Poeli sve, ne oekuj nita

Razgovor Hansa Ulricha Obrista s Raoulom Vaneigemom (2009)

Uvod
Raoul Vaneigem (nizozemski Raul Vaneihem ili francuski Raul Vanegem), belgijski je pisac i filozof, roen 1934. Studirao je fomanistiku u Bruxellesu te sudjelovao u Situcionistikoj internacionali od 1961. do 1970. On i Guy Debord (Gi Debor) bili su dvojica glavnih teoretiara situacionistikoga pokreta, a Vaeneigemovi slogani 1968. godine esto su ispisivani na zidovima Pariza. Njegova je najpoznatija knjiga Revolucija svakodnevnoga ivota, koja je tiskana iste godine kad i Debordova knjiga Drutvo spektakla (1967). Nakon to je napustio situacioniste, napisao je niz polemikih knjiga branei ideju slobodnoga i samoregulativnoga drutvenoga poretka. Godine 2009. za asopis e-flux intervjuirao ga je istaknuti poznavalac suvremene umjetnosti i kustos Hans Ulrich Obrist.

Razgovor sa Raoulom Vaneigemom

HANS ULRICH OBRIST: Upravo sam bio kod Edouarda Glissanta (Eduara Glisona) i Patricka Chamoiseaua (Patrika amoazoa), koji su napisali obraanje Baracku Obami.1 Koji bi bio va apel i/ili savjet Obami? RAOUL VANEIGEM: Odbijam odravanje bilo kakvih odnosa s ljudima na vlasti. Slaem se sa zapatistima iz Chiapasa (iapasa) koji ne ele imati nikakvog posla ni s dravom ni s njenim gospodarima, meunarodnim mafijama. Pozivam na graanski neposluh kako bi lokalne zajednice mogle organizirati, koordinirati i poeti same proizvoditi prirodnu energiju, prirodnije poljodjelstvo i komunalne usluge koje bi
1

douard Glissant i Patrick Chamoiseau, LIntraitable Beaut du monde: adresse Barack Obama (Beskompromisna lepota sveta: obraanje Baraku Obami; Galaade ditions, Paris, 2009). Esej dvojice kreolskih knjievnika s Martinika, u kojem su izrazili svoju nadu u drugaiju, humaniju politiku Bele kue, posle izbora Obame za predsednika SAD, i pozvali na osnivanje meunarodnog tribunala za finansijske zloine i pravedniju raspodelu resursa, koja bi vodila rauna o interesima najsiromanijih. (Nap. AG; ostale napomene: H. U. Obrist)

2 konano bile osloboene muljaa vlada ljevice i desnice. S druge strane, pozdravljam sam poziv Chamoiseaua, Glissanta i njihovih prijatelja za omoguavanje egzistencije u kojoj bi poezija ponovno otkrivenoga ivota uklonila smrtni stisak robnog trita. HANS ULRICH OBRIST: Moete li nam rei neto o svojim poecima? Kako ste poeli sudjelovati u okviru situacionizma i koji je bio va temeljni doprinos? Lik Henrija Lefebvrea (Anrija Lefevra) bio je nezaobilazan na poetku vae suradnje sa Situacionistikom internacionalom. to vam je on tada znaio? Zato ste mu poslali poetske eseje? RAOUL VANEIGEM: Najprije bih razjasnio da je situacionizam ideologija koju su situacionisti jednoglasno odbijali. Pojam situacionizma bio je tek identifikacijski simbol. Njegova svojstvenost nas je uvala od pogrenog vjerovanja u gomile ideologa. Nemam nita zajedniko sa spektakularnim oivljavanjem projekta koji je, barem u mojem sluaju, neprekidno revolucionaran. Moje uee u skupini koje vie nema bilo je vano za moj osobni razvoj, razvoj koji sam osobno odravao u duhu situacionistikog projekta u njegovom najrevolucionarnijem obliku. Vlastita radikalnost oslobaa me bilo kakvih etiketa. Odrastao sam u okruenju u kojem je na borbeni duh podgrijavala svijest radnike klase i prilino vesela predodba postojanja. Zadivila me Lefebvreova Kritika svakidanjeg ivota. Kada je objavljena Somme et le reste (Iznos i ostatak), poslao sam mu neku vrstu eseja o poeziji i revoluciji, to je bio pokuaj objedinjavanja radikalnih koncepata, letristikog jezika, glazbe i filmskih slika, i to priznavanjem da svi imaju zajedniku mo da uzbibaju ljudska srca. Lefebvre je ljubazno odgovorio tako to me povezao s Guyjem Debordom, koji me odmah pozvao u Pariz. Nas dvojica smo bili vrlo razliitih temperamenata, ali smo se tijekom razdoblja od gotovo deset godina sloili u vezi s potrebom dokidanja potroakog drutva i zasnivanja jednog novog drutva na naelima samoupravljanja, gdje bi ivot stavio izvan snage preivljavanje i egzistencijalistiki duhovni nemir koji ono stvara. HANS ULRICH OBRIST: Koji situacionistiki projekti jo nisu realizirani? RAOUL VANEIGEM: Psihogeografija, stvaranje situacija, dokidanje grabeljivog ponaanja. Radikalnost, koja nas stalno i iznova motivira unato nekim nedostacima, i dalje je izvor nadahnua do dana dananjega. Njezini utjecaji se tek poinju pokazivati u autonomnim skupinama koje se sada ozbiljno bore s kolapsom financijskog kapitalizma. HANS ULRICH OBRIST: Situacionistika internacionala definirala je situacioniste kao osobe posveene stvaranju situacija. to su te situacije konkretno vama znaile? Kako biste definirali situacionistiki projekt 2009? RAOUL VANEIGEM: Naa je skupina samim svojim nainom ivota i razmiljanja ve radila na shemi situacije, poput desantnih jedinica iza neprijateljskih crta. Vojna metafora dvojbene je naravi, ali jasno ocrtava nau volju da svakodnevni ivot liimo kontrole i smrtnoga stiska gospodarstva temeljenog na profitabilnom izrabljivanju

3 ovjeka. Oformili smo rizinu skupinu koja je bila svjesna neprijateljstva dominantnoga svijeta, potrebe za radikalnim lomom, kao i opasnosti preputanja paranoji koja nastaje kod ljudi pod opsadom. Pokazivanjem svojih ogranienja i slabosti, situacionistiko iskustvo moemo takoer gledati kao kritiku meditaciju o novoj vrsti drutva iji su obrisi nastali na temelju Parike komune, Mahnovog pokreta i Republike vijea koju su unitili Lenjin i Trocki, slobodarskih zajednica u panjolskoj, koje je kasnije dokrajila Komunistika partija. Situacionistiki projekt nije usmjeren na ono to slijedi nakon odbacivanja potroakog drutva i nastanka istinski ljudskog drutva. Vie je usredotoen na rasvjetljavanje naina na koji ivotni stil moe dokinuti preivljavanje, grabeljivo ponaanje, vlast, trgovinu i impotenciju. HANS ULRICH OBRIST: Vi i Guy Debord glavni ste akteri situacionistikog pokreta. Kako vidite ulogu Deborda i svoju ulogu? RAOUL VANEIGEM: Ne vidim ih kao uloge. Situacionizam u svojoj najapsurdnijoj inaici tei upravo tome da budemo svedeni na lutke od papira koje je onda mogue suprotstaviti prema uobiajenom radnom postupku spektakla. Ja sam samo glasnogovornik radikalne svijesti, izmeu ostaloga. Samo radim ono to mogu kako bih osigurao da otpor trinoj eksploataciji bude pretvoren u ofenzivu ivota, kao i da umjetnost ivljenja ukloni ruevine ugnjetavanja. HANS ULRICH OBRIST: Zbog ega ste istupili iz skupine? RAOUL VANEIGEM: Nakon okupacijskih pokreta iz svibnja 1968. znali smo da slijedi oporavak. Znali smo za mehanizme otuenja koji bi ugrozili nae zamisli i prikladno ih uklopili u kulturoloku slagalicu. Na zadnjoj konferenciji u Veneciji postalo nam je jasno da nismo uspjeli slomiti te mehanizme, da su oni zapravo slamali nas iznutra. Skupina se rasipala, konferencija u Veneciji je upozorila na njenu sve veu beskorisnost, a jedini izneseni odgovori bili su u skladu s parodijom samih sebe u koju smo zapali. Nesloga se pojaala do te mjere da je dolazilo do paranoidnih denuncijacija, do izdaje radikalnosti, do krenja revolucionarnoga duha, do zanemarivanja savjesti. To doba katarze i anateme daleko je iza nas, ali moglo bi biti korisno ispitati kako smo to posijali sjeme neuspjeha zbog kojega je skupina na koncu platila tako visoku cijenu. Meutim, taj brodolom nije tek nanio na obale zaborava sve nas koji smo sudjelovali u toj pustolovini. Skupina je nestala na nain koji je omoguio pojedincima da konsolidiraju svoju radikalnost ili pak da je se odreknu ili da utonu u prijevaru radikalizma. Ja sam pokuao analizirati nau eksperimentalnu avanturu u tekstu Entre le deuil du monde et la joie de vivre (Izmeu tugovanja za svijetom i radosti ivota, 2008). HANS ULRICH OBRIST: Dosta ste pisali o ivotu, a ne o preivljavanju. U emu je razlika? RAOUL VANEIGEM: Preivljavanje je ivot na proraunu. Sustav izrabljivanja prirode i ovjeka, zapoet jo u srednjem neolitiku intenzivnom zemljoradnjom, prouzroio je involuciju u kojoj je kreativnost kvaliteta imanentna ljudskom rodu

4 nadomjetena radom, stvaranjem gramzive vlasti. Kreativan ivot, koji se bio poeo razvijati tijekom paleolitika, propao je i nestao pod surovom borbom za opstanak. Od tada je grabe, koja definira ivotinjsko ponaanje, pokreta svih ekonomskih mehanizama. HANS ULRICH OBRIST: Kako su po vama ivot i drutvo evoluirali do danas, vie od etrdeset godina nakon svibnja 68? RAOUL VANEIGEM: Svjedoci smo kolapsa financijskog kapitalizma. To je bilo lako predvidjeti. ak i meu ekonomistima, gdje idiota ima ak i vie nego u politikoj sferi, bilo je mnogo njih koji su zvonili na uzbunu desetak godina. Naa je situacija paradoksalna: snage represije u Europi nisu nikada bile ovoliko oslabljene, ali ni izrabljivane mase nisu nikada bile ovako pasivne. Meutim, pobunjenika svijest uvijek spava s jednim okom otvorenim. Arogancija, nesposobnost i nemo vladajuih klasa na koncu e je probuditi iz sna, to vrijedi i za razvoj najradikalnijih momenata iz svibnja 1968. u naim srcima i duama. HANS ULRICH OBRIST: Vaa nova knjiga vodi nas na putovanje izmeu tugovanja za svijetom i radosti ivota. Osvrete se na svibanj 68. to je ostalo od svibnja 68? Je li sve to u cijelosti prisvojeno? RAOUL VANEIGEM: ak i to to danas vidimo kako na brzinu krpaju reciklirane ideologije i stare vjerske slabosti i serviraju ih da bi nahranili sveopi oaj na kojem zarauju nai bajni elnici, nee moi due vrijeme skrivati civilizacijsku promjenu koju je otkrio svibanj 1968. Raskid s patrijarhalnim vrijednostima je konaan. Na putu smo prema kraju izrabljivanja prirode, rada, trgovine, grabei, razdvojenosti od samih sebe, rtvovanja, krivnje, odustajanja od sree, idoliziranja novca, vlasti, hijerarhije, prezira prema enama i straha od njih, obmanjivanja djece, intelektualne kontrole, despotizma vojske i policije, religija, ideologija, represije i kobnih posljedica psihike napetosti. To nije tek puka injenica, nego proces koji traje i jednostavno trai od nas vie opreza, svijesti i solidarnosti sa ivotom. Trebamo napraviti novu bazu kako bismo mogli rekonstruirati, i to na ljudskim temeljima, svijet uniten neljudskou kulta robnog trita. HANS ULRICH OBRIST: to mislite o dananjem vremenu, godine 2009? JeanPierre Page (an Pjer Pa) je upravo objavio knjigu Penser laprs crise (Razmiljanje o dobu nakon krize). Po njemu sve treba iznova osmisliti. On tvrdi da se stvara novi svijet, u kojem je prekinut pokuaj uspostave globalizacije pod vodstvom SAD-a. RAOUL VANEIGEM: Agrarna privreda Staroga reima u Francuskoj bila je fosilizirana forma koju je razorila novonastala slobodna trgovina od revolucije 1789. nadalje. Slino tome, spekulativni kapitalizam koji se poigrava dionicama, a iji slom sada vidimo, ubrzo e biti zamijenjen kapitalizmom osvjeenim proizvodnjom nezagaujue prirodne energije, povratkom na iskoristive vrijednosti, organsku poljoprivredu, na brzinu zakrpan javni sektor te na licemjerno moraliziranje trgovine.

5 Budunost pripada samoupravnim zajednicama koje proizvode neophodne robe i usluge za sve (prirodna energija, bioraznolikost, obrazovanje, domovi zdravlja, promet, metalna i tekstilna industrija). Cilj je da se proizvodi za nas, za nae potrebe, odnosno, ne vie prodaje radi, i to roba koju smo trenutano prisiljeni kupovati po trinim cijenama, iako su je osmislili i napravili radnici. Vrijeme je za raskid sa zakonima politikoga reketa koji je krivac za vlastiti bankrot, kao i onaj nae egzistencije. HANS ULRICH OBRIST: Je li ovo nekakav rat nove vrste, kako to tvrdi Page? Ekonomski Trei svjetski rat? RAOUL VANEIGEM: U ratu smo, tako je, ali to nije ekonomski rat. Na djelu je svjetski rat protiv ekonomije. Protiv ekonomije koja se tisuama godina temelji na izrabljivanju prirode i ovjeka, kao i protiv zakrpanoga kapitalizma koji e pokuati spasiti svoju kou ulaganjem u prirodnu energiju i natjerati nas da plaamo vee cijene za ono to e nakon stvaranja novih sredstava proizvodnje biti besplatno, npr. vjetar, sunce i energija biljaka i tla. Ako ne odbacimo ekonomsku stvarnost i ne zamijenimo je onom ljudskom, jo jedanput emo dopustiti trinom barbarstvu da ostane na ivotu. HANS ULRICH OBRIST: Joseph Stiglitz (Dozef Stiglic) se u svojoj knjizi Uspjeh globalizacije zalae za reorganizaciju globalizacije u skladu s veom pravednou, a radi smanjenja neravnotee u svijetu. to vi mislite o globalizaciji? Kako se moemo rijeiti profita kao motiva i umjesto toga teiti dobrobiti? Kako moemo pobjei od imperativa razvitka? RAOUL VANEIGEM: Moralno opravdavanje profita je iluzija i prijevara. Mora doi do odlunog raskida s gospodarskim sustavom koji stalno iri propast i unitenje, a istovremeno se usred neprekidne oskudice pretvara da omoguava izrazito hipotetsko blagostanje. Ljudski odnosi moraju zamijeniti i ponititi trgovinske odnose. Graanski neposluh znai zanemarivanje odluka vlade koja potkrada svoje graane da bi pomogla utaje financijskog kapitalizma. Zato bismo plaali poreze dravi koja podupire bankare-gangstere, poreze koji se uzaludno koriste da bi se zaepile rupe korupcije, kada bismo ih umjesto toga mogli koristiti za samoupravljanje u mreama slobodne vlasti u svim lokalnim zajednicama? Izravna demokracija samoupravnih vijea ima sva prava da ignorira dekrete korumpirane parlamentarne demokracije. Graanski neposluh prema dravi koja nas pljaka jest pravo. Na nama je da izvuemo korist iz ove epohalne promjene kako bismo stvorili zajednice u kojima elja za ivotom nadvladava tiraniju novca i vlasti. Ne trebamo se brinuti ni za dravni dug, kojim se prikriva masivna zloporaba javnog interesa, ni za derivat profita koji nazivaju razvitkom. Od sada cilj lokalnih zajednica treba biti proizvodnja za vlastite potrebe i svojim snagama, i to sve robe od drutvene vrijednosti, uz zadovoljavanje potreba svih ljudi autentinih potreba, naime, a ne potreba koje je ustvrdila konzumeristika propaganda.

6 HANS ULRICH OBRIST: Edouard Glissant naglaava razliku izmeu globalnosti i globalizacije. Globalizacija iskorjenjuje razlike i homogenizira, dok je globalnost globalni dijalog koji stvara razlike. to vi mislite o njegovom poimanju globalnosti? RAOUL VANEIGEM: Po meni bi to trebalo znaiti djelovanje na lokalnoj i globalnoj razini kroz savez zajednica u kojoj nau korumpiranu parlamentarnu demokraciju s tobonjim lokalpatriotski usmjerenim koritenjem dravnog novca zamjenjuje superiornija izravna demokracija. Osnivat e se lokalni odbori, koji e poduzimati radnje u korist okolia i svakodnevnog ivota svih nas. Situacionisti to zovu stvaranjem situacija koje iskljuuju bilo kakvo vraanje. HANS ULRICH OBRIST: Bi li trenutani pobaaji globalizacije mogli imati iste opasne posljedice kao i pobaaji prethodne globalizacije iz 1930-ih? Napisali ste da je ono to je ve bilo nepodnoljivo 68, kada je gospodarstvo bilo u ekspanziji, danas jo nepodnoljivije. Smatrate li da bi sadanje ekonomsko beznae moglo natjerati nove generacije na pobunu? RAOUL VANEIGEM: Kriza 1930-ih bila je ekonomske naravi. Danas smo pak suoeni s implozijom ekonomije kao sustava upravljanja. Na djelu je kolaps trine civilizacije i pojava ljudske civilizacije. Sadanje previranje oznaava duboku promjenu: referentne toke staroga patrijarhalnoga svijeta nestaju. Umjesto toga se filtriraju, dodue jo uvijek oskudno i bezglavo, poetni znaci ivotnoga stila koji je istinski ljudske naravi, savez s prirodom koji staje na kraj njenom izrabljivanju, silovanju i pljakanju. Najgori bi bio nedostatak svijesti o ivotu i manjak senzibiliteta, kao i nasilje bez savjesti. Mafijama koje se bave reketom nita nije profitabilnije od kaosa, beznaa, samoubilake pobune i nihilizma koje iri plaenika pohlepa, pri emu je novac, ak i kada je obezvrijeen uslijed panike, i dalje jedina vrijednost. HANS ULRICH OBRIST: Immanuel Wallerstein u svojoj knjizi Utopisti tvrdi da na svjetski sustav prolazi kroz strukturalnu krizu. On predvia da e biti potrebno jo nekih dvadeset do pedeset godina da ga zamijeni jedan demokratskiji i ravnopravniji sustav. Vjeruje da budunost pripada odtrenim, besplatnim institucijama (po uzoru na, recimo, narodne knjinice). Stoga se moramo suprotstaviti plasiranju vode i zraka na trite.2 to vi mislite o tome? RAOUL VANEIGEM: Ne znam koliko e tekui preobraaj trajati (no nadam se da nee predugo, jer bih volio to doivjeti). Meutim, siguran sam da e novi savez sa silama ivota i prirode iriti jednakost i besplatnost. Moramo nadii svoju prirodnu ozlojeenost zbog prisvajanja nae vode, zraka, tla, okolia, biljaka i ivotinja u korist profita. Moramo osnovati kolektive koji su u stanju upravljati prirodnim izvorima u korist ljudskih, a ne trinih interesa. Taj proces preraspodjele koji predviam ima i svoje ime: samoupravljanje, koje je u praksi okuano vie puta u neprijateljski
2

Immanuel Wallerstein, Utopistics: Or, Historical Choices of the Twenty-first Century (New York: The New Press, 1998).

7 naklonjenim povijesnim kontekstima. U ovom trenutku, s obzirom na imploziju potroakog drutva, ini se da je to jedino rjeenje kako za pojedince, tako i drutvo. HANS ULRICH OBRIST: U svojim ste tekstovima opisali imperativ rada kao neljudsko, gotovo ivotinjsko stanje. Smatrate li da je trino orijentirano drutvo regresija? RAOUL VANEIGEM: Kao to sam to ve rekao, evolucija u doba paleolitika znaila je razvoj kreativnosti, koja je karakteristika ljudske vrste, jer probija okvire svoje izvorne animalnosti. Meutim, za vrijeme neolitika osmozni je odnos prema prirodi sve vie slabio, budui da se intenzivna poljoprivreda poela temeljiti na pljakanju i izrabljivanju prirodnih dobara. Tada se pojavila i religija kao institucija, drutvo se raslojilo, poela je vladavina patrijarhata, preziranja ena, a sveenici i kraljevi su kumovali nizu ratova, oskudici i nasilju. Stvaralatvo je zamijenjeno radom, ivot preivljavanjem, uivanje ivotinjskom grabei koju ekonomija prisvajanja otuuje, uzdie i produhovljuje. U tom smislu trina civilizacija doista jest regresija u kojoj tehniki napredak ima prednost u odnosu na ljudski napredak. HANS ULRICH OBRIST: to je po vama ivot u razvoju? RAOUL VANEIGEM: Napredovanje od preivljavanja, borbe za opstanak i grabeljivosti prema novoj umjetnosti ivljenja preureenjem svijeta na dobrobit svih nas. HANS ULRICH OBRIST: Moji intervjui esto imaju naglasak na povezanosti umjetnosti i arhitekture/ urbanizma ili knjievnosti i arhitekture/ urbanizma. Moete li mi rei neto o Birou jedinstvenog urbanizma? RAOUL VANEIGEM: To je vie bio nekakav koncept negoli projekt. Tema je bila nuna obnova naeg drutvenog tkiva, koje je iznimno razorio smrtni stisak trita. Ta obnova ide ruku pod ruku s obnovom svakodnevnog ivota koju trebaju provesti pojedinci. To je i sama bit psihogeografije strastveno i kritiko otkrivanje onoga to u naem okruenju treba unititi, podvri dtournementu (deturnamanu),3 obnoviti. HANS ULRICH OBRIST: Po vama urbanizam zapravo ne postoji? RAOUL VANEIGEM: Urbanizam je ideoloko planiranje i kontrola pojedinaca i drutva putem ekonomskog sustava koji izrabljuje ovjeka i Zemlju i pretvara ivot u robu. Opasnost u danas sve snanijem pokretu samoizgradnje kua lei u tome to se vie pozornosti daje tednji novca nego poeziji novoga stila ivljenja. HANS ULRICH OBRIST: Kako vidite gradove u 2009? Kakav bi bio jedinstveni urbanizam za tree tisuljee? Kakvu budunost gradova predviate? Koji vam je najdrai grad? Kaete da je Oarystis grad elja.4 Oarystis nadahnue crpi iz svijeta djetinjstva i enstvenosti. U Oarystisu nita nije statino. John Cage je jednom rekao
3

Dtournement: skretanje, diverzija nekog sadraja, ka eljenom smislu ili ishodu. Uz drive (prolazak), koji se javlja malo dalje u tekstu, jedan od kljunih pojmova iz teorije i prakse letristike/ situacionistike grupe. (AG)

8 da, ba kao to je to sluaj i s prirodom, ovjek nikada ne dolazi do toke uoblienosti ili zgotovljenosti. Situacija se svodi na stalnu nepredvidivu promjenu.5 Slaete li se s Cageom? RAOUL VANEIGEM: Volim neobavezne etnje Venecijom i Pragom. Dragi su mi i Mantova, Rim, Bologna, Barcelona i neke etvrti Pariza. Nije mi toliko bitna sama arhitektura koliko ljudska toplina koju je njena ljepota uspjela sauvati. ak je i Bruxelles, koji su toliko unitili investitori i sramotni arhitekti (a nemojmo zaboraviti da je u dijalektu Bruxellesa rije arhitekt ustvari uvreda), uspio zadrati nekoliko krasnih bistroa. etnja od jednoga do drugoga daje Bruxellesu neki arm koji mu je urbanizam potpuno oduzeo. Oarystis koji opisujem nije idealan grad ili prostor kao uzorak (jer su svi uzorci totalitarni). To je tek nezgrapna i naivna gruba skica kao podloga eksperimenta za koji se jo uvijek nadam da bi jednom mogao biti ostvaren, pa se stoga slaem s Johnom Cageom. Tu se ne radi o nekakvom dijagramu, nego o eksperimentalnom prijedlogu po kojem se stvaranje okruenja podudara sa stvaranjem vlastite budunosti pojedinaca. HANS ULRICH OBRIST: Zasniva li se Oarystis na prirodnoj energiji poput metabolistikih gradova? S Remom Koolhaasom radim na knjizi o japanskim metabolistima. Kada sam proitao va izvrstan tekst o Oarystisu, prisjetio sam se tog pokreta iz 1960-ih, posebice plutajuih gradova, Kikutakeovih vodenih gradova. Je li Oarystis metabolistiki grad? RAOUL VANEIGEM: Kada je Oarystis objavljen, arhitekt Philippe Rothier (Filip Rotje) i Diane Hennebert (Dian Enber), koja je tada bila voditeljica Muzeja arhitekture u Bruxellesu, s pravom su me kritizirali zbog ignoriranja matovitih projekata novog narataja neimara. Sada, kada se stari svijet rui, fuzija besplatne prirodne energije, tehnika samoizgradnje stambenih jedinica i ponovno otkrivanje senzualnih oblika bit e presudno vano. Stoga je korisno prisjetiti se da tehnika inventivnost mora proizlaziti iz ponovnog otkrivanja ivota pojedinaca i kolektiva. To znai da je samoupravljanje ono to omoguava istinski preokret i zanosnu inventivnost. Pojedinci i odbori s pomou njega upravljaju svojim ivotima i okoliem putem izravne demokracije. Pruimo neogranienu slobodu imaginarnoga djetinjstvu i djeci u nama. HANS ULRICH OBRIST: Prije nekoliko godina intervjuirao sam Constanta (Konstana) u vezi s Novim Babilonom. O emu ste vi razgovarali s Constantom i kakvo je vae vienje Novog Babilona danas? RAOUL VANEIGEM: Nisam upoznao Constanta, koji je, ako se ne varam, bio izbaen iz Situacionistike internacionale prije mojeg pristupanja. Mana Novoga Babilona je u tome to daje prednost tehnologiji nad stvaranjem pojedinanog i
4

Raoul Vaneigem, Preliminary Notes on a Project for the Construction of Oarystis, the City of Desire (2002), http://www.notbored.org/oarystis.html (AG)
5

Navedeno u Richard Kostelanetz, Conversing with Cage, 2nd ed. , New York: Routledge, 2003, 34.

9 kolektivnog naina ivota, to je nuan temelj svih arhitektonskih zamisli. Zanimaju me samo oni arhitektonski projekti koji se bave stvaranjem svakodnevnog ivota. HANS ULRICH OBRIST: Kako gradovi budunosti mogu pridonijeti bioraznolikosti? RAOUL VANEIGEM: Nadahnjujui se Alphonsom Allaisom (Alfonsom Aleom), poticanjem prodiranja sela u gradove. Stvaranjem zona organske poljoprivrede, vrtova, povrtnjaka i poljoprivrednih gospodarstava unutar urbanih prostora. Na kraju, imamo toliko birokratskih i parazitskih objekata koji jedva ekaju prepustiti mjesto plodnoj i ugodnoj zemlji na korist svima. Arhitekti i bespravni stanari, izgradite nam visee vrtove u kojima emo etati, jesti i ivjeti! HANS ULRICH OBRIST: Oarystis ima oblik labirinta, ali je i pod utjecajem Venecije i njenih javnih trgova. Moete li mi rei neto o oblikovanju Oarystisa? RAOUL VANEIGEM: Nai unutarnji prostornovremenski odnosi su poput labirinta. U njima smo svi mi istodobno Tezej, Arijadna i Minotaur. Na drive (deriv)6 moe poveati svjesnost, pozornost, harmoniju i sreu samo ako izvanjski prostornovremenski odnosi osiguraju meandre koji mogu prizvati mogue tokove nae budunosti, poput neke vrste analogije ili jeke, naklonjene igri ivota, sprjeavajui njenu inverziju u igru smrti. HANS ULRICH OBRIST: Hoe li muzeji biti ukinuti? Moete li nam rei neto o amfiteatru sjeanja? Je li to prosvjed protiv zaborava? RAOUL VANEIGEM: Muzeji pate od toga to su to zatvoreni prostori u kojima su djela neiskoritena. Slikarstvo, kiparstvo i glazba pripadaju ulici, poput fasada koje nas promatraju i oivljavaju kada ih pozdravimo. Ba kao u ivotu i u ljubavi, uenje je neprestani tok koji uiva privilegij navodnjavanja i oploivanja naeg senzibiliteta. Nita nije zaraznije od stvaranja. Meutim, prolost sa sobom takoer nosi svu neistou nae neljudskosti. to da napravimo s tim? Nekakav muzej uasa, barbarizma prolosti? Pokuao sam odgovoriti na pitanje obaveze sjeanja u Ni pardon, ni talion (Ni oprost, ni odmazda): Odmalena nas tjeraju da oboavamo velikane, od kojih su veina bili obini cinini ili prepredeni ubojice. Povijest koju poduavaju u kolama i raspaavaju u prebujnoj i hagiografskoj literaturi primjer je obmane. Pomodan pojam za to je negacionizam. Moda ne negira da su plinske komore doista postojale, moda vie ne die spomenike u slavu Staljina, Maoa ili Hitlera, ali i dalje ustrajno slavi surove osvajae: Aleksandra, zvanog Veliki iji je mentor bio Aristotel, kako se to s ponosom istie pa Julija Cezara, Dingisa Kana, Tamerlana, Napoleona, gomile generala, koljaa
6

Drive: etnja, ali vie u smislu prolazak kroz neki gradski ambijent, da bi se otkrila njegova psihogeografska svojstva (potencijal za buenje strasti, igru, refleksiju, stvaranje novih situacija), kao to je to naglaeno u situacionistikim tekstovima na tu temu (Nae situacije bie liene budunosti, prolasci, Izvetaj o konstruisanju situacija, 1957) ili u Deborovim filmovima (O prolasku nekoliko osoba kroz prilino kratku jedinicu vremena, 1959). (AG)

10 naroda, beznaajnih tirana u gradovima i dravama, suce-muitelje, Javerte (Haverte) svake vrste, prevrtljive diplomate, silovatelje i ubojice u najmu vjera i ideologija. Toliko je toga uzvienoga isklesano od podlosti, pokvarenosti i opakosti. Ne elim rei da bismo trebali razrovati avenije slubene povijesti i umjesto toga poploati sporedne uliice. Ne treba nam proiena povijest, nego znanje koje crpi sasvim jasne injenice koje su zamagljene, i to ve generacijama, neprekidnim raslojavanjem predrasuda. Ne pozivam na intelektualni sud radi proglaavanja krivnje hrpe nepoeljnika bizarno postavljenih na pijedestale i slavljene u lakrdijakim panteonima slubenog sjeanja. Samo elim vidjeti i popis njihovih zlodjela te da se inventaru njihovih neukusnih hvalospjeva dodaju i njihove rtve, kao i uspomena na one koji su im se suprotstavili. Ne elim rei da bi ime Francisca Ferrera trebalo prebrisati ono njegovog ubojice, Alfonsa XIII, ali bi u najmanju ruku valjalo znati sve o obojici. Kako se i dalje usuuju gajiti u udbenicima bilo kakvo potovanje za Bonapartu, koji je odgovoran za pogibiju milijuna ljudi, za Louisa XIV, koljaa seljaka i progonitelja protestanata i slobodoumnih? Za Kalvina ubojicu Jacquesa Grueta (aka Griea) i Michela Serveta (Miela Servea) i diktatora eneve, iji su stanovnici jednoga dana odluili u ast Sbastiena Castelliona (Sebastiana Kasteliona)7 unititi grbove i simbole tako bezvrijednoga tovanja? Premda je panjolska sruila spomenike frankizma i promijenila nazive ulica koje je nametnuo faizam, jo uvijek nekako toleriramo da se prema nebu Pariza uzdie Sacr-Coeur (Sakre ker, sveto srce), ija odvratna arhitektura slavi razbijanje Komune.8 U Belgiji jo postoje avenije i spomenici u ast kralja Leopolda II, jednog od najcininijih kriminalaca devetnaestoga stoljea, ija je politika crvene gume9 koju su javno osudili Mark Twain, Roger Casement (Roder Kejsment) (koji je to platio ivotom),10 Edward Dene Morel (Edvard Din Morel) i u novije vrijeme Adam Hochschild (Hoksajld) do sada nije uznemirila gotovo niiju savjest. Ovo nije poziv da se dignu u zrak njegovi kipovi ili da se uklone natpisi u njegovu slavu. Ovo je poziv stanovnicima
7

Sbastien Castellin (15151563), francuski teolog, Kalvinov suparnik, kritiar njegovog dogmatizma i despotske vladavine; takoe, zagovornik verske tolerancije i razdvajanja crkve i drave. (AG)
8

Bazilika Presvetog Srca Isusovog je namerno podignuta na vrhu Monmartra, tako da dominira tim najbuntovijim delom Pariza, u kojem je i poeo ustanak iz 1871. Prema deklaraciji Parlamenta, iz 1873, a na zahtev tadanjeg pariskog nadbiskupa, Bazilika je trebalo da okaje zloine pariske Komune, u koje je crkva pre svega ubrajala pogubljenje pariskog nadbiskupa Georgesa Darboya od strane komunara. Kasnije je to bilo ublaeno zvaninim tumaenjem, koje je ulo i u turistike vodie, po kojem taj hram navodno podignut u ast svih 58.000 rtava Francusko-Pruskog rata 1870. i graanskog rata 1871. (AG)
9

Ili krvave gume. Belgijske kolonijalne vlasti su ostale upamene po strahovitom teroru nad uroenikim stanovnitvom prisiljenim na rad na plantaama kauuka. (AG)
10

Izvetaj Rogera Casementa (18641916), tadanjeg britanskog konzula u Francuskom Kongu, iz 1904, o stanju u Slobodnoj dravi Kongo, presudno je uticao na oduzimanje prava na privatnu eksploataciju te teritorije belgijskom kralju Leopoldu II i prenoenje svih ovlaenja na belgijski Parlament i lokalnu kolonijalnu administraciju. Ipak, Casement je pogubljen kao irski nacionalista, posle ustanka u Irskoj 1916, a ne zbog svog angamana u Belgijskom Kongu. (AG).

11 Belgije i Konga da dezinficiraju javne povrine uklanjanjem ljage jednog od najgorih pokrovitelja kolonijalnoga divljatva. Paradoksalno je to to ja vjerujem da zaborav moe biti produktivan kada je rije o poiniteljima nehumanih djela. Zaborav koji ne brie spomen, koji ne precrtava sjeanje, koji nije nametnuta odluka, nego koji pak nastaje spontanim osjeajem gaenja, poput izbjegavanja psee kakice na nogostupu u zadnji as. elio bih da hukai brutalnosti iz prolosti budu zakopani u veo svojih zala kada se otkrije njihova nehumanost. Sjeanje na zloine treba zbrisati sjeanje na kriminalce.11 HANS ULRICH OBRIST: Uenje se svodi na naputanje kola i izlazak na ulice. Postaju li ulice Thinkbeltovi? Potteries Thinkbelt Cedrica Pricea (Sedrika Prajsa) koristili su naputene eljeznike pruge za skone kole. to je i gdje je uenje danas? RAOUL VANEIGEM: Uenje je trajan proces za sve nas, bez obzira na dob. Znatielja hrani e za znanjem. Poriv za poduavanjem proizlazi iz zadovoljstva prenoenja ivota. To nije ni nametanje niti nekakav odnos snaga, nego isti dar, poput ivota, od kojega i tee. Ekonomski totalitarizam je otrgnuo uenje od ivota, ija bi kreativna savjest ono trebalo biti. elimo svugdje sijati tu poeziju znanja koja se sama nudi. Protivimo se koli kao hermetinom prostoru (neko vojarna, a danas trite robova). Moramo otkriti nomadsko uenje. HANS ULRICH OBRIST: Kako predviate razvoj sveuilita u 21. stoljeu? RAOUL VANEIGEM: Sveuilite e odumrijeti. Likvidirat e ga traganje za univerzalnim znanjem i njegovo svakodnevno koritenje, jer je ionako uvijek bio tek njegova blijeda lakrdija. HANS ULRICH OBRIST: Moete li mi rei neto o naelu besplatnosti (jer me to izrazito zanima; kao kustos oduvijek vjerujem da bi muzeji trebali biti besplatni Umjetnost za sve, kako su to kazali Gilbert i George). RAOUL VANEIGEM: Besplatnost je jedino apsolutno oruje kojim se moe razbiti silni stroj samorazaranja koji je pokrenulo potroako drutvo, a ija implozija jo uvijek traje, poput smrtonosnog plina, uz mentalitet vezan za materijalni aspekt, pohlepu, financijsku dobit, profit i grabe. Muzeji i kultura nedvojbeno trebaju biti besplatni, ali isto vrijedi i za javne usluge, koje su trenutano plijen prevarantskih multinacionalnih kompanija i drava. Besplatni vlakovi, autobusi, podzemne eljeznice, besplatna zdravstvena skrb, besplatno kolovanje, besplatna voda, zrak, struja, besplatna energija, a sve to putem alternativnih mrea koje valja zasnovati. Kako se besplatnost bude irila, nove mree solidarnosti iskorijenit e smrtni stisak robnog trita. Razlog je u tome to je ivot dar, besplatan, neprekidno stvaranje koje nam zloudno profitiranje trita uskrauje.
11

Raoul Vaneigem, Ni pardon, ni talion: La question de l'impunit dans les crimes contre l'humanit , Paris: Editions La Dcouverte, 2009.

12 HANS ULRICH OBRIST: A gdje je ljubav u Oarystisu? RAOUL VANEIGEM: Svugdje. Ljubavna veza, podjednako i sloena i jednostavna, sluit e kao modul novih odnosa solidarnosti koji e prije ili kasnije dokinuti sebinu proraunatost, konkurenciju, nadmetanje i grabe, uzroke dehumanizacije naih drutava. HANS ULRICH OBRIST: A gdje je tu grad mrtvih? U umi, a ne na groblju? RAOUL VANEIGEM: Tako je, u umi, u auditoriju u kojem e glasovi mrtvih govoriti usred bujne prirode, gdje se ivot stvara stalno i iznova. HANS ULRICH OBRIST: Sanjate li i neke druge utopijske gradove osim Oarystisa? Moda nekakvu konkretnu utopiju vezanu za grad? RAOUL VANEIGEM: Ne, ali i dalje me dri nada da bi takvi projekti mogli probujati i biti ostvareni jednoga dana, kada ponemo obnavljati svijet razoren reketakom mafijom. HANS ULRICH OBRIST: Godine 1991. osnovao sam muzej Roberta Walsera, etoloki muzej, u vicarskoj. Oduvijek me fascinira vae poimanje etnje. Moete li rei neto o svojim gradskim etnjama s Debordom i bez njega? Neto o Walseru (valzeru)? Jesu li vas nadahnuli i drugi etolozi? RAOUL VANEIGEM: Iznimno cijenim Roberta Walsera, kao uostalom i mnogi drugi. Njegova lucidnost i osjeaj za drive oarali su Kafku. Oduvijek sam fasciniran dugim putovanjem na koje se Hlderlin zaputio nakon svog prekida s Diotimom. Oboavam Chatwinove Pjevane staze, u kojima on nekako uspijeva pretvoriti najbezazleniju etnju u izraavanje putova sudbine, kao da smo usred australske divljine. Isto tako potujem i etnje Lon-Paula Farguea (Leona-Pola Farga) i uenje Hrona de Villefossea (Erona de Vilfosa). Moj niz psihogeografskih drivea s Guyjom Debordom u Parizu, Barceloni, Bruxellesu, Beerselu (Berelu) i Antwerpenu bili su iznimni trenuci, kombinacija teoretskih pekulacija, senzibiliteta, kritike analize bia i mjesta te vedro uivanje u piu. Nae matine luke bili su ugodni bistroi toplog ozraja, utoita u kojima je ovjek mogao biti ono to jest jer je osjeao u zraku neto od autentinog ivota, koliko god on bio krhak i kratkotrajan. Raspoloenje je bilo identino onome koje nas je vodilo u naim lunjanjima ulicama i uliicama, kroz vijuganje uitka koje smo mjerili svakim korakom u smislu onoga to bi trebalo da ga jo malo razvijemo i poboljamo. Imam osjeaj da e kvartovi koje su unitili likovi poput Haussmanna (Osmana), Pompidoua i drugi barbari koji su dirali u nekretnine jednog dana sami itelji obnoviti u duhu radosti i ivota koje su neko gajili. HANS ULRICH OBRIST: Kakve mogunosti vidite za ukidanje otuenja i dtournement u 2009? RAOUL VANEIGEM: U vremenu smo nezapamenoga kaosa u materijalnom i moralnom smislu. Ljudske vrijednosti e morati korigirati uinke jedine vrijednosti

13 koja do danas prevladava novca. Meutim, implozija financijskog totalitarizma znai da je ta valuta, koja nas vrlo sputava, sada osuena na devalvaciju i gubitak bilo kakva znaenja. Apsurdnost novca postaje konkretna. Postupno e ga zamijeniti novi oblici razmjene, koji e ubrzati njegov nestanak i dovesti do ekonomije darivanja. HANS ULRICH OBRIST: Kakve su okolnosti za dijalog 2009? Ima li izlaza iz ovog sustava izolacije? RAOUL VANEIGEM: Dijalog s vlastima nije ni mogu ni poeljan. Vlast oduvijek djeluje jednostrano, organizira kaos, iri strah, prisiljava pojedince i zajednice na sebino i slijepo povlaenje. Moemo oekivati da emo zasnovati nove mree solidarnosti i nove interventne odbore radi dobrobiti svih nas i svakoga od nas. To e zamijeniti odredbe drave i njenih mafijako-politikih hijerarhija. Glas proivljene poezije izbrisat e i zadnje preostale odjeke diskursa u kojem su rijei u slubi profita. HANS ULRICH OBRIST: U svojim novijim knjigama razmatrate svoje postojanje i privremenost. Homogenizirajue snage globalizacije homogeniziraju vrijeme i obratno. Kako raskrstiti s tim? Moete li nam rei neto o privremenosti sree u pojmovnom smislu? RAOUL VANEIGEM: Ekonomija utemeljena na produktivnosti i profitu usadila je u proivljenu ljudsku stvarnost zasebnu stvarnost ustrojenu prema njenim vodeim mehanizmima: grabei, konkurenciji i nadmetanju, stjecanju i borbi za vlast i opstanak. Takvo neprirodno ljudsko ponaanje smatra se prirodnim ve tisuama godina. Privremenost crpljenja, erozije, umora i propadanja utvruje se radom, aktivnou koja dominira i kvari sve ostale. Privremenost elja, ljubavi i stvaranja ima koncentraciju koja slama privremenost preivljavanja uvjetovanog radom. Privremenost novca zamijenit e privremenost elja, iskustvo s druge strane ogledala, prolaz prema teritorijima koji nisu ucrtani na mape. HANS ULRICH OBRIST: Je li ivot bezvremenska kategorija? RAOUL VANEIGEM: Ne tvrdim da jest. Meutim, budui da je preivljavanje tek stalna agonija iz koje izbavljenje nudi prijevremena smrt, opriroeni ivot koji gaji sve svoje potencijale strasti i stvaranja sigurno bi imao dovoljno vitalnosti za znatno odgaanje svojeg kraja. HANS ULRICH OBRIST: Revolucija svakidanjeg ivota bila je okida za svibanj 68, a ve ste u drugim intervjuima kazali da je to vaa kljuna knjiga koju stalno dopunjujete. Je li ta knjiga bila pravo otkrie? Kako je promijenila tok vaeg rada? to ste radili prije nje? RAOUL VANEIGEM: Knjigu je potaknula moja tadanja hitna potreba za novim pogledom na svijet i samoga sebe, da bih se izvukao iz stanja preivljavanja, ali ne samoubojstvom. Zbog tog kritikog osvrta na potroako drutvo, koje je tako nemilosrdno kvarilo i unitavalo ivot, postao sam svjestan to me pogoni. Usto mi je

14 vrlo brzo postalo jasno da to nije tek nekakav samoljubiv projekt, nego i da su mnogi itatelji u njemu nali i svoje velike probleme. HANS ULRICH OBRIST: Revolucija svakidanjeg ivota zavrava optimistino: Moemo ishoditi svijet uitka, a nemamo to izgubiti doli dosade.12 Jeste li jo uvijek optimist? RAOUL VANEIGEM: Scutenaire (Skitener) je napisao sljedee: Pesimisti, emu ste se ono nadali? Nisam ni pesimist ni optimist. Pokuavam ostati odan naelu: poeli sve, ali ne oekuj nita. HANS ULRICH OBRIST: Koja je najnovija inaica knjige? RAOUL VANEIGEM: Entre le deuil du monde et la joie de vivre (Izmeu tugovanja za svijetom i radosti ivota). HANS ULRICH OBRIST: Na kojoj knjizi sada radite? RAOUL VANEIGEM: Volio bih da imam mogunosti dovriti Rjenik krivovjerja radi objanjenja i ispravljanja povijesnih elemenata u Pokretu slobodnog duha i Otporu kranstvu. HANS ULRICH OBRIST: Pitanje privremenosti nas vodi i do Prousta i njegova upitnika. Kako biste vi definirali sreu 2009.? RAOUL VANEIGEM: Sve intenzivniji i strasniji ivot u sve intenzivnijem svijetu. Onima koji se podsmjehuju mojoj ekstatinoj otvorenosti mogu odgovoriti izrekom koja mi je veliko ohrabrenje: elja za drugaijim ivotom ve je sam taj ivot.13 HANS ULRICH OBRIST: Imate li neostvarenih projekata? Nenapisanih knjiga ili neostvarenih projekata u drugim podrujima, neostvarenih arhitektonskih projekata? RAOUL VANEIGEM: Prioritet mi je da ivim sve bolje u sve humanijem svijetu. Rado bih izgradio urbano selo Oarystisa, ali nisam od onih koji samo strpljivo ekaju, poput Fouriera (Furijea) u Kraljevskoj palai, da nekakav milijarder odlui financirati projekt da bi koji trenutak kasnije sve izgubio zbog financijskoga kraha. HANS ULRICH OBRIST: A to je s vaom suradnjom s drugim umjetnicima, slikarima, kiparima, projektantima, filmaima? RAOUL VANEIGEM: Ne suraujem ni sa kim. Katkada prijateljima umjetnicima dam poneki tekst, ali ne kao komentar njihova rada, nego kao kontrapunkt. Umjetnost me uzbuuje kada u njoj osjetim da nadvladava samu sebe, neto to se oituje izvan njenih okvira; kada njeguje traak ivota koji cvate kao istinska elja, intuicija nove umjetnosti ivljenja.
12

Raoul Vaneigem, The Revolution of Everyday Life, trans. Donald Nicholson-Smith (Welcombe, UK: Rebel Press, 2001), 279. Orig., Trait de savoir-vivre l'usage des jeunes gnrations (Rasprava o svakodnevnom ivotu za dobro mlade generacije), 1967.
13

Raoul Vaneigem, Le dsir dune vie autre est dj cette vie-l, Cahiers internationaux de symbolisme 119121 (2008): 193194.

15 HANS ULRICH OBRIST: Moete li mi rei neto o Bruxellesu? to vam Bruxelles znai? Gdje piete? RAOUL VANEIGEM: ivim na selu, uz vrt i umu u kojima je ritam godinjih doba zadrao svoju ljepotu. Bruxelles kao grad su unitili urbanisti i arhitekti koje plaaju investitori. Jo uvijek ima nekoliko etvrti u kojima se moe fino proetati. Volim dosta krasnih kafia, u kojima mogu uivati u izvrsnim domaim pivima. HANS ULRICH OBRIST: Slaete li se s Geremekovim stavom da je Europa velika briga XXI stoljea? RAOUL VANEIGEM: Ne zanima me ovakva Europa kojom vladaju reketake birokracije i korumpirane demokracije. S druge strane, regije me zanimaju kada nisu obojane regionalistikom ideologijom i provode samoupravljanje i izravnu demokraciju. Ne osjeam se ni Belgijancem ni Europljaninom. Jedina domovina je konano suvereno ovjeanstvo. HANS ULRICH OBRIST: Koristili ste se brojnim pseudonimima. Je est un autre ( est an otr; ja sam drugi)?14 Kako nalazite ili birate pseudonime? Koliko ste pseudonima koristili do sada? Imate li cijeli popis? RAOUL VANEIGEM: Ne vodim nikakav zapisnik o tome. Sve preputam nadahnuu trenutka. Koritenje pseudonimima ne nosi nikakve tajne. Prije bi se reklo da je rije o distanciranju, najee kod naruenih djela. To mi omoguava da se zabavim i istodobno ublaim svoje trajne financijske probleme, koje nikada nisam htio rjeavati kompromisom sa svijetom spektakla. HANS ULRICH OBRIST: Vau knjigu Dictionnaire de citations pour servir au divertissement et a lintelligence du temps (Rjenik citata za zabavu i inteligenciju naeg doba) koriste brojni umjetnici i arhitekti. Odakle vam ideja za nju? RAOUL VANEIGEM: Prijedlog mi je dao moj prijatelj Pierre Drachline (Pjer Dralin), koji radi za izdavaku kuu Cherche Midi. HANS ULRICH OBRIST: esto kritizirate pokrete za zatitu okolia, koji pokuavaju zamijeniti postojei kapitalizam nekim drugim kapitalizmom. to mislite o Josephu Beuysu (Jozefu Bojsu)? Koje nekapitalistike projekte ili pokrete podupirete? RAOUL VANEIGEM: Toboe nam nude biogoriva, pod uvjetom da pristanemo na transgenino uzgajanje uljane repice. Ekoturizam e ubrzati pljakanje nae biosfere. Grade vjetroelektrane bez ikakve koristi za korisnike. To su podruja u kojima je mogua intervencija. Prirodna dobra pripadaju nama, besplatna su i moraju biti koritena tako da slue slobodi ivota. Na zajednicama e biti da osiguraju vlastitu energiju i budu neovisne to se tie hrane kako bi se svugdje liile kontrole multinacionalnih kompanija i njihovih vazala na vlasti. Polaganje prava na prirodnu
14

Arthur Rimbaud (Rembo), Lettre de Rimbaud Paul Demeny (Lettre du voyant, Pismo vidovitog), 15. maj 1871. (AG)

16 energiju za nae potrebe znai najprije vraanje nae vlastite egzistencije. Naa kreativnost e nas osloboditi rada. HANS ULRICH OBRIST: Na kraju, premda to nije najmanje vano, Rilke je napisao onu divnu knjiicu savjeta mladim pjesnicima. to biste vi savjetovali mladim filozofima-spisateljima 2009? RAOUL VANEIGEM: Da na svoj ivot primijene kreativnost koju koriste u radu. Da slijede put srca, onoga to je najivlje u njima.

Prijevod: Denis Gracin, 2013. Emitovano na Treem programu Hrvatskog radija, 16. III 2013.

Prustov upitnik za Raoula Vaneigema15

Koja je vaa glavna lina crta? Lenjost. Koju osobinu najvie cenite kod mukaraca? Velikodunost, u paru s ljudskom predstavom o ivotu. Koju osobinu najvie cenite kod ena? Ljubav i ljubav prema ivotu. Koja je vaa omiljena vrlina? Kreativnost. Koja je vaa najvea mana? Nedostatak samopouzdanja. Koja je vaa omiljena aktivnost? Otvaranje sebe prema ivotu, tako da se ivot moe otvoriti i u meni.
15

Sastavni deo intervjua, ali koji nije emitovan na radiju. (AG)

17

Kako izgleda va san o srei? Da ostvarim sopstvene elje tako to u ostvarivati elje voljenih. ta bi za vas bila najvea nesrea? Da ne doprinesem srei svih. ta biste voleli da budete? Ja, sa sve vie i vie ivota u sebi. Gde biste voleli da ivite? Svuda gde vlada istinska ljudskost. Koji je va omiljeni cvet? Volim ih sve, ali slaba taka mi je starinska rua. Koja je vaa omiljena ptica? Volim ih sve, ali posebno mi je drag kos, koji peva uvee. Koji su vai omiljeni prozni pisci? Montaigne, La Botie, Shakespeare, Diderot, Kafka, Artaud, Benjamin, Orwell, Zweig. Koji su vai omiljeni pesnici? Villon, Blake, Hlderlin, Nerval, Fourier. Koji je va omiljeni junak iz knjievnosti? Hyperion. (Iz istoimenog Hlderlinovog romana.) Koja je vaa omiljena junakinja iz knjievnosti? Mala Kaethchen iz Heilbronna. (Kthchen von Heilbronn, drama Heinricha von Kleista.) Ko su vai omiljeni kompozitori?

18 Mozart, Boccherini. Ko su vai omiljeni slikari? Giorgione, Turner, Goya, Van Gogh. Ko su vai istorijski heroji? Eloi Pruystinck, Sebastian Castellio, Edouard Carouy and Andr Soudy, Albert Libertad, Flores Magn, Alexandre Marius Jacob, Jan Valtin. Ko su vae istorijske heroine? Olympe de Gouges, Claire Dmar, Louise Michel, Qurratulain. Koja su vaa omiljena imena? Ariane, Chiara, Ariel, Tristan. ta mrzite vie od svega? Dobrovoljno ropstvo. Koje istorijske figure najvie prezirete? Sve tirane, koljae ljudi, one koji izazivaju ljudsku patnju i one koji ih slave. Kojem se vojnom podvigu najvie divite? Nijednom. Kakvoj reformi pridajete najvei znaaj? Onoj koja humanizuje oveka. Koji biste prirodni dar voleli da imate? Sposobnost da bolje irim ljudsko shvatanje ivota. Kako biste voleli da umrete? Mirno, u vreme koje sam izabarem.

19 U kakvom se stanju duha trenutno nalazite? U nesigurnoj ravnotei izmeu onoga to jesam i onoga to bih voleo da budem. Za koje greke imate najvie razumevanja? Nema greaka, samo propusta, koje treba ispravljati. Koji je va moto? Poeli sve, ne oekuj nita.

Hans Ulrich Obrist, In Conversation with Raoul Vaneigem. S francuskog preveo Eric Angls. E-flux Journal #6, 05/ 2009. http://www.e-flux.com/journal/in-conversation-with-raoul-vaneigem. Prevod interjua: Denis Gracin, 2013. Emitovano na Treem programu Hrvatskog radija, 16. III 2013. Prevod Upitnika (sastavni deo originalnog intervjua, ali koji nije itan na radiju): Aleksa Golijanin, 2013. http://anarhija-blok45.net1zen.com aleksa.golijanin@gmail.com