UNIVERZITET U SARAJEVU PRAVNI FAKULTET Katedra za historiju prava i komparativno pravo

Ugovori kod naroda starog Istoka

Seminarski rad iz predmeta Komparativna pravna historija

Mentor: Ass. Ehlimana Memievi

Student: Abid Perenda, 63311

Sarajevo, 2013.

Sadraj
Sadraj.........................................................................................................................................3 Uvod............................................................................................................................................1 Meunarodni ugovori kod naroda starog Istoka.........................................................................2 Zakljuak...................................................................................................................................12 Literatura...................................................................................................................................13

Uvod
Meunarodno pravo je skup pravnih pravila kojima se pravno reguliraju odnosi meu dravama, te odnosi u meunarodnoj zajednici uope. Meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu svojih subjekata, ime se eli istaknuti razlika izmeu istinskih pravila meunarodnog prava ije krenje povlai odgovornost po tom pravu, od razliitih pravila utivosti (kurtoazije), pukog obiaja ili pravila nastalih tradicijom, koja nemaju pravni znaaj. Krenje i takvih pravila ponaanja moe izazvati nesuglasice i sporove, i najee dovodi do recipronog ponaanja povrijeene strane, ali ne povlai odgovornost po meunarodnom pravu. Tokom historije, pojam subjekta meunarodnog prava je bio podloan promjenama. U 17. stoljeu Grotius subjektima nazivao podanike njihova vladara. Kasnije se subjektima smatraju nosioci prava i obaveza. U 19. stoljeu kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladalo je gledite da su subjekti meunarodnog prava iskljuivo neovisne, tj . suverene drave. Danas se pored drava subjektima smatraju i meuvladine / meunarodne organizacije. Meunarodni ugovori su najvaniji nain uglavljivanja uzajamnih prava i dunosti drava i drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke u njima mogu na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego na drugi nain uglaviti eljenu ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti. Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prolosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora. Pojam meunarodnih ugovora datira jo iz antikih vremena. Stari Bliski istok je podruje na kojem se pojavilo najstarije poznato pravo, koje je znatno utjecalo na dvije velike pravne tradicije Common Law i evropsko kontinentalno pravo. Ovaj seminarski rad ima za cilj opis strukture i forme meunarodnih ugovora kod naroda starog Istoka, odnosno kod naroda stare Mezopotamije, starog Egipta i stare Jevrejske drave.

Meunarodni ugovori kod naroda starog Istoka

U antikom svijetu, ideje o zajednici, toleranciji i povjerenju predstavljaju osnovne preduvjete za razvoj meunarodnog prava. Mnogo histografske panje je usmjereno na ispitivanje strukture i forme drvenih meunarodnih ugovora. Veina dostupne literature je bazirana na biblijskim tekstovima i postojeim zapisima egipatskih i hititskih meunarodnih transakcija. Iako izgled meunarodnih ugovora moe varirati, "osnovno jedinstvo koncepcije" je isto za sve sklopljene meunarodne ugovore kod naroda starog Istoka [1] 1. Kod naroda starog Istoka meunarodno pravo nije bilo odvojeno od unutranjeg prava, kao to je to sluaj danas. Oblik dravnog ureenja na starom Istoku predstavljala je monarhija sa kraljem na elu. Meunarodno pravo se odnosilo na sve civilizacije u nekoj regiji. Kraljevi su bili neka vrsta posrednika izmeu boga i ljudi. Postojanje boga je smatrano kao injenica i boanski sud je smatran jednako efikasan kao moderni sud meunarodne pravde u oima antikog svijeta. Ukoliko su ugovori i pravila narueni, vladar izvrava kanjavanje s opravdanjem da su prekena bogovska pravila. Obzirom da skoro svaka nacija ima svog boga, bilo je potrebno odrediti neku teoloku toleranciju kako bi ovakvo ureenje drave funkcionisalo. Antiki protagonistiki pristup nije postao koncipiran, te se za boanski sud nekad smatralo da se sastoji kako samo od jednog boga, tako i od vie bogova, a i smatran je kao neka vrsta zajednikog odbora. Meunarodni sistem je bio sloen zbog same strukture imperije, koja se sastojala od dravnog jezgra okruenog vazalskim kraljevstvima sa razliitim stepenima kontrole. Vazalski kraljevi imaju unutranju autonomiju i neovisne meunarodne odnose. Oni su mogli sklapati ugovore o ratovima i miru pod uvjetom da njihove odluke ne utjeu na ostale dijelove imperije. Stoga, vazalske drave se smatraju subjektima meunarodnog prava. Ugovori su okarakterisani kao sveana zakletva na ceremonijama, gdje su stranke inili kraljevi ili njihovi agenti. Ugovori su veinom bili u usmenoj formi, mada su nekad i zapisivani. Kopije su se uvale u hramovima ili su se urezivale na ploe od zlata ili srebra. Svjedoci u ovim ugovorima bili su bogovi, koji su imali i dodatnu ulogu kanjavanja pri prekraju ugovora [6]2. U ovom poglavlju opisat e se meunarodni ugovori kod naroda stare

D. J. B EDERMAN . International Law in Antiquity. Cambridge University Press Cambridge, United Kingdom, 2004. 137-140. 2 R.WESTBROOK. The character of Ancient Near Eastern law u: A history of Ancient Near Eastern Law. Brill Leiden, Boston, 2003. 82-85.

Mezopotamije, starog Egipta i stare Jevrejske drave, no prije toga dat e se kratak osvrt na pojam meunarodnih ugovora.

1.1. Openito o meunarodnim ugovorima

Meunarodni ugovor se sastoji u saglasnosti volja dva ili vie subjekata meunarodnog prava s ciljem postizanja odreenog uinka po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegovih stranaka [3]3. Ugovori mogu biti: dvostrani i mnogostrani, sastavljeni u jednoj ispravi s moguim dodacima tj. aneksima ili u vie meusobno povezanih isprava (u razmijenjenim notama). Oni mogu biti sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku. Da bi ugovor ostvarivao namjeravani pravni uinak po meunarodnom pravu, mora ispunjavati vie uvjeta: sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj. drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici; da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv; izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Stoga se prema nekim opim naelima prava mogu ponititi ugovori kod kojih postoje mane pri oitovanju volje neke od stranaka. Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana uzrok apsolutne nitavosti i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim pristankom svih stranaka; ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik (formu) ugovora.

to se tie jezika kojim je ugovor sastavljen, kroz historiju su bila razliita rjeenja. U ranijim periodima je preovladavo latinski, u XVIII vijeku dobija na prestiu francuski. Savremena praksa ide u pravcu punopravne upotrebe jezika ugovornica kod bilateralnih (dvostrani) ugovora i upotrebe engleskog i francuskog jezika uz druge jezike velike rairenosti. Kod multilateralnih (viestrani) ugovora zakljuenim pod okriljem UN (engl. United Nations), pravilo je da se za vjerodostojne jezike uzimaju slubeni jezici Organizacije: panski, engleski, ruski, kineski i francuski [3]3.
3

Meunarodno javno pravo skripta. Pravni fakultet, Split. [online]. Dostupno: Link. Pristup ostvaren 09.04.2013.

1.1.1.

Nastanak i razvoj
esto se tvrdi da je meunarodno pravo nastalo na prelasku iz Srednjeg u Novi vijek,

u vrijeme kada su se raspale feudalne stege, a zahuktali kapitalizam traio, ali i omoguavao sve ee i sve ire kontakte izmeu razliitih drutava. S tim u vezi, mada se ponekad ukazuje na tragove meunarodnog prava na drugim kontinentima, uglavnom se istie da je ono roeno u Evropi i dugo vremena vailo samo u odnosima izmeu evropskih drava. Takva gledita su donekle ispravna ako se pod meunarodnim pravom ima u vidu relativno izgraeni (zaokrueni) pravni sistem, kakav danas poznajemo. Time, se meutim, svjesno odbacuje duga historija nastanka i razvoja ove grane prava i njenih instituta. Naime, nema sumnje da se o meunarodnopravnim normama moe govoriti ve od nastanka prvih drava, a time i prvih meunarodnih odnosa. Norme meunarodnog prava nastajale su svugdje gdje su postojale drave koje su ulazile u meusobne odnose. A one su u takve odnose morale da ulaze. Svaki ozbiljniji kontakt izmeu dva drutva oduvijek je znaio ili neki ugovor (saradnju) ili sukob, to je u oba sluaja po logici stvari izazivalo potrebu za pravnim regulisanjem. To potvruju i najstariji historijski spomenici koji ukazuju da su drevni narodi imali prilino razgranate meusobne odnose koje su pratili formiranje i razvoj odgovarajuih meunarodnopravnih ustanova. Uostalom, dovoljno je podsjetiti da najstariji sauvani meunarodni ugovor (ugovor izmeu Eble i Abarsala, koji je nastao izmeu 2350. i 2250. g. prije n.e.) star preko 4000 godina, a pouzdano se zna i za starije ugovore [4]4. Prema tome, moe se rei da meunarodno pravo postoji od nastanka prvih drava i njihovih meusobnih odnosa. Prva pravila nastala su obiajnim putem, a zatim su potvrivana i dograivana meunarodnim ugovorima, to je, sa druge strane, vodilo razvoju i samog ugovornog prava, kao dijela meunarodnog prava. U vijekovima koji su uslijedili, meunarodno pravo je, kao i drugi proizvodi ljudskog duha, doivljavalo odreene uspone i padove. Meutim, ono je opstajalo i razvijalo se. Na prelasku u Novi vijek, a posebno u XIX i XX vijeku ono je dobilo nevjerovatan polet. U tom periodu znatno se razvilo, obogatilo novim principima i institutima i proirilo na neke sasvim nove kategorije odnosa. U svakom sluaju, injenica je da je u nae vrijeme rije o sve sveobuhvatnijem i savrenijem pravnom poretku koji regulie vrlo razliite vrste odnosa i to ne vie samo izmeu drava, ve izmeu itavog niza subjekata. Istovremeno, opte meunarodno pravo se u geografskom smislu proirilo, obuhvativi sve dijelove svijeta [4]4.

B ORIS K. Pojam meunarodnog prava. Megatrend Univerzitet, Beograd, 2009. 10-13.

1.2. Meunarodni ugovori u staroj Mezopotamiji

Najstarija civilizacija je nastala u Mezopotamiji (gr. meurjeje). Nastala je izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa, te anatolijskih i iranskih planina na sjeveroistoku, arapske pustinje na zapadu i Perzijskog zaljeva na jugu. Mezopotamijsko podruje je u razdoblju od 4000. pr. Kr. do 1000. pr. Kr. dalo znaajnu civilizaciju u kojoj su se izmjenjivali razni narodi: Sumerani, Akaani, Asirci (na sjeveru) i Babilonci (na jugu). Nalazita ovih kultura su u dananjoj Siriji i Iraku. Od najstarijih vremena stanovnici stare Mesopotamije su odravali vane politike i ekonomske odnose sa susjednim regionima. Ti odnosi su prolazili kroz faze mira i saradnje, ali sukoba i ratova [5]5. O pravu Mezopotamije i o pravnom ivotu saznajemo na osnovi: zakonskih tekstova ve potkraj 3. tisuljea svoju volju drave Mezopotamije su poele izraavati normativnim aktima. Mada su se te drave osnivale na teoriji da vlast pripada bogu-zatitniku, dakle da je vjera, moral i obiaj izvorite za rjeavanje pravnih odnosa, ipak to nije znailo da vlast povremeno ne moe postojea pravna pravila mijenjati i nadopunjavati. Tako su se pojavili zakoni koji su u najveoj mjeri samo stanoviti ispravak postojeeg obiajnog prava; vladarskih pisma to su vladareve upute niim dravnim inovnicima; isprava o pravnim poslovima najpotpuniji izvor za poznavanje drutvene zbilje kako u njenom javnom, tako i privatnom izraavanju. Npr. iz vremena tree dinastije Ura sauvalo se vie od 100 000 upravnih isprava. Vjerska i profana knjievnost, znanstveni tekstovi itd. pisma bilo privatna ili slubena pruaju vane informacije o pravnoj praksi i pokrivaju period od osmog do kasnog sedmog stoljea. reljefi urezani ugovori na ploama od zlata i srebra sadre nekolicinu informacija o pravnoj praksi stare Mezopotamije. Miroljubivi odnosi meu dravama su se uspostavljali putem meunarodnih ugovora. Glavni predmet ranih babilonskih ugovora je bio dogovor o savezu dvije drave, odnosno ugovor o prijateljstvu meu vladarima. Obrambeni savez moe se jednostavno formulisati kao: "Ako neprijatelj krene protiv vas, moji vojnici e vam pritei u pomo, ali ako neprijatelj krene

K. R ADNER. Neo-Assyrian period u: A history of Ancient Near Eastern Law. (Brill Leiden, Boston, 2003.). 883-911.

protiv mene, poaljite vae trupe kako bi nam pomogle" [1]6. Ovo je obeanje koje je razmijenjeno izmeu Hammurabi-ja i Rim-Sin-a od Larse. Osim ugovora koji se bave pitanjima rata i mira, postoje mnogobrojni ugovori izmeu dvije drave, kojim se drava obavezuje da e izvriti repatrijaciju bjegunaca ili odbjeglih robova ili pak mirovni ugovori ukoliko jedna drava nezakonito preuzme teritoriju druge drave. Takoer se esto garantuje slobodan prolaz trgovcima i njihovoj robi, odreuje nain rjeavanja trgovakih sporova, zatitu izaslanika itd. Politiki odnosi meu dravama su esto bili podrani enidbenim vezama izmeu vladajuih kua. To su bile prilike za masovna slavlja i razmjenu poklona. Ovi ugovori svjedoe o razvijenoj pravnoj kulturi Mezopotamije [2]7. Uvjeti ivota vrlo rano su potaknuli razvitak trgovine; visoki poljoprivredni prinosi (ito, ulje), a s druge strane manjak drveta, kamena, kovine itd. doveli su do razmjene [7] 8. Razmjena je dovela do sloenih poslovnih odnosa koje je trebalo pravno uobliiti. Mnogi pravni instituti Mezopotamije imaju slinost s institutima rimskog prava. Mezopotamsko, tj. babilonsko pravo je pravo empirije, njene neformalizirane i posve racionalno-utilitarne logike. Za takvo pravno poimanje forma je samo nuna sljedbenica sadraja. Zadatak forme je samo da ljudskim odnosima da odreenost koju nalae sigurnost pravnog prometa. Ne razlikuju se ugovorne od vanugovornih obaveza, nema ni razlike izmeu formalnih, realnih i konsenzualnih kontrakata, tj. apstraktni pojam tih ugovora uope ih ne zanima. U praksi su za mnoge ugovore postojale stalne forme, formulari kojih su se stranke pridravale jer su najboljoj i saetoj formi izraavali bit pravnog posla. To je i najvei razlog to je najvei dio ugovora pisan. to se tie ugovora, bitno je to da on izraava pravu namjeru stranaka, a sve forme najprije imaju za cilj to da olakaju dokazivanje, za neizvrenje ugovora kao i drugih obaveza bile su razliite odgovornosti, odreene zakonom ili ugovorom. Uglavnom postojala je imovinska odgovornost (naknada tete u viestrukom iznosu), ukoliko odgovorni nema imovine da nadoknadi tetu, onda on pada u dugovinsko ropstvo kako bi svojim radom isplatio tetu. Od obvezno-pravnih ugovora nalazimo kupoprodaju, zakup, najam, osobni najam (ugovor o radu), zajam, ugovornu pogodbu, ostavu, nalog, ugovor o drutvu (ortakluk) posebne trgovako-bankarske ugovore (ugovore izmeu novara i njihovih izvritelja) itd. Kupoprodaja obavljana je uvijek uz predaju stvari i isplatu kupoprodajne cijene. Postojala je i prodaja na poek, ali u tom sluaju je postojao dogovor meu strankama
6

D. J. B EDERMAN . International Law in Antiquity. Cambridge University Press Cambridge, United Kingdom, 2004. 162-164. 7 F. K ARAI . Komparativna pravna historija. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012. pp.33 8 Opa pravna povijest. Pravni fakultet, Split. [Online]. Dostupno: Link . Pristup ostvaren 09.04.2013. 4-6.

kao da je kupac cijenu isplatio, a zatim odmah prodavalac istu svotu (vrijednost) kupcu pozajmio, dakle radilo se o istovremenom zakljuenju kupoprodajnog ugovora i ugovora o zajmu. Predmet kupoprodaje mogu biti nekretnine i pokretnine (ljudi bilo robovi, bilo slobodni). Postojala je ne samo samoprodaja, nego je domaim mogao prodati i lanove svoje obitelji. Babilon poznaje i etano vlasnitvo, tj. promet i vlasnitvo dijela kue. Plateno sredstvo bili su ito, ulje, kovine (obino srebro). Postoje trgovci, dagmari koji se profesionalno bave prometom nekih dobara (nekretnine, robovi, ito, vuna, tkanine, kovine, orue itd.) a meu njima su i dravni slubenici (kao dravni agenti), sveenici (najee kao agenti hrama) [7]. Zakup predmet zakupa najee je zemlja, ali i stan. Zakupni rok je kratak ( 1 god.) ili dug (5 god.). Kao zakupnina obino se daje (kada je predmet zakupa zemlja) dio plodina. Koliina prihoda nekad je odreena, a nekada se odreuje prema ljetini na zemlji koja je predmet zakupa ili prema ljetini na susjednim zemljitima [7]. Najam predmet najma su vol, magarac, kola, brod, rob, slobodan ovjek. Najam slobodnog ovjeka (osobni najam) je ugovor o radu. Ugovor o najmu odreuju cijenu najmu (najamninu). Podvrsta ovog ugovora je ugovor o osobnom najmu, odnosnu radu. Osobni najam zakljuivan je slino ugovoru o najmu robova. Postoje razliite vrste radnika koji zakljuuje ove ugovore; to su ciglari, kamenoresci, zidari, koari, krojai, brodograditelji, poljoprivredni radnici itd. veliina naknade za poslove tih osoba ovisi o tome da li je usluga uinjena avilu ili mukenu, mukarcu ili robu. Za istu uslugu imuniji plaaju vie. Izvoa nekog posla odgovara za strunost i kakvou uinjenog posla. Hamurabijev zakonik zavisno o stupnju tete predvia razne naine obeteenja: imovinska, tjelesna, smrt. Najamnina za izvreno djelo plaa se u itu, ili drugim proizvodima i novcu. Najamnina poljoprivrednom radniku via je nego drugim obrtnicima. Ugovor o najmu takoer je esto povezivan s ugovorom o zajmu. Naime, najmoprimac bi najamniku odmah isplaivao dio najamnine, u obliku ugovora o zajmu, koju radnik mora otplatiti svojim radom. U sluaju da najam nije izvren do kraja najamnik koji je istovremeno i zajmoprimac time nije vratio zajam pada u duniko ropstvo [7]. Zajam jedan od najeih ugovora. Ovaj ugovor bio je nain pretvaranja slobodnih ljudi u robove, bio je oblik klasnog raslojavanja, kao i nain erozije drutvene osnove drave i njene vojne moi. Zato Hamurabijev zakonik duniko ropstvo ograniava na 3 godine, a time utjee i na veliinu zajma. Dunika titi od samovolje vjerovnika; ako 7

vjerovnik sam plijeni dunikove stvari radi naplate duga, bit e lien svega, ako dunik umre od vjerovnikovog zlostavljanja, a bio je sin zajmoprimca, biti e ubijen sin vjerovnika. Vraanje duga esto se osigurava zalogom. Predmet zaloga mogle su biti pokretne i nepokretne stvari ili sva dunikova imovina. U sluaju nevraanja duga vjerovnik namiruje svoje potraivanje iz prihoda zaloene imovine ili iz njene prodaje [7]. Ostava ugovor o uvanju tue stvari. Ugovor o ostavi morao je biti zakljuen pismeno i uz svjedoke. Za ostavu se plaa, a ukoliko uvar utaji uvano, vratiti e dvostruko. uvar odgovara za umanjenu vrijednost i krau uvane stvari, makar pri tome bile ukradene i njegove stvari, ali time stjee pravo da od lopova trai naknadu i za tu stvar. Posebne odredbe vrijede za ostavu koju uini putnik na putu, uz nalog kome da se predaju ostavljene stvari; utaja ove stvari kanjiva je naknadom peterostruke vrijednosti. Postoji ugovor o ostavi koji je blizak ugovoru o zajmu: to je ostava stvari koje su odreene po rodu i uvar ne mora vratiti ostavljeno, nego druge iste vrste i koliine. Ovo se tie pokvarljivih stvari (ito, datulje), ali i plemenitih kovina (zlato, srebro iste istoe i koliine) [7]. Nalog ugovor o izvrenju neke inidbe za nalogodavca. Hamurabijev zakonik sadri samo odredbe o posebnom ugovoru izmeu trgovca (novara, dagmara) i njihova izvritelja (amalu). Iz sauvanih isprava saznajemo da je inae koriten ugovor o nalogu, a da su sredstva potrebna za izvrenje naloga davana nalogoprimcu u obliku zajma. to se tie ugovora izmeu dagmara i amalua, naloena inidba se sastojala bilo u prodaje povjerene robe (ito, ulje, vuna ili bilo koja roba) ili u izvrenju nekakvog trgovakog posla (najee kupnja) sa primljenim novcem. Ovaj ugovor ima elemenata ugovora o drutvu jer amalu naplauje svoje trokove (dagmar snosi trokove opreme amalua za put i njegove putne trokove), a potom dijele istu dobit. Novac je amaulu mogao dobiti uz ili bez kamata. Ukoliko nema dobiti, amalu vraa glavnicu ako je sam pretrpio tetu, a kako nema dobiti i nije pretrpio tetu vraa dvostruki iznos povjerenog novca. To znai da je vjerojatno kod uspjeha operacije oekivana dobit za dagmara obino bila dvostruka. amalu ne vraa nita ako mu je na putu neprijatelj upropastio ono to je nosio. Ako dagmar tvrdio da je dao vie ili utaji primljeni dio dobiti, svaki iznos koji tako eli stei platit e amaulu esterostruko, dok se isti postupak amaula kanjava trostrukom naknadom dagmaru [7].

Ugovor o drutvu (ortakluk) cilj tog ugovora mogao je biti zajedniko davanje ili uzimanje zajma, zajedniko voenje nekog posla, npr. kupoprodaja. Prema treima svi udrueni skupa i svaki udrueni posebno jame za obveze iz odnosnog posla. Gubitak i dobitak dijele na jednake dijelove [7].

1.3. Meunarodni ugovori u starom Egiptu

Glavni izvori pravne strukture Egipta su kraljevski natpisi, administrativni papiri, privatni dokumenti i natpisi. Historijski izvori bacaju izvjesno svjetlo i na meunarodne odnose starog Egipta. Na primjer, zna se da je intenzivna trgovina Egipana sa susjedima zahtjevala razvijeno trgovako pravo. Ramzes II. je doao na egipatsko prijestolje 1290. godine pr. Kr., a njegova vladavina, koja je trajala 66 godina, predstavlja, kako politiki tako i kulturni vrhunac XIX dinastije. U njegovo vrijeme u Nubiji je postojao jedan egipatski sud. Ratovi izmeu drava starog svijeta bili su sastavni dio ivota. Agresije su bile veoma rairene. U doba Starog kraljevstva Egipat esto ratuje sa susjedima radi ratnog plijena. U doba Novog kraljevstva ratovi donose veliki broj ratnih zarobljenika, koji se pretvaraju u robove. U pokorenim zemljama se iskoritavaju radnici i iz njih se alje tribut faraonima. U ovom periodu na elu Hetitske kraljevine je bio vladar Muvatali II. Ramzes II. i nasljednik Muvatalija Hatusili III, su 1270. godine pr. Kr. sklopili mirovni ugovor, za koji je se smatra da je prvi mirovni ugovor u historiji ljudskog drutva. Ugovor koji su potpisali, Ramzes II., sa jedne i Hatusili III sa druge strane se moe svesti na etiri najvanije take [2]9:

nastavak mirovne i nenapadake politke mirovnog ugovora izmeu Muvatalija i Ramzesa II;

obostrana oruana pomo u sluaju napada vanjskih neprijatelja; Egipat e se brinuti za mirni prelazak oko nasljedstva hetitskog vladarskog prijestolja; obostrano izruenje politikih i drugih bjegunaca.

Po potpisivanju ovog ugovora, koji je bio uklesan na reljefe u Abu Simbelu, nastupilo je razdoblje dugogogodinjeg mira u kome su ojaali putevi meunarodne trgovine. O ostalim ugovorima ne postoje sauvani dokazi.

F. K ARAI . Komparativna pravna historija. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012. pp. 44.

1.4. Meunarodni ugovori u staroj Jevrejskoj dravi

Gotovo sve informacije o pravnom ureenju stare Jevrejske drave sadri Biblija. Ostali dokumenti su pisani na papiru slabog materijala i odavno su se raspali. Sauvana su dva dokumenta napisana na ostraca-i. Veina pravnog materijala se nalazi u Pentateuch (Tori) kroz pripovjetke, poslovice, prie ili psalme. Nije sauvan niti jedan ugovor, no o njihovom postojanju u staroj Jevrejskoj dravi svjedoe brojne prie: polja e se kupiti sa srebrom s pisanjem u svitku sa peatom i svjedocima . Po svojoj prirodi Biblija ne sadri ugovorne evidencije, meutim nekoliko pripovijesti svjedoe o postojanju nekoliko zakona koji se bave ugovornim obavezama [8]10. Prodaja prodaja zemljita je zabiljeena u nekoliko pripovijesti: Abraham Cave of Machpelah as a burial ground, Jacob - Land at Shechem, David - The threshing floor from Araunah, Omri - The hill of Samaria, Jeremiah - Kinsman Hanamels land i Boaz - Elimelechs field. Zajam slini uslovi kao kod zajma u staroj Mespopotamiji. Terminologija zajma je sloena. Postoje dva pojma za zajam: habol (posuditi) i 'abo (da
iskoriste).

Zakup dva mogua naina osiguranja zajma: zakup zemljita i hipotekarni zakup.

Dug i socijalna pravda bogati su duni posuditi novac siromanim, koji su u sluaju nepovratka duga duni nadoknaditi vlastitim radom (robstvo).

Jamstvo iranti se ne spominju u zakonu mada postoji nekoliko poslovica koje svjedoe o postojanju ovih ugovora: samo budale strike the palm zbog toga to je vjerojatno loe biti irant.

Najam termin koji se koristi da opie akcije zapoljavanja i naknade prilikom zapoljavanja (slino kao kod stare Mezopotamije).

Nalog pojam koji potie iz stare Mezopotamije. Takoer, o ovom ugovoru svjedoe pripovijesti o pastiru Jacob-u.

10

T. FRYMER -KENSKI. Israel u: A history of Ancient Near Eastern Law. (Brill Leiden, Boston, 2003.). 10201027.

10

Savez je sredinji pojam u poruci Starog zavjeta, a znai ureenje nekog meuljudskog odnosa u smislu meusobne pripadnosti i prijateljstva. Ovaj se pojam upotrebljavao i za odnos Boga i izraelskog naroda. Savez je sredinji pojam itavog Svetog pisma, kako Staroga tako i Novoga zavjeta, i nema apsolutno nikakve paralele u drevnim religijama. Starozavjetni biblijski tekstovi donose razliite primjere saveza, ne samo saveza Boga i ovjeka, Boga i naroda nego i saveza dvaju naroda ili saveza, u konkretnom kontekstu dogovora, ugovora, pakta izmeu dvojice pojedinaca, kraljeva i sl. Meunarodni odnosi su bili regulisani pisanim ugovorima i obiajima. Glavni cilj meunarodnog prava bilo je odravanje snaga moi meu dravama. Drave su bile zainteresovane za zatitu svojih trgovakih interesa, zatitu poslanika u stranim dravama i povratak odbjeglih robova. Neki tekstovi sugeriu da su kraljevi mogli pojedina sela prenijeti u vlasnitvo susjednih drava. Postojala je razvijena meunarodna trgovina: kralj Solomon je kupovao materijal iz Tira za svoje graanske projekte, a u Akabaskom zalivu je izgradio luku [2]11.

11

F. K ARAI . Komparativna pravna historija. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012. pp. 53.

11

Zakljuak
Meunarodni ugovor je pravni akt, proizvod saglasnosti volja dva ili vie subjekta meunardnog prava izraene preko nadlenih organa drava u cilju stvaranja recipronih prava i obaveza. Ugovor predstavlja jedan od najznaajnijih akata politike kojim se eli ostvariti iskljuivo politiki cilj. Meunarodno pravo ne predvia poseban oblik za izraavanje volje, meutim u savremenim uslovima pismeni oblik preovladava. U ovom seminarskom radu opisana su poeci razvoja meunarodnih ugovora kod naroda starog Istoka. Priroda ljudskog roda, potreba za tolerancijom, povjerenjem i zajednicom, predstavlja osnove razvoja meunarodnih ugovora, a samim time i meunarodnog prava, kao jedne grane prava. U davnoj prolosti, ugovori su se odnosili uglavnom na dogovor oko mira i saradnji u ratovima. Takoer, zabiljeeni su brojni trgovaki ugovori. U dananje vrijeme, meunarodni ugovori igraju presudnu ulogu u pravnom ureenju svake drave.

12

Literatura
[1] D. J. BEDERMAN. International Law in Antiquity. Cambridge University Press Cambridge, United Kingdom, 2004. [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] F. K ARAI. Komparativna pravna historija. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012. Meunarodno javno pravo skripta. Pravni fakultet, Split. [online]. Dostupno: Link. Pristup ostvaren 09.04.2013. BORIS K. Pojam meunarodnog prava. Megatrend Univerzitet, Beograd, 2009. 10-13. K. RADNER. Neo-Assyrian period u: A history of Ancient Near Eastern Law. (Brill Leiden, Boston, 2003.). 883-911. R.WESTBROOK . The character of Ancient Near Eastern law u: A history of Ancient Near Eastern Law. (Brill Leiden, Boston, 2003.). 82-85. Opa pravna povijest. Pravni fakultet, Split. [Online]. Dostupno: Link. Pristup ostvaren 09.04.2013. 4-6. T. FRYMER-KENSKI . Israel u: A history of Ancient Near Eastern Law. (Brill Leiden, Boston, 2003.). 1020-1027.

13