Arheoloka Istraivanja U Lici Had ARCHAEOLOGICAL RESEARCH in LIKA

A R H E O L O K A I S T R A I VA N J A U L I C I
H R VAT S K O A R H E O L O K O D R U T V O MUZEJ LIKE GOSPI
C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y Z A G R E B MUSEUM OF LIKA GOSPI - GOSPI
- Founded 1878
ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN LIKA AND CAVE AND KARST ARCHAEOLOGY

CONFERENCE GOSPI, 16-19 OCTOBER 2007
ZAGREB-GOSPI, 2008.
H RVAT S K O A R H E O L O K O D R U T V O Z A G R E B MUZEJ LIKE GOSPI - GOSPI
- Utemeljeno 1878
ARHEOLOKA ISTRAIVANJA U LICI I ARHEOLOGIJA PEINA I KRA

ZNANSTVENI SKUP GOSPI, 16.-19. LISTOPADA 2007.
ZAGREB-GOSPI, 2008.
Organizacijski odbor skupa u Gospiu: Gospi conference organization committee:
Jacqueline Balen (Hrvatsko arheoloko drutvo), Boidar euk (Hrvatsko arheoloko drutvo), Tatjana Kolak (Muzej Like Gospi), Darko Komo (Arheoloki muzej Istre)
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka pod brojem 120117084 ISBN 978-953-7637-02-6 Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva Izdanja HAD-a Vol. 23 God. Year 2008. S. P. 1-224, Zagreb, 2008.
ISSN UDK
0351-8884 902+904
ISBN 978-953-7637-02-6 (Rijeka)
I Z D A N J A S V E Z A K
H RVAT S K O G 2 3
A R H E O L O K O G
D R U T VA
C R O AT I A N V O L U M E 2 3
A R C H A E O L O G I C A L
S O C I E T Y
E D I T I O N S
Nakladniko vijee: Editorial committee:
Boidar euk (Zagreb), Ivo Fadi (Zadar), Zorko Markovi (Zagreb), Jasna imi (Osijek)
Urednik: Editor: Korice: Cover: Graki urednik: Layout: Lektor: Copyeditor: Prijevod saetaka: Summary translation: Nakladnici: Publishers:
Tatjana Kolak (Gospi) Ivana Pavii Skalonji Ivana Pavii Skalonji Vesna Grahovac-Prai, Sanja Vrci-Mataija Poliglot, Zagreb
Hrvatsko arheoloko drutvo, HR 10000 Zagreb Hrvatska, Tomaieva 6/IV, tel./fax.: (385) 01 49 22 610 (za nakladnika: Hrvoje Potrebica), Muzej Like Gospi, HR 53000 Gospi Hrvatska, Franje Tumana 3, tel.: (385) 053 57 20 51, fax.: 56 05 45, E-mail:muzej-like@gs.t-com.hr (za nakladnika: Vesna Buni) 700 Kratis d.o.o., Zagreb Tisak izdanja omoguili Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Gospi i Liko-senjska upanija
Naklada: Copies: Tisak: Printed by:
SADRAJ
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Preface Martina Dubolni Vanost Velikog Vaganca u prometnoj povezanosti primorske padine junog Velebita i Like u prapovijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Veliki Vaganac and Communication Links between Littoral Slopes of South Velebit and Lika through Prehistory Nalazi kostiju piljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovakih peina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Cave bear (Ursus spelaeus) bones from the Cerovac caves Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Dacitic Ignimbrite Lika Example of a Stone for Making Burnished Implements pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Jankua Cave: Contribution to the Knowledge of Bronze Age Cave Localities in Lika Istraivanja pilja u kanjonu Jadove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Exploration of Caves in the Jadova Canyon Sjeverna granica Japoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Northern Iapodes Boundary Lik japodskog ratnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 Figure of a Iapodian Warrior Astragalna zrna od jantara iz japodske zbirke Arheolokog muzeja u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 Astragal Shaped Amber Beads from the Iapodic Collection of the Archaeological Museum in Zagreb Gradine Istre i gradine Like arheoloko-kulturoloki fenomen kra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 Hill-forts of Istria and Lika archaeological and cultural phenomen of karst Japodi, Histri, Liburni i konzul Tuditan godine 129. prije Krista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 The Iapodes, the Histri, the Liburni and Consul Tuditanus 129 B.C. Dvije tzv. japodske urne iz Donjeg Kosinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Two Inscribed Square Stone Urns from Donji Kosinj Arheoloka istraivanja u Udbini (1996. 2006.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Archaeological Research in Udbina (1996-2006) Starohrvatska ostruga iz Bruana u Lici Neki rani povijesni aspekti prostora Like - problem banata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 An early Croatian spur from Bruani in Lika Some early historical aspects of the Lika region - the banat problem Brinje na razmeu povijesnih komunikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 Brinje at the Crossroads of Historical Communications Problemi istraivanja i zatite arheolokih lokaliteta na likom podruju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209 Problems related to exploration and protection of archeological sites in Lika Uz 120. obljetnicu Kninskog (Hrvatskog) starinarskog drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 Dosanjani san vizionara uz 150. obljetnicu roenja fra Luje Maruna, utemeljitelja hrvatske nacionalne arheologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Tajana Trbojevi Vukievi Kreimir Babi Emil Podrug Boko Lugovi Jasmina Osterman
Kreimir Ragu Jasmina Osterman Lazo ukovi
Sineva Kuko
Lidija Bakari
Klara Buri-Matijai
Marin Zaninovi
Miroslav Glavii
Radomir Juri
Vladimir Sokol
Lada Prister
Tatjana Kolak Dalibor unji Franko Oreb Mate Zekan
PREDGOVOR
Znanstveni skup Hrvatskog arheolokog drutva, nastavljajui dugogodinju tradiciju drutvenog angairanja i strunog rada odran je u suradnji s Muzejom Like u Gospiu od 16. do 19. listopada 2007. godine. Za to uspjeniji rad, osim organizatoru, zasluge pripadaju Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Gradu Gospiu i Liko-senjskoj upaniji bez ije bi nancijske potpore bilo znatno tee. Tijekom etverodnevnog Skupa, u okviru kojeg je odrana i godinja skuptina Drutva organiziran je cjelodnevni struni izlet u Lovinac, Cerovake pilje, Udbinu i Smiljan. U prostorijama Kulturno-informativnog centra odrana su trideset i est predavanja podijeljena u dvije skupine, glavnu temu Arheoloka istraivanja u Lici i kolokvij pod naslovom Arheologija peina i kra. Objavljena su dva zasebna sveska izlaganih radova na temu Arheoloka istraivanja u Lici u izdanju HAD-a, a radovi s kolokvija bit e objavljeni u posebnom izdanju Arheolokog muzeja Istre. Zahvaljujui aurnosti kolega predavaa, u razdoblju od sijenja do listopada 2008. godine prikupljeno je, od osamnaest prijavljenih i odranih izlaganja, petnaest radova koji su danas pred vama. S obzirom da smo u godini odravanja Skupa proslavili i dvije znaajne obljetnice 150. godina roenja fra Luje Maruna, utemeljitelja hrvatske nacionalne arheologije te 120 godina od osnutka Kninskog (Hrvatskog) starinarskog drutva, prigodni tekstovi su objavljeni kao sastavni dio ovog izdanja. Prvi objavljeni svezak nae strukovne publikacije odnosio se na Skup odran u Otocu 1974. godine pod nazivom Arheoloka problematika Like i u toj prigodi je tadanji predsjednik Drutva eljko Rapani izrekao za mjesto odravanja znanstvenog skupa, (drutvo, op.u.) uinilo je to stoga, to je taj na kraj bogat spomenikom batinom bio, uglavnom, po strani zamanijih arheolokih istraivanja. Na ovom drugom skupu u Lici 2007. godine, u mogunosti smo sagledati dosege arheolokih istraivanja tijekom protekle 33 godine. Kao domain i suorganizator, Muzej Like Gospi ove godine slavi 50 obljetnicu postojanja te je odravanje Znanstvenog skupa HAD-a prole godine i objava zbornika radova u 2008. godini slavljeniki doprinos Muzeju i arheolokoj batini Like.
U Gospiu, 3. studenog 2008.
Urednica Tatjana Kolak
PREFACE
Continuing a long-standing tradition of social commitment and scientic work, the Croatian Archaeological Association in collaboration with the Museum of Lika in Gospi organized a symposium between 16 19 October 2007. Credited for the successful work of the symposium, apart from the organizer, is the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, the town of Gospi and the Lika-Senj County, whose nancial support made the symposium so much easier to organize. During the four-day gathering, also comprising the annual meeting of the Association, a days working visit was organized to Lovinac, Ceorovac Caves, Udbina, and Smiljan. The Culture and Information Centre was the venue of as many as thirty-six lectures divided into two groups: Archaeological Research in Lika (the main topic of the symposium), and a colloquium on Cave and Karst Archaeology Two separate volumes of presented papers Archaeological Research in Lika were published by the Croatian Archaeological Association (HAD), while the papers from the colloquium will be published in a special edition by the Archaeological Museum of Istria. Thanks to the promptness of lecturers in supplying papers, fteen out of eighteen registered and presented papers were collected in the period from January to October 2008. Since the year of the symposium also marked two important anniversaries 150th birth anniversary of father Lujo Marun, founder of Croatian national archaeology, and120th anniversary of foundation of the Croatian (National) Antiquarian Society of Knin, this publication also includes special, commemorative texts. The rst volume of our specialist publication was published in connection with the symposium held in Otoac in 1974 on the Archaeological Issues of Lika. On the occasion of this symposium the then chairman of the Association eljko Rapani said that (Lika)has been chosen as the venue for the symposium, because this region, although rich in monumental heritage, has frequently been left aside by more extensive archaeological research. At the 2007 symposium, second in Lika, we were able to appraise the archaeological research achievements in the past 33 years. This year our host and co-organizer, the Museum of Lika in Gospi, celebrates 50 years of existence. Therefore, the symposium of the Croatian Archaeological Association last year in Gospi and the publication of the symposium proceedings in 2008 is a contribution to anniversary celebrations of the Museum and the archaeological heritage of Lika. Gospi, November 3rd , 2008 Editor Tatjana Kolak
MARTINA DUBOLNI
VELIKI VAGANAC U PROMETNOJ POVEZANOSTI PRIMORSKE PADINE JUNOG VELEBITA I LIKE U PRAPOVIJESTI VELIKI VAGANAC AND COMMUNICATION LINKS BETWEEN LITTORAL SLOPES OF SOUTH VELEBIT AND LIKA THROUGH PREHISTORY
Primljeno: sijeanj 2008 UDK 903.4 (497.5 Veliki Vaganac)
Martina Dubolni Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru Obala kneza Trpimira 8 23 000 Zadar dubolnic@net.hr
Primorska padina junog Velebita na potezu Starigrad Paklenica Veliki Vaganac Veliko i Malo Rujno prostor je kojim prolaze neke od najstarijih komunikacija na Velebitu. Rekognosciranjima terena provedenim 2006. i 2007. godine na podruju koje obuhvaa segment prostora junog Velebita od oko 35 km utvren je odreen broj prapovijesnih lokaliteta smjetenih uz ili nedaleko od ugaenih stoarskih i trgovakih putova iz primorja prema velebitskom nadgorju i Lici. Koncentracija prapovijesnih lokaliteta ukazuje na koritenje tih putova i kroz bronano i eljezno doba. U radu se donose dosad poznata i novootkrivena nalazita na prostoru obuhvaenom istraivanjem. Kljune rijei: Juni Velebit, komunikacije, Veliki Vaganac, rekognosciranje, prapovijest, gradine, grobni humci, spilje.
Tema ovoga rada obuhvaa jedan segment velikog komunikacijskog prostora na razmei dananje Like i Primorja poznatijeg pod nazivom Velebit. Velebitski planinski masiv jedinstven je komunikacijski prostor koji se prua u oko 150 km dugom potezu izmeu uskog primorskog pojasa i prostranstva Like u zaleu. Prostor pokazuje znaajke obiju regija i kao takvog ga treba promatrati van okvira dananjih teritorijalnih granica i podjela. Splet krevitih kukova mjestimino viih od 1700 metara ovjek je od najranijeg doba nauio svladavati, pa su tijekom vremena nastali ugaeni putovi koji postaju pravci trgovakih razmjena i kulturnih migracija izmeu sjevera i juga. Rimskim osvajanjima grade se i prve ceste koje u svojim osnovnim pravcima ne odstupaju puno od trasa starih stoarskih putova. Glavne komunikacije ile su najpovoljnijim velebitskim prijevojima poput Vratnika kod Senja, Otarija kod Karlobaga i Malog Halana povie Tulovih greda kod Obrovca (slika 1).1 Od lokalnog znaaja vanije su bile pojedine stoarske staze koje jaanjem trgovine (pogotovo kroz bronano i eljezno doba) postaju ile kucavice ovoga podruja. Veliku vanost u koritenju tih pravaca imala je sol2 koja se proizvodila na otocima i uz obalu i
zajedno s ostalom robom distribuirala preko velebitskih prijevoja za Liku u zaleu i dalje prema unutranjosti, pa su s pravom neke od tih komunikacija i nazvane putovima soli. Primorska padina junog Velebita na potezu od Starigrada Paklenice preko polja Velikog i Malog Vaganca te Velikog i Malog Rujna prostor je kojim prolaze neke od najstarijih komunikacija na Velebitu. Rekognosciranjima terena provedenim 2006. i 2007. godine3 na podruju koje obuhvaa segment prostora junog Velebita od oko 35 km utvren je odreen broj prapovijesnih lokaliteta smjetenih uz ili nedaleko od stoarskih i trgovakih putova iz primorja prema velebitskom nadgorju i Lici (veina tih putova je i danas prohodna, a u funkciji su kao markirane planinarske staze).4 Koncentracija prapovijesnih lokaliteta (spilje, gradine, grobni humci) ukazuje na koritenje tih putova i kroz prapovijesno doba. Iz primorja moemo pratiti trase dvaju putova prema zaravni polja Veliki Vaganac koje je predstavljalo vrata za prolaz prema najveim velebitskim poljima Velikom i Malom Rujnu (karta 1). Odatle je preko planinskih prijevoja na viim nadmorskim visinama bilo mogue najsigurnije i najbre stii
Veliki Vaganac u prometnoj povezanosti primorske padine Junog Velebita i Like u prapovijesti
u Liku. Osim nekolicinom najpovoljnijih putova itav prostor funkcionirao je mreom uzdunih i poprjenih pravaca koji su meusobno povezivali odreene punktove od velike vanosti za ivot na tom prostoru (obradiva povrina, izvori vode, panjaci, ume, spilje itd.). Trasa prvog puta na potezu Starigrad Dokoze Mali i Veliki Vaganac nedavno je asfaltirana do ulaza u samo polje Velikog Vaganca. Pregledom terena povie starigradskog centra ubicirana su 3 gradinska lokaliteta i 15 grobnih humaka-tumula, koje prema smjetaju i nadmorskoj visini, moemo podijeliti u tri skupine (karta 1). Svi tumuli su kameni, krunog ili izduenog oblika (djelovanjem erozije),5 graeni od veeg i srednje velikog kamenja. Povrinskim pregledom na pojedinim humcima uoeni su ostatci grobne arhitekture od kamenih ploa tzv. grobnih krinja, kamenih obzida te poneto ulomaka prapovijesne keramike. Veina humaka je devastirana nestrunim iskopavanjem ili pljakom. Povie centra Starigrada na oko 50 metara nadmorske visine nalazi se 6, meusobno vie ili manje udaljenih tumula meu kojima se istie jedan nedavno devastiran prolaskom bagera radi izgradnje oblinje vikendice (karta 1). Duinom od 15 m i visinom od 2,5 metra taj je humak najvei meu stotinjak dosad ubiciranih tumula na ovom dijelu Velebita. Ovi lokaliteti nalaze se na graevinski atraktivnom terenu u zaleu centra Starigrada koji je posljednjih godina sve popularnija turistika destinacija. Kao posljedica toga uurbano se gradi ime ova nalazita dolaze pod udar graevinskih strojeva, a ako se pravovremeno ne zatite sasvim sigurno e biti unitena. Osim grobnih humaka na ovom podruju dokumentirani su i gradinski lokaliteti. Novootkriveni lokalitet, Gradina Starigrad nalazi se na na 139 metara nadmorske visine na obroncima brda Mali Vitrenik povie starigradske Punte. Povrinskim pregledom lokaliteta ustanovljeni su ostatci raznih suhozida i podzidanih terasa te tipinih ulomaka raznih posuda prema kojima nalazite okvirno moemo datirati u kasno bronano i rano eljezno doba. Na ovom prostoru poznata su jo tri gradinska lokaliteta (karta 1). Gradina Marasovii nalazi se na obroncima brda Veliki Vitrenik s desne-zapadne strane ulaza u klanac Velike Paklenice.6 Kao i Gradina Paklari (na suprotnoj strani ulaza u kanjon) i ovaj lokalitet je strateki smjeten uz poetak jo jednog starog puta koji je vodio kanjonom Velike Paklenice i na Strabenici se spajao s putom iz Velikog Rujna prema prijevoju Buljma i Lici. Istaknuto na samom vrhu brda Veliki Vitrenik (433 m) nalazi se jo jedan manji gradinski lokalitet Visoka gradina. Lokalitet je vjerojatno imao funkciju izvidnice jer je s Velikog Vitrenika mogu nadzor nad cijelom starigradskom
okolicom, Ravnim Kotarima, a pogled se prua sve do zadarskih otoka.7 Materijal prikupljen povrinskim pregledom upuuje na koritenje ovih lokaliteta u eljezno doba. Trasa drugog puta iz primorja ide u potezu Grabovaa zaseok Milovci Krevine Ploe odakle izlazi na zaravan Velikog Vaganca (karta 1). Na povienom poloaju Grabovaa uz more, nedaleko od samog poetka puta iz Milovaca nalazi se Gradina Milovci.8 Ovaj lokalitet spada u tip manjih gradinskih nalazita kojem suhozidni bedem zatvara manji plato koji je vjerojatno imao naseobinsku funkciju. Ulomci keramike pronaeni na povrini platoa i obroncima Gradine takoer upuuju na koritenje u eljezno doba. Reambulacijom terena Ravna strana povie zaseoka avii ubicirana je nekropola od 9 grobnih humaka rasporeenih na visini od 290330 metara. Na tom oko 700 metara dugom potezu dosta je ostataka raznih suhozidnih konstrukcija (ograda, kua, itd.). Nekropola grobnih humaka i nalaz grube keramike (raene slobodnom rukom) meu ostatcima suhozida ukazuje na mogunost da je na tom prostoru egzistiralo prapovijesno naselje (vjerojatno gradinskog tipa) koje je uniteno i preslojeno kasnijim srednjovjekovnim ili novovjekovnim gradnjama. S istone strane puta za Veliki Vaganac nedaleko od dolaca Krevina i Luga izdie se manja glavica u narodu zvana Kosa od Luga. Podno vrha glavice na blagoj padini nalazi se kameni humak graen od veeg i srednje velikog kamenja, u promjeru duine 8 metara i visine oko 1 m. Po sredini humka uoava se oko 0,5 m duboka raskopana rupa to upuuje na to da je poput veine humaka na primorskoj padini junog Velebita i ovaj opljakan ili devastiran izgradnjom pastirskog sklonita. Humak je smjeten na blagom prijevoju (uz sam put iz Milovaca prema obradivim dolcima Luga) koji omoguava vrlo dobar pregled okolice prema jugu i Velebitskom kanalu (slika 3). Vrlo vjeto izvedena staza iz Milovaca mjestimino je podzidana u irini do 4 metra, a neko je predstavljala najkrai mogui put iz tog dijela primorja do Velikog Vaganca i dalje prema Velikom Rujnu. Polje Velikog Vaganca na oko 600620 metara nadmorske visine, manja je zaravan duine oko 1 km (slika 5) sa svih strana zatiena krevitim kukovima i uzvienjima (libati kuk, Vidurnovia glavica, Stapi itd.). Polje je do sedamdesetih godina 20. st. bilo naseljeno tijekom cijele godine. Karakterizira ga neto obradive povrine i trave za ispau, ali i nedostatak ivog izvora vode. Stanovnici polja su nedostatak izvora nadoknaivali vodom iz brojnih veih i manjih kamenica koje
10
Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21
nalazimo uz same rubove polja, a pojedine su imale dovoljno vode za ljude i njihovu stoku ak i tijekom ljetnih sua. Uz rub polja uoava se koncentracija spiljskih lokaliteta s tragovima koritenja u prapovijesnim razdobljima te jedan dosad nepoznat gradinski lokalitet. Gradina u narodu zvana Zaskok na 656 metara nadmorske visine izdie se nad sjeverozapadnim rubom Vaganake zaravni odakle kontrolira sve prilaze polju: s june strane put iz Milovaca, s istone strane prilaz puta iz Starigrada preko Malog Vaganca, te na sjeveru nastavak komunikacije za Veliko Rujno (karta 1). Ulomci prapovijesne keramike (kasno bronano ili rano eljezno doba) i ivotinjskih kostiju pronaeni su na obroncima i meu ostatcima suhozidnih bedema koji su opasavali vrh gradine. Na junim i zapadnim padinama lokaliteta pregledom terena pronaena su dva speleoloka objekta koja su stanovnici Gradine zasigurno poznavali i koristili (slika 4). Nekoliko metara podno vrha nalazi se jamski ulaz u speleoloki objekt Spilja podno Gradine Zaskok 1 koja je jednim kanalom (dimnjakom) povezana s vrhom Gradine. Na junim obroncima Gradine nalazi se otvor jo jedne manje spilje nazvane Spilja podno Gradine Zaskok 2. Kontinuitet naseljavanja ovog prostora potvruju nalazi iz Vaganake spilje koju su osamdesetih godina 20. st. sondirali Stao Forenbaher i Pavao Vranjican.9 Arheolokim istraivanjima pronaeni su kulturni slojevi debljine 4 metra s ostatcima koji ukazuju na kontinuitet koritenja spilje od razdoblja mezolitika pa sve do eljeznog doba. Upravo taj dosad jedini sondirani objekt na podruju bogatom speleolokim tvorevinama daje nam uporite za dataciju koritenja ovih putova u najstarija razdoblja. Unutar sondi na najveoj dubini dokumentirani su slojevi u debljini 2,5 m, a sadravali su ostatke kremena i keramike datiranih u razdoblje mezolitika te kroz rani, srednji i kasni neolitik i eneolitik. Za temu ovoga rada najzanimljiviji su kulturni slojevi debljine oko 1,5 metara koji pripadaju ranom, srednjem i kasnom bronanom dobu kao i najstarijoj fazi eljeznog doba. Koliina arheolokih ostataka ukazuje na pojaan intenzitet koritenja spilje tijekom bronanog i poetkom eljeznog doba. Razmjenu kulturnih utjecaja naroito pokazuje keramiki materijal kojem Forenbaher i Vranjican analogije nalaze na nekim bronanodobnim i eljeznodobnim nalazitima u Lici poput onih u Cerovakoj donjoj spilji, spilji Golubinjai kod Kosinja kao i nalazitima u sjevernoj Dalmaciji (Nin, Radovin itd.).10 Osim Vaganake spilje koja je jedini istraivani lokalitet na tom podruju i ostali spiljski lokaliteti na prostoru polja Velikog i Malog Vaganca takoer pokazuju tragove koritenja kroz prapovijesna razdoblja.11
Spilja u Lunama (Dokozina) nalazi se uz istoni rub polja Mali Vaganac (slika 7).12 Spilja je ukupne duine 210 m i sastoji se od tri etae. Povrinskim pregledom ostatci prapovijesne keramike koja se okvirno moe datirati u kasno bronano i rano eljezno doba pronaeni su u ulaznoj dvorani, te u donjoj etai, od ulazne dvorane odvojenom 13 metara dugim vertikalnim skokom. Objekt je vrlo dobro zaklonjen i smjeten nedaleko od najprometnijeg puta iz primorja, pa je mogao biti koriten kao sklonite ili ak mjesto za privremen boravak. Sa zapadne strane Vidakovog kuka na uzvienju Vidakove kose, oko 1 sat hoda od polja Malog Vaganca nalazi se jedan od rijetkih izvora vode na ovom podruju. Podno izvora, nalazi se Spilja na Vidakovoj kosi, manji suhi objekt oko 5 metara dug i 11,5 m irok u kojem je nedavno pronaena glaana kamena sjekirica koju okvirno moemo datirati u razdoblje starijeg ili srednjeg neolitika.13 Povrinskim pregledom unutranjosti objekta drugi nalazi nisu pronaeni, a pronalazak kamene sjekirice (kakvih na Velebitu nije pronaen velik broj), ini Spilju na Vidakovoj kosi interesantnim lokalitetom za budua istraivanja. S jugoistone strane Velikog Vaganca na 732 metra nadmorske visine nalazi se abri Turska pe koji se sastoji od manje okapnice s veim ulazom okrenutim na jugjugoistok (karta 1). Povrinskim pregledom unutranjosti i okolice poluspilje pronaeni su ulomci keramike koji se okvirno mogu datirati u kasno bronano ili rano eljezno doba. Slini su povrinski nalazi pronaeni i pregledom ostalih speleolokih objekata na Malom i Velikom Vagancu. Izmeu Velikog i Malog Vaganca nalazi se naputen zaselak Jatare (Kojii) 14 podno kojeg se okomito prua prostran otvor spilje Jatare okrenut prema jugozapadu (slika 7). Spilja se sastoji od dvije dvorane ukupne duine 115 metara. Ulomci prapovijesne keramike uoeni su na strmom siparitu podno ulaznog otvora glavne dvorane. Uz sjeverni rub Vaganakog polja na 670 metara nadmorske visine nalazi se predio u narodu zvan Samogred (u literaturi spomenut kao Samograd) ija sjeverna litica tvori veu okapnicu okrenutu prema jugu i pogodnu za stanovanje (slika 8). Abri Samogred ini oko 50 m dugo udubljenje u stijeni natkriveno irokom liticom koja ga titi od bure. Unutar pripeka nalaze se dobro ouvani ostatci kua,15 a na pojedinim dijelovima bez raslinja uz noviju keramiku pronaeni su fragmenti prapovijesne keramike i kremenih odbitaka. Nedaleko od abria nalazi se jo jedan speleoloki objekt Spilja podno Samogreda koji je prema povrinskim nalazima vjerojatno sluio kao sklonite za stoku stanovnicima oblinjeg Samogreda.
11
S Velikog Vaganca ugaenim putom za oko 1 sat hoda stie se na oko 8 kilometara dugu zaravan Velikog Rujna na iji se zapadni rub nastavlja oko 4 km dugo polje Malog Rujna. Ta najvea polja junog Velebita na nadmorskoj visini od 800900 metara jo su u prolom stoljeu bila gusto naseljena i predstavljala sredita stoarskih i trgovakih komunikacija iz Primorja i Like. Polja su bila naseljena i u prapovijesno doba to dokazuju nalazi tri gradinska lokaliteta: Gradina na Velikom Rujnu te Gradina i Gradinica na Malom Rujnu.16 Arheolokim sondiranjima osamdesetih godina 20. stoljea istraivana je samo Gradina na Velikom Rujnu (slika 9). Na prostoru sredinjeg dijela naselja pronaeni su ostatci temelja nastambi, ognjita i keramike koju Aleksandra Faber datira u razdoblje ranog, srednjeg i kasnog bronanog doba i prijelaza u rano eljezno doba.17 Pronaeni keramiki materijal pokazuje slinost s materijalom bronanog i ranog eljeznog doba pronaenom istraivanjima u Vaganakoj spilji, kao i lokalitetu Zir u Lici. S Velikog i Malog Rujna putovi se dalje ravaju u smjeru najpogodnijih planinskih prijevoja Buljma, Ribnika i Jelovaka vrata na nadmorskoj visini od 1250 do 1350 metara kojim se stie do zone najkvalitetnijih ljetnih pasita u visokom gorju i vrhgorju, te dalje prema Metku i Poitelju u likom zaleu Velebita. Na prostoru zone panjaka i danas nalazimo na ostatke ljetnih stanova sezonskih stoara iz Dalmacije, Primorja i Like koji su jo u prolom stoljeu intenzivno koristili taj prostor u sklopu transhumantnog i nomadskog naina bavljenja stoarstvom. Takav nain stoarenja vjerojatno se javlja ve u prapovijesno doba, meutim materijalni dokazi s tog gorskog dijela terena (koji je skoro pola godine pod snijegom i ledom) nisu se sauvali. Treba napomenuti da su danas prolazi ovim prijevojima minirani to takoer istie i njihovu strateku vanost u nedavnim borbama u Domovinskom ratu. S obzirom na ljetos provedenu akciju razminiranja uspjeli smo proi neko najtranzitnijim putem preko prijevoja
Buljma za Liku gdje put izlazi na Medak ravno na Medaku Gradinu, eljeznodobni lokalitet japodske kulture (slika 10).18 Na samom prijevoju Buljma na 1394 m nadmorske visine nalazi se jedan kameni humak promjera 12 x 18 m i visine oko 1 m. Humak je graen od srednje velikog i manjeg kamenja (rasutog erozijom terena) i devastiran iskopom po sredini.19 Moemo pretpostaviti da je humak funerarnog karaktera i dosad je jedini lokalitet ovog tipa pronaen na tako visokoj nadmorskoj visini na planinskom dijelu junog Velebita (slika 11). Podno prijevoja Buljma nalazi se speleoloki lokalitet Spilja u Zubu Buljme, na 1305 metara nadmorske visine ulaza okrenutog prema jugu s pogledom na kanjon Velike Paklenice (karta 1). Objekt je oko 250 m dug, visinske razlike + 67 metara i preteno suh. Boravak vojske u objektu za ratnih godina Domovinskog rata rezultirao je devastacijom ulaznog dijela spilje koji je pregraivan i nasut nanosima ljunka. Rezultati probnih sondiranja vrenih 2001. godine na mjestu ranijih nestrunih iskopavanja ukazuju da je spilja znaajno paleontoloko nalazite.20 Nalaz kremenih odbitaka na ulaznom dijelu upuuje na zakljuak da objekt ima i arheoloki znaaj. Obilaskom lokaliteta uoena je nova devastacija iskopom kanala odnosno nestrune sonde oko pedesetak metara od ulaznog otvora.21 U iskopu se uoavaju razbacane ivotinjske kosti, a u prolu razni spiljski slojevi. Detaljnijom analizom trebalo bi utvrditi pripadnost tih slojeva. Primorska padina junog Velebita jednako kao i njegovo liko zalee iako obiluju arheolokim lokalitetima vrlo su slabo istraena podruja. Rezultatima dvogodinjeg pretraivanja terena iznesenih u ovom radu pokuali smo dati podlogu za budua rekognosciranja i istraivanja spomenutog podruja koja e nadamo se ubrzo uslijediti, a iji e rezultati zasigurno baciti neto vie svijetla na arheoloku sliku ovog nepreglednog planinskog prostranstva.
12
Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

1
Abrami, Mihovil Colnago, Anton. 1909. Untersuchungen in Norddalmatien. Jahreshefte des sterreichischen Archologischen Institutes in Wien 12, Wien, 1826; Pejnovi, Dane Vujasinovi, Branko. 1998. Prometna valorizacija Velebita Povijesno-geografski prikaz. Geografski horizont 1, Zagreb, 29. Zaninovi, Marin. 1988. Naselje i teritorij u antici Hrvatskoga primorja. Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 13, Zagreb, 14; Zaninovi, M. 1984. Stanovnitvo velebitskog podgorja u antici. Senjski zbornik 10/11, Senj, 3031; Zaninovi, M. 1996. Sol u antici nae obale. Od Helena do Hrvata, 398399; Glavii, Miroslav. 1991./1992. eljeznodobna i antika naselja podno Velebita. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 31 (18), Zadar, 112113. Prilikom obilaska terena veliku pomo pruio nam je nadzornik NP Paklenica i prijatelj Duje Buljeta porijeklom s Velikog Vaganca pod ijim vodstvom smo ubicirali i dokumentirali opisivane lokalitete. U rekognosciranju i dokumentaciji speleolokih objekata s autoricom ovih redaka sudjelovali su: lanovi Speleolokog odsjeka Liburnija Planinarskog drutva Paklenica iz Zadra (Livio Kotlar, Predrag Kurtin, Tvrtko Draina, Natalija Andai, Anika Ivkovi) te Vedrana Glava, Tomislav Glavan, Nikolina Sura, Andrija Sura i Duje Buljeta na emu im se zahvaljujem. Istraivani prostor protee se na potezu avii Starigrad Paklenica kanjon Velike Paklenice s june strane preko Vidakova kuka, Malog i Velikog Vaganca te Velikog i Malog Rujna. Topografska karta, Velika Paklenica, 469-2-4, 1:25 000, (TK 25, 1997.). Na itavom podruju primorske padine Velebita izraena je erozija zemljita koja na vapnenakoj podlozi vrlo brzo izmijeni izgled krajolika, stoga danas veim dijelom ovog podruja dominira kr. Batovi, ime. 1977. Caractristiques des agglomrations forties dans la rgion des Liburniens. Centar za balkanoloka ispitivanja XV/13, 855857; Glavii, M. 1995. Pregled prapovijesnih nalazita na primorskom obronku Velebita. Pakleniki zbornik 1, Starigrad Paklenica, 220221; Dubolni, Martina. 2006. Prapovijesna nalazita na podruju Starigrada Paklenice. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 48, Zadar Zagreb, 1617. Dubolni, M. 2007. Argyruntum i njegov teritorij u antici. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49, Zadar Zagreb, 89. Glavii, Ante. 1984. Nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik 10-11, Senj, 1516; Glavii, M. 1995. Pregled prapovijesnih nalazita na primorskom obronku Velebita. Pakleniki zbornik 1, Starigrad Paklenica, 220221. Dubolni, M. 2006. Prapovijesna nalazita na podruju Starigrada Paklenice. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 48, Zadar Zagreb, 1617. Forenbaher, Stao i Vranjican, Pavao. 1985. Vaganaka peina. Opuscula archaeologica 10, Zagreb, 121. Forenbaher, S. i Vranjican, P. 1985. Vaganaka peina. Opuscula archaeologica 10, Zagreb, 115, T 311.
11
Spiljski lokaliteti: Vaganaka peina, abri Samogred, peina Jatara, peina u Lunama (Dokozina) i Turska pe ubicirani su rekognosciranjima provedenim osamdesetih godina od strane Arheolokog zavoda Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vidi Forenbaher, S. 1988. Rekognosciranje speleolokih objekata. Arheoloki pregled. Zagreb, 237239; U razdoblju od travnja do kolovoza 2007. obili smo i dokumentirali spomenute lokalitete. Prilikom rekognosciranja Velikog Vaganca dokumentirana su tri nova speleoloka objekta i jedan gradinski lokalitet. Objekt je u literaturi ubiciran pod nazivom Dokozina peina. U razgovoru s nekadanjim stanovnicima Velikog i Malog Vaganca nismo naili na spomen tog imena ve na narodni naziv Peina u Lunama. Sjekiricu je sluajno pronaao nadzornik Nacionalnog parka Paklenica Duje Buljeta koji nam ju je ljubazno ustupio. Objava nalaza uslijedit e nakon obavljenih analiza. Jatara naziv za sezonski stan primorskih stoara na Velebitu. Zaseok Jatare su do sedamdesetih godina 20. stoljea naseljavale obitelji Kojia. Zaseok je danas naputen i izloen propadanju. Spomenute kue danas su naputene i imaju etnografsku vrijednost. Pripadaju obitelji Buljeta koja je neko naseljavala polje Velikog Vaganca tijekom itave godine. Lokaliteti su uoeni arheolokim rekognosciranjima terena osamdesetih godina 20. stoljea koje je provodio Gradski muzej u Senju pod vodstvom prof. Ante Glaviia, vidi Glavii, A. 1984. Nalazi iz Senja i okolice (VI.), Senjski zbornik 10-11, Senj, 7-28. Faber, Aleksandra. 2000. ivot na velebitskoj visoravni u pretpovijesno doba, Veliko Rujno. Senjski zbornik 27, Senj, 1544. Razminirana je trasa puta na potezu Medak Medaka vrata Marasovac Struge, dok su prolazi ostalim prijevojima za Liku (Ribnika vrata, Jelovaka vrata itd.) kao i dio vrne zone junog Velebita jo uvijek minirani i nesigurni za prolaz. Humak se spominje u Faber, A. 1995. Ekonomsko znaenje putova oko Paklenice u prapovijesti, antici i srednjem vijeku. Pakleniki zbornik 1, Starigrad Paklenica, 257; Proavi s like strane putom iz Metka prema Strugama i prijevoju Buljma u sklopu provedenog rekognosciranja terena obili smo spomenuti humak i napravili potrebnu dokumentaciju. Objekt su speleoloki istraili lanovi Speleolokog odsjeka eljezniar i Speleolokog odsjeka Velebit iz Zagreba tijekom 1992. godine; Jali, Branko. 1995. Pregled faune podzemnih kornjaa Nacionalnog parka Paklenica i blie okolice. Pakleniki zbornik 1. Starigrad Paklenica, 133135; Troha, D. 1993. Na Velebitu u Domovinskom ratu. Velebiten 14. 1924. Iskopani kanal je dimenzija: oko 5 m duine, 3.5 m irine i oko 1.5 m dubine, a na vrhu je vei nasip od izbaene zemlje.
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
10
13
LITERATURA ABRAMI, M. COLNAGO, A. 1909. Untersuchungen in Norddalmatien. Jahreshefte des sterreichischen Archologischen Institutes in Wien 12, Wien BATOVI, . 1977., Caractristiques des agglomrations forties dans la rgion des Liburniens. Centar za balkanoloka ispitivanja XV/13 DUBOLNI, M. 2006., Prapovijesna nalazita na podruju Starigrada Paklenice. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 48, Zadar Zagreb DUBOLNI, M. 2007., Argyruntum i njegov teritorij u antici. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49, Zadar Zagreb FABER, A. 1995., Ekonomsko znaenje putova oko Paklenice u prapovijesti, antici i srednjem vijeku. Pakleniki zbornik 1, Starigrad Paklenica FABER, A. 2000., ivot na velebitskoj visoravni u pretpovijesno doba, Veliko Rujno. Senjski zbornik 27 FORENBAHER, S. 1988., Rekognosciranje speleolokih objekata. Arheoloki pregled. Zagreb FORENBAHER, S. - VRANJICAN, P. 1985., Vaganaka peina. Opuscula archaeologica 10, Zagreb GLAVII, A. 1984., Nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik 10-11, Senj GLAVII, M. 1991./1992., eljeznodobna i antika naselja podno Velebita. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 31 (18), Zadar GLAVII, M. 1995., Pregled prapovijesnih nalazita na primorskom obronku Velebita. Pakleniki zbornik 1, Starigrad Paklenica JALI, B. 1995., Pregled faune podzemnih kornjaa Nacionalnog parka Paklenica i blie okolice. Pakleniki zbornik 1. Starigrad Paklenica PEJNOVI, D.VUJASINOVI, B.1998., Prometna valorizacija Velebita Povijesno-geografski prikaz Geografski horizont 1, Zagreb TROHA, D. 1993., Na Velebitu u Domovinskom ratu. Velebiten 14. ZANINOVI, M. 1984., Stanovnitvo velebitskog podgorja u antici. Senjski zbornik 10/11, Senj ZANINOVI, M. 1988., Naselje i teritorij u antici Hrvatskoga primorja. Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 13, Zagreb ZANINOVI, M. 1996., Sol u antici nae obale. Od Helena do Hrvata
14
Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21
MARTINA DUBOLNI
VELIKI VAGANAC AND COMMUNICATION LINKS BETWEEN LITTORAL SLOPES OF SOUTH VELEBIT AND LIKA THROUGH PREHISTORY
(Summary)
The sea-facing slopes of South Velebit on the route Starigrad Paklenica Veliki Vaganac Veliko and Malo Rujno is a territory through which some of the oldest and most suitable communications run from South Velebit to Lika. Through reconnaissance of the terrain conducted in 2006 and partly in 2007 on an area covering approx. 35 square kilometres a number of prehistoric sites were uncovered: caves, hill-forts, and grave mounds located along or near trodden cattle and trade paths leading from the coast to the mountain valleys of Velebit. Most of these paths are still today in use as mountain trails. In the light of the known and some newly discovered archaeological localities in the regions, the Veliki Vaganac karst led lying at around 600 620 meters above the sea level is an interesting complex which undoubtedly served as a door to
Veliki and Mali Rujan the largest elds of the Velebit Mountain that once served as the centre of cattle movements from the littoral and some of the major intersections of routes. The concentration of archaeological sites indicates that there routes date back to the prehistoric times. The continuity of settlement in this area is conrmed by the nds from the Vaganaka spilja cave where cultural layers about 4 meters deep were explored by means of probes (Forenbaher, S. Vranjican, P. 1985) with archaeological remains indicating the continuity of use of the site since Mesolithic all the way to the Iron Age. According to surface nds, other cave localities (Vidakova kosa cave, cave at Luname, Jatara, Turska pe, Samogred, cave at Zub Buljma, etc.) in this area also provide evidence of human existence in the prehistoric period.
15
Karta 1. Juni Velebit, karta promatranog podruja (Garmin MapSource 6.11.1). Map 1. South Velebit, map of the observed area (Garmin MapSource 6.11.1).
Sl. 1. Masiv Velebita s naznaenim najpovoljnijim prijevojima (Ozi Explorer 3.90.3). Illus. 1. Velebit massif with the most suitable passes marked (Ozi Explorer 3.90.3).
16
Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21
Sl. 2. Tumul devastiran prolaskom bagera (povie starigradske Punte), foto: M. Dubolni Illus. 2. Tumulus devastated by a dredger (above Starigrad Punta), Photo: M. Dubolni
Sl. 3. Kameni humak na padini Kose od Luga, pogled sa zapada (foto: M. Dubolni) Illus. 3. Stone mound at the slopes of Kosa od Luga, view from the west (Photo: M. Dubolni)
17
Sl. 4. Gradina Zaskok (656 m) na Velikom Vagancu (crvena strelica). Plavim strelicama oznaeni su spiljski objekti na prostoru Gradine (foto: D. Buljeta) Illus. 4. Zaskok hill-fort (656 m) at Veliki Vaganac (red arrow). Caves in the hill-fort territory are marked with blue arrows (Photo: D. Buljeta)
Sl. 5. Polje Velikog Vaganca, pogled sa sjevera (foto. M. Dubolni) Illus. 5. Veliki Vaganac eld, view from the north (Photo: M. Dubolni)
18
Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21
Sl. 6. Spilja u Lunama, pogled na ulaznu dvoranu (foto: M. Dubolni) Illus. 6. Cave at Luname, view of the entrance hall (Photo: M. Dubolni)
Sl. 7. Spilja Jatara, pogled na ulaznu dvoranu (foto: M. Dubolni) Illus. 7. Jatara cave, view of the entrance hall (Photo: M. Dubolni)
19
Sl. 8. Abri Samogred (foto: M. Dubolni) Illus. 8. Abri Samogred (Photo: M. Dubolni)
Sl. 9. Gradina na Velikom Rujnu, pogled s juga (foto: D. Buljeta) Illus. 9. Gradina at Veliko Rujno, view from the south (Photo: D. Buljeta)
20
Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21
Sl. 10. Medaka gradina, pogled s like strane Velebita (foto: D. Buljeta) Illus. 10. Medaka gradina, view from the Lika side of the Velebit (Photo: D. Buljeta)
Sl. 11. Pogled na kanjon Velike Paklenice s prijevoja Buljma (1394 m). (foto: M. Dubolni) Illus. 11. View of the Velika Paklenica canyon from the Buljma pass (1394 m). (Photo: M. Dubolni)
21
22
TAJANA TRBOJEVI VUKIEVI, KREIMIR BABI
NALAZI KOSTIJU PILJSKOG MEDVJEDA (URSUS SPELAEUS) IZ CEROVAKIH PEINA CAVE BEAR (URSUS SPELAEUS) BONES FROM THE CEROVAC CAVES
Primljeno: sijeanj 2008. UDK 562/569 (497.5 Cerovake peine) 903 (497.5 Cerovake peine) Tajana Trbojevi Vukievi Kreimir Babi Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu Heinzelova 55 10 000 Zagreb E-mail: tajana@vef.hr
Povrinski nalaz iz Dvorane paleolitskog lovca Gornje Cerovake peine sadravao je i ivotinjske kotane ostatke. Analizom kostiju u Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu potvreno je da se radi o ostacima piljskog medvjeda (Ursus spelaeus). Ukupan broj identiciranih uzoraka (NISP) iznosi 33. Najmanji broj jedinki (MNI) iznosi tri, to ukazuje da su u istraivanom uzorku prisutne kosti najmanje tri jedinke. Na ventralnoj povrini jednog kraljeka vidljivi su urezi otrim predmetom, a na nekoliko ostalih kostiju vidljivi su tragovi zuba, najvjerojatnije peinske hijene. Iz Donje Cerovake peine na analizu su dopremljene i tri sige u kojima su se nalazile kosti. Rendgenskom analizom pod razliitim kondicijama nije se moglo razluiti o kojim se kostima radi. Razbijanjem siga dobiveni su fragmenti nekoliko kostiju glave, etiri tijela kraljeka i tri rebra, za koje se pretpostavlja da pripadaju istoj jedinki. Izdvojeni su i dijelovi jedne lakatne kosti i jednog lanka prsta. Kljune rijei: Cerovake peine, piljski medvjed, kotani fragmenti, morfoloka analiza, tafonomija
Uvod U Hrvatskoj su podruja kra Istra, Hrvatsko Primorje, Gorski kotar, Lika i Dalmacija s otocima (Malez 1965a, 3), a svakako su najzanimljivije Cerovake peine. Nalaze se oko 4 km juno od Graaca na sjeveristonoj padini brda Crnopca koji pripada Velebitskom masivu (Malez 1965a, 4). Pod zajednikim nazivom Cerovake peine podrazumijeva se sistem od tri meusobno spojena speleoloka objekta: Gornja Cerovaka peina (1200 m duljine) i Donja Cerovaka peina (2500 m duljine), koje se sastoje od vie horizontalno poloenih dvorana, hodnika i kanala te Srednje peine koja je kombinacija pilje i jame, a povezuje Gornju i Donju peinu (Jambrei 2005, 40). Cerovake su peine u vrijeme gornjeg pleistocena sluile kao brlog brojnim generacijama peinskih medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth). Dokaz ovoj tvrdnji su tzv. medvjea bruenja, koja se pripisuju ivotnim navikama i djelovanju peinskih medvjeda. Naime, te su se ivotinje za vrijeme ledenog doba sklanjale u peine u vrijeme zimske hibernacije i graviditeta enki. Zbog tame u podzemlju, medvjedi su se kretali uz bonu stijenu. S obzirom da se u njihovom krznu nalazilo pijeska i zemlje, tarui tijelo o peinsku stijenu tijekom vremena su postepeno brusili, zaobljivali i glaali izboene dijelove na bonim zidovima. Tako su nastale zaobljene i uglaane povrine na peinskim stijenama, uvijek na odreenoj visini od tla, redovito do visine medvjeih lopatica (Malez 1965a, 8). Na vie su mjesta u Cerovakim peinama i tzv. gnijezda peinskih medvjeda. To su okrugle ili elipsaste udubine promjera oko 2,5 m, redovito formirane u crvenkastoj ilovai, na suhim i zatienim mjestima nedaleko vode (Malez 1973). Medvjea bruenja i gnijezda siguran su indikator da se u talozima pod njima nalaze uklopljene kosti peinskih medvjeda. U dijelu Gornje Cerovake peine nazvanom Dvorana paleolitskog lovca (Malez 1965b), otkrivena je i jedna fosilna ovjeja kost. To je cijela i dobro ouvana desna goljenina kost (tibia) paleolitskog lovca iz skupine Homo sapiens fossilis, otkrivena u sigurno utvrenim naslagama gornjeg pleistocena. Uklopljena je u sediment istovremeno kada i kosti peinskih medvjeda i drugih gornjopleistocenskih ivotinja i najvjerojatnije pripada tzv. lovcu na peinske medvjede, jer su oni u to vrijeme iroko rasprostranjeni na podruju Alpa, Karpata i Dinarida.
23
Nalazi kostiju piljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovakih peina
Tijekom istraivanja Cerovakih peina kroz dugi niz godina, izdvojene su tisue ostataka peinskih medvjeda koji ine gotovo 99% svih paleontolokih nalaza u piljama (Malez 1975, 10). Sporadino su otkriveni osteoloki i odontoloki ostaci velike peinske make ili peinskog lava (Panthera spelaea Goldf.), fosilnog smeeg medvjeda (Ursus arctos Goldf.), divljeg konja (Equus caballus fossilis), jelena obinog (Cervus elaphus L.) i divokoze (Rupicapra rupicapra), a u nekim se izvorima spominju i ostaci kune zlatice. Materijali i metode ivotinjski kotani ostaci iz Cerovakih peina dopremljeni su na analizu u Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Iz Dvorane paleolitskog lovca Gornje Cerovake peine povrinski je nalaz sadravao 33 kotana fragmenta piljskog medvjeda (Schmid, 1972). Iako su kosti dobro ouvane, nema ni jedne cjelovite kosti, a donja je eljust bez zuba. Iz Donje Cerovake peine na analizu su dopremljene tri sige u kojima su se nalazile kosti. Sige su u Zavodu za rendgenologiju, ultrazvunu dijagnostiku i zikalnu terapiju Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu podvrgnute rendgenskoj analizi pod razliitim kondicijama (jaine od 45 60 KW (45,50,60,70) i brzine ekspozicije od 14-32 mAs (14, 20, 32, 42 mAs). Nakon toga su sige razbijene i dobiveno je oko pedesetak veih ili manjih fragmenata kostiju piljskog medvjeda. Rezultati Povrinski nalaz iz Dvorane paleolitskog lovca Gornje Cerovake peine sadravao je 33 kotana ostatka piljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth). Od kostiju osovinskog kostura (skeleton axiale) identicirani su jedna donja eljust (mandibula) bez zuba, etiri vratna kraljeka (vertebrae cervicales) i osam rebara (costae). Od kostiju prsnog uda (ossa membri thoracici) determinirana je jedna lopatica (scapula), 5 nadlaktinih kostiju (humerus), 4 palane (radius) i 3 lakatne kosti (ulna). Od kostiju zdjelinog uda (ossa membri pelvini) identicirane su dvije zglobne aice kuka (acetabulum), jedno tijelo crijevne kosti (corpus ossis ilii), jedna bedrena (os femoris) i 3 goljenine kosti (tibia). Ukupan broj identiciranih uzoraka odnosno NISP (Number of Identied Specimens) iznosi 33. Na temelju 3 proksimalne epize lijevih lakatnih kostiju (ulna) odreen je najmanji broj jedinki (MNI) koji iznosi 3, to ukazuje da su u istraivanom uzorku prisutne kosti najmanje tri jedinke.
Na nekim su fragmentima opaeni tragovi glodanja i drobljenja, a najizrazitije udubine od zuba vidljive su na obje povrine tijela crijevne kosti (Slika 1.) i najvjerojatnije potjeu od snanog zubala peinske hijene (Crocuta spelea Goldf.). Na ventralnoj povrini tijela jednog vratnog kraljeka vidljivi su urezi. Najizrazitiji je urez ravnih stijenki, otrih rubova i dna u obliku slova V (Slika 2.) to je prepoznato kao mogui trag kamenog orua, koje bi u tom sluaju moralo biti izrazito otro. Rendgenskom analizom siga iz Donje Cerovake peine pod razliitim kondicijama nije se moglo razluiti koje su kosti zasigane. Razbijanjem siga dobiveni su kotani odlomci koje se moglo djelomino determinirati. Iz jedne su sige determinirani fragmenti nekoliko kostiju glave: donja eljust (mandibula), gornja eljust (maxilla) s korjenom drugog kutnjaka (Slika 3.), jagodina (os zygomaticum), suzna (os lacrimale), nepana (os palatinum), klinasta (os sphenoidale) i sljepoona kost (os temporale). Odlomci svih navedenih kostiju gotovo su sigurno dijelovi iste lubanje, odnosno desne strane lubanje jednog peinskog medvjeda. Iz druge su sige izdvojena etiri tijela kraljeka (corpus vertebrae) i tri rebra (costa), za koje se takoer pretpostavlja da pripadaju istoj jedinki. U treoj su sigi izdvojeni odlomci jedne lakatne kosti (ulna) i jednog lanka prsta (phalanx digiti). Ostali fragmenti dobiveni razbijanjem siga uglavnom su dijelovi ve spomenutih kostiju, ali se zbog krhkosti nisu mogli sljepiti. Razmatranje i zakljuci S obzirom na oteenost istraivanih kostiju (nema ni jedne cjelovite kosti, a mandibula je bez zuba) nije provedena morfometrijska analiza. Meutim, prijanjim statistikim, osteometrijskim i biomehanikim analizama kostiju i zuba piljskog medvjeda iz Cerovakih peina u odnosu na lokalitete sjeverozapadne Hrvatske, ustanovljene su nie vrijednosti parametara. Naime, medvjedi iz Cerovakih peina razlikuju se od tipinog predstavnika vrste Ursus spelaeus iz razdoblja kasnog virmskog glacijala s obzirom na veliinu, robusnost, morfologiju i optereenje lokomotornog sustava (Jambrei et al. 2000, 50). Analiza metapodija ukazuje na gornjopleistocenska obiljeja, dok karakteristike dugih kostiju iz Cerovake peine odreuju u kategoriju visokogorskih srednjoeuropskih lokaliteta (Jambrei et al. 2000, 49). Isto tako, vrijednosti indeksa kostiju medvjeda iz visokogorskog podruja Cerovakih peina
24
Izdanja HAD-a 23/2008., 23-27
manje su od vrijednosti medvjeda s breuljkastog tipa nalazita (Vindija, Velika peina, Veternica). Iz toga proizlazi zakljuak da je optereenje udova uzrokovano manjom tjelesnom masom, odnosno da su medvjedi sa sjeverozapadnih breuljkastih nalazita bili vei, tei i da je njihova lokomocija bila nezgrapnija (Jambrei i Paunovi 2002, 9). Rezultati analize zuba najveim dijelom upuuju na mogunost da su medvjedi iz Cerovakih peina bili na niem stupnju evolucije, odnosno znatno stariji od 40 000 godina. Morfogenetska analiza pokazala je da je kod piljskog medvjeda iz Cerovakih peina dolo do kasnije ili nepotpune molarizacije premolara, to nije sluaj kod tipinog predstavnika vrste (Jambrei 2005, 41). Od tafonomskih imbenika na istraivanim kostima piljskog medvjeda iz Dvorane paleolitskog lovca, najizrazitije je djelovanje grabeljivaca, to se oituje u tragovima glodanja na povrini nekih kostiju. Okruglasta udubljenja na obje povrine tijela crijevne kosti upuuju na zube peinske hijene.
Pretpostavlja se da su peinske hijene povremeno ulazile u Cerovake peine, gdje su nailazile na leine uginulih peinskih medvjeda i njima se hranile (Malez 1965,16). Budui da su u Gornjoj Cerovakoj peini pronaeni litiki artefakti i odbici kremena bjelutka (Malez 1975,12), ne moe se iskljuiti mogunost da su urezi vidljivi na ventralnoj povrini tijela jednog vratnog kraljeka nastali izrazito otrim kamenim oruem. Meutim, sam poloaj ureza na kraljeku ne opravdava uporabu oruja (npr. za usmrivanje ivotinje) ili orua (npr. za skidanje koe ili odvajanje dva kraljeka), a uz postojei rez nema ni tipinih kratkih i grubih paralelnih tragova koji su karakteristini za tragove rezova kamenog alata (Binford 1981,169). S obzirom da se radi o povrinskom nalazu u peini koja je bila otvorena (i bez nadzora) dui niz godina, lako je mogue da je do oteenja dolo puno kasnije, odnosno da se radi o svojevrsnoj kontaminaciji nalaza otrim, mogue ak i metalnim predmetom.
LITERATURA BINFORD, L. R. 1981., Bones:Ancient Man and Modern Myths. New York, Academic Press. MALEZ, M. 1965A., Cerovake peine. Izdanja Speleolokog drutva Hrvatske, 1, 3-21. Zagreb. MALEZ, M. 1965B., Nalazita fosilnih hominida u Hrvatskoj. Geoloki vjesnik 18,2, Zagreb. MALEZ, M. 1973., Prvi ljudi na teritoriju Like. Lika u prolosti i sadanjosti, Zbornik Historijskog arhiva, 5, 121-130, Karlovac. MALEZ, M. 1975., Tragovi paleolitika u Lici i susjednim oblastima. Izdanje Hrvatskog arheolokog drutva,1, Arheoloka problematika Like, 9-18, (Znanstveni skup, Otoac, 1974), Split. JAMBREI, G., KRKLEC, N. I PAUNOVI, M. 2000., Upper Pleistocene bears from Cerovake caves (Mt. Velebit, Croatia). Geoloki zbornik 15, 41-50. JAMBREI, G. I PAUNOVI, M. 2002., Osteometry, Variability, Biomechanics and Locomotor Pattern of the Cave Bear Limb Bones from Croatian Localities. Geologia Croatica 55/1, 1-10. JAMBREI, G. 2005., Cerovake peine. 50 godina Zavoda za paleontologijuigeologiju kvartara 1995-2005., 40-42. SCHMID, E. 1972., Atlas of animal bones for prehistorians, archaeologists and Quaternary geologists. Amsterdam-London-New York, Elsevier Publishing Company.
25
Nalazi kostiju piljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovakih peina TAJANA TRBOJEVI VUKIEVI, KREIMIR BABI
CAVE BEAR (URSUS SPELAEUS) BONES FROM THE CEROVAC CAVES

(Summary)
The surface nds uncovered in the Paleolithic Hunters Hall of the Gornja Cerovac Cave contained some animal bone remnants. The bone analysis conducted at the Institute of Anatomy, Histology and Embryology at the Faculty of Veterinary Medicine in Zagreb conrmed that the bones belonged to a cave bear (Ursus spelaeus). The total Number of Identied Specimens (NISP) is 33. Along with one lower jaw without teeth, 4 cervical vertebrae, 8 ribs, and 3 pelvis bone fragments, 17 fragments of limb long bones were discovered.. The Minimum Number of Individuals (MNI) is three, determined on the basis of 3 distal epiphyses of the left humeri and 4 proximal epiphyses of the left elbow bones (ulna), which indicates that the analyzed sample contains bones
of at least three individuals. The ventral surface of one vertebra shows visible cuts made with a sharp object, while some of the other bones show teeth marks, most probably from a cave hyena. Brought for analysis from the Donja Cerovaka Cave were also three dripstones with bones. The X-ray examination under different conditions failed to show which bones were trapped in dripstone. On breaking the dripstone, fragments of several head bones were identied (lower jaw, upper jaw with the second molar root, cheekbone, lacrimal bone, palatine bone, sphenoid bone, and temporal bone), four whole vertebrae and three ribs, assumed to belong to the same individual. Also identied were parts of an elbow bone and one nger phalanx.
Sl. 1. Tijelo crijevne kosti (corpus ossis illium) piljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) iz Gornje Cerovake peine s nastalim tragovima zuba najvjerojatnije peinske hijene (Crocuta spelea Goldf.) Illus. 1. The corpus ossis ilium of a cave bear (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) from the Gornja Cerovac Cave with tooth marks, most probably from a cave hyena (Crocuta spelea Goldf.)
26
Izdanja HAD-a 23/2008., 23-27
Sl. 2. Ventralna povrina tijela vratnog kraljeka (corpus vertebrae) piljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) iz Gornje Cerovake peine s urezom nastalim otrim predmetom Illus 2. Ventral surface of a cervical vertebral body (corpus vertebrae) of a cave bear (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) from the Gornja Cerovac Cave with a cut made with a sharp object
Sl. 3. Desna gornja eljust (maxilla) s korijenom drugog kutnjaka piljskog medvjeda (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) iz Gornje Cerovake peine. Illus 3. Right upper jaw (maxilla) with the second molar tooth of a cave bear (Ursus spealeus Rosenm. & Heinroth) from the Gornja Cerovac Cave
27
28
BOKO LUGOVI, EMIL PODRUG
DACITNI IGNIMBRIT - LIKI PRIMJER VULKANSKOG KAMENA ZA IZRADBU GLAANIH ALATKI DACITIC IGNIMBRITE LIKA EXAMPLE OF A STONE FOR MAKING BURNISHED IMPLEMENTS
Primljeno: oujak 2008. UDK 903.21:552 (497.5 Bruane)
Boko Lugovi Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Zavod za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine Pierottijeva 6 10000 Zagreb Hrvatska blugovic@rgn.hr Emil Podrug Muzej grada ibenika Gradska vrata 3 22000 ibenik Hrvatska emil.podrug@muzej-sibenik.hr
Dacitni ignimbrit je kamen vulkanskog podrijetla. U podruju Sredozemlja pripada meu geoloke raritete, a jedno od primarnih leita ubicirano je u blizini sela Bruana kod Gospia. Na temelju mikroskopskih analiza ulomka glaanog kamenog predmeta nepoznate datacije s otoka Paga i uzoraka dacitnog ignimbrita iz leita u okolici Bruana, ustanovljeno je da je ovaj kamen u prolosti koriten kao sirovina za izradbu alatki. Kljune rijei: dacitni ignimbrit, vulkanski kamen, glaane alatke, Bruane, Lika
Dacitni ignimbrit je kamen vulkanskog podrijetla ije je leite unutar jadranske regije zasad ubicirano jedino u blizini Bruana kod Gospia (Lugovi, egvi 2006; Preglej 2006) (karta 1). Leite je eksploatirano vjerojatno sve do u recentno vrijeme, to je dalo ime selu Bruanima. Dacitni ignimbrit kao sirovina za izradbu bruenih i glaanih kamenih artefakata nije dosad spominjan u arheolokoj literaturi. No, treba imati u vidu kako su sustavne petrografske analize glaanih artefakata i kartiranje sirovinskih leita u hrvatskoj arheologiji prisutni tek u posljednje vrijeme, i to, zasad, s naglaskom na razdoblja neolitika i eneolitika (V. npr.: Petri 1997; Buri 2000; Balen, Balen, Kurtanjek 2002; Paunovi 2002; imek, Kurtanjek, Paunovi 2002; Teak-Gregl, Buri 2002; Radi, Lugovi, 2004.).1 Povod ovom radu je sluajni nalaz fragmentiranog kamenog predmeta izraenog glaanjem. Gledano u tlocrtu, neoteene bone strane predmeta su glaanjem dijelom zaobljene, a jedna je ravna. Gornja je ploha glaanjem zaravnjena, a nasuprotna je oteena (sl. 1 i 2). Duina artefakta je 9,0 cm, irina 7,5 cm, a debljina 4,5 cm. Fragment je za rekognosciranja pronaao B. Lugovi na alu uvale Stara Povljana, na junoj strani otoka Paga
(nasuprot Ljubakog zaljeva), izvan jasnog arheoloko-stratigrafskog konteksta (karta 1). Na ljunku ala naeno je, uz to, neto eljezne troske i ulomci artefakata izraenih od nekolicine drugih vulkanskih stijena: havajiita i mugearita (vjerojatno sicilijanskog podrijetla: Etna, Iblejske planine) i venecijanskih trahita (porijeklom iz Euganejskih breuljaka) (Lugovi, egvi 2006, sl. 3.). Zbog fragmentiranosti prikazanog artefakta teko je odrediti koji je bio njegov izvorni oblik, no mogue je da je rije o rastirau ili, pak, o brusnom kamenu. Mjesto nalaza ne daje nam osnove za dataciju i kulturno-kronoloko odreivanje predmeta, budui da u okolici Stare Povljane ne poznajemo arheoloko nalazite uz koje bismo ga mogli dovesti u kontekst. Podatak da je naen u asocijaciji sa eljeznom troskom, te etvrtastim i subangularnim predmetima izraenima od vulkanskog kamenja stranog porijekla, otvara mogunost pretpostavci da ovu skupinu nalaza treba vezati uz dobro poznati pomorsko-trgovaki pravac istonom obalom Jadrana koji je oduvijek povezivao junu Italiju i istoni Jadran sa sjevernim Jadranom i srednjom Europom. No, na pitanje kako su ovi predmeti dospjeli na alo uvale zasad ostaje neodgovoreno. 2
29
Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki
O dacitnom ignimbritu U zaleu Bruana u Lici, desetak kilometara jugozapadno od Gospia, nedaleko od ceste koja preko Otarijskih vrata vodi prema Karlobagu, ubicirano je primarno leite dacitnog ignimbrita. Uzdu jarka u srednjem toku Pikovakog potoka, priblino 1 km sjeverno od Bruana, nalaze se izdanci i blokovi piroklastinih stijena meu kojima izrazito prevladavaju ignimbriti razliitog strukturnog sklopa. Ove stijene su odavno poznate kao vulkansko kamenje dacitnog karaktera (Salopek 1938), ali su tek nedavno prepoznate kao dacitni ignimbriti (Preglej 2006) to ih ini prvoopisanim pirokastinim stijenama takve vrste u Vanjskim Dinaridima. Ignimbriti su vjerojatne ladinike starosti i mogu se na temelju petrolokih i geokemijskih obiljeja pozitivno korelirati i genetski povezati sa srednjotrijaskim magmatskim stijenama u Vanjskim Dinaridima.
3
devitrikacijom stakla). To se odnosi i na obilato zastupljene okolne pjeenjake, iako imaju dacitnim ignimbritima slian mineralni sastav, a pogotovo na karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti). Tehnoloka prednost ignimbritskih alatki, odnosno alatki izraenih iz vulkanskih stijena openito, posebno bi se oitovala u uporabi, primjerice, rvnjeva i rastiraa, jer omoguava visoku istou mljevenog produkta zbog neznatnog osipanja minerala iz alatke (kamen se ne trusi pri usitnjavanju hrane). Zbog izrazite tvrdoe, dacitni ignimbrit je pogodan i za eventualnu izradbu manjeg orua (sjekire, batovi i dr.), a korisni su i u obliku brusnog kamenja, zbog visokog udjela kvarca. Petrografska i geokemijska analiza Predmet s Paga ve na makroskopskoj razini ostavlja uvjerljiv dojam da je izraen od opisanog vulkanskog kamena. Nae miljenje da bojom i teksturom uvelike podsjea na sastav dacitnog ignimbrita iz Bruana, trebalo je potvrditi petrografskom i geokemijskom analizom. S obzirom na to da je kameni ulomak s Paga uvelike fragmentiran, te je zbog okolnosti nalaza upitno je li uope rije o arheolokom ili predmetu recentnijeg datuma, bio je pogodan za uzimanje izbruska za mikroskopsku analizu (sl. 2). Mineralni sastav, mikrostrukture i teksture uzoraka artefakta s Paga i mogueg sirovinskog materijala iz Pikovakog potoka usporeeni su odredbom pomou polarizacijskog mikroskopa u prolaznoj svjetlosti u izbruscima debljine oko 0,03 mm. Kvantitativni kemijski sastav uzoraka odreen je metodom rendgenske uorescentne analize (XRF) i masenom spektometrijom pomou induktivno spregnute plazme (ICP-MS). Mjereni kemijski sastav uzoraka koriten je za ocjenu njihove istovrsnosti s obzirom na sveukupne geokemijske parametre, ukljuivi petrografsku klasikaciju i nomenklaturu, te za nalaenje ireg izvorita odnosno provenijencije sirovine. Metodom elektronske mikroanalize pomou mikrosonde (EPMA) odreen je kvantitativni kemijski sastav minerala u pojedinanim uzorcima radi potvrde njihove korelacije, a potom i preciznog lociranja izvorita sirovinskog materijala unutar vulkanske odnosno magmatske provincije. U mikroskopskim izbruscima, artefakt s Paga i uzorci kod Bruana pokazuju slina strukturna i mineraloka obiljeja (sl. 5). Uzorci sadre fenokristale kvarca, plagioklasa i podreeno pseudobrukita unutar sitnoklastinog vitrinog martiksa. Poneki fenokristali kvarca sadre inkluzije vulkanskog stakla. Mikrostrukture su tipine za stapanje vulkanskih estica staljivanjem unutar tokova piroklastinog materijala tijekom erupcija Plinijevog tipa. Obzirom na mineralni sastav analizirani
Kako u Dinaridima, tako i u podruju Sredozemlja, dacitni ignimbriti su geoloki raritet. Bruane su jedino poznato nalazite sirovinskog dacitnog ignimbrita u cijeloj jadranskoj regiji i ire, ukljuujui juni dio balkanskog i italski poluotok. Najblie sljedee analogno leite srednjotrijaskih ignimbrita je u Grkoj, sjeveroistono od Soluna (Pe-Piper 1998, s literaturom). Grki ignimbriti su klasicirani kao riolitni i od bruanskih dacitnih razlikuju se po prisutnosti hidroznih minerala i znatno manjem omjeru Na2O/K2O ( 0,5). Stoga ih iskljuujemo kao mogui sirovinski materijal za izradu analiziranog artefakta s Paga. Zbog istih petrolokih i geokemijskih razloga iskljuujemo postpaleogenske ignimbrite egejskog otoja i pleistocenske ignimbrite rimsko-kampanijske vulkanske provincije. U jarugi Pikovakog potoka nisu vidljivi tragovi eksploatacije ignimbrita. No, ovdje vjerojatno ne treba oekivati konkretne uoljive tragove vaenja kamenja jer se sirovina nalazi u obliku nepravilnih veih i manjih blokova koji se mogu jednostavno pokupiti (sl. 3), a ima ih u dovoljnoj koliini za zadovoljiti svaku potranju. Dacitni ignimbrit je kamen prevladavajue sive boje, sa svijetlim (fenokristali kvarca i plagioklasa) i tamnim mrljama (nastalim uslijed devitrikacije vitrinih klasta, ime je dobivena smjesa kvarca pigmentiranog kloritom i hematitom), zbog ega odaje dojam pseudozrnaste strukture (sl. 4). Zahvaljujui visokom udjelu vrlo tvrdih kristaloklasta (kvarc i plagioklasi) u strukturi formiranoj staljivanjem estica u suhom piroklastinom toku na temperaturi koja se procjenjuje na 900-1000C, dacitni ignimbriti imaju neusporedivo bolja ziko-mehanika svojstva u odnosu na artefakte izraene iz sedimentnih stijena (u ovom je sluaju ta osobina dodatno poveana potpunom
30
Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39
uzorci predstavljaju stijene koje se mogu povezati uz erupcije dacitnih lava i klasicirati kao dacitni ignimbriti. Posebno je upeatljiv potpuni izostanak hidroznih minerala (biotit, ambol), inae vrlo karakteristinih za ovaj tip stijena odnosno za asocirane dacitne lave. U oba primjerka vitrini materijal je potpuno devitriciran u kvarc uz poneto klorita i neznatno hematita ime su maskirane izvorne granice meu vitrinim klastima u matriksu. Kemijska analiza artefakta s Paga i srednja vrijednost uzoraka dacitnih ignimbrita kod Bruana prikazani su u tablici 1. Rezultati analiza otkrivaju njihovu veliku podudarnost u gotovo svim geokemijskim vrijednostima. Uzorci odgovaraju kiselim lavama (SiO2 70,7-73,6 mas. %) i odlikuju se visokim omjerom Na2O/K2O (8,7-21,2). U dijagramu za klasikaciju i nomenklaturu vulkanskih stijena analizirani uzorci nalaze se u polju dacita (sl. 6). Uslijed devitrikacije neki uzorci su selektivno obogaeni sa SiO2, tj. kvarcom i neznatno izlaze iz navedenog polja. Relevantni uzorci vulkanskih artefakata iz uvale Stara Povljana svojim poloajem u klasikacijskom dijagramu nedvojbeno ukazuju na pripadnost drugim, meusobno razliitim vulkanskim provincijama. To znai da su u toj uvali kroz vulkanske artefakte kumulirani litini materijali iz triju geoloki razliitih izvorita. Prikaz varijacije relativnih koncentracija dijagnostinih elemenata u artefaktu i dacitnim ignimbritima Bruana nalazi se u spider-dijagramu (sl. 7). Sukladni proli krivulja u spider-dijagramu istiu genetsku povezanost analiziranih uzoraka, a njihov opi oblik, uz velike negativne anomalije relativnih koncentracija elemenata para Ta-Nb, Ti i P, identian je kao i za kalcijsko-alkalijske vulkanske stijene srednjeg
trijasa (anizik-ladinik) u obalnom dijelu Vanjskih Dinarida i na srednjodalmatinskim otocima (omlija 2005, 71; Krka 2005, 73; Klafuri 2006, 58), te u obalnom podruju Helenida (PePiper 1998, s literaturom). Rezultati kemijskih analiza fenokristala plagioklasa iz artefakta i dvaju bruanskih ignimbrita dani su u tablici 2. Trokomponentni dijagram sastava prikazan je na sl. 8. Plagioklasi iz uzoraka ignimbrita formiraju relativno usko polje varijacije sastava (Or1,9-5,0Ab55,7-69,5An25,5-42,1) u kojem se projiciraju i plagioklasi iz artefakta (Or1,6-5,7Ab50,5-67,0An27,3-47,7). Na taj nain potvrena je njihova genetska srodnost i ukazuje se da sastav plagioklasa moe u budunosti posluiti kao diskriminirajui parametar za ocjenu pripadnsti nekog ignimbritskog artefakta bruanskom izvoritu. Zakljuak Petrografske i geokemijske analize uzoraka dacitnih ignimbrita s izdanaka kod Bruana i relevantnog artefakta s otoka Paga otkrivaju njihovu potpunu podudarnost. Stoga je cilj ovog rada ukazati na postojanje leita vulkanskog kamena dacitnog ignimbrita u Lici koji je oigledno sluio kao sirovina za izradbu glaanih alatki. Zasad poznajemo tek jedan ovakav nalaz iz kojeg, uslijed okolnosti pronalaska, ne moemo iitati kada je eksploatacija kamena kod Bruana zapoela, niti koliko je dugo trajala. No, zbog navedenih prednosti ovog kamena, kao i zbog njegove lake dostupnosti u koritu potoka, alatke izraene od dacitnog ignimbrita vjerojatno treba oekivati i meu arheolokim nalazima.
31

1
Dio navedenih radova publiciran u asopisu Opuscula archaeologica sv. 25/2001 i 26/2002, nastao je u okviru meunarodnog projekta IGCP/UNESCO No. 442 The Raw Materials of Neolithic/Aeneolithic Artefacts, zapoetog 1998. godine. Rezultati projekta postignuti korelacijom petrografskih analiza alatki i znanja o lokacijama sirovinskih leita pokazali su svu vanost interdisciplinarnog pristupa ovoj problematici. O ciljevima projekta, te o dosadanjem stupnju objavljenosti nalaza od glaanog kamena iz neolitika i eneolitika u Hrvatskoj v. Teak-Gregl 2001. Napomena: u okviru predavanja o dacitnom ignimbritu odranom na znanstvenom skupu u Gospiu, predstavljene su i tri neolitike sjekire s nalazita Krivae kod Bribirskih Mostina koje su bojom i strukturom uvelike podsjeale na dacitni ignimbrit. Na osnovu ovih sjekira, autori su pretpostavili poetak eksploatacije bruanskog leita ve u neolitiku. Meutim, naknadnom analizom ustanovljeno je da sjekire ipak ne karakterizira pseudozrnati piroklastini sastav ignimbrita, ve je rije o naoigled dosta slinoj, ali u osnovi dru-
gaijoj strukturi. Stoga nisu uvrtene u ovu objavu, te jedini zasad poznati nalaz od dacitnog ignimbrita ostaje artefakt s Paga.
3
Smatra se da srednjotrijaski magmatizam u Vanjskim Dinaridima predstavlja povrinsku manifestaciju zavrnog tektonskog ina razlamanja Pangeje uz posljedino formiranje oceanskog prostora mezozojskog Tetisa. Vulkanski produkti ovog magmatizma obilato izdanjuju u unutranjosti Dinarida, u kristalizacijskom rasponu od bazalta preko andezita do dacita, a zanimljivo za ovaj rad je da se sporadino nalaze i na srednjodalmatinskim otocima (Jabuka, Brusnik i Vis), kod Fuinskog Benkovca, na Vratniku kod Senja i u krkim poljima izmeu Knina i Sinja (kompilirano u: Pami 1982, 236). Razliite, relativno distalne piroklastine stijene, ali bez ignimbrita (Marci, Plete, Bosak, atara 1990), vezane za andezitni do dacitni vulkanizam ladinike starosti nalaze se veinom u Likom polju kod Donjeg Pazarita (Soka, avniar, Veli 1976). Dacitni ignimbriti Bruana predstavljaju proksimalni facijes, najblii grotlu bruanskog vulkana tijekom erupcije.
32
Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39
LITERATURA BALEN, J., BALEN, D., KURTANJEK, D. 2000., Kamene alatke s nalazita Samatovci iz fundusa Arheolokog muzeja u Zagrebu. Opuscula archaeologica 26, 19-37. BURI, M. 2000., Findings of Nephrite and Jade Axes on the territory of Croatia. Krystalinikum 26, 39-43. omlija, P. 2005., Petroloke karakteristike keratora, metaandezita i metabazalta otoka Visa. Neobjavljeni diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu. HOFMANN, A. W. 1988., Chemical differentiation of the Earth: the relationship between mantle, continental crust, and oceanic crust. Earth Planetary Science Letters 90, 297-314. KLAFURI, K. 2006., Petroloke karakteristike magmatskih stijena otoka Brusnika. Neobjavljeni diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu. KRKA, M. 2005., Petroloke karakteristike magmatskih stijena Vratnika. Neobjavljeni diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu. LE BAS, M. J., LE MAITRE, R. W., STRECKEISEN, A., ZANETTIN, B. 1986., A chemical classication of volcanic rocks based on the total alkali-silica diagram. Journal of petrology 27, 745-750. LUGOVI, B., EGVI, B. 2006., Geological and archaeological signicance of volcanic artefacts from the East Adriatic Sea. Adria. International Geological Congress on the Adriatic area, Urbino 19-20 June 2006, Abstracts, 69-71. MARCI, V., PLETE, G., BOSAK, Z., ATARA, D. 1990., Prvi nalazi akrecionih lapila u trijaskim naslagama kod Donjeg Pazarita. Geoloki vjesnik 43, 113-120. PAMI, J. 1982., Trijaski magmatizam Dinarida. Nafta, Posebno izdanje, Zagreb, 236. PAUNOVI, M. 2002., Origin of the neolithic raw materials in Croatia. Opuscula archaeologica 26, 7-11. PE-PIPER, G. 1998., The nature of Triassic extension-related magmatism in Greece: evidence from Nd and Pb isotope geochemistry. Geological Magazine 135, 331348. PETRI, N. 1997., Sjekire od adeita i nefrita u pretpovijesti Hrvatske. Histria Archaeologica 26/1995, 5-27. PREGLEJ, A. 2006., Petrogenetske znaajke dacitnih piroklastinih stijena okolice Bruana. Neobjavljeni diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu. RADI, D., LUGOVI, B. 2004., Petrografska i geokemijska korelacija artefakta iz mezolitikih naslaga Vele spile i magmatskih stijena srednjodalmatinskoga otoja. Opuscula archaeologica 28/2004, 7-18. SALOPEK, M. 1938., Prouavanje gornjeg paleozoika u bruanskootarijskom prodoru. Ljetopis JAZU 50. SOKA, B., AVNIAR, B., VELI, I. 1976., Osnovna geoloka karta SFRJ 1:100.000, Tuma za list Gospi. Beograd, Savezni geoloki zavod, 64. IMEK, M., KURTANJEK, D., PAUNOVI, M. 2002., Eneolitike glaane kamene alatke iz pilje Vindije (SZ Hrvatska). Opuscula archaeologica 26, 39-54. TEAK-GREGL, T. 2001., Glaane kamene rukotvorine neolitikog i eneolitikog razdoblja u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 25, 7-25. TEAK-GREGL, T., BURI, M. 2002., Polished stone implements of the Neolithic Starevo Culture in Northern Croatia. Opuscula archaeologica 26, 13-17.
33
BOKO LUGOVI, EMIL PODRUG
DACITIC IGNIMBRITE LIKA EXAMPLE OF A STONE FOR MAKING BURNISHED IMPLEMENTS

(Summary) Located in the hinterland of Bruani in Lika, some dozen kilometers southwest of Gospi, close to the road to Karlobag via Otarijska vrata, is a primary deposit of dacitic ignimbrite a rock of volcanic origin. Found along a ditch in the middle stream of the Pikoveki brook, about 1 kilometres north of Bruani, are spurs and blocks of pyroclastic rocks with higly predominant dacitic ignimbrite. Still, no traces of ignimbrite quarrying are visible here, as was probably to be expected since the material exists in form of smaller or larger blocks of irregular size that can be easily picked up and are available in sufcient quantities to meet any demand. The deposit in Bruani, which gave the village its name (brusiti = polish), was probably in use until the recent past. Dacitic ignimbrite as a raw material for the manufacture of polished and burnished stone artifacts has not yet been mentioned in architectural literature. However, we have to bear in mind that systematic petrographic analyses of burnished artifacts and mapping of raw material deposits have only been recently introduced in Croatian archaeology. Dacitic ignimbrite is a rock predominantly grey in color with light (quartz and plagioclase phenocryst) and dark stains (created by devitrication of vitreous particles, resulting in a mixture of quartz pigmented by chlorite and hematite), which creates an impression of pseudo grainy structure. Owing to the high content of very hard crystal particles (quartz and plagioclase) in a structure formed through melting of particles in a pyroclastic ow at an estimated temperature of 900-1000C, dacitic ignimbrites have an incomparably better physical and mechanical properties than artifacts made from sedimentary rocks (here this property is additionally enhanced through complete devitrication of glass). The technological advantage of ignimbrite implements and tools made of volcanic rocks in general is especially manifested in the use of, for instance, grindstones and pestles, as it allows high purity of the ground product due to minimum fall-off of the implement material (the stone does not crumble during the grinding process). Due to its hardness, dacitic ignimbrite is suitable for making smaller tools (axes, hammers, etc.), and is also useful as grindstone owing to its high quartz content. The present paper was induced by a random nd of a fragmented stone artifact manufactured by the process of burnishing. The fragment was discovered on a pebble beach in the Stara Povljana cove on the south side of the island of Pag, outside any clear archaeological or stratigraphic context. Discovered on the same beach was also some iron slag as well as fragments of artifacts made from other volcanic rocks: hawaiite and mugearite (probably of Sicilian origin: Etna, Ibleian mountains), and Venetian trachyte (originating from the Euganean hills). Due to the artifacts being fragmented, it is difcult to identify their original form, but it is possible that the fragments belonged to a pestle or an emery stone. The place and the circumstances of the nd provide no ground for dating or cultural and chronological identication of artifacts. Already on macroscopic level, the artifacts from Pag are convincingly identiable as being made of the above mentioned volcanic rocks. Our opinion that it resembles the composition of dacitic ignimbrite from Bruani both in color and texture had to be veried by petrographic and geo-chemical analysis and the results had to be correlated to the analyzed samples of ignimbrite rocks at Bruani. The mineral composition, microstructure and textures of samples taken from the Pag artifacts and the possible raw material from the Pikoveki potok have been compared through identication by means of a polarising microscope in the transmitted light using 0.03 mm specimens. The electron microanalysis with a micro probe (EPMA - Electron Probe Micro Analysis) was used to determine the quantitative chemical composition of minerals in individual specimens in order to verify their correlations, and also to accurately locate the source material withnin a specic volcanic i.e. magmatic province. The results of the analysis demonstrated a high correlation between the Pag artifacts and the mean values of the Bruani dacitic ignimbrite specimens in almost all petrographic and geo-chemical parameters. Thus their genetic relationship was conrmed, and it was also demonstrated that the composition of plagioclase can be used in future as a discriminating parameter for evaluating the allocation of a specic ignimbrite artifact to the Bruani source. The goal of this paper is to point to the existence of deposits of dacitic ignimbrite volcanic rock in Lika, evidently used as a raw material for the manufacture of burnished implements. So far only one such artifact exists, which, due to the circumstances in which it was found, does not provide any clue as to the time when the extraction of stone at Bruani began, or how long it lasted. Nevertheless, considering the benets provided by this type of stone and its easy availability in the streambed, implements made from dacitic ignimbrite are likely to be found among archaeological nds as well.
34
Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39
Karta 1 Map 1
Sl. 1 Ulomak kamenog predmeta s Paga (crte: B. Vukorepa) Illus. 1 Fragment of a stone artifact from the island of Pag (Drawing: B. Vukorepa)
35
Sl. 2 Ulomak kamenog predmeta s Paga nakon uzimanja izbruska (snimio: . Krnevi) Illus. 2 Fragment of a stone artifact from Pag after specimen taking (Photo: . Krnevi)
Sl. 3 Blok dacitnog ignimbrita na primarnom leitu (Pikovaki potok, zalee Bruana) (snimio: B. Lugovi) Illus. 3 Dacitic ignimbrite block at a primary deposit (Pikovaki potok, Bruani hinterland) (Photo: B. Lugovi)
36
Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39
Sl. 4 Makrosnimak povrine kamenog predmeta s Paga (snimio: . Krnevi) Illus. 4 Macro photo of the surface of a stone artifact from Pag (Photo: . Krnevi)
Sl. 5 Mikrofotograje izbrusaka uzoraka artefakta s Paga (uzorak SP-02, lijevo) i uzorka dacitnog ignimbrita s primarnog leita kod Bruana (uzorak BR-10, desno). Qtz = fenokristali kvarca, Inkl = inkluzije (devitriciranog) vulkanskog stakla, Pl = fenokristali plagioklasa, Psbr = pseudobrukit, Mtx = matriks, osnovna masa. Illus. 5 Macro photos of ground specimens of the artifact from Pag (specimen SP-02, left) and a dacitic ignimbrite specimen from the primary deposit at Bruani (specimen BR-10, right). Qtz = quartz phenocrysts, Inkl = inclusions of (devitried) volcanic glasss, Pl = plagioclase phenocrysts, Psbr = pseudobrookite, Mtx = matrix, base mass.
37
Sl. 6 Dijagram za kemijsku klasikaciju vulkanskih stijena na temelju ukupnog sadraja alkalijskih oksida (Na2O i K2O) i SiO2 (Le Bas, Le Maitre, Streckeisen, Zanettin 1986). Zbog usporedbe, prikazani su i vulkanski artefakti sicilijanske vulkanske provincije (havajiiti i mugeariti) i iz Euganejskih breuljaka u venecijanskoj vulkanskoj provinciji (trahiti) (Lugovi, egvi 2006). Illus. 6 Diagram of chemical classication of volcanic rocks on the basis of total content of alkali oxides (Na2O i K2O) and SiO2 (Le Bas, Le Maitre, Streckeisen, Zanettin 1986). Shown for comparison are volcanic artifacts from the Sicily volcanic province (hawaiites and mugearites) and from the Euganean hills in the Venetian volcanic province (trachyte) (Lugovi, egvi 2006).
Sl. 7. Prikaz varijacije relativnih koncentracija dijagnostinih elemenata u artefaktu i dacitnim ignimbritima Bruana (spider dijagram). Elementi su poredani s lijeva u desno prema rastuoj kompatibilnosti prema krutim fazama, a koncentracija u analiziranim uzorcima normalizirana je prema koncentracijama istovrsnih elemenata u primitivnom zemljinom platu (Hofmann 1988). Illus. 7. Outline of the variation of relative concentrations of diagnostic elements in the artifact and dacitic ignimbrites from Bruani (spider diagram). Elements are arranged from left to right in growing compatibility according to solid phases, and the concentration in analyzed samples was normalized according to concentrations of identical elements in the primitive earths mantle (Hofmann 1988).
Sl. 8 Trokomponentni dijagram varijacije sastava fenokristala plagioklasa iz dva uzorka ignimbrita s primarnog leita (osjeneno polje) i uzorka artefakta s Paga (crni krugovi). Illus. 8 Three-component diagram of the variation of the plagioclase phenocryst composition from two ignimbrite samples from the primary deposit (shaded eld) and a sample from the Pag artifact (black circles).
38
Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39
Tablica 1 Kemijske analize artefakta s Paga i ignimbrita iz zalea Bruana Table 1 Chemical analysis of artifacts from Pag and ignimbrite from Bruani
Tablica 2 Reprezentativne kemijske analize fenokristala plagioklasa iz analiziranog artefakta s Paga i dacitnih ignimbrita iz okolice Bruana Table 2 Representativne chemical analysis of plagioclase phenocryst from the analyzed artifact from Pag and dacitic ignimbrites from Bruani.
39
40
JASMINA OSTERMAN
PILJA JANKUA: PRILOG POZNAVANJU BRONANODOBNIH PILJSKIH LOKALITETA LIKE JANKUA CAVE: CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BRONZE AGE CAVE LOCALITIES IN LIKA
Primljeno: svibanj 2008. UDK 903.2 (497.5 pilja Jankua) 637/638 Jasmina Osterman Odsjek za povijest Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu I. Luia 3 10 000 Zagreb josterma@ffzg.hr
pilja Jankua nalazi se u blizini naselja Liki Novi, na junoj strani kamenoloma na brdu Velika Jankua (kota 580). U literaturi se ve spominjala kao lokalitet srednjeg i kasnog bronanog doba. Sustavno istraivanje pilje proveo je, u studenom i prosincu 1988. godine, Muzej Like u Gospiu pod vodstvom Branke Prorokovi-Lazarevi. Tijekom istraivanja pronaen je veliki broj ulomaka keramikih posuda i ivotinjskih kostiju, tri bronana, konina dugmeta, ostatak jednog kotanog ila i jedno vee bikonino zrno jantara. Otkriveno je i nekoliko ognjita i vatrita. Cjelokupan materijal, zajedno s popratnom dokumentacijom, bio je do dananjih dana pohranjen u Muzeju Like u Gospiu. Raznovrsnost oblika posuda, naina ukraavanja i tipova drki omoguuje kvalitetnu tipoloku analizu materijala i odreivanje kronolokog okvira nalazita. pilja Jankua je time vrijedan prilog boljem poznavanju bronanodobnih piljskih lokaliteta Like. Kljune rijei: pilja Jankua, srednje i kasno bronano doba, starije eljezno doba, piljski lokaliteti Like
pilja Jankua nalazi se na junoj strani kamenoloma brda Velika Jankua (kota 580) po kojemu je dobila ime. Brdo (slika 1) je smjeteno oko 300 m jugozapadno od sela Liki Novi i oko 300 m juno od sela Otra (slika 2), nasred plodnog polja i pokraj izvora vode (x = 49 31 458, y = 55 29 978, z = 570). pilja je do sada nekoliko puta spominjana u arheolokoj literaturi kao lokalitet srednjeg i kasnog bronanog doba (euk, Drechsler-Bii 1983, 255; Drechsler-Bii 1984, 192; 1984, 627; ovi 1976, 136; Kolak 2001, 28), ali to se temeljilo samo na povrinskim nalazima koje je prikupio Arheoloki muzej iz Zagreba. Tom prilikom je pronaeno nekoliko ulomaka keramike s plastinim trakama ukraenim otiskom prstiju (Drechsler-Bii 1983, 255; 1984, 627). Tijekom studenog i prosinca 1988. godine izvedena su sustavna istraivanja ove pilje koja je organizirao Muzej Like u Gospiu. Ekipu su sainjavali voditeljica istraivanja Branka Prorokovi-Lazarevi, apsolvent arheologije eljko Leaja, amater arheolog-speleolog Kreimir Tomljenovi i suradnik Muzeja Like Zlatko ahbazovi. U iskapanjima je povremeno sudjelovala i dipl. arh. Dunja Vujasinovi. Radovi su trajali 22 dana.
Ulaz u pilju je smjeten u samom podnoju brda. Na samom brdu Velika Jankua za sada nisu pronaeni nikakvi ostaci materijalne kulture. Meutim, konguracija tla (naznaka terasa) upuuje na mogunost postojanja prapovijesnih objekata, pa bi se trebala provesti arheoloka istraivanja i na samoj Velikoj Jankui. Prvobitni je ulaz u pilju, niski nadsvoeni kanal, 50-tih godina prolog stoljea uniten miniranjem kamenja, te je zatrpan kamenjem i zemljom. Danas je taj ulaz teko pristupaan jer je obrastao trnjem i ljeskom, ali prilikom nedavnog istraivanja njime se, uz malo puzanja, moglo ui u pilju. Sekundarni, takoer vrlo mali ulaz u obliku procijepa, nastao je miniranjem kamena i teko je prohodan. Lei neto junije od prvobitnog ulaza. Pregledom lokaliteta poetkom listopada 2007. godine1 pronaen je jo jedan potencijalni ulaz, koji se do sada jo nije istraio. Od ulaza prema unutranjosti nalazi se ovalna prostorija koja je u sredinjem dijelu malo uleknuta i u koju prodire malo danje svjetlosti (slika 3). Duina joj je 11, irina 6 a visina 1.5 metara i prua se u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Na sjevernoj strani nalaze se tri uska, jedva prohodna kanala. Tlo dvorane je prekriveno zemljom i sitnim i krupnim kamenjem.
41
pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta
Istraivanjima je ustanovljeno da u njoj nema nikakvih arheolokih nalaza. Od ove prostorije, preko kamene, sigom prekrivene stepenice visine 0.6 metara, vodi prema sjeverozapadu kanal duine 8 metara koji se proiruje prema sjeveroistoku. Nasuprot njemu nalazi se drugi kanal duine 2.5 i irine od 1.3 do 2.8 metara. Na poetku kanala visina iznosi 0.7, a nakon 5 metara, pa sve do kraja kanala, visina je prosjeno oko 1.3 metra. Tlo kanala prekriveno je na cijeloj duini zemljom, djelomino sigastom korom, kamenjem i brojnim ulomcima keramikih posuda. U njemu je pronaena glavnina arheolokih nalaza. Na jugozapadnoj strani postoji jo jedan uski kanal duine 10 metara, u kojem nisu zamijeeni tragovi ljudskog boravka. Glavni kanal se nastavlja u obliku uskog i kosog hodnika dugog 5.5 metara, koji je zatrpan zemljom i velikim kamenjem. Nakon ienja hodnik je proiren i irina mu iznosi 0.7 a visina 1 metar. Hodnik se vrlo strmo rui u koso nagnutu nepravilnu dvoranu dugaku 7, iroku 4 metara i s najveom visinom od 2 metra. Veina ove dvorane prekrivena je kamenim blokovima, koji su mjestimino povezani sigastom korom. Sredinji, zaravnjeni dio ove dvorane prekriven je zemljom, a u procijepima stijena sa zemljom i sigastom prevlakom. U hodniku i ovoj dvorani pronaeno je vie ulomaka keramike koje je ovdje najvjerojatnije nanijela voda iz glavnog piljskog kanala. Meutim, arheoloka istraivanja na ovom dijelu bila su onemoguena zbog velikih kamenih blokova prekrivenih sigom. Iza dvorane pilja se nastavlja prema istoku u obliku nagnutog i kosog kanala. Duina mu je 6, irina 4, a visina oko 0.4 metra. Njime se silazi u jednu veu dvoranu nepravilnog oblika ije je tlo prekriveno sigastom korom. U sjeveroistonom dijelu dvorane nalaze se dva mala kanala. Prema istoku pilja se od dvorane nastavlja kanalom u ijem su sigastom tlu oblikovani bazeni u kojima ima vode. Na njegovom kraju, s jugoistone strane, nalazi se jedna manja dvorana koja se postepeno sputa. Duina joj je 3, irina 2 a visina 2.5 metara. Tlo joj je prekriveno zemljom. Kanal se dalje suzuje, postepeno uzdie i skree prema jugu. U tom zavrnom dijelu pilje nisu pronaeni nikakvi arheoloki nalazi. Sveukupno pilja ima oko 250 m kanala od kojih 150 m otpada na glavni kanal. Arheoloki nalazi uglavnom su ogranieni na glavni kanal, u kojem je istraena povrina od 75 m . Otvoreno je 7 sondi
2
posljedica djelovanja vode. U sredini kanala kulturni sloj ima najveu debljinu 0.3-0.4 metara. Prema sjeverozapadu i istoku sloj je deblji i dostie na istoku 0.8, a na sjeverozapadu 0.7 metara. Kulturni sloj je ispremijean zbog dijelovanja vode, pa nije zamijeena nikakva posebna stratigraja. Unutar svih 7 sondi pronaeno je mnotvo arheolokih nalaza. Otkriveno je 1 vatrite i 4 ognjita. Meu pokretnim ostacima materijalne kulture prevladavaju keramike posude. Pronaeno je i mnotvo ivotinjskih kostiju koje su vjerojatno bile hrana tamonjim ljudima, ali naalost nisu prikupljene, pa nije bilo mogue provesti potrebne analize. Tako o gospodarstvu ljudi koji su boravili u pilji moemo neto rei samo preko posrednih podataka (usporedba s okolnim istovrsnim i istovremenim nalazitima, analiza keramike i namjena pojedinih keramikih posuda). Metalnih predmeta i izraevina od drugih materijala naeno je vrlo malo. Glavninu nalaza ini gruba keramika crvene, smee i tamno i svijetlo sive boje. Pronaena je i manja koliina ne crne keramike. Po fakturi razlikuje se keramika s primjesom sitnijih i krupnijih zrnaca pijeska te ona s primjesom usitnjenog vapnenca i usitnjenim kalcitom. Pojedine posude su prije peenja premazane tankim slojem razmuene gline koja je naknadno glaana. Oblici posuda su raznovrsni. Zastupljene su alice (T II/1-4, III/1-4, IV/1-3), zdjele, tanjuri (T VII/1-4), veliki lonci, bikonine, konine i loptaste posude, posude s ili bez naglaenog vrata, posude s visokim cilindrinim vratom (T VI/1-4) i, vrlo este, posude s iroko razvraenim obodom. Posude imaju ravno ili izuzetno prstenasto dno (T VIII/1-3). Od ruki su prisutne horizontalne i vertikalne prstenaste, sedlaste i trakaste, jeziaste, potkoviaste, vertikalne tunelaste, pa horizontalne dvostruke kvadratne (T IX/1-7, X/1-3). Ukraene posude ine mali dio ukupne keramike. Najzastupljeniji ukrasi su plastine trake s ili bez otiska prstiju (T XII/1-3), otisci prstiju ili nokta na rubu posude, polumjeseasti plastini naljepci, plastina rebra (T IV/1, 3), bradaviasti ukrasi, plitke kanelure na trbuhu najee alica (T III/1, IV/2), fasetirani obodi najee tanjura (T XIII/1-4). Posude vrlo esto imaju naglaen prijelaz s vrata na trbuh (T II/4, III/1, 2, 4, IV/3). Javljaju se jo i dugmetasti ukrasi na trbuhu posuda (T II/3, XII/1), urezani snopovi linija i to horizontani, geometrijski ili u obliku girlandi (T XI), brazdanje (vertikalne linije na trbuhu posuda) i plastine trake u obliku osmice (T V/2). Na malobrojnim primjercima veih, grubljih posuda javlja se i vrlo nemarno izveden grubi mreasti ornament. Posude ponekad imaju s unutranje strane, ispod oboda vea iljata izboenja (T X/3).
koje su pokrivale itavu irinu piljskog kanala (slika 4). Kulturni sloj poinje od dananje povrine. Debljina mu varira i poveava se od sredita kanala prema krajevima, to je
42
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
Dosta brojni su i ulomci posuda debelih stijenki, s dosta primjesa kalcita, na ijim je unutranjim povrinama prije peenja urezana nepravilna mrea linija (Slika 6, T XIV/1-3). One pri samom dnu posude, takoer s unutranje strane, imaju po dva ili etiri iljata bradaviasta izboenja. Veini tih posuda ta je unutranja strana dosta oteena od upotrebe. Pronaena je i posuda s rupom na sredini trbuha. Fragmenti grube i debele keramike s masivnom, koncentrinom plastinom trakom vjerojatno pripadaju peki, to jest to su poklopci koriteni prilikom peenja na otvorenom ognjitu. Na vrhu je obino stajala i masivna ruka, ali ona u ovom sluaju nije sauvana. Moda neki od pojedinanih fragmenata masivnih ruki pripada jednom ovakvom poklopcu. Masivne plastine trake imale su ne toliko dekorativnu koliko praktinu namjenu: da zadravaju gar koji se prilikom peenja nasipavao na peku2 (ovi 1962, 51, 52; 1976, 143, 144). Od ostalih keramikih predmeta pronaen je jedan bikonini prljen. Od metalnih nalaza naena su tri bronana kalotasta dugmeta s uicom na poleini (T I/2-4). Pronaeno je i jedno vee bikonino zrno jantara s etvrtastom rupom (T I/1). Od kotanih predmeta naeno je jedno prelomljeno ilo (T I/5). Datacija nalazita predstavlja svojevrstan problem. Budui da nije sauvana stratigraja i da nisu provedene nikakve analize, kronoloku pripadnost lokaliteta mogue je odrediti samo usporedbom nalaza s drugim, oblinjim lokalitetima. Keramiki materijal Jankue pokazuje najizrazitije slinosti s onim iz Bezdanjae, Jozgine pilje i Cerovake donje pilje. Slinosti se zamijeuju u obliku koninih i bikoninih alica3, tanjura4, posuda s visokim cilindrinim vratom5, ruki (trakaste, sa zadebljanim, proliranim rubovima, polumjeseaste, jeziaste, s dva otvora) , ukrasima (otisak prsta na obodu , ruki i
6 7 8
10). Odreene slinosti postoje i s materijalom oblinjih bosanskih lokaliteta, onim srednjeg bronanog doba iz Varvare-B17 i Velikog Gradca u Privali-B18 i onim kasnog bronanog doba iz Visa-C19, Alihoa-C20, Zecova-III, II21, Poda-B22, Debelog brdaC23, Kusaa-C24, Kekia glavice25, ungara26, Velikog Gradca u Privali-C27, gradine Korita28, gradine Letke29, Cazina30. Fasetirani razgrnuti obodi ukazuju na utjecaj kulture Velatice-Baierdorf-Val (Ha A) s podruja Austrije, eke i Maarske (Kszegi 1959, 289, 295; Petres 1960, 17-42; Pittioni, 1954, 421, 425, 426; ihovsk 1958, 67-117). Ovaj se ukras na naem podruju zadrava i u Ha B stupnju (Drechsler-Bii 1970, 103; Mari 1960-1961, 165). Primjeri takvih oboda vrlo slinih onima iz Jankue, pronaeni su u sloju 8. faze Vaganake peine (Forenbaher, Vranjican 1985, T 9/5-8, 11/3, 4), najstarijem sloju naselja na Kekia glavici, koje B. ovi (1962, 49, 56, 57, sl. 1, 2) datira u kraj kasnog bronanog doba (Ha B, kraj IX stoljea pr. Kr.), u sloju III faze na gradini Zecovi (Benac 1959, 43, T XVII/1, XVIII/3), fazi C Velikog Gradca u Privali (Govedarica 1982, T VII/2), u slojevima datiranima u Ha B na Reljinoj gradini u Glamokom polju i gradini Grkovci u Livanjskom polju (Govedarica 1982, T XVI/5, 12), u sloju kasnog bronanog doba (Ha B 2/3) srednjovjekovnog grada Cazina (Raunig 2001, 130-133, T VIII/4, 14, 17) i u mlaem sloju pilje Hrustovae (Koroec 1946, T II, sl. 4 g, h). Keramika ukraena nizovima udubljenja javlja se jo u neolitiku i eneolitiku jugozapadnog Balkana, ali je u tim razdobljima sporadina pojava. Masovnija upotreba ovog ukrasa zapoinje u ranom bronanom dobu31 i od tada, pa sve do kraja prapovijesnog razdoblja, nizovi utisnua bit e vodei ukrasni motiv na gruboj keramici32 (Govedarica 1982, 166, 167). Okomita plastina rebra na trbuhu posude javljaju se na lokalitetima japodskog prostora i na onima susjednih kultura od srednjeg bronanog doba33, a traju i u starijem eljeznom dobu34. Polumjeseaste ili potkoviaste ruke na ovom se teritoriju u veem broju javljaju od kasnog bronanog doba (Ha B stupanj), ali prisutne su ve i u srednjem bronanom dobu (I horizont u Bezdanjai, I horizont u Cerovakoj donjoj pilji; Drechsler-Bii 1984, 626, T I/4, 5, II/5, 7). Te se ruke javljaju jo i na keramici starijeg eljeznog doba (Batovi 1987, sl. 19/10, T XXXV/3; Drechsler-Bii 1972-1973, 17; Vinski-Gasparini 1987, T XXIII/5). Tanjuri s razliito oblikovanim rukama ili bez njih takoer su uobiajeni dio inventara japodskih kasnih bronanodobnih i starijih eljeznodobnih lokaliteta, kao i onih susjednih podruja35.
na plastinim trakama9, kaneliranje10, fasetiranje11, urezivanje12, bradavice), brojnih posuda kojima je vrat od trbuha odvojen dubokom linijom13, obradi gline (primjesa estica kalcita, premazivanje posuda tankim slojem razmuene gline prije peenja i naknadno glaanje te prevlake14). Gotovo istovjetni fragmenti keramike ukraene otiscima prstiju na plastinim trakama, ruki i obodu pronaeni su na Markaevcu kod iroke Kule (Drechsler-Bii 1983, str. 255, T XXXVI/7-9). R. Drechsler-Bii ih datira u srednje bronano doba. Neke slinosti u oblicima15 i ukraavanju16 posuda postoje i s materijalom 8. faze Vaganake peine smjetene na primorskoj padini Velebita iznad Starigrada-Paklenice, koja se datira u kraj kasnog bronanog i poetak starijeg eljeznog doba (Forenbaher, Vranjican 1985, 13, 14, T
43
Jantarna zrna nalaze se ve u starijim slojevima japodske kulture (u kasnom bronanom dobu) i to iskljuivo okruglog i ovalnog oblika. Okrugla, plosnata se niu u ogrlice, a ovalna se stavljaju na luk bula. U kasnijim fazama razvijenog eljeznog doba ove oblike zamjenjuju zrna u obliku kuglice i tzv. kesiasta zrna (Drechsler-Bii 1972-1973, 17). Bronana kalotasta dugmad s uicom na poleini ne mogu se preciznije datirati, jer su bila vrlo dugo u upotrebi. Ona su imala praktinu funkciju, a sluila su i kao ukras naiven na dijelove odjee (Balen-Letuni 1987, 10). Po spomenutim analogijama materijal pilje Jankue mogao bi se kronoloki smjestiti u srednje (Br B2, C) i kasno (Br D-Ha B) bronano doba. U obzir treba uzeti i mogunost trajanja lokaliteta i u starijem eljeznom dobu, budui da se neki oblici keramike i ukrasa na ovim prostorima dosta dugo odravaju. Naalost, keramiki inventar starijeg eljeznog doba japodskog prostora jo uvijek nije u potpunosti razraen, pa se i u ovom sluaju moramo dobrim dijelom oslanjati na analogije s lokaliteta susjednih podruja. O nainu ivota ljudi u pilji se bez dodatnih stratigrafskih podataka i provedenih analiza moe malo toga sa sigurnou rei. Keramiki materijal pripada uglavnom posuu za svakodnevnu upotrebu. Prevladavaju velike posude koje su vjerojatno sluile za uvanje hrane i to je jedini, indirektni pokazatelj postojanja poljoprivrede. Budui da nisu sauvane ivotinjske kosti, moemo samo pretpostavljati, po analogiji s oblinjim istovremenim nalazitima (Bezdanjaa, Cerovaka donja pilja, Jozgina peina) , da su se i stanovnici Jankue bavili stoar36
kulture (Puglisi 1959, 31 38, sl. 4 12, T 3/2, 4, 5 i T 4/3) moe se pretpostaviti da su istake sluile za pridravanje razliitih perforiranih poklopaca ija je svrha bila da se mlijeko prilikom kuhanja ne izlije preko ruba (slika 5). Takvi poklopci do sada nisu pronaeni na naem podruju. Moda takvom obliku pripada jedan keramiki ulomak s veim otvorom oko kojega su rupe pronaen na gradini ungar u zapadnoj Bosni38 (Radimsk 1896, sl. 111). Pronalazak kotanog ila ukazuje na postojanje domae radinosti (obrada koe). Za postojanje drugih radinosti za sada nema sigurnih pokazatelja. Jedino bi veliki i masivni, plitki recipijenti s ljebovima na unutranjoj strani ukazivali na izradu metalnih predmeta (Slika 6, T XIV/1-3). Oni se pronalaze ve na nalazitima ranog bronanog doba zapadne Hercegovine (ovi 1983c, 149). Posude debelog dna s roiima na unutranjoj strani, obino jako nagorene, nalaene su na lokalitetu Velika gradina u Varvari39 (sloj B -2 i C). Taj tip posude su ve V. uri i . Truhelka protumaili kao dio pribora za taljenje manjih koliina bronce (ovi 1978, 71, 76, T XLII/6; 1983a, 399; uri 1900, 115). Svrha uljebljenih linija bila je da sprijei pucanje posude kada ona doe u doticaj s visokim temperaturama taljenog metala40. Liko podruje inae nije bogato rudaama i do sada u slojevima bronanog doba nisu zamjeeni tragovi postojanja samostalnih, domaih radionica za preradu metala (DrechslerBii 1983, 269). Sirovina se za metalnu proizvodnju, ako je ona ipak postojala, morala dobavljati iz okolnih leita, a najblia su ona u Bosni. Moda je trgovina rudaama bila jedan od razloga podudaranja likog i bosanskog keramikog materijala u bronanom dobu. Na irem podruju Gospia postoje brojna svjedoanstva o ivotu ljudi tijekom cijele povijesti, ali i prapovijesti. Prirodne granice ovog prostora omeene su uglavnom slivom rijeke Like s dodatkom Peruikog i Kosinjskog polja. Uz naziv Liko polje, upotrebljava se i naziv Sredinja lika zavala. Prvi tragovi naseljavanja ovog prostora potjeu iz paleolitika41. Slijede nalazi, dodue jo uvijek rijetki, iz neolitika42 i eneolitika43. Brojniji tragovi materijalne kulture pripadaju bronanom dobu. Uz nekropolu pod tumulima u Likom Osiku (lokalitet Novoselije) i sluajnog nalaza maa tipa Sauerbrunn iz razorenog grobnog humka u Smiljanskoj ulici u Gospiu, ve od srednjeg bronanog doba nailazimo na irem podruju na dokaze o postojanju brojnih piljskih lokaliteta (naselja i nekropola)44. Njihov je broj jo vei od kasnog bronanog doba45 kada se javljaju i brojna gradinska naselja i nekropole na otvorenom, a u nekima od njih ivot se nastavlja i u starijem eljeznom dobu46.
stvom u kojem prevladava uzgoj goveda, ovaca i koza . Tome

37
moda u prilog govori i nalaz posude s istakom na unutranjoj strani (T X/3). Posude veih dimenzija s istakama na unutranjoj strani pronaene su na lokalitetu Velika gradina u Varvari u slojevima razvijenog srednjeg bronanog doba (Varvara B-1) i u istovremenom sojenikom naselju na otoiu Dugiu kod Sinja (ovi 1978, 64, 76, T XXXVII/3, 4; Marovi 2002, 242, T XVIII). Takvi su ostaci pronaeni i na liburnskom naselju u Ninu i na zadarskim otocima Viru (lokalitet Kriice), Dugom otoku (Boava, gradina Kruna), Sestrunju (gradina Graanica i Graina) i Ugljanu (gradina Kuran) (Batovi 1970, 38; 1973, 108, T LXX/2, LXXIV/3, LXXXVI/4, XCI/2, XCV/7). Posude s veim iljatim istakama u unutranjosti posude, ispod oboda, kao i one s manjim iljatim bradavicama na dnu recipijenta pronaene su u ranobronanodobnom sloju Poda kod Bugojna (ovi 1983b, 175, 176). Te su posude najvjerojatnije sluile za kuhanje mlijeka (Drechsler-Bii 1983, 269; Marovi 2002, 242 - 246, 259). Po analogijama iz apeninske bronanodobne
44
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
Krajem bronanog doba, zbog burnih promjena i migracija na irem podruju, u Lici dolazi do mijeanja sjevernih, panonskih i autohtonih tradicija, te se formira posebna kulturna skupina Japodi (Benac 1977, str. 12; Kolak 2001, str. 28, 29; Oluji 2007, str. 44-47, 49). Neu dublje ulaziti u problematiku da li se materijalna kultura bronanog doba (pogotovo kasnog) s ovih prostora moe pripisati jednom narodu Japoda47, ali slijedei miljenje B. Olujia (2007, 23), smatram da se nalazi iz Jankue mogu pripisati jednoj zasebnoj etnikoj cjelini - Japodima, koja se u ovom razdoblju poinje kristalizirati. Po navedenim podacima moe se zakljuiti da su u pilji Jankui ljudi boravili tijekom srednjeg i kasnog bronanog doba, a moda i u starijem eljeznom dobu. Namjerno kaem samo boravili jer se bez preciznijih podataka malo toga moe tonije rei o namjeni pilje. Ne znamo da li je bila stalno ili privremeno stanite, ili su se moda ljudi u nju sklanjali u trenutcima opasnosti. Openito se o namjeni piljskih lokaliteta vrlo malo zna. Sustavno provedenih istraivanja je malo, a i rezultati onih provedenih nisu uvijek objavljeni. Takoer za kvalitetnu interpretaciju nalaza potrebne su i analize, ne samo tipologije pokretnih nalaze, ve i uzoraka koji bi se trebali prikupiti
tijekom istraivanja i sirovina od kojih su nalazi izraeni. Pri interpretaciji lokaliteta trebalo bi u obzir uzeti i iri kontekst u kojem se on nalazi, oblinje gradine, nekropole, pristup vodi, geografski smjetaj, odnose s ostalim piljskim lokalitetima. Trebalo bi napraviti i analizu same pilje (mikroklima, konguracija, vlanost, sedimentacija...) iz ega bi se takoer mogli izvui odreeni zakljuci o ulozi koju je imala u ivotu tadanjih ljudi. Naalost, takva se istraivanja uglavnom ne provode to je jednim dijelom uzrokovano nedostatkom nancijskih sredstava. Posljednjih se godina za piljske lokalitete zainteresirao vei broj arheologa, a i speleolozi posveuju sve veu panju tragovima ljudskog prisustva unutar pilja. Njihovim radom i meusobnom suradnjom otkriven je, ne samo na podruju Like, veliki broj novih piljskih nalazita koja bi u dogledno vrijeme trebalo barem sustavno popisati. Za pilju Jankuu, naalost, takvih podataka nema, pa se o njenoj namjeni neto odreenije za sada ne moe rei. Na temelju dostupnih podataka (velika koliina pronaenog materijala, postojanje vatrita i ognjita) sigurno je jedino da su u njoj ljudi odreeno vrijeme boravili
45

1
U pregledu su sudjelovali dr. sc. Boris Oluji, izv. prof., dipl. arheol. Jasmina Osterman sa Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, mr. sc. Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiu i speleolozi Marina Trpkovi i Neven uica iz speleolokog drutva Ozren Luki s Rudarsko-goeloko- naftnog fakulteta u Zagrebu. Rekonstrukciju jedne takve peke, naene na Kekia glavici, napravio je B. ovi (1962, 51, sl. 7). Takvi se keramiki oblici nalaze na bosanskim nalazitima, na primjer u nekropoli Petkovo brdo u Radosavskoj kod Banja Luke koja je datirana u 8. stoljee pr. Kr. (ovi 1966/67, 163, T II/5). U starijem eljeznom dobu su pogotovo esti na susjednom liburnijskom podruju (Batovi 1987, 372, sl.19/16, T XXXV/14). Drechsler-Bii 1970, T VII/2, 3; R. Drechsler-Bii (1979-1980, 34, 35, T IX/1, 7, X/1, XVIII/4; 1984, 626-629, T I/4, 5, II/4, III/1, 6; 1987, 57, 58, T I/3, 4) dovodi sline alice s naglaenim prelaskom vrata na trbuh iz Jozgine peine i pilje Bezdanjae u vezu s nalazima Transdanubije, istonoalpske regije i Moravske i Slovake, gdje se one javljaju u kulturi grobnih humaka srednjeg Podunavlja. U Karpatskoj kotlini one su datirane u Br C2-D stupanj po Hnselu (1968, 21). Sline alice su pronaene i u nekropolama sjeverne Hrvatske (Virovitica i Sirova Katalena kod urevca) koje pripadaju najstarijoj fazi kulture polja sa arama srednjeg Podunavlja (Br C/D). Konine alice s trakastom drkom zadebljanih rubova i udubljenom linijom ispod vrata, kakve su pronaene u Bezdanjai i Jozginoj peini, R. Drechsler-Bii (1984, 629) datira u Br C-D. Drechsler-Bii 1970, 95, T V/8, 9 Drechsler-Bii1979-1980, T XXII/1, XXVIII/1,2, XXXV/5, XXXIX/4; 1987, 57, T II/1 Drechsler-Bii 1970, T III/7-13, IV/2-9; 1979-1980 34, T VIII/2, 3, 8,XI/1, 3, XII/3, 11, XIII/1, 7, 10, XVIII/8, XX/2, XXV/2, 3, XXIX/6, XXX/2, 3, 6, XXXI/1, 3, 7, XXXII/4, 5, XXXIII/2, 4, 6, 7, XXXIV/2, 3, XXXIX/1; 1984, 627; 1987, 57, T I III, V/3-6, VI/8 Drechsler-Bii 1987, T IV/ 1, VI/8 Drechsler-Bii 1987, 57, T V/4 Drechsler-Bii 1970, 98, T IV/9, 12-14, VII/6, 10, VIII/5; 19791980, T XXIX/4; 1984, 627, T II/5, 6, 8 Drechsler-Bii 1970, 98, T V/4, 6, 11 Drechsler-Bii 1970, 98, T VI/4, 5; 1987, T V/1, 2 Drechsler-Bii 1979-1980, T X/9, 10, XII/6, 7, 9, XXXV/2,3, Drechsler-Bii 1987, 7, T I/4, II, Drechsler-Bii 1970, 95; 1987, 56, Trbuasti lonci cilindrinog vrata s izvjenim obodom (Forenbaher, Vranjican 1985, T 10/2, 11/6, 7), tanjuri s izvijenim, fasetiranim obodom (Forenbaher, Vranjican 1985, T 11/ 3, 4) Plastine trake s otiscima prstiju (Forenbaher, Vranjican 1985, T 10/4, 11/6), fasetirani obodi (Forenbaher, Vranjican 1985, T 9/5-8, 11/3, 4), polumjeseasate ruke (Forenbaher, Vranjican 1985, T 10/5), kaneliranje na trbuhu posuda (Forenbaher, Vranjican 1985, T 9/3, 9) Plastine trake s otiskom prsta (ovi 1965, T IV/24; Drechsler-Bii 1983, 265, sl. 18/8), polumjeseaste ruke (ovi 1965, 45, 60, T V/12), alice s jednom okomitom rukom (Drechsler-Bii 1983, 265, sl. 18/5), posude s istakama na unutranjoj strani (ovi 1978, 76, T XXXVII/ 3, 4). Faza B se datira u srednje bronano doba (Br B2-C; ovi 1978, 76; Drechsler-Bii 1983, 266) Aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, 121, 122, T VI/7, 11), vodoravne masivne ruke s utiscima prstiju (Govedarica 1982, T VI/10), plastina okomita rebra (Govedarica 1982, T VI/12),
19
Plastine trake s otiskom prsta (Mari 1960-1961, T V/16), oblici ruki (Mari 1960-1961, T V/1, 6-9, 12, 14, 15), fasetirani obodi (Mari 1960-1961, 159, sl. 7, T IV/10), Koso kanelirani trbusi posuda (ovi 1965, 66, T XVIII/7) Oblici ruki (ovi 1965, T II/2,3), urezivanje (ovi 1965, T II/7), Plastine trake s otiskom prsta (ovi 1965, 51, T XI/7, XII/11), polumjeseaste ruke (ovi 1965, 51, T XI/7, 10) Polumjeseaste ruke (ovi 1965, 60, T XIX/1), plastine trake s otiskom prsta (ovi 1965, T XIX/2) Polumjeseaste ruke (ovi 1965, 60, T XXI/3, 6), plastine trake s otiskom prsta (ovi 1965, T XXI/1, 7) Fasetirani obodi (ovi 1962, sl. 1, 2), vodoravne ruke (ovi 1962, T I/13, 15), aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (ovi 1962, 49, sl. 3), peke (ovi 1962, 51, sl. 7) Fasetirani obodi (Raunig 1983, 75, 76, T III/7, 8, 10, 11), aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (Raunig 1983, 76, T IV/2) Aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, 121, 122, T VII/8), fasetirani obodi (Govedarica 1982, T VII/2), urezivanje (Govedarica 1982, T VII/4, 9) Aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, T XII/9, 10, 11), urezivanje (Govedarica 1982, T VIII711, XI/1, 10) Aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (Govedarica 1982, T XX/2, 4, XXI/10) Fasetirani obodi (Raunig 2001, 130-133, T VIII/4, 14, 17), peke (Raunig 2001, 131, T VIII/21), aplicirane plastine trake s utiscima prstiju (Raunig 2001, 132, T VIII/11, 13), Gruba keramika s otiscima prstiju prisutna je ve u eneolitskim slojevima nekih nalazita na oblinjem podruju (na primjer Varvara A-1, Ravlia peina, Zelena peina, karin samograd), ali u veem broju se nalazi tek u ranom bronanom dobu (lokaliteti cetinske kulture, istarski lokaliteti ranog bronanog doba, Trostruka gradina u Soviima u Hercegovini, Debelo brdo, Pod, Varvara, Alihode; ovi 1965, 98; 1980, T VI/1-3; 1983, 108, T XIII/2-5, XVI/1, 2, XXI/1-7; Govedarica 1989, 224). B. ovi (1978, 55; 1980, 8; 1983, 108) smatra da su u formiranju kulture ranog bronanog doba na tlu jugozapadnog Balkana vanu ulogu odigrali prodori iz pravca kulture Bubanj-Hum III i BelotiBela Crkva i da je jedan od vanijih tragova tog prodora upravo gruba keramika ukraena nizovima udubljenja. U Varvari su prisutni u fazi B koja se pripisuje srednjem bronanom dobu (ovi 1978, 70, T XL/2). Npr. na liburnskom podruju (IIa faza liburnske kulture po . Batoviu, 8. stoljee pr. Kr.; Batovi 1987, T XXXV/7), u grupi MartijanecKaptol (horizont 2, druga polovica 7. stoljea pr. Kr.; Vinski-Gasparini 1987, 207, sl. 13/13, 14, XXIII/10) U Varvari se javljaju ve u kanoeneolitikom sloju (Varvara A1; ovi 1978, 19, T V). U starijem eljeznom dobu tanjuri slini onima iz Jankue nalaze se na liburnskim lokalitetima datiranim u 8. stoljee pr. Kr., IIa faza liburnske kulture (Batovi 1987, 361, sl. 19/1). U Bezdanjai je pronaen veliki broj kostiju domaih (koza, ovca i govedo) i divljih ivotinja (divlji zec, divlja svinja, jelen, srna, vuk, lisica, smei medvjed; Drechsler-Bii 1979-1980, 43; Malez 19791980, 16, 17). Japodski prostor ima vrlo povoljne uvjete za uzgoj stoke i na tom podruju inae nalazimo brojne tragove transhumantnog stoarenja tijekom prapovijesnog i antikog razdoblja (Oluji 2007, 154, 155). Priboru za preradu mlijeka pripadaju i razna keramika cjedila koja se inae dosta esto nalaze na lokalitetima srednjeg bronanog doba u Lici i Bosni (Drechsler-Bii 1983, 269).
20 21 22
23
24
25
26
27
28
29
4 5
30
31
7 8 9
32
10 11 12 13 14 15
33
34
16
35
17
36
37
18
38
46
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

39 40 41 42 43
itavo dno ove posude bilo je pokriveno nataloenim garom. Usmeno priopenje prof. Aleksandra Durmana. Donje Pazarite, lokalitet Popovaa Gospi, ukovac, Vrebac, Medak, Bilaj, pilja Golubinjaa Jedna zaobljena kamena sjekira s proirenjem u obliku ekia na vrhu Golubinjaa (Drechsler-Bii 1984, 624 datira keramiku s metliastim ukrasom u rano bronano doba), Jozgina peina, pilja Bezdanjaa, Peina u Likom Leu, Cerovaka donja pilja, aria peina u Lovincu, Petrieva peina u Studencima (Drechsler-Bii 1984, 625)
45
pilja u kanjonu Jadove (vidi u ovom broju i Ragu, Cvitanovi 2004, 33-37), Cerovaka donja pilja, Peina u Likom Leu, pilja Bezdanjaa, Baraeva spilja u Novoj Krlji, ostava u Gajinoj peini kod Drenika (Drechsler-Bii 1984, 629) Cerovaka donja pilja, Peina u Likom Leu, Vranjkova peina kod Drenika i Mrana pilja na Plitvikim jezerima (Drechsler-Bii 1987a, 422, 423) O problematici pripisivanja odreenih materijalnih ostataka pojedinim etnikim zajednicama ili narodima, u prvom redu Japodima i o poecima njihove etnogeneze, vidi nedavnu studiju B. Olujia (2007, 11-24, 43-49)
46
44
47
47
LITERATURA BALEN-LETUNI, D. 1987., Prethistorijski nalazi s gradine Kiringrad, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu XX ser. 3., 1-30. BATOVI, . 1970., Istraivanje liburnskog naselja u Ninu 1969. godine. Diadora 6, 33-48. BATOVI, . 1973., Prapovijesni ostaci na Zadarskom otoju. Diadora 6, 5-153. BATOVI, . 1987., Liburnska grupa. u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja V, 339-390. Sarajevo, Svjetlost. BENAC, A. 1959., Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini kod Prijedora. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XIV, 13-51. BENAC, A. 1977., Prediliri, Protoiliri, Prailiri-neki novi aspekti. Balcanica VIII, 1-16. OVI, B. 1962., Gradinsko naselje na Kekia Glavici. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XVII, 41-61. OVI, B. 1965., Uvod u stratigraju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XX, 27-94. OVI, B. 1966/67., Praistorijska nekropola Petkovo brdo u Radosavskoj. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. XXI/XXII, 161-167. OVI, B. 1976., Od Butmira do Ilira. Sarajevo, Veselin Maslea. OVI, B. 1978., Velika gradina u Varvari I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba). Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XXXII, 5-81. OVI, B. 1980., La prima e media et del bronzo sulle coste orientali dell Adriatico e sul suo retroterra. Godinjak CBI XVIII (16), 5-20. OVI, B. 1983., Eneolitski supstrat, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 103-113. Sarajevo, Svjetlost. OVI, B. 1983.a, Kasno bronano doba. Prelazna zona, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 390-412. Sarajevo, Svjetlost. OVI, B. 1983b., Regionalne grupe ranog bronzanog doba: Prelazna zona, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 170-183. Sarajevo, Svjetlost. OVI, B. 1983c., Regionalne grupe ranog bronzanog doba: Zapadna Hercegovina, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 138-158. Sarajevo, Svjetlost. URI, V. 1900., Gradina na vrelu Rame, prozorskog kotara. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XII, 99-118. DRECHSLER-BII, R. 1970., Cerovaka donja spilja. Iskopavanje 1967. godine. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu ser.3 IV, 93110. DRECHSLER-BII, R. 1972-1973., Nekropola praistorijskih Japoda u Prozoru kod Otoca. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu ser.3. VI/VII, 1-54. DRECHSLER-BII, R. 1979-1980., Nekropola bronanog doba u peini Bezdanjai kod Vrhovina. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu ser.3 XII/XIII, 27-78. DRECHSLER-BII, R. 1983., Srednje bronano doba u Lici i Bosni, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, 242-270. Sarajevo, Svjetlost. DRECHSLER-BII, R. 1984., Bronano doba u peinama Like. 9. jugoslavenski speleoloki kongres, Karlovac, 17.-20.X.1984. Zbornik predavanja, 623-646. Zagreb. DRECHSLER-BII, R. 1987., Istraivanje Jozgine peine u Trnovcu Likom (problematika veza Like s istonom i zapadnom obalom Jadrana). Arheoloki radovi i rasprave HAZU (JAZU) 10, 53-71. DRECHSLER-BII, R. 1987a., Japodska grupa, u A. Benac (ur.) Praistorija jugoslavenskih zemalja V, 391-441. Sarajevo, Svjetlost. FORENBAHER, S. I VRANJICAN, P. 1985., Vaganaka peina. Opuscula archaeologica 10, 1-21 GOVEDARICA, B. 1982., Prilozi kulturnoj stratigraji praistorijskih gradinskih naselja u jugozapadnoj Bosni. Godinjak CBI XX/18, 111188. GOVEDARICA, B. 1989., Rano bronzano doba na podruju istonog Jadrana. Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. HNSEL, B. 1968., Beitrge zur Chronologie der Mittleren Bronzezeit im Karpatenbecken, Bonn. KOLAK, T. 2001., Arheoloka slika Gospia i okolice. Lika revija 1, 28-32. KOROEC, J. 1946., Peina Hrustovaa, novi lokalitet slavonske kulture. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. I, 7-38. KSZEGI, F. 1959., Funde in rd aus der frhen Hallstattzeit. Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae 9, 289-298. MALEZ, M. 1979-1980., Peina Bezdanjaa kod Vrhovina i njezina kvartarna fauna. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu ser.3 XII/XIII, 1-26. MARI, Z. 1960-1961., Vis kod Dervente, naselje kasnog bronzanog doba. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XV/XVI, 151-171. MAROVI, I. 2002., Sojeniko naselje na Dugiu kod Otoka (Sinj). Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 94, 217-295. OLUJI, B. 2007., Povijest Japoda. Pristup. Zagreb, Srednja Europa. PETRES, F. . 1960., Frheisenzeitliches Grberfeld in Vl. Alba regia 1, 17-42.
48
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
PITTIONI, R. 1954., Urgeschichte des sterreichischen Raumes. Wien, Franz Deuticke. PUGLISI, S. M. 1959., La civilit appenninica, origine delle comunit pastorali in Italia. serija Origines, Firenca RADIMSK, W. 188(?)6., Die Gradina ungar bei Cazin, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und Herzegovina IV, 73-93. RAGU, K. I CVITANOVI, H. 2004., Japodska nekropola u pilji u kanjonu Jadove. Subterranea croatica 2/II, 33-37. RAUNIG, B. 1983., Neki manji i neobjavljeni nalazi bronzanog doba zapadne Bosne. u B. Govedarica (ur.), Arheoloka problematika
zapadne Bosne, Zbornik knj. 1, 71-78. Sarajevo, Arheoloko drutvo Bosne i Hercegovine. RAUNIG B. 2001., Prahistorijski nalazi na srednjevjekovnom gradu Cazinu. Glasnik Zemaljskog muzeja n. s XLVIII/XLIX, 113-163. IHOVSK, J. 1958., rov hrob z Velatic I a jeho postaven ve vvoji velatick kultury, Pamtky Archeologick XLIX/1, 67-117. VINSKI-GASPARINI, K. 1987., Grupa Martijanec-Kaptol, u A. Benac (ur.), Praistorija jugoslavenskih zemalja V, 182-231. Sarajevo, Svjetlost.
49
JASMINA OSTERMAN
JANKUA CAVE: CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BRONZE AGE CAVE LOCALITIES IN LIKA
(Summary)
The Jankua Cave is situated on the south side of the query at Velika Jankua (elevation 580) southwest of the village of Liki Novi and south of the village of Otra amid a fertile eld close to water springs. In November and December 1988, a systematic research of the cave was conducted by the Museum of Lika in Gospi under the leadership of Branka Prorokovi-Lazarevi. The entrance to the cave is located at the very foot of the hill. No evidence of material culture has as yet been found on the Velika Jankua hill itself. Archaeological nds are mostly restricted to the main duct in which 7 probes have been opened. The cultural layer, which starts from the present surface, is mixed due to the inuence of water so that no signicant stratigraphy has been observed. An abundance of archaeological nds was discovered in all of the 7 probes. One replace and four hearths were unearthed. Predominating among small artifacts are ceramic vessels. Also uncovered were numerous animal bones, probably from animals used as food, which were, unfortunately, not collected. Only few metal items and artifacts from other materials were found: three bonze buttons, one bone awl and a small piece of amber. The bulk of nds consist of heavy pottery red, brown, dark grey, and light grey with only a small amount of ne black pottery. The vessels uncovered vary in shape: cups, bowls, plates, large pots, biconical, conical and round bowls, vessels with and without pronounced neck, vessels with a high cylindrical neck, and a large number of bowls with a wide edge turned outward. The vessels have either a at or a pronounced circular bottom. Vessel handles vary in shape from horizontal and vertical circular, saddle-like and bandllike, tongue-shaped, horseshoe-shaped, vertical tunnel-like, to horizontal double angular. Of the uncovered pottery items only a small number are decorated vessels. The most prevalent decorations are raised bands with or without nger imprints, nger or nail imprints on the bowl edge, moulded crescent ornaments, raised ribs, nipple ornaments, shallow utes on the body, mostly on cups, faceted rims, notably on plates. Vessels often feature an indented line which accentuates the transition between neck and body. Other common decorations include button-like ornaments on vessel bodies, incised bundles of lines: horizontal, geometric or garlands, grooving (vertical lines on vessel body)
and raised gure-eight-shaped bands. The few uncovered examples of larger, courser pottery are decorated with carelessly wrought rough net ornaments. Fragments of course, thick pottery with solid, concentric, raised bands probably belong to baking pottery. Dating of the nds poses some problems due to a lack of preserved stratigraphy and the fact that no analyses have been conducted. The chronological position of the locality is possible only by comparing the nds with those found in other, nearby sites. The pottery from the Jankua cave shows the greatest similarity to items discovered in the Bezdanjaa, Jozgina, and Cerovaka Donja caves. Some similarities in vessel shape and ornamentation are observed to Phase 8 Vaganaka Cave nds. Certain similarities can also be found to nearby sites in Bosnia (Varvara-B, Vis-C, Alihoe-C, Zecovi-III, II, Pod-B, Debelo Brdo-C, Kusae-C, Kekia Glavica, ungar, Veliki Gradac in Privala-Phase B and C, hill-fort Korita, hill-forts Letke, Cazin) and Herzegovina (Ravlia Cave). Without additional stratigraphic details and analyses little can be said with certainty about the life of cavemen. The artifacts uncovered are mostly pottery for everyday use with predominant large vessels, probably used for storing food, this being the only direct indicator of the existence of agriculture. Since no animal bones were preserved, we can only guess, by analogy to nearby contemporaneous sites (Bezdanjaa, Cerovaka Donja, Jozgina caves), that the inhabitants of the Jankua Cave were also engaged in cattle-raising, predominantly cows, sheep and goats. Possible evidence to support this is vessel with a protrusion on the inside. The discovery of a bone awl points to the existence of handicraft (leather processing). As for the existence of other crafts, no conclusive evidence exists as yet. Only the large, shallow recipients with grooves on the inside could serve as evidence of metalworking. According to these analogies, the Jankua Cave nds could be chronologically traced aback to the Middle (Br B2, C) and Late (Br D-Ha B) Bronze Age. One should also take into account the possibility of continued existence of the locality through to the Early Iron Age, since some forms of pottery and ornaments survived quite a long time in these parts.
50
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
Sl 1. Poloaj brda Velika Jankua Illus. 1 Location of the Velika Jankua Hill
Sl 2. brdo Velika Jankua Illus. 2 The Velika Jankua Hill
51
Sl 3. Tlocrt pilje Jankue Illus. 3 Layout of the Jankua Cave
Sl 4. Tlocrt istraenih sondi (S 1-7) Illus. 4 Layout of investigated probes (S 1-7)
52
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
Sl 5. Velika posuda s unutranjim istakama i poklopcem, Caverna Pertosa (Puglisi 1959, T 3) Illus. 5 Large lidded vessel with inner protrusions, Caverna Pertosa (Puglisi 1959, T 3)
Sl 6. Posude sa ljebovima i iljatim ispupenjima na unutranjoj strani (foto J. Osterman) Illus. 6 Vessels with grooves and spiky protrusions on the inside (Photo J. Osterman)
53
54
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
55
56
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
57
58
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
59
60
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
61
62
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
63
64
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
65
66
Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67
67
68
KREIMIR RAGU, JASMINA OSTERMAN
ISTRAIVANJA PILJA U KANJONU JADOVE1 EXPLORATION OF CAVES IN THE JADOVA CANYON

Primljeno: svibanj 2008. UDK 903.2 (497.5 pilja Jadova) 6377 Kreimir Ragu Ministarstvo kulture Konzervatorski odjel Karlovac Jasmina Osterman Odsjek za povijest Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Prilikom rekognosciranja terena provoenog u okviru gradnje Autoceste Zagreb-Split, pronaen je u kanjonu Jadove, kod Gornje Ploe, arheospeleoloki lokalitet (pilja 2), koji je svojim smjetajem i povrinskim nalazima keramike ukazao na potrebu za detaljnijim istraivanjima. Zatitna arheoloka istraivanja ovog i naknadno pronaenog arheospeleolokog lokaliteta na suprotnoj obali Jadove (pilja 1), izvrena su u studenom i prosincu 2002. godine. Istraivanja su vodili diplomirani arheolozi Kreimir Ragu i Jasmina Osterman. Prikupljeni su i evidentirani i povrinski nalazi s ulaza u oba objekta. Pronaeni materijal u pilji 2 sastojao se od dosta ulomaka keramike, ljudskih i ivotinjskih kostiju, ostataka paljevine, ulomaka bronanog nakita i komadia koe. Ispred pilje 1 se, uz dosta fragmenata keramike i ivotinjskih kostiju, nailo i na ostatke jednog vatrita. Naknadnom analizom prikupljenog materijala utvrena je pripadnost nalazita kasnom bronanom dobu, to je potvrdila i analiza uzorka metodom C14. Kljune rijei: prapovijest, kasno bronano doba, pilja, groblje, Japodi
Arheospeleoloki lokalitet u kanjonu Jadove (pilja 2) otkrili su arheolozi Domagoj Perki i Kreimir Ragu 2002. godine, kada je uoen njegov povoljan poloaj i ulomci keramike na povrini. Pregledom su ustanovljeni povrinski nalazi ulomaka keramike na predpiljskom prostoru, u ulaznom dijelu i u dvorani u unutranjosti pilje. Od polovice pa sve do kraja kanala, kao i u dvorani, tlo je (osim naravno zasiganih stijena) prekriveno crnom izgorenom zemljom. Ovaj crni sloj je ve na samoj povrini vrlo bogat nalazima ulomaka keramike i kostiju, ija je koncentracija najvea u dvorani na kraju pilje. Du cijele pilje vidljivi su tragovi djelovanja vode. Naknadno je, na suprotnoj obali Jadove, 50-ak m uzvodno arheolog Luka Beki pronaao i drugi arheospeleoloki objekt (pilja 1) na ijoj povrini su takoer zamijeeni povrinski tragovi keramike.
Speleoloki opis pilje pilja 2 je smjetena ispod stijene visoke oko 10 m. Ulaz joj je dimenzija 2 x 1,5 m, otkud se kanal blago uspinje prema sjeverozapadu. Do duine od otprilike 9 metara od ulaza prosjena irina kanala je 1,2 m, a visina oko 2,2 m. Na 9-om metru strop se sputa na svega 0,6 m, dok je irina kanala na tom mjestu 0,5 m. Nakon kraeg provlaenja ulazi se u manju dvoranu dimenzija 3 x 1,6 m. Kanal i dalje zadrava isti smjer i pad. Na kraju dvorane nalazi se stepenica visine 1 m koja se slobodno prelazi bez ikakve dodatne opreme. Od tog mjesta tlo je zasigano, a kanal koji vodi dalje je irine od 0,8 do 1 m i nakon 5 m sputa se za 1 m na stari nivo. Otud pa do kraja pilje gotovo da i ne postoji pad. Nakon sputanja kanal se suzuje na 0,6 m i nakon 4,5 m ulazi u drugu dvoranu. Na ulasku u dvoranu kanal se grana u tri smjera, sjever, jug i sjeverozapad. Sjeverni kanal je duine i visine od 4 m, a juni je dugaak 3,5 m i visok 4 m. Sjeverozapadni kanal se nastavlja na glavni pravac pruanja pilje i ukupno je dugaak 8,5 m, dok mu je visina 4 m.
69
Tlo u objektu je prekriveno s pijeskom, krljem i sigovinom, a sam objekt je izgraen u dolomitnim vapnencima donje krede. Ukupna duina mu je 32,5m, dok je dubina +1 m. Terenska istraivanja U studenom i prosincu 2002. godine provedena su zatitna arheoloka istraivanja pilje 1 i pilje 2. Prvo su prikupljeni i evidentirani povrinski nalazi s ulaza u oba objekta. U pilji 2 su postavljene dvije sonde: sonda 1 na ulazu i sonda 2 u zavrnoj dvorani. Sonda 1 je imala 3 pravocrtne stranice: SZ 1,1m, SI 2m, JI 2,3m, dok joj je JZ stranica bila nepravilnog oblika odreena JZ zidom pilje2. Sonda 2 se pruala u smjeru sjever-jug i bila je dimenzija 1,5x1 m. Zavrna dvorana je, zbog prisustva crnog sloja zemlje i velike koliine povrinskih nalaza, bila arheoloki najzanimljivija pa se posebno paljivo radilo u sondi 2. Voena je precizna dokumentacija o svakom nalazu pri emu su biljeene relativne koordinate x, y, z (u cm) svakog vanijeg nalaza, dok su ostali nalazi (ulomci keramike i komadi kosti) ucrtavani u tlocrt u mjerilu 1:10. Uoeni slojevi su u obje sonde evidentirani kao stratigrafske jedinice (SJ) i od svakog sloja je izdvojen uzorak za analizu (takoer s relativnim koordinatama x, y, z u cm). pilja 2 je dala bogate nalaze ljudskih kostiju i zuba, ivotinjskih kostiju, ostataka paljevine, ulomaka keramikih posuda, ulomaka bronanog nakita i komadia koe. U pilji 1 su otvorene 3 sonde, pred ulazom (sonda 1), u ulaznom dijelu (sonda 2) i u unutranjosti objekta (sonda 3). U njima je takoer prikupljeno dosta ulomaka keramike i kostiju. Provedena je i makromorfoloka analiza kotanog i dentalnog materijala iz pilje 23. Analizirani fragmenti su srednje do loe ouvani. Uglavnom se radi o dijelovima dugih kostiju bez zglobnih povrina. Izdvojeni su kotani ostaci sedam osoba razliite starosne dobi (od 5-45 godina) kao i kotani ostaci nekoliko vrsta ivotinja: govedo (Bos sp.) svinja (Sus sp.), zec (Lepus europaeus, L.), i srna (Capreolas capreolus L.). Za osobu A je utvrena starost 7-9 godina. Osoba B je najvjerojatnije bio mukarac od 35-45 godina i imao je izuzetno abradirane zubne povrine. Osoba C je imala 9-11 godina, a osoba D 5 godina i 6 mjeseci u trenutku smrti. Osoba E i F su najvjerojatnije ene, prva 21-24, a druga 25-35 godina starosti. Kod obje se one orbite na gornjem dijelu zamjeuje blai oblik zalijeene cribra orbitalia, to je jedan od najranijih znakova anemije koja se javlja u djetinstvu. Od osobe G (9-13 godina) ouvan je samo fragment donje vilice s nekoliko zuba.
Sonde 1, 2 i 3 pilje 1 i sonda 1 pilje 2 su dovrene, a sonda 2 pilje 2 jo ima sloja SJ 10 koji treba skinuti (prema dosadanjim rezultatima ispod SJ 10, koji je arheoloki sterilan, bi trebao biti kamen ivac) 4. Zakljuak Istraivanje pilje 2 je dalo izvanredne arheoloke rezultate. Pronaeni su ostaci barem sedam osoba razliitog spola i starosne dobi koji su vjerojatno izloeni na kraju pilje i zapaljeni zajedno s keramikim posudama i ivotinjskim kostima. Na ljudskim kostima nema tragova gorenja, ali kosti su istroene dugotrajnim djelovanjem vode. Kosti su pobijelile emu bi jedan od moguih uzroka mogao biti i visoka temperatura pri gorenju. Za ivotinjske kosti nije bilo mogue ustvrditi pripadaju li ostacima popudbine pokojnika ili su naknadno divlje ivotinje u pilju donosile svoj plijen, ali prisustvo kostiju domaih ivotinja (goveda i svinje) govori u prilog prvoj tezi. Valja naglasiti da se po koliini gara moe ustvrditi da je za gorenje upotrebljena velika koliina drveta5. Analiza keramike i bronane ogrlice ukazuje na dataciju nalaza u kasno bronano doba. Provela se i analiza uzorka 7 metodom C14 pri emu je ustanovljena starost kulturnog sloja SJ 6 od 2685 (+-45) godina, a kalibrirana datacija je dala rezultat izmeu 915 pr. Krista i 797 pr. Krista to se podudara s vremenom kasnog bronanog doba6. Nakon analize nalaza prikupljenih prilikom probnih zatitnih istraivanja pilje 1 i pilje 2 u kanjonu Jadove ustanovljeno je da je pilja 2 vjerojatno bila mjesto prapovijesne nekropole. Toj tezi u prilog idu i ve spomenute kosti domaih ivotinja i koliina drveta koritena pri gorenju7. Nasupot pilje 2 s nekropolom, uz pilju 1 pronaeno je vatrite koje, po usporedbi keramikih nalaza pripada istom vremenu i vjerojatno je bilo privremeno boravite. Dalje arheoloko istraivanje ove pilje bi moda dalo cjelovitiji uvid u ovaj arheoloki lokalitet.
ienje i konzervacija ogrlice: Damir Dorai; rekonstrukcija i crtei posuda: Miljenka Gali; tlocrt i presjek pilje: Hrvoje Cvitanovi; dokumentacija: Jasmina Osterman; foto: Hrvoje Cvitanovi, Domagoj Perki i Kreimir Ragu
70
Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77

1
Ovaj lanak je objavljen u Altium illyricarum studija 1, Povijest u kru. Zbornik projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutranjosti u prapovijesti i antici, SS Press, Zagreb 2008. Nepravilnom JZ stranicom sonde 1 do zida pilje dobiven je s jedne, JZ strane potpun presjek pilje na ulazu. Analizu je napravila dipl.ing.Zdravka Hincak. Sloj SJ 10 je sterilna, crvena vrlo masna kompaktna ilovaa. Sloj gara i zemlje debljine 5 10 cm (SJ 6).
Dr. J van der Plicht Centrum voor IsotopenOnderzoek, Faculteit der Wiskunde en Natuurwetenschappen, Rijksuniversiteit Groningen. U obzir treba uzeti i mogunost da je pilja bila boravite, te da su osobe, ije se ostatke nalo, zapaljeni u njemu. Argument koji bi iao u prilog toj pretpostavci bila bi keramika, koja, prema dosadanjoj analizi materijala ovog prostora, vie slii naseobinskoj nego grobnoj vrsti keramike.
3 4 5
71
KREIMIR RAGU, JASMINA OSTERMAN
EXPLORATION OF CAVES IN THE JADOVA CANYON

(Summary)
Protection archaeological exploration of archaeological and speleology sites (caves and semi-caves on the opposite banks of the Jadova river) in the Jadova canyon at Gornja Ploa have been carried out in November and December 2002. Collected and recorded were also surface nds from entrances to both caves. The material discovered in the cave consists of a substantial number of pottery fragments, remains of seven humans, animal bones, burnt remnants, bronze jewelry fragments and pieces of leather. Aside from abundant pottery fragments and animal bones, a hearth was uncovered in front of the semi-cave whose interior is archaeologically sterile. Subsequent analysis and comparison of the collected material dated both nds to the Late Bronze Age, as conrmed by the analysis of cave samples using the C14 (915 - 797 cal BC) method. The analysis of the necklace and bula fragments showed them to
be made of a copper and tin alloy with different proportions of nickel, lead, iron, silver, arsenic, and antimony. Through analysis of bone materials remains of 7 persons were identied ranging in age from: 1. 7-9 years old, 2. 35-45 years old, most probably male, 9-11 years old, 4. 5.5 years old, 5. 21-24 years old, most probable female, 6. 25-35 years old, most probably female, 7. 9-13 years old, as well as ox, pig, rabbit, and doe remains. The cave in the Jadova canyons was most likely the site of a prehistoric necropolis. Evidence in support of this are the above mentioned bones of domestic animals and the large amount of wood used for re. By comparison of pottery nds, the replace discovered next to Cave 1 opposite the cave housing the necropolis was dated to the same period and was probably used as a temporary dwelling.
72
Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77
Sl.1. Pogled na pilju (H. Cvitanovi) Fig 1. View of the cave (H. Cvitanovi)
Sl.2. Pogled na polupilju (H. Cvitanovi Illus.2. View of the semi-cave (H. Cvitanovi)
73
Sl. 3. Presjek pilje (H. Cvitanovi) Illus. 3. Cross-section of the cave (H. Cvitanovi)
Sl. 4. Tlocrt pilje (H. Cvitanovi) Illus. 4. Cave ground plan (H. Cvitanovi)
74
Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77
Sl. 5. Ulomak bronane ogrlice (D. Dorai) Illus. 5. Bronze necklace fragment (D. Dorai)
Sl. 6. Ulomci bule, kosti i koe (D. Dorai) Illus. 6. Fibula, bone and leather fragments (D. Dorai)
75
Tabla 1 (M. Gali) Tablet 1 (M. Gali)
76
Izdanja HAD-a 23/2008., 69-77
Tabla 2 (M. Gali) Tablet 2 (M. Gali)
77
78
LAZO UKOVI
SJEVERNA GRANICA JAPODA NORTHERN IAPODES BOUNDARY

Primljeno: rujan 2008. UDK 94 (398) Gradski muzej Karlovac Strossmayerov trg 7 47000 Karlovac
Razmatranje podruja rasprostiranja prapovijesnih plemana te drugih skupina ili zajednica samo na osnovu pisanih izvora nije dostatno. Analiza arheolokih nalaza moe znatno dopuniti nae spoznaje o rairenosti pojedinih zajednica u odreenom vremenskom razdoblju. Sjeverna granica Japoda vrlo je zanimljiva u tom kontekstu. Potrebno je argumentirati dali se ona poklapa s granicom izmeu rimskih provincija Dalmaciom i Panoniom i gdje se ta granica moe oekivati na samom terenu. Posebna pria je, pak, uoavanje razlika, ali i slinosti, u materijalnoj i duhovnoj kulturi izmeu Japoda i Kolapljana. Gradski muzej u Karlovcu uva u svojim zbirkama dosta neobjavljene grae koja bi mogla pomoi u rasvjetljavanju odnosa izmeu prastanovnika Like i Pokuplja u prapovijesnom razdoblju. Kljune rijei: Japodi, sjeverna granica, Kolapljani
Prouavanje materijalne i duhovne kulture Japoda zauzima sredinje mjesto u naoj prapovijesnoj arheologiji. To ne treba uditi jer se radi o zanimljivoj plemenskoj zajednici ili bolje reeno narodu zanimljive i burne prolosti, a pored toga u posljednjih stotinjak godina su na terenu prikupljeni i vrlo atraktivni pokretni nalazi. No, kako su u posljednje vrijeme izdane dvije knjige sa sintetskim pregledom japodske povijesti i materijalne kulture, te s obilnom bibliograjom, nije nuno da ovdje troimo previe vremena na isticanje tih vrijednosti. Rije je o dva rada pomalo rezliitog pristupa, ali koji se izvanredno mausobno nadopunjuju.1 Predmet zanimanja za sjevernu granicu Japoda u posljednje vrijeme je prilino velik i to ne toliko zbog Japoda samih ve i zbog deniranja rasprostranjenosti kulture prapovijesnih Kolapljana te izdvajanja slinih, ali i razliitih elemenata materijalne i duhovne kulture ova dva naroda.2 Problematika se pokazala daleko sloenijom nego to se u prvi mah inilo. Velik dio istraivaa, pa tako i autor ovih redaka, bili su ranije skloniji tezi da su Kolapljani marginalno japodsko pleme marginal iapodian tribe. Naime, Strabon govori da Kupa tee kroz zemlju Japoda (Strab VII, 5, 2) to je iz njegove perspektive vjerojatno tono jer je mogue da je prostor Pokuplja kao vano strateko podruje Japoda bio na neki nain pod njihovim jakim utjecajem
ili moda ak, u nekim razdobljima, i direktnom, uvjetno reeno, upravom. Meutim, to nikako ne znai da je rije o jednom narodu, plemenskoj zajednici ili jedinstvenoj kulturnoj skupini. Prevladava miljenje (Plinije Stariji i Ptolomej) da su Kolapljani bili narod juno panonskog podrijetla pod jakim utjecajem Segeana i Japoda. Gospodarstvo im je poivalo na rijenom prometu, trgovini i metalurgiji. Uostalom i spomen Kolapljana na kasnosrednjovjekovnim i rano novovjekovnim geografskim kartama (slika 1.) potvruje postojanje kontinuiteta pamenja o davno iezlom narodu. Ovakva razmiljanja nailaze na sve brojnije potvrde na terenu. U tom kontekstu posebno je zanimljivo podruje istonih Kolapljana (Poglinje i okolica Topuskog) gdje su brojna nalazita eljezne rude3 pa se moe pretpostaviti da su ti prostori bili od izrazite strateke vanosti i Japodima i Segeanima te da su stoga Kolapljani bili poteeni od direktnih osvajanja i pljakakih pohoda, odnosno nastojale su se izbjei direktne konfrontacije jakih zajednica. Neto slino se dogaalo i na zapadnom podruju Kolapljana u Beloj krajini u Sloveniji i srednjem Pokuplju u Hrvatskoj kao graninom podruju izmeu jake dolenjske grupe i Japoda. Ovako postavljen problem zahtijeva ire elaboriranje za to ovdje nemamo dovoljno prostora i vremena, ali valja podsjetiti na jednu manje poznatu tezu
79
Sjeverna granica Japoda
Alojza Benca o tampon zoni upravo na podruju Poglinja. Iako je poao od krive teze da na tom prostoru nema ili su vrlo rijetki proto povijesni nalazi, zanimljivo je razmiljanje o postojanju meuprostora izmeu Japoda i panonskih naroda. Relativno novija iskopavanja Turske kose, Topuskog,4 Krevina kod Velike Kladue5 i niz lokaliteta otkrivenih rekognosciranjima potvruju razvoj osebujne kulturne pojave na navedenom prostoru i prilino gustu naseljenost, moda ak veu nego na samom matinom podruju Japoda. Nedavno je otkriveno nekoliko malih gradina s tumuloidnim bedemom6 na ulazu, tipinim za krajeve oko Kupe, a u neposrednoj blizini velikog nalazita kvarcnog pijeska koji, pak, ima veze s nalazitima eljezne rude. Zanimljivo je da su dvije od njih udaljene svega tristo metara jedna od druge, a ni druge nisu previe daleko. Upravo pretpostavljena gustoa naseljenosti, jaka ekonomska osnova i kulturne posebnosti, odnosno, intenzitet i punoa ivota oko rijeke Kupe i njenih pritoka upuuju na nunost posveivanju vee panje u arheolokim i drugim istraivanjima porjeja Kupe, ali i Like. Bez novih istraivanja s primjenom istovjetne metodologije neemo biti u mogunosti doi do pravih zakljuaka. Trenutno se stjee dojam o izrazitoj dominaciji Japoda u sredinjoj Hrvatskoj to je samo djelomino tono. Japodi su se razvili u dobro organiziranu zajednicu zahvaljujui relativnoj blizini razvijenijem mediteranskom svijetu, a s druge strane relativnoj izoliranosti koja je omoguavala veoma dug kuntinuitet razvoja vlastite kulture. Samim tim se stvorila mogunost formiranja bogate osebujne kulture koja je iza sebe ostavila brojne atraktivne predmete koji jako privlae arheologe pa se na njihovim matinim podrujima istraivalo vie nego u njihovom susjedstvu. Pored toga povijesni dogaaji se najee razmatraju kroz ratna dogaanja, a Japodi su u tom kontekstu izazvali znatnu panji kod antikih pisaca. S druge strane u Pokuplju su turbulencije kudikamo izraenije i nisu omoguavale dugotrajniji razvoj neke posebne skupine ili naroda. To je oteavalo stvaranje jasno denirane materijalne ostavtine koja bi privukla znaajniji angaman arheologa. Valja naglasiti i oteavajue okolnosti pri istraivanju Pokuplja
uvjetovane geolokom osnovom. Naime, zbog kiselosti tla kosturi pokojnika na podruju Kolapljana nisu sauvani. Slian proces se dogaa i s ostalim predmetima. Za razliku od toga kosturi su i predmeti u krakom centralno japodskom prostoru izvrsno sauvani. To je samo jedan usputni primjer koji upozorava da bi se kod buduih usporednih statistikih tabela i ta injenica morala uzeti u obzir. Drugi vaan oteavajui faktor je nepoznavanje nizinskih naselja Pokuplja koji se nalaze pod dubokim slojevima rijenog nanosa pa ih je teko otkriti, a pokazalo se upravo to da je daleko vie ljudi ivjelo u nizinama nego ne gradinama u okolici. Dobar primjer su arheoloki lokaliteti u gradu Karlovacu gdje na malom prostoru ima nekoliko velikih naselja (Dubovac, Gradac, Kamensko...). Gradina Dubovac na brdu uz Kupu ima kontinuitet od eneolitika do Rima te kulturni sloj debljine preko dva metra7 na povrini od oko 1000 m, a s druge strane Kupe nalazi se veliki tell u naselju Gradac8 povrine preko 10 000 m takoer s kulturnim slojem veim od 2 metra. Nedaleko se nalaze i druga, manje vie jednoslojna, nizinska naselja kao primjerice ono u Kamenskom. Dakle, bogat ivot slabo poznat arheolokoj javnosti koji zbog male atraktivnosti i velike unitenosti grobova nije dovoljno zanimljiv da bi privukao veu panji arheologa. Da zakljuimo: detaljnije istraivanje sjeverne granice Japoda e dovesti do novih spoznaja koje e, najvjerojatnije, pomaknuti june granice Kolapljana prema jugu, moda ak do Tromarije. To nee umanjiti znaaj japodske kulture ve e, dapae, potvrditi njihovu mo i dobru drutvenu organizaciju koja je uspijevala imati velik utjecaj na brojano vrlo jaku zajednicu Kolapljana. Takvo razgranienje vjerojatno potvruje i razgranienje rimskih provincija Dalmacie i Panonie kojom prilikom se vjerojatno potivalo zateeno stanje u etnikom smislu s tim da se samom granicom nastojalo i minorizirati utjecaj Japoda u Pokuplju. Cjelovitija istraivanja i objava nalaza s podruja Pokuplja bi svakako mogla pomoi u boljem poznavanju problema. Istraivanja u tom pravcu tek predstoje, a ovaj rad neka poslui kao skroman doprinos novijim razmiljanjima o sjevernoj granici Japoda.
80
Izdanja HAD-a 23/2008., 79-83

1
Dubravka Balen-Letuni, Japodi arheoloka svjedoanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisuljeu, Ogulin 2006. - Boris Oluji, Povijest Japoda pristup, Zagreb 2007. Dragan Boi, Imenovali su se po Kolpi, Zaklada tisoletij, Zgodovina Slovenije od neandertalcev do Slovenov, Ljubljana 1999, 174-176. Lazo ukovi, Kolapiani, Ratnici na razmeu istoka i zapada, Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb 2004,174-209. Stjepan Markovi, Hrvatske mineralne sirovine, Zagreb 2002. L. ukovi, o.c. (2), 184-209.
Branka Raunig, Krana naselje mlaeg eljeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni, Opuscula archaeologica 20, Zagreb 1996, 39-70. Lazo ukovi, Prapovijesne gradine karlovakog kraja, IzdHAD 16, Zagreb 1993, 163-171. Zoran ukovi, Dubovac 2001 izvjetaj o zatitnim arheolokim istraivanjima, Glas gradskog muzeja Karlovac 1-2, Karlovac 2002, 21-22. L. ukovi, o.c. (2). 176, 188.
3 4
LITERATURA BALEN-LETUNI, D., 2006., Japodi arheoloka svjedoanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom tisuljeu, Ogulin DRAGAN BOI, D., 1999., Imenovali su se po Kolpi, Zaklada tisoletij, Zgodovina Slovenije od neandertalcev do Slovenov, Ljubljana, 174-176. UKOVI, L., 1993., Prapovijesne gradine karlovakog kraja, IzdHAD 16, Zagreb, 163-171. UKOVI, L., 2004., Kolapiani, Ratnici na razmeu istoka i zapada, Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb,174-209. UKOVI, Z., 2001., Dubovac 2001 izvjetaj o zatitnim arheolokim istraivanjima, Glas gradskog muzeja Karlovac 1-2, Karlovac, 21-22. MARKOVI, S., 2002., Hrvatske mineralne sirovine, Zagreb OLUJI, B., 2007., Povijest Japoda pristup, Zagreb RAUNIG, B., 1996., Krana naselje mlaeg eljeznog doba u selu Trnovi u sjeverozapadnoj Bosni, Opuscula archaeologica 20, Zagreb, 39-70.
81
Sjeverna granica Japoda LAZO UKOVI
NORTHERN IAPODES BOUNDARY

(Summary)
Recently two books have been published providing a synthetical overview of the history and material culture of the Iapodian people, both containing an extensive bibliography. Although using a slightly different approach to the subject, these two works beautifully complement each other. (1). Quite a huge interest has recently been shown in the northern Iapodes boundary, not so much for Iapodes themselves, but in order to dene the distribution of culture of the prehistoric tribe of Colapians (2). The majority of researches, including the author of the present paper, were earlier more prone to believe that Colapians were a marginal Iapodian tribe. Strabon thus claims that Kupa ows through the Iapodian lands (Strab VII, 5, 2). According to Pliny the Elder and Ptolemy, Colapians were a people of South Pannonian origin who were strongly inuenced by the Segestians and the Iapodes. Their main economic activities were river trafc, trade and metallurgy. The mention of Colapians in the late medieval and early Modern History geographical maps (Illus. 1) conrms the continuity of memory of a long-vanished people. Such considerations are increasingly being conrmed in the eld. Especially interesting in this context is the territory of east Colapians (Poglinje and Topusko surroundings) where numerous iron ore nds were uncovered. (3). Relatively recent excavations at Turske kose, Topusko, (4) Krevina near Velika Kladua (5) and a range of sites discovered through reconnaissance conrm the development of a distinct cultural phenomenon in this area and a quite dense population, perhaps even larger than the one that resided in the original Iapodes territory. Recently a number of small hill-forts were discovered with a
tumulus-like wall (6) at the entrance, typical of the areas around the river Kupa, in the immediate vicinity of a large silica sand deposit, itself connected to iron ore deposits. A signicant aggravating factor in better differentiation of Iapodes and the Colapians is the poor knowledge of the lowland settlements of Pokuplje which lie deep under layers of alluvial deposits and are therefore hard to discover. As it turns out, far larger populations lived in the plains that in the neighboring hill-forts. A good example are the archaeological sites in the town of Karlovac where several large settlements developed within a small space (Dubovac, Gradac, Kamensko...). The Dubovac hill-fort situated on a hill along the Kupa has a continuity since the Aenolithic to the Roman times and a cultural layer over two meters deep (7) spreading over an area of 1000 m. On the other side of the Kupa there is large tell in the village of Gradac (8) covering a surface area of over 10 000 m also with a cultural layer of over two meters deep. To conclude: more extensive research of the northern Iapodian boundary will lead to new understanding that will probably shift the south boundary of the Colapians further towards the south, perhaps all the way to Tromarije. Far from diminishing the importance of the Iapodian culture, this will conrm their power and good social organization which managed to exert a large inuence on the populous community of the Colapians. Such demarcation is probably conrmed by the demarcation of the Roman provinces of Damatia and Pannonia, but the actual place of separation still remains to be determined in the eld.
82
Izdanja HAD-a 23/2008., 79-83
Sl 1. A.Ortelius, Karta Ilirika i Panonije, 1590. (Ankica Pandi, Pet stoljea zemljopisnih karata Hrvatske, Zagreb 1988.) Illus. 1. A.Ortelius, Map of Illyricum and Panonnia, 1590. (Ankica Pandi, Pet stoljea zemljopisnih karata Hrvatske, Zagreb 1988.)
83
84
SINEVA KUKO
LIK JAPODSKOG RATNIKA FIGURE OF A IAPODIAN WARRIOR
Primljeno: listopad 2008. UDK 903.2 (497.5 Lika)
Sineva Kuko Sveuilite u Zadru Odjel za arheologiju Obala kralja Petra Kreimira IV. HR 23000 Zadar
Ratnik je dominantna gura cjelokupne japodske likovnosti i glavni japodski znak i simbol (drutveni religijski); sredinji je lik jednog japodskog mita i kljuni dio japodske Slike svijeta. Ovdje se analiziraju, na osnovu skromnih arheolokih podataka, oprema, uloga i shvaanje ratnikog u japodskoj zajednici. Koriste se i odreene usporedbe s indoeuropskom relevantnom graom. Japodski ratnik je plesa, itifalian je, istaknuti je sudionik (funeralnog) obreda (libacija, banket), sudionik je Posljednjeg putovanja u pratnji ptice-due s kacigom, te mitski (heroiziran, deiciran?) posrednik izmeu zemlje i Kozmosa. Kao dio drutvene zbilje i religije, ratnik dodiruje sfere plodnosti i posveenosti: uspostavlja poredak i postaje vrhunska japodska vrednota i ideal. Posebno su analizirani u japodskoj kulturi naglaeni simboliki aspekti ratnikog lika; takoer, i njegova stvarna uloga u zajednici, no tek u zadnjim stoljeima japodske kulture, kada se u japodsko keltsko/rimskim dodirima intenzivira naoruanje i postoji (Lika, Pounje) tip pokopa s (bojnim ) noem, posudom i drugom opremom (pojasne kope, itd). Kljune rijei: Japodi, ratnik, naoruanje, kult mrtvih, plodnost, simbolika, mit, Kozmos, rat, poredak.
Ratnik je ikonografska (idejna) okosnica gurativnosti s japodskih urni (sl.1-4a); ratnik je dominantna gura cjelokupne japodske likovnosti. Stoga je u japodskoj kulturi ratniki lik gotov sinonim za lik i pojam ovjeka. Antropomorfna pak forma bitan je indikator stila, likovnog ukusa i duhovnosti uope. Ali, uz to to oslikava drutveni realitet s ratom kao bitnim fenomenom, ratnika forma, skrivajui neka znaenja, simbolizirajui stvari i pojave, pogodna je i u spoznaji svjetonazornih odrednica arhainih zajednica. Proces simbolizacije osebujan je u konkretnoj kulturi, posebno u njezinom kultu mrtvih. No, u svijetu mrtvih, u grobnom (i nadgrobnom) kontekstu, rat je ipak samo artefaktni (i slikovni), dakle, slabi odraz stvarnosti. Japodska kultura tipian je primjer iznijansiranih odnosa izmeu drutvenog (ratnikog) realiteta, strukture pokopa (bez oruja) i nadgrobnih slika (sl. 1-4a). Tijekom eljeznog doba nedostatak oruja u japodskim grobovima opa je pojava . Oruje, uglavnom maevi i noe1
dozvoljavali ulazak oruja u grob u kulturi s naglaenom funerarnom ratnikom ikonograjom (sl:1- 4a), u povijesnim trenucima kada je japodski ratnik sigurno bio sredinja drutvena gura, u zadnjim stoljeima stare ere. Uz prvi, ratniki, funkcionalni, esto je istican blagotvoran i apotropejski aspekt oruja u arhainim sredinama3; kao to titi od rata, oruje titi od svih zala. Osobito ova zatitnika i "oslobaajua" funkcija pretpostavlja slojevitu simbolinost oruja: ono ulazi u sferu plodnosti, bogatstva, tj. mira i duhovne ravnotee. To je arma intacta4, oruje koje nije bilo namijenjeno ratu ve bogovima i ritualu, s pozitivnim djelovanjem na ive i mrtve (mukarce i ene), koje je moralo proi obred oienja. Samo takvo oruje moglo se unijeti u grob i u zajednicu. Oruje ratnika u japodskim slikama libacije ili banketa (sl. 2-3) bilo je oruje mira i obreda, a ne rata. Bila je to japodska arma intacta. U blagotvornom djelovanju oruja ulogu ima i energija samog metala. Ona je bliska vatri, ona je vrst tapasa. Ratnik i njegovo oruje posjeduju neto od te "kreativne topline".5 U
vi, prilae se u grob tek u zadnjim fazama japodske kulture2. Ostali su nepoznati religijski i svjetonazorni razlozi koji nisu
85
Lik japodskog ratnika
ratniku se dotiu voda i vatra.6 Uz vraa, amana i kovaa, i ratnik je intimno povezan s Vatrom; tijekom (inicijacijske) borbe, njegova toplina slina je magijskoj vruini amana i vraeva ili furoru boanskih gospodara bijesa, bogova rata (Indra, Mars, Odin).7 Toplina ratnika i vrelina njegovog oruja, nastala u borbi, povezuje ga sa svijetom magije, mistike i omoguuje ratniku neobine prodore u religijsko.8 Podupire to i neraskidiva veza ratnika i konja, temeljnog indoeuropskog znaka i simbola. Ipak, ostaje nepoznat, simboliki sloen proces djelovanja oruja na svijet pokojnika.9 Pitanje je na kojim je sve simbolikim osnovama uope bio uspostavljen odnos oruja/ rata i smrti u japodskoj kulturi koja uz pokojnika ne prilae oruje, ali upravo na nadgrobnim slikama forsira ratniki lik (sl. 1-4a).
10
je konjanik iz sveane povorke (sl. 1d) i, na kraju, putnik na konju u Posljednjem putovanju (sl. 4). Njegov izgled s kacigom tada preuzima antropomorzirana ptica najdomljiviji ikonini simbol japodske kulture. Japodski ratnik je forma realiteta i temeljni japodski znak i simbol: drutveni i religijski. Nabrojene funkcije japodskog ratnika, tek nasluene u likovnim predodbama, dotiu problem odnosa ratnika i plodnosti, ratnika i sfere svetoga i vrhovnitva (auctoritasa); dotiu pitanje hijerarhizacije japodskog drutva i religijskih aspekata funerarnog i boanskog kulta. Kroz ratniko doista se najbolje prati funkcioniranje simbolinog u japodskoj kulturi. Japodskog ratnika obiljeava defenzivno, ponekad i ofenzivno oruje. Najee ima samo kacigu i tit, no nosi i koplje i ma. Kaciga ga najdosljednije determinira. Pojavljuju se tip s perjanicom (sl. 1/a-b, e - 4a, 6 -8, 10 -11) i poluloptasti tip (sl. 1/d, 13 -13a, 14 -14a, 17 17b, 18b). Na japodskim urnama Pounja, vanom izvoru za poznavanje japodskog ratnikog svijeta, ratnik nosi oba tipa (sl.1). Kaciga s perjanicom, naelno, mogla je biti starija od poluloptaste. Jer, japodska kaciga s predimenzioniranom perjanicom s repom najblia je irokoj obitelji bronanih Helme mit Krempe, koja poinje u 7. st. pr. Kr.20 Negovski tip posljednja je njezina inaica u istonoalpskom krugu.21 Duga perjanica prati ratnika i u kasnim situlskim prikazima (4./3. st. pr. Kr.).22 (Ali, i ilirsko-grki tip kacige imao je perjanicu, koja se jo u zadnjim stoljeima stare ere likovno prikazivala, npr. na srebrnoj kopi iz Albanije Selc s Posthme).23 Zbog likovne stiliziranosti japodskih ratnikih prikaza, ne moe se u njima tipoloki i vremenski prepoznati konkretna inaica tipa kacige s perjanicom24, koji u razliitim oblicima dugo traje u ivotu i umjetnosti alpskog kruga i ire. Meu najstarije njegove japodske prikaze vjerojatno spada ona u prizoru ratnike povorke na pojasnoj kopi, bez arheolokog konteksta iz Prozora (sl.6).25 Analogijom prema antropomorfnim privjescima tipa Prozor (sl.10), kaciga na kopi iz Prozora moe se priblino odrediti u 6. 5. st. pr. Kr. Naime, veliki polumjeseasti element na glavi antropomorfnih likova tipa Prozor, bar onih s falosom, (sl.10), kao i slian polumjesec na glavi ratnika iz Graaca (sl.7-8) i Jezerina i (sl.11), predstavljao je stiliziranu kacigu s krestom s dugim repom. Njima je likovno srodna kaciga s perjanicom na drugim japodskim artefaktima: na jantarnom zrnu iz Prozora, neodreene vremenske pripadnosti.26 Nose je ratnici s malim okruglim titom, prikazani u povorci u likovnoj geometrijskoj maniri koja u japodskoj kulturi, meutim, nije kronoloki osjetljiva.
Izgled i moi japodskog ratnika u mnogoemu su tipine; neke njegove funkcije, mada nisu strane senzibilitetu eljeznog doba, tee su objanjive. Iako oskudan i iskljuivo funerarne naravi, japodski artefaktni sklop (pogrebna nonja, nadgrobne slike) ipak govori o liku i karakteru japodskog ratnika i o njegovoj percepciji u kolektivnoj svijesti. Polazei od tog skromnog fundusa, obrisi japodskog ratnika mogu se deducirati i iz iznijansiranih, gotovo arhetipskih koncepata tipa boanskog Indre, Marsa, Rudre, Maruta (i Varune) i drugih Gospodara rata. U pojedinim indoeuropskim ritualima i mitovima koji se tiu oruja, ratnika i rata, snano se odraava ono to se blijedo nazire ili pretpostavlja u japodskim ratnikim slikama. Stoga su poeljne japodsko-indoeuropske socioreligijske usporedbe. Kao jedan od moguih modela, ovdje se uzimaju sloeni odnosi Indra Varuna i Mars Quirin, koji oslikavaju bit ratnike (indoeuropske) funkcije.11 Kao to je brahman naelo vrhovnitva, vedska kshatra12 je naelo ratnike i kraljevske funkcije; neodvojiva je od vrhovne vlasti. Ratniki i kraljevski svijet nazvan je kshatriya Indra,
13
bog rata je kshatriya.14 Ali, nasilan i dinamian Varuna koji nije bog rata, ali se ratu osebujno pribliava, drugi je pol koncepta kshatre. Za iransku pak kshatru (herojstvo), takoer am15 16
bivalentan entitet, vee se, na materijalnoj razini, pojam metala, no u svim njegovim izdanjima i oblicima, od plemenitih koji pripadaju vrhovnitvu, do grubih i ratnikih, kojima se izrauje oruje.
17
Japodski ratnik dio je ratnike druine, svojevrsne japodske marye18 (sl.5-6 ). On je plesa (sl. 7-8) ). Itifalian je (sl. 1/c,10-11). Sudionik je funerarnog banketa (sl.3) i izvritelj/prinositelj libacije (sl.2). Glavni je sudionik mitske prie o nebeskom (Sunevom) koplju (sl. 12-15a,17-18b)19, u kojoj se identicira sa simbolinom strukturom boanskih Blizanaca (?). On
86
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Perjanica, ne samo svojim dimenzijama ve i pravilnou linija izvedenih estarom, najizravnije doarava ljepotu japodskog ratnika (sl.1/a-b, 2-4a, 7-8,11). I najmonumentalnijeg ratnika jadranskog svijeta, iz Capestrana, primarno obiljeava ono to je nosio na glavi: velik eir ili kaciga s perjanicom.27 Na japodskim urnama kacigu s predimenzioniranom perjanicom uglavnom imaju ratnici s neizraajnom zionomijom, stilski neosjetljivom (sl. 1a-b, 2, 4). Izuzetak je ratnik u prizoru banketa s velikom perjanicom i orijentalizirajuim prolom (sl. 3). Mada se kaciga s perjanicom rano pojavljuje u jugoistonoalpskom svijetu i u samoj japodskoj likovnosti, na japodskim urnama ona, dakle, nije kronoloki relevantna. Poluloptasti japodski tip kacige (sl. 1/c-d, 13a, 14a, 17a17b,18/b) moe se prepoznati kao proizvod keltsko-latenske kulture.28 Tip je, meutim, slian i rimskim republikanskim i kasnijim kacigama.29 Teko je odrediti prostor (italski, alpski) odakle je njegova inaica inspirirala japodski svijet. Jer, iako je u jugoistonoalpskom krugu i na okolnom prostoru, od 4. st. pr. Kr. keltski model naoruanja postao dominantan, on je mnogim elementima (kacige, dugi maevi, titovi), pogotovo u likovnim predodbama, bio srodan republikanskom i kasnijem rimskom naoruanju.30 Na ploici iz Prozora (sl. 17/1, 17a) na vrhu poluloptaste kacige je dugme; ne naziru se titnici za vrat. Ovaj prikaz kacige u stvarnosti najbliiji je kacigi iz Vrankamena kod Bosanske Krupe31 iz zadnjih stoljea stare ere (sl.19).32 (Podsjea i na kape Dioskura.) Ipak, nejasno je nose li ratnici-konjanici u povorci iz Zaloja (sl. 1/d) poluloptasti tip sa titnikom za vrat (i paragnatidama)33 ili moda kasni tip ilirsko-grke kacige, predoen u 2. st. pr. Kr., izmeu ostalog i na pojasnoj kopi iz Gostilja34. Iako je u naoruanju konjanika iz Zaloja kaciga prikazana u kombinaciji s dugim maevima keltske inspiracije,
35
kulturnim sreditima i stilskim tokovima nisu istovremeni. Ikonografski spoj orijentalizirajue-arhajskog prola, dugog maa i poluloptaste kacige govori da je za gurativnost japodskih urni ipak bio vaan situlski model, u svojoj dugotrajnosti i sam ikonografski naglaeno retardiran i hibridan. On je mogao sadravati starije i mlae elemente naoruanja i oblikovanja antropomorfnoga i prenijetiih Japodima u bilo kojem razdoblju mlaeg eljeznog doba. Japodski ratnik u inu libacije, s kacigom, s kratkom ukraenom tunikom i s rogom u ruci (sl. 2/b), potpuno odgovara situlskom konceptu ratnikog lika (ogledalo Arnoaldi,39 5. st. pr. Kr.; sl. 41; pojas iz Vaa,40 5. st. pr. Kr.: sl. 20/ b). Iako je izgled ratnika na japodskim urnama (sl.1- 4a) dobrim dijelom inspiriran svijetom situlske gurativnosti i nadopunjen elementima naoruanja latenskog tipa, vjerojatno posredstvom jugoistonoalpskog (situlskog) kruga, Japodima su odreena oruja sigurno stizala i iz junihi ilirskih zajednica. Neke elemente (koplja)41 Japodi su sami proizvodili. Takoer, u likovnim prikazima s japodskih urni nazire se cijeli niz autohtonih osobitosti u kombiniraju posuenih elemenata ratnike opreme i u prenamjeni situlskih kompozicija. Konkretno, u umjetnosti situla, perjanica kacige nikad nije predimenzionirana na "japodski nain". Jedino je istaknuta u prizorima natjecanja, najee nagih boraca (sl.20); ona oznaava vrijednost koja pripada pobjedniku, simbolizira uspjeh i virilnu superiornost. U situlskim prizorima rat je prisutan, ali dominira njegov paradni, ceremonijalni, mirni i herojski aspekt, s rijetkim naglaskom na borbenom, no, gotovo uvijek na individualnom inu pobjede (pojas iz Vaa, 5. st. pr. Kr.).42 Japodska funerarna gurativnost ratnikom liku daje funkcije (libacija, banket) koje on nije imao na situlama. U situlskoj gurativnosti ratnici ne obavljaju obred. Situlski borci, antitetino okupljeni oko trofeja, nemaju ratnika obiljeja43 (sl.20). Japodski pak ratnici, s kacigom i titom, obred libacije obavljaju rogom. Rog je atribut ratnika i lovca u mnogim likovnim prikazima eljeznog doba44 (sl.37). Rog je i ritualni recipijent,45 arobna i boanska posuda koja izaziva plodnost. Zato je on istaknut prinevski prilog u bogatim haltatskim pokopima od Trebenita46 do Hochdorfa.47 U situlskoj gurativnosti rog je ratniki instrument za oglaavanje i zapovijedanje (sl. 41),48 ali i gozbeni recipijent (situla Benvenuti). Pitanje je to je tono sainjavalo stvaranu japodsku ratniku opremu u vrijeme nastanka urni iz Pounja pri kraju japodske kulture, kao i u prethodnim stoljeima. Blijedu sliku toga pruaju groblja Pounja (Jezerine,49 Ribi,50 Crkvina51) i like nekropole.52 Dominiraju (eljezni) bojni noevi (sl. 21),
koji nisu stariji od 4./3. st. pr. Kr., ona se ne moe sa sigurnou odrediti kao keltska, ranorimska ni grko-ilirska (?). Jer, sva tri oblika istodobno se upotrebljavaju i likovno predoavaju, u zadnjim stoljeima stare ere. I Japodi su vjerojatno poznavali i predoavali i ilirsko-grki tip kacige. One su naene u najbliem japodskom susjedstvu, kod Kolapijana (u rijeci Kupi kod Siska),36 u Donjoj dolini,37 u Kaptolu, itd.38 Poluloptastu kacigu (u kombinaciji s dugim maem) na pounskim urnama najee nose ljudi s orijentalizirajue-arhajskim prolom (sl.1/d), to je ikonografsko-stilski i vremenski nerealno. Ali, ta kombinacija mogua je u kontekstu japodske kulture, gdje se u cjelinu okupljaju oblici koji u izvanjskim
87
zakrivljeni, jednoreznog sjeiva iz zadnje faze japodske kulture (Prozor, gr. 71, gr. 75 : sl. 24 -25; sluajni nalazi iz Siska,
53 54
Prozora, Zagreba: sl. 21-23) ili pak noevi ravnog hrpta i zakrivljenog sjeiva (Prozor, gr. s pojasnom kopom55: sl. 16b16c- ; Kompolje I, gr.12756: sl. 26; Drenov Klanac,57 Kompolje58, Lipova Glavica59: sl. 30). Ma je relativno slabo sauvan, tek nekoliko primjeraka kratkih jednoreznih eljeznih maeva (s uzdunim lijebom): Kostel (6. st. pr. Kr),60 Ribi, (gr. 12)
63 64 65 66 61
Kao to Indru prati marya, druina mladih vojnika Maruta,85 japodskog ratnika od samog poetka eljeznog doba slijedi ratnika skupina, obino likovno naznaena u linearnom i monotonom nizu geometriziranih, trokutastih, bezlinih gura (no iz Metka:86 sl. 5). Poput Indre, koji je plesa- nrtu87 i japodski ratnik je plesa (sl. 7-8). Indra pak i Mars praobrazac su velikog ratnika; predstavljaju pravi aspekt rata: bitku, osvajanje i mo. Ratnikog tipa bio je i ples starorimskih naoruanih sveenika Marsa i Quirina zatitnika plodnosti i stabilnog mira. Saliji, koji nastupaju in tutela Jouis Martis Quirini, dva puta na godinu,88 u obredima udaraju tapom/kopljem o nebeski tit i njegovih 11 kopija.89 Rimski sveenici-plesai s orujem provodili su obrede koji su osiguravali i rat i mir: hrabrost, snagu, pobjedu, zemljoradnju, plodnost, kontinuitet politikog i religijskog ivota zajednice.90 I mitski kovai-metalurzi Kureti (Kouretes),91 monici vatre, mladi ratnici i gospodari pei bili su poznati plesai s orujem; imali su funkciju u inicijaciji (djeaka).92 Figurica japodskog ratnika-plesaa iz okolice Graaca objeena je o tipino japodsku ploastu naoalastu bulu iz 5. ili 4. st. pr. Kr.93 (sl. 7-8). Likovno, japodski ratnik-plesa s dugom perjanicom i istaknutim rukama u biti je trokutasti privjesak tipa Prozor (sl. 10), osloboen geometrijskog okvira i u prostoru pokrenut. Njegov neposredni likovni prethodnik je muki lik tipa Prozor s izdiferenciranim udovima i falosom (sl. 10). U japodskoj zajednici, u vrijeme uspona eljeznodobnog drutva, postojao je suivot dvaju razliitih likovnih koncepcija u predoavanju antropomorfnog (ratnikog) lika: trokutaste, bronanodobne derivacije i konkretne, rastvorene. To potvuje i ratnik (sl. 11) oblikovan u 3. st. pr. Kr. na pojasnoj kopi iz Jezerina. (gr. 36 b).94 On je japodski likovni vrhunac (u predoavanju ratnikog svijeta). I kod Japoda, taj svijet shvaen je kao svojevrsni magnicum spectaculum,95 no ipak daleko skromnije nego u monim sreditima. Moda i lik ratnika iz Jezerina svojom likovnom ljepotom - pokretnou u prostoru, zapravo doarava ples. Figure u orantskoj pozi, rairenih prstiju na prenaglaenim dlanovima, postoje od samih poetaka kulture po Europi i drugdje, predoene u skrovitim prostorima pogodnim za obred (peine, stijene)96 ili pak na brojnim posudama97 i drugim artefaktima.98 Isto vrijedi i za motiv ruke (i stopala) (sl. 50),99 koji i u sustavu japodskih znakova (simbola) u Lici (sl. 30-31) i Pounju ima odreeno mjesto.100 (Japodskom sustavu znakova na podruju Like u najnovije vrijeme prikljuuje se i slikana spirala-valovnica iz Lipove glavice: sl. 28-29). Tek neki
Jezerine (gr.150,62 gr.

67
237, gr. 99, gr. 400, gr. 288, Prozor. Ponekad su krivi maevi svojom duinom (oko 40 cm) sliniji velikim noevima (Ribi, gr. 17, kraj 1. st. pr. Kr).68 Dugi, tzv. latenski maevi, tipini za keltske horizonte (3. 1. st. pr. Kr.) na Japodima susjednom prostoru (Slovenija),69 u japodskoj kulturi samo su predoeni na urnama, iskljuivo u scenama konjanikih povorki (sl.1/d). Japodski repertoar sauvanog oruja tvori i manja koliina uglavnom eljeznih kopalja (gradina u Peanima u Lici;70 Klokot u Pounju, 3. 1. st. pr. Kr.71). Uz noeve, koplja su najbrojnije oruje (Klokot72 : sl. 27; gr. 303 iz Ribia, 1. st. pr. Kr.73). Pojavlju se sjekire,74 rijetke su kacige (negovski tip s gradine ungar/Osredak kod Cazina75 i poluloptasti tip (sl.19),76 te bronani bode mounjskog tipa iz Kostela.77 Na urnama ratnik, sudionik banketa (sl. 3), ima koplje, kacigu s velikom perjanicom i goljenice. Taj tip goljenica dugo se upotrebljavao na irokom prostoru.78 Samo na jednoj japodskoj goljenici naznaen je njezin zavretak na ratnikovu stopalu. Iako ratnici s japodskih urni rijetko nose okrugli tit (sl.4a), na urnama se esto predoava motiv diska-rozete. Moda je on ovdje doista samo dekorativan. Izvorno, bio je solaran. Motiv diska-rozete na irokom prostoru ukraava titove: na daunskim mukim stelama, ispunja ponekad i diskove bolonjskih stela, itd. Na pojasnim pak japodskim ploicama iz 2. st. pr. Kr. iz Prozora ratnici nose jedino okrugli tit (sl. 17b, 18a). U japodskim nekropolama Pounja pred kraj stare ere, rijetko oruje, uglavnom noevi i maevi, postavljano je uz urnu, pobodeno u zemlju79 ili pak poloeno na urnu.80 Obiaj postavljanja oruja izvan urne, u vertikalnom poloaju, izvodi se iz autohtone, a ne rimske tradicije.81 I u Donjoj Dolini koplje i maevi stavljani su okomito uz urnu tijekom eljeznog doba.82 Obiaj pobadanja koplja, tipinog simbola boga rata, zabiljeen je i u gostiljskoj nekropoli.83 Okomito koplje, pobodeno u zemlju svojim vrkom, esto se spominje (pisani izvori), ali i (obredno) prakticira u arhainom svijetu; pobada se u zemlju oko pokojnika, kao trofej i znak posebne vanosti.84
88
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
od prapovijesnih orantskih likova su ratnici i plesai. Moda i lik japodskog oranta (Liko Lee Otoac: sl. 9), objeen o spiralno-naoalastu bulu iz 6. st. pr. Kr.,101 doarava obredni ples. Njegova haljina je resasta, poput kratke japodske ratnike odore (sl. 1/b-2). On pripada seriji japodskih oranata, predoenih u istoj ratnikoj (?) resastoj odjei, s analogijama na susjednom prostoru (Donja Dolina).
102
sitne plastike, predoen je krajem 7. ili poetkom 6. st. pr. Kr. na velikom bronanom poklopcu (?) (gr. 14 iz Monte Penna, Pitino di S. Severino: sl. 34).108 On je, naravno, usporeen s poznatom scenom iz Bisenzija (sl. 35 ).109 U oba sluaja ratnici-plesai sudjeluju u obredu sa zarobljenom (mitskom) ivotinjom irealnog izgleda. Picenska ivotinja ima dodane konjske protome. Poklopac (?) na kojem se odvija ovaj picenski ratniki ples nalik je titu, sa sredinjim umbom, odnosno, omphalosom; stoga cijeli prizor
110
Obino se prikazuju samo
tri rese; stoga, gurica moda doarava (i) muki lik s falosom i nogama, analogan mukim likovima tipa Prozor (sl.10). Itifalian, japodski ratnik-plesa iz okolice Graaca, s posebno istaknutim akama, u pozi je stanovite ekstatinosti (sl. 7-8). Poloaj njegovih nogu ponavlja se na urni iz Ribia;103on se ne moe izvesti iz situlske likovnosti. Ratnik-plesa oito je lik iz japodskog realiteta; ali, njegova funkcija sigurno je bila simbolina u socioreligijskoj japodskoj sferi. Pokret njegova tijela je ritualan, prastar u prapovijesnoj likovnosti; obiljeava mnoge zagonetne likove: vraa, amana berserkersa, ratnikainicijanta obuzetog ivotinjskom snagom, furorom.104 Ritualna je i poza nagog mukarca-plesaa s falosom u erekciji, rairenim rukama i prstima, iz Picenuma s kraja 7. st. pr. Kr. (gr.17, nekropola Monte Penna, Pitino di S. Severino: sl.32-33).105 On nema ratnika obiljeja, ali atmosfera koja ga okruje i injenica da je prikazan na paradnim diskovima ratnikog odijela, nedvojbeno upuuju na ratniki svijet. To nije svijet borbe ve fantastike, irealnosti, likovnog sklada i simbolinosti. Ratnik je esto uronjen u kompozicijama s nestvarnom atmosferom (sl. 34-36, 38, 41-42) u kojoj i ptica ima svoju ulogu (sl. 3839).106 Mukarac na disku iz Monte Penna, S. Severino (sl.3233 ) je u shemi despotes ton hippon,107 omiljenoj kod Picena. Ista shema temeljna je za japodske i druge pektorale i privjeske s antitetinim konjima i antropomorfnim (mukim ili enskim) likom u sredini. Picenski konji antitetino izlaze iz zajednikog tijela, koje je antropomorzirano, s naglaenim rukama i nogama. ovjek i konj ovdje se najtjenje proimaju, izrasli jedan iz drugoga, kao u liku kentaura. Stoga ovakvi (picenski) prikazi objanjavaju brojne stilizirane, gotovo apstraktne prikaze gospodara/gopodarice konja ili pak motive antitetinih konja iz mlaih faza eljeznog doba, od Alpa do Apeninskog poluotoka i kod samih Japoda.(sl. 11). Ples je elementarni znak duhovnosti u ratnikoj sferi; on je izraz obuzdane ratnike mahnitosti i uvod u djelovanje ratnikog izvan uskog svijeta borbe. Japodima relativno blizak, picenski svijet prepun je motiva ratnika, konja, briljivo ukraenog oruja, posebno diskova (kardiophylax) i sloenih ratnikih prizora. Jedan od najdomljivijih obrednih plesova nagih ratnika, s predimezioniranom perjanicom na kacigi, u oblicima
kroenja, umoljavanja ili unitenja (?) mitske
ivotinje, poprima naglaske kozmike simbolike. Ratniki ples je tipian inicijacijski in. Inicijacija je tehnika kojom se postie radikalna pretvorba drutvenog i religijskog statusa inicijanta.111 Je li japodski ratnik-plesa inicirani novak ili onaj koji, poput svojevrsnog vraa/sveenika, vodi kroz obred inicijacije? Inicijacija se naelno mogla odnositi na ogranien japodski drutveni segment i oznaavati ulazak u muka zatvorena drutva. Mogla se ticati i ireg drutvenog segmenta: prigodom odrastanja tj. uvoenja mladia (japodskih neotes, iuventus112), u muku/ratniku druinu, svojevrsnu japodsku maryu, pri ulasku u rat, u ivotnu zrelost, moda i u samu smrt i prekogrobno (?). Na posmrtnoj monumentalnoj postelji prinevskog pokopa iz Hochdorfa (6. st. pr. Kr.) oslikan je upravo itifalian ratnik s maem u pokretu, plesu (?) ili pak u obredu, natjecanju ili funerarnoj igri (sl. 43).113 Plesom, ratnik sudjeluje u stanovitoj uspostavi reda, dakle, u ureenju svijeta114; najavljuje ratnikoj sferi imanentnu solarnost i odreenu kozminost: skladne odnose Zemlje i Univerzuma (sl. 42). Japodski ratnik, poput ratnika iz Bisenzija (8. st. pr. Kr.)115 ili Picenuma (Monte Penna, Pitino S. Severino) i Strettwega (7. st. pr. Kr)116 i mnogih drugih, svojim pokrenutim tijelom i naglaenom spolnou, u nekoj japodskoj obrednoj sveanosti simboliki uspostavlja odnos s drutvenim i religijskim silama, bitnima za blagostanje zajednice, za odravanje japodskog pojma Cjeline. Nepoznato je kojim boanskim (?) silama se obraao japodski ratnik-plesa. Kao mnogi ratnikih likovi iz eljeznog doba, od Vaa do Hirschlandena, japodski ratnik esto je nag i itifalian. Dotiu li njegove virilne i kreativne moi, naglaene falosom u erekciji, stvaralaku bit Prirode? Ratnik, i ratniki boanski entitet, sklapa osebujne, ponekad teko shvatljive odnose sa sferom plodnosti,117 koja podrazumijeva ne samo svijet sjemena, zrnja, vegetacije ve i sferu mrtvih. Svijet mrtvih zapravo je dio sfere Bogatstava (opes). Taj svijet tradicionalno pripada podzemlju, neovisno o konanom boravitu pokojnika. Indra, kao gospodar voda, takoer uspostavlja odnos s plodnosti. Uspostavljajui odnos
89
s Quirinom,118 i starorimski Mars na stanoviti nain ulazi u istu sferu.119 To je mirni Mars; Mars tranquillus je naoruani Quirinus.120 Quirin, koji koordinira sve vidove bogatstva, simbolizira aspekt oruja u miru (arma Quirini), u plodnosti i blagostanju zajednice.121 Ova osebujna jednaenja Marsa i Quirina govore o sloenim i nikad do kraja shvatljivim odnosima (boanstva) rata i svijeta plodnosti Prirode (zemljoradnja, vegetacija, fauna).122 Japodski itifalini i nagi ratnici, kao i njima slini u brojnim eljeznodobnim sredinama, osobito u ex voto kontekstima, temelje se na sloenom konceptu tipa mirnog Marsa naoruanog Quirina. Poneki, moda, imaju i aspekte tipa vrhovnog Varune, koji je drugi pol ratnikog/herojskog naela (kshatre), ali i gospodar magije, diluvijalnih i kozmikih voda (Oceana) i, napokon, uvar rte.123 Prodor u sferu plodnosti vjerojatno je pretpostavka prodoru "ratnikog" u funerarni kult. Ratniko u japodskom funerarnom kultu trebalo bi biti blie aspektu naoruanog Quirina nego istog Marsa (Mars belli). Oruje u japodskom svijetu mrtvih moralo je biti poput arma Quirini,124 oruje mira u blagostanju. Plodnost iskazana falosom u erekciji u japodskoj kulturi gotovo u cijelosti je vezana upravo za ratniku guru. Itifalian je, meutim, i muki lik s kacigom, ratnik (?) ili atlet-ratnik na ploi iz Zaloja (sl. 1/c). Naglaeno itifalian je i konj koji nosi ratnika-konjanika u Posljednjem putovanju (sl. 4). Ratnikuatletu na bonoj strani ploe iz Zaloja pandan je uspravljena ivotinja na drugoj bonoj strani iste ploe. Gipkou zaobljenih linija podsjea na egzotinu zvijer koja se pojavljuje u situlskim frizovima. Lik iz Zaloja jedina je gura sa sepulkralnih spomenika Pounja s konkretnijom anatomijom tijela. On je zapravo jedina naga gura na japodskim urnama. Naglaavanje njegove spolnosti, kao i one konjske u Posljednjem putovanju iz Golubia, istie virilne moi i univerzalnu plodnost, tovie, moda ima (magijsku) funkciju njezina izazivanja. ak i vepar (i bovidi)125 na japodskoj urni (sl. 44) moe se interpretirati kroz ratniki lik, jer vepar posebno naglaava ratniku mo.(sl. 45). S veprom se identiciraju mitski ratnici Maruti, demon Vrtra i kozmogonijski Prajapati, koji na leima podie zemlju iz vode. 126 Unitenje pak vepra, posveenog Aresu, pravi je inicijacijski in u ratnikoj sferi.127 Pria s japodskih pojasnih kopi (sl.12c-18), s istaknutim likom ratnika, posredno objanjava simboliku japodskog obrednog potapanja oruja. Jer, upravo ratnik doekuje najduu sunevu zraku, tj. (analogijom prema pojasnoj kopi iz Gostilja128) ratnik prihvaa sunevo koplje koje okomito spaja nebo/vatru i zemaljsku vodu.129 Takoer, ova japodska
pria (mit) upuuje na neke univerzalne oznake rtvenog darivanja oruja vodama u prapovijesti i kasnije. Ona jo jednom potvruje arhainu povezanost ratnika i Kozmosa (sl. 17b, 18a, 42). Japodi u Pounju, naime, prakticirali su obred bacanja oruja u vode, konkretno, u rijeku Klokot (sl. 27), lijevi pritok Une.130 Vjerojatno su bacali oruje i u samu Unu. Oruje je sigurno bilo bacano i u Kupu, od Japoda ili Kolapijana.131 Obred potapanja oruja u vodama odavno je uoen u irim prostorno-vremenskim relacijama. Posebno se vee za kasno bronano doba koje voli deponiranje dragocjenosti; traje, meutim, i kroz eljezno132 i rimsko doba.133 Darovano oruje je bilo koncentrirano uz odreene toke, velike europske rijeke i jezera, ali ne i mora.134 Posebno su neki tipovi oruja (titovi, kacige, maevi) vezani za vlane prostore.135 Zagonetna je bit tog obreda u kojem se dovodi u najtjenji simbolian odnos oruje (ratnik, rat) i voda. Obredu je vjerojatno bio imanentan i in lustracije oruja. Ona se inae postizala (vatrom136) i na druge naine, baeno oruje rtvena je tvar, vrijednost darovana vodama, tonije boanskim Gospodarima voda. No, to jo ne objanjava simboliku obreda. Indra, boanski ratnik, gospodar je voda. U Indri se izravno susreu vode, svjetlo i oruje. Oruje je u Indrinoj sferi produetak kozmike svjetlosti. Indra je, naime, postavio Sunce i Zore na Nebo i omoguio da sjaje.137 Ubojstvom Vrtre, skrivenim u vodama, bljeskovitim udarcem svoje metalne strijele, tj. munje, vajre,138 Indra oslobaa (kozmike) vode i otvara put zorama, svjetlu i suncu i nalazi svjetlo u tami; epitet osloboditelj voda (apsujif), Indrin je temeljni atribut.139 Vajra, koju mu je iskovao demijurg Tvatar, mitski kova, lei u oceanu, okruena vodom, njezino je mjesto dolje, ispod sunca; ona je viekutna, otra, sastavljena od tisuu iljaka/otrica, sjajna, zlatna, utosmea ili metalna (ayasa).140 Ponekad je Soma nazvan Indrinom vajrom.141 Soma (pie i lijek) je besmrtnost; ona pak lei u dubinama voda. Oruje je u mitskom kontekstu esto nebeskog i vatrenog podrijetla. Tipian primjer simbolinog (obrednog, mitskog) funkcioniranja oruja u naglaenom solarnom kontekstu jest slikarstvo od eneolitika do bronanog i eljeznog doba (na stelama-menhir, posebno na stijenama od Alpa do Sjevera), gdje se oruje antropomorzira i gdje se sunce, bodei, obredne sjekire i maevi neizostavno zajedno pojavljuju u razliitim prizorima (sl.47-49 ).142 Oruje pada s neba (koplja, titovi, strijele, maevi), pada u vode; stoga ono spaja nebo/vatru i zemlju/vodu. Iz (nebeske) svjetlosti raa se voda (kia). I oruje koje je svjetlost, poput munje ili groma, raa izvor. Kod Japoda koplje je sigurno
90
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
imalo istaknutu simboliku vrijednost. Ono je jedan od kljunih japodskih simbola, drutvenih i religijskih. Nalazi se u temeljnim slikama japodske kulture: u rukama ratnika u prizoru banketa (sl. 3 ) i Posljednjeg putovanja (sl. 4), u rukama ratnika koji doekuju sunevo kopolje (17b, 18a), zatim, pobodeno u veprovim leima (sl. 44) i, napokon, dekorativno (?) urezano na mukom artefaktu, tipaljki ( gr. 171 iz Jezerina iz 4./3. st. pr. Kr. ). Koplje je za Japode bilo os svijeta (sl. 17b, 18a), identi143
Oruje se, dakle, baca vodama, jer ono je, kao i ratnik, toplo i vatreno. Voda je njegova suprotnost; ona gasi vrelinu oruja. No, u vodi od iskona boravi i sama vatra/svjetlost, tonije vatra u vodama; to je besmrtnost. Oruje se baca na dno voda, na mjesto gdje se nalaze temeljni simboli obilja i vjenog ivota (khvarenah, soma/haoma, Dagdin kotao,150 devet kotlova utog cara151). uvari bogatstava obino su i boanski Gospodari magije. in bacanja oruja u vode, kao i alkemijski proces pretvorbe, spaja vatru i vodu. Ubojito oruje, koje usmruje neprijatelje i demone, oslobaa vode, njihovu svjetlost i plodnost: zemaljsku i kozmiku. Darivanjem oruja vodama, uspostavlja se simboliki odnos ratnika, plodnosti i poretka, tj. kozmosa. U potapanju oruja, na osebujan nain, jo jednom kristalizira se elementarna arhaina suprotnost vatra voda i nazire njezina iznijansirana (metazika) dijalektika, utemeljena na konceptu vatre u vodama. Boanski primatelj rtvovanog oruja, uz (vjerojatnu) istu ratniku komponentu, sigurno je imao moi u sferi bogatstava i odreene besmrtnosti. U slian okvir simbolinih odnosa vatre i vode moe se smjestiti i in potapanja (solarnih) konja u vodama - obred darivanja i umoljavanja boanskoga posebno visokim vrijednostima, od kojih se u konanici oekuje sigurnost, poredak i novi poetak.152 Japodska drutvena stvarnost je nepoznata. No, rat je bio neosporno bitan drutveni fenomen u doba susreta Japoda s rimskom civilizacijom.153 Logino je zakljuiti da je i u prethodnim stoljeima sve ono vezano za arma aktivno sudjelovalo u tvorbi japodskih ideala i vrednota,. Nepostojanje oruja u japodskim grobovima vjerojatno je dokaz njegove izuzetne vanosti, funkcionalne i simboline, u japodskoj sredini. Jer, ratniki atributi i oblici, mada provocirani realitetom, u sferi smrti esto tek simboliziraju neke (skrivene) socioreligijske tenje zajednice i pojedinca. U dodiru pak s rimskom civilizacijom, rat u japodskoj kolektivnoj svijesti sigurno je bio percipiran na drugaiji nain nego u prethodnim stoljeima. Sfera rata i sfera svetoga obino su jasno odijeljene. Njihovo svojevrsno proimanje, u ritualu i dogmi, sazdano je na spoju (prividnih) nepomirljivosti. Sfera rata i ratnikoga podreena je sveenikoj sferi svijetu svetoga i vrhovnom autoritetu openito. Sudei pak prema japodskim nadgrobnim slikama, ratnik dotie sferu svetoga i vrhovnitva. Pri tome se lik ratnika od znaka uspinje do simbola. Konkretno, ratnik u libaciji (sl. 2) nije prava simbolina forma, ve lik iz japodskog realiteta. Kao oznaka ovozemaljske moi i uzvienosti, ratnik-izvritelj (ili pak prinositelj)
cirano s okomitim nebeskim djelovanjem. (sl.17-18c). Ratnik eljeznog doba, u razliitim europskim sredinama, pojavljuje se u eksplicitnim solarnim/kozmikim kontekstima, osobito u kultu mrtvih (sl. 36, 39). Ikonografsko-semantiki spoj neba, stabla, koplja (motke) i ratnika upuuje na simboliku osi i sredita svijeta, tj. ureenja Kozmosa. Koplje je produetak Neba, tj. Sunca i Stabla svijeta. Tu ideju u apeninskim relacijama jasno oslikava prikaz ratnikog/kozmikog koplja urezanog na deblu Stabla na protofelsinskoj steli iz Via Tofane iz 7./6. st. pr. Kr.144 Simboliku spoja Stabla i koplja ponavlja tipian bolonjski ikonografski spoj Stabla svijeta i kaprida (sl. 40).145 Istu simboliku prate i indoeuropske jezine podudarnosti: slino se nazivaju koplje, motka i stablo/drvo. Fraxinus (lat.) je jasen i koplje/motka; od jasena se izrauje motka koplja; i kod Grka (Heziod) jasen je simbol vrstoe i oznaka za koplje.146 Nordijski jasen je Yggdrasill stablo svijeta. Osebujan primjerak solarnosti ratnika i oruja (maa) potjee sa Sardinije (Padria: sl. 46) iz 8./7. st. pr. Kr. (?).147 Geometriziran, gotovo apstraktan lik ratnika (boanstva?), postavljen je na vrhu jednog od triju izduenih, tankih maeva nalik kopljima. Ratnik je identiciran s maem: konkretno, ratnikova glava/kapa u obliku je vrka maa, a njegove uzdignute ruke nose antitetine jelenske glave. Apstrahirane od ratnikova etvrtastog tijela, one su vrst solarne lae. Ova identikacija maa i ovjeka (ratnika, boanstva ?) ikonografski podsjea na stariji monumentalni prikaz boga-maa (?) iz Yazlikaya (Bogazky) - hetitskog svetita u stijenama, na otvorenom148. Najtjenji odnos ovjeka i maa predoen je u pojedinim prizorima prapovijesnog slikarstva na stijenama (sl. 47- 49) Izuzetna je i solarnost ratnika, iskazana vrlo konkretnim likovnim govorom (sl. 42) na mramornoj steli bronanodobne intonacije, no, vjerojatno iz mlaeg eljeznog doba (Razlog, Bugarska).149 Ratnik, sa solarnom laom u ruci, oit je posrednik izmeu Zemlje i Neba (Sunca), koje monom mreom spirala djeluje prema dolje. Ratnik izravno prihvaa ono to dolazi s Neba, poput mitskih ratnika na japodskim pojasnim ploicama iz Prozora (sl. 17b-18a), okupljenih oko zavretka nebeske okomice- najdue Suneve zrake, tj. nebeskog koplja.
91
libacije u kultu mrtvih kondenzirana je, ne i linearna, projekcija jedne od najviih drutvenih vrijednosti: herojstva. Sudjelovanje u rtvi naglaava njegov dodir sa sakralnim. Na potencijalnu ratniku obrednu ulogu kod Japoda, blisku funkciji vraa, amana ili sveenika u arhainim zajednicama, ukazuje i lik japodskog ratnika-plesaa (sl. 7-8). Ratnik u banketu (sl. 3), meutim, simbolina je forma: on se izravno obraa pokojniku i time ulazi u prostor mrtvih. Na ratnika se prenosi neto od tajanstvenosti izmeu velike ribe i pokojnika s kojim se riba sjedinjuje. Drei posudu, znak banketa, ratnik preuzima i sva bitna znaenja gozbe: drutveno-politika i religijska. Ratnik, s osebujnim recipijentom pokojniku nudi gozbu i smisao vlastitog svijeta: rata, ali i vrijednosti koje rat nadilaze154. Time japodski ratnik s posudom postaje zgusnuta, metaforika, slikovno iskazana zamjena za ratniko-gozbenu scenograju koja je stoljeima pratila europske pokope (prinevske, ratnike tj. herojske) iz I. tis. pr. Kr. Gomilom odabranih grobnih artefakata, oni su stoljeima sugerirali proimanje rata/oruja i gozbe. Jer, gozba je idealizirani prikaz (drutvenog) poretka i odnosa meu stvarima; zato je posebno uinkovita u kraljevskim ritualima155 te u kultu mrtvih. Tu se, kao uostalom i u politici (sfera auctoritasa), kroz rituale, simbole i znakove, forsira sveobeavajua formula blagostanja (reda), u ovostranosti, odnosno, onostranosti. Sinteza rata i gozbe najbolje doarava herojsku atmosferu, koja u arhainoj svijesti primarno pripada herosu i odabranim mrtvima. Ideal eljeznodobne epohe jest heroj ratnikog lika, sudionik (gozbenog) obreda. Svojom energijom i furorom, ali i tapasom svoga oruja, ratnik osigurava okvir blagostanja. Sudjelujui u obredu (Bisenzio, Strettweg, Monte Penna, Hochdorf, Razlog, Ribi, Prozor: sl. 2-3,7), ratnik pak pridonosi uspostavi zemaljske i kozmike vertikale. Svojim poloajem i moima u zajednici (kozmosu), ratnik osigurava prijelaz u preko/grobno stanje. U japodskoj gozbenoj funerarnoj slici (sl. 3) ratnik, dakle, funkcionira kao i sam banket, tj. izjednauju se njihova simbolina znaenja. I banket i oruje u prostoru groba nose ideju Blagostanja kao zalog Cjelovitosti. Jer, banketu, kao metafori sree, imanentna je misao o trajanju. To oplemenjuje konanost i nasluuje onostranost. Zdrueni, banket i oruje/ ratnik prizivaju nastavak sklada u japodskoj onostranosti. U Posljednjem putovanju (sl. 4) japodski pokojnik i njegov "dvojnik", predodba njegove due, imaju ratniki izgled. A kao i svaki heroj, i japodski pokojnik-ratnik iz Posljednjeg putovanja neposredno je vezan s monstrumom i zamiljen kao puna suprotnost smrti, kao izvor univerzalne vitalnosti.. U procesu heroizacije pokojnika, ratnika forma i dalje funkcionira
kao stanoviti odraz japodske drutvene zbilje, no, viestruko je nadslojava i neposredno zadire u eshatoloko. Ratniko, kao bitna odrednica japodske Slike svijeta, uplie se u japodsko shvaanje posljednjih stvari svijeta. Kaciga, temeljni element individualizacije ratnikapokojnika,156 odnosno, njegove due (antropomorzirane ptice), oita je veza due s ovozemaljskim. Kaciga s perjanicom sudjeluje, dakle, u tvorbi najduhovnije simboline ikonine strukture u japodskoj kulturi. U grakoj predodbi due ona nije samo oznaka ratnike profesije ve simbolizira najuzvienije ovozemaljske vrijednosti: herojstvo, svojevrsnu japodsku kshatru.157 Moda kaciga sadri i openitu simboliku glave, prema kojoj se glava shvaa kao sredite onog to je suprotno tjelesnom i materijalnom. To bi kacigu, odnosno, duu u japodskoj funerarnoj "slici" pribliilo duhovnom i boanskom. U funerarnom kontekstu kacigi odgovara i simbolika nevidljivoga; zahvaljujui kacigi koju su mu darovali Kiklopi, Had je "nevidljiv". Atribut nevidljivosti, neuhvatljivosti (poput ptice ili psyche) vjerojatno je svojstven i hibridnom krilatom biu japodskoj predodbi due (sl. 4). Rat i Bogatstva (svi vidovi plodnosti) ujedinjeni su pod vrhovnim arhainim autoritetom koji obino ne pripada ratnikoj sferi.158 Jer, vrhovni autoritet ("kralj"),159 mada obino izlazi iz ratnikog stalea, ubrzo ga nadslojava. "Problem kralja" i njegovi odnosi s drugim sferama (opes, arma, ali i sacra) promjenjivi su u vremenu i prostoru; uglavnom su nedovoljno poznati.160 Kako japodski slikovni ostaci u prvom redu govore o ratniku kao o sloenoj guri, koja je uvelike prodrla u japodsku sliku svijeta, u segmente plodnosti i posveenosti, namee se pitanje njegove stvarne pozicije u japodskom drutvu: njegova odnosa s princepsom, temeljnim sauvanim pojmom iz japodske drutveno-politike hijerarhije. Japodsko drutvo imalo je odreen sustav opinskih sredita, no nepoznat je intenzitet njihove povezanosti i kohezionih drutvenih sila openito. Japodsko drutveno okupljanje oko zajednica (opina) vjerojatno je bilo relativno staro i trajnijeg tipa.161 Japodska opina (civitas) razvijala se pod dominacijom vijea prvaka, vodeeg drutvenog sloja.162 Japodski prvaci, na razini sustava, vjerojatno su primarno funkcionirali unutar svoje zajednice (civitas).163 Japodsko-rimska titula "prepositus et princeps oznaavala bi pripadnike japodske "aristokracije", dakle, uzak drutveni sloj, u kojem je bila koncentrirana sva vrhovna vlast; konkretno, ona vezana za upravu, kult i rat.164 Ova koncentracija vlasti podsjea na polivalentnost drevnog rexa ili bar njegovog starorimskog nasljednika (rex sacrorum), s funkcijama (i) u kultu. Ali, institucija vijea prvaka, koji odraavaju neto od
92
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
japodske predrimske drutvene strukture, naelno ne govori u prilog instituciji arhainog (indoeuropskog) kraljevstva. Kod Japoda vjerojatno nije bilo kraljevstva.165 Jer, japodski princeps (praepositus), koji izmeu ostalog, prinosi rtvu bogu Bindu Neptunu,166 nije vrhovni vladar: on je tek primus inter pares. Ipak, nije poznato kojim intenzitetom je svaka od temeljnih drutvenih funkcija (politika, religijska, ratnika) bila sadrana u njegovoj osobi. Ona koja se odnosila na rat, morala je imati vrlo istaknuto znaenje. Ostaje, dakle, problem vrhovne vlasti
u japodsko-rimskoj i arhainoj, eljeznodobnoj japodskoj kulturi, s bitnom ulogom ratnike funkcije. Oita vanost ratnika u nadgrobnim slikama (s kraja japodske kulture: sl. 1-4a) i u japodskom drutvu openito, nije argument za njegovo izjednaavanje s princepsom. Ipak, rimsko-japodski princeps i protopovijesni japodski ratnik, aktivni sudionik obreda, okupljaju u sebi neke, za japodsko drutvo bitne vrijednosti. Sigurno je postojao stanoviti kontinuitet japodskog svjetonazora iz protopovijesti u (rano) rimsko doba.
93

1
Grob (?) 303 iz Ribia (110.- 35. g. pr. Kr.) stoga je neobian po veoj kolini oruja (eljezna koplja, no, sjekire); u njemu, meutim, nedostaje pokojnik., MARI, 1968., 31, 46, T IX/ 6-13. MARI, 1968., 48, 56 Ahilovo koplje s motkom od jasena imalo je iscjeliteljske moi. Atalanta, upletena u lov na kalidonskog vepra, udarcem koplja o stijenu oslobaa izvor (GREVS, 1990., 230, 237). Isto vrijedi i za ma: udarcem o stijenu stvara izvor. Intacta caedibus arma, sintaksa sauvana u pisanim izvorima, moda se odnosi na injenicu da su Saliji sveenici-ratnici starorimskog boga Quirina i Marsa, uporebljavali oruje iskljuivo u ritualne svrhe. DUMZIL, 1977., 141 Vedski tapas ima metaziko podrijetlo i kozmogonijsku funkciju: vrst je primordijalne topline (stvaralake vreline) iz koje izlazi sama rta (red); tapas je i strogost, pokora kojom Indra, ali i obini smrtnici, doseu nebesa. Napokon, deicirani Tapas (ar), neodvojiv je od deiciranog Manyua (Gnjev), koji je poput vatre i pokree nasilnog i divljeg Indru, ali i Varunu., MACDONELL, 1974., 13, 17 119, 132, 167; SHARMA, 1981., 717-718 BADER, 2004., 79-115 ELIADE, 1983., 114-115 ELIADE, 1983., 115 Pokojnik u lijesu samo izgleda mrtav; ali, tap, ma i sandale pomau ouvanju njegova tijela (BALDRIAN, 1987., 292). U toistikoj alkemiji, u koju su bila ugraena ranija, protopovijesna saznanja o traenju i dosizanju besmrtnosti, oruje, odnosno metal koji je yin, pomae umrlome u oslobaanju od tronog tijela i dosizanju tjelesne besmrtnosti. Jer, u taoistikoj kozmologiji ravnotea yang yin djeluje preko 5 elemenata: drva, vatre, zemlje, metala i vode. BALDRIAN, 1987., 290, 292, 299; EDWARDS, 1981., 714 Upravo Varuna, koji ima posebne odnose s borbom i ratom, ali i velikim Oceanom (samudra), ponekad je asociran s Yamom, vladarom mrtvih. DUMZIL, 1985., 59 DUMZIL, 1977., 189-240; 1985., 56-60 Znai: vlast, dostojantsvo, mo.. MONIER MONIER-WILLIAMS, 1979., 325. DUMZIL, 1985., 29, O pojmu kshatre, DUMEZIL, 1977., 194; 1985., 29. MACDONELL, 1974., 45: DUMZIL, 1985., 29 Straan i despotski Varuna takoer je naoruan (borbena kola), ali i komplementaran s vrhovnim mirnim Mitrom. DUMZIL, 1985., 41-50, 58, 63. Usp. BENVENISTE, 2005., 356. DUMZIL, 1985., 29 MACDONELL, 1974., 78, Indoiranska marya su trajne, profesionalne ratnike skupine. DUMZIL, 1977., 236 BAKARI, 2004., 112, sl. 154 Inspirirane etruansko-picenskim uzorima, kacige ovog tipa, omiljene u jugoistonoalpskom krugu traju od druge polovice 7. do 4. st. pr. Kr., kada ih zamjenjuju keltski oblici. EGG, 2004., 46, sl. 11 Podrijetlom iz Etrurije s kraja 6. st. pr. Kr., proirio se u Picenum, postao omiljen u alpskom svijetu, gdje je u nekim regijama preivio sve do kraja 1. st. pr. Kr., odnosno, trajao usporedno s keltskim poluloptastim tipovima. EGG, 2004., 51 Na pojasu i ploici iz Este-Caldeviga, na ploici Este-Baratela. UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., T 42/56, T 43/58, T44/60. BALEN-LETUNI, 2001., 30-31 FREY, 1998., 266
25 26 27 28
BALEN-LETUNI, 2004., 248, 337, sl. 24 MAJNARI-PANDI, 1998., 297, sl. 121 CHERICI, 2003., 525 BOI,1984., 78, sl. 24; 1987., sl. 46/9; JOVANOVI, 1987., T LXXXIV,1; KOBERENE, 2001., 17, 34-35; GAMBACURTA, 1999., 448-449, sl. 7 GREGL, 2001., 44-51; BISHOP-COULSTON, 2006., 66, sl. 32 BISHOP-COULSTON, 2006., 48 TRUHELKA, 1894., 491; BOI, 1984., 129, sl. 76 Kaciga iz Vrankamena bliska je etruansko-rimskom tipu ( 4.-2. st. pr. Kr.), iz kojeg su izile neke keltske inaice kaciga. DE JULIIS, 1992., 549, sl. 1 BOI, 1984., 78 BASLER, 1969, T VII BOI, 1984., 78-81 KOBERNE, 2001., 28 MARI, 1964., T 11/ 10, I ilirsko-grke kacige traju sve do 3. st. pr. Kr. (Oanii, Budva); likovno se prikazuju i kasnije, npr. na makedonskom novcu iz 2. st. pr. Kr. (MAROVI, 2006., 22.; BOI, 1984., 82). Makedonski novac s prikazom ilirsko-grke kacige naen je i u nekropoli Gostilj. BASLER, 1969., T VIII, 34/8 TERAN, 1995., 111-121, sl. 5-8 5-7 UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., 87, T 17; BONFANTE, 1978.; BERMOND MONTANARI, 1999., sl. 2 Ovaj lik jedan je od najzanimljivijih situlskih ratnika; ima rog i okruen je, u shemi Gospodara zvijeri, fantastinim ivotinjama. UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., 101, T 35/47; TURK, 2005., 39 U Ripu su naeni kalupi za lijevanje kopalja. RAUNIG, 2002, 275 UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1962., Prilog D, B, G TURK, 2005., 37, sl. 55 Bolonjska stela iz Via Righi, reljef iz Bormia ( 2-1.st.. pr. Kr.) s prikazom trofeja (?) s ratnikom s rogom. MANSUELLI, 1957.; DE MARINIS, 1991., 94 Izgleda da se u dardanskom svijetu u rimsko doba obredno pilo upravo iz roga pri oplakivanju pokojnika. DOBRUNA-SALIHU, 2005., T 136-137 VASI, 1987., 726, T LXXVI, 2 U jednom od najmonumentalnijih keltskih prinevskih pokopa, u tumulu s kolima iz Hochdorfa (Baden Wrttemberg) iz druge polovice 6. st. pr. Kr. bilo je priloeno devet rogova. BIEL, 2004., 436-437 BERMOND MONTANARI, 1999., 491, Na situli Arnoaldi (4. st. pr. Kr.) ratnik s negovskom kacigom svira u rog i ima etvrtast tit, poput ratnika iz japodske libacije. UMETNOST ALPSKIH ILIROV, 1961., T 42 MARI, 1968., tabela IV/128 (gr. 150); VI/220 (gr. 237, gr. 50, gr. 99); VII/263a, 264, 265 (gr. 62, gr. 400, gr. 464, gr. 288) MARI, 1968., T IX-XI, T XXI RAUNIG, 1968., 81-97, T II/32-35, T III/ 6-8, T IV/22., U grobovima 33, 40, 66 naeno je nekoliko primjeraka otenih eljeznih noeva, odnosno, bodea. DRECHSLER-BII, 1987., 416 DRECHSLER-BII, 1973., 41, T XXXIV XXXV; 1987.a, 416, sl. 25/11 BALEN-LETUNI, 2006., T 2/1
2 3
29 30 31 32
33 34 35 36 37
6 7 8 9
38 39
40
10
41 42 43 44
11 12
13
45
14 15
46 47
16 17 18
48
19 20
49
21
50 51
22
52 53
23 24
54
94
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116

55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80
BALEN-LETUNI, 1996., 27, T I-II BALEN-LETUNI, 1990, T II/1-4 BALEN-LETUNI, 1996., 27 (neobjavljen) BALEN-LETUNI, 1996., 27 (neobjavljen) KOLAK, 2004., 178-179 RAUNIG, 1962., 54-55, T III; 2002., 275 MARI, 1968., T X/ 13-16 MARI, 1968., 27, tabela IV, 128 BALEN-LETUNI, 2006.a, 65, bilj. 11, 17 BALEN-LETUNI, 2006.a, 65, bilj. 13 MARI, 1968., Tabela VII/264 MARI, 1968., Tabela VII/ 264b DRECHSLER-BII, 1987., 416 MARI, 1968., T X /27 BOI, 1984., 78, 82; 1987., T LXXXV- LXXXVIII, sl. 43-46 DRECHSLER-BII, 1987., 404, sl. 23/14 RAUNIG, 2002., 274, T II RAUNIG, 2002., 272, 282, T 2 MARI, 1968., T IX/6-13 RAUNIG, 2002., T I FIALA, 1894., 683; DRECHSLER-BII., 1987., 398 TRUHELKA, 1894, 491; BOI, 1984., 128, sl. 76 RAUNIG, 1969., 23 VINSKI -GASPARINI, 1987., 194, T XIX, 1, 2 MARI, 1968., 56; RAUNIG, 1968., 88 (gr. 40 u Crkvini Biha) Ma i no bili su poloeni na gr. 400 u Jezerinama (BALEN-LETUNI, 2006., 65, sa starijom literaturom). MARI, 1968., 56-57 Ponekad su stavljani u urnu ili na njezin poklopac. U pojedinim kosturnim pokopima nalazi se kompletna ratnika oprema; ali, kaciga i titovi nikad nisu naeni na mjestu gdje su se nosili za ivota. titovi su naeni na nogama pokojnika (gr. 37, 39), pored kukova (gr. 1); kaciga pak pod nogama pokojnika (gr. 37). Koplja (2 kom.) bila su sa strane ili uz pokojnikovo tjeme, a ma uz noge. MARI,1964., 20-22: 1968., 55 BASLER, 1969., 7 CHERICI, 2003., 528 DUMZIL, 1987., 21, 44, 86 OVI, 1976., 147, sl. 67 MACDONELL, 1974., 58; DUMEZIL, 1987., 44, Skr. nartaka je plesa, pjeva, glumac, bard, ali u mitolokom kontekstu znai oruje. MONIER MONIER WILLIAMS, 1979., 529 DUMZIL, 1977., 38, 141-142; Usp. SABATUCCI, 1988., 94, Ratniki plesovi i litanije Salija vezani su uglavnom za Marsove svetkovine u vezi s poetkom sezone rata (Eguirria, Tubilustrium i dr.) i njezinim krajem (October equus, Armilustrium). SABATUCCI, 1988., 93, 331. Konkretno, za proljetne feste Qinquatrus podrazumijevao se in ancilia mouere (DUMZIL, 1977., 248). Obred je moda izvorno imao i inicijacijsko obiljeje i simbolizirao prijelaz iz mukosti (ostvarene za Lupercalije, u veljai) u ratnitvo (SABATUCCI, 1988., 97). Za jesenske pak feste Armilustrium, Saliji izvode obred (ancilia condere) (DUMZIL, 1977., 141-142, 248). U vezi s Armilustriumom, ostala je dilema je li to bio obred oienja oruja (lustrum) ili pak obred vezan uz ples (ludum) s orujem. SABATUCCI, 1988., 331-332
89
Njihov sveani kostim sadravao je tuniku, bronani oklop, plat na ramenu, vrst tijare, ma o boku, tit u ljevici i koplje ili tap u desnici. Pjesmom po svetim mjestima u gradu obraali su se razliitim bogovima; u predasima bio je ukljuen i banket s glazbom. SABATUCCI, 1988., 93-95 DUMZIL, 1977., 249 Ve u prolosti kretske Kurete koji mau sa titovima, usporeivali su (Dionizije iz Halikarnasa) sa Salijima. SABATUCCI, 1988., 95 ELIADE, 1983., 110-111; BURKERT, 1990., 261-262, 280 BALEN-LETUNI, 2007., 383-386, sl. 1-2 MARI, 1968., T III TAGLIAMONTE, 2003., 544 Grotta dell Addaura-Palermo, Grotta di Levanzo (Egadi), Porto Badisco; bronanodobni Bohusln, itd. GRAZIOSI, 1973., sl. 59, 6263, 146-147, 152, 158 ; MARASZEK, 1997., 75, sl. 4; ARC, 2005., sl. 8,14, 40-41. Na apulskoj keramici oslikanoj geometrijskim motivima, rijedak je ljudski lik, shematiziran, gotovo apstraktan, no, vrlo esto s prenaglaenim akama na orantskim rukama. Ruke mu ponekad zavravaju pticama, to asocira na ptiju lau, tj. pektoral, koji se takoer, mada rijetko, likovno predoava (Ferrandina). ORLANDINI, 1972., T XXX/1-2, T XXXI-/1, T XXXII/1, T XXX-XXXIV/1, T L/1 GRAZIOSl, 1973., sl. 110 -111 CAPELLE, 1985. 37, sl. 22 Plastino izveden motiv ruke apliciran je na japodskoj keramici Pounja (RAUNIG, 2004., 27) i Like, Muzej u Gospiu (KOLAK, 2004., 178-179). Na ovdje priloenim fotograjama nalaza s Lipove glavice, zahvaljujem kolegici iz Muzeja u Gospiu, T. Kolak. BALEN-LETUNI, 2004., 372 TESSMANN, 2001., 82, sl. 52, sl. 58/15 BALEN-LETUNI, 2007., 386, bilj. 17 LINDOW, 1987., 115-116; ELIADE, 1987., 228 TAGLIAMONTE, 2003., sl. 1, 2; CAMPOREALE, 2003., 224, 234, T II/a STARY,1981., T 4/2, T 19/6; BARTOLONI, 2000., 56 Podrijetlom je vjerojatno iz Etrurije. CAMPOREALE, 2003., 223224; Usp. BRENDEL, 1978., 40, sl. 21 COLONNA, 2000., 90, sl. 64 SGUBINI MORETTI, 2000., 80; TAGLIAMONTE, 2003., 534, bilj. 13, 61 Likovi u ovom prizoru interpretirani su u kontekstu procesa antropomorzacije boanskoga koji je u Etruriji i Laziju bio dovren krajem 7. i poetkom 6. st. pr. Kr. COLONNA, 2000., 90 ELIADE, 1987., 225 AE, 1979., 89 BIEL, 1982.; 2004., 436; GLEIRSCHER, 2004., 246 Indra, iako nije pravi uvar rte, na osebujan nain sudjeluje u artikulaciji Kozmosa, nadgledajui njegovu podjelu na nebo i zemlju, izmjenu dana i noi, godinjih doba, itd. DUMZIL, 1985., 42 CAMPOREALE, 1992., 81-82 FORESTI, 1992., 163 Skandinavski bogovi iz skupine Azi (Oinn i Torr), s kompetencijama u sferi vrhovnitva, magije i rata, zainteresirani su za plodnost zemlje i Bogatstva, ali ipak na drugaiji nain od bogova iz skupine Vani (boica Freyja, zatim Njrr, Freyr), kojima je plodnost primarno polje djelovanja. DUMZIL, 1987., 60, 61
90 91
92 93 94 95 96
97
98 99 100
101 102 103 104 105
81 82
106 107
108 109
83 84 85 86 87
110
111 112 113 114
88
115 116 117
95

118 119
DUMZIL, 1977., 224, 236-237; 1987., 55-57 U arhainom Rimu (i Grkoj) postoji kalendarsko podudaranje poetka rata i prirodnog ciklusa (sjetve), te kraja rata (arma condere) i etve i spremanja plodova. U tom kontekstu, ukljuujui October equus, zatim Pariliju i Fordicidiju u travnju, kao i druge podatke, moe se objanjavati, odnosno, negirati agrarni Mars (DUMZIL, 1977., 195-218); no, agrarni Mars i dalje ostaje predmet rasprave. DUMZIL, 1977., 108; 1987., 57 DUMZIL, 1977., 224; 1987., 57 I dok Mars, koji za Ambarualije sudjeluje u lustraciji polja, intervenira u ruralnom prostoru (zemljoradnja, stoka), ali samo izvana, osiguravajui okvir plodnosti, Quirin i drugi bogovi plodnosti izravno se bave Prirodom. DUMZIL, 1977., 209-214-215 DUMZIL, 1985., 37-68 DUMZIL,1977., 249 I bik je ivotinja ratnika (Indre, Rudre). MACDONELL, 1974., 150. MACDONELL, 1974., 151 Kalidonskog vepra prva je probola djevica s orujem Atalanta. GREVS, 1990., 230, 233 BASLER, 1969., T VII, 30/2 KUKO, 1998., 7-26 Sluajno je naeno 7 eljeznih kopalja. RAUNIG, 2002., T II GLOGOVI, 1998., 567 BERGONZI, 1990., 421 Tada je posebno zabiljeen u krajevima izvan granica Carstva (Danska, vedska, Schleswing-Holstein). U vodama je istovremeno deponirano domae i rimsko naoruanje, osobito maevi. BISHOPCOULSTON, 2006., 31 BRIARD, 1996., 174; TORBRGGE, 1996., 567-581; HANSEN, 1997., 29-31; HARDING, 2007., 124 D ERCOLE, 1997., 72; HARDING, 2007., 123-135 Vatra i voda, zdrueni su i kombinirani na razliite naine u mnogim obredima (npr. starorimski sufttio za Parilije sredstvo je purikacije: ljudi/pastira, ivotinja, prirode). SABATUCCI, 1988., 129 JEI, 1986., 72 Indra, roen na zlatnim kolima, naoruan je lukom i strijelom sa stotinu iljaka i tisuu krila, ponekad i sa srpolikom ankuom i, napokon, maem (paranja). MACDONELL, 1974., 55, 59, 61; DOWSON, 2005., 131 MACDONELL, 1974., 59 Indra je takoer zlatan, sjajan; ponekad je poput eljeza. MACDONELL, 1974., 55 Osim toga, Indra je opijen Somom; intimno je s njim povezan u gospodarenju vodama i njihovom svjetlou. MACDONELL, 1974., 109-110 ANATI, 1968., 78-79, sl. 5, 18, 23, 24, 39-40, 51, 77; PERONI, 2004., 164, sl. 4
143 144 145 146
MARI, 1968., T II/36 BERMOND MONTANARI, 1988., 35, sl. 19/b. BISI, 1984., 84. Takoer, jasen (i hrast) privlai munju i vaan je u obredu u vezi s kiom i vatrom. GREVS, 1990., 42, 237 CONTU, 1974., 191, T 164; BIANCHI BANDINELLI -GIULIANO, 1985., 68- 69, sl. 75; RUSSU, 1999., 217-218 ALKIM, 1975, 18383-184, sl. 106 HNSEL, 1969., sl. 1 DUMZIL, 1987., 30 SEIDEL, 1987., 484-485 KUKO, 2003., 62 AE, 1979., 80-81 KUKO, 2007., 145 DIETLER, 1999.; D AGOSTINO, 1999., 85 Glineni poklopac-kaciga antropomorzira villanova urnu, naglaava pokojnikovu vezu s ratom i drutvom i uranja pokojnika u sfere solarnosti. MONIER MONIER WILLIAMS, 1979., 325 DUMZIL, 1977., 109; 1987., 36-37, 53. Rat i Bogatstvo (plodnost) u starom Rimu stvarno i simboliki podreeni su vrhovnoj sveenikoj vlasti, svojevrsnom produetku prapovijesnog rexa. Naime, regija, boravite kralja u predrepublikansko, a u republikansko doba sredite njegova batinika (rex sacrorum, sacerdos publicus), ujedinjavala je Marsovu kapelu s orujem i drugu, takoer tajnu, kapelu boice Ops. Mars, tj, arma i Ops (bogatstvo dobiveno etvom i druge vrste), kao temeljne rezervne vrijednosti drutva, bili su prostorno i ritualno povezani pod patronatom vrhovne vlasti (auctoritas). DUMZIL, 1977., 109, 190-191, 241. BENVENISTE, 2005., 347-370 Na boanskom planu odnos rata i vrhovnog autoriteta odraava se u komplementarnosti para Mitra Varuna, dvaju aspekata staroindijskog boanskog vrhovnitva. Upravo Varuna, koji je drugi pol ratnikog naela, a ne Mitra (niti Mitra Varuna), model je kralju u ceremoniji njegova posveenja (rayasuya). Jer, Varuna je poput zemaljskog kralja koji vlada teritorijem, koji je osigurao bog rata (Indra) sa svojom druinom (DUMZIL, 1985., 50-51, 56, 63). Ipak, posveenje vedskog kralja odvijalo se pred ognjitem Mitre i Varune; dvije kraljeve ruke nazivaju se Mitrom i Varunom. JEI, 1986., 136-137. AE, 1979., 80 AE, 1979., 78 AE, 1979., 79 AE, 1979., 79 AE, 1979., 65-66 MEDINI, 1984., 16
147
120 121 122
148 149 150 151 152 153 154 155 156
123 124 125
126 127
157 158
128 129 130 131 132 133
134
159 160
135 136
137 138
161 162 163 164 165 166
139 140
141
142
96
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
LITERATURA ALKIM B. U., 1975., Anatolia I, Archaeologia mundi, Enciclopedia archeologica, Roma ANATI E., 1968., Arte preistorica in Valtellina, Centro camuno di Studi preistorici, Capo di Ponte (Brescia) ARC A., 2005., Archeologia rupestre in Valcamonica, Dos Ci, Un caso di studio. Rivista di Scienze Preistoriche LV, Firenze BADER F., 2004., L' eau et le feu du querrier: l' ordalie d' Achille dans le Scamandre -Xanthe, L' eau et le feu dans les religions antiques, Actes du premier colloque international d' histoire des religions 1995, (ed. G. Capdeville), Paris BAKARI L., 2004., Japodska kultura, nastanak i razvoj, Vodi, Pretpovijesna zbirka, Arheoloki muzej u Zagrebu, Zagreb BALEN - LETUNI D., 1990., Perle s tri lica pronaene na podruju Like, VAMZ, 3. s, XXIII BALEN - LETUNI D., 1996., Figuralno ukrane trapezoidne pojasne kope tipa Prozor, VAMZ, 3, 28-29 BALEN - LETUNI D., 2001., Ilirska kaciga, Kacige u Hrvatskoj, Zagreb BALEN - LETUNI D., 2004., Japodi, Ratnici na razmeu istoka i zapada, Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb BALEN - LETUNI D., 2006., Kasnolatenski noevi tipa Pritoka Bela Cerkev, VAPD 99 BALEN - LETUNI D., 200., Novi prikaz japodskog ratnika iz okolice Graaca, Scripta praehistorica in honorem Biba Teran, Situla 44, Ljubljana BALDRIAN F., 1987. , s.v. Taoism, ER BARTOLONI G., 2000., Le origini e la diffusione della cultura villanoviana. Gli Etruschi, Venezia BASLER ., 1969., Nekropola na Velim Ledinama u Gostilju (Donja Zeta), GZM NS 34 BENVENISTE E., 2005., Rijei indoeuropskih institucija, Zagreb BERGONZI G., 1990., L' offerta votiva in Italia settentrionale, Anathema, Regime delle offerte e vita dei santuari nel Mediterraneo antico, (Roma 1989 ), Roma BERMOND MONTANARI G., 1988., La stele a disco della Valle dell' Idice, La formazione della citt in Emilia Romagna, Bologna 1987 -1988, Bologna BERMOND MONTANARI G., 1999., Gli strumenti musicali nell' arte delle situle, Protostoria e storia del Venetorum angulus. Atti del XX Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Portogruaro - Quarto d' Altino Este Adria, 1996, Pisa - Roma BIANCHI BANDINELLI R. GIULIANO A., 1985., Etruschi e Italici prima del dominio di Roma, Roma BIEL J., 1982., Ein Frstengrab der spten Halltattzeit bei EberdingenHochdorf, Kreis Ludwigsburg (Baden- Wrttenberg), Germania 60 BIEL J., 2004., I primi Celti in Occidente, Guerrieri, Principi ed Eroi, Eroi tra Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medievo, Trento BISHOP M.C.- COULSTON J. C. N., 2006., Roman Military Equipment, from the Punic Wars to the Fall of Rome, Oxford BISI A., 1984., L' albero della vita e gli animali in schema araldico sulle stele protofelsinee. Alcune considerazioni sull' orientalizzante bolognese, Culture gurative e materiali tra Emilia e Marche, Studi in onore di Mario Zuffa, Rimini BONFANTE L., 1978., The Arnoaldi Mirror, the Treviso Discs and Etruscans Mirrors in North Italy. AJA, 83 BOI D., 1984., Naoruanje ratnika mlaeg eljeznog doba, Keltoi, Ljubljana BRENDEL O.J., 1978., Etruscan Art, Harmondsworth BRIARD J., 1996., Symboles religieuses, lieux de culte et dpts votivs de l' Age du Bronze en Armorique, Archologische Forschungen zum Kultgeschehen in der jngeren Bronzezeit und frhen Eisenzeit Alteuropas, Regensburg 1993, Regensburger Beitrge zur prhistorischen Archologie, Band 2, Bonn BURKERT W., 1990., Greek Religion, Oxford CAMPOREALE G., 1992., La discipline trusque: espace clestes, espaces terrestres, Les Etrusques et l' Europe, Paris CAMPOREALE G., 2003., Ancora tra Piceno ed Etruria, I Piceni e l' Italia medioadriatica, Atti del XXII Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Ascoli Piceno- Teramo- Ancona 2000, Pisa -Roma CAPELLE T., 1985., Geschlagen in Stein, Skandinawische Felsbilder der Bronzezit, Hannover CHERICI A., 2003., Armi e societ nel Piceno, con una premessa di metodo e una nota sul guerriero di Capestrano, I Piceni e l' Italia medioadriatica, Atti del XXII Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Ascoli Piceno Teramo Ancona, 2000, Pisa-Roma COLONNA G., 2000., Le forme della devozione, Piceni, Popolo d' Europa, Roma CONTU E., 1974., La Sardegna dell' et nuragica, PCIA v. III AE S., 1979., Prilozi prouavanju politikog ureenja naroda sjeverozapadnog Ilirika, RFF u Zadru, 18 (1978-1979) D' AGOSTINO B., 1999., I principi dell' Italia centro tirenica in epoca orientalizzante, Les Princes de la Protohistoire et l' mergence de l' Etat, Actes de la table ronde internationale de Naples (1994), Coll. CJB, 17/ Coll. EFR 252, Naples-Rome D' ERCOLE V.,1997., Spade del et del bronzo deposte nelle acque dei umi e dei laghi abruzzesi, Acque, grotte e Dei, Imola
97
DE JULIIS E. M., 1992., Gli elmi, Principi Imperatori Vescovi, Bari 1992, Venezia DE MARINIS R. C., 1991., I Celti golasecchiani, I Celti, Milano DIETLER M., 1999., Rituals of commensality and the politics of state formation in the princely societies of early Iron Age Europe, Les princes de la Protohistoire el' mergence de l' Etat, Actes de la table ronde internationale de Naples (1994), (Coll. CJB 17 / Coll. EFR 252 ), Naples DOBRUNA- SALIHU E., 2003-2005., Plastika dekorative dhe gurative e gurit n Dardani gjat kohs romake, I-II, Prishtin DOWSON J., 2005., A Classical Dictionary of Hindu Mythology and Religion, Geography, History and Literature, New Delhi DRECHSLER-BII R., 1973., Nekropola prahistorijskih Japoda u Prozoru kod Otoca, VAMZ 3. sv. VI- VIII, 1972-1973 DRECHSLER-BII D., 1987., Japodska grupa, PJZ V, eljezno doba, Sarajevo DUMZIL G., 1977., La religione romana arcaica, Milano DUMZIL G., 1985., Gli dei sovrani dei Indoeuropei, Torino DUMZIL G., 1987., Tridelna ideologija Indoeuropcev, Ljubljana EDWARDS C.W., 1981., Taoizam, religijski, Enciklopedija ivih religija, Beograd EGG M., 2004., I guerrieri, Guerrieri Principi ed Imperatori, Eroi fra il Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medioevo, Trento ELIADE M., 1983., Kovai i alkemiari, Zagreb ELIADE M., 1987., Initiation: An Overview, ER v. 6 FIALA F., 1894., O nekim nasutim gradinama u sjeverozapadnoj Bosni, GZM VI FORESTI L. A., 1992., L' Italia et l' Europe centrale: les temps protohistoriques, Les Etrusques et l' Europe, Paris FREY O.-H., 1998., Hallstatt und Altitalien, Zur Bedeutung des mediterranen Imports, Archologische Untersuchungen zu den Beziehungen zwischen Altitalien und der zone Nordwrts der Alpen whrend der frhen Eisenzeit Alteuropas, Kolloquiums in Regensburg 1994, Bonn GAMBACURTA G., 1999., Considerazioni sul ruolo della valle del Piave, Aspetti culturali e cultuali, Protostoria e storia del Venetorum angulus, Atti del XX convegno di studi etruschi ed italici, Portotogruaro - Quarto d' Altino - Este - Adria, 1996, Pisa Roma GLEIRSCHER P., 2004., I carri cerimoniali dei primi Celti, Guerrieri, Principi ed Erroi, ed Eroi fra il Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medioevo, Trento GLOGOVI D., 1998., Bronze Age Swords: Aquatic Finds from Croatia and the Neighbouring Regions, Mensch und Umwelt in der Bronzezeit Europas, Kiel
GRAZIOSI P., 1973., L' arte preistorica in Italia, Firenze GREGL Z., 2001. Oprema rimskog vojnika, Kacige u Hrvatskoj, Zagreb GREVS R., 1990., Grki mitovi, Beograd HANSEN S., 1997., Sacricia ad umina- Gewsserfunde im bronzezeitlichen Europa, Gaben an die Gtter, Schtze der Bronzezit Europas (A. i B. Hnsel, Konzeption und Zusammnenstellung), Bestandskataloge, Band 4, Berlin HNSEL B., 1969., Plastik der jngeren Bronzezeit und der alteren Eisenzeit aus Bulgarien, Germania 47 HARDING A.F., 2007., Warriors and Weapons in Bronze Age Europe, Budapest JEI M., 1986., Rgvedski himni, Zagreb JOVANOVI B., 1987., Istona grupa, Izvori za istoriju Skordiska, PJZ V, eljezno doba KOLAK T., 2004., Lipova glavica, HAG 1 KUKO S., 1998., Grki simboli u ilirskom svijetu, OA 22 KUKO S., 2003., rtvovanje konja na Jadranu u Iliriku. HA, 10 KUKO S., 2007., Banket, slika i obred u protopovijesti na Jadranu, HA 15 LINDOW J., 1987., Berserkers, ER v. 2 MACDONELL A. A., 1974., Vedic Mythology (reprint), DelhiVaranasi-Patna MANSUELLI G.A., 1957., Una stele felsinea di tradizione villanoviana, Rivista dell' Istituto Nazionale d' Archaeologia e Storia dell' Arte VI VII, 1956 - 1957, Roma MARASZEK R., 1997., Kultgert im mittleren Oderraum: Die Deichselwagen, Gaben an die Gtter, Schtze MARI Z., 1964., Donja Dolina, GZM. n.s XIX MARI Z., 1968., Japodske nekropole u dolini Une, GZM XXIII MAROVI I., 2006., Grko-ilirska kaciga, VAPD 99 MEDINI J., 1984., Autohtoni kultovi u razvoju religija u rimskoj provinciji Dalmaciji, Dometi 5, Rijeka MONIER MONIER-WILLIAMS, M. A., K. C.I.E.,1979 (reprint) A Sanskrit-English Dictionary, Etymologically and Philologically Arranged, Oxford ORLANDINI P., 1972., Aspetti dell' arte indigena in Magna Graecia, Atti del XI Convegno di Studi sulla Magna Grecia, Taranto 1971, Napoli PERONI R., 2004., Culti, comunita tribali e gentilizie, caste guerriere e gure di eroi e principi nel secondo millenio in Italia tra Europa Cen-
98
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
trale ed Egeo, Guerrieri, Principi ed Eroi fra il Danubio e il Po dalla Preistoria all' Alto Medioevo, Trento PICENI, POPOLO D EUROPA, 2000., Roma RAUNIG B., 1962., Oruje iz Kostela kod Bihaa, Zbornik krajikih muzeja, I, Banja Luka RAUNIG B., 1968., Japodska nekropola na Crkvini kod Golubia, GZM XXII RAUNIG B., 1969., Bode mounjskog tipa iz Kostela kod Bihaa, Zbornik krajikih muzeja III, Banja Luka RAUNIG B., 2002., Sluajni nalazi prahistorijskog oruja iz Bihakog polja, GCBI XXXII/30 RAUNIG B., 2004., Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Djela, Knjiga LXXXII, CBI, Knjiga 8, Sarajevo RUSSU A. G., 1999., Power and Social Structure of Nuragic Sardinia, Eliten in der Bronzezeit, Mainz ABATUCCI D., 1988., La religione di Roma antica, Milano SEIDEL A, 1987., s.v. Huang- ti, ER SGUBINI MORETTI A. M. 2000., Pitino di San Severino, Marche. Piceni, popolo d' Europa, Roma SHARMA J. C., 1981., Tapas, Enciklopedija ivih religija, Beograd STARY von P.F., 1981., Zur eisenzeitlichen bewaffnung und kampfesweise in Mittelitalien (ca. 9. bis 6. Jh. V.Chr.), Marburger Studien zur vor- und frhgeschichte, Band 3. Mainz/Rhein
KOBERNE . 2001., Prapovijesne kacige, Kacige u Hrvatskoj, Zagreb TAGLIAMONTE G., 2003., La terribile belezza del guerriero, I Piceni e l' Italia medioadriatica, Atti del XXII Convegno di Studi Etruschi ed Italici, Ascoli Piceno- Teramo- Ancona 2000, Pisa-Roma TERAN B., 1995., Handel und soziale Oberschichten im frheisenzeitlichen Sdosteuropas, Handel, Tausch und Verkeher im bronzeund frheisenzeitlichen Sdosteuropa, (ur. B. Hnsel), Sdosteuropa Schriften 17, Mnchen- Berlin TESSMANN B., 2001., Schmuck und Trachtzubehor aus Prozor, Kroatien- Ein Beitrag zur Tracht im japodischen Gebiet, Acta Praehistorica et Archaeologica 33 TORBRGGE W., 1996., Spuren in eine andere Welt, Archologie der vorzeitlichen Wasserkult, Archologische Forschungen zum Kultgeschehen in der jngeren Bronzezeit und frhen Eisenzeit Alteuropas, Regensburger Beitrge zur prhistorischen Archologie 2, Regensburg 1993, Bonn TRUHELKA ., 1894., Broncani ljem od Vrankamena kod Krupe, GZM VI TURK P., 2005., Podobe ivljenja in mita, Ljublja VASI R., 1987., Ohridska oblast, PJZ V, eljezno doba, Sarajevo VINSKI-GASPARINI K., 1987., Grupa Martijanec- Kaptol, PJZ V, eljezno doba UMETNOST ALPSKIH ILIROV IN VENETOV 1962, Ljubljana
SKRAENICE AJA - Americacn Journal of Archaeology ER - Encyclopedia of Religion, New York GCBI - Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo HA - Histria Antiqua, Pula HAG -Hrvatski arheoloki godinjak, Zagreb OA - Opuscula archaeologica- Zagreb PCIA - Popoli e Civilt dellItalia antica, Roma VAMZ.- Vjesnik Arheolokog muzeja, Zagreb VAPD - Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Split
99
SINEVA KUKO
FIGURE OF A IAPODIAN WARRIOR

(Summary)
The warrior is a dominant gure in all of Iapodian art and the main Iapodian sign and symbol (social, religious); he is a central gure of a Iapodian myth and a key part of the Iapodian view of the world. This paper analyzes, based on modest archaeological information, the attire, the role and understanding of warriors in the Iapodian community. Certain comparisons are made with the relevant Indo-European sources. The Iapodian warrior is a dancer, he is ithyphallic, a distinguished participant in (funeral) rites (libation, banquet), a partaker of the Last Journey accompanied by the soul-bird, and a mythical (heroized, deied ?) mediator between the earth
and the Cosmos. As part of the social reality and religion, the warrior touches the spheres of fertility and consecration: he establishes the order and becomes the supreme Iapodian asset and idol. Special attention is paid to the analysis of the pronounced symbolic aspects of the warrior gure in the Iapodian culture; but also his practical role in the community, but only in the last centuries of the Iapodian culture when the Iapodian Celtic/Roman clashes lead to an increase in armament and a type of burial (Lika, Pounje) which include grave goods such (battle) knifes, vessels and other accessories (belt clasps etc.).
Sl. 1. Warrior gures on Iapodian urns from Pounje, last centuries B.C.; Ribi: a-b, e; Zaloje: c-d. Illus. 1. Likovi ratnika na japodskim urnama iz Pounja iz zadnjih stoljea pr. Kr.; Ribi: a-b, e; Zaloje: c-d.
100
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 2. Prizor libacije na urni iz Ribia Illus. 2. Libation scene urn from Ribi
Sl. 3. Prizor gozbe na urni iz Ribia Illus. 3. Banquet scene urn from Ribi
Sl. 4. Prizor Posljednjeg putovanja na urni iz Golubia Illus. 4. Last Journey scene urn from Golubi
Sl. 4a. Ulomak urne iz Golubia Illus. 4a. Urn fragment from Golubi
101
Sl. 5. Medak kod Gospia, bronani ukraeni no, 8.st.pr. Kr. Illus. 5. Medak near Gospi, decorated bronze knife, 8th c. B.C.
Sl. 6. Povorka ratnika na pojasnoj kopi iz Prozora, 6/5.st.pr.Kr Illus. 6. Procession of warriors on a belt clasp from Prozor, 6/5.c. B.C.
Sl. 7-8. Ploasto-naoalasta bula s privjeskom u obliku ratnika-plesaa, okolica Graaca, 4.st.pr. Kr. (?) (BALEN-LETUNI, 2007) Illus. 7-8. Two-piece disc bula bula with a warrior-dance pendant, vicinity of Graac, 4th c. BC (?) (BALEN-LETUNI, 2007)
102
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 9. Spiralno-naoalasta bula s antropomorfnim privjeskom u obliku oranta, Liko Lee (Otoac), 6.st.pr.Kr. Illus. 9. Two-piece spiral bula with an orant-like anthropomorphic pendant, Liko Lee (Otoac), 6th c. B.C.
Sl. 10. Antropomorfni privjesci tipa Prozor, 6-5.st.pr. Kr. Illus. 10. Anthropomorphic pendants Prozor type, 6-5 c. B.C.
Sl. 12. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 12. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ) Sl. 11. Pojasna kopa iz Jezerina, 3.st. pr. Kr. (gr. 36 b) Illus. 11. Belt clasp from Jezerine, 3rd c. B.C. (gr. 36 b)
103
Sl. 13. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 13. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ) Sl. 13a. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, detalj; 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 13a. Belt clasp (buckle) from Prozor, detail; 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)
Sl. 14. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 14. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Phot: I. Krajcar, Photo Archive AMZ) Sl. 14a. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, detalj; 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 14a. Belt clasp (buckle) from Prozor, detail; 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)
Sl. 15. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 15. Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. BC (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)
Sl. 15a. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, 2.st. pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 15a Belt clasp (buckle) from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)
104
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 16 a. Pojasna ploica (kopa) iz groba iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 16 a. Belt clasp (buckle) from a grave in Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)
Sl. 16 b. Grob s pojasnom kopom iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (snimio I. Krajcar, Fototeka AMZ) Illus. 16 b. Grave with belt buckle from Prozor, 2nd c. B.C. (Photo: I. Krajcar, Photo Archive AMZ)
Sl. 16 c. Grob s pojasnom kopom iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (BALEN-LETUNI, 1996) Illus. 16 c. Grave with belt buckle from Prozor, 2nd c. B.C. (BALEN-LETUNI, 1996)
105
Sl. 17a. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, detalj; 2.st.pr. Kr. (BAKARI, 2004) Illus. 17a Belt clasp (buckle) from Prozor, detail, 2nd c. BC (BAKARI, 2004)
Sl. 17b. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora, detalj; 2.st. pr. Kr. (BAKARI, 2004) Illus. 17b. Belt clasp (buckle) from Prozor, detail, 2nd c. BC (BAKARI, 2004)
Sl. 17. Pojasne ploice (kope) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (BAKARI, 2004) Illus. 17. Belt clasps (buckles) from Prozor, 2nd c. BC (BAKARI, 2004)
Sl. 18a. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora; detalj, 2.st.pr. Kr. (BAKARI, 2004) Illus. 18a. Belt disc (buckle) from Prozor; detail, 2nd c. B.C. (BAKARI, 2004)
Sl. 18b. Pojasna ploica (kopa) iz Prozora; detalj, 2.st. pr. Kr. (BAKARI, 2004) Illus. 18b. Belt clasp (buckle) from Prozor; detail, 2nd c. BC (BAKARI, 2004)
Sl. 18. Pojasne poloice (kope) iz Prozora, 2.st.pr. Kr. (BAKARI, 2004) Illus. 18. Belt clasps (buckles) from Prozor, 2nd c. B.C. (BAKARI, 2004)
106
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 19. Kaciga iz Vrankamena (BOI, 1984) Illus. 19. Helmet from Vrankamen (BOI, 1984)
Sl. 20. a) Pojas iz Magdalenske gore( detalj): prizor natjecanja; b) pojas iz Vaa (detalji): ratnici Illus. 20. a) Belt from Magdalenska gora (detail): competition scene; b) belt from Vae (detail): warriors
107
Sl. 21. a) eljezni bojni no iz Siska (?); b) eljezni no iz Prozora, sluajni nalaz (BALEN- LETUNI, 2006, Fototeka AMZ) Illus. 21. a) Iron battle knife from Sisak (?); b) Iron knife from Prozor, random nd (BALEN- LETUNI, 2006, Photo Archive AMZ)
Sl. 22. 175. eljezni bojni noevi: 1, Zagreb; 2, Prozor, sluajni nalaz; 3-4, Sisak; (BALEN-LETUNI, 2006) Illus. 22. 175. Iron battle knives: 1, Zagreb; 2, Prozor, random nd; 3-4, Sisak; (BALEN-LETUNI, 2006)
Sl. 24. Prozor, gr. 71 (DRECHSLER-BII, 1973) Illus. 24. Prozor, gr. 71 (DRECHSLER-BII, 1973)
Sl. 23. Karta rasprostranjenosti bojnih noeva tipa Pritoka- Bela Cerkev iz kasnog eljeznog doba (Ljubljanica, Bela Cerkev, Zagreb, Sisak, Prozor, Obrovac, Ribi, Jezerine) (BALEN- LETUNI, 2006) Illus. 23. Map showing the distribution of battle knives type: PritokaBela Cerkev, Early Iron Age (Ljubljanica, Bela Cerkev, Zagreb, Sisak, Prozor, Obrovac, Ribi, Jezerine) (BALEN- LETUNI, 2006)
Sl. 25. Prozor, gr. 75 (DRECHSLER-BII, 1973) Illus. 25. Prozor, gr. 75 (DRECHSLER-BII, 1973)
108
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 26. Kompolje I, gr.127 (BALEN-LETUNI, 1990) Illus. 26. Kompolje I, gr.127 (BALEN-LETUNI, 1990)
Sl. 27. eljezna koplja iz Klokota (RAUNIG, 2002) Illus. 27. Iron spearheads from Klokot (RAUNIG, 2002)
109
Sl. 29. Lipova glavica, slikana keramika, detalj; Muzej u Gospiu Illus. 29. Lipova Glavica, painted pottery, detail; Museum in Gospi Sl. 28. Lipova glavica, slikana keramika; Muzej u Gospiu Illus. 28. Lipova Glavica, painted pottery; Museum in Gospi
Sl. 30. Lipova glavica, keramika s plastino izvedenim motivom ruke; Muzej u Gospiu Illus. 30. Lipova Glavica, pottery with a hand motif in relief; Museum in Gospi
Sl. 31. Lipova glavica, posuda s plastino izvedenim motivom ruke (?); Muzej u Gospiu Illus. 31. Lipova Glavica, vessel with a hand motif in relief (?); Museum in Gospi
110
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 32. Ukraeni diskovi, gr. 17, nekropola Monte Penna, Pitino di S. Severino (TAGLIAMONTE, 2003., sl. 3) Illus. 32. Decorated discs, gr. 17, necropolis Monte Penna, Pitino di S. Severino (TAGLIAMONTE, 2003., p. 3)
Sl. 33.. Ukraeni diskovi, gr. 17, nekropola Monte Penna, Pitino S. Severino ( PICENI, POPOLO D EUROPA, 2000, 120) Illus. 33. Decorated discs, gr. 17, necropolis Monte Penna, Pitino S. Severino (PICENI, POPOLO D EUROPA, 2000, 120)
Sl. 34.. Prizor na poklopcu metalne posude iz gr.14, nekropola Monte Penna, Pitino S. Severino (COLONNA, 2000a, 90) Illus. 34. Scene on the lid of a metal vessel, gr.14, necropolis Monte Penna, Pitino S. Severino (COLONNA, 2000a, 90)
Sl. 35. Prizor na poklopcu metalne posude iz Bisenzija, nekropola Olmo Bello, gr. 22, 8.st.pr.Kr. Illus. 35. Scene on the lid of a metal vessel from Bisenzio, necropolis Olmo Bello, gr. 22, 8th c. B.C.
111
Sl. 36. Bolonjska stela Benacci- Caprara Illus. 36. Bologna stele, Benacci- Caprara
Sl. 37. Reljef iz Bormija, 2-1. st. pr. Kr. (DE MARINIS, 1991) Illus. 37. Relief from Bormio, 2-1 ct. B.C. (DE MARINIS, 1991)
112
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
Sl. 39. Bolonjska stela, Valle d Idice Illus. 39. Bologna stele, Valle d Idice
Sl. 38. a) Prikaz na zlatnoj nozi disku bule iz Vulcija, 650. g.pr. Kr.; b), Privjesak iz Vulcija (STARY,1981) Illus. 38. a) Depiction on the golden arm disc of a bula from Vulci, 650 BC; b), Pendant from Vulci (STARY,1981)
Sl. 40. Bolonjska stela Crespellano Illus. 40. Bologna stele, Crespellano
Sl. 41. Disk Arnoaldi Illus. 41. Disc Arnoaldi
113
Sl. 43. Prikaz ratnika iz Hochdorfa, Baden - Wrttenberg (GLEIRSCHER, 2004) Illus. 43. Warrior from Hochdorf, Baden-Wrttenberg (GLEIRSCHER, 2004)
Sl. 42. Stela iz Razloga (HNSEL, 1969) Illus. 42. Stele from Razlog (HNSEL, 1969)
Sl. 45. Kaciga s prikazom antitetinih veprova iz Melja (ORLANDINI, 1972) Illus. 45. Helmet with antithetical boars from Mel (ORLANDINI, 1972)
Sl. 44.Velika urna uz Ribia: prikaz vepra i antitetinih bovida Illus. 44. Big urn from Ribi: boar and antithetical bovine animals
114
Izdanja HAD-a 23/2008., 85-116
46. Metalna skulptura u obliku ratnika- koplja, Padria, Sassari (CONTU, 1974) 46. Metal sculpture of a warrior spearhead, Padria, Sassari (CONTU, 1974)
Sl. 48. Prikazi ratnika i oruja na stijenama, Val Meraviglia, Monte Bego (ANATI, 1968) Illus. 48. Depiction of warriors and weapons on rocks, Val Meraviglia, Monte Bego (ANATI, 1968)
Sl. 47. Prikazi ratnika i oruja na stijenama, Monte Bego (ANATI, 1968) Illus. 47. Depiction of warriors and weapons on rocks, Monte Bego (ANATI, 1968)
115
Sl. 49. Prikazi ratnika i oruja na stijenama, Torri di Benaco, Lago di Garda, Verona (PERONI, 2004) Illus. 49. Depiction of warriors and weapons on rocks, Torri di Benaco, Lago di Garda, Verona (PERONI, 2004)
Sl. 50. Prikazi ruku i stopala u nordijskom slikarstvu (CAPELLE, 1985) Illus. 50. Hands and feet in Nordic painting (CAPELLE, 1985)
116
LIDIJA BAKARI
ASTRAGALNA ZRNA OD JANTARA IZ JAPODSKE ZBIRKE ARHEOLOKOG MUZEJA U ZAGREBU ASTRAGAL SHAPED AMBER BEADS FROM THE IAPODIC COLLECTION OF THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN ZAGREB
Primljeno: svibanj 2008. UDK 903.5 (497.5 Lika) Lidija Bakari Arheoloki muzej u Zagrebu Trg N. Zrinskog 19 10000 Zagreb lbakaric@amz.hr
U zbirci jantara iz Japodske zbirke AMZ-a pronaeno je sedam zrna u obliku astragala. etiri komada pripadaju lokalitetu Prozor, jedan komad lokalitetu Hrvatsko polje (Vlako polje), te dva komada lokalitetu Kompolje. Niti jedno zrno nije pronaeno u sauvanoj grobnoj cjelini. Svi komadi su probueni, to upuuje da su noeni kao privjesak, odnosno amulet. Astragal je grka rije koja oznauje kost papka preivaa, a latinska rije je talus. etvrtastog je oblika, a u pretpovijesnom i antikom svijetu (i dalje kroz povijest) najee se upotrebljavala kost ovce ili koze koja je manjih dimenzija. Sluila je kao predmet za igru i kockanje, u kultne svrhe i za proricanje. Astragali izraeni od jantara noeni su kao privjesak, te je pretpostavka da nisu sluili za igru ili kockanje, ve kao amulet, odnosno kao zatita od zlih sila i u magine svrhe za prizivanje poveanja plodnosti i obilja. Kljune rijei: astragal, jantar, kocka, plodnost, Japodi
U Japodskoj zbirci jantara AMZ-a pronaeno je sedam privjesaka u obliku astragala. etiri komada pripadaju lokalitetu Prozor, (iskopavanja 1881. g.) bez sauvanih grobnih cjelina (T. 1, sl. 1-4) (Bakari 2006, 78), jedan komad lokalitetu Hrvatsko polje (Vlako ili Srpsko polje) (iskopavanja 1876. g.) bez sauvanih grobnih cjelina (T. 1, sl. 5), te dva komada lokalitetu Kompolje (iskopavanja 1903. g.) (T. 1, sl. 6 - 7). Od privjesaka iz Kompolja jedan je bez oznake pripadnosti nekom grobu, a drugi nosi oznaku pripadnosti grobu 145. Prema Brunmidovom dnevniku iskopavanja Kompolja, grob 145 pronaen je na dubini 1,60 1,80 m, te sadri vie hrpica kostiju od nekoliko mrtvaca, odnosno nekoliko grobova osoba neodreenog spola. Od sauvanih predmeta sa sigurnou se moe samo nekoliko komada pripisati tom skupnom grobu, a s ostalih je otpala signatura, te ih je nemogue identicirati. Sadraj skupnog groba moe se okvirno datirati 8 4. st. pr. Kr1. Kako iz opisa nije jasno koliko je osoba sahranjeno na tom mjestu, a pronaeni predmeti nisu signirani, nije mogue ustanoviti u kojem kontekstu je naeno zrno astragala, pa i taj primjerak moemo smatrati kao da je izvan grobne cjeline. Duina svih 7 primjeraka je izmeu 3,7 1,8 cm, to odgovara i prirodnoj veliini astragalne kosti ovce ili koze
(Slika 1). Za razliku od kosti, jantarni primjerci su plosnati i tanji. Oblik vrlo je vjerno modeliran. ira ploha s jedne strane konveksno je zaobljena, a druga ploha ima udubljenje. Dvije ue strane su ravne. Donja strana ima blaga ispupenja koja naglaavaju oblik te kosti (Slika 2). Jedno zrno iz Prozora ima s konveksne i konkavne strane po nekoliko ureza, za koja nije jasno da li su namjerno napravljeni ili je jantar raspucan. Zrno iz Vlakog polja s konkavne strane ima dvije izbuene rupe dubine 2 mm, kojima nije jasna namjena (Slika 3). Sva zrna buena su na isti nain gornja ua strana buena je horizontalno po duini, te jo jedna rupica probuena po sredini. to je astragal? Naziv kosti dolazi od grke rijei astragalos, koja oznauje gleanj, lanak. Plural astragaloi oznaava kocke, kockanje, jer su se isprva kocke pravile od glenjeva nekih ivotinja (Senc 1910, 130). Engleska rije knuckle-bone (glena kost) upotrebljava se za kost kao predmet iz domene igara ili slinih radnji. Glena kost astragal ili latinski talus (plur. tali) oznaava dio zgloba ovaca i koza, svinja, goveda, jelena te jo nekih preivaa. U arheolokom kontekstu najee nalazimo astragale ovaca ili koza (nije mogue razluiti kojoj vrsti pripada), koji su
117
Astragalna zrna od jantara iz japodske zbirke Arheolokog muzeja u Zagrebu
malih dimenzija, etvrtastog oblika sa zaobljenim stranicama. Zbog nedostatka kotane modine ta kost je slabije podlona truljenju (Jurii 1996, 66; Gostennik 2005, 196-197). Upotreba Ova kost najee se upotrebljavala kao pretea kocke. Sluila je kao predmet za igru i zabavu, u kultne svrhe i za proricanje. esto je noena kao talisman u kombinaciji ogrlice ili nekog drugog nakita, zamotana u konu vreicu ili uivena u odjeu. Arheoloki, povijesni i etnoloki podaci nam pokazuju da je kost vrsto povezana s igrama, kao i s duhovnim svijetom. Igranje astragalima pripada vrsti igara na sreu, koje ponekad prelaze u kockanje, na primjer za ulog gubitnika. U mongolskoj narodnoj tradiciji u stoarskim zajednicama uobiajeno je igranje astragalima. Njihove igre su na neki nain ritualne predstave koje pomau vlasnicima stoke da osiguraju sretniju i bogatiju budunost. Kost oznauje ivotinju, te joj pridaju magine karakteristike u vezi s plodnosti. Za stoare vea koliina ivotinja predstavlja ekonomski boljitak, pa tako i vea koliina sakupljenih astragala simboliki oznauje bogatstvo. Igre imaju vjersko magijsko - ritualni karakter, igraju se u odreene dane s odreenim ciljem, koji je kod veine igara poboljanje plodnosti. esta su pravila da pobjednik dobiva sve astragale od gubitnika. Uvoenje novca kao zaloga doprinijelo je gubitku vjere u ritualno simboliko znaenje igre (Kabzinska Stawarz 1983, 137). Sakupljanje astragalnih kosti kao i upotreba zadiru u duboku prolost, a najstariji nalazi potjeu s Bliskog istoka iz vremena neolitika (Bar-Oz 2001, 215). Iz eneolitikog razdoblja poznat je grob 36 iz Varne (Bugarska), koji meu mnotvom predmeta grobne opreme nainjene od zlata sadri i imitaciju astragala nainjenu od zlata (Ivanov, Nikolov 1986, 85). Astragalima su se igrali u rimsko doba, u srednjem vijeku, a i danas. Poetkom 20. stoljea metalne kopije astragala bilo je mogue kupiti u prodavaonicama igraaka u Belgiji i Nizozemskoj (Lovett i drugi 1901, 280), a u Mongoliji se i danas igraju s kostima (Kabzinska Stawarz 1983; Kabzinska Stawarz 1985). U pretpovijesno i antiko doba koristili su se za igru, kockanje, proricanje (astragalomantija), zazivanje plodnosti i sree, te za razne kultne svrhe. Kockanje i nastojanje predskazivanja dogaaja usko je povezano s vjerovanjima mnogih naroda da natprirodne sile, kao i bogovi, odreuju sreu. Najpoznatija te u antikim izvorima najvie spominjana je upotreba astragala za kockanje. etiri strane imale su brojane vrijednosti 1, 3, 4 i 6, a razne kombinacije brojanih
vrijednosti oznaavale su gubitak ili dobitak. esto se spominju kombinacije nazivom Pas ili Venera, koje su kombinacije odreene igre s 4 komada astragala (kao npr. poker u igri kartama). Prikazi dobitne kombinacije iactus Veneris, odnosno najsretnije bacanje, ouvani su na prekama antikih sidara naenih u uvali Vela Svitnja (Arheoloka zbirka Issa) te kod rta Glavat, otok Mljet (Radi Rossi 2005, 149-150). Postojale su i druge igre s veim ili manjim brojem astragala, dok se za proricanje upotrebljavalo 5 komada, iako neki autori govore i o drugom broju. Legenda kae da je kocku za igranje izmislio Palamed, junak Trojanskog rata, da bi njome zabavljao vojnike na odmoru (Pauzanija, Vodi po Troji, X,31). Igra je toliko uzela maha da je Palamed kao zavjetni dar kocku postavio u Hramu sree (posveen boici Fortuni) (Pauzanija, Vodi po Troji, II, 20, 3). Herodot smatra da je kocka izmiljena od Liana, a da je istovremena i u Grkoj (Herodot, Povijest, I, 94). Svetonije opisuje Augustovu strast za kockom, pravila igre, dobitne kombinacije Venus i Pas. August je kockao u svako vrijeme, a ne samo za vrijeme saturnalija, kada je to bilo dozvoljeno (Svetonije, Dvanaest rimskih careva, August 71,1). To znai da je kockanje bilo toliko raireno da ga je zakonom trebalo ograniiti. Spominje Nerona kao igraa, a Kaligula nije htio biti manipuliran od kocke, u smislu odreivanja sudbine. Tiberije je na putu u Ilirik kod Patavija pohodio proroite Gerionovo, izvukao je ondje drijeb, koji ga je opomenuo, te savjetovao da baci zlatne kocke u Aponov izvor (kod dananjeg kupalita Albano, nedaleko Padue), da dobije odgovor na svoje upite; i dogodi se da su njegove kocke pokazivale najveu brojku. Jo danas vide se kocke pod vodom (Svetonije, Dvanaest rimskih careva, Tiberije 14,3). Kockanje moe biti bezazlena igra, kao to Pauzanija spominje da je Polignot naslikao djevojke ovjenane cvijeem i zabavljene u igri s kockama astragalima (Pauzanija, Vodi po Troji, X, 30, 2) ili Apolonije Roanin u djelu Doivljaji Argonauta (III, 117) koji spominje Erosa i Ganimeda kako se igraju zlatnim astragalima (Schdler 1996, 67). Grci su najee upotrebljavali kost, koju su ponekad pohranjivali u posebne posude u obliku astragala. Takve posude naene su najee u grobovima, a sadravale su astragalne kosti (Richter 1941, 122-123; Sebesta 1999, 219). Platon opisuje dvojicu djeaka koji se igraju kostima, a vade ih iz male koare (Lisid 206E). Obiaj dranja kostiju u koarici zabiljeio je i srednjovjekovni amanski slikar Breugel na slici Djeje igre, (1560 g.) gdje se u jednom detalju slike dvoje djece igra sa 16 komada astragalnih kosti (Hagen 2007, 32; Koerper - Whitney-Desautels 1999, 73-74).
118
Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125
Kockanje moe biti i opaka igra, gdje se igra u novac ili neki drugi zalog, te zazivaju ili psuju razna boanstva, ovisno o srei. Takva igra danas se zove hazard. Tacit govori da se Germani kockaju trijezni, kao da je to ozbiljan posao, te da kada prokockaju sve to imaju, igraju za slobodu i tijelo. Gubitnik se daje na svojevoljno ropstvo, dozvoljava da ga sveu i prodaju. Tacit smatra da je to ludorija, a da oni sami to zovu vjerom (Tacit, Germanija, 24). U svim prijevodima antikih pisaca govori se o igri kockom ili kockanju, a rije astragal najee se prevodi kao kocka. Okolnosti nalaza U zemljama Mediterana astragal nalazimo u razliitim periodima ve od neolitika. Nalazimo ga u kuama, palaama, hramovima, brodovima, razliitim svetilitima, kao i u grobovima mukaraca, ena ili djece (Bar-Oz 2001, 216). Veina primjeraka okarakterizirana je kao predmet za igru ili kockanje, zbog zaravnjenih ili modiciranih stranica. Obine igrake su kosti, a luksuznije imitacije astragala nainjene su od stakla, zlata, keramike i drugih materijala. Ipak, imitacije su raene najee od stakla, u raznim bojama (Whitehouse 2003, 57, 58). Pojedini primjerci kosti imaju urezane znakove, oznake ili posvete bogovima, kao i ureze bez nama poznatog znaenja (Sebesta 1993, 9-13; Perini 1999, 146). Kotani astragali s urezanim retskim slovima naeni su u Ciaslir del Monte Ozol (Trentino) (Perini 1999, 137, g. 24). Zanimljiv je primjerak astragala iz lokaliteta Shaar-Haamakim-a u Izraelu (250 15. g. pr. Kr.), koji ima urezanu posvetu bogu Hermesu (Bar-Oz 2001, 216). Pronaen je na dnu cisterne za vodu, koja je u sekundarnoj namjeni bila otpadna jama. Tu su naena jo 4 astragala koze ili ovce, neto ivotinjskih kostiju te vea koliina razbijene keramike. Kako jantarno zrno iz Prozora ima nekoliko ureza na prednjoj i stranjoj strani, pitanje je da li ti urezi imaju neko znaenje ili su samo raspukline nastale proiavanjem prozirnosti metodom zagrijavanja jantara (engl. sun spangles, njem. Sonnen-Flinten) (Rice 2006, 350; Ross 1998, 4; Sprincz, Beck 1981, 482). Miljenja smo da ti urezi nisu namjerno izvedeni, kao ni urezi na drugim zrnima jantara (Slika 4.) (Bakari 2006, kat. br. 124, 133 itd.). ivotinjske kosti kod Japoda Kod Japoda sahranjivanje ivotinjskih kostiju u ljudski grob nije uobiajen. U grobu 7 u Gornjem Kosinju u sklopu ogrlice od jantara umetnut je zub goveda kao amulet. Grob je datiran u 8. st. pr. Kr (Bakari 1900, 90-91, Balen 2004, 232). U Skradniku Sultanov grob, Tumul 1, grob 1 (centralni grob),
u ari je pored paljevinskih ostataka ljudskih kostiju naen i govei zub2. U nekropoli u Golubiu, u arnom grobu 68, pored bule s dvije spirale i 2 zrna jantara na luku pronaene su dvije falange od ovce? (kosti papka), probuene da se mogu nositi kao privjesak (Raunig 1968, 92, T. IV, 28). Prema tipu bule, grob se moe datirati u 3 2. st. pr. Kr. U sva tri sluaja govei zubi i falange od ovce ili koze upotrijebljeni su kao amuleti, odnosno privjesci. Astragalne kosti nisu naene. Kako su ljudske kosti u japodskim grobovima rijetko sauvane, veina ih je propala zbog sastava tla, ne iznenauje injenica da nema vie sauvanih priloga od ivotinjskih kostiju. Kod Japoda stoarstvo je bila dominantna privredna grana, a njihova stada u pravom smislu rijei njihovo blago (Drechsler Bii 1987, 419). Smatra se da se u centralnom japodskom podruju preteno uzgajalo ovce i koze, a u manjoj mjeri goveda. Analiza kotanih nalaza istraenih kua centralnog japodskog podruja nije raena. Jedina analiza ivotinjskih kostiju nainjena je na nalazima iz ripake sojenice (Woldrich 1896, 4). Oko jedne treine ukupnih kotanih nalaza pripada svinji, preteno domaoj, a mnogo manje divljoj. Druga treina uzroka pripada ovci ili kozi, manji broj pripada govedu, a ostalo raznim ivotinjama. Zrna u obliku astragala izraena od jantara Zrna u obliku astragala izraena od jantara kod Japoda nisu esta, naeno je samo 7 primjeraka meu velikim brojem raznih izraevina, preteno ogrlica i bula. Miljenja smo da su bili sastavni dio nakita, na primjer ogrlice, te da su imala simboliko znaenje. Jantar sam po sebi nosi odreenu simboliku, prvenstveno oznauje elju za poboljanjem plodnosti, a zatim za sreu i blagostanje (Dankowska 1999, 261 266). Kako je ovarstvo bilo jedno od vanih grana ekonomije, svakako je bila vana i plodnost ovaca. Zrna su naena u materijalu s nekropola Prozor, Kompolje i Hrvatsko polje. Nekropole Kompolje i Hrvatsko polje nalaze se juno i sjeverno od gradine Crkvine, za koju se smatra da je predstavljala japodski grad Avendo. Pretpostavka je da su na obje nekropole sahranjeni stanovnici jedne gradine (Crkvina), te (moda) stanovnici okolnih gradina. Nekropola Kompolje imala je preko 500 grobova (slika 4, 5), nekropola Hrvatsko polje neznani broj grobova (prema arhivi AMZ-a oko 200?). Nekropola Prozor pripadala je dvojnoj gradini Veliki i Mali Vital, za koju se smatra da je predstavljala japodski grad Arupium. Otkriveno je oko 200 grobova (Slika 6, 7). To bi znailo da je u otprilike 900 grobova pronaeno svega 7 zrna u obliku astragala izraenih od jantara.
119
Kod Liburna naen je jedan jantarni privjesak u obliku astragala iz razorenog groba u Ninu (Batovi 1981, 140, sl. 15/12.; Palavestra 1993, 246). U Nezakciju u skupnom grobu iz 1981. g. kao prilog naena je vea koliina astragalnih kosti i falangi (Jurii 1996, 6569; Mihovili 1996, 54). Mnogi su izbrueni i izlizani od upotrebe, a tek nekolicina je probuena. Mnoge antike imitacije astragala od stakla probuene su po sredini, a interpretirane su kao predmeti za igru (Whitehouse 2003, 57, 58). S ozirom na rairenost obiaja sakupljanja kosti astragala te pravljenja imitacija od raznih materijala, na brojnost zapisa o upotrebi, smatramo da bi ih trebalo biti u veoj koliini i na naem podruju, ali da su zbog sastava tla ili iz drugih razloga, propali. Naziv zrna U arheolokoj literaturi termin zrna u obliku astragala ili astragaloidna zrna koristi se za perle tipa Tyrins (Mastrocinque 1991, 60 62; Teran 1984, 110; Negroni Catacchio 1973; Zavattieri 2007, 92). Kako su istraivanja pokazala, niti jedan termin nije sretno rjeenje za taj oblik zrna. Naime, naziv perle tipa Tyrins dobile su po prvom nalazitu u Grkoj, ali su istraivanja pokazala da su takva zrna ea na talijanskom podruju, gdje su bile radionice i odakle se vrila distribucija. Upravo zbog toga, u talijanskoj literaturi se izbjegava termin Tyrins, a ee nalazimo termin astragalna zrna (grani dambra ad astragalo), kako kau autori, zbog velike slinosti s tom kosti. Na ovom mjestu ne bi se uputali u raspravu o slinosti ili
razliitosti tih zrna s astragalnom kosti, ali nas taj naziv dovodi u nedoumicu oko naziva zrna koja su vjerna kopija kosti, iako plosnatija. ini se da e taj problem ostati nerijeen, jer smatramo da naziv zrna u obliku astragala bolje odgovara naem tipu zrna. Zakljuak Igra astragalima nije iskljuivo zabava, ve ima svoje ritualno simboliko znaenje. Iz etnolokih istraivanja u Mongoliji znamo da su takve igre bile vezane za odreene datume u godini, te da su imale odreeni cilj, u veini sluajeva poboljanje plodnosti i osiguravanje blagostanja. Noenje imitacije astragala od jantara ima simboliko znaenje, koje moe oznaavati elju za pojaanjem plodnosti ivotinja kao i ljudi, vlasnika stada, te elju za opom sreom i blagostanjem, koja ukljuuje brojnost obitelji ili zajednice, kao i brojnost stoke. U svakom sluaju takvo zrno imalo je ulogu amuleta zatite stada i plodnosti u irem smislu. Niti jedno zrno nije naeno u zatvorenoj grobnoj cjelini, pa je teko govoriti o dataciji. Analogije, osim zrna iz Nina, koje je takoer bez grobne cjeline, nisu nam poznate. Skupni grob 145 iz Kompolja (iskopavanja 1905.g.) moemo okvirno datirati od 8 4 st. prije Kr. Zbog svega navedenog, moemo rei da nalazi imitacije astragala izraene od jantara pripadaju eljeznom dobu, preciznije starijem eljeznom dobu, a novi nalazi dati e zasigurno i bolje podatke.
Iz dnevnika J. Brunmida: grob145. (=129) U dubljini od 1,60 1,80 pod naslagom kamena vie hrpica kostiju od nekoliko mrtvaca. Prilozi: 2 nepotpune halt. bule s dugmetima i brons. iglama, noica od 3. komada, proveslo od srodne bule a navicella, ulomci od 5 bule na luk sa jantarskim zrnima, 2 uresne igle sa glavicama, ulomci od 2 duple uresne igle, ulomci od 4 saltaleona, 1 velik i 1 srednjega naoarastoga privjeska, zdrobljena velika bula, privjesak u obliku
krilatog poprsja, komadi lania, 1 pinceta, 1 zaponac od pojasa, pripaljen ulomak od lima, ulomci od 3 tanke jantarske ploice sa graviranim krstom, 2 neobinija jantarska zrna, 12 kesiastih i 5 velikih i 76 manjih oblih jantarskih zrna, 47 utih staklenih, 23 modrih i 2 srednja modro bijela arena zrna.
2
Neobjavljeno. Podatku najljepe zahvaljujem kolegici Dubravki Balen
120
Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125
LITERATURA: BAKARI L., 1990., Gornji Kosinj/Pleina glavica japodska nekropola (Gornji Kosinj/Pleina glavica Iapodic Cemetery), Arheoloki pregled 29, (1988) 1990, 90-91. BAKARI L., 2006., Pretpovijesni Prozor (Prehistoric Prozor) u: L. Bakari, B. Kri. M. oufek, Pretpovijesni jantar i staklo iz Prozora u Lici i Novog Mesta u Dolenjskoj (Prehistoric Amber and Glass form Prozor in Lika and Novo Mesto in Dolenjska), Zagreb 1006, 48 81. BALEN LETUNI D., 2004,, Japodi (The Iapodes; Die Japoden); u: Ratnici na razmeu istoka i zapada, starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj (Warriors at the Crossroads of East and West; Krieger am Scheideweg Zwischen Ost und West), Zagreb 2004, 211 257. BAR-OZ G., 2001., An Inscribed Astragalus with a Dedication to Hermes, Near Eastern Archaeology (the American Schools of Oriental Research), Vol. 64, No. 4, 215 217. BATOVI ., 1981., Katalog, u: Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas (Parures dans la Dalmatie du nord depuis la prhistoire jusqua nos jours), Zadar 1981. DANKOWSKA J., 1999., Peasant gold amber jewellery in folk culture, u: Investigations into amber, Proceedings of the International Interdisciplinary Symposium: Baltic Amber and Other Fossil Resins, Gdansk 1999, 261 268. DRECHSLER BII R., 1987., Japodska grupa, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, eljezno doba, 5, Sarajevo 1987, 391 441. GOSTENNIK K., 2005., Die Beinfunde vom Magdalensberg / von Kordula Gostennik, Verlag des Landesmuseums Krnten, (Archologische Forschungen zu den Grabungen auf dem Magdalensberg ; 15) (Krntner Museumsschriften ; 78), Klagenfurt 2005 HAGEN, ROSE MARIE I RAINER, PIETER BRUEGEL STARIJI 2007., oko 1525.-1569. : Seljaci, lude i demoni, Zagreb, Europapress holding, 2007. IVANOV I. S., NIKOLOV V., 1986., Katalog; u: Das erste Gold der Menschheit, Die lteste Zivilisation in Europa, Freiburg 1986. JURII M., NEZAKCIJ, 1996., ivotinjske kosti osteoloka analiza (Nesctium: An Osteological Analysis of the Animal Bones), u : Kristina Mihovili, Nezakcij; nalaz grobnice 1981. godine (Nesactium; The Discovery of a Grave Vault in 1981), Monograje i katalozi/Monographies and catalogues/Arheoloki muzej Istre; 6, Pula 1996. KABZINSKA STAWARZ I. 1983., Game as a communication. Symbolical magical function of games in Mongolia, Ethnologia Polona, vol. 9, Wroclaw, Warszawa, Krakow, Gdansk, Lodz, 1984. 135 147. KABZINSKA STAWARZ I. 1985., Mongolian games of dice. Their symbolic and magic meaning, Ethnologia Polona, vol. 11, Wroclaw, Warszawa, Krakow, Gdansk, Lodz, 1985. 237 263. KOERPER H. C., WHITNEY-DESAUTELS N. A. 1999., Astragalus Bones: Artifacts or Ecofacts, Pacic Coast Archaeological Society Quarterly, Volume 35/2&3, 69-79, 1999. LOVETT E., LONGWORTH DAMES M., DE LHOSTE RANKING D. F., VIOLET TURNER C., LINDER E., SYKES E. C.,1901., The Ancient and Modern Game of Astragals, Folklore, Vol. 12, No. 3 (Folklore Enterprises, Ltd.), 1901. MASTROCINQUE A., 1991., Lambra e lEridano (Studi sulla letteratura e sul commercio dellambra in eta preromana), Este 1991. MIHOVILI K., 1996., Nezakcij; nalaz grobnice 1981. godine (Nesactium; The Discovery of a Grave Vault in 1981), Monograje i katalozi/ Monographies and catalogues/Arheoloki muzej Istre; 6, Pula 1996. NEGRONI CATACCHIO N., 1973., La problematica dellambra nella protostoria italiana: ancora sulle ambre di Fratesina di Fratta Polesine, Padusa 1973, A IX 2-3-4. 141 153. PALAVESTRA A., 1993., Praistorijski ilibar na centralnom i zapadnom Balkanu (Prehistoric amber in central and western Balkans), Srpska akademija nauka i umetosti, Balkanoloki institut, Posebna izdanja, knj. 52, Beograd 1993. PERINI R., 1999., Dati inediti su ritrovamenti retici nel Trentino, Archeologia delle Alpi 5*, Trento 1999, 120 149. RADI ROSSI I., 2005., Sjeanje na vrijeme Tritona i Nereida. O vjeri i obredima na antikim brodovima (Remembering the Times of Triton and Nereides. About Religion and Ceremonies on Ancient Ships), Histria Antiqua, Pula 2005, 143 155. RAUNIG B., 1968., Japodska nekropola na Crkvini u Golubiu, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sveska 23, 81 98, Sarajevo. RICE P. C., 2006., Amber, The Golden Gem of the Ages, Fourth Edition, Bloomington 2006. RICHTER G. M. A., 1941., An Atheinian Astragalos, The Metropolitan Museum of Art Bulletin (The Metropolitan Museum of Art), Vol. 36, No. 5 (May 1941), 122-123. ROSS A., 1998., Amber, London 1998. SCHDLER U., 1996., Spielen mit Astragalen, Archologischer Anzeiger, 1, (Deutsches Archologisches Institut), Berlin, New York 1996, 61 73. SEBESTA C., 1993., Nota sugli astragali di capride, Archeologia delle Alpi 2, Trento 1933, 5 29. SEBESTA C., 1999., Ancora sugli astragali di animali domestici nellantichit, Archeologia delle Alpi 5**, Trento 1999, 208 221. SENC S., 1910., Grko hrvatski rjenik za kole, Zagreb 1910 (reprint 1991). SPRINCZ E., BECK C. W., 1981., Classication of the Amber Beads of the Hungarian Bronze Age, Journal of Field Archaeology, Vol. 8, No. 4. Boston University 1981, 469-485. TERAN B., 1984., O jantarju z Debelega vrha nad Pregradom (The amber from Debeli vrh above the village of Pregrad), Arheoloki vestnik XXXV, Ljubljana 1984, 110 118. WHITEHOUSE D., 2003., Roman Glass in The Corning Museum of Glass, Volume Three, The Corning Museum of Glass, New York 2003. WOLDRICH I., 1896., Fauna kimenjaka ripake sojenice, GZM BiH VIII, 1896, 4 (3-43). ZAVATTIERI G. 2007.,In: Nava, M. L., A. Salerno (ed.), Ambre Trasparenze dallAntico. Exhibition catalogue, Napoli.
121
LIDIJA BAKARI
ASTRAGAL SHAPED AMBER BEADS FROM THE IAPODIC COLLECTION OF THE ARCHAEOLOGICAL MUSEUM IN ZAGREB
(Summary) Seven astragal shaped amber beads were discovered in the amber collection of the Iapodic Collection of the Archaeological Museum in Zagreb. Four beads originate from the Prozor site, one from the Hrvatsko (Vlako or Srpsko) Polje site, and two from the Kompolje site. No single bead was found in a preserved grave complex. All beads have a hole, which indicates that they were worn as a pendant or charm. Astragal is a Greek word for a bone from the back ankle of ruminants, the Latin word is talus. In prehistoric and ancient times (and later through the history), anklebones of sheep or goats were used for their smaller size. Cubic in shape, astragals were used for gaming and gambling, for votive and divination purposes. Archaeological, historical and ethnological evidence indicates that astragal bone was closely linked with games, but also the spiritual world. Preservation and use of animal astragal bones can be traced from the Neolithic to the present time. Often, bone imitations were made from other materials: glass, gold, bronze, ceramics, etc. The contexts in which astragals are found are widely varied. In Mediterranean countries, astragals are uncovered in houses, palaces, temples, ships, various sanctuaries, but also in graves of men, women and children. Some items bear incised signs or letters for the casting of lots. Animal bones as grave goods are extremely rare in Iapodic graves. At Gornje Kosinje and in Skradnik Sultans Grave, a bovine tooth was found in each grave placed there as an charm, with two phalanxes found in the grave at Golubi, also serving as charms. No astragal bones were uncovered in the Iapodic area. Astragal-shaped amber beads were a part of jewellery, e.g. necklaces, and were presumably not used for gaming, but rather had a symbolic meaning. Since Iapodes were predominantly a cattle-raising people, astragal could signify a desire to increase fertility both in animals and humans, as well as a desire for general happiness and wellbeing. One bead from Prozor features grooves inscribed in amber. Whether such grooves have some meaning or are simply fractures created in the process of increasing the transparency of amber through heating - sun spangles, (germ. Sonnen-Flinten), is a question that remains to be answered.
122
Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125
Slika 1: astragalna kost kozlia (recentno) Illus. 1: Astragal bone of a goat (recent)
Slika 2: imitacija astragalne kosti od jantara, Hrvatsko (Vlako) polje, prednja strana Illus. 2: Amber astragal bone imitation, Hrvatsko (Vlako) Polje, front side
Slika 3: imitacija astragalne kosti od jantara, Hrvatsko (Vlako) polje, stranja strana Illus. 3: Amber astragal bone imitation, Hrvatsko (Vlako) Polje, back side
Slika 4: imitacija astragalne kosti od jantara, Prozor, stranja strana Illus. 4: Amber astragal bone imitation, Prozor, back side
Slika 5: imitacija astragalne kosti od jantara, Kompolje Illus. 5: Amber astragal bone imitation, Kompolje
123
Slika 6: imitacija astragalne kosti od jantara, Kompolje Illus. 6: Amber astragal bone imitation, Kompolje
Slika 7: imitacija astragalne kosti od jantara, Prozor Illus. 7: Amber astragal bone imitation, Prozor
Slika 8: imitacija astragalne kosti od jantara, Prozor, prol Illus. 8: Amber astragal bone imitation, Prozor, side view
124
Izdanja HAD-a 23/2008., 117-125
1 4 Prozor 4 zrna jantara u obliku astragala Du. 2,8; 2,5; 2,7; 2;2 cm ir. 2,7; 2,4; 2,1; 2,0 cm Deb. 1,2; 1,2; 0,9; 0,9 cm AMZ, inv. 20363. 5 Hrvatsko (Vlako ili Srpsko) polje Zrno u obliku astragala Du. 3,7 cm ir. 3,7 2,4 cm Deb. 1,2 cm Inv. AMZ, 13862 6 7 Kompolje 2 zrna u obliku astragala Du. 1,9; 1,8 cm (vrh manjeg zrna nedostaje) ir. 1,9; 1,7 cm Deb. 0,9; 0,9 cm Inv. AMZ 20392, 20393.
1 4 Prozor 4 astragal-shaped amber beads Length: 2.8; 2.5; 2.7; 2.2 cm Width: 2.7; 2.4; 2.1; 2.0 cm Thickness: 1.2; 1.2; 0.9; 0.9 cm AMZ inv. 20363. 5 Hrvatsko (Vlako or Srpsko) Polje Astragal-shaped bead Length:3.7 cm Width: 3.7 2.4 cm Thickness: 1.2 cm Inv. AMZ, 13862 6 7 Kompolje 2 astragal-shaped beads Length:1.9; 1.8 cm (top missing from the smaller bead) Width: 1.9; 1.7 cm Thickness: 0.9; 0.9 cm Inv. AMZ 20392, 20393.
125
126
KLARA BURI-MATIJAI
GRADINE ISTRE I GRADINE LIKE ARHEOLOKO-KULTUROLOKI FENOMEN KRA1 HILL-FORTS OF ISTRIA AND LIKA ARCHAEOLOGICAL AND CULTURAL PHENOMENON OF KARST
Primljeno: kolovoz 2008. UDK 903.4 (497.5 Istra) 903.4 (497.5 Lika) Klara Buri-Matijai Sveuilite Jurja Dobrile u Puli Odjel za humanistike znanosti Odsjek za povijest Ivana Matetia Ronjgova 1, Pula kbursic@ffpu.hr
Gradine kao tip prapovijesnog naselja, predstavljaju jedan od najupeatljivih materijalnih ostataka u Istri i Lici. Njihova nit poveznica jest morfologija krakog terena prisutna na prostorima sjevernog Jadrana i njegovog zalea gdje su za ivot prapovijesnih zajednica iskoriteni strateko pogodni poloaji. U lanku se najvea pozornost posveuje gustoi naselja u prostornoj konguraciji oba podruja gdje, u rasporedu gradina, prevladavaju prirodne zakonitosti na temelju kojih moemo govoriti o njihovom unutranjem i vanjskom ustroju. Analizom ostataka graevinskih, stambenih, gospodarskih, materijalnih i duhovnih elemenata dobivamo presjek ivota na gradinama kroz posljednja dva tisuljea pr. Krista. Prve gradine nastaju tijekom poetka bronanog doba, kao rezultat novih, sudbonosnih promjena s nastupom bitno drugaijih uvjeta u Europi. U veem dijelu histarskog i japodskog prostora one egzistiraju i nakon to su uli u sastav globalizirajue rimske civilizacije. Kljune rijei: prapovijest, naselja, gradine, Istra, Lika, Histri, Japodi, kr
Gradine Istre i Like predstavljaju jedinstveni fenomen na dva razliita prostora kojeg povezuje zajednika morfologija kra. Kako bih to jednostavnije denirala teritorij na kojem se javljaju gradine, odluila sam obraditi prostor kojega su nastanjivale kulturne grupe tijekom eljeznog doba: Histri i Japodi. Histri su ivjeli na teritoriju Istre koji obuhvaa istarski poluotok: on je na sjeverozapadu odreen rijekom Dragonjom, a na istoku rijekom Raom. Na sjeveru je odvojen od kontinenta planinskim lancem iarije i Ukom. Matino podruje Japoda bila je Lika s pet prostornih cjelina: Srednja Lika, Gacka, Krbava, Juna Lika i Liko Pounje, a kojima je u jednom vremenskom razdoblju sigurno pripadao i dio obale. Japodskim matinim prostorom smatramo Liku kao i dio podvelebitskog primorja, Ogulinsko-plaansku udolinu, Gorski kotar i dio Korduna. U odreenom vremenskom periodu sigurno je obuhvaao i dijelove uz istone granicu Hrvatske, uz srednji tok Une kao i one zapadne u prostorima dananje Slovenije (BalenLetuni, 2004, 212; Oluji, B. 2007, 109). I dok itajui geografsku literaturu dobivamo jasne crte razgranienja, dotle u djelima arheologa i povjesniara, u analizi materijalne i nematerijalne kulture nalazimo toke kontakata, putove poveznice izmeu ta dva prostora. I Istra i Lika ine
dvije znaajne makroregije Hrvatske kako u prirodnom tako i gospodarskom obliku, a kulturna batina niim ne zaostaje. Na prostoru sjevernojadranskog bazena i njegove unutranjosti, vrlo dinamini izgled reljefa stvorio je sloena tektonska gibanja s uzdizanjem vapnenakih masiva poput iarije, Uke, Velebita, ali i Osorice, junog Krka kao i Senjskog bila. Geoloka osnova Sjevernog Hrvatskog primorja sastoji se veim dijelom od vapnenca s manjim zonama dolomita. Zbog prevlasti kra ovaj je prostor siromaan pokrovom tla (Rogli, J. 1975, 18, 28). Biljni pokriva prati reljef gdje se od primorskih povrina do planinskih vrhova izmjenjuje mediteranska, submediteranska i kontinentalna ora. I u Istri kao i u Lici najupeatljivi prapovijesni tragovi u prostoru jesu gradine (Oluji, B. 2007, 144). U analizi gradina u obzir je, zbog relativno slabe istraenosti, uzet geografski princip podjele prostora. Veina autora ograniava istarsku kulturnu grupu na podruje poluotoka (Gabrovec, S. Mihovili, K. 1987), a geografska cjelina Like s izdvojenim gorskim prostorom, granii i s dijelom submediteranskom velebitskom primorskom padinom kao i predpanonskim teritorijem (Rogi, V. 1975, 7).
127
Gradine Istre i gradine Like arheoloko-kulturoloki fenomen kra
Gradinama nazivamo prapovijesna naselja izgraena na strateko pogodnim poloajima. Praenjem osnovnih graevinskih, stambenih, gospodarskih, materijalnih i duhovnih, ali i jezinih elemenata, moemo doi do zakljuka da dva prilino razliita svijeta povezuje slian nain prapovijesnog ivota unutar dobro koncipiranih prostora. Gradinska naselja su ograena bedemima, a na iznivelirane terase ulazilo se kroz prolaze - vrata koja su tijekom vremena mijenjala svoj oblik. Svaku gradinu karakterizira odreena materijalna kultura koju moemo denirati u okviru kulturnih grupa, u ovom sluaju histarske i japodske kulturne grupe eljeznog doba. O njihovoj dataciji, vremenu osnivanja i ivotu na vrhovima ili padinama brjegova mogue je suditi samo na temelju arheoloke grae jer se tehnike izgradnje naselja nisu bitno mijenjale od najstarijih primjera gradina do promjene naina ivota na prijelazu iz stare u novu eru, kada prestaje gradnja novih gradina, ali ne prestaje gradinski nain ivota. Pojam gradina na itavom teritoriju Hrvatske ima vrlo iroku primjenu. Upotrebljava se za naselja na uzvisinama od prapovijesti do srednjeg vijeka iako se danas u arheolokoj i struno-popularnoj literaturi ustalio naziv gradina ili kateljer za tip prapovijesnog naselja gdje su ljudske zajednice obitavale stalno ili povremeno, a koji im je pruao odreeni stupanj sigurnosti kako od moguih napada tako i u gospodarskom smislu. Za ivot u takvim naseljima upotrebljava se pojam gradinski nain ivota (ovi, B. 1965). Da zauzimaju vano mjesto u kronolokom i prostornom smislu nije sporno, no nesuglasje nastaje kada se pokuava za pojam gradina vezati i gradinska kultura. Ako je u arheologiji kultura sinonim za nain ivota kojeg je izgradila jedna ljudska zajednica, a prenosi se iz generacije u generaciju, to podrazumijeva tipove runih izraevina, obiaje, ponaanje, onda pojam gradinska kultura nije umjesna denicija za mjesta i prostore gdje se javljaju gradine. Gradine ne moemo poistovjetiti s pojmom gradinska kultura. Gradine se javljaju na vrlo velikom prostoru, no moramo imati na umu da one nisu jedinstvene ni u kulturnom ni u kronolokom smislu. Svaka kultura koja je imala gradinu kao osnovni naseobinski oblik imala je svoje posebnosti kod kojih je tip naselja samo jedan u nizu odreivanja njenog identiteta. Imenica gradina moe imati dvojako znaenje: u arheoloko-kronolokom smislu njome oznaavamo prapovijesno naselje, a moe biti i uveanica od imenice grad kojim nazivamo srednjovjekovne burgove ili njihove ostatke. Kako u Istri tako i u Lici uzvisine na kojima se nalaze prapovijesna naselja tipa gradina nazivaju se razliitim imenima. U Istri imenica gradina ima vrlo mnogo inaica: gradina (Gradina na Brijunima),
gradna (Gradina kraj Bratulii), gradinje, gradie (Gradie 767 kraj Semia), graie (Graie kraj Bresta), gradac (Gradac-Turan kraj Koromana) ili pak imenica u mnoini, gradine (Gradine 208 kraj Prnjani). Istovremeno gotovo u istom broju sluajeva javlja oblik kateljer, odnosno katelir (Katelir kraj tinjana, Katelir kraj Nove Vasi), ili samo katel (Katel kraj Buja) koji dolazi od tal. castelliere, a ovaj pak od lat. rijei castellum. Posebna kategorija toponima jesu toponimi koji se odnose na visinski karakter nalazita poput glavice (Glavica kraj Radmani) ili vrha (Veli vrh kraj Tinjana), a naglaen moe biti i element obrane poput straa (Vela Straa na Brijunima). Vrlo su brojne uzvisine na kojima se nalaze ostatci prapovijesnih naselja svetakih imena meu kojima je najei naziv Sv. Marije i njenih inaica (Sv. Marina, Svetica, Sv. Marija Magdalena). Lika pak gotovo da i ne poznaje ovakve toponime (Crkvina u Kompolju). U Lici uz imenicu gradina vrlo esto se naglaava pripadnost terena pojedinim osobama ili kolektivima (Svilareva gradina u Peanima, Radekina gradina u Mekinjaru). Vrlo su esti toponimi motivirani ziogeografskim karakterom objekta, meu kojima prevladavaju oni koji naglaavaju njegovu veliinu (Veli Vrh i Velika Metaljka kraj Plakog, Velika Viniica kraj Josipdola). Izgled terena naglaava se toponimima poput Humac u Brinju kao i Vijenac u Toliu, a karakter obrane mjesta izraen je u imenima poput Strabenica u Vrepcu i Straite u Bjeljevinama.2 Istra poetkom prvog tisuljea mijenja nain pokapanja pokojnika, no u tipologiji naselja ostaje vjerna tradiciji bronanodobnih starosjedilaca. Gradine ostaju osnovni oblik naselja to proizlazi iz karaktera reljefa, opeg drutvenog stanja i odnosa s drugim prostorima. Gradine prapovijesnih Histra veim dijelom poznajemo analizom materijala iz nekropola jer sustavna istraivanje naselja nisu nikad provedena. Valja imati na umu da pored ukupnog broja dokumentiranih gradina u Istri (436 nalazita, od kojeg su 240 s materijalnim ostatcima, a 196 su dvojbeni poloaji) nemamo brojani podatak o onima iz bronanog i onima iz eljeznog doba (Buri-Matijai, K. 2007, 563-564), jer kronoloku determinaciju nije mogue provesti na temelju povrinskog pregleda. S obzirom na reljef, smjetene su na uzvisinama koje se od podnoja uzdiu nekoliko desetaka metara. Njihova povrina obuhvaa prostor od 1.500 (Rogatica - 30 x 50 m) do 125.000 m2 (Katelir, Nova Vas - 500 x 250 m). Bile su opasane zidinama, najee u vie redova. Jedan od karakteristika histarskih gradina bile su zone pokapanja koje su se nalazile izmeu dva gradska bedema, tradicija koju su naslijedili od starosjedilaca (Brijuni, Vrin). Ipak, izgleda da se u Nezakciju preslojava nekropola i istovremeno naselje
128
Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139
(Mihovili, K. 2001). Dok o bronanodobnom nainu gradnje bedema zahvaljujui Baievim, a nadasve istraivanjima meunarodne ekipe na Monkodonji (Buri-Matijai, K. 2001), danas znamo mnogo vie, o gradnji eljeznodobnih bedema posjedujemo samo sporadine zapise. Najbolje istraen je obrambeni sustav Nezakcija. Ve 1900. godine kada su zapoela prva istraivanja u Nezakciju, uinjeni su prvi geodetski snimci i deniran tok obrambenih zidina. U daljnjim radovima otvoreni su kasnoantiki dijelovi zidina ispod kojih se nalazio prapovijesni bedem. Bedem je bio graen s dva lica, unutranjim i vanjskim od pravilno slaganih kamena i unutranjom ispunom od sitnog uta. U prostoru nezakcijske nekropole prepoznato je nizanje paralelnih zidova, tradicija koja je poznata iz bronanodobnog Vrina, ali i gradine Katelir pri Dvorih nad Izolom. Valja napomenuti da moramo raunati i na neki drugi vid zatite jer na veem dijelu vanjskog perimetra gradine ne postoji kameni bedem. Dvoja vrata Nezakcija, popularno nazvana Porta Polensis i Porta Praehistorica, imala su oblik koridora s bazama za stupove za vrata (Mihovili, K. 2001, 17-25). Naalost, ne raspolaemo nikakvim drugim elementima mjesta ivljenja Histra dok o njihovom ivotu moemo govoriti na temelju arheolokog materijala iz nekropola. U histarskoj materijalnoj kulturi prve faze razvoja od 11. do 7. st. pr. Kr. vidljive su ive veze s italskim i slovenskim prostorom te jugoistonom Europom. Tijekom tree faze razvoja, uz jai utjecaj srednje i sjeverne Italije, neosporne su veze s jugoistonoalpskim i japodskim prostorom (Mihovili, K. 2001). Kue su bile graene na terasama, u nizovima ili meusobno odvojene nekoliko metara, dok su svojim zaeljem mogle biti prislonjene i uz unutranje gradinske zidove ime su dobile na sigurnosti, a time je mogao biti i racionaliziran prostor za komunikaciju. O eljeznodobnim kuama u Istri znamo vrlo malo, no zbog kontinuiteta uvjeta koji su vladali na gradinama moemo zakljuiti da se kako oblikom, tako ni veliinom nisu razlikovale od onih graenih tijekom bronanog doba. Kao najei tip koristili su se pravokutni objekti graeni kombinacijom suhozida i drvenim elementima koji su pridravali drvene krovove. Na akropoli su bile graene prostranije i udobnije kue, a u niim dijelovima naselja kue su bile graene u nekoliko nivoa s istaknutim ognjinim prostorom (Monkodonja: Hnsel, B. Mihovili, K. Teran, B. 1999). Japodi su na svom ivotnom prostoru naslijedili stari bronanodobni nain ivota na stratekim poloajima, a gradine ostaju kao osnovni oblik naselja i s prodorom Kelta, pred kraj prvog tisuljea. Kao i na veini nalazita u Istri, ivot se i nakon to cijeli teritorij potpada pod rimsku vlast, nastavio
odvijati na gradinama. Pored 150 registriranih gradina (na sredinjem japodskom podruju Like i Ogulinsko-plaanskoj zavali), manji dio stanovnitva ivi u peinama, a samo na podruju Pounja grade se sojenika naselja. Oblik gradina ovisio je o karakteristikama terena, a bio je odreen zidovima. Obrana naselja sastojala se od zidova, sklopova zidova i meuprostora ispunjenih sitnim kamenjem, nasipa, drvenih elemenata i vrata (Drechsler-Bii, R. 1987, 412, 416-422). Poput gradina Istre i o gradinama Like imamo malo podataka, a na temelju manjih sondanih istraivanja ne poznajemo dovoljno stambenu arhitekturu i njen raspored u okviru naselja (poloaj, komunikacija, radionice, sakralni objekti). Pravokutne kue s jednom ili dvije prostorije najee su bile sagraene na junim stranama uzvisina, na terasama ili uz bedeme. Bile su dijelom sagraene od kamena u tehnici suhozida, a dijelom od drva i slame. Podove, na kojima su bila izgraena ognjita, predstavljao je sloj nabijene ilovae. Graditelji su ponekad kao zidove iskoristili prirodne litice (Masnikosina gradina u Peanima, Balen-Letuni, D. 2004, 226). Lika prapovijesna gradinska naselja mogla su biti pojedinana (jednostruke gradine) ili dvojna (Veliki i Mali Vital u Prozoru) kao i proirena (Masnikosina gradina u Peanima). Naselja su bila najee okruena jednim zidom izgraenim u tehnici suhozida. Zidovi su bili graeni s dva pravilna lica i unutranjom ispunom. Jedan od takvih primjera je zid na gradini Velika Punta u Hrvatskom polju koja je zauzela vaan poloaj naseljen od kasnog bronanog do rimskog doba. Snani kameni zidovi sauvali su se na gradini Rudine do visine od 2 metra. Radi bolje obrane i usporavanja prodora na gradinu, prostor izmeu dva zida zasipavali su velikom koliinom sitnog kamena. Na nekoliko gradina zabiljeena je kombinacija nekoliko tehnika gradnje. Na Velikom Obljaju u Gornjim Vrhovinama i Velikoj Punti u Hrvatskom polju zidovi irine od 1,5 do 5 metara okruuju sredinji dio naselja. Drugi zid napravljen od neobraenog kamena prati rub naselja, a meuprostor irine od oko 3,5 do 4 metra ispunjen je zemljom i sitnim kamenjem. Posebnu vrstu zatite predstavljaju nasipi koji su graeni samo na najugroenijim dijelovima kao to je to sluaj kod Masnikosine gradine u Peanima, iji su temelji iroki od 5 do 10 metara. Bedem, grudobran, sauvan je u visini od 2 do 3 metra, a ini ga sitno neobraeno i grubo lomljeno kamenje. DrechslerBii smatra da su (u Krbavskom polju) inili obranu ljudi i njihovih stada od divljih ivotinja. Na gradini Strabenica kod Vrepca analiziran je sklop dvaju koncentrinih bedema. Jedan je tekao kruno oko najvieg dijela kupastog brijega gdje je najvjerojatnije titio refugij. Kraci bedema kruno zavravaju na
129
meusobnoj udaljenosti od oko 1,5 m, prolazom koji je predstavljao ulaz u refugij. Drugi bedem nalazi se na nioj koti brijega, a njegovi krakovi u jednom trenutku se odvajaju od jedinstvene crte i desetak metara teku usporedo, ime se dobila jedna vrsta ulaznog prostora koji je bio zatvoren vratima. Ovaj sklop mogue je dovesti u vezu s mediteranskim sustavima zatite ulaza, koji su poznati u kretsko-mikenskoj kulturi srednjeg bronanog doba (Drechsler-Bii, R. 1987, 416-422). Gustoa gradinskih naselja u prostornoj konguraciji oba podruja upuuje na prirodne zakonitosti, ali govori i o unutranjem i vanjskom ustroju gradina. Poloaj gradina u prostoru mogao je biti uvjetovan s nekoliko razloga: A) Gospodarski razlozi: - prirodni resursi, - zbog podjele/raspodjele agrarno vrijedne zemlje, - zbog podjele/raspodjele panjaka, - deniranja lovno/ribolovnog prostora, - iskoristivosti prirodnih sirovina (voda, sol, glina, metalne rudae). B) Strateki razlozi sigurnosni element. C) Komunikacijski razlozi promet. D) Drutveni razlozi ako na jednom mjestu dolazi do koncentracije bogatstva, neminovna je bila drutvena diferencijacija odnosno isticanje vanosti pojedinog naselja. Istra A) Gospodarski razlozi. Najvea prisutnost gradina u Istri javlja se na prostoru tzv. Crvene Istre, koja zauzima najveu povrinu poluotoka. Blago razigrani reljef s mnotvom lako branjivih brda koja se uzdiu iznad plodne zemlje i bogatih panjaka, razlozi su koji su doveli do stvaranja dobrih uvjeta za podizanje gradina na prostoru dananje Rovinjtine, odnosno na prostoru kojega na sjeveru odreuje Limski kanal, na istoku prometnica Pula Soii, a na jugu zamiljena crta povuena izmeu Bala i obale. Svakoj gradini pripadao je odreeni ivotni prostor koji se moe odrediti postavljanjem mree tzv. Thiessenovih poligona. Ova metoda primjenjiva je na povrinama blaih oblika reljefa gdje postoje rezultati sustavnih istraivanja teritorija odreene zajednice. Metoda se sastoji u povlaenju simetrala popreno na duine koje predstavljaju najkrau udaljenost izmeu dviju susjednih gradina. Poprene crte se meusobno sijeku i stvaraju viekutni oblik idealnog teritorija pojedine naseljene toke
(Hodder, I. Orton, C. 1976, 59-60), u naem sluaju gradine.3 Primjenom Thiessenovih poligona primijeena je odreena pravilnost oko nalazita Monkodonja. Gradini ne pripada geometrijski gledano pravilni teritorij, ve se pravilnost pokazuje promatranjem teritorija nalazita koja ju okruuju. Na prostoru Poretine, od Limskog kanala do doline rijeke Mirne, nalazita su manje brojna ali su ipak uestalija no drugdje u Istri. Pravilno je rasporeeno est gradina oko sredinje, Montiane. Sva su nalazita na istoj podjednakoj udaljenosti od 2,5 km. Druga pravilnost koja se primjeuje jest trojnost gradina. Jedna skupina su Picugi, drugu skupinu ine Sv. Aneo, Mordele i Bevjakin vrh, a treu skupinu ine Jugovac, Vrsar i M. Riko ili Gavanov vrh. Sline pojave grupiranja gradina zabiljeio je . Batovi analizom nalazita otoka Paga gdje je razmjetaj plodnih polja uvjetovao podjelu i grupiranje gradina u skupine od tri do etiri gradine na prosjenoj udaljenosti od 1 do 3 km (Batovi, . 1987, 160-166). B) Strateki sigurnosni razlozi. Veina nalazita smjetena je podalje od same morske obale. U sluaju da su naselja ipak na samoj morskoj obali, ili u neposrednoj blizini, to nikad nije u skrovitim uvalama ve na vrhovima s dobrim pregledom prostora poput Gradine kod Premanture ili Svetice kod iana.4 Druga pravilnost ogleda se u poloaju vanijih naselja bronanog doba, Monkodonje i Valarona, koji su zbog sigurnosti bili smjeteni nekoliko kilometara od morske obale. More postaje vaan oblik komunikacije tijekom prvog tisuljea pr. Kr. kada se pomorski promet odvijao du istonojadranske obale iz pravca juga prema sjeveru koristei prirodno strujanje mora (Kozlii, M. 1990). Stari, bronanodobni sigurnosni element iskoriten je i u odabiru mjesta utemeljenja najvanijeg histarskog sredita, Nezakcija. Vea koncentracija nalazita uz obronke rijenih dolina Mirne i Rae, gdje se preslojava prirodni sa stratekim elementom, vidimo koliko su bili znaajni prometni pravci. Postoji itav niz nalazita poput Sv. Martina iznad Tarske vale, Sv. Duha, Katelira ili Valarona, te dalje punktova u srednjem toku rijeke Mirne (Monte dOro kod Viinade, Motovun, Gradinje kod Livada) koji upuuju na pravce kontakata unutranjosti i morske obale. Dolinom rijeke Mirne moglo se jednostavno stii do podnoja Uke i prirodnim prijevojima prema Dinarskim Alpama put komunikacije bio je otvoren. C) Komunikacijski razlozi promet. Ostatke prapovijesnih komunikacija vrlo je teko prepoznati, a njihove mogue smjerove moemo rekonstruirati na temelju razmjetaja gradina, po reljefnim karakteristikama terena i os-
130
Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139
tatcima trasa i puteva iz kasnijih razdoblja. Najsjeverniji dio, tzv. Bijela Istra, oduvijek je zbog otrijih klimatskih uvjeta zaostajao za ostalim, junim dijelom Istre, no ovaj je prostor odigrao vanu ulogu u komunikaciji Istre s kopnenim zaleem. Gradine rni Grad i Beligrad znaajni su primjer kontrole puta jer su smjeteni nad uskim klancem kojim je prolazila cesta iz Rokog polja prema Laniu (BuriMatijai, K. 2001a). Prijevoji Uke i iarije vodili su u unutranjost, u Postojnsku dolinu, a dio njih bio je usmjeren i prema prijevojima Velebita. Razmjetaj gradina u prostoru bio je uvjetovan i ulogom uzvienja u vizualnoj komunikaciji, karakteristika koja je privukla i prve istraivae gradina u Istri. Ta je karakteristika bila presudna i kad se poloaje gradina smatralo antikim postajama (Buri-Matijai, K. 2007, 69-88). Ovakve pretpostavke dijelom i nisu bile pogrene, jer su neki poloaji, poput gradine na Sv. Martinu iznad Limskog kanala, kota 230.5, bili i vani antiki lokaliteti u kontroli puteva od mora kroz Dragu, prema sreditu Istre. Prirodni putevi i komunikacija planinskim usjecima i klancima nadovezuje se na slovenski dio Istre gdje su se putevi i komunikacije s obale u kraku unutranjost koristili i u srednjem vijeku za prijevoz soli. Na glavnim pravcima sagraeni su kateli u ijoj se neposrednoj blizini nalaze prapovijesne gradine (Flego, S. upani, M. 1991, 10). D) Ustroj diferencijacija drutva. Bai je analizom poloaja bronanodobnih gradina (Monkodonja, Mlunska Meja) doao do zakljuka da su gradine u prostoru imale odreeni ustroj, gdje su nekoje mogle biti vanija sredita. Takve pravilnosti govore u prilog postojanja manjih rodovskih zajednica. Istra je tijekom eljeznog doba pod jakim utjecajem egejskog i italskog prostora, to je dovelo do drutvene diferencijacije gradina po vanosti i prema funkciji. Zbog svog istaknutog poloaja, kako u teritorijalnom tako i u materijalno-duhovnom smislu, vano mjesto meu istarskim gradinama eljeznog doba imao je Nezakcij (Gabrovec, S. Mihovili, K. 1987, 320, 327). Lika Sve nabrojene pravilnosti vidljive su i na japodskom prostoru, s izraenijom razlikom u tome to su lika nalazita grupirana po mikroregijama, odnosno poljima. Svako polje (Liko, Gacko, Krbavsko) inilo je zasebnu cjelinu u kojoj zbog geomorfolokih karakteristika vladaju osebujna pravila. U svakom polju istie se jedna vea gradina koja je mogla biti sredinje naselje ireg prostora: Piplica u Lovincu, Masnikosina gradina u Peanima. One su mogle biti dvojne: Veliki i Mali Obljaj u Vrhovinama
ili Veliki i Mali Vital u Prozoru kraj Otoca te Velika i Mala Karaula u irokoj Kuli. Na likom podruju primijeena je odreena pravilnost u rasporedu pojedinanih i dvojnih gradina u prostoru. Dvojnih gradina je daleko manje. U Gackom polju od 20 gradina samo Veliki i Mali Vital u Prozoru ima karakteristike dvojne gradine. Od ukupnog broja gradina u Krbavskom polju dvije su dvojne, dok su u Likom polju brojano podjednako zastupljene (Drechsler-Bii, R. 1987, 417). Sredinja naselja bila su u pravilu okruena veim brojem manjih gradina koje su imale ulogu straarnica, a zajedno su inile lanac obrambenog sustava. Na utemeljenje japodskih naselja veliku ulogu odigrao je poloaj mjesta u prostoru, najee na uzvisinama uz rubove polja i tokova rijeka. Drugi vaan element bili su komunikacijski pravci, ali i obrambeni poloaj. Smjetaj sredinjeg naselja morao je zadovoljiti sve spomenute uvjete kao i faktor meusobne povezanosti, uzimajui u obzir i vizualnu komunikaciju. Na prostoru Gacke centralni poloaj ima dananje mjesto Otoac, gdje su na uzvienim humovima nastala i najstarija japodska sredita. Glavno japodsko utvreno naselje bilo je smjeteno na Vitlu (557m) (Rogi, V. 1975, 35-36). Gradine sredinjeg likog prostora smjetene su na izoliranim krkim humovima u prostoru zaravni. U Likom Pounju pak, gospodarski resursi lee u dijelovima zaravni i fosilnim udolinama kao i na uskom unskom prostoru Zavale Srba. Upravo ovdje nalazimo najstarija sredita prapovijesnog ivota (hum Obljaj 661 m), a prostor oko regionalnog sredita Donjeg Lapca dodatno je valoriziran zbog prometnog vorita odakle se otvaraju transverzalni pravci s Likom i Bosnom (Rogi, V. 1975, 47-50). Gradine Like odlikuju se poloajem u prostoru koji se oituje u dobroj organizaciji obrane teritorija. Ova karakteristika dobro je vidljiva u rasporedu, odnosno poloaju gradina na zapadnom prostoru Gackog polja gdje je valjalo motriti i tititi polje iz pravca dananjeg Senja odnosno ute Lokve na sjeverozapadu i Vrhovina na jugoistoku. Na najugroenijim mjestima smjetene su s obje strane tzv. kontrolne gradine. Na mjestima koja su okrenuta prema ulazu u polje sagraena je po jedna vrlo svrsishodna kula okruglog oblika. Ona je imala ulogu straarnice s koje se kontrolirao ulaz, ali i itavo Gacko polje (DrechslerBii, R. 1987, 420). Osim obrane teritorija, u Lici su neke gradine imale ulogu obrane drugog, vanijeg naselja. Dvije gradine, Crkvina i Straite, kontrolirale su prilaz gradini Velika Punta5 kao najvanijem naselju ovog dijela Gackog polja. One su imale ulogu
131
satelita u odnosu na veu i znaajniju gradinu (Drechsler-Bii, R. 1987, 421). to se gospodarstva naselja na gradinama tie moemo saeti samo nekoliko osnovnih injenica. Tradicionalna komponenta gospodarstva, kako u Istri tako i u Lici bili su ratarstvo i stoarstvo. No jasno je da su geomorfoloke i klimatske karakteristike mikrolokacija odigrale presudnu ulogu. U Istri veliki broj prapovijesnih naselja gradinskog tipa u suprotnosti je sa stanjem njihove istraenosti. Materijalni ostatci sakupljeni terenskim pregledom, ili manjim sondanim istraivanjima, ali najveim dijelom iz nekropola, kazuju da su pored lova i ribolova, osnovne gospodarske grane Histra bile zemljoradnja i stoarstvo. Poznat je podatak da od ukupnog broja ostataka domaih ivotinja, 50% ine ostatci stoke sitnog zuba. Na gradinama se u domaim radionicama izraivala keramika roba, ali i metalni predmeti. Istarski poluotok bio je posrednik u kopnenoj, a nadasve pomorskoj trgovini, dok se gusarstvo moe smatrati legitimnom granom privreivanja (Gabrovec, S.-Mihovili, K. 1987, 322-324). Gospodarstvo japodske kulturne grupe tijekom eljeznog doba temeljilo se na nekoliko tradicionalnih grana: stoarstvo, zemljoradnja, lov i ribolov. Japodi su dobili snaan ekonomski poticaj poveanjem broja stanovnitva, razvojem metalurgije s kojom su u neraskidivoj vezi zanatstvo i trgovina (jantar) (Drechsler-Bii, R. 1987, 429-431). Prednost njenog prometnog poloaja izmeu panonskog prostora na sjeveru i jadranskog na jugu te balkanskog na istoku i predalpskog i alpskog na zapadu ogledala se u kolanju ljudi, robe i ideja. Mnogobrojnim prijevojima u planinskim lancima na obalu je osim koe, krzna, vune, mesa, mlijenih proizvoda, meda, stizalo kvalitetno drvo, a u izrazito stoarske zajednice uvozila se prijeko potrebna sol. O intenzitetu trgovine govore mnogobrojne gradine podignute uz komunikacijske pravce (Balen-Letuni, D. 2004, 219-220). Kontakti i veze izmeu dva podruja oitovali su se u posrednitvu izmeu Apeninskog poluotoka, jugoistonog alpskog podruja, Balkana i Panonije, kao i zikim kontaktima koji se manifestiraju u materijalnoj kulturi. Histarska kulturna grupa kronoloki je obraena 1987. godine u tekstu GabrovecMihovili (Praistorija jugoslavenskih zemalja V), a detaljno je obraen objavom materijala iz nekropole Nezakcija (Mihovili, K. 2001). U sferi materijalne kulture presudne su veze s narodima itavog jadranskog bazena, od Daunije, Picena do Veneta, Notranjske, Liburna i Japoda. U treem stupnju, pored jaanja utjecaja Picena i sjeverne Italije, prisutne su i veze s Japodima. Predmeti iz mukih
grobova poput koninog ljema iz Picuga (grob II/19), zakrivljeni eljezni ma takoer iz Picuga, te vieglave igle iz Nezakcija (Gabrovec, S. Mihovili, K. 1987, 310, T. XXXII: 6; Sl. 17, 5;. XXXII, 2, 10) prepoznat je kao japodski materijal. Na veze s Japodima ukazuju i narukvice od viestruko savijene ice (Gabrovec, S. Mihovili, K. 1987, 310-311, Sl. 17: 12). Kasno bronanodobni sloj na gradini Gradac Turan kod Koromana pokazuje nove elemente (kaneliranje, facetiranje) koji su stigli iz podunavsko-panonskog podruja, preko Like, prodorom nositelja tzv. druge egejske seobe krajem bronanog doba (Ha A2 B 1). S istog je nalazita jednodijelna bula tipa serpeggiante s trakastim, sedlasto oblikovanim lukom i graviranim cik-cak ukrasom koja se pojavljuje na japodskom i liburnskom podruju odakle su se proirile na istonojadransku obalu i Apeninski poluotok (Mihovili, K. 1997, 44-46). U dugom vremenskom razdoblju od 12. st. do 1. st. pr. Kr. na prostoru Like i Ogulinsko-plaanske udoline razvija se jedinstvena cjelina materijalne kulture. Na temelju istraivanja i analize pokretnih arheolokih ostataka stvoren je pojam posebne kulturne pojave, japodska kultura eljeznog doba, koja je pored jakih poticaja izvana, imala samostalni razvoj (Oluji, B. 2007, 53). Japodska kultura nastala je snanim utjecajem kulture polja sa arama na starosjedilaku populaciju koju je inilo vie kasnobronanodobnih regionalnih grupa (Balen-Letuni, D. 2004, 212-257). Lika ostvaruje bliske veze sa susjedima Liburnima kao i zapadnopanonskim i istonoalpskim prostorima, dok su veze s Apeninskim poluotokom tekle preko luka sjevernog Jadrana, Istre i Slovenije (Drechsler-Bii, R. 1987, 431). Import dolazi i iz mnogo udaljenijih krajeva, poput polihromnih staklenih zrna koja potjeu iz sjevernoafrikih radionica (Kartaga i Egipat), a stigli su na teritorij Histra i Japoda iz italskih emporija (Drechsler-Bii, R. 1987, 414). Na prostorima Istre i Like geografski faktor i povijesni trenutak uvjetovali su stvaranje zajednikog jedinstvenog fenomena gradina. Veze i dodire moemo pratiti u zoni sjevernog Jadrana, gdje je svaki od naroda nalazio svoj ivotni prostor i gospodarski znaaj. Ti su prostori dijelili zajedniku sudbinu: prodora i kolonizacija (kultura arnih polja, Picena, Este, jugoistonoalpskog prostora, trako-kimerski utjecaj, do latenskih elemenata i keltskih upliva) ili su bili samo pod utjecajem iz odreenog kulturnog kruga (Picen: Drechsler-Bii, R. 1987, 406). I na jedan i na drugi entitet neupitan je utjecaj zajednikih susjeda Liburna preko ijeg se teritorija odvijala komunikacija. U predmetima materijalne kulture prepoznat je import ili pak primjeri napravljeni u lokalnim radionicama po uzoru na predmete sa susjednih podruja, ponajprije latenske kulture. Nakon to se istarski
132
Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139
prostor u djelima nekih istraivaa vrlo intenzivno vezivao za estenski teritorij, gdje je histarska kultura viena kao sastavnica estenske kulture, pomnom analizom materijalne grae danas moemo govoriti o intenzivnijim vezama s jugoistonoalpskim i japodskim prostorima (Gabrovec, S. Mihovili, K. 1987). Svi zajedno ine prepoznatljiv prol jedinstvenog prostora u vrijeme pred nadolazeu rimsku civilizaciju kada e posebnost svakog teritorija biti samo u prepoznavanju pojedinanih elemenata u raznolikoj mapi naroda Rimskog Carstva. Gradine Istre i gradine Like predstavljaju jedinstveni kulturoloki fenomen. One ine iri krug prapovijesnog naina
ivota, a njihov se daleki odjek sauvao do danas.6 Njihove dodirne toke izraene su kroz osnivanje i utvrivanje naselja na stratekim poloajima, u gospodarstvu, materijalnoj i duhovnoj kulturi. Naalost, na svim prostorima najvie podataka o gradinama potjee iz terenskih obilazaka i povrinskog pregleda terena, pa je ovaj rad vie rezultat stanja istraenosti no to odraava pravo stanje na terenu. Oekivanja i perspektive u ouvanju gradina lee u zatiti cjelokupnog krajolika; izradi karte rasprostranjenosti; sustavnim istraivanjima u smislu rjeavanja konkretnih pitanja, a zatita prirode sve se vie izraava kao zatita samog ovjeka (Pavi, R. 1975, 189).
Tekst objavljen i u Arheologija peina i kra, AMI, Pula, Monograje i katalozi, u tisku Kategorije toponima prema motivu postanka imena predloena je po klasikaciji Petra imunovia (imunovi, P. 1992). Takva analiza izvrena je na prostoru sjeverne Dalmacije, na teritoriju liburnske zajednice gdje je prosjena udaljenost meu naseljima oko 10 km (ae, S. 1982, 45). Gradine iznad zatienih zaljeva odigrale su znaajne uloge u zadnjim stoljeima histarske neovisnosti. S poloaja gradina junog dijela poluotoka nadzirali su i ponekad napadali brodove koji su prolazili sjevernim Jadranom, to je bio i glavni povod histarsko-rimskim ratovima (Matijai, R. 1999-2000.).
Po miljenju mr.sc. Tatjane Kolak, Velika Punta predstavlja znaajni poloaj s kojeg se mogla vriti kontrola prostora, no naselje s karakteristikama stalnog boravka moglo je biti na poloaju Latice, neposredno uz zaselak Rukavine. Ovom prilikom zahvaljujem Tanji na pojedinostima na kojem mi je ukazala prilikom pisanja lanka.
Narod je u Lici utvrena mjesta nazivao gradinama (Balen-Letuni, D. 2004, 220), a za susjedni slovenski prostor prof. Gabrovec navodi da su gradine sve do danas sauvale vidno mjesto u slovenakom pejzau i narodnom predanju (Gabrovec, S. 1987, 79).
133
LITERATURA BALEN-LETUNI, D. 2004. Japodi, Ratnici na razmei istoka i zapada. Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb BATOVI, . 1987., Prapovijesni ostaci na otoku Rabu. Rapski zbornik BURI-MATIJAI, K. 2001., Bedemi i ulazi istarskih gradina, Histria Antiqua 6 BURI-MATIJAI, K. 2001a., Gradinski obrambeni sustav sjeverne Istre, Buzetski zbornik 27 BURI-MATIJAI, K. 2007., Gradine Istre Povijest prije povijesti, Pula AE, S. 1982., Liburnske zajednice i njihovi teritoriji, Dometi 12 OVI, B. 1965., Uvod u stratigraju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni. Einleitung in Stratigraphie und Chronologie prhistorischer Gradinen in Bosnien. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 20 DRECHSLER-BII, R. 1987., Japodska grupa. Praistorija jugoslavenskih zemalja, V FLEGO, S. UPANI, M. 1991., Arheoloka topograja obine Dolina: Traka pokrajina, Italija; Topograa archeologica del comune di San Dorligo della Valle: Provincia di Trieste, Italia, Narodna in tudijska knjinica Trst, Odsek za zgodovino, Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti, Intitut za arheologijo GABROVEC, S. MIHOVILI, K. 1987., Istarska grupa. Praistorija jugoslavenskih zemalja. V HNSEL, B. MIHOVILI, K. Teran, B. 1999. Monkodonja utvreno protourbano naselje starijeg i srednjeg bronanog doba kod Rovinja u Istri (Monkodonja a fortield protourban settlement from the older and middle bronze age near Rovinj in Istria ). Histria archaeologica 28 HODDER, I. ORTON, C. 1976., Spatial analysis in archaeology, Cambridge KOZLII, M. 1990., Istoni Jadran u Geograji Klaudija Ptolomeja. Latina et Graeca, Zagreb MATIJAI, R. 1999-2000., Smjetaj Mutile i Faverije (Liv., 41, 11, 7) u svijetlu topograje june Istre, Opuscula Archaeologica 23-24, Sportula dissertationum Marino Zaninovi dicata MIHOVILI, K. 1997., Fortikacija gradine Gradac-Turan iznad Koromana, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva MIHOVILI, K. 2001., Nesactium, Prapovijesni nalazi 1900.-1953. Monograje i katalozi 11, Arheoloki muzej Istre OLUJI, B. 2007., Povijest Japoda, Zagreb PAVI, R. 1975., Gorski kotar i ogulinsko-plaanska udolina. Geograja SR Hrvatske, 4 ROGI, V. 1975., Lika. Geograja SR Hrvatske, 4, Zagreb Rogli, J. 1975., Prirodna osnova. Geograja SR Hrvatske, 5, Zagreb imunovi, P. 1992., Buzetska toponimija, Buzetski zbornik 17
134
Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139
KLARA BURI-MATIJAI
HILL-FORTS OF ISTRIA AND LIKA - ARCHAEOLOGICAL AND CULTURAL PHENOMENON OF KARST

(Summary)
In karst archaeology hill-forts have special research value as a regions architectural, economic, material, ethnical and cultural phenomenon. Much like other archaeological elements, space is an artifact, an object that is subject to permanent change. It can be viewed as an ethnic territory, even though it constitutes a landscape where humans, consciously or unconsciously, leave traces of their existence. Space thus becomes an object of permanent interaction with man (Oluji, B. 2007, 105-117). Hill-forts, on the other hand, are a phenomenon of space, both of Istria and Lika. The natural environment is the precondition for settlement and sustained life in any territory, and the knowledge of the distribution of soil, vegetation cover, and the presence of water resources is essential for the knowledge and research of hill-forts in such environment. Hill-fort nds are distributed throughout the Istrian peninsula which is characterized by an amazing diversity of relief from the at territory in the west, which gently rises in an undulating relief of central Istria, to the mountain rage of iarija in the northeast. The nds in Lika follow the natural conguration of the terrain, and are mostly located along spacious elds. In both of these territories, the main reasons for setting up of prehistoric settlements and the continuity of life here lie in the natural conditions such as the fertile land, good pastures, shady forests and the availability of potable water. Although similar because of the karst character of the terrain, Istria and Lika are fundamentally different in climatic terms due to differences in altitude. What they have in common, however, is that in both of these territories strategically suitable locations were used for human settlement throughout the prehistoric period. In Istria, which is a relatively homogenous locality, and the Iapodes territory, a unique type of settlement is found the hill-forts. Hill-forts represent a mixture of elements (architectural, housing, economic, material, and spiritual, but also linguistic) which has its peculiarities and common features in each territory. Due to the historical circumstances of the 19th and 20th centuries, cultural phenomena, i.e. prehistoric groups, in both of these regions were relatively poorly researched. Owing to interdisciplinary surveys conducted by international teams, research projects by local scientists, but also protective works1, such situation is gradually changing, with the broken line of elements slowly developing into an interesting historical story. Hill-forts were surrounded by walls. Partly man-made terraces were entered through entrances doors the shape of
which changed through history. Each hill-fort is characterized by a specic material culture, denable as belonging to a specic cultural group, in this case the Histrian and Iapodic cultural groups of the Iron Age, both characterized by a distinctive spiritual culture. Decisions regarding dating, time of settlement, and life on the slopes or tops of hills can only be made on the basis of archaeological evidence, because the construction techniques barely changed from the oldest examples to the changed way of life at the turn of the old and new era when the construction of new hill-forts stopped, but not the hill-fort way of life itself. The two territories are connected by an identical historical background, with Lika establishing a close relationship with the neighboring Liburnians, the west Pannonian and east Alpine regions. The links to the Italian Peninsula ran over the north Adriatic, Istrian and Slovenian ports (Drechsler-Bii, R. 1987, 431). Playing a signicant role in the development and communication of both territories is their good trafc location Istria on the northernmost tip of the Adriatic, and Like along trafc routes from and to the inland. Despite the fact that a large number of prehistoric nds were discovered (over 400, identiably and unidentiable, were registered in Istria, and an additional 150 on the territory of Lika), it is as yet not possible to make a distinction between Bronze Age hill-forts and Iron Age hillforts, except on the basis of the material culture and the way they buried their dead. Although they add to the identity of hill-forts, due to a multitude of separate elements they have not been covered in detail in this paper. The greatest attention is paid to the territorial density of nds. Similar hill-fort elements crop up in all areas due to their being conditioned by similar natural conditions, a similar historical development, similar inuences and stimuli, in equal time periods. A predominant factor in the settlement of the coastal regions of Istria is the greater settlement safety of inland locations. The density of hill-fort settlements in the spatial conguration indicates certain regularities in the vicinity of the towns of Rovinj and Pore. Hill-forts in Lika are concentrated around elds combing economic factors with elements of safety and trafc, i.e. visual communication. Both in Istria and Lika, groupings of settlements of one group of hill-forts were observed, with one hill-fort having a prominent location. The hill-forts of Istria and Lika provide an inexhaustible source of information which we need to approach guided by the mutual interest of research and preservation of hill-forts.
135

1
Monkodonja in Istria is being researched by an international team under the lead of professor Bernhard Hnsel, DSc, professor Biba Teran, DSc, and Kristina Mihovili, DSc. Boris Oluji, DSC, is looking for target-oriented solutions related to Lika as part of scientic projects, and Tatjana Kolak, MSc has completed several highly successful research projects (Lipova Glavica) as part of protection works.
Sl. 1. Karta Istre s oznaenim gradinskim nalazitima Illus. 1. Map of Istria with marked hill-fort nds
136
Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139
Sl. 2. Buzet Illus. 2. Buzet
Sl. 3. Kringa Illus. 3. Kringa
Sl. 4. minj Illus. 4. minj
137
Sl. 5. Karta Like s oznaenim glavnim gradinskim nalazitima (preuzeto B. Oluji, 2007.) Illus. 5. Map of Lika with marked hill-fort nds (from B. Oluji, 2007)
138
Izdanja HAD-a 23/2008., 127-139
Sl.6. Vrebac Strabenica Illus. 6. Vrebac - Strabenica
Sl. 7. Bruvno Gornja gradina Illus. 7. Bruvno Gornja gradina
Sl. 8. Prozor V. Vital Illus. 8. Prozor V. Vital
139
140
MARIN ZANINOVI
JAPODI, HISTRI, LIBURNI I KONZUL TUDITAN 129. PRIJE KRISTA THE IAPODES, THE HISTRI, THE LIBURNI AND CONSUL TUDITANUS 129 B.C.
Primljeno: lipanj 2008. UDK 94 (398) Marin Zaninovi Odsjek za arheologiju HAZU A. Kovaia 5 10 000 ZAGREB
U proljee i ljeto 129. g. pr. Kr. konzul Gaj Sempronije Tuditan vodio je pohod brodovljem du obale Histrije i Liburnije do rijeke Titija (Krka), kako nam je zabiljeio Plinije Stariji u Naturalis historia (III 129): Tuditan koji je pokorio Histre na svome je kipu napisao: od Akvileje do rijeke Titija M (1000) stadija. Natpisi u ast Tuditana naeni kod Akvileje i Devina (Duino) potvruju Plinijevu tvrdnju. 1. listopada iste godine trijumrao je nad Japodima. Kako se ovaj Skup Hrvatskog arheolokog drutva odrava u srcu nae junake Like, podsjetimo se nekih injenica iz tih zbivanja, kojima na neki nain poinje pisana antika povijest like zemlje Kljune rijei: Tuditan, Japodi, rimska vojska, rimska osvajanja, Lika
Povijesna epizoda pohoda konzula Gaja Sempronija Tuditana iz 129. g. pr. Kr. vaan je dio nae antike povijesti s vie aspekata. Bilo je to vrijeme irenja prevlasti i teritorija Rimske Republike, koja je nakon pada Kartage 146. g. pr. Kr. praktiki ovladala Sredozemljem. Ta se vlast proirila i na sjever Apeninskog poluotoka, gdje su Rimljani osnovali niz svojih kolonija, a za nae krajeve posebno je bilo vano utemeljenje Akvileje 181. g. pr. Kr., koja je bila mostobran za prodiranje prema Noriku, Iliriku i njegovoj obali. Osnutak ove naseobine ubrzo su osjetili Histri, koje su napali i u krvi i ognju pokorili konzuli Manlije Vulson, Klaudije Pulher i Junije Brut 178/7. g. pr. Kr. Njihove su legije razorile sredite Nezakcija (Vizae kod Pule), te uz opu pljaku velik broj stanovnika pretvorili u robove. Ove kopnene operacije podupirao je i duumvir navalis Aulo Furije s deset bojnih laa. Akvileja je bila velika nasobina u koju je u prvom potezu stiglo 3000 kolonista, a svaki je dobio 50 ha zemlje. Zatim je 169. g. pr. Kr. stiglo jo 1500 doseljenika, a smatra se da je jo jedan broj kolonista stigao u vrijeme cara Augusta. Akvileja je postala glavna luka sjeverne Italije u koju se slijevao velik dio prometa iz itave Padanije, alpskih, ilirskih i panonskih predjela. Kao mona trgovaka luka ona je imala i ratnu funkciju pa su iz nje kretali mnogi rimski brodovi za razne operacije. Ono to je nekad bila cvatua venetsko-etruanska i grka
naseobina u Spini na uu Pada, tisuljee prije Akvileje dok je nisu dokrajile keltske provale i zasipavanje ua Pada, to je sada bila Akvileja. Cvatui rimski grad imao je prema procjenama svoje urbane strukture u vrijeme prosperiteta kraja Republike i ranog Carstva izmeu 70 000-100 000 stanovnika.1 Podsjetimo se, meutim, da je prvo rimsko prodiranje na istonu jadransku obalu poelo 229. g. pr. Kr. prvim ilirskim ratom protiv Teute. I tu je rimska mornarica stvorena nakon prvoga kartakog rata (264.-241.) imala odluujuu ulogu. Ona je intervenirala i 221., kada su Histri gusarili protiv Rimljana na nagovor Demetrija Hvaranina, kada su Rimljani bili zauzeti sukobima s Keltima oko rijeke Eridana (Pada), kako je to zabiljeio Apijan (Illyr. VIII).2 Propast ilirske drave 167. g. pr. Kr. stvorila je odreenu politiku i strateku prazninu na veem dijelu nae obale. To su stanje iskoristili Delmati i poeli se iriti prema moru i Saloni iz svojih predjela u zaleu ovoga staroga lukog sredita i njegove mone gradine. Oni ugroavaju isejske naseobine i njihove posjede u Traguriju (Trogir) i Epetiju (Stobre). Kao rimski saveznici, Isejci su se obratili za pomo senatu, koji je uputio protiv Delmata konzula Gaja Marcija Figula 156. g. pr. Kr. Figul se nije dobro proveo u sukobu s Delmatima, pa je operaciju dovrio slijedee godine njegov nasljednik P. Kornelije Scipion Nazika, koji je iste godine triumrao de Delmateis. Ovi su pohodi kretali iz prijateljske ilirsko-grke luke u Naroni.
141
Japodi, Histri, Liburni i konzul Tuditan 129. prije Krista
Mislim da neemo pogrijeiti, ako pretpostavimo da su lae ovdje dole iz Akvileje. Meutim, ovi pohodi nisu uspjeli
3
pokorio Histre. Izvorno je Apijan napisao da se Demetrije s Histrima udruio ili zdruivao radi poduhvata u gusarenju.... Istrous ethnos heteron Illyrion es touto proselambane... (App., Illyr., II 8)5. Zanimanje povjesniara i lologa za Apijana je trajno, to se vidi u gotovo svakodnevnim raspravama. Spomenimo kao kuriozitet za nau kulturno-povijesnu tradiciju i za liko hrvatsku povijest simbolinu i za nas dragu injenicu, da je najvei sin krne Like Otac Domovine dr. Ante Starevi (18231896.) u svojim zrelim godinama preveo Apijana pod naslovom Rimska Iliria od Apiana Alexandrinskoga, (Arkiv za poviestnicu jugoslavensku, 7, Zagreb 1863, 163-177). To je i danas dobar prijevod iskazan pomalo specinim jezikom ovog naeg velikog ovjeka i politiara.6 Brojna su historiografska djela o za nas dragocjenom spisu Apijanovu. Podsjetio bih na sudbinu jedne knjige, koja je i danas jedna od najboljih studija o ovome povjesniaru i njegovim ilirskim ratovima. To je djelo ekoga povjesniara povijesti staroga vijeka na Karlovom Sveuilitu u Pragu: Josef Dobi, Studie k Appianov knize Illyrske tudes sur le livre Illyrien dAppien, izdanje Filozofskoga fakulteta Karlova univerziteta, Prag 1930, 304 stranice. Iako najbolja studija na ovu temu, knjiga je zbog ekoga jezika ostala nekako po strani, iako je imala i opsean saetak na francuskom jeziku. To je naalost sudbina mnogih izvrsnih djela na slavenskim jezicima, pa tako i hrvatskih strunjaka. To sam vie puta spominjao u svojim raspravama, podsjeajui na poznatu izreku istaknutog belgijskog povjesniara Henrija Gregoire-a, kada je na jednom bizantolokome skupu u Bruxellesu 30-tih godina 20. stoljea prekinuo jednoga izlagaa. Taj je naime due priao o sukobima bijelih i zelenih u carigradskom cirkusu, pa ga je Gregoire prekinuo rijeima: Kolega, to to vi ovdje priate razrijeio je kolega Natko Nodilo desetljea prije vas i zatim dodao Slavica non leguntur Slavenske se knjige ne itaju. To se, naalost, uz rijetke iznimke ozbiljnih strunjaka, nije ni do danas promijenilo. Tako je proao i veliki znalac antikoga svijeta Josef Dobi (1888-1972.) i pisac niza knjiga stare povijesti. Ali zato ga pozna drugi veliki profesor antike Ronald Syme u svojim poznatim raspravama Danubian Papers. Kod nas je Dobia ispratio lijepim nekrologom dragi prijatelj i kolega Jaro ael, koji se s njime dopisivao niz godina.7 Prolo je 76 godina od njegova klasina djela o Apijanu i Ilirima, kada je naa vrijedna kolegica Marjeta ael Kos, potaknuta i radovima i uspomenama svoga oca nakon viegodinjeg rada i prouavanja objavila novu, opsenu i temeljitu studiju: Appian and Illyricum, Situla 43, Ljubljana 2005, 671 stranica. U njemu je autorica suvereno raspravila sve relevantne injenice
smiriti ova plemena ili narode. Rimska je vlast ostala na obali, a preko brda se nastavilo ivjeti kao i ranije, a ni sama obala nije bila pod vrstom i trajnom kontrolom. O tome svjedoe gusarske aktivnosti Ardijejaca s kojima su oni ponovo poeli i nakon propasti svoje drave. Stoga je protiv njih i susjednih Plereja poao u pohod konzul Servije Fulvije Flak 135. g. pr. Kr. s 10 000 pjeaka i 600 konjanika. Operacija je bila radikalna, jer je Flak prisilio Ardijejce na preseljenje u unutranjost zemlje, gdje su s vremenom nestali, pa ih je Plinije Stariji (N. h., III 141) u svome nabrajanju plemena i njihovih dekurija spomenuo: Populatores que quondam Italiae Vardaei non amplius quam XX decuriis Neko pljakai Italije Vardeji ne vie od 20 dekurija. Doim Delmata ima 342 dekurije.4 To bi bili konzulski pohodi koji se odvijaju u naim jadranskim vodama nakon prvog rimskog pohoda 229. g. pr. Kr. Pohod koji nas ovdje posebno zanima je ekspedicija konzula Gaja Sempronija Tuditana u 129. g. pr. Kr. Semproniji su bili ugledni rimski plebejski rod, kojem su pripadala i braa Grakhi. Senat mu je htio povjeriti sloena pitanja zemljinih podjela zasnovanih po brai Tiberiju i Gaju Grakhu s ogranienjem veliine posjeda i dijeljenja zemlje bezemljaima iz posjeda rimske drave ager publicus populi Romani. Zemlju su trebali dijeliti triumviri koji bi se birali svake godine. Prvi lanovi te komisije bili su 134. g. braa Grakhi i Apije Klaudije (App., Bell. civ., I 9). Senatori i drugi veleposjednici su se pobunili i ubili Tiberija na Kapitoliju s mnogim suradnicima i tijela im bacili u Tiber o emu piu Apijan i Plutarh. Senat je bio imenovao Tuditana da presuuje u brojnim zemljinim sporovima umjesto triumvira. Videi kako je Tiberije zavrio, povukao se i poao na sjever. Apijan, koji nam je ovo opisao zasluan je za ovu i brojne druge obavijesti o naim krajevima u svojoj raspravi o Iliriku Illyrike. Ova su zbivanja predmet zanimanja naih povjesniara od renesanse na ovamo. Tako na poznati dominikanac, Hvaranin Vicko Pribojevi, prvi ideolog panslavizma u svome djelu De origine successibusque Slavorum O podrijetlu i zgodama Slavena, to ga je odrao hvarskim plemiima i puanima u samostanu sv. Marka 1525., citira pored drugih antikih autora, na vie mjesta i Apijana. Svojim sugraanima sa zadovoljstvom navodi Apijanovu tvrdnju: Ali neka ovi itaju Apijana Aleksandrijca, koji prikazuje u pregledu ilirske ratove; on kae da je Demetrije Hvaranin, va sugraanin oruanom rukom pokorio Histre, ilirski narod, kako ga sam naziva. Druga je stvar, to je Pribojevi u svome lokalpatriotskome aru malo izmijenio Apijana tvrdnjom da je Apijan
142
Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148
o Apijanovu tekstu, smjestivi ih u njihov kronoloki i zemljopisni prostor. Iskoristila je opsenu stariju i noviju literaturu, domau i stranu, te je napisala djelo, koje e dugo funkcionirati, a poto je objavljeno na engleskom jeziku nadati se je da e imati bolju sudbinu od Dobia. Dobili smo izvrsno djelo, koje nam pomae u interpretaciji Apijanovih podataka kao i podlogu za nove poticajne terenske i arheoloke ralambe. U meuvremenu smo i u Hrvatskoj dobili takoer izvrsnu knjigu kolege Borisa Olujia, Povijest Japoda, Zagreb 2007, 310 stranica, koji je prvi ovako temeljito obradio i prikazao ovaj poznati ilirski narod ili pleme, iskoristivi naravno i Apijana, kao i druge brojne relevantne izvore u vrelima, knjigama, raspravama i arheolokim dokumentima i grai. Od G. Zippela i njegova klasina djela Die rmische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus, Leipzig 1877, pa do naih dana brojni su autori pisali o Japodima, Histrima i Liburnima. Podsjetimo na neke nae strunjake koji su ispisali desetke rasprava na ove teme tumaei njihovu povijest i arheologiju kao i druge predjele Ilirika. To su A. Mayer, D. Rendi Mioevi, G. Novak, M. Sui, I. Bojanovski, . Mlakar, A. onje, R. Bii Drechsler, . Batovi, R. Katii, M. Kriman, J. Medini, A. i M. Glavii, S. ae, V. Jurki Girardi, M. Kozlii, R. Matijai, K. Mihovili, S. Kuko, B. Kunti Makvi, D. Balen Letuni, A. Starac, I. ari, L. Bakari, T. Kolak i drugi, ako sam nekoga ispustio nije namjerno. Upuujem zainteresirane na odgovarajue bibliograje u navedenim djelima B. Olujia, M. ael Kos, R. Matijaia, A. Starac i drugih. I potpisani je dao vie priloga o ovim temama. Moramo spomenuti i nae talijanske kolege, koji su takoer napisali vrijedne studije o ovim problemima. Sjetimo se kapitalnih studija A. Degrasija ija je poznata rasprava: Ricerche sui limiti della Giapidia, Scritti vari di antichit, 2, Roma 1962 i danas primjer obrade jednoga problema, kao i druge njegove studije. Tu su i radovi C. Bandellija, F. Cassole, C. Zaccarije, V. Vedaldi Jazbec, za ije radove i drugih autora vidi u gore spomenutim bibliograjama. Tuditan je dakle krenuo prema naim krajevima, pa tako i na Japode, kao na trajni problem rimske penetracije u Ilirik. Nije nam poznat razlog za ovaj pohod, ali nije ga teko pronai u nemiru ovih ljudi, koji su kao i drugi Iliri du obale, koristili razliite prilike u potrazi za nekim plijenom. Prometna obala prirodno je trajno privlaila svojim prometom i svojim razvijenijim lukim naseljima. Vee ili manje silaenje pojedinaca ili skupina ilo je u pravilu mnogo ee na obalu nego li u unutranjost. To moemo pratiti kod Japoda, Delmata, Ardijejaca, Daorsa, Plereja i drugih. U razliitim razdobljima oni podjednako djeluju, koristei prilike koje su im mogle pribaviti
plijen pa i teritorij. Stoga su pitanja ovih zajednica i njihova podruja u razliitim vremenima veoma sloena, emu su posveene brojne rasprave naih strunjaka. Ta su se podruja mijenjala tijekom stoljea, ovisno o snazi pojedinih zajednica i pravcima njihova kretanja koja su razliita. Moda je u tome smislu najtipiniji primjer Delmata, ali i Japoda, koji su kao i Liburni bili prisutni u dijelovima Apeninskog poluotoka. Liburni su, tovie, i gospodarili Jadranom ve u 10. stoljeu pr. Kr. Svojevremeno sam napisao da su Liburni u jednom povijesnom vremenu mogli doi u Jadran s obala Male Azije, to su pomiljali i neki drugi autori.8 Naalost, kako se, ini se, malo itamo, nisam primijetio da je bilo reagiranja kolega, koji se bave ovim pitanjima. Osobno sam i danas uvjeren u ovu mogunost zbog niza onomastikih, drutvenih, povijesnih i drugih podudarnosti, to sam obrazloio u navedenoj i drugim raspravama. Pitanje japodskoga primorja je i danas predmet rasprava, to je dobro prikazao kolega Oluji u svojoj novoj knjizi. Naravski, arheoloka istraivanja, koja su, dobrim dijelom jo na poetku, moda e nam u budunosti dati odgovore na brojna pitanja i uz pomo novih tehnologija, koje se dnevno pojavljuju i puno sporije primjenjuju, jer su u pravilu skupe. Tuditanovu ekspediciju mogli su uzrokovati i postupci rimskih doljaka u ova podruja, to je moda neto izvjesnije za Histriju, ali i za dijelove Japudije. Akvileja se brzo razvijala kao rimski mostobran, ali ne samo u vojnikome pogledu ve i kao kljuno mjesto rimskih trgovaca i gospodarstvenika. U njoj je ubrzo bio osnovan i portorij, koji je u prvom stoljeu pr. Kr. bio jedan od najznaajnijih u rimskoj dravi. Bila su dva carinska ureda, jedan za vanjsku trgovinu kopnom prema Iliriku i njegovoj obali te drugi, lokalni za naplatu gradskih, odnosno lukih pristojbi. I nalazi novaca i njihovih ostava svjedoe o ovome prometu ve od 3. st. pr. Kr.9 Italski i akvilejski trgovci bili su zainteresirani za mir u svome podruju kako bi neometano mogli razvijati svoje poslove. Slino je uostalom bilo i kod Isejaca na jugu. U ovim krajevima moramo raunati i s djelatnostima posebne kategorije rimskih poslovnih ljudi iz svijeta zakupnika i novara, poznatijih pod imenom negotiatores i publicani, dakle veletrgovci i zakupnici. Ti su ljudi u traenju zarade esto prethodili i rimskim vojnicima, a njihovi poslovni postupci, koje su nametali domaem stanovnitvu esto su bili povod bunama, jer su preuzeli sve poslove i namete s bezobzirnou s pokorenim stanovnitvom. Poznat je primjer iz 88. g. pr. Kr., kada je zbog nezasitnosti ovih ljudi pontski vladar Mitridat VI. Eupator poubijao oko 80 tisua rimskih graana, a rimskoga predstavnika Manlija Akvilija uguio rastaljenim zlatom s rijeima: Evo ti, pa se najedi zlata koliko hoe. Nema
143
sumnje da je jedan broj ovih ljudi djelovao i iz vanoga sredita, kakva je bila Akvileja ve u svojim poetcima razgranatom trgovinom i drugim poslovima i iz koje su polazili rimski pohodi prema Noriku, Panoniji, Iliriku i Jadranu.10 Apijan je zabiljeio (Illyr., X 30): Iposi de tois entos Alpeon epolemese men Sempronios ho Tuditanos epiklen kai Pandousas Tiberios. Kai eoikasin hoi Iapodes autois hypakousai, eoikasi de kai Segestanoi Leukio Kotta kai Metello, amfoteroi dou poly hysteron apostenai. Protiv Japoda s ove strane Alpa borio se Sempronije zvan i Tuditan i Tiberije Panduza. ini se da su ih porazili kao to su Lucije Kota i Metel porazili Segestance, ne dugo nakon toga oba su se naroda pobunila. Ovaj pohod spominje i Livije u svojim Periochama, ali i drugog konzula D. Junija Bruta (Liv., Per., 59): C. Sempronius consul adversus Iapydas primo male rem gessit; mox vistoria cladem acceptam emendavit virtute Decimi Iunii Bruti, eius qui Lusitaniam subegerat Gaj Sempronije konzul isprva je slabo ratovao protiv Japoda i gotovo da je pretrpio poraz, kojeg je u pobjedu pretvorio (svojom) hrabrou Decim Junije Brut, onaj koji je bio pokorio Luzitance. D. Junije Brut je bio sin konzula M. Junija Bruta, koji je skupa s A. Manlijem Vulsonom vodio pohod u Histriju 178. g. Vrela nam ne daju vie podataka o Tuditanovu pohodu, meutim, ove borbe nisu bile bez tekoa i kako biljei Livije konzul je skoro pretrpio poraz. Znai da moemo zakljuiti kako su Japodi pruali jak otpor to su mogli u svojim klancima i umama. U Akvileji je, bez sumnje, bilo dovoljno slobodnih Japoda i onih robova, pa su Rimljani mogli nai one koji e ih povesti tovarnim putevima i stazama na svome podruju. Kao i drugi konzuli na svojim pohodima i Tuditan je naravno opljakao sve to je mogao, a ljude pretvorio u robove. Senat mu je priznao pobjedu i korist i odobrio mu triumf, to ga je odrao 1. listopada 129. g. pr. Kr.: C. Sempronius C. F. C. N. Tuditan/us/ a. DCXXIV cos. De Iapvdibvs K/alendis/ Oct/ obris/, A. Degrassi, Inscr. It., XIII, I, 82 = CIL I2, p. 48. U tom triumfu bili su zarobljeni mnogi Japodi, Histri, Karni, Taurisci i drugi. Za nau Liku i Ilirik u cjelini ovo je prvi ratni pohod rimskih osvajaa u podruju Japoda i nau arobnu Liku u kojoj drimo ovaj skup, u jednako tako lijepom i herojskom gradu Gospiu, 2137 godina nakon Tuditanova pohoda. Sretan je stjecaj okolnosti i za povjesniare i arheologe da su nam ova zbivanja ostala zabiljeena u ulomcima dvaju rimskih latinskih natpisa od kojih je prvi bio pronaen jo 1788. godine, ali su dugo mislili da je falsikat. Drugi je bio naen 1906., a preostala dva 1924. Baza Tuditanove statue bila je
11
sloen u starinskim saturninskim stihovima i veoma oteen pa su ga epigraari dopunili da je Tuditan prisilio Tauriske, Karne i Liburne da siu s brda.12 O ovim vrijednim natpisima i problemima oko njih pisali su mnogi autori. Osobno sam se upoznao s time jo kao mladi asistent u Dobiovoj raspravi prije, pa valjda 40 godina, a zatim i drugim autorima.13 U svojoj zabiljeci Plinije je izdvojio Histre, koje je Tuditan pokorio. Nije nam, naalost, poznato, to se dogodilo da je Tuditan morao intervenirati. Da li su to bili postupci publikana iz Akvileje i drugih krajeva, koji su vjerojatno ve na svoj nain bili okupirali poluotok te izazvali bunu domaih. Bilo je ve prolo pola stoljea od osvajanja poluotoka 177. g. i poslovni interesi su uvijek bili primarni za dijelove vodeih rimskih stalea. Problem je, to veoma malo znamo, to se sve dogaalo u Histriji nakon osvajanja. Arheoloki je to takoer prilino nedenirano razdoblje. O tome sam napisao jedan osvrt prije nekoga vremena pa upuujem na nj.14 Znamo i za histarski rat, to ga je opisao pjesnik Hostije, koji je bio Tuditanov suradnik te mu je po nekim miljenjima i napisao saturninske stihove elogija.15 Tuditan je plovio du histarske obale i vjerojatno je htio podsjetiti domae stanovnitvo, koje se dijelom bilo oporavilo od genocidnih postupaka iz 178./77. g., u ijim je rukama vlast na moru i kopnu. Ve je Pseudo Skilak u posljednjoj treini 4. st. pr. Kr. zapisao da plovidba du histarske obale traje jedan dan. U protohistoriji su ve postojala prikladna pristanita u Parentiju, Ruginiju, Poli i Nezakciju-Budavi kao i druge manje uvale. Nezakcij se sa svojom zatienom uvalom u Budavi upravo nametao kao zavretak plovne linije obalom s juga, pogotovo kada je puhalo jugo, pa i bura, koji su u ondanjim plovidbenim uvjetima prisiljavali drvene galije da se ovdje sklone. Upravo su ti plovidbeni razlozi uinili da je Nezakcij silom prometnih uvjeta ponovno nastavio svoju tisuljetnu luku tradiciju sve do kraja antike. S tog istog razloga dobio je status municipija, iako se nalazio u podruju kolonije Pole, jer su praktini Rimljani uvidjeli potrebu breg rjeavanja ljudskih i prometnih problema, bez skretanja u Polu, a nevrijeme je to bez sumnje veoma esto diktiralo.16 Prema tome Tuditanovo putovanje du histarske obale imalo je mogue, i razlog i elju konzula da naprosto upozna jednu lijepu obalu. A neke usputne intervencije su u mati pjesnika Hostija zbog dodvoravanja uglednom konzulu i vojskovoi postale pravi ratni pohod. Naravski da neemo iskljuiti i mogue jae sukobe, koji su mogli imati razliite uzroke. Interesi ljudi u unutranjosti esto su se razlikovali i sukobljavali s interesima onih koji su dolazili s mora, u ovome sluaju iz prosperitetne i mone Akvileje. Stoga moemo zakljuiti da je Plinijev podatak toan. Koliki i kakav je bio opseg
naena u ruevinama kod dvorca u Dovinu (Duino) i na njoj je sauvano samo Sempronijevo ime i titula. Drugi je natpis
144
Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148
ovih intervencija mi ne moemo odgovoriti. Nadajmo se da e neka budua istraivanja dati i neke nove odgovore, to prepustimo naim nasljednicima koji e moda raspolagati i nekim novim istraivakim mogunostima. Isto je tako povijesno pitanje i Tuditanova plovidba du obala Liburnije. Veina autora smatra da je ovaj pohod bio u funkciji potpore Liburnima demonstracijom rimske pomorske moi, s ime se i osobno slaem. I Liburni su imali problema sa svojim japodskim susjedima u zaleu i nema sumnje njihovim estim pritiscima na tu obalu. S druge strane Liburnija je imala stare i trajne veze s Apeninskom obalom, kojom su u podruju Picenuma i sami dugo vladali. Tu su uostalom i najblie zemljopisne toke izmeu dviju obala, jer je udaljenost izmeu Zadra i Ankone neto vie od 150 km. To je naravski tijekom stoljea olakavalo ljudske, trgovake i pomorske veze s apeninskom obalom. Naravski, bilo je i vremena gusarenja i neprijateljstava, ali u vrijeme Tuditanove plovidbe to je bila ipak vie manje prolost. Sada je dominirala rimska mornarica, to je i Tuditan pokazao ovom svojom plovidbom, vjerojatno ipak prijateljskom ili moda nazovimo je tako, ak turistikom. Mogao je kao i Cezar nekoliko desetljea kasnije imati elju upoznavanja naroda i ovih krajeva (Caes., Bell. Gall., III 7). Tuditan je doao do rijeke Titija /Krke/, granine linije Liburna i junih im susjeda, u ovo vrijeme vjerojatno Delmata, u ije podruje i nije htio ulaziti, jer mu je bilo dosta posla s Japodima. Vano je pitanje kojim je smjerom Tuditan bio uao u podruje Japoda. To je mogao kopnom, sjeverno od Histrije za Tauriske i dijelom Japode, odmah sjeveroistono od Akvileje.
Ako je iao obalom, onda je mogao proi najkraim putem za japodsku unutranjost, a to je kroz luku liburnske Senije, koja je uvijek bila prirodni ulaz u unutranjost Japudije, odmah iza brdskog lanca. Liburnsko primorje zbog svojih brojnih uvalica i krtoga i neprikladnoga krakoga oblika nije nikada imalo rimsku cestu. Kopneni su putovi uvijek bili tei i opasniji, a oni prikladniji su ili iza brdskih obalskih lanaca.17 Veina prometa ila je du obale morem. Moemo zakljuiti ovaj saetri prikaz tvrdnjom da pisana povijest unutranje Japudije, a to znai dananje Like, zapoinje pohodom konzula Tuditana 129. g. pr. Kr. Vrela su nam zabiljeila da je najvaniji dio njegova pohoda bilo ratovanje s Japodima. Zbog toga mu je senat i dodijelio triumf nad njima zbog teine i vanosti ove akcije. Prema tome, kako to esto biva, povijest nekoga kraja, gotovo u pravilu zapoinje ratovanjem. To je ve krajem 6. st. pr. Kr. formulirao veliki Heraklit tvrdnjom: Rat je otac svega i svega kralj....18 Kada ima rata ima i povijesti, te historici imaju o emu pisati, to je eto sluaj i s naom lijepom Likom. Nalazei se na raskriju putova, ona je uvijek trpjela zbog svoga poloaja zbog tolikih invazija koje su stizale k njoj, tako sve do naih dana. Tu su bogatu prolost u mnogoemu osvijetlili nai brojni kolege od poetaka nae arheologije do danas. Meutim, jo je mnogo posla i za nove narataje strunjaka u istraivanju i reviziji daleke prolosti. Toj budunosti neka se posvete nai vrijedni lanovi, gotovo stoljee i pol staroga, Hrvatskoga arheolokoga drutva, za nau stoljeima izmuenu i konano slobodnu, junaku hrvatsku Liku.
145

1
L. BERTACCHI, Aquileia, The Princeton Encyclopedia of Classical Sites, R. Stillwell editor, Princeton Univ. Press, Princeton, New Jersey, 1976. M. ZANINOVI, Histri i Liburni prema rimskoj ekspanziji, Diadora, 12, Zadar 1990.50. M. AEL KOS, Apian and Illyricum, Situla, 43, Ljubljana, 2005., 272. M. ZANINOVI, Ilirsko pleme Delmati, ibenik, 2007., 16-17. M. ZANINOVI, Delmati..., 80-86. IDEM, Pomorstvo Ardijejaca kao temelj njihove moi, Opvscvla archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 103-115. M. AEL KOS, o.c., 314-320 i passim. V. PRIBOJEVI, O podrijetlu i zgodama Slavena, Uvod i biljeke napisao i tekst za tisak priredio Grga Novak, preveo i kazalo imena sastavio Veljko Gortan, Zagreb, 1951., 30. B. KUNTI MAKVI, O prvim prijevodima Apijanovih ilirskih ratova, znanstveni skup Antiki temelji nae suvremenosti, Pula, listopad 1986., Latina et Graeca, Zagreb, 1988., 67-77. J. AEL, J. Dobi (1888.-1972.), Arheoloki vestnik, 23, Ljubljana, 1972., 444-445. M. ZANINOVI, On some relations between Anatolia and Dalmatia, Proceedings of the Xth Intern. Congr. of Classical Archaeology, Ankara Izmir, 20. - 30. Sept. 1973., Turk tarin kusumu Basimevi, Ankara, 1978., 81-93. IDEM, Ranokranske crkve kao postaje plovnog puta du istonog Jadrana, VAHD, 86., Split, 1994., 130-131., F. ALTHEIM, Geschichte der Latinischen Sprache von den Anfangen bis zum Beginn der Literatur, V. Klostermann, Frankfurt am Main, 1951., 60., n. 6. B. OLUJI, Povijest Japoda, Zagreb, 2007., 189-194., M. SUI, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, VAHD, 68., Split, 1966., 185., S.J. de LAET, Portorium, Brugge, 1949., 179. O publikanima: M. ROSTOWTZEV, Geschichte der Staatspacht in der romischen Kaiserzeit bis Diokletian, Leipzig, 1902., IDEM, The Social and Economic History of the Hellenistic World, vol. II., Oxford, 1953., 972, 994 i passim., M. SUI, Marginalije..., 181-194., IDEM, Odabrani radovi iz stare hrvatske povijesti Opera selecta, Zadar, 1996., 317-330. J. DOBI, Studie k Appianove knize illyrske Etudes sur le livre illyrien dAppien, Praha 1930., 152.
12
Ovaj se natpis povezuje s Plinijevim navodom: Tuditanus qui domuit Histros in statua sibi inscripsit: Ab Aquileia ad Tytium umen stadia M [MM] Tuditan koji je pokorio Histre na svome je kipu napisao: od Akvileje do rijeke Titija stadija tisuu, Plin., N.h., III 129. J. DOBI, o.c.,150-157., M. GWYN MORGAN, Pliny, N.h., III 129., The Roman Use of Stades and the Elogium of C.Sempronius Tuditanus (Cos. 129 B.C.), Philologus, 117, Berlin Wiesbaden 1973., 29-48., B. OLUJI, o.c., 77., M. AEL KOS, o.c., 235., M. ZANINOVI, Pojava antike u sredinjoj Hrvatskoj, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 10, Zagreb 1986., 60-61. Vidi i radove S. ae, G. Bandellija, F. Casolle i dr. M. ZANINOVI, Poslije Nezakcija, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, Pula 2008., u tisku M. KRIMAN, Antika svjedoanstva o Istri, Pula Rijeka, 1979, 125-133., B. KUNTI-MAKVI, De bello Histrico, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 18, Pula, 1997, 169-175. smatra da se radi o pohodu 178/177., B. OLUJI, o.c., 76., M. AEL KOS, o.c., 323. M. ZANINOVI, Apsorus, Crexa, Nesactium/Bado sulla rotta marittima adriatica, Quaderni di archeologia di Veneto, vol. X., Padova 1994., 179-188. IDEM, Apsorus i Crexa na jadranskom putu, Senjski zbornik, 32, Senj 2005., 5-24. IDEM, La costa dalmata e la Decima regio, La Venetia nell area Padano Danubiana, Le vie di comunicazione, Padova, ediz. Cedam 1990., 183-195., M. KOZLII, Historijska geograja istonog Jadrana u starom vijeku, Knjievni krug Split, 1990., i drugi radovi ovog autora. . MILETI, Roman Roads along the Eastern Coast: State of Research, u S. AE, A. KURILI, F. TASSAUX, Les routes de lAdriatique antique. Geographie et economie Putovi antikog Jadrana. Geograja i gospodarstvo, Bordeaux Zadar, 2006., 125136. U istoj knjizi vidi i: M. BRATANI M. KOZLII, Ancient Sailing Routes in Adriatica, 107-124., M. ZANINOVI, Pojava antike..., 60-64., B. OLUJI, o.c., 80, 88., M. AEL KOS, o.c., 326 i passim. H. DIELS, Fragmenti predsokratika, Naprijed, Zagreb, 1983., 154.
13
3 4
14
15
16
17
10
18
11
146
Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148
LITERATURA
ALTHEIM, F. 1951., Geschichte der Latinischen Sprache von den Anfangen bis zum Beginn der Literatur, V. Klostermann, Frankfurt am Main BERTACCHI, L.1976., Aquileia, The Princeton Encyclopedia of Classical Sites, R. Stillwell editor, Princeton Univ. Press, Princeton, New Jersey BRATANI, M. - KOZLII, M. 2006., Ancient Sailing Routes in Adriatica, u S. AE, A. KURILI, F. TASSAUX, Les routes de lAdriatique antique. Geographie et economie Putovi antikog Jadrana. Geograja i gospodarstvo, Bordeaux Zadar DIELS, H. 1983., Fragmenti predsokratika, Naprijed, Zagreb DOBI, J. 1930., Studie k Appianove knize illyrske Etudes sur le livre illyrien dAppien, Praha GWYN MORGAN, M. 1973., Pliny, N.h., III 129., The Roman Use of Stades and the Elogium of C.Sempronius Tuditanus (Cos. 129 B.C.), Philologus, 117, Berlin Wiesbaden KOZLII, M. 1990., Historijska geograja istonog Jadrana u starom vijeku, Knjievni krug Split KRIMAN, M. 1979., Antika svjedoanstva o Istri, Pula Rijeka KUNTI MAKVI, B. 1988., O prvim prijevodima Apijanovih ilirskih ratova, Znanstveni skup Antiki temelji nae suvremenosti, Pula, listopad 1986., Latina et Graeca, Zagreb KUNTI-MAKVI, B. 1997., De bello Histrico, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 18, Pula de LAET, S.J. 1949., Portorium, Brugge MILETI, . 2006., Roman Roads along the Eastern Coast: State of Research, u S. AE, A. KURILI, F. TASSAUX, Les routes de lAdriatique antique. Geographie et economie Putovi antikog Jadrana. Geograja i gospodarstvo, Bordeaux Zadar OLUJI, B. 2007., Povijest Japoda, Zagreb PRIBOJEVI, V. 1951., O podrijetlu i zgodama Slavena, Uvod i biljeke napisao i tekst za tisak priredio Grga Novak, preveo i kazalo imena sastavio Veljko Gortan, Zagreb ROSTOWTZEV, M. 1902., Geschichte der Staatspacht in der romischen Kaiserzeit bis Diokletian, Leipzig ROSTOWTZEV, M. 1953., The Social and Economic History of the Hellenistic World, vol. II., Oxford SUI, M. 1966., Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, VAHD, 68., Split SUI, M. 1996., Odabrani radovi iz stare hrvatske povijesti Opera selecta, Zadar AEL, J. 1972., J. Dobi (1888.-1972.), Arheoloki vestnik, 23, Ljubljana AEL KOS, M. 2005., Apian and Illyricum, Situla, 43, Ljubljana ZANINOVI, M. 1978., On some relations between Anatolia and Dalmatia, Proceedings of the Xth Intern. Congr. of Classical Archaeology, Ankara Izmir, 20. - 30. Sept. 1973., Turk tarin kusumu Basimevi, Ankara ZANINOVI, M. 1986., Pojava antike u sredinjoj Hrvatskoj, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 10, Zagreb ZANINOVI, M. 1990., Histri i Liburni prema rimskoj ekspanziji, Diadora, 12, Zadar ZANINOVI, M. 1990., La costa dalmata e la Decima regio, La Venetia nell area Padano Danubiana, Le vie di comunicazione, Padova, ediz. Cedam ZANINOVI, M. 1992., Pomorstvo Ardijejaca kao temelj njihove moi, Opvscvla archaeologica, 16, Zagreb ZANINOVI, M. 1994., Apsorus, Crexa, Nesactium/Bado sulla rotta marittima adriatica, Quaderni di archeologia di Veneto, vol. X., Padova ZANINOVI, M. 1994., Ranokranske crkve kao postaje plovnog puta du istonog Jadrana, VAHD, 86., Split ZANINOVI, M. 2005., Apsorus i Crexa na jadranskom putu, Senjski zbornik, 32, Senj ZANINOVI, M. 2007., Ilirsko pleme Delmati, ibenik ZANINOVI, M., Poslije Nezakcija, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, Pula 2008., u tisku
147
MARIN ZANINOVI
THE IAPODES, THE HISTRI, THE LIBURNI AND CONSUL TUDITANUS 129 B.C.
(Summary)
The expedition of Consul Gaius Sempronius Tuditanus in the rst half of the year 129 B.C. was aimed at bringing under control some Illyrian communities. Source mention the Iapodes, the Histri, the Liburni, the Carni, the Taurisci. Unfortunately, the details and causes of this expedition are not known. Lasting peace could not be established until the Roman authorities, following the last Illyrian-Pannonian uprising of A.D. 6-9, nally conquered a large territory stretching from the east Adriatic coast to the banks of the rivers Sava, Drava, and Danube bringing Roman legions to the camps in Burnum and Tilurius, who constructed a system of roads there. Each of these communities had its own territory and its very own interests. The Romans applied a different policy for each taking into account these distinctions. For examples, the Histri had close ties to Aquileia, while the coastal tribe of Liburni with their center in Iader were closest to Ancona in Picenum on the opposite coast where trading and ethnical connections had already existed centuries earlier. A couple of dozen
miles away from Aquileia and spreading to the middle of the Illyricum and beyond the hills of Adriatic, Iapodes were a factor that presented a challenge to the Roman politics. Tuditanus main goal was therefore to conquer these tribes and to try to nd a modusa vivendi. As shown by later events, his expedition failed to completely stie their resistance. On the other hand, the Senate acknowledged his triumph against the Iapodes, as this was considered the chief purpose of his campaign. For us, taking part at this symposium in the heart of the noble Croatian province of Lika, Tuditanus campaign means the beginning of Likas written history which is laden with military attacks and plundering. This was, unfortunately, only the rst recorded military campaign among the many campaigns in the centuries that followed. The countless recorded and unrecorded heroic deeds of the inhabitants of Lika are part of our turbulent but glorious history that was lled with struggle and yearning for freedom.
148
Izdanja HAD-a 23/2008., 141-148
149
150
MIROSLAV GLAVII
DVIJE ETVEROKUTNE KAMENE URNE S NATPISOM IZ DONJEG KOSINJA TWO INSCRIBED SQUARE STONE URNS FROM DONJI KOSINJ
Primljeno: travanj 2008. UDK 904 (497.5 Lika) Miroslav Glavii Sveuilite u Zadru Odjel za arheologiju Obala kralja Petra Kreimira IV., br. 2 HR 23000 Zadar E-mail: glavicic@unizd.hr
U ogradnom zidu dvorita crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju nalaze se dvije kamene urne s uklesanim latinskim tekstom. Obje su spomenute (A. Horvat) i opisane u strunoj literaturi (I. ari). Zbog slabije kvalitete lokalnoga vapnenca i stoljetne izloenosti atmosferilijama, natpisi su prilino neitki i nisu objavljeni. Ipak, mogu se proitati imena komemoratora i komemoriranih, a dadu se i odrediti meusobni rodbinski odnosi. Osobito je zanimljivo da su na urni uzidanoj desno od dvorinih vrata spomenuti C. Iulius Secundus i njegov brat P. Iulius Runus bili lanovi gradskog vijea (dec. munic.). Navodi gentilicija Aurelius, Iulius i Septimius te epigrafske karakteristike natpisa omoguuju dataciju ovih spomenika u 3. st. Prema tradiciji, za gradnju crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju graevinski materijal dovezen je s lokaliteta Basarica, gdje se nalazila stara crkva sv. Marka. S Basarice su dopremljene spomenute urne, ali od tamo potjeu jo i poklopac japodske urne u obliku dvoslivnog krova, koji danas slui kao postament raspela postavljenog uz lokalnu cestu podno crkve, te dva kamena sarkofaga koja su u crkvi. Basarica je istaknuta glavica u Kosinjskom polju, ija morfologija i smjetaj pruaju izvrsne uvjete za organizaciju eljeznodobnog naselja, ali se ondje ivot nastavlja i tijekom antike. To dokazuju pronaeni monumentalni kameni spomenici, a postoji mogunost, koju za sada treba tretirati samo na nivou radne pretpostavke, da je na prostoru Kosinja egzistirala autohtona civitas, koja je u doba kasnoga Principata postigla municipalitet. Kljune rijei: Donji Kosinj, Japodi, kamene urne, civitas
Na znanstvenom skupu Hrvatskog arheolokog drutva Arheoloka problematika Like, odranom u Otocu od 22. do 24. rujna 1974., Ivan ari odrao je priopenje pod nazivom Kamene urne u Lici, koje je kasnije u obliku znanstvenog rada tiskano u zborniku skupa. U tom je radu obradio poznati fundus velikih kamenih urni s natpisom na latinskom jeziku, koje je podijelio u dvije skupine, tj. prema obliku razlikuje tzv. japodske urne i etverokutne kamene urne s latinskim natpisom. U opsenom katalogu spomenika obradio je i dvije etverokutne kamene urne koje su kao spolije ugraene u ogradnom zidu crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju (Sl. 1.). Bile su ve ranije spomenute u strunoj literaturi,1 a Ivan ari prvi donosi njihov detaljan opis.2 Na alost, tada nisu objavljeni natpisi koji su jamano bili itljiviji nego danas. Naime, zbog slabije kvalitete sivoga lokalnog vapnenca slova natpisa bila su plitko uklesana, a izravna izloenost atmosferilijama i druga
mehanika oteenja natpisne povrine rezultirala su vrlo slabom itljivou, mjestimice i potpunim brisanjem slova. S unutranje strane ogradnog zida dvorita crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju ugraena je desno od ulaza u dvorite etvrtasta kamena urna izraena od lokalnog sivoga vapnenca (Sl. 2). Dimenzije masivnog kamenog bloka iznose 100 x 90 x 67 cm. Prema podjeli koju je uinio Ivan ari, spomenik pripada treoj inaici etvrtastih kamenih urna kod kojih prednja strana imitira proelje hrama.3 To se vidi i danas. Bone stranice reljefno prikazanog antikoga hrama ankiraju dva tordirana polustupa s kapitelima na koje je nalegao arhitrav koji nosi zabat s rozetom u sredini. Natpisno polje (dimenzija 51 x 57 cm) smjeteno je u edikulu i uokvireno dvostrukom prolacijom. Sigle posvetne formule Dis Manibus uklesane su na prolaciji iznad natpisnog polja i ravnomjerno rasporeene lijevo i desno od sredine spomenika. Tekst natpisa isklesan je
151
Dvije etverokutne kamene urne s natpisom iz Donjeg Kosinja
u 9 redaka i pokriva cijelu natpisnu povrinu. Visina sigli posvetne formule D M iznosi 3,5 cm, slova od 2. do 9. retka 4 cm, a u 10. retku 3,5 cm. S obzirom na slabu itljivost, a mjestimice i potpunu neitljivost zbog izlizanosti slova ili oteenja natpisne povrine, takoer i zbog liaja koji se uhvatio na kamenu, donosimo prilino vjerodostojno itanje i restituciju teksta natpisa: D(is) M(anibus) IN MEMOR(iam) AV[R(eliae) MA]XIN(a)E (sic) AN(norum) LX ET P(ublio) IVL(io) RUFINO AN(norum) XVI DEC(urio) MVNIC(ipi) ET IVLI(a)E RUFIN(a)E AN(norum) VI ET MAXIN(a)E (annorum) XI MATRI ET FRATRI ET SOROR[IB]VS INFELICISSIMIS [SVIS] C(aius) IVL(ius) SECVNDVS AN XXX DEC(urio) MVNIC(ipi) ET SIBI ET SEPTI MI(a)E MAXIM(a)E [UXORI] SVAE Ve na prvi pogled uoava se rustina izrada spomenika, ali i vjetina majstora koji je dobro poznavao tehniku izrade prilino velikoga grobnog spomenika i strukturu vrlo tvrdoga lokalnog vapnenca. Tordirani pulustupovi i kapiteli na njima izraeni su vrlo plastino s naglaavanjem detalja, dok su greda arhitrava i prolacije zabata s rozetom pravilno izvedeni i blago naglaeni. Vrlo opiran tekst sepulkralnog karaktera dobro je rasporeen i smjeten unutar raspoloive natpisne povrine, a pri tom se dobro prati vodoravnost redova i zadrava pravilni razmak izmeu njih. Slova su plitko uklesana, ali ista slova, ak ni u istom retku, nisu identina. Njihov duktus nije posve pravilan i svojim izgledom odudaraju od cjeline spomenika. Mogue je da je tekst naknadno ispisao neki manje vjeti klesar. to zbog mode a to zbog margina natpisnog polja, pri pisanju rijei koritene su ligature: kombinacija slova ET - veznik et, AN kratica za genitiv mnoine imenice an(norum), TR dativi jednine imenica matri i fratri, IN dativ jednine kognomena Runo, VL nominativ gentilicija Iulius, ND nominativ kognomena Secundus, NE zavretak dativa kognomena Maxima i mogue TI u dativu kognomena Septi/ mi(a)e. Isputanje slova i pogrjeke pri pisanju teksta na latinskim natpisima rimskoga doba nisu rijetkost, osobito u ruralnim sredinama gdje su veinu stanovnitva inili romanizirani autohtonci, a to je primjetno i na ovom natpisu. Naime, pri pisanju dativa kognomena Maxima i Runa redovito je dvoglasniku ae isputeno a (Maxim(a)e, Run(a)e). Dativ posvojno-povratne zamjenice napisan je pravilno suae. Kod kognomena Maxima
u dva sluaja slovo m zamijenjeno je sa slovom n (Maxin(a)e). Od drugih epigrafskih osobitosti valja jo spomenuti da su gentilna imena AVR(elius) i IVL(ius) pisana skraeno, to se esto prakticira u doba kasnoga Principata. ini se da izmeu kratica i rijei nije bilo distinkcija. Ve smo istaknuli razloge zbog kojih je natpis slabo itljiv, odnosno zbog ega se na pojedinim dijelovima slova jedva razabiru. Iz tih razloga na dva mjesta ponuena je restitucija koja je logina u kontekstu ukupnosti teksta natpisa. U 7. retku natpisa nakon dativa mnoine superlativa pridjeva (infelicissimis) umetnuli smo posvojno-povratnu zamjenicu u istom padeu i broju (suis), a u posljednjem 10. retku nakon navedena imena enske osobe Septimi(a)e Maxim(a)e slijedi nastavak u dativu jednine uxori, ime se objanjava brana veza spomenute s komemoratorom. U 5. retku je moda neobino da ispred kognomena Maxima nema gentilicija, meutim, budui da se jedna za drugom na natpisu navode dvije sestre,4 a u prethodnom je retku prije kognomena Runa naveden gentilicij Iulius, nije bilo potrebe za dupliranjem istoga porodinog imena. Nakon kognomena Maxima u 5. retku nema kratice an(norum), iza nje slijedi broj XI koji je dovoljan da se shvati kao navod proivljenih godina pokojnice.5 Iako predloene nadopune moda nisu potpuno tone, sadrajno se ne mijenja nita osobito ako se drugaije restituira tekst. Natpis sepulkralnog karaktera donosi imena est osoba, preciznije imena etiriju ena i dvojice mukaraca. Najznaajnija osoba na natpisu je C. Iulius Secundus, a premda je pokojni (umro je u tridesetoj godini ivota), budui da je njegovo ime navedeno u nominativu, on je komemorator po ijem je nalogu supruga Septimia Maxima izvrila obvezu postavljanja porodinog grobnog spomenika. Nije nita neobino da po nalogu glavnog lana porodice ivi suprunik, djeca ili netko od nasljednika (ak i osloboenici) postavi porodini spomen i tako ispuni svoju, esto puta i testamentom odreenu, obvezu. Dakle, po nalogu ili volji pokojnoga Sekunda na natpisu su jo komemorirani Aurelia Maxima, njegova majka, P. Iulius Runus, njegov brat, te Iulia Runa i Maxima, njegove sestre. Svi su pokojni, primjetno je da su navedeni brat i sestre umrli vrlo mladi, mati je doivjela za ono doba respektabilnu starost, a komemorator je umro u srednjoj ivotnoj dobi. Muki lanovi porodice Iulius pripadnici su lokalne aristokracije i lanovi gradskoga vijea (decuriones) nekoga municipija. Ime municipija nije navedeno, u trenutku postavljanja spomenika svima je znano koji je to municipij, meutim ne i nama. O tome gdje su Secundus i Runus mogli obnaati dekurionsku ast, neto kasnije. Za sada se zadovoljimo samo
152
Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163
konstatacijom da su na ovom natpisu komemorirani pripadnici porodice Iulius dekurioni jednog municipija, ime se naglaava njihov osobni i porodini ugled u lokalnoj zajednici. Sve je jo pojaano i podatkom da je mladi Runus ve u svojoj 16. godina ivota postigao lanstvo u gradskom vijeu. On vjerojatno nije bio punopravni nego samo pridrueni lan municipalnog orda (adlectus), meutim to je privilegij lanova najuglednijih i najbogatijih porodica. Budui da je poznato kako se brak redovito uspostavlja unutar istog stalea, to je potvreno i epigrafskom graom s prostora rimske provincije Dalmacije, meu ugledne porodice onoga doba treba uvrstiti i Aurelije i Septimije, ije su brane veze s dekurionskom porodicom Iulius jasne. Spomenuti na natpisu ivjeli su na porodinom imanju koje se nedvojbeno nalazilo na prostoru dananjega Donjega Kosinja. Ondje su umrli, njihovi posmrtni ostatci pohranjeni su u zajedniku grobnicu, tj. u veliku etverokutnu kamenu urnu koja spada u kategoriju vrlo skupih grobnih spomenika dostupnih i rezerviranih samo za one najuglednije i najbogatije, to indirektno dokazuje porodinu mo i ugled.6 Gentiliciji navedenih osoba (Aurelius, Iulius i Septimius) javljaju se rimskoj provinciji Dalmaciji tijekom kasnoga Principata, preciznije u drugoj polovici 2. i u 3. st.7 Nositelji carskih gentilicija u kasnom Principatu veinom su rimski graani, koji su (ili njihovi preci) stekli civitet tijekom vladanja careva ija gentilna imena nose, tj. u razdoblju od vladanja Marka Aurelija do Karakale, ijom su uredbom godine 212. (Constitutio Antoniniana) peregrini i osobe slobodnog podrijetla postali rimskim graanima.8 Poznata natpisna graa s prostora Like i drugih dijelova unutranjosti provincije te druge relevantne injenice (mjesto nalaza, specian oblik grobnog spomenika iju je genezu na prostoru Japoda mogue pratiti i prije dolaska Rimljana) omoguavaju nam da zakljuimo kako su osobe spomenute na ovom natpisu lanovi romaniziranih autohtonih porodica. Budui da su njihovi kognomeni latinski (Secundus, Runus, Runa i Maxima),9 tj. u imenovanju ne nalazimo tragove domaeg onomastikona, oni su vjerojatno potomci u drugom ili nekom kasnijem narataju nakon postizanja graanskog prava. A to je vano, jer to je jedna u nizu povlastica koje su postizali samo lanovi najuglednijih i najmonijih porodica u zajednici, moda ak i lanstvom u municipalnom vijeu koje se redovito popunjavalo iz redova lokalne aristokracije.10 S obzirom na uoene epigrafske, paleografske i onomastike osobitosti mogua je datacija ovog etverokutnog grobnog spomenika s natpisom u razdoblje prve polovice 3. st. U ogradnom zidu s lijeve strane ulaza u dvorite crkve ugraen je vei dio druge etvrtaste kamene urne (Sl. 3). Urna je
pri ugradnji pretrpjela znatna oteenja,11 otkresana je otprilike u visini zavretka natpisnog polja, a tada je, otprilike po sredini natpisnog polja, i razbijena na dva dijela, koja su vjerojatno u novije doba nestruno povezana cementnom masom. Izraena je od sivoga lokalnog vapnenca. Prema ranijoj objavi, sauvane dimenzije kamenog bloka iznose 62 x 81 x 70 cm. Prema podjeli Ivana aria, spomenik pripada treoj inaici etvrtastih kamenih urna kod kojih prednja strana imitira proelje antikoga hrama.12 Danas se na njezinoj prednjoj strani naziru ostatci reljefno prikazanih stupova s kapitelima, a potpuno nedostaje gornji dio na kojem se nalazio stilizirani zabat i udubljene za pohranu pepeonih ostataka pokojnika. Jednostavno prolirano natpisno polje izvedeno je u obliku tabulae ansatae. Tekst natpisa isklesan je u pet redaka i koncentriran u gornji dio natpisne povrine. Kako se ini, preostala natpisna povrina ostavljena je za kasniju nadopunu. Slova su plitko uklesana (visina slova iznosi 3 cm), a na izlizanoj i oteenoj natpisnoj povrini jedva se naziru. itanje etvrtog retka je upitno, a zbog loma spomenika peti redak natpisa gotovo u cijelosti nedostaje. Koliko se dade razabrati, tekst natpisa moe glasiti: D(is) M(anibus) AVR(elio) SEV(ero) C(ivi) R(omano) AN(norum) XXXV AVR(eliae) MET AE M(ensium) III PIE [NTI]S(imae) PAR(entes) Dananje stanje spomenika, ili bolje reeno dijela koji je ostao, je loe. Unato tome stjee se dojam da je ova velika etvrtasta kamena urna bila solidan zanatski proizvod. Klesar se potrudio naznaiti detalje, na desnoj strani vidljiv je stup s kapitelom, natpisno polje u obliku tabulae ansatae je pravilno, meutim onaj tko je kasnije klesao natpis izveo je to loe i amaterski, tekst nije ravnomjerno rasporeen, slova su nepravilna i nejednaka. Ligature su koritene pri skraenom pisanju gentilicija AVR(elius) i pri navodu proivljenih godina AN(norum). Mogue je da su u drugom retku izmeu kratica postojale distinkcije. Natpis zapoinje uobiajenom posvetom D(is) M(anibus). U drugom retku nalazimo kratice AVR SEV popraeno siglama C R, za koje smo predloili restituciju u dativu: Aur(elio) Sev(ero) c(ivi) R(omano). Izostavljanje prenomena u imenskoj formuli tijekom kasnoga Principata nije neuobiajeno, skraivanje kognomena je rjee i u konkretnom sluaju onemoguava pouzdanu restituciju padea. Sigle C i R razrijeili smo navodom graanskog prava (civis Romanus) navedenog Severa, jer tim se navodom dodatno naglaava posjedovanje civiteta i njegov
153
status u jednoj ruralnoj i zatvorenoj autohtonoj sredini.13 Slijedi navod proivljenih godina ivota, tj. Severus je umro u tridesetpetoj godini ivota. Druga komemorirana osoba na natpisu je ena Aurelija Meta.14 Budui da na natpisu nije naveden njezin rodbinski ili brani odnos sa Severom, ne znamo je li mu dotina sestra ili supruga. U raspoloivoj strunoj literaturi nismo pronali potvrdu kognomena Meta i mogue je to latinizirani oblik enskog imena autohtonog podrijetla.15 Ostatak etvrtog retka natpisa je neitak, raspoznaje se nekoliko slova, jasno M i na zavretku PIE, a izmeu njih tri okomite haste, moda broj III. Posljednja tri slova etvrtog (PIE) i poetak petog retka valja restituirati epitetom u superlativu PIE/[NTI]S(simae), ime se naglaava traginost trenutka i alost zbog smrti Mete koja je umrla u dobi od samo tri mjeseca ivota. Na kraju natpisa prilino se dobro vide slova PAR koja razrjeavamo kao PAR(entes), odnosno na kraju natpisa navedeno je da su komemoratori umrlom sinu i keri njihovi roditelji. Oni su u trenutku podizanja spomenika vjerojatno ivi, njihova su imena trebala biti dopisana kasnije na preostalom slobodnom dijelu natpisne povrine, ali to nije uinjeno. Jo jednom napominjemo da je restitucija teksta natpisa problematina, odnosno u 4. i 5. retku hipotetina.16 Prema tradiciji, za gradnju crkve sv. Ivana u Donjem Kosinju graevinski materijal dovezen je s lokaliteta Basarica, gdje se nalazila stara crkva sv. Marka. S Basarice su dopremljene opisane velike etverokutne kamene urne, ali od tamo potjeu jo tri veoma vrijedna kamena spomenika. Prvi je kameni poklopac etvrtaste urne u obliku dvoslivnog krova (Sl. 4). Poklopac urne, iji je zabat ukraen jednostavnom valovitom trakom i rozetom u sredini, danas slui kao postament raspela postavljenog uz lokalnu cestu podno crkve. S Basarice
17
radionice za izradu kamenih spomenika, odnosno proizveden je u istoj radionici koja je izraivala velike etvrtaste kamene urne.21 Po svemu sudei ta se klesarska radionica nalazila na teritoriju Arupija, glavnog antikog sredita na prostoru dananje Like, gdje je u podnoju gradinskog naselja Veliki i Mali Vital dokumentiran kamenolom u kojem su se vadili kameni blokovi dovoljne veliine za izradu monumentalnih kamenih spomenika.22 Opisujui velike etvrtaste kamene urne iz Donjeg Kosinja, kazali smo da spomenici, gledajui u cjelini, predstavljaju vrlo kvalitetne zanatske proizvode. Ipak, a to posebno vrijedi za natpis na urni koja je uzidana lijevo od ulaza, klesanje sepulkralnih natpisa nije na toj razini. Stoga pretpostavljamo da su te urne izraene u nekoj renomiranoj klesarskoj radionici,23 a najblia je u Arupiju, gdje su se mogli kupiti ve gotovi ili po posebnoj narudbi izraeni monumentalni sepulkralni spomenici. Poto su bili dopremljeni do mjesta gdje je ivio naruitelj, neki je lokalni i manje vjeti klesar mogao naknadno uklesati tekst natpisa. U konkretnom sluaju to znai da je koncem 2. i u 3. st. na prostoru Donjeg Kosinja na lokalitetu Basarica egzistiralo naselje u kojem su ivjeli vrlo bogati pojedinci, koji su mogli naruiti i platiti skupocjene sepulkralne spomenike. Ugled porodice i bogatstvo pojedinca ne znai previe ako nije popraeno i odgovarajuim drutvenim statusom, odnosno ako postoji neto s ime se valja ponositi to se na natpisima ne proputa navesti. Tako je istaknuto da je Aurelius Severus rimski graanin, koji je civitet postigao u doba kada to nije ba uobiajeno, tj. jamano prije Constitutio Antoniniana iz godine 212. Jo su vei ugled imali muki lanovi porodice Iulius, jer su navedeni Secundus i Runus bili lanovi gradskoga vijea nekoga municipija (dec. munic.). Na natpisu nije navedeno koji je to municipij i to nam stvara potekoe u interpretaciji, meutim posebno jo jednom treba istaknuti da su dekurionsku ast obnaali u municipiju. Prema dosadanjim spoznajama tijekom antike na prostoru Like samo je Arupium postigao municipalni status i to tijekom vladavine Flavijevaca, mogue za Hadrijana. Ostala sredita autohtonih civitates koja se spominju u povijesnim vrelima i itinerarima (Monetium, Avendo, Epidotium, Ausancalio, Ancus) ne postiu municipalitet. Ako to prihvatimo, jasno je da su spomenuti Secundus i Runus bili dekurioni u Arupiju, a sahranjeni su na porodinom imanju na prostoru dananjeg Donjeg Kosinja. Ipak, postoji mogunost, ali nju za sada treba tretirati samo na razini radne pretpostavke, da tijekom antike na prostoru Gornjeg i Donjeg Kosinja postoji jo jedna autohtona civitas koja nije spomenuta u pisanim vrelima, a ije sredite u
potjeu i dva kamena sarkofaga koja danas u crkvi sv. Ivana Krstitelja slue kao pomoni oltari (Sl. 5 i 6). Dobro su sauvani, jedan od njih (desni) ima i poklopac u obliku dvoslivnog krova s akroterijima. Budui da su premazani debelim slojem boje i prislonjeni uz zidove crkve, prije nekih buduih restauratorskih ili konzervatorskih radova neemo znati imaju li moda natpis ili neki reljefni ukras, a upitna je i njihova datacija. Za sada pretpostavljamo da su antike ili kasnoantike provenijencije,
18
jer ta dva sarkofaga iz Donjeg Kosinja nisu jedini dokumentirani antiki sarkofazi na prostoru Like.19 U Arheolokom muzeju u Zagrebu uva se sarkofag Tita Flavija Marcella, datiran u 2. st., koji je pronaen u Prozoru kod Otoca.20 Izraen je od lokalnog vapnenca prema shemi sarkofaga salonitanske produkcije, a zbog specine likovne interpretacije ukrasa i skulptorske obrade dri se da predstavlja produkt neke lokalne
154
Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163
kasnom 2. ili u 3. st. postie municipalitet. S tim u svezi navodimo i podatak koji je u strunoj literaturi proao neopaeno. Naime, u knjizi Lika i Krbava objavljenoj 1945. Rudolf Horvat pri opisu povijesti Gornjeg i Donjeg Kosinja pie: Godine 1901. naao se u Donjem Kosinju kamen s latinskim natpisom, iz kojega se razabire, da je tu nekada stajao rimski municipium Tesleum. Na alost, druge potankosti nisu navedene, ne zna24
obronci Velebita bili su idealna pasita za stoku. Identine ivotne uvjete imali su i stanovnici drugih onodobnih naselja u Kosinjskom polju. Premda nisu provedena arheoloka istraivanja, postoje vrste indicije da su tijekom antike egzistirala naselja na prostoru dananjega Gornjeg Kosinja,29 Kosinjskog Bakovca,30 Mlakve31 i oblinjeg Lipova polja, a stanovnitvo toga teritorija moglo je initi jednu autohtonu zajednicu. Kosinjski prostor je jedna izolirana cjelina smjetena podalje od magistralne prometnice koja je od Senije preko prijevoja Vratnik prolazila kroz Liku, povezujui redom Avendo, Arupium, Epidotium, Ausancalio i dalje prema prostoru dananje sjeverne Dalmacije (Sl. 8). Neka od tih naselja moda su vanija samo zato to su bila smjetena uz magistralnu komunikaciju i zbog toga su zabiljeena u itinerarima (Itinerarium Antonini, Tabula Peutingeriana). Ipak, kosinjski prostor u antici nije bio potpuno odsjeen, vjerojatno je postojala komunikacija prema Arupiju, takoer i prema Epidotiju, a postojali su i putovi koji su preko umskih predjela Velebita vodili prema moru.32 Te su komunikacije imale samo lokalno znaenje, to je za kriznih vremena ak bila i prednost za zajednicu koja je imala dovoljno prirodnih resursa za samostalni opstanak. Proces romanizacije autohtonog stanovnitva koji je na prostoru Liburnije bio snaan i iznimno brz pa je veina autohtonih civitates postigla municipalni status ve tijekom 1. st., u neposrednom zaleu, kojega od obale dijeli samo planinski masiv Velebita, odvijao se znatno sporije. Moda to najbolje ilustrira podatak zabiljeen kod Plinija prema kojemu je pod jurisdikciju skardonitanskog konventa potpalo etrnaest liburnskih zajednica i Japodi, a to pojednostavljeno znai da tijekom ve poodmaklog 1. st. niti jedna od japodskih civitates ne posjeduje municipalnu autonomiju. Kako se ini, municipalni status tijekom vladavine Flavijevaca postie Arupium, a to je za sada i jedini sigurni potvreni municipalitet na prostoru dananje Like. Arupium je najvanije sredite ovostranih Japoda, koje zbog svog prometnog i trgovakog znaenja privlai Italike i druge, kao to je bio trgovac parfemima T. Flavius Marcellus,33 koji tu nalaze svoj poslovni interes. Municipalni status Arupija potvruju natpisi na kojima je pri iskazivanju poasti carevima dokumentirana aktivnost gradskoga vijea.34 Prema dostupnim podatcima poznat je i jedan magistrat, neki Sabinus koji je obnaao slubu vrhovnog magistrata i bio lan gradskoga vijea.35 Osim njega dva sljedea poimence poznata municipalna dunosnika dokumentirana na natpisnoj grai u Lici su braa C. Iulius Secundus i P. Iulius Runus. to se tie njihova imenovanja, najbliu analogiju nalazimo na ulomku natpisa pronaenog u Arupiju, na kojemu je dokumentiran C. Iulius Runus. On
mo niti odakle Horvat preuzima taj podatak, jedino znamo da je natpis sa spomenom municipija pronaen u Donjem Kosinju.
25
Premda nemamo razloga dvojiti u vjerodostojnost Horvatova navoda, osobito jer na natpisu s urne iz Basarice nalazimo konkretan navod dvojice municipalnih dekuriona, neobino je da se municipij zove Tesleum. U umskim predjelima Velebita nedaleko Kosinja na lokalitetu Begovaa nalazi se poznati Pisani kamen na kojemu pie da se Ortoplinima dozvoljava pristup ivoj vodi koja je na teritoriju Parentina. Budui da je utvr26
eno kako su Ortoplini obitavali na primorskom obronku Velebita, Parentini, koji nisu dokumentirani u antikim povijesnim vrelima, naseljavaju liki obronak, tj. zapadni dio dananje Like. Ako je Ortopla sredite Ortoplina, Avendo Aventina, Arupium Arupina, tada bi se i sredite Parentina trebalo zvati slino prema stanovnicima zajednice (Parentinum?). Tako misli Karl Patsch,27 ije je poznato djelo Lika u rimsko doba jo uvijek glavna studija na koju se pozivaju istraivai antike povijesti ovoga kraja, koji sredite Parentina ubicira u Gornji Kosinj.
28
Dakle, neobino bi bilo da se glavno sredite Parentina naziva Tesleum. Je li na prostoru Kosinja u rimsko doba postojala autohtona zajednica, ije je sredite tijekom 2. ili u 3. st. postiglo municipalni status i kako se zvalo, ili ne, pitanja su kojima u daljnjim istraivanjima svakako treba posvetiti pozornost, barem, kako smo to prethodno objasnili, na nivou radne pretpostavke, a u tom smislu valja shvatiti i sljedeu elaboraciju. Basarica je markantna uzvisina, jedna u nizu glavica koje se uzdiu u Kosinjskom polju nedaleko zaseoka Sv. Ivan u Donjem Kosinju, ija morfologija i smjetaj pruaju izvrsne uvjete za organizaciju eljeznodobnog naselja (Sl. 7). Smjetaj naselja na uzvisini u polju imao je prvenstveno strateku funkciju, ali je bio i neobino vaan zbog estih poplava rijeke Like, koja protjee poljem uz jugozapadnu stranu Basarice. Iz tog razloga vjerujemo da je jo poneko uzvienje u polju bilo naseljeno tijekom prapovijesti i antike, npr. uzvisina na kojoj se danas nalazi kapela sv. Petra, lokalni je naziv Klotar, gdje smo u prolu probijenoga puta do crkve uoili manju koliinu ulomaka eljeznodobne keramike. Gospodarska osnovica stanovnika Basarice bila je dosta dobra, rijeka koja je plavila polje inila ga je tako jo plodnijim, okolni prostor obilovao je umom, a
155
je, teoretski, mogao biti i porodino povezan s dekurionima iz Donjeg Kosinja. Gentilicij Aurelius poznat je na nekoliko nat36
pisa pronaenih u Lici,37 dok gentilicij Septimius do sada nije dokumentiran. Porodina imena (Aurelius, Iulius i Septimius) navedenih na dvije velike etvrtaste urne iz Donjeg Kosinja javljaju se tijekom kasnoga Principata, preciznije u drugoj polovici 2. i u 3. st. Kognomen Meta do sada nije dokumentiran u provinciji Dalmaciji, vjerojatno je latinizirani oblik autohtonog imena, ostali kognomeni su dobro potvreni i meu romaniziranim autohtoncima. Imajui u vidu epigrafske, paleografske i onomastike osobitosti spomenika, takoer i niz drugih injenica koje smo spomenuli, poglavito da su velike etverokutne kamene urne specini sepulkralni spomenik lokalne produkcije i mjesto nalaza, moemo zakljuiti da su osobe spomenute na natpisu pripadnici autohtone aristokracije, iji lanovi obnaanjem dekurionske asti participiraju u municipalnoj upravi, te datirati spomenike u 3. st. Nalazi ovih sepulkralnih spomenika obogatili su i ne veliki fundus rimskodobnih natpisa s prostora Like, a budui da nisu adekvatno smjeteni valjalo bi ih urno zatititi barem od negativnih utjecaja atmosferilija.
Kameni spomenici koji su pronaeni u Donjem Kosinju nedvojbeno dokazuju da je na Basarici postojalo znaajnije rimskodobno naselje. Tijekom kraeg obilaska, a prema prianju mjetana koji su nam pokazali lokalitet, mogli smo utvrditi i postojanje nekropole na kojoj su se nalazili novci,38 alice, staklo i metalni predmeti, a osobito je interesantna legenda o postojanju crkve sv. Marka, iji se temeljni ostatci jo naziru na proplanku podno Basarice (Sl. 9). Tu se, dakle, nalazila stara crkva iji su graevinski ostaci iskoriteni pri gradnji nove crkve sv. Ivana Krstitelja, koja je na novom mjestu podignuta neto prije godine 1700.39 U svakoj predaji postoji i poneto istine, meutim je li stara crkva na Basarici postojala prije turskog osvajanja,40 jesu li ve pri njezinoj gradnji kao spolije bili koriteni antiki kameni spomenici i drugo moe se provjeriti samo arheolokim istraivanjima. Mnotvo korisnih podataka o povijesnoj i kulturnoj batini Like te spomenicima na terenu doznao sam od prof. Ante Glaviia s kojim sam vie puta pohodio ove prekovelebitske krajeve. Na kosinjskom prostoru posljednji smo puta boravili 15. srpnja 2002., a kao trajno sjeanje na naa terenska istraivanja posveujem ovaj rad uspomeni na svoga oca.
156
Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163

1 2 3 4
A. HORVAT, 1970, 732, sl. 5. I. ARI, 1975, 64 (3a i 3b). I. ARI, 1975, 61, 64 (3a). Dativ mnoine sororibus potvruje zakljuak da su na natpisu navedene dvije enske osobe istoga gentilicija. Gentilicij Iulius i kratica an(norum) izostavljeni su u 5. retku moda i zbog nedostatka natpisne povrine. I. ARI, 1975, 59: Najei oblik nadgrobnog spomenika u Lici predstavljaju etverokutne kamene urne s latinskim natpisom. (...) To su u pravilu porodine urne za ukop vie pokojnika. Budui da se posmrtni ostatci pokojnika sahranjuju u urnu koja ima natpis, dakle ona je vidljiva i nije ukopana, bolje je rei da su one grobni a ne nadgrobni spomenik (op. M. G.). G. ALFLDY, 1969, 31-36, 46-53. Utvreno je da je velik broj nositelja tih gentilicija autohtonog podrijetla, premda je i mnogo doseljenika iz istonih provincija. G. ALFLDY, 1969, 242-245, 283, 291-292. Iako nije imao propisanu ivotnu dob za obnaanje magistrature i lanstvo u gradskom vijeu, mladi je Runus ve u esnaestoj godini ivota bio adlektiran u municipalni ordo. A. HORVAT, 1970, 732, sl. 5. I. ARI, 1975, 61, 64 (3b). Isto nalazimo na natpisu CIL III, 30012 (Arupium): Marcus / Livius / Lucius / c(ivis) Ro(manus). Dativ kognomena (Met/ae) prelazi iz treeg u etvrti redak. Kognomen Mete (Methe) je grkoga podrijetla. Usp. G. ALFLDY, 1969, 248. U drugom retku je mogua i restitucija nominativom Aur(elius) Sev(erus) c(ivis) R(omanus). Natpis bi tada mogao zavriti npr. [sibi et par(entibus) ], a to bi znailo da je Sever komemorator koji spomen postavlja sebi, sestri i roditeljima. A. HORVAT, 1970, 732, sl. 4; I. ARI, 1975, 64 (3c), sl. 9. Mogue je da su u kasnijem razdoblju bili i reupotrijebljeni. S teritorija Arupija potjeu jo dva ulomka antikih sarkofaga. O antikim sarkofazima na prostoru Like usp. N. CAMBI, 1975, 75-83. N. CAMBI, 1975, 75-83, sl. 1, bilj. 3 s navodima ranijih objava. N. CAMBI, 1975, 76-77. I. ARI, 1980. Usp. A. RENDI-MIOEVI, 1974, 76-77; 1975, 170. Isto moemo pretpostaviti i za sauvani poklopac urne te dva kamena sarkofaga. R. HORVAT, 1993, 58. Prema R. Horvatu isto navodi J. POLJAK, 1969, 159. CIL III, 15053: Ex conventione / nis inter Orto/plinos et Pare/ntinos. Aditus ad / aquam vivam Ortop/linis passus / D latus I. K. PATSCH, 1990, 38, 69-70. Patschov boravak u Gornjem Kosinju nije bio osobito uspjean, nije pronaao spomenike koje je traio, ak ni Pisani kamen. U Donjem Kosinju nije bio, a za natpis na kojem se spominje municipium Tesleum nije mogao znati jer je bio pronaen nekoliko godina kasnije.
28
Novija arheoloka istraivanja daju mogunost pretpostavci da se sredite Parentina trai i na podruju oblinjeg Pazarita. K. PATSCH, 1990, 70 spominje da su na Benia brdu kod kole pronaeni bronani predmeti koji dokazuju da je mjesto bilo naseljeno i u predrimsko doba. U crkvi sv. Vida uzidan je kao spolija nadgrobni natpis CIL III, 3005: T(itus) Au[re]ius AVNI / IT XXXX v(ivus?) f(ecit) et I / P P P M. Godine 1987. ekipa tadanjeg Regionalnog Zavoda za zatitu spomenika kulture u Zagrebu obavila je arheoloko rekognosciranje podruja Gornjeg Kosinja. U skromnom izvjeu navodi se da su na brijegu Marina Glavica u Mlakvi otkriveni ostatci japodskoga naselja, s pretpostavkom da se ivot u tom naselju nastavlja i tijekom antike. U podnoju Marine Glavice u sekundarnoj uporabi pronaena je etvrtasta kamena urna s latinskim natpisom. Priloena je fotograja urne, ali drugi podatci o tom vrijednom spomeniku nisu navedeni. Koliko se dade razabrati s fotograje, spomenik pripada treoj inaici etvrtastih kamenih urna kod kojih prednja strana imitira proelje hrama (I. ARI, 1975, 61). Natpis je uklesan u sedam redaka, ali se tekst sepulkralnog karaktera, osim poetne formule D(is) M(anibus), s fotograje ne moe itati. Usp. I. ARI, 1989, 197-198, sl. 2. Na alost, a moda i na sreu, Kosinj ni danas nije dobro povezan s drugim i vanijim suvremenim sreditima. ini se kao da su ranije antike i srednjovjekovne komunikacije koje slijede konguraciju terena samo neznatno proirene i presvuene asfaltom. CIL III, 15088: D(is) M(anibus) / T(itus) Fl(avius) Marcellus / seplasarius an(norum) LXX / s(ibi) v(ivus) f(ecit). N. CAMBI, 1975, 81, bilj. 29: Seplasia je ulica u gradu Capui, u Campaniji, u kojoj su bile trgovine i radionice parfema i pomasti. CIL III, 3006: Imp(eratori) Caesar(i) Nerva[e] / Aug(usti) p(atri) p(atriae) [c]o(n)[s(uli)] III d(ecreto) d(ecurionum); CIL III, 3007: Marco Ae/lio Aurelio / Vero Caesari / Imp(eratoris) T(iti) Aeli Caesaris / Hadriani Antoni/ni Augusti Pii patris / patriae lio divi Ha/ driani nepoti divi / Traiani Parthici pro/nepoti divi Ne/rvae abnepoti / co(n)s(uli) II d(ecreto) d(ecurionum); CIL III, 3008: Imp(eratori) Caesar(i) / Au<g=C>(usto) p(atri) p(atriae) co(n)s(uli) V / decreto / decurionum. CIL III, 3009: [...] / Sabi[nus] / dec(urio) [IIvir] / iur(e) [dic(undo)] / [p]ate[r fecit]. Natpis je bio pronaen u crkvi sv. Marka kod Zalonice, a to je nedvojbeno teritorij Arupija. CIL III, 3011: C(aio) Iulio Ru[no] / [f]ilio patri A[...]. CIL III, 2993 (Poitelj): D(is) M(anibus) Aur(elio) Quinto an(norum) XXXV et Fl(avia) Q[u]i[et]a m[a]r[i]to; CIL III, 3005 (Kosinjski Bakovac): T(itus) Au[re]ius AVNI / IT XXXX v(ivus?) f(ecit) et I / P P P M; CIL III, 15056 Vrebac: D(is) [M(anibus)] Aur[(eli)...] a[nn(orum)...]. Pronaeni su rimski novci kasnijeg razdoblja. ini se da su prije arheologa Basaricu obili, a moda i jo obilaze, znatieljnici koji skupljaju starine, jer i ovdje postoji legenda o zakopanom zlatu. Z. HORVAT, 2003, 124-125. Senjski biskup Sebastijan Glavini, koji je godine 1696. opisao Liku i Krbavu, kae da se na prostoru Kosinja vide ostatci sedam crkava.
29
30
31
7 8
9 10
32
11 12 13
33
14 15
34
16
17 18 19
35
20 21 22
36 37
23
24 25 26
38
39 40
27
157
LITERATURA
ALFLDY, G. 1969., Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatien, Heidelberg CAMBI, N., 1975., Antiki sarkofazi iz Like, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 1, Znanstveni skup Arheoloka problematika Like, Otoac 22.-24. IX. 1974., Split, 75-83.
CIL III 1902., Corpus inscriptionum Latinarum, sv. III, Berlin, 1873, Suppl., Berlin HORVAT, A. 1970., O odrazima kulture antike na doba predromanike u Lici, Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 727-739. HORVAT, R. 1993., Lika i Krbava, I.-II., Zagreb, Mala knjiica Matice hrvatske, kolo VI., sv. 31, Zagreb, 1941. (pretisak: Savez hrvatskih likih zaviajnih klubova Vila Velebita, Zagreb, ur. N. Biani) HORVAT, Z. 2003., O nekim osobinama sakralne arhitekture u Lici nakon protjerivanja Turaka, Senjski zbornik, 30, Senj, 109-148. PATSCH, K. 1990., Die Lika in rmischer Zeit, Schriften der Balkancommision, Antiquarische Abteilung, I, Wien, 1900. (Lika u rimsko doba, Like upe, Gospi, prijevod Z. Derossi.)
POLJAK, . 1969., Velebit, Planinarski savez Hrvatske, Zagreb RENDI-MIOEVI, A. 1974., Prozor, Otoac, Lika antiki Arupium, Arheoloki pregled, 16, Beograd, 1974, 74-79. RENDI-MIOEVI, A. 1975., Istraivanja antikog naselja kod Prozora u Lici (Arupium), Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. s., 9, 169-171. ARI, I. 1975., Kamene urne u Lici, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 1, Znanstveni skup Arheoloka problematika Like, Otoac 22.-24. IX. 1974., Split, 57-74. ARI, I. 1980., Antiki kamenolom u Prozoru (Tehnologija vaenja kamena), Zagreb ARI, I. 1989., Gornji Kosinj. Rekognosciranje, Arheoloki pregled 1987., Ljubljana, 1989, 197-198.
158
Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163
MIROSLAV GLAVII
TWO INSCRIBED SQUARE STONE URNS FROM DONJI KOSINJ

(Summary)
Inserted inside the courtyard fence wall of St John the Baptist Church in Donji Kosinj are two stone urns with Latin inscriptions. Both urns are mentioned (A. Horvat) and described in specialist literature (I. ari). Due to the poor quality of the local limestone and centuries-long exposure to elements, the inscriptions are hard to decipher and have not been published. The names of the commemorator and the commemorated are, however, still legible, and it is possible to dene the kinship. An interesting fact is that C. Iulius Secundus and his brother P. Iulius Runus both names inscribed on the urn walled to the right of the courtyard entrance, were members of the town council (dec. munic.). The family names Aurelius, Iulius and Septimius and epigraphic features of the inscription allow these monuments to be dated back to the 3rd century.
According to tradition, the material used for the construction of St John the Baptist Church in Donji Kosinj was shipped from the Basarica locality, the site of the old St Marks Church. Brought from Basarica were both of the said urns, as was a gable roof-shaped lid of a Iapoian urn, today serving as a base of a crucix put up by the side of a local road beneath the church, and two stone sarcophagi in the church. Basarica is a protruding peak in Kosinjsko polje whose morphology and location provided excellent conditions for organization of an Iron Age settlement, where life continued throughout the ancient period. Testifying to this are the discovered stone monuments. There is also a possibility, as yet to be treated only as a working assumption, that Kosinje was also the site of an indigenous civitas, which gained the status of a municipality at the time of the late Principate.
Sl. 1. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja ogradni zid crkve s obiljeenim mjestom ugradnje dviju etverokutnih kamenih urna. Illus. 1. Donji Kosinj, St John the Baptist Church church fence wall with the marked location of two square stone urns.
159
Sl. 2. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja grobni spomenik lanova dekurionske obitelji Iulius. Illus 2. Donji Kosinj, St John the Baptist Church sepulchral monument of the decurion family Iulius.
Sl. 3. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja grobni spomenik lanova obitelji Aurelius. Illus 3. Donji Kosinj, St John the Baptist Church sepulchral monument of the Aurelius family.
160
Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163
Sl. 4. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja - poklopac urne u obliku dvoslivnog krova iskoriten kao postament raspela postavljenog uz lokalnu cestu podno crkve. Illus. 4. Donji Kosinj, St John the Baptist Church gable roof-shaped urn lid serving as a base of a crucix put up by the side of a local road beneath the church.
161
Sl. 5. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja antiki sarkofag u funkciji pomonog oltara s lijeve strane svetita. Illus. 5. Donji Kosinj, St John the Baptist Church ancient sarcophagus serving as an auxiliary altar on the left side of the shrine.
Sl. 6. Donji Kosinj, crkva sv. Ivana Krstitelja antiki sarkofag u funkciji pomonog oltara s desne strane svetita. Illus. 6. Donji Kosinj, St John the Baptist Church ancient sarcophagus serving as an auxiliary altar on the right side of the shrine.
162
Izdanja HAD-a 23/2008., 151-163
Sl. 8. Poloaj lokaliteta Basarica u odnosu na druga antika sredita ubicirana na prostoru dananje Like. Illus. 8. Location of Basarica site in relation to other ancient centres ubicated the territory of present-day Lika Like. Sl. 7. Poloaj lokaliteta Basarica u Kosinjskom polju. Illus. 7. Location of Basarica site in Kosinjsko polje.
Sl. 9. Donji Kosinj, lokalitet Basarica mjesto na kojem se prema tradiciji nalazila stara crkva sv. Marka. Illus. 9. Donji Kosinj, Basarica locality the place traditionally considered the location of the old St Marks Church.
163
164
RADOMIR JURI
ARHEOLOKA ISTRAIVANJA U UDBINI (1996.-2006.) ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN UDBINA (1996-2006)
Primljeno: srpanj 2008. UDK 904:726.8 (497.5 Udbina) 12/18
Radomir Juri Arheoloki muzej Zadar Trg opatice ike 1 23 000 ZADAR
Izvjeuje se o rezultatima arheolokih istraivanja koja su Arheoloki muzej iz Zadra i Muzej Like iz Gospia proveli od 1996. do 2006. Od 1996. do 2000. trajala su istraivanja crkve Sv. Marka Groba u Podudbini. U cijelosti su otkriveni ostaci barokne crkve i djelomice graditeljski ostaci kasnosrednjovjekovnih sakralnih objekata. Istraena su 32 groba, a neki grobovi sadravali su priloge (14. do 19. st.). U sklopu priprema za izgradnju Crkve hrvatskih muenika pristupilo se zatitnim arheolokim istraivanjima na poloaju nekadanje upne crkve sv. Nikole Biskupa (2005. god.). Istraeni sakralni objekt pripada tipinoj krajikoj baroknoj arhitekturi. Oko crkve i u crkvi pokapalo se od konca 17. st. pa najkasnije do 1874. godine. Od 2000. do 2006. provodila su se arheoloka istraivanja stolnice krbavskih biskupa. U cijelosti je istraen prostor junog dodatka te se zapoelo s istraivanjima pretpostavljenog biskupskog dvora. Otkriveni graditeljski ostaci datiraju se u konac 13. i poetak 14. st. Osobita pozornost je posveena istraivanju brojnih grobova (dosad su istraena 194 groba). Od nalaza je zastupljen nakit, pojasne preice, ostruge, novac i dr.). Kljune rijei: Udbina, crkve, stolnica, grobovi, grobni nalazi
Prethodno smo na nekoliko znanstvenih skupova i simpozija izvjeivali o rezultatima arheolokih istraivanja koja su se u novije prijeme provodila u Udbini .
1
batine, Konzervatorskog odjela u Karlovcu i zadarskoga Arheolokoga muzeja o voenju istraivanja i struno-znanstvenoj obradi pronaenih arheolokih nalaza. Dogovoreno je da e istraivanja voditi Arheoloki muzej u suradnji s Muzejom Like, te da e arheoloka graa biti pohranjena u tom muzeju. Dobivi nancijsku potporu Zadarsko-kninske upanije, godine 1996. pristupili smo pokusnim i zatitnim arheolokim istraivanjima, koja su provedena od 11. rujna do 24. listopada. Radovi su izvedeni u suradnji s Muzejom Like, Opinom Udbina i Klubom Udbinjana u Zagrebu. Istraivanja su nastavljena 1997, dok su godine 1998. nakratko prekinuta te nastavljena 1999. i 2000.2, sve nancijskom potporom Ministarstva kulture. Meutim, nakon 2000. godine poradi nedostataka novanih sredstava nisu do danas nastavljena. U poetku naih istraivanja na navedenom poloaju bio je vidljiv tek manji humak prekriven travom i niskim raslinjem (Sl. 2). Prvi radovi su obuhvatili otkrivanje crkve sv. Marka Groba, ije je ruevine ve zatekao F. J. Fras. Istraivanjima je otvorena povrina barokne crkve dimenzija 7,65 x 5,70 m s
Ovom prigodom se na saet nain donose rezultati istraivanja crkve sv. Marka Groba u Podudbini (1996.-2000.), nekadanje upne crkve sv. Nikole Biskupa (2005.) i stolnice sv. Jakova Starijeg (2000.-2006.). Crkva sv. Marka Groba u Podudbini Slijedom ne tako davnog upanijskog ustroja Republike Hrvatske, podruje Udbine i Krbavskog polja bilo je u Zadarsko-kninskoj upaniji. elnici, tada novoosnovane Opine Udbina zamolili su 1996. Arheoloki muzej u Zadru da pronae nancijska sredstva i prui strunu pomo pri istraivanju poloaja na kome se nalazi crkva sv. Marka Groba, a to je u Podudbini, s desne strane potoka Krbava (Sl. 1.). Kako je to podruje pod strunim nadzorom Muzeja Like u Gospiu, prije istraivanja postignut je dogovor izmeu Opine Udbina, Muzeja Like u Gospiu, Uprave za zatitu kulturne
165
Arheoloka istraivanja u Udbini (1996.-2006.)
trostranom apsidom na sjevernoj i stubitem s ulazom na junoj strani. Zidovi su graeni od krupnih i no obraenih kamenih blokova (Sl. 3), a poploana je cijela povrina poda. Cijeli je objekt tako otvoren u visinu od 30 do 100 cm. Daljnjim istraivanjima zapadno od crkvice pokazao se ostatak veeg objekta nepravilnog etvrtastog tlorisa, dimenzija 8,90 x 8,85 x 9,10 m. O kakvom se objektu radi (brod ili klaustar), zasad je teko rei. To e se, drimo, utvrditi buduim istraivanjima. Na istoni zid te graevine nalegla je crkvica sv. Marka. Ispod te crkvice u smjeru istoka je starija, mogue romanika, graevina s polukrunom apsidom, kojoj je sa sjeverne strane kasnije dodana kapelica. Oko starije polukrune apside naknadno je izgraena etvrtasta apsida (Sl. 4). Na cijeloj povrini iskopa pojavljuju se ljudske kosti i grobovi. Primjerice, u prostoru juno od proelja mlae crkvice javljaju se grobovi u dva sloja (donji je sloj bez grobne arhitekture), a dalje prema jugoistoku, kao i istono od etvrtaste apside naili smo na vie grobova s debelim monolitnim poklopnicama, ali ih nismo istraivali (to nas eka u narednom razdoblju). Ukupno su istraena 32 groba. Pronaena je zanimljiva arheoloka graa (Sl. 6), meu kojom prevladava nakit 14. i 15. st. (naunice, napose s tri jagode i prstenje). Ostali arheoloki nalazi datiraju se od 14. do 19. st. Gotovo svi ti nalazi mogu se vidjeti u stalnom postavu Arheolokoga odjela Muzeja Like u Gospiu. Povijesni izvori u Krbavi, Udbini poetkom 16. st.3 spominju dva franjevaka samostana, od kojih je onaj u Krbavi stariji. Moda se samostan sv. Ivana (svb castro Vduini)4, pod Udbinom nalazio ba na mjestu, uz rjeicu Krbavu, tj. na poloaju sv. Marka Groba. To bi znailo da je uz stariju romaniku crkvu, nanovo preureenu (najvie je franjevakih samostana u tim krajevima osnovano u 15. st.), dograen omanji franjevaki samostan sv. Ivana. Za isto se zalae i kolega Zorislav Horvat.5 U narodu se ovaj poloaj naziva Sveti Grob, iz vjerovanja da je tu pokopan svetac-muenik, ali i nekoliko junaka. Iduih godina svakako valja nastaviti arheoloka istraivanja, kako bi bili jo sigurniji u nae zakljuke te strunoj i znanstvenoj interpretaciji ovog sklopa. Crkva Sv. Nikole Biskupa u Udbini U sklopu priprema za izgradnju Crkve hrvatskih muenika 2005. pristupilo se zatitnim istraivanjima na poloaju nekadanje upne crkve sv. Nikole Biskupa podno udbinske Gradine (Sl.1). Izvedena su i pokusna sondiranja, ba na platou
na kojem je bila predviena gradnja samog objekta, ali nisu dala znaajnijih rezultata. Arheoloka istraivanja, uz nancijsku potporu Gospiko-senjske biskupije, proveli su Muzej Like i zadarski Arheoloki muzej pod strunim vodstvom mr. sc. Tatjane Kolak vie kustosice u Muzeju Like. Uz zahvalnost kolegici Kolak, sada se koristim njenim podatcima6. Graditeljski ostaci su veoma skromni, jer je crkva gotovo u cijelosti poruena godine 1948. Radi se o tipinoj krajikoj arhitekturi, odnosno jednobrodnoj crkvi, orijentiranoj u smjeru istok-zapad, izgraenoj 1714. godine, koja je imala plitko poligonalno svetite i sakristiju na sjevernom zidu. Crkva je prethodno imala zvonik prislonjen uz zapadno proelje, a potom je zvonik ukorporiran u novo dograeno predvorje. To je vjerojatno uinjeno 1838. kada su na junom zidu otvorena i bona vrata. Naime, u izvjeu J. Modestina s poetka 20. st. spominje se spomen ploa na zapadnom proelju koja govori o dograenom tornju. Navedene dvije graevinske faze dobro su dokumentirane slojem ukopa. Zidovi su plitko sauvani osim u dijelu zapadnog proelja. To je stoga to je crkva prvo spaljena 1943., a potom u razdoblju od navedene 1948., pa do 1956., tako razorena da ne postoji ak polovica temelja istonog dijela broda i svetita (Sl. 7-8). Crkva je bila ograena zidom koji je, takoer, samo djelomice sauvan. Oko crkve i u crkvi istraeno je vie grobova s nalazima od konca 17. do druge polovice 19. st. Pojedinanih ukopa bilo je 118, dok su unutar pet zidanih svoenih grobnica bila, najmanje 54 pokojnika. Grobne priloge ima 74, 5 % pojedinanih ukopa. To je uglavnom osobni nakit, djelovi narodne nonje ili odjea. U grobu br. 15 je pokopan mukarac s parom eljeznih ostruga. Pokojnik je vjerojatno bio pripadnik vojnokrajike konjanike postrojbe. Nalazi ostruga u novovjekovnim grobovima su rijetki (spominjemo nalaze u upnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Likom Novom 1998. i u kapeli Sv. Duha u Mualuku 2001.2002.). U usporedbi s nalazima istog tipa naselja, udbinska populacija tijekom 18. i 19. stoljea pokazuje odreenu gospodarsku mo.7 Na navedenom poloaju ne postoje raniji slojevi od konca 17. st. Meutim na sjevernostonoj padini Gradine, izvan zone istraivanja, uz novo probijeni krini put pronaena je vea koliina eljeznodobne gradinske keramike. Planiranim, buduim istraivanjima na udbinskoj Gradini pokazat e se njena slojevitost od eljeznog do poslijeturskog doba.
166
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
Stolnica sv. Jakova Starijeg u Krbavi (Udbini) Tijekom navedenih istraivanja crkve sv. Marka Groba, viekratno su nas tadanji elnici opine Udbina kao i Klub Udbinjana iz Zagreba molili da pokuamo pronai novac za zatitina arheoloka istraivanja na poloaju Karija ili Korija (Sl. 1, Sl. 9), gdje se nalaze ostaci stolnice sv. Jakova Starijeg koja je devastirana tijekom Domovinskog rata (Sl. 10). Naime, godine 1994. pobunjeni Srbi su na navedenom poloaju iskopali dva velika zaklona za viecijevne bacae raketa (famozne VBR) i umnogome unitili ostatke Katedrale, koji su do tada bili pod zemljom (Sl. 10). Na vidjelo su izili ostaci zidova katedrale, grobovi i dijelovi crkvenog pokustva. Godine 2000. Ministarstvo kulture je osiguralo minimalna sredstva pa se je uporedo s istraivanjima crkve sv. Marka pristupilo i radovima na ostacima krbavske stolnice. Istraivanja su, takoer, provoena u suradnji s Muzejom Like iz Gospia (istraivanjima je nazoila tovana kolgica mr. sc. Tatjana Kolak). U 2001. pa sve do 2006. godine nastavilo se s arheolokim istraivanjima, potporom Ministarstva kulture, a od 2005. godine i potporom Gospiko-senjske biskupije. Ukupno je provedeno 7 istraivakih kampanja.
8
Ukupno su istraena 194 groba. Rije je uglavnom o ukopima odraslih pokojnika i djece u obine zemljane rake. Sav osteoloki materijal iz navedenih grobova je analiziran u Odsjeku za arheologiju HAZU u Zagrebu pod strunim vodstom prof. dr. Maria lausa. Te analize su dale iznimno vrijedne rezultate, meu kojima izdvajamo realnu mogunost da je tu pokopan dio stradalih u Krbavskoj bitci 1493. Grobovi se javljaju u nekoliko slojeva, a najvie ih je iz ranog novog vijeka, odnosono iza vremena kada je Katedrala naputena i razruena (primjerice, neki grobovi su ukopani u proelni zid Stolnice). Od nalaza je zastupljen nakit (dijelovi dijadema, naunice, prstenje), pojasne preice, novac i dr. Kvalitetom materijala i izrade izdvajaju se naunice s tri jagode9 iz kasnog srednjeg vijeka, pronaene u nekoliko inaica (Sl. 18-19). U jednom grobu pronaeno je 25 komada novia, takoer iz kasnog srednjeg vijeka. U istom sloju grobova pronaen je par ostruga s opremom za zakopavanje (veoma su dobro sauvane i nalaze se u postupku konzervacije, Sl. 17). Na trnu ostruge je dodatak u obliku zvijezde. Prema usporedbama s ostrugama s ostalih prostora Hrvatske mogu se datirati u 14. i 15. st.,10 to korespondira s vremenom kada je krbavska Stolnica bila u funkciji. Katedralom krbavskih biskupa bavili su se F. J. Fras,11 V. Heneberg,12 M. Bogovi,13 M. Kruhek,14 Z. Horvat 15 i R. Juri,16 a o toj biskupiji i biskupima pisali su mnogi.17 Nekoliko autora i sam potpisani, navodili su Frasov opis poloaja s graditeljskim i drugim ostacima krbavske stolnice (1835.)18 pa zato to ne inimo ovom prigodom. Poloaj Stolnice i biskupskog dvora snimio je oko 1830. M. Sabljar.19 Vidio je i nacrtao vie zidova, gdje bi se mogao nazrijeti prostor nalik klaustru, ali ne i katedrala. Poloaje Karija i Karaula obili su 1986. M. Kruhek i Z. Horvat i o tomu pisali povodom 800. obljetnice Krbavske biskupije.20 Godine 1997. Z. Horvat21 je donio sve dotad poznate podatke, kao i svoja saznanja o katedrali sv. Jakova Starijeg, zalaui se tada za arheoloka istraivanja. U monograji Srednjovjekovne katedralne crkve krbavsko-moduke biskupije (2003.)22 detaljno se bavi ovom stolnicom koristei se razultatim naih dosadanjih istraivanja. M. Bogovi23 je takoer 1997. donio podatak iz Vatikanskog arhiva po kojem se Stolnica s punim naslovom (posveena sv. Jakovu Starijem) spominje godine 1431. Te godine je krbavskim biskupom imenovan Vid Ostoji Marini.24 Meutim postoji i starija vijest o sjeditu Biskupije i Stolnici. U listini iz 1389. u sporu izmeu zagrebakog Kaptola i krbavskog biskupa
Istraivalo se na etiri poloaja: zapadno od crkve (u prostoru ispred i iza nekadanjeg proelnog zida Katedrale, u prostoru junh dogradnji (Sl. 11-14) te sjeveroistono od apside crkve. Radilo se takoer na iskopu parametra zida koji se u smjeru sjever-jug protee s june strane kapele, tj u pretpostavljenom biskupskom dvoru. Arheolokim istraivajima je ustanovljeno da Katedrala ima poligonalno svetite s vanjskim i unutarnjim kontraforima (Sl. 23). Duina joj iznosi 36 m. irina broda Katedrale je 12 m, a svetita 9 m, dok je duina june dogradnje 18 m, a irina 5 m. Visina okrivenih zidova je od 10 do 70 cm u prostoru broda te od 10 do 65 cm u svetitu. irina zidova iznosi od 110 cm (brod) do 135 cm (temeljna zona u svetitu). Pronaeno je vie obraenih kamenih ulomaka, koji su pripadli vratima, prozorima i rebrastim svodovima (Sl. 20). Otkriveni graditeljski ostaci kojima pridruujemo i dijelove crkvenog pokustva zaista govore o zavidnom klesarskom znanju majstora koji su tu radili. Osobita pozornost posveena je istraivaju brojnih grobova u prostoru junog aneksa i ispred i iza proelja Stolnice (Sl. 14). U unutarnjem dijelu crkve nalazi se mnogo grobova, od kojih je istraeno samo nekoliko, dok e istraivanja preostalih grobova uskoro uslijediti.
167
izriito stoji da je Krbava mjesto u kojoj se nalazi biskupski dvor i katedrala posveena sv. Jakovu.25 U buli kojom papa Pijo II. 1460.26 premjeta sjedite biskupije iz Krbave u Modru navodi se: No poznata je stvar da je krbavska crkva... u svojoj strukturi i zidovima ruevna, a nalazi se u umom obraslom i od naselja udaljenom kraju i kao takva potpuno neprikladna za biskupsko sjedite. Uz to nema trenutano ni biskupskog dvora ni kaptola.27 Sigurni smo da je to upravo poloaj koji mi posljednjih godina istraujemo (Sl. 23). Na crkvenom saboru u Splitu, godine 1185., kao to je poznato, osnovana je Krbavska biskupija. U ispravi je odreeno i jasno reeno da e izabrani biskup svoje sjedite imati u Krbavi. Poradi turskih opasnosti godine 1460. biskup se seli u Modru, a poslije (1493.) takoer poradi istih opasnosti biskup se seli u Novi u Vinodolu. Gdje se nalazila Stolnica prvog krbavskog biskupa Mateja, nismo u mogunosti sa sigurnou utvrditi. Z. Horvat je viekratno upozorio na slinost tlorisa krbavske Stolnice s tlorisom propovjedniko-prosjakih crkava, druge polovice 13. i poetka 14. st. Arhitektura katedrale sv.
Jakova, napose njezin tloris (Sl. 23) i sustav svoenjak, odgovara srednjoeuropskoj propovjedniko-prosjakoj arhitekturi, prilagoenoj, naravno, potrebama i statusu Krbavske biskupije, uz preuzimanje lokalnih obiaja (pozorno zidanje priklesanim komadima kamena uobiajeno je u Dalmaciji). Posebice usporeuje krbavsku Stolnicu s franjevakom crkvom u Naicama (to je ujedno i najblia analogija), crkvom minorita u Ptuju (samostan osnovan izmeu 1271. i 1280.), te s nekoliko samostanskih crkava u Austriji (Beko Novo Mjesto, samostan osnovan prije 1277., Enns, samostan graen izmeu 1270.-1300. i dr.) i Maarskoj (Budim, dominikanska crkva i Margitsziget nedaleko Budima - crkva dominikanki, sredina 13. st.).28 Prema analogijama kakve iscrpno donosi Z. Horvat29, rezultata najnovijih istraivanja i naih razmiljanja, koji jo nisu konani, ostaci Katedrale mogli bi pripadati koncu 13. i poetku 14. st. Ukratko smo izvjestili o rezulatima arheolokih istraivanja koja je posljednjih godina proveo Arheoloki muzej u suradnji s Muzejem Like iz Gospia. Dobivenim rezultatima smo veoma zadovoljni. Nestrpljivo oekujuemo nastavak istraivanja ovog iznimno vrijednog sakralnog sklopa. To e, naravno, biti mogue samo uz jo veu potporu nadlenih.
168
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182

1
Bilo je to na znanstvenim skupovima Hrvatskog arheolokog drutva u Rijeci (2000.) i Dubrovniku (2005.), na simpoziju Kulturno povijesni korijeni Gospiko-senjske biskupije (2004.), koji je priredio Katoliko bogoslovni fakultet Teologija u Rijeci (Podruni studij) i na Znanstvenom skupu Identitet Like: korijeni i razvitak (Gospi, 2007.) koji su zajedniki priredili Institut drutvenih djelatnosti Ivo Pilar, Hrvatski institut za povijest, Gospiko-senjska biskupija, Centar za promicanje socijalnog nauka HBK, Dravni arhiv Gospi, Gradski muzej Senj i Udruga Liana Vila Velebita (Zagreb). Juri Radomir, Arheoloka istraivanja u Udbini (1996.-2003), Rijeki teoloki asopis 1(23) (2004): 20-24 (dalje: Juri Radomir, nav. dj. Ovaj lanak je prenesen u Zborniku biskupa Mile Bogovia Prolost obvezuje, povijesni korijeni Gospiko-senjske biskupije, Rijeka 2004, 119-133. O crkvi Sv. Marka Groba ita se na stranicama od 120-124). Hoko, Franjo Emanuel, Franjevci u Krbavskoj biskupiji, u: Zbornik Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Ur. Bogovi Mile, Rijeka, Visoka bogoslovna kola, Zagreb Kranska sadanjost, 1988, 91. Franjevaki samostan u Krbavi je osnovan 1373. ali se danas ne zna njegov toan poloaj. Isto, 91, bilj. 71 Horvat, Zorislav, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruke biskuppije, (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Gospi, Dravni arhiv, 2003,) 63-64 (dalje Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve). Kolak, Tatjana, Udbina-Sv. Nikola, Hrvatski arheoloki godinjak 2 (2005): 294-295. Isto, 295. Juri, Radomir, Katedrala Sv. Jakova u Krbavi (Udbini), Obavijesti Hrvatskoga arheolokoga drutva 3 (2001): 127-131; Juri R, nav. dj. (bilj. 1), 24-33; Juri, Radomir, Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheoloki godinjak 1 (2004): 186-187; Juri R, Udbina, u: Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita (Zagreb, Leksikografski zavod, 2006, 276-277; Juri Radomir, Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheoloki godinjak 2 (2005): 293-294; Juri Radomir, Stolnica Sv. Jakova Starijeg u Krbavi (Udbina).Novija arheoloka istraivanja na podruju Like, katalog izlobe, Gospi 2007 (bez paginacije), Juri Radomir, Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheoloki godinjak 3 (2006): 326-327. O trojagodnim naunicama u Primorskoj Hrvatskoj vidi: Jaki N, Pokuaj odreivanja horizontalne stratigraje starohrvatskih nekropola, u: Znanstveni skup Novija arheoloka istraivanja u Dalmaciji, Vodice, 10.-13. svibnja 1975, Split 1978: 91-94; Jaki Nikola, Naunice s tri jagode u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 23 (1983): 68-93; Jaki Nikola, Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola, Diadora 11 (1989): 414-415; Juri Radomir, O srednjovjekovnom nakitu kod crkve Sv. Nikole u Solinu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85 (1992): 167-176 i tamo navedena literatura koja se tie trojagodnih naunica. Bach I, Ostruge iz XIV i XV stoljea, Zbornik Muzeja grada Koprivnice 2 (1947): 83; Nikoli D, Tipoloki razvoj mamuza od XIV XX veka sa osvrtom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju, Vesnik 3 (1956): 60-70; Petrinec Maja, Kasnosrednjovjekovno groblje kod Sv. Spasa u Vrh Rici, Starohrvatska prosvjeta 23 (1996): 74-75; Petrinec Maja, Izvjetaj o arheolokim iskapanjima crkve Sv. Petra na Kuli Atlagia, Starohrvatska prosvjeta, 27 (2000): 224; Vrsalovi Dasen, Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Starohrvatska prosvjeta 8-9 (1963): 151-169; Zekan Mate, Pregled istraivanja lokaliteta Otres-Lakaua, Starohrvatska prosvjeta 27 (2000): 268.
11
Fras, Franjo Julije, Cjelovita topograja Karlovake vojne krajine, (Gospi1988), 138-139 (dalje Fras F. J, Nav. dj. u bilj. 11, vidi jo izvorni tekst, Fras F. J, Vollstndige Topographie der Karlstdter Militrgrenze, Zagreb 1835, 178-179). U ostavtini Veeslava Heneberga nalazi se snimak tlorisa katedrale Sv. Jakova (Usp. Horvat Z, Katedrala Sv. Jakova u Krbavi kraj Udbine. u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi (Zagreb Hrvatska matica iseljenika, 1997, 152, bilj. 3, 154, sl. 3, tloris stolnice iz 1923 (dalje Horvat, Katedrala Sv. Jakova u Krbavi). Njegov tloris je bitno drugaiji od onog kakav se zatekao naim najnovijim istraivanjima. Kolegi Z. Horvatu je gosp. Stjepan Marinovi dao na uvid ostavtinu Veeslava Heneberga skupa s tlorisom katedrale Sv. Jakova). Bogovi Mile, Pomicanje sjedita Krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna Koiia Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruke biskupije), u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi (Rijeka-Zagreb Visoka bogoslovna kola, Kranska sadanjost, 1988), 52-52 (dalje Bogovi, Pomicanje sjedita Krbavske biskupije); Bogovi Mile, Crkveno ustrojstvo dananjeg podruja Rijeko-senjske biskupije u srednejm vijeku, Rijeki teoloki aspopis 2 (1996): 317-318; Bogovi Mile, Crkveno ustrojstvo Like i Krbave u srednjem vijeku, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi (Zagreb, Hrvatska matica iseljenika, 1997), 83 (dalje Bogovi, Crkveno ustrojstvo Like i Krbave. Kruhek Milan.-Horvat Zorislav, Sakralna arhitektura Krbave i Like na podruju Krbavsko-modruke biskupije, u Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi (Rijeka-Zagreb Visoka bogoslovna kola, Kranska sadanjost, 1988), 190-195 (dalje Kruhek-Horvat, Sakralna arhitektura Krbave i Like): Kruhek Milan, Topograja krbavske spomenike batine, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi (Zagreb Hrvatska matica iseljenika, 1997), 107. Horvat, Zorislav Katedrala Sv. Jakova u Krbavi, 151-155; Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve, 73-85. te navedeni zajedniki rad Milana Kruheka i Zorislava Horvata u prethodnoj biljeci. Usp. Gvozdanovi V, Vrijednost romanike arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj i kapela Sv. Marije u Bapskoj, Arhitektura 106 (1970), 64. Navedeni radovi u bilj. 8 Farlati, Daniele, Illyricum sacrum, vol. IV, (Venetis, 1789, 91-105; Sladovi, Manojlo, Povst biskupijah senjske i modruke ili krbavske (Trst, 1856), 133-142; Crni, Ivan, Najstarija poviest krkoj, rabskoj, osorskoj, senjskoj i krkavskoj biskupiji (Rim 1867); Klai Vjekoslav, Graa za topograju Liko-krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva 7 (19031904): 129-144; Horvat Anela, O spomenicima u Krbavi, Bulletin JAZU, VII/1 (1959), 1-3; Peloza, Makso, Historijat stvaranja Modruke biskupije sa sjeditem u Rijeci 1818-1822, Jadranski zbornik VII (1969), 417-437; Gulin Ante, Peat prvog ktbavskog biskupa Mateja i olovni peat, vjerojatno splitskog kaptola, u: Krbavska bskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi (Rijeka-Zagreb, Visoka bogoslovna kola, Kranska sadanjost, 1988), 239-245; Gulin Ante, Krbavsko-modruki kaptol prije iposlije Krbavske bitke, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi (Zagreb Hrvatska matica iseljenika, 1997).90-95; Bogovi Mile, Pomicanje sjedita krbavske biksupije, 5-54; Bogovi M, Srednjovjekovna vinodolska crkva i Novi Vinodolski kao biskupsko sjedite, Novaljski zbornik, knj. IV (2000), 29-33; Barbari Josip, Graa za povijest krbavske biskupije, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi (Rijeka Zagreb Visoka bogoslovna kola, Kranska sadanjost, 1988), 247-275. Fras Julije, Franjo, Nav, dj. u bilj. 11, 138-139 Horvat, Z., Srednjovjekovne katedralne crkve, 75., sl. 57
12
13
4 5
14
7 8
15
16 17
10
18 19
169

20
Kruhek, Milan -Horvat, Zorislav, Sakralna arhitektura Krbave i Like, 183-233 Horvat, Zorislav, Katedrala Sv. jakova u Krbavi, 151-155, 160-162 Horvat, Zorislav, Srednjovjekovne katedralne crkve, 73.-87 Bogovi, Mile, Crkveno ustrojstvo Like i Krbave, 83, bilj. 20 Bogovi, Mile, Pomicanje sjedita krbavske biskupije, 52
25 26 27 28
Isto mj. Isto mj. Horvat, Zorislav, Srednjovjekovne katedralne crkve, 83 Horvat, Zorislav, Katedrala Sv. Jakova u Krbavi, 161-162; Horvat, Srednjovjekovne katedralne crkve, 85 Literatura navedena u prethodnoj biljeci
21 22 23 24
29
170
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
LITERATURA BACH, I. 1947., Ostruge iz XIV i XV stoljea, Zbornik Muzeja grada Koprivnice 2, Koprivnica BARBARI, J. 1988., Graa za povijest krbavske biskupije, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi, Rijeka Zagreb BOGOVI, M. 1988., Pomicanje sjedita Krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna Koiia Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruke biskupije), u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi, Rijeka-Zagreb BOGOVI, M. 1996., Crkveno ustrojstvo dananjeg podruja Rijeko-senjske biskupije u srednjem vijeku, Rijeki teoloki aspopis 2, Rijeka BOGOVI, M. 1997., Crkveno ustrojstvo Like i Krbave u srednjem vijeku, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb BOGOVI, M. 2000., Srednjovjekovna vinodolska crkva i Novi Vinodolski kao biskupsko sjedite, Novaljski zbornik, knj. IV CRNI, I. 1867., Najstarija poviest krkoj, rabskoj, osorskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji, Rim FARLATI, D. 1789., Illyricum sacrum, vol. IV, Venetis FRAS, F. J. 1988., Cjelovita topograja Karlovake vojne krajine, Gospi GVOZDANOVI, V. 1970., Vrijednost romanike arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj i kapela Sv. Marije u Bapskoj, Arhitektura 106 GULIN, A. 1988., Peat prvog krbavskog biskupa Mateja i olovni peat, vjerojatno splitskog kaptola, u: Krbavska bskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi Rijeka-Zagreb GULIN, A. 1997., Krbavsko-modruki kaptol prije i poslije Krbavske bitke, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb Bogovi, Pomicanje sjedita krbavske biksupije, 5-54; HORVAT, A. 1959., O spomenicima u Krbavi, Bulletin JAZU, VII/1 HORVAT, Z. 1997., Katedrala Sv. Jakova u Krbavi kraj Udbine u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb HORVAT, Z. 2003., Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-modruke biskupije, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, Gospi, Dravni arhiv HOKO, F. E. 1988., Franjevci u Krbavskoj biskupiji, u: Zbornik Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Ur. Bogovi M, Rijeka, Visoka bogoslovna kola, Zagreb Kranska sadanjost JAKI, N. 1978., Pokuaj odreivanja horizontalne stratigraje starohrvatskih nekropola, u: Znanstveni skup Novija arheoloka istraivanja u Dalmaciji, Vodice, 10.-13. svibnja 1975, Split JAKI, N. 1983., Naunice s tri jagode u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 23, Split JAKI, N. 1989., Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola, Diadora 11, Zadar JURI, R. 1992., O srednjovjekovnom nakitu kod crkve Sv. Nikole u Solinu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85 JURI, R. 2001. Katedrala Sv. Jakova u Krbavi (Udbini), Obavijesti Hrvatskoga arheolokoga drutva 3 JURI, R. 2004., Arheoloka istraivanja u Udbini (1996.-2003) Rijeki teoloki asopis 1(23); i u Zborniku biskupa Mile Bogovia Prolost obvezuje, povijesni korijeni Gospiko-senjske biskupije, Rijeka JURI, R. 2004., Udbina - stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheoloki godinjak 1 JURI R. 2005., Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheoloki godinjak 2 JURI, R. 2006., Udbina-stolnica Sv. Jakova, Hrvatski arheoloki godinjak 3 (2006): 326-327. JURI, R. 2006., Udbina, u: Stotinu hrvatskih arheolokih nalazita Zagreb, Leksikografski zavod JURI, R. 2007., Stolnica Sv. Jakova Starijeg u Krbavi (Udbina), Novija arheoloka istraivanja na podruju Like, katalog izlobe, Gospi KLAI, V. 1903.-1904., Graa za topograju Liko-krbavske upanije u srednjem vijeku, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva 7 KOLAK, T. 2005., Udbina-Sv. Nikola, Hrvatski arheoloki godinjak 2 KRUHEK, M. 1997., Topograja krbavske spomenike batine, u: Krbavska bitka i njezine posljedice, ur. Dragutin Pavlievi, Zagreb KRUHEK, M.-HORVAT, Z. 1988., Sakralna arhitektura Krbave i Like na podruju Krbavsko-modruke biskupije, u Krbavska biskupija u srednjem vijeku, ur. Mile Bogovi Rijeka-Zagreb NIKOLI, D. 1956., Tipoloki razvoj mamuza od XIV XX veka sa osvertom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju, Vesnik 3, Beograd PELOZA, M. 1969., Historijat stvaranja Modruke biskupije sa sjeditem u Rijeci 1818-1822, Jadranski zbornik VII PETRINEC, M. 1996., Kasnosrednjovjekovno groblje kod Sv. Spasa u Vrh Rici, Starohrvatska prosvjeta 23, Split PETRINEC, M. 2000., Izvjetaj o arheolokim iskapanjima crkve Sv. Petra na Kuli Atlagia, Starohrvatska prosvjeta, 27, Split SLADOVI, M. 1856., Povst biskupijah senjske i modruke ili krbavske Trst VRSALOVI, D. 1963., Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Starohrvatska prosvjeta 8-9, Split ZEKAN, M. 2000., Pregled istraivanja lokaliteta Otres-Lakaua, Starohrvatska prosvjeta 27, Split
171
RADOMIR JURI
ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN UDBINA (1996-2006)

(Summary)
A brief summary is provided of the results of archaeological research of the Church of St Mark Sepulcher in Podudbina, the former Parish Church of St Nicholas the Bishop and the Cathedral of St Jacob the Elder. Research was conducted by the Archaeological Museum in Zadar, and the Museum of Lika in Gospi. Archaeological exploration of the Church of St Mark Sepulcher lasted from 1996 to 2000 resulting in the discovery of the remains of a Baroque church. Uncovered beneath the church were remains of a building dating back to the Middle Ages. A total of 32 graves were explored with grave goods ranging in date back from the 14th century to the Modern Age. It is assumed that during the Late Middle Ages a small Franciscan monastery of St John (svb castro Vduini) was annexed to an older Romanesque church and that the church was extended by adding a square sanctuary. As part of preparations for the construction of the Church of Croatian Martyrs in 2005 archaeological research was conducted in the Church of St Nicholas the Bishop (beginning of the 18th century) and its close surroundings. Architectural remains are very scarce because the church was fully demolished in 1948. Explored were also a number of graves in and around the church with nds ranging in date from the end of the 17th to the second half of the 19th century. No layers older than the 17th century were discovered on this site. However, a larger quantity of Iron Age pottery was unearthed on the northeast slopes of Gradina along the new Stations of the Cross. Research at the Cathedral of the Bishops of Krbava started in 2007, and a total of 7 research campaigns have been carried out until 2006.
The research conducted so far revealed the Cathedral of following dimensions: length - 36 meters, aisle width - 12 meters, sanctuary width - 9 meters. The south annex is 18 meters long and 5 meters wide. The height of uncovered walls is between 10 and 70 cm. The Cathedral had as polygonal sanctuary with inner and outer buttresses. It is believed that the remains leaning onto the south annex belonged to a bishops palace. A number of wrought stone fragments were discovered parts of windows, doors and uted arches. The uncovered architectural remains date back to the end of the 13th and the beginning of the 14th centuries. Special attention was given to the exploration of numerous graves (a total of 194 were explored so far). The entire osteological material was analyzed at the Archaeology Department of the Croatian Academy of Arts and Sciences in Zagreb. The artifacts include jewelry (mostly rings), belt buckle pins, spurs, coins, etc. Standing out in quality of workmanship and material are earrings with three strawberries (2005) of which several variants have been discovered. In the lower layer of graves a pair of spurs with a fastening portion was discovered. The thorn has a star-shaped addition. Compared with spurs from other Croatian sites, they can be dated back to the 14th and 15th centuries (at the time when St. Jacobs Cathedral was in use). The same is true of the earrings with three strawberries, other pieces of jewelry and coins found in the late medieval layer of graves.
172
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
Sl. 1. Poloaji crkava sv. Marka Groba, sv. Nikole Biskupa i stolnice sv. Jakova Illus. 1. Location of the churches of St Mark Sepulcher, St Nicholas the Bishop, and St Jacobs Cathedral
Sl. 2. Podudbina. Kri na humku ispod kojeg je crkva sv. Marka Groba. Zateeno stanje prije poetka arheolokih istraivanja 1996. (foto F. Nedved). Illus. 2. Podudbina. Cross on a mound beneath which lies the Church of St Mark Sepulcher. Situation before the beginning of archaeological research in 1996. (Photo F. Nedved).
173
Sl. 3. Podudbina- Sv. Marko Grob. Postupak konzervacije (foto F. Nedved). Illus. 3. Podudbina- St Mark Sepulcher. Conservation procedure (Photo F. Nedved).
Sl. 4. Podudbina- Sv. Marko Grob. Ostaci srednjovjekovne crkve (foto F. Nedved). Illus. 4. Podudbina- St Mark Sepulcher. Remains of a medieval church (Photo F. Nedved).
174
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
Sl. 5. Podudbina. Stara i nova crkva sv. Marka Groba (foto F. Nedved). Illus. 5. Podudbina. The old and the new Church of St Mark Sepulcher (Photo F. Nedved).
Sl. 6. Podudbina-Sv. Marko Grob. Dio arheolokih nalaza (crtei I. ondi). Illus. 6. Podudbina- St Mark Sepulcher. Part of archaeological nds (drawings by I. ondi).
175
Sl. 7. Udbina. Istraivanje nekadanje upne crkve sv. Nikole Biskupa 2005. (foto T. Kolak). Illus. 7. Udbina. Exploration of the former Parish Church of St. Nicholas the Bishop 2005. (Photo T. Kolak).
Sl. 8. Udbina.Crkva sv. Nikole Biskupa u fazi istraivanja (foto T. Kolak). Illus. 8. Udbina. Saint Nicholas the Bishop Church during explorations (Photo T. Kolak).
176
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
Sl. 9. Krbava. Poloaj katedrale sv. Jakova Starijeg (foto F. Nedved). Illus. 9. Krbava. Location of the Cathedral of St Jacob the Elder (Photo F. Nedved).
Sl. 10. Krbava, Stolnica sv. Jakova. Zateeno stanje prije arheolokih istraivanja. Poloaj je devastiran u Domovinskom ratu (foto F. Nedved). Illus. 10. Krbava, St Jacobs Cahtedral. Situation before the beginning of archaeological research. The site was devastated in the recent war in Croatia (Photo F. Nedved).
Sl. 11. Krbava. Stolnica sv. Jakova u fazi arheolokih istraivanja (foto F. Nedved). Illus. 11. Krbava. St Jacobs Cathedral during archaeological exploration (Photo F. Nedved).
177
Sl. 12. Krbava-Stolica sv. Jakova. Istraivanja u junoj dogradnji (foto I. ondi) Illus. 12. Krbava - St Jacobs Cathedral. Exploration in the south annex (Photo I. ondi)
Sl. 13. Krbava-Stolnica sv. Jakova. Arheoloka istraivanja u junim dogradnjama (foto F. Nedved) Illus. 13. Krbava - St Jacobs Cathedral. Archaeological exploration in the south annexes (Photo F. Nedved)
178
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
Sl. 14. Krbava. Grobovi ispred proelja (?) stolnice (foto I. ondi) Illus. 14. Krbava. Graves in front of the faade (?) of the cathedral (Photo I. ondi)
Sl. 15. Krbava - Stolnica sv. Jakova. Bronano prstenje (foto I. ondi). Illus. 15. Krbava - St Jacobs Cathedral. Bronze rings (Photo I. ondi).
Sl. 16. Krbava - Stolnica sv. Jakova. Srebrni prsten s krunom (foto I. ondi) Illus. 16. Krbava - St Jacobs Cathedral. Silver ring with crown (Photo I. ondi)
179
Sl. 18. Krbava - Sv. Jakov. Naunica s tri jagode (foto I. ondi). Illus. 18. Krbava St. Jacob. Earring with three strawberries (Photo I. ondi).
Sl. 17. Krbava - Stolnica sv. Jakova. Kanosrednjovjekovne ostruge (foto I. ondi). Illus. 17. Krbava - St Jacobs Cathedral. Late medieval spurs (Photo I. ondi).
Sl. 20. Krbava - Sv. Jakov.(foto F. Medved). Illus. 20. Krbava St Jacob.(Photo F. Medved).
Sl. 19. Krbava - Sv. Jakov. Naunica s tri jagode (foto. I. ondi). Illus. 19. Krbava St. Jacob. Earring with three strawberries (Photo. I. ondi).
180
Izdanja HAD-a 23/2008., 165-182
Sl. 21. Krbava. Stolnica sv. Jakova nakon nunog konzervatorskog zahvata (foto I. ondi). Illus. 21. Krbava. St Jacobs Cathedral after the required conservation works (Photo I. ondi).
Sl. 22. Krbava. Stolnica sv. Jakova nakon konzervacije (foto I. ondi) Illus. 22. Krbava. St Jacobs Cathedral after conservation works (Photo I. ondi)
181
Sl. 23. Krbava. Stolnica sv. Jakova (foto F. Nedved 2005. godine). Illus. 23. Krbava. St Jacobs Cathedral (Photo F. Nedved 2005).
182
VLADIMIR SOKOL
STAROHRVATSKA OSTRUGA IZ BRUANA U LICI NEKI RANI POVIJESNI ASPEKTI PROSTORA LIKE PROBLEM BANATA AN EARLY CROATIAN SPUR FROM BRUANI IN LIKA SOME EARLY HISTORICAL ASPECTS OF THE LIKA REGION THE BANAT PROBLEM
Primljeno: lipanj 2008. UDK 904 (497.5 Bruane) 653 Vladimir Sokol Muzej Prigorja Sesvete D. Domjania
U tekstu se obrauje davni nalaz starohrvatske ostruge iz Bruana, zabiljeene kao rimska kratkim opisom i crteom u mjerilu 1:1 u terenskom dnevniku Mijata Sabljara, vojnog slubenika u Lici u prvoj polovini 19. stoljea. Tijekom obrade, autor je utvrdio njezinu pripadnost te vrijeme nastanka sredinom, ili u drugoj polovini 9. stoljea. Donosi takoer njezine usporedbe prema europskim tipologijama i kronologijama, temeljem ega je postavlja u opi karolinkodobni krug ranosrednjovjekovnih ostruga s naznaenim posebitostima koje doputaju da se, uz druge tipoloki i kronoloki bliske, odredi kao hrvatskokarolinki tip ostruga. Zatim se daje pregledna karta rasprostiranja s kraim osvrtom na prisustvo tog tipa ostruga u prekodravlju do Balatona vezano uz zajameno spominjanje Muncimira i Braslava u Panoniji. U drugom dijelu rada raspravlja se o nekim ranim povijesnim aspektima prostora Like uz problem banata u kojem se ukazuje na slinosti gotske organizacije prostora u doba kasne antike i hrvatskoga ranog srednjega vijeka. Iznosi se i vjerojatnoa da liki banat izvorno ne potjee iz avarske nomenklature, ve iz germansko-karolinkog prava, kao i da su Gaani teritorijalni (od hidronima) a ne etniki pojam koji se, kao nekad Grekoi, prenosio povremeno na cijeli narod Hrvate. To se takoer odnosi i na antiki pojam Dalmacija Hrvatska drava, koju najbolja geograja IX. stoljea Alfreda Velikog (oko 885.) smjeta do Drave i Dunava. Kljune rijei: ranosrednjovjekovna ostruga, Bruane, pojam banata, ban, Hrvati, Avari
Ostavtina Mijata Sabljara kulturoloki je vana i po opsegu velika. Sauvana u brojnim tekama-sveiima, sadrava razliite drutvene teme, pa i one arheoloke. Tako je u svojim putovanjima po Lici sredinom prve polovice devetnaestog stoljea zabiljeio mnoge arheoloke spomenike, koje je tada jo mogao vidjeti, a danas ih vie nema: mozaike, latinske natpise, gradita; uz to, biljeio je i dokumentirao nalaze materijalne kulture. Meu takvim artefaktima on donosi jedan predmet iz Bruana, jugozapadno od Gospia, koji naziva rimskom ostrugom (Sl. 1.). Takoer, savjesno, donosi i njezin crte u naravnom mjerilu, to nam je omoguilo njezino prepoznavanje i atribuciju (Sl. 2.). Uz nju donosi tekst na njemakom, tad administrativnom jeziku vojske u kojoj je slubovao, koji u prijevodu glasi: Rimska ostruga od bakra, naena u Velebitu iznad asnikog
stoera kod Bruana. U Lici je boravio u razdoblju izmeu 1827. i 1840. godine, kada je umirovljen u inu satnika (Vujnovi 1991, 26). Njegov zapis i opis jednog takvog putovanja po Lici, u kojem je takoer nacrtao vie razliitih spomenika i arheolokih artefakata, meu njima i ostrugu u Bruanima, moe se priblino datirati oko 1837.godine (svei Sabljar 1837.), danas se uva u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Opis ostruge: ostruga od bakra-vjerojatno bronce, na gornjem dijelu tijela nalazi se izdueni stoasti iljak ukraen usporednim urezanim crtama koje se (zamiljeno) sastaju u vrhu te dva pojasa razdvojena s dvije krune zadebljane pojasnice u donjem crte tvore jednu vrstu trokutia, a na vrhu se nalazi izduena polukugla od tijela ostruge odvojena plitkim kanaliem. Ostruni kraci u obliku su izduene poluelipse, polukrunog presjeka, s plosnatim, donekle nepravilnim pravokutnim
183
Starohrvatska ostruga iz Bruana u Lici Neki rani povijesni aspekti prostora Like - problem banata
proirenjima na krajevima na kojem se nalaze po tri usporedne, djelomino sauvane zakovice. Izraena je tehnikom lijevanja i urezivanja te mogueg zakivanja remenske ploice. Veliina (prema tipologiji Wachowskog (1986/87, 52): unutarnja duina L=12,4 cm. Visina trna iznad luka=3,8cm/ irina trna=1,1 cm, razmak krakova=9 cm, veliina ploica 1,9x1,2 cm/na ploici za remen vidljivi ostaci zakovica. Ukupna duljina 17 cm. Prema tim mjerama i tipologiji spada u kategoriju velikih ostruga. Naa lika ostruga iz Bruana ima svoje dobre oblikovne analogije u korpusu hrvatskih ranosrednjovjekovnih ostruga. One ine jedan od najveih takvih fundusa ranoga srednjega vijeka, a moe ih se znatnim dijelom vrsto datirati u karolinko doba. Svojim izvoritem dolaze iz toga kulturnog kruga, ali u Hrvatskoj s autentinim prilagodbama svom, ponajvie estetskom ukusu, ne zadirui pritom u konstruktivne elemente koji ih ine usporedivim i dijelom slinog sustava u Europi toga doba. To je dobro vidljivo iz svih veih, do sada izraenih tipolokih sustava (Giesler 1974; Bialekova 1977, Werner 1978/79, 227-237; 135-138; Menghin 1983, 89; Wachowski 1986/87; 51-54 itd.). Tip ostruge koju je pronaao M. Sabljar najblii je obliku koji bismo mogli nazvati hrvatsko-karolinkim tipom, ponajvie radi oblikovanja i ukraavanja njezinog trna, a takoer rjee i samog tijela. Trn ili iljak, svojom izduenou i reljefnou ponekad moe podsjeati na kulu, ili moda bolje, na liburnski cipus koji ak ima i sline reljefne pojasnice, pa bismo jo samo oekivali da se pojavi natpis (Sl. 4-6). No, njega nema ali pojavit e se kri ili ornament, kao u Biskupiji-Crkvini (Sl. 7.). U najveem broju sluajeva, ako je ostruga eljezna, u ravni zaobljeni pojas trna izmeu dvije zadebljane pojasnice aplicirat e se tanka bronana traka s urezanim trokutima u ne previe razliitim varijetetima, koji je time promatrau ine vrlo zamjetljivom, to joj je i bila namjena (Sl. 8.). U naem sluaju trokutii su izraeni tehnikom urezivanja, povrine cjelovito ispunjene usporednim crtama. Ne bismo stoga bili skloni prihvatiti naziv samo hrvatske ostruge (Miloevi 2001, 56; 2006, 301), jer bi to znailo izbacivanje ovih ostruga iz europskog korpusa konjanike opreme iji su one, kako smo vidjeli, neizdvojiv dio. Najsliniji su takvima na paru iz Koljana-Crkvine, iako izraenim od eljeza, no traka je bronana, a slinost se u ovom sluaju prenosi i na ostrune ploice za privrivanje remena s takoer istim brojem okomito postavljenih zakovica te rebrom u sredini (Sl. 3.).
Po spomenutoj tipologiji i kronologiji Wachowskog, prema tom elementu, pripadale bi njegovom VII/3 tipu varijetet a i datirale bi se u prvu do poetka druge polovine IX. stoljea. Po istoj podjeli, iljak bi pripadao skupini c 3 varijanta, dok bi same ostruge, po veliini svoje unutranje duine (L), vremenski bile klasicirane takoer do 870-tih godina. Podruje rasprostiranja hrvatsko-karolinke varijante karolinkodobnih ostruga znatnog je opsega. Prostire se od Vinodola, Like, Ravnih Kotara, u unutranjosti, zasad, poznato do Knina, zatim Mogorjela i doline Neretve. Izvan primorskih prostora, jedna zanimljiva skupina tih ostruga nalazi se danas izvan Hrvatske. To je nekadanji bekinski arhiakonat Zagrebake biskupije (Klai 1976, 267; valorizacija Sokol 1990, 194) sjeverno od Drave do Blatnog jezera, preteno dananja upanija Zala u junoj Maarskoj (Sl. 9.). Unutar nje nalazi se Blatnograd/Mosapurg nekad grad Konstantina-irila i Metoda, kojeg car Arnulf s itavim prostorom daje Braslavu na upravljanje, knezu izmeu Drave i Save (Raki 1877, 379). On tu ranije nasljeuje Muncimira, koji oko 892. godine nastupa na hrvatsko prijestolje. Muncimir se u Panoniji spominje 873. (Boba 1986, 77), a Braslav prvi put 884. - zadnji put upravo u Mosapurgu 896. godine (Raki 1877, 379, 381, 383). Hrvatsko-karolinke ostruge u Bekinu-Zali nalazimo u dananjem Zalavaru (Ss 1963, 262), Garaboncu (Szke 1992, 99; on ih naziva dalmatinske, 101), vjerojatno u Alsrajku (Szke 1996, 89-90) i na jo mogue nekoliko nalazita s jako oteenim eljeznim primjercima ili dijelovima garnitura za zakopavanje; sve izmeu Drave, Mure i Balatona. S obzirom da su svi navedeni primjerci sigurnog datiranja u prvu polovinu do sredine IX. stoljea, oni naime pripadaju pretkranskom horizontu s keramikom, kao uglavnom i nai primjerci ostruga. No tu su i drugi nalazi, poput grozdolikih naunica ili naunica s tankim ianim stocem kao dijelovima panonskog korpusa materijalne kulture, ali prisutnih moda jo vie u poganskom ili I. (starohrvatskom) horizontu (Sokol 2006, 119, 195, 199). Bit e potrebno povijesno razjasniti koji su to pripadnici hrvatske vojske ili vojske naoruane la Croat, koji su tu ivjeli s obiteljima, jer to su normalna naseobinska groblja. M. laus (2000.) u tom je prostoru utvrdio zikoantropoloko prisustvo tzv. (hrvatsko)poljske populacije tipa Nin-drijac, Mravince, Bugojno uz brojne druge, razliite od susjedne bjelobrdske, upravo na nekim od spominjanih lokaliteta. Taj broj poljskih antropotipova u prekodravlju danas je jo uvean, a podupire ga i genetiko prisustvo tzv. hrvatskog haplotipa (Juri, 2005; 2008.) u pretpostavljenim dijelovima Maarske (Semino, Marciki, Primorac i dr. 2000.). Sve je to
184
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
dakle pedesetak godina prije Braslava, no Papa neto kasnije opominje ve spomenute 873. godine Muncimira, negdje u Panoniji, da se podvrgne panonskoj dijecezi (Raki 1877, 367) to on, oito je iz kasnijeg povijesnog razvitka, ipak nije uinio; tako se poslije njega sisaka crkva spominje kao sufraganska splitskoj na poznatom saboru 925. godine u doba kralja Tomislava, a ne nekom sjeverno- panonskom sreditu. I kasnije e kraljevski sinovi, i hrvatski i maarski, preuzimati panonsku Hrvatsku na upravljanje, bilo kao banovi, bilo kao knezovi, bilo kao hercezi.
i funkcije koje njezin nositelj obnaa, na podruju zapadnog ranofeudalnog prava. Jo je A. Dabinovi u svom enciklopedijskom tekstu (1941, 176) donio tu mogunost: Ali se mogu navesti i sluajevi, kada je rije bannum prenesena od stvari na linost, od zastave na zastavnika. To osobito vrijedi za izreku bannum mittere (najraniji spomen ... u jednoj listini Karla Velikoga), koja je znaila ujedno davanje ovlatenja za neko podruje, ali takoer imenovanje ovlatenog. Slino je i rije potestas prela na potestata, jednog od gradskih upravitelja. U isto vrijeme M. Bloch (1940./1958, 299) nam takoer daje vrlo zanimljivu mogunost tumaenje rijei BAN, a kroz razvoj banalitetnog prava u Franakoj dravi, navod: ... jedini osnov im je bio u seniorovoj moi da nareuje, koju je oznaavala stara germanska rije ban,... ta je mo nareivanja bila neodvojiva od svake poglavarske vlasti, pa je dakle kao dio vlastelinskog autoriteta bila zapravo veoma stara. U tom smislu jo instruktivniji je J. L. Goff (1974, 103, 551) koji pie: ... najvii stupanj gospodara... koji na odreenom teritoriju vre cjelokupnu javnu vlast (je nekadanji kraljevski ban). ... Iz svoga zamka vlastelin je gospodar teritorije u kojoj vri sva prava, privatna i javna izmijeano: to je vlastelinstvo zvano banalitetno (mada je izraz bannus u to doba dosta rijedak); u Hrvatskoj taj najvii stupanj gospodara, to banalitetno vlastelinstvo/ oblast bila bi upravo nekadanja rimska Liburnija, kako ju je rekonstruirao kao antiku, ali tada samo kratkotrajnu pojavu u II. stoljeu M. Sui (1955, 237). Akademik P. imunovi nam je potvrdio (1988., arhiva ovdje) da je nastanak dugog naglaska u rijei ban od kratkog bannum bila loloki mogua, ali ne prije prijelaza VIII. u IX. stoljee, a to je za hrvatsku povjesnicu posebno zanimljiva datacija. Liburnija bi u kasnoj antici bila prema Mediniju (1980, 432-434; karta 5) obnovljena kao pokrajina od Istonih Gota, i bila bi poprite borbi velikih vojnih efektiva bizantske i gotske drave u doba Justinijanove rekonkviste kasnih tridesetih godina VI. stoljea u provinciji Dalmaciji. Zabiljeio bi je Got Markomir, prema Ravenatovoj geograji, u trenutku i opsegu kad je akcije bizantske vojske smanjuju u pravcu zapada do blizu Karina i Zrmanje. N. Klai takoer prihvaa obnovu Liburnije od strane Gota i takoer misli da je ona zaista operativno postojala 12-13 godina kao samostalna oblast, sve do Totilina poraza i smrti 552. godine; takvu bi je, kako tvrdi, kasnije preuzeli Avari i u njoj boravili. Zakljuuje dalje, da tada postoje upanska i banska (prekovelebitska) Liburnija, a Nin drijac bi bio avarska nekropola (Klai 1988, 8-19). to je, a posebno arheologiju, osvrtom odbio N. Budak, s osnovnom primjedbom da za njezine tvrdnje nema nikakvih materijalnih potvrda (1988, 252-253). To je naravno tono, no
NEKI RANI POVIJESNI ASPEKTI PROSTORA LIKE PROBLEM BANATA

Uvodno, osmo stoljee u sjevernom - istonoslavonskom meurjeju zastupaju elementi iz domene avarskog kulturnog dobra, uglavnom dobro poznate mahom lijevane pojasne garniture, tipino oruje i konjanika oprema. Materijal je veinom poznat iz nekropola smjetenih praktiki sve u prostoru istono od sredogorja Psunja i Papuka, oko Osijeka, zatim Privlake, Starih Jankovaca, Dalja, Bijelog Brda, Vukovara, (vjerojatno) Vinkovaca, Borova, Sotina, daljeg Srijema, i drugdje (Boji 1984, 211). Jedno za povijesnu geograju Hrvatske jo nekoriteno vrelo, Paulinova Tuna pjesma napisana 799.800-te godine povodom pogibije markgrofa Erika kod Trsata, stavlja taj prostor u Dalmaciju i tono ga opisuje: rijeka Drava, Dunav i meotske movare movare izmeu Murse i Cibala (Raki 1877, 301). Temeljem gornjeg, kao i zaista brojnog rasprostiranja lokaliteta, postavlja se pitanje: trebamo li, zapravo, tu traiti Porrogenetove ostatke Avara u Hrvatskoj (Ferjani 1959, 11, 27-28; i on u glavama 29, 30 DAI, govori o granici Dalmacije na Dunavu, a ne Cetini, kako se novije pokuavaju prepravljati fakti poznatih dobrih vrela; Jaki 1984.), a to trai geograja rasprostiranja arheolokih nalaza u zatvorenim grobnim cjelinama; odnosno gdje ih uope traiti? Naime, njihovo ranije opeprihvaeno lociranje u Liku moglo se zahvaliti jednoj jedinoj(!) mogunosti: etimologiji rijei BAN (upravitelj Like, Gacke i Krbave) - koja da bi nastala od imena avarskog kagana BAJANA; iako tu ak nema ni upanija, za koje se inae openito misli da predstavljaju avarsku upravnu organizaciju. U svjetlu novih injenica oko seobe Hrvata, proizalih iz ranijih teza L. Margetia (1977.) o njezinom mlaem datiranju u sredinu 2. pol. VIII. stoljea, a ona bi dola blizu dva stoljea kasnije od starijih teza uz, mislimo, bitno uee u razaranju avarske dravne organizacije, prethodna se pretpostavka sasvim hipotetizira. Ipak, jedna druga mogunost se namee kao puno prihvatljivija, a to je da potraimo znaenje rijei BAN, kao
185
nije jasna geneza tog sluaja (Avari u Ninu), jer se slian incident ponovio i na izlobi Hrvati i Karolinzi (Split 2000), gdje je opet drijac proglaen (izmeu ostalog) avarskom nekropolom (Miloevi 2001, 61). Takoer nedavno i na izlobi Prvih pet stoljea hrvatske umjetnosti (Jaki 2006, 134-137; kotani artefakti s ikonograjom); to je, takoer, ponovno vrlo kritiki odbaeno (Benai 2007, 144). Pritom nije uzeta u obzir ranija antropoloka analiza osteolokog materijala, koja je nedvojbeno utvrdila da se u Ninu radi o tzv. poljskoj populaciji, kojoj su analogije otkrivene na grobitima u dananjoj srednjozapadnoj Poljskoj (laus 1999-2000). Ta bi se smanjena Liburnija, da se vratimo Mediniju, prostirala uglavnom na podruju dananje Like (1980, bilj. 111), to e se, po naem miljenju, gotovo u cijelosti poklopiti s prostorom budue banske Hrvatske (Sl. 10). Kako se kraj izmeu Krke i Zrmanje u srednjem vijeku, povremeno, nazivao Hrvati, a to je zapravo opozicija prema glavnom gradu teme Dalmacije Zadru pod ranom Bizantskom upravom - pa su poradi njega tu nuno bile smjetene i bitne hrvatske dravne institucije u Ninu, Biogradu, bliskom Kninu te hrvatski biskup, banskoj se hrvatskoj granica takoer morala postaviti na Zrmanju. Kasnije se ona, kako je poznato iz vie vrela u X.-XI. stoljeu uvrstila, da bi u kasnom srednjem vijeku bez i najmanjeg traga nestala, dok ban, nekada u funkciji bliskoj potkralju, postaje u zajednici s maarskom krunom upraviteljem itave Hrvatske u de facto istoj funkciji. Komentar ovomu gotovo da je suvian, osim to sama izvorna starost tog termina, bannus, nije presudna u smislu Goti=Franci, ve sadraj i smisao (izvrne i vojne) vlasti koju nosi i odakle potjee. S obzirom da se podruje banske uprave geografski izravno nastavlja na franaku Istru, a posebno najblie podruje Guduana-Gaana, da ne znamo to se u toj najzapadnijoj hrvatskoj teritorijalnoj organizaciji dogaalo izmeu 787./788. (franako osvajanje Istre) i 795.-800. godine (po materijalnoj kulturi ueg vremena dolaska Hrvata) kada su je Franci u svom prodoru na istok mogli zakaiti i poeti preventivno organizirati u svoj sustav, priklonili bismo se traganju porijekla rijei BAN i banske funkcije iz toga drutveno-politikog kruga, s kojim avarski nije u nikakvoj svezi. Kao posuenica iz njega takoer je veoma star i termin KNEZ (od starogermanskog chunning), dok su mlae npr. tipa ALODIJ (to sa sobom nosi i sasvim odreenu zapadnu feudalnu organizaciju, prema tumaenju L. Margetia zabiljeene u, zanimljivo, bizantskom (!) Zadru, ali i hrvatskom Biogradu), zatim KRALJ od Karlo, i druge. U novije doba dvoje autora: T. Capelle i K. Simoni valoriziraju arheoloku grau s podruja povijesne banske uprave.
Prvi vri novu analizu pleterne plastike iz Volarice kod Gospia u Lici. Nasuprot Karamanu koji ga kasno datira (1948, 114), on zakljuuje da se ovdje radi o nalazu koji treba datirati u drugu polovinu VIII. stoljea i povezati ga s langobardskom sjevernom Italijom (Capelle 1985.); to bi moglo znaiti da su Franci osim u Istru uli i u dio Dalmacije - Liburniju. Isti ikonografski elementi ukraavanja jednostavnijim pleterom-dvopletom, stiliziranim pticama i umetnutim jabukama relativno nedavno su otkriveni u Istri, i to na nekoliko mjesta, poput Bala, s vie skulpturalnih artefakata, datirani takoer potkraj VIII. stoljea (Jurkovi 2000, 19-22). Ovu zasad samo mogunost, ako je dovedemo u gornji okvir, ona e znaajno poduprijeti. Eventualno ranije prisustvo Franaka u naim krajevima moda bi moglo objasniti zato njihovi izvori Bornu tituliraju najprije s dux Gaana, to je inae hidroloki termin od gata-zagatiti (zagraditi, i slina znaenja), pa onda i prijelaz (umjetni, preko mokrine), koji proizlaze iz *gd: mokrina, kal, lua (imunovi 2005, 105, 253). To je upravo osobina plavljenih krkih polja i u Hrvatskoj su brojni od Vinkovaca na sjeveru (Petkovi 2006, 115-119, 187, 206, 317 itd.) do vie na Jadranu, a ne nekakav etnik kako je izlagano u Hrvatima i Karolinzima (!; Ani 2001, 11) i nekim srpskim tekstovima (Prvanovi 1957.). Oni su Francima bili geografski najblii kao Grekoi Rimljanima, pa su tako svi Heleni postali Grci ili su tako susjedni Alemani postali Francuzima skupno ime za Nijemce. Zato paralelno njima dolazi i Liburnija, ije je ime za te potrebe oito bilo politiki obnovljeno iz kasne antike, kao neka oznaka za Hrvatsku, ali i neodvojivi dio Dalmacije, jer se upravo u kasnoj antici poinje koristiti pluralni naziv za Dalmaciju Dalmatiae (Medini 1980, 426-427). Stoga je on - Borna - stvarno bio uvijek neto drugo: knez itave i jedinstvene Dalmacije/sinonimno Hrvatske kao Bohemija za eku, o emu na koncu izvjeuju i tituliraju ga i sami ARF za godinu 819. Takoer, o tome priopuje i najbolja europska geograja IX. stoljea postavljajui joj granice na Dravi i Dunavu, ona Alfreda Velikog, o emu smo vie puta pisali (Matijevi Sokol, Sokol 1999.-/2005.). Prepoznati elementi saveza Hrvata i Franaka, odnosno postojanje mogueg stvarnog ugovora, zapravo su svjedoanstvo realnog vojno-politikog partnerstva koje nazivam roenje Europe; no, to je tema za jedan drugi tekst. Dalje, K. Simoni u svom radu o kasnoavarskim nalazima (1986.) donosi vaan pregled nalaza artefakata tzv. Blatnica i srodnih stilova sa ireg podruja Hrvatske, kao i ue Like s Podgorjem. Taj se tip materijalne kulture inae datira u zadnje decenije VIII. i prijelaz u IX. stoljee i smatra avarskim. Na prostoru Primorske Hrvatske na kojem mnoge nalazi,
186
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
pa prema tome i u banskoj oblasti Like, Gacke i Krbave, nema (osim izuzetno jednog) drugih nalaza materijalne kulture VII. i VIII. stoljea, pa tako ni iz ranoavarskog kaganata i Bizanta, ili doba Merovinga, koji jedini mogu biti vezani uz ranu doseobu Hrvata, te se moe postaviti pitanje, a ujedno i odgovor, tko je taj rijetki, usko opredijeljeni materijal vremena propasti drugog Kaganata u tako kratkom vremenskom razdoblju tu donio i otkuda mu (opisano u: Porrogenet, DAI gl. 30). EKSKURS: Metodoloki, nedavno iznesene ideje da bi avarske pojasne artefakte, pa i ove like, nosili slavenski vojnici i neki slavenski knez iz meurjeja Save i Drave1 jo sredinom prve polovine IX. stoljea, a Bornini Hrvati bi to, recimo, u ratu s njima (moda u Lici; Anali spominju toponim-izvedenicu /Einhardova puka etimologija kao etnonima, ARF 821. g./ od hidronima Sarb, preko kojeg se podruja slavenski knez povlaio; Matijevi Sokol - Sokol 2005.)
pljakali mrtvacima pa stavljali na sebe i nosili kui, malo su neobine. No, u grobovima june Hrvatske tog doba ne nalazimo ih, osim jednog-dva izuzetka, a od zavretka avarskih vojni ionako je ve prola jedna dobra generacija pa bi i tu trebalo primijeniti tzv. Ockhamovu britvu, tj. da teorijske entitete ne treba umnaati bez potrebe. Naime, odavno smo sinkronizirali povijesna vrela i arheoloku grau te vremenski povezali Konstantinovo izvjee iz gl. 30 (u kojoj se uope ne spominje Heraklijem inicirana seoba, pa ni on sam) i gl. 31 o tekim viegodinjim pobjedonosnim borbama Hrvata s Avarima s kasnim, 795.-800. godina, karolinkodobnim arheolokim materijalom bez starijih elemenata u starohrvatskim nekropolama (HRVATSKA I EUROPA I, Rano doba hrvatske kulture, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb, 1997, 123-124, 136-137). No, danas se to slabo ita.
Ali to je ve stara pria iz Koprivnice, otprije dvadesetak godina o Hrvatima, a ne Slavenima u Panoniji (Sokol, referat 1986./1990.), to su nedavno jo jedanput paralelno dokazale i druge struke: historijska geograja (Matijevi Sokol, Sokol, 1999./2005.), zika antropologija (laus, 2000.), molekularna biologija (Semino, Marciki, Primorac i dr., 2000.; Juri, 2007.) te vani sastojci materijalne i duhovne kulture (Sokol, 2006.).
187
LITERATURA ARF, Annales regni Francorum za 821. g ANI, M. 2001., Hrvatska u Karolinko doba, Split BELOEVI, J. 1980., Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljea, Zagreb BENAI, A. 2007., Izloba: Prvih pet stoljea hrvatske umjetnosti, Obavijesti HAD, br. 3, god. XXXVIII, Zagreb, 142-145 BIALEKOVA, D. 1977., Sporen von slawischen Fundpltzenin in Pobedim, Slovenska archeolgia XXV-1, 102-160 BLOCH, M. 1940./1958., Feudalno drutvo, Zagreb BOBA, I. 1986., Novi pogled na povijest Moravie, Zagreb BOJI, Z. 1984., Pregled istraivanja i rasprostranjenosti ranosrednjovjekovnih arheolokih nalaza u istonoj Slavoniji i Baranji, Zagreb, 211-222 BUDAK, N. 1988., N. Klai, Vinodol, Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vol. 21., Zagreb, 252-253 CAPELLE, T. 1985., Mnster DABINOVI, A. 1941., Hrvatska enciklopedija, sv. II, Zagreb, 176179 FERJANI, B. 1959., Konstantin VII Porrogenit, DAI, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Tom 2, Beograd GIESLER, J. 1974., Datierung und Herleitung der vogelfrmigen Riemenzungen, Mnchner Beitrage zur Vor-und Frhgeschichte Ergnzungsband 1/II, Mnchen, 521-543 GOFF, J. L. 1974., Srednjovekovna civilizacija zapadne Evrope, Beograd JAKI, N. 1984., Constantinus Porphyrogenitus as the source for destruction of Salona, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 77, Split, 315-326 JELOVINA, D. 1986., Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Split JURI, I. 2007., Genetiko podrijetlo okakih rodova na podruju Vinkovaca, Godinjak ogranka Matice hrvatske Vinkovci, br. 24, Vinkovci, 143-160 JURKOVI, M. 2000., Arhitektura karolinkog doba u: Arhitektura, skulptura i epigraka karolinkog doba u Hrvatskoj, Split KARAMANU, LJ. 1948., O umjetnosti srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Slavoniji, Historijski zbornik, god. I., Zagreb, 103-127 KLAI, N. 1976., Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb KLAI, N. 1988., Vinodol, Pazin-Rijeka MARGETI, L. 1977., Konstantin Porrigenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 5-88 MATIJEVI SOKOL, M., SOKOL, V. 1999./2005. Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Zagreb MEDINI, J. 1980., Provincia Liburnia, Diadora, sv. 9, Zadar, 363-441
MENGHIN, W. 1983., Das Schwert im Fruhen Mittelalter, Stuttgart MILOEVI, A. 2001., Karolinki utjecaji u kneevini Hrvatskoj u svjetlu arheolokih nalaza, Arheoloki nalazi karolinkog obiljeja u Hrvatskoj, Split, 42-75 MILOEVI, A. 2006., Ranokarolinka bronana ostruga iz korita rijeke Cetine u Sinjskom polju, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 99, Split, 299-307 PETKOVI, D. 2006., Srednjovjekovna naselja sjeverozapadnog dijela vinkovakog kraja, Vinkovci PRVANOVI, S. 1957., Ko je bio hrvatski knez Borna, Rad JAZU 311, Zagreb, 301-310 RAKI, F. 1877., DOCUMENTA, Zagreb SABLJAR, M. (CCA)1837., Biljenica, Arhiv Jazu, XV-23 D/VI-81, Zagreb SEMINO, MARCIKI, PRIMORAC I DR. 2000., The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens sapiens in Extant Europeans: A Y Chromosome Perspective, Science vol. 290, 1155-1159 SIMONI, K. 1986., Neobjavljeni okovi i jezici nakitnog stila Blatnica iz AMZ, VAMZ, ser. 3. sv. XIX, Zagreb, 217-228 SOKOL, V. 1990., Panonija i Hrvati u 9. stoljeu, Izd. HAD. sv. 14, Zagreb, 193-195 SOKOL, V. 1997., Arheoloka batina i zlatarstvo, Hrvatska i Europa I, Rano doba hrvatske kulture, HAZU Zagreb, 117-145 SOKOL, V. 2006., Hrvatska srednjovjekovna arheoloka batina od Jadrana do Save, Zagreb SS, A. - BKNYI, S. 1963., Zalavr, Budapest. SZKE, B. M. 1992., Karolingerzeitliche Grberfelder I-II von Garabonc - falu, Die Karoligerzeit im unteren Zalatal, Antaeus 21, Budapest, 41-203 SZKE, B. M. 1996., Das birituelle Grberfeld aus der Karolingerzeit von Alsrajk-Hatri tbla, Antaeus 23, Budapest LAUS, M. 1999-2000., Kraniometrijska analiza srednjovjekovnih nalazita sredinje Europe: novi dokazi o ekspanziji hrvatskih populacija tijekom 10. do 13. stoljea, Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb, 273-284 SUI, M. 1955., Granice Liburnije kroz stoljea, Radovi instituta JAZU u Zadru, Zadar IMUNOVI, P. 1988., Zagreb, pismeno miljenje, arhiv pisca IMUNOVI, P. 2005., Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, Zagreb. VUJNOVI, A. 1991., Mijat Sabljar i Lika, Zagreb, 26-32 WACHOWSKI 1986/87., Merowingische und Karolingische sporen auf dem Kontinent, Zeitschrift fr Archologie des Mittelalters, Jahrgang 14/15, 49-79 WERNER, J. 1978/79., Zur Zeitstellung der altkroatischen Grabfunde von Biskupija-Crkvina (Marienkirche), Schild von Steier, Band 15/16, Graz, 227-237
188
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
VLADIMIR SOKOL
AN EARLY CROATIAN SPUR FROM BRUANI IN LIKA SOME EARLY HISTORICAL ASPECTS OF THE LIKA REGION THE BANAT PROBLEM
(Summary)
The paper deals with an old nd of an early Croatian spur from Bruani, identied as belonging to the Romans with a short description and a 1:1 drawing in the eld diary of Mijat Sabljar, an army ofcer in Lika in the rst half of the 19th century. Based on analysis, the author identied the origin and time of the nd as the middle or the second half of the 9th century. The nd is described in detail and is compared according to European typologies and chronologies, based on which it is placed in the general Carolingian cycle of early medieval spurs with marked distinctions which allow it to be dened, along with other typologically and chronologically close nds, as Croatian-Carolingian type of spurs. Also provided is an outline map showing the distribution with a short reference to the existence of this type of spurs in Prekodravlje (the Drava plain) all the way to the Balaton lake, mentioned in connection with the Croatian princes Muncimir and Braslav in Pannonia. The second part of the paper discusses some early historical aspects of the Lika region including the Banat
problem and points to the similarities of the Gothic organization of territory at the time of late antiquity and the territorial organization of Croatian in the Early Middle Ages. The author also expresses the probability that the Lika Banat does not originate from the Avar nomenclature, but from the Germanic Carolingian legal system, and that Gaani are a territorial term (derived from hydronym), and not an ethnical term, which, as once Grekoi, was sometimes used to refer to an entire people Croats. This is also true of the ancient term Dalmatia Croatian state which the best 9th-century geography by Alfred the Great (around 885 AD) located all the way to the Drava and the Danube. The rare Avar archaeological artefacts that are attributed to the territory of todays Lika, once Croatia proper, can, beyond doubt, be dated only to the period of the decline of the Khaganat at the end of the 9th century.
189
Sl. 1. Bruane (prema M. Sabljar 1837.) Illus. 1. Drawing of spur from Bruani; M. Sabljars eld diary, around 1837
Sl. 2. Bruane (crte I. Vidoevi prema M. Sabljar 1837.) Illus. 2. Drawing of spur from Bruani; graphical reconstruction
190
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
Sl. 3. Koljane - Vukovia most i Crkvina (prema Jelovina 1986) Illus. 3. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)
191
Sl. 4. Koljane - Crkvina (prema Jelovina 1980.) Illus. 4. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)
192
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
Sl. 5. Nin - drijac (prema Beloevi 1980.) Illus. 5. Croatian-Carolingian spurs (according to J. Beloevi, 1980)
193
Sl. 6. Nin - drijac (prema Beloevi 1980.) Illus. 6. Croatian-Carolingian spurs (according to J. Beloevi, 1980)
194
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
Sl. 7. Biskupija - Crkvina (prema Jelovina1986.) Illus. 7. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)
195
Sl. 8. Biskupija - Crkvina (prema Jelovina 1986.) Illus. 8. Croatian-Carolingian spurs (according to D. Jelovina, 1986)
196
Izdanja HAD-a 23/2008., 183-197
Sl. 9. Ostruge hrvatsko-karolinkog tipa: karta rasprostiranja Illus. 9. Spurs Croatian-Carolingian type, distribution map
Sl. 10. Liburnija (prema Medini 1980.)= Banska Hrvatska - prostori preklapanja Illus. 10. Liburnia = Croatia proper, overlapping areas OVLAST BANUM
197
198
LADA PRISTER
BRINJE NA RAZMEU POVIJESNIH KOMUNIKACIJA
BRINJE AT THE CROSSROADS OF HISTORICAL COMMUNICATIONS
Primljeno: svibanj 2008. UDK 904 (497.5 Brinje)
Lada Prister Hrvatski povijesni muzej 10 000Zagreb Matoeva 9
Na izuzetnom stratekom poloaju stoje ruevine feudalnog grada Brinja u Lici. Utvreni grad u narodu nazvan Sokolac bio je posebno vaan obitelji Frankopan sve do prve polovice 16. stoljea. Dolaskom Turaka u neposrednu blizinu grad Brinje gubi svoju trgovako- tranzitnu ulogu, a od druge polovice 19. stoljea preputen je propadanju. Kljune rijei: stari grad Brinje, kapela Svetoga Trojstva, obitelj Frankopan, trgovina i transport
Kroz Liku su od pretpovijesnog razdoblja pa do danas prolazili putevi koji su konstantno bili spona izmeu kontinentalnog i obalnog dijela Hrvatske. To potkrepljuju brojni arheoloki nalazi na itavom podruju Like . Na alost kasnosred1
bri razvoj trgovine, a time i razvoj nekih gradova na istonojadranskoj obali3. Ekonomskom nazadovanju esto su pogodovali nesloga i rivalstvo meu krupnim plemstvom na podruju Like. To dolazi do izraaja posebno nakon bitke i poraza na Krbavskom polju 1493. godine. Opisi Like i njenih stanovnika nakon Krbavske bitke 1493. godine pa sve do kraja 19. stoljea razlikuju se od ranijih opisa. Ti kasniji opisi pridonose stvaranju iskrivljene slike Like u feudalno doba, a posljedice se osjeaju i danas. Razvoj utvrenih feudalnih gradova Europe od srednjeg vijeka do 16. stoljea odvija se na svim dijelovima podjednako. Njihovu strukturu pratimo i analiziramo u kontekstu ratnih dogaanja i vea se panja posveuje istraivanju fortikacija, te se analizira obrambena uloga srednjovjekovnog grada. Ono emu se do sada pridavala manja vanost je uloga feudalnog grada kao mjesta gdje se odvija ivot svih drutvenih slojeva, to podrazumijeva razvoj obrta, razmjenu dobara, trgovinu i tranzit. Feudalni grad je mjesto gdje boravi feudalac sa svojom obitelji i svojom pratnjom. To je mjesto gdje se rjeavaju vani poslovi i gdje se doekuju visoki svjetovni i crkveni dostojanstvenici. Istraivanjima na pojedinim arhitektonskim dijelovima Brinja, a posebno analizom njegove kapele Svetoga Trojstva koja dominira gradom, moemo utvrditi koja je njegova uloga, osim obrambene, u doba kada ga dri istaknuta velikaka obitelj Frankopan. Za vrijeme Nikole (Mikule ) IV. Frankopana (1394-1432) i njegove druge ene Doroteje Brinje je siguran i ve dobro utvreni grad. Na svodovima kapele na tri zaglavna
njovjekovni arheoloki nalazi feudalnih gradova kontinentalne Hrvatske pa tako i na podruju Like nisu do danas dovoljno valorizirani. U ovom radu nastojala sam istaknuti to je sve feudalni grad Brinje znaio njegovim vlasnicima, obitelji Frankopan u razdoblju od sredine 15. stoljea do prve polovice 16. stoljea. Za Liku je to razdoblje nepovoljnih politikih dogaanja. Zbog nadiranje turske vojske sa istoka na tom e podruju doi do prekida izmeu sjevera i juga. Lika nee predstavljati vie sponu izmeu kontinentalnog dijela Hrvatske i njene obale. Ona postaje podruje koja dijeli Istok od Zapada. Takvo stanje u Lici dogaat e se vie puta tijekom povijesti. Iako pojedina podruja Like, ukljuujui i Brinje , turska vojska nije nikada
2
osvojila, trgovina je na tom podruju ve od poetka 16. stoljea pa sve do kraja 19. stoljea bila minorna. Stoljeima odsjeena od razvijenog Zapada, Lika se danas izgradnjom modernih prometnica vraa u ona vremena kada je bila vano tranzitno podruje. Za trgovaki zastoj u Lici skloni smo sve pripisati politikim prilikama na istoku, turskim prodorima, osvajanjima i pljakama. I tada esto zaboravljajamo upozoriti na razvijeni Zapad, odnosno na susjednu Veneciju, gdje je bila koncentrirana najvea ekonomska mo na Mediteranu. Ona je feudalcima u Lici i na obali jo i prije 16. stoljea onemoguavala
199
Brinje na razmeu povijesnih komunikacija
kamena nalaze se grbovi Nikole Frankopana i Doroteje Frankopan, roene Gorjanski. Njegovi vlasnici uvidjeli su vanost Brinja i njegov izgled prilagodili njegovoj buduoj namjeni, obrambenoj i trgovako tranzitnoj. Naziv Brinje prema etimolokom rijeniku dolazi od slavenske rijei BRIN, to znai plodovi borovice ili moda od rijei BRINA to znai uzdignuta zemlja4. Na starim geografskim kartama nalazimo ga pod ovim nazivima: Prindl, Brindel, Brindl i Pryndel5. Kasnije, u 19. stoljeu srednjovjekovni grad nosi naziv Sokolac koji se zadrao do dananjih dana6. Pretpostavljamo da je grad izgraen u 14. stoljeu kada se i spominje prvi put, u izvorima iz 1343. godine7. Na uzvisini, na strateki vanom poloaju gradnjom je prilagoen konguraciji terena. Na raskru putova i u blizini izvora pitke vode dominira udolinom. Razvija se i naselje uz utvreni grad, a u nizini uz potok smjestio se i augustinski samostan.8 itavo podruje na kojem danas stoje zidine poruenog grada bilo je naseljeno i u antiko doba pa se tu moda nalazilo antiko naselje Monetium. Mogue je da se antiko naselje nalazilo na podruju oblinjeg Humca. Podruje je bilo naseljeno i u prethistoriji to nam dokazuju arheoloki nalazi u Humcu i u Brinju.9 U Brinju i njegovoj blioj okolici do danas nije bilo sustavnih arheolokih istraivanja. Budua arheoloka iskopavanja koja bi se odvijala na starom gradu i u blizini upne crkve Blaene Djevice Marije u Brinju, kao i u Humcu kod crkve Svetoga Vida i u blizini groblja, rasvijetlila bi neka pitanja vezana za srednjovjekovnu povijest ovog feudalnog posjeda. Putevi kojima se vrila razmjena dobara kroz povijesna razdoblja esto se odvijaju na istim mjestima. Na takvu situaciju esto nailazimo na podruju Like. Jantarske ceste poklapaju se s rimskim, a rimsku cestu kasnije zamjenjuje srednjovjekovni karavanski put. Moda je Brinje u rimsko doba bilo manje naselje koje je ujedno bilo stanica za obskrbu konja i putnika. Iz antikog doba su i ostaci stanice za snabdjevanje otkrivene prilikom zatitnih arheolokih iskopavanja u utoj Lokvi.10 Od 18. i 19. stoljea, izgradnjom modernijih prometnica kroz Liku, ceste e samo djelomino slijediti staru trasu jantarske i rimske ceste. Planinski masivi uokolo Brinja uvijek su bili ispresijecani prijevojima. Smatra se da preko Velebita, Male i Velike Kapele ima oko 40 prijevoja. Brinje se nalazi blizu prijevoja Vratnik na 700 metara nadmorske visine, ( K 698) koji je ujedno najnii prijevoj preko Velebita. Svi su putevi prolazili tim prijevojem i na tom mjestu se oduvijek vrila razmjena dobara (sl.1.). Arheolokim istraivanjima u Lici rad olokaavaju brojni toponimi. Uz planinski lanac podruje Like karakteriziraju i udoline s rijekama ponornicama koje povremeno nabujaju i pretvaraju polja
u jezera i otuda mnotvo toponima vezanih za vodu u okolici Brinja (uta Lokva, Fontana, Potok, Jezerane, Humac i Otoac). Kada analiziramo sve te toponime dolazimo do zakljuka da oni oznaavaju i mjesta na nekom trgovakom putu. U nesigurnim prilikama srednjeg vijeka postoji tendencija da se podiu feudalni gradovi i naselja na uzvisinama i na dobro zatienom mjestu. Neophodnost razmjene dobara, poetkom 15. stoljea i razvoj obrta te trgovine, uvjetuju gradnju i na manjim visinama, na raskrima puteva, gdje se osiguravala maksimalna zatita grada.Tako e poloaj i funkcija Brinja uvjetovati i njegov izgled. Izgraen je na uzvisini i prilagoen je konguraciji terena, a poloaj kapele i etvrtaste kule ujedno predstavljaju i maksimalnu zatitu grada. Brojni putopisci isticali su izuzetan poloaj srednjovjekovnog Brinja i nakon to on vie nije feudalni grad. Poetkom 17. stoljea Pieroni donosi zanimljiv opis Brinja: Skoro tri milje sputanja umovitim brdima u smjeru juga dolazi se do Dalmacije. Na njenom poetku nalazi se jedna visoravan, a u njenoj stredini podie se odjednom jedan breuljak na kojem je sagraeno Brinje.11 Pieroni je uoio vanost Brinja iako u to vrijeme grad nije vojni ve samo strateki punkt. Iz ovog opisa se vidi da je podruje Like bilo umovito kao i itavo podruje oko Brinja. Da je grad Brinje smjeten na izuzetnom poloaju i da uz njega prolaze vani putevi dokazuje i njegovo tono ubiciranje na geografskim kartama 16. stoljea. Na Mercatorovoj karti iz 1589. godine tiskane u Duisburgu Brinje je vrlo precizno ubicirano za razliku od drugih srednjovjekovnih frankopanskih gradova koji su izgubili obrambenu funkciju.12 U fundusu Moderne galerije u Zagrebu uva se akvarel starog grada Brinja, austrijskog slikara Franza Jaschkea ( 1775.- 1842. ). iz prve polovice 19. stoljea13. Akvarel Brinja kao i slika, istog autora, prikazuje prijelaz preko Vratnika, pripadaju topografskom vedutnom slikarstvu. Za autora se smatra da je vjerno prikazao stanje utvrenih gradova kroz koje je putovao poetkom 19. stoljea, pa bi akvarel mogao posluiti pri buduoj rekonstrukciji feudalnog Brinja. Kapela Svetoga Trojsva i etvrtasta kula jo i danas dominiraju itavim gradom.To su danas i jedini sauvani ostaci grada Brinja. Godine 2007. dovreni su restauratorsko konzervatorski radovi na kapeli, a u njenom donjem dijelu otvorena je stalna izloba o povijesti grada Brinja i njegovih vlasnika, obitelji Frankopana. Autor izlobe je povijesniar umjetnosti Drago Mileti. Zidovi palasa, koji su spajali kapelu s etvrtastom kulom potpuno su porueni. Ono to iznenauje na Brinju jesu dimenzije njene kapele. Mnogo vei srednjovjekovni utvreni gradovi u kontinentalnoj Hrvatskoj nemaju tako prostranu i visoku kapelu.14 Namee se pitanje emu je sve mogla sluiti kapela u Brinju (sl. 2, 3.): tri tlocrtno identina prostora kapele imala su viestruku
200
Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207
funkciju.Vano je istaknuti da tri dijela kapele nisu meusobno povezani unutarnjim stepenitem i otvorima. S vanjske, dvorine, strane kapela je imala je nekoliko ulaza. Svaki od tih ulaza s dvorine strane bio je povezan s nekim dijelom stambenih ili gospodarskih prostorija grada. Vanjski zidovi kapele raslanjeni su razliitim prozorskim otvorima. Svaki dio kapele ima oblik prozora, ovisno o svojoj funkciji. Gornji, najnii prostor kapele ispod krovnog dijela vjerojatno je sluio kao osmatranica. Sauvali su se manji etvrtasti prozori ispod krovne konstrukcije. Najreprezentativniji dio kapele s oltarima i pjevalitem ima izduene velike gotike prozore. Otvori su proputali dosta svijetla u prostor kapele. Pjevalite kapele nije bilo povezano sa svetitem, ve je bilo stepenicama povezano s prostorijama palasa. Feudalac i njegovi gosti direktno su iz svojih stambenih prostorija ulazili u pjevalite. Da li je taj dio kapele imao jo neku funkciju pitanje je buduih istraivanja na gradu. Trei, donji dio kapele imao je viestruku funkciju i nije sluio u sakralne i reprezentativne svrhe. Imao je uske izduene otvore, koji su slini pukarnicama, ali nisu imali takvu funkciju. U taj prostor je ulazilo vrlo malo dnevnog svjetla. S dvorine strane ulaz kapele bio je direktno povezan s prizemnim, gospodarskim prostorijama s lijeve i desne strane grada. Budua arheoloka istraivanja koja e se odvijati na gradu na potezu izmeu kapele i etvrtaste kule moi e moda utvrditi raspored prizemnih prostorija koje su bile povezane s kapelom. Taj dio kapele je graen od kvalitetnog kamena, a s dvije strane je ukopan u ivu stijenu.15 U njega se silazilo strmim stepenitem. Pretpostavljam da je taj donji dio kapele sluio kao spremite, odlagalite. U prostoru nema vlage i mogao je sluiti za skladitenje veih koliina ovisno o potrebama feudalnog grada. Stambene prostorije za velikae bile su vrlo raskone i palas je bio izgraen na dva kata te spojen s kapelom i etvrtastom kulom. Vlasnici Brinja kao i njihovi gosti direktno su iz svojih odaja mogli doi na pjevalite kapele, ali ne i u ostale prostore kapele. Tijekom 15. i 16. stoljea u Brinju se sastaju velikai i rjeavaju se vani poslovi, a grad je ujedno odmorite na putu prema Veneciji i ostalim gradovima na jadranskoj obali Italije i Dalmacije. Ovisno da li se kree na sjever ili na jug odmara se u Brinju. Iz Brinja se kree na put prema Budimu, Kranjskoj i ostalim frankopanskim posjedima. Grad se nalazio na glavnom putu za Bosnu, prema Livnu i Grahovu. Taj pravac e kasnije koristiti Turci za svoje pljakake pohode na Zapad. Da su prostorije za boravak vlasnika i njegove obitelji u Brinju bile raskone i udobne potvruje nalaz zeleno-ocakljenog penjaka datiranog na kraj 15.stoljea ili na poetak 16. stoljea, koji je izloen u stalnom postavu Muzeja Like u Gospiu ( sl. 4 .) .
U Arhivu Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod signaturom XV -23DVI/81 uva se biljenica Mijata Sabljara u kojoj se nalaze zanimljivi podatci vezani za neke krajeve Like.16 U njoj se uz crtee opisuju arheoloka nalazita u okolici Gospia. Spominje se i cesta Crne kraljice koja se pruala od Jasenice preko Malog Alana na Lovinac. Na Velikom Alanu se do danas zadrao toponim Kraljiina vrata. U 15. stoljeu, kad se ve osjea jaanje trgovine na istonoj obali Jadrana, Brinje je bio vaan punkt njegovim vlasnicima Frankopanima. S jedne strane, bio je ugodno odmorite izmeu dugih putovanja za feudalca i njegovu pratnju, a s druge strane bilo je mjesto gdje se trgovalo. Lika je oduvijek obilovala metalima, koom, krznom i mesom, a s obale je u Liku dolazila neophodna sol. Gdje su se sve u srednjem vijeku na sjevernom dijelu Jadrana nalazile solane nije sasvim jasno. esto se spominju otoci Krk i Rab kao mjesta odakle se dovozila sol u unutranje krajeve. Ako pretpostavljamo da su Frankopani imali solane na otoku Krku i ako su u zalee dopremali sol s otoka Raba ili Krka, podatke o toj trgovini neemo nai u pisanim dokumentima. Vaan punkt za dovoenje soli u zalee bila je svakako Supetarska Draga na otoku Rabu. Od kada su postojale solane u blizini nekadanje benediktinske opatije Svetoga Petra osnovane 1059. godine, nije poznato.17 Uvala Svetoga Petra je vrlo plitka u svom donjem dijelu i pogodna je bila za proizvodnju soli. Godine 1409. Venecija dolazi u posjed otoka Paga i od tada njegove solane postaju najvei proizvoa soli na istonom Jadranu. Od tada e Venecija imati monopol nad trgovinom soli na itavom Jadranu. To e se nepovoljno odraziti na ostala trgovaka mjesta na obalnom dijelu i u Lici. Kroz itavo 15. stoljee, pa moda do 30-tih godina 16.stoljea, donji prostor kapele u Brinju mogao je sluiti za skladitenje soli. Prostor kapele je dovoljno prostran i suh. Kameni zidovi u tom sluaju bili su obloeni nekom vrstom hidrauline buke kakva se koristila prilikom gradnje srednjovjekovnih itnica. Sol se dopremala s obale, zatim se iz Brinja razvozila na razne strane, ve prema potrebama. Koliko dugo se tako trgovalo i koliko je bogatstvo donosila sol vlasnicima Brinja nije nam poznato. Sve zavrava oko 1530. godine kada grad Brinje ele od obitelji Frankopan preuzeti za vojnu posadu. Iz izvjetaja kapetana Ivana Lenkovia iz 1530. godine poznato je da se Vuk Frankopan, vlasnik Brinja ne obazire na tursku opasnost i ne eli grad ustupiti za vojnu posadu.18 Od 16. stoljea pa sve do kraja 17. stoljea trgovina u koju je ukljueno i Brinje nije vie od posebne vanosti. Ponovno e Brinje postati vano nakon osloboenja Obrovca od Turaka. U 18. stoljeu Obrovac postaje mjesto velike razmjene i trgovine izmeu obalnog dijela i Like, a u
201
toj razmjeni znaajnu ulogu ima i Brinje.19 Ponovo tom istom rutom ide i trgovina soli, ali trgovina nije takvog intenziteta kao to je to bila u 16. stoljeu. Srednjovjekovni grad Brinje bio je u dobrom stanju sve do druge polovice 19. stoljea kada ga je napustila krajika vojska. Visoki vojni asnici obino nisu stanovali u Brinju nego u Otocu. Za razliku od visokih vojnih asnika koji su ivjeli u Otocu, Petar Vukasovi je stalno boravio u Brinju. U 18. stoljeu, za vrijeme svog boravka u Brinju, Vukasovi je izgradio put preko kamnice u Brlog. U starom gradu Brinju Vukasovi se brine za skladita. Vjerojatno ih koristi, te ih obnavlja i proiruje.20 Zakljuak Feudalni grad Brinje bio je viestruko koristan njegovim vlasnicima, obitelji Frankopan od 14.stoljea do 16. stoljea. Grad je nastao na istaknutom stratekom poloaju u blizini prijevoja na Velebitu gdje su oduvijek prolazili vani trgovaki putevi. Grad ne razvija samo svoju obrambenu i stambenu funkciju, nego se razvija i kao trgovite. On je crkveno sredite i mjesto glagoljake pismenosti. Njegov razvoj zaustavlja se u drugoj polovici 16. stoljea kada ga preuzima krajika vojska. Brinje u doba Vojne krajine nee imati znaajnu vojnu funkciju. Znaajnu ulogu u Vojnoj krajini imat e oblinji Otoac.
Na Brinju su u tijeku restauratorsko konzervatorski radovi. Konzervatorski radovi koji su s prekidima trajali od 1983. godine rezultirali su dovrenjem kapele Svetoga Trojstva. U donjem dijelu otvoren je 2007. godine stalni postav o povijesti feudalnog grada i njegovih vlasnika Frankopana. Izostala su arheoloka istraivanja koja su se trebala izvriti prije restauratorskih radova na vanjskim zidovima kapele. Neophodno bi bilo provesti arheoloka sondana istraivanja i na potezu od vanjskih zidova kapele do bastiona. Hrvatski restauratorski zavod koji u planu ima i restauraciju kule svakako bi morao arheoloki istraiti teren. Arheoloka istraivanja na itavom prostoru dvorita od kapele do etverouglate kule rezultirala bi otkrivanjem zidova prizemnih prostorija palasa u Brinju. U sluaju novih restauratorskih radova na Brinju arheoloka istraivanja trebala bi se obaviti i na itavoj povrini koju je zapremao feudalni grad. Ne smijemo zanemariti ni galagoljicu kojom se u Brinju pisalo u ispravama i na kamenim spomenicima. Natpis na kamenu iz 1518. godine pronaen je u crkvi Svetoga Vida u Humcu, a kasnije je prenesen u upnu crkvu Blaene Djevice Marije u Brinju.21 Vei broj pisanih dokumenata iz Brinja iz 14. i 15. stoljea uva se u Dravnom arhivu u Veneciji.
202
Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207

1
Kada se 1978. godine kopao naftovod od Omilja na otoku Krku kroz podruje Gorskog Kotara na potezu: Plase, Lokve, Delnice, Konzervatorski zavod u Rijeci nadzirao je radove. Arheolokih nalaza nije bilo to je jo jedna potvrda da tu zbog konguracije i neprohodnost terena nikada nisu prolazili vani putovi ni u predhistoriji ni u rimsko doba pa ni u srednjem vijeku. Svi putovi ili su kroz Liku i dananju Sloveniju. Turci nisu osvojili Brinje, ali je bilo estih upada i pljaki. Ban Ivan Karlovi, unato povezanosti i relativno dobrim odnosima s Venecijom pokuavao je razviti trgovinu u Obrovcu, ali bez uspjeha; Grgec Petar, Hrvatski Job esnaestog vijeka, ban Ivan Karlovi, Jeronimska knjiica, Zagreb 1932., 23 Skok. Petar, Etimoloki rijenik Hrvatskog ili srpskog jezika Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971., sv I, 23 Pandi. Ankica, Stare karte i atlasi, katalog izlobe, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb 1987., 13 Naziv se esto koristi za gradove na uzvisinama pa se zbog toponima Brinje moe zamijeniti sa starim gradom Sokolcem nad Unom Archivo di Stato,Venezia, Commemoriali, reg. 4, cc.11 r ( nova numeracija) (Dravni arhiv Venecije). Da li je u Brinju bio i pavlinski samostan nije potvreno; Kultura pavlina u Hrvatskoj, katalog izlobe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1989., 70 Ratnici na razmeu istoka i zapada, Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, katalog izlobe Arheoloki muzej Zagreb, 2004., 27
10
Veki. Amelio, Zatitno arheoloko iskopavanje u utoj Lokvi, Senjski zbornik, Gradski muzej Senj, 1996., br. 23., 35 Mileti. Drago,Valjato. Fabris. Marija, Sokolac frankopanski plemiki grad u Brinju, Ministarstvo kulture, Zagreb 2003., 13 Pandi. Ankica, isto, Gerhard Kremer Mercator (1512. - 1594.), 13. U knjizi autora Milana Kruheka, Krajike utvrde hrvatskog kraljevstva, Institut za suvremenu povijest, Zagreb 1995., 89, akvarel je publiciran, ali se ne navodi ime autora, samo legenda:, grad Sokolac nad Unom. Srednjovjekovni gradovi Samobor i Ruica imaju prostrane gradske kapele. S vanjske strane prostor kapele je morao biti zatien do visine prozora, a taj dio kapele zatien je i bastionom iz 16. stoljea. Kukuljeviev arhiv; ostavtina obitelji Katani Mlacovi. Duan, Supetarska draga v srednjem veku, Raukarov Zbornik, FF press, Zagreb 2005., 531 Kruhek. Milan, isto 114. Perii. ime, Obrovac kao trgovite, Radovi Zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, br 26., Zadar, 1979., 219. Ljubovi. Enver, Grbovi plemstva Like i Gacke, Adami, Rijeka 2001., 195. Fui. Branko, Glagoljski natpisi, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb 1982., 108.
12
12
2 3
13
14
15
16 17
18 19
20
21
LITERATURA FUI, B. 1982., Glagoljski natpisi, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb GRGEC, P. 1932., Hrvatski Job esnaestog vijeka, ban Ivan Karlovi, Jeronimska knjiica, Zagreb KRUHEK, M. 1995., Krajike utvrde hrvatskog kraljevstva, Institut za suvremenu povijest, Zagreb LJUBOVI, E. 2001., Grbovi plemstva Like i Gacke, Adami, Rijeka Mileti, D. - Valjato Fabris, M. 2003., Sokolac frankopanski plemiki grad u Brinju, Ministarstvo kulture, Zagreb MLACOVI, D. 2005., Supetarska draga v srednjem veku, Raukarov Zbornik, FF press, Zagreb SKOK, P. 1971., Etimoloki rijenik Hrvatskog ili srpskog jezika Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb PANDI, A. 1987., Stare karte i atlasi, katalog izlobe, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb PERII, . 1979., Obrovac kao trgovite, Radovi Zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, br 26., Zadar VEKI, A. 1996., Zatitno arheoloko iskopavanje u utoj Lokvi, Senjski zbornik, Gradski muzej Senj Kultura pavlina u Hrvatskoj, katalog izlobe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1989. Ratnici na razmeu istoka i zapada, Starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, katalog izlobe Arheoloki muzej Zagreb, 2004.
IZVORI Archivo di Stato,Venezia, Commemoriali, reg. 4, cc.11 r (Dravni arhiv Venecije).
203
LADA PRISTER
BRINJE AT THE CROSSROADS OF HISTORICAL COMMUNICATIONS

(Summary)
The medieval town of Brinje is built on a small elevation with its shape adapted to the conguration of the terrain. The town was at it height while under the administration of Nikola IV Frankopan. It is dominated by a square tower and the Chapel
of the Holy Trinity, today restored. Its lower level houses a permanent exhibition on the history of the mediaeval Brinje. Conservation and restoration work is currently underway.
204
Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207
Sl. 1. Franz Jaschke, Prelaz preko Vratnika, poetak 19. st. (Moderna galerija, Zagreb) Illus. 1. Franz Jaschke, Prelaz preko Vratnika, early 19th c. (Moderna galerija, Zagreb)
205
Sl. 2. Kapela sv. Trojstva u Sokolcu, Brinje Illus. 2. Holy Trinity Chapel in Sokolac
206
Izdanja HAD-a 23/2008., 199-207
Sl. 3. Otvorenje izlobe u Kapeli sv. Trojstva Illus. 3. Opening of permanent exhibition in the Chapel
Sl. 4. Ulomak glaziranog penjaka, 16. st. (MLG) Illus. 4. Furnace fragment from Sokolac, 16th c. (MLG)
207
208
TATJANA KOLAK, DALIBOR UNJI
PROBLEMI ISTRAIVANJA I ZATITE ARHEOLOKIH LOKALITETA NA PODRUJU LIKE PROBLEMS RELATED TO EXPLORATION AND PROTECTION OF ARCHAEOLOGICAL SITES IN LIKA
Primljeno: rujan 2008. UDK 902.2 (497.5 Lika)
Tatjana Kolak Muzej Like Gospi dr. Franje Tumana 3 53000 Gospi tkolak.mlg@gmail.com Dalibor unji Ministarstvo kulture Konzervatorski odjel u Gospiu Budaka 12 53000 Gospi dalibor.susnjic@min-kulture.hr
U priopenju autori iznose presjek arheolokih istraivanja na podruju Like, u razdoblju od 1974. godine, odnosno od proteklog skupa HAD-a u Otocu. Upozorava se na injenicu da je u najveoj mjeri rije o provedbi zatitnih iskopavanja uvjetovanih pojaanom izgradnjom infrastrukture, kao to su autoceste, odailjai mobilnih operatera, plinovod, otvaranje novih kamenoloma, te projekti poput akumulacija ili vodovoda. Zbog iznimno loe komunikacije i koordinacije izmeu investitora, izvoaa struke te osobito spore administracije dravne i lokalne uprave, esto se dogaa da se zatita provodi retroaktivno ili uope ne. Obzirom da je rije o geografski velikom prostoru, koji pripada u kategoriju zanemarivo male istraenosti, na kojem djeluje i vrlo mali broj muzejskih institucija, kao i zaposlenih arheologa u njima, a ujedno je evidentna i opa nezainteresiranost lokalne samouprave, postavlja se pitanje u kom pravcu planirati dugorone projekte istraivanja, zatite, a na koncu i prezentacije in situ arheoloke batine u svrhu kulturnog turizma. Tim vie to se od struke oekuje (zahtijeva) ad hoc provedba istraivanja i konani rezultati. Kljune rijei: Lika, arheoloka istraivanja, zatita lokaliteta, lokalna zajednica
Arheoloka istraivanja provedena na podruju Like od skupa HAD-a u Otocu 1974. godine do danas Kako bi se uoile razlike u nainu rada i u strunjacima koji su vrili arheoloka istraivanja, s obzirom na uvjete djelovanja, napravljena je podjela na radove koji su izvreni od skupa HAD-a u Otocu 1974. godine do Domovinskog rata, odnosno do 1991. godine i istraivanja provedena nakon zavretka rata 1995. godine. U razdoblju od 1991. do 1995. godine iz razumljivih razloga nije bilo arheolokih istraivanja na ovom podruju. Pregledna obrada izvrenih radova odnosi se na kontinentalni dio upanije, odnosno ono to se danas regionalno smatra pojmom Lika.1 Provedena istraivanja unutar gradova Novalje i Senja te Opine Karlobag ostavljena su za neku drugu prigodu.
Istraivanja provedena do 1991. godine: - U dvije sezone iskopavanja (1974. i 1975.), vrena su arheoloka istraivanja antikog naselja Arupium u selu Prozor, na poloaju Buljma koja provodi ekipa Arheolokog muzeja u Zagrebu, pod vodstvom Ante RendiaMioevia.2 Istovremeno su pod vodstvom Ivana aria voena i istraivanja antikog kamenoloma3 te na poloaju gradine Mali ardak u Konjskom Brdu.4 - 1980. godine provode se istraivanja japodske nekropole II, podno gradine Miljaa u Smiljanu, koja vode Rua Drechsler-Bii, Dubravka Balen i Lidija Bakari,5 a 1981. istraivanja Jozgine peine u Trnovcu pod vodstvom Rue Drechsler-Bii i Dubravke Balen.6 - Projekt br. 78:7 Istraivanja naselja i kultura prethistorijskog, antikog i srednjovjekovnog razdoblja u SR Hrvatskoj i izrada Arheoloke karte Hrvatske, od 1986. do 1990. godine. Nositelj istraivanja je Ruica
209
Problemi istraivanja i zatite arheolokih lokaliteta na podruju Like
Drechsler-Bii, a cilj istraivanja je rjeavanje pitanja geneze materijalne i duhovne kulture prethistorijskih Japoda. Tijekom trajanja Projekta raeno je na kartiranju i detaljnom opisu, kao i probnom iskopavanju veeg broja gradina u Gackom, Likom i Krbavskom polju.
8
srednjovjekovnih sakralnih lokaliteta na podruju sela Smiljan.19 - Na poziv opine Lovinac, kao zainteresirane jedinice lokalne samouprave, Boris Oluji zapoinje istraivanja i prezentaciju trase rimske ceste 2006., a Josip Burmaz iste godine vri pripremne radove za nastavak istraivanja Sv. Marka u Podumu. - Od 2007. godine zapoinju sustavna istraivanja otoke Fortice pod vodstvom Gorana Skelca. S ime se danas susreemo? Iz nabrojenih istraivanja razvidno je stanje i naini provoenja arheolokih istraivanja na podruju Like, Gacke i Krbave. Vrlo je mali broj sustavnih istraivanja u odnosu na koliinu arheoloke batine ovog podruja. Za oslikavanje stanja istraenosti dovoljno je prezentirati podatak da je jo uvijek za veliku veinu poznatih arheolokih lokaliteta najvanija literatura napisana i objavljena krajem 19. ili poetkom 20. stoljea. Najvaniji izvor za ponovno otkrivanje arheolokih lokaliteta jo je uvijek F. J. Fras i njegov Mjestopis iz 1835. Cjelovita topograja Karlovake vojne krajine, u kojoj je naveden veliki broj lokaliteta o kojima dananje spoznaje nisu nimalo napredovale od tadanjih. Kao osobito eklatantan primjer izdvaja se selo Visu kod Udbine i lokaliteti Kardaica i Gradina, koji se u Frasa spominju kao nalazita bogata arhitektonskim ostacima i arheolokim pokretnim nalazima (sl.5.). U meuvremenu su u mnogim sluajevima lokaliteti doivjeli dodatnu devastaciju poradi sekundarne uporabe graevinskog materijala (od seljakih kua i gospodarskih objekata do izgradnje cesta). Dosadanja istraivanja su se vodila trenutnom potrebom njihove provedbe, a u manjoj mjeri je ta provedba rezultat kontinuiranog, promiljenog projekta koji u konanici treba pribliiti iroj javnosti arheologiju kao znanost i struku, a arheoloku batinu kao iznimno vrijedan segment potencijala lokalne zajednice. I danas su osnovni razlozi provedbe istraivanja uvjetovani zatitom arheoloke batine u okviru pojaane izgradnje infrastrukture: - autocesta20 - odailjai mobilnih operatera21 - akumulacija22 - plinovod23 - obnova postojee infrastrukture24
Predviena su i dva sustavna istraivanja.9 U 1988. godini vea je pozornost data prostoru Nacionalnog parka Plitvika jezera. - Jedno od rijetkih istraivanja provodi i Muzej Like Gospi, odnosno Branka Prorokovi Lazarevi istrauje Jankua peinu u Likom Novom 1988., bez objave. - Zbog predviene izgradnje hidroakumulacije Kosinj II., tadanji Regionalni zavod za zatitu kulturne batine, u suradnji s Arheolokim zavodom Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheolokim muzejom u Zagrebu, provodi probna zatitna istraivanja na podruju Kosinjske doline. U istraivanjima 1989. i 1990. godine sudjeluju brojni arheolozi Ivan ari, Marija malcelj, Lidija Bakari i dr., a takoer i na poloaju Sv. Marko u Podumu.
10
Istraivanja poslije 1995. - Kao zatitno istraivanje 1996. godine Amelio Veki istrauje poziciju antike putne postaje u utoj Lokvi,11 a T. Kolak, u razdoblju od 2000. do 2003. godine, vodi sustavno iskopavanje.12 - Na podruju Udbine, od 1996. godine Arheoloki muzej Zadar sustavno provodi arheoloko istraivanje nekoli13
ko srednjovjekovnih lokaliteta na poloaju sv. MarkoGrob, od 1996.14 do 2000., poloaju krbavske Katedrale sv. Jakova, od 2000., te kao zatitno iskopavanje na poloaju .c. sv. Nikole Biskupa, 2005. godine.15 - U okviru obnove sakralnih objekata, provedeno je nekoliko zatitnih istraivnja16 novovjekovnog razdoblja - u Likom Novom, T. Kolak 1999., u Mualuku 2002. te Otocu 2005., a Domagoj Perki u Mualuku 2001. - Kao zatitna istraivanja prilikom izgradnje autoceste, na likom podruju je provedeno nekoliko istraivanja. Na dionici IIIB1, 2002. istraivanja vodi T. Kolak, a dionici IIIB2, Domagoj Perki. Iste godine provodi K. Ragu zatitno istraivanje na trasi brze ceste u Gornjoj Ploi17 te Luka Beki na poziciji budue cestovne petlje u utoj Lokvi.
18
- Zatitno iskopavanje je provedeno pri izgradnji bazne postaje GSM operatera na Lipovoj glavici 2004., a od iste godine zapoinje i projekt sustavnog istraivanja
210
Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219
Naravno da se u jednom trenutku postavlja pitanje, iz perspektive lokalnog stanovnitva, o svrhovitosti arheolokih istraivanja. Kako je sve to inkorporirano u, npr. turistiku ponudu? Na primjeru istraivanja koja su sedamdesetih godina dvadesetog stoljea provedena na ostacima antikog grada Arupium u Prozoru kod Otoca moe se pokazati kako se i dobro zamiljene ideje25 mogu tijekom vremena razvodniti i donijeti prilino slabe ili nikakve rezultate. Ovdje je u sustavnim istraivanjima otvoren, za like prilike, prilino velik dio lokaliteta. Utvreno je postojanje graevinskih ostataka javnih zgrada i to je posebno zanimljivo kamenoloma datiranog u ovo doba. Kamenolom je vrlo detaljno obraen i rad objavljen26 te na kraju i prezentiran. Postavljena je drvena ograda za zatitu posjetitelja od pada. Dok je kamenolom ovako detaljno obraen, otkopani graevinski ostaci su zatrpani27 bez detaljnog dokumentiranja poloaja (geodetske snimke), a pokretni materijal nije nikad doivio svoju obradu i objavu. Objavljen je sumarni pregled i nekoliko fotograja istraivanja.28 Danas je na ovom poloaju ponovo oranica s razasutim komadiima krovnog pokrova (tegula i imbreksa), buke, kamena (lomljenca, klesanaca) i ostalog pokretnog materijala. Tada prezentirani kamenolom, danas je u vrlo loem stanju29. Ograda je propala i samo je na nekim dijelovima jo vidljiva, nekad prezentirani ostaci su pokriveni mahovinom i liajevima i neprepoznatljivi, a sam poloaj je zarastao u bunje tako da lokalitet lake mogu nai samo oni koji otprije znaju za njega. Ne mora se niti spominjati da oznake koje bi sluajne posjetitelje odvele do njega ne postoje (sl.4.). Iz ovog primjera se moe zakljuiti da od ovakve vrste istraivanja nije imala korist niti lokalna zajednica niti ira javnost, a niti sama arheoloka znanost. Nije nam cilj provoditi istraivanja s manjkavom dokumentacijom i bez ikakve obrade i objave, jer su posljedice toga dalekosene, a valorizacija lokaliteta zauvijek izgubljena (sl.3.). Nije primjer Arupiuma jedini, bilo je dosta istraivanja koja su veoma turo ili nikako dokumentirana i objavljena.30 Problemi s kojima se susreemo u radu su mnogostruki. Najvei dio njih je zasigurno isti kao i diljem Hrvatske, no ima i onih koji su svojstveni ovom podneblju. Loa komunikacija i koordinacija izmeu investitora, izvoaa struke, inertnost dravne uprave (zemljino-knjini odjeli, graevinski uredi, ministarstva, i sl.), ali i nepoznavanje pravnih propisa vezanih uz zatitu kulturne batine te neprovedivost sustava sankcioniranja. Jedini primjer je ruenje stupova
GSM operatera (sl.7.) to je zapravo Pirova pobjeda. Nakon pet godina koritenja prostora na prapovijesnoj gradini Cvitua u Lovincu, podignuti bez provedenih zatitnih istraivanja, stupovi su uklonjeni31 a lokalitet nepovratno devastiran. Pojavljuje se i problem brojnih lokaliteta vezanih uz vlasnike odnose koji proizlaze iz prava privatnog zemljita, mikroparcelacija, brojnost vlasnika, od kojih neki i nisu susretljivi prema arheologiji. Problem neistraenosti se moe vezati uz temeljne odrednice: - provedba, uglavnom, zatitnih radova - premalo sustavnih istraivanja - nepostojanje dugoronih projekata istraivanja - veliko podruje i brojnost lokaliteta - minska polja nakon Domovinskog rata (sl.8.) - manjak strunih radnika (na likom podruju su zaposlena svega dva arheologa) - opa nezainteresiranost lokalne samouprave (sklonost ad hoc rjeenjima), a dijelom i drave. Do danas na ovom podruju nije sustavno istraena u cijelosti niti jedna prapovijesna gradina. Sveukupna (ili barem njen najvei dio) tipoloka podjela japodskog materijala izraena je na materijalu iz nekropola ili peinskih objekata. Tvrdnja da tzv. gradinska naselja nisu bogata materijalom, nakon provedenih zatitnih istraivanja na izrazito malom segmentu gradine Lipova glavica, moe se rei da ne stoji. Ova su istraivanja pokazala da su nae spoznaje o svakodnevnom ivotu Japoda, osobito u latensko doba, vrlo skromna. Kao pokazatelj stanja istraenosti moe posluiti podatak da iz razdoblja kasne antike, Seobe naroda i ranog srednjeg vijeka imamo jako malo arheolokih pokazatelja da je na podruju Like, Gacke i Krbave uope ivio ljudski rod. Nekoliko avarskih jeziaca (II avarski kaganat) s nepoznatog nalazita u okolici Vrepca, s - kariica s lokaliteta Sv. Marko u Podumu (sl.1. i 2.), nekoliko primjeraka maeva i tri primjerka kamene plastike s uklesanim pleterom iz predromanikog i romanikog doba, sve je iz razdoblja krucijalnog za nacionalnu arheologiju. Mnotvo toponima upuuje na pozicije predturskih crkava, nekropola i sela, no istraivanja koja bi nam omoguila uvid u ovo razdoblje do sada nisu provedena. Ono malo istraivanja (Smiljan ovini Crikvine, Podum - Sv. Marko, Udbina Sv.Jakov i Sv. Marko Grob, Mlakva) predturskih crkava na svjetlo dana je iznijelo materijal datiran veinom od 13. do 16. stoljea (sl.6.). Vjerujemo da e znaajna otkria iz zatitnih istraivanja (Lipova glavica, uta Lokva) biti velik poticaj relevantnim
211
institucijama da naprave dodatan napor kako bi se stupanj istraenosti ovog podruja poveao. Prostora za napredak ima - obzirom na geografsku veliinu neistraenog podruja pred nama, potrebni su jako dobri projekti, timovi strunjaka ujedinjeni u zajedniki cilj, institucije koje e raditi svoj, zakonski odreen, dio posla, lokalna zajednica koju e projekti zainteresirati i koja e te iste projekte podrati, mrea muzejskih ustanova sa zaposlenim brojnim arheolokim kadrom i izvori nanciranja koji nee ovisiti samo o Ministarstvu kulture. Neki pokazatelji ve upuuju da e se dosadanja slika promijeniti: 1. Osnivanje Konzervatorskog odjela kao temelj stvaranja baze podataka i provedba prijeko potrebne revalorizacije arheoloke batine. 2. Zainteresiranost lokalne zajednice inicijativa opine Lovinac, opine Vrhovine s projektom Velikog i Malog Obljaja, NP Plitvika jezera s projektom Kringrad.
3. Sunanciranje sustavnog arheolokog istraivanja u Smiljanu sredstvima jedinice lokalne samouprave, kao i odravanje Znanstvenog skupa HAD-a grad Gospi. Uzimajui u obzir sve navedeno, ne moemo biti posve zadovoljni dosadanjim istraivanjima arheoloke batine na likom podruju. Prigoda je da brojnim predavanjima na ovom znanstvenom skupu potaknemo strunjake na promiljeno jedinstveno, svrhovitije djelovanje na polju arheologije i raznih interdisciplinarnih znanosti, kao i da senzibiliziramo lokalnu zajednicu pri ostvarivanju zajednikih projekata. Arheologija nije i ne smije biti sama sebi svrha, zatvorena unutar male strune zajednice. Sustavnim i osmiljenim projektima, njihovom kontinuiranom provedbom, ne pridonosimo samo novim spoznajama u arheologiji kao znanosti, ve time nastojimo postii simbiozu poimanja o naoj vlastitoj prolosti i njenog promoviranja u okviru svakodnevnog ivota.
212
Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219

1
Podruje Graaca i Srba danas administrativno pripada Zadarskoj upaniji. Rendi-Mioevi, A., 1974., str. 74-79., 1975.a, str. 241-243. ari, I., 1980. str. 115-124. Muzej Like Gospi, Izvjee o provedbi istraivanja, neobjavljeno. Bakari, L., 1986., str. 129-140. Drechsler-Bii, R., 1987., str. 53-71. Centar za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu Gradina Rudine u Sincu, Gradina u karama, Vrkljanska gradina i Gradina u Sv. Roku. Na lokalitetu Sultanov grob podno gradine Viniica kod Josipdola i na gradini Piplica u Lovincu. Bakari, L. 1990., str. 90-91. ari, I. malcelj, M., 1990., str. 220-222. Veki, A., 1996., str. 35-41. Neobjavljeno. Voditelj istraivanja Radomir Juri, kontinuirana objava. Prva sezona istraivanja kao zatitno. U okviru izgradnje Crkve hrvatskih muenika, istraivanja vodi T. Kolak, neobjavljeno. Neobjavljeno. Ragu, K.-Osterman, J., 2008. Beki, L., neobjavljeno. Projekt Muzeja Like Gospi, neobjavljeno.
20 21
Istraivanja provedena 2002. i 2003. godine Posljednje desetljee provedena su istraivanja jedino na dva arheoloka lokaliteta, i to retroaktivno te jedan arheoloki nadzor u okviru pripremnih radova. Od svih operatera mobilne telefonije, donekle zadovoljavajua suradnja, uz primjenu zakonskih propisa ostvarena je s Hrvatskim telekomunikacijama T-mobile. Planirana izgradnja akumulacijskog jezera Kosinj II i potapanje veeg dijela Kosinjske doline s brojnim arheolokim lokalitetima. Planirana izgradnja u razdoblju do 2009. godine like dionice. Kontinuirana obnova i/ili izgradnja zbog dotrajalosti ili devastiranosti, koju provode jedinice lokalne samouprave Ideja o Arheolokom parku, na jedinom ubiciranom antikom naselju u Lici, nakon provedbe sustavnih istraivanja nikad nije zaivjela. I. ari, 1980., nav. dj. Zemljite u privatnom vlasnitvu i obveza povrata terena u prvobitno stanje nakon izvrenih istraivanja. Rendi-Mioevi, A., nav. dj. Drechsler-Bii, R., 1975., str. 167168. Nedenirani propisi koji se odnose na skrb o lokalitetima, osobito prezentiranim, za koje bi se trebale brinuti muzejske i ine institucije na lokalnoj razini, za to prvenstveno nemaju tehnike i nancijske mogunosti ili interesa. V. prethodne biljeke. U srpnju 2007. godine.
2 3 4 5 6 7 8
22
23 24
25
10 11 12 13 14 15
26 27
28
29
16 17 18 19
30 31
LITERATURA BAKARI, L. 1986., Rezultati novih istraivnja u Smiljanu, u VAMZ, 3.s.-sv. XIX, Zagreb BAKARI, L. 1990., Gornji Kosinj/Pleina glavica japodska nekropola, u Arheoloki pregled, Ljubljana DRECHSLER-BII, R. 1975., Istraivanje japodskog naselja u Prozoru kod Otoca, u VAMZ, 3.s.-sv. IX, Zagreb DRECHSLER- BII, R. 1986., Naseobinski objekti na nekim gradinama u Lici, u VAMZ, 3.s.-sv. XIX, Zagreb DRECHSLER-BII, R. 1987., Istraivanje Jozgine peine u Trnovcu Likom, u Arheoloki radovi i rasprave 10, Zagreb DRECHSLER-BII, R. 1988., Izvjetaj o radu za 1988. godinu, Projekt 78., neobjavljeno JURI, R. 2001., Katedrala Sv. Jakova u Krbavi (Udbini), Obavijesti Hrvatskoga arheolokoga drutva 3 JURI, R. 2004., Arheoloka istraivanja u Udbini (1996.-2003) Rijeki teoloki asopis 1(23); i u Zborniku biskupa Mile Bogovia Prolost obvezuje, povijesni korijeni Gospiko-senjske biskupije, Rijeka KOLAK, T. 2008., Japodski enski grob iz Konjskog Brda, u Zbornik projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutranjosti, Zagreb KOLAK, T. PERKI, D. 2002., Arheoloki radovi na likim dionicama autoceste Zagreb-Split, u Obavijesti, 34., br.2. RAGU, K.- OSTERMAN, J. 2008., Istraivanja pilja u kanjonu Jadove, u Zbornik projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutranjosti, Zagreb RENDI-MIOEVI, A. 1974., Prozor, Otoac, Lika antiki Arupium, u Arheoloki pregled, 16, Beograd RENDI-MIOEVI, A. 1975.a, Istraivanja antikog naselja kod Prozora u Lici (Arupium), u VAMZ, 3.s.-sv. IX, Zagreb RENDI-MIOEVI, A. 1975.b, Prozor (Arupium) Lika sondani radovi na antikom lokalitetu, u Arheoloki pregled, 17, Beograd RENDI-MIOEVI, A. 1980., Prozor, Otoac, Lika antiki Arupium, u Arheoloki pregled, 17, Beograd ARI, I. 1980., Antiki kamenolom u Prozoru, u Materijali, tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru, Zagreb ARI, I. MALCELJ, M., 1990., Gornji Kosinj rekognosciranje i sondiranja, u Arheoloki pregled, Ljubljana VEKI, A. 1996., Zatitna arheoloka istraivanja u utoj Lokvi, u Senjski zbornik, 23, Senj
213
TATJANA KOLAK, DALIBOR UNJI
PROBLEMS RELATED TO EXPLORATION AND PROTECTION OF ARCHAEOLOGICAL SITES IN LIKA

(Summary)
In their statement the authors presented an outline of archaeological research on the Lika territory in the period from 1974, i.e. from the last HAD (Croatian Archaeological Association) conference in Otoac. They pointed out the fact that most projects are protection excavations induced by intensied infrastructural construction, such as highways, mobile transmitters, new quarries, and other infrastructure projects such as construction of storage lakes or waterworks. Due to an extremely poor communication and coordination between investors, contractors professionals, and especially the slow administration in
central and local government units, protection is often carried out retroactively if at all. Since the territory concerned is very large and belongs to the category of very poorly explored areas with only few museums and even fewer archaeologists, and considering the general disinterest of the local government, the question at hand is where to place the focus of long-term research and protection projects, and ultimately how to present the in-situ archaeological heritage for purposes of cultural tourism. All the more so as the profession is expected (requested) to deliver ad hoc research and nal results.
214
Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219
Sl. 1. Podum sv. Marko prije radova 2006. Illus. 1. Podum St Marks before works 2006
Sl 2. Podum sv. Marko u tijeku radova 2006. Illus. 2. Podum St Marks during works 2006
215
Sl.3. Muzej Gacke u Otocu koji bi trebao pokrivati prostor izuzetno bogat arheolokim lokalitetima (meu kojima je i spomenuti antiki kamenolom, te mitreji na poloajima Kraljev stolac i Rajanov gri) nema zaposlenog arheologa Illus.3. Gacka Museum in Otoac that should cover an area abounding in archaeological sites (including the already mentioned ancient quarry, Mithraeum at the Kraljev stolac and Rajanov gri sites), employs no archaeologist
Sl.4. Ono malo prezentiranih lokaliteta (primjer: Prozor, Arupium antiki kamenolom) je zbog nebrige ili nepostojanja institucija zaduenih za odravanje lokaliteta u prilino loem stanju Illus.4. The few presented sites (example: Prozor, Arupium ancient quarry) are in a rather bad conditions due to neglect or non-existence of institutions in charge of maintenance
216
Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219
Sl. 5. Ortelli 1573., Problem istraenosti dananje spoznaje nisu daleko odmaknule od historiografskih podataka Illus . 5. Ortelli 1573., Problem with the level of exploration current knowledge has not advanced much from histographic information
217
Sl. 6. Smiljan, ovini Crikvine, jedan od rijetkih lokaliteta nacionalne arheologije koji se sustavno istrauje Illus. 6. Smiljan, ovini Crikvine, one of the few national archaeological sites that is being systematically explored
Sl. 7. Pojaana izgradnja infrastrukture (GSM bazna postaja, Lovinac, prapovijesna gradina na Cvitui, uklonjena 2007.) Illus. 7. Intensied infrastructural construction (GSM base station, Lovinac, prehistoric hill-fort at Cvitua, removed in 2007)
218
Izdanja HAD-a 23/2008., 209-219
Sl. 8. Karta rasprostranjenosti minskih polja kao pokazatelj problema na kojeg u budunosti moramo raunati Illus. 8. Map of mineelds as an indicator of the problem we will be facing in future
219
220
FRANKO OREB
UZ 12O. OBLJETNICU KNINSKOG (HRVATSKOG) STARINARSKOG DRUTVA
Franko Oreb Ministarstvo kulture Konzervatorski odjel u Splitu 21 000 Split Kneza Nelipia 1a
Od mnogobrojnih hrvatskih arheolokih i starinarskih drutava osnivanih jo tamo krajem 19. i poetkom 20. stoljea, u ono vrijeme uskrsle narodne ideje i nacionalne samosvijesti, koja su umnogome pridonijela razvoju arheologije u hrvatskim zemljama, gotovo sva su prestala s djelovanjem. Neka pred Prvi, a neka pred Drugi svjetski rat. Odralo se do danas jedino Hrvatsko arheoloko drutvo, koje sljedee (2008.) godine navrava 130. obljetnicu svoga postojanja. Unato svim drutveno-politikim i ideolokim mijenama Hravtsko arheoloko drutvo dostojanstveno je branilo hrvatske nacionalne interese arheoloke struke i znanosti. Ono je moralno i novano potpomagalo rad mlaih drutava, poglavito Kninsko starinarsko drutvo. U svome glasilu Viestniku Hrvatskog arheologikoga drutva, to ga je utemeljio i 14 godina ureivao ime Ljubi, pune tri godine (od 1980. do 1982.) postojala je zasebna rubrika pod naslovom Glasnik starinarskog drutva u Kninu u kojoj su se tiskala tromjesena izvjea i biljeke o starohrvatskim spomenicima. Zbog prevladavanja niza potekoa s kojima se suoavalo Kninsko starinarsko drutvo u svom radu, postojala je ak ideja o stapanju Hrvatskog arheolokog drutva s Kninskim (Hrvatskim) starinarskim drutvom sa sjeditem u Kninu, kao i prelazak urednitva Viestnika u Knin. Osim mnogobrojnih potekoa koje su pratile rad Kninskog starinarskog drutva od poetka njegova djelovanja, poglavito treba naglasiti one pri radu na terenu prilikom istraivanja ili sluajnih nalaza arheolokih spomenika po selima kninske okolice. Nepovjerljivi seljaci obiju vjeroispovijesti, ali osobito srpski ivalj i srpska pravoslavna crkva, ometali su i zabranjivali arheoloka istraivanja, prisvajali arheoloke spomenike, pa se Marun s njima esto morao parniiti pred opinskim, okrunim i vrhovnim suditem u Zadru.
Prisjetimo se i dogaaja prilikom otvaranja Prvog muzeja hrvatskih spomenika u Kninu godine 1893., za koji je Marun rekao: ...ova priprosta zgrada za hrvatski narod postaje danas narodnim svetitem od zavjeta i hodoaa. I zaista, na sveano otvaranje Prvog muzeja hrvatskih spomenika, 24. kolovoza, na blagdan Sv. Bartula, zatitnika Drutva, u Knin je dolo mnotvo rodoljuba iz svih krajeva Hrvatske i Dalmacije. I umjesto radosne dobrodolice, prema izvjeu zagrebakog Obzora, neki domai ljudi iz okolice Knina, upotrijebili su najdivljije nasilje i napali goste, koji su doli kao sinovi hrvatske majke i sinovi prosvjete, da budu nazoni kod eminentnog kulturnog zavoda, tj. Muzeja hrvatskih starina, koje su iskopane uglavnom u Biskupiji kod Knina. Prisjetimo se i nae Boke kotorske, od davnine zemlje Hrvata, koju pjesnici i knjievnici okitie najljepim nazivljem, biserom Jadrana, zaljevom hrvatskih svetaca (po Ozani Kotorskoj i Leopoldu Bogdanu Mandiu), iju prolost i spomeniku batinu svojatae srpska pravoslavna crkva i tobonji srpski znanstvenici, razni Crnogorevii i Stratimirovii. O tim srpskim svojatanjima Boke kotorske znakovito svjedoi citat iz pisma uitelja Antuna Rossija iz kaljara upuenog Frani Radiu, uredniku Starohrvatske prosvjete, molei ga za potporu u zajednikim nastojanjima da se obrani hrvatski kulturni identitet bokokotorske arheoloke i spomenike batine: Pronai spomenike po Boki i Kotoru iz starohrvatske dobi, to bi osobito sada bilo od velike vanosti, poto nam Srbi sa svojim Crnogoreviima i Stratimiroviima, hoe da sve posrbe, togod se od davnijeh vremena u Boki nalazi. Jedan cigli spomenik na kamenu urezan iz starohrvatske dobi, naen na ovim toboe srpskim krajevima, vrijedio bi vie za nas Hrvate, nego na stotine knjiga povijesnog sadraja, jer to Srbi dre izmiljotinama i nagaanjima. S tim spomenicima bi se zaepila usta onima, to o Boki dre, jedino da je ogranak Velike Srbije.
221
Uz 120. obljetnicu Kninskog (Hrvatskog) starinarskog drutva
Frano Radi, uime Kninskog starinarskog drutva, u opirnom radu Opazke na Gjorja Stratimirovia monograju O prolosti i neimarstvu Boke Kotorske (tiskanu u Beogradu 1895., kao 28. knjigu Spomenika Srpske kraljevske akademije), objavljenom u Starohrvatskoj prosvjeti 1895., sluei se povijesnim vrelima (zbirkama isprava za hrvatsku povijest, to su ih potkraj 19. st. objavili F. Raki i T. Smiiklas), te Gjelievim, Jacksonovim i Jelievim raspravama i dijelima o bokokotorskim crkvenim spomenicima, uvjerljivo pobija srpske povijesne neistine o Boki kotorskoj kao vekovnoj srpskoj zemlji i lokalnom srpskom stilu u crkvenom graditeljstvu, dokazujui duboku ukorijenjenost hrvatskog naroda i katolike vjere na tim prostorima od ranog kranstva kada su u Boki bile tri katolike biskupije: kotorska, risanska i budvanska. Podsjeamo i na godinu 1987. U organizaciji Hrvatskoga arheolokog drutva, Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika i Muzeja Kninske krajine, uz visoko pokroviteljstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, hrvatski arheolozi okupili su se u starom hrvatskom gradu Kninu, viestoljetnom sreditu srednjovjekovne hrvatske drave, da bi dostojno obiljeili vaan jubilej stotu obljetnicu Kninskog (Hrvatskog) starinarskog drutva. Odluka Hrvatskog arheolokog drutva da se upravo u Kninu obiljei taj vaan jubilej hrvatske arheologije bila je posve razlona. Jer u tom je gradu franjevac Lujo Marun utemeljio Drutvo i zapoeo svoja mnogobrojna iskopavanja po kninskoj okolici (Crkvina, Biskupija, Kapitul), a franjevaki samostan sv. Ante pruio je i prvo utoite iskopanim starohrvatskim arheolokim spomenicima. Naalost, ni ovaj dogaaj, kao ni onaj od prije vie od jednog stoljea, prigodom otvaranja Prvog muzeja starohrvatskih spomenika 1893., nije mogao proi u miru i dostojanstveno. Povijest se i opet ponovila. Radost i ponos hrvatskih arheologa, koji su se okupili u Kninu iz svih hrvatskih krajeva, bila je pomuena odlukom onodobnih kninskih vlasti koje su zabranile crkvenim osobama sudjelovanje na proslavi. U svim tim dogaajima prepoznajemo isti motiv mrnje prema
svemu to je hrvatsko, pa i starohrvatskim spomenicima koji nepobitno svjedoe o iskonskom hrvatstvu toga podruja. To se ponovilo i u ovom naem vremenu, nedavnom Domovinskom ratu. Podsjeamo: potkraj 19. st. Knin je imao veinsko hrvatsko stanovnitvo. Smiljenim naseljavanjem srpsko puanstvo postaje dominantno tek poslije Drugog svjetskog rata, postupno zauzimajui sve vanije funkcije u javnom, drutveno-politikom i kulturnom ivotu. Kroz strukturu ondanjih vlasti obnavlja se i jaa srpski nacionalizam, koji devedesetih eskalira u etnitvo, a Knin postaje sredite srpskih ekstremista i separatista. Iz Knina 1990. zapoinje i tzv. balvan revolucija i agresija na Hrvatsku. Knin je proglaen glavnim gradom tzv. Republike srpske krajine. Hrvatsko stanovnitvo je ubijano, terorizirano i prognano, kue i imanja spaljivanja i pljakana. Demolirana je i crkva sv. Ante s franjevakim samostanom, kao i drugi sakralni i kulturni objekti hrvatskoga naroda, a kninska Tvrava postaje tamnica za mnoge Hrvate. U tom tekom i sudbonosnom vremenu za hrvatski narod Hrvatsko arheoloko drutvo, suoeno s nerazumljivom utnjom Saveza arheolokih drutava Jugoslavije glede barbarskog unitavanja hrvatske povijesne i kulturne batine, istupa iz Saveza arheolokih drutava Jugoslavije aljui preko svojih Obavijesti i drugih tiskovina apele u svijet za spas hrvatske povijesne i arheoloke batine. Premda smilljeno denacionaliziran i proglaen kao sredite srpskog odmetnitva od Hrvatske na njenom iskonskom i najsvetijem tlu, Knin je osloboen 1995. u Oluji briljantnoj akciji hrvatske vojske i redarstvenih snaga. Tada se na kninskoj Tvravi zavijorio hrvatski stijeg. Za kraj u citirati naeg kolegu prof. Boidara euka, u vrijeme proslave 100. obljetnice Kninskog (Hrvatskog) starinarskog drutva predsjednika Hrvatskog arheolokog drutva i dananjeg urednika naih arheolokih izdanja, koji je u publikaciji Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini (Izdanja HAD-a, sv. 15, Zagreb, 1992.) zapisao i ovo: Sve to je ovdje reeno ima samo jednu svrhu: DA BUDE ZAPAMENO!
222
MATE ZEKAN
DOSANJANI SAN VIZIONARA UZ 150. OBLJETNICU ROENJA FRA LUJE MARUNA UTEMELJITELJA HRVATSKE NACIONALNE ARHEOLOGIJE (1857.-2007.)
Muzej Hrvatskih arheolokih spomenika 21 000 Split S. Gunjae bb
Prije stopedeset godina, 10. prosinca 1857., roen je Stipe Marun, koji nakon zavretka Dravno-franjevake gimnazije u Sinju kao osamnaestogodinjak stupa u franjevaki red u samostanu na Visovcu i dobiva redovniko ime Aloysius. Na sauvanim spisima najee se potpisuje kao fra Lujo, kroatiziranom inaicom redovnikog imena pod kojim je postao poznat u strunim i znanstvenim krugovima, kao i u javnom ivotu. Zarana se, na zasadama romantizma i probuene nacionalne svijesti, a pobudama svojih sinjskih gimnazijskih profesora, poeo baviti istraivanjem hrvatskih spomenika. Presudan dogaaj koji je odredio ivotni put Luje Maruna, kako se kasnije pokazalo, povezan je s protivljenjem samostana Sv. Ante u Kninu godine 1884. da eljeznika pruga Siveri Knin proe preko samostanskog zemljita na poloaju Kapitul, gdje su se nalazile ruevine starog samostana Sv. Bartula. Kanei nadzirati radove u svrhu spaavanja od unitenja i ouvanja narodnih spomenika s toga poloaja, poetkom 1895. provincijal rasporeuje Luju Maruna na slubu u Knin, gdje ovaj preuzima brigu o tom lokalitetu, ali i o istraivanju hrvatskih starina u kninskoj okolici. Potaknut sluajnim i neoekivanim nalazima spomenika prilikom ograivanja groblja i raiavanja ostataka kapele Sv. Luke na poloaju Crkvina u nedalekoj Biskupiji, L. Marun prekida sa stihijskim radom i urno organizira najprije Naroiti, a potom Promicateljni odbor za iskopine hrvatskih starina koji je pripremio zakonsku podlogu utemeljenju Kninskoga (od 1893. Hrvatskoga) starinarskog drutva. Prilikom ustrojavanja Drutva 3. srpnja 1887., svjestan da osim zanosa prema hrvatskim starinama nema nikakve druge spreme, fra Lujo predsjedniku je ast bio namijenio Frani Buliu, ali je ovaj u posljednji as ponudu odbio, pa je Marun bio primoran preuzeti vodstvo. Naavi se neoekivano na elu
jednog arheolokog drutva, fra Lujo Marun se, kako e vrijeme pokazati, sudbinski vezao uz tu domoljubnu udrugu i iz nje iznjedreni Prvi muzej hrvatskih spomenika. Zbog interesa tih arheolokih ustanova sukobljava se sa svojom zavjetnom redodravom, zastupnicima drukijeg, po njegovu miljenju neprihvatljivog i tetnog miljenja, a potom i s politikim i vjerskim protivnicima, zaglupljenim i nagovorenim seljacima pred kojima u tri navrata uspijeva spasiti goli ivot, titei se u takvim neprilikama ak i dvama revolverima. Moja strastvena ljubav za napredak starinarskog drutva, koje sam ljubio svim srcem i duom, vie nego zdravlje, ast, dapae sram me je kazati: vie nego i duu svoju izjava je iz koje se zrcali njegova predanost ideji i stvari, asketizmu i opsjednutosti vlastitom misijom. Manje od toga, nakon temeljitog izuavanja Marunove ostavtine, ne moemo rei ni mi danas. Naprotiv, moemo ustvrditi da je citirana reenica Marunova ispovijed, ali i najbolja formulacija koja u svoj punini ocrtava djelovanje i rtvu fra Luje Maruna. Prikazati, pak, ivot takvog ovjeka sveobuhvatna je, slojevita, sloena i osjetljiva zadaa. Pria je to koju je veoma teko rekonstruirati, gradivo dostatno za nekoliko biografskih romana i lmova. O Marunu, njegovu ivotu i njegovu djelu napisano je tek nekoliko osvrta te jedno manje, ali vrijedno i akribino monografsko djelo. Svojim neshvatljivo upornim i odlunim djelovanjem u spaavanju hrvatske kulturne batine krajem 19. i tijekom tridesetak godina 20. st. Marun sigurno spada meu najzaslunije i meu najuglednije Hrvate svojega vremena. Sa svrhom dokazivanja samosvojnosti Hrvatske i njezine srednjovjekovne arheoloke batine, Marun je na podruju Dalmacije obiao svako selo i mnogobrojne arheoloke poloaje u
223
Dosanjani san vizionara
njima, te dio Like i jugozapadne Bosne. Na mnogim je poloajima sam ili preko povjerenika organizirao probna iskopavanja, a prikupljene nalaze donosio u kninski Muzej. U razmaku od etrdesetak godina, razvidna je evolucija toga naega neimara, od analfabetskog poetka do zavidno knjino-terminoloki strune i znanstveno dorasle osobe, sukladne vremenu i tadanjem stanju arheoloke struke, kada su glavni ciljevi i zadaci bili prikupiti to vie arheoloke grae, to vie svjedoanstava hrvatskoga identiteta i njegova tisuljetnog ukorjenjivanja u maticu zemlju. Ocjenjuje li se uspjenost jednoga ivota po ostavtini, tada je Marunovo djelo kapitalno. Teei obogaivanju muzejskog fundusa, on razvija iznimnu terensku djelatnost koja se i iz dananje perspektive ini nevjerojatnom. Sam ili uz pomo svojih suradnika otkrio je desetak starokranskih i vie od trideset srednjovjekovnih crkava od kojih je najvei broj djelomino, a manji broj cjelovito istraio; k tome je pregledao jo tridesetak lokaliteta i ondje poduzeo manja iskopavanja radi utvrivanja ostataka starijih crkava. Zbirci od gotovo dvije i pol tisue kamenih spomenika prenesenih u Muzej uglavnom s tih nalazita treba dodati i vie od tri tisue sitnih predmeta prikupljenih tijekom istraivanja srednjovjekovnih grobalja. Taj fundus obogaivalo je i 600 predmeta predhrvatskog razdoblja (pretpovijesnih i antikih) koje je Marun nabavio najee otkupom, kao i oko 1.300 rimskih kamenih spomenika koje je, uz otkup, pribavio iskopavanjima rimskih poloaja. On je od poetka shvatio da zbog ozbiljnosti i vanosti pothvata (poduzea, kako bi on rekao) s rezultatima rada Hrvatskog starinarskog drutva, pa i svojega osobnog, mora upoznati hrvatski narod i u njemu poticati svijest o potrebi istraivanja spomenike batine. Stoga u Viestniku Hrvatskoga arkeologikoga drutva iz Zagreba, u rubrici Glasnik starinarskog drutva u Kninu svaka tri mjeseca objavljuje Izvijea i Biljeke kroz starinske izkopine u kninskoj okolici. Kada je odlaskom ime Ljubia u mirovinu Viestnik privremeno ugaen, Marun pokree Starohrvatsku prosvjetu, prvi strukovni asopis za srednji vijek u Hrvatskoj i meu junim Slavenima, koja je pod urednitvom Frane Radia u deset godina (osim 1899. i 1902.) tiskana redovito, u 22 sveska, podastirui svijetu nove
arheoloke spomenike, okolnosti njihova nalaza i topografske podatke nalazita. Posebno treba istaknuti Marunovu skrb o smjetaju spomenika. Nakon to su hodnici kninskoga samostana postali pretijesni i nedostatni za smjetaj nagomilane grae, Marun potie gradnju Prvoga muzeja hrvatskih spomenika. Kako ni na taj nain nije cjelovito rijeen problem prostora, fra Lujo kupuje susjednu kuu, a upuuje i apel hrvatskom narodu za spas kninske Tvrave te kupivi je, u jednu od njenih zgrada smjeta rimske spomenike. Voen milju o samosvojnosti hrvatskih starina i o opasnosti mijeanja s antikim starinama, ime bismo nae spomenike izloili, da jih priklopi sjaj jaih spomenika, karakterno vrst i odluan, ustrajan i nepokolebljiv kakav je ve bio, Marun ne odustaje od nakane da sagradi zasebni hrvatski arheoloki muzej, pa u dva navrata, prije i nakon Prvog svjetskog rata, u tu svrhu naruuje idejna arhitektonska rjeenja. Tu njegovu viziju ostvarili su tek njegovi nasljednici prije trideset godina, kada je hrvatska arheologija, kojoj je on utemeljitelj, u svom razvoju dosegnula ve zavidan ugled i osigurala sebi mjesto kao samosvojna arheoloka disciplina. Gradnjom Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika osiguran je prostor dostojan Marunova sna, u kojemu natpisi hrvatskih dostojanstvenika i vladara Trpimira, Branimira, Muncimira, Svetoslava, Drislava i Zvonimira, kao i najvea svjetska zbirka srednjovjekovnih naunica te najluksuznija konjanika oprema i maevi karolinkog doba trajno podsjeaju na visok kulturni i politiki doseg Hrvata u srazu s europskom srednjovjekovnom civilizacijom. Zasluga je Luje Maruna to nam ih je priskrbio svojim ustrajnim i nepokolebljivim marom. Tolikim, da je do pred samu smrt koja ga je zadesila 15. sijenja 1939., bio neraskidivo vezan uz teren i traganje za spomenicima. Ostvarilo se i predvianje ime Ljubia koji je Marunu ve na poetku njegova starinarskoga rada, shvativi njegovo iznimno znaenje za arheoloku znanost, uputio ove rijei: Udarili ste ve liepi poetak hrvatskoj, narodnoj arkeologiji, kojoj do sad ni znaka nebijae; nastojte o tom, da je podignete do stalnoga temelja, a tim ete si podignuti spomenik najzavidniji za sve vieke, jer to je Va obret, Vae djelo.
224

Arheoloka Istraivanja U Lici Had ARCHAEOLOGICAL RESEARCH in LIKA

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Arheoloka Istraivanja U Lici Had ARCHAEOLOGICAL RESEARCH in LIKA

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

A R H E O L O K A I S T R A I VA N J A U L I C I

H R VAT S K O A R H E O L O K O D R U T V O MUZEJ LIKE GOSPI

C R O AT I A N A R C H A E O L O G I C A L S O C I E T Y Z A G R E B MUSEUM OF LIKA GOSPI - GOSPI

ARCHAEOLOGICAL RESEARCH IN LIKA AND CAVE AND KARST ARCHAEOLOGY

H RVAT S K O A R H E O L O K O D R U T V O Z A G R E B MUZEJ LIKE GOSPI - GOSPI

ARHEOLOKA ISTRAIVANJA U LICI I ARHEOLOGIJA PEINA I KRA

Organizacijski odbor skupa u Gospiu: Gospi conference organization committee:

ISBN 978-953-7637-02-6 (Rijeka)

Nakladniko vijee: Editorial committee:

Naklada: Copies: Tisak: Printed by:

Kreimir Ragu Jasmina Osterman Lazo ukovi

Tatjana Kolak Dalibor unji Franko Oreb Mate Zekan

U Gospiu, 3. studenog 2008.

Urednica Tatjana Kolak

Primljeno: sijeanj 2008 UDK 903.4 (497.5 Veliki Vaganac)

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

Izdanja HAD-a 23/2008., 9-21

TAJANA TRBOJEVI VUKIEVI, KREIMIR BABI

Nalazi kostiju piljskog medvjeda (Ursus spelaeus) iz Cerovakih peina

Izdanja HAD-a 23/2008., 23-27

CAVE BEAR (URSUS SPELAEUS) BONES FROM THE CEROVAC CAVES

Izdanja HAD-a 23/2008., 23-27

BOKO LUGOVI, EMIL PODRUG

Primljeno: oujak 2008. UDK 903.21:552 (497.5 Bruane)

Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki

BOKO LUGOVI, EMIL PODRUG

DACITIC IGNIMBRITE LIKA EXAMPLE OF A STONE FOR MAKING BURNISHED IMPLEMENTS

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki

Dacitni ignimbrit liki primjer vulkanskog kamena za izradbu glaanih alatki

Izdanja HAD-a 23/2008., 29-39

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

stvom u kojem prevladava uzgoj goveda, ovaca i koza . Tome

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

Sl 2. brdo Velika Jankua Illus. 2 The Velika Jankua Hill

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Sl 3. Tlocrt pilje Jankue Illus. 3 Layout of the Jankua Cave

Sl 4. Tlocrt istraenih sondi (S 1-7) Illus. 4 Layout of investigated probes (S 1-7)

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta

Izdanja HAD-a 23/2008., 41-67

pilja Jankua prilog poznavanju bronanodobnih piljskih likih lokaliteta