ALLAH SE OBOAVA IZ LJUBAVI, NADE I STRAHA PODJEDNAKO Njemu se molite sa strahom i nadom!

(El-Araf, 56) Oni se Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju! (Es-Sedda, 16) Islamski uenjaci kau: Ko robuje Allahu, subhanehu we te'ala, samo sa nadom je murdija, a onaj ko Njemu robuje samo sa strahom je haridija. Ko Allahu robuje samo kroz ljubav je zindik (npr. sufije, krani i dr.) ali onaj ko Allahu robuje sa ljubavi, nadom i strahom je muwehhid- mu'min (vjernik na tewhidu). (Ibn Redeb u ElTahwifuminen-Narru) SESTRO, RIJEI OVE ENE SU KUFR. EVO TI DOKAZI U PRILOGU. Jedna od najljepih svojstava u konceptu robovanja u islamu jeste jedinstven nain stapanja ljubavi, straha i nade u srcima Allahovih robova. Razumijevanje o tome kako treba spojiti ove tri kvalitete u robovanju (ibadetu) Allahu, subhanahu we te'ala, jedna je od najosnovnijih stvari, koju svaki musliman mora spoznati. Mnoge sekte, koje su skrenule sa Pravog puta, pozivaju se na odreene aspekte robovanja (ibadeta). Zabluda drugih vjera, u ovom kontekstu je svima jasna; krani kau: ''Ljubav je Bog! Ljubav je Isus!'' Ovaj koncept negira strahopotovanje prema Allahu. to se tie jevreja, njihova srca su napunjena samo nadom; nadom da ih dehennemska vatra nee dohvatiti jer su oni ''obeani narod''.

to se islama tie, nema potpunog robovanja (ibadeta) bez prisutnosti sve tri nabrojane kvalitete: ljubavi prema Allahu, nade u Njegovu milost i straha od Njegove kazne. Pogledaj prvu objavljenu suru u Kur'anu, El-Fatihu, i sam se uvjeri.

Prvi ajet: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!

U ovom prvom ajetu u Kur'anu, svaki puta kad ga ponavljamo, svjedo imo nau ljubav prema Allahu, subhanehu we te'ala. Pita se kako je to mogue?

To je zato jer u ovom ajetu svjedoimo da je Allah na Gospodar i Gospodar svega stvorenoga. ''Rabb'' u prevodu znai ''Gospodar'' ali ovo znaenje ne opisuje dovoljno Allaha, subhanehu we te'ala, i sva druga svojstva, koja Njegovo ime sa sobom nosi. ''Rabb'' u stvarnosti znai da je Allah Stvoritelj svega: On sve odrava i hrani; On daje i ivot i smrt; svako dobro koje nas zadesi od Njega je; sve se dogaa Njegovim voljom i nita se ne moe desiti bez Njegove odredbe; ak ta vie za muslimane je On Rabb, taj, Koji nas je uputio na Istinu i obdario nas lijepim moralom i ahlakom.

Zato kad posvjedoimo da je Allah na Rabb (Gospodar), time priznajemo da je On taj Koji nas je poastio mnogim blagodatima, koje su bezbrojne, pa kako da Ga ne volimo?

Svi volimo kada je neko ljubazan prema nama ili kada nas obraduje nekim poklonom. Zato Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podstie muslimane da daju poklone jedni drugima, kako bi to uvrstilo njihove odnose i povealo ljubav jednih prema drugima. Rekao je Poslanik, sallAllhu alejhi we sellem: ''Dajite poklone jedni drugima, kako biste se vie volili.''(od Buharije u El-Adabul- Mufrad, ocijenjen hasenom od El-Albanija u El-Irwau, 1601).

Zamisli koliku ljubav zasluuje na Gospodar, subhanehu we te'ala, koji nam je sve dao: porodice, dom, sigurnost, hranu, zdravlje i pored svega uputu ka islamu i sunnetu. Zbog ovoga treba da neizmjerno volimo naeg Gospodara. Zato Ga i veliamo i Njemu zahvaljujemo: ''Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!''

Drugi ajet: Milostivog, Samilosnog!

U prvom ajetu sure El-Fatiha, Allah, subhanehu we te'ala, nas opominje da je On na Rabb (Gospodar), dok se u drugom ajetu spominju jo dva Allahova imena: Er-Rahman i ErRahim. Er-Rahman znai Najmilostiviji dok Er-Rahim znai da je On taj koji milost daje, drugim rijeima reeno: sva Njegova dijela su obasuta milou i On pokazuje svoju milost svojim stvorenjima. (Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, u Bada'il Fawaidu)

Kada spomenemo ova dva Allahova imena, osjetimo nadu. Poto je On onaj koji posjeduje ogromnu milost, mi se nadamo da e nam biti oproteni nai grijesi i nai nedostatci. Nikada ne smijemo gubiti nadu jer Allah, subhanehu we te'ala, kae u Kur'anu (u prijevodu znaenja): Reci: "O robovi moji, koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prata i On je milostiv.!(Ez-Zumer,53) Da trebamo osjeati strah u naem ibadetu (robovanju) pokazano je u slijedeem ajetu sure El-Fatihe:

Vladara Sudnjeg dana!

Ovi ajeti kada ih izgovaramo podsjeaju nas na Sudnji dan, taj strani dan kada e cijelo ovjeanstvo stati pred Allaha, subhanehu we te'ala, bez odjee, golo i boso. Ljudi e izgledati kao da su pijani, ali nee biti. Toga Dana e svaki ovjek biti pitan za svoje grijehe, i najmanje dijelo, koje je uinio, Allahu e biti otkriveno. Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjee ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjee ga.(Ez-Zilzal, 8-9) Kada izgovaramo ovaj trei ajet sure ElFatiha, trebamo se prisjetiti Sudnjeg dana i odgovornosti koju nosimo, to u nama treba da izazove osjeaj straha. Moda nai grijesi za koje emo odgovarati na vagi pretegnu naa dobra djela? Da nas Allah sauva ovoga!

U nastavku sljedeeg ajeta stoji: Tebi se klanjamo, tj. samo je Allah dostojan robovanja. Kako da mu robujemo? Saljubavlju, nadom i strahom. Da bi ovo postigli potrebna nam je Allahova pomo i zato kaemo: od Tebe pomo traimo!

Postizanje ravnotee

Nakon to smo shvatili ulogu ljubavi, nade i straha u naem ibadetu (robovanju), slijedee pitanje je: U kojim omjerima ove tri osobine trebaju biti prisutne u naim molitvama? Ponovo odgovor pronalazimo u Kur'anu.

Njemu se molite sa strahom i nadom! (El-Araf, 56) Oni se Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju! (Es-Sedda, 16) Nada i strah trebaju biti u istim omjerima prisutni u naim srcima. Enes, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uao kod jednog mladog djeaka, dok je on bio na smrtnoj postelji i da je upitao: Kako si djeae? Djeak je odgovorio: Oh, Allahov Poslanie, izmeu sam nade u Allahovu milost i straha od mojih grijeha. Odgovorio je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: Ne spoje se ove dvije osobine u srcu vjernika a da mu Allah, subhanehu we te'ala, ne podari ono emu se nada i ne sauva ga od onoga od ega strahuje! (Tirmizi, Ibn Made, ejh Albani u svom Ahkam el-Denaizu)

Kada god nekome uinimo dobroinstvo, moramo se nadati da e Allah, subhanehu we te'ala, primiti nae dijelo, ali isto tako moramo i strahovati da nae djelo nije dovoljno vrijedno i da moda ne bude primljeno. Isto vrijedi i za grijeh koji poinimo; moramo se nadati da e nam ga Allah, subhanehu we te'ala, oprostiti ali, isto tako, moramo strahovati da bi mogli biti pitani za isti.

Ova uravnoteenost se mora isto odrazit u naoj da'wi[1] (koja se ubraja i ibadet Allahu, subhanehu we te'ala). Tako da, kada pozivamo ljude istini, ne inimo to na nain da oni pomisle da se ne moraju ni zata brinuti, ali, isto tako, ne na nain da steknu utisak da su zauvijek izgubljeni. Umjesto toga, povezat emo nadu sa zastraivanjem. Govorit emo im o strahotama dehenemske vatre i blagodatima Denneta. Onako kako nas Allah, subhanehu we te'ala, u Kur'anu opominje: Gospodar tvoj je, doista, brz kad kanjava, a On oprata i samilostan je. (El-Araf, 167) Islamski uenjaci kau: Ko robuje Allahu, subhanehu we te'ala, samo sa nadom je murdija, a onaj ko Njemu robuje samo sa strahom je haridija. Ko Allahu robuje samo kroz ljubav je zindik (npr. sufije, krani i dr.) ali onaj ko Allahu robuje sa ljubavi, nadom i strahom je muwehhid- mu'min (vjernik na tewhidu). (Ibn Redeb u ElTahwifuminen-Narru) Murije su sekta koja se pojavila u prvom islamskom stoljeu. Oni tvrde da poinjeni grijeh nema utjecaj na ovjekov iman (vjeru), to znai da ovjek moe poiniti bilo koji grijeh, a da njegov iman ostaje isti. Oni Allahu robuju samo sa nadom, jer imaju ubjeenje da, dokle god ovjek vjeruje i pripada islamu, zagarantovan mu je ulazak u Dennet, bez obzira na njegova djela.

Naalost, danas esto moemo vidjeti iste stavove kod mnogih muslimana koji, kad ih upozorimo da se klonu grijeenja i povrate istinskoj vjeri, rukom pokau prema svome srcu govorei: Allah zna ta je u mome srcu! ili Allah prata! to se tie haridija, oni robuju Allahu u neprestanom strahu, jer su miljenja da onaj ko poini veliki grijeh jeste kafir (nevjernik) i njegovo vjeno boravite je dehenemska vatra. Ovo je ekstremno poimanje vjere i skretanje s pravog puta. Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: Bila su dva ovjeka u plemenu Benu Isralil koji su se podjednako trudili u njihovim ibadetima. Jedan od njih je poinio grijeh, dok se drugi i dalje mukotrpno trudio u ibadetu. Vidjevi da je ovaj poinio grijeh, ree mu onaj koji se trudio u ibadetu: Predaj se! Jednog dana je ovaj to se trudio poinio grijeh i ponovo rekao grijeniku: Predaj se! Grijenik mu ree: Prepusti me mome Gospodaru, nisi poslan da me prati! Onaj to se trudio odgovori: Tako mi Allaha, On ti nee oprostiti, niti te u Dennet uvesti! Njihove due su uzete i skupa dovedene pred Gospodara svijetova. Potom se Allah, subhanehu we te'ala, obrati onome koji se mnogo trudio: Jesi li ti poznavao ono to Ja znam i jesi li imao u svojim rukama od moi koju Ja imam? Zatim je rekao grijeniku: Idi i ui Mojom milou u Dennet! A drugome ree: Bacite ga u vatru! Ebu Hurejre, radijaAllahu anhu, je rekao: Tako mi Onoga u ijim rukama je moja dua, izgovorio je rije, koja je unitila i njegov dunjaluk i Ahiret! (Sunnen Ebu Davuda br.4483, El-Albani u Sahihul-dami)

Zato ni za koga ne smijemo rei da je izgubljeni sluaj ili proklet jer je to veliki grijeh. Ipak se bojimo za one koji poine grijeh, zbog prijetnji kaznom u Kur'anu i hadisu. Ali je na Allahu, subhanehu we te'ala, da odlui hoe li oprostiti ili kazniti.

Zindici ili heretici su grupe poput sufija, koje su postale kao krani i svoju vjeru svele samo na ljubav, tako da se sav njihov govor i mistina praksa svela na ljubav i fokusirana je na poveanje te ljubavi.

Sada je jasno zato neuravnoten odnos izmeu ove tri osobine odvodi u zabludu i sa pravog puta. Zato je bitno da svaki musliman u svome srcu ispravno spoji ovo troje. Kao to smo ranije spomenuli, strah i nada trebaju zauzeti podjednako mjesto. (Ovo je miljenje veine selefa. El-Fudejl ibn Ijad, Allah mu se smilovao, je rekao: Kada je neko zdravo i dobro, onda strah treba da prevagne, dok u smrtnim mukama nada treba da prevagne, tako da se onaj koji je dobro i zdravo trudi da ini dobro, a onaj koji je loe da ne gubi nadu u Allahovu, subhanehu we te'ala, milost, a ljubav dolazi iznad svega ovoga.) Rekao je Fudejl ibn Ijad:

Ljubav je bolja od straha. Strah nas sprijeava od grijeenja, A ljubav otvorenog srca nam nareuje da radimo ono to je dobro. (Iz Al-Tahwif minen-Nar od Ibn Redeba. Neki islamski uenjaci su miljenja da je strah bolji od ljubavi, s Allah najbolje zna)