24.2.2012.

MANAGEMENT
Management karakterizira proces voenja i upravljanja svim dijelovima organizacije, esto poslovne, zapoljavanjem i rukovanjem resursima (ljudskim, financijskim, materijalnim, intelektualnim ili neopipljivim).

Temelj managerskog odluivanja

Definicije Nain dobivanja stvari koje su napravili ljudi." Management je proces koji sprovodi jedna ili vie osoba kako bi se postigao rezultat do kojeg se ne bi dolo aktivnou samo jedne osobe." Proces transformacije inputa u outpute." Profesor: prof.dr.sc. Draen Barkovi Asistentica: Martina Bri

Management je ve sam po sebi vrlo sloena kategorija, a obuhvaa pet bitnih (pod)funkcija.
Management je skup aktivnosti kojima je namijenjeno postizanje ciljeva organizacije koristei njezine resurse efektivno i efikasno u okoliu koji se mijenja. Resursi se koriste kako bi se ispunila nakana managera. Efektivno znai ostvariti namjeravane rezultate, dok efikasno znai ispuniti ciljeve s minimumom resursa.
Voenje Kadrovsko popunjavnje

To su:

Planiranje

Kontrola

Organiziranje

prof.dr.sc Draen Barkovi

1.

Planiranje: identificirati ciljeve organizacije, formulirati programe, politiku i strategije za njihovo dostizanje.

4. Voenje: Zaposlenike dovesti do toga da ine ono to se od njih oekuje; motiviranjem uinka, voenjem prema ciljevima i informiranjem o njihovim zadacima. 5. Kontrola: postaviti standarde, usporediti i korigirati izvedbu sa standardima, tako da se planirano djelo ostvari.

2. Organiziranje: odluivati koji su resursi potrebni da bi se dosegli ciljevi organizacije, stvoriti radne grupe i dati im potrebne kompetencije i odgovornost za dostizanje ciljeva. 3. Kadrovsko popunjavanje: izbor, trening, razvitak, pozicioniranje i voenje zaposlenika unutar organizacije, kako da oni uloe svoje osobne potencijale.
prof.dr.sc Draen Barkovi

Management se esto zove Business Administration, a kole u kojima se ui Business Schools".

24.2.2012.

POVIJESNI RAZVOJ
Neki pisci trasiraju management: Sumerianski trgovci i graditelji egipatskih piramida Robovlasnici - problemi s eksploatacijom / motivacijom radne snage Inovacija arapskog brojanog sustava Kodifikacija dvostrukog knjigovodstva

19. Stoljee Adam Smith i John Stuart Mill dali su teorijsku osnovu za alokaciju resursa, proizvodnje i cijena.

Adam Smith

Eli Whitney, James Watt, Matthew Boulton su razvili elemente tehnike proizvodnje (standardizacija, procedure kontrole kvalitete... )
prof.dr.sc Draen Barkovi prof.dr.sc Draen Barkovi

20. Stoljee

Alfred Marshall i Leon Walras uveli nove osnove u teorijskoj potpori managementu. (Management = Betriebwirtschaftslehre!)
Joseph Warton ponudio kurs iz managementa (trea razina)

Frederick Winslow Taylor, Scientific management znanstveni management

Frederick W. Taylor

Frank i Lillian Gilbreth - studij vremena i motivacije Henri Fayol - opisao razliite grane managementa

Henri Fayol

Max Weber, Rensis Likert, Elton Mayo pristup managementu sa sociolokog gledita
prof.dr.sc Draen Barkovi prof.dr.sc Draen Barkovi

Max Weber

Peter Drucker napisao jednu od prvih knjiga o primjeni managementa (1946.) Ronald Fisher, Thorton Fry uvode statistike tehnike u management Patric Blacket kombinira te statistike tehnike s mikroekonomijom i postavlja temelje operacijskih istraivanja ili management science u managementu

Pred kraj 20.-tog stoljea u managementu se izdvaja est grana:

1. Managment ljudskog potencijala
2. Operacijski managment 3. Strategijski managment 4. Marketingmanagment 5. Financijski managment 6. Managment informacijskih tehnologija

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

24.2.2012.

21. Stoljee

Teko se moe podijeliti management na funkcionalne kategorije. Sve vie i vie procesi ukljuuju simultano vie kategorija. Mislimo u terminima procesa, zadatka, ciljeva u odnosu na management.
Postoje i grane managementa koje su u vezi s neprofitnim organizacijama ili vladom/upravom, a to su: Javna administracija Javni management

Poznate su tri teorije managementa: 1. klasini pristup u odnosu na upravljanje organizacijom; 2. bihevioristiki pristup u odnosu na upravljanje ljudima: 3. management science pristup (MS) se odnosi na Operacijski management.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Pokuaji integracije tri teorije managementa

Ova se integracija pokuava postii:

Sustavnim pristupom na organizaciju se gleda kao na skup dijelova koji su u meusobnim vezama, Sluajnim (contigency) pristupom (ideja je da ne postoji najbolji pristup za planiranje, organiziranje, kontroliranje).

Management se dogaa u multidimenzionalnom okruenju koje u velikoj mjeri utjee na odluku: Politika i pravna dimenzija Sociokulturalna dimenzija Ekonomska dimenzija Tehnoloka dimenzija Meunarodna dimenzija

prof.dr.sc Draen Barkovi

Pojmovi kao logika odluivanja ili ponaanje u odluivanju ukazuju samo na razliite pristupe. Prema tome se mogu teorijski pristupi svrstati u dvije grupe:
Teorijski pristupi u teoriji odluivanja

POJAM I DEFINIRANJE ODLUIVANJA

to je odluka( odluivanje)? 1. Odluka je izbor izmeu jedne od dvije ili vie alternativa (mogunosti). Odluivanje je proces u kojemu se izabire kurs aktivnosti. 2. Odluku se donosi svjesno. To znai jedno ograivanje prema intuitivnom ili nesvjesnom poslovanju ili ne poslovanju , reakcijama ili quasi odlukama .Svjesne se odluke esto donose na temelju nesvjesnih utjecaja (normi, vrijednosne predodbe, preferencije).

Normativne ili preskriptivne teorije odluivanja

Deskriptivne teorije odluivanja

Istraivanje loginih temelja i razvoj Kako i zato su odluke donesene u pravila za optimalne odluke praksi ovako , a ne onako.

24.2.2012.

3. Kriterij samoobaveze opisuje karakter povezanosti odluka, to znai zavretak misaonog razumijevanja i pretpostavke za ponaanje koje slijedi. Time se ograuje od iste misaone igre. Za preciznije istraivanje pojavljuju se pitanja: Izraavanja povezanih posljedica i uinaka Utvrivanje smislenih kriterija odluivanja za odnosni izbor

U literaturi nailazimo na brojne definicije, navedimo neke: Odluivanje je, istodobno, jedna od najfascinantnijih biolokih aktivnosti i predmet zastraujuih implikacija po cijelu ljudsku vrstu.

Odluivanje je po samoj definiciji proces koji traje odreeno (due ili krae) vrijeme, a zavrava donoenjem odluke. I dok se odluka, npr. o tome to pojesti za ruak, u pravilu donosi u jednom trenutku, istovremeno, npr. odluka na koje se trite kupaca orijentirati i slino, traje znatno due.

Za H. Koontza i H. Weihricha odluivanje bi se moglo definirati kao izabiranje smjera odnosno naina djelovanja izmeu vie inaica. U svezi s odluivanjem jest i davanje odgovora na sljedea pitanja: a) Gdje se neki posao mora obaviti? mjesto odluivanja b) Kada se neki posao mora obaviti? vrijeme odluivanja c) Kako se taj posao mora obaviti? - nain odluivanja d) Tko e obaviti taj posao? - osoba koja donosi odluke?

Za Barakaia odluivanje je proces rjeavanja problema, to znai da onaj koji odluuje mora vidjeti problem.
Rjeavanje problema je svjestan proces reduciranja razlike izmeu aktualne situacije i poeljne situacije. Rjeavanje problema ukljuuje donoenje odluke.

Pomo u odluivanju je u svakom sluaju postavljanje stanovitog vodia pomou kojega se dolazi do efikasne i efektivne (uinkovite) odluke na temelju dobro strukturiranog pristupa i dobro fokusiranog procesa znanog kao modeliranje ili paradigmatski proces. Rije paradigma dolazi od grke rijei paradeigma, znai model ili uzorak. Model predstavlja nain gledanja na svijet, podijeljeni skup pretpostavki koji pomae da razumijemo ili predvidimo ponaanje.

Modeli imaju snaan utjecaj na pojedince i drutvo jer je na pogled na svijet odreen naim pretpostavkama o njemu. Drugim rijeima, naa vizija je esto pod utjecajem toga to vjerujemo o svijetu; nae vjerovanje esto odreuje informacije koje vidimo. U odluivanju se suoavamo s pitanjem, kao to je, biti ili ne biti, tj. biti onakav kakvi elite ili ne biti. To je odluka. Strah od donoenja ozbiljne odluke je nova vrsta straha nazvana decidophobia, poznat je odgovornim managerima. Latinska rije decido ima dva znaenja. Moe znaiti odluiti ili otpasti. Biljke se zovu deciduous ako im lie opada u jesen.

24.2.2012.

Rije (o)padati se pojavila u sintagmi lie opada u 15. stoljeu. Izraz podrazumijeva oba znaenja. Donijeti pogrenu odluku izaziva strah od pada.

Budui da se management sam realizira kroz procese donoenja odluka s ciljem ispunjavanja razliitih poslovnih zadataka, manageri trebaju djelovati racionalno u dinamikoj i promjenjivoj okolini.

Gdje god je ostvaren dobar posao uinjena je hrabra odluka. U povijesti ovjeanstva nije zapamena niti jedna osoba koja bi vodila laki ivot. Tekoa u ivotu je izbor.

Od njih se, kao donositelja odluka, oekuje da primijene visoku razinu kvalitete odluivanja koja ovisi o razliitim faktorima: znanju i iskustvu managera, njihovoj sposobnosti da obuhvate i shvate problem, sposobnosti analize i sinteze s jedne strane i raspoloivosti informacija u njihovoj okolini s druge strane.

Smatra se da je sposobnost odluivanja naslijeena, a ne oblikovana. No, to je miljenje samo djelomino tono jer dobar manager se postaje onda kada neka osoba sa nekim prirodnim karakteristikama (inteligencija, radinost i zajedniki rad sa svojim blinjima) razvija te svoje sposobnosti putem prakse, razumijevanja i iskustva sve dok ne razvije cjelovitu sposobnost (odluivanje).

U ozbiljnom odluivanju koje ukalupljuje budue poslovanje, sloboda postaje opipljiva; ozbiljne odluke su objekt ekstremnog straha. Ozbiljne poslovne odluke koje bespogovorno oblikuju, vode i izravno upravljaju naom budunosti su krajnje zastraujue za poslovne managere. Te odluke zahtijevaju norme, ukljuuju standarde i usporeivanje izbora ciljeva.

Uenjem strukturiranog, dobro fokusiranog pristupa procesa odluivanja smanjuje se decidophobia. Dragulj primijenjene znanosti o managementu (Applied Management Science) je da ona preokree staru izreku da su manageri roeni, ne stvoreni u mit. Ako netko moe vladati primjenom znanosti o managementu, tada nije preveliki problem ovladati bilo kojom odlukom. Cilj je strunjaka iz znanosti o mangementu iskljuiti decidophobiu.

Objekt: predmet odluivanja

Odluke u poduzeima usmjerene su na gospodarske dogaaje ili imaju barem jedan aspekt iz poduzea. Utoliko vie ima smisla za njihovu prosudbu posegnuti za ekonomskim principima i postaviti ih za temelj izbornih aktivnosti. Bitni aspekti su princip ekonominosti i princip financijske ravnotee.

24.2.2012.

Subjekt: Donositelj odluke

Ne moe se poi od toga da se donositelji odluke ponaaju kao homo oeconomicus (ekonomski ovjek). Premise toga modela su: iskljuiva orijentacija na ekonomske ciljeve parametri odluivanja su dovoljno poznati odluuje se i posluje racionalno

Te premise su dodue pogodne da modelu daju teorijsku i normativnu pomo u odluivanju. U stvarnosti to ne odgovara stvarnoj datosti i zato mogu praktini problem odluivanja poduprijeti samo uvjetno.

Odluivanje je traenje rjeenja.

Ono se razlikuju od pronalaenja optimalnog rjeenja u objektivnom i matematikom smislu kao i od jednostranog naglaavanja kompleksnih i iracionalnih utjecaja na ponaanje u odluivanju koje kada se u sredite stavlja donositelj odluke mora biti subjektivno.

Donositelj odluke se trudi oko racionalnih rezultata, svjestan je ogranienja koja proizlaze iz nepotpunih informacija i saznanja okoline podruja odluivanja i subjektivnosti vlastitih vrijednosnih mjera. Ovo je prikazano kao integrativna teorija odluivanja. Time se eli pojasniti da se u procesu pronalaenja odluke uzimaju u obzir kako individualno psiholoki tako i grupno dinamini aspekti kao metode loginog zakljuivanja.

Normativne(preskriptivne) teorije odluivanja formalni, logini temelji i pravila racionalno dokazivi konani zakljuci koritenje spoznaja iz matematike i posebno teorijske statistike Pravila odluivanja

Deskriptivne teorije odluivanja kako i zato su odluke u praksi donesene ovako a ne na neki drugi nain koritenje spoznaja posebno iz psihologije i sociologije Ponaanje kod odluivanja

Pogreke u odluivanju
U ovisnosti o kontekstu odluke, ona moe biti strukturirana i nestrukturirana.
1. Strukturirane se odluke donose esto, ponavljaju se, sve su relevantne informacije poznate. Ovakve odluke su programibilne. Rjeenja za donoenje odluke u ovoj situaciji nedvosmislena su i lako dostupna. 2. Nestrukturirane odluke moraju biti donesene u tek nastalim situacijama. Ove odluke su esto unikatne i evidentan je manjak informacija i podataka potrebnih za rjeenje problema. Ove su odluke neprogramirane. Za njih moe biti poznata opa strategija, mogu biti poznata generalna naela i smjernice za donoenje odluke, ali optimalnost donesene odluke ne moe se garantirati.

Integrativna teorija odluivanja

Nositelj odluke trudi se postii objektivne i racionalne rezultate Prihvaanje subjektivnih mjera vrijednosti i nepotpunih informacija Koritenje spoznaja iz mnogih znanstvenih podruja izmeu ostalih iz matematike, ali i psihologije i sociologije

Proces odluivanja

24.2.2012.

Neke od najeih zamki u donoenju odluke su: neprepoznavanje prioriteta, nekonzultiranje drugih, nekoritenje iskustva prethodnika, nepriznavanje pogreke, obeavanje nemoguega, aljenje za donesenim odlukama, kreiranje kriznih situacija neprikupljanje i neprovjeravanje podataka koji su podloga za odluivanje.

Najee su pogreke u donoenju odluka: ignoriranje problema, prihvaanje prvog rjeenja, uporno koritenje starih rjeenja, traenje savrenog rjeenja, pretjerana sigurnost i optimizam, podravanje jednom donesene odluke, otpornost uvjerenja, pogreka reprezentativnosti , pogreka dostupnosti i nain prezentacije.

Struktura pronalaenja odluke Opaanja i ciljana empirijska istraivanja uvijek su nanovno pokazivala kako su vrlo esto donesene odluke, a da donositeljima odluke nisu bile jasne prilike u kojima se nalaze. Strukture bi trebale uiniti pojedine korake u pronalaenju odluke svjesnijim i dati im potrebni prostor. U okviru grupnog odluivanja kada se vie osoba mora dogovoriti o zajednikoj odluci - strukture mogu sprijeiti prerano favoriziranje i obranu rjeenja.

Odluka kao proces

Cilj procesa pronalaenja odluke je, pod zadanim uvjetima rijeiti postavljeni zadatak pri raspoloivim alternativama na optimalan nain mjeren na vlastitom cilju i vrijednosnim prosudbama. Zato treba: Kritino razmiljanje, npr. o stvarnom postavljanju problema i otkrivanju proturjenosti. Kreativnost i fantaziju da se pronau nove alternative za nove pristupe rjeenju. Trezveno odvagivanje. Raslanjivanjem procesa odluivanja na pojedine korake, nastala struktura e pomoi da se izbjegnu obostrane prepreke, dakle npr. tijek razmiljanja kreativnosti nee se prekinuti preranom kritikom.

Proces odluivanja. Podjela po H.A. Simonu

Modeli za raslanjenje procesa odluivanja u pojedine faze

Postoji vie pogleda na proces donoenja odluke. H.A. Simon pripisuje tri elementa procesu donoenja odluke izbor izmeu :

Faza obavjetavanja

1) Organizacijski ciljevi 2) Procedura istraivanja i skaniranja 3) Sakupljanje podataka 4) Identifikacija problema 5) Klasifikacija problema 6) Izvjetaj o problemu

Faza oblikovanja

(1)pronalaenje prigode za odluivanje, (2) pronalaenje moguih smjerova akcije i (3) izbor izmeu smjerova akcije ili izraeno na drugi nain:

7) Formulacija modela 8) Skup kriterija za izbor 9) Istraivanje alternativa 10)Predvianje i mjerenje outputa 11) Rjeenje modela 12) Analiza osjetljivosti (13) Izbor najbolje alternative (14) Plan primijene (15) Oblikovanje sustava kontrole

Faza izbora

prof.dr.sc Draen Barkovi

24.2.2012.

1. Faza obavjetavanja: u toj se fazi pored ostalog utvruje problem odluivanja, klasificira se i eksplicitno formulira. 2. Faza oblikovanja: izmeu ostalog postavlja se ili izabire model za rjeavanje problema, trae se mogue aktivnosti poslovanja, provode se predvianja i daju opaske. 3. Faza izbora: utvruje se, odnosno izabire se jedno rjeenje, posebno se izabiru potrebne aktivnosti poslovanja.

4. Faza primjene: Ta faza predstavlja proirenje originalnog Simonovog modela u kojoj se primjena rjeenja uzima u obzir kao dio procesa odluivanja. Witte daje prednost zabiljeki da se donoenje odluke odvija kao ukupan proces koji sadri aktivnosti koje se mogu razaznati i posebne aktivnosti: sakupljanje informacija, razvoj alternativa, procjena alternativa i izbor

Njemaki autori Heinen i Szyperski ovako prikazuju proces odluivanja:

Proces odluivanja. Raslanjenje po Heinenu

Poticajna faza Faza traenja

Stvaranje volje Izbor-/Faza optimiranja Provedbe -/Faza realizacije Provoenje volje Faza kontrole

1. Poticajna faza: ovdje se istie proces stvaranja volje, u pravilu prepoznavanjem otvorenih problema. Poticaji se mogu izvesti na primjer iz analize poduzea usporeivanjem stanja treba je. 2. Faza traenja: za rjeavanje zadatka trae se alternative poslovanja. Pritom se istovremeno moraju pribaviti informacije o odnosnim ogranienjima i posljedicama pored kojih se nastoji postii cilj. esto se mora posegnuti za prognoziranim vrijednostima umjesto jednoznanih podataka.

3. Izbor, faza optimiranja: one alternative koje se uz dane uvjete i prihvaene kriterije pokazuju doputenim, vrednuju se i usporeuju i ako je mogue rangiraju da bi se na kaju izvrio izbor. 4. Provedba, faza realizacije : nakon stvaranja volje prelazi se na ostvarenje izabranih alternativa, dakle na provoenje volje.

Proces odluivanja. Raslanjivanje po N. Szyperski Spoznajna faza 1) Spoznaja problema 2)Prepoznavanje problema, identificiranje i strukturiranje 3) Generiranje pouzdanih alternativa rjeenja 4) Rjeenje realnog problema na koncepcijskoj razini

Koncepcijska faza

5. Faza kontrole: ovdje se ispituje u kojoj je mjeri provoenje volje uspjeno

Realna faza

5) Programiranje postupka kod realnog rjeavanja problema 6) Praktino rjeenje realnog problema

24.2.2012.

Pregled razliitih autora kako u zemlji tako i u svijetu, u pogledu odreivanja broja faza u procesu odluivanja moemo klasificirati u dvije osnovne skupine: 1. autori za koje proces odluivanja zavrava donoenjem odluke pa e takovo njihovo poimanje procesa odluivanja uvjetovati odreeni , manji broj faza u tom procesu, 2. autori koji na proces odluivanja gledaju ire pa predviaju vie faza, ak i nakon donoenja odluke.

Koncept procesa odluivanja

Inicijator Prepoznavanje potrebe odluivanja 1 2 3 4 5 6 Obrada stanja je Svjesnost okolnosti odluivanja Konkretiziranje problema odnosno nedostataka Okretanje mislima za rjeenje Utvrivanje mjera za prosuivanje rjeenja Orijentacija prema cilju Skupljanje metoda rjeavanja Aktiviranje kreativne faze Vrednovanje alternativa Spoznajno ispitivanje na osnovu mjera Procjena dodatnih uinaka (Npr. .rizici, posljedice) Uvaavanje umreavanja odluka u jedinstveni okvir Zakljuak Obavezna odluka kao ugovoreni cilj Poslovne aktivnosti
prof.dr.sc Draen Barkovi

Teorija racionalnog odluivanja Racionalnost se esto odnosi na proces odluivanja od njegovog poetka do kraja ili na neki dio uzorka ponaanja koji popunjava proces. Za neku akciju se prosuuje da je racionalna ili neracionalna u skladu s perspektivom sudionika ili promatraa. Neredovito su sama odluka kao i proces kojim se ona donosi podvrgnute slinoj prosudbi. Pojam racionalan ima dakle odreenu metodoloku konotaciju koja se kasnije primjenom iskrene.

Raconalni izbor ili racionalno odluivanje je skupna oznaka za razliite pristupe u ekonomskoj i sociolokoj teoriji . Openito opisuju ti pristupi subjekte (aktere) racionalnog ponaanja, pri emu ti subjekti na temelju preferencija pokazuju ponaanje koje maksimizira korisnost. Povijesno se orijentiraju teorije racionalnog ponaanja na klasinu ekonomiju Adama Smitha i pozivaju se na Max Weberov program sociologije. One pokuavaju kompleksne drutvene aktivnosti obuhvatiti to je mogue jednostavnije pomou modelskih pristupa. Racionalna teorija izbora dosta se jako usmjerila na matematiku, konvergirajui usko s trendovima mikroekonomije.

Neki ekonomisti su pokuali kolonizirati podruja koja su okupirali socioloki znanstvenici. Taj trend prema matematikim modelima racionalnog izbora bio je oigledan na takvim podrujima kao to su teorije glasovanja i sastavljanja koalicije na podruju politikih znanosti (Downs 1957; Buchanan i Tullock 1962; Riker 1962) , objanjenja odnosa izmeu etnikih manjina (Hechter 1987) i manje matematiki strogo, drutvena pokretljvost i reprodukcija klasa (Goldthrope 1996, Breen i Rottman 1995).

Ekonomisti poput Beckera (1976, 1981) postavili su teorije kriminala i enidbe. Buchanan je vjerovao da pojedinci u politici nastoje maksimizirati neto prihod isto tako kako bi to uinili na tritu: oni prate vlasiti interes . Takoer vjeruje da zakonodavac trguje glasovima da bi ozakonio korist za posebne grupe kojima ti glasovi pripadaju, a ta lojalnost rezultira naprezanjem dravnog prorauna. Za Arrowa, najbolji mehanizam odluivanja osim trita je demokracija. Njegova najpoznatija knjiga Social Choice and Individual Values koja stavlja u relaciju kolektivni izbor s individualnim preferencijama i trasira logike potekoe agregiranja preferencija pobudila je veliko zanimanje.

24.2.2012.

Arrow je prvi od svojih znanstvenih kolega uvjerljivo pokazao da je dotada uvrijeeno miljenje o djeljivosti nacionalne ekonomije od politikih znanosti za analizu drutvenih problema neodrivo. On istrauje logike mogunosti agregiranja preferencija pojedinih glasaa na drutveno odluivanje. Rezultat je danas poznat (ili bi trebao biti) svakom studentu kao Arrow paradoks: demokratsko veinsko odluivanje ne vodi uvijek do logino smislenih (znai tranzitivnih )odluka. Posebno se moe uoiti trend radova onih marksista koji su u teoriji racionalnog izbora vidjeli temelj Marxove teorije klasa i izrabljivanja (Elster 1983, 1986; Roemer 1988).

Pojam raconalnosti je razliito definiran od brojnih autora. Hitt je napr. rekao: ovjeka se ponekad usporeuje s racionalnom ivotinjom. On je inteligentan ; on prakticira razmiljanje; on koristi logiku; i on argumen tira sa znanstvene toke gledanja. U stvari, ovjek se podrazumijeva samo kao racionalna ivotinja.

Baumol govori o racionalnom odluivanju kao o najboljoj usluzi ciljevima donositelja odluke, ma to oni bili. Takvi ciljevi mogu ukljuivati elju poduzea da maksimizira profit, vlade da maksimizira blagostanje stanovnitva ili neku drugu elju vlade, na primjer , da maksimizira mo svoje vojske. Pojam racionalan ne oznaava ni povjerenje niti nepovjerenje prema samom cilju.

Racionalno ponaanje ili racionalnost je sr koncepa odluivanja. Racionalnost u smislu ove postavke je oigledno relativan koncept. Da li je neka dana aktivnost - ili odluka da se ona izvri racionalna zavisit e o ciljevima koji bi aktivnost trebala ostvariti i o relevantnim empiriskim informacijama koje stoje na raspolaganju u vremenu odluivanja. Slobodnije reeno, neka aktivnost e se klasificirati racionalnom ako na temelju pribavljenih informacija nudi optimalne izglede za postizanja njezinog cilja.

Odreena vrsta pojednostavljenja pojma racionalnosti javlja se u okviru managerskog odluivanja. Ako je jedna odluka bila racionalna, ne znai da e donositelj odluke biti uvijek racionalan u odluivanju. Neki manager moe, na prmjer, biti oito racionalan u jednoj situaciji odluivanja i prividno neracionalan u drugoj. Premda se pretpostavlja da bi idealni racionalni donositelj odluke trebao biti racionalan kod svih izbora u svim vremenima, bilo bi ipak teko i neprofitno analizirati iroki splet odluka koje je donijela pojedina osoba.

Mnogi autori, posebno u managementu, vjeruju da racionalno ponaanje znai donjeti odluku koja nakon ispitivanja svih alternativa (u preciznijem argonu teorije odluivanja opcija) obeava maksimiziranje poslovnim zadovoljstva ili koristi donositelja odluke. Kraj racionalnog ponaanja, u skladu s ekonomskom teorijom, je maksimiziranje profita u firmama i maksimiziranje koristi u sluaju ljudi, openito.

Zbog toga bi bilo pogreno klasificirati osobe, a ne odluke, kao racionalne.

10

24.2.2012.

Za svoj pionirski rad na procesima donoenja odluke u ekonomskim organizacijama Herbert A. Simon je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 1978. godine. On je tvrdio da kapitalistiki poduzetnik, poznavajui ogranienja (zbog nedovoljne tonosti trinih informacija kao i odreenog stupnja nepredvidivih neekonomskih ogranienja) ne tei maksimiziranju svoje proizvdne funkcije, nego postavlja daleko skromnji cilj.

U poslovanju poduzea e biti izabrana ona rjeenja koja su u relacijama zadovoljavajueg: zadovljavajui udio na tritu, zadovoljavajua razina proizvodnje, zadovoljavajua visina profita, zadovoljavajui iznos koji se mora izdvajati za propagandu, itd.

prof.dr.sc Draen Barkovi

Herbert A. Simon je time implicitno izrazio gledite da nije doputeno pokuavati istraivati svaku aktivnost jer po njegovom konceptu ograniene racionalnsti ljudski um ima ogranieni kapacitet da bi mogao shvatit sve alternative ukljuene u odluivanje. Zato zakljuuje da je stvarniji onaj racionalan izbor koji zadovoljava , ili je jednostavno dovoljno dobar za namjeravane ciljeve, makar ne maksimizira zadvoljstvo ili korist

Teorija racionalnog izbora u ponaanju potroaa:

1. Potroa se suoava sa skupom poznatih alternativa izbora.
2. Za svaki par alternativa (A i B), potroa preferira ili A u odnosu na B, preferira B u odnosu na A, ili je indiferentan izmeu A i B. To je aksiom potpunosti.

3. Ove preferencije su tranzitivne. Naime, ako potroa preferira A u odnosu na B i B u odnosu na C, tada nuno preferira A u odnosu na C. Ako je indiferentan izmeu A i B, i indiferentan izmeu B i C, tada je nuno indiferentan izmeu A i C.
4. Potroa e izabrati alternativu koju najvie preferira. Ako je potroa indiferentan izmeu dvije ili vie alternativa koje se preferiraju svim ostalim, izabrat e jednu od njih sa specifinom karakteristikom u odnosu na preostale koje su neodreene. Kada ekonomisti govore o racionalnom ponaanju Misle samo na ponaanje koje je u skladu s gornjim aksiomima

Racionalna teorija izbora obino prikazuje preferencije pomou funkcije korisnosti. To je matematika funkcija koja dodjeljuje brojanu vrijednost svakoj moguoj alternativi s kojom se suoava donositelj odluke. U jednom jednostavnom primjeru pretpostavimo da potroa kupuje dva dobra. Oznaimo s x broj jedinica dobra 1 a s y oznaimo broj jedinica dobra 2 koja se kupuju. Funkcija korisnosti izraena je s U =U(x,y), gdje U(.,.) oznaava broj (korisnost) za svaki skup vrijednosti za x i y. Pretpostavlja se svojstvo velikog broja specifinih funkcija oblika U(,). Analiza se u ni u kojem sluaju ne ograniava na samo na dva dobra, premda je u mnogim sluajevima pogodno uzeti da je x dobro za koje se zanimamo, y sastavljeno dobro koje predstavlja potronju svega samo ne dobra x.

prof.dr.sc Draen Barkovi

11

24.2.2012.

Za funkciju U(,) se uobiajeno pretpostavlja da posjeduje odreena svojstva. Prvo, openito se pretpostavlja da je vie preferirano u odnosu na manje tako U raste s poveanjem x i y. Drugi nain da se to kae je tvrdnja da je marginalna (granina) korisnost pozitivna gdje pojam marginalna korisnost oznaava promjenu u korisnosti proizalu s malim porastom koliine dobra koje se potroi. Drugo svojstvo od U(,) je opadajua marginalna korisnost, to znai da (pozitivna) marginalna korisnost svakog dobra postaje manja i manja to se vie potroi dobra od trenutka njegovog prvog koritenja. Kod pete ili este potronje bit e jo uvijek pozitivna, ali mnogo manja.

Vaan rezultat u teoriji potronje je da se relacije izmeu preferencija mogu predstaviti funkcijom korisnosti samo ako relacije zadovoljavaju zahtjeve preferencija u pogledu potpunosti i tranzitivnosti. Analiza racionalnog izbora openito poinje s premisom da neki agent ili grupa agenata maksimizira korisnost znai izabire preferirane alternative. To je jedan dio prie. Drugi vaan element procesa izbora je postojanje ogranienja. Postojanje ogranienja ini izbor potrebnim i jedna je vrlina teorije racionalnog izbora da ona eksplicitno odgovara na pitanja supstitucije ( trade off) alternativa.

Tipino je ogranienje u jednostavnom problemu izbora potroaa ogranieni proraun koji govori da potroa ne moe u jednom periodu potroiti vie od dohotka kojim raspolae. U modelu vie period dozvoljeno je posuivanje, ali u sluaju ogranienja potroa mora biti sposoban vratiti posuenu svotu Koritenje funkcije korisnosti znai da se ideja agenta da uini preferirani izbor izmeu raspoloivih alternativa translatira u matematiki zadatak optimiranja s ogranienjem. To znai, pretpostavlja se da agent ini doputeni izbor (doputeni u smislu da nije zabranjen postavljenim ogranienjima) kojim ostvaruje najveu moguu vrijednost svoje funkcije korisnosti.

Metode optimiranja uz ogranienja (temeljene na diferencijalnom raunu ili teoriji skupova) su u matematici dobro razvijene. Rjeenje problema optimalizacije uz ogranienja openito vode do pravila odluivanja. Ta pravila pokazuju kako maksimiziranje korisnosti daje razliite rezultate ako se mijenjaju okolnosti kao to su promjena cijene dobra ili dohodak.

Trei element u analizi racionalnog izbora ukljuuje pretpostavku o okruenju u kojem se vri izbor. Jednostavni ekonomski modeli su esto ogranieni na izbore izvrene na tritu koji pokazuju koliko e mnogo potroa kupiti od svakog dobra (ili firma eli proizvesti)kod svakih zadanih okolnosti. etvrti element analize racionalnog izbora je rasprava o tome kako izbori razliitih agenata mogu stvoriti meusobnu konzistentnost. Takva situacija konzistentnog izbora u kojoj je svaki agent subjekt optimalizacije uz ogranienja zove se ravnotea (ekvilibrij).
prof.dr.sc Draen Barkovi

Na tritu svjee rajice, na primjer, izbori kupca i prodavaa su konzistentni ako je koliina rajica koju potroai ele kupiti po prevladavajuoj cijeni jednaka koliini koju firma eli proizvesti i prodati po toj cijeni. U tom i slinim jednostavnim trinim modelima, cijena igra kljunu ulogu u uspostavljenju ravnotee. Ako potroai ele kupiti vie nego firme proizvode, ponudit e se via cijena koja e inducirati veu proizvodnju kod firmi i smanjiti eljenu kupnju kod potroaa. Ako potroai ele kupovati manje od onoga to su firme proizvele, rezultirajua prezasienost smanjit e cijenu to e reducirati proizvodnju firmi i poveati kupnju kod potroaa.

12

24.2.2012.

Peto i posljednje, u odsustvu boljeg razmiljanja o nametanju kontrole cijene od strane vlade, analitiari pribjegavajui teoriji racionalnog izbora openito pretpostavljaju da rezultati u (ravnotei) ekvilibriju modela su adekvatni predstavljanju onog to se dogaa u stvarnom svijetu.

Upravo izloeni koncept maksimiziranja korisnosti sasvim prirodno proizlazi iz koncepta maksimiziranja ponaanja koji ima korijen u tradicionalnoj ekonomskoj teoriji koja postulira ekonomskog ovjeka. Uz tu pretpostavku, odluivanje je jednostavno proces maksimiziranja oekivane korisnosti. Maksimiziranje (ponaanja) pretpostavlja da je donositelj odluke ukljuen u procese informiranja. U krajnjem sluaju se od njega oekuje da generira kompletni skup alternativa, da specificira sve mogue rezultate i da procesuira alternative i usporedi ih prema nekim kriterijima.

To u gornjem primjeru znai da e teoretiar u svom modelu racionalnog izbora objasniti promjene aktualne cijene rajice promatrane u stvarnom svijetu gledajui na mogue sluajeve promjene cijene rajice u ravnotei (ekvilibriju).

Koncept ekonomskog ovjeka originalno proizlazi iz filozofije hedonizma koja tvrdi da pojedinci kalkuliraju s aktivnostima koje e maksimizirati njihove vlastite interese i u skladu s time se ponaaju.
Adam Smith se oslanja na tu filozofiju kada tvrdi da je potraga za vlastitim ciljem dovoljna da opravda interakciju izmeu kupca i prodavaa na tritu. Tog ekonomskog ovjeka (homo oeconomicus) koji u stvarnosti ne postoji kao bitni kamen izgradnje modela je oslikao Adam Smith; on je sposoban vidjeti svoj najbolji ekonomski interes i postupati u skladu s tim. Naime racionalno i u vlastitom interesu.

Zagovornici maksimiziranja ponaanja su prije svega manageri u poslovnim organizacijama u kojima je primarni cilj profit, prodaja i rast resursa.

Donositelji managerske odluke u uslunim organizacijama javnog sektora oigledno nisu zainteresirani za profit i prodaju.
U prigodnim prilikama i oni pokuavaju maksimizirati resurse u obliku operativnog prorauna i kapitalne imovine.

Za zagovornike maksimizranja ponaanja cilj je profit. Nobelovac Milton Friedman ima ovaj stav:

Malo trendova moe tako temeljito minirati same temelje naeg slobodnog drutva kao prihvaanje drutvene odgovornosti korporativnih slubenika radije nego da zarade toliko novaca za svoje stakeolders koliko je to mogue. To je temeljna subverzivna doktrina

Rostow navodi sluaju maksimiziranja profita kada primjeuje ako je, kako se uvrijeeno misli, sr korporativnog vodstva pokuati ostvariti manje od maksimalnog profita, poslijeratno iskustvo je elokventni primjer da takvo vodstvo vodi do ozbiljnog nefunkcioniranja gospodarstva kao cjeline.

Milton Friedman

prof.dr.sc Draen Barkovi

13

24.2.2012.

Machalup sa gledita da je: maksimiziranje novanog profita svakako najjednostavnija funkcija cilja, ali ona samo funkcionira u sluaju firme koja je izloena snanom natjecanju. On takoer misli da firma kada zaradi vie nego dosta novaca ne bi trebala sav taj novac uloiti u stvaranje jo veeg profita. Bolje je investirati ga u neke druge stvari, poput usluga to bi se moglo tumaiti kao obzir prema nacionalnom interesu i vratiti se firmi kao indulgencija na mogui suvini luksuz.

Neki ekonomisti su predlagali da poslovne organizacije trebaju maksimizirati neke druge ekonomske ciljeve , a ne profit. Baumol dodjeljuje profitu sekundarnu ulogu iza prodaje. On dokazuje da je prodaja sama po sebi kraj i da je sve to se od poslovne firme zahtjeva minimalna prihvatljiva razina profita.

William Baumol

prof.dr.sc Draen Barkovi

Tako dugo dok je profit dovoljno visok da su stakeholdersi zadovoljni i adekvatno doprinosi financijskom rastu firme, management e pokuavati poveavati prihode iz prodaje.

Japanske su kompanije, na primjer, dobro poznate po svojim korporacijskim prioritetima kao to su zaposlenje radnika do kraja ivota i preferencijama da sklapaju poslove s japanskim firmama. Manageri su poput drugih ljudskih bia. Njihovi motivi su razliiti i kompleksni. Ako imaju izbora, mnogi manageri e preferirati kontroliranje najveih firmi u odnosu na najprofitabilnije. Neki e biti fascinirani tehnologijom i zato e potroiti mnogo na istraivanja i razvoj to umanjuje profit. Drugi e biti motivirani eljom da ine neto dobro i zato e neto novaca od stakeholdersa dati bolnicama i kolegama.

Protivnici maksimiziranja korisnosti

Sluajevi u kojima se istupa protiv koncepta maksimiziranja ponaanja pozivaju se na pretpostavke tradicionalne ekonomske teorije u vezi zatvorenog modela odluivanja.
Ukratko, zatvoreni model pretpostavlja: 1) sposobnost pribavljanja najveeg broja informacija vanih za cilj, 2) mogunost kvantificiranja sakupljenih informacija, 3) poeljnost zanemarivanja informacija koje nisu pripremljene u kvantitativnom obliku.

Drucker kae: Prvi test svakog posla nije maksimiziranje profita nego postizanje dostatnog profita da se pokriju rizici ekonomskih aktivnosti i na taj nain zaobie gubitakkoncept (maksimiziranja profita) je loiji od irelevantnosti: on teti.

Izraz maksimiziranja je pogrean iz jednog specifinog razloga. Prvo, postoji empirijska evidencija o konfliktu interesa izmeu zadovoljenja managerove koristi i traenja profita. Manageri bi mogli nastojati maksimirati svoj korist na raun koristi stakeholdersa. Ne postoji evidencija da manageri proputaju izvui zadovoljstvo iz poluenih ekonomskih ciljeva makar oni bili manji od maksimalne razine. Niti postoji evidencija da se kod postizanja maksimalnog ekonomskog cilja, nuno povealo zadovoljstvo managera.

Peter Drucker

prof.dr.sc Draen Barkovi

14

24.2.2012.

Zadovoljavanje (satisfaction)
Managersko odluivanje koje tei samo rjeenjima koja su prihvatljiva naziva se zadovoljavajue. Neki analitiari, meu njima i Nobelovac Herbert Simon su zakljuili da je odluivanje u industriji i vladi esto tipa zadovoljavajueg rjeenja. Sredinja propozicija koncepta zadovoljavanja je u izboru izmeu alternativa, donositelji odluke nastoje zadovoljiti rezultat. Najvei broj ljudskog odluivanja bilo pojedinanog ili organizacijskog bavi se otkrivanjem i izborom zadovoljavajue alternative; samo se u iznimnim sluajevima bavi otkrivanjem i selekcijom optimalnih alternativa.

March i Simon napravili su kljunu distinkciju izmeu optimirajuih i aktivnosti zadovoljavanja kako slijedi: Alternativa je optimalna ako (1) postoji skup kriterija koji dozvoljavaju usporeivanje svih aktivnosti i (2) alternativa koja je u pitanju se preferira prema tim kriterijima u odnosu na sve druge alternative. Alternativa zadovoljavanja je (1) ako postoji skup kriterija koji opisuje minimalno zadovoljstvo kod svih alternativa i (2) (2) alternativa koja je pitanju zadovoljava ili premauju sve od tih kriterija.

Krivulje indiferencije i pravac prorauna

Toke krivulje indiferencije su kombinacija dobara odnosno jedne odreene zadane razine vrijednosti korisnosti. Pravac prorauna predstavlja kombinaciju dobara koja popuno iscrpljuje zadani proraun. Sve toke koje ne lee iznad pravca prorauna predstavljaju kombinaciju dobara koje zadovoljavaju ogranienje, to znai da ih donositelj odluke moe financirati. Rjeenje zadatka maksimiziranja je presjek pravca prorauna s najviom moguom krivuljom indiferencije. Tada je uobiajeno pravac prorauna tangenta na krivulju indiferencije i daje tono jedan presjek odnosno rjeenje (x1*, x2*).

Ograniena racionalnost Simon

Dok je racionalno odluivanje u ekonomskim znanostima u nekim teorijama znaajna paradigma (npr. Teorija principal agent) jer zadovoljava mnoge modele u sociologiji i politikim znanostima predmet je kontroverzne rasprave. Glavna toka sporenja je metodoloki individualizam, raspravlja se da li se drutveno ponaanje i zakoni mogu odrediti putem ponaanja pojedinaca ili drutvene aktivnosti pokazuju vlastite zakonitosti.

Slabija verzija te kritike predbacuje pristupu raconalnog odluivanja zanemarivanje kompleksa drutvene strukture problema. Kritici je izloen i modelski pristup problemu. Postoji empirijska evidencija da ljudi posluju racionalno samo ogranieno. Najvei broj teoretiara uvaava da je racionalno maksimiziraje korisnosti oigledan osnovni pristup iz kojega se modeli mogu prilagoditi odreenim situacijama.

Herbert Artur Simon

15

24.2.2012.

Teorija o odnosu principala i agenta

Premda nije posve nova, teorija o odnosu principala i agenta, ponekad jo nazvana i teorija posredovanja, je jedan dio teorije odluivanja koji je obiljeen u novije vrijeme dinaminim razvojem. Temeljni model odnosi na situaciju kada jedna osoba, tzv. donositelj odluke, mora odluiti ali isto tako preuzeti i posljedice te odluke. Relacija principal-agent se pojavljuje uvijek kada postoji odnos u kojem dobrobit jedne osobe ovisi o drugoj osobi. Agent je osoba koja djeluje, a principal je strana na koju se to djelovanje reflektira. Manageri i radnici su agenti, a poduzetnik (vlasnik posla) je principal. Problem principal-agent je u tome to manageri mogu slijediti vlastite ciljeve na raun manjeg profita poduzetnika.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Primjer problema principal-agent

Manageri privatnih poduzea mogu stoga slijediti svoje vlastite ciljeve. to su zapravo ti ciljevi? Jedno gledite ukazuje da se manageri vie zanimaju za rast nego profit; bri rast poduzea i vei udio na tritu donose vie tijeka gotovine koji onda donosi managerima ugled.

Principal drutvo vlasnik poduzea manager u poduzeu pacijent klijent

Agent poduzee manager podreeni lijenik odvjetnik

Odluka priprema protiv teta strateka odluka konkretna odluka lijeniki postupak savjet

Drugo gledite ne naglaava toliko rast koliko korist koju manageri stjeu na svom poslu, ne samo iz profita, ve iz respekta koji prema njima pokazuju nadreeni, snage kojom kontroliraju korporaciju, dugog prava na posao.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Objektivno, manager nema prevelike mogunosti da odstupa od ciljeva vlasnika:

Prvo, dioniari se mogu glasno potuiti ako imaju osjeaj da se manageri ponaaju neodgovorno, u iznimnom sluaju mogu povesti postupak udaljavanja s posla. Drugo, moe se razviti jako trite za kontrolu korporacije. Ako se radi loeg upravljanja pojave ponude za preuzimanje poduzea, bit e to poticaj managerima da se zauzmu za poveanje profita. Tree, moglo bi se razviti trite za managere. Ako je potranja za managerima koji osiguravaju maksimalni profit velika, oni e postizavati velike plae koje e poticati druge managere da i sami slijede sline ciljeve.

Ako principal ne moe utjecati na odluku agenta, onda ovaj obino pokuava minimizirati svoje napore zanemarujui trenutne posljedice. S druge strane u modelu principal-agent predviena je kompenzacija koju principal plaa agentu. To plaanje ovisi o rezultatu agentove odluke koja pogaa principala ili pak o informacijama do kojih je doao, stoga se tu radi o funkcionalnim vezama. Funkcija kompenzacije potaknut e agenta da djeluje u skladu s principalovim interesom. Odreivanje funkcije kompenzacije glavni je problem u teoriji o odnosu principala i agenta.
prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

16

24.2.2012.

Agent (nalogoprimatelj), koji eli ispuniti neke zadatke za principala (nalogodavatelja) na najbolji nain, raspolae poslovnim alternativama koje koristi u ostvarivanju svojih ciljeva ali i ciljeva principala (konflikt ciljeva agenta i principala). Pritom je principal samo nepotpuno informiran o agentu i njegovom djelovanju (asimetrija informacija).

Koncept vrijednosti
Koncept vrijednosti je varav. Za njega postoje brojna tumaenja. Vrijednost nije novi koncept.

Pored operativnog zadavanja cilja kako bi se prevladao taj konflikt ciljeva u teoriji o odnosu principala i agenta se u okviru rjeavanja problema promatraju: stvaranje poticaja za agenta (tzv. incentives), djelovanja agenta (tzv. monitoring).

Treba se pozvati na Adama Smiha koji je uveo pojam value-in-use 1976. godine. On je argumentirao dva aspekta vrijednosti. Bio je miljenja da je vrijednost odreena trokovima rada (modificirano trokovima proizvodnje). Smith je tvrdio da je sa stanovita korisnika pojam value-in-use vaan. Taj pojam se koristi kada se mogu identificirati puni trokovi i koristi.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

U poslovnom kontekstu, vrijednost implicira zadovoljenje (satisfakciju ) stakeholdera to je ira pretpostavka od jednostavnog zadovoljenja potroaa.

Vrijednosti su zaista dio osobnosti, posebno ako neka vrijednost dominira nad ostalim. Ako na primjer kaemo da pojedinac odluuje o alternativama na temelju toga koliko e one biti korisne za drugoga, tada ocjenjujemo donositelja odluke kao osobu dobre vrijednosti

Zadovoljenja stakeholdera ne osigurava samo da se izae ususret oekivanju potroaa nego i zaposlenih, dobavljaa, dioniara, investicijskom tritu, zajednici i vladi. Proizlazi da zadovoljenje stakeholdera predstavlja poslovanje s irim opsegom odluivanja i tipino, veim brojem putova kojim se zadovoljenje moe postii.

Problemom davanja brojanih vrijednosti pojedinim alternativama i analize takve situacije bavili smo se u poglavlju 3 na primjeru funkcije korisnosti Glavna vrijednost u ivotu je to se dobiva ili glavna vrijednost u ivotu je to se postaje.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Postaviti jasne ciljeve: prije izbora bilo kakvih alternativa neophodno je postaviti ciljeve. Vrijednosti i preferencije: vrijednost pokazuje kako je poeljan neki pojedinani rezultat, vrijednost alternative izraene bilo u novanim vrijednostima, zadovoljavanju ili koristi.

Hijerarhija vrijednosti
Da bi se primijenila struktura opeg koncepta, korisno je specificirati hijerarhiju vrijednosti.

U svakom sluaju preferencije odraavaju filozofsku i moralnu hijerarhiju donositelja odluke. Osobne vrijednosti odreuju preferencije. Neke osobe preferiraju uzbuenje u odnosu na mirnou., prevelik rizik u odnosu na kalkulativni, efikasnost u odnosu na estetiku, kvalitetu u odnosu na kvantitetu.

prof.dr.sc Draen Barkovi

To znai, vrijednosti poinju na razini pojedinca; razina nekoliko pojedinaca stvara vrijednost razinu grupe; nekoliko skupova grupa tvore razinu organizacijske vrijednosti; vrijednosti vie organizacijskih skupova konstituiraju vrijednost opeg ekonomskog sustava koji je dio drutva.

prof.dr.sc Draen Barkovi

17

24.2.2012.

Klasifikacija vrijednosti
Postoje brojne klasifikacije vrijednosti. Vanost klasifikacija vrijednosti je u tome to one dozvoljavaju razvoj profila vrijednosti za pojedince, grupe i organizacije koje olakavaju donoenje odluka. Raspravu o klasifikaciji emo skratiti na nekoliko osnovnih klasifikacija osobnih vrijednosti.

1. Sprangerova osnovna klasifikacija u standardiziranom obliku odnosi se na estetske, teorijske, ekonomske, politike, drutven i religiozne vrijednosti. 2. Jedna od najpoznatijih i najkorisnijih klasifikacija dolazi od Maslowa. Razliiti podskupovi vrijednosti mogu ispuniti Maslowljevu sigurnost, ljubav, samopotovanje, samoorganizaciju i samoaktualizaciju.
Koncept Maslowa o potrebama nie i vie razine mogu se primijeniti u menaderskom donoenju odluka kada se uzimaj u obzir vrijednosti koje se mogu prilagoditi, koje su ego-defenzivne ili samoaktualizirajue. Takva klasifikacija omoguava lake predvianje ponaanja u integriranom procesu odluivanja.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Menaderska vrijednost

Ako menaderi i stakeholderi principali organizacije razumiju menaderske vrijednosti, proces odluivanja bit e uinkovitiji. Menaderske vrijednosti su sastavljene od osnovnih osobnih i odreenih steenih vrijednosti izvedenih iz menaderske uloge u formalnoj organizaciji. U stvari, jedna od znaajnih karakteristika menadera je jak smisao za privrenost organizaciji; to proizlazi iz smisla pripadanja koji menader stie kao svojinu menadmenta.
prof.dr.sc Draen Barkovi

Pretpostavimo sljedei primjer investicijskog modela odluivanja:

STANJE PRIRODE

Rast
G Obveznice AKTIVNOSTI Dionice Depozit 12% 15% 7%

Srednji rast
MG 8% 9% 7%

Nema promjene NC 7% 5% 7%

Nizak
L 3% -2% 7%

prof.dr.sc Draen Barkovi

Stanje prirode je stanje ekonomije tijekom godine dana. Problem se sastoji u izboru akcije izmeu tri mogue s danim stopama prinosa kako je navedeno u tablici.

Postoji razliiti tipovi modela odluivanja koji mogu pomoi u analizi razliitih scenarija. Najvie se u zavisnosti od znanja koriste tipovi: Odluivanju pri istoj neizvjesnosti Odluivanje pri riziku Odluivanje pri kupovini informacija (problem se gura na deterministiko podruje) Odluivanje u sigurnosti
prof.dr.sc Draen Barkovi prof.dr.sc Draen Barkovi

1) 2) 3) 4)

18

24.2.2012.

Odluivanje pri istoj neizvjesnosti

U odluivanju u okolnostima iste neizvjesnosti, donositelj odluke nema znanja u pogledu bilo kojeg stanja prirode i/ili je skupo pribaviti potrebnu informaciju. U takvim sluajevima, donoenje odluke se uglavnom temelji na osnovu osobnosti donositelja odluke.

Tipovi osobnosti i odluivanje: Pesimist ili konzervativac (MaxMin). Sluaj loeg scenarija. Uvijek mi se dogaaju loe stvari.

Pesimist: aa je poluprazna.

B a) Upisati max # u svaki red b) Izabrati max # i poduzeti tu aktivnost S D

12 15 7
*

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Koeficijent optimizma (Hurwiczov kriterij). Optimist ili agresivac (MaxMax). Uvijek mi se dogaaju dobre stvari. Optimist: aa je polupuna. Optimists je u pravu; i pesimist je pravu.

Na Vama je da budete optimist ili pesimist. Optimist vidi mogunost u svakom problemu; pesimist vidi problem usvakoj mogunosti. Oboje optimist i pesimist doprinose drutvu Optimist izumi zrakoplov, pesimist padobran.
B a) Upisati max # u svaki red b) Izabrati max # i poduzeti tu aktivnost S D 12 15 7 *

Na sredini puta: nisam ni previe pesimist niti previe optimist. a) Izabrati a a izmeu 0 & 1, 1 znai optimist, a 0 znai pesimist, b) Izabrati najvei i najmanji # za svaku aktivnost, c) Pomnoiti najveu isplatu (u redu) sa a, a najmanji sa (1- a ), d) Izabrati aktivnost s najveom sumom. Na primjer, za a = 0.7, imamo:
B
S D

(0,7*12)
(0,7*15) (0,7*7)

+
+ +

(0,3*3)
(0,3*(-2)) (0,3*7)

=
= =

9,30
9,90 7,00

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Minimalno aljenje: (Savageov kiterij). Ne volim aliti i zbog toga moram minimizirati svoje aljenje. Moja odluka treba biti takva da je vrijedna ponavljanja. Moram raditi samo takve stvari za koje vjerujem da ih mogu sretno ponoviti. To smanjuje ansu da e me rezultat oalostiti ili razoarati.

Zato je prvi korak postavljanje tablice aljenja. a) Uzeti najvei broj kod svakog stanja prirode (stupac, npr. L). b) Odbiti sve brojeve u tom stanju prirode od njega (tj. L - Xi,j). c) Izabrati maksimalan broj svake aktivnosti. d) Izabrati minimalni broj iz koraka (c) i poduzeti.

aljenje je isplata to bi bila najbolja odluka u okolnostima minus isplata za aktualnu odluku pod okolnostima.
OBVEZNICE DIONICE DEPOZIT

Matrica aljenja G (15-12) (15-15) (15-7) MG (9-8) (9-9) (9-7) NC (7-7) (7-5) (7-7) L (7-3) (7+2) (7-3) 4 9 8 *

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

19

24.2.2012.

Odluivanje pri riziku

Proces odluivanja pri riziku:

a)
b) c) d)

Situacije rizika karakterizirane su time to su donositelju odluke poznate vjerojatnost (subjektivne ili objektivne) za nastup pojavljivanja mogueg stanja prirode.
Rizik podrazumijeva stupanj neizvjesnosti i nemogunosti potpune kontrole rezultata i posljedice neke aktivnosti. Manager se bavi eliminacijom rizika. Uinkovito bavljenje rizikom zahtijeva njegovu procjenu i njegov utjecaj na proces donoenja odluke. Proces odluivanja dozvoljava donositelju odluke da razvije alternativne strategije prije nego donese odluku.

e)

Proces je slijedei: Definira se problem i sve doputene alternative. Za svaku alternativu se procjenjuje rezultat. O rezultatu se raspravlja na temelju monetarnog plaanja ili neto dobiti Rezultati se raspravljaju na temelju matrice plaanja.

Koristiti informaciju koju se ima i pretvorit ju u subjektivnu vjerojatnost za svako stanja prirode, p(s), Svaka aktivnost ima isplatu pridruenu svakom stanju prirode X(a,s), Rauna se oekivana isplata koja se zove prinos (R) za svaku aktivnost R(a) = Suma od [X(a,s) p(s)], Prihvaa se princip da se treba minimizirati (ili maksimizirati) oekivana isplata. Izabrati aktivnost koja minimizira (ili maksimizira) R(a).

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Oekivana isplata: Aktualan rezultat nije jednak

oekivanoj vrijednosti. a) Za svaku aktivnost pomnoiti vjerojatnost s isplatom i zatim b) Zbrojiti rezultate u redu, c) Izabrati najvei broj i poduzeti aktivnost .

Najoekivanija vjerojatnost stanja prirode.

a) Uzeti stanje prirode s najveom vjerojatnosti, b) U tom stupcu izabrati aktivnost s najveom isplatom, c) U primjeru je 40% anse za rast, zato moramo kupiti dionice.

G 80,4)

MG (0,3)

NC (0,2)

L (0,1)

Oekivana vrijednost

B S D

0,4 (12) + 0,4 (15) + 0,4 (7) +

0,3 (8) 0,3 (9) 0,3 (7)

+ + +

0,2 (7) 0,2 (5) 0,2 (7)

+ + +

0,1 (3) 0,1 (-2) 0,1 (7)

= = =

8,90 9,50 7,00

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Oekivani oportunitetni gubitak a) Postaviti matricu gubitaka uzimajui najvei broj u svakom stupcu stanja prirode (recimo L) i odbiti sve brojeve u tom stupcu od njega, L - Xij, b) Za svaku aktivnost pomnoiti vjerojatnost i gubitak i zbrojiti, c) Izabrati aktivnost s najmanjim EOL.
G (0,4) MG (0,3) NC (0,2) L (0,1) EOL

Izraunavanje oekivane vrijednosti perfektne informacije (EVPI) EVPI pomae da se odredi vrijednost upuene osobe koja posjeduje perfektnu informacija. Podsjetimo se: EVPI = EOL.
a) b)

0,4 (15-12)

0,3 (9-8)

0,2 (7-7)

0,1 (7-3)

1,90

0,4 (15-12)

0,3 (9-8)

0,2 (7-7)

0,1 (7-3)

1,30

c)

Uzima se maksimum isplate za svako stanje prirode, Pomnoiti svaki sluaj s vjerojatnosti stanja prirode i tada ih zbrojiti, Odbiti oekivanu isplatu od broja izraunatog u koraku (b).

0,4 (15-12)

0,3 (9-8)

0,2 (7-7)

0,1 (7-3)

3,80

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

20

24.2.2012.

G MG NC L

15(0,4) 9 (0,3) 7 (0,2) 7 (0,1) +

= = = =

6,00 2,70 1,40 0,70 ----------------10,80

Nita ne znam.
Budui da nita ne znam o stanju prirode, svako stanje prirode ima jednaku vjerojatnost pojavljivanja:
a) b) c) d)

Zbog toga, EVPI = 10.8 oekivana isplata = 10.8-9.5 = 1.3. - Provjeriti EOL=EVPI.

Efikasnost perfektne informacije je definirana kao 100 [EVPI/(oekivana isplata)]% . Ako su trokovi informacije 1.3 % vei od investicije ne treba ih kupovati. Na primjer, ako se eli investirati 100000 NJ (novanih jedinica), ono to se moe maksimalno platiti za informaciju je [100,000 * (1.3%)] = $1,300.

Za svako stanje prirode koristi se jednaka vjerojatnost, Pomnoiti svaki broj s vjerojatnosti, Zbrojiti redove aktivnosti i staviti zbroj u stupac oekivane isplate, Izabrati najvei broj u koraku (c) i poduzeti aktivnost.
G MG NC L Oekivana isplata 7,50 6,75 7,00 *

OBVEZNICE DIONICE DEPOZITI

0,25 (12) 0,25 (15) 0,25 (7)

0,25 (8) 0,25 (9) 0,25 (7)

0,25 (7) 0,25 (5) 0,25 (7)

0,25 (3) 0,25 (-2) 0,25 (7)

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Odluivanje kupovinom pouzdane informacije (Bayesov pristup)

U mnogim sluajevima donositelj odluke mogao bi potraiti procjenu eksperta da bi izotrio svoju neizvjesnost u pogledu svakog stanja prirode. Na primjer, pretpostavimo sljedei problem odluivanja neke firme koja se suoava s uvoenjem novog proizvoda:

Stanje prodaje

Vjerojatnosti stanja prirode predstavljaju za donositelja odluke (managera) stupanj neizvjesnosti i osobnu procjenu pojavljivanja svakog stanja prirode. Procjenu tih subjektivnih vjerojatnosti nazivamo vjerojatnost a priori.

Oekivana isplata svake aktivnosti je:

A1= 0.2(3000) + 0.5(2000) + 0.3(-6000) = -200 NJ, a A2= 0; tako da firma izabire A2 jer je oekivani gubitak vezan uz A1 te odluuje ne razvijati novi proizvod.

Velika prodaja
A (0,2) A1 A2 (razviti) (ne razviti) 3000 0

Srednja prodaja
B (0,5) 2000 0

Mala prodaja
C (0,3) -6000 0

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Svakako, manager je neodluan u pogledu odluke. Na temelju razmiljanja nita se usuditi, nita dobiti firma pak moe potraiti pomo od neke marketinke istraivake firme. Ova e svojim sredstvima istraivanja odmjeriti veliinu trita. Sada se manager suoava s novom odlukom o kojoj e se savjetovati s marketinkom firmom. Manager se mora odluiti o tome koliko je pouzdana ta marketinka firma s kojom se savjetuje. Iz uzorka i pregleda prolih odlika savjetnika mogla bi se razviti sljedea matrica pouzdanosti:

1. to se dogodilo u prolosti A Ap 2. to predvia savjetnik Bp Cp 0,8 0,1 0,1 B 0,1 0,9 0,0 C 0,1 0,2 0,7

Sve marketinke istraivake firme uvaju rezultate (tj. Povijesne podatke) svojih prolih predvianja. Ti rezultati stoje zabadava na raspolaganju njihovim klijentima. Da bi se konstruirala matrica pouzdanosti mora se uzeti u obzir ispunjavanje rezultata za slian proizvod koji je imao veliku prodaju.

Tada se pronalazi postotak proizvoda od kojih e se kod korektnog predvianja marketinke firme ima ti veliku prodaju (A), srednju (B) i malu (C) ili skoro nikakvu prodaju.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

21

24.2.2012.

Ti postoci su dani s: P(Ap|A) = 0.8, P(Bp|A) = 0.1, P(Cp|A) = 0.1, u prvom stupcu gornje tabele respektivno. Slina se analiza moe provesti u konstrukciji preostalih stupaca matrice pouzdanosti. Uoimo da radi konzistentnosti zbroj ulaza u svaki stupac matrice pouzdanosti mora biti jedan. Radi toga to ova matrica daje uvjetne vjerojatnosti kao to je P(Ap|A) = 0.8, vana informacija koju treba firma je reciproan oblik tih uvjetnih vjerojatnosti.

U ovom primjeru, to je brojana vrijednost od P(A|Ap)? Znai, koja je ansa da se predvianje marketinke firme za A zaista i dogodi?

Ta vana informacija se moe izraunati primjenom Bayesovog zakona kako slijedi:

a) b) c)

Uzeti vjerojatnost i mnoiti ju prema dolje u gornjoj matrici. Zbrojiti u redovima da se dobije suma, Normalizirati vrijednosti (tj. dobivene vjerojatnosti zbrojiti na jedinicu) dijelei svaki broj u stupcu sa sumom reda dobivenu u koraku b.
prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

0,2 A 0,2 *(0,8) = 0,16

0,5 B 0,5*(0,1) = 0,05

0,3 C 0,3*(0,1) = 0,03 SUM

A (0,16/0,24) = 0,667

B (0,05/0,24) =0,208 (0,45/0,53) =0,849 (0/0) =0

C (0,03/0,24) =0,125 (0,06/0,53) =0,113 (0,21/0,23) =0,913

0,24
(0,02/0,53) = 0,038

0,2 *(0,1) = 0,06

0,5 *(0,9) = 0,45

0,3 *(0,2) = 0,06

0,53
(0,02/0,23) =0,087

0,2 *(0,1) = 0,06

0,5 *(0) = 0

0,3 *(0,7) = 0,21

0,23

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Svi do sada navedeni problemi bili su sistematizirani i predoeni u formi tablice, odnosno matrice. Stablo odluivanja naziva se shematska prezentacija nekog problema, kojoj je svrha dobivanje jasnijeg pregleda svih njegovih alternativa, stanja i ishoda.

Sljedeom slikom predoena je mogua struktura stabla:

Uobiajeno je sastavljeno od tri vizualne komponente:

etverokuta koji predstavljaju toke odluivanja; krugova, koji ukazuju na presjecita dogaaja (ishoda); linija, odnosno grana, koje, ako izlaze iz etverokuta, oznaavaju alternative, a kada im je ishodite u krugu obiljeavaju stanja sustava.

Forma stabla odluivanja uvjetovana je alternativama i stanjima zadanog problema.

prof.dr.sc Draen Barkovi prof.dr.sc Draen Barkovi

22

24.2.2012.

Stablo odluivanja za problem pokretanja proizvodnje mikrovalnih penica:

Primjena stabla odluivanja objasnit e se na primjeru problema uvoenja linije za proizvodnju mikrovalnih penica. U njemu je manager mogao bazirati svoju odluku na pretpostavljenim vjerojatnostima prodaje drugih proizvoaa ili se opredijeliti za ukljuivanje eksperimentalnih podataka u model. Pored svake grane, radi razumijevanja, naznaava se odnosna alternativa ili stanje s vjerojatnostima ostvarenja. Na kraju su zabiljeeni pripadajui ishodi.

Donositelj odluke, nakon to je oitao potrebne vrijednosti, moe pristupiti izraunavanju elemenata eljenog kriterija.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Pretpostavimo da manager namjerava primijeniti kriterij oekivane vrijednosti. Iz tog razloga definirano je:
a1 a2 a3 a4 ne uzimati uzorak uzimati uzorak proizvoditi mikrovalne penice ne proizvoditi mikrovalne penice

Ako se eksperimentalni podaci uzmu u obzir, oekivane vrijednosti e iznositi:

Ea a 120 0.24546 10 0.3645 150 0.39004 25.4058

3 2

Ea a 0 0.24546 0 0.3645 0 0.39004 0

4 2

U sluaju neukljuivanja dodatnih podataka u model dobiva se:

Ea a 120 0.4 10 0.3 150 0.3 6
3 1

Dakle, u prvoj situaciji donosilac odluke smatrat e da je bolje ne zapoinjati proizvodnju mikrovalnih penica, dok e u drugoj njegov izbor biti suprotan.

Ea a 0 0.4 0 0.3 0 0.3 0

4 1

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Do posebnog izraaja prednost stabla dolazi prilikom razmatranja sekvencijalnih odluka, kakva je npr. analiza serije kronolokih vezanih alternativa (takav je problem teko prikazati u obliku tablice ili matrice). No, u sluajevima jednostavnih modela za koje postoji veliki broj alternativa i stanja upotreba drveta moe biti vrlo nepraktina. Stoga je na donosiocu odluke da procijeni i izabere formu, shematsku ili tablinu, odnosno matrinu, kojom e najbolje prezentirati identificirani problem.

to je etika?
Etika je znanost o moralu njegovim izvorima i razvitku, o naelima i normama ljudskog ponaanja i djelovanja, o njihovoj ulozi u drutvenom i osobnom ivotu ovjeka. Moral je predmet prouavanja etike... i u najopenitijem znaenju moral moemo odrediti kao jedan od naina reguliranja meuljudskih odnosa; kao sustav drutvenih normi, pravila, naela o ljudskom ponaanju u drutvu.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

23

24.2.2012.

Etika kao pojam oznaava "disciplinu koja se bavi dobrim i loim, te moralnim dunostima i obvezama". Osobna etika je "skup pravila prema kojima pojedinac ivi svoj osobni ivot".

Pojam poslovne etike proizaao je kao takav iz osnovne kulturoloke definicije etike i osobne etike Suvremeno trino poslovanje utemeljeno na etikim principima koncipirano je tako da potovanje bontona, naela, normi i savjesti oblikuje poslovne subjekte za to kompletniji nastup na domaem i inozemnom tritu. Poslovanje svakog poduzea nailazi na mnoge vidljive, a i nevidljive bedeme.Jedan od tih nevidljivih bedema su etika pravila kojima se svako poduzee, koje misli o sebi i svom poslovanju, ne danas ve za dulja vremena, ne odrie, ak ni za veliku cijenu. spava. Poslovne etike se prije svega trebaju pridravati menaderi, kao i svi ostali zaposleni u nekom poduzeu, za koje je vitalnost poduzea od bitne vanosti, a potom i za cjelokupno drutvo.

to je poslovna etika ?

Poslovna etika odnosi se na istinitost i pravednost i kao takva sadrava mnotvo aspekata poput oekivanja drutva, potene konkurencije, oglaavanja, odnosa s javnou, drutvenih odgovornosti, samostalnosti potroaa, ponaanja poduzea u zemlji i inozemstvu.

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Pojam etike i morala:

Etika i odluivanje

Ovdje nas posebno zanima jesu li etika i moral jo jedan daljnji korak/stadij u procesu odluivanja, ili pak postaju element u svakom stadiju procesa. Kako bismo se odredili o ovome pitanju, svaki stadij u procesu odluivanja e se procijeniti u kontekstu etike i morala. Ono to nas zanima je sljedee:

Moral je sustav pravila koji modificira nae ponaanje u drutvenim situacijama. Osnovno je da se ini dobro umjesto da se teti, a ujedno se postavljaju norme ili standardi estitog ponaanja.

I opet je stvar subjektivne procjene gdje je razlika izmeu toga ini li se dobro ili nanosi zlo, i u kojoj mjeri. Ovo nas ipak ne sprjeava da pokuamo pronai neke zajednike osnove.

igraju li etika i moral neku ulogu u svakom stadiju, i ako da, koliko veliku??
prof.dr.sc Draen Barkovi prof.dr.sc Draen Barkovi

Etika i menadersko odluivanje

Temeljna etika pitanja za mnoge menadere su: to bih trebao napraviti? ili Kako bih trebao djelovati?. Etika definira opa pravila moralnih nazora i daje odgovore na takva pitanja. Mnogi menaderi e se povesti za pravilom svatko je obvezan djelovati tako da odluke donose najvie koristi najveem broju ljudi ili kako je to definirao Immanuel Kant:

Pet glavnih naela moi etike koji se mogu primijeniti kako za pojedinca (menadera), tako i za tvrtku su:

Perspektiva

Svrha

Upornost

Ponos

Strpljenje

"Svatko je obvezan djelovati tako da potuje ljudsko dostojanstvo i moralna prava svih osoba".
prof.dr.sc Draen Barkovi prof.dr.sc Draen Barkovi

24

24.2.2012.

Tih pet naela ukratko se mogu definirati na sljedei nain: 1. Svrha kod menadera to znai da ga prilikom odluivanja vodi njegova savjest i da e se, bez obzira kakvu odluku donio, uvijek moi pogledati u ogledalu i imati mirnu savjest. 2. Ponos za menadera to znai samopouzdanje, osjeaj ugode i elja da ga suradnici kao takvog i prihvate, odnosno zadovoljstvo koje menader osjea. 3. Strpljenje kod menadera stvara uvjerenje da e sve odluke u konanici (to se ne mora zbiti odmah) rezultirati povoljnim ishodom.

4. Upornost menader se mora drati svojih uvjerenja, ak i onda kada mu se ini da to ne bi trebao i ne odustajati od svojih uvjerenja ni pod koju cijenu 5. Perspektiva sposobnost menadera da u svakoj situaciji uvidi ono bitno, i moe se rei da je perspektiva sredite oko kojeg se vrte ostala etiri etika naela. Naravno, svih pet naela moraju djelovati istovremeno, kao to i tvrtka i menader moraju slijediti iste etike norme jer bi inae dolo do sukoba interesa.
prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

Rue i Byars navode neka uobiajena ponaanja na radnome mjestu to su u razvijenome poslovnom svijetu stigmatizirana kao etiki problematina. Njihova lista obuhvaa ak 19 stavki:

Koristiti usluge tvrtke za osobne svrhe. Nepotrebno poveavati trokove. Praviti se bolesnim ako elimo slobodan dan. Ovlastiti podreenoga da kri pravila tvrtke. Potkradati sitni potroni materijal i zalihe. Prihvaati darove i usluge radi preferencijskoga tretmana Davati darove i usluge radi preferencijskoga tretmana. Posao odugovlaiti dulje nego je potrebno. Objavljivati tajne podatke. Raditi privatne poslove u radno vrijeme.
prof.dr.sc Draen Barkovi

Prikrivati pogreke. Okrivljivati nedunoga suradnika za pogreke. Potraivati honorar za posao koji je obavio netko drugi. Falsificirati vrijeme/kvantitetu/kvalitetu u izvjeu. Koristiti vie vremena za osobni probitak (Zakanjavati, produljivati pauzu, odlaziti s posla ranije). Ne izvjeivati o tuim krenjima poslovne politike i poslovnih pravila. Kopirati zatieni software. Primiti na posao kljunoga zaposlenika iz suparnike tvrtke. Ulaziti u romantine odnose s osobom koja za vas radi.

prof.dr.sc Draen Barkovi

Tako, moemo navesti nekoliko primjera etikih dilema s kojim se menaderi u marketingu suoavaju pri donoenju svojih odluka: Dokle se smije ii s marketingom prema djeci? Jesu li previsoke cijene neetine?

Konflikt vrijednosti

Rije konflikt pobuuje pomisao o ljutnji, trvenju, nepovjerenju, frustraciji i neprijateljstvu. Konflikt izmeu organizacije i pojedinca je star koliko i samo drutvo.

Smiju li tvrtke promovirati nezdrave proizvode?

Plaamo li kako bismo gledali reklame?

Organizacija kao jedan od nekoliko tipova entiteta ukupnog drutva mora se uhvatiti u kotac s mnotvom snaga u okruenju. U posebnom sluaju, menader koji prije svega personificira organizaciju doi e zbog svojih osobnih vrijednosti u konflikt s ciljevima organizacije.
prof.dr.sc Draen Barkovi

Je li to dar ili mito?

prof.dr.sc Draen Barkovi

25

24.2.2012.

Prosudba vrijednosti
Temeljni smisao pojma prosudbe odnosi se na sposobnost donoenja razumnih odluka.

Prosudba je podskup odluivanja; i nekoliko funkcija integralnog donoenja odluka je razasuto u odluivanju racionalnog donositelja odluke. Principijelna razlika izmeu prosudbe i odluke je u tome to odluka zahtijeva obavezu prema nekom obliku akcije ili neakcije-nerada, dok prosudba ne zahtijeva takvu obavezu.

Prosudba vrijednosti se moe identificirati s evaluacijom ili kategoriziranjem nekog objekta.

Prosudbe se mogu prihvatiti kao izravni inputi u proces odluivanja, ili se mogu smatrati kao dio ponaanja, bitan dio u procesu donoenja odluke.

Na primjer, prosudba po kojoj se alternativa A preferira u odnosu na alternativu B, a ova u odnosu na C ne zahtijeva obavezu da se implementira alternativa ili bilo koja druga alternativa.
Samo kada postoji obaveza izabrati A koju se preferira svim drugim poznatim alternativama materijalizira se odluka. Prosudba vrijednosti je prosudba o pravoj ili krivoj strani neega ili korisnosti neega, temeljena na osobnom pogledu.

Dobra prosudba je vitalan sadraj menaderskog odluivanja.

Odluivanje odraava obje strane, evaluacijsku i predviajuu stranu prosudbe; kvaliteta odluke zavisi o stupnju po kojemu evaluacijska prosudba odraava istinske preferencije ai u kojoj mjeri je predvianje precizno.
prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

prof.dr.sc Draen Barkovi

26