MARIJA JURI ZAGORKA MALA REVOLUCIONARKA 4 Marija Juri Zagorka MALA REVOLUCIONARKA Likovno opremio IGOR KORDEJ Urednik

VERA BARI Recenzent BRANIMIR DONAT Prvo izdanje u ovoj biblioteci MARIJA JURI ZAGORKA MALA REVOLUCIONARKA HISTORIJSKI ROMAN IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA in Indost ZAGREB 1988 K\ O Kua presvijetlog gospodina Tome pl. Garia puna je sveanog iekivanja. Lusteri kroz svih osam soba plamte arkim svjetlom. Podovi blistaju, sagovi, pred malo sati isto opraeni smijee se svojim uzorcima arenog cvijea i raznih ornamenata. Starinski politirani ormari, vitrine pune porculana, srebrnih i zlatnih ukrasa, ekaju goste koji e im se diviti. Naslonjai i divani od brokata spremni su prihvatiti svilene haljine, crne frakove, modre i crvene asnike odore. Salon se sjaji. Svaka stvarca kao da je poprimila neki diktirani sveani izraaj. U blagovaonici dugi stol je pokriven svilenim damastom i prostrt porculanom iz XVIII. stoljea. Srebrni noevi sa zlatnim drjcom postavljeni su uz srebrne viljuke. Na sredini stola, pod svjetiljkom, rairio je svoja srebrna krila stalak, prepun najbiranijeg voa. Njemu s obje strane redaju se po stolu u ravnoj liniji stalci od kristala i srebra, puni kolaia, torti, najodabranijih iznaaa kuhara presvijetloga gospodina. Na proelju je stolac s visokim naslonom, presvuen zelenim brokatom. Okvir je djelo umjetnika stolara. Od proelja do kraja stola niu se stolice, manje i jednostavnije, kao da se pokorno sagiblju pred impozantnim stolcem s visokim naslonom na proelju, pa svojom poniznou na-vijetaju da e tamo gore sjediti neka linost koju su ljudi uzdigli nad ostale smrtnike. Dvokrilna vrata svih osam soba irom su rastvorena. Zastori i draperije s dugim resama dostojanstveno se sputaju u tekim naborima. Sve je nepokretno. U svim sobama tiina, mir i pusto, u kojoj se sjaji kristal na rasvije-tljenim lusterima, blista srebro i ljeskaju iskrice zlatnog brokata. 5 Svaka stvarca u tim beskrajnim prostorijama navijeta iekivanje nekog velikog sveanog asa. Iz hodnika otvore se vrata, draperije se zaljuljaju. Preko praga zauti svila. U sobu stupi ena. Ve je pola nekoliko koraka u sobu, a duga povlaka jo se uvijek talasa na pragu. Visoku jedru gospodu, moda i odvie jedru, obujmio je steznik. Haljina od teke ute svile priljubljuje se uz stisnute obline. U prosijedoj kosi blista dijadem od smaragda i briljanata. Svilena povlaka uti iz sobe u sobu, sluge i sobarica idu za njom kao sjene. Smotra zavrava u blagovaonici. Gospoa tek napola okrene lice djevojci: - Lujza, recite gospodicama da u doi pogledati kako su odjevene. Troje sluinadi ode. Presvijetla gospoa ogleda svoju pojavu u venecijanskom zrcalu. Zadovoljna je sa sobom. Svjee lice jo uvijek odraava tragove neko ljepukaste ene. Ravan tanki nos i lijepo elo dokazuju porijeklo neke stare plemike obitelji. Pogled tamnih oiju jo

je iv, zjenica puna svjetlosti. itava pojava odaje samosvijest i energiju linosti koja vlada u obitelji. Jo jednom ogleda svoju toaletu, sjajnu i besprijekornu, a onda polagano izae iz sobe. Dugim hodnikom po debelom sagu uti duga povlaka sve do drugog krila velike palae. Tu gospoda otvori jedna vrata i ue u sobu. Sve su stijene obloene zrcalima, koja odraavaju itavu vojsku mladih djevojaka. Svaka ogledava svoju haljinu, redi kose oeljane na djevojaku. Presvijetla promatra svoje keri. Pet ih je na broju. esta djevojka, njena neakinja, sjedi s druge strane sobe posve sama i ureuje kosu. Presvijetla se ne zanima za nju. Svu panju posveuje kerima. Sve su djevojke odjevene sasvim jednako, kako to zahtijeva otmjena moda. Haljinice su od bijelog muselina, nabrani volanii lepraju kod svake kretnje. Ruiaste svilene uske vezanke trepte kao krila leptiria, to su se zaustavili na ipkama. Suknjice se ljuljaju oko djevojaka 6 kao od obijesti. I djevojaka tijela sapeta su steznikom, u struku svezana svilenim ruiastim pojasom s kojega se sputaju straga iroke vrpce, sve do cipelica. Haljinice im dopiru sve do glenja, znak da su djevojke ve dorasle udaji, ali su jo mlade. Samo najmlaoj dosie suknja do polovice lista i navijeta da je jo ispod petnaeste godine. Cipelice su od bijelog atlasa, a arape pletene s uzorcima od rupica. Oko vrata svaka je od njih svezala vrpcu od crnog baruna s privjeskom zlatnog kriia. jNeakinja Danica je najljepa. Visoka, vitka u struku, ali zdravih oblina. Oi-i kose su tamne, crte lica odraavaju ljupku enstvenost. elo i pogled razotkrivaju inteligenciju i duevnu nadmo. Kao da se ba zato povukla k prozoru ili znade da presvijetla tetka nije oduevljena njenom ljepotom i prisutnou u toj kui. A nisu oduevljene ni njene keri. Stoji kod prozora ne brinui se ni za koga, dok se mlade djevojke pokazuju na ogled svojoj majci, poredavi se kao vojnici pred vodnikom. Sve su pristale, ili se tako ine u ovim laganim arobnim haljinicama, lijepo poeljane i ureene cvijeem, vrpcama i ipkama. Presvijetla gospoa zadovoljno kimne glavom: - Lijepe ste, vrlo lijepe, ali jedno ne shvaam: keri ste odlinog odjelnog predstojnika, to je isto kao da ste keri ministra! Okruuje vas jato kavalira, a do danas jo nijedna nije nala mua. Ve treu godinu idete na plesove. im uete u dvorane, ve svatko ape: Tri godine plesanja, a nijednog prosca! - ini se, ni jednom se nije htjelo da zaplee u brak. To je dosta gorko - primijeti Nada, najstarija po godinama, neto mrava, a pito prelazi dvadesetdrugu godinu. Presvijetla gospoa sjeda u naslonja. Ovo navijeta da majin posjet nije namijenjen samo njihovim haljinama. Oekuju neto jo vanije. Gospoa nastavi: - Kad sam ja bila tako mlada kao to ste vi danas, djeco, imala sam bezbroj prosaca ili kako se veli: na svakom prstu deset prosaca! Svaka stvarca u tim beskrajnim prostorijama navijeta iekivanje nekog velikog sveanog asa. Iz hodnika otvore se vrata, draperije se zaljuljaju. Preko praga zauti svila. U sobu stupi ena. Ve je pola nekoliko koraka u sobu, a duga povlaka jo se uvijek talasa na pragu. Visoku jedru gospodu, moda i odvie jedru, obujmio je steznik. Haljina od teke ute svile priljubljuje se uz stisnute obline. U prosijedoj kosi blista dijadem od smaragda i briljanata.

Svilena povlaka uti iz sobe u sobu, sluge i sobarica idu za njom kao sjene. Smotra zavrava u blagovaonici. Gospoda tek napola okrene lice djevojci: - Lujza, recite gospodicama da u doi pogledati kako su odjevene. Troje sluinadi ode. Presvijetla gospoa ogleda svoju pojavu u venecijanskom zrcalu. Zadovoljna je sa sobom. Svjee lice jo uvijek odraava tragove neko ljepukaste ene. Ravan tanki nos i lijepo elo dokazuju porijeklo neke stare plemike obitelji. Pogled tamnih oiju jo je iv, zjenica puna svjetlosti. itava pojava odaje samosvijest ir energiju linosti koja vlada u obitelji. Jo jednom ogleda svoju toaletu, sjajnu i besprijekornu, a onda polagano izae iz sobe. Dugim hodnikom po debelom sagu uti duga povlaka sve do drugog krila velike palae. Tu gospoda otvori jedna vrata i ue u sobu. Sve su stijene obloene zrcalima, koja odraavaju itavu vojsku mladih djevojaka. Svaka ogledava svoju haljinu, redi kose oeljane na djevojaku. Presvijetla promatra svoje keri. Pet ih je na broju. esta djevojka, njena neakinja, sjedi s druge strane sobe posve sama i ureuje kosu. Presvijetla se ne zanima za nju. Svu panju posveuje kerima. Sve su djevojke odjevene sasvim jednako, kako to zahtijeva otmjena moda. Haljinice su od bijelog muselina, nabrani volanii lepraju kod svake kretnje. Ruiaste svilene uske vezanke trepte kao krila leptiria, to su se zaustavili na ipkama. Suknjice se ljuljaju oko djevojaka kao od obijesti. I djevojaka tijela sapeta su steznikom, u struku svezana svilenim ruiastim pojasom s kojega se sputaju straga iroke vrpce, sve do cipelica. Haljinice im dopiru sve do glenja, znak da su djevojke ve dorasle udaji, ali su jo mlade. Samo najmlaoj dosie suknja do polovice lista i navijeta da je jo ispod petnaeste godine. Cipelice su od bijelog atlasa, a arape pletene s uzorcima od rupica. Oko vrata svaka je od njih svezala vrpcu od crnog baruna s privjeskom zlatnog kriia. (Neakinja Danica je najljepa. Visoka, vitka u struku, ali zdravih oblina. Oi-i kose su tamne, crte lica odraavaju ljupku enstvenost. elo i pogled razotkrivaju inteligenciju i duevnu nadmo. Kao da se ba zato povukla k prozoru ili znade da presvijetla tetka nije oduevljena njenom ljepotom i prisutnou u toj kui. A nisu oduevljene ni njene keri. Stoji kod prozora ne brinui se ni za koga, dok se mlade djevojke pokazuju na ogled svojoj majci, poredavi se kao vojnici pred vodnikom. Sve su pristale, ili se tako ine u ovim laganim arobnim haljinicama, lijepo poeljane i ureene cvijeem, vrpcama i ipkama. Presvijetla gospoa zadovoljno kimne glavom: - Lijepe ste, vrlo lijepe, ali jedno ne shvaam: keri ste odlinog odjelnog predstojnika, to je isto kao da ste keri ministra! Okruuje vas jato kavalira, a do danas jo nijedna nije nala mua. Ve treu godinu idete na plesove. im uete u dvorane, ve svatko ape: Tri godine plesanja, a nijednog prosca! - ini se, ni jednom se nije htjelo da zaplee u brak. To je dosta gorko - primijeti Nada, najstarija po godinama, neto mrava, a pito prelazi dvadesetdrugu godinu. Presvijetla gospoa sjeda u naslonja. Ovo navijeta da majin posjet nije namijenjen samo njihovim haljinama. Oekuju neto jo vanije. Gospoda nastavi: - Kad sam ja bila tako mlada kao to ste vi danas, djeco, imala sam bezbroj prosaca ili kako se veli: na svakom prstu deset prosaca! 4 7 - Onda mukarci nisu bili tako pametni kao danas!

Presvijetla se lecne. Ovo je izrekla najmlaa ki Zlatica, to je oito protiv svih obiaja drutvenosti i respekta prema majci. A ona joj uzvraa strogo: - uti kad se govori o muevima! Lijepo, svjee djevoje bistrog pogleda prkosno kimne glavom, a majka opet nastavi. Keri osjeaju, neto im se naroito sprema i napeto sluaju. - Same ste krive to jo uvijek nisu doli prosci. Odvie ste ohole. Tetka Ana je saznala da svi nai inovnici u vladi pripovijedaju kako vi ekate prosce visokih asti i zato se oni ne usuuju ni blizu. Djeco! Ja sam se udala za profesorskog suplenta, a eto, danas je va otac meu prvima do bana! Presvijetla je ekala dojam svojeg razlaganja. Najstarija ki Nada ivo potvrdi majine rijei, a one druge se pridrue, premda se ne slau s majkom, dok najmlaoj Zlati dru usne od elje da izree to joj je na dui. Ipak, trea po godinama, Darinka, odlui malo protusloviti: - Da, majko, sve je kako veli, ali dugo je ekati dok' se pristav uspne do tako visokih asti! Neugodan je osjeaj kad se oko keri presvijetloga gospodina vrzu neki prista-vii vladinih odjela. Presvijetla ne odgovori, nego skrene pogledom prema prozoru. Tamo stoji neakinja. itavo vrijeme presvijetla gospoa nastoji pogledima objaviti djevojci da je nepoeljna kod ove debate. Ali ona nita ne opaa. Dua joj je odlutala negdje daleko u strani grad i promatra sliku neke male studentske sobe gdje za knjigom sjedi mladi visok i tamnokos, s otrim crtama lica, visokim elom i prkosnim pogledom tamnih oiju. Neprestano joj krui glavom pitanje: da li uz onu knjigu misli i na nju? Sve drugo joj je sporedno. Ne slua propovijedi svoje tetke, ne brine se ni-zato. U sjajnom domu svojih roaka osjea se stranom. Ali je tetki dojadilo to joj neakinja ne 'odlazi iz sobe, i ona je zovne: 8 - Danice! Negdje sam ostavila lepezu kad sam pregledavala sobe. Potrai je i donesi mi! Djevojka se probudi iz misli i smjerno ode. Kad su ostale same, usplahire se starije keri, a Darin-ka opet prigovori: - Ona je kriva da se ne udajemo. Svaki inovnik koji ima izgleda na karijeru, okree oi za njom, jer je ljepa od nas! - Vi ste same razglasile da je Danica lijepa i sad ona sebi to ve i utvara. Ona je u kui samo zato, jer joj je va otac tutor, ali vi ste moje keri. Ne putajte je naprijed! Svuda joj stanite na put. Kad doete u plesnu dvoranu, neka se po vaem nastupu osjeti da ste to vi. Ona smije dolaziti samo iza vas. Na vama je da prisilite mlade ljude da vas opaze! - Nee nam drugo preostati, nego se udati za opozici-onalce! Primjedba najmlae keri Zlate opet uzbuni presvijetlu gospou: - Keri presvijetlog gospodina Garia da se - udaju za opozicionalce?! - Kad bi ih oni samo htjeli uzeti - opet e mala. I majka i keri prosvjeduju. A to Zlatu jo vie izazivlje i ona se pouri: - A to je bilo na sveuilinom plesu? Nismo li perin prodavale, jer nitko od aka nije htio plesati s kerima eksponenta Hedervarvjeve vlade? Bile biste presretne da su doli po vas! Najstarija se zarumenjela od ljutine: - Znam, ti bi htjela da se oko tebe vrte starevianci! - Kako ne bih htjela! I ti i sve vi, jer su fe deki i odvani! Kad ih s demonstracija vode u zatvor, pjevaju kao na Boi! Sve biste vi bile sretne da vas samo hoe pogledati koji opozicijski jurist! - Otkud tebi takve revolucionarne misli? - Nisam tako glupa kako me svi drite. O, sve ja dobro vidim - sve keri svih presvijetlih na plesovima mi-

9 re na opozicijske juriste, pa i Nada i Jelka i Darinka i Zora - cijeli kvartet! - Gdje je ovo dijete pokupilo ovakve ideje? - pita majka ozlojeena, dok njezine keri odbijaju Zlatine primjedbe. Nada e majci: - Sad u ti kazati istinu. - Kad mi u svojim sobama davno spavamo, Zlata kriomice ita. Ja sam otkrila jedne noi da je itala opozicijske novine. Ona ita ono to opozicija pie protiv naeg oca! Kratka Zlatina suknjica zanjihala se i zaleprala oko nje dok je izala iz reda i uprla kaiprstom u Nadu: - A to ti ita svake veeri kriomice? Neto neobino estoko odbije Nada ovo pitanje i odluno odgovori: - Majko, ona lae. Ja itam samo ono to mi ti i otac dozvoljavate. - Da, ona lae - veli majka. - Nada je posluna djevojka! - treberica!! Ova je rije izazvala kod svih sestara ogorenje protiv Zlate. I majka sudjeluje u tom ogorenju. Rukom punom prstenja dotakne se sljepooica i spusti vjede, kao da e je uhvatiti nesvjestica. - Ovo se dijete sasvim otuilo od nae obitelji! - Otkuda to? - Jest, majko - optuuje je opet Nada. - Dosele sam utjela - ali sad u rei istinu. Na posljednjem plesu sveuilitaraca Zlata je stalno koketirala sa sinom nekog starevianskog zastupnika. - Samo sam ja koketirala, da, ja, a on mene nije htio ni pogledati! Ba kao to ste i vi neprestano pogledavale mlade juriste od opozicije - ali vam nitko nije uzvratio, kao ni meni, jer oni vele da je na otac petanski stipendist i titonoa bana Hedervarvja, pa zato nas nijedan opozicijski jurist nee gledati. inovnici nas ne prose jer nemamo miraza, a opozicionalci nee jer smo keri vlade. Za koga se onda kanite udati? Valjda za trgovce? 10 Ogorenje je ovim govorom dostiglo vrhunac. Meutim se i presvijetla gospoa malo oporavila od udarca Zlatinih izjava i poela tumaiti svojim kerima: - Ne, tako ne moe govoriti moja ki, odgojena u duhu moje kue. Tu se krije kakav opozicijski pustolov? - Da barem jest - kamo sree! - uzdahne Zlata. - Boe, to je ovom djetetu? - Majko, nemoj me zvati djetetom, meni je ve petnaest godina! Druge estoko prosvjeduju, a s njima i majka: - Nije istina, tebi je trinaest godina! - Zato da biste vi izgledale mlae? Neprestano podre-zujete moje suknje jednog u dana osvanuti sa suknjicom iznad koljena. Sada me dri svatko trinaestogodinjom, a kad se budem udavala, doznat e prosac da sam dvije godine starija! to e biti onda? Uzbuna i rjekanje u asu utihnu jer je na vratima netko pokucao. Na odziv domaice ue lakaj. Djevojke su obustavile svau jer se pred slugom ne govori o obiteljskim stvarima. Lakaj prui gospodi Gariki novine. S velikom znatieljom razvije ona najnoviji broj vladinog lista pa ga toboe ravnoduno lista. Ujednom se silno iznenadi i usklikne: - ujte, djeco, to piu novine: Danas u deset sati uveer odrat e se u kui njegove presvjetlosti gospodina Tome pl. Garia diletantska predstava u dobrotvorne svrhe. Ovu je zamisao potakla presvijetla gospoa pl. Gari, koja je stekla velikih zasluga za nebrojene dobrotvorne priredbe. Draesne ljepotice, keri presvijetloga gospodina, same su preuzele sve uloge u drami. Sveanoj predstavi prisustvovat e i preuzvieni gospodin ban Hedervarv, kao i najotmjenije drutvo. Jedva je presvijetla gospoa proitala, Zlata se grohotom nasmije: - To je napisao sam tata! Ja sam ujutro vidjela u njegovoj sobi sastavak!

11 Malo povienim glasom zabrani majka Zlati uplitanje u razgovor, a zatim se okrene ostalim kerima: - Imam poseban trik i zato je ovo tampano u novinama! Napeto sluaju djevojke to e biti, dok presvijetla snizi svoj glas do aputanja: - Sluajte. Tata je odabrao osam inovnika iz najboljih obitelji i pozvao ih danas u nau kuu na predstavu. Svaki od njih zna, uzme li jednu od vas, nee dobiti miraza u novcu, ali sigurnu karijeru. Ja sam zato dala napisati ovu aktovku u kojoj glumite, jer ete na pozornici svakome pasti u oi. Dok vi stojite na podiju, svi, naravno, gledaju samo vas i tako moraju opaziti vau ljepotu, eleganciju, naobrazbu, dakle vidite, djeco, ova diletantska predstava je moja zamisao, da se istaknete nad svim drugim djevojkama koje e doi ovamo. Od onih osam inovnika, to ih je odabrao va otac, valjda emo nai etiri prosca! - Ah, mama, kako si ti pametna - kako si dobra i umna! - klikne Nada. Keri za udaju vrte se oko majke, izuzetno zadovoljne'1 njenom osnovom. Ovo je sigurni put u brak. Napokon jedna nada da e ipak ove zime svadbovati. A nita im drugo, nije na pameti. Najstarijoj ve je dvadesetdruga godina. To se ne usuuje spomenuti ni pred sobom. Djevojka, koja navri dvadeset dvije godine, ve osjea pred sobom sablast stare gospoice. I sam put do ove sablasti prava je kalvarija. Svakog dana sluat e zapomaganje lanova obitelji, jer dru od straha to e biti s njome, kome e u obitelji pasti na lea, tko e od njih danas-sutra biti prisiljen staru gospoicu uzdravati i sluati njene angrizavosti. I znanci i prijatelji stalno e aputati oko nje: Oh, tu je ova nesretna stara gospoica! I uas je hvata od same pomisli da prede dvadesetpetu. Ve razabire na sve strane podrugljivo smjekanje i mirkanje mukaraca, a svaki njihov smijeak igoe je jednom jedinom rijei: usidjelica! Najposlije i enski lanovi obitelji i znanci i prijatelji prestat e uzdisati to se nije udala, ali e odra12 vati vijeanja, tko e nesretnicu uzeti u svoju kuu i koliko e potroiti da je prehrane! Ovakove brige ve su poele smuivati ivot najstarijoj Nadi. O tom je ve razmiljala i druga po redu, Jelka, dok su dvije mlae, Darinka i Zora bile svakog dana sve nestr-pljivije i zlovoljnije prema svojim dvjema starijim sestrama, koje se jo uvijek ne miu s puta da mogu doi na red one. Ako se starije sestre ne udaju ove godine, tada e one druge dvije mlae sprovesti svoju mladost u ekanju punom straha jer, tko bi i pomislio zaprositi mlau, dok su tu starije. To bi bila gotova uvreda za itavu obitelj, napose pak, kad se radilo o keri tako odlinih ljudi. Kad bi ih koji lijep i simpatian ovjek samo s prikrajka promatrao, opazio bi da je u njihovim duama sve drugo nadjaalo pitanje, moe li opskrbiti enu. Sva sitna veselja i ljepote mladosti prodirao je taj grdni upitnik to je slijedio njihovu linost kao sjena. etiri su starije znale da svaka ima svoju simpatiju, s kojom se rado gleda, ali nijedan od 0 tih mladia nije imao sigurnu opskrbu. Majka ih stalno podsjea da se ne zaljubljuju i da priklone panju samo mukarcima koji su ve sasvim sigurni svoje budunosti. A ovi su opet svoje oi gubili samo za djevojkama s mirazom. Tako su vazda bile na oprezu, jer brak je najprije opskrba, a tek onda ljubav. Ljubav prolazi, a opskrbu treba sauvati do konca ivota. Tako je govorila njihova majka, tako su govorile i druge majke, i tetke, i oevi i ujaci. O ljubavi su tek itale u romanima. Sve one ljepote i draesti, koje su usko vezane s ljubavlju dvaju ljia, poznaju one tek iz novela i romana. esto ih alosti to e ovako iz djevojakog ivota

prei jednostavno u ivot ene, a da ne upoznaju sve one sitne radosti i boli to ih itaju u romanima, ali one samo tiho uzdiu za nedostiivim i pokoravaju se sudbini. Muku mui svaka od etiri starije sestre, skrivajui jedna pred drugom brigu, hoe li nai mua. Nijedna to ne 13 iskazuje drugoj, jer bi tim priznala da se ne pouzdaje u svoju snagu. Napokon je sada majka iznijela osnovu koja im pokazuje put k toliko eljenoj opskrbi u braku. One primaju taj prijedlog kao toplu zraku koja navijeta ozeblima da e izai sunce i ogrijati ih. Osloboene su uasa pred onom groznom nevoljom koja lebdi u pozadini kao neko strailo: stara gospoica, uas, sablast, nakaza ivota; pro-sjakinja, koja ima jo i tu manu, da je smijena, kao to je jadna i nevoljna. Lica su im prosjana nadom, pa stoje oko majke i ivo raspravljaju i sluaju njene upute. Peta, najmlaa, Zlata, sjedi pred zrcalom, rasplie i uplie svoje lijepe tamne pletenice. Njoj mati o svemu tome ne govori, pa se ona naoko ne brine, ali potajice oslukuje, jer o udaji starijih sestara ovisi i njezina. Valjda nee doekati u kratkoj suknji sedamnaestu godinu. Kad bi morala imati barem predbilje-enog vjerenika, ako ve nije javni. Ali tko se osvre na djevojicu u kratkoj suknji? Zbog toga mrzi te kratke suknje, smatra ih visokim samostanskim zidom, kojim su je ogradili da do nje ne dopre niiji pogled. Buni se zbog toga njena ivahna, vesela ud, koju je batinila od oca. U svojoj se nevolji svima podruguje kako bi osvetila nametnutu joj kratku suknjicu! itavo vrijeme, dok majka razgovara s kerima, ona uti i radoznalo oslukuje najnoviju ideju o udaji svojih sestara. im se one udaju, dobit e dugu suknju koja e svim mladim ljudima najaviti da im je slobodno udvarati lijepoj djevojici. Sad je gospoa Garieva svrila upute, uzima opet u ruke novine i ita pohvalu o svojim draesnim kerima. Ovo iskoristi Zlata da upozori majku na sebe: - Kad bi to u novinama pisali sami novinari, ali to je napisao tata i zato to nita ne znai. E, da su napisale opozicijske novine, onda bi morali svi vjerovati da su keri presvijetle uistinu draesne. - Opet sanja o svojim opozicionalcima! - spoitne 14 Nada. - A kakve oni piu hvalospjeve u novinama o svojim pristaama? - Ali to nitko ne ita - tata im novine zaplijeni! - Ima pravo to ih plijeni - odobrava majka. - Kad opozicija nee slaviti nas na vladi, ne damo im slaviti ni sebe. Bude li se zauzimala za opozicijske novine, zatvorit u te u tvoju sobu, pa nee imati pristupa na zabavu! - Ja u onda zavijati i vikati kroz prozor, neka me uje cijeli Gri, pa e opozicija pisati da plemeniti Gari mui svoju presvijetlu ker! Sestre i majka ne mogu nikako zaustaviti Zlatin podrugljivi jeziac. - to da ponem s tim djetetom? Neuveno! Otkuda tebi, Zlatko, takvo ponaanje? - Odatle, to ste me strpali u ovu kratku suknju. Zar u jo dvije godine prodavati perin, dok mi je ba petnaest godina? - Eto, mama, ona e opet sve pokvariti - ljuti se Nada. - Meni e objesiti ljudi barem dvadeset pet godina, ako ona kae da joj je petnaest! - Ba u rei svakome! Dosta mi je ivota u tim suknjama. Zato me jo ne zamotate u pelene? Na to se uzbudile starije sestre, a majka izjavi: - Upamti: bude li rekla da ti je petnaest godina, nee prisustvovati zabavi ni danas, a ni ubudue! Sad biraj!

Namrtila je ljepuno lice, stala cupkati pahuljaste volane svoje bijele haljinice i grickati mlaahne usne. Videi je u tekoj borbi, majka jo jednom naglasi: - Dakle, tebi je trinaest godina! Razumije li? - Razumijem! Slubeno se uvijek lae, a ja sam slubeno dijete, moram lagati! Tako biva uvijek kad je ovjek na vladi! Opet je majka ukori i nastavi govoriti starijim kerima o provedbi svog trika. Pouava ih kako se mora vladati, kako naglaavati u predstavi draest, milinu, njenost i brigu oko kuanstva, isticati svoju naobrazbu i pokazati koliko nadvisuju sve ostale djevojke i keri svih presvijetlih i 15 preuzvienih odlinika u vladi i svih plemia, baruna i grofova izvan nje. - Nemojte se uriti u predstavi - veli majka - neka igrokaz to dulje traje, da vas gospoda dulje gledaju jer, opetujem, dok ste na pozornici, nitko ne moe opaziti drugih djevojaka osim vas. Budite, dakle, pametne. Zaokupite mukarce to vie moete. Pazi, Nado, budi ivahnija. ivota, ivota dijete moje! Odvie si mirna, to je dosadno. - Majko, to mi sve to koristi. Kuzina Danica me svuda istiskuje. Ve bih se davno udala da nema nje. Mladi ljudi su mi udvarali, a onda se okrenuli k Danici, jer su doznali da ima trideset tisua miraza. Mi se uzalud muimo dok je ona kod nas. Da je barem ne oblai s nama jednako. - To zahtijeva moda i drutvena pristojnost. Vi znate, djeco, kad se sve djevojke u obitelji jednako oblae, tada se naglaava sloga i ljubav koja spaja obitelj. Dakle, tu se ne da pomoi, ali ja sam se ve pobrinula da vam Danicu skinem s vrata. Svakom gostu, koji danas doe k nama, kazat u da je Danica zaruena. Onoj osmorici vladinih inovnika, koje je tata pozvao, morate i vi rei isto. - Ali Danica e odmah kazati da nije istina. - Ne moe poricati, jer e doista biti zaruena. Jest, djeco moja, ona ima prosca! Djevojke razoarano upadaju i spoitavaju majci: - Lijepo, ona ima prosca, a mi ga nemamo. - Ni jedna od vas ga ne bi htjela uzeti. On je zaduen i trai bogatu djevojku. Pred zrcalom sjedi jo uvijek Zlata, slua i razmilja: Ipak je to runo da se moramo narivavati mukarcima zbog opskrbe. udno, naa kuharica, i sobarica, i dvorkinja i pralja imaju svoju opskrbu, a nisu udate. Nisu se morale udati da bi mogla od esa ivjeti, a mi, gospoice visokoga roda, moramo se nuditi! Upravo sramotno! Kao da smo manje vrijedne. Sobarica je otvorila vrata navijestivi: - Presvijetla, dolazi gospoica Elza! 16 Domaica kimne glavom, dok su njene keri upravile u nju pitajue poglede, a Nada upita: - Zato si, majko, pozvala i nju? - Uvijek moramo uza se posjesti stariju i runiju da tako mi izgledamo mlae i ljepe! - Mamice, ti si zbilja mudrac! - naglasi Nada, pogledavi na vrata gdje se pojavila djevojka, vrlo visoka i vrlo mrava, u plavoj haljini, naboranoj s nebrojeno volana i ipaka. Izgleda da bi u toj suknji imale mjesta jo tri takve djevojke. Modri je struk pun volania i ipaka, kako bi se pruila iluzija da je jedra i punana. Tome slue i rukavi puni nabora i dugi preko lakata. Oko vrata je omotala nekoliko metara uskog pahuljastog krzna. Frizura je visoko zaeljana i ukraena modrim cvijeem. Lice odaje dvadeset etiri do dvadesetpetogodinju djevojku. Oi su joj plave, nepravilne crte lica odaju umornost, nezadovoljstvo,

beznadnu muku djevojke koja ve nosi sve uvjete stare gospoice. Veliku panju pobuuje svojom toaletom, a sa svoje dvadeset etiri godine Samilost. Crni oblak stare gospoice stalno ide za njom, kao alobna povlaka. Banula je u sobu kao vjetar i zavitlala svu panju keri i majke. - to se dogodilo, Elza? Ti si sva uzbuena, nervozna, to je? - Draga tantika, nemoj se ljutiti, moram biti aufric-htig - veli ona mijeajui u svoj govor njemake rijei. Presvijetla je gospoa sasvim svjesna da joj Elza nosi neku nesretnu vijest, pa se boji nesvijesti, sjedne i zapovjedi: - Smjesta recigto je! Upravo me strah. - Tantika, neu te aufregati prije tvog joura, ali moram ti otkriti da naa kuzina Danica vodi ljubav s nekakvim studentom! - Studentom? - zavitla itavom sobom poklik iz usta majke i njenih keri, dok je naprotiv Zlata skoila uvis i uzdahnula: 2 Mala revolucionarka 17 - Oh, blago njoj! Ona ima studenta! Kad u ja jednom doi na red? - uje li, tantika, kako govori ovaj frac? - upozori Elza. - To je nemogue sluati. Ona si eli ljubav - je li to moralno? Presvijetla se gospoa s njom sloi, ali je sada zaokupljena teim brigama: - Reci Elza, je li to istina? Kako si doznala za tu ljubav? Reci sve! - Da, sve u ti kazati, tantika, da vidi kakvu neakinju dri u svojoj kui. - Ona posegne izmeu plavih nabora suknje u dep nevidljivo uiven u suknju i sva rumena od velikog uzbuenja izvadi listovni papir. Drhtavom je znatieljom okruie djevojke i jedva ekaju da vide to je to tako gusto napisano na osam stranica papira mukom rukom. I sve posegnu za papirom, ali Elza nije dala oteti tog slasnog zalogaja, da ona servira senzaciju tanti-ki i kerima: - Dopusti mi, tantika, ti nee moi proitati, ja sam morala itati nekoliko puta, dok sam stekla geleif, ali znaj jo i to: Daniina pisma dolaze k naoj velji! To sam nanjuila kao pravi detektiv. Opazila sam ve davno da velja uruje s Danicom, i eto, kad sam dola k njoj zbog haljine, opazila sam sumnjivu kutiju u Glaskastnu i nala tamo pismo! Uzela sam ga - moja je dunost sprijeiti skandal u naoj obitelji. - Hvala ti, draga Elzo, to si nas spasila od tako velikog skandala. Pokazat u toj bezobraznoj velji, ali i Danici. Nee mi biti na vratu. - Dvije e ti godine biti na vratu, dok njen student ne svri. - Ni dva mjeseca. Ve imam za nju mua! - Ali, mamice, daj, neka Elza ita to pie taj student! - moli Darinka, a i sve ostale sestre ele isto. Digla je pismo prema svjetiljci, zamirila neto malo kratkovidnim pogledom i stala itati: 18 Jedina moja ljubavi! - Poloio sam opet jedan ispit i stigao na predzadnju stepenicu koja me vodi k mojoj budunosti. Naao sam se danas sam samcat u svojoj sobici, daleko od moje ljubljene domovine i mog dragog grada Zagreba gdje sam sproveo najljepe djeake dane i razvio se u mladia. Redom mi se ukazuju slike onih dana kad ni asa nismo mirovali, kad je svaki pokret, kulturni, politiki i nacionalni, prodrmao nae due i privlaio nas svojom maginom snagom. Vazda smo ivjeli u nekom kretanju, sve nas je ushiivalo i zanosilo. Mi smo bili kao talasi to su stalno svojim nemirom oplakivali lijepi na Zagreb. A tek kad sam doao na sveuilite! Kao da sam se unovaio u vojsku svoje domovine. U to sam doba sreo Vas, Danice! Sjeam se danas ivo onog plesa sveuilitaraca. Onda jo niste bili u kui eksponenta vlade. Zato sam tako odvano slijedio drutveni propis da povedem na ples ker naeg

uzvanika koji je bio u redovima onih Hrvata, koji su nas podupirali potajno! Znali smo tono koja djevojka u onoj dvorani pripada vladinim krugovima, a koja tajnim naim prijateljima. Znali smo to isto tako tono, kao to smo poznavali i djevojke javnih naih suboraca. Prvi je moj ples s Vama bio odluan za moj ivot! Sjeam se, glazba je prestala i zaustavila nas dvoje ba u blizini vladinih odlinika. Vi ste mi rekli: Pourimo k mojima, ne bih htjela da me oslovi ovdje koja dama. Ne mogu podnositi svojih reimskih roaka! Ove su rijei pobudile svu moju panju. S nekoliko smo izreka razotkrili svoje nacionalno miljenje. I to me navelo da sam preko svih propisa preesto dolazio moliti Vas za novi ples, samo da uzmognem s Vama govoriti. Nakon ove zabave bio sam sretan kao nikada prije. Doskora sam spoznao*izvor te sree. U vama sam naao istomiljenika s kojim me zdruilo itavo moje srce i sva njegova enja... A kad su me radi demonstracija, a kasnije i spaljivanja maarske zastave progonili, Vi ste tako postojano stajali uza me, bodrili me i s toliko oduevljenja odobravali moje ine!... 19 Tek u inozemstvu, kamo me izagnalo redarstvo, osjetio sam koliko je moj ivot vezan s Vama. Sada sam toga potpuno svjestan i odluio sam zapitati Vas: smijem li se nadati da ete mi za dvije godine, to mi preostaju da si stvorim egzistenciju, pruiti ruku i svoju ljubav za itav ivot? Hoete li, Danice, da poemo zajedno u ivot, pun borbe za sve ono to smatramo oboje dragim i svetim? Drhtavo eka taj odgovor, jedina ljubavi moja - vjeno Va Vladimir. Sva su lica blijeda, oi svijetle od tekog uzbuenja. Gospoa Gari bukti. - Moja neakinja zapala meu opozicionalce! Izrodila se! - Sveti Boe! Ali nije udo! Otac je njen bio uvijek s jednom nogom u opoziciji! Starije se keri uzrujavaju, dok njihova majka oajava: - Moja neakinja vodi ljubav sa studentom koji je imao posla kod spaljivanja maarske zastave! Jo danas bit e zaruena s vladinim ovjekom. Ali nemoj, Elza, spomenuti presvijetlom nita o tome, udarit e ga kap. Ni rijei r ne kai ujaku, ja u ga sama pripraviti na tu vijest. - Ne boj se, tantika, neu mu rei. Nikada mi Danica nije bila simpatina. Uvijek sam imala osjeaj da nas sve potcjenjuje. Njen nas je ironini, bezobrazni smijeak sve prezirao. Ali otkad znam da se snizila do opozicionalca, upravo je ne trpim! - Zato, jer je lijepa, zato je ne trpi!... Okrenule su se sve k zrcalu gdje sjedi Zlata, koja nije mogla preutjeti svoje miljenje. Nada usklikne preplaeno: - Majko, uje li, ona dri s Danicom! - Sve u joj otkriti, sve planove, pa i to da je Elza uzela njeno pismo. Sada tek presvijetloj gospoi padne na um da je tu Zlata i poprimi odlunu strogost: - Zlata, ako pisne samo jednu rije pred Danicom o 20 svemu ovom to smo ovdje govorile, smjesta u te poslati u vicarski samostan. Ni asa nee ostati pod ovim krovom. Bit e zatvorena meu opaticama, dok ne bude punoljetna. Majka se ne ali! Da bude zatvorena u samostanu? To je jo gore negoli tamnovanje u kratkoj suknjici. Ugroen je sav njen mladi ivot. Predstoji joj tiina i pusto samostanska i strogi samostanski red. Ne, ne, to ona ne moe. A ba sad oekuje osloboenje iz kratke suknjice. Onog dana, kad oko njenih noica zalepra suknjica sve do gle-anja, napokon e uivati i ona sve radosti djevojke kojoj udvaraju. Sada, kad ima nade da e se njene sestre udati, a njoj velja saiti prvu dugu suknju - sad da ide u

samostan? Smjesta ponizno spusti glavu i digne svoj lukavi pogled, pun draesti k majci: - Ali mama, nisam luda da joj togod reem i pomrsim raune svojim sestrama. Moja je korist, ako se one to prije udaju i meni to prije odu s puta. Dakle, vidi, kako bih joj neto govorila, to bi meni kodilo a ono sam dobacila Elzi zato, jer ona mrzi svaku djevojku koja je lijepa. Jest, istinu velim, ti Elza prigovara svakoj, ako je ljepa i mlaa od tebe. Nikad jo nisi pohvalila lijepe djevojke! Nastane rjekanje izmeu Elze i Zlate. Presvijetla je gospoa uvjerena da Zlata ima pravo, ali ona ustaje na El-zinu obranu, jer joj je netom uinila veliku uslugu. Ovo jo vie ponuka Elzu da iskali svoj bijes na Zlati, pa se srdito okosi na nju: - Ti si sasvim obini bezobrazni frac. Neu te vie tedjeti pred mamom; rei u joj to ti radi! - to ja radim? Reci, da vidimo ima li odvanosti lagati? - Evo, tantika, sluaj: Hauzmajsterica mi je pripovijedala kako ve nekoliko veeri neki gospodin ee pod prozorima prizemlja. - Kako? - uzvrpoljila se presvijetla gospoa. - Neki gospodin ee ispred prozora mojih keri? 21 - Jest, svake veeri ima Zlata Fenster-promenadu. - Kad bih barem imala! - Tantika, sluaj kako se pretvara. Juer je iza deset sati bacio taj gospodin gore na prozor Liebesbrief. Jest, jest, bacio je ljubavno pismo! - Kome? - upita presvijetla gospoa. - Zlati - optuuje Elza najmlau. - Mama, to je la, ali kad mene Elza okrivljuje, onda u se braniti kako znam. Jest, vidjela sam kako je baeno pismo na prozor ba u asu kad sam potajno itala opozici-jine novine. Brzo sam se uuljala u sobu k sestrama i vidjela da Nada ita to pismo. Jest, Nada! - Mama, ona lae! - vikne Nada. - To nije istina. - Ba je istina! Neka kae Darinka ili Zora ili Jelka! - Ne dam se od ove balavice vrijeati! - vikne Nada plano i posegne u nabore svoje bijele haljinice, pa izvue iz depa rupi, pokrije lice, tuei se na nepravdu. Meutim je depni rupi izvukao neki komadi papira koji se skotrljao niz ipkasti volan i pao na sag. Zlata opazi kako se bijelo pisamce okliznulo i spustilo i baci se na pod, digne papir u zrak, kliui trijumfalno: - Eto vam ljubavnog pisma! Sad joj je palo iz depa! Na ove se rijei Nada trgne, pohiti kao mahnita svojoj najmlaoj sestri i uzbueno vikne: - Ovo je pismo moje prijateljice koja me moli neku knjigu. Vrati mi ga! i htjede Zlati pismo oteti. Ona brani svoj plijen, tri po sobi oko naslonjaa i stola da izmakne Nadinom progonu. To pismo je ivi dokaz njene nevinosti i ona se zaleti k svojoj majci: - Uzmi mama i uvjeri se da me Elza krivo optuuje! Presvijetla prihvati pismo. Djevojke su zapanjene i prestraene. Napeto ekaju to e biti. Nadino je lice blijedo, oi su joj pune straha. Presvijetla uzima lornjon, pri-makne se svjetiljci i uze itati za sebe. U sobi je tiho. Pla-him pogledom istrauju djevojke majino lice. Strogost, to je probila kroz njene crte, zastrauje ih i navjeta oluju. Tada ona digne pogled i zaustavi se na svojoj najmili22 joj keri Nadi. Brzo obori oi. Krivac je pronaen. Majka tek lako kinine glavom na kojoj blijeti dijadem od brilja-nata.

- Dakle, uistinu ljubavno pismo! Ali nema adrese! Nigdje se ne spominje tvoje ime, otkud si ti znala da ovo pismo taj ovjek baca ba tebi, Nado? - Ve tri veeri promenira neki gospodin pred naom kuom, ba kad sam ja sama dolje u spavaonici gledala na prozor. Juer, kad sam opet dola u spavaonicu i opet pogledala dolje, on mi se nasmijeio, pozdravio i bacio na prozor ovo pismo. - Sramota je to! - poluglasno e majka puna zgraanja. - Tko se to usuuje bacati pisma mojim kerima? To je neki prostak, pustolov. Trebala si mu pismo baciti natrag i zatvoriti okno. - Oprosti, mama, nisam se toga sjetila, a on je tako zaljubljeno gledao ba mene! - Kako izgleda? Sigurno opet,kakav student? - Ne moe biti student, vrlo 'je otmjeno obuen, izgleda kao odlini gospodin. Presvijetla gospoa proee laganim korakom po sobi, a njena svilena povlaka uti kroz tiinu koju se ne usudi naruiti ni Zlata. Gospoa Gari se zgraa: - Prima pismo od nepoznata ovjeka! Ti, Nada, koja si uvijek tako dobra, mirna i tiha! - Malo vie ivota - ivota, dijete moje! - izlane Zlata ponavljajui pouku koju je as prije majka podijelila Nadi. Ova primjedba toliko raspali majku, da je hitnim korakom pola k Zlati i digla ruku oito u namjeri da iskali svoj bijes na Zlaftnom licu. Ali djevojica pobjegne iza stola i promrsi: - Ona je dobila ljubavno pismo, a ja u dobiti batina? Na koncu moram i ja meu opozicionalce od tolike nepravde! - Jesi li ula, tantika? - zlobno upozori Elza. - Ona ne spada u nae drutvo! Ona je nemogua! 23 - Ti si naravno mogua! - odgovori joj Zlata. - Svakog dana nekog drugog razapinje na raanj svog jezika! - Ovo e me dijete spremiti u grob! - veli gospoa Gari. - Ali, ve je sedam sati djeco, idite brzo, pa jo jednom odrite pokus za nau predstavu. A ti, Nado, upamti: sutra naveer, kad taj opet doe pod prozor, pozovi me. Pokorno prilazi Nada svojoj majci, molei: - Oprosti, mama, ja sam mislila da me taj gospodin kani oeniti. Veselila sam se da me ljubi, a tako je otmjeno izgledao. Prizor, koji je toliko uzbudio djevojke i majku, iznenada prekine sobarica i saopi presvijetloj gospoi: - Neki je podvornik iz vladine palae donio pismo za presvijetlu! - Oito netko od uzvanika otkazuje svoj dolazak -valjda je u posljednji as obolio - ali vi se, djeco, pourite na pokus, a ja idem k ocu. Kao leptirii otprhnule su djevojke iz sobe, dok je gospoda uzela pismo i raskinula omot. Tek to je zagledala u otmjeni karton s plemenitakim grbom, zapanjila se. Zapravo, ne vjeruje svojim vlastitim oima pa zgrabi pismo to je ispalo Nadi iz depa i sravnjuje s onim, to je netom stiglo i pozove blie svoju dugogodinju sobaricu. Presvijetla gospoo! Neizmjerno sam sretan to me presvijetli gospodin odlikovao pozivom na Vau sveanost. Molim usrdno Vau Presvjetlost da me primi prije poetka sveanosti, jer o tome ovisi srea mojeg ivota. Vrijeme ne odgovara propisima, da Vam se predstavim, ali Presvijetli mi je gospodin dozvolio da ove propise za danas prekrim. Preponizno, ljubei ruke Tomica pl. Varovi. Odloivi pismo, najprije se gospoa neto smrkla, a zatim okrenula k svojoj sobarici, koja joj saopi da donosilac ovog pisma jo vani eka na odgovor.

24 - Reci mu neka se taj gospodin, koji mi ovo pie, odmah potrudi k meni, a kad doe, ti ga uvedi u moj barokni salon. - Presvijetla gospoo, jo nisam sve isporuila. U predsoblju se nalazi neki gospodin, koga jo nikada nisam vidjela i moli da ga primite. Ovo je njegova posjetnica. Gospoa ne htjede primiti posjetnice. - Otmjen ovjek dolazi u stranu kuu samo u pol dvanaest prije podne. Neu da vidim tog prostaka! - Vaa presvjetlosti, vrlo je otmjen, frak mu je prekrasan, ponaa se vrlo uljudno, a kad sam proitala jo njegovo ime i zvanje! Smjesta dohvati gospoa posjetnicu nepoznatoga, koji se usuuje doi uveer i proita: Dr. Zvonimir Barievi. Trgnula se i odmah upitala sobaricu: - Je li mlad taj doktor? - Da, presvijetla gospoo, mlad, pristao i vrlo ljubazan! - naglasi ona. - Uvedi ga smjesta u moj mali salon - i odmah se uputi u svoj budoar, ureen u baroknom stilu, te uze s velikom znatieljom ekati mladia, ija posjetnica pokazuje da je doktor. Ako je neoenjen, tko zna to bi moglo biti? Nitko ne dolazi toliko u horu, kao mlad doktor u kui gdje ima neudatih keri. Sobarica otvori vrata. U sobu stupi mladi srednjeg stasa, vitak, vrlo elegantan, otrih crta lica. Tamne oi gledaju ozbiljno. Mirno dranje, kretnje, koraci, sve odaje otmjenost. Presvijetla gospoa je isto toliko zadovoljna njegovom vanjtinom, koliko i njegovim naslovom doktora. On se pokloni i mirno progovori: - Presvijetla gospoo! Dopustite mi da opravdam svoj dolazak u ovo doba: itao sam danas u slubenim novinama vijest o zabavi koju prireuje vaa presvjetlost, a ja sam neak presvijetlog gospodina Barievia. On mi je naloio, im doem u Zagreb, neka se predstavim presvije-tlom i presvijetloj gospoi, s kojima je on u velikom prijateljstvu. 25 - Ah, divno! Vi ste njegov neak? Da, pripovijedao nam je o neaku koji se nalazi u inozemstvu. - Ja sam se vratio i stigao u Zagreb ba danas poslije podne. itajui da presvijetla gospoa prireuje zabavu, bio sam nesretan. ekati do sutra, znai liiti se sree da prisustvujem vaoj sveanosti i eto, odvaio sam se na ovaj korak, da zamolim presvijetlu gospou neka mi dozvoli prisustvovati predstavi vaih arobnih gospoica. Sve to je rekao, presvijetlu gospou vrlo raduje. Mladi je neak prijatelja njenog mua, Barievia, poznatog bogataa. Mladi dolazi ba kao poslan od sudbine na dan kad je odluila svojim kerima pribaviti prosce. Ne pokazuje mu svoje sree zbog njegovog dolaska, ve s primjerenom dobrohotnou prihvaa njegovu ispriku to nije mogao doi u posjete u odreeno vrijeme. Nudi mu stolicu, dok se on duboko klanja, zahvaljuje, a ona ravnoduno obrazlae svoju gostoljubivost: - Dodue, jo je rano, naa sveanost poinje tek u deset sati, ali nema smisla da sad odete, pa se opet vratite kad ste ve u veernjoj toaleti. Moje su keri upravo na pokusu za dananju predstavu, a ja u vas odmah najaviti svom suprugu, pa e se s vama do predstave pozabaviti. Imam pune ruke posla - trsim se raditi, uza sve to, to opozicijske novine omalovaavaju moj rad. To ste sigurno itali? - Ne, presvijetla gospoo, ne itam opozicijskih novina. - Ah tako, vi se ne bavite politikom? - Predbjeno samo branom. - Kako ste napredovali na tom polju? - Presvijetla, tek kanim poeti u Zagrebu.

- Da, u Zagrebu ima lijepih i otmjenih djevojaka, nee vam biti teko nai svoju politiku branu ideju... - Iz sve se due nadam da e mi to poi za rukom!... U dui je zadrhtala, a mudra joj misao smjesta skrenula ka kerima i stala meu njima odabirati: koja bi mu najbolje pristajala? Nada je moda malo prestara, a opet, 26 ona je prva. Darinka, druga po redu, pristajala bi mu ve vie. Jelka, trea? Jo vie! Zora, etvrta ki - ima jo mnogo vremena ekati... Na Zlatu nije ni pomislila. Ona je dijete. Ve je i u svojim mislima smatra djevojicom od trinaest godina. Misao se opet vraa k Nadi i promatra mladog ovjeka da bi otkrila koliko mu je godina. Doktoru ne moe biti nikako manje od dvadeset etiri godine. Ako je samo dvije godine stariji od Nade, nita ne ini, dakako, bilo bi bolje da je barem etiri do pet godina stariji od nje!... Napokon, izgleda vrlo ozbiljan. Svakako bi mu pristajala Nada, a"" on je dobro odgojen mladi i zna da mu je odabrati najstariju. Odluka je stvorena. Samo bi morala neto uiniti da nenapadno dovede u ovu sobu svoju ker Nadu. Uto iznenada ue Nada. im je sobarica odvela mladog Zvonimira Barievia u salon, odmah je najavila Nadi dolazak doktora. Djevojci sinuse glavom misli: Mladi, koji je doao u ovo doba na razgovor s njenom majkom, moe biti samo jedan od one osmorice to ih je otac ve pozvao da meu njima izabere prosce svojih keri. Kao najstarija ima pravo biti prva od sestara koju e on vidjeti. To bi odobrile i njene sestre, koje dobro znaju da im je ekati dok se ona ne uda. Zato se pourila u budoar i poluila cilj. Majka je prikae mladom posjetniku. On se neobino duboko pokloni, vrlo ljubazno osmjehne, i oito s mnogo zanimanja promatra djevojku. U njenom srcu sve trepti... Je li to onaj koji e je isprositi? Kako je samo gleda? Svia li mu se? Ova pitanja nagrnu u njenu duu bez odgovora, a od toga joj udarila krv u lice. Presvijetla promatra mladia i ini joj se da moe biti zadovoljna. Mladi neobino dugo promatra djevojku, a onda je oslovi s nekoliko rijei, koje su dodue ablonske, ali se ipak majci ini da nisu bez stanovita znaenja. Sad e ih ostaviti nasamu, makar se to ba sasvim ne pristoji. Ali je otvorila vrata i tobo orimijetila nekome na hodniku: - Sto je? Opet me zovete? Zar ne moete to sami? No dobro, evo me! - i onda se okrene k svojoj keri: 27 - Nado, zabavi samo as gospodina, odmah u se vratiti. Izala je urei se hodnikom i pohitjela k svojim kerima koje su upravo izlazile iz dvorane za predstavu: - Ostanite ovdje, ne smijete u budoar. - ule smo da je tamo neki mlad i pristao doktor! - Istina, sad Nada s njime govori, ona je prva na redu, a ona su osmorica jo uvijek slobodni za vas tri! Zlata se pomoli na vratima i tiho primijeti: - Mi smo etiri, majko, a ne tri! - Ti se ne ubraja medu djevojke, koje se udavaju, dakle su tri. Nemoj mi opet protusloviti, jer zna to sam ti obeala. - Zatvor si mi obeala. Vi od vlade uvijek obeavate zatvor, a to su jedina obeanja koja ispunjavate! Majka je bila toliko zaokupljena dolaskom mladog lijepog mladia da nije pravo ni sluala, ve je brzo otila k svom muu. Darinka, Jelka i Zora okupile se na hodniku i tiho apu. Mladi je doktor uzbunio njihove due. Hoe li mu se Nada svidjeti? One to vrue ele, jer im ona doe do zarunika, ve su na redu one! Na pragu otvorene sjajne dvorane stoji Zlata. Razmilja: kako bi bilo da nekako prodre u barokni majin salon? Iz velikog bi se salona mogla

prouljati onamo i nitko je ne bi opazio. Dok njene sestre pripovijedaju, Zlata krene, mislei samo o tom mladiu, s kojim je majka ostavila Nadu u elji da se on u nju zaljubi. A zato se ne bi on zaljubio u mene? misli Zlata. Kako bi bilo da jednom taj dosadni stari red okrenemo naglavce, i da uzme prosac najmlau? Sama se prestraila te pomisli. to bi majka, a otac, a njene sestre? To bi bio skandal! Ba bi joj se htjelo takova skandala. Zato ekati dok sve one redom ne budu isproene? Kad bismo imale miraza, brzo bi prosci angairali taj kvartet presvijetlih keri, a onda bih ja bila jo mlada zarunica. Ali ovako u moda i ostarjeti prije negoli doe na mene red! 28 Sve tako razmilja i ulja se k vratima posljednjeg salona. Tu vode vrata u mamin privatni salon, a ova su vrata uvijek, kad dolaze gosti, zatvorena. Ogledava se. Nitko nije u blizini. Brzo se sagne i zirka kroz kljuanicu u budoar svoje majke. Mladi gospodin stoji u vrlo otmjenoj pozi, dok njena sestra Nada sjedi i neto se smjeka. Kako krasan mladi! - usklikne Zlata u sebi. -Taj i ne pristaje Nadi. Prelijep je i premlad za nju. A za mene kao stvoren. Gotova stvar - ja u ga oarati! Ali da ujem to Nada s njime govori? I pritisne uho na kljuanicu. Nada se upravo smije. Gle, gle, kako je ona iva! Inae se dri kao mila Ge-ra. Da, da, vie ivota - rekla joj je mama. Pred ovim mladim gospodinom ne treba joj mamine opomene. I opet se smije. to joj on to pripovijeda? Ha, sad govori Nada: O da, sve smo mi sestre uvijek vesele. Najneugodnije nam je kad moramo rano lijegati, onda ugasimo svjetla... pa gledamo kroz prozor. Tako je .lijepo i romantino uveer promatrati Markov trg, napose, kad je mjeseina... Vi-eput prolaze mladi ljudi, a mi se brzo sakrijemo... Sigurno vam prireuju podoknice? - pita on. Naravno, vrlo esto, a dogodilo se da je koji odvie smion - bacio koju ruu ili slino... na prozor. Zlata pomisli: Vidi, Nada dri da je to onaj koji joj je bacio ljubavno pismo. Kako ga ona spretno navodi na priznanje! Glupost! Tako lijepom mladiu nije potrebno dobacivati ljubavno pismo djevojci kojoj su ve dvadeset dvije godine! - Dok Zlata ovako razmilja, hvata sluhom svaku rije koju odgovara Nadi neznani mladi: Moda rue 14 kojima je pismo puno uzdisaja i enje? Je li tako, gospoice? Ah, vi ste oborili oi! Sretnik, dakle, postoji! Zlata je brzo pogledala kroz kljuanicu da vidi dranje svoje sestre. Ona je ve podigla vjee i odgovorila nekako koketno: Kako znate da je bilo ljubavno pismo? 29 Nije to teko pogoditi, a napokon moda i znam!... inilo mi se odmah, gospodine, da vam je neto poznato... i naravno bi bilo da je ba vama o tome poznato! Ona ga upravo izaziva! Taj bedasti klipan ne zna da presvijetla Garieva ima mnogo mladu i ljepu ker. ekaj, sad u razbiti ovaj glupi tete-atete. Bez promiljanja Zlata otvori vrata. Nadin je pogled probode. Dolazi u sobu ba u najvanijem asu, kad bi mogla doznati da li je to onaj koji joj pie! Premda je Zlata to proitala u Nadinim oima, okrenula se k sestri i potpuno nevinim pogledom i jo nevinijim glasom izrekla: - Nado, majka te zove, brzo idi k njoj, ima ti neto vano kazati. eka te u tatinoj sobi! - Majka je moda mislila da doem malo kasnije? - Ne, ne, rekla je: Tri k Nadi, ona je u mojem bu-doaru i reci joj neka doe, imamo joj neto vrlo preno kazati - ja i tata!...

I tata! Onda e to biti neka vana direktiva glede tog mladog doktora i zato mu se nasmijei i lako nakloni, primijetivi: - Oito majka neto treba, odmah u se vratiti, gospodine. Izvolite samo sjesti, nastavit emo na zanimljivi razgovor... Ali sa mnom - veli u sebi Zlata, na to se Nada okrene i zovne je: - Doi brzo, povedi me k majci! - Mama mi je zapovjedila da zabavim naega gosta, dok se ti ne vrati. U prvi as se Nada smrkne, ali se opet razvedri gledajui Zlatine kratke suknjice. Nema, dakle, pogibelji. Mladi e se s njome razgovarati kao s kakvom djevojicom. I brzo izae iz sobe. Tek to je izila, Zlata pogleda majestetino mladog ovjeka, pa ga izazove i pogledom i rijeima. - Gospodine, vi ste ovdje gost. Molim vae ime? Poklonio se nekako smeteno. Ovakove rijei ne bi mo30 gao oekivati od takve male djevojice u kratkim suknjicama, pa primijeti: - Oprostite, nije obiaj predstavljati se tako malim djevojicama! Uzdigla je glavu i nailjila svoj nosi, pogledavi ga odozgora, i povukla se dva-tri koraka natrag: - Vi ste se prevarili, gospodine! Nisam nikakva mala djevojica! Njegov pogled padne na suknjice, a ona to odmah zapazi i naglasi: - Moje kratke suknje znae da ovu veer glumim u aktovki mojih sestara trinaestogodinju djevojicu, pa sam odjenula za predstavu ove kratke suknje. Inae mi je ve --esnaest godina! Nije lo mladi - misli Zlata - premda nije ni najljepi. Ja sam sebi stvorila drugaiju sliku mua koji bi me ljubio i ja njega onako, kako sam to itala u romanima. Ipak, usprkos enskoj gardi mojih sestara, htjela bih da se on malo zaljubi u mene, samo da njih nadraim! Ima li uistinu ljubavi kakvu opisuju pjesnici i romanopisci? Moda ima jer, gdje bi romanopisci mogli izmisliti ono to ne postoji na svijetu? Gle, kako me taj promatra. Razabirem da je vrlo pametan. Moda ne vjeruje to sam mu rekla. Ali svejedno, ba u s njim koketirati na 'truc' svima. Jedva je u svojoj glavi sloila izjavu kojom je htjela izazvati mladog ovjeka, kad s hodnika dopre u sobu glas njene majke i njenih sestara. Ide garda - sve je svreno. Valjda me nee mama pred njim izgrditi? Presvijetla je otvorila vrata i ulazi s Nadom, za njima idu ostale keri. Presvijetla gospoa nije htjela doi sama s Nadom, jer se bojala da bi time jasno pokazala mladom ovjeku kako mu nudi ovu najstariju. Ve je vani razjasnila svojim kerima svoju osnovu i naloila im da prepuste Nadi front osvajanja mladog doktora. Ona mu razjasni zato je morala dovesti svoje keri, da ovdje doekaju as kad im valja stupiti na pozornicu. Mladi ovjek se predstavio gospoicama, a one su se povukle malo natrag. Svaka 31 dri u ruci svoju ulogu, dok je Nada stajala uz majku. Zlata se povukla u kut pred ubojitim pogledima svoje majke i ostalih sestara. Evo ti sada pravog pravcatog sajmita!, misli ona u sebi. U sredini je kupac, a okolo ovice - samo je razlika u tome, to e ovice platiti cijenu kupcu, ako jednu od njih odabere! Ipak je strano toliko keri i jedan jedini mukarac! Ali Nada je dobila od majke putnicu! Ona ima pravo zadrati prvenstvo. Ja ipak imam pravo koketirati s lijepim mladim doktorom, pa da vidimo tko e pobijediti! Mladi se poklonio na sve strane mladim djevojkama. Zlati se u tom asu priinio smijenim, a moda se i on tako ini sam sebi, jer mu podrugljiv smijeak preletio usnama. Presvijetla je situaciju uinila prirodnom i ponovno naglasila vrlo tiho:

- Gospodine doktore, nemojte se obazirati na moje keri, one sada, kako vidite, itaju malo svoje uloge i nee vam biti na smetnju - i pokae pri tom sve djevojke, koje su zaronile u male bijele knjige. - Ali, presvijetla, kako bi moglo ovakvo divno cvijee smetati ovjeku koji shvaa ljepotu? Kandidat za brak promatra svaku mladu djevojku s osobitim interesom, a ja nikako ne kanim iz Zagreba bez ene. Zato on toliko naglaava brak? Moda ga je Barie-vi poslao da odabere koju izmeu keri? - To bi bilo prelijepo, ta Barievi je ak i presvijetloj jednom udvarao, bio je u nju zaljubljen. - Moda su to zvui nekadanje sklonosti? Da - to je sasvim jasno, drugo ne moe ni biti uvjerava se ona, kad je mladi ovjek ponovno naglasio onako tiho, kao to je presvijetla oslovila njega: - Neka me osobita slutnja podilazi, presvijetla gospoo, da u moda ba danas u vaim dvorima nai svoju buduu!... - Lako je to mogue, gospodine doktore, ja u vam od srca estitati, kao stara prijateljica vaeg ujaka. Bit e kod nas raznih djevojaka... Sve joj vie biva jasno, taj je mladi doao s tom naka32 nom da uzme jednu od njenih keri. - I osjeti drhtanje od radosti pri pomisli da bi jedna ki bila time opskrbljena. Onda bi joj ostale jo samo etiri, tj. tri, jer Zlatu nikada ne ubraja u red udavaa. Nada se zadubila u svoju ulogu, ali je ostala stojei dosta blizu majke i mladog ovjeka, a sva joj je misao bila u jednom jedinom pitanju: Hou li mu se svidjeti? Hoe li me uzeti? Presvijetla je koracala desno tako da je mladi morao za njom i ve su se oboje pribliili Nadi. Majka se okrene k njoj: - No, dakle, zna li ulogu? - Oh, majko, kako ne bih znala. I bez aptaoca sam sasvim sigurna. - Ona glumi dobro - okrene se presvijetla k mladom doktoru. - Glumi djevojku, koja dobiva prosca, pa se brine za itavu kuu, jer je siromana, ali ve u najranijoj mladosti izvrsna domaica. Razumije se ak i u gospodarstvo koje vodi za svoje mlae sestre. Uostalom, vidjet ete -' nadoda ona - neu vam unaprijed pripovijedati sadraj, jer vas ne bi zanimalo! - Varate se, presvijetla gospoo, zanimat e me i onda, ako znadem sadraj igrokaza - veli on, pristupi neto blie k Nadi i zamoli je smije li zaviriti u ulogu. Ona mu je prui, a on uze listati po knjiici, smjeka se, primjeuje i pita, a Nada odgovara. One druge promatraju. Stvar im se ini ve gotova... On je zagrizao... Govori s Nadom o ulozi samo zato da uje njen glas, prosudi nain njenog govora i da je moe promatrati! Da, neobino je promatra! - To opaaju sestre* a i majka i Zlata iz kuta, pa se pomie dalje, nasuprot mladom ovjeku i smije mu se u lice dobrodunim smijekom pustopane djevojice. - Zar i gospoica glumi? - veli on i pogleda preko starijih sestara k Zlati. Ovo pitanje i njegov pogled sve ih je ozlovoljilo - i majku i keri. Bezobraznica, kako se namee, samo da je 3 Mala revolucionarka 33 on opazi! - Ali majka je odmah rijeima udari posred obraza. - Da, ona glumi - derite - zapravo ono, to i jest - malu djevojicu! - Da, glumim malu djevojicu, makar sam ve odavno zaboravila kako se vladaju male djevojice - upadne Zlata, a majka se tobo nasmije i veli mladom doktoru: - Ovakve male djevojice uvijek ele biti starije, to je danas svima poznato, a kad e joj biti dvadeset i pet godina, onda e nastojati biti to mlaom. Uostalom, tebi je Zlata utjeti i uiti, jer ne zna uloge---

- O, vrlo dobro znam sve i vie nego bi trebalo, ali naravno - mala djevojica mora utjeti... Presvijetla stane tako da je svojom visokom gojnom pojavom zatvorila vidik mladome doktoru i opet svratila njegovu panju k Nadi. - Zar ne, velika uloga? - upita gospoa mladog doktora pokazujui Nadinu knjiicu. - Ona je gotovo itavo vrijeme na pozornici. Upravo se divim kako je sve to svladala, a uloga je vrlo teka. Zamislite, sirotu eli uzeti mla9 ovjek, koga jo prije nije poznavala, on joj se svia i osjea da bi mu mogla biti vjernom i dobrom enom, a opet je tamo zove dunost: brinuti se za sestre. - A kako se svrava ova borba? - pita mladi vrlo ljubopitno. - Dolazi tetka, koja preuzima sestre, a ona slijedi glas svog srca! - To je jedini prirodni svretak - veli mladi doktor veselo. - Upravo me zanima kako e gospoica ovu teku ulogu izvesti. - Ne smijete me prestrogo kritizirati - primijeti Nada arobnim smijekom. - Nisam nikakova umjetnica, ali u se trsiti... - Uvjeren sam da ete biti izvanredni - odgovara on i nasmijei se ljubazno. - Vae lijepe i pametne oi oda-vaju dublju inteligenciju! 34 Presvijetla osjea da se stvar razvija strelovitim uspjehom i opazi: - Ne znam gdje je moj mu tako dugo? Idem ga traiti i dovesti ovamo da se oslobodite djevojaka. - Uinila je to samo da moe Nadu ostaviti s mladiem. Dok je prolazila sredinom sobe, otvore se vrata, a na pragu se pojavi Danica. Sve su sestre neugodno iznenaene. Presvijetla hoe da je po neto poalje, da je ne bi trebala prikazati mladom doktoru. - U istom asu, dok su joj rijei na usnama, Danica pokroi korak naprijed -mladi se nijemo nakloni i ree presvijetloj: - Presvijetla gospodo, dopustite da se predstavim i ovoj gospoici keri. - Ne, to nije moja ki, ve samo moja neakinja. Ona nas ostavlja, jer je zaruena... Zlata iz kuta promatra itav prizor. Nekako joj se Danica ini udnovata - njen pogled, koji je upravljen u mladia, Zlati se ne svia. U njegove oi ne moe zaviriti, jer on stoji sagnut na poklon nadoloj gospoici. Kad je opet podigao glavu, samo je naas pogledao Danicu, a zatim se okrenuo opet k Nadi, prebirui njenu ulogu, pa je stane neto ispitivati. Presvijetla je pristupila k Danici, uzela je ispod ruke i odvela u hodnik. - to si banula u sobu kad te nitko nije zvao? - Pitam vas, tetko, kako moete kazati ovom stranom gospodinu da sam zaruena, kad to nije istina? - Moj mu ti je tutor i kao takav te obeao estitom i vrijednom odlinom mladiu iz svog ureda koji e postii veliku karijeru. Danas e ga upoznati. - Hvala, neu poi za nj! - Zar se kani*igrati s tutorom? Nee ti uspjeti! - Tko je taj mladi ovjek koji se nalazi ovdje? - Mladi doktor i neak pl. Barievia. Doao je da isprosi Nadu. Ti si dosele kvarila svim mojim kerima svaku sreu i upamti: morala bi skupo platiti, ako samo pokua baciti oko na njega. Ne bojim se tvoje ljepote i Nada je lijepa, ali se bojim tvojeg miraza. 35 - Niste me trebali odabrati da glumim, ni da se uope pojavljujem na vaim zabavama. - Mislila sam da si odana meni i mojoj obitelji, pa sam poinila tu greku. - Krivo mi inite, ja se samo ne slaem s vaim nazorima, ali u odanost moju ne smijete sumnjati.

- Sutra emo razgovarati dalje - veli presvijetla - a sad ostavi na miru tog mladog doktora i ne interesiraj se za njega. Taj je ve davno odreen Nadi. Vi, koje si utvarate da ste lijepe, htjele biste sve osvojiti. Znam! Dopisuje se s nekim akom, a kad god se pojavi mukarac u blizini mojih keri, vazda nastoji njegovu panju svratiti na sebe i na svoj imetak... Evo i sada... - Zato ste me odluili dati ovjeku koga i ne poznajem? To sam maloprije ula od svojih sestrina i samo sam zato pitala tko je taj mladi, mislei da je to taj neznani. - Ne, taj nije, ali ti e ga jo danas upoznati. Mlad je i lijep! Presvijetla ostavi Danicu na hodniku, pa ode k svome muu da mu javi kako se mladi ovjek zabavlja s Nadom. Za nekoliko asaka se u kui presvijetloga gospodina sve uzbunilo. Doao je ravnatelj redarstva i uao u sobu presvijetloga. I on i ena mu se zaude. - to se dogodilo? - pitaju oboje. Sprema se atvo demonstrirati protiv bana Hedervarvja, kad bude dolazio k vama. - Do avola, valjda mi nee danas pokvariti moju veer! - trgne se kuedomaina. Osobito se prestraila presvijetla. Takve bi demonstracije mogle uznemiriti vladu i samog bana Hedervarvja. inovnici e biti prisiljeni ostati kod kue jer, kad se demonstrira, vladini ljudi ne mogu na ulicu. Koliko pozvanih mladih ljudi nee moi doi na zabavu? Gospoa sjedne s muem i ravnateljem redarstva i dogovaraju se to bi se moglo uiniti da barem ova veer bude mirna, da gospoa 36 moe ostvariti svoju tako lijepo zamiljenu predstavu i osnovu o udaji svojih keri. I vani se u hodniku i u svim sobama meu sluinadi proulo to se sprema, a sobarica pohiti u sobu, gdje gospoice sjede u krugu i pozove ih u salon. Sve su dole, jer im sobarica ree da ima vanu poruku. Tu im razjasni to im prijeti. Pohitale su k ocu i k majci od straha da ne bi demonstracije omele i predstavu i zabavu i sve ono to je s time u tako uskoj vezi. Zlata ih slijedi od znatielje, to to spremaju opozicionalci koji su njena slabost! Za to su vrijeme ostavile mladog doktora nasamu, jer ih je sobarica upravo preplaila. Kad su gospoice otile, mladi se doktor lati rupia, otre znoj s ela, sjedne i zagleda se u pod. Lice mu se potpuno promijenilo. Nestalo je ljubaznog smijeka i otmjenog dranja. Namrtio se. Nekoliko je asaka ostao ovako, kadli se neujno otvore vrata i Danica stane na pragu sobe, zatvorivi vrata, poe nekoliko koraka prema mladom ovjeku. uo je suanj'haljine i digne glavu. U istom trenutku skoi i nijemo pogleda djevojku: - Dola sam estitati izboru! - veli ona. - Kakav to izbor spominjete, gospoice Danice? - Zaprosili ste moju najstariju sestrinu. Bit e vrlo dobra i vrijedna ena i mi emo tako stupiti u rodbinstvo! Zapanjenje se odrazu je na njegovu licu... - Ne razumijem vas! Nikada nisam zaprosio vau sestrinu, a niti to kanim ubudue, jer sam svoju rije i srce ponudio drugoj! Dozvolite mi razjanjenje! Kad ste me ovdje ugledali, inio sam se pred gospoicama kao da vas ne poznajem zato, jer nisam elio da me otkrijete presvijetloj. Uzrok mom fiolasku je vrlo neobian! Danas sam se vratio tajno iz Praga u Zagreb. Pred podne sam doznao da e vas danas naveer zaruiti... Moj lukavi prijatelj, novinar .i ja smislili smo ovu varku. Ne bih mogao nikako s vama govoriti jo danas drugaije, nego da se prikazem neakom

pl. Barievia. - Taj neak mi je sam ponudio da se posluim njegovim imenom - kako znate i on je opo37 zicionalac i na drug. - Nisam mogao vjerovati da ste vi zaboravili kako vas istinski ljubim! Htio sam se uvjeriti na svoje oi to je na stvari. Je li vas moda tutor prisilio poi za drugoga ili ste moda vi sami odluili...? - Zbog toga se izlaete tolikoj pogibelji i ulazite u ovu kuu, u asu, kad je tu i ravnatelj redarstva? - Nita mi se ne moe dogoditi osim da me opet zatvore i ponovno izagnaju! Vijest, da ete se danas zaruiti, prisilila me na ovaj korak... - Sad mi je sve jasno, gospodine Vladimire! Moja je tetka skuhala poparu. Maloprije mi ree da je saznala za moje dopisivanje s nekim akom i eli me odstraniti iz kue da joj ja svojim mirazom ne zasjenjujem keri. Nala mi je zarunika kojega ja jo ne poznajem! - Dakle vas ipak kane zaruiti? A vi - to velite vi? - Ono, to sam i njoj rekla, da neu poi za tog ovjeka! - Danice, smijem li vjerovati da je to vaa vrsta odluka? - pristupi k njoj i prihvati njene ruke. - Budite oprezni, svaki as moe netko ui u sobu. Da' sam tako brzo zaboravila osjeaj koji je pokrenuo moje srce, ne bih bila ni vrijedna da se brinete za me! - Danice, vratili ste mi opet sreu... - Smjesta ostavite ovu kuu, molim vas! - Toga neu uiniti! Znam da va tutor ima vlast prisiliti vas i pred cijelim drutvom zaruiti s drugim! Toga neu nikada dopustiti, makar se morao pred svima razotkriti! - Ne, toga ne smijete uiniti, ni po koju cijenu! -Trebaju vas drugovi... - Zato morate vi ivjeti u toj kui? - Nije mi drugo preostalo nakon smrti mog oca. Nemam nikoga do ovog ujaka i tetke. - Danice, za godinu dana poloit u doktorat. Tek onda u vas moi odvesti iz ove kue ovdje gore - dolje u borbu... - Ali danas ne smije moja tetka ni slutiti da ste vi 38 onaj, kojemu pripada moje srce. Dakle, morate iz ove kue, smjesta! - Ostat u i dalje u pozadini. - Nitko me nee odavde maknuti, pa ni vae molbe. Ne mogu dopustiti da vas ovdje zarue s drugim! - Onda mi barem zadajte rije da se neete nikako izdavati i ostati pod krivim imenom. - Ako vas javno zarue, to onda? Razumijete li, to bi to znailo, jer ste prisiljeni pokoriti se svome tutoru? Dok su oni razgovarali, doao je u kuu novi posjetnik - i javio sobarici da se zove Tomica pl. Varovi, onaj koji je pismeno zamolio presvijetlu gospou neka ga primi, a ona mu je poruila da odmah doe. Po nalogu presvijetle, sobarica odmah povede gosta prema njenom linom budo-aru i ree mu: - Ve je ovdje jedan gost - kojeg je presvijetla takoer primila prije veeri, ali to nita ne smeta. Odmah u presvijetloj najaviti da ste stigli - i djevojka pokuca na vrata. Danica se trgne i apne mladiu: - Idem! Mi dvoje ostajemo i dalje neznanci! - i brzo nestane u slijedei salon - sjajno osvijetljen. im je Danica otila, mladi se ovjek okrene k prozoru, pa gleda tobo na ulicu, da se tako pribere i zatomi svoju veliku uzbuenost, koja ga obuzima od netom minula razgovora.

Novi gost ulazi, a sobarica zatvori za njim vrata. Spa-zivi da kod prozora stoji neki mladi gospodin, doljak glasno pozdravi. Onaj se od prozora obazre, odgovori pozdravu novog gosta, ali onda zine u doljaka. Elegantan je, mlad, odjeven s oitim ukusom. Lice mu odaje vedrinu. - Za ime boje, Vladimire, ti ovdje - u kui presvije-tloga?! - Tiho, Tomice, tiho - ne zovi me mojim pravim imenom! - uje, ovjee, valjda nisi kanio poiniti atentat na 39 presvijetloga ili na Hedervarvja! - opomene ga, pristupiv-i sasvim blizu k njemu. - Ja se ovdje zovem doktor pl. Barievi, njegov sam neak i to s privolom pravog neaka kojega presvijetla ne poznaje. - Gle ti njega, podmee krivo ime. - Zadaj mi rije da ne kani ovdje poiniti nikakva skandala. Takav prononsirani, igosani i izagnani opozicionalac u kui presvijetloga! Tu neto nije u redu. - uje, Tomice, zadajem ti asnu rije da u mene nema ni najmanje nakane poiniti sablazan. Naprotiv, mene je ovamo dovelo sasvim neto drugo, a ti se ini da me ne poznaje. - To znai pasivno lagati! No pa dobro, samo, kad ne kani nita protiv vlade. Evo ti moje ruke, utjet u. Reci mi barem zato si doao ovamo? - To je moja tajna. Ali reci ti meni, moj Tomice, nismo se vidjeli tri godine, kako si u ove tri godine preao u vladinu slubu? Na sveuilitu si bio opozicionalac, naglaavao si vazda patriotske ideale? t - Da, da, istina je, ali vidi, sad je dola karijera koja ima svojih ideala!... - To mi se ne svia, Tomice. Mogao si stei kruh kao neovisan ovjek, kao advokat, lijenik ili to drugo. - Vidi, zarajtao sam imetak jo kao ak, pa, kad sam svrio, onda sam rekao: E, Tomice, skreni jedra uz vjetar... Ali potenja mi, uvjeravam te, Vladimire, da sam imao barem pedeset tisua forinti, bio bih ostao opozicionalac! - Uvijek sam predviao da je nestalnost tvoja najstal-nija krepost. A zar te ba nimalo ne grize savjest, Tomice? - Dragi moj, mene grizu samo vjerovnici. - Kako? Dakle si i zaduen? - Pogledaj. Nisam li divno odjeven? A ni jedna jedina nit na meni nije moja! U Osijeku, gdje sam bio jo pred osam dana, lovili su me svi postolarski i krojaki egrti s neplaenim raunima. Onda me neki prijatelj mog 40 oca proteirao kod Hedervarvja i premjestili me u Zagreb, gdje sam dodijeljen u svojstvu tajnika presvijetlom gospodinu Gariu. A on me, dragi moj, u ovih osam dana zavolio kao roenog sina. Danas me ak pozvao k sebi i rekao: Poznajem vae prilike, ali ja u vam pomoi. Prijavite se presvijetloj gospoi jo prije dananje veeri. Ona e urediti vau sudbinu. Imademo bogatu neakinju, kojoj sam tutor i vi ete je oeniti... - Koju neakinju? - pita Vladimir mirno. - Koju? Ne znam, ali presvijetli ima neakinju, tako mi je rekao i apnuo da imade imetak od trideset tisua, samo ne znam jesu li forinte ili krune. Naravno, forinte bi mi bile milije! - Kako se zove ta neakinja? - pita Vladimir. - to ja znam kako se zove! - Zar to nije svejedno, kako se zove djevojka koja imade toliki miraz? - Ne poznaje je? - Otkud bi je poznavao? - Istom sam tjedan dana u Zagrebu, a tek je nekoliko sati to znam da presvijetli ima bogatu neakinju. Danas u se s njom upoznati i odmah javno zaruiti.

Otkrie udari u lice mladog pravnika. Razmilja to mu je sad initi. Onda uzme za ruku davnog druga sa sveuilita: - uje me, Tomice. Nestalan si, pustopaan i lakouman, ali znam da si bio ipak dobar. Vjerujem da zna odrati rije kad je nekom zadaje... - Jest, na to se moe potpuno pouzdati. - Neu te odati, tako mi moga obraza. - Dobro, pouzdajem se u te. - Imam ti, dakle, neto rei. Ti nee prevariti ponude presvijetloga gospodina da uzme njegovu neakinju. - A zato bih odbio takvu divnu ponudu? Vladimir ga uhvati za ramena i odgovori: - Zato, jer djevojku ja ljubim! Tomica tiho fiukne, gledajui mladia. - A tako, zato si se uuljao u gnijezdo starog vuka, da 41 uva janjece? Dakle, ti opozicionalac, koji se ak dao izagnati iz Hrvatske, uzima neakinju starog maarona koji je banov intimus? On ti nikada nee djevojke dati. - Hoe, jer ja ne traim miraza, a ta neakinja nema ni prebijenog novia. Presvijetli iri vijesti o mirazu samo zato da je to prije uzme koji od njegovih inovnika, jer bi mene morala predugo ekati! - Ah, tako! Moj presvijetli hoe da mu uzmem s vrata tu neakinju? Zato me navarao da ima novaca? ekaj malo - nisam ja takav glupan! No da, to je razumljivo -razljuti se on u asu - hedervarvjevci su spremni na sve. Privikli su troiti tue uljeve da pune svoje depove. - Ah, probudio se stari opozicionalac! - smjeka se Vladimir. - Vjeruj mi, Vladimire, potenja mi - iskreno e To-mica. - Da imam pedeset, ne, da imam samo sto tisua, ja bih rekao: Tomice, skreni jedra protiv vjetra, idi ravno u opoziciju! - Ali, kad nema tih sto tisua, osveti se, prei u opoziciju i reci: Tomice, ba nee uzeti njegovu nekinju kad te zavarava... Tomica stane etati. Katkada se malo ogledava u zrcalu. Odjeven je tako besprijekorno i elegantno da se sam sebi svia. Stoji pred zrcalom, gleda as Vladimira as opet svoju pojavu, pa uiva u sebi i u svojim rijeima: - Vladimire, ja nisam kakvagod ua! Evo ti moja potena rije: presvijetli me nee uloviti! Nisam niiji mame-luk, pa niti Hedervarvjev, a niti Gariev, neka je on sto puta moj ef. Ne dam se i ne dam, jo ima u meni ljudskog ponosa!... - Samo kad bi bio stalan taj ponos, moj dragi Tomice! ini mi se da ujemo korake, pazi, netko dolazi. - Neka, briga mene! Neakinje neu, potene mi rijei, ona je tvoja! Neu je uzeti i neu! Ne mogu me edna prevesti preko svjee vode! - i prui ruku svome drugu. Uto se pojavi na vratima presvijetla. Sva je jo uzrujana od straha da e demonstracije pomutiti njenu veer i 42 pokidati tako divno spletenu nit za udaju svojih keri i neakinje. Ali se nasmijei gospodi i pogleda odmah Tomicu pl. Varovia. On se predstavi, nato presvijetla pozvoni i ree Vladimiru: - Samo asak vas molim, izvolite u veliki salon. Tamo je moj suprug upravo vas eka - imam neto vana dogovoriti s gospodinom tajnikom, a to bi vas slabo zanimalo. Sad stigne sluga, a ona mu naloi neka gospodina doktora odvede u veliki salon. Vladimir izie poklonivi se, a ona je ostala s Tomicom Varoviem nasamu. - Zamolio sam vau presvjetlost neka me primi prije dananje veeri, na to me ovlastio presvijetli. - Da, da, znam - odgovori ona - moj mu se osobito ivo zanima za vau karijeru - on e vas svakako predloiti na promaknue, a rekao mi je i to da ste vrlo zadueni i treba vam imuna ena.

- Ah, presvijetla, da se enjm zbog novca to bi vrijealo moju muku ast i moje ideale! - Da, da, gospodine Varoviu, znam, vi ete moju neakinju Danicu uzeti samo, ako ete je ljubiti. - Presvijetla, samo tako plemenita dua kao vi moe me shvatiti. Evo, razotkrit u vam svoje boli. Kad sam vam danas pisao da elim rijeiti svoju sudbinu, odluio sam razotkriti vam tajnu koju nisam imao odvanosti izrei presvijetlom gospodinu. Ja sam ve svoje srce poklonio... Presvijetla gospoa se razbjesnjela i odmah odlui sve raistiti, te izvue papiri to je ove veeri pao Nadi iz depa, a Zlata joj ga predala. - Moda sta poklonili srce ovoj gospoici? - zapita ona. On se lecne, zuri iroko rastvorenim oima, dok ona primijeti s ironijom: - Eto, vidite, pismo koje ste dobacili nekoj gospoici, sluajno sam dobila u ruke. Ovoj ste gospoici poklonili srce? 43 - Ah, presvijetla, to je samo tako - mladenaka ludorija! - Vi ste, dakle, pisali ovoj gospoici da je niste kanili uzeti za enu? - Nije mi bilo ni nakraj pameti! Ovaj odgovor uvjeri presvijetlu da Varovi i ne sluti, da je pisao njenoj keri, pa ispituje dalje: - Zato ste joj pisali tako zaljubljeno? - Kad mladi ovjek promenira pod prozorima kakve guice, onda misli neka se sirotica veseli - neka misli da je ljubim!... Tako mi pustopanosti, ovu djevojku tek vuem za nos! - Tako? A znate li iju ste ker vukli za nos - kako to gospodin veli! - Nemam ni pojma, presvijetla, tko je ona? - Moja ki!... Uprepaten skoi sa stolice, gleda oko sebe, kao da trai vrata. Blijed je od straha i muca, ispriava se: - Svijetla - presvijetla - vi stanujete na prvom katu, a ja sam bacio pismo dolje, u prizemlje nekoj djevojci. - Da, gospodine - u prizemlju imaju moje keri spavaonice. Vi to ne znate? - Ah presvijetla, pa kako bih se usudio zanimati za spavaonice estitih mladih djevojaka. Ja nisam ni u snu sanjao da vi stanujete u itavoj palai - ja sam tek osam dana u Zagrebu. Neka presvijetla vjeruje mojoj rijei... - teta da u uredu mojeg mua ne piete tako marljivo akte, kao to piete ljubavna pisma. - Presvijetli se tuio na moj rad? - Pohvalio vas ba nije, no, pokazat u mu pismo da vidi koliko ste u pisanju drugih aktova agilni. Preneraen mladi ovjek gotovo sklopi ruke. - Presvijetla, preuzviena gospoo, smilujte se! Ne odajte me presvijetlom gospodinu. Nisam slutio da je to vaa ki, presvjetlosti vi ste jo - tako mladi i lijepi -tako arobni - tko bi slutio da imate tako odraslu gospo44 icu? Kad sam vidio onu gospoicu na prozoru, moje je srce bilo izgubljeno... Makar su presvijetloj gospoi naroito laskale rijei kojima izraava divljenje njenoj pojavi, ipak zadri svoju hladnu krutost i odgovori: - alim gospodine, ne mogu vam dati nijedne od mojih keri. Mu, koji e uzeti moje keri, dobiva za miraz naklonost visoke vlade, ali to nije

dosta za vae vjerovnike. Gospodine pl. Varoviu - zato vi morate reflektirati na bogatu enidbu. Ali bit u plemenita prema vama i dati vam svoju neakinju samo zato, jer se moj mu toliko zauzima za vas. - Presvijetla, bit u iskren. Povjerio sam nekom svom prijatelju moju nakanu da uzmem vau neakinju i on mi je kazao da vaa gospoica neakinja nema imetka, a ja kao idealist ne mogu dopustiti da moja ena strada... Malo se usplahirila i odgovorila uzbueno: - Gospodine, ne kanim je vama nametati. Ona imade toliko prosaca da bi to bilo sasvim nepotrebno, jer uistinu posjeduje zapravo - sto tisua.' Ovo trgne mladog ovjeka. Sad ne zna to mu je initi. Gospoa je ustala gotovo uvrijeena i krenula. - Obavijestit u o vaoj odluci svog mua! To ipak ne moe dozvoliti. I on poe za presvijetlom, molei: - Samo as molim, vaa presvjetlosti, govorim tu kao mu koji shvaa ozbiljnost ivota. Pao sam rtvom nekog tipa koji sam eli stei imetak vae gospoice neakinje i zato, evo, molim ruku vae gospoice neakinje koju ste mi odredili. Napokon joj^dlane. Sad je poluila svrhu: - Gospodine tajnice, vi ste uistinu bili rtvom nekog spletkara. Ne znam zato bih vam nametnula svoju neakinju, ako ona uistinu nema imetka. A ovo pismo, koje ste pisali mojoj keri, bit e naom tajnom! - Vi ste najplemenitija ena na ovoj zemlji punoj gramzljivosti. 45 - Ah, presvijetla, to je samo tako - mladenaka ludorija! - Vi ste, dakle, pisali ovoj gospoici da je niste kanili uzeti za enu? - Nije mi bilo ni nakraj pameti! Ovaj odgovor uvjeri presvijetlu da Varovi i ne sluti, da je pisao njenoj keri, pa ispituje dalje: - Zato ste joj pisali tako zaljubljeno? - Kad mladi ovjek promenira pod prozorima kakve guice, onda misli neka se sirotica veseli - neka misli da je ljubim!... Tako mi pustopanosti, ovu djevojku tek vuem za nos! - Tako? A znate li iju ste ker vukli za nos - kako to gospodin veli! - Nemam ni pojma, presvijetla, tko je ona? - Moja ki!... Uprepaten skoi sa stolice, gleda oko sebe, kao da trai vrata. Blijed je od straha i muca, ispriava se: - Svijetla - presvijetla - vi stanujete na prvom katu, a ja sam bacio pismo dolje, u prizemlje nekoj djevojci. - Da, gospodine - u prizemlju imaju moje keri spavaonice. Vi to ne znate? - Ah presvijetla, pa kako bih se usudio zanimati za spavaonice estitih mladih djevojaka. Ja nisam ni u snu sanjao da vi stanujete u itavoj palai - ja sam tek osam dana u Zagrebu. Neka presvijetla vjeruje mojoj rijei... - teta da u uredu mojeg mua ne piete tako marljivo akte, kao to piete ljubavna pisma. - Presvijetli se tuio na moj rad? - Pohvalio vas ba nije, no, pokazat u mu pismo da vidi koliko ste u pisanju drugih aktova agilni. Preneraen mladi ovjek gotovo sklopi ruke. - Presvijetla, preuzviena gospoo, smilujte se! Ne odajte me presvijetlom gospodinu. Nisam slutio da je to vaa ki, presvjetlosti vi ste jo - tako mladi i lijepi -tako arobni - tko bi slutio da imate tako odraslu gospo44

dicu? Kad sam vidio onu gospoicu na prozoru, moje je srce bilo izgubljeno... Makar su presvijetloj gospoi naroito laskale rijei kojima izraava divljenje njenoj pojavi, ipak zadri svoju hladnu krutost i odgovori: - alim gospodine, ne mogu vam dati nijedne od mojih keri. Mu, koji e uzeti moje keri, dobiva za miraz naklonost visoke vlade, ali to nije dosta za vae vjerovnike. Gospodine pl. Varoviu - zato vi morate reflektirati na bogatu enidbu. Ali bit u plemenita prema vama i dati vam svoju neakinju samo zato, jer se moj mu toliko zauzima za vas. - Presvijetla, bit u iskren. Povjerio sam nekom svom prijatelju moju nakanu da uzmem vau neakinju i on mi je kazao da vaa gospoica neakinja nema imetka, a ja kao idealist ne mogu dopustiti da moja ena strada... Malo se usplahirila i odgovorila uzbueno: - Gospodine, ne kanim je vama nametati. Ona imade toliko prosaca da bi to bilo sasvim nepotrebno, jer uistinu posjeduje zapravo - sto tisua.' Ovo trgne mladog ovjeka. Sad ne zna to mu je initi. Gospoa je ustala gotovo uvrijeena i krenula. - Obavijestit u o vaoj odluci svog mua! To ipak ne moe dozvoliti. I on poe za presvijetlom, molei: - Samo as molim, vaa presvjetlosti, govorim tu kao mu koji shvaa ozbiljnost ivota. Pao sam rtvom nekog tipa koji sam eli stei imetak vae gospoice neakinje i zato, evo, molim ruku vae gospoice neakinje koju ste mi odredili. Napokon joj ^dlane. Sad je poluila svrhu: - Gospodine tajnice, vi ste uistinu bili rtvom nekog spletkara. Ne znam zato bih vam nametnula svoju neakinju, ako ona uistinu nema imetka. A ovo pismo, koje ste pisali mojoj keri, bit e naom tajnom! - Vi ste najplemenitija ena na ovoj zemlji punoj gramzljivosti. 45 - Dopustite da vas malo informiram. Moja je neakinja neto sentimentalna. Mi ene uvijek volimo romantiku. Dakle, otii u sad iz ove sobe i poslati ovamo tu neakinju da mi neto donese za predstavu. Prihvatite tu zgodu i recite joj da je ve odavna ljubite i samo ste zato etali pod prozorima, sve se ene hvatamo tajnih ljubavi, to nam jako godi... pa ete tako rei i njoj. I recite da je to pismo bilo namijenjeno njoj, jer napokon niste naznaili adrese - niste znali tko je djevojka koja vas promatra s prozora! - Naravno, kazat u da je bilo namijenjeno neakinji. - Ali presvijetla, samo jo jedno! Oito je dosta pristala? - Krasna djevojka, tamnih kosa, bjelina joj krasno pristaje... - Ah tako, dakle je u bijeloj haljini plavka ili crnka? - Rekoh, u bijeloj je haljini s ruiastom vrpcom oko struka i irokom vezankom, a kosa joj je tamna, isto kao i oi. - Onda je to krasna djevojka, ve sad imam njenu sliku pred oima. - Budite spretni gospodine i pazite. Poslat u je na ova vrata ravno iz hodnika da mi donese neku knjigu. Tu ete joj priznati svoju davnu ljubav. - Ako tu ljubav odbije? - Moj mu joj je tutor, ona dakle nema rijei. Meutim, sve ovisi o vaoj spretnosti, da joj pokaete svoju veliku ljubav. - Presvijetla, pouzdajte se u moju praksu! Ona je otila hodnikom i pozvala sobaricu da joj potrai neakinju Danicu. Poto je nisu nali u prvom katu jasno je, djevojka je dolje u spavaim sobama. Presvijetla dakle odredi neka je potrai u prizemlju i poalje k njoj u sobu presvijetlog gospodina, jer ima za nju vaan nalog. Gospoa Gari pohiti opet u sobu k svome muu. U hitnji nije opazila kako se u kutu iza zastora, koji dijeli hodnik na dva dijela, skriva Zlata.

Silno je znatieljna, tko je opet taj drugi mladi gospodin koji je stigao. iji e to opet biti prosac, jer da se o tome radi, ona ni asa ne sumnja i ne 46 moe izdrati da ne pogleda novog doljaka. I tako je njukala i opazila da majka s njime dugo u sobi razgovara pa se lijepo zavukla u kut i ekala. A kad je sobarica otila dolje traiti u prizemlju Danicu, a presvijetla u oevu sobu, Zlata ni asa ne razmiljajui potri u budoar. Tomica pl. Varovi se gotovo ukoi ugledavi djevojku. Zar je neakinja presvijetle jo tako mala djevojica s kratkim suknjicama? Ne moe se snai. Mjesto da je pozdravi, gleda joj u lice, on zuri u njenu kratku suknjicu. Ali Zlata se odmah snae: - Oprostite gospodine, to sam tako utrala. Vi ste gost, a ja traim neke rekvizite za nau predstavu. Danas naime, kako znate, glumimo. Vidite koliko me ova kratka suknja smeta. Naime, danas glumim djevojicu, pa su me tako kratko odjenuli! Vrlo sam smijena. Zamislite, odrasla djevojka najednom odjevena u tako kratku haljinu! A tako - pomisli on u sebi - nju su samo odjenuli u kratku haljinu, jer glumi djevojicu. I dobro su joj podijelili ulogu, ba je draesna, mora se priznati. On se smjesta nakloni, kao to je obiaj prema odraslim gospoicama, pa se predstavi i sad je malo bolje promotri. Jest - to je ona! Tamna kosa, bijela haljina i ruiasta vezanka, to je rekla presvijetla. - Ah, tako draesno djevoje, pa ima toliko novaca. Kako je ne bi ovjek ljubio! - misli on u sebi i onda naglasi: - Upravo sam sretan to u vas danas gledati na pozornici, gospoice! - Prisjest e vam - jer glumim vrlo zloestu i neposlunu djevojicu. - Podijelili su vam sasvim krivu ulogu, vi ste dobri i mili. * - Onda ste vi jedini koji o meni izriete tako dobro mnijenje. - Ja vas jedini poznajem!... - Vi mene poznajete? - iznenadi se ona. - Oh, vrlo odavna! 47 - Kako? Vi stanujete ovdje u Zagrebu? - Da, ve osam mjeseci ovdje u gradu - i-- No? Zato ste uutjeli? - pita ona i promatra njegovu zbunjenost. - Uutio sam, a moram, gospoice, sve rei u asu kad sam vas prvi put sreo - jer se bojim da itavu veer neu imati prilike govoriti s vama, a samo zbog toga sam i doao - tobo da se poklonim presvijetloj, a zapravo samo radi vas! - Radi mene? - Da, lijepa gospoice. Zar niste nikada opazili kako vas netko svuda slijedi?... - Ja? Zbilja nisam opazila! - To je tragino! - Tragino? Zato, gospodine? - Jer je znak da niste osjeali sa mnom!... - Ne, ja zbilja nisam osjeala s vama, kad vas nisam uope nikad vidjela - veli ona namjetajui se. On se uini kao da se na neto teko i veliko odluio, pa stane govoriti isprekidanim, tobo druim glasom: - Gospoice - as je - da vam iskaem sve... Jednoga dana prola je Zrinjevcem djevojka - spazih je svu njenu, draesnu, s nasmijanim tamnim oima. - Stao sam kao uklet. Ova slika ostala je u mojoj dui utisnuta zauvijek! Lutao sam ulicama grada - naglaava on dubokim glasom cjelivao bih najradije zemlju po kojoj je stupala njena noica...

- Nisam znao ni tko je, ni ija je djevojka... - nisam pitao je li bogata ili siromana - ja sam je ljubio - da, punih osam mjeseci, ova je ljubav ivjela u mome srcu! Boe moj - pomisli ona - pa to je kao u romanu. Da to nije onaj pravi? Pa to bi bilo divno. Odmah upita sve nehotice koketno i ljubopitno: - A tko je ta djevojka? - Vi! - Ja?! To je divno! Drugome se nije mogla dosjetiti, odvie je iznenaena 48 ovim oitovanjem. Nju, dakle, prati neki mladi, uzdie za njom, a ona nita ne zna o tome. I sad taj stane govoriti arko, odluno: - Gospoice, ja vas ljubim kao to nikad poteni mukarac nije ljubio djevojke! Gospoice, budite mi enom!... To je ipak malo previe - razoara se ona - malo je ipak trebalo vremena, malo sastanaka, malo uzdisaja i pogleda i stiska ruku. Tako je ona sve itala u romanima i zato nije ba odvie radosna, jer iza onog idealnog nastupa, smjesta je moli za ruku. Ne, to joj se.ne svia! - Vi utite, ne odgovarate? - Ja - ja - jo ne znam, gospodine... - Gospoice, ako me odbijete, onda mi preostaje samo, samo... - to? - pita ona nakrivivi glavu. - Smrt! - odgovori on dubokim glasom. Smrt! - opetuju njene misli. - Jo nikad nije s njom progovorio ni rijei, a ve; hoe da se ubije? Ali, ona nema kad o tome razmiljati, jer on nastavlja: - Gospoice, za vas bih na muilite - u tamnicu -pod vjeala... - Ah, gospodine, vi ste dakle opozicionalac? - Ali, gospoice - ja - to vi mislite? Brzo pristupi k njemu i povjerljivo apne: - Preda mnom se ne trebate enirati. Volim opozici-onalce nego maarone. Opozicionalci su pravi junaci. Tek sad vidim zato tako govorite. itala sam u jednim opozicijskim novinama, gdje vele da je vea kuraa ii u opoziciju negoli u rat! Tamo ide, jer mora, a ovamo ide dragovoljno. Ui u opoziciju, znai u tamnicu i pod vjeala. Dakle, vi ste to pisali! Oh, kako mi je drago da ste opozicionalac. Tako u vas barem zavoljeti. - Ali, gospoice - ja - ja sam vladin tajnik -izmuca on preneraen. - Ah, vi ste jedan od onih, koji su u srcu opozicional4 Mala revolucionarka 49 ci? Onda smo jednaki - naime i ja sam u opoziciji samo u srcu - jer sam iz maaronske obitelji. - Kako? Vi, gospoice? - Kad ste otkrili svoju tajnu ljubav prema meni -sad u vama otkriti i ja svoju tajnu. U srcu sam opozici-onalka. Vjerujte, najradije bih ila u demonstracije i razbijala Hedervarvju prozore. I vi, zar ne? Zapanjen je ovim rijeima i itavim njenim vladanjem. udnim mu se ini taj razgovor, nakon to je on izrekao svoje ljubavno otkrie. Ali, nema mu drugog puta, oito se djevojka pomamila za opozicijom i on mora pristati uz nju, neakinju presvijetloga, o emu ni asa ne dvoji. Mora se toj djevojci svidjeti. - Da, gospoice, u srcu sam i ja opozicionalac - priznajem... - Vi doista izgledate kao ovjek, koji bi umro za svoja naela!! ustvrdi ona, ne znajui ni sama zato to veli. - Jest, gospoice, ja sam ovjek, koji bi prije umro, nego pogazio svoje sveto opozicijsko uvjerenje. Ali to ne smije nitko doznati osim vas. Gospoice, primate li moju arku ljubav, smijem li se nadati vaoj miloj slatkoj rui-^ ci?

Sada malo razmilja. - On je divan! Opozicionalac je. - Ne plai se ni tamnice ni vjeala, a ja guska nisam nikad opazila da me slijedi i ljubi... Moda sam zato tako rado itala opozicijske novine, jer sam slutila da me ljubi takav junak. - Da, ja u primiti vau ponudu - samo se strpite. - Vi ete me ljubiti, gospoice?? - O - da, ja u vas sigurno zavoljeti od sveg srca. Prvo, jer ste junak, svaki je opozicionalac junak, a drugo zato, jer kad neko uzima djevojku koja nema nita--onda je sigurno vrijedan ljubavi. No - jeste li sada posve sretni? Varoviu se zavrtjelo u glavi. Pod njim se ljulja tlo. Nema nita?? Ona nema nita!! Zar su me ipak prevarili, a ona je tako potena, pa mi priznaje da nema nova50 ca! - Dok se on gotovo bori s nesvjesticom, ona ga ponovno pita: - No, recite, jeste li sada, junae moj, potpuno sretni? - O - da, da - ja sam - iznenaeno sretan - i ne pitam nita - ako imate kakav - imetak koji ste zatajili, jer bi prosci na nj nianili, zato sveano izjavljujem -neka imetak ostane vama, ja ne traim nita, nego vas. - Tko vam je rekao da ja imadem tajni imetak, onda vas je prevario, jer nemam ni novia miraza! Ali meni toga i ne treba. Kad me netko tako silno ljubi, brinut e se za me! A vjerujte, ja-u biti vrlo spremna i dobra enica, bit u zadovoljna sa svime. Moe li ovjek to vie eljeti, nego tako divnu idealnu ljubav koju vi osjeate prema meni? Hajde sjednite, pripovijedajte mi kako je sve to bilo, kad ste me tajno ljubili. Ja bih to rado saznala - sve, sve do najmanje sitnice. Vi ste vidjeli da sam djevojka za udaju, premda me odijevaju u kratke suknje? I ja to razumijem, dakle, nisu me tek za predstavu tako obukli - za-vrlja ona uvjerena da on govori istinu. Ona, dakle, nita nema - nita nema, ni novia! Njegovo se lice izobliilo od uasa. Ona to opazi i upita: - Sto vam je, gospodine?? - Ah gospoice, osam mjeseci lutao sam bez nade, a sada najednom toliko sree! ini mi se, ljuljam se na moru!... - Zato ste osam mjeseci utjeli? - zapita ga ona. -Recite! Zbog ega? - Jer su ljudi govorili da ste silno bogati pa sam se bojao, a sada velite vi da uistinu nemate ni novia. Je li to istina! Na asnu rije? - Na moju du^i, gospodine, kunem se, ni novia nemam, ali imam veliku sreu, jer sam nala tako divnog ovjeka, kao to ste vi! On se uhvati za elo. Ona ga promatra zaueno. - Gospoice, toliko sree, ah - koliko sree... dopustite da malo odem na ulicu i udahnem zraka i saberem se od te prevelike sree!... 51 Jo pomnije ga ona promatra i zaustavi ga: - Da vas pustim sada na ulicu, ali gospodine, bilo bi to okrutno - mi imamo krasni veliki balkon, moete se ak i proetati i sve mi ispripovijedati, kako ste me tajno ljubili. Doite, povest u vas i odmah e vam biti dobro. Odmah! Mislim da mi vie nikad nee biti dobro - veli on u sebi i slijedi je pun uasa. Ona otvori dvostruka vrata, te izvede ovjeka na balkon. On bi najvolio skoiti dolje. Na balkonu je strujio hladan zrak. Gospodin plemeniti Varovi htio je ovo iskoristiti da se oslobodi Zlate. Opazio je, naime, da na kraju balkona, koji vie nalii terasi, postoje jo jedna vrata. Ne bi li mogao tamo umaknuti? I on se stade silno zabrinjavati za Zlatino zdravlje:

- Gospoice, oboavana gospoice - umro bih kad biste oboljeli radi mene! Sklopljenim vas rukama molim, ostavite me samo nekoliko asaka nasamu, dok se oporavim. Vratite se u sobu - ovdje je odvie hladno!... To je, naravno, i ona opazila, ali taj je ovjek silno zanima. Nikako nee liiti svoju ljubopitnost uitka da to vie o njemu sazna. I poe pred njim te brzo otvori druga'' vrata. - I vama e biti ovdje prehladno - doite samo, eto ovdje, ovdje je staklena veranda! No, tu emo se zatititi od zime, a opet je zrano. Prvim pogledom zaokrui Varovi itavu verandu, ali kao da je sve zakleto! Odavde ne vode nikakva vrata drugamo, ve samo natrag na balkon. Jedino se kroz staklo vidi dolje na stube. Morao bi staklo razbiti i pobjei. Meutim, Zlata sjedne u naslonja od pletenih sipki i ponudi mu mjesto. - Hajde razgovarajmo, da neto vie ujem o vama. Ali njemu nije do razgovora. Naslonio je glavu na ruke i uzdahnuo: - Oprostite, gospoice, malo u vremena utjeti, tako mi je, kao da e me udariti kap! Vidite, to iz ovjeka uini srea... 52 Naslonio je glavu na ruke u utnji, da se uzmogne neemu dosjetiti, kako bi se izvukao iz ove strahovite neprilike. Ovo ponaanje joj se nita ne svia. Kakav je to junak kojemu moe pozliti, pa makar doivio ne znam kakvu sreu? A opozicionalac je! Kako se to slae? Nee razgovarati! Ipak udno. ekat e, jednom mora progovoriti. Tek sad hoe uti i prozrijeti tog ovjeka. Dok su oni bili tamo na staklenoj verandi, u dvorani presvijetle gospoe Gari, gdje se mora odravati predstava, sve. je ivo. Pred pozornicom okupljene su ostale etiri keri. S njima je neakinja, gospoica Elza Ili. Sve one promatraju vrlo otmjeno odjevenog gospodina koji nadzire ureenje salona na pozornici, u kojem e one odigrati kazalini komad. Gospodin je redatelj zagrebakog kazalita; svaka njegova kretnja sainjava za djevojke naroiti dogaaj. Tada se pojavi presvijetla gospoa, vrlo ivahna, uzrujana. Kao domaici puna joj je glava briga. Jo vie je taru brige oko njenih enidbenih osnova. Hoe li joj uspjeti sve to je danas zasnovala? Sve su niti u njenim rukama, samo da joj ne bi koja pukla, oica bi iskoila, a pletivo bi se rasparalo. Opazivi svoje keri, odmah zapita za Zlatu. - Zlata? - opetuje Nada, najstarija ki i ogleda se naokolo. - Uistinu ne znam, bit e da je negdje tamo u sobama. Ona uvijek njuka okolo! - Da nije moda otila zabavljati mladog gospodina doktora? To bi bilo njoj slino! Idem odmah pogledati. - Sigurno, bezolpraznica, koketira s tim mladim doktorom. Ona mi ga je kadra preoteti. - Ne boj se, ja u je potjerati i osramotiti pred njime, ako je tamo naem. Ali moram se uriti, da vidim kako se Danica zabavlja sa svojim buduim vjerenikom. Poslala sam je tamo k njemu. To je oev tajnik. Ima dugova preko glave i ba radi toga za nju zgodan! 53 - Kako? - zaudi se Nada - Danica je ovdje iza pozornice, sprema cvijee u vazu. Vijest je nemilo kosnu. Danica ovdje? A ona joj je jasno i glasno rekla da smjesta ide i pronae rekvizite za pisai stol. Taj siromah plemeniti Varovi uzalud eka! Smjesta pozove Danicu, ona se pojavi iza kulisa s pozornice, a gospoa je ukori zlovoljno: - Zar ti nisam rekla da ide po rekvizite za pisai stol. - Mislila sam da ima jo vremena, pa sam najprije sloila cvijee u vaze. Gospoi tetki se jako urilo i ona je odredila:

- Idi u moj budoar. Tamo e na pisaem stolu nai mapu s listovnim papirom. Ali to nije dosta. Uzmi listovni papir u tri boje - nai e dolje u jednoj ladici, ne znam u kojoj, a zatim uzmi i koverte - onda imam vrlo lijepi stalak za pisai stol, zna onaj srebrni! Bit e negdje dolje u ladicama. Samo potrai, ali pomno, ima dosta vremena! Sve joj to nalae, jer zna da stalak uope ne moe pronai u ladicama, ali njoj je stalo do toga da gospodinu Va-roviu prui priliku to dulje govoriti s Danicom, dok onar bude uzalud traila te rekvizite u pisaem stolu njenog bu-doara. Tako e mladiu pruiti priliku s Danicom to dulje govoriti i on e je odmah zaprositi! Djevojka nita ne slutei ide kroz sve dvorane. Tetka gleda za njom s puno zavisti. Kakvo krasno tijelo! Tako lijepo strojno graeno! Zato se ba nijedna njena ker ne moe s njom usporediti? Moda e biti Zlata najstasitija, ali ba to joj je krivo, jer je ona najmlaa, pa bi mogla svojom stasitou dovesti takvog kavalira na misao da nju zaprosi prije starije keri. U toj brizi ode polagano za Danicom. Jedva eka to prije osloboditi svoje keri Daniine ljepote i njenog miraza. Samo kad ona ode iz kue, onda e biti lako za one etiri starije, a kasnije jo lake za onu petu, najmlau! Silno je znatieljna i zabrinuta hoe li Danica privoljeti i kako e uspjeti njen enidbeni plan. I ne moe se su54 zdrati pa ode jednostavno kroz salon i dvoranama za neakinjom. U posljednjoj sobi malo pritvori vrata da je ne bi tko drugi opazio i prisloni svoje uho na kljuanicu. Slua i slua. Nita ne uje. Valjda ne apu? To bi bilo ipak prebrzo! Sto rade? uje se utanje papira i otvaranje ladica. Zar je Varovi zanijemio? Ne moe dulje podnijeti neizvjesnost, neujno otvara vrata i zaviri. U sobi nema nikoga, osim Danice koja sva usplahirena trai po ladicama. Tetka bane u sobu, pa e uzrujano: - Gdje je gospodin- koji je bio ovdje? - pita strogo. - Gospodin? - Ne znam ni za kakvog gospodina! Nisam vidjela nikoga. - uje, da ga nisi grubo oslovila? Pazi velim ti, za onog studenta nee poi. Znam to hoe! - Uistinu ti zna sve, tetie! - Vlada uvijek znade sve - ako je estita vlada, meutim, predstavit u ti tvojeg vjerenika, time je stvar svrena. - Molim te, draga tetko, ne diraj u moju ljubav, nikad neu poi za drugoga! - Valjda nee poi za studenta? Nisam ni pogledala ovjeka, ako nije bio gotov doktor. - Ne boj se i moj e odabranik jednog dana doi u tvoju kuu da me zaprosi kao gotov doktor. - Nikad ga neu primiti, ni blizu neka mi ne doe! - Tko zna, moda e ga ba ti vrlo ljubazno primiti... - Dosta je toga. Bit e onako kako eli tvoj skrbnik, a on ima uvijek posljednju rije. Danica je, dodue, u svojoj dui dodala da tetka ima uvijek posljednju rijf, ali nije htjela dalje o tom govoriti. Nita joj drugo nije sada na pameti, nego samo, kako bi svojeg odabranika nagovorila da ostavi ovu kuu. Sve joj neto ape da mu prisutnost ovdje nosi pogibelj. Zna da ga je tetka odvela presvijetlom njenom ujaku. Kako su se upoznali, to su meusobno razgovarali, to je sada ispunjava najveom brigom. A pri tom nastavi traiti sve, to joj 55 je tetka naloila. Ova je, meutim, pozvonila i pozvala sobaricu te je zapitala:

- Gdje je plemeniti gospodin Varovi, vladin tajnik, koji je bio u ovoj sobi? A gdje je gospoica Zlata? Ova dva pitanja iznenadila su sobaricu i jedva se suzdrala da ne bi smijekom odala svojoj gospodarici neku sumnju. Ako njih dvoje zajedniki izbivaju, onda je naravno gospoica Zlata uhvatila mladog ovjeka sa eljom da ga osvoji. Tako misli Lizeta, a toga se boji i gospoa, pa naloi djevojci odmah potraiti po dvoranama gospodina Varovia i Zlatu. U osam golemih soba lako se mogu sakriti. im je djevojka izala, presvijetla zapoinje etati go-re-dolje, da bi tako zadrala Danicu ovdje, dok se pojavi Varovi, a onda e ih pustiti nasamu. Zato je prepustila Li-zeti da ona trai nestalog mladia i njenu ker. Meutim je Danica opazila da stalka nigdje nema, priopila je to svojoj tetki i htjela otii. Ona je zadri i ljubazno ree: - Eto vidi, Danice, taj je student bio izagnan u Prag, jer je poinio velike kanjive delikte protiv vlade dakle - Draga tetko, to davno znam! - Pa kako moe onda i pomisliti da se s takvim ovjekom vjena? On nema nikakve budunosti, on je izgubljen. - Po mojim nazorima je vrijedan dubokog potovanja i ljubavi! - to ti govori o nazorima? Kakvi nazori? Smije li djevojka uope imati nekakvih nazora? Zna li to veli tvoj ujak: Za enu su kuhinja i djeca, a ne nazori! - Ja imam drugo miljenje. - O Boe, kako je ta dananja mlade pokvarena! ak ima svoje nazore! Sad vidim, ti si kriva i tome to se moja najmlaa ki usuuje itati opozicijske novine. Ona je postala gotova revolucionarka. To je tvoj upliv, sigurno je vidjela tebe kriomice itati opozicijske novine, pa te poela oponaati. 56 U tome se asu otvore vrata, a u sobu ue visok gospodin, vrlo elegantan i dosta vitak, samo mu se neto malo izboio trbuh. Odjeven je u besprijekorne hlae. Kosa mu je prosijeda, lijepo zaeljana. Lice skladnih crta - i obrijan. Brci ureeni i neto malo podrezani. Na prvi pogled mnogo dri do svoje vanjtine. Nasmijeio se presvijetloj i rekao: - Mladi doktor se vraki vrti oko naih keri. Naroito oko Nade. Ostavio sam ih ovaj as tamo pred pozornicom. ivo ih sve zabavlja. Moj mi je prijatelj Barievi ve davno rekao da Je njegov neak avolski deko. Lopov, nikad mi nije kazao da ima namjere oeniti ga s kojom od mojih keri! A zna li da sam mu vieput onako izdaleka htio natuknuti? Dakle se mladi doktor ipak najvie vrti oko Nade! A ba to je najvie eljela. S te strane je stvar, dakle, rijeena. Tako ona misli u sebi i stvara svoje osnove. Mladi doktor sigurno e jo danas progovoriti Nadi, a onda je sve u redu. Samo kad bi mogla tako lako i s Danicom izii na kraj. Traei po ladicama Danica slua ujaka kako je zadovoljan s mladim doktorom, pa se ba zato zadrava kod pisaeg stola da bi ula jo vie. - Velim ti, krasan deko, a bogat! Jer Barievi e mu ostaviti sav svoj imetak, budui da nema sina. Naa e Nada biti bogata i sretna! - Boe moj, vidi, uvijek sam ti govorila: Ne narii toliko to imamo pet keri. Eto vidi kako je dobro zapoela Nada. Uvijek ti je vano tko prvi zaprosi djevojku. Poetak, to je najvanije, jer kad je poetak dobar, bit e nastavak jo bolji!... - Vrlo sam sretan. Ti ima potpuno pravo. Sad emo ipak moi sve djevojke po redu udati. Kako si vidjela po listi uzvanika, pozvao sam na nau predstavu sve vladine inovnike, najvieg ranga naravno, izmeu onih, koji nisu oenjeni. Pokupit u ja njih. Htio bih vidjeti tko bi se usudio protiviti da uzme moju ker?!

57 - Ti, lini prijatelj bana Hedervarvja - pa da nisi najsjajniji tast na svijetu? Sve je poelo vrlo dobro! Glavno, da je taj doktor zagrizao Nadinu udicu. im opaze ostala gospoda da se mladi doktor vrze oko Nade a to mora svatko opaziti ove veeri - onda e ih to ponukati da <se svi oni jo vie okupe oko ostalih keri, a najvie ona osmorica! Samo jedno je potrebno - i ona se okrene k Danici, koja je jo uvijek stajala kod pisaeg stola i ree joj: - Pouri se s rekvizitima na pozornicu - odmah u doi. Kad je ona izala, apne gospoa svojem muu: - Da, rekla sam ti samo jedno je potrebno, da se to prije rijeimo Danice. Ali ona mi je otvoreno rekla u lice, zamisli, da eli onoga bezobraznog aka - koji je bio meu onima koji su spalili maarsku zastavu! Ali i to u danas svriti. Vidi - sad mi pada na um, zlo sam poslala Danicu na pozornicu, veli, tamo je mladi doktor! Mogla bi ga svojom ljepotom odmamiti Nadi. Moram biti na oprezu, opasna je i po svojoj ljepoti i po mirazu! Kad su htjeli izai, ba se pojavi na vratima sobarica i najavi ravnatelja redarstva, gospodina Ilica. To je iznenadilo gospodina Garia. Oito se neto dogodilo i pusti svoju enu da ide, a on doeka ravnatelja redarstva. - Oprosti, nisam te htio smetati, ali moram. Vani su sve ulice pune svjetine, demonstracije su se pretvorile u divljanje. Dai su izali na ulice i kao ludi viu protiv Hedervarvja. Otili su dapae i gospodinu Smreini i razbili mu prozore jer je intimus bana Hedervarvja. to mi je sada initi? - to moe redarstvo drugo, nego zadrati red, samo nemoj pucati. To bi bilo fatalno! - Uvijek pucamo u zrak!... - Dobro, dobro, ali pucati u zrak znai izazvati paniku, a toga nam ba ne treba. Sve e vanjske novine javiti 58 da smo pucali u narod. Svaka panika je opet na tetu nau. Narod zamrzi vladu i onda kad puca u zrak. - Ne mogu ja sve to nositi na svojim leima, dragi moj prijatelju, uvijek je vlada sama kriva ako je ljudi mrze. Dakle, velim ti, aci razbijaju prozore! - Ajde do avola, pa to onda, neka razbijaju. Imat e barem staklari posla. Nikome od toga nikakve tete! Jo ni-jesmo nijednom u Zagrebu pucali, pa neemo ni danas. - Dobro, odmah u dati nalog! I on otvori vrata i pozove inovnika koji stoji pred vratima u predsoblju, temu odreuje. Tada gospodin Gari povue ravnatelja natrag u sobu i prui mu smotku, a zatim ga povjerljivo zapita: - Ba si mi dobro doao. Sluaj - ti si svojedobno presluavao ake koji su spalili maarsku zastavu. Meu njima je bio neki ak koji se zove Vladimir. To znam iz jednog pisma. Tvoja ki Elza je ula u trag tome pismu, to ga je on pisao mojoj neakinji Danici, a potpisao se Vladimir. Ja sam Danici odredio Lrugog vjerenika. Razumije, htio bih pronai tko je taj Vladimir koji se sada nalazi u Pragu. Tek malo razmilja gospodin Ili i onda se odmah dosjeti: - Jedan je Vladimir bio meu njima. Dobro se sjeam, bio je vrlo drzovit. Stalno mi je upadao u pitanja. Morao sam ga nekoliko puta opomenuti i kazniti. - Ovome da dadem svoju neakinju? Sluaj! Opi interesi trae da poalje nekog detektiva u Prag, neka pronae toga Vladimira, ako nije bio jo kakav drugi Vladimir medu njima. - Trebalo bi saznati njegovo prezime.

- Ima pravo, pitat u Danicu, kao da bih htio pristati na brak, pa e mi kazati. Moram neakinju osloboditi ovog nesretnika. - To je najjednostavnija stvar. Namamit emo ga u Zagreb, kao da ga ona zove i lijepo strpati u Mitrovicu. A povod e se vrlo lako pronai! 59 - Ve sutra ujutro u znati njegovo ime, a onda smjesta uredi stvar. Dok njih dvojica ovdje razgovaraju, gospoa je Gari stigla u dvoranu i zatekla situaciju, kakvu nije htjela. Mladi doktor je upravo govorio s Danicom. Dakle je ostavio Nadu! Privukla ga je ljepota neakinje! Ali ona e razbiti ovaj razgovor. I oslovi mladog doktora: - Moram vas sada oteti gospoicama. Moj mu se dosauje i dok stignu gosti ima jo itav sat vremena. Doite, moj mu se gotovo zaljubio u vas. Moda biste odigrali s njime kakvu igru, ili da mu pripovijedate o svojim putovanjima? Idemo, gospodine doktore. Iz ove situacije nema izlaza. Vladimir se nakloni Danici i gospoicama, ljubazno se nasmijeivi. Nada je poru-menjela, uvjerena da taj smijeak ide samo nju. Danica je nacistu, ne moe smoi vremena da Vladimira nagovori neka ostavi kuu. Jo mu nije ni zapoela razlagati da je to potrebno, ve ga je otela tetka i odvela presvijetlomu. Mora se, dakle, s time pomiriti. Ostala je u dvorani, dok je mladi doktor pratio gospou Gari u njen budoar presvije-tlom gospodinu. Ipak je neto zabrinuta. Ne moe izdrati u dvorani pa ulazi u sveano rasvijetljeno predsoblje. Tu je sobarica Li-zeta obavljala posljednje korekture u nakitu kod ulaza za goste. Lizeta e odmah Danici apui: - Gospoice, zar niste nita uli? Velike su demonstracije na ulicama grada. - Tko vam je to rekao? - Onaj detektiv koji je dopratio gospodina ravnatelja redarstva. Odmah je otrao s nalozima protiv demonstranata. - A gdje je ravnatelj redarstva? - upita Danica. - Tamo, kod presvijetloga gospodina. Djevojka protrne. Nestaje joj daha. Kao pijana ulazi u dvoranu gdje pred pozornicom raspravljaju njene sestrine. Nada je odmah srdito oslovi: - Zato si zvala k sebi mladog doktora? Misli nam i 60 ovoga oteti? Obeao mi je da e me uiti poljsku mazur-ku, a ti si dola, kao kakva namigua. To je skandal! - Oprosti, draga Nado, nisam ni u snu kanila otimati kavalira. Da ti dokaem, odmah u to popraviti! I brzo ode dvoranama i pohiti za tetkom. Ona je u pratnji mladog doktora govorila samo o svojoj keri Nadi, i vrlo polagano ulazila u budoar. Tu nae supruga u ivom povjerljivom razgovoru s ravnateljem redarstva. Sav se sjaji od sree, jer mladi doktor upravo oduevljeno govori o najstarijoj keri. - Milostiva, moram vam priznati, gospoica Nada je vrlo ozbiljna i pametna djevojka. Bit e doista vrijedna i vjerna supruga. Samo to nije rekao 'meni', jer elim da mi je dadete za enu, pomisli gospoa. Doktor to nije rekao, ali njoj se ini da e to zasigurno rei jo danas, prije nego ostavi ovu zabavu. I sva sretna pristupi k ravnatelju redarstva. - Dragi prijatelju, prikazujem vam naeg milog gosta, doktora Barievia! Gospodin ravnatelj redarstva je zaokupljen onim, to mu pripovijeda prijatelj Gari, i samo povrno pogleda doktora koji se vrlo duboko nakloni. Vladimir je iznenaen ovim susretom i nastoji dubokim naklonom sakriti svoje lice, premda je uvjeren da ga ravnatelj redarstva danas iza pune tri godine nee prepoznati, a on se pobrinuo da malo drugaije izgleda nego onda, kad je stajao na presluavanju.

Kad je Vladimir opet podigao glavu, okrene se prema presvijetloj, koja je stajala kraj pisaeg stola i uzimala znakove za ples. Ali presvijetli se okrene prema Vladimiru i primijeti: t - Dakle, kako se zabavljate, mladi moj doktore? Mislim, moje su vam keri dosaivale? - Gospoice su izvrsne, zabavljaju sjajno... Dok to govori, okrenut je prema presvijetloj i nudi joj da e odnijeti znakove u dvoranu. - Gle, njemu je dosadno ovdje! - smijei se gospoa 61 Gari, ali ja vas ne putam tako dugo dok moje keri ne odigraju svoj komad. Vidjet ete kako one glume. - Nadam se, nitko mi nee pokvariti tog uitka! -primijeti on - ekam, naime, vaan brzojav od ujaka. Dok je on govorio, ude Danica. Neto je problijedjela, spazivi ravnatelja redarstva gdje ivo govori s njenim ujakom, a Vladimir stoji uz pisai stol pokraj njene tetke. I ona ide k njima. - Oprosti, tetko, gospodin je doktor obeao Nadi da e je uiti poljsku mazurku. Htjela bih da joj pokae korake, jer jo ima vremena do predstave. Neka ide u dvoranu, a ja u ostati ovdje i pomoi sloiti znakove... Nato se presvijetla usplahiri: - Gospodine doktore, nisam znala to ste obeali Nadi, ne bih vas prisilila da idete sa mnom. Dakako, idite samo. Sad im presvijetli prikloni panju i ree: - Dok sam ja bio mlad i ja sam uio mlade djevojice mazurku... Samo idite, gospodine doktore. Mi emo se sami pozabaviti. Danica je ve puna nade. Sad e napokon Vladimira osloboditi. im izae, odmah mora otii odavle. On i sam zna da mu sad vie nema ovdje opstanka. Poao je hitrim koracima prema vratima. Meutim, dok su svi oni razgovarali, ravnatelj redarstva, gospodin Ili, skrene panju prema mladom doktoru. Odmah mu se inio sumnjivim, i on je ekao da ga pomnije promotri. Kad je Vladimir izlazio, redarstvenik se naslonio na vratnice budoara, ba tamo, gdje bi morao Vladimir izii. Spazivi to Danica, u prvom se asu prepala, ali onda je smjesta pokazala na vrata koja vode u predsoblje: - Ovuda, gospodine! Ovaj je poziv otkrio ravnatelju redarstva sve. Ne bi bio redarstvenik, kad ne bi uoio ovu njenu pogreku. Htjela ga je odvesti njegovom pogledu. Ali on ide nekoliko koraka vrlo hitro i zaustavi se pred Vladimirom i ljubazno ga zapita: 62 - Gospodine doktore, vi se mene oito ne sjeate? Na ovo pitanje djevojka okrene glavu. Sve je svreno. Vie nema izlaza. Svemu je to kriv Vladimir, kad je htio ostati pod ovim krovom da protestira protiv njenih javnih zaruka. Ljubav ga je razotkrila. Vladimir se nije tako brzo smeo. Pogleda ravnatelja redarstva kao da istrauje njegove crte i onda odgovori: - Uistinu, gospodine, ne znam gdje sam imao ast! - Ali ja znam vrlo dobro. Upoznali smo se prije tri-etiri godine, to li, na nekom presluavanju! Presvijetla i njezin mu sluaju s nekom radou, veseli - to njihov roak i ravnatelj redarstva poznaje budueg njihovog zeta. Sad e im barem moi neto vie o njemu pripovijedati. Vladimir e opet: - Tako, na presluavanju? Zaista ne znam gdje je to bilo! - Redarstvena soba broj 37. - Ah, valjda je mladi doktor nekoga zastupao kao advokat. Je li? Sigurno u kakvoj kriminalistikoj stvari? - uplete se presvijetli.

- Da u kriminalistikoj! - naglasi Ili. - To je lako mogue, da smo se tamo sreli!... - Samo to onda niste nosili zaliske i brkove kao danas, ali lice je ostalo isto. - Omuevio sam! - odgovori Vladimir. I gospoa Gari i njezin mu se radosno smjekaju, dok je Danica polagano otila k vratima balkona da sakrije svoju stravu. Vladimir se odmah snae i naglasi, gledajui redarstvenika: - Razgovarat dtemo o tome kasnije. Ne mogu dopustiti da me ki presvijetloga gospodina predugo eka. Poljska mazurka iziskuje dosta vremena, dok se naui. Presvijetla i njen mu mu povlauju. I on uini nekoliko koraka, ali mu Ili otro zakri put i promijeni ton i dranje: - Vi niste doktor Barievi, nego ak Vladimir Brki, 63 iz skandalozne afere povodom spaljivanja maarske zastave! Gariu i eni se inilo da je Ili poludio. Ne moe biti drugo, ve je izgubio pamet! Demonstracije su mu udarile u glavu. I supruzi se bace na obranu svog budueg zeta: - Ali, dragi Ilicu - vikne presvijetli. - Kako smije to rei! Zabunio si se - poznam mladog doktora. - On je samo slian lopovu koji je izagnan iz Zagreba, on je neak naega prijatelja Barievia. - Koliko puta mi je pokazao njegovu sliku - naglasi presvijetla gospoa, premda nikad nije vidjela slike neaka njihovog prijatelja Barievia, ali svom silom eli obraniti mladog ovjeka kojega Ili zamjenjuje s drugim! - Redarstvo se ve toliko puta zabunilo, pa ti se i sada to desilo! pridometne presvijetli gospodin. - Ajde, pusti ga u miru i moli ga za oprotenje. Pogledaj samo, moe li ovakav simpatini deko poiniti takav zloin? Ravnatelju redarstva bijae da prasne u smijeh na obranu presvijetloga gospodina i njegove supruge. Ali on ne moe ni asa popustiti. Jasno mu je da se mladi uvukao u kuu pod krivim imenom. A zato? Vani su demon' stracije, on se nepovlasno vratio u Zagreb, a to ga nalazi u kui presvijetloga, moglo bi to znaiti - atentat! Atentat, atentat! - ova rije neprestano krui glavom ravnatelja redarstva. I odluno naglasi: - Izjavljujem ovdje, taj je mladi gospodin Vladimir Brki. Jamim to svojom glavom i svojom rijei. Presvijetloga i njegovu enu hvata omaglica. Ili ne bi tako govorio, kad bi bilo mogunosti da se vara. Ravnatelj redarstva se obrati Vladimiru: - Recite na svoju asnu rije, jeste li vi Vladimir Brki ili ne? Danica se okrene. Presvijetla i presvijetli uprli su oi u njega. On se po svim salonskim propisima nakloni, gleda im u oi i odgovori: - Gospodin ravnatelj redarstva zaloio je svoju glavu da sam ja Vladimir Brki! Ne mogu dopustiti da ova glava 64 od tolike vrijednosti Hedervarvjevoj vladi, padne! Jest, ja sam Vladimir Brki! Gospoa se uhvati za srce. Presvijetlom klecnue koljena. U njegovoj kui opozicionalac koji udvara njegovoj keri i pie Danici pisma! Ravnatelj redarstva smjesta pone uredovati i presluavati Vladimira. - Usudili ste se doi iz Praga u Zagreb, makar ste izagnani? - Kako vidite, velemoni gospodine, usudio sam se. - K tomu jo dolazite pod krov presvijetloga pod krivim imenom? - Pod pravim me ne bi bili primili! - Eto vidite, tako je drsko odgovarao i pred tri godine! Gospoda Gari zalomi rukama i uzdie u sebi. Kakva sablazan! Presvijetli jo uvijek ne moe progovoriti, dok ravnatelj redarstva nastavlja:

- Prije osam dana zapoele su demonstracije na naem sveuilitu, a danas se to pretvorilo u revoluciju! Gojim nepobitnu sumnju da je sve to inscenirao ovaj mladi koji se nedozvoljeno vratio iz inozemstva i uvukao u ovu kuu. Znam, on ima tajnih razloga... - Tajnih razloga - promuca presvijetli gospodin Gari i gleda sumnjiavo Vladimira, dok ovaj mirno odgovori: - Jest, imao sam tajnih razloga!... - Koji su to razlozi? Vladimir ne odgovara. Mjesto njega veli ravnatelj redarstva : - Vi ste smjerali atentat na Hedervarvja koji e doi na ovu zabavu! , Danica pohiti k njima, pa sveano najavi: - Moram izjaviti svojem ujaku i tutoru, gospodin Vladimir Brki doao je danas ovamo radi mene! Svi su se prenerazili. Ona je s njim u vezi? Ona ga je pustila ovamo da on poini neki atentat. - Gospoice - usklikne ravnatelj redarstva - znate 5 Mulu revolucinnarka 65 li to znai vaa izjava? Vi pomaete protivnike vlade, vi, neakinja presvijetloga gospodina? Vi ste ortak njihov? Nasmijala se posprdno i odgovorila: - Gospodin Vladimir Brki je moj odabranik i moj neslubeni zarunik. Utoliko sam njegov ortak! A on je doao zato pod ovim imenom u ovu kuu, jer je stigao danas po podne u Zagreb i doznao da u se veeras zaruiti. Nikako drugaije ne bi mogao doprijeti do mene, niti bi mi mogao pisati pismo, a da ne padne u ruke nepozvanima, pa se dogovorio s gospodinom mladim Barieviem, koji je takoer u opoziciji, dragi moj ujae, i on mu je dopustio da uzme njegovo ime i doe danas ovamo. Htio je sa mnom dogovoriti i uti iz mojih usta, hou li se uistinu udati za drugoga. - Dobro, dobro ste to izmislili - naglasi Ili. Sad se Danica okrenu prema svojoj tetki i prui ruke prema njoj: - Tetka zna da se dopisujem s Vladimirom. Nije poricala, nego oajavala nad itavom tom situacijom koja je jednim udarcem razorila dvije njene osnove: da uda Nadu za doktora, a Danicu za Varovia. Na ovo*g sada i ne misli, toliko je uzbuena i unitena ovim to se tu odigrava. Ravnatelj redarstva brzo odlui, pa ree Vladimiru: - Izvolite me slijediti u redarstvo. Pobjei ne moete, dolje me eka straa koja e vas odmah svezati i voditi. Vladimir se nato nasmijei i primijeti: - Zaboravljate, gospodine, da sam angairan s gospoicom Nadom za mazurku! - Eto, jo se i ruga - razljuti se ravnatelj redarstva, dok presvijetli i njegova ena nukaju Ilica da ga samo odvede i zatvori. Vladimir se mirno predaje, ali Danica za-kri Ilicu put, pa ree povienim glasom: - Ujae, sutra e sve novine pisati zato ste strpali Vladimira Brkia opet u zatvor. Sve e novine javiti ovaj krasan prizor... Gospoa Gari smjesta predloi muu: 66 - Smjesta javi na dravno odvjetnitvo neka sutra zaplijene svaku vijest koja bi o tom spomenula. - Draga tetko - opet e Danica - kad cenzura neto plijeni, onda se dvostruko o tome pripovijeda - a ovo se ne moe zatajiti, pa e o tome novinari izvijestiti inozemne novine. A to e se sve govoriti u Zagrebu?... - Jezike ne mogu zaplijeniti! - veli gospodin Gari, ide gore-dolje, razmiljajui to da radi.

- Ostavite, gospoice Danice - oglasi se sada Vladimir. - Neka me samo zatvore. - Ja sigurnije sjedim u tamnici, nego mnoga visoka gospoda u svojim foteljima! Presvijetlome se ipak ini da to nije najzgodnije. Vladi-mirovim drugovima je poznato da je on otiao ovamo. U sve su dobro upueni, pripovijedat e cijeli grad u stotinu varijacija, to se tu sve dogodilo, a to mu nije drago. Kako da to zaprijei? I gospoda Gari apne muu neka nastoji rijeiti stvar drugaije. Taj mladi ovjek mora zadati rije i on e utjeti, ako ljubi Danicu. - Bez ene nema nita! - apne u uho presvijetli svojoj supruzi, kimne glavom i smjesta se dosjeti to mu je raditi. Okrenuo se Vladimiru i pogledao mu otro u oi: - Recite tu, pred ovom djevojkom, koju ljubite, jeste li kanili izvesti atentat? - Presvijetli gospodine, na moju asnu rije, samo jedan atentat sam htio izvriti, naime, atentat na namjeru presvijetle gospode, da gospoicu Danicu uda za nekog drugoga! Mladi oito govori istinu. Zaljubljen je do ludila. To mu presvijetli ita iz oiju. I zadao je asnu rije, a takvoj se rijei vjeruje. S zadao je rije pred onom koju ljubi, dakle je rekao istinu. Malo vremena se presvijetli premisijava, a onda stvori odluku: povue svoju enu k sebi, neto joj priapne, ona radosno pristane. Danica opazi da e se sada neto dogoditi to oito spaava odabranika njenog srca. Gari je pristupio blie Ilicu i rekao: 67 - Molim te, prijatelju, povedi moju enu i Danicu iz sobe. elim s mladim gospodinom ostati nasamu. Smjesta je Danica posluala. Ili se pokorio i otiao s gospodom Gari. Ljubopitno eka Vladimir to e sada rei presvijetli gospodin. Sasvim je promijenio svoje dranje, pristupio nekako povjerljivo k mladom ovjeku i rekao mirno: - Moja mi je neakinja stavila pod vrat no, ali vjerujte da je tup, neu vam dati prilike da se igrate muenika. Vidite, mladi gospodine, ja u se pobrinuti da opozicija dozna kako vi, opozicijski ovjek lovite lov na imetak neakinje Hedervarvjevog prijatelja. To e biti vraka kontra muzika! Ha? - Nee, presvijetli - isto se tako povjerljivo nasmijei Vladimir. Ponajprije vi znate da su moji najintimniji prijatelji upueni u moju ljubav. A drugo, oni dobro poznaju tekst oporuke Daniinog oca, a taj veli: ako se gospoica iza svoje punoljetnosti uda protiv vae volje, presvijetli onda njen itav imetak pripada zakladi nadvoj-votkinje Marije Valerije, kojoj je vaa presvijetla gospoa supruga predsjednicom! ; Zablenuto bulji Gari u mladog ovjeka koji nastavlja: - Gospoica Danica je odluila ekati do punoljetnosti i poi za mene protiv vae volje, dakle, njenih trideset tisua zapisala je ve davno vaoj zakladi! Gospodin Gari se podboi u struku objema rukama i zagleda u mladog ovjeka: - Vi--kanite uzeti djevojku bez - miraza?... - Jest, gospoicu Danicu uzimam bez ikakvog miraza, s time sam ve odavno nacistu. Nikako ne vjeruje Gari svojim uima i veli: - itao sam u nekom pravakom listu da je vee junatvo biti u opoziciji, negoli poi u rat. Ali sve vam je to marn, dragi moj mladi ovjee. Najvee junatvo je uzeti enu bez miraza! - Onda sam ja na taj nain junak! - nasmije se Vladimir. 68

Nekoliko se asaka ee presvijetli po sobi i opet vrati k njemu. Njegovo lice jo je ljubaznije, nego prije i uhvati mladog ovjeka za ramena, pa ga posjedne: - Sjedite i sluajte. Kad ste vi uistinu takav junak, i uzimate djevojku bez miraza, onda uzmite barem takvu koja ima protekciju. - ekajte, ekajte, nemojte protusloviti. - Pustite malo i mene govoriti! - ujte moj prijedlog: ostavite k vragu opoziciju. Tamo se jede suhi kruh, a vieput nema ni toga! Idite lijepo studirati u Budimpetu. Dat u vam stipendiju da moete krasno ivjeti i tamo svriti doktorat, a kad" se vratite, uzet ete jednu od mojih keri, koju god hoete. Imam ih pet! Izbor nije lo. Ostavite Danicu! Nju sam namijenio drugome! Zaboravit ete je. Koliko sam ja puta bio zaljubljen i opet zaboravio! Ne mora ovjek uzeti uvijek prvu ljubav! to e onda biti, kad se u braku zaljubite drugi, trei i deseti put? Najbolje je ostaviti prvu ljubav to vele vrlo umni literati i filozofi. Na Vladimirovom se licu ne 'odraava nikakvo ogorenje, naprotiv, smijei se: - Presvijetli gospodine, vae su gospoice uistinu draesne, pametne djevojke i zapravo vrlo simpatine, ali bilo to bilo, ja ljubim vau neakinju i tu se ne da nita promijeniti! - Tako, dakle, vi ete je uzeti protiv moje volje i izgubiti miraz? A ime kanite uzdravati enu? - Moja je briga kako u namaknuti svagdanje potrebe, a da nikada ne iznevjerim svoje ideale, pa da se dalje borim za osloboenje naroda ispod ove vlade koju itav narod osuuje i mrzi. Gospodin Gari je opet stao etati po sobi. Vladimir eka to e biti. Presvijetli najposlije turi ruke u depove svojeg svilenog prsluka i stane pred Vladimirom: - Mladi moj gospodine, posluajte pametnog starog ovjeka! Bio sam i ja na sveuilitu, bio sam tamo, gdje je bila veina, u opoziciji. Vodili smo velike akcije, demonstrirali smo i opajali se lijepim hrvatskim idealima. Bio 69 sam oduevljen iskreno i stvarao sebi osnove o borbama za hrvatske ideale, kao i vi danas. Svrio sam sveuilite. Imenovan sam pristavom. Nisam vie mogao javno pristupati opoziciji, ali su svi oni znali da pripadam njima. Kad su doli prvi izbori, vodio sam sve strogo po zakonu, a to znai, da sam bio - protiv vlade! A tada eto ljubavi. K vragu ta ljubav! Bila je lijepa, zatelebao sam se dovrh glave kao i vi. Miraza nije imala. I oenio sam je! Nakon godinu i pol rodila se ki. Mislio sam, bit e sin, ali je dola ki! No, pa dobro, lijepo je da ovjek ima i ker u obitelji. ovjek mora imati ker koja e jednom pomagati majci u kui, a onda se udati! Dakako, za tu jednu ker nekako u pritedjeti miraz, da joj naemo mua. I upravo sam se veselio! Poslije godinu dana rodi se drugo dijete. Opet ki! Ve sam se zamislio: Dvije keri - otkud dva miraza? Eh, mislio sam dobro, podijelit emo taj jedan miraz na dva dijela i neemo moi reflektirati na mueve visokog poloaja. Dobro je! Neka bude! Uzdahnuo sam i poao dalje. Za godinu i sedam mjeseci rodi se - trea ki! Znoj me oblio. Tri keri - tri miraza, tri mua! Moj gospodine,. - to je strahota! Ali to jo nije bilo sve. Rodila se etvrta i peta ki!... Presvijetli gospodin Gari hodao je po sobi velikim koracima, pa onda pogledao Vladimira i sav uzrujan zapitao: - Gospodine, znate li vi to znai imati pet keri? Pet oprema, pet miraza, nai pet mueva ili imati pet starih frajla koje nee imati kruha, koje e svakog dana jedna drugu gristi? A kad ja umrem, to e biti od njih? Hodao sam okolo kao lud. Svud me pratila strahovita brojka: pet. U snu i na javi. U uredu, kad bih se sjetio tih pet keri, onda sam

vidio pet efova pred sobom, pet podvornika, pet tintarnica, pet i pet svuda taj prokleti broj - pet. Kad sam otiao sluajno na sajmite, uo sam gdje neki prodava vie: Sve po pet, sve po pet! Pobjegao sam, kao da su me gonili, lutao okolo kao najnesretniji stvor. Pognuo sam se, noge su mi bile teke, kao da na svakoj imam pet utega. Kakva je to nesrea, kakva kazna Boja imati pet 70 keri, a ne imati pet plaa, pet miraza, ne imati mogunosti da im dade pet oprema. Pa to u s njima? to moe otac s pet keri u godini tisuu osam stotina devedeset osmoj - ako nema mogunosti da ih uda? Tko danas uope uzima djevojku bez miraza? To su rijetki! Bio sam to ja, i to ste danas vi. Hou li ja nai za svojih pet keri takvih pet junaka? Opet je uutio, a Vladimir ga je gledao s dubokim sa-ueem. Razabire da je taj ovjek vrlo nesretan. uti i eka, jer nije pristojno neto pitati, dok stariji gospodin oito nije zavrio. - to se moe s pet keri? Recite? Da postanu kuharice, kindre, sobarice, velje, u najboljem sluaju odgojiteljice tue djece? To je sve to se moe! Eto vidite. Nosio sam taj strahoviti teret od pet keri sve do budueg izbora. Onda mi je rekao moj predstojnik ovako: Sluajte, Gariu. U naem kotaru ne smije ovaj put pobijediti starevi-anac! Ja sam mu rekao da je na kotar sasvim pravaki do sri, tu ne moe nitko proi 'nego starevianac. A on mi je nato odgovorio: Tu mora proi Hedervarvjev kandidat ba zato, jer je starevianski kotar. On, Hedervarv, me pozvao i to naloio. I naroito odredio kako se mora postupati. Rekao sam banu da imam pristava koji je vrlo oprezan, pametan i darovit, a ima pet keri! - Ve sam znao to on time misli! - Mojih pet keri bit e ucjena. I tada mi predstojnik naravno ree: Dragi moj prijatelju, hoete li postii karijeru? Jedino pod tim uvjetom da provedete najvruu elju Hedervarvjevu. U tom kotaru ne smije proi starevianac, nego vladin kandidat. Ako to provedete, smjesta emo vas dodijeliti k vladi u Zagreb za tajnika odjelnog predstojnika. Razumijete li koliko je stalo Hedervarvju do tog kotara! Tako je govorio moj ef. A ja sam odgovorio: Razumijem, a bogme sam i estito razumio! I budite uvjereni, tad sam znao da u se da-nas-sutra visoko uspeti, imat u i bez miraza mueve za svoje keri. A znajte da mi sada nije tako lako. Gospoda, mladi tajnici i kojekakvi pristavi na vladi, jo uvijek eka71 ju u pozadini, nimalo se ne vrzu oko mojih keri. No, dakle - sada sam vam kazao kako sam ja preao Hedervarvju. Ovo moe zadesiti i vas, budete li imali vie keri! - Presvijetli gospodine, budem li imao deset keri, nai u puta i staze da ih nahranim i nekako snaem. - To je lako rei, dok je ovjek mlad i zaljubljen, ali kako e vam biti kasnije, kad bude na stolu samo krumpir za objed, a za veeru ganaca ili sira i kruha? - Presvijetli gospodine, ja sam otporan. Vi niste osjetili ni najmanju grinju savjesti kad ste preli Hedervarvju. Ja bih se morao ubiti. U tome je razlika izmeu jakih i slabih. Vi ste sami rekli da je opozicijski kruac suh, a vidite, ipak veina hrvatskog naroda jede taj kruh, ivi i bori se dalje godinama... Vi ste slabi! Presvijetli mahne objema rukama i nasmije se. - Kaete da sam ja slab. Kad ovjek ima pet keri, onda ne moe biti jak! - O da, moe, moe, presvijetli. Poznajem opoziciona-laca koji imadu est keri, a one su uistinu velje i odgoji^ teljice djece i takozvane kindre i oduevljene su Hrvatice. Vjerujte, jedu za veeru peeni krumpir s malo maslaca i vrlo, vrlo su sretne.

- Uz krumpir se ne moe biti sretan! To vam neu nikada vjerovati. Kad se pak ovjek priblii etrdesetoj, onda tek osjeti da na svijetu nema niesa drugog, nego da se dobro i fino najede! Vladimir se nasmijei, a presvijetli se razljuti: - Prosvjedujete protiv toga? Vidjet ete jednom, moj gospodine mladi, to znai lijepo prostrt stol, kad se iz tanjura pui tena juica, pa onda kakav fini gurmanski forpajs onda re peena purica! Moj dragi mladiu, vi ne znate to znai takav fini objed, kad se prebrodila etrdeseta! Pa onda divna sarma, najvelianstvenija simfonija koju je stvorila kulinarska umjetnost! Divan sklad kiselkasto paprenih okusa. Ovi su mirisi melodije, dragi moj, to kakljaju nos i usta i duu, ovjek je sretan i zadovo72 ljan! Dobar objed je savreni ideal! Divna sarma prua potpuno zadovoljstvo i mir! - Presvijetli, ako na takav divno prostrti stol padne kroz prozor u sarminu zdjelu kamen demonstranata? - A to znai jedan takav ulini kamen kojim nam vi razbijate prozore? Vi ste dijete! - Presvijetli, to nije obini ulini kamen kojega vam demonstranti bacaju kroz prozor na stol, to je sudbonosna opomena da bi vaa divna sarma doskora mogla poremetiti vau probavu! - Ho, ho, imam-ja dobar eludac, moj mladiu - sve on probavlja, pa u i dalje moi uivati svoju sarmu. Vie-put se pitam - uze sada presvijetli, kao da nema protivnika pred sobom - zar nije taj svijet ba glup? Kakvim god piskaralima, pjesnicima i raznim drugim dangubama diu spomenike, a onom, koji je izumio ovo velianstveno, boanstveno jelo, sarmu, ne zna se ni za ime. Hrvati i ne znaju tko je to bio i nisu mu podigli nikakvog spomenika. A ova je sarma pruila mnogom jadniku sretnih asova! Presretnih! Ova sarma potpuno smiruje ivce i savjest. - Sva je srea da se poklonicima ove sarme znade za ime, presvijetli, i za titule. A bude li dugo i mnogo takvih, koji se budu oduevljavali za ovu sarmu i za tako dobro prostrt stol, brzo e im narod poslati umjesto kamena kroz prozor crne putnice. Onda se stari gospodin sjeti da razgovara zapravo s nekim koji je optuen, protjeran i koga eka ravnatelj redarstva, a nikako s prijateljem. I razljuti se: - A to ja to radim? - Razgovaram s vama, kao s potenim ovjekom, a vi se meni ak i prijetite da u izgubiti svoju vlast i ast ili moda glavu! - Ne, presvijetli, ja se ne prijetim, to se prijeti volja naroda. - Vi govorite o volji naroda, a ja o sarmi, o dobroj domaoj kosti! Samo pazite, mladi ovjee, da ne biste prekasno saznali da je ipak najvei ideal dobra domaa kota! - Da, presvijetli gospodine, dobra domaa kota, to je 73 zaista vrlo ugodna stvar, ali kad bih je morao jesti na raun svog uvjerenja, onda volim svaku drugu kotu, negoli dobru domau. Malo razmilja gospodin Gari, pa onda pristupi k njemu, udari ga po ramenu i ree: - Ta vi ste tako simpatini, mladiu! Hajde, recite, primate li stipendiju za Petu i moju ker? - Ne primam! Kao da nije dobro uo, bulji u njega, onda srdito ode po sobi, razmahuje rukama i bijesno e, kao da sam sa sobom govori: - Mislio sam da ste neka pametna glava, a eto, imate glavu, a nemate pameti. Moj prijatelju, sa svojim ete idealima ravno u Lepoglavu. - Jer prezirem vladinu sarmu?

- ekajte, ekajte, prisilit emo vas mi da jedete vladinu preganu juhu u buturnici, kad neete nae sarme. - Ova pregana juha bit e mnogo asnija! Presvijetli se opet podboi u kukovima: - Ali nikako slasnija! - Vrlo vas alim! teta je za vas, no vi bolujete od hrvatskih ideala, kao od tuberkulo-* ze. - Dakle, lijeenje uzaludno! - Glupan, nepopravljivi glupan! Neka vas odnese vrag i moj ravnatelj redarstva, za drugo i niste. Presvijetli je bijesno udario po stolu, osjeajui da je sasvim uzalud nastojao mladog ovjeka predobiti za sebe i da je potroio uzaludno vremena. - Dakle, znajte mladi ovjee - pruio sam vam mogunosti i prilike da se rehabilitirate. - Da se zauvijek obeastim! Zagledao se u Vladimira i zaviknuo: - Nitko vam za to nee nita dati, ako ostanete postojani! - Pravo velite, za postojanost nije u Hrvatskoj jo nitko nita dobio, ali za prevrtljivost su ve mnogi bili obdareni itavim imetkom! Budui ja, kako vidite, ne kanim 74 nikad stei zemaljskog blaga, ostat u vjeran svojim idealima! Gari ostane malo vremena utei. Zamislio se. Moda ga uspomena odnijela daleko u prolost, kad je i on bio tako mlad i posjedovao ideale. I zahvati ga bijes na tog mladia koji je u dnu njegove due probudio savjest. Katkad je osjetio neto duboko zakopano, kao neki strani tvrdi predmet to ga titi. Da se oslobodi, otiao bi u lov i tamo s pukom u ruci izlijeio taj napadaj. Sad je taj mladi posegnuo u njegovu duu i prodrmao spavajuu savjest. Mrzi ga zbog toga! a je barem pristao na njegovu ponudu, uvjerio bi se zorno da i drugi tako ine, i bio bi zadovoljan. Naprotiv, mladi ostaje uz svoje ideale. Tvrdokorno, neopozivo. Ova injenica razbukti u njemu bijes i gotovo je stao vikati: - Dobro, dobro! Samo se vi enite sa siromanom djevojkom! Kad vam se rodi pet keri, udarit ete glavom o zid i rei: Da mi je sada presvijetli kojeg sam onda glupo odbio! Ali dosta. Tko hoe s glavom o zid, neka ide! Vrata se naglo otvore. Ulazi gospoda Gari, zajedno s Danicom. - uje li to se dogodilo? Nigdje nema Zlate ni Varo-via - veli gospoa. - U itavoj kui nismo ih nali. Stidim se pred druinom! Nesretno dijete! - Ali draga tetko, ne urite se u svom sudu - umiruje Danica gospodu - a pritom gleda Vladimira, iza presvi-jetlog gospodina. - Pravo ima Danica! Valjda nisu propali u zemlju -veli gospodar kue. Sad se otvore vrata balkona i pojavi se Zlata, ogrnuta bijelom pelerinom od krzna. - Kako? Valjda nisi ovako sjedila na balkonu itavo - vrijeme? - pita presvijetla. - Ne, majko, sjedila sam u zatvorenoj verandi, gdje je bilo sasvim toplo i vrlo lijepo. Iza nje se pojavi Varovi. Zlatinoj majci zastade rije u grlu, a u glavi razbudile se misli. Promatrajui svoju 75 najmlau ker u drutvu onoga, kojega je odredila vjereni-kom Danici, strogo zapita: - Gospodine Varoviu, to ste radili tako dugo na verandi? - Oprostite, presvijetla - malo mi je pozlilo... Zlata, spazivi kako mu se plete jezik, brzo doda: - Da, pozlilo mu je, mama, od prevelike sree, jer mi smo se dvoje zaruili!...

Ni potres ne bi toliko prestravio brani par, kao ova izjava. Danica je zauena, dok se Vladimir nekako udno smjeka... Prva je smogla rije presvijetla gospoa: - Kakva je to glupa ala, Zlatice? - Ne, mama, to nije ala, a najmanje glupa, jer mi smo se uistinu zaruili. Zar ne, gospodine Varoviu? To nije nikakva ala. - Da - ne - nije - veli on, uzdiui. - Gospodine Varoviu? Vi ste zaruili moju ker? -pita Gari. Rairio je oi i stao mucati: - K-er - ker - ali gospodine presvijetli - vau' neakinju sam zaruio! - Neakinju?? - pita Zlata. - Mene? - upadne Danica... Varovi stoji otvorenih usta, raskolaenih oiju: - Vas sam zaruio? Kako? to je to? Danica se stade smijati iz svega srca. Gospoi Gari se ini da je to tragedija i pogleda Varo-via: - Niste li vi u mene zaprosili neakinju? I opet on muca i stee ga u grlu. - Pre-pre-svijetla - mi je rekla da e poslati gospoicu neakinju u ovu sobu i da s njome govorim... a ja sam - govorio... Grohotom se smije Danica, jer je sve ve shvatila, pa se ruga: - Mnogo potovani gospodine tajnice, trebali ste se ba76 rem interesirati kako izgleda djevojka koju su vam odredili da je prosite. - Kako nisam, jesam, presvijetla mi je opisala njenu kosu, opravu, vrpcu... - A niste znali da u kui ima vie djevojaka jednake kose... a sve nose jednake haljine i vrpce... Tek sada Varovi opazi da i Zlata i Danica imaju sasvim jednaku boju kose, haljine su im potpuno jednake u kroju i u boji, a vrpce svezane oko pojasa... Paljivo sve to slua Zlata i promatra svog zarunika. Bistroumna djevojka smjesta opazi to se dogodilo i zahvati je ljutina. Ako je Varovi takva varalica, ona e mu pomoi da ga jo vie rine u stupicu i odmah se isprsi pred svojom majkom: - Draga mama, nemoj se ljutiti, ako si htjela da on uzme Danicu, nije on kriv - to ljubi mene! - Tebe, ljubi on? Zar ti je rekao? - Prisegao je da me ljubi ve dugo. Dakle, nije siromah kriv. Gospodinu Gariu ne ide stvar nikako u glavu. Naprotiv, presvijetla ve bolje razumije. Htjela bi smjesta rijeiti zaplet kratkim putem. Provest e svoju volju. Varovieva zarunica ostat e Danica. I tu nema otpora. Prije nego to je mogla to izrei, otvore se vrata salona i pojave se Nada i ostale joj sestre. Tek to Varovi opazi Nadu, osjeti da se oko njega vrti sva soba. Tu dolazi ona djevojka kojoj je bacio na neki prozor pismo! Samo kad ga ne bi prepoznala. Ali ona ve tiho apne majcK - Mama, to je onaj koji je pisao ono ljubavno pismo. Sigurno e me zaprositi. - A to e biti s onim doktorom koji se zanima za me? Gari je sve uo i glasno povie: - Kako? Ovaj ti je gospodin pisao ljubavno pismo? I tebi je otkrio svoju ljubav? 77 - Nemoj tata vikati, ut e onaj doktor koji je u mene zaljubljen. Nisu ni opazili Vladimira, koji se povukao u kut.

Gariu se ini da mu se pamet muti. Taj je doktor u nju zaljubljen, a on opet veli da ljubi Danicu. Ovaj drugi tvrdi da je zaruio neakinju, a zapravo zaprosio njegovu ker? Sve su keri gospodina Garia u sobi i zapanjeno sluaju to se dogaa, dok bi on najvolio Varovia udariti. Ali, umjesto toga mu ree: - Pisali ste pisma mojoj Nadi, isprosili moju neakinju, a zaruili najmlau ker Zlatu. Vi se ozbiljno brinete da uete u moju obitelj. - Ali, tata - upadne Zlata - ti se vara, on ljubi samo mene, on slijedi svaki moj korak, ve punih osam mjeseci! - Kako? - zapanji se Nada. - To je on pisao doslovce meni... - A znate li da je u Zagrebu samo osam dana? - vikne sada presvijetli. Nastane konsternacija. Danica se smije, dok se gospoda * Gari u svojoj nemoi baci na Zlatu: - Svemu tomu samo si ti kriva! - Samo ti! - Tako, sad sam ja kriva to se gospodin Varovi sa svima alio, a samo mene iskreno ljubi... Pritom pogleda ispod oka svojeg prosca, pa e u sebi: ekaj ja u ti ve zapapriti! Na vratima se pojavi novo lice. Neakinja gospode Gari, ona ista, koja je otkrila svojoj tetki tajnu dopisivanja Danice i njenog odabranika izgonaa i osuenika u aferi maarske zastave. Elza je stigla iz prizemlja, gdje se ureivala za veernju zabavu. Ulazei, gleda gospodina Varovia, zastane od uda, a zatim zlobno i podrugljivo usklikne: - Oh, gospodine Varoviu, to vi radite u ovoj kui? Nisam uistinu slutila da u se sastati s vama u kui moje tetke! Njemu se ini: neto mu je palo na glavu! Klanja se, a 78 u svojoj dui proklinje sudbinu. Pakao se urotio protiv njega i u ovoj kui mu poslao na vrat itavu regimentu djevojaka. Elzin poklik zaudio je i gospou Gari i njenog mua. - Otkud poznaje gospodina Varovia? - pita tetka. Svi su se zbunili i prenerazili. S ulice se uje praskanje prozora uz burno klicanje mladei. Oito je, dakle, da razbijaju okna nekom odliniku i pristai Hedervarvjevom. - To ste vas dvojica krivi! - vikne gospodin Ili, sav rumen od bijesa. Ali Varovi se ne mie, lei kao mrtav. Ruke mu vise niz "naslonja. Zlata ga gleda s prezirom. Kakav je to mukarac koga hvata nesvjestica? Vladimir se samo smjeka. Pozvani sluga donese neku boicu te je onesvijetenome izlije pod nos, ali on se jo uvijek ne budi. - I konj bi se osvijestio da mu se izlije toliko estokog mirisa pod nos! - ljuti se presvijetli, pogledavi vladinog tajnika. - Simulira i nita drugo - veli presvijetla gospoa, a ravnatelj redarstva pregledava nepominog Varovia i veli strun jaki: - On je sigurno umro od kapi! - No, onda se odvie lagodno izvukao iz ove sablazni! - primijeti presvijetli gospodin. Premda se gospodin tajnik jo uvijek ne mie, presvijetla gospoa ne vjeruje da mu je pozlilo, i zapovjedi svojim lakajima: - Pazite, tamo na hodniku pred vratima, da mrtvac ne bi pobjegao. Nitko ga ne smije pustiti iz kue, a ti, Danice, ostani ovdje. Kad se mrtvac probudi, reci mu da mu ostavljamo pol sata vremena, neka se domisli kako e opet oivjeti i svu tu sablazan rijeiti. Ja traim da uzme za enu tebe i svreno! Izvana se sve vie razlijee kroz dvorane i salone krik mladei i lom stakla. Netko dotri i javi ravnatelju redarstva da ga dolje zovu njegovi inovnici. Mora ii i ree: * - Ostavljam obojicu ovdje. Svi ste mi odgovorni za 79

njih da ne pobjegnu. Moram se uriti dolje. Glavno je da imam u ruci kolovoe! - Iz ove kue ne moe nitko - odgovara gospoa Ga-ri. - To sam se ve pobrinula. Ravnatelj redarstva je pohitao dolje. Na vratima stoji lakaj koji pazi da nitko ne izie iz kue. Keri presvijetlog gospodina rastrale se po dvoranama, pogasile svjetla u jednoj sobi da mogu neopaene promatrati to se dogaa na ulici. Uzrujane su. Psuju i grde mlade koja razbija prozore, demonstrira ulicama ba sada kad one oekuju goste. Ali Zlata plane: - Sad ih psujete a da ste na sveuilinom plesu, onda biste bile vrlo sretne da vas ti buntovnici spase od prodaje perina! Opet ete sjediti na plesu i uzdisati... - Usuuje se i sada drati s njima? - razljuti se najstarija Nada. - Naravno, drim s njima, jer imaju kurae buniti se. To su mukarci! Ba mi se to svia! - A zaruila si se s onim vladinovcem?! - Samo zato da ga nasamarim! - Srami se! Ki presvijetloga usuuje se zagovarati ake, koji demonstriraju ulicama i razbijaju prozore? Fuji' To je prava sramota. - Pravo veli mama: Zlata je revolucionarka! Srami se! Zagovarati ove razbijae! Skandal! - Ali, kad bi sutra u podne ravno u dvanaest sati pozvonio na vratima kakav prosi jedi gospodin opozicionalac i doveo sa sobom onako fe pristalog deka, svrenog doktora i rekao: Presvijetla gospoo, molim ruku vae najstarije keri Nade! to misli? Rastopila bi se kao eer u kavi. Ne bi nala rijei da pohvali tog gospodina koji sada tamo razbija prozore. - Nije istina! Ja bih ga odbila! Uostalom, imam svog doktora! - Ti ima doktora? Onoga, koga je ravnatelj redarstva proglasio organizatorom demonstracija? - To se ravnatelj redarstva prevario! 80 - Ne, ti si se prevarila, draga moja! Ja imam bolji nos. On kilji sasvim drugamo, a ti e opet ostati na cjedilu i sve vi druge! - Ti si se zaruila s onim kojega je mama odredila Danici. - On je mislio da sam ja Danica, pa kad sam to opazila, ba sam mislila: ekaj, dobit e ti svoje. I zamoi-la sam ga tako u sos da se morao onesvijestiti! Lae kao kakva stara vraara. Nije mu, nego baba. Ba sam mu zapaprila! ekajte, vidjet ete vi ve to e biti s njim i da sam ga ba ja namaljala! - Nita nee biti," tata e mu sve oprostiti i vjenati ga s Danicom! - Kad bi Danica bila luda, onda bi se vjenala s njim, ali ona ima svog deka! - Koji je spalio maarsku zastavu! - Neka! Cijela nas univerza prezire zbog toga, to je Hedervarv kuhan i peen u Peti. A zato se on ne kuha i ne pee u Zagrebu? Mi smo mi, a oni neka ostanu u Peti! - Isuse! Ova je pala rtvom revolucionara! - Ti si sasvim luda, Zlata! Tebi nema pomoi. Ti e u penzionat. - Ho, ima meni pomoi! Zato meni ne bi bilo pomoi? Nai u si kakvog kuranog deka u opoziciji i ekati ga makar pet godina! A onda u se s njime vjenati. Nitko nas nee bojkotirati, a nitko nee na nas pokazivati prstom i rei: Gle, one maaronke tamo! - Pravo je rekao tata da opozicionalci prodiru ve u nae krugove i da truju zrak - primijeti Nada. - Oh, kako bi tata bio sretan kad bi opozicionalci prodrli u va krug i poenili vas sve redom! Ali mjesto toga, dobit emo kamerfjem u prozore!

Svi e nam se rugati, onako, kako se neki arhitekt narugao odjelnom predstojniku za unutarnje poslove! - to mu je rekao? - pitaju sve one uzrujano. - Predstojnik ga je pitao kakva bi stakla metnuo na prozore svoje kue da mu ih opet ne razlupaju, a arhitekt 6 Mala revolucionarku 81 mu je odgovorio: Presvijetli, uzalud je mijenjati stakla, ve morate promijeniti politiki pravac. Zlata srdito ostavi svoje sestre, koje se zgraaju i apu: - Zlata je revolucionarka! to e biti s njom?! - Tko ju je tako preobrazio! Da nema ve kakvog aka! - Tata uvijek veli da je opozicijski duh u zraku. A tko moe protiv toga, kad je neto u zraku? Presvijetla gospoa i njen suprug otili su u drugu sobu, da oslukuju demonstracije koje im ugroavaju itavu veernju zabavu. U budoaru presvijetle gospoe ostala je Danica uvati dva uhapenika, zajedno s dvojicom lakaja. Ovima je Danica odredila da strae vani na hodniku i onda zatvorila vrata. Ostalo je njih troje nasamu. Varovi jo uvijek lei kao mrtav u naslonjau. Vladimir pristupa k njemu. - Sad je vrijeme da se probudi iz svoje nesvjestice! Mladi tajnik digne glavu, pogleda oko sebe, videi da su potpuno sami, usklikne: - Jao meni, svu tu strahovitu komediju skrivile su ove^ proklete jednake haljine. Danica zakima svojom lijepom glavom i nasmijei se: - Vi ste, gospodine tajnice, rtvom mode otmjene kue, koja odreuje da sestre i sestrine nose jednake haljine. A jo je i to nevolju povealo to Zlata i ja imamo i jednake kose. No, sad nije pitanje to je krivo vaoj nesrei, nego kako ete to rijeiti. Kad demonstracija proe s Markovog trga dolje, moja e tetka traiti rjeenje. Vladimir pristupi k svom drugu sa sveuilita i podsjeti ga: - Nije to tako lako rijeiti, dragi moj prijatelju. Zaruio si dvije keri i dvije neakinje presvijetloga. Dakle, u svemu etiri! - Kad biste, gospodine, uzeli sve etiri, to bi uistinu bila sjajna karijera! - ruga mu se Danica. On sjedi kao isprebijan, brie znoj s ela: 82 - Potenja mi, to bi bila karijera! Ali, jer ne mogu uzeti sve etiri, to sam se radije onesvijestio. Imao sam tetku koja se uvijek onesvijestila kad je bila u kakvoj neprilici. Zato se ne bih i ja posluio istom taktikom? Nesvijest vam je ipak sjajni tit! - I osobito viteki! - veli Danica. - Prola su doba vitetva, gospoice. Sad u, eto, rijeiti sve tako da uzmem vas i svreno je! Djevojka ga pogleda s prezirom, a Vladimir se srdito okosi na svog druga. - Ti si potpuno lud! Nas se dvoje ljubimo. Razumije li to? Nesretnik slegne ramenima, kima glavom i mahne rukom, kao da sve to ne znai nita, pa e onda sasvim uvjerljivo: - Ali, moj Vladimire, neu ti je uzeti silom. Sluaj i promisli. Ti e iz ove sobe ravno u Hedervarvjevu tamnicu. Kad izide, ponovno e voditi demonstracije, bit e istjeran i izagnan na godine i godine iz Hrvatske, nee imati niesa, svi e te ostaviti. Ako, dakle, uistinu ljubi gospoicu Danicu, onda ti ljubav nalae da joj osigura opstanak. Dakle, mora je povjeriti estitom muu, koga poznaje, kao to sam naprimjer ja! Uz mene e ona uistinu imati dobar i pristojan ivot. Tu, dakle, nema

nikakvih pregovaranja. Ja sam gospoicu isprosio. Presvijetla gospoa i tutor gospoice odluili su da ona mora poi za mene. Vladimir sav pocrveni od ljutnje, hoe da saspe svu silu pogrda na svog druga, kad Danica upadne: - Meni elite osigurati lijep ivot? ime? Kad ete vi imati dovoljno pla^p da uzdravate mene koja nemam ni novia miraza? - Neete me prevariti, ni vi ni Vladimir. On mi je to ve jednom rekao. Presvijetla veli da je to la. Miraz je tu. Dakle, ja ne odustajem. Presvijetla ne odustaje, niti presvijetli. Moete li vi to protiv toga? Vladimir se raspali i stisne pesnice: 83 - Bude li jo jednom opetovao ove rijei, onda e te uistinu odavde odvesti pompfineberi. Prestraeno gleda vrste pesnice svog druga, koje su se upravo spremale da izvre obeanje. Pozna on tu aku. Ve je esto na univerzi pokazala svoju snagu kad je bilo potrebno govoriti na ake. I zgurio se u naslonjau od straha da ga ne bi oslovio s tim slavnim pesnicama, i pita: - Vladimire? Onda je istina da ti nju ljubi? - Zar ti to nisam jasno i glasno rekao prije nego to je doao presvijetli? - Zna, ovjek to veli, nisam mislio da je to onako ba prava ljubav. Ali, ako ti uistinu ljubi gospoicu - e, onda, kako bih mogao podnijeti da moj prijatelj trpi?! Jo uvijek su nad njim stisnute Vladimirove pesnice, tako blizu da mu gotovo nestaje daha, a prijetei glas ga pita: - Hoe li presvijetloj i presvijetlom rei ono to ti ja zapovijedam? - Hou, hou - odgovori on, a gleda u stisnute ake. - Dakle, ti se mora jasno i glasno pred njima odrei njihove neakinje Danice. Razumije? ' - Kako ne bih razumio. Ja se, eto, odriem, ali kao Boga te molim, uzvrati mi moju plemenitost i pomozi mi da se odavle nekako izvuem. Vidi, imam bogatog strica, koji mi je ve uskratio potporu, jer im mi poalje novac, jo ga nisam metnuo u dep, ve ga je nestalo. Taj mi je moj stric rekao, kad sam odlazio u Zagreb: uvaj se Garia i njegovih keri. Objesit e ti o vrat bilo koju od svojih djevojaka. Eto, vidi Vladimire, ja bih smjesta otputovao k njemu i sve mu to razloio, pa e mi izraditi premjetenje, samo da me ne zatvore u tamnicu. Kako da se spasim odavle? Vladimir se smjesta obrati Danici, kako bi mogli ovjeka osloboditi iz ove kue. Sluge paze na sve strane, dakle hodnikom nikako ne moe utei. S balkona ne moe skoiti na ulicu da se ne ubije. to bi se, dakle, moglo uiniti? I brzo se Danica domislila to bi bilo najzgodnije. 84 - I vas bih, gospodine Vladimire, mogla smjesta odvesti na ulicu. Iza ovih je tapetnih vrata kupaonica, a iz kupaonice vode male stube, dolje u prizemlje gdje su spavaonice mojih sestrini i moja. Onuda se moe na ulicu malom veom. Gospodin Varovi je kliknuo od sree, ali Vladimir odluno odbije. - Ljubljena moja, vi znate da ja nikada neu bjeati. A pogotovo ne elim ostaviti ove kue dok nisam siguran svoje najvrelije enje - hou da mi presvijetli gospodin obea vau ruku. Dotle ne ostavljam ove kue, pa makar morao ravno u zatvor. Plemeniti gospodin Varovi dri Vladimira beskrajno glupim, ali mu to ne kazuje, nego jedva eka da se on udalji, a njegova vjerenica posveti svu panju njemu, Va-roviu, koji se osjea u ovoj kui kao ptica u kavezu. Danica ga upuuje:

- Sada u izii iz ove sobe u, hodnik gdje strae nai lakaji. Dakle, ja u izvana zakljuati ova vrata, neka sluge misle da vas ja pomno uvam. Klju u metnuti u dep da lakaji ne bi mogli ulaziti. Kad kljocne klju u bravi, vi smjesta ravno na ova tapetna vrata. Ui ete u kupaonicu. Nasuprot ete opaziti jo jedna manja vrata koja otvorite i siite stubama, pa ete doi u prizemlje. I ja u sii dolje, ali glavnim stubama. Doekat u vas, otvoriti vam vrata na ulicu i - vi ste spaeni. A vi, Vladimire, smjesta potraite keri presvijetloga u salonu. On izie, a Varovi usklikne: - Dao vam Bog Vladimira za naplatu - ree on i jedva doeka da se djevojka udalji. Pohitala je k vratima, zatvori ih, klju kljocne, a plemeniti Varovi put pod noge, pa brzo prema tapetnim vratima. Vrata su se sama otvorila. Poveselio se, jer i vrata imaju samilost spram njega i pokazuju mu put spasenja. Uto je stupila na prag gospoica Elza. Ona ista, kojoj je udvarao u Osijeku. Prene-razio se njenim dolaskom. A ona ga je gledala zaueno: - ini mi se da ste htjeli ui u ovu kupaonicu? 85 - Bude li jo jednom opetovao ove rijei, onda e te uistinu odavde odvesti pompfineberi. Prestraeno gleda vrste pesnice svog druga, koje su se upravo spremale da izvre obeanje. Pozna on tu aku. Ve je esto na univerzi pokazala svoju snagu kad je bilo potrebno govoriti na ake. I zgurio se u naslonjau od straha da ga ne bi oslovio s tim slavnim pesnicama, i pita: - Vladimire? Onda je istina da ti nju ljubi? - Zar ti to nisam jasno i glasno rekao prije nego to je doao presvijetli? - Zna, ovjek to veli, nisam mislio da je to onako ba prava ljubav. Ali, ako ti uistinu ljubi gospoicu - e, onda, kako bih mogao podnijeti da moj prijatelj trpi?! Jo uvijek su nad njim stisnute Vladimirove pesnice, tako blizu da mu gotovo nestaje daha, a prijetei glas ga pita: - Hoe li presvijetloj i presvijetlom rei ono to ti ja zapovijedam? - Hou, hou - odgovori on, a gleda u stisnute ake. - Dakle, ti se mora jasno i glasno pred njima odrei njihove neakinje Danice. Razumije? ' - Kako ne bih razumio. Ja se, eto, odriem, ali kao Boga te molim, uzvrati mi moju plemenitost i pomozi mi da se odavle nekako izvuem. Vidi, imam bogatog strica, koji mi je ve uskratio potporu, jer im mi poalje novac, jo ga nisam metnuo u dep, ve ga je nestalo. Taj mi je moj stric rekao, kad sam odlazio u Zagreb: uvaj se Garia i njegovih keri. Objesit e ti o vrat bilo koju od svojih djevojaka. Eto, vidi Vladimire, ja bih smjesta otputovao k njemu i sve mu to razloio, pa e mi izraditi premjetenje, samo da me ne zatvore u tamnicu. Kako da se spasim odavle? Vladimir se smjesta obrati Danici, kako bi mogli ovjeka osloboditi iz ove kue. Sluge paze na sve strane, dakle hodnikom nikako ne moe utei. S balkona ne moe skoiti na ulicu da se ne ubije. to bi se, dakle, moglo uiniti? I brzo se Danica domislila to bi bilo najzgodnije. 84 - I vas bih, gospodine Vladimire, mogla smjesta odvesti na ulicu. Iza ovih je tapetnih vrata kupaonica, a iz kupaonice vode male stube, dolje u prizemlje gdje su spavaonice mojih sestrini i moja. Onuda se moe na ulicu malom veom. Gospodin Varovi je kliknuo od sree, ali Vladimir odluno odbije. - Ljubljena moja, vi znate da ja nikada neu bjeati. A pogotovo ne elim ostaviti ove kue dok nisam siguran svoje najvrelije enje - hou da mi

presvijetli gospodin obea vau ruku. Dotle ne ostavljam ove kue, pa makar morao ravno u zatvor. Plemeniti gospodin Varovi dri Vladimira beskrajno glupim, ali mu to ne kazuje, nego jedva eka da se on udalji, a njegova vjerenica posveti svu panju njemu, Va-roviu, koji se osjea u ovoj kui kao ptica u kavezu. Danica ga upuuje: - Sada u izii iz ove sobe u,hodnik gdje strae nai lakaji. Dakle, ja u izvana zakljuati ova vrata, neka sluge misle da vas ja pomno uvam. Klju u metnuti u dep da lakaji ne bi mogli ulaziti. Kad kljocne klju u bravi, vi smjesta ravno na ova tapetna vrata. Ui ete u kupaonicu. Nasuprot ete opaziti jo jedna manja vrata koja otvorite i siite stubama, pa ete doi u prizemlje. I ja u sii dolje, ali glavnim stubama. Doekat u vas, otvoriti vam vrata na ulicu i - vi ste spaeni. A vi, Vladimire, smjesta potraite keri presvijetloga u salonu. On izie, a Varovi usklikne: - Dao vam Bog Vladimira za naplatu - ree on i jedva doeka da se djevojka udalji. Pohitala je k vratima, zatvori ih, klju kljocne, a plemeniti Varovi put pod noge, pa brzo prema tapetnim vratima. Vrata su se sama otvorila. Poveselio se, jer i vrata imaju samilost spram njega i pokazuju mu put spasenja. Uto je stupila na prag gospoica Elza. Ona ista, kojoj je udvarao u Osijeku. Prene-razio se njenim dolaskom. A ona ga je gledala zaueno: - ini mi se da ste htjeli ui u ovu kupaonicu? 85 - Ne, hvala, okupao sam se kod kue - promuca on, ne znajui to bi drugo rekao. Ja sam tek etao sobi. - A ja sam, eto, dola iz prizemlja da ne bi vidjele moje sestrine kako posjeujem uznika. Znam da su vas ovdje zatvorili, a bilo bi zgodno da se malo porazgovori-mo. Valjda vam je to drago? - Strano drago - ree on, a znoj ga oblije. Ona kani sama s njime razgovarati, a on jedva eka da se baci kroz ovu kupaonicu niz neke male stube. Elza zatvori tapetna vrata, pa e ozbiljno: - Ako ste ovjek od rijei i pravi gentleman, onda recite zato ste mi u Osijeku udvarali, a onda najednom pobjegli? Jao, to da joj sada kae? Sada, dok mu tlo gori pod nogama da to prije ostavi ovu sobu. Ali mu nema spasa. Ona sada stoji pred njim i on joj mora neto kazati. Kad bi samo mogao neto smisliti, od ega bi ona pobjegla. - Gospoice, ja sam romantik, idealist! Ljubio sam vas do ludila, ali sam mislio da biste htjeli poi za mene radi karijere koja me eka, a to me duboko zaboljelo, da, i * otputovao sam demonstrativno, ranjene due i raskrvavlje-nog srca... - Ali, gospodine, tek onda, kad me uzmete, onda e vaa karijera porasti. Dakle ste se vrlo varali... - Ah, dakle, tako! Vi me ne biste uzeli zbog karijere, gospoice? - Onda je sve u redu. Vaa je ljubav iskrena. ujte, presvijetla hoe da vas napustim i oenim njenu neakinju. Pa ja sam na to pristao samo iz zdvojnosti, jer sam nesretno zaljubljen u vas. Idite i potraite vaeg oca! Smjesta u pred njim kazati: Ovo je moja sveta ljubav. - Na moju potenu rije, gospoice - ali trite - jer vaa presvijetla tetka eli da me zarui smjesta s Danicom, vaom sestrinom, ali ja je neu. Pomislite, kakav bi to bio ivot s njome kad ja ljubim vas. Ne bi mu vjerovala, ali on je tako izvan sebe, tako uzbuen i sav rumen, ne moe lagati! 86 - Vi ete me, dakle, zaprositi sada odmah u moga oca koji je, kako znate, ravnatelj redarstva?...

- Kako ne bih znao? - odgovori on. - Ali od redarstva je jaa presvijetla gospoa Garika koja eli da se zaruim s gospoicom Danicom, onom sestrinom, pa je zato najbolje da ja smjesta pobjegnem iz ove kue, a sjutra u doi da vas zaprosim. - To vam nee pomoi, jer ako vas ona hoe zaruiti s drugom, tada vam moe pomoi jedino to da ja pobjegnem s vama. U tom ete jedino sluaju moi zadobiti moju ruku. - Ali, gospoice, vi vrijeate moju ast! Ja sam potenjak! Nikad ne bih dozvolio da vi odete sa mnom, kunem se, nikada!... - udno je to - ree Elza. - Ljudi kau da ste vi vjetrogonja koji zavada mlade ene i koji neprestano tri za mirazom, a kad tamo, u vas je toliko potenja i asti. - Dokazat u vam to, dakle. Ostat u ovdje, a vi idite odmah ocu i recite da elim smjesta zaprositi vau ruku, molim vas... potrite k njemu. Ja ekam. - Ako je tako, e onda emo se svi baciti u borbu protiv gospoe Gari, moje tetke. Otac e pristati. Idem smjesta, a vi ete ovdje priekati? - asti mi moje. Elza je brzo povjerovala njegovoj potenoj rijei i otila na druga vrata koja vode u dvoranu presvijetloga gospodina da potrai oca. A mladi tajnik, plemeniti Varovi, tek to je zatvorila vrata, skoi, kao da se pretvorio u munju i smukne smjesta spram tapetnih vrata. Uhvati kvaku. - to je to? - Opet se vrata sama otvaraju. To je udo! Tu pred njim n stoji nitko drugi, nego gospoica Nada. Jo vie se zaprepasti. Ona mu strogo ree: - ula sam da ste jo ivi... - Ako tako dalje sudbina nastavi, onda u doskora biti mrtav - ree on. - Odabrala sam ovaj put da doem do vas kako bih mogla s vama u etiri oka razgovarati. 87 I ova hoe sa mnom razgovarati, dok ja nemam drugih misli, nego da pobjegnem. - Duni ste mi razjanjenje. - Ne biste li to ostavili za sutra - ja sam danas duboko potresen. - Ne, gospodine! Sutra se ne moe nita razjasniti, nego samo danas. Ve sam o vama pisala u svoj dnevnik. A znadete li vi to je djevojaki dnevnik?... - Znam samo to su dnevnice - odgovori joj on. - Jo se i rugate, stid vas bilo! Meni ste pisali ljubavno pismo... meni etali pod prozorom, a Zlatu zaruili. - Ali, gospoice!... to da joj sad kaem? misli on i - ree glasno: Gospoice, to sam... to sam uinio samo zato da probudim va ljubomor. Evo, to je ista i sveta istina moje ljubavne tragedije. Nada se zamisli i nae zakljuak da je to lako mogue, da je htio izazvati njen ljubomor, pa i kako bi on mogao ozbiljno zaruiti takvu malu djevojicu u kratkim suknjama. - Gospoice, asti mi moje, dokazat u vam odmah da sam govorio istinu. Eto, idite sada gospodinu ocu, ravno' k njemu i neka doe smjesta ovamo da zaprosim vau ruku. Djevojka se prenerazi. Boe moj, pa zato ne bi pola za njega? Ionako njegova karijera ovisi o ocu. On e ga proteirati, pa e biti i karijera i plaa. - Sad je cijela stvar rijeena, gospodine. Napokon smo saznali istinu. Sve ste vi uinili zbog mene da probudite moj ljubomor, a to niste ni trebali, jer vi mi se ionako vrlo sviate. - Gospoice, ako je to istina, onda neete ni jednog asa ostati vie u ovoj sobi, nego smjesta otii k vaem ocu, a napokon, otac je gospodar u kui. Neka pristane na to, ja ga ekam. Tako mi asti i ivota.

- Nevjerojatni ovjek! Pa to je divan ovjek, vrijedan, poten, gentleman, pravi kavalir i ljubi me do ludila! Tu nema ni asa ekanja! Evo idem! 88 Ona otvori vrata i ue u salon. Pohita da trai oca koji se negdje povukao s ravnateljem redarstva da se dogovore to e uiniti radi demonstracija. A plemeniti Varovi odahne. Napokon mu se Bog smilovao. Sad e pohitati dolje gdje ga ve negdje dugo eka Danica. Oh, samo da sretno pree preko tih stuba! Skotr-ljat e se dolje kao valjak. I skoi. Pograbi kvaku, otvori naglo vrata i sune u kupaonicu, ali gotovo zastenje. Pred njim stoji Zlata. On se mora povui natrag. Zar je ova kupaoflica enski automat? ovjek ne smije otvoriti vrata! Kao da si bacio novi u automat! Zlata ga otro pogleda. - to ste traili u toj kupaonici? Smjesta natrag! Vi ste uhapeni. Sramite se! Padate u nesvijest, kao stara guvernanta. Mene bi bilo sram da se ovako pretvaram. - Da, ja sam se pretvarao, ja sam preao preko svoje muke asti, ali samo zato da vas predobijem - Ali, ja, gospodine, neu vas. Hvalili ste se da ste opozicionalac, prisizali ste da me slijedite ve osam mjeseci. Fuj! Vi ste spuva! Da je cijeli Zagreb va, ne bih vas htjela!... Mladi Varovi padne pred nju na koljena. - Vi ste najdivnija djevojka na svijetu. Ja vas oboavam i zaklinjem... pustite me da bjeim.... - Da se niste maknuli iz ove sobe. Kad biste bili opozicionalac, ja bih vam pomogla, ali ovakvoj kukavici, varalici koja je sad ovo, sad ono, neu pomoi. S vama e obraunati ravnatelj redarstva. Varovi osjeti kao da ga je Zlata turnula u kadu punu vode. Sav je znoja* od silnog uzbuenja, ali on se mora spasiti iz ove kue, pa se pone hvatati za slamku: - Gospoice, sve ono to sam ovdje poinio, bilo je dogovoreno na tajnoj sjednici opozicijskih voda. Meni su naloili da doem ovamo i sve to izvedem - radi - Kako? Vama su naloili da udvarate Elzi i Nadi i da prosite Danicu, a zaruite mene? 89 - Dakako da su mi to naloili, da se uvuem u kuu vaeg oca, jer smo ove noi morali izvesti one demonstracije koje, eto, dai sada prireuju. A kad sam vas opazio, sve sam pokvario. Morao sam glumiti kukavicu i udvarati svim djevojkama, samo da spasim namjeru svojih opozicijskih sumiljenika. - Dakle, vi ste samo glumili kukavicu? - Moe li ovjek, kojeg gledate pred sobom, uistinu biti kukavica? - Zbilja, to ne moe biti. Vi ste doista nevjerojatan karakter! On je bio tako uzbuen da nije mogao shvatiti da li se Zlata ruga ili ozbiljno govori. - O, gospoice! Ja u biti pred svim opozicionalcima obeaen, ako ne budem mogao iz ove kue, jer oni me ekaju da im donesem vijesti kad e Hedervarv doi u ovu kuu... ja toga ne mogu preivjeti! Gospodin Varovi se brzo okrene i trgne iz prsluka dozu za cigarete. Dugoljasta je i crno obojena. vrsto je za-klopljena. Zlata se zaudi to je to kljocnulo, pa se okrene. I u tom asu opazi kako je Varovi potrao u sjenu kuta sobe i kliknuo: - Gospoice Zlato, zbogom! Pritom digne dozu na slijepo oko. U tami je izgledalo kao da je poloio na slijepo oko revolver. Ona smjesta po-hita k njemu.

Sam nije znao da li se prestraila ili je imala druge namjere. Ali ona pokua zadrati njegovu ruku i povikne: - Amo s tim revolverom! Ne bi mogla dopustiti da ovakav divan mu nestane ispod ovog sunca. Ne, ja u vas spasiti. ekajte samo asak. Ipak mi je i ova najmlaa dola na lijepak - obraduje se Varovi. Zlata potri u kupaonicu, zakljua vrata na male stube, uzme klju u dep. Zatim se vrati i ree: - Hitro, junae moj, u kupaonicu! Sad ste pod mojim okriljem. 90 - Hvala Bogu - i vama - ljubavi moja - uzdahne on. - Sad sam spaen. I on pohita u kupaonicu, a tapetna se vrata za njim zatvore. Zlata okrene klju i opet ga uzme. Onda malo zastane i poslua. ula je kako se on, nesretnik, mui da bi otvorio vrata na male stube. Najednom je poeo teko disati i gotovo plano zvati: - Gospoice Zlato, za ime Boje. Ta su vrata na male stube zakljuana, a kljua nema. - Kako ga nema? Ima ga, samo je u mom depu. - Vi ste me, dakle; prevarili? To je razumljivo jer ste maaronska ki! Mene ekaju demonstranti! - Recite mi gdje, pa u im odmah odnijeti vau poruku. No! Dakle! Recite mi! Mene e straari svuda propustiti. - Nemogue je da vi njima nosite poruku. Otvorite mi... - Otvorit u, gospodine, ali tek onda, kad doe ban Hedervarv... - Gospoice, molim vas, ta ja sam u oima svojih prijatelja obeaen... - Tako? Pa onda se moete lako ustrijeliti. Imate uza se revolver. Vi ste junak. to je vama poi u smrt? - Tako je! Vi me muite, a ja vas tako ljubim i sve to inim zbog vas... - A ja vas, vidite, neu za mua. elim da vi ivite samo za svoje velike ideale, vi junaino opozicije. Ali ujte! Sad netko dolazi i da se ne odazivijete nikome, kad vam otvorim ovu eliju, izii ete u pobjedi i slavlju... Ali Zlata je lagala. Nitko nije dolazio, nego je ona potrala u salon da uje to je s demonstracijama, pa da gospodinu Varoviu priredi konanu blamau. Meutim, s ulice je dopirala strahovita buka i krika. Vani u hodniku strae sluge. U suprotnu su kuu navalili demonstranti, a stanovnici su ih pustili i posakrivali. Ravnatelj redarstva je otiao onamo da sam ureduje. Sve to slua Zlata i obuzima je znatielja da smukne u pri91 zemlje, gdje su njihove spavaonice, jer se odanle, kroz vrt, moe u suprotnu kuu. Nita je tako nije zanimalo, koliko demonstracije. Upravo bi je veselilo da ide na ulicu i da vie. Zato, toga nije znala, ali je osjeala elju buniti se, zajedno s ovim mladim ljudima kojima je pripadala sva njena dua. Uvjerena je da oni imaju pravo i htjela im je pomoi, samo kad bi mogla, ali kad to nije mogue, onda ih je barem htjela vidjeti izbliza. I potri dolje. A siromani je Varovi ostao u kupaonici, sav izvan sebe. Najednom mu se priinilo kao da je netko doao. uo je jasno korake. Netko je htio ui u kupaonicu, jer je prihvatio za kvaku. uo je glas gospoice Danice: - Tko je tamo? - Ja sam, gospoice - ula je Danica njegov plani glas. - Za ime Boje! Zato ne idete dolje? Ja sam vas uzalud ekala! - Najprije su me zabarikadirale vae sestrine... - Siite dolje na stube, pourite... - Pourio bih kad bih imao klju... - Kako je mogue da tu nema kljua? - Obadva su kljua u depu gospoice Zlate.

- Onda ste i vi u njenom depu, moj gospodine! Tu vam nema pomoi. Ona je sigurno neto izmudrila. - Skoit u kroz prozor, gospoice Danice - Vi ste danas toliko skakali iz raznih katova i oito se strano umorili. ekajte! Idem potraiti Zlatu da je nagovorim neka vas pusti. Varovi je bio sav izmuen. Nije vie mogao stajati na nogama, nego je jednostavno sjeo u kadu i ekao to e se s njime dogoditi. Zlata nije mogla popustiti svojoj velikoj ljubopitnosti, ve sie u prizemlje. Odanle je mogla vidjeti i neto uti o demonstracijama. U mranoj sobi gledala je na prozor, ali u toj ulici nije 92 bilo nikoga, tek se ula buka, kao da se neka velika umna rijeka razlila itavim gradom. Od asa se do asa ula trka i vika, pa onda opet tiina. Negdje je iza ugla dolazio mukarac, uljao se ispod prozora, gledao gore, upravo na njen prozor, onda je poao k vratima koja su vodila u njeno prizemlje. ovjek uhvati kvaku... Zlata ne razmilja. Skoi od prozora i ode u hodnik te bez oklijevanja otvori malu veu koja je ravno s ulice vodila u hodnik. Neka ju je neodoljiva sila prisilila da otvori neznancu vrata. - Imade li za mene vijesti? - upita on. Ona ga jednostavno pozove u kuu, uvede u mali salon, upali svjetlo i pogleda neznanca. Mlad je, svijetlosme-ih oiju, smedokos. - Oprostite, gospoice, mojoj smjelosti. Vi zacijelo znadete zato sam gledao neprestano na vae prozore. -Tu sam trebao nekoga nai... - Zar moda koju od kerki presvijetloga gospodina Garia? - Hvala Bogu, vi ne spadate k njima; to sam opazio ve na prvi mah kad ste gledali du ulice. Upravo sam zato doao ravno k vratima. Sigurno ste sili da mi date znak? - Da, ja sam zato tu - odgovori ona, neizmjerno znatieljna s kime ima taj lijepi mladi ovdje sastanak. Sad u ui u trag neijoj tajni! - Dakle, to mi javlja moj drug? Da li je izvrio ono to je htio i moe li odmah izii iz kue? Trebamo ga. Bistroumnoj djevojci bude sad jasno, taj mladi mora biti u vezi s vjerenikom njene sestrine Danice. I odmah mu odgovori: - On ne moe izai, jer ga je raskrinkao ravnatelj redarstva. On je ve zatvoren! - Slutio sam da e tako biti, pa sam ga odgovarao. Ali on je zaljubljen do ludosti! Ljubav je uvijek na smetnji ozbiljnom radu! - Vi, dakako, niste zaljubljeni? - upadne Zlata pro-stoduno. 93 - Po emu vi to znate, gospoice? - upita mladi i naas zaboravi na svoju opasnu i teku zadau. Djevojka je bila tako beskrajno draesna. Nenadano mu je pala na put, pa je htio barem dva ili tri asa produljiti razgovor da moe gledati lijepe, vjerne i iskrene oi, pune uenja i znatielje. - Poznam po tome to ste doli tako tono na sastanak s vaim drugom. I ozbiljno vrite svoju zadau. - Ovog sam asa moda siao s puta dunosti. Ve sam se predugo zadrao primijeti on i nastavi: - Moj je drug rekao da e odmah, im rijei svoju stvar s neakinjom presvijetloga, doi ovamo dolje. Danica e mu sigurno otvoriti vrata u prizemlju da odemo na neki vani posao. Ako ne, poslat e sobaricu. - Daniinog deka uva straa, a to su gospoice presvijetloga. Vani su pred vratima sluge koji nee nikome dopustiti da izae iz hodnika. On je gore u kui. Jo ga nisu odveli na redarstvo. - to ste vi u ovoj kui? - Gospoica - recimo velja. Svejedno je to sam!... - Draesni ste i bistroumni, a to je glavno!

S ulice do njih dopre topot konja i, kao da se neka eta zaustavila ba pred prozorima. Zlata potri blie i pita dolje: - to hoete? Tko ste vi? - U vau je kuu pobjegao jedan demonstrant. Vrata su zatvorena! Vi ste sobarica? Otvorite! - Kako bi u nau kuu mogao ui demonstrant? To je glupost! - vikne ona dolje. - Idite, jer u vas prijaviti mojem presvijetlom gospodinu! I ona smjesta zatvori prozor i vrati se k neznancu. - Dakle su vas uhodili!? - O tom nema sumnje. Oprostite, gospoice, moj e vas dolazak moda stajati namjetenja u ovoj kui. Smjesta idem... - Toga neu nikada dozvoliti! Sjednite! - Nikako ne elim da se uniti va opstanak! 94 - Meni ne moete opstanka niim ugroziti! Razumijete li? Sakrit u vas ovdje, makar doao tko mu drago. Ja odgovaram za vas! - Valjda ne mislite, gospoice, da se bojim zatvora. - Vidi se da se ne bojite, i ba zato neu da doete u zatvor. Javit u sasvim tiho vaemu drugu gdje ste, pa u vam onda donositi vijesti, razumijete li? Draesna, odluna i divna prostodunost potpuno ga svlada. Promatra je i divi se mladoj djevojci koja ga je tako oduevljeno uzela u zatitu. Bilo bi ipak glupo otii i predati se u naruaj redarstvu, kad ga ovo djevoje moe bez pogibelji za sebe zatititi i donijeti mu vijesti od Vladimira. - Gospoice, ja sam pravnik etvrtog godita. Ime mi je Mirko Kralji. Ve sam vam rekao da sam Vladimirov drug. - Nee vas uhvatiti, za to vam ja jamim. Sad brzo za mnom i ne priajte ovdje kojeta! Mislite radije na sebe. Odvest u vas u sobu sobarice. Ona' nee doi do kasne noi. Tu ete udobno sjediti, a oni vas bezobraznici neka trae. Kad bude zrak ist, otkljuat u vam veu i pustiti vas na ulicu. I ona ga povede preko hodnika u malu i lijepu sobu. - Vi ste uistinu divna djevojka. Neu vam toga nikad zaboraviti! - Sad sjednite i utite! Zakrenut u klju u bravi, a vi da se niste pribliili prozoru. Straari imaju svuda oi i ui! Zakljuala je mladog ovjeka, brzo pourila gore i odmah potraila Vladimira. Sjedio je u kutu, ekajui na svoju sudbinu. Danica je nekoliko puta pristupila k njemu, izmijenila nekoliko tihih rijei i opet otila. Presvijetli je stalno konferirao s ravnateljem redarstva, a njegove su keri ivo raspravljale u salonu. Zlata se povjerljivo pribliila svojoj sestrini Danici i zatraila da doe s njome k Vladimiru. 95 Mlade se djevojke priblie uhapeniku koji je udobno sjedio u naslonjau i puio cigaretu. Zlata proape: - Znate li tko je dolje u prizemlju gdje mi spavamo? Va drug Mirko Kralji. Gotovo se zaprepastio, ali ga ona umiri ispripovjedivi kako je mladi stigao dolje. - Ne bojte se, dobro je sakriven. Ba mi je drago da i ja sudjelujem danas u demonstracijama! Ba mi je drago - ponovi ona sva sretna, kao da se radi o kakvoj veseloj igri. - to ete javiti gospodinu? Valjda imate u mene povjerenja? Mladi pogleda Danicu ispitljivim pogledom, a ona mu srdano kimne glavom: - U Zlatu se moete potpuno pouzdati. Ve je odavno naa!...

- Onda sam ja naao povjerljivu potaricu. Recite mu da e me po svoj prilici upirati u inozemstvo, ako me jo ne zadre nekoliko dana u zatvoru. ao mi je to sam pokvario nau lijepu osnovu... - Znam, znam! Tome je kriva ljubav! I on se ljuti zbog toga. No, sad je kasno aliti. to da mu kaem? - Predbjeno nemam nita drugo, nego da sam u vrlo elegantnom zatvoru i jo uvijek ne znam sudbine svoje ljubavi! - i pogleda Danicu njeno. Uto Zlata naglo skoi, kao da je ugledala neto radosno: - Danice, imam divnu zamisao! ekaj! Mi emo i tatu, i mamu i ravnatelja redarstva s itavom njihovom drubom namazati. Iz druge sobe dopru do njih estoke rijei presvijetloga i ravnatelja redarstva. Zlata povue Danicu za sobom i one potre u drugu sobu. - Ne boj se, Danice, nee oni njega voditi u zatvor, a niti onoga dolje. Ve ja znam kako emo! Idem dolje odnijeti vijesti onom Mirku, a onda u ti sve rei. Sad pazi da ti Vladimira ne odvedu! 96 Presvijetla gospoa Garieva, sva usplahirena, opazi djevojke: - Jedan detektiv tvrdi da se u nau veu sklonio neki demonstrant. To bi bila sablazan kakve svijet nije vidio. - No, taj je detektiv pravi glupan! Kao da je naa kua azil za demonstrante! - Ovo je Zlata izrekla tako uvjerljivim glasom i ljutnjom da se presvijetla umirila. - Recite, djeco, detektivima neka dolje pregledaju sve sobe. - Ali mama, zar e dopustiti da straari pregledavaju nae spavaonice? Sutra bi nam se smijao cijeli Zagreb. - Onda im recite to znate. Moram brzo upozoriti oca, ve je pol devet. Da barem moemo odrati predstavu! - Bit e sve u redu, jer se ne uje tolika buka demonstranata. - Po svoj su se prilici povukli - tjei je Danica. Gospoa se pouri da tamo intervenira kod ravnatelja redarstva i svoga mua u korist svoje zabave. - Sad me pusti da siem - ree Zlata - a ti ostani i pazi! I opet djevojka side u prizemlje i otvori sobu, u kojoj je amio mladi pravnik i brzo mu ispripovjedi Vladimiro-vu poruku. - Znam, bit e vam vrlo neugodno to su ga uhvatili, ali se ne bojte, nee mu biti nita. Zato vam jamim. Smislila sam zamku kako emo prevariti i presvijetloga, a onda neka vas hvataju! On ju je promatrao sa sve veim oduevljenjem i zapitao: - Vi mi neete kazati tko ste, gospoice? Zar se stidite moda svoga zvanja? Vi ste lijepa, plemenita i pametna djevojka. Vi ste divna, uistinu i svatko vam se mora pokloniti. Porumenjela je do ela. Tako je ushieno, istinski nije jo nitko pohvalio. Godilo joj je to i nije mogla ostaviti sobe. Drala je kvaku, kao da e otii, a ipak je pokuala i dalje razgovarati: 7 M.1L1 rcvolucionarka 97 - Ako imate kakvu vijest, onda mi recite. Neopaeno u je odnijeti gospodinu Vladimiru. Mladiu se uini da bi trebao izmisliti makar to, samo da mu djevojka opet side dolje. Osvojila ga je i ne moe , sam sebi zatajiti elje da je jo jednom vidi. - Morao bih mu javiti, ako ga zatvore, ili odvedu preko granice, neka mi to svakako javi danas ili sutra... - Oh, to je najmanje, sve u ja to odmah saznati gore i smjesta vam javiti. - Uistinu, vi moete gore doi kad vas je volja? - Naravno, da mogu! Tek sad mu zapne oko o njeno odijelo. Sobarice ne mogu biti tako odjevene. Haljina je otmjena, barem mu se tako ini. Ne razumije se u

ensko odijelo. Ipak, ona nosi kratke suknje, dakle je jo vrlo mlada. Sve mu se ini, djevojica ga vara. Koliko joj moe biti godina? Da nije ipak kakva roakinja? - Zato mi ne velite nita o sebi? - Rekli ste da sam dobra i plemenita, i to neka je dosta. to sam, sporedno je, ili, zar tako vie ne mislite? Krv mu je navrla u lice. Zastidio se sam sebe. Jo prije nekoliko asaka nije polagao vanosti na njeno zvanje, i zaslueni prijekor ga sasvim smete, pa zamoli pokorno: - Oprostite mi, uzbuen sam, lako vam je to razumjeti. Moji drugovi, vani, ne znaju kamo me zanijela srea... vjerujte ono to sam rekao prije. I jo dodajem da nikad nisam sreo tako istog, povjerljivog i vrijednog bia, kao to ste vi! I njoj je krv navrla u lice, te je sva zatreptala od ove pohvale. Drae su joj ove rijei, nego da joj opet govori o draesti i ljepoti njene spoljanosti. - Vama je vrlo stalo da djevojka bude dobra i plemenita. A meni vele svi da nisam dobra, naprotiv, grde me da sam zla i jo su mi prisili neki naivak. - A smijem li uti kakav? - Vele da sam revolucionarka i strahovito se zgraaju. 98 - Revolucionarka? Nisu vam mogli dati vee pohvale, gospoice! I pogodili su navlas. Vi ste mi jednostavno otvorili vrata, im ste me vidjeli kako se ogledavam na prozore. Zar ste slutili da se pribliuje netko od demonstranata. - Vidjela sam kako od ugla netko bjei i kako se zaustavio i gleda gore. Mislim da u onom asu nisam nita ba razmiljala, ali sam osjetila da moram otvoriti i da je taj netko moj... Zacrvenjela se kod ovih rijei, nasmijala i brzo ispravila: - Pa da, ako sam revolucionarka, onda ste svi vi, koji se bunite i demonstrirate moji - pa sam otvorila. Sigurno je tako dragi Bog htio. - Da, on je tako htio! - ree on vrlo ozbiljno. Smjesta je otila gore, douljala se k Vladimiru i isporuila poruku. - Dobro je, sve je u redu. Glavno mi je da njega ne uhvate. - To im nee uspjeti. Ali, to 'da mu kaem? - Sad je bolje da obustavimo ove vijesti, mogli bi vas uhvatiti straari, jer imaju dobar nos. - Ali ja jo bolji. Nita se ne bojte. Odgovorite, to da mu javim. Vladimir je pogleda nekako udno. Uini mu se vrlo uzbuena i razigrana, oito silom eli od njega izvui opet novu poruku. Onda je pogleda nasmijeeno i tiho primijeti: - Vi biste htjeli odnijeti mojem prijatelju novu poruku, ali nemam to odgovoriti! - Ne brbljajte togod. Naravno da moram odnijeti poruku! Zar mislite d*a je zgodno dolje sjediti u onoj sobici, sam samcat, gdje nema nikoga, a vi se tu banite u tom salonu i puite cigarete. Ah, tome se nisam dosjetila! On sigurno pui, je li? Dobro! Odnijet u mu cigarete, a ne bi mu valjda kodilo ni malo zaloiti. Bezuvjetno je gladan, natrao se po ulicama... Vladimir je promatra i povlauje, a ona je sretna to 99 sve to moe uiniti i nagrabi finih cigareta, pa se izgubi u hodnik, ode u smonicu, uzane sve do esa je dola, spremi u paket, uzme svoju pelerinu da bi mogla sakriti omot i sie. Kad je donijela mladom ovjeku jelo i cigarete, zapela joj je rije. Najednom se zastidjela. Uinilo joj se da nije lijepo to mladom ovjeku donosi jelo i cigarete. Zar se ne namee tom mladiu? to e on misliti o njoj?

A i on je utio oborenih oiju. Zlata se domisli isprici: - Donijela sam vam to na molbu gospodina Vladimira. Boji se da ste gladni i da e vam biti strano samotno ovdje sjediti, pa je rekao neka vam odnesem cigarete. Izvrila sam njegovu elju. - Hvala, gospoice - moram priznati, vrlo mi je dragoU prvom je asu mislio da je to uinila iz vlastite pobude i bio je potresen, a kad se odmah ispriala, razoarao se. - to vam je? Valjda niste alosni to ne moete izii na ulicu? f - Moda sam alostan i zabrinut, jer ne znam to je s mojim drugovima. - Ah, da! ula sam neto govoriti. Ve su vrlo daleko. Sili su u donji grad i sada straari uvaju sve ulaze. Nai gosti presvijetloga jo nisu stigli, ali sigurno dolaze. No, to e biti dosadno! - Velite vai gosti - dakle su i vai? - Oh, pa to je jasno! I naa sobarica veli nai gosti. - Vi, dakle, uporno tajite tko ste. Uostalom, to mi je svejedno. - Mora vam biti svejedno. Vie me neete vidjeti, osim, ako jo donesem kakvu poruku. - elim vas opet vidjeti, ali, svejedno mi je tko ste! Nita ne moe umanjiti ljepote mojeg doivljaja. Naao sam djevojku kojoj bi se morao svatko diviti i pred kojom bi svatko morao pokleknuti. U toj se kui nisam nadao takvom susretu. 100 Odluila je zatajiti mu da je ki presvijetloga. I svrne odmah razgovor na Vladimira,te mu obea obavijestiti ga o svemu to bi se moglo dogoditi. Onda brzo izie, zakljua vrata i pohiti opet u prvi kat. Tamo je nala svojeg oca i ravnatelja redarstva na konferenciji s nekoliko inovnika. Raspravljali su kojom ulicom treba dovesti koije s gostima do njegove kue. Zlata pohiti brzo k Vladimiru. - Hoete li mi uiniti, gospodine, veliku uslugu? Na asnu rije? - Recite, ponajprije, da ujem mogu li zadati svoju rije na ono to vi elite. - Ne recite nikada vaem prijatelju da sam ki presvijetloga gospodina Garia. Znate, bilo bi mi drago da on ne zna. To bi me vrlo veselilo! - Ako vam to moe pripraviti tolike radosti, neu mu kazati. - Ali nikada! Razumijete li?'Neu da zna. Ljepe je kad misli da sam sobarica ili tako neto. Razgovarat e sa mnom uvijek ljubazno i smatrat e da sam uistinu dobra. - Mislite se opet s njime gdjegod sastati? Pocrvenjela je i primijetila: - Nije Zagreb tako velik grad da se ne bih s njime mogla opet sastati. A volim imati nekoga, s kime mogu govoriti onako iskreno o tom naem redarstvu, razumijete li me? Valjda ne mogu o tom raspravljati sa svojim sestrama - ree ona gotovo ljutito, im se potpuno snala. - Vrlo bi me veselilo, kad bih imala kakvog znanca, s kojim bih mogla raspravljati o svemu to mislim. A mislim ba kao vi i on, a to vam Je rekla i Danica. im bi on saznao da sam ki Garieva, ne bi vie ni jedne rijei sa mnom progovorio. Zar vam to jo uvijek nije jasno, mladi gospodine? razbjesni se ona, videi da je on otro gleda i ne odgovara. - Ne ljutite se, gospoice! Ba sam neuljudan, ali jednim sam uhom prislukivao u drugu sobu, zato nisam od101 govorio. Potpuno vas razumijem i budite uvjereni da neu svome prijatelju kazati tko ste. Preputam to vama! - Oh, nisam luda da mu ja kaem. - Vi ste mi dali asnu rije! Vladimir osjeti da bi djevojka bila sretna kad bi joj opet dao kakvu poruku za njegovog druga. I smisli neto da mu opet javi dolje i zamoli je neka mu isporui.

Osjeala se sreditem itavoga svijeta! Sada ona nosi poruke izmeu dvojice voa opozicijske mladei. To joj neobino razbuuje duu. Sva je kao na iglama. Sama sebe uvaava. Smatra se sreditem burnih i vanih dogaaja kojima odjeci odzvanjaju Markovim trgom i gornjogradskim ulicama. Poklike, to se stapaju u grmljavini, od asa do asa prekida pucanje stakla na koje pada kamenje. Zlata opet side u prizemlje i javi mladom zatoeniku Vladimirove poruke. Mladi je sluao i gledao je s ushitom, ali ona smjesta ode, dok je on sluao njene korake. Kad je postalo oko njega sve tiho, osjeti duboku prazninu i pusto. Svom je duom opet oekivao tapkanje malirfc svilenih cipelica, koje su mu donosile sunane zrake usred mraka ove veeri. Onda se opet preko ravao to je vie mislio na draesnu djevojku, negoli na zadau to je preuzeo ove veeri. Nitko se nije brinuo za Zlatu. Presvijctli joj otac i ravnatelj redarstva primali su svakog asa referate o demonstracijama. Odreivali su, nalagali inovnicima koji su odlazili i dolazili. U kui je redarstveni generalni tab. Svakog se asa otvarala vea kue, a straari su izlazili i ulazili. Presvijetla gospoa je uzbuena. Svi su ivci presvijetle gospoe napeti do najvieg stupnja. Sve je uredila u tanine, do posljednje sitnice. Poput vjetog diplomate smislila je osnovu za ovu odsudnu veeru. I nala je izvanredno rjeenje za svoju diplomatsku misiju, udati pet keri. U noi ju je i po danu muio problem ovog posjeda koji je znaio neizbjeivu katastrofu, kad se ne bi nala potranja za taj strani suviak. I sada da joj demonstranti sprijee diplomatski plan koji mora biti ove veeri strateki proveden. as bi oslukivala na prozoru buku demonstracija i bjesnjela svom duom na opoziciju i njenu mlade koja bi joj mogla svojim demonstracijama omesti plan. Zatim je opet ila u sobu svog mua da prisustvuje vijeanju s ravnateljem redarstva i da slua vijesti, koje su donosili inovnici, da bi po njima mogla naslutiti to e biti od njene velike priredbe. Njene su keri nosile istu brigu u dui. Zavukle su se u jednu sobu i u tmini, da ih ne bi mogli opaziti s ulice, sluale su buku, povike i razbijanje prozora. Ljutile su se i psovale - i opet utjele prestraene, da e im dananja veer biti razorena. ekale su svoju sudbinu koju im je krojila nesretna opozicijska mlade svojom nesavladivom bukom i demonstracijama. Svaki kamen, to je padao na prozore pristaa vlade, padao je na njihove sudbine... Tako je Zlata, zaboravljena od svojih, bila sva u uvanju svog branjenika, dolje u prizemlju, u sobi svoje sobarice. Dok je opet nosila vijest od Vladimira, a zatim se vraala u prvi kat, prola je dvoritem. Tu je zaustavi redarstveni inovnik s detektivom. Pozdrave smjerno i jedan e od njih: - Detektiv tvrdi da je sasvim sigurno jedan od voa demonstranata umaknuo u ovu ulicu i ravno poao prema vratima na ovoj kui. Netko mu je otvorio veu, a on je umakao u ovu kuu s one strane. Ona podrugljivo dobaci: - Valjda ne mislite da mi, presvijetli, skrivamo demonstrante? ' - Oprostite, Boe sauvaj! Mi smo mislili da bi to mogla sobarica uiniti. - to? Sobarica? Ona bi ga prva odala, a ne zatitila! to mislite, koliko e ona izgubiti napojnica radi tih mladia, ako se ne bude odrala naa veera? Opet je inovnik pokuao nekako dokazati gospoici: 103 - Detektiv je dolje u prizemlju vidio svjetlo, kad je mladi ulazio u kuu! Dakle je mogla biti...

- Svjetlo! No, sad istom vidim kako ste se prevarili! Pa to sam se ja dolje oblaila! A taj, koji je gledao, taj va detektiv vidio je sigurno ulaziti mladia u pokrajnu kuu, a ne u nau! Smeli su se i ona srdito nastavi: - No! Zbilja se ne udimo da opozicija moe praviti takve skandale po ulicama, kad imamo tako loe detektive! Oni vide i to da voa demonstranata moe ui u kuu presvijetloga gospodina! Moda ja, njegova ki, otvaram voama demonstracije vrata i skrivam ih u naim spavaonicama? Moda i moj otac zakljuava demonstrante pred vama da ne biste kojega od njih uhvatili? Ba, krasno redarstvo! Umjesto da traite vode demonstracije po opozi-cijinim kuama, dolazite ovamo, u kuu presvijetloga. Kao da je ovamo utekao. Znam ja zato! Ne usuujete se na ulicu, da ne biste dobili kamen u glavu, zato velite da se voa demonstranata sklonio k nama! No, rei u ocu kakvo to imamo redarstvo! ? Gotovo su propali od straha u zemlju, nad ovom bujicom rijei! Odmah su poli dalje, dok je ona zakljuala ulaz u prizemlje, gdje je uvala svojeg branjenika. Oni su otili prema velikoj vei i tiho okrivljivali detektiva da je zamijenio veu presvijetloga gospodina s jednom od susjednih kua! Tako ih se Zlata napokon sasvim oslobodila i zadovoljno odskakutala u prvi kat, s druge strane dvorita, te javila Vladimiru i Danici to je bilo. On se zabrinuo: - Zlo e biti, gospoice Zlato. Vidjeli su ga ui u vau kuu i kad to jave ravnatelju redarstva, va e otac dati pretraiti svaki kut u ovoj kui! - A ba im ne dam toga gospodina! Vidjet ete da ga nee dobiti! - Nije to tako jednostavno, gospoice! - ree Vladimir. - Na njega ve dugo vrebaju i ako ga nau, bit e 104 relegiran sa sveuilita, a to znai veliki gubitak u njegovom ivotu. On je iz siromane obitelji. - Onda im ga ba neu dati! Samo se pouzdajte u mene. Siromanog studenta neu napustiti, makar me poslali u penzionat! Najednom se u salonima sve trcalo. Nastade buka, a svijee su se palile. Ravnatelj redarstva dobije vijest da je svaka pogibelj prola. Demonstranti su bili otjerani u donji grad. Sve su ulice oko Markovog trga bile ispranjene. Svuda je strailo redarstvo i sada e moi gosti dolaziti mirno u kuu presvijetle gospode. Hitro je to Zlata javila svom zatoeniku i donesla mu Vladimirovu poruku da ostane miran dotle, dok se sve ne stia, a onda e ga Danica ili Zlata pustiti da neopaeno ode iz kue. Presvijetloj gospoi je odlanulo. Spaena je njena veera! Spaen je plan! Napokon e uzvanici doi i ona e im predvesti keri. Gospoa Gari je stupila u svoj budoar da poravna kosu, da ogleda haljinu, kako bi bila potpuno ureena za doek gostiju. Brzo je poslala sobaricu da joj dozove Danicu. Priekala ju je sasvim ureena i smirena. Sve je spremno i sada jo samo mora dati neke naloge neakinji koja je opasnom svojom ljepotom zasjenila keri. Zaboravila je i na Vladimira i na sve ono to je oko nje bilo. Mislila je jedino na predstavu i na to kako e njene keri djelovati na mladu gospodu. Dok je ona ekala Danicu, ravnatelj redarstva ue u sobu gdje su predbjeno internirali Vladimira. - Mladi gospodine, vani su detektivi i jedan moj inovnik. Budete li mirno s njima otili na redarstvo, upisat u vam to u raun. Vladimir ustane i primijeti: - Poglaviti gospodine, neu se opirati, ali prije svega elim govoriti s presvijetlim gospodinom, skrbnikom moje odabranice. elim biti siguran da

je nee zaruiti s nikim drugim. Radi toga sam i doao u ovu kuu, kojoj inae ne 105 bih prekoraio praga. Dakle, dopustite da to uredim, a zatim me moete voditi kamo vas volja! Danica, koja je odmah slijedila ravnatelja redarstva, ula je svaku rije, zatim se pribliila Vladimiru i saopila mu: - Potpuno se slaem s vama. Donijet u vam sama odgovor svoje tetke i ujaka, a dotle e gospodin ravnatelj redarstva biti tako ljubazan ispuiti nekoliko dobrih cigareta u salonu! Uto doe sobarica i javi Danici da je zove presvijetla. - Upravo u pravi as! - ree ona. - Odmah u se vratiti. Mlada, stasita i lijepa djevojka proe salonima i ude u budoar svoje tetke koja je bila sva zaokupljena mislima o svojim kerima, o predstavi, o dojmu to e ih djevojke uiniti na mlade i neoenjene inovnike. Spazivi Danicu, pristupi joj vrlo povjerljivo: - Sluaj me, Danice. Ti e danas nastupiti s tvojim sestrinama kao njihova tetka! Tvoja uloga trai da izgleda mnogo starija. minkaj se starije. Tebi ne treba mamiti vjerenike, jer tu slubu obavlja tvoj imetak. Rekli su mf na generalnom pokusu da si izgledala odvie mlada, pa si zasjenila moje keri. Ostavi prvenstvenu ulogu mojim kerima! - Od svega im srca preputam prvenstvenu ulogu. Neka one prednjae vaim gostima. Mene se predstava ba nita ne tie. - to si rekla? - Rekla sam ono to mislim. Ja veeras neu nastupiti! - Zar si poludjela? - vikne tetka. - Nisam poludjela, nego odluila vie se ne pokazivati ni u salonu, ni na pozornici! Nitko me na to ne moe prisiliti! Presvijetla gospoda se uhvatila za sljepooice, zateturala prema salonu i stala dozivati mua. U tom je dozivanju bilo toliko strave da je presvijetli odmah potrao, zovui za sobom i ravnatelja redarstva koji je s njime konferirao. 106 Valjda nije opet iznova zapoela demonstracija? ena povue u budoar mua, a ravnatelj redarstva Je slijedio. - Evo, sluaj! Danica veli da nee nastupiti! Dakle, na se komad ne moe odigrati! Razumije li to to znai? Presvijetli gospodin Gari otro povikne Danici: - Za pol sata bit e ovdje gosti! I preuzvieni gospodin ban Hedervarv. Danicu ova objava nimalo ne ispuni poitanjem. Slegnula je ramenima i odgovorila: - Neka izvole doi. Moju odsutnost nee nitko primijetiti! I htjede izii iz sobe. Tetka zalomi rukama i zakri joj put, te itavim svojim tijelom pokrije vrata, blijeda i prestraena. Ovo je strasnije od same demonstracije to ju je drala u uzbuenju vie od jednog sata. - Za ime Boje! Ova je djevojka puna zlobe. Nakanila je unititi moju priredbu. Zavidna je mojim kerima, jer tako divno izgledaju na pozornici! Nee im priutiti trijumfa. Kakva zloba! A u svojoj se dui presvijetla previjala od uasa. to e biti iz svih njenih enidbenih nada koje su tako usko povezane s tom predstavom. Ba zato je to priredila da izigra sve ostale ljepotice. Morala je dopustiti Danici da glumi zajedno s njenim kerima, jer je trebalo na pozornici stariju tetku. Jasno je, lijepa se djevojka nee sada naminkati staro. Valjda zato nee nastupiti. Presvijetli je imao posve iste misli. On je tono znao zato je ta predstava i kao skrbnik bijesno zapovjedi tienici: - Mora glumiti, zapovijedam ja, tvoj skrbnik!

- Vi imate dunost, ujae, do moje punoljetnosti upravljati mojim imetkom i mojim ivotnim koracima, ali nitko me ne moe prisiliti da glumim, ako neu. Ravnatelj redarstva odlui da pritekne u pomo oajnim roditeljima pet keri koje ele predvesti oima mladih . neenja i zapita: - Recite, Danice, zato se opirete? Oito je Danica ekala na ovo pitanje. Neobino se 107 spremi na odgovor, stupi u sredinu sobe, pogleda okom u oko tetku, ujaka i ravnatelja redarstva. - Evo, kazat u istinu. Radi mene je iz Praga doao gospodin Vladimir da me vidi. Saznao je da e me danas zaruiti i doao je pod imenom svoga druga. - Vi ste ga ovdje uhvatili i kanite ga odvesti na redarstvo, tamo zadrati, tko zna kako dugo i sprijeiti da poloi posljednji ispit. Ja ga ljubim i im budem punoljetna, poi u za njega. Ali vi traite da glumim i da se veselim, igram komediju, dok vi vodite u tamnicu onoga koji mi je najdrai na svijetu. Eto, neu toga uiniti, ma dogodilo se ne znam to! Rekoh, neu i pritom ostajem. Tako mi pokojne majke i oca!... Na ovu su se zakletvu prestravili i presvijetla gospoa i njen suprug. Ravnatelj redarstva hladno primi do znanja izjavu, uvjeren da Danica nee nikada odustati od svoje rijei. - Demonstracije sam sprijeio - ree tiho ravnatelj redarstva - protiv mladei sam poslao itav odred straara na konjima i stotine aka nisu mogle sprijeiti vae veere. Ova je djevojka, to stoji pred vama, pogibelj kojoj ne' mogu stati na kraj. Protiv nje ne mogu dovesti redarstva! Presvijetli razabere situaciju. Prema Danici su nemoni. Svezani su, okovanih ruku i baeni u prah. Mogli bi jo jedino moliti, prosjaiti, ali im je to onemoguila svojom zakletvom na grobove svojih roditelja. Presvijetla i njen suprug uoe svoju bespomonost. Djevojka je odluno ustala u obranu svog odabranika. Prcgazit e njihove planove i njihove sigurne osnove i nade koje su im bile gotovo na dlanu. Presvijetla gospoa pogleda ravnatelja redarstva i usklikne: - Kako? U tamnicu? Tko je to rekao da e Vladimira odvesti u tamnicu? - Gospodin ravnatelj redarstva ovog je asa to navijestio mojem buduem vjereniku. Rekao je da e ga odvesti na redarstvo i tamo zatvoriti, a daljnje posljedice jo ne znam! Uostalom i ujak je na to pristao i tako odredio. 108 - to? Ja? - vikne presvijetli gospodin. - To nije istina! Ja nisam nita odredio! - Kako? Niste? Ravnatelj redarstva je na vau elju proglasio Vladimira uhapenim, a sada ga namjerava odvesti. Vani ekaju detektivi i inovnici. Bez vaeg znanja ne bi to odredio. - Ali, Danice! - uplete se presvijetla gospoda. - To su oni uinili samo zato da im tvoj Vladimir ne bi pobjegao na trg i pridruio se demonstrantima. Je li da je tako? - obrati se oajna ravnatelju redarstva. - Ba ne mogu" kazati da sam ga zato uhapsio. Ovog mladia treba zatvoriti i kazniti po zakonu! Odsjedit e nekoliko mjeseci... - To je nemogue! Nikako to ne moe biti! - povik-ne presvijetla gospoa. - Jesi li uo? - i pogleda svojeg mua. Smjesta on potvrdi i odluno se okrene ravnatelju redarstva: - Jest, to je sasvim nemogue. Ne mogu dopustiti da ga vode iz moje kue u tamnicu. Sutra bi se rugao cijeli grad da je za vrijeme demonstracija jedan od voda boravio u mojoj kui. Ne, ne, to ne moe biti!

- Ako presvijetli uzme to na svoja lea, onda je neto drugo, no ja smatram da je taj mladi ovjek pogibeljan za mir i poredak u gradu tvrdi redarstvenik. - Nije pogibeljan! T upadne presvijetla. - Vani su demonstrirali, a on je sjedio kod nas! Dakle, nije ni prstom maknuo u toj gunguli! Ne, on nije pogibeljan! Sobarica je dola, kao od Boga poslana i rekla presvije-tloj: , - Javljaju s redarstva da su prve koije s gostima ve na putu. Zadrhtali su i presvijetla i njen suprug. - Danice! Jamim da tvoj odabranik nee biti zatvoren. Pustit e ga na slobodu - ree ujak. - Pustit e ga iz ove kue na slobodu, a negdje za 109 uglom eka ga redarstvo da ga opet strpa u zatvor. Tako luda nisam!... - Gospoica, dakle, kani ucijeniti svoje odgojitelje -ukori je ravnatelj redarstva. - Trai slobodu za svoga studenta i onda e pristati da glumi? - Svatko se brani onako kako zna! - odgovori Danica. - Hoe li pismeno obeanje? - upita presvijetla. - Ne, ali pismenu izjavu koju e potpisati i ravnatelj redarstva i presvijetli gospodin, moj ujak: da gospodin Vladimir moe ostati u Zagrebu tri dana, a zatim otputovati u Prag. I bude li ravnatelj redarstva sutra ovu ispravu pobijao ili odluku ukinuo, tada u ja sama istupiti i opoziciji javiti sve to se ovdje danas dogodilo, neka se itav grad zabavlja! - Ona je izgubljena za vas! - ree ravnatelj redarstva mrko. - Sasvim se predala mislima svog kavalira. Ali presvijetla ne dijeli ogorenje ravnatelja redarstva. Naprotiv, sva sretna vikne: - Dobro, Danice, dajte papira i tinte. Brzo pii! - po-nuka svog mua. Vi ete potpisati, gospodine - ree' ravnatelju redarstva - i ostat ete kod ove odluke! Sama je Danica pourila da donese papir i crnilo i to prije svom odabraniku stekne propusnicu da ga oslobodi zatvora. I odmah odredi presvijetli Gari lliu da ispuni svoju dunost, a Danici ispostavi eljeno pismo. Sama je djevojka stala uz njega i diktirala mu spis. Na izjavu dodae obojica potpise i peat. im se to ispunilo, uzme Danica pismo i smota ga. - No, dakle, sad je u redu! - ree presvijetla. - Sada e glumiti? - Drage volje! - odgovori Danica. - Ali odredi laka-ju da pozove u sobu mladog gospodina koji eka u malom salonu. Tamo je sluga naao Vladimira u povjerljivom razgovoru. 4 najmlaom keri presvijetloga gospodina. Zlata je polio novno pokuala iznuditi neku poruku svojem tieniku, koji je bio u prizemlju, a Vladimir se smjekao, jer se djevojka toliko ivo zanimala za sudbinu njegovog prijatelja. Kad je lakaj javio poruku gospoice Danice, on je odmah ustao i otiao, a Zlata ga je slijedila. eljela je uti to e biti s Vladimirom koji je bio u tako uskoj vezi s njenim uhapenikom u prizemlju. Oboje su stupili u sobu. Gospoa i gospodin Gari su bili vrlo uzbueni, ali prijazni, dok je ravnatelj redarstva zauzeo ravnoduan stav. Danica je kazala glasno i jasno pred svima da je Vladimir slobodan, te mu je predala pismo, to je znailo jamstvo da se moe opet vratiti na svoje studije. Nee ga zatvoriti. - Meni nije najvanija sloboda. - Taj trai jo vie? - uzruja se gospoa Gari. -to hoete jo? - Oprostite, presvijetla gospoo, meni je prije svega sudbina one koju ljubim.

- Do avola! - vikne presvijetli. - Zar vam nije dosta da moete mirno putovati. Jo da vam dadem neakinju na putovanje? - To bi bila odvie velika srea, koja je sada jo daleko. Otvoreno velim da se neu udaljiti odavle tako dugo, dok mi presvijetli gospodin ne zajami svojom asnom rijei da e mi dati za enu gospoicu Danicu - ako to ona eli. - Ovo je vie negoli drsko! Nee prihvatiti slobode, ako mu ne dam djevojke? To je ucjena! Drzovita ucjena! - Presvijetli, oprostite! uo sam da danas namjeravate Danicu zaruiti. To me i nagnalo na to da sam poduzeo ovu pustolovinu. *Htio sam od nje doznati da li je to s njenom privolom. Danica stupi naprijed, te ree: - Sveano vam izjavljujem, tetko i ujae, da nikad neu ni za koga poi, nego za Vladimira. Ako me danas javno proglasite zaruenom s gospodinom vladinim tajnikom Varoviem ili s kime drugim, oporei u to protiv 111 svih propisa i drutvenih obiaja i ekati do svoje punoljetnosti Vladimira! Presvijetli gospodin i njegova ena navale na Vladimira: - Upamtite, gospodine, Danica gubi miraz, ako se uda protiv nae volje. Mladi student se vedro nasmije i pogleda otvoreno u oi presvijetlome i njegovoj gospoi: - Nisam li vam ve o tom govorio, presvijetli gospodine, jasno i glasno, danas, u ovoj istoj sobi? Miraz odbijam! Dok su oni o tom razgovarali, dole su i druge domae gospoice, radoznale, to se tamo dogaa, da sluaju taj udni, njima nepojmljivi razgovor. Mladi, koji odbija miraz! To je udovite, bijela vrana, neto, to im se inilo nevjerojatnim. Sve su zajedno zurile u pristalog, odvanog, mladog ovjeka koji je tako sveano i veselo odbijao miraz. - Meni ne treba miraza! Ja ga neu! - ree on. -Sam u uzdravati svoju enu. Kakva li mladia! - uzdahnu potajno keri presvijetlo-ga. - Upravo bi takva enika trebale, koji ne trai miraza. Jedan se eto pojavio, a taj hoe Danicu, posjednicu tolikog imetka! Zar to nije da svisne od bijesa? I ravnatelj redarstva Ili bio je sav izvan sebe. Sjeao se dobro Vladimira. Zna da je udvarao njegovoj keri Elzi. to bi sve sada uinio za toga mladia kad bi mu htio zaruiti kerku? A on je elio ba Danicu. I ba zato mu nije mogao nikako vjerovati da se ozbiljno odricao njenog imetka. - Svrimo to brzo - ree ravnatelj redarstva. - Moji su detektivi ve javili da koije uzvanika mogu proi sporednim ulicama koje uva redarstvo. - Neu smetati! - ree Vladimir. - Jedino naglasu-jem da se neu dotle maknuti iz ove kue, dok mi presvijetli ne zada rije da nee zaruiti Danice, a ja sveano za112 dajem svoju rije da u, im poloim doktorat, vjenati gospoicu Danicu. Vani, u hodniku, kao da je nastala neka strka. - Sveti Boe - gosti! - klikne presvijetla gospoa. -Zadaj mu tu rije, neka srlja u propast kad hoe. Neka uzme djevojku bez miraza! Sto me se tie! Jo nije presvijetla gospoa dovrila, kad u sobu ude redarstveni inovnik i neto tiho saopi ravnatelju redarstva, pa onda izae, a Ili smueno ree: - inovnik mi veli da se glavni voa dananjih demonstracija skriva u vaoj kui! - to - o o o ? - zapanji se presvijetla, njen mu i njihove keri. Zlata osjeti da je doao red na onoga dolje.

Ravnatelj redarstva razjanjava: - Netko mu je otvorio veu i on je uao. Detektivi su to vidjeli i paze jo i sada dolje, ali se taj mladi nije vie vraao. Jedan je od detektiva otiao u suprotnu kuu, gdje stanuje velemoni gospodin banski savjetnik i odanle je promatrao prizemlje. Vidio je tono u maloj sobi svjetlo i kako tamo sjedi onaj koga hvataju. Detektiv je vidio neku ensku osobu koja je dva-tri puta dolazila dolje k njemu. - U naoj kui? - uzbuni se kuedomaina. - Smjesta dozovite sobaricu koja posluuje u prizemlju! - zapovjedi presvijetli gospodin. Odvanim se glasom javi Zlata: - Sobarica nije nita kriva. Ovih je nekoliko rijei porazilo presvijetlog, njegovu enu, njihove keri. U prvom se asu zaprepatenje pretvorilo u sumnju i bijes. Otac pograbi Zlatu za ramena i upita: - Kako ti to zna? - Sasvim jednostavno, jer sam ja toga mladia pustila u kuu! Ravnatelj redarstva uhvati se za glavu, presvijetla gospoda samo to nije pala, Zlatine se etiri sestre i njihova sestrina Elza s nekim gnuanjem povuku od Zlate, dok je K Mala revolucionarka 113 presvijetli tresao mladu djevojku, kao da ju je elio probuditi iz dubokog sna. - Zar si izgubila sram - ili pamet? - Ni jedno, ni drugo, oe! Vidjela sam gdje neki ovjek, sam samcat, gleda na nae prozore i pokuava otvoriti veu. Mislila sam, valjda bjei pred straarima... - Tako, dakle, ovjeku, koji bjei pred straarima, ti otvara vrata? to si u tom asu mislila, nesretna djevojko? - Mislila sam, kad nekoga straari proganjaju, da je onda sigurno pravedan! - A da je tat - razbojnik, provalnik? - Za ove redarstvo nema vremena! - prostoduno ot-kree Zlata. Danica i Vladimir su okrenuli glave, jedva suzdravi smijeh, dok je itavu obitelj i ravnatelja redarstva ova izjava ispunila krajnjom odvratnosti spram mlade djevojke. Bili su ukoeni i prestravljeni... - Kakve li pokvarenosti! - U naoj obitelji takav izrod! - usklikne presvijetla gospoda zaboravivi u tom^ asu na sve oko sebe, pa se zaleti k Zlati da je udari. Ona se ukloni udarcu: - Oprosti, mama, to sam uinila. Istina je, moda nije po propisima i nije moda dostojno mlade djevojke. Ali ipak sam to uinila, jer nisam mogla drugaije. Ne znam, ali svreno je! - Gdje si se upoznala s tim mladiem? - Dolje, u hodniku, kad je uao u kuu. I opet preneraeni pogledi, poklici, strava i uas: - Nisi ga, dakle, prije ni poznavala? - vikne presvijetli. - Nije ga poznavala, nije ga nikad vidjela, a puta ga u kuu! - ree Nada kao najstarija. - Zar bi bilo bolje da sam od njega primala ljubavna pisma! - okosi se mlada djevojka, pogledavi pri tom Nadu i nianei na pismo koje joj je dobacio na prozor Varo-vi. 114 - Kakve li drskosti! - Ona je propala, propala zauvijek! - Ne, nisam i neu propasti! - branila se Zlata. -Nisam uinila nita nemoralna, ako sam mu otvorila vrata da pobjegne straarima. Zato bi ga navlaili straari? Jer, demonstrira? itava se univerza buni protiv Hedervarvja, pa je on valjda neto i kriv?

- Krasno govori kerka prvog odjelnog predstojnika! - oajavao je presvijetli. - Tko je odgojio ovo dijete? to je to u nju ulo? - Upoznala se sig'urno negdje, na plesu, s nekim opozicijskim fifiriem. I kako je glupa guska, dala si je napuniti glavu njegovim mislima. Uto se javi Nada da uzvrati Zlati prijanji ispad i ree: - Jest, bit e tako, jer inae ne bi itala, kad mi spavamo, opozicijine novine. Odakle njoj te novine? Ne moe ih kupiti da mi ne bismo znale. Sigurno joj to donosi njen udvara! - Lae! Nemam udvaraa. Kamoli sree da ga imam! Opozicijine sam novine dobila nekoliko puta u ruke kad smo kupovali voe. Prodava je smotao vreicu od opozici-jinih novina. Tada sam ih itala i uvijek sam ila kupiti voe da ih opet mogu itati. Eto, sad sam rekla istinu! - Tko te uputio da ita novine opozicije? - Eto, rei u istinu! Uvijek itam u vladinim novinama zapljene opozicijinih dnevnika, pa sam mislila: Ba bih rado znala to to pie opozicija kad vlada brani ljudima itati. Uto se ravnatelj redarstva priblii k presvijetlome: - Dopustite, sac} nam drugo ne preostaje, nego da redarstvo ode dolje, da izvede mladog ovjeka iz kue. Zlata se smjesta baci u obranu svojeg tienika: - Sutra e cijeli Zagreb pripovijedati da je ki presvi-jetloga zatitila vodu demonstracija. Straari su ga izvukli iz kue presvijetloga! Svi se pogledi uprijee u nju, kao strelice. 115 - Takav skandal! - usklikne presvijetla gospoda. -to e, za ime Boje, muu moj? - Tu mogu pomoi samo ja! - ree Zlata odvano. - Ti e pomoi? Ti, nepristojna djevojko! - uzvikne presvijetli. - Skandal! Sramota! Sablazan! - dovikuju joj sestre. Zlata se okrene k njima i ljutito im odgovori: - Znam zato tako govorite! Strah vas je da je taj mladi sa mnom tajno zaruen, pa u se udati prije nego vi starije! Ali, budite mirne, ja u perin prodavati! Taj me ni vidio nije do danas! Brige je njega za ker presvije-tloga. Ima on dosta opozicijinih gospoica. Ne gledaju nas mladii od opozicije! - Zato si mu se htjela preporuiti? Je li? - srdito e Nada, kao najstarija. - Ne treba meni preporuke! Kerka presvijetloga moe dobiti kakvog god hoe inovnika na vladi, jednostavno ga promaknu u vii razred, stvore mu karijeru i - svreno! - Kad bi barem tako bilo! - ree presvijetla - ali i* vladini inovnici danas trae miraz! Dok su se ene svaale, presvijetli je raspravljao s ravnateljem redarstva u pozadini. Nisu se mogli odluiti to bi uinili. - Moram uhvatiti vou demonstracija! - naglasio je ravnatelj redarstva. to bi mi rekao preuzvieni ban Hedervarv, kad bi voa ostao na slobodi! - Sigurno e me osloviti njegova preuzvienost -upadne Zlata - pa u mu lijepo priznati to sam uinila!... Nastade uzbuna. Preneraenje. Zlata je spremna na sve. - Zatvorite gospoicu Zlatu, neka ne doe u salon! -savjetovao je ravnatelj redarstva. - Kako, za ime Boje, kad glumi s ostalim sestrama! - usprotivi se presvijetla. - To je nemogue. Ali dobit e ona to je zasluila!... - Najprije moram glumiti, a zatim u dobiti pljuske! 116 Onda volim samo pljuske, a neka glumi mjesto mene tko hoe! - Zar su se Danica i Zlata dogovorile? - vikne pre-svijetla. Uas je hvatao. inilo joj se kao da nee dugo izdrati tolikih uzbuenja.

- Moja se ki, eto, izrodila! Kako? U koga se uvrgla? - jaukao je presvijetli gospodin. Mlada se djevojka priblii ocu i ljupko mu ree: - Ali, dragi tatice, nisam se izrodila, samo sam se uvrgla u tebe! Jest! Ba u tebe! Zar nisi bio i ti opozicionalac prije negoli to si doao na vladu? - I na sveuilitu si demonstrirao ba tako, kao i onaj dolje, kojeg sam ja zatitila. Zar sam ja kriva to sam od tebe naslijedila opozicijske osjeaje?! U prvom asu j, planuo, ali onda se gotovo nasmije. Sreo se s pogledom Vladimira koji ga podsjeti njihovog razgovora ove veeri. - Samo jo deset asaka i gosti e biti ovdje! - naglasi ravnatelj redarstva. - Vani ekaju moji inovnici da zatvore onog mladia dolje. - I opozicijini novinari ekaju na ovu masnu pikanteriju! - nasmije se Zlata. Gospoa Gari sklopi ruke, te e rezignirano: - Ovo je dijete izgubljeno! Ovako se izraava samo neodgojena opozicijska eljad. Presvijetli je osjeao svu strahotu koja e ga zatei sutradan, kad se itav grad nasmije pustolovini njegove kue. Ne, to se ne smije dogoditi. Nita nije strasnije, negoli kad se opozicija pone rugati. Toga on ne moe dopustiti. Ovakvu politiku pikanteriju nije jo nikada Zagreb doivio! I odluno izjavi: * - Ne mogli dopustiti da se ljudi smiju, kad se prove-zem gradom. Voa demonstracija je pobjegao netragom. Razumijete li? - naloi ravnatelju redarstva. - Recite svojim inovnicima da to nije bio onaj, koga trae, nego moj neak koji silno nalikuje na vodu demonstracija. Tako treba rei svima. A zatim - to zatim? - upita sam 117 sebe zaprepateno. U njegovoj kui sjedi voda demonstracija, a on ne zna to bi s njime poeo! Spasitelj se javi. Vladimir pristupi presvijetlome: - Prepustite to meni, presvijetli gospodine. Rijeit u sve kako treba. Odvest u mladog studenta sam odavle. Naravno morate dopustiti da izaem s njime na glavnu veu vae kue, kao da smo obojica vai gosti ili roaci! Mi emo sjesti u koiju i odvesti se. - U naoj koiji? - upadne Zlata. - Ako dozovemo fijaker, onda e redarstvo turiti u fijaker svoj nos i mojeg tienika pritvoriti. Kad sam ga ve jednom uzela pod svoje pokroviteljstvo, neka mu bude onda i zajamena sloboda. A vi, gospodine Vladimire i on morate zadati rije da o tome, to se dogodilo, neete pripovijedati nikome od svojih opozicionalaca. Tako e stvar ostati naom - politikom tajnom! N&f Primate li? Gospoa Gari bi najvoljela svojoj keri prilijepiti estitu pljusku. I otac bi to takoer elio, ali ipak nije mogao odoljeti, a da se ne nasmije u sebi bistroj dosjeci svoje keri:-Tek sad je opazio da je Zlata njegova prava ki. I on je bio tako drzak i dosjetljiv u svojoj mladosti, dok je ' bio student i opozicionalac. I polako joj je opratao. Rijeila je ovaj teki spor. Brzo pristupi k vratima i dade laka-jima, koji su vani stajali, nalog da se smjesta upregne koija. - Dva ili etiri konja? - upita lakaj. - est! - vikne Zlata napola nasmijano. - Ovakvoj gospodi to dolikuje! - Dva konja! - naloi presvijetli, rumen od prevelikog uzbuenja. Svima je odlanulo, ali nitko nije smiren. Djevojke su se zgraale nad Zlatom, dok su presvijetla, njen mu i ravnatelj redarstva jedva ekali da se izvri nalog, i nestanu im ispod krova voe opozicijskih studenata. ekali su dok se upregne koija, a presvijetli je uzdahnuo: - U mojoj kui glavni voa opozicijskog atva! Je-, dan je palio dravnu zastavu! Njega za mua uzimlje mo- .

118 ja roena neakinja! Drugi je vodio demonstracije protiv mene, a njega zatiuje moja roena kerka! A sada ih obojicu moram sam odvesti u svojoj koiji iz moje roene kue na - slobodu! - A ja, ravnatelj redarstva, moram^ome asistirati! -pridoda velemoni gospodin Ili. - Takva to nije doivjela ni jedna vlada ovoga svijeta! To je strana situacija! - Rekao bih, operetna, dragi moj! - apne ravnatelj redarstva. - To je ono, kad ovjek ima pet keri za udaju! Moj mladi gospodine ree presvijetli Vladimiru. - Ako vas kazni sudbina s pet keri, nee ni vama ii bolje. Pet miraza - pet oprema! Ili ih morate imati, ili morate k vladi, pa komandirati inovnike da ih oene! A <j^ se morate brinuti za karijere petorice zetova! - Krasr^HRotL. - Ja u se protiv toga osigurati, presvijeW gospodine. - Recite, molim vas, kako? t - Kad me izaberu narodnim zastupnikom, predloit u zakon da se enama dopusti ulaziti u zvanja, kako bi se mogle opskrbiti - bez udaje. - Kako? to vi to velite? Zvanje enama? Zvanja u uredu, mislite? - Dakako, presvijetli gospodine. Vidite, kad bi vae keri mogle stei zvanje profesorica i inovnica; ne biste se danas tako znojili i ne biste muili muku. Ne bi trebali itavog ivota misliti samo na to, odakle ete svojim kerima dati opremu i gdje ete nai miraza. Bili biste od toga osloboeni, a u tom sluaju, mogli biste ostati u svojem uvjerenju... dakle, u opoziciji... pjr. Molim vas, dfjte mi mira! Danas je ovaj moj dom tolUo puta uo rije opozicija da e zidine reproducirati \ji rije ba onda kad doe Hedervarv. - A va zakon o zvanju ena nee prihvatiti nikada mladi mukarci. Njima je drae primati miraze i opreme!... ^ Dok su oni o tom raspravljali - gospoda Gari stade razmiljati i onda jpozove k sebi mua. 119 - Dosjetila sam se neemu. Ti e tajnika Varovia jednostavno promaknuti u najvii razred, pa neka on uzme Nadu. Ionako joj je pisao pismo - dakle je zaljubljen u nju. A konano, ona se mora prva udati da slijedee keri previe ne ostare. Nada se mora maknuti, to bre. Elza, koja je prislukivala, stade se buniti: - Oprosti, tetko, meni je danas Varovi zadao asnu rije da e me jo danas zaprositi. - Sto - o - o - ? - uzvikne Nada. - Meni je zadao potenu rije, ovdje, u toj sobi, da e me zaprositi i molio me da dovedem ovamo oca - ali ga nisam mogla nai. Elza je promatrala Nadu kao mjesearka: - to veU? - To je nemogue! Ba se meni kleo, ovdje, u toj sc^rr - Nemoji molim te, lagati! - Nije se mogao tebi kleti, kad je meni, ovdje, u ovoj sobi rekao... I ona je opetovala Varovievu prisegu. Sada se umijea Zlata: - to vam pada na pamet? Jednoj je i drugoj lagao!' Sve je govorio zato da uzmogne u ovoj kui raditi za opoziciju!... im je to izrekla, ravnatelj redarstva se trgne i upozori presvijetloga. Obojica pristupe blie: - ini se da je Zlata u sve upuena. Reci, to zna? I gospoda Gari i svi se oni okupe oko Zlate, puni pitanja. A djevojka potvrdi: - Jest, znam! On je ovamo doao zato, da doeka demonstrante, pa da im dade znak kad treba razbiti prozore na naoj kui. im ovdje bude Hedervarv, dat e im znakove i svi e prozori praskati... ^ - La je to! - upadne Nada.

- Ne govori li ti, Zlata, .iz ljubomora? - upadne Elza. - Oh, ne, on je ba meni sve otkrio i zamolio me da mu pomognem - tvrdila je Zlata. # 120 - Zlata je u vezi sa cijelom opozicijom! - klikne zaprepateno majka. - Dakle, taj je Varovi opasni opozicionalac - upadne ravnatelj redarstva. - Evo, stupio je u vladinu slubu samo zato da moe sluiti opoziciji... - Ovo jedino moe biti istina. Sad ga imamo! -Uhvatili smo ga. Vladimir i Danica se stadoe smijati. Ravnatelj redarstva je ovo smatrao dokazom da je imao pravo i da su oni u dogovoru. Ali se presvijetla stane ogledavati: - A gdje je Varovi? Kamo je? Nigdje ga nisam vidjela! Ni u kojoj dvorani! - Mi smo ga ostavili ovdje, u budoaru - ree presvi-jetli. On, zabrinut, otvori vrata na hodnik i glasno upita: - Gdje je gospodin tajnik Varovi? Sobarica i lakaj, koji su neprestano sami stajali, poure se presvijetlome saopiti da mladog tajnika nisu nigdje vidjeli. Gospodin ih je redom ispitivao, ali uzalud. Nije ga nigdje bilo. Vrativi se, presvijetli zatvori vrata i plaho e svojoj eni i ravnatelju redarstva: - to to znai? Pobjei nije mogao! - Pretraimo sve sobe. Negdje se skriva. - ekajte! - upadne Zlata. - teta je troiti vrijeme. Majko, ula si, redarstvo je zatvorilo sve ulice, dakle e odmah doi gosti. - Ali Varovia moramo nai! - Zlata se brzo pribliila kupaonici u kojoj je zatvorila Varovia, pa e glasno: - Evo, kazat u vam svima. Ne! Varovi nije pobjegao! Gdje bi bjeao on, junak, na jkarakterniji i najodva-niji ovjek to smo*ga ikada upoznali? On je jo ovdje! - Dakle se nalazi na balkonu i odanle daje znakove demonstrantima? vikne preplaeni ravnatelj redarstva i brzo potri na balkon. Ali se vrati istim putem i javi svojem vrhovnom efu i njegovoj eni rezultat istrage. Varovia nema. Bili su izvan sebe. to to znai? 121 - uje, Zlata? Nema ga! Ti si tvrdila da je tu. Reci! - Ona se tajanstveno smijei, dakle zna to je s njime. Govori! Danica je bila upuena u sve, ali je utjela, prepustivi Zlati da radi to ju je volja. A mlada djevojka je ekala, dok je svi zasue pitanjima: - to je? Reci! Zna li gdje je tajnik? Ravnatelj redarstva formalno je moli da kae gdje je Varovi. - On je pod - mojom zatitom! - ree ona trijumfalno. - Krasno! - vikne ravnatelj redarstva. - Zlata je uzela pod svoje pokroviteljstvo svu opozicijinu bandu. Nije li to skandal nad skandalima? - Naravno da je skandal! - upadne djevojka, te vrlo vanim izraajem lica potvrdi izjavu ravnatelja redarstva. - Gtovori! Gdje je? - vikne strogo otac - jer inae... - Oqmah, tatice. Meni je stalo da se to to prije rijei... I rine ruku u dubinu depa svoje bijele haljinice. Svi su zaueno promatrali tu njenu kretnju. - Ona ga ima u depu! - primijeti ironiki ravnatelj redarstva. - Naravno! Imam ga u depu! - potvrdi Zlata, te izvadi klju. - to? Vi ga imate pod kljuem? Varovia? - zaudio se ravnatelj redarstva. - Kako vidite, vrim vanu slubu! Mjesto redarstva - ja zatvaram vae opozicionalce! Ne moete, dakle, rei da sam opozicionalka. Ja sam ga zatvorila i ja u vam ga predati. Ali, on e stupiti pred vas hrabar i odvaan da vam dobaci u lice svu istinu... O, ne boji se on!

Nitko nije sumnjao u to da je Zlata sakrila tajnika. Ali kamo? Svi su ekali. S dostojanstvenim korakom ode ona prema nevidljivim tapetnim vratima kupaonice i rine klju u bravu. - Kupaonica! - apne presvijetla. 122 Ravnatelj redarstva snebiva se i zagleda u bravu. - Ova djevojka nije prisebna! To se ne da podnijeti! - vikne mati. Danica, u kutu sobe, apne svojem Vladimiru: - Sad me uistinu zanima to e Varovi. Drugo mu nee preostati, nego da se ustrijeli. - Kad bi revolver bio puna kesa!... Svi su zurili u vrata to ih je Zlata otkljuala. Malo zatim ona vikne u kupaonicu: - Izaite, junae opozicije! Na sunce! - I svima kaite u brk to je bilo. Ha'jde, junae, na svjetlo! Svi su ekali u napetosti. On jo nije izlazio. Dok je Danica htjela Varovia spasiti kroz kupaonicu i otii dolje, te kad su mu s one strane dolazile Nada i opet Elza, on im je zadavao asne rijei da e ih zaprositi, samo da brzo odu po presvijetloga i velemonog ravnatelja redarstva da ih se oslobodi. Tada je stigla Zlata i nesretnika zakljuala s jedne i druge strane. Time se htjela osvetiti mladom tajniku za onih nekoliko asaka to joj je na balkonu i na verandi govorio o svojoj ljubavi koju on nosi u srcu, prema njoj, ve pol godine i tri ulicama grada i Zri-njevcem za vrijeme glazbe i eka dok ona doe da je vidi!... Punih mu je deset asaka Zlata vjerovala, dok se nije stao zaplitati, a bistroumna mlaahna djevojka brzo je sve prozrela. Odmah je Zlata znala da Varovi nije nikada nje ni vidio, a ni njene sestre, ni Danice. Doao je po komandi oca da prije same sveanosti upozna Danicu i s njome se vjeri. Trebalo je bogatu ljepoticu maknuti s puta starijim kerima presvijetloga, koje tako eljno oekuju enika, a ovaj znai - opskrbu za ivot. Zlata ga je zatvorila u kupaonicu da sebi priskrbi zadovoljtinu za ono to je povjerovala njegovim laima. Ali, djevoje je htjelo imati javnu zadovoljtinu! Varovi je bio nacistu da mu se Zlata osveuje. I sjedio je tiho da ga nitko ne primijeti. ekao je svoju sudbinu. 123 Znoj ga je oblijevao od straha, to li e biti, kakva e ga sudbina zatei. Sve mu to ne bi bilo tako jezovito da mu nije prijetio gnjev presvijetloga i presvijetle gospoe. Zadavao je potene rijei i Nadi i Elzi da e ih isprositi samo zato, kako bi ga pustile pobjei u miru. Zar su se u ovoj kui protiv njega urotile sve djevojke? inilo mu se, da je tu neki zakleti dvor, po kojem su se kretale vjetice, igrajui se njegovom sudbinom. Tako je on razmiljao, oslukujui hoe li mu tko otvoriti vrata ovog zatvora. Uzalud! Nitko nije doao, a on je sjedio u kadi za kupanje. Iza dugog vremena uo je korake. Krv mu se sledila u ilama. uo je glas presvijetle gospoe... Zatim glas njegovog efa, plemenitog Garia, malo iza toga Danice, pa ravnatelja redarstva... Srsi su ga prolazili, a strava mu se uvukla u kosti. Prislonio je uho na kljuanicu i sluao, sluao sve to se tamo dogaalo... uo je kako ravnatelj redarstva oslobaa zatvora Vladimira, zaslugom Danice, zatim kako oslobaa nekog drugog, nepoznatog mladia, dolje u

prizemlju, na Zlatinu intervenciju. A sad, na koncu, sluao je zapovijed presvijetloga da Vladimiru i Zlatinom tieniku upregnu koiju! Oh koija!... Koija bi bila sada vie vrijedna od trokatnice! Tako bi rado otiao odavde pjeke, kad bi mu otvorili vrata! Uzalud. Tada razabere okolnost koja ga utjei. im ode Vladimir sa svojim drugom iz prizemlja, ostavit e ovaj budoar i ravnatelj redarstva, i presvijetli i djevojke. Moda e se njega sjetiti Danica, smilovati se i pustiti ga na slobodu. Samo da dotle ovdje u sobi nitko ne spomene njegovo ime. Samo to ne! Ali, kao da je sve zakleto. uo je svoje ime... Zazeblo ga je u dui. Poeli su ga traiti. O Boe! Hoe li ga ta osvetljiva, mlada djevojka odati? Jest, smijala se i kazala svima da zna gdje je on! 124 Priinilo mu se da se tu kupaonice slijeva po njegovim leima... Svreno je! U tami kupaonice mu je sve jasno. Evo, sada e nad njime puknuti osuda. to da radi? Ne da se samo ovako u ruke efu! Ne! Neto mora uiniti. Ali to?... Vjeno je uo okretanje kljua kojem se toliko radovao. Sad mu je, kao da netko kljuem vrta njegovo srce. Uas ga spopade od Zlatinih rijei, kojima ga zove junakom opozicije i navjeta kako e on u lice svima rei svoje opozicijsko uvjerenje... Oh, to je strano! Osjeao se kao u vrelom kotlu u koji ga je gurnula osveta djevojke, koju do danas ni poznavao nije! U strahu i trepetu trai ovjek u mislima zaklonite. Kamo i kako bi se oslobodio? Kojom da se dosjetkom poslui? Jednom je ve danas pao u nesvijest. Drugi put to ne moe uiniti, jer e odmah primijetiti. Mukarac ne moe u jednoj veeri dva puta pasti u nesvijest. U budoaru ekaju presvijetla gospoa, njegov ef i ravnatelj redarstva. Ne! Tu se vie ne da nita postii! Oh, zato nije sad ena! Mogao bi padati i po deset puta u nesvijest. A kad bi to jo i pokuao, ravnatelj redarstva bi mu sigurno stavio lisiine na ruke i odveo ga na redarstvo, kao okorjelog opozicionalca koji se tako glupo pretvarao. to da uini? to? O-o, Varoviu! Gdje su tvoje dosjetke sa sveuilita? Gdje su dani kad si znao zavarati svoje kolege da si bolestan, nemoan, bjesomuan i i... Ha?? Boe!! Vrata su otvorena! Znoj ga probija. Mokar je, kao da se u kadi kupao! Zagrabi bijesno u kose kao da bi htio silom izvui iz glave neku zgodnu misao... Poludjet u - ree on sam sebi. - Poludjeti! Drugo mi ne preostaje! Poludjeti! to? Ha!! Sva mu dua klie, a dah nestaje... 125 Sto mu gromova! Kako se nisam tome prije dosjetio? Da - da, to nije enska bolest. To mi moraju vjerovati!... * I kako je hvatao svoju lijepo, glatko poeljanu i zalizanu kosu, ve je sve gotovo, smiljeno. Najdulju povue preko ela i oi... A pritom skupi u ustima sline i pusti ih niz usnice... Iskrivi lice... Otkopa svileni bijeli prsluk ispod fraka... dodue nije pristojno, ali to pristaje ulozi koju je odabrao. - Hajde, junae! - zovne Zlata. - Recite*im u lice to mislite o Hedervarvju! Presvijetli i ravnatelj redarstva okrenue se brzo na prozore i - vrata. Sve je zatvoreno

Varovi izlazi... polagano... bulji u stijenu nasuprot... prevre oima... iskrivljuje pogled... stupa na prag... Stoji... Isprui vrat i zuri... Djevojke ciknu i povuku se natrag. Presvijetla krikne. Njen mu ustukne. - Ravnatelj redarstva zamiri, zabode pogled u nevjerojatnu prikazu... U prvom se asu nitko nije mogao snai. I Zlata je bila iznenaena... zablenuta, sa-mo se Vladimir sagne k Danici i neto joj apne... - Sveti Boe! - zadre presvijetla gospoda, gledajui as ravnatelja redarstva, as svog mua. Nitko nije odgovarao. Njene su se keri povukle u kut, kao prestraeno stado ovaca. Htjele bi pobjei iz sobe, ali prizor je mamio njihovu znatielju. Nekoliko je trenutaka vladala tiina. Samo se ulo dahtanje mladog vladinog tajnika ija je prikaza izazivala stravu. Osjea da je dobro pogodio i vrsto odlui ostati u ovom stavu i nita ga na svijetu nee probuditi iz ovog ludila... U dui se gotovo smije, jer je tako iznenada pronaao put iz ove kue. Sprava, koja lei u oima djevojaka iv je dokaz to e biti. Nijedna nee vie traiti da odri svoju asnu rije i da se s njome zarui. Jedino ga uznemiruje prodirljivi pogled ravnatelja redarstva. Zar taj lopov nasluuje odaile ludilo? Ali Varovi 126 uva prisebnost duha. Isprui ruke, rairi prste, zaokrui oko sebe i poluglasno mrmlja: - More - je burno... ljubiice su oblane... Zato se ljulja ova laa??! I stade teturati, kao da stoji na palubi, usred bure... Onda vikne: - Jooj! - Joooj! - Upomo-o-o-o-! Bjee djevojke, a presvijetla i gospoda se pomakla dalje. Najednom spusti glavu, pogleda prema djevojkama i apne: - Jooj! - Krokodili me gutaju... Krokodili na Nilu... Jo se vie djevojke povuku natrag,, a presvijetla prie k muu, pa opet ravnatelju redarstva: - Za Boga! Poludio je! - Zar ne vidite!? - Jo ne vidim tono - ree ravnatelj redarstva. -to misli presvijetli? - Ako je lud - sveite ga!... Opasnost je prijetila od ove primjedbe. Najednom Va-rovi potri prema Nadi. Ona krikne od straha, ali se on baci pred nju na koljena: - Oh, krasotice! Ljubim vas do smrti! Potena rije, jo danas u zaprositi vau ruku u oca!... Boe! To joj je ve danas jednom rekao, ovdje u toj sobi! Nada se povue do vrata, a Varovi nastavi kao da je sada prvi put u ivotu vidio Elzu. Skoi k njoj i uzvikne: -v Oh - najmilija i ljubljena djevice Otelijo! Budite mi enom! Potena rije--jo danas u vas zaprositi u oca. | Djevojke dru i ciku, presvijetla strepi, presvijetli je u strahu, a to je s ravnateljem redarstva? To Varovi eli vidjeti, ali se ne usudi okrenuti. A ravnatelj redarstva uti i uti. Presvijetli je zamiljen. Danica i Vladimir neto apu... A Zlata? to ona? Podboila se o kukove i uskliknula: 127 - No, taj se razumije u teatar!... Vidite li to? - Ovo - on glumi? - upita presvijetla, ne vjerujui.

- Lud je! Lud je! - viu Nada i Elza, i ostale, mlae keri presvijetloga. - Vidi se da je lud! Otpremite ga odavle! - Zlata mu se osveuje, pa zato veli da glumi. - On je poludio, siromah! - veli druga kerka. - Ako gospoica Zlata veli da on simulira - onda to evo - vjerujem i ja! - On simulira! To je opozicijina metoda! Svi su pogledali u ravnatelja redarstva koji je izrekao taj sud. 4^ Varoviu je jasno. Zlata se osveuje i dalje. - Ipak e ulogu odigrati. Opet je nadoao na novu ideju. Baci se iznenada k Danici, uhvati djevojku za ramena kliui: - Ljubim vas, ljepotice! Neu vas vie pustiti do smrti!! ujte moju ljubav! Dok se ona htjela osloboditi zagrljaja, on joj neto u uho apne, kao da joj tobo govori neke ljubavne rijei. Njegov je apat saopio Danici: r - Neka Vladimir kae da mi to esto dolazi... I pusti Danicu, pokloni joj se do zemlje, rekavi: - Uzet u vas za enu, potenalfcoja rije! A onda se trgne natrag i kao da se nekoga prestraio, potri u kut, i sakrije se viui: - Jedan hitac - i svreno... Revolver - i segne u dep... Vrisnule su djevojke i presvijetla. A njen mu i ravnatelj redarstva potre k njemu. Danica saopi Vladimiru to mu je isporuio nekadanji drug... Dotle se ravnatelj redarstva uvjerio da Varovi i nema oruja. Vladimir pako odlui priskoiti mu u pomo i pristupi presvijetlome i ravnatelju redarstva: - Moram vam saopiti neto vano. Gospodin Varovi mi je suuenik. Dva puta ga je za vrijeme njegovih studi128 ja na sveuilitu pograbilo takvo stanje. On, naime, boluje od neke vrsti - kronine paralize... - Pa-ra-li-ze! - dahnue djevojke i njihova majka. Zapanjenost prede budoarom. Djevojke su se uzgibale, a presvijetla tiho usklikne. Nada se okrene Elzi i apne ironiki: - Preputam ti ga! - Ti ima prednost! Tebi je pisao pisma! - odgovori ova zlobno. Ravnatelj redarstva se najvie zanimao za ovo stanje i stade ispitivati Vladimira. Ovaj ga ja uvjeravao da ga je ve vid^ u nastupu takvog ludila. Tada je poeo govoriti nevjerojatne stvari. Nikoga nije prepoznavao, a kad je Sao ulicama, svakoj je dami na potenu rije izjavljivao da e je uzeti za enu. - Vi, dakle, mislite da se on ne pretvara? - upita ravnatelj redarstva. - Nikako se ne pretvara, rekoh,_ve sam ga vidio ovakvog. Ipak je ravnatelju redarstva bilo sumnjivo zato ga je Zlata zatvorila u kupaonicu. Oito mu se htjela osvetiti. To je jasno, a djevojkama je na potenu rije obeavao enidbu. To ine mukarci pri, potpunoj svijesti, kad ele postii neki cilj. U ovom je sluaju Varovi po svaku cijenu htio postati zetom presvijetloga gospodina - pomisli ravnatelj redarstva. Nita mu nije jasno, a ipak, ne moe vjerovati ovom ludilu i povue u kut presvijetloga, pa mu ree da Varovi oito simulira. - Sasvim iskljueno - povie presvijetli. - Ta gledajte ga, oi, pjena nk ustima - iskrivljeno lice! - Taj je Vladimir opozicionalac, a Varovi je s njime u vezi. Poto smo ga uhvatili, on se boji da emo ga presluavati i od njega izmamiti tko je sve jo meu voama opozicije. Zato se Varovi prikazuje luakom, a Vladimir ga spaava. - Da, to bi jedino moglo biti, ako uistinu glumi. Svr9 Mala rcvolucionarka

129 eno je. Neu dopustiti da nas dri za budale! - ree glasno. - Napokon imam opozicijskog vodu demonstracija u ruci - ree ravnatelj redarstva - dakle, ne dajte da mi pobjegne. Presvijetli odmah pristane i ree vrlo strogo, kao da je posve uvjeren, da Varovi glumi: - Neka ravnatelj redarstva vri svoju dunost. Ovog simulanta odvedite i smjesta zatvorite u samicu. Varoviu se priini da e g2#uhvatiti prava pravcata nesvjestica. ^Pod njim je pukla zemlja. Svreno je! Svemu je zauvi-jeK kraj i konac. Nikad vie napolje. Na dnu ponora lej njegova karijera. Ravnatelj redarstva izvri zapovijed svojeg pretpostavljenoga pa ode pozvati iz hodnika detektiva. Tek to je htio izai na vrata, sukobi se s lakajem koji dode sav blijed i preneraen: - Presvjetlosti vae! Presvijetli gosti su tu!-- ^ - Dobro, dobro, evo nas - ree kuedo macin. - Gdje je detektiv? - upita ravnatelj redarstva lakaja. - Dolje u vei uva goste... - Zovni ga gore! Jedva to se jedan lakaj povukao, bane sav blijed drugi: - Preuzvieni gospodin ban grof Hdervarv!!... Skamenili se svi! - Preuzvieni ban ve ide stubama!... - Sveti Boe! On ide, a mi ga ni jesmo doekali dolje! Sto radi taj ravnatelj redarstva? - vikne izvana neki glas. - Ban dolazi sam!! Najednom se digne u budoaru nevjerojatna krika. Varovi se zaleti k prozoru i vikne iz svega grla: - Dolje, maaroni!--Abzug Hdervarv!! - Abzug!! 130 Na ustima je osjetio aku ravnatelja redarstva kako mu gura rupi u usta. Onda opet osjeti kako su ga uhvatile neije ruke i dave ga., - Upomo! Luak! Luak! - vie domaica. - Preuzvieni ide - najavi opet prestraeni lakaj. Strava... Svi potre u salon. I presvijetli, i domaica i keri, dok je ravnatelj redarstva molio usrdno Vladimira: - Dragi gospodine! Molim vas, pomozite mi! Uinite uslugu za uslugu. Drite ovu ludu, zaepite mu usta, moram biti prisutan doeku bana. Grozno! to e rei da me nema? Pomozite i drite luaka! Jest - imate pravo, sad i ja vidim da ima kroninu paralizu. Kako bi se inae .usudio vikati Abzug Hedervarv! Molim vas, preuzmite ga i pazite da ne bi doao do daha. Smjesta u poslati po kola da ga odvezu... Samo pazite da ne vie. Bilo bi strano, dok je preuzvieni u kui... - Pouzdajte se u mene! Opet je lakaj na vratima hodnika javljao: - Po zapovijedi presvijetloga gospodina koija je upregnuta! Ravnatelj redarstva klikne radosno: - Ah, to je koija za vas gospodine Vladimire i za onog, dolje, u prizemlju. Molim vas, uinite mi tu uslugu, uzmite ovog luaka sa sobom. Obeajte mi! Samo, za Boga, da ne vie! - Nee, makar mu morao u usta zarinuti svoju pesnicu. Ne bojte se! Uutkat u ga ve radi sebe i mojeg druga iz prizemlja. U mojem je interesu da taj ostavi ovu kuu bez daha i glasa! Varovi klone ofcnemogao na pod. Ravnatelj redarstva prestraeno ree: - U vas se pouzdajem, mladi ovjee. Ako elite dobiti neakinju presvijetloga s njegovom privolom, onda ga otpremite kui tako da nitko o tom nita ne sazna.

- asnu rije, da e me ujak dati Vladimiru? - ujed-nom se uplete Danica. 131 Ravnatelj joj prui ruku: - eni se rije ne kri! - Upamtite, gospodine - opet e Danica. - Vladimir spaava vas i presvijetlog mi ujaka jezovite pogibelji, da Varovi ne bi Hedervarvju priredio demonstracije u domu banovog odjelnog predstojnika! Zlata pristupi k Varoviu koji je leao na podu: - No, sad se dignite, vi laitorbo! Nemojte misliti da mi je ao, to je la da me ljubite! Takvu spuvu od ovjeka ne bih nikada u ivotu mogla ljubiti a niti uzeti za mua! Htjela sam da upamtite kad ste lagali, meni, Zlati, kao to laete drugim djevojkama! Sramite se! On podigne glavu i ree: - Uistinu se sramim, gospoice Zlato i molim, bacite me to prije iz ove kue! Ovakva nitarija nije vrijedna da bude u vaoj blizini. Molim vas, to prije s ovakvim u-ftom na ulicu! - Ova e vam se elja ispuniti, samo je teta to ete se voziti s dva tako potena i vrijedna mladia, kao to su gospodin Vladimir i onaj student kojeg uvam dolje u pri' zemlju. On se podigao, brzo poravnao kosu, skopao svoj prsluk. Vladimir mu pomogne smijui se: - Tvoja je karijera u vladi unitena! Ali naao si novu karijeru. - Ne zbijaj sa mnom ale. Dosta mi je! - gotovo e plano Varovi. - Sasvim ozbiljno kaem - idi u kazalite. Ima divan glumaki dar! - Vi ste pravi Fregoli - ree Zlata. - Glumili ste cijelu veer, svakih pet minuta drugu ulogu! - A sada, hajde! - ree Danica. - urite se dolje. Odvest u vas malim stubama da se ne biste sreli s gostima!... Vladimir se sjeti da mu je ostaviti ovu kuu. Okrene se k Danici i pogleda je toplim pogledom: 132 - Smijem li doi sutra da se s vama oprostim, ljubljena? - Jest, doite, nema straha, imamo i pismenu dozvolu i asnu rije redarstva! I sad mu prui pismo koje su potpisali ravnatelj Ili i presvijetli ujak, a on ga prije nije htio uzeti. Zlata e nasmijano Varoviu: - Gospodine luae, sad u vam napokon otvoriti vrata. Pola je prva, otkljuala izlaz na male stube i sila dolje. On je trao za njom od straha, kao da e ga netko zaustaviti. Danica je s Vladimirom slijedila. Kad su stigli u hodnik, Vladimir prihvati ruku svoje ljubljene i prinese je k svojim usnama. Izmijenili su nekoliko toplih rijei ljubavi, dok je Zlata potrala naprijed, otvorila vrata sobariine sobe i najavila neobino glasno svojem tieniku: - Dakle, gospodine, vi ste slobodni! Va vam tamniar otvara irom vrata! Moete ii kud vas volja! - Prvi me puta u ivotu ova sloboda odvie ne veseli! - odgovori on. - to? Zar i vi brbljate kojeta? Mislite li da vam to vjerujem? U svakom od vas ima neto od Varovia. to me gledate? Pitajte svojeg druga, gospodina Vladimira. On e vam ve rei to mislim! Dakle, sad uzmite svoj eir i brzo s nama u dvorite. Tamo vas eka koija presvijetloga gospodina!... - Vi valjda mislite, eka me redarstvena koija? - Ne, dragi -' pojavi se sada iza Zlate Vladimir. -To je prava pravcata koija njegove presvjetlosti u kojoj emo se mi dva odvesti u pravu slobodu. Ovo je udo skovala ova draesna gospoica!...

- I vi udvarate? - okosi se Zlata na Vladimira. - Da mi to niste vie rekli! Ni od koga vie neu uti ni jedne jedine rijei udvaranja! Sad znam kako vi mukarci laete 133 djevojkama! Ali brzo, da se ravnatelj redarstva ne predomisli! - Ovim ljudima s vlasti nije nikada vjerovati! Mladi izae zajedno s Vladimirom i Danicom iz prizemlja u dvorite. Na pragu su se oprostili s djevojkama i pohitali u dvorite gdje ih je ekala upregnuta koija. Varovi poe s njima utei. Njemu je bilo glavno da to prije izae ispod ovog krova i vie se nije osvrnuo ni na Zlatu ni na Danicu. Trojica sjedoe u elegantnu koiju nad kojom se raskrilio crni konati krov. Koija u livreji nategne uzde, koija krene ispod svoda vee na ulicu. Tamo stoje detektivi i straari. Oni se duboko poklone... Nisu slutili koga to vozi livrirani koija u otmjenoj koiji presvijetloga gospodina... Kad se koija provezla ispred palae presvijetloga gospodina, Vladimir oslovi svoje drugove: - Napisat u u starevianski list feuilleton pod naslovom: Maaronska pustolovina dvojice opozicionalaca i jednog renegata. To si ti, Varoviu! p. - Molim te, daj mi mira. Meni je svega dosta! Ja sam uniten. Lei u u postelju i pozvati lijenika, neka mi napie svjedodbu da teko bolujem... - Od kroninog lova za bogatom enom! - A kad tamo, nisam naao bogataice, nego sam izgubio i karijeru!... - Pravo ti budi! Zato si okrenuo opozicijski kaput. - Svrio sam! - potiteno e Varovi - moram se zahvaliti na slubi. Zna li to, Vladimire? Iskazao sam ti veliku uslugu i odrekao se veleduno tvoje vjerenice. - Ha, ha! - prasne mladi u smijeh. - Tebi uistinu manjkaju tri kotaa u glavi! - Daj da dovrim! - upadne Varovi. - Pomogni mi! Neu vie kod slubenih ljudi dobiti namjetenja. Ne bi li me preporuio kojem opozicijskom advokatu za kon-cipijenta? - Hvala lijepa, opoziciji treba karaktera! No velim ti, 134 naui nekakvu ulogu, pa idi kazalinom intendantu. Glumac si kakvog ne rodi tako brzo ova zemlja. Velim ti posve istinski. Na pozornici e nai svoju karijeru, ne zaboravi to sam ti rekao! Rije mu prekine buna krika. Val mladei nagrne prema koiji, urnebesno viui: - Abzug! Abzug Khuenov trabant! Abzug maaroni! - To demonstriraju protiv nas? - zaprepateno upita Varovi. - Poznaju koiju^ i livreju - odgovori Vladimir - a ne znaju kakve linosti tu sjede! - Joj, to e biti s nama, Vladimire! Uzmi me u zatitu! - molio je vladin tajnik. - Ah, idu straari! Oni e nas obraniti! - Stanite - naloi Vladimir koijau, otvorivi vrata koije. - Ne dam straarima te poasti da brane mene! Si-imo! - Ali demonstranti! - plaio se Varovi. - Neka tebe koija odveze kuci, a mi emo se dvojica ve pobrinuti za sebe. Detektivi priskoe mladiima koji su izili iz koije da im pomognu. U mraku nisu vidjeli njihovih lica. Varovia koija odveze dalje, a Vladimir sa svojim drugom ide, rekavi detektivima: - Ostavite nas! Mi dolazimo od presvi jctloga i stanujemo u toj kui.

Odmah se obojica upute u veu. Nisu imali straha od straara da e ih prepoznati, jer je Vladimir u depu imao jamstvo ravnatelja redarstva, pa ih ne bi mogli zaustaviti. U vei su stajali neto vremena sa svojim drugovima, a kad su straari opSt okrenuli k demonstrantima, mladii pohitae u Dalmatinsku ulicu. Tu su nali na okupu nekoliko aka kod Vladimirove majke. Ovi su im nabrzo ispripovijedali to i kako je sve bilo na demonstracijama kad se najednom voa izgubio u maloj ulici Gornjeg grada. - Htio sam spasiti Vladimira iz opasne kue - ree on - ali sam dospio u zatvor jedne draesne djevojice. 135 - O, o-o - to je to? - Pripovijedat u vam sutra! Sad imamo vanijeg posla! Imade li uhapenih? Koliko? Raspravili su brzo i najpotrebnije. Tad stigoe drugi aci s vijestima o toku demonstracija. Vladimir je ostao s njima vijeati dok je njegov drug otiao k svojim demonstrantima po ulicama grada. Ujutro, oko tri sata, vratio se, te ispripovijedao Vladimiru kako su demonstracije zavrile. Kad su se spremali lei, obojica su utjeli. Svaki je bio zabavljen svojim mislima. Najednom Vladimirov drug sjedne na postelju i upita: - Reci, molim te, tko je ona draesna djevojka koja me zatvorila dolje u prizemlju i tebi nosila moje poruke? - Ne smijem rei! Zatraila je od mene potenu rije! - ta-a? Taji preda mnom ija je? No - onda ve znam svoju sudbinu. - Sudbina, valjda, nije vezana s njome? - Sudbina mojeg ivota nije, nego sudbina moje male simpatije... Kad je traila da je zataji preda mnom, onda^ je sigurno maaronska ki. Time je sve propalo! Vrlo je draesna, vrlo neobina, zar ne? - To misli o njoj i sva obitelj presvijetloga gospodina. Zna li kako je zovu: Revolucionarna! - Ti e se sutra sastati s Danicom? Onda te molim da joj kae neka kae toj maloj revolucionarki da je neu nikada zaboraviti! - Mislim, to e je vrlo veseliti. Ovo je sve to ti smijem kazati. CILJ IVOTA SIROTE DJEVOJKE Gore, u vrlo raskonim salonima odjelnog predstojnika Garia, u svjetlosti starih kristalnih lustera, s modernim aruljama, nizaju se dame. Mlade u svijetlim svilenim haljinama ili od tekog kamira, a starije ute tekom svi136 lom tamnih boja. Djevojke lepraju u haljinicama od pahuljastih tkanina po kojima se prosulo ukrasno svjee i umjetno cvijee. Gospoda nose frakove, a aristokracija arolike odore. Domaica i njen mu vode uzvienog gosta Hedervarvja u dvoranu gdje e se odrati program veeri, a keri kuedomaine odigrati aktovku o kojoj se ve toliko govorilo u drutvu i pisalo u slubenim novinama. Neto se nervozno ogledavao Hedervarv. Oito nekoga trai meu gospodom. Sav znojan i blijed, ulazi sada ravnatelj redarstva i sretne strogo pitajui pogled svojeg bana. Znao je da ga taj pogled izazovno poziva na red zato ga nije dopratio u ovu kuu - ve ga prepustio svojim inovnicima. A nije ga doekao ni u vei Garieve kue. Odmah Ili prie banu pa mu vrlo vanim izraajem lica ispripovjedi: - Preuzvieni, naiao sam putem u banske dvore, okom u oko, na vode demonstracija - upravo u asu kad su htjeli izvesti urotu protiv vas i napasti vau koiju, tada sam ih osobno, svojom rukom, ppgrabio, izgurao u jednu veu i revolverom u ruci prisilio da se ne maknu, a svojeg sam detektiva poslao da negdje nade telefon i javi neka dou po urotnike.

Naravno, prolo je toliko vremena da sam morao zakasniti, ali da nisam ostao tamo, oni bi sigurno izveli svoju namjeru. - Kako ste saznali to su nakanili? - Prepoznao sam u jednome od njih poznato lice voe demonstracija. Sinulo mi je da se ovaj pred kunom veom sigurno dogovara s drugovima neto vano. Skoio sam iz koije i odmah sam ga na licu mjesta prisilio na priznanje. - Koliko je bijo urotnika? - Tr - trojica! - Jeste li ih uhapsili? - Dao sam ih smjesta odvesti svojom koijom na redarstvo. Presvijetli i njegova ena, sluajui ovu referadu, trnuli su kod svake rijei da se ne bi ravnatelj redarstva kojom 137 rijei zabunio i spomenuo neto o trojici mladia koje je presvijetli u svojoj koiji dao odvesti na slobodu. Hedervarv je brzo prekinuo razgovor i odmah ljubazno zamolio kuedomaicu da predstava zapone. Kuedomaini jo nisu nikad primali bana i visoke goste s toliko smuenosti. Gosti su bili uvjereni da brani par danas mori osobita trema, sigurno zbog nastupa vojske njihovih keri. Polagano se stiavao razgovor. Svi su sjeli na poredane stolce i okrenuli lice prema maloj pozornici, u dnu velike dvorane za primanje. Presvijetla gospoa zadre. Sjela je postrance pozornici, zatiena zastorima, da moe licem u lice promatrati svoju publiku. Zastor se lagano dizao. Na pozornici bijae Nada, kao mlada domaica. Spremala je kuu i nareivala sluavci i slugama. Govorila je vrlo dobro i jo se bolje snalazila u ulozi mlade gospoe koja je oekivala u kui svojeg mua i brinula se samo zato da bi muu ugodila. Razvija tu itavu filozofiju uputa to sve mora initi mlada ena da usrei svojeg mua i -promakne njegovu karijeru. U tu je svrhu razgovarala na telefonu s ocem koji bi mogao njenom muu izraditi da to bre avanzira navie! Dok je sve to Nada igrala na po-' zornici, presvijetla je promatrala svoje muke goste. Svi su upiljili poglede u njenu najstariju ker na pozornici. Svi do jednoga gledaju samo nju. Nitko od njih ne moe ni trenutka promatrati koju djevojku meu gostima. To bi bila krajnja neuljudnost, nemogunost. Takvo se neto ne bi usudio uiniti nijedan mukarac. Dok je na pozornici govorila Nada sama samcata, svi su bili prisiljeni gledati nju, i tako protiv svoje volje opaziti da je vrlo skladna, ljepu-kasta, spretna, elegantna, mila i dobra, a za mua dirljivo zabrinuta. A tek za njegovu karijeru! No, ovo im mora probuditi pamet! - Ovo mora djelovati na njihovu glavu - razmiljala je presvijetla, promatrajui mladu gospodu, pa opet glednuvi svoju ker. Znala sam kako u prodrijeti meu mlade enike! Samo tako ih se moe prisiliti da se sjete kako bi bilo pametno uzeti za enu njenu kerku Nadu. Odredila je da ona u 138 aktovci najdulje boravi na pozornici, sama - da je to dulje gledaju. Ona se mora prva udati! Dakle je piscu naloila ovakav prizor. Vrlo je pozorno promatrala lica mlade gospode redom da bi odgonetnula na kojeg djeluje Nada najvie. Sokolovo joj oko spazi nekog plavokosog mladia ije se lice stalo rumenjeti, a oi kao da je zapalila neka svjetlost! Taj mladi ve griska udicu! - misli gospoa u svome skrovitu. Ve je istraivala u mislima u kojem je uredu, koliko moe imati plae i kakva mu je obitelj. Pomalo se sjeala mladog inovnika s drugih zabava. Ali pogleda i one druge. Moda se koji od njih jo vie zagrijava za Nadu od ovog plavokosog? Svi su vrlo pozorni, svi zagledani u Nadu, ali koji najvie? Opet taj plavokosi! Pa dobro!

Na pozornicu stupa druga ki po starosti. Ponovno motri majka mlade ljude. Tamo u dnu ima neki tamnokosi koji se maknuo. Ve ga je uhvatila pogledom. Zato se mie? Stvara li druga ki tako velik .dojam na nj? Ispruio je glavu. Zato bi to uinio nego da je bolje vidi? Hoe li se i taj rumenjeti, kao onaj plavokosi koji gleda samo Nadu! Ne, taj se ne rumeni, samo prua vrat, ve mu se produljio kao vrat irafe! Da, da, oi upire u moju drugu kerku - dakle: prva e se udati Nada. Ah, neka mi to Bog dade - a onda druga. Pa trea - etvrta - samo da bi ile redom! O Zlati i ne misli, kao da je nema. Dolazi trea ki. Opet prebire presvijetla pogledom meu mladom gospodom, istrauje poput detektiva njihove kretnje, oi, izraaj lica i zapaa nekog gospodina. Jo je mlad, ali kose su mu ispale. Njegova je ela zasjala kao la-terna i orosila se iL>som. Gospoa Garieva promotri ga od pete do glave. Pristao je dosta, a visoki je inovnik. To se vidi po tome to su ga drugi mladii pustili pred sebe. Sve bi bilo dobro do ove ele! Ali to zato? ela nikad nije bila zaprekom djevojci da se dobro opskrbi. Sad se pojavila ve i etvrta ki. Sad gospoa vie nije toliko paljiva. Za ovu etvrtu jo ima vremena. Vratila se 139 opet svom panjom k plavokosom inovniku. Je li taj jo ustrajno gleda Nadu? - Rumeni li se i sjaju li mu oi? - Obuzima je veliko zadovoljstvo. - ovjek je ustrajan i postojan, ne skida pogleda s najstarije keri. Presvijetla ga blagoslivlje i alje mu sve simpatije svojeg srca. Taj e plavokosi kraljevi osloboditi sve etiri princese najednom. Uvijek je tako. Kad se vjena najstarija od brojnih keri, djeluje to priljepivo na mlade mukarce i dolaze po one druge. Plavokosi gospodin ve prima sve blagodati srca budue punice. Odjednom se presvijetla neega preplai. Sad mora doi na pozornicu Danica, bogata i lijepa. - Boe, smiluj se! - dahne zabrinuta majka. - Zato sam joj dala ulogu? - Zato sam to uinila! Kako glupo, kako ludo. Eto, sve etiri keri imaju svoje oboavatelje u publici! Jest, i tamo s kraja zabuljio se neki bradati u etvrtu ker - jest! Ona je sve vidjela, sve prozrela i, kad dode Danica, svi e se pogledi odvratiti od njenih keri. Izgubit e sva etiri zeta! I onog plavokosoga, i irafu, i elavoga i ovog ovdje s kraja koji ima lijepu bradu. Iznevjerit e se svi njenim kerima! Iznevjeriti i pobjei k Danici. Zato joj je dala1 glumiti? Zato, jer je bila uvjerena da e taj infamni Varo-vi jo danas Danicu zaruiti i, kad mladii doznaju da je ve isproena, nee joj se ni pribliiti. Onaj je nitarija Varovi pokvario sve! Sad ne moe rei gostima da se Danica zaruila. S kime? - pitat e svatko - a ona ne moe navesti nijednog dravnog inovnika. Ne moe opravdati zato nije tu vjerenik. Da, vjerenik bi morao biti ovdje da bogatu ljepoticu zatiti od udvaranja! Nesretna je, oajna i zaprepatena. Zastor se zanjihao! Sveti Boe, smiluj se! Ide Danica! Zasjat e, kao Danica na nebu i potamniti sve etiri Gari-eve zvijezde! Strava je ve gui. Smutio joj se vid! Tko to ulazi uz onaj zastor? Oh, smuuje se prestraenoj majci pet keri. Tamo stoji netko, koga ona ne poznaje. Nije to Danica. Visoka je kao ona i lijepa, strojna stasa - ali lice iarano, staro, oi upale, usne debele', rune. Svi se smiju i 140 opet smiju, a i gospoda Gari se smije, grevito je stisnuo smijeh. Nije znala to joj je to u grudima tako drhtavo. Prepoznaje Daniin glas... O, o, neka joj bude taj njen opozicijski fakin! Neka si ga uzme! Divna, dobra djevojka - smilovala se! Nagr-dila se! Ne treba njoj ovdje nikoga hoe toga opozicijskog falota! Kunem se, imat e ga! Spasila mi je etiri keri! Petu ne spominje ni u mislima. Ona je jo dijete! Gospoa se baci

svom svojom panjom na svoje budue zetove, promatra ih redom, mjeri smjerove njihovih pogleda i nalazi sve onako, kako je bilo u poetku. Ipak, nije sve ba onako! Svaki od etvorice jo je ivlji, zagledaniji, oduevljeniji, ve se nalaze u mrei. Svaki od njih zaokupljen je svojim mislima. Djevojka je ki presvijetloga, ljubimca bana Hedervarvja. Jo je i ljepuasta, zgodna, spretna, mila i elegantna. Bit e izvrsna ena. - Miraza nema. To je velika, velika teta, no ima u ruci oevu mo do mueve karijere! Tako je sama rekla na pozornici! U dvorani se sve razgibalo, kao da ;se na pozornici neto dogodilo. - Presvijetla pogleda onamo. - Tamo je stajala Zlata. U kratkoj suknjici, djevojica je s lutkom i srdi se to joj lutka ima tako duge haljine. - Mojoj su lutki obukli dugu haljinu a ja, koja sam zrela za udaju, moram nositi kratku! Je li to pravo, pitam vas? - veli publici. Praskavi se smijeh ori dvoranom. Sve je razdragano originalno izreenim rijeima s prponim naglaskom, draesnom pojavom krasne djevojice. Bezobraznica!, plane u sebi gospoa Gari. To nije u njenoj ulozi! O, znat e ona kako se usudila na takav 'ekstempore'! Publika ne slu,i da to nisu rijei Zlatine uloge i - uiva. to vie Zlata govori i buni se protiv svoje mlade tetke, to vie je neposluna i drska, to se d jevoje publici vie svia. Svi su mladi ljudi uzgibani, ushieni i razdragani. -Presvijetla ovo ne moe izdrati! Zar e ova balavica ukrasti svojim sestrama sve poglede, svu panju to su je etiri 141 mladia posvetila njenim starijim sestrama? I ustane, ode iza pozornice. Kad je svrio Zlatin prizor, doeka je. - Svreno je s tobom! - ree majka. - Poslat u te u vicarsku, u internat! - Tamo e ostati etiri godine. -Na ovo nije Zlata odgovorila. U tom joj asu pade na um njen zarobljenik ove veeri. Majina prijetnja znai da ga nee vidjeti etiri godine. Kad se vrati, tko zna gdje e ve biti? Zanijemjela je, pa ode na drugu stranu zastora, odakle je morala utrati na pozornicu pod konac predstave. Srce joj hvata neka sjeta. Jo nikad joj nije bilo tako turobno u dui. Svrio je igrokaz, burno odobravaju svi, ene i mukarci, a najvie mladost. Zabrinuto je domaica traila onu etvoricu, pa kad je dospjela k muu, sporazumije se s njime i tono ga uputi kojega od njih mora smjestiti uz koju od keri kad svi sjednu k stolu. Nije pogrijeio. Mladi vladini inovnici, svaki za sebe, bio je uvjeren da je to igra sudbine koja ga je posjela upravo uz onu djevojku koju je sebi odabrao na pozornici. I zapoeli su propisano i diskretno udvarati lijepim djevojkama, dok je domain vrlo indiskretno, na elu stola, isticao intimno prijateljstvo to ga iskazuje Hedervarv prema njemu... Tu je udicu opet postavio on. Kod plesa je presvijetla bila ve sretna! etiri su se zeta uhvatila u mreu koju je ona tako fino splela i jo bolje smjestila... Danica se vrlo radosno povukla dolje, u prizemlje, da ne prisustvuje veeri i plesu. Njena je tetka to prihvatila s velikom zahvalnou. Zlatu je majka otjerala dolje zbog kazne. Djevojke su sjele uz otvoreni prozor. - Reci mi, Danice, - upita je Zlata - zato je ba jedini cilj ivota djevojci da se uda? - Zato, jer nema druge mogunosti da se opskrbi za ivot. - Blago veljama i uiteljicama. velje mogu ivati, uiteljice dobivaju plae i mogu se time opskrbiti, a zar 142 nema nikakvog posla koji bi mogao opskrbiti sve djevojke? - Danas nema nikakvih drugih poslova za ene, ve samo obrt ili uiteljica.

- ula sam da u Rusiji ima djevojaka u gimnaziji, a dapae i na sveuilitu? - to bi to nama moglo koristiti, kod nas e samo onda otvoriti zvanja za sirote djevojke, ako jednom dode na vlast opozicija. - Hedervarv je veliki neprijatelj kolovanih ena! - No, ekaj gospodine, osvetit u se! Jednog dana! Idem meu demonstrante, pa u mu razbijati prozore. - A zato bi ti toliko eljela da se sama moe opskrbiti bez mua? - Zato, ako ne bih mogla dobiti za mua onoga kojeg bih htjela - naravno, kad bih nala nekoga tko bi me ljubio - a ne bi traio miraza niti karijere, makar bismo imali dvije sobice - ali, da se ljubimo, a ne da se uzmemo tako radi opskrbe. Oh, Danice, kako su djevojke velike sirote! - Nee to dugo trajati. Kad jednom opozicija dode na vladu, otvorit e enama put do zvanja, onda e nam biti omogueno da same sebe hranimo, i da poemo za onoga kojeg ljubimo, a ne za prvog mua koji nas moe opskrbiti. Malo asaka je Zlata oklijevala, a onda zamoli Danicu: - Ti e se sutra sastati s tvojim Vladimirom, pa te molim, kai mu neka pozdravi mojeg retanta, kako li se zove? Da - Mirko Kralji i--nita. Neka ga pozdravi - doda jo jednom - a sad idem spavati. Nije mogla spadati. Dogaaji u prizemlju te veeri nisu joj dali usnuti. Sto se zbivalo gore, brzo je blijedjelo pred dojmovima onih nekoliko kratkih prizora iz prizemlja, kad je opazila na ulici aka demonstranta, otvorila mu veu, pustila u kuu, i on joj se predstavio, a ona mu nosila vijesti... Sve proivljava ponovno, opetovano, neprestano se vra143 a na pojedine prizore od poetka do asa kad je mladi ostavio kuu. Zamilja dogaaj leei na desnoj strani, onda se opet okrene nalijevo i pone iznova. Toliko je uivala u tome da se nije mogla rastati s tim dogaajima. Mnogo je puta proivjela ove asove, prije nego to ju je svladao san. Drugog su dana ve kod doruka opazili u Zlate promjenu. utljiva je, nekako odvie uljudna prema sestrama. Presvijetla je bila vrlo sretna i zadovoljna s uspjehom svojih starijih keri, pa se nije mnogo brinula za najmlau. Presvijetli je stigao oko dva sata o podne na objed i tada se razvio vrlo ivi razgovor o Nadinoj udaji. Bilo je, dakle, jasno, Nada je juer naveer nala budueg vjereni-ka. U razgovoru se spomenulo dosta jasno da su i ostale ve nale ozbiljnih udvaraa. Gospoa Gari i njen mu vrlo su radosno uzdisali od brige za opremu. Odluili su pozvati u kuu velje da se za Nadu to prije saiju potrebne haljine, a rublje je ve davno naslagano po ormarima. Dvadeset godina morala je presvijetla gospoa, kao i svaka druga graanka, skupljati' platno i rubeninu za udaju keri. Sad jo mora svakoj nabaviti odijela, jer ona podlijeu modi, i zato se iju uvijek onda, kad je djevojci ve siguran vjerenik. Zatim jo moraju odabrati pokustvo za sobe i kuhinju. Sve je ovo toliko zaokupljalo mua, enu i starije keri, da se uope nitko nije osvrtao na Zlatu. Nadina je udaja i vie nego oito bila ugovorena ve juer, te je zaokupljala roditelje, Nadu i njene sestre, presretne, to im najstarija ide s puta. Svi zaboravljaju na Zlatine grijehe. Sretan je preokret u obitelji otklonio, ili barem odgodio najmlaoj juer obeanu kaznu. Ona je sama vrlo brino nastojala da ih ne sjeti svojih ina. uti i ne uplie se nijednom primjedbom kojom bi inae bila sigurno naljutila roditelje i sestre.

Dok oni vode razgovore o opremi, o roku vjenanja, Zlatine su misli daleko. Danica nije prisustvovala objedu. Otila je da bi se kod neke roakinje sastala i oprostila s 144 1 Vladimirom kako je to bilo ugovoreno jo juer, a gospoa Gari nije danas povukla ni jednog slova ugovora. Tome su doprinijele nenadane tihe zaruke najstarije keri s nekim tajnikom u odjelu za pravosue. Poslije podne, u dva sata, vratila se Danica i odmah saopila Zlati: - Vladimir ti je poruio, da te Mirko nikad nee zaboraviti i pozdravlja te! Ove su rijei silno djelovale na mladu djevojku. Poru-menjela je i uti. - Nestalo ti je rijei? - pita je sestrina. - Tako - mislim - kad bi znao ija sam - brzo bi me zaboravio... Istog je poslijepodneva bila sveana glazba na Zrinjev-cu. Po obiaju se tamo nala sva enska mlade grada, u pratnji starijih lanova obitelji. Tu su bile i keri presvije-tloga Garia s Danicom, u pratnji majke. S jedne se i druge strane prve aleje smjestila muka mlade, diskretno promatrajui dame koje su etale. Doputeno im je bilo tek kriomice gledati djevojke koje su im se sviale i koje su etale u gustom paliru. Htjeli su iskoristiti ovu jedinu mogunost da pogledima razgovaraju s onom koja im je s kojeg plesa ostala u srcu i u mislima. Negdje pod konac aleje opazi Zlata svojeg demonstranta, kako ga je nazivala u mislima. Ve izdaleka osjeti kako je svoj pogled upro u nju. Kad je dola blizu, morala je pogledati ravno preda se, ali je znala da on gleda za njom. Kad se opet vraala alejom natrag, trenutano je pogledala k njemu i srela se s njegovim pogledom. Krv joj je udarila u lice i okrene glavu, kao da nekoga gleda s druge strane. Ovako su se nali i drugi i trei put kad je na Zrinjev-cu svirala glazba. Kod kue su bili svi toliko radosni radi Nadine udaje da se ni dalje nisu sjetili kazne ili uope spomenuli sve ono to im je skrivila. Nekoliko je tjedana kasnije bila dobrotvorna sveuili10 Mala revolucionarka 145 na kuna zabava. Zlati su obukli veernju haljinu, pa je osjetila tremu. Nije bilo uzalud. Ve je na prvom koraku, na ulazu u veliku sokolsku dvoranu ekao goste odbor studenata. Meu njima i njen znanac. Pozdravio je smjerno i odveo gospoice i njihovu pratnju na mjesta. Odravao se program, a zatim je slijedio kuni ples. im je zasvirala glazba prvi valcer, stvorio se uz nju njen demonstrant, poklonio se i poveo je na ples. Isprvce nisu govorili. Mladi je oito bio vrlo uzbuen. Onda se on osmjeli: - Bojao sam se da vas obitelj nee povesti na zabavu - no, bio sam sretan kad sam ugledao meu gospoicama i vas. Nisu vas kaznili? - Nemaju kad misliti o meni, sve e se gospoice pre-svijetloga polako zaruiti... - Ne trebate tajiti, gospo^ce Zlato. Ve su mi drugi kazali ija ste ki. - No, zato sustajete? Svojim srcem vi pripadate - nama... Neka vas to ne uzrujava. Smijem li jo koju rundu plesati? Rado bih za vrijeme odmora^ malo s vama avrljao. - Dobro, pleimo dalje. Srce joj je burno kucalo, a nije slutila koliko je i njegovo bilo uznemireno, osvojeno, zarobljeno. Kad je najpo-slije glazba prestala, on

joj, prema propisu, ponudi ruku, i tako su etajui uokrug mogli tiho razgovaraju to je on jedva doekao. - Sjeate li se, gospoice, one veeri? Bilo je tako div-Ifjho, nezaboravno divno. Uvijek moram misliti na tu veer, a vi, mislite li kadgod o toj veeri? - i pogleda je postrance. - Kako ne bih mislila! Stezalo je u grlu i jedva mu je odgovorila. - Do smrti e mi ona veer biti u dui - ree mladi. - Jest - do konca ivota bit e mi to najljepi doivljaj. - I meni! ^ , * 146 Zanijemio je. Koracaju jedno uz drugo. Ni on ni ona nisu imali odvanosti pogledati jedno drugome u oi. Srca im udaraju. Nijedna rije nije vie mogla na njihove usne. On se nije usudio ni da joj stisne ruku, premda su ili drei se ispod ruke, kao svi plesai. Koracali su jo malo asaka jedno uz drugo bez rijei. Onda je glazba nastavila, a on je smio s njom zaplesati jo jedan valcer i tada je o'dveo na mjesto, zamolivi da plee s njim budue kolo to ona prihvati radosno. Nekoliko je plesaa ekalo Zlatu na njenom mjestu. Djelo, to ga je izvela one veeri, pronijelo je Zlati slavu meu opozicijinim acima. Svaki je htio da je vidi izbliza, svatko je elio uti njen glas i svatko je osjeao radost to e plesati s njome. Svi su zajedno smatrali svojom dunou da mala revolucionarka ne sjedi uz svoju gardedamu ni pet asaka. Sve hrli k njoj, sve se otimlje. Za svaki je ples ve unaprijed angairana. Iza njenog stolca stoje mladii i ekaju. Plesna dvorana ispunjena je Zlatom. Svi pogledi ena, koje sjede iza stolica mladih djevojaka, zapanjeno promatraju to se to dogaa. Kako se smije isticati ovako mlada djevojka koja je tek prvi puta obukla dugu suknju? I poee mrmljati, prigovarati. Mnogo ljepe djevojke sjede na svojim stolicama i ekaju dok netko doe i zamoli ih za ples. * Prooe valcer, mazurka, ak i kadrila - da nemaju plesaa. Oko mlaahne petnaestogodinje djevojke okuplja se itava vojska mladih ljudi i svi se tak me za nju. Jo je bilo daleko do'odmora, a sva je dvorana tiho aputala: Kraljicom plesa je danas Zlate Garieva. Ovo ljuti i gospoe i djevojke za* udaju. Na ovo se ne ljuti ni majka niti Zlatine sestre. Nada je ve slubeno za-< ruena, one tri poluslubeno i njihovi budui muevi ve smiju prvenstvo plesa zadrati za sebe. A Zlata se ljulju-ka na valovima sree, obasipana tihim slavljem ljepotice koju je velik broj plesaa digao na prijestolje kraljice plesa. Uz nju je kraljevi kojeg ona smatra ve svojim. Dok je ona plesala s Mirkom kadrilu, mogli su opet izmijeniti koju rije. U zadnjoj figuri plesa zapita je: 147 - Jeste li ono kod valcera izrekli zato, jer ste tako osjeali? - A vi?... - Ne samo da sam to rekao po srcu - nego i po svakoj svojoj misli... ve znam - sad ve znam - ona je veer moja sudbina!... - Zaboravit ete!... - Nikada, ni onda, kad biste vi to htjeli. No? Recite - zar biste htjeli da zaboravim? - Ne, ne bih htjela!... Figura ih je plesa sada rastavila i svaki je od njih zaplesao sa svojim susjedom. Otplesali su naokolo, a kad su opet etali, on je upita: - Smijem li vas esto viati na glazbi? - Kad god budem mogla doi. - Brojit u dane do glazbe na Zrinjevcu.

Opet su utjeli. inilo se, neto bi htjela rei ona, a neto opet on. Nijedno nema odvanosti. Videi da je on mora odvesti na mjesto, jer nije doputeno plesati s jednom plesaicom itav ples, primijeti: - Oprostite, moram vas neto zamoliti - i ne ljutite' se - gospoice zar nikad ne izlazite s majkom ili sestrama na etnju? - Nemam kad jer idem u kolu. - Kako? Vi u kolu? Svrili ste vie razrede. - Ii u u preparandiju - veli ona. - Tamo odlaze samo djevojke roditelja koji ne mogu svojih keri opskrbiti! - To i drugi vele i otac mi je branio, ali ja hou. - A - zato? - Zato idem u preparandiju, jer neu da me opskrbe udajom. Hou biti uiteljica. elim se udati za onoga koga u ljubiti. Ako mi to ne bi uspjelo, imat u zvanje. Ne moram se udati ni za koga. Gledala mu je otvoreno u oi. I on je gledao nju. Srce mu je poskoilo u prsima i osjeao ga je u grlu... Stotinu mu je misli zavrtjelo glavom, a nije ih mogao izrei! Mla148 dahna mila djevojica govori mu djetinjom prostodunom iskrenou. Misli li moda na njega? Smije li se nadati toj srei? Kod ove misli pocrveni do ela. - To ste vi odluili - dakle... - i uuti. - No, zar to nije dobro? - upita ona hrabro. Njega stegne u grlu, nije mogao govoriti. Neto mu se velika oitovalo u odluci koju mu je saopila. A ona je ve vie nego sigurna njegovih osjeaja i prokena od radosti, pogleda ga vragolasto: - Ve vidim! Vi sumnjate da u to provesti! No, ekajte, kad me budete vidjeli s knjigama pod rukom! Naravno, zakasnila sam od poetka prvi teaj preparandije, ali to nita ne ini, vi znate kako je to kad je netko ki vladinog predstojnika, onda sve ide. Progledat e mi kroz prste ova dva-tri mjeseca - ali ja sebi neu progledati, nego poteno uiti da nadoknadim. elim biti dobra uiteljica, pa budem li ostala stara frajla - moram poteno uiti djecu. - Je li? Njene su mu rijei rajska pjesma, gleda je i slua, i oaran i izgubljen. - Zato ne velite kako vam se svia moja osnova? - Kad bih smio rei... i onda ne bih znao... drugo -nego - ova vaa odluka - meni je srea... srea... - Onda u je jo prije provesti... Lice mu je sjalo svjetlom sunca - a ona se smijeila. Tada ga opomene: - Odvie smo dugo zajedno - ve dolazi guvernanta - apne ona. - Ne zaboravite me, gospoice - kad budete ili iz kole - ogledajte s$ katkad ulicom!... Ukorili su je i guvernanta i majka to toliko govori s tim mladiem. Gospodin Gari pristupi k njoj i apne: - Pazi, Zlata, kompromitira me jer se oko tebe nala sva opozicijska mlade. - Tatice, valjda ne misli da ovdje drim puku skuptinu -149 - Svi gledaju samo tebe - i gospoe i gospoda. - Hvala Bogu da sam i ja dola na red - priuti mi to kad su moje sestre ve zakaparene. - No, dobro, dobro - smijeio se Gari - uivajui u svojoj zloestoj keri. Ipak se vrgla u mene! Oh - da nije bilo tih pet keri, kako bih ja sada uivao slavu i ast, u cijelom Zagrebu i Hrvatskoj!... to mogu! Dva je dana iza toga Zlata ve provela svoju volju. Otac je svojim znancima razjasnio da je Zlatu uhvatila moderna bolest za kolom i

naukom, pa joj je dopustio ovu razonodu i dopustio ii u preparandiju. Presvijetla je rekla u samostanu asnoj sestri ravnateljici: - Malo je udno da ki tako visokog dostojanstvenika ide u preparandiju. Njoj ne treba biti uiteljica, ali djevojica je upravo nevjerojatno iva, nemirna, malo i drska, i samo e se tako upokoriti, ako bude imala dunost, a kod kue je prokena - neposluna - i molim najveu strogost asna sestra se neprestano udila da joj prema Zlati nije trebalo nikakve strogosti, naprotiv, ozbiljno je uila' i radila, kao da o tome zavisi njen ivot. 1 kod kue su bili zapanjeni nad njenim vladanjem. Vie nije zadirkivala sestre, niti se plela u njihove razgovore o enidbama, stalrfo se bavila knjigama. - Eto vidi - rekla je presvijetla - od male revoluci-onarke eto - velike treberice. Hoe biti prva od svih u preparandiji? Trebalo joj je dati prilike da se istakne i eto ti, nestalo revolucionarnog duha. Poznam ja to! Ali mu se nije sasvim slagao s njenim uvjerenjem. Osjea on da se Zlata ve u kratkoj suknjici udaljila od duha obitelji, osjeao je da neto drugo pokree Zlatine korake. No volio je mir i utio. Sluajui krivo tumaenje svoje majke, Zlata je esto rekla svojoj sestrini Danici: - Otkad sada mnogo studiram hrvatsku povijest - i onda sluam nau gospodu na vladi, upravo se snebivam: 150 kako je to da veina ljudi na vladi ba nikako ne poznaje situaciju oko sebe - kad misle da sve znaju i pregledavaju, ba onda su slijepi i gluhi. Niti vide, niti uju, niti osjeaju to se zbiva oko njih i to misle i osjeaju oni najblii oko njih. - U tome je njihova slabost i slom njihov! - veli Danica. Polagano su svi znanci i kolege presvijetloga Garia nazivali Zlatine studije prokenim hirom djevojice koja hoe da se igra moderne djevojke, jer ve u svijetu djevojke polaze ak i univerzu. A tamo u samostanskim klupama, gutala je Zlata nauku. Kad bi predavanje zavrilo, zarumenjela se od nekog sveanog iekivanja. Srce bi joj burno zakucalo kad bi otvorila veu samostana pa izila... na Gundulievu ulicu. Pogledala bi svakoga dana preko ulice... Svakog je dana s one strane ulice, na trotoaru, vidjela Mirka u drutvu s kojim od prijatelja kako eu gore-dolje u ivom razgovoru... Osjetila je njegov pogled i pola u Gornji grad. Svakog dana, zimi, ljeti, u buri, kii ili snijegu ekao je mladi s druge strane ulice da je vidi izdaleka, da s njome izmijeni pogled. Samo kod glazbe, na Zrinjevcu, mogao ju je vidjeti neto blie. Velika je sveanost svanula samo zimi kad su odravali plesove! Onda je smio doi i zamoliti je za ples i s njome progovoriti. A svaki put Zlata je slavila tiho slavlje svoje sree ali i male kraljice plesa. Sveuilina mlade i ostali opozicionalci nisu zaboravili lijepe djevojke koja je na tako nevjerojatan nain i toliko hrabro uzela u zatitu mladia o kojem je znal| samo to da je neustraivi borac protiv sile. * * * Prole su pune tri godine. Danica se udala za svojeg Vladimira. Sad je tek uspjelo Zlati i Mirku da izmijene prva pisma pri emu im je posredovala sretna mlada ena. 151 Tree godine udala se napokon etvrta ki presvijetloga Garia. Presretna majka je sad zapoela traiti mua Zlati. A to nije bilo teko. Za Zlatom se otimale sve oi na Zri-njevcu, u Ilici, a na plesu plesai. Presvijetli i njegova ena su, dakle, odluili najmlau to bolje udati. Sad im je lake izbirati kad su etiri djevojke otile iz kue, a oko

Zlate ima prosaca kao da padaju s neba. Mnogo su prebi-rali dok joj nisu predloili kandidata. Ona se odluno opr-la. - Neu. Ne ljubim ga. ekam dok doe pravi. - Tko je taj pravi? - pitali su Gari i njegova ena. - Poslat e ga dragi Bog kad bude as! A taj as je oklijevao. Mirko je bio radi vrlo ive politike aktivnosti toliko zatvaran da je izgubio nekoliko semestara. Bilo je jasno, jo dugo i dugo nee moi saviti gnijezdo obitelji. Jednog je dana pisao Zlati: Imam dvije ljubavi - domovinu i vas mila, jedina moja! Kad bih jednu od ovih ljubavi ostavio - pao bih do hulje, do izdajice! Vjerujte mi to, vjeno ljubljena! Vjerujte, dogodilo se to mu drago! Pisala mu je: Vjerujem i vjerovat u, raditi i ekati!... Presvijetli i njegova ena uli su u trag Zlatinom otporu protiv enidbe. I odsele je njen ivot bio pravo bojite za slobodu njene ljubavi. Dovodili su joj u kuu najodli-nije mlade ljude sa sjajnim dohocima. Provodio se pravi juri na njenu stalnost. Mirko je to znao, doznavao, patio u dnu due. Vjerovao je njenoj postojanoj ljubavi - bojao se samo da nee moi izdrati navale oca i majke i rodbine. esto je Zlata zatraila iza leda ocu uiteljsko mjesto, ali su joj odbili i tuili je roditeljima. Mala je revolucionarka morala podnositi velike muke. Sestre, tetke, znanice i majka, svakog su joj dana govorile: - Ostavit e te, nikad te nee uzeti! Nije mu ni nakraj pameti! Udvara drugoj. Uzima ker glasovitog opozicional-ca! Ozvali su ih ve. 152 - Onda u uzeti mjesto uiteljice! - odgovorila je Zlata - ali za drugoga neu. - Rekla sam ti - tuila se presvijetla muu - ova se djevojka izrodila. Ve prije pet godina bilo je jasno, oku-ena je revolucionarnim idejama. Onda je prela u opoziciju politiki, sada i socijalno i drutveno. to to sve znai? Zar se neto rui oko nas? - Tako izgleda! - uzdahne on. - Neto se drma oko nas, trese, mi to ne vidimo, svi oni gore na vladi toga ne vide, ja osjeam, nita vie nije sigurno. Ideje lijetaju zrakom poput ptica, lete f lete dok ne sjednu navrh krova i saviju gnijezdo. Neto novo je blizu, a nitko ne zna to... I Hedervarv je nervozan, nevjerojatno nemiran, kao da ni on nije vie siguran... Predosjea slom... * * * Prolo je sedam godina. U nekoj znamenitoj ulici donjega grada, u kui nekadanjeg odlinika vlade, gospodina Garia, uzbunila se mala obitelj. Na vrata ulazi djevojka od dvadeset i dvije godine. Lie je dosta pocrnjelo od sunca, oi sjajne, pojava visoka, vitka. Ljepotu djevojke sainjava cvatue veselje, radost, toplina. Izljubili se i izgrlili. - Oh Zlata, kako si lijepa - ushiuje se Gari. - Ali nema vie one elegantne gospoice! Moram se tako odijevati, ne mogu pripovijedati djeci da tede i budu estita i dobra, i ujedno im se pokazivati u elegantnim haljinama, kao princeza. Ukusu ih uim, skladnosti u odijevanju, ali nikad raskoi. - Boe moj, nisfem nikada mogla slutiti da e se sve tako strahovito promijeniti - uzdahne gospoda. - A zato strahovito, majko? - upita djevojka. -Obratno, budi sretna da ste ti i tata tako dobro proli. - uje li, Zlata veli da smo dobro proli. - Ali mama, imate kuu, niste ostali bez kruha, etiri ste keri udali jo u punom sjaju, a zar im danas manjka

153 togod? ive sasvim dobro. Kad je Hedervarvjeva vlast pala - mogli ste jo itekako stradati - dragi moji, sasvim ste dobro proli. Vremena su se promijenila. Pao je sistem stare vlasti i doao novi. - Misli da e ovo biti dobro? - Ako nee biti dobro, ili barem bolje, lako je tome pomoi. Sruit e se sami po sebi. Narod hoe ivjeti, imati ono na to ima pravo, a tko ne zna upravljati narodnim dobrom, taj e se skotrljati. To je prirodno, majko. Tako i u prirodi: to ne valja, to se osui, otpada, nestaje. Samo zdravo, svjee i dobro moe uspijevati. - U prirodi - veli Gari - ali ljudi, koji ne valjaju, umjetno se podravaju. - To ne pomae! Samo na malo vremena produljuju svoj opstanak - a onda se jo bre u tren oka skotrljaju. Protiv prirode se ne moe, to ne moe dati ploda, to sag-njije, jer trula jabuka pada sa stabla, bilo kako crvena iznutra i svreno. - Pravo veli, Zlata - potvrdi Gari - ali sad u ti rei istinu. Od one veeri kad sam otkrio u naoj kui ona ^ dva opozicionalca, nisam imao pravog mira ni spokoja!... Nekako mi se inilo da sam one veeri ve otkrio da naa vlast ide nizbrdice, stalno sam osjeao nesigurnost, svuda neku avet koja me opominje. Ti si bila kao neka opomena da se ve odavna poelo krhati. - Zlata je bila one veeri kao ona vrana to navijeta nesreu - mrko e gospoa Garieva. - A sad se drim prvom lastavicom koja je navijestila proljee - nasmije se djevojka. - Tvoje proljee je svakako ofurio mraz - spoitavala je majka keri. - Vara se, mama, sada su mi dvadeset i dvije godine. Sedam godina sam zaruena! Kolike su druge isto tako dugo ekale svoje vjerenike? - Ali su ih i doekale, a ti nee. Onaj, koji ljubi eli da to prije stupi pred oltar, a tvoj gospodin zarunik se nije jako urio. 154 - Vi ste mu spreavali da se uri. Zar ga nije vlada uvijek zatvarala? - Sam je skrivio, ljepe mu se inilo sjediti u zatvoru, nego uiti i raditi. - Ne dam ga vrijeati, mama. - Daj, uti - opomene Gari enu. - Nije on lo, ali politika mu je strast - ivot, pa to je razumljivo, sasvim razumljivo - i meni je tako bilo neko dok... nisam imao pet keri - doda u sebi plemeniti Gari, zatomiv sjetu koja ga je sada u neradu esto obuzimala. Uvijek je branio Zlatinog odabranika od napadaja ene. Nikad u ivotu nije mogao zaguiti u svojoj dui simpatije za revolucionarnu mlade to je zanosito srljala u borbe. Sad, kad vie nema dunosti vladajueg efa, ne mora vie tajiti svojih osjeaja ni pred enom. Zlata mu je zahvalna kad god se on uhvati s majkom u obranu njene ljubavi. Nikada nije posumnjala da bi je Mirko ostavio, ni onda, kad se inilo da pokazuje premalo mara za studije, a vie se utapa u politike borbe koje Su ga redovito odbacile daleko od enidbe. A kad je najposlije dvadesetogodinji reim propao i njen otac pao s visoke slube u skromni ivot, bila je Zlata uvjerena da e se on pojaviti u prosce. A ipak - ve nekoliko tjedana o njemu nikakva glasa. Svakog je dana gospoda Gari spoitavala svojoj keri la-koumnost to je odbila tako dobre, imune partije. Sad e ostati djevojkom. - Onda u ostati uiteljica - ree ona. - On se prije javljao, pisao, ili bi dolazio na Zrinje-vac, sad je nestao. - Ovo je malo udno - veli gospoa. - Samo se ti ne brini za njega, mama!

- To mi je duribst! Otkad je opozicija na vladi, sad ti je on okrenuo leda. Evo, to je... - Ne vrijeaj, mama - opomene ona - ili u smjesta otii. Dola sam da vas malo vidim, ali mogu odmah na vlak. - uti, uti, stara - opominje Gari. Prolaze tjedni i mjeseci. Zlata eka, u dui puna vjere. 155 - Ako se to dogodilo - i on se zaljubio u drugu -uzdie gospoda Gari. U takvim bi se asovima u Zlatinu duu potkrala neka slabost. Zar bi on bio kriv da se zaljubi u drugu? Onda bi uzela ono pismo u kojem je spomenuo svoje dvije ljubavi. I opet je stekla snagu odolijevati nasrtljivom uvjeravanju da joj vjerenik nee nikad doi. - Bolje bi bilo, mama, da idemo malo u etnju -upozori ona gospou Gari - nego da mi spoitava Mirka. - Ostavi to, ve je odvie. - Ve i sama osjea da te ostavio. - Zato je sekira - ljuti se Gari. - Da je kani ostaviti, ne bi se kukavno povukao, pisao bi joj. - Kad nita ne pie, to je znak... - Gospoice... molim, netko vas trai - javi djevojka, jedina posluga sadanjeg kuanstva gospoe Gari. Zlata izie u predsoblje. Pred njome stoji Mirko. Ni jedne rijei pozdrava, samo se pogled njegov upiljio nekako udno istraujui u njene lijepe tamne oi. Ona je slijedila njegovo ponaanje, utjela i gledala ga... Dokle e ovako? Zato ne veli nita? I bude joj tje-skobno, ali on posegne u dep, izvadi neto smotano i upita: - Nikad nisam zaboravio one divne veeri na Markovom trgu - gospoice Zlato. - Ni ja!... - I - niste nikad posumnjali da ona veer nije bila mojom sudbinom? - Nikad nisam posumnjala. - Ni ovih nekoliko mjeseci to se nisam javljao? - Ne, ni sad. - Evo, uzmite ovo!! Razmotala je prueni papir - i proitala. - Poloio - doktorat? - Kada? - Zakleo sam se, Zlatice moja - neu vie trati na Zrinjevac, niti traiti vae blizine da mogu mirno uiti. Zatvorit u se - ni pisati neu - samo uiti... Rije sam 156 odrao i sad evo demonstranta koji moli, zatitite ga... zatvorite u svoju sobicu, ali znajte, on nee izii odanle do smrti! On svoju malu revolucionarku oboava. - Doista sam se naekala - toga fakina! Pruila mu je obje ruke i gledala ga vlanim oima. Zaboravili su na one u sobi. Garievi naoe Zlatu u zagrljaju mladia. Stari se gospodin snaao prvi i rekao: - No, no, ne stidite se, hajde u sobu! im je Mirko preao prag, najavi bez uvoda: - Molim ruku vae keri i privolu da se ve slijedeeg tjedna vjenamo! - Ali molim vas, treba nai stan i sve urediti... - Molim, ja ve imam sve spremno - stan je iznajmljen i ureen. Dobio sam malu batinu, a sve mi je u tajnosti uredila gospoa Danica. Htio sam doi potpuno spreman. Sedam godina bilo je dosta ekanja, ni asa vie ne dam od svoje sree... Zlata je pogledala majku slavodobitno...

Drugi tjedan se vjenalo dvoje mladih ljudi, bez ikakvih priprava i slave. Nije bilo ni svatova, ni koija, ni bjeline, ali oni su svoju svadbu smatrali velikom raskonom sveanosti. * * * Zlata je ivjela sa svojim muem u sunanoj srei i snano mu pomagala u neprestanim borbama, gdje sam se s njome sastala. Tu mi je nekog dana ispripovijedala ve zaboravljene potankosti o dogaajima one uzbudljive veeri, toliko raskone, sjfejne, burne, a koja je odluila sudbinama mnogih ivota i odredila sudbinu ove odlune, divne, dobre i draesne male revolucionarke nedavnog naeg Zagreba. 157 Na tragu enoe, Tomia i Gjalskog Roman Mala revolucionarka tiskan je u nastavcima 1939. i 1940. godine u podlistku Hrvatice. Autorica, Marija Juri Zagorka, istodobno je i glavna urednica asopisa. Kao i prijanja Zagorkina djela, ovaj roman die nakladu asopisa, s uzbuenjem se oekuje svaki novi broj, ali uspjeh mu nije ni priblino ravan tim djelima. Knjigom e izii poetkom 1941. i od tada pa do ove prigode nee biti pretiskivan. Iz zaborava ga nije izvukao ni Stanko Ko-ra u studiji Hrvatski roman izmeu dva rata. Sve to moda i nije neobino poznajemo li stanje u povijesti novije hrvatske knjievnosti; meutim, to to ga je mimoilo trite knjiga gotovo je neobjanjivo. Podsjetimo se: u literarnom horoskopu Mariji Juri Zagorki sudbinu bitno odreuju konstelacije djela kao to su Gricka vjetica, Gordana, Jadranka, Ki Lotraka, a djela poput Kamena na cesti teko je Uoiti; kao to vidimo, mjesto se nije nalo ni za Malu revolucionarku premda se spisateljica potrudila da istakne kako je i ovdje rije o historijskom romanu. Kuriozno je spomenuti da gotovo istodobno u jednom uglednom zagrebakom dnevniku izlazi u nastavcima jo jedan roman, takoer poznatog i uglednog hrvatskog pisca. Rije je o Gigi Barievoj i njezinih sedam prosaca. Mladim naratajima zvuat e to obino, ali ovaj put je itateljstvo iznevjerilo svoju dugogodinju ljubimicu. U bici za itaoce Zagorka je gubila od Gige Burieve, to ne znai da je Milan Begovi doista preuzeo mjesto na hit-listi najitanijih hrvatskih rJHpovjedaa na prijelazu tridesetih u etrdesete godine. U tom nadmetanju utu je majicu i dalje nosila sitna enica, bivi politiki dopisnik Obzora iz budimpetanskog parlamenta, u to vrijeme ivi mit Zagreba i hrvatske puke knjievnosti. Neobino zasluna za razvitak hrvatskog novinarstva i emancipaciju ena, Zagorka je krajem tridesetih u prvom 159 redu poznata kao neobino plodan i omiljen pisac pusto-lovno-povijesnih romana. Odgojenoj u novinama, literarni izbor i istinska ljubav bijae joj feljton-roman. Uz najpoznatiji medu njima, Griku vjeticu (koju tvore Tajna krvavog mosta, Kontesa Nera, Malleus maleficarum, Suparnica Marije Terezi je, Dvorska kamarila i Buntovnik na prijestolju) romani Ki Lotraka, Gordana, Jadranka, Kraljica Hrvata, Republikanci i jo poneko djelo koje smo u ovom nabrajanju zaboravili spomenuti stvorili su Mariji Juri Zagorki image pisca koji pie za itaoca i ije pero prodire itaocu u duu punu praznina to valja ispuniti ar-hetipskim ili nekim drugim sadrajima. Mnogo je dokaza koji potvruju da sve te knjige zapravo na jednostavan i prepoznatljiv nain nude zaplete, neobine fabule, te uvid u udesan svijet koji je obinom smrtniku nedostupan a ipak toliko zavodljiv. Ispunjenje svih spomenutih naznaka ostvarivalo se na kontenualistiki nain, posredstvom prie, (a manje samim prianjem) uz obvezatno prebroivanje svih kriza i savladavanje prepreka tako da na kraju kao pobjednici izlaze uvijek oni koji su zbog svojih ljudskih^ rodoljubnih ili nekih drugih vrlina bliski itaocu. Osjeajnost, ljepota,

dobrota, plemenitost, rodoljublje ili vrstoa politikih uvjerenja bijahu utezi koji su odluivali o prevazi na vagi identifikacije i suosjeanja. Taj svoj kapital povjerenja hrvatskog itateljstva Zagorka nije stekla ni lako, ni jednostavno. Bilo je potrebno godinama izmeu dva rata {Gricka vjetica poinje izlaziti 1912) ispunjavati podlistke uglednih zagrebakih novina, valjalo je u nizu kratkih sekvenci priu prekidati tako da se sa udnjom i znatieljom oekuje slijedei nastavak, jer mora se otkriti istina - novosti su bile podreene arhetip-skim mehanizmima isto kao to je i dnevna politika bila baena u sjenu stanovitog shvaanja i predstavljanja povijesti. Psiholoki i socijalni transfer to ga ostvaruju Zagorki-ni romani, bez obzira na sve njihove klieizirane komunikacijske obrasce, nije nikada isputao iz romanesknog vi160 dokruga neke od temeljnih iskustava i poticaja svojevrsne uroene ideje o vlastitom funkcioniranju kao ispunjenju neke etike ideje ili pak idejne svrhovitosti. Po takvom shvaanju umjetniko je samo posljedica realiziranja tih potreba na maksimalno uinkovit nain. Pretpostavke ove poetike su, premda to zvui paradoksalno, racionalistikoprosvjetiteljske, pouka je svrhom, a zanimljivost fabule i neobinost dogoaja bitni su posredniki element u rjeavanju romanesknih zagonetki i savladavanju tekih pitanja, koje knjievnost rijeiti zapravo i ne moe ali moe stvoriti uvjete da budu rijeeni. Pouiti kroz zabavu, otkriti slinost naoko posve razliitih pojava ili zbivanja, pobuditi na bilo koji nain kolektivno sjeanje i posredstvom primjera"iz stvarne ili pak idealizirane i stilizirane povijesti predoiti, a zatim i objasniti suvremenicima u spektru svih moguih znaenja, bitna je komponenta ne samo Za-gorkina shvaanja funkcije knjievnosti nego i imanentan nain romanesknog funkcioniranja. Tako je u Zagorkinim djelima prolost uvijek nuno prozirna krinka iza koje se skriva simplificirana sadanjost. Sadanjost je u nje prepoznatljiva samo koliko je u odnosu sa povijesnim iskustvom ili pak potrebom da se takvo iskustvo konstituira. Prolost pak ima smisao samo ako pobuuje ideju o potrebi prepoznavanja smisla sadanjosti. Projekcije u prolost emocionalno su obojena upozorenja koja ukazuju da bi i sadanjost mogla biti isto tako kobna. Te namjere Marija Juri Zagorka ostvaruje uz pomo izvanrednog kontenualistikog dara, uz iju pomo veze ono isto tkanje koje je eherezadi spaavalo ivot. Razvijanje fabula Zagorkinih romana nalikuje trci s preprekama. Samo odvafcost i lukavstvo, uz pomo sree i, a to je takoer neobino bitno, moralne ispravnosti, omoguuju da se junaci koje je autorica smatrala protagonistima svojih stavova i ideja, izvuku iz svih tih sukoba u kojima je malo nedostajalo da ih pustolovina stoji ruse glave. U tom nastojanju nije bila, niti je ostala, osamljena u hrvatskoj knjievnosti, jer mnogo je dokaza da joj literarnim I 1 Mala revolucionarka 161 uzorom bijae August enoa, pisac koji je uredniko kormilo Vijenca prihvatio iste godine kada se rodila i Marija Juri Zagorka (1873) te da joj bliski bijahu Josip Eugen Tomi, Eugen Kumii. Na primjeru Male revolucionarke nije teko otkriti da je tematski bliska i problematici kojom se u novijoj hrvatskoj knjievnosti bavio i Ksaver Sandor Gjalski. A gledano tematski, Mala revolucionarka jedno je od onih djela koja ine tijek hrvatskog politikog romana od enoina Diogenesa pa sve do Krleinih Zastava. Uope, mnogo je dokaza da je Zagorka svjesno pisala knjievnost ija je bitna oznaka pripadnost i zaviajnost, te jasna politika osvijeenost.

To su bitni toposi Zagorki-ne romaneskne topologije. U toj jednostavnoj i lako prepoznatljivoj ptolomejskoj viziji domovine-svijeta kao prostora knjievnog djela u sreditu se uvijek nalazi Zagreb kao ono imaginarno arhimedovsko uporite s osloncem s kojeg se moe sve pokrenuti. Ne treba posebno isticati da je Zagreb hrvatskoj knjievnosti otkrio enoa, da je on prvi poeo ispisivati stranice njegove mitologije na koju se., kao to je znano, Zagorka takoer oslanja i od te iste pree tka fabule svih svojih romana. Grad i njegova povijest, zemljopisni poloaj i topografija oslobaaju Zagorkinu imaginaciju ali joj istodobno daju sigurnost konkretnog oslonca i argumente makar djelomino stvarne (no istovremeno vrlo esto i nemogue). Moda je to glavni razlog to u Zagorkinim fabulama prepoznajemo najee dva divergentna procesa. S jedne strane, uz pomo mate sve je mogue - neoekivano i nestvarno vjerne su posestrime njezina pera; s druge pak strane kao korektiv stoji povijest, dokument, konkretan prostor, elja kao injenica emocionalnog izbora. Zbivanja i zemljopisno-povijesno odreenje dvije su opreke unutar kojih Zagorka od svojih prvih romana (ponovimo da su pisani pod dojmom enoe) pa do kraja svoje spisateljske karijere u prvom redu pokuava zadovoljiti naelo koje je formulirao Goethe. Lust durch fabulieren ostvaruje se i samopotvruje u protegi 162 poetinog, na kratke sekvence razdijeljenog kazivanja, razgranate fabule koja se uvijek razvija po pravilima (naivnima no ipak zavodljivima) feljton romana. Premda je pisala i romane sa suvremenom tematikom (to e rei uvijek onom vezanom uz razdoblje na razmeu stoljea koje je povezano uz politiku bana Khuena Hedervarvja), Zagorka se unutar svojih najpoznatijih djela, to e rei romana koji se zbivaju u prolosti i govore o nacionalnoj povijesti, uvijek pridrava pravila to ih nameu stereotipi nacionalne mitologije i povijesti. Podjela na dobre i zle, pri emu su zli pokretai zbivanja, koliko god onemoguavala fino modeliranje i psiholoko nijansiranje jami da e zaplet, neoekivani obrat, prividno udo biti nezamjenjivi pokretai prie koja e se tek usput moda moi shvatiti i kao nekakvo vrlo uvjetno shvaeno povijesno svjedoanstvo. U nacionalnoj povijesti (zapravo unutar krialjke njezine idealizirane projekcije) Zagorka pronalazi primjere koji funkcioniraju i kao sadanjost, a veina junaka koje slika s mnogo romantinog ara uivljavanja zapravo su samo marionete koje se kreu scenom njezina pojednostavljenog shvaanja povijesti i nacionalne sudbine. Pozicija koju autorica brani prikazana je ujedno i kao jedini mogui autentini izbor, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog toga jer joj je jedina namjera da poui i zabavi. Meutim, u nizu romana u kojima prevladavaju ovakvi pseudopovijesni stereotipi, Marija Juri Zagorka je napisala i nekoliko romana koji otkrivaju da umije stvarati i unutar drugaijih propozicija, premda s identinim namjerama. U vrijeme kad tsu nastajali glavni Zagorkini romani shvaanje anrovske knjievnosti nije predstavljalo nikakav kanoniziram postulat. anr nije sam po sebi bio jamstvo nekakve posebnosti i nije bio shvaen kao ugaoni kamen koji dri i povezuje narativnu strukturu kao rezultantu kazivanja i ideje o funkciji knjievnosti. Pokuaj odreenja anrovske pripadnosti Zagorkinih romana upu163 uje da se njezina koncepcija povijesti ne temelji na ideji o rekonstrukciji a la Walter Scott, nego na tradiciji pustolovnih povjesnica kakve je pisao Dumas otac. Psiholoki roman kakav je evropskoj knjievnosti otkrila ruska knjievnost i umijee fine psiholoke analize kakvu je u knjievnost unio E. A. Poe imali su, kao to je poznato, znaajan utjecaj i na trivijalnu knjievnost. Povijest je zatim

zamijenjena sadanjou, viteza je zamijenio graanin, sretnu okolnost znanstveno predvianje i logika analiza, a udo je zamijenjeno motivom istraivanja prividne tajne (zloina, otkrivanja neijeg nepoznatog identiteta ili skrivenog predmeta itd.). Krepost i podlost, i dalje temeljne kategorije koje omoguuju da se prikazivanje ivota priom svede na savlaivanje razliitih prepreka, nisu bile nepoznate Zagorki i ona ih je prihvatila kao valjani narativni izazov. Da je bilo doista tako, potvruje kriminalistiki roman Kneginja iz Petrinjske ulice, u fragmentima autobiografski roman Kamen na cesti, a djeliem i Mala revolu-cionarka. Premda je i ovaj posljednji roman oznaen kao histo-f rijski, oito rije je o prii koja se zbiva u vrijeme poslije spaljivanja maarske zastave u Zagrebu 1903. godine i zavrava neposredno po raspadu Austro-Ugarske Monarhije kada posluni inovnici starog sistema moraju otii u mirovinu. Vrijeme je dakle jasno odreeno i obasee razdoblje od 1903. do 1918; a budui da Mala revolucionarka poinje izlaziti tiskom 1939. vremenska je perspektiva bila suvie bliska a da bi omoguila kristalizaciju povijesne strukture. Meutim, imamo li na umu pravaki historicizam kao temelj njihova legitimistikog shvaanja nacionalne politike, postaje jasno da je Zagorka, gotovo identino kao npr. Eugen Kumii, u prvom redu rjeavala pitanje narodnog osvjeivanja i podizanja politike svijesti. Otuda tendencioznost i nuna podjela romanesknog polja na bijele i crne plohe. Pria koju Zagorka raspreda u Maloj revolucionarki vrlo je jednostavna, premda zapleti i brojni obrti koji kulmi164 niraju iz scene u scenu ponekad roman srozavaju na salonsku komediju. U gornjogradskom domu Tome pl. Garia, visokog banskog inovnika, vlada veliko uzbuenje. Priprema se kuna kazalina predstava u kojoj glavne uloge igraju njegove etiri neudate keri i neakinja kojoj je poslije smrti roditelja postao skrbnikom. Predstavu je smislila njihova lukava majka kako bi posredstvom njena zapleta namamila prosce za svoje keri i oslobodila ih prijetee budunosti da ostanu stare frajle - godine ludo prolaze, a prosaca niotkud. Zlata, najmlaa meu njima, neprestano mora glumiti djevojicu iako joj je esnaest godina, da bi ostale sestre djelovale mlae. Njihova sestrina Danica, iako je siroe, ima kod mladia mnogo vie uspjeha zbog svoje ljepote i srdanosti, a ima i lijepi miraz, dakle sve ono to nedostaje savjetnikovim kerima. Zagorka je imala uspjeha na kazalinim daskama mnogo prije no to je postala poznati i omiljeni puki pripovjeda. Pisala je komedije i groteske, pa sada to svoje iskustvo uplie i u strukturu svog drutvenopolitikog romana; no valja se pritom podsjetiti da on na ovaj nain zapravo parafrazira poznati prizor miolovke iz Hamle-ta. Zamka sada nije namijenjena neasnoj kraljici i kralju uzurpatoru, nego zagrebakim dekima iz boljih kua kojima savjetnik Tomo pl. Gari moe dati samo svoje keri i omoguiti kakvo promaknue u njihovoj buduoj beamter-skoj karijeri. Spominjali smo, a i sada se podsjetimo, da je Zagorka okorjeli kontenualist. Njoj je jedna pria samo isprika da bi se uplela u drugu, jedan zaplet raa drugi pa tako rastu prepreke da se majjn naum ostvari; istodobno, meutim, ni poloaj Danice koja otkriva da ima deka ne postaje jednostavniji. U tako iskonstruiranom okviru fabule Male revolucionarke krije se onaj lupus iz poznate latinske izreke koji osobito mami prostodunog a k tomu i rodoljubno raspoloenog itaoca. Kao i u ostalim Zagorkinim romanima, i u Maloj revo165 lucionarki odvija se nekoliko paralelnih pria i rasplie nekoliko zapleta. Sve se to odvija na brzinu i u stilu salonske lakrdije kojoj je

najsrodniji sredinji dio romana. Elementi komedije zabluda smjenjuju se s politikim pamfletom. Paralelno s peripetijama oko potrage za enikom Zagorka sve vie eksponira borbu Hrvata protiv Maara i maarona. Pokazuje kakvu su ulogu u tome igrali studenti; meutim, po uobiajenoj crno bijeloj podjeli odmah je jasno na ijoj strani stoje autoriine simpatije. U namjeri da olaka put svojim kerima u brak, Tomo pl. Gari je naao enika za svoju tienicu Danicu, posve nevrijedna stvora kojemu je jedino vaan miraz. Priglup i pomalo naivan, on e postati jedna od figura comica koja uope ne shvaa u kakvu se igru upetljao. Kako se mijenjaju groteskne okolnosti u kui gdje svakog trena treba stii sam ban Khuen Hedervarv, tako i Gariev favorit mijenja svoja ljubavnika i politika uvjerenja. Pojavljuje se uskoro i pravi Daniin odabranik, koji je zbog sudjelovanja u studentskim demonstracijama morao emigrirati. Doao je inkognito, ali policija mu je na tragu. U igru sakrivanja sada se uplie najmlaa kuedomainova ki Zlatica: s mnogo* domiljatosti zavarava policijske agente, pa ak i samog efa policije, i pridonosi tome da se roditeljske nakane iznevjere te da se igra oko snubljenja i enidbe pretvori u politiku farsu u kojoj svi protivnici omraene protunarodne vlasti budu ismijani, a pravi junaci postaju studenti koji se bore za osloboenje Hrvatske od maarske supremacije. Napomenimo da je u stvarnim zbivanjima uperenima protiv Hedervarvja Zagorka, novinarka Obzora, a neko vrijeme i glavni i odgovorni urednik najboljih zagrebakih novina, igrala doista ulogu slinu onoj koju je u svom romanu namijenila Zlatici: ova posve u neskladu s roditeljskim odgojem ita opozicijski tisak (a to je, jasno, i Zagor-kin izbor), ne vjeruje u vrijednosti koje osobito cijene njeni korumpirani roditelji (premda je i taj dobar Khu-enov inovnik u mladosti bio opozicionar, ali je u ime karijere izdao ideale) i pomae da se u kui visokog vladinog 166 predstavnika kriju organizator demonstracije, ve spomenuti Daniin momak i neki nepoznati student u koga e se zaljubiti i poslije sedam godina ekanja, a poslije rasapa jueranjeg svijeta, konano i udati. Melodrama ini ivotnu stvarnost ugodnijom, omoguuje da pisac bude moan i da kroji sudbine svojih junaka ne samo po svojoj volji nego i prema oekivanjima italaca. U nizu transparentnih ideja koje Zagorka zagovara mnogo ih je u vezi s poloajem ene, a Zlatica je njihov tuma. Ona je protiv tega da eka dobru partiju, i tvrdi da ene moraju imati u rukama nekakav zanat od kojega e moi samostalno ivjeti. Uope, Zlatica je autoidealizirani lik same spisateljice, koja je mnoge pogodnosti dobro situiranog roditeljskog doma rtvovala u ime svoga, za ono vrijeme oito vrlo feministikog uvjerenja. I kao to je Marija Juri odluila da ode u potarice i tako zarauje svoju osobnu slobodu, i njezina Zlatica, mala revolucionar-ka iz istoimenog romana, odlazi u .uiteljsku kolu i ekajui glase od svog dragog ivi svoj vlastiti ivot. Premda se njezin odabranik dosta dugo ne javlja i svi je nagovaraju da ga vie ne eka, njezin Mirko dolazi ali ne kao princ iz bajke na bijelome konju nego s diplomom o zavrenom doktoratu i vrstom odlukom da mu Zlatica bude suprugom. Kao to se vidi, Zagorka ne eli svoje junake i odabra-nike svojih ideja kanjavati suvie teko, jer na taj bi nain i njezine ideje izgubile neto od svoje privlaivosti. Mirko je oduljio studij jer se borio za osloboenje svog naroda, ali je ipak kada su se prilike izmijenile postao svoj ovjek. Pouka je jasna, prihvaaju je ak i Zlatiini roditelji, koji tavore u mirovini shvaajui da je njihova mala Zlatica imala pravo kada se dala na prouavanje hrvatske povijesti odakle je stjecala dragocjena iskustva i odlunost da u svojoj borbi ne odustane; pokazuje se da je njezina majka prije nekoliko godina imala pravo kada je govorila suprugu: - Rekla sam ti - tuila se presvijetla

167 muu - ova se djevojka izrodila. Ve prije pet godina bilo je jasno, okuena je revolucionarnim idejama. Onda je prela u opoziciju politiki, sada i socijalno i drutveno. to to sve znai? Zar se neto rui oko nas? - Tako izgleda - uzdahne on. - Neto se drma oko nas, trese, mi to ne vidimo, svi oni gore na vladi toga ne vide, ja osjeam, nita vie nije sigurno. Ideje lijetaju zrakom poput ptica, lete i lete dok ne sjednu navrh krova i saviju gnijezdo. Neto novo je blizu, a nitko ne zna to... I Hedervarv je nervozan, nevjerojatno nemiran, kao da ni on nije vie siguran... Predosjea slom... U prii s brojnim i neoekivanim, mahom grotesknim obratima u kui presvijetloga, Zagorka je za protivnike uzela svoje neprijatelje iz ranih obzorakih dana. U priu je unijela i ideje o nunosti enskog osloboenja i raanja samosvijesti. Da bi se sve to doista ostvarilo, potrebne su rtve. I kao to u Figarovoj enidbi, u znaku nagovjetaja francuske revolucije, sve zavrava pjesmom, tako i u Zagorke smisao prie prestaje kada se zahtjevi narodne sree stope sa zahtjevima pojedinaca. Zlata je ivjela i ivi sa svojim muem u sunanoj srei i snano mu pomagala u neprestanim borbama, gdje sam se s njome sastala. Tu mi je nekog dana ispripovijedala ve zaboravljene potankosti o dogaajima one jedne veeri, toliko raskone, sjajne, burne, a koja je odluila o sudbinama mnogih ivota i odredila sudbinu ove odlune, divne, dobre i draesne male revolucionarke nedavnog naeg Zagreba. Meutim, u Zagorkinim priama djeluju mehanizmi kojih ni ona a ni itaoci obino nisu svjesni. Naime, oduvijek mi se inilo da je ona imala osobito razvijen osjeaj za arhetipsko, da je osjeala kako jedino djelovanjem na nesvjesno moe postii sve ono to je eljela osvijestiti i drutveno i individualno. U Maloj revolucionarki Marija Juri Zagorka koristi neke strukture poznate u hrvatskom romanu u rasponu od 168 enoe do Gjalskog, ali pria o tome kako da se ulove enici u kazalinu klopku umnogome nalii na poznatu nam Pepeljugu. Dodue, u toj sekvenci junakinja nije Zlatica, nego sestrina im Danica. to se tie princa Zagorka pomalo naruava strukturu jer joj je stalo da komikim efektima dovede u podreeni poloaj svoje ideoloke protivnike. Meutim, ubrzo postaje jasno tko je pravi princ (Vladimir). Tako se po ne znam koji put otkriva bliskost izmeu politike utopije i bajke. Moe se rei da ona koristi stari klju da bi otvorila nova vrata i tako jo jednom na ope zadovoljstvo naivnog itaoca otkriva da izmeu udesnosti bajke i obine zbilje ne zjapi tako duboka provalija; uostalom, to potvruje citirani kraj, u kojem saznajemo da su Zlata i autorica istomiljenice i da su u ta davna khu-enovska vremena zajedno boj vojevale. Moda bi trebalo spomenuti i Khuena kao jednu od plodnih mitologema hrvatske knjievnosti koja ivi sve do naih dana preko reminiscencija u Krleinim Zastavama. Ne udimo se: putovi politikog angamana, ideologijske utopije i zanimljive prie esto su neobino isprepleteni. Branimir Donat 169 Izdavako knjiarska radna organizacija MLADOST Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO VUKOVI OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Gupeva zvijezda 3 Direktor TIPAN MEDAK

Likovni urednici ~ IRISLAV METROVI BRANKO VUJANOVI Tehniki urednik JOSIP ZDUNI Korektori MARIJA MOLNAR MARIJA PIRANOVI CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 886.2-31 JURI-Zagorka, Marija Mala revolucionarka : historijski roman Marija Juri Zagorka. [1. izd.]. Zagreb : Mladost, 1988. - 168 str. ; 21 cm Str. 158168: Na tragu enoe, Tomia i Gjalskog Branimir Donat. 4 ISBN 8605-002603 Naklada: 8000 primjeraka TISAK: N1PRO VJESNIK OOUR TM, Zagreb - 1988.