Abstract Book HDUGI 2013

5.
hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama

s meunarodnim sudjelovanjem
pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske Federation of the European Societies for Chemotherapy and for Infections (FESCI) International Society of Chemotherapy (ISC)
KNJIGA SAETAKA
Opatija, 27. 28. travnja 2013.
ORGANIZATORI
Hrvatski lijeniki zbor Hrvatsko drutvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije Hrvatsko dermatoveneroloko drutvo Hrvatsko drutvo za ginekoloku urologiju Hrvatsko drutvo za kolposkopiju i bolesti vrata maternice Hrvatsko drutvo za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju Hrvatsko drutvo za spolno prenosive bolesti Hrvatsko drutvo za kolsku i sveuilinu medicinu Hrvatsko drutvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije Sekcija za humane papilomaviruse Hrvatsko drutvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije Sekcija za klamidiju trahomatis Hrvatsko drutvo za infektivne bolesti Sekcija za imunologiju infektivnih bolesti Hrvatsko drutvo za infektivne bolesti Sekcija za virusni hepatitispatitis Referentni centri Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske Referentni centar za infekcije mokranog sustava Referentni centar za bolesti prostate Referentni centar za dijabetes u trudnoi Referentni centar za dijagnostiku i lijeenje virusnih hepatitisa Referentni centar za dijagnostiku i lijeenje zaraze HIV -om Referentni centar za dijagnostiku sifilisa i lajmske bolesti Hrvatski zavod za javno zdravstvo ORGANIZACIJSKI ODBOR Predsjednica: Vinja kerk Zamjenik predsjednice: Igor Franceti Dopredsjednici: Josip Begovac, Vesna Jurea, Ognjen Kraus, Marina Kuzman , Alemka Markoti, Slavko Orekovi, Mihael Skerlev, Mirna itum, Arjana Tambi Andraevi, Adriana Vince lanovi: Zaky Ahel, Borislav Aleraj, Ljiljana Betica Radi, Josip elmi, Marina Ivanievi, Deni Karelovi, Sunanica Ljubin Sternak, Vesna Maari, Goran timac, Goran Teovi, Joko Zekan, Snjeana idovec Lepej, Vjekoslav Mahovli voditelj Radne grupe za spolno prenosive bolesti HLZ-a ZNANSTVENI ODBOR Ante orui, Damir Eljuga, Goran Grubii, Ilija Kuzman, Vittorio Magri, Kurt Naber, Gianpaolo Perletti, Mario Poljak, Marko Potonik, Ranka tern Padovan, Branko Radakovi, Jasmina Vrane, Hrvoje Vri Glavna tajnica kongresa: Arijana Paveli Izdava: Hrvatsko drutvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije HLZ -a Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevi" Zagreb Tisak i uvez: Argenta d.o.o., travanj 2013. Knjiga saetaka tiskana je uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Hrvatske zaklade za znanost (projekt br. 04/30)
USMENA IZLAGANJA
Teme o spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnom zdravlju u kurikulumu zdravstvenog odgoja Vesna Jurea, Vera Musil, Marjeta Majer, Iva Pejnovi Franeli Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet, kola narodnog zdravlja Andrija tampar Medicinskog fakulteta, Katedra za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvena zatite, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Zatita reproduktivnog zdravlja je jedno od vanih podruja javnozdravstvenog djelovanja zdravstvenog i obrazovnog sustava. Stoga se i oekuje njihovo zajedniko djelovanje i suradnja u provedbi zdravstveno odgojnih programa. Novi kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim kolama, koji je zapoeo probno od kolske godine 2012./2013., upravo je to i prepoznao. Uz postojee zdravstveno odgojne teme u dosadanjem nastavnom planu i programu u svaki razred osnovne i srednje kole uvrteno je deset do dvanaest sati nastave s novim metodskim jedinicama. Nove metodske jedinice su predviene kao dopuna i/ili proirenje postojeih sadraja. Vanost ovih novih sadraja je i zato to pojedine srednje kole (npr. strukovne kole) uope nemaju u nastavnom planu i programe biologiju, i posljedino tome, uenici su bilo kakove zdravstveno odgojene sadraje posljednji put sluali u osnovnoj koli. U ovom radu e biti prikazano koje teme o spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnom zdravlju su do sada bile prisutne u kurikulumu i to je novo dodano i koliko u provedbi programa sudjeluje zdravstvo odnosno slube za kolsku i sveuilinu medicinu pri zavodima za javno-zdravstvo. Iz praktinih razloga program zdravstvenog odgoja je podijeljen u etiri dijela: ivjeti zdravo, Prevencija ovisnosti, Prevencija nasilnikog ponaanja i Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponaanje. U provedbenom smislu ova podjela je umjetna i zapravo treba sve metodske jedinice promatrati dijelom cjelovitog programa. Osobita pozornost u kurikulumu je dana ishodima uenja kako u postojeem programu tako i u novim metodskim jedinicama. U kurikulumu je jasno iskazano koji su sadraji/teme do sada bili prisutni u nastavnom planu i programu, a mogu se smatrati dijelom zdravstvenog odgoja, a to je zapravo novo dodano. Analizirajui teme u kurikulum u zdravstvenog odgoja po razredima, a povezane sa spolno prenosivim infekcijama i reproduktivnim zdravljem po razredima nalazimo sljedee sadraje: 1. razred osnovne kole postojei program svakodnevne zdrave navike i briga za svoje zdravlje, higijena ruku novi program uporaba sanitarnog vora 2. razred osnovne kole postojei program - / novi program zdravlje i bolest, kako sauvati zdravlje, odgovornost za zdravlje i odgovorno ponaanje 3. razred osnovne kole postojei program higijena tijela, istoa je pola zdravlja novi program razvoj ljudskog tijela, duevno i ope zdravlje, ponaanje i nae zdravlje pojam zdravlja u holistikom kontekstu, odgovornost i potovanje prema vlastitom tijelu
1 5. hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s meunarodnim sudjelovanjem Opatija, 27. - 28. travnja 2013.
4. razred osnovne kole postojei program ljudsko tijelo, svakodnevne zdrave navike i briga za svoje zdravlje, vanost osobne istoe/higijene, pubertet, uvaavanje razliitosti, osobnost pojedinca, moje tijelo novi program rast i razvoj ljudskog tijela od zaea do puberteta, osobna odgovornost za zdravlje i odgovorno ponaanje, razlike rodnih uloga u drutvu/obitelji, rodna oekivanja meu vrnjacima u koli. Cjeloviti prikaz pojedinih tema u kurikulumu i ishoda uenje za vie razrede osnovne kole i srednju kolu e biti prikazani tijekom izlaganja.
Asimptomatska bakteriurija, lijeiti ili ne lijeiti ? Ljiljana Betica Radi Infektoloki odjel, Opa bolnica Dubrovnik
Asimptomatska bakteriurija (AB) je esta. Premda osobe sa AB imaju vei rizik nastanka simptomatske bakteriurije, lijeenje AB ne smanjuje uestalost simptomatske infekcije niti poboljava ishod. NE LIJEITI ASIMPTOMATSKU BAKTERIURIJU moe se openito preporuiti, osobito ne u mlaih ena sa rekurentnim urinarnim infekcijama. Naime novija istraivanja dokazuju kako lijeenje AB kod mlaih ena, osobito enterokokna AB, ne samo da nije potrebna, nego AB moe imati preventivnu ulogu u prevenciji rekurentnih infekcija. Skrining i lijeenje AB nije rutinski preporueno: za ene u premenopauzi (ne trudnice); ene dijabetiare; starije osobe koje ive u zajednici; starce u domovima; osobe sa ozljedom kraljenice; pacijente sa urinarnim kateterom. U zakljuku, osim za one kojima je lijeenje dokazano korisno: za trudnice i prije invazivnih urolokih zahvata, skrining ili lijeenje AB se ne preporu uje i potrebno je utjecati da se takva praksa ako u nekoj sredini postoji ukine. Potivanje ISKRA smjernica o antimikrobnom lijeenju i profilaksi infekcija mokranog sustava hrvatske nacionalne smjernice, doprinose globalnoj strategiji borbe protiv zloupotrebe antibiotika.
Patogeneza i imunomodulacija rekurentnih uroinfekcija u ena Alemka Markoti Odjel za znanstvena istraivanja i Zavod za urogenitalne infekcije, Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb
Infekcije mokranog sustava u ena su est medicinski problem i gotovo 60% ena razvit e infekcije mokranog sustava barem jednom u ivotu, od ega e etvrtina imati rekurentne infekcije. Uropatogena Escherichia coli (UPEC) je uzronik oko 85% infekcija mokranog sustava. Upal ne reakcije tijekom akutne infekcije mokranog sustava mogu utjecati i na kasniji razvoj kroninih rekurentnih uroinfekcija. Tijekom infekcije, neutrofili infiltriraju mjehur, ali mehanizmi njihovog regrutiranja nisu jo dovoljno poznati. UPEC infekcija inducira ekspresiju nekoliko proupalnih citokina, ukljuujui granulocitni faktor poticanja kolonija (G-CSF). G-CSF potie migraciju neutrofila iz kotane sri, a za neutrofile se podrazumjeva da su neophodni za savladavanje bakterijske infekcije. Nakon neutralizacije G-CSF-a tijekom UPEC infekcije, registrira se manje cirkulirajuih neutrofila, a smanjena je i infiltracija neutrofila u mjehuru. Nedavna istraivanja meutim ukazuju i na u isto vrijeme paradoksno smanjenje koliine bakterija u mjehuru uz poveanu produkciju citokina i kemokina koji aktiviraju makrofage to bi moglo imati vanu ulogu u imunoreakcijama domaina na UPEC infekcije. Streptokoki grupe B (GBS) mogu takoer modulirati imunoreakcije na UPEC. Istovremena prisutnost GBS moe povisiti tira r UPEC-a u mjehuru tijekom akutne infekcije i dovesti do smanjenja upalnog odgovora smanjujui baktericidnu aktivnost neutrofila uz smanjenu produkciju proupalnih citokina koje lue neutrofili. Neka nova istraivanja pokazuju da GBS mogu djelovati istovrem eno u suzbijanju i aktiviranju imunoreakcija u mokranom traktu domaina. Antibiotici osim antimikrobnog, mogu takoer imati i imunomodulatorno djelovanje u infekcijama i posljedinom razvoju upalnih imunoreakcija, pa tako i u infekcijama mokranog sustava . Na primjer, makrolidi mogu znaajno utjecati na regrutaciju i infiltraciju neutrofila te oslobaanje upalnih medijatora iz neutrofila, a potencijalno i na njihovu redukciju procesom apoptoze. Vanu imunomodulatornu ulogu upalnih reakcija koje mogu biti o snova za razvoj rekurentinih uroinfekcija imaju i kinoloni.
Rekurentne infekcije mokranog sustava seksualni prijenos uropatogena 1 2 Dubravka Linji , Vinja kerk 1 Klinika za infektologiju, Kliniki bolniki centar Osijek, 2 Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb
Do sada infekcije mokranog sustava (IMS) nisu definirane kao spolno prenosive bolesti. Cilj rada bio je vlastitim klinikim i epidemiolokim istraivanjem utvrditi jesu li spolni partneri ena s rekurentnim IMS kolonizirani identinim uropatogenima, te provjeriti ima li seksualni prijenos uzronih bakterija znaajnu ulogu u nastanku infekcija urotrakta mukarca. Provedena je prospektivna epidemioloka studija klinikih, mikrobiolokih i citolokih karakteristika te navika i ponaanja. Obuhvaeno je 50 premenopauznih, spolno aktivnih ena, sa simptomatskom rekurentnom IMS. Ukljueni su i spolni partneri ispitanica. Rekurencije ispitanica bile su izrazito frekventne (3,44/6 mjeseci), dob nastanka prve epizode 28,22 godina, a interval od zadnje epizode 1,9 tjedana. to su ispitanice bile starije i dulje u vezi sa sadanjim partnerom, kasnije se javljala prva epizoda, imale su vei broj rekurencija i znaajno krai interval od zadnje epizode, to je dokazano statistiki znaajnim korelacijama. Najei izolat iz urinokulture, obriska rodnice i ejakulata je EC (76%). Ista je zastupljenost izolata u urinu i obrisku rodnice, te urinu i ejakulatu. Citoloki nalaz sukladan je bakteriolokom. 9,44x je manji rizik koloniziranosti mukarca ako ena urinira iza spolnog odnosa. 64% ena redovito urinira iza spolnog odnosa u IMS i 94% u ne-IMS parovima. Rizik nastanka simptoma IMS je 10x vei u partnera udanih ena i 5,45x vei u oenjenih mukaraca. Simptomi su bili prisutni u 50% mukaraca u IMS i 25% u ne-IMS parova, u kojih je dokazano i manje STD patogena. 14 mukaraca je kolonizirano uropatogenima (njihove su partnerice imale signifikantno krai interval od zadnje epizode), 13 je imalo STD, a 4 i IMS i STD patogene. Kontracepciju je koristilo 43% ena u IMS i 67% u ne-IMS parovima. IUU je najrizinija metoda kontracepcije za nastanak IMS, a OC imaju protektivno djelovanje. Od 13 ispitanika koji koriste kondom 11 ih nije bilo kolonizirano (STD i IMS protekcija). Nai rezultati snano sugeriraju transmisiju seksualnom aktivnou. Kolonizirani mukarci uglavnom su asimptomatski i epidemioloki najinteresantniji kao mogui rezervoar infekcije. Preostaje rasvijetliti stvarnu ulogu STD patogena u IMS i je li istovremena prisutnost uropatogena i STD patogena indicija za jednak nain transmisije. Za detektiranje suptilnijih povezanosti i razlika potrebna su daljnja istraivanja.
to radiolog treba znati o bolesniku prije radiolokog pregleda? Ranka tern Padovan Kliniki zavod za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju KBC Zagreb, Kipatieva 12, Zagreb
Sloenost pravilnog odabira radioloke pretrage nije vie problem samo radiologa, nego postavlja nove zahtjeve pred sve lijenike ukljuene u proces lijeenja. Pri odabiru radiolokih pregleda uvijek treba prvo postaviti pitanje: Oekujemo li da e primijenjeni radioloki pregled promijeniti lijeenje ili mu pridonijeti? Samo odabir optimalnih radiolokih pregleda pridonosi broj dijagnostici te ranijem i svrsishodnijem lijeenju. Za pravilnu interpretaciju nalaza i odabir radiolokog pregleda odnosno protokola snimanja od izuzetnog je znaaja radiologu dati podatke o bolesniku, njegovoj sadanjoj i relevantnim prijanjim bolestima. Vani su i podaci o prije obavljenim radiolokim pregledima, o laboratorijskim rezultatima, prijanjoj terapiji i kirurkim zahvatima. Zbog ogranienih tehnikih i tehnolokih mogunosti radiolokih ureaja potrebno je imati i podatke o teini i visini bolesnika. Lijenik ordinarijus treba to je mogue preciznije specificirati to ga u radiolokom nalazu zanima odnosno koji podatak eli dobiti. Radiolog tako moe teite postaviti na podruje interesa, ne zanemarujui vane usputno pronaene promjene. Nalaz u sklopu preoperativne pripreme (npr. prije nefrektomije zbog tumora) znatno e se razlikovati od nalaza praenja nakon kemoterapije, ili pregleda zbog opstrukcije kanalnog sustava bubrega. Pregledi bez klinikog upita ili s openitim upitom (status urotrakta) esto rezultiraju loim odabirom protokola snimanja, nedostatnim nalazima te ponavljanjem pretrage, uz gubitak vremena i novaca. Radiolozi se nerijetko susreu s uputnicama bez klinike dijagnoze i klinikog upita, kod kojih se lijenik ordinarijus pri obradi bolesnika pokuava osigurati od proputanja malo vjerojatne, no potencijalno vane patologije (tzv. defenzivna medicina). Iako su ovakve uputnice ponekad neizbjene, one ne smiju postati pravilo, niti zamjena za dobar kliniki pregled i formuliranje klinike dijagnoze odnosno hipoteze, jer ovakav pristup dovodi ne samo do eksplozije trokova i produavanja lista ekanja, nego i do pada kvalitete rada u klinikoj medicini. Upravo u podruju urogenitalnog sustava za koji u radiologiji postoji najvei broj mogunosti odnosno modaliteta pregleda navedeno je od izuzetnog znaaja.
Fosfomicin u lijeenju urinarnih infekcija Vinja kerk Zavod za urogenitalne infekcije, Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb Referentni centar za infekcije mokranog sustava RH
Urinex fosfomicin trometamol - je koristan i dugo oekivani lijek u Republici Hrvatskoj. Registriran je u nas za lijeenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba uzrokovanih mikroorganizmima osjetljivim na fosfomicin trometamol. Fosfomicin je otkriven 1969. godine u panjolskoj kao produkt fermentacije vie vrsta Streptomyces. Komercijalno se sintetizira od 1971. godine. U klinikoj je upotrebi u nekim europskim zemljama od 1988. godine. Epoksid je fosfanske kiseline, strukturno ne nalikuje niti jednom antimikrobnom lijeku, ima B kategoriju prema FDA klasifikaciji lijekova, to znai da studije na gravidnim ivotinjama nisu pokazale rizik za fetus, ali nema kontroliranih studija u ena, ili su studije na ivotinjama pokazale tetan uinak koji nije potvren u kontroliranim studijama u ena tijekom I. trimestra te nema dokaza rizika u kasnijim trimestrima. Fosfomicin djeluje baktericidno, inhibira najraniji stadij sinteze peptidoglikana. Prenosi se u bakterijsku stanicu s pomou glicerofosfat ili glukoze -6-fosfat prijenosnih sustava. Aktivan je prema aerobnim gram-pozitivnim i gramnegativnim bakterijama. Kliniki je vrlo znaajno njegovo djelovanje na MRSA -u, E.coli, i K.pneumoniae ukljuujui ESBL sojeve, te antipseudomonasno djelovanje. Postie baktericidne koncentracije ve nakon 4 sata, a koncentracije iznad 128 mg/L perzistiraju i 48 sati nakon uzimanja. Djelovanje je ovisno o vremenu koncentracije iznad MIK-a. Fosfomicin ima sinergistiki uinak pri kombiniranoj upotrebi s beta -laktamima, aminoglikozidima ili fluorokinolonima. Rijetke su bakterijske vrste rezistentne na fosfomicin. Rezistencija nastaje zbog smanjenog prijenosa lijeka u stanicu, to je posljedica gubitka glicerofosfat ili glukoza-6-fosfat prijenosnih sustava. Nema kros rezistencije s drugim antibioticima. Oralna apsorpcija fosfomicin trometamola je 60%. Kod primjene 50 mg/kg maksimalne koncentracije od 32 mg/L postiu se u plazmi nakon 2 sata, a u mokrai od 1000 mg/L nakon 12 sati. Izluuje se >80% bubrezima, ali i putem ui, no vraa se enterohepatikom cirkulacijom. Ne metabolizira se. Poluvrijeme eliminacije produljuje se kod kreatinin klirensa <10 ml/min. Odstranjuje se hemodijalizom. Urinex je registriran u RH za lijeenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba. Dodatne indikacije, neregistrirane u RH su profilaksa rekurentnih nekompliciranih infekcija mokranog sustava i kemoprofilaksa kod kirurkih zahvata. Urinex 3 grama za lijeenje akutnog nekompliciranog cistitisa u odraslih osoba dozira se jednokratno, 2 do 3 sata prije jela. Nuspojave fosfomicin trometamola rijetke su i blage. Urinex - lijek za akutne nekomplicirane infekcije donjeg urotrakta odraslih osoba dobro je doao na trite lijekova u RH zbog: visoke rezistencije E.coli na kotrimoksazol (>24%), prekomjerne primjene kinolona (resist. >13%),
dua primjena nitrofurantoina moe uzrokovati pneumonitis, mogunosti lijeenja cistitisa uzrokovanog multi-rezistentnim bakterijama, jednokratno doziranje smanjuje potencijal rasta rezistencije, jednokratno doziranje poveava suradljivost bolesnika nema znaajnih interakcija s drugim lijekovima, niske rezistencije usprkos dugogodinjoj primjeni u svijetu, nema krine rezistencije s drugim antibioticima, ima B kategoriju prema FDA klasifikaciji lijekova, ima sinergijski efekt s beta-laktamima, aminoglikozidima i fluorokinolonima. Urinex je lijek izbora za lijeenje akutnih nekompliciranih infekcija donjeg urotrakta odraslih osoba radi svoje: uinkovitosti, jednostavnosti uporabe i sigurnosti.
Lijeenje infekcija mokranog sustava u bolesnika iz domova za starije i nemone osobe V. Maari, N. Buji, G. Kolaric, M.Urukalo, M.Saboli, M.Podravac, S.Vuljak, V.Jane-Poje*, V. Dulikravi*, Opa bolnica Dr. T. Bardek Koprivnica, Mikrobioloki laboratorij ZZJZ, Kc-k upanije*
Infekcije mokranog sustava najee su infekcije u korisnika domova za starije i nemone osobe (1). Najea infekcija je asimptomatska bakteriurija koja se javlja u 15%-40% osoba, a rizini faktori za nastanak su visoka ivotna dob, znaajan komorbiditet drugih kroninih bolesti, neurogeni mokrani mjehur i postavljanje urinarnog katetera (2). Urinarni kateter postavlja se u 5% do 10% svih osoba korisnika domova (3). Oko 20 % osoba sa bakteriurijom uz urinarni kateter razviti e urinarnu infekciju (4). Asimptomatska bakteriurija predstavlja rezervoar rezistentnih mikroorganizama, izvor je nozokomijalnih infekcija i esti razlog primjene nepotrebne antimikrobne th. Prema podacima objavljene studije iz 2001.g. (5), irokospektralni antibiotici primjenjeni su u 25%-75% infekcija mokranog sustava nepotrebno i neodgovarajue. Neracionalna primjena antimikrobnih lijekova u domovima za starije i nemone osobe korelira s razvojem antimikrobne rezistencije, alergijskim reakcijama i poveava trokove lijeenja (6). S druge strane, obzirom na este epizode bolnikog lijeenja, osobe -korisnici domova, kolonizirani bolnikim rezistentnim mikroorganizmima, iste mogu prenositi iz bolnike sredine u domove stvarajui endemina arita pojedinih rezistentnih mikroorganizama (7). Obzirom na znaajan rizik od rezistentnih mikroorganizama u etiologiji infekcija mokranog sustava, potrebno je prilagoditi smjernice za empirijsko antimikrobno lijeenje u bolesnika iz domova za starije i nemone osobe u odnosu na empirijsko antimikrobno lijeenje infekcija mokranog sustva ostalih bolesnika iz vanbolnike sredine. Cilj rada je ukazati na znaaj problema nastanka i lijeenja infekcija mokranog sustava u bolesnika iz domova za star ije i nemone osobe. U 2012.g. na infektolokom odjelu Ope bolnice Dr. T. Bardek u Koprivnici, od ukupnog broja primljenih bolesnika, zbog infekcija mokranog sustava lijeeno je 41 % bolesnika. Od ukupnog broja svih lijeenih zbog infekcija mokranog s ustava, 30 % su bili bolesnici iz domova za starije i nemone. Od ukupno izoliranih uropatogena kao uzronika urinarne infekcije, u 31% izolirana je E. coli (43% E.coli-ESBL soj), u 22% Proteus mirabilis, u 15% Ps. aeruginosa, u 12% Klebsiella pneumoniae i u ostalih 20% Enterococcus faecalis, Morganella morg., Candida, Enterobacter cloacae). U vie od 40% bolesnika izolirani uropatogen bio je rezistentan na empirijski primjenjenu antimikrobnu th. Obzirom na problem rezistentnih mikroorganizama u etiologiji infekcija mokranog sustava bolesnika iz domova za starije i nemone , a to znaajno utjee na bolniku zdravstvenu skrb i lijeenje, hitno je potrebno definirati strategiju prevencije i kontrole nastanka infekcija u domovima za starije i nemone osobe (8).
Literatura: 1.Nicolle LE, Strausbaugh Lj, Garibaldi RA. Infections and antibiotic resistance in nursing homes. Clin Microbiol Rev1996;9:1-17. 2.Nicolle LE. Urinary Tract Infection in Long-Term-Care Facility Residents. Clin Infect Dis 2000;31:757-61. 3.Hooton TM, Bradley SF, Cardenas D.D. et al..Diagnosis, Prevention, and Treatment of Catheter-Associated Urinary Tract Infection in Adults:2009 International Clinical Practice Guidelines from the Infectious Diseases Society of America. Clin Infect Dis 2010;50625:663. 4.Hamlyah PK et al.. Catheter-associated urinary tract infection is rearly symptomatic: a prospective study of 1497 catheterized patients; Arch Intern Med 2000;160:678-682. 5. Loeb M,Simor AE, Landry L, et al. Antibiotic use in Ontario facilities that provide chronic care. J Gen Intern Med. 2001;16:376-383. 6.Kavita K, Trivedi MD Trevor C et al. Antimicrobial Stewardship in Long-term Care. Posted: 05/01/2012. 2012 WebMD, LLC. 7. Strausbaugh LJ, Crossley KB, Brenda A et al. Antimicrobial Resistance in Long-Term-Care Facilities. Infect Control Hosp Epidemiol 1996;17:129-140. 8.Smith PW, Bennett G, Bradley S, et al. SHEA/APIC Guideline: Infection Prevention and Control in Long-Term Care Facility. Infect Control Hosp Epidemiol 2008;29:785-814.
Do we need new antibiotics for treatment of urinary tract infections? Kurt G. Naber Technical University of Munich, Munich Germany
Antimicrobial resistance of uropathogens is increasing worldwide. Resistance of E. coli and other Enterobacteriaceae against trimethoprim/sulfamethoxazole, fluoroquinolones, 3rd gen cephalosporin, and even against carbapenems are of great concern. In addition the rates of resistance of non-fermentative Gramnegative bacteria, such as Pseudomonas and Acinetobacter spp. against fluoroquinolones and carbapenems have also increased. Methicillin-resistant Staphylococcus aureus (MRSA) and vancomycin-resistant Enterococcus spp. (VRE) may not account for the most frequent uropathogens, but may also play an important role in health care associated UTI (HA-UTI). To overcome this clinical problem two strategies are possible: i) to reconsider old antibiotics, which have preserved their antibacterial activity; and ii) new antibiotics which either can overcome the bacterial resistance or directed to novel targets. For treatment of uncomplicated cystitis, one of the most frequent forms of UTI, fosfomycin, pivmecillinam and nitrofurantoin have experienced a revival and are now included in many national and international guidelines. However, for the treatment of complicated and HA-UTI new antibiotics are urgently needed. Different strategies are possible: i) to develop further substances of known antibiotic classes, such as fluoroquinolones, 3rd gen cephalosporins, betalactamase-inhibitors, monobactams, aminoglycosides, tetracyclines analogues, and ii) compounds directed against novel bacterial targets, such as aminoacyl-tRNA synthetase (aaRS) inhibitors, e.g. mupirocin, LpxC inhibitors, oligonucleotide therapeutics, peptidomimetics. However, analogues of known antibiotic classes as well as compounds against novel targets can only be successful therapeutics for UTI, if they are eliminated by the kidneys in antibacterial active form. Since bacterial growth and also antibacterial activity are very much depending on the mileu, pharmacokinetic/pharmacodynamics considerations directed to the urinary tract should be investigated already in phase I studies for better profiling new substances selected for clinical development.
Novi antibiotici Ivana Mikai Klinika bolnica Sveti Duh
Intenzivna i proirena primjena i zlouporaba antibiotika u humanoj medicini, veterinarskoj medicini i agrikulturi, kao i brzina kojom se rezistencija iri, dovela je do pojave i irenja viestruko rezistentnih patogenih mikroorganizama. Nekoliko novih kemijskih klasa antibiotika je trenutno u fazama klinikih ispitivanja (LptD i LeuRS inhibitori), a ispituju se i nove kombinacije poznatih klasa (avibaktam s ceftazidimom i ceftarolinom, MK-7655 s imipenemom). Po spektru djelovanja na Gram-pozitivne i Gram-negativne mikroorganizme i ukljuujui nova ciljna mjesta djelovanja, novi antibiotici imaju dodatne prednosti i vanost u eri porasta rezistencije na lijekove.
10
KOLPOSKOPSKI ASPEKT HPV GENITALNIH INFEKCIJA Goran Grubii Hrvatsko drutvo za kolposkopiju i bolesti vrata maternice HLZ -a
Na XIV. Svjetskom kongresu iz kolposkopije u Rio de Janeiru prihvaene su dvije nove terminologije IFCPC (Meunarodne udruge za bolesti cerviksa i kolposkopiju), kako za premaligne lezije cerviksa i vagine, tako i za premaligne lezije vulve: 1) Bornstein J, Bentley J, Bsze P, Girardi F, Hefner H, Menton M, Perotta M, Prendiville W, Russell P, Sideri M, Strander B, Tatti S, Torne A, and Walker P. 2011 Colposcopic Terminology of the International Federation for Cervical Pathology and Colposcopy, Obstet.Gynecol 2012;120:166-72 , i: 2) Bornstein J, Bentley J, Bsze P, Girardi F, Haefner H, Menton M, Perrotta M, Prendiville W, Russell P, Sideri M, Strander B, Tatti S, Torne A, Walker P. 2011 terminology of the vulva of the International Federation for Cervical Pathology and Colposcopy. J Low Genit Tract Dis.2012;16(3):290-5. Shodno tim saznanjima u izlaganju u prikazati osnovne kolposkopske slike intraepitelnih promjena u donjem genitalnom traktu ene, uzrokovanih HPV -om. Istaknuo bih potrebu suradnje vie specijalnosti i naglasio vanost usvojenih Strunih S3 Smjernica za premaligne lezije vrata maternice pet HLZ Drutava (HDGO, HGOD, Kolposkopsko, Citoloko, Patologa i Sudskih medicinara) i Sekcije ginekologa primarne zdravstvene zatite (www.hdgo.hr) posebno s aspekta realizacije postavki Novousvojenog Programa MZRH za rano otkrivanje RVM u republici Hrvatskoj (www.zdravlje.hr). Miljenja sam da je s obzirom na vanost problematike s kojom se trajno susreemo u svakodnevnoj praksi prihvatljivo jo jednom ukazati na mjesto i ulogu kolposkopije kao jednostavne, bezopasne i neo sporno znaajne metode sekundarne prevencije neoplastikih promjena vrata maternice i donjeg genitalnog trakta.
11 12
HPV vakcina u enskoj populaciji: gdje smo danas? Hrvoje Vri Klinika za enske bolesti i porode Klinikog bolnikog centra Zagreb
Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice Joko Zekan Zavod za ginekoloku onkologiju, KBC Zagreb
Rak vrata maternice trei je najei zloudni tumor enskih genitalnih organa u svijetu sa 530 000 novooboljelih i 275 000 umrlih ena godinje. Pojavnost raka vrata maternice u razvijenim zemljama Europske unije je 5 do 10 na 100.000, u istonoeuropskim zemljama 20 ili vie na 100.000, dok u Hrvatskoj oboli 14 na 100 000 ena. Meutim, i u razvijenim zemljama Europske unije karcinom vrata maternice je po uestalosti na drugom mjestu u ena do 45 godina. Po broju izgubljenih godina ivota (years of life lost, YLL) rak vrata maternice je u velikom broju zemalja na prvom mjestu. U Hrvatskoj su 2010. godine od cervikalnog karcinoma oboljele 323 ene, dok su 132 bolesnice umrle od ove bolesti. Karcinom vrata maternice ima dobro definiranu premalignu fazu u kojoj je bolest lako otkriti uzimanjem citolokog razmaza po Papanicolaou (PAPA test) . Uvoenje sistematskih pregleda ena uz obavezn o uzimanje PAPA testa rezultiralo je znaajnim smanjenjem broja oboljelih. Preinvazivna faza bolesti manifestira se kao skvamozna intraepitelijalna lezija (SIL). U skupini SIL-a u 75%-82% sluajeva dolazi do spontane regresije ili nenapredovanja bolesti. Spontana regresija kroz jednu godinu je 64% za SIL lakeg stupnja (low -grade, LSIL), odnosno 38% za SIL teeg stupnja (high-grade, HSIL). U 20 do 25% sluajeva bolest progredira, da bi u oko 1% sluajeva nastao invazivni karcinom. Kolposkopija je postupak k oji provodimo u ena koje imaju abnormalan PAPA test. Ovim postupkom vizualiziramo sumnjive promjene na vratu maternice, pratimo njihovo kliniko ponaanje i po potrebi uzimamo biopsiju. Kolposkopija i ciljana biopsija mogu ukazati na stupanj bolesti i biti vodi u terapijskom postupku. Jo 70-tih godina prolog stoljea nacionalnim programima probira u nekim skandinavskim zemljama znaajno je reducirana pojavnost invazivnog cervikalnog karcinoma. Nacionalni programi u pojedinim europskim dravama razlikuju se po intervalu, metodama i ukupnom trajanju probira. Unato razlikama, ovi programi imaju velik znaaj u ranom otkrivanju bolesti kada se ona uspjeno lijei. Organiziranim probirom za karcinom vrata maternice usklaeni omjer ansi (odd ratio) za nastanak bolesti je 0.20 do 0.27. Preko 80% invazivnih karcinoma vrata maternice u svijetu nastaje u zemljama koje nemaju nacionalni program. U Hrvatskoj je u prosincu prole godine pokrenut nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice. Obuhvatom od 85% ciljne populacije oekujemo pad broja oboljelih ena za 60 do 70 % kroz 10 godina, uz znaajno smanjenje smrtnosti. Uvoenjem organiziranog probira za rak vrata maternice Hrvatska podie zdravstveni standard i proiruje preventivni medicinski program u svrhu ouvanja zdravlja i unapreenja zdravstvene zatite.
13
Anogenitalne HPV- infekcije: kako ih lijeiti? M. Potonik, I. Bartenjev* Dermatoveneroloka klinika, Univerzitetni klinini center Ljubljana, Ljubljana, Slovenija, *Dermatologija Bartenjev, Ljubljana, Slovenija
HPV infekcije anogenitalne regije znaajno su porasle u posljednih 30 godina te se danas smatraju najeom spolno prenosivom boleu. Povezane su s razliitim promjenama od benignih bradavica, iljastih kondiloma pa sve do malignih karcinoma. Najee se manifestiraju kao iljasti kondilomi papularnog, nodoznog odnosno verukoidnog izgleda. iljasti kondilomi najee se nalaze na vulvi kod ena, na korpusu penisa i prepuciju kod mukaraca i na analnoj regiji kod oba spola. Rijee mogu biti lokalizirani i u vagini, uretri, perinealno i ingvinalno. Veina iljastih kondiloma uzrokovana je niskorizinim genotipovima HPV 6 i 11. Na raspolaganju su kirurke metode (ekscizija, ekskohleacija, elektroablacija, termokauterizacija, laser, fotodinamika PDT, krioterapija tekuim duikom) i nekirurke metode (podofilotoksin, trikloroctena kiselina, 5 fluorouracil, imikvimod), iji je cilj ukloniti ve nastale promjene sluznice i koe. Najnoviji nain lijeenja je lokalna aplikacija preparata s ekstraktom katehina iz zelenog aja s imunomodulatornim i antioksidativnim djelovanjem. Do sada ne postoji specifino protivirusno lijeenje anogenitalnih infekcija sa HPV i do sada poznate metode lijeenja nisu dostatne za eradikaciju virusa. Stoga se lijeenje osniva na uklanjanju onih promjena sluznice i koe koje su znak aktivne infekcije sa HPV, a na taj su se nain previdjele supklinike infekcije. Uklanjanjem kondiloma elimo sprijeiti progresiju promjena kod samog bolesnika, kao i mogunost infekcije spolnih partnera. Recidivi su esti i apsolutno lijeenje izbora jo uvijek ne postoji. Izbor metode lijeenja ovisi o morfologiji i lokalizaciji kondiloma, opem stanju, dobi i sposobnosti suradnje bolesnika, kao o iskustvu i tehnikim mogunostim a terapeuta.
14
HPV i enigma Buschke-Lwenstein: bolje sprijeiti nego lijeiti! Mihael Skerlev, Suzana Ljubojevi Klinika za dermatovenerologiju Klinikog bolnikog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Unutar skupine spolno prenosivih bolesti (STI, sexually transmitted infections) danas vie ne govorimo samo o iljastim kondilomima, ve o itavom spektru klinikih promjena koje nazivamo HPV-genitalnim infekcijama koje se kliniki mogu manifestirati i kao gigantski kondilom Buschke-Lwenstein (BL). BL je semimaligna neoplazma, kliniki vrlo impresivnog izgleda i dimenzija, karkateristino lokalizirana u podruju vanjskog genitala i perianalne regije oba spola. Najee se pojavljuje u osoba generativne dobi; dvije treine opisa nih bolesnika je mlae od 50 godina, a rijetki su sluajevi u djejoj dobi, kao i u starijoj ivotnoj dobi. Opaa se tendencija recidivima, kao i formiranje perianalnih fistula s drenaom purulentnog sadraja. U veini sluajeva glavni uzrok nastanka BL je HPV tipa niskog rizika (najee 6 i 11), no, u rijetkim sluajevima uzrok moe biti i HPV tipa visokog rizika (najee 16 i 18) to predstavlja poseban rizik. Odreivanje HPV DNA dijagnostiki je najbitnije u smislu egzaktne dijagnostike BL s obzirom na nedvosmisleno etioloko znaenje ovog virusa u pojavi BL. Potrebno je provesti i patohistoloku dijagnostiku s obzirom na maligni potencijal BL. Standardni terapijski pristup je radikalna kirurka ekscizija. Uz kirurko lijeenje, mogua je i terapija lok alnim imunomodulatorom (imikvimod), lokalna primjena citostatika, kao i sustavna primjena rekombinantnog interferona, no, za sada ne postoje uniformne terapijske smjernice pa lijeenje ovisi o izraenosti promjena, dostupnosti lijeka i iskustvu terapeuta. S obzirom na sve navedeno, kao i na dostupnost cjepiva protiv HPV-infekcija, danas je HPV cijepljenje oba spola ozbiljan pomak koji znaajno unaprjeuje pristup ovom problemu.
15
HPV i trudnoa: sadanje i budue generacije 1 1 2 Suzana Ljubojevi , Mihael Skerlev , Dragana Ljubojevi Grgec 1 Klinika za dermatovenerologiju, Klinikog bolnikog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 2 Poliklinika za ginekologiju i porodnitvo, dermatologiju i venerologiju Ginoderma
Bolesti povezane s genitalnim human papiloma virusom (HPV) spadaju u najee spolno prenosive bolesti. Najmanje tri etvrtine ena i mukaraca zaraze se genitalnim HPV-om u nekom trenutku ivota. Veina infekcija je prolazna (spontano regredira), bez klinikih znakova bolest i. Nije utvrena povezanost izmeu HPV i spontanog pobaaja, prijevremenog poroda, ili drugih komplikacija u trudnoi. HPV ne utjee na razvoj ploda niti na tijek trudnoe. Rizik od prenoenja virusa na dijete se smatra vrlo niska. Genitalne bradavice se mogu naglo poveati tijekom trudnoe. Mogu se ukloniti kirurki, elektrokoaguacijom, krioterapijom te uporabom trikloroctene kiseline. Upotreba podofilina, podofilatoksina, 5-fluorouracila i imikvimoda tijekom trudnoe je zabranjena zbog teratotoksinosti. Subklinike lezije kao i cervikalne inreaepitelne neoplazije treba pratiti tijekom trudnoe, te u sluaju perzistencije promjena nakon poroaja potrebno je lijeiti prema postupnicima za lijeenje HPV infekcije u ena.
16
Kontroverze i injenice o primarnoj prevenciji spolno prenosivih infekcija Marina Kuzman Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija tampar
Preventivna medicina je znanstvena medicinska disciplina koja trai, prosuuje i primjenjuje postupke kojima se moe postii ouvanje i unaprjeen je zdravlja i sprjeavanja bolesti. U irem smislu preventiva se bavi i mjerama zatite koje omoguuju pravodobno prepoznavanje bolesti i uinkovitim mjerama kojima se sprjeava smrt, invaliditet i smanjenje kvalitete ivota. Primarna prevencija je sveobuhvatnim pristupom usmjerena kontroli uzroka bolesti (stanja) i imbenika rizinih po zdravlje. Aktivnosti su usmjerene itavoj populaciji, a pristup karakterizira multidisciplinarnost, usmjerenost primarnim uzrocima, nespecifinost, uz suradnju vladinog i n evladinog sektora te slobodi u odabiru aktivnosti. Primarna prevencija SPI ukljuuje dvije vane sastavnice edukaciju ope i rizinih populacija uz osiguranje odgovarajuih resursa sustava i cijepljenje protiv infekcije humanim papiloma virusom. U preglednom se prikazu raspravlja o kontroverznim reakcijama koje prate kreiranje i uvoenje zdravstvenog odgoja u kolski sustav kao i sadanje stanje cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj. Iako je u dijelu javnosti percepcija zdravstvenog odgoja bremenita dvojbama i suzdranim pa i negativnim reakcijama, osim tehniko -metodolokih potekoa, pristup se temelji na prepoznavanju i dostupnim injenicama o ponaanju adolescentne populacije, sa ciljevima i ishodima usmjerenim podizanju samosvijesti, samopotovanja i samopouzdanja te donoenju pravilnih i odgovornih odluka. Kurikulum na prihvatljiv i dobi primjeren nain upozorava ne samo na rizike preranih spolnih odnosa, ve i na vanost komunikacije u svakodnevnom ivotu i vezama, ukljuujui i nasilje u vezama, ne samo na SPI, koritenje zatite i odgovorno spolno ponaanje, ve i na ulogu medija u prikazivanju mukaraca i ena, na potrebu prihvaanja razliitosti, ali i vanost braka i roditeljstva. Druga je sastavnica primarne prevencije cijepljenje protiv infekcije humanim papiloma virusom, o primjeni kojega u Europi, ali i drugim zemljama svijeta sada ve postoje evaluirajui podatci. Iako su Hrvatskoj oba raspoloiva cjepiva registrirana i u Godinjem programu cijepljenja, cijepljenje postoji kao preporueno i neobvezno iju cijenu kotanja snose roditelji, ak i u onim sredinama gdje je zahvaljujui lokalnoj zajednici cjepivo potpuno ili djelomino besplatno, odaziv je vrlo varijabilan. U prikazu se kritiki osvre na mogue razloge neprihvaanja cijepljenja te ukazuje na neke mogue intervencije u populaciji.
17
Educational program for responsible sexual behaviour among adolescents-HPV and new generation Dubravko Lepui KB Sestre milosrdnice, Zagreb and Aktiva-Zagreb
Introduction: HPV is one of the most frequent sexually transmitted diseases in the world, and according to some authors can be found in over 75% of sexually active women. Sexually active adolescents face serious health risks associated with unprotected sexual intercourse including HPV and other sexually transmitted diseases as well as unwanted pregnancy. Behaviours particularly relevant to HPV transmission are: early age of sexual debut, poor contraceptives/condom use, multiple sexual partners, certain sexual practices and the use of substances such as alcohol and drugs. Adolescents may not have sufficient cognitive skills to foresee risks in sexual relationships and this may be compounded by unrealistic perceptions of themselves as relatively invulnerable. Several studies of the etiology of cervical carcinoma suggest that the disease is practically unknown in virgins or persons abstaining from sex. It is pretty rare in some ethnic groups and rather common in women with an early and turbulent onset of sex life with multiple partners. Materials & Methods: Taking epidemiological anamnesis and educational program for adolescents. Results: We wanted to educate young population about Human Papillomavirus and responsible sexual behaviour, so we organized multimedia presentations. The project was named Knowledge is pleasure. Adolescents joined the project actively, by making their own web sites, scene performances, poems, posters, lectures.... all dealing with responsible sexual behaviour themes. Lectures were short (each 2030 min) accompanied with discussion. Lectures was given in the form of power point presentations. By organizing multimedia presentations the interest of that population to attend was greater. Questions they made after the lectures were those usual for that age. They asked about the way of contracting HPV and other STD-s, medical treatment of partners and use of contraceptives and also about vaccines. Conclusions: The most effective prevention of sexually transmitted diseases is a stable, harmonious relationship, with a faithful partner. A necessary condition prior to the onset of sexual intercourse is a physical and mental maturity of both partners. For systematic prevention of sexually transmitted infectious in this moment it is necessary: to introduce an effective sexual education in schools starting from primary school, develop interdisciplinary cooperation between social and medical sciences, including all experts. Still the best and most important education comes from a healthy family as the core of our society.
18
Epididimitis - spolna bolest da ili ne? Dean Marki KBC Rijeka, Klinika za urologiju
Epididimitis (upala nadsjemenika) je peta po uestalosti uroloka dijagnoza u ordinacijama obiteljske medicine u mukaraca izmeu 18. i 50. godine. U mukaraca mlaih od 35 godina najei uzronik je Chlamydia trachomatis, a u onih starijih od 35 godina enterobakterije (najee Escherichia coli). Bolesnici se uobiajeno ale na bolove u zahvaenom testisu koji imaju progredijentni tok. Dolazi do otoka i crvenila hemiskrotuma uz visoku temperaturu. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, tipine klinike slike (temperatura, karakter bolova), leukocitoze, leukociturije te ultrazvunog nalaza. Mogu biti prisutne i smetnje u vidu urinarne infekcije ili uretritisa. Kod svih bolesnika bi tebalo analizirati krvnu sliku, sediment urina, uiniti urinokulturu kao i bris uretre. Diferencijalno dijagnostiki je neophodno iskljuiti druge uzroke akutnog skrotuma, u prvom redu torziju testisa. U bolesnika starijih od 35 godina svakako treba isljuiti subvezikalnu opstrukciju kao i malformacije mokranog sustava. Lijeenje se sastoji od potpornih mjera i antibiotskog lijeenja. U potporne mjere spada mirovanje, elevacija testisa, antipiretici, analgetici, lokalna uporaba hladnih obloga. Antibiotsko lijeenje ovisi o predmnijevanom uzroniku. U starijih mukaraca osnov lijeenja su fluorirani kinoloni, najee ciprofloksacin. U mlaih mukaraca moramo svakako misliti i na klamidiju kao uzrok te se u lijeenju koriste makrolidi ili tetraciklini. U tom sluaju svakako treba lijeiti i spolnog partnera. Epididimitis treba adekvatno lijeiti jer u suprotnome moe doi do razvoja abscesa (lijei se semikastracijom). Svaka upala testisa, a pogotovo ona nelijeena, moe dovesti do razvoja oiljnog tkiva u nadsjemeniku to za posljedicu moe imati infertilitet. Zakljuno, epididimitis moe biti bolest koja se prenosi spolnim putem. Pravovremenim i adekvatnim lijeenjem posljedice upale su minimalne, ali ipak mogue. Iz toga razloga, pogotovo u mukaraca mlae ivotne dobi treba promovirati spolno odgovorno ponaanje.
19
Benigna hiperplazija prostate bolest ili fizioloko stanje Vladimir Mozeti Poliklinika Medico, Rijeka
Benigna hiperplazija prostate (BHP, adenom prostate) nastaje bujanjem lijezdanog tkiva prostate. Najee zapoinje u 40-im godinama ivota. Podijeljena su miljenja radi li se o bolesti ili fiziolokom stanju. Zastupam one koji smatraju da je BHP fizioloko stanje obzirom da se hiperplazija lijezdanog tkiva odvija u veine mukaraca. Smetnja ili bolest postaje tek onda kada poinje stvarati tegobe. Smetnje s mokrenjem mogu biti multifaktorijalne i najee se uklapaju u sliku tzv. sindroma donjeg mokranog puta LUTS, pri emu BHP moe biti samo jedan od razloga. Na isti nain veliina prostate (adenoma) nije kljuni imbenik oteanog, uestalog ili sporog mokrenja. U dobi od 50 -60 godina smetnje s mokrenjem uzrokovane LUTS-om javljaju se u 35% mukaraca, u dobi 60-70 godina u 60%, a u 80% mukaraca u dobi iznad 70 godina. Povieni vrat mokranog mjehura, suenje mokrane cijevi, tegobe s lumbosakralnim segmentom kraljenice, upala, debljina, eerna bolest, zloudni urogenitalni tumori samo su neki od razloga navedenih tegoba. U svakom sluaju preventivne mjere i biljni preparati na poetku tegoba, kao i uporaba alfa1 selektivnih blokatora, poput tamsulosina, kao i 5 alfa reduktaza inhibitora te njihova kombinacija uinkovita su terapija. Kada tegobe ugroze kvalitetu ivota ili zdravlje, uz neuinkovitost medikamentozn e terapije, primjenjuju se otvorene ili endoskopske operacije.
20
Prisutnost HPV infekcije u cervikalnim intraepitelnim lezijama visokog stupnja (HSIL) Draan Butorac, Krunoslav Kuna, Marija Grdi Rajkovi, 4 Goran Grubii, Tomislav Mileti , Zdenko Kraljevi, Hrvojka Soljai Vrane, Marija Juki KBC Sestre milosrdnice Klinika za enske bolesti i porodnitvo ; Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zavod za medicinsku biokemiju i hematologiju, Sveuilite u Zagrebu ; Poliklinika Eljuga , Zagreb; 4 Poliklinika Aviva, Zagreb
Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) spolno je prenosiva bolest, kojom e biti inficirano 75-80 % ena u nekom od razdoblja svoga ivota. U razdoblju od 1.12.2012. do 28.2.2013. lijeili smo u Ambulanti za premaligne bolesti vrata maternice i donjeg genitalnog trakta Klinike za ensk e bolesti i porodnitvo, KBC Sestre milosrdnice, 100 pacijentica s cervikalnom intraepitelnom neoplazijom. Njih 74 je imalo promjene CIN 2 i vie (CIN 2 +) u Papa testu. U 40 pacijentica od navedenih 74 (56%) odreivana je prisutnost infekcije humanim papiloma virusom (HPV) PCR (Polymerase Chain Reaction). Kod 37 od navedenih 40 (92,5 %) potvrena je pristunost HPV visokog rizika (VR). HPV VR bio je prisutan u 20 (54%) infekcija, izolirani 16 genotip u 10 (27%), 18 genotip u 8 (21%), te 31/33 kod jedne pacijentice (0,5%). Kod promjena visokog stupnja (HSIL) u citolokom nalazu vrata maternice, prema preporukama Hrvatskog drutva ginekologa i opstetriara ( HDGO) potrebno je uiniti kolposkopski pregled, te na osnovu njega razluiti pacijentice kod kojih je dovoljno konzervativno praenje koje moe ukljuivati testiranje na HPV infekcije, tj. pacijentice kod kojih je potrebna histoloka verifikacija promjena.
21
In vitro osjetljivost Chlamydia trachomatis na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin preliminarni rezultati 1 2 3 Sunanica Ljubin-Sternak , Vinja kerk , Tomislav Metrovi , 1 1 4 Tatjana Vilibi-avlek , Gordana Mlinari-Galinovi , Blaenka Hunjak , 2 Alemka Markoti 1 Sluba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2 Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu; Klinika za infektivne bolesti 3 Dr. Fran Mihaljevi, Poliklinika za medicinsku mikrobiologiju i 4 parazitologiju Dr Zora Profozic, Zagreb, Sluba za mikrobiologiju, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb
Tetraciklini, makrolidi i kinoloni preporueni su antibiotici za lijeenje infekcije Chlamydia trachomatis. Iako vrlo rijetka, opisana je rezistencija ove unutarstanine bakterije na navedene antibiotike. Cilj ovog rada bio je odrediti in vitro osjetljivost Chlamydia trachomatis sojeva na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin izoliranih u Nacionalnom referentnom laboratoriju za klamidije pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Testirano je 24 sojeva odabranih sluajnim odabirom, izoliranih tijekom 2010-2012 godine. Sojevi su izolirani iz razliitih klinikih uzoraka (brisevi grlia maternice N=14; brisevi muke uretre N=9 i eksprimat prostate N=1). Svi sojevi bili su osjetljivi na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin. Minimalne inhibitorne koncentracije bile su najnie za doksiciklin (0,016-0,064 g/mL), zatim za azitromicin (0,064 0,125 g/mL), a najvie za levofloksacin (0,125 1,0 g/mL). U zakljuku, iako su svi do sada testirani kliniki izolati izdvojeni iz bolesnika u Hrvatskoj pokazali dobru in vitro osjetljivost na azitromicin, doksiciklin i levofloksacin potrebno je nakon provedene terapije provjeravati uinkovitost iste mikrobiolokim pretragama osobito u bolesnika kod kojih je dolo do neuspjeha lijeenja.
22
Detekcija Mycoplasma genitalium u uzorcima urina u mukaraca iz zagrebake regije preliminarni rezultati 1 1 1 2 Nataa Firis , Lidija ele-Starevi , Vesna Tripkovi , Mihael Skerlev , 2 1 1 Suzana Ljubojevi , Dijana Varda-Brki , Zrinka Bonjak , 3 1 Mario Sviben , Vanda Pleko 1 Kliniki zavod za kliniku i molekularnu mikrobiologiju KBC Zagreb, 2 3 Klinika za kone i spolne bolesti KBC Zagreb, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Uvod: Negonokokni uretritis (NGU) esta je pojava u mukaraca generativne dobi. U novijoj literaturi navodi se da je Chlamydia trachomatis uzronik oko 1/3 NGU. Taj kliniki sindrom naziva se i neklamidijski negonokokni uretritis (NCNGU). Od 1990.-tih godina prolog stoljea u literaturi se navodi uloga Mycoplasma genitalium (MG) kao znaajnog uzronika NGU (13-42%), kao i visoka prevalencija u mukaraca s NCNGU (11-35%). Mycoplasma genitalium je prvi puta izolirana 1981.g. iz uretre mukaraca s uretritisom. Zbog tekoa s uzgojem u kulturi, MG detektira se molekularnim tehnikama. Danas ve postoje komercijalni testovi za detekciju MG koji zadovoljavaju europske kriterije za kvalitetu. Cilj ovog rada bio je odrediti uestalost MG kod mukaraca s NGU i kontrolne skupine mukaraca bez znakova uretritisa. Metode: Ukupno je obraen 121 uzorak urina: 79 uzoraka od mukaraca sa simptomima uretritisa (dizurija, iscjedak) i 42 bez simptoma i objektivnih znakova upale (>10 polimorfonuklearnih leukocita po vidnom polju na velikom poveanju). MG detektirana je in house PCR metodom pomou 2 para zaetnica: 16SFG2/16SRG i MgPa1/MgPa3. Uvjeti PCR reakcije preuzeti su iz rada Easticka i suradnika (2003. g.). Produkti PCR reakcije vizualizirani su elektroforezom u gelu. Veliine produkata su 341 pb za prvi par zaetnica, odnosno 281 pb za drugi par. Rezultati: U grupi mukaraca s uretritisom naen je 1 pozitivan uzorak (MG pozitivan). U grupi mukaraca bez uretritisa nije naen niti jedan pozitivan uzorak. Zakljuak: Ovi preliminarni rezultati pokazuju da MG nije esti uzronik uretritisa kod mukaraca u zagrebakoj regiji. Meutim, potrebno je obraditi daleko vei broj uzoraka da bi se mogao donijeti relevantni zakljuak o prevalenciji MG u naoj populaciji.
23
Solifenacin i darifenacin u lijeenju prekomjerno aktivnog mokranog mjehura 1 1 2 Slavko Orekovi , Marina prem Goldtajn , Igor But 1 Klinika za enske bolesti i porode, KBC Zagreb, Sveuilite u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb, Hrvatska 2 Klinika za ginekologiju i porodnitvo, Odjel za opu giekologiju i uroginekologiju, KBC Maribor, Sveuilite u Mariboru, Maribor, Slovenija
Prekomjerno aktivan mokrani mjehur (OAB) je esto stanje definirano urgencijom i urgentnom inkontinencijom, te uestalim dnevnim i nonim mokrenjem. Terapija izbora danas je primjena antimuskarinskih lijekova. Meutim, ograniavajui imbenik primjene navedenih lijekova je njihova neselektivnost to moe rezultirati neeljenim uincima i nuspojavama. Cilj ove studije je usporediti uinkovitost i podnoljivost solifenacina i darifenacina, dva novija visokoselektivna antimuskarinska lijeka. U multicentrinu , prospektivnu, randomiziranu open-label studiju ukljueno je 77 pacijentica s OAB -om koje su uzimale 5 mg solifenacina ili 7.5 mg darifenacina u jednokratnoj dnevnoj dozi. Procjena uinkovitosti oba lijeka temeljila se na subjektivnoj i objektivnoj proc jeni smanjenja OAB simptoma i kvalitetu ivota nakon mjesec i tri mjeseca lijeenja. U obje ispitivane skupine dokazana je podjednaka uinkovitost u smanjenju svih simptoma OAB-a. U skupini pacijentica koje su koristile solifenacin dokazano je statistiki znaajno poboljanje kvalitete ivota, bolje ukupno zadovoljstvo i smanjena uestalost suhoe ustiju nakon tri mjeseca lijeenja u usporedbi sa skupinom pacijentica koje su koristile darifenacin. Ova studija je dokazala da solifenacin i darifenacin predstavljaju uinkovite i dobro podnoljive lijekove u lijeenju OAB-a. Rezultati ove studije da primjena oba lijeka s razliitim profilom glede potencijalnih nuspojava moe znaajno poboljati uinkovitost i sigurnost lijeenja u pacijentica s OAB. Za nadati se da e budue vee, prospektivne i randomizirane klinike studije jasnije pozicionirati uinkovitost i podnoljivost solifenacina i darifenacina u ena s prekomjerno aktivnim mokranim mjehurom.
24
Kirurki zahvati u lijeenju genitalnog prolapsa i statike inkontinencije mokrae Drislav Kalafati Klinika za enske bolesti i porode, Zavod za ginekoloku kirurgiju i urologiju, Petrova 13, Zagreb
Statika inkontinencija mokrae i defekti dna zdjelice predstavljaju est i neugodan zdravstveni problem u ena. Kolposuspenzija po Burchu dugo je vremena bila zlatni standard u lijeenju inkontinencije. Od 1996. godine u kliniku je praksu uvedena metoda lijeenja suburetralnom polipropilenskom trakom. Metoda daje visoke stope uspjeha, a brojne su studije, ukljuujui i najnoviju meta-analizu, potvrdile bolju dugoronu uinkovitost suburetralnih sintetikih traka u odnosu na klasinu kolposuspenziju. Ipak, prednost Burchove kolposuspenzije u odnosu na suburetralni sling i dalje ostaje manja uesta lost perioperacijskih komplikacija. Od 2001. godine u lijeenju statike inkontinencije uvodi se transopturatorni pristup, koji je privlaan zbog svoje jednostavnosti, vee sigurnosti i manjeg rizika perforacije mokranog mjehura u odnosu na metode koje ko riste retropubini pristup. Do sada objavljene randomizirane studije jo uvijek ne daju jasne zakljuke glede optimalnog lijeenja genitalnog prolapsa. Uporaba sintetikih mreica poveala je uinkovitost i rehabilitirala vaginalni pristup lijeenja, ali v isoki stupanj erozija daje naslutiti budua ogranienja kirurke tehnike. Isto tako, potrebna su daljnja istraivanja postoperativne spolne (dis)funkcije u bolesnica lijeenih vaginalnim, odnosno abdominalnim pristupom, to je takoer vaan parametar u konanom operativnom pristupu u lijeenju genitalnog prolapsa.
25
Vanjska magnetska inervacija zdjelice u lijeenju inkontinencije mokrae Vladimir Banovi Klinika za enske bolesti i porode KBC-a Zagreb
Vanjska magnetska inervacija miia zdjelice uinkovita je i za bolesnice izuzetno prihvatljiva metoda lijeenja razliitih oblika inkontinencije mokrae. Magnetskom se stimulacijom induciraju refleksni inhibicijski uinci na detruzor, putem aferentne i eferentne stimulacije sakralnih ivaca, ali bez neeljenih i neugodnih popratnih uinaka. Dva tjedna nakon lijeenja u 61% bolesnica opaeno je znaajno poboljanje ili potpuni izostanak inkontinencije mokrae. Nakon 18 tjedana jo uvijek znaajno poboljanje simptoma zabiljeeno je u 45% bolesnica; u 29% njih inkontinencije vie uope nije bilo. Prosjean broj dnevnih epizoda inkontinencije mokrae pao je s 2,5 na 0,8, a dnevni broj upotrijebljenih predloaka je pao s prosjenih 2,3 na 0,5, uz znaajno vie medijane vrijednosti kvalitete ivota, koje su i 4 i 8 tjedana nakon provedenog lijeenja bile statistiki znaajno vie u odnosu na vrijeme prije magnetske inervacije. Dio povoljnih terapijskih uinaka takoer treba pripisati i ponavljajuim kontrakcijama levatora, ime se postie uinak slian onome u Kegelovim vjebama miia dna zdjelice. Istraivanja su potvrdila uinkovitost magnetske inervacije kod nestabilnosti detruzora nakon oteenja lene modine, kao i kod idiopatskog nestabilnog detruzora. Cistometrijom je potvreno znaajno poveanje mak simalnog kapaciteta mokranog mjehura i volumena mjehura kod prvog nagona za mokrenjem tijekom faze punjenja. Uz navedeno, znaajno je smanjen broj dnevnih epizoda inkontinencije, nikturije, uz znaajno poboljanje ope kvalitete ivota. Od kolovoza 2006. godine, izvantjelesna magnetska inervacija je ukljuena na listu terapijskih postupaka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod ifrom SKZ09.
26
Prikaz bolesnica s uroginekolokim problemima Tomislav upi, Leo agar Zavod za ginekoloku kirurgiju i urologiju Klinike za enske bolesti i porode KBC-a Zagreb
Prema rezultatima vie multicentrinih studija kod bolesnica operiranih zbog statike inkontinencije poslijeoperacijski se javljaju problemi s urgentnom inkontinencijom i do 50% sluajeva. Taj broj je ovisan o vrsti operativnog zahvata kao i o ukljuenosti urgentne komponente u mijeanoj inkontinenciji. Poslijoperacijska urgentna inkontinencija je uglavom blaeg oblika i veinom vremenski prolazna, a samo kod manjeg broja bolesnica taj problem ostaje trajan. Jedan od glavnih razloga nastanku poslijeoperacijske urgentne inkontinencije su neprepoznate infekcije mokranog sustava prije i poslije operacije. Zbog toga je bitno tijekom prijeoperacijske obrade iskljuiti prisutnost patogenih mikroorganizama u mokranom sustavu, to osim pretraga urin sediment i urinokultura ukljuuje i obriske uretre. Prikazali smo nekoliko sluajeva poslijeoperacijskih urgentnih inkontinencija kod razliitih uroginekolokih operacija.
27
Prijedlog ISKRA smjernica za dijagnozu i lijeenje prostatitisa Ognjen Kraus
Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) MZSS RH inicirala je razvoj nacionalnih smjernica za lijeenje prostatitisa. Smjernice su prvenstveno namijenjene lijenicima ope prakse te specijalistima koji rade u primarnoj zdravstvenoj zatiti i bolnicama. Cilj ove inicijative jest osigurati optimalne mogunosti dijagnoze i lijeenja bolesnicima oboljelim od prostatitisa. Sindrom prostatitisa (SP) est je kliniki entitet i naziv je za niz poremeaja funkcije prostate. O SP-u govorimo stoga to etiologija bolesti jo uvijek nije razjanjena, a dijagnostiki i terapijski kriteriji nisu jasno odreeni. U klinikoj praksi termin prostatitis vrlo esto obuhvaa vrlo iroki spektar oboljenja prostate koja nisu nuno uzrokovana bakterijskom infekcijom. Kliniki se oituje uretralnim, prostatikim, seksualnim i drugim simptomima. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, pregleda te dokazom upale i/ili infekcije u prostati. Osnovni kriteriji za podjelu unutar SP-a su kliniki simptomi i znakovi te prisutnost leukocita i bakterija u selektivno uzimanim uzorcima mokrae, ejakulatu i u eksprimatu prostate. U dijagnostici se preporua koritenje NIH (National Institutes of Health) klasifikacije SP-a. Prema ovoj klasifikaciji kronini prostatitis s dokazanom infekcijom jasno se razlikuje od sindroma kronine zdjeline boli. Ova klasifikacija prua logiku osnovu i slijed za odabir optimalnog tretmana u odnosu na dijagnozu. Tradicionalno termin prostatits oznaava akutnu ili kroninu upalu prostate gdje se indentificira uzronik infekcije. Termin sindrom kronine zdjeline boli uznaava upalnu bolest prostate gdje se specifini uzronik ne moe identificirati. U odnosu na trajanje simptoma prostatis dijelimo na akutni i kronini. Da bi se postavila dijagnoza kroninog prostatitisa simptomi moraju trajati najmanje tri mjeseca. Antimikrobno lijeenje indicirano je u bolesnika s akutnim bakterijskim prostatitisom, kroninim bakterijskim prostatitisom, upalnim oblikom sindroma kronine zdjeline boli kojih su dio i bolesnici s bakterijskim prostatitisom u kojih uzronik nije dokazan klasinim mikrobiolokim metodama (spolno prenosivi uzronici), te u odabranih bolesnika s neupalnim oblikom sindroma kronine zdjeline boli i s asimptomatskim upalnim prostatitisom (infertilni bolesnici te bolesnici s povienim vrijednostima PSA i upalom u biopsiji prostate bez karcinoma). Bolesnici sa sindromom kronine zdjeline boli tretiraju se zb og polimorfije simptoma mnogim medikamentima i fizikalnim postupcima, a dosada objavljenoj literaturi nema dovoljno konzistentnih podataka, pa tako za sada nema dovoljno argumenata za donoenje jasnih smjernica za lijeenje ovog sindroma. U predavanju se iznosi prijedlog nacionalnih smjernica za dijagnozu i lijeenje sindroma prostatitisa. Pridravanje preporuka koje donose ove smjernice nee osigurati povoljan ishod u svakom sluaju, niti je cilj ovih smjernica dati pregled svih dostupnih dijagnostikih i terapijskih mogunosti. Krajnju odluku o dijagnostikom i terapijskom izboru za pojednog bolesnika donosi nadlean lijenik.
28
Prostatitis i rana detekcija raka prostate Goran timac Klinika za urologiju, KBC "Sestre milosrdnice", Zagreb
Prostata specifini antigen (PSA) i njegove frakcije trenutno su najvaniji tumorski markeri za ranu detekciju karcinoma prostate. Osjetljivost i specifinost PSA ogranieni su jer dosadanja saznanja sugeriraju da porast ukupnog PSA nije samo karakteristika karcinoma prostate. Mnoge rasprave koje se vode oko graninih vrijednosti PSA i/ili njegovih frakcija koje indiciraju biopsiju prostate odraavaju nedostatak spoznaje od tonoj relaciji PSA i najeih bolesti prostate (prostatitis, benigna hiperplazija prostate, karcinom). Upala je vrlo uestali patoloki nalaz u bioptikom materijalu prostate bolesnika bez dokazanog karcinoma. Iako je poznato da akutna upala moe pridnijeti manjku specifinosti PSA u ranoj dijagnostici karcinoma prostate, postoje neslaganja o uinku asimptomatske i kronine upale prostate na vrijednosti PSA i njegovih frakcija. U novijim publikacijama sve je vie dokaza da kronina subklinika upala prostate ne uzrokuje samo porast vrijednosti ukupnog PSA, nego i znaajan pad vrijednosti slobodnog PSA, ime imitira sliku karcinoma prostate. Na osnovi vrijednosti PSA i njegovih frakcija ne moe se jasno razluiti karcinom prostate od upalne bolesti prostate, pogotovo u bolesnika u tzv. "sivoj zoni" odnosno s vrijednostima PSA izmeu 4 i 10 ng/ml. Dugotrajna antibiotska i/ili antiflogistika terapija razumna je opcija u bolesnika s graninom povienim vrijednostima PSA i evidentiranom kroninom ili subklinikom upalom prostate. Na taj nain moe se poveati osjetljivost i specifinost PSA i smanjiti udio bolesnika s perzistencijom indikacije za biopsiju prostate. Jo uvijek nedostaju jasne smjernice za primjenu ovih saznanja u klinikoj praksi. U predavanju su kritiki prikazane recentne studije koje analiziraju ulogu kroninog i subklinikog prostati tisa u ranoj dijagnostici raka prostate.
29
Perkutana urinarna drenaa i JJ stent u tretiranju akutnog bubrenog zastoja Vladimir Ferenak Klinika za urologiju, KBC Zagreb
Akutne infekcije mokranog sustava od posebnog su urolokog interesa ako su povezane s anatomskim ili funkcionalim poremeajima. Opstrukcija mokranog sustava i usporavanje odnosno zastoj imaju glavnu ulogu u nastanku urinarne infekcije. Kod potpunog zastoja razvija se posebno teka klinika slika (pionefros, ksantogranulomatozni pijelonefritis, renalni apsces, emfizematozni pijelonefritis) koja zahtijeva hitnu uroloku intervenciju. Kao prva terapijska linija pristupa se ugradnji uretalnog JJ stenta ili postavljanju perkutane nefrostome. Na Klinici za urologiju, KBC Zagreb tijekom 2012. godine uinjena su 233 takva zahvata. U radu prikazujem rezulate urolokih intervencija, izolirane patogene mikroorganizme, vrijednosti upalnih parametara, primjenu antimikrobne terapije, kao i vrijeme boravka na odjelu.
30
Infekcija kirurkog mjesta Deni Karelovi*, Lukrecija Mili**, Joko Zekan*** *Klinika za enske bolesti i porode, KBC Split; ** HMP Split; *** Klinika za enske bolesti i porode KBC Zagreb
Infekcija kirurkog mjesta (IKM) je infekcija koja nastaje u mjestu kirurke incizije ili u njegovoj blizini tijekom 30 dana od zahvata. Spada u najee nozokomijalne infekcije. Prema definiciji, nozokomijalna ili bolnika (engl. Hospital -Acquired) infekcija nastaje kao posljedica bolnikog lijeenja, 48 ili vie sati nakon primitka ili tijekom 30 dana od otpusta. IKM znaajno poveava stopu morbiditeta i mortaliteta, produljava boravak u bolnici i znatno povisuje trokove lijeenja. Zahvaljujui suvremenim mjerama prevencije i uinkovitoj antibiotskoj profilaksi uestalost IKM je smanjena, ali i dalje predstavlja znaajan zdravstvenoekonomski problem. Prevencija ukljuuje bolju kirurku tehniku, pravovremenu primjenu odgovarajuih preoperativnih antibiotika i niz preventivnih mjera usmjerenih na smanjenje bakterijske, virusne i gljivine kont aminacije kojoj su izvor kirurko osoblje, okoli operacijske dvorane i endogena flora bolesnikove koe. Infekcija je najee lokalizirana u podruju incizije, ali se moe proiriti na susjedne dublje strukture te je prijanji naziv infekcija kirurke ran e (engl. Surgical Wound Infection) zamijenjen prihvatljivijim infekcija kirurkog mjesta (engl. Surgical Site Infection - SSI).
31
Primarna rezistencija HIV-a na antiretrovirusne lijekove Snjeana idovec Lepej, Ivana Grgi, Josip Begovac Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevi", Zagreb
Rezistencija HIV-a na antiretrovirusne lijekove uzrokovana je mutacijama u pol regiji genoma virusa koje dovode do promjene slijeda aminokiselina u aktivnim mjestima virusnih enzima koji su ciljne strukture lijekova. Primarna rezistencija tj. rezistencija u terapijski-naivnih osoba moe uzrokovati neuspjeh lijeenja i dio je obvezne pred-terapijske dijagnostike obrade u Europi i SAD-u (ne i u Hrvatskoj). Temeljem rezultata SPREAD istraivanja koje je obuh vatilo 2793 ispitanika iz 20 Europskih zemalja u razdoblju od 2002-2005 g., prevalencija primarne rezistencije HIV-a u Europi procjenjuje se na 8.4%. Rezultati prvog istraivanja prevalencije primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj objavljeno je 2012. g. Istraivanje je obuhvatilo 120 nelijeenih HIV -om zaraenih osoba koje su ukljuene u kliniku skrb u Referentnom centru za dijagnostiku i lijeenje HIV/AIDS-a Ministarstva zdravlja R. Hrvatske u razdoblju od 2006. do 2008. g. Mutacije povezane s rezistencijom na antiretrovirusne lijekove odreene su metodom sekvenciranja pol regije genoma virusa a njihova biomedicinska znaajnost analizirana je sukladno preporukama WHO -a iz 2009.g. (surveillance for drug resistance mutations, SDRM). Prevalencija primarne rezistencije HIV-a u Hrvatskoj iznosi 22%. U veine ispitanika s primarnom rezistencijom otkrivene su SDRM koje se povezuju s rezistencijom na nukleozidne analoge inhibitore reverzne transkriptaze. U istraivanju je dokazana vi soka prevalencije mutacije T215S, posebice u ispitanika (uglavnom iz MSM skupine) iz jednog od 8 transmisijskih klastera. Obzirom na visoku prevalenciju primarne rezistencije HIV-a na antiretrovirusne lijekove u Hrvatskoj kao i na preporuke Europskih i svjetskih strunih drutava, prepoznata je potreba uvoenja analize primarne rezistencije prije zapoinjanja antiretrovirusnog lijeenja i u Hrvatskoj.
32
Epidemiologija HIV/AIDS-a u Hrvatskoj Tatjana Nemeth Blai, Sanja Kurei Filipovi, Ira Gjenero Margan Hrvatski zavod za javno zdravstvo
U Registru oboljelih od HIV/AIDS-a Slube za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 1985.-2012. registrirano je 1017 osoba s HIV infekcijom, od ega 371 oboljelih od AIDS-a. U istom je razdoblju 187 osoba umrlo od AIDS-a. U 2012. godini prijavljeno je 71 novih sluajeva zaraze HIV -om, 21 oboljelih od AIDS-a i 6 smrti osoba oboljelih od AIDS-a, to je na razini zadnjih 10 godina. Hrvatska je zemlja niske prevalencije HIV infekcije (<1% stanovnitva nositelji HIV-a). Godinje se posljednjih deset godina HZJZ-u prijavljuje prosjeno 60 inficiranih HIV-om. Meu oboljelima i dalje dominiraju mukarci (85.6%). Najvei broj infekcija registrira se u dobnoj skupini od 25 do 44 godina. Godinja uestalost HIV infekcije kree se u vrijednostima 12-17 na milijun stanovnika, to Hrvatsku i dalje svrstava u zemlje niskog rizika za zarazu HIV-om (57/1 milijun prosjek za zemlje EU/EEA u 2011.). HIV/AIDS se u Hrvatskoj registrira gotovo iskljuivo u grupama poveanog rizika kao to su mukarci koji imaju spolne odnose s mukarcima, ovisnici koji uzimaju opojna sredstva intravenskim putem, osobe koje plaaju ili naplauju seksualne usluge, stalni partneri/partnerice inficiranih HIV-om, a najvei broj inficiranih virusom HIV-a zarazio se spolnim putem prijenosa. Raspodjela oboljelih meu svim HIV sluajevima pokazuje da dominira muki homoseksualni put prijenosa (54.8%). Slijedi s 32% visokorizini heteroseksualni prijenos: registrira se kod osoba s veim brojem i uestalim mijenjanjem partnera/ica (21.5%), koje su partneri HIV pozitivnih osoba, a to su preteno ene, i to stalni seksualni partneri HIV pozitivnih osoba (10.5%). Od 2003. u Hrvatskoj djeluju Centri za besplatno i anonimno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovalita) u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, u sedam upanijskih zavoda za javno zdravstvo, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi. U razdoblju od 2003. - 2012. HIV savjetovalita su pruila 37.509 savjetovanja za 20.804 korisnika, a 20.106 osobe su testirane na HIV, te je u tom razdoblju otkriveno 181 osoba zaraenih HIV-om koje su upuene na lijeenje i skrb. Unato relativno povoljnoj epidemiolokoj situaciji vezano uz HIV/AIDS, HIV infekcija i AIDS i dalje predstavljaju javnozdravstveni prioritet, te je vano kontinuirano i sustavno nastaviti s provedbom mjera suzbijanja i spreavanja prema Nacionalnom programu prevencije HIV/AIDS-a.
33
Skrb za osobe zaraene HIV-om u Hrvatskoj Josip Begovac, Davorka Lukas Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevi", Zagreb
U Hrvatskoj je skrb za osobe zaraene HIV-om centralizirana i svi se bolesnici lijee u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi u Zagrebu. Epidemija HIV-infekcije je u Hrvatskoj poela 1985.g. kada su se registrirale prve pozitivne osobe na HIV, a prvi bolesnici u Klinci bili su povratnici iz razvijenih zemalja koji su tamo bili na privremenom radu. Od 1997.g. u Klinici postoji elektronska baza podataka sa svim relevantnim podacima o klinikim, epidemiolokim i laboratorijskim obiljejima bolesnika. Skrb za oboljele od HIV -a je znaajan dio Nacionalnog programa prevencije HIV-infekcije i obuhvaa jedan kontinuitet od rane postavljene dijagnoze do mjerenja razliitih ishoda lijeenja. Analizirali smo razliite parametre uspjenosti skrbi u odraslih bolesnika za razdoblje 20072011.: 1) kliniki status bolesnika kod otkrivanja zaraze HIV-om, 2) integracija u skrb, 3) pridravanje preporukama za antiretrovirusno lijeenje, 4) supresija viremija u bolesnika koji zapoinju antiretrovirusno lijeenje (ARL), 5) zadravanje u skrbi, i 6) uspjenost skrbi (preivljavanje, porast limfocita CD4+, virusna supresija). Ukupno je ukljuen u skrb 321 bolesnik u razdoblju 20072011, u 186 (59%) je infekcija otkrivena relativno kasno (CD4+ < 350 po mm3). Ukupno je 87% bolesnika imalo prvo odreivanje limfocita CD4 unutar 1 mjesec od otkrivanja zaraze HIV-om. Vie od 95% onih koji su imali indikaciju za aniretrovirusno lijeenje su uzimali ARL. Nakon godine dana ARL 97% bolesnika je imalo manje od 400 kopija HIV1 RNA u ml krvi. Jednogodinje preivljavanje nakon ukljuenja u skrb bilo je 95%. Osim kasnog ukljuenja u skrb, svi ostali parametri upuuju na uspjenu skrb osoba zaraenih HIV-om u Hrvatskoj.
34
Dijagnostika osteopenije, osteoporoze i osteonekroze u bolesnika zaraenih HIV-om 1 2 1 Klaudija Vikovi , Ivana upeti , Josip Begovac 1 Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb 2 Kliniki bolniki centar Sestre milosrdnice, Zagreb
Osteoporoza je kronina, progresivna bolest kotanog sustava i kao najea metabolika bolest kosti ima utjecaj na cijeli skelet. Visoka prevalencija osteopenije i osteoporoze prisutna je meu bolesnicima zaraenim virusom HIVa. Gubitak mineralizacije te razrjeenje trabekularne strukture s posljedinim instabilitetom kosti u bolesnika zaraenih HIV-om uzrokovani su brojnim imbenicima. Osim klasinih imbenika rizika (niski indeks tjelesne mase -engl. Body Mass Indeks-BMI; puenje, alkoholizam, terapija kortikosteroidima, hipogonadizam, deficijencija vitamina D, imobilizacija), koji su uestaliji meu bolesnicima zaraenim HIV-om u usporedbi s osobama nezaraenim HIV-om, prisutan je jo utjecaj same HIV-infekcije (pojaana aktivacija CD4+ i CD8+ stanica) i uzimanje antiretrovirusnih lijekova (ARL). Ostali imbenici rizika su troenje opojnih droga i hepatitis C virusna infekcija, to je takoer uestalije meu bolesnicima zaraenim HIV-om. Dosadanja istraivanja povezanosti HIVinfekcije i smanjene mineralne gustoe kosti moemo podijeliti na istraivanja koja su raena u bolesnika koji ne uzimaju ARL i bolesnika koji uzimaju ARL. Bolesnici zaraeni HIV-om koji ne uzimaju ARL takoer imaju veu prevalenciju osteopenije, to upuuje na to da nekontrolirana viremija moe imati utjecaja na mineralnu gustou kosti zbog djelovanja sistemske upale na remodeliranje kosti. Povezanost izmeu smanjene mineralne gustoe kosti i ARL -a koje ukljuuje inhibitore proteaze (PI) utvrena je u presjenoj studiji Duviviera i suradnika, ali nije potvrena u longitudinalnoj studiji. Cilj ovog izlaganja je prikaz suvremenih dijagnostikih metoda i radiolokih manifestacija osteopenije, osteoporoze i osteonekroze u bolesnika zaraenih HIV-om.
35
Suvremeni pristup lijeenju gonoreje Suzana Oani Buli Klinika za kone i spolne bolesti, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb
Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana Gram negativnim, aerobnim diplokokom (Neisseria gonorrhoeae). Gonokok se hvata za stanice cilindrinog epitela urogenitalnog sustava, a zatim ulazi izmeu stanica u subepitelne prostore. Infekcija uzrokuje akutni upalni odgovor domaina u vidu ljutenja epitelnih stanica, submukoznih mikroapscesa i gnojnog iscjetka. Incidencija je najvea u zemljama u razvoju, a najee obolijevaju adolescenti i mlaa odrasla populacija. Zabiljeen je pad incidencije u razvijenim zemljama Zapada. Gonoreja je izrazito infektivna bolest, a zaraza se kod oboljelih iri prije pojave simptoma. Kod mukaraca se 2-5 dana nakon infekcije pojavljuje dizurija, ukasto-bjelkasti iscjedak iz uretre, a rijetko otok i bolnost testisa. Kod ena su simptomi nespecifini, u vidu blagog uretritisa ili vulvovaginitisa, te rijetko zahtijevaju odlazak lijeniku. Nelijeena gonoreja uzrokuje komplikacije, kod ena neplodnost, a u teim sluajevima upalnu bolest zdjelice koja moe zavriti peritonitisom i perihepatitisom. Komplikacije kod mukaraca su epididimitis, orhitis, prostatitis, periuretralni apscesi i neplodnost. Osim komplikacija na mjestu ulaska uzronika i lokanog irenja infekcije, moe doi do hematogenog rasapa gonokoka (diseminirana gonokokna infekcija). Ekstragenitalna infekcija gonokokom je esta kod homoseksualaca (Proctitis, Pharyngitis) i novoroenadi nelijeenih majki (Ophthalmia neonatorum). Dijagnozu postavljamo na temelju anamneze, klinikog pregleda, mikroskopiranjem iscjetka obojenog po Gramu uz obaveznu kulturu i antibiogram, a u pojedinim centrima primjernom sofisticiranih testova (NAAT). Antigena varijabilnost esto omoguava gonokoku da uspjeno izbjegne imunoloki odgovor domaina, ali i razvoj rezistencije prema antibioticima (npr. penicilin, tetraciklini). Potrebno uzeti u obzir pri odabiru antibiotika i visoku uestalost koinfekcije klamidijom. Prema novim smjernicama CDC-a prvi izbor u lijeenju nekomplicirane genitalne, rektalne ili faringealne gonoreje je ceftriaxon 250 mg i.m. u jednokratno uz azitromicin 1 g per os jednokrano ili doksiciklin 100 mg per os dva puta dnevno t ijekom 7 dana. Lijeiti oba partnera. Azitromicin jednokratno u dozi od 2 g je terapija izbora u preosjetljivih na cefalosporine.
36
Quality of life in patients with HPV infection Iva Dediol, Maja Vurnek ivkovi, Mirna itum Department of Dermatovenerology University Hospital Center Sestre milosrdnice, Zagreb, Croatia
Venerology is equitable part of dermatovenerology with increase in venerological diseases especially sexually transmitted infections (STI). Nowadays one of the most common STI is Human Papilloma Virus (HPV) infection. It is modern -new sexually transmitted infection which became one of the most popular topic and still evokes many debates. Condom is not 100% protection since HPV infection is pangenital including genital, perianal, pubic area and groins. Types 6 and 11 are in 90% of cases a cause of anogenital warts, which do not have oncogenic potential. It is a silent infection, without physical symptoms but with visible tumour in the anogenital area. Visibility of the anogenital warts, long treatment, often recurrences can influence patient's quality of life and cause or deepen psychosomatic disorders. It has been proven that the emotional impact of anogenital warts can be long lasting and profound. Different aspects of quality of life can be influenced, especially sexual and emotional aspect of quality of life. There are lack of literature in the field of psychovenerology, including HPV infection. The aim of this study is to determine quality of life, illness perception and psychiatric comorbidity in patients with anogenital warts. Study includes 42 patients with anogenital warts who are treated at the Department of dermatovenerology as outpatient. After visiting dermatologist patients were referred to psychologist where they filled in personal data and complete questionnaires. There wwas no significant influence on patients QoL with influence being the most on psychological aspect of QoL. Patients were not depressed and anxious (scored like in general population). Illness perceptions of the patients and causes of the disease were being assessed. There were statistically significant differences between women and men. Psychosocial aspect must not be neglected during treatment of patients with anogenital warts. Patient's education must be emphasised.
37
Smjernice u dijagnostici i terapiji sifilisa Branka Marinovi Klinika za dermatovenerologiju Klinikog bolnikog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Sifilis je kronina zarazna bolest uzrokovana spirohet om Treponema pallidum. Bolest se najee prenosi spolnim kontaktom, rjee transplacentarno od zaraene majke na plod, a danas iznimno rijetko transfuzijom ili sluajnom inokulacijom. Bolest zahvaa razliita tkiva i organske sustave ukljuujui kou, krvoilni, kotani i sredinji ivani sustav. Broj novootkrivenih bolesnika u Republici Hrvatskoj se sukladno izvijeima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo posljednjih 10-ak godina kree od 20-40 novoprijavljenih sluajeva godinje. Dijagnoza sifilisa postavlja se na temelju anamneze, klinike slike, a potvruje direktnim i indirektnim metodama za dokazivanje T. pallidum. Sifilis je zbog raznolikosti klinikih slika nazivan "velikim imitatorom". S obzirom na nemogunost uzgoja T. pallidum, za dokazivanje uzronika u dijagnostici se najee koriste indirektne seroloke metode, koje dijelimo na nespecifine (netreponemske) i specifine (treponemske). U netreponemskim testovima kao antigen slui kardiolipin, dok je u treponemskim testovima antigen blijeda treponema. U svakodnevnoj klinikoj praksi svi se testovi mogu grupirati u tri kategorije: testove otkrivanja, testove potvrivanja i testove za praenje aktivnosti bolesti. U Hrvatskoj je uobiajeno da testovi otkrivanja budu testovi VDRL (odnosno RPR) i TPHA, a testovi potvrivanja testovi IgM i IgG FTA-ABS te kvantitativni VDRL. Kao test za praenje aktivnosti bolesti moe se smatrati kvantitativni test VDRL. Cilj terapije je preveniranje prijenosa uzronika i izbjegavanje kasnih komplikacija u zaraenih bolesnika. Penicilin je i danas lijek izbora u provoenju terapije sifilisa, osobito zbog njegove sposobnosti prodiranja u sve tjelesne tekuine, mogunosti prijelaza placentarne kao i likvorske barijere. Za sada nema naznaka da je T. pallidum razvila rezistenciju prema penicilinu.Najee se u lijeenju rane faze sifilisa koristi benzatin-penicilin G 2,4 mil. i.j. u jednokratnoj dozi. Za sve manifestacije kasnog sifilisa, ukljuujui i kasni latentni sifilis (osim neurosifilisa), primjenjuje se 2,4 mil. i.j. benzatin-penicilina, 3 puta u razmacima od 7 dana. Neurosifilis se lijei benzil penicilinom u dozi 12 -24 mil. i.j. i.v. dnevno, podijeljenoj u 6 dnevnih doza tijekom 10 do 21 dana. Kod preosjetljivosti na penicilin u ranom stadiju sifilisa dolazi u obzir terapija doksicilinom (koji prodire i u SS) od 100 mg, dva puta dnevno tijekom dva tjedna, kao i nekim drugim antibioticima poput tetraciklina, eritromicina, azitromicina. U trudnica s ranim sifilisom preporua se terapija benzatin penicilinom 2,4 mil. i.j. i.m. u dvije doze u razmaku od tjedan dana. Problem se namee u sluaju alergije na penicilin. Terapiju djeteta roenog od majke sa sifilisom treba provesti kod aktivnih simptoma bolesti, kod pozitivnog testa 19S-IgM-FTA-ABS u serumu ili kod pozitivnog testa VDRL u likvoru. Terapija izbora je penicillin G (topivi) 150.000 i.j./kg dnevno podijeljeno u 6 doza (25.000 i.j./kg) i.v. svaka 4 sata tijekom 14 dana. Po provedenoj terapiji vano je pratiti razvoj odnosno regresiju klinikih simptoma, ali i kontrolirati seroloke nalaze.
38
Diferencijalna dijagnoza anogenitalnih ulceracija Suzana Ljubojevi, Mihael Skerlev Klinika za dermatovenerologiju, Klinikog bolnikog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Brojne infekcije, neoplazme i inflamatorne dermatoze koje zahvaati genitalnu regiju mogu biti uzrok ulceracijama. Najei uzrok genitalnih ulceracija je infekcija herpes simplex virusom, sifilis i ulcus molle. Granuloma inguinale i lymphogranuloma venereum su rijetki uzroci genitalnih ulceracija. U diferencijalnoj dijagnozi potrebno je misliti i na ostale dermatoze koje moemo podijeliti u infektivne (bakterijske, virusne, gljivine i parazitarne), alergijske i iritativne, trauma, prekanceroze, karcinomi i ostalo. Kod bolesnika s genitalnim ulceracijama potrebno je iskljuiti spolno prenosivu infekciju, uiniti mikrobioloku obradu te prema potrebi uiniti i biopsiju.
39
Lichen sclerosus et atrophicus zajednitvo dermatologije i venerologije 1 2 1 1 Mihael Skerlev , Ivana ulav , Suzana Ljubojevi , Branka Marinovi 1 Klinika za dermatovenerologiju Klinikog bolnikog centra Zagreb i 2 Medicinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu; Odjel za dermatovenerologiju Ope bolnice Dr. Ivo Pedii, Sisak
Lichen sclerosus et atrophicus (LSA) je upalna bolest koe i sluznica karaterizirana pojavom bjelkastih i (veinom) atrofinih promjena glatke i sjajne povrine. LSA je dominantno lokaliziran u genitalnoj regiji, premda postoje i ekstragenitalne manifestacije koje su znatno rjee. U suvremen oj literaturi entitet LSA ukljuuje otprije poznati pojam balanitis xerotica obliterans, kao i kraurosis vulvae. Iako konkretni(ji) epidemioloki podaci nedostaju, LSA je razmjerno esta bolest u opoj populaciji i moe se pojaviti i u djejoj i u odrasloj dobi. Takoer, vrlo je izvjesno da LSA u odreenom broju sluajeva ostaje neprepoznat to dodatno onemoguava preciznije epidemioloke studije. Etiologija LSA zasad nije razjanjena dok novije spoznaje pridonose poimanju autoimunosnih mehanizama kao kljunih. Prema lokalizaciji konih promjena razlikujemo tri osnovna podoblika LSA; LSA genitalne regije kod ena, LSA genitalne regije kod mukaraca i ekstragenitalni LSA. U klinikoj slici prepoznajemo karakteristine genitalne lezije kao bjelkaste papule i/ili plakove, uz mjestimino vidljive ekhimoze i folikularnu hiperkeratozu esto praene subjektivnim osjeajem svrbea. Ponekad se bolesnici ale na osjeaj bolnosti i nelagode koji su obino uzrokovani erozijama i fisurama. Predilekcijska mjesta kod mukar aca su glans i prepucij, dok tipine lezije enskog genitala formiraju figuru brojke osam (8) uz tipine vulvarne, perinealne i perianalne bjelkaste plakove. Kod uznapredovale bolesti postoji rizik od razvoja fimoze te erektilne i mikcijske disfunkcije. U sluajevima kronine nelijeene bolesti u ena moe se pojaviti i obliteracija labija i suenja introitusa vagine, praene vulvodinijom i dispareunijom. Kao posljedica kronine upale i cikatrizacije u genitalnoj regiji, opisan je definitivan, iako razmjerno mali rizik od razvoja planocelularnog karcinoma. Rizik je povean u sluaju konkomitantne infekcije visokorizinim tipovima HPV. Prema aktualnim
smjernicama za lijeenje LSA, terapija izbora su visokopotentni kortikosteroidni pripravci (poput klobetasol propionat 0,05% masti). Preporuka, kao i osobno iskustvo autora govore nedvosmisleno u prilog indiciranosti svakodnevne primjene navedenih pripravaka tijekom nekoliko mjeseci, uz postupno prorjeivanje primjene na svaki drugi dan ili dvaput tjedno te dodat nu primjenu emolijenata. Druga terapijska opcija su topiki inhibitori kalcineurina poput tacrolimus masti 0,03-0,1%, iako oni zasad nisu prva terapija izbora zbog nedostatka dugoronih studija u pogledu sigurnosti njihove dugotrajne primjene. Nuspojava primjene lokalnih imunosupresiva je razvoj sekundarnih infekcija, zbog ega je potreban redoviti nadzor i oprezan pristup. Oprezan kirurki pristup je potreban samo u sluaju razvoja oiljaka, fimoze koja ne regredira na lokalnu terapiju kortikosteroidnim pripravcima, te premalignih promjena i invazivnog planocelularnog karcinoma. S obzirom na diskretne promjene u klinikoj slici poetne faze bolesti, kronino-progresivan tijek LSA, kompleksnu diferencijalnu dijagnozu, implikacije na kvalitetu zdravlja bolesnika, kao i ozbiljne komplikacije, smatramo da dermatovenerolozi imaju sva potrebna znanja i vjetine da spremno i uspjeno odgovore izazovima kojima se LSA prezentira u svakodnevnoj praksi.
POSTERI
P1
Aplikacija s bazom podataka za praenje urogenitalnih i spolno prenosivih infekcija u Klinici za infektivne bolesti Zagreb Elvira eljuska Toev, Vinja kerk Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb
Aplikacija s bazom podataka Evidencija hospitaliziranih pacijenata je u upotrebi u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi u Zagrebu od 1998. godine. Praenje urogenitalnih i spolno prenosivih infekcija sastavni je dio ove aplikacije i polazina toka za razliita izvjea i znanstvene radove. Teite praenja hospitaliziranih bolesnika bilo je na otpusnim dijagnozama koje se ifriraju prema Meunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 i prema Internom ifrarniku Klinike. Varijable koje su se registrirale su: osnovni i proireni demografski p odaci, podaci o hospitalizaciji, koji ukljuuju sve otpusne dijagnoze (sa iframa MKB -10 i internim iframa Klinike). Za svaki kliniki sindrom postoji automatski osnovno statistiko izvjee u koje mogu biti ukljuene sve varijable. Koriteni su opepoznati statistiki testovi. Razrada dijagnoza obuhvaa kliniki oblik bolesti, etiologiju, terapiju, imbenike rizika i lokaciju urogenitalne infekcije. Za razvoj aplikacije koriten je u poetku programski jezik Visual Basic 6.0, a kao baza koriten je MS Access. Daljnji razvoj je nastavljen u okviru web aplikacije temeljen na lakiCRM aplikaciji, NET platformi, programskom jeziku C#. Proirena su praenja s varijablama koje obuhvaaju indikatore kvalitete kao to su komplikacije bolesti, komplikacije primjene lijekova, komplikacije primjene medicinskih zahvata, bolnike infekcije, neplanirani ponovni prijam u bolnicu unutar 30 dana, potrebu boravka u jedinici intenzivnog lijeenja i prijavu zarazne bolesti. Nova aplikacija omoguuje jednostavniji pristup korisnicima, vee mogunosti integracije s postojeim sustavima i bolje izvjeivanje.
P2
Dermatoepidemioloki trenutak Rusije; sifilis Vjekoslav Duani, Vesna Lamer Srana Poliklinika, Zagreb, Hrvatska; Dermatoveneroloka poliklinika Siget, Zagreb
Spolne bolesti imaju iznimni javnozdravstveni znaaj u tranzicijskim zemljama. Globalne, strateke i geografske postavke su posebno izraene u Rusiji. Ope okolnosti se tamo dramatino isprepliu s epidemiolokim pristupom. Posebni status konim i spolnim bolestima dodjeljuje i rusko ministarstvo zdravlja. Javnozdravstveno i kliniki upadljiv je opseni pristup sifilisu. Istodobno se prate prividno kontradiktorni pomaci i selektivni ispadi. Ilustrativno je koritenje teritorijalne podjele Rusije na sedam velikih oblasti (centralna, sjeverozapadna, juna, sjeverno-kavkaska, privolka, sibirska, dalekoistona) s mnogobrojnim manjim jedinicama (pet kategorije, 83 cjeline, ukljuujui dva grada). Takav pristup bitno doprinosi stvarnoj snimci stanja, uoavanju povo ljnih i nepovoljnih kretanja te potrebama i mogunostima intervencije. Moe se modificirati te koristiti u raznim sredinama, uz postulat interdisciplinarnog pristupa i suradnje.
P3
Depresija inducirana lijeenjem interferonom, kod bolesnika s hepatitisom C *Marija uljan Cvitanovi, *Davor Lasi, **Deni Karelovi *Klinika za psihijatriju, KBC Split, **Klinika za enske boles ti i porode, KBC Split
UVOD: Lijeenje pegiliranim interferonom alfa (IFN) -2b (PEG Intron) i IFN2a (Pegasys) u kombinaciji s antiviralnim agensom ribavirinom postao je standard za lijeenje bolesnika oboljelih od hepatitisa C (HCV). Lijeenje interferonom moe inducirati nekoliko razliitih sindroma: akutno konfuzno stanje koje nastaje naglo nakon visoke poetne doze IFN-a , depresivni sindrom koji nastaje polagano tjednima do mjesecima i rjee, manina stanja karakterizirana jakom iritabilnou i agitacijom, povremeno i euforijom. Depresija u bolesnika s HCV-om moe pogorati uzimanjem INF-a i to je razlog za prekidanje lijeenja. Bolesnici ovisni o psihoaktivnim tvarima pokazuju poveani rizik prekidanja HCV lijeenja ranije, najee u prva tri mjeseca kada se javlja veina neuropsihijatrijskih nuspojava. PRIKAZ SLUAJA: Mukarac, dobi 33 godine, ovisnik o heroinu 12 godina, a posljednje 2 godine apstinira. Prije 5 godina dijagnosticiran mu je HCV, a unatrag pola godine ambulantno se lijei IFN-om -2a. Nakon dva mjeseca od lijeenja INF-om -2a javlja se depresivno raspoloenje, bezvoljnost, potitenost, sklonost socijalnoj izolaciji i namjera da prekine lijeenje. Depresivni simptomi procijenjeni su po kriterijima za Veliki depresivni poremeaj (VDP) po DSM -IV. Za procjenu stupnja depresije koritena je samoocjenska ljestvica za depresiju ili Bekov indikator depresije (engl. Beck Depression Inventory - BDI) pri prvom pregledu te nakon dva, etiri i osam tjedana uzimanja antidepresiva - escitaloprama. Znaajan pad skora na BDI-u zabiljeen je ve nakon etiri tjedna lijeenja escitalopramom uz kontinuiranu primjenu interferona. ZAKLJUAK: IFN-induciran VDP je uobiajen u HCV bolesnika. Stoga, vana je procjena psihikog stanja takvih bolesnika, osobito izmeu 2. i 4. mjeseca nakon zapoinjanja lijeenja IFN-om. Antidepresivi, posebice escitalopram, uinkoviti su u lijeenju IFN - inducirane depresije u HCV bolesnika. Lijeenje ovih nuspojava antidepresivom e sprijeiti prijevremeni prekid lijeenja INF-om.
P4
Spolno prenosive bolesti i infekcije u Hrvatskoj Tomislava Skuhala, Martina Vargovi, Miljana Copois, Viktor Kotarski, Alemka Markoti, Vinja kerk Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb
Spolno prenosive bolesti koje su podlone prijavljivanju epidemiolokoj slubi u Hrvatskoj, poput gonoreje, sifilisa, klamidijske infekcije, HIV i hepatis B, biljee pad, a i njihov apsolutni broj nije velik. Bolesti poput ulcus molle, donovanoze i lymphogranuloma venereum, samo se sporadino i rijetko pojavljuju u Hrvatskoj. Neke bolesti koje se prenose spolnim putem ne podlijeu obavezi prijavljivanja epidemiolokoj slubi pa njihova prava incidencija nije niti poznata (HSV, infekcije mikoplazmama i Trichomonas vaginalis infekcije). No, prema dostupnim podacima te po iskustvu kliniara, ini se da spolno prenosive bolesti ne predstavljaju veliki javnozdravstveni problem u Hrvatskoj iako zdravstveni problem oboljelih pojedinaca mogu biti znatni.
P5
Istraivanje etiologije, epidemiologije, dijagnostike i lijeenja bolesnika sa sindromom prostatitisa Vinja kerk, Alemka Markoti, Viktor Kotarski Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljevi, Zagreb
Poster prezentira trogodinj projekt Istraivanje etiologije, epidemiologije, dijagnostike i lijeenja bolesnika sa sindromom prostatitisa pod vodstvom prof.dr.sc. Vinje kerk, financiran najveim dijelom od strane Hrvatske zaklade za znanost. Nakon nekoliko uvodnih natuknica o sindromu prostatitisa u prvom dijelu postera predstavljeni su svrha, koncept, izvedba i dugoroni i specifini ciljevi ciljevi projekta. U nastavku su prezentirani dosadanji rezultati, kao i preliminarni rezultati analiza k oje su jo u tijeku, ukljuujui i istraivanja o mikrobiolokoj etiologiji prostatitisa, o znaaju citokina i drugih faktora upale, o sindromu prostatitisa u bolesnika s HIV-om te o primjeni imaging tehnika u dijagnostici sindroma prostatitisa. Na temelju do sada prikupljenih podataka ukratko su predstavljeni ciljevi i ideje za daljnje istraivanje.
Kazalo (autor, broj saetka) Banovi V., 25 Bartenjev I., 13 Begovac J., 31, 33, 34 Betica Radi Lj., 2 Bonjak Z., 22 Buji N., 7 But I., 23 Butorac D., 20 Copois M., P4 eljuska Toev E., P1 ulav I., 39 Dediol I., 36 Duani V., P2 Dulikravi V., 7 Ferenak V., 29 Firis N., 22 Gjenero Margan I., 32 Grdi Rajkovi M., 20 Grgi I., 31 Grubii G., 10, 20 Hunjak B., 21 Jane-Poje V., 7 Juki M., 20 Jurea V., 1 Kalafati D., 24 Karelovi D., 30, P3 Kolaric G., 7 Kotarski V., P4, P5 Kraljevi Z., 20 Kraus O., 27 Kuna K., 20 Kurei Filipovi S., 32 Kuzman M., 16 Lamer V., P2 Lasi D., P3 Lepui D., 17 Linji D., 4 Lukas D., 33 Ljubin-Sternak S., 21 Ljubojevi Grgec D., 15 Ljubojevi S., 14, 15, 22, 38, 39 Maari V., 7 Majer M., 1 Marinovi B., 37, 39 Marki D., 18 Markoti A., 3, 21, P4, P5 Metrovi T., 21 Mikai I., 9 Mileti T., 20 Mili L., 30 Mlinari-Galinovi G., 21 Mozeti V., 19 Musil V., 1 Naber K.G., 8 Nemeth Blai T., 32 Orekovi S., 23 Oani Buli S., 35 Pejnovi Franeli I., 1 Pleko V., 22 Podravac M., 7 Potonik M., 13 Saboli M., 7 Skerlev M., 14, 15, 22, 38, 39 Skuhala T., P4 Soljai Vrane H., 20 Sviben M., 22 itum M., 36 kerk V., 4, 6, 21, P1, P4, P5 prem Goldtajn M., 23 tern Padovan R., 5 timac G., 28 Tripkovi V., 22 Urukalo M., 7 Varda-Brki D., 22 Vargovi M., P4 Vilibi-avlek T., 21 Vikovi K., 34 Vri H., 11 Vuljak S., 7 Vurnek ivkovi M., 36 Zekan J., 12 Zekan J., 30 agar L., 26 ele-Starevi L., 22 idovec Lepej S., 31 uljan Cvitanovi M., P3 upeti I., 34 upi T., 26
Zahvaljujemo na pomoi pri organizaciji kongresa:

Ministarstvo zdravlja RH Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta RH Hrvatska zaklada za znanost Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljevi", Zagreb

Abstract Book HDUGI 2013

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Abstract Book HDUGI 2013

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

5.

hrvatski kongres o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama

Opatija, 27. 28. travnja 2013.

Novi antibiotici Ivana Mikai Klinika bolnica Sveti Duh

Prijedlog ISKRA smjernica za dijagnozu i lijeenje prostatitisa Ognjen Kraus

Zahvaljujemo na pomoi pri organizaciji kongresa:

You might also like