Bismillahir~Rahmanir~Rahim

SADRAJ 12345PRIRODA I SVRHA SUFIZMA -6- KEF (OTKROVENJE) MISTINO ISKUSTVO VIZIJE I OTKROVENJA EKSTATINE IZJAVE (ETHAT) SEJR I SULUK (PUTOVANJE) -7ERIAH-TARIKAHHAKIKAH

-8- ALLAHOVI ATRIBUTI -9- SVIJET OVJEK 10-

Download Mektubat PDF Knjiga = subhanehu ve te'ala=neka je slavljen i uzvien. =sallallahu alejhi ve sellem=blagoslov Allahov i spas neka je na njega. =alejhi selam=mir neka je s njim. =radiallahu anh=Allahovo zadovoljstvo neka je s njim.

Predgovor: Elhamdulillahi Rabbil 'alemin ves~salatu ves~selamu 'ala sejjidina Muhammedin ve 'ala aalihi ve sahbihi edme'in. Prije svega elio bih pojasniti neke stvari relevantne temi ovog dokumenta. eriah tj. Islamski zakon ima dva regulativna aspekta. Jedan aspekt je splet regulacija koje se tiu tjelesnog tj. fizikog funkcionisanja ljudskih bia dok je drugi aspekt splet regulacija koje se tiu duhovnog tj. imaterijalnog funkcionisanja ljudskih bia. Na ovom svijetu ljudsko bie ima dvije osnovne komponente a to su tijelo i dua. Stoga eriah podjednako oslovljava i jedno i drugo odreujui jasno vidove njihova odgovarajueg ibadeta (robovanja Stvoritelju). Nauka koja se bavi regulacijama i odnosima tjelesnog aspekta funkcionisanja ljudskog bia zove se Fikh a nauka koja se bavi duhovnim regulacijama i odnosima funkcionisanja ljudskog bia zove se Tesavvuf ili, kako je danas popularno poznata, Sufizam. eriah kao cjelina Islamskog zakona ima tri dijela a to su znanje ('ilm), akcija ('amal) i iskrenost (ihlas). Fikh je sredstvo i izvor znanja prijeko neophodnog za ispravno obavljanje bilo kakve akcije ('amal) a Tesavvuf je sredstvo i izvor kroz koji se stie prijeko neophodna iskrenost (ihlas) za prihvatljivost bilo koje akcije ('amal). Ultimativni cilj eriata je dostizanje Allahova zadovoljstva koje podrazumjeva spas na oba svijeta. Stoga je neophodno svakom ljudskom biu da naui od Fikha i Tesavvufa onoliko koliko je potrebno za dostizanje Allahova zadovoljstva. Zanemarivanje bilo kojeg od ova dva kljuna aspekta Islamskog zakona nee uroditi potpunom pokornou eriatu a time ni sticanju Allahova zadovoljstva. Ovaj dokument je namijenjen onima koji ele da dostignu Allahovo zadovoljstvo koje ujedno predstavlja ultimativni cilj eriata. Nadam se da je ovo dovoljno razumnoj osobi da shvati vanost ovog dokumenta kao i teme o kojoj raspravlja. Ebu Irfan el~Bosnevi

Kutbu~l~Hakkani el~Imami Rabbani

Ovaj dokument je posveen velikom Imamu i velijji koji je doivotno zaduio sve Muslimane drugog milenija Islamske ere. Njegova pojava na ovom svijetu ('alemu) je jedna od velikih Allahovih milosti i blagodati sljedbenicima zadnjeg Allahova Poslanika Muhammeda . Njegovo pojavljivanje je razbilo tmine neznanja (dahleta) i novotarija (bidata) koje su se uvukle i proimale sve slojeve Islamskog drutva. Doista je teko iznai rijei kojima bi se mogao adekvatno opisati efekt njegove duhovne svjetlosti (nura) i pronicljivosti (basire) na due, u tami ignorancije, miliona Muslimana irom svijeta. Neka ga Allah nagradi svim najljepim blagodatima i poastima za koje samo On zna. Imam Rabbanijevo puno ime je Ahmed ibn AbdulEhad ali je popularno poznat kao Imam Rabbani el~Mudeddid Elfi Sani. On je takoe poznat kao Ahmed Sirhindi jer je ime njegova rodnog mjesta Sirhind u Indiji. Imam Rabbani je roen na 26 Maj 1564g. (4 evval 971g. po Hidri) u malom gradu Sirhind u sjevero-zapadnoj Indiji. On je potomak drugog halife Omera ibn Hattaba Farukija . Do svoje sedamnaeste godine on je postao Hafiz Qur'ana pod tutorstvom svog babe ejh Abdul-Ehada koji je i sam bio veliki alim i velijja. Po svravanju memorisanja Qur'ana kod svog babe on je otiao na kolovanje u Sialkot (dananji Pakistan) gdje je zavrio studiranje logike, filozofije i teologije pod tutorstvom tada vrlo uvenog alima po imenu Mulla Kemal Kamiri kuddise sirruh. Hadis je studirao kod muhaddisa Jakuba Serfija kuddise sirruh, koji je bio autor komentara Buharijinog Sahiha i istovremeno ejh u Kubrevija tarikatu. On je takoe prouio i studirao neka vrlo napredna djela u oblasti tefsira i hadisa pod tutorstvom alima Qadi Bahlul Badahanija kuddise sirruh. Kada je imao 17 godina starosti

Imam se vratio nazad u Sirhind poslije ega ga je njegov babo poslao u Agru tadanji glavni grad Mogalske imperije. Poto je tada stanje uenjaka i dvora bilo vrlo zagaeno novotarijama i krivovjernikim praksama i vjerovanjima, preisti i neustraivi Imam je po savjetu svog babe odluio da se vrati u Sirhind i studira knjige Tesavvufa pod tutorstvom svog babe koji je imao dozvolu za obuku u nauci Tesavvufa od ejha u iti tarikatu po imenu ejh Rukn 'l Din kuddise sirruh. Tako je Imam Rabbani poeo studiranjem djela kao 'Te'arruf' od el-Kalabadija , 'Awarif' od Suhreverdija i 'Fusus' od Ibn Arabija . U to vrijeme najvia ljestvica duhovne spoznaje meu veinom ejhova tesavvufa bila je doktrina 'Vahdetul Vudud'(Jedinstvo Bitka). Poslije smrti svog babe (1598) Imam Rabbani je odluio da krene na Hadd. Na putu se zaustavio u Delhiju, gdje je uo za velikog ejha iz Nakibendi tarikata koji je tek nedavno stigao u grad. On je otiao sa jednim poznanikom da se upozna sa tim ejhom koji je ujedno bio i prvi Nakibendi ejh u Indiji. Njegovo ime je bilo Muhammed Bakibillah . Nakibendije su bile poznate po striktnom slijeenju eriata u svom duhovnom putu (suluk). Kad je upoznao Imam Rabbanija on je odmah uvidio da to nije bilo koji dervi te mu je predloio da ostane neko vrijeme u njegovom drutvu. Samo poslije nekoliko dana u drutvu sa ejh Bakibillah Imam Rabbani je bio toliko oduevljen i impresioniran da je odluio da mu da zakletvu na poslunost (bajah) a samo za dva i po mjeseca je dostigao svjesnost (nisbet) Nakibendije pa potom i istinito samoponitenje svijesti (fenu hakiki) ili apsolutnog jedinstva (dem el dem). Poslije toga je nastavio sa svojim trudom dok nije dostigao stupanj rastavljanja (fark badel dem) poslije ujedinjenja. To je stupanj koji je ejh Bakibillah nazivao "kraj ljudskog stremljenja" ili "stupanj savrsenosti" (mekam-i-tekmil). U tom periodu njegova razvoja ejh Bakibillah je u pismu svom prijatelju rekao o njemu slijedee: "ovjek iz Sirhinda po imenu ejh Ahmed je nedavno doao kod mene. On je vrlo nauevan i posjeduje ogromne duhovne sposobnosti. On je ve nekoliko dana u mom drutvu; i na osnovu ovog to sam dosad vidjeo, nadam se da e on u budunosti biti lampa koja e obasjati cijeli svijet."

Poslije toga Imam se vratio u Sirhind gdje je nastavio sa svojim duhovnim usavravanjem. Poslije nekog vremena je opet posjetio ejh Bakibillah te je po rastanku dobio zadatak od svog ejha da poduava druge tarikatu to je on nevoljno prihvatio i to samo onda kada mu je njegov ejh naredio da isto uini jer je bio tada kvalifikovan za tu dunost. ejh mu je stavio ak i nekoliko svojih uenika (murida) pod tutorstvo iskazavi mu tako da ima puno povjerenje u njegove sposobnosti. Poslije nekog vremena, malo prije smrti ejh Bakibillah ,

Imam Rabbani je ponovo otiao u Delhi da ga posjeti i tada je ejh ustao i hodao nekoliko koraka u susret svom omiljenom ueniku to je u Tesavvufu tada bila velika ast i ugled za uenika koji je dostigao savreni karakter (ahlaki kemali). Po njihovom rastanku ejh Bakibillah je svoje vlastite sinove ostavio njemu na amanet za duhovnu obuku (suluk). To sve itekako svjedoi ugledu i sposobnostima Imam Rabbanija koji je bio mlai od sinova njegova ejha. ejh Bakibillah iako i sam vrlo visoke duhovne spoznaje i znanja je rekao, nekim derviima koji su doli da uzmu od njega tarikat, slijedee: "Idite ejh Ahmedu jer meni ne prilii da imam uenike dok je on meu nama. Naspram njega mi smo kao zvijezde naspram sunca." Sve ovo je bilo prije nego to je Imam Rabbani poaen mekamom (duhovnom pozicijom) mudeddida (obnovitelja). Stoga je stvarno teko odati dunu poast njegovoj veliini i linosti a da ne bude nekako nedovoljno i blijedo. Neka ga Allah nagradi i poasti onako kako samo Njegovoj velikodunosti dolikuje. Ja u u ovom dokumentu pokuati da predstavim neka probrana pisma koja je ovaj veliki Imam pisao svojim suvremenicima, uenicima itd. Ova pisma su prevedena sa Engleskog iz knjige "Sufism and Shari'ah" od autora Abdul~Hakk Ansaria. U njima on odgovara na mnoga esencijalna pitanja i teoloke vorove koje niko prije njega nije tako elegantno i podrobno obrazloio i pojednostavio. On je u tim pismima rijeio neke najuzvienije

teme i pravne probleme koji se tiu teoloke nauke (Ilmi kelam). Prije itanja istih elio bih skrenuti panju itaocima da je ponegdje tekst i stil izraavanja vrlo komplikovan osobama koje nisu upuene u Islamsku terminologiju a pogotovu u oblasti Tesavvufa i Akide. Stoga ja bih skrenuo panju itaocima da za sve to im nije jasno treba da konsultuju nekog eksperta u oblasti Tesavvufa i Akide i da nipoto ne izvlae svojevoljno pravne odluke ili principe vjerovanja. Osobe koje nisu dobro upoznate sa Tesavvufom i Akidom ne treba da koriste ovaj dokument za korigovanje svog vjerovanja jer nisu u stanju da razlue definicije u kontekstu i van konteksta. Ja u pokuati da to jasnije opiem te termine u ovakvim zagradama ( ) a moji komentari i pojanjenja u vezi nekih komplikovanijih definicija e biti u ovakvim zagradama []. Pa ipak i pored sve delikatnosti predmeta itanje ovih pisama e donijeti osobi duhovnu korist zbog blagoslovljenosti Imam Rabbanija , autora ovih pisama, pa makar osoba i ne razumila sve detalje. Molio bih sve koji nau neke greke u prevodu ili pojanjenjima da mi to to prije jave putem emaila. Neka nam Allah podari svjetlo (furkana) po kojem emo moi raspoznati Istinu (Hakk) od lai (batil). Amin! "Rabbena etmimlena nuurena vagfirlena inneke 'ala kulli ejin kadir." "Gospodaru na upotpuni nam nae svjetlo i oprosti nam, doista Ti sve moe."

Mektubat Imam Rabbani

= subhanehu ve te'ala=neka je slavljen i uzvien. =sallallahu alejhi ve sellem=blagoslov Allahov i mir neka je na njega. =alejhi selam=mir neka je s njim. =radiallahu anh=Allahovo zadovoljstvo neka je s njim. 1-Priroda i svrha Sufizma (Tesavvufa) I Prvi tom: 30to pismo (od 99-101 stranice) Cilj Sufizma nije postizanje intuitivnog znanja o realnosti, nego robovanje Allahu . Nema stupnja vieg od stupnja robovanja ('abdijat), i nema istine van eriata. ovjek je stvoren da bi sluio Allaha (Svemogueg Tvorca i Jedinog Boanstva). Ako je ljubav (ak) rasplamsana u ovjeku, bilo na poetku ili tokom njegova duhovnog putovanja (suluk), svrha je samo odvraanje panje od stvari koje su drugo do Allah . Ljubav nije nikada cilj sama u sebi; ona je samo sredstvo postizanja iskrenog robovanja ('ubudijat). Osoba postaje istinski rob Allahov kada se otrgne od ljubavi i privrenosti ovom materijalnom svijetu (dunjaluku). Ljubav (ak) nije nita do sredstvo iskljuivom robovanju i predanosti Allahu . Zadnja stanica na Sufi putu (velajet) je robovanje ('ubudijat); iza toga nema nijednog vieg stadija. Na ovom stadiju dervi uvia da nema nikakve slinosti izmeu njega i njegova Gospodara: on je muhta svemu, dok je njegov Gospodar apsolutno neovisan i samodovoljan i u Svom Biu (zaat) i u Svojim Atributima (siffat). On ne vidi nita slino izmeu svog bia i Boanskog Bia (zati ilahi), niti izmeu njegovih atributa i Boanskih Atributa, niti izmeu svojih akcija i Allahovih akcija. On ak tavie izbjegava rei da je svijet sjena (zill) Allahova, jer to implicira uporedbu i analogiju. On jednostavno potvruje da je Allah

Svemogui Stvoritelj a da je on samo stvorenje; nita vie ne tvrdei osim toga. Neki ljudi su tokom svog duhovnog putovanja odvedeni vjerovanju u Jednog initelja; oni ne vide nijednog initelja osim Allaha. Ali sufije Nakibendi tarikata znaju da je Allah Stvoritelj a ne poinitelj akcija.

Doktrina o Jednom initelju je korijen uzroka krivovjerstva (zendekah). Ja u to objasniti jednim metaforinim primjerom. Recimo da ongler, sjedi iza platna, napravi forme nekih objekata, i onda proizvede neke udesne pokrete u tim objektima. Oni koji imaju pronicljiv pogled e znati da je tvorac tih pokreta u objektima ovjek iza platna, iako su pokreti obavljeni od strane objekata. Stoga oni zakljuuju da su forme te koje se pokreu a ne ongler. I oni su ispravno zakljuili. Shvatanje Jednog initelja je proizvod duhovne intoksikacije (sukr). Istina je pak da ima mnogo initelja, ali je samo jedan tvorac akcija. Istoj kategoriji pripada i vjerovanje tj. doktrina Jednog Bia (vahdetul vudud). Ona je takoe proizvod duhovne intoksikacije i ekstaze. Kriterij za ispravnost mistinih ideja je da se one slau sa jasnim istinama eriata; te ako se one rastave koliko i za dlaku od istog, one su posigurno proizvod duhovne intoksikacije. [Prevodilac: Kada se spominje duhovna intoksikacija onda se misli na pomueno stanje svijesti jednog dervia koji je od preplavljujue vizuelne i osjeajne ekstaze nesposoban da ispravno misli i rezonuje. U takvom stanju on ne moe koristiti svoje znanje koje je stekao izuavanjem Islamskog zakona jer nema kontrole nad svojim osjetilima. To se zove sukr a uzrokovano je jakom dezbom. Dezba je neodoljiva privlana sila koju Allah Milostivi ispoljava prema derviu da bi mu odvratio panju i ukinuo privrenost stvorenom svijetu te da istu upravi iskljuivo prema Sebi.] Istina je samo ono to je uspostavljeno od strane uenjaka (ulema) Ehli Sunneh Vel Dem'ah; sve ostalo je krivovjerje i zabluda, i rezultat intoksikacije i ekstaze. Savrena usaglaenost sa eriatom je mogua samo na stupnju sluenja ('abdijat); svaki stadij ispod toga ima u sebi element intoksikacije. Neko je upitao ejh Bahauddin Nakibendija : "ta je svrha duhovnog putovanja (suluk)?" On je odgovorio: "Svrha je da zna u detalje ono to zna ukratko, i da vidi u viziji ono to zna kroz argumente."

ejh nije rekao da je svrha suluka saznavanje neeg izvan ve uspostavljenih istina eriata. Ipak injenica je da dervi prima razliite ideje tokom svog suluka. Pa i pored toga jednom kada dervi dosegne kraj tog duhovnog puta, tj. suluka, te razliite ideje nestanu bez traga kao para u zraku. On tada posmatra istine eriata u njihovim detaljima (koje obini ljudi ne mogu uoiti) istupivi van uskog vidokruga razuma u prostranstvo kefa (duhovnog osmatranja realnosti). Allahov Poslanik prima istine kroz Objavu (vahi), a dervi prima iste istine kroz inspiraciju (ilham) direktno i iz istog im izvora, a pravnik (fakih) uzima te istine putem dedukcije iz Objave i definie ih u vidu principa tj. Islamskih zakonskih postavki. Poslanik prima istinu u detalje, a i dervi prima istinu u detalje. Ali meu njima postoji bitna razlika: istina prvog ovisi o sebi, dok istina drugog ovisi o prvom, i potinjena je njenom autoritetu. [Prevodilac: Drugim rijeima, dervievo duhovno osmatranje istine (kef) je potinjeno Poslanikovoj Objavi istine (vahi). To je zato to je Allah zagarantovao nepogreivost Objava dostavljenih Poslanicima ali to isto nije zagarantovao inspiraciji (ilhamu) dervia. Osim toga ljudi e biti odgovorni i pitani samo za vjerovanje i slijeenje Objave (vahi) a nee biti pitani za vjerovanje u inspiraciju (ilham) dervia. Poznato je da satana (Iblis) konstantno pokuava da uprlja i smuti istinu sa neistinom. On je to inio ak i u procesu proslijeivanja Objava ali je Dibril po Allahovoj komandi uklanjao njegove primjese jer Objava mora biti ista od sataninih doaptavanja i primjesa poto od njene istoe ovisi spas i finalni obraun ljudima i dinnima. Stoga inspiracija derviu nije nikad 100% sigurna od sataninih primjesa te se treba filtrirati od istih time to e se osmotriti pod lupom Objave. Stoga vrlo je fatalno vjerovati da inspiracija (ilham) moe biti neovisan i pouzdan izvor istine.] II Prvi tom: 266to pismo (od 623-4te stranice) Objekt Sufi tarikata nije nita drugo do zadobijanje ubjeenja (jakin) u vjerovanja eriata i olakavanje praktikovanja njegovih pravila.

Poto se osoba opremila ispravnim vjerovanjima i pokorila eriatskim pravilima, ona treba, ako Allah tako htjedne, da ue na put Sufija. Ali osoba ne treba da ulazi u njega da bi dostigla neto van i povrh vjerovanja eriata, ili da dobije neto novo. Svrha kroenja Sufi putom je da se zadobije ubjeenje (jakin) u objekte vjerovanja koje nee moi biti oslabljeno sumnjama skeptika niti poljuljano primjedbama kritiara. Jakin tj. ubjeenje koje se zasniva na argumentima nije vrsto, i onaj koji koristi rezonovanje ne moe zadobiti sigurnost u vjerovanju. "Znaj da kroz sjeanje na Allaha (zikrullah) osoba zadobija smirenost i zadovoljstvo srca." To je objekt Sufi tarikata po pitanju vjerovanja. Po pitanju eriatskih praksi, objekt Sufi puta je uiniti njihovo obavljanje lahkim i spontanim, ukloniti manjkavost i tromost u obavljanju istih, i pokoriti strast svoje linosti (nefs, heva). Prema tome, svrha Sufi suluka nije osmatranje oblika i prizora transcendentalnih realnosti, niti osmatranje boja i svjetala; to sve nije nita do igra i zabava. Materijalne forme i svjetla nisu nita manje interesantna ako je osobi do zabave; zato onda da osoba napusti te i tri za duhovnim formama i svjetlima, i jo da se podvrgne mukotrpnim i tekim praksama u tu svrhu? Forme, jedne ili druge, i svjetla, materijalna ili duhovna, su sva stvorena od Allaha . On ih sveukupno transcendira; ona nisu nita do Njegovi znakovi i dokazi. [Subhanallahi ve te'ala 'amma jurikuun...(Slavljen je Allah i visoko iznad onoga to mu pripisuju...)] ta bih ja trebao rei o sluanju pjesama, ili plesanju (igranju), ili o zapadanju u trans, ili posticanju ekstaze! Sva stanja i iskustva proisteena iz nedozvoljenih sredstava su, po mom miljenju, samo vrsta kunje kojom Allah testira ljude. Osobe kojim Allah podari slobodu ovog puta, prolaze kroz ova stanja, iskuse ujedinjenje, i primaju vizije u smislu formi ovog svijeta. Mistici Grke i takozvani 'sveci' Brahmanije u Indiji su takoe imali sva ova iskustva. Znak validnosti bilo kojeg iskustva je, prvo, da se slae sa doktrinama eriata i, drugo, da osoba u svrhu postizanja tih iskustava ne koristi nikakve u eriatu zabranjene ili sumnjive stvari. Znaj da su muzika i igranje (ples) samo trivijalne igre. [Prevodilac: Uljudno je ovdje napomenuti da Imam Rabbani niani na krajnji cilj dervikog tj. sufijskog duhovnog puta. Kada

Imam na ovakav nain govori o raznim praksama prijanjih i potonjih sufija to ne znai da ti veliki ljudi kao Ibn Arebi, Mewlana Rumi itd. nisu znali pravi put i dostigli krajnji cilj sufijskog puta. Ovo je upozorenje za neiskusne i laike da ne bi sebi umislili kako su muzika, ples i sline prakse nekakve vane komponente u sufijskom uenju. Takve prakse nisu nita drugo do izljevi velikog aka i sredstva olakanja za one iji nefsovi su zamrli od velike line mudahede kojoj se dervii izlau da bi upokorili svoj nefs. Ta zaleenost motivacije nefsa za daljnim naporima se moe probuditi raznim lijepim tonovima (muzika) i smislenim kretnjama (ples). Ovaj efekt na nefs vrlo dobro razumiju oni koji su istinski uestvovali u bitkama protiv nefsa na mejdanu srca. Osim toga postoje vrste halova odnosno duhovnih stanja koja mogu proizvesti neobinu apatiju unutar insanske duhovne dimenzije usljed intezivnog spoznavanja realnosti stvorenog svijeta i besmislenosti ljubavi i privrenosti dunjaluku. Takva stanja mogu donijeti opu nezainteresovanost prema stvorenom svijetu i ugroziti vrlo vanu oblast eriata poznati kao muamelat tj. obaveze prema drugim stvorenjima. Zato spasimo sebe od srkletnih zakljuaka i stavova o raznim kako fikhskim tako i sufijskim meselama. Neka vam uvijek bude na pameti da Allah nita ne stvara bez svrhe. Mudar je onaj ko u svemu stvorenom uvidi svrhu. Doista je Allah nedostian u Svojoj mudrosti.] III Prvi tom: 97mo pismo (241va strana) Doivljavanje tj. iskustvo fene' i beke' je esencija velajeta; njegova svrha je proizvodnja ubjeenja. Objekat stvaranja ovjeka je oboavanje i pokornost Allahu onako kako je to On odredio; a objekt oboavanja i pokornosti je postizanje ubjeenja (jakin) koji je esencija vjerovanja. To bi moglo biti znaenje ajeta: "Oboavaj i pokoravaj se Allahu dok (hatta) ne postigne ubjeenje (jakin)." (El~Hidr 99) Jer, rije hatta predstavlja svrhu kao i to predstavlja i kraj. Prema tome, ovaj ajet moe biti protumaen ovako: "Oboavaj i pokoravaj se Allahu da bi postigao ubjeenje (jakin)." Drugim rijeima, vjerovanje koje osoba ima prije oboavanja i pokoravanja Allahu

je vie formalno nego istinsko vjerovanje tj. ubjeenje (jakin). Allah kae: "O vi koji vjerujete (amenu), vjerujte (aminu)!" (En~Nisa 136) to znai: "O vi koji imate formalni (razumski) iman potrudite se da imate istinski srani iman (hakka-l-jakin) oboavanjem i pokoravanjem Allahu onako kako je On odredio." Objekt fene i bake, koje su esencija velajeta (duhovnog evolucionog puta), je da se postigne ubjeenje (jakin), i nita drugo. [Prevodilac: Fena i beka su Sufi termini arapskog jezinog porijekla. Fena u Sufizmu znai dostizanje stanja svijesti u kojem osoba ima utisak da je ponitena u samoj svojoj egzistenciji i da se utopila ili ujedinila sa Allahovom egzistencijom pri tom totalno gubei samosvjesnost. U tom stanju svijesti osoba (dervi) nije svjesna niti sebe niti iega osim Allaha. Naravno sve se to deava samo u viziji a ne u stvarnosti jer u stvarnosti Allah je apsolutno transcendentan svakom poimanju i poistovjeivanju. U realnosti fena vududi je apsolutno nemogua ali fena uhudi je mogua jer se deava u vidu doivljavanja vizija o ujedinjenju i utapanju u Allahovo Bie. Osoba koja ne razumije ovu bitnu razliku izmeu ove dvije doktrine ne smije nipoto da vjeruje u bilo kakvo ujedinjavanje sa Esencijalnim Bitkom jer moe pokvariti svoj iman. Fena je vizuelno iskustvo, koje je u stvari samo proizvod Allahove kreativne moi (tekvin), namijenjeno za totalno ponitavanje samosvijesti dervia koji e iz tog stanja izii ist od bilo kakvih privrenosti i ljubavi osim prema Allahu . Samo poslije tog iskustva osoba moe da oboava Allaha sa istinskim ihlasom (iskrenou). Beka je pak stanje svijesti onoga koji je iziao iz Fene tj. ponitenja samosvijesti. Ona manje ili vie znai da je ta osoba ponovo svjesna sebe i stvorenih stvari ali istovremeno postpuno svjesna i predana Allahu . ta je razlika onda od stanja svijesti prije fene i poslije fene? Razlika je u tome to je osoba morala konstantno da se bori da bude svjesna Allaha doim poslije fene ona ima tu svjesnost bez ikakve borbe i nastojanja sa svoje strane. Osoba prije fene mora stalno da popravlja svoj nijjet (naum) da bi obavila bilo kakvu akciju samo za Allahovo zadovoljstvo dok poslije fene ta ista osoba sve to ini automatski radi samo za Njegovo zadovoljstvo. Svaki otkucaj srca, dah i misao te osobe svjedoi i slavi Allaha . To je stanje svjesti koje odraava savrenstvo vjere (ihsan). Kao to je to Resulullah rekao u svojoj definiciji ihsana: "Oboavanje Allaha

kao da Ga se vidi pred sobom."] Ako osoba razumije fena u Allahu i beka sa Allahom u bilo kom drugom smislu koji sugerira fuziju (ovjeka) u Allaha, onda je to krivovjerno kvarenje vjere. Mnoge stvari dolaze iz usta Sufije dok je u stanju duhovne intoksikacije (sukr), koje on mora eventualno da prevazie, okrene se Allahu i potrai Njegova oprosta. Ibrahim ibn ejban , jedan od velikih Sufija kae u djelu Tabekat: "Istinska fena i beka se sastoji u tome da osoba iskreno vjeruje u Allahovo Jedinstvo (ihlas 'l-vahdanijah) i da asno ivi kao Njegov rob (sihhat 'l-'ubudijah). Bilo ta povrh i pored toga, je oita greka i nevjerstvo (kufr)." Tako mi Allaha, ovo to kae je istina; njegove rijei svjedoe njegovoj ispravnosti. Fena u Allahu znai ponitenje sebe u izvravanju Alahove volje. Vi moete shvatiti sejr ila Allah (meditiranje koje vodi Allahu) i sejr fi Allah (meditiranje u Allahu) na istom principu. IV Prvi tom: 207mo pismo (407ma stranica) Vizije i audicije nisu kraj Sufizma; nego su samo sjene, i Allah ih apsolutno transcendira. ta da kaem o trivijalnim idejama Sufija, i ta da kaem o njihovim doivljajima i iskustvima. Na vjenom svijetu (Ahiretu), njihova iskustva i saznanja nee biti vrijedna pola pare osim ako se budu slagala sa eriatom, i njihove ispiracije nee biti vrijedne ni koliko pola zrna ako ne budu podlijegale kriteriju Qur'ana i Sunneh. Svrha putovanja Sufi putem je ojaavanje ubjeenja u objekte vjerovanja onako kao to je regulisano eriatom, to je stvarno znaenje vjere, kao i postizanje sposobnosti da se eriatske dunosti obavljaju sa lahkoom onako kao to je to regulisano fikhom. Nema svrhe iza niti povrh toga. Jer Allahova vizija je obeana za drugi svijet (Ahiret) i ne moe se imati na ovom svijetu; inspiracije i vizije kojim se Sufije hrane ne pruaju im nita do uitka sjenki i radosti slinosti. Allah apsolutno transcendira sve to (vara' 'l vara'). Ja se ovim sada nalazim u orsokaku: ako reknem istinu o vizijama i inspiracijama kako stvar u realnosti stoji, bojim se da u time obeshrabriti putnike (salike) na ovom putu (suluk) i negativno efektovati njihov trud; ali ako, na drugoj strani, ja ne kaem istinu, bojim se da u biti kriv za prodavanje neistine za istinu iako poznajem istinu.

V Prvi tom: 22go pismo (od 71-6te stranice) Evlije su od dvije vrste: oni koji ostanu obuzeti iskljuivo Allahom , i oni koji se povrate svijetu. Zadnji su superiorniji prvima. Slavljen neka je Onaj koji je uklopio svjetlo sa tamom i spojio trans-fenomenalno koje je van prostora sa fenomenalnim (pojavnim) koje je u prostoru; i slavljen neka je Onaj koji je stvorio u svjetlu toliko jaku ljubav za tamom da stremi ka ujedinjenju sa tamom tako da bi moglo kroz to ujedinjenje jo blistavije svjetliti. To je kao kada elite poliirati ogledalo da bi moglo biti blistavije, vi ga prekrijete prainom tako da moe svjetliti blistavije kontrastom sa tamnilom praine, i da povea svoje bljetilo kontrastom sa prljavtinom gline. Kada je svjetlo zaneseno ljepotom svoje fenomenalne ljubavi i obrhvano svojim ujedinjenjem sa materijalnim tijelom, ono zaboravi viziju koju je imalo o Transcendentom, i zaboravi sebe i svoje vlastite egzistencijalne kvalitete (tevabi' vududihi). Kada se ovo desi ono ide nadolje sa svojom ljubavi do levela "Ljudi od Lijeve strane" (ashabi 'l me'emeh) i ono je lieno asti od "Ljudi od Desne strane" (ashabi 'l mejmeneh). [Prevodilac: "Ljudi od Lijeve strane" su nevjernici a "Ljudi od Desne strane" su vjernici i ovi citati su ajeti 8-9 iz sure El~Vaki'ah. U toj suri se ljudska vrsta djeli na tri skupine dvije ve spomenute, tj. nevjernici i vjernici, i trea skupina su "Oni su Allahu bliski" (el~mukarebbun) tj. Poslanici i evlije koji su prvi i najsnaniji u vjerovanju.] Ako to svjetlo nastavi sa tim gueim ujedinjavanjem i ne izie van na otvoren zrak slobode onda e biti potpuno upropateno. Jer ono nije uspjelo postii svrhu radi koje je stvoreno, ili razviti sposobnosti kojim je obdareno. Ukratko, ono je izgubljeno i svreno. Ali ako je, na drugoj strani, ono Allahovom milou spaeno i Allahovom milou oproteno, onda se moe ponovo uspeti, sjetiti onog to je zaboravilo, i povratiti Allahu govorei:

"Samo Tebi je moj Hadd i moja Umra, O moja ljubavi!

A ne ciglama i kamenju koje ostali posjeuju." Stoga ako se ono utopi u meditaciji o Allahu na ispravnim linijama (tj. sa ispravnom teologijom), i skoncentrie na Njega na najbolji mogui nain, tamnilo se onda preda njemu, i utopi se u njegove iluminacije (osvjetljivanja). Kada se ova utopljenost intenzificira do te mjere da ono zaboravi materijalnu primjesu skroz na skroz, i zaboravi sebe i svoje egzistencijalne osobenosti (tevabi vududihi) kompletno, onda nestane u viziji Svjetla svjetala i dostigne svoj cilj samo sa jednim velom izmeu. U tom trenutku ono postigne samo-ponitenje (fena') u oba vida; fiziki (desedi) i mentalni (ruhi). Ako poslije ovog samo-ponitenja ono opstane u toj viziji onda ono kompletira svoje samo-ponitenje (fena) i opstojanje (beka). Tek u ovom trenutku ono moe s pravom ustvrditi velajet. Poslije dostizanja ovog pointa ono moe ostati potpuno utopljeno u objektu svoje vizije i zaboraviti sebe u njemu zauvijek. Ili se moe povratiti svijetu i pozivati ljude Allahu , na takav nain da ivi svojim unutarnjim biem ujedinjen sa Allahom a s vanjskim biem okrenut prema svijetu. Na ovom stupnju svjetlo je osloboeno tamnila utisnutog u njemu, da bi se moglo predati Allahu ; i inom svog osloboenja ono se kvalifikovalo da pristupi Ljudima Desne Allahove Ruke. Treba da bude jasno da, Allah nema desnu niti lijevu ruku; ali mi simbolino spominjemo Njegovu desnu ruku, jer ona predstavlja, blagoslov i milost u kombinaciji. Hadis kae: "Obadvije Njegove ruke su desne ruke." (Sahih Muslim, Imarah 18) Tamnilo koje slijedi svjetlo okupira se oboavanjem i pokornou. Kada spominjem transcendentalno svjetlo ja mislim na duh (el~ruuh), radije, realnost duha; a kada spominjem tamnilo obuhvaeno prostorom ja mislim na duu (el~nefs). U istom smislu ja koristim rijei: unutarnje ja (el~batin) i pojavno ja (el~zahir). Neko moe upitati: Kako to da su evlije (Allahu bliski miljenici) koje su utopljene u stanju oitovanja Allahova Jedinstva uopte svjesne pojavnog svijeta oko njih, i obavljaju svakodnevne dunosti u suivotu sa ljudima? ta ponitenje sebe i konstantna utopljenost znai? I kakva je razlika meu ljudima koji su

konstantno u utopljenosti i onih koji su povraeni u svijet i zatraeni da pozivaju Islamu? Pod ponitenjem sebe i utopljenou ja mislim na utopljenost duha (el~ruuh) kao i due (el~nefs) poto je prethodno ona (dua,nefs) sebe utopila u iluminaciji duha (el~ruuh), kao to sam ve prije obrazloio. Osoba je svjesna svijeta kroz svoja osjetila, osobenosti i organe koji sainjavaju duu (el~nefs). Bie kao cjelina je to koje je utopljeno i poniteno u iluminaciji koju je duh doivio; ali njegove razne osobenosti ili moi jo uvijek nastavljaju da funkcioniu kao i prije bez ikakve distorcije ili oteenosti. Evlija koji se povratio svijetu, i dua mu se pomirila, izlazi van iluminacije i poduzima aktivno pozivanje Allahu . On ponovo razvija osjeaj za svijet, i radi tog osjeaja, njegov trud i poziv je nagraen uspjehom. A za tvrdnju da je dua jednoa a osjetila i druge osobenosti su njeni dijelovi, to moe biti shvaeno na ovaj nain. Dua (nefs) je povezana sa srcem (kalb), koje je povezano sa duhom (ruuh) kroz Obuhvatajuu Realnost Srca; sve poruke (senzacije, inspiracije i manifestacije) od duha (ruuha) prvo dospiju do ove Realnosti i onda kroz nju do svih pojedinanih osobenosti i osjetila. Otuda ona (Realnost) ima neku vrstu prisustva u dui (nefs). To je razlika izmeu ove dvije grupe evlija. Treba da se zna da je prva vrsta evlija sainjena od opijenih (vizuelno utopljenih) osoba, a druga vrsta evlija su trezvene osobe. Prva vrsta ima svoju ast i ugled, ali je druga vrsta njima superiornija. Stanje opijenosti (duhovne) prilii i odlikuje evlije, a stanje trezvenosti odlikuje Poslanike (nebijjin). Da nam Allah podari ast i ugled evlija i obdari nas oponaanjem Poslanika! [Prevodilac: Drugim rijeima da nam Allah podari status evlija koji su povraeni svijetu i trezveni od duhovne opijenosti.] 2-Mistino Iskustvo I Drugi tom: 99to pismo (1172 stranica) Sufi doivljavanje fene i bake je samo vizuelne prirode, a nipoto egzistencijalne znaajnosti.

Fena, ponitavanje sebe, i beka opstajanje Allahom, su samo vizuelne (uhudi) a ne egzistencijalne (vududi) naravi. ovjek (apsolutno nikad) ne postaje Allah niti se ujedinjuje sa Njim. Rob je zauvijek rob, i Gospodar je zauvijek Gospodar. Oni koji vjeruju da su fena i beka egzistencijalne naravi su pokvareni heretici (krivovjernici); i da se ovjek otrese svojih egzistencijalnih limitacija i odreenosti; i da se poniti i boravi u svom Gospodaru; i da kao kap vode se pomijea sa rijekom, gubei time svoje individualne osobenosti i limitacije i postaje jedan sa Apsolutnim. Da nas Allah vjerovanja! (Amin) sauva takvih blasfeminih ideja i

Stvarna fena je da se zaboravi sve ne-Boansko, da se osoba oslobodi ljubavi prema svijetu (dun-ja), i da oisti srce od svih pouda i elja, kao to se to oekuje od istinskog roba. A stvarna beka je da se ispune elje Gospodara, da se zamjeni lina volja Njegovom voljom bez gubljenja samo-svjesti. II Prvi tom: 295to pismo (od 776-7 stranice) Nestanak individualnog identiteta u feni je vizuelan a ne egzistencijalan. U pisanjima nekih Sufija osoba naie na rijei kao mehv, ponitenje, idmihlal, rastapanje. ta oni stvarno misle sa tim rijeima je vizuelno ponitenje (mehv nazari) a ne egzistencijalno ponitenje (mehv 'ajni). Identitet Sufije nestane samo iz njegove vizije; on nikad nije poniten u realnosti. U stvari, vjerovati u zadnje je pokvareno i krivovjerno. Nekoliko Sufi amatera je interpretiralo ove obmanjujue izjave u egzistencijalnom kontekstu time poinivi krivovjerje. Oni su porekli kaznu i nagradu na vjenom svijetu (Ahiret). Oni vjeruju da kao to su jednom potekli iz Jednoe ka mnoini, da e se isto tako povratiti od mnoine Jedinstvu. Neki od ovih zalutalih ljudi su smatrali ovo ponitenje kao 'Veliko Proivljenje' i porekli stvarno Proivljenje i Obraun, Most (sirat) i Terazije (mizan). Oni su otili sa Pravog Puta i odveli mnoge za sobom.

Ja sam vidjeo jednog od njih kako citira, u potporu svog miljenja, stih od ejh Abdur~Rahman Damia :

Dami! Na izvor kao i kraj je Jedinstvo i nita drugo, Mi ivimo u sred mnotva koje je nestvarno i lano. On ne zna da je Dami pod povratkom Jedinstvu mislio na povratak u viziji a ne u realnosti tj. egzistencijalno. Sufi ne vidi nikog osim Allaha , i sva mnoina nestane iz njegova vida. Dami nije nikad smatrao da je to egzistencijalan povratak. Ovi ljudi su slijepi, oni ne vide da, bez obzira na stupanj savrenosti, osoba ne moe transcendirati ljudske limitacije, imperfekcije i ovisnost. Stoga egzistencijalni povratak mnoine Jedinstvu nema smisla. Ako oni misle da e se to desiti poslije smrti, onda su oni nevjernici (kafiri); oni poriu realnost kazne na Vjenom Svijetu (Ahiretu), i utjeruju u la uenja Poslanika. III Prvi tom: 266to pismo (589ta stranica) Allah Allahom Allah se ne ujedinjuje ni sa im, niti se ita ujedinjuje sa . se ne ujedinjuje ni sa im, i nita se ne ujedinjuje sa

Allahom . Neke izjave Sufija sugeriraju ujedinjenje, ali njihovi autori ga nisu namjeravali. Na primjer, izjava, 'Kad je njegova neimatina (fakirluk) savrena on je Allah' sugerira ujedinjenje. Ali stvarno znaenje je da kad neimatina Sufije postane savrena on shvati da je on isto nepostojanje i da nita osim Allah ne postoji. To ne znai da se Sufi ujedini sa Allahom postane On, jer takva ideja je isto nevjerovanje (kufr) i apostatluk (irtad). Allah je iznad neosnovanih zakljuaka pokvarenjaka. Na ejh je izjavljivao 'Enel~Hakk' ali to ne znai 'Ja sam Allah'; to radije znai 'Ja ne postojim, i Allah jedini postoji'. [Prevodilac: Imam Rabbani se ovdje osvre na poznate ekstatine izjave ejh Husejin ibn Mensur el~Halada 'Enel~Hakk' koji je bio u stanju svijesti gdje nije vidio nita do i

Allaha pa ak ni svoj identitet i zato je ekstatino izjavljivao 'Enel~Hakk' ili 'Ja sam Istina'. On je svojim izjavama ushieno davao do znanja da on ne vidi svoje postojanje nego iskljuivo Allahovo postojanje. Naalost sredina i vrijeme nisu bili naklonjeni takvim dvosmislenim izjavama ak ni od evlija te je zbog toga javno pogubljen. Kao to vidimo Imam Rabbani ima ispravno tumaenje njegovih ekstatinih izjava to nesumnjivo dokazuje da ejh Husejin bin Mensur nije bio krivovjernik niti murted kao to neke nezrele osobe tvrde. Isto tako mnogi, neupueni u stvarno stanje Sufizma, zbog slinih izjava amatera, koje Imam Rabbani ovdje spomenu takoer krenu putem tekfirenja i potvaranja na istinske Sufije ime se izlau Allahovoj prijetnji spomenutoj u Hadis Kudsiji: Objavljujem rat onima koji lihvare i kude moje evlije. Da nas Allah Milosni sauva i zatiti od takva miljenja i govora o istinskim sufijama tj. evlijama. Amin! Historija dokazuje da su arlatani (oni koji se pretvaraju) pod nevidljivim Ibliskim utjecajem stvorili zbrku u svim ljudskim znanostima pa ak i u sufizmu. Allah nas sauvao od toga. Amin!] IV Prvi tom: 272go pismo (od 654-6te stranice) Vjerovanje u Jedinstvo Bitka nije neophodno za realizaciju fene i bake. to god se vidi, uje ili osjeti u mistinim doivljajima nije Allah; Sufi treba da ih sve negira i shvati da je Allah (tj. apsolutno ih transcendira). iza njih

Vjerovanje u Jedinstvo Bitka (tevhid vududi) nije neophodno za postizanje fene i bake, ili postizanje nieg ili vieg velajeta. Za fenu, mi trebamo samo percepciju Jednog Bia (tevhid uhudi) tako da zaboravimo ne-Boansko. Dosta je mogue da Sufi pree svoj duhovni put (sejr) od jednog kraja do drugog, bez dobijanja ideje o Jedinstvu Bitka; on ak tavie moe sumnjati da li se ona ikad i pojavila. Za mene, put na kojem se ne pojave ovakve ideje je dosta krai nego put u kojem se pojavljuju takve ideje. Takoe, putnici na prvom putu obino dovre svoje putovanje, dok putnici na drugom putu esto lutaju tamo i amo. Oni se zadovolje

sa nekoliko kapljica i napuste rijeku; oni tre za ujedinjenjem sa sjenkom i izgube realnost. Ja sam nauio ovu istinu u svom linom iskustvu. Neka im Allah pokae istinu!

Ja sam proao put drugom rutom, i mnotvo ideja o Jedinstvu Bitka se spustilo na mene. Allah je bio osobito milostiv i ljubazan prema meni i povukao me je Sebi kroz put ljubavi (sejr mahbubi). Njegovom pomoi ja sam preao doline i uspeo se planinama koje lee na ovom putu. Samo Njegovom milou On me je proveo preko sjenki i na kraju doveo do Realnosti. Ipak, kada sam poeo da obuavam uenike (muride), uvidio sam da je drugi put (bez ideja o Jedinstvu Bitka) puno krai i laki. 'Sva hvala pripada Allahu koji nas je uputio na istinu; da nam On nije pokazao put mi nikad ne bi nali istinu. Zasigurno, Poslanici naeg Gospodara su donijeli istinu.' (El~'Araf 43) Biljeka: Iz diskusije na poetku ovog pisma jasno je da su bitci mnogi i da pored Allaha postoji i svijet. Ova injenica, pak, ne spreava realizaciju fene i beke niti postizanje nieg ili vieg velajeta. Jer fena znai zaboravljanje svega ne-Boanskog, a ne negiranje svega ne-Boanskog. ta se trai od Sufije je da prestane vidjeti sve ne-Boansko, a ne da prestane vjerovati u sve ne-Boansko i negira mu egzistenciju. Ova istina, iako tako oigledna, nije bila poznata ak ni mnogim uvenim Sufijima; nije udo onda to je bila skrivena od laika. Oni su pobunili percepciju Jednog Bitka (tevhid uhudi) sa vjerovanjem u Jedan Bitak (tevhid vududi) i smatrali da je vjerovanje u Jedan Bitak (vahdetul vudud) kao jedan od preduslova za Sufi put, i smatrali su zalutalim one koji su vjerovali u dvije odvojene egzistencije (Allah i svijet) koji odvode druge na krivi put. Za mnoge od njih znanje o Allahu (marifet) nije nita drugo do znanje o istinama Jednog Bitka (vahdetul vudud), i percepcija Jedinstva u ogledalima mnoine je finalno izgaranje. Neki od njih su ak rekli da je Poslanik po zavretku svoje misije postavljen u poziciju (stanje) gdje je osmatrao Jedinstvo u ogledalima mnoine. U potporu ovog vjerovanja oni navode ajet: 'Doista, Mi smo ti dali kevser!' (el~Kevser 1), koji oni interpretiraju da znai 'Doista, Mi smo ti dali (viziju) Jedinstva u mnoini!' (jer slovo v od vahdet, Jedinstva, lei izmeu slova k i sr od rijei kesir to znai mnogo).

Takve ideje su daleko ispod dostojanstva poslanstva. Poslanici propovjedaju apsolutno unikatnog Allaha; ta god da se pojavljivalo u ogledalima kvalifikovane realnosti ono ne sudjeluje u Njegovoj unikatnosti, ono je limitovano kvalifikacijama i relacijama. Neka Allah podari ovim ljudima osjeaj za pravdu! Oni porede dostignua Poslanika sa svojim dostignuima, misle da su Poslanike odlinosti kao njihove odlinosti. Kako alosne rijei uvrede oni izgovaraju. Insektu koji je skriven u kamenu, Njegovo nebo i zemlja su nita drugo do taj kamen. Najnii od stvorenja (Imam sam za sebe daje ovako ponizan status), koji je imao sline ideje u poetku svog suluka (duhovnog putovanja) se stidi istih i okree Allahu ideju o mogunosti percepcije Allaha za oprost. On odbija u ovom svijetu na

principu Kranske inkarnacije. Havadah Nakibendi kae: 'ta god se vidi, uje ili osjeti mistinim doivljajem je neBoansko, i mora se negirati kelimom negacije (La ilahe IllaAllah; nema boga osim Allaha).' Stoga vizija Jedinstva u mnoini se takoe mora negirati. I sve to se treba negirati je ne-Boansko tj. nije Allah. Ove rijei Havadeh Nakibendija su me spasile te fatalne percepcije, oslobodile me okova vizija i percepcija, i podigle me sa takozvanog znanja do neznanja i iz gnoze u upitanost. Neka ga Allah nagradi za ono to je uinio za mene! (Amin) Zbog ovih njegovih rijei ja ga volim i pridruujem se njegovim zaljubljenicima. Evlije osim njega teko da su rekle neto slino, ili teko da su negirali svoje vizije i percepcije kao to je to Havadah Nakibendi uinio. U tom svjetlu osoba treba da shvati njegove slijedee rijei: 'Bahaiddin (ahi Nakibend) ne bi imao znanje (marifat) o Allahu, da poetak njegova puta nije kraj Ebu Jazida.' Uprkos svojoj veliini ejh Ebu Jazid Bistami nije proao iza svojih percepcija i vizija, i nije istupio napolje van tijesnog oklopa 'Slavljen neka sam ja!' Havadah Bahaiddin, pak, na drugoj strani, negira sve svoje vizije i percepcije i tretira ih kao neBoansko. ejh Ebu Jazidova 'transcendencijalizacija' (tenzih)

Allaha nije nita do 'imanentalizacija' (tebih) u oima Havadeh Nakibendija, i njegova afirmacija Allahove unikatnosti samo usporedba, a njegova perfekcija samo defekt. Stoga finalni uspon u kojem on nije prevaziao stadij imanentnosti je bio polazna taka za Havadu Nakibendija . Jer, osoba 'imanentizira' u poetku i 'transcendira' na kraju. Ja, ipak, mislim da je ejh Ebu Jazid bio informisan o svojoj nesavrenosti pred kraj ivota. Jer on je rekao na samrti: 'Ja Te nisam poznavao osim poslije neznanja, i nisam Te sluio osim poslije perioda vremena.' On je tako smatrao svoju prvu svjesnost o Allahu nesvjesnou, jer to nije bila svjesnost o Allahu nego o jednoj od Njegovih sjenki i pojava. Stoga on nije imao stvarnu svjesnost o Allahu; jer Allah je iza svega tj. apsolutno trancendira sve. Sjenke i pojave obiljeavaju poetak puta; one su samo pomo i sredstva. [Prevodilac: Drugim rijeima, percepcija sjenki i pojava slui svrhi postepenog preplavljivanja i obhrvanja svjesti Sufije koja se finalno poniti u stadijumu fene. Dakle sve te vizije imaju esencijalnu svrhu ali se nipoto ne smiju uzeti same po sebi kao cilj sufizma. Cilj je istinsko robovanje tj, 'ubudijah. ] V Prvi tom: 240to pismo (od 503-4te stranice) Ishod fene i bake je hajret (divljenje i uenje), a ne znanje. Slava i hvala Allahu, i mir neka je na Njegove odabranike! Ja sam primio tvoje pismo u kojem govori o svojim pohvalnim postignuima; bio sam vrlo zadovoljan itajui ga. Na putu ljubavi mnoge udnovate stvari se deavaju. Ti mora prevazii te doivljaje i stadije, pokuati da dosegne Onog koji stvara ta stanja, i tamo gdje nema znanja nego neznanje. Ako ti se poslije toga podari istinsko znanje, ti e biti vrlo sretan. Zapamti jednu stvar: negiraj sve to ti doe u viziji i poimanju, ak i ako to bude vizija Jedinstva u mnoini. Jer stvarno Jedinstvo se ne pojavljuje u mnoini: ta se pojavljuje je u stvari reflekcija ili odraz tog Jedinstva, a ne samo Jedinstvo. Prema tome, najbolja stvar za tebe na ovom stadiju je da ponavlja kelimu: la ilahe illallah (nema boga osim Allaha). Ti treba da

ponavlja ovu kelimu sve dok nita ne ostane u tvojoj viziji i poimanju, dok ne doe u uenje (hajret) i neznanje (dehl), i ne postigne ponitenje (fenu). Sve dok ne dostigne uenje i neznanje ti nee postii ponitenje. Ono to ti smatra fenom je u stvari nitavilo (adam); to zasigurno nije fena. Prvo dostigni neznanje i onda e realizovati fenu; to je prvi korak na putu. Ne misli na dospijee (vasl) ili susret (ittisal); oni jo nisu na vidiku. Kako e dosei Su'ada! Tamo su planine na putu, I visoke litice i duboke bezdani. Tvoja doivljavanja su ispravna (durust). Ali ti mora proi iza njih. Blagoslovljeni su oni koji slijede uputu i hodaju putem Poslanika . Moj drugi savjet tebi je da se vrsto dri eriata i da ocjenjuje svoja iskustva na njegovim principima. Ako osjea bilo kakvu razliku u rijei ili djelu (ne dao Allah), treba se bojati da je to od tvoje manjkavosti. Ovo je put Sufija koji su ispravno uspostavljeni. I moje najbolje elje su upuene tebi! 3-Vizije i Inspiracije I Prvi tom: 130to pismo (330ta stranica) Ono to se pojavljuje u viziji nije Allah. Konstantno promjenjljiva stanja i doivljavanja nisu pouzdan oslonac. Ne brigaj se za onim to doe i ode, ta je reeno i osluhnuto. Cilj je potpuno drukiji: on transcendira sve to uje ili vidi, osjeti ili doivi. Ove stvari su samo kao slatkii kojim se mame i obraduju djeca suluka (duhovnog puta). Idi iza njih. Prava stvar koja se trai je iza ovih sitnica koje su nestvarne kao san. Ako u snu vidi da si kralj, ti nisi postao kralj u realnosti. Ipak, san nudi nadu; to je obeanje. U Nakibendi tarikatu (neka Allah blagoslovi njegove lidere), vizije i doivljaji se ne uraunavaju. Ti e nai ovaj stih u njihovim knjigama: Ja volim sunce, Ja pjevam o suncu; Ja nisam no, niti volim no,

Stoga ja nikad ne priam o snovima. Ako jedno stanje doe a drugo ode, nema ta da se ali niti radi ega da se raduje. Trai Onog koji je apsolutno unikatan i neopisiv. Allah te blagoslovio! II Prvi tom: 272go pismo (od 657-60te stranice) U svojim vizijama Allaha Sufije ne vide u stvari Allaha , oni vide samo Njegovu pojavu ili sjenku; i rijei koje uju nisu u odnosu sa Allahom kao govor prema govorniku, nego kao stvorenje prema svom Stvoritelju. Izjave Sufija koje se protive ovom pravilu se trebaju uzeti kao ethat (pogrena izjava proistekla iz duhovne opijenosti): njihovi govornici e biti oproteni, ali njihovi sljedbenici koji vjeruju u te izjave bi mogli nastradati od Allahove kazne.

U mom miljenju vizija Allaha u ogledalima moguih stvari, koju neke Sufije smatraju savrenstvom i za koju vjeruju da kombinuje transcendenciju sa imanencijom, nije vizija Allaha ; to nije nita do proizvod njihove imaginacije. Ono to oni vide u moguem nije Neophodno, ono to dobiju u privremenom nije Vjeno, i ta izgleda kao imanentno nije Transcendentno. Ovi ljudi koji govore takve opijene rijei se mogu opravdati; nadati je se, da e oni biti tretirani kao Islamski pravnici u pogreci (mudtehid), i poteeni kazne. Ali mi ne znamo kako e Allah tretirati njihove sljedbenike koji su vjerovali u te opijene izjave dok su sami bili pri istoj svijesti; ja bih volio kad bi se oni tretirali kao sljedbenici mudtehida u pogreci. Ako oni pak ne dobiju takav tretman onda e biti u velikom belaju. Analogija (kijas) ili idtihad je osnovni princip eriata, i nama je nareeno da mu se pokorimo. Ali to nije sluaj sa kefom (duhovnim otkrovenjem) i ilhamom (inspiracijom); jer nama nije nareeno da se istim pokorimo. Inspiracija koju Sufi prima nije obavezujua na druge osobe; ali idtihad (analogija) Fakiha (Islamskog pravnika) jeste obavezujua na druge osobe. Stoga mi smo obavezani da slijedimo mudtehide (pravnike) i vjerujemo u osnovne principe religije kako su ih oni definisali. Rijei i djela

Sufija koje se protive pogledima mudtehida se ne smiju slijediti. Ali osoba treba da se ustegne ruenja istih; nego treba radije da im ponudi saosjeajno razumjevanje. Njihove rijei se trebaju tretirati kao ekstatine izjave (ethat) i ne interpretirati se bukvalno. Zaista je iznenaujue da odreeni broj Sufija trai od ljudi da vjeruju u njihove inspiracije i otkrovenja kao to su vahdetul vudud (Jedinstvo Bitka), nagovaraju ih da slijede njihove ideje i ak im prijete ako ne budu vjerovali u njih. Bolje bi im bilo da su im sugerirali da ne poriu te ideje, i upozorili ih na poricanje istih. Imati vjerovanje u neto je jedna stvar, a izbjegavanje poricati neeg je druga stvar. Vjerovanje u ove ideje nije neophodno; ali osoba ih isto tako ne treba ni poricati. Jer poricanje tih ideja bi vrlo lako moglo dovesti do ukora i osuivanja onih koji su ih izjavili, i time dovesti osobu u prezir prema Allahovim prijateljima (evlijama). Ukratko, osoba se treba vladati u skladu sa pogledima Sunni Uenjaka, i ustegnuti se komentarisanja na izjave Sufija, niti ih treba vjerovati niti ih treba poricati. To je pravi put, srednji put, izmeu ekstrema. Da nam Allah pokae i uputi nas na pravi put!

Jo zaprepaujue je ponaanje nekih kobajagi Sufija; oni nisu zadovoljni sa svojim vizijama i otkrovenjima, koje oni smatraju niim iskustvom, nego idu ak dotle da tvrde da je mogue vidjeti Allaha u ovom ivotu. Oni ak tvrde da vide neshvatljivu i nedokuivu Esenciju (zat) Neophodnog Bia, i busaju se da ono to je Poslanik doivio samo jednom u noi mirada oni doivljavaju svaki dan. Oni poistovjeuju svjetlo koje im se pojavi sa 'praskozorjem' (isfar subh) i vjeruju da je to Allah u svojoj nedefinisanoj i neopisivoj Naravi, i da je vizija istog kraj mistinog uzdizanja. Oni takoe vjeruju u razgovor i dijalog sa Allahom Allah . Oni kau

je rekao ovo ili rekao ono; neki od njih ak i citiraju

Allahove rijei kojim se prijeti njihovim neprijateljima ili daju radosne vijesti njihovim prijateljima. Neki od njih tvrde da su imali produeni dijalog sa Allahom od poetka zadnje treine noi pa sve do sabah namaza (jutarnje molitve), tokom kojeg su upitali o nekoliko stvari i dobili Allahove detaljne odgovore.

Doista, oni su arogantni i puni samozablude; velika li je uvreda njihova nepobonost. Iz rijei ovih ljudi se ogleda da oni poistovjeuju svjetlo sa Allahom i vjeruju da je to Allahova Esencija, radije nego da je to samo Njegova sjenka i pojava. Nazvati to svjetlo Allahom je nesumnjivo ista la, krivovjerje i blasfemija. Doista to je ogromni Allahov sabur da ih on odmah ne kazni i potpuno uniti. Slavljen neka je Allah koji trpi ljude iako zna njihove uvrede, i koji im oprata iako On ima mo da ih kazni! Narod Musaov (Mojsije) je bio uniten samo zato to su traili viziju, a Musa je i sam bio ukoren rijeima: 'Ti Me nikad nee vidjeti', i pokajao se za to. Poslanik Muhammed koji je najbolji i najvoljeniji od svih stvorenja, i prolih i buduih, i koji je bio poaen unikatnom privilegijom da se fiziki uspne do Allahove blizine, i koji je proao povrh Prijestolja i Stolice i transcendirao vrijeme i prostor, pa ak i njegovo vienje Allaha je stvar rasprave meu Islamskim uenjacima, uprkos nekim sugestijama sadranim u Qur'anu u potporu te vizije. Veina uenjaka smatra da on nije vidjeo Allaha . Imam Gazzali kae: 'Ispravan u noi pogled u ovoj stvari je da Poslanik nije vidio Allaha

mirada.' Ali ovi zalueni ljudi tvrde da svaku no vide Allaha , a uenjaci nisu sigurni ak i oko jedne vizije za naeg Poslanika . Allahovo proklestvo neka je na ove tvrdoglavce! Takoe se da razumjeti iz njihovih izjava da oni vjeruju da rijei koje oni uju stoje u odnosu na Allaha kao govor prema govorniku. Ovoj je ista blasfemija. Pogreno je poimati da rijei proizilaze od Allaha kao govor to implicira redoslijed i sekvencu; jer to je znak mogunog. Rijei velikih Sufija su ih odvele u greku, jer su oni takoe govorili o razgovaranju sa Allahom i dijalogom sa Njim. Ali treba napomenuti da te velike Sufije nisu vjerovale da su rijei u relaciji prema Allahu kao govor prema govrniku; oni su vjerovali da rijei u odnosu na Allaha stoje kao stvorenje prema Stvoritelju. Ne bi smijelo biti nikakve tekoe u prihvatanju ovoga. Allahove rijei koje je Musa uo iz svetog drveta, su stajale u relaciji sa Allahom kao stvoreno prema Stvoritelju, a ne kao govor prema govorniku. Isto

tako, rijei koje je Dibril uo od Allaha , su stajale u relaciji sa Njim kao stvorenje prema Stvoritelju. Pa i pored toga, rijei su bile Allahove rijei, i onaj ko to porekne je nevjernik (kafir) i krivovjernik. Drugim rijeima, 'Allahov govor' se odnosi na obadva unutranji govor (kelam nefsi) i rijeni govor (kelam lafzi) koje Allah stvara bez ikakvog intermediuma. Stoga rijeni govor je takoe Allahov govor i onaj ko to porekne je nevjernik. Treba da shvati ovaj point jasno, jer e te opkoristiti u mnogim razliitim kontekstima. Da nas Allah uputi!

4-Ekstatine Izjave (ethat) I Drugi tom: 95to pismo (od 1137-39te stranice) Doivljaj jednoe (dam) i doivljaj razliitosti (fark), su takoe poznati kao kufr-i-tarikat i Islam-i-tarikat i njihove karakteristike. Ekstatine izjave su proizvod prvog doivljaja (dam). Ja sam dobio tvoje pismo u kojem pita o odreenim izjavama nekih Sufija. Dragi moj! Vrijeme nije podobno za pisanje ili odgovoranje na tvoja pitanja. Ali poto si ve podigao ta pitanja, ja sam primoran da ti na njih odgovorim. Ipak, biti u kratak. Osnovna stvar koju treba da zapamti u vezi ovoga je da kao to imamo u eriatu kriterij izmeu Islama i kufra, tako isto mi imamo kriterij u tarikatu izmeu Islama i kufra; i kako je u eriatu kufr defektan a Islam perfekcija, slino i u tarikatu, kufr tarikata je imperfekcija a Islam tarikata je perfekcija. Kufr tarikata je doivljaj jednoe tj. jedinstva gdje je realnost pokrivena i distinkcija izmeu istine i neistine nestane. U ovom doivljaju Sufi posmatra u ogledalu svake stvari, dobre ili loe, divotu Jedinstva koje voli. Prema tome, on ne vidi nita dobro ili loe, perfektno ili manjkavo, osim kao manifestaciju tog Jedinstva. On, stoga, nema volje da porekne (zlo i imperfekciju), koja se pokazuje iz distinkcije (izmeu istine i neistine), te je konsenkventno u pomirenju sa svime, koje on smatra ispravnim. On izvlai zadovoljstvo za sebe iz Qur'anskog ajeta: 'Nema nijednog ivog stvorenja, a da ga On ne dri za kiku. Moj

Gospodar je doista na ispravnom putu.' (Hud 56) On ak poistovjeuje manifestaciju sa Manifestujuim, svijet sa Allahom , i roba sa Gospodarom. Ovo su posljedice doivljaja ujedinjavanja. U ovom stanju svijesti Husejn ibn Mensur Halad je rekao: Ja sam napustio (kefertu) Allahovu religiju, I ja moram ostati pri tom nevjerstvu (kufr), Iako je to zlo U oima Muslimana. Kufr tarikata nosi slinost kufru eriata, iako kafir eriata zasluuje ukor i kaznu dok kafir tarikata zasluuje ljubav i nagrade. Jer ovaj kufr potie od neodoljive preplavljenosti ljubavlju prema Allahu u kojoj se sve osim Allaha zaboravi, i stoga je, prihvatljiv; ali kufr eriata potie od ignorantnosti i nepokornosti, i mora, stoga, biti osuen. Islam tarikata je doivljaj razliitosti tj. podvojenosti, gdje distinkcija dolazi nazad i istina je odvojena od neistine, i dobro od zla. Islam tarikata je istovjetan kao i Islam eriata: kada Islam eriata postane perfektan onda postane jedno sa Islamom tarikata. Radije obadva Islama su Islam eriata, razliitost meu njima je zapravo razlika meu unutranjim duhovnim eriatom i vanjskim pojavnim eriatom, ili realnost eriata i njene pojavne forme. Kufr tarikata je superirorniji Islamu pojavne forme eriata, iako je inferiorniji i nii od Islama realnosti (duhovne) eriata. Nebo je nie od Prijestolja, Ali je vie i superiornije od zemlje. Sufije (Allah im blagoslovio due) koji su izrekli eth ili rijei koje su u konfliktu sa eriatom, su uinili to u stanju kufr-itarikat, a to je stanje duhovne intoksikacije i ne distinkcije. Ali Sufije koji su bili blagoslovljeni sa Islamom hakike (realnosti) su se izdigli iznad takvih opijenih izjava i rijei, slijedili Poslanike u unutranjem ponaanju i vanjskom ponaanju. Onaj koji govori eth je u miru sa svima; za njega je sve na ispravnom putu. On ne uoava razliku izmeu Allaha i svijeta, niti vjeruje u dualnost egzistencije. Ako je on doista postigao stupanj jedinstva

i ustaniio se u kufri-i-tarikat, onda on zaboravi sve osim Allaha . On e biti prihvatljiv, i njegove rijei e se uzeti kao posljedica intoksikacije (duhovne), i nee biti interpretirane bukvalno. Ali ako on nije dostigao taj stupanj, i zadobio tu perfekciju, i jo uvijek pria eth i vjeruje da je sve na ispravnom putu, i ne pravi distinkcije meu istinom i neistinom, on je onda heretik i nevjernik; zato to on hoe da kontradiktuje eriat i porekne misije poslanika koji su kanali Allahove milosti ovjeanstvu.

Ukratko, rijei koje se konfliktuju (sa eriatom) mogu izii iz usta pravednika kao i pokvarenjaka. Za prvog one su eliksir ivota, a za drugog one su najei otrov; isto kao to je voda rijeke Nil istovremeno bila slatka za Izraeliane a neukusna krv za Egipane. Ovo je vrlo klizav teren: mnogi Muslimani koji su slijedili rijei duhovno opijenih Sufija su izgubili pravi put, i zapali u zle vode, unitivi svoju vjeru. Oni ne znaju da se ekstatine izjave toleriu pod odreenim uslovima kod onih koji su doista u ekstazi a ne kod bilo koga. Od tih uslova najvaniji je da je osoba stvarno zaboravila sve osim Allaha ; ovo je ultimativni uslov za njenu prihvatljivost. A kriterij za raspoznavanje istinskog Sufije od arlatana je njegova dosljednost eriatu. Onaj ko je istinski Sufija nee prekriti nijedno eriatsko pravilo, ak i u stanju intoksikacije, i nesposobnosti da uoi distinkciju. Mensur Halad , posigurno, jeste rekao: 'Ja sam Istina (Allah)', ali bi svake noi u zatvoru obavio 500 rekata dobrovoljnog namaza sa okovima na nogama, i odbijao da jede hranu koja je dolazila od nepotenih ljudi, iako sama hrana nije bila haram. Ali onaj ko je pokvaren osjea praktikovanje eriata teim od pomjeranja planine. Ajet: 'Ono to im ti preporuuje je vrlo teko za njih.' (E~ura 13) opisuje stanje lanog Sufije. 'Gospodaru na! Obaspi nas Svojom milou, i prui nam u ovom naem postupku prisebnost.' (El~Kehf 10) I mir neka je s njim ko slijedi istinsku uputu! (Amin!) II Prvi tom: 95to pismo (od 236-8me stranice)

ejh Sirhindi diskutuje pet izjava od nekoliko uvenih Sufija, i tretira ih kao ekstatine izljeve (ethat). Prva dvojica govore esencijalnu istinu, ali je njihov nain izraavanja zavodljiv i neprikladan; on, stoga, pokuava da pokae ta je njihovo pravo i prihvatljivo znaenje. Ostala trojica su esencijalno u pogreci, i on nije sposoban da nae interpretaciju koja bi bila prihvatljiva. U svjetlu principa koji on razvija u diskusiji prve dvije izjave, ejh Sirhindi interpretira sveti Poslanikov hadis (Hadis Kudsi). ovjek je komprehensivno bie. Sve to se nalazi u svim stvorenjima je prisutno u ovjeku. Ovo je istinito u realnosti u kontekstu svijeta mogunosti, ali u kontekstu Neophodnog Bitka to je samo formalno istinito. 'Allah je stvorio ovjeka u Svojoj formi (suretihi).' (Sahih Buhari, 8: 246) Srce ovjeka ima istu komprehesivnost: ta god je tamo u totalnosti ovjeka to je tamo u srcu. Zbog toga je srce nazvano Komprehensivnom Realnou (Hakikat-i-Demi'ah). Na osnovu te komprehensivnosti (obuhvatnosti) neki Sufiji su govorili o ekspanziji srca i rekli: 'Kad bi se Prijestolje sa svim to sadri stavilo u ugao Sufijinog srca teko da bi ga on i osjetio.' Poto srce obuhvata (shvata) elemente i nebesa, Prijestolje, Stolicu i Duu, i obuhvata fenomenalno kao i trancendentalno, onda Prijestolje i ono to sadri ne predstavlja neto veliko. Srce obuhvata transcendentalno, i Prijestolje sa svim onim to sadri pripada, i pored ogromnosti toga, svijetu prostora, i, bez obzira koliko veliko bilo, ono je limitovano i ne moe se ni uporediti sa transcendentalnim. U miljenju trezvenih Sufija, pak, ovakve rijei i shvatanja su rezultat nedistinkcije izmeu realnosti stvari i njihovih simbolinih formi (en~muzad). Prijestolje Velianstva (Ar Medid) je pozornica kompletne Allahove manifestacije i prevelik je da bi stao u srce. Ono to se pojavljuje u srcu je u stvari samo simbolina forma Prijestolja, a ne realnost Prijestolja; i doista, ta simbolina forma ne predstavlja neto veliko u srcu koje je sposobno obuhvatiti bezbroj formi. Nebo, veliko koliko jest, se pojavljuje sa mnogim drugim stvarima u ogledalu; ali to ne znai da je ogledalo vee od neba. Odraz neba je manji od ogledala, ali ne i realnost neba. Ja u to objasniti primjerom. Mi imamo u ovjeku simbolinu pisutnost zemlje. Ali na osnovu ovoga, mi nemamo pravo rei da je ovjek vei od zemlje. Naprotiv, postojanje ovjeka naspram zemlje je kao sitna estica.

Rijei u diskusiji su, ukratko, zasnovane na zbunjenosti u poistovjeivanju simboline forme sa egzistencijalnim originalom. Istoj kategoriji pripadaju i rijei nekih Sufija obhrvanih ekstatinim doivljavanjem: 'Komprehensivnost (dem) Muhammeda je obuhvatnija od komprehensivnosti Allaha .' Poto oni vjeruju da Poslanik Muhammed uestvuje u obadva levela realnosti, mogue i neophodne, oni zakljuuju da je Poslanikova komprehensivnost obuhvatnija od Allahove . Ovdje oni opet brkaju simbolinu formu sa njenom realnou. Poslanik Muhammed obuhvata simbolinu formu a ne zbilju tj realnost Neophodnog. Allah , pak, na drugoj strani, je Neophodno Bie u realnosti. Da su oni uoavali razliku izmeu realnosti i simboline forme Neophodnog Bia, oni sigurno ne bi izustili takve rijei. Poslanik Muhammed je samo rob Allahov, limitovan i konaan, dok je Allah nelimitovan i beskonaan.

Znaj da je intoksikacija obiljeje velajeta, a da je trezvenost obiljeje nebuveta, iji djelovi su dostupni najsavrenijim sljedbenicima poslanika kao sljedbenicima putem njihove trezvenosti. Bistamije predpostavljaju ekstazu trezvenosti; Ebu Jazid je rekao: 'Moj barjak je vii od Muhammedovog barjaka.' Pod njegovim barjakom on misli na velajet a pod Poslanikovim barjakom on misli na nebuvat i time je izdigao velajet koji podrazumjeva ekstazu iznad nebuveta koji predstavlja trezvenost. U istu kategoriju spada izjava nekih Sufija: 'Velajet je superiorniji nebuvetu.' Oni misle da u velajetu ovjek sueljava Allaha a da u nebuvetu on sueljava stvorenja, a jasno je da je sueljavanje Allaha superiornije sueljavanju stvorenja. Neki ljudi su interpretirali ovu izjavu da znai da je velajet Poslanika bolji od njegova nebuveta. Po meni takve izjave su daleko od istine. Jer u nebuvetu (poslanstvu) poslanik ne sueljava samo stvorenja, nego istovremeno i Allaha i stvorenja. Njegovo unutarnje bie je sa Allahom a njegovo vanjsko bie je sa stvorenjima. Onaj ko sueljava samo stvorenja je dravnik. Poslanici su najbolja Allahova stvorenja, i poaeni su najboljim Allahovim blagodatima. Velajet je samo dio nebuveta koji

predstavlja cjelinu; stoga nebuvet je bolji od velajeta, pa bio to velajet evlije ili poslanika. Trezvenost je bolja od ekstaze koja je ukljuena u trezvenost kao to je velajet ukljuen u nebuvet. Trezvenost, prosta i ista, koja je dostupna svakom obinom ovjeku nije predmet ove diskusije; stoga, izdignuti ekstazu nad ovakvom trezvenou ne predstavlja mnogo. Trezvenost koja prati ekstazu je nesumnjivo bolja od ekstaze. Istine eriata koje potiu iz nebuveta su ista trezvenost i ta god nije u skladu sa njima je rezultat ekstaze. Osobe u ekstazi zasluuju opravdanje; ipak, ideje koje zasluuju da se slijede su ideje trezvenosti a ne ideje ekstaze. Da nas Allah blagoslovi sa sljeenjem doktrina eriata (neka je mir i blagoslov na njihova donosioca); i neka Allah blagoslovi i one koji kau amin na ovu dovu. (Amin!) Ono to se prenosi u svetom hadisu (Hadis Kudsi): 'Moja zemlja i Moja nebesa Me ne obuhvataju; ali srce Mog vjernog roba Me obuhvata.' se odnosi na obuhvatanje simboline forme Neophodnog Bia a ne Njegove realnosti; jer Allah je daleko od ulaska u bilo ije srce kao to smo ve gore objasnili. Sad je jasno da je obuhvatanje Transcendentnosti srcem u stvari obuhvatanje 'simboline' transcendentnosti a ne istinske Transcendentnosti isto kao i u sluaju Boanskoga Prijestolja i onog to sadri. Srce nikada ne obuhvata istinsku Transcendentnost. III Prvi tom: 152go pismo (325-7me stranice) Pokornost Allahu lei u pokornosti Poslaniku . Rijei Sufija koje prave razliku izmeu te dvije pokornosti spadaju u kategoriju etha i trebaju se ignorisati. Allah kae: "Onaj koji se pokorava Poslaniku se u stvari

pokorava Allahu." (En~Nisa:80) Tako Allah smatra pokornost Poslaniku zapravo pokornost samom Sebi. Stoga, pokornost Allahu koja je drukija od pokornosti Poslaniku u stvari i nije pokornost Allahu . Da bi naglasio i podvukao ovaj point

Allah je upotrebio rije kad (koju smo mi preveli kao 'u stvari'), da ne bi zlonamjerna osoba podvajala ove dvije pokornosti, ili

predpostavila jednu drugoj. Na drugom mjestu Allah , kori ljude koji prave razliku izmeu ove dvije pokornosti: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu Allaha Poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici..." (En~Nisa:150) i

Neke Sufije u stanju duhovne opijenosti i ekstaze su izustili takve rijei koje razlikuju izmeu pokornosti Allahu i pokornosti Poslaniku , i govore o predpostavljanju ljubavi prema jednom ljubavlju prema drugom. Naprimjer, prenosi se da je Sultan Mahmud Gaznevi za vrijeme svoje vladavine doao jednom u oblast Harkan i ulogorio se tamo. Onda je poslao jednog od svojih ljudi do ejh Ebul~Hasan Harkanija traei od njega da ga posjeti u njegovom atoru, i u sluaju da ejh odbije njegov poziv da mu glasnik proui ajet Qur'ana: 'Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onima koji imaju autoritet meu vama.' (En~Nisa: 59) Kada je Sultanov glasnik uvidio da ejh nije voljan odazvati se pozivu, on mu je prouio dotini ajet. Na to ejh odgovori: "Ja sam jo uvijek zauzet pokornou Allahu te se stidim da se jo nisam poeo pokoravati Poslaniku . ta onda da kaem za pokornost vladaru." Ovo implicira da je ejh smatrao da je pokornost Allahu drukija odnosno odvojena od pokornosti Poslaniku . U stvari, ovo je odvajanje od istine. Sufije ije iskustvo je istinito odnosno savreno izbjegavaju takve rijei, i vjeruju da u svim stvarima eriata, Tarikata i Hakikata pokornost Allahu lei u pokornosti Poslaniku ; oni su uvjereni da svaka pokornost Allahu mimo pokornosti Poslaniku , je ustvari samo zabluda i krivovjerje. Takoe se prenosi da je ejh Ebu Sa'id Ebu~l~Hajr jednom bio sa nekim ljudima meu kojim se nalazio ugledni Sejjid (potomak Poslanika ) iz Hurasana. Iznenada se kod njih pojavi ekstatini Sufi (medzub) i ejh se okrenu od Sejjida da primi Sufiju. Sejjid nije volio taj njegov gest; na to je ejh rekao: 'Ja tebe potujem porad ljubavi prema Poslaniku , ali ja potujem ovog

ekstatinog Sufiju poradi moje ljubavi prema Allahu .' Ova vrsta razluivanja, takoe, nije svojstvena Sufijama ije duhovno iskustvo je istinsko odnosno savreno. Za njih je opreavanje ljubavi za Allaha naspram ljubavi za Poslanika posljedica duhovne opijenosti, i ista zabluda. injenica je da u ranim stadijima velajeta ljubav prema Allahu dominira, ali na stadiju savrenosti koji je slian nebuvetu, ljubav prema Poslaniku je ta koja dominira. Da nas Allah uvrsti u pokornosti Poslaniku . (Amin!) koja je u stvari pokornost samom Allahu IV Prvi tom: 100to pismo (od 251-2ge stranice) Neke rijei izgledaju kao eth ali to nisu i njihov autor ne moe biti opravdan. Ti mi kae da je ejh Abdu~l~Kebir Jemeni rekao da Allah ne poznaje skriveno (gajb). Dragi moj! Ja prosto ne mogu da ujem takvo neto: to prokljua moju krv Farukija. Ove rijei ne trebaju objanjenje ili interpretaciju, bez obzira bio njihov autor ejh Kebir Jemeni ili ejh Ekber ami. Mi moramo da imamo (slijedimo) rijei Muhammeda Arabije , a ne rijei Muhjidina Arebije , Sedr~l~Dina Qunavija ili Abdur~Rahmana Kaija: mi trebamo nass (tekst Qur'ana i Sunneta), a ne fass (Fusus~l~Hikam) od Ibn Arabije . Dovoljne su nama futuhati medenijeh (objave Poslaniku ); mi ne trebamo da se bavimo sa Futuhati Mekkijeh (od ejh Ibn Arabije Imam Rabbani ). [Prevodilac: Potovani ovdje ne poniava niti nipodatava trud i ugled

ejh Ibn Arabija nego strogim i odsjeenim tonom daje do znanja labavim i nedovoljno prosvjetljinim Sufijama da su oni kao i svi ostali Muslimani obavezani rijeima (eriatom i Objavom) Poslanika Muhammeda a nisu obavezani rijeima i inspiracijama ejh Ibn Arabija bez obzira koliko one mogle izgledati velianstveno i prosvijetljeno u njihovim oima. Na sudnjem danu Allah e ih pitati o vjerovanju i slijeenju rijei

zadnjeg Poslanika a nee ih pitati o vjerovanju i slijeenju rijei bilo kojeg ejha. Stoga znanje koje sufije posjeduju se prenosi samo onima koji su ga dostojni odnosno koji ga mogu, Allahovom milou, ispravno shvatiti i upotrijebiti. Ovdje elim napomenuti itaoce da Imam Rabbani zapravo kritikuje pogreno razumijevanje, Ibn Arabijevih ili pak drugih evlija, rijei odnosno alegorinog govora visokih sufija. Nemojte da to poistovjetite sa kritikom, Ibn Arabijeve ili nekog drugog evlije, linosti, jer daleko je od toga da se Imam Rabbani uputao u takvu vrstu govora gore navedenim i slinim citatima iz Mektubata. Allah blagoslovio njega i sve Njegove evlije i uinio nas iskrenim nasljednicima njihova znanja i bliskosti sa Njim. Amin!] Allah lino izjavljuje u Qur'anu da On zna skriveno (gajb), i karakterie Sebe kao poznavaoca skrivenog. Stoga, rei da Allah ne poznaje skriveno je ista blasfemija, i nita manje od poricanje Allaha. Dajui ak i drugo znaenje rijei gajb autor te izjave se ne moe opravdati od uvredljivosti svojih rijei. "Grdne rijei dolaze iz njihovih usta." (Kehf: 15) Ja ne znam ta ih je zavelo da izuste takve rijei koje izravno kontradiktuju eriat. Ako je Mensur rekao: 'Ja sam Istina!' i ako je Bistami rekao: 'Slava neka je meni!', oni se mogu opravdati, jer su to rekli obhrvani duhovnom ekstazom. Ali rijei ovih potonjih nisu posljedica ekstaze; naprotiv, one su intelektualne izjave i tiu se razuma. One ne potrauju opravdanje, i teko da zahtijevaju ikakvu interpretaciju. Ako je autor tih izjava htio istim da na sebe navue prezir ljudi, ak i to je zlo i pokueno. Ipak, ako poslije svega autor istih eli prezir okoline, postoje mnogi drugi naini da to postigne; zato se prihvatio puta koji ga dovodi na ivicu nevjerstva? 5-Sejr i Suluk (kontemplativno kretanje ljudskog uma i putovanje Sufi putem) I Prvi tom: 144to pismo (318-19te stranice)

Znacenje sejra, i opis njegova etiri stadija: sejr ila Allah, sejr fi Allah, sejr en Allah bi Allah i sejr dar aja'. Sejr i suluk se se odnose na kretanje (uma) u znanju koje pripada kategoriji kvaliteta; stvarno kretanje je nepojmljivo ovdje. Sejr ila Allah (kretanje ka Allahu) se moe definisati kao proces znanja u kojem se osoba kree od nieg ka viem znanju, i od toga ka jo viem znanju, dok ne dostigne znanje o Neophodnom Biu. Osoba dostigne na ovaj stupanj kada znanje o moguim biima izblijedi i potpuno nestane. Ovaj stupanj se zove Fena ili ponitenje sebe. Sejr fi Allah (kretanje u Allahu) je kretanje znanja u levelima Neophodnosti, imenima, atributima, stanjima (ujun), relacijama i negacijama, dok osoba ne dostigne stupanj koji rijei ne mogu opisati, niti simboli oznaiti, niti pridjevi okarakterisati, niti relacije povezati, i koji niko ne moe znati i obuhvatiti. Ovaj stupanj se zove Baka (opstojanje u Allahu). Sejr en Allah bi Allah (kretanje od Allaha sa Allahom) koji je trei stadij je takoe kretanje znanja od vieg ka niem znanju, i odatle nie i nie dok osoba ne sie do levela moguih bia na povratku sa levela Neophodnosti. Ova osoba je gnostik (el~'arif) koji zaboravi Allaha kroz Allaha, koji se vrati od Allaha sa Allahom, koji gubi a ipak nalazi, koji je razdvojen a ipak ujedinjen, i koji je udaljen a ipak blizu. Sejr dar aija' (kretanje u stvarima) je spoznavanje stvari, jedne po jedne, nakon to ih je osoba potpuno zaboravila u prvom sejru. Stoga, etvrti sejr je nasuprot prvom sejru, a trei nasuprot drugom, kao to moete i sami vidjeti. Sejr prema Allahu i sejr u Allahu su namijenjeni za kompletiranje velajeta oitovanog u feni i baki; a trei i etvrti sejr su namijenjeni za ispunjavanje dunosti propagiranja vjere to je bila misija svih poslanika pa i naeg Vjerovjesnika . [Prevodilac: Samo da opet napomenem da svi ovi termini koji govore o kretanju u Allahu , sa Allahom itd. nisu bukvalni nego simbolini izrazi i 'kretanje' nije kao prostorno kretanje od take A do take B kako se u matematici i fizici razumije. Sve to kretanje se deava u svijesti tj. znanju osobe koja putuje Sulukom. Stoga, bilo kakva kritika ovom pasusu od strane

bukvalista je besmislena i nezrela sa njihove strane jer doista je apsurdno da poetnik (laik) kritikuje ili odreuje kriterij za strunjaka (arifa).] II Prvi tom: 290to pismo (740-4te stranice) ejh Ahmed Sirhindi opisuje u detalje svoje mistino iskustvo.

Kada sam odluio da krenem Sufi putem, Allah me je vrlo ljubazno uputio na velikog evliju i gnostika, i jednog od vodeih autoriteta Nakibendi tarikata, ejh Muhammeda Bakibillah . Mog uitelja i upravitelja na putu koji poinje od kraja (indirad~l~nihajah fil~l~bidajah) i provodi kroz sve stadije velajeta. On me je pouio zikr ismi zaat (ponavljanju Imena Allah), i usmjerio svoju duhovnu panju prema meni (tevedduh) na prisnim relacijama dok nisam doivio veliko zadovoljstvo (duhovnu ispunjenost) i intenzivnu enju koja me je dovela u cvilenje (pla). Poslije samo jednog dana osjeanje samonegacije (bi hudi) kako je poznato ovim Sufijama i nazvano zaboravnost (gajbah) me je potpuno obuzelo. U tom stanju samoponitenja ja sam ugledao ogroman okean i uvidio da su se forme stvari pojavljivale kao sjenke u tom okeanu. Ovo stanje se intenziralo dok me nije obhrvalo. Nekad je trajalo etvrtinu dana, nekad dvije etvrtine, a nekad i cijelu no. Kada sam to prenio ejhu, on je rekao: "Ti si postigao vrstu fene", i posavjetovao me da budno pazim na to prosvjetljenje (agahi). Dva dana poslije, ja sam postigao fenu u punom smislu, i prenio to ejhu. On mije rekao da nastavim. Poslije toga sam postigao fenu od fene (ponitenje u ponitenju). Kada sam to prenio ejhu on me upitao: "Da li vidi cijeli svijet kao jednou ujedinjenu sa Jednim?" "Da." - rekoh ja. Onda je on rekao: "Fena od fene u istinskom smislu je da uprkos vizije ujedinjenosti zapadne u stanje besvjesnosti (bi u'uri). Sljedee noi ja sam postigao tu fenu o kojoj je govorio moj ejh. Ja sam mu to prenio; I takoe mu rekao o svojim osjeanjima poslije doivljavanja fene. Nadalje sam mu rekao da sam primio direktno znanje ('ilm huduri) o Allahu, i da sam uvidio da su atributi koji su trebali pripadati meni u stvari pripadali Allahu.

Nakon toga sam ugledao svjetlo koje je obuhvatalo sve stvari. Mislio sam da je to Allah . To svjetlo je bilo crne boje. Ja sam to prenio ejhu. On je rekao: "Ti si vidio Allaha , ali pod velom svjetla." On je jo dodao: "Ekspanzija svjetla koju vidi je u ravni znanja, i pojavljuje se zbog kontakta Boanske Esencije sa bezbrojnim stvarima, uzvienim i niskim; ali se treba negirati." Poslije toga, to sveobuhvatno svjetlo je poelo da se skuplja dok od njega nije preostala samo taka. ejh mi je rekao: "Ti treba da negira i tu taku, dok ne dostigne stanje udenja (hajret)." Ja sam uinio kako je on rekao, i ta imaginarna taka (noktah mevhum) je nestala te je nastalo uenje, gdje je Allah bio vidljiv Sobom kroz Sebe. Kada sam to prenio ejhu on mi je rekao: "Ova prisutnost (hudur) je prisutnost na koju Nakibendija cilja, i to je ono to predstavlja znaenje nisbeta Nakibendije. To je takoe poznato kao prisutnost Allaha bez skrivenosti (hudur bi gajbet), i tu lei ukljuenost cilja u poetku (indirad~l~nihajah fi~l~bidajah). U naem (Nakibendi) tarikatu ovaj nisbet se dobija kao to se dobija ezkar i evrad od ejhova u drugim tarikatima (selasil) da bi praktikovanjem istih dervii dostigli cilj. Na osnovu ove injenice, onda, moete zamisliti do kojih visina se mogu uspeti Sufije ovog tarikata." Ovaj nisbet, koji je dosta rijetka pojava, meni je podaren za manje od dva mjeseca i nekoliko dana poslije toga sam zapoeo zikr po ejhovim instrukcijama. Poslije tog nisbeta, druga fena mi je podarena za koju se vjeruje da je stvarna fena (fena hakiki). Moje srce se proirilo toliko da je cijeli svijet, od Allahova Prijestolja pa do centra zemlje, bio manji od zrna naspram te ekspanzije. Poslije toga sam vidio sebe i svaki objekat svijeta, radije svaki djeli svijeta kao dio Allaha . Onda sam vidio svaki djeli svijeta odvojeno ujedinjen samnom, i vidio sam sebe kao jedno sa svima njima, dok nisam vidjeo da je cijeli svijet skriven u jednom djeliu. Poslije toga sam vidio sebe, radije svaki djeli mene, toliko proiren i uvean da je cijeli svijet pa i nekoliko svjetova moglo stati u njega. Vidio sam sebe onda i svaki djeli sebe kao ekspandirajue svjetlo koje ulazi u svaki djeli tako da su sve forme i oblici svijeta nestali u njemu. Nakon toga ja sam vidio sebe, radije svaki djeli mene, kako obdrava (mukavvim) svijet. Kada sam to prenio ejhu on je rekao: "Ovo je stupanj istinskog

ubjeenja (hakka~l~jakin) u tevhid (jedinstvo), stadijum ujedinjenja od ujedinjenja (dem~el~dem)." Poslije toga, sve forme i oblici svijeta koje sam prethodno vidio kao da su Allah sada sam vidio kao imaginarne (mevhum), i svaki djeli koji sam prethodno vidio kao Allaha bez razliitosti i jasnoe (bi tefavut ve bi temjiz) sada je bio iluzoran. Zapao sam u kompletno udenje, izgubljenost (hajret). U tom trenutku sam se prisjetio rijei ejh Ibn Arabije u njegovom Fususu koje mi je proitao moj babo: "Ako hoe, moe to nazvati stvoreno; ili ako hoe, moe to nazvati Allah u jednom smislu i stvoreno u drugom smislu; ili ako hoe, moe izraziti svoju nesposobnost da razlikuje izmeu dvoga." Te rijei su me malo opustile. Onda sam otiao kod ejha i rekao mu o mom stanju. On je rekao: "Prisustvo (hudur) Allaha koje ima nije jasno. Nastavi sa instrukcijama dok Postojei (el~Mevdud) ne bude jasno razlikovan od iluzornog (mevhum)." Onda sam mu ja na to citirao rijei ejh Ibn Arabija koje govore o nerazlikovanju. On je rekao: "ejh (Ibn Arabi) nije govorio o savrenom stanju, i, naravno, nerazlikovanje jeste bilo finalno stanje nekih Sufija." [Prevodilac: ejh Bakibillah nije mislio ovdje da zanegira savrenost ve samo zapaa i doznauje svom da u tom pasusu Fususa ejh Ibn spoznaje ejh Ibn Arebiju ueniku Imam Rabbaniju

Arabi nije govorio o svojoj zadnjoj duhovnoj stanici na okomitoj stazi spoznaje (marifeta) nego o toj specifinoj duhovnoj stanici nerazlikovanja. Ovo je vrlo vano shvatiti kada se itaju ovakvi naoigled kritini osvrti na stanja i shvatanja prijanjih evlija. Ljudi bez uvida imaju inherentu sklonost da ovakve i sline citate iz Mektubata uzimaju kao dokaze da ejh Ibn Arabi nije usavrio svoju spoznaju odnosno marifetullah a to nije niemu dokaz osim njihovoj neupuenosti u ovu prefinjenu temu.] Ja sam nastavio sa instrukcijama. U sljedea dva dana Allah mi je pokazao, poradi duhovne panje mog ejha (tevedduh), razliku izmeu Egzistencije i iluzije. Potom, sam uvidio da je stvarna Egzistencija razliita od iluzorne (egzistencije); uvidio sam da atributi i akcije te efekti koji su poticali od iluzornog u

stvari potiu od Allaha . Takoe sam uvidio da ovi atributi i akcije su absolutno iluzorni (mevhum mehad) i da nema nita egzistencijalno osim Allaha . Kada sam prenio ovo otkrovenje mom ejhu on je rekao: "Ovo je stadijum raliitosti poslije ujedinjenosti (fark ba'de~l~dam), to je finalni kraj ljudskog stremljenja. Poslije ovoga osoba moe uvidjeti ono poradi ega je obdarena neophodnim sposobnostima. Autoriteti Sufizma su to smatrali stadijom perfekcije." Dopustite mi da ustanovim pregled svega toga. Kada sam izveden u stanje trezvenosti poslije intoksikacije (duhovne) tj, iz fene u baku, i osmotrio svaki djeli moga bia, tamo nisam vidio nita do Allaha i vidio sam to kao ogledalo u kom sam gledao Allaha . Iz tog stanja sam zapao ponovo u stanje uenja i izgubljenosti. Kada sam se povratio sebi, vidio sam Allaha ne unutar djelia mog bia nego pored tj. uz njih, i naspram tog prethodni stadij je izgledao inferiorniji. Opet sam potom zapao u izgubljenost (hajret), ali kad sam povraen nazad u trezvenost, vidio sam Allaha u takvom stanju gdje nije bio niti jedno sa svijetom niti drukiji od svijeta, niti je bio u svijetu niti van njega. Odnos u kojem sam naao Allahovu prikljuenost (mai'jah), obuhvatnost (ihatah) i imanentnost (sirjan) na prvom stadiju, je sada potpuno nestao. Pa uprkos tome On mi je bio pokazan sa tim atributima, kao da sam Ga osjetio. Ja sam takoer u isto vrijeme vidio svijet, ali svijet nije stajao sa Allahom u tim relacijama. Poslije toga sam opet zapao u izgubljenost. Kada sam povraen u trezvenost, saznao sam da je Allah bio u drukijoj relaciji sa svijetom od tih prethodnih relacija. Ta relacija je bila nepojmljiva, i ja sam vidio Allaha u toj nepojmljivoj relaciji. Poslije toga sam opet zapao u izgubljenost, i iskusio neku vrstu kontrakcije. Kada sam se povratio sebi, vidio sam Allaha bez te nepojmljive relacije: On nije imao nikakve relacije sa svijetom bilo pojmljive ili nepojmljive. Ja sam tada vidio svijet takoe u tom stanju. Tada mi je podareno specijalno znanje po kojem nije postojala nikakva relacija izmeu Allaha i svijeta, iako sam istovremeno vidio obadvoje. Potom sam informisan da objekat te moje vizije (mehud), uprkos svoje transcendentalne naravi, nije bio Allah . To je radije bila simbolina forma Njegove kreativne

relacije (suret misal~i~ta'alluk tekvin uuv) koja je iznad svih pojavnih relacija, pojmljivih ili nepojmljivih. Kako da dostignem Suada! Na putu su visoke planine, I duboke klisure sa strana. Dragi moj! Ako bih ja poeo govoriti u detalje moje doivljaje, i istine koje su mi otkrivene, diskusija bi se puno oduila. Pogotovo, ako bih poeo diskutovati ideje o Jednoi Postojanja (tevhid vududi) i sjenkasti karakter stvari, tada bi ljudi koji su proveli cijeli ivot u dolini Jednog Bia uvidili da ne poznaju ni jednu kap ovog beskrajnog mora znanja. Kako udno da me ovi ljudi ne uvrtavaju u one koji su iskusili doivljaj Jednoe Postojanja i smatraju me samo pukim teologom koji porie Jedinstvo. Oni vjeruju da je insistiranje na istini Jednoe Postojanja najvie dobro, i da putovanje iza tog stupnja odraava pad. Neke lude koje nisu svjesne samih sebe, Su zavoljele manjkavost pod utiskom da je to savrenost. Oni se raspravljaju o ovoj stvari na osnovu izjava ranih Sufija o Jedinstvu Postojanja. Da im Allah pokae kako da pravedno tretiraju dotine izjave. Kako oni znaju da te iste Sufije nisu dostigle taj stadij i ostale na njemu? Ja ne poriem da osoba ne dobije ideje o Jedinstvu Postojanja: to se doista desi. Ono to ja zagovaram je da postoje vii stadiji iznad tog. Ako oni smatraju osobu, koja se uzdigne iznad tog stadija, poricateljem Jedinstva i odaberu da je tako markiraju, ja se onda ne elim uvlaiti u diskusiju sa njima. III Prvi tom: 71vo pismo (200-1ve stranice) Duhovne vjebe i mukotrpne prakse koje nisu u skladu sa eriatom nemaju nikakve koristi. Da bi bili zahvalni Allahu , to je naa primarna dunost, neophodno je, prvo, da se naui ispravno vjerovanje definisano od Ehli Sunneh, tj. Spaenog Naroda; drugo, da se slijede praktine

odredbe eriata onako kako su to regulisali Mudtehidi ovog naroda; i tree, da se osoba duhovno oisti na principima zacrtanim od Sufija tog Spaenog Naroda. Prve dvije stvari su obligatorne, zato to one formiraju osnovu na kojoj se die cijela struktura Islama; trea stvar je potrebna za perfekciju, poto savrenost Islama ovisi o tome (duhovnoj istoi). Svaka akcija ili praksa koja je suprotna ovim principima je grijeh, nepokornost Allahu , i nezahvalnost tom velikom Dobroinitelju. Brahmani iz Indije, i Filozofi Grke nisu zaostajali u mukotrpnim praksama i velikoj predanosti. Ali poto te prakse i predanost nisu bile u skladu sa eriatom poslanika (alejhimus~selam) nisu im ni koristile i nee spasiti poinitelje istih na drugom svijetu. Stoga, morate slijediti Poslanika i njegove pravedne Nasljednike (hulefa~i~raidin). 6-Kef I Prvi tom: 217to pismo (stranice 432, 435) Kef (otkrovenje) Sufije nije nepogreiv: tri uzroka pogreke u kefu. Ti mi nisi zadugo pisao o svojim stanjima i doivljajima. Bilo kako bilo, ono to se trai je da se slijedi eriat ustrajno bez skretanja i za dlaku u vjerovanju i akcijama. Najvanija stvar je da se uva stanje odnosa sa Allahom u srcu. to vie neznanja ima u njemu biti e sretniji, i to ranije dostigne stanje izgubljenosti (hajret) bolje za tebe. Vizije o Allahu i otkrovenja njegovih Imena se pojavljuju dok si na putu; kada dosegne kraj, one se rijetko dese. Na tom stupnju, osoba ne eli nita osim neznanja (dehalet) i nepostizanja ('adam jaft). ta da ti piem o kosmikim otkrovenjima (kuuf kavni)! Na ovom polju uzroci greki su mnogi i mogunost pogreke je velika. Pojava ovih stvari je dobra koliko i njihovo nepojavljivanje. Ti se moe upitati kako to da se nekad uvuku greke u otkrovenja evlija, i neto drukije se u stvari desi. Veli (svetac) nas informie, naprimjer, da e taj i taj umrijeti poslije mjesec dana ili se vratiti sa putovanja. Ali kada se mjesec navri nita od toga se ne desi.

Odgovor je da otkrovenje (mekuf) moe ovisiti o neemu sa im Veli nije bio upoznat niti je to mogao otkriti, a on je to otkrovenje kategorino izrazio. Takoer moe biti i druga mogunost: Gnostik je mogao saznati sa uvane Table Sudbine (Levhi Mahfuz) o specifinom dogaaju, ali taj se dogaaj u meuvremenu mogao promjeniti, pripadavi kategoriji promjenjljivih odreenja (kada' mu'allak) za iju prirodu i podlonost promjeni Veli nije znao. U takvom sluaju, onda, ako on kae ono to zna to se lahko moe da ne dogodi....[Prevodilac: To ne znai da je evlija slagao ili da je on patvoren nego da je on podloan greci u takvim stvarima kao i svaki drugi ovjek koji nije poslanik. To nimalo ne oduzima od njegove asti i ugleda kod Allaha niti odraava nesavrenost njegova duhovnog iskustva. Stoga pri pojavi takvog sluaja je najbolje rei Allah ini to Mu je volja i nikom za to raun nee polagati, izbjegavajui time sumnju u dostojnost dotinog Allahova prijatelja (velijjullah).] Znaj da su Allahova odreenja od dvije vrste: promjenjljiva i nepromjenjljiva. Prva su podlona promjeni i zamjeni, dok druga nisu. Allah kae: "Moja odreenja se ne mjenjaju." (50:29) Ovo se odnosi na nepromjenjljiva odreenja. O promjenjljivim odreenjima On kae: "On brie ono to On eli i potvruje ono to On eli, i sa Njim je Majka Knjiga (Umm~l~Kitab)." (13:39) Nego da se vratim naoj temi. Pogreka se moe nekad pojaviti u nadahnutim idejama kada se intelektualne predpostavke, koje su vrsto uspostavljene kod primaoca inspiracije a u realnosti su neistinite, kombinuju sa nadahnutim idejama i on nije sposoban da ih razlui, i, konsekventno, uzme cijelu stvar kao inspiraciju. Tako se pogreka ubaci unutra, i cijela stvar postane netana, jer je dio iste netaan. [Prevodilac: Imam hoe da kae da vjerovanja i predpostavke primaoca inspiracije imaju sposobnost da se otisnu i promu cijelu inspiraciju time joj mijenjajui prvobitni smisao i realnost. Naprimjer ako je osoba vatreni pobornik doktrine Jednoe Postojanja (Vahdetul Vudud) svaka inspiracija e morati proi kroz taj mentalni filter ostavljajui svoj otisak na inspiraciji. Stoga vrlo je teko za samu osobu da to objektivno analizira i odbaci ono to je netano. To je jedan od razloga zato inspiracija evlije nije obavezujua nikome i zato je neophodno da dervi podnosi raport o doivljenim inspiracijama i

vizijama svom Duhovnom Uitelju, koji je sve to proao i zna ta je tano a ta netano pod uticajem raznih faktora. U protivnom osoba je u stalnom riziku od samovoljnog interpretiranja (pogrenog) i konsekventno naputanja pravog puta.] Takoe se moe desiti da Sufi vidi u viziji, ili u snu, neku transcendentalnu istinu, i primi je literarno kako mu se pokae. On je interpretira literarno i poini greku; on ne shvata da to to vidi nije namjenjeno znaenje dotine vizije, i da je to trebao shvatiti kao simbolinu predstavu neeg drugog. Ovo je samo jo jedan znaajni faktor koji doprinosi mogunosti pogreke u objavljenim idejama (kefijah). Ukratko, ono to je kategorino istinito pripada Qur'anu i Sunni, tj. to je objavljeno putem poslanike objave, i preneseno od strane meleka (anela). Koncenzus (idma) uleme (Islamskih uenjaka) i idtihad (Islamsko pravo) mudtehida (Islamskog pravnika) je zasnovano na njima. Sve to je van ova etiri principa eriata se prihvata samo kad je u saglasnosti sa njima; a sve ono to se kosi sa istim nee se prihvatiti, pa makar to bile i ideje koje Sufi primi putem inspiracije (ilham) i otkrovenja (kuuf). Osjeanja i doivljaji Sufija nee vrijediti ni pare ako ne budu potvreni eriatom, i njihove inspiracije i otkrovenja nee vrijediti niemu ako ne budu u saglasnosti sa Qur'anom i Sunnom. Svrha slijeenja Sufi puta je: prvo, jaanje vjerskog ubjeenja (jakin) u principe eriata, to je esencija vjerovanja, i drugo, olakanje obavljanja dunosti propisanih eriatom. Nita drugo nije objekt Sufizma. Jer vizija Allaha je obeana za vjeni svijet (Ahiret) i nije mogue imati je u ovom ivotu. Vizije i prosvjetljenja (iluminacije) zbog kojih su Sufije radosni, ne nude nita do uitka u sjeni i ushienja sa prizorom i simbolom. Allah je daleko i visoko iznad svega toga. Plaim se da ako kaem istinu o tim vizijama i iluminacijama da u obeshrabriti putnike na Sufi putu i da u politi hladnom vodom njihove aspiracije. Ali, s druge strane, ako ne kaem istinu kada je znam, bojim se da u biti kriv za mjeanje istine sa neistinom. Ja moram rei da vizije i otkrovenja koje se pojavljuju na Sufi putu moraju biti testirani na primjeru vizija i otkrovenja koja je imao Musa (Mojsije) na Planini. Ako se ne obistineonda se trebaju tretirati kao sjene, prizori i umiljanja. I najvjerovatnije da se one nee obistiniti,

zato to se drhtanje i raspadanje nee desiti, to je nerazdvojvni uslov (istinske Boanske pojave) u ovom ivotu, nevezano o tome da li se to pojavljuje unutarnjem ili vanjskom oku osmatraa. U svakom sluaju, drhtanje i raspadanje je neophodno. Samo je zadnji Poslanik bio iznimka; on je imao viziju Allaha u ovom ivotu, i nije se pomakao sa mjesta. Njegovi sljedbenici koji ga najvie imitiraju mogu takoe imati viziju Allaha , ali je nee imati bez vela izmeu njih, bez obzira bili oni toga svjesni ili ne. Ako je Musa , KelimAllah pao onesvijeen u procesu doivljaja prije nego je i mogao vidjeti Allahovu viziju, kako neko drugi to moe izdrati! 7-eri'ah, Tarikah i Hakikah I Tom. 1:36 (str. 115-16) Sufi tarikah i Hakikah su potinjeni eri'atu: njihova svrha je da proizvedu iskrenost (ihls) to sainjava jednu od tri integralne komponennte eri'ata, a druge dvije su vjerovanje (iman) i akcija ('amal). eri'ah ima tri dijela: znanje, akcija, i iskrenost motiva (ihlas); sve dok ne ispuni zahtjeve od sva tri dijela, ti se ne pokorava eri'atu. A kada se pokori eri'atu ti onda zadobije Allahovo zadovoljstvo, to je ujedno najvee dobro i na ovom i na vjenom svijetu. Qur'an el~Kerim kae: 'Allahovo zadovoljstvo je najvee dobro.' Prema tome, eri'ah obuhvata svako dobro i na ovom i na drugom svijetu, i nita nije izostavljeno radi ega bi osoba trebala da traga van eri'ata. Tarikah i hakikah po kojim su Sufije poznate, su potinjeni eri'atu, time to su namijenjeni realizaciji njegovog treeg dijela, tj, iskrenosti. Stoga su traene da bi se upotpunila pokornost eri'atu, a ne da bi se postiglo neto van eri'ata. Ekstaze i razna stanja koja Sufije iskuse, kao i ideje i istine s kojima se na svom putu suoavaju, svakako nisu finalni cilj Sufizma. One su radije mitovi i zabava kojom se djeca Tesavvufa hrane i ohrabruju na mukotrpnom putu. Osoba mora sve to prevazii i dosegnuti stanicu (mekam) Allahova zadovoljstva (rida) to zapravo

predstavlja finalni cilj kompletnog suluka i dezbe. Svrha prelaska svih stadija tarikata i hakikata nije nita drugo do realizacija iskrenosti (ihlasa) koji podrazumjeva postizanje zadovoljstva (rid). Samo jedan od hiljadu Sufija je blagoslovljen s tri iluminacije (tedellijat sih ganah) i gnostikim vizijama, darovan ihls i uzdignut na stadijum zadovoljstva (rid). Samo naivni i budalasti ljudi smatraju emocionalna iskustva i ekstaze dijelom cilja i gledaju na vizije i iluminacije kao na krajnje domete ljudskog duha. Oni ostanu zatoenici svojih uobrazilja i nikada ne spoznaju stvarne perfekcije eri'ata. 'Ono emu ih ti poziva je vrlo teko za mnogoboce. Allah odabire Sebi koga On voli, i upuuje Sebi onoga koga On hoe.' Istinu govorei, realizacija ihlsa i ride ovisi potpuno o prolasku kroz ova stanja i iskustva kao primanju ovih ideja i istina. Ali ona su samo sredstvo postizanja cilja, i put prema cilju. Ja sam saznao ovu istinu kroz bereket Vjerovjesnika i uvidio da eri'at to potvruje, nakon punih deset godina putovanja ovim putem. Iako od samog poetka, ja nisam imao enje za emocionalnim iskustvima i ekstazama, i nisam traio nita do realnost eri'ata, istina takva kakva jest, mi je otkrivena tek nakon punih deset godina. Ja se zahvaljujem Allahu puta. II Tom 1:59 (str. 181) Prava iskrenost (ihls) nije mogua bez prethodnog prolaska kroz Sufi sejr i suluk kao i proivljavanja ultimativnih stadija fene' i bake'. Sve u svemu, vjerovanja i prakse su poznate iz eri'ata, a iskrenost (ihlas) koja je esencija vjerovanja i prakse, se moe postii samo kroz putovanje (suluk) Sufija. Sve dok ne obavi meditaciju prema Allahu (sejr ila Allah) i ne ue u meditiaciju u Allahu (sejr fi Allah) ti e biti lien realnosti iskrenosti i nesvjestan odlinosti iskrenih. Istinu govorei, obini Musliman svojim trudom i borbom postigne jedan stepen iskrenosti u svojim akcijama. Ali iskrenost o kojoj mi govorimo je iskrenost u za ovu blagodat po hiljadu

svemu to govorimo ili inimo, i u svakom naem pokretu i smirenosti, bez truda i borbe (da se taj iskreni motiv odrava u srcu). Ova iskrenost ovisi o negaciji svake vrste "bogova", unutarnjih i vanjskih, i uslijedi nakon fene' i bake'. Samo ovim ti moe postii stvarnu svetost (velajet hassah). Iskrenost koja je rezultat truda i borbe nije stalne prirode. Da bi postala stalna, ona mora postati spontana i beznaporna. To se desi na stupnju apsolutne ubjeenosti (hakkal jekin). Stoga sve to evlije ine, oni to ine radi Allaha , a ne radi sebe, zato to su njihove linosti (nefs) rtvovani Allahu Velianstvenome. Oni ne treba da proiavaju svoje motive da bi postigli iskrenost u rijei i akciji; njihovi motivi su ve proieni kroz fenu i beku u Allahu. Onaj ko je jo uvijek u ljubavi sa sobom, sve to radi ini to radi sebe bez obzira bio on toga svjestan ili ne. Ali kada nestane ljubavi prema sebi (nefs, ego) i zamijeni se ljubalvlju prema Allahu, onda sve to radi, on to ini za Allahov hatur, bez obzira da li on to namjerno naumio ili ne. Ti treba da specificira svoj naum kada ima alternative; ali kada ih nema onda ne treba da specificira. To je blagodat kojom Allah blagoslovi koga On voli, a Allah je najmilostiviji.' ovjek ija iskrenost je stalna se naziva muhlas (tj, onaj koga je Allah odabrao i rezervisao za Sebe), a onaj ija iskrenost nije stalna i koji se mora boriti za nju, on se naziva muhlis (tj, iskreni). Kakve li razlike izmeu njih! Korist koju pribavi u stvarima vjerovanja i prakse slijedei Sufi tarikat je da vidi u viziji identine istine koje poznaje kroz teoloke argumente, i da nae obavljanje eri'atskih dunosti krajnje lahkim, i da osjeti potpuni nestanak tromosti i klonulosti koju ejtan uzrokuje u tebi. To je velika stvar. Hajde da vidimo ko e je zadobiti. III Tom 1:266 (str. 594) Imam Rabbanijevo miljenje o hadreti ejhu Ibn el-'Arebiju. Ja sam iznenaen da vidim u viziji (kefu) ejh Muhjiddina kao jednog od onih s kojima je Allah zadovoljan, iako je mnogo

njegovih miljenja, koja izgledaju drukija od doktrina Ehl Sunneh, pogreno. Izgleda da poto su one nastale usljed greke u kefu, da mu je oproteno, i da je osloboen kritike na isti nain na koji je Islamski pravnik (mudtehid) osloboen kritike u svom sprovoenju zakonodavstva (idtihadu). Moda sam ja jedini koji ima ovakvo miljenje o ejh Muhjiddinu. Ja ga smatram jednim od onih s kojima je Allah vrlo zadovoljan; a na drugoj strani, ja vjerujem da sva njegova miljenja u kojima se suprostavlja Sunni teologiji su pogrena i tetna. Postoje ljudi meu nama koji ga kritikuju i osuuju isto kao to kritikuju i osuuju njegove ideje. Na drugoj strani, postoje i oni koji slijede ejha bez ikakve rezervacije, koji vjeruju da su sve njegove ideje ispravne, pa ak i prinose argumente da bi to dokazali. Ja nemam nikakve sumnje da su obje skupine zauzele ekstremne pozicije i napustile srednji put (pravi put). ejh je svetac (evlija) s kojim je Allah vrlo zadovoljan; pa kako ga neko onda moe osuivati radi pogreki u njegovu kefu? Na drugoj strani, neke njegove ideje su pogrene i protive se Sunni doktrinama: pa kako onda neko moe te iste ideje prihvatiti i slijediti? Ispravan put je onda onaj koji je meni Allah Velianstveni pokazao kao akt Njegove ogromne milosti i ljubaznosti. [Prevodilac: Ovdje treba takoer primjetiti da je ustanovljeno da je bilo podmetanja neistinitih rijei kako Ibn Arabiju tako i drugim evlijama te se neke od kritika Ibn Arabijevih rijei moraju razmatrati u tom kontekstu a nama je nepoznato da li je Imam Rabbani dobijao potvrde kroz kef o tome da li je ono to je on kritikovao kod Ibn Arabijeva govora doista ejhul Ekber i rekao ili je to inio samo na osnovu onoga to je u relevantnim spisima naao ili od drugih autora rivajete ili citate sluao. Ja preporuujem opreznost od brzopletog donoenja zakljuaka o statusu Ibn Arabije kao evlije kao i njegovom statusu u oima samog Imam Rabbanija jer moe biti da je njegov status bio kud i kamo vei nego to bi mnogi mogli zakljuiti iz reformistikog govora potomka loze strogog el-Farukija. A Allah opet najbolje zna o svemu ovome.] 8-Allah I Tom II:2 (str. 860-1)

Esencijalni Allahovi atributi imaju objektivnu egzistenciju. Sedam ili osam Allahovih atributa koji su Njegove esencijalne kvalitete imaju objektivnu egzistenciju. Niko osim pripadnika Ehli Sunneh (nek ih Allah nagradi za njihov trud) nije potvrdio objektivnost ovih kvaliteta. ak i neke kasnije Sufije su porekle njihovu objektivnu egzistenciju i smatrali su njihovo bivstvovanje uz Esenciju samo iz aspekta misli. Oni su rekli: 'Atributi su drugo (mimo Esencije) u misli. Ali u realnosti oni su jedno s Allahovom Esencijom (zat).' Teolozi Ehli Sunne su u pravu zato to je njihov pogled u ovoj stvari izvuen iz Vjerovjesnikove nie i takoe je potvren kefom i uvidom (firsat). Oponenti su iznijeli jak prigovor protiv stvarnosti atributa. Ako atributi imaju objektivnu egzistenciju, oni moraju biti ili mogue ili neophodne naravi. Mogunost podrazumjeva egzistenciju u vremenu, jer svako mogue bie je u njihovom miljenju privremeno bie; a multiplicitnost neophodnih bia se kosi sa Allahovim jedinstvom (tevhid). A opet, pretpostavkom mogunosti, atributi su podvojeni od Esencije, to (Allah nas toga sauvao) implicira ignorantnost i impotenciju Allahovom Biu. Solucija ovom teolokom problemu koja mi je otkrivena je ovo: Allah opstoji Svojom Esencijom a ne egzistencijom, bilo da je ona identina s Esencijom (zat) ili drukija od nje. Allahove kvalitete, takoe, opstoje Njegovom Esencijom (zat) a ne Njegovom egzistencijom (vudud). Zapravo egzistencija (vudud) nema pristupa tom levelu. ejh Ala' l-Dawlah je ukazivao na ovu injenicu kada je rekao: 'Allahova ravan je transcendentna ravni egzistencije.' Konsekventno, pitanje o mogunosti i neophodnosti se ne pojavljuje na tom levelu. Mogunost i neophodnost su relacije koje se dre izmeu esencije (mhijat) i egzistencije (vudud); stoga gdje nema egzistencije nema ni pitanja o mogunosti ili neophodnosti. Ovo je istina koja lei van dohvata razuma, i oni koji su zatoenici razuma je nikad nee spoznati. Oni ne mogu a da je ne poreknu; jedini iznimak su oni koje Allah eli spasiti (od pogreke). II

Tom 111:26 (str. 1262-5) Razlog za objektivnost atributa. Allah opstoji Svojom Esencijom to je dovoljno za Njegovu egzistenciju i opstojanje atributa pridruenih s egzistencijom, kao ivot, znanje, mo, sluh, vid, volja, govor i stvaranje. Da bi posjedovao ove perfekcije, Allah ne treba kvalitete uz Svoju Esenciju (zat), iako On ima dodatne kvalitete. Tako Allah opstoji Svojom Esencijom a ne ivotom koji je jedan od Njegovih atributa, zna Svojom Esencijom a ne atributom znanja, moan je svojom Esencijom a ne atributom moi, hoe Svojom Esencijom a ne atributom volje, govori Svojom Esencijom a ne atributom govora, i stvara Svojom Esencijom a ne atributom stvaranja. Ipak, injenica je da stvoreni svijet zahtijeva za svoju egzistenciju posredovanje atributa stvaranja kao i druge atribute. Pitanje: Ako je Allahova Esencija dovoljna za egzistenciju svih Njegovih atributa, zato si onda postavljate dodatne kvalitete i time izlaete optubi multipliciranja vjenih bia? Filozofi Mu'tazile potvruju samo Esenciju (zat) i poriu atribute upravo da bi izbjegli tu optubu. Odgovor: Naravno da je Allahova Esencija dovoljna za egzistenciju atributa. Ali za stvaranje stvari postojanje atributa je apsolutno neophodno. Boanska Esencija je najsvetija i najdivnija i apsolutno transcendentna. On je potpuno samo-dovoljan i apsolutno neuporediv s bilo ime. "Allah doista moe bez svih svjetova biti." (29:6) Ipak, Njegova priroda i mudrost zahtijeva da za stvaranje mora biti raport izmeu Stvoritelja i stvorenog. Radi toga kvalitete moraju sii jedan korak prema dolje, poprimiti drugorazredni status (zillijat) i uspostaviti neku vrstu raporta s objektima stvorenog svijeta. Da nije bilo posredovanja atributa, nita ne bi moglo biti stvoreno. U bljetavom svjetlu Esencije (zat), stvari ne mogu a da se ne raspadnu, istope i nestanu. Samo oni koji su nesposobni da razmiljaju, poriu atribute i pripisuju stvaranje direktno Boanskoj Esenciji (zat). ak i Prva Emanacija (zraenje) je podlona topljenju i nestajanju ispred bljetavila Esencije. Pitanje: Iako filozofi i Mu'tazile nisu potvrdili objektivne atribute, oni ipak postavljaju idealne obzire (i'tibrat 'ilmijah) i vjeruju u razliitost esencijalnih kvaliteta u Boanskom znanju. Prema

tome oni ne pripisuju stvaranje direktno istoj Esenciji; time to postavljaju idealne obzire da tome posreduju. Odgovor: Stvaranje svijeta je realnost, i svijet postoji tamo. Stoga, tamo moraju postojati i stvarni velovi da dopuste stvarima da dou u postojanje i da ih sauvaju od rastapanja i nestanka. Idealni obziri ne mogu zadovoljiti vanjsku egzistenciju i idealni velovi ne mogu zatiti stvari koje tamo postoje. Idealni obziri mogu zadovoljiti one Sufije za koje svijet postoji samo u ravni ideja, i moe zadovoljiti obdravanje idealnih bia. Ali svijet postoji tamo, iako je njegovo "tamo" samo kao sjena od stvarnog "tamo", i njegovo postojanje je samo sjena od stvarne egzistencije. Objektivni velovi su neophodni za postojanje objektivnog svijeta. Isto tako moraju postojati objektivne kvalitete za odravanje stvari, da proizvode reflekciju odlinosti Esencije u ogledalima objekta i da ih uvedu u egzistencijalnu ravan. Atributi su velovi Boanske Esencije ali ipak njene perfekcije se manifestuju kroz njihovo posredovanje. Isto kao naoale koje istovremeno zakrivaju i otkrivaju. Naravno, ova manifestacija ili otkrivanje je u ravni sjene; ali mi ne moemo nita promjeniti, poto je naa sama egzistencija povezana sa sjenom i nae samo bie je zamotano u velovima. Ono to je u Esenciji je nerazdvojivo od Esencije. III Tom. 11:5 (str. 871-2) Allahovi atributi su istovremeno jedno sa kao i drukije od Njegove Esencije. Allahovi atributi imaju objektivnu egzistenciju i opstoje Njegovom Esencijom. Prema tome oni se mogu razmatrati na dva naina: jedan je da oni opstoje u sebi, i drugi da opstoje Njegovom Esencijom. U prvom smislu oni su povezani sa svijetom i time su izvor svih determinacija (odreenosti); u drugom smislu oni su transcendentni svijetu i nemaju nikakve relacije sa svijetom ili onim to je u njemu. Dalje, u prvom smislu atributi se pojavljuju u oima kefa odvojeni od Esencije a Esencija se pojavljuje transcendentno njima; dok u drugom smislu oni se ne pojavljuju odvojeni i njihovo podvajanje je nemogue. U prvom smislu atributi su velovi koji zakrivaju Esenciju, ali u drugom smislu oni

ne stoje kao velovi. Oni su kao bjelina tkanine koja ne krije tkaninu. Bjelina nije veo tkanini bilo kao takav ili opstojanjem tkaninom. Iako mi vidimo bjelinu, ona ne stoji (funkcionie) kao veo. Naprotiv, Allahovi atributi kao takvi su velovi, ali kada se razmotre drukije oni vie nisu velovi (tj. opstoje Esencijom). Ipak nemoj misliti da je razlika izmeu ova dva aspekta beznaajna. Ja sam doao do ove spoznaje nakon petnaest godina iako ja gazim ovim putem vrlo brzo i Allahova atrakcija (dezba) prema meni je vrlo jaka. Prijanji uenjaci nisu mogli uoiti razliku izmeu ova dva aspekta. Njima je svejedno bilo da li razmatra sluaj u njemu samom ili opstojanje u substanci. Neki kasniji uenjaci, pak, su uoili tu razliku i ustvrdili da je postojanje sluaja kao takvog jedna stvar a njeno postojanje substancom opet druga. Mi prvo identifikujemo sluaj: 'Evo sluaja', i onda zakljuimo: 'on postoji.' Prema tome, egzistencija sluaja u sebi je razliita od njegove egzistencije substancom. Ovo otkrie kasnijih uenjaka je bila odskona daska za salika i od velike pomoi. On je tako mogao da iskoristi mnoge teoloke i filozofske nalaze u sejru i suluku, i nae ih od pomoi pri percepciji Boanskih istina. IV Tom 11:11 (str. 884-7) Allah je u realnosti uvijek kvalifikovan; i nekvalifikovani Absolut je ili apstrahirana misao ili rezultat meditacijske koncentracije, u svakom sluaju to je subjektivna ideja. Atributi su velovi Esencije na levelu njene sjenovite manifestacije (zuhurt zillijah) koji su u misaonoj ravni kao odvojeni od svoje stvarne manifestacije koja je u egzistencijalnoj ravni. Atributi zakrivaju Esenciju u misli, a ne u stvarnoj egzistenciji. Zar ne vidi da kada oformi ideju o Zejdu u svom umu, ti ga zamisli sa raznim atributima, visokog ili niskog, uevnog ili nepismenog, mladog ili starog, itd. Svi ovi atributi koje uoava kod ideje o Zejdu e zakriti njegovu esenciju i ove opte kvalifikacije e biti od slabe pomoi u njegovom identifikovanju. Ali kada doe do stvarnog Zejda, osmotri ga sa svim njegovim atributima, i pree iz sjene u realnost - poto je ideja o Zejdu u stvari sjena od Zejda u egzistenciji koji je njena realnost - atributi onda nee zakrivati

Zejda, i ono to bude osmatrao e biti konkretna Zejdova linost kvalifikovana sa svim njegovim atributima. Na isti nain apstrahiranost kvaliteta od Boanske Esencije je na levelima sjene misaonih formi. Ali kada dosegne Zbilju ti ne nalazi kvalitete odvojene od Esencije. Percepcija Esencije nije odvojena od percepcije atributa. Ljudi su razlikovali manifestaciju Esencije od manifestacije atributa i manifestacije akcija. Ali ove razliite manifestacije pripadaju ravni sjene. Nakon dosegnua Zbilje ostaje samo jedna manifestacija koja obuhvata sve druge. Kada osmotri Zejda ti ga ne vidi odvojenog od njegovih atributa. Onog momenta kada osmotri Zejda ti ga vidi kao obrazovana uenjaka. Njegovo znanje i uenjatvo ne ometa osmatranje njegovog bia, jer su nerazdovijivi od njega. Ali kada oformi ideju o Zejdu i poima ga kroz sjenovite forme njegovi atributi e se pojaviti kao odvojeni od njega i zakrie ga, kao to sam ve objasnio. Zar ne vidi da e Bie, koje e vidjeti na Vjenom svijetu, biti Bie sa svim atributima a ne ista Esencija bez imena i atributa koja je kao takva samo ideja. Jer Esencija (zat) nije nikada bez atributa i atributi nisu nikad razdvojeni od Esencije. Podvajanje se deava u drukijem kontekstu. Kada je savreni mistik potpuno opijen ljubavlju prema Boanskoj Esenciji, on vie nije svjestan Boanskih imena i atributa, i ne vidi nita osim Apsolutno Jednog. Prema tome odvajanje Esencije od atributa je stvar vizije mistika; a ne objektivne ili realne prirode. Velika je ast za ovjeka da se uzdigne do visine gdje reflektuje Apsolutno Jednog i manifestuje Njegovu istu Esenciju nekvalifikovanu atributima i formama, pa i pored toga istina je to da je Boanska Esencija uvijek kvalifikovana atributima i formama, i da nikad nije izolovana od njih. V Tom 1:296 (str. 782-4) Allahovi atributi su nedjeljivi. Allahovi atributi su, kao Njegova Esencija, unikatni, neopisivi i apsolutno nedjeljivi. Ima, dakle, jedno nedjeljivo znanje u kojem sve poznato od poetka do kraja je otkriveno; ima jedna savrena nedjeljiva mo kojom sve prolo i sadanje dolazi u bistvovanje;

ima jedan nedjeljivi govor kojim Allah govori od vjenosti do vjenosti; i takvi su svi Njegovi esencijalni atributi. Na ovom stupnju atributi su iza sve mnoine koja se pojavljuje usljed njihove relacije s idejama i objektima. Objekti su znani i proizvedeni od Allaha, ali Njegovi atributi znanja i moi nisu efektovani njihovim objektima. Ova istina je van dohvata razuma, i teko se moe prihvatiti kod ljudi od razuma i logike. Oni bi radije smatrali da je nemogue da stvari koje Allah zna nemaju nikakva kontakta sa Njegovim znanjem, ili da stvari proizvedene Njegovom moi ne dolaze u kontakt s Njegovom moi. Oni ne znaju da na (transcendentalnom) levelu vjene prolosti (ezel) i vjene budunosti (ebed) su jedan sadanji tren (an). ak ni tren ne postoji na tom levelu; mi ga spominjemo samo zato to je to najbolji izraz kojim moemo priblino izraziti istinu. Sve prolo i budue je dostupno u tom trenu. Allah zna Zejda u jednom te istom trenu kao postojeeg i nepostojeeg, i kao fetus i kao dijete, i kao mladog i kao starog, kao ivog i kao mrtvog, i kao postojeeg u prelaznom stanju izmeu smrti i proivljenja i kao postojeeg u vrijeme proivljenja i suenja. Tren, stoga, moe da bude bez ikakve veze s ovim razliitim bitcima. Ako ima povezanosti, onda e prestati biti tren i nazvat e se vrijeme (zemn) koje je podijeljeno u prolost i budunost. Stoga mi zakljuujemo da ovi razliiti bitci postoje i ne postoje u jednom te istom trenu. Tako onda nije udno ako apsolutno nedjeljivo Bie ima znanje koje nije povezano s bilo kojim objektom pa opet svaki objekt je poznat kroz jedan in znanja. Jedinstvo oprenosti je doista nemogue kada se odnosi na jednu stvar u jedno te istom vremenu, i jednom te istom aspektu. Ali ovdje nema vremenskog pitanja, jer Allah nije subjektivan vremenu. I nema odnosa prema istom aspektu, jer gdje jedan govori o objektu kao takvom drugi govori o njemu kao drukijem. Niko ne bi smatrao apsurdnim ili nemoguim slijedeu izjavu koju bi neko mogao dati: 'Ja vidim u jednom trenu razliite dijelove govora (kelimah) - imenicu, glagol i harf - sve kao jedan govor. Ja vidim munsarif ujedinjen sa gajr munsarif, i mabni ujedinjen sa mu'rab.' Pa ipak govor koji ukljuuje sve razliite dijelove nije uopte povezan s bilo kojim od njih, i potpuno je neovisan od svih njih.' Nijedna racionalna osoba se nee usprotiviti ovom ovjeku, ili posumnjati u njegovu izjavu. Zato bi onda neko trebao sumnjati u izjavu koju smo mi iznijeli o Allahovim atributima, ili oklijevati da je prihvati.

VI Tom 11:3 (str. 865-9) Allahova Esencija i atributi su iznad kategorija egzistencije, mogunosti i neophodnosti. Allahova Esencija opstoji Sobom a ne egzistencijom bez obzira da li je egzistencija identina s Esencijom. Allahovi atributi takoe opstoje Njegovom Esencijom bez upliva egzistencije izmeu njih. Prema tome, Allahova Esencija i atributi su transcendentni trima kategorijama (neophodnosti, mogunosti i nemogunosti). Ali kad mi oformimo ideju o Allahovoj Esenciji i atributima u njihovim raznolikim aspektima i razmatranjima - poto nema naina da se dospije do unutarnje realnosti (el-kunh) - mi prediciramo o Njegovoj Esenciji na sekundarnom levelu idealnog bitka neophodnost koja pristoji Njegovoj transcendentnosti, i mi prediciramo o Njegovim atributima kao mentalnim bitcima, mogunost koja im pristoji usljed njihove ovisnosti o Esenciji. Allahova Esencija i atributi sami po sebi su, pak, transcendentni neophodnosti, mogunosti pa ak i egzistenciji. Ipak na sekondarnom levelu idealnog bitka, Esencija bi bila ispravno karakterisana kao neophodno a atributi kao mogui. Atributi u stvarnoj egzistenciji nisu niti neophodni niti mogui, oni su transcendentni neophodnosti i mogunosti. Kao mentalni bitci, pak, oni su mogui. Ali njihova mogunost ne podrazumjeva kontigentnost (hudus). Jer kontingentnost ne karakterie njihovu esenciju kao to to ini s moguim bitcima (od stvorenog svijeta); ona pripada atributima u njihovim sjenovitim manifestacijama. Logiari prave sline razliitosti kada zapaaju da razmatranja generalnosti i specifinosti se odnose na ideje u ljudskom umu a ne na neto to postoji tamo u svijetu. Zejd kao egzistencijalni bitak, prije nego se shvati kroz koncepte, nije niti specifian niti univerzalan; univerzalnost i specifinost su sluaji koji se kasnije dese na njegovom sekondarnom levelu bitka kao ideje. Sve relacije, predikati i obziri koje zakljuujemo o Allahu kao boanstvo i gospodstvo, vjenost i beskrajnost mimo osam objektivnih kvaliteta, se odnose na Njega samo kao koncept i ideja. Sama po Sebi, Esencija (zat) je bez atributa, imena i predikata. Author eri'ata je pripisao Sebi imena i predikate

putem poreenja i oprenosti da bi On mogao biti dostupan ljudskom poimanju, i komunicirati s njim u njegovim vlastitim kategorijama. Kao to se stvarni Zejd esto naziva specifian putem poreenja ili karakterie radije individualno nego univerzalno, bez specifinog odnosa s umnom idejom o Zejdu, slino tome transcendentalnoj Allahovoj Esenciji se ispravno obraa kao neophodnoj i postojeoj, radije nego kao moguoj ili nemoguoj. Pa ipak, oigledno je da niti neophodnost a niti egzistencija ne dodiruju prag Njegove Svetosti, niti se mogunost i nemogunost usuuju usmjeriti prema Njemu. Daj da se ova sveta istina jasno shvati, jer je ona osnova religije i substanca znanja o Boanskoj Esenciji i atributima. Nijedan mislilac u prolosti nije nikad govorio o ovome. Slava neka je Allahu koji me je blagodario s ovom jedinstvenom istinom, i blagoslovljeni neka su oni koji e je slijediti. (Amin!) VII Tom 111:93 (str. 1466, 1469) Egzistencija (vudud) nije identina sa Esencijom (zat); potonje transcendira egzistenciju. Ono to mi je Allah finalno otkrio kao in blagonaklonosti je injenica da je Egzistencija (vudud) prva determinacija Boanske Esencije i kao takva ona obuhvata sve i sintezira sve kontradikcije, i ona je ista dobrota i obilno blaenstvo. Veina Sufija identifikuje Egzistenciju (vudud) s Boanskom Esencijom (zat) i nije ni sposobna a ni voljna da ih razlikuje. Razlika meu njima je toliko suptilna da veina ljudi nije sposobna da je uoi, time proputajui da razdvoje Egzistenciju od Esencije. Radi toga je ovaj determinacijski karakter Egzistencije ostao skriven sve do sada, i nikakva distinkcija nije napravljena izmeu nje i Esencije. Veliki broj ljudi je oboavao Egzistenciju kao Allaha i propustio da spozna stvarni objekt oboavanja i ljubavi koji lei iza te primarne determinacije. Oni su smatrali Egzistenciju izvorom svih egzistencijalnih bia i uzrokom svih privremenih dogaanja. Distinkcija Realnog od ne-Realnog je ogromna blagodat koja je bila rezervisana za ovo ponizno stvorenje koje se pojavilo kasnije; i pobijanje bilo kakva pridruivanja ne-Boanskog sa Boanskim, to je inae misija vjerovjesnika, ostavljena je za onog koji se hrani mrvicama sa njihova stola (tj. ostavljena je za Imam

Rabbanija). Pitanje: Da li prva ontologika determinacija ima objektivnu egzistenciju, ili ima samo idealni bitak? Po razmatranju nijedan od ova dva pogleda ne izgleda ispravan. Jer tamo, po ovim misticima, nita ne postoji osim Apsolutno Jednog, i tu nema pitanja o determinaciji i silasku (nuzulat). Ali ako se povjeruje da ona ima idealno bivstvovanje, to onda znai da idealna determinacija prethodi egzistencijalnoj. Ali to se onda protivi vaoj pretpostavki. Odgovor: Naravno da ima opstojanje. Ali ako to posmatramo kao neto postojee vani u smislu da je to van uma, to je takoe mogue. Samo Allah otkriva istinu. VIII Tom 1:260 (str. 553) Allah je iznad bitka i ne-bitka. Pored Bitka nema nita osim istog ne-bitka. Kada mistik pree razne egzistencijalne i idealne levele on dosegne ne-bitak koji je oprean Bitku. Allahova Esencija (zat) je, pak, transcendentna bitku i ne-bitku. Kao to ne-bitak nema pristupa Njemu, bitak takoe nema pristupa Njemu. Jer Bitak koji je oprean ne-bitku se ne moe pripisati Njemu; i ako mi pripisujemo bitak Allahu na tom levelu, to je radi limitacija jezika o bitku. U realnosti nema ne-bitka koji stoji naspram Allahova Bitka. U nekim mojim prijanjim pismima ja sam, doista, pisao da je Allahova realnost isti Bitak. Ali to je bilo prije nego mi je ova istina otkrivena. Ja sam slino tome pisao i o Jednoi Bitka (tevhid vududi) i drugim stvarima, kada nisam bio svjestan (ultimativne) istine. Ali kada sam konano bio informisan o (ultimativnoj) istini ja sam zaalio to god sam rekao ili napisao na poetku i sredini mog putovanja, i u vezi toga sam se izvinio. Ja molim Gospodara da mi oprosti, odriem se onoga to On ne odobrava, i Njemu se okreem. [Prevodilac: Interesantno je primjetiti da svaki putnik na putu spoznaje ultimativne istine prolazi kroz mnogobrojne etape i levele osmatranja jedne te iste istine ali naravno kroz prizmu vlastite perfekcije i uroenog kapaciteta. Prirodno je onda da svaki Allahov prijatelj (evlija) mijenja i usavrava svoje miljenje o Istini shodno stupnju koji je dostigao ili radije primio kao in Allahove osobite naklonosti. Imajui u vidu taj fenomen vrlo je pogreno zakljuiti da su sve evlije prije Imama Rabbanija kuddise sirruh- bile ignorantne i nesavrene u svom oboavanju i

spoznavanju Allaha Velianstvenog. Imam Rabbani -kuddise sirruh- ovim svojim rijeima ne demantuje i obezvrijeuje evlije koji su hodili tarikatom prije njega nego samo nadograuje ono to su oni prije njega izgradili. Razlike meu njima su kao i razlike meu poslanicima meu kojima su neki osobito bliski Allahu i kojima je Allah podario Objave i neke osobite poasti. Svi su oni na pravom putu ali Allah Milostivi kae da On daruje stepene jednim ljudima nad drugima. Evlije koje su dostigle spoznaju srazmjernu svom punom kapacitetu su postigle svoj predodreeni cilj i zasluile Allahovo zadovoljstvo, to i sam Imam Rabbani -kuddise sirruh- potvruje svojom izjavom o ejh Ibn `Arebiju -kuddise sirruh- koju smo prije spomenuli. Stoga je vano uoiti i shvatiti da niko ne moe prevazii sam sebe tj. spoznati ono za to mu Allah primordijalno nije dao kapacitet. A Allah Milostivi kae u Kur`an el~Kerimu: "La jukel~lifullahu nefsen illa vus`aha," tj. "Allah nikog ne zaduuje vie od njegova kapaciteta." (el~Bekara: 286) Shodno ovome ne moe se rei da je ejh Ibn `Arabi -kuddise sirruh- bio u zabludi ili na krivom putu nego samo to da moda nije uspio da vidi sve do kraja onako kako je to Allah osobitom milou pokazao Imam Rabbaniju kuddise sirruh. Isto tako treba se uoiti da ove uzviene istine koje su otkrivene Imam Rabbaniju -kuddise sirruh- nisu bile dostupne ak ni vodeim uenjacima Islamske teologije koji su ih pokuavali ovako ili onako objasniti shodno njihovom uroenom kapacitetu poimanja i stepenu Allahove naklonosti prema njima. ejh Ibn `Arabi -kuddise sirruh- je bio prvi koji je posve otvoreno diskutovao ovakve delikatne i uzviene istine u svojim knjigama time otvorivi put i teren velikom mudeddidu prvog Islamskog milenija ija sudbina je bila da dogradi, razvije ili radije pojasni u tanine najvie oblike Allahove spoznaje. Imam Rabbani ne tvrdi da je ejh Ibn `Arabi lagao i govorio ono to nije istina nego samo da postoje detalji koji moda njemu nisu bili otkriveni a i to miljenje Imama je na osnovu onoga to je u pismenoj formi dospjelo do ruku Imam Rabbanija . Ako paljivo razmotrimo ono to je ejh Ibn `Arabi govorio i ono to Imam Rabbani kae vidjeemo da se spoznaja prvog uklapa u spoznaju drugog kao potkrovlje u krov. I jedan i drugi govore istinu ali njihov pogled ne dosee do iste daljine. Stoga ja cijenim i tujem sve evlije neovisno o njihovoj dalekovidnosti jer svaki od njih je bolji od svakog od nas i da nam je sree pa da nas Allah primi k Sebi bar kao njihove sluge. Ipak nama je dunost da

slijedimo ono to je teoloki prikladnije i racionalnije kada su nam ve obadva teoloka stajalita poznata. Mislim da je suvino rei da je stajalite i objanjenje ultimativne istine od Imam Rabbanija -kuddise sirruh- superiornije bilo kojem drugom koje nam stoji na raspolaganju. Ako pak neki od nas ne mogu da shvate ovo to je Imam Rabbani objanjavao i pogled ostalih evlija im izgleda vie prihvatljivim mi emo se ustegnuti njihova osuivanja i omalovaavanja jer kao to sam ve rekao svako je zaduen da spozna onoliko koliko mu je Allah Mudri dao kapaciteta da shvati. A ja samo mogu rei ono to je i hadreti Imam Rabbani esto govorio pri kraju svojih pojanjenja: "Rabbena etmimlena nuurena vag`firlena inneke `ala kulli ejin kadir!" tj. "Gospodaru na upotpuni nam nae svjetlo i oprosti nam. Doista Ti sve moe!" (et~Tahrim: 8)] 9-Svijet (halk, stvoreno) I Tom 111:109 (str. 1516) Svijet je iluzija; ali takoe i realnost. Pod svijetom iluzije (vehm) mi mislimo na stanje u kojem ima pojava (numud) bez egzistencije (bi bud). Kada se Zejdova figura pojavi u ogledalu ona je samo pojava, jer u realnosti ona nema egzistencije. Jer Zejdova figura ne postoji u ogledalu, ona samo ima iluzornu pojavu (numud vehmi) bez egzistencije. Nama je otkriveno u autentinom kefu i jasnoj viziji da je Svojom savrenom moi Allah stvorio svijet u domenu iluzije (vehm) i da je Svojom usavravajuom vjetinom poklonio egzistenciju na puku pojavu (numud-i-mahad). Domen iluzije ima samo pojavu bez egzistencije. Ali poto je Allah stvorio svijet u tom domenu, on je uz pojavu zadobio i neku vrstu egzistencije (bud). On postoji time to je akt Boanske volje. Poto je svijet pojava kvalifikovana s egzistencijom on je stoga neto stvarno (nefs emri); on moe imati stvarne predikate i proizvoditi rezultate. Domen iluzije je drukiji i od domena ideja (mertabah 'ilmi) i od domena vanjske egzistencije (mertabah hridi). Ali naspram domena ideja on je blii domenu vanjske egzistencije; njegova egzistencija je vie kao egzistencija vanjskog domena nego kao bivstvovanje ideja za koje se kae da imaju mentalnu egzistenciju. Na drugoj strani domena

iluzije, se nalazi domen objektivne egzistencije. Manifestacija Bitka u iluziji ima veu slinost s objektivnom manifestacijom naspram idealne manifestacije u ravni skrivenog i nemanifestovanog Bitka. Allah uvodi, takorei, sjenovitu objektivnost u domen iluzije i iznosi ideju u tom domenu, i nakon toga proizvodi vanjski svijet sa sjenom Njegove objektivne egzistencije u domenu sjenovite objektivnosti. Prema tome, tamo u stvarnosti (hrid) nema nita osim Apsolutne Jednoe, a u sjenovitoj realnosti svijet postoji u svojoj multipliciranosti s sjenovitim bitkom proizvedenim Allahovom kreativnom voljom. U ultimativnoj realnosti Jednoa je stvarna, a u sjenovitoj realnosti mnoina je stvarna jer je stvarna u domenu ideja. Prema tome, i Jednoa i mnoina su stvarne, svaka u svom domenu, i u ovome nema kontradikcije. Isto kao to su objektivnost i egzistencija svijeta sjenovite, slino tome sve njegove kvalitete kao ivot, znanje, mo, itd., su takoe sjene Allahovih kvaliteta. ak je i realnost (nefs emr) koja je atributirana egzistenciji svijeta u stvari sjena realnosti Egzistentnog Bitka. Ja nisam nita donio iz svoje kue. Sve to imam je Tvoj poklon, I ja takoe pripadam Tebi. II Tom 11:98 (str. 1155-6) Svijet ne postoji. Pitanje: Ti prihvata da svijet ima stalno bivstvovanje (subut) iako je ono na levelu iluzije i imaginacije, i pridruuje mu vjenu nagradu i kaznu. Zato onda ne pripie egzistenciju (vudud) svijetu i odnosi se prema njemu kao prema neemu to ima egzistenciju (vudud)? A tebi je poznato da je u pogledu teologa bivstvovanje sinonim za egzistenciju.

Odgovor: Prema miljenju (skoro svih) Sufija pojam egzistencije je najvia, najplemenitija i najvelianstvenija stvar. To je izvor cjelokupne dobrote i perfekcije. Sufije su stoga nevoljni da pripiu takvu plemenitost ne-Boanskom, koje je potpuno zlo i pokvarenost, i odbijaju da pripiu atribut najvieg onom najniem. Osnova njihovog takvog ubjeenja je kef i uvid (firasat). Oni znaju kroz kef i viziju da je egzistencija Boanski prerogativ. Ako oni pripiu egzistenciju ne-Boanskom, to je zato to ne-Boansko ima neki odnos sa Boanskim iako nepoznat, i opstoji Njime kao to sjena opstoji svojim objektom. Njeno bivstvovanje u domenu iluzije i imaginacije je sjena od Egzistencije. Poto ona ima tamo a i Allah takoe ima tamo, onda osoba moe s pravom smatrati da je domen nerealnog (vehm) proizveden i uspostavljen od Samog Allaha zapravo sjena Boanske realnosti. Osoba takoer moe s pravom smatrati nerealno bivstvovanje objektivnom egzistencijom, pod uslovom da se ima na umu njegov dvojni sjenoviti karakter. I osoba moe takoer vjerovati da svijet postoji kao sjenoviti bitak (sjena). Ukratko, ta god da mogue ima, to je sve posueno od Boanskog Bitka; 'iz kue svojih roditelja ona nita nije donijela.' Rei da svijet postoji, bez ukazivanja na njegov sjenoviti karakter, ne moe biti korektna izjava. To bi znailo da mogue sudjeluje u najistaknutijem Allahovom atributu (vudu). Uzvien je On od ovakve potvore. U mojim pismima ja sam esto govorio da svijet postoji tamo ali to nisam klarifikovao, ali ona moraju biti shvaena u svjetlu moje gornje klarifikacije, i egzistencija svijeta mora biti razmatrana u smislu sjenovite egzistencije. Teolozi, dakako, koriste termine subut (esto preveden kao bivstvovanje) i tehakkuk (realizaciju) naizmjenino s vudud (egzistencijom). Ali ovo je lingvistiko razmatranje. Filosofski vudud i subut su dva razliita koncepta. Veliki broj ljudi koji vjeruju u kef i viziju kao i oni koji vjeruju u rezonovanje i argumnet dri da je egzistencija (vudud) u stvari esencija Neophodnog Bitka, a bivstvovanje (subut) je kategorija misli. Oigledno je da postoji velika razlika izmeu to dvoje. III Tom 11:99 (str. 1171-2)

Priroda nepostojanja svijeta. Pitanje: Ne-bitak ('adam) je, po tebi, puki ne-entitet, te je stoga apsolutno ne-postojei. I poto nema egzistencije, iako ima mentalni bitak, onda ne moe imati kvalitete i proizvesti posljedice. Ako, uopte i moe, one moraju biti samo mentalne naravi i nee postojati van uma. Odgovor: Molim te da ima na umu da iako je ne-bitak u stvari nitavilo, cjelokupna graevina (stvorenog) svijeta je izgraena na njemu. Njegovo ogledalo je uzrok raznolikosti i multiplicitnosti (stvorenih) stvari. Idealne forme Boanskih imena koje se reflektiraju u ogledalu ne-bitka ga individualizuju, poklanjaju mu idealnu egzistenciju, uzdiui ga time s levela istog nitavila, i osposobljavaju ga s kvalitetama i posljedicama. Ove kvalitete postoje izvan Boanske svijesti u domenu percepcije i imaginacije. I poto one imaju stabilnost i permanentnost u tom domenu kao savreni akt Boanskog stvaranja, one ne prestaju postojati nakon prestanka njihove percepcije i imaginacije. One mogu biti smatrane kao objektivne i realne. Zato se udi dostignuima ne-bitka! Ova udesna struktura svijeta je podignuta na njegovim temeljima. Razmisli o monoj Allahovoj sposobnosti; On je stvorio cijeli svijet od ne-bitka, i otkrio perfekcije Bitka kroz njihove oprenosti. Vrijednost (smisao) ne-bitka lei u tome da omoguava savrenu manifestaciju. Idealne forme Boanskih imena obitavaju u ne-bitku, sjede u njegovom naruju i lee na njegovoj postelji. On je slijep ko ne uvidi da postoji otvoren put od pojave do realnosti i od sjena do Originalne Esencije. "Ovo je opomena. Ako eli moe odabrati put prema svom Gospodaru." (79:19, 76:29) Nemoj da te rijei kao svijest (zihn) i imaginacija (hajal) zbune, i nemoj dopustiti da ti dostignua i perspektive nebitka izgledaju nemogue. ta god da jeste, nije izvan svijesti ili imaginacije. Ali postoji razlika izmeu jedne imaginacije i druge imaginacije. Svijet je u jednom domenu imaginacije, a produkti iluzije (vehm) su u drugom domenu imaginacije. Prvi je neto stvarno (nefs emri) za koje se ak moe rei da i postoji tamo; dok potonje ne sudjeluje u realnosti i nema permanentnosti i stabilnosti. IV

Tom 111:114 (str. 1532-3) Svijet je odvojen od Allaha, ali Ga ipak ne ograniava. Svijet je stvoren na takvoj ravni da ne moe imati oprenost ili konfrontaciju sa Transcendentnim. Tano je da postojanje dvaju bia podrazumjeva ograniavanje jednog spram drugog, ali ovaj princip se ne moe primjeniti u ovom sluaju. Jer egzistencija svijeta ne ograniava ili uslovljava egzistenciju Transcendentnog, niti uspostavlja bilo kakvu relaciju ili odnos s Njim. Odraz Zejda koji se pojavljuje u ogledalu postoji u takvom domenu gdje se njegova egzistencija ne suprostavlja i konfrontira s Zejdovom egzistencijom, tj. svojim originalnim objektom. Niti odraz ograniava ili uslovljava Zejdovu egzistenciju niti ima ikakve relacije s njim. Svijet dakle postoji samo kao odraz (slika) iji bitak je domenu iluzije (vehm) i kao takav nije suprostavljen svojoj originalnoj Realnosti koja postoji tamo. Njegova iluzorna pojava ne postavlja nikakva ogranienja na egzistenciju originalne Realnosti niti uspostavlja bilo kakvu relaciju s Njim. Kako su velianstveni Allahovi putevi! Iz ovog pojanjavanja je oigledno da je znaenje izjave o egzistenciji svijeta u domenu iluzije to da, svijet naspram svoje originalne Realnosti i stvoren na ravni slinoj iluzornoj ravni na kojoj se odraz oformio kroz reflekciju, ima svoju egzistenciju. Takoe se moe rei da bi pripisivanje vanjske egzistencije Transcendentnom znailo zakljuivanje neega na osnovu analogije, zato to "tamo" nema mjesta u toj perspektivi. A kada egzistencija nema pristupa Transcendentnom, ta se onda moe rei o "tamo" koje se odnosi i ovisi o egzistenciji? [Prevodilac: Nadam se da ste uoili da intelektualno rezonovanje izraeno kroz poreenje oprenih ili slinih pojmova ima svoj limit a to je level primarne determinacije tj. egzistencije (vudud). Stoga svako poimanje koje moemo razmatrati o egzistenciji i drugim stvarima je apsolutno neprimjenjljivo Transcendentnom tj. Allahovom Esencijalnom Biu (Zatillah). Stoga sve ove zavrzlame oko usklaivanja terminologije i teolokih postavki nemaju nikakve supstancijalne vanosti na levelu Transcedentnog jer tamo vlada apsolutni mir i blaenstvo, neopisivo, neobjanjivo i nedokuivo.] V

Tom 11:98 (str. 1152-4) Allah nije ni u svijetu niti izvan njega, niti je jedan sa svijetom niti odvojen od njega. Ti si pitao kako se treba razumjeti doktrina teologa po kojoj Allah nije niti u svijetu niti izvan njega, niti je istovjetan sa svijetom niti drukiji od njega. Neka ti bude jasno da relacije (odnosi) izmeu imanentnosti i transcendentnosti, jedinstva i podvojenosti pretpostavljaju dualnost bitkova. Gdje god ima dva bitka oni moraju stajati u jednom od ovih relacija. Ali s obzirom da mi vjerujemo da ne postoje dva bitka, dotino pitanje se ne postavlja. Samo Allah postoji a svijet mimo Allaha je imaginaran (mutehajjal) i iluzoran (mevhum). Ali poto ga Allah stvara i obdrava, on je dovoljno vrst i stabilan, i ne gubi se s prekidom imaginacije ili misli. On je zadovoljavajui teatar (tlo) za vjenu nagradu ili kaznu. Svijet, pak, u stvari bivstvuje samo u ravni percepcije i iluzije (hiss ve vehm), i ne posjeduje nikakvu egzistenciju izvan te ravni. Allahova mo je ta koja prenosi permanentnost i stabilnost egzistencionog na imaginarno i iluzorno, te ga pravi da se ponaa kao egzistenciono. Ali uprkos svemu Egzistentno je egzistentno a imaginarno je imaginarno, ak iako povrni posmatra moe, u pogledu permanentnosti i stabilnosti koju ima, misliti i vjerovati da on (svijet) postoji. Ja sam obrazloio ovaj predmet u mojim drugim pismima, i ti ih moe razmotriti ako hoe. Egzistentni nema nikakve relacije sa imaginarnim: On nije ni unutar niti izvan imaginarnog, niti je ujedinjen niti odvojen od njega (svijeta). Jer gdje Egzistentni jeste tamo nema traga od imaginarnog, i nikakva relacija se ne moe zamisliti meu njima. Ja u pojasniti ovaj point kroz ilustraciju. Kada je svjetla taka u brzom kretanju ona proizvodi iluziju kruga. Ali u stvarnosti postoji samo ta taka a krug ne postoji osim u viziji. Na levelu egzistencije take nema ni traga od kruga. U ovakvoj situaciji niko ne moe rei da je taka unutar kruga niti da je izvan kruga. Isto tako niko ne moe ustanoviti identinost ili razliitost izmeu dvoga. Na levelu take nema kruga, stoga izmeu njih ne moe biti ni relacije. Osoba treba da ima platno prije nego to moe na njemu slikati.

Pitanje: Allah je potvrdio relacije Njegove blizine (kurb) i obuhvatnosti (ihatah) spram svijeta. To je uprkos injenice da Egzistentni ne moe imati relacije bliskosti i obuhvatnosti s iluzornim; jer gdje je Egzistentni tamo nema ni traga od iluzornog, tako da bi osoba mogla razmiljati o onome koji obuhvaa i obuhvaenom. Odgovor: Ova vrsta blizine i obuhvatnosti nije blizina ili obuhvatnost jednog tijela s drugim. Ova obuhvatnost ili blizina je jedna od onih istina koje su neodredive. Mi potvrujemo Allahovu blizinu i Njegovu obuhvatnost i imamo vjeru u njih iako ne znamo njihovu prirodu. Ovo je u kontrastu etiri relacije koje smo ranije negirali; jer one su i neodredive kao i nestvarne. eri'at ne govori o njima; stoga mi ne moramo da ih potvrdimo i drimo da su neodredive. Mi moemo govoriti o neodredivom ujedinjenju (ittisal) Allaha sa svijetom na isti nain na koji govorimo o neodreenosti blizine i obuhvatnosti. Ali poto se rije ujedinjenost (ittisl) nije pojavila u (u eri'atu) dok blizina i obuhvatnost jeste, osoba ne treba da kae da je Allah ujedinjen sa svijetom iako moe rei da je On blizu svijetu ili da ga obuhvata. Ako mi zakljuimo o pokretnoj taki u odnosu na imaginarni krug, u gornjoj ilustraciji, da ga ona obuhvata, ili da mu je blizu, ili da je ujedinjena s tim krugom, te relacije e onda biti neshvatljive. Jer relacija zahtijeva dva termina, ali u stvarnosti ima samo jedna egzistencija, tj, pokretna taka. Mi moemo razmiljati o neodreenoj jednoi, podvojenosti, iskljuivosti i ukljuivosti u gornjoj ilustraciji iako ona nema dva termina. Da bi relacija bila shvatljiva egzistencija obadva termina mora biti poznata i definisana. to god je neodreeno (nedetermisano) ono je van dohvata razuma. Ako u takvom sluaju mi zakljuimo egzistenciju objekta relacije, to e biti nerealan zakljuak, nevrijedan razmatranja, i to e biti rasuivanje o nepoznatom objektu putem analogije koja se primjenjuje na poznati objekt. VII Tom 11:45 (str. 991-6) Svijet nema supstance: on je samo sklop moguih dogaaja koji opstoje Allahom slino kao to magija opstoji maioniarem.

Cijeli svijet je teatar za manifestiranje imena i atributa Neophodnog Bitka. Ako bi bilo ivota u mogunom, to je samo reflekcija ivota Neophodnog Bitka; ako ono ima znanja to je samo reflekcija Njegovog znanja; ako ono i ima snagu, to je samo reflekcija Njegove snage. Ali Allahova Esencija (zat) nema niti manifestacije niti reflekcije. Ne postoji nita u svijetu to reflektuje ili sudjeluje u Boanskoj Esenciji, ak ni u imenu ili formi. Allah Velianstveni apsolutno transcendira svijet (sve stvoreno)! Sluaj sa Boanskim imenima i atributima je, dakako, neto drukiji. Svijet uistinu reflektuje i sudjeluje u njima iako samo u imenu i formi. Ako Allah ima znanje to znanje onda ima reflekciju u mogunom; ako On ima snagu, onda se ta snaga reflektuje u mogunom. Ali svijet ne posjeduje esenciju (zt), njemu nije podareno samo-opstojanje. Poto je stvoren samo sa formama Boanskih atributa i imena, on je satkan od dogaaja. Moguno nema uopte supstance (dewhar); ono opstoji o Allahovoj Esenciji (zat). Filosofi su podjelili moguno u supstancu i atribute. Ovo je povrni pogled na stvari. Istina je da jedna mogunost opstoji o drugoj mogunosti, ali ona postoji kao to jedan dogaaj opstoji o drugom dogaaju, a nikada supstancom. Mogunosti su sve dogaaji koji opstoje o Boanskoj Esenciji. Meu njima nema supstance, i Boanska Esencija ih sve obdrava. Oni nemaju esencije (zat); u stvarnosti postoji samo jedna Esencija koja obdrava sve atribute, Boanske i mogue. Obraanje sebi koje osoba izvodi rijei ja se ultimativno odnosi na Jednu Esenciju kojom svaki ego opstoji, bilo da je osoba toga svjesna ili ne. Ali sasvim svejedno, Allah nije objekt nikakve referencije niti je On poistovjeen s ikakvom stvari. Povrni itaoci mogu pomijeati ove istine s idejama Jedinstvom Bitka (tewhid wududi) i poistovjetiti jedno s drugim. Protagonisti Jedinstva vjeruju da ima samo Jedno Bie, da su Njegova imena i atributi puki intelektualni obziri, i da mogune realnosti nemaju udjela u egzistenciji. U njihovim rijeima 'esencije nikada ne dosegnu ni miris egzistencije'. Na drugoj strani, ja vjerujem da Allahovi atributi imaju egzistenciju koja je drukija od Njegove Esencije kao to Uenjaci Istine (Ehl l-Hakk) vjeruju. Ja vjerujem da mogunosti koje su teatri za Boanska imena i atribute imaju

egzistenciju. I ja vjerujem da mogunosti nisu nita vie do dogaaji; oni ne opstoje po sebi, one nisu supstance. Sve u svijetu opstoji o Boanskoj Esenciji. Pitanje: Iz tvoje doktrine se moe zakljuiti da je esencija (zt) mogueg istovjetna esenciji (zat) Neophodnog, tj. da je mogue jedno s Allahom. To je, pak, nemogue, jer bi podrazumjevalo transmutaciju realnosti bitaka. Odgovor: U mom miljenju esencija (zat) mogueg, zapravo njegova sutina (mahijah) ili realnost ( hakikah), je skup dogaaja koji reflektuje Boanska imena i atribute, ali oni nisu ni u kom smislu identini ili ujedinjeni s Boanskom Esencijom. Stoga, nema nikakvih transformacija realnosti. Sve to ja tvrdim je da dogaaji opstoje Boanskom Esencijom koja sve obdrava. Pitanje: Poto se obraanje vlastitom egu koje svaki od nas pravi rijeju ja ultimativno odnosi na Boansku Esenciju, iz toga slijedi da esencija mogueg, tj. njegova sutina ili realnost, je zapravo sama Boanska Esencija. Jer obraeno sa ja nije nita drugo do sutina ili realnost govornika. To nadalje ukluuje transformaciju realnosti, i u biti nije drukije od doktrine Jednog Bitka (wahdet l-wudud). Odgovor: Naravno da se svako obraa svojoj realnosti rijeju ja. Ali poto je ta realnost samo skup dogaaja, ona ne moe biti referenca od Ja, poto dogaaji sami u sebi su nesposobni da budu objekt bilo kakva obraanja. I poto ta realnost ne moe biti referent, onda referentnost mora biti usmjerena Obdravatelju (Qajjum) realnosti. Ukratko, sutina mogueg je skup dogaaja, i stoga nekompetentan, ono ne moe biti referent od ja. Stvarni referent je onaj ko ga obdrava, doslovce Neophodno Bie. Na pogled, stoga, ne ukljuuje mutaciju realnosti, ili transformaciju mogueg u Neophodno. To je totalno drukije od doktrine Jednog Bia. Vana stvar u naoj doktrini je to da iako se ja od mogueg ultimativno odnosi na Neophodno Bie, mogue ostaje mogue kao to je to uvijek i bilo i nikad ne zbori: 'Slava meni', ili 'Ja sam Hakk (Allah)'. Ono to ne moe zboriti, jer ono nikad ne gubi svoju diskreciju.

Pitanje: Doktrina da mogue opstoji Neophodnim podrazumjeva inherentnost kontingenata u Boanskoj Esenciji. A ovo je oigledno odbijeno. Odgovor: Egzistencija kontingenata Neophodnim u smislu inherentnosti u Boanskoj Esenciji je, naravno, nemogua. Ali ja ne gledam na egzistenciju u smislu 'inherentnosti u'. Ja je posmatram u smislu obdravanja. Mogue je obdrano tj. opstoji Neophodnim. Pitanje: Ako je mogue sve skup dogaaja, onda ono mora imati lokus (latinski: poziciju, mjesto) da se inherira. ta je onda taj lokus? Neophodno nije lokus, a mogue nije sposobno da to bude. Odgovor: Da budemo naisto dogaaj ne opstoji po sebi, nego mora opstojati o drugome. Filozofi koji ne poznaju nikakvo znaenje opstojanja osim inherentnosti su bili primorani da pretpostave lokus za svaki dogaaj bez kojeg je, za njih, opstojanje nepojmljivo. Ali opstojanje kako smo ga mi iznad objasnili ima drukije znaenje u kojem nema potrebe za lokusom. Mi smo vidjeli i proivjeli da sve opstoji Allahom bez ikakve inherentnosti ili lokusa. Racionalisti mogu ovo prihvatiti ili odbiti. Ali ono to je nama oigledno ne moe se pobiti njihovim skepticizmom, i naa ubjeenost ne moe se poruiti njihovim sumnjama. Ja u objasniti moj point ilustracijom. Ope poznato je da maioniari i arobnjaci proizvode udesne stvari i forme. Svako zna da kao dogaaji te stvari ne postoje same po sebi. One i njihovi dogaaji opstoje o maioniaru koji ih proizvodi; one uopte nemaju lokusa. Svako zna da opstojanje maioniarevog objekta ne ukljuuje lokus ili inherentnost. On opstoji o maioniaru bez inheriranja u njemu. Ovo je tano sluaj s predmetom nae diskusije. Allah je stvorio svijet u domenu percepcije i imaginacije, i nainio ga vrstim i stabilnim. On je ga povezao s vjenom sreom ili stalnom patnjom. Svijet ne opstoji po sebi; on opstoji Allahom, ali bez inherencije, bez lokusa i bez inherintirajueg objekta. Da ponudim jo jednu ilustraciju. Pretpostavimo da ima ogledalo u kojem se reflektuju forme planina i neba. Samo budala bi uzela

te forme za stvarne planine ili nebo, i smatrala te odraze supstancama koje opstoje u sebi. Takoe je budalasto smatrati te forme dogaanjem da opstoje o neemu drugom i traiti njihov lokus, i kad ga se ne nae porei egzistenciju objekta. To osoba je budala; jer ona porie iskustvo samo zato to se ne uklapa u vjerovanja ljudi. ak i osoba sa malo inteligecije zna da odraz (slika) nema lokus i da on to i ne zahtijeva. Ljudima kefa i vizije mogua bia su kao ti odrazi i nita vie od odraza. Ali Njegovom savrenom vjetinom Allah ih je nainio vrstim i stabilnim da budu bezbjedne od korupcije i degeneracije, i ljudske sudbine i njihovi ivoti na Ahireti su povezani s njima. Mu'teziltski teolog Nazzam je sugerirao ideju da je svijet konglomeracija dogaaja bez supstance. Ovo nije uopte iznenaujue, ak i laov nekad govori istinu. Ali njegov intelekt nije bio dovoljno otar da uoi da dogaaji opstoje Allahom; i konsekventno on je postao objekat ljaganja i podsmjehivanja uenjaka. Dogaaji moraju imati neto o emu e opstojati. Ali Nazzm nije vjerovao u supstancu i stoga nije uspio nai neto o emu bi opstojali. Od Sufija, autor Futuht Mekkijjah vjeruje da je svijet kompleks dogaaja koji opstoji u jednoj egzistenciji koju on poistovjeuje s Apsolutom Jednim (Zat Ehadijah). On takoe vjeruje da dogaaji ne postoje sve do drugog momenta; svaki moment svijet nestaje u nitavilu i pojavljuje se u egzistenciji. Za mene to je samo stvar vizije (uhudi), a ne realnosti (wududi), kao to sam ve objasnio u mom Komentaru na Dva Odlomka. U toku svog duhovnog putovanja i prije nego to dostigne level na kom ne-Boansko nestane iz vizije, mistik osmatra kako jednog momenta svijet ne postoji, a drugog momenta on vidi da opet postoji, treeg momenta on vidi da je svijet opet nestao iz egzistencije, a etvrtog momenta pak da se opet pojavio. Ova alternacija se nastavlja sve dok mistik ne dostigne kompletnu ekstinciju (fena'-i -mutlak), i otkrije da je ne-Boansko konstantno ne-postojee. Na ovom levelu svijet se pojavljuje u njegovoj viziji kao beskrajno nitavilo (mustemirr 'l-'adam). Slino, tokom iskustva ivljenja u Allahu (beka bi Allah) i povratka svijetu, ponekad se svijet pojavi a ponekad nestane iz vizije mistika. Ovo iskustvo moe proizvesti u mistiku iluziju neprekidnog obnavljanja formi. Ali kada se njegovo ivljenje u Allahu (beka bi Allah) i povratak svijetu kompletiraju, i on postane kompetentan da upuuje i vodi ljude,

svijet se opet pojavi u njegovoj svijesti, i on mu uvidi stalnu egzistenciju. Cijelo iskustvo je prema tome stvar vizije mistika, a ne egzistencije samoga svijeta koji traje zauvijek. Ako ikad i doe sumnja o egzistenciji svijeta ona se tie samo vizije mistika. Slava neka je Allahu koji otkriva istinu! Doktrina o ne-opstanku dogaaja vie od jednog momenta koja je tumaena od nekih teologa je problematina i neutvrena, i argumenti koji su izneseni u njenu potporu su u najmanju ruku nepresudni. 10-ovjek (Insan) I Tom 111:21 (str. 1240) Ljudski ego je istovremeno realan i ne-realan. Pitanje: Ti si me pitao da poto sjenovita bia opstoje kao bitci ne po svojoj esenciji nego po Allahovoj Esenciji, to podrazumjeva da stvarni referent rijei kao 'on' 'ti' ili 'ja' je zapravo u svakom sluaju Allah. Ako je to tano kako onda osoba moe referirati neke predikate koji ne dolikuju Allahu ovakvim zamjenicama? Kako neko, naprimjer, moe rei: 'ja jedem' ili 'ja spavam'? Odgovor: Molim te da uoi da iako sjena opstoji Realnou ona je uvijek sjena, i injenica da postoji samo u domenu percepcije i imaginacije ne efektuje njenu egzistenciju. Kao sjena, ona ima svoju vlastitu stabilnost i permanentnost; ovo je poniklo izjavom: 'Vi ste stvoreni da budete vjeni.' Osoba moe s pravom referirati predikate tim zamjenicama koje si spomenuo pod uslovom da ih razmatra kao sjene. Svaki level bitka ima svoje esencijalne kvalitete. Onaj ko je izgubljen u Allahu nije Allah. II Tom 1:289 (str. 725-39) ovjek je slobodan i njegova volja je efektivna, i njena efektivenost je dio Allahova vjenog predodreenja. Njegova djela su Allahovo stvaranje, ali on je njihov nosilac (izvrilac); vjerovanje da je Allah Jedini Poinitelj (tewhid fi'li) koje mnoge sufije zagovaraju, je produkt ekstaze i kao takvo neispravno.

Slava neka je Allahu koji otkriva tajne predodreenja (kada we kadr) Njegovim odabranim robovima i uskrauje ih obinom narodu da ne bi zalutali. Mir i blagoslovi neka su na Vjerovjesnika preko kojeg je On uspostavio istinu i i otklonio isprike grijenika koji e se susresti s njihovom propasti, i blagoslovi neka su na njegovu familiju i drugove, pravedne i asne, koji su vjerovali u Allahovo predodreenje i pomirili se s Njegovim odreenjem. Ima puno zbrke i smuena razmiljanja o predodreenju, i veina ljudi koji su o tome razmiljali se izgubila u lakomislenim idejama. Neki misle da su ljudi potpuno odreeni u svemu to izaberu ili urade; drugi pak kau da ljudske akcije nemaju nikakve veze s Allahom. Trea grupa je uzela put izmeu ove dvije prethodne pozicije, koji je zapravo pravi put i ispravno stajalite. Ovo stajalite je otkriveno ljudima koji e biti spaeni, tj, Ehl l-Sunnah we l-Dema'ah (Allah bio zadovoljan sa svima, onima koji su ve proli kao i onima koji e tek doi). Oni su odbacili obadvije ekstremnosti u ovom predmetu i izabrali srednji put. Prenosi se da je Imam Ebu Hanifah upitao Imam Dafer bin Muhammed el-Sadika: "O, sine Vjerovjesnika! Je li Allah prepustio sve stvari ovjeku?' On mu je odgovorio: 'Allah je daleko od toga da prepusti Svoje Gospodstvo ljudima.' Imam Ebu Hanifah onda upita: 'Da li Allah prisiljava ljude na njihove akcije?' On mu odgovori: 'Allah je isuvie pravedan da ih primora na djelo te ih onda za isto kazni.' Kako to?' Imam Ebu Hanifah je traio objanjenje. Imam Da'fer mu odgovori: 'Istina lei izmeu: nema ni primoravanja a ni preputanja; ovjek nije ni primoran a niti mu je preputena sva kontrola nad stvarima.' Radi ovoga Ehl l-Sunnah vjeruje da su dobrovoljna ljudska djela odreena od Allaha time to su stvorena i uvedena u egzistenciju od Njega, a odreena od ovjeka time to su asocirana s njim na specifian nain koji se naziva postizanje (iktisb). Tako se ljudske akcije u relaciji s Allahovom snagom nazivaju stvaranje, a u relaciji s ljudskom snagom se nazivaju postizanje.

Ipak, A'ari meu teolokim uenjacima Ehl l-Sunneh smatra da ljudska ovjekova volja nema nikakva efekta na njegova djela. Allah proizvodi ovjekova djela nakon to ih je on odabrao. Jer u njegovom miljenju, kontingentna volja ovjeka ne moe proizvesti nikakav efekt. Tako on dospjeva blizu determinizma (eldabr); konsekventno njegov pogled se naziva 'kvalifikovani determinizam' (el-dabr l-mutawassit). Ebu Ishk Isfar'ini, na drugoj strani, smatra da kontingentna volja ovjeka ima efekta na njegova djela; zapravo, djela se pojavljuju kroz obadvije snage (ljudsku i Boansku) zdrueno. U njegovom miljenju vrlo je vjerovatno da dvije snage proizvode jednu stvar djelujui na nju na dva razliita naina. Qadi Ebu Bekr Bakillani vjeruje da kontingentna snaga ovjeka efektuje samo karakter djela; tj, ini djelo pokornou ili grijehom. U miljenju ovog poniznog pisca (Imam Rabanija) kontingentna snaga ovjeka efektuje i djelo i njegov karakter. Nema smisla rei da ljudska snaga efektuje karakter djela, ali da ne efektuje samo djelo. Karakter djela je ovisan o djelu, iako je istina da ga osoba mora efektovati preko i iznad samog djela. Jer egzistencija kvalitete je neto vie od egzistencije objekta koji kvalifikuje. Nema tete, u mom miljenju, vjerovati da je ovjekova volja efektivna iako Imam A'ari to ne odobrava. Jer efektivenost ljudske volje je isto toliko Allahovo stvorenje kao i sama volja. Vjerovati da je ljudska volja efektivna je blie istini; dok je vjerovanje A'arije, na drugoj strani, neka vrsta determinizma. Jer u njegovom miljenju ovjek nema izbora, i njegova volja ne moe proizvesti nikakav efekt. Jedina razlika izmeu njega i determinista je u tome da za potonje, djelo uopte nije in njegova poinitelja te da mu je pripisano samo metaforino, a za A'arija dobrovoljno djelo je in njegova poinitelja iako on u tome nije imao stvarnog izbora. Jer djelo je pripisano ovjekovoj volji bilo da je njegova snaga efektivna uopeno kao to ljudi mimo Imam A'arija meu Ehl l-Sunnom smatraju, ili nije nita do lokus kao to A'ari vjeruje. Ovo razdvaja pogled Ljudi Istine od pogleda ljudi neistine. Poricati djelo njegovom poinitelju i doputati mu atribuciju samo u imenu kao to deterministi ine je ista blasfemija i mudrovanje. Autor el-Tamhida pie: 'Deterministi kau da djela proistiu od ovjeka pojavom i imenom; u stvarnosti mi nemamo

nikakve snage. Ljudi su kao drvo koje se pokree kada ga vjetar pokrene; oni nisu nita manje determinisani od drveta. Ovo je nevjerstvo, i onaj ko to vjeruje je nevjernik.' On takoe ima ovaj komentar o deterministima: 'Njihovo miljenje da ljudi u stvarnosti ne ine svoja djela, bilo dobra ili loa, i da ta god da rade, njihov poinitelj je Allah, predstavlja nevjerstvo (kufr).' Vi moete rei da ako ovjekova volja nema efekta na djela, i ako on nema stvarnog izbora, kakva je svrha pripisivati djela ovjeku kako to Imam A'ari ini? Na ovo ja u rei: 'Ljudska volja iako nema efekta na djelo, je stvorena od Allaha kao preduslov za postojanje djela u smislu da e On obino stvoriti djela nakon to su ljudi izrazili svoju snagu i odabrali djela. Ljudska volja je uobiajen uzrok egzistiranja djela, te stoga ima ulogu u pojavljivanju djela; i ona se ne pojavljuju bez nje. Iako snaga ne efektuje djela, ona je njihov uobiajeni uzrok (el 'illah l-'adijah). Ovo je podloga radi koje se djela zapravo pripisuju ljudima. To je najvie to osoba moe rei u odbranu Imam A'arija. Ipak, predmet zahtijeva daljnu istragu. Znaj da svi pripadnici Ehl l-Sunneh vjeruju u predodreenje (kadr) i kau da su sve stvari, dobro ili loe, ugodne ili neugodne, Allahom odreene. Jer determinisati (kadr) znai proizvesti (ahdasa) i stvoriti (halaka), a mi znamo da nema proizvoaa i stvoritelja osim Allaha. "Nema boga osim Njega, Stvoritelja svega; stoga Ga oboavaj." (6:102) Mu'tezilah i Kadrijah poriu predodreenje (kada we kadr), i vjeruju da su djela iskljuivo produkt ljudske moi. Oni kau da ako Allah odredi (kada) zlo i onda kazni ljude za isto, to bi bilo nepravedno s Njegove strane. Ali ovo je ista ignorancija. Jer Allahovo predodreenje ne negira ljudsku volju izbora; zapravo On je odredio da e ljudi poiniti ili odbiti da poine djela svojim vlastitim izborom. Istina je da Allah nareuje odabiranje i podrava izbor, radije nego da ga negira. Pogled Mu'tazileh i Qadrijeh je pogrean i radi toga to je nepostojan s Allahovom akcijom. Jer Allahova djela, kada se razmatraju u relaciji s predodreenjem, su ili neophodna ili nemogua; zato to kada On odlui (kada) egzistenciju neega, to e se neophodno desiti, a kada On odlui ne-egzistenciju neega, to se nikad nee desiti. Stoga, ako je neophodnost (pozitivnih ili negativnih) djela koja proistiu od inicijalnog izbora uzeta za negiranje tog izbora, shodno tome Allah nee biti slobodan u odabiranju (el-Muhtr), a to je blasfemija.

Oigledno je svakome da pogled o ovjekovoj samo-dovoljnosti u obavljanju djela ne samo da je popustljiv nego i apsurdan i apsolutno blesav. Radi toga su ih teolozi Mwar' l-Nehra cenzurisali u ovom predmetu. Oni su otili ak dotle da su rekli da su i Zoroastrianci bolji od njih u ovom pogledu, poto oni pridruuju Allahu samo jednog partnera dok Mu'tazileh pak Mu pridruuju bezbroj partnera. Deterministi, nasuprot, vjeruju da ljudi ne djeluju i da njihovi pokreti nisu nita drukiji od pokreta neivih predmeta. Ljudi nemaju niti moi, niti volje, niti izbora. Oni nadalje vjeruju da ljudi nemaju ni nagrade za dobro kao ni kazne za zlo, da su nevjernici i grijenici faktiki bespomoni i, stoga, nisu odgovorni; jer, sva djela proistiu od Allaha i ljudi su primorani da ih obave. Ovo je isto nevjerstvo. Prokletstvo neka je na Murdi'eh koje kau da grijeh ne teti i da grijenici nee biti kanjeni. Vjerovjesnik je rekao da su Murji'eh proklete od sedamdeset poslanika. Njihov pogled je oigledno pogrean. Jer postoji jasna razlika izmeu pokreta ruke koja udara i pokreta ruke koja drhti. Mi znamo da je prvi pokret dobrovoljan a da drugi nije. Njihov pogled je takoe kontradiktan fundamentalnom tekstu. Naprimjer, mi imamo u Qur'nu: '(Oni e biti kanjeni) za ono to rade', te, 'I neka onaj ko hoe vjeruje, i neka onaj ko hoe porie', itd. Znaj da mnogi ljudi imaju slabu volju i manjkaju u dobrim namjerama; te stoga trae isprike i pokuavaju da skinu sa sebe odgovornost. Oni su vrlo skloni da vjeruju u doktrinu Imam A'arije, pa ak i doktrinu determinista. Nekad oni kau kako ovjek nema stvarnog izbora, i djela su njegova samo u imenu. Nekad oni govore o impotentnosti volje, koja podrazumjeva determinaciju. Oni pri tom okreu svoje ui rijeima ponekih Sufija o ovoj stvari, da je poinitelj djela niko drugi do Allah, da ovjekova volja uopte ne efektuje djela, da su njegovi pokreti kao pokreti neivih objekta, ak su i njegovo bie i atributi kao fatamorgana u pjeskovitoj pustinji koju je ovjek isuen eu pobrkao s vodom; a kad joj se priblii, on uvidi da je ona nita, i nae samo Allaha s njim. Ovakve rijei su ih nainile bezskrupuloznim u rijeima i djelu. Napravivi ovaj pregled, ja u sada nastaviti da obrazloim ispravan pogled u ovoj stvari. Ipak, Allah najbolje zna istinu. Ako

ljudi nemaju stvarnog izbora, kako A'arije vjeruju, onda Allah ne bi njima pripisivao grijeenje. Po A'ariji ljudi nemaju izbora i njihova volja je potpuno ne-efektivna, i nije nita vie do lokus. Ali Allah je zapravo pripisao ljudima grijeenje na nekoliko mjesta u Qur'anu. Ako je ljudska volja jednostavno lokus, i ne moe imati efekt u bilo kom smislu, to ne bi opravdalo pripisivanje grijeenja ljudima. Uistinu, Allah moe kazniti ljude ak i kad nemaju svoje volje, i to ne bi bilo greka s Njegove strane; jer On je apsolutnni vlasnik Svoje imovine i slobodan da ini s tim ta god Mu volja. Ali ako je grijeenje pripisano ljudima oni onda moraju imati volju; i nije ispravno tumaiti tekst (Qur'ana) metaforino, naputajui njegovo oigledno znaenje, kada za to ne postoji primoravajui razlog. to se tie slabosti ljudske volje, to se moe razumjeti u smislu slabosti naspram mone Allahove volje, i tako shvaen point je prihvatljiv i usaglaen. Ona se moe takoe razumjeti u smislu nedovoljnosti ljudske volje da proizvede djela; to je takoe prihvaen pogled. Ali ako se slabost ljudske volje razumije da znai da ona uopte nema efekta na proizvoenje djela; to je neprihvatljivo. Ovo je bit cijelog problema. Mi smo naveli u detalje osnove radi ega se ovaj pogled ne moe prihvatiti. Osoba treba znati da je Allah obavezao ljude da djeluju prema njihovoj moi i sposobnosti, i ponudio im popuste imajui u vidu slabost u njihovoj konstituciji. On je rekao: 'Allah voli da smanji vae obaveze, a ovjek je stvoren slabim.' (Ibid 4:28) I zato da ne! On je Mudri, Pun Ljubavi i Milostivi. Nedostojno je Njegove mudrosti, ljubavi i milosti da On zahtijeva od ljudi ono to oni ne mogu uiniti. Allah nije traio od njih da pomiu planine to oni ne mogu. Umjesto toga On je traio ono to lahko mogu initi, kao to je obavljanje namaza koji sadri stojanje, pregibanje, i recitiranje onog to mogu zapamtiti. Osoba sve ovo moe lahko obavljati. Post je takoer lahko obavljati, kao i zekat, jer to znai plaati za etrdeseti dio uteevine a ne cjelinu ili polovinu iste, to bi bilo teko za ljude. Od Njegove savrene ljubavi Allah je odredio nadoknadu za djela koja se u odreenim uslovima ne mogu obaviti. Naprimjer, On je odredio tejemmum kao nadoknadu za abdest (wudu'). Slino, On je dozvolio obavljanje namaza sjedei onome ko ne moe klanjati stojei, i klanjati leei onome ko ne moe klanjati sjedei, i klanjanje simbolino glavom onome ko se ne moe pregibati u ruku i seddi, itd. To je

oigledno svakome ko osmotri eri'at s otvorenim umom. On e nai da su eri'atske dunosti dosta lahke i prakticirajue, i uvidjet e savrenu Allahovu ljubav reflektiranu u njima. Dokaz da su ove dunosti male je i injenica da ljudi esto ele da obavljaju i vie od toga (dobrovoljni ibadet). Neki, naprimjer, vole da poste i mimo obaveznog posta, drugi vole da klanjaju vie od pet obaveznih molitvi, itd. To nije nita drugo do injenica da su obavezne dunosti manje od onoga to ljudi s lahkoom mogu obavljati. Ako neki ljudi ih ne smatraju lahkim to je radi tamnila koje prekriva njihovu duu i poganosti njihove naravi koja je posljedica upranjavanja zlih pouda i krenja Alahovih odredbi. Allah je rekao: 'Ono emu ih ti poziva, je teko onima koji vjeruju u mnogo bogova',(24:13) i, 'Ova molitva je teka ljudima osim onima koji su ponizni.' (2:45) Kao to bolest tijela ini obavljanje dunosti tekim, slino tome bolest srca donosi osjeaj tekoe u ovjeku pri obavljanju istih. Svrha eri'ata je da razbije skri dominaciju zle due (nefsi emmareh) i da ukroti njene pokvarene aspiracije; upranjavanje zlih aspiracija i pokornost eri'atu su dijametrino opreni. Osjeaj tekoe je dokaz postojanja zlih aspiracija: to se tegobnije osjea, jaa je dominacija zle due nad tobom. Kada zle poude potpuno nestanu, sa njima potpuno nestane i osjeaj tegobe pri obavljanju eri'atskih dunosti. to se tie rijei nekih Sufija u vezi negiranja ljudske volje ili njene efektivnosti, kao to smo gore naveli, osoba treba zapaziti da ako se iste ne slau sa eri'atom, one su ponitene i bezvrijedne, one nemaju nikakve validnosti ili autoriteta. Naprotiv rijei teologa ('ulam') Ehl I-Sunneh su te koje posjeduju autoritet. Samo one rijei Sufija koje se slau sa stajalitima teologa su prihvatljive, a one koje im se protive se moraju odbaciti. Istina je pak da Sufije ije iskustvo je istinito teko da se i za dlaku odvajaju od eri'ata u onom to osjeaju, govore ili ine, niti imaju ideje i otkrovenja koja se odvajaju od eri'ata. Oni znaju da ako iste imaju nekog razilaenja s eri'atom, da je to usljed greke i falinosti u njihovom iskustvu; ako su njihova iskustva autentina ona se nee razilaziti sa eri'atom. Ukratko, razilaenje sa eri'atom znai krivovjerje i blasfemiju. Kada Sufija izgovori rijei koje nisu u saglasnosti sa eri'atom, on to uini pod ekstatinim stanjem i obhrvanou. On se treba tolerisati a njegov kef odbiti kao nevalidan, i treba se interpretirati u metaforinom znaenju. Rijei ekstatinih ljudi se nikad ne

trebaju bukvalno shvatati i doslovce uzimati. Ovo je ta sam imao kao blagodat od Allaha da napiem. Sva slava pripada Njemu, i neka su blagoslovi na Njegove pravedne robove. (Amin!) III Tom 111:64 (str. 1360-4) Mistik se moe uzvisti iznad nekih levela mogunog, ali on nikad ne moe sudjelovati u Neophodnom. Pitanje: U mnogim tvojim pismima se objanjava kako su esencije (bitci) moguih zapravo ne-bitci koji u svojim individualiziranim formama reflektuju imena i atribute Neophodnog Bitka. Iz toga slijedi da kad individualna egzistencija ('ajn) nestane i linost se izgubi, nikakav traak ne-bitka nee preostati, to sainjava esenciju mogueg, i nita nee preostati osim istog Bitka. Jer odsustvo jedne oprenosti mora usloviti prisustvo druge, ako se obmana istovremenog negiranja oprenosti eli izbjei. Prema Sufijama, Egzistencija je identina sa Allahom ili je jedna od Njegovih distinktivnih kvaliteta. Bilo koji pogled podrazumjeva transformaciju Esencije, to je blasfemino. Odgovor: Oprenost ne-bitku nije Bitak koji je identian s Allahom ili jednom od Njegovih esencijalnih kvaliteta. To je radije sjena ili reflekcija Bitka. Svaki bitak koji je suoen sa ne-bitkom ima element mogueg i treba eliminaciju svojeg oprenog nebitka. Atributi Neophodnog Bitka su transcendentni moguem, ali poto su ovisni o Neophodnoj Esenciji i tako suoeni sa nebitcima, oni nisu potpuno isti od kontaminacije mogueg. Oni su konstantno ovisni o Boanskoj Esenciji iako su vjeni i nerazdvojivi od iste. Ovisnost je obiljeje mogueg. Ako jedna stvar ovisi o drugoj, onda je ona u stvari nesavrena i pripada kategoriji mogueg. Ali ako ona ne ovisi o neemu mimo sebe ona ukljuuje element mogueg ali ne pripada sferi mogueg. Radi toga je perfekcija Boanskih atributa na nioj razini od perfekcije Boanske Esencije. Prema tome apsolutna neophodnost pripada iskljuivo Boanskoj Esenciji (zat) koja je iznad svake zamislive nesavrenosti i defekta. Boanski atributi su takoer neophodni, ali poto su ovisni o Esenciji, njihova neophodnost je nieg ranga od neophodnosti Esencije. Slino tome, njihov bitak je nii od

Bitka Esencije, zato to je suoen sa ne-bitcima kao to su ignorantnost i impotentnost. Ali Bitak Esencije nema oprenog ne-bitka i ne moe se ni zamisliti da ga ima. Ako bi Boanski Bitak bio suoen sa ne-bitkom On bi trebao negaciju oprenog ne-bitka. A potreba je obiljeje nesavrenosti i karakteristika mogueg. Allah je uzvien iznad svega ovoga. Oigledno je da osoba treba izbjegavati da koristi mogunost u kontekstu Boanskih atributa, zato to to moe biti pobrkano sa privremenou a Allahovi atributi su vjeni. Iako su oni u sebi neophodni oni su ipak neophodni po Boanskoj Esenciji od koje su nerazdvojivi. To implicira mogunost ali ne i privremenost. To da Neophodni Bitak nema opreni ne-bitak je istina kefa i iskustva, ali i racionalni argumenti su iznijeti u potporu tog stajalita kao to su ponekad iznoeni za samo-evidentne istine. Da se vratim na pitanje. Ja bih ovako odgovorio: Istina je da kada se mistik izgubi (od sebe) ne-bitak je eliminisan iz njegova bitka. Nita osim bitka ne ostane; ne-bitak i sve to isti podrazumjeva je potpuno izbrisano. Ali bitak koji opstaje je bitak koji pripada moguem i postoji u domenu imaginacije i percepcije; pa i pored toga on je subjekt stvarnih predikata. Nakon eliminacije ne-bitka on postaje ogledalo za kvalitete Neophodnog Bitka i zamjenjuje ne-bitak kao esenciju i realnost mogueg. Prije eliminacije nebitka ovaj bitak je bio atribut ne-bitka i pripadao, kao to smo prikazali, domenu percepcije i imaginacije. Ali sada nakon eliminacije ne-bitka isti bitak zauzima mjesto ne-bitka, postaje esencija mogueg i subjekt njegovih predikata, i obavlja sve funkcije ne-bitka, ak dotle da ima Opoziciju koja ukljuuje element mogueg. Ali kad mistik prevazie stupanj Opozicije njegov bitak vie nema Oprenost; radije ne-bitak nema hrabrosti da ga suoi, i mogunost nema noge da stane na nju. Ovo je neto unikatno; to je stadij na kojem osoba treba traiti istinu o ew adn. Sve dok su mogunost i ne-bitak prisutni, pa ak i kao posljedica opozicije, mistik se nalazi u ravni kba kawsajn. Ali kada mogunost i ne-bitak potpuno nestanu, mistik pristigne na samit od ew adna. Ali to ipak ne znai da je mogue postalo Neophodno. To samo znai da tada mogue opstoji istom Allahovom Esencijom a ne vie sjenom Njegova Bitka. Onaj ko je izgubljen u Allahu nije Allah.

Mistik opstoji Boanskom Esencijom isto kao to i Allahovi atributi opstoje Njegovom Esencijom. On tako opstoji o Onome koji je iznad Boanskih atributa. Ipak, atributi si nerazdvojivi od Esencije, i njihovo opstojanje je vjeno i zauvijek. Opstojanje mistika, na drugoj strani, je privremeno i nije vjeno. Ali atributi su suoeni ne-bitcima kao to su ignorantnost i impotentnost, dok se mistik pak izdie iznad stadija opozicije od ne-bitka kao to smo ve gore napomenuli. Osoba moe rei da kada se Opozicija od ne-bitka prevazie tj. transcendira, tada bi se trebala realizirati neophodnost, i mogue bi trebalo postati Neophodno. To je, ipak, nemogue. Mi bi ovoj primjedbi odgovorili ovako: Mogue bi moglo postati Neophodno ako bi poprimilo objektivnu egzistenciju. Ali mogue nema egzistencije van domena vizije i imaginacije. Kako moe postii neophodnost? Mi imamo tako drugu razliku izmeu opstojanja atributa i opstojanja mistika. Atributi opstoje kao objektivna egzistencija dok mistik opstoji kao imaginarna egzistencija, koja je, radi svoje stabilnosti i permanentnosti, tlo za individualni ego. Neka je jasno da ego mistika opstaje sve dotle dok ne-bitak ustrajava, to je njegova esencija. Ali kada ne-bitak nestane onda nestaje i tlo za ego na kojem moe stajati. Opstojanje mistika nakon nestanka ne-bitka je zamren predmet. Iako je bitak sada postao esencija mistika, on nije subjekt ega. Drugim rijeima, 'ja' se odnosi na negativnu esenciju i odbija pozitivnu esenciju. Poto veina mogueg jeste ne-bitak koji ini mogue i izvodi iz njegove materice cijeli svijet kontingentnosti. Ovisnost mogueg i njegovo poticanje u vremenu je efekt od nebitka; i njegova multiplicitnost i individualnost su takoe usljed ne-bitka. Bitak mogueg je posueni bitak; uz to on je imaginaran i iluzoran, iako je stabilan i permanentan. U diskutovanju nekih tekih aspekata problema Boanske Esencije i atributa, mi smo koristili, radi jezinih limitacija, neke rijei koje mogu naizgled pridavati neke karakteristike mogueg Boanskim atributima pripisujui im defekt i nesavrenost. Ali to se nikad ne treba interpretirati doslovce. Sveti (El~Quddus) se mora uvijek uzdignuti iznad svakog defekta i nesavrenosti. Mi smo takoe koristili, slijedei primjer velikih Sufija, rijei kao ogledalo, koje eri'at nije koristio u kontekstu sa Allahom. Ja se plaim i tresem radi ovoga. (Prevodilac: tj. da je Imam mogao iznai bilo koji bolji primjer za pojanjenje on ne bi koristio takve

izraze) Na Gospodaru! nemoj nas kazniti za nae greke i manjkavosti. Osoba moe prigovoriti i rei da se tedelli (teofanija) i zuhur zilli (manifestacija u sjenovitim formama) i slini izrazi pojavljuju u mojim pisanjima. Da li oni ukljuuju sputanje (tenezzulat) Bitka u raznim stepenovima kao to druge Sufije vjeruju? Ali dosta iznenaujue ja poriem sputanje Bitka. Kako to objanjavam? Ja bih rekao ovo: 'Osoba mora prihvatiti sputanje (tenezzulat) Bitka ako ona indentifikuje forme manifestacije sa manifestirajuom Realnou kao to su odreeni ljudi uradili. Ali ako osoba ne identifikuje iste onda joj nije potrebno da prihvati sputanje (tenezzulat).' A ja sam uvjerenja da forme manifestacije nisu identine sa manifestirajuom Realnou. Velhamdulillahi rabbil~'alemin ves~salatu ves~selamu 'ala sejjidina Muhammedin ve 'ala aalihi ve sahbihi edme'in. Kraj

Ebu Irfan el-Bosnevi

Bosanski Vilajet