Anuvinci na hrvatskom prijestolju

KARLO I. I HRVATSKI VELIKAI - SLOM MOI BRIBIRACA (UBIA) I BABONIA - kada je 1301. g. za ugarsko-hrvatskog kralja okrunjen napuljski kraljevi Karlo Robert kao Karlo I. Anuvinac (1301. - 1342.), na prijestolje je zasjela nova dinastija -> Anuvinci - budui da ugarsko plemstvo nije prihvaalo Karla I. Anuvinca, kojeg su na prijestolje doveli ubii, novi je kralj prvi dio svoje vladavine proveo u borbi s protukraljevima koje je podravalo njemu nesklono plemstvo - ni hrvatsko plemstvo, iako mu je prualo potporu pri dolasku na vlast, nije bilo voljno u potpunosti mu se podrediti stoga je Karlo I. Anuvinac morao biti vrlo oprezan u svom nastojanju da obnovi sredinju vlast u Hrvatskoj i Slavoniji - prigodu da u Hrvatskoj ostvari taj naum pruilo mu je uruavanje vlasti ubia u vrijeme bana Mladena II. ubia, sina bana Pavla I. ubia - pobunu ibenika i Trogira, koji su se odmetnuli od Mladena II. i predali pod mletaku zatitu, te pobunu hrvatskih velikaa nezadovoljnih prevlau ubia kralj Karlo I. Anuvinac nije oklijevao iskoristiti - Karlo I. Anuvinac je u Hrvatsku uputio vojsku koja je 1322. g. u Bitki kod Blizne porazila Mladena II., koji je nakon predaje utamnien umro u Ugarskoj - unato toj pobjedi i slomu prevlasti ubia, u Hrvatskoj je, umjesto predviene obnove kraljevske vlasti, dolo do njezina potpuna sloma - ne elei prevlast ubia zamijeniti kraljevom prevlau, domai su se velikai pobunili te su iz Knina, kojeg je zauzeo knez Nelipac (dotadanji slubenik ubia), protjerali kraljevu svitu - kasniji kraljevi pokuaji da slomi otpor nepokorne velikae bili su uzaludni pa je Hrvatska tijekom cijele vladavine Karla I. Anuvinskog ostala izvan njegova dosega - padom Mladena II. najvie se okoristila Venecija, koja se rijeila jedinog pravog protivnika na istonoj jadranskoj obali, a posljedica toga bio je prelazak dalmatinskih gradova pod mletaku vlast: Trogira i ibenika (1322. g.), Splita (1327. g.) i Nina (1329. g.) - tovie, i sami se ubii, preslabi da vode samostalnu politiku, ubrzo okreu Veneciji u kojoj pronalaze svog zatitnika - za razliku od Dalmacije, pokuaj obnove kraljevske vlasti u Slavoniji bio je uspjean, u kojoj je Karlo I. Anuvinac isprva pridobio najjau plemiu obitelj Baboni, koju je poslije njezina odmetnua porazio te je 1325. g. izdao povelju kojom je sve slavonske plemie podvrgnuo banskoj vlasti REFORME KARLA I. ANUVINCA - Karlo I. Anuvinac je kraljevsku vlast ojaao reformama iji je cilj bio poveati prihode dravne blagajne te je zbog toga inzistirao na ostvarivanju tzv. kraljevskih prava (iura regalia) to je izmeu

ostalog ukljuivalo oporezivanje trgovaca i obrtnika, ostvarivanje prihoda od kopanja ruda i od kovanja novca, kao i vraanje u kraljevski posjed onih zemalja za koje njihovi vlasnici nisu mogli dokazati vlasnitvo - kako bi podigao trgovinu, Karlo I. Anuvinac je proveo i reformu monetarnog sustava te je zapoeo kovati zlatni novac (forint) - osim toga, svoju je vlast znatno uzdigao preustrojem sudstva i vojske, a svakom je podaniku bio omoguen priziv na kraljevski sud - velikai su, ovisno o veliini posjeda, morali kralju dovoditi odreen broj vojnika, a od vojne slube mogli su se otkupiti novcem koji je kralj zatim iskoritavao za novaenje plaenika CENTRALIZAM LUDOVIKA I. - OBNOVA KRALJEVSKE VLASTI U HRVATSKOJ - Karla I. Anuvinca na prijestolju je naslijedio njegov sin Ludovik I. Anuvinac (1342. - 1382.), koji je odluno istupio protiv hrvatskog plemstva elei obnoviti kraljevsku vlast u Hrvatskoj - osnovni preduvjet za njegov cilj bilo je osvajanje Knina, koji je u svojim rukama drao knez Nelipac, ali je njegova smrti 1344. g. olakala Ludovikova nastojanja jer je Nelipeva udovica Vladislava dogovorom kralju ustupila Knin dobivi zauzvrat Sinj s Cetinskom krajinom za svog malodobnog sina Ivana Nelipia - za Nelipiima su se poveli i ubii te je 1347. g. knez Grgur II. sebe i svog neaka Jurja III., gospodara Ostrovice, izmirio s kraljem - Ludovik I. Anuvinac od njih je dobio eljenu Ostrovicu, koja mu je otvorila put prema obali, a ubii su zauzvrat dobili grad Zrin kod Kostajnice, po kojem su knezovi Bribirski dobili novi naziv -> Zrinski - Ludovik I. je vlast u Hrvatskoj ojaao stvaranjem sloja odanih vitezova i plemia tako da ih je oslobodio poreza i osobne vojne obveze koja postaje zajednika obveza itave plemike opina, a odustao je od naela po kojem je svaki plemi potpadao pod bansku vlast - nasuprot velikakim gospodstvima, sada se pod zatitom kralja formiraju plemike opine koje postaju oslonac kraljevoj vlasti, a nie plemstvo na velika vrata ulazi u politiki ivot zajednice RAT S VENECIJOM - ZADARSKI MIR 1358. - kralj Ludovik I. Anuvinac je dalmatinske gradove s pravom smatrao svojim zakonitim posjedom, kojeg su Mleci pod izlikom zatite od osiljenih hrvatskih velikaa bili preoteli pa je njegov sukob s Venecijom bio tek pitanje trenutka - Dalmacija je predstavljala i vanu sponu s Napuljskim Kraljevstvom, jo jednim posjedom Anuvinaca te je to takoer utjecalo na poetak sukoba - stoga je Ludovik I. Anuvinac spremno podrao novu pobunu Zadra protiv Venecije te 1346. g. je poslao kraljevsku vojsku u pomo Zadranima, ali je u bitki pred gradom bila poraena pa se je Zadar morao predati Veneciji

- izmeu Ludovika I. i Venecije je, s obzirom na to da nisu mogli postii pravi mir, 1348. g. utanaeno osmogodinje primirje - novi rat s Venecijom je izbio 1356. g., neposredno po isteku primirja, kada je nakon pada Skradina u mletake ruke zaprijetila opasnost da se Venecija domogne itave dalmatinske obale - Ludovik I. je tada osobno poveo vojsku u samo srce Venecije (sjeveroistona Italija), dok su njegove ete u Dalmaciji napadale gradove pod mletakom vlau - pritisnuta Venecija priznala je poraz te je morala pristati na potpisivanje Zadarskog mira 1358. g. kojim je Venecija ustupila Ludoviku I. itavu Dalmaciju od sredine Kvarnera sve do meaa grada Draa odrekavi se i svih prava na Dalmaciju - tako su pod vlau ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anuvinca bile ujedinjene gotovo sve hrvatske zemlje, a steevine Zadarskog mira oznaile su vrhunac procesa ujedinjenja hrvatskih zemalja, no takva situacija e trajati svega pola stoljea VANJSKA POLITIKA LUDOVIKA I. - Ludovik I. je dinastikim vezama svoju vlast i utjecaj proirio na podruju od Baltika do june Italije - enidbom s Elizabetom Kotromani, kerkom bosanskog bana Stjepana Kotromania, Ludovik I. je doao u posjed Huma, dok je iskoritavajui unutarnje neprilike u Bosni, ojaao vrhovnitvo ugarskohrvatskog kralja nad Bosnom - Ludovik I. se je, nakon ubojstva svog brata Andrije, umijeao i u dinastike borbe u Napuljskoj Kraljevini gdje je nakratko i osobno preuzeo vlast (1348. - 1350.) - umijeao se je u borbe u Napulju jo jednom, krajem 1370-ih, kada e pomoi hrvatskom banu, kasnije i kralju, Karlu Drakom da se uspne na prijestolje - kada je 1370. g. umro poljski kralj Kazimir III. Veliki ne ostavivi mukih potomaka, Ludovik I. je zasjeo na poljsko prijestolje, budui da mu je Kazimir III. bio ujak - time je Ludovik I. Anuvinac postao jedan od najmonijih vladara u Europi, a njegova se drava prostirala od Baltika do Jadrana - kralj Ludovik I. svoju je dravu irio i silom, primjer za to je sukob s Venecijom, ali i sukobi s srpskim carem Stjepanom (Stefanom) Duanom koji je nastojao proiriti svoju vlast u Podunavlju - Stjepan Duan nije uspio u svojim namjerama, a Ludovik I. je uspio osvojiti Beograd i nekolicinu gradova juno od Save i Dunave - Ludovik I. je stoga ustrojio Mavansku banovinu sa sjeditem u apcu koja se prostirala na podruju sjeverozapadne Srbije i sjevernoistone Bosne, a predstavljala je pogranino podruja kraljevstva