l razlupaje) razbiti
svr. (gl. prid. rad. 111 jd rekel, 11i 11111 reklji) kazati
respravljat nesvr. raspremati
341
342 Tragovi mitologije
rikverc pril. (njenI.) natrag
rodarodica duga
rofe roe
roka (A jd roko, l jd rokom, L nm rokaj) ruka
roa rua
ruka kruka
sad 111
sadje sr zb.
saki zan!o (G jd sake, Ajd saku, D jd l1l sakomo) svaki
salauka solika, sitna
se se sve se
sedeti nesvr. sjediti
sega zal1l. svega
seki zal1l. svaki ( seka)
sekira sjekira
selo Sl' (L jd selji) selo
sem nesvr. (1. l jd) sam
sema za11lj. (D, L, l) svima
seno Sl' sijeno
;
shitati svr. (gl. prid. rad. 111 jd shital) razbacati; izbaciti
sigdar pril. svagda
sigra igra
siromak l1l (N nm siromaki) siromah
sjerot prid. sirot
skazati se svr. ukazati se
skrvati nesvr. (prez. 3. lnl1l skrvaje) strgati
skuznuvati nesvr. bdjeti
sljeme sr greda u sredini sobe postavljena u kri
sljuga l1l sluga
smert smrt
smeti nesvr. (gl. prid. rad. 111 jd smel) smjeti
smeti neSZlr. smjeti
so (prez. 3. lnl/!) su
sobo zanI. (1) sobom
sobota subota
soseda susjeda
soza suza
splesati svr. otplesati
spod prijo ispod
spraviti svr. (gl. prid. trp. jd spravlena) spremiti
spravljati nesvr. spremati
svr. oprostiti
nesvr. drati govor (na sprovodu, na svadbi)
sreda srijeda
stanje sr zgrade
staramarna baka
starei prid. (komp. ) stariji
starijapa m djed
stati nesvr (gl. prid. md. nm stalje) stajati
stati se svr. (prez. 3. InIH stanu se) ustati
stebio sr (D, L jd stebli) stablo
stran strana
stranjski prid. strani
straoviti prid. straan
strela / strila strijela
stroganjka (A jd stroganjko) drvena posuda
stvoriti svr. (gl. prid. md. III jd stvoril) stvoriti
sukna suknja
svet m svijet
svetek III blagdan
343
svetiinica posuda sa svetom vodom kraj ulaznih vrata crkve
svetiti nesvr. blagoslivljati
svri pl. grane
prijo s
ajeta (tilI.) strijela
altve pl. tilllhl111 gajde, mjenice
aljala je traila je oca
arnija (tl/r.) rubac
atra (tur.) ator
kedenj m (/ljem.) (G jd kednja) tagalj
loprok m (1ljem.) klaonica
pin ec III (njem.) iljak
teri Zil1ll. koji
terkati llesvr. (lljelll.) krobiti, tirkati
teti llesvr. htjeti (prez. 2. l jd 3. l jd Xl. prid. md. jd tela, 111
nll1 teli / telji)
344 Trngol'i izrpa/ske mi/ologije
tiri br.
tirinajst br.
trepiti (se) nesvr. tresti (se)
tabla njiva
nesvr. kotrljati
tak prilo tako
takaj e prilo
takof zn11l. takav
tanec m (1ljem.) ples
te zn11l. taj ,/
teca tetka
ter veZl1. pa
tergati 11esvr. trgati
tia prid. (O L jd tioj) tiha
tica ptica
tijam pril.
tkane sr tkanje
llesvr. odravati
travi ti nesvr. trovati
I
111 (O L l lim panj; balvan, klada
trden prid. tvrd
trebati l1esvr. (gl. prid. rad. III jd trebal) trebati
treb iti llesvr. (gl. prid. rad. III lili! trebilji) odvajati komuinu od klipa
kukuruza, komuati
trepati nesvr. tapkati; tapati
tresnuti svr. udariti ,
trinajst br. trinaest
trpeti nesvr. trpjeti, podnositi
trti nesvr. (gl. prid. rad. nl jd trl) puno govoriti, blebetati
truden prid. umoran
tuljiti nesvr. gledati u zemlju
turiti svr.
unda pri!. onda
upuditi svr. baciti
uveriti svr. uvjeriti
v kraj u stranu
v(u) prijo u
vaga (A jd vaga) vaga
vagati nesvr. (gl. prid. rad. nz jd vagal) vagati
ve pril. sada
prilo vie puta
345
veljeti svr. (prez. 1. l jd. veljim, 2.1 jd velji, 3.1 mn veljijo) kazati,

veljki prid. velik
venac na streju ukaljati figo staviti djevojci vijenac na glavu,
sklopiti brak
ven svr. i nesvr.
veren prid. ( verna) vjeran
verestuvati 11esvr. (gl. prid. rad. In mn verestuvalji) bdjeti uz
Mrtvaca
verovati nesvr. (prez. 1. l jd verjem) vjerovati
veseliti se nesvr. (imp. 2. l mn veselte se) veseliti se
veter ln vjetar
Vezem I Vuzem m Uskrs

videti svr. (gl. prid. rad. m jd videl, m mn vidlji, mn vidle / vidlje)
vidjeti
ena iz Donjeg Vidovca
vinae m (nm vinci) vijenac
visok priI. visoko
vit nesvr. savijati
voditi nesvr. (gl. prid. rad. IH jd vodil) voditi
voj zamj. (D, L jd) ovoj
voati Ilcsvr. voziti
ncsvr.
vreme sr vrijeme
vrnuti Ivrnoti svr. (gl. prid. rad. 11111 vmaije) vratiti
prid.
vsa zalil. ( jd) sva
Ilesvr.
346 Tragovi hrvalske milologije
vudriti svr. (gl. prid. rad. )ll jd vudril) udariti
vujna ujna
vumreti svr. umrijeti
vun pril. van
vupati svr. (gl. prid. rad. mn vupalje) usuditi se
vuprti prid. poduprt
vura (G mn vur) sat
Vuzem v. Vezem
zabiti svr. zaboraviti /'
zabuhavat; se nesvr. (gl. prid. rad. m jd zabuhaval se) zaletavati se,
zalijetati se
zaguljiti s?r. (prez. 3.1 mn zaguljijo) zafrknuti
zahman prilo uzalud
zaj V. dzaj
svr. zavikati
zakrivati nesvr. (gl. prid. rad. m jd zakrival) sakrivati
zametnuti svr.
!
zapodne priI. poslije podne
zapopevati svr. zapjevati
zapoved zapovijed
zaprositi svr. (gl. prid. rad. In jd zaprosil) zamoliti
zaeleti svr. (gl. prid. rad. nl jd zaelel) zaeljeti
zbesiti svr. (gl. prid. rad. m mn zbesilji) prestraili
zdalj pril. izdaleka
zdavnjapril.odavna
svr. (gl. prid. rad. m jd zdigel)
zdignuti svr. podignuti
zdrati svr. (prez. 3. l mn drijo) izdrati
zelje sr kupus
zeljeni prid. (A jd zeljeno)
zeti svr.(imp. 2. l jd zemi, 2. l nm zemte, gl. prid. rad. jd zela) uzeti
zgaziti svr. (gl. prid. rad. m jd zgazi l) pregaziti
ziti se svr. sastati se
ziti svr. (prez. 3. l jd zije; gl. prid. rad. nz mn zilji)
zlamenje sr zb. znakovlje, znamenje
zmeani prid. isprepleten
zmisljiti se svr. sjetiti se
zmoen prid. ( zmona)
znati nesvr. (gl. prid. rad. m mn znalji, mn znalje) znati
zobi m pl. tantum usta
nesvr.
zvenknuti svr. (gl. prid. rad. nl jd zvenknul) zazvoniti
zverje sr zb. zvijeri
njimi s njima
alen prid. tuan
egjca (dem. od
ej den prid. edan
ena (G mn en) ena
epni prid. depni
eti nesvr. (prez., 3. l jd enje) eti
oti prid. ut
347
kratica u manje poznatih i izraza
A - akuzativ
br. - broj
-
0- dativ
dem. - deminutiv
engl. - engleski
fr. - francuski
G - genitiv
gl. prid. rad. - glagolski pridjev radni
hip. - hipokoristik
I - instrumental
imp. - imperativ
jd - jednina
kamp. - komparativ
l - glagoisko lice
348 Trngol'i hrvatske lIlitologije
L -lokativ
lat. - latinski
nl - muki rod
-
mn - mnoina
N - nominativ
nesvr. - nesvreni glagol
njem. -
pl. tantulIl - pluralia tantym
prez. - prezent
prid. - pridjev
prijo - prijedlog
prilo - prilog
sup. - supin
superi. - superlativ
svr. - svreni glagol
tal. - talijanski
tur. - turski
v. - vidi
vezno - veznik
zam. - zamjenica
zb. - zbirna imenica
- enski rod
Popis 349
Svim i koji su mi pomagali u
ostvarenju ove knjige najtoplije zahvaljujem.
Popis
Nedjeljko r. 1943. g., pokraj Zadra
Marija r. 1943. g. une, Ljubija, Bosna i Hercegovina
Vidoslav Bagur, r. 1938.,
Lidija Bajuk, r. 1965. g.,
Ladislav Baksa, r. 1913.-1996. g.,
Agneza r. Grabovac, 1961. g., Proloac pokraj Imotskog
Margareta Benko, 1922.-2005., Donja Dubrava
Katarina 1908.-2001., Donja Dubrava
Jelena Bister, r. 1961. g., Novakovec
Vera Brala, r. 1966. g., Posedarje
Stjepan Brljak, 1920.-1993., Donja Dubrava
Agneza r. Repalust 1943. g., Drakovec
Branka Burek, r. 1957. g., Mihovljan
Marija 1901.-1990., menjarka, Baka Draga
Goran r. 1979., Donja Dubrava
Ljudevit r. 1929. g., Donja Dubrava
Terezija 1". 1934. g., Donja Dubrava
Ivo r. 1965. g., Bijelo Brdo, Bosna i Hercegovina
Bare r. 1909., Baka Draga
Mario r. 1952, Baka Draga
Franciska 1906.-1986., Donja Dubrava
Cecilija Dornik, r. 1943., Donja Dubrava
Ana (Jana) r. 1924. g., Donja Dubrava
r. 1940. g., Donja Dubrava
Marija r. 1945."g., Donja Dubrava
Fundak, r. 1942. g., Kotoriba
Senka r. 1959. g., Posedarje
Marija r. 1945. g., Donji Lipovac, Slavonija
Haramija r. Horvat, 1941., Donja Dubrava
Haramija, r. 1940. g., Donja Dubrava
Elizabeta Horvat, r. 1925. g. u Donja Dubrava
Ivanka Honjak 1". 1945. g., [Jrel og
350 Tragovi hrvalske Illilologije
Terezija r. 1948. g., Donja Dubrava
Marija r. Car, 1919.-2006.,
Ruica r. 1942. g., Mala Subotica
Ana Kadoci, r. 1957. g., Donja Dubrava
Marko Kadoci, r. 1950. g., Donja Dubrava
Katica r. 1949. g., Donja Dubrava
Franciska 1908.-1995., Donja Dubrava
Jelena 1906.-1987., Kotoriba
Marija r. 1940., Marija Bistrica
Nevenka Kranjec, r. Kost:elac 1929.,
Ana Krian, r. 1936. g., Cerna pokraj Vinkovaca
r. 1930. g., Donja Dubrava
Katarina Kvakan, r. 1923. g., Sveta Marija
Marica Kvakan, r. 1954. g.,
Andrija Lisjak, r. 1939. g., Donja Dubrava
Kornelija Lisjak, r. 1929. g, Donja Dubrava
Rozalija Lisjak r. 1906.-1983., Donja Dubrava
Terezija Lisjak, 1899.-1986., Donja Dubrava
Katarina Matotek, 1937.-2903., Donja Dubrava
Terezija Matotek, r. 1919. g:, Kotoriba
r. 1919. g., Donja Dubrava
Marijana Mikac, r. 1950. g., Slavonija
Julijana Mikulan, r. 1936. g., Donja Dubrava
Katarina Mikulan, r. 1920. g., Donja Dubrava
Paula Mikulan, r. 1929. g., Donja Dubrava
Franciska Mor, r. 1920. g., Donja Dubrava
Anka Novak, r. 1954. g.,
Ivan Novak, r. 1952. g., Donja Dubrava
Katica Novak, r. 1937. u Beogradu. Odrasla u Donjoj Dubravi
Margareta Novak, 1912.-1989., Donja Dubrava
Marija Novak, r. 1926. g., eljezna Gora, trigova,
Mijo Novak, 1909.-1973., Donja Dubrava
Jelica Orehovec, r. 1934. g., Prelog
Stjepan Orehovec, r. 1908. g.: Marija na Muri
Zvonko Pahek, r. 1947. g.,
Boica Paur, r. 1957. g., Butkovec kod Huma
Marija Peka, r. 1973. g., Slankamen, Vojvodina, Srbija
Marija (Marica) Peo r. Haramija 1947., Donja Dubrava
Albert r. 1904., Bogdanovec, Gornji Mihaljevec
Drago r. 1930.g., Donja Dubrava
Milka Prevendar, 1926. - 2005., Piljevice, Moslavina
Julijana r. 1940. g., Donja Dubrava
Mijo r. 1941. g., Donja Dubrava
Mijo Rebrek, 1911.-1988., Donji Vidovec
Ksenija Repalust, r. Vadas 1963. g., Drakovec
Franciska Rodek, 1903.-1989. g., Kotoriba
Katica (Seka), r. 1951. g, Zagreb
Franjo Rusak, 1910.-1989., Donja Dubrava
Terezija Rusak, r. 1938. g., Donja Dubrava
Verona Rusak, 1915.-1973. g., Donja Dubrava
Marija Smrk, r. 1911. g., Kotoriba
Zvonko antI, r. 1944. g.,
Marica r. 1951. g., Baranjsko Petrovo Selo.
Milja era, r. 1955. g., Lupak, Karaevo, Rumunjska
Jela tajduhar, r. 1948. g., Donji Viduevec, Glina
Milan tajduhar, r. 1947. g., Joevica, Glina
Lurda r. 1915. g., Baka Draga
Popis 351
Nikola Todor, r. 1974. g., ivi u Karaevo, Rumunjska
Franciska Ujlaki, r. 1922. g., Donja Dubrava
Cecilija Vadlja, r. 1936. g., Hodoan
Franca Varga (r. 1909.-1993.), Donja Dubrava
Roza Varga, Saboljekova, 1924.-2005., Donja Dubrava
Marija Vlahek, r. 1934. g., Hodoan
Cilika r. 1932.g., Donja Dubrava
Marije r. Livak 1928. g., Livaki kod Pazina
Sofija r. 1929. g., Donja Dubrava
Katarina Vuk, r. 1934. g., Hodaan
Ruica Vuk, r. Dornik 1944. g., Donja Dubrava
Mara iga, r. 1909. g., Donja Dubrava
Drago r. 1920.g., Donja Dubrava
o autorici
Marija Novak, krsnog imena Marica, je 1945. godine u Donjoj
Dubravi Osnovnu kolu je u rodnomu selu i
Kotoribi, a Gimnaziju i Pedagoku akademiju (grupa: hrvatski jezik
razredna nastava) zavrila je u Na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu izvanredno je studirala (1976/1977) hrvatski jezik. Osam puta, u
razdoblju od 1967.-19831, sudjelovala je na seminarima Ljetne i zimske kole
folklora (Pula, Badija, Zagreb). Od 1967. godine do 1983. predavala je
hrvatski jezik u Osnovnoj koli Kotoriba, a od 1983. do 2001. radila je u
razrednoj nastavi Osnovne kole dr. Vinko ganec u Zagrebu. Danas je u
mirovini i ivi u Zagrebu i povremeno u Donjoj Dubravi. Vanjska je
suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku od 1976. godine.
U pedagokom radu postizala je brojne uspjehe. Njezini su
;
svojim literarnim radovima sudjelovali na brojnim i
natjecanjima, a ona se svojim radovima javljala u pedagokim glasilima
Roditelji i kola te UmjetIlosti i dijete.
Marija Novak pola je stopama svojeg oca Mije Novaka (1909.-
1973.), koreografa i od 1947. obnovitelja Ogranka
sloge Donja Dubrava te njenog dugogodinjeg predsjednika i
voditelja. njemu upoznala je akademika Vinka ganca,
etnomuzikologa i druge koji su se bavili narodnog
stvaralatva pa se i ona aktivno u istraivanja. Na nagovor Vinka
ganca bavi se narodnih plesova. Istrauje u
sudjeluje na kongresima fc;lkIorista i objavljuje radove. Od 1968. je bila
Hrvatskog drutva folklorista (prije Drutvo folklorista Hrvatske) u
Zagrebu, a od 1984. do 1992. u tom je Drutvu obavljala dunost blagajnice.
Oaltforici 353
Dugogodinja je Knjkavskog Kllj za
k1ljievl1ost, llmjetnost i kllltll1'1l u Zagrebu, a od 1985. do 1993. bila je
savjeta.
Marija Novak bila je 1971. voditeljica folklorne skupine
u kojoj je bilo tridesetak studenata Pedagoke akademije, a
djelovala je u sklopu Kulturno-prosvjetnog drutva "Zrinski" u
Njena skupina nastupila je naalost samo jednom, uspjeno u Narodnom
kazalitu "August Cesarec" (Hrvatsko narodno kazalite) u Varadinu. Kako
je 1972. Klljkavski /co/endnr koji je izdalo KPD "Zrinski" bio zabranjen
zbog pjesme eljka Sabola "Kad izgovorim tvoje ime: Hrvatska", samim tim i
daljnji rad Drutva pa i folklorne skupine, bio je
Godine 1976. napisala je scenarij pod nazivom "Medvena
(kola pjesama, anegdota, plesova) i uvjebala s Ogrankom
sloge, Donja Dubrava. Program je tonski snimio Stjepan Sremac i
pohranio u Institutu za etnologiju i folkloristiku li Zagrebu. Godine 1977.
napisala je scenarij i uvjebala program "Jesen pri kednju" s
Ogrankom sloge Donja Dubrava. S tim programom Ogranak je
354 Tragovi hrvalske mitologije
nastupio na 10. balkanskom festivalu narodnih plesova u Ohridu 1977. gdje
gaje snimila TV Skoplje (Makedonija).
Kao scenaristica s Hrvatskom televizijom. Organizirala je
tonsko snimanje po selima. Akademik
etnomuzikolog, snimio je u seoskim prostorima tridesetak pjesama, a
njegovom naporu, snimke su sjajno odavale
raspoloenje due Zajedno su odabrali
dvadesetak pjesama izdavi gramofonsku "Z cvetnjaka
Horvatske" za koju je dizajnirala i izradila omotnicu (Jugoton, Zagreb,
1981).
Pie pjesme i pripovijetke za djecu. Dobitnica je 3. nagrade publike
na Festivalu kajkavskih pjesama u Samoboru 1971. za pjesmu
nagrade Radio Zagreba 1975. za pripovijetku je te Zlatne
!
plakete Dobrovoljnog vatrogasnog drutva Donja Dubrava. Tekstove
objavljuje u tjednicima i Hrvatsko slovo, Kaj i Gesta, te
Hrvatsko11l zb01'lliku.
Aktivno je sudjelovala na znanstvenim skupovima udruenja
folklorista (1978. Berovo i 1984. Radovi, Makedonija; 1979. Kragujevac,
!
Srbija; 1980. Banja i 1987. Tuzla, Bosna i Hercegovina; 1981.
Sutomore i 1988. Roaje, Crna Gora; 1982. Hvar, Hrvatska; 1983. Rogaka
Slatina, Slovenija; 1985. Sombor, Vojvodina; 1986. Pritina, Kosovo; Okrugli
stola starim sportovima, s temom labdanje", 1982.;
Okrugli stol o Josipu Slavenskom, 1983., znanstveni
skup uz stogodinjicu Vinka ganca (1890.-1976.), 1990.; te
1. seminar Hrvatskog drutva folklorista u Varadinu 1992.
Omllorici 355
Objavljeni radovi Marije N ovak
1972 i hii. Zbirka pjesama. Zrinski.
1976 je (pripovijetka), Modm lasta 1/1; Radio Zagreb
1976.
1978 "Posijane krafne" (pripovijetka), Stjepan (ur.). Starija
kajkavska knjievnost i suvremena kajkavska praza. Kaj - za
kultlIru i prosvjetu 6-8: 109-118.
1978 Devet vatrogasnog drutva II Donjoj Dubmvi.
Zrinski; DVD Donja Dubrava (broura, 32 str.)
1978 "Berba: folklorni zapis vatrogasne zabave u Donjoj
Dubravi". Stjepan (ur.). Kaj - za klllturu i prosvjetu 1:
42-46.
1978 o akademiku (Jela o dr. Vinku gancu)".
(ur.). Kaj - za kllltu/'ll i prosvjetu 1: 57-60.
1979 "Svatovska znamenja u Donjem krajem prolog do
sredine ovog (ur.). Kaj - za ku ltll1'll
i prosvjetu 1 :75-82.
1980 "Narodne sportske igre u Donjem Lazo Karovski i
Goce Stefanovski (ur.) Zbornik od 25. kongres na Sojuzot na
zdruenijata na folkloris te na J ugaslavija, Berava 1978: 503-509.
1981 "Ples 'z bidrami' u zakultllru 6-7:171-176.
1981 rugalice u Umjetnost i dijete - za
estetski odgoj, stvaralatvo i drutvene probleme 11lladih 73, Danica
Nola (ur.), Zareb: Zavod za prosvjetno-pedagoku slubu SR
Hrvatske, 7-19.
1982 "Narodni koreografi u Munib (ur.) Zbornik
radova 27. kongresa Saveza lId1'llenja folklorista Jllgoslavije, Banja
1980. Sarajevo: Udruenje folklorista Bosne i
Hercegovine, 510-518.
1983 pisanice". Stoletni 'Kaj' kalendar 3:76-84.
1983 "Ples na zelje". Gesta - za kIlItllrll1S-16:1SS-164.
1983 "Uspjela stilizacija kola 'Tu za repu, tu za ljen' u scenskoj
postavi Slavenskog". 4: 71-78. (Tekst izlaganja s
okruglog stola o Josipu Slavenskom, 11.5.1983.).
356 Tragovi hrvalske lI1il%sije
1983 "Kolo 'faenjski sneha'''. Janez Bogataj i Marko Terseglav (ur.).
Zbornik 1. kongresll jllgoslovcnskih ctnologov in folkloristov, ROgllkll
SlatinIl, 30. kongrcs ZDF]. Ljubljana: Slovensko etnoloko drutvo,
782-790.
1985 "O postanku pjesme 'ume, ume' i partizansko kolo u
Ivo Kalinski (ur.). Kllj - Zll kl{lt1l1'll i prosvjctl{ 1: 67-78.
1985 "Donjodubravski pastiri u prvoj polovici 20. Ivo Kalinski
(ur.). US11Icnc /wjkll'l.lskc blljkc - Donjll DllbmVll- Kllj -
Zll klllturu i prosvjct1l5-6: 19-39.
1985 "O partizanskufu kolu u Magdalena ulc
(ur.) Zbornik mdovll 32. kongrcsll SUF], S0111bor 1985. Novi Sad: UF
Vojvodine, 567-571.
1986 "Tradicijski pozdrav na sceni". Cvetanka Organdieva i Tanas
Vrainovski (ur.) Zbonzik od 31. kongrcs SUF], Rlldovi, 1984. Skopje:
UF Makedonije, 581-584.
1987 - mjesto za ivanjski krijes i kolo". Miroslava
(ur.). Zbornik mdol'll 34. kongrcsll SUF]. Tuzla: Udruenje
folklorista Bosne i Hercegovine, 523-531.
1988 "Seksualna simbolika u murskom svadbenom ritualu ('ples
Vuk (ur.). Zbonzik mdovll35. kongrcsll SUF], RolljC,
26. - 29. scptc111bra 1988. Titograd: Udruenje folklorista Crne Gore,
475-481.
1991 "Uloga Vinka ganca u poslijeratnom razvoju narodnih plesova II
Jerko (ur.) Rllspmvc i prilozi lIZ stogodinjiclI
Vinkll gmlCll. Nllrodnllll11ljctnost, PQscbno izdll1lje 3: 133-142.
1991 "Proslava 100. akademika Vinka ganca". Ernest
Fier (ur.) Kllj - Zll knjievnost, lImjctllOst i kll lt 1I1'l1 1 : 82-86.
1991 "Proimanja dinarskih i panonskih plesnih elemenata II
tradicijskom kolu". Tomislav Ivanka Ivkanec
i Maja (ur.). Zbornik mdovll 29. kongresll SUF], HVllr 1982.
Zagreb: Hrvatsko drutvo folklorista, 205-208.
1993 "Posljedice usmenih zabrana na prezentaciju stvaralatva u
doba vladavine s osvrtom na sjeverozap.adni dio
Hrvatske - preporukama oskrnavljena tradicija".
Tomislav (ur.) Rlldovi Hrl'lltskog drutm folkloristIl, vol. 1,
Zagreb: Hrvatsko d rutvo folklorista, 95-103.
Objavljeno i 1995/96: Aleksander (ur.) Urilotski iscljeni('ki
zbornik,400-408.
o alltorici 357
1994 "N ajstariji etnografski spomenici hrvatske plesne
umjetnosti". Boris Maruna (ur.). Hrvatski
z/1omik 1994. GodiJJja/c Hrvcztske matice iselje11 ika. Zagreb:
Hrvatska matica iseljenika, 250-262.
1994 "Starohrvatsko sakralno kolo". Kaj - za knjievnost,
umjetnost i kultu1'll 4-5: 111-126.
1994 "Etnografske veze Karaeva i Kaj - za
knjiev11ost, u11ljet1Josti klllturu 2-3:31-50.
1996 "Predgovor". era, Milja. Pogleni, Boe JJa JJae size. Marija Novak i P.
Vladimir Horvat (priredili). Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske. (Zbirka karaevskog Hrvata).
Scenariji za HTV:
1977 "Za pjesmom tl Obrazovni program RTV Zagreb,
urednica Dora
1984 vezani za plodnost zemlje", Narodni program RTV Zagreb,
urednik Boo popratni tekstu emisiji;
2000 "Emisija o Vinku gancu", zajedno s redateljicom Ljiljanom
urednik Aleksej Gotthardi Pavlovsky)
358 Trngovi hrvatske mitologije
Iz recenzij a
Poznato je da se irilo najprije po gradovima, pa su stara
vjerovanja i bili dugo po selima. Prema latinskom nazivu za
selo pagus, ti su se relikti nazivati poganstvo, i krivo dobivati
negativnu konotaciju. Marija Novak, te relikte u hrvatskoj
folkloristici, otkriva njihovo bogatstvo i raznolikost, i pokazuje njihovu
kompatibilnost s Na temelju koju su
rrmogi su znanstvenici samo na temelju toga dali svoje analize i svoje
sudove. Marija Novak if11a veliku prednost u tome to se rodila i odrasla u
sredini u kojoj su se na-rodni odrali do danas (Donja Dubrava u
Na temelju svoga bogatog ivotnog iskustva, ona je i u drugim
sredinama mogla usmjeravati razgovore prema spoznatim
istinama i tako svojim sugovornicima da se prisjete koji
pomalo nestaju. Time je uspjeno obogatila svoja istraivanja ... Autorica
istrauje prastaru religioznost tipa s kultom enskog boanstva.
Taj kult bio je lociran na znakovitim mjestima, kao to su
sveti izvori i uzvisine, izdaleka. N a tim starim nekadanjim kultnim
mjestima danas se nalaze Marijine crkve, od kojih su neke poznata
mjesta s naglaenim marijanskim kultom. Prema autorici, to je
relikt tj. ostatak ili nastayak naglaene pobonosti starih Hrvata prema
liku boanstva, s brojnim svetitima. TRAGOVI HRVATSKE
MITOLOGIJE imaju svoju veliku vrijednost zbog dubljeg i ireg otkrivanja
istina o tragovima stare vjere koji su se u suivotu s
vjerskom praksom.
Prof. dr. sc. P. Vladimir Horvat
Marija Novak se u svojim istraivanjima posebno zanima za kultnu
pozadinu folklorne tradicije, bilo da su teme vezane uz ivotne ili
usmenu, odnosno plesnu tradiciju ili pjesme. Ova njezina knjiga je rezultat
mnogih godina rada. U Predgovoru ove knjige autorica kazuje
da ju je taj interes doveo do potrebe da analizom raznih sfera narodnog
folklornog izraza pokua odgonetnuti ono to nije mogla otkriti u dosada
poznatim radovima etnologa i folklorista o tim temama. Ona odgonetava
ostatke iz kulture "koja tinja u pojedinim segmentima suvremenog
ivota". U ovome radu ona ulazi u sr velikog dijapazona folklorne tradicije,
pjesama, plesa, legendi, vjerovanja i dr. Izvanredno analizira
pojedine elemente obreda i pjesama koje su njihov sastavni dio. Poneki
359
njezini npr. o spajanju simbola-boanstva, se na prvi pogled
previe hrabrima, ali ih autorica potkrepljuje dokazima koji ih
vjerodostojnima. prelazi od jednog elementa i motiva na i u
tome objanjava njihova Svaki od naslova i podnaslova (ukupno
57) vodi nas u pojanjenje novog elementa koji je autorica u
a ima vezu s prethodno I sama pie "Analiza pojedinih
folklornih detalja odvela me u svijet boanstava". Na prvi mah se da su
citati dosta dugi. upravo kroz te tekstove autorica otkriva mitske
sadraje skrivene u elementima plesa, u tekstovima pjesama i u samim
obredima. U detaljima raznih sadraja tragove hrvatske mitologije
kao i postojanje istih kod susjednih i ostalih slavenskih naroda.
Jednostavnim lako razumljivim stilom i sadraje svojih intervjua s
raznog spola i dobi, ali donosi i nevezane razgovore u
kojima otkriva da njezine sugovrnice prepoznaju stare skrivene sadraje.
Tako je na primjer znakovit razgovor u Kotoribi s majkom njezine
prijateljice, koja kolo prikazano na kolskoj priredbi (od
prepoznaje kao "boansko". Svaki takav doivljaj navodi autoricu na daljnja
se znanstvenim aparatom, etnolokom,
i srodnom literaturom, drugih
s podacima koju je sama sve ire Kod toga nije
potpala pod utjecaj "autoriteta", je razmiljanjem otkrivala
istovrsne sadraje u cjelinu. Pokuala je, i po
svemu uspjela je dati rjeenje nekih nepoznanica, koje su u znanstvenoj
literaturi do sada ostale nerazjanjene. Ponavljanja koja u
tekstu autorice, u skladu su s narodnim stilom izraavanja, i ona ovdje
koje izvodi iz analize primjera. Citati u dijalektu i
originalu drugih jezika, uz knjievni jezik su dijalektoloka i
dokument lokalnog izraza.
Dr. sc. Vesna
To je iroko zacrtana sinteza, zasnovana na temeljitom
istraivanju, koje se znatnim dijelom zasniva na terenskom radu same
autorice, a drugim dijelom na njezinu obuhvatnom poznavanju relevantne
literature. Ta je studija, dakle, plod dugogodinjega rada i
trajnog interesa usmjerenoga na tragove (lbreda i vjerovanja
u hrvatskim narodnim
Studija polazi od takvih tragova. Dokumentirano opisuje relevantne
360 TmgOl>i iI rua tske mitologije
temeljito ih analizira, tragove u njima i od
tih elemenata postupno gradi cjelovito zdanje mitske slike svijeta,
obris jednoga njezina ulomka dakako, jer vie od toga i nije
pogotovu nije bez primjene metode rekonstrukcije tekstova,
koja po naravi stvari ostaje izvan vidokruga ove autorice. Ona to svoje
razlaganje vodi suvislo, dosljedno i vrlo smisleno, pa je slika koju je zacrtala
u glavnim svojim potezima uvjerljiva, a materijal koji je pri
tome prikupljen, i analiziran predstavlja valjano pripravljena
vrela i dobro polazite za daljnja istraivanja i rekonstrukcijske zahvate ...
To je vrijedan i vrlo ozbiljan prinos mukotrpnom istraivanju
vjere naih predaka, a5aca i novo svjetlo na pojave hrvatske predajne
kulture kakva je dola do naih dana te je jo terenskomu
istraivanju. Pqsvem tome rukopis koji se ovdje razmatra predstavlja vrlo
solidan prinos, koji daleko prelazi okvir samoga opisivanja i
narodnih vjerovanja i Sav je usmjeren na mitske
predodbe i sadraje to se u njima razaznaju. Ta je folklorna predaja
hrvatska, pa autorica sasvim opravdano govori o hrvatskoj mitologiji. Njoj
je, dakako, jasno da su te mitske predodbe
slavenske, upravo praslavenske, te da ih treba gledati u tom okviru ...
Najvrjedniji prinos knjige bogatstvo je detalja i otroumno
provedena poredba ... Nema pak dvojbe da je ovo djelo Marije
Novak vaan prinos istraivanju slavenskoga poganstva i po tome prvotne
vjere Hrvata na temelju folklorne da donosi relevantne rezultate i da
priprema i daljnja istraivanja.
Akademik Radoslav
361
Preko 200 vrsta perunika raste diljem svijeta. Zbog raznolikosti boja i
osebujnih oblika cvjetova nazivaju se i orhidejama sjevera. Brojne
vrste, neke i rastu u Hrvatsk9j samoniklo, ali se i
uzgajaju u vrtovima od davnina. Dr. Andrija Zeljko s Instituta
predloio je da nacionalni cvijet bude perunika, kao
skup vrsta upotrebljivih u irokom rasponu uzgoja: u vrtovima,
parkovima, cvjetnim lijehama, zapravo posvuda.
U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, 16. svibnja 2000. godine
donesen je prijedlog da se perunika promovira kao nacionalni cvijet
na izlobi Japan Flora 2000. Na japanskom otoku Awajiju, na
svjetskoj izlobi s motom "Cvijet u svakom kutku svijeta, cvijet
kao simbol mira narodima", 19. lipnja 2000. godine,
perunika je proglaena nacionalnim cvijetom Hrvatske.
Dragutin Ki
Iz kataloga izlobe Perunika
Hrvatski nacionalni cvijet: pogled kroz znanost, kulturu i umjetno,st
(srpanj 2006.)
Marija Novak
Tragovi hrvatske mitologije

Institut za etnologiju i folkloristiku
Zagreb, 42
tel. 01 4596 700
fax. 01 4596 709
e-mail: institut@ief.hr, www.ief.hr
Za
Ivan Lozica
Urednici
Ines Prica
Antonija Zaradija-Ki
Tvrtko Zebec (urednik knjige)
Izvrna urednica i upis
Olgica Tomik
Lektura i korektura
Smiljka
Prijevod
Dunja Knebl
Prijelom
Marij an Lastavec
Tisak i uvez
tampa, Strahoninec