humanizam 1- svijet

Perspektive humanizma ?l
Franjo Zenko
e-mail: Jranjo.zenko@Zg.t-com.hr
U tekstu, koji je poneto izmije-
njeno, dosad neobjavljeno pre-
davanje iz 2000. godine, temati-
zira se (novi humanizam: kako
je pokojni franjevac
i ibenski biskup Badu-
rina nazvao humanizam inau-
guriran Kristovim duhom. S tim
u vezi problematizira se suprot-
stavljenost (starom', pred
skom humanizmu. Tema se ra-
u tri dijela. U prvom se
ocrtavaju duhovno-povijesni obri-
UDK: 141.319.8
rad
Primljeno: 20. listopada 2006.
1. prosinca 2006.
Sl Izvornog europskog huma-
nizma antikne
inspiracije. U dru-
gom se pokuava odgovoriti na
pitanje zato nisu uspjele inici-
jative renesansnog humanizma
inspiracije u reformi
i Crkve u renesan-
snom dobu. U se dijelu
tematiziraju pretpostavke izgle-
dne perspektive modernog i su-
vremenog humanizma
ske inspiracije.
europski humanizam inspiracije; hu-
manizam renesansne epohe; humanizam inspiracije.
Izvor za ovaj tekst jest osoba i djelo pokojnog
Badurine, franjevca i biskupa. Njegova oso-
bnost, njegovo djelovanje, njegova izgovorena i zabiljeena
mogu i nama danas posluiti kao polazite i u ot-
krivanju bogatstva motiva to se krije iza sintagme
humanizam. Biskup se na barem jednom mjestu referi-
l Naslov predavanja odranog na tribini franjevaca na Ksa-
veru 12. prosinca 2000. godine. Tekst izvorno izgovorenog predavanja
ovdje je poneto izmijenjen i proiren.
39
PI1SutflOSt V/l (2007), str. 39'19=---__ _
rao na humanizam, mada pod imenom movi

U propovijedi na u katedrali Sv. Jakova u ibeniku
prosinca 1993" izdaleka Hrvatskoj
uspostavljen, a otvorene hrvat-
biskupovih vjernika), kad
je, kako je on tom prilikom kazao, nas dananje, za nas u
. Hrvatskoj, za nas u gradu ibeniku i na ovim naim prostori-
ma, uguila povjerenje u i u humanost i
zlo tako da mu se ne moe
on, referira na Kristova
rodenja, opisano u vidi Kristova dolaska
ovako: Nanovo se uspostavlja I postoji
a ona ovisi o svakome od nas, da se u nama prevlada
da zasja sjajem humanost, humani-
po Kristu u svijet, traje u povijesti i
u onima su Kristovi.g
2
Na prvi pogled, za uho, a i za uho nevjernika koji
vrijednosti, nita
u navedenom citatu. sve je razumljivo do banalnosti:
vjernike ono dra-
Ono upitno ako
humanizam', onda 'stari humanizam'
i kako je s njihovim odnosom?
Za razumijevanje tih pitanja sam svoje izlaganje
dijela: L Duhovno povijesni obrisi izvornog europskog
inspiraci-
Pokuaji humanizma
inspiracije u reformi i crkve renesansnog doba; 3.
Perspektive modernog i suvremenog humanizma in-
spiracije.
-
1999, str.
40
iz Zagreb,
F. Zenko, Perspektive lrumanizma?
Duhovno povijesni obrisi izvornog europskog
humanizma antikne
rimske inspiracije
Humanizam izvornom jest knjievni, duhovni,
i filozofijsko-antropologijski pokret, koji je tali-
janski pjesnik i filozof Francesco Petrarca u 14. On se
nije nadahnjivao nabujalom kr-
'''''',UA.U filozofijom teologijom onom i st a-
"""VOU, poganskom
i Taj pokret snage
stiliziran je kasnije, negdje polovinom 19. kao duhovno
revolucionarni pokret kojim zavrava i kojim se slama domi-
nacija srednjovjevkovne strukturirane duhovnosti,
intelektualnosti ujedno novi, tj.
i horizonti.
su pretpostavke brze, munjevite recepcije toga
pokreta koji oivljava antiknu pogansku duho-
vnost: intelektualnost i Prva je ona sociologijska:
nicanje i uspon gradova te autonomi-
stvaranje samosvjesnog na-
duhovne i epohe Europi
pa i u nas. Zar se i mi ne starim statutima naih srednjo-
vjekovnih, posebno dalmatinskih i primorskih gradova, ne zna-
o nam oni Upravo su ti statuti vjesnici
nove socijalne, ali i duhovne i epohe o
novi ljudi gradovima imaju ideal ne vie
one samostanske, i sa strogim
pravilima raspravljanja i pisanja, nego nove, slobodoumne i po
stilu vrijednost koje je u ljepoti jezika, u
blistavoj tovie, ljepota iskazanoga postaje normom
istinitosti. Knjievnost, retorika sta-
i starorimskog stila i filozofi-
ju stila koja je
sTominom aristoteliziranom redakcijom, dotjerana u metodolo-
kom i sustavnom pogledu do arhitektonskog savrenstva goti-
katedrala.
katedrale najvjerniji jedne od
""_"'-'-U.'-"U.AU duhovnosti, tj. one srednjovjekovne,
i filozofija najtrajniji i doku-
41
Nova prisutnost V/l (2007), str. 39-49
ment intelektualnosti inspiracije.
Njezino nutarnje vezivno tkivo jest Aristotelova ontologika, to
ju je Toma istrgnuo iz ruku arapskih filozofa koji su njom kao
orujem pucali na vjerske njima nerazumljive te-
melje
Time dolazimo do druge pretpostavke brzog irenja humani-
zma nadahnutog i rimskim idealom obrazova-
nosti i naime i zdunog Averoesovih
i komentara originalnog Aristotela, a ne onoga 'falsi-
ficiranoga' za potrebe ideologija vremena i trenutaka.
Jedna od tekovina humanizma bit filolo-
gija, s Lorenzom Vallom na Ona je usavrila tekstualnu
kritiku i vjetinu uspostavljanja izvornih starih profanih i reli-
goznih tekstova. Tako je u Averoesovim komentarima prepoznat
Aristotel kao filozof i stoga teko spojiv s
skim vjerovanjem i dosljedno nesposoban za intelektualizaciju
Opet se stoga posee za Platonom, po uzoru na Dan-
tea i samoga Petrarcu, koji rimsku starinu stvaraju
simbiozu mudrosti s istinom u
ciceronovskom latinskom jeziku po uzoru na crkvene
oce (Augustina, Ambrozija, Jeronima). pravu znanost
o ljudskim i boanskim stvarima valja studijem retorike i
knjievnosti, a ne studijem teologije i filozofije.
Novi impuls humanizmu dali su uni-
jatski i emigrantski teolozi (kardinal Bessorion, Plethon), koji
su poticali na klasika i crkvenih otaca, to
je sve kulminiralo osnivanjem firentinske akademije
s Ficcinom na a s i iz naih krajeva. U njoj su
se osim i tajni tekstovi kabale, Zo-
roastra i prastare, filozofsko-teologijske i
pobone mudrosti, kako to na Frane
Ta nova renesansna erudicija osva-
jala je ne samo kraljevske i kardinalske dvorove sve do papin-
ske kurije, nego je oduevljavala i same pape koji su onda bili
i poznati humanisti, (npr. Nikola V., Vatikanske biblio-
teke, Pijo II., Siksto IV., Julije II., Leon X.), koji su se natjecali
s kraljevskim i velikakim dvorovima u luksuzu, bogatstvu i
mecenatstvu, ali i u ratovima i osvajanjima.
No sve bi to bilo lijepo i dobro da opisani humanizam pred-
poganske provenijencije nije proizveo neke daleko-
42
F. Zenko, Perspektive humanizma?
sene Prvi je onaj doktrinarne i filozofske naravi, koji
moemo ovako opisati i saeti: tek obliko-
vanje i obrazovanje duha, koje je svoju nenadmanu i nenadma-
ivu konkretizaciju, a time i trajni uzor, nalo
dakle poganskoj starini. To i takvo uvjerenje, koje
imati najvidljivije posljedice u stvaranju europskih obrazo-
vnih sustava od kojih je najpoznatija tzv. gimnazija,
bit jezgra onog to bih nazvao svjetovnim, sekularizi-
ranim europskim humanizrnom. Uz njega se vezuje sustav vri-
jednosti kao to su ljudsko dostojanstvo, individualna sloboda,
tolerancija, hrabrost protestiranja protiv opresivnih
duhovnih i svjetovnih vlasti, nepravde, solidarnost s
ugroenima, zatim sklop modernih vrijednosti,
kao to su jednakost pojedincima i narodima, demokra-
tizam, republikanizam, konstitucionalizam, parlamentarizam
te afirmacija nacionalne kulture i suvereniteta. Jednom
sustav vrijednosti to ga pokriva termin modernizam, koji je i-
votni princip europskog autonomnog svijeta s vje-
rom u slobodni um i razum, koji su postali razvojnom energijom
planetarni h razmjera.
Taj i tako sazdani moderni svijet i Crkva teko su, ili
nisu, kao svoj svijet nego kao njima stran, naj-
i neprijateljski. Njegaje trebalo stalno denuncirati i
vati kao novi poganiuk, koji ne prijeti
nego koji su se udobno smjestili u svom
skom' svijetu. Takav stav prema novovjekovnom, modernom, iz
renesansnog humanizma inspiracije niknulom
svijetu, trajao je grosso modo sve do Drugog vatikanskog kon-
cila. I na naim hrvatskim prostorima. Zato je do
toga dolo? Odgovor na to pitanje ponudio bih u dru-
gom dijelu svog izlaganja.
Pokuaj i neuspjeh renesansnog humanizma
inspiracije u reformi i
Crkve onoga renesansnog doba
sam spomenuo kako je opisani pokret za-
hvatio mnoge visoke drutvene krugove, pa i kardinale i neke od
papa. Ovdje su od posebnog interesa oni intelektualci i teolozi
43
Nova prisutnost V /
koji su se izvjetili u spomenutoj filologiji i
tekstualnoj kritici i zainteresirali se za izdanja Biblije i
tekstova, je bio uvid u teologiju,
kao i u oblike i unutranje ustrojstvo Crkve. Te
spoznaje postati izvorom u oblikovanju
ideja o nunoj generalnoj reformi Crkve, tj. u doktrinarnom, or-
ganizacijskom i odgojnom pogledu s ciljem da se od svih
naplavina u Crkvi
dna. U tim krugovima isticali
evi poput Erazma Roterdamskog.
je pretekao Martin Luther
dovnik i profesor teologije.
95 reformskih teza javno na vratima jedne
ke crkve i odaslanih mnogim prijateljima i ubrzo
izazvao buru u Europi, koju je raskolio na
dva dijela: onaj tradicionalni i novi, protestantski dio.
Osnovne su mu teze u svom odnosu prema
Bogu ne treba nikakvih posrednika, nikakvu crkvenu hijerar-
hiju ni crkveno jer, kao na Michelangelovoj freski u
Sikstinskoj Bojeg, preko prema
nog Adamovog struji boanski
je iskvario ljudsku narav te
sama milost bez ikakve suradnje
za spasenje ne i djela koja i tako
iz slobodne nema. Erazmo, ", .. V'/JU,""
volje, ali i simpatizira s Lutherovom reformskom inicijati-
vom, nije uspio u posredovanju Luthera i Rima. Tako je
o svemu presudio najprije Papa, a onda maratonski koncil
u Tridentu, po nekima za Crkvu i katolike do II. vatikanskog
koncila, napresudniji crkveni sabor u povijesti.
motivi doli su jo, dodue, do izraaja II pr-
vom razdoblju raspravama oko reforme
tog pisma, o
Luterom i njegovim
motivima.
zatim je postajao sve
u buci i i ratova, te konsolidiranih
ljevskih apsolutizama.
Jedino to je preostalo od renesansnog huma-
nizma u katolicizmu jest kolski sustav isusovaea, poznat kao
44
Nova prisutnost V/l (2007), str. 39-49
moderniteta. Njegovu genezu i negativan odnos prema njemu
skicirali smo u prva dva dijela naeg izlaganja. Ako je slavni,
ali i sudbonosni koncil u Tridentu, tradicionalno nazvan Con-
cilum Tridentinum, koji je bio preteno reaktivnog karaktera
jer ga je neposredno izazvao Luther sa svojom reformom, u biti
predodredio opisani negativni stav prema modernom svijetu u
cjelini, a time i nae tradicionalne mentalitete, onda
moemo da je novi pozitivni stav prema modernom svije-
tu i prema svijetu proklamirao Drugi vatikanski koncil
sa svojim papom Ivanom XXIII., te
njegovim nasljednikom papom Pavlom VI., koji je zavrio Drugi
vatikanski koncil.
Jo ni crkveni ni teolozi, ni vatikanolozi sva-
ke vrste nisu s dalekosenim posljedicama radikalnog
duhovnog obrata, koji je inaugurirao Drugi vatikanski koncil
iz mentaliteta, posebno onog re-
dakcije, otrovni alac prema modernom svijetu i svijetu
U svakom radi se o otvaranju plodonosnog
dijaloga Crkve i svijeta pod pretpostavkom da prihvate
taj svijet kao jedinu pretpostavku svog opstanka i djelovanja.
Velik je to i posve nov izazov i za novi moderni i suvremeni hu-
manizam inspiracije.
elimo li se duhom i slovom Drugog vatikanskog
koncila, posebno dokumentom Gaudium et spes (Radost i na-
da), tada moramo najprije izazvati bljesak i oluju II naoj glavi
analognu onim koncilskim ocima koji su bili smeteni prvotnim
nacrtima spomenutog dokumenta, jer se suvremenom svijetu
vie ne prilazi s pogotovo
doktrinarnom da ne kaem nego mu se
bezrezervno prilazi dijaloki.
Taj obrat morao bi se reflektirati u miljenju,
i ponaanju, i u govoru. Problemom tog i
takvog obrata bavim se gotovo 40 godina otkad sam se
druiti s tekstovima svoga duhovnog
filozofa inspiracije Emmanuela Mouniera. Ne zabo-
ravimo da je njegov pokret, 30-tih godina
20. bio onaj katalizator kroz koji je proao, po vlastitom
priznanju, papa Ivan XXIII. Ne samo on nego i mnogi od koncil-
skih otaca inicijatora pozitivnog odnosa prema mo-
dernom svijetu. Temeljna karakteristika toga novog stava jest
46
Nova prisutnost V/l (2007"-),-=-str'---,---',1-'-.9-4-'-.-'-.9 ____________ ___ _
jednosti i unaprijed joj trasiralo nepopravljivu de-
kadenciju. Ljudsko je djelo jo dobro, usprkos grijehu. Naravno,
pod strogim uvjetima, ali koji nam nude takvo preobilje ivota
da ta strogost milostima prirode dodaje dodatne milosti. Takva
je barem perspektiva, s kojom reformirani
(protestanti) imaju ali koja je, se, nuna
kako bi Inkarnacija svoju puninu. To je ono to bih
ja sa svojim Mounierom nazvao
humanizma 4
Ta se na drugu, manje negativnu,
Boje plemenitosti,
sti, dareljivostI, religioznih pretenzija
nita drugo do opravdanje jednog lakog raspoloenja, lake
i na koji se u avanture mali
udobni ator, onda previe pesimizam a i previe katastrofizama
odaje, ispod neke vrsti agresivne pohlepnosti, transfer osobnog
nereda, jedne vrsti divlje zlohotnosti prema radosti koju se nije
znalo Zar je tu vrst teolokog sadizma, kako bi
rekao Mounier, tu volju da se ponizi ljudska sudbina, vezivati uz
Boga preobilja katastrofe moe biti
eg nutarnjeg tek doprijeti do
to se treba otarasiti
onakvih kojima je Job
Svi ste vi
To je perspektiva humanizma, koju se, na na-
velikog protestantskog teologa Karla Bartha, definira kao
aktivni pesimizam. Ja bih je, istu paradoksalnu
antinomiju to se gnijezdi u srcu humanizma au-
inspiracije, radije s Mounierom imenovao
optimizmom.
I da

Moderni
pod uvjetom
inspiracije ima n,::.,,.<:!r\p
od nas) postanemo njegovim pro-
4 (Euvres de Mounier, Paris, 1962, Editions du Seuil, sv. III, str. 410.
5 (Euvres de Mounier, sv. III, str. 422-423.
48
F. Zenka, Perspektive krronsk.og humanizma?
micateljem pO uzoru, to nam ga je darovalo nae podneblje,
na blagopokojnog biskupa Badurine. Za to je potrebna
promjena u naim glavama i naim mentalitetima. Potrebno je
prije svega odagnati tradicionalno dominantnu i suptilnu na-
past svijeta s ove strane Oceana, kako veli Mounier,
u naem europskom zapadu i, dodajem, u Hrvatskoj: napast da
se izbjegava svijet kojemu nisu nali u nutarnjim
pustinjama duhovnosti pod staklenim
Samom svijetu, koji je bio, a
nas, masovno zemlju apokalipsi,
bjeati prema spreman odmetnuti
stova tijela, IL - u duhu upravo
manizma inpiracije - nikad dovoljno glasno po svo-
jim dokumentima, napose konstituciji Gaudium et spes, ovdje
i danas svoju bitnu poruku: smisao zemlje, smisao nae
smisao povijesti - sve to zajedno jest moderni smisao

Summary
Christian humanism?
The text changed, so far
cture from 2000, and discusses 'a new humanisrn', so called by the
late tertiary Franciscan and bishop of ibenik Badurina. By
'new humanism' he ment a humanism which had been inaugurated
by Christ's spirit. With reference to this, a contrast to the 'old', pre-
Christian humanism is discussed. The topic is elaborated in three
parts. In the first part, spiritually historic contours of the original Eu-
ropean humanism antique Greek-Roman
ons are reflected. the author tried to find
why the initiatives humanism of Christian
ons failed in and Church in the
period. In the suppositions for prospective
modern and humanism of Christian
discussed.
49