RANKO MARINKOVIC / KIKLOP i. LUKOM d.o.o. Zagreb Biblioteka LEKTIRA knjiga 4. 1996.

Urednik: Mirjana igir Suradnik: Branko Male Pogovor: Dr. Cvjetko Milanja, sveu. prof. Zagreb 1996. RANKO MARINKOVIC KIKLOP roman edicija 1996. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 886.2-31 MARINKOVI, Ranko Kiklop : roman / Ranko Marinkovic. Zagreb : Lukom, 1996. - 480 str. ; 21 cm. (Biblioteka Lektira / Lukom ; knj. 4) ISBN 953 - 6337 - 03 - 7 960124041 ISBN 935 - 6337 - 03 - 7 KIKLOP Marinkovi Kiklop MAAR...MAAR... zavie glas s krova. Melkior se nae kod ograde stepenica to vode u podzemlje; nad njima svijetli ploica GOSPODA. Sa suprotne strane ukrtaju se druge stepenice pod natpisom DAME. X od stepenica, pomisli, reciprone vrijednosti, brojnici GOSPODA i brojnici DAME (ukrteno mnoenje), a nazivnici svravaju dolje u majolici i porculanu, gdje nazivnici ute s potovanjem: uje se samo mutan apat vode, pitanje ventila i um ventilacije. Kao u utrobi transatlantika. Mirna plovidba. Silaze putnici s veseljem i bukom kao da idu u brodski bar na aicu whiskya. Vraaju se zatim na palubu, bodri zadovoljni, s uivanjem sru svjei veernji napitak iz MAAROVA zraka. Sve je osvojio MAAR. Visoko gore na krovu palae razvio platno kad je pao mrak i stao se derati - MAAR-CENTROREKLAM! Kad je ispisao po platnu tajanstvenim svjetlom svoje mono ime, MAARova slova izvedu luckasti divertisman pjevajui unisono neku pjesmu u slavu svoga gospodara. Odskakuu zatim u zamraeno nebo, a on jo jednom vikne zadivljenom svijetu MAAR-TONFILMSKA REKLAMA. Pojavi se zatim kua jadna i prljava, naherena krova, izvaljenih vrata, a iz njenih prozora u paninom strahu iskau zguvane i musave koulje, sablasna torza bez glave i nogu. Uz muziku dance macabra vuku se bolesne rtve neistoe prema kotlu na vatri u kome nestrpljivo kipi gusta bijela pjena. S usidjelikim nepovjerenjem, oklijevajui jo na samom rubu kotla (boje se da ih ne nasamare) skau koulje u pjenu... i gle, nepovjerenje je bilo posljedica glupe predrasude, jer evo kako jedna za drugom blistavo bijele izlaze iz kotla i marirajui u redu pjevaju oduevljeno "Radion pere sam". - Onda se na platnu pojavila sfinga i pita gledaoce dalekim Marinkovi Kiklop pustinjskim glasom: "Je li to mogue?" i odmah lijepa daktilografkinja pokazuje kako nije mogue istovremeno pisati na dvije pisae maine. "A je li ovo mogue?" pita sfmga. - Ne, ni to nije mogue... da voda tee uzbrdo. Pa ni to nije mogue, da se kua gradi od krova, ni to da se Sunce okree oko Zemlje, "ali je zato mogue da "Tungsram-Crvpton" sijalice sa dvaput spiraliziranom niti daju dvostruko jae svijetlo, uz isti potroak struje"... i zasja na platnu arulja kao sunce nebesko te je valjalo i zamiriti od stranoga sjaja. - Jada na platno doplee nestana djevojica u piknjastoj dinderlici i izdeklamira djevianskim glasom internatkinje kod asnih sestara: "Sjajno pere sapun Zora, to se zbilja mora priznat... priznat mora", popravlja pogreku, uzaludno, gledaoci se smiju. Djevojica se povlai postideno. - Nakon djevojice slijedi putnik, vue dva teka kovega, a iza njega vijuga cesta u beskrajnoj perspektivi. Odozgo putnika sunce bije vatrenim bievima, no on koraa lako i veselo, i namigujui lukavo doaptava publici u povjerenju: "Sa Palma potpeticama prelazite dug put bez ikakva umora" i pokazuje ogromne tabane: doista, Palma potpetice! -Onda navali silna horda ohara, buha, stjenica i ostale strane gamadi, a gore iznad horde guste formacije moljaca i muha uz pratnju brzih eskadrila komaraca... Kad odjednom zauje se teki topot kopita, a

malo zatim dojuri na konju Flitov grenadir naoruan uvenom Flitovom trcaljkom - i zaas bojno je polje prekriveno izginulom vojskom (gamadi). - Iz valjka pisaega stroja "Remington" raste legendarni lik velikog Napoleona s vlasima na elu kao u pijanice. Raste Napoleon, raste i Remington, a kada su njih dvojica prekrili cijeli globus, Remington otkuca preko ekvatora historijske rijei: "Osvojili smo cijeli svijet" - i dospjeli na Svetu Helenu, mrmlja Melkior, ne hvalite se mnogo. - Zatim "Singer" od Euroazije i Amerike ije aren kaput trbonji mister Globusu; od Afrike mu ije crne hlae, a od Grenlanda bijelu kapu - i mister Globus grohoe od zadovoljstva. - "Bata" pita prolaznika to epesa ulicom a munje mu sijevaju iz kurjih oiju: "Je li to potrebno?" - Nije, odgovara Melkior, ako kupujete cipele kod Bate. Cipele su antejska veza sa materom zemljom, tajna snaga ovjeka-pjeaka... I eto "Brilla" kako svojom pastom ljubi ljudsku obuu: dvije dugokose etke umiljavaju se i meko se maze kao dvije lukave make oko pjeakovih nogu; on sveano koraa, a cipele se sjaje! - Kastner i Ohler, najvea robna Marinkovi Kiklop kua na Balkanu, prosula iz roga svog obilja nevjerojatne i arobne stvari, "od igle do kamiona", a mata gledalaca kljuca, kljuca po tim raskoima. -Julio Meinl sve hoe da napoji kitajskim, cejlonskim, ak i ruskim ajem, a od kava samo kava Haag, jer ona tedi vae srce. - Kihni ako moe nakon Baverova aspirina! Dok ti spava, Darmol radi, a Planinka aj ima patriotsku dunost da isti arijevsku krv. Elida krema strepi za tvoj teint. "Interkozma" se kune da e za najkrae vrijeme poumiti tvoju ogoljelu glavu. "Kalodont" je ljuti neprijatelj zubnoga kamenca, a "Vi-Ha-Ge" vas vragoljanski pita jeste li mukarac? I na koncu - "Prvi hrvatski zavod za sjajne pogrebe", uz najvee potovanje slobodan je da vas podsjeti na vae dostojanstvo pa... izvolite pogledati: crno lakirana kola s baroknim zlatnim anelima, konji sjajne crne dlake, udoban koveg, pratnja uzorno trijeznog osoblja s admiralskim kapama te je tako vaa smrt jo jedan uspjeh i ljepota, gotovo poetina... MAAR-CENTROREKLAM objavljuje urbi et orbi s visokoga krova svoj visoki standard. Od njegove silne akustike jedva se i uje iz mrane vee nemono zapomaganje slijepca-prodavaa: "Konane sve-zice, crne, ute - dva dinara; deset kuverata i deset papira - est dinara..." Monotona slijepeva litanija zvui umorno i bez uvjerenja; jadna usmena reklama eli samo da prikrije prosjaenje, to i nita vie. Melkior se sklonio u veu k slijepcu-prosjaku i uzeo motriti: to moe ovaj MAAR? Gledalac zaneseno uzdignuo glavu i pije kao koka naslikanu udobnost blagostanja. Gleda iz svoga prizemnoga stanja MAARovu visoku fatamorganu, slua njegov glas sa "onoga svijeta" i ve je omamljen raskonom iluzijom svoje vjeno prieljkivane razmaenosti, kad se javi glas prokletih malih stvari - konanih svezica, crnih, utih, dva dinara... i osjeti svoja dva dinara u depu i svoju potrebicu za svezicama crnim ih utim. Potamnio je Tungsram-Crvpton sjaj... i to e meni Flitov grenadir... i vidim daje trik to s Napoleonom... Propala je veer. Aumrijeti je bio voljan zbog "Prvog hrvatskog"! Sto te slijepce negdje ne skupe da pletu korpe, nego tako... prosjae! Tu je misao osjetio ve i Melkior, od nestrpljenja uz prosjaku molitvu. Sto im ne otvore azil s ogrijevom, jadnim slijepim ljudima, utedjeli bi na svijetlu... htjede popraviti svoju okrutnost, kupi ak i par svezica utih (a trebaju mu crne) i sve bi neto htio Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop uiniti za slijepog ovjeka... Baci na zemlju komad srebrnog novca, pokupi ga i upita slijepca: "Vama je ispao ovaj novac, ne?" "Bit e, upalj mi je dep", odgovori slijepac poluozbiljno-polualjivo, za svaki sluaj, no uzme novac, gramzljivo. udan gest milosra pomakne jedno lice u blizini. Sa sveenikim ovratnikom oko vrata, ovjek je tek usput, probijajui se kroz vrevu, s tunim nehajem bacio pogled gore na MAARove arolije. Onda se obradovao od "istinskoga sjaja" kad je Melkior pronaao (o, kako kranski!) nain da slijepcu udijeli milostinju. "Kad daje milostinju ne trubi pred sobom"... Potapao ga je po ramenu i osmjehnuvi mu se s odobravanjem ponovno utonuo u vrevu. Melkior je jo uspio da mu vidi glavu, smeuranu, tunu, iscijeenu meu akama nekog stranog zla, i par golemih uiju na njoj to strogo stre na dvije strane svijeta. Zaprepastila ga ta udna veliina, toliko slina jednoj ve davno poznatoj i dobro upamenoj veliini..^ No tada je ta glava bila crvena i puna, mlada i strahovita, s tim

istim uima nalik na krila u imia u valovima bujne kose koja ih je titila od smijenosti Taj tanki blijedi vrati! tiho usklikne Melkior, je li to mogue? No, za njim! Mora jo jednom vidjeti te ui! ...A tko bi znao imaju li one tamo neko mjesto gdje kriju svoje uspomene? Imaju li neki tajni pretinac na pero iz kojeg uveer, kad se zavuku u samou, vade neke male stvari koje miluju i jecaju nad njima? Melkior otpone svoju romantinu priu o zagonetnoj dui sveenika to luta u gradskoj vrevi traei mira i spasenja... Ali to je drugo, ta pria o romantinoj dui... Te ui vuku jednu drugu tajnu kojom je zatam-njeno cijelo njegovo djetinjstvo. One katehetske pljuske nosi jo uvijek na svojim obrazima kao zagonetku. I sve kasnije to se dogodilo s don Kuzmom zaplela je njegova djeaka mata u priu o neobinom ovjeku. ak je bio spreman da ga proglasi muenikom, mada mu je muenik raspalio par prevrelih uaka po ljupkim obrazima. (One zrelije ene govorile su tada da "to dijete" ima ljupke obraze - i ljubile su ga, ak i grizle za obraze, usidjelice.) Svi razredi Melkiorove kole, pa i oni maliani iz prvoga to nisu jo znah napisati ni i, znali su nacrtati uho. Svi i svuda i u svakoj zgodi crtah su uho. Uho na tabli, na klupi, na podu, na putu, na plotu, na zidu, na svim zidovima gdje god se naao komad ugljena pri ruci. Sve su knjige, biljenice iarane uesima. Uho na listu agave, u pijesku na plai. Pojavila se tajna sekta otoista, aurista, usnih manijaka, in hoc signo vinces. Svuda uho, kao riba prakranska. Uho golemo, ogromno, natprirodno na kakvoj god krumpirastoj glavi. Nije vana glava, vano je uho... to bolje nacrtati. Svladati tehniku i ablonu. Odrasliji mladii plesali su charleston u irokim nogavicama (po modi), a mah su fanatino crtali uho. Nisu znali zato crtaju ba uho. Pitaju ih roditelji, uitelji: zato crta uho? - Svi crtaju, odgovara mali i udi se to se ni to ne smije. - Zaraza, slegnuli ramenima, ospice. A iz centra stigao telegram andarmeriji: ispitati da li je ta pojava u kakvoj vezi s komunistima? Glupe - djeje manije. Sakupljati marke - to rade i odrasli, filatelisti, mislioci potanskoga smjera. Ali sakupljati rogaeve sjemenke! - to rade seminaristi (neovisni). Melkior ih je imao na kilograme. Bacio je sve kad je dolo pletenje arapa. arape, dakako, nikada nisu stizale do pete; nisu znale za korisnost rada, ni za tetnost. Crtanje uha buknulo odjednom i proirilo se kao kuga. Poduzimane su kasnije i neke mjere (kolskih vlasti), ali one su pojaale poast: otkrio se smisao tog uha... koji dotad moda nitko nije ni znao. Melkioru se inilo duboko uvredljivim i nedostojnim kad je saznao za razlog i nikad vie nije nacrtao uha. Ali i njega je dohvatila don Kuzmina ruka. Kad je prola fizika bol osjeao je stid pred katehetom, traio je svoj dio krivnje. Od stida vie nije iao u kolu da se ne bi morao susresti s don Kuzmom. I nije ga ni sreo vie... do veeras. (Ali u kakvom jadnom stanju!) Don Kuzma je unosio u borbu odvie strasti da bi mogao pobijediti. Bilo je besmisleno to je radio, ak i ludo, te se inilo, hoe golim rukama (to jest, crnkama) izbrisati sve te "ui" oko sebe to ga izazivaju. Uputao se u bezumna kolektivna ukanja po razredima, naprosto iz preventivnih razloga. Razmahujui svojim tekim rukama njegova je osvetnika revnost svuda stizala kao kazna boja. Svakome je aku osvetniki priio po neki naziv iz zoologije. Nekima i po dva, kombinirana. Uzimao je imena udnovatih ivotinja da L U Marinkovi Kiklop bi se i on nekome narugao, da bi se tome netko smijao... Ali smijeha nije bilo, ve podmukla djeja lukavost: kako da prou ispod udaraca. Otkriva don Kuzma tamo u klupi nekog klipana to brie ptiji nos u rukav a kosa mu ko slamnati krov prerasla vrat i ui (popriline): - A to je ufanje?... reci ti tamo, Kondoru Andski? Osjea ornitoloki egzemplar dva svijetla maa don Kuzmina pogleda na svom ptijem licu i odmah sebe identificira kao grabljivu ptiurinu sa Anda. - Uf... ufanje je... ufanje je, kad... - Doi, da ti ja kaem... na uho. Ide Kondor katedri s rukom na uhu (kao da nije dobro uo) no don Kuzma ga klepne po drugome uhu svojom tekom i mesnatom rukom. Jedan uenik sa smijenim nosom, te se inilo da mu se lice neprestano smije, nesvjesno trgne glavu od udarca po

Kondorovom uhu. Don Kuzma ga zato i odabra: - A to je to ljubav, ti... Kljunau udnovati? - Lju... ljubav... je, kad se... - ...Kad se dobije po tom kljunu slinavom - dovri don Kuzma odgovor a nos Kljunaev proizvede upalj i vlaan zvuk od udarca, pa i krvlju posvjedoi svoju nevinost. - Hajde, reci mu ti, Foka Pingvinski, to je to ljubav? - To je bio malen paljiv uenik koji od straha nije mogao zinuti. Krupnim oima sumnjiavo prati kretanje don Kuzminih ruku: prikuplja sve svoje oskudno lukavstvo kako bi izmaknuo udarcu... Ali odjednom desilo se da je djeak odluno podigao glavu i zagledao se drsko u don Kuzmino uho. Vidjelo se jasno kako se to uho pod njegovim pogledom stidi. Mijenja boje: blijedi, crveni se sve jae, sve ljue, u grimiz, u purpur, u boje olujnoga neba. Oekuju se munje i udarci groma. Cijeli razred poniknuo, polegao po klupi, zna to sada slijedi. Svi u mati sad crtaju strano, osvetniko, ubilako uho: sad svi znaju zato se to crta... Ali uho poinje da tamni u olovnu modrinu, u sumorni indigo: bijes je u njem zamro, ostala je samo mrtva, prebijena krv. - Don Kuzma spusti ruke, okrene se i izae iz sobe. Melkior umalo nije zapljeskao. Divan prizor ljudske veliine! Osjetio je uvstvo udnog rastereenja od mune misli o don Kuzmi: Marinkovi Kiklop otkrila mu se odjednom, nejasno i mutno, sva teina njegove sudbine. Prvi put se tada i javila u njemu ta rije; izgovorio je u sebi sudbina i gotovo zaplakao, potresen. "I ree Bog"... govorio je don Kuzma uzvieno... i ondje pred njima stvarao je svijet. - "I svjetlo bi!" I opet ree Bog... ali Adam i Eva pojedoe jabuku a Bog ih istjera iz Raja zemaljskoga. Don Kuzma ih je lino tjerao iz razreda pokazujui prstom prema vratima. U znoju lica svoga zaraivat e kruh svoj! I otponu tada ljudske nevolje. Kain ubi brata svoga Abela; Absalon se die protiv oca svoga Davida; Jakov bjei pred bratom svojim Ezavom, a sina njegova Josipa roena braa prodae Misircima; Putifarka zavodi Josipa; Josip iskuava brau; Benjamin. Tri mladia u uarenoj pei; Daniel u jami lavovskoj; Jona u utrobi kita; David ubija Golijata; strana pria o Samsonu koji magareom eljusti pobi tisue Filistejaca, a svlada ga propala enska i preda na milost i nemilost neprijateljima njegovim. Na mjestu kad je prokleta Dalila iala Samsonovu kosu Don Kuzmino se lice preobrazilo, gorina mu je vezivala rijei, oi mu se zavile u tugu. Melkior je vidio don Kuzmu oiana, oslijepljena usred fili-stejskog hrama, a ui mu osamljeno stre meu stupovima... Ali tada Samson, oajan, zavapi prema nebu i ree: Gospode, Gospode! opomeni me se, molim te, samo sada, o Boe! da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja. I zagrli Samson dva stupa srednja, na kojima stajae kua, i nasloni se na njih, na jedan desnom a na drugi lijevom rukom svojom; pa onda ree Samson: neka umrem s Filistejima. I nalee jako, i pade kua na knezove i na sav narod koji bjee u njoj; i bi mrtvijeh koje pobi umirui vie nego onijeh koje pobi za ivota svojega. Vidje Melkior suze osvetnike u oima vjerouiteljevim i sav potresen i satrven priom, ponesen strasnom eljom da osveta bude potpuna i strana dokraja, on upita uzbueno u nevinom zanosu, naprosto zbog osjeaja pravde: - A je li i Dalila bila tu u hramu? Tad padoe pljuske po njegovim ljupkim obrazima. Melkior prekine svoje osnovno kolovanje. Nije elio vie izai don Kuzmi na oi. Zbog stida i zbog ponienja. Zbog kobnog nesporazuma. On nije elio ismijati suze u don Kuzminim oima, kojih moda nije Marinkovi Kiklop ni bilo, nego se njemu samo to priinilo... Ali kako da se sada to objasni? Kako da mu kae, ispljuskan: ja sam i sam alio Samsona, gospodine? elio sam samo da i ona gadura Dalila bude kanjena. Zato sam i pitao... Zato ste me istukli? No malo zatim neto se udno dogodilo s don Kuzmom i on je na tajanstven nain nestao. Naklapalo se da je poslan u Rim na neku strogu ispovijed, jer mu samo kardinal (po nekima i sam sveti otac) moe dati otpust od nekih tekih grijeha. Kasnije se ulo da se nalazi kod benediktinaca na Monte Cassinu gdje izdrava pokoru, zatim da je "vien" u trapistikom samostanu u Banjaluci gdje, opasan bijelim paom s uzlovima strogog odricanja, trapei se glau, eu i bdijenjima, u apsolutnoj utnji pravi uveni sir, poznat pod imenom "Trapist". Melkior je neto i sam uo o tom siru... i o nekim drugim stvarima zbog kojih je

i uzvisio don Kuzmu do biblijskog muenitva. Tko je bila ta Dalila - nikada se pravo nije saznalo. Po nekima, lijepa trafikantica to se tajanstveno smijeila mukarcima; po drugima neudata uiteljica koja se zaljubila u don Kuzminu muku snagu, to, uostalom, ona nije ni najmanje krila. A moda nije ni jedna ni druga izvrila tu sramnu izdaju. Nego neka trea podla enska osoba, moe biti ak i aneoskog lika, na spavanju oiala sedam pramova don Kuzmine kose i poslala ih uz vlastoruno pismo samom biskupu kao dokaz njegova grenog ivota. I u pismu daje stajalo: "pogledajte kako sada stre gole ui njegove". Strana poruga. Ali otkud ba sedam pramova? Zato ih je upravo do sedam brojila? Nije li don Kuzma i njoj priao, u dokolici i sitosti ljubavnoj, a sve alei se u svojoj mukoj nadmoi, kako je perfidna Dalila oduzela snagu. Samsonu? Poigrao se mujak svemoni u zagrljaju krhke enkice, raspustio svoju snagu umornu i raspriao se cinino o silnom Samsonu i maloj podloj kujici... pa zaspao. A ona trafikantica ili uiteljica... ili ona trea enska osoba... nagnula se nad spavaev san i misli: gle, kako je moj Samson sada nemoan! Pa hajde da mu... i ona nalazi u prii divnu pouku za svoju ve davno zamiljenu osvetu. A uz to je valjda teila i onoj glupoj nadmoi kojoj jadne ene preesto nasjedaju... Liila ga tako nepoznata ena sve njegove snage, izvrgla ga strahovitoj sramoti. I evo ga gdje sada klipe nesretnik u jesenjem sumraku, Marinkovi Kiklop ispijen i blijed, kao da je za svih ovih godina koje su odonda protekle u nekom mranom podrumu dijelio komad crnog kruha s mievima i gujama natapajui ga svojim gorkim suzama. Njegov nekadanji krepki vrat, na kome su ile bijesno igrale kad bi se razljutio, bio je sada tanka krhka granica to nosi svoj smeurani osueni plod s dva strana uha kao pokoru. Melkior se s mukom gibao kroz gustu vrevu koju je prosulo po gradu lijepo toplo predveerje. U gradu je mirisala jesen iz otvorenih voarskih izloga svjeinom zrela voa: mirisi struje ulicama kao blaga opomena prije nekog tekog rastanka. Otkida se u drvoredu poneki uti list i uti alosno kao staro pismo nekadanje sretne ljubavi... Jesen, jesen... Uz muziku sezonskog lagera otplesalo je ljeto -Addio, Mare. Jesen se uuljala u grad neujno preko travnjaka i zelenih ploha, proetala se parkovima ocvala kurtizana u utavoj svili, a od njena daha zastidjele se breze kao nevine djevojice. Zaronio bezobzirno Melkior u toplu bujicu tjelesa, rijei, mirisa, traei nestrpljivo don Kuzmin ispijeni vrat. Laktovima i ramenima probija silom sebi put kroz zgusnuto i ilavo tijesto veernjih etaa i prima uvrede i prijetnje i "podvodne" udarce u rebra. No slabo se na to osvre. Ona dua alosna to luta po ovome gradu toliko mu je panju zaokupila te umalo nije vrisnuo kad je tu pred sobom odjednom otkrio njenu jadnu tjelesnost kako se na rubu plonika sprema da prijee ulicu. Don Kuzma se najprije ogledao oprezno na obadvije strane, zatim, oklijevajui asak kao da ulazi u rijeku s krokodilima, urno pregazi nesigurno korito zamahujui udno rukama kao da doista koraa po vodi. , Kako se uva, dua nemirna! samilosno misli Melkior prelazei ulicu, opreznije i od samoga don Kuzme. - Ne gine se danas od tramvaja, moj gospodine! - dobaci mu nepoznati prolaznik. Nije bio pijan niti je bio neki svadljivi podrugljivac, nego drei otvorene veernje novine bio je uplaen i oajan, pa je svoje stanje elio nekome saopiti. Melkior je odluio da se ne osvre na njega. U posljednje vrijeme, otkad su uestali pozivi starijim goditima rezerve, pojavili se u gradu iznuivai novca koji su radili "psiholoki". Takav majstor dobaci prolazniku, tako usput, udicu prosuujui jo iz daljine kakva je klijentova dareljivost. Lakovjeran i obziran prolaznik lako zagrize u Marinkovi Kiklop dobaenu meku, a majstor ga uzme "obraivati": poziv u vojsku, sam po sebi, nita... da nisu tu ena, djeca, stari roditelji, bolesna (dobra!) punica, pa stanarina, nigdje dinara, a zima dolazi... Eto, na to sam spao! i zalomi oajniki rukama, a rije mu tee lako i uvjerljivo te zaas smota svoju rtvu i slomi svaki pokuaj otpora. Neki dan tako hita ovjek ulicom, grabi plonikom urnim poslovnim korakom. Poklopljen masnim eirom sa sputenim obodom, cipele aplinske - svaka udara na svoju stranu, lice zaraslo i tuno, pogled zabrinut, pozdravlja Melkiora tako, usput, rastreseno i gotovo nehajno, kao da ga u tom danu po peti put susree: - Zdravo, Filipoviu! - i grabi dalje ne osvrui se.

Melkior, iznenaen, stane i okrene se za ovjekom. Onaj tamo ne okree se odmah: on tek konstatira daje ovaj stao. Tek trenutak kasnije, svejednako hitajui, on se malko osvrne, tek od puke radoznalosti, i ovla rukom domahne "ej, zdravo!" i nasmijei se prijazno. No uri se njemu, nema vremena za prijateljska ispitivanja o zdravlju i ivotu. Melkior jednako stoji zbunjeno: ne sjea se ranijeg susreta s tim licem. A opet, sjeti se da mu nije odzdravio i poboja se da se ovjek ne uvrijedi. Htjede ak za njim potrati i razjasniti stvar, moliti za oprotenje. Ah onaj tamo zna to se ovdje deava, zna da ovaj stoji i da gleda za njim, pa stane i on i gleda Melkiora sa smijekom ovjeka kome nije do smijanja. Lako maui glavom u znak predbacivanja stane se pribliavati Melkioru sporim i reklo bi se strpljivim korakom. Cijelo njegovo dranje (kada se pribliio) izraavalo je stid zbog "takvog izgleda" pred prijateljem koji ga u takvom liku nije ni prepoznao. - Cviker - izgovori s osjeajem krajnjeg stida oplakujui u svom prezimenu ujedno i svoju opaku sudbinu. - Eh, izmijenio se ja... - doda elegino zagledajui turobno u prolost. ak mu se i oi ovlaile... ili se Melkioru samo inilo. - Ja doista... ne mogu... - promuca Melkior i sam zbog neega postien. - Kako? Ne sjea se? Trea realna, dvije klupe iza tebe... Cviker. Iz latinskoga vjeni drugi red. Ante, aput, dvaput, triput - i odoh ja u aut! Ti si iao dalje, ja zaostao. Kao sad te gledam, tvoju pametnu Marinkovi Kiklop glavu. Do tebe je sjedio onaj mali... kako se zvao?... ekaj, prezime mu je bilo neto to se jede... - Opolski? - ...ih pije, vidi! Znao sam, tako neto... Melkior se snebivao. Nikada ovjeka s prezimenom Cviker nije poznavao u svome ivotu, a ovaj se ve sasvim udomaio u razgovoru, ak ga uhvatio za lakat i drmao ga intimno: budi u njemu mladenake uspomene. Melkior uzeo prekapati po svom sjeanju ne bi li ipak ieprkao odnekle ovog Cvikera. Moda je on doista postojao u nekoj tamo klupi iza njega kao skromni, neprimjetni ai koji se niim nije isticao?... Cviker je gledao dotle u njega s nadom. - No? A sjea li se kad smo zimi divlje kestenje bacali u pe, pa nastala pucnjava, a? - Da, i to smo radili... - samo, ja nisam Filipovi! - i tu svoju sumnju Melkior priopi Cvikeru. - Filipovi? - iznenadi se on i lupi se po elu. - Eh, pa da, ima pravo! Sve sam pobrkao, godine su prole, zna. Pa da, Filipovi je sjedio do mene, pravio rebuse, krialjke, itao rijei naopako, Edison - nos ide... Pa da, gdje bi ti bio Filipovi, kad si ti... ovaj... - Tresi - bubne Melkior nepromiljeno. - No da, Tresi Pavii! Bogamu, sve sam... - Ne, samo Tresi. Ja sam samo Tresi. - Ma da! Pa i zvali smo te "Samotres", sjea li se? - oduevljava se Cviker svojim pamenjem te i Melkior nesvjesno potvrdi glavom, mada se nikako nije sjeao da bi ga tko nazivao "Samotres". - Govorili su ti valjda i drugi "Tresi Pavii", a ti: "samo Tresi", pa odatle "Samotres". A to nekako samo izleti skupa Tresi Pavii kao iril i Metod. A glupost, kao da iril ne moe biti i bez Metoda, je li tako? - Da, glupo - potvrdi Melkior i premjesti teinu tijela s noge na nogu, to Cviker protumai kao nestrpljenje i to ga uplai. - uri ti se? A ja sam ti, brate, eto, iz bolnice. Stara kubura s bubrezima. Doktor veh "bubreg mora van" - Cviker napravi otar pokret kao da palcem sebi para slabinu - a ja velim "priekaj ti. Jok, ne dam bubreg Marinkovi Kiklop u pirit!" I tako ja, moj Samotresiu, izgubio lijepo namjetenje kod "Prve hrvatske". Bio sam jutros kod direktora. Veli: sutra je sjednica uprave, predajte molbu. - Taksiranu? - Taksiranu. - Obino? Sedamdeset pet? -Sedamdeset pet. Kratko - jasno. Zbogom - zbogom. Dok sam leao u bolnici, ena sve zaloila to smo imali. Da imam to zaloiti... ali nema nita vie. Bez namjetenja nema kredita. A to da ti priam, zna kakvi su nai filistri. Sjede na parama, a ovjek neka crkne zbog piivih sedam banki, uh! Cviker uuti, pokunjivi glavu u oekivanju. Tek krajikom oka on zvjerski prati Melkiorov zbunjeni pokret u

unutranji dep gdje se obino krije lisnica. I doista, Melkior izvadi lisnicu... - Ah, nemoj, nisam mislio... - uini Cviker zakanjeli pokuaj da mu zaustavi ruku. - Ja sam to tebi kao starom... Nemam kome da se izjadam. - Ja na alost... - muca Melkior stidljivo. - To je sve to imam -prui mu srebrni komad od pedeset dinara i rastvori praznu lisnicu - evo. - Boe sauvaj! - uzvikne Cviker ustuknuvi kao da se uplaio. - Posljednji novac, jok, brate, nisam ja takav! - Ali nije posljednji - gotovo ga moli Melkior - ja u ga sutra dobiti. - Sigurno? - Sasvim sigurno. - No onda... Samo, zna, nemoj mi lagati! Ako lae, ovo je milostinja, a to neu! - izjasni se Cviker ponosno, zatim doda u povjerenju: -1 zna, to te molim, neka ovo ostane meu nama, zar ne? Nego, gdje u te moi nai, da ti vratim? - Lako, ve emo se vidjeti... - Eh, moj Samotres, hvala ti kao bratu. Ovo ti nikada neu zaboraviti, da zna! - Strese nekako u urbi Melkiorovu ruku pogledavi ga u lice s iskrenom zahvalnou. - E, pa do vienja. Odoh ja po marke - i poe onim istim uurbanim poslovnim korakom kojim se i pojavio malo prije. Melkior je znao da ga je Cviker namagario, no nije znao da se odupre toj osobitoj formi bezobratine. Odluio je tada mudro: nee se vie osvrtati na dobaene udice. Tako sada na ovoga s novinama "ne gine se danas od tramvaja" odluio je da se ne osvre, ve da pouri za don Marinkovi Kiklop Kuzmom; ponovo gaje izgubio meu prolaznicima. No ipak je pogledao ovjeka s novinama zbog nekakve radoznalosti. Ovaj opazio pogled kao odkrinuta vrata i odmah u njih mugnuo: - Ne ubija se danas ljude tramvajem, moj dragi, nego evo ime - i pokae glavom krupne naslove u novinama. Melkior proita NAJSTRANIJE BOMBARDIRANJE LONDONA OD POETKARATA, a ispod toga est sati pakla i uasa - itavi kvartovi u plamenu... No iza tih uzbudljivih rijei on nije mogao zamisliti nita konkretno, nikakvo ubijeno dijete, zdrobljenu lubanju, oajna ovjeka nad sruenim domom, ubijenom porodicom... nita od onih stranih slika to doista postoje iza naslova. Melkior je ostao ravnoduan i to je kanda ovjeka uvrijedilo: - to velite? To nije prometna nesrea, a? - govorio je s gorkim osmijehom, ponosan to shvaa doseg strahota u tim naslovima. - Sto da kaem? Pa to ste mogli proitati i juer i prekjuer... - I juer i prekjuer... Ako je jue i prekjuer, zar je manje strano ovo danas ? - upita ovjek strogo. - Da se to shvati ne treba biti doktor. Ali, naravno, doktori shvate to je bolest kad se sami razbole. A to e biti kad oni tamo prijeko - mahne glavom neodreeno - budu ovako u novinama itali o nama? Kad neki doktor tamo u Kaliforniji bude mrmljao kako su naslovi u novinama dosadni, uvijek isti - od juer i prekjuer? A prekjuer i juer vi i vai ostali ste ivi, pa hoete li i onda govoriti da je sve isto i danas i sutra? Melkioru je bio udan taj razgovor... I otkuda se ovaj ba njega dohvatio? - Pa jest, takvi su ljudi... - ree tek da zavri neoekivani susret. - Kakvi? - Pa takvi... da sada mene ili vas pregazi tramvaj, vie bi ih uzbudilo nego te tisue ubijenih u ruevinama Londona. Ne zato to bi nas vie voljeli, ve naprosto to nee na te stvari da troe fantaziju. ovjek nije shvaao to mu Melkior govori, a rije fantazija naprosto ga je uvrijedila. - Fantaziju? - upita strogo. Skupi obrve i pogleda Melkioru u oi s neprikrivenom antipatijom. - Savjest, savjest, a ne fantazija! to se tu Marinkovi Kiklop ima fantazirati? Hou li kriti da se bojim rata? Ne, ne za sebe! Ni za enu! Ja sam i njima rekao jutros gore na vojnom... Dali su mi objavu za Apatin... Rekao sam: za enu ne govorim... Ako rata mora biti, ne moe ga, velim, ne biti zbog moje ene. Je li tako? Ali mogu li ja pogledati u oi mom djeaku od etrnaest godina i praviti se veselim kao da idem na kuglanu, kad deko ita novine i zna kako je vabo probio Mainotovu liniju i osvojio Francusku za mjesec dana? Nema

danas djece. Deko zna kamo ja idem i samo uti... A sluam one male: tata e, kau, ofirati u tenku. Eto, na emu smo! - i ovjek rairi ruke, pokazuje kako u rukama nema nita, prazne ruke, bespomone. - A to, pozvani ste... - no ovjek ne da dovriti pitanje. - Mobiliziran! - vikne surovo kao daje opsovao boga. - A gledajte, tu mladi etaju, enske hvataju, a nas mobiliziraju, devetstotu! Kau -poto ja sam ofer kod "Impeksa" - da sam odreen za tenkista. A tenk sam ja vidio samo u kinu! Otkud ja znam voziti tenk? A ruski... jer kau da e Rusi dati tenkove, ruski tenk nije za nae zemlje, nikako i nipoto! Na to bi trebali misliti oni tamo u Beogradu, a ne ja, jedan ofer, je li tako? Melkior je oima traio don Kuzmu te je o tenkovima jedva i sluao, pa iz pristojnosti ovla upita ovjeka: - A velite, nisu za nau zemlju? - Ma gdje! To su eline tvrave od devedeset i vie tona, pa kud ete vi s tim po naim brdima? Mi smo gorovita zemlja. - Da, udno... - ree Melkior sasvim rastreseno. Obuzela ga udnovata tjeskoba od rijei mobilizacija. - Znai, mobiliziraju? - Sve u esnaest! Moj kum je ve od prolog utorka unutra. Isto devetstota. Lako njemu, on je kroja, ostao je tu, ije injele, spava kod kue. Nisu ga ni oiali. A ja u Apatin! ovjek se smekao od saaljevanja sebe samoga, ak mu se i oi ovlaile. Melkior osjeti nekorisnu potrebu tjeenja kojom se poslue ljudi kad u sebi ne nalaze nikakvog iskrenijeg i boljeg osjeaja. - Tko zna? Moda samo pozivaju na vjebu? Konano, rat je u Evropi, nitko ne eli biti iznenaen... - E, to je ono! - uzvikne ofer oajno kao da je Melkior pogodio misao koje se on najvie i bojao. - S tim Hitler i rauna, s iznenaenjem! Marinkovi Kiklop Zatim, pribliivi se sasvim, zaape u povjerenju: - Tu sve vrvi od vap-skih pijuna i pete kolone. Od devetsto trideset i sedme oni se tu vozikaju u gumenim amcima i fotografiraju nae prirodne ljepote. Turisti - i nasmije se gorkom ironijom kao da se utjeio aicom ljutog alkohola. - No, a vama se uri - ree zatim zbunjeno, opazivi Melkiorovo nestrpljenje. -No da, svatko ima svojih briga. Zbogom - i ode ponovo rastvorivi novine, vano, kao zabrinut ovjek u toj gomili bezbrinih budala. Melkior ostane na mjestu. Kamo mu se uri? Uini mu se smijenim saaljenje nad don Kuzminom sudbinom? Rije mobilizacija proela ga uvstvom nepodnosive tjeskobe, u njega je uao nemir nekog stranog iekivanja. I to sada valja nositi u sebi... Pojavile se (naivno, dakako) slike pustih ulica, vrsto zatvorene vee i duani... Mrtav grad zatvorio se u svoje zidove, uti i ne pali svijetla. Iza zamraenih prozora oprezno se pale ibice, spaljuju se papiri u pei, trpaju se stvari u kovege: ljudi pakuju, ure, putuju... Ulice su opustjele i tihe. Tek poneki dravni automobil projuri mahnitom brzinom; nosi vana hitna nareenja: sve spalite... podnesite izvjetaj... Odjeci konjskih potkova u noi, aputanje meu straama tajanstvenih rijei, strogo vojne tajne. Nestvarno i djetinjasto, kao u djetinjstvu don Kuzmina pria o Samsonu... A Melkior nalazi u tim slikama ozbiljni patos - vojniki. Zamilja sebe snanog, plecatog vojnika u punoj ratnoj spremi (tako se to kae) stoji mirno u postrojenoj koloni sve samih stranih Samsona to e magareom eljusti pobiti Filisteje... eka se samo zapovijed oficira na bijelome konju... U staklu meu izloenim cipelama pojavi se tanka, neugledna silueta gradskog stanovnika sasvim slabe tjelesne konstrukcije. Naherena pojava u odrazu izloga izazove u Melkioru lukavi podsmijeh i rije mobilizacija nae se odjednom u jesenjem blatu po kome gaa maslinastosiva monotonija tunih nepoznatih ljudi na nekom hodanju bez kraja. Vika ljutih narednika, umoran glas promoenih cokula i tajanstvena rije "ordo-nanc"... Tako se zaeo taj strah od novih zbivanja oko njega: ofer ide u Apatin da ofira u tenku... po naoj gorovitoj zemlji... U nekoj gori pritajiti se kao savijena buba duboko u kori neunitivoga stabla: eto, mene nema... i ivjeti, ivjeti... Kako zatajiti svoje postojanje, ukrasti od ljudi Marinkovi Kiklop svoje izdajniko tijelo, odnijeti ga u neku beskrajnu samou, sakriti ga u ahuru straha, uvui se u privremenu smrt?... Don Kuzma i ne sluti da bi mogao biti objektom jedne zavisti... Stigavi do

osobne vage invalida u vei, skine eir, obrie malu olinjalu glavu s uima... kao da je dva anela nose, zatim obrie i oznojeni vrati i eir s unutranje strane, eir metne na glavu, rubac u dep i stupi na osobnu vagu. Invalid je jo samo njega ekao (bilo se ve prilino smrklo): uzvrpolji se usluno i tucne uurbano svojom drvenom nogom, namjesti naoale izvezane koncem i odvagne don Kuzmu reklo bi se s pobonou koja mu i dolikuje. Sudei po svemu don Kuzma je tu dobra stalna muterija koja je ve stekla puno povjerenje. Pitanje povjerenja ovdje je sasvim umjesno. Bolesnik kome ivot zavisi od svjedoanstva jedne vage obino ne vjeruje toj trgovakoj spravi (koja je i stvorena zbog prijevare), a jo manje vjeruje njenom gospodaru. Sumnjiav je on, i misli: svi gledaju kako da ga prijevare, da mu otmu nekoliko dragocijenih dekagrama na koje se jo oslanja njegov ivot, ivot, prijatelju! Don Kuzma sa strepnjom saeka sudbonosnu cifru teine koja znai bit il ne bit. ak se i sam neto gorljivo zaokupi oko jeziaka na vagi, i porjeka se malo s invalidom i odgurne mu ruku s nestrpljenjem, napokon se smiri i pomiri s jezicima, primi ceduljicu i ode zabrinut. Melkioru se inilo da prisustvuje lukavom obredu u kome se provjerava milost boja, a moda i boje postojanje. S intelektualnim stidom, kao da prua ruku susjedu-kiromantu, stupi on na vagu uznemirena srca. Apatin je na Dunavu, pomisli, ime lijeka protiv apatije... - Koliko? - upita invalida toboe nehajno. - ezdeset i jedan kilogram, sedamsto i osamdeset grama. - Ne moe biti! - povie uplaeno. - Moe, moe - odgovara invalid sa sigurnou. Naviknuo se na zanovijetanje mravih muterija. -Kako? Pa ja sam... - Vi ste dovoljno mravi za tu teinu - ree invalid s doktorskim cinizmom. Moja vaga ne krade - doda u korist renomea. - Mi poteno zaraujemo komad kruha, ne bojte se. Marinkovi Kiklop - Ne bojim se ja... da krade - nastoji smijekom objasniti svoju misao - nego, recite, ne poklanja li ona? - Nit krade, nit poklanja. Sto ima to i klima. - A kako je stajao onaj... sveenik? - upita s povjerljivim osmijehom. - Kao i jutros. -Znai, i jutros je?... -1 jutros, i jutros. Dvaput dnevno. - Invalid je pokazivao elju da zavri beskoristan razgovor: ova mu je radoznalost ve bila i sumnjiva, "ispituje ovaj neto..." - Ada se on ne trapi, ujte? - navaljuje Melkior. - Moda postaje svecem, to vi znate? - Ne znam kakvim se vi svecima bavite, a on se kod mene aboni-rao, ako ba morate znati. Plaa unaprijed mjeseno... ve treu godinu. - Treu godinu? A prije, to jest prije tri godine, bio je tei, zar ne? - Samo, ako vi to onako... ne mislite? - invalid pogleda nepovjerljivo na novine u Melkiorovoj ruci. - Da kaemo, poeo je sa vie od osamdeset. Oi su mu sijevale od snage, a sada, eto, jedva pedeset i est. I to mu nekako uinim. - Uinite? - Melkior se uplai strunosti termina. Znai, nije to vrati od podruma i pokore na Monte Cassinu? A ree invalidu licemjerno: - No, kaem ja vama, posvetio se. - Ah - odmahuje invalid samilosno - posveuje se on majci zemlji iz dana u dan. Sui se od bolesti, jadan ovjek, a za svaki gram ja sam kriv... i ova moja - i udari familijarno vagu po eljeznom vratu. - Dvadeset i est kilograma to je do sada izgubio, to nita. Slistio sam mu ih, nije ni primje-tio, sve malo po malo. Zna da sam mu uzeo, kako ne bi znao, ali o tome ni rijei. No za desetak grama... ubijate vi mene, ubijate, mrmlja jadnik. Melkior se sjea: moda je ipak sve to otilo na onih sedam pramova, na spavanju? - A sada ga moram obarati vie od osam stotina grama mjeseno. ovjek, tako rei, umire tu na vagi preda mnom, a ja moram voditi zapisnik iz dana u dan. Muno mi je, to mogu? - Invalid nije lagao, doista je alio don Kuzmu. - Uveer mu, na primjer, poklonim i svih ezdeset grama, Marinkovi Kiklop da ga umirim za spavanje, a ujutro ga ruim za sto dvadeset Pokunji se, suze mu u oima, ne vjeruje, laete, veli, kako to moe biti preko noi toliko? Ne valja

vaa vaga, veli, popravite vagu! Ja sam ovjek, imajte na umu! i plae od straha. Odlazi slijepome kolegi onamo na uglu. On ga tamo, da kaemo, po sporazumu, utjei sa nekoliko grama. Ali ne vjeruje sad ni njemu i eto opet k meni napasti. Dobra je, veli, vaa vaga, uglavnom. To se moe, veli, desiti po noi, zar ne, uslijed probave i slino... No ipak, pripazite, veli, pripazite! A onome na uglu vaga nita ne valja. Ja bih njemu, kae, oduzeo vagu. Na ugao se postavio delija! Mislite li daje on uistinu slijep? Prikrivaju se oni tako, prikrivaju, zna se... Aja, to u, povlaujem mu. No, da vidimo, veli, u ime boje, jo jedanput. Ponovo ga vaem i pritiskam malo da ga umirim. Ovaj sam avao zabio u protezu zbog njega pa pritiskam donju polugu, oprezno, kao da sipam kapljice u oko. Ali on se dosjea, ini mu se sad odjednom odve povoljno, ne vjeruje. Pritiskajte vagu, veli, pritiskajte! Nai e se tko e i vama pritisnuti kad vam se dua bude vagala pred licem bojim! i odlazi srdit i nesretan. I sada je otiao nesretan to je stanje isto od jutros. A, veli, najeo se kao nikad u ivotu... i trbuh mi je pokazao. Eno ga sada kod kolege, pa e moda opet ovamo. A meni ga je, da reemo, ao. Sui se ovjek kao list, to mogu ja? A duan mi je jo preko dva kilograma. - Znai, ima kod vas i veresije? - naali se Melkior da bi prikrio kako je potresen. Invalidu se ala nije dopala i prijee preko nje s uzdahom: - Ah, jadan je on ovjek, vjerujte. - Jadan, jadan - odjekne Melkior iskreno, ali odmah se pouri da to pokvari: - A ipak, on jo moe dobiti natrag svoje kilograme, a vama tko moe nogu vratiti? Vi ste izgubili vie od njega. - Pa on e umrijeti! - usklikne invalid pouno. - A vi, zar neete? I zar niste ve jednom umirali u Galiciji kad vas je bratska granata ruskog cara poljubila u nogu? A poslije su vas u pitalu, u nekom Kapovaru, stjenice izjedale za kaznu, kao da ste vi izmislili rat? Gle, "sui se"! Eh, ovjee! I ne primivi ceduljicu o svojoj teini, odjuri prema uglu gdje je na vagi slijepevoj stajao don Kuzma i vlastoruno izravnavao jezike i traio im ravnoteu. Prsti su mu drhtali kod te molitve gdje je u Boga vapio Marinkovi Kiklop da mu jezikom na vagi izree svoju milost. I doista, dobriina Bog se smilovao! Don Kuzma oduevljeno sie i stane urno prazniti depove kao da sama sebe eli opljakati. Kljueve, lisnicu, sat, novanik s metalnim novcem, brevijar i rubac i ostale sitnice sve izbaci na klupicu do vage. ak i eir skine - i ponovo zagazi na vagu. Nadahnuta sprava samilosno prijee preko injenice da se klijent olakao za tisuu grama i s osmijehom iskae malopreanju teinu. Zaludu su je sveenik i slijepac drmali i tresli (don Kuzma ju je ak i udarao) - ona dosljedno ostane kod svoje izjave, stradajui zbog istine. To je tjeenje uvrijedilo don Kuzmu. emu tako glupo uljepati stvarnost? "Prokleta bila!" ree joj i odlui vagnuti se jo jedanput sa svim stvarima. Vaga sada skoi radosno za cijelih tisuu i dvjesta grama i postojano osta kod svog iskaza. Izdrala je sva zlostavljanja kojima se oborio na nju uplaeni jaha i tvrdila je uporno ono to je i ranije rekla. Muenica. Njezini su se kljunici traili s enjom zaljubljenih ptica da se spoje u vjeni poljubac ravnotee, harmonije i mira. - Ah, dakle, ipak! - uzdahne don Kuzma s olakanjem i blagoslovi nevini poljubac. - Vidite! - ree slijepcu. - Znai, prvi put nije bilo dobro. Ne govorim vam ja uzalud da vagu valja popraviti. No kae se: "do tri puta Bog pomae..." - Plati slijepcu dvostruku pristojbu, ali priprijeti mu prije odlaska: - A vi vagu ipak dajte pregledati. Izgubit ete muterije, prijatelju! - i ode s pomuenom vjerom u ispravnost svih vaga na svijetu. "Interesantno", pomisli Melkior osjetivi i sam oslabljenu vjeru u invalidovu vagu. Na njega je djelovalo don Kuzmino nepovjerenje; tko zna kakvih sve tu ima profesionalnih trikova?... Ipak stupi na slijepevu vagu. - Eustahije Izgubljeni! Nenadoknadivi Eustahije! - klikne glas iza njegovih lea. Melkior se najei: uini mu se da je odjednom gol gol-cat na vagi pred oima prolaznika. On se uini kao da se to vikanje njega ne tie: nastavi svoje sporazumijevanje sa slijepcem. - Da mu se ne vjeruje, da mu se ne vjeruje, gospodo! - Smijao se runim smijehom pokazujui prednje zube s velikim tamnim plombama. - Intelektualac, vejk, spekulira na vagi. Gledajte ga! Gledajte ga, milogledi! Vojni spekulant! Pha, ha, ha... Kod slijepca on ide! Milogledi!

Marinkovi Kiklop Prolaznici se zaustavljaju i motre sa zanimanjem. Netko je upitao svoga susjeda: A to je ukrao? Vi ste bili od poetka? Nitko nita ne zna i nita ne razumije od tog udnog incidenta. Ne zna se hoe li tu doi do neke tunjave, to li? Pijanac je sasvim prilazio Melkioru, dodirivao mu ui, bradu i pokazivao ga publici kao da na sajmu pokazuje monstruma-patuljka, enu-ribu, prase s dvije glave, morskog psa to je pojeo vedskoga turista... Slijepac isprui obje ruke preda se da bi se obranio od pijanca, a on mu u svaku utisne po dva dinara metalna: "Malo, ali gest taj vrijedi" i pogladi mu ruke. Publika je oekivala veseo razvoj dogaaja: nalio se ovjek... Dobivi prvi smijeh, pijanac nastavi svoj improvizirani program. - Molim vas, dragi barde - obrati se slijepcu - koliko je teak strah od rata u ovog Eustahija Mirotoivog? - to brbljate? Vi ste ludi - zaape mu Melkior u uho. - A vi, monsieur Brabonjak - obrati se sitnom debeljku to se slatko cerio gladei sa zadovoljstvom svoje uho - to vi mislite o mojoj ludosti? - ujte, vi!... - uvrijedi se sitni debeljko. - Pazite samo da vas ja ne raspalim po uesima, vi!... - Pazim, vi... A svoje uho milujete, a? Da vas ono moda ne hrani, kao najstariji sin uposlen kod firme "Vau legitimaciju, molim"? E, u tom sluaju odnosite se prema njemu oinski; takvo uho vrijedi vie od sedam debelih krava. I uvajte ga svakako od iznenadnih dodira s kojekakvim ruetinama koje nose teko prstenje. Iz tog smotka rijei debeljko nije izvukao pravu nit: zbunile ga samo rijei "legitimacija" i "ruetine". On razumno uroni meu kapute i kiobrane mrmljajui neke teko ostvarive prijetnje. Pijanac, meutim, skoi na vagu, zamahne eirom i vikne: "Hej, izvoik, vozi!" Dri Melkiora oko vrata, drugom rukom mae i jezikom pucka: konje tjera, pa zaklopivi oi stane u zanosu recitirati Jesenjina: ...a poljem juri tua trojka, na tuoj trojci tua mladost... gdje mije srea, gdje mije radost?... Marinkovi Kiklop i suze mu potekoe. Ponavlja "gdje mi je srea, gdje mi je radost?" a suze mu cure niz obraze. Gledaju ga ljudi kako ludo tjera trojku na vagi a suze mu teku, pa netko apne s potovanjem "plae". Aon, valjda je uo apat to suosjea s njegovim bolom, odjednom skoi s vage i isceri svoje tamne plombe. Eustahije Podjednakoviu, nemam ni kopjejke, vi platite izvoika - ree Melkioru. - A vama graanine Ferdvenko, "Zatvoreno" - i neprimjetno objesi o dugme kaputa radoznalom prolazniku, to se upravo zaustavio da vidi to se tu deava, limenu ploicu s natpisom ZATVORENO koju je do sada drao sakrivenu pod kaputom, a skinuo ju je valjda usput s vrata neke radnje. Radoznali graanin i ne zna to mu visi na trbuhu, pa se smije skupa s ostalima. A Malkior jo jednako stoji na vagi i znoji se od muke. Izvui e se on kad Ferdvenko opazi ploicu, pa e Ferdvenko po meni... - ujte, Ugo - obrati mu se Melkior ljubazno - gdje u vas nai kasnije? - Hm, Ugo? Zaboravili ste moje dostojanstvo dajdamsko? - Parampione, gdje ete biti kasnije? - popravi Melkior strpljivo. - Tako se govori! u Hotel-Pimodanu, dragi Eustahije, zna se, u Hotel-Pimodanu... ili kako mi kaemo, Dajdamu. Bit e svi tamo. Trae vas... Maestro-Ludi Kukac mjesecima pita gdje ste? Neprestano vie: a gdje je na umni Eustahije? Bit e i don Fernando, iznimno. Doite. - Dolazim odmah za vama. Samo da tu jo neto... Ali Ugo ga vie ne slua. On se ve okrenuo publici i klanja se nekome po panjolskom ceremonijalu: - Potovanje smjerno plemenitom hidalgu! - Bio je to srditi trafikant koji je upravo zakljuavao svoj mali kiosk na uglu i osvrnuo se da pogleda kakve su to gluposti. - Vaa dareljivost, seiior, zacijelo e ubrati jednu cigaretu na duhanskom otoku kome ste vi vladarom? Trafikant to shvati kao uvredu. Spusti odluno kljueve u dep i promrmlja ogoreno "prokleti icari". I pljune na odlasku. - A to, gospodine, ako se ta tuberkuloza, koju ste sad ispljunuli, vrati vaoj kerki uoi udaje, kao oinski miraz? Na sve treba misliti. Zato, gospodo, ne pljujte na pod! Je li tako, kamarad? - obrati se nekom

Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop raznosau plakata s biciklom. - Tako je - ree biciklist ponosan to se njemu obratio. - A to su to, plakati s kukastim krievima? Da ne radite vi u njemakom konzulatu, von Velocitas? Kuke bacate meu nas, ha? - Ne - nasmije se biciklist prostoduno - ja radim kod "Francka". - Hm, ak! Kaem ja, tjerate neki faizam. Kod Caudilla on radi! Pa kako general Queipo de Llano? Ostario, to? Hemeroidi, ispovijeda se, svetost ga spopala? - ujte vi! - uozbilji se. raznosa plakata. - Sto je ala, ala, ali ja s faistima!... to mislite da sam ja blesav?... - Posljednja mu je reenica imala direktnu vezu s desnom rukom, koja je ve lijevoj bila prepustila bicikl... No, Parampion... zar njegova iscerena njuka da bude kanjena zbog nestane igre malog harlekina to je u njegovoj glavi izvodio svoj luckasti program? - Bicikletissime! - usklikne on oduevljeno i nastavi, reklo bi se, ozbiljnim i nekako svijetlim i sveanim tonom - dopustite da vam pred estitim pukom ovog prastaroga kraljevskoga, slobodnoga, glavnog grada snano stegnem ruku zbog vaeg ponosnog i mukog gnuanja od bilo kakve veze s najveim neprijateljem ovjeanstva, s nepismenim faizmom! - i on zgrabi spomenutu desnicu biciklista, ve spremnu za neki drugi posao, i strese je temeljito u znak "vjenog prijateljstva". Pao je ak i poljubac u elo raznosaevo, peat na povelji. Razdragani namjetenik "Francka", koji je lijepio po gradu reklamne plakate tvornice cikorije, uzbudio se sretno zbog javne proklamacije njegova politikog potenja. - A sada, gospodo - obrati se Ugo publici - ja idem... moda i u Pampelunu. Zavrili smo na dananji lini ulini program. Svojim dragim sluateljima elimo laku i ugodnu no. Himna - i gotovo. No, a pro-pos, bicikletissime, ima li moda vaa potovana velocipederastija jednu cigaretu? -1 dvije, i dvije! - vadi biciklist omanu dozu od svinjske koe nabijenu cigaretama. - Evo, posluite se. - 0, tenkju veri ma iz toka, brao! Ne, ne, samo jednu, radi, kako su govorili dubrovaki gospari, skladne uspomene. Ili, moda ipak... jo jednu za moga Eustahija. To nije papagaj, to je onaj prijatelj na vagi. Neki specijalisti preporuuju mu puenje. He, he, ljuti se... Tako, hvala velikarna. Takva se velocipederska gesta ne zaboravlja! ViteeL. - klikne Ugo. Odstupivi tri koraka, zabaci nogu i iroko zamahne eirom klanjajui se pred biciklistom vrlo ceremonijalno. Zatim baci hitar pogled na Melkiora i prasne u smijeh. - Pha, milogledi, obratite panju, on se ljuti. Ne, za mene su obje cigarete, a treu... dopustite, bicikletissime - izvue raznosau jo jednu cigaretu - dat u mu veeras u Dajdamu. Sada se on stidi zbog mene, inae me voli i potuje. A vi, potovani Ferdyenko..."Sezame, otvori se!" - i neopaeno skine s trbuha Radoznaloga ploicu ZATVORENO. Radoznaloga je uvrijedilo gdje se pijanac ve drugi put bavi njegovom osobom nazivajui ga tko zna kakvim uvredljivim imenom, no elio je biti razborit pa promrmlja oprezno: "tko samo hrani te fakine?" - A sada, gospodo, pha... vi mislite da ja sada idem u neku Pampelunu? Ne, varali su se! Ja sada idem u Pantogegonu. A Pantogegona je... nita. Nulla, nihil, njievo! Adieu, moda i pour tou-jours, nikad se ne zna... - Ugo se probije izmeu gledalaca prema prolazniku na drugoj strani ulice kod kojega pripali cigaretu i proe pjevajui bezbrino "Aupres de ma blonde..." Melkior ostane sam pred hrpom razoaranih gledalaca kao krivac koji sada valja da odgovara za to razoaranje. I doista, gledali su u njega kao da ih je pozvao na neku predstavu gdje se nisu dovoljno zabavili i sad ga pitaju za objanjenje. On se stao i ponaati kao da je zaista neto skrivio toj nezadovoljnoj rulji... - Ja samo pitam, tko hrani tu fakinau? - ponovi svoje pitanje radoznali graanin s ploicom ZATVORENO. Sada je to pitanje iznio naglas pred sve prisutne, oni su mu bezuvjetno duni dati neki odgovor. - Ha, tko? - slegne intrigantski jedan kome je sve jasno. - Jasno, zna se tko! Zar niste opazili kako oni to rade? Kao da mu je meksikanski general intimus, pa "bicikletimus", "bicikletimus", hokus-pokus, tu pravi cirkus, majmun jedan, a ovaj mu tu na vagi sekundira, ovog slijepog ovjeka vue za nos... A sve je to dogovoreno, gospodo, i sad pogledajte JlJ Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop

to vam fali po depovima. Bogme, meni nita; bio sam ja u Meksiku, poznajem ja njihove metode. Kao marionete povezane jednom niti koju je povukao iskusni Meksikanac, svi prisutni napravie iste brze i uplaene kretnje. Nastane nervozno opipavanje po prsima, po bokovima, po bedrima, po svim mjestima gdje se nalaze depovi. Jedan je ak pogledao da li mu je jo i vjenani prsten na ruci... Tada se odjednom zau uzvik "jao!", a to je znak krajnjeg oajanja. Sve ruke odjednom stanu i sve se oi upiljie u oajnika. On je kao smuen stajao prekrienih ruku na prsima pritiskajui prazne depove; kolutao je oima po prisutnima traei od njih pomo. Melkior pogleda okradenog nesretnika: svi su, dakako, mogli opaziti njegovo zaprepatenje kad je u okradenom prepoznao Cvikera! Njegova neduna misao da se odavle neopaen izvue (nije elio prisustvovati hvatanju depara) pokazala se sada vrlo naivnom. Ubrzo mu se objasnilo da je, na Meksikanevu sugestiju, ovdje preutno proglaen lopovom ba on! Lopovom ili lopovskim ortakom. Pod optubom tih stranih pogleda to su od njega traili priznanje, Melkior se sasvim nerazumno zagleda u Cvikera u napregnutom oekivanju... ega? Dokaza svoje nevinosti? to je oekivao od Cvikera ni sam nije znao. Valjda se ipak nadao da ga se Cviker jo nije sjetio... ono od neki dan... Samotres... A Cviker mu upravlja suzan i tragian pogled, pun molbe i muenikog pratanja (to nije ostalo nezapaeno). Zatim, odvrativsi pogled neodreeno i smeteno nekud ustranu, izgovori suznim glasom te se jedva ulo (ali ulo se)... jer on nikoga tu ne optuuje, nego mu se srce oinsko cijepa nadvoje: - Htio sam cipelice kupiti djetetu... Tata, kupi, veli, jedan broj vee, ja rastem. Siromano dijete, i na to misli. A sad, eto, jesen dolazi, kia... Dijete e mi brzo ii u kolu. itao je nitkov Dostojevskoga, pomisli na brzinu Melkior. - A jesu li vam mnogo? - upita netko ganuto. - Lisnicu s tisuu i dvjesto dinara. I sve dokumente. - Onda doda nakon dobro odmjerene pauze, iz dna due vapije, obraa se cijelom ovjeanstvu Legitimaciju makar da mi vrati! Sada su ozbiljna vremena. Bilo je ganutljivo. Jednoj eni suze udarile na oi. Gle, jadnik, dijete mu boso, a on legitimaciju samo trai! Sjeti se netko da bi trebalo pozvati straara... No Cvikeru se nije osobito svidio taj prijedlog: on se ivo usprotivi, ak do vrlo sumnjive granice; - Ne, ne, molim vas! Ljudi smo, treba razumjeti... - ujte vi! - javi se odjednom biciklist uhvativi srdito Cvikera za lakat. Komu vi to laete? Niste vi imali nikakve lisnice, otud stvar poinje. Sad je doao, kad je ovaj iz Meksika upitao to nam fali po depovima. - Boe, ja? - prevrnuo Cviker oima, slika sveca-muenika to poziva Boga za svjedoka. - A otpoetka sam ovdje! Evo neka kae ovaj tu gospodin, jesam li stajao iza njega? Jeste li mi vi ugazili na nogu i rekli kao ovjek "pardon"? Jo se i trag od cipele poznaje, evo, gledajte. Meksikanac je bio gospodin to mu je stao na nogu. On to i potvrdi glavom. - Vidi ga, "trag se poznaje"! Dat u ja tebi trag po gubici, lopove! Sad je doao, i jo me odmah pita: a je li bio straar, molim vas? Kao da ja tebe ne znam pijanduro! Zapio bi ti cipelice i boijega djeteta! Kako se samo sjetio, bitanga! - ujete li, ljudi? - zajei ojaeni Cviker. - Okradu te tako bezduno, onda te jo i pijanicom proglase! - Jasno, to su njihove metode - ree Meksikanac mrko, neim strano razoaran na ovome svijetu. - Reci istinu, rei e ti da si pijan; lai, pitat e te to eli popiti. Pi! - otpljune estoko i stane se probijati iz kruga oko vage: Pustite me da izaem, jer u ja jo ovdje komu zube sasuti... - a uz te rijei Melkiora omjeri jo jednom. Njemu noge klecnue. Meksikaneva je prijetnja naila na odobravanje, a Cvikerova neuvena lopovtina nala je otkrilje u uvara svetosti privatnoga vlasnitva. Melkior zakljui da bi bilo vrijeme da umakne iz kruga ovih potenjacina, makar uz cijenu da poviu za njim: dr te lopova. On sie s vage i pokua da se probije kroz (nazovimo ga tako) "Meksikanev prolaz", no odmah nasta ope gunanje... i zatvaranje prolaza. Oni su htjeli da se lopov uglavi (ako usto bude i tunjave, jo bolje). To ohrabri Cvikera. Biciklist mu nije uspio naruiti ugled... On drsko istupi

pred Melkiora: Marinkovi Kiklop - Hej, kamo, mladiu? A novac? Netko mora biti odgovoran! - Idite vi samo - pokroviteljski marine Melkioru glavom biciklist. Onda lijevoj ruci prepusti bicikl, a desnom se podboi, pred Cvikerom: - Evo, odgovoran sam ja! - Pa kako... " odgovoran sam ja?" - zamuca Cviker, naputa ga hrabrost. - Ja samo molim, zar ne, da se potrai moj novac, bez uvrede... Ljudi smo, je li tako? Ne treba se odmah... Ali potenja mora biti! Tada Melkior uini gestu sasvim glupe velikodunosti: izvadi lisnicu u kojoj je bilo naslagano nekoliko stotinjarki i jednu od njih prui Cvikeru. - Evo. Neka vam i drugi neto dadu, a mene pustite na miru. Cviker poudno prui ruku za novcem, no biciklist mu je odbije ne birajui kod toga ba najblai nain. - Zato? Kad gospodin hoe dati? - udi se Cviker. - Vidite, kakvi ste vi... ree s blagim prijekorom i ponovo pokua dohvatiti novanicu. Taj je nain rasrdio biciklista i on ga klepne po ispruenoj ruci, a odmah i potkrijepi taj postupak stisnutom akom koju mu namijesti ispod nosa. - No, pomirii - ree mu dareljivo kao da mu nudi naranu, a onaj odvrati glavu s grimasom dosade i gaenja. - Gadi ti se, a? A tui novci, to? fino miriu? - to tui?... Meni su ukrali... - Ali to je ve zvuilo na uzmak. I doista, Cviker se poe povlaiti ledimice branei se nekim nejasnim mumljanjem nalik na psovke. Naavi se izvan kruga, uzdahne iz dna due "ah, teko potenom ovjeku!" i ode onim ve poznatim poslovnim korakom. I publika se stala razilaziti, razoarana. - Sve su to fakini, kaem ja vama: jedan kao i drugi. Sad neka ovjek zna jesu li mu ukrali ili nisu? To je govorio graanin to je gladio uho, nezadovoljan to stvar nije razjanjena. - Zar bi ovjek govorio da nisu? - Ah, nemojte, danas jedino lopovi i viu: dr te tata. Na mjestu ostadoe Melkior i biciklist. I slijepac je jo bio tu, no on se bavio oko svoje vage, navlaio joj kapu od votanog platna (za no), Marinkovi Kiklop a radio je tako pomno te i nije bio prisutan. Melkior osjeti nelagodnu sluajnost svoje situacije i ree "eto" i malo zatim "hvala" i u svojoj zbunjenosti pogreno zakopa kinu kabanicu. - Da - ree biciklist, i sam u neprilici, ali se sjeti Cvikera: - Ubio ga bog lopovski! Cipelice je Sova htio kupiti djetetu... a nema ni make, bitanga pijana! - Sova? - zaudi se Melkior. - Ane zove li se on?... - Ma kakvi! Svi ga zovu Sova. Ali tko bi znao kako se zove zapravo? Nou ivi po lokalima, potkrada pijanice, a danju se zavlai po tavanima i spava. Neki dan umalo nije zapalio kuu naeg knjigovoe. Palio ibice na tavanu, zapalio se stari papir... jedva su ga vatrogasci izvukli iz dima. Biciklist as posuti pa upita stidljivo: - A onaj... to je va prijatelj? - Da. Nemojte se ljutiti, bio je malo... - Zato? - ree biciklist srdano. - Volim ja takve mangupe. Sve nas je tu zavitlavao i otiao pjevajui. Taj ne misli zla. - Zatim upita povjerljivo: - A imate li vi moda veze s novinama? - Imam. Ja piem za novine. - Pa... to se govori, hoe li biti rata tu kod nas? - Ja ba ne piem politike stvari... ali govori se da bi moglo biti... Zadre Melkior kao da su zazivali avla. - Samo da ne bi Hitler polomio zube ovdje na Balkanu! Pazite to vam kaem! ree biciklist sa strasnim uvjerenjem. - Moda emo se jo negdje i sresti? Vi ste poten ovjek - doda smijui se veselo, zatim zajai bicikl i dobacivi "dovienja" odjuri niz ulicu. Sto je ovo? Te su rijei miljene bezglasno a imale su sljepako znaenje: gdje se nalazim? Sve mu je odjednom bilo nepoznato: ulice, tramvaji, kue, ljudi... i sami ljudski likovi. U snu su ga prenijeli, probudio se na uglu kod osobne vage... Postidio se, ovako gol, pobojao se ne gledaju li u njega ovi prolaznici

i one ene gore na prozorima to se tako smiju... - Vaganje niste platili! - surov slijepev glas vrati ga u poznate odnose. Plati mu pristojbu. Taj ga mali posao sjeti i ostalih dunosti. U Marinkovi Kiklop depu je jo bila ulaznica za film sa von Stroheimom i Viviane Romance, a on poao za don Kuzmom po tragu djejih uspomena... I dospio na vagu... kontrola tjelesne teine... Traaaa-ta-ta, ta-ta-ta-ta-ta... javlja truba iz vojarne tuno poveerje vojnikog ivota. Poe niz mranu aleju trideset i petog puka, a tuna pjesma sna oduzme mu volju da se popne u svoju sobu, tu, preko puta, na treem katu. Gazio je po jesenjem liu. uti lie svojim glasom uvelim... tad se sjetih slatkih snova: sretni dani gdje ste sad?... - nadovezala se pjesma u njemu na utanje lia pod nogama. 0 filmu je trebao noas napisati recenziju za sutranji broj. Lijepa Viviane Romance igra razvratne zavodnice. S tugom je gledao njene filmove. A u njemu srce treperi zbog Vivijane, one kojoj je dao to ime zbog proienja svoje ljubavi, tune i beznadne... Melanholija jesenja. Besciljne ulice, mrea zamrenih snova. Mlaka jugovina miluje mu obraze dahom bludnice; dlanom prelazi preko lica, zbog gaenja. Na uglu svijetle slova Dajdama, pale se i gase, namiguju prolazniku "ui, popij, razveseli se". Shvaa njihov mig i Melkior. Ve dvaput tuda prolazi, a odozgor, plavi Dajdam mu namiguje "ui, ne mrgodi se, unutra je Vivijana"... Unutra Vivijana? - zato i ne ulazi. Koliko je puta u posljednje vrijeme primao taj mig s prkosom pakosnoj sudbini koja ga je zvala "ui, ui, tu je". Odupirao se, putao da vrijeme uini... ili kako se ve to kae. Ali veeras ispruila je svoj arobni prst, ispisala po praini ime Vivijane... Iza zahukanih stakala ulo se orgijanje smijeha i, dakako, Ugov glas. "Vesele se", ree kao krtac koji gleda kako drugi rasipaju blago i odlui da krene, no odjednom vrati se i ue. Zvonce na vratima (postavljeno da zvoni za odbjeglim pijancem) usluno najavi Melkiorov ulazak. Marinkovi Kiklop Opet jedna pijana no, dim i brbljanje, pomisli s nekom pakou. Sto e ovo biti s nama? Ali ve je zahripao Maestro iz oblaka dima: - No, evo i Eustahija umnoga! - a Ugo mu je letio u susret i obasipao poljupcima oba obraza, jedan je ak pao i na obrvu "za isti um". Cijeli buffet je morao saznati da se vratio Eustahije iz svog ispo-snitva. irokim govornikim gestama i rijeima najbiranijim - blagajnici se posebno poklonio "madame" - sve po ceremonijalu dajdamskom. Ugo odri "eloge" u ast prijatelja. Melkior se stidljivo provue kroz gestikulaciju i retoriku i uputi se ve poznatom stolu podno anka gdje je "drutvo" sjedilo na okupu. - Priite, Eustahije Lampion, Parampionskoj brai - dere se Maestro i vue Melkiora da sjedne do njega. - Nisam vie Ludi, ve nadahnuti Kukac, nova titula, steena za vaeg odsustva - ree mu u povjerenju. Nos mu je veeras kao zrela ljiva i ruke mu jako dru. Ne mnogo star, "ali ve istroen ovjek, pijanica-rakija, urednik gradske rubrike. Prsti i zubi pocrnjeli od nikotina, iz usta bazdi zvjerska nastamba, a uhvatio Melkiora za vrat i puhnuo mu u lice straan dah. Melkior se zakalje istjerujui iz sebe Maestrovo "nadahnue" i gotovo se pobljuje od gaenja. Sjeti se s enjom mirne sobe s knjigama; bijeli listovi na stolu poudno se nude "pii po nama", on gleda igru plamena u pei i govori "ekajte, dok smislim dobre rijei za vas, male moje iste djevice"... enski smijeh na "djevice" zapljusne i ugasi igru plamena. Ona je tu! A znao je i da je s Fredijem: uo se i njegov dragocijeno razmazani glas. Upravo dobrostivo poklanja njoj i onoj drugoj kozi za stolom vaMarinkovi Kiklop njske listove svoga kupusastog duha. Melkior je s obadva uha hvatao glasove sa onoga stola i pretvarao ih u zle i gorke cvjetove svoje zavisti. Ugo je govorio potresno, sa suzama u oima, o "povratku" Melkiorovu i na kraju traio od vlasnika Dajdama da i on kae neku rije dobrodolice. - A sad je na vama, papa Thenardier, da pozdravite povratak najmilijega gosta. - Ma nisam ja nikakav govornik, pustite vi mene - izvlai se gazda i odmahuje s dosadom. - Svi ste vi meni jednako mili i dobrodoli... - a to je znailo: nemojte, sav se topim od miline... Ipak je podnosio "Parampionsku brau", ak i podravao kao neku vrst reklame. Znao je da u nazivu "Thenardier" ima nekog ruganja, ali posao je posao, avo da

ih nosi. Ta luda bratija, "umjetnici i bohemi" privlaila je goste od kazalita i tampe; velike "burgije" i terevenke smijeha, tko na to ne bi neto popio! Usta se koila od kreveljenja, grlo se suilo od grohotanja, daj da se pije, gospoda ti boga, bolje ti je ovo nego u kakvom cirkusu! Ugovi su nadahnuti prizori bili korisniji od plavih epruveta svi-jetleeg Dajdama nad ulazom, to je znao Thenardier, pa se uzeo i uznosi-ti "umjetnikim nadimkom". Svi su oni nosili neke smijene nazive, pa valjda je to tako, s tim luckastim svijetom, neto sasvim prirodno, i dopustio je sebi, zbog posla, da i sam glumi nekog "papa Parampiona, po imenu asnog Thenardiera", kako ga je Ugo jednom proklamirao. Pazio je ipak tenardjeovskim okom da se to manje stakla razbija i da se pie plaa, ili makar biljee krediti, pa i koja nula dodaje kad braa odve ogreznu u svoja ludovanja. - Ne, ne, papa Thenardier, reci izriito, tko je najmiliji? - inzi-stira Ugo i naginje mu silom dugu konjsku glavu prema Melkioru. - Kako je Krist govorio o izgubljenoj ovci: milija je nego sve one koje su na broju. Reci, papa, kao Krist iz Biblije: najmiliji je Melkior Tresi, izgubljeni. - Eustahije Lampion Neizrecivi! - zahriplje Maestro profesorski, kao daje Ugo zamijenio historijsko ime. - Pardon, Maestro! Za sada jo Melkior Tresi Apostata. Mora Marinkovi Kiklop se izvriti rehabilitacija, sa svim pravima... Pola godine je (govorniki patos) istio duh od dajdamskog dima, udisao inspiracije iz mirisnog ozona duevnih oluja, tovio je glavu mudrim tomovima... Zatvorio se u sebe i u svoju sobu, na kucanje ne otvara, krije se kao krivac i veliki dunik, pokrio se kao opatica ili mila djevica s divnim oima pred pohotljivim pogledima ovog niskog i vulgarnog svijeta... Odrekao se puenja, kod slijepca invalida vae svoje isposniko tijelo za prvi avion koji leti Bogu... Kratko: uzvisio se i odao jadnomu ivotu osamljenog umnika to uti i suznim oima gleda u svoj smrtni pupak... Nije iskljueno da se i zaljubio... (njezin smijeh i Melkiorovo sveto blijedilo) no to zadovoljstvo preputamo njegovoj sudbini... Evo ga, meutim, brao, opet k nama u pokajnikoj kostrijeti (sjeti se don Kuzme Melkior), spremnog da se napoji dajdamskog dima i parampionskog duha! On je opet na Eustahije Lampion... - Kreten i idiot! To je dobacio Fredi i kesio se izazovno. Zatim se nagnuo na uho Vivijani. Melkior ju je tada gledao: imala je najprije zaueno lice dok je sluala Fredijevo aptanje, onda je na kraju prasnula u smijeh. Zrelija glumica ispijenih oiju, to je bila s njima, uivala je u uvredi. A to sve zbog onih "pet, est obaavateljica", misli Melkior. Prole sezone napisao mu je u kritici da glumi kao frizer za dame zbog pet, est oboavateljica i da ulja nerazumljivo. Da sam mu ih pripisao dvanaest stotina moda bi bilo sve u redu? No pet, est za tu glavu Hermesa doista je premalo. Ali Melkior je napisao pet-est namjerno, kako bi ga, ovla, tim neznatnim brojem likvidirao. A to je bilo smijeno. Zbog Fredija su se ene trovale, rezale ile, skakale s prozora, boju kose mijenjale, mueve ostavljale - sve za ljubav Fredija. Za ljubav? - oh, to je odvie sree - za obeanje na telefonu: veeras u, madame, samo za vas igrati. I doista je samo za nju igrao, vjerovala je ona da samo za nju igra i govorila je "slatki" u sebi. Fredi - idealan mladi ljubavnik. I stas i glava i ramena, ruke, noge, sve, sve je bilo divno na njemu! I kako je hodao, sjedao, prebacivao nogu preko noge, lupkao cigaretom po srebrnoj dozi, pa kako ju je priLj Marinkovi Kiklop paljivao... ne, pun je, pun je arma, govorile su ve raskvaene u zamiljenom zagrljaju s njim. Fredijeve glumake manire doista su dostojne boljega frizera... I uketa mazno... ak ni ovo "kreten idiot" nije znao rei kako valja... Ali Melkior lovi njezin pogled, trai mudro, objektivno stanje, htio bi se uzvisiti iznad svoje patnje, biti ist, biti ist... Smijala se Ugovim dosjetkama i odmah vlanim oima lijepila po Melkioru njegove podrugljive rijei. Prokleti Parampion, to se dohvatio!... Prekinut u retorinom zanosu Fredijevim ispadom, Ugo presijee kao sabljom svoju sveanu besjedu. Okrene se glumevu stolu, lupi petama vojniki, a lice mu je sveano i strogo:

- Nije potrebno da vas sada pljuskam ili da vam bacam rukavicu u lice. Primite formalan poziv: sutra u sedam sati izjutra ekam vas sa svjedocima kod gornjeg maksimirskog jezera. Ponesite sa sobom ma iz "Henrika IV", epizodistika nulo. Ja u ponijeti viljuku, na koju u vas nabosti u sedam sati i pet minuta, tono. Bifeom se prolomio smijeh. Namjetenik za ankom grunuo u kikot te je ispustio flau nekog dragocijenog pia; dva mjeseca e kod Thenardiera raditi bez plae. Melkior je potraio nju:... smijala se, ramena joj se tresu. Fredi ju je, ini se, opomenuo pod stolom, uozbiljila se naglo: pa on se "nama"... uh, a ipak je smijeno. Zbunila se zateeno. Ugo se nakon poziva na dvoboj okrenuo na peti i odmarirao k svome stolu. Nalie mu za nagradu au, koju iskapi naduak, pa i sam prasne u smijeh. Netko je uzviknuo s udivljenjem: to je glumac! Moda je taj uzvik otkrio Frediju veliinu uvrede. On ustane, blijed, i popravi kravatu. Htjede odmah navaliti na Uga. Ona ga je zaustavila. Odjednom se neega uplaila i povukla ga za rukav: "Nemoj, Fred, vidi da je pijan." On je i raunao da e ga netko povui za rukav (odijelo novo, bijela koulja, kravata), sagne se i poljubi joj ruku. Bez potrebe namjesti stolicu i sjedne. ak se i osmjehne kao finiji gospodin to se ne mijea s bagaom. - No eto, sad je opet sve u redu - ree ona mazno gladei mu ruku. Marinkovi Kiklop - Ipak si ti njega trebao maznuti po njuci, Fred - ree glumica ispijenih oiju svojim tamnim glasom. - Valja lupati tu bandu! - Bila je veoma nezadovoljna svretkom incidenta. - Ma ba! - usprotivi se Vivijana. - Da se tue s fakinima! - a "fakine" je uputila ravno Melkioru. On osjeti da su mu ui vrue, znao je da su i crvene. Smatrao se nedunim pred njenom uvredom. Smeo se te nije odgovarao na mnotvo pitanja to mu je, po ceremonijalu, postavljao Ugo. Opravdava se u mislima, objanjava njoj... ma to? - objektivno! - Fredi je plitak, netalentiran kico, govoriti ne zna, ulja... razmazuje rijei, u jednu rije - budala. Ona kao da mu ita misli: svom se svojom ljepotom oborila na njega. Osjea silan strah u tijelu... i kako su svi mirni u njezinoj blizini, svi zatieni ravnodunim smijehom... I ruka mu, eto, poloena na stol, ne lei mirno, uplaeno dre. - Zar se vi bojite njega? - pita ga apui Maestro, a miri pri tom na jedno oko zbog dima sa raskvaenog ika to mu dogorijeva u jednom uglu usta, pa se ini da se ruga. - Koga da se bojim? - Onoga, Fredija? - Zato mislite da se bojim? - Pogledavate stalno na njegovu stranu? Maknite tu ruku sa stola, vrlo marljivo vam dre, to bi njega moglo ohrabriti - govori oinski Maestro. - I budite oprezni. Devet stotina i dvadesete jedan je glumac iibao naeg kazalinog kritiara. Izdevetao ga usred bijela dana pred kavanom Kazalinom korbaem za pse. Gledao sam ovim svojim oima. - Zato ga je istakao? Zbog kritike? - Melkior je osjeao da mu glas podrhtava. - Govorilo se... Pa bit e neto i zbog kritike, napisao mu je da vriti, ili neto slino, ne znam, odavno ne idem u kazalite. Moda je i vritao. Ali nije bila u pitanju vriska, ve blondinka. - Blondinka? - osmjehne se Melkior, a nekakav mu nemir zatitra u oima. - Da, punaka, oblih svojstava u svakom pogledu. Poznavao sam je lino. Romani u nastavcima predstavljali su sav njezin interes za Marinkovi Kiklop pisanu rije. Sjedila je po kavanama kao i ova tu... Na komplimente odgovarala je "ma nemojte", a u svemu to je govorila nalazio se bezuvjetno atribut "strano". Toliko o armu i koketnosti. Maestro ispljune ik, gucne rakiju i pripali novu cigaretu, koju odmah jezikom prenese u kraj usta da mu ne smeta pri govoru. - No ini se da su oba umjetnika bili amateuri njezine punoe, pa je umjetnik pozornice zato i izlupao umjetnika pera. uvajte se. - Zato? Pa ja... - Melkior osjeti potrebu da se sakrije.

- Pa ja i ne kaem da vi... - Maestro uini pokret obrvama prema Vivijani. - Ne, to bi bila glupost, nedostojna vas, velebni Eustahije. Vi ste ipak neto drugo... No, ne crvenite, ja bih vam mogao biti otac. - Ah - uzdahne Maestro duboko i tuno - ja sam gledao Fijana! Eto, zato ne idem u kazalite. Kad je pokojni Fijan prolazio ulicom, kao da sam kralj Lear prolazi. A danas, vidite i sami - Fredi! A o ibanju sam vam ispriao iz komparativnih razloga, da se vidi to je Bog, a to eirdija. Fijan bjee Bog! Ili makar i polubog... ali neto velianstveno. Ljudi su mu se uklanjali s potovanjem, pravili mu mjesta na ulici da bi mogla proi nesmetano njegova veliina. A kad bi s mrtvom Cordelijom na rukama vikao "urlajte, urlajte, o urlajte!" dua nam se tresla. Na Fredijevo njakanje jedino bi se neki magarac mogao odazvati, bratski. Ja ne znam na to on peca ove jegulje? Jer u njega je meka uistinu mekana. Impotencija. To je provjereno. U Melkioru se razvedrio jedan osjeaj, pun stida i nadanja. Ali to su Maestrove izmiljotine... i opet se sve smrai. - A ja sam i sam neko imao umjetnikih ambicija - odjednom izjavi Maestro. - Glumakih? - Knjievnikih, pjesnikih. No onda se i vino pilo, poganski, i pjevalo se "sunane ditirambe". Svi smo bili faliki instrumentalisti, po-mahnitala braa Erosa. A Zeus je bio divan bog. U stihu je stalno neto "brektalo", bolje gospoice bile su nimfe, a nae none koke hetere. Vinogradi, jesen, mijeh i Pan. Pili smo sunce plamno. Svi bradati satiri, pohotni kentauri, pijana Bahova majmunad. Anakreont, Arinoe mala, argonauti... sve iz prvog sveska enciklopedije, pod A... - podsmijevao se Marinkovi Kiklop Maestro gorko i lijevao u sebe rakiju. - A sada, eto, rakija - ree stresavi se s nekim gaenjem. -Alambik. Kemija. Loemo formule Ce-ha-o-ha - Paracelzusove svinjarije. Rakija je kurvinsko pie, drolja-zavodnica, vamp s modrim podonjacima i s promuklim altom, raskona kao naa Zarah, je li tako Cikorije Hazdrubaloviu? - Molim, Maestro? - trgne se iz grevitog smijeha blijedi mladi nervozna lica, plave zalizane kose i oiju crvenih s oteenim kapcima. - Zarah, naa ljubav, velim, zar nije raskona? - Maestro zaklopi oi zadivljeno. - Ah, Maestro, vi ste okrutni! - komino zavapi Cikorije i prasne u smijeh nervozno trzajui licem. - A ipak - prihvati Maestro - jedna takva kinematografska ljubav unosi novi sakramenat u nau biografiju. Cikorije ju je upoznao lino, lani, kad je bila ovdje. Pa eto, nikakva monstranca, razoarao se. Debela i glupa, vodi sa sobom nekakvog makroa, tako neto, he, he... Propali smo, dakle, Cikorije Hazdrubaloviu! - Propali sasvim, moj veliki Metre. Ali Eustahije nam pre-porua Vivijanu, divnu smokvicu. Melkior osjeti onanistiki stid od toga imena. - Ne buljim u razapete plahte - ree Maestro uvrijeeno - ne poznajem nijednu od tih Platonovih sjena. Objasnite, Cikorije, na kojem se jeziku smokva odaziva? - Romanska smokva, Figue Romance. Iz njukice joj curi nektar za sladostrasne ljubitelje. - Ah, ah - uzdie Maestro ve sasvim ravnoduno i odvraa se s dosadom. - Sve je to, naravno, "mi smo djeca malena, rado bi se igrala"... A evo to bi meni trebalo: mira i sabranosti - odjednom se obrati Melkioru, trijezno, kao da je rekao sebi "no, dosta je lakrdije". - Kuica u cvijeu (neka je "idilino", neka, ja to i hou!), stol pod zelenom sjenicom, na stolu aa zdrava vina. U kuici vjerna domaica s bijelim rukama (ono s laktovima kao u Oblomova, sjeate li se?), dopiru mirisi iz kuhinje, razdrauju apetit i matu, a ja sav ist i svean. Eto, to je moj san, bio i ostao. I ostao, to je najgore. I pronai e ga sigurno u mojoj glavi Marinkovi Kiklop kad je rastvore oni tamo gore profesori na anatomiji. Neostvareni san. A gdje tu kod nas moete ostvariti neki san, a da ovjek ostane ist i svean? Gdje se ja tu mogu izgubiti, nestati, kad me svi poznaju? I taman tako hodajui neto matam, smiljam, trebalo bi samo baciti na papir, kad me odjednom zaskoe "o, kako ste?" i ode sve do avola. A da je njemu barem imalo stalo kako sam ja! Vraga mu je stalo! Tek tako dosauje... A moda i zato da bi pokazao kako i on

poznaje mene, Yoricka-ludu, pijan-duru vieg stupnja. No dobro, znam, - nastavi Maestro nakon gutljaja - ja ne mogu napisati "Zloin i kaznu". Gdje mi je tu Raskoljnikov? Jeste li vi Raskoljnikov ili koji od ovih tu? Hajde, jo vi, ali ovaj - pokae oima na mravog studenta za stolom - je li to Rodion Romani Raskoljnikov, otkupitelj ovjeanstva? Mali gad, kau, okrao je oca i ivi s jednom droljicom (profesionalnom) koju je nazvao onjom, razumijete li pretenzije ovog zelembaa? Ja bih ga vrhom cipele izbacio odavle da nemam respekta prema Cikoriju, koji ga je doveo. Njemu je potreban takav ministrant za stolom, ad Deum qui laetificat juventutem meam, ulijeva mu vino (gledajte) i sprema ga u krevet. Mali krpelj. to se moe nai u glavi takve male ui, to kaem - gnjide!... no gnjida i nema glave. Ideje. Kakve ideje! Gnjida udobno ivi na glavi, grije se gad, nema pojma to se unutra deava. I na koncu, emu ja sve to kuham i mijesim u sebi, to jest, za koga? To je ono to mi ruku ustavlja iznad papira i sve ostaje bez rezultata. Nita. Nikad nita. Da, to je ono - nita. Melkior ga je u poetku sluao s naivnim zanimanjem kao promaenoga genija. Ali sada, nakon "gnjida", gledao je stranog rakijaa s vjeito smrznutim mrcavim nosom i pomodrjelim oteenim rukama s nekim nepovjerljivim oprezom. To bi mogla biti ivotinjica sa stranim instinktima, a krije se u idili cvijea kao pauk. Razvratni bludnik, strast za debele oznojene ene, sve mu je meso ve zatrovano luesom, kau... Melkior se odmakne od njega i pripali cigaretu, raskuuje zrak oko sebe. Maestro je osjetljiv na takvo ponaanje: za kaznu, primakne stolicu i zaape Melkioru u usta, trujui ga dahom: - Mogao bih vas upoznati s onom - pokae glavom na nju s uvredljivom intimnou. - Ja je poznajem. To s Fredijem nije nita, Marinkovi Kiklop obostrani dekor. Jedno drugo upotrebljava zbog pitanja ukusa: oboje su sada u modi pa se nose kao najnoviji kroj. Dakle, ako hoete?... - Ne bih elio da se historija moga kolege ponovi na mojim leima - naali se Melkior i obraduje se to mu je to uspjelo. - A velite, ba ga je mlatio s mrnjom? - Kao mahnit. ia on po njemu, a na kazalini barem da bjei, ne, nego stoji i trpi kao kakav muenik. Prekrio oi rukama, valjda zbog stida, i ne mie se. Viem mu ja iz redakcije (ba sam se desio na prozoru) bjei, ovjee! a od njega - nita... samo praina leti. I da znate kako se odlino prae odijela onim korbaem za pse! - Eno, opet on tamo o nekim psima! - javi se Ugo s drugog kraja stola. - A molim, je li uka ili Perezvon? - Nije o psima, nego je rije o korbau za pse - odgovori Maestro sa strpljivim smijekom. - A vi biste, Pa-ara-rampione - zamuc-ne od srdbe - mogli ve upamtiti da su uka i Perezvon jedna te ista osoba, hou rei, jedan pas, samo je Kolja Krasotkin zbog iznenaenja Zuku nazvao Perezvonom, zbog samilosnog iznenaenja. - On je, da znate, gospodo - obrati se Ugo cijelom buffetu - on je specijalist za ivotinje u Dostojevskoga. Molim, Maestro, a kako se zove pas u "Ponienima i uvrijeenima"? - Azorka, Azorka se zvao - odgovori Maestro nehajno. - A zato "zvao"? - upita netko kod stola. - Zato "zvao", - prihvati Maestro pedantno - to je Azorka ugi-nuo odmah na poetku romana, ve u prvoj glavi. - Vidite, zna sve! - uzvikuje Ugo u lakrdijakom oduevljenju kao da nudi papigu na prodaju - A molim, Maestro, kako se zvala ona pjesma kapetana Lebjatkina? Vidjet ete, i to on zna. - Ne znam - nasmijei se Maestro lukavo. Neoekivani odgovor uinio je utisak u drutvu. Ugo se zbunio. Ne znam - nastavi Maestro nakon efektne stanke - jer Lebjatkin ima vie pjesama. A vi, dakako, mislite na "ohara". - Ma, naravno, na "ohara"! - klie Ugo ushieno. - ohara, ohara, ha, ha, vidite da zna! Kako ne bi znao, kukca ohara, ludi kukac... - Nadahnuti! - popravlja Maestro. Marinkovi Kklop - Ah, da, nadahnuti, nadahnuti kukac! Kako ne bi znao, i ohar je ivotinja! A on, da znate, gospodo, i sam ima pjesama. Nisu ivotinjske, ve nekakve nadahnute, melanholino-anatomske, "time-tame". Dajte, Maestro, "Tame". Moda

svi i ne vjeruju, pa neka uju! Evo, ovdje se don Fernando smjeka skeptino, toboe, kakav ste vi pjesnik? A to je ba neto za vas, don Fernando, neto humano... Dakle, Maestro, molim "Tame". - Ja se ne smjekam - mrmlja don Fernando strano crvenei jer su ga svi gledali kao krivca. I doista, on se nije smjekao. Gotovo nije ni sluao Ugovo naklapanje (barem se tako drao kao da ne slua), ali njegovo je lice cijelo vrijeme ipak bilo nasmijeeno, te se inilo kao da se lice samo od sebe smijei, a on, zabavljen svojim mislima, i ne zna ta ono radi. Sjedio je cijelu veer s tim podrugljivim osmijehom i nikako se nije udostojao izustiti ni jednu jedinu rije; sve motri s neke rastresene, tovie, umne visine. Taj vani osmijeh uostalom, nikada nije ni nestajao s don Fernandova lica. On je u neku ruku sainjavao smisao njegove fizionomije. Ugo je govorio da on namjeta osmijeh ujutro pred ogledalom i zatim izlazi s njim na cijeli dan, a tek ga u krevetu prije spavanja skida i sprema pod jastuk. Tko zna to se krije iza maske? Moda osveta ovjeanstvu... ili neki mali predujam na veliki triumf u budunosti? Don Fernando je tako i pisao, s tim nedokuivim osmijehom. Jedan je kritiar o njemu napisao da svoja lica pri koprivama i kaklje do bjesnila. Bilo je doista nekog sadizma u njegovu pisanju: izmilja ljude kako bi ih mogao muiti. No to muenje nije nipoto surovo i bolno. Naprotiv: ljudi se smiju i vesele, no smiju se kao luaci i usto se preznojavaju od muke ledenim znojem, kao da ih pisac biem tjera da budu veseli. - Ali ja se doista ne smjekam - govori don Fernando gotovo srdito osjeajui na sebi prijekorne poglede cijelog drutva. - to ste zautjeli? Molim. Maestro, izvolite. - A, ne, ne - zabrunda Maestro uvrijeeno - ne mogu ja pred Europom. Prezrivo lice najistananijeg ukusa stoji nad mojim praseim Marinkovi Kiklop talentom i smjeka se... Ako je talenat prasei, ponos nije prasei, mon-sieur Le Gout! - Pogleda otro don Fernanda, gotovo prijetei. - Ali ne, Maestro, - umijea se Melkior miroljubivo - ne, on se doista ne smjeka. To se samo ini, takvo mu je lice. Don Fernando osine Melkiora letiminim prezirnim pogledom, ali, kao da se pobojao da ne bude otkriven, odmah razblai taj pogled svetakom milou, koju je veeras lio iz svojih svijetlih oiju po cijelom Dajdamu. Nije Dajdam imao tako esto ast da ga don Fernando pomiluje oima. Ovdje se ivjelo pijano i ludo, razbarueno i bezumno ljenarilo, a on je bio ozbiljan i radin i nekud odgovoran ovjek. Radio je, pisao, mislio. Ne, nikako on nije spadao ovamo, te se nije znalo zato je uope i dolazio. Tu su Parampioni izvodili svoje aave "programe", a on, tako razuman i trijezan, kao neko milostivo Sunce osvijetlio bi naas jednom zrakom panje ovo glupavo komeanje i ponovo bi zatim pogasio svijetla i u punom zamraenju otplovio u svoju nedostinost. Don Fernando je naprosto bio neosvojiv. Koliko se Ugo trudio da ga razorua i podvrgne moi svoje "elokvencije", da ga zbaci s prijestolja indiferentne i utljive podrugljivosti, da ga izravna i usadi u "drutvo"! Don Fernando se dodue, odmah predavao, bacao oruje, dizao ruke, ak i uvjeravao: on nije nita posebno, nita osobito, obian, obian ovjek, ak eto... moda i nikakav ovjek - ostajao je svejedno dalek i tu, to je uostalom i htio da bude i, ini se, uivao u tome. utnja je postala munom kao da se neto eka. I Ugo je ostao bez rijei. Ili je moda namjerno putao da ozbiljnost ubije raspoloenje, da pohara veselje, da bi onda sam nastupio u "velikom stilu" kao izbavitelj. On je bio veliki majstor takvih situacija. Najtee je bilo Melkioru. Otkud taj osjeaj krivnje? ini mu se da su sve oi uperene u njega s nekim oekivanjem, kao... on moe donijeti nekakvo rjeenje. to je dirao u don Fernandovo neobjanjivo boanstvo? Ono se vinulo strahovito visoko iznad njegovih pozemljarskih snaga te je ve odavno poeo razvijati strpljivu politiku vjernika to zavidi svome bogu na tolikoj moi. Ali u zavist se mijeala neka podmukla antipatija koju je nesvjesno rastjerivao udnom spremnou da se rtvuje. Marinhovi Kiklop

I svaki put kad bi ulovio sebe u spremnosti na rtvu, jo dok se raao u njemu taj inferiorni osjeaj laskave poniznosti javljala se i srdba i odvratnost prema svemu tome, pa i prema sebi samome u svemu tome. Odakle taj ljigavi osjeaj puzave laljivosti to se vjerno lijepi uz nadmonu i mrsku osobu? Neka se jave imuni za tu vrst podlosti! 0, ovjee! uzdahne Melkior "iz dubine" lukavo izigravajui svoju savjest, kao da je tim "ovjekom" vjeto zaepio neku bocu iz koje suklja smrad. - Predlaem - javi se usred utnje Cikorije Hazdrubalovi tronutim glasom - da cijelo parampionsko bratstvo ponizno zamoli velikog don Fernanda da uzme tunu masku za pompe funebre, a zatim da se obratimo s jednakom molbom i besmrtnom Maestra neka iznese iz kue alosti dragu pokojnicu da je tu dostojno i skupno oplaemo... Prekinuli su ga smijehom (u kome se ulo i Maestrovo srdito roktanje). Ugo obilno nagradi Cikorija poljupcima uime cijelog bratstva... i stvar je ve lijepo krenula s mrtve toke... Ali odjednom ponovo se spusti utnja kao mrak i zagui tek oivljeno veselje. Neto se dogaalo na don Fernandovom licu i to se odmah odrazi na svima, kao da su se pojavile pjege na Suncu pa se odjednom promijenila klima. Doista, pojavile se tamne pjege na oba don Fernandova rumena obraza i mrki oblak srdbe preletio mu u oima. Dodue, oblak je on odmah uklonio tako te nije ni dolo do bljeska munje u oima, ali pjege su se irile na licu i prekrile ga sve do uiju. Nastalo tako pomraenje Sunca. Zavladao religiozni muk u drutvu za stolom i neka mistina strepnja spopala sav Dajdam. Smak svijeta se oekuje. Ali Maestro u tom oekivanju s uvrijeenim prezirom ispija svoj okanj, a Ugo se podrugljivo iscerio potamnjelom Suncu - licu don Fernandovu pokazujui svoje tamne plombe neustraivo. Je li je zbog samih plomba ili zbog heretike nepokornosti dva gla-vna Parampiona iskoila iz uzviene ravnotee don Fernandova boanstvena mirnoa? On je pohlepno pograbio au kao da e je ispiti naduak, jedan as ju je stiskao u aci (ipak je htio odoljeti napasti), a onda lakim zamahom, ali izvanredno efektno, pljusnuo vino preko stola ravno Ugu u zube. Zatim je ustao i ne pogledavi nikoga, bez urbe, iziao iz Dajdama. Marinkovi Kiklop Fredi je, dakako, triumfirao. Tako neoekivano osveen tuom rukom! Hura! Bravo! Pljeskao je, vikao, smijao se od zadovoljstva, buno, prebuno. ak gaje i ona, Vivijana, pokuala krotiti, gladila ga po ruci, molila da bude umjereniji. Ona u tom ispadu nije vidjela nita smijeno, njene su simpatije bile, oito, na Ugovoj strani. (0, kako joj je Melkior bio zahvalan!) Pusti napokon Fredijevu ruku, ustane i prie Ugu s njenom zabrinutou. - Je li vas u oi pogodio? - upita skidajui Ugu ruke s oiju. Melkior osjeti u grlu dragu, nemuku bol od ganua. Dobra. Mila. Ugo trlja oi kako bi se snaao (ipak ga je don Fernando iznenadio), a ona misli... - Recite, je li vam ulo u oi? - Nije, srce - ree on sablanjivo njeno, zagrli je iznenada i poljubi u usta. Kakav podlac! ljubomorno misli Melkior, a drugi kraj misli mu se raduje... Oskvrnue samilosti, silovanje anela! dodaje podsmjeljivo i gleda nju kako joj se oi pune suzama - od iznenaenja. Prekrila je lice rukama i slijepo doteturala do Fredija. On je zatitniki prihvati i posadi na stolicu, onda polako poe prema Ugu ljuljajui se u bokovima kako je gledao u filmovima: ide straan osvetnik... Ali usput popravi kravatu i stane na razumnoj udaljenosti. uj, ti, majmune! Izai sa mnom napolje ako si doista mukarac kakvim se prikazuje. - Neu da izaem, vitee! - Ugo mu se pokloni kao Sganarelle. - Vi biste se tukli kao vitez lutalica zbog asti svoje dame, ali ja ne bih da se sada tuem s vama. Nekako nisam raspoloen, prole noi imao sam ruan san... Rekao sam sutra u sedam kod gornjega maksimirskog jezera. To jo vrijedi. Sutra u vas nabosti, kako je reeno, na viljuku od srebra, sa svim poastima koje pripadaju vaoj iznimnoj osobi. A sada pustite na miru ovjeka kojeg je Sudbina odabrala da ga polije dionizijskim piem iz nadarene rake svog velikog sina. Ja sam maloas uao u biografiju jednog velikana! Budui doktori citirat e me u svojim disertacijama, studenti e padati zbog mene na ispitima, uenjaci e me spominjati u fusnotama... Zahvaljujui genijalnoj gesti don Fernanda, vi sada stojite pred Marinkovi Kiklop

historijskim licem, bijednice! - Pljujem ja u tvoje historijsko lice, majmune! - i doista Fredi pljune Ugu u oi. - To ide na isti raun - ree Ugo briui se bez urbe i uzruja-vanja. - Va conto raste vrlo brzo, dvadeset i sedmi graanine u "Koriolanu". ao mije samo to se neete moi sjeati naplate svih mojih potraivanja, jer vas nee vie biti. Suze mi dolaze kad na to pomislim. 0, Sudbino, ne budi okrutna prema ovom naprnjaku nezasoljenog mozga, za mnogo toga on nije kriv. A sada - obrati se svome stolu odvrativi se od Fredija s nehajem - ostavimo nezgodne digresije i preimo na dnevni red. Dakle, Maestro, to govore dva okanjia ljute? Fredi je ostao nasred Dajdama okruen smijehom, sam i naputen. Veliki triumf Ugov, na koji se on i ne osvre! Zrelija glumica ispijenih oiju stee Fredijevu ruku, estita mu zbog pljuvanja. Poljubila ga ispod nosa (otkad je ona za tim eznula) i ostavila mu pobjedniki peat svojih usana. Vivijana ga nije pogledala. Sjeo on k stolu, pruio joj ruku daje miluje po obiaju, no ona uzela kopati po torbici a ruke ne primjeuje. Nema vie te ruke u njezinoj milosti, propada Fredijevo carstvo vivijansko. 0, kako je to povoljno za Parampiona, prokletog brbljavca! Nita Melkioru nije umaklo. Pratim tvoje pokrete, prevrtljiva mako! Gotovo je bio spreman navijati za Fredija. Au sebi je jadikovao..." Kako sam ja propao, ah, kako sam ja propao!" i srce mu se stezalo beznadno i oi lutale za nekim skrovitem. Sakriti svoj jad to je plakao u pogledu, jecao u golim oima. Kako su svi slobodni, svi sigurni u kretanju, u hodu! A ja se ne usuujem krenuti ni do onih vrata na kojima je nacrtana muka cipela... premda ve itav sat on... da. Cipela! Kao daje unutra postolar! Laan znak! Udruenje postolara moralo bi protestirati. Dopustite nam tu asocijaciju, mole higijeniari. Koja rafiniranost u Thenardiera, kondora opakog! Cipelom podie svoj lokal do znatnog ugleda, do internacionalnog urolokog jezika. Kodeks uriniranja. To je Europejac! Melkior se neprestano tu snebivao zbog njihove smionosti. Vinom zapljusnuti Uga! I s kakvom gestom kraljevskom! Poljubiti onako nju). Detaljno se uzme baviti svojim gorkim udnjama, a matanja mu se Marinkovi Kiklop uinie strano smionim i on pocrvenje. - Dakle, Maestro - nepobjedivo se javlja Ugo s predsjednikom poslovnou mislim da je nastupio pravi trenutak za "Tame". Evropa je izila na vrata koja se ba ne bi mogla nazvati triumfalnima, a pljuvati u lice, poto civilizacija zabranjuje pljuvati po podu - to je logino. I muki snano. Osobito muki. Nije lako doi do uloge u kojoj ima pljuvanja, to se uva za protagoniste. I Roscius je u Rimu pljuvao u velikim scenama. Ali ostavimo ta sputaliciozna pitanja pljuvaima, iz njihovih usta umjesto rijei leti slina. Zbogom, slinavci, uvajte svoju dragocjenu municiju kao opsjednuti u tvravi, osuit e vam se usta od uzrujavanja. Oprostite, Maestro, to ste me ekali zbog ove ratne poruke njima tamo, na drugoj obali gdje prestaje kultura. Govorio sam kao Cezar Vercingetorbcu. Dakle, molim, to govore dva okanjia ljute? Ili... moda apu, moda apu? - Ne apu - zahriplje Maestro srdito - riu! Ali ja u umjereno odsvirati svoj marche-funcbre, moderato, kako pie u notama. Parampione, pitanje! - ree strogo kao neki ampion koji trai da se udari u gong. - Sto govore dva okanjia ljute? - upita Ugo ceremonijalno. - Dva okanjia ljute govore: "Tame" - izgovori Maestro sveano. Zatim ispljune ik, iskalje se poteno i propere grlo gutljajem rakije (to jednako spada u ceremonijal, simbolino), onda zaklopivi oi pone recitirati udnovato izvijajui vratom: Anatomija ili rasprodaja svoga organizma: Kapariraj ti me, kapariraj tame. - To je uvod, gospodo - ubaci Ugo - i neto kao refren... - No svi zapsikae, i Maestro nastavi: Dajem ispod cijene, evo, cijelog mene: jednu dobro uuvanu kou nudim slavnom anatomskom nou. Item, jedan nos, krupniji, modar kao ljiva (nauivao se vina, rakije i piva) fenomen od njuha za podvale i spletke... Marinkovi Kiklop Kapariraj ti me, kapariraj tame.

Item, jednu spretnu malu spravu, to mi Priroda usadi u glavu, mali uas, britvu, avla, zmiju moj pogani jezik, prljaviji od sviju slinih organia na svijetu... Kapariraj ti me, kapariraj tame. (okanj do oknja - dva daj amo, krmaru, da se uje pjesma sva, majku li mu staru!) - Daj, okanj do oknja - dva - apne Ugo Thenardieru. - Tako - ree Maestro kad je stiglo pie - dva okanjia nastavljaju govorei: Item, jedan mozak s raznobojnim snima: Ona, Madona u plavom (meu avolima!) psi i mjesec (da na njega laje) i zaljubljeno tele, vele, hoe da se eni, a meni, zato, koara se daje... Otuda, tako, na mozgu te kraste od jave, ti buboci, pritevi, gadosti, guba, te silne bube (kae se, u glavi), stjenke i crvi po prljavoj slici one iste dame... 0, kapariraj ti me, kapariraj tome! Sto jo da vam nudim, nauni mesari? Marinkovi Kiklop Nita - upada Ugo. - Sada emo malo preskoiti razne delikatese. Jer on obraa se publici - sada secira redom svaki organ, a moete misliti to tu sve ima. - Tu su razne izboine - govori Maestro u prozi - ili hemisfere, pa usjeci i klanci, prijevoji, otvori... i rupe sve ostale za funkcije velike i male... - To emo preskoiti, te rupe, i ostale detalje, i odmah idemo na bitno - govori mu Ugo. - Anatomija ima devet sistema. Molim, onda jo samo kosti i neke ekstremitete. Item, eto, moje kosti lomne i uope skelet i jo neke stvari skromne to pripadaju gordom tijelu mome. Da spomenem jo noge (kurje oi k tome), zakrpljeno srce i uzdrhtale ruke... sve, sve dajem za procvat nauke! A svoj u mali spleen utopiti u formalin. Moj poslednji put, haj, jeste anatomski institut, good-bye! Kapariraj ti me, Kapariraj Tame. Time Tame. - Jesam li vam rekao! - vie Ugo oduevljeno. - Time-tame! - i skrueno prevre Joima u svetom potovanju Maestrove poezije. Cijeli se Dajdam ori od ogromnog aplauza i smijeha. Maestro se ne predaje pijanstvu uspjeha: skromno vadi iz depa komadi razbijenog ogledala i namiguje jednim okom tom istom oku u ogledalu (osim oka drugo i ne vidi u komadiu stakla): mi znamo... to znamo. Melkior oima trai po lokalu saveznitvo osamljene due koja isto tako pati kao i njegova. Njemu se gadila Maestrova anatomija. Ali sve se due buno raduju Maestrovoj gadosti koju je namjerno veeras istreMarinkovi Kiklop sao zbog nekog svoga cininog razloga. No njem dua se ne raduje! Fredi i glumica ispijenih oiju sudjeluju svesrdno, ali ona, Vivijana, oborila pogled stidljivo i gle pod stolom gazi neki staniol iritirano. Melkior vreba makar jedan pogled njen da joj ponudi svoje gaenje u zajedniku riznicu duevne ljepote... nakubio usta u gadljivu grimasu kako bi je doekao odmah s otvorenom srodnou za nijemi, asni sporazum... A ona osjetila njegovu udnu ponudu, digla oi od staniola i kao da je svojim pogledom pljunula na njegovu glupu ponudu. On odmah otpusti gadljivu grimasu i uzme osmijeh iz atmosfere dajdamske, uivalaki, mangupski, jer ve se, evo, Ugo na njega ustremio: - Gledajte, milogledi, bijela dua pati! - vie on i pokazuje na Melkiora koji umalo to se nije pod stol skljokao. Sav se zgurio kao da se zaklanja od neke pucnjave i samo bijedno muca: "Ne, ne, nije ne... Ja se zabavljam, smijem se"... i pokua se smijati, ali osjeti da ga lice ne slua, a ui gore, gore... Svi gledaju, svi se smiju... I ona. Ah, i ona! - Nije vie nita vidio.

A Ugo je bezobzirno slavio. - Ne vjerujte, on pati! - vie i prstom upire, tjera ga u pakao izopenja. Pati golubica bijela pored Leinara Velikog to poeziji kljuca bubrege! Sada e se golubica onesvijestiti, nosila molim! Zahvatio je njega delirij razularenosti, ono njegovo ludo nadahnue neodgovornosti koje nema obzira i nema granica. Duga crna kosa razdijelila mu se po sredini i pala na obje strane lica a ruke uzdigao u raspuinskom orgijastikom zanosu: doziva silazak nekih aavih sila u ovaj zadimljeniilumperaj. - Maestro, Leinaru olimpijski, dosta ste derali jetra Eustahiju okovanom na hridi dajdamskoj. Sada molim onu bolnolirsku kao melem. "Dajte mi srce za paradu"... - Neu! - odgovara Maestro vano, ak i s nekom srdbom. -Sada dolaze na red "Plemeniti". Svi Parampioni uzviknue oduevljeno: Plemeniti, Plemeniti! Samo Ugo nije zadovoljan izborom: - Uf, sad ete opet gnjaviti s tim vaim precima! To je neka njegova zooloka genealogija - tumai Ugo Dajdamu. - Ali ostavimo Marinkovi Kiklop privatno rodoslovlje... - Nije privatno! - hriplje Maestro uvrijeeno. - Tu se iznosi porijeklo plemikih vrsta na temelju Danvinove nauke, sve po granama stabla ivota. Kad je Yorick dao svoju lubanju u ruke grobaru, a ovaj opet dalje u ruke Hamletu, to je ovaj rekao o Aleksandru Velikom, ha? Ne znate? Sjednite, magarino, ponavljat ete razred! Vi ste blesavi kao pruska ilovaa to je ispunila genijalnu lubanju Immanuela Kanta? Mar na mjesto! - Ali, Maestro... - moli Ugo. - Neu da ujem! - Molim, nauit u za slijedei put - obori Ugo oi stidljivo. - Kad nauite, onda mi se javite. Mravi student, Cikorijev ministrant, stvar je uzeo ozbiljno pa grabi priliku da se istakne: - Ja znam - ree a oi mu triumfalno sjaju. - to zna, krastaviu moj zeleni? - to je Hamlet rekao o Aleksandru Velikom. - A odakle zna? Proitao si u "Ali-Babi i etrdeset hajduia"? Viknuo si Sezame i pred tobom se rastvorie dveri svega znanja ljudskoga? A moda ti zna i vie od znanja ljudskoga? Moda ti ima i neka znanja stonoga? Sto misli da te vrijeam? Misli da je glupa stonoga? A ja ti kaem, zaista, zaista ti kaem, da nitko ne zna kako stonoga hoda sa stotinu nogu odjednom. To nije znao ni Lunaarski. A, vidi, stonoga to zna. Da ne zna, ne bi mogla hodati. Ih ti misli da si pametniji od Lunaarskog? Cikorije Hazdrubalovi molio je milost za svoga ministranta. No Maestro je ve sasvim nakresan i ne uvaava molbu za pomilovanje. - Ti misli razni meh-ha-nizmi, to je rjeenje? Elek-tri-ci-teti, visoki naponi... A je li Montezuma imao mehanizme? Nita nije imao, a pravio je okoladu! Ha, oblizuje se? Drag ti je sada Montezuma kao sveti Nikola? Zbog okolade? Ali to ja tebi govorim o starim civilizacijama, ti tupi... ne znam to. Moe rei ocu da si mu sasvim neuspio proizvod... - Ne doputam da me vrijeate! - odjednom plane student i ustane... ali nije znao zato je ustao, pa sjedne ponovo. - Eto, Cikorije, on ne doputa. Znai, neemo ga vie vrijeati. Marinkovi Kiklop Nikada, nikada ga neemo vie vrijeati! -1 neete! - govori student raspadnutim glasom, od ljutine. - Ja s vama nikada vie neu sjediti! -1 meni ti to kae koji sam te kao sina volio! - uzvikuje Maestro gotovo sa suzama - Ti nezahvalni derane! Melkioru se svidio taj plemeniti Maestrov proplamsaj, on gurka studenta da popusti, da prie... Maestro nije tako mislio, u biti on je dobar ovjek... Student se napokon nasmijei pomirljivo; misli dobio je ipak zadovoljtinu. No svejedno nee da pogleda Maestra, sve pogledom trai savjet, ili moda utoite, u svog mentora Hazdrubalovia. - No, pa posredujte, Cikorije neumoljivi! - vie Ugo s drugog kraja stola. -

Vidite da se od vas oekuje pomo! Cikoriju se nervozno trzaju obrazi i neodluno mirka oima, a svi se ostali neto lukavo smjekaju u dlanove. - Pa Maestro nije neko tursko velianstvo - veli Cikorije - moe se s njime izravno pregovarati. - to se mene tie...- ree student kao mladi ljubavnik u renesansnoj komediji, u scenama mirenja. - Eto, mir, sinko. - Maestro mu prui kaiprst, a ovaj spremno prihvati cijelu ruku. - Evo, prui mu prst, a on cijelu... - ali se Maestro. -Ne tako, kaiprst na kaiprst i - mir, mir do neba... I uinie tako: kaiprst na kaiprst, pa uzlijeu tako njihove ruke kao dvije ptice povezane poljupcem. I poljubi ga Maestro u obraz, oinski. I student uzvrati poljubac. - A sada lijepo reci to si htio - njeno govori Maestro - to je Hamlet rekao o Aleksandru Velikom? Svima se za stolom obrazi nadimaju. Ugo samo to nije prasnuo, ali ne vidi toga student, on hoe da se iskae: Hamlet je rekao da bismo mogli u mislima slijediti Aleksandrov prah i nai ga napokon kako je zaepio bure piva. Za stolom odjednom grune smijeh koji se ve dugo pripremao. Student je uletio... - to se smijete, budale - srdi se toboe Maestro - pa on je tono rekao? Da zaepi bure piva, je li tako? Aleksandar postaje ep, to je Marinkovi Kiklop smisao, je li tako, sinko? No student je ve skoio od stola i pobjegao. Povikali su za njim "ala je to, vrati se", Hazdrubalovi je i potrao, no uzalud, uvreda je bila prevelika. Zaorio pljesak i padoe povici "bravo" sa svih strana, a za ankom dva Thenardierova pomonika prave Maestru ovacije, lupaju po staklu, luduju od veselja, Ugo se ispruio preko stola i obasuo Maestra estitanjima, pa i poljupcima u masnu i pljeivu glavu. - Kako je to izveo! - divi se Ugo. - Doctor subtilis! Ne bi ni sveti Toma Akvinski tako rafinirano... - Toma Akvinski bio je doctor angelicus, - pouava Maestro -sed tu es doctor asinus! Magarino, nita ne zna! Otjerali ste ono bistro dijete, a mogli smo jo kojeta uti! A sada mi, evo, tjerate i dragog Eustahija. Imate pravo, Eustahije blaeni, ovdje je neizdrivo, ponaaju se kao gimnazijalci na maturalnoj zabavi. Idite, ja se ne ljutim. Doista se Melkior poeo nemirno micati na stolici: spremao se na odlazak. I njega su ovdje nasamarili. Povjerovao je u Maestrov, "proplamsaj", pomogao "uvaliti" studenta... Sada on luta ulicama i grize se to je bio naivan. Zato mu odmah nisam dao po gubici! Nego "mir - mir do neba", ha, ha... Smije se sebi ogoreno i mrzi cijeli svijet. Otrov djeluje... Melkior se nije ni odlijepio od stolice, a Ugo ga ve zgrabio za iju: - 0, skarababine! - vie kao da je ulovio uhodu za vratima. - Pustite me, doavola! Kakav je to nain! - Nain...nikakav - ceri se Ugo i ne puta ga - to je materijalnom silom izraena volja. Nasilje! Tu nas cijelu veer prouavate kao doktor-psihijatar neke male kretenie! A, neemo tako! Odmah da ste sjeli i molili za oprotenje maestralnu linost ovog simpozija konkretne poezije! Zar se tako ignorira stvaralatvo? - Ja sam sluao pozorno - muca Melkior. - Ali sada moram, mene eka rad. - Rad! - Ugo napravi pobonu grimasu. - ujete li, vjerni, tu presvetu rije? Priite i poklonite se! Sam gospodin Bog nju izmisli i ree Adamu (nakon podvale s jabukom): u znoju lica svoga zaraivat e kruh svoj. Prilijepio mu smokvin list i najurio ga iz Raja. Svrilo mirno planMarinkovi Kiklop dovanje uz Zemljina njedra. Valja raditi. Tada na praotac, zbog utjehe u jadu, izmisli znamenitu pohvalu radu: tko kupus sadi, ne boji se gladi. Zato, brao moja, kupus sadite i ne bojte se. - I va je dini otac odnjegovao ba uzornu glavu! - dobaci Maestro. - Zahvaljujem na komplimentu - nakloni se Ugo. No zbunila ga Maestrova upadica; on se zato ponovo baci na Melkiora: - Sramota, drueljubivi Eustahije - okrene ga k sebi i govori mu u lice sramota za jednog parampionskog veterana da se zatvara u svoj mali tajni

laboratorij gdje danonono destilira ekstrakt najkorozivnijeg antimilitaristikog raspoloenja, koje bi se, u daljnjim kemijskim postupcima, moglo nazvati i protudravnim. - Ugo! - apui zavapi Melkior. - Usred bijela dana - nastavlja Ugo okrutno - via se po uglovima na invalidskim vagama u tajnoj misiji kontroliranja teine svoga nenadoknadivoga tijela s osobitim obzirom na neke tamo vrlo dobro poznate vojne propise. Ve sedam godina on uzgaja u svojoj glavi, ubri, zalijeva, okopava svoj mili kupusi: kako uskratiti svoje tijelo kraljevini, na koje ona, zbog svoje slave, ima sveto pravo, kao to je poznato iz cjelokupne historije. Ima on i jednu takvu pjesmu u kojoj je sve to i pjesniki reeno. Ne znam joj, dodue, naslova, ali nije ni potreban, a moda ga i nema, je li Eustahije? - Ugo, molim te, - ape Melkior drui - ne luduj, molim te! - A to? - zaudi se Ugo. - Pa pjesma je dobra. Moda malo staromodna. Sluajte: Pustite me sada, pustite me sama dapriem travi... - Dosta! - vrisne Melkior oajno i silovito se istrgne iz Ugovih ruku. - Ti si pseto, a ne ovjek! - jo dobaci i branei se u povlaenju od Ugovih ruku koje su ga htjele zadrati. Kad je za sobom zatvorio vrata, zajeca za njim Thenardierovo zvonce. - teta - ree Maestro zamiljeno. - A tako smo lijepo zapoeli veer! Vi ste, Ugo, ipak samo ugo-dan, da ne kaem bogo-dan, glupan. Marinkovi Kiklop Sve bijelo... i mala neka bolest. Tiha i prostrana terasa nekog alpin-skog sanatorija za grudobolne. Nije htio rei "tuberkulozne", ipak se bojao te rijei. Pogled na planinska jezera i gleere. aa mlijeka na bijelom stoliu. Lei u chaise-longu, a u rukama debela historija nekog dugog, trideset, tristo, tri tisuegodinjeg rata. A podalje na terasi odmara se zlatokosa i blijeda, grudobolna koja ita... Sad bi netko napisao: ona ita "Werthera" ili "Adolpha" ili "Proljetne vode", a ba za inat neka ita Kumiia, "Jelkin bosiljak" ili ak "Sluaj" od istoga pisca. Lijepa banalnost jedne tlapnje... Lijepa zlatokosa na nekim mjestima u knjizi brie suzice i skromno kaljuca. Sirotica. Sve blijedo, bolesno, tuno... Banalno! Navlas banalno! Originalnost je gotovo plaila Melkiora svojom literarnom koketerijom. Svojim zavodnikim armom koji odvodi od stvarnih briga, koji se smijei u daljini i mami iznenaenjima. Originalnost bi ga mogla odueviti i iupati iz stvarnosti to gaje sapinjala. Ali to ne bi bilo trajno osloboenje, to je samo slatki tren zaborava: malo svirke Te Deum lau-damus i mirisa tamjana, a iza prvog ugla vreba briga da ga zadavi. Za trajno osloboenje potrebna mu je bila upravo banalnost, bljutava, tupa banalnost, sve bijelo i mala neka bolest, terasa, gleeri, mlijeko i zlatokosa. I, Kumii! Bez zanosa, bez knjievnih ambicija, bez ukusa, bez afektacija, stvarao je sebi sliku osloboenja od more na najprimitivniji nain, gotovo kao neki kult gluposti, kome bi se Ugo slatko rugao kad bi Melkior bio naivan da mu povjeri svoj sanatorij, svoj "Jelkin bosiljak", svoju grudobolnu tlapnju s pogledom na planinska jezera. A ipak ta otrcana razglednica davala mu je snage da izdri put Marinkovi Kiklop koji je poduzeo, taj izlaz iz jednog besmisla koji mu je prijetio da ga proguta. Bolnika kola to vritei jure ulicama s bolesnicima, unesreenima, pregaenima, samoubojicama pratio je zainteresiranim, gotovo zavidnim oima, a za mrtvakim kolima umalo to nije i psovao. Promatrao je tijela to prolaze mimo njegova tijela i usporeivao ta mala, neugledna, patuljasta bia sa svojim zdravljem, snagom, ilavou, sa svojom sposobnou za sve to se moe zvati dunost koja apelira na njegovo tijelo. Daj mi tijelo, govori dunost, i otkrit u ti njegovu snagu. ivot se njegov plaio te sile ivota u njemu. Evo, gle, u svim tim organizmima to se kreu, to vau, to viu, to se smiju ima moda neki kvar, neka pukotina, neka rupica, na koju e iscuriti sav taj smijeh i vika; ima tu nekih kamenaca, zaepljenja, ireva, kaverna, nekih reuma, iijasa, gluhoa, iaenja, sakatosti, nedostatak desnog kaiprsta, ravnih tabana... Idiot! Idiot neka ivi! To je najsolidnija mimikrija koju je ivot mogao pruiti svojoj kreaturi. Idiot gleda iz svoje osmatranice kako se odvija historija, bez opasnosti da bi mogao biti uvuen u igru, kao to mi gledamo kako se odvija film u kinematografu. Mi plaemo zbog fiktivnih nesrea, idiot se smije zbiljskim smrtima. Ruga se ivotu iz svoje sigurnosti; osveuje mu se to gaje odbacio i

uiva to gaje potedio. ivot je odabrao Inteligenciju za svoje igre, on ne pravi historiju s idiotima. On je genije odredio za velike rijei na kriu, pod giljotinom, pod vjealima, pred puanim cijevima, pred narodima koji kliu i Brutu i Cezaru. Idiot je Sokratu prepustio vr otrova. Idiot je Dantonu prepustio slavu da mu historija odrubi glavu. A idiot nosi svoju anonimnu glavu s udnom grimasom gaenja, kao daje ve davno sve shvatio, nasmijeio se podrugljivo i zaustavio vrijeme u ukoenim naborima svoga bezumnoga lica. Idiot neka ivi! Melkior je zlostavljao sebe gorkim, sarkastinim mislima. Kao da ga slua neka ogromna mo, neki bog ili neka sila kao to bi bila zajednika misao svih ljudi, on je govorio demagoki kao advokat, propovijedao prorokim patosom, glasom vapijueg, traio je efektne govornike figure, paradokse, drastine primjere, on je branio "svoju stvar". I trapio je tijelo kao svetac. Morio ga glau, ispijao bdjenjima, Marinkovi Kiklop ne dao mu mira nigdje, ni jednog asa. Tovario ga izmiljenim, suvinim brigama, pronalazio zadatke nou u krevetu: na prvom polju jedno zrno, na drugom dva, na treem etiri, na etvrtom osam, na petom esnaest, na estom trideset i dva, na sedmom ezdeset i etiri, na osmom sto dvadeset i osam, na devetom dvijesto pedeset i est, na desetom petsto i dvanaest, na jedanaestom tisuu dvadeset i etiri, na dvanaestom dvije tisue etrdeset i osam, trinaestom etiri tisue devedeset i est, etrnaestom osam tisua sto devedeset i dva, petnaestom esnaest tisua tri stotine osamdeset i etiri, esnaestom trideset i dvije tisue sedamsto ezdeset i osam, sedamnaestom ezdeset i pet tisua petsto trideset i est, osamnaestom sto trideset i jedna tisua sedamdeset i dva, devetnaestom dvije stotine ezdeset i dvije tisue sto etrdeset i etiri, dvadesetom... To doista strahovito raste! Htio se poigrati malo raunom, a to je bio uas! I kamo to vodi, i emu to? Jednim sasvim malim, nedunim podvostruenjem, upravo neznatnim posredstvom tako omiljelog, tako popularnog, svagdanjeg, prijateljskog, rodbinskog, ljubavnikog broja dva raste taj beskrajni monstrum, to nesagledivo tijelo beskonanosti, strano kao strah, veliko kao vjenost. I to je bio nain muenja: beskonanost i vjenost. Jer mi smo navikli gledati stvari ukroene oblicima, upregnute u nae ograniene potrebe, izrezane u zalogaje prema naem apetitu. Kostimirane stvari, izbrijane, ureene za paradu, za predstavu; ponienje materije, svoenje na rekvizit, na motiku, na etku. A stvari su udnovato nadmone i bezobzirne. Nedimenzionirane. Beskrajne. I svi simboli to su narasli iznad stvari, oblaci to su se isparili iznad beskrajnih voda, putuju po naim glavama kao misli, brige, elje, matanja. Muenja. Melkior je ulazio u svoje muilite s nasladom. Ali u njegovoj nasladi nije bilo uivanja, ve rauna. Naslaivao se raunajui kako e se u tim komplikacijama u koje je svesrdno utrao, kako e u tom labirintu, po kome je luckasto trkarao i vikao iz svega glasa "ja sam nestao, mene nema", doista nestati za jedan besmisao koji je na njega vrebao. Biti nevidljiv, neulovljiv onim ogromnim, dlakavim, masnim prstima to mu se priblie svaki put kad mu za- stane misao, kad se zaboravi i prepusti zadovoljstvima. Marinkovi Kiklop Ondje je njegov stan iza ugla: soba sa stubinim ulazom, gleda preko ulice u dvorite vojarne 35. puka. A ovdje prije ugla je "Ugodan kuti", mala gostionica ili buffet, koji Ugo zove "bistro". Tu Melkior navraa uveer, usput, na povratku kui, da "neto popije". "Ugodan kuti" dri njemaka obitelj: mali rumeni otac s nabreklim trbuhom i s licem uvjerenim u vanost svoga postojanja, duga i mrava mati koja dobroudno smijeno govori hrvatsko-njemaki, punaka bijela kerka Else, kao da je donedavno bila opatica, krije svoje enstvo pred mukom pohotom i stidljivo obara pogled kad posluuje kod stolova (kao da posluuje kod oltara) i sin Kurt s velikom plavom glavom, uskih ramena i irokih bokova. Tu zalaze vodnici iz vojarne trideset i petog, a zato ba vodnici, Melkior se i sam pita, no moda taj lokal upravo odgovara njihovom inu, to li? Melkior ue i bi pozdravljen od tri lana njemake familije (otac se rijetko tu viao, on obilazi po nekakvim poslovima), no mamin se pozdrav istie "topra fea". Vodnici su zauzeli etiri strane jednog stola, a na jednom od uglova sjedi stidljiva Else, preplie svoje bijele prste u krilu, dakako, oborena pogleda. Kurt posluuje dragi stol: jednog orijaa i uz njega sitnog staria na kome se

jo od ljeta zadralo bijelo platneno odijelo. Po dva deci. Dva su stola slobodna. Melkior sjedne za onaj udaljeniji od "stola vodnika", razborito, izvan dohvata mirisa vojnog naftalina. Kurt je spretan "keba"; on kae da je "kelna", inae je student tehnike. Posluio je Melkiora onom "njihovom" specijalnom kobasicom i pivom i zamolio da li smije sjesti. - Ah, znate, gospodin profesor (Melkiora je zvao profesorom zbog tona konverzacije, ili vie zbog vlastitog ugleda) da mi je ve svega, znate... Radi, radi, a zato radi? Za ivot radi. A zato ivi? Da radi. Circulus vitiosus, gospodin profesor, apsurd. Jeste li kada mislili kako se vrtimo u krugu apsurda, gospodin profesor, kako nema cilja, nema - i poloi Kurt u nekom teoretskom oajanju svoje ruetine na stol pored Melkiorova tanjura. Deset prstiju mesnatih, kobasiastih. Melkior upravo zareza svoju kobasicu, ali je pomiluje, odustane od klanja zbog tih Marinkovi Kiklop Kurtovih prstiju na stolu. I ponovo se javi ideja o ljudoderima, o tijelu upropastitelju koje moe izazvati apetit u drugom tijelu i posluiti mu kao jelo. A misli toga "jela", ideje, osjeaj za ton utoga pored modrog, za tragediju kralja Leara, raanje suze, tjeskoba u dijafragmi, strah na vrhu tjemena, matanja o jednom hodu, o gibanju bokova, "na dragoj usni osmijeh mali, u ai vode kita cvijea"... sve - jelo, tijelo - upropastitelj. - Circulus, gospodin profesor. Eto, ja, vi, ova dva gospodina, oni vojnici, svi govorimo. A to moemo mi rijeiti? Moemo li mi rukama neto uiniti da se sve promijeni? Govorimo, hm, ba smo mi... "Zna, kume" - govori stari orijau - "to u krivolovi, raubieri. A to nije uivanje. Jesam ti priao, kume, kako am spavao? Spavam ti ja, spavam..." "Eh, bogati! Evo, neka Elza kae. Jesam li ja, Elza, u subotu potamanio petnaest ljutih? Pa nita. Ustao, opasao se i na levo krug pravac kasarna. A noga ko grom, iskra frca iz plonika, ko u paradnom prvog decembra." "Ja ti, brate, nisam za pie zbog pia. Nikako. Nego trgne jednu-dvije zbog raspoloenja. Pa si nekako ko slobodniji. Eto, uem ovamo, sjednem ko klada, rije ne znam da izustim. Ko nema to da kae. Trgnem li okanje, eh breee, i Elzu bih mogao da poljubim. Sta znai, hou da kaem, kad ti ui zagrije." - Eto, na primjer, gospodin profesor, gradimo nasip, doe poplava i sve srui. Pa ima li smisla, gospodin profesor? "Spavam ja, kad najedanput ku, ku u prozor. Ustanem ti ja, kume, to jest dignem e i kreveta, mjee ja, a pred prozorom golubica, zna." "Gr" - uini orija te se ne zna odobrava li ili podriguje. "Sto kae, kume? A ja ti e nita ne razumijem u tumaenje snova. I ku, ku, golubica po prozoru. Ada am otvorio ko na? - moda je bila dua, a kume?" "Grg, nije" - odgovori orija kratko i sigurno. "Nije, a? A eto, ja e ne razumijem. Ma kako je ona ku, ku... A gledao am neki dan jedan film o caru Makimilijanu kako u ga komunisti ubili u Meksiku. A ena mu aria u Miramaru kod Trsta. Kad je ar izdahnuo..." & Marinkovi Kiklop - A raati djecu? Vi niste oenjeni, gospodin profesor, tako je. Pametno. ovjek nema prijatelja. Kad nam kau "Prijatelj", mislimo, to on to treba? "0", pomisli Melkior, "proiruje se Kurtova filozofija!" 0 nasipima je ve sluao, no, eto sada i djeca, prijatelji... "Kad je ar izdahnuo, eto carii na prozor njegove due u liku golubie! I pjesmu pjeva: Otvori prozor dua je moja... (zapjevao stari). A ti kae, kume, da nije?" "Nije", hripne orija. "To je kino." "Taamooo daleeko, daleeeko kraj moraa"... zabugari nostalgino vodnik druge klase zabacivi glavu i zaklopivi oi. "Ne, ne", zamoli Else da se sauva mir. "Platit emo globu. Nemamo dozvolu za muziku." "Vidi, muziku! Ovo je naa, nacionalna. Drugo je muzika za ples." "Ne, pjevanje je zabranjeno, uope", govori Else umiljato, gotovo sa stidom, kao daje netko hoe poljubiti. - Vojske su za rat, zar ne, gospodin profesor? - Zatim Kurt nastavi apui, ak nekako povjerljivo, te je Tresiu sinula neobina misao koje se gotovo i uplaio. - Gledajte, gospodin profesor, taj mentalitet (pokae glavom na

vodnike), je li to za rat? To je za tunjave u krmi. Petnaest ljutih, to je njegov heroizam. Rat je danas nauka. A njemu je vojnik - da iskra vrca pod nogom. Mentalitet. A moja sestra, to e, mora sluati te budale zbog posla. Od toga ivimo. Opet se krug zatvara... "Sta? Nema ovjeka do naeg majora. Ono kad ga vidi pred strojem reko bi duu e ti na sablji izvaditi, a majka je, asna rije. Jednom ja tako pred njega, gosn majore, znate kako je, vojska smo, enska eka u varoi... Zgodna? namigne on onim avolskim okom. -Paaa... a ne znam smijem li da kaem daje ko carica nebeska. - Hajd, i ne brukaj mi bataljon, pa pljucne i frkne ko da me alje u patrolu. Majka, asna rije." "A jesi li ti, kume, kada vidio kako e kanarini ljube? Ja am vidio. To je sjajno kako e ljube i jako zanimljivo. Ko bi rekao, tako sitni stvorovi..." Marinkovi Kiklop - Pa i ta vaa stvar, gospodin profesor... Vi ste inteligentan ovjek, to je glupo! - Sto je glupo? - Melkior uas shvati i ozbiljno se uplai. - Da jednom superiornom ovjeku ovakvi prostaci devet mjeseci piju krv! Zar se nikako ne moete izvui? -1 ponovo Kurt vrlo povjerljivo: Moj otac, znate, gospodin profesor, poznaje jedan postupak, ali nita opasno i nikakvih posljedica po zdravlje. Zna on to, iz rata, a vrlo jednostavno i nikakav profesor medicine ne moe nita posumnjati. Dvije cigarete treba natopiti u... ne znam u to, u neto ih treba natopiti i popuiti prije pregleda. Otpremit e vas kui sa suzama u oima. Moj fater ih je na stotine izvukao. Ali u to ono valja umoiti?... On bi ovaj as trebao da doe. Ako priekate, pitat emo ga, ne? Melkior se uznemiri zbog te neke ortake intimnosti kojom je Kurt navaljivao na njegovu nevinu zaplaenost pred historijom. Pa to je neto drugo, Kurt, to to vama pada naum, to to vi, Kurt... Melkior je poeo u sebi mucati neku ispriku svojoj savjesti. - Vi ve idete, gospodin profesor? A ja sam mislio pitati fatera? No, u to se ono umoi, Christgott? Pitat u ja to za vas, gospodin profesor. Moj repekt, laku no. - Laku nooo, - otpjeva Else kao automat svoju malu ariju za Melkiorom, ljubazno i s lakim rumenilom. Teko se uspeo do svoga treeg kata kao da su mu depovi puni kamenja. To je iscrpljenost, pomisli, od trapljenja. Ona Kurtova kobasica bilo je prvo jelo od juer u podne. "Svetac", rekao bi Ugo. Zbog Kurtovih prstiju nije ni pojeo kobasicu do kraja. "Kanibalstvo" - to je bila misao na koju je naiao u drugoj polovici kobasice. I ostavio je tu polovicu iznenaenom, ak uvrijeenom Kuitu! "Konji su skuplji od goveda i svinja", rekao je Kurt, "tu nema konjetine". Ima ovjetine, Kurt, u naoj mati. Zavue ruku pod koulju i zagrabi punu aku svojih dlakavih prsiju. Covjetina. Upotrebljiv termin... a i meso ponegdje. Kanibali. Zavaljen na krevetu, u mraku, ponovo zaplovi s "Menelajem", teret-njakom pacifike kompanije. "Kanibali". Tako se imala zvati drama koju si zamiljao. Zapravo groteska s ljudoderskim urlikanjem, plesovima i Marinkovi Kiklop uroenikim igrama uz zagluno bubnjanje oko kotla na velikoj vatri. Kotao je, naravno, iza kulisa, jer se takvi najefektniji prizori u kazalitu uvijek deavaju iza kulisa. U kotlu se kuha bijelac, debeli kuhar, najdeblji od sedam brodolomaca s potopljenog broda "Menelaj". Trebala je to biti neka simbolina satira, ili tako neto... Uostalom, svejedno to je trebalo biti, kad od toga i tako nita nije bilo osim trenutnog bljeska jedne ideje koja ti je veeras ponovo sijevnula u "Ugodnom kutiu" kad je Kurt donio na stol kobasicu. Prvi put ti se javila ta misao jedne noi u vlaku na tvrdoj klupi treeg razreda. Uivao si itav mali kupe kao privilegij koji si kupio od konduktera za neto malo novaca. Dok si se vrtio u nesanici na tvrdom rebrastom leaju nicala je polako ta zamisao kao sjeanje na prie koje si sluao u djetinjstvu od laljivih starih pomoraca, koji ne samo da su bili zarobljeni od ljudodera, nego su i svi vidjeli jednookog diva kome su svi i oko izbili. Ali odakle odjednom te starake hvalisave odisejade u vlaku, na tvrdoj klupi, uz strahovitu lupu kotaa ispod uha? U jednom momentu zatekao si jednu svoju ruku na koljenu, drugu na ramenu, osjetio si pod prstima svoje tvrde i iljaste kosti, prevuene suhom tankom koom; zavlaio si prste u spojeve zglobova, u rupe u kostima, u

usjeke izmeu tetiva, odjeljivao kost od kosti, konstatirao svaku zasebno, nesvijesno, opipom, samo opipom, kao strane, tue stvari, i ne mislei na njih, i sada kad naknadno na to misli, sve ti se objasnilo. Bio si tada strano izmravio od straha pred dogaajima koji su traili tvoje tijelo (i to je putovanje bilo zbog pitanja vojnih), i pipajui tako svoje iljaste gole kosti osjetio si odjednom neko instinktivno ogromno zadovoljstvo, upravo neku obijest i podsmjeljivu radost nad tim svojim kostima, nad tim svojim kosturom, koji putuje, koji nosi tvoje ime, koji je od konduktera lukavo kupio ovaj zasebni mali kupe gdje moe poloiti svoje kosti i pipati ih i konstatirati: gle, kosti koljena, lopatica, kljuna kost, rebra...jednom rijei: ustanoviti zastraujuu razgovijetnost jednog skeleta koji lukavo misli o sebi: A to sam ipak ja, ja koji znam kako se zovem, koji puim tu u mraku nad kloparanjem kotaa i - entre nous soit dit - koji se kani provui, provui... Pst, pst, jezik za zube! To mravo tijelo! Pritajilo se u svom skeletu, sakrilo se, uvuklo Marinkovi Kiklop u kosti i tu osjetilo sigurnost pua, mia u rupi, jea pod bodljama. Jednostavno proglasilo tijelo: mene nema! I zatim, u tom sklonitu, u tom predahu izmeu dva straha, poela je nicati zamisao o antropofagima i brodolomcima, zabavno i vedro i gotovo obijesno kao od prezasienosti kad se dareljivo razmeemo hranom. I veeras u "Ugodnom kutiu", uz Kurtove alobne napjeve, pored kobasice i Kurtovih prstiju, ponovo dareljiva obijest skeleta koji kanibale posluuje ivom svjeom ovjetinom, a sam se hrani umjereno i oprezno, da se ne bi na njemu pojavilo meso, da ne bi iz njega provirilo tijelo. Ponovo ideja o kanibalima. Ve se i brod zvao "Menelaj". Plovio je, nastavljajui opasno ratno putovanje, koje traje ve desetak noi, kroz arhipelag Tonga (Europljani ga zovu "Prijateljskim otocima"), izmeu otoka Vavau i Tongatabu prema Tutuili, otoku u arhipelagu Samoa, zapravo prema luci Pago-Pago gdje treba da ukrca tovar kopre za fabrikaciju ulja. Sino je kapetan prouio na karti arhipelage (rije je lijepa - arhipelag!), a veeras dosta, rat je, "Menelaj" treba da potone. Pogodio ga torpedo i "Menelaj" - mu lijepe Helene (od trojanskog rata tratatata-rata) -je potonuo. No on nije vaan, brod, nego ljudi... svi su se utopili, osim sedmorice, to jest estorice, jer sedmi, stari mornar s lulom, pao je u ruke polinezijskim ljudoderima, tek nekoliko sati poslije njih i jedva dospio da prisustvuje kuhanju efa kuhinje s "Menelaja". No - to bi rekao Hamlet - ne gdje bi on kuhao, nego gdje su njega kuhali uz kanibalsko veselje i mnoge folklorne plesove, koji su preko Amerike osvojili Europu i kao neka vrst helenizacije kanibalske kulture postali univerzalnijima i uzbudljivijima od Eshila i Sofokla. Tada je brodski cinik, lijenik po struci, izjavio da je ubogi kuhar otpraen u mrani svijet ljudoderske gur-mandizije uz neto pretjerane poasti za njegov ovji mozak, koji je mnogo bolje pripremao na "Menelaju". No prije tog kuhanja brodolomci su svueni do gola i predve-deni pred neku komisiju kao regruti. (Jo dvadesetak dana i stii e poziv, jo jednom, sedmi: mladi Melkior Tresi da stupi pred regrutnu komisiju radi ocjene sposobnosti za odsluenje... Predsjeda onaj bivi austrijski Peharek pukovnik s ravnim tabanima. Najprije govor "vojnii-junai i vi ai-vojnii... U ovo obilno vrijeme Kral i Ota-dbina oekuju hrabru Marinkovi Kiklop du-nost"... Goli se tresu od hladnoe, treme, stida; neki pokrivaju rukama svoje visee vrtove, a hrabriji junaci ih i podiu i kakljaju njima stidljivce ispred sebe po zaplaenoj, najeenoj stranjici. Sedmi put e mladiu Melkioru Tresiu, uvredljivo spustiti na glavu polugu za mjerenje visine, udah-izdah, opet e im utajiti nekoliko litara zraka, s dva gadljiva prsta uhvatit e ga za miicu kapetan s Eskulapovom zmijom na epoletama - teka astenija, privremeno... No, nema vie privremeno, sad je ili - ili! Poluglasna prepirka kod komisijskog stola. Peharek ne da zalogaja! Mrav, astenian, kost i koa, kae Eskulap, ali dobra je i kost, pa i koa Kralu i Ota-dbini, jer to misli neto, kost i koa, pa neka se obue u sivo maslinasto, kost i koa, a odozgo poklopi ajkaom do uiju, pa neka tiho cvrlji tu ispod po pravilima slube - sva etiri dijela u boju mater!) Ljudoderski Peharek, kuhar ili mesar, moda i sam car s karikom u nosu, struno ocjenjuje pleke, butove, bijele bubrege na golima i jednom kretnjom odreuje efa kuhinje za veeru. Drugi po debljini, agent kompanije, pada u nesvijest. Ostali gledaju s uasom u svoju sudbinu. Jedino brodski lijenik (pjegavi, rii skot!) odvaja svoju inteligentnu radoznalost, motri,

ocjenjuje kao da je i on tamo u komisiji, odjevenoj u golu mrku kou koja daje pravo na regrutaciju mesa. On paljivo i gotovo njeno klizi anatomskim pogledom po iroko nabijenim pleima upravitelja stroja, plazi po gojaznom strojarovom tijelu, krugom mujeg leta oblijee njegov arogantno izboen trbuh, obavija mu bedra gotovo ljubavnom njenou i kae u sebi "trei" s podlom sigurnou. Jadni upravitelj stroja! Osjea hladnu njuku takora na sebi, a svijestan je svoga mjesta u ovoj groznoj kronologiji, pa ne moe da sakrije zavist na odvratnost lijenikova tijela. Toliko je Eskulapovoj zmiji i trebalo da bi provjerila vrijednost svoga zakljuka. Lijenik je meu ovim tjelesnim aristokratima bio jadno, smrdljivo stvorenje, koje je odjednom osjetilo nadmonost. Tamo, u "onom svijetu", on je zbog svoga tijela ivio u paklu samoe. U svijetu mirisavu, gdje su standardni smradovi zatvoreni u posebne ustanove, gdje ih ispire voda i udaraju kemijski i parfumerijski izumi, on je morao nositi sa sobom tu ustanovu sa svojim sasvim nekonvencionalnim, nepatenti-ranim, ak i nekako originalnim smradom sa stranom svijeu o definiMarinkovi Kiklop tivnosti svoga stanja. On je bio eljan drutva, prijatelja, ena. ak ni kupljene ene nisu podnosile njegove blizine dulje od nunog radnog vremena. U Sangaju mu je rekla jedna debela Rumunjka, koja je i sama smrdjela po znoju, da se od njega iri neki takav miris..."Smrdim, smrdim, majko moja!" Bio je uvjeren da sav smrdi, da smrdi njegov hod, njegov pokret, njegov pogled, njegov glas, da njegova rije iri nepodnosivo smrdljivu atmosferu u kojoj se ljudi gue. Smrdio je i samom sebi. Sapunao se, strugao, prao, izlijevao po sebi mirisne vode i ulja, kupao se u moru, izlagao tijelo vjetru i kii, pekao ga na suncu, a ono se, podlo, osulo mekinjastim tokicama i nekim odvratnim crvenim pjegama, ivim ranama. Ria izmorena kosa, upave i rijetke, jedva vidljive obrve, sve je izgoreno, uniteno od vrue vode, sapuna i najstranijih kozmetikih podvala kojima je nesretnik usrdno nasjedao. Bio je kao gubavac svjestan svoga vjenog izopenja iz svega to je drutveno i ljudsko, to je radosno i lijepo, to je svima doputeno. Jadni brodski lijenik! I gle odjednom, njemu, u rukama polinezijskih ljudodera, pred kotlom smrti, mladi Melkior Tresi zavidi! Osjea strano zadovoljstvo u njego-vom odvratnom tijelu, u njegovu smradu, u njegovu jadnom odbaenom fizikom biu! Nanjuit e ga, proi e on - nije to dobra ovjetina za ove gurmane. Gleda lijenik punake, zaobljene forme kapetanove, mesnata i jaka plea strojarova te ono delikatno, sanjarsko bijelo meso prvog asnika palube pa osjea i sam neko kanibalsko zadovoljstvo nad tim slasnim zalogajima, nad tim superiornim mesom kome nita nije bilo uskraeno u onom svijetu, koje se nasitilo i nauivalo i hrane i ugleda i potovanja i ljubavi. On je sada bio siguran za svoje posljednje mjesto, koje bi u najgorem sluaju mogao dijeliti jedino sa starim mornarom. A dotle, he, dotle... samo da mu ovi vrate odjeu! Ima on tamo po depovima stvarica koje prave udesa. I doista, vratie mu odijelo. Njemu i starom mornaru. Ali oficirske uniforme, ukraene zlatnim sidrima, vrpcama i gumbima, obukli su cara i dva najvia funkcionara i natakli njihove mornarske kape na glavu. Poto su poveerali efa kuhinje, otplesali domaini nekoliko najmoMarinkovi Kiklop dernijih a-a-a ritmova i povukli se siti i zadovoljni na poinak. est brodolomaca provodi prvu polinezijsku no u maloj okrugloj uroenikoj kolibi, spletenoj od bambusa i iblja. Nakon neiz-bjeivih malih svaa i triavog natezanja oko izbora leaja (to dalje od lijenika i mornara), u tom tijesnom krugu pod tuljkom od pletera smirie se napokon dva prezrena odjevena i etiri otmjena golaa, kao ulovljene ptice pod slamnatim klobukom. Ali san ne dolazi. Oslukujui svaki sa svojom zebnjom razgovore majmuna iz oblinje dungle sjeaju se brodolomci s ogorenjem svoga slavnog Zapadnjaka koji ih je prije stotinjak godina proglasio praunucima te groteskne parodije ljudskog bia to skae po granama i urlie u toplim tropskim noima. Gadi im se sada Tarzanov djevianski heroizam i ogoreno zazivaju gospodu literate Defoea, Burroughsa i Kiplinga neka izvole doi ovamo u te robinzonske i tarzanske i riki-tiki-tavi ljepote i djevianski iste idile ljudoderskog polinezijskog otoka! Ubogi kuhar! Sluajui u beskrajnoj noi tune krikove kaka-dua ini im se da to

panino doziva svoje tijelo bijela dua kuharova, pa ne nalazei tijela svoga, luta u noi izgubljena i jadna kao preplaena ptica i moli za pomo i spas. Dua zamire u golaima od tih onomatopeja to ih zovu k sebi u papagajsku vjenost. A gore visoko u nebeskim daljinama nehajno vise sjajne tropske zvijezde i njiu se na nitima svjetlosne pree od dosade svoga beskrajnoga trajanja. Igraju se zvijezde u modrim prostorima nad ljudoderskim otokom razbacujui prakama meteore to padaju u plamenim lukovima u mrana tropska mora. Otplovio je mladi Melkior Tresi na svom krevetu menelaj-skom. Indonezija, Polinezija, Poezija. Arhipelag snova! (ima neki takav roman). Arhipelagi. Atoli i lagune. Havaji - odakle ar te rijei? "0 rajski cvijete, moj havajski..." Psovao je od oaja te noi osamljenike. Taj Bog to bi sve trebao da vidi i da zna! A agent kompanije trese se u groznici. Svijestan je svoga mjesta u redoslijedu: to moe biti sutra, prekosutra... Brodski lijenik nudi mu pomo, masau glave, miia na vratu, nekog tamo ivca koji se moe umrtviti... Nazvao ga zloincem i cinikom. - Ah, nema nam vie naeg dobrog kuhara - odgovara lijenik na tu neljubaznost. Agent je zaplakao. Nitko se ne osvre na njegovo jecanje. Svatko opipava sebe u mraku, ispituje stanje svoga tijela i srdi se na njega. Konstatacije su krupne, teke, fatalne kao optube neke glupe lakomislenosti koja eto donosi sada propast. Konac u kotlu kanibalskom. Uas. Netko bijesno udara akama po sebi i psuje svoje meso. To je "trei", upravitelj stroja, lijenik to zna. S oajnom mrnjom tue upravitelj stroja svoj neposluni trbuh, ali ipak i s nekom nadom da e ga moda lupanjem nekako prignjeiti, smanjiti, stjerati u sebe i prikriti pred ljudoderskim sladokuscima. Doao je ak na ideju "operacije" i priopio to lijeniku. Rii cinik se nasmijao. - A ja? A tko e s mene skinuti varke i odreske? - Pa vama to, kako da kaem - i ne treba. - Ne, meni treba helikopter. Dajte vi meni helikopter, ili makar i obini balon, da me podigne iz ovog raja zemaljskog, a ja u od vas izmodelirati takvu odvratno mravu mizeriju da e se i ljudoderima zgaditi. ekam odgovor. Smijeno. Upravitelj je stroja uzdahnuo i napustio svaku nadu. Kapetan tiho proklinje svoj "prokleti apetit". Predbacuje sebi svoja raskona hranjenja u proteklom ivotu. Burne simfonije gurmanskih uivanja, za koja je mnogo kriv i onaj debeli idiot to su ga danas "ovi" skuhali. Defiliraju pred njim sveane povorke slavnih breakfasta, luncha i dinnera s tustim slaninama od neprispodobivih jorkirskih svinja, utih hamandeggsa, suptilnih narezaka bacona, unke i mortadele talijanske, uzbudljivih pateta od gusaka, zeeva, jarebica; mariraju perfidni rakovi, krivonoge abice - balerine u paniranom trikou fazone "grand mother" i nestano ljapkaju po delikatnoj kai od whiskya, rice-pudinga i najra-zmaenijih krema to se slatko razlijegaju kao pjesma slasti po toj dolini ugodnikoj. A na svetom jezeru gurmandizije plivaju masni svetokruzi kao metalni zvui veernjih highlandskih angelusa. Ah, sve su to sada mrtvi zvui jorkirskog roktanja i kotskog kokodakanja, pitanja i fri-ganja i peenja u prokletoj kuhinji "Menelaja", sve su to sada pokojne Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop uspomene lupanja umanjaka, zveketa tanjura, klinkanja aa i pucanja epova! I to je kapetanu "Menelaja" stvarno ostalo od cijele te sveanosti - ah, kad bi se bar moglo dekadentno uzdahnuli - "nita"! - ostala je ova glupo nabijena lina konzerva, perfidno zainjena svim monstruoznim zainima izjelike ludosti kao zavodniki upakirana slast na koju sline cure iz zuba ovih prodrljivih divljaka. Uzdahnuo je iz dna due jadni kapetan "Menelaja" i izgovorio, ne znajui ni sam zato, oitu besmislicu: - Eh, do avola, da smo barem ponijeli kompas! - Da, do avola! - javi se iz mraka ironian glas. - No valjda emo se s naim nautikim znanjem i bez kompasa nekako snai u kotlu vode. To je bio prvi asnik palube, blijed mlad ovjek, bijela kokojeg mesa, enskasto ljepukast, njean i senzibilan kao razmaena jedinica. Za dugih i dosadnih putovanja na sporim trgovakim brodovima njegova melankolina priroda zala je u mrani spleen i neko stanje gorke potitenosti i sarkazma. Osjeao se

osamljenim u svijetu, pa je u jednoj puionici u Hong Kongu ubrzo otkrio Nirvanu. Ostao je bez droge i bio je, razumije se, razdraen. Cijeli dananji dan nije okusio svojega blaenstva, zna da ga nikada vie nee okusiti i to ga znanje dovodi do oaja. Udara se akom po glavi i mumlja neto idiotski. Zna rii Eskulap to je to, pa mu nastoji ublaiti prolaznu bol perspektivom skorog vjenog smirenja u pravom, tako rei "prirodnom" nitavilu. No nita, pa ni to kanibalsko nitavilo, ne moe utjeiti blijedog prvog asnika. Jedino izjavljuje da mu se takva vrst smrti naprosto - gadi, i nita vie. On je znao Hamletovoj misli o kralju koji prolazi kroz prosjaka crijeva dati maha u svojoj fantaziji i zamiljao je sasvim ravnoduno sebe savakanog na tom posljednjem putovanju. Gadilo mu se to i nita vie. Ali ovo, "ivjeti u paklu stvarnosti" i nikad vie ne okusiti... pa makar to "nikad vie" trajalo i tri dana - to mu je nepodnosivo. - A lie betela! - sjeti se doktor. - To se vae i sasvim je dobro... u nudi. - Betel je u Indiji - uzdahne asnik s enjom i zajaue kao bolesnik prvu no nakon operacije. - Mora ga biti i ovdje - tjei doktor i ne odustaje. - Betel je tropski biber, a mi smo u tropima, hvala budi Budhi i Vini. - E, pa dajte mi ga! - vrisne asnik kao da e nekoga zadaviti ako mu odmah ne dadu lie betela. - Sutra ete ga dobiti - ree doktor sa sigurnou Kristovom kad je desnom razbojniku za sutradan obeao raj. Sutra - raj. I kao neka radost rodi se u Melkioru-putniku, okus nekog osjeanja osjeti u sebi. Ali osjeanja samog jo nije bilo. Bilo je potrebno pitanje: otkud to odjednom, ta razmaenost srca, ta fantastina rasvjeta po ivcima, morbidno milovanje Budunosti? Kao da je usuo u sebe okanj ljute po Maestrovom... u Dajdamu... Ljepotica se ipak ljupko nasmijeila u magli njegova straha - Ugu... Ugu se nasmijeila! Proguta Uga u suhim ustima, na silu, bez vjere. Bez simpatija, sa zaviu. Titanija se zaljubila u magarca. Ona e se zaljubiti u Uga. Titanija e napustiti Fredija i prijei e magarcu. Bit e s nama, majstorima. Uortaio se s "drutvom". Drutvo e imati kraljicu. On e igrati Pirama, Ugo Lava. Maestro e biti Zid, a Cikorije Hazdrubalovi Mjesec. San ljetne noi... Na granici sna zaustavi ga surovi glas - "stoj"! Mijenja se straa dolje pred vojarnom trideset i petog puka. Pod svijetlom plinske lampe stari i novi straar dodiruju se glavama i apuu tajanstvene rijei kao mravi. Novi je preuzeo strau. - ljak! - lupa cokulama. Poela je dosada... Netko se uspinje na trei kat. Ali to su etiri noge na stubitu. Melkior osluhne paljivije. etiri. Dvije su tihe, htjele bi se pritajiti, a dvije naglaeno bune, domae, nastoje prikriti one druge dvije to se uljaju. Noge stanu pred Melkiorovim vratima. Pokucaju. Vrata nisu bila zakljuana. Ne saekavi odgovora pojavi se crna bradica sa smijekom, ispriavajui se zbog smetanja. U sobu stupi gospodin Adam - ATMA, vrlo cijenjeni kiromant. Na sebi je imao crni kuni kaput s bijelim alom oko vrata, sa zlatnim paukom ispod brade. Iznajmio je sobu na drugom Marinkovi Kiklop katu, ispod Melkiorove. Artistiko ime ATMA pronaao mu je Melkior jo prije dvije, tri godine kad se gospodin Adam uselio u sobu ispod njegove kao sasvim nepoznat poetnik koji se tada bavio i pravljenjem slika umrlih osoba. Sada on ima klijentice iz cijeloga grada, dame iz najvieg drutva. U kui ga cijene vie nego apelacionog suca iz treeg kata, ak ga se i pribojavaju. Pred njegovim se vratima ape i hoda na prstima. Dobra veer, gospodine Melkiore. Oprostite, ovako sam banuo... ujem, hodate mi nad glavom, pa rekoh sebi, hajde da mu pravimo drutvo. To ja sebi tako govorim u mnoini. Kad ovjek sa sobom govori, zapravo i jesu dvojica, zar ne? - Pa i ule su se etiri noge na stubitu - ree Melkior dosta neprijazno. Smetala mu je sada ova prisutnost. - Niste me valjda htjeli uvrijediti? - nasmijei se kiromant umiljato. - Htjeli ste me smatrati nekom ivotinjom, etverononom? - Ne... Uinilo mi se da se dvojica uspinju... - Ta udvostruenja nisu iznimna, u noi. Djelovanje none fantazije. No umnoava, osobito akustike fenomene. I samoa. Vi ste mnogo usamljeni.

Razmiljate. Smiljate. - Ja mislim da ste vi mnogo usamljeniji. A ne! - ivahno se usprotivi gospodin Adam i sjedne udomaeno, spremajui se za dulju konverzaciju. - Ja nikada nisam sam. Zato sebi govorim u mnoini? Mi smo dvojica: ja i "ja". Kao u drami. Vi tako ne razmiljate, dramatino. Vi ste samostalan u razmiljanju, prodoran. Naprosto, ne date se smetati. A mene smetaju. Neprestano kvake, kvaice te razna zapitkivanja: "a to ako"... i "kad bi"... i tako dalje. To jest, kad bi ovjek nosio sa sobom kuicu na leima, kao pu. Zamislite, kakve ludosti! Pa i viceva ima, poglavito o psima. Zbog lajanja je to, zbog nemira. Tako je to kod mene. Zadirkivanje. I smjekao se gospodin Adam dobroudno, gladei vrcima dugih bijelih prstiju svoju iljastu bradicu. Razgovaramo mi i o udnim osjeajima, nas dvojica. Protegnemo se tako u samoi i neto kvrcne u vratu, tu odmah ispod lubanje. Otvaraju se vrata udnim mislima. Ulaze u glavu, kroz kimu, iz cijeloga tijela. Sve to smo skupili kroz dan dirajui, sluajui, gledajui. Marinkovi Kiklop Tu ima i smea, doslovnoga smea i kojekakvih prljavtina. Dodirujemo kojeta svojom pozornou kao pasjom njukom. Sve se lijepi za nas, svakakva opaanja. Njuimo, njukamo prstom, uhom, okom. Gledamo jedan drugoga i ini nam se: nita neobino. Auvee, kad kvrcne u glavi, gle - sve je udno. Tada i poinju zadirkivanja. - Vi ste o neemu htjeli sa mnom razgovarati? - upita ga Melkior nestrpljivo. 0 neem odreenom? - O-dre-enom? Zapravo i ne. Ne o odre-e-nom. Endefinisabl - kae li se to tako? - to mene uzbuuje mnogo strastvenije. Zar sam malo blata procijedio zbog zrna, jednog jedinog zrna istine? Pa to mi je i zanimanje. Cijediti, procjeivati. Doe lijepa dama da joj otkrijem budunost. A na temelju ega? Na temelju mulja kojim me zalijeva? Svega me oblije laima, prljavtine joj cure iz lijepih usta, armantne gadosti. Pa sad lovite u toj mutei njezinu "budunost"! Ane, gospoo! Ja cijedim, cijedim, ako me sluaj zanima i cijelo popodne ja tako tjeram blato, filtriram. Neka druge ekaju, a ovu ja pretaem, pretaem... dok se dama ne uplai. Sve se one boje. Tako ih ja i lovim. Ne boje se one budunosti. 0 ne! Budunosti se bojimo mi, vi i ja, pametni ljudi. Vi se, naravno, bojite mnogo vie, prema pameti. Vi se ak i previe bojite. Ali one dame, boje se onog zrna u mulju, onog bisera u njihovim koljicama, he, he, to se istaloio u prakticiranju stanovitog ivota. Pa kad segnem ja prstima da uhvatim zrno, uzdru one. Dogodi se da se i onesvijeste, ako je zrno pokrupnije, he, he... - A mislite da ih to odbija? Ne, gospodine, privlai ih to. Opijaju se strahom, razdrauju se, ak i doslovno, hou rei seksualno. - Mi bjeimo, mi koji znamo zato pijetao pjeva. Mi ne elimo znati. Naa je prolost ista. Naa je sadanjost... E, tu je pitanje -sadanjosti. Skoro sam se zaletio, a sadanjost nam, na alost, nije bistra. Strah od budunosti - to je muti. Zato i ne elimo zaviriti. Pametni smo, pa bolje - ne, zar ne? bolje tako - u neizvjesnosti... - Hm, a vi znate izvjesno?... - osmjehne se Melkior s dosadom. - Vi znate?... - Izvjesno ne zna ni Bog, jer moe promijeniti odluku. U jednom trenutku svidi mu se "neto drugo". Hir boanski. Marinkovi Kiklop -1 vi ste, ini se, hirovit. Zbog hira ste i doli k meni. - Zato zbog hira? Moda sam doao i zbog zahvalnosti? No ako dosaujem?... Uvrijedio se gospodin Adam i htio ustati. No ipak je ostao sjediti, ak se i namjestio udobnije. - Ja brbljam ovdje, a moram dovriti dva horoskopa za sutra. Jedan je za istaknutu linost. Politiku. - Pa to ete proreci istaknutoj linosti? - Zabrinut sam. Ne rugajte se. Ja ne znam vie ni to znai ATMA. Sve sam zaboravio to ste mi tumaili. Ani onda nisam shvatio. Atma, Karma, Veda, nita ja ne znam. Vi ste to meni podrugljivo prisili, ieprkali tamo iz Indije. A moda niste ni ieprkali, nego tek tako, to vam je prvo palo na pamet. Moda to ATMA i nita ne znai? Kao da ja sada kaem MADA. A Mada neto i znai, to je moje ime naopako, preokrenuto. A moda je i ATMA neto preokrenuto, tako, iz

vica? Mnogo sam sumnjao u poetku. No sada - svejedno. Vae mi ruganje... - Ja vam se ne rugam - ree Melkior neuvjerljivo. - 0, da, smijete se vi. U sebi. "Ovaj bi budunost proricao," velite vi. "A zato sebi ne proriete?" Pa i proriem, ako ba hoete, samo nikome ne govorim. I emu da govorim? Zato i kaem da sam zabrinut, jer znam. "I vidjeh, i gle, konj bijel, i onome to sjedae na njemu, bjee ime smrt, i pakao iae za njim; i njemu se dade oblast na etvrtom dijelu zemlje da ubije maem i glau i smru i zvjerinjem zemaljskijem". Proitao i uptamtio. Apokalipsa. A ja se ipak ne rugam vaem strahu -doda odjednom ATMA s udnim osmijehom, od kojeg Melkioru posta nekako tjeskobno. "Sto se ovaj mene prihvatio? - pomisli. - to on hoe?" - 0 kakvom strahu vi govorite? - gotovo se izdere na ATMU. -Ja nemam nikakva straha! - No zato se branite? - nasmije se gospodin Adam srdano. -Kad ovjek misli, boji se prema snazi misli. Zar u vas zato potcjenjivati? Pribliava se, vi znate, konj bijel s jahaem... U jednoj od onih vaih knjiga to su dolje kod mene vidio sam jednu sliku od nekog umjetnika. Slika se zove "Mi". ene poskakale na stolice, stisnule noge, skupljaju suknje Marinkovi Kiklop u najveem strahu - mi! Ali bomba se one ne boje. No a vi, zar se vi bojite mia? ATMA ga je sada gledao s izazivakim podsmijehom. Ali sve je to jo nejasno, zato se popeo veeras ovamo i to znai taj razgovor? Melkior naprosto ne moe doi do rijei, a ni misao mu nikakva ne pada na pamet. I glupo je to se pokuao braniti. Braniti se - od ega? Od straha. Strah od straha! Nova potencija. Sada mora i ovoga kiro-manta imati nou ispod uha i na njega misliti. Bio je bijesan na sebe to je ovom zagonetnom probisvijetu dopustio da mu se priblii. - ujte, gospodine Adame... - otpone sveano tjeranje iz sobe. Ali ATMA je imao sluha za taj ton i odmah prekine sveanost gestom kojom sve brie, sve dosadanje i da se pone ispoetka. - Eto, metnimo sve na vagu. Odvagnimo stvari ozbiljno, gospodine Melkiore. Vaga je precizan instrument, nema tu smicalica ni zadirki-vanja. to ima, to klima, veli invalid s drvenom nogom. Ja se slaem s vama to potujete tu spravu. Ipak se provjeravamo na njoj, i u doslovnom smislu, zar ne? Koliko smo teki? Jer to je koji put odluno, zna se. Postoje propisi zdravlja u dravnom smislu. - Molim vas, gospodine Adame... - ponovo pokua Melkior s istjerivanjem. - Molim, gospodine Melkiore. Ja vas sluam pobono. Uvijek spreman neto nauiti. Uvijek! Melkior je gubio strpljenje. Sve se bojao, skoit e i povui e ga za bradu. I nogom e ga udariti! - Jo moram lanak napisati za sutra.Oprostite moram noas raditi! -1 ja, kako rekoh, moram raditi noas. I kakvu budunost da im nacrtam? - ATMA spusti elo na ispruen dlan, zabrinuto. - Da sam arobnjak, pretvorio bih politiara u pticu, pa nek leti kud ga krila nose. Takva mu je i budunost: letjeti... - Zatim unosei se Melkioru u lice, tako da je osjetio kuan dah iz kiromantovih usta, neto kao na prljave arape: -Odletjeti, a, gospodine Melkiore? Daleko od ovih tu - mahne glavom na vojarnu preko puta. - U sigurnost. Ali ne putaju oni! Zagrizu u meso i ne putaju. A mi im, he, he... ukidamo meso. Nema mesa, jok! Kost i koa, Marinkovi Kiklop eto, pa grizite. A to ako zagrizu u kosti i kou, gospodine Melkiore, ako ipak zagrizu? Psi su oni pakosni... - Neka grizu to hoe! - zavie Melkior oajno. -1 emu sve te budalatine? Ostavite me, gospodine! Hou da radim, da radim!... - Ah, raditi, doista... I zaboravio je da moramo raditi... obojica. Ustane kiromant zateui pojas na kunom kaputu, kao da e sada zbilja otii. Melkior se ponada, ak mu i jedan nabor popravi, usluno, lakajski. Ali ATMA opazi svjee izglaano rublje Melkiorovo naslagano na krevetu. - A. Imate lijepo rublje. Bijele koulje. I ja preferiram bijele koulje. A vi ovo sami kupujete? - Dakako. Sam. A tko bi mi kupovao? - Ah, ne mislim, novano tko kupuje. To bi, naravno, bilo... Ve, mislim,

savjetnik neki, sa-vjet-ni-ca, he, he... u pogledu ukusa? Jer to je zbilja vrlo ukusno. Najfiniji popelin. Pa manete na dva gumbia. Ne na jedan, ve na dva. Najmodernije. Melkior je i sam elio da ATMIN odlazak ne ispadne kao istjerivanje, pa skupi sve svoje dokraja izmueno strpljenje da mu sagradi zlatni most za asno povlaenje. Ali da! ATMA ne misli na povlaenje. Skrstio ruke na prsima pa uzeo etati po sobi odajui se meditacijama. - Mi njih osuujemo zbog povrnosti, a ipak kako se te njihove ruice osjeaju na naim stvarima. Eto, na kouljama, na primjer. To je njihov svijet, ta dva gumbia, ak i pogled, i pogled na svijet. - On jako naglasi rije "pogled", kao da od toga sve ovisi. - A mi se smijemo umno, muki, nas razdiru vane brige. One se smiju vanim brigama i bave se oko naeg rublja, tjeraju nas da se svaki as presvlaimo, kupamo, reemo nokte. Dosauju. Uzdiemo mueniki, jer to je u neku ruku teror. Teimo za ma kakvim osloboenjem. Vi to ne znate, gospodine Melkiore, niste bili oenjeni, ja jesam. No, pa i doe jednog dana to osloboenje. Sasvim neoekivano, kao da vam je sreka upalila na lutriji. I spremate se tako jedne veeri na neku avanturu. Okupan, izbrijan (po slobodnoj volji, bez terora) navlaite svjeu koulju pjevuei, mazei svoj stil slobodnog ljubavnika, a sve pred ogledalom da bi se i veselje nekako udvostruilo, Marinkovi Kiklop jednom rijei, silan ste vi, divljenju nema kraja... kad - gumb fali na koulji! Ostali na njegovu mjestu oni brii od konca, tu se nitko nije brinuo... Eto vam osjeaja samoe! Amislite da bi ona ostavila drukiji trag? Da je ona iznad gumbia? - upita odjednom ATMA Melkiora pribliivi mu sasvim svoj podrugljivi osmijeh. - Koja "ona"? - Melkiora je neto steglo poput straha. - Vi doista naklapate... - Ona veeras... iz Dajdama? Ha, ha! Vivijana! Ali ona se ne zove Vivijana. To je ve prva greka. Melkior je ostao bez rijei od uenja! Otkuda on?... Pa to je telepatija! Nikome nije govorio... A Vivijana, to bi joj ime i sam dao... Ne, on je naprosto blenuo u ATMU i jeio se od strave: Pa ovaj sve zna! Sve, gospodine Melkiore, ja znam - priopi kiromant istraiteljski. -1 koliko patite zbog "posljednjeg mjesta". I to je pogreka. Vi mislite daje ak i Ugo ispred vas. A glumac je naprosto ukosnica, podvezica, eto, grudnjak. Moda vas vrijea ova slika, ali gledajte u prenesenom znaenju - kao pribor toaletni... Moda ste ba vi onaj... odabrani? - Vi nju poznajete? - izleti Melkioru to vrlo nesretno pitanje, ali nestrpljivo, nestrpljivo! - Da li je poznajem? Ona k meni dolazi po muia! Kao da joj ga ja drim u depu budunosti i treba samo da u dep posegnem. A vlastita inicijativa? to sam joj ja rekao. Treba i potraiti, i pokucati, i dat e se, otvorit e se. Zato su ta oka dva neodoljiva, te noice dvije iznad koljena, pa zamisao jedrih grudi da se srce stee? Govorio sam joj tako, zamalo u stihovima. Vi se smijete stihovima? Ali ipak rekao sam najpje-snikije to sam znao, u zanosu. -1 odbila vas je! - poveseli se Melkior. Postajao je nadmoniji, gotovo je zbunio ATMU. - Odbila... i nije ba sasvim. - Ve se snalazio kiromant. Vidi se, titilo ga je to. Moda se zato i uspeo da bi razgovarao o njoj. - To jest, odbila me upola. Zapravo, u dvije treine me odbila, ali jednu treinu sam ipak sauvao kontakt. Mi kon-tak-ti-ramo. Mrtite li se vi to na "kontaktiramo"? No dobro: podravamo diplomatske odnose. Obostrani Marinkovi Kiklop interesi. Ona je - to valjda ve znate - parazit. - Vi je izdravate? - Melkiora neka bol munu u dijafragmu. - Ni govora. Zato? Ima druga biljka na kojoj ona ivi. Ne bojte se, enska biljka. Flora. Tetka. Modni salon za dame. Salon "Flora", uli ste? Ja tamo aljem svoje pacijentice. I reciprono. -Tako? - Tako. Melkioru se osmjehne sunce. Osjeti miris rua s oltara iz dalekih djeakih svibanjskih pobonosti. U kratkim hlaicama odlazi u crkvu da uje Anu djevojicu kako pjeva s crkvenoga kora. elio je svirati u orgulje - tako je on ljubio Anu. Tada je oblak naas prekrio sunce i smrailo se u crkvi, i Anin glas

je sibilski pjevao o smrti. Ali sunce se oslobodilo oblaka, i Ana je opet zasjala... - Ne zove li se ona Ana? - Ni to jo ne znate - kako se zove? Ne, ne zove se Ana. I otkud ba Ana? Pa ostanite kod Vivijana, i tako ime nita ne znai. - A otkud vi znate to veeras iz Dajdama? - sjeti se odjednom Melkior da upita. - Ha, otkuda? udno. Bio sam tamo. - Ja vas nisam vidio. - A ja vas jesam. Ima tamo iza Thenardier sobicu, kancelariju. On i spava tamo kad se zalumpuje. Ima otoman. Ja ondje boravim... kad je potrebno. - Vi nju slijedite? - Katkada. Ja ekam. - Tamo ekate? Kod Thenardiera, na otomanu? - Ah, ne tako doslovno. Fredi e uskoro nju zamijeniti novom namjesnicom. To ja ekam. - Kako, on zamijeniti, a malo prije ste rekli da ona njega... - Dri kao pribor za uljepavanje? Da. Tu nema proturjenosti. Tako uljepanu njime, on ju je namjestio pored sebe za sjedenje u kavanama. Kad poe apat po "Kazalinoj kavani" - "Fredi se zaljubio", namjesnica se odmah mijenja. - Znai, njemu nije ni stalo do nje? - Melkior se zainteresira ivo. Marinkovi Kiklop - Stalo... jest, ali ne "onako". On je prilian onjo. -"onjo", to je to? - To je "danas nisam raspoloen". To je "ne garantiram, veeras imam predstavu". I tako. Mukarac s odgodom. - Interesantno! - Melkior se smijao sa zadovoljstvom. - Avelite, uskoro e... - Uskoro. Pukao je glas u "Kazalinoj". Nee ni sve lie poutjeti na stablima. Ona je roena 24. prosinca, na Badnji dan. Roendan nee s njime slaviti. Moda sa mnom, moda i s vama, ali s Fredijem nee. - Zato sa mnom? - Melkior se pokua nasmijati, ali bez uvjerljivog uspjeha. Zavolio je ATMU. - Vi ste ozbiljan kandidat. -1 doda kao zabrinuto: - Pitala me za vas. - To ste sada izmislili! - a srce mu je zaigralo, ludo. To je poetak ljubavi, pomisli. - Ni govora. Pitala je. Fredi ju je upozorio, zbog kritika. On vas mrzi, strahovito. - Znam. Veeras me provocirao u Dajdamu. - Znam. Htio vas je i tui. Ona ga je nagovarala. Ugo je sve pokvario. Htjela je gledati tunjavu izmeu vas dvojice. Ponovo je oblak prekrio sunce. Ili se ovo ATMA poigrava sa mnom? Navalio bi on sada s pitanjima, ali se svlada, ozlojaeno. Kiromant ga gleda ozbiljno, ak i s nekim suosjeanjem kao dionik iste sudbine. Zatim pucne svojim dugim finim prstima i rasklopi ruke kao misnik, rezignirano, "oremus". - Hja, tko bi ih shvatio! Valjda vole takve prizore? One vole gledati i pregaene pod kotaima tramvaja. Krv. Raskomadane udove. A u kinu cmizdre kad izgubljeni psi trai gospodara. - Kako znate da ga je nagovarala? - Ipak Melkior nije odolio. - Sama je priznala. Sjedio sam s njima, poslije, kad ste vi otili. "Ba sam se ueljela jedne dobre makljae". Makljaa, takvi su njeni izrazi. Morate znati, njezina je naobrazba minimalna. Kad se upoznate, ona e vas moda pitati to to znai "egzemplar". Ona nita ne zna. Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop Melkiora su uznemiravali podaci. Osjeti glupu potrebu da pita. - Pa ime se bavi? - ita ljubavne romane. Trai mua. Moda ste vi... Ne, niste. Odvie obino. Njezina je predodba o muu senzacionalna. Njena ponovna udaja morala bi da bude neki skandal. Ja imam vie ansa. Kiromant ATMA. Skandal! - A ona je ve bila udana? - Jednom. I to obino. Dobar, mlad, marljiv ovjek. Obino. Tetka Flora kae nije joj "imponirao". Tetka je usidjelica s angorskim makom. One ne ive zajedno. Sve ljepe. Ali zato, zato ATMA sve to govori? Je li on zaljubljen u nju? I emu ovaj noni posjet? Kakva je to igra?

- Sto vas je pitala za mene? - upita Melkior s izvjesnom stro-gou. - Valjda ne za djevojako prezime vae mame... - Nego to? - Pa... ima pitanja, zar ne, raznih... - Kojih? - Zar mladi kao vi ne moe biti veoma iroko zanimljiv za takvu enu? - Sto to znai "iroko zanimljiv"? - Moda znai "ekaj, isposnie noni, suta si protivnost... a ipak te hou"... ili tako neto. Uostalom, zna li itko to ene zanima na ovjeku? Glavno da ih zanima. Upoznat u vas s njom. - Zato? Ako sami reflektirate... ak i na enidbu? - enidbu nisam spomenuo izriito. Ali nije iskljueno, kako se kae u "Malom oglasniku". Samo, ja sam strpljiv. A to je snaga - strpljivost. Ja je putam da se prije iivi. Da doe do stadija "uvijek u nai starca kome u krpiti arape". A ja nisam jo tako skoro starac, prema tome pruam veu milost. Stjeem nadmo. A ona je, morate priznati, ljepotica. - Jest, lijepa je - prizna Melkior takvim tonom kao da je u sebi dodao neku kletvu. - Vrlo lijepa. Upoznat u vas, da je vidite izbliza. A da vidite suze u njenim oima, vi biste stihove pisali! Ja i sam ponekad... Ali, to, ne znam ja, talenta nemam, rijei mi nedostaju. Operiram uglavnom sa "srcem" i "tugama", a kakva je to poezija - srce i tuga? Ugo e joj pisati sonete. Ugovorio je sastanak. Ta gaje vijest sasjekla kao sablja. Zar nije slutio: prijei e magarcu? - Sastanak... s njom? - Ili na njoj, kako se kae u nekoj drami. A mislite li da je meni lake? Samo, ja sam oklopnik. Strpljenje je moj oklop, kako rekoh. - Vi nju doista volite. - "Doista" - to je to? Ja nju volim silno, ne doista. Za cijeli ivot! -A ale zbijate? - Moda mi takve rijei dolaze? Ali u meni je smiljeni realizam: ekanje. Poslije svih vas, ja u nju imati konano. Razumijete li: konanol Poslije mene potop! Zar je to ala? Pa ja se dajem raspinjati! - A ljubomornost? Zar niste ljubomorni? - Jesam. A to da radim? Da sve poubijam, podavim, potrujem koji se njoj privremeno sviaju? Kaem - privremeno. Ja nju hou, ne vau smrt. Sada je Ugo na redu, moda i vi, meni je svejedno. Zato vas i hou upoznati s njom, da bih ubrzao hod historije. Da dovrite svoju vladavinu to prije. Ne kaem da mi se uri. Uostalom, rat se pribliava. Sve e vas povui u vojske, u borbe za neke tamo komplicirane Budunosti. Ja ostajem. Jednostavno: "trajno nesposoban". Imam uvjerenje potpisano od generala, ha-ha. Moda ete svi izginuti. Ona ne treba mrtvaca. Raun je priveden kraju. Melkior osjeti u sebi kostur kako se mie komino pred ATMINIM osmijehom koji ga gleda s one strane, iz ivota. Kao u nekom grotesknom mimohodu nae se tako Melkior u povorci historijskih mrtvaca to mariraju pored ivota u svoj nepovrat, a gore na tribini sjedi izvanvremenski, vjeni ATMA kiromant, milo nasmijeeni i ljubazni poznavatelj budunosti. Ljubazno se smijei ATMA pred Melkiorom i prua mu finu bijelu ruku za "laku no". Ne opaa on ATMINE ruke, ve osjea tijelo svoje kao rasprostrti, nepobitni, neunitivi strah od svega to se mie, to govori, to ivi. Marinkovi Kiklop - No, laku no, gospodine Melkiore - prihvaa gospodin Adam Melkiorovu ruku i stie je vrsto, sa srdanim prijateljstvom. - Dugo smo se zadrali, gospodine Melkiore, oprostite. Imao sam stranu potrebu da nekome otvorim duu svoju. Teko mi je. Laku no. I izae ATMA potiteno kao jadnik koji je eto ispovijedio sve svoje slabosti. Tiho za sobom zatvori vrata kao daje sama njegova dua na njih izala. Samoa se javi u Melkioru kao bolno stanje tijela, kao neka beskrajno tuna izgubljenost. Pustite me sada, pustite me sama da priem travi, divljoj ljubavnici, da kaem trnju, drau, ljutim koprivama kako ljubim zemlju u zelenoj slici. U slici mrtvaci, bez glave, bez oka. Glava u ljemu putuje niz vodu, a mrtvo oko promatra sa grane gdje novi mrtvaci jedni druge bodu. I moje je tijelo strepnja ispod noa, jadno tijelo plaa, jada, tunog stada.

Domovini slava, bubnju moja koa. A moje kosti... Dalje nije znao. "Te e mene bosti", doda makinalno. 0, Gospode, oprosti, Gospode, oprosti. Ona ne treba mrtvaca. Purine skupljenim usnicama, a puhanje se pretvori u zviduk. Uini mu se to kao vjetar na pozornici u Shakespearovoj tragediji. Ku, pojavit e se vjetice! Kad je uutkao sebe, javi se don Kuzma: "oprosti, sinko, zbog onih pljusaka, htio sam te odgojiti u strahu bojem". Spopala ga neka dobrota. Ganuo ga danas don Kuzma s onim vratiem kako se na vagi svaa sa smru. Htio ga je opravdati. Moda sam ja i Bogu bio Marinkovi Kiklop antipatian, a kateheta je samo izvrilac antipatije? Sva je krivnja bila onamo gore. Tada. Danas su don Kuzmine ruke odbaeno, prokleto orue. Tiranin je odbacio vjernog slugu svoga. Poslao ga od vage do vage da vae jadno tijelo svoje i da na grame potkrada smrt svoju. Smrt sviju. Jedna je smrt. Za kitove i leptire, jedna je smrt. To ATMA zna, Veliki Duh. ATMA zaljubljeni, koji ita, ak i pouruje Budunost. Kako postoji Budunost? Postoji li ve ono to e se dogoditi? Ako ne postoji, kako se moe desiti neto ega nema? Postoji li ve metak koji e prosvirati moju glavu? Onaj odreeni metak puani broj taj i taj, izraen danas popodne u jednoj Kruppovoj fabrici u Essenu, koji e mi razrovati mozak u jednoj sekundi to je iz cjelokupnog vremena upravo za to odabrana? U mislima pratim metak od njegova postanka na putu do moje glave: fabriciranje, sortiranje, pakiranje, isporuivanje. Veliki transporti municije. A on, gad, u jednom sanduku putuje zbog mene. I tono su ga odredili gdje treba da stigne, kome da se dodijeli, kada da se umetne u puku i tada... tada u onoj mojoj sekundi - kh - i ja mu vie ne piem biografiju. Sam je pljunuo u moju tin-tarnicu. Gotovo, ne pratim ga vie. ivio je u mojoj misli. Ubio je moju misao i sebe. Mrtav je i on. Jedna je smrt. Ona postoji i ona e se desiti, o, Besmrtni ATMA. "avolska to je teologija." Dobra misao prije spavanja, dobra, Jago... Baci se na krevet i zaklopi oi. Kako bi sredio misli. Sada seminarist sanja u sjemenitu svoju milu svetu Margaretu. Golu. Ali svetu. I sve je kako bog zapovijeda. Sve je kao priest, rtva tijela i krvi. Kako se zove lijepa Vivijana iz Dajdama? Nije se sjetio da upita Maestra, a ATMA nee da mu kae. Od veeras zove se Vivijana, do daljnjega... "Jer propast bit e to za nas oboje", zapje-vui Melkior u sebi da ne bi zaspao. Spavanje krijepi tijelo, pothranjuje, zaobljuje, oblae mau "carsko meso", odreske, butine. Dobar kare ovjetine. Pojest e na Peharek, zna, kume. Pa e nam, dua, papagajska ptia-golubia, lebdjeti nad tropskim morima i urlikati kao modroko Leopardijev. - Gr, kae orija s karikom u nosu, gr... I orijako hrkanje se tada javi u nonoj tiini. Tamo negdje Marinkovi Kiklop odozgo, sa stubita, izmeu dviju straarskih cokula na ljunku - ljak! - uje se hrkanje diva-orijaa, legendarno, zmajsko, ob dan ovcu a ob no djevojku. Gargantua se zavalio izmeu dva kata i drma zgradom. Pue iz goleme mjeine pod pazuhom, pa gudi i svira u svoje divovske gajde har-har, uh-hah, puh-fu, uh-puh, puih-pljuf... Hrkanje iroko, bogato, raskono. Bezbrino, ljudodersko. Optimistiko. Gospoa Ema ne hre tako. Gospoa Ema, udovica, Melkiorova gazdarica, hre komplicirano, klimakteriki, muena snovima o debelim zmijama i razbojnicima to joj zarivaju noeve u pupak. Ona to sutradan pria Melkioru uz kavu. Ona re, cvili, mijaue, njae od sanjanih boli. Ona je muenica. A ovo je uivalac muki, brate moj, ovo hre za svih pet kontinenata svijeta, golemo, egzemplarno, izazovno. Tu smo spremili neto vlanog jesenjeg zraka u naa gnijezda za nas, da nam bude za no, a ovaj e nam sve usisati, sve poderati, sve polokati. Prodrljivi spava. Uguit e na, kume moj, zna. Satovi prolaze a harrr-harrr se kotrlja nezadrivo niz stepenice, vraa se iz podruma s hukom i bijesom i penje do tavana i ponovo strovaljuje i pljuska, pljaska, fulji, pijace, hrae, rie, zvidi, pada - pljuf i die se, leti, proleti projektil fijuuu i zariva se, ruje, svrdla, bui - rrr, rui, ree, pili eljezne ipke, stubite uzdu, stubite poprijeko, sruit e kuu jednooki strani kiklop Polifem. Koja odiseja! Melkior se obraduje dogaaju kao dijete nekoj katastrofi. Sve je neobino. Nema spavanja. Svi ustaju. Kua gori.

U susjednom stanu apelacionog suca miu se. Papue po podu, tapkanje u mraku, glasovi. Uzbuenje. "Tata, tata", uju se keri, prigueno. Apelacioni sudac brunda srdito. uje i sam: nadnaravno hrkanje. alje djevojku da izvidi hrkanje i neka zatim podnese izvjetaj. Polako se otvaraju vrata sueva stana, oprezno, da se hrkanje ne bi uuljalo. Ruke dru djevojci, vrata kripuu neodluno. Petrolejku je ispruila kroz vrata na stubite, neka petrolejka najprije pogleda... Ali odjednom vrata se zalupe i pljas! - dakako lampa tresnu-la na pod, a djevojka vie da gori. Zbrka, lupnjava vratima, veliko uzbuenje. ini se da djevojka doista gori. Gospoa vie "vode", sudac vie "ne vode! Kaput. Stari". Ugasili su. Djevojka nije ni gorjela, upalio Marinkovi Kiklop se neki prostira u predsoblju. Gospoa kuka: "Ah, tepih, tepih! Sad ga mogu baciti." "Vrag s tepihom! - srdi se sudac. Obraa se djevojci: "A ti, kako se to dogodilo?" "Puhnuo je" - muca djevojka. - "Neto je puhnulo i ugasilo..." "Ugasilo? Lampu hoe rei?" - ispituje sudac struno. "Ali kako se upalilo, ako je lampa ve bila ugaena?" "Pala mi je... Puhnuo je kad sam otvorila, najedanput i zapalila se..." "Zapalila? Lampa?" - Sudac gubi strpljenje. - "Ali kako se mogla zapaliti kad je bila ugaena?" "Gorjela je..." - Djevojka ve plae. "Je li ti pala svjetiljka upaljena ili ugaena, to mi reci?" -Sudac inzistira, hoe iste injenice, golu istinu i samo istinu! "Ja ne znam" - plae djevojka. - "Puhnuo je..." "Puhnuo? U glavu ti je puhnuo! Ajde, ajde spavati. Ne, ekaj. Dri tu vrata i pazi da se ne zatvore... kad puhne..." "Propuh" - misli sudac muki. Izlazi na stubite da sam izvidi. No gospoa se protivi, keri preklinju "tata, tata". Ne putaju ga u tamu. "Kakvu vraju tamu? Upalit u svijetlo na stubitu!" Hrkanje nahrupi na otvorena vrata, snano, brkato. Prijetei. "uje li, bezumni, bezumni ovjee?" - Gospoa ne puta mua u avanturu. "Tata, tata! - plau kerke. Gube oca. "Gospon doktor!" - Slae se i djevojka. "Koji vam je vrag? to kukate? Ma pustite me, sakripest! Poderale ste mi pidamu, koze!" Istrgnuo se enama i izlazi, hrabro. "A ti dri vrata. Pazi." Upalio je svijetlo na stubitu i slua. Sada ni sam ne zna to da uini. "Gospodin Tresi! Gospodin Tresi!" - lupa gospoa u Melkiorova vrata. Zove pomo. Nije volio izvikivanje svoga imena. Prezimena. "Znaju i kako Marinkovi Kiklop se zovem. Znai, vode rauna tamo, priaju..." To je pomislio prije nego se odazvao. - Molim. - Gospodin Tresi, molim vas. - Gospoa je drhtala pred njegovim vratima. Jeste li uli? (Skupila je kunu haljinu na grudima pred Melkiorovim sluajnim pogledom.) - ujete li to se ovdje dogaa? - Ne, gospoo. Sto se dogaa? - Zar ne ujete, zaboga? Hrkanje se jo uvijek "dogaalo". Sada mirno, gotovo umno. Uzvieno. - Ah, to? Netko spava. - Melkior je uivao. Na stubitu je zatekao prizor: u sredim sudac, sijed, visok, mrav, okrenut prema tavanu, s dlanovima iza uiju, kao sveenik neke sekte u molitvi. S jedne i s druge strane kerke u dugim spavaicama (kao aneli), ministriraju. Djevojka obim rukama dri vrata, vrsto, prema instrukcijama, gospoa zvoni po svim vratima, poziva vjernike... Kad se Melkior pojavio, kerke su s vriskom napustile obred. "Pobjegle. Lude djevice." Vidio je prvo cvjetanje grudi - "pupoljci" - i dvije duge obline, mazne, prpone, u bijegu. A noge u silueti, duge, brze - "zvjerke" - spojene stidljivim otrim kutom. Melkioru se osmjehnu heretike misli, svetogrdne. Zaboravi na svetost straha i pogleda za anelima - poudno.

- Trebalo bi ga probuditi - ree mu sudac. - Zato? Neka spava. - Spava? To je ljudoder! - Polifem Kiklop, gad, poderat e sve nas, jednook... - to kaete? - Kaem, kakvo velianstveno hrkanje! Homersko! Sudac se odvrati od njega s grimasom "nemam volje za alu." Gospoa je probudila dva kata, drugi i trei. Svi su izali na stubite, kao u francuskom filmu. Svi govore odjednom, beskorisno, bez inicijative. Sudac ih najprije umiri, zatim objasni o emu je rije. Spava je ljudeskara, mogao bi ih sve pomlatiti, treba postupati oprezno i slono. Predlagali su da se poe po metle i kiobrane. Da se pozovu Marinkovi Kiklop vatrogasci (to svakako!), da se alarmira vojska tu preko u vojarni. Gospoa Ema, jo pod dojmom nekog sna, misli da se postupi "jednostavno": treba mu odrezati kosu na spavanju i gotovo je s njegovom snagom. Kao to je Dalila Samsonu odrezala kosu... Pojavi se napokon i ATMAna stubitu. Crni kuni ogrta, bijeli al i zlatni pauk, crna bradica i osmijeh strunjaka uine kraj svim naklapanjima. Na stubitu zavlada potovanje. I sam sudac izjednai se s ostalima. ATMA se uzdie kao Spasitelj. Sveano spusti lakat desne u dlan lijeve i gladei bradicu strpljivo saeka da zavlada potpun mir. Onda ree: "Ja u njega hipnotizirati!" Bila je to katarza. Zauli se i aplauzi. Uz jedno "pst" s prstom na ustima ATMA prekine ovacije i nakloni se publici na sve tri strane gotovo s bolnim osmijehom. "Ah, emu to". Tada otpone uzaae, jer on se uspinjao na tavan kao Bog na nebo. I nestane u mraku. Ostavio je za sobom uzdignute glave kao na renesansnoj slici. I Melkior je podigao glavu prema tavanu. Kao koko zbog kapi vode. Proguta slinu s nestrpljenjem. Slua. Neto je ipak upalo meu zupce hrkanja: djeluje nepravibo, kao motor kad se zaustavlja. I stalo je sa snanim ispuhom. I kao neka kletva da se umijeala. uje Tresi srdito aptanje, neoprezno, bunovno povisivanje jednoga glasa, a drugi glas ga gui, prijetei. Svi misle daje to um Hipnoze, glas tajanstvene sile to upravo opija hrkaa. I sada ekaju silazak. Kako je samo rekao "ja u njega hipnotizirati"! A zbilja, to se sada ondje gore dogaa? etiri noge na stubitu, sjeti se odjednom Melkior, etiri noge kad se ATMAk meni uspinjao! Kiromantov reklamni trik, zakljui Tresi. Zadravala ga je jo samo radoznalost. Automatsko svijetlo na stubitu odjednom se ugasi. Zavlada strah od tame. Stiskanje tijela uz tijelo, zatiivanje. Neto oblo, ensko, polugolo stisne se uz Melkiora. On uzvrati zatitnikim zagrljajem. Ono oblo predaje se nemono, mazno. Njegove ruke poudno istrauju plastiku hemisfere, sputaju se u klance, niz klance; usta ulaze u dunglu kose, otkrivaju koljicu uha "draga, draga, povucimo se" govore usta sama od sebe, neujno. Deseci prstiju panino trae gumb na zidu. Prepliu se kao Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop jezici koji se ne razumiju. "Tu mora biti. Svi se maknite", zapovijeda sudac, a glas mu je na krivom valu, podrhtava. "ibice!" Nitko ih nema. Ni gumba nema. "Gdje gaje sada vrag?..." "Draga" - apu Melkiorove usne u dungli, a oblo toplo govori njegovim dlanovima "tvoja, tvoja". Sve je tu u rukama poklonjeno kao u snu. "Draga apu usne malom uhu - tu je moja soba." Odjednom gla-tka vitka riba oivje, trgne se preplaeno, isklizne iz ruku i zaroni u tamu. Ah, a mogao sam... To je prokleto ono muko "odmah". Pohota pasja "na licu mjesta". Mogao sam se dogovoriti. Ovako, ne znam ni koja je. One vole dogovaranje, tajnovitost. Ugo je ugovorio sastanak s njom. Moda ATMAlae? to je to sada gore? Nita se ne uje. Napokon je netko napipao gumb. Svijetlo kresne. Koja je od njih? Ne potrai po metodi iskljuivanja, ve obrnuto: po izboru, stazom elje. "Gumbii", kae gospodin Adam. Koji gumbi? Sueva su dva: "lude djevice". I mlada gospoa s drugog kata. Odabere mladu gospou s drugog. Bila je podalje, uz mua. Skija, sportsman, iroka ramena. Osjeti se manje vrijednim. Pogleda je. Nita. Jo jedan pogled, dug, suuesniki, s nevidljivim migom. Nita. Suta nevinost. Nije to. Onda "lude djevice"? Ali one se ne osvru. Gledaju gore, prema tavanu. Svi

gledaju prema tavanu. "Silaze", apne netko pobono. "Silaze." Rije odjekne u Melkioru udnom akustikom, razlomljena kroz zvunu prizmu, s mnogostrukim jekama. ATMA je iao odzada kao mo koja upravlja. Iz oiju mu se neto isijava. Svi su to vi-djeli. Ispred njega hipnotizirani medij s posluno ispruenim rukama kao slijepac. Oi su mu otvorene, ali nita ne vidi. Njime upravlja mo iz ATME. Pa to je Cviker, pijanica! Kiromant je sve udesio. etiri noge na stubitu: to su se oni uspinjali. Dogovorena stvar. Ope razoaranje na stubitu. Oekivao se div-ljudoder ukroen hipnozom. A eto, mali odrpanac, neobrijan, prljav. Ipak je zanimljivo. Hipnotiziran. Ispruene ruke, crvene, promrzle, podrhtavaju mu nesigurno, umorno, tek probuene, trgnute iz sna. Dobro igra, majmun, pomisli Melkior. To im sigurno nije prvi put. Na posljednjoj stepenici ATMA stane. Ali ne isputa uspavanog medija iz svemonog pogleda. Staklenim oima Cviker trai nekoga meu prisutnima. Melkior protrne: pronaao ga je! Pribliavaju mu se dvije ispruene prljave ruke. Doista, ivotinja dobro glumi. Prije nego se snaao, medij mu padne oko vrata jecajui "mon ami, mon ami". Napokon, napokon je pronaao davno izgubljenog! - A zato "neka spava"? - ree sudac. Sve mu je sada jasno. -Znali ste. - Ne, nisam! - jedva Melkior vrisne iz prljavog zagrljaja. Smrdljivo rame nabio mu Cviker na usta i jeca mu na uho "mon ami, mon ami". - A-ha, "mon ami"! I kae da nije znao! - smije se sudac zagriljivo. Dogovorena stvar, gospodo. Hajdmo spavati. Laku no. Samo, gospodine Tresiu, ove cirkuse prireujte u krmi. A nas pustite da spavamo. Mi rano ustajemo. I ode sudac. Povue za sobom enu i svoje djevice, koje su oklijevale: zadravala ih je radoznalost. Ipak, kako e se to zavriti? - Reci mi neto, Horacije, tko je taj ubojica snova? - upita Cviker Melkiora trijezno, ak i zabrinuto, ispustivi ga iz zagrljaja. Iz usta mu je sukljala rakija. Melkior se odmakne od njega s gaenjem. Drhtao je od bijesa. - Gospodine Adame, ako smjesta ne odvedete svoga majmuna, ja u ga izlupati! - Gospoe i gospodo - prozbori ATMA dostojanstveno - zar vi ovdje vidite nekog majmuna? Priberite se zaboga, gospodine Melkiore. Svi smo mi trgnuti iz sna. Svima je nama neobino. Publika je bila uz ATMU. Ali Melkior nije opaao kako propada. - Ovo je danas drugi put kako me ova pijandura inzultira. Ja ga uope ne poznajem. - Moda ipak, gospodine Melkiore, iz nekog ranijeg ivota? -govori ATMA ljubazno kao psihijatar ludom pacijentu. - No, sjetit ete se ve jednom... - Zatim, obraajui se publici: - U stanju hipnoze, gospoe i gospodo, dua stjee takozvano metempsihiko sjeanje. Marinkovi Kiklop Ovdje imate tipian sluaj. Vidjeli ste kako ga je traio i pronaao. Moda su njih dvojica u nekom ranijem ivotu, kako rekoh, pasli na istoj livadi ili moda i trali, da oproste dame, za istom kujom? I sada, u reinkarnaciji... - Prestanite brbljati, glupane! To ste proitali u brourici koju ste neki dan tu od mene uzeli! Sada je ve i Melkior osjeao da gubi. Da je barem sudac ostao, on bi moda neto razumio. Ali ovi, svi, gledaju ushieno u ATMU, poznavatelja tajni. - Vidite, gospodo, "u brourici". Mi u brourici. A oni - u debelim knjigama. Nisu okultne tajne, gospodine Melkiore, u brouri-cama, ve ovdje - kiromant takne prstom svoje elo. - I vas u, ako hoete, voditi kao medij gore-dolje po ovim stubama sa svim vaim bibliotekama. Gle, "u brourici"! ATMA se uvrijedio. Ali odmah je bio nagraen simpatijama svih prisutnih, to je, uostalom, i oekivao. Efekt je bio potpun: svi su prezirali Melkiora, i nisu to krili. A nitko nije ni primijetio kako je medij nestao. Valjda na neki tajni kiromantov znak Cviker se izgubio, naprosto ishlapio kao privienje. I kasnije, kad je primijeen njegov nestanak, nitko vie nije ni vjerovao da je on stvarno tu postojao. ak su vjerovali da je ono hrkanje proizveo ATMA i da je cijeli ovaj incident na stubitu samo jedna nona arolija kojom ih je kiromant htio iznenaditi, i bili su mu zahvalni zbog toga. Razilazili su se sa smijekom na

licu i divili se majstoriji. I ATMA je htio da sie u svoju sobu, ali ga Melkior zadri. - ekajte malo, gospodine Adame. Okreui se prema Melkioru, kiromant se smjekao neduno. - to je sve ovo znailo veeras... s tim Cvikerom? - Cvikerom? Kakvim cvikerom? - Cvikerom, pijanicom. Doveli ste ga ovamo i dogovorili s njim ovu budalatinu. Sami smo, moete govoriti. - Hipnoza - budalatina? Tako govori jedan psiholog? Vidjeli ste kako nita ne razumiju. Samo se dive. Ali vi, gospodine Melkiore!... Marinkovi Kiklop - Ostavite se laskanja - ree Melkior gotovo prijetei. - Zato ste doveli Cvikera? - Eto, znate i kako se zove! Atu ste izigravali da ga ne poznajete? - ujte, zato ste ga doveli? - Pa on je va prijatelj, "votre ami", to mene pitate. - uo sam etiri noge na stubitu kad ste se uspinjali... - Eto, kako vi slikovito vrijeate! Kako samo pronaete nain da biste me nazvali magarcem! etiri noge, a? No, ne bojte se. Ne morate se sluiti literarnim izrazima za uvrede, vrijeajte izravno, neu vas tuiti. - Ja u... ja u vas... - Ubiti? - zaape kiromant sladostrasno, zakiljivi jednim okom. Nudio mu je lice na udarac, svesrdno, gotovo uljudno. Kao da nije elio drugo nego da ga tu odmah Melkior zadavi. Stajao mu je strano blizu. Melkior osjeti kako se u njemu mie neka pobjenjela maka zbog toga nosa, tih uiju, tih obraza... Ali oi, oi kiromantove, smjetene tako blizu, pod ravnom crtom obrva, gledale su ga ispod maske, kao kroz proreze, nekakvim drukijim pogledom koji se nije slagao s njegovim rijeima. Pogledom dalekim, prijeteim, koji "zna sve" i koji se nimalo ne ali. Zvijer se njegova uplai tog pogleda, povi kimu, savi se mazno, zamijaue umiljato. - Zato me slijedite? - upita kiromanta gotovo moleivo apui, u oajanju. Oi su se kiromantove ponovno smekale, pribliile, prijateljski, intimno dodirujui Melkiorove oi nekom dobrotom. - Gospodine Melkiore, gospodine Melkiore - mahao je ATMA glavom snebivajui se to vam pada na pamet! Slijedim? Ja vas? Da niste moda vie vi sljedbenik nekih za-ni-mlji-vih osoba? - Sljedbenik? Kojih osoba? - To "sljedbenik" je namjerno odabran izraz kako bi se istaknula jedna idejica. Zanimljivih, zanimljivih osoba, gospodine Melkiore. Rekoh - zanimljivih. - Podsjeate me na jednog preprodavaa riba u mome mjestu. Marinkovi Kiklop On je na ribarnici po cijeli dan izmiljao i zbunjivao ljude. "Sve" je znao. - Moda je preprodava izmiljao, ja ne izmiljam. Sjetite se, gospodine Melkiore... danas, popodne... - Kiromant ponovo zakilji na jedno oko, podrugljivo. Tada se i Melkior sjeti. Moda upravo zbog toga kiljenja. Doista, iao je za don Kuzmom. Znai... - Znai i danas ste me slijedili, popodne? - Eh, vi mislite, nemam drugog posla nego da hodam za vama? Mnogo ste smravili u posljednje vrijeme. A vaete li se svakog dana ili onako, povremeno? - A to se sve to vas tie, prokleti ovjee? - vikne Melkior ve sasvim razbjenjen. -1 sam se pitam: to me se tie? A tie me se, ne toliko vaa osoba, koliko pogreka koju radite. Upravo, pogrean raun. Cirkulus viciozus, kae li se to tako? Jer to e vam ivot koji morate izgubiti na drugi nain, to jest zbog bolesti? Vidjeli ste katehetu. Ali on se trapio iz drugih razloga, pokajnikih. Pa se i on pokajao. Htio bi sada ivjeti. Prekasno. On se odricao ivota, ispatajui, a vi, naprotiv, hoete ivjeti. I zato se ubijate. Ja opaam taj besmisao, eto, to sam htio odavno da vam kaem. - Ja se nikako ne ubijam. To su opet vae glupe kombinacije. Ali Melkior odjednom opazi da se brani, da uzmie. I zato uope doputa ovom nitkovu da se mijea u njegove stvari? -1 ja vam zabranjujem da se bavite sa mnom! - ree energino i nekako

definitivno. - Ali, gospodine Melkiore, pa ja se i ne bavim vama. Ve problem sam, problem je veoma zanimljiv: spaavati ivot iz jedne opasnosti, istina - velike i strane, ali po cijenu druge opasnosti koja nikako nije ni manja ni manje strana. Drugu opasnost sada vi ne opaate, sav ste opsjednut strahom od one prve. Ja razumijem robijaa koji trapi i stanjuje svoje tijelo da bi se mogao provui kroz neku rupu. Njegov cilj je odmah tu - provui se, a odmah poslije rupe oporavak i debljanje. A to je vaa rupa? Gdje je ta vaa rupa kroz koju se elite provui? - Ostavite me! - zavie Melkior oajno. - Uostalom, laku no. Marinkovi Kiklop - Okrene se i htjede da ode, ali ga ATMA ubode svojim iljastim prstom u lea. - Jeste li ba sigurni u svoju "laku no", gospodine Melkiore? - i iskesi mu se bezobrazno. Melkior ga pogleda s nemonim prezirom. Htjede mu neto rei, ali se u taj as svijetlo na stubitu ugasi. Sto da mu kae sada u mraku? Jeza ga podie od kiromantove blizine. On instinktivno isprui ruke preda se i napipa ATMU koji mu se pribliavao sitnim koracima sikui ubrzano "ubiti... ubiti... ubiti"... Odgurne ga silovito, prestravljeno, i stane panino traiti zid da bi zatitio lea. I gumb potrai sa svih deset prstiju kako bi upalio svijetlo. Ali gumba nije bilo. Ni zida vie nije bilo. Nigdje nikakva predmeta oko njega koji bi ga zatitio, nita vrsto, sigurno, samo mrak i praznina. Ali ni ATME vie nije bilo. Samo njegov smijeh iz neke udne, jecave daljine ha-ha-ha. I neki udarci, neki prasak, neka vika. Kao da ga netko zove na francuskom. I svijetlo se odjednom upalilo. On otvori oi. Svjetlo gori u sobi. Koliko je spavao? Hrkanje? Kakvo hrkanje? Sluao je svoje hrkanje. Opet neto lupne u prozor. Kameni. I netko je vikao na ulici "mon ami, mon ami!" Prie prozoru. Ugo je gestikulirao nasred ulice. Pijan, dakako. Melkior otvori prozor. - Elle m'aime, elle m'aime! - vikao je Ugo odozdo, dobacujui mu poljupce obim rukama. - Elle m'aime, mon cher, elle m'aime, Melchior! Melkioru se srce steglo. Elle l'aime! Ali neka uje to i ATMA. - Ali koja? Qui est celle qui vous aime? - Neka bude sasvim jasno "njemu ispod". - Ona, la Grande! - vie Ugo suludo. - Sutra u vam priati. Ah, l'amour! a demain, mon cher. Laku no, plemeniti i mudri. Ah, l'amour! I ode Ugo recitirajui Baudelairea u nekoj svojoj verziji, patetino, sigurno sa suzama u oima: a la tres belle, a la tres bonne, a la tres chere... qui remplit tout mon coeur, tout mon coeur... salut aFiminortalite... Marinkovi Kiklop Melkior zatvori prozor. Zamiljen. Dakle, odmah, istu veer. Tek se upoznala i odmah... Drolja. To je njihov ukus - brbljavci i pijanice. Jesam li ti rekao da e ona... ree sebi. Ovako ATMA razgovara sa sobom. Ja i "ja". Do avola, jesam li zaljubljen? Ili je to zavist? Treba piti, biti (vidi, rima!) pijanica, pjandura. Gadura! ak je poalio i Fredija. S jednom milju. Licemjerno. Kako to one lako rade! A onaj vie l'amour. Baudelaire. Bordel. Baci se na krevet. Zagrize kraj jastuka i stane ga bijesno trgati. Osjeti kokoje pero u ustima. Eto ti. L' amour. Koko. Samo polegne pred prvim kokotom. Cocotte. U svakom dvoritu. Legne i papagaju, arenom, brbljavom. - Pardon, mislila sam da ste novi pijetao. - Nita, madame. Ja sam general. Uniforma zgodna, to? - Diiivna! - Ja imam sto i dvadeset godina. Mlad papagaj. - A ve general, a? - Ve. Zato, madame, ipak predlaem un amour prije rata. - A bit e rata? - Bit e. -I vi ete me ubiti? - I pojesti. Ve vas vidim, madame, u juhi. Dva batka... - Ne budite lascivni, monsieur le Perroquet! - 0 ne, ja sam gurman. Vojska u pokretu. Nemamo vremena za delikatnosti. Budite moja. - Tako naprosto? - Da. Ali s ljubavlju! - Ah, tko bi vam vjerovao. Svi ste vi mukarci jednaki. Sve biste htjeli odjednom. - A ne odjednom. Pola kuhano danas, sutra pola peeno, madame la Poule. Ordonanc, pobrinite se da gospoa Cocotte ne pati. Otar no. Uope, postupajte s njom kao s Marijom Antoinettom. Trticu skuhajte. - Kako ste njeni! -Po prirodi. Drugo je profesija. Mrzim surovosti. Volite li moj kljun? -Diiivan je. - U ljubavi je straan. II est formidable. Vidjet ete. Mogao bih vam priati svoje uspomene. Mi dugo ivimo. Mi, krokodili, slonovi i kornjae. teta to niste kornjaa. Brzo ete ostarjeti. - A to mogu? -Da. to moete? Nosite li jaja svaki dan? - Kako ste indiskretni! Samo kad sam trudna. -

S kokotima? - S pijetlom. S mojim Cocoom. - Dere se, glupan. Ku-ku-rii-kuuu... to to znai? Nita. Glupost. - Ljubomorni ste na njega. To znai "zora puca"... - "bit e dana". I to je bio "kukuriku". Bio mi je kolega, ali istina se mora rei. Uostalom, deru se i usred noi, budale. A vi im se divite. ene vole dernjavu. ene uope vole glupane. - Ne sve. - Znam. Vi ne volite. One koje nas vole uvijek su izuzetak. - Ja nisam rekla da vas volim. - Nita. Zavoljet ete me. Marinkovi Kiklop Zbog mog arma. Mi papagenerali smo armantni. Da popijemo neto? - Joj, opit u se. - Pijana koko. To sam ve vidio. Zanimljivo. - Htjeli biste me zavesti. Priznajem, uz aicu konjaka ene lake shvaaju ljubav. - To vi nazivate ljubavlju? - A to je po vaem ljubav? Kokodakanje? Ja sam realist. - Vi ste zavodnik jadnih ena. Vi ste vulgarni. - A vi ste divni kad se vrijeate, madame la Poule! Ja u vas poljubiti. - Ne! Ah, ne. Zaboga, ne. Ah, to to radite? to radite od mene? - Ljubim vas, duo moja. Jedina, jedina moja. - Ali, ja, ja ljubim mog Cocoa, mog Cocoa. Samo njega, samo... Ah, strani ste, strani! -Jesam, draga, jesam. Lud sam, mala moja, slatka Poulette! - Mali moj Pappagallo! - Pojest u te, slatka mala moja Poupoulette! Pojest u te! -Jedi me, mali moj. Jedi, jedi, jedi... ah... Sutra u nazvati Enku. Bio je umoran i razdraen. Sjeti se Enkinih bijesnih milovanja i poeli je strano. Moda Coco spava na klinici? Da sie do javne govornice i da je nazove odmah? Kako bi se obradovala, sada u noi. Rekla bi "quelle surprise"! Ona voli svoju ne-vjernost odijevati u francuske fraze. Zbog dekora. Kostimirane gadosti, a la Pompadour. Bila je s njim, to jest pod njim (rekao bi Jago), na onom irokom krevetu s baldahinom. Zazvonio je telefon na stoliu pored kreveta. Htio ju je sprijeiti da digne slualicu. Ne, ona je htjela govoriti. Ba u situaciji! Namignula mu je. Coco. Javlja se s fakulteta, izmeu dva predavanja. "Kako si, ma poulotte?" Umire od dosade. Odgovorila mu je francuski. Mon bichon, mon cheri. ita knjigu koju joj je preporuio. Ne svia joj se. Dosadno. Kad e doi? Jo dva sata predavanja. Doi to prije, on fera des iki-iki. Coco se smijao u telefon. Sretan. Spustila je slualicu. Smijala se. "Gdje smo ono stali?" "Koja si ti drolja!" - rekao joj je s divljenjem. I on se smijao. Svi su se smijali. "A ti si mali glupi provalnik. A to da mu kaem? Da si ti ovdje?" "Da se ne javlja." "Ah, glup si ti. uti. Dojurio bi taksijem ovamo, da mi se Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop nije to dogodilo." "Jadan Coco." "On je sretan, jer nita ne zna. On je divan. Pametan." "Voli ga?" "Mnogo. Na drugi nain." "I s njim ti je lijepo?" "Divno. Na drugi nain. Ti to ne razumije." "Ne, ne razumijem. Podla stvorenja. A ovjek vas voli, vjeruje..." "A to ti ima meni ne vjerovati? Doi, mravi moj..." Ne noas. Moda bi je ispljuskao. Nazvat e je sutra. Malu, podlu, nasmijanu Enku. "M uitelj" je zvonio revno. Ali njegovo je zvrndanje provalilo u spavaev san kao razbija i bezobzirna prokleta pijanica. -Kakav rusvaj! San je skoio da zatvara prozore i vrata, da gasi svijetla, da plavi no i uspostavlja mir. Da pria priu o plovidbi morem na velikom bijelom brodu. "Muitelj" zvrnda daleko dolje u utrobi strojarima da mijenjaju brzinu: polake, tie... Tiha vonja. Zvijezde. Svjetionici migaju u daljini: zdravo, kume, kapetane. On, gore na mostu, u mraku, smjeka se: zdravo, momci, noobdije. Cigaretu stjerao ukraj usta, zamirio na jedno oko, zbog dima. Morski vuk. Kormilaru: petnaest desno. Petnaest desno, odjekuje kormilar kao u litanijama: moli za me. Sve slua. Vodi brod kao vojsku vojskovoa. Ona, Vivijana, umotana u kotski plaid, zuri u kompas i dre kao no. Prua joj ruku, ona je ne prihvaa. Zgrabi joj ruku, ona je istrgne plaho i sakrije pod plaid. On jezikom prebaci cigaretu u drugi kraj usta, zamiri na drugo oko i ree kormilaru: Dri kurs. Njoj:

Hajdemo. Ona (pokorno): Kamo? On (odluno): Umrijeti. Ona (zabrinuto): A brod? -Plovi. - A putnici? - Spavaju. - A svjetionici? - Zdravo! - Ona: Ne mogu. Zato? - Neto u ti pokazati. Odgrne plaid: Gledaj. I pokae mu mali penis i testis mali, golubinji. On je pljusne, lako, tek vrcima prstiju, bezbolno, simbolino. Ona: Znai da me voli? - Da. Pokazujui cigaretom njezine minijature: Je li to zbog vjernosti? - Da. - Penelopa! - Zato me vrijea? - Ti ne zna to je to. - Ne znam. Svakako neka uvreda. - Nije uvreda. On nije Odisej. On je pijanica. - Ipak je uvreda. - Kormilaru, vosak u ui. Vei me. Sto osamdeset lijevo. - Sto osamdeset lijevo. -Natrag Polifemu. - Natrag Polifemu. Neka kiklop, gad, podere sve nas Marinkovi Kiklop jednook. - Neka kiklop, gad, podere sve nas jednook. - Nema Itake. -Nema Itake. - Penelopa penis ima. - Penelopa penis ima. - Da se baci morskim psima? Morskim psima... - Barba, sirena, sirena! - vie odjednom kormilar. - Vosak! Ui! Veite se! Sirena je vritala nad gradom. Melkior skoi iz kreveta. Je li to ve poelo! Ilije vjeba? Ljudi mirno hodaju ulicama. Straar se poudno ogledava za enama. Jo nije. Vjeba. Javimo se Enki. Zahvatila ga neka urba, kao da neto treba na vrijeme osigurati. Jurio je niz stepenice ne pozdravljajui nikoga, da ga ne bi zadrali zbog najglupljih pitanja o zdravlju, o ratu, o vremenu. Mnogo snova, gospodo, mnogo snova u posljednje vrijeme. Erotikih. Nemamo vremena. Broj "Hitne pomoi", pa na kraju 4 umjesto 3. Tako gaje Enka uputila da je naziva. Zauzeto. Metalni je novac ispao iz automata. Ponovo. Okree brojeve strasno. Tako je birao brojeve po Enkinim grudima, za alu, nakon milovanja, odmarajui se na krevetu, jedno pored drugoga. Goli. "Halooo?"... Njezin mazni glas uvijek gaje uzbuivao na telefonu. "Halo, Hitna pomo ? - a glas mu je podrhtavao kao da je doista stvar hitna. Teak sluaj. "Ne, ovdje privatni stan", - rekla je hladno, uvjerljivo, ak s dosadom. Pa ne sputajui slualicu, ree tamo, Njemu: "Ovo je etvrti majmun jutros". I smijeh se uo, nekako uvredljiv, tamo, meu "njima". Premda se to ve dogaalo, osjeti se stranim, iskljuenim. Majmun! Strpala ga je s onom trojicom koji su jutros pogreno nazivali, s onima to dosauju. Namjerno, neka uje. Poznaje ona njegov glas, o, i te kako! Zato je htjela ba danas da on uje da je jutros etvrti dosadni majmun koji ne zna birati brojeve na telefonu? Pojavi se neto kao trag ljubomornosti... Ne, ne ljubomornosti! Branio se od toga osjeaja. Zalupila je vrata pred njegovom ispruenom rukom, prosjakom. Prosjakom? Prostakom, provalnikom! Davao je sebi cinike vanosti. Oito, nisam dorastao lukavstvu te drolje. U dvije godine nije jo nauio da prilagodi svoju osjetljivost njezinim kompliciranim branim situacijama koje je ona rjeavala virtuozno svojom priroenom pokvarenou. Marinkovi Kiklop Nikakva ga iskustva nisu uspijevala imunizirati od uvredljivosti. Ona e se kasnije smijati njegovoj naivnosti, navesti pametne razloge, uvjerit e ga. Ali ona nee nimalo riskirati. tovie, ona stjee sigurnost, ona uvruje svoju vjernost Cocou na raun njegova ponosa, njegove asti, njegove ljubavnike uviavnosti. Stoji sa svojim cinizmom iznad njegove osjetljivosti i smije se, superiorno, raskalaeno, strano daleka, nerazumljiva, neulovljiva, odvratna. Koliko je ve puta odlazio k njoj s namjerom da je ispljuska? Da je pljuska ba po onim lanim ustima, da joj iupa jezik, da ode, zauvijek. I onda je ponovo ljubio ta usta, drao onaj mali avolji jezik meu svojim zubima i osjeao njegovu morbidnu mekou kao najistinskiju istinu na svijetu. Netko ga zgradi za vrat i okrene mu glavu. Ugleda neobrijano Maestrovo lice. Stajali su pred zgradom redakcije. - Ako ste se uputili gore, ne idite. - Maestrove su rijei bile posveene jutarnjim dahom rakije. - Moram lanak... - Kasnije, kad proe. Gore je sada rusvaj. Upravo "glavni" sapuna i riba "muzikoga". - Zato? - Ja mislim da nije zbog Beethovena. Mnogo spominju tehniku, politiku..." to muzika"? Slabo sam razumio. Pa znate kamo plovimo. - Nita ne razumijem. Ali zato vie na...

- Ne vie iz uvjerenja. Vie da ga uje ef iza tapeciranih vrata. Teko se uje kroz ta vrata. Mora vikati. Konano, takvo mjesto, takva plaa. Isplati se vikati i protiv uvjerenja. - Ali povod? Zato? Vi znate? - Maestrovo gaje uvijanje poelo uzrujavati. - Povod je Beethoven, zamislite! -Pa? - Pa... sino je bila sveana predstava "Fidelia", "muziki" je napisao kritiku. -1 to? On voli Beethovena! - On uope voli njemaku muziku. - Maestro je smijekom popratio svoju aluziju. Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop -1? Nije dosta hvalio? - Hvalio je, hvalio. Ali "glavni" vie: "a kroniarska dunost"? "Mi smo politiki list", to jest "politiki orijentiran list", tako je on rekao. A sveana predstava, razumijete? Linosti. Trebalo je spomenuti linosti. - A "muziki", naravno nije spomenuo linosti? - Nije. Neka ih avo nosi! Hajdmo na aicu "nesretnice". - to se kritiara tiu linosti! To je stvar vae, "gradske". - Da, smetlarske. Mi skupljamo smee, vi skorup. Ali ini se da se neto izmijenilo - svi smee. Izjednaenje. Ne derite se zbog toga. Prije ili kasnije, svi emo se nai u smeu. Takav je hod historije. Hajmo na aicu. Ja astim... "na pragu historijskih dana", kako kae ef u naslovu dananjeg uvodnika. Evo, "Na pragu historijskih dana"... Maestro mu razvije novine, ali Melkior ih ukloni odluno. Osjeti bijesnu potrebu da se umijea tamo gore. Mogli bi jednog dana i meni... da spominjem linosti... - Ne, ja moram ii gore! - i uputi se donkihotskim koracima "sad u ja...", ali ga Maestro zadri obim rukama mrmljajui neto nerazumljivo. - Molim? - A znate li da je sino Fredi ipak izlupao Uga? Kad ste vi otili. I dobro je to ste otili, to je bilo namijenjeno vama. - to je bilo namijenjeno meni? - Melkior je pitao rastreseno, gledajui gore, u prozore redakcije. - to? Siite na zemlju da vam kaem: utipci... Fredijevi. Smjestio mu ih je nekoliko po fizionomiji. Tu i tamo. Raskrvario mu la-brdu. Ona mu je krv brisala vlastitom rukom i rupiem vlastitim. Njeno. Zato je Ugo jo dobio i nogom, mislim ba u Krakatau. - Krakatau? - Melkior se smijao. - Da, usred kratera, jer je, uslijed pritiska zraka, zamumljao "um", dosta umno. - A Vivijana mu je brisala krv? - Melkior je uivao pakosno, osveen Fredijevom nogom. - Koja Vivijana? - Pa... ljepotica. - Ona se ne zove Vivijana. Ona je... - Jaje tako zovem - pouri se da prekine Maestra. Nije htio prvi put uti njeno ime iz ovog izvora gadosti. - Vivijana - dobro - unula samaritanski kod njegove glave, a on, ranjenik teki, stenje i gleda joj pod suknju, ha, ha... A te forme, moj Eustahije! Zaviao sam mu na ranama. - A Fredi - nita? - Nastoji Melkior radoznalou prikriti jad zapostavljenoga. Pogodio je ATMA, Ugo je na redu. - Kako nita! Zove je, vue, "ostavi majmuna, idemo". "Sam si majmun. Idi!" I, bogami, otiao Fredi s onom Lady Macbeth. A ona ostala s nama, to jest, preciznije da se kae, s Ugom, i mi udarili Veliki program. Naprosto - Pad Bastilje! Thenardieru samo to nismo iupali uho u aru revolucije. Ugo je bio velik. to kaem? - velianstven! Ona ga je samo ljubila u onu nateenu usnu od Fredijeve ake, a on odmah rukom u dekolte. Jednom je i iznio stvar na vidjelo. Uh, kakva pompejanska sliica! - to je bila pijana? - Melkior je traio za nju opravdanje. Sjetio se Enke. Nazvat u je. - Pijana, zaljubljena, sve. Zvala ga je da je prati kui. Tamo je i ostao spavati. - Nije! - izleti Melkioru radosna istina, kliktavo kao ptica. - Vi znate?

- Znam. I uope mislim da je vrlo malo od toga istina. Ugo je prole noi spavao kod kue. Vidio sam ga. - Pa sad... vidio, ne vidio, ne budite ljubomorni, dragi Eustahije. I vi ete doi na red. Ja ne. Mene je sudbina obdarila Velikom Samoom. Prostranim ogrtaem u kome ni buhe nema da mi pravi drutvo. Pustinjak. Leone Eremita. istunac. Glas vapijueg. Leopold, a zovu me i Poldi. ak i Polda, intimniji pijanci. Tako smo, eto, stigli i do tale sisavca Thenardiera. Sjednimo, moj Eustahije. Sisavce Thenardier, okanj do oknja - dva oknja. A ostalo preputamo tehnici. Raznim icama PTT i visokim naponima. To se zove vano VOD. Osobito elektrini vod! - nasmije se Maestro podrugljivo. - to mislite, Eustahije, postoji li ica PTT izmeu Vatikana i Kremlja? Tajna ica? Podzemna. Dogovaranja, a? Kad bi mi uspjelo da je negdje iskopam, kako bih ja njima poruio neto, u oba smjera! Sa Karpata. Marinkovi Kiklop - Zato ba sa Karpata? - A mislio je Melkior na Enku, prkosno, nazvat u je, za inat onoj... - Rije je historijska. I na pola puta su Karpati. Gledao sam na karti. Ali najprije mi se rije svidjela. "Leone Eremita poruuje sa Karpata Vatikanu i Kremlju"... ha? Onda bih prekinuo icu i vezao im za svaki kraj po jednu maku, neka im se dere! ivotinjo Thenardier, okanj do oknja - dva. - Zatim stane Melkioru aptati povjerljivo kao da mu otkriva neku tajnu: - Ovaj Thenardier je nova vrst sisavca, o njemu jo ne ue u koli, ali e uiti. Agledaj-te koliko smo mu sino istegnuli lijevo uho. Sasvim se lijepo razabire razlika. Jesi li ga mjerio, Thenardier? Crveno ti je kao lijevo bono svijetlo na brodu. Zbog none navigacije. - Pa i ti si dobio po gubici - otrese se Thenardier uz neku nervoznu grimasu. - Batrahomiomahija. Uh, to smo kreketali! Ugasila mu se raskvaena, slinava cigareta u ustima. Uzalud ju je isisavao. Nita. - Thenardier, ibicu! - Na zapovijed, strani Faraone! - i pripali mu poniznom gestom dvorskog metra. Ceremonijalno. - Nakon "Faraona" mora rei "ivot - zdravlje - snaga", ivotinjo! Tako se govorilo faraonima, kao podanika elja: "onkhu - uza -sonbu". To je na staroegipatskom - objasni Melkioru. - A sada odstupi! -otpusti Maestro Thenardiera gestom faraonskom. - Staroegipatski! Ne udite se, Eustahije? Drite da sam izmislio? - Doista, otkuda?... - Bavio sam se - istie Maestro hvalisavo i ulijeva u sebe rakiju. Rastvara krbava usta, rashlauje uareno drijelo. - Imali su oni i socijalnu poeziju. Stari Egipani prije harkovske linije! "Vidio sam kovaa na djelu, na drijelu svoje pei; prsti su mu ko u krokodila, a prljav je kao riba gnjila." Ima i o postolaru: "Postolar je vrlo jadan vjeito se ali; zdravlje mu je kao u krepane ribe, da ne gloe kou, ostao bi gladan." To je ovako, po memoriji, u slobodnom prijevodu. A ovi danas, mainisti, misle da su sve oni pronali. Kult maine! Prepotencija! Inspiracija - benzinska. Pegaz - Ford, muza - onja Hennie, Marinkovi Kiklop zdravlje na ledu i najgluplji nos na svijetu! Kakva je to poezija nastala u autu, u avionu, neka mi se kae! Maenje zadnjice! Gdje su bili bager i buldoer kad je Keops podizao piramidu, kad je Periklo gradio Akropolu? Kad se Sokrat zavitlavao po Ateni? Recite, jesam li pretjerao? - Ni govora. Samo... - Da, kaite: Progres! Neka izvoli samo Progres, neka proe. Ja ostajem! Neka juri, neka leti! Ja, biped obini, hodam na svoje dvije noge, zadovoljan to osjeam zemlju pod nogama, sretan to je gazim, gazim, gazim! - i uzeo da lupa nogama po podu, bijesno, ak i s mrnjom - tu staru prokletu drolju to me rodila zato da bi me opet progutala! I od moga materijala napravila moda neku svinju, jea ili naprosto salatu koju e pojesti neka debela enska u kuri mravljenja. Da poludi! A oni lete, lepraju, uri im se. Kamo? Kamo, strojari, bravari, mehaniari, oferi? Maestro iroko raskrilio ruke i pitao uokolo po praznom buffe-tu u nekom oajanju. Thenardier sa svoja dva ministranta razmjeta flae po svom oltaru i smije se

sitno, hi hi hi, primajui sa zadovoljstvom jutarnju zabavu. - Daj tog otrova, prokleti sofisto! I ne kesi se! Margaritas ante porcos priopi Melkioru rezignirano tresui glavom. - Ovakvi su Sokratu dali kukute. A to e meni dati? Struje. Elektrine energije. Ha, ha, ha -udari Maestro u neki ludi, frenetini smijeh. - Dalekovod... ha, ha, ha... s visokim naponom... ha, ha, ha. 0, osobito s visokim. uvajte se! Opasno po ivot! A na stupovima, vidjeli ste? naslikah mrtvaku glavu i dvije kosti, kao na flaici s otrovom. Kao u apoteci: molim jedan stup dalekovoda s visokim naponom. Imam da ubijem jednog mislioca, ha, ha, ha... - Ipak je elektrika u mnogome usreila ovjeanstvo - ree Melkior tek tako, da dokae svoju prisutnost. Znai ipak je s Ugom... On je i poslije toga mogao da ode kui na spavanje. Kasno se vraao, bio je kod nje. - ovjeanstvo? Koje ovjeanstvo? - Maestro se ozbiljno uzrujao. - Ima raznih ovjeanstava. Zar stari Grci nisu bili ovjeanstvo? U emu je to Aristotel bio nesretan bez visokog napona? Pa on je znao za trljanje jantara, ali ga je prezreo. Trljanje. Imao je vanijih misli od trlja-nja. Zar bi Dante pisao bolje stihove pod mlijenom aruljom. Da je Leonardu bila potrebna nekakva elektrika, ve bi on bio zavrtio tamo neke Marinkovi Kiklop kotae da iskre vrcaju. Strojeve je konstruirao, ostali su nacrti, pa kako ne bi... A ipak je naslikao onu perfidnu feminu to se smjeka, he, he... Smjeka se ona ivotinjica enska... Imam je kod kue, izvrsna reprodukcija, vidjet ete kad doete. Pa vi jo niste bili kod mene? Ne, morate svakako jednom doi... Sto kaem "jednom"? Morate naprosto doi da razgovaramo u miru. To je potrebno. Samo, kod mene nema elektrike, da znate. Visoki napon prolazi pored kue, ak da-le-ko-vod, odmah ispod prozora, a u mene cmulji petrolejka! Ha, ha, kako vam se to svia? Ignoriram stranu silu to prolazi pored mene. Idi, idi, silna besmislico, a mene pusti na miru, ne trebam te ja. - Ada li vi, Maestro, mrzite svaku energiju, ili samo elektrinu? ini se da je osjetio ironiju u Melkiorovom pitanju: pogleda ga sumnjiavo jednim okom, jer mu je dim od cigarete drugo ispunio suzom, i dobaci prezirno: - Ja ne mrzim nita. Odbacujem suvino. - Ipak se vozite elektrinim tramvajem! - Nikada! - plane Maestro uvrijeeno. - Ja cijeli sat pjeaim do redakcije. Hodam i mislim. Ljudska misao se i rodila u hodu. Grci su mislili na ulici. Peripatetici su etali. Ljudi i govore tako kako hodaju, to je moja teorija, ako vam se ne gadi. Neka se lingvisti i... kako se ve zovu ti strunjaci, objese, kad nisu opazili tu najoigledniju injenicu! A to je govor nego miljenje? Drukije govori onaj kome opanci upadaju u blato, nego onaj koji hoda po asfaltu. Tvrda rije gortaka kao kamen po kome gazi. Oni to brzaju u hodu brzo i govore; oni to vuku noge, vuku i rijei. Kvantiteti nekih ravnica i akcenti tvrdih, neravnih terena. U govoru je sva plastika tla, tempo kretanja u prostoru. Ritam i melodija hodanja. Ljudi hodaju u duru i molu. Tako i govore: veselo i sumorno. - A vi, hodate li u duru ili u molu? - U molu. Ima sumornih govora ak i kad priaju o veselim stvarima. Ja znam kako govorim. Da se to napie, reklo bi se - ivahno avrljanje. Ali treba mene uti! Zato i volim vie priati nego pisati. Usmena literatura. - Vi ste govornik. I to je umjetnost. - Zato to sam pjeak. "Pjeak", ne, dakako, u vojnikom smiMarinkovi Kiklop slu. Profesionalni vojnici i kad govore mariraju. Avojnike zapovijedi, zar je to jo ljudski govor? Vi niste jo sluili? Ne? Zapovijed se sastoji, moj gospodine, od dva dijela: pripravnog i izvrnog. Prije je bila zapovijed "stupati-stuuu-paj!" - "Paj" je izvrni dio. A to je "paj"? A? "Stupatistuuu" treba da stvori u trtici potrebno raspoloenje, onda opali "paj" svakog soldata lino nogom u zadnjicu kao poetni impuls za kretanje. Iskusit e to ve vaa presvijetla guza pa ete me se sjetiti, makar i tim povodom. - Oktopodu, polipe, hobotnico, usisau praine - obrati se zatim ljubazno Thenardieru koji je neto raunao za tezgom eui zabrinuto olovkom svoj pelikanski podbradak. - Izvoli, filozofe, Sugava Njuko? - javi se Thenardier ne diui glave od svojih rauna.

- Sluaj, bakalaru bezglavi, podigni to to nema kad sa mnom razgovara. Poslui goste. okanj do oknja... - Ne, Maestro. Ja neu vie - brani se Melkior. Odavno je ve odluio da ustane, samo eka zgodnu pauzu da pobjegne iz Maestrova suanjstva. Mora ii sada na telefon, mora nazvati Enku. Zna ona da u je nazvati. eka ona. - Eustahije ljubazni, ostavite vi njih - ree odjednom Maestro nekako zavjereniki. - Vi ste osobit ovjek. - Koga da ostavim? - trgne se Melkior iz intimnog zagrljaja s Enkom. - Njih. Uga i ostale. Plitki ljudi, komedijai. -1 nastavi apui: - A to se nje tie, doplazit e vam sama pred noge. Molit e ona da je gazite, kao koka e lei, ponizno. Znam ja nju, kaem vam. Budite pijetao. Visoko glavu. Ponosno. - Ne interesira ona mene. Maestro. Zato mislite... - Pustite, Eustahije, tatina vas izjeda. Usporeujete: to je Ugo bolji... A ona je lijepa. - Da, lijepa je. Ali meni je svejedno ija je. - Laete, Eustahije, ali nije vano. avo neka je nosi. A mi bismo mogli nai i drugo mjesto za razgovor, vi i ja, tiho mjesto. Mi smo ljudi koji imamo jo mnogo toga da kaemo. A to nam preostaje nego da govorimo jedan drugome. Da prelijevamo misli iz glave u glavu, da tako Marinkovi Kiklop kaem, da nam se duhovi oplouju meusobno... Glas je zadrhtao Maestru kod posljednjih rijei od neke udne njenosti. Melkior se nije usudio da mu pogleda u lice: ono sada sigurno ima onaj izraz ponizno moleivi, bolni izraz nekontrolirane, jadne iskrenosti kad se rijei ve u grlu tope od slasti ponizivanja. - Ne mrtite se. Oprostite, Eustahije, - gotovo zajeca Maestro. -Moda sam dirnuo u neku vau tanku icu?... Nita. Ja mogu riskirati. Nemam vie to izgubiti, jer nita vie nemam. ak ni ovo tijelo nije vie moje. Svoj kadaver sam prodao medicinskom fakultetu. I zapio ga odavno. Ja sam ovjek koji je progutao svoj le - fukam na sve finese. Onda odjednom kao da ga je ozarila neka misao, oi mu se udno zasjaju i osmijeh mu se razlije po licu nadmoan, trijumfalan. Javilo se prkosno uivanje. - A takvu smrt kao to e biti moja jo nikada nitko nije doivio! Opaate li ovaj izraz, Eustahije - "doivio smrt"? Ha, ha, nitko ne moe kazati: "doivio sam smrt". To je ve i Danton opazio uoi smaknua: ne moe se rei "bio sam giljotiniran". Ali to, giljotina - to je banalno. Maestro naglo uuti i kao da je uzeo o neemu razmiljati. - Ja sam odabrao svoju smrt ve odavno, jo prije nego sam se prodao anatomskom institutu. (Ovo "prodao se" zvui nekako prostitu-tski, to ne?) A ba sam se i prodao zato to sam odabrao. A kakva smrt, moj Eustahije! - On se oduevljavao. - Nitko jo nije tako umro! Tako adekvatno! Tako triumfalno-ironino. Simbolino! Tako kompletno. - Ne govorite ludosti, Maestro, - uplai se Melkior. - Da se vi, moda, ne kanite ubiti? - Hm, ubiti... Ne vucite me po blatu, Eustahije! - uvrijedi se Maestro vrlo ozbiljno. - Ubijaju se naputene dame u drugom stanju i zaljubljeni djeaci s pritiima po licu. Osim toga, potrebno je i neko sredstvo da se ovjek ubije. Ja to prezirem. Nedostojno je i gadno unakazivati svoje tijelo! A svi koji se ubijaju upravo to rade: pucaju u svoju glavu, reu vene, grkljane, trbuhe, zabijaju noeve u srce (ak i avle u mozak!), unitavaju unutranje organe kojekakvim otrovnim svinjarijama, dave se, bacaju svoje tijelo iz velikih visina, komadaju ga i masakriraju pod kotaima lokomotive... Jezivo i odvratno. Zloinci okrutni! Perverzni Marinkovi Kiklop nitkovi! Kad sami to ne bi uinili, trebalo bi ih smaknuti. Oistiti ivot od prokletih koljaa i manijaka. - Ne, Eustahije - nastavi Maestro sentimentalno - moja e smrt biti nova novcata, medicinski ista, da se tako izrazim. Bez krvi i govana. Vidjet ete. Samo moram vie urinirati. Tonije - jae urinirati. Moram prijei na pivo. Od njega se vie mokri. Moram ve zapoeti s vjebama, hahahaaa... Ne pitajte nita, Eustahije preljubazni. Jednog dana bit e vam sve jasno. Odvratna je ipak ta tvoja medicinska istoa, pomisli Melkior ustajui. Gadio mu se jadni Maestro. Ukoliko on samo ne dramatizira neke svoje svinjarije, u kojima hoe da odigra glavnu ulogu? Mistifikator. Umalo mu nije nasjeo. A moda je sve

to namjerno prljanje neke vrlo intimne istoe? Zna li se ikada to se moe nai u kanti za smee? - Zar me ostavljate, ljubazni Eustahije? - prui Maestro ruke za njim, oajniki. - Moram - odgovori Melkior kratko da bi se to prije otkinuo. - Valjda ne idete gore? - opomene ga Maestro. - Mislim da jo nije vrijeme. - Ne idem. Uostalom, hoete li predati ovaj lanak kulturnom? Na drugoj strani imam posla... Seksualnog? - nasmije se Maestro bludniki zavidno. -Spomenite se u svojim molitvama svih mojih grijeha. - Dokle pamenje u smuenoj mi glavi stoluje, moj bijedni due, sjeat u se tebe! Melkior je gotovo potrao prema telefonskoj govornici. Blizu deset sati! Ah, ako je izala!... Nije mogao dopustiti da ostane danas tako - odbijen. Brojevi su se presporo okretali na aparatu. Njegovom se nestrpljenju urilo da joj uje glas, da izbrie ono "etvrti majmun od jutros" i onaj njezin smijeh... - Hitna pomo? - glas mu je drhtao mujaki uzbueno. - Da. Izvolite. - Javio se muki glas. Pa da, pogrijeio je, nazvao je "Hitnu pomo", 3 umjesto 4. Na kraju 4, 4, 4! Marinkovi Kiklop - Halo, hitna pomo? - Da, daaa... - Enka se smijala poznatim smijehom, pozivnim. -Je li jako teko? - Vrlo. Enki, vrlo teko. - Odlanulo mu je! Nasrnuo je na njezin glas, osjeao ju je golu ispod kune haljine. - Doao bih, Enki - jedva promuca. - Kada, Kior, kada e doi? - Podavala mu se. - Moe li odmah? - Odmah. Enki, odmah! - Doi, Kior. Jo sam u krevetu. ekam te, zna... Znam, o znam! Gola, topla... I tramvaj je naiao kako treba. Kondukter mu je sa smijekom odrezao voznu kartu. "Ide ti, a?..." - govorili su njegovi brii. Objesio se o dvije ruke, nehajno, mornarski. Prepustio se vonji. Uspinjaa naopako - A AJ NI PSU. TKANINA - ANIN AKT. AENKIN AKT? TKA-NI-KEN... Nije. Zapleo se u poslednjim slovima. NEKIN, da, pogreno. Ona nije NEKA. ENKA, ENKIN -NIKNE...TKANIKNE - besmislica! "A to ti na to? "Da je idiot. I to onaj od Tolstoja! Obje su prasnule u smijeh, uivajui. Idiot. Zaljubljene su u njega, obadvije. Lijepe, namirisane, ureene za kavanu. "Ii u ga pogledati u kazalitu drugi tjedan. S njim. Rekla sam mu." "Koga e ii gledati?" "Idiota. Igraju ga." "Meni se ne sviaju ruski komadi. Sve neki odrpanci, a filozofiraju." "Zna da u jednom komadu na pozornici kau flundra?" "Nije, nego ba kurva", ree apui. "Ma nemoj..." - Smijale su se to se na pozornici kae "kurva". Melkior iskoi prije nego je tramvaj stao. Njima se valjda dopada ta rije. ee je upotrebljavaju nego mi, mukarci. Osjeaju je intimnije. U drugom inu kae Leone "jedna obina, anonimna kurva". La grande puttana. Azurno-ruiaste Boucherove gologuze. A Dante "donne, ch'avete intelletto d'amore!" - ili tako nekako - aristotelska kvintesencija bordela. Zrno soli u mozgu ivotinje odreene za uivanje. Skromna doza, tek toliko da ne bude bljutavo. One od toga prave - pohoeziju! OhoMarinkovi Kiklop eziju-oho-oho-ez...oho-oho-ez... Grabio je po dvije, po tri stepenice, urno, lopovski. Ovako se uspinjao Raskoljnikov Aljoni sa sjekirom ispod kaputa. Nije ovako. Raskoljnikov se polako uspinjao, oprezno, oslukujui. A stepenica ovdje ima sedamdeset i dvije. Danas je prvi put propustio da ih broji. Znai li to neto? ATMAbi iz toga ispreo malu sudbinu... Sedamdeset i druga. Cocoova mjedena ploica na vratima sjajila se dobrodolicom starom znancu i... kunom prijatelju, doda oklijevajui. Doktor, profesor, kirurg... Osjeti respekt pred ozbiljnou zanimanja. Cocoom ga je ona prozvala, opravda se na brzinu pred vratima. Pritisne na zvonce dugo - kratko - dugo, ugovoreno Morseovo "K". Kior, ona ga tako zove. No vrata su ga nestrpljivo oekivala - odkrinuta.

- Kior - javi se Enka mazno, proteui se. - Zakljuaj iznutra. Ve je to uinio, automatski, po navici. Leala je u prostranom branom krevetu s rukama ispod glave, grudi otkrivenih do bludne granice, rafinirano. Smijeila mu se smijekom "doi". On se baci na nju, onako, odjeven... - Uh, pio si - uini gadljivu grimasu - rakiju! Ostavi sad, ostavi! Enka, Enka... - Nije bilo vremena za objanjenja. - Ali... skini se... i doi. Vidi kakva sam ja. Pokae mu se pod pokrivaem, gola Malo, punako, savreno tijelo. On navali nezadrivo. Uvue se k njoj u krevet. Htio ju je imati ba tako, odjeven, iz nekog prkosa, zbog onog smijeha jutros na telefonu, zbog "etvrtog majmuna". Htio joj je podmetnuti svoju uvredu kao "ludu elju", kao bezumni hir poude. To joj je polaskalo. - Onda... makar cipele, cipele... ludi, ludi moj... - hihotala je uivajui. Ni cipele! Nita! Zagospodario je i uivao u nadmoi. ak vie u nadmoi nego u njoj. Bilo je neto osvetniko u tom uzimanju, kao da je ubija. A ona mu je bila zahvalna svakim prstom, svakim zglobom; ivcem, grudima, oima, ustima, zubima! Ujela ga za bradu. - Au, ne! - promumlja on iz mekoe jastuka kamo je sklonio lice. Marinkovi Kiklop - PrijapeL. PrijapeL. - vikala je bezumno. - To je udo, udo! PrijapeL. Odjednom, udno! Melkior se sjeti Maestra..."Svih njegovih grijeha"... "Moj bijedni due"... i pojavi se neto gadno, ljigavo. to on to 0 uriniranju?... I oluja se stia. Sve se svede na blagi ritam jedrenja na lakim valovima. Oblo ljuljanje u dugim amplitudama. Brani izlet. - Kiooo?!... - javi se ona negdje iznutra, iz utrobe broda, u panici, kao da tone. On je nije uo. Kakvu to smrt sprema, novu novcatu? Medicinski istu? Zar se od piva umire? - Kior, to se dogodilo? - Ona je izala na palubu, upava, oznojena. - Reci, zar se od piva moe umrijeti? - Boe, kakvo pitanje! - Digla je zaprepateno ruke prema glavi 1 male su joj grudi splasnule. - to e ti to sada? - A zato ne sada? - upita on na vrhuncu moi. - Zna li neto o tome? Ti si doktorska ena? Boe, kakav ivot! - jadao se uivajui. - Pa ona gnjavi! Imam ja svoju Vivijanu ("svoju"!), a ti se... I grudi su joj dvije pogae sa sitnim malinama u sredini... - Gdje smo ono stali, Kio? - upita ona pripijajui se umiljato. - 0 opasnosti piva po ivot. Nije vie mislio na Maestra. Radilo se o njoj: htio joj je pokazati da mu ona ne moe prekinuti nit misli, da je njegova glava na mjestu. - Ti si lud... i dosadan! Okrene se od njega i bijesno pripali cigaretu. On ustane. Ona zine uasnuto, a dim joj kulja iz usta kao iz nekog malog pakla. Ali kad je vidjela da se on svlai, pomirljivo ugasi cigaretu i zakokodae oduevljenim smijehom...ko-ko-ko-ko-ko... - Ti si lud - ponovi sa znaenjem velikog priznanja. Znai "originalan". Momenat iznenaenja. Strateg. To mu je laskalo. Izvlaio je noge iz hlaa s osmijehom generala koji ide u laku pobjedu. Papageneral. Mirno, bez urbe. Po uroenoj pedanteriji umalo nije i hlae sloio. Ipak ih baci na stolicu. Moe i odustati, neprijatelj e moliti za poraz. Doplazit e ona pred noge i molit e daje gazim, kao koka, ponizno. Vivijana? Golubica na krovu. Marinkovi Kiklop - Doi, vrabac... - ree joj bacivi se u krevet nehajno. - Mala, je li? Vrapi? - No ponaala se vie kao sitna kujica. -Draga sam ti ovako mala? Reci, Kio? Reci? Draga sam ti? Mala, tvoja, sva... tvoja... Kio! Desdemona i Cassio... Je li ovoga bilo meu njima? Maestro vjeruje da je bilo. Venecijanci. Desdemonice, oprezni budimo, krijmo nau ljubav! Da joj zatraim neki Cocoov rubac? On sada na klinici dri srce nekog ovjeka u ruci. Masira, spaava ivot. "Srce moje", a misli na nju, ovu ovdje, malu Enku, srce moje. Tako je Melkior bivao s njom, s glavom iznad potopa. Mogao je misliti, sluati (nedavno) na radiju o umorstvu Trockoga (ekiem po glavi), gledati kako stvari miruju po sobi. Svjedoci. Hlae preko stolice raskreene, u trku, kaput segnuo

rukavom za srebrnom pedesetdinarkom na podu to je ispala iz depa. Ipak urba. Nasmije se briljivokrtoj gesti rukava: usisat e novac. Neto za Cvikera. - Ne smij se, zlotvore! - uspije Enka da izroni naas i ponovo potone u mulj, rekao bi ATMA. Dokai, huljo, sigurno dokai daje moja ljubav bludnica! A tko to moe dokazati? Izvuci zrnce istine iz mulja, crne okrutni. Zar ne bi i ova bila kadra veeras pjevati pjesmicu o vrbi? Umrijeti nevina za cijeli svijet. A svijet je njezin svijet. Sretan brak, za cijeli svijet iz ljubavi. Ja ljubim te, ti ljubi me... Parazitska opera: brljan po Shakespeareu. Ukopao je "erotiki reostat". Tako je nazivao pruanje otpora svome uivanju, iznalaenje misli koje smetaju, zavitlavanje s hormonima. ekajte, djeice, svijet je premalen za sve vas. Jo djevojice... ali djeaci! Kud ste navalili? U vojarne? U ratove? Gle, taj mali gorljivi general! Carlu Buonaparte se u dvadeset i treoj omaknuo Napoleon. Tko zna kakav bi hidrokefalni esejist sada nastao, da ja ne upravljam ovom plovidbom? Nasmije se suho: ha-ha. - Ti si danas sasvim lud! - ree Enka budno, trijezno, na ovome svijetu. Ovo tree "ti si lud" bilo je zakljuno. Ona sjedne i uzme uvrijeeno popravljati kosu. On se okrene na lea, utei. Smijeio se hladno, udaljeno. Stane joj prstima brojiti kraljeke po leima, rastreseno, ne mislei na nju. Ona to osjeti na vrcima njegovih prstiju, indiferentnih od Marinkovi Kiklop sitosti. Otrese se neprijateljski, pusti me. Tada je on odjednom obuhvati snano i povali na lea. I uzme je bijesno i iskreno, ne mislei vie ni na to. Leali su na leima i puili istu cigaretu. Glavu je poloila na njegovu miicu, on se igrao njezinom dojkom: mala malina nabrekla joj srdito od drakanja. Triav razgovor. - A zato si se onako glupavo smijala? - Odjednom te to vrijea? Pa uvijek sam tako... kad je on tu. - I "etvrti majmun od jutros"... Ja sam taj etvrti majmun! Navlas nisi spustila slualicu, da ba ujem da sam etvrti majmun. - Da on vidi... - to da vidi? Da sam majmun? To vidim i sam. - Da vidi da govorim kod otvorene slualice, da mi ruje stalo da on uje to sam rekla... - Da ti nije stalo da on, to jest da ja ujem da sam majmun? - Ne ti, nego on. - Taj "on" sam ja. - Ma ne. On, Coco, da uje... - ...da sam ja majmun? Pa mogla si i zatvoriti telefon, on bi te svejedno uo. Da, ali ne bih uo ja! - Uh, straan si! Spleo si me... Uostalom, ba si majmun! -Razljutila se. - On je moj mu! On je ovjek koji se bavi ozbiljnim poslom i ja ga neu muiti sumnjama. 0 njemu ovise ljudski ivoti, on mora biti miran. Ja njega potujem i volim. Ne smij se, demone, ja ga doista volim. On je dobar, vrijedan i pametan ovjek... -1 ti ga potuje i voli. Ah, sretna li ovjeka, boga mu! - Pa i jest sretan! A ti se objesi sa svojim cinizmom. Mi ivimo u sretnom braku. - Iz ljubavi. - To ne ide u tvoju zaguljenu glavu? Ja tu sreu ne dam ni za to na svijetu! Njegovu sreu! I njegovo zadovoljstvo, njegov mir. Pa moda i zbog toga - sad e se opet majmunski kesiti - to ja volim ljude, a ti ljude mrzi. Jedan drhtaj njegove ruke moe znaiti prestanak jednoga ivota. A od tvoga piskaranja to se moe desiti? - da te netko prebije, kao to te i htio prebitL.onaj glumac. Njega svi potuju. Meni je ast to sam njegova ena. Marinkovi Kiklop Pa ona je iskrena, do avola! Ona u sve to i vjeruje, ova jagov-ska Desdemona! E, sad, stoje to? Hajte, psiholozi, psihoanalitiari, psihijatri, endokrinolozi, kriminalisti, sofisti, sadisti, kazuisti, jezuiti, diplomati, gnostici, mistici, dijalektici, okulisti, moralisti, veterinari, smetlari, vatrogasci... to je to? 0, veliki ATMA, ti zna! Ti... i Shakespeare! Taj zapletaj crijeva u glavi, tu Luciferovu teologiju, droljinu moralistiku, to smee na salatu, poslasticu od sadraja vlastitoga crijeva. "Njena ast je neto to se ne vidi, nju imaju

esto i oni koji je nemaju." On ponovi naglas taj citat. - to je to? - upita ona sumnjiavo. - Shakespeare. To Jago govori Othellu o Desdemoni. - Razumijem - ree ona svadljivo. - To znai da ja nemam asti. Mogao bi biti malo pristojniji. On se nasmije iz dubine plua isforsiranim, nervoznim smijehom. Sada bi je trebalo ispljuskati i uiniti kraj. Ali znao je da bi to poalio ve sutra. Ne zbog nje, zbog sebe. Bila mu je potrebna upravo ovakva, paradoksalna i laljiva, nadarena za svaku vrst pokvarenosti. U njoj je nalazio pokrie za svoje stanje izgubljenosti, neku prljavu kupku za svoje leprozno osjeanje. Gubavac. to vie gadosti oko sebe! Izgubiti se u prljavtini kao odvratni insekt to ivi u izmetu. Maestro - ludi kukac. A ipak mu se gadi kukac Maestro. Znao je da lae. Sve je to mimikrija uasnute svijesti nad ivim blatom u koje eka da ga gurnu. Ane moe bjeati, jer sve jo misli da je to san, ruan, straan djeji san s monstrumima sa dva prsta - klijeta, umjesto ruku, kojima grle, "mali moj, ja sam ti tata". I kad se probudi u novi dan naprosto je nevjerojatno da ljudi ne bi tako privatno hodali ulicama, da invalid s vagom ne bi u vei srkao juhu iz lonia u podne, da kolporteri ne bi vikali "najstranije bombardiranje Londona od poetka rata". Da bi netko ozbiljno rekao dolje na ulici "nije vjeba, poelo je. Radio je javio, uo sam na svoje ui". A ona planinska bjelina sanatorija za nedune bolesti, sanjarenja pod zatitom melankoline bijele zastave s maginim kriem crvenim, nad kojim se visoko gore u oblacima piloti smjekaju kao aneli? Mlijena braa i sestre na terasi pod gleerima s termometrima pod jezikom u popodnevnim kontemplacijama listaju breMarinkovi Kiklop vijare ljubavne. Ona je sada Vivijana. Nije Francesca, nije Beatrice ni Laura ni Izolda ni Heloisa ni Virginija, nego Vivijana, ime... - to si uutio? - javi se Enka pomirljivo. - 0 emu misli? - 0 Abelardu. Srednjevjekovnom kastratu. - Je li to uinio zbog pobonosti? - Uinili su mu. Crkva. Zbog ljubavi prema maloj Heloisi. - Bi li i ti podnio to zbog mene? Bi vraga! - ak se ozbiljno uvrijedila zbog svoga zakljuka. - Ja tebe ne ljubim - ree on otpuhnuvi njenu vlas to ga je kakljala po nosu. -Ne? -Ne. Ona otjera njegovu ruku sa svojih grudi i ustane neodluno. Obue kunu haljinu i ode bez rijei u kupaonicu. Tako su obino zavravali ti susreti, na njegovo zadovoljstvo. On je i udeavao takve zavretke i zatvarao za sobom vrata bez elje da se ikad vrati. I silazio niz stepenice sretan to odlazi. Kao da se iskupljuje zbog neke podlosti. Poeli da pobjegne. Da iskoristi njezinu odsutnost i da nestane. Obue se urno. uljajui se na prstima, nastojao je da gazi neujno, provalniki. No parket je zapucketao pod njegovim nogama. Ona odjednom otvori vrata i zagleda se u njega uplaeno kao da e zavikati u pomo. On stane, zateen. Sagne se kao da je neto izgubio. - to si izgubio? Obraz? - snae se ona. Bijes joj je sukljao iz oiju. - Da. No tu bi negdje morao biti u tvom branom krevetu - isceri se ciniki. Nita. Uzet u tvoj. Danas i tako imam posla s nekim huljama. - Kior! - vrisne ona i poleti k njemu, no njene ruke umjesto da ga napadnu, bace mu se oko vrata. - Kio, zato me vrijea? - Ponovo je bila mazna Enka. - Nisam kriv to su sve injenice oko tebe uvredljive. - No dobro. Reci, to hoe da uradim? Hoe li da ga sada nazovem: "uj, dragi, Melkior Tresi je moj ljubavnik"? eli li to? On se osmjehne prezirno. - Pa moda sam ja, hajde... drolja, kako ti kae, ali nikada ne Marinkovi Kiklop bih eljela da nanesem bol tom ovjeku. To je moj moral. A sad se smij koliko hoe. Nije se smijao. Odjednom ree nekako pokunjeno, te se sam udio odakle mu ta nijansa u glasu:

- Boli me to si takva. Lagao je. Volio je to je takva, to je ona, Enka, takva. Ali je mislio na onu, Vivijanu... I ta gaje misao zaboljela. Ugo joj je gledao pod suknju kad se sagnulanad njim, samaritanski... Znala je da joj gleda... Oh, Gospode, zar sve moraju biti ovakve? A Gospod u njemu odgovori surovo - sve! Lice mu se zgri od istine gospodnje. Enka uini samilosnu gestu prema njemu, ali odustane. Sjetila se same sebe: - A to e, Kio, ja sam takva. Tu se nita ne moe - i slegne ramenima. Zar sve tako slegnu? - Sve, ponovi Gospod u njemu. On se okrene da izae. Enka mu zakri put smijeei se zbunjeno. - Hoe li da posluamo "Bolero"? Odavno ga nismo sluali. Bila je mala, ponizna Nekada je s Ravelovim "Bolerom" uspijevala - Ne - ree on odluno. - Prolo je dvanaest. Moram jo i do redakcije... - Kad e opet doi? - Vjerojatno - nikada. Vidio je kako joj je u oima preletio strah. Eto, to je htio: provjeriti. Nju niemu iskustvo ne ui. Koliko sam joj puta rekao "nikada" i ponovo dolazio, i uvijek taj treptaj u oima! No da, ali sam stvarno mislio da neu vie dolaziti. Moda je ona na nekom svom valu hvatala upravo tu misao? Ja i sada mislim daje ovo "nikada" posljednje. A moda je i stvarno posljednje? elio je sada od svega srca da bude. - Kio, molim te, ostani jo samo asak. - Molila je. - Zato da ostanem? - Ona je utjela. - No, govori, zato? - Eto, izdire se na mene. - Jecaj joj je stezao grlo. - to sam ti uinila? - Nita mi nisi uinila. Marinkovi Kiklop - Zato se onda ljuti? - Ne ljutim se. - uj, Kio. Molim te ekaj, samo asak jo, molim te, a onda moe ii... ako hoe. Ja ne znam to sam ti uinila. Ali... sluaj, molim te, ako sam te neim uvrijedila, molim te da mi oprosti. Obeavam ti da neu vie nikada. Kio. - to nee vie nikada? - upita on s nadmonim prezirom. - Da ti dam povoda da se srdi na mene. - Pa sva si ti povod, sva... hahaha... - On se smijao ljuto i oajno. I Enka se smijala. Mislila je, bolje je kad se smije. - Uzmi me, Kio, ovakvu kakva sam. Zar nam ipak ne bi moglo biti lijepo? - Lijepo, lijepo... Divno! - iskesi se on odjednom. - I tvom muu je lijepo! - Pa i jest mu lijepo! - istupi ona prkosno. - Ne zna ovjek koliko je sretan. - Zna on vrlo dobro. I zna to cijeniti. A ti... Ona zajeca i suze joj potekoe niz obraze. Osjeala se nedunom i prevarenom. Razapetom tu izmeu dva voljena ovjeka... rtvom svoje dobrote. - Kajat e se za sve ovo, Kior, alit e jednoga dana, upamti... Plakala je gorko i iskreno. I ponovo Melkior uzme sazivati duhove okultnoga svijeta, medijume trikova i podvala, velemajstore mranih enigma, da mu objasne ovo ovdje udnovato bie. I onda, gle, ja sam zao? Ja sam sotona, muitelj, krv pijem ovoj jadnoj eni! Stajala je nasred sobe, rukama prekrila lice i plakala. Simbol nesree. Zazvoni telefon. Ona sasvim pribrano obrie suze, ak i kosu popravi (instinkt kokete! ree Melkior u sebi) i ne propusti njemu dati znak da se ne mie. Podigne slualicu. - Da, duo - govorila je u telefon slatko, nasmijano. Drugo lice, novo bie. Metamorfoza hladetinaste meduze u ljetnom pliaku. Rasplouje se partenogenetski, postaje bezbrojna, beskrajna. Marinkovi Kiklop Posvudanja. Vjena. Neunitiva i svemona. Gle, ona sve moe! 0, Boe, ti koji je stvori - rastvori, raspori, otvori, da vidim tu tvoju vicarsku preciznost u ovom dragocijenom mehani- zrnu to nikada ne grijei! Ili pretvori to natrag u rebro Adamovo! 0, Zeuse, vrati kosti Velikoj Majci Zemlji to ih je Pvrrha bacala preko svoje glupe glave! Daj nam muklog kamenja po naim ivotnim stazama neka nam noge ranjavaju, ali spasi dostojanstvo nae kad si, nakon opeg unitenja, dopustio Deukalionu da postane ovjekom!

- Ti si, srce, umoran, jedva govori - topila se u iskrenoj zabrinutosti. Nije vie ni znala daje Melkior pored nje. - Ah, loe, loe, nikako se ne mogu snai. Pa kako umro? Na stolu? Srce? Ma nemoj! Ali zato? Pa ti si uinio sve, ja sam uvjerena. Ja vjerujem u tebe, dragi moj. Doi k meni, duo, doi. Pouri. -1 dva poljupca mu je otkucala prije nego je spustila slualicu. - ovjek mu je umro pod noem, strano je utuen. Govorila je tuno, prilazei Melkioru, i opet su joj se suze pojavile. Digla je ruke da ga zagrli: "jadan ovjek"... On joj odbaci ruke grubo, okrene se i zalupi vrata za sobom. uo je vrisak "Kior!" i oajniko kukanje. Nita ga vie nije moglo vratiti. Odakle odjednom nada da bi mogao sresti Vivijanu? Prolo je dvanaest, to je vrijeme kad ona izlazi u kavanu. Danas valjda nee, ako se sino posvadila s Fredijem? to bi da je sretne! Da li bi je pozdravio? udnovato kako je, evo, odmah zaboravio, sve ono gore kod Enke. Nikakva traga. to, da se valjda i zbog toga derem? Jadan kirurg, umro mu pacijent. Jadan pacijent. A Coco?... on je jadan na drugi nain. Gospode, i on nju voli! Da, odgovori Gospod mrano, s osjeajem krivnje. A dan je jesenji, divan, bez oblaka. I sunce je jo visoko u podne. Toplo je, ugodno. Osjeao se lagan. Trao bi. Lokali su do malo prije bili otvoreni, jo se ulicama provlae mirisi iz parfumerija... Ne, to je ova zamirisala u mijesivom kostimu usko pripijenom uz tijelo. Kakav mi, mon Dieu! Te noice, te noice, imaju to i nositi. Lijeva - desna, jedan - dva... Pukovnik Peharek je ve sigurno potpisao poziv, zna, kume. Dai - vojnici, jedan - dva... Melkioru se dan smrai. Osjeti svoje tijelo gotovo s mrnjom. Ti Marinkovi Kiklop e me otpremiti tamo, ree mu neprijateljski. Ti i tebi slini kreteni. Vjealica za puku o desno rame, ruka na obarau, glava za ajkau. Noge: lijeva - desna, jedini smisao nogu, cilj - ono stablo, mar, mar! Trati. Malo prije elio je trati u ovom svijetlom danu naprosto tako, bez stabla pred sobom, lagan, prozraan. A sada osjeti mlitavu tromost u sebi kao stranu prisutnost tijela. Evo, tu je. Bacit e me ljudoderima -ratnicima u kotao gdje se kuha Historija. Svi e dobiti svoj dio na tanjuru, zbog nacionalnog ponosa. A neutralni... oni e dobiti dima u oi, za kaznu. Oni nemaju ponosa, zato e ostati bez svoga dijela historije. Sto je Historija? To: Aristotel, odgojitelj Aleksandra Velikoga... Seneca, odgojitelj cara Nerona... Shakespeare, pisac elizabetinske epohe... Nije Aristotel Veliki, nego Aleksandar; nije stoik Seneca uzaludno troio vrijeme s jednim zloincem; nije Elizabeta bila kraljica engleska u vrijeme Shakespearovo... to nije Historija. Reci, ae-vojnie, pita Peharek, s kim je ono Napoleon razgovarao u Njemakoj? S jednim poznatim ovjekom? - Ne znam. Znam da je Goethe razgovarao s Napoleonom, ali, bojim se, vi niste to mislili. Daje Beethoven brisao posvetu "Eroice"... Ali to nije Historija. Higlgrija su: Veliki, Mali, Dugi, Kratki, Krotki, Debeli, Lijepi, Dobri, Mudri, Ljubljeni, Pravedni, Smioni, Poboni, Posthumni, Svadljivi, elavi, Mucavi, Hromi, Grbavi, Strogi, Strani, Grozni, Crvenobradi, Bez zemlje, Lavljega Srca, Otac Naroda, Roen u purpuru (Porfirogenet), Velianstveni... Pijanice, ubojice, trovai, koljai, palikue, bludnici, luaci... Historija uiteljica. Usidjelica s naoalama na iljastom nosu, histerija, neiivljena, sa ibom: nikada ne pogaamo to hoe, uvijek smo za neto krivi, kleimo za kaznu u kutu, okrenuti zidu, strepimo, dremo, molimo onoga Boga nad katedrom (iznad kralja Mladog): pusti da odahnemo, da ivimo, da nas oslobodi straha i smrti kojima nas preesto bije naa draga uiteljica. Mi ne elimo Historije, mi elimo ivota, Gospode! Ali to mi tebe molimo! Pa i tebe je ona udesi-la! Probila ti avlima noge i ruke, pribila te na dva ukrtena balvana, uzdigla te do historijskog skandala i zavela u svoje poslovne knjige pod pridjevom Raspeti. 0, Gospode, ima li ikakve obrane od te luakinje? I Gospod odgovori Melkioru tiho i stidljivo: nikakve. Pod pritiskom svojih nabujalih voda Melkior se odjednom nae Marinkovi Kiklop pred ulazom u podzemlje na Banovu trgu. Desno silaze dame, lijevo gospoda. Koje li kavalirtine! Ja sam, dakle, gospodin. Tu pie iznad glave na zelenim ploicama: GOSPODA. I gospodin uzme silaziti lijevo... - Gospodine... No dobro, razgovarat emo kad se vratite. Melkior podigne glavu za glasom. Nad eljeznom ogradom opazi Ugovo nacereno lice s tamnim plombama na prednjim zubima.

- Nita, izmolite, izmolite, tu u vas ekati. Melkior sie. Sva su etiri ugla bila zauzeta. Svi trae uglove zbog radoznalosti ministranata s obje strane to drsko zavirkuju u tajne. Potrai slobodan boks i prie zidu uzdisaja. II muro dei sospiri. Uzdahne olakano. - Sospiri? - upita ministrant s lijeva. Prekine ga taj glas, automatski. Gospodin Kalisto, papinsko ime, potanski kontrolor u miru, Ugov otac. - Uzdiete, uzdiete, ti i onaj moj sin - predbacivao je gospodin Kalisto preko mramorne ploe koja je pokuavala razgraniavati privatne ivote dvaju susjeda u tim intimnim asovima kad se ezne za apsolutnom samoom. - Ma svaku noo, svaku noo, moj Melkooo! - Sto svaku no? - mada je znao to "svaku no", takav je bio svaki susret s gospodinom Kalistom. - Svaku no s tim enskamaaa... - kukao je zavidno (zna se) gospodin Kalisto. Ma odakle vam novaca za to, gospodine Boe moj! Za to treba novaca, novaca, oslobodiboe, koliko novaca one pojedu! Ah, enske, enske! - Ma koje enske? - One to govore "mali moj" iz iste ljubavi - iskesi se gospodin Kalisto preko mramorne pregrade i Melkior ugleda jedne lijepe ruiaste desni bez zuba. On je uketao preko tih golih desni i mljaskao rijei uivajui. - One to vam pokazuju nogeee do grla, he-heee. Ajde, pasao sam i ja po toj divljaini. Ali uvijek umjerenooo, uvijek kad je vrijeme za tooo, a spavanje jeee, spavanjeee za organizam potrebno mladom i starom jednakooo. Gubite noiii. Tu se i pijeee i bani, znamo mi sve to. Proli smo tu kolu, boe moj, ne govori ti meni. Marinkovi Kiklop Klijenti u boksovima su se okretali prema njima. Melkioru je prisjeo posjet ovoj bijeloj ustanovi. - Ja vam ne govorim... - pokua sniziti ton gospodina Kalista. -1 ne govori! to e mi rei: umjetniciii? Ugo nije umjetnik. Ugo treba odsluiti vojsku, da dobije mjesto profesora i da se oeni. Ja ga vie ne mogu hraniti. A ti kako hoe. -1 na kraju strogo, s uzdignutim kaiprstom iznad mramorne ploe: - Ostavi se ti moga sina! Idi svojim putem. Ti si umjetnik - idi s umjetnicima. Vi nemate ni kue ni obitelji, ne poznajete ni Boga ni zakona. Vama smo mi uredni graani smijeni. E, pa smijte se. Zbogom. I nakon to se istresao, gospodin se Kalisto zakopa i uspravi s osobitim ponosom. Melkior pogleda za njim kako izlazi neujno na svojim gumenim potpeticama. Otac onog sina, gore, to eka... Ima kurje oi po tabanima, kae Ugo. Hoda na petama. Tako hodaju vojnici u velikim cokulama, ulja ih sudbina. Melkior pusti mlaz s uivanjem. Zagleda se u svoju parabolu kao topnik i uzme savjesno pucati po jednom iku dok ga nije sasvim unitio. Opazi da iza njega stoji pretendent na njegov pregradak. On mu ga prepusti s bratskim osmijehom. - Kod vas taj obred neto podulje traje? Prostata? - doeka ga Ugo nestrpljivo na izlazu iz podzemlja. - II je moda moj tata opet pokucao na vrata vae trule savjesti? - Da, nastoji da vas spasi od moga utjecaja. - Dok nije kasno. Dragi roditelj! Za njim! - i zamahne rukom u kojoj je nosio neto umotano u novinski papir. - Znam ja kamo smjera moj Polonije. Zato je i bogat savjetima - mrmlja Ugo, a koljena naporno izbacuje kao da gazi po dubokoj vodi. Pouruje Melkiora da ne bi oca izgubili iz vida. - Sada ete prisustvovati taktici zavaravanja eventualnih progonitelja. Ide na glavnu potu, vidjet ete. Tamo sada ima najvie svijeta. Oprezan je taj moj pros-tata. Pros-ta-ta, pros-ta-ta, troetvrtinski taktiar. A ja moram, evo, stari eir, i to moj! nositi staretinaru da bih imao to puiti! Melkior nita nije shvaao. Marinkovi Kiklop - Pa kamo on sada ide? - upita gotovo trei za Ugom. - Velim vam, na potu. - Pa to ima u tome? Pustite ga. - Pustite? A znate li tko vam govori da ste umjetnik i bludnik? Tko meni ispija licu krvi dnevno da troim novac na enske? Ne srdite me. Eto, sad sam ga izgubio! Doista, gospodin Kalisto je nestao u masi svijeta koja se odjednom prosula iz neke sporedne ulice. Ugo se istegnuo na prste, izduio vrat ne bi li otkrio onu dostojanstvenu glavu svoga roditelja, ali ogoreno javi odozgo: - Gotovo. Sve je

propalo. - Ja stvarno ne znam zato ga slijedite? - Idem za zvijezdom vodiljom! Za svojim uzorom! Tragom svoga pretka! - ispali Ugo oajnikom jetkou. - to u sada? Propala mi je danas jedinstvena prilika! Tko zna kada u ga opet ukebati? Ili su besposleno, utei. Ugo je kriomice pogledavao ene u prolazu: bio je srdit i alostan, pa je mislio da je u alosti nepristojno gledati ene. - A sveano je, u etiri oka, potpisao ugovor! Ne smijte se. Vi poznajete moju majku? No, a on je tu svoju gluhu uvjerio da mu je ena na umoru, da nee jo ni est dana ivjeti. I dola gluha da se uvjeri. Majka je primila veselo, naivno, znate vi nju. Zamumljala gluha kao medvjed kad je vidjela majku na nogama, zdravu. Trebali ste uti taj razgovor u predsoblju: gluha gue razoarano, oajno, vidi propale nade pred sobom, a majka nita ne shvaa, nudi joj kave, aja, obloge na glavu, aspirin... Ja u sobi urlam od smijeha. Majka u strahu to je sa mnom, uleti u sobu, gluha za njom, mumljajui hoe sve da vidi svojim oima. Majka me predstavlja, pristojno, misli, to e, valjda, pomoi. Kae: "moj sin". Nita ne shvaa. "To tin"? - mumlja gluha jo oajnije. "Aon leko nema dete"! i pada u nesvijest na moj krevet. S uivanjem sam je privodio svijesti pljuskama. Majka mi dri ruke, ne da da je pljuskam, odlazi po vodu, po ocat, no kad se vratila gluha je ve na nogama, spremna da se tue sa mnom. Jedva sam je izgurao iz kue. Majka njemu nita nije priala zbog skandala koji sam ja izazvao, a sa mnom nije mjesec dana razgovarala Marinkovi Kiklop zbog moje surovosti prema onoj jadnici. Ona do danas misli da je to bila neka luda koja je sluajno k nama zalutala. Tada je greni roditelj s oduevljenjem pristao na moje uvjete za uvanje tajne. Ali se od nekog vremena poeo tiho buniti, ak i sa suzama u oima: i najvei zloinci, veli, znaju na koliko su osueni, a on ne zna ni da li je samo doivotno. I ivotni trokovi su vei, a i on pui, i on popije kavu, eto, ak ekspresnu, stojei... Molio je milost i pomilovao sam ga. Onda je postao agresivan, dragi moralist, savjetnik Polonije. A sada, eto, opet ide gluhoj. - Kako znate da njoj ide? - Ah, prljavko je veliki gospodin Kalisto. Stid me je i rei po emu znam. Zamislite, kad je mene stid! Melkior se smijao. Zabavljalo ga je vragolanstvo gospodina Kalista. Moralista. - A znate li to on radi tamo dolje? - Uga je oito muilo oevo seksualno odmetnitvo. - Oslukuje umove iz enskog odjela! Zid je tanak, uhvati se poneki akustiki znak enskog organizma. Bijedno. Ali po to on i ide tamo dolje: afrodizijak za seansu s gluhom. Eto, kako znam daje otiao k njoj. Pi! - i pljune Ugo estoko i s iskrenim gaenjem. Melkior se sjeti Maestra: sve je to neko starako uriniranje. Glogotanje mlakih voda, lani signali. - A niste li ipak to poneto iskonstruirali? - Iskonstruirao? Sam mi je, u stanju surovog blaenstva, uljao onim svojim slinavim desnima, kako se ujeee kroz onaj ziiid... - Ugo ga je imitirao s gadljivom mrnjom. - A sad ovaj eir... Sto e za njega dati Kikinis? - ni deset dinara. A nema ni jedne rupice, regardez. Odmota eir iz novina i okrene ga prema suncu. Obojica zau pogledom pod kupolu i ukae im se mrano nono nebo gusto osuto zvijezdama prvog, drugog i treeg reda. - Lijepo se moe razabrati Veliki Medvjed, Andromeda i Alfa Betegeuze. Nazdravlje! - Ugo je promatrao zvijea s astronomskim zanimanjem, ozbiljno. Galaksije moljaca, konstelacije cjedila za juhu. Mala astronomija iznad nae glave. Nita. Barem smo otkrili zvjezdano nebo Marinkovi Kiklop nad nama i moralni zakon u nama, kao stari Immanuel iz Konigsberga. Slijedimo, dakle, nau Polarnu zvijezdu kao Argonauti, sluajmo glas kategorikog imperativa u nama! Tako ue, sve u nekom zanosu, u prostranu aulu glavne pote, a Melkior dotra za njim. - to emo tu? - pokua ga odvui. Bilo je tu mnotvo ljudi poslovnih, strpljivih, i srditih dostavljaa. Bojao se Ugovih ekscesa.

- Traim globus, da mu poklonim nebo - ree Ugo izgarajui od elje za dobroinstvom. - Ne bojte se, sve po Kantu: ini uvijek tako da moe htjeti... kako ide dalje, vi ste neki kantovac? Kategoriki, imperativno! Pazite, sad e se Zemlja potresti, mislite na uzmak. Odabra egzemplarno golu ukastu glavu nekog uurbanog dostavljaa i vrlo hitrom, nevidljivom kretnjom spusti na nju svoj stari, izbueni eir. Zatim se nehajno obrati Melkioru kao da trai neku informaciju: - Alea jacta est! - zaape uurbano. - Zemlja se ve trese od povrede ponosa. Bit e rata. Bjeite u vicarsku! Melkior nije oklijevao, gotovo potri prema izlazu. To je ve sasvim ludo, ubit e ga oni unutra... - Tko mi je ovo metnuo? - u jo za sobom i - bje-bje-bjei! Strah u leima. Noem u lea, nizato, zbog takve ale. Mrtav na glavnoj poti. Neduan. rtva nesporazuma. Jo prije rata - svreno. Zbogom oruje. Doista bi netko mogao pomisliti... kad tako... bjeim... Umiri se na ulici, na suprotnom trotoaru. Ugov "acte gratuit". Nedavno je itao Gidea, imitira Lafcadia. Uvijek imitira. Lica iz romana. Majmun. Veeras e priati (Njoj). Boli ta pomisao. Ipak, treba smionosti za to. Bezobraznika za takve gluparije. Usuditi se. Na primjer: Starac, dostojanstven, tvrd, hrid, crte odaju najveu veliinu, naprosto jedan Goethe, zakalje se (desi se) i pljune - prema svojoj vanosti - snano u rupi i zagleda se, reklo bi se - nauno u svoj nadasve vani ispljuvak. - No? Dobro izgleda, ne? - odapne Melkior svoj "acte gratuit" i Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop oglui kao da mu je puka (sluajno) opalila u ruci. - Bez-obraznik! - zagrgolji hrid kroz katare, a prolaznici se sloie s time, u dui. - Gratuit - dobaci Melkior mehaniki, kao objanjenje onima koji su se za njim osvrtali. I pocrveni, jadno. Ne, ne znam ja. Doista, ne znam ja to... - ...da tvoj in postane opim moralnim zakonom. Sjetio sam se gledajui onog nezahvalnog nebonosca. Mislim na mala sunca to e mu sjati na eli kad izie na ulicu. Gad. Platio bi on Kikinisu za taj klobuk, brat - bratu trideset dinara. A tui se htio. Pokaja se Ugo zbog poklona. - Gledali smo ga prema suncu, a trebalo je gledati u mraku. I onda ii astrologu Kikinisu. Dao bi deset dinara. Poigrali smo se anonimnog dobroinitelja, ekscentrika, kantovskokg filistra, rtve kategorikog imperativa - fuj! A mogli smo sa deset din-din-din dajdemisati do objeda. Fatalna greka! Ili su utei. Melkior je svjesno upravljao etnju prema Kazalinoj kavani. Prema Vivijani. I kako to, ako je sino bio s njom, kako to da se nisu dogovorili? Dogovorili su se. Za veeras. Pod otkri-ljem noi. Krije se on od zarunice. Krijmo nau ljubav. Oenit e se kad odslui vojsku. I jedan rat. Imat e djece. Ratna siroad: ogromne glave, velike oi, mali kosturi, rebarca, koljena... - Imate li kakvu elju, Eustache? Ide Scarpia. Melkior nita ne ree, ukoila mu se eljust. Strano se bojao policije. Platonska Politeia. epesao je prema njima na kraoj i duljoj nozi, ali s licem "uklanjaj se". U uniformi, u zlatu... - "E lucevan' le stelle"... - zapjeva Ugo jo izdaleka pratei ga pogledom. No upravo kad je prolazio mimo, on izgovori preda se strano izazovnom dikcijom u maniri stare, patetine glume: - Ima neto trulo u dravi Danskoj. Scarpia zastane u arzi (na duljoj nozi) s milju "da li da shvatim?" i dok se odluivao, Ugo je ve povukao Melkiora iza ugla. "U luku spasa". - Inae bi to bila nejednaka borba. Ne stidite se, dakle, zbog uzmaka. Dan odmazde ve e do. Datum je poznat don Fernandu, rekli su mu u kavani "Corso". "Don Fernando" zvrcne u Melkiora kao alarm, kao strah da ne bude zateen s Ugom u ulinim ispadima. Don Fernando je neko ozbiljno tajanstvo, mit, ono "neto drago". Prilaenje problemima. Odgovorna zabrinutost zbog ovjeanstva. Nita manje.

- Tko mu je to rekao? - U Melkiora se ugasi volja za alu. - Oni bradati. Oni strogi. To jest, ne bradati, obrijali su se, ali natmureni, s borama na elu. A sve zbog ovjeanstva. - A vi - fukate na ovjeanstvo? - upita Melkior sumnjiavo, ak s nekim moralnim prezirom. - Vidite... da! - apne Ugo pokajniki, a nadima se od smijeha. -Nekako mi nije stalo do njega. A ono, znam, strahovito pati zbog mene. Pha-ha-ha... Nezahvalnik sam ja, mon ami, gadan. - To da, ovo svakako - ree Melkior iz svoje iznenadne osam-ljenosti. to bi sada trebalo rei? ovjeanstvo? - To su svi ljudi. I Enka. I Fredi. I Maestro. Ima raznih ovjeanstava. ovjeanstvo - Enka, ovjeanstvo - Fredi, ovjeanstvo - gospodin Kalisto... Don Fernandovo OVJEANSTVO? Rije i patos. Moe se rei i ANAKON-DA - sveano. Zmijurina. - A je li vas jako udario, prijatelju moj? - odjednom upita Uga sa arkim sarkazmom. - Pokaite, da vidim? - Tko? Mislite sino, u borbama s Fredegariusom? Tko vam je priao? Cikorije? Da, okraj je bio estok, prijatelju moj. Krv je tekla potocima. I ja sam se zadobio rana, od buzdovana. Ima teku raku taj Roscius-Rostratus. Bio sam vae predzie, antemurale Melchioritatis! Svojom fizikom osobom zaustavio sam stvaralaku snagu toga kabote-na, kao to se moe vidjeti iz priloene gornje usne. Gledajte, tu lijevo, tu se spustio prednji ekstremitet umjetnika scene. Da, tu je usna jo bila oteena... Melkior pogleda ozljedu suutno. - Ali rat smo dobili, pardieu! Fredegunda je osvojena i stoji vrsto uz nas, bez brige. - Uz vas - iupa se Melkiora uzdah s korijenom. Marinkovi Kiklop - Ma emu uzdasi? Uz nas, uz vas, uz... Insomma, s nama je! A za prinesene rtve i ratne zasluge uzeh i dio plijena, shvatite. - Vi ste bili s njom, poslije? - a privija na svoju ranu osmijeh. - Naturellement, mon petit! - Kod nje? - Garsonijera, kau, (dva kaua)!, kupaonica, topla voda. Et, ce qui est le plus important, elle m'aime. -A vi nju? - Fou d'amour. Gledanje pod suknju dok mu je brisala krvavu gubicu, to je "amour"? Ne, nije mogao vie. Napetost je narasla do maksimuma, i odjednom - pregorio mu nervni osigura: bljesak! - Vi ste takav nitkov! - a zatim mrak... i mir. 0? - iznenadi se Ugo. - A vi ste neki histerik, preisti Eustahije? To vam je od apstinencije. Ja opim spolno. Ugledajte se. Melkior se nasmije u sebi. Enka. Sto radi? Pograbi ga elja da je nazove. Ne, Coco se vratio s klinike. Sada oplakuju njegov neuspjeh s onim srcem. A tko je ikada uspio sa srcem, mon Coco? - Sastanak veeras? - upita Uga udvorno, prosjaei. - Ne. - Ugo je sada znao cijeniti svoju vanost. - Oho, ve otkaz? - Ne, voljno. Danas. -1 pucne jezikom Ugo, slasno. Odjednom uhvati Melkiora za ramena i okrene ga prema sebi. Zagleda mu se u oi objeenjaki, podrugljivo. - Boli vas to, Eustahije, recite? -1 prasne u smijeh. - No, onda nita nije istina. Nita. - Zagrli Melkiora zatitniki. - Nita, razumijete li? Ona je ista kao Ofelija. Moe ii u samostan, ako hoe. Ali... ali moda ona nee u samostan, ha? Lijepa Fredegunda. Moda vie voli ovaj greni ivot, dajdamski? Ha-haaa, moj knee! "A ja jo ne znam ni kako se zove... Vivijana. Eto, sada i Fredegunda! 0, Gospode, to je ovo sa mnom?" Zlo je s tobom, zlo, odgovori Gospod. - ujte, Parampione, recite - upita oklijevajui - tko je ta ena? - Nepoznanica! - ree Ugo ozbiljno. - Kao i svaka druga. A Marinkovi Kiklop moda i... - Nije htio da dovri. - Evo mi tramvaja. Kalisto zvoni na ruak. Umoran. Doite veeras u Dajdam - dobaci mu ve s tramvaja. "A moda i..." to? Nepoznanica. On se ipak bolje razumije, ini se, u te nepoznanice. Tu se krije svata. Razne mogunosti. Sve mogunosti. Sve mogue.

Svemogue. Svemone. Kao miris proljetnog daha prou pored nas... to je poetak. Kao munja udare po ivcima, izgruhaju nas, smotaju, sasijeku, skuhaju, smekaju. Razmazujemo se posluno, kaasto, pekmezasto po njihovim hirovima. Dok ima hirova. Onda nas odlijepe, sastrugaju, isiste sve, sve, da ne bi ostalo ni mrve od "prolosti" i bace sve u potpuni i vjeni zaborav. Teku po naim venama kao otrov, melanholino, turobno. eljni smo nekog svretka, bilo kakvog, neke konanosti, bilo kakve, negdje stati, lei mirno, na lea, gledati njihanje granja na vjetru, pomagati mravima u njihovom malom ivotu... Vuemo se kao bolesni psi uz plotove tuih srea, tueg smijeha... Zalajemo sami u noi. Gledamo sumnjiavo, razroko, na obje strane ivota, oprezno. Otrovani. Osakaeni za toplinu nekog dodira, za mirise cvijea, za proljea, za jutra, za buenja, za smisao hodanja, gibanja... Kamo? Otrovani. Otrovani. Otrovani. I onda... uzimamo ih kao aicu konjaka za ankom, na brzinu, prozebli, tui, daleki, sluajni prolaznici kroz sve te ivote tue, daleke, sluajne. Ravnoduni. Zatvoreni. Cinini. To je kraj. 0, Maestro, Rapsodijo gadosti! Aipak ide prema kavani s nesvijesnom nadom... Ah, ne! Sa svi-jesnom nadom, ak sa eljom da je sretne. Da sazna, da proita nekako s nje "prolu no"... i sve hijeroglife ljubavne to su ih razni faraoni ispisali po njoj u svim noima njene prljave historije. Sfmga prokleta! "A moda i..." A moda i - drolja, htio je rei. Ugo zna neto o njoj, neto gadno, neto to se ne kae o eni s kojom se... S kojom se, s kojom se... ponavlja u sebi, a misli mu glavinjaju na drugoj strani, bijesne, lude. Je li ona - to? Ili je moda neto drugo htio rei? Nita ne radi ona, od ega ivi? Od kavalira. No, ako nije - to, ako nije?... 0, Manon! Eto jo jednog imena. Pribliavao se kavani. Na terasi ima gostiju, bunih, ivahnih. Uzimaju konjake prije ruka. Novinari. ekaju prijelome listova. U jednoj Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop grupi Maestro, bezumno pijan, recitira. "Na oblaku sam ponad mora bio"... Nema nje. Ni unutra je nema. E, sad... E, sada trebalo bi napustiti sebe. Ostaviti sebe tu u kavani neka eka nju. I poi... poi... Kamo poi jadan, sam, bez sebe? Ali nai u ja nju! Jo danas moram da je vidim, da je vidim ja... Opazi da pjeva u sebi besmislice. Kakva tuga! Opjevati tugu svoju. Ili ruati? Osjeti glad u cijelom tijelu. To potjee od Enke. Od Enke glad je to. O-ho. Obrati se tijelu: A-a, ne dam ti. Nee jesti, upamti to, dok razlog traje. Strpi se i... raspadni se, rasplini se, rasplini se u rosu. Sino sam ti dao kobasicu kod Kurta, zar ne? Razgovaram s njim kao sa psetom. Oprosti, jadno tijelo moje. Nisi krivo ti. Nismo krivi mi. Zna, kume, Peharek e na pojesti, ako e ugojimo. Mar, mar, rei e, u vojarnu! Pak u kazan historijski, gdje e kuha sudbina nae otadbine. Od tih rijei probude se refleksi u elucu. On zakrulji ljutilo. eluce, ne budi lud, opasnost vreba, vreba! Jo da nas tko uje! Rekli bi jadan otac, tako neodgojeno dijete! Zato je ivio jedan Pestalozzi? Umjerenost, umjerenost, kako su Grci uili. AEpikur, kae? - pa on nije mislio samo na jelo! A ono "drugo", to dobiva , po zasluzi. Budi stoik. Odricanje, moj sinko, znai pravu veliinu. Don Kuzma bijee orija, a sad, a sad?... plae tako tijelo-Melkior. A sad na vagu s tobom, vrae prodrljivi! Ubit e ti mene, vidim ja! - odgovori umMelkior i odvede odluno svoju ivotinju invalidu na vagu. Upravo je ovjek drao lonac meu koljenima i licom pota-pljao komade kruha to ih je nadrobio u juhu. Do njega je na klupici sjedila baba s koaricom: u drugom je loniu bilo mesa i krumpira prenog s lukom. Hrana je zamirisala. Melkiorov se eludac trgne srdito, ali odmah zacvili beznadno kao kanjeno tene. Kad je Melkior stupio na vagu, baba je ustala da ga poslui. Invalid ga nije ni pogledao. Tant mieux. Srkao je slasno juhu i... ma-nite vi mene. - ezdeset i dva - izjavi baba poslovno, ak poneto neprijazno, proitavi Melkiorovu teinu na poluzi osobne vage. - Je li to onako - okruglo? Neto ste prebrzo vi to... - Nita prebrzo, nita okruglo! - ree baba otro, tako da i invalid podigne glavu spreman da brani solidnost svog poslovanja. - Toliko je - i bog! Invalid zadovoljno klimne glavom i nastavi jesti. Odobrava eninu odlunost. - Ali, zar sam od sino mogao toliko dobiti? - Postajem don Kuzma, opazi Melkior i osjeti neto kao stid.

- Moe se, moe i do osamsto grama baciti gore - ree invalid s profesionalnom strpljivou kroz omaan zalogaj koji je s uivanjem pripremao u svojim sasvim ispunjenim ustima. - Jede se, gospodine, na to vi zaboravljate. Veera, ruak to je teina, a vaga to ima to i klima. Opet "klima"! Geslo ovog poduzea. Plati i krene niz ulicu, zabrinut. Ipak, morao bih biti laki po logici najjednostavnijeg knjigovodstva. Bilo je izdataka, doavola! ljutnu se nesretni posjednik novih dvjesto i etrdeset grama. A primitaka nikakvih, ni veere ni ruka, ni jela ni pila! Ruak, veera - banalna objanjenja. Ima, ima tu nekih misterija u tim teinama, nekih hirova fizike. Egzaktnost? Kakva egzaktnost! U zakonima fizike ima odstupanja, iznimaka, paradoksa. Zamrzavanje vode i poveanje obujma, na primjer, ree Melkior, triumfirajui nad fizikom. Htio se sjetiti jo jednoga primjera. Uzalud. Moda i nema drugoga. Konano - teina, to je gravitacija. Newtonov zakon: privlaenje masa. Danas me, znai, Zemlja jae privlai? Masu Melkiora Tresia danas jae privlai Zemljina masa, da znate. Za dvjesto i etrdeset grama jae. Egzaktno. A zar se nije mogla ugojiti Zemlja od nekih svojih svemirskih hrana, pa mene privui jae! Tko zna po kakvim se ona zvjezdanim prostorima skita, na kakvim se galaksikim gozbama tovi? Pa tako se, pijana, sita, spusti ovamo da mene privlai gladna? 0, vidi je! Metamorfoze! Novi zakon na invalidovoj vagi: Izgladnjelo truplo Melkiora Tresia Zemlja privlai snagom koja je upravno razmjerna s njegovom vojnikom teinom, a obrnuto s njegovim otporom. A rat je R, konstanta. Konstantina. Konstanca! moda je to pravo ime Vivijane? Naknadno mu se i znaenje te rijei mnogo svidjelo. Vie nego sama rije. Runo ime, zapravo, ali lijepu duu ima... Iao je s udnim osjeajem nekog nereda u sebi. Neto mu je Marinkovi Kiklop smetalo u njegovoj uvijek pomno ureenoj svijesti. Kao da je netko unio neki strani komad namjetaja u njegov udomaeni, intimni kuni mir. Ne moe se nikako smjestiti, prihvatiti promjenu bez mrtenja i otpora. Kad je ostajao sam sa sobom mogao je nastaviti svoju misao, kao prekinutu partiju aha sa tono odreenom situacijom a sada: netko je micao figure, mijenjao, izmijeao... Nije trpio nered. U njemu i oko njega sve je moralo biti na svome mjestu. Definirano, rasporeeno po odreenoj logici, po sistemu neke njegove klasifikacije vrijednosti, vanosti, neke subjektivne, luckaste hijerarhije koja nije imala nikakvog bitnog, objektivnog smisla. Ali za njega toliko je to bilo vano, da se bio kadar ponovo popeti na svoj trei kat kako bi izvukao neku knjigu i postavio je posebno, "na njeno mjesto", jer... Nije bilo- jer, ve naprosto - mora tako biti zbog nekog njemu samom nepoznatog tvrdoglavog razloga. To je mrlja nekog otrova to se razlila u meni. To je ta mrlja, razlivena... Nisam bio dovoljno oprezan da se uvam, da se uvam. To je Enkin blud preao preko, preko... ega? Uspinjao se u svoju sobu uz pratnju lanog razmiljanja. Sve je neisto, sve neiskreno! I ova jesen s lanim nebom, s lanom vruinom, sa zelenilom umornim, uvelim kao naminkano lice starosti. Trebale bi kie padati, tune, jesenje, i uto lie u alejama i um vjetra u kronjama, dani sivi, sumorni, noi duge, mokre, monotone. Verlaine. Les sanglots longs des violons de l'automne... Preputanje nekim tugama, oputanje, odmaranje. A ovo je sve neko napregnuto iekivanje pred vratima operacione dvorane. Unutra se vri misterij alternative: bit ili ne bit? Nije to vie pitanje, moj kraljeviu, to je ekanje. Pitanje je samo - kada? Kada e krvavi kirurg zarezati u moj pupak i povezati me ponovo s mamom Zemljom koja me tako gravita-ciono vue k sebi od ljubavi. Ali ja joj oduzimam silu. Ja razvijam svoju antigravitaciju asketski, svetaki, aneoski. Krila e mi narasti iz moje Anti-zemlje i poletjet u u neko nezainteresirano, neutralno, natpatriot-sko, nadljudsko nebo. Objesit u se o neki oblak i njihat u se iznad tebe. Mere-Folle, ja tvoj ludi sin, Melkior Tresi, pauk. - Ah, kao naruen! - presretne ga ATMA na stubitu - Upravo vas ekam. - Izvolite, gospodine Adame? - Melkior je govorio kao to se Marinkovi Kiklop govori vjerovniku koji eka u zasjedi. - Ona je tu - apne mu gospodin Adam ravno u uho, te su ga vokali iz ona zakakljali duboko u punici. - Tu je kod mene - ape ATMA povjerljivo kao da priprema umorstvo. -1?... Zato mene...? - Ali to nisu bile rijei to su se raale u mislima, to

je jezik pleo malu masku pred kiromantom. - Zar vam nisam obeao da u vas zvati kada doe? I eto, dola je. Neoekivano. Ve sam vas traio gore kod vas. Kiromant je govorio zaneseno kao to se govori o izvanredno sretnom dogaaju. I sav je bio nekako uznesen i ustreptao. Isprepleui nervozno svoje duge bijele prste, on se lako klanjao pred Melkiorom kao trgovac koji nagovara muteriju to se zaustavila pred izlogom da izvoli ui u radnju, da pogleda robu izbliza... - Izvolite, uite, gospodine Melkiore. ekali smo vas. - Ali, zato? Pa vi imate gosta... - U stvari bojao se. Uzdrhtao od same pomisli da i sam eli ui i da e doista ui evo ovaj as. - Nezgodno je to se zadravamo. - ATMA ga ve gurka prema vratima. -1 to e ona pomisliti, to tu radimo? Soba je prostrana. ATMA ju je podijelio dvostrukom plianom zavjesom na mrano predsoblje-ekaonicu i radnu sobu, gdje je ujedno i spavao. Melkior ue u mrak pa isprui ruke preda se, sljepaki. ATMA ga jo uvijek vodi ispod ruke ili bolje, dri ga da mu ne pobjegne. - A zamisli, on se tebe boji - vikne kroz zavjesu njoj tamo, u svijetlom dijelu. Ona cikne nekim smijehom koji nije nita znaio ili tek toliko - hm, smijeno. Kiromant razmakne zavjesu i uvede Melkiora u sobu. Ona se oito namjestila za taj susret: sjedila je poprijeko na kauu ispruenih nogu s debelom knjigom na koljenima. Melkior prepozna svoju knjigu -prijevod Individualne psihologije Alfreda Adlera; njenom je debljinom ATMA blefirao svoje muterije. - Evo ti ga - postavi ga kiromant pred nju kao drvenog manekena. - Upoznajte se. Na Tresi ona promrmlja neko ime i odmah ree s iskrenom skromnou: Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop - Ja bih se vas trebala bojati. Vi ste kritiar. - Vi se niega ne trebate bojati - odgovori Melkior s uvjerenjem. - Zar ne da je tako? Niega! - skoi ATMA oduevljeno. -1 da zna da ti on ne laska. Njoj se krajevi usta uzviju od zadovoljstva. Lijepa, lijepa, lijepa... kaplje u Melkioru slatko kao da se med cijedi zlatno-prozirno, sporo, dugo, lijeno. Rairila je paunski oko sebe svoju suknju po kauu, pa joj se struk u zatvorenom, tijesnom puloveru izvio tanak, uzak, a grudi krupne, oble iskoile gordo, samosvijesno. Kosa svijetlokestenjasta, glatka, skupljena u punu, i dvije sitne borie kad se smije - eto, zato izgleda starija. Ali oi, usta, brada... ne, ja to nikada neu ljubiti, zakljui Melkior i od toga osjeti neki mir u sebi, rezignirano zadovoljstvo. - A ovo je vaa knjiga? Da? - Uzdigne svoje lijepe svijetle oi prema njemu. -1 vi ste sve ovo proitali? - Jesam - ree Melkior s nekim stidom. A ti, Mac Adame, i ti si ovo proitao? - upita ATMU podsmjeljivo. - Dakako da jesam. To jest, nisam jo dovrio. Ali itam, itam... - Ato e to tebi? Za tvoje babe? Gospodin Treec je profesor... Vi ste profesor, ne? - Diplomirao sam filozofiju - odgovori Melkior, a zna da su mu se ui zacrvenjele, pa doda o istom troku: - A zovem se Tresi. - No da, profesor Tresi, tako sam i ula. Oprostite. -1 sama lako porumeni, a to Melkior primi kao sitni kusur za svoje uarene ui i bi mu ugodno. - Ovo ja nita ne razumijem. Pokuala sam itati. A to je to kom-pen-zacija? - Eto, egzemplar, zar vam nisam rekao? - poskoi ATMA sretno i zapucketa prstima od zadovoljstva. - uti, nisam tebe pitala! - obrecne se ona na njega. Kiromant se pokunji, mazno, poput djeteta koje se umijealo u razgovor odraslih. Ali jednim krajem oka on se smijeio, lukavo. Kakav je to odnos meu njima? Melkiora je rastuila njezina autoritativna intimnost prema kiromantu. Odakle njoj pravo na takav ton? Ali odmah opazi s udvostruenom tugom kako ATMA istie s ponosom to njezino ponaanje. Kao svoje pravo da se ne vrijea, da to prima kao neto uobiajeno, domae. ak se i naceri prema Melkioru - "vidi kako mi ivimo?" Osjeao se strano osamljenim pored njih. Pomisli da bi bilo najbolje da ode dok jo postoji minimalna mogunost da se prevario. Ali teko se odricao njezine blizine. Radije reskirati i neko strano otkrie, nego prekinuti ovaj sretni as... Kojeta! oni izigravaju neku komediju. Klopka! sine mu odjednom. ATMA je

namjestio zasjedu: ekali su s tom knjigom na koljenima. S kom-pen-za-cijom. - Ali sjednite, molim vas, gospodine Melkiore - uzmuva se odjednom kiromant i iskesi se servilno. - Uplaila si ga, mako. Sjednite tu na kau, zar ne? Doputa, tu, pored tebe, zar ne? Ali zato se ustruavate, gospodine Melkiore? Ne bojte se, ona je samo prema meni arogantna. Je li, mako, da se ne treba tebe bojati? Evo, i voda ve kipi za aj. - Govori gluposti, Mac, kao da sam ja neka zvijer - ree ona makasto. Izvolite, gospodine Tresiu, htjela bih neto nauiti od vas. Ovi samo brbljaju gluposti. - Ovi, to sam uglavnom ja - objasni kiromant s nekim ponosom. - No, mako, vrlo si ljubazna. Ali ja ipak znam to je kompenzacija, a Fredi na primjer ne zna, na to sam spreman otrov uzeti. - Fredi je glupan - ree ona razdraeno. - A i ti si glupan. Izmeu vas je razlika kao izmeu dinje i bundeve. - Ali ja sam ipak dinja, priznaj, ja sam dinja! - Nisi! - ona pokae svoje lijepe zube, pakosno, - Dinja je slatka. - Eto, nisam ni dinja. Jeste li uli, gospodine Melkiore? -nisam ni dinja. ATMA prinese mali niski stoli do kaua, smijui se slatko. Melkior opazi da su na stol ve ranije bile postavljene tri alice za aj. Znai, sve je unaprijed aranirano, smiljeno. To ga ak uplai: to oni kane sa mnom? - A Fredi je, znai, sladak? - naklapao je kiromant veselo, na-smijano, donosei na stol maslac, patetu, narezane kobasice, sir, kruh a sve je to radio s nekom domainskom, naviknutom spretnou, Marinkovi Kiklop pomnjivim, enskim kretnjama. - A ja bundeva, ha, ha.. Tikva. - Ulijevao je u alice fini mirisavi aj boje tamnog jantara osmjehujui se nekoj svojoj neizgovorenoj misli. - Mako, da ti namaem patete? Prava guija, nije masna. Izvolite, gospodine Melkiore, sluite se. Preporuam kobasice, vrlo su dobre. Malo paprene, za nas momke. Melkiorova se ivotinja prene i zadre od gladi. Oima stane bijesno prodirati hranu. Ali Um lupi ivotinju po izbezumljenoj gubici i objavi nehajno: - Ah, hvala, gospodine Adame, ja sam upravo s ruka... Molim samo alicu aja. Hvala. - S ruka? Znai, odustali ste? Pa da, imate pravo. A i emu, recite? Stalno mislim, ima li to smisla? Ta, kako da kaem, kura? One to rade zbog linije, a i to je... - on uini beznadnu kretnju i nasmijei se dobroudno. - Da, i ja sam ula da drite kuru? Pa vi ste jako mravi, ne biste smjeli. Zubi joj utonu u debeli sloj patete. Ona odgrize zalogaj i uzme otmjeno vakati. - Tko vam je to rekao? - upita Melkior uplaeno. - Ugo? Izmislio neto o meni, pa pria po krmama. On je lud. - Ugo? Koji Ugo? Onaj s kojim si prole noi spavala, droljo! Ona je proitala u Melkiorovu pogledu neku slinu misao i oi joj naas sijevnu pakosno, ali odmah sve to rastjera vrlo zauenim osmijehom. - Mac, poznajem li ja tog Uga? - Poznaje, po mom nainu raunanja, od sino - promumlja ATMA kroz zalogaj, osvetniki. - Ranjenik, sino u Dajdamu, to si ga njegovala. - Ah, onaj to ga je Fredi maznuo? - sjeti se ona vrlo uvjerljivo. - Jadnik. Sva su mu usta bila krvava. Ona ivotinja ima teku ruku. - Ona se nasmije buno, zabacivi glavu na naslon kaua. - Ali bio je sjajan, jadan Ugo. Nisam ni znala da se tako zove. Tim gore. Nepoznanica s nepoznanicom. A moda i... Sada je jasno to je Ugo htio rei. I tako ue u na ivot neko lice-nepoznanica. Marinkovi Kiklop Ukrca se u nau mirnu (hm, mirnu?) plovidbu, zagonetni putnik koji nam odjednom oduzme svaki smisao za zbilju. Isie naprosto svu volju i poinju naa slatka lutanja. Po iluzijama. Melkior se ve osjeao nemonim u magnetskom polju ove ene. Ni imena joj jo ne zna. Prokletstvo - ugodnost preputanja, nerazumno tovljenje tatine. Rijei to se po najbanalnijim zvunim ablonama otiskuju u prostor iz ovih lijepih usta dobivaju osobito znaenje u naoj zamreno poremeenoj svijesti. Spremno im podmeemo glupava oekivanja, nae nade, neka svaka kapne na mjesto koje elimo.

Da pokrije, oisti, utjei, oduevi, pogladi, pomiluje, da ujede, zasijee, da krvari i boli, jer i to je katkada potrebno tatini. Volim li ja nju? i pogleda je uz to pitanje... kao da bi htio provjeriti. Ne govorite mi o ljubavi! Eto, da ona sada padne nauznak u samrtnim grevima, s pjenama i muenjima, da joj smrt ugledam u oima -da li bih se izbezumio od straha, od oajanja pred gubitkom?... I pojavi se kao odgovor sasvim hladna ciniki nasmijeena elja da se to doista i dogodi, da umre sada tu u mukama. Eto ljubavi! On ju je mrzio. Mrzio ju je zainteresiranom, okrutnom mrnjom koja se unaprijed osveivala za budunost. Njegovu budunost. Jer tu je ve proklijala u njemu jedna bol, to on zna, i ve je gledao svoju njenu stabljiku kako njie gorke plodove. - A on je i pjesnik, zar ne? - upita ona, ali ne oekujui odgovora. - Govorio mi je neke pjesme. Nita nisam upamtila, ali vrlo lijepo. Hou rei, vrlo osjeajno - popravi se jer je opazila ironini trzaj oko Melkiorovih usta. - Ja drim da je Ugo izvrstan glumac. Svakako bolji od Fredija. ATMA pogleda Melikiora: zar nisam rekao? Na licu mu se odrazi profesionalni triumf. - ak i bolji glumac, ujete li, gospodine Melkiore? - Lice se ATMINO izgubi u neku neodreenost: tu su se mijeala dva suprotna izraza kao suprotni vjetrovi na povrini vode; njegovo je lice lako podrhtavalo od ljubaznog osmijeha i mrnje. - A Fredi je sasvim bez talenta, to? - A znate li to mu je on uinio? - obrati se ona Melkioru za Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop pomo. - Fred je imao premijeru, ne sjeam se vie to je to bilo, imao je sjajnu, svoju scenu, a ovaj Otelo... - Nije istina - prekine je kiromant usplahireno. - To nisam ja, nisam ja. - Ti si, ti! - nadvikne ga ona. - Ti jede golubove! - Kakve to veze ima, jedem golubove? Recite, gospodine Melkiore? Ona je luda, ne? - Ha, ha, luda? Znate li to je uinio? Poela je Fredova velika scena s pauzom, vi znate kako je to. U gledalitu tiina, ulo bi se da se pero spustilo na zemlju, i u tom trenutku ovaj... - Kaem ti, nisam ja. To su mu kolege od zavisti... - A ovaj, to mislite - pustio goluba iz svoje loe u gledalite! Sigurno ste i vi bili na predstavi, sjeate li se? Da, sjeao se Melkior goluba. Scena je Frediju doista propala. ene su titile kosu, mislile da je ogroman imi. Golub se zalijetao u mrak loa, u galerije, prestraen, u panici za svoj golubinji ivot. Nastao je u gledalitu lov na goluba, nikoga vie nije zanimala predstava. Dugo je trajao lovaki intermezzo, dok se golub nije sjetio da uleti u pozornicu i tamo se smirio negdje gore u kupoli. - Eto, sad recite, gospodine Melkiore, je li avo u njoj? Ni avolu ne bi... - ...pala napamet takva psina - dovri ona njegovu reenicu uivajui pakosno. - Ali kaem ti, nisam. Sada bih priznao. Moda bih i uinio da sam se mogao takvo to sjetiti, ali, na alost, nisam tako domiljat kao ti. Nisam. Golub je sigurno sam uletio kroz neku rupu na krovu, oni imaju gore svoja gnijezda... - Oh, golube moj... - zapjeva ona podrugljivo. - Sjetio si se, sjetio kad si hvatao golubove tu gore u potkrovlju. On, znate, jede golubove. A kako ih ubija? Gui ih u vodi. Zamislite one male glavice to tako koketno gledaju, on zagnjuri u vodu dok se ne ugue. Oh, Mac, ti si krvnik. - Oh, mako, pa golubovi se jedu, zar ne, gospodine Melkiore? A guiti ih valja da bi krv ostala u mesu. - ujete li ljudodera kako govori o krvi i mesu? uti, straan si! - i okrene se od njega kapriciozno. - No dobro, ja znam gospodine, da vi ne volite Freda, nikada mu niste napisali dobru kritiku, ali takvu svinjariju ipak ne biste uinili, uvjerena sam. A on... Jo mu se pravio ne znam kakvim prijateljem. Fred bio si sjajan, da nije bilo gluposti s golubom, sigurno bi dobio aplauz na otvorenoj sceni, a ovamo sam je pustio goluba! Ne, ti si straan jezuit! Nita mu ne vjerujte, gospodine... gospodine Tresiu. - Zovite me po imenu - ree Melkior uvrijeeno - moje prezime teko pamtite. Ime mi je Melkior. - To je jo tee. A zar sam opet pogrijeila? - ree ona koketno.

- A zato vi ne volite Freda? - A zar se mora svakoga voljeti? Ali Fred nije svatko. On je jedan istaknuti umjetnik. Protagonist. A to se ti kesi, zlotvore, zar se ne kae protagonisti - Kae se, kae, mako. Egzemplar! - i ATMA namigne Melkioru. - Sam si egzemplar! - plane ona. - Egzemplar glupana. Ali ne, zbilja, gospodine Melkiore, zato ne volite Freda? - A zato ga vi vie ne volite? - usudi se Melkior upitati s vrlo vidljivim crvenilom na licu. - To je drugo. Ja ga poznajem, dobro poznajem. Ali vi ga tako rei i ne poznajete, osim na pozornici... I uope, kako moete govoriti o glumcima kad ih ne poznajete izbliza, privatno?... - Ni astronomi ne poznaju zvijezde izbliza, pa govore o njima - ree Melkior. - A Fredi ba nije takva zvijezda da ja ne bih smio o njemu govoriti. Jako joj se svidio odgovor. Ona se nasmije zadovoljno. - Zgodno. Fredi nije takva zvijezda... vrlo zgodno. Uope ste vi duhoviti, vi, Ugovo drutvo. A svi imate neka imena. Kako vas zovu? - Eustahije. - A zato? - Tko zna. Bio je neki rimski vojnik Eustahije u cara Trajana... - Kozje ui? A kako Uga zovu? *fr*fc fv&n&rT*" Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop - Parampion. - A zato? - Sam se tako nazvao. - A zato? - pitala je djejom upornou, ali je ve mislila na neto drugo. To drugo vrijealo je Melkiora. Ali vie je nije mrzio. Mislio je: da, povrna, prevrtljiva i - kad bi do toga dolo - nevjerna svakako. Ali je volio tu naivnost koja mu se inila nesposobnom da bude lana. Ona je pjevala u mirisu rua u koru s anelima. Gotovo je, ja sam zaljubljen. I bio je veseo. Pronaao gnijezdo u granju. Cvrkue. "Mala", ree joj u sebi. - A ti bi, Mac, mogao ve prestati s tim vakanjem. - Nasmijala se s malim gaenjem. Doista, moda je ATMINO mljackanje i njoj naruavalo neku sveanost? - Oprosti, Mic, odmah sam gotov. - On stane raspremati stol. -Ovo je meni ruak. Danas sam obavio golem posao. Dva historijska horoskopa. Pratim ih skoro pune dvije godine. Gotovo. Obojica idu na dno. Jutros sam dovrio. - Oni brodovi, Mac? - eline grdosije sljedee godine tonu. Gledajte, gospodine Melkiore - on prostre po stolu neke papire s ucrtanim sazvijeima, brojkama, imenima. - 13. veljae prole godine u 13 sati i 15 minuta u Hamburgu je puten u more ratni brod "Bismarck", a 21. veljae iste godine u 15 sati i 42 minute porinut je u Newcastleu bojni brod "George V". Obojica bit e razbijeni kao limene kante. Veliine. - On se nasmije zajedljivo, oito s nekom drugom milju. - A zato to radi? Tko ti je naruio? Eto, u to on troi vrijeme. - To je za tampu. Za nedjeljni broj vaeg lista, gospodine Melkiore. Pojavit e se pod naslovom "Veritas" oba horoskopa. Senzacija. Ve sam govorio s Maestrom. Bio je oduevljen. - To vam vjerujem. On bi potopio sve brodove - ree Melkior. -1 sve ljude promrsi ona i zacrveni se od neke velike mrnje. - Vi ga poznajete? - Toga gada poznaje cijeli grad. Sino vam je o meni govorio svinjarije, vidjela sam. uvajte se, on je zaraen sifilisom. - Govorila je brzo i zadihano kao da je trala. - Ali, mako, kako to smije tvrditi? - blago se usprotivi kiro-mant. - On je naprosto nesretan ovjek. Ti to barem zna. - Molim te, Mac, ne mijeaj me s tom ivotinjom! - povie ona i ustane. Grudi su joj se ubrzano gibale pri vrlo uzburkanom disanju. To je prvo uzbudljivo zapaanje MelMorovo, a drugo je zapaanje, takoer uzbudljivo, bila ta njena

mrnja prema Maestru. to joj je Tersit uinio? Mrnja je imala vrlo surovu prolost. Bila je jo nenaeta, netroena, puna, do vrha. Sto je uinio prljavko - Tersit? Ona sjedne ponovo i okrene lea obojici. Posvadila se. Svi ste vi jednaki, svi ste protiv mene. Ramena joj se zatresu. Pokrije lice rukama. Sada e se vidjeti te glasovite suze u oima. ATMA ga pogledom upozori na fenomen. Trebalo je ekati dok se okrene, jo uplakana. Moda ju je navlas uvrijedio, zbog lijepih oiju? Gad je gospodin Adam. Smijei se strpljivo. eka. - A tako mi je tu bilo lijepo - govorila je jecajui. - Uvijek sve mora pokvariti. - Sada emo skuhati kavu i okrenuti alicu. Hoe li? - govorio je kao u djejem vrtiu. - Neu. Nita vie neu od tebe. I nikad ti vie neu doi - govorila je kroz dlanove. - A htjela sam ostati cijelo popodne. Tako mi je bilo lijepo. -1 ponovo zajeca. - A moda je sada on u kolima bojnim, ratnik mlad - tepao je gospodin Adam uspavanku. - Moda nije vie na konju vitez straan... - Lae sada, lae! Udat u se za istaa cipela na trgu... - Ona zarida zagledavi se u crnu pastu za cipele. Oajno. On joj prie i pogladi je lako po kosi drhtavom, poudnom rukom. Ona se strese gadljivo. On se iskesi prema Melkioru izgubljeno i slegne ramenima. Jo ekati, znailo je to. Voda zabrunda na reou. Gospodin Adam otvori limenku, miris kave ispuni sobu. To je djelovalo na nju kao aptanje: doi da vidi, draga, divan krajolik. Otvorena je kutija s novom, nevienom igrakom. Sad _i.V 1 Marinkovi Kiklop emo zaviriti u kaleidoskop budunosti: raznobojna stakalca naarat e snove. Obojena geometrija, luakov pejsa: nevina djevojka, u bjelini, koraa iznad plamenih jezika gnusnih gmazova, simbolinih (ljudska zloba), u daljini veliko svjetlo. I on. Konjanik. eka. Ah, idem, dragi, i ostavljam sve za sobom. Proklet bio ovaj svijet. Ja sam za te roena. U daljini. enje. Sve su u daljini. Linearne. Jednodimenzionalne metafore. Tamo daleko... More, planine, nebo, zvijezde i ljubljeni - On. Daleke zemlje, egzotine, zov divljine. Istok - osamnaesto stoljee; dvadeseto - daleki gradovi, praume svijetla, mokri asfalt, crnac sa saksofonom, konjak, Zapad. to hoete od ivota? Malo enje mi daj, dragi, dragi moj. Da eznem za tobom. Pismo. Glava (dravnika). Poslao mi je dva kompleta (kombine i gaice), est (slovom est) rupia, al svileni i spavaicu. To neto znai, spavaicu. Zove me. Ne mogu se odluiti, ovdje - ostaviti - sve. Teta mi je rekla: ja ne znam, odlui sama. Ah, enje, enje mi daj... Prestala plakati. Obrisala oi. I nos. Upropastila je sve. mrc, mrc. Nos je obilno sudjelovao u tuzi, pun rupi tuge. A oi, oi lijepe -crvene, upaljene, istrljane - gledaju prezirno hladno, jo glou kost tuge, isisavaju modinu. Nezasitan apetit gospoice, gospoe Vivijane. Duevni napoj. Ona oblizne suhe usne, makasto. ATMA je kleei poslui kavom. Lice mu je ozbiljno, gotovo razoarano: nije zasjala u suzama. Ipak uspije istegnuti lice u osmijeh no-no. - Mogla bi te ubiti. - Oi joj se smijee suzdrljivo. Lijepo. - Ti pretpotopna ivotinjo! Ona je ispijala kavu velikim gutljajima. urila se prema talogu: tamo joj se milo smijeila Sudbina. Okrenula je alicu i ekala nestrpljivo. Sada se Srea raa. Prua krakove, mie se u mraku, otvara putove, otklanja smetnje, rui zapreke. Silna je, strana je Srea, nita je ne moe zaustaviti. - Vidim put u daljinu - vidi ATMA u talogu. - Na kraju neki ovjek sam. eka. Iza njega dvorac sjajan, park zeleni, jezero, labudovi bijeli. Iznad krova divlje guske lete u daljinu. Evo, gospodine Melkiore, vidite li guske? - ATMA pokae malim prstom sreeno jato tokica. - To Marinkovi Kiklop su guske. Znai, jesen je. Ujesen e stii ovim putem do dvorca blistavog nakon jedne, dvije, tri, etiri, nakon etiri godine. Ali na putu vidim strane zapreke: ruenja, poari, eksplozije. Vidite li eksploziju gospodine Melkiore? Sada je pokazivao raspreni mlaz taloga, mjesto gdje je bomba pala. -1 mnogo ljudi oko tebe, tobonji spasioci, pruaju ruke, dohvaaju te redom, svaki za

sebe, na neko vrijeme. I opet si na putu prema dvorcu ovjeka to eka... -1 onda? - Sluala ga je s bolesnikom napregnutou. U oima strah od neizvjesnosti, s poniznom laskavom molbom za jedan sretan svretak. Ako je ikako mogue. - Onda e nastupiti pakost i zavist ljudska. Vidim zmaja gadnoga s tri glave, a u svakoj glavi po jezik plameni. Zavist, pakost i kleveta -troglava adaja na putu tvoje sree. Prvu e glavu proi svojom ljepotom, drugu e glavu proi svojom dobrotom, ali treu, treu glavu nee proi. - Joj - jaukne ona - zar nikako? - i drhtavim rukama prekrije lice, uasnuta. Dobro je. Tu su im, dakle, pupci srasli, oko marka njene Sree. Kako je dri prikovanu za jezu Sudbine! Ali mi koji znamo zato pijetao pjeva... Melkior se nasmije u sebi, ali mu ATMINA fraza jo uvijek laskavo lei u uhu. Mi koji znamo... - Treu nee proi - ponavlja kiromant sibilski. - Vidim snjenu bjelinu svuda uokolo. To je strast iste ljubavi... protiv klevete, a tu nigdje tebe nema. Ne vidim te vie. - Ali rekao si, Mac, rekao si da u stii do dvorca ujesen, nakon etiri godine! Pogledaj otpoetka, zaboravio si, Mac. - Nita nisam ja zaboravio - odgovori ATMA strogo. Odloi alicu, zaklopi oi, digne lice prema stropu. - Ne vidim te vie... ne prekidaj, nisam dovrio!... ne vidim te okom ljudskim. ekaj, sada drukije gledam,unutra. Mlijeko, mlijeko, uzavrelo, vidim. Crno mlijeko od ptice paklene, iz zmije jaje izvaljeno, koljeno prokleto. Sve se die, die... Oho, oho. O-ho, eto vojske crne, ratnika zubatih od uha do uha, zub do zuba. Krv i no, krv i no... - A on, a on? - vapije ona izbezumljeno. - Krv i no - govori ATMA u transu i lice mu se gri od Marinkovi Kiklop proroanske boli. - Stoji li jo pred dvorcem? Stoji li sam? - trese se ona jadno, zaljubljeno. - Stoji, stoji... Pada! Zub za vratom, no pod grlom. - Ona vrisne. - Sae vidim, sae, sae beskrajno. Iz saa glave vire, oi tune, ui suhe. Glave, glave, groe gusto. Berba krvava. Tup i tup, i tup, i tup... malj za maljem. Kosci idu, krvnici. Oh, Mel-kiooor, Mel-kiooorrr... - to? - lane Melkior. - Ne pitajte - apne ona - probudit ete ga. Jo nije dovrio. - Molim - ree Melkior uvrijeeno. - Ja mogu i otii. - Ne. - Ona mu estoko stisne ruku. On osjeti taj stisak cijelim tijelom, kao dodir s gromom. -1 vas vidi. Sluajte. - Ruku je ostavila na njegovoj. On je osjeao samo tu ruku. -1 onda, Mac, i onda? - eljela je da se nastavi san. Moda ima i neki lijepi zavretak. Moda ipak sretan, sretan! - On ga die, Melkior - ape ATMA u plafon, a lice mu se smiruje, razblaeno. ak i s nekim osmijehom. - Die ga, die. Teak je, oputen, polumrtav. Ne gubimo nade, veli Melkior. Za nju u to uiniti. To i sve drugo, sve u za nju uiniti, veli Melkior. Ja ljubim nju, Vivijanu, veli Melkior. - Vi ljubite? - upita ona gotovo zaprepateno. - Mac, koga to? Koju ljubi? - Vi-vi-ja-nu - govori ATMA, a jabuica mu u grlu poigrava od suzdranog smijeha. Adamova jabuica. Vidi to Melkior i crveni se. Pljusnut u ga, misli, ba po jabuici Adamovoj to grohoe u grlu Adamovu. Pljusnut u ga... - A koja je to Vivijana, Mac? - Nita ona ne opaa. - Zato ga za nju die? Tko je ona? - Kerka tvoje majke, a nije ti sestra - odgovara on pitijski i jabuica Adamova opet zaigra. - Ki moje majke, a nije mi... Pa to nije nitko, Mac! Zar ne, da to nije nitko? - obrati se ona Melkioru. - To znai da vi i ne ljubite... nikoga? - To znai - prihvati Melkior spremno pruenu ansu. - Onda to mota tu, Mac Adame! - povie ona razoarano. Marinkovi Kiklop Sasvim si se smotao. Brblja. Nita vie ne vidi, reci, nita ne vidi? - Vidim. Uprtio ga na rame Melkior i nosi u dvorac stakleni. Za njenu sreu nosim, veli Melkior i daje mu krvi ispod vrata. Svoje krvi daje Melkior za njenu sreu. Dolazi k sebi on, otvara oi velike. (Lijepe, popravlja ona). Ako sam mrtav, veli, sve je svreno (kako se ve kae), ako li sam iv, pustite da ekam, da doekam nju. Malo su vas priklali, veli Melkior, otvorili vam ile i

otili. Iscurila vam krv. No ja sam dao svoje, ima toga u mene, veli Melkior, pa neka vam je nazdravlje. Vratit u vam, veli on, kad naraste moja krv, ak i dvostruko u vratiti. Hvala, hvala, veli Melkior i odbija s gaenjem. Ja sam to poklonio zbog... i nee da kae zbog ega, a zbog njene sree je poklonio. Nego, poslat u vam uitelja, veli Melkior, jer vi ste prostoduni kao roda, na jednoj nozi ekate. Vas treba poduiti jo kojeemu. 0 ne, ja hou ekati sam, veli on, sam doekati nju. Ana dvije noge znadem i sam stajati. Ah ne, veli Melkior, vi uitelja trebate prije nego odem po nju. Vi stojite na jednoj nozi, nozi i po najvie, vi ste roda, roda i po najvie, a njoj treba orao, ak i do dva orla, za danononu smjenu, i jo po koja papiga zbog askanja ugodnog. Sve u joj ja dati, sve iz sebe, odavde, i orle i papige, samo idite, dovedite mi nju. - Je li mene, je li mene, Mac? - zamekee ona mazno, puna nade. - Vivijanu, rekoh ti. - Tko je to? To nije nitko! - Ki tvoje majke... - Ve smo rekli: to nije nitko. To ne moe biti! - Tko je to? -apui upita Melkiora. On slegne ramenima: nemam pojma. - Eto, izmislio si. - Nisam ja - ree ATMA zemaljskim glasom i prikilji na Melkiora. - To je on. -Tko? - Melkior... izmislio, Melkior... - Gospodine Adame... - ali dalje nita nije znao, kao da je zateen u lai. Osjeti potrebu da opere ruke, oznojene. - Gospodine Adame - ponovi besmisleno i stane, nenavinut. Pukla opruga, osjetio je to odjednom kad ga je ona pogledala velikim oima, upitno: vi? Marinkovi Kiklop On prebaci nogu preko noge kako bi usput iljkom cipele smjestio gospodinu Adamu bolan udarac ispod koljena. Sluajno, uz ispriavanja, ne znam kakva. - Ah! - jekne gospodin Adam i upali svoje male zbliene oice u Melkiora s velikom prijetnjom sveobuhvatnog polipa, stranoga gospodara dubina. Ali izvije svoje krakove u visinu, u protezanje, u razumno buenje. - Kako? Zar sam spavao? - Ne, spavao je sin tvoga oca! - ree ona srdito. Sve joj je propalo. - A nije mi brat? - prihvati on oduevljeno. - Pa to sam ipak ja, znai, spavao. Njoj sine: - Ah, to sam ja! To sam ja! - pljee ona rukama i grli ATMU Velikoga. - to ti? - udi se ATMA vrlo uvjerljivo. Melkior izmijeni noge i ponovo ga upozori cipelom u cjevanicu. Ovaj put blago, s osmijehom "mangupe". - Vivijana! Ja sam Vivijana! - izvikivala je ona svoje sudbinsko otkrie. - Tko ti je rekao? Zar ste joj rekli? - Melkior otpuhne nosom i okrene glavu. - Ti si rekao, ti, ludi Mac! Zar se ne sjea? Vivijana? Ba mi se svia. To si ti izmislio, Mac? - Ne, gospodin Melkior. Ona ga pogleda kao koko nagnuvi glavu prema jednom pa drugom ramenu, jednim pa drugim okom - s dvije miline. On problije-di. Neko klupko mu se naglo smotalo pod dijafragmom, osjeti aj u jednjaku, sladak. - Lijepo ime. Ba vam hvala - govorila je Melkioru taknuvi licem njegovo rame umiljatom zahvalnou. ATMA ga pogleda zasluno. - A ti si, Mac, ipak svinja! Zbog onih orlova! Ipak nisam toliko glupa. to e ovdje misliti? da sam neka... I papige! Ne, ti si doista svinja, Mac Adame! Rasrdila se opravdano-mazno zbog udne insinuacije gospodina Adama. Ona je jedna ena nesretna koja trai ljubav (iskrenu i istu) Marinkovi Kiklop za svoju mladost i eto, kau, ljepotu... a ovamo za danononu smjenu... zna se to on misli pod orlovima. Doista, to e misliti o njoj tu gospodin Melkior? A gospodin Melkior je ve mislio: gle, pa to je sada jasno - ona je... nimfomanka! Do dva orla kljunata dan i no, dan i no... I jo papige k tome, glupe, brbljave. A sada je to bila strast za otkrivanjem, za poveavanjem svoje alosti. I zato je ostao, ekajui, Melkior. Ali ona je ustala skupljajui svoje stvarice u torbicu. Seansa je zavrena ipak s nekim izgledima: ima tamo taj dvorac, pa On u daljini. A tekoa mora biti, boe moj. Na to je navikla. - Hoete li me malo pratiti, gospodine Melkiore? - To da bi ubila gospodina

Adama. Danas joj nije vie potreban, a bio je pakostan. Ona ga je odgajala. - No dobro, Mic, - skoi on i zapucketa prstima - hoe li da ti kaem svu istinu do kraja? - Naas neto zatrepti u njegovim zblienim oicama kao elja za silnom osvetom. Ali se odmah rodi osmijeh i otkrije velike rijetke zube, kineske, pomisli Melkior. To je obori natrag, na kau. Nije otkidala pogleda od oblaka nad sobom. Oekivala je munju. Ali se oblak obrubio sunanim zlatom i nebo se osmjehnulo. Prekinuli ste me - ree slatko, punim ustima pjenuave dobrote. - Netko me nogom ispod stola... gurnuo, probudio sam se prerano. Nisam jo dovrio, Mic. Zaas je sputao njeno slavlje svadbeno u dvorcu dalekom, staklenom. Ona je uasnuto gledala u Demiurgove razigrane zube kojima ide da pregrize grkljan obeanoj srei. Ona je preklinjala ne cijelim tijelom, ne, smiluj se, Mac. Vidjela je prekid, propast, kraj. Ah, kako je teko postii tu prokletu Sreu! - Jer ja bih jo imao rei o vienom... - Ne, Mac, molim te! Ne zagoravaj mi... ne zagoravaj... - Ona zajeca pod ATMOM Groznim, gledajui ga usrdno, suzno, onim oima koje je htio pokazati Melkioru. On mu i dade znak da pogleda. Jadna. Melkior je htjede pomilovati pokroviteljski, ali ga njene oi vrate u stanje poraenoga. Oi! Pravo ima ATMA-Neron, pjesnik tih Marinkovi Kiklop suza. Divio se njegovoj okrutnosti. - A da mi malo dlan pokae?... Da ti kaem i svretak? - On segne za njenom rukom. Ona sakrije ruke za leima. - Daj, nije tako strano. - Smjekao se gore ATMA, divlji bog, svemoni. U njegovim rukama treptala je jadna mala enja za Sreom. Melkior ustane. Ona ga pogleda s molbom; htjede ga zadrati, no rije joj umre na usnama. ATMA se ne osvre, on je s njom nasamo, Melkiora je iskljuio jednostavno. Pozvao me na manevre, zakljui Melkior i promrmlja neki pozdrav kao molitvicu protiv uroka. Na stubitu zagrabi po dvije stepenice i pobjegne, ranjen, u svoju sobu. Marinkovi Kiklop Sutra ete ga dobiti, lie betela, obeao je rii avao prvom asniku - anelu Nirvane. Sutra raj afionski. Makar i limb betelski, samo da ga logika ove noi ne sasijee kristalno otrom geometrijom izvjesnosti. Njemu koji je preao Osmerostruku stazu Uiteljevu ovaj rii gad asklepijad nudi list betela da njime pokrije svoj sramni strah pred nestankom. 0, Purna, zato nemam snage tvoga duha u ovoj divljini? I ti si se spremao na put u divlji kraj nastanjen moda i ljudoderima kao i ovaj moj divlji arhipelag. Upozorio te Uitelj: Purna, to su ljudi estoki, okrutni, nagli u srdbi, bijesni, nasilni. Ako ti dobace u lice rijei zle i uvredljive, ako ti se u srdbi usprotive, to e misliti? Ako mi dobace u lice rijei zle i uvredljive, evo to u misliti: to su sigurno ljudi dobri, koji mi dobaciju rune rijei, ali me ne udaraju rukom niti bacaju kamenje na me. Ali ako te udare rukom i bace kamenje na te, to e tada misliti? Mislit u da su ti ljudi dobri, da su mili, jer me ne tuku batinom ni maem. Ali ako te udare batinom i maem? Dobri su to ljudi, mislit u, ljudi mili, koji me udaraju batinom i maem, ali mi ne oduzimaju ivot. Ali ako ti i ivot oduzmu? To su dobri ljudi, to su ljudi mili, mislit u, koji me s tako malo boli oslobaaju tijela punog gadosti. Dobro, Purna, ree tada Uitelj Gotama, ti moe ii onim barbarima. Idi, Purna, osloboeni - oslobaaj, utjeeni - tjei. Kad stigne do nirvane uini da i drugi tamo dou. Marinkovi Kiklop 0, Veliki Gotama, kako da se odlijepim od proklete elje za postojanjem? Ja znam svetu istinu o boli, ali ja volim svoju bol. Bol mi kae: ja jesam, i dok jesam jesi i ti. Ja sam tvoje oko, tvoja ruka, tvoja utroba, tvoj pupak kojim te majka vezala za ivot. Kad mene nema, ti ivi zato da bi me ekao cijelim svojim tijelom, svojom milju, svojom sudbinom. Ja sam tvoje postojanje, ja sam tvoja svijest o tebi, ja sam ti. Hoe li radosti, hoe li smijeha, hoe li zadovoljstva? - ja u ti ih dati. Ja dajem dan, jer sam no, dajem svijetlo jer sam mrak, dajem misao jer sam strah, dajem ljubav jer sam smrt. Ja sam sve. Daj mi boli, o Veliki Gotama!

Jer sve je tako jasno sraunato na muenje postojanja. Lanci kauzalnosti, krialjke pojmova, kavezi silogizama, ARS MAGNA. Lullusov izum za otupljivanje pameti, idiotski kodeks razuma. ARS COMBINATORIA, trik kartakih varalica. Lukavac, meetar, lupeki posrednik, svodnik Terminus Medius, varalica s lanim identitetom, s dvostrukom ulogom - sad subjekt S, sad predikat P, sad me vidi, sad me ne vidi - arobnjak - arlatan, ljubavnik dviju bludnica - Premisa, misteriozni tip M, anonimni otac sina kretena zvanog Conclusio. A pradjedovi Principi, a tetke Kategorije! Deset tetaka! 0, Aristotele, Aristotele! uzdie prvi asnik. Osjea uasno identitet svoga tijela po predujmu boli skoranje transsupstancijacije u jelo i blato ljudodersko, a Stagirit mu nudi da poljubi prije misterija pretvorbe Princip Identiteta, da ne bi preao u novu supstanciju samo tje-lesno-bolno, osjetilno, kao govedo. Nije dostojno jedne Svijesti da ne zna da to tijelo to u kotao bacaju ljudoderi nije samo suma osjeta, kaos boli, uzdrhtalo klupko straha, ve ona sama, ona - teorijska Svijest, uvijek prisutna u svome kontinuitetu, ona logiko Ja koje - ako hoe - moe izvesti i silogizam po bezgrenoj djevici BARBARI: Svaki je ovjek smrtan - ja sam ovjek - ja sam smrtan. arlatan - arobnjak - mistifikator zove se ovjek. to je, dakle, ovjek? ovjek je Terminus M, Srednji pojam u silogizmu smrti. Ja sam Subjekt, Predikat mi je kotao s kipuom vodom, moje meso, zubi kanibalski, pod stablom banane netom snesena, jo topla banana. To je moja Nirvana, o Gotama! Marinkovi Kiklop Osjeao je svoje tijelo u elucu s puritanskom eljom za povraanjem. Autofagija - sasvim dobar termin, pomisli, a moe se uivati i sirov, tko voli. Tko voli jo ivjeti ovdje? Svi. Svi ovi to bi noas htjeli ispiti svoje salo, izgristi svoje meso, progutati sve tjelesno, sve pojavno na sebi i ostati jedno isto Ja an sich bez usta i drijela (sami su sebe prije pojeli), jedna neulovljiva, nejestiva, svijesna Monada, koja raspolae arielskim moima osvete: sve vidi, sve zna, sve moe. Ali sve to, dakako, samo privremeno, dok opasnost mine. A onda, molim natrag moje tijelo, moja usta i drijelo i crijeva i sve ostalo crijevno i crijevovodno, sve slasti, blaga i blaenstva Mene-Fenomena molim natrag. Takva je bila pogodba. Takva je, tko kae da nije! Samo, to mi pada na um, da vam sada damo reinkarnaciju u jednog reptila, jednog krokodila, a? Pa klop-klop, derete ljudodere - pojavno, a glava an sich kantovska,noumenon-ska ivi u idejama? Kakva samsara! Da proirimo krug zadovoljstva i na hrkanje. Stari se mornar oslobaa svoga umora gotovo bi se reklo historijskog. Sie snagu iz tropske noi, iz sna, iz mira, puni rezervoare za sutranji dan. Tko zna to ga eka? - Doktore, gurnite ga, probudite ga! - uje se zapovjedniki glas komandantov. - Prvo, zato ba ja? - iti asklepijad kroz smijeh pakosni. -Drugo, zato buditi ovjeka koji spava bezbrino moda prvi put u ivotu? A tree, komandni most je potonuo skupa s lijepim brodom "Menelajem". Ovdje smo na jelovniku samo kao razliita jela, prema ukusu domaina, to je sva razlika meu nama. - Vi ste jo uvijek pod mojom komandom, ne zaboravite. I to ratnom! S posebnim ovlatenjima, skreem vam pozornost. Vi znate kako se u ratu kanjava otkazivanje poslunosti, ne? - U ratu? S kim smo mi u ratu? - Mi smo ovdje dio domovine pod ratnom mobilizacijom. Mi smo pali u ruke neprijatelju, u statusu ratnih zarobljenika. - Mi smo ovdje dio prirode u prirodi, gospodine, ako jo mogu tako da vas nazovem. Kakvi neprijatelji? Ovo su Prijateljski otoci, a mi smo hrana ovim prijateljima, gospodine Zalogaju. Provijant. Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop Prvi asnik se smijao zajedljivo u svom dijelu mraka. Agent i upravitelj stroja rigali su bezobzirno mrnju na lijenika. I po koi se vidi da ne moete biti s nama, i Bog vas je iskljuio, oznaio vas smradom kao stjenku, govorili su u mrak lijenikov i alili to mu ne vide lica. No bolje za njih da ga nisu vidjeli. Njegovo se lice kupalo u zadovoljstvu: govorite, govorite, vi odabrani, vi isti, vi lijepi! Ukusni, mirisni, aromatini, gurmanski obroci. Vi delikatese! 0, da si blagoslovljen, Smrade moj iskonski! Ti si meni oklop kornjain, bodlja jeeva, kuica pueva, brzina zeeva, apa medvjea, rog bivolski, snaga lavovska, otrov zmijski, lukavstvo lisije, krilo ptije, crnilo sipino, gadost salamandrova. Postoje mravojedi, lastavice muhoderke, kameleoni,

pauci, razni insektovori, ali nema stjenicodera. Ja sam stjenica meu ljudima! Stjenka smrdljiva, noobdija vaih bdijenja, vampir vaih groznica, muitelj vaih nesanica. Ja plazim po vaim lijepim snovima i pijem vau istu, zdravu, slatku krv. 0 vi, nadbiskupi ljepote, kucnuo je as odmazde! - Probudite ga! - izdere se najzad kapetan, jer je stari mornar hrkao reklo bi se pomamno. - Kako moete tako spavati, ovjee? - predbaci mu ljubazno upravitelj stroja nakon to ga je dobro prodrmao i razbudio. - Ato da radim, gospodine inenjeru? No je... - ree mornar nevino. - Da. Ali vi hrete! - izdere se kapetan. - Ah, doista? Oprostite, nisam znao, gospodine komandante -ispriava se ozbiljno mornar. - Sigurno vas budim. Da, kau mi da rokem strahovito. Nikad nisam uo, ali govorili su mi i momci na brodu da rokem. To je meni ostalo jo iz mladih dana. I nos sam dao operirati zbog toga, pola funte mesa su mi izrezali, proirili rupe, pa nita, hrkao sam i dalje. Hrem i hrkat u, gospodo, im se okrenem na lea. Tu nema pomoi. Nego jedino da me okrenete na bok... - Ma ne radi se o tome, do avola! - ljuti se kapetan. - Nego, kako moete, razumijete li, kako moete hrkati tako bezbrino? - Ja ne znam kako mogu, gospodine komandante. To je valjda samo od sebe. Ali namjerno nije nikako, tako mi... - Ah, blaena budala! - uzdahne kapetan. - Moe biti - uzdahne i mornar, iskreno. - A to se hrkanja tie, okrenite vi samo mene na bok, ako vam se ne gadi, i hrkanje e odmah prestati. Kad bih ja to uo, sam bih onas prekinuo. Ali kad ovjek to ne uje. Zanimljivo, svi uju, svi se bude, samo grenik - nikako. Zanimljivo. -1 nasmije se stari bezazleno svome otkriu. - Svi, ali onaj prokleti hrka - ne - ponavlja on za sebe i smijeno mu je to. I ponovo mu san pada na oi. Od zadovoljstva. - A on se jo i smije! - bjesni kapetan. - Zar ne shvaate vi, prokleti idiote, da e vas ovi crni moda ve sutra skuhati i poderati kao avoli grenika u paklu? A vi se cerekate, umjesto da mislite o tome! - Ato da mislim, gospodine? Ja znam da sam veliki grenik, pa ako me ovi vragovi poderu, nee me oni tamo. teta je samo za gospodina glavnog kuhara. Dobar ovjek. Sigurno bi bio otiao u raj da ga ovi vragovi nisu pojeli. Pojesti onakvog ovjeka, ne, to je bogme nepravda. Koliko mi je puta, sad vam to mogu rei, dodavao vae oficirske hrane. Jedi, veli, stari, to je dobro. 0, i te kako, gospodine, vrlo dobro i hvala vam, gospodine, na vaoj velikoj ljudskoj dobroti. A kakav je tek aljivac bio gospodin glavni kuhar! Jednom tako stojim ja... - Gle, on bi sada priao anegdote, dosadno mu je - promumlja kapetan. Stari mornar shvati da ga nitko ne slua, okrene se na bok i zaas zaspi bezbrino. Sutradan se u brodolomcima plaljivo rodi slabana nada kako bi moda moglo sve jo dobro krenuti. Nije se pripremao nikakav kani-balski ruak. Na jueranjoj kuharovoj lomai miroljubivo se dimilo zeleno granje, zbog rastjerivanja otrovnih insekata, pomisli asklepijad, pametna mjera. Eto, da se juer kuhar sjetio da pred kotlom odri neki religiozni govor, bio bi za sto godina proglaen svecem ili barem muenikom, njegovo bi se ime spominjalo u katedralama kranskoga svijeta. Ovako su za njim ostali samo ovi nabrekli trbusi sa "Menelaja", koji ga usrdno proklinju to ih je tako briljivo nakljukao smru. U naselju nije bilo nikakvih priprema za neke osobite sveanosti. Uroenici su besposleno tumarali uokolo koliba uklanjajui se golim enama koje su ih zbog ale pljeskale po blistavo crnim stranjicama. Majke su s tupom ravnodunou dojile svoju mladunad, ak i po dvoje odjednom, na . ^1 Marinkovi Kiklop svakoj sisi po jedno. Odraslija djeca sa zaviu su motrila hranjenje malih sisavaca i prstima krala kapljice mlijeka s prodrljivih malih njukica; sa slau su oblizivala ljepljivo oslaene prste. U umi je bolno vritao jedan majmun kojeg je crni djeak oprio ugarkom. Pridruilo mu se zatim itavo pleme solidarno i urlikalo s njime protestirajui bijesno u zboru. Onda se javila cijela uma stranim urlikom. Uvrijeen majmunski narod. Ljudoderi su se smijali nemonom bijesu majmunskom dobacujui izazovno razdraljive protuurlike.

Nato se vritanje majmunsko pretvorilo u neku vrst opeg plaa i naricanja, priznanja nemoi i poraza. I zaas je mir zavladao u dungli. Nekoliko uroenika naoruanih sulicama izveli su brodolomce iz kolibe i odveli ih u umu. etiri gola odlinika s "Menelaja" s dlanom umjesto smokvina lista prooe kroz selo pored golih ena dentlmenski oborena pogleda, umirui od stida. Samo je prvi asnik svojim dugim bijelim prstima pedagoki obgrlio svoga nehajnog miljenika kao da ga poduava u nekim elementarnim vjetinama. Slab ak, pao bi na prvom ispitu. Ali nije to, nego prvi asnik palube prkosi elementima: on pravi humor od svoje bijede. No nitko to i ne primjeuje. A njemu nije ni stalo do toga; dri svoje kormilo u ruci za svoj raun i smjeka se gadljivo. Uz gole idu i dva gada (nejestiva) u odijelima. Stari mornar pokazuje vrlo razgranani radoznalost: brzim pogledima ispituje nebo i podneblje, stabla, kolibe, ljude, ene i djecu, prislukuje pjev ptica, riku zvijeri, um vjetra u kronjama, i ree odjednom sa zadovoljstvom: " Pa ovdje je, sveca mi, sasvim dobro". Doktor hoda malo odvojeno od grupe kao to je hodao cijeloga ivota. Ipak s razlikom! Sada se on sam odvojio, odjeven, ak i gizdav, svjestan svoje strahovite superiornosti koju je jako isticao pred ovim usranim golaima. Pred ovim stadom blaga blesavog koje sa smijenim dostojanstvom bivih ljudskih konvencionalnosti stidljivo krije svoje genitalije. Kojeta! Kao da je u tome pronaen neki blai oblik ove zaguljene situacije? Kao da e oni tim svojim tuno objeenim nosovima ovdje nekoga okirati? Izazvati revolt javnog stida? Povrijediti moralnu osjetljivost ovih dama to se i same gole eu i ne obraaju nikakvu panju na prisutnost tu neke gole i uzbudljive mukosti. Marinkovi Kiklop No im su zali u umu prvi asnik ispusti svoga smeuranog sveca i stane pomno ispitivati floru, grickati plodove, vakati lie, granje, korijenje. Onda se odjednom izbezumljeno obrati doktoru: -Dakle? - to, dakle? - Pokaite mi to drvo spoznaje! - Ah - sjeti se doktor - vi traite svoje alkaloide? Nadam se da emo neto pronai za vas. Lie Piper Bette. Samo ja ne znam kako stablo izgleda. Ali palmu Areca Catechu poznajem. Viao sam je. I njeni oraii sadre veliki postotak alkaloida. Samo, ona je vrlo visoka, a betelovi orasi su na vrhu, treba se popeti. - Penjanjem me plaite? - nasmije se prvi asnik. - To je jedna od vjetina pomoraca koju jo nisam zaboravio. - Ne sumnjam. Samo, hoe li ovi dopustiti da se penjete tako visoko? - A kamo u im pobjei? U nebo? - To pitajte njih. Ali ja znam - doda rii asklepijad lukavo -ovjeka kome bi dopustili da se penje. - Vama? - ree prvi asnik i odmjeri ga s podsmijehom. - Ti bi se penjao! - To jo ne znam. Osim toga za tu majmunsku vjetinu nikada nisam bio sposoban. Ali staroga ne bi spreavali... - Mislite, njega ne kane... kuhati? - ree prvi asnik bez zavisti. - A ni vas nee - doda oklijavajui. - Vjerujte, nije mi krivo. Odnosno, svejedno mi je. A gledajte ove nae kako su navalili na banane. - Da, upravo gledam. Ugljikohidrati i bjelanevine. Pa e se noas lupati po trbusima mea culpa. Doista, kapetan, upravitelj stroja i agent lakomo su ljutili banane. Oko njih su samo letjele etverokrake ljuske kao ispaljene ahure. Glad im je potisnula sve strane none misli; oni su se hranili bezumno, gotovo idiotski, ne mislei vie na tako skoru i jo gore - na tako stranu smrt. Ali odjednom, kad je mladi kanibal bacio pred njih novi naramak banana, kokosa, ananasa, mango plodova, sladorne sri trstike te ljepljivo slatkih ruiastih indijskih smokava, kapetanu kao da je neto sinulo. On se estoko lupi po svom izboenom i svakako inteligentnom elu: Marinkovi Kiklop - A znate to, gospodo? Pa oni su nas izveli na pau! - Jedva jednom! - promrmlja doktor uz osmijeh saaljenja. - Oni nas tove! - gotovo zajeca prvougroeni agent s uasavanjem. - Tako je, gospodo - konstatira posramljeno upravitelj stroja -oni nas kljukaju kao tukce.

I sada nastane bolno buenje u brinom naruaju mame Prirode. Djeica se smjesta odbiju od dareljive sise. Osjete kako im u elucu buja, kako plazi i ljapka po kai od slatkih plodova strana ivotinja. Kao da su jeli ive salamandre, takore, ohare, sva im se utroba uzbuni u panici iznenadne katastrofe. Svaki obgrli po jedno stablo i stane iz sve snage izbacivati iz sebe svoju podmuklo prodrljivu odvratnu smrt. Odvratnu smrt. Odvratnu smrt nosi u sebi kao rodni kraj, dragi zaviaj. Zaviaju, mili raju, tko te ne bi ljubio. Tamo, tamo da putujem. I dua se rastaje od tijela. Odlazi. Ali prije nego otputuje, diktira da se uini i postupi kako je ovdje odreeno: da se polovica pokretnog i nepokretnog imutka preda mojoj zakonitoj djeci, a druga polovica mojoj zakonitoj eni na doivotno uivanje ako se ponovo ne uda. Ako li se pak uda, da se sve od nje oduzme i preda zakonitoj djeci, ili pak unucima ako ih bude, o njihovoj punoljetnosti. eni da se u tom sluaju ostavi samo njena lina oprema iz tzv. miraza, ukoliko je jo neto od toga ostalo. Item dvije haljine - jedna svakidanja i jedna blagdanska, item dvije promjene rubenine - dva kombinea, dvoje gaice, dva grudnjaka, dva nosaa za arape, a sve to po jedan bijeli i po jedan crni komad (zbog event. korote). Isto tako dva para arapa, od toga jedan par crnih (s razloga kao gore). Item, dva para cipela, jedne bolje, jedne loije (bolje neka budu crne s razloga k.g.). Da joj se oduzme sav nakit, ukljuujui u to i brani prsten koji njezinom novom udajom gubi svoje sakramentalno znaenje i postaje ukrasnim predmetom, koji da se oduzme. Da se u ostavinskoj masi odredi svota (po tekuim cijenama) za njezin pogreb prvoga razreda (bez mise zadunice) i da joj se u sprovodu nosi vijenac ispleten od trnja i kopriva sa utom vrpcom na kojoj e pisati DOI, DOI DRAGANA. Da se ukopa u zaseban grob, a na plou da joj se uklee TU POIVA MOJA MILA KOJA ME JE LJUBILA - DO GROBA- POKOJNI MU I. Akad se bude zakucavala u sanduk, da se... Marinkovi Kiklop Kuc, kuc, kuc - estoko kucanje na vratima prekine Veliki testament Ali jo nije dospio ni da upita tko je, u sobi se pojavi Ugovo nacereno lice. - Doista, doista vam kaem - i u tri koraka stigne do otomana na kome je leao Melkior. - Vi od sebe inite neto to ni Bog nee moi vie razumjeti. Leite li dugo ovako? I, dakako, matate? - Pa, neto sam mislio - odgovori Melkior proteui se kao da se probudio. - Mislio? Pa i ja prezirem tijelo, Eustahije preljubazni. "Ali Bog sloi tijelo i najhuemu udu dade najveu ast." Sveti Pavao. Sav sam danas duhovan. Duhovno lice bilo je kod nas na ruku, neki stanoviti don Kuzma. To moja mama pokupi po crkvama i dovede kui. A on je sav duh, tijela vie gotovo i nema. - A ui ima... ogromne? - Melkior se podigne na lakat i zainteresira se ivo. - Neto kao bivi elefant. Vi ga poznajete? - Ah, jadni don Kuzma. - Melkior ga vidi na invalidovoj vagi, jadnog, svadljivog, za gram svoga mesa. - Mnogo smo mu krvi ispili. Bio nam je kateheta. Ali onda je bilo krvi u njega, silovite. - A sada, da vidite! Dies irae. Jedan od onih to stupaju pred gnjevno lice Gospodnje. Moja je majka odlazila u kuhinju kako ne bi nad njim plakala. ak se ganulo i Kalistovo crvljivo srce. Zavjetovao se u dui da sedam dana nee odlaziti gluhoj. A otii e sutra, naravno. Nema u njega ba nimalo tjelesne stidljivosti, osnovne vrline jednog oca. - Takvoga sina - doda Melkior kao amen. - A zato vi mene smatrate tako nesposobnim za duhovno uzlijetanje? Neisti duh koji proizlazi iz oca... - Proizlazi i iz sina. Filioque. Teoloko-seksualni problem svake familije. Zato se i posvadio Istok sa Zapadom. Vie je volio da se oslanja na oca, iskusnijega. Seksualni duh jeste nehotini tvorac sina, kanjeni sladostrastnik koji plaa skupo svoju malu kratkotrajnu sreu. Sin je njegovo prokletstvo. Njegov inkarnirani svijesni seks koji mu se neprestano mota pod nogama kad mu se javi elja. Budno uho u bludnim noima, sumnjiavo oko to vreba njegove poude s nepravednim i okrutnim gaenjem. Jadni roditelj koji se mora stidjeti Marinkovi Kiklop svoje mukosti, jer ga je njegov muki potomak ukopio u svojoj fantaziji. - Ja gledam na stvar vie ekonomski. Kalistova mukost prilino optereuje obiteljski budet. - A vi biste htjeli da on tu stavku prebaci na vau mukost? Jer ona ima pravo na financijsku pomo koja proizlazi iz jednog stidnog odricanja, pravo na rtvu?

A zato? ime je va potovani klipan zasluio vie veselja? A moda je tamo ve nastupila i panika pred posljednjim trzajima? Bez veselja, bez poezije, naprosto, neko tuno provjeravanje? - Nemojte, zaplakat u! - uini Ugo komino planu grimasu. -Sanjat u Kalista in flagranti s gluhom i estoko u navijati za njega. -1 trebali biste, da ste vie samostalna muka jedinka a manje glupavi tatin spermatozoid koji je u svojoj glavici pronaao ideju o bezgrenom roenju. -1 vi biste ba tako odluno meni uskratili taj mali izvor prihoda? Ako je to dozvoljeno, ja sam propao. Ako nema grijeha, ne mogu prodavati oproste. AKalisto je krupniji primjerak grenika i mogu vam rei da kod mene jeftino prolazi. Neka pokua kod onih u crkvi, pa^e vidjeti boga svoga. Nauljao bi grena koljena kao dromedar. Pa pokajanja, zavjeti, korisne odluke nikad vie... A kod mene se moe i nastaviti, uz neznatnu odtetu, dakako. I jo kaete da sam bez razumijevanja! Ja sam milosrdan. A on, kako se odnosi prema svom legitimnom "spermatozoidu"? Prisiljava ga da prodaje stare eire! Ja moram odlaziti na sastanak ljubavni kao suiavi romantik, s pjesmama u depu, jer nemam kinte da djevojku odvedem u kavanu. Duan sam svim konobarima. Thenardier e mi jetru iskljuvati. Razbolit u se od vlage po parkovima. Ali Bog vidi moju bijedu, poslao je toplu jesen. Ah! - uzdahne Ugo bez ale. Iz depa izvue neke papire i baci ih na stol. - A moram se jo i s rimama muiti! Ne moe se nita sa slobodnim stihom. Gledaju vas nekako odsutno kao krave i bave se svojom milju: od dva metra izala bi haljina uz tijelo, ali za plisiranu suknju trebat e vie... Ne, bez rima se ne moe. To je jedino to one razumiju, granje - sanje. Klepetanje. Ali to im privue pozornost. Strahopotovanje. Dive se. Kako se samo slau te rijei, boe, boe! - imitirao je zadivljenu gusku. Melkior se smijao na otomanu: "Onda pravite, dragi Parampu, rimovane stihove". Marinkovi Kiklop - Ah, ne smijte se pjesniku - praktiaru, Eustahije premudri. Radije pomozite, vi lako pravite te rezance koje rado kljucaju nae koke. Sluajte: Umrla je stara nada. Rujna jesen nemir nosi. Blagi fluid... i sad bi trebalo da se tu neto deava u kosi, ali nemam rime na nada za trei stih. Blagi fluid... sada - struji u tvojoj kosi. Ali nekako mi ne zvui, ne ini li se i vama, blagi Eustahije? - Da, pokvaren je ritam u druga dva stiha - ree Melkior. -Morali bi biti trohejski osmerci kao i prva dva. Stavite ovako: Blagi fluid listopada - struji sad u tvojoj kosi. Ugo ga poljubi oduevljeno. "Ah, kakav talenat! I vi to samo onako... saspete iz rukava". Ugo-dan glu-pan. Onda mu sine: Krpice za Vivijanu! Ipak s njom ima sastanak veeras! Blagi fluid listopada struji sad u tvojoj kosi. Trait e da joj upie u spomenar, fluid listopada. A to je to fluid, dragi? To je sigurno neto prosto? - Mogli ste joj napisati neto bolje - ree ustima na kojima se osuio osmijeh. - A zar nije sada dobro? - uplai se Ugo. - Ah, koji ste vi pokvarenjak! A ovamo: napii listopada! Podvalili ste, Eustahije? Pa da, to je banalno nada listopada. Stvarno, glupo. Vidite, kakvi ste! - Ne brinite, njoj e to biti divno. A-ha, ula sam u poeziju! Ako je ula za Lauru, vi ste Petrarca. - Ma, Eustahije sumnjiavi - zine Ugo kao zaprepateno i pokae velike plombe za koga vi mislite da ovo piem? I jo se hvalite, ja sam psiholog, poznajem ja njega. Ne, vi mene uope ne poznajete. Danas zarunica ima roendan, a nemam, jadan, ime da joj kupim dar. Pjesmu nosim, sonet, eto, kad hoete ba sasvim da me ponizite. - Umrla je stara nada, to je zarunica, a blagi fluid struji u kosi Vivijane ree Melkior i ustane nemirno. - Ah, koji ste vi libidolog, Eustahije nepogreivi! Marinkovi Kiklop - Znai, priznajete! - Priznajem. - Ugo obori oi kao mala grenica. - Ali... ali sve neduno, isto, kao na prvoj priesti. Idealno. U tome i jest stvar. Jadna zarunica. Melkior ju je viao s njim u veernje sate, odreene za nju. Kavana "Gita", uglavnom za studente, vona salata i kava, vrlo jeftino. Ili kino, Nelson Eddy i Jeannette Macdonald, Rose Mary, I love you. Dirljivo. Ona je voljela u kinu plakati. Perfektan film. Starija od njega tri, etiri godine, najmanje, modna

krojaka, mrava, duge tanke noge, kvadratni bokovi - spljoten tur, grudi skupljene - svezane u dvije skromne pregrti ispod djevianske bluze, na bradi bradavica s tri otporne dlake. Tri palme na otoku sree. Nije ga voljela, Melkiora. Raditi u njegovoj sobi gii-gii sa zarunikom, to je voljela. Ali zarunik je dobivao akutne napadaje drugih ljubavi. Na posljednjoj godini studija kolegica Cica, proljee, etnje, soneti. Umrla je stara nada. Zarunicu je spremao u garau (tako se govorilo, studentski) ve u devet, onda s kolegicom Cicom do zore. A zato se i zarunica ne bi zaljubila u nekog drugog? Ideja za raskid, ti si kriva, a ja sam ti tako vjerovao, ah, nevjernice. I jo gore. Odveo je u zooloki vrt. U proljee se ivotinje pare, ene to vole gledati, uspaljuju se. Pred majmunskim kavezom sam je to priao, upravo u asu majmunske sree. S njene strane stajao je mladi i promatrao uzbueno. Ona je mijenjala boje u licu, ljubomorno. Idemo, dragi. Glas joj se kidao kao da se umorila od tranja. A on ju je gurkao na mladia ne bi li je pogledao, ne bi li ga pogledala, ne bi li planula meu njima velika, neodoljiva ljubav, povodom majmuna, a on slobodan, s Cicom, u proljetnim sonetima. Luda nada, uzaludna. Umrla je i ta nada. Mladi se, onanistiki zateen, uklonio. Pardon. Ona je ipak pogledala za njim (inilo mu se) onako, majmunski. Mora da se neto rodilo u njoj. I bio je ljubomoran. I posvadio se. Ti si opica jedna obina, uspaljena! Ti bi sada sa svakim. I ona je plakala. / love you. A on ju je pomilovao po rijetkoj kosi i poveo u umu iza zoo-vrta i radili su gii-gii kao majmuni. - Kad je tako isto, mogli ste joj ipak napisati neto bolje. Melkior je etao po sobi s osvetnikim osmijehom. U njemu je cvjetala tuga u blagoj klimi malog oajanja. Raspoloenje lakog otrovanja. Umor. Zijevanje. Humor. Marinkovi Kiklop - Mogli ste, mogli ste - srdio se Ugo izgubljeno. - Ani vremena nije bilo. ekao sam poslije ruka da od Kalista naplatim kurvarinu, a onaj don... va kateheta razvezao o svojim crvenim krvnim zrncima. Nikad kraja. Mami za svako zrnce jedna suza, a Kalisto problijedio od straha. Jedva sam ga odmamio u moju sobu na malo ivahniji razgovor u etiri oka. Vas sam naveo za svjedoka o njegovom jutronjem kretanju oko glavne pote. Ne srdite se. Pa to, i tako vas ne trpi? Ali to je upalilo, mogu vam rei. Osim toga, naveo sam i roendan, dar za zarunicu. Nemam, veli, uplatio sam za ogrijev. A i ona opet (tj. zarunica) svaki as ima roendan. Ah, sinko, sinko, kad e stati na svoje noge? Ah, tata, tata, ja ve pola sata stojim pred tobom na svojim nogama. Ah sinko, ti si nitko i nita. Ah, tata, ti si netko i neto. Poto smo izmijenili diplomatske note, pristupili smo izvrenju ugovora o reparacijama. I evo, ispljunuo Kalisto jednu UVAJTE JUGOSLAVIJU. - Ugo odbaci uvis i doeka na dlan komad srebrnog novca od pedeset dinara - Hopla! - Bit e veeras za Daj-dam veeg stila. - Ane, veeras e stil biti vie damski - ree Ugo triumfalno. -Tihi lokal s pristojnim konobarima. Moraju se stihovi aptati u koljicu jednog malog uha. Samo, kad bi bilo malo petrarkizma, dolci ire, dolci sdegni e dolci paci. Blagi fluid listopada, oh, quelle difference! Osim fluid - sve je ostalo na nivou Kalistove ljubavi. A moda vi imate, Eustahije irokogrudni, neki stii u vaim otpacima? Dajte, o veliki Cvrano, iskru svoga duha jadnom Christianu, da bi, uz vlastitu ljepotu, vaom poezijom obdario Roxanu. - Nemam, jadni Christiane, ba nimalo duha. A emu duh uz takva usta od uha do uha? Spomenite jo i plombe, sasvim me dotucite, ljubazni Eustahije. Zar se takve stvari govore ovjeku koji drui ide na sastanak ljubavni? Pa jo s tim vaim listopadom u depu! - Molim, odbacite ga, - Melkior se baci leima na otoman. Opruge zajecaju bolno. - Odbacite? A to da metnem? Oktobar? 0, Eustahije okrutni! A gdje vam je ona ta ja sam, dijete, aren pelivan? Sjeate li se, za Minu? Onda ste skoro sifonom dobili po glavi. Pa recite, tko vas je spaMarinkovi Kiklop sio? Eto, tu mi dajte. Odgovarala bi mi i inae, to jest raspoloenju i uope stanju moje due. - A tko zna gdje je tooo... - Melkior je zijevao do suza. Glad ga je morila. - Gle, dosaujem. Zijevate. Eustahije, ne budite ivotinja, posudite mi pjesmu. - Ne znam gdje je, razumijete li? - a mislio je, gdje bi mogla biti? U utom

fasciklu s Mininim jedinim pismom, javlja da se vraa zaruniku, zbogom. Zbogom, Mina. Takvih oiju nikad vie... Da mu dam, da osvaja Vivijanu? 0, zbogom, draga, bit e gorak san mojoj trpkoj noi kad pogrbljen bdijem. No vedar tebi bio ovaj dan, a ja u... - Govorite mi je, Eustahije preslatki, ja u je zapisati. Imam jo vremena da je nauim. - Zaboravio sam. - Ne mari ako jednom (moda pijan) sve svoje tuge suludo ismijem, ta ja sam, dijete, aren pelivan... - 0, boe, zar ni jedne strofe ne znate? Eustahije milogledi, makar jednu strofu, molim vas. - Kleknuo Ugo pored otomana i cjelivao Melkiora u sljepooicu. - Ja sada idem. Ti zaklopi cvijet, eto, toga se sjeam. - Jo, jo. - Kad sunce zae, mislim da je tako bilo. Ali moda i nije. Ne znam. I zbilja vie ne znam. Zalud cjelov tvoj. -A to? -to? - Zalud cjelov tvoj? - To je - idite doavola! - Melkior ustane. Sada se bojao da se Ugo ne sjeti tih naivnih stihova za Minu. Ne bi ih mogao sluati iz njegovih usta. - Ja sada idem. Ti zaklopi cvijet - Ugo je aptao patetino. - Pa idi. - Ali to je neupotrebljivo, Eustahije bezumni. Sto u s tim kad sunce zae? - Pomokrite se i legnite. A kad sunce izae, padat e bombe. Rat! Razumijete li, Parampione bezumni? Rat! - vikao je razdraeno. Glad je u njemu razvijala zvjerski nagon za rikanjem. Cijelo svoje jadno Marinkovi Kiklop izmueno tijelo osjeao je tu prisutno, u svom bezumnom glasu. - No dobro, dobro, Eustahije grozni. Ne treba pjesme. Nemojte vikati. Idem goloruk protiv zmaja kao onaj junak biblijski... ne znam vie koji. Uplaio se Ugo te vike. Ali kad je Melkior pripalio cigaretu, on i sam uzme jednu i zamoli vatre. Melkioru je ruka drhtala dok mu je pripaljivao. Vidio je u svijetlu ibice loe izbrijano lice, bludne debele usne, rastvorene konjske nozdrve i to elo nisko, idiotsko, upola obraslo gotovo ravnom irokom crtom gustih crnih obrva - majmun. To je bio zakljuak u kome se otapao njegov bijes i oticao mirno, ak nasmijeeno. - Eto vidite, Eustahije dobri. - Smijeio se i Ugo crnim plombama. - Avi odmah rat! zbog moga malog udvaranja. Pustite neka tamo laje preko La Manchea. Dobit e ve po gubici od naih strieva, zato to nas plai. Mi smo mali papagali. Ugo se veselio Melkiorovom nasmijeenom licu. - Koliko je sati? Idem na elektrinu stolicu, brrr... -sav se strese i pogleda umiljato. - Milost, Eustahije okrutni. Dajte mi makar onaj umorni korak, neki dan ste mi ga itali. Evo mene, tamnog isposnika... Kako ide? Dajte, ne mogu ii ovako. - On rairi prazne ruke bespomono. - Ne gnjavite, Parampione. - Melkior je ponovo bio mrzovoljan. Dolje kod ATME danas popodne, lijepo. Htjela se upoznati? Pitati ATMU. - A otkud znate da ona voli stihove? Povedite je na govei gula. Bar e znati to je to. - Na "govei gula" eludac zajaue mueniki. Gulaa bi jeo. - Vi je, znai, poznajete? - Ugu su se obrve stopile s kosom, od uenja. - Donekle - odgovori Melkior navlas nehajno. - Ona je primitivna. - Ah, to su aporci onog Mandrakea tu ispod vas! - Ugo udari nogom u pod. Rekla mi je da je on svakako eli upoznati s vama. Dakle, primitivna? Melkior ne odgovori. Ona se nije htjela upoznati? Dobro je to sam onako otiao. Dobro je. - A to ete misliti - ree Ugo odjednom - ako vam kaem da ona u meni trai, kako da kaem... oslonac, to jest intelektualno druenje na najviem duevnom nivou? - Lice mu se nadimalo i svaki as e prsnuti Marinkovi Kiklop smijeh. Ugo se zabavljao. - A vi kaete "govei gula"! - i odista smijeh prsne. Melkior se i sam nasmije kiselo, s nekim moralnim gaenjem. Ona misli da ga je ulovila "na najviem nivou", on se ruga s njom. Ona gradi njihovu ljepljivu vezu na bazi "due", on je dri u tom pekmezu kako bi mu bila slaa. Ali one vole ovakve, ba ovakve lupee koji se s njima sprdaju. Dat e svaka sve to trai, ak i one glavne drai. Znam da se samo zabavlja sa mnom, mangupe. A ja tebe stvarno volim. I suzica potee niz obraz od iskrene ali prezrene ljubavi. Ah,

moj dragi, nesretan bio, zato si me ostavio? Zar ti nisam ja vjerna bila, zar te nisam ja ljubila? - Jesi, draga, jesi mila, ali si mi dosadila. "Druge ene" ili "Don Juanova jahanja", priruni roman za naivne djevojke, koje zbog priroene njenosti i obiteljskim odgojem steene stidljivosti prilikom stupanja u ljubavne odnose teko podnose bestidne grubosti mukaraca, no ipak povjeruju njihovim lanim ljubavnim izjavama te tako doivljavaju svakojaka bolna razoaranja koja ih kasnije prate kroz cijeli ivot, zagoravajui im duu runim sjeanjima, pa kad se udaju ni svome muu koji je njihov Spasitelj i Otkupitelj od sviju zala, ne smiju priznati svu bobu tugu zbog one svoje mladosti koja je bila toliko neiskusna daje mogla biti toliko puta prevarena od onih silnih mukaraca to su im guili djevianske jecaje svojim medvjeim apama i silili ih da rade neto to je bilo toliko sramno i strano, te im se desi da sanjaju najuasnije snove i u snu trae muku pomo u posveenom branom krevetu od svoga dobrog i strpljivog supruga kako bi se makar naas oslobodile mune prolosti, oistile od nepristojnih elja i uzvisile do prave enske istoe te proivjele svoj ivot u branom skladu i ljubavi sve do svoje smrti. Amen. Ugo se kesio nasred sobe gledajui Melkiora s nekim oekivanjem. Postao je nestrpljiv, urilo mu se, a ovaj se dao u neka razmiljanja. - No, jeste li smislili koliko je dug Kineski zid? Putate da vas ekam kao fijakerski konj pred hramom dok unutra zavrite svoj misaoni obred. - Pa to ekate ako vam se uri? - otrese se Melkior nestrpljivo. Zaelio je da ostane sam, da u osami oblizuje svoj opreni papak. Danas sam nagazio kao maak zbog zlatne ribice. ATMA-Demiurg. Da li doista "ubrzava historiju" mnome? Vjetica makbetska. Melkiore, bit e kralj Marinkovi Kiklop Vivijane! Bit e kralj, Melkiore, bit e kralj! I nee biti pobijeen dok se velika uma bernamska ne pomakne. Tko bi mogao pomai umu? Oh, divnoga li proroanstva! Bit u kralj vivijanski, tan tantalski, tan tankov-ski, tan tanadi izreetan, mrtvac balkanski. Hura! - Zdravo, o tane dajdamski! - obrati se Ugu dubokim naklonom cerekajui se ludo. -1 zbogom. Nai emo se noas u pustari dajdamskoj. Triput za me, triput za te, a tri puta nek je njoj! U pustari dajdamskoj. Zbogom! - i okrene se od Uga, legne potrbuke, zarije lice u jastuk i ne izusti vie ni rijei. Prede maak ranjeni. Poto je ostao sam, ranjene misli suce. Eto tako, neki grad od ispijenih boca sazidan. Pijanice boce ispili i grad sazidali. Grad proziran, bocama naikan. Staklengrad. Zvuangrad. U grad zalutao vjetar i pjeva na grla staklena stanarima u pijanstvu usnulim. Spava grad u pjesmi staklenoj. A u svakoj boci, u kuici prozirnoj, po jedan budni lar, u drugoj po jedan penat srditi. Lare, spava li? pita penat srditi. Kako bih, kad mi je dunost bdjeti nad domom usnulim? Zar je ovo dom? srdi se penat srditi. U atrijima patricijskim smo stajali na postoljima mramornim, uz bok samog Jupitera i Venere predivne, a ovo? tu me gui Bakhov zadah smrdljivi! Taj ustajali alkoholni vonj, taj smrad kiselkasti! U flai staklenoj ivjeti, o Jupitere svemoni, i zvati se penatom! To je stan za gutere il abe krepane, za embrione prasee i fetuse i nedonoad pobaenu u kolskim zbirkama i patolokim institutima, a nije boravite ipak jednog boga. 0, boga ti tvoga, penate, srdi se lar strpljivi. Nit nas kia moi, nit nas bije mraz, a svijetlo nas kupa i sunce nas grije i vjetar nam svira kao Orfej premili. Ba dobro su se ovi ljudi sjetili da grade Staklengrad. 0, lare predobri, te pijanice sada snivaju svoje snove prljave, a kad se probude lajat e ko paad jedni na druge i pobit e se kao divlji slonovi i slomit e i slupati taj Bocagrad svoj smijeni, prozirni, jer je u njem divlji Bakhov duh uzidan. Ne vjeruje lar strpljivi. Ali jednog dana lijepoga, ba kad je Staklengrad na suncu divno blistao, bijel i zelen i zelenkasto-plav, probudie se pijanice proklete, protegnue se i protrljae oi i zbog zije-vanja glasnog - mutavog zametnue kavgu i poklae se zvjerski okrutno i razorie ba do temelja svoj zelenkasto-plavi Staklengrad to je na Marinkovi Kiklop suncu divno blistao. Nije ni boce na boci ostalo. A lari i penati beskuni skupie se i odluie da potrae druge, bolje gradove. I pronaoe gradove nove, nerazorive i uzee asne slube u njima, slube pazikua, upravitelja mirnih domova za starce i portira u hotelima druge kategorije, jer u njima je uniforma gotovo admiralska.

Jastuk je bio sav slinav pod njim, od zavisti. Ugova? emu bjeati od misli emerne? Ugova je ona (njegova), Vivijana. Ugova. uvao sam tu misao da bih je ba sada izgovorio, u sebi. Postojati znai otresati tugu sa sebe. Tu unutra, u utrobi, izlije se iz nekog tajnog izvora i iri se po tijelu gorko. Tuna koa, tune oi, i nos u tuzi objeen. Da joj se izvor zatvori? - Eto, nema mene. 0, da nema mene! Da sam titrav zrak to osmijeh njene usne... Pjesma za Vivijanu. Pjesma I... to osmijeh njene usne ini tako lijepim! Zato nisam bauk koji iri mrak po njenoj (kakvoj?) sobi? - Kakvoj sobi, doista? Bludnoj. Po njenoj bludnoj sobi. Ali ovo, za sada, izvan pjesme. - Nou uz nju strepim, a zora me zatjee meu zavjesama s pjesmom njenih snova i uzdaha. - Pjesma snova, hm... i uzdaha k tome. Ali neka pjesma pjeva drhtaj hladna stakla od njenog daha... a - ha. - 0, da nema mene, bio bih s tobom u istome trenu, na istome mjestu jedno savreno dvoje, u tvom srcu srce moje, a u mome (jasno) tvoje. Tvoje ruke i ne slute kada mahnu, mene krenu... Nesretniku ne bje dosta muke i on se pjesme mai. Neuspjela ljubav. Ima neto trulo u korijenju poezije. I cvijee raste iz gnoja. Zagnojena dua Vivijanom, najpoznatijim prirodnim gnojivom u gradu. Duik i fosfor. Tonu formulu sastava zna Maestro. Pitati Justusa von Liebiga, da se otkrije tajna. Tajanstvena genetika sila, duevna oplodnja, poetsko cvjetanje: Ugo, ATMA, Maestro, ja, a vjerojatno i Fredi - Plejada strastvenih poeta vivijanskih. Akoliko ih jo ima onanistiki malodunih, anonimnih, sakrivenih u svoje mrane sobice, u svoje oajnike brade, muiavih trubadura, inspiriranih nonih glodavaca to danju skupljaju slasti njenih pokreta, a nou preivaju puni nje, sluajne, prolazne, djevojko iz moga kvarta koju sam gledao kako... un eclair... puis la nuit! -Fugitive beaute... ne te verrai-je plus que dans I eternite? Iz njenih fosfata, sulfata, nitrata klijaju vjenosti. Traaa-tata, ta-raa-tata, taratata, tatata-taaa... Truba preko u Marinkovi Kiklop vojarni poziva na spavanje. Osam sati. Kao kokoi, glavu u krilo, vojnici, i hri! Bezbrino. Nad tobom bdiju strae, deurni, poarni, i stric ministar vojni, i otac kralj, i mati otadbina. Truba pozove Melkiora na ustajanje, na budnost strepnje od dana sutranjeg. Ustane s nervoznim zijevanjem. Rije sjutra u ustima vrlo pogodna za zijevanje. Jo jedan zijev, mutavi pijev gluhonijemog. Stoji nasred sobe, besposlen. Sto sada? Crv samoe uzme vrtati, neizdrivo. I eludac zacvili tuno kao pas za vratima. Bijeli je stari sjedio s orijaem. I vodnici na mjestu-voljno, s Elzom na svom uglu. Za treim stolom studenti-veterinari, sve krupni primjerci, s glomaznim gestama "stranih pijanica". Da se zna, oni lumpuju. Kurt ih je, pijano pripitomljene, rastvarao u svom nihilizmu. Proces je bio u toku. - Ima li ti, Kurt, na primjer, djevojku? - emu? - ree Kurt beznadno saevi ramenima. - E, vidi, a ja imam i znam emu. Budui lijenici domaih i pritipomljenih ivotinja cerekali su se gledajui na stvar medicinski. Imali su bistru matu. Kurt je ozbiljno utio, s licem pozlaenim vrlo istananim prezirom. - Da si makar i kobili zavukao ruku u neku stvar... Veterinari su preuzeli inicijativu. Kurt se izgubio u smijehu. - Ali... - pokuao je rei, ali se nita nije ulo. - A to sam ja, valjda, ugav? - vie vodnik uvrijeeno. - Zato me ne bi htjela? Reci, Elza, sama, neka uju. - Zato se ljutite? - Ukrstila Elza svoje bijele ruke na prsima kao da neto krije. - Ba ste udni. - Eto, jeste li uli, mamlazi garnizonski? ivi bili pa vidjeli. Obui u ja nju kao dvorsku damu, svu u bijelo. Hajd, Elza, ivjela, u tvoje zdravlje! - A ja mislim, kume, da u oni slabi - uketa bijeli stari. - Nisu - rikne orija. - Niu? Abombe? Svaki dan bombe. Kau da Londona vie nema? - Ima. - Ima? A imaju li oni, moj kume, brod kao Bimark? Govori e da je to takva snaga, da mu je samo gospodin Bog ravan. Nikakvi ga topovi ne mogu potopiti. Marinkovi Kiklop - Mogu. - Mogu? Ja am vidio Viribu Uniti, zna kume, devettopetnaete uBokiodKotora.

Strah te bilo i pogledati ga. ABimark je jo jai. Straan je. - Nije. - Nije? - Nije. Englezi imaju Georga V. -Petoga? A je li jak? -Jak. - Kao Bimarkl - Jai. - Dva puta? -Tri. - Puta? - Da. I uope. - Orija uini neku gestu stisnutom akom koju na koncu spusti na stol, snano, da su ae zazvonile. Melkior se smjesti za stolom do vrata, skromno, iako je mogao ulaziti u "Ugodan kuti" s vanou starog posjetitelja. Njegov ulazak izbavi Kurta iz kruga veterinara. - Ah, gospodin profesor! Dobra veer. - Kurtova je ruka sama potraila Melkiorovu i stiskala je srdano. - ime moemo posluiti, gospodin profesor? Melkior zatrai komadi jetre na aru, ili tako neto, mravo. - Ah, bojim se, znate, gospodin profesor... slabo danas stojimo s mesom govorio je Kurt jako nesretan, popravljajui stolnjak. - Bezmesni dan, gospodin profesor. Meso jedu vojske - govorio je ganuto. - Rat je veliki gurman, jede samo fine stvari. Meso... Covjetinu, osobito, ree Melkior u sebi surovo, tako da je Kurt neto uo. - Ovetinu, to ostavljamo Englezima, ha, ha - Kurt se milo naali. - Pitat u mamu ima li to za vas. Zaas se vrati s radosnom vijeu, konspirativno, ima lijep komad teletine, to kao za vas, pa beki odrezak, dobro? Dobro. Kurt, dobro. Izvrsno. Kurt dade mami znak glavom "dobro" i sjedne odmah s Melkiorom za stol, dok mama pripremi "beki". Marinkovi Kiklop Moda sam i slabokrvan, desni su mi blijede. Otuda valjda taj defetizam. Jetra su dobra za krv, kau. Da se ima to proliti za kralja i otadbinu. Da se bori, krv da lijes, bato! Zato, eto, Vae Velianstvo, ja i naruujem jetru kod Kurta, upravo zbog te krvi, da je lijem. Kakav bih ja bio va podanik bez krvi, Vae Velianstvo? to da prolijem za Vas? Suze? I, kukavico! Suze babe liju, junaci krv. Znam, tako je. Krv je ustavni smisao, kvintesencija moga podanitva, epopeja kraljevstva. A da ja ovako... natoim malo Vama u flaicu, pa da me pustite, a? Jer u mene ba nema mnogo toga... Ajok, bato, nema zabuavanja! To stjeni-cama daj i garnizonskim buhama! to sam ja tebi, u neka, to li? Oprostite, Vae Velianstvo. Mislio sam samo, zato se ne propie doza, to jest... da, doza koju svaki od nas treba da pridonese. Jer ovako, nikad se ne zna koliko se trai. A znate kakvi su poreznici Vaeg Velianstva, te razni generali, pa korupcija, protekcija, veze. Ja bih samo da se napravi malo reda u tom pitanju, i nita vie. I onda (oprostite) ima i drugih tekuina u naem podanikom tijelu. Zato se toliko inzistira ba na krvi? Zar se ne bi moglo i neto drugo prolijevati? Eto, na Maestro, na primjer, preao na pivo upravo zbog... - Pivo, gospodin profesor, ili moda aicu vina? Kurt mi rijei ita s usta, do avola, ili je neki telepat, to li? - Zar sam rekao pivo, Kurt? - upita ga sumnjiavo. - No moete i vino. Toga barem ima u ovoj zemlji. Ali pivo bolje ide uz "beki", zar ne? Da, uz beki hm... bolje ide pivo. Maestro zna: uz beki... zato on pivo. - I to su neki intelektualci, oh, majko moja - otpoinje Kurt svoje jadanje. Same prostote. S njima ovjek uope ne moe razgovarati. Kao da su s neke druge planete. - Lumpaju - ree Melkior s dosadom. - Valjda neto slave. -Htio se otarasiti Kurta, da bi mogao u miru razmotriti to pitanje krvi... na pragovima historije... - Aja njoj, ekaj, mala, da ti neto apnem na usta, ha, ha, ha... -1 dobio si po gubici? - Dobio. A mirnije joj nisam mogao rei, staloenije... Marinkovi Kiklop - Eto, to su njihove duhovitosti, gospodin profesor - skandalizirao se Kurt trljajui svoje vlane ruke s kratkim debelim prstima. -Same prostote. Moja

sestra vie ne sjedi s njima. Bolji su ovi podoficiri, asna rije. Primitivni, ali pristojni. Kad sestra s njima sjedi nikad se ne uju proste rijei. Jedan je u nju i zaljubljen, htio bi se eniti, hm, hm -osmjehne se Kurt opratajui mu tu ambiciju. - Inae nije lo ovjek, simpatian. Ne bi nas smetalo to je podoficir, ni Elza nema velikih kola, ali kakva je to budunost? Podoficir jedne slabe vojske, a onda pitanje koliko e i to trajati? Rat je tu pred nama. Radi se o mjesecima... a moda i danima - apne u povjerenju. On zna, on zna, on... ovim debelim prstima... mijesi neto... Melkioru se uini da je osjetio u sebi, nekako usput i sluajno, neto kao strah od Kurta. Ili... kako da se to objasni? - prisutnost stranoga, i zatee sebe u nesvijesnom lukavstvu da se sauva u krugu Kurtovih simpatija, da zadri njegovo povjerenje, ne bi li se ta Budunost malo jasnije iscijedila iz Kurta, ne bi li se mogao saznati ba taj dan, taj da...Trebalo bi sada tek malo protusloviti, malo posumnjati... jednom gestom, ah, tko to zna, tko to moe znati kada e, izazvati Kurtovu in-for-mi-ranost. Ali ne uini gestu. Melkior se tek osmjehne budalasto laskavo i osjeti glupost razmazanu po svome licu kao ukoenu kozmetiku masku. I stidno obori glavu nad stolom, kao u nekom razmiljanju, da bi sugerirao Kurtu svoju mlitavu ravnodunost pred sudbinom. elio je da njegovo ponaanje Kurt shvati kao uzvienu indiferentnost ovjeka koji se naprosto ne bavi tim pitanjima i od svega toga ne razumije nita. - A napokon, tko zna, gospodin profesor? - ree Kurt uzdahnuvi bespomono. Zovne ga majka iz kuhinje. Zaas se vrati s jelom i aom pjenuavog piva. Melkior navali na hranu pohlepno, a eludac mu se zahvaljivao tihim mrmljanjem, uivajui. Uivao je i Kurt gledajui kako dragom gostu prija njegova kuhinja. Beki odrezak u bezmesni dan. To-je-san, to-je-san, to-je-san. Melkior u sebi zaplee beki valcer - tra-a-lala-tra-a-lala. - A ono, pitao sam fatera, ono je obina octena kiselina - odjednom zaape Kurt nagnuvi se do Melkiorova uha. Namoi se cigareta i pusti da se osui. Popuiti je treba naglo neposredno prije pregleda. Srce Marinkovi Kiklop skae kao ludo, nema takvog specijalista koji bi se sjetio... A posljedica nema nikakvih, ve za dvadeset minuta opet je sve normalno. Izvlaili su se oni tako s fronta u prvom ratu. Fater je bio Einjahrig-Freiwilliger, ginuti nikome nije bilo milo... za austro-ugarskog cara. Habsburzi su bili nesrea za germansku misao. Dobro je to ih je avao odnio. Svreno je s bekom valcer-politikom "Na lijepom plavom Dunavu" za sva vremena. Sada je istom austrijska provincija nala svoje pravo mjesto, u zajednici Velikog Reicha. Ne ini li vam se, gospodin profesor? Melkior promumlja neto kroz zalogaj. Njegovo se tijelo opijalo hranom, Kurta je primalo tamo nekim pomonim valom svijesti i registriralo kao gurmanski dodatak ovoj muzici mirisa, okusa, vakanja, gutanja. Beki odrezak, Strauss u ustima. vakao gaje u troetvrtinskom taktu i smijeio se carski. - Drago mi je, gospodin profesor, da volite nau hranu. 0, da, o da, volim i vau sestru i vau mamu i sve njihove odreske i bifsteke i sarme i pisanice... Osjeao je da mu se pribliava tema ljudoderska i on je odbaci sa strahom. I opet ovaj Kurt nadahnjuje tu mesnatu kanibalsku derainu! 0, kurtoazni Kurt! Ostavio sam ih da povraaju u oblinjoj dungli. Agentu je bilo vrlo loe. Izvrnuo se na lea i urlao od bolova. Prijatelji mu gurali prste u usta, sjedali na trbuh, guili ga, davili da bi se to bolje ispovraao. Najradije bi ga zadavili! Svratio je pozornost uvara. Jedan od njih ve otiao u selo da javi. "Ubit e ga," - ree lijenik asniku u povjerenju. "Tko? Zar nai?" "Domaini. Tako svuda na svijetu postupaju seljaci s oboljelim grlom stoke." "Zato mu ne pomognete?" - "Nema pomoi. To je akutni colitis na nervnoj bazi. Kad bi govedo na pai odjednom poelo razmiljati, dogodilo bi mu se to isto. Moda bi mu trebalo rei otvoreno da tim grevima sebe vodi ravno u kotao." "Pa recite mu." - "Recite mu vi. Meni nee vjerovati. Osim toga, vi ete to uiniti njenije." asnik ga odmjeri s prezirom. Prie grupi oko agenta i jednim gestom zaustavi svu tu utopljeniku terapiju. Nae se nad pacijenta i ree mu ozbiljno: "Gospodine, oni bolesne ne jedu, ve ih odmah ive spaljuju da ne bi ostale zarazili. Morate, dakle, biti zdravi ako elite jo ivjeti... makar neko vrijeme." To je doista djelovalo. Agent ga pogleda sabrano, bezbolMarinkovi Kiklop

na lica i odmah ustane. ak mu se i osmjehne uljudno, u znak neke zbunjene zahvalnosti. "A sada neka dou da vas vide, jedite to zdravije moete, gospodine, to vas jedino jo moe spasiti." No sada i svi ostali navalie na taj jedini izlaz: prihvatie se pomamno plodova, a doktor promrmlja preda se: pi, antropoidni majmuni! i pljune s gaenjem. - Ma to?- uasne se odjednom Kurt. - Da nije dlaka? - On kao daje prisustvovao hranjenju nekog maloljetnog prijestolonasljednika. - Kakva dlaka? - zaudi se Melkior. - U jelu? - strepio je Kurt. - Ali to je nemogue. - to vam pada... Zato dlaka? - Pa tako ste nekako... pljucnuli?... - objasni Kurt oklijevajui delikatno. - Ah, to - nasmije se Melkior. - Pljunuo sam na jednu svoju misao. Kurtu je odlanulo. "Jo au piva? Ja astim, gospodin profesor." To da se proslavi odsustvo dlake. "Ne hvala, Kurt. Moram ii." Kurt pravi raun "jedan Wienerschnitzel, jedna salata - ..." a bijeli stari pria., "i onda on, moj ti i kume, a njim preko krovova. A zna kako u kosi londonski krovovi... Nita. On a njim, a razbojnik bjei. Skae kao maka. Sad a dimnjak, ad a gromobran. Ali detektivu zapne noga i padne u ao a, jadna li mu majka - preko jednog razderanog lima i prereze grkljan, kume ti i moj. ilu kucavicu! Krv mu silna udari na vrat, urkom curi preko krova pa u lijeb. Krvava je kia pala. A moj ti razbojnik, zamisli kume, pritri, pritri i priskoi svom progonitelju i, stvarno, neprijatelju, be premiljanja razdere krilo od svoje koulje i zaustavi mu krv. Bio bi policajac iskrvario i umro one na krovu da ne bijae ra u razbojnika." Melkior je dugo popravljao kravatu, stezao svezicu na cipeli lijevoj, na cipeli desnoj, razmekavao, gnjeio, valjao cigaretu meu prstima... i onda, i onda?... "u razbojnika ulovili." I onda? "I onda, moj kume, to am htio da kaem, da u svakog ovjeka ima ra. I u najgoreg razbojnika ima ra, kao to pokazuje ovaj sluaj. A to je bio jedan strani ubojica. I jo kau - Dotojevki!" Melkior ode razoaran, uz Kurtova dubokonaklona dovienja. Dostojevski? Svi se obraaju Fjodoru Mihajloviu sa svojim malim monMarinhovi Kiklop strumima. Obratite se Dickensu, firmi za tihu suut. Ne proglaujte maloga gada, sposobnog da smisli malo zapleteniju intrigu, Ivanom Karamazovim, a svakog milog idiota knezom Mikinom. Uzalud se pozivamo, tu literatura nita ne opravdava. Osjeao je sitost kao osloboenje nakon uivanja u grijehu. I sada se kaje. Javlja se Savjest sa svojom svitom principa kad je apetit usnuo, zadovoljan. A to se nije javljala kad je bio budan Mesoder Veliki i urlao po svojoj praznoj smonici? I sama je sluila kod njega na dvoru kao luda za punom trpezom i priala mu - za vrijeme bekog odreska - o brodolomcima (koje si, zbog tvoje fabule, prisilio da povraaju) kako se bogato hrane i otkrivaju novu vjeru svoje egzistencije: "morate, dakle, biti zdravi ako hoete jo ivjeti, makar neko vrijeme. Zato jedite to zdravije moete, to vas jedino jo moe spasiti." 0, mnogo ste lukavi, Madame! Potraili biste vi i masnija mjesta u Decameronu i slinili nad pornografskim slikama. Cinema-cochon za jezuite. A zatim: sine, oprataju ti se grijesi... na dui. A na tijelu - ostaju trbusi. Grijesi i trbusi - noumeni i fenomeni, et substratus est appetitus gloriosus - zapjeva Melkior kao Credo u velikoj misi et incarnatus est... a pred njim je iao trbuh pjevuei sretno svoju pjesmicu: Protiv prediranja postoji korizma, a sada pjevam i zaudaram na luk, ali to je dobro za zdravlje organizma... Pitat u te ja, moda ve sutra, za zdravlje organizma, dragi Sancho. Radi se moda i o danima, veli Kurt. A i sutra je jedan od tih dana o kojima se "radi". Zbilja, ako to doista pone sutra? A to je sutra? (Glupan koji bi me uo, odgovorio bi - etvrtak.) Sutra - je vremenska granica izmeu dva budna stanja, izmeu dva znanja o postojanju. Satovi ne odreuju sutra. Sutra se samo odreuje posjetom Enki, eljenim susretom s Vivijanom, noi u Dajdamu, neizvjesnom, potitenom noi u oekivanju prekosutranjeg sutra. Veer mi se ljupko smijei i obeava lijep dan - sutranji. Meteoroloko sutra: i dalje lijepo i toplo vrijeme. (Zima odgaa dolazak, produljuje nam preljubazno ovu posljednju jesen.) Marinkovi Kiklop na lica i odmah ustane. ak mu se i osmjehne uljudno, u znak neke zbunjene zahvalnosti. "A sada neka dou da vas vide, jedite to zdravije moete,

gospodine, to vas jedino jo moe spasiti." No sada i svi ostali navalie na taj jedini izlaz: prihvatie se pomamno plodova, a doktor promrmlja preda se: pi, antropoidni majmuni! i pljune s gaenjem. - Ma to?- uasne se odjednom Kurt. - Da nije dlaka? - On kao da je prisustvovao hranjenju nekog maloljetnog prijestolonasljednika. - Kakva dlaka? - zaudi se Melkior. - U jelu? - strepio je Kurt. - Ali to je nemogue. - Sto vam pada... Zato dlaka? - Pa tako ste nekako... pljucnuli?... - objasni Kurt oklijevajui delikatno. - Ah, to - nasmije se Melkior. - Pljunuo sam na jednu svoju misao. Kurtu je odlanulo. "Jo au piva? Ja astim, gospodin profesor." To da se proslavi odsustvo dlake. "Ne hvala, Kurt. Moram ii." Kurt pravi raun "jedan Wienerschnitzel, jedna salata - ..." a bijeli stari pria., "i onda on, moj ti i kume, a njim preko krovova. A zna kako u kosi londonski krovovi... Nita. On a njim, a razbojnik bjei. Skae kao maka. ad a dimnjak, ad a gromobran. Ali detektivu zapne noga i padne u ao a, jadna li mu majka - preko jednog raderanog lima i prereze grkljan, kume ti i moj. ilu kucavicu! Krv mu silna udari na vrat, urkom curi preko krova pa u lijeb. Krvava je kia pala. A moj ti razbojnik, zamisli kume, pritri, pritri i priskoi svom progonitelju i, stvarno, neprijatelju, be premiljanja razdere krilo od svoje koulje i zaustavi mu krv. Bio bi policajac iskrvario i umro one na krovu da ne bijae ra u razbojnika." Melkior je dugo popravljao kravatu, stezao svezicu na cipeli lijevoj, na cipeli desnoj, razmekavao, gnjeio, valjao cigaretu meu prstima... i onda, i onda?... "u razbojnika ulovili." I onda? "I onda, moj kume, to am htio da kaem, da u svakog ovjeka ima ra. I u najgoreg razbojnika ima ra, kao to pokazuje ovaj sluaj. A to je bio jedan strani ubojica. I jo kau - Dotojevki!" Melkior ode razoaran, uz Kurtova dubokonaklona dovienja. Dostojevski? Svi se obraaju Fjodoru Mihajloviu sa svojim malim monMarinkovi Kiklop strumima. Obratite se Dickensu, firmi za tihu suut. Ne proglaujte maloga gada, sposobnog da smisli malo zapleteniju intrigu, Ivanom Karamazovim, a svakog milog idiota knezom Mikinom. Uzalud se pozivamo, tu literatura nita ne opravdava. Osjeao je sitost kao osloboenje nakon uivanja u grijehu. I sada se kaje. Javlja se Savjest sa svojom svitom principa kad je apetit usnuo, zadovoljan. A to se nije javljala kad je bio budan Mesoder Veliki i urlao po svojoj praznoj smonici? I sama je sluila kod njega na dvoru kao luda za punom trpezom i priala mu - za vrijeme bekog odreska - o brodolomcima (koje si, zbog tvoje fabule, prisilio da povraaju) kako se bogato hrane i otkrivaju novu vjeru svoje egzistencije: "morate, dakle, biti zdravi ako hoete jo ivjeti, makar neko vrijeme. Zato jedite to zdravije moete, to vas jedino jo moe spasiti." 0, mnogo ste lukavi, Madame! Potraili biste vi i masnija mjesta u Decameronu i slinili nad pornografskim slikama. Cinema-cochon za jezuite. A zatim: sine, oprataju ti se grijesi... na dui. A na tijelu - ostaju trbusi. Grijesi i trbusi - noumeni i fenomeni, et substratus est appetitus gloriosus - zapjeva Melkior kao Credo u velikoj misi et incarnatus est... a pred njim je iao trbuh pjevuei sretno svoju pjesmicu: Protiv predircrnja postoji korizma, a sada pjevam i zaudaram na luk, ali to je dobro za zdravlje organizma... Pitat u te ja, moda ve sutra, za zdravlje organizma, dragi Sancho. Radi se moda i o danima, veli Kurt. A i sutra je jedan od tih dana o kojima se "radi". Zbilja, ako to doista pone sutra? A to je sutra? (Glupan koji bi me uo, odgovorio bi - etvrtak.) Sutra - je vremenska granica izmeu dva budna stanja, izmeu dva znanja o postojanju. Satovi ne odreuju sutra. Sutra se samo odreuje posjetom Enki, eljenim susretom s Vivijanom, noi u Dajdamu, neizvjesnom, potitenom noi u oekivanju prekosutranjeg sutra. Veer mi se ljupko smijei i obeava lijep dan - sutranji. Meteoroloko sutra: i dalje lijepo i toplo vrijeme. (Zima odgaa dolazak, produljuje nam preljubazno ovu posljednju jesen.) Marinkovi Kiklop Pedagoko sutra: drago dijete, mora misliti na sutra. Politiko sutra: Staljin namignuo Hitleru - harao? - Hitler odmignuo - natiirlich. Historijsko sutra: i kad ljudi otkrie boansku mo materije, ona zavlada njima i pomuti im pamet, uniti ivot, a onda proguta i samu sebe i pretvori se u Silu koja uniti sve

zakone i nema vie ni jedne svijesti koja bi je u ime Hegela mogla proglasiti glupom. Estetsko sutra: kad je ovjek otkrio rugobu materije, umjetnici postadoe obrtnici runoga. Geografsko sutra: a ovaj ogromni poluotok koji ovdje vidite, zvao se Europa. Ovdje je ivio dvonoac koji je sastavljao neke radnje koje su oni nazivali tragedijama, a zvao se Sekspir. Kako se to ime pisalo vie se ne zna, jer je ostalo zapisano u nekom pismu koje danas nazivamo ruskim pismom. Filozofsko sutra: nee biti sutra. Sila e ispiti sve vrijeme i progutati sav prostor i utonut e, od sitosti i dosade, u vjeni san. I kad protee jedna vjenost, protegnut e se i zijevnuti mamurno, kao pijanica nakon lude terevenke u kojoj je sve oko sebe porazbijao, i pitat e gdje su stvari, gdje su ljudi? i osjetit e oko sebe strahovitu samou i prazninu. I pobljuvat e se od oaja. I nastat e iz bljuvotina Novi Svijet u kome e se izlei senzibilni crvi koji e plaziti po blatu i slaviti njegovu ljepotu. I vjerovat e da ih je stvorio Veliki Crv na sliku i priliku svoju i da On obuhvaa cijeli svijet svojom duljinom, a taje tako beskrajna daje njima neshvatljiva. Jer oni su mali crvi ograniene duljine, premda je svaki za sebe uvjeren daje dulji od svih ostalih. I tako e na-stati uvjerenje o nejednakosti meu njima. I jedna e manjina uspjeti da uvjeri veinu kako su oni doista dulji i da su zbog toga sposobniji da shvate i duljinu Crva Velikog. I postat e tumai i propovjednici, a zatim i vladari nad svojom istoduinskom braom crvima. I buit e sebi raskone crvotoine na blatnim uzvisinama odakle je ljepi pogled na blatne predjele i manja opasnost od voda i poplava, a i manja naseljenost. I gledat e s prezirom na crve u dolinama. Onda e se zbog uzvisina meu sobom zavaditi. Svaki e htjeti da ima uzvisinu onog drugoga - init e mu se ljepom i udobnijom - i govorit e malim crvima u dolinama: tamo oni drugi izdali su Crva Velikog! Propovijedaju da on i nema tijela nikakva ve da je sama Duljina Beskrajna. ista Protenost. Dirati u neki od atributa Njegova postojanja, a tjelesno postojanje jest atribut najhitniji, to je prvi korak u nevjerovanje Marinkovi Kiklop i gotova izdaja. I zato se pozivaju vjerni Crvu Velikom u borbu protiv nevjernika. I tako e planuti rat strahoviti meu crvima i trajat e do jedne druge vjenosti. A kada i ta vjenost proe, kad crvi sami sebe pojedu u svojim grobovima... I ue tako crv Melkior u crvotoinu koja se zvae Dajdam. Ah tu ne bijae crva Uga ni crvie Vivijane. Ta odsutnost pogodi crva Melkiora snano u srce i on se presavi bolno od boli unutranje. Znai, skupa su, spleteni u klupko bludniko, crvi prokleti! Dovue se do stola, za kojim sjedijae crv podbuhli Maestro i crv blijedi Cikorije, ba u trenu kad gusjenica gnusna Thenardier stavi pred njih okanj do oknja - dva oknja. -1 okanj trei donesi, dadevnjaku pjegavi, za naeg Eustahija prebolnog. Tako pozdravi Maestro, crv naduti, dolazak crva Melkiora. Cikorije crv Hazdrubalovi smijae se smijehom trzavim zabacujui snano svoju kosu plavu preko glave lijepo izduene. Oni su vodili razgovor tihomisniki za oltarom dajdamskim. Umah prekinue konverzaciju umilnu kad pristupi Melkior - crv crvasti, te njemu bi i sumnjiv taj muk iznenadni u dolasku njegovu. I on ne htje sjesti, ve upita da bi opravdao svoj pristup stolu njihovu. - Ne bijae li ovdje Ugo cr... - na vrijeme crva prekinu. - Ne bijae, cr - naali se Cikorije licem nervoznim i cr ponudi mu stolicu, koja ree cr crvotono, zbog svoje istroenosti. - Samo sjednite, Eustahije dobri - navali Maestro gurati stolicu pod Melkiora. Rubom sjedala previje mu koljena i on sjedne automatski. -Ve e on doi da podnese izvjetaj o uinjenom. Podvig je vaan... ali nije tako teak kako on misli. Uostalom, budite mirni, Eustahije, i tako e lagati. Ugo je bogodan... to jest, bolje je ovako rei: Ugo je ugodan laljivac. Melkioru se smrkne. To je sve tako javno, tako sramno. A ona je bestid... - Ne blijedite, Eustahije. Ugo je ugo-dna nitarija. Drugo ste vi. Vi teite... hou rei, vi imate plemenitih tenji. Ono tamo ne moe dugo trajati. Ona trai neto trajno, brano, a Ugo je ugo-dna veer i nita vie. - A to vi mene mijeate u to? - usprotivi se Melkior i htjede ustati. - Traio te don Fernando, malo prije - zaustavi ga Cikorije. -Rekao je da e se vratiti. Marinkovi Kiklop - Mene? Zato?

- Nije poznato - javi se Maestro, usluno. - Ali bio je veoma vaan. Dobio je linu poruku od Lava Trockoga. - Opazivi zlovolju na Melkiorovu licu, pouri se da promijeni temu. - A upravo Cikorije i ja razmatramo jedno pitanje: dokle to ide pisano je? To jest, ono to kiro-manti itaju s dlana, to stoji u horoskopima pod znakom Lava, Djevice, Jarca, Strijelca? Jer to moe biti i obina sugestija prema kojoj se nesvjesno poinjemo orijentirati, to jest udeavati svoju sudbinu. Pljujem ja, kao to vam je poznato, na sve te budunosti, osobne i historijske. Ali ako mi se kae, vidim ti tu na liniji ivota neke komplikacije, ja postajem hipohondar, uvam se i najmanjeg propuha, pijem trave, nosim amajlije o vratu protiv uroka. ak se i Bogu molim. Ali one komplikacije ne prestaju kljucati po mozgu, dokle ga i ne prokljucaju. Ja sam tada kompletan luak. Ne jedem, ne spavam, samo buljim preda se i mrmljam oajniki: zato ba ja, zato ba ja? I tako radim sve to Sudbina hoe. Naprosto mazim smrt u sebi. - Priao mi je jednom - obraa se Maestro Melkioru - onaj, malo je reeno kad kaem hohtapler, to radi tamo u vaoj kui, gospodin Adam, kako je jednoj dami proitao s dlana neku teku nesreu. Kad je otila, sjetio se odjednom da se pojavilo neto kao prisutnost smrti u njezinim oima. Obuzela ga slutnja, a valjda i strah od odgovornosti, odjurio smjesta za njom i upravo stigao da je skine s konopca. Eto, sugerirao i "pogodio", lopov. U dvoritu se objesila o ue za suenje rublja. Upuhivao joj na usta svoj dah i vratio je u ivot. Moete misliti kako su to bili slatki poljupci. Ali udahnuo joj duu, kao Bog. - Vi mu to vjerujete? - Svakako. tovie, legla kasnije s njim i uope - stavila se pod njegovu monu (Maestro uini neku gestu) zatitu. I lei do danas. Naprosto, plazi za njim, ne moe je se otarasiti. Poigrao se gospodin Adam Sudbine, a ona mu se objesila o vrat, ooopala! Melkior se smjekao. Povezuje sada neka svoja izolirana opaanja oko ATME i mnogo toga mu se objanjava. A ao... ne, nije mu ao ATME. - Smjekate se vi, Eustahije plemeniti, a gospodin Adam se vas najvie i boji. U onom glavnom. Nita Fredi, nita Ugo, ni sve kohorte i Marinkovi Kiklop razna bratstva njenih leaa... vi, vi - Maestro upire prstom u njega - vi ste glavna opasnost. Vi ste sposobni za ljubav... ne gledajte me tako mrsko, mislim na najuzvienije osjeaje - i kadri, to je najvanije, da se oenite zbog tih osjeaja. A ona upravo i trai takvoga - Parsifala. Ukebat e ona vas, Eustahije, janje boje. Zato vas Adam i nastoji eli-mi-nirati. Melkior se i dalje smjeka, a milina mu zalijeva srce. Zar to moe biti?... Vivijana?... To je oito neka njihova intriga. Dajdamska. I nee vjerovati, a sve trai gdje je ta klopka njezina, da uleti, svom duom. - Ah, to u, Adam e me minirati - ve se razmee on nehajno, ovjek mogunik koji koraa po sagovima od cvijea. - Ja sam rekao e-li-mi-nirati, je li tako, Cikorije? Uostalom, vi ete mu i pomoi u tome ako imate zrno morske soli u glavi. A dotle, toplo preporuujem, okrenite vi tu plovku na lea. Eustahije blaeni. Provozajte je. Budimo roaci, haa, ha... - Laete - iscijedi se nekako ta rije iz Melkiorovih usta kao suvina slina kod neopreznog zijevanja. Idiotski. - Oh, mi smo vrlo razgranata familija. Dopustite, Eustahije, da bude i neki zreliji lan u obitelji. Je li tako, roae Cikorije Hazdrubaloviu? - Oprostite, milorde, moje se plemstvo ne rauna od te loze. Moj je pedigre mnogo skromniji, s dosta bastardnih elemenata - odgovori Cikorije ozbiljno. - Aprincesa Van Den... kako se ono zvala? To bi bio trofej i za Casanovu! - Ah, ne muite me, Maestro. Milost! To je za nju bila morganatska zabluda. - A niste li vi meni, Cikorije, jednom u najstroem povjerenju priznali da ste ipak izmjenjivali neke spolne instrumente s naom... kako je vi ono zovete, Eustahije zlatousti? s naom Bibijanom? - Precjenjujete me, oito - odgovori Cikorije smjerno zaklopivi oi od skromnosti. Onda obojica prasnue u smijeh. Melkior ustane uvrijeeno. Dakako, dogovorili su se. Bez rijei poe prema vratima, ali tu se sukobi s don Fernandom koji je upravo ulazio. Marinkovi Kiklop - Traim vas po cijelom poznatom svijetu - ree don Fernando ljubaznou koja

sve razumije i sve oprata, unaprijed. - Svijet je velik, ako ste me traili po vaem svijetu. - Don Fernando se osmjehne strpljivo. - A emu se ima zahvaliti ta ast? -Melkior se pokua nasmijati. - Bez ale... - Don Fernando skine osmijeh, kao da gaje spremio za kasnije, i odvue nekako uurbano Melkiora na ulicu. - Pupo eli govoriti s vama. eka vas u "Corsu". Eto, toliko. Dovienja. -1 nestane don Fernando iza ugla. Pupo? Nije ga vidio ima nekoliko godina. Sluajan susret na ulici, u urbi. Njemu se uvijek nekamo urilo, netko ga je ekao, nekamo je valjalo da stigne na vrijeme. Izvlaio ruku iz rukava, pogledavao na sat, uurbano. Kovrava kosa, tanki kicoki brii, glas - melodiozan bariton, odijevanje namjeteno nehajno. Smjekao se srdano, volio je sresti prijatelje, ali za njih nikada nije imao vremena. I kao da se u svakom susretu ispriavao, na alost... Odavno je polagao neki nevani ispit i bio gotovo smijean: Pupo na fakultetu, sa studentskim brigama, kao na stranom poslu, pomorac na vrstom tlu. Onda je nekamo utonuo u nepoznato. I veeras odjednom izronio Pupo. Odakle? Zato? Ne smije se pitati. Tajanstveni ivot Pupa. Pupo eli razgovarati. Pupo eka. Melkior se kretao u Pupovom magnetskom polju opleten silom njegove relejne povezanosti s nekim tajanstvom, sa zatvorenim, neitkim misterijem, od kojeg su vidljivi samo vrlo jednostavni, primitivni hijeroglifi. Riba kranska. Melkior je poznavao samo to, ribu, i znao je da ide sada Pupu zbog nekih ribljih stvari, ali mu je i to sitno povjerenje laskalo. Osjeao je moralno uzbuenje kao da ide priznati krivnju za koju je netko nevin optuen. Trema u dijafragmi, puls ubrzan, disanje duboko, ozbiljno... kao da ga trai Vivijana. Ali odmah odbaci tu usporedbu kao... neadekvatnu. Kao osjeanje intimne osobne opasnosti dok se zemlja trese. Ne, to je neuporedivo, to, Pupovo povjerenje. U kavani nije bilo Pupa. Melkior je pogledom nekoliko puta obiao cijeli prostor, ali ni bria, ni kose... Naravno, uvijek ostavljaju tako da ekamo... Tada se jedne novine spustie, i on prepozna smijeak koji ga je gledao... Ali bez kicokih bria. Kosa vrlo svijetla, duga, nad Marinkovi Kiklop elom prorijeena. I naoale. Hm, oito - maska od prozorskog stakla. Prilazio mu je uzbueno, spreman za buran susret, za gnjeenje u zagrljaju. Ali Pupo sve razumno smiri na srdano rukovanje. - Zdravo, pjesnie. Kako si? Dugo se nismo vidjeli. - Zvuao je Pupov bariton poneto prigueno, sa smanjenom svjeinom. - Dugo, dugo... - Melkior opazi da vie ne zna s njime razgovarati. Ne zna to smije pitati, je li i pitanje o zdravlju neto "zabranjeno"? Htio je govoriti korisno. Ali je elio pokazati Pupu radost to ga ponovo vidi i uspostavi odmah staru prijateljsku intimnost, pa uzme slobodu da se naali: - A ti u meuvremenu i naoale stekao i brk izgubio a i elo poneto tu gore otkrio... Pupo se smjekao, ali se vidjelo da ne voli taj razgovor. Uprskao sam, jasno. To je njegova kamuflaa. Mogli su uti... ovi tu za stolovima. Ogleda se po stolovima oko njih - glazba je svirala - i osjeti da radi drugu glupost. Oh, Gospode, kako je teko s ovima! Teko, teko, odgovori Gospod oportunistiki. - No, zar nee sjesti naas sa mnom? - Pupu se, gle, nije urilo. - Naravno. Ali mislio sam da ti se moda uri, pa nisam htio... - govorio je s osmijehom, ali Pupo svejedno pogleda na sat, po navici. - Petnaest minuta se uvijek nae za starog... - ali mislio je na neto drugo, a ova dareljivost bila je - tek tako, uvredljiva za Melkiora. Petnaest minuta! to se poklanja droljama. Uvijek je bio takav. Melkior poali sada za svojim minutama. to su njegove vrijed-nije? Ja bih makar i mislio... ili naprosto - nita, lunjao gradom, gledao. A tu gubim vrijeme s ovim... jakobincem. On mi poklanja!... Bunio se u sebi i utio pobunjeno. Revolucija e zakasniti za ovih petnaest minuta. Ci-ha! - Prehladio si se? - Ne. Zato? - Kie. Lumpa li jo? AUgo... uvijek onako aav? Ili ste se moda posvadili? - Ne. Zato? Viamo se. - U onom buffetu dolje na uglu? - Da. U Dajdamu. Svratimo iz redakcije. Radim u novinama, kao vanjski, honorarno. MarinkovU Kiklop

Marinkovi Kiklop - Po retku? Literatura? - Kazalite i film. - Opipava me. - Da, ti si uvijek to volio. I Ugo radi u novinama? - Ne, on ne radi. - A to radi? - Nita. - Nita? I to je lijepo zanimanje. Je li se ti neto ljuti na mene? - Ne. Zato? Ti pita, ja odgovaram. - Da, doista... - Pupo se nasmije i pogleda na sat. - Pa kako ivi... od tih redaka? - Tako, ivim. - Stanuje li jo onako - studentski, u zajednikoj sobi? Sjea li se kad smo... - Ne, ivim sam - hladno prekine Melkior Pupovo sjeanje. I tako mu nije stalo, to je samo "emocionalna priprava" za neto drugo. On je ekao. - Ima li dobru sobu? - Dobru. Ulaz sa stubita. - to ima - krevet? -1 otoman. - Melkior se nasmije. - Pa reci odmah, ovjee! Hoe li spavati kod mene? Pupo se nasmije odsutno. - Ne ja. - Zatim mu se lice preobrazi u neodlunu, sumnjiavu masku koja je dugo promatrala Melkiora nekako zabrinuto i tuno. - uj - progovori Pupo zbunjeno - ti si... tako... ovjek, to znam. Zato sam se i sjetio... Uostalom, kratko: jedan na ovjek valjalo bi da kod tebe spava, razumije, tako... nekoliko noi. Ja za njega odgovaram, razumije. To je vano. A sve drugo s tim u vezi mislim da i sam razumije... Razumije? Nita Ugu i tom tvom drutvu... je li tako? - Jasno. - Melkior se osjeao patetino, spreman za lomau. Ubijte, zlotvori!... i sam se udio svojem heroizmu. - Gdje ti je stan? - Da, to je malo nezgodno. Preko puta vojarne 35. puka. - Naprotiv, to je dobro. Gazdarica? - Udovica srednjih godina. No ne bi joj dao vie od trideset est, sedam. Pupo se nasmije: - To sada nije interesantno. Radoznala, brbljava? - Ah, to ne. Vie tuno kontemplativna. ezne za istom, njenom ljubavlju, dakako i vjenom, a sanja same svinjarije. Zbog toga je nesretna. Nita je ne zanima. - Ni mukarci? - ini se samo u snu. Uostalom, dvaput sedmino je posjeuje njezin prijatelj. Ali to je vie duevna veza. Premda, uje se ponekad i neto tjelesno... no, to je, valjda, dobro, ne? - Da, to je do-bro... - ree Pupo rastreseno i pogleda na sat. - Hvala za cvijee, gospodine doktore. Hvala za cvijee, gospodo. Prolazila je izmeu stolova strahovito izmravjela starija ena i klanjajui se zahvaljivala svima, svima najsrdanije, rukom na srcu, za cvijee. Tanka olinjala lisica spuzla joj na jedno rame i otkrila bijeli smeurani mravi vrat koji se povijao desno i lijevo - hvala za cvijee. - Oh, gospoo! Hvala za cvijee! - obrati se odjednom Pupu i prui mu ruku u poderanoj crnoj rukavici iz koje su jadno virili prsti. -Kako ste, mila? Odavno vas nisam vidjela. Kako ste se vi pomladili! Divno izgledate, mila moja. A bili ste veeras? Zar ne da je bilo dobro? Cijela je kavana gledala u njihov stol. Pupo je crvenio i blijedio naizmjenino. Melkior je vidio jasno kako mu dre donja vilica... od bijesa... od straha... sve su oi uprte u njega, ah, do avola. - Au nedelju sam svirala u Mozarteumu, mila moja. Ah, kakav koncert! Lisztovu hmoll sonatu. Volite Liszta, zar ne? Divan je. A kako sam svirala! Bio je i veliki Rubinstein. Rekao mi je: bravo, mala! Vi imate ruke jednoga Boga koji je stvorio svijet. Boe, daj mi takve ruke! uzviknuo je i zaplakao. Veliki Rubinstein. Bravo! - uzviknula u vatrenom zanosu, zatim nastavila krotko obilaziti stolove: - Hvala za cvijee, gospodo. I vama, mila konteso, i vama, barune, hvala za cvijee, vrlo ste ljubazni. Oh, kakva ast, gospodine grofe. Hvala za cvijee. Hvala svima, svima... - i sa suzama u oima stala slati

poljupce cijeloj kavani, zatim skupila dugu svilenu haljinu i urno sila s podiju-ma s gomilom cvijea u naruju. .............\ Marinhovi Kiklop - Mislim da je i moj koncert zavrio - ree Pupo gotovo apatom gledajui u sat. - Ovdje ima muzikalne publike. Ja idem, ti ostani. Potrait u te sutra. Do koliko si kod kue? - Do devet, sigurno. Pupo mu bez rijei dvaput jako stisne ruku. Trgovaki. Zakljuio je posao. Utilitarno, praktino, hladno. Ostao je kao prevarena djevojka. Javit u se sutra - poznati telegrafski rastanak nakon seanse. Tako je odlazio od Enke javit u ti se, i alio ju je kasnije, na ulici. Bile su ipak potrebne neke druge rijei, ali spremao ih je uvijek "za drugi put". Onda ponovo javit u ti se, vidio je razoaranje u njezinim oima, a nije mogao nita drugo da joj kae, nita to vee, obvezuje, obeava vie no to je bilo do sada. Da se zna, nita vie od ovoga ne moe biti meu nama. Nikakvih slina, molim. Tako s Enkom. Polivalentnim elementom, sposobnim za mnogobrojne ljubavne spojeve. A Pupo... inilo mu se da se povlai nakon neuspjelog osvajanja Vivijane. Sada je prihvaao usporedbu koju je ranije odbacivao kao neadekvatnu. Hm, nedostojnu... Pupa. Gdje da potroim ostatak ove jadne veeri? Uzme prekapati po mogunostima. Dajdam odbaci najdalje. Kod kue?... vreba ATMA na stubitu, kako bi vidio cvijet iz popodnevne bate. Da se javi Enki? Moda Coco ima kakvo deurstvo?... uz ono srce to mu je jutros uginulo u rukama... kao kanarinac. I tu mogunost - udalji, obzirno. A znao je da e ii nekamo za svojim koracima koji su eznuli za Vivijanom. Tihi lokal s pristojnim konobarima. Stihovi se moraju aptati... blagi fluid listopada. Nasmijei se, ali gorinu zasladi Ugovim tra-la-la-la, tra-la-la-la sonetom. S pristojnim konobarima? Svijetlila su mu redom neonska slova lokala. Ali borio se neprestano s Dajdamom. I, prokleti! Kao sjena golemog strvinara nadlijetao je Dajdam milo titranje Vivijanina imena u nekom dalekom mraku. Nepoznatom. Valja istraiti sve mrakove ove noi, procijediti ocean, kako bi se ulovili planktoni to svijetle iz ona oka dva... emu sada sav ovaj suvini prostor zavijen u no? Obii cijelu no s kraja na kraj, zaviriti u sve tame, ispitati sve sove, uke, mieve, make, drolje i lupee, pse i pijanice, ii od lavea do lavea dokle dopire no... Marinkovi Kiklop Ah, gdje su je samo skrili? Gilda! Pieta, signori, prego pieta. A ujutro e zapjevati vojvoda Ugo, auesta o auella per me pari sono... Suze mu udarie na oi... i pusti ih da teku. U gustom mraku jedne stare vee Melkior zajeca. 0, ljudi, kako sam nesretan! -1 ja, brate - javi se mrak s uzdahom. Melkiora osine stid. Okrene se prema tmini razjareno, svadljivo: - Tko je tu? - izdere se u mrak. - Javi se, tko je? - Udarite, gospodine, udarite. - Vuklo se prema njemu neto etveronono, puzavo, dolje po tlu, po neravnim ploama i kloparalo nekim golemim kopitima, oklopima, nekom stranom mainerijom. Kornjaa koja govori. - Tu sam, gospodine, tu dolje, podno vaih nogu - stenjalo je bie na zemlji. - to hoete? - Mogli biste mi pomoi, a vama to ne bi kodilo. - Gdje ste? Ustanite. Tko ste vi? - Pola ovjeka, to je moje ime i prezime... i sva moja biografija. - Da niste vi pijani? Valjate se po zemlji... - Ne valjam se. Ja nemam nogu - izgovori ovjek tiho i pokajniki stidno kao neko strano priznanje. Melkior se zgrozi. Sagne se besmisleno s naivnom namjerom kao da ovjeka eli podignuti, osoviti, vratiti mu dostojanstvo. A na to osoviti? Podignuti - na koje dostojanstvo? - Pa to biste eljeli? - upita ga ljubazno. - Nisam vam to rekao zato da biste promijenili ton - ree ovjek bez nogu pomalo nabusitb. - Moete vi i dalje mene prezirati ako hoete. Ne radi se o takvoj vrsti samilosti. Ja vas molim da mi pomognete u jednoj odreenoj stvari, to je sve. - U kakvoj stvari, recite. - Stube su tu previsoke, a meni su noge odrezane gotovo do kukova, ne mogu zakoraiti...

-1 elite da vas ja?... A rukama se ne moete popeti? - Mogu. Ali stepenice su drvene, ulo bi se kloparanje ovih mojih kopita i ostale orme. Ona bi prepoznala zvuk. Ja po kui hodam Marinkovi Kiklop etveronoke, ona to poznaje. Ona, to je moja ena. Znam da i sami ve pogaate, pa eto, da se istrese ova vrea moje nesree: tu je gore kod jednog ovjeka. Kod ljubavnika - doda muno. - Sigurni ste? - Melkiora obuzme elja za nekim smijehom. - Vrebao sam je tu u mraku. Maloas je ula. - Pa to ete vi gore? Da je davite? - Ne mogu joj vrata dosegnuti - naali se mrano ovjek bez nogu. - Ne to nastavi zatim ozbiljno. - elim da mi pomognete da se uspnem neujno. Ondje su vrata njegove sobe odmah navrh stepenica. Nemojte da vam se gadi dodir sa mnom to se istoe tie i ostaloga. ist sam, iako se vuem po zemlji. Ona se brine o meni, dri me u redu. Intelektualac sam i ovjek od ukusa. A nisam ni siromah. Danas imam ak i novo odijelo na sebi, to jest poluodijelo, i kravatu imam i bijelu koulju. Ne vidi se ovdje u mraku, ali mi vjerujte. - Vjerujem vam - promrmlja Melkior. A ve osjea elju da se okrene i pobjegne. -1 to ete gore raditi? - Sluat u - ree ovjek bez nogu poudno. - Htio bih uti njezinu ljubav istinitu, iskrenu. S njom ja to nikada nisam doivio niti u ikada... razumijete li me? Bojim se da to nije lako razumjeti vama gore uspravnim, cijelim ljudima. No ponadao sam se kad sam vas malo prije uo... Oprostite ako vas to vrijea, rekao sam sebi, ovaj bi mogao... - Pa to bi vas samo vie muilo da ujete kako njih dvoje... - A ne, naprotiv! - prekine ga odmah ovjek bez nogu. -Pokuajte se uivjeti u ovakvu polovicu ovjeka koji voli jednu cijelu i prilino stasitu enu, koja nije ni stara ni runa usto. Zato se udala za mene, sada nemam vremena da vam objanjavam, dugo je to. No, eto, ona je moja ena, moja iz ljubavi. Moje ljubavi, naravno. Jer njena je ljubav neto drugo, neto to se nikako ne moe stvarno spojiti, povezati, pomijeati s mojom. Ne moe se nikada stopiti u jedno ljubavno bie u kome je potpuno iezlo (ta i kako bi? sa mnom?) nae posebno ti i/a... - To se ne dogaa ni s jednom ljubavi enskom, dragi moj -promrmlja Melkior iskusno. - Ah, nemojte! Makar u jednom momentu, u jednom beskrajno kratkom trenu potpunog zaborava! Eto, to ja traim. Da ujem kako ga I Marinkovi Kiklop zove, kako ime... razumijete li?... kako ime spominje s bezumnom enjom spajanja, topljenja, nestajanja. To bih htio uti od nje! - S drugim? - to smeta, ona je moja? - zaudi se jadni ovjek. - Zar se i ja ne zanosim koji put nekom muzikom, i to jako zanosim, ak do nekog duevnog orgazma (ja jako volim muziku), pa zar nisam i ja tako s nekim drugim... s nekom drugom, u orgazmu, eto - s muzikom? A zar nisam ja tada u nekom viem stanju, kva-litetnijem, da tako kaem? Ja govorim o kvalitetama, ne o prostoj (ak i prostakoj) radnji. Ona me se ne tie, na nju naprosto ne mislim. Kad sluam violinu u Beethovenovom koncertu (D-dur) zar mislim na struganje konjskog repa po ovjem crijevu? Ja znam da su to sredstva, ne-op-hod-na kako bi se proizvele divne harmonije, ali harmonije mene uzbuuju, ne crijeva. A crijeva su ipak nuna. I to crijeva neke anonimne ovce. I rep nekog glupog konja, koji moda i nije tako glup, zar ne, no nije ni vano. Zato da mislim na onog konja gore (koji moda i nije konj... doslovno), na repove i crijeva, na struganja i puhanja i... sve te svinjarije, kad hou sluati ljubavnu kantilenu violine koja u mojim rukama nikada nije zasvirala? Samo strugala, stru-gala... bez muzike, eto, to je svinjarija! Nisam svira, a on je moda i virtuoz. Za to je potrebno cijelo tijelo, cijeli ovjek, a ja to nisam. Potrebni su, eto, rep i crijeva, a ja ih nemam. Zar zato da mrzim Menjuhina? ovjek je izgovorio sa arom cijelu svoju dugo graenu, pomno pripravljanu misao i uutio. Umorio se. Ili ju je moda sada prvi put priopio nepoznatom ovjeku u ovoj mranoj vei, u udnim okolnostima - i zastidio se. Moda je sada prvi put posumnjao u nju, u njenu vrijednost, u njenu izdrljivost u ledenom svijetu tue ravnodunosti?

- Vi se smijete, zar ne? - javi se ovjek iz mraka donjeg. -Mislite da sam sve ovo smislio ovdje dolje kao razumni gmaz vukui se po zemlji? Da sam izgradio novi organ za svoju jadnu egzistenciju? Da je ovo neka sasvim nova, moja, ak ori-gi-nalna velikodunost? Ne, ja sam sebian kao i vi, kao i svaki mukarac. Svaki normalan mukarac. (On jako naglasi normalan.) Zbog sebinosti sve ovo i govorim. - Niste vi sebini - ree Melkior bez uvjerenja, tek tako, zbog konverzacije. Marinkovi Kiklop - Zar zato to ovdje ne reim na ono gore? Pa ja eznem za onim gore svojom nadpasjom vjerom u apsolutnu ljubav. Ja hou ljubav, razumijete li me, ljubav, a ne kost da je tu na zemlji gloem u ovoj mranoj kapiji. Vapaj de profundis. Melkiora podie jeza. Zatreperie u njemu podmukli afiniteti s ovim jadnim pozemnim biem koje je podiglo visoko ogromno nebo nad svojom glavom i na njega posadilo jednu jedinu zvijezdu u koju je upisalo svoju sudbinu. Nebo nad glavom... na njemu sja - Vivijana. U stvari, nebo nae ljubavno, dragi moj zemnie, to je - suknja vulgaris u vrhu koje treperi jedna tvrdoglavo odabrana... no, recimo, zvijezda... To je naa sudbina. - Onda, hoete li mi pomoi da se uspnem? - upita nesigurno ovjek bez nogu. Gle, ne odustaje on. Hoe svoju kantilenu. Pa kad hoe, neka bude. - Dakako da u vam pomoi. Hajdemo. - Vi mene ovako straga prihvatite, ispod pazuha - upuivao ga ovjek ustro i s nekom radou. ak i ruke podigao kao da e uzletjeti. Melkior ga prihvati kao to se djeca dre kad se ue hodati i privede ga stepenicama. Upravo se poeli uspinjati, jedva zakoraie prve stepenice, kad se gore otvorie vrata i zaue se glasovi. Ozbiljni glasovi, neveseli. - To je ona! Neto nije u redu - zaape ovjek prestraeno. -Bjeite, bjeite! Sto dalje bjeite! - pouruje on kao da prijeti neka strahovita opasnost. - Ne mogu vas ostaviti ovako, na stepenicama. - Onda me bacite tamo iza vrata i bjeite! - uzvikuje on u stranoj panici. Ah, sve je propalo! Boe, kako sam ja nesretan! Melkior ga urno zgrabi i prenese natrag u veu. Namjesti ga pobono iza ulaznih vrata kao polomljenog sveca, apne mu "zbogom" i pobjegne na ulicu. Ali ne udalji se mnogo. Ipak, da vidimo tu violinu. Namjesti se zgodno prema izlogu trgovine u kome je bilo koso poloeno ogledalo. Nije dugo ekao. Na vratima se pojavi doista stasita mlada ena vrlo lijepa Marinkovi Kiklop lica. Ali kad je zakoraila na ulicu Melkior opazi lelujavo gibanje na neki nain armantne hromosti. Jednom nogom jedva je doticala zemlju u nekom besteinskom, vilinskom lebdenju, drugom je vrsto stupala svom svojom bujnom tjelesnou. U kontrapunktu. Ah, kakav instrument! uzdahne Melkior. Otuda enja za virtuozom tamo gore. Pomisli na nesretni torzo skriven iza vrata. 0, jadni svece s crkvenih portala, ne bi ni Johann Sebastian u draesnijem kontrapunktu odsvirao tvoj ivot. A kamo sada? Svi su putovi zameteni neizvjesnou. Valjalo bi krenuti s neke polazne toke pod ovom nonom kupolom izreetanom zvijezdama. Za kojom zvijezdom? Svaka je zvijezda poetak nekog kretanja... Svaka je misao zvijezda neke jo nepoznate konstelacije utopljene u beskonanosti vremena. Beskrajnosti. Predodbene sljeparije. Metafore. Strahovita astronomija iznad ivota malog mesodera to se zgrio u gvalju enje pod svojim malim nebom jedne krinoline kojoj u vrhu sja - Vivijana. To je njegova sudbina. Stella Viviana. I poe za svojom izgubljenom zvijezdom u uzaludna nona lutanja. Daleko u gradu izbijaju satovi na katedrali. Pet sati. A no jo davi grad vlanom i hladnom tamom. Duga no jesenja. Promrzao je u pustoj aleji pod visokim mranim svodovima uvelog lia to prestraeno uti na umornim stablima. Trgne se na riku lavova. Na glas zoolokog tiranina jave se i druge ivotinje iz stravinog sna. Car je gladan njihova mesa. Melkior osjeti smrad zoolokog vrta. Odmataju se topla krzna, proteu se zvijeri, ire se ralje, zijevaju, riu u novi dan. Budi se Zoopolis. I iri miris svoga robovanja. Ovako valjda smrde zatvori i vojarne. Katorge. Horde, legije, kohorte, pukovnije. Slavne armije koje su dale karakteristian miris epohama. Velika kolektivna isparavanja, smradovi historije. Smradovi perzijski, smradovi aleksandrijski, smradovi hanibalski, smradovi cezarinski, smradovi avarski, hunski, tatarski, mongolski, germanski, smradovi kriarski, smradovi turski,

smradovi napoleonski, smradovi samurajski, smradovi pruski, francjozefinski, benitomusolinski i Marinkovi Kiklop smradovi adolfhitlerski... Smradovi, smradovi, dokle see historija. Nasmrdjelo se ovjeanstvo na pohodima i zahodima ratnikim. Pi! Melkior pljune na smrad ivotinjski kojim mu je historija zapahnula noz-drve iz zoolokog vrta. Izae na dugu ravnu cestu to vodi u grad. Pojave se u daljini svijetla jutarnjeg tramvaja. Ide tehnika, rekao bi Maestro. Pa hajde, da vidimo. Ide Sila. Opsjedne ga odjednom udna misao, prkosna i strana zapravo, sav se od nje najei, no nije joj se mogao ni htio opirati. Neka bude... Sie s plonika na prugu tramvajsku i poe izmeu tranica u susret tramvaju. Izazovno, ak svadljivo, sa smijenom hrabrou malog lovca-delije iz aljivih crtea koji pokazuju "dugi nos" nosorogu. Nosorog tutnji prema njemu i mumlja srdito. Ve osjea Melkior kako mu zemlja podrhtava pod nogama od pribliavanja eljezne ivotinje. Strah ga hladno lizne po leima. No da vidimo ipak, dokle se to moe izdrati? Mata ga pone plaiti slikama: rastrgani udovi, prosuta crijeva... Muhe. On otjera matu sa svoje leine i uze mirno gledati preda se. I to je to? -on se ne mie, on samo postaje vei, jasniji. I nema tu nikakva pribliavanja. Valja se samo prepustiti oima. Kao u kinu. U tome i jest sva tajna ove hrabrosti. Valja sve gledati kao sliku na platnu, reflektirati svijetlo s predmeta na sliku svijeta u mome vidnom polju. I stvari postaju krotke i nemone, potpuno u mojoj moi. Simboline za jedan svijet koji sam stvorio i koji mogu odmah i ukinuti kad zaklopim oi. Nijemi film. On zatvori oi. Fikcija. Eto, pukla vrpca i projekcija je prekinuta. Ali tramvaj zaroke na neravnim inama i laterna se odmah upali. Ozvuenje slike alarmira cijelo njegovo tijelo izloeno u prostoru. Ovo je moda onaj kritiki tren kad valja svladati tijelo. Istisnuti iz njega strah nekom idejom. A zato moja ideja izdrati ne bi bila toliko jaka da nosi jednu hrabrost koja je ravna svakoj drugoj velikoj hrabrosti? Hrabrosti kapetana koji tone sa svojim brodom? Sasvim beskorisna smrt. Fiksna ideja asti. Ato zapravo znai prevladati strah. Izdrati misao o smrti - do smrti. Prkosno. Tvrdoglavo. Ali tu nastaje sva sila individualnih varijanti, mjeavina, konfuzija s primjesama ludosti. I moja je ideja luda. Izdrati. Ve je blizu. Dvjesto metara. Moda ni toliko. Vidi se voza. Ne usporava. Misli, uklonit e se... Sjedi mirno. Ne uzrujava se jo... Ne sluti da mu se ispriMarinkovi Kiklop jeila misao na pruzi, jaa od straha pred njegovom gvoarijom. Maestro bi mi estitao. Tramvaj. Banalni glupi stroj. Ponovno mata: odrezane ruke, noge, smrvljena lubanja, kaa od mozga i krvi, meso, kosti... Svjedoci uasa. Namjerno je... htio se ubiti. Nije, lud ovjek. Pijan. A tko je? Moe li se... iz dokumenata?... Depovi! Enkina slika u lisnici. Enka na plai - erotiki fenomen! Sve ensko to stri, meko, mazno, zovno... Poeli Enku, onu s fotografije u lisnici... Voza estoko pritisne nogom na zvono. U Melkioru zadre utroba. Uzbuna u cijelom tijelu, u svakoj stanici "opasnost, pozor!" Krv mu ibne iz glave u noge (jer sad su one vanije od glave). U glavi i tako nita vie nema osim: neto golemo i plavo to raste i nadire riui. On stisne sve sfinktere, stegne ventile, propuste, avove, nategne volju do bolne rigidnosti: - sav je jedna prepotentna, svemona, razdirua erekci-ja. Doi, glupi tramvaju!... A tramvaj je i dolazio, glupo: - Kad ba hoe... Na dvadeset, na deset, na pet metara! Lupa u zvono panino, zapomaze, moli: makni se, ovjee! ovjee! Ti si pametan, ja sam glup, u redu, ali mi se ukloni! Vidi koliki sam, zdrobit u te! Glupane veliki, moja je odluka vea od tebe! Ja ne pravim samoubojstvo, mamlazu eljezni! Tu sam postavio pred tebe svoju misao, hajde, zgazi je ako moe! Tramvaj se odjednom trgne razumno. Zagrohe strahovito (neto mu se zaprai pod nogama) i stane na mjestu kao da ga je neka ogromna sila lupila po gubici. - Ha, ha! - iskesi se Melkior luaki triumfalno gore, tramvaju, koji je stajao pred njim mirno i umorno, posramljeno, pobijeen. - Ha, ha, zaustavio sam te, mamute! Voza je ve siao i prilazio psujui. - ujte, vi... Jeste li vi moda?... - zamahne rukom ali je zaustavi ispred svoga ela. - Lud? Ne. Zato? - zaudi se Melkior. - Nisam samoubojica. Normalan... - A ini vam se normalnim ovako zaustavljati kola? A vozni red? Sto vi mislite?

m^^ff^' Marinkovi Kiklop - Pa izvolite, produite... - mrmlja Melkior. Otkriva mu se druga strana incidenta, banalna, prometnika. - Dat u ja tebi "produite"! - i bio bi nasrnuo voza, ali javi se kondukter s vie objektivnosti. - Hajde, pusti ga. Vidi to je... - "to je"? Nita nije. Zabavlja se, mangup. - Voza je ve odustajao od osvete. Penjao se u tramvaj. - Imam i ja ivce, bogamu! - udari bijesno nogom po zvonu i pokrene kola. A Melkior ostane zbunjen neoekivanom pobjedom. Kako bi to mogao objasniti ovim tramvajcima? Izdrao sam! Heureka! Kliktao je arhimedski aavo. Otkrio sam bioloki zakon uzgona! Tijelo uronjeno u strah izgubi onoliko od svoje smrtnosti koliko tei istisnuti strah. Heureka! "Noli turbare circulos meos" - trebao sam rei arogantnom tramvajskom kapetanu. No sad je kasno. Vivere... Vivere senzaa maliconiiaaa... zapjeva grabei urno prema gradu, a crno nebo pokropi ga sitnom tunom kiom kako bi pjesma bila apsurdnija. Marinkovi Kiklop Da nije to pao zahtjev na tvoju glavu? Tajna politika urota u mranom podrumu pri svijetlu petrolejke. Tri neobrijana tipa vijeaju kako da ti skinu glavu. Noevi su pobodeni u stol, otri, svijetli, na njima pie ROSTFREI-SOLINGEN. Imaju lijeb na otricama kao noevi mesarski. (Pitati prvom prilikom nekog strunjaka u klanju emu onaj lijeb na mesarskim noevima?) Doekat e te u mranoj ulici, nou, kad bude prolazio lupkajui rastreseno prstima po zidu... Ipak, zato da ti skidaju glavu? Usto iz politikih razloga? Dodue, ima ti svoje uvjerenje, no to je... tako... uvjerenje. "Pa dobro, gospodo, (kakva su to gospoda?) zar ne smijem ja imati svoga uvjerenja" i ve se boji da oni tamo i znaju za to tvoje kukavno uvjerenje, da su mu ak izmjerili i jainu nekim posebnim mjerilom i da je s tobom ve svreno. Jer ovi snovi, ovi snovi to te mue!... Ne, mora biti da se o tebi tamo povelo rauna, da se spominjalo tvoje ime i ak upisivalo u spiskove, u formulare. Stoji s Ugom kod invalidove vage i razmahao se dokazujui: "ovjeanstvo, dragi Parampione, ovjeanstvo!" Prie im elegantan gospodin u kinoj kabanici, koji se dotle priinjao da eka tramvaj, i uperivi u Melkiora lulu koju je izvadio iz depa, upita sa stranim autoritetom: "Vi ste vikali ovjeanstvo?" "Ne, ja sam diskretno rekao ovjeanstvo, dragi brate, bez ikakvih posebnih razloga. Naprosto tako, zbog ovjenosti... i bratstva." "ovjenosti? Bratstva? Internacionalist?" Marinkovi Kiklop "0 ne, naprotiv! Ja sam... da se branimo, da se odupremo kao nacija do posljednje kapi!..." "Da se odupremo?" "Da, da se ne damo, zar ne, kolega?" No kolega je ve bio strugnuo, a gospodin to je ekao tramvaj uzeo ljubazno Melkiora ispod ruke i poveo ga u etnju... Borba na noeve, pucnjava u mraku, bjeanja, padanja s visina - to je bio program kratkog jutronjeg spavanja. Nakon Vivere. Vitlaju ga blistavim mesarskim noevima oko Sveuiline biblioteke. Penje se na zeleni bakreni krov i zaklanja glavu iza jedne od etiri bronane sove, a svaka gazi po jednoj knjizi. Ali alju sada na njega ilete za brijanje, svih vrsta i debljina. Zvrndaju i zuje ljeskava jata ileta u gustim ofanzivnim formacijama i obruavaju se na bronanu sovu. Cie i prte po sovinoj glavi, a ona majinski rairila krila i titi Melkiora-bje-gunca od ljutih leteih otrica. S drugog kraja krova iza druge sove pomalja se podrugljivo lice Ugovo: "Pusti, ATMAvodi stvar. Cviker je u tabu. Maestro se ubio, a Vivijana otila u samostan"... On pogleda dolje, ali oba mu oka ispala iz glave i bratski povezana ivcem kao da se dre za ruke, kao dva blizanca - mjehura od sapunice polako se spustie na zemlju, pogledae jedno drugo i ispustie po jednu suzu. Pretapanje. Sjedi na topovskoj cijevi. Do njega ovjek-vojnik, Garcia (po inu), koji ne

govori ni jedan od poznatih jezika. Tamo dolje iza velikih sanduka neprijateljski poloaji. Na fronti je zatije. Garcia vadi rijei iz depova na bluzi i slae ih po dlanu. Zatim nabija ih u puku. Ui jezike. Odjednom Garcie nema tu na topu. Garcijina glava vie iz topovske cijevi Makaronci! Makaronci!* i opali top strahovito. Lete rijei i viu, vrite - ubojice! Pucnji. Ginu rijei. Muk. Mrak. Ne vidi se nebo. Bjei. Gazi preko mrtvih stvari i mrtvih ljudi. ljemovi, lonci, razlupani zahodski porculan. Oekuje svakoga trena maurski no u lea. Merhum Melkior. Merhaba! - netko te sustigao i ubo prstom u lea, a ti ve misli -merhum... No taj mravi, bezubi i uope smijeni ovjek to te stigao odmah pita uplaeno: "Mi se ovo povlaimo, n'est ce pas?" Vidi se, intelektualac. *Marokanci, najokrutniji Francovi vojnici u panjol. graan. ratu 1936-1939; metateza Makaronci podsjea da su i talijan. faisti bili na strani Franca Marinkovi Kiklop "Da, profesore, taktiki potez. Garcia je rekao. Ali nai se dre bog bogova." "Politeistiki?" - nasmijei se bezubi s mirnim zadovoljstvom. U slijedeoj sekvenci nali ste se u tijesnom kolskom zahodu (za nastavnike) oblijepljenom starim novinama sa slikama mnogih ivih kraljeva. Zaulo se zatim strano urlanje, konjska kopita, razbijanje stakla, veliki mete, onda pobjedniki bubnjevi, limene glazbe, povici Mamma! Cara mamma! i Sieg-heil! Napokon pjesma Vento, vento, por-tami via con te... Stari profesor, iako je, ini se, bio vojno lice, nikako nije mogao umiriti svoja koljena koja su klecala kao da nose ne znam kakav teret. Napokon je profesor sjeo na porculansku koljku i zasmradivi se uzdisao "ah, moja karijera, moja karijera!" "Profesore, profesore, imate li neto peseta?" "Sedamsto... i evo jo etrdeset centimosa. Zar ete mi ih oduzeti?" "Da. Da ih bacimo kroz prozor, njima dolje." "A onda?" "Onda? obriite svoju karijeru - i bjeimo!" I dok su se pobjednici dolje upali oko ake novca, vi ste se s promjenljivom sreom provlaili kroz zamrene i mrane hodnike i bili biste sigurno umakli da ste mogli trati... Ali kanibali su ve tu sa svih strana. Opkoljeni! Ulovljeni! Maestra su (jer to je bio on, kako se kae u romanima gdje se neko vrijeme krije identitet lica) odmah odbacili kao neupotrebljivog za jelo (malo su ga zasjekli, potamnio je no - morbus lues, otrovno, rekao je rii Asklepije), a tebe su bacili u kotao za doruak. Vatru je pod kotlom loio (dakako, kao rob, s izvjesnim pravom na nezadovoljstvo) Foma Fomi Opiskin mrmljajui: "Progone me. Ja zaraujem svoj kruh!" I tu se naao rii Asklepije, preruen kao Sartorius kritik, i smjekao se sa zadovoljstvom: "I jo kae da ne stoji pod utjecajem Dostojevskoga! Gnusne lai, lai, lai..." Rez u montai. Obala u mjestu na moru. Uz obalu trabakuli i ribarske lae. Na kopnu bave s vinom i prostrte mree. I nigdje nikoga. Neodreeno vriMarinkovi Kiklop "0 ne, naprotiv! Ja sam... da se branimo, da se odupremo kao nacija do posljednje kapi!..." "Da se odupremo?" "Da, da se ne damo, zar ne, kolega?" No kolega je ve bio strugnuo, a gospodin to je ekao tramvaj uzeo ljubazno Melkiora ispod ruke i poveo ga u etnju... Borba na noeve, pucnjava u mraku, bjeanja, padanja s visina - to je bio program kratkog jutronjeg spavanja. Nakon Vivere. Vitlaju ga blistavim mesarskim noevima oko Sveuiline biblioteke. Penje se na zeleni bakreni krov i zaklanja glavu iza jedne od etiri bronane sove, a svaka gazi po jednoj knjizi. Ali alju sada na njega ilete za brijanje, svih vrsta i debljina. Zvrndaju i zuje ljeskava jata ileta u gustim ofanzivnim formacijama i obruavaju se na bronanu sovu. Cie i prte po sovinoj glavi, a ona majinski rairila krila i titi Melkiora-bje-gunca od ljutih leteih otrica. S drugog kraja krova iza druge sove pomalja se podrugljivo lice Ugovo: "Pusti, ATMA vodi stvar. Cviker je u tabu. Maestro se ubio, a Vivijana otila u samostan"... On pogleda dolje, ali oba mu oka ispala iz glave i bratski povezana ivcem kao da se dre za ruke, kao dva blizanca - mjehura od sapunice polako se spustie na zemlju, pogledae jedno drugo i ispustie po jednu suzu.

Pretapanje. Sjedi na topovskoj cijevi. Do njega ovjek-vojnik, Garcia (po inu), koji ne govori ni jedan od poznatih jezika. Tamo dolje iza velikih sanduka neprijateljski poloaji. Na fronti je zatije. Garcia vadi rijei iz depova na bluzi i slae ih po dlanu. Zatim nabija ih u puku. Ui jezike. Odjednom Garcie nema tu na topu. Garcijina glava vie iz topovske cijevi Makaronci! Makarona!* i opali top strahovito. Lete rijei i viu, vrite - ubojice! Pucnji. Ginu rijei. Muk. Mrak. Ne vidi se nebo. Bjei. Gazi preko mrtvih stvari i mrtvih ljudi. ljemovi, lonci, razlupani zahodski porculan. Oekuje svakoga trena maurski no u lea. Merhum Melkior. Merhaba! - netko te sustigao i ubo prstom u lea, a ti ve misli -merhum... No taj mravi, bezubi i uope smijeni ovjek to te stigao odmah pita uplaeno: "Mi se ovo povlaimo, n'est ce pas?" Vidi se, intelektualac. *Marokanci, najokrutniji Francovi vojnici u panjol. graan. ratu 1936-1939; metateza Makaronci podsjea da su i talijan. faisti bili na strani Franca Marinkovi Kiklop "Da, profesore, taktiki potez. Garcia je rekao. Ali nai se dre bog bogova." "Politeistiki?" - nasmijei se bezubi s mirnim zadovoljstvom. U slijedeoj sekvenci nali ste se u tijesnom kolskom zahodu (za nastavnike) oblijepljenom starim novinama sa slikama mnogih ivih kraljeva. Zaulo se zatim strano urlanje, konjska kopita, razbijanje stakla, veliki mete, onda pobjedniki bubnjevi, limene glazbe, povici Mamma! Cara mamma! i Sieg-heil! Napokon pjesma Vento, vento, por-tami na con te... Stari profesor, iako je, ini se, bio vojno lice, nikako nije mogao umiriti svoja koljena koja su klecala kao da nose ne znam kakav teret. Napokon je profesor sjeo na porculansku koljku i zasmradivi se uzdisao "ah, moja karijera, moja karijera!" "Profesore, profesore, imate li neto peseta?" "Sedamsto... i evo jo etrdeset centimosa. Zar ete mi ih oduzeti?" "Da. Da ih bacimo kroz prozor, njima dolje." "A onda?" "Onda? obriite svoju karijeru - i bjeimo!" I dok su se pobjednici dolje upali oko ake novca, vi ste se s promjenljivom sreom provlaili kroz zamrene i mrane hodnike i bili biste sigurno umakli da ste mogli trati... Ali kanibali su ve tu sa svih strana. Opkoljeni! Ulovljeni! Maestra su (jer to je bio on, kako se kae u romanima gdje se neko vrijeme krije identitet lica) odmah odbacili kao neupotrebljivog za jelo (malo su ga zasjekli, potamnio je no - morbus lues, otrovno, rekao je rii Asklepije), a tebe su bacili u kotao za doruak. Vatru je pod kotlom loio (dakako, kao rob, s izvjesnim pravom na nezadovoljstvo) Foma Fomi Opiskin mrmljajui: "Progone me. Ja zaraujem svoj kruh!" I tu se naao rii Asklepije, preruen kao Sartorius kritik, i smjekao se sa zadovoljstvom: "I jo kae da ne stoji pod utjecajem Dostojevskoga! Gnusne lai, lai, lai..." Rez u montai. Obala u mjestu na moru. Uz obalu trabakuli i ribarske lae. Na kopnu bave s vinom i prostrte mree. I nigdje nikoga. Neodreeno vriMarinkovi Kiklop jeme, jutro ili podne, ne zna se, ispale su kazaljke na satu na crkvenom tornju. Zahralo mu lice brojanice. Sam si (... je, smo, ste, su...) (uje se davna kolska jeka, zbor djejih glasova). U ruci nosi praznu flau od tinte i sjeti se odjednom da bi je mogao oprati u moru. Silazi dvije stepenice, blie vodi, klekne... ali vie te ne zanima flaica. Iz depa vadi no, veliki, maurski i prihvativi lijevom rukom kosu, jednom veoma prirodnom i lakom kretnjom odree sebi glavu. Jednostavno, kao kokoi. Zatim umjesto flaice, pere svoju glavu: gore-dolje, pljus-pljus. Jasna slika dekapitacije: trup bez glave, glava u rukama, a na njoj otvorene, indiferentne oi. Odjednom glava ti sklizne iz ruku i otkotrlja se po vodi. Ne moe je vie dohvatiti. Zove je, moli da se vrati, no ona te gleda dugo i uvrijeeno, zatim se nasmijei tuno i zaklopi oi kao od neke iznenadne boli. Pokuava je privui k sebi nekakvom batinom, ona se prevre na mjestu kao bundeva i ne prilazi. Onda te pogleda nekim oajniki bornim, oprotajnim pogledom i ree alosno (ali kao da ti tu alost predbacuje): "Zbogom, ja odlazim" i uo si kako je zajecala, onda zaronila duboko i nestala. Iza tebe stajao je na obali neki slaboumnik i kesio se idiotski gledajui to

radi. Kad je glava zaronila, rekao je: "Mogao si je dati meni. Mojoj je staroj umrla sestra, ona je gluha." "Ona gluha", to je uo Melkior kad je ve bio otvorio oi. - Sto je to? - ree glasno. U sobi gori svijetlo. - Tko je tu? - pita sobu. Soba uti. Odvraa mu pogled od sebe, dolje, na krevet, na njega, na njegove noge, na trbuh, na grudi i jo blie, blie... htjela bi mu pokazati i glavu. Pogled je zaplaen. Otkrio te na krevetu u odijelu i cipelama, i sad te promatra u udu, kao nepoznatog. Kao otkrie. Pokazuje mu ruke, jednu pa drugu. Pogled ih gleda bez uzbuenja, "ruke", konstatira ravnoduno. Ne zanimaju ga ruke. Skrauje domet, trai blii cilj. Zatvara se i ukrtava, kiljei gleda nos iz oba profila kao Picasso. To je najblie to moe vidjeti - nos. Usput definira nos: dvostrano NETO to stri u prostor i dijeli vidljivi svijet nadvoje, na desno i lijevo. Ali Pogled trai glavu, trai rjeenje zagonetke, odgovor na Marinkovi Kiklop ovu no, na ovaj san - glavosjeni. Pogled trai sebe, sebe samoga, hoe da se vidi. I da se svidi sebi, narcisoidno, glupo, kratkovidno, slijepo za sve to nije. On, to nije MARKANTAN POGLED. Pogled ist, osamnaest karakterni. Htio bi se pogledati. Pogled en face i iz profila, prouiti svoju irinu, svoju otrinu, otkriti svoje lice iz jedne nove, jo nepoznate perspektive. Htio bi proniknuti u sebe, zaroniti u svoju prolost, u svoje praiskonsko, protozojsko porijeklo kad je jo oprezno dodirivao svijet pseudopodijima i ticalima. Pogled je imao neustraivu elju da se vidi. Ali ti si se uplaio te smionosti. Tko zna to se unutra krije? Moda je to ulaz u jedan sasvim novi, neotkriveni pakao iz kojeg vie nema povratka? Nestanak u svojim vlastitim oima i muke beskonane? Strah te je od sebe na krevetu. Odjevena i u cipelama. (Kau da se teko sanja s cipelama na nogama). Ali tko je upalio svijetlo? Zakleo bi se daje jutros, kad se popeo u sobu, skinuo sa sebe promoenu odjeu i blatnjave cipele, obukao pidamu, zavukao se pod pokriva i ugasio svjetlo! I jo mislio u krevetu: ljubav? - kako je sve to jo nerazjanjeno! Je li to Pjesma nad pjesmama, Kleopatra, Beatrice, Laura, Romeo, Fedra, Don Juan, Werther, Stendhal, ili Casanova? to je ljubav? Dobro se sjea: najprije se onako prokisao i umoran bacio na otoman i listao Stendhalovu knjigu "0 ljubavi", zatim zaklopivi oi razmiljao o mnogim neobjanjivim pitanjima ljepote i patnje u ljubavi. Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama! Uzrast ti je kao palma i dojke kao grozdovi. Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strana kao vojska sa zastavama. Vinograd imae Solomun u Valamonu... "Minus dormit et edit quem amoris cogitatio vexat", pie u Codexu amoris Andre le Chapelaina iz Avignona. Koliko tunih praznih dana, koliko besanih noi, koliko straha, strepnje, enje, jada, ludovanja! Koliko patnje. Koliko krvi zbog "ljubavi u milinama"! Koliko ustreptalih srdaca! Koliko glava! La douce pensee Qu amour souvent me donne! Marinhovi Kiklop pisao je jadni pa Quillaume du Cabstaing iz Provanse u dvanaestom stoljeu tren prije nego mu je njegov gospodar Monseigneur Ravmond de Roussillon odrubio glavu i iupao srce iz grudi, ispekao ga i dao pojesti svojoj eni, paevoj ljubavnici. Onda ju je upitao je li bilo dobro srce koje je pojela - i pokazao joj Guillaumeovu glavu. Ona je odgovorila da je bilo tako dobro i ukusno, te joj nikakvo jelo ni pie nee vie izbrisati okus to ga je ostavilo Guillaumeovo srce. Nakon toga je skoila kroz prozor i ubila se, nesretna Madame Marguerite. Ustane i otvori prozor. Pod njim mrana mokra dubina od tri kata. Sto? Da skoim? Kako to skau s padobranom? - i zamisli jedan vratolomni aeronautiki veleslalom. Padobran se nije otvorio... Ali to: lei na krevetu odjeven, a u sobi gori svijetlo! I sanja pri svijetlu da si sebi odrubio glavu! A najstranije od svega - pri svijetlu! Ne, to sam ja noas pokuao neku operaciju na sebi... A moda sam i ustajao, palio svijetlo, oblaio odijelo, pa i izlazio? Tramvaj? Ne, tramvaj je bio prije. Sve nejasno, nepovezano. Recite neto, o vi stvari slijepe! I ti slugo plameni! - obrati se arulji. arulja pod plafonom svijetli ravnoduno, nijema, gluha, svijetli i uti. Jedini svjedok koji gleda odozgo, koji ima oi. Moda sam pokuao i da se ubijem?

Sjeti se noa za razrezivanje knjiga i pone drhtati. Gdje je no? Od toga mnogo zavisi. Morao bi biti tamo, na stolu. I jo ti kau uvee laku no! No je bio na stolu, zaboden do drka u debelu, napola razrezanu knjigu. Knjiga lei na boku, nemona, zaklana. To ga jo vie uznemiri. Zaklana! Tko joj je tako okrutno zario taj no u utrobu? (To je bila Wellsova "Kratka povijest svijeta". Jadna. Kratka) Paljivo izvadi no iz trbuha Povijesti. Ipak sam ja tim noem nekog vraga u snu radio! - Ta ga misao nikako ne naputa. Enkin dar, od srebra, za lanjski roendan. Poe do ogledala i uplai se onoga tamo unutra to ga tako udno gleda. Gle, kako uporno! Htio bi plaiti... Ali opazi da se onaj i sam boji, da gleda s nepovjerenjem... Ne, ovjek ne vjeruje ovjeku ni u ogledalu! Marinkovi Kiklop No, to je, prijatelju! Kako bismo to izgledali bez glave? Zgrabi lijevom svoju glavu za kosu, a desnom uini vrlo oprezan potez noem preko grkljana. Gljukhrhhh... uini grkljan, zaklan. Zatim uzme glavu meu dlanove i stane je okretati kao da je uistinu odrezana. Kako je to udno - drati ljudsku glavu u rukama! A moda je to bilo i ovako: navalile neke vane, hitne misli u predsoblje sna i lupaju, bude, alarmiraju, trae da budu smjesta primljene i sasluane. A dobri San, kako bi te potedio glasnika s loim vijestima, naprosto ti oduzeo glavu, pa ape tvom tijelu: nema ime misliti, nema glave. Samo ti spavaj. Spavaj... a no tamo na dva metra od sna zaboden u utrobu Povijesti! NO. U toj rijei i je ono najstranije. Tu je sadran akcident odreen za klanje. U drugim jezicima to je instrument za iljenje olovaka, za rezanje jabuka... ali no je klanje, ubojstvo, zloin. Bode bez -aavi aljivac, bode iz nestaluka kao trn, kao igla podmetnuta pod stolicu. Lave, lupe, poar - sve strane none pojave zbog kojih se ovjek boji lei u krevet i zaspati. I misli to bi s njim? Doista, boji se pored njega zaspati. Pa kombinira: njega dobro uviti u jedne cijele novine, vrsto svezati pagom i zakljuati ga u ladicu, klju od ladice zakljuati u ormar, klju od ormara odnijeti preko u kuhinju i zakljuati ga u... neto tamo, onda se vratiti u sobu, zakljuati se, a klju od sobe baciti kroz prozor. Odvie komplicirano. A i glupo. Sve se to moe opet vratiti natrag. to da radi? Sjedi na krevetu s noem za razrezivanje knjiga u ruci, no je, sav pametan svijet spava, a on se boji zaspati da se u snu ne zakolje tim noem. I misli ogoreno: psima natiu brnjice, prozore okivaju reetkama, svuda ograde, stupovi, brave, crvena svijetla, svjetionici, signali, upozorenja PAZI OTAR PAS! PAZI NA VLAK! OPASNO JE VAN SE NAGNUTI! VISOK NAPON! (a Maestro se smije), OTROV! i da bi te bolje uvali, plae mrtvakom lubanjom; strunjaci na eljeznicama, na morima i u zraku; strunjaci po policijama uvaju tebe i tvoje dvije cipele od provalnika i kolektivista; u svakoj prijestolnici po jedan strunjak uva te od iznenadnog napadaja paktovima, savezima, priMarinkovi Kiklop jateljstvima - i uope, uva tvoje interese u inozemstvu. Duobrinici uvaju tvoju duu, dravnici uvaju tvoje tijelo. I jo se natjeu, ak i svaaju tko e te bolje uvati, pa te zato kade tamjanom i krope svetom vodicom, osiguravaju te sakramentima i blagoslovima - to za duu, a za tijelo - okruuju te monim mjerama sigurnosti: Drutvom Naroda, Paktom o nenapadanju i uzajamnoj pomoi, Maginotovom linijom, Siegfriedovom linijom, topovima, tenkovima, podmornicama, bombarderima, pukama, minama, bajonetama, pitoljima, jednom rijei -neprobojnim krugom vatre i elika i kau ti: tu si sad siguran i ne budi lud da oajava. Mi smo tu, moe mirno spavati. Spavati... Ali ne, gospodo, vi ste mene krivo razumjeli. Ja, naravno, ja sam siguran tu uz vas, hou rei uz vau mudru i monu zatitu. I ne bojim se ja nikoga dok ste vi tu. Ali kad zaspim, onda vas nema, onda sam sam i nerazuman kao neka vrst idiota. Vidite li to sanjam? Kako mogu spavati? Bojim se noa. Ovog moga noa za razrezivanje knjiga. U vaem sigurnom krugu od vatre, paktova i bajoneta - ne udite se - ja sam vrlo slabo zatien od samoga sebe! U panici sam kao korpion. Sto u, korpion sam. I ako me ne pustite da izaem, bojim se da u sebi utrcati smrtonosnu injekciju, ba kao korpion, od oaja! Pomisli da bi ipak trebalo lei. Ali emu, kad e se odmah pojaviti van der Liibbe izbezumljen od strane smrti i mrmljat e suludo: "Vratite mi moju glavu, lopovi, vratite glavu, glavu, glavu..."

Melkior se nasloni na prozor. Vojarna jo spava. Straar se uvukao kao pas u straarnicu i ondje kunja muen vojnikim snima. Tu u susjednoj kui stanuje jedna mlada ena u posljednjem mjesecu trudnoe. to e roditi? Kerku. Onda e je uiti, kad poodraste, da ena dri tri ugla kue a mu samo etvrti. (Ako padne bomba tko e drati uglove?) Ako rodi sina otac e se brinuti za njegovu BUDUNOST koja bi mogla trajati i vie od tri mjeseca. Kupit e mu malu puku s oprugom i olovne vojnike, neka se mali igra. Mali e po cio dan drati strau pred njihovom kuom kao onaj vojnik preko ulice pred vojarnom i pucat e na nenaoruanu djecu - neprijatelje iz susjednih ulica. A kad uveer otac doe kui, pucat e na oca "bum! Tata, ja sam te ubio. Ti si mrtav, tata, legni." Tata je zabrinut i ozbiljan, ne uzima u obzir igru djeteta. U rukaMarinkovi Kiklop ma nosi novine, posebno izdanje. Mali se ljuti to tata nee lei kad je mrtav i ponovo puca s ubojnikim bijesom bum! ali tata ne pada. Baca se na pod od bijesa i udara akama plaui to se ne potuju pravila njegove igre. "Zato ne zadovolji dijete?" umijea se mati. "to, da umrem zbog njegova zadovoljstva?" Otac nema volje za alu. "Pa zbog igre... Uf, kakav si." "Doskora emo se poigrati uistinu", govori otac zabrinuto. Mali lukavo poslua razgovor pa zavriti jae kad shvati neuspjeh materine intervencije. Na kraju ga otac izlupa i otjera na spavanje. U krevetu uvrijeeno jeca u mraku. Kasnije uje kroz san kako otac i mati tiho razgovaraju u krevetu, kako mati plae a otac se prevre i uzdie "da bar nema toga djeteta". I djeak misli: "To tata o meni govori, da bi bolje bilo da me nema. Dobro, ja u se sutra ujutro ubiti iz puke u drvarnici" i misli kako e u cijev ubaciti kameni i odapeti sebi u oko. Naslonjen na prozor, mislei o toj maloj drami, nije ni primijetio da svie. Jedan sivi oblak nasred neba poeo je lako rumenjeti, sa svoje visine ugledao je sunce pod horizontom. Daleko zvide eljeznice, kreu rani vlakovi. Melkior s prozora pozdravlja jutro. "Dobrojutro, Jutro! Dobro dolo! Hej, ja, ja ivim!" Ali to je bio samo jedan tren dobrodolice. "Ah, ivim... pak to?" i ponovno ga stegne mukla i oajna tjeskoba, u cijelom tijelu osjeti udan, odvratan strah. Gazdarica je ustala. uje se kako tetura i tapka u jutarnjem polumraku jo pijana od sna. Navlas je lupila laktom u njegova vrata i pro-mrmljala: "Cijelu no uje..." Melkior osjeti hladan metal noa u ruci i strese se od gaenja. Izae urno na stubite i ue gazdarici u stan. Zatee je pred vratima kupaonice, raupanu, mlitavu, raskvaenu od spavanja. - Opet niste spavali? - skupljala je kunu haljinu na prsima skrivajui svoje nematerinske i jo uvijek ambiciozne dojke. - Gospoo, molim vas, uzmite ovaj no. Odjeven, blijed, s dubokim plavim podonjacima. Ona ga gleda gotovo sa strahom. Marinhovi Kiklop - to vam je, gospodine Melkiore? Zato mi dajete no? - Uz njega runo sanjam. - Ah, i ja sanjam te proklete noeve. I zmije. - Ali uzme no s nekom strau. Melkior to opazi. - Udajte se jo jednom, gospoo. Vi ste jo u dobrim godinama. - A vi se oenite - uzvrati mu ona sa svjeom jutarnjom koketerijom. Melkior pomisli na Vivijanu vraajui se u svoju sobu. I na Enku, usput. Njezin no. Njoj u snu ne zabijaju noeve u trbuh kao jadnoj gazdarici. Njezini su snovi kao u make, noni lov na mieve. Iz oblinjeg parka oglasi se ptica: i-i-koo... i-i-koo... - Ci-i-koov... Ci-i-kov... - odgovori joj Melkior s literarnim sarkazmom. Mrtve due. Sada legnimo, mrtve due - jedva jo uspije da promrmlja padajui na krevet, mrtav od nesna i umora. Bane tako iz noi u no. Pijan je, to je jasno. Nije se uspio ni svui. Pusti, nemoj ga buditi. Ostavit emo stvari i idemo. uo je glasove nad sobom, ali nije mogao otvoriti oi. Teak umor pritisnuo mu kapke i drao mu svijest u nekom stanju tromog plutanja u vrlo plitkom snu. Osjeao je od vremena na vrijeme pod sobom dodir s javom kao da mu se san ljuljuka po pliaku i udara o dno. Razabire: "pijan je", to govori Pupo, a "pusti" netko drugi, nepoznat. Ali on misli da sanja, pa se preputa omami kao pijanac, a od glasova gradi mali sketch:..."bane za cvijee, hvala, hvala", klanja se stara pijanistica nad

krevetom. Pupo je odvlai, "nije se uspio svui", ona se otima "neka, pusti, nemoj ga buditi"... Ali tu je jo netko, nevidljiv, netko vaan, "ostavit emo stvari i idemo". I svi odlaze. Melkior se odjednom uplai samoe i skoi na noge: "ekajte! Ne, ekajte! Ja u odmah... odmah u se svui"... Ali oi su mu jo zatvorene. "Sanja neto", ree nepoznati glas. No Melkior je bio ve budan, samo oi su mu jo slijepljene masnim gustim snom. Izvanrednom sigurnou dotapka ipak do staklenog vra s vodom, izlije malo vode u dlan i pljusne se po oima. Da, kod kreveta su stajali Pupo i nepoznati i gledali ga nasmijeeno. Marinhovi Kiklop - Oprostite, ja sam... nisam spavao cijelu no. - Opravdava se pred nepoznatim. "Ovi su ranoranioci", pomisli. - Je li makar bio interesantan lumperaj? - Pupo se smijeio prezirno. - Lumperaj? Ne. Nesanica. Ne mogu spavati. - Popravljao je zguvano odijelo, u neprilici. I kravatu namjesti. Bilo je tek osam sati. -Malo prije me valjda ipak san oborio. udno. Ne sjeam se. - Ali stajao je jo uvijek na mjestu, s mokrim licem, zbunjeno. - A to ne spusti to na pod? - obrati se Pupo nepoznatom ovjeku. Doista, on je jo uvijek drao mali koveg u ruci, neodluno. Preko druge ruke ogrta. Visok, plav, mrav, etrdesetih godina, ozbiljna, zabrinuta lica. Gotovo stidljiv. Melkior napokon izae iz svoje ukoenosti. Odloi vr, prie ovjeku i htjede mu prihvatiti kovei. ovjek mu prui ruku. Melkior uzvrati stisak, srdano. Izgovori svoje prezime. ovjek zamrmlja neto nerazumljivo i pogleda Melkiora s osmijehom isprike. "Tako je, u redu, brate", misli Melkior, "ime ostaje Nepoznati." Usluno rastvori ormar: Tu za stvari. - Ovaj put mu uspije oduzeti kovei Nepoznatom. Smjesti ga u ormar. - Ovdje vam je dolje. Sjednite. A ti, to se neprestano neemu udi? obrati se Pupu s nekadanjom prisnou. - Nisam pio, evo na - i hukne mu u nos. Nepoznati se nasmije. - A to, on to zabranjuje? - pokae glavom na Pupa. - Odgajam ih. Drugi su jo gori od ovoga - ree Pupo istiui svoj autoritet. - Zamislite ovoga odgojitelja kako ga nosimo, jer je hodao etveronoke. Grize ae i vie "dolje monarhija"... Melkior osjeti istog trena da je prekardaio. Pupo ga pogleda s prezrivim bijesom. Oito se "ovdje" prikazivao svecem, "tu" je podreen. Nepoznati se nasmije. Ali opazivi Pupovo lice prekine smijeh naglo i izbrie ga potpuno sa svoga lica. Ono je ponovno bilo mirno i zabrinuto. - Ako se elite oprati - obrati se Melkior Nepoznatom - kupaoMarinkovi Kiklop nica je preko, u stanu. - elio je naas ostati nasamo s Pupom. Htio mu se ispriati. - Nije potrebno. Hvala. - Melkior mu ponudi cigaretu. - Hvala, ne puim. Ponudi Pupa i nasmijei mu se prijateljski. Pupo uzme i prihvati osmijeh. - Ja ujutro pijem crnu kavu. Sad u odmah donijeti. - Melkior je bio veseo. - Zbog mene ne treba - ree Nepoznati. - Ja bih samo malko sjeo ovdje. Umoran sam. - Sjedne na divan. Ali odmah se spusti na lakat, a zatim i glavu nasloni na jastuk. - Vrlo sam umoran - ree ispriavajui se. - Samo vi leite. Ja i tako moram u redakciju. Moete i spavati. Rei u gazdarici da ne puta dvorkinju u sobu. Melkior ode u stan po kavu. Objasni gazdarici iznenadni posjet jednog roaka. Ostat e nekoliko dana. Htjela je odmah sama urediti sobu, namjestiti divan za gosta, dakako, zbog radoznalosti. Melkior sve to odgodi za kasnije. Donese kavu. Njih dvojica prekinue neki razgovor. Osjeao se suvinim tu meu njima. Posre kavu na brzinu, objasni Nepoznatom tehniku stanovanja u toj sobi, preda mu potrebne kljueve i s najljubaznijim zdravo, zdravo obojici, pobjegne. A moda je ovo i neki budui Marat? pomisli silazei urno stepenicama, mada nikakva razloga za urbu nije imao. A otkud ba Marat? Njega je drolja Charlotta zaklala u kadi. Danton, Saint-Just, Robespierre?... frc-frc-frc - sve tri glave frc - u korpu. Nijedan primjer ne valja. Ni Zinovjev, ni Kamenjev, ni Buharin, pa ni Lav Bronstein, sve frc, frc i tup! Lava ekiem. Aja mom gostu Nepoznatom elim da ivi. Neka ivi moj gost Nepoznati! - iviooo! Manifestirao je na ulici, ak poluglasno, te su se za njim osvrtali ljudi. Obuzelo ga glupavo oduevljenje. Najradije bi otrao u Dajdam i izbrbljao kao Bobinski-Dobinski kakav je gost stigao. Tajan, tajanstven, a sasvim jednostavan i simpatian

ovjek, visok i plav i mrav i sve nekako stidljiv "ma, nemojte zbog mene, nije potrebno". Ne, moram se javiti Enki. Jadna Enka. Ba sam ja neki... Ali ipak proe pored Kazaline i Dajdama, za svaki sluaj. Moda je Vivijana Marinkovi Kiklop izvoljela izloiti svoju lijepu gubicu? Ali - nita i - nita. Dakle, nita. Rano je. Odmaranje nakon blagog fluida prole noi. Ne javi se ni Enki. Popne se u redakciju, ve umoran. Klonulo oduevljenje. Pogledati prijelom kritike, danas izlazi. Kod kulturnoga nije vie materijal, sve je ve u tampariji. - Glavni ti je izbacio jedan pasus. - Oho, cenzura? - spreman na veliku svau. - Glupost. Odvie materijala. tipali smo posvuda. - Koji pasus? - A tko bi se sada sjetio. Uostalom, desetak redaka, ba te briga. - Mogao si me pitati, sam bih skratio. - Traio sam te sino u Dajdamu. "Ovaj tren izaao s don Fernandom", a kod kue nema telefona. Kako da te pitam? - Svejedno, svinjarija! - Don Fernando ti je kod glavnoga. Donio neki lanak, nee izai. Raspravljaju... principijelno - kulturni se smijeio s krotkom podrugljivou. Melkior je to i elio, jednom ve uletjeti u to "principijelno" s glavnim. Ali kad je uao u "Crni kabinet" glavnoga (tako su ga zvali, jer sve je u njemu bilo crno, pa i sam glavni) njih dvojica su se neemu srdano smijali. Don Fernando utonuo u crni konati naslonja, ukrstio visoko svoje duge noge te je jednim koljenom dodirivao bradu i aicu s konjakom drao pred ustima, ali nije mogao piti od smijeha. Glavni je upravo, valjda, dovrio s nekim prianjem i sam udario da se smije, ali nekako u sinkopama i dugim intervalima u kojima je davao na znanje svojoj neozbiljnosti da on moe svaki as prekinuti s tom glupou ako je potrebno. No nije prekidao, znai bilo je potrebno ovo, glupost, smijeh. To je, dakle, "raspravljaju principijelno". Mogla mu se i na licu proitati ta ogorena konstatacija, ali nije imao tko proitati. Oni su se i dalje smijali. Glavni mu je samo rukom pokazao da sjedne. I Melkior zaas i sam koljenom dodirne bradu i konjak nalije, ali ga nije drao pred nosom nego ga je ispio, on se nije smijao. Sigurno neka budalatina, im se toliko cerekaju. Principijelno. Bio je iritiran tim smijehom. Zakasnio na predstavu u kojoj ve svi uivaju, a on jedini nita ne razumije. Marinkovi Kiklop Glupost! Osjeao se pogoenim. Jer pogoeni smo svakim smijehom kome ne poznajemo uzrok. - Mislio sam da se tu raspravlja o vanim stvarima, da u neto nauiti... trgne jo jedan konjak, srdito. - A vi mislite... kako vas ono zove Maestro - Eustahije... (ponovo obojica prasnue u smijeh) - da se ne mogu i vane stvari koji put rjeavati smijehom? spusti don Fernando ovo pitanje s visine i doda mu potrebne nehajnosti kako bi istakao milost kojom se obraa. - Mogu - zamahne Melkior na pitanje kao na moljca to leti preko sobe - kad to rjeava jedan Moliere... - A manje od toga ne doputate? - moljac je gubio visinu. - Ne doputa priroda smijeha, ona je izbirljiva. Don Fernando ne odgovori. Pokua uloviti pogled glavnoga, uspostaviti duhovnu zajednicu. Ali glavni ne opaa. Ustaje i sjeda za svoj crni stol od mahagonija. To je znailo "dosta ale, na posao". - Skratili smo vam malo kritiku - obrati se Melkioru s obzirnim osmijehom. No, svega desetak redaka. Sve smo stiskali danas. Masa sitnih vijesti. - ao mi je, ali nisam imao prilike da spomenem neke linosti... - Melkior pokua izazvati ono - "principijelno". Glavni se osmjehne gorko. - Od vas to ne bih ni oekivao - ree gledajui u Melkiora prijazno. - Onaj juer, to je neto drugo. Njemu je i samome ao to se nije sjetio da se osvrne po loama. Zato sam i vikao na njega. On se tu izmotavao, a vi biste mi zalupili vrata i otili. Melkior je cvao to to govori pred don Fernandom. ak je i promrmljao jedno hvala koje se na svu sreu nije ulo. - Evo - glavni je pruao don Fernandu nekakav rukopis. - Na alost... zar

ne?... - Nasmijeili su se jedan drugome s nekim ve utanaenim razumijevanjem. Melkior se naao s don Fernandom na stubitu. Silazili su utei. Don Fernando je gurao rukopis u unutranji dep, ali neto se unutra isprijeilo, smetalo te su don Fernandu malo i oice zatitrale od srdbe. Marinkovi Kiklop - to, ne ide ni u dep? - Molim? - upita don Fernando neprijazno i nekako otro. - lanak, velim, ne ide? A zato gaje odbio? Otkud znate da je odbio? - Don Fernanda je oblilo djeviansko rumenilo. - Znam. Zar biste u novinama htjeli sauvati tajnu? Nije mi rekao glavni, ali ima ih najmanje trojica tu gore koji se tome vesele. - Ostalu dvojicu ne znam - ree don Fernando pokuavajui da se nasmijei. - A jednoga znate? Taj sam ja? - Melkior as zastane na stepenicama. Osjeti odjednom neku bolnu ganutost zbog te insinuacije i upita don Fernanda gledajui zbunjeno niz stepenice: - Zato ste vi tako zli? - Tko? Ja osobno? - don Fernando se ponovo vinuo iznad Melkiora. -1 vi osobno i... uope - Melkior odmahne beznadno. - Ali to vam je, dragi Eustahije? Ha, ha, zato vas Maestro zove Eustahije? Glavni mi je o njemu ispriao nekoliko izvanrednih zgoda. Tome smo se i smijali. Maestro je sjajan luak. - Sjajan? Ne bih rekao. On je vie nekorumpirani cinik. Tersit meu onim gore svijetlim herojima. - Da, donekle... - Don Fernando je oito elio biti dobar. - On bi zapravo morao ivjeti u bavi, he, he... - Za njegov je duh dobra i neoprana boca. On loe rakiju. Bava je za dionizijsko pie... ili za Diogena, ako ste to mislili... - Pa sad... da... Ali kako on radi taj svoj posao! To jest kako ureuje svoju gradsku rubriku! Kako pasionirano kopka kao vrabac po smeu to mu ga donose smetlari (tako on zove gradske reportere), kao da bi iz svih tih fekalija, poput nekog aavog alkemiara, htio izdestili-rati makar i jednu kaplju neke "prave" esencije, makar poneto i prljave i otrovne, ali prave istine o ljudima, koja je autentinija i stvarnija od svih onih maestoznih i autoritativnih politikih pa i takozvanih kulturnih pisanija. - On uiva u svojoj prljavoj alkemiji! Marinkovi Kiklop - Pa... ja ne iskljuujem ni taj osobni uitak. - Ali on se naprosto kupa u fekalijama! On se identificira sa smeem, jer je i sam smee, i tu nema nikakvih kapi osim kapi gadosti to cure iz... - Otkud odjednom ta vehementna mrnja, dragi Eustahije, ako doputate da vas tako zovem? - A otkud odjednom ta ljubav? Ja ga ne mrzim, ja ga alim, ako elite znati, jer donekle i znam odakle ta njegova radost od smrada. Ali vi to nikada neete shvatiti. Odvie se bavite modelom svoga proto-Covjeka da biste mogli opaziti postojanje njegovih prljavih i svinjskih, poluuspjelih i sasvim neuspjelih varijanti u pojavnosti. Vi Maestra ne moete voljeti, vi ga ak ne moete ni opaziti. Sve to to ste govorili o njemu nije istina. Uostalom, niste ni govorili zbog njega, ve zbog neega drugog. - Dalekosena je vaa misao... i opasna. Vi otkrivate... No, bez ale, glavni mi je moda sugerirao takvu neku simpatiju, eto, onim smijehom kojim (to ste vi rekli) Moliere rjeava vana pitanja. A ja sam samo htio rei kako i takav ovjek, kako vi kaete, svinjski i koji se raduje smradu (to je osim toga i dobro reeno), kako i taj ovjek nosi u sebi ono neto integralno, bitno, kao jednu neraspadljivu formu koja se manifestira uvijek na neki nain, pa makar i tako da se raduje smradu. Time je ve i linost definirana. Sami ga nazivate Tersitom. A otkud vam mogunost za takvu usporedbu? Da nema nita u njemu osim tog... kupanja u fekalijama, ime bi on dosegao Tersita? Zato on ovo govori? Naravno da se ne radi o Maestru. Ali o emu se radi? - Glavni ga, na primjer, vrlo cijeni, dakako u izvjesnom smislu. - Cijeni on svakoga tko mu moe biti koristan. - Varate se. Glavni je i sam koristan, ak i vrlo koristan. -Posljednje je rijei don Fernando podvukao sa sigurnou koja je proizlazila iz nekog drukijeg gledanja na stvari. - Vi se vrtite oko sitnica i na njih se nabadate... -1 to to ne doputa da objavljujete u njegovom listu, i to smatrate korisnim? -

Melkior pokua da ga navue na samoljublje. Don Marinkovi Kiklop Fernando se osmjehne: - Da ne objavljujem? Radi se samo o jednom lanku... koji doista nije za njegov list. A moda i ni za kakav... u ovom asu. Kakva tajanstvenost! - Recite mi neto... - Razgovarate sa mnom kao Hamlet - osmjehne se don Fernando gotovo uvrijeeno. No rei u vam sve to budem znao i mogao. - 0 emu ste pisali? - Ah, to? - Don Fernando tren razmisli. - 0 potrebi preventivne dehumanizacije... ili o ukidanju tragedije skepsom. Melkior napravi blesavo lice: - Je li to neto to bih i ja mogao razumjeti? - Moda, ako se potrudite. Vi ste dramski kritiar, uostalom. - Onda mi pomozite zaboga! - zavapi Melkior. etali su trgom oko Velikoga kazalita. Don Fernando je spustio ruke niz tijelo i gledao ravno preda se, razraujui misli. Melkior je gledao u njega, oekujui napregnuto rezultate toga procesa. - U ovim se kuama - don Fernando pokae na kazalite - sile ljudi da na nekoliko sati budu naivni. Sve tragedije, ili makar velika veina, poivaju na lanim pretpostavkama. Kako to da Hamlet, na primjer, tako pametan i zbog toga tako sumnjiav, nikada nije pomislio jo tamo u poetku, to jest prije drame, da bi stric Klaudije mogao ubiti njegova oca? Pa valjda je taj stric i ranije bio nitkov, pijanica i razvratnik? Hamlet je to morao opaziti. Kako to da nije bio oprezan prema takvom lopovu, nego se tek naknadno iuava kako moe netko biti takva hulja? Hajde, dobro, doputam, Othello je naivan (premda i tu se osjea potreba za nekom granicom te naivnosti), on nije mogao zamisliti da bi Jago mogao biti takva ivotinja. Ali Hamlet, otkuda njemu ta naivnost? - U njegovoj mladosti, u vjeri u ivot, u ljude, u ljubav. -Melkior nije tako mislio. -1 odjednom, kad poinje tragedija, on stari, ne vjeruje vie u ivot, u ljude, u ljubav? Zar nije to kriva pretpostavka? Zar nije i to kriva pretpostavka da Hamlet ne zna da je njegova majka ena koja je kadra lei u krevet s drugim mukarcem, da je Polonije profesionalni dvorski Marinkovi Kiklop savjetnik koji e sluiti "vjerno" svakom kralju, da je Ofelija enskica koju je i prije mogao s istim argumentima tjerati u samostan, da su njegovi kolski drugovi mladi karijeristi koji se dre svoga kraljevskog druga dok je bio prijestolonasljednik... i tako redom. Bilo je potrebno da mu ubiju oca, da mu se mati preuda za oeva ubojicu, da mu Polonije postavlja stupicu u koju Ofelija svijesno ulazi kao mamac, da ga prijatelji u smrt odvedu - da bi napokon shvatio da se nalazio meu huljama. Prekasno. Prekasno za jednog Hamleta i prenaivno. - A zamislite, na primjer, kako je Andromaha glupa! Ona misli da je lukava, ali to je naivno i nimalo ensko lukavstvo. Kako bi spasila sina, ona se formalno udaje za divljeg Pira, zvijere hirkansko, kako ga je Hamlet nazvao, i odmah nakon tog "lukavog" vjenanja ona se ubija da bi ostala vjerna Hektoru. 0, vrlo prefrigano, zar ne? Ispunila je Pirov uvjet da joj ostavi sina na ivotu: ona je "postala njegovom enom", ha-ha, i odmah se ubila, dvostruko ha-ha! Tragino, nema to! Ana emu se osniva ta strahovita tragedija? Na logici jedne guske: ne smije mi Pir ubiti sina, jer ja sam ispunila to je traio. Vee ga rije. Vidite li, dragi moj, tu glupariju koja zahtijeva da joj priznamo najvii stupanj potres-nosti? Ja moram vjerovati skupa s tom traginom kokokom da je Pir gentleman. Da nee pobjesniti to ga je jedna guska povukla za nos i pobiti joj sve do make u kui kako bi se osvetio. Ne, ja moram vjerovati u ljudsku veliinu! Merde! to je njemu Andromaha i to je on Andromahi da se toliko njome bavi? Jer ovo su prethodnice. Melkior je ekao glavninu misli. Don Fernando je instinktom pasioniranog mislioca-analizatora osjetio to pitanje. - udnovato, zar ne, da ja o tome razgovaram? - On zastane i pogleda Melkiora u oi skoro izazovno. - Jer to je meni do Andromahe? Ili do Hamleta? I do sveg tog traginog afektiranja? A ipak se niste sjetili da mi spomenete Horacija. To bi bio prigovor vrijedan panje. Tragedija pretpostavlja vjerovanje u dobrotu. Horacije je suta dobrota, naivna, velikoduna dobriina, a tako sporedna

linost drame. Zato i nije toliko podvrgnuto sumnji postojanje jednog takvog Horacija. On je pretpostavka izvan merituma tragedije, pojava gotovo sluajna. Satelit koji i ne shvaa Marinkovi Kiklop sasvim o emu se radi u mranoj konstelaciji tragedije. Zato mu i doputam da bude dobar, jer je nevaan. - A onaj tko je vaan ne smije biti dobar? - Ne bi smio... odnosno, ne moe. On je odgovoran. On mora u sebi izgraditi svoju vlastitu zlobu da mu se ne bi desilo da povjeruje u dobrotu. On mora sumnjati. A to znai paziti, motriti, sluati (pa i prislukivati), loviti rijei, vrtjeti ih i prevrtati kako bi im otkrio skriveni smisao, misao koja ugroava i koja je opasna. On e tako odrediti i svoju misao, svoj stav, svoje djelovanje. Ako znam da postoji hulja koja mi kani zapaliti kuu (a takva hulja doista postoji), ja neu sjediti kod tople pei i recitirati "bit ili ne bit" sa suzama u oima. Vjerovati da moda ipak nee zapaliti... i ekati da postanem tragino lice. Nabit u puku i vrebat u iza prozora da ucmekam hulju prije nego mi podmetne vatru. - A to ako hulja misli: gle, ako hulju ne potpalim ona e mene potpaliti? - Nije vano to hulja misli (to uostalom i znadem) vano je to radi. Vano je da budem od nje jai ili makar spretniji. - Znai, ako sam pravo shvatio, "preventivna dehumanizacija" sastojala bi se u iskljuenju mogunosti svake dobrote, u teoretskom unitenju dobrote? - Privremenom unitenju, da, dok ne nastanu uvjeti za njezino istinsko postojanje. Naivno je i glupo u ovom svijetu biti dobar. To je uostalom i lana dobrota, prema tome i lana traginost. Nije nam potrebna tragedija da bismo otkrili tu strahovitu istinu. tovie, ona nam tu istinu i skriva armom umjetnosti, ona nas zavodi na uivanja podiui koketno pred nama svoju prljavu teatarsku suknju i pokazujui gadosti ivota uz zavodniki osmijeh. ak ni smrt tu nije ozbiljna. I nita nije ozbiljno i sve je naprosto lijepo i sve je poeljno. A ja hou istinu gledati golu, bez traginih dronjaka. Jer ja znam da ispod tih krpa postoji druga traginost, ona duboka i prava i strana, i da mi tu nikakav Raine ni Shakespeare ne moe pomoi. Ja nisam Hamlet, ja znam odmah u poetku da mi stric eli ubiti oca i oeniti majku i da bih to sprijeio... - Vi ete njega ubiti. - Dakako, makar teoretski. Marinkovi Kiklop - A otkud znate sa sigurnou da e stric ubiti? - Otkud? Odgovorimo pitanjem: a zato ne bi ubio, to ga spri-jeava? Zato ne bi, ako mu to moe pruiti sva ona zadovoljstva o kojima je cijeloga ivota sanjao? Vi dakako, neete ubiti, ali nemojte suditi po sebi. U tome i jest naa pogreka i... nepopravljivi propust: to sudimo po sebi. A nitkov s time i rauna, da emo suditi po sebi, da neemo posumnjati. Ali valja suditi po njemu, zato i kaem, treba motriti sumnjiavo i s nepovjerenjem, valja znati unaprijed. A mi se odvie sobom bavimo, odvie pipamo svoje slabosti i mislimo da smo ne znam kakvi grenici. Dotle se on sprema, smilja bez nadzora, u sigurnosti. Prekasno je poslije lupati se po elu: ah, da sam znao, da sam mogao slutiti! Kako to da nisam opazio, da nisam pomislio, da nisam ranije obratio panju?... Sve je prekasno, sve je uinjeno. I sad se treba osvetiti, a za to nismo sposobni. Pa mislimo: a emu sve to, emu osveta, kad naeg oca vie nema, a majka je legla u krevet s ubojicom? Razmiljamo. "Razmiljanje nas ini kukavcima." Oajavamo. A on i eli nae oajavanje, nae fiziko mirovanje, za njega to znai sigurnost. Mi pravimo tragedije da ljudi plau, a on se smije i uiva to je od njega napravljena umjetnost. Umjetnost dodue njega ubija u tragediji (a ponekad ga i ne ubija), no ubija ga umjetniki, simboliki, a fuka on na njezine simbole, kad on zna da ivi. I uiva to ivi. ak uiva i u simbolima, u kojima vie ne nalazi sebe ve nekog drugog, pa i suzu prolije nad sudbinom toga drugog, zbog uivanja. 0, mi nitkovu odajemo velike poasti u tragediji! A u ivotu ostavljamo mu da uiva svoj zloinaki plijen. Ostavljamo mu i ivot koji ne samo ne zasluuje, nego je i opasan po druge ivote. Hulju valja na vrijeme ukloniti. Stvarno i jednostavno, ne simboliki, bez ceremonija i katarza i kerefeka traginoga patosa po Aristotelu. - Znai, trebalo bi preventivno ubijati da ne budemo ubijeni? -zakljui Melkior s osmijehom koji mu se ledio na ustima. - Samo, koga ubijati? Po kakvom kriteriju?

- Po jednostavnom, po medicinskom. Postoje simptomi. Kako kirurg zna gdje valja rezati? Zar mu je za to potreban nekakav kriterij? On naprosto otkriva gdje se krije bolest to ugroava ivot organizma. Stanovitu ulogu tu igra i talenat, i znanje, intuicija, ali vrlo esto i najoMarinkovi Kiklop binije lukavstvo. Ubojica se pritajio i valja ga izazvati. Valja ga izmamiti iz oklopa njegova mirovanja, trgnuti iz sna njegove ubilake elje. Opazili ste naravno i sami takvog tipa u tramvaju: sjedi, poprijeko ispruio noge, zakrio prolaz, sve je tu njegovo. Ne radi on to s nekom namjerom, ve naprosto - tako mu se svia. Ne vidi on da smeta tim svojim nogama, da ih ljudi preskau, obilaze, da mrmljaju to o njima moraju voditi rauna. No, a vi mu navlas stanete na nogu. I to dobrano, teinom cijeloga tijela! Ali odmah mu se ispriate uz ne znam kakvo aljenje, kako ste to sluajno i nehotice i tako dalje... i tada mu pogledajte lice, pogledajte oi: ako znate gledati - otkrit ete ubojicu. 0 kako bi lako on vas ubio u samo malo izmijenjenim prilikama! Eto vam "kriterija"! Don Fernando je uutio nosei na licu neku mirnu tugu kao da se isplakao. - Ali, dopustite - ree Melkior bez ironije, ak nekako zabrinuto - tko e sve njih pohvatati? - Govorite kao policajac! - namrti se don Fernando. - No, uostalom, zato ne? To bi i bio zadatak svake inteligentnije policije koja uistinu titi sigurnost graana, da hvata ubojice prije izvrenja zloina, a ne poslije ubojstva da pravi detektivske prie i izmilja policijske genije i kriminalne heroje za matu malih delikvenata i romantinih onanista. - Znailo bi... u tramvaju gaziti po nogama i zatim zirkati u lica? No nije li to prilino nepouzdana metoda: otkrivati potencijalne zloince po njihovim oima? Nekada se mislilo nisko elo, sratene obrve, forma lubanje... takozvani lombrosovski tip... - Ima i u tome neto. No ovjek sa zlim pogledom nedvojbeno je potencijalni ubojica - ree don Fernando sa sigurnou. - Pruite mu samo priliku, riskirajte. Stanite mu na nogu, dakako ne doslovno, u tramvaju, ve u prenesenom smislu... Uostalom, ima tu i neto pouzdanije. Spomenuli ste nisko elo, sratene obrve... a ja vam kaem, sve koje je Priroda na neki nain tjelesno oznaila ja bih stavio pod nadzor. Sve te nejednake ruke, nejednake noge, ui klempave, nosove goleme (i one sasvim male), kime iskrivljene, oi kiljave, a osobito, velim osobito, sve ono to je ispod metra i ezdesetpet. Ja razumijem patnje te vrste ovjeuljaka i vjerujem da je jedan od njih izumio zloin. Gledajte Marinkovi Kiklop ih samo na visokim potpeticama kako isteu vratove, kako velikim gestama sve neto iroko obuhvaaju, sve neto "muki" rjeavaju, a i glas je u njih nekako krupan, junaan. Ali to njima nije dosta. Oni hoe i drugih junatava, onih pravih, priznatih, koja ulijevaju strah i potovanje. Oni hoe biti ne normalni nego veliki, oni hoe vladati nad nama i kod toga ne pitaju za cijenu. Oni su dali Napoleona, a ini se i Cezara, epileptika. uvajte se, dakle, oznaenih, a osobito malenih. Oni mrze i spremni su na sve. - Po tome bi velik dio ovjeanstva iao "pod nadzor" - primijeti Melkior zajedljivo. - Ali tko bi nadzirao? I kojim pravom? - Pravom veine... - ree don Fernando tromo kao da ni sam mnogo ne vjeruje u to. - A tko vam kae da je u veine ljudi "dobar pogled"? - Historija mi kae! - ivne odjednom don Fernando, okrijepljen nekom novom milju. - Na koncu je svaki historijski nitkov poloio raun ovjeanstvu! Samo, uvijek prekasno, tek nakon to se do grla nalokao krvi. Danton i Robespierre, Marat i Saint-Just poklali su se meusobno, a pustili su malog ambicioznog generala da im mugne izmeu nogu i pokolje pola svijeta zbog svoje veliine. Hitlera je trebalo ubiti prije deset godina (moda i ranije), a Mussolinija prije dvadeset dobro izdevetati po stranjici dok ne zaplae i ne zamoli za oprotenje. On bi to uinio. Ovako valja s njima ratovati i pobijediti uz tko zna kakvu cijenu (ako ikako i bude pobjede?) da bi se napokon zadavilo ta dva historijska majmuna. Ali opet prekasno, prekasno... zbog one iste hamletske indolencije i naivnosti. - Mislite da se, u irem smislu, moe neto rijeiti linim terorom i atentatima?

- Atentatima, atentatima! - prihvati don Fernando s nekim udnim bijesom. - Nek osjeti hulja strah za vlastitu zadnjicu! To je uvijek pouno! A to je ini se i jedina pedagogija za te nitkove. Strah. Onaj strah va i moj neka osjeti hulja na vlastitoj koi! Ako nita, to mi je u neku ruku i satisfakcija; "strepi, huljo", kako se pjeva u operama. Don Fernando predahne. Bio se ozbiljno uzrujao, ak mu i jarko crvenilo izbilo po licu, a u uglovima usta skupila se pjena. Rupcem Marinkovi Kiklop obrie usta, elo i obraze, kao da je htio izbrisati neku masku s lica. I doista, na lice mu se vrati uzvieni izraz njegovog mirnog unutranjeg sjaja. Stidio se sada svoga uzbuenja i pustio je lahor dobroudnog smijeka po svome licu da sakrije taj stid. - No vama se vie sviaju kojekakve bajke - dobaci s visine. - Kakve bajke? - iznenadi se Melkior. - Ruske bajke o raznim dobrotama... Na primjer bajka o Aljoki Karamazovu, malom kalueriu. I onog pijanog cinika Maestra vi mjerite po kalueriu. No u tu mjeru on nikako ne moe stati, preuska mu je. Preusko je vae mjerenje, dragi Eustahije, i odvie pravilno. Ljudi su kao kamenje: nepravilni, teki, rasuti. Muno je to dovesti u red, skupiti i sloiti po nekom pravilu, a pojedinano je jo munije svaki komad klesati. ak je i nemogue isklesati neto to se rado zove "moralnim likom" ovjeka. Iluzije. On se sa sobom razraunava, misli Melkior. Nikada nisam s njime razgovarao o "dobrotama" i mojim "mjerenjima"... Bori se on valjda s nekim svojim "kalueriem"? - A niste me upitali kako se sve ovo slae s mojim konkretnim politikim orijentacijama? - upita odjednom don Fernando i nasmije se suho i nekako pakosno. - Doista, jeste li kada o tome govorili s Pupom? - S Pupom? 0 emu? - zaudi se don Fernando. - Pa o tom... individualnom teroru... i atentatima? - Zato s Pupom? Zar je Pupo ekspert za ta pitanja? Pupo vjeruje da je Trockoga lupio ekiem po glavi meksikanski anarhist na svoju inicijativu, da je Tuhaevski bio nacistiki pijun, i tako dalje... on u mnogo toga vjeruje. Dakako, on je protiv "individualnoga terora". "To je anarhoindividualizam", on odmah otvara odgovarajui pretinac. I Pupo je neka vrst kalueria, ali koji pomalo misli i na karijeru, zapravo raspop koji vjeruje po zakonu inercije, no vie na jezuitski nain. Sto ja imam s njime razgovarati? - Ja sam, znai, poaen ovim razogovorom? - nasmijei se Melkior. - Vi ste senzibilna jedinka koja moe osjetiti misao. Ne samo Marinkovi Kiklop misliti (to ak moda manje) ve i osjeati misao, a to znai drati je neprestano na umu kao neko svoje lino muilite. Heautontimorumenos, krvnik i rtva u istoj osobi, no i rana, vampir svoga srca, kako je rekao Baudelaire. Vaa misao vas mui strahom, ja to znam i cijenim, jer to ne moe svatko, pogotovo ne tako kao vi, a oni pijani kreteni iz Dajdama rugaju vam se zbog toga. Ja vam se ne rugam, jer bojati se znai misliti (i obrnuto) i dopustite da vam se u tome pridruim. Na strah je osjetljivost misli kojom sagledavamo strahovitu budunost nae egzistencije. (A kada budunost ljudska nije bila strana?) Va strah nije luaki, ne drete tako glupo kao kveker, a ipak ima u vama (i tu vas ja naputam) neka manijakalna potreba da se njime bavite, da ga istraujete u svim tonalitetima i okusima od gorkog do slatkog. Osobito slatkog. Jer ima neka naslada u osjeanju straha ( ja to znam iz djetinjstva), neka mogunost unutranjeg tamnog cvjetanja, udnovatog samotnog dozrijevanja crnog ploda neke osobito gorke mudrosti. Unutra ste se udomaili i vie ne traite izlaza iz miolovke: tamo ste pronali svoju "prokletu" slobodu. "Prokletu" jer je ostvarujete na jadan nain doivotnog robijaa koji je pronaao sebi "veliko" zanimanje: na zraci sunca to pada u njegovu vlanu eliju sui slamku po slamku iz svoje slamaricu... - A slama je, kao to znamo, uplja... Ja je suim, a vi je moda mlatite. Uvrijedio se Melkior i odgovorio je grubo te je don Fernando malo porumenio. - Oprostite, nisam mislio tako uvredljivo. Htio sam rei kako je strah zavarao vau matu, ali sam se loe izrazio, a to s robijaem pogotovo nikako ne valja. Sakrio je strah svoje gadno lice, nedostojno mudra ovjeka da se s njime suoi, i uope nedostojno pravog ovjeka da se njime bavi. Zato sam i htio rei da je

va strah rafiniran, obogaen ljepotama vae nekonvencionalne prirode, ak virtuozan, ako hoete, kao najsuptilniji vibrato na ici violine (to to se tie drhtanja), dotjeran do krajnjeg, eto ak muzikalnog senzibiliteta te i nije vie jadno ljudsko stanje, ve djelo neke lude umjetnosti. Od tog gada u vaoj alkemiji postalo je zlato. Zato se divim... Oprostite za ono "lude", no svaka je umjetnost na neki nain luda... zato se divim vaem heroizmu, jer vi umijete trpjeti. Moj strah je drukiji: ja neu da trpim. Bojim se onoga sutra, koje stvarno Marinkovi Kiklop moe otpoeti sutra, i u tome nema nikakve retorike. Bojim se naprosto za sebe, za svoj jadni ivot kao i svaki mrav kad predosjea oluju, i kod toga ne mislim ni na kakve tamo "duhovne vrijednosti". Svejedno mi je to e biti sa slikama, s knjigama, s umjetnikim kamenjem. Bojim se naprosto kao koko za svoju nezatienu glavu koja je za mene u asu straha najvea kulturna vrednota, jer ona jedina misli to e biti sa mnom. Moj strah, dakle, nije nikakav violinski vibrato i ni ma kakav vibrato, naprosto bez suptilnosti, bez umjetnosti, bez ljepote: nepomirljiv, grub i agresivan. Ja neu da se muim "zbog ljepote", neu da njegujem strah kao vrt s otrovnim cvijeem. Ja sam manje heroj nego vi. Ne mogu da podnosim strah, zato hou da ga uklonim iz svoga ivota kao to hoe i stotine milijuna mojih istomiljenika. - A kako ete ga ukloniti? - upita Melkior s ozbiljnom zabrinutou. -1 tko su vai istomiljenici? - Tko? Obini ljudi. Evo moda ba ovi prolaznici. Svi oni ele da stignu tamo kamo su se uputili, da pojedu ruak ili izljube enu, bez osjeanja pritiska u glavi, bez more na dui, s veseljem i sigurnou kao da e vjeno ivjeti. A to je meni dosta da ih smatram "svojim ljudima"; makar i ne znali, oni pripadaju velikoj zajednici protivnika straha. - Otkuda znate sa sigurnou da su oni "vai"? Moda oni pripadaju i protivnoj strani, moda su oni za strah, a ovakvi "prolaznici" to obino nazivaju i "redom"? Oni su za red pod biem, a vi im, eto, dolazite nuditi svoje shvaanje slobode, po njihovom - nered i anarhiju. - Kako? Zar nije upravo to nered, ta opa strepnja i neizvjesnost? - Strepnja i neizvjesnost za vas, "neprijatelja". Po njihovom, to ste i zasluili: vi im hoete poruiti ideale, pobiti im voe koje oni oboavaju upravo zato to im ulijevaju strah. Oni hoe strah. - Ja ne raunam s takvim dresiranim majmunima! - vikne don Fernando bijesno. - Nego s kim raunate? - S ljudima! Sa slobodnim, ponosnim ljudima koji osjeaju svoju ljudsku vrijednost, svoje dostojanstvo... - Sve je to opet pitanje mjerila: to je ljudska vrijednost? - Mjerila... - don Fernando se udno kesio, nekako "prekipjelo", **"*** t^t^^"^^ . V i Marinkovi Kiklop kao da je doveden do krajnjih granica strpljivosti. - Ja znam gdje u postaviti svoje pravo na otkrie nove vrijednosti i odbacujem svako pitanje mjerila kao smetnju i zanovijetanje! Nemam vremena za procedura-lna zavitlavanja, ostaje jedino pitanje vrijednosti, a to je meni jasno. -1 to, da se odmah pone pucati, trovati, podmetati bombe, udarati ekiem po glavi? A sve pod pretpostavkom "ja znam tko je nevrijedan". Eno, gledajte onog tamo ovjeuljka na uglu, da, onoga to prodaje novine. Kolporter je izvikivao tree izdanje "Jutarnjega lista". Doista ovjeuljak, kako ree Melkior, bez godina starosti, sav nekako skraen, kao da se tedjelo na gradnji, ruke, noge - kratke, a i glava mu je malena i uska, ali na njoj stri komadina trumbetavog nosa i dva uha klempava i golema na koja je sjela kao neki prevrnuti lonac kolporterska kapa s natpisom "Jutarnjega lista". Trubio je nosom slinavo i plano kao da prosjaci "Njutanji lit! Njutanji, Njutanji!" - Eto, i to je ovjek, taj Njutanji. ujete ga kako njae, kako se bori za svoje postojanje. I on, to kaete, osjea. Da mu sad priete i povuete ga za ono jedno uho (gledajte ta uesa!), on bi nasrnuo na vas da vas udari, moda ak i ubije zbog nanesene uvrede. Jer on ima svoj ponos. On, znai, osjea svoju vrijednost. On je vrijednost po njegovu mjerilu, on, Njutanji. Ljudska vrijednost. A Michelangelov David u Firenci, krasni goli mladi (usput reeno -

remek-djelo ljudske anatomije), golem, ponosan i gord, pun snage i smjelosti, on nije ovjek. On ne "osjea", on je kamen. On ak nema ni toliko "ljudskoga" da bi znao izgovoriti besmislenu rije njutanji to onaj tamo mali monstrum zna. A ipak je David vrijednost, ogromna, jedinstvena vrijednost... Ili moda nije, moda se vi ne slaerte, jer ste malo prije rekli da vam nije stalo do "umjetnikog kamenja"? - Rekao sam tek tako, kondicionalno... - A ja pak "kondicionalno" mislim da svi Njutanji na svijetu koliko god ih ima, a ima ih valjda i stotine tisua, nisu vrijedni lijeve noge Davidove. Pa ipak, pazite to u vas pitati, i to "kondicionalno", kad bi se za spas Davida od unitenja, pretpostavimo takav sluaj, traio ivot jednog jedinog, evo tu ovog naeg Njutanjeg, biste li vi Marinkovi Kiklop odobrili da se dade taj ivot? - Pitanje tipino "rusko", besmisleno. Dostojevtina - promrmlja don Fernando s intelektualnim gaenjem. - Neka je i "dostojevtina", ali pitanje je tu, svejedno tko ga je postavio i s kakvom namjerom. No ne morate vi odgovoriti, upitajmo druge, eto "obine ljude", one "vae", "prolaznike"... Gotovo nitko ne bi to odobrio. Pa ni vi sami, pogotovu to vam nije stalo do "umjetnikog kamenja". Kad bismo im pokazali naega jadnog kolportera kako mre na tom uglu i rekli im, sad emo ga zgrabiti odjednom: hajde, umri za Davida! (Kojeg Davida? Ja ga ne poznajem!) cijelo bi "humano" ovjeanstvo ustalo najodlunije protiv same ideje o takvoj cijeni spaavanja "kamenog ovjeka". Odjednom cijelo ovjeanstvo postaje "nekulturno". Zaboravlja jedinstvenu, nenadoknadivu vrijednost Michelangelove skulpture i baca se svom silinom neobuzdanoga ovjekoljublja na ovjeuljka-kolportera. Uzdie ga do izvanredne "ljudske" vrijednosti, koje dakako ni sam Njutanji pravo ne shvaa. On postaje izuzetnim, ak legendarnim licem (mnogi su Njutanji na taj nain uli u legende), nekom vrsti muenika i heroja. A zato sve to? Samo zato to Njutanji "osjea". Ve sam elementarni senzibilitet stavlja to nakazno tijelo iznad jedinstvenog i neponovljivog djela jednoga genija. Jer Njutanji ima epidermu koja osjea bol, a David je neosjetljiv kamen. Neka dakle ivi epiderma, smrt "kamenu"! To je zakljuak u korist epiderme, i uope, u korist osjetljivo-ivog, glupog i besmislenog, "bezvrijednog", runog tkiva jedne nakaze koja je usput pokupila i nekoliko atributa koji se po vrlo povrnim konvencijama pridaju i ovjeku. I David je sinteza atributa koji su prema neto opreznijim konvencijama od kamena napravili "ovjeka". Svaki od njih na neki nain egzistira. Ne ini li vam se da je sijamska sratenost ovih dviju egzistencija, koliko god bila navlas udeena za moj primjer, pitanje egzistencije uope? Pitanje tko i to treba da ivi? Chang ili Eng? Ali kako se odluiti, to jest po kojem mjerilu? - Ali ja ne mogu ekati da se donesu mjerila, ja moram ivjeti sada. Moram djelovati, moram se neprestano odluivati. - No, pa za koga se odluujete: za Davida ili za kolportera? Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop ubaci Melkior to pitanje s podsmjeljivom radoznalou. - Ponekad za Davida, a ponekad i za kolportera - odgovori don Fernando odmah, bez premiljanja. - Znai, prema potrebi? - Naravno. Lako se odluiti za Davida. To to on predstavlja nikada ne moe biti opasno. Ali ono to moe zamiljati kolporter, ideja - kolporter, ideja monstrum... - Ali ja ne govorim o ideji, ve o ovom ovdje ivom kolporteru, s tim nosom i uima, razumijete, to prodaje Njutanji... - To i mislim... kad bi ti nosovi i te ui, kad bi stotine tisua i milijuna ovakvih Njutanjih uzurpirali pravo na procjenjivanje svih vrijednosti, kad bi se postavili iznad nas kao gospodari naih ivota... - To je nemogue - prekine ga Melkior mlako, tek tako da protuslovi; nije ni sam vjerovao da to nije mogue. elio je izazvati don Fernanda. Nemogue? - upita don Fernando skoro uvrijeeno. -Nemogue da se pronae takva ideja za monstrume (ne mislim samo na tjelesne mane) oko koje e se svi okupiti kao muhe na bljuvotinu? (Uostalom, zar se nisu ve i okupili?) Da im se kae: vi ste izabrani da ivite. Unitavajte i koljite sve to nije kao vi! U

ime vae superiornosti! Vi ste odabrana vrsta! I to mislite, dragi moj, da se nee udruiti? Udruit e se, udruiti, jer njih ima to povezati. Svaki od njih nosi poneki atribut, kao oni famozni vladari Hromi, Glupi, elavi, usaen duboko u mesu i kostima, gdje ih ponizuje i vrijea, i to e ih povezati. A to e vezivati takozvane normalne? Ponosne, iste, snane Davide? Oni nemaju nita zajedniko, nita srodno, "bratsko". Oni su bez "atributa", "samo ljudi". Svaki je normalan, dobar, poten, lijep, pametan na svoj nain i drugog naina ne poznaje. Svaki je zasebna jedinka, osamljena kontemplativna monada, a izmeu njih je nekomunikativna i oajno besmislena praznina. U tome i jest snaga monstruma to su udrueni i dinamini, jer ima to ih vee i pokree, i tako nas obaraju pojedinano, nepripravne, u trenutku nae slabosti, u "molitvi", to jest u asu nae boleive poetske kontemplacije, u trenucima divljenja i ljubavnog zanosa. - Ima i drugih, ne tako "boleivih", udruenih, zdravih zanosa koji predstavljaju snagu, o, i te kakvu snagu! koja se moe oduprijeti... Melkior je govorio s uvjerenjem sudionika: mislio je na Nepoznatoga u svojoj sobi. - Gdje su, pokaite mi ih! - zavie don Fernando svadljivo. -Pokaite mi te "druge zanose"! Zar nas nisu ostavili na cjedilu? Zar se nisu "sporazumjeli"? Dali su ubojicama laissez faire! - Pitanje je dokle? - Dok vi i ja ne zarinemo nos u ledinu! - Don Fernando se nasmije pakosno. - Dakle, stvarno se bojite? - Melkior ga pogleda u lice: bilo je crveno od srdbe. A zar sam ikada skrivao svoj strah? Malo prije sam vam rekao da se bojim. Da, bojim se za svoju kou i to vrlo "sebino". Sebinije ak od vas, jer ja hou svoju kou braniti! Ne uvati, ve braniti, i to svim sredstvima, pa zvalo se to ne znam kako! I tko je taj "drugi zanos" koji e mi soliti pamet na tajnim sastancima kako "individualni teror nita ne rjeava"? Nego to rjeava: ona dva "historijska" potpisa na Hitlerovom dokumentu? Kad sam izdan i doveden do oaja, onda se i ponaam kao oajnik. Sto me se tie sada Michelangelo i vai kazuistiki problemi: David ili kolporter? Do avola jedan i drugi! Ja pozivam na teror, na istrebljivanje sutranjih ubojica ovdje meu nama. Zato sam i htio objaviti lanak... Don Fernando se umorio. Osjeao je da nije uspio uvjeriti sugovornika. Loe sam govorio, u urbi, u srdbi, s mrnjom, zbrkano... pomisli srdito. - Od toga u jednom napraviti roman... ako bude prilike - ree nakon dosta duge utnje. - Nisam dobro rekao ono glavno, to to znai cvokotati zubima... Uuti, nekako iscrpljen i prazan. Gledao je preda se osam-ljeniki, razoarano, mrano. Skidao je eir i nesvijesnom gestom njime udno vitlao po zraku kao da rastjeruje nevidljive imie iznad svoje glave: tu su oko njega jo zuzukale one ljute misli; nisu doputale da vrati svom licu onaj uzvieni osmijeh pod kojim je krio lano boanstvo svoje nedostiivosti. Ali to? - rastvorio je irom tabernakul, ; I Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop otprhnula boanstvena ptica! to ima jo kriti? Mrzio je Melkiora zbog svoga neuspjeha. Do avola, zar on ozbiljno misli na to "preventivno ubijanje"? Melkiora odmah zatim uvrijedi jedna druga misao: on trai Smrdljakove! Izvritelje! Zato mi je sve ovo i govorio! Sam nee uprljati ruke. On, osniva "novih vrijednosti"! Intelektualni zaetnik... iz pozadine. On misli da bih ja, oajnik... Melkior se strese. Pogleda "gore" u lice don Fernandovo (mada su bili jednake visine, uvijek mu se inilo da je glava don Fernandova negdje "gore") i opazi na njemu umiljatu masku, ali oi... iz oiju je zraio mraan, zao pogled. Pa on je ubojica, pomisli sa strahom, po njegovoj "osobnoj" definiciji. Uz garanciju osobne sigurnosti. "Ubojicu valja izazvati... trgnuti iz sna ubilake elje"... Znai li to cvokotati zubima?... A ja sam jutros izazvao tramvaj! Koje li nesklap-nosti, Gospode! Gospod se saalno nasmija... i ne ree nita. - Zamislite ovjeka na tramvajskoj pruzi... - no don Fernando ga je bez rijei napustio. Poao je svojim dugim urnim koracima kroz drvored koji je maestozno spleo svoje grane nad njegovom glavom u slavoluk... Tako se pozdravljaju

vladari, ree Melkior s uvrijeenom pakou. Ta glava to i zasluuje, i okrene se nesvijesno za iglom svoga ljubavnog kompasa - prema Kazalinoj kavani. Nije vie tako rano, mogla bi ietati sada... Rujna jesen nemir nosi... rujna jesen nemir nosi... ponavljao je glupo, odjednom sav nesretan. uje se iz daljine nosni kolporterov glas Njutanji, Njutanji, kao da moli milost. Don Fernando gaje ve tamo negdje epao za uho, pomisli Melkior, i vue ga na odgovornost. Zbog Michelangelova Davida. Ti si jedan od mnotva malih gadova koji e se okupiti oko bljuvotine! Jedan od odabranih monstruma putenih s lanca. "Koljite, ubijajte", je li? Ti si jedan od tih! Ti mali, nakazni gade! I ne sluti jadnik da se (teoretski!) radi o njegovoj glavi. Njutanji... uti, nesretnice! Don Fernando Karamazov ide gradom i snuje svoju teoriju "preventivnoga ubojstva". Trai Smrdljakova, izvritelja. Da ubije - tebe ili Hitlera? - to jo nije jasno. Ali netko od vas mora potvrditi teoriju - to je jasno. Ljudi svih zemalja, dehumanizirajte se. Preventivno. Ne pita se to kota! Nema vie tragedije. Ukinuta je skepsom. S pakosnim je zadovoljstvom parodirao don Fernandove misli. Ogoren. Dan je bio apsurdno vedar i topao; oktobarski kapriciozni scherzo, kao da se vraa ljeto. Melkior je iao prema Kazalinoj kavani usporujui gorljivost traenja: neu je nai. Bojao se njene odsutnosti kao napadaja iz zasjede. Na terasi je bilo ivo i buno - bez Vivijane. S vrata zaviri u kavanu: praznina mu se isceri beznadno. Ali iz jednog ugla grakne Maestrovo rakijom raspaljeno drijelo: 0, Eustahije podjednakoprosuti! Vi ste kao voda kojom se cvijee zalijeva. Ali nema vam u ovom cvjetnjaku Lilie, odnosno Ljerke, to dolazi od lijera bijelog ili krina. Ljiljan jo nije rairio svoje hvoje, jo spava bijeli cvijet. Priite blie da vas poljubim, odnosno poblie poliem vaa stopala koja su vas ovamo dovela. Bio je sasvim nakresan. Glava mu se crvenjela kao da e prsnuti, a oi se caklile luaki. S njim je sjedilo nekoliko mlaih novinara iz redakcije, meu njima i Fredi s uvrijeenim osmijehom. Nije bio u centru pozornosti, a to je sada mogao vidjeti ak i Melkior, zato je Fredi i bio srdit i uvrijeen. - Hajte, recite vi, Eustahije metafiziki, jer tu se i radi o jednoj metafizikoj stvari. I to kaem ovom naem protagonistu, a on mi se podrugljivo smjeka, kao to se moe vidjeti na ovdje priloenoj njegovoj fizionomiji, jer on i ne zna to je to metafizika. Razgovaramo o sudbini raznih sitnih ivotinjica, metafiziki. Ne znam zato se ne bi razgovaralo metafiziki o sudbini sitnih ivotinjica? Eto, crv u jabuci. ivi sam kao osobenjak, pustinjak-licemjer u punom slatkom kozmosu. Stan i hrana i jo moda neka zgodna zabavica, neki samoblud, crvlji, to mi znamo. Srea kakve ni zamisliti ne moemo. Eh, ali dokle? Dok neki bog ne zaeli da pojede jabuku. Zub ili no, svejedno, para i rui crvlji svijet kao neki fatum strani, neumoljivi. Zahvaa crva i kida na dvoje... Ili ne L-JU Marinkovi Kiklop zahvaa, ha? To je pitanje. Bit il ne bit - za crva. Nedostojno, zar ne, Uzvieni? - mirne Maestro podrugljivo na Fredija. Zatim se obrati Melkioru cigaretom pokazujui na glumca: - Zanovijeta tamo u kazalitu da mu dadu Hamleta, a ono o crvu-posredniku izmeu kralja i prosjaka, bolje - prosjakih crijeva nije ni proitao, preskoio je, fuj, on ita samo monologe. Vi ste, Frederie, uplji kao bambus. Fredi zamahne da udari Maestra, ali mu novinari jo u zraku zadre ruku. Bio je blijed i drhtao je. Znai, Maestrova protaza ve podu-lje traje, pomisli Melkior sa zadovoljstvom. Malo prije sam ga mrzio u razgovoru s don Fernandom, sada se udim tome, ak bi ga i sam branio od Fredija kad bi ustrebalo. - Pustite me! - promumlja Fredi punim ustima svetog gnjeva. Ali nitko ga vie nije drao, nego su novinari tako tijesno sjeli oko njega (ispred njega stol, iza njega zid) te nije mogao ustati. Usto su se novinari i smijali. - Digao dakle Brutus apicu na Cezara? Ho-ho - ree Maestro hladnokrvno kao vana linost nakon neuspjelog atentata. - A to se apice tie, ima jedna slina anegdota o vuku. Da priam? Ali, djeco, to nije Crvenkapica. - Priajte, priajte! - svi navalili. Samo je Fredi mrko gledao pod stol. - A vi, Eustahije strpljivi? - Priajte.

- Hodali umari umom, naravno, to im je posao. Mi hodamo po raznim elipsama i spiralama, to je opet na posao... i jedna digresija u ovom pripovijedanju, je li tako? U umi bilo vukova i umari se, naravno, bojali. Ali jedan od njih kae, ne bojte se, ja imam pilu, i oni se umirili. Misle, dodue, to e pila protiv vuka? ali, opet, valjda ovjek zna to govori. I idu dalje bez straha. Odjednom odnekud pojavio se vuk i navalio na umare. Oni viu, majko moja, gotovi smo sada! A onaj s pilom opet kae, ne bojte se, brao moja i sugraani, prie vuku, prihvati ga za jednu noicu i zzzuku-zzuku-zzuku-zzuku, pilom otpili noicu. A bio je, kao to se i dovle moglo vidjeti, lukav i pokvaren taj umarpilar, pa ubacio otpi-ljenu noicu u crkvu kroz prozor crkveni koji je sluajno bio otvoren, jer Marinkovi Kiklop je crkvenjak upravo ispraivao svece pred Uskrnje blagdane. Cvili vuk, nemoan, jer to moe jedan vuk s tri noice, recite, a uraunajte tu i bol koju trpi. Gdje mu je etvrta noica to on ne zna, jer nije vidio kamo ju je umar bacio, a na crkvu, razumije se, nije ni pomislio. A da se i sjetio, u crkvu ne bi smio kao nekrteno eljade... Unutra crkvenjak odjednom ugleda pred oltarom svjee otfikarenu apu, jo krvavu, i pomisli da je to neki boji bojovnik upravo dovrio obraun s avlom pa poslao Gospodu na dar svoj trofej lovaki i bacio mu ga pred noge presvete. Crkvenjak, pun straha bojeg, nosi nogu vukovu svom upniku koji se u te stvari bolje razumije. Ali upnik vrti i prevre nogu i nita ne razumije. udo jest, ali on ga ne shvaa. Ne nalazi na nozi nikakva znaka osim krvi i rane ljute, pa alje nogu dalje u grad svom biskupu. Tamo su je tri dana biskupi, kanonici i svi vjerouitelji pomno motrili, ali nikakva prihvatljiva tumaenja uda nisu pronali, pa nogu vukovu dobro usolili i poslali je u Rim na Najvie Mjesto. Skupili se ondje kardinali i prelati, jezuiti ueni i teolozi najsposobniji, otvorili stare knjige patristike i gnostike, Tertulijanove, Origenove i Augustinove, i ak spise arijanske i heretike ne bi li se poslanje te ape kakogod protumailo. Nakon mnogih koncila i kolegija kardinalskih i tajnih seminara jezuitskih i intriga dominikanskih (jer su tim povodom htjeli progurati svog ovjeka u jednu tajnu kongregaciju) donesose ueni oci prividno jednoglasan zakljuak da se tu doista radi o api avoljoj koju je u svetoj borbi odsjekao neki vitez nebeski, po svoj prilici Sveti Juraj koji ima stare raune s tim banditom nepopravljivim, a da su to prsti Svetog Jurja vidi se i po rani kako se ras-cvala, jer je svetac imao doista straan udarac. Nogu naeg vuka jadnika smjestie u zbirku dokazala dogmatskih kao dokaz o postojanju avla i sile Gospodnje nad njim. A vuk moda jo i danas po umi epesa i proklinje svoju ud naprasnu, jer to se desilo tek nedavno, prije tri mjeseca, u planinama Guadarrame u panjolskoj. - Glupost! - protisne Fredi kroz zube s nesuzdranom intelektualnom odvratnou, a novinarima se nadimlju obrazi od smijeha, oekuju Maestrovu repliku. - Glupost, Frederie, da su jezuiti uzeli nogu za nogu? - upita Maestro strpljivo. Marinkovi Rklop Marinkovi Kiklop - Glupost je sve! - ree Fredi s jednakim gaenjem. - A to piljenje je najvea glupost. I ta crkva... Otkud crkva u umi? - Htio je pokazati kako on ne nasjeda tu nekim izmiljotinama. Novinari su sada ve prasnuli u smijeh. I Melkior se smijao, ali nekako za sebe, izdvojeno, jer je stajao pored njih i kao da nema prava potpuno sudjelovati. No Fredi odabra ba njegov "izdvojeni" smijeh da na njemu isprazni naboj svoje srdbe. To je osim toga bila i prilika, stari rauni... - Vidi, i on se smije! - omjeri Melkiora odozdo. - Iupao je pero iz kokoje zadnjice i pie, piskaralo! Melkior ne ree nita, ali vie se nije smijao. Osjeao je kako blijedi u licu i kako mu u krvotoku umi mrnja, ivotinjska, ubilaka. Bljesne mu naas don Fernando u sjeanju: sad imam zao pogled. Ne dospije u prvom trenutku donijeti odluku da se okrene i ode i odmah zapazi tu pogreku. Ali sada je morao ostati, makar jedan trenutak. - Sva su naa sredstva izraavanja porijeklom iz neke zadnjice, Frederie zahriplje Maestro kaljui. - Eto, Eustahijevo pero, to kaete, iz kokoje, a vaa govorna trumpeta iz ljudske. Vi ste na viem stupnju razvoja, bez uvrede. Tako. Melkior se naao na strani pobjednika i sada je mogao otii. To je bio jo

jedan udarac protivniku: odlazak s triumfalrum osmijehom. Maestro je neto vikao za njim, bila mu je jo potrebna njegova prisutnost. "Frederie, vi irite zadah kretenstva", to je jo uo za sobom, kao mamac da se vrati. Kamo? Sluaj bi mogao dobaciti neko malo zadovoljstvo. Susresti Vivijanu. U to je jo jutros vjerovao, jer ljubav njeguje takvu religiju sluaja koji ponekad u jedan as preobraava svijet i ini veliku milost oajniku. Gledao je u izloge. Ali u njima nije vidio nita osim sebe. Narcisoidna projekcija, pomisli. Namigne sebi u izlog povjerljivo i tek nekoliko trenutaka kasnije opazi da mu se iz izloga nasmijeila prodavaica koja je tamo neto namjetala. Okrene se za njom ne zaustavljajui se: ona ga je jo gledala s istim osmijehom. Zgodna. Eto sluaja. Mogunost jednog poetka. Kad bi se sada vratio i dao joj znak: ekat u te u podne tamo na uglu... Pokazao bi na svoj sat, odbrojao prstima dvanaest, i ugao ulice glavom, ona bi lako klimnula sputajui vjee koketno, pristaje, sretna. A moda bi i isplazila jezik: evo ti, tipe! Sto ti misli? Ja sam potena enska. Ja nisam ovdje na prodaju. Imaju one boljih ponuda. Strana je Fredijeva mrnja. Ubilaka. Zbog dvanaest oboavateljica. Apostolica. Davolica. avo lica. Sve ima svog avla. Na nama i u nama. Patrona pokreta i funkcija. avo mi sada pokree noge i vodi me... kamo? To je on ve predvidio. U jednom izlogu elegantno odjevena lutka u diskretnoj baletnoj pozi sa stidljivim izrazom lica. Neugodno joj to je svatko gleda. Melkior se zagleda u nju. Ona oborila oi u silnoj neprilici. Kad bi mogla, pobjegla bi. Pa vi ste zato tu, gospoice, ree joj Melkior, da vas gledaju. Zamiljao ju je golu. A moda sam vas ve i vidio golu? Koliko je puta nou gledao kako ih presvlae u izlozima iza nehajno objeenih sivih zastora. Kao u nekom zaaranom bordelu, te ukoene, votano anemine gole dame s izrazom djevica. Pompejanski lupanarij nakon provale Vezuva. Zamiljao ju je golu. Siva joj se tkanina slijeva niz oble uske bokove, a naprijed se zategnula na rafinirano ispupenim finim grudima. Sisama, ree, jer ju je skinuo. Zatee sebe u udnoj pohoti za tom finom mrtvom djevojkom. A muni izvor bludnog nespkojstva otkrivao se postupno kao neki strah od slinosti tog struka, tih (poneto tankih) dugih nogu, uskih bokova, tih grudi, tog zaustavljenog ljupkog gibanja, tih finih dugih prstiju, koje je lako razmaknula kao kupaica kad ulazi u vodu... I gle, sve se to doista i pokrene u izlogu: noge prohodaju, bokovi se miu, ruke se zanjiu -odjednom iz lutke izroni Vivijana! Pomisli da je poludio. Ali ne, u izlogu se kretala Vivijana. Prelazila je ulicu. On se pritaji buljei preplaeno u njezin odraz u staklu. Sunce je sjalo po njoj, ona je nosila svjetlost. Njega je ve zaslijepio straan sjaj i oi vie nisu nita vidjele. Ali osjeao je cijelim tijelom pribliavanje sudbonosne zvijezde iz nepojmljivih nebesa sluajnosti. Propadao je u sebi od strahovitog nereda u tijelu, u duhu, u mislima. Nita nije razabirao od sebe osim kaotinog uenja. Zar sluaj moe biti tako okrutan da ga zatee sasvim nepripravna! Osjeao je svoj dugi nos i glupo iscereno lice. I ruke duge, teke. Spremi ih u depove. Osjeti olakanje od tog malog ureenja. Odreenijeg, definiranijeg, i m-^tm Marinkovi Kiklop mukijeg izgleda blaziranog dangube s rukama u depovima, besciljnog etaa od dosade. to znae ruke u depovima! To je bilo veliko otkrie spasa, kao da se pribliava repatica. Pripremao se za sudar svjetova. Nju je privukao izlog. Ali on je mislio da ga je opazila, pa se umrtvio kao kukac. Zanimalo ga je neko nita tamo dolje u uglu, ak se i sagnuo da bi to bolje promotrio. udak, eto, tko zna to je otkrio. Ona je doletjela na izlog kao leptiria, ak se i sudarila sa staklom od poude gledanja, on je uo lak udar, valjda elom. Osjeao je da mu propada gluma i ponovno se nae izvan uloge. I ruke izvan depova, i nos, i glupo lice. I pokua pobjei s pozornice. Taj pokret u njezinoj blizini otkine mrvicu dragocjene pozornosti (ta to je ipak tu neki mukarac) i ona ga otkrije kao preplaenog zrikavca u travi. On se preda. Milost. -1? Sto vam se svia? - upita ona neoekivano. - Ona - ree on pokazujui lutku. Bio je "bizaran". - Slina je vama. - Lutka? Ne znam bih li se trebala uvrijediti? - I doista nije znala. Smjekala se nesigurno, fifty-fifty, za svaki sluaj.

- Ima divno tijelo. - Sada je ve ponovo imao ruke u depovima, a to je tako i rekao - "s rukama u depovima". Bio je sretan to mu je to uspjelo. - Da, to je vama mukarcima jedino vano - truplo. Truplo mu uznemiri dijafragmu, gadljivo. Maestro je prodao svoje truplo klinici, da, ali ta je njezina rije povrijedila Melkiora mnogo intimnije, tunije, kao alost za gubitkom neke nevinosti. - Mrtite se? Kao da nije istina? - Sto nije istina? - Gubio je nit. Pomuena je sveanost sluaja. - To, da je mukarcima... - Uglavnom poputala? To je sigurno. Ona ga pogleda zaueno i uvrijeeno: - 0 kome govorite? - 0 njoj - on glavnom pokae na lutku. - Vidio sam kako je nou diraju mukarci, golu. Pohotljivo i bez njenosti. Ja mislim da su sve one drolje, u izlozima. Ona se smijala. Ali kad je vidjela da se on ne smije, uozbilji se i uplai. "udno govorite"... i takne ga rukom kao somnambula, ne bi li se probudio. Marinkovi Kiklop On se uivio u ulogu luaka i nije htio tako brzo iz nje izai. Tu se osjeao sigurnim i nadmonim u tim psiholokim igrama gdje ga ona nije mogla slijediti, a on je mogao govoriti bilo to u luakim alegorijama. - Sve su to mali bordeli, ti izlozi. Dame se nou svlae do gola, primaju goste, uglavnom trgovake pomonike koji se ponaaju kao siromani prinevi iz svrgnutih dinastija. Samo to s njima ne zapleu. On se nasmije kratko i nesigurno. - Gospodine Tresiu, nita vas ne razumijem. Da niste vi danas neto slavili? - Pio? Nisam. - Osjeao je neku vrst jadne sree i pone se bojati da ga ne napusti, pa brzo prihvati u Ugovu stilu: - Nisam, nisam pijan, gospo. Jer to mi danas opojnosti treba kad vidim tako divan komad neba u zlatu sunca... i tako dalje. Ali mogli bismo negdje sjesti. Samo, molim, ne u Kazalinu.Tamo su Maestro i Fredi, ukoliko ve jedan od njih nije mrtav. - Mogu obojica to se mene tie - ree ona hladno i zlobno. -Na alost, ne mogu sjesti. Cijelo jutro traim po duanima neke materijale za tetku. Ali poite sa mnom, pravite mi drutvo, ako nemate pametnijeg posla. - Pametnijeg - eh... - on odmahne rukom negdje u daljinu - ali ugodnijeg doista nemam - ree s nesuzdranim oduevljenjem. - Pratim vas makar i u... Cvtheru, koje nema, Vivijana. - Gle, bila sam i zaboravila svoje ime. Mnogo mi se svia kako me zovete. -1 meni. Ali ni Vivijane nema. Nju sam ja izmislio. - Zar nisam ja Vivijana? -1 jeste i niste. Za mene jeste. I niste. A to ste, neu da znam. Tra-ra-ra-ram - neu da znam. - Vi pjevate? - Ona se smijala. Laskalo joj je njegovo oduevljenje. - To je arija vojvode od Mantove. Smeta li vas? - Naprotiv. Samo pjevajte. - Na alost, to je svretak arije. - Tako ste veseli. A ono kod Mac Adama mislila sam da ste neki strani pesimist. Marinkovi Kiklop "Ooopala, egzemplar!" pomisli Melkior na brzinu. - Ja i jesam tako neto u radne dane. Ali danas je blagdan. A zato mog prijatelja zovete Mac Adam? - Tako ga je prozvao onaj pokvareni gad... - Maestro? - Da. Na nekom jeziku, kae, tako zovu kaldrmu. Glup kao kaldrma, to je htio rei. - A vi njega strano mrzite? - Maca? - Ne, Maestra. Ona se zaustavi pred jednim izlogom. Uvrijeeno. Kako bi izbjegla odgovor. Ali i Melkior kao da se rasplinuo pored nje: sva se posvetila promatranju, njegovu prisutnost vie nije uzimala u ozbir. On se osjeti jadnim i suvinim. Pratio ju je vjerno i snudeno. Ulazila je u duane s vanim dostojanstvom velike muterije. Prevrtala, kopkala, pipkala, guvala... Odbacivala itava brda tkanina. Vidio je pomonicima znoj ispod pazuha: diu ruke, skidaju bale s polica, zvijezde s neba, izvolite, gospodina,

razmataju irokim lakim kretnjama, govore poznate tekstilne laude. Ona se odvraa s milim gaenjem zbog prerazmaenog ukusa, pronalazi neto drugo, neto tree, nemogue, a imali ste juer, a ono gore da vidim, ne to, fuj! ruke uvis, znoj pod pazusima, vonj pod pazusima, zraka! milost, milostiva! Rusvaj po pultovima, areni pokolj robe. Nemate nita. Veliki izlazak. Dostojanstven. Ukus iznad svega. Melkior je osjeao stid sukrivca za to muenje. Ali je iao za njom pokorno kao neki Ivan, sluga, paenik. Ona mu je tu i tamo osmijehom pokazivala da sada uzima u obzir njegovu prisutnost. Uvredu zbog toga osjeao je tek naknadno, kad bi razmislio o dobaenoj milosti. Ali milost se ponavljala sve ee kao isprika, kao zalogaji psiu, nagrada za vjernost. I slijedio ju je zahvalno, drui od slasti njezine blizine. Tu se giba na dohvat ruke bogatstvo oblina. Gore-dolje dviju predivnih hemisfera najsvetijeg mesa (poljubac desno, poljubac lijevo), utanje napetih arapa, punih nogu: maze se strasno u polutami suknje, tijesno pripijene uz brijeg Venerin, uz klanac delfijski pod Parnasom. 0, tajno pitijska, o, Marinkovi Kiklop luda vjetice, hou li ikada postati tan vivijanski? I vie: bit e kralj! bit e kralj! zavriti lf>da zaprepateno kao da vidi krv ubijenoga na spavanju. On zaeli groa, jesti groa: tvrde bobice prskaju pod zubima (crv-osobenjak, on je u jabuci), u grlo se izlijeva slatki sunev sok koji nije dorastao do vrtoglavice vrenja i postao momak-vino, alkoholni delija. Ugo pije mot, reskosladak, u Dajdamu, po lijenikoj preporuci, u njega je jetra naeta. Od alkohola. Pijanica Ugo, bekrija. Blagi fluid listopada... - Nigdje ga danas nema - ree gledajui turobno u kolica ovjeka koji je kupovao flae i vikao iz svega glasa da ih kupuje. Za staklen-grad, pomisli usput. - Je li sino pio? Ona ga pogleda ovla upitno, ali odmah joj jedan izlog usisa svu panju. - Jer kad on pije, onda je to do zore - inzistirao je Melkior kao da eli iznuditi njeno priznanje. - Sada on, znai, spava. - pogleda na sat. - Pa da, jo nije deset. Spava. - Tko spava? - upita ona rastreseno, sva zanesena nekom novom tekstilnom pojavom iza stakla. - Sto mislite o onom covercoatu za jedan kostimi onako... klasini, uz tijelo, za kine dane, a? Hajdmo pogledati unutra, ovako ne izgleda loe. A to to govorite, tko da spava? Opet u se razoarati kad vidim izbliza, znam ja sebe. U izlogu mi uvijek izgleda lijepo, a kad uzmem u ruke sama kopriva, gunj za konje. Naprosto vrea. Ja sam tako nesretna kad moram neto kupiti. Uvijek mislim, sigurno ima negdje neto bolje. Takva sam u svemu. Uvijek se razoaram. Dakako, opet nije nita kupila. Poskidala sve s polica, isprevrta-la i izala. Razoarana. - Zar nisam rekla? - govorila je uzrujano, a neke joj pjege izbile po licu. Na koga se ona srdi? ak je nekako i porunila, osmjehne se on u sebi od nekog zadovoljstva. Gle, i suze joj u oima! - Ne, ne, kaem vam - govorila je suzdravajui se jedva jedvice da ne zaplae. - Nikad mi nita ne polazi za rukom. Nikad, nikad, nita! Nemojte mi se smijati, to je istina. - Ne smijem se - a smijao se u sebi drsko i osvetoljubivo. Ismijavao je tu manekensku alost koja mu je oduzimala vanost njegova postojanja pored nje, ostavljala ga tu, osamljena pratitelja: klipsa uz nju Marinhovi Kiklop Marinkovi Kiklop gotovo neopaen. Patio je angrizavo. Homeomerije, prababe atoma, po Anaksagori sjemenje svijeta, eto, i to znam. Isticao je sebi svoju vrijednost, kako ne bi potonuo. Prihvatio se slamke. Homeomerije. Prihvatio ih je i Aristotel. Kako su joj usta fina i lijepa, donja usna malo nabrekla! - za cmok! Ali nije to, nije samo - cmok. Ljubav u milinama. Subjektivni derivat razmnoavanja. Mamac. Biblijska jabuka. Biglisanje. Srce moje, doi, bit e nam lijepo. Gola Enka, Kior! Oh, Kior... Uporno je gonio od sebe crne plombe u razjapljenim pohotljivim Ugovim ustima to poljupcima deru blud. Mesnato ensko postojanje. Kad jesam onda sam to to jesam. Ponos tijela. Grudi najavljuju daleko naprijed, trube u svijet tko dolazi. Omama proklete noice to tucka u glavu strpljivu Zemlju usiljenom koturnom uzdignua zadnjice. Dolazi, dolazi gordo uzviena vladarica svijeta. Nosovi se trzaju za njom, oi bulje, jezici ispadaju iz usta. Veliko slinjenje

ovjeanstva. A PRIRODA, stara svodnica, madame Velikog Bordela mrmlja zadovoljno: zar nisu divne moje djevojke? "Flae kupujem, flae! Papir od starih novina, flae!" - glas vapijueg iz daljine, opominje, posljednji put. Vanitas vanitatum et omnia vanitas. Kajte se dok imade dana. Dolazi Velika Pestilentia. Ve hara tu u blizini. Pomolite se i prodajte flae. I papir od starih novina. Flae. - Ne znam to e im te flae? - javi se ona podrugljivo. -Stalno vapiju za tim flaama. Dobro, jo flae... ali stare novine? to e im to smee? - Kuhaju, prekuhavaju, prave nove novine. - Od starih? Zato se i nema to itati u novinama. Same gluposti, rat i bombe. Nemaju pametnijeg posla. - A mogli bi tkati marquisette... - Otkud mu "marquisette", -sam se udio. - Zato markizet? - Ali se ona odmah dosjeti: - A, to se vi meni rugate? Pa rekla sam vam da traim... za tetku Floru. Ali nemojte se dosaivati. Idem ja sama. Melkior se poboja da e ga ostaviti nasred ulice. - Ne, molim vas, Vivijana, nimalo se ja ne dosaujem. Rekao sam, zar ne bilo bi pametnije tkati lijepe tkanine za lijepe ene? Ukraavati svijet. Onda biste nali to traite. - Eh, kad bih ja znala to traim! - prizna ona uz iskreni osmjeh. - Ja najprije trebam nai kako bih otkrila to sam traila. Onda se ak i oduevim kao luda. Ali ne mislim samo na te krpe, nego... ja sam takva uope. Takva uope - znai li "na alost" ili "hej, nek se zna"? Jer nije bilo ni tunog prizvuka ni hvalisavog triumfa u tonu, prosta konstatacija: daj to da, a onda emo vidjeti. Melkior se davao. Davao se svom duom, ne bi li bio pronaen, otkriven. Evo, tu sam, Vivijana sa svom odanou jedne ljubavi... Ne, one vie vole mangupe, euforine lajavce koji im arobnim laima ukrase jednu no. Divnu no. Zvijezde su prskale od smijeha. Uh, to smo se zabavljali! Sva je isisana poljupcima, oglodana crnim plombama. Oko oiju joj se ovila "divna no" u razlivenom sfumatu bludnog plavetnila. Jo joj se rasprskavaju zvijezde uivanja u zjenicama. Jo je natopljena milovanjima. Vivijana! U njemu je zveckalo razbijeno nebo, Ugo je gazio po krhotinama. Ili su ulicom, gustom od ponuda i prolaznika. Jutro toplo i besposleno. Laktovi, ramena, noge. Glave okrenute na pozdrav izlozima. Po jedno uho i nosovi u profilima. Oi, pohlepne, grabe u prolazu fetie iza debelih stakala svetita. U njima sveenici i farizeji oduevljeno otkrivaju tajne postanja maznih oblika, raskonih kvaliteta, uda najnajnajvie civilizacije. Odjednom izmeu ekstatinih profila poklonika sjaja Melkior opazi jedan heretiki en-face koji je prezirno brisao uurbano sajamsko oduevljenje i ostavljao za sobom trag zabrinutosti. Nepoznati je iao "uzdignuto", iznad svih glava, mada nije bio vii od njih. Melkior ga je ugledao jo iz daljine. Instinktivno spustio je glavu ispod povrine, za-gnjurio u nemirne valove glava, ramena, tjelesa u gibanju, u prodiranju, poniknuo kao krivac. Htio se stopiti kao anonimna kapljica u ovom debelom glupom moru besmislenog gibanja, proi neopaen, nevidljiv. S ovom lijepom, nepotrebnom enskom (jao, Vivijana!) motam se oko rekvizita jednog neozbiljnog, neodgovornog ivota, osumnjien u njegovim oima kao suuesnik, moda ak i vjernik. No, Nepoznati je prodirao ravno prema njemu. Sjekao je gustu v Marinkovi Kiklop gibljivu magmu kao da eli sresti ovjeka u toj gluposti i pruiti mu ruku. Opazio me. Prema tome... Melkior se ispravi ljudski, izroni iz mase i uputi se s nekim ponosom prema Nepoznatom, ostavivi Vivijanu zadivljenu pred kaskadama svila u nekom izlogu. Ve je pripremio i ruku da mu prui i pitanje o spavanju... no Melkior opazi da on gleda preko njega, u daljinu, oima nadzornika pruge, ovjeka odgovornog za pravilnost gibanja. Tako je i proao pored njega (jer se ne moe rei preko njega) kao nijemi hermetini oklopni vlak koji ima svoj vani tajanstveni smjer u nekim nepojmljivim daljinama. Melkior pogleda za njim razoarano, odbaen u stranu, suvian u tom "historijskom prolazu". Danton bi se zaustavio, moda i prvi pruio ruku. No ovaj Dugavilovi... Osjeao se osramoenim pred svojom ispruenom rukom, pred svojim brinim pitanjem "jeste li spavali?", pred svojim puritanskim odreknuem Vivijane. - Lijepo - ona ga uhvati za lakat - a ja vas traim. Htjeli ste mi pobjei?

- elio sam izbjei susret s jednim ovjekom... - Osjeao je njezine prste i stid zbog lai. - Ili s nekom enom? - Ne, s ovjekom - promuca gotovo pokajniki, ali mu je godilo njezino sumnjienje za koje je znao da nije vie od pokuaja neke konvencionalne koketerije. I to je bila istina, nita nije dodala na njegovu ponovljenu tvrdnju. Tako, ba nju briga - ovjek ili ena. Ah, to ja tu gubim vrijeme? A bio je ve i umoran. Neispavan, gladan, izmuen snovima, mislima i javom, zaelio je negdje sjesti sam i odmoriti se od njezine blizine. Sjetno preivati neku sretnu ljubav, povueno, u osami, u tami... gledam tvoje oi divne... i ivotu pruiti da sre slatki okus boli. Jadnik bez nogu (onaj od sino) nije mogao to sebi priutiti, pa je pronaao jo bjedniju metafiziku ljubavi. istu muziku. Bez crijeva i repova, kako je rekao u svojoj stranoj skruenosti. A moda je elio i prosuti crijeva svojoj Penelopi, a doratu njenu odrezati rep? A ovamo, gle, nekakvu kan-tilenu bi da slua izdajnike ljubavi! Ne, sudbina je nesree da sama sebi grize prste, s uivanjem. - Hoete li skoro opet doi gospodinu Adamu, Vivijana? Marinkovi Kiklop Rado je izgovarao to ime koje joj je dao. - Da me opet mui? Ne, neu, ree ona prkosno. - Nikada vie neu ii k njemu! - Ali zato, Vivijana? On vas mnogo voli. - Jest, na nain... kako se ono kae kad netko voli muiti? - Sadistiki. - Da, tako. Vidjeli ste juer to je radio od mene. A usto me i vrijea. On je veliki gad - doda s osmijehom kojim je ublaila te rijei. -1 uope, svi ste vi mukarci takve nitarije. Smijala se pokazujui svoje prebijele zube. - Svi? - upita Melkior nekako zabrinuto, zatim promuca sa strahom: -1 Ugo? - Onaj to ga je Fred...? Oh, to je jo najgori... A takav laljivac! On misli da sam ja neka... Inae simpatian mangup, duhovit, - nasmijeila se zagonetno tako sam se s njim nasmijala! - Sino - protenja Melkior gorko. - Sino! - zaudi se ona. - Ne, to je bilo preksino. Ono u Dajdamu, kad je Freda zavitlavao. Pa i vi ste bili tamo. Ili zar niste? Ne sjeam se, pravo da vam kaem. Ne sjea se. "Ja sam demokratina", kau dame od formata. Moda je i lagao Maestro, ona to ne govori. - Bio sam, bio - izmrmlja Melkior i uzdahne tuno. - ak ste me i gledali s takvom neobjanjivom mrnjom... - S mrnjom? - ree s nehajnim uenjem. - Ah, da, vi ste kritiar! To je bilo zbog Freda. A i inae, moda nisam sasvim pogrijeila to sam vas tako gledala i pogleda ga ptijim pogledom, koket-no nagnuvi glavu na jednu stranu. - Imali ste, imali krivo, Vivijana... - odjednom Melkior razdrlji duu kao koulju, s nesavladivom sentimentalnou. - Ja sam vas gledao... drukije. Bili ste strano nepravedni prema meni. - Gledali ste me s interesom... zna se kakvim. Ona svinja sifil-itina pored vas... Vidjela sam ja to. Znam ja to on govori. - Ponovo su joj izbile one tamne pjege po licu i oi su joj se ovlaile od suzdranih suza. Marinkovi Kiklop - Nismo govorili o vama - slae on - ve o Frediju. - A zato da vam vjerujem? Znam li ja tko ste vi? Juer sam s vama prvi put razgovarala kod onog aavog Maca. A zapravo nismo ni razgovarali. Jedva sam vam i ula glas. Vi ste udan ovjek. Mac kae da ste vrlo pametan ali udan ovjek. - to to znai udan ovjek? - Ipak se pozabavila, pomisli utjeno. - Sto ja znam. Valjda niste kao ostali. Pa to je dobro, ne? - Nije dobro - izvali Melkior nervozno. - Ja nisam na primjer duhovit kao Ugo. Ja sam dosadan. I vama sam dosadan. - Vi meni ba niste dosadni - ree ona iskreno. - U tome se varate... i vidi se da me ne poznajete. Ja sam demokratina, (eto!), sa svakim volim razgovarati... tko je interesantan. A vi jeste udan, ali zanimljiv ovjek i drago mi je to sam vas srela. - Zaista, Vivijana? - Preskoio je "demokratinost" i oduevio se. - Ada vi znate kako sam ja sretan to sam vas upoznao! Hodam uz vas i mislim: kad bi ona mogla i slutiti... i tako dalje. Gluposti govorim u sebi, jer to i nisu nikakve

misli. I otkud misli, kad sam sav smeten, to ste valjda i opazili? as sam sretan, a onda sam opet sav nesretan i psujem vas u sebi, srdim se na vas... Malo prije sam vas htio ostaviti i otii. - Ono kad ste mi pobjegli? - Ona se smijala. - Ne, ono je doista bilo zbog ovjeka... - Ili zbog ene. Niste htjeli da vas vidi sa mnom, priznajte. - Nemam to priznavati, Vivijana. ovjek je bio... - Doista nisam htio da me vidi s njom... i stidim se sada. udio se kako je mogao nju napustiti zbog... Sto je ovo sa mnom? Znao je da se sada ne moe vie zaustaviti. I preputao se. Zahvaen sam, zahvaen, jadao se u sebi, ali se nikako nije mogao pribrali, te stao lupati "priznanja", priznat u vam, Vivijana... ne, vi ete se smijati, Vivijana, ali ja u vam ipak priznati... moram vam priznati, Vivijana, pa neka bude to bude... Sve je to bilo veoma laskavo za nju. Takvo oitovanje. Sa svim patnjama, ak i s tramvajem od jutros. (Tramvaj je shvatila kao samoubilaku nakanu od koje je odustao u posljednji as. On je sam to tako prikazao, vrlo zbrkano i mutno, te je morala tako i shvatiti.) Bilo je Marinkovi Kiklop prekasno da ita "popravi". Nosila je osmijeh na licu visoko, triumfalno, kao poslije neke pobjede. Zastave vijore iznad njene glave, glazbe trete i svi viu eno je! eno je! uz Melkiora Tresia, to je ona, Vivijana! ivjela! U jednom milostivom trenu uhvatila ga i pod ruku, ona je demokratina, to, nek se zna, cijeli svijet neka vidi, i sam gospodin Adam kiromant, i Fred i Maestro i Ugo, cijeli Dajdam... da se ona ne stidi. A on je iao uz nju kao "drugo lice" u paradi, prinz-gemahl, lani car, lani ar, papu-ar, dimnja-ar, sav crn i nedostojan. I ona je povukla ruku iz te mezalijanse nakon desetak koraaja, jer... bilo je i to dosta. A njemu se crnina vrati u duu i onom tunom rukom koju je ona napustila prekrije naas oi. Tako je hodao koji tren kao da ga je zabljesnuo neki sjaj. Sve je zaas propalo. Htio je biti sam meu ruevinama. - Zar vam je neto uletjelo u oi? - upita ona onako, ovla. - Nije. Palo mi je neto napamet - odgovori skinuvi ruku nervoznim pokretom. - Da, to sam opazila - odgovorila je podsmjeljivo - neki rukom prekriju oi kad misle. Zar se tako bolje misli? - Bolje... Oprostite, moram ii, Vivijana - uurba se on. - Tako, odjednom? - Eto, odjednom, neto sam zaboravio. Zbogom. - Doista ste vi udan... Pa dobro, dovienja. Pruila mu je ruku nekako razoarano. Ali on toga nije opazio, ni ruke nije opazio, okretao se ve za odlazak. - Ni ruku mi neete pruiti? - Oh, da, oprostite... - Osjeti njenu malu meku ruku u svojoj i naas se pokoleba. Ali tada ga zahvati neki bijes, gotovo vikne Zbogom i ode doista grabei urno prema najbliem uglu. Prema uglu, prema uglu, u zaklon! Nanianila je svoj pogled u njegova ustreptala lea. Hodao je udno nejednako, smijeno, sramno, kao sitan lopov s ukradenom knjigom pod pazuhom. Gazio je po blatnom i prokletom svijetu sam i oajan. Osjeao je svoje tijelo kao uplaeno prase, kao foku, kao kornjau, truntavo i tromo, neto to se valja, posre i plazi. to ne stie nikad, kao u snu. Izdajniko tijelo to se ruga vlastitom jadu. 0, da nema mene, da sam kuni zrak... podavio bih... preven:# Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop tivno... Ali bio je ve iza ugla i ludilo se naglo stiavalo. Pojavilo se i don Fernandovo preventivno kao dobar znak zajedljivog humora. No hodao je jo uvijek brzo kao da hita nestrpljivu cilju... - Ej, to tako urno, vitee! Zar je ve poelo? Iscerene plombe i usne tuste, nadute od bluda. Melkior se svlada da ne pljune u to. Koliko je ve puta osjetio taj simbolini poriv u ustima kao rjeenje svog udnovatog odnosa s Ugom! Eto, i opet propustio! Najmanje je sad elio ba ovakav susret. Ugo mu se isprijeio, rairio ruke za neki burni zagrljaj. - A ja sam sretan, da znate, prijatelju moj! - uzvikuje glasno i sve nastoji obuhvatiti prijatelja da ga ljubi, no Melkior ispruio ruke preda se i uzmie. Presretan, da i zamisliti jedva moe vaa potovano-prokleta (itaj - mona)

mata. Urodio je listopad preko svakog oekivanja. Plodove sam ubrao, sav sam jo ljepljiv od slatkih snova. - Samo od snova? - osmjehne se Melkior izazivaki. Htio je saznati, saznati, pa makar... - 0, i od jave, i od jave! - klie Ugo oduevljeno. - A snovi su doli naknadno, kao kratka rekapitulacija. Ja sam iz roda preivaa to se toga tie. -1 konkretno, to to znai? - 0, znao je to znai predobro, ali htio je ba uti, uti! Jedino ako ovaj... - Znai... A to da vam ba onako... de-talj-no? - iskesio Ugo plombe, a dolje izmeu usne i donjih zuba skuplja mu se slinava vodica. - No, to bi ipak bilo... Ne, priznat ete i sami, u pitanju je jedna dama! - i prsne u straan, muiteljski smijeh. Tamni kolobari noi oko njenih oiju dobili su vrlo autentino objanjenje. Ah, to, sada valja ii dokraja. - Znai, vi ste...? - Jesam. - Gleda ga Ugo "neduno" u oi, a gubica mu puna smijeha. - Laete, Parampione - procijedi Melkior s izmuenim osmijehom - sad sam bio s njom. - Kupovala plemenite tkanine za tetku? Trebao sam je pratiti, ali sam zaspao. He, he, odgovara li? Tako je. Odgovara, do avola! Dakako, to njoj i odgovara. - A gdje ste to... - Melkior uini kretnju koju je lako zamisliti. - Najprije u jednoj maloj tihoj kavani, kako pjevae jedan lager u naem pubertetu, ako se sjeate? Ali sasvim pristojan lokal za "ilegalce" (mislim parove koji imaju nekoga na dui) s uvjebanim, diskretnim personalom. Zatim kod nje. - Kod nje? - Da. Zar je to nezamislivo? Ali s poezijom sam nastupio ve u lokalu. Rujna jesen nemir nosi, a ruke, razumijete li? rade... poetino. Najprije - zbog rime - po kosi, onda i po ostaloj poeziji... A najtei je, znate, prijelaz preko onih zona... vi ste mi to tumaili nauno, erogenih. Tu su, imate vi pravo, doista jako senzibilne. Pa jo na javnom mjestu, razumljivo, nezgodno je uzbuivati se... seksualno. Nismo u zoolokom kavezu, perbacco, oni majmuni, sjeate li se, priao sam vam, kad sam gurkao la fiancee prema potencijalnom osloboditelju... Oh, mon Dieu, kakav sam ja, a? Ali kod nje u garsonijeri sve je ilo glatko, bez otpora, i po svim zonama, he, he... Ali, Eustahije Zavidni, vama oi sijevaju! Pa to nije nedokuivo, hej! Moda je doista opazio u Melkiorovim oima neki bljesak, pa se sav uzmuvao tjeiteljski oko njega u nekom velikodunom dobroinstvu. - A ona je i vama sklona, da znate. Samo vi sve to odvie po pokojnom Platonu. Ona nije za to. A i ne razumije tu pragmatiku, pravo da vam kaem. Problem prijelaza u horizontalu izmislila je muka nesigurnost. Na tome smo izgradili poeziju. One vole da budu oborene. Njihovo otrcano "ne" oblik je glagola "navali". Ne treba biti Cezar da se prijee taj presueni Rubikon, ukoliko je ikada tu neto i teklo osim krokodilskih suza. Eto, sad sam vam izloio stvari na vaem intelektualnom nivou, priznajte. ak i s govornikim metaforama. Pljeskajte. - Ali vi kod nje sino niste bili - zaintai Melkior tvrdoglavo. -To vam ne vjerujem. I doista nije vjerovao. Nije mogao vjerovati. Ne, to nije Enka... - Ne vjerujete? A pogledajte ovo, Eustahije, - on izvadi iz depa mali klju automatske brave - mogu vas smjesta uvesti u to nebo, Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop ecco la chiave del paradiso. V Amor che muove U sole e l'altre stelle -odrecitira licem prema nebu s visokom patetinom gestom. - Vjerujete li sada, jadni Eustahije? I ja ne znam zato se vi kinjite tako kiniki doktri-narno i pijete, tako rei, iz ruke pored tolikih aa i alica punih uitaka? 0 vi, Dio-genije, asketonanije, mlitavi gasteropodu omnia mea mecum porto, udni svece nad portalom bordela Historije, muenice martiro-manije, samozvani naricatelju nad sudbinom ovjeanstva... kome, uzgred reeno, pripada i moja nitavna osoba! Pljunite na mene i na sve ostalo (jer vi se i spremate, kako vidim, da pljunete), okrenite se oko svoje vertikalne osi za stotinu i osamdeset i dajte maha svojim nestanim hormonima. ivot nije san. ivot je jedinstvo svih

svinjarija - koje se zovu ovjek. Ne vjerujem da vama ovjek jo zvui gordo kao propalici Satinu. Valjda se vaa dua ne divi portvovnosti goluba-listonoe ili vjernosti psa? Vi ste sam gord, to vas se tiu vjerni i portvovni? Pustite svoje svinje na slobodu neka ruju po uicima, neka uivaju rokui. Eto, pa sad recite da sam kreten. - Ne. Vi ste Nadsvinja... po Nietzscheu - osmjehne se Melkior gadljivogorko. Htjede se okrenuti i ostaviti Uga, ali on istri ispred njega 1 pokloni mu se podrugljivo. - Uitelju, naui me kako da steknem ivot vjeni? - Zatim se Ugo isprsi ponosno: - Ipak... Nadsvinja! i to je neto! Glavno daje iznad prosjenosti. Mrzim prosjenost, ak i svinjsku. Ali kuda bjeite, Eustahije preisti? ekajte da vam kaem! Vano je. Nje se tie. No uzalud. Melkior je potrao urno i uskoio u tramvaj koji je ve kretao sa stanice. Nije odolio da se ne okrene. Ugo nije gledao za tramvajem. Iao je odreeno prema uglu ulazei u ulicu gdje je malo prije ostavio Vivijanu. Tamo e je sresti. Njemu nije potrebna milost sluaja; njega aneli vode osmjesima. Crna zavist zamrai Melkiorove misli. On za-tapka sljepaki po neizvjesnostima prole noi - ali nita ne nalazi pred svojim ticalima. Nita to bi mata mogla pruiti kao slikoviti dokument o Ugovom pohodu. Garsonijera. Projekcija Minine garsonijere: upaljen radio - magino zeleno oko nonog baziliska uspavalo ljepoticu na grudima umornog heroja, skala s rasvijetljenim prozoriima I KALUNDBORG - HILVERSUM - MOTALA - NWDR - GLW - SWF -GLW - HORBY... odvija se krivi film. Melkior zvidi, podvala, vratite novac! Prekid. Svijetlo u dvorani. Mata umee drugu vrpcu... Film BLAGI FLUID - crno-bijeli, ljubavnopornografski, u glavnim ulogama CRNE PLOMBE i VMJANA PUTTANA - reija MELKIOR produkcija TRESFILM - trikovi UGO - maska DON FERNANDO... i to je sve. Film nikako ne poinje. Neprestano se ponavlja "pica" - u glavnim ulogama... reija... produkcija... - Karte molim za kontrolu. A predstava nije ni poela! - pobuni se Melkior u zamraenoj dvorani. Ali glas je imao zlatna krila na kapi s gradskim grbom u sredini. Tramvajski dostojanstvenik u vizitaciji. Svaki vjernik uz predoenje kartice dobiva blagoslov i oprost. I Melkior se skrueno legitimira svojom karticom i dobi blagoslov i oprost. I osjeti se istim i dostojnim da nastavi putovanje gradskim tramvajem. Koliko je to zadovoljstvo! Svjee izbrijani kontrolor u modroj uniformi, sa zlatom na kapi, visoki jaki ovjek ozbiljno ide od putnika do putnika i dijeli odrjeenja: karte molim za kon-trolu.Hvala. Karte molim za kontrolu. Hvala... Te absolvo in nomine tramvai, amen. Te absolvo in nomine tramvai. Amen... Aleluja, aleluja, otpijevaju vjernici, a kotai pod njihovim nogama bruje Bachove fuge. I sunce sja na asnim tramvajskim prozorima... Melkior osjeti putniku pobonost u svome klonulom srcu i ree u sebi skrueno: kako je lijepo ivjeti kad ovjek uredi svoje raune s elektrinim tramvajem. A eljezni mamut, a veliki glupan? Lukavi izazov velikom dobriini kome nikada to valja jako istaknuti - nikada naum ne pada da bi nekoga pregazio. Ne vjeruj hulji-automobilu. Ali Tramvaj... Vozi, vozi... jedan tram, jedan vaj, tram-tram... vaj-vaj tramvaj, na krovu mu lira svira vaj, a kotai udaraju tram-tram... No uzalud svi ritmovi to su mu potresali tijelo, njegove su se misli kradom vraale Vivijani. To je ljubav. Sto da radim, majko moja? Znao je da e i noas i sutra i prekosutra i u sve dane svoga jo kratkotrajnog civilistikog ivota, dok Peharek ne zavie vojnici!, da e je traiti... Ulicama kruim ne bih li te sreo... misao njegova zapjeva taj banalni napjev izgubljeno i emerno i gvalja boli stane mu se penjati u grlu. Svladavao se da ne zajeI Ll.. Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop ca. Prisloni elo na prozorsko staklo i uzme otklanjati od sebe misli obraajui panju svijetu oko sebe. Jedan je pijanac u tramvaju govorio glasno: - Ma tko e meni komandirati? - tucne silno i sav se propne od gra koji ga je drmnuo iz eluca, pa od toga napravi neki vojniki stav mirno, lupi petama i

digne ruku na pozdrav: - Pokorno javljam, ne trpim nikakvih zapovijedi. To kao prvo - i najvanije. Drugo... ako hoete u konjicu, to da. Onda sam ja na konju, je li tono? Onda ja vidim konjsku glavu. Vrlo vano. To je vodnik govorio, konjska glavo. Meni. A sluio sam kralja i otadbinu u petrovaradinskoj tvravi. A vodnik je u Novom Sadu imao Miu pjevaicu. E, ali je Miu trebalo likerima hraniti. I tu... tko se naao? Razumije se, ja. A preda mnom irok Dunav. E, ali oni nisu pitali to moe, nego napred mar! (mar to je mora po vojniki). A za koga da ginem, a, konjska glavo? Jesi li kada vidio Dunav? - obrati se sada Melkioru, jedinom koji je na njega obraao pozornost. - Nisi vidio? Ako nisi, nije vano. Voda, bez brige. Obi-uc!-na. Tee ak iz Njemake, a ja se u nju popisao u Petrovaradinu! Ha, ha. E, ali to je bilo prije Hitlerove vlasti, da stvari budu... je li tono? Ne bih valjda jednom Fiireru mutio vodu. Nego sam vie onako, da poaljem neto svoga u Crno more, razumije? E, da Dunav tee obratno! O-ho, razumije? A jesi li ti dobio poziv? - upita odjednom Melkiora snizivi glas povjerljivo. - Nisi? Ja jesam. Dobit e ga. Svi dobivaju koji imaju dvije ruke i dvije noge. Ja sam eta za maskiranje, bere granje i pokriva sranje. To je. Sutra idem. Hej, to me majka rodila junaka... - zapjeva svrajim glasom, podrugljivo izvijajui vratom kao da nekome tu u tramvaju prkosi. Melkior skoi s tramvaja ne saekavi stanice. Nije bio daleko od kue i uputi se urno kako bi se to prije zatvorio u svoju sobu... ukoliko se nije vratio gost-Nepoznati, pomisli zlovoljno... i porazmislio o svemu u samoi, u miru jednog leanja nauznak, itanja s bijelog plafona nevidljivih slova svoje blesave sudbine. Dok je prolazio mimo "Ugodnog kutia" Kurt gaje pozdravljao izdaleka. Kad se pribliio rekao mu je u povjerenju da ima veeras za njega srce na aru, doite svakako, gospodin profesor, pa emo lijepo razgovarati, s vama je uivanje razgovarati. Obeao je Kurtu. Kurtoazno. Nije kanio ii. One su ga cigarete u octenoj kiselini, po faterovom receptu, ponovno uznemirile. Nije li to neka vrst... A mamlazi vodnici zbog preiste Elze-djevice... Osjeti neki patriotski bijes u sebi. Srce mi nudi za veeras. Svinjsko. Podrugljiva uslunost. Simbolino srce. Na aru. S cigaretama u octu. Sve zbog srca. Moga, nesretnoga. Prokune boga (u sebi) i nasmije se opazivi da je to uinio, nesvijesno, zbog rime, naprosto nasjeo inspiraciji blejanja. Beee... zableji ljutito na cijeli svijet. Jo ako je i onaj gore, mrmljao je penjui se prema svojoj sobi. - A ne, izaao je -ree ATMA koji je stajao pred njim u svom crnom kunom kaputu s bijelim alom oko vrata i klanjao mu se. - Izaao je, ima i dva sata. - Tko je izaao? - Sto, zar ovaj ve i misli ita? Melkior se zaprepastio, nije bio svijestan da je naglas mislio. - Pa va prijatelj i mili gost! - klikne ATMA. - Vrlo simpatina osoba. - Otkud znate? - Da imate gosta? - Daje simpatina osoba? - prodere se Melkior s nestrpljenjem. - Oh, pa vidi se. Pozdravili smo se. I to srdano. Evo upravo tu na ovom mjestu. - Kako srdano, kad se i ne poznajete? - Melkior se uznemirio. Kako se nije sjetio ovog arobnjaka kad je razgovarao s Pupom! - Svejedno. Pozdravio sam, odzdravio mi je uglaeno. to ima na tome? - A izali ste navlas da vidite tko silazi? - Ne, sluajno, to jest pur fer pipi, a to, jasno, nije sluajno. No, dokle smo spustili na razgovor, gospodine Melkiore! - prekori ga ATMA. Radoznali ste kao baba, gospodine Adame - zabrunda Melkior srdito. - Radoznalost je poetak mudrosti, rekao je... vi ve znate tko je rekao. Vi mnogo znate, a ja ne znam nita. Zato sam i radoznao. Pa mi dopustite, makar i zbog moje profesije. - Da zabadate nos u tue stvari? Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop - U kakve stvari, gospodine Melkiore? Pozdravio sam vaeg prijatelja i eto, zabadam nos u neke stvari! Sto je vama? - Volio bih da se ne bavite time tko k meni dolazi! - Ali u isto vrijeme shvaao je da govori gluposti u srdbi i da to sve nije nimalo pametno. to sada? ATMAje stajao pred njim neduno. Moda sam ga ba ja naveo... ovim svojim glupim

nainom... Prokleti Mandrake! Sada moram popravljati. Nema to, mora se popravljati. ATMA je i to osjetio i svesrdno mu pruio pomo. - Vi mislite, gospodine Melkiore... Ne, varate se. Diskrecija je pitanje nae profesionalne asti. Mi i lijenici... A mogu vam rei da lijenici ak vie brbljaju. Pa ja bih, gospodine moj, mogao takve romane napisati, takve romane... Ali, molim vas, izvolite, uite malo k meni, popit emo kavu, ako imate vremena. Da ne razgovaramo o tim temama tu na stubitu. Melkior dosta prijazno klimne i krene za njim. 0 temama? 0 kakvim temama mi razgovaramo? Je li on to rekao samo da bi se ula ta rije iz njegovih usta? Ili on doista ima neku "temu" u glavi? Sjedne zabrinuto i tek naknadno opazi da je sjeo na isto mjesto gdje je i juer sjedio - do nje. Pomiluje rukom mjesto do sebe, nesvijesno. Ni to ATMI, ini se, nije umaklo. - A juer, bilo joj je vrlo ao kad ste otili. I meni, mogu rei. A sigurno i vama. I zato onako odjednom? Malo sam pretjerao, je li? Pa shvatili ste daje to bila predstava za nju? Davali ste mi futbalske znakove ispod stola, da se razumijemo. Dodue, malo brutalno, ak i bolno, he -osmjehne se ATMA neugodno svojim rijetkim zubima. - Odvie ste mene mijeali u tu vau marmeladu - nasmije se i Melkior. - Marmeladu, to je dobro - prihvati ATMA smijeh zbog prijateljske, "muke" atmosfere. - Ja joj tako s vremena na vrijeme namaem onu lijepu njuku, neka se oblizuje. Pa kad izlie zalihu ponovno doe. - Nee vie doi - ree Melkior s nekom eznutljivom tugom. - Jutros vam je rekla? - Koga ste uhodili: mene ili nju? - Ni vas ni nju. Znao sam da ete je potraiti nakon jueranjeg dana. - Hm, nisam je traio. Sluajno sam je sreo. - Eto, vi moete "sluajno", a meni ne doputate. No, nemojte se srditi, vjerujem vam, vjerujem. Ali doi e ona, doi... kad pojede marmeladu, he-he... Sve one ponovo dolaze, to je zakon. Na tome se i osniva ova naa profesija. To je vre od svake doktorske ordinacije. Ljudi e jednom sami odlaziti u apoteku uzimati lijekove... ali one e dolaziti u nae sobice i pruat e dlanove, prevrtati alice i strepiti pred nama, drhtati od naih rijei. Dolazit e makar i s namjerom da nam se narugaju kako smo "sve pogrijeili", da nam pokau svoj prezir, svoju nadmonost. To uostalom stalno i rade, osobito intelektualke, bore se, he, he... A odlazit e mirne i krotke, kao oploene make, pune radosti i nade. Sretne zbog budue sree. I tako opet iznova. Ispovjedaonica e nestati po crkvama, ali dolazit e se one nama ispovijedati, to vam ja jamim. Romani? Ma to romani, ne moe ni Lav Tolstoj izmisliti to one sve tu naklepeu. Tajne branih i vanbranih kreveta. Osobito vanbranih. Takve pikanterije! Maestro mi je nudio posao fifti-fifti: ja da ga snabdijevam materijalom, a on e pisati - i ne treba vie da radim dok sam iv. Kronik skandalez, kae li se to tako? - tko to ne voli, recite. Pa kad bi to jo Maestro garnirao svojim svinjarijama... Kaem vam, puna aka brade. Ali nisam pristao, ne, ne - zatrese ATMA glavom odluno kao da je tek sada definitivno odbacio Maestrovu ideju. - A vi mi kaete da zabadam nos. One mi same donose pod nos, one same, pa kad moram, njukam po tome, to u... i pomalo uivam, priznajem, uivam. Ali sve u punoj diskreciji, to znamo ja i Bog. - A vi vjerujete da se i Bog bavi time? - Melkior ga pogleda podsmjeljivo. - Mora se baviti kad ih je tako konstruirao. Posijao po njima sve te drai, naikao ih kojekakvim lijezdama, zato i jesu takve, spuvaste. Melkior se smijao. Ovdje je Maestro izvrio straan utjecaj, to je oito. - A vi... vjerujete u Boga? - upita ga naprosto, zbog zabave. - Dakako da vjerujem - odgovori ATMA gorljivo. - Na tome se osniva moja vjera u Sudbinu. Kako bih inae radio? - Znai, u vas je vjera nekako "poslovna"? ft* Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop - Praktina. Moram vjerovati. Meni je potrebna Sudbina kao poetni kapital. Sve je rizik. A opet, treba neto i uloiti. Svatko, razumije se, prema svojim sposobnostima; u nedostatku mudrosti, ja ulaem glupost. - Pa... kakav je to rizik? - Melkior prihvati ATMINU podlu igru. - Vi u svakom sluaju dobivate. - Mislite izgubiti glupost to je dobitak? Jest, glupost ne samo da je odsustnost

pameti, umno siromatvo, ve i gore od toga, kao neki vjeiti deficit... E, ali to se samo ini vama mudrima. Za nas je ona sve, sve to imamo, pa kad i nju izgubimo to nam ostaje? - Podlost - izvali Melkior gubei strpljenje. - Ane, to je nama zabranjeno. Umnici smiju biti podlaci, geniji smiju, ali mi... - Vi smijete biti sitne varalice, intriganti, pisci anonimnih pisama, klevetnici, zavodnici... - To da, to da - prihvati ATMA s poletnom nasladom, a sve uz dobroudni osmijeh nesretnika. - Sve prema sposobnostima. Lako vama umnim magnatima! Vai su kapitali neiscrpivi. Odvalite komad svoga uma, pa i pokrupniji, i bacite ga u igru. Izgubite - vrlo vano - glavnica se ne smanjuje, a vaa veliina raste. Hou rei, postajete tragini. Heroji, rtve, prognanici, patnici, opepriznati muenici, i tako... sve do svetosti. Po vama nazivaju ulice, gradove, tvornice, ak i zvijezde. To je za sluaj takozvanog linog neuspjeha za ivota... Ali ako pothvat uspije, e-he!... To jest ako se iz uljanja po stubitima, potajnog noivanja u tuim sobama, nonih sastanaka na tavanu rodi veliko historijsko djelo... - Onda? - upita Melkior otro i nestrpljivo. - Onda je to dobro, zar ne? - iskesi ATMA zube s udnom podrugljivou. - E, ali kako dobro? Onda i sam taj umnik pone vjerovati u neto to nije vie um, ha, ha... - Nego to? - Melkior se odjednom zabrine. ATMINE rijei su sasvim odreeno zujale oko njegove misli, one to se sada panino stala paliti kao svijetlo za uzbunu. - to? - smijeio se ATMA kineski. - Koji put je to i neki moniji organ u tijelu umnikovu. Dobar eludac, recimo, i opiran apetit, fm nos za situacije ili na primjer osobita mukost. On se sada odrie isposniki, sve u ime uma, a poslije pak proradi ta aparatura u miru, u udobnostima, e-he! Na e-he Melkior ustane kao na posljednji signal za odlazak. Ali gdje da ga sada pronaem? Zavlaio je ruke u depove zamiljeno. A kod njih se sve to mora i unaprijed organizirati. Kad bih makar Pupa... ali gdje?... - Zar idete? - ATMA ga je gledao s lanim zaprepatenjem. - A ja vas na kavu pozvao i gle, sasvim zaboravio! Ali sad e to zaas. Gledajte kafe-mainu, sve je gotovo za minutu. Donio sam je iz Njemake. - Bili ste u Njemakoj? - lecne se Melkior neoprezno. - U Austriji zapravo - odgovori ATMA nehajno. - Ali nakon Anschlussa i to je Njemaka. Da, udno, nema vie Austrije. Be s kukastim krievima. Smijeno. - Ne trudite se, gospodine Adame, doista moram ii. - Razlozi za odlazak narasli su veoma ozbiljno. Ali gdje u ih sada nai? On nikako ne bi smio gore noiti... nikako... - A to ete sada gore raditi? etati po sobi i misliti. A emu sve to, gospodine Melkiore? I to gledate tako u mene kao bolesnik u termometar? ATMINA dva udno zbliena oka jo su se vie pribliila i gotovo stopila u jedno malo i strano, prijetei kiljavo oko nasred ela. Polifem-kiklop jednook... pomisli Melkior; vidio je pred sobom, u asovitom zamagljenju svijesti, simbolino nakazno privienje i protrlja oi da bi doao k sebi. - Tako, tako, gospodine Melkiore, to ee radite - ispraao ga je ATMA podrugljivo. Ali odmah doda obzirno: - Odvie ste vi oslabili, dragi moj, odvie. Ve vam se i magli pred oima. Doista, to je moda i od gladi. Koljena su mu podrhtavala dok se penjao uz stepenice, glava mu se zanosila kao od pia. Ne zbog sebe, na potenu rije, ve... uvjerava nekoga ulazei u svoju sobu, a u sobi nema nikoga. Ali kako bi ATMA?... Ne, to je nemogue! - Aopet... dijete su mi ostavili na uvanje, i ja saznajem neto o otmiarima. A dijete polo u etnju, samo, bez dadilje, tko zna gdje je sada? Ali noas na spavanju, Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop eto ih!... kao malog Lindbergha. Nije vrijeme za alu, prekori sebe strogo. Otmiar se zvao Hauptmann... "Ne dolazite ovamo", ispie mehaniki na komadu papira. Papir odmah zguva i nasmije se suludo shvativi u isti mah apsurdnost tih rijei. Zatim papir spali na pepeljari i njegovu crnu duu otpuhne kroz prozor. Osjeti malo olakanje od

te konspirativne pedanterije kao da je ve time neto rijeeno. Ali, naravno, nita nije rijeeno i ne zna to treba uiniti. Izvijestiti policiju da se sprema otmica? - ponovo mu se prokri-jumari ala i on srdito sebe udari po glavi - kreten! Da su barem ostavili neki telefonski broj, za svaki sluaj! No moda se ni to ne smije, a ostavljati tu cedulje, jasno, jo manje. Nita napisano! Oni to ak i gutaju, te cedulje, ne dolazite ovamo progutati. Zakljua sobu i strci na ulicu. Pred kuom na trotoaru leala je u sumnjivoj samoi cma guva spaljenog papira. On odmjeri korake i zgazi je punim stopalom ne osvrui se. Valjda e i neki blagonakloni vjetar raznijeti taj crni pepeo za mnom. I uputi se u pravcu neizvjesnosti. A sad u potragu za djetelinom sa etiri lista. Blejati u polju za bratom ovnom rtvenim: bjei, bjei, brate, bogovi su edni! Kad su stigli veterinarski strunjaci iz uroenikoga sela agent je mirno pasao kao i sva ostala grla. Ipak mu silom ugurae u drijelo slinave gvalje od nekakvih trava koje su najprije savakali u svojim ustima i zatim mijesili meu prstima pljujui u njih obilno. Agent se dodue davio od toga, ali je ipak nastojao svim silama da poslua svoje dobronamjerne muitelje: gutao je zelene kuglice muno kao koko. Oni su ga lijeili. A on se odmah i ponadao: eto, lijee, znai... i smijeio im se s prijaznom zahvalnou. - to su to trpali u njega? - upita kapetan lijenika tonom efa obitelji. - Mislim, biljne purgative. Gospodina e to temeljito proistiti. Ali ini se da to nije cio postupak. Oni e mu jo i zle duhove istjerivati iz trbuha. I doista, povalili su pacijenta na lea i dok su ga etvorica drala za ruke i noge Veliki Vra mu je utaknuo bambusovu cjevicu u duboko usaljeni pupak, zatim uzeo ugarak iz ruku svog asistenta i ivom eravicom stao arati krugove oko bambusa po nabreklom agentovom trbuhu izgovarajui obredne rijei na koje su njegovi pomonici odgovarali skandirajui neke druge rijei, vjerojatno uime demona koji, oito, nisu bez otpora naputali utrobu naeg prijatelja. Agent je, razumije se, urlao od boli, a to je Veliki Vra primao sa zadovoljstvom, kao znak uspjenog raanja na pupak. Upravitelj stroja, koji je, ini se, bio najhumaniji i svakako najjai meu bijelcima, uini pokret kojim bi vjerojatno bio zadavio Velikoga Vraa da ga lijenik nije u pravi trenutak zaustavio. - Zar ste poludjeli, gospodine! - Pa dokle oni kane tako muiti ovog ovjeka? - Dok mu ne istjeraju i posljednjeg demona iz trbuha kroz onaj dimnjak na pupku. Demoni bi navodno trebali pobjei pred vatrom... - Pa kada e to biti? - upita kapetan naivno, s laikom radoznalou. - To pitajte njih - odgovori lijenik neprijazno. - Vjerojatno kad se na prijatelj prestane derati, znak da je sva tenad izala, gotov poroaj. - A zato mu ne kaete da uuti naas? - upita prvi asnik koji je bio strahovito blijed. - Neu se mijeati. Uostalom, nisam siguran. To bi moglo biti i vrlo riskantno, moda bi ga tada i ubili. Ne mogu preuzeti odgovornost na sebe. Ja znam to je to kad se radi o ljudskom ivotu, ja sam lijenik. - Vi ste demon koga bi valjalo vatrom saeci! - proiti kapetan s mrnjom. - Pa... pomozite mu vi, anele - odgovori lijenik i okrene mu lea. - Gospodine - obrati se agentu prvi asnik usrdno - dragi gospodine, ako ikako moete, pokuajte se svladati. Stisnite zube i pokuajte samo naas utjeti. Moda e tada prestati. Gradite se kao da vam je lake i oni e sigurno prestati. Agent ga, napregnuvi sve snage, poslua i oni doista "prestadoe". Veliki Vra izvadi bambus iz agentova pupka i oba kraja Vft,' .4 Marinkovi Kiklop cijevi spali na eravici, zatim je odbaci daleko od sebe isputajui pri tom strahovite krikove na koje mu majmuni odgovorie iz praume. Svi se uroenici tada grohotom nasmijae... - Uivaju to su ga udesili - ree kapetan pakosno. - Ne gospodine. Raduju se to su demoni preli u majmune -odgovori lijenik. Oni su bolji no to vaa dobrota moe zamisliti. Agenta su uveer odijelili od njih. Kamo su ga odveli nisu mogli sa-znati. Moda je, jadnik, noas na bijelom hljebu, izree naglas svoju stranu sumnju

upravitelj stroja i strese ga strava pomislivi na svoje mjesto u prokletoj hijerarhiji. - Ane, gospodin lijenik ima drukije miljenje - ree kapetan -on vjeruje u kanibalsku dobrotu. - Jeste li vi, gospodine, mrzili sva goveda od kojih ste jeli svoje beefsteake? - upita ga lijenik. - Kakvu ste to zlobu nosili u svome srcu prema svim onim mnogobrojnim ivotinjama ija su tijela prola kroz vae tijelo? Sjetite se samo onih malih pilia to su pijukali za svojom mamom... pa to su bila djeca! - Ali mi nismo ivotinje! - Za njih smo mi goveda. A moda i svinje. - To ste vi! - Moda. U svakom sluaju zahvaljujem, gospodine. Ja bih vas vie smatrao gospodom, kad bi to doputale neke vae odvie istaknute tjelesne osobine. - Vi ste doista svinja! - Na vau alost - mrava. A vjerojatno i neupotrebljiva za jelo. Kapetan, izgubivi odjednom svako dostojanstvo, nasrne na lijenika i bio bi ga ve samim svojim trbuhom oborio da ga nisu zaustavili. Gospodo, sjetite se samo bolesnoga naeg prijatelja! -uzvikne patetino upravitelj stroja... - a usto i nae vlastite sudbine. - Uostalom, gospodo - progovori lijenik koji se brzo pribrao -emu ta preuranjena panika to se tie naeg prijatelja? Moda je on sada kao pacijent pod nekom posebnom njegom? Moda je ak na prsima neke uroenice zauzeo mjesto njenog dojeneta? Marinhovi Kiklop Svi su pljunuli na to s gaenjem. Osim staroga koji se smijao zamiljajui tu sliku. Mnogo je toga tu njemu bilo dobro i zabavno. Prije svega, nalazio se u odlinom drutvu. Nije smio prije ni sanjati da e ikada u ivotu ovako provoditi vrijeme s tom gospodom. Da e ih gledati ovako izbliza i, boemiprosti, sasvim gole... I, premda ih je alio, bilo mu je sve to vrlo udnovato i smijeno. Nekako mu jo nije bilo posve jasno to se ovo zapravo dogodilo? I zato se gospoda toliko srde i svaaju? A mogli bi svi skupa tako lijepo, slono... kao jedna obitelj... ak se osjeao ponovno zapostavljenim i niim zato to je on odjeven meu njima, pa je i lijenika poeo smatrati nekako "niim" i gotovo sebi ravnim. Znai, ipak njih dvojica nisu dostojni da se pred ovom gospodom skinu goli i da pokazuju svoje tijelo. Zato su ovi "domaini" to tako i odredili. Uostalom, on je navikao u svome ivotu biti "nii", pa ga to ni ovdje nije smetalo. A drugo je sve nalazio da je izvrsno. Hranio se obilno plodovima to mu ih je zemlja nudila u ovom blagoslovljenom dijelu svijeta koji ne poznaje ni gladi ni zime ni umora. Tu se jede, spava i planduje u slobodi, u toploti, u golotinji, u miru bojem. On kao da nije dijelio strah svojih bijelih gospodara, kao da nije shvaao zato ih ovi "crni" izvode u pau i tove dobrim plodovima. On se jednostavno hranio i uivao kad bi se, sit, izvalio u hlad kakve guste arankarije ili pod gigantski eukaliptus i zahrkao u blaenoj bezbrinosti. Stari je shvaao ovaj ivot u ropstvu kod polinezijskih ljudodera kao sreu koja mu se kasno ali ipak jednom ljubazno nasmijeila te mu je tako neoekivano pruila mirovinu, o, i te kako zasluenu. Nastojao je da pojede to je mogao pojesti, da prospava vrijeme koje je mogao prospavati, a drugih potreba nije ni imao. Nikada nije bio dovoljno na kopnu kako bi se dospio oeniti; ljubakao je dok je mogao po lukama svijeta (po obiaju mornarskome), radio je, muio se, mlatio se po morima i nita nije imao osim svoga starog i mravog tijela koje je sada na polinezijskom otoku odjednom otkrio kao neto svoje i jedino i uzeo ga voljeti i njegovati ne bi li ga sauvao to je mogue dulje. alio je jedino to nema tu jo nekog mangupa s "Menelaja", zbog drutva, jer se meu ovom gospodom osjeao veoma usamljenim. Osim drugih svojih nedostataka (socijalnih i umnih) on se svojim tijelom toliko razlikovao od svojih menelajevaca (pa ak i od -.t *-,.. Marinkovi Kiklop samog doktora!), da ga oni vie nisu smatrali ni toliko "svojim" koliko je iziskivala tradicionalna solidarnost pomoraca kad su prisiljeni da se povezu zajednikom sudbinom brodolomaca. Jer on je ve bio toliko udaljen od njihove sudbine, toliko svojim tijelom usidren u sigurnosti te ne samo da su prezirali njegovo "ivotinjsko" zadovoljstvo, ve su ga naprosto uzeli i mrziti. Pored sve neumjerenosti u jelu i spavanju, pored neogranienog zadovoljstva

kojim se opseno okruio, njegovo je tijelo ostalo suho i koato a od arkog tropskog sunca jo i tako pocrnjelo da je ubrzo postalo sasvim neinteresantno za domaine u onom najstranijem smislu. Oni su opazili njegovu usamljenost, a to je valjda i uvrstilo njihovo uvjerenje da on nije isto to i ostali, daje on drukiji od tih grla koja su tovili za klanje, da stari nije meso ve tako, neki ovjek... slian njima, pa ga nisu vie ni izvodili na pau; pustili ga da se kree slobodno, da se sam hrani i uope da radi to hoe. Kapetan je bjesnio zbog te nepravde. - Nas izvode na pau kao svoju marvu, a on... Zar je to pravedno? - Nije - ree lijenik ganuto. - Ali jo je nepravednije kad jedan blesavi krokodil nadivi Shakespearea. A i da ne govorimo o raznim insektima. Bogovi su edni, prijatelju, ali ne trae stjenicu da zgnjee, krvopiju, nego tebe, ovjeka. Moda i znatnog ovjeka, to ja znam, Dantona, kako rekoh... Ali gdje si, tajni ovjee? - zavapi Melkior nasred bune ulice poluglasno. Ve je odavno prolo podne. Pa i oni valjda jedu, makar i s aneoskim stidom, tijelo imaju... Vlastito se tijelo javi s poznatim zahtjevima i zgri eludac kao bijesnu pesnicu sve do ispod nosa Melkiorova. On mu se odupre uvijek spremnom silom umnih razloga i zaprijeti mu vagom invalidovom. eli li, bezumnie, jednog dana i sam stajati u vei bez noge, bez ruke, bez vida... uz vagu s natpisom VAGA RATNOG INVALIDA i dovikivati prosjaki bezdunosti ulice: "tko se vae, sebi pomae"? Obilazio je velike i skupe restorane, s delikatnim mirisima (tu oni zalaze da bi odvratili sumnju) od stola do stola, zavirivao u lica nad Marinhovi Kiklop tanjurima... i u tanjure same, kriom. Sami zalogaji, vak i vak i mrmor molitava, cin-cin aa, corpus homini, transsupstancijacija, gastrolatrija... Dominus vobiscum! Melkior se odvrati s uasavanjem nad bezbrinou "ljudi svoga vremena". Nabiju vree za dobar nian. A ovdje trbuh sakrili ispod stola kao sramotu. Ne, agenta nee pojesti kanibali! Tu mora svakako intervenirati, Melkiore Tresiu, ne daj da ga pojedu. Mogao bi im biti od koristi. Mogao bi, recimo, organizirati njihovu buduu privredu. Izvoz ananasa, kokosa, banana, majmuna i papagaja - velika firma ANAKOKOBANAMAJPAP-EXPORT Pagopago Polinezija. A i ostali... Kapetan... on bi mogao organizirati trgovaku mornaricu TUTU-ILA-LINE; upravitelj stroja podigao bi razne tehnike servise i radionice kao bazu za buduu industriju; lijenik bi organizirao zdravstvenu slubu, podigao bolnice i ambulante; prvi bi asnik izmislio neku novu, humaniju religiju koja bi branila da se jedu ubijeni neprijatelji i potivala status zarobljenika prema Hakoj konvenciji, a mornar... on bi osnovao sindikate i laburistiku opoziciju... Da, da... No sve je to na vrbi svirala dok ovaj rat traje. Status quo ante bellum u arhipelagu Samoa, to jest brodolomci mogu jo biti i pojedeni, to za sada ovisi o njihovoj osobnoj snalaljivosti i, dakako, o stanju Melkiorove mate, koja je danas, eto milostivo sklona svakom ovjeku na kojeg vreba neka opasnost. Ponovo je uzeo prelistavati ulice kao albume s fotografijama nepoznatih lica. Ali ubrzo se zamori njegova nenaviknuta panja od policijskog provjeravanja prolaznika i on zaboravi na svrhu svoga uzaludnog krstarenja. Osjeti gorak okus samotnog lutanja i sav mu se napor svede na pomicanje tijela u svijetlom sunanom prostoru koji mu se odjednom uini strahovito prostranim i praznim, nesavladivim. Zato je iskoritavao svaki ugao ulica i mijenjao pravac kretanja s nadom u neko malo otkrie. Ali ponovno se otvarala pred njim najneutjenija dimenzija - duina sa svojim varavim zatvaranjem u perspektivi. Jo nitko nije sagradio takvu ulicu, padne mu napamet, koja bi se stvarno klinasto zatvarala. Nema takvog pogleda na svijet. To je strasnije od oajanja. Zamisli dva beskrajno visoka slijepa siva zida to se zatvaraju u otrom uglu i usamljenog ovjeka meu njima koji se vie ne osvre. Ide polako prema uglu ve sasvim usitnjenim koracima jer zna da je tamo kraj. A Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop iza lea je ostalo sve: i ivot i ljubav i povjerenje... i ono to se nazivalo sreom. Osuen da ivi do ugla, a stati ne moe jer ga vrijeme samo pomie. Ide u cik-caku, otkriva milostivu dimenziju irine. Ali i ona je sve kraa, sve popustljivija, sve sklonija svome ieznuu u matematikoj nuli. A nula je oma vjeala, plotun pred zidom, sjekira giljotine, a odrubljena je glava toka to

se otkotrljala na kraj reenice. Isplaen krvavi jezik, pregrien - i kraj. Opazio ih je iz daljine kako hodaju povjerljivo onim bezbrojnim ulicama oko bloka dravnih zgrada na koje su rijetki prolaznici pogledavali sa sumnjiavom i naivnom hrabrou istiui svoju nevinost. ATMA ju je s nametljivom intimnou drao ispod ruke i govorio joj neto potiho pribliivi usta njenom uhu. Nije joj priao dosjetke, Vivijana se nije smijala. tovie, k njemu je nagnula glavu da bi ga bolje ula. Nije se sjetio da se zaudi tom susretu. I sam se tu naao po nekoj udnoj sili gibanja. Iza ovih dravnih sivih zidova s okovanim prozorima nou su se mogli uti stari lageri s gramofona. Buna svirka odozgo, s tavanskih prozora. Pod njima su zjapila mrana unutranja dvorita, spasonosni ponori oajnikog herojstva. Tu dolje na muklim betonima bubali su posljednji odgovori na pitanja postavljena uz pratnju glazbe. Melkior je mislio na svoga gosta, i ta ga je misao po udnim vijugama njegova nemira i dovela ovamo. I gle lovine - njih dvoje! Na koja e vrata pakla uletjeti aneli-navjestitelji? Slijedio ih je s mranom nasladom oajnikog razoaranja. To se dakako odnosilo na Vivijanu. U onog zagonetnog nitkova nikada nije imao... Ne, to nije sasvim... on je o ATMI vrlo esto i temeljito mijenjao miljenja. I to sebi sada estito prizna. I jo k tome doda mogunost novih iznenaenja. Neulovljiv u svojoj mutei, udni ATMA... Eto, proli su sve ulaze u instituciju muka i odetali dalje, pravcem jesenje seobe ptica, prema jugu, odakle zvide eljeznice. Ali sada su razvlaili korake uz nestana zastajkivanja ve uhodanog para pred kojim se pouzdano prostire slatki ivot ljubavi. Bilo je i smijeha (njenog smijeha!). Melkiorovu sluhu to je bio muiteljski lager ondje... odozgo... Koje je ogorenje gore? Osjeao je mukli tutanj udaraca, koraka ili srca, nije vie razabirao, smeten, nasred ulice u uhodarskom poslu. - Oh, gospodine Melkiore! - tapao gaje ATMA koji se odjednom stvorio kod njega (a slijedio ih je na vie od trideset koraka daljine); ona im je prilazila nekako oklijevajui s najobinijim osmijehom. - Pa mi se svaki as susreemo, kao zaljubljenici! - Pri tom je mignuo Vivijani, ili je to Melkior samo pretpostavio. Zateeno je stajao pred njima razderane panje i gledao tri para cipela na zemlji. Njegove stare i razgaene, zapraene cipele umornog pjeaka, ATMINE blistave i nove, usiljene kao kljunovi to kljucaju po zemlji i njene male cipelice kao dvije lake crne ptiice... - Idete prijaviti? - pita ATMA drmajui ga lagano za rukav. - to da prijavim? - Melkior se strese od tog dodira. - Pa prijatelja... gosta. Vidi, Mic, on se nije ni sjetio. Stigao gost, valja ga prijaviti. Tu je prijavni ured - on pokae na plou iznad Melkiorove glave zato sam i pomislio. Vrlo su strogi u posljednje vrijeme, zbog pijuna. - ATMA se ak zabrinuto smjekao i odmah iskazao spremnost da bude na usluzi. - Ah, prijaviti... Hvala, gazdarica je ve bila, jutros... - Melkior je i dalje stajao pred njima bez pokreta kao da ga micanje boli. - Ali mi zadravamo gospodina - javi se ona posredniki -moda on ima... - Ne, ne, nemam - ree Melkior uurbano i podigne pogled na nju, lijepu prokletnicu. eli me se osloboditi. - Ja sam tek onako, izaao u etnju, kako kau rekonvalescenti - i pokua se osmjehnuti, ali mu to jedva uspije. - To su bolesnici koji se oporavljaju - prevede joj ATMA zajedljivo. - A ti, Mac, mene smatra ba potpunom budalom! - rasrdi se ona ozbiljno. - Ah, Mic... htio sam rei, ovdje nije ba najpovoljniji zrak za takvu etnju i on zakilji povjerljivo gore na zgradu iznad njih. - Tu je atmosfera vieeee... (nije nalazio rijei), zar ne? - Atmosfera... kojeta izmilja. Reci otvoreno, hajdemo, sve IL Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop troje stvarno negdje etati. - Ona se oduevljavala svojim prijedlogom na uobiajeni enski nain. - Na primjer, u Botaniki vrt. Citat emo latin-ska imena biljaka. Ima vrlo lijepih imena. - Da, tamo su mnogi nali imena za svoju ensku djecu - nasmije se ATMA. - Po Botanikom vrtu etaju trudnice i nesretno zaljubljeni studenti. Uostalom, i gospodin Melkior izmilja lijepa imena. Vivijana, je li to biljka? - Nije, mislim da nije - ree Melkior zlovoljno. Bojao se neke ATMINE zamke i poeli da ode.

- Opet ete nas ostaviti? - upita Vivijana mazno. - Tako ste me jutros napustili nasred ulice... - Je li vas naao Ugo? Sreo sam ga, poslije, bilo mu je jako ao to je prespavao sastanak. - Melkior je to rekao smiljeno, ali na nain sasvim neduan, kao dijete koje brblja ljupke uslunosti. Osveivao se. - Ph, sastanak! Sto sve ljudi ne uobraavaju! Vidio je da je izazvao akutnu mrnju prema sebi: gledala ga je kao one veeri u Dajdamu kad je bila s Fredijem. I pjege su se pojavile na licu. Sunce moje! Bit e oluje... On zato stavi noge u pokret, ree "zbogom" i nestane ne birajui smjera. U"Quisisani" bilo je mnogo ljudi a zrak gust i otrovan. Mirisi prenog luka, crne kave i ljudskog isparavanja. Melkioru se smui od toga potpurija to mu se kroz nos spustio u eludac. To je od gladi. On zadri gr i urno ubaci neto sitnia u automat koji mu usluno ponudi sendvi. Proguta ga u dva zalogaja. Komadi kiselog krastavca zaas smiri muno talasanje utrobe. Ponovno ubaci novac: mali se lift spustio za jedan kat i na otvorenim vratacima (molim!) pojavi se repi sardine izmeu utih osmica od majoneze poklopljenih kolutom salame i tankim trokutom izreetanoga sira. Ovu je "mrtvu prirodu" ve metodino mljeo meu zubima putajui da se gladna usta namiluju tako uene ljubavi. I usta su aputala pohotno i bludno raznjeeno "ah" i "oh", ba kao u pravom ljubavnom zagrljaju. A eludac je zahvalno primao na znanje tu nebesku poeziju odozgo i prihvaao se svoga posla zapijevajui zadovoljno. Zatim se izli na njega pljusak piva i on zagrgolji oduevljeno, presretan. I podrigne "hvala". A gore gospodar Melkior sjedio je boanski na gustim oblacima dima i u olimpijskom raspoloenju priputao glasove svojoj razmaenoj panji. "udni su, vrlo udni," govorio je visok ovjek turobno nagnut nad razmotanim novinskim papirom iz kojeg je neto jeo. Njegov niski subesjednik vano se izdizao na prste i time pokazivao puno razumijevanje za ono to je sluao. "ak i u tako traginim okolnostima kada odluuju da oduzmu sebi ivot ljudi su esto vrlo udni," nastavljao je turobni, a mali se dvaput digao i spustio u znak odobravanja. - "Ponekad ulau izvanredan trud i umjenost da bi sebe ubili. Autor najneobinijeg Marinkovi Kiklop samoubojstva posljednjih godina svakako je jedan vrlo bogati farmer iz Teksasa. On je iz svoga starog aviona, koji mu je sluio za zasijavanje prostranih polja i prevoenje robe na gradsko trite, iskoio jednog dana na dvorite ispred vlastite kue. Nabio se na otro kolje ograde kao na viljuku. Probilo ga naskroz jer je pao pljotimice, leima. Izgleda da je sam odabrao takvo mjesto gdje e pasti." "Ali je najromantinije samoubojstvo izvrila jedna Francuskinja. Ona je iznajmila u hotelu istu sobu u kojoj je prvi put spavala sa svojim ljubavnikom koji ju je napustio. Pet dana je donosila u sobu ogromne bukete vrlo mirisavog cvijea, a za to vrijeme spavala u drugom hotelu. estu no zakljuala se u svoju sobu i vie nije izlazila. Poslije dva dana nali su je na krevetu zatrpanu cvijeem, dakako mrtvu. Uguilo je cvijee. A, to kaete?" "Da", ree vano mali. - "A ima ih koji sami sebi zabijaju avao u glavu!" "Jest, jest, jest! - prihvati turobni s udnim oduevljenjem. -"ak i unaprijed biraju avao! Ne kakav god avao, ve ba nekakav naroit avao mora biti... To biranje koji put traje i godinama." "Jest", - ree mali zadovoljno. Svidio mu se nivo razgovora, vidi se da uiva u psiholokim temama. "Kao na primjer onaj kineski iseljenik negdje u Australiji..." "Ma odakle vam toliko toga?" - Mali je oito bio zavidan. "Pratim u novinama. Mene zanimaju te stvari", odgovori turobni osmjehujui se skromno. - "Taj je Kinez godinu dana gradio izvanredno fina, polirana vjeala s mnogobrojnim ornamentima i umjetnikim detaljima. Svi su se udili emu gradi tu neobinu spravu, ali na sva pitanja odgovarao je po-znatim blagim kineskim osmijehom. Kad je zakljuio da su vjeala gotova, objesio se." "A znate li za onoga" - uzeo se mali natjecati - "to je otvarao grobove i vezivao mrtvacima zelene vrpce za noni palac? Njega je traio Scotland Yard!" zavri on u triumfu. "Znam, itao sam" - prihvati turobni razdragano. - "Priajte." "Ah, to kad znate..." "Neka, ja volim ponovno sluati! Ali interesantno, nekima je vezi-

Marinkovi Kiklop vao ute vrpce, a zato ute, to je ostala tajna. Do danas nije uhvaen." "Da", izdui se mali vano, upuen ovjek. "U poetku se mislilo da u tome ima nekog antisemitizma, ali se odustalo... Vrlo malo ih je dobilo utu, svega trojica, etvorica. Neobjanjivo." - Mali se duboko zamislio. "Jer on sigurno nije bez nekog razloga to radio, to jest, s nekim ciljem" potakne turobni da se ne bi razgovor ugasio. - "Molim vas, pa to nije lak posao otvarati grobove, sasvim fiziki gledano, to je veoma naporno." "Svakako." - Mali je bio jo jednako zabrinuto odsutan i dalek u svojim mislima. Sada bi se ve i Ugo tu umijeao, pomisli Melkior odlazei apatino. Ono malo hrane to je dobacio svojoj pregladnjeloj ivotinji bacilo ga u neku mlitavost; nije vie imao snage traiti svoga nepoznatog gosta i sve je prepu-stio nekud u ruke - Sudbini. Sudbina e s brodolomcima uiniti to hoe. Ti ne zna to e s njima. I nee se vie mijeati. Dosadili su ti. No oni e ipak pokuati da nagovore staroga... - Kad bi barem imao toliko pameti, pa da pobjegne! - izjavi kapetan. - A to bi bjeao? - osmjehivao se prvi asnik. - Njega nee pojesti, a ovdje je njemu dobro: jede, spava i ne radi. A i kamo bi bjeao? - Kamo? udno pitanje! - srdio se kapetan. - Pa, prema moru, kako bi se dohvatio obale. Naii e sigurno neki brod, mogao bi pozvati nae... Pa valjda je i vama stalo da se spasite! - Ah - odmahne prvi asnik nehajno i utone u svoje tune misli. - A meni je, na primjer, itekako stalo da se spasim - prihvati se razgovora lijenik - ali mi svejedno nije jasno zato bi stari neto riskirao za nas? Pa neka je i bez rizika, zato bi uope neto uinio za nas? ime smo ga mi zaduili, osobito vi, kapetane, da nas ne bi, naiavi na taj spasonosni brod, naprosto zatajio kao da nas nikada nije vidio? - Takva se ideja moe roditi samo u takvoj glavi! - U ovakvoj glavi ima jo nekih ideja, kapetane. ujte. No, dobro, neka nas starac i spasi, pa to onda njega eka u naoj civilizaciji? Marinkovi Kiklop - Naa vjena zahvalnost! - povie upravitelj stroja. -1, evo, ja se obvezujem... - ...da ete mu nai mjesto u starakom domu? - ...da emo mu, svi skupa, isplaivati dostojnu doivotnu penziju. - Ah - odmahne lijenik prezrivo - to je na vrbi svirala, ta penzija. Ima on ovdje bolju penziju. Danas je i lulu nabio nekakvim osuenim ljutim liem i veli da je ak bolje od duhana... - A meni obeano lie vi do danas niste pronali - apne prvi asnik u doktorovo uho drhtavim, iznemoglim glasom, punim predbaci-vanja. Lijenik pogleda ljutito na tu "razmaenost" i ne ree nita. - Ali zato tako uporno, i ak zlobno, odbijate i samu ideju kapetanovu da se stari probije do mora? - pitao je razdraeno upravitelj stroja. - A ja sam mislio da biste mu upravo vi trebali to predloiti, on vas najvie slua. - Dobro, predloit u mu - odjednom pristane lijenik. Ali svi su odmah posumnjali da se iza toga neto krije. Nekako je odjednom nastupila no, bez sutona. Sunce se spustilo iza kupole Prve gradske banke, pobacalo jo pregrt crvenila po visokim staklima grada i zaas se zavilo u mranu crnu bundu gustog upavog oblaka to se dizao sa zapada. Melkior je gledao u oblak kao u neko obeanje: odanle dolazi promjena. Kia, ree nadahnuto kao suludi pjesnik to voli oborine i mokre plonike. Melkior nije volio mokre plonike ve sunce nad glavom i kratke podnevne sjene nad sobom. Ali ovo varavo jesenje sunce irilo je lanu toplinu prikrivajui ledenu istinu to se pribliavala sve bre i nemi-novnije. to mi to sunce bije u glavu ljepote zlatne jeseni i napaja oi bljeskovima lanih obeanja! Uspavljuje nadom sretnih svitanja, dana plodnih malim zadovoljstvima, noi dragih matanja. Neka se diu oblaci, neka kie liju, neka odmah bude no! Melkior je demonstrirao (u sebi) viui protiv sunca. Otresivao se kao mokar pas, istio se od iluzija. MAAR mu odjednom zasvijetli nad glavom. Moni MAAR je suzbijao no sipajui iskre svojih obeanja. Tungsram, Singer, Bayer, Bata, Flit... poinju svoju prepredenu igru: razapeli gore visoko nad gradom svoju paukovu mreu od svjetlosne pree i love udnu Marinkovi Kiklop pozornost gledatelja. Iz tog golemog nekorisnog mulja ispiru zatim zrnca

zlata... i blista Tungsram, pjeva Radion (pere sam) i raste Remington-Imperator. A dolje u vei slijepac, invalid iz onih gore slavnih bitaka, mumlja svoju vjenu molitvicu: konane svezice crne, ute... pod tim je bojama on izgubio vid. London u plamenu! Churchill izjavio: borit emo se sami! London gori! Najnovije izdanje! derao se kolporter da bi nadglasao monu MAAROVU akustiku. - Zato nas i zovu - zau Melkior glas pored sebe. - Kao da smo vatrogasci. ovjek je bio sam. Gledao je tuno u MAAROVE arolije kao da se s neim oprata. Uredan graanin s ednim navikama. On nije trebao, sudei po njegovu izgledu, ni Singerov ni Remingtonov stroj, ali je volio gledati rasko lijepih stvari u naivnoj igri svjetla "besplatnoga kina" na svojoj veernjoj etnji. I to e mu oduzeti... oni tamo. Borit emo se, izjavio Churchill! - Pa, borite se! - mrmljao je ovjek uljivo. - To ste vi sve i skuhali... jo tamo u Versailleu. Sada kusajte. Eto vam, vrue! - i nasmije se zlurado. Melkior osjeti potrebu da ga pljusne. Ali umjesto toga stane vrlo uvjerljivo svom svojom (dodue skromnom) teinom na palac jedne od nogu "neumoljivoga". I ree mu "on, pardon" s izrazom najsrdanijeg aljenja. Don Fernandov recept za "ubojice u tramvaju", pomisli, a ovaj ima zao pogled. - to, pardon! - vrisne ugaeni. - Vratite se kozama, kad jo ne znate hodati po gradu! - Kozama?... - brzinom munje prostruji uvreda Melkiorovim tijelom. On stane pred graanina sa zbunjenom neodlunou i ponovi drui "kozama"? - Da, kozama - ree graanin definitivno, spreman prihvatiti borbu. Oko njih se zaas napravi krug radoznalih uivalaca. "0 emu se radi?" upita jedan svoga susjeda. Ovaj ravnoduno slegne ramenima. "Jesu li se ve tukli?" pita radoznali. "Nisu jo", odgovara ravnoduni. Marinkovi Kiklop "A to mu je rekao?" - radoznali. "Nita. Neto o kozama". "Kako? Politiki?" "Moda". Melkior je bio nesretan... i zaplaen. to se uputao, do avola? Svi su uokolo protiv njega, znaju da je namjerno... Osjeao je jadnu usamljenost... i pomislio na Uga. Kako bi on sada s dva poteza uinio uda, sve ove okrenuo na svoju stranu i pokupio simpatije. Ugo, Ugo, zavapi zavidno kao zarobljeni Krezo iz one poune legende. - Prepustite stvar meni. Mjesta molim! - zau odjednom glas s neba, Ugov glas aneoski. - Rekoh, mjesta! - i eto ga u krugu, stroga i odluna. Skupio obrve strahovito i strijelja ugaenog pogledom sa svi-jetleim nabojima. - A, dakle vi ste taj?... Hm, hm... - i mae glavom pobjedniki. - Nita ja nisam... - Najoiglednija istina! I nitko dodajte k tome. - Ugo kao da se ne ali. - ...ali ja ne dam gaziti po sebi! - brani se graanin u povlaenju. - Nego to, da vas ljubimo u usta? Judo! Posljednja je rije djelovala kao smrad: krug je pucao na sve strane, drobio se, rasipao. Svatko je nastojao da to prije uroni u nedunu masu oparanih MAAROVIM majstorijama, da se pokrije bezbrinom graanskom lojalnou. No Ugo im nije nasjedao. Znao je da najmanje jo dvadeset oiju potajno prati rasplet u naputenom trokutu i eli proitati na kraju filma KRAJ velikim tiskanim slovima. Strastveni navijai koji ostaju na utakmici do posljednjeg sueva zviduka. Zato on nastavi igru. - Slijedite me - apne otro ukoenom graaninu trzajui mu gumb na kaputu. Hajte i vi, Eustahije. - Pa vi se?... - promuca sleeni uhapenik. - ...Poznajemo. Dato! Nego, imate sreu: danas mije mamin roendan pa sam neto mekan. Hajte, hajte. Za nama! Graanin se pokorno probijao za svojom sudbinom slijedei nemirnu Ugovu glavu, crnu zvijezdu svoje propasti. Ugo je to znao. Povue odjednom Melkiora u najguu guvu i kao da mu se vrat prelomio, sagne glavu i ree Melkioru: "Dolje glavu! Ugasite svjeMarinhovi Kiklop tionik i na e se moreplovac nasukati." I doista, malo zatim zaue njegovo izgubljeno zapomaganje: "Gospodine, ja sam tu. Gdje ste, gospodine? Ja sam tu." - Trai, gubo, trai! Da se poigramo skrivaa, ha, Eustahije? - Uoe u jednu veu i pripalie cigaretu. - A kako ste uhvatili kontakt s neprijateljem?

- Stao sam mu na nogu. - Zaboga, valjda niste namjerno? - Jesam - prizna Melkior hvalisavo: htio se istaknuti pred Ugom. - Ah, kakvi ste! - Ugo se radovao tom podvigu. Melkior osjeti neko glupo zadovoljstvo. - Veselio se, nitarija, bombardiranju Londona - pouri se da utvrdi zasluge. Naglas je likovao to je London u plamenu. - A vi zbog Londona?... - razoara se Ugo. - To sam i slutio da nije acte gratuit. Ah, zasluili ste da vas prepustim ljubitelju nasilja. A gledajte ga, njui zrak na ulici: trai gospodara. -1 doista: graanin se uznemireno osvrtao na sve strane zagledajui u lica prolaznika kao zalutali pas nad izbrisanim tragovima. - Kladio bih se da e ii sam na policiju da se prijavi. Savjest? Ne. On samo eli noas mirno spavati, makar i na slami. Mislim da je dovoljno kanjen. Hajdemo. Melkior se sjeti svoga gosta i savjest ga, to no se kae, zapee. Osjeti se unaprijed krivim za sve eventualne... Moda se ve i vratio, a ATMA upravo ovaj as okree brojeve telefona: halo, imam pticu za vas. Kako molim? Da, crvenperka, mislim da e vas zanimatL.Obuze ga udan nemir od zlih slutnja i on se odjednom oslobodi Ugove ruke. - Gdje ete biti malo kasnije? Sada bih morao skoknuti do kue. - Da gledate u plafon? Uzmite i mene. Skupa emo gledati. - Ne, ozbiljno, moram samo naas. Gdje u vas nai? - Nigdje. Idem s vama. Gdje u sada, jadan, sam? Rano je za Dajdam... i za sve ostalo. - Ali zadrat u se moda i pola sata... - Samo? Onda se udite to vas one nee. Ja im posveujem cijeli ivot! Marinkovi Kiklop Ili su utei pored rasvijetljenih duana kroz veernju vrevu. Melkior je mislio na Enku. Pola sata, hm, pa to ona i hoe. Ugo je digao svoj vlani, mrcavi, nos glumei neku mudru uvrijeenost. - A mogao sam ja tamo i drukije nastupiti. Na primjer: to, ovaj? (Pokazujui na vas): Vidio sam kako mu plaaju. On radi za one, zna se. Ili: Poznajem ja njega kao to on poznaje moj dep. I meni je zdipio. A koliko vam fali, gospodine? Ili: Drite ga, gospodo, a ja odoh na policiju. (Vama): Ona je pred poroajem, huljo, zna li ti to? Ona je moja sestra, gospodo, maloljetnica, upropatena za cijeli ivot. Ili: Je li rekao da je Napoleon ili Muhamed? To zavisi od vjetra. (Publici povjerljivo): Ve ga est dana traimo, primarijus je izvan sebe. Ili biste moda vie voljeli da sam vas predstavio estitim graanima kao nastranog bludnika, odbjeglog robijaa, krivotvoritelja novanica, manijaka-palikuu, pljakaa grobova, epileptika, fantoma-trbosjeka, sakupljaa odrezanih nokata, ljudodera...? Sve sam to mogao, a umjesto toga ja vas spaavam od sigurnog lina. A kako mi zahvaljujete? Ostavljate me nasred ulice! "Moram skoknuti na pola sata." Tajna od pola sata? I to mi je neka tajna! Pi! i pljune Ugo estoko na vitrinu uvenoga gurmanskog buffeta s najdelikatnijim delikatesama. Ali kao da se pokajao, ue u buffet za svojom "ludom inspiracijom" i prikae zatim Melkioru (koji je zauen zastao kod vrata) pantomimu-impromptu: Odabrao je najdebljega gosta s lovakim eiriem navrh tuste glave koja se pobono nadnijela nad tanjur.Ugo mu se pribliio s lea, s obadvije ruke podigao mu eiri s glave, sveano kao to misnik podie monstrancu i poljubio ga bratskim poljupcem i zvunim u golu i blistavu glavu. eiriem je zatim poklopio svoj cjelov istom obrednom mirnoom kao da je pod njim skrio neku svetu tajnu, poklonio se prema anku -glavnome oltaru, prekriio se krotko i izaao na ulicu pobono uzdignute glave, pogleda upravljena k nebu. Prizor je trajao moda i pola minuta, a nitko nije rekao ni a od iznenaenja. Ni sam "poljubljeni" nije se pobunio: bio je toliko zateen, te se nekako "pokorio" Ugu, da mu ne pokvari obred. Istom koji as kasnije kad je Ugo ve bio na ulici, sinulo je njima da se neto smijeno zbilo. No je li to bio neki luak ili objeenjak koji je napravio alu? - o Marinkovi Kiklop tome se sada buno raspravljalo. Bilo je i smijeha. - Eto, to je acte gratuit - ree Ugo pouno - a ne stati nekome na nogu zbog Londona. - Ja nisam ni elio... - Melkior prekine reenicu: opazi da se "opravdava".

- Ah da, vi ste eljeli osvetiti ovjeanstvo. Zgaziti Hitlera na jednom kurjem oku. - Ugo ga je izazovno ismijavao. - Sitna pakost i nita vie. - A poljubac u onu misaonu glavu, to je to? - Nita. Poljubio sam Glupost na jednome modelu, ako ba hoete "znaenje". Treba ljubiti blinjega, a ne gaziti, dragi Eustahije. Eto, po tome se vidi kakav je tko od nas, po tim sitnim radnjama u asu nadahnua. Vi ste nadahnuti za gaenje: budui diktator. Pa jeste li ga barem poteno zgazili, Eustahije svrhoviti? - Idite do avola! Nemam vremena za vae zavitlavanje! -Melkior je bio strano razdraen; elio se osloboditi Uga i odjuriti kui, ali kako, kako? Bjesnio je. - Ja moram ii, ujete li, moram ii kui... da vidim je li mi stigao poziv slae napokon. - Poziv veernji? - iskesi se Ugo. - 0, to je lijepo. - Poziv od vojske, ubio vas Sabaot! Od jutros nisam bio kod kue. to ste mi se tu prilijepili... Ostavite me! - Dobro razmislite, nerazboriti Eustahije, jeste li mi ba to htjeli rei? - Ba to! - vikne Melkior ve potpuno van sebe. - Dosta mi je tvojih majmunarija, razumije li! Imam ozbiljnoga posla. Odlazi! - Oho, preli smo na ti - iskesi se Ugo zbunjeno. - Znai, doista je ozbiljno. No, zar me ne biste mogli pomilovati, Eustahije? Molim milost! - i pokua se nasmijati a njegove olovne tamne plombe izazovu stvarno neku tunu ganutost kod Melkiora. Ali on joj ne popusti. tovie, raspali se u njemu novi bijes. Ugo je naslutio tu novu provalu i pobrine se da je doeka u za-klonitu svoje domiljatosti. - No, dobro, dragi Eustahije, dobro. - Govorio je ganutim glasom, natopljenim nevidljivim suzama. - Uklonit u svoju lakomislenu Marinkovi Kiklop osobu s vaih oiju, moda i zauvijek. Moda i tako da ete zaaliti kad saznate sve pojedinosti. Zbogom, zauvijek. - Okrene se i ode. - ekajte, ludi Parampione, ekajte! - potri za njim Melkior i okrene ga prema sebi. Niz Ugovo lice tekle su prave mokre suze. Mada su mu bili poznati svi izvori Ugovih suza, Melkioru se ipak ponovo svidjela ta stara Ugova majstorija, koja, uostalom nije bila ni sasvim lana. U jedan tren Ugo je znao sebe zamisliti kao najbijednije bie na svijetu: prevareno, omrznuto, odbaeno siroe to se samo, gladno i promrzlo, potuca po okrutnom svijetu i ne preostaje mu nita drugo nego da uini "kraj svemu", to jest da se ubije. Ali najganutljivije (i tu tek suze najbolnije poteku) jest gledanje "s one strane" na ove svoje koji su "ostali". Eto, veer je, oivio je Dajdam i sve je veselo i buno, a njega vie nema. Djevojke su lijepe (i ene uope - volio je vie one zrelije, punakije), sjeaju se njega i kako je sve bilo dok je on... a, eto, sad ga vie nema. A sama fiancee udala se ve za "onoga pred majmunskim kavezom" - gii-gii - i ne misli vie na njega. Samo stara majka, sijeda i oajna, plae u sumrake... i suze teku, teku... - ujte, dragi Parampione - ree mu Melkior i sam nekako glupo ganut - ekajte me tu, u "Ugodnom kutiu". Zaas u se vratiti. - Da ekam u kutiu... - ponavljao je Ugo s djejom naivnou. - Jest, sjednite, popijte neto... - A kako, mili Eustahije, da sjedim? - zajeca Ugo sasvim balavo te to razljuti Melkiora: - Na zadnjici, dragi, sjedite... dok se ne vratim. - Novaca... - mucao je Ugo ve ridajui - novaca nemam. Danas sam prodavao svoje pelenice, one... dok sam jo bio dijete... Kikinis nije htio kupiti. - Uzmite na moj raun - govorio je Melkior odlazei. - Recite Kurtu, na moj raun. - "A pelene je izmislio da bi mogao plakati. Pelenice... hulja..." smijao se u sebi s olakanjem. Na stubitu, zaudo, nije sreo ATMU. Pred kiromantovim vratima proulja se oprezno, na prstima, ne diui, onda urno zagrabi po tri stepenice i bez daha uleti u svoju sobu. Nije bilo gosta. Zakljua vrata za Marinkovi Kiklop sobom i ne upali svjetla. Svali se, premoren na prvu stolicu i nalaktivi se na stol spusti glavu meu dlanove. Osjeti svoje lice u rukama i bi mu udno: kao da se branim od ukanja... U koli, kod don Kuzme... to je ljubav, Foka Pingvinski?... Don Kuzmine uke ga zapeku na obrazima novim, "odraslim" stidom kao da ih je ovaj as, svjee, donio ovamo. Osjeti vrelinu svojih obraza na

dlanovima. uke. Neznatna fizika bol a tako trajno i neizljeivo pee! uka je zabluda udarenoga, u tome i jeste njegova neizbrisiva sramota. Otpone Velika Rekapitulacija, ali se sav stid odjednom grevito stegne i uskoi u ovaj dan-dananji. I tu se zaustavi na Vivijani. On opazi da se zaustavio na njoj, opazi i izraz na njoj u kome je zatekao misao, i osjeti drakavo strujanje u leima. Spopadne je osvetniki (do avola s oklijevanjem!) i stane je bezumno grliti (napokon!), stiskati, ljubiti, nestrpljivo zavlaiti ruke, svlaiti... pripremati je muki surovo - za "predaju". Ona se "stidljivo" opire pomami (ah, to radite? Sto vi mislite o meni?), rafinirano (zbog veeg triumfa), snalaljivo, raspaljujui njegovu pohotu. Ali u taj as don Kuzma ulazi u vidno polje: prelazi ulicu; uputio se invalidovoj vagi s duboko natuenim eirom (tako se ui manje opaaju) a usne mu se miu, sam sebi neto govori. I raspada se Vivijanino divno tijelo, rasplinjuje se u jad poraenoga. Ostaje djevianski prazna suknja i ruke rairene oko razorene elje. A don Kuzmino ugaeno oko, puno ivotnoga emera, naginje se oinski nad rasprenim valom udnje i govori pouno iz svoga oajanja: tako, sinko, tako. Imati nije pobjeda. Odrei se - to je pobjeda. - Kiselo groe! vie Melkior u don Kuzmino veliko uho, kiselo groe! a Uho ga samilosno miluje po licu i dahe dahom samrtnim: ohola je lisica, ohola. Neka ptice nebeske zoblju groe to zrije visoko, neka u svoja gnijezda odnose; nit siju, nit anju... neka! A sin ovjeji... nek putuje dolinom svijeta turobnom - nastavlja Melkior u pjesnikom jadu - po trnju i po kamenju, od nemila do nedraga... - A kad mu se suze pojavie u oima, on ih pusti da teku niz obraze i pusti rijei pjesnikove apatom da same plau iz njega: i noge su mu krvave, i srce mu je ranjeno, Marinhovi Kiklop (' kosti su mu umorne, i dua mu je alosna... ...i sin ovjeji Melkior obuhvati obim akama svoju glavu i potrese je estoko kao razjareni demiurg to trese nebesa u bijesu. Galaksije zapleu, razbacuje zvijezde i stvara novi red u svemiru. Ali reda novoga svojom trenjom Melkior nije stvorio, ve ludo kovitlanje kolobara u umornim oima i mutnu bol u glavi klonuloj. I kad je netko pokucao na vrata njegove sobe javila se bol u sljepooicama muklim otkucajima. Kucanje se ponovilo kao glas stvari u mamurnom svitanju jave, i rije se, ve sasvim budna, nala u Melkiorovim ustima: Policija. Osjeti dolje pod nogama kiromantovo gadno postojanje (sam mu je, zbog ale, nadjeo ime ATMADuh Veliki) i neki tupi nehaj pokrene ga prema vratima. Otkljua i otvori bez straha, preputajui se sasvim svojoj ravnodunoj iznemoglosti. U vratima se njihao Cviker. Javio se iz njega najprije duh podrumski dahom bave i pomijeanog smrada, zatim je i glasnik progovorio gestikulirajui uurbano. - Stvari su tamo krenule zanimljivim tokom... tako mi je, ako se ne varam, reeno da se ovdje izrazim. - Tko... Gdje tamo? - upita Melkior, uznemiren slutnjama. Mislio je na gosta i drhtao. - U "Kutiu" su stvari tako krenule - ree Cviker smrdljivim dahom; rijei su se jedva razabirale - a poruuje to Parabrion, nije li tako? Pamtim i tea imena - Periplektomen, Batrahomiomahija - jo iz gimnazije. Davili nas, eto. Reeno je da doete odmah, sve je u pitanju. Mogu li otii miran? - Moete. - Melikoru je odlanulo, to Ugo "djeluje". Nasloni se na dovratak iznemoglo. Cviker se jo njihao u vratima. - No, to je? - upita ga Melkior umorno. - Molim, kao odgovor, to da tamo odnesem? Jer stvari su krenule... kako sam rekao. - Recite, doi u, doi u - ree Melkior nestrpljivo. Marinhovi Kiklop - Odmah, nije li tako? Odmah e doi, odmah e doi... -pjevuio je Cviker poskakujui niz stepenice s idiotskim veseljem. Pozor, pozor, svi na prozor, sad e bacit pjanduru kroz prozor... govorio je pijanac gestikulirajui preda se tragino. S tom je recitacijom i uao u "Ugodni kuti", ali odmah je i izaao, bolje, izletio leimice i sjeo na plonik. Iza te akcije stajale su snane Kurtove ruke. Melkior je vidio njegovu siluetu na utoj zavjesi: nepominu, sa zasukanim rukavima, u stanju pripravnosti.

- Kako rekoh, sad e bacit... molim, uz mali ispravak... na vrata. Phi, vrlo vano, ista je pjesma. - Pijanac nije ustajao s plonika niti se kome obraao: sada je rasplitao pred svojim nosom sitnim, kratkovidnim gestama, kao da plete ipku, neko vano i vrlo zapleteno pitanje. Unutra je, ini se, ve uveliko vladao rusvaj. ula se Ugova draga pjesma Jamik, nje ganji loadjej... iz "Ruske balalajke"; naprije Ugo-solo, zatim razdeen zbor (vjerojatno vodnika) koji je razarao pjesmu pijanim neredom. Melkior se na ulici smijao Kurtovoj silueti to je stajala mirno na strai nepokolebljive trezvenosti u bezumnom orgijanju ruske pjesme. A kad je Melkiora nakon dosta dugog oklijevanja njegova osjetljiva savjest ipak prisilila da ue u "Ugodni kuti", Kurtu kao da je sunce zasjalo. On je odmah napustio straarsko mjesto kod vrata i gotovo polizao ruku Melkioru maui nevidljivim repom: - Ah, gospodin profesor, gospodin profesor! Gledajte, molim, ovo je ve isti boljevizam - aptao je Kurt povjerljivo, kao trijezan trijeznomu. - Ipak nisam zvao policiju. Primili smo vau poruku. Ja sam vjerovao da ete vi doi... Ugo je stajao na stolu izmeu prevrnutih aa i mahao golom sabljom kao voa bune, a vodnici dreali oko njega drsko, u buntovnom oduevljenju "jamik, nje ganji...", rusku pjesmu. Cviker je pobono Marinhovi Kiklop kleao na klupi kod Ugovih nogu i s udivljenim strahom pratio fijukanje sablje nad nezatienom glavom. Elze se povukla k majci iza anka i ondje su njih dvije u najstrooj tajnosti brojile razbijene ae. - Kalibane, troma ribo, zar ne vidi tko je doao? - obrati se Ugo Cvikeru prekinuvi naas pjevanje. - Ve plivam, ve plivam, gospodaru - zapliva Cviker rairenim prstima uz bokove imitirajui riblje peraje. - Pokloni se, nakazni sine gospoe Bave, i poasti prijatelja mog Eustahija. Eustahije Velikoduni, preputam vas svom peharniku. - Ali nema se ime poastiti, gospodaru - zacvili Cviker pregledavajui flae prema svjetlu - presuili izvori. Mama udarila ep! - i lopovski pogleda prema anku. - Puzaj, kornjao, do Mame Kork i lupaj beskorisnom glavom o kameni pod dok joj ne smeka srce - ree Ugo vladarski i zapjeva s vodnicima novu pjesmu: upik, upik, upik kueravi... - Eto, vidite, gospodin profesor - potiho se jadao Kurt. - On je posve lud. Rastjerao nam je nae stalne goste, a doveo ovu propalicu. I razbijali su... Meni je ao, gospodin profesor, ali raun e biti dosta velik. - Kurt je opazio Melkiorovo zaueno lice, zato se pouri da objasni: - On je rekao: sve na va raun. Inae ne bismo dali sve na kredit. Meni je ao, gospodin profesor. Ajo ako platimo i globu... nemamo dozvole za pjevanje. - Ja sam mu rekao da sam neto popije... ...A on asti cijeli lokal, vidite. I jo razbija! Ts-ts-ts... -zgraao se Kurt nad tom strahotom. Melkior je gledao Uga kako uiva u svom ludilu. Koliko energije otpuhne ovaj ludov tako - u zrak, u dim ovih noi! Pokua ga zamisliti starim, umornim, klonulim, kako kaljucajui slae domino u kavani... Domino se slagao, ali umjesto Uga pronae sebe, svoje osuene ruke kako ga slau. I nasmije se toj podvali mate. On e umrijeti ovakav: poginuti glupo, sluajno, u pijanoj euforiji jedne ovakve noi... ili e se ubiti. Ta ivotinja to pokree ovu snagu ne moe amiti u kavezu starosti. - Gospodo centurioni - obrati se Ugo vodnicima a sablja nestano fijukne nad njihovim glavama - gospodo centurioni trideset i pete legije, molim sada pjesmu za Fraulein Else od Germanije. Dosta je Marinkovi Kiklop bilo ruske stepe i snijenih vijavica. Sada za Fraulein, kako zapovijeda vae vojniko dostojanstvo. Molim. - i Ugo zapjeva spustivi poasno sablju k zemlji: Adieu, mein kleiner Gardeoffizier... Ali vodnici nisu poznavali pjesmu, pa ju je Ugo otpjevao sam, sveano okrenut Elsi s junker-skim dostojanstvom. Cviker je tektao sretno kao pijani pas ispod stola gdje je lizao proliveno vino s linoleuma i puckao jezikom, podrugljivo pratei ritam pjesme. A kad su vodnici opazili poasni smijeak na Elsinom licu (jer joj je pristojnost i enska tatina tako nalagala, pa neka Kurt kae to hoe) isukali su svoje sablje i uz zavrne adieu, adieu ukrstili ih iznad Ugove glave u operetnoj apoteozi.

iva slika sa sabljama (u tome je bilo ipak nekog vojnikog reda!) uzbudila je ak i vrlo srditog Kurta: - To su, mangupi, vrlo lijepo izveli, zar ne, gospodin profesor? - i nasmijei se zadivljeno. Ali odmah mu se vrati sva njegova trijezna ozbiljnost i nanovo ga spopadnu njegove trijezne brige: - No, time je valjda i parada zavrena. Krasno je bilo, gospodo, bravo! - uzme pljeskati lukavo. - A sada idemo, gospodo, vrijeme je, zatvara se lokal, molim, gospodo... Varao se Kurt. Tek je sada trebalo zapoeti ono vrhunsko ludo slavlje u kome Ugo oekuje i neku vrst nagrade od vlasnika "Kutia" u vidu daljnjeg kreditiranja pia. Ve zbog ugleda lokala, gospodine... - Gospodine - obrati se Kurtu s gordou proslavljenog virtuoza - ja se ne sjeam kada sam posljednji put posjetio va nadasve cijenjeni lokal. Ime vam je Kurt, ali nema nimalo kurtoazije u vaem nabusitom karakteru. To je vie kurtoafrika, gospodine. Ovdje je bona fide ve izveden jedan dio veeranjeg programa koji jo mnogo obeava (Kalibane, ne mljackaj kao gladna zvijer!), a gdje je, o, gospodine Kurte, duna kurtaa za ovu estitu artistiku trupu, ukljuujui tu i naeg kunog psa koji u ovom asu uzaludno trai neke kosti po zemlji i u oajanju grize nogu od stola. (Cviker sporazumno zarei pod stolom. - Mir, Kalibane!). Dobro, ne osvrite se na psa, pa ni na moju malenkost, ali obratite pozornost, gospodine, na ove odvane mueve koji e moda ve sutra poloiti svoje ivote na oltar domovine. Je li socmffm"' Marinkovi Kiklop tako, gospodo centurioni trideset i pete legije? - Tako je! - povikae jednoglasno vodnici ozbiljno uzbueni Ugovim patosom. - Dakako da je tako. Fraulein Else, Ofelija je imala brata-viteza koji je poginuo zbog njene asti. Va brat bio bi kadar poginuti jedino zbog epa na svojoj bavi... Kurt ga je cijelo vrijeme gledao sa strpljenjem umnog bia koje trpi, no sada plane njegovo oko zlim pogledom zbog uvrede. Ugo proglasi situaciju "veoma kritinom". - Jer netko ubija pogledom gordim, al junak maem, da! -izrecitira s drskim patosom i s neozbiljnom prijetnjom uperi sablju prema Kurtovim grudima. Kurt ne ustukne. Naprotiv, isprsi se hrabro, spreman da pogine. ene vrisnue. Ali Ugo miroljubivom gestom, uz povik "zbogom oruje!", odbaci sablju, koja se sa zadovoljstvom zabode u pod, skoi sa stola i zagrli Kurta tako snano te mu on uzvrati zagrljaj. - Eto, gospodo ratnici, kako se rjeavaju sporovi! To prenesite gore, svojim generalima! - i cmokne Ugo Kurta u oba zbunjena obraza, a usto mangupski namiguje vodnicima. - Vi ste, gospodine Kurt, hrabar i nezahvalan kao Cinna, dajte mi ruku, budimo prijatelji! Kurt je sve to shvaao "poteno", viteki. Muki prihvati Ugovu ruku koju drmne estoko, kao heroj heroju. - Tako, gospodo, mir je sklopljen. Samo jo da se kucnemo... - migne Ugo vodnicima koji lukavstvom pjandura prihvatie: - Tako je, da se kucnemo ko ljudi i braa. I Kurt doista dade znak Elsi da donese bocu vina, on asti. Kad se mama povukla na spavanje prelo se i na drugu, na treu, na nekoliko boca i kucanje je donijelo Kurtovu pijanu izjavu da e iz "Ugodnog kutia" etveronoke izai na ulicu ako mu ne vjeruju da je iskren i da iskreno voli sve njih, svoje prijatelje. Dvaput se sputao na zemlju i otpoinjao svoje puzanje prema vratima: silom su ga dizali i dokazivali da mu vjeruju. Jedino mu Cviker (zbog zabave) "nije vjerovao" i Kurt je ponovo puzao kako bi i njemu dokazao... Navalio da grli i cmae Uga, a Ugo, sve onako u zanosu, uzvraa usrdno bratu i sestri poljupce, osobito sestri, koja nimalo ne krije da joj to priinja zadoMarinkovi Kiklop voljstvo. Raspalila se Else od vina i poljubaca i zaplesala s Ugom uz muziku koju je izvodio Cviker na svom prljavom elju. A vodnik - pretendent na Elsinu ljubav - dvaput epao Uga za ui i drmnuo ga ljubomorno. - Jesi li ti ovjek? Jesam, ovjek sam - iskesio mu Ugo plombe. - Onda u redu, tjeraj dalje - vie vodnik nesebino, krijui s mukom svoju zapostavljenost. - E, jesi, brate, neka bena! - zamjeraju mu vodnici. - Umalo ne upropasti cijelo raspoloenje. Pa to je ne ovjek, ve ovjek i po! Ljudina! - i udaraju takt dlanovima Ugovoj igri. Duu bi mu dali vodnici. - Gospodo centurioni! - klie Ugo zanosno.

Na Melkiora se nitko nije ni obazirao. ak ni usluni Kurt koji se u blaenom stanju pijanstva sav posvetio Ugu. I Melkior je ispio nekoliko aa i sad mu se eludac muno grio: dobro bi dolo sada ono srce na aru, cvilio je eludac. - ujte, Kurt, sutra emo raun urediti - apne mu u zaareno uho. - Ali, gospodin profesor! - okrene Kurt masno razblaeno lice -ja astim, vi ete dozvoliti, zar ne? etveronoke u ii do ugla... i neu ni da ujem... govorio je Kurt bezumno i pokuao se spustiti na koljena, ali se skljokao i ostao leati na podu mrmljajui blesavo: - etverrrono-ke, a vi uzjaite... Melkior iskoristi to i neopaeno se iskrade iz "Ugodnog kutia". Kiica jesenja je sipila i zrak je bio ist i mirisan. Tako je, odobri Melkior kiu, dugo uenu, i taj zrak ljekoviti. Kao pijetao koji izlazi iz kokoinjca on razmahne krilima slobodno i doe mu da zakukurie. Tiho se uvue u sobu ne palei svijetla da ne bi budio gosta. Vrata nisu bila zakljuana. E-eh? zaudi se Melkior. - Upalite, upalite - ree glas iz mraka - ja ne spavam. Melkior upali i izmuca nesigurno: "dobra veer", tko zna, moda se ni to ne smije? Nepoznati izmrmlja neto kao odgovor. Odabrao je divan za spavanje, a krevet ostavio domainu. Pored divana na podu hrpa domaih i stranih novina baenih u neredu. Temeljito informiranje... prije spavanja, pomisli Melkior. - Krevet je bio za vas pripravljen - ree zakljuavajui vrata s pomnjivom opreznou punom nekog potovanja. (Gost se na to Marinkovi Kiklop nadmono nasmijeio.) - Tu ete loe spavati. - Svuda ja spavam... loe - ree gost s nekim opreznim oklijevanjem kao da odaje neku tajnu. Nasmijei se srdano i doda: - kao zec... Vidio sam, imate lijepih knjiga. Citate mnogo? A ja, evo, ovo smee -pokae na novine. - U vlaku ponekad dohvatim neku knjigu. Ali kakvo je to itanje... kinematografsko, titravo, isprekidano - i uzdahne rezignirano. - Ako sada elite neto raditi... meni svijetlo ne smeta. Melkiora je dirnula ta panja. elio je uiniti neku gestu, iskazati simpatije, potovanje... - Oprostite, eto, ovdje skupa spavamo, a ja vam nisam ni rekao tko sam... - i poe prema gostu ispruenom rukom da se predstavi. - Ne - zaustavi ga gost vrlo energino - ne govorite ime! Nikakvih imena... Ljude koje poznajem - nastavi s mirnim osmijehom - poznajem uglavnom pod krivim imenima. Ne znam vie ni kako se ja zapravo zovem - nasmije se gost veselo. -1 ono jutros na ulici... kad smo se sreli... - on rairi ruke bespomono: - to ete, takav je na ivot. Oprostite. Melkior je bio ganut: dakle ipak!... Munjevito se sjeti ATME i crv u njemu proradi: dunost mi je... pomisli romantino. - Aja sam vas danas cijeli dan traio po gradu, onako, nasumce... - Zar se to desilo? - upita gost bez osobite radoznalosti. -Mene nije lako nai... osobito onima koji me trae - naali se on. - A to ste me traili? - Ovaj dolje ispod mene, kiromant... - Kiromant? - nasmije se gost. - Jedan me takav arobnjak pozdravio jutros na stepenicama, tu ispod vas... - To je on, to je ATMA - ree Melkior uznemireno. - ATMA, to mu je "artistiko" ime. Ja sam mu ga dao... - nije mogao da se ne pohvali, s podsmijehom. - ATMA? - smijao se gost. - Da, pozdravio, vrlo otmjeno, i upitao jesam li odsjeo "tu gore", pokazao prstom iznad glave ne spominjui vas. "On je potenjaina. Apsolutno velika dua, ponos ove kue, moete se pouzdati u njega", to je zaas nadrobio u vau ast. - Eto, vidite! - stravino uzdrhta Melkior. Marinkovi Kiklop - to? A - ne - shvati on Melkiorovu bojazan. - Ne, ne, poznajem ja njih - ree gost sa sigurnou. - Ne poznajete vi ATMU - inzistira Melkior, gotovo koketno, na svojoj sumnjiavosti - on je veoma zagonetan nitkov. - Mora biti takav... profesionalno zagonetan - zabavljao se gost. - A to to znai ATMA? - Veliki duh, u staroj bramanskoj filozofiji. Ali tako je i Schopenhauer zvao svoga psa. Aha, to ste mu podvalili. A ovaj "Veliki duh" prorie budunost, to li?

- Moete zamisliti i te muterije. Ali ima on i veih ambicija: sastavlja horoskope. Apostavlja i historijske prognoze... Objavljuju mu to u novinama. Prorie propast "Bismarcka", njemakog bojnog broda. - Ha, jasno, potopit e ga Englezi. - Ali i njihov "Georg V" veli da e potonuti. - Hm, naravno, potopit e ga Nijemci. Ne treba zato biti ATMA. I mnogo vrijednije stvari e se porazbijati u ovom blesavom ratu - ree gost zijevajui nervozno. - Nadam se da me neete krivo shvatiti - ree Melkior oprezno - vi vjerujete da e Hitler biti... - Uniten? to znai vjerovati? Ja radim, sa svim ostalim anti-hitlerovcima, kako bi bio uniten. U tome je moja vjera. Kad ne bih radio, ne bih ni vjerovao. - Ili obrnuto? - Pa, moda... - ree gost s dosadom. Melkior se uplai da se gost uvrijedio, ali nije htio kriti svoje sumnje. Samo... - pone oklijevajui - ne rade svi na njegovom unitenju. Ne rade oni koji najvie vjeruju... - "Sporazumjeli su se," pomisli na don Fernanda. - Rade - ree gost surovo - i radit e jo vie. Radit e najvie. Morat e raditi! - zavri s nekom srdbom koja je prelazila preko Melkiorove tu nazone nesigurnosti i udarala mnogo dalje, u neto veliko i tvrdo. Time je, ini se, razgovor bio zavren. Melkior se svue i legne u krevet. Marinhovi Kiklop - Da ugasim? - Kako hoete - odgovori gost neljubazno, oito zabavljen nekim mislima. Melkior ugasi i ree "laku no". Ne dobi odgovora. Umor ga je vrsto zagrlio u krevetu, ali sna mu nije priputao. Ve pustio opor udnih misli da razdiru njegovu malaksalost. Putnici to znaju svoj put. Iza sedam emernih planina i sedam ljutih rijeka s krokodilima ima neto takvo, sazidano na mudrosti i pravdi. I oni se uputie tamo. Po blatnom bespuu i s trudnim kostima ne misle o smislu svoga hodanja. Deset godina iz noi u no (po danu se kriju) nose eljezne poluge i cijevi po debelom blatu i neprestano pitaju: "Gdje je tu nadzornik?" "Kakav nadzornik?" "Nadzornik za poluge i cijevi? Mi smo umorni, neka se javi nadzornik." "Vi ste naivni. Nema tu nikakva nadzornika." Mole stojei u blatu do glenja, ali poluga i cijevi ne isputaju. Bilo bi pametnije da spuste teret u blato, da se odmore dok pitaju za nekog nadzornika... kojega nema. To me rastuuje. A opet, ne mogu im valjda ja rei da ispuste svoj teret. Napokon, tko sam ja? Moda sam ba i ja taj nadzornik kojeg nema?... Zar se ikada ita sigurno zna?... U jednom mi je trenutku palo napamet da im kaem kako sam ja taj nadzornik, i to onda? Ali, ali onda, eh, tko zna to ovjek uzima na sebe? Deset godina iz noi u no po blatu te teke poluge i cijevi... I tko zna kamo to vodi, emu to slui i tko stoji iza svega toga?... Ah, ne, neka oni trae svoga nadzornika, a ja sam tu sluajno, na proputovanju, a ima li tu doista kakvog nadzornika - ne znam. Moda i ima. "Zato onda kaete da nema?" "Ah, to se sve ne kae. Amoda bi najbolje bilo da se vi vratite?" Ovo sam rekao tek tako, da neto kaem, s nesigurnou oprezna ovjeka. Bojao sam se prekidati razgovor, jer tko zna to bi se tada moglo dogoditi. "Da se vratimo?" - odgovorie bijesno. - "Nakon to smo deset godina nosili, pa da nosimo sada natrag? Sada je jasno: vi ste nadzornik!" Marinhovi Kiklop "Ja? Ni govora!" - Poeo sam drhtati. - "Ja u vam ako hoete pomoi, ja u ii s vama..." Ah, zaletio sam se! Osjetio sam istoga asa da sam se zaletio. "Pa hajte, kad tako govorite. Dokaite da ste to to tvrdite." Ali to nije bilo tako otro reeno, ak moda ni tim istim rijeima kako se sada meni ini. Govorili su blago, kao ljudi umorni koji ba nemaju mnogo rijei na izbor, ali ono to kau prilagouju svom raspoloenju pa i ako rijei sijeku, njihov ton miluje. "Hajmo, hajmo, ne gubimo vrijeme. Sto ste se tu zamislili nad nama? Prouavate nas, je li?" Eto, to je bilo strano: kako da se ponaam? Zar se ba svaka misao moe

proitati u meni? A misliti se mora dok se hoda, nekako se skrauje put i svladava umor. I ja (udno!) pokuam misliti - u depu! Nemojte se uditi, jer to se moe. im se misao rodi u glavi prenosi se u dep jednom drugom milju, razumijete, pa je tamo u depu prevrete po volji... jer kome pada takvo to napamet? Kao da imate u depu pregrt sitnia pa ga prstima prebrojavate: rasporeujete po veliini i vrijednosti, zbrajate, odbijate, mnoite, dijelite, kombinirate veliko i malo kako se to s ime slae ili ne slae, izvodite operacije, gradite cijele fraze s dodacima, ak i s umetnutim dijelovima, s metaforama i ukrasima, a sve sa smislom ili besmislom... naprosto - razmiljate u depu. "A to to u vama sve neto zvecka?" "Zvecka? Zar sam ja prase od gipsa za sitnu tednju?" A mislim (u glavi): gle uje se. Pa im kaem: "Imam neto sitnia u depu, igram se da mi vrijeme proe. Ili... zar to nije dobro?" "Ne pravite se naivni. Znate vi to je dobro a to nije - bolje od nas. Mi jedino znamo da moramo nositi i donijeti, pa nam nije dosadno." "A je li to jo daleko?" "Ne znamo. Opet se pravite naivni. Vi znate da ne znamo, a pitate iz pakosti. Vidite da smo iznemogli." To je istina: znao sam da ne znaju, ali nisam pitao iz pakosti. Htio sam samo pokazati svoje zanimanje za njihovo hodanje. inilo mi se ak da mi savjest nalae da podijelim s njima munost te beskonanosti kojoj ni mata nije mogla sagledati nikakva kraja ni odmora. A eto, nisam *. Marinkovi Kiklop dobro uinio. I emu to kurtoazno pitanje kad odgovora nema, a kad bi ga i bilo moglo bi se dogoditi da niemu i ne slui. Zar bi poluge i cijevi bile lake kad bi se znalo koliko je to daleko kuda se nose? Naravno, ne bi bile lake. A ipak... ipak je za faktor napora vaan i put koji treba prevaliti s teretom. Istina, ni teret nije laki, ni put nije krai zbog toga to se zna koliko je dug taj put. Ali ima se, eto, putnik ime baviti u besposlici hodanja. Uzme, na primjer, dijeliti (makar i u depu) tu ogromnu koliinu pred sobom, dijeliti u manje dijelove, u polovice, polovice u njihove polovice, pa i te polovice u polovice i opet polovice u polovice... i tako sve redom dok ne stigne (obratite pozornost na taj izraz) do takvih neznatnih koliina te se putniku ini da i nema vie pred sobom neke veliine koja plai svojom ogromnou. Sve postaje lako kao nitica, kao estica nestvarnoga. I put i teret. Smijei se pred njim vedro lukava mudrost grkoga cjepidlake... Pa, doista, i dlaka se cijepa do nestvarnoga, o tome znaju vie elavci... "to ste rekli?" "Nita. Zar sam to rekao?" "Pazite, meni je kosa otpala od napora, od znojenja. Ne rugajte se ovjeku koji tako izgleda bez svoje krivnje." Kao da i jedan elavac "tako" izgleda svojom krivnjom? - to sam mu mogao rei, bilo bi pouno za njega, ali nisam se usudio, ve sam tako samo pomislio, i to u depu... ovjek je bio vrlo srdit, zato mi je i proitao misao... "Ima ih, naravno, koji tako izgledaju i svojom krivnjom. To su razni razvratnici i bludnici te ostala pijana bagaa za koju nema dovoljno ueta da se povjea i dovoljno olova da se postrijelja. Paraziti." Bludnikom ipak nije mogao smatrati mene, koji... No zar je potrebno da i to dokazujem, kad je tako jasno da ja to nisam. Pa ni to se Enke tie ja to nisam. Ja naprotiv, to se tie... eto, Vivijana... ali emu to dirati? On me vjerojatno htio samo uvrijediti tom aluzijom bez osnova... "Jer ima ih koji se prave svecima, koji naoigled izdiu od nevinosti, a onamo u njima sve plamti od spolne upaljenosti. Ti gadovi meni onda govore da sam ovakav i onakav, da sa enom ne znam drugo nego graditi djecu. A to da radim sa enom? Da joj navlaim crne arape, da Marinkovi Kiklop joj veem crnu vrpicu oko bijela vrata pa da joj apem u uho prostake rijei? Da, onda bih ja bio za te nitarije netko, onda bi me priznali sebi ravnim. Kao daje meni do toga da se s njima izravnavam? I u emu da se izravnam? U gadostima?" Bjesnio je ovjek iskreno. ak i nekim tonom u kome ni najmanje nije krio prijetnju kao predujam na svoju veliku buduu plau. Da, on je oekivao nagradu

od Budunosti za svoja sadanja liavanja, za svoja pravednika uzbuenja, ak i za svoje vjerne misli s moralnim postovima i nemrsima. On je htio ui u Raj Budunosti ist kao svetac i izmuen kao muenik ne zato da bi mogao vie traiti, niti da bi kod budue moralne procjene njegove linosti dobio bolju ocjenu, ve naprosto zato da bi neprestano mogao u sebi nalaziti jednu prolost kao strailo, kao uas, kao neto to se nikako i nikada vie ne moe poeljeti. Osiguravao se tako od avolske elje za povratkom, od one glupave radoznalosti koja vue natrag i sentimentalno pjeva pjesme prolosti. Znao je da je Budunost velika i lijepa, ali gdje je ona, na kojem ga mjestu eka ulaz u arobni svijet, posut cvijeem i pravdom, ne samo da nije znao, nego se i srdio to ta granica i postoji i to ga mui elja da sazna koliko jo ima hoda do vrata Budunosti. Zato nije ni volio one koji o tome misle, i uope ljude koji misle. Gledao je na njih sa sumnjiavim oprezom i budnim neprijateljstvom kao na atentatore to vrebaju na dragocjeni ivot njegove vjere u budunost... Budunost? A vi, vjerujete li u budunost? Nije u prvi mah znao je li to pitao gost ili je jo sluao svoju zalutalu misao. Ne, gost je spavao. Njegovo pravilno disanje dijelilo je no na jednake krike mraka, uredno, pravedno, kao zalogaje gladnima. to da vam odgovorim, gospodo porotnici, na vae koliko udno toliko i neodreeno pitanje? (Tim rijeima otpoinje Melkior svoj veliki obrambeni govor.) Kao kratkotrajna jedinka pred sveukupnou trajanja kakav pojam mogu sebi stvoriti o tome to vi nazivate "budunou"? Je li Budunost tek neko "sutra-prekosutra" koje mogu dosta jeftino kupiti (ak i s popustom), tu dolje kod moga susjeda kiro-manta ATME?... Ili je to neto tamo daleko, vrlo daleko, tako daleko da Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop ne samo premauje moje trajanje (te bih kao individuum smio rei da me se i ne tie), nego ni moja misao vie tamo ne dosie, koliko god se trudila da iz sadanjeg stanja zamilja budue dogaaje? Misao, to je istina, i sama posie u to prazno, neispunjeno vrijeme preda mnom... i daje maha mojoj radoznaloj mati. Mata ispunja budue vrijeme... ali ime ga ispunja? - to je pitanje, moja gospodo. Na tome se iskuava svijest, tovie - savjest ovjekova: po tome se zna tko kome pripada. Po mati se zna tko si, po njoj e te odrediti i iji si. Htjeli oni ili ne, matanje je podijelilo ljude... Ali, gospodo porotnici, ono o emu ovjek mata - zar je to odluno za njegovu sudbinu? Ako je, gospodo, budunost jo neodvijena vrpca ivota, pitam, to moje matanje moe jo izmijeniti na njoj? Ona je ve snimljena. Ona ve postoji, potrebno je samo da se dogodi, to jest, da se odvije za moje iskustvo, za moje oi i moje ui. Na umjesno pitanje: a tko ju je snimio? (Povici na galeriji: da, da, to, tko je snimio?) odgovaram: - nitko! (agor, desno, meu teolozima... i lijevo, meu kauzalistima.) (Obraajui se teolozima): Da, to vi teko shvaate. Nita bez Demiurga. Vi mislite na stolicu koja kripi pod vama: zar nju nitko nije napravio? Ni ona nije postojala, pa je nastala u jednoj "budunosti" po zami-sli nekog majstora. 0 gospodo, kad bi Budunost bila stolica, ovjeanstvo bi u njoj moglo bezbrino drijemati! Kad bi se ona izgraivala po koncepciji makar i nekog idiota, nosila bi u sebi ipak smisao (ili besmisao) neke ideje, makar i idiotske, apsurdne, monstruozne, neprihvatljive. Moda bi se idiotu prohtjelo da se etrdeset godina raaju samo enska djeca: ovjeanstvu bi nedostajale dvije generacije mukaraca. Moete li zamisliti posljedice na podruju seksualnom, a osobito vojnom. Hvala Bogu, kaete vi, gospodo teolozi, budunou upravlja Providnost te odrava red stvari i pojava (skreem panju na policijski nain vaeg izraavanja to se "odravanja reda" tie), pa se zato i raaju podjednako muka i enska djeca, i prema tome... No, to ste stali, dovrite svoju dragocjenu misao... prema tome, ovjeanstvo je zadovoljno, ak i sretno u svakom pogledu, osobito u pogledu vojnom, je li tako? Tako je! Nazdravljamo stoga ovjeanstvu za njegovu osiguranu budunost kad god nam se prui prilika da se opijemo, a to s velikim zadovoljstvom radimo osobito o Novoj godini. (Obraajui se kauzalistima): Vi se, gospodo, dakako smijete tom pijanom zadovoljstvu. Pijanstvo je u poetku peotino, kasnije je slino idiotizmu. Vi jo uvijek odvie potujete stari princip ex nihilo, nihil fit da biste sudbinu svijeta mogli prepustiti vrlo problematinoj Providnosti (o kojoj ne postoje nikakva iskustva), a jo manje nekom idiotskom hiru. Poto je dugotrajnim

ljudskim iskustvom utvreno da se sve odvija po zakonu kauzalnosti - od uzroka prema posljedicama - to je taj princip jasan kao sunce i snaan kao gora. Dok netko "ne posumnja u srcu svojemu", gora e stajati i nee sii u more. Ali ako je u vama sumnje kao zrno goruino, gora e se sruiti. I David je oborio Golijata jer je posumnjao u snagu njegovu. Mislim na Davida Humea, dobrog ovjeka. No bez obzira na njegovo teko sumnjienje Kauzaliteta (koji se kao neki ATMA predstavljao kao Princip, a bio je ustvari obina navika), ja ne elim vrijeati dotino boanstvo, nego bih samo postavio pitanje: a to ako jednog dana gurnemo kamen a on ne padne nego se vrati na svoje mjesto? To jest, ako posljedice iznevjere uzroke? Ako se iz kokojih jaja izlegu zmije? Ako se iz papagajskog govora rodi nova lingvistika, retorika, logika, pa i literatura? Ako iz krokodilskog smijeha nastane nova vrst humora? A sve to po navici koja bi duljim iskustvom mogla postati Principom? Dopustite, gospodo, da se na ovome mjestu zahvalim jednom umniku koji je otkrio u Principu takve poetine suptilnosti o kojima nije ni sanjao jedan Aristotel. To je Sganarelle, sluga, koji je ostao bez plae zbog udne smrti svoga gospodara Don Juana, vaeg najdrskijeg sljedbenika. (Obratite, molim, kauzalnu pozornost na uzrok: smrt - posljedica: ostati bez plae.) Sganarellova je silogistika dadaistika poezija kauzaliteta izraena logikom nedosljednou, karakteristinom za tu vrst poezije. Depoetizirana kauzalnom strogou i svedena na isti silogizam ona bi ovako izgledala: ovjek je na ovom svijetu kao ptica na grani; grana se dri stabla; tko se dri stabla slijedi dobre savjete; majmun se dri stabla; dakle, majmun slijedi dobre savjete... - Ja sam majmun! Eustahije Vivijanski, ja sam majmun! - Ugo se derao pod prozorom, cijela ga je ulica mogla uti. /IH, Marinkovi Kiklop Neka uje ulica, on slijedi dobre savjete. Ali Melkior ipak oslobodi uho na jastuku za Ugov noni vapaj. - Eto, Eustahije, priznajem, ja sam... to sam ja? - To je ve bilo iznemoglo razmatranje koje se ipak ulo u tiini noi. Zatim jo jedan proplamsaj nade prema onom gore zamraenom, nijemom prozoru: -Eustahije Vasionski, to sam ja? - Majmun - izgovorie istovremeno Melkior u krevetu i neki glas na ulici. No Melkior nije mogao slijediti svau na ulici izmeu Uga i neprijateljskoga glasa, jer se ponovo javio Sganarelle silnom retorikom lananih silogizama. Na emu se izgrauje budunost! Na obeanjima? Sto se obeava? Srea. Sto je srea? Nitko ne zna to je, svi je ele. eljeti znai ne imati; neimatina je siromatvo; siromatvo nije bogatstvo; bogatstvo je mo; moni vladaju; tko vlada ne poznaje zakona; tko ne poznaje zakona vri nasilje; tko vri nasilje izaziva strah; tko izaziva strah izaziva i mrnju; tko mrzi ne ljubi; ljubiti valja oprezno; oprez je majka mudrosti; mudrost nije glupost; glupost se sama hvali; hvale se hvalisavci; hvalisavci lau; u lai su kratke noge; noge su dio tijela; u zdravom tijelu zdrav duh; duh je Hamletov otac; otac je glava obitelji; obitelj je elija drutva; drutvo je skup pojedinaca; pojedinac ne znai nita; "nita" ne postoji; postoji ono to misli; mislim, dakle jesam; jesam i nisam; nisam to sam bio; bio je vedar dan; dan je poslije noi; nou se spava; spavati ne mogu; ne mogu se zaustaviti; zaustavite me, molim vas; molim vas, zaustavite me; molim vas, molim vas... Zar nitko nee? Gospodo porotnici... - Nitko - javi se glas iz praznog vremena oko Melkiora. - No da, jasno... Ali vaa je osveta bijedna, gospodo! - vikne on izronivi iz vrtloga logike. - Zar se moe ostaviti ovjek u tom paklenom krugu zakljuivanja da se vrti zauvijek? Pustite me da hodam po ravnoj crti trajanja, i uputit u se pjevajui. Ne zanima me brzina (ja mogu i puzati) niti me plai vjenost preda mnom. Na pitanja Sfinge odgovorit u mukanjem, jer ne znam odgovora, i pustit e me da proem. S one strane je Edip kralj, ocoubojica, mu svoje majke i brat svoje djece. Njega je ekala njegova tragedija u budunosti i nikakvo je vrijeme nije moglo odvratiti od njega. Vrijeme ju je samo donijelo i pustilo kroz sebe Marinkovi Kiklop da bi se mogla dogoditi. Da bi postala gledanje i sluanje, ispunjenje predvianja i strahovanja. Da bi prestala postojati kao strah i matanje, da bi postala stvarnost jednog uasa. Vrijeme je strana dimenzija postojanja, moja gospodo, u kojoj se podmuklo kriju nae budunosti. Ja mrzim vrijeme, ubojicu svega ivoga! Ali vratimo se sada vaem pitanju: to da vam na nj odgovorim, gospodo

porotnici? Nisam ratnik da bih vjerovao u pobjedu. Nisam dravnik da bih vjerovao u silu. Nisam pjesnik da bih vjerovao u slavu. Nisam vjernik da bih vjerovao u trublje aneoske na posljednjem sudu. Nisam pokajnik da bih oekivao milost. Nisam oajnik da bih prieljkivao smrt. Ja sam ovjek, zaet u sljepilu strasti, u mraku utrobe, pori-nut u vrijeme za muno trajanje. Dali su mi na put radosti i boli (vie boli, manje radosti) i dva oka da gledam muenje i dva uha da sluam jecanje najmukotrpnijeg bia koje je izmislilo i pla i smijeh. I usta su mi dali da vaem gorki zalogaj. I jezik da govorim: jao! Dali su mi ruke da gradim i ruim, da grlim i ubijam. I noge da bjeim kad me progone, i sam da progonim. Imam srce da bih trpio jae od svih ivotinja. Imam razum da bih se mogao nadati sutranjemu danu koji bi mogao donijeti neto radosti. A kad radosti ne bude, opet u se nadati i laima ispunjati misli svoje da bi mi san pao na oi. I sanjat u da sam iv zauvijek. Ali probudit e se tada Polifemkiklop jednooki, i navalit e golem kamen na spilju moga sna i nee biti izlaza. Zgrabit e me neto strano, ogromno, i probudit u se u rukama ljudodera... I ne zna se koliko je jo trajala no, ali netko je izvana pokuavao da snanim udarcima provali kamen na ulazu. Melkior je oslukivao udarce kao spas. elio je doviknuti "iv sam, tu unutra", ali nije mogao; htio je i sam lupati, ali nije se mogao micati. Udarci su postajali slabiji kao da odustaju. Njega uhvati panika, otii e, i prodere se iz sve snage: "tu sam, iv sam!" - "E, pa onda otvorite", javi se glas s one strane. Spasilac kao da se i nasmijao gunajui neto. Melkior sjedne u krevetu. S prozora ga pogleda nevoljko sivi dan jesenji, tmuran i mokar od kie. - No, otvarajte! - ree glas i lupi akom u vrata srdito. - Odmah... - Policija, pomisli i sjeti se uas... No divan je bio Marinkovi Kiklop prazan. ak i raspremljen s uredno sloenom posteljinom na uzglavlju s izrazom "hvala" i pozdravom. Pred vratima je stajao gradski grb na slubenoj kapi s koje se cijedila kinica. - Kakav san! I mrtvi bi se probudili... - ree grb sa zaviu. -Imate poziv. - Od policije? - osmjehne se Melkior, a rije ga mune tjesko-bno u eludac. - Kakva policija! - i kaiprst pokae grb na kapi. - Od vojske. Gradski vojni odsjek. Potpiite ovdje. Taaako. Hvala lijepooo... Pa to je sve ispalo nekako... "u civilu". Jedino kapa... No grb je gradski, historijski, tramvajski. Miroljubivo - kakva policija. He. Na stolu je leao poziv, licem okrenut kinom danu. (Da, tako se to i zamiljalo: stii e u kini dan. Vojni su dani kini, po propisu sivomaslinastom.) Mali bijeli kvadrat isticao je svoju silu: na elu ispisao mo krupnim slovima, i dalje neto sitno drobio, detalji izvrenja, a to je ve svejedno... Sudbina je ula pod krov moj... Melkior je stajao nasred sobe kao idiot: bos, u prugastoj pidami (ludnice) i drhtao. Ukoeni osmijeh iznenaenja nije silazio s njegova lica. Ovako ujutro dou i odvedu na izvrenje... Govorio je he od vremena na vrijeme, he, ibao svoje preplaeno magare da se pokrene. No magare oprezno strie uima... He! Kad bi ovako mogao ostati... zauvijek! Marinkovi Kiklop Odbaena cigareta izgara nasred ulice. Opuak baen s visokoga prozora. Prilian komad, gotovo pola cigarete, a vjetri blago pirka: mogao bi jo dugo poivjeti, petnaest-dvadeset minuta uz povoljne uvjete. Moda i dulje, koliko ivi kukac to prelazi ulicu. ohar. Ne, ik je pala krijesnica... Grenica izbaena iz kreveta gdje je svrila ljubav. Poletio je u svijetlom luku kao meteor, kroz prozor - na ulicu. I dimi iz eravice. Sagorijeva, ivi... "Mogao bih skrenuti s plonika, poi do njega nasred ulice i ubiti ga, zgaziti." Ubilaka misao koja zahtijeva odluku i radnju gaenja.Ubijanja. "Jer glupo je da ik ivi nasred ulice kad je gore u krevetu mrtav umor i dosada. Kraj." "Ti mene vie ne voli, to znam. Ti bi mene sada najradije bacio kroz prozor palcem i kaiprstom kao ik, da me netko zgazi dolje na ulici. Popuio si ti mene... "Opet u ja puiti..." "Da. Drugu cigaretu. Gotovo je sa mnom. Ja sam opuak." "Ti si lula." "Sada sam i luda..." "Rekao sam lula." "Zato lula? Ima li u tome elje za mnom?"

"Lula se ne odbacuje. to se dulje pui bolja je." "Kao violina. Sto se dulje svira..." "Da, kao violina." "I ti e svirati?" Marinkovi Kiklop "Kao virtuoz!" "Neu kao virtuoz. Sviraj obino." "Obino svira se na kontrabasu. Ali na violini virtuozno. Ti si violina. Pogledaj se tamo u ogledalu, cijela, gola: zar nisi violina?" "Jesam. Da sviramo?" "Ne. Da spavamo. Ja sam regrut. Oian. ajkaa mi sjedi na uima. Opasa iznad dragonera, kad ti kaem, lutko moja blesava!" Pije ia bozu, bozu, pa nee da plati... zavriti truba. "Ti si je probudila tvojim da sviramo! Ti si... Gdje si?" - Da ne trai ti Gretu Garbo, lafe? - ceri se podnarednik sa svoga kreveta. Drolje su ti to, don Jovane, sve te none ptice: im svane, otprhnu. Vjeruj ti iku, starom garnizonskom maku. Soba se nasmije suhim laskavim smijehom u mamurnom sivilu hladnog, besmislenog svitanja. ...ako, ia, nee platit, ja u tebe mlatit... vie truba u kasar-nskom dvoritu u sivo nebo. Drei u Melkiorovo blesavo, pospano uho: Ustaj! Kralju i Otadbini da senja konje! Nisi u hotelu, mazo kilava. Skupi dupe i napred-mar, pravac konjunica! Prodoran mlaz stajskog smrada sukne mu otro u nozdrve. Ali konjski amonijak razbistri tromi mozak i probudi svjee jutarnje, nevojnike misli. Zar su to kralju tako mili konji? Svi su stariji od mene godinu, dvije... To je valjda duboka starost u konjskoj gerontologiji. Otuda ta panja. (Iznad boksova svakome stoji na tabli ime i godina roenja.) Paljivo i lijepo. Drago mi je to se konji cijene. - Mir-no! - drekne podnarednik koji je iz nekog razloga sebe zvao ikom. Sve se oiane glave pod ajkaama zatresoe na mjestu: kroz njih je, po ici discipline, prostrujao iak. Stajali su u stroju na hodniku konjunice pred boksovima i ekali ikovu komandu da uskoe u boksove, svaki svome konju. Razmaene ivotinje ujutro su srdite i gladne, grizu i tuku, bijesno ru, ne doputaju da im itko prilazi. Regruti su drhtali. Melkior je itao imena na tablama: PRINC, CEZAR, LIZA Marinkovi Kiklop (kobila), BATO, ZIKO... On je stajao pred Cezarom. Bolje, Cezar je stajao pred njim i besposleno mahao repom. ekao ga je. 0, moni Cezare (prozbori jadni Melkior drui pred silnim sapima) nije u mene srce Brutovo. Cjelivam ti mono kopito, al' ne da laskam ti, ve molim te da me njime ne mlatne i da iv se vratim od tebe. Primi moje podvorenje kao vjernost Marka Antonija, to ljubio te i bojao te se i bojei se tovao te kao i ja to potujem tvoja stegna svemona i tvoje zube razorne to u bijesu pravednom... Cezar zare nestrpljivo, dosadila mu besjeda. Da se prijee na stvar! Ali to je psiholoki trik silnika, zna to Melkior, a jasno mu je da nije izmolio milost; ne smije prii tiraninu. Sa strepnjom je ekao ikovu komandu: znao je da se nee maknuti s mjesta. -1 onda, mangupi - seta iak vano pred strojem (na njemu poiva ova vojarna!) i daje uputstva - da ne kae kasnije da ti nisam reko da mi konji budu ko primadone! Jas-no? A to se smije, ti tamo novajlijo, je li, ptico materina? To se odnosilo na Melkiora, ali on se ba nimalo nije smijao. - Ti zna ta je prima-dona, a? Melkior uti, boji se zamke. Mangupi se gurkaju u rebra, obrazi im se nadimaju od smijeha. - Ta kako? - snebiva se iak svemono. - Intelektualac, pa ne zna ta je primadona! uste li ovo, moji sirotani? - obraa se stroju. Stroj zna da jo nije as, jo se suzdrava. - ta si, inenjer? - pita iak Melkiora kao da mu je poznavao oca. Melkior zna da ve valja ulaziti u ikovu stupicu, dulje opiranje moglo bi ga jo vie ozlovoljiti... - Profesor - promrmlja. - Ma ta kae? Profa? - vrlo se obraduje iak. - Onda ti zna kako se gasi sijalica?

- Pa... znam. - Sto moe, mora mu tako odgovoriti: to je predvieno. ak i prstima pokae kako se okree prekida, da bi veselje bilo vee. - Eh, tako - razoara se iak (a stroj se jo dri) - tako zna i ovaj tu Krele - pokae na malog vojnika vjeito zauena lica. Marinkovi Kiklop Je li, Krele, da zna? - to, podnarednie? - Krele je bio rastresen, nije pratio... - Kako se gasi sijalica... - Pa da se laje! - odape Krele kao lekciju. - Na koga? - Na nju, sijalicu. talom zaori smijeh od kojeg i konji zarzae, i njima je smijeno. - Lae! - nadvikuje iak i konje i ljude - Lae! - Pokvario mu ovaj Krele zabavu! Mamlazi se zato i smiju, njemu se smiju, majku mu... - Kae, da se laje? Pa laj, Krele. Laj evo na ovu iznad tvoje glave osveivao se iak. - Laj dok se ne ugasi. Poinji! I Krele zalaje, otro i predano, kao najljui pas. Ali varao se iak, njega je to, ini se, zabavljalo. Lajao je u svim registrima i tonalitetima interpretirajui razne pasje karaktere, ak i situacije. Skviao kao razmaena mala pudlica, reao kao ljuti bokser-dera, lajao slubeno i lijeno kao pas-nonik na lancu, razdirao se kao glupi pas-histerik koga kuja nee, lajao veselo zadirkujui prolaznike kao pas-skitnica i zavijao tuno kao da je juer sahranio gospodara. Doista je znao lajati. Sve je zadivio, ak i ganuo, ulo se mrmljanje u stroju. AMelkior mu je zaviao. to nije, do avola, znao kako se gasi sijalica! (Pa to je sada jasno - lajanjem! Eh, sada - Kolumbovo jaje. ipak!) Sad bi lijepo stajao tu pod aruljom i lajao po miloj volji kao da pjeva pod boinim drvcem: u talici... Ne bi morao prilaziti veljem Cezaru i moliti milost pred njegovim kopitom. Jer Cezar je uven konj u ovoj konjunici po svojim carskim hirovima. Moda bi izvoljevao da mu prie netko ravan njemu, neki slavni konjanik, Colleoni, Gattamelata, Napoleon, a ne ti, oiani regrut Melkior, pun ljudskog straha. Bucefal je htio samog Aleksandra zvanog Veliki, Bucefal se bojao svoje sjene... A ega se ti boji, dini Cezare? Zar Ida Martovskih? Da upitamo ATMU, on to zna? No, moda e to biti i neto kasnije, a moda i prije, dragi Cezare, tko zna te svinjarije od kojih vi konji i konjanici pravite historiju? Ali tvoj ti Kapitolij ne gine, zarzat e uveno tu quoque uskoro. Marinkovi Kiklop Mrzio je Cezara i rugao mu se. A Cezar je frktao pomirljivo: "ne boj se" i licemjerno mahao repom. Da, ne boj se... a onda kopitom! Ti zavidna i glupa ivotinjo, rebra e mi polomiti! avo da nosi tebe i cijeli rod tvoj ratniki! Nismo mi ratovali, gonili su nas. Tolika snaga, a gonili su vas! A to njih niste grizli i mlatili nogama? to ih niste zbacivali sa sebe "majim leima"? Nego nas tu nedune mladie sada muite. Da, ali to su bili slavni konjanici (na vama nisu jahali ni Sokrat ni Platon). Bojne trube, jurii, galopi!... Spomenici u efektnim pozama!... Ni Homer ni Shakespeare ni Dante nemaju takvih spomenika kao ti, Konj Veliki! Veliku si slavu stekao! - Konj ma! - zarie odjednom iak da se tala zatresla. A od te rijei rodio se udan pakao: pomijeali se ljudski i konjski glasovi u stravinom vrisku (jedni su se drugih bojali), u rzanju i jauku pogoenih kopitom. Jurnuli momci na juri u boksove i nasta strana vika molbena: Princ, primi! Lita, primit Bato, primi! Ziko, primi! glasovima punim jadnog ljudskog oaja kao da svaki nekog svoga sveca zaziva. Odjekuju udarci kopita u drvene pregrade, a jadni mladii odskakuju, uklanjaju se udarcima, podmiuju uzviene ivotinje kruhom i eerom, a poneki, smioniji, smiruju ih (kriom) akom meu oi. (akom na konjsku svetinju! - to se teko kanjava.) Ali nije bilo spomenuto slavno ime Cezarovo. Nije bio zamoljen da izvoli "primiti". Njegov konjuar se nije javio. Nije jurnuo u boks pod Cezarova kopita. Ostao je na hodniku s "Krelom" koji je jo uvijek nepomirljivo lajao na arulju. Na ikovu zapovijed Melkior se nije maknuo. Moda se i htio pokrenuti, nije elio prkositi, ali noge se nisu htjele pomaknuti. Sav njegov strah je u njih

siao i one se usadile u sigurnosti, lako udarajui koMarinkovi Kiklop ljenom u koljeno, jedna drugu tjeei. Tada neki mrak se pone sputati. "Krelina" se sijalica stala gasiti, a njegov lave bivao je dalek, dalek, jedva ujan, negdje iza gluhih brda... "Ipak ju je uspio ugasiti", pomisli sa slau Melkior ronei u tminu... Kia pljuti po oima, munje sijevaju, gromovi ga biju u glavu... On se pritajio lukavo i eka da nepogoda proe. Poelo se ve i daniti, razabire tuno sivilo: oi mu gledaju u maglu; uje udne glasove gore, iznad svoje glave, plivaju po zraku meko apui, njeno, obazrivo, aneli se dogovaraju. Neka, priekat e ipak dok se sunce ne pomoli, da ga ogrije i osui od ove kie i nonog uasa... Ali kia pljusne ponovo... I pljuske pljute po njegovim obrazima... Ljudske rijei tu na dohvatu... Konji, konjunica. Otvorio je oi. Lica... mnotvo udnih nosova... "Krelina" sijalica gori gore pod gredom... Prestao je lajati... - No, ta je, mazo, vidi li me? - upita ga odozgo lice ikovo, ogromno, okruglo, napuhano, naslikano na crvenom balonu. - Eh, to nemamo parfimerijskog roda oruja, to bi bilo neto za tebe, lutkice! Da mirisnim sapunima rukuje, a ne ovim konjskim govnima - alio se grubo iak iznad Melkiora, a ruke su mu jo stajale spremne za pljuskanje. -ao mi je, bebo, ta e, to ti je vojska govno i mokraa. Muki posao. Moe li da ustane? Melkior se pomakne. Osjeti prljavu mokrinu oko sebe i na sebi (polijevali su me iz konjskog pojila) i klone natrag nemono. Leao je na mokroj i smrdljivoj slami, u blatu. Oko njega mnotvo cokula u krugu, a iz njih noge izrasle, vitke kao stabla bolesna, uvijena u sivomaslinaste povoje. A iznad njega lica, radoznala, podsmjeljiva, strana, nepoznata. Izdao sam Cezara - i nekakav ga osmijeh zakaklja na usnama. - Dignite ga - zapovijedi iak. - Izvedite ga napolje... ti i ti, nek se prozrai... Dan je svitao, siv i oajan. Iz golih crnih grana neke su strane ptice graktale. U daljini grad se budio, protezao, zijevao u beznadno nebo mrmljajui zlovoljno. Melkior se strese od hladnoe: mokrina oko vrata, mokro na pleima, na prsima, na glavi, mokra ajkaa. Mokro, pomokreno ivljenje. Marinkovi Kiklop Pridravaju ga sa strane dva regruta milosrdna. - Dobro si to izveo, mangupe - progovori regrut lijevi. - Ani upala ti plua sad ne gine. To je mjesec dana bolnice, a poslije najmanje tri tjedna potede. A sa malo sree moda i otpust kui s mrljom na pluima. - Nita nisam izvodio. Mislim da sam se onesvijestio. - Misli, dakle jesi - onesvijestio si se... - smijao se lijevi. -Hajde, brate, ne boj se, ne daju meni masnu supu. U istom smo govnu. - Ima groznicu, trese se - ree desni s nesebinom nadom. -Sutra se javi u ambulantu. - Mokar sam, hladno mi je - zacvokoe Melkior. - Zar se ne bih mogao jo danas javiti? - Za danas je kasno. Mora se javiti odmah poslije ustajanja naredniku u eskadronu. - Zatim, pogledavi prema paviljonu u kome su se upravo upalila svijetla: - Vidi, u hotelu se bude, pidamice ustaju. - Sto su tamo, oficiri? - upita Melkior naivno. - Pidamice? Zlatni lanii oko vrata. Ministarski porod! - ree desni skidajui ajkau s podrugljivim potovanjem. - Mlijena braa naeg mladog Velianstva doda apui u Melkiorovo uho. - Ovo je, mora se znati, "uzorna kola surovosti vojnikog ivota" - ree lijevi. - Oni tamo predstavljaju uzornost, a mi konjuari surovost kole. To e ve uti na "teorijskoj obuci". - A oni... ne iste konje? - Tamo je obrnuto: konji njih iste. - Prekomandovali su momke iz puka da im briu stranjice -ree desni bez humora. - Tatice izmislile "auto-etu" da se djeca ne bi dosaivala. Vozikaju vojne automobile po prijestolnici, a nedjelje provode na maminoj hrani. Vraaju se u kasarnu uglavnom u ponedjeljak, neki ne dolaze i po nekoliko dana, ovisi o tatinoj moi. Sada idu na kakao u trpezariju. - A kad pone rat, otputovat e s mamama u vicarsku na lijeenje proirenih

hilusa. Ti mora krv pljuvati, drakane, da bi se dokopao bobice. Ukoliko te konji prije ne dokusure. Melkior uzdrhta od tih perspektiva. Nita nije pomoglo: ni post Marinkovi Kiklop ni bdijenje. Ipak gaje epao Peharek! Otpremio pedeset i est kilograma ovog jadnog tijela (aci - vojnici... kral i otadbina) iku-dreseru u kraljevski rezervat, ograen bodljikavom icom. Zavlaio, otezao, proao kroz preglede, komisije - a jok! Tu se, bato, spremaj da lijes krv i gine! A Melkior dre u predvorju smrti od studeni i straha i stotinu jo drugih neizreenih tuga. Nije za taj ikov "muki posao"... konjska mokraa i blato... izdaje ga mukost, prokleti znak usklika pred njegovim ivotom! - Ima suhe slame iza konjunice, zavucimo se tamo do crne cikorije. (Ah, Cikorije Hazdrabaloviu, prijatelju krotki! uzdahne Melkior.) Pa ti se trese, drue! Doi ovamo - odvukao ga lijevi iza konjunice i naprosto zakopao u slamu, samo mu je lice ostavio slobodno - da moe gledati raanje ovog divnog dana. - Ti se mora svakako izvui odavle - govorio je desni ozbiljno zamatajui cigaretu od praine to ju je pokupio po depovima. - Jako si slab, a jo nisi vidio ni pola nevolje. Zrak e te otpiliti kad uzjai na konja. Jesi li kada jahao? - Jesam. Na magarcu - nasmijei se Melkior u slami: poeo je osjeati toplinu. - Pa da, tamo dolje kod vas i nema konja. Ja sam sa sela, od djetinjstva jaim, ali ovih se i ja bojim. To su pokvarene ivotinje. A tebi je dodijelio Cezara, najgorega. Pazi, iak te uzeo na nian. Izvuci se. Tu e propasti. U trpezariji za dorukom do njega je sjeo "Krele." Ne po svojoj volji, ve po nekom rasporedu, ali ini se da je on to primio kao sretnu okolnost, elio je razgovarati s Melkiorom, koji nije dodirnuo jela. - Nemoj se ljutiti - ree "Krele" gledajui kriku kruha ispred Melkiora namazanu nekom crnom marmeladom. - Ja sam ono tamo namjerno, zna. Ti si ipak vii intelektualac, profesor, je li? To se i vidi. A meni je to, da ti kaem, zabavno. Uvijek sam volio lajati, to jest, vau-vau - pse imitirati. Mogu ih sve uzbuniti koliko god ih ima na dohvatu moga glasa. Jednom u ti pokazati, nou, vidjet e. Marinkovi Kiklop - Vjerujem ti, dragi... - Zovi me Krele. Mani, neka se naviknu, to je korisno. - Sto je korisno? - A to, da ti nalijepe neku etiketu. "Krele" je isto to i kreten, naziv od milja. Jer ponos... to, da budem ponosan? Ponosan regrut, ma to kaete! A zato ne jede? Nee? Mogu lija? Hvala ti ko bratu. Da se s ponosom naganjam sa starom droljom Lizom (mislim kobilom), a ona mene kopitom moe ba usred ponosa, ha? A jok! Radije lajem na sijalicu! - Mljackao je slasno svjei kruh s crnom marmeladom i govorio povjerljivo, otkrivajui svoju tajnu. - Zna on daje nitko i nita. Ti misli da ne zna? O-ho, iak ima sedam fakulteta! Ali ja ih imam devet! Jesi li imao kada zakrpljenu zadnjicu... ili naprosto bez zakrpe, rupu? E, ja imam i tu visoku kolu, a iak je nema, njemu je vojska oblaila akire. Ali on sada ima vlast, a ja je nemam. Zato kad se on izvoli rugati, treba samo pogoditi kojim pravcem eli da se krene. Njemu je to potrebno, razumije? to bi on bio, na primjer, pored tebe? Neki kukavni kukac. Gnjida. Ti zna Pitagorin pouak, a on - da konj ima etiri noge. Zato ga se uvaj... jer on e te sa sve etiri, da te avo odnese! - Pa to sam mu ja skrivio? - snebiva se Melkior i dolazi mu da zaplae. - Ja... sam mu pokoran. - Pokoran, a usto misli... i tako dalje... to da te citiram, zna on to. Zato te i pita kako se gasi sijalica. Da bi ti unitio misao. A u tebi se buni dostojanstvo, ljudsko, je li? Mani to. Insekti e prije ili kasnije pojesti ovjeanstvo, ima ih milijardu milijarda puta vie nego nas. Ja sve gledam sa tog stajalita i ne uzbuuje me nae privremeno dostojanstvo. To preputam velikanima. Budui arheolozi nee nai ni traga od svega toga na njihovim kosturima. Za stotinu godina, a moda i ranije, pojavit e se na tritu Hitlerove kosti, dakako lane. Amerikanci e plaati teke dolare za jedan Hitlerov plombirani zub, za dvije Mussolinijeve vlasi, mada nema nijedne na glavi. Sve su to jadne gluposti, lopata i lopata, i nita vie. Treba sada ivjeti. Sauvati ive kosti ispod ikove vlasti, makar i lajui na elektriku. Ali ti, ini se, ima drugu taktiku. Neka. uvaj ga se. Cezar je, kau, ve

dvojicu ubio. Kad ubije treega, ucmekat e ga. Kakva satisfakcija za treega, a! Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop Pala je neka zapovijed u trpezariji. Svi su poustajali. - Evo, pokret - ree Krele gurnuvi Melkiora da ustane. - Danas dijele izme i opasae, kona galanterija. Idemo u magazin. Krele ga je ekao vjerno ispred magazina. Kad se Melkior pojavio, nasmijeio se skeptino. - Nisam siguran da li je to ba dobro - ree ogledavajui ga. -Ovako pada uoi, navlai panju. - A to? - pita Melkior nepovjerljvo, ak i s nekim strahom. - Hajde, brate, svatko e pitati: kakvo je to strailo? A sada si se i izmama kompletirao. - Kako misli? - ne odaje se Melkior. - A tako, sve je na tebi od maloga brata. Osim akira; njih kao da ti je Falstaff ostavio u naslijee. ajkaa na uima, desna izma -amac, a lijeva... nauljat e te, proklinjat e, vjeruj bratu. To je strana stvar u vojsci kad gloe obua: moe se do kosti izribati, vrlo vano, napred mar, to nije bolest. - Zae mu iza lea i pljesne rukama: - A vidi gdje mu je dragoner! A kako e se ti opasati, strani ratnice? Pod prsima, kao gospoa Recamier, u stilu empire? Ne valja ti to, brate, upadljiv si. - Pa ja nisam elio... - brani se Melkior. - Uzeo sam to su dali. - Hajde, ne priaj bratu, sam si uzeo - inzistira Krele. - A ti misli da su oni veslo sisali? Da ne znaju kako se prave straila za ptice? Pravi od sebe nakazu i misli zgadit e im se i otjerat e te kui? Krele hoda uz njega sitnim koracima, ali kori ga oinski zrelo, iskusno, a u nainu ima iskrene zainteresiranosti, ak i zabrinutosti. Pita se Melkior: to je njemu stalo do mene? nema ni dva sata da se poznajemo? i ne vjeruje mu, uvlai se u sebe i uti. - No da, ti se udi to sam ti se nadovezao? A kad, brate, ne mogu gledati toliku naivnost u pametna ovjeka! - Otkud ti... nisam ja pametan... - Ne cifraj se, jesi, pametan si. Samo si neki smetenjakovi i... nadasve, naivina. Gledam te ve drugi dan: sjedi, ne jede, prezire. Od bijesa ne uzima hranu... ili po nekoj metodi... ali prezire strahovito superiorno. To je iak osjetio. I psi osjeaju ovjeka koji ih ne voli, a u ika je taj instinkt vrlo razvijen, da zna. Proitao te. uo si jutros kod ustajanja ono "lafe", neto si sanjao, to li (Melkioru se otkine uzdah, bolno, iz dubine, za Vivijanom, iz "sna"...) - jo uzdie - a ja odmah pomislio: burazeru, uvaj se. I gle, odmah u konjunici "Kako se gasi sijalica?" I baca te Cezaru, ubre jedno! Ja sam te izvukao iz "sijalice", a nesvjestica ti je moda i ivot spasila. On se i sam boji Cezara, jasno da te htio udesiti. Da zna s kakvom te slau pljuskao dok si leao bez svijesti, kao da si mu majku psovao. Zamrzio te na prvi pogled. I to, kani dalje izazivati tim akirama i ajkaom na uima? Krele je imao pravo, uviao je Melkior. Moda u tog momka ima doista onog udnog potenja koje nestrpljivo trai ovjeka da bi mu pruilo svoje prijateljske ruke. Kad se pogledao u staklo na vratima kan-tine, vidio je u njima doista neobino strailo. Prekjuer se oblaio u magazinu uzimajui iz hrpe smrdljivih prnja, bez osobite namjere, prvo to mu je dolazilo pod ruku, nehajno, do avola, svejedno to stavlja na sebe, sve je gadno ponienje i prljava travestija. Komadi rastrganih tjele-sa sivomaslinasto-masno-prljavih, natopljenih znojem i mukom jadnih pokojnika. Iz pokolja vojnog skladita izmrcvarene odjee izaao je Monstrum (nekada zvani Melkior) sastavljen od raznih dijelova tuih tijela, te se i sam udio to hoda na dvije noge kao ovjek. Mladi intendantski potporunik, enskasto ljepukast i gizdelinski udeen, nasmijao se nehajno i nekako gadljivo kad je Melkior doao potpisati revers i upitao ga povrno: zar nema neto bolje tamo unutra? Melkior je odgovorio: nema - i uputio se s mjesearskim osjeajem odsutnosti preko pustog dvorita, kao preko udnog svijeta koji je neka okrutna mata izmislila. Tu je sreo i oficira kome se naklonio i rekao "dobar dan", a ruke mu se izvjesile iz kratkih rukava. Oficir, ugojen dobriina, prasnuo u smijeh i

odzdravio mu: "I tebi dobar, mladiu. Novajlija, a? Alaj si elegantan, brate!" i ponovo prasnuo u smijeh. Otac, pomisli Melkior ganuto. Moda ima sina, ovakvog mravog klipana... Nije znao da se smjeka sjeajui se sada oca-oficira... - A ti se kanda smijulji - javi se Krele s boka - misli, lupam ja, a? Dobro, kad nagrabusi, javi mi se. - Ma ne, oprosti, neeg sam se sjetio... - Aon se uzeo brinuti o Marinkovi Kiklop meni! pomisli Melkior, ali prikrije osmijeh. - A to ne bi ti nagrabusio? Sve o meni brine... Moe iak i tebe da "proita". - Mene... kn-kn - marine on glavom uvjereno. - Ja sam kod njega zaveden kao Krele, mene on i ne ita. Nezanimljivo, tabula rasa. Ali ti si knjiga, primamljivo tivo, prilika za afirmaciju: "profesore ja zavitlavam". - Pa i ti si intelektualac, studirao si... - Tri semestra kemije, i to onako... ne znam dokraja ni ono ha dva... Ali to se vrhunskih kola tie!... A to sam imao druga! Strana mangupina! Dama s psiem seta po parku, odvezala ga da se ivotinjica razgiba, zbog probavice. Skakue psi, zabavlja se, a moj drug zateke, namami ga u grm, pa u vreu... i prodaje ga u drugom dijelu grada. To je ve bila postala i afera u novinama, moda si i itao. Od njega sam i nauio lajati. Sve je znao imitirati: kretene, ivotinje, nepod-mazani kota, krevet, petrolejsku lampu kad se gasi. Provodili smo zimu u naputenom lepu na Dunavu. Oko nas led, dua nam mrzne, a on uzme imitirati komarce i ljetne bube, doarava ljeto, bog ga ubio, ko to ga je i ubio, i stvarno - biva toplije, nekako svijetlo, veselo ko da je sunce pripeklo. Imitirao je ak i moljce kako mu izjedaju "zimsku garderobu". Vidi - garderobu! Imali smo jedan kouh od nekog smrdljivog pra, uh kuga jedna, ljudi su bjeali pred nama, a nosio ga "po deurstvu" onaj koji je iao da nabavi klopu. "Klopa" to ti je njupa, kako bi ti rekao - hrana. - Pa to ti je s drugom? Nije vie iv? - Vjerojatno nije. Poao na deregliju brodarima na slavu i nikada ga vie nisam vidio. Nakresan upao u Dunav, odnijela ga voda. - Krele je govorio ravnoduno, kao o izgubljenoj stvari. - Ali ja vjerujem da je pobjegao s njima, sakriven u lepu. Sjajno je pjevao (bariton) eku pjesmu "Tee voda, tee"... Pobjegao on Dunavom u eku, oslobodio se mene, bio sam mu na teretu... -1 ostao si sam u lepu? - Preao sam u graanski ivot. Uposlio se. Raznosio novine i mlijeko. Poslije, smoking, asistent u baru. Pomagao sam maioniaru, nauio trikove, skidao satove s ruku i tako... radio na svoju ruku, bez Marinkovi Kiklop dozvole i dospio u uzu. "Tee voda, tee"... Bio sam i biljeter u cirkusu i rezervni clown. Uskakao sam kad je trebalo. Znao sam sav program, ali mene su uglavnom polijevali i tukli, i to ozbiljno, bez trikova. Ali to je nita. Ljubav, ljubav je bila moja katastrofa. Primadona Mary, glavna akrobatkinja, bez maloga prsta, bogati, na kojoj li ruci? vidi, vie se ne sjeam, odgrizao joj bijeli medo. Ona misli, kakva bunda! i miluje niz dlaku, a njoj bunda cap! otfikari prsti. Ali to je tako vjeto krila, da se, vidi, ne mogu ni sjetiti na kojoj li ruci. No svejedno, desna ili lijeva, nijedna me nije nikad pomilovala, mada bih im bio izljubio ja svih deset, odnosno devet prstia. - A ono u baru, maioniar... je li mu moda bilo ime Adam? -pita Melkior tek onako. - Otkud ti sad Adam? Bogami, stoj! jest, Adam! Otkud zna? Zaista, Adam mu je bilo ime, a imao je i neku "Bramaputru" kao artistiki dodatak, neto... ne sjeam se. Pa jasno, Adam, zato su mu i zvali enu Eva. - A Eva bila isto iz cirkusa? - Blagajnica, strano lijepa, zato je direktor i postavio da prodaje ulaznice. Za njom i taj Adam doao u cirkus. Padala je Eva kao zrela dunja mirisna u svaiji krevet. Obredao se kod nje cijeli cirkus, sve to je muko, do foke i majmuna, pa doao i na mene red. Zaboravio ja mog (vidi, mog!) anela krilatog Mary i udario tjerati stvar s Evom-blagajni-com. Posumnjao neto "Bramaputra" u moral svoje gospoe, ukalo se to naveliko, svi su znali, jasno, osim njega, kako to ve po pravilu biva, a ona, arcidrolja, kako opet po pravilu biva, "povjerila" muu kako ja sve neto nastojim oko nje i ne zna vie kako da se brani, pa ve se o njoj i govori kojeta, ako nije uo, uskoro e uti... Jasno, gdje bi on mogao vjerovati da bi ona onolika ljepota, sa mnom, vidi, neuspjelim

sinom nepoznatog oca i sluajne majke, kao da su me pravili u kanti za smee. Dakle, ukratko, prebio on mene (jadni ATMA, misli Melkior) u tali te su se i konji na me saalili, a ona u sav glas pjeva napolju, valjda da se ne bi uli moji jauci. Mislim, saznao je sve i primam zasluenu plau. Samo ne razumijem zato ona pjeva? A kad je prestao, ona uletjela u talu i kao udi se, predbacuje toliku odmazdu i moli milost za mene i Marinkovi Kiklop kao neko oprotenje, jer sam jo mlad i tako dalje. On ponovo udri po meni, a ja se udim to i nju ne udara. No nee valjda preda mnom, nju e kasnije... Tu sam i ostao leati, onako premlaen njegovim stranim kostima u rukama. (Melkior se sjeti kako mu prsti puckaju.) A ona dola uveer, dok je on izvodio program, grli, ljubi me i hoe ondje na slami da ono radimo. Veli, netko mu je valjda neto rekao, a on, budala, odmah ubija, hajde, osveti mu se odmah tu na mjestu zloina. A kako u onako prebijen? No ona je bila takva prokletnica, da bih to i mrtav mogao. Ali vie manje to, nego on e tek jauknuti! Sutradan sam mu uoi same predstave sve maioniarske rekvizite temeljito pokvario, ali tako da se nita ranije ne opazi. Promatrao sam njegovu katastrofu iza zavjese: svi su se trikovi razotkrili, publika se valjala od smijeha, mislila da je i to trik i da na kraju dolazi nekakva duhovita poanta. Ali, avola, poante nije bilo, sve je tako ilo do kraja, a na kraju, kad je propast bila potpuna, on se oajniki uhvatio za glavu (a zviduk u publici moe zamisliti) i dote-turavi do plianog zastora zaurlao "gdje je, da ga ubijem!" Ja sam, razumije se, ve bio daleko. Ali otkud zna da se zvao Adam? - Tako... - ree Melkior oklijevajui - poznavao sam nekog kiromanta s tim imenom. - Visok koat? Oi kao da mu je naslikao Picasso? - Da, otprilike... - Znai, preao na kiromantiju? Babe obrauje Adam, ha, ha. A je li Eva s njim? - Sam je - to jest, i nije sasvim - dodaje gorko u sebi Melkior i misli na Vivijanu. - Svrio, znai, zemaljski raj. - Javila se truba. - Evo je, zove na obuku. Ne smij se tamo, toplo preporuam. ut e vana nauna otkria. kola. Klupe, u svakoj etiri oiane glave. Krele je naprijed, meu malima. Lijep i stasit porunik seta meu klupama. Pustio sablju da vano tandre po podu (druge vojne svrhe ona ini se i nema) a gore dugim finim prstima prelijee preko burnih valova vrste tamne kose, ispituje stanje uzburkanosti oficirske frizure. Znak nadmonosti nad oianim glavama. Jedna vrst snage, starozavjetne, misli Melkior, nad Marinkovi Kiklop oianim Filistejima. A porunik eljust mie, govori. to govori, ne razumije Melkior, ve gleda eljust kako radi i fine prste kako pleu na valovima. Potom ree Melkior: eljuu magareom jednu gomilu, dvije gomile, eljuu magareom pobi tisuu ljudi. eljuu magareom pobi nas. I zine Melkior od uda te krasne kose valovite i od one snage u njoj. - Sta zija ti ko idiot? Slua li ti mene? - Sluam. -... gospodine porunice, mamlazu! - Sluam, gospodine porunice. - E pa, deder, kai razvod strae? Ustani! Melkior stoji i ne govori o razvodu strae, ve (u sebi) kako eljuu magareom jednu, dvije gomile, eljuu magareom pobi tisuu... ponavlja prie ratnike. - Ne zna? A ti si novajlija? Pa potrudi se, sluaj druge. Sjedni. Moda je naslutio negdje neki osmijeh. - A ti, nosati, ta se smije ko luda na brano? Da se javi na raport! Raz stra' - ve pita udomaenim kraticama - ti, Krele? Krelu izbaci neka silna opruga i sav drui od napete svoje spremnosti ispali razvod strae kao rafal u grudi dumanske, odluno, vojniki. Devet fakulteta! misli Melkior. - A tebe ono iak nazva Kreletom? Pa ti si bistar mangup! - Ne znam, gospodine porunice - raportira Krele otresito - pratim predavanja. - Dobro je, Krele. - Starat u se! - izdire se Krele propisno. - No, ne deri se, nisi na zanimanju. Sjedi. - Razumijem! - Tek kad je sjeo Krele je komandirao svom tijelu "na mjestu

voljno", ali glavu je zadrao visoko, u sferi porunikovoj: ne da se on ukebati u nepanji i nestaluku. - Diplomacija... kojeta! - Seta meu redovima klupa krupan major-ratnik, krivonogi jaha u izmama. Zvecka mamuzama. Zabacio ruke na stranjicu, gurka klupe koljenima, mii mi se s puta, i govori svadljivo: - Lai i mazi! Veere, rukovi, banketi, ampanjac, torte, majoneze! Cilindrai! Nabiguzice! Guzaju se po automobilima, po Marinkovi Kiklop loama, salonima, injoni, lornjoni, lak i frak, zlato, dijamanti, brilijanti, buzoranti, glumice, balerine... Otmjenost! Protokol! A sve sama kurva, muka i enska! ubre do ubreta! E, al ima jedno vrijeme kad svrava kurvin pir! Gotovo je sa zezanjem za zelenim stolom! Bjee svi u boju mater, lornjoni i sifoni, nabijaju se u mije rupe, kukavika gamad! E, tada mi vojnici uzimamo stvar u svoje ruke i poinje - rat! I nema tu vie pliz i pardon, musje i madam, nego raspali i oei, pa kom opanci kom obojci! Dosta ste se nakenjali "diplomatskih nota", a sada, bogamu, da mi zagruvamo, po naim notama! Major je prekinuo etanje, poeo je rat. Prolo mu psovako svadljivo, predratno raspoloenje, gdje je u ponienju podnosio kukaviko diplomatsko puzanje i kurvinsko prenemaganje. Sada ovjek zna to je: vojnik! - to je. Sve rijeava oi u oi, otvoreno, jasno, pa tko koga! Da, ali ne moe ratovati kakva god budala. Odlunost i hrabrost, jasno, bez toga nema vojnika, ali to nije sve. Potrebno je da ima neto i u mozgu, a to je vojna nauka. Zato si, eto, tu, na obuci. - Sluaj amo, vidi ga! Na primjer, orijentacija. Odrezan si od jedinice ili, ako hoe, upuen si na zadatak, kako e se orijentirati? Hajde, reci ti. ta si, profesor? Jesi? Hajde, profesore. - Ja u se, gospodine majore, orijentirati po suncu. - Nema sunca, no je. - Onda po zvijezdama. - Ni zvijezda nema. Oblano. - Eh - sjetio se profesor - pa po busoli! - Vidi mudrijaa! Nema busole, nita nema, osim svoga mozga blesavog? - Onda ne znam. - Jasno da ne zna. Zato si tu da naui. Sluaj amo, vidi ga! Tko je od vas sa sela? Ha, mnogo seljaka, dobro je. Hajde, moe ti, seljo, da kae gradskoj gospodi kako bi se orijentirao? - Ja bih gospodine majore, pitao. - Koga bi pitao? Boga oca? - Seljaka. Marinkovi Kiklop - A seljak bi ti se namjestio tamo u noi da ga ti pita? - Naiao bi sluajno... - Vidi, sluajno... A ti zna maarski? - Zato maarski, gospodine majore? - Pa valjda smo dobri da prebacimo front u Maarsku. To bi, znai, bio maarski seljak! Istina, ne znam maarski ni rijei. Da je njemaki, ali maarski... - Jasno da ne zna! Tko zna? - Ja znam. Ja sam iz Sente. - to zna? - Maarski. - uj ti, mazo majina - unese mu se major u lice i spusti glas, a to je znailo neto strano - zezati se hoe! ta raport? Ne treba meni raport! Krv e ti propisati, da zna! Vidi, maarski on zna! Progovorit e ti meni i turski, pa se ali ocu Alahu i svecu Muhamedu! - Oprostite, gospodine majore, nisam htio... Ja sam mislio... - ut! - opali major u njega ko iz pitolja. - On je mislio... ta ti ima da misli? Kenjaj ti svoje dubokoumne misli tamo tvojim dilkoima u Senti! I tako ste svi vi tamo preko Dunava i Save antidravna banda. Ovdje ima da misli kako ti ja kaem, jasno? - Razumijem, gospodine majore - promuca momak, ali major ga za sada ne uzima u obzir. - Sluaj amo, vidi... Cut! U umi gdje ne vidi ni sunca ni mjeseca ni zvijezda... a vidi onoga, on bi busolu da mu dam, evo ti buso-la!... orijentirat

e se... sluaj amo, vidi ga!... prema mahovini. Staje tu smijeno, vidi ga! (Jasno je da se nitko nije smijao.) A zato prema mahovini, zna li tko? - Ja. - javio se Krele. - Govori. - Mahovina raste u sjeni stabala, gdje ima vlage... - Vrlo dobro - oduevljava se major. - Starat u se! - izdere se Krele. - Ne staraj se, ve govori! Marinkovi Kiklop -... a sjena je, jasno, na sjevernoj strani... - Tako je, na sjevernoj strani! Odlino! - Starat u se! - Ne zaboravlja Krele ni "pravila slube". - E, pa sada odredi orijentaciju. Vidi, a onaj bi pitao neprijateljskoga seljaka. Zajahao jea. - Kad znadem sjever, okrenem se njemu, to jest tamo gdje raste mahovina: za leima mi je jug, na desnoj ruci istok, a na lijevoj zapad. - Tako je! Odlino! - Starat u se! - Tko li te nazva "idiotom", majku li mu blesavu? - "Kreletom", gospodine majore - popravlja Krele, stidljivo i skromno. - Ali to je bilo onako, od ale... - Nema tu ale! Nije ovo cirkus, bogamu! A onaj e mi iak dopasti aka! - Ja nisam rekao, gospodine majore... - Cut! Znam ja, to su njegovi marifetluci! Najbolje mi momke zeza, taj prikazanski zupar! A ti si znao tu orijentaciju po mahovini, to nisi odmah kazao! - Nisam se sjetio, gospodine majore, dok niste vi spomenuli. - Dobro, sjedni. - Starat u se! - ne poputa Krele, sjeda i istie svoje zadovoljstvo. I major je vrlo zadovoljan. Vie, psuje, ali s oinskim smijekom, ak im sada govori i "djeco", "sluaj amo, djeco, vidi ga!" A za sve to zasluan je Krele: stvorio obiteljsku atmosferu ni iz ega, iz ake mahovine moglo bi se rei. - Sluaj amo, djeco, vidi ga! Pazi kad ti kaem, zabuantski maku! Evo, ponovi orijentaciju po mahovini, hajdeee... ti! - iznenada pogodi prstom dugonju u posljednjoj klupi. Dugonja se prene, skoi i ree sve o sjeni, vlazi, sjeverjug, istok-zapad... I svi su znali. I Melkior je znao. - Vrlo dobro, momci! - klikne major u oduevljenju. Star' emo se! - ruknu momci kao grom. Uz poasti oianih glava prolazi major kroz redove klupa i izlazi na triumfalna Marinkovi Kiklop vrata: uz takve momke ne boji se on nikakva tamo Hitlerova brka ni Mussolinijeve obrijane glave! A Melkior se zanese u pitome misli: eto, kako bi se moglo ivjeti u miru i meusobnom potovanju... Kad bismo kao Krele... Ali otkuda on zna gdje raste mahovina? - Eh, otkuda? Rekoh ti, tu je devet fakulteta! - odgovara hva-lisavo Krele u trpezariji za rukom i lupka se po elu. - Ti zna kad je umro Luther, a ja ne znam. Obrisi se sa svim tim tvojim Schopenhauerima! Ovdje, kako vidi, vrijedi mahovina! - govorio je Krele jedui Melkiorov ruak. Vjetina ivljenja. Melkior je osjeao svoje ulovljeno bie, lieno moi snalaenja, izloeno Polifemu-ljudoderu, nemono. 0, Gospode (a to me zove, ree Gospod, kad ne vjeruje u mene?), morat u se predati. Ne preostaje mi nego da se predam u ruke kiklopa-ljudodera, pa neka bude to bude. Tu je pedeset i sedam mladia i jo na tisue mladia i jo na milijune mladia ulovljeno u spilju visoku, zastrtu svu lovorikom, a Polifem-kiklop golem podigao kamen i tako visoki kamen na vrata navalio spilji... i svi unutra ekaju krotko ko janjad sudbinu koju im dosudi Gospod. I to se ti posebno brine za svoje krljavo tijelo? Polifem ne voli glodati kosti. Moda i nikako nee doi u obzir za njegov kiklopski obrok? Moda, moda... Moda je gore nego "sutra te jo pojest nee". Gospode, ja neu moda, daj mi izvjesnost: ili me spasi ili me uniti odmah! Baci me pod Cezarova mona kopita neka me zgaze u slavi jednoga asa! Spasi me od ika, od straha, od srama, od lajanja na arulju! Strah produbljuje ivot, rekao je netko u slavu Opreznosti, ali Krelina jednostavna vjetina inila je smijenim Melkiorovo ubogo lukavstvo. Kako je

Krele na prvi pogled odgonetnuo njegov "tajni mehanizam"! Odmah otprve proitao i ocijenio kao naivno... ismijao. Poet e grijeiti pred iskusnim oima eksperta, zaplest e se u detalje a zaboraviti cjelinu, skrivajui nokte pokazat e glavu. Pribojavao se Kreline pronicljivosti i toga, do avola, to se njime on toliko bavi! Odluio se na neprijaznu utnju, plaanje prijateljske brige u kruhu i mesu. Marinkovi Kiklop - Dobro, kad nikako ba nee: kusa Krele iz Melkiorova jedva dirnuta tanjura, ali svejednako savjesno i prijateljski misli: - Samo, kani li ti sve dane ovako ovdje jadno umirati? Pa kakva ti je razlika na koncu konaca: ovako ili... onakol Bojim se da se ti bavi nekim aavim raunom, sve ti izlazi na "minus", a to znai lopata i lopata - dvije lopate. No Melkior ga vie nije htio sluati! Tu je logiku ve sluao u ATMINOJ koli. Odvie se stranih istina krilo u takvom rasuivanju. On okrene jo jednu svoju uzaludnu no pod sivomaslinastim pokrivaem s kraljevskim trobojnim rubom brojei s nadom udarce uurbanog bila. S mukom je gutao slinu u isuenu drijelu: pojavila se bol kao eljkovano obeanje. Angina, rije topla, ak vrua, medicinska, iznad konjunice, Cezara i ika, mona da obori njegovo napeto vertikalno stanje u bolesniku oputenu nemo, u bijelu sliku aputanja i obvezatnog mira. A sutra i temperatura... za "ljekarsku", u vojnom... to se tako kae. Sutra, za "ljekarsku" - nita. Grlo svjee i bezbolno, puls tucka stidljivo i skromno, gotovo neujno, a elo blijedo, izgladnjelo, hladno. Eto, drago zdravlje! A ivotinja se njegova ve glupavo veseli cikoriji i crnoj marmeladi na svjeem, jo toplom crnom kruhu. E, nee, prodrljiva zvijeri! A Tijelo jadno kao izgladnjelo pae alosno zacvili i zamalo se ne skljoka na blatnu neprijaznu zemlju od iznemoglosti. (A to sam mu i dao svih ovih dana? Od toga bi i muha uginula, lojalno prizna Melkior, ali naglas uzme da ga didaktiki kori): Eto, uzmi tijela isposnika i raznih pustinjaka, eremita, kako ih jo zovu, vr vode i kora tvrda kruha, to im je sva hrana za etrdeset dana, pa to? - suha su a vrsta i zdrava, izdrljiva za svaku klimu, zimu i vruinu, a svoga Gospodara putaju na miru, ne sanjaju Enke i sline svinjske svirke, svirac za pas dok Gospodar misli i kultivira duu. A ti e meni (a, bogami, i sebi!) iskopati grob sa svojim "dero bih, dero", deronjo, Sancho, ponore, gladi, niska prizemaljska spravo glupog pantagnielskog ivota! Sjeti se samo naih brodolomaca! Za tebe sam i izmislio tu pedagoku "Telemahijadu" (iako nisi nikakav vojvoda burgundski ve jedno prodrljivo crijevo) da ti pokaem kamo vodi tvoje glupo geslo u se... Eto, vidi, vodi u neko drugo crijevo, i sve je to tamo kod vas, avo da Marinkovi Kiklop vas nosi - crijevo kroz crijevo... i tako bez kraja, prokleti prodrljivci! Kad su me ve ovako fatalno posadili na tebe da nesjaivo jaem na tvojoj uspravljenoj neudobnoj grbai (o zato nisam zajahao kornjau!) budi makar mudar kao magare, oprezno koraaj po ovom naem ivotu, ne hitaj i ne srljaj, nita nije vrijedno prevelike urbe, gledaj da to dulje traje nae putovanje, nigdje te ne eka Obeana Zemlja. Na kraju je Obeana Jama, u nju emo se skotrljati skupa, ti i ja, ti i ja... -Ej, ti! - Ja! - jeknu Melkior kao iznenaena daljina. - ta trai tu? - Za "ljekarsku", gospodine narednice. Ali tu na vratima pie "ne kucaj" i "ne ulazi bez poziva", pa ekam, ne znam kako se ulazi. - Ui. - utljiv srdit narednik (u eskadronu) sjedne za stol, umoi u tintarnicu zaralo pero i dri ga spremno iznad etvrtine papira. eka, rastreseno zagledan kroz prozor. - No, govori! - to, gospodine narednice? - Ime, ime - oca ti, prezime... Tako. Godina roenja? Selo? Srez? Banovina? - i preda Melkioru papir. A Melkior jo eka, stoji ispred stola, valjda to jo nije sve, ovako, brzo i spremno, bez vike i psovke... - No, ta je? - izdere se narednik. - Hoe li da te ja pregledam? - Ra-razumijem - zatrepta Melkior i zaeli od sree da zalupi petama, kako je vidio u filmu da vojnici tim udarcima aste pretpostavljene, ali promai i izme se odazovu suho, besmisleno. - Hajde, hajde - pokuaj ipak izmami tanak osmijeh zadovoljstva oko narednikovih strogih (ali pravednih!) usana. To u meni ve djeluje Krele, misli

Melkior o lupanju petama izlazei iz eskadronske kancelarije. U ambulanti zaudaraju vrua razgoliena tijela, sva pod temperaturom, oznojena, crvena. Vojnik, sanitetski, Melkioru dade toplomjer zakrpljen flasterom i objasni mu da se to utakne pod pazuh. Sada bi ga trebalo kvrcnuti po glavi (mislim, toplomjer) da se iva popne iznad trideset i sedam, ali kako? na glavi mu je rupa ispod flastera. Ipak, on odapne kaiprst sa palca i kvrc, kvrc, kvrc i kvrc, tri jaka jedan slabi kvrc, '^-^ssssiflBBPi Marinkovi Kiklop onda obazrivo pogleda rezultat: trideset i sedam - tri. Je li to dovoljno pouzdana nit koju moe slijediti jedan Izgubljeni?... Mladi ambulantni doktor smatrao ju je pouzdanom. Sasluao je paljivo Melkiorova plua i srce i s prijaznim zadovoljstvom ustanovio da nije uo nita zanimljivo. Ali nije krio svoje zabrinutosti zbog tako naglaene prisutnosti Melkiorova kostura: pa to je sama kost i koa, nema na tebi, brate, ni mrvice mesa. Palanim noktom povue mu preko prsiju dva polukruga; nokat je ostavljao crven trag za sobom. Jasno! -klimne doktor, neto mu se slagalo sto posto. - Evo, za specijalni pregled - a zatim privatno, kao mlaem bratu: - ti mora jesti, mnogo mora jesti. Opasno si mrav. - Svrio je pregled. Opasnost, znai, vreba iz kostiju. Melkior se veselio brizi vojne medicine: njezino je da prekrije kostur zdravim otadbinskim mesom, da razveseli kralja vojskom pred kojom se i sama otadbina trese. - Jesi li za "specijalni"? - doeka ga narednik pred ambulantom. - Hajde, po-stroj s'! - otkomandira sedmorici bolesnih u dvoritu. - Na parove ra-zbroj s'! - Prvi, drugi, prvi, drugi... - razbrojavaju se mlitavo garnizonski otpaci. - U dvojne redove na deee-sno! - ljak-ljak, odazovu se izme pokorno. - A jel' ti, novajlijo, kako si se to opasao? Nisi ispravan! Pa da, rekao je Krele! misli Melkior... a napravio zaueno lice prema naredniku. - Opasa iznad dragonera, razumije! - Razumijem - kae Melkior i podie opasa, a dragoner mu nasred lea. - Nee li biti ovako previsoko, gospodine narednice, preko prsiju? - Neka! - drekne narednik. - Vidi, prigovara! A sav si jedno strailo! Tko te posla u vojsku, majku li mu oravu! Hajd u zaelje, da te ne gledam! Melkior se premjesti u zaelje, da ga narednik ne gleda, opasa preko prsiju (iznad dragonera!), sad je ispravan. Napred mar, pravac kapija! To je grad. Melkior je kao gradski pas njuio ulice: sada bi Marinkovi Kiklop potrao do ugla, prolunjao, zaustavio se, pregledao polijepljene plakate, moda ak i podigao nogu... od veselja. Atamo u konjunici sad je Cezar posluen. I to je jedno zadovoljstvo: znati da je Cezar za danas... posluen. 0, dini Cezare, ja koraam po gradu! Mariram sredinom ulice (u zaelju, zbog narednika) gdje tvoja manje sretna braa vuku strane terete; tuku ih i psuju pijani koijai, sapi su im oznojene, a oi uplaeno tune, ali radije bih bio na njihovu, nego na tvom mjestu. Od ovih nijedan nije za spomenik, a spomenik - to je mrtav konj... Neki prolaznici zastali na uglu pa gledaju vojnike i smiju se. Prstom pokazuje jedan na njega, Melkiora, i svi se ve ponovo smiju. Narednik usporio korak, spustio se do zaelja, pa cijedi kroz zube ne gledajui ga, njega, Melkiora: - Bruka me, boga ti tvoga, da mi obraz otpada! Uh, sada bih te tu ubio, ubre jedno antidravno! Kako ree Krele, misli Melkior. Sada vie nema povratka pod ikovo otkrilje: narednik mu je ulio svu potrebnu snagu. Specijalni pregled ve mu alje ljubazne osmijehe: tu je, eto, valjda bolnica, ti crveni krievi... sve bijelo i mala neka bolest. I sva je slika sada skromnija: nije potrebna terasa u Davosu ni gleeri ni banalna lektira. Ni zlatokosa (Vivijana) ak nije sada potrebna. Samo pod taj znak crvenoga kria da sklonim svoju glavu, van dohvata ikova i Cezarova svijeta. - Ovamo, ti - izdire se narednik kad su uli u bolniko dvorite. - Tu ekaj. Melkior je ekao. Ostali znali su i sami gdje da ponesu svoje bolesti. Ali njemu su zaviali, rekli su mu: zdravo, ti e ostati. Narednik se vratio: - Tu ui. Zborno mjesto kod kantine, vidi, tamo.

- Vidim - ree Melkior. - Vidi ti vraju mater! Najbolje da ovdje odapne! - iskesi se pasji narednik. - Da vojska odahne od takvih - i udalji se pripaljujui cigaretu. Doista, sve bijelo... Doeka ga bijela bolniarka, mlada, bijele ruke do lakata, bokovi, smijei se prijazno upisujui Melkiora u veliku knjigu. Ovako se valjda u raj ulazi, nebeska sekretarica... - Tresi? - smjeka se sekretarica nad knjigom. - Moda smo roaci? Ja sam Tresi-Pavii, pjesnik je moj stric. Marinkovi Kiklop - No ja sam samo Tresi - nasmijei se skromno Melkior, a srce mu zatrepta od zahvalnosti. - Ali strica znate? - Digla rajsku glavu i gleda lijepim oima. -Hou rei, itali ste ga? Melkior joj odrecitira nekoliko patetinih pjesnikovih stihova. - Ah - zadivila se. - Recite, i vi ste odozdo? - Nisam. - Nije joj htio pruiti i to malo zadovoljstvo. - Ja sam... - ali prekine ga zvonce, major ju je zvao. Oprostite. - Ona ue na bijela vrata i zaas se vrati: -Gospodin e vas major odmah primiti. Evo ovdje uite i svucite se do pasa, onda uite na ona druga vrata. Ne bojte se, major je vrlo dobar ovjek - apne mu jo u povjerenju, kao dragu tajnu. "Vrlo dobar ovjek"... Svlaio se u mranom sobiku zasienom smradom isparavanja oznojenih tijela. Ona je zaljubljena u njega. To se zna, doktori i bolniarke... a unutra je sigurno i divan... "Dobar ovjek"... Gol do pasa, dopola oguljena banana, bijela... ne, osuena riba u irokim akirama, lice iz crtanog filma u izmama... Zagrli svoju mravost s djevianskim stidom. Glumice i reiseri,hori-zontalna zanimanja... onda uite na ona druga vrata. Ue. "Vrlo dobar ovjek", visok, ravan, na sljepooicama prosijed... one vole takve intelektualce. Sporom i umornom gestom ree mu da prie. On osjeti potovanje, nakloni se golom polovicom tijela. Major se prijazno osmjehne i oinski poloi ruke na njegova iljasta ramena. Melkior se poboja da mu se ne zgadi to tijelo... - Okrenite se - ree major tonom kao da ga moli. Oho, tu se ak govori i vi! Bio bi mu poljubio ruku na svom ramenu! - Diite. Duboko. Kaljite. Diite ubrzano. Jo bre. - Melkior dahe kao pseto, brzo, smijeno, nepristojno. Gleda bijeli divan... i to dahtanje... tu oni, pjesnikova sinovica i... ali nije vjerovao u to. Stvarao, dobar ovjek. - Sad legnite ovdje. - Melkior se skanjivao: na taj bijeli divan... bojao se oskvrnua. Ona slika: njihova ljubav... mislio je kao romantini vitez. Pa ako se uistinu vole... - No leite, to je isto - zamoli ga major. On legne na isto, hladno platno i (u sebi) zamoli za oprotenje. Marinkovi Kiklop Major je kuckao po njemu, oslukivao, traio skrivenog neprijatelja. Nita. I na rentgenu - nita. - Nita - ree major s osmijehom skrivenog zadovoljstva. -Teka astenija. Ali ostat ete ovdje, valja da se oporavite - govori ispisujui enigmatske rijei u formular vojne medicine. Zatim pritisne gumb elektrinog zvonca. to znai "ostat ete ovdje", a tamo ekaju na mene Cezar, narednik i iak! Kao da e me tu neko sunce bolje ogrijati pod nebom njihove ljubavi i velike dobrote? A znate li to znai jednom Cezaru oduzeti ovakva vojnika? Centurion iak jako e se zabrinuti gdje sam. Pa major "po mahovini"... sluaj amo, vidi ga... Ugo bi od toga ve napravio toku svoga programa. Sada on jo spava, hulja! Svi oni jo spavaju, hulje! Rano je. Lako njima. A Ugo (natekla mu jetra) jo nije dobio poziv? Gospodin Kalisto ima, znai, nekih jaih veza, jer u ovo ratno vrijeme Peharek tako lako ne zaboravlja, ai-vojnii, jok! pred Kraljem svi smo jednaki i goli. Sad e ona ui, a on ovako jadan i gol iz akira viri... - Izvolite, gospodine majore? - ue ona, sinovica draga, a sva uti od bjeline. Ostala je nepomina kod vrata i pobono eka da joj major dade znak da prie. Znai, to je tako meu njima, slubeno? Melkioru laknu. Na prsima muki prekriio ruke kao goli ratnik u atoru poglavice. - Momka emo zadrati ovdje - ree major skidajui stetoskop s uiju. - Uputite ga, sestro, gore na odjeljenje, soba sedam. Tako. - Major ustane od stola i lako lupnu Melkiora po ramenu. To je bio pozdrav.

- Hvala, gospodine doktore - povlai se Melkior leimice, a ono ue hlaa stegnuto oko tankog struka rascvalo se od ponizne zahvalnosti. Zadnjicu upravio krivo i na kriva vrata, pa ga Ona prstom usmjeruje, tamo, tamo gdje ste se svukli, tamo se obucite, onda doite k meni, i smjekaju se njih oboje, uhvatio je jedan njihov streloviti pogled, dogovor za "poslije". Oblaio se s jadom ismijana mukarca. Ali kad je sa injelom preko ruke ponovo uao u njene "bijele dvore" osjeao se kao putnik u Marinkovi Kiklop turistikom birou ispred stjuardese kojoj je, pored sveg skrivenog prezira, najsvetija dunost da mu se najljubaznije smijei i da pri tom umjereno pokazuje zube. Ona e ga sada odvesti u njegovu kabinu, ovdje vam je kupatilo, tamo WC, a ovdje pozvonite ako vam to ustreba... i transatlantik e zaploviti po lakim valovima u novi svijetli svijet gdje ne dopire ljudoderski zadah Polifemakiklopa, jednookoga gada. - Dobar je major, zar ne? - ree ona hvalisavo kao da po neemu on pripada njoj. Melkior prebaci injel preko druge ruke ruti-nerskom gestom nestrpljenja i nasmijei se kao ovjek koji je razumije. Ona pocrveni. - Da, utljiv i dostojanstven ovjek - ree on da bi je jae zbunio i natjerao na eventualno povjeravanje. - Nepristupaan. - On je prije svega lijenik. - Crvenilo je jenjavalo na njenome licu, ali zadrhtae joj bijele ruke, zautae papiri u njima. - Bolestan vojnik za njega je pacijent kojeg treba lijeiti... -... i poslati natrag Cezaru kad se izlijei. Cezaru Cezarovo... -nasmije se suho Melkior. Kojem Cezaru? - pogleda ga ona zaueno; papire je odloila na stol. - To je jedan, kau, daroviti konj, tamo, u vojarni - Melkior je govorio s potrebnim respektom. - Dva je sina nekih jadnih majki ve poslao u Had, k Aidu... ovako bi o tome pisao stihove va stric. Sad se eka da i treeg momka obori, da bi na vlastitoj glavi iskusio smrtni malj... Ona se smijala pokazujui naveliko svoje bijele zube. - A-ha, to vas je natjeralo k nama! - Ponudi ga iz limene kutijice gumastozelenim bombonima "Eucalvptus": - Uzmite, neu vas otrovati. Raskuuju grlo, dobri su za ovo gripozno jesenje vrijeme. Ah, kakvi ste vi mukarci! Junaci, a bojite se konja! - A vi se ene ne bojite konja, ne bojite se ak ni lava, ali se mia bojite i, ha-ha-ha, bojite se ohara. A poznato je da je ohar opasniji od lava... Ni muha se ne boji krokodila, ali pauka se boji. To je instinkt koji, kau, nikada ne vara. A opet va strani neprijatelj mi zna da je maka mnogo strasnija od lava... i tako idu ti krugovi straha i saMarinkovi Kiklop pinju sve to ivi i to se na neki nain mie. Jeste li kada dotaknuli prstom nekog malog kukca to mili po prozorskom staklu? On odmah pada mrtav, zar ne, sav nekako isuen i upalj. Jest, to je on mrtav! Simulira, mali lukavac. Misli: ovako u ja biti neinteresantan, pa e me se proi ti zlotvori. Mudrac, a tako sitan! ak ni mozga nema. Ona je sad zamiljeno sisala "Eucalvptuse": kod tih se "misli" valjda mora biti ozbiljan. Melkior je svoj bombon ve odavno progutao, smetao mu je dok je govorio. Ona raskuuje dah za poljupce. Moda ima zadah od istrunulih krajnika ili od jutarnjega praznog eluca, a "gospodin major"... Ali to je nezahvalnost! - sjeti se i zastidi u sebi. Zar mi nisu oni oboje?... Da sam ovjek, blagoslovio bih njinu ljubav, nastavio se aliti s ogorenim stidom. - Moda ste i pjesnik - ree ona i bojaljivo ga pogleda. - Nisam. Nemam talenta. Odvie pjesama znam napamet, pa sve to bih pokuao bilo bi nalik na neku od tih pjesama. Ali to ne znai da nemam prava bojati se konja. Ba naprotiv. Byron, jedan od najveih, bio je dobar jaha moda zato to je bio hrom. Ali on bi radije bio iao pjeice, bio je prekrasan mukarac. Ona pogleda radoznalo, ali elektrino zvonce ugasi njen pogled: major ju je zvao. - Evo, s ovim se prijavite na odjel - na brzinu mu preda nekakve papire. Nastavit emo razgovor, sad emo se viati. -1 nestane ona iza bijelih vrata. Otila na divan... mislim, na razgovor, po turski, popravi on rijei, ali misao osta puna gorkih ljubomornih sumnji. "Sad emo se viati"... no, pa to je prvi susret, i zatim (sjeti se) zbogom, Vivijana! Izae radosno da potrai odjel. No gdje je to? Upita vojnika u bijelom, vojna

medicina, gdje da se s tim papirima javi. - Tu ti pie iznad nosa - ree bijeli vojnik. Ovakvi su oni to ratuju po snijegu, na skijama, Rusi. Izmie im tlo pod nogama a pucaju, strani mangupi. Proita jo jednom to pie "iznad nosa" na crnoj tabli pored ulaza: TUBERKULOZNO ODJELJENJE. uta slova na crnoj podlozi -pogrebniko drutvo. Servus! Marinkovi Kiklop i Lijepa podvala! - ape razoarano vraajui se prema ambulanti. Radije i Cezar i iak nego one Kochove bakterije! Crtao ih je na ploi profesor higijene, tapii, milijunsko mnotvo sitnih gadova. Ona i "vrlo dobar ovjek" namjestili klopku: izmeu Cezaro-ika i Kochovih bacila - biraj. Sad se tamo smiju. "Sad emo se viati"... U ekaonici nije bilo nje. Odanle se nita nije ulo. Osluhne paljivije, prisloni uho na bijela vrata. Nita. uvaju se. A divan, vjeran, ponizan, stisnuo zube, uti kao grob. Sigurno je to i zakljuano. On pritisne kvaku. Vrata se otvore usluno - izvolite. Glava mu po inerciji uleti u sobu. - Izvolite? - Major sjedi za stolom, potpisuje, ona ministrira sa suilom u ruci, gnjei potpise. - Neto nije u redu? - zastane ona iznad potpisa. Tamo pie TUBERKULOZNO ODJELJENJE - izgovori glava plaho tamo unutra. - Pa to onda? - ree major. Oboje se nasmijae. - To vas je uplailo? - Ja bih radije onda natrag... - govori glava glupavo. - Oprostite - i htjede se povui - smetam. - ekajte. - Major ustane, povue ga za rame, uvue u sobu cijelog Melkiora. Previe ste slab, morate ostati. Ne bojte se to tamo pie... pozitivni bolesnici su posebno, oni ba tuberkulozni. Soba sedam je ista, udobna, svega pet kreveta, intelektualci, zabuanti - nasmijei se major - tako, goljavi, na reimu pojaane ishrane, veseli momci, nee vam biti dosadno. - Hrabri ga major i tape po ramenu, a Melkior osjea kako se crveni... zbog onog sumnjienja: klopka... i zbog nje, pjesnikove sinovice. Ugo bi sada kleknuo i poljubio zemlju po kojoj koraa, blagoslovljena ti svaka stopa, dobri ovjee!... Oi mu se ispunie suzama zahvalnosti, poboja se da ne zajeca. Major inteligentno nasluti to stanje, udari ga "muki" po obrazu: - Hajde sada na odjel... i ne osvrite se na tablu. Eh, nije svatko roen za vojnika - promrmlja vie za sebe sjedajui natrag za svoj stol. Hvala vam, gospodine doktore - nakloni se Melkior u povlaenju. Marinkovi Kiklop - Dobro, dobro, mome, do vienja - nastavlja major s potpi-siva-njem. - I jest neka strava ona naa tabla TUBERKULOZNO... Ovo nije prvi sluaj - uo je jo Melkior majora dok je paljivo za sobom zatvarao vrata. U bolnikoj odjei s plavo-bijelim sitnim prugama, prosjaki ogrnut injelom, ulazi Melkior u sobu broj sedam. Nesigurno. Zastaje kod vrata, a pogled mu zabrinuto bludi od kreveta do kreveta, po licima to vire iznad pokrivaa i gledaju ga ispitljivo i reklo bi se na smrt nemono. Melkior stoji izgubljeno pred tim hladnim pogledima i kao moli milost. - Tartuffe, skidaj masku! - odjednom vikne jedno lice i sjedne u krevetu. - No, prii, to si se tu usro? - Zdravo, momci! - ree Melkior poluglasno, ali jo se nije pomaknuo s mjesta. - Je li ovo moj krevet? - pokae glavom na ureen krevet odmah do vrata. - Jest, tvoj - odgovori crnomanjast momak s briima a la Menjou. - A i ti si neki tei majorov sluaj? - Zauje se prigueno smijanje pod pokrivaima... Ali oi izvan pokrivaa nude pridolici svoju teku tugu, nemaju one nikakve veze s tim obijesnim smijehom. Kako su se izvjebali! misli Melkior sa zaviu. Ovdje, Krele, da te vidim! I odjednom se sjeti "zborno mjesto kod kantine" - narednika. Baci svoj zaveljaj na krevet i izjuri na hodnik. Oni ga dozivaju iz sobe, viu: zezamo se, kud e? A moda je i ozbiljan sluaj?... Narednik je ekao na zbornome mjestu kod kantine, s etvoricom: nije im upalilo... misli Melkior kao odabranik medicinske fortune. - A dokle u ja tebe da ekam, je li? - izdire se narednik. -No, ta je? - Ja ostajem. - etvorica zavidno gledaju na bolniko rublje ispod njegova injela. Melkior pokae naredniku svoje vrijednosne papire. - Nemoj, zaplakat u! - ceri se na njega narednik bijesno. - A kako u jadan ja bez tebe? - Zatim, nakon to je pomno pregledao papire: - Hajde, gubi se, da te

moje oi vie ne vide! Marinkovi Kiklop Amen, misli Melkior, a ree naglas: - Razumijem, gospodine narednice. - Razumjet e ti ve jednom boga svoga! - uo je Melkior za sobom narednikov blagoslov na rastanku. Sad je evo tu sve bijelo i neka mala bolest... donekle. Zlatokosa - nije, ispod bijelog ukrobljenog poveza na glavi izviruje joj crna kovrava kosa, a zovemo je sestrom, religiozno, zbog suzbijanja bluda u tihim i bijelim hramovima zdravlja. Samo sveenici tu i tamo gucnu malo od misnoga vina. "Sad emo se viati", ali kada? On je ve eznuo za obeanim vienjem. Melkior se ugrijao u krevetu (spaen utopljenik vraa se ivotu) mrava ivotinjica napajala se matom, poela se ivo micati pod pokrivaem u raskoima poudne samoe. Pustio je da pojede cijeli ruak "pojaane ishrane", jak i hranjiv obrok, a sada se bojao njena zadovoljstva. Priviknut e se na udobnosti maznoga bolesnikoga ivota, odat e se glupom, slijepom tovljenju, spremiti od sebe dobar zalogaj Polifemu-ljudoderu. Brodolomci spavaju. Propisana sijesta nakon dobrog ruka. Sve zbog tovljenja, ozdravit se mora! Lako hrkanje s popodnevnom sor-dinom (pun ton je, valjda, ostavljen za no). A za agenta vie nita nisu uli. Dani su prolazili u nagaanju. Upravitelj je stroja vjerovao da su ga domaini smjestili u neku svoju bolnicu: on je ipak bolestan ovjek, valjda nee bolesna ovjeka... Svi su razumjeli to "valjda nee" i mislili: ah, to ne bi, ljudoderi... Ali morao bi se nai neki znak (uperak Orestove kose, Odisejev oiljak, prepoznavanje po Aristotelu), po emu bi se znalo da je agent... Imao je zlatan lani oko vrata s kriiem i djetelinom sa etiri listia (dvostruko osiguranje), valjda ga nisu i krii i djetelina ostavili na cjedilu u odsudnom asu? Tu je nadu izrekao prvi oficir s bljutavim sarkazmom vaui apatino u svom uglu nekakvo "narkotino" lie to mu ga je pronaao doktor. Mornara nije bilo u cabanni. Sagradio sebi u kronji orijakog baobaba tarzanski ardak, tu ivi i svaa se s majmunima. Napokon moe slobodno hrkati! ivotinje su shvatile srodni glas Prirode i ukazale mu veselo potovanje, papige se smijale u koru, pjevice izvijale ditirambe Snu. Sjeo mu san na vjee mekom zadnjicom: buji-paji, pulji o Marinkovi Kiklop kojekakvim obeanjima. Opija ga slatkim slikovitim priama: bijela sestra pjesnika sinovica... pa ja njoj, a ona meni, onda ja, a ona kae, zaboga, ne tu, netko e nas vidjeti! i odlazimo dalje, iza gustog tamnog tamarisa to se nadvio nad pjeanom plaom. Ja je vodim za ruku, ne otima se. Samo dre kao ptice golo njena mala ruka u mojoj mukoj ruci: kamo me vodite? Da vidite kako je ondje more bistro, vidi se svaki kameni na dnu. - Kako se moe vidjeti kad je no? - A fosforescira-nje? Planktoni svjetlucaju, jato zvijezdica, vidjet ete, divno je... mucam i obuhvaam je oko struka, vitkog, a gore bujne grudi as me odbijaju as zovu diui duboko i burno. Moje usne trae njena usta... nailaze na uho. Dobro,uho. Prihvaam i uho, Ali to da rade usnice na uhu? Uho je tvrdo, komplicirano i uplje. Poljubiti upljinu? Ali iz usta tad izmili polip, mokri piljski tip, i ispuni svu koljku vlanim milovanjem. I ja kaem fuj! (jer uho je poneto i gorko), ali ona se sad sva privija uza me i kae ah i oh i to to radi, dragi? Ali nita dalje ne pokree mata. Nae glave zanjihae nad nama granu tamarisa, iz nje izleti raspjevan roj komaraca i napravi zvunu aureolu oko naih glava - z-z-z-z-z- od posljednjeg slova abecede. Zuji san sanjivu pjesmu... ali pogreno odabire sliku s ljutim insektima. Melkior osjeti budnost u najeenoj koi. Oi odbacuju san. Tu je jo i doktor koji ne spava. Smilja to da radi. Htio im je napraviti psinu, nagovoriti mornara da nestane na nekoliko dana, da se krije, pa bi im onda rekao: eto, posluao sam vas, otplovio on bez nas. A to sam vam govorio? Ali odustane od nezasoljene ale, odvratio ga kolega major. Doktor se izmijenio otkad je upoznao majora. Postao je, tono rije, "drugi ovjek". Melkior je ulagao sve svoje demagoko umijee da postidi rieg asklepijada pred humanim i umnim vojnim ftiziologom. No obraenje nije teklo glatko, rii je imao svoje argumente. Major bi na vaem mjestu nastojao da iupa te nesretne ljude iz zuba ljudodera, a vi uivate u njihovoj samrtnikoj muci. Makar bi im nastojao olakati to strano umiranje... Nije istina da ne moete nita, niste ni razmislili da li ita moete. Dobro, oni su oholi i glupi, kaete, no zar samo zato moraju biti osueni na tako stranu i odvratnu smrt? Da, svaka smrt je odvratna i strana

(osobito ona koja prijeti nama) no u ovoj, priznajte, ima Marinkovi Kiklop posebne strahote. Biti skuhan i pojeden, o, Gospode Boe! - Svi smo mi na neki nain "skuhani" - osmjehuje se doktor - a bogme i pojedeni. Kuhaju nas kojekakve hulje u kodovima paklenskih intriga, truju nas svojim monim prezirima, tjeraju nas u bjesnila i mrnje, pa kad nas dobro nahukaju, turaju nam u ruke kojekakve sprave da se ubijamo. A zato? Zar zato da bi se najeli nae ovjetine? Kojeta. Njima se gadi naa crkotina. Nas deru hijene, crvi, leinari, ribe, bia nedostojna tako delikatne hrane. A ovdje, te "nesretne ljude" pojest e ljudi, nai naivni domaini koji preozbiljno uzimaju ljutu alu nae majke Prirode. Pa kakva je u tome posebna strahota? Ubit e nas bez mrnje, ak uz umjetniki program i narodno veselje, i jest e nas sa svijesnom slau kao rijetku divlja iz nekog drugog njima nepojmljivog svijeta. Pa to je donekle i ast: umjesto od crva, biti pojeden od ljudi. - A kad biste i vi imali doivjeti tu ast (obratite panju na izraz doivjeti), da li biste govorili s jednakim cinizmom? - Govorio ne bih, no bio bih prisiljen da jednako mislim. -1 ne biste nita poduzeli da vas ta "ast" mine? - A to bih mogao poduzeti? Da kao vi i ovi trapim svoje tijelo? Da unitim meso? Da im otmem zalogaj? No ostala bi koa! Od nje bi oni napravili bubanj! Ili da ih uzmem obraati u ime naeg Boga: ja sam va brat, nemojte me jesti? (Pa oni sa slau jedu misionare!) Da uinim udo? Da preko noi udarim pu, ukinem sve zakone (hrani se, ivotinjo iva, kamenjem i zrakom!) da zabranim maki da pojede mia? Da zavedeni nered, pomutnju i kaos? Od svih poznatih bogova, jo nijednom bogu nije to polo za rukom - da ukine Prirodu. Nijedan nije to ni pokuao, ni napamet mu nije palo. Svaki je od njih na svoj nain mudar, zna da je Priroda od njega poneto jaa, da ne moe izmijeniti ni sudbinu jedne kapi vode. Zato su se bogovi radije drali Prirode nego tih naklapanja - pomoi jadnom ovjeku. Jedan je to i pokuao, pa su ga priko-vali za stijenu i pustili ptice da mu iskljucaju jetru. Oni su radije potvrivali zakone. Ako vulkan ima unititi grad, oni su za unitenje, ako se ljudi imaju meusobno poklati, oni su za klanje. Oni ak svojataju sve to kao Svoju Volju. Oni su uvijek na strani onoga to ljudi nazivaju Sudbinom. Oni su bili za to da sin ubije oca i oeni majku, da mu majka rodi sinove i brau, keri i sestre. Jedan je ak ostavio na Marinkovi Kiklop cjedilu i vlastitoga sina i pustio da ga ljudi ubiju da bi se ispunio Zakon. Pa valjda su bogovi i zato da ljudi jedu ljude zbog zakona gladi. Obratite se njima, a mene pustite na miru. Jest, govorio je tako rii asklepijad s neugodnim izluivanjima povrinskih lijezda (ne zaboravljajmo nikad to njegovo stanje), ali vie ni on nije mislio tako. Akako je mislio, to Melkior nikako nije mogao da smisli. Major mu se umijeao u priu. Sto da radi s jednim asklepijadom koji, zbog majora, sad postaje dobrim ovjekom? Jo juer uinio bi psinu, a sada smilja to moe uiniti za svoje s "Menelaja" koji ekaju da budu pojedeni. Moda i zbog osjeaja samilosti u njemu klija udnovata ambicija da izmijeni tim ljudima sudbinu. Ali kako, kako? - to je ono to ne moe da smisli Melkior. to da radi? - pita matu u stvaralakom oajanju. Uzeo se usput baviti sudbinom jadnoga agenta. No ve sutradan izvijestio ga stari mornar da je gospodin agent postao veliki gospodin. Dobio je suknjicu od palmina lia i perjanicu od papagajskog perja, postao glavni pomonik Velikoga Vraa i linost koja sada ivi u blizini samog Poglavice. - A lani oko vrata? Jesu li mu ostavili lani s kriiem i djetelinom? - Ali ne umiruje to doktorovu zavist. Ta trgovaka bluna napravila takvu karijeru! Merkurov torbar zauzeo mjesto Asklepijeva eda! Ne, tu se mora smjesta poduzeti neto odluno i vano! Ali to, ali to? Zauje se s hodnika sveti suanj krute enske haljine i urni mali korak na gumenim potplatima. Melkiorovo tijelo zadre preplaeno. On proape "dolazi" i uzme odabirati nekakav izraz za doek. Osjeti ponavljanje na svom licu one iste nepripravljene zateenosti kojom je susretao Vivijanu i zaklopi oi kao dijete, potrai zaklonite u hinjenom spavanju. Ali kad je osjetio njen ulazak u sobu razmakne trepavice tek toliko da bi mogao provjeriti: hoe li me potraiti pogledom? Mila! Izgovarajui jo "dobra veer" njezine oi potraie njegov krevet. On sretno zaklopi oi kao blaeni psi preputen milovanju! Mila! Davilo gaje gusto osjeanje sree.

- Ovaj novi... spava? - zau iznad sebe paljiv apat, kod Marinkovi Kiklop djejeg krevetia, u bunilu djejih groznica, glas svoje mlade majke. Ali odjednom sretni gr popusti u nekom iznenadnom i tunom ozdravljenju. Hladna ravnodunost odomaenog, kunog izraza "ovaj novi" ponizi ga kao broj na robijakoj bluzi. Toliko sam tu prisutan, kao ovaj novi, prugasta anonimnost jednoga od ovih. I ne otvara oiju Melkior. Usne lano, dahom umornog spavaa, od razoaranja i prkosnoga jada. Osjea njezinu uspravnu blizinu kako ga dotie hladnom nepristupanou. Kree se sva utavo papirnata u magnetskom polju njegova silnog ljubavnog eznua s neosjetljivou stranog, ravnodunog tijela. Ne osjea ona tu u meni, pod ovim vojnim pokrivaem, jedan divan svijet stvoren za njezinu ljepotu. Moje je srce umorno, a tijela vie nemam da te poljubim. Evo ti, draga, ovi oblaci to plove nad mojim mrtvim oima. I zamilja Melkior neku svoju smrt (zbog osvete) pod sivim pokrivaem poasno obrubljenim dravnom zastavom. A unutra, u smrti svojih oiju, vidi udan ivot osloboenih boja, divno lebdenje obojene mate po prostorima svoje oajne samoe. Imao je potrebu da se sav uvue u svoj udni kaleidoskop, da se sakrije i nestane pred strahom od novih eznua. - No, dobro, pustimo ga neka spava - uje njezin glas iz onog drugog, biveg prostora gdje je ivot opasan i gorak. I htio bi da se vrati po tom glasu iz labirinta svoje izgubljenosti, da ostane meu stvarima, u sivilu kinog poslijepodneva pod njenom zatitom njene naklonosti. Ali naklonosti nije uo u tom nehajnom pluralu koji je samo znaio rjeenje jedne dileme, da li da ga budi zbog nekih njenih dunosti. I bolje da spava, znailo je to, ne treba se njime baviti. - Pa on uope ne spava, sestro aci-ha! - kihne onaj to gaje nazvao Tartuffom; svi ga popratie salvom kihanja. To je neki poasni pozdrav, misli Melkior, taj plotun, i poboja se da se u tome krije neko ruganje. Nazdravlje! - odgovori ona s kliktavim smijehom, poaena. - Znai, epidemija jo traje? - i vadi pet toplomjera iz prsnoga depa, svakome po jedan pod pazuh. A peti joj je ostao u ruci. - A ovaj jo spava. - Ah, vraga spava! - javi se Menjou. - Tartuffe, ne pravi se Marinkovi Kiklop lud! Iskazi svoju tjelesnu toplinu. A zato ja ne bih mogao spavati? protestira Melkior u svom lanom snu. Ne vjeruju ni ovjekovu snu. Ona se nagne nad njegov krevet i zagleda mu se u lice. - On doista spava - ape ona (osjea njen dah na oima). -Ostavite ga u miru, umoran je, jadan. - Tartuffe - otro ape mali to lei pored njega - aneo lebdi iznad tvoje glave. Isprui ruke, zagrli anela, Tartuffe. Svi se nasmijae runo, rugalaki. I ona se smijei nagnuta nad njegovim licem. Vidi Melkior kroz razmaknute trepavice sunce meu crnim zavjesama: ljepotu njenih grudi ispod bijelog tita i bijeli vrat i oi nasmijane... Njezin dah ga miluje po licu, osjea miris njezine blizine, a Mali Mefistofel ape "isprui ruke, zagrli anela, Tartuffe"... i ruke se njegove doista ispruie, same (on zna dobro da to nije htio), obuhvatie lijepu sinovicu i privukoe snano njenu aneosku glavu na njegove usne. Njen vrisak prostrijeli dvije grabljivice, one ispuste rtvu i padnu mrtvo na dravne boje vojnog pokrivaa. Melkior se trgne iz ludoga sna (stvarno mu je tako bilo - kao da se budi) propne se na laktove i gleda zaueno - nita ne razumije. "Ne, to nije acte gratuit, sanjao sam, ah sanjao sam... Nije acte gratuit"... izmucava kao neko objanjenje svojoj probuenoj svijesti. Ona je rukama zaklonila lice i sva se jo trese. Do nje ve zatitniki stoji Brk a la Menjou i nastoji da joj odlijepi dlanove od lica: "Ali to vam je uinio, sestro, to vam je uinio?" - Nita, nita - odgovara ona iz dlanova i bori se s plaem. -Nita mi nije uinio. Sanjao je neto... Boe, kako sam se uplaila! - Fanjao je on vvafju matev! - isfuflja ugojeni zubati tip her-mafrodita to lei kod vrata. - Htio je on nju poljubiti, to je njegov fan. - Sluaj ti, kako li se zove - obraa se prijetei Melkioru Brk a la Menjou -

to si htio uiniti sestri? Ona sada skine ruke s lica i zatitniki stane izmeu Menjoua i Melkiora: "Pustite ga, radio je u snu. Idite u krevet." - Hi, hi, ja sam mu sugerirao - triumfira Mali. - Hipnotizirao sam ga. Marinkovi Kiklop - Ma to si ti... hajde, ne budali! - dobacuje srdito Tartuffe: elio bi da napadne Menjou. - Sto, ja sam se time bavio! - protestira Mali. - Radili smo na fakultetu sugestiju i hipnozu. Ja sam psiholog. - uj ti, piolog, prestani pipikati tu nama po glavi! - rasrdi se ozbiljno Menjou. Nije uspio udariti Melkiora. Bio je ljubomoran. Mislio je, to je njegovo pravo po ljepoti. - Reci, molim te, kolega, - moli Mali Melkiora - reci, jesi li radio pod mojom sugestijom? - Ja ne znam to sam radio - odgovara Melkior zabrinuto i nekako umorno. Valjda sam neto uradio u snu... Oprostite, sestro. - Pa on je lud! - uzvikuje oduevljeno Tartuffe. - Zar ne vidite da je lud? Gledajte mu te staklene oi! Odmah sam opazio da mu fale tri daske u tarabi. - A zato ba tri? - ismijava struno Mali psiholog. - To fe tako kafe, budalo, - poduava Maloga Hermafrodit. No Tartuffu nije do razgovora s Malim: - Gledajte, ljudi, on nije pri sebi. Opet neto sanja... Gledajte mu oi! Melkior jo uvijek nepomino sjedi u krevetu tuno zagledan u neku nevidljivu daljinu. Neprestano mumlja jedno isto pitanje: "Je li to acte gratuit? Ne, to nije acte gratuit", odgovara, reklo bi se, razoarano, ali on nikako i ne misli na to. Tim rijeima eli postaviti zapreku jednoj drugoj misli to se nastoji probiti do svijesti, misli koje se on boji, pa joj stavlja zamku - Ugove iscerene plombe: eto, to je acte gratuit! Bravo, Eustahije! Ali ne, ne, nije acte... On se bori za istinu. I dok traje borba, uje svoju misao izvana, izvan ove magle to mu obavija svijest, iz jednog jasnog svijeta gdje se vide stvari: pa on je lud! Zar ne vidite da je lud? To je, znai, ludost? Melkior se spusti na lea i prekrije se preko glave. Takvo udno stanje: u glavi - nita, um krvi i strana elja u rukama. Ja sam, znai, lud. Bilo mu je gotovo smijeno uti tu misao u sebi. On se smjekao pod pokrivaem. A moda sam i lukav, brodolomci, moda sam samo dobro izveo tu stvar s poljupcem? A ona e me jo i aliti. Dakle, ipak nije acte gratuit, nego simulacija ludila. A to je mnogo Marinkovi Kiklop bolje za moje prilike. Vojne prilike. Vvafji fimulant! - divio se sebi. To e se prouti, taj poljubac. A sutra u poljubiti i majora, da ne bi bilo fum-nje. Oduzet u im "seksualno" objanjenje. Kakav acte gratuit, ja sam lud! Dragi Parampione, proglaavam se ludim, Orate, fratres! - On bi tako "u snu" sve nas mogao i poklati ovdje... na spavanju - govori Menjou kao mudar ovjek. - Ovo treba prijaviti majoru. Po brku on bi mogao biti neki pokuaj turistikog vodia u ljetnoj sezoni (jadranska obala na elu s Dubrovnikom), a po zatiti enske asti, dakako, glumac (bri pristaje uz uniformu). Valjda se nije vratila Frediju?... ako je i Parampion otiao tragom vojnog poziva - u Petrovaradin (pasji sin!), a don Fernando... Uostalom, eto, sinulo mi je u ludilu, ako je Maestro ve prodao svoj le, zar ne bi mogao don Fernandu posluiti za jedno "eksperimentalno preventivno" (nazovimo ga tako) ubojstvo? Otuda one simpatije! - Tko zna to se ve sve tamo zbilo? Koliko mrtvih, ranjenih, pod istragom, pod sumnjom?... - A to biste prijavili majoru? - uje njezin glas. - Da je ovaj pacijent u snu pruio ruke za mnom? Ne "pvufio", nego fagvlio i poljubio. - To govori Hermafrodit. - Nije istina, nije me poljubio! - Ona me brani. Gospode! (Jest, brani te, podlace! odgovara Gospod.) - Istina je, ja sam vidio - govori Mali. - Poljubio vas je, dodue, ali pod mojom hipnozom. On nije za to kriv. Sjajan mali ATMA - zabavlja se Melkior. - uj, mali - govori Tartuffe - ako te ja hipnotiziram, nee vie doi k sebi, to ti garantiram! Prestani gnjaviti s tim enskim budalatinama! Ovaj je lud, to je valjda jasno. Slaem se, treba to prijaviti majoru. Ja neu spavati s luakom! Neka ga prebace na nervno odjeljenje. Na promatranje.

A ba u poljubiti majora! Neka Tartuffe ima pravo. - Kaem ja, sve nas moe poklati na spavanju - govori Menjou. - Zar se tako bojite ovog mravog mladia? - Govori, Anele, ja te sluam! Nije li vas stid? Pitomac vojne akademije, a takva kukavica! Budui oficir! Marinkovi Kiklop Nije, dakle, turistiki vodi? Budui ratnik! Srdbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina, pogubnu... Ali zato joj kiu? Zasvrbi ga sluznica u nosu i kihne ispod pokrivaa, prigueno kao krtica, ali iskreno i vrsto. To od one vode to su me polijevali, a ni upala ti plua sada ne gine, rekao je lijevi. - Eto, i on kie - osvrne se ona. Prie oprezno i otkrije mu glavu. - Aja sam mislila da ste vi ozbiljni? - Smijala se. Melkior uznese ponizan pogled gore prema njoj: - Kihnuo sam ozbiljno. Hladno mi je. - Lagao je, bilo mu je vrue, ali ulogu je sada valjalo igrati do kraja. - Jasno, nervna groznica - mrmlja Tartuffe neumoljivo. - ujte, kihnuo je ozbiljno! Hi, hi, hi - cereka se Mali. - Stvarno sam kihnuo - Melkior glumi kneza Mvkina. - Vjerujem vam, vjerujem - drmne ga ona za noni palac to je izvirio ispod pokrivaa. - Moda sam se prehladio. Tamo u garnizonu polijevali su me vodom. Bio sam se onesvijestio pa su me polijevali... Naravno, hladni okovi. To se daje za izofreniju -objanjava Tartuffe. - Veli da fe onefvijeftio. To je padavitsa - govori Hermafrodit. - No, bit e ovdje vvlo fgodno kad dobije naftupe. - Ja sam se onesvijestio u konjunici, od smrada... - Jo nisam uo da se netko od smrada onesvijestio - s visoka govori Menjou. Moe od gladi... Valjda nee rei da ti nisu dali jesti u vojarni? - Jesu, kako nisu. Dali su mi jesti dobre hrane, mesa, ak i marmelade. Ali onesvijestio sam se prije doruka. U konjunicu se tamo ide prije doruka. Ali nisam osjeao gladi, ve naprosto od onog otrog mirisa... Zato su me polijevali vodom. "A upala ti plua sada ne gine", rekao je Lijevi. Bilo je hladno kad su me iznijeli, onako mokra... Moda sam dobio i upalu plua? - To emo sad odmah vidjeti - vadi ona toplomjer i gura mu ga pod pazuh. Najprije temperatura. - Stavlja mu svoj mali vlani dlan na elo: - Nije jako vrue. Marinkovi Kiklop - A veli, rekao ti je "Lijevi"? - Menjou je postao radoznao: -I to ti je jo rekao "Lijevi"? - A koji ti je sad taj "Lijevi", odnio te avo aavi! - smije se Tartuffe. - Onaj to me izvodio iz konjunice, a bio mi je slijeva -potanko objanjava Melkior. - A bio je i Desni s desne strane. Tako je odredio narednik. -1 neka mi sada netko kae da on nije lud! - uzvikuje srdito Tartuffe. - Pa on je kompletni idiot! Tako je, kompletni idiot! odobrava Melkior. ak i bolje nego Luak! Jer to je Luak prema Idiotu? Budala. Lupeta kojeta i izmilja besmislene stvari. Da tu pod krevetom ive nekakvi Burjaci; hvali se da je vidio najveu rupu na svijetu i trai da mu kau Velianstvo. To je luak. Hvalisavac. Uobraeni tip. Hoe da ivi na velikoj nozi. Glumi kralja Leara i kraljevia Hamleta. A Idiot je fina, skromna osoba. Povuen i utljiv. Tih kao pu. Govori to zna, odgovara na pitanja, a kad ne zna, uti. I sve je logino to kae. A udno jer je jednostavno, smijeno jer je bezazleno. Oprezan i mudar kao magarac, vjeno zaljubljen, ovoliko srce! Melkior pokae ispod pokrivaa koliko je srce Idiota. Eto, to je Idiot. Otmjeni gospodin meu prostacima. Pomalo i snob. Izbirljiv. Osamljen. Bira svoje drutvo. utljiv jer se bavi mislima. eznutljiva, tanka, profinjena dua - to je Idiot. Gledajte samo to naborano elo i onaj pogled to ide preko svakodnevnih stvari... Sjela je na rub njegova kreveta. Suknja joj se zategnula na bedrima i na obje hemisfere od kojih se jedna naslanja na njegovo istureno koljeno. Koljeno uronilo u meki topli leaj, miruje u uivanju. Od koljena Melkiorova... Zaviao je svome koljenu. A u tijelu javi se nenadana enja za Enkom, malom, pokvarenom... Priape, Priape! A bila je sva lako oznojena, mala arogantna zadnjica, pune ake oduevljenog bluda. Zaboravio je toplomjer zbog Enke. Svuda nas slijede praklijen-tice (reeno po ruski). Tucne pod pokrivaem u glavu toplomjera tri jaka i jedan slabi palac, za

svaki sluaj; vojniku ne dolazi tako lako vruica. On kihne (sada lano) zbog potvrde toplomjerova lanog svjedoanstva. Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop ovako lijepa, iva... Prsti se sad priljube vjerno uz zidove kule bjelokosne i zatrepere u molbi oajnikoj... I gle, odaziva se zatoeno tijelo, uzvraa drhtaj drhtajem preplaene ptice, kao da su se dodirnula dva straha usnama iznenadne sree. Kao nenamjernom kretnjom udalji mu ona ruku od svog boka, uzdahne duboko i zaklopi oi. Trenutak jedan u kome je Melkior ugledao avla s oima ATME i plombama Uga, iscereno, rugalako lice: Eustahije, uite u kraljevstvo moje. Ona je polako ve sputala ruku na sivi pokriva gledajui nekim zamagljenim, dalekim pogledom u njegovo lice. Lice oianog, suhog, kompletnog idiota - tako je Melkior sada prezirao sebe. A ona gore, iznad njega - kula vrsta, previsoka! A ptica preplaena?... Otprhnula ptica, bez uma, bez glasa... Upisala je puls i temperaturu u njegovu bolesniku listu. - Ujutro doite dolje na slikanje plua - ree ne diui glave. - U koji sat, molim? - elio je jo neto da mu kae, makar eto i taj sat "ponovnog vienja". - U sedam - ree ona odlazei, bez pozdrava, u poslovnoj urbi. U sobi je ostala srdita ozbiljnost, nitko nije ni kihnuo za njom. On je leao na odru: ruke uz tijelo, brada iznad pokrivaa, zaklopljene oi. Ovako e to jednom biti doista. Uokolo svijee, cvijee, aputanje, a sve u crnini. Udovica Acika. Nepristalo ime za udovicu, koketno. Ve izmjenjuje poglede s Menjouom, a ni nos mi se jo nije ohladio. Trebalo bi ih tui za ivota, preventivno. Zato me tue? Zbog ukaljane uspomene, prokletnice! Izrast e dva udna stabla iznad moga groba, spomenik koji e mi podignuti - dva roga! - i udri, udri... Ili moda i bez objanjenja, samo udri. Ne, Acika joj nikako ne pristaje. Nije ona to, Acika. Lukrecija. - Volio bih da se zovete Lukrecija. - Zato? -Lukrecija je legendarna ena. Ubila se nakon silovanja. -1 ja bih se ubila kad bi mi se takvo to dogodilo. - Ne vjerujem. Zar zato to sam Acikal - Ne vjerujem u silovanje kao ni u bezgreno zaee. Ne vjerujem da ena moe biti silovana. - Kao da se to samo jednoj eni desilo? Moda se to nekima i desilo, no samo djelomino. Ne elim ulaziti u detalje, to preputam vaoj mati, ali drugi dio toga nasilnoga ina nije vie nasilje. - Nego to je? (zacrvenjela se od ljutine). - Na neki nain... pristajanje, a ne bih se zakleo da tu nema i stanovitog uivanja, dakako "svojevrsnoga" i, kako vi kaete, "bolnoga". Tek nakon toga nastupa "sramota", kad je sve ve prolo, u sjeanju. No veim dijelom ta sramota sadri u stvari - razoaranje. Zbog njegova divljatva, jo vie zbog bezobzirnosti, sebinosti i cinizma. Kad bi se divljak na njoj - da tako kaem - konver-tirao, tu bi se jo mogla pojaviti i ljubav. Sve bi mu oprostila zbog naknadne njenosti, kojom se otkupio. "Ah, kad se samo sjetim kako si bio grub kad si me prvi put uzeo! Ali, sad ti mogu priznati, strano mi se dopalo. Pravi mukarac! Ratnik! A moda je to i jedini nain da bi se upoznala ona prava ljubav? Zna, mi ene to i elimo: da nam izgleda kao da smo silovane. Mi "nikada" ne bismo pristale da nismo bile "prisiljene". Govorimo "ne, ne, ne", je li tako, ali jao onome koji nam povjeruje: to mu nikada ne opratamo. Sad sam ti sve rekla." Aon je nato izlupa zbog njene iskrenosti (pa budi iskrena!) i naziva je najpogrdnijim imenima, moete i zamisliti. - Fuj, kakvo miljenje imate o enama! Pa vi, tako, ne moete nijednu stvarno ljubiti. Valjda nisu sve takve. Zar doista tako mislite o svim enama? - Ne, Vivij... to jest, Acika. Tako misli Parampion, moj prijatelj Ugo, a on voli sve ene. - To i jest najodvratnije. Voli sve, ali nijednu ne ljubi, ne potuje. - Ali i one njega vole! - Sve? - Pa uglavnom. I vi biste ga voljeli kad biste ga poznavali, i to ba zato to je takav. - Onda vi mene ne poznajete! (uvrijedila se jako). - Da, da, oprostite (uplaio se Melkior), doista vas jo ne poznajem. - No... v (nakon malog, bojaljivog oklijevanja) ipak bih se usudio rei da ni vi ne moete nekoga, mislim nekoga mukarca, stvarno voljeti. Vi ste iz majorove (sutra u ga zato i poljubiti) samaritanske kole: vojnik je u bolnici jadnikpacijent, i nita vie. Vaa ljubaznost ima samo zdravstvenu vrijednost. Dunost. Terapeutska, optimistiki vedra atmosfera za plune bolesnike: ugostiteljsko-konobarska vedrina zbog dobrog apetita - osjeajte se dobro u naoj kui. Umiljatost stjuardese u nebeskim visinama. Aneoski osmjesi za

bolesna tijela, za ireve, za rane, za zadah trulih plua, za ustajali smrad kandidata smrti. Sto e bijeli labud u ovim odvratnim kloakama ivota? Zar je ovo podneblje za ljubav? Labue jezero... I Marinkovi Kiklop - uj, ti... kako li se ono zove? - progovorio je napokon Menjou. - Melkior. - Jasno, sada e poeti, na to je i ekao. - uj ti, Meteor... - Melkior! - Sluaj, Meteor - govori Menjou s najveim prezirom - jesi li ti s njom pokuavao neto onako? - Da fnaf, nema ti tu... - govorio je Herma skoro prijateljski. - Bilo je tu i veih Toreadora, musje Matador, pa im je izvisio visuljak. - Ja sam bio pristojan s gospoicom... - ujte, on je bio pristojan! - hukaki uzvikuje Menjou. - Ona nikad nije ovako odlazila, bez pozdrava - govori mu Mali potiho, u povjerenju. - Neim si je uvrijedio. - Vidif - zlobno likuje Hermafrodit. - Uvrijedio fi je! - Nisam joj ja nita rekao... Branim se, misli Melkior, a to, do avola, nije dobro. Parampion bi ih napao. Izvrio bi pu i preuzeo vlast. Ali kako se to radi? (Ve dugo smilja takav neki pu za rieg asklepijada kako bi preuzeo vlast nad ljudoderima.) Trebalo bi moda otvoriti prozor na dvorite i govoriti kroz prozor, odrati neki demagoki govor... 0 ne, zemljaci i drui, nisam izaao na prozor da optuujem, jer Menjou je, znajte, astan, poten ovek i svi su oni asni i poteni... (u dvoritu amor, znak negodovanja) ve htjedoh samo svoje tato srce opravdati. Vi znate koliko je ljudsko srce slabo, jer vi ste ljudi dobri, srdani, a moje je srce jo i ranjeno. Htio bih svoje izranjeno srce da vam pokaem, ali ne smijem, uinio bih time naao Menjou i ostalima, a oni su ljudi asni i poteni, i to vi dobro znate. (Hm, hm - mrmljanje u dvoritu.) Zato sam odluio da utim i trpim svoju bol za ljubav mira i zbog potovanja prema tako asnom ovjeku kakav je Menjou. Ali on kae da sam je uvrijedio, da sam s njom pokuao neto hm, onako... a on to govori iz ljubavi, zbog brige za njezinu ast, jer on je poten ovjek i ljubi je poteno. On, znai, znade to je ljubav, a ovjek je mudar, pa e valjda znati da vam kae kakve uvrede ima u jednoj ljubavi koje u drugoj Marinkovi Kiklop ljubavi ne ima. Ja ne znam, jao, to njegovoj ljubavi moe smetati moje uzdisanje? Zar uzdasi mogu okuiti zrak u kome se kupa neije blaenstvo? Vi vidite da govornik ja nisam kao Menjou i ne znam lijepim rijeima ukrasit ono to i sami znate. No on je mudar, rjeit ovjek pa neka vam kae ime sam je ja uvrijedio? (Pitajmo ga, neka kae!) On e vam i rei, jer on je astan ovjek, odista. Ali to e moi da vam kae? Da sam jednim prstom dotaknuo njenu haljinu, to i nita vie. Ja ne znam kakve line razloge imaju te tvrdnje da sam bio drzak? To oni znaju. Ali kakve drskosti ima u tom lakom dodiru jednim prstom koji je k tome i drhtao od straha? (Glas: 0 tuni dane!) Mili zemljaci i drui, drskost ne dolazi od glagola drhtati, to vi dobro znate. Drskost ne dre ve grabi. Ja i sada drem pri pomisli na dodir s onom svetom haljinom. A moda je i oekivala da zgrabim njenu ruku i da je poljubim. Ta koja ena to ne oekuje? Kad je brojila udarce moga mahnitoga bila moda je osjetila isti nemir u vlastitoj krvi? I to sam ja uinio? Nita, ili gotovo nita: taknuo sam prstom njenu haljinu. Zar se to drskou nazivati moe? (Jedan glas: Nikako! Drugi glas: Ako dobro promislimo, to njemu silnu krivicu nanose. Trei glas: Tako je! On je pravenik, a oni su hulje! Prvi glas: Menjou je nitkov, to je sada jasno. Drugi glas: Ubijmo Menjoua! Zapalimo mu krevet!) 0 mili, dragi drui, stanite! Vi ste poli da uinite - ne znate ni sami to. ime sam ja toliku vau ljubav zasluio? Sto sam vama ja?.,. (Glasovi: Ti si na voa! Admiral! Drugi glasovi: Tako je, ti si admiral! Ukrcajmo se na lae i otplovimo! Jedan glas (poetino): Otplovimo. Galebovi i oblaci e nas pitat tko ste: koga itete?... a jedra e odgovoriti: Melkior plovi!... Melkior ite pustu hrid... poetini glas se gui u suzama. Za njim plau i svi ostali.) Oh, blagoslovljene te suze, pue moj! Hajdmo, krenimo! Ali... jo samo jedan asak... jer hou pred vama da budem sasvim ist. (Glasovi: ist si ti, ist! Hajdemo!) E, nisam sasvim, zemljaci i drui. (Jesi, jesi, ist si kao aneo!)

Nisam, nisam, u meni bukte strasti, pohote. (Jo bolje, znak da si mukarac! haha - smijeh pun udivljenja). Da, ali kakav mukarac? Sa strastima niskim, prijapskim. Prijape! uzvikivala je ona... ne mogu da vam kaem koja... A i ovu nau istu, bijelu sestru... Aciku (doista, ime za kihanje, pomisli usput) i nju i ^,fa.. Marinhovi Kiklop sam ja pokuao zagrliti i poljubiti, silom, zemljaci i drui, jer enska je strahovito zgodna, priznajte. (Ha-ha, Admirale, koji si ti mangup! dive se i odobravaju dolje u dvoritu.) "Da mu se ne vjeruje, milogledi, da mu se ne vjeruje!" - vie glas odozgo (deus ex machina! uplai se Melkior). "Da mu se ne vjeruje, zaljubio se preko uiju, znam ja njega! (Zbogom, Vivijana, promrmlja glas usput.) Pravi se cinikom, a on je estit, poten ovjek odista. Eustahije, budite nam voa! Admiral!" - i plombe crne ogromne zamraie nebo. Ugov vapijui glas. Ali otkuda on tu? Parampione dini, to ste vi! - usklikne radosno Melkior i zauje svoj glas udno odvojen od sebe kao da je uskliknula jeka. Marinkovi Kiklop Melkior je osjetio da ga vuku za nos. Probudio se odjednom i zaueno rastvorio oi. Na krevetu mu sjedi mlad krupan ovjek u bijelom: razvukao usta u tobonji osmijeh i gleda u njega ljepljivoslatko, "dobrojutro" mu se cijedi iz onih otopina. - Mitar. Inae me zovu Vampir. Pst, ne budi ih, u ovoj sam sobi zaradio to ime ape bijeli ovjek. - Ali ne boj se, ja sam samo laborant, doao sam da ti uzmem malo krvi. Melkior je mislio da sanja. "Zemljaci i drui" ree makinalno i propne se na laktove da bi doao k sebi. Dolaze da piju krv na spavanju, vampiri... Bablje prie. Svejedno mu jeza usplazi uz lea. Svi su jo spavali u sobi, srkali posljednje ostatke sna pred jutarnje buenje. Puhali su slono na zajednikom poslu, a Hermafrodit ih je predvodio slasnim hrkanjem. Melkior uzdahne od zavisti. - A to e ti moja krv? - ree gledajui beznadno u sivi zid pred sobom. - Dobro, ne da - zakljui ravnoduno Mitar - tako u rapor-tirati majoru. - Sto e ti moja krv, to kaem - osvijesti se sada Melkior. -Nema je u meni ni dva naprnjaka. - Meni je dovoljan i jedan - slatko se osmjehuje Mitar. - A nisam ni ja tu tek tako... ovdje se i mene pita za kojeta. Zna li to je krvna slika? - Ne znam. - E, pa onda? - Odakle e uzimati? - Melkior mu prui ruku. Marinhovi Kiklop - ekaj, ne moramo odmah. Umiri se i lezi. - On ga obzirno polegne na lea i pokrije do brade. I ruke mu je ugurao ispod pokrivaa. - Ti si jedan pacijent, mora se paziti. Ako eli ozdraviti, mora se podvrgavati. Zato smo mi tu? Melkior se pokorio. Nije shvaao to hoe ovaj Mitar. - Eto vidi, uti. A i to da kae, kad ti je to tako. Iz krvi ti se vidi i bolest i zdravlje i zabuavanje. U njoj ti sve pie ko u Svetom pismu, sva tvoja sudbina. Zato se i zove krvna slika., a ja sam ti njezin tata-mata. to napravim - tako je. I nema ti kod mene "ek' da vidim" i "deder, bogati", nego jasno: tu ti je sedimentacija, tu ti je Wassermann, tu crveni, tu bijeli, tu bilirubini, sve redom u potiljak. Pa ako ti ja napiem sve "negativan" i "b.o.", onda ti to znai "mar, mar, pravac kasarna" i nema ti tu bojeg boga da te vadi. Mitar-Vampir napravio efektnu pauzu. Nadnio zatim svoje iroko, masno lice nad Melkiora i stao kruiti pogledom: trai gdje bi ga epao. - E, ali ima i razlika od slike do slike... - oprezno pogleda po ostalim krevetima i apne s nekim obzirnim prezirom: - Spavaju umorni junaci... kao kod fotografa: ima slika - onakav kakav si, a ima i na retu. Za retu ne brini, moja stvar. - Aje li mnogo skup taj... retu? - ape Melkior zavjereniki. Mitar kao daje preuo to pitanje, nastavlja da ape sada neku svoju tubalicu: - Aj, aj, to sam ja izjea, sav, ovoliki koliki sam, ubio me gos-pod bog. A vidi trbuha! - on pokae hvalisavo svoj nabrekli trbuh ispod kojeg je obzirno potpasao hlae - to je car-gospodar! Samo njemu sluim, a drugo mi je sve... uz Kalimegdan. Rotilj, rotilj, gospodaru, kako ree neki poeta, to je to mene

kolje financijski. Srce na aru, digerica, pljeskavica, ulbastija, pa pomasni kembii... uh, to volim poslastice, ubio me bog! A vidi, za evap ne marim makar mi ga i kajmakom zalio. Nego jedino, desetak evapa u vruoj lepinji pa s kajmakom... to da. A mlada patka na ranju, to kae, pa joj mast kaplje s vrha guziice, hi, hi, hi - smijulji se Mitar, oblizuje se i neto muklo prede: Grr... grr... gradele, gradele, kako viu Cigani to prodaju Marinhovi Kiklop rotilje. A tebi udna ta ljubav, a? U tebe posno govance, to? Ribica i maslinica. Blitva. Pa ti crijevce tanko pjeva daleko je biser mora... - Netko od spavaa zaguna pred buenje. Mitar se hitno lati instrumenata. - Nego, da brzo svrimo tu stvar, hoe li? - ape kao usput, radei. - Pa evo, svravaj - Melkior mu nudi svoju tanku bijelu ruku. - Ono s retuem, hoe li? - Mitar mu stee gumom nadlakticu. - Nigdje potene vene, mili bogo, tu e biti muke - govori naglas i zabrinuto vrti glavom i dok mu je jo glava u pokretu uurbano ape: -Pet banki sad odmah, ostalo kad dobije rjeenje, moe? - A koliko je to... ostalo? - mrmlja Melkior jedva razumljivo. - Pa... petnaest banki. Ovaj mjesec da izvodim curu. Voli da pije one zelene likere, ubio je... skupo u boju mater. - Pogleda u Melkiorovo neodluno lice. Hajde, deset, kao tebi, vidim te da pati. Eh, jeste cicije vi tamo dolje s mora, ubio vas... Govanca na maslinovom ulju! A to bi za te pare mogao da kupi? Pidamu, sveca ti... Sik a la francaise, a ne moe poteno ni da se ukenja od bijede. Vidi kakve su ti vene. Veli dva naprnjaka? Nema ti tu ni bolju stjenicu da napoji. A sada je tu strogo, da zna - opet ape Mitar. Rat je, bato -uzvikuje strogo - a vojska je vojska, mora da smo spremni! - i lukavo migne Melkioru: to govori za "one". - Da ti dadem pare? - ape Melkior i gleda te lopovske spretne male prste lopovske na svojoj jadnoj ruci po kojoj Mitar trai mjesto gdje bi utisnuo rilo svoje krvolone sprave. - Ne tu. Poslije vizite ekam te u nuniku ve ce. - Kakav je to nunik... ve ce? - Tako se zove onaj bolji, za vas ake... - Napokon je pronaao venu i zarinuo iglu, hitro, vjeto, te Melkior gotovo nije ni osjetio ubod. Vidio je kako se tanka ruiasta krv pomie za epom u cijevi i puni stakleni trbui Mitra krvopije. Moja krv, Vae Velianstvo... no osjea da blijedi, rasplinula se zapoeta ala u udnoj malaksalosti, a na kapke kao da mu sjeda san... - A vidi, bogati, goluba na prozoru! - drmne ga Mitar. Marinkovi Kiklop Melkior se razbudi s mukom i pogleda naivno prema prozoru. Nikakva goluba, ve sivi dan za prozorom. "Go-lu-bi-a", izgovori muno, jedva pomiui usnama, po udnoj sili sjeanja, kao da je ba morao to izgovoriti, i ostane tako u nekoj apatinoj ukoenosti zagledan u sivi komad neba iznad tmurnih mokrih krovova. "Jefi li fe nalokao krvi, vampiru?" zadirkuje Hermafrodit Mitra. "Tvojom ne*bih ni kupus ubrio", odgovara Mitar, no Melkior sve to slua iz velike astralne daljine, te mu se ini da ne uje glas ljudi, ve graktanje nekih raz-draenih papagaja. A slikanje plua? pomisli s pomijeanim osjeajem iznenadne radosti i jedne neugodnosti koja ga je trgnula iz slatke malaksalosti kojoj je bio sasvim prepustio tijelo. A moda bih je i vidio dolje... na slikanju plua? I bio s njom nasamo? Nasamo, pa onda? Kako ta rije, to toliko obeava i uzbuuje, ne znai nita! Nasamo, to znai pokuati joj se pribliiti uzbuenim, krivim rijeima, u stvari lanim rijeima koje jedinu pomo nalaze u rukama. I sve je nespretno, i rijei i ruke: nestrpljive ruke, a rijei gluhe, neduhovite, baene u prazan prostor bez odjeka. Ona kae: priajte mi neto, a vi ba elite da zaepite svoja usta njenim ustima, pa ako vam se neka rije i omakne, u njoj ba nema nita od pripovijedanja. Od te elje postajete mucavac, drhtavi kreten, epileptiar, impotentni pohotnik, prase srdito, ovjek bez ponosa. Ne idem na slikanje plua! Melkior prkosno uzme misliti na Enku: Kior ui u kraljevstvo moje, i on ue triumfalno-kraljevski, kao Kior Veliki. Na vratima se pojavio Mitar. - Zaboravio sam da ti uzmem urin. Jesi li ve mokrio jutros? -U ruci je imao neku ampanjsku au. - Nisam - ree Melkior, a u sebi: evo moga peharnika. - Onda doi da mi se pocula - pokae mu au kao mamac.

- Hajde, hajde. Matadore, taman je mezetio Mitar - javi se Menjou. - Hoe li ono danas da ti doe sestra, dan je posjeta - upita ga Mitar s takvim preljubazno bratskim i nevinim licem, te se Melkior jako zaudio kad je neki predmet poletio prema mjestu gdje je as prije stajala Vampirova glava. "Stajala as prije", dakako, jer im se preljubazno Marinkovi Kiklop priupitala za posjetu sestre, nestala je onog istog asa. - ubre, ne diraj mi sestru! - odjednom zaurlie Menjou. -Zaklat u ga zubima... krvi u mu piti!... - grio se u krevetu i udno lomatao rukama kao da ga neka strana bol razdire. Sva trojica skoila da ga smiruju, glade ga po licu, ekaju po glavi, tapaju po bedrima, konjuarski. - Ne, njega stvavno tveba pvebiti - estio se Herma i stiskao ake. - Prvi put kad ovamo doe, ebe preko glave... Izdevetat emo ga, asna rije! govorio je sveano, kao da se zaklinje, onaj to je juer Melkiora nazvao Tartuffom. - Kad ga ja propustim kroz ake, roena ga majka nee prepoznati! - Smirivao se ve Menjou, gasila se e za osvetom. - Famo da ne bude ifdaje! - Hermafrodit sumnjiavo pogleda na Melkiora; on je stvar shvatio veoma ozbiljno, kao zavjeru. - Izdajnici znaju to ih eka! - govorio je prijetei Menjou. - Nee izdati - rekao je Mali sa sigurnou. - ast sestre je u pitanju! Je li da nee izdati? - Mali je prenosio na Melkiora mo sugestije: udno izbuljio oi na njega i uzeo kruiti rastvorenim dlanom nad njegovom glavom: - Nee izdati, nee, radi se o asti sestrinoj, nee izdati... - hipnotizirao gaje. Melkior se jedva osvrtao na to aranje. On je s nekim smijehom u sebi stalno mislio na onu au Mitrovu koja je probudila u njegovu tijelu potrebu za mokrenjem. I to je osjeao kao neuklonjiv imperativ kome e se evo sada podrediti. Ustat e i otii za Mitrovom aom kao mjesear, kao hipnotizirana budala. Uvjetovani refleksi, po Pavlovu. Ah, moj Mali, hvala na asti, ve sam hipnotiziran, mislio je ustajui. Ovako valjda idu pjesnici za svojom inspiracijom? Ona je aa sada moja Laura. I nasmijei se tuno lice Melkiorovo. - Fmije nam fe - ree Hermafrodit. - Ide da ispria Mitru? - skoi Menjou iz kreveta prijetei. - Idem da mu au napunim. - Dobar si! - uo je za sobom tu ocjenu i njihov smijeh kojim su nagraivali njegovu lojalnost. Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop 0, Gospode, da se i ta aa ispuni! I prepunit e, kakav si, odgovori Gospod. I doista prepuni, kako ree Gospod. Jer silna bjee nuda u njemu te utra u nunik onaj bolji i tre au iz ruke Mitrove, udno, kao pijanica, i kao bludnik najlui potrai svoje nehajno spolovilo u urbi nespretnoj te mu se ono i omakne prvi put, onako bezvoljno, kao da to nije njegov posao (pa i nije, znade lukavac), ali drugim zahvatom iznese, kao ovjek tat i hvalisav, sve svoje blago na vidjelo i tada se u au spusti dad strahoviti to lijevae etrdeset dana i etrdeset noi... - Dosta, kuda e!... - vikne Mitar zaplaen. No reci dosta pljusku bezumnom, zaustavi val plahoviti to se valja s puine!... - Sve si zapisao, sveca ti - hihoe Mitar veselo: on voli obilje. - Sad odlij malo tamo, ubio te... Ha, Maestro, sjeti se Melkior, kakvo toenje! Prebacio bih preko krovova, pogasio bih vatru na dvoru liliputanskom kao Gulliver! Osjeao je ponos od neke mukosti, kao da je izveo neto velianstveno, a to bijae samo osjeaj olakanja sasvim banalnog koji je on bahato tumaio. - Jesi li donio pare? - pita Mitar s punim peharom u uzdignutoj ruci kao da mu nazdravlja. - Jesam. Evo ti. - Melkior sve radi oduevljeno, urno, veselo, te ga Mitar gleda sa zanimanjem i kaje se to mu nije vie traio, dao bi, budala. - A je li, to je govorio onaj tamo, da e me prijaviti? - upita Mitar. - A zato, to si mu uinio? - Pa ono zbog sestre, zna. Mnogo su osjetljivi, jer sestrica je onako... podana... - spustio glas Mitar i glavu sagnuo, bolje da ne stri. - A ba mi je naletio. Samo, opasno je to, otac mu je gardijski general. Moan tip u boju

mater, da prstom makne, nema mene, Mitra-laboranta. - A oni ostali? - Sve fina djeca, gospodska. Onaj debeli osavi to govori na "f' digao aletu (lan dravnog savjeta) neki vaan dokument, dravna tajna, to li je, i dao ga nekoj drolji-pijunki za jedno spavanje. Sreom kontrapijunaa uhvatila njih ba na tom spavanju, pa drolju u uzu, a njega tatici. A tata, to e, dao ga na odsluenje roka, kao "neka se opameti", i eto, tu se sada pameti. Onaj mali sin je dvorske dame, to jest bive dvorske... Zvali su je Pompadurka garde. Od redova do majora nije birala, a dalje prema uplivu i moi. Kau daje mali sin nekog silnog a aavog generala... pa vidi, i mali je nekakav aavko-psiholog. Ali najopasniji je onaj etvrti, Parizlija. Cale mu je... i ne zna se to je, ivi u inozemstvu, kau nabavlja oruje za vojsku. Sin je doao samo da odslui aki pa se vraa natrag da pomae tati, eto da se i on bori ako do neega doe. Kau, svatko na svoj nain. Svi oni, brate, imaju ve spakovane kofere i paso u depu. Ona se soba i zove "diplomatska"... - Sve ti zna - snebiva se Melkior. - Pa kako sam ja dospio tamo? - Ha kako? - Die Mitar glavu kao da e zakukurikati neku teku istinu, ali se predomisli: - Zahvali Bogu i majoru... - Pa ja majora i ne poznajem! - Upravo zato to ga ne poznaje. Kad upozna pukovnika, upoznat e i majora. Pukovnik je ef odjela, vojnik, brate, i patriot. -A major nije patriot? - Jeste, tko kae da nije! Neto mnogo pita? - pogleda ga Mitar sumnjiavo. -1 to to sam ti rekao, rekao sam previe. - Pa to govori? Moda sam i ja... - Ti? - podsmjehne se Mitar prezrivo. - Prostudirao sam ja tvoje papire. to misli da bih inae ovako s tobom razgovarao? - Mitar udari po depu bijelog ogrtaa u koji je spustio Melkiorov novac. - Ti si ba onaj tip to dira majora u srce. Zato te i utrpao tamo s onima. Nikada on nita nee postii, nije on za vojsku. - Zato? - Zar moe ovjek neto postii zatiujui tebe? - Mitar podvikne srdito. - Sve bi one tamo on otjerao u vojarnu da je po njegovu, samo bi tebe ostavio. Pa to hoe, na taj nain da napravi karijeru? - to ne ode iz vojske? - U staroj vojsci otac mu je bio naelnik saniteta, general, I Marinhovi Kiklop Marinkovi Kiklop preao Albaniju. Lini ljekar starog naeg kralja. Stara kola. Tako je odgojio i sina - osmjehne se Mitar saalno. - Vojni sanitet, da, potenje i pravda, eh!... Sve e to jednog dana avo... - no odjednom prekine se Mitar, razabere se s onom aom koju je stalno drao u "sveanoj zdravici" i nasmije se. - A mi ba odabrali mjesto. A ja opet stalno s tim tvojim ampanjcem... Hajde uzdravlje, i bjei u krevet. Sad e uskoro vizita. Imat e ast danas s pukovnikom. Zezat e te, to je jasno, jer ti si "majorov", razumije? A ti se pravi lud, u njega gledaj s potovanjem i sa strahom kao da si usro krevet, razumije? - A hoe li biti sestra u viziti? - ne izdra Melkior. - Acika? Svia ti se, a? No otpisi odmah, nema ti tu nita. - A to bi i bilo? Samo tako... pitam. -1 pravo je to pita, ne da je zgodna, nego ono... uslikana! - Jest, veoma je lijepa - uzdahne Melkior. - A to, ima li nekog...? - avo bi je znao. Ona sa svima lijepo, pa ne zna je li stvarno takva ili je to neka njena izmotancija. udna enska. Hajd, uzdravlje. udna enska, veli, ponavljao je Melkior u svom krevetu, pokriven do brade. AH govorio je to mehaniki, nikakve misli nije bilo iza toga. Neka strepnja mu je sapinjala tijelo. Laka drhtavica krenula je od brade nanie, prema trbuhu i nogama i porasla naglo u neukrotivo grozniavo drhtanje. Eto, i zubi mi cvokokou, pokua da se naali, ali od toga ispadne nervozno grevito zijevanje uz neko gluhonijemo mumljanje. - Ti neto kae, Matador? - upita ga blagonaklono Menjou. - Nihta - uspije Melkior artikulirati u razjapljenim ustima. Ali taj kratki kontakt s "vanjskim svijetom" uveliko isprazni njegovu unutranju napetost: drhtanje je odjednom prestalo, njegovo se tijelo osjeti mnogo sigurnijim u

povoljnoj klimi kreveta. Vrata su se otvorila neujno i tiho, s dunim potovanjem. U sobu je ulazila bijela povorka sveano i nijemo kao u nekoj sveanosti sna. Na elu joj nizak mrav starac, bradica mu bijela i iljasto stroga, a pogled prodoran i otar, "itam te, bato, ko naslovnu stranu". Ispod bijelog ogrtaa crne mu se tanke krive noge u izmama a metalni aporci na peti kicoki zveckaju kao na dvorskom balu. Bijela ptica iz polarnih strana gega se po ledu na crnim noicama, tako to opaa Melkior. To je, naravno, pukovnik, vojnik i patriot. Za njim ide major na malom odstojanju kojim naglaava svoje podreeno mjesto u sveanoj ophodnji. On je rekao "dobro jutro, momci", na to se pukovniku iznenaeno podigao iljak starjeinske brade. Tu je i Ona, odmah do majora, s bolesnikim listama na ruci, nad kojima dri otvoreno nalivpero stavljeno "na gotovs". Sva se posvetila potovanju uzvienog ina i revnosno se mie u sveanom hodu. U povorci jo ima nekoliko mlaih pomno izbrijanih lica to s klerikim strpljenjem prisustvuju pontifikalnoj funkciji kao nevani subjekti. Na kraju se pojavio i Mitar, ali je ostao kod vrata kao siromani roak u sprovodu; on je dobro znao svoje mjesto. Pukovnik je obilazio ona etiri "svoja", zaustavljao se u podnoju kreveta i pitao za "junako zdravlje". - No, kako je, junae - obrati se s oinskom ironijom Menjouu. - Otac pita za te, to da mu kaem? Dosadno je, gospodine pukovnie, - mazno odgovara Menjou. - Ja bih natrag u akademiju, zaostat u s uenjem. - Prvo zdravlje, mome! - uzvi pukovnik bradicu odluno. -Kud uri, stii e ti njih. Koji si u klasi? - Prvi, gospodine pukovnie - ispali Menjou i kljocne zubima, a pete mu se u krevetu same sastavie. - Prvi? - kao zadivi se pukovnik. - Pak to kuka? Ne beri brigu, stii e. Oca u ti pozdraviti - dobaci prilazei drugom krevetu. - Molim, gospodine pukovnie - i glavom zatreska Menjou u znak pozdrava. - A ti, diplomata? - upita Tartuffa. - Javlja li se otac? Je li se sretno prebacio u Englesku. - Sretno, gospodine pukovnie... u posljednji as - s povjerljivim osmijehom dodaje Tartuffe. - Nijemci su ve bili u Bordeauxu... - Sto kae? Ipak uspio da umakne, a! Neka, neka. A gdje je sada, u Londonu? Pak to pie? I Marinkovi Kiklop -U Londonu i Glasgowu, putuje po dunosti, gospodine pukovnie. Pie da bombe padaju ko kruke ujesen. - Vidi, njemu nije dosadno - dobaci Menjouu. - A to emo s tobom, ljubavnice? - prekorno mae glavom nad Hermafroditom, a sva se svita udvorniki smije ali pukovnikovoj (osim majora, on je ozbiljan). - Je li i tebi ovdje dosadno? - Pa jefte, gofpodine pukovnie - uvjereno odgovara Herma -dofadno je. Ofobito uvee... nema fe fta vaditi, pvodajemo fjake... - Zjake, veli... Zaista, sestro... - Izvolite, gospodine pukovnie? - sva se Ona stavlja na raspolaganje. - ...to je svima ovdje dosadno? - Svi prsnue u smijeh. Nju oblije rumen. Major se je mrtio. - Htjedoh rei, to ne nabavite ovom Donuanu neku lutkicu, skapat e od dosade. Hermafrodit se veselo cerekao. "Fgodno", uzviknuo je ak oduevljeno. - Cut, ti sramoto roda i plemena! - rukne na njega pukovnik a bradica mu sva podrhtava od prikrivenog smijeha. - Onakvog oca ti da sramoti! Na njegovom mjestu ja bih te... - ...ufkopio! - zavitlava se Herma luckasto. - Vidi ga, ui me! - ljutnu se pukovnik, a vidi se rado bi se smijao; priat e to ocu... - Jeste, pravo veli, ko nerasta bih tebe ja... da me upamti! - Ftavat u fe, gofpodine pukovnie! - tresne Herma podrugljivo. No pukovnik se ne osvrne. Mangup je prevrio mjeru, to je svima jasno (nitko se vie nije smijao), autoritet mu je ve u pitanju... On prie Malomu. - A to je s tobom mladiu? Jesi li dobro? - Hvala gospodine pukovnie, dobro sam - odgovori Mali.

- Donosi li mamica pite? - ali se s djeakom kao neki ujak. -Ono ti pitu voli? - Pa volim i pitu... - Mali danas oekuje mamu i zbunjuje se kad nju spominju. - No, ne stidi se to voli pitu - gladi ga pukovnik po glavi - i Marinkovi Kiklop ja je volim, tu pitu od mladoga sira. A ovaj tu? - pokazuje bradom na Melkiorov krevet. Melkior ga gleda s potovanjem i sa strahom, kao da je... ba onako kako ree Mitar. - To je novi, gospodine pukovnie - ree major mirno. - Vidim i sam daje novi - pukovnik ve gubi strpljenje - ali to radi on ovdje? Iz koje je komande? - Autovozarska kola - strpljivo odgovara major. - ak? - ree pukovnik kao da mu se to pitanje gadi. - Da. - Major je suzdrljiv i hladan. - Pa to? - pita pukovnik naglaeno starjeinskim tonom. Ta uvreda naas uznemiri majorovo lice: neki tamni oblak preletio je preko njegove pametne mirnoe. - Jako proirenje hilusa - progovori zatim na svoj neuzbudljiv nain. Radioskopski se vidi na lijevome krilu mogunost jednog arita s tipinim fibroznim arama i jedno zasjenjenje... - Kod svakog drkadije se vide proireni hilusi! - grubo ga prekine pukovnik. Ona je stidno zatreptala oima. Ona etvorica smiju se pod pokrivaem. - Pacijent je ve sazreo mladi... - Pacijent... sazreo za vojni sud! Pa ovo je isto to i dezerterstvo! - Pukovnik je gledao u Melkiora s mrnjom (a on u pukovnika... onako kako ga je uputio Mitar). - Osim toga... otkrijte se, molim vas - obrati se major Melkioru - radi se o sluaju strane astenije. Izvolite pogledati gospodine pukovnie, taj prsni ko, te ruke, ramena... - Gospodine, vojska nije sastavljena od samih Herkulesa! -podvikne pukovnik. -1 jedan prst na obarau za mene je vojnik! Tako ja to shvaam. Izvolite, gospodine pukovnie, pogledati pacijentovu bolesniku listu. Ona mu prui Melkiorov karton. - Sestro, je li napravljen radiografski snimak? - Jeste, gospodine majore - ona spremno slae, a pogled joj plazne preko Melkiora (on poljubi taj zrak iznad sebe) - ali jo nije Marinkovi Kiklop razvijen; bit e gotov za dvadeset minuta. Onda ga priloite ovdje - ree major suho i prepusti pukovniku mjesto uz Melkiorov krevet. Asklepijad die ruke s mene, sad pristupa ljudoderski vra. Melkior pogledom potrai Mitra, vapaj za posljednju pomo. Mitar prua pomo ohrabrujuim smijekom. No Melkior vidi Cezarove iskeene zube, uje potkove na kamenom podu... Pukovnik je koraknuo blie, obredno mu zveckaju mamuze. Nadnio se vojnomedicinski starjeina iznad Melkiora i pokazuje velike poutjele zube... Najprije e valjda zagristi u glavu, misli Melkior... Ali to je smijeak, reklo bi se dobar, nekakvoga sveca to djeci dolazi nou i polae im darove u krevet. Znai, nee gristi, ponada se Melkior. Strana astenija. Pogledajte, strie, te ruke, ramena i taj grudni ko... ko koko... ko-ko-ko... Usto se Melkior pipao ispod pokrivaa, u aci mu se rastezala suha tanka koa. Nee gristi, nee, sama strana astenija. Ali gledao je pukovnika, za svaki sluaj, sa strahom, kao daje... kako ree Mitar. - to me tako gleda, je li, ko usrano kue! - pue iznad njega starjeinski glas. - Intelektualac, a... pa misli daje lino izumio barut. Kai, jesi li izumio barut? to je, jesi ili nisi? Sto bih sada, Krele? Da li se tu laje? To valjda vrijedi samo za elektrino osvjetljenje? Za barut... vai to je rekao Mitar: ne odgovaraj i gledaj s potovanjem i sa strahom kao da si udesio krevet, i Melkior nastavlja da ga gleda, kako ree Mitar - s potovanjem i... ostalo, samo jo i doda malo kako gleda onakovo kue. - uti, a? Prezire me? Ti misli: to je ovo, on akademski obrazovan ovjek, ja akademski obrazovan ovjek, a govori mi "ti"? Kakva je ovo vojnika budala! Je li da to misli? Kakva je ovo neotesana vojniina? U sobi tiina, ak ni cipele nikome ne kripe. I nije bilo udvornikog smijeha. Major je gledao u prozor, zbunjen i rumen od stida i, valjda, od srdbe. Ona nije dizala oiju od bolesnikih lista kao da olovkom neto kontrolira.

Izbrijana lica su ozbiljna i nekako tuna, a i ona etvorica ute u svojim krevetima. Ta je utnja i razdraila pukovnika, raspalila elju da pokae Marinkovi Kklop on njima svima!... Tu se uvode nekakve manire... On se saginje nad krevet sve nie, unosi se Melkioru u zaplaeno lice. Melkior osjea zadah poutjelih zuba, po njemu se prosipaju rijei, ali on ih vie ne razumije. Gleda zube gdje dolaze blie... i gle, bez plomba a svi u pravilnom nizu, uti ali zdravi... od one pite od mladoga sira... - A, je li, gospodine... da ne kae da ne znam manire... - govori pukovnik tiho iz sasvim intimne blizine (vidi mu Melkior gusto zasijane dlaice po nosu) zato vi, gospodine, ne elite da sluite vojsku? to se to ne dopada vaem uvaenom umu? Moda imate drugo miljenje o dravnom ureenju? Recite samo, to vam se ne svia? Antipatini smo, je li? Soldati, budale, primitivci? Ne dopada se vama ni moja njuka, znam ja. No, pa evo ti, amaraj! - namjeta pukovnik obraz izazovno, tono na duinu ruke, i stoji tako nepomino, eka. -No, to je, to me ne amara? Veli, moj obraz nije dostojan ni tvojega dlana. 0, boga ti tvoga! Onda, evo, pljuni! - i sputa mu obraz tono iznad usta: - Hajde, to ne pljuje? ekam! - vikne pukovnik ve sasvim iznerviran Melkiorovom mirnoom. Moda je taj povik trgnuo Melkiora iz mrtvila? Nad njim je stajala stravino uveana slika ponuenog lica. Njegova se glava pomakne i die kao oivjelom mrtvacu, i prije no to je pukovnik uspio ukloniti glavu, on ga strelovito usnama pogodi u obraz - i cmokne da se ulo. Tako. To je umjesto majora. Parampione, Parampione, je li to acte gratuit? Ne, to nije acte gratuit, ree Parampion. To je mnogo vie, odgovori Krele. - Stoj!... to je ovo?... - strese se pukovnik uplaen, zateen, rukom gladi poljubljeni obraz, brie udnovatu sramotu. - Gospodine majore, to bi ovo imalo da znai? - obraa se strogo, ali sve njih gleda, strijelja svakog kome bi palo naum da se sad nasmije. No, u redu, ne smije se nitko, svi su zinuli od uda. -Gospodine majore, pitam, to je ovo? - Ja ne znam, gospodine pukovnie - ravnoduno odgovara major. - Ja ne znam - i kvit! A, neemo to tako... Marinkovi Kiklop - Moda je momak elio da kae da vas voli...? - pokua da objasni major, a nevidljiv osmijeh titra mu na jednom kraju usta. - Gospodine pukovnie - javlja se Tartuffe - smijem li da se obratim? - Kai. - Mi ovdje mislimo da on nije normalan. Juer je tako poljubio i sestru... - Sestru? iju sestru? - Ovu nau... bolniarku. - To je bilo u snu, gospodine pukovnie - crveni se ona koliko joj ima lica. - U snu? Sto vi radite u njegovom snu? - Pogledala sam da li spava, a njemu se odjednom digle ruke i... - ...i fmok! u ufta - dovri Hermafrodit sa slau. - Cut, ti bitango! - podvikne mu pukovnik. - Krivo ti je to ti nisi, je li? - Pa i jefte - cereka se Herma - nije da mi nije kvivo... - Hajde ne budali. - javi se Menjou - u pitanju su tu ozibljne stvari. Mi mislimo, gospodine pukovnie, daje momak stvarno lud... - Lud? To je neki idiot! - ...i mi ne bismo eljeli da ostane tu s nama - zavri Menjou. - S vama? Neka se to smjesta alje na nervno odjeljenje -zapovijedi pukovnik izlazei na elu bijele povorke. Tako je, ne luak nego idiot! Potvreno sa najvieg mjesta! Melkior se radovao to je sveden na bezlino to. A sada na nervno... Ali to je to? Valjda neka ludnica, a to bi moglo biti zanimljivo... osobno poznanstvo s Napoleonom. S Cezarom sam ve imao ast, tako... poiz-dalje. Ipak nije bilo nuno poljubiti majora za stupanj idiotstva, gest je ovaj vitekiji, kornejevski velikoduan: gone te da pljuje u lice (nismo djeca), a ti cmok u lice! - poljubac. Osjeao se zadah zubala. Nou na njeg rei s nonog ormaria, iz vode, u ai potopljeno uto zubalo, a on s bradicom u krevetu, malen, krotak, bez zvjezdica, bez zlata na ramenima, nemoan i bezub kao novoroene, ne zna izgovoriti ni z. Marinkovi Kiklop Pukovnica je zbog klimakterija jadna, zaboravljiva, moda i gadljiva i straljiva i praznovjerna k tome, tri dana nije promijenila vodu u ai

krokodilu, i on, eto, ima zadah pljuni me. A on, starjeina vojnog saniteta, ef tuberkuloznog odjeljenja i uope ovjek poznat, vojnik koji poznaje gardijskog generala - Menjouova oca i sve druge oeve, ujutro, ve zakopan do grla i u izmama, ide na pecanje kaiprstom u au vode. Kaiprstom udicom lovi uto zubalo. Zubalo se vrti, prevre, okree, izmie, ne da se iz svoje mutne vode, gdje je njemu ugodno, u usta mljaskava slinava da gnjei pitu od mladoga sira. Pa kad se tako u vodi dovoljno razgnjevilo, ugrizlo je pukovnika za strogi kaiprst. Na koncu ga pukovnik ipak ukebao i bijesnim pokretom ubacio u usta s gaenjem, ko da hladnu abu mora pojesti. Ali jednog e mu dana uto zubalo kaiprst i odgristi i bit e jedan vojnik manje - prst na obarau vojnik je sam je tako rekao, a to ree ne poree, to stoji ko ispeeno, nismo djeca, bogamu. - Ipak fteta, bogati - kae Hermafrodit - fad emo tu kvepati od dofade. - A tebi je zabavno, budalino, da tu jedan aavac zeza pukovnika? - ljuti se Menjou. - Fta bi ga fefao? Famo ga je fmoknuo, hu, hu, hu... To je fgodno. - A to misli da ga je "fmoknuo" iz ljubavi? - javi se sada i Tartuffe. - Bilo bi "fgodno" da uuti, glupane! - A ti fi kveten! - razljutio se Herma. - Ftavi je njega fefao, i fta, poljubio gaje, pa fta? Bi li fe ti ufudio? Ja fe ne bih... fato mu kafem "bvavo! bvavo!" - Eto! Njegova je ljutnja izazvala smijeh. (I Melkior se smijao, u sebi.) - A veli, stari gaje "fefao", a? Bvavo! - Svi su se smijali. - Ja nifam vekao "fefao" nego fefao, a ti fi fefnut u mofak! Ti fi fafav, a ne on! Tebe bi tvebalo poflati na pvomatvanje... - Stojte, ne svaajte se - javi se Mali pokajniki tiho. - Ja sam sve to skuhao. - to si ti to "skuhao"? Marinkovi Kiklop - Pa to, da je ovaj poljubio... - Da mu nisi opet sugerirao? - Jesam - prizna Mali kao nepopravljivi grenik. - Ajde ti... u matevinu pitu od fiva! - dozlogrdi napokon i Hermafroditu i bilo bi vjerojatno dolo do fizikog obrauna s njim da ne ue u taj as u sobu Mitar s jo jednim ogromnim i jakim momkom u bijelom koji je pokazivao strane miice ispod zasukanih rukava. - Koji je taj? - upita momak. - Evo, ovaj - pokae Mitar Melkiora. - Hajde, spremaj stvari. Ide na nervno. Marinkovi Kiklop A- jesu li te, a? - upitao je Melkiora jedan od trojice tek trei dan nakon to se uselio u ovu ogromnu bijelu sobu s reetkama. Ni sada nije gledao u njega. Gledao je u zid iznad Melkiorova kreveta. U njegovim oima plivao je neki mutan pogled kojim je sanjarski promatrao gole zidove, ak i prazan prostor sobe, kao da se pripremio do smrti na strpljiv i dosadan ivot. Druga dvojica jo nisu progovorila. Mali pleati odlazio je s vremena na vrijeme do prozora i svadljivo reao kroz reetke, a beskrajno dugi i mravi tip ivio je, naprotiv, uzvieno mirno i dostojanstveno. Njegovu je hranu jeo mali pleati, dok je on prolazio sveano tamo amo po duini sobe obavljajui, oito, neku vanu funkciju. U sobi su bila samo etiri kreveta (etvrti su unijeli za Melkiora) u svakom uglu po jedan, vrsto za pod prikovan, i nita vie, nikakav drugi predmet: goli bijeli zidovi i praznina. Akustika golih praznih prostora, strana, beznadna. Melkior je proveo dva dana na krevetu kao na splavi, u apsolutnom miru, sam sa sobom. Krevet sa starim pokrivaima, bez ponjava, prljav, zaputen, s kondenziranim mirisima tjelesa to su se tu prije njega isparivala. Ali smrad je sad ve dobio njegovo priznanje i toplinu. Uzeo je pod svoje taj prezreni i odbaeni tui smrad i ogrnuo se njime bratski srdano kao prosjak naenom kabanicom. Kao tvor, kao stjeni-ca uvio se u smrad lukavo i izazovno kao smrdljivi asklepijad na otoku kanibalskom: pribliite se sada, delikatni nosovi, ovom neprobojnom krugu odvratnosti, ovom panciru sigurnosti, ovoj aureoli svetog smrdea! Osjeao je smrad na sebi kao pojas za spaavanje u oekivaMarinkovi Kiklop nju oluje, kao omamu neke ludosti to ga ini lakim, prozranim, nevidljivim. 0, da nema mene, da sam smrdljiv zrak, to moje postojanje tako pouzdano krije!... - A kako su te? - ponovo pita sanjar jednako gledajui u zid iznad Melkiora. -

Pravio si hvojice? - Kakve hvojice? - ljubazno pita Melkior. - Ne znam. To je bilo neto... vie se ne sjeam. - Uuti zamiljeno, zatim, uzdahnuvi, zavapi teko: - Na Ombrelionu, gori pustoj, on je govorio! Ja sam melankolik, kau oni... tatari. A jesi li ti lud? - Nisam. Ja sam kompletni idiot - odgovori Melkior ozbiljno. -A to je to? Tue se? - Ne, miran sam. Smrdim. - A mene su tamo htjeli prepoloviti. Bio sam u onoj artiljerijskoj ambulanti, tamo gdje su haubice, razumije? Ha-ubice s crticom, zna, od jednoga napraviti dva... jedan-dva, lijeva-desna, tri etiri... znam brojiti do milijardu. To ti je koliko ima vlasi na pola glave, pa puta dva. Dolje kralj i kraljica! - to je dodao apatom gledajui sa strahom u dugonju koji je marirao paradnim korakom. - Koja kraljica? - upita Melkior. - Kraljeva ena. - Nema on ene. - Onda dolje njegova sestra. - Nema ni sestre. - A ima neka enska na dvoru, pa dolje ta. Zna - uljajui se prie Melkioru i apne mu u povjerenju pokazujui na dugonju - ne smije se pred njim, on je maral dvora - doda s nekom lukavom ironijom. - Kojeg dvora? Ovog... saharinskog - nasmijei se Melankolik nekako prepredeno. - On zna dvorske tajne. Ali ape samo s najviima. Gledaj. Maral dvora ugodno je askao s kraljem vozei se u koiji (kralj je sjedio na uzglavlju, na jastuku) ali od cijelog razgovora razabirale su se samo rijei Vae velianstvo, izgovarane sa silnim potovanjem, drugo je sve bio strogo povjerljivi apat. Dvorski je maral sa slatkim osmijehom pozdravljao narod i usto prstom ukazivao kralju na Marinkovi Kiklop neka, valjda, zanimljiva lica u masi to klie. Na jednome mjestu koija je odjedanput stala, a kaiprst Dvorskoga marala bio je odluno uperen u Melankolika. - Nisam ja, Vae Slatko Velianstvo! - preplai se ovaj. - On vam je pojeo (pokazuje na Pleatog Malog) kruh i kupus. - Ali prst Dvorskoga marala nije silazio s njega. tovie. Dvorski maral hukne hu! nato Pleati Mali krvolono zaurla: - Evo mene, ime mi je Kero, daj ga meni, kou bih mu dero! -i zarei na Melankolika pokazujui sitne guste zube. - Nemoj, Kero, dat u ti evo ovaj od dva rupija - pruao mu je Melankolik mali bijeli gumb s dvije rupice - a sutra u ti dati od etiri, sigurno. - Sutra ga uij za uho! Daj odmah. - Nemam sada, Kero, sutra e mi brat poslati. Sada mi odgrizi nokat. -Daj. Kero zaas svojim sitnim otrim zubima otpili nokat Melankolikova palca i pokae ga Dvorskom maralu. Ovaj zadovoljno klimne glavom, otpusti Kera i potjera konje. - Mora tako s njima - objasni Melankolik Melkioru kao s nekim stidom. - uj, reci - ponada se Melkior - meni moe rei: ti nisi...? - Lud? - tuno se nasmijei Melankolik - To jest, nisam kao oni. Druga vrsta. Oni misle... Dvorski maral misli (Kero ne zna nita) da je dva i dva pet, ja znam da je etiri, vidi, ali mi je dosadno misliti. - to tu ima misliti? - Kako ne, mora ih spojiti. Evo uzmi dva s jedne i dva s druge strane - on pokae po dva prsta na svakoj ruci - i sad, ajde: koji e kojima prii? Zato bi jedni prilazili, a drugi stajali? Oni su jednaki, je li tako? - ma-te-matiki jednaki, pa zato bi jedni prilazili? E, matematiki jesu, ali nisu jednaki po odijevanju. Moda su jedni ponosni, smatraju se boljima, bogatijima pa se nee mijeati, i onda, ajde, naganjaj se ti... A sve zbog etiri. I to im moe, kad oni nee etiri? Vidi da je dosadno. Ti e rei, mogu jedni drugima ii u suMarinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop sret pa se nagoditi... Da, kad bi htjeli, ali to se rijetko dogaa... I tko e na to ekati. - On pogleda Melkioru u oi radoznalo: - Ti valjda misli da

govorim o ljudima? Ne, ja stvarno govorim o brojevima, studirao sam matematiku. - Melkior je utio, gledao je u zemlju da ga ne bi zbunjivao pogledom. - Zaigraj na ruletu ili na lutriji, pa e vidjeti... Brojevi - hirovitost i podvala. - Pa dobro, a kako njimao ispada pet? - Ludima? - Melankolik se nasmije saalno: - Oni uzimaju dva i dva na istoj ruci, a tu su povezani, pa uzmu i petoga maloga... da ne ostane sam. Otuda ta zabluda. - Studirao si matematiku, a to ti je zanimanje? - Putnik. Berem gloginje. -1 broji ih? - Otkud zna? - Tako, neto mi kae... - Eh, kae... itao si u novinama. 0 meni su pisali. - Pa kako ih "spaja" kad broji? - Sam, u velikoj vrei. Muim se. Do milijardu. Hoe li da ti prebrojim vlasi? Njemu sam prebrojio - pokae Keru. - A zna kako radim? Podijelim mu glavu na sektore... imao sam olovku, uzeli mi tatari... pa onda po sektorima, jednostavno. Samo, nisam dovrio, micao se. - A kako bi meni kad nema olovke? - Ima i druga metoda - upati. Samo deset na dan. Ali valja ekati dok ti naraste. Kau, ekaj, magare... - Odjednom kao da se neeg sjetio, uhvati Melkiora za lakat i stane mu aptati povjerljivo: - Vidi one prozore tamo s druge strane. Pazi, promotri ih dobro: u tri kata po pet prozora. Veeras u ti neto pokazati to mene zanima. A sada, pst, kao da se ne poznajemo. - On se udalji "lukavo" i prilazei svome krevetu odjednom uzdigne ruke visoko iznad glave i ree glasom vapijueg: - Na Ombrelionu, gori pustoj, on je govorio! onda legne i zaklopi oi. Vrijeme ga je poelo kljucati. Dan je bio sada dug beskrajno, dan trei meu ludima. Melankolik ga je naas vratio svijetu ivih rijei a onda ga natrag bacio u zanijemjelu samou. Razdraenom sluhu zvukom ljudskog glasa bilo je sada tee podnositi ovu gluhu utnju nego dva posljednja dana. Ostavio ga je s tih petnaest prozora tamo preko i s nekim obeanjem za veeras... Ali gdje je jo veeras? Dan gore jo blista u nebu meu rastrganim oblacima, a nad njima, da bude jo tee, plovi sunce u nekom slavlju jesenje modrine. Mrzio je sunce u etvorini neba i oblake i svjetlost i sve to je dan. Bio je eljan rijei, rijei gladnom uhu! Bilo kojih, bilo kakvih rijei, samo da je zvuk ljudskoga glasa! On pokua posluati sebe. Ali to da kae? Rimljani, zemljaci i drui... A to ako se oni odazovu? Polifem, kiklop, gad... Ne, ni to nije mogao izrei. Tada mu doe da naprosto kae Paralelnik, tako, kao neko ime... Melkior izgovori to naglas. Maral Dvora skoi pogoen u ivac. Kao da je ba ekao tu rije za svoje strano uzbuenje. Zar se netko to usudio izrei! znaio je njegov zaprepateni pogled. Prstom je uputio Kera protiv Melkiora. Kero jedva doekao. Okrenuo se hitrinom make i rairenih ruku, sa akama u borbenom stavu, poao prema Melkioru. - Evo mene, ime mi je Kero - zarei on na njega. Melkior se sjeti kako je Melankolik... na brzinu istrgne dva gumba sa svoga prugastoga ogrtaa i ponovi iste rijei: - Nemoj, Kero, dat u ti evo ova dva od etiri rupija... - Ha, dva gumba! - isceri se Kero podrugljivo. - Uij ih za ui! Predaj se! - Predajem se, evo - die ruke Melkior. to je ovo sada? Ne priznaju vie ni svoju valutu? - Predajem se. Kero, zarobi me. - A to ima? Daj banku! - Stoji Kero pred njim, malen ali pleat. - Nemam banku, uzeli tatari - opet kua Melkior da prodre s formulama ovog udnog svijeta. Ali sad odjednom kao da ovdje nita od toga ne vai. Nasmijao se ak i Melankolik: - Ha, odakle ti ovdje... tatari? - Pa sam si rekao da su ti olovku... - Ja rekao tek onako... tan-gen-cijalno- precizira Melankolik i Marinkovi Kiklop stane regetati runo, to prihvati i Kero u nekoj ivotinjskoj varijanti. Nasmijao se i sam Maral Dvora, dostojanstveno i suho. Pa ovi su stvarno ludi! uvrijeeno misli Melkior, sada mi se jo i rugaju. Prie Melankoliku i sjedne na njegov krevet. Ovaj ga nogom upozori da ustane. To

Melkiora uvrijedi jo vie, sada hoe svakako da razjasni stvari. - Dobro, rei u ti odavle. Dvaput si spominjao tatare, a sada se smije? Smije se, znai, svojoj ludosti? Jedino, ako nisi htio rei "doktori"... umjesto "tatari"... - A kakve veze imaju doktori i tatari? - Melankolik se smijao podrugljivo. - Ja jesam lud, ali nisam blesav. ujte - obrati se onoj dvojici - doktori i tatari, ima li to veze? Sva trojica su se Melkioru rugala. to je ovo sada, snebiva se on, luaci mi se smiju? I ve je bio spreman misliti: sve je ovo lupeka igra nepovjerljivih ugursuza-simu-lanata, "opipavaju" nije li njegovo prisustvo neka klopka vojnih vlasti, ali odjednom njihov smijeh naglo prestane i sva trojica preplaeno strignu uima na neki udni zvuk s hodnika. Doista, sad je Melkior uo neko daleko tuno tulenje kao da bolesno pseto zavija. Melkior pokua prii vratima, zaviriti kroz kljuanicu ili makar prisloniti uho - ega su se oni tako prepali? - ali mu Kero neujnim skokom preprijei put i prestravljenim pogledom pokae da stane. - Psst, ne mii se - ape Melankolik drui. - Zato? - zaape nesvjesno i Melkior. - Kurjak - ape Kero neujno, meu dlanovima. - Gladan je. - Kurjak... ovdje? Ako nema tatara, nema ni kurjaka - prkosi im Melkior. - Na broju 16... ima - moli ga Melankolik neka vjeruje. -1 mi smo prije mislili... A ja sam ga poslije i vidio: sav crn i krastav. A rep... a zubi!... zatrese se kao u groznici. Povjerljivo pozove kaiprstom Melkiora da se priblii i apne mu na uho: - Ima pravo, otkud ovdje kurjak, to je izmislio on, primitivac. Od svih ivotinja on zna jedino za vuka i medvjeda. Za aligatora nikad nije uo, zato... mani ga, budalu. Aligator je na broju 16 - apue jo tie Melankolik - straan, ogroman, Marinkovi Kiklop devet metara, spava na deset kreveta, vidio sam ovim oima... - Zauje se sada strano urlanje. - A-ha, uje li? - A to on radi ovdje? - kao u povjerenju pita Melkior. - Hm, to... Ima ih u svim gradovima. Tajno oruje. Sve melju meu zubima, tenk im nita ne moe. Melankolik je govorio sa sigurnou upuena ovjeka. Neka glupa radost rodi se u Melkioru: asovita udna iluzija od jedne lude prie. Bljesak nade. Protiv Polifema-ljudodera, eto, Aligator ide strahoviti. Samson, Ahilej, Golem, nacionalni div, sve gazi i satire, nepobjediv!... I mata tako pria Melkioru Veliku Pobjedu -epski spjev na nervnom odjeljenju Glavne vojne bolnice - gusli cijeli dan osvetniku radost nemonog. A kad je pala no i miris kupusa u kotlu izginuo iza zakljuanih vrata, u sobi bez svjetla, u ovom mraku luakom, zauo se dostojanstven san Dvorskoga marala i Kerovo estoko hrkanje. Tad je Melankolik u tajnoj misiji izmilio iz svoga kreveta i tiho na prstima priao Melkioru. - Eno, gledaj sada - pokae mu one prozore - misli da sam zaboravio? Vidi li? U svakom je katu poneki prozor bio osvijetljen. - Misli, neki su osvijetljeni?... - Neki? Ha-haaa - on je vie znao, zato se i smijao. - Sada samo upamti koji su upaljeni, kasnije... bit e sasvim drukije. - Naravno, ljudi ulaze i izlaze iz sobe, pale i gase svijetla... - Ha, ulaze-izlaze... A zato ulaze-izlaze? I ba u odreeno vrijeme ulazeizlaze, ha? Uveer, ha? Cijelu no. Ja to ve dugo motrim. Dok sam imao olovku biljeio sam, no a sada pamtim. A ono, zna, morao sam uskoiti doktoritatari... onaj bi te bio ubio. To se ne smije znati da su oni tu, u tome i jeste stvar. Hm, uzeli olovku, a ja ih i bez olovke deifrirao! Ha-ha, tatarsku vam mamicu... - Melankolik se nasmijao s udnim prezirom. Jedan tren je razmiljao, onda ponovo progovori ali tek onako, kao da ne govori o onome to misli: - A voli li ti puiti? Ja volim gledati eravicu... kad razgovaram u mraku. Govori s nevidljivim ovjekom. Kad on povue, pua, lice mu se osvijetli, zaMarinkovi Kiklop sjaje se oi, sad e me zadaviti. A nee, znam, zbog jeze se to radi. Cigareta bi se jo i nalo, ali ibica... Vatre oni ne daju ludima... Ana kutiji pie "sigurnosne igice", eto, to nikako nisam shvatio. "Sigurnosne", a ovamo se boje poara? A Neron zapalio Rim i bez ibica. to misli, trljao je drvo? No to je trajalo... i to s predumiljajem. A ja volim vatru uope, gledati u plamen...

Igraju se avoli, plaze duge jezike jedan drugome, oblizuju se, miluju, puckaju i praskaju, a sve u vatri, prokleti, uivaju... ekaj, pazi! - odjednom on vrsto zgrabi Melkiora za ruku i stisne jako u stanju iekivanja. Gledao je prijeko u prozore i stvarno neto ekao: - Jasno. Eno, 1-3 se gasi... i III-5 se gasi, II-2 se pali, jasno, po sistemu! - Po kakvom sistemu? - Kodeksa. Poinju, prokleti... - Tatari? - Pst, ne smetaj! - otro ape Melankolik i mrmlja sav napet, pogleda upijena u one tamo prozore: - Jedan-pet, pet-dva, pet-etiri, a-ha, pet-pet, dva-pet, aha, a-ha, jasno, jedan-tri, jasno, to sam i mislio, javljaju o aligatoru. - Sto, to javljaju? - pita Melkior radoznalo. - Ugovaraju dan... putanja. Zato oni njega dre ovdje! - A zar on nije na? - pita Melkior sa strepnjom i u isti mah opaa svoju glupost kako opet djeluje: oduzima mu onu istu nadu koju mu je malo prije pruila. Nije se lako odricao... - A to e nama takva neman, i nas bi pojela. Ne znamo upravljati... Ali to pitanje kao da nije Melankolika ba mnogo uzbuivalo. On se sav posvetio deifriranju signala u osvijetljenim prozorima, pa je i zaboravio sasvim Melkiora. Mrmljao je cifre i ushiivao se svojim udnovatim otkriima. Marinkovi Kiklop Melkior je pozdravljao ovo svijetlo jutro: u grudima mu je crvkuta-la radost. Dola je, dola da me vidi! - to je bila prva misao, val sree to se propeo u njemu i stoji tako jo napet, uzdignut, spreman da ga svega prelije. Mila, mila, odgovara odjecima dugih bijelih hodnika, koracima snanog tupog bolniara to za njim koraa. Hajde na razgovor, dobio si posjetu - digao ga s kreveta i izveo u ovo svijetlo kretanje. A put kao da nema kraja, i raduje se Melkior toj maloj vjenosti ovog iekivanja. Ovog desno-lijevo, kako ga je upravljao bolniar, a iza svakog ugla umi njezina prisutnost, svaki prozor lije na njega novi razlog radosti. Bilo je na staklima jo i sunca jesenjeg, meko rumenog i neke ptiice su ciale na suhim granama i pijetao je pozdravljao jutro iz daljine... sve u slavu njezinu, sve u slavu... - Evo ovdje ui - pokae mu jedna vrata bolniar - tu te eka. Doi u po tebe ree odlazei dalje hodnikom. Nasred sobe, stojei, ekao je Krele. Val se onaj Melkiorov slomio odjednom, kao da je ivota u njemu nestalo, i sve se ono obeanje sree prosulo. Uzdah nesretnika zame se u grudima i zatreperi plaho, hoe da se rodi, da izleti iz usta kao mali nesretni aneli, no Melkior ga odmah ugui i ispue mu duu na nos, srdito. - Srdi li se to sam doao? - upita ga Krele nekako sa stidom, ponizno. - Ne. Samo sam se iznenadio - snalazi se Melkior i nekakvo ga samotno ganue grabi za grlo. Puta da se rodi uzdah, mrtvoroene. -Kako si me naao? - Imam tamo burazera na onom plunom odjelu, laboranta... - Mitra? - zaudi se Melkior. - Poslao te da mu dadem novac? - Kakav novac, ovjee! Doao sam da te vidim... ree mi da su te ovamo prebacili... - Sam sam udesio da me prebace - prkosno istie Melkior. - Poljubio si pukovnika? Zanimljivo kao ideja - priznaje mu Krele - samo, kako e se izvui odavle? - Pa, i da se ne izvuem... ovdje je zanimljivo. - Makar tu i Marinkovi Kiklop krepao, to me briga, svi su me napustili, navlai Melkior na sebe otrcanu tragiku i doe mu da zaplae. Sam u... grlo mu se stee, ne moe ni u mislima dovriti reenicu. - Zanimljivo, eh... Ne znam to tu ima zanimljivo... - Krele se ogleda po sobi s tunim uenjem. - Ti e ovdje propasti, burazeru, zbog svoje fiksne ideje, eto to je zanimljivo. - Tko te poslao k meni? - odjednom s nasrtljivom sumnjom upita Melkior. Priznaj, tko te poslao? - Njemu kao da se urilo da uje neko ime, stane nestrpljivo tresti rukav Krelina injela. - Tresi, tresi, mnogo e istresti - ree Krele ravnoduno. -Poslao me japanski mikado da te pozdravim i evo alje ti iz svoga vrta ove narane - izvadi iz svakog depa od injela po jednu naranu. Govorio je s njim ve kao s luakom ozbiljno.

Melkior doe u iskuenje da prihvati taj nain. Jedna mu se misao milo smijeila: to je ona poslala, u strogoj diskreciji... i ree odjednom kao nesumnjivi luak: - Zahvaljujem dragome mikadu! Reci "hvala" i da mu ljubim ruku. Krele gaje sada gledao sa sumnjom: ne izigrava li on tu neto, sprda li se, to li?... ili je on stvarno... - uj burazeru - ipak mu prekipi - da svrimo mi s tim budalatinama! Sto se tu preda mnom izmotava kao da sam ja nekakav iak! - No dobro, sad ozbiljno kai: je li ti ona ovo osobno dala? -on pokae narane. Krele jedan tren posuti i gleda Melkiora ve sasvim bez nade. - To jest, koja ona ?Misli piljarica preko puta bolnice? - A nije ti ona... sestra?... - Sruio mu je i posljednju iluziju. Sad je gotovo, mislio je Melkior. Prui mu ruku s naranama: - Evo, uzmi, ne treba mi i udahne duboko da bi zaustavio jecaj. Krele mu metne ruku na rame i kako je bio malen zagleda mu odozdo u oi: - Ma to je, brate, s tobom? Sasvim su te oamutili. Ti pod hitno mora odavde! Ovdje e podivljali. A narane sam ti ja donio, cigarete nisam kupio... Ako nee, baci ih, ali razgovaraj sa mnom, uje li! Marinkovi Kiklop - Nita ja ne trebam - govori Melkior tragino. - Kubni centimetar vode prljave! - ubaci estoko - da ivim kao mikrob, to je meni dovoljno. - Eto sad i mikrob... Ti si jedan intelektualac, ovjek pametan - nastoji Krele oko njega. - Eh, daje u mojoj glavi zrno tvoje soli... - Pa to bi ti sa zrnom? - pita Melkior osorno. Sto bih?... to ja znam... svata. Pisao bih knjige, razmiljao, objanjavao budalama, jednom rijei - osolio bih glupi svijet. Bio bih na nivou... kae li se to tako, do avola? - on sa strahom pogleda u Melkiora: ne smije li se njegovim budalatinama? Melkior se nije smijao. Srdio se zbog toga to se mora stidjeti. Skupljao je usne kao da e na neto pljunuti. Kako da se rijeim ovog "vjernika", misli podmuklo... a da ga ne razoaram... ukoliko se on ovako majstorski sa mnom ne sprda? Sto on to vidi u meni? Ili su ga poslali da vidi to je sa mnom? A moda je stvarno kao "sljedbenik"... Gospode, pa ja bih sada zbog njega morao uzeti neku ulogu, javno glumiti, biti ideal, voa... Kojetarija! Ali ako se izruguje? eli da me posadi na Rosinanta... a on za mnom na magarcu da kaska pa se smije i pokazuje me vojnoj medicini? Pa ja sam ve i pitao za Dulcineju! Sine mu opasna ideja: je li poslala narane ona ili_ - Zna to, daj mi ih! - Odjednom iz Krelinih ruku zgrabi narane i ugura ih u njedra. - Tako. Nisu velike? Nisu, dobre su - opipa se, ludo, kao djevojka. Onda u se opasati a la Recamier, dobra ti je ta ideja! Ha, ha, to kae? Suknju u zadrati... Bolje da se naem tu kad ga puste... a ja u trati po hodnicima i vritati, vritati, preplaena Luda djevica. Reci, kao ideja... dobro? - Oi je ludo izbuljio u Kreleta. - Dobro, dobro... - Krele je u strahu uzmicao prema vratima. No ipak, za svaki sluaj, upita: - Koga to kad puste? - Aligatora. Pst, to je smrtna tajna. Mrvi sve, tenk mu nita ne moe - ape Kreli u povjerenju. - A sad pazi, ide tatar, kao da se ne poznajemo... Krele je izaao uplakan i slomljen. To je vidio Melkior. I sam je bio izlomljen nekim unutranjim plaem za tim prijateljstvom koje Marinkovi Kiklop je tako aavo odbacio. Zakanjelo otkrie. Gospode, dopusti mi da povjerujem makar jednom ovjeku! Osjeti svoje "lude" dojke na sebi. Osmijeh mu zatitra na usnama, no dua mu se sva odjednom smrai i on u strahu zaeli potrati za Krelom i vikati "ekaj, alio sam se" da bi pobjegao iz ovog zamraenja... Ali na hodniku zauli su se ve drugi koraci, vraao se bolniar. Pedeset posto tu je sigurno, u ovim dojkama, pedeset posto istog ludila, pomisli na brzinu, prije no to je uao bolniar, kao da se uri da sakrije neku stranu tajnu. - Otio burazer? - pita bolniar. - Otiao. - Melkior izvue iz njedara jednu naranu: - Evo ti jedne. Vidi, ostala mi samo jedna sisa - tjera alu, uspostavlja "odnose", vraa svijetu njegovu banalnost.

Bolniar se osvrne s dosadom. - Koji ti avo bi da ljubi pukovnika? - Onako, ne znam... ko oca - slijee ramenima Melkior. - Zezao si ga. Sad ovdje ami zbog njega. Po kazni. "Na promatranju". A to da te promatramo, mangupe! Mogao si da ode i pred vojni sud. - Bolniar je gulio naranu. Miris blagdana ispunio je golu prostoriju. - Uope si dobro proao, nisi dobio ni tueve. - Kakve tueve? - Ledene. okovi... da doe pameti. - Pohlepno je gutao krike narane. Melkior je gledao kako mu u grlu skakue Adamova jabuka i sjetio se s nostalgijom ATME, Uga, Vivijane - dalekih bia iz "onoga svijeta". - Mislim da te major s tvoga odjeljenja ovdje preporuio, inae... vidio bi boga svoga. - Kako zna da je preporuio? - Znam. Govorio je naemu majoru za tebe. Nee te dugo ovdje drati: tek dok stari zaboravi. Vratit e te u vojarnu. - Zato u vojarnu? Ja sam bolestan - pobuni se Melkior i uzdrhta pred stranim likom Cezara. - Vidi kakav sam - i pokazuje mu gole ruke do ramena. - A to ja znam. Moda e te i prekomandovati... Hajdemo... -Bolniar mu mahne glavom da izae i poe za njim ukorak. Marinkovi Kiklop Vratili su ga "njegovom" majoru. Ravno u ambulantu su ga odveli. Nje nije bilo u predsoblju. Znala je da e me dovesti, ne eli me vidjeti... i bi mu tako lake doi pred majora s osjeajem patnje u sebi. Osim toga i prljav je bio, neobrijan i toliko zaputen te nije mogao ni zamisliti sebe kako izgleda, a u stakla se nije htio gledati. Vjerojatno ja sada i zaudaram, bolje da nje nema tu... - No, to emo s vama? - pokua major dati vojnike strogosti tom pitanju, no izdavale su ga njegove tople, zabrinute oi. - Ja ne znam, gospodine doktore - ree ravnoduno Melkior, jer doista mu je u ovom trenu bilo gotovo svejedno to e biti s njim. - Da vas prebacimo u intendantsku kolu, tamo nema konja -dometne sa smijekom ...ili moda kui? - Kako vi mislite, gospodine doktore - ree Melkior s nekim nelagodnim stidom zato to mu je srce odmah zaigralo zbog rijei "kua", a to je u neku ruku nezahvalnost... No, moda on mene i iskuava, ipak pomisli za svaki sluaj. - Dobro, vidjet emo - zakljui major. - Sada idite gore na odjeljenje, javite se sestri Olgi. I uredite se malo ovjee! - doda major privatno. - Kako to izgledate! Tu ima bolniki brija... a ima i kupatilo... Melkior se zacrveni. Smrdim oito... Dobro je to orcanije tu. - Oprostite to ovakav... - zamuca - ...tamo nisam mogao nikako... - Da, da, znam. - Major ustane i metnuvi mu ruku na rame ree intimno i nekako "povjerljivo": - Zato se unitavate? Vi ste jo vrlo mladi, ovjee, ivot je pred vama - zatim se okrene i izae gotovo srdito. ovjek osjea svoj smrad kao lini, domai, pripitomljeni vonj. Atmosfera povjerenja. Nos uronjen u poseban miris: olfaktorna solidarnost - potpomognimo se meusobno... To je Melkior govorio penjui se gore, prema odjeljenju, ali nije mislio o tome. Mislio je: proitao me temeljito. Ne alje me vie njoj, nego sestri Olgi, ivot je pred vama, ovjee! Neka Olga bude ivot tvoj, ti, ovjee, a ona neka bude poteena od ivota tvoga koji je pred... Pred tobom je, eto, ensko tijelo, utavo, iroka lica svetice s Marinkovi Kiklop ikona. Oi su joj tuno zauene i usta tanko crtana, a glas blago-propisan po Minejama: - Vi ste taj sa nervnoga? - govorila je sestra Olga ukoena izraza. - Doite za mnom, ovamo - i uputila se hodnikom smjerom suprotnim od sobe broj sedam. Osjea Melkior: nakon izgubljene bitke, na putu u izgnanstvo. Prljavi, smrdljivi zarobljenik, davno nebrijan, danima se krio meu luacima... Krele me "otkrio". Udeavao je moda kod majora da me prebace? Preda mnom je ivot! Ismijavao je gorko svoje kretanje. Ah, gdje su je samo skrili? Sad e tu zautati njezina prisutnost iza ovog, iza onog ugla, gdje se hodnik lomio u novo malo nadanje. Zastajkivao je ispred nekih vrata: inilo se da je njezin glas jeknuo tu unutra u kakofoniji krkljanja, kaljanja, hripanja, pljuvanja, provirivao je kroz odkrinuta vrata, ali nigdje nije bilo nje. Nigdje vie nije bilo nje. - Evo, ovdje ete biti... za sada - ree bijela ikona.

Dva duga niza oguljenih bijelih kreveta s mnotvom ispijenih blijedih lica iznad vojnih pokrivaa. Truli zadah ue u njegovo osjetilo njuha kao ovdanje poimanje svijeta. Valja se ponovo prilagoditi. Valja pripitomiti i ovaj opi miris, uiniti svojim, domaim... umalo ne ree - uvjerenjem. Borba za opstanak prilagoivanjem... njuha. I odmah legne u krevet da bi mu se sve te prljave krpe to prije oitovale, da bi s njima izmijenio dodir i toplinu i sklopio prisne odnose. Melkior se tu spremao ivjeti, ivot je pred njim, ovjee! Obrijao se i okupao. Sada ne smrdim vie, gdje si? Obiao je cijelo odjeljenje... ali nje nigdje nije bilo. Dolje u ambulanti sjedila je sada sestra Olga, u vizitu s majorom dolazila je sestra Olga, temperaturu je mjerila ozbiljna i stroga sestra Olga. A nje vie nema. U zraku gasne pramen njene kose, na podu, u prahu moje enje, otisak noge bose... Govorio je automatski ali s pobonou neke minule, izmiljene sree u koju je do suza vjerovao. Zatvorio sam prozor da budem vie sam, da budem s tobom sam... i gledao je usput kako izmilja taj prozor pjesniki, ali ga ipak zatvori sa stranom alou kao da sebe zakiva, a bujica plaa stane nadirati kroz Marinkovi Kiklop stisnuto grlo. Mrai se. To crne sjene piju moje suze... i Melkior neujno zaplae u sumraku bolesnike sobe. Govorio je uje //?runim glasom, ali djevojica kao da ga nije ula. Stajala je nasred puste ulice i gledala preda se krotko i nekako strpljivo kao da se jedino pouzdaje u utnju. Stajala je nepomino kao velika skupocjena lutka s dubokim tamnim oima. Strelica joj je prolazila kroz mala punana lea, u svoj irini, od ramena do ramena, s malom cezurom u sredini gdje je proletjela preko hrpteninog udubljenja. Djevojica se malo pogrbila, valjda da bi se bolje prilagodila toj elinoj kopi to joj je probuila lea; opustila je ruke niz bokove, a glavicu isturila naprijed u nekakvoj pokornosti. "No, uje li?" zavikao je on ve sa strahom, jer je mislio da valja hitno djevojici pomoi. Ali kako? Ona je i dalje utjela i nije se micala. Nije znao smije li je dirati. Moda je i mrtva? "Molim te, reci mi, da li te to boli?" "Bo...oli" jedva zau zaplaeni glasi, ali nekako otegnut i umnogostruen, u nekim jekama to se javie odjednom s vie strana kao da je neki djeji zbor to otpjevao u kanonu... Tek tada on pogleda uokolo, po irini cijele ulice. Bilo je tu jo sedam ili osam jednako tako strelicama probodenih djevojica, isto tako nepominih i utljivih i malo pogrbljenih i s glavom isturenom naprijed. I sve su tako gledale pokorno preda se kao da neto strpljivo oekuju... Ili... bit e da vie nita ne oekuju, nego su se ve predale jednoj stranoj aroliji i ostale tako ukoene, izbodene, ostavljene kao lutke nakon neke lude i okrutne igre. On je pokuao pitati tko je to uinio i zato, zato nad djevojicama, ali nigdje nije bilo nikoga. Poao je traiti, zvati ljude upomo, jer je strano bilo kako su djevojice stajale, kako su pokorno gledale preda se sa strelicama u svome malom i nedunom mesu. I udno, pomisli, nigdje na njima jedne kapi krvi! I nisu opasno ni smrtno pogoene, kao navlas, da bi mogle ivjeti, i ive su, gotovo bih rekao i zdrave, mogle bi se micati, iupati te streslice iz sebe i pobjei kui svojim mamama... Zato tako stoje? To uplai njega i poe ulicaMarinkovi Kiklop ma u potragu za ljudima. Ali u cijelom gradu nigdje nije bilo nikoga. Grad je opustio. Aligator! sine mu misao najstranija. "Tako je", potvrdi odnekud Melankolik, nevidljiv, "ovuda je jutros proao." "Jutros? A to je sada?" "Sada je no. Ali se Sunce zaustavilo da bi mu posvijetlilo. On je Sin Sunca, kao pobjednik. Svi su pobjednici Sinovi Sunca." "Znai, od jutros onako stoje one djevojice?" "Hi, hi, lutkice... ostale." To je bio Kerov ivotinjski zadah, po zadahu je i znao da on govori. "Proli Tatari - strijelci, sve pobjeglo, a one lutkice postrijeljali, hi, hi... i otili." Postrijeljali i otili... ponavlja, ali ne razumije zato se Kerov glas onako smijao, reklo bi se lascivno? Jadne male nedune... No, nema vremena za aljenje. Pouri natrag: valja im to prije pomoi. Iupati strelice iz onih malih tijela, osloboditi ih arolija stranoga reptila, ponovno ih vratiti u ivot. Ispriat u im onda neku pustolovnu smijenu djeju priu da se zabave

djevojice. I tako, sve trei, moli oena... ali kad je stigao u onu ulicu nije ondje vie bilo djevojica. Iz jedne stare oronule kue kojoj se ispod oguljenog proelja otkrilo ivo meso od crvenih opeka zauo je razuzdani smijeh nekih ena. ene su stajale uz prozore jako razgoliene, neke sasvim gole, i smijale se njemu, namigivale i pozivale ga da se uspne gore. Na prozorima bila je izloena posteljina da se zrai: bijele ponjave, popluni od jantarno ute, plave i grimizne svile, veliki bijeli jastuci optoeni ipkama, pjenasto prozirne, nestvarne spavaice, uleane, lako zguvane pidame to su sauvale obrise i mirise onih enskih tijela... bludni rekviziti sa ivim golim nasmijanim mesom raskono su se lelujali nad njegovom glavom. "A djevojice... gdje su?" - pitao je on i ponovo je uo salve njinog smijeha. "To bo...oli, hi-hi-hi", smijale su se one pijevno, u kanonu. Iznad njih, gore, s najgornjega kata, prodornim trilerima isticao se koloraturni smijeh jednog ptijeg glasa. Ona je bila lijepa, najljepa od sviju. Izloila je svoje lijepe bujne grudi na prozoru kao dvije breskve Marinkovi Kiklop rumene i nekom luakom upornou izvodila svoj smijeh. Taj smijeh je tu postavio ATMA kao mamac prolazniku kroz opustjeli grad. A njoj je dao taj ptiji urlik kao znak svoje osobite naklonosti. Ona je Glavna Sirena, asna Majka u ovoj kui bluda za tatare-strijelce, pobjednike. "Vivijana, Vivijana", pokua je on dozivati odozdo, pobonim apatom kao da se moli, ali je njegov glas bio bezglasan, bio je samo mrtvi dah njegove strane alosti. Bio bi vikao da je mogao. Traio je ulaz u kuu, ali ga nije naao. Onda je zamahnuo rukama, snano kao pliva, kao orao, suri nebesnik, i poletio je ostavivi zemlju pod sobom... Pazi, ovaj mae krilima - rekao je netko - sada e zakukurikati. I doista, zakukurie Melkior iz svega glasa nekim oajnikim vriskom kao da sa sebe otresuje no. Tad zauje kikot. Zemlja mu se smijala. - Zdravo, kokote! - Odozgor ga je promatrao Mitar mutnim jutarnjim pogledom. to je, jesi li je ti to potatlaio u snu? Glave su se iznad pokrivaa laskavo nasmijale u poast Mitrove nadmonosti. - to kae? - Melkior je jo sluao Vivijanin smijeh. - Pa koku si valjda tlaio? - Mitar kao glumac uvruje uspjeh. - Mae krilima, kukurie... Ah, letio sam... - misli naglas Melkior, povezuje niti stvarnosti i sna. -1 jo kau da san nita ne znai! - Mitar sjedne na rub kreveta i nagne mu se nad uho: - Evo, ovdje je - dlanom je pritiskao prsni dep na bijelom ogrtau rjeenje. Sanjao si da leti, pa eto, vidi, ispunilo se. Ide kui. - Kui - ponovi Melkior mehaniki, ali eto, nimalo se nije obradovao. I sam se udio, otkuda ta ravnodunost? Gle, odjednom, svrila je "lina" pria o ljudoderima! Rii asklepijad je bez prolijevanja krvi, u doslovnom smislu s ljubavlju preuzeo vlast i svi su brodolomci bili spaeni. Pokazalo se uskoro kolika je bila srea za Marinkovi Kiklop uroenike to ih nisu pojeli. Umjesto slasti od nekoliko obroka, koje bi ubrzo zaboravili, poeli su osjeati istinska uivanja u tekovinama male civilizacije koju su ti mudri i iskusni ljudi uskoro ostvarili u primitivnim uvjetima divljeg otoka. Melkior sad nije imao vremena da nabraja to su sve oni tu uinili, Mitar ga je gledao. Vrtio je glavom s nekim uvrijeenim uenjem: to je sada ovom ludovu, kao da mu nije stalo... Doista, kako to da mi sada nije stalo? Prvi asnik ne vae vie narkotino lie, posvetio se prouavanju vjetrova: promatra kako plove oblaci, kako nou zvijezde padaju (korisno za lov i poljoprivredu) i srie neke stihove to mu valjda dolaze iz neba. I nitko vie ne prezire tijelo i ne psuje "prodrljivu ivotinju". Ona je sada "ponos ljudski" (onako simbolino odjevena onim to se nekad zvalo smokvin list), ona je ponovo priznata kao izvor svih najslavnijih ljudskih uivanja. Mlade uroenice znale su enskom intuicijom dostojno ocijeniti neka osobita znanja tih udnih mujaka. A rii asklepijad se, reeno kratko, oenio! Sklopio je politiki brak s najmlaom kerkom poglavice. Tako je uao u vladarsku dinastiju ispoetka kao neki savjetnik i vladarski zet, a poslije, kad se poglavica povukao i posvetio sreivanju zbirke papagajskog perja, preuzeo je sasvim vlast. Najprije se proglasio kraljem, a zatim i carem drave koju je nazvao ASKLEPIJA u ast svoga zatitnika. Mada je svoje bive

prijatelje s "Menelaja" postavio za ministre, morali su mu odavati sve carske poasti i nazivati ga Vae Carsko Velianstvo ili, u intimnijem krugu, jednostavno, Sire. Ali car Asklepijad I vladao je blago, a sve pod blagotvornim utjecajem "naega majora" koji je ovako odjednom i dokrajio ovu priu sa sretnim svretkom. Ali Melkiora nije usreio svretak. Gledao je Mitra ak i s nekom mrnjom to mu je tako... u depu donio "reenje". Happy end u depu bijelog ogrtaa. - No, to je? Zar ti nije pravo? - Uvrijedio se Mitar zbog njegove utnje. A i taj pogled... - Zato? Pravo mi je... i hvala ti... - ali neuvjerljivo je bilo to izreeno. - Zahvaljuj svojoj strini! Da nisam obeao burazeru to bih ja tebi... Marinkovi Kiklop - Zamolio te Krele?... - 0anovac oekuje Mitar, od pogodbe. - Tako, jo ga vrijeaj! Zauzeo se ko da si mu brat. Da ne bi njega, to bi ti iz ludnice izaao! Jest, bi... Lino je iao majoru. - A meni su rekli da je ona... molila majora... - lagao je Melkior elei arko da i vjeruje u to. - Acika? - nasmije se Mitar. - Jest, prebila se jadna da bi ti pomogla. Ni jela ni pila, ne sklapala oka... Ih, otkad je ona otila! Mislim onog istog dana kad su tebe prebacili tamo. Jo sve moe biti dobro, kau neka Shakespeareova lica kad izgube svaku nadu, misli Melkior. Otila je, dakako! Postupali su sa mnom tako neovjeno... A to je mogla uiniti, jadna? - A to je mogla uiniti, jadna? - slua jeku svoje romantine mate. - Gdje je sada ona? - Na morskoj puini. Plovi. Medeni mjesec. - Mitar se iskesio zlobno. - to? Udala se? - Za pomorca, brodskog oficira, kako li se kae. Trgovaka mornarica. Stara ljubav, ekala ga vjerno. Nitko nije znao, osim, moda, major... - podlo se osmjehuje Mitar. - Otkud zna sve to? - Melkior se smatrao izdanim, otkud sve to odjedanput? - Javila se majoru, alje slike, Napoli, Aleksandrija i onaj otok tu dolje, ne Sumatra, nego... kako li se... onaj, grki, kipovi bez ruku... Uostalom, ivo mi se, to no kau... Eto, tamo ti je ona. Za prvog asnika, brodolomca s "Menelaja"... Ne vae vie narkotino lie. Jo jedan happy end. Ah, to nisam pustio da ljudoderi skuhaju u kotlu to odabrano meso! Zaas otpise "licemjernu kihavicu" Aci-ha (naruga se usput) kao da je nikada ugledao nije i ponovo mu zasja Vivijana dalekim spasonosnim sjajem. Svjetionik u brodolomu. Volio je "brodolomne" misli u ovom trenutku... Tamo oko Kalipsine Ogigije jo ima valjda Eolovih ljutih vjetrova koje Posidon pokrenu onda protiv Odiseja to mu oslijepi Polifema, sina jednookog... Uhvati sebe u pakosnoj, osvetnikoj nadi i zastidi se Melkior Marinkovi Kiklop svoje ljubavi koja mu, eto, okrenu sada svoje monstruozno lice. Eto to je ljubav: budi moja ili... - Evo ti tvojih deset banki! - Melkior baci Mitru stotinjarku s nekim prezirom. - Vidi sad, na meni hoe da se izduva! - Ne prima Mitar novac, ve ga ostavlja na nonom ormariu: - Eto, da te astim. Najedi se i napij, proslavi povratak i uzdravlje ti! Ugoji se. - Kad misli da bi me mogli odavle otpustiti? - Sutra ujutro. Zatim e se razduiti u vojarni, i slobodan si kao ptica. Umalo Melkior nije zacvrkutao. Silna ga radost spopala od povratka. Odjednom osjeti slobodu u nogama, u rukama i neki nezadriv nagon kretanja digne ga iz kreveta, "hajmo", ree Mitru i navukavi na brzinu injel gotovo istri iz sobe. - ekaj, kud si, bogati, navalio! - ne stie ga Mitar, trbuh nosi on pred sobom, hej. - Hajde da trgnemo koju dolje u kantini. Rjeenje imamo u depu. Mi se rastajemo Mitre. - Rastajemo, ali, brate, ne ovako, trkom - jedva die Mitar. - A ja sam u slubi, sluaj, da ti kaem... Ali Melkior je nezadriv. "Cokanj do oknja - dva" vie odmah s vrata kantinerki. Ona upitno pogleda u Mitra, a on joj oima dade znak da toi. Da toi, dakako, onu neku "pravu".

- Azna li to je meni ao? Ali stvarno, stvarno mije ao... Ne, ti ne vjeruje, ali meni je uistinu ao... - A to kog avola ima tu da ali! Hajd, uzdravlje! To je bilo poslije pete rde"okanj do oknja - dva". Kucali su se prilijepljeni uz ank kao dvije lelujave meduze. Ruke su im se mimoilazile u zraku, sve je lebdjelo oko njih u besteinskom stanju. - Ne, uj, Mitridate... Budi Mitridat, malo je za tebe Mitar. Ti mene zovi Eustahije, doputam ti... Mitridate - brate, vidi, ide... brate, neto sam ti htio... to sam ti htio?... - Mani sada. Stani, uh, bogati, pa ja sam u slubi! Ako major bude zvao... Marinkovi Kiklop - Eh da, to je meni, vidi ao: nisam poljubio majora, nego onog... ha, ha... A htio sam poljubiti majora! - Da ga zeza? E, jesi ti... - Ne, Mitridate, nisam - apne Melkior skrueno oborivi glavu, a cijeli svijet mu se odjednom zakovitla u vidnome polju. udno, kako se sve vrti. Kako su se pokrenule stvari iz svoga mirnog postojanja. Sve se kree i putuje na tekuoj vrpci... Melkioru se uini da se to nikada vie nee zaustaviti i obraduje se kao dijete toj ogromnoj svojoj igraki. Pruao je ruke za njom i bilo mu je smijeno to nita ne moe dohvatiti. Tako u zajahati jednu od ovih stolica i otputovati. I vjerovao je u to - mada mu je bilo smijeno kao da budan gleda u svoj san - kako e se spustiti u Dajdam na leteoj stolici pred Parampionima. "0, Eustahije Vasionski, pozdravljam vas u ime Parampiona! vie Ugo oduevljeno. Kako ste letjeli? Niste imali zapleta? Danas je bilo mnogo stolica u zraku. Sjednice, sjednice, gospodine, takozvane "letee". to im jo nee pasti napamet!" I Vivijana je tu (bez Fredija) i svi Parampioni, a Maestro je, zbog osobite radosti danas ba propisno... Pijan sam ja strahovito, misli Melkior i smije se toj misli svaki put kad je susretne. Ne vidi vie Mitra kraj sebe. "Mitar je... izmitrio", govori nekim drugim "bijelcima" to ga hvataju za ruke i ue hodati. "Ne, ne, dajte mi Mitra natrag... demitrirajte", otima se on i nee da prohoda. "On je poletio evo odavle, ja sam vidio! Skinite ga protuavionskom, raspalite mu granatu u sjedalo, ha, ha, ha... Neka otvori kiobran, ha, ha. Spustit e se Mitar, vasionski gost! Neka se ispee konjsko srce za njega!" Noge mu nisu htjele slijediti kretanje to su ga na njemu izvodila dva "bijelca" vrlo srdita: i one su se na svoj nain smijale. - Pustite me, slastiari! - Povie odjednom Melkior i osovi se mono na noge. Idem majoru da ga poljubim - progovori reklo bi se sasvim sabrano, zato ga oni odmah ponovo i zgrabie. - No, dobro, nosite me kad ba hoete - ree on s lukavom pomirljivou namigujui "prefrigano" i samoj kantinerki. - Jedan neka ide naprijed da me najavi. Marinkovi Kiklop Ne mogu samo tako banuti majoru, na vaim rukama... Dobro, idemo majoru, ree jedan od "bijelih" i migne nekome vojniku to se ondje desio: - Hajde, ti, najavi ga. - Kome? - pita vojnik blesavo. - Svojoj tetki od tetke... uo si - majoru! - jedan "bijeli" je izgubio strpljenje. - Kojemu majoru? - vojnik nikako da shvati. - Naemu, valjda ne majoru Atleeju. Vojnik je iziao iz kantine; pojma nije imao to valja uraditi. A to se od njega i trailo, samo da izae. Melkior je sada pustio da ga vode. Noge su mu se vukle po zemlji i saplitale jedna o drugu. Ali on je na neki nain uivao u nemoi kojoj je prepustio svoje tijelo. On je letio kroz udne prostore u kojima se sve komealo. Bio mu je tako divan taj "zemaljski" nered te se sretno smijeio kao da uzlijee u nebo noen od dva snana bijela anela. Marinkovi Kiklop Ni ATMAjo ne zna! Ve etiri dana ivi iznad kiromantove glave, tiho, u papuama, lijenim, maznim ivotom spavanja, leanja, protezanja. Gledanja plamena u pei... avolji jezici, govorio je Melankolik, zanimljivi mali pakao. A kia lije, lije, lije... (uluio pjesnik priliku za metaforu)... ko da me pita

kako mi je. Kako mi je? Pitanje papagajsko, sasvim obijesno. Mazio je svoju lijenost kao vjernu maku, a pitanje je moglo izazvati sudbinu. Podsjetiti na neka rjeavanja, otvoriti dosje zaboravljenog sluaja. Tako radi radoznala ljudska mata: ponovo zamuuje ve smirene vode, aka po talozima na dnu alice ispijene kave. Prua sudbini male detaljne recepte za svoje unitenje. Sugerira joj: evo ovaj postupak, mislim, jo nije bio iskoriten. U metaforama otkriva joj nesluene sluajnosti, originalno izmiljene propasti. Zavodljivo, koketno. Umjetniki. Prije etiri dana stigao je vlakom rano ujutro izmuen i nasmrt umoran. Uspinjao se stubitem na prstima, pred ATMINIM vratima zaustavio je dah. Cijela kua jo je spavala slatkim zimskim snom. Iz sobe gospoe Eme, uo je zvuni finale nekog stranog sna, opet su joj zabadali noeve u trbuh. Krevet je stajao snijeno bijel i mirisan, spreman da ga primi. No Melkior se osjeao nedostojnim da mu uzme nevinost. Umotao se u stari pokriva i bacio na divan koji ga pozdravi prijazno svojim umornim oprugama. Leao je tako bez misli i bez sna u nekoj letargiji prazne idiotske Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop 1 I sree kao pas koji se vratio pred svoj kuni prag. eznuo je za nekom rukom da ga pogladi i on se pogladi sam po njuci a ruku vjerno oblie. I nasmije se svojoj vjernosti. Misao mu je sve ee posizala za Enkom, no sve nekako u polusnu i bunilu, u liku plamenog jezika to se trudi da dohvati donje rubove neke leprave crvene tkanine koja se na neki nain "uva" i lukavo uzmie. On i rukama pokua zaustaviti to lepranje, dohvatiti to neto ensko-enkasto, to enkasto to se previja, leluja i kikoe tu na dohvatu neulovljivo a blista nekim arkim sjajem te osjea kako ga neka strana e pali po cijelome tijelu. Ruke su mu pale, prazne, izvan pokrivaa, u beskrajne hladne prostore, i on zacvokoe zubima od straha i studeni. Uvue ruke pod pokriva u panici i glavu tamo skloni pred nevremenom to je ve umilo iz daljine u njegovim uima kao razbjenjelo more. Tad se javi Vivijana, sva u marcima male, treperave sree, bez lika, bez lica, kao raspreno, maglovito, mutno sjeanje. Ali on brzo stavi Enku (kao munju) na njezino mjesto i sav zadre od njezine olujne blizine. I ponovo se pokua ubaciti u vrtlog, da zagrli vir, da se prepusti strasnoj bujici, ali osjeti jo jednom kako ga ledeni vjetar hladi po koi i trese njegovim eljustima kao da mu eli zube zdrobiti. Sada je jo rano, kasnije u je nazvati, tako odlui Melkior cvokoui. No kasnije... eto, neke idealne, bestjelesne vijuge mue se da uu u neke druge vijuge, no ne mogu da uu jer su prevelike za one male vijuge... i sve se neki mali Kvantiteti bore protiv ogromnih Kutija to ih hoe zatvoriti u svoje besadrajne Praznine... i Konci i Konopci odupiru se nesmiljeno dugoj PROTENOSTI i dru pred Velikim karama u rukama ATME kljocaju krokodilskim eljustima i rade ham-ham... Kidaju se konci u kratkim mutnim buenjima... Ali on zna da ga je nesnosna vruina spopala zbog "onih nerijeenih pitanja", i ponovo se prihvaa vijuga i kutija i konaca, i sve opet slae, rasporeuje, razmrsuje, razvlai i koncima povezuje Dvije Beskonanosti... U jednom rastrganom razvedravanju u mutnom oblaku nekog utog svijetla prepoznao je gospou Emu. Neto je strogo govorila i davala mu da guta gorke bijele gumbie (od koliko li rupija?), zatim mu ulijevala u usta toplo slatko pie... eludac mu se nadimao, ali nije mogao povraati od potovanja spram gospoe Eme. Onda se ponovo uto svijetlo ugasilo i gospoa vie nije govorila. A Melkior je stajao u vruoj vodi do uiju, samo je ruke izvlaio iznad povrine i plivao, plivao prema nekom prohladnom otoku gdje su paome mahale zelenim lepezama... - Pa vi ste ludi, dragi moj! - srdila se gospoa Ema. Sjedila je majinski i brisala mu oznojeno lice. - to mi se niste javili? - Spavali ste... nisam ni znao da sam bolestan. - Nije znao, a gorio je kao iva vatra! Nego legao onako mokar u hladnoj sobi, nije se ni svukao, ni cipele skinuo! Zato se niste svukli i legli u krevet? - Odvie je bio bijel i ist - osmjehne se Melkior - odvikao sam se. Leao je sad u krevetu, obuen u pidamu. Sve je mirisalo po istoi. Znai ona me je svlaila! sine mu odjednom.

- Boe, odvikao se od istoe! - gospoa Ema je afektirala. - Da niste i kakve gamadi sa sobom donijeli? - A to nisam, sigurno - umiri je Melkior, mada nije bio sasvim siguran. Ona mu spusti dlan na elo od zahvalnosti. - Kako sam vam ja skinula temperaturu, a! - ree ona hvalisavo. - Popodne ste jo buncali. Te mi je tablete dao doktor jo prole zime, mislila sam da su ishlapile, ali eto, nisu. A jeste li gladni? Pa zar vam tamo nisu dali jesti? Kosti e vam kou probiti. Melkior porumeni, gledala me golog... No rukom segne dolje ispod pokrivaa i uvjeri se da mu je preko gaica navukla pidamu. On je pogleda sa zahvalnou. Ona kao da je shvatila, odvrati pogled prema prozoru: - Ne prestaje padati... Kia je sitno tuckala po limu ispred prozora... kao da me pita... - Lije, lije... - ree naglas, zatim u sebi odgovori kii: bolje mi je... Pomisli kako bi sa slau sad itao Turgenjeva. Kasnije, kad gospoa ode... U svijetlu male svjetiljke s nonog ormaria vidio je lice gospoe Eme. Koa joj je bila nekako umorna, u slabom, rezignirano omlohavljelom stanju. Koliko bora, Gospode! Mnogo, mnogo, ree Marinhovi Kiklop Gospod rastreseno, mislio je na neto drugo. Ona je osjetila taj pogled na svom "nepripravnom" licu opreznocu ene na granici starosti: ipnula je na noge popravljajui kosu. - Donijet u vam malo tople juhe - pokazivala je dobrotu srca umjesto svog lica - tko zna otkad niste okusili... Doista, Melkior se nije sjeao... juer u podne neka kaa u vojarni, bez apetita... Putovao je svu no prozebao, grozniav... - Gospoo, molim vas, ako tko bude pitao za mene, nemojte rei da sam stigao. elio bih se odmoriti. - Ma naravno. A ovaj dolje neprestano pita... - pokae nogom ispod sebe. Traio je i vau adresu, htio vam je pisati. ATMA je htio pisati! Melkior zadre. ATMA ne bi pisao da ovdje pada kia. Neto se dogodilo... kad je on htio pisati. No poslije juhe, kasnije, u noi Melkior se smirio. I itao je Turgenjeva, "Plemiko gnijezdo". Sve bijelo i mala neka bolest... Uivao je kao ruski spahija. Ve etiri dana ivi nad njegovom glavom, i ATMA to ne zna! Triumfirao je Melkior. Spavao je, leao, protezao se... i gledao zanimljivi mali pakao u pei. A kia... ... Nije kuckala veeras po limu ispred prozora. Osjeao se ve dobro i uelio se kretanja mokrim ulicama. Osim toga, bilo je zanimljivo uklanjati se ATMI, prolaziti mu ispred nosa kao slijepoj nemani, umai kao Odisej Polifemu. Zato je htio pisati? Srce mu je jako kucalo kad je bio pred njegovim vratima. Imao je udan osjeaj u leima: sad e mi se njegova kostunjava ruka s dugim prstima spustiti na rame hop! Ali nije bilo hop, sretno je izaao na ulicu. Zrak je bio svje i mirisan, ispran ali vlaan, neosuen. Melkior ga je svejedno poudno udisao, vie zbog simbolike smisla - disati slobodno, ili kako jo kau punim pluima. Naao se pred "Ugodnim kutiem". Iza utih zavjesa udnovata tiina. Da se nije Elze ipak udala za vodnika, pomisli podrugljivo. A to je od srca poelio Kurtu: e, pa estitam vam, Kurt, i mnoili se sretno mali vojskovoe... Marinkovi Kiklop - Zavirite, zavirite u tu alost, gospodine - zauje odjednom iza sebe glas natopljen nestrpljivim zadovoljstvom, a ruka kostunjava s dugim prstima ve je leala na njegovu ramenu. Kada se okrenuo gledale su ga iz mraka nerazdvojne oi polipa i smijeile se, smijeile... ha-ha,gospodine. - Gospodine Adame! - lane preplaeno Melkior kao da je ugledao duha. - Kako ste me samo... - Sasvim sluajno, na putu kui - pouri se objasniti ATMA. - ...preplaili! - dovrava misao Melkior. - Preplaili ste me, avo vas... - Zato, zaboga? - snebiva se ATMA. - Zato moda, to mislite da ne znam da ste doli? Pa nisam htio da vam smetam, bili ste bolesni. Vlana je veer, nije vam pametno... Ato, da mi uemo tu unutra, a? Da vidite kako je to sada? Evo, izvolite - i ve je otvorio vrata pred Melkiorom i ugurao ga pred sobom u lokal.

Unutra je niski, blijedi, "neodreeni" ovjek u crnom odijelu stajao meu praznim stolovima u konobarskoj pozi (ubrus preko ruke) i gledao pokorno u zemlju kao da prima prigovore nekog razmaenog gosta. Kad su oni uli, trgnuo se zateeno, ali kao da se nije mnogo obradovao: beznadnom ljubaznou im je ponudio da sjednu poravnavi stolnjak bez potrebe. - Izvolite, gospodo - rekao je bez urbe - ime mogu posluiti? - to mislite, kuhano vino, a? - nagne se preko stola ATMA Melkioru. - Jesenje pie, protiv hunjavice. Ili moda vi elite prije neto jesti? - Samo hladna jela - ree hladan glas odozgo i zamahne vano ubrusom po stolu. - Sardine, malo sira i salame - naruuje ATMA stilom otmjenog gosta. - Sardina nema, sir domai, kravlji, salama ljetna - ree blijedi ravnoduno i ponovo zamahne ubrusom na neku nevidljivu mrvicu na stolu. - Za mene nita - ree Melkior. - Ja bih samo kuhanu rakiju. - Eh, izvrsna ideja! - klikne ATMA. - Kuhanu rakiju i meni. Marinkovi Kiklop - Dakle, nita jela, samo dvije kuhane rakije - ree blijedi odlazei tromo. "Eh, ovjek bi se s vama mogao obogatiti", kao da je htio rei. - Otprilike tako - dobaci za njim duhovito ATMA. - A ena mu u kuhinji ita "Tajne ruskog carskog dvora". Budala, pogodio vrijeme da kupuje radnju. - A to, Kurt je ovo?... - Jasno. A to bi s tim sada? uli ste, "sir domai, kravlji". Kau da e ponestati i vina, sve ide... zna se kamo. Uostalom, "Ugodan kuti" je... ugodio gostima... u svakom pogledu. - ATMA je osobito podvukao posljednje rijei uperivi svoje male podrugljive oi u oi Melkiora. A Melkior se budalasto smeo od pogleda, jo nije shvaao kuda ATMA smjera. - A zato ste traili moju adresu u vojsci? - upita Melkior odjednom te se inilo kao da to ima neke veze s onim to mu je govorio ATMA. - A-ha - nesvjesno izlane ATMA kao da mu je ptiica upala u zamku. - Htio sam vam pisati. - Zato... i o emu? - Pa... - smjekao se ATMAkao da oklijeva pred nekim velikim otkriem - ...tako. Htio sam vam se javiti, moda da vam i poaljem paket. Ona je htjela da vam poaljemo paket. - Vivijana? - zadru sve ivane niti u Melkioru, ali odmah se sve smiri: lae! ATMA lae! i ree naglas: - Ne vjerujem. - Zato? U nje je dobro srce. A i vunene rukavice vam je ak i sama splela. To jest nije ona nego tetka Flora, ali ona je nabavila vunu i uope brinula se... No kad nije bilo adrese, dala ih je meni, evo ih - ATMA izvadi iz depa sive pletene rukavice i metne ih na stol kao dokaz. - Evo, uzmite ih, zapravo su vae. Samo... prsti e vam biti neto dugi, po mojim rukama je uzimala mjeru, a ja imam duge prste he-he, gledajte - on poloi ruke na stol, koate, teke, s neobino dugim tvrdim prstima. Strane ruke. Jadan Krele, misli Melkior, to je moralo strahovito boljeti... - Vidim, ne sviaju vam se moje ruke. - On prelomi prste i zglobovi mu zapuckaju gadno. - Vjerujte vi meni. Gledao sam, davno, jedan film, nijemi, s Conradom Veidtom. Igrao je slavna pijanista. U Marinhovi Kiklop eljeznikoj nesrei izgubio je ruke. U isto vrijeme izvrili su smrtnu kaznu nad nekim stranim ubojicom, a kirurzi... ja stvarno mnogo potujem kirurge, jedino to cijenim u medicini... nakalemili, zamislite, pijanisti ruke ubojice! Sad poinje njegovo muenje: nositi ruke ubojice! On dodue opet svira, ali rukama ubojice! Osim toga i ubojica javlja mu se nou i trai da mu vrati ruke. Eto dobroinstva koje su mu uinili kirurzi! Pa da ih ipak toliko ne cijenimo, a? - ATMA jedva primjetljivo migne Melkioru, zatim odjednom prui ruke prema njemu i nasmije se zagraktavi runo: - Strane su, to ne? Kao da su ih skinuli nekom ubojici. Kirurzi. A ja ih moram stalno nositi, to je najgore. Ovim milovati i grliti ene! Zato moda mene i ne vole ene, zbog ovih strahota. Lako vama. Ne samo to znate milovati rijeima, ve imate i ruke fine, bijele, s njenim prstima... Zato one toliko i hoe vas, i pakete hoe da vam alju, i rukavice za vae njene ruke. A vi, kakvi ste, ipak se nijednoj ne javljate. ak ni... hm... pa je dola k meni da joj ja govorim. A to da joj kaem? I kirurzi su mobilizirani, to jest pozvani na vjebu, sve je radosti oduzela vojska: mukarce, hranu, automobile, sve.

- Tko je doao k vama? I to se mene tiu vae muterije? - A-a, ova vas se donekle i... i bio bi red da vas se... Govorio sam joj sve naj... moe li se rei "najruiastije"?... tako sam joj govorio... sve u cvijeu, u ruama. Te oajnice, kad ih napuste mukarci, kadre su uiniti svata. - Objesiti se, na primjer - ree Melkior osvetniki, a pakost mu se cijedila iz oiju - pa kad ih skinete s konopca, objese vam se o vrat. - He-he, imade i takvih - nasmije se polaskano ATMA. - Aluziju shvatio, i ona je na mjestu. Samo, ba ne visi o vratu, va je informator (kae li se tako?) neto pretjerao. Uostalom, mudro je tjelesnu "potrebicu" imati pri ruci, a mi opet znamo odijeliti, zar ne, to prljavo i nisko od naih i-de-ala, mi koji poznajemo idealhu ljubav, platonsku, ako dopustite. Drugo je tjelesna potreba... s konopca: tu smo gospodari te jadne parade, ak i tirani sa stranim zahtjevima. Muimo te nae majmunice, zar ne, gospodine Melkiore, i onda uivamo kako jo vie luduju za nama. Pa nam se dopadne, a sve od obijesti, da ponemo i mo-rali-zirati (uh, kakva rije, polomio sam jezik!), predbacivati im to varaju Cocoa (Coco je, zna Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop se, mu-rogonja, reeno, mislim, na francuski nain) kao da nam je krivo to varaju Cocoa, i to ba s nama. Jer mi smo u tome tek neduno sredstvo njihove pokvarene volje, gotovo i nevine rtve njihove pohote. To je sve on izvukao iz nje, budale, srdio se Melkior na Enku, svu ju je izmuzao, do posljednje kapi... - Imate veliko iskustvo. - Odlui da mu vrati istom mjerom: -ini se da ste mnogo patili zbog Eve. - Zbog... Eve? - zbunio se naas ATMA i nekakvo bljedilo mu se pojavilo na elu; donja mu je eljust lako zadrhtala, kao od nekog straha ili od rune uspomene, no odmah je smogao svoj podrugljivi osmijeh i razvukao ga po licu kao masku: He, to zato to je meni ime Adam? Dobro vas je nauio va kateheta, zato ste mu i ostali vjerni. - A-a, ne radi se o biblijskoj Evi - likuje Melkior to zbunjuje ATMU. - A to je istina da su je okrstili Evom zato to je vama ime Adam. - A, dakle... - htjede rei "znate"; taktiki je uzmicao ATMA. -Prie iz davnine. Kako je svijet malen! Ali ipak zbunio se ATMA, presuio mu izvor rjeitosti; on je uutio i kao da se u neto zamislio. Kajao se Melkior to mu je to rekao, moda je trebao sauvati kartu za neki odluniji trenutak, ili naprosto ne govoriti uope. Vie je volio kad je govorio ATMA nego kad je utio ovako. Sada se i plaio te utnje, tko zna to on sada smilja? - No evo napokon i kuhane rakije - prenuo se ATMA. - To vam je bila izvrsna ideja, sav sam nekako promrzao... iznutra. Srkali su slono vruu rakiju i puhali "haa" iz ugrijanog grla. - Moda nije lijepo to sam vam spominjao ono - otpone Melkior, elio je prekinuti ATMINU neobinu utnju. - Lijepo ili ne... htjeli ste mi se osvetiti - osmjehne se ATMA nekakvom grimasom. - Dobro, neka bude. Jesu li vam barem rekli da je Eva bila lijepa, vrlo lijepa? - Kao boginja! - aljivo usklikne Melkior. - to boginja? Boginje, to sam ih ja vidio na slici, sve su loe graene, sve neke rodilje bez struka. A ona je bila punaka a vitka; noge, grudi, oi i sve, sve... ne, to je bila grandiozna ena, ako nije smijeno da se tako kae. - Pa to ste se razili? - Bila je prelijepa za mene - ree nesigurno ATMA i pogleda sa sumnjom Melkiora: ne zna li on moda neto vie? Valjda je spazio na njegovom licu neki sitni ironini trzaj, zato on, dodue s mukom, i prihvati odmah: - U naim su se karakterima nale neke oprenosti... I pored obostrane i, mogu rei, lude zaljubljenosti, patio sam mnogo. Naprosto -podnosio sam teko njezinu ljepotu. Ona je to znala i voljela me time muiti. Tako, zbog zabave, zbog prostoga hira, kako to ve znaju ene da se zabavljaju. Govorila je da toga mora biti u sretnome braku. Priala mi da je napastuju mukarci iz naega kruga, da se smiju meni iza lea... Zavadila me sa svima. Doista sam postao sumnjiav i straan. Jednoga sam momka premlatio na mrtvo. Potuila mi se da je salijee bezobrazno i

javno, to e o njoj pomisliti svijet, pa kad krenu prie ja u jo i vjerovati u to, ne, to vie nije ala, ona ipak nee da se meni smiju iza lea i tako dalje... i ja dohvatio momka i prebio ga kao vola, to jest vie kao tene, bio je malen, zaplaen i jadan. Jadan Krele. - A ime ste ga tukli? Korbaem za pse? - Jeila se koa Melkioru. - Ah, kakav korba, ovim instrumentima - on mlatne po stolu svojim stranim rukama. - Priznala je poslije daje sve to izmislila. Zato? Tako, htjela je da zbog nje nekoga istuem. - Ali zato ba toga mladia? - Melkior je s podsmijehom u sebi upitao ATMU. - Zato, zamislite, to joj se on sviao! - odgovori ATMA kao da se jo i sada udi. - Bio je od svih ba on najpristojniji i, ini se, neki tihi njezin oboavatelj. Upravo to ju je i ugroavalo... a htjela je da mi bude vjerna. Na taj je nain otklonila opasnost... Oh, to zvui vrlo klasino, kao da se sam Raine umijeao, mislio je Melkior podrugljivo. - Vi se neto smjekate, gospodine Melkiore? - ATMA ga je gledao ispitivaki. Ja znam to mislite. Ali da sam i nju izmlatio, "za svaki sluaj", kako kaete... - Ja nisam nita rekao. .JI Marinkovi Kiklop - Ah, nemojte, gospodine Melkiore, vidim va mozak kako se smije tamo unutra. Ali da sam nju izmlatio, morao bih tvrditi neto to nikada ne bih mogao dokazati. Coco nikad nema dokaza. Sve bi se svelo na ono klasino - "jesi" "nisam"... i tako do sudnjeg dana. A to e mi takav ivot? Ja sam praktian, ja sam s njom htio ivjeti. Da uzmemo jo po jednu kuhanu, a? Gazda, jo dvije kuhane. Jadan ATMA, pomislio je u svom slabom asu Melkior. Motrio ga je kako vrti au u svojim dugim tvrdim rukama: zagledao se u nju paljivo kao da mu se neto otkriva u toj jednostavnoj optici prljavoga stakla. Oi mu se strano zbliile od neke teke zabrinutosti i gotovo se stopile u jedno jedino i golemo oko polifemsko-kiklopsko. Tko je ovaj ovjek kome sam zbog ale dao kiromantsko ime ATMA? I jo je jednom Melkior osjetio neku zebnju pred tim pitanjem. - Samo se po sebi razumije, gospodine Melkiore - progovori ATMA jednako zurei zabrinuto u praznu au koju je vrtio u rukama -nakon svega to ste saznali o mom in-tim-nom ivotu, da postavljate pitanje (nemojte, ja ga vidim u vaim oima, iako vas ne gledam): kako se usuujem da ponovo... vi znate to ja hou rei. - Ne, ne znam... - Eh, ne laite, gospodine Melkiore, mi se razumijemo. Ja znam da nisam nimalo... eh, vraga, teko je o sebi govoriti loe!... no, da nisam osobito mio enama. Ne, ne, imam ja ogledalo! Tuga me spopada kad se pogledam. I udno kako oi u ogledalu najvie gledaju ba sebe! A to moje oi imaju u sebi vidjeti? Pa barem da se vidi ta moja tuga u njima! Taj strah od slike svoje nakaznosti, jadna nesigurnost pred kritikim enskim oima! 0, ne, naprotiv, kad radim one dru pred mojim pogledom kao ulovljene ptiice... i to mi je sva kom-penzacija. Da, ali one tada ne gledaju u mene kao u mukarca, nego kao u nekoga boga to im odreuje sudbinu. Pitala vas je, sjeate li se, to je to kom-penzacija? A ona kad hoe da me zbuni zagleda se onim lijepim oima u ove moje majmunske... i na taj me nain, ini se, Sudbina opominje. Ali, eto, ja prkosim... i borim se. I ponovo je Melkior poalio ATMU. - Ne, ima neto gadno u mojim oima kao da neprestano snuju Marinkovi Kiklop neki zloin - nastavi ATMA s oajnikim jadanjem. - Primijetio sam, ni vi ne volite da mi gledate u oi, bojite se da me ne uvrijedite. Ovakve oi, jasno, imaju majmuni i sove... i roeni zloinci. Zbog njih bi me (i zbog ruku, dakako) va don Fernando smjesta osudio na smrt "za svaki sluaj"... prema njegovoj teoriji ubijanja. A tko zna, moda sam ja i stvarno opasan? Don Fernando moda ima pravo, moda bi mene trebalo doista ubiti... "za svaki sluaj", to mislite, a? - iskesio se ATMA izazivaki. - Govorite besmislice, gospodine Adame, kakva "teorija ubijanja"! - Uplaio se Melkior: otkuda mu to, do avola?

- Pa, don Fernandova teorija. Zar vam nije izloio? Ne vjerujem, vi ste za njega jedan od... - Ne znam nita o tome. - Eh, ne znate - osmjehne se ATMA podozrivo. - A nije ni sve ludo u tome kako misli don Fernando. Nastradalo bi dodue i mnogo nevinih, ali bi i onih "opasnih" bilo dosta potamanjeno. To... kako se kae kad se neto uini da bi se predusrelo neko zlo? Uiniti... kako? - Preventivno. - Tako je, ubiti preventivno. Tako, pre-ven-tivno, trebalo je, po don Fernandu, i Hitlera odavno umlatiti, jo dok je kao obian graanin hodao po zemlji. I sve ostale na koje don Fernando sumnja, sve bi trebalo pomlatiti... - Odakle vi znate sve to? On vam je govorio? - Govorio je, dakako... ne meni, mi se i ne poznajemo, ali nekom drugom. Moda nekom "izvritelju", koji... Jer on sada, jasno, trai "izvritelje", nee sam uprljati ruke. Atrai ih, zna se, meu oajnicima kojima vie nije stalo do ivota, koji i sami kane... ve su i prodali svoj le medicinskom fakultetu. Maestro! sine Melkioru, Maestro mu je sve to izbrbljao u pijanstvu. Ali zar je don Fernando odabrao Maestra?... Ne, u to nije mogao vjerovati Melkior. - Vrlo udno, zar ne, gospodine Melkiore, zbog "pogleda" nekoga osuditi na smrt? - ATMA je na oba dlana naslonio bradu i upro u Melkiora svoj strani i (nekako) prljavi pogled: - Ja znam da sam i ja na Marinkovi Kiklop "crnoj listi" zbog ovog mog pogleda, gledajte ga, gospodine Melkiore -on s oba kaiprsta pokae na svoje oi - ali nema "izvritelja", ha-ha... Onaj kod kojega je vrena pro-pa-gan-da nije ozbiljno shvatio teoriju "pre-ven-tivnog ubijanja". Tako, neodgovoran, luckast ovjek. Obeao zbog ale (ta to je to njemu, i tako e se i sam ubiti), pa je sa "rtvom" ismijao naruitelja, ha-ha-ha... Eh, da, ali nije samo stvar u tome: nasmijali se - i gotovo, oh, ne! - nekako prijetei, ali jednako sa smijehom, zavrio ATMA. - Nego u emu je jo stvar? Hajte, molim vas! - Melkior se navlas prikazao srditim. - Po emu biste vi bili nekome "opasni" i tko bi vas unosio u nekakvu "listu"! - Po emu? Po mome pogledu!... kako teorija kae - uzvikne i ATMA skoro hvalisavo. - Ada sam unesen u listu to znam pouzdano! Ako ba hoete da znate... narueno je i moje umorstvo... - "Narueno umorstvo" - nervozno se nasmije Melkior - kao da smo u Chicagu! Sviaju vam se kriminalistike prie... ili vam je ona pijandura uz "okanj do oknja" nalupala kojeta. - Koja pijandura, gospodine Melkiore? - s umiljatim smijekom upita ga ATMA. Vi znate da ne podnosim pijanice, a ovu rakiju pijem po vaoj ideji, zbog hunjavice, doista, samo kao lijek. Zato vas jedino i cijenim od cijelog vaeg drutva to ne pijete, to ste ozbiljan, trijezan i zabrinut ovjek. Meni se, da vam pravo kaem, cijeli onaj Dajdam gadi. A znate li - odjednom se on sjeti - da je Maestro nedavno izranio Uga, razbijao ae o njegovu glavu, sve mu je lice bilo isjeeno. - A je li ga opet ona njegovala? - upita Melkior s prikrivenom patnjom. - Nije. Nije bila tamo. Ona uope nije vie tamo. - 0! - uini Melkior, a srce mu uzbueno zatreperi. - Da, zar vam nisam rekao? Sad ste vi na redu. Ja elim da to bude to prije... pa da se to prije i svri. A dogaajima, kao to znate, ja pomaem da dou... i prou... -1 vi znate, ja sam sad na redu... - Melkior se nervozno nasmije. - Znam. Ona je kao sladokusac, mora okusiti od svakoga jela. No, ne mrtite se, gospodine Melkiore, oprostite, vi niste ba kakvogod Marinkovi Kiklop jelo. I to me spopade to jelo? Vi ste moda i poslastica za takovu enu, mislim u in-te-lek-tualnom smislu. Vidjeli ste, ona je primitivna, pravo duhovno siroe, da se ponekad ak i meni smili, a vi znate moj famozni nivo. Egzemplari smo mi, ijedno i drugo, zato i spadamo skupa. No ja u ekati... dok i njoj to ne postane jasno. - Ako se njoj to ne objasni nikad? - Nikad... to je nemogue - ree ATMA uvjereno. - Moda kasno, a moda i tu skoro, ali jednom mora biti. No mislim ipak vrlo brzo... jer drugog izbora vie nee biti.

Melkior zadre od ATMINA stranog proroanstva. Stari strah se javi: zagraktao gavran nad njegovom malom utjeenom javom. U jednome trenu prosanjao je opet samrtniki san svoje ljudoderske teme: pred zubima Polifema-kiklopa, jednookog gada. I zaudi se gorko, gdje se ovih dana krila ta misao - vjena pratilica? Strah je stao tresti Melkiora ("jer drugog izbora vie nee biti"); tunim pogledom obilazio je zidove i stvari u lokalu: evo, sve e ovo biti i stari e opet uketati ovdje (on je van "izbora", dakako), zna kume, ja mislim... - Gledate, gospodine Melkiore? Vi ste mnoge veeri ovdje proaskali s Kurtom. Lijepe uspomene. - Tu sam dolazio usput, da neto pojedem... - Pa da i nije bilo usput, kakvo bi zlo bilo u tome? Kao da vam ja ita spoitavam. Vi ste mogli s Kurtom i "piti bratstvo" i lumpati ovdje, to se to koga tie, e, je li tako? - Ja nisam s Kurtom "pio bratstvo" - Melkior odgovori otro. - Kaem, da i jeste, zar se to ikoga tie? Vi ste valjda imali za to svoje line razloge, a i Kurt svoje (neto manje line - ovo je sa smijekom izmrmljao ATMA) - svaki svoje, pa to onda, na obostranu korist, i to je stvar vaa. - Opet vi petljate neto! - rasrdi se Melkior; osjetio je da mu ATMA podvaljuje "neto". - Kakvu sam korist mogao imati ako sam tu ponekad pojeo kobasicu? - Pa tu... da jedete kobasicu - nasmije se ATMA. - A vi ste smatrali da mislim neto drugo? Kurtova je mama bila dobra kuharica, tajerMarinkovi Kiklop ska. Elze je bila prijazna domaica, Kurt usluan momak... ne, bio je to ugodan kuti u svakom pogledu. Tu su vodnici iz garnizona nali stvarno topli kutak, domai, kao u krugu svoje porodice. Zar nije i to dokaz to ih vie nema? Unitenje ovaj topli kuti. Rat, rat je, gospodine Melkiore, sir domai, kravlji. ATMA je s podlim uivanjem rigao rije "rat". Gledao ga je Melkior s gaenjem i strahom kako mu se slatko kesio u lice. - Pa gdje je Kurt - upita navlas da bi sakrio svoj strah - i ime se sad bavi? - To vam ne bih znao rei gdje je... No ako vam je potreban za... neto, mogao bih ja... - spreman je na usluge ATMA.. - Ne, zato bih gaja trebao? - to se petljam, ljutnu se Melkior. - Pitam tek onako... - Onako... - osmjehuje se ATMA. - Moda se i ovdje jo bavi... a moda gaje i pozvao Fiihrer... Oni nisu mudri kao mi: komisije, vage, izgladnjelo lukavstvo... oni izgaraju od elje da ginu za onog svog kukastog pauka. - Avi ste znali za Kurta... da se bavi? - upita odjednom Melkior i preplai se svoje smionosti, kog avola se ja tu petljam? - A vi kao da niste? - prijetei se iskesio ATMA. -1 trebali ste, stvarno, uiniti neto, gospodine Melkiore, ja sam stalno mislio o tome. Vi ste ozbiljan i gotovo odgovoran ovjek, kod vas odsjedaju tajno... (Da li je prijavio ATMA? Gdje je sada Nepoznati? sinu Melkioru). Da ste makar rekli vaem don Fernandu... da ga upie u onu svoju listu -sprdao se ATMA, male su mu oi uivale zlobno. Jasno, ja to nisam mogao, ne bi vjerovali jednom kiromantu, kakvo je to zvanje... Mislili bi da sam i sam... zar ne? Eto, na primjer, upisao me don Fernando... Ali vi, lice povjerenja, potenjak, kako se to kae... Nego ste se sasvim posvetili svojoj civilistikoj istoi, ak do isposnitva, a ovamo "sve za ovjeanstvo, za socijalnu pravdu". Eh, gospodine Melkiore! Pa daje i na tome stalo, nego... - Gospodine Adame, vae provokacije... - uzdrhtao Melkior i odmah ostao bez rijei. - Ah, to pro-vo-kacije! Kad smo rekli a, recimo i b, gospodine Marinkovi Kiklop Melkiore - zahuktao se ATMA kao da se odluio na neto - vi ste se i sami... eh, pa da, donekle... umoili s Kurtom... Posljednje rijei kao da je htio zadrati ATMA, ali eto umaknule su same, pa sada to bude. Gledao je sa smijekom kako se bljedilo iri po Melkiorovu licu, zatim odmah rumenilo, pa opet bljedoa... zabavljao se tim promjenama boja. A Melkior je znao to se dogaa na njegovom licu... 0, huljo, nitkove, gade! No kakva korist? ATMINU vjetinu nije mogao nadvikati tim jadnim psovanjem u vlastito uho. Ali nije mu htio ni odati priznanje nekom "javnom" srdbom, pa se i sam nasmije smijehom koji je trebao zamijeniti sve rijei. - Ja bih ipak... - otpone ATMA i stane kao da se predomislio.

- to biste vi? - nasmije se Melkior, a osjea kako se u njemu skuplja neka jeza. "Umoili se s Kurtom", osjea na sebi mokrinu tih rijei. No sada e govoriti ATMA. - Prije svega, smijao se ne bih, - ree ak s nekom otrinom -a zatim... vidi kako ja to vano kaem zatim, kako da sam najmanje ruski general... - Dobro, niste ruski general, ali to zatim? - Nita - nasmije se ATMA. - Ili... ako neto, onda moda to - da bi trebalo malo... kako da kaem... o-bra-ti-ti pozornost (ti-ti, kao da se tepa malom djetetu, ti-ti-ti...). Neizvjesna je naa sudbina u ovom dijelu svijeta, kako kau politiari. - A to bi po vaem trebalo uiniti za nau sudbinu? Na to bi trebalo obratiti pozornost? - Ti-ti pozornost - igrao se ATMA - ti-ti pozornost na to, da svatko ima svoju sudbinu, ti-ti. Vi ste se za sada izvukli, ali sudbina jo ima prekrasnih iznenaenja. - Avi ste se osigurali protiv tih iznenaenja. - Nisam. A kako? Gdje je osiguranje? Zar vi znate? - ATMA mu se unosio u lice, osjeao je njegov neugodni dah. Melkior se odmakne i ree podrugljivo. - Mene pitate, vi koji ivite u intimnim odnosima sa Sudbinom. - U intimnim odnosima... hm, vrlo rado kad bi bila lijepa. - Pa valjda ste, kao strunjak, za sebe odabrali najljepu? Marinkovi Kiklop - Rugate se, gospodine Melkiore, eto, ak i mojoj profesiji -govorio je ATMA kao s nekom tugom. - Ali vi ste ipak neto uinili za svoju sudbinu... uz pomo posta, kao neki svetac... i uz pomo ovdje ovog... Kurta - mirei podrugljivo na Melkiora motrio je djelovanje svojih rijei. Melkior se sada vie nije mogao smijati: - Kakvu pomo Kurta? U emu je meni pomagao Kurt? - U kucanju rodoljubnog srca, ha-ha... U to se ono umoe cigarete, sjeate li se, gospodine Melkiore, to nije bilo tako davno? - Vi ste o tome govorili s Kurtom? - Ja sam mu to i rekao, a ne njegov fater, he-he... - Ali ja to nisam uinio. Uostalom, nisam to ni traio od Kurta, on je sam... A zato ste vi preko njega?... - Htio sam vam pomoi. Mene ne biste posluali, u mene nemate povjerenja... - Au Kurta imam? - Pa... ini mi se, da. Da, svakako vie negoli u mene. On je od monije strane. A moda bi Kurt jo mogao pomagati, mislim ono "sudbinski" u njega je ipak dobro i viteko srce. - Pa obratite mu se - srdito mu ree Melkior. - A mogli biste pomoi i vi njemu. - Kako ja njemu mogu pomoi, gospodine Melkiore? - kao zaudi se ATMA vrlo naivno. - Moda bi, naprotiv, njemu neto od vajh vojnih is-kus-tava... vidi, otkud sada tu ispade "tava"? - ujte, vi!... - no Melkior se ipak svlada, do avola, zato da tu urlam? Ali za koga ovaj nitkov... ili naprosto on mene ovdje mota? - A mogu li saopiti vama ta... vojna iskustva? - A to e to meni, gospodine Melkiore, - jednako se udi ATMA - ja nisam zaraena strana. - Ali ima jedna takva tajna, svi se toga boje - ape Melkior u najstroem povjerenju. - Saznao sam tamo dok sam bio... Aligator, novo oruje, dre ga u svakome gradu... - Pa to je ivotinja, rijena, krokodil - smije se ATMA, ali pomno motri Melkiora. Marinkovi Kiklop - ivotinja, da. A slonovi Hanibala? A krokodil je jo i strasniji od slona, krije se u visokoj travi, u kukuruzima i odjednom - hap! Strah i trepet svake pjeadije. Donijeli su ih iz Gangesa i Nila. - A vi ste vidjeli te krokodile? - ATMA je prihvatio zabavu. - Nisam, ali sam ih uo. Urlaju strasnije od svake druge zvijeri. Dre ih u velikoj tajnosti. - Ma to kaete... - govori ATMA u nekoj nedoumici, ali pomno motri Melkiora: ne izigrava li on tu neto ili je stvarno... -1 mislite da bi u sluaju rata...

- Slistili bi sve te oklopne1 kolone, kako li se zovu! Tenkove metu repom naprosto ovako - zvizne malim prstom kutiju ibica koja odleti daleko od stola. Osjeti uitak od te pobjednike kretnje. Malim prstom! I rijei mu se uinie ratnikima. Prihvati ludilo koje je ponovo navalilo tu pred zauenim ATMOM.. Aja bih vama, gospodine Adame, mogao ispriati jo mnotvo vrlo udnih stvari koje sam tamo vidio - pa neka otkuca hulja tamo gdje ve dostavlja... Kurtu ili epavome Scarpiji. - Vrlo zanimljivo, doista - govorio je ATMA zbunjeno; sad tek nije znao na emu je. - ini se da ste duboko uli u ta vojna pitanja. - Dubinu nisam mjerio, ali to se tie signaliziranja svjetlima (ovako govori evakin II Gogoljev, pomisli usput Melkior) ne samo da se svijetla pale i gase, nego tu se mora paziti i koji se prozori osvjetljavaju, po brojevima, i u kojem katu, to je osobito vano. Radi se o posebnom kodeksu, razumijete, i sve se moe saznati to javljaju o aligatoru ako se kodeks otkrije. - A vi ste otkrili kodeks? - upita ATMA s dosadom, ak i zijevne pritom otvoreno i bezobrazno. No svialo mu se da ponovi rije kodeks. - Prouavao sam ga... uz pomo jednog strunjaka - Melkior nije uspio sakriti osmijeh: sjetio se Melankolika. - Moram se nasmijati kad se sjetim kako smo jednom krivo deifrirali. Ispalo je neto sasvim smijeno, ak i nepristojno, neke psovke i rijei prostake. Valjda su se momci od kontrapijunae zabavljali ili su neprijateljske pijune za nos povukli. A moda su naprosto izmijenili ifru, a mi po staroj itali. Bilo je jako aljivo. ATMA je ve uvelike zijevao. Oi su mu od dosade lutale, Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop pogled mu se gasio. Sad e zaspati sa zadovoljstvom misli Melkior. Udesio sam ATMU VELIKOG njegovim vlastitim orujem! - No vama ja dosaujem, gospodine Adame, oprostite. - 0, naprotiv, vrlo je zanimljivo - ali ipak on pogleda na sat i pozove "platiti". - Ipak je vama bilo dosadno veeras sa mnom, priznajte - ne odustaje Melkior, dotui u ja tebe, makar za veeras. - Ni govora, to vam pada napamet, gospodine Melkiore! Samo sam neto umoran, danas sam mnogo ra-ha-haa...adio - zavri ATMA dugim i reklo bi se veoma napornim zijevanjem. - Horoskopi? - ne puta ga sada Melkior. - Nisu, ve nekakve dvije luakinje. Dovela ih je ona moja "s konopa", kako vi velite. No, ujte, gospodine Melkiore - upita odjednom ATMA jako ozbiljno vjerujete li vi doista u te... aligatore? - to se tu ima vjerovati? - ree Melkior "prirodno" kao to govore luaci. - U "zrake smrti" ne vjerujem, no aligatori, sami ste rekli, to su rijene ivotinje. - udno, - pogleda ga ATMA vrlo "odreeno" -ja sam mislio da se alite - doda tiho mrmljajui i s nekim mrzovoljnim razoaranjem. Na ulici mu Melkior prui ruku "laku no". - Ne idete kui? - upita ga ATMA gotovo sa zadovoljstvom. - elim se proetati. Toliko sam dana bio u kui... - Samo etiri, gospodine Melkiore. Valjda neete u Dajdam? Tamo uglavnom vie ne zalaze vai. Tenardje ih polako nastoji udaljiti, ne da im kredita; netko mu je rekao da su sumnjivi policiji. Dobra vam zabava. Uostalom, he-he, govorio sam ja njoj najruiastije... Gospodine Melkiore, pomozite Sudbini, uzvratit e vam stostruko - smijao se ATMA u sav glas. - Kucajte i otvorit e vam se, ha-haha... Laku no, sretnice. Sretnice?... Ostao je sam, izgubljen u hladnoj magli prljavoj. Nije se imalo kuda krenuti, sve je putove magla zastrla smrdljivo hladnom pustoi. Odluio je ekati da se ATMA udalji pa da i sam krene u svoje toplo gnijezdo. A moda ipak da pokucam? Jo nije bilo devet. Sudbina ga je doista usrdno molila da joj pomogne. On se odazove sa smijekom pustolova. Telefonska govornica na uglu ponudi mu se kao bludnica, kao pouzdana svodilja: mali, evo "hitne pomoi", 4 umjesto 3, na kraju 4, 4, 4,... Ah, to, odmahne Melkior. Sudbina osobno zove! ATMA je to rekao. Idemo izravno kucati na vrata! Nek propast bude to - za nas oboje... pjevao je u sebi prkosno. I uz sedamdeset i dvije stepenice isti ga je prkos ponio, a Cocoova asna pkpca bljesne posramljeno, o Gospode! Ali Melkior ne gleda asno lice supruga i

gospodara ovog praga, ve alje svoj muki signal (Aligator stigao! nasmije se okrutno): dugo - kratko - dugo... as zatim unutra se uje micanje (ensko, muko, kakvo li? a srce ga je pitalo, hoemo li to izdrati?) i onda neko "o-o-ooo"... kao da se koko uznemirila. A Melkior ree "ko-ko-kooo" iza vrata zbog neke glupe potrebe da kae toj ploici vidi da je koko unutra. Otvorio se mali mjedeni prozori u vratima; on zauje unutra njeno isprekidano, uzbueno disanje. Sama je, odahne Melkior. - Ko... ko je? - zau njezin uzdrhtali apat iz tamnog etverokuta. Sav zadre od njezine blizine, osjeti um krvi u ilama. - Nije Coco, ja sam - ree koliko god je mogao podrugljivo. - Kior! - klikne ona bezumno. - Doao je Kior! Doao je, doao... - govorila je sebi mazno-povjerljivo, sva izbezumljena od nenadane sree. Okretala je klju u bravi desno, lijevo, nervozno, jedva je uspjela otkljuati. - Gdje si, gdje si, zloko, ah... - pripila se sva, mala, drhtava, u njegov zagrljaj - Kior, ah, Kior! Imala je na sebi smaragdno zelenu barunastu kunu haljinu, usko pripijenu uz tijelo, poznato Melkioru... a ispod, evo - nita, upravo sam se okupala, Kio, slutila sam, znala sam, ah, Kio, ekala sam te... - Otkud si znala? Adam ti je rekao? - upita on sumnjiavo. - Koji Adam? Ve si poeo... Ah, aavko! - razumjela je alu. -Da, Adam, ekam te kao Eva, vidi - raskopa haljinu i pokae mu se gola, nije shvatila "koji Adam". On je eljno obujmi onako golu ispod haljine i navali da joj ljubi J Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop ? I vrat i grudi, trbuh, bokove, a, zasada, pusti postrani pitanje Adama. - Ovamo, Kio, doi ovamo - vukla ga je u sobu sa irokim branim krevetom. Sama sam, Kio, ve sam dugo sama, svi ste me napustili, zli, okrutni mukarci suze su joj potekle, raalila se nad sobom. - Ne, on nije zao, ti si zao, ni jednom mi se rijei nisi javio cijelo vrijeme... Ah, Kio, kako sam te ekala! Ona teko uzdahne lijeui u krevet nekom paninom brzinom kao da se boji da joj ne umakne nagrada za sve patnje koje je podnosila. - Teko mi je bilo, Enki, priat u ti - govorio je Melkior odbacujui sa sebe odjeu po stolicama, po podu, neuredno, i njemu se urilo. - Nikome se nisam javljao, proivio sam... svata... - uti, ne govori sada - aptala je ona iz kreveta gotovo molei - hou da nam noas bude lijepo, da sve zaboravimo. Ugasi luster, ugasi sva svijetla. Poslije emo se gledati i priati, sad neu nita da vidim ni da ujem. Hou samo da te osjeam u mraku, cijelog, dragog moga... Doi, Kio. Ah, ne vidim te, gdje si? Ah, Kio, Kio... - i smijela se ludo u njegovom burnom zagrljaju. Puili su (dakako) istu cigaretu i utjeli. Naslonila je glavu na njegovu mravu miicu i predavala se mazno kao laica u zaklonu, a on obuhvatio akom njenu malu dojku, rastvorenim prstima, kraljevski, kao vladarsku jabuku. Osjeao je ugodan pritisak teke kristalne pepeljare na prsima koja se lelujala na valovima njegovog disanja. Sjeao se sna iz prve noi u vojarni. Je li to bila ova, Enka, ili... nije se sada vie sjeao. "Eto, sada sam i luda". - Rekao sam "lula"... ali si i luda, a to nije san. - Kako si mogla tako sve izbrbljati? - to bih brbljala? Sve je znao sam. Zato je kiromant. - Khiromant... - izgovori on posprdno. - Sve je pogaao kao da je avo u njemu. - Stiskala se uz njega, pod mono otkrilje, jadna mala, bespomona, sama... - A ti vjeruje da on moe pogaati? - Ma kaem ti, sve je znao sam; nita ja nisam govorila, on je govorio... - ...a ti si potvrivala - ree on srdito. - Jesi li mu naglasila da ti voli svoga mua? - upita Melkior sa skrivenom ironijom. - Ma naravno... - Ma naravno... Sada moe oekivati da te ucjenjuje do smrti. - Zato bi me ucjenjivao? - A zato ne bi? Sada zna da ti je stalo da tvoj mu ne sazna za... ovo... no, pa valjda i sama razumije! - Bilo ga je stid o tome govoriti; postajao je

razdraljiv. - Pa ja sam njemu platila to je traio! - Platila je ona to je traio. 0, kakva ste vi vrsta malih naivnih ivotinja! on se srdio i bio je spreman da odobrava ATMI. - Ti misli da si za pedesetak svojih osobitih dinara kupila od njega privilegij da ovako uiva u sigurnosti?... Ane, to je prejeftino, gospoo! On te mrzi, on mrzi tvoje uivanje i hoe da mu ti to plati! - Da platim zato to me mrzi? - ini se da poinje shvaati. - Bio je ponovno on sit nje, uivao je to je moe kazniti. Novo uzbuivanje: vidio je strah u njenim oima. - 0, Kio, pa to je strano! Plai me! - Ne boj se... dok mu moe platiti. - Pa koliko e on to traiti? - Moda nee htjeti uvijek samo novaca, he-he... - To je odvratno to govori! - odmaknula se malo od njega i uklonila trofej iz njegove ruke; uzdrhtala je i pokrila grudi djevianski stidno. - Odvratno... ali tako je. Uinio bi on to i zbog mene. Zar ti ne laska to mi zavia? On je ponovo privue i obie rukom vladarskom svoje malo kraljevstvo. Ona se zahvalno priljubi i stavi se potpuno pod njegovu zatitu. - Ah, Kio! - poljubi mu prsa rutava. - No kad bi njemu to i rekao, on mu ne bi povjerovao - smijala se smijehom koji je Melkior mrzio. - Pa jesi li mu rekla to? .JI Marinkovi Kiklop - Komu? - Adamu. - Kojem Adamu? - smijala se; razgovor ju je zabavljao. - ATMI. Kiromantu. Sto se smije? - njezin ga je smijeh nervirao. - Smijem se, ah... - kako on to ne vidi? - ...zar nije smijeno da je kiromantu ime Adam, prorie sudbinu? - Ime. to ima u tom smijeno? - A ima, do avola! priznavao je u sebi, smijeno je. - Mislim na onog Adama iz zemaljskog raja, zato se ja smijem. -1 na njegov prvi grijeh ti misli... - Je li ono s jabukom, Kio? - Da, s jabukom - on joj vrsto obuhvati dojku. - Oh, Kio! - uzbuivala se. Zamiljala je Evu, golu, uz Adama, golog, u zemaljskom raju. Kao, evo sada mi - oh, Kio! Potraila je drvo saznanja to je naraslo usred vrta visoko i vrsto. - Ah, Adame, Adame... - aptala je Enka u zanosu nudei se bezumno. Afrodizijak "Adam", mislio je Melkior. - Ne smjekaj mi se, zlotvore! - izroni naas Enka s licem muenice i odmah ponovno potone u mulj, to bi rekao ATMA. - Vidi kako tu djeluje Adam. - Melkior se sada odupirao ATMI-NOJ "Sudbini". Kucao je na otvorena vrata, prvu pomo joj je pruio, sada je htio gospodariti, biti mali bog u ovom malom raju. - Zar ti nije prorekao ATMA... "najruiastije"? - rugao se Melkior. - Jest, eto, i vratio si se brzo, brzo, tu si, uzmi me, Kio - grila se ona opsjednuta od onog avla edenskoga. - Kio, da grijeimo kao Adam i Eva u zemaljskom raju, da grijeimo, Kio. Hajde! - nikako je nije naputala ta biblijska slika. - Zar ne eli, Kio, ne eli me vie? - A zamisli da se sad pojavi Bog i da... - Kakav Bog! ona sada nije vjerovala u Boga; avo ju je onom slikom draio -... i da ... - uo je izvana neki zvuk na vratima -... i da vikne, Adame... - Zvuk se sada jasno Marinkovi Kiklop ponovi: netko je klju gurao u bravu... Jer si prah, i u prah e se vratiti, izgovori Melkior u sebi po sili sjeanja s udnim osjeajem budnog kataleptikog obamiranja. Noge mu se ledile, jer sad je jasno sluao kako netko nastoji otkljuati vrata. - uj, netko otkljuava vrata. - Ali do nje smisao tih rijei jo nije dopirao. - Netko otkljuava vrata, uje li? - Napokon je bila prisutna. - Ne moe, klju je iznutra u bravi - ree bezbrino i ponovo pone tonuti. - A to emo sada? - Eto Gospoda! Melkior prui noge da izae iz kreveta, ali

ona ga vrati zapovijedniki, bez imalo njenosti. "Uzela je stvar u svoje ruke." - to emo? ostat emo ovdje. Kad ti mora neprestano zazivati neke tvoje bogove! - apne ona bijesno, psovaki. - Zato nije javio da dolazi? Nek ide u hotel, ja sam vrsto zaspala, pa valjda to zna! - Svoj bijes je iskaljivala sad na onog tamo. U tiini stana zajei zvonce, reklo bi se neodluno, plano, to sam ja, otvori... No, Melkior ga je sasluao kao gnjevni vrisak, kao glas gospodnji, Adame, gdje si? - Tu sam, Gospodine, gol, u tvom branom kreVetu... Drugo je zvonjenje bilo zabrinuto, to je s njom, zato ne otvara? a tree je ve bilo panino: isprekidano, dugo, kratko, neuredno... - E, sada vie ne spavam, ujem, dragi moj - aptala je ona s nekim osmijehom. Ali nije se micala iz kreveta. Melkiora je vrsto drala za ruku oslukujui ono to se deava za vratima. Odanle se ulo neko malo, prigueno ruenje. - Obuci se - zapovijedi ona. - A to on to tamo radi? - pita Melkior i ne pogaa nogom u nogavicu. - Provaljuje prozori na vratima... - Pa to je usko, ne moe ni glavu provui - ree glupo Melkior. Ona se nasmije bezglasno i odmahne s prezirom. - Provui e ruku i izvui e klju iznutra - ree ona mirno usta-jui s nekom hotiminom sporou - zatim e otkljuati... - A mogu li ja nekako izai? - govori Melkior a prsti mu jedva gumbe nalaze. Ima li kakav drugi izlaz? Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop - Ima - ree ona podrugljivo. Navukla je na sebe neto donjeg rublja, a preko toga kunu haljinu. I ponovno je oslukivala. Ruenje je bilo sada mnogo urnije, nestrpljivije; posao je, oito, napredovao pod njegovim spretnim prstima. Razmrsujui spletenu kravatu prstima podivljalim od straha Melkior je pokuavao zamisliti jadnoga Cocoa u njegovom punom dostojanstvu: na klinici, okruenog svitom asistenata, sestara, tehniara, nad rastvorenom utrobom pacijenta gdje svojim mirnim, mudrim prstima pomnjivo... provaljuje prozori na vratima roenog stana! Nikako da odagna tu prokletu ponizujuu sliku jadnog ovjeka pred svojim zakljuanim vratima! Htio ga je spasiti u svojim mislima, podignuti iz stida i sramote, iz gorkog ponienja prevarena, ismijana ovjeka... - On zna da je netko s tobom - prokleta droljo, ogoreno dodaje u sebi Melkior. - On zamilja tu mene s prerezanim ilama, otrovanu, silovanu, zaklanu - govori ona s nekom udnom slau. - uri se, misli da mi moda jo moe pomoi... - 0, jadni ovjek! - uzdahne tuno Melkior. - Sam si jadnik! to ti ima tu preda mnom njega aliti? Tko si ti? Tip koji mu nabija rogove! On ima tako... lijepu matu! - ree ona bez ironije, ak i s nekim divljenjem. 0, Gospode, to je ovo? pita Melkior. - Mimikrija, odgovori Gospod znanstveno. Poravnala je krevet, kao da se nita nije desilo; pripremala se za njegov ulazak. - Tako - ree Melkior kad je uredila krevet - sada mu otvori. I tako e me tu zatei... Zar nije pametnije da mu sama otvori? Ona ga pogleda i osmjehne se prezrivo. Nije krila svoga prezira. Bila je neobino mirna, sabrana, ak sigurna da se nema zato bojati. Ta ona je neduna!... Smislila je neto... no Melkior se nije uspio osloniti na njezinu sigurnost. Ona gaje ve bila "svrgnula", vratila ga tuem svijetu iz kojeg ga je i uzela. Osjeao se odbaenim, izopenim iz tog obiteljskog posveenja, uljezom, "etvrtim majmunom". I to je to, kao da me gleda s uenjem: otkud ovaj tu? i otkud mu pravo da tako sa mnom govori? Pa on mi se obraa sa ti. Coco je provalio prozori; mjedeni kapak tresnuo je na pod u predsoblju. Ve zavlai ruku, misli Melkior, jo svega nekoliko minuta dijeli me od "susreta". Zadavit e me, pomisli i proguta zrak. Enka je ve zakljuala vrata od spavae sobe i dala mu znak da je slijedi. Vodila gaje kroz hladne mrane prostorije... A kamo? pitao se Melkior, u tamnicu gdje je amilo zatoeno pokustvo? Zakljuavala je sva vrata za sobom i stisnutih usana mumljala je neko "hem" kada bi klju kljocnuo u bravi.

Trka s preponama, moj jadni Coco. Bjeanje u snu pred progoniteljem, mislio je Melkior, a na kraju je ipak onaj bezizlazni zid pred kojim valja saekati udarac sudbine... ali tad se probudimo. I u filmu se u posljednji tren nae neki izlaz... Ovo je ATMA poslao na mene Sudbinu. "Kucajte"... smijao se ATMA. Eto, ja sam pomogao Sudbini, i sad sam ulovljen! Napokon je Enka upalila svjetlo. Bili su u Cocoovom radnom kabinetu. Police s knjigama na sva etiri zida od poda do stropa, garnitura konatih fotelja; na pisaem stolu cerila se mrtvaka lubanja. Tu se zaustavio Melkiorov pogled: je li Coco odrubio tu glavu? 0, bijedni Yorie! Iz praznih duplja gledalo ga je podrugljivo mrtvaevo lice. - To je bio neki dimnjaar - objasni Enka ravnoduno kao cicerone i pogladi tjeme pokojnika. - Pao je s krova, vjerojatno pijan; jo mu se tu vidi fraktura na glavi... 0 Maestrovoj e lubanji govoriti ovako: bio je neki novinar, udak i strana pijanica. Jo je za ivota prodao svoj le anatomskom institutu; njegovu smo lubanju dobili za bagatelu od nekog laboranta, takoer pijanice... - Aod ega je umro? - Mislimo, od sifilisa; iv se raspadao. Eto, ovako, na pisaem stolu, ili na ormaru kao prazna koljka, jadni moj Maestro, bit e Yorick - luda u glupoj svagdanjici nekog zvekana koji e, zijevajui, katkada u sebi izrei ah, ubogi Yorie i Yorie ludo, a sve zbog nazonosti tvoje lubanje da bi sebi dao neto od hamletske suptilnosti. Uostalom, tko je siguran za svoju lubanju da nee dospjeti na ormar? Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop - Sjednite asak - ree Enka uvredljivo hladno - moramo jo priekati. - Priekati... to? - razdraeno pita Melkior. Vidi, preli smo na vi! inilo mu se da e je sada napokon ispljuskati. Ona je, dakako, osjetila taj "veliki as"; nasmijeila mu se nekakvom milinom koja je tako uvijek inila udesa: - Ne budite surovi, gospodine - apne mu kod uha, zavodljivo. -Moramo priekati da izae, budalo. - Znai, ipak ima izlaz! - Zar nisam rekla... tamo? - smijeila se s nekim lukavim trium-fom. - A zato ja sve ovo radim? - Pa ti si... - Melkior je htjede poljubiti u oduevljenju, no ona se obrani s obadvije ruke. - Reci, kako u odavle izii? Zar da skaem kroz prozor? - jer nikakvih drugih vrata nije vidio. -1 najbolje bi bilo... kad si takav - ree ona s nekom mirnom zlobom. - Priekaj jo malo... i ne boj se, junae, izii e. Bilo mu je smijeno to njeno isticanje svoga heroizma u ovoj miolovci. Kao da se predbacuje ulovljenom miu kukaviluk... Coco je tamo, iz daljine nekoliko soba, diskretnim obiteljskim glasom uzaludno zazivao Enku. Ispred zakljuanih vrata vapio je preplaeni, zabrinuti ovjek za jednim dahom, jednim znakom njezina ivota... i da mu je rekla: tu sam, dragi, iva, u krevetu s drugim, on bi odahnuo, sretan: neka, mila, glavno da si iva. Ali od nje nije bilo znaka, i on je navalio na ona prva zakljuana vrata. uli su prigueni lom i tresak (ipak je pazio da radi sa to manje buke) i zatim njegov izgubljeni glas u dalekoj sobi, Enka, gdje si, javi mi se, Kuki... i onda jo jedan oajniki, uasnuti vrisak ovjeka bez nade... ako si jo iva... Na njezinom licu ukazalo se neto odvratno, neto poput pobjednike slave. Ona je to slavodobitno pokazivala Melkioru: eto, uje li to ja za njega znaim? A to bi ti uinio za mene? - Bi li sad ostao tu... zbog mene? - upita ga mazno, podlo, i nasmije se izazivaki. Melkior je pogleda zaprepateno: - Tako si, ini se, ti i udesila! Pa tu stvarno nema nikakva drugog izlaza! - Ima, ima - smijala se ona s nekim saaljivim prezirom. Nije imao vremena opaziti uvredljiv nain njezinoga filmskog spasenja (izlaz u posljednji as) - u susjednoj sobi ve je ludovao Coco sasvim oajan: - Kuki, ne ali se, molim te! 0, Boe, to je ovo? Samo da je iva! - Razbijajui i posljednja vrata nesretni je ovjek plakao. Tada Enka tiho otvori maskirana vrata u polici s knjigama: pred Melkiorom zjakne crna rupa u nekakav mrak: - Sada brzo! - ape ona uurbano. - Tu desno hodnikom do predsoblja - i ve

gaje izgurala u mrak - tamo ti je izlaz iz stana, to zna... Evo kljua od vee... Javi se, "hitna pomo", kao obino... Za njim se zatvorie vrata i mrak mu pritisne na oi svoje crne ruke. Na njegov dodir prstima zid mu uzvrati hladnom neprijaznoscu. No Melkiora ipak ohrabri ta hladna prisutnost: po njoj se mogao orijentirati. Prokleta bila ti i tvoja kua! prokune s mrnjom pipajui neprijateljske zidove. Samo da ne nabasam na kakav sanduk, lonac, zvono, svata ti graani posiju po hodnicima... zapreke i zamke za lopove, uljeze, ljubavnike... zavri s nekom podsmjeljivom zadovoljtinom. Ah, gdje su ta vrata... uma mog? ree ludi Lear. inilo mu se da nikada nee izai iz toga bezumlja to ga je pritiskao mrakom izmeu dva ledena zida. Branila se kao Troja... Troja je vrata provalio Coco... ili etvora da bi prodro do Helenke, lijepe bludnice... Pipao je stijene Odisej u utrobi konjskoj traei izlaz iz ovog mraka trbunog, kao izmet na skatolokom putovanju kroz prpono crijevce Enkino. 0, prokleta, prokleta!... proklinjao je Melkior u tmini, gdje su vrata uma mog? Menelaj je valjda tamo ve prodro u Troju i moli za oprotenje to je opsi-jedao grad, na koljenima moli milost... Nije se vie ulo nikakvo razbijanje, ve u tiini, moda neko jecanje... njezino, od sree to je to bio on Menelaj-Coco, a nije ubojica, razbojnik, oskvrnitelj-bludnik, seksualni manijak. Zato se i zatvorila za tolikim vratima i drhtala, drhtala... oh, Boe!... moda se i onesvijestila u posljednji as... Napokon se ukazao neki svijetli trag; no evo i predsoblja i vrata uma tog... s provaljenim prozoriem... I stubite! Bijeg iz tamnice, bedemi, konopi, strae, tamniarova kerka, ljubav beznadna... romantika. .JA Marinkovi Kiklop Najeio se kad je pogledao u mrani ponor stubita: sputati se na uetu, moj gospodine!... Za Vivijanu? - oho-ho... ali nije odgovorio. Sjurio se niz tri kata sa svim ubrzanjima kojima se tijelo moglo posluiti iz fizike, ak i na zavojima, bubanjem u zidove... Sloboda! Ulica je bila bljuzgava od nekakvoga nesigurnog snijega to je pokuao da mu hvata tragove. Nita, sama voda u mlitavom stanju neuspjele krutosti, ha-ha, triumfirao je on gazei po znakovima nemoi staroga prosinca. Osvrne se ipak za sobom: ne, nema tragova... Samo jedan prozor svijetli u treem katu - to je ostavio za sobom. Kabinetska nona rasprava, duga, nezasitna, to pije krv i san nesretnika. Odjednom se osjeti strano nesretnim. Otjeran ko pseto na ulicu, u no i zimu, a oni se gore iza osvijetljenog prozora griju poljupcima nenadane sree. Okraden, izigran, u noi sam... a ja sam osim toga i rekonvalescent! (to je predbacivao njemu, doktoru) i umalo nije zajecao nasred puste, raskvaene ulice. Osjeti mokru ljepljivu hladnou po tabanima. Jo i to! Voda je prodrla u cipele! Rasuile se u civilnom odmaranju dok su gospodara nosile vojne cokule; pitale su plaljivo jadne crne sirote ljapkajui po prljavoj bljuzgavici. - Mali, hoe li se ugrijati? - upita ga iz jedne vee arko naru-menjeno lice to je izvirilo naas iz toplog gnijezda ute lisice. -1 sama si se smrzla... - odgovori Melkior usput. Sit sam ena, ene. Prije nepunoga sata leao sam gol ko Adam... - Da se protrljamo nas dvoje, uj - ponada se uta lisica. - Stani, da ti neto pokaem... - Melkior se osvrne i ugleda u rastvorenoj bundi dugu lijepu nogu u nekakvoj reklamno izazovnoj pozi. - Gledaj, a druga je isto takva, da ti pokaem. Od ovakve grae nastaju nam snovi, pomisli na brzinu. - Ne razdvajaj ih zbog mene - dobaci joj odlazei - neka ive slono sestrice... i pozdravi im mamu. - Ati, blesavko, ne davi kokota!... - vie ona za njim svadljivo. - Moj je... - Skuhaj ga curi za roendan! - Gdje stanuje, poslat u ti juhu... Marinkovi Kiklop Melkior joj je prepustio posljednju rije, ali je vie nije razumio zbog daljine. Tko odlazi s ovakvom... utom u krevet? Gospodin Kalisto, papski imenjak. Sjeti se njegovih ruiastih desni i pljune gadljivo. Otac takvog sina! Pa to je nekakva arolija! - uo je za sobom glas sina iz daljine. Melkior stane. No je nesigurno prenosila rijei Ugove patetine recitacije... kraljici

svih ena... To je bilo u ast one tamo "lisice" u vei, i njemu je pokazala noge... Sestri krizantema... Ona ga je ve tjerala od sebe, a Ugo je poput nekog upornoga psia izlajavao pred veom stihove u njezinu ast. I zavrio je recitaciju rukom visoko uzdignutom... u vae zdravlje diem ovu au... (vidio ga je Melkior pod kandelabrom, kao crnu siluetu), poklonio se zatim duboko pred madame i krenuo dalje s nekom novom pjesmom. Pribliavao se velikim nesigurnim koracima pijanca ljapkajui buno kaljaama po svoj irini trotoara. "A ja sad idem u Habarovsk", govorio je preda se hvalisavo i rukama izmahivao iroko i vano u nekakvoj urbi. Odjednom stane. Lice mu je bilo zabrinuto, gledao je tuno preda se u zemlju. "Ja? A to sam ja?" pitao se skupljajui prste ispred nosa. "Ja sam kukac", odgovori s nekim lanim oajanjem i krene rezo-lutno dalje, "a ipak idem u Habarovsk". Melkior se ukloni u sjenu pjesnikova spomenika da bi Uga propustio da proe. Ali Ugo stane ispred spomenika. Bronani je pjesnik imao u rukama olovku i papir; oekujui inspiraciju gledao je u proelje zgrade preko puta. - A znate li vi, gospodine Petre, to je to tartalom... na maarskom jeziku? upita ga Ugo; gledajui u njega odozdo izazovno, prieka asak da mu pjesnik odgovori. - Ne znate dakle? Mislite da je to neki grki pakao, ha, ha... To je sadraj. Toliko za danas. Zapiite - i krene, no odmah se vrati: - Jo jednu rije, Petre: ja sam kukac. 0 tome ne piite. Zbogom. Melkior prieka da se Ugo udalji, onda poe za njim. Otkuda se vraa? Od... nje? pomisli oklijevajui. No "ona nije bila tamo, ona uope nije vie tamo", rekao je ATMA. A gdje je ona sada... kad sam ja na redu? Taj red mu otme uzdah iz dubine due. Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop - Ja? to sam ja? - postavlja to pitanje Ugo cijelom gradu koji spava iza zamraenih prozora i ba ga briga... Zbilja, to je on? pita se i Melkior. Dobro, ja sam Eustahije... premda ni to nije sasvim jasno, ali to je on, Parampion, Ugo, sin gospodina Kalista? A grad to ne zanima, grad (zavitlava se Melkior) koji ima ast... tko zna?... zar se zna to je on, Parampion, Ugo, singospodi-nakalista? I to bi jo mogao biti? Preporua se oprez! Jer kasnije ako on postane On, to nam preostaje? - strah ili stid, ve prema tome da li On oprata ili ne oprata. Danas, eto, kukac - a sutra?... ha, ha, da li itko zna? - Ja? Ja sam kukac! - jednako objavljuje Ugo usnulome gradu svoj siuni oaj. ...A moda i strahovitu prijetnju, ha, ha, da li itko zna? tjera svoju alu Melkior, ali ve sa smanjenom snagom - uostalom - tko zna?... Debeli mlaz vode isprijeio se ispred Uga i prijetei sike, ne da mu da proe. Radnici, zbog ale, mrkom zatvorili put kukcu. On pokuava promiliti uz vodenoga gmaza, da ga zavara i mugne, no gmaz se u skoku ve ponovno propinje na njega. Ta mala igra ve traje neko vrijeme. Potovani trudbenici mrka - obraa se Ugo radnicima, zapoinje miting - s tim monim orujem u vaim rukama... Zato je prekinuo govor? ne razabire Melkior iz daljine. Vidi, upustio se s njima u tihi razgovor, radnici su prekinuli rad, zatvorili vodu, smiju se, tapaju ga po ramenima. Eno, ve i pui s njima! Ne, neki avo tu njemu pomae! Jesam li rekao, osvojit e on i njih. Sve on osvaja, i ensko i muko, Parampion - Osvaja ljudi! A ime to radi? Oi, usta (plombe!), rijei, geste... a sve lano. Doe mu da vikne tamo - "lae"! I to bi bilo? - kamenovali bi mene, to jest, izbrisali vodom iz svoga monog mrka, mrkavci! Tresla ga je zavist, ovako, iz daljine. On je tamo "u familiji", meu ljudima, meu svojima. Tapaju ga po ramenima, a on im se svojim slinavim nozdrvama smije, zabavlja se, ruga, trudbenici... to u njemu vide? Melkior nije sada vjerovao ATMI. Ona u njemu vidi zabavljaa, majmuna, gii-gii. Napojio se kod nje. Odnijeli u garsonijeru kobasica, kruha, pia... Dva kaua: sad ti doi k meni, ne tako, posjeti me na mome kauu, gici... ekaj, ne odmah, udvaraj mi malo. Razmazi patete po bijeloj plahti, namoi jedan kraj runika, to e pomisliti pralja? Moda ba u isto vrijeme... u vrijeme "Adama i Eve" (prije nego je Coco provalio vrata)... moda smo u isto vrijeme uradili gii-gii? Melkior sa zadovoljstvom opipa Enkin klju u depu... Ali on ima klju od

garsonijere! Pokazivao mi gaje! odgovori nekom glasu koji ga je pokuao utjeiti. Ali tamo je kod mrka, ini se, bio kraj idili. Eh, kao da ja nisam znao da ih vara... zbog cigareta! Ugo je hitro odmicao iz dometa mrka; otkrivao je sada svoju podvalu: - Trudbenici... proleteri... - iz stisnutih usta trubio im je uvredljivo, kako trubi naduveno crijevo - polijte me, hajte, proleteri... Nisu oklijevali: u tren oka okrenuli mrk, naciljali i pustili vodu. Moni mlaz je osvetoljubivo poletio za Ugom. Hoe li ga stii... hoe li ga stii?... Melkior je navijao za osvetniki mrk. Ugo je ipak jauknuo, pogoen. eir mu se zakovitlao u zraku. Radnici su povikali "hura" kao topnici kad pogode cilj. Brzina osvete vratila im je samopouzdanje i smisao za zluradi smijeh. Smijali su se mokrom protivniku. - ivio kapitalizam! Dolje viak vrijednosti! Dolje dijalektika! ivjele svibanjske pobonosti! - vikao je Ugo u nekom histerinom oajanju. Radnici su se nadmono smijali tim povicima. "Deri se, deri." Nisu se vie osvrtali, nastavili su prati ulicu. Zadovoljstvo pobjednika, misli Melkior. Vie nije bio na njihovoj strani... mada... to, oni su u pravu. Mokri klaun u areni. Na svojoj je koi osjeao Ugovu hladnou. Tako je to bilo u konjunici s ikom... mokro, hladno, ne gine ti sad upala plua. 0, Parampione, ludo, tvoje bi mjesto bilo za kraljevskim stolom. Tko zna kakav e te klipan lopatom lupati po lubanji... ako poslije svega jo ostane cijela. I nee biti Hamleta da pita "ija je?", "nekog ludog vragolana... izjela ga kuga, tog ludog ugursuza. To je lubanja Parampionova"... "Da vidim (Hamlet uzima lubanju) - Ali, ubogi Parampione! - Poznavao sam ga, Eustahije - bio je to beskrajno aljiv ovjek. - Gdje su sada tvoje rugalice, tvoje skakutanje, J Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop gdje su tvoje pjesme, tvoje blistave ale od kojih se esto itav stol grohotom smijao? Zar nema sada nijedne da se naruga tvom vlastitom cerenju? Zar se sve srozalo?" Sve, moj kraljeviu. Melkior je prilazio radnicima s osjeajem krivnje: ipak, oni rade... taj glupi mokri posao, a ja... odakle dolazim ja? Kao da oni znaju to, oekivao je da e se i na njega spustiti pljusak iste ljudske osvete. Bijes prevarenih ljudi. Ubit-razbit! Razbijanje prozora (u teatru uzbudljiv efekt) akustiki simbol revolta, odmazda u zvuku razbijenog stakla. ini se: cijeli svijet se rui. Razdraljiv zvuk, znak ruenja i pobjede. Kako e izgledati revolucija? Melkior je skrueno prolazio pored mlaza to je prao ulicu. Voda je umno iknula kod njegova uha i poeljela mu laku no i dobar san. Ti si ovjek umoran, rekla mu je voda. "Ni ikako nee, nikako nee proljee da grane", deklamira Ugo s tugom, mrcajui. mrcao je cijelu zimu, jo od one noi kada ga je dohvatio mrk. Dani hladni, sivi, kini dani. Vojni dani, jednolini. Kreu se vojnici, sivomaslinasti, jednolini, isti kao dani, monotoni, umotani, jadni, beznadni vojnici. Mariraju po danu, udaraju hrabro stopalima; iskradaju se nou bezglasno, tajno, uvaju pod STROGO POV brojna stanja, pravce, rasporede. Melkior slua stiane komande i bezbrojne noge to s oprezom i strahom tapkaju u noi. Idu nekamo... to moe biti nigdje, to moe biti nita. to je Kurt sijao po njihovu putu. Sada nie iak i tucano staklo: strano hodoae... Stii e do neke crte i rei e im stoj. iak. Na parove razbro-js-prvidrugi... Lezi! I onda e tu ekati onaj dan, Kurtov-dan. Imendan Polifemakiklopa-ljudodera to ga silnom pucnjavom slavi gromoradan blizanac-brat. Rat. Ne moe tu proljee da grane. Da pronese zelene grane i mirise probuene zemlje. Da nadnese nebo plavo iznad naih glava... Po Mlijenoj stazi ne vozi se nou mlijeni brat... Golem je kamen Polifem navalio na vrata svijeta: tu vlada muk i mrak i strah od jednookoga gada. Duge zapletene misli rasplie i suce Melkior. Gladna Zima pod snjenim pokrivaem gloe korijenje i pakosno mumlja: korijenje e i ti glodati... Pod zemlju e htjeti kao crv, pod vodu kao rak, pod kamen kao babura... Govori:

nee proljee da grane... - To Ugo govori... - ...nee mu vidjeti zelenila, zaklopit e oi da ga ne vidi... Kao vraara je govorila Zima, kao vjetica. Melkior se bojao .J Marinhovi Kiklop proljea. "Krenut e na Rusiju kad okopni snijeg", rekao je neki dan don Fernando. "Prije toga e i nama rei "dobrojutro" ovdje na Balkanu. Zatititi desni bok. A Visarionovi posmicao generale i potpisao pakt!" Nasmijao se don Fernando zajedljivo. 0 tome su govorili u "Corsu", oni znaju to. "Snijeg, dobro... a Pripjatske movare?" rekao je Melkior; i on nekog vraga zna. Don Fernando se nasmijao. "Movare... i Napoleonov sluaj, da, to e ih svakako zaustaviti". Rugao se don Fernando. "Berezina", smijao se on. Zato je sa mnom zapoeo razgovor? uo je tih dana u redakciji, od onih iz "politike", o Pripjatskim movarama. Valjda nisu izmislili, na to se mnogo polae. "Na to se mnogo polae", rekao je zatim Melkior. "Na movare?" rugao se don Fernando. "I na Rat i mir od Tolstoja." Melkior je napustio uzaludni razgovor. Nije znao nita osim movara. Pa valjda e oni s njima ve izai na kraj? Stotinu i osamdeset milijuna! Kineska raunica. A mi (mislio je na sebe i zadrhtao), nas e u jednom zalogaju Polifemkiklop-ljudoder... Opet dvojicu zgrabi i od njih doruak spremi - zvui kao ala. Kad okopni snijeg... a nas e kad proljee grane. Nestao je ATMA, odselio zna li itko kuda. Znao je on, ATMA, moda ak i datum... ravnao se prema kalendaru: "slubeno" je nastupilo proljee. Kurt i ATMA... Melkior je sada povezivao... nestali. Otvorili "radnje" kod vojarne trideset i petog... ekaj, kada se tu dolje doselio ATMA?... dvije godine... ili tri? gospoa Ema to sigurno zna, bila je meu prvim klijentima. "Ugodan kuti" iz iste je epohe. Ista "inspiracija". Tko bi se bio dosjetio: kiromant i krma nebo i zemlja. Osmatranica kod ATME: "klijenti" osmatraju vojarnu, svaki je podatak vaan. Nitko na to ne misli. Osim don Fernanda (je li doista "obraivao" Maestra?) on bi sve njih... Ima nosa za te lopove. Sve - preventivno! A ona... (Melkioru se bolno srce stee)... Mata Hari! U ranu zoru izvriti smaknue. Malo dvorite vojnog zatvora. Osam puaka, Marinkovi Kiklop komandira iak. Sam je molio da "dokusuri kuju". Osam cijevi u njezino srce. Lano, izdajniko srce! Neumoljiv Melkior. Zar zbilja? misli ona brzo, lukavo. Zar e me zbilja ovi ustrijeliti? Nastoji istaknuti bedra ispod suknje; isprsila se, izbacila grudi... ovaj je narednik mukarac... iak vidi ispred sebe kuju, on nije mukarac! Melkior!... Melkior!... rekao je ATMA, svoju krv e dati... Melkior... Melkior okrene glavu, zapovjedi - pali! Plotun je u njemu odjeknuo muklo, kao ispod zemlje - mrtva je bila Vivijana. S olakanjem ustane s divana. Pokopao sam svoju mrtvu dragu, ree pjesnik Pandurovi Sima... govorio je prilazei prozoru. Hladna si mi, hladna, moja djevojko, govorio je Othello, kad je zadavio Desdemonu. Hladna si mi, hladna... Padala je kia po jadnim, golim, mrtvim granama. ...bez ljubavi i proljea to vara... gledao je kine kapi na staklu... kako klize... ustrijelio sam svoju lanu dragu... Kolporteri izvikuju posebno izdanje. Prolaznici im grabe novine iz ruku i odmah na mjestu izmeu listova pohlepno uranjaju glave. Hrane se ivotinje, hrane... tako se inilo odozgor Melkioru. Usuli svinjama u korito... Opet dvojicu zgrabi i od njih veeru spremi... jer je bilo kao daje veer. Smrailo se proljetno popodne od kie, od tuge, od oiju to gledaju u tamu. Sad govori stari orijau: ima biti da je neka senzacija, a kume, kad su izdali posebno izdanje? - Gr, bit e, odgovorio je orija. - Moda u e Nijemci iskrcali u Engleskoj? - Nisu. Orija je za Engleze; branio je onda "Georgea V"... - A ti zna da niu? Ti uvijek ve zna! - postao je svadljiv stari. Znam. - ve? - Sve. - e, e, e, smijao se stari. Sa stubita se uo razgovor; raznosio ga val nekakvog veselja. "Ili se pokloni, ili se ukloni, he he..." - To je bio sudac.

"Sila boga ne moli, to su mogli i ranije znati." - Advokat iz prvoga kata. "Bolje ikad nego nikad. (Opet poslovica! Ljubitelji narodnoga blaga.) Glavno daje nama sad sigurna glava. Mogli su nas pomlatiti kao... Pokazali su bogme veliko strpljenje." "Veliko. Uostalom, ujte, znaju oni kako se tu die, he, he..." Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop "He, he..." Rastali su se u bratskom zadovoljstvu. Sudac se uspinjao prema drugom katu, pjevueci kao sretan ovjek. Glavno daje nama sad sigurna glava. Melkior ga pusti da se uspne, da ue u stan; nije elio da se s njim sretne. Ali kad je izaao, pao mu iz ruku kiobran. Sudac je na znak pomolio glavu: traio je s kim bi podijelio radost. - Jeste li ve uli? Napali su Rusiju! U istom bljesku misli vidio je Nepoznatog kako sam i nesretan koraa po svijetu... - Ne znate? - sudac je strastveno pripremao otkrie. - Pristupili smo Trojnom paktu! Gotovo! Evo, potpisano u bekom "Belvederu" -pokazivao je novine. - Sad je nama sigurna na ramenu glava - ree Melkior ironino, ali to ne opaa sudac; ozbiljna je stvar na ramenu glava! - To sam upravo i ja rekao ovom dolje! - bilo mu je drago to je naao istomiljenika. - A on je, znate - snizio je glas na ton za ogovaranje - vie za Hitlera, a meni... ujte... glavno da nas ostave na miru. to emo se u to mijeati mi mali, e, je li tako? - Mi smo mali papagali - ree Melkior. - Eh, da... - nasmije se sudac; to malo humora upotpunjava ovo zadovoljstvo. Neka se tamo Hitler i Churchill... to ne? - Jasno, neka se... - Mislim, neka se oni tuku. - I ja mislim, nek se tuku. Ali ipak Hitler je u Njemakoj napravio reda Melkior mu svesrdno ponudi tu misao. - A, to da - prihvatio je spremno sudac. - to jest, jest, valja priznati i vragu. Samo - oklijevao je asak i gledao Melkiora malo sumnjiavo - tamo se esto i pretjeruje u nekim stvarima, zar ne? A opet onaj tamo gore s onim boljevizmom... - Zato je najbolje kao Amerikanci... - E, ba ste mi oteli iz usta! - usklikne razdragano sudac. Boe moj, kako se slaemo u svemu! sprda se sa samim sobom Melkior. Mi smo za srednji put, bez rizika, bez opasnosti, u krugu obitelji... tombola, ovjee ne ljuti se - a bezumni neka se ubijaju. - Mi smo za srednji put - ree naglas Melkior. - Tako je! Ni desno ni lijevo, zlatna sredina. - To je najzdravije. -1 najpametnije. Pozdravili su se kao ljudi pametni. "Pristupili paktu", a iezao Kurt, iezao ATMA... tu se neto nikako ne slae. Ako ima pakta, nee biti rata (ovdje)... Mislite da nee? Govorio je sebi vi kao da ga to pita don Fernando. I smjekao se kao don Fernando kada njega pita, podrugljivo. Ali vratimo se... Dakle, mislite da nee? - Pa ako smo pristupili "Trojnom"... - Pristupili... tko, vi? - Pa mi... drava. - "Mi, drava"... A vi ste drava? - Nisam drava. - A to ste vi? -Senzibilna jedinka, vi ste me tako nazvali. - No, senzibilna jedinko, moe li se sada vratiti gore na svoj trei kat i pokucati na vrata one "jedinke u krugu obitelji": molim vas, ja bih s vama zaigrao ovjee, ne ljuti se, sad je nama sigurna na ramenu... elio je jako sresti don Fernanda. Uputi se prema "Corsu"; u ovom historijskom asu, on bi sada morao biti tamo. Oni moraju razmotriti najnoviju vijest, zbog ovjeanstva oni to razmatraju. A Pupo ih prezire, "kavanski revolucionari", "intelektualci anarhoindividualisti"... tako stoji u njegovim pretincima, kae don Fernando, ali ipak znade ih iskoristiti kad mu ustrebaju. I oni ga sluaju. Don Fernando, eto, ismjehuje Pupove "pretince" - kalueri, raspop, karijerist... no ipak ga slua. Kakvu to silu nosi Pupo u svojim "pretincima"? Don Fernando dakako ne priznaje tu nikakve "sile", on od svoje volje radi, slobodno, a ovamo buni se protiv "sporosti", protiv "ka-talogiziranja" (ini se da je jednom i takvu rije spomenuo) dok bi trebalo odmah tui, ak i unaprijed udarati gdje se pojavi i

sama sumnja u ma kakav pogled nekih oiju... On je nestrpljiv. Vidi ovjeka kako se utaplja, trebalo bi mu dobaciti dasku, pa makar i slamku ili bilo kakvu i najmanju osobnu nadu... a Pupo govori, jedna daska ne rjeava nita, treba cijelu umu podignuti. I don Fernando posluno sadi mladice... ali misli pritome: a tko e se uputati, ako nema osobne nade ba nikakve? uma je... hajde, brate, rtvuj se za budue nepoznate ljude! Za ovjeanstvo. Marinhovi Kiklop Za nekog Kikuka koji e se roditi za dvjesta godina. Daj bubreg, daj oko, daj krv, daj tri metra crijeva... daj, daj, glavu daj za maloga budueg Japanca. Umri ti, neka ivi budui Kikuko! On e znati broj atoma u toki na i on e putovati svjetlosnom brzinom, on e jesti pilule. Njega e napraviti profesor Bombai u epruveti, odgajat e ga, buoglavca, (jer e Kikuko biti uglavnom samo glava) pod staklenim zvonom. Pod zvonom e uz ostalo, biti i biblioteka s minijaturnim knjigama o kibemetici i kozmonautici. Mladost e provesti Kikuko po svemirskim kolonijama da bi upoznao kozmos. Putovat e s planeta na planet, bavit e se primijenjenom znanou. S Marsovcima e raditi na usisavanju Mjeseeve praine, na odvoenju suvine topline s Merkura, sudjelovat e u postavljanju elektromagnetskog sanitarnog pojasa oko naeg sunanog sistema protiv osvajakih horda iz galaksija gornjih... Pred "Corsom" je bila neka guva. Skupila se grupa ljudi i zatvorila polukrug ispred prozora kavane. Ljudi gledaju i ute. Neto se tu zbiva... Melkior zastane i pogleda ovla: nita nije vidio preko ljudskih glava. - Neto se dogodilo? - upita jednog motritelja. - Eto, ovaj ovjek... - drugo ni sam nije znao. - Koji ovjek? Motritelj uini kretnju glavom: - Onaj kod prozora... - i usluno pusti Melkiora ispred sebe. Tamo je stajao Maestro. Dlanovima se odupro o prozor a lice sasvim priljubio uz staklo kao da tamo unutra neto gleda. Tanki mlaz krvi klizio je niz staklo... To curi iz njegova lica. Melkior prijee dlanom preko svoga lica; skidao je rumenilo nekog bezrazlonog stida. Nesretni Maestro... - A gdje se to on... zar je pao? - pitao je ovjeka do sebe. - Nije. Jedan gaje udario... tamo u kavani... akom. Konobari su ga zatim izbacili... - A zato ga je udario? - Zbog nekih politikih stvari... - Ma kakvih politikih! Onaj je unutra, sa enskom, mladi glumac, kako li se... - on pokae glavom u kavanu - a ovaj se stari neto Marinhovi Kiklop upetljao... zato je dobio po njuci. Melkior pogleda unutra. Doista, na mekom zelenom divanu ispod dugog zidnog ogledala sjedio je Fredi, a do njega s nogom preko noge Vivijana. Lica su im okrenuta prema staklu za koje se zalijepio Maestro, no na njega ne obraaju pozornost, to nema veze s njima. Oni su bezbrini i sretni: smiju se, avrljaju, izlau iza stakla svoju rasko i ljepotu... dva smijeha, dva cvijeta, dvije skupocjene stvari. Melkior je dijelio s Maestrom bol i ponienje. "Sad ste vi na redu", zato je to govorio ATMA? Pa ona s ovim nije nikad prekinula! Eto, tu je dokaz, ovaj umiljati tete-a-tete nakon podlog krvoprolia. U Fredija je prljav, podmukao pogled... po don Fernandu. No sjeti se Melkior da je Vivijana "mrtva" i utuli bol; ostao je samo miris ugasle samrtnike svijee... Al ako tebe, slugo plameni, ja ugasim, pa onda poalim... govorio Othello... Maestro je jednako krvario po oknu; jadni kukac prignjeen na staklo. - A stoji li dugo tako? - upita onoga s politikim objanjenjem. - Ne znam, sad sam doao. - A kaete daje zbog "politikih stvari"? - To su govorili... vikao je u kavani da su svi pijuni koliko god ih ima... Moda i nema sasvim krivo - doape ovjek gledajui sumnjiavo u blistavu kavanu - tu se skuplja kojekakvo politiko smee. Melkior pogledom potrai don Fernanda. U "njegovom" uglu nije bilo "drutva". Tamo su sjedile dvije podebele dame sa skupocjenim lisicama oko vrata i s kavanskim dostojanstvom listale strane ilustracije. pijunke, naali se Melkior... no ruku u vatru ipak ne bih dao. Konobar je navlaio zastor ispred Maestrova lica. Predstava je, znai, zavrena.

I Maestro je, ini se, to shvatio kao zavretak - odlijepio se od prozora; ostavio je za sobom na staklu trag krvave maske. U publici se uo laki uzdah zgraanja, iznenaenja, moda ak i zadovoljstva: tako i treba toj pijanoj bagri, promijeniti im lini opis! "Prizor" je bio interesantniji nego pristupanje Trojnom paktu; novine su drali uglavnom na stranjici. Maestro je prkosno okrenuo prema njima okrvavljeno lice i Marinkovi Kiklop zareao kao ljuti krvolok sangrrre... Oni iz prvoga reda ustuknuli od straha, uklonili se, napravili prolaz... Strano lice, krvolono; nabrekao nos, okrvavljena usta; sav umazan krvlju do uiju. Divlji pogled - vampir se nalokao krvi. Znai, to je sve iz nosa, s olakanjem zakljui Melkior. Ali kamo e on sada s tom krvavom njukom? Dakako daje bio pijan: hodao je... ma to, on dobro znade kuda ima ii. Uhapsit e ga prvi policajac, misli Melkior. Krv njih razdrauje kao divlje zvijeri. Oni e te uhapsiti makar bila to i tvoja krv. Gdje su ti rane? Dokai! Iz nosa je krv. I dobit e po nosu, kao protudokaz. Svejedno, neka je i tvoja, krv se lije za kralja i otadbinu, a ne to se mlati po kavanama. Hajde, ulazi u Maricu! i Maestro ulazi!... Kamo ga je sada avo odnio? Nestao mu je iz vida. Gledatelji su se razilazili. Dosadno. Svega jedna okrvavljena njuka, a tolika strka. Malo krvi poteklo iz nosa, hej. - Neto se dogodilo? - pitaju zakanjeli. - Nita. Jednom su malo krvi pustili iz nosa... - Tu je i pljunuo izvjestitelj, gadi mu se krv iz nosa, prljava kukavika krv. - Ah... a ja sam mislio... -1 ja sam... Ali nita zato, doskora e se i ovdje uiniti reda -ree izvjestitelj s nadom. Htjede ga Melkior upitati... ali pobojao se za vlastitu krv. Kad bude reda, krv nee curiti iz nosa. Tada e moi pokazati rane, evo dokaza! Pruit e mu svoju odrezanu glavu i ake pune iste krvi, to nee biti iz nosa, gadljivo. Izvjestitelj nee pljuvati razoarano. Bit e po njegovu ukusu: isto i obilno. I policajci nee hapsiti one krvave, ve blijede, beskrvne: ha, boji se? A zato se ti boji, a? Znai, ti si... i pustit e ti krv da bi se vidjelo da si sa svojom tankom, od straha razvodnjenom krvlju koju si sa strepnjom nosio u srcu, da si bio na protivnoj strani... - Ne srdite se, Eustahije, to vas ovdje ekam - javi se iz jedne mrane vee izubijani Maestro. - Ne pravite iznenaeno lice, ne laite, Eustahije istinoljubivi, kao da ste me tek sada otkrili. Gledali ste me ve tamo... I ja sam vas vidio, nisam vas htio kompromitirati. - No dobro, ali sad bi valjalo da potraimo vodu, da... Marinkovi Kiklop - ... da operemo rane kao pobijeeni ratnici - pokua se aliti Maestro. - To i sam znadem, mili Eustahije, ali ja bih ipak jo neko vrijeme zadrao ovu mistagogicku masku religije kanibala. Mora da mi dobro stoji, recite? Vidio sam se tamo, donekle, u staklu, ali iz profila bit e da je impresivnije, pogledajte. - Ostavite sada to, Maestro, do avola! - razljuti se Melkior. -Jo vam curi krv iz nosa. Imate li rubac? - Rubac... pitate me kao Othello preistu Desdemonu. ekajte, ja se ne alim. Nemam rupca i to e vam rubac? To je varka da me od moje molbe odvratite. - Kakve molbe? - Eh, to je citat, Eustahije... ali imade i molba. Ovo sam sve zbog vas zaradio. Traio sam vas cijelu veer i naletio... - A zato vas je on... - Otkud znate daje on?Moda je i ona?... ali njegovim prednjim kopitom, dakle ipak on, pravo imate. A kako i zato, dugo je to, Eustahije, i ne da mi se sada... - Dobro, onda idemo. - A kamo, Eustahije? Samo biste odlazili nekamo! Kao da je drugamo drugaije? A osim toga ja i ne mogu... dokle nos ne splasne. - A tu e valjda splasnuti, u vei? - Nee splasnuti, ali e se odmoriti. Mnogo ga prolaznici promatraju: povratak ranjenog ratnika... ja ga tako zamiljam. - Evo vam moj rubac, zaustavite vi krv ratniku; kaplje po vama, sav ste umrljan

krvlju. Tako. A sada idemo. - Zar po ovoj kii, Eustahije? - Maestro se nekao da izae na ulicu. Ali ne moe ni tu ostati... s tom maskom "mistagogikom", misli Melkior... - Ne pada jako. A evo, imam i kiobran. - On ga ipak izgura iz vee. Poli su niz ulicu stisnuti pod kiobranom. - A znate to, moj vjerni Eustahije?... ja u njemu odgriznuti uho, vidjet ete - mrmlja Maestro u okrvavljeni rubac. - Ova krv e biti osveena. Kao djeak smilja osvetu... ali kako e mu on to uho odgristi? Marinkovi Kiklop - Kako ete mu uho odgristi? To nije lako... osim toga ni on nee to dopustiti... - Upravo to sada smiljam kako u... Maestro je doista razmiljao diui vlano-slinavo kroz natopljeni rubac. - Evo, ovako u: najprije u mu oprostiti, uspavat u mu pozornost... - Kanite se toga - ree Melkior s nekim gaenjem. - Eh, kanite se, a zlo neka caruje! Ima pravo don Fernando, to valja preventivno... Dakle, ipak mu je govorio o svojoj "nauci". No vidjelo se da Maestro sada momentalno pristaje uz "nauku" samo zbog nanesene uvrede, a ona ga se sama moda nikako i ne tie. -1 vi mislite da to preventivno... - Ima to dakako i svojih slabosti, ali u biti... ukloniti gada dok nije napravio neko strahovito zlo... - Pa kakvo strano zlo moe napraviti ovakav glupi... - Glupi, glupi! - uzvikne Maestro - upravo takvi i jesu kadri! Ne mislite valjda da bi me Erazmo Rotterdamski raspalio po gubici? Melkior se nasmije. - I to vam je smijeno? Sve je vama smijeno to ja... Zbog gubice, je li? Pa da, ja sam pelivan! Ovakav nos imaju klauni u cirkusu. Smij-se-ba-jaaazzooo... zamumlja Maestro kroz rubac. - A pogledajte gore. Eustahije, nije li to mjesec prosuo svoje ari po nama? Sve je odjednom plavo, au clair de lune. arobno... Uli su u polje Dajdamova neonskoga svjetla. Maestro mjesearski zakorai prema plavoj sferi; Melkior ga budnom kretnjom trgne i zaustavi na samom pragu neba... - 0, kako bolno... - zajei Maestro. - Neete valjda ovakav ulaziti? - Samo proviriti, brini Eustahije - gotovo zamoli Maestro. -Ugo mi je hitno potreban, zbog saveznitva... - Ostanite, ja u pogledati - ree poneto otro Melkior. - Ne vraajte se praznih ruku, Eustahije, jako sam dekurairan... Marinkovi Kiklop Thenardier nije ni pogledao "starog gosta". U Dajdamu nije bilo Uga... a lagat e da je bio s njom, uzdahne Melkior. - Nije veeras dolazio Parampion? - upita Thenardiera umiljato. - Nije - arogantno odvrati Thenardier ne diui glave s prljave biljenice. to ekate? Odlazite! I ne traite se vie ovdje! Dostaje meni svih vas, prokleta bagaa! - uzvie se on odjednom. - S ovakvima bi ovjek pao na prosjaki tap... - uo je za sobom Melkior kako Thenardier govori svojim dobrim gostima. Izaao je osramoen i strano nesretan. Do avola, to sam se opet uputao s njima! - Eustahije nasuni, a okanj do...? - upita Maestro razoarano, on je cijelo vrijeme drhtao oekujui okanj. - Pa rekli ste da ste se preorijentirali na pivo? - otrese se ogoreno Melkior. - Zar sam spomenuo ja nekakvo pie? - snebiva se Maestro neduno. - Pitam vas za Parampiona ludoga... - A to ste me i slali da zavirujem?... pa vi ste tu skoro s njime vojevali, staklom ste ga sasjekli? - sjeti se odjednom Melkior. - Staklom, da... a zato? Uostalom, aama, ne naprosto - staklom. Ali razlozi su nitavni prema krvnom prijateljstvu to nas sada vezuje. Mi smo ve padali u zagrljaj jedan drugome i sve oprostili. Upravo, prolivena krv nas je povezala! Prolivena za zajedniku stvar... I za vau, za vau stvar takoer, nezahvalni Eustahije. Ali muno mi je sada o tome govoriti. Moda kasnije... Eh, znate to, ja idem u svoje obitavalite - izjavi on odjednom i odmah krene, ali se vrati i

povue Melkiora za sobom. - Hajte sa mnom, Eustahije, neto me noge ne slue. Moda zbog gubitka krvi, to mislite? Pitali ste, kakva molba? To je molba, da doete k meni. Otkada ste mi obeali! Kod mene, vidjet ete, sve je... jednostavno. Vama u skuhati kakao, a ja u... nije vano to u ja. Gledat u vas, ako dopustite, i neu otvoriti usta. Ako ne elite kon-verzirati, moemo naprosto tako sjediti i utjeti kao sveci u crkvi. Ja mislim svoje, vi mislite svoje; misli nam se, tko zna, moda i same razgovaraju, a mi toga i ne znamo. to mi uope znamo o naim mislima? Znamo da znae ovo ili ono, ali kako nastaju, kako se premjetaju iz glave Marinkovi Kiklop u glavu, kako se zavlae u razne lonce, u knjige, u strojeve... Zato, kaem, moda nije ni potrebno mlatiti misli jezikom... Glavno da su dvije glave tu u istoj vrei... ili istoj kui, mudri Eustahije, a pod kuom mislim jednu vrst odnosa simpatije... ili antipatije, kako hoete. - Ane bismo li se mi odvezli tramvajem? - prekine ga Melkior, jer je Maestro doista teko hodao. - To je daleko gdje vi stanujete. - Nikako!... makar mi sva krv na nos iscurila - odupre se on najodlunije, ak i s nekim strahom. - Ali nee iscuriti, jer... eto, va je udotvorni rubac uinio... i ne curi vie. A nos osjeam kao patlidan, zaklonio mi je pola svijeta: vidim samo gore, dolje nita ne vidim. No gore je i tako sada kiobran, a dolje... to se ima vidjeti? - Thenardier usred "tehnikog napretka": sifon... veliki izum! Maestro se smijao zajedljivo, rugao se s nekim bezobzirnim sarkazmom. Ali, mislio je Melkior, kome se on ruga? Loncu? Rugao se lonac... Nerazumnom troenju duhovne energije na pravljenje lonaca, strojeva pa i samih knjiga? Mlaenje misli jezikom. Misli se same razgovaraju u odnosima simpatije... to je, oito, laskavi poziv na razgovor... Melkior je elio da ga to prije spremi pod krov. Maestro je gestikulirao, svraao pozornost prolaznika na svoje okrvavljeno lice. Melkior se zaklanjao kiobranoom od pogleda ljudi, branio se od sramote. urio se da to prije stigne do tog "obitavalita" i da ga se rijei. - Ali vi ste, hitri Eustahije, udarili u nekakav "maraton"? A kuda vam se uri? Da niste vi od onih nestrpljivih to trae pred sobom nekakvo rjeenje? Polako, Eustahije, misaonim hodom, peripatetiki. - Kia pada, ovjee! Da stignemo na suho! - ree Melkior nestrpljivo. - Na suho da se nasuemo? ovjee, mi jesmo ve pod krovom! Razapet nad naom glavom, a crn kao strana no... tako glasi patetina pjesma "Kiobran". Je li ve netko napisao tu pjesmu o kiobranu? Nije? Dakako da nije... a crn kao crkla no... recitira Maestro i patosom doziva slijedei stih. - Pomognite, Eustahije, zapelo je, uspon je patetian... crn kao crkla no... nita, napisat u ja to kasnije. - Posuti jedan tren otirui nos. - Tako, neka se nadie ponieni Cvranoov drug kinog zraka veerMarinkovi Kiklop njeg - skine rubac s nosa i lakomo usrkne zrak. - Pravo kau, dodir s Prirodom... makar preko nosa, dodir je, i ne mislim time nita doli isti miris ljupkog cvijea... ujte, glupo je ovako nositi se, to jest nositi ovoliki nos. Anema vie dvoboja, pa da kao Bergerac... Izazvao bih ga... bez rukavice, prostim amarom... pa na barijeru i... pomogo ti bog! Ovako, pod kiobranom slini Bergerac, nosina bez asti. Na dvoboj je vozila koija: crni redengot, cilindar, kutija s pitoljima - junatvo i okaljana ast. Danas oferi smrde po benzinu i tuku se akama. Na ma, na viteki ma! Aofer pljuje u ake i bup! po labrnji - to je taj "progres", dragi moj pratioe Eustahije Veliki! - A vi biste se s njim pobili na ma? - smjeka se Melkior. - Na ma, Eustahije! Fijuuu... i odleti mu uho! - Razmahnuo Maestro sabljom na Fredija i gleda s nasladom kako mu je odletjelo odsjeeno uho. - Pa onda ona maka to nas je slijedila (make to nasluuju) i vrebala u grmu na otpatke mesa... - daje maha mati, uiva u osveti. - Ili nos da mu otfikarim, ujte! Jo efektnije! pa ona maka... Ovo je itao u Edmonda Abouta, misli Melkior, nedavno je izaao prijevod "Nosa jednog notara"... - Zavodnik bez nosa, ha-ha - veseli se Maestro - nos pojela maka! Stigli su u podruje neasfaltirane, blatne, mrane periferije. Na njih su zalajali psi iz malih ograenih vrtova. - Sad morate vi, Maestro, preuzeti vodstvo - ree Melkior - ja nita ne vidim, niti znadem kuda...

- Ovuda, za mnom, uz ove plotove - povede ga sigurno Maestro. - Samo pripazite molim na lajave uvare privatnog vlasnitva, veoma su revni. Ako se samo dotaknete plota, pomislit e da im hoete ukrasti glavicu kupusa iz vrta i mogu vam prikratiti prste. "Prste k sebi!", to znai ovo lajanje - naklapa Maestro njiui se nesigurno ispred Melkiora. - A kad ovdje slijeva zabrunda jedno staro njukalo, valja okrenuti desno; to je svjetionik u ovoj nonoj plovidbi. Kad on ugine, ja ne znam kako u u iluminiranom stanju pronai svoj put. - Osvijetlit e ga elektrinim svijetlom - smjeka se Melkior. - Elektrino svijetlo... to nije moj put - Maestro zastane opominjui. - Ako ste me htjeli izazvati, Eustahije, tim elektrinim svijetlom, H-. K Marinkavi Kiklop Marinkovi Kiklop mogu bar rei da niste pogodili. - Mada je iao naprijed, Maestro je govorio vrlo ozbiljno. - Meni nije mnogo stalo to se misli da su moja uvjerenja nazadna i smijena. Znam se i sam smijati, ne brinite, bolje nego bilo koji od vas Parampionovaca. - Ipak ste se uvrijedili? - Pa... i nisam. Uvrijediti se moe netko tko se... razoarao, tko je oekivao neto drugo ili... ali nije vano to. To jest, netko tko propagira svoje ideje, trai sljedbenike... a ja ba ivo fukam na sve to, mno-gopotovani Eustahije. Ovo mnogopotovani ne govorim ironino, jer... -Maestro kao da je jedan tren oklijevao i onda odustao da neto kae. -Pripazite, tu je jedan jarak i u njemu silno blato, ukopavaju tu nekakvu ideju, ha-ha, ka-na-li-zacije, morate je preskoiti. Hop! - izmahnuo Maestro i preskoio - tako, sada bez opasnosti uz plotove. - Posuti asak borei se s blatom u koje su mu noge upadale. - U lijepu sam vas kau uvalio, a, Eustahije, i to ba doslovno. - Ima valjda i neki drugi put? - Ima, zaobilazni, cestom. ak i osvijetljen elektrikom, ali htio sam vam pokazati moj put, moj mrani put. Moda ete me ovako bolje shvatiti. Evo ga, brunda, sad desno, za mnom, Eustahije. - Doista, iza jednog plota zahripao je jedan pas staraki, kao da vie nema moi da zalaje. - ujete li taj memento na mom putu? Dies irae. Nema on nita protiv mene, tek javlja se da mi dade smjer. Svjetioniar. A gore, pogledajte gore, Eustahije... Ah, kiobran! Zatvorite kiobran, pogledajte iznad glave... te crne pruge, to prazno crtovlje preko neba, to je On - Dalekovod. Vama je dakako smijena moja mrnja na te bakrene ice? - Ve sam se priviknuo na vae bizarnosti... - Ali meni nije do bizarnosti, dobrostivi Eustahije, ja iskreno to mrzim - ree Maestro vrlo tiho, ak i s nekom skromnou. Jedno su vrijeme utei ljapkali po itkome blatu. Maestro je teko izvlaio noge iz zemljanog tijesta. Melkior je nekoliko puta priskakao upomo nestabilnom voditelju. Vrst blatnoga pakla, misli Melkior, a Virgil je poneto nakresan i lud. Izmijenio se, ne luduje zbog ludovanja, ve zbog ludosti iskrene i prave. Moda tu i spirohete sada dovravaju svoj muni posao. Pregrizaju posljednje konie za pravilne spojeve, kao u telefonskoj centrali... nazvali ste krivo, ovdje privatni stan, da, da, na kraju etiri, etiri... Jo je kod mene klju od Enkine kue... Strpati ga u duguljastu kutijicu (od paste za zube) pa preporueno... No, to sutra, sutra... bez ijedne rijei, hvala na svemu, sad smo, mislim, kvit. ak i ako ona ponovo napie pismo, i ako se od njenih rijei pojave oni jeuri po bedrima i elja pone plaziti uz lea... sve treba otresti sa sebe -apage! apage! - kao sveti Antun, anahoret tebanski. Recite, a to ako se ona lino pojavi? Hoemo li apage! - kao sveti... anahoret, prst odrezati na panju kao otac Sergije... (film s Mouhinom, kakva glupost!) hoemo li se uzdrati, kako je uio ostarjeli Lav grof... - Evo, Eustahije - javi se Maestro - sad naputamo plotove. Udaramo dijagonalno ovom livadicom, utrtom stazom, prema onoj crnoj silueti - to je dom moj zavrio je nekako zapijevajui na melodiju eke himne. Iznad stada potleuica to su se do koljena ukopale u zemlju od skromnosti i siromakog stida, izdigla se samosvjesno a posve neuvjerljivo nekakva mrana grdosija na etiri ili pet katova... - Otkud ona tu? - zaudi se Melkior. - Bilo je to stovarite kopiladi gradskih sibarita - odgovori Maestro, voditelj

u paklu. - Tu su neudate majke doekivale plodove svoje grene ljubavi. Ovdje su dreali nepriznati grofovi, baruni, vojvode u naruju mame-lude djevice. Dakako, sve u otmjenoj oskudici, u dronjcima punim dostojanstva. Od starosjedilaca tu i danas malo tko s kim razgovara, kao ruski emigranti, ispod asti mu je da govori s kim god. Ponekad i skau s onih gornjih prozora; to su oni iskreni, bez oprotajnih pisama i slinih govnarija. No ima i prokletih snobova, skau tu s prvoga kata, dakako na noge, u travu. Lome kosti, razbijaju glave... Za sobom ostavljaju "povijest svog ivota" s opirnim "rodoslovljem", jasno, da bi dospjeli u novine... -1 vi piete... - Da, uinim im tu malu uslugu, ipak je riskantno. Neki i nadrljaju. - Pa to je... Kako moete tu ivjeti? - uasava se Melkior -... to je kua samoubojica! - Nije, zato? To je djeji vrti! - smije se Maestro s nekom zluMarinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop radou. - Eh, manite, ima to svog cara. ar valcera. Oni odozgor nisu tako esti, a ovi donji... he, he... Ima tu jedan "barun Sigismund"... too -kriv je - Si - gi - smund da ene za njim luuude... - odjednom zapjeva Maestro hripljivo kuplet iz operete "Kod bijelog konja", ali se odmah uozbilji -... koji je ve dvaput skakao u travu. Prvi put zbog ena. Nosi brie i monokl, poludjele za njim nae pedesetogodinje djevice (ima ih tu sva sila), nije mu preostalo nego da skae. Drugi put je skakao zbog etvrte podjele Poljske, pretprole jeseni. Plemi i vitez! Sienkiewicza znade napamet, a ne zna ni rijei poljski. Kobieta, herbata - dvije poljske rijei koje ja znam - znae ena i aj... Znam i bardzo... ali to ne znai brzo, nego... ne sjeam se vie to znai. Sijedeijepjen je ezdeset pet... Sigismund me zna ni sijedeijepjen, a onamo se ubija zbog Poljske, ubio ga pan Podbipieta. Ali zato sam to... da, htio sam rei daje ovo jedno pravo pravcato "plemiko gnijezdo", tovie, kua vitezova. - A kako va viteki nos? - Melkior zastane pred ulazom. - Ve sam na njega i zaboravio. No ini se da je sasvim dobro u svojoj natprirodnoj veliini kao spomenik nasred trga. A to ste stali, Eustahije? Bojite se mraka na stubitu? ekajte, sad u ja posvijetliti, a vi... penjite se za mnom. - Neu ja, Maestro, za vama - jedva izusti Melkior; znao je da e to mnogo rastuiti Maestra. - ao mi je, ali ja doista... Sto, neete k meni? - s tunim razoaranjem promrmlja Maestro. - A ja sam mislio... Otkad ste mi obeali! Cijelu veer sam vas traio, i u "Corsu", eto... - ini se daje u mraku pokazao na svoj nos - a sada neete... Raalio se Melkior. Kao da je Maestro ispruio ruku, zamolio milostinju... Strah od samoe? Kua samoubojica? Sto on hoe veeras? Ubiti se smru novom novcatom originalnom medicinski istom? Govorio je posprdno o skakanju s prozora gornjih i donjih. On je protiv skakanja. - Hajte, Eustahije, samo na pola sata - molio je Maestro. Ieprkao je iz depa komadiak svijee i pripalio. - Evo, ja u naprijed svijetliti... Neu vas dugo zadravati. - Melkior se za njim uspinjao. - A put natrag... to je tamo uokolo, cestom - asfalt i elektrina rasvjeta - nasmije se reklo bi se stidljivo. Stubite je zaudaralo na ustajali kupus, urin i neoprane ene. Kakve ovdje moe biti "smrti iste"? Smuilo se Melkioru od pomijeanog smrada. Za njima su se po zidu uspinjala dva golema, strana grbavca. Melkior je krajem oka naslutio tu pratnju. Osvrnuo se: vidio je dvije mirne, strpljive gorile s dugim rukama, bez nosa... idemo za vama, u zvjerinjak. - Obratite pozornost, Eustahije. Iza svakih ovih vrata - pokae na niz vrata u dugim mranim hodnicima - ivi obino po jedan egzem-plar spomenutih bastardnih plemia u otmjenom oskudici, u dronjcima punim dostojanstva. ivot konventualski: elija je takozvana soba sa tednjakom, ekonomska i druga samostalnost... Sada preporuam tiho uspinjanje - apui upozorava Maestro ulazimo u krug sitnih prodavaa svetih sliica, razglednica i pisaeg papira, ali u ovom nonom asu mogli bi nam ponuditi interesantnu zbirku sliica za neenje. Dobro je (tko voli) kao inspiracija za tihe slasti. Ramona, daj mojoj dui mir i spas... Melkior baci kriom pogled na svoju gorilu: to radi? Zgrila se, zbila, sprema se... Maestro je podigao svijeu, ivotinje su se sagnule na zidu, poklonile se

svijetlu. - Ovdje, Eustahije, iza ovih vrata - apue Maestro - die viteka dua barona Sigismunda. Ako zaustavimo dah, moda emo uti kako Kmiic skida glave Tatarima. Sss... - uho je prislonio na vrata. - Ne, umrla je ena pana Wolodiowskoga, on plae. -Stoje... lud? - Prema tome kako se stvar gleda. Smatrate li Don Quijota ludim? I ovaj voli vitezove. Odvie smo mi, Eustahije mirotoivi, odlutali u belesprizam sitnog zuba, kako se kae inae o stoci. Brstiti po livadama tratinice - voli-ne-voli - ba ko sitna stoka, kao krotke betlehemske ovice. Duice u kvartinama, sonetnim vjeniima, ah i oh, i srce kuca, kuca, kuca... Ba mi prsluk puca! Oni su ili kopljima na tenkove, credo quia absurdum... - Tko je iao kopljima...? - Tko... vitezovi! Panovi! Skrzetuski, Wolodiowski... svejedno kako su se zvali, probueni djedovi! Kod Kutna, kod Kutna su oni kopljima, konjanici... pisao je i na list... ili protiv Teutona kao u srednjem Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop vijeku Boleslav Krivousti - Maestro je i sam iskrivio usta u ast kraljevskoga imena. Krivousti, taj mi nedostaje u popisu velikih vladara, misli Melkior. - Aotkada ste vi takav... vitez? - Moda od roenja, Eustahije. Moda sam i Porfirogenet ih neki Leopold bez zemlje, to se jo mora ispitati. Upoznat ete vi jo mene u punom sjaju. Tu smo, Eustahije. - Maestro je podigao svijeu: stoj! Na treperavom svijetlu uz mrtvaki miris parafina vidjela se na vratima prilijepljena fotografija gospodina-bonvivana s briima i smijekom pod nakrivljenim erardi-eirom a la Mamice Chevalier. -A ovo... ... sam ja, ne budi uroka gospodaru kue. Iz vremena charlestona, Eustahije: adieu, Mirni... Umjesto posjetnice s plemikim veprom ili kojom drugom krvolonom ivotinjom. Uite Eustahije, u kraljevstvo moje! - Ali Maestro je unutra, u mraku, bubnuo o nekakav predmet, svijea mu se ugasila na propuhu kad je otvorio vrata. - Ah, upozorenje. Priekajte. - Palio je ibice i traio svijeu, ali su se i ibice gasile zbog strujanja zraka. - Ostanite tu gdje jeste, Eustahije. Ovdje su kod vrata neka mala upozorenja. To ujutro trijezan ja postavljam sebi uvee pijanome neto kao skrbniko pitanje: kuda e, budalo? Tako mala stvarnost obinoga stola stoji mi na putu prema onim vratima sa suprotne strane koja bi me odvela u vjenost. Vidite li nebo? Jer sve se ovo zbiva, mili Eustahije, na etvrtom katu, imajte na umu! - objanjava Maestro iz mraka traei sada svijeu sljepakim organom. Oborit e je, proliti petrolej, zapaliti kuu... Ali nita ne bi od Melkiorova strahovanja. Maestro je upalio lampu veoma brzo i s udnovatom vjetinom kao da je okrenuo prekida. "Buona sera", ree naklonivi se. Melkiora iznutra zapahne udnovato pomijean miris kave i petroleja. - Sjednite, Eustahije, po vlastitom izboru. Sve je isto, to jest i stolice i sanduk, a u pod ne gledajte, to je plodna zemlja, posijat u rajice. Soba sa tednjakom, kako ree, a pod obloen slojem osuenog blata. Dakle zemlja, vjerojatno plodna. Ali sjedala su obiju stolica svjee oribana, isto tako i poklopac ogromnog sanduka. Sto u njemu dri? Melkior je sjeo na stolicu. Moda raskomadani le neke ene? rtva sadistikog bluda... Zagleda po sobi kao da bi mogao otkriti neke tragove... krvi, iupane vlasi, rastrgani komadi donjeg rublja... Zatee se u toj misli - kakva budalatina! i pogleda Maestra zbunjeno, s osjeanjem krivnje. -... moda ak i od roenja - govorio je Maestro dok ga Melkior nije sluao. - A zato sam ja u ovome muzeju kao jedan od vrijednijih eksponata? Mislite da nisam autentian... 0, o, o, mene bi valjalo staviti u piritus ovakva kakav sam i kolik sam! Na klinici to zovu kompot. Ako niste znali, kako ete odsada moi okusiti kompota, kad e vam se ljive, trenje, komadi breskve... ah, merde! Medicina je zagovnila cijeli ivot. Poivati u piritusu - to je moja sudbina, makar i djelomino: neki moji detalji ipak e dospjeti u taj - kompot... s alkoholom. Ja bih sada, kao uvjereni pijanac, morao ispustiti uzdah pun enje, do avola!

Melkioru posta nelagodno: u mati su mu kao na policama sjedile boce s odrezanim uima, jezicima, penisima... On se strese. elio je pobjei. - Hladno vam je, Eustahije. Odmah u naloiti tednjak i za jedan as e vama biti toplo. U jednom uglu sobe bio je sloen eljezni krevet za rasklapanje, a u njemu smotana slamarica. Maestro iupa iz nje itav snop slame i ubaci je u tednjak, na to sloi drva i potpali. Vatra nujno zaguna pod eljeznom ploom, oivjela u svom grobu, pomisli Melkior. - Vi tako uvijek vadite slamu iz svog... umalo nije rekao groba... iz svog kreveta? - Uvijek. Glupo, zar nije? A vi ste to odmah opazili. Potkradam sama sebe, mili Eustahije, kao kakav molijerovski kreten, pa mi se desi da na koncu spavam na bivoj slami, na samim duicama spaljenih slamica. Jednom sam i sanjao te upaljene duice. Moete zamisliti koliko sam ih ja spalio, kao panjolski inkvizitor. Obilaze oko mog kreveta upaljene svjeice i pjevaju nekim enskim glasiima requiem aeternam, dona ei, Domine, et lux perpetua... a "lux perpetua" - od slame! Gluparija, ali sam se ipak preznojio od muke. L,Ji Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop Palio je primus dok je to pripovijedao. Najprije ga zagrijavao piritusom, zatim pumpao zrak. Primus odjednom zaiti, ugaen, isputajui oblaice petroleja u plinovitom stanju. Zaas se soba ispuni tekim, zaguljivim smradom. Melkior se zakalje. Disao je teko, guio se. Sjetio se ikove konjunice i poboja se nesvjestice. - Ne bismo li malo otvorili... - proape gotovo posljednjim dahom. - Zato, Eustahije dobrodoli? - zaudi se Maestro prenosei upaljenu ibicu preko sobe. ibica se na pola puta ugasila. On se vrati i upali novu ibicu koja se isto tako na putu ugasila, a dotle je primus usrdno itao isputajui petrolejski smrad. - Cijeli dan se zrailo, sada sam zatvorio - govorio je Maestro prenosei novu ibicu preko sobe. I ta se, naravno, ugasila. Ali to njega nimalo nije zbunilo, poao je upaliti jo jednu... Melkior je sa strepnjom pratio nesigurni plamiak... - Zato ne palite ibicu tamo kod primusa, nego prenosite pa vam se gasi? ree gotovo razdraeno. - Ah, i na to pazite? - Maestro nije volio da mu se dira u njegove navike. ibice ne valjaju. A i to je, znate, neki izum: nositi plamen na vrhu akalice. Kuhinjsko prometejstvo! - "Prometejstvom" je i ugasio novu ibicu; ispalio ga s bijesnim prezirom i plameni je preminuo kao nedonoe. - Tu vam sve zaudara po petroleju... - zanovijeta Melkior. - Sve? - upita Maestro s udnom ironijom. - Ah, Eustahije tankoutni, ponaate se kao lan kraljevske kue u posjetu kod siromanog podanika. Jedan as zaepite kraljevski nos... evo, upalilo se! - A vi biste svoj krvavi nos ve mogli oprati. Imate li ogledalo? - Eto, dakle! Bojite me se... ovakvoga krvavoga? Fizionomija, a? Ne, ogledala ja nemam ve dvije decenije, otprilike. Od onog... charlestona. Nato ogledalo? Da gledam odraz svoje ljepote? - Sto bih se ja vas bojao? - a ipak Melkioru promili neka ledena guja po leima, zato me traio veeras? - To tek tako kaem - nasmije se Maestro, a onaj nabrekli crveni nos uini njegov osmijeh tunim, klaunskim. - Djeca se boje runih lica. Ja vas volim, Eustahije prostoduni, i... moda ba zbog toga... malo, malo plaim, bauu - bauu... Maestro isceri svoje gadno lice s krvavim nateenim nosom prema Melkioru na nain kako se plae djeca. Melkior uini gadljivu grimasu i okrene glavu. - Ah, to je ala, ne ljutite se - odjednom se uozbilji Maestro. - A i ne radi se o tome. Nisam vas zvao da vam pokaem svoje kreveljenje. ujte... ta elektrina stolica u Americi, je li to sigurno da ga elektrika momentalno ubija ili... on ipak ivi jo neko vrijeme, moda minutu ili ak i dvije? - Ne znam - odgovori Melkior gledajui ga zaueno. - A to e vam to sada? - itao sam da su jednoga ponovo vratili u ivot ak i cijelih sedam minuta nakon putanja struje. Lijenik mu je odmah, to jest im su ga skinuli s elektrine stolice, rasporio grudi i masirao srce. Poslije je jo dugo ivio u

Meksiku. Sve je njegov advokat udesio, kupio "le"... Znai, i poslije struje jo nije sve izgubljeno, jo se moe ivjeti... samo kad se netko prihvati, zar ne, Eustahije? - Valjda... ne znam - odgovori Melkior s dosadom - nisam itao... - A ja sam itao. Pa neka se kae da Tesla zna to je elektrika! On zna izraunavati, praviti motore, ali valja umirati, umirati od nje. Eustahije, da bi se upoznala ta gadost! Maestro je govorio nasred sobe s proroanskom grozom, propovjedniki uzdignutih ruku. - Pa vas nitko nee baciti na elektrinu stolicu - dobaci Melkior podsmjeljivo. - U nas se vjea. -1 to je dostojnije ovjeka... da se vlastitom teinom ugui! Da me utope kao tene, i to razumijem, ali da me kljukaju munjinom... - Ma tko vas kljuka, ovjee, to vam je? - nasmije se Melkior nervozno. Doista, koji mu je avo veeras? - Imate pravo, ovjee, nitko me ne kljuka - ree Maestro zamiljeno i vrati se primusu. - Volite li jai kakao, Eustahije ljubazni? - Ne volim nikakav - odgovori Melkior nabusito. - A ja spremam kakao, kako sam obeao, Eustahije neljubazni. Lji Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop No, a emu sada ta arogantna principijelnost? - Pa, hajde, dajte - popusti Melkior. U stvari poelio je popiti neto toplo, a miris kakaa mu ak i razdrai apetit. Maestro se s domainskom radou prihvati usluivanja gosta: - Izvolite, mili Eustahije. Tu u kutiji ima i keksa. Sve je her-metiki zatvoreno, neka vam se ne gadi, insekti ne mogu tu prodrijeti. ak ni najlukaviji, a to su svakako stjenice, kako je poznato napaenom ovjeanstvu. No kod mene ih vie i nema, odjednom su iezle ima tome i tri godine. Uplaile se ivjeti sa mnom... A moda su i uginule od mene? - Kako?... - Melkioru prisjede zalogaj od gaenja: odjednom osjeti smrad stjenka svuda oko sebe. - Pa tako - nastavi Maestro s nekom ljupkom pakou - moda u mojoj krvi ima nekih bratoubilakih ivotinjica, he, he... 0 tome su vam vjerojatno ve naklapali: rasadnik mikroba, Wassermann s tri kria. Tri kria to je Golgota, mala, lina i vrlo intimna Golgota. Vjeruju da u se jednog dana, ili noi, raspasti, rastoiti, rasplinuti u otrovni plin bez boje, okusa i... no mirisa e ipak biti... po rakiji, zna se. uvajte se, dakle, ljupki Eustahije! - Maestro natoi pola ae rakije i potegne dobar gutljaj ali s nekim razboritim smijekom, kao da razdrauje svoju nastranu pohotljivost, a onda nagne au i ispije do dna. - Tako, da mi se ne zametne dah, ili trag... a to je svejedno. - A zar sada ne pijete pivo? - upita Melkior. - Da, za nonu vjebu - tajanstveno se osmjehuje Maestro. - Eno tamo lei cijeli sanduk - on pokae u ugao sobe gdje su stvarno iz sanduka strila grla pivskih flaa. - Za kakvu to vjebu? - Balistiku. Zar ne vidite te granate spremljene za paljbu? - Nita ne razumijem. - Razumjet ete, dobri Eustahije, ako moj balistiki luk dosegne do vjenosti, ha, ha - smijao se on, ali smijeh mu se ukoio na usnama, neki mu je mrani gr guio vedrinu. Melkiora ponovo lizne hladna jeza. - Ne smijte se tako! - ree razdraeno. - Nego kako, izvanredni Eustahije? Propiite, ja drukije ne umijem. - On poe do sanduka i izvadi dvije boce piva: - Dobro ste me sjetili nagne bocu i iskapi je izvanrednom rutinom. - Glu glu glu - i gotovo, odjednom, ne uzimajui daha - ree hvalisavo i izvrne praznu bocu -kao morska pijavica. - Ja bih sada iao - ree Melkior ustajui. - Zato ste me zvali? - Pa otkada sam vas, Eustahije nepodmitljivi, ja molio da doete na razgovor! Ali da, ne moe se vas ba lako namamiti. Morao sam vas upecati na okrvavljeni nos, eto kakva ste vi riba! A sad mi se ne date ni smijati... - Pa smijte se - nasmije se Melkior. - E, ali na koji nain doputate? Vi hoete smijanje po Bergsonu, vai ivci

drukije ne podnose, vrlo ste izbirljivi. Eh, kad bih ja znao kao ona - mahne on glavom prema zidu - kad bih posjedovao tu mo podrugljivosti! Aniste je ni pogledali - Maestro podigne svijeu i osvijetli potamnjelu, zaaenu Giocondu na zidu. Melkior se jedva osvrne. Postalo mu je nepodnoljivo, zaeli da ode. - Otkad vam tu visi? - ree ovla. - Pocrnjela je od petrolejskih para. - Od paklenskih para, to ste htjeli rei! Jer ovo je pakao mog ivota, a ona se osmjehuje nad paklom, prokleta femina! - Maestro se raspalio, govorio je s mrnjom prema slici. Melkior se nasmije tom nenadanom bijesu. - Ne, to nije smijeno, Eustahije bezduni! - spoitne Maestro ozbiljno. - Ja ne govorim o slici. Dakako, sliku sam objesio sam. No to je slika? - tek simbol, dah umjetnosti, eto ak tiskarski otisak, ali nju, nju samu, feminu, ja nisam objesio da se smjeka tu nad mojim ivotom! Sama se uuljala i zasjela... Svima nam je zasjela, a smijemo se jedan drugome. No to je, uzvieni Eustahije, ne smijete se vie? Doista, Melkior se uozbiljio. Maestrovo podrugljivo nacereno lice stajalo je sasvim blizu njegovom i zapljuskivalo ga dahom rakije. U omaglici, kao da e izgubiti svijest, on se spusti natrag na stolicu i ne odgovori nita. U njemu ponovo oivi Vivijana, borno raskalaena, buna slika bluda. ; ' Marinkovi Kiklop Marinhovi Kiklop - to da se damo kastrirati, rasni Eustahije, zbog ponosa i plemstva mukog duha? A to ako je cijela naa mo usaena ba dolje u toj muci, u mukom ponienju? Tko e riskirati, ljupki Eustahije? Moe se sve izgubiti. Eunuh-uhuh-uh... svestrano besplodno stvorenje, trbuh s karoserijom kostiju i mesa. Maestro se kidao od nekog runog usiljenog smijeha te mu je sve slina prskala iz prljavoga crnog zubala. -Eto, ja se smijem, s vaim doputenjem, prejasni Eustahije, ako se to moe tako... ako je to... Izgubio je nit, sa zadovoljstvom misli Melkior, opet se napio. A moda ve i "bratoubilake ivotinjice" kljucaju... -... to osmijeh njezin? - Maestro je s mukom pribirao misli. -Otkud njezin? Zar na toj njukici udeenoj kao mamac bludnoj pohoti (opaate li, Eustahije, stil ekspirski?) da zatitra takvo objavljenje duha poruge? Tako se smio podsmjehivati jedan Voltaire! Ali tko je dao femi-ni to muko pravo podsmijeha? - to je pitanje, veleumni Eustahije! Ona to se sva nadvikuje ovom ili onom stranom svoga mesa (oh, naj-de-li-katnijeg, poklonimo se pred oblinama!) odjednom se umotala, to jest to kliktavo meso je umotala u neku nedokuivost, u mitski veo vjeitoga enstva, pa se tamo ruga mukom ovjeanstvu. 0, Leonardo, to ti ne opratam! - uzvikne Maestro ogoreno. - Jedino... jedino ako se i sam nije htio narugati: uzeo njukicu pa se podsmjehnuo samom sebi... Neka, gospodin genij to sebi moe priutiti. Maestro nato iskapi jo jednu bocu piva. - Hoete li i vi jednu, Eustahije, poto vam se moj kakao ne mili? Eto, pivo je iz tvornice, doista hermetiki... s epom... - Ne, hvala. A zato tako ogoreno vi mrzite ene? - Ne govorite gluposti, Eustahije. To je osim toga enski nain izraavanja "vi mrzite ene", a to doista mrzim. Ja da mrzim ene? To je kao da mi se kae da mrzim rakiju. No neemo valjda zbog naih neukrotivih simpatija privikavati istinu. Znanost je znanost. Vi ste napredan ovjek, Eustahije, i dakako human. U ime znanosti i humanosti osuujete na primjer progon vjetica. Zgraate se, je li? Ne moete shvatiti kako se moglo vjerovati da je ena zajaila metlu i odletjela na rendez-vous s avlom. He-he, u tome i jeste doza naivnosti vae nauke to misli da su oni vjerovali. Nosonje skolastici s kapom preko uiju, s rukama u irokim rukavima a u svakome po jedna "figa"... mislite da su oni vjerovali u vjetice? - Mnogi su vjerovali... Martin Luther je na primjer vjerovao u "avolske drolje", pa i sam Kepler. Njemu su spalili roakinju kao vjeticu i progonili mu majku... - Eto, i veliki Kepler! - oduevljeno prihvati Maestro. - Spalili mu rodicu i prepao se genije! Ha? A to mislite, Eustahije, da ta rodica nije bila mala droljica? A Frau Kepler opasna babetina... na bradi bradavica s dlakama?... I

danas bi je nazivali vjeticom. -1 vi biste je spalili? - Ugova "fiancee" - bradavica s dlakama, gii-gii, vjetica - na lomau! na lomau! Ugo bi donosio suhog granja, autodafe, za slobodu, za slobodu! AEnka? I Enka bi... - Madame Kepler? Sto ja znam, ne bi bilo zanimljivo. Ali onu malu rodicu... hehe, to je ve peena kokica... Ne zgraajte se, Eustahije, alim se, provocirate me... No ujte, ozbiljno, oni su ipak nali naina da ih se otarase, jer su stvarno bile opasne, a vjetice-nevjetice - vrlo vano. Stradale su dakako i nevine, ali koja, recite, koja je sasvim nevina? Koja se ne bi dala zajahati avlu... ako nita, zbog radoznalosti? Po "Malleus maleficarumu" plesale su oko njega i ljubile ga u stranjicu, a on, svinja, prdio od uivanja, ha-ha! Maestro se oito uivio u paklensku sliku i avolski uivao. - Ne vjerujem, slatki Eustahije, da i u vaoj ljubavnoj uturici nije bilo gorkih gutljaja. Moda ste se ve i dobrano napojili ba tom gorinom najgorom to truje srce zauvijek. Vidite (navodim kao primjer da biste razumjeli moje poglede, pa neka vam se i gade, to marim ja) cijeli svijet oplakuje Desdemonu, a ja je ne oplakujem. Daje bila sasvim nevina bila bi pokakljala mua ispod pazuha kad je doao da je davi. Zato ga nije pokakljala, ha? Ja moda jedini na svijetu mislim da je zadavljena po svim propisima muke preventive. Nisi, droljice, ali hoe... ako te ne zadavim. Za sada u tebi jo trajem ja, potegnula si okanj do oknja - dva (vidi stihova!), jo si pijana... Ali koliko njihova opijenost traje, mi to dobro znamo, dini Eustahije, zato pre-ven-tivno - kljik! (Maestro uini kretnju davljenja) i gotovo. I budi siguran da nisi nikada pogrijeio. Marinkovi Kiklop Melkiora jako zagolica udna misao: - Vi ste mnogo razgovarali s don Fernandom? - Razgovarao... o emu? - Pa o toj... preventivi. - Moda, ne znam... On eli da spasi ovjeanstvo, nita manje, a ja, eto, da ovjeanstvo prestane. - Da se uniti... ratom? - Glupost, mudri Eustahije! Ratovi ga krijepe, mnoe ga. Rat je znak razjarenosti. Ja hou mirnu likvidaciju, neku vrst bankrota: da se uvidi propao je posao... i opi upis u eunuhe. ene jalovice ne donose vie ive lutkice, a ostalo neka pojedu mikrobi. Neka pojedu i sve knjige i muzeje, gradove i strojeve, poslije e i sami sebe pojesti... ostat e samo Duh da lebdi nad vodama kao na poetku Geneze. - A zato sve to? - A zato sve ovo, spasonosni Eustahije? Moda vi krijete u depu neki smisao? Pokaite mi ga! Maestro je iskesio zube pred Melkiorom kao pas pred nemonim ovjekom uivajui u nadmonosti. Melkior se uplaio: on e mene sada moda zubima... - Ne bojte se, Eustahije, - nasmije se Maestro sasvim pitomo -neemo od vas poeti. Poet emo mnogo blie, he-he, mnogo, mnogo blie... Eto, kako vidite, knjiga u mene nema, odavno. Poklonio sam ih tu dolje jednom Rusu, grofu, generalu, roaku Velikog kneza. Ali ne da ih ita, on vie ni ruski ne zna, nego... izrezuje i lijepi razne figurice od papira pa to pritiska knjigama. Od toga ivi general u otmjenom oskudici, u dronjcima punim dostojanstva. Eto emu jo slue knjige - da pritisnu matu roaka Velikoga knjaza. Habent sua fata libelli. ATMA nije vratio Adlerovu knjigu, sjeti se Melkior sa aljenjem koje se valjda odrazilo u nekoj crti na njegovu licu. - Ne mrtite se, knjiki Eustahije, knjiga nije vrijedna naeg potovanja. Zaista, zaista vam kaem da su misao, mata, osjeaj otupili u olovu i smoli. Knjiga je nametnula duhu glupo, teko (osobito teko!) i sasvim neadekvatno tijelo. Jeste li se kada upitali, perolaki Eustahije, zato je knjizi potrebna tolika teina. Ako je ita glupavo na svijetu, to je Marinkovi Kiklop ta teina. Slavimo Gutenberga... zato? - zato to je od misli napravio opeku. Da bi se misli kon-zer-virale! Mumije, osueni bakalari. Borgisi, garmondi, petiti, kurzivi... da bi misli bile "jasne", da bi se sauvale za narataje. Homer i Sokrat nisu napisali ni slova, a ipak su se sauvali za narataje. Zar su Sokratu bili potrebni kurzivi da bi mu misli bile jasne? A na don Fernando

izludi slagare kurzivima i masnim slovima da bi istaknuo neku tamo na-ro-i-tu misao buduim pokoljenjima. Faraon don Fernando (ivot - zdravlje - snaga) trai da se pomno preparira njegova mumija za udaljena stoljea... a to? - za godinu, dvije to e tek biti osueni bakalar, dakako, bez glave. Melkior se smijeio. Otkrivao je svoje zadovoljstvo s tim "obezglavljenim suhim bakalarom"... U njemu je uivao mali pakosni duh osvete. Uz don Fernandovu "faraonsku veliinu" on je pokuao postaviti neku svoju skromnost... - Smjekate se, Eustahije? Mislite li da e to biti neto vie od osuene ribe? Bit e svakako - odgovori Melkior dvosmisleno. - Don Fernando ima interesantnih ideja. Pa on je i vama iznosio... - Iznosio... da... - Maestro je ve mislio na neto drugo. - Meni se smrt gadi, Eustahije. Ja imam mate, mogu da zamislim svoj kostur, a to je jezivo. Pogledajte. Eustahije, je li mi ela prljava? - on duboko sagne glavu: na golom tjemenu bila je modrica uprljana blatom - ja volim istou. - Pa vas su i po glavi udarali! - A ne, ja sam sam bio legao na lea... nasred ulice, umjesto protestnog mitinga, za slobodu kretanja... Maestro je govorio brzo i zbunjeno. elio je prikriti pred Melkiorom da su ga naglavce izbacili iz kavane, pa je sada izmislio "protestno leanje". - Ali tu vam je modrica na glavi? - Neka, nije to modrica, to kapa puta boju, plavu... - A ima i blata. Operite to. I nos. - To u oprati, dakako. Ali nosa prati neu! - izjavi on prkosno. - Nos nije prljav, nos je krvav, u tome je bitna razlika. Sutra u s tim nosom, ovako krvavim, nastupiti u "Corsu" kad svi budu na okupu. Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop - Pa to e vam to pokazivanje nosa? - Kako: to e?Javna optuba! Ukazat u na krivca (nos je svjedok), izdevetat u ga, nos u mu sravniti sa zemljom! Ondje pred svima! Moda e biti prisutan i Metrovi! Melkiora ponovno zapee ona veeranja slika iz kavane: Fredi s Vivijanom. - Zato je Fredi navalio na vas? Je li bio sam? - Kako sam! Bila je uz njega cijela kavana! Svi konobari listom, kuhari... ak i gospoa od toaleta. Eh, daje bio sam, u njega bi bio sad ovakav nos! Njegov nos se sada pase njenim mirisima... muila je Melkiora mata. - Mislim, je li Fredi sjedio u drutvu? - namjerno je draio Maestrovu mrnju. to znai ta diplomacija, Eustahije? - lukavo namigne Maestro. - Postavljate mi neke zamke? Vi znate s kim je sjedio, he, he, zato i pitate. Melkior osjeti da mu je crvenilo preplavilo lice. No sva je srea da je ovaj ve sasvim pijan... a raunao je i na slabo svijetlo petrolejke. - Ne crvenite se, Eustahije. No moda sada vi i blijedite, ne vidi se, ali jednako je lijepo. Duu na vidjelo, to volim. Melkior se pokunjio i utio kao grenik. Maestro je pobjedniki ispijao rakiju, zatim ulijevao u sebe cijelu bocu piva. Gdje mu to sve stane, pitao se usput Melkior, ali na to nije mislio. Ponovno je osjetio onaj nered u sebi. Zaeli jako da ustane i ode (ovaj e me sasvim zaplesti) makar i u svoju sobu, ili da seta gradom po kii, da broji svoje korake i misli... misli sam, ograen bedemima svoje beskrajne samoe. Maestro mu se sada inio, pri tmurnom svijetlu petrolejke, nekim nestvarnim ovjekom kojega je sam izmislio i projicirao tu pred sobom, kao u kinematografu. Maestro je govorio, govorio, ali do njega je dopirao samo zvuk u udnoj akustici sna, a samih rijei nije vie pratio. - Jeste li kada mislili o tome, Eustahije? Melkior je utio. Gledao je Maestrovu blijedu lubanju kako se mie gore, nad njegovom glavom, i udno... "tu se unutra" dogaaju neke misli, rijei izlaze, ire se po prostoru i zvue u mojim uima, ali moj ih mozak vie ne uje. Htio je ustati i otii, no umjesto toga protegne noge ispod stola i zijevajui podigne i spusti lakte kao kokot kad zakukurie. Nehajno, sve mi je svejedno... - Odmah u ja kavu skuhati, delikatni Eustahije. Jo ete mi tu zaspati za stolom, a temu nismo ni dodirnuli. Ja sve ovo okoliam namjerno. to mislite da mi je stalo neto do spaljivanja vjetica, ph... premda, nije ni to tek onako govoreno. Koji put pomislim, jer takav je moj ivot, da sam se rodio sraten s

bratom blizancem. Razdvojili su nas, ali jedan je morao umrijeti. Umro je on. I tako, vidite, on meni cijeloga ivota smeta. Tu, mrtav do mene, govori mi: to, ti si tek polovica jednog ovjeka. Tako se ja osjeam, Eustahije, vuem kostur sa sobom. Miris kave vrati Melkiora realnoj nazonosti stvari. uo je kako iti primus i ono neto o kosturu je uo. Tko zna da li don Kuzma jo ivi? Pitati Uga, njegova majka bi to mogla znati... No, pa ako ivi, nato e mi to?... Tako, neka ivi... dok Polifem kiklop gad itavu Zemlju ne zgrabi... - Danas svaki od nas tako... vue kostur - ree Melkior. - Lako je vama, mladi Eustahije, govoriti u metaforama. Ali moj mrtvac nije poetina figura. 0... - htjede Maestro neto uskliknuli, ali se predomisli odjednom i pozove kretnjom Melkiora da ustane - slijedite me, vjerni Eustahije. I Dante je Virgila nazivao "Maestrom". Izvede ga na mali balkon "koji je gledao (smilja opis Melkior i podsmjehuje se balkonu koji "gleda") na pusta polja periferije utonula u mokru i gustu no". Melkiora po obrazima pomiluje svjeina vlanog zraka; udahne duboko miris mokre zemlje. Iz dalekog mraka uli su se psi, a tu sasvim blizu neko udno zujanje, kao da je neki mehanizam sitno drobio tiinu. - ujete li ga, tihi Eustahije? - zaape Maestro u nekakvom strahu. Glas mu je podrhtavao, no moda je to od pijanosti i hladnoe, pomisli Melkior. - ujete li ziii... zii... zii... kako podmuklo meditira zlotvor! Reklo bi se da to no, glasom prirode... zrikavci, popci... ali nije to, Eustahije, posluajte. Ja ga tako sluam iz noi u no... Moli se avlu, svome gospodaru... ili, poto nema avla, onoj glupoj Sili koja 1 Marinkovi Kiklop njime trese, zato i zuzucka tako. Kao grenik koji se tresucka od Boga to djeluje u njemu... Maestro se sav tresao od nekakve groze i glas mu se prekinuo od te drhtavice. - Ali o kome vi to govorite? - Strah sada prijee i na Melkiora. - Zar mu ne vidite krakove i pipke? Pogledajte tamo u daljinu. -Maestro je drhtavom rukom pokazivao u tamu. - Tamo, tamo, zar ne vidite pruge kojima je rasjeeno nebo, to je njegov trag. On vodi... do granica sa kojih se nijedan putnik vie ne vraa, kako ree danski kraljevi. Sada je tek razabrao Melkior: tu nedaleko u visini Maestrova balkona, moda svega na dva tri metra udaljenosti, prolazio je elektrini vod. Tamne crte monih i debelih ica smiono su rasijecale tminu. A zujanje je dolazilo od elektrinoga stupa to je strio tu nedaleko, visok kao kua. Tu valjda esto udara i grom, misli Melkior. - Pa ega se tako bojite? - ree Maestru kao djetetu - to je elektrini vod. -Da-le-ko-vod - naglasi Maestro - "visokog napona, opasno po ivot". Dolje u dnu stupa je i mrtvaka glava, ljubazno upozorenje: ne igraj se ovim. Ali moe da bude i mamac. obanin, na primjer... Zar vam je hladno, njeni Eustahije? (a sam je drhtao ko iba), udimo, Eustahije, uimo. obanin gore u planini, sodomist, budala, ivi meu munjama, od dosade penje se po stupu da bi dohvatio onu porculansku au, da bi donio u selo razbijaki trofej? A moda ba u prkos onome upozorenju, iskazujui time neko glupavo junatvo: - ih, ti e mene uplaiti! - i eno ga gore sprenog kretena, a dolje ovce ostavljene bleje. Narodna budala. - Zato "narodna"? - usprotivi se Melkior bez oduevljenja -naprosto budala, individualna. - A, ne, dragi Eustahije, narodna. Budala individualna je na primjer Frederik... i recimo Ugo. Ili... i ne Ugo, on je vie aav, taj pojam ima arma. Ali glupost narodna je tupa. To je kao neka opa dunost, biti do izvjesnog nacionalnog stupnja standardna narodna budala; kao nonja, pjesma, ples. Folklor i "narodno blago." Samo obratite pozornost na one tupe, okrutne, rune (osobito rune!) "narodske" njuke. Sve na jedan kalup: blesavo poluotvorena usta kao da sluaju latinsku misu, a oi sitne, Marinkovi Kiklop prefrigane, spremne na prijevaru i krau. Naite mi samo jednu "narodsku ljepoticu". Da, moete je nai na etiketi nekog kravljeg sira! Ne, ne, narod je ruan, cinian i prljav. Melkior se s ironinim osmijehom ogleda po sobi, zatim s nekom upornom podrugljivou stane promatrati Maestra. Ovaj smeteno pogleda po sebi, ali istog

trena vrati mu se njegova retorika sigurnost: - Da, velite, to ja imam govoriti o taktu i istoi? Sve je prljavo u meni i na meni - skrueno priznade Maestro, ak i s nekim stidom. -Utonuo sam ja u gadosti, isti Eustahije, u svakom pogledu... Ali ja ipak ne smrdim iskonskim smradom ovjeanstva, po balegi i pru, kako smrde vojarne i kole... po onom vjenom popianstvu... Moj smrad je opaki miris nepokorenog pojedinca kome se friga za propise higijene; u mome smradu ima moda i pjesnikoga nadahnua, poezije bohemstva, arome slobode! Zar mislite da je ljepe... oprostite, pitanje je nuno... mirisao Baudelaire? Bio bi zaudarao ovako kao ja i Louis XIV da ga nisu polijevali miomirisima. Uostalom, ah, mili Eustahije - melankolino uzdahne Maestro ulijevajui rakiju u sebe - bilo je vrijeme kada sam se ja brijao i do tri puta na dan! eznuo sam i ja za njenim, istim, bijelim... tako, neke ruice oko vrata, aputanje "dragi" - "draga"... i kako ve ide ta ljubavna pjesma... Stajao je jadno nasred sobe kao pred nekakvim sudom. Oi su mu mutne, vlane... od rakije ili moda suza, nije znao Melkior. No moda je sve ovo i neki labirint cinizma pijanoga kukca u koji eli da me sad uvue pa e mi se, ako mu povjerujem, odjednom nasmijati u lice... - Pa to se niste zaljubili... u to vrijeme kad ste se brijali tri puta dnevno? - doda Melkior podrugljivo "za svaki sluaj", nije mu vjerovao. - Ja... ljubio sam, Eustahije, ljubio sam! - udno zalomi Maestro rukama tragino zabacivi glavu u stilu velike patetine glume. - A to sam ljubio? drvo ruino, granje, trnje! Moji su se uzdasi, moji poljupci nabadali na trnje, a cvijet su drugi brali! - Maestro na kraju umalo nije zajaukao. Do avola, pa ovo je iskreno! uplai se Melkior i osjeti neku drugu vrst gaenja. Ono o smradu gadilo mu se dodue, ali jo je bilo na visini Maestrova, na neki nain, superiornoga cinizma kome se Melkior katkada i divio zbog njegove drske originalnosti. Ovo "otkrivanje due" Marinkovi Kiklop bilo mu je gadno na sasvim drugi nain. Nije volio intimna ispovijedanja, a ovo mu je bilo i posebno mrsko od ovog ovjeka s okrvavljenom njukom koji je esto izjavljivao da bi mu po godinama mogao biti otac. Bilo je u isti mah neto tuno i prljavo u Maestrovu priznanju ega se stidio Melkior, pa je od stida oborio glavu da ne gleda u tog nesretnika ispred sebe... kao da je meni samom izjavio nekakvu homoseksualnu ljubav... pi, do avola! Ni Maestro nije sada gledao u njega. Glavu je okrenuo u stranu, nateene pomodrjele ake pritisnuo je na grudi, sav u nekom gru oajanja, eto, sudite me... Glupo, glupo, glupo! srdio se Melkior. - Vi mene sada prezirete, Eustahije - progovori Maestro plaho, glasom odbijenog ljubavnika. - Nisam ni oekivao da ete mi pasti oko vrata i plakati sa mnom. Premda, hm... - on se odjednom oslobodi gra i nastavi svojim "starim" podrugljivim tonom - to bi bilo kao u francuskom vodvilju... - Sto bi bilo kao u vodvilju? - upita Melkior jednako oborene glave. - To, da mi sada cvilimo u zagrljaju - (Melkior se strese na tu pomisao) - a nau ljubav moda ba u ovom asu jae trei, uplji Frederik! Ha, ha, ha... Odjednom udari Maestro u strahovito podrugljiv i razuzdan smijeh tapajui Melkiora po ramenu - "bratski". Melkior se trgne od dodira, od smijeha, ali Maestrove rijei kao da mu nisu jo doprle do svijesti. Gledao je u njega s glupim uenjem... - Da, da, Eustahije nenadoknadivi, zato sam vas i izabrao za ovu sveanost... - Kakvu vraju sveanost! - rasrdi se Melkior. Odjednom mu se "objasni": ipak me htio nasamariti! Namjestio svoje "oajanje" kao stupicu, da mu poletim u zagrljaj s "priznanjima"... - Nije "vraja" - ponovo se uozbilji Maestro - sveanost je tuna, moda ak i posljednja poast jednom ovjeku... ili bivem ovjeku. Kakva je to opet lakrdija? Ne zvui aljivo, no... on je velemajstor u smicalicama... Melkior se uvao. utei je ekao. Marinkovi Kiklop - Moj smijeh je vae misli, Eustahije, uputio u pogrenom smjeru, a to je teta. - Maestro se teko svali na stolicu i spusti glavu meu dlanove. ("Poza velikog ispovijedanja", sa strepnjom misli Melkior.) -Sad ete teko vjerovati ono to vam imam rei, a ima dosta da se kae. -Maestro nalije u au rakije. Melkior i sebi nalije, "moda e se lake sluati". - Tako je - ree Maestro s odobravanjem. - Dakle, u zdravlje. Samo, ja je moram, mislim rakiju, ukrotiti

pivom, jer elim da vam, trijezni Eustahije, ne izgleda ovo kao pijano trabunjanje... a i s razloga... drugih... - doda s nekim zabrinutim oklijevanjem. - Ona, to jest sada govorim o dami, ne o rakiji, a vi me dakako razumijete, bila je u to vrijeme udana za moga kolegu, sa mnom je radio u listu, sportski urednik. Mlad, veseo, plitak novinar; vie po igralitima, bazenima, "terenima", nego u redakciji. Kult tijela. On ju je tako i naao s tim tijelom na nekom "terenu", nekom plivanju, to li, lenom ili prsnom, sada je svejedno, no bit e vie... lenom, i oenio je... zapravo odnio je kui to skupocjeno tijelo i poloio ga u svoj krevet. Kao boanstvo nekakvoga sportskog zdravlja, mens sana in corporae sano, to je bila esta fraza u njegovim atletskim napisima. Ali ne mi-slite da sam ga mrzio, estiti Eustahije... samo sam mu zaviao, a razlozi su valjda vama jo i danas jasni. On je mene neto mnogo uvaavao, moglo bi se rei ak i volio. Pozivao me, odvlaio kui na kave, rukove, veere, dosaivao... u poetku! No kasnije navalila i ona i meni se tamo kod njih omililo: "topli kuni kutak", postao sam kao domai maak. Pa ona divna domaica, ini vam se svaki bi je predmet rado pogladio kad pored njega proe... (Melkioru ne uspije zaustaviti uzdah)... i to da vam kaem, odlazio sam i bez poziva, onako, u svako doba, tek toliko da je vidim. Primala me s djetinjim oduevljenjem, smijala se svakoj mojoj rijei i onda kada nije bilo smijeno: mislila je da je neto "duhovito", pa je htjela pokazati da shvaa "prikriveni smisao". Tek kasnije se u meni objasnilo da sam u toj kui igrao ulogu lupetala-zabavljaa... To mi je onda ilo nekako od'ruk'e, bio sam inspiriran, sretan od njezina smijeha, od veselja toga krasnog tijela, otkrivao sam tamo ja nekakvu "duu", zamislite. A tada nisam ni toliko pio, tek koliko je bilo nuno da mi se razvee jezik i razigra mata, ali i to sve vrlo uglaeno, uvijek u strogim granicama engleske pristojnosti. Kaem vam, Marinkovi Kiklop brijao sam se i umivao, mijenjao koulje... nimalo nisam ovako izgledao. Maestro nekakvom grevitom gestom oajanja protrlja elo, ispije ostatak rakije iz ae i ponovno rukama obuhvati glavu. Zatim se nasmije surovo i suho: - Ljubav... - izgovori s podsmijehom. - Nitko nam ne govori s takvom hirovitom prevrtljivou kao naa ljubav: as nas ini Apolonima, as nitavnim gnjidama. Dok sam bio tamo s njom inilo mi se da sam joj "zanimljiv" (ja, dakako, danas, "poslije svega", upotrebljavam taj oprezni izraz), a kad mi je na odlasku govorila "pa doite opet" osjeao sam se otputenim kao sluga koji je za taj dan zavrio posao. Ali bio sam joj zahvalan i za to: u tom pozivu moja je ljubav pronalazila neka "vjeto prikrivana obeanja"... - Pa napokon, jeste li joj rekli? - ne izdra Melkior. Njegov glas je probudio Maestra: on podigne glavu i pogleda Melkiora strogo, s nekom udnom mrnjom: gle! kao da se sjetio njegove nazonosti. Onda mu se nasmije podrugljivo i zlobno: - Jesam li rekao to, Eustahije...? - Melkior je uo i atribut "glupi". I ne ree nita. - He, "rekao"... - nastavi pakosno Maestro. - to sam imao govoriti! I sama je vidjela... i poela se zabavljati. - Na va raun? Ne, na raun Gradske tedionice! - razdraeno odbrusi Maestro. - Eustahije, ne rugajte se. Moje e tijelo moda ve sutra plivati u formalinu - nastavi tmurno, a glas mu se kidao od nekakvog nemira. Melkioru se srce steglo. Ne smijem ga noas ostaviti sama, pa makar tu na stolici... - zato vas molim da se uzdrite, ako moete, u vaem zadovoljstvu nad mojim odskliznuem. Pred vaim oima se sputam na nivo gutera, a vi se zavitlavate! - Dragi Maestro - uzvikne Melkior velikoduno - nije mi ni na kraj pameti... - Ne obraam se kraju vae pameti, Eustahije - nastavi Maestro s ljubaznom mirnoom - ve upravo sredini i aritu vaeg uma, sposobnog za puno razumijevanje. Prekasno sam ja otkrio njeno podlo poigravanje, to jest kad sam ve uvelike razvijao nade i fantazije: zato ne? deavalo se da su one, u nekim iznimnim sluajevima, odjednom stale Marinkovi Kiklop cijeniti i duhovne kvalitete, moda zbog originalnosti ili naprosto iz prkosa... Matao sam veoma iroko. - Pa moda vas je stvarno cijenila? - bojaljivo ree Melkior. - Eustahije, ako se time meni ne rugate, nego hoete utjeiti sebe, onda vam velim, okrenite se i triput pljunite kao da vam je crna maka prela preko puta. Cijenila? Ho, ho, ho... - Maestro je hihotao iz svoga otrovanoga drijela. -

Cijenu su kod nje postizali sportisti raznih disciplina. Prekasno sam ja to saznao. Noge, plea, miice... ak i dobri strijelci, doslovno. A moja "cijena"... kad ve govorimo trgovakim jezikom... evo, iznijet u vam je. Sjedio sam kod nje jedne veeri, subo-tnje, mu joj je bio otputovao u pokrajinu zbog nedjeljne utakmice, zato sam i izabrao taj dan. "Izabrao" za to? to ne znam ni danas, a ipak jo uvijek kaem "izabrao". Sjedio sam ja i ranije s njom do duboko u no, pijuckao, avrljao, zabavljao je, i sve je bilo tako, obino... No te veeri neki me se avo prihvatio: sve kao da neto moram a sam ne znam to. Rei? uiniti? - ne znam, ali sputalo me to, ne znam se pokrenuti, sakrivam ruke u depove, zbog stida, zbog nekakvoga straha, mlataram kojeta, bez uspjeha, dosaujem. Samo joj netremice gledam u koljena, zaobljena, puna (vidjeli ste ta koljena!) i vrebam momenat kad prebacuje nogu preko noge da ubacim pogled u onaj sveti polumrak... Primjeuje ona to i otpoinje svoju svinjsku igru. Sve je ona smislila dok sam ondje pred njom sjedio, vidjet ete. - Maestro gucne rakije i proisti grlo; ik mu se ukraj usta ve odavno ugasio, visi na usni kao slinava liinka. -Zanimljivo, a, Eustahije... (Melkior je razapeo pozornost od uha do uha) i pouno za budue muke narataje. I sama je bila moda u neprilici, kako ete kasnije shvatiti, no mogla me otpremiti, mogla me zamoliti da odem, da je umorna... ne, ona je odluila da odigra vodvilj. I poela je. Njene su se noge stale preesto prebacivati jedna preko druge kao da se nadmeu, nude, preporuuju, i suknja je kod toga bivala sve kraa - ni jednom je nije povukla na koljena, to obino ene rade u toj igri s nogama kad pristojno... hou rei iskreno zavode, ali ja tada nisam znao tako misliti - a na licu joj nervozno titra osmijeh "pun elje za mnom"... Bacio sam se pomamno na njena koljena i stao ih mahnito cjelivati; htio sam odjednom sve nadoknaditi, sve enje, ekanja... Buncao sam blesavo, Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop roktao rujui njukom ondje po njezinu krilu kao izgladnjelo prase, a ona se udno smijala, ak me i gladila po glavi i ekala ba kao to se prasad eka, uz dlaku... tada je bilo jo dosta kose tu gore na glavi... Odjednom kao da se odluila, apnula mi molitveno u uho "ekaj, svui emo se", a kad je ustajala usput je pogledala na sat... toga sam se poslije sjetio. Otila je u kupaonicu "da se svue"... ekao sam je gol u sobi i drhtao... moete misliti! Eto, sve vam kazujem, Eustahije privilegirani, sve do najsramotnijih detalja, jer u tim detaljima i jeste njezin triumf kurvinski! Dugo nije dolazila, uo se um vode u kupaonici, a ja sam drhtao... Mislio sam: to se toliko peru i udeavaju za to... no drugom stranom mozga veliao sam tu elju za istoom... prvog dodira, mila, velika moja ljubavi... Tako sam drui blebetao napinjui sluh na sve umove u kui, prestraen kao kradljivac. Odjednom mi se uini da netko gura klju u kuna vrata na stubitu! I doista, ona uzbueno utri u sobu, "to je on", apne oajno. Odvede me za ruku u spavaonicu i ugura u ormar s mukim odijelima; jo jednom se vrati i ubaci u ormar moje haljine, zatim me zakljua i klju izvadi iz brave. Sada poinje, Eustahije, vodvilj okrutni... i bijedni. Maestro napravi pauzu. Otpljune ik na pod i pripali novu cigaretu koju odmah jezikom premjesti ukraj usta da mu ne smeta kod govora. - A to je najjadnije, asni Eustahije, sjedim tako u ormaru meu krpama, naftalin me gui - i strepim da se ne odam... zbog nje! Potenu rije vam dajem, nisam mislio na sebe (eto, izdrat u... ili se uguiti, nije vano) zbog nje sam se sav pretvorio u mrak i tiinu. Evo ih, ulaze u spavaonicu... Ni obrvu ne miem, ne diem! Ali to je... to nije njegov glas, kolege, supruga! No moda mi se u onoj akustici ormara tako i priinja... Uostalom, nisam ni imao kada provjeravati: ubrzo su oni ve preli na djelo. Eto tako, Eustahije... a ja sluam unutra cijelu... cijelu proceduru... do posljednjeg uzdaha. Ne znam vie kakav sam glas ispustio, ali mora da je bio nekakav osvetniki krik, jer on je odmah skoio iz kreveta i stao me traiti po sobi. Ja tada bubnem laktom, "tu sam"... - Kako? - zaprepasti se Melkior - zar se niste bojali? - Sjea se svoga "povlaenja" kod Enke... - Mogao vas je na mjestu ubiti. Mogao je... ali elja za osvetom bila je jaa, Eustahije. Uostalom, goli mukarac u ormaru (tada sam, znajte, jo bio mukarac) zakljuan izvana, pa jo i klju izvaen iz brave! - elite li jai dokaz o kurvinstvu ene? On je i stao vikati, kao Othello kad je zahtijevao rubac, "klju, "klju", "klju, prokleta droljo!" a ona razuzdano hihoe u krevetu,

zabavlja se. Uivite se, Eustahije, u tu situaciju! Napokon, kad je ve izluen dokraja htio da je davi, da razvaljuje ormar, dala mu je klju. Za uho me izvukao kao aka... Naravno, tako sam i mislio, to nije bio on, suprug, ve nekakav golemi sportski natovjek! Osveta je, dakle, opalila u prazno! Nita to "za uho izvuen", nita gol (astenina, intelektualna graa, zamislite, pa s trbuiem) nita to se ona smije (a kako i ne bi: zamislite, dva gola kretena!)... osveta, osveta je izostala sasvim! Boe, zato sam samo rikao tamo u ormaru! Zatim, kad me bolje pogledao, pridruio se i on njezinom smijehu. Uvukao se k njoj u krevet pa tako njih dvoje pokriveni rugaju se meni golom... Dobro, mislim onako jadan, gologuz skupljajui svoje odjevne komade po ormaru, dobro, doi e kraj i tom kurvinskom veselju. I uinio sam kraj. - Osvetili ste se! - klikne Melkior pridruujui se svesrdno Maestru. - Dakako, Eustahije, dakako! I to vrlo brzo! -A kako? Tako, da se drugi put odigrao vodvilj s dramatskim svretkom, a reirao sam ga ja! - Kako... - Cilj je posvetio sredstvo. Ne zamjerite, Eustahije estiti, anonimnim pisamcem. Umjesto mene bio je suprug u ormaru. Osvetnik. Odjeven, dakako. I naoruan nekim djejim pitoljiem, tek toliko da bi ih mogao gole izagnati na ulicu. Melkior je sluao s osjeajem slatke odmazde: sav je bio u ulozi "osvetnika"; ni "pisamce" nije zamjerio. - Ipak ste izmislili ovo posljednje? - Htio je biti siguran u svome zadovoljstvu. - Zar mislite, Eustahije, da bih bio kadar propustiti takvu nasladu? Bio sam ondje pred kuom kad su Adam i Eva protjerivani iz Edena... i smijao sam se kao duh paklenski, uvjeravam vas, sve nekako na hu da bi bilo to pakosnije. Marinkovi Kiklop - On vas je opazio? - Melkiora su zanimale pojedinosti. - Suprug? Ne, odmah je za njima zalupio vrata... tek tada sam se ja pojavio, huhu... - A onaj vas je prepoznao? - E, to je jedino to mi je pokvarilo sveanost. Nije bio onaj, ve neki drugi, suptilniji, majstor reketa... Sada, kau, nekog afrikog vladara ui toj vjetini. - A kako se ona drala? - Neduno. Rukama je skrivala svoje instrumente... 0, to je bio jedan od najuvenijih spektakla u povijesti ovog naeg grada! Moete zamisliti kakav sam lani napisao u "drutvenoj kronici": "Adam i Eva na gradskim ulicama!" Sef me je pohvalio... Melkioru nije bilo do Maestrova hvalisanja. Tako je to, dakle, s Vivijanom... (Kao da se pojavilo neko "novo olakanje" i "definitivno osloboenje"...) ukoliko sve ovo nije izmislio?... Uostalom, zar je nisam ve ranije pokopao? Jesam, pokopao sam svoju mrtvu dragu... - I ba ju je tako... golu istjerao na ulicu? - upita svejedno. Moda je ipak izmislio... - Ba tako, kao da je sluao moj savjet. Uostalom, bila je jedna takva sugestijica u anonimnom pismu, ako me pamenje ne vara, prolo je odonda neto godinica. - Znai, ona je tada bila jo vrlo mlada? - Vrlo, vrlo, vrli Eustahije. Ako joj u tome elite nai neko opravdanje... - Ne elim ja nita! - ree razdraeno Melkior. - to se ona mene tie! - E, a propos "tie", htio sam vas upravo upitati: vi ste se s njom poblie upoznali? Melkior ga pogleda namrgoeno i s nepovjerenjem: - Jednom sam s njom sjedio kod Adama, kiromanta... - Pa jesu li vas, he-he... uortaili? - pakosno zakilji Maestro. No moda je to i zbog dima s cigarete tako pogledao, pomisli Melkior s nekim strahom: pitanje je bilo i odvie jasno. - Ne razumijem vas... kako "uortaili"? Marinkovi Kiklop - Ne sluajte vi mene, Eustahije, ja sam zao ovjek - ree Maestro i ponovo zakilji onako neobjanjivo. - No, zaista, zaista vam kaem, uvajte se arobnjaka Adama. Ovo vam je oporuno: Ono to nitko ne moe, to moe podlac.

Sjeti se, ovjee, da si prah... No njemu e ve netko zavrnuti iju... "Zavrnuti iju", to je preventiva! Melkior je otkrio don Fernandov prst. Znai, djeluje on, djeluje... Ali samo kao prst - pod-smjehne se Melkior. - A to se mamca tie - nastavi Maestro s nekom urbom - rekoh vam, do tri puta pljunite. Ja sam se triput brijao, a vi, Eustahije, pljunite tri puta, zaredom! - on pouno podie kaiprst - to vam kae upropateni roditelj na samrtnikoj postelji. Maestro s nekim saaljenjem pogleda prema sloenom krevetu: - Bio bi sada red da se tamo ispruim i da vam dadem blagoslov... ali tko e sada to rasklapati... zbog ceremonije... - Ja u.... - pouri se Melkior i zaustavi jezik zubima - to jest, dobro bi bilo da prilegnete, ve je kasno, umorni ste, a i dosta ste popili... - A vi da mi pobjegnete? A-a, ne doputam, Eustahije! Vae mi je svjedoanstvo tit protiv klevete. - Tko e vas klevetati?... i zato? - Humanisti... iz kavane "Corso"... zbog "kapitulantstva". Ja sam im rekao, onako, preko ramena, da fukam na njihovu Budunost. Ne dam ni nokta s malog nonog prsta za njihove elektrine centrale. Uostalom, na malim nonim prstima ja i nemam nokata, to su neka kopita, neto to se pretvorilo u uljeve... od pjeaenja. Eto, ne dam svoga pjeakoga ulja za sve elektrine energije Velike Budunosti! Sto e one nama pjeacima? Ja potujem ljudsko hodanje. - To ste rekli don Fernandu? -1 njemu... i ostalima. Ja potujem uspravnost, ljudsko dostojanstvo! Zgreni kreten u limenoj kanti to juri ulicama - zar je to jo ovjek? Pilji preda se, oi mu iskoile iz duplja kao ludom vjerniku; ne smije se osvrtati jer e se pretvoriti ne u biblijski stup soli ve u hrpu eljeza i govana... a uri mu se u BUDUNOST, ha-ha, moj Eustahije! - Znai, ovjeanstvo bi se moralo odrei tehnikoga napretka? Marinkovi Kiklop - ovjeanstvo... - tugaljivo se osmjehne Maestro. - A moda bi se i odreklo "ovjeanstvo" da ga tko upita? Ali tko, Eustahije, pita "ovjeanstvo"? "ovjeanstvo" ima samo ruke, energiju svojih deset prsta... Ne zna ovjeanstvo to su "konjske snage"... ukoliko to nisu snage konja na etiri noge. A znate li vi, Eustahije, to su "konjske snage"? E, ne znate! Pogledat ete noas kad doete kui u "Petit Larousse illustre". Sramota je, Eustahije, u ovo snano konjsko vrijeme ne znati to je konjska snaga! HR A znate li vi, deputatu ovjeanstva, to je energija? - Sposobnost... - Melkior se smijao, zabavno je poela protkati no, mislio je on - sposobnost da se izvri neka radnja... tako nekako... - Sjednite, Eustahije, ne znate! - profesorski uzvikuje Maestro. -Sposobnost tijela, ti-je-la, magare, da izvri neku radnju! Mora se materijalistiki naglasiti tijelo, dua ne dolazi u obzir, to je teologija. Evo, moje ti-je-lo sada ustaje i hoda - Maestro uini nekoliko odreitih koraka - eto, to je ENERGIJA... kada je ti-je-lo sposobno uiniti neku radnju. He, ali ono nevidljivo to hoda po ici, nema tijela a nije ni dua umrlog ekvili-brista... ha? Vi mislite da je to tako samo... narodna pitalica? - Maestro napravi govorniku pauzu gledajui u svog "aka" s podrugljivim iekivanjem. -1 religija Budunosti, najmiliji Eustahije - nastavi pouno, poto "ak nije odgovorio" - ima svoje bestjelesno, nevidljivo boanstvo, prisutno u svim stvarima, na nebu i na zemlji. Opasno po ivot! Ne diraj tog boga bez potrebe! to je prva i najvia zapovijed. Starog Boga Stvoritelja ne boji se vie nitko; plaio je nekim ognjem koji danas vatrogasci zaas pogase. Ali Nevidljivi to juri kao mahnitac po icama (Maestro pokae palcem preko ramena prema prozoru) hajte, na njega vi uperite mrk! - sprit e vas kao giricu. U tome je, eto, Eustahije, specifinost nove teologije. Maestro odahne. Izvrio je znaajan posao: iakao iz naune tajanstvenosti tu "novu ljudsku budalatinu", to "mistino lice od nedokuive vanosti za ovjeanstvo"... A sve persiflirajui u ekstravagantnim metaforama... jer on zvidi, kao to je poznato, na sve stvari na ovome svijetu. I na onome... ako ste i to htjeli znati. Bio je zadovoljan. Vidio je Melkior kako mu lako podrhtava Marinkovi Kiklop podbradak od nekog sretnog osmijeha, ali nije dao da mu se lice ozari i vidljivim zadovoljstvom. On je morao ostati u ulozi patnika.

- rtve trae - nastavi Maestro uivajui oito u pakosnoj patetici svoga glasa, sav ispunjen eljom za nekim prkoenjem. - Poloi svoje prste na nakovanj Budunosti da ti ih pretuemo! Da ti otkinemo ruke, da ti noge slomimo, da ti od lubanje napravimo pepeljaru! Budi muenik! Tvojim emo imenom nazvati gigantski hidro-hram naega boga ELEKTRONA! Eh, Eustahije! Ali ja sam ateist! Ne nasjedam pjesmicama pjevanim u maru. Maestro se smijao podrugljivo, zajedljivo gledajui Melkioru u oi kao da ga izaziva. Kosa mu se nakostruila kao perje u razjarena pijetla. Oi su mu ve sasvim staklene, izbezumljene od pia; na nosu mu ispucala kora od osuene krvi a lice podbulo, crveno, s tamnoljubiastim pjegama i gusto ispletenom mreom nabreklih ilica. Ovakva se lica javljaju u stravinim projekcijama mate kad nas hvata san, misli Melkior. - Molim vas, Maestro, leite - (kad bi samo htio, zaspao bi) - a ja u ovdje sjediti i s vama razgovarati. Rasklopit u vam krevet... - Ne, Eustahije - Maestro digne ruku odluno - ne doputam. Ako legnem, zaspat u kao luda djevica. Ja moram biti budan, Eustahije, ne dam ovu no. Hou da je podijelim s vama kao Sokrat s... onim to ga je nagovarao da pobjegne. No vi ste vie onaj drugi... kako se ono zvao?... plaljivi uenik. Sokrata kukutom, a mene bogom ELEKTRONOM! Kakva ast, ha-ha... ubio me bog! Ali kakav bog! odjednom kao da se rasrdio - ne, to nije ast! Bog, a porijeklo mu je od nekakve smole, od jantara (tu smolu su stari Grci zvali elektronom) rekli bismo, dakle, bog Smolko, ljubazni moj Eustahije. Prati me smola do posljednjeg asa. Melkior se uplai: - Sto to govorite, ludi ovjee? - Bojite se, he-he, Eustahije, da vam ne uzdrmam vjeru? Vie ne znamo ni cipelu svezati a da u neto ne vjerujemo. Ne bojte se, najljubazniji, ostat e vam uvijek neki mamac tek toliko ispred nosa da vam draka njuh, ali zubima ga neete dohvatiti nikada. Pa eto, vjerujte u tu Vjeitu Kobasicu (Melkior se sjeti Kurta i zadre) idite za njom... ali znajte, vi zagristi u nju neete nikada. Marinkovi Kiklop - Moda ja i ne traim nita - pokua se opravdati Melkior i naljuti se na sebe u isti as: - Ako me smatrate budalom... - Niste vi budala, mudri Eustahije, ali ne znate ivjeti in-di-fer-entno. - A vi... znate? - razdraeno ree Melkior. - Ne ljutite se, Eustahije, nisu znali ni mudriji od nas. Ostavili su za sobom hramove, djecu, piramide, simfonije, knjige... svoje mumije. I vi biste htjeli iza sebe ostaviti mumiju, makar i ovolicnu, ali da se nae u Budunosti embrio vae slave u piritusu. Vi ambiciozni zamiljate... - Ne ubrajajte mene! - prekine ga Melkior srdito: zar nije i sam razmiljao... - Dobro, ne vi, oni... drugi, fu-tu-risti - pomirljivo prihvaa Maestro zamiljaju Budunost kao neku Konanu Sveanost, Veliku Paradu: izai e svi s odlikovanjima... a poslije - nita, san. Sve e stati u inkantaciji, u apoteozi, kao Gunduli na sveanom zastoru nae Opere, iva slika za vjenost. Ha-ha, najljubazniji Eustahije, slika Stranog Suda nije nita naivnija od toga, ondje ima barem dinamike i straha, nekakve ozbiljnosti... Ah, zato nisam imao poznanstvo sa svim ljudima! -patetino uzdahne Maestro. - A to biste sada s tim? - nasmije se Melkior. - Da im ostavite svoju uspomenu? - Sada elim ostaviti samo svoj neoteeni kostur, Eustahije -ree Maestro mrano i kao s nekim predbacivanjem - prema ugovoru, gore, s Institutom... Da bi studenti mogli na meni studirati i postati lijenicima, a zatim postati i sami kosturima. Eto vam, Eustahije, jednakosti i bratstva! Maestrova glava tada klone od umora i pia najprije na rame, ali na ramenu ne nae uporita, pa nemono klizne naprijed i bubne o golo drvo stola. Nije ni pokuao da je rukama prihvati, da ublai taj pad. Zvuk je bio tup i vjerojatno bolan, ali on kao da nita vie nije osjeao. Sada e ga savladati san, ponada se Melkior. Gledao je sasueno blato na njegovom golom tjemenu: "Prljava ela"... Bacali su ga i tukli na njezine oi. Fredi ga je tukao, a ona je, po svoj prilici, uivala. Vivijana. Melkior izgovori to ime s tunim podsmijehom i time je sve Marinkovi Kiklop domislio i izrekao sve. To je gotovo. Ustrijeljeno. Sam je komandirao plotunom. Pali! On ponovi tu kaznu s nekim bezvoljnim i bijednim oajem. Bio je umoran. Kako je jo duga no u oujku... Oi mu se same sklapaju, nemaju

vie to gledati, htjele bi da spavaju. Ali glava ne spava... po-navlja u sebi mehaniki, no rijei ostaju bez znaenja, in-di-fe-rentne. I to je opazio. Maestro se ne mie: mrtav ili iv? - sve je sad in-di-ferentno, kao da je san. I te su rijei jeka iz jako ubrzane, uznemirene slike na granici matanja i sna... park i mrtav ovjek u bijelom odijelu pliva u bazenu... izmeu nogu trca vodoskok... nijema projekcija bez pljutanja vode. (Prestala je kia.) Lave pasa - uznemirena no, pla eljeznice - jecaju daljine, proljetni vjetar, mlad, uzdie pred Maestrovim balkonom... sve tumai Melkior obamrlim ulima. Zii-zii-zii... oglasio se pred kuom svojim nonim glasom, domain, kao cvrak Dickensov, i on - Dalekovod. - ujete li, Eustahije - odjednom progovori Maestro zlovoljno ne podiui glave - ujete li taj sirenski zov? Zaepite mi ui... voskom, Eustahije. - Spavajte, Maestro - umiruje ga Melkior - to je povjetarac, uskoro e dan. - Valja rei novi dan, Eustahije... zbog per-spek-tivnosti i mi-ni-malnog optimizma... On ustane i protegne se reklo bi se trijezno. Znai, nije spavao, zakljui Melkior, odmarao je misli na kvrgavu stolu. Na elu mu je ostao zvjezdasti znak kvrge iz drveta: eto, jedan od znamenovanih... sa zvijezdom na elu, sa iskrom u oku... misli Melkior. Maestro otvori vrata od balkona, mirisni svjei zrak nahrupi u smrdljivu sobu. - Osjeate li dah proljea, Eustahije? - upita s pritajenom ironijom. - Zato su u meni nabujale vode. Ja ne volim Turgenjeva, a vi? Idem da upravim svoj mrk, Eustahije - ree izlazei na balkon - moda u lukom dosegnuti Vjenost. Zbogom, i sjeaj me se... - Dokle pamenje u smuenoj mi glavi stoluje, moj bijedni due, sjeat u se tebe - patetino odrecitira Melkior. Opazi da mu je ohrapavio Mariiikovi Kiklop glas. Od bdijenja i puenja, sutra u se odmarati cijeli dan... i spavati, spavati... Uinilo mu se prelijepo to "sutra" i nasmijeio se. Maestro je s balkona ve mono "upravio mrk", ulo se kako pljuti vodopad... Djeaka igra, briselski mali popianac to se poigrao u parku svojim malim vodoskokom. Smjekao se Melkior oslukujui um male intimne kaskade. A-ah mannequin-pisse... ree zijevajui. No jo nije dospio zaklopiti usta a opazi kako mu se ipak sluh osvre s nekim ozbiljnim zanimanjem za onim tamo umom... vidi svjetlucavi luk gdje se prkosno propinje i stremi preko ove noi nekamo daleko: hoe da pokropi oklevetanom, simbolinom vodom itavu Budunost i sve to se u njoj krije... da dosegne Vjenost svojim preziranjem. Pred kuom se ponovo oglasi umiljato, toplo zrikanje zriii...zriii... kao da eli ponuditi toplinu kunog ognjita i udobnost sna. Melkiora odjednom obasja neka stravina jasnoa! Kao da su se u njemu provalile stijene neke druge, obine, svakidanje svijesti, kao u bljesku iskre, u trenutku shvati Maestrovu "novu novani", "originalnu", "medicinski istu" smrt. Nije dospio da vrisne, da istri na balkon... Maestro je svojim "lukom" ve bio dosegnuo Vjenost. uo je njegov udno izmijenjeni, mukli i nekako iznenaeni glas, kao da je srdito pokuao proistiti grlo za novu besjedu "estiti EustahijeL. ali od svega izalo je samo muno mumljanje, smrtni hropaci zatim meki i reklo bi se obzirni pad, kojim kao da se htjelo rei "eto, to je sve". Marinkovi Kiklop Musirati srce, masirati srce... Svi su to govorili. Okupili su se oko usnuloga i ini se pokojnog, na izvjestan nain prodanog... Bio je prebaen preko eljezne ograde balkona kao za neku sveanost, sav u cvijeu... Aon se alio: zatvorio oi i tresao se kao mrtvo tijelo na tandrkavim taljigama, kao da ga struja trese. Jo djeluje elektrina groznica, mislio je Melkior. Krele mu je radio umjetno disanje: to valja, govorio je diui i sputajui Maestrove ruke, pumpati zrak, on sada nije drugo nego pumpa, roniocu je neophodan zrak... Ugo se smijao: pumpa! Oca mi Parampiona bludnika Kalista, ovo e njemu jedino pomoi! i zalijevao ga rakijom iz vrtne trcaljke za povre i cvijee. Gledajte, mie mu se uho... "Na Ombrelionu, gori pustoj, on je govorio", iz sobe je zavapio Melankolik. - Tko je govorio? pitao je Melkior. - Onaj koji je tamo prelomljen... i koji e uskrsnuti prije nego pijetao triput... jer mi znamo zato pijetao pjeva, apui doda Melkioru i namigne mu povjerljivo. "Ne dam vie, ne dam!" To je vikao Thenardier i otimao Ugu trcaljku iz ruku. "Tko e mi platiti i ono to je polokao za ivota? Neka mu je zemlja... odnio ga avo!... neka mu je zemlja polokala!" "Na Ombrelionu... Dajte mu muice u glavi i zvrk,

mora oivjeti!" vikao je Melankolik i angrizavo udarao nogom. "A vama u veeras kad se javi Aligator (aptao je Melkioru) pokazati migove. Ima ih devet. Pst, to je tajna este ljestvice. Proite, kao da se ne poznajemo"... Cikorije je plakao: Uitelju!... On jedini je njega volio, mislio je Melkior i predbacivao sebi svoje tvrdo srce. "Eto ti, sad e uvidjeti koliko si upalj!" Odnekud se stvorio i Fredi i kesio se nad Prelomljenim Preko Ograde, "a ja sam eerna trstiMarinkovi Kiklop ka, ha-ha"... i bacio mu je rainu granu s trnjem na oko. "eerni, slatki Fred", klicala je Vivijana. Okupilo se veliko mnotvo oko njega, mali je balkon ispunjen do posljednjeg mjesta. I soba je prepuna, i svi hodnici, stubite, sve dolje do ulaznih vrata. Pred kuom je masa vikala: Objesite na zid drolju! Pljunite je! Odnosilo se na Giocondu; stajala je nad njim, osmijeh joj nije silazio s lica. Fredi je govorio Vivijani: "Ne boj se, ne mogu ti nita, ja sam tu." "Ipak, Fred, ako me stave u okvir i pijunu?" - drhtala je Vivijana. "Ma tko e te, ja sam tu!" - To je ve govorio ATMA. U kunom ogrtau, s bijelim alom, s paukom. Ona se privila uz njega, "ah, Mac!" On ju je odgurnuo blago: "ekaj, tu mi valja masirati, srce". Ispruio je duge kotunjave prste prema prelomljenome Maestra i uzeo arati: "Dakle, oe? Bila je bosonoga... Dakle, oe?" "Valjda ga ne misli oivjeti, Mac?" - pitala je ona u velikom strahu. "O-i-vje-ti?"... otegne ATMA gledajui podrugljivo Melkioru u oi. Njegove se oi sasvim zbliile, stopile se, kao dvije kapi, u krupno, tvrdo, izbuljeno oko, plavo kao ljiva. Polifem! protrne Melkior. "Ah-ah, ne, ne", nasmije se ATMA svojim rijetkim zubima. "Polifem, ne! Embrio slave u piritusu, je li? A ovamo svaki as, ivotinju na vagu: jedna kost i jedna koa... Koa bubnju, je li? A Domovini... juha? Ah, ne, ne, vas e veerati Kro-ko-dill Aligatooor!" - pozove zatim ATMA monstruma. "Jesam li vam govorio jo ondje?" - aptao je gotovo bez daha Melankolik. "Mig do miga, devet." Na ATMIN poziv zatalasala se beskrajna Duina Crva Velikog. Iz svakog pokreta bljeskale su munje, orila se grmljavina... "I propast bit e to"... jaukao je Melkior, ali nekako zapijevajui kao da u tome ima nekakvog veselja. "A ja sam ga popisao, Eustahije, ha-ha"... govorio je Maestro savijajui se (od smijeha) oko ograde. "One noi, sjeate li se dosegnuti Marinkovi Kiklop vjenost? - e, te noi sam gaja... Ha-ha-ha, ubila me munja!" "A to u ja, Maestro? Na mene je sad doao red, on dolazi bijesan, uasan..." "Popisan! Zavucite se u Vatikansku knjinicu na est godina... u otmjenoj oskudici, u dronjcima punim dostojanstva". - Nakon razmiljanja: "Dajte se ukopiti! Bit ete Eustahije Eunuh, to ete bolje! Uh-uh-uh"... zabavljao se Maestro. Tad se iz daljine, kao da govori jeka, uo otegnuti vapijui don Fernandov glas: "Ne pijte vodu... hvatajte trovae izvora... ne pijte vodu"... Dolje u masi nastalo je panino komeanje, povici, strka, odmah su se dali na hvatanje trovaa. "To su oni njihovi traju"... A ja sam maloas popio pune dvije ae, misli Melkior sa slau oajnika, osjea nekakvo junatvo u trbuhu, kao djeak koji je progutao gumb. Onda neki dragi glas, trijezan, usluan, tu blizu, iz susjedne sobe: "Ovo nije vjeba, graani. Naa je zemlja napadnuta. Poeo je..." Melkior je sam izgovorio tu rije, u sebi, jo zatvorenih oiju, i ponovio je. "Dobro jutro", ree, a nije se jo odricao sna. elio se vratiti u labirinte lanih zvukova, u jeke prijaznih daljina; pustiti spavaa da se igra rijeima; ostaviti buenju jo jedno jutro iz onoga svijeta... ali glas je iz susjedne sobe uporno ponavljao lekciju, uio je neki teki jezik: Graani, ovo nije vjeba. To to ujete, to pucaju nai topovi. Naa je zemlja napadnuta. Poeo je rat. Nai topovi! ganuto slua Melkior. Vidio je okorjele ratnike, nae, neustraive, s osmijehom sigurnosti... Ori-jen-ti-rane... po mahovini, "sluaj amo, vidi ga..." rasulo u slici konjunice: sapi Cezara... iak, laj na arulju... mar, mar, da te moje oi vie ne vide...

Jutros rano na je glavni grad... neto kao grom prekrilo je glas iz susjedne sobe. Spiker je pribrano proistio grlo. "Gui ga ganue od rike naih topova!" Melkior pokuava vratiti onu ganutost, no same rijei ne vjeruju svojoj reenici, sprdaju se s njezinom milinom. "To je protuavionska", ulo se s ulice. Pucaju na Kurta. Melkior ga vidi gore visoko u zraku, "dunost, Marinkovi Kiklop gospodin profesor", gleda ondje iza ugla svoj "Ugodni kuti"... Hm, udi se ushieni Kurt. "A gledajte ga kako gaa, slijepac!" "Visoko je, ovjee, odvie visoko. Izviaki, taj ne nosi bombe." "Taj nosi bombone za nejaku djecu. Sto sam vam rekao, eno, baca okoladu, oni toga imaju napretek." "Baca letke, letke!" - s prozora dovikuje sudac, poduava glu-pake na ulici. emu biti nepristojan, jo bi mogli stvarno otii po bombe. "ovjee, ne ljuti se", kae Melkior. Ne pijte vodu, ponovo se oglasio spiker. Ima mjesta sumnji da su neprijateljski agenti otrovali vodu. Ne upotrebljavajte vodu dok vam ne javimo rezultate analize... "Sasvim glupa propaganda!" - govorio je gnjevno advokat na stubitu. "Pa oni e ve sutra biti ovdje... i to e... otrovati sebe? Sasvim glupa propaganda. Danice, donesi au vode!" "Joj, tata, nemoj..." "Glupao, donesi au vode! Onu veliku, iz kuhinje!" "Moda ipak, doktore"... uo se zabrinuti glas gazdarice. "to ipak"... vikao je srdito advokat. "Pokazat u vam odmah tko truje ovaj narod! Oni da su otrovali vodu? nemaju pametnijeg posla... Pi, pa to je mineralna! to hoe, da ti ja razbijem glavu? Rekao sam, natoi au vode!" "Kad se bojim, tata..." Ne boj se, keri, govori joj Melkior, tvoj tatica znade da trovanje nisu imali u planu... I Kurt i ATMAi tata i teta... Vivijana... svi su oni znali... Moda je ipak imao pravo don Fernando... "No, evo, i to mi je sada?" - Advokat je na stubitu ad hoc izvrio analizu i postigao eljeni efekat. Stanari su ga gledali s respektom kao upueno lice u ovo neto novo to se sada zbiva... A tko zna to e jo iz svega toga... Povlaili su se u svoja gnijezda; zakljocale su brave... za svaki sluaj. "Ha, otrovali vodu", derao se za njima advokat, "neka mi samo jo to netko kae!" Melkioru doe da zavie: evo, kaem ja! no ipak zavue glavu Marinkovi Kiklop pod pokriva i uzme glodati svoju ve oglodanu kost: o, tijelo moje... Tako u intimnom mraku erotiki, kanibalski on osjeti miris svoga tijela. Ovako valjda osjeaju ljudoderi i ene... znai, ja bih sebe elio ljubiti i jesti? Kosti (koljeno mu se zateklo u ruci) oglodati kosti, obljubiti sjenu. Samobludni autofag. Uzbudljiva blizina vlastitoga tijela. I stane (kao one noi na tvrdom leaju u vlaku) pretraivati tu svoju udnu graevinu. Dakle, neoteen kostur... o, moj bijedni due, tu lei jo sa mnom. Znade zakone poluge i vage i hodaj, skoi, tri, lezi, sjedni; zna to na poledici znai "mogli bismo pasti", to znai "moj naklon" i udarac nogom (desnom ili lijevom, prema elji) to znai lako pomicati ruku po papiru i za sobom ostavljati crne, savijene, prepletene, iskidane konce izmuenih misli. Cijevi, ventili, mjehuri, pumpe, membrane, niti, mree; mehanika, optika, akustika: svijet rastavljen na tonove i boje, mirise, okuse, u hrapavo i glatko, u tvrdo i meko, toplo i hladno, u slatko i gorko. Laboratoriji, kabineti, instituti, precizni instrumenti za sitno mjerenje sigurnosti ivota. Tu unutra lei sa mnom ovaj savreni svijet: mudro otkucava, u svome malom mraku, svoje malo vrijeme... a vani je rat. I onaj smrtonosni insekt ve je puten iz Essena i leti prema ovom savrenstvu... S bukom su se otvorila vrata i netko je upao u sobu. - Ha-ha, gledajte ga! - Ugo je iskesio svoje crne plombe. - Vani se rue svjetovi, a on ovdje tjera neki samoblud! Hej - svue pokriva s Melkiora - mi smo napadnuti! Gospodine, vani bjesni rat! - Kako ste uli? - udi se Melkior i navlai pokriva na sebe. -Zar nisu vrata bila zakljuana?

- Ni tu prvu, i sigurnu, mjeru opreza niste poduzeli u ovo ratno vrijeme. Prvo je zakljuati vrata, a tek onda pokriti se preko glave. Ovako radi umno zaostala ptica bolje poznata pod imenom noj. Koji gaje avo sada doveo ovamo! - Nisam raspoloen za ale. Pustite da spavam. I snivate moda? A rat - nita, ala? Pa ovo je protiv ovjeanstva! Sve je njemu zabava, ubila ga... Iritirao je Melkiora u ovome asu ekscentrini neodgovorni "parampionski stil"... Marinkovi Kiklop - Ostavite me u miru, do avola! - vrisne napokon. - Eh, kamo sree! I ja bih "u miru"... i Immanuel Kant, ali oni nee. ujete li: napali su nas. - Znam, pa to onda? Da postavim pred njih ploice domina? - Pa vidite, i nije tako loe... kao prva linija. I valja odgovarati tri na tri, pet na pet, pa u raznim pravcima zbog zavaravanja, klopke... bravo! Recite, to ste sanjali? Melkior mu nije odgovarao. Leei na trbuhu gledao je preko ruba kreveta svoje papue na podu. Stare, vjerne, izgaene. Eto, nepomino tu ekaju od sino, strpljive, ravnodune za sve to nisam ja. Nemaju pojma da su doivjele rat. A kada siem s kreveta poljubit e me pobono u oba stopala i poi sa mnom ukajui molitve za toplinu mojih nogu, za moju udobnost, za sreu moje usamljenosti. Kako sam ih zgazio! 0, moje dobre Papue, do sada nisam ni primijetio va predani i tihi ivot tu dolje na podu... - Hajte, ustanite, Eustahije, idemo. - Kamo da idemo? - Pa gledati taj rat. To se u ivotu moe samo jednom vidjeti. - A to ete vidjeti? - Kako to! Sve je sada drukije. Moj je Kalisto odmah jutros nakupovao gorke soli i deset paketa toaletnoga papira. Kae, nestat e. Osim Erosa, on je veliki poklonik i svoga anusa. Da ga vidite s kojom pobonou puta vjetrove - sveti Franjo, asna rije, razgovara s golubovima. Lako se vama smijati, ali ja ivim u toj atmosferi. Melkior se nije smijao, cijenio je brige gospodina Kalista. Eto, on se makar i na taj nain brine za budunost, a ovaj njegov sin... -1 onda, znate - govorio je sin - lijepo je gledati buruje kako su problijedjeli. Duani, kue, a odozgo bombe. Navaljuju na banke, hoe uloge, a nedjelja, banke zatvorene. Sutra e kupovati okoladu i pastu za zube. Rat je, gospodine. Moja majka plae da nee biti brana ni sapuna (vi znate njezine komplekse istoe), a moj Kalisto, ah, stvara zalihe higijenskog papira! To vam je ratno stanje to se tie moje familije. Ana ulicama svi neto njukaju po zraku kao da je rat ispustio neki ak ugodan miris. I svi gledaju u nebo... Odanle se, naime, oekuje glavna sveanost. Marinkovi Kiklop Ve su se, kau, prole noi spustili na pe-riferiji, pun ih je grad u civilnim odijelima. -1 vodu su otrovali - nervozno se smije Melkior, vilice mu dru. Smijte se... no po gradu se mnogo uje jezik Johanna Wolfganga Goethea. A ene, one namirisane, po kavanama striu uima na guten Tag. Jednu sam i ja oamutio nekakvim stihom, uz dvije suze, vi ve znate... 0, Grlile, sing, die Nacht ist lang... onda ima jo jedna rije, tamo dalje, unbedacht, a to je to?... No veeras emo zrikati o toj lirici, duga je no... - A ujte - Melkioru se grlo stisnulo - ona naa... (eh, naa!)... to ste s njom... blagi fluid listopada...? - to sam s njom, blagi fluid... koja? Zna, ivotinja, dobro zna, samo me... - Sto sam je ja zvao Vivijana... valjda i ona oekuje guten Morgen?, - Ona mu je, mislim, pola u susret - ree ovla Ugo. - Ali to me boli, nujni Eustahije, otila bez oprotajnog poljupca, bez dvije vlasi ili makar jednog nokta za vjeno sjeanje... - Otila je... s Fredijem? - Zar nije svejedno s kim? Nema je, odleprala golubica. - Ili moda s ATMOM? - pita se naglas Melkior. - S kojom Atmom? - Ovim kiromantom... tu ispod mene... - Ha, ATMA. To ste mu vi nadjenuli? Ili pokojni Maestro? Recite, vi ste bili s

njim one noi kad je... prezreo tehniki napredak? No ideja je... priznajte... Kakva simbolika, popisati elektrinu energiju! Dostojno jednoga... onoga Grka to se bacio u Etnu. Ni Maestro se nije mogao sjetiti Sokratova uenika... "onoga to gaje nagovarao da bjei"... Melkiorova je glava visjela preko ruba kreveta. Vie nije gledao u papue, zatvorio je oi. Vidio je Maestrove mrtve ruke kako vise preko ograde; istegnute, duge, ravne, kao da su, tako ispruene prema zemlji, htjele pokazati prezir nebu iznad sebe. Ruke... bez glave; glavu je progutao kaput, spustio se nanie i pojeo Maestrovu glavu. To je bila slika u mutnom sivilu Melkiorova sjeanja. IL.. Marinkovi Kiklop "Smrt je, vjerojatno, nastupila odmah"... bila je reenica iz Maestrove "gradske rubrike" kojom se Melkior pokuao tjeiti. Minuta ili dvije... koliko je to vrijeme za onoga koji umire? Moda jedno veliko i udno trajanje... koje je reporter "gradske" skratio do nitice - "odmah", valjda da bi bilo lako [jednostavno, bez misli i bez nadanja? Utjeha vlastitoj budunosti? A ipak upamtio je to je itao o spaenom s elektrine stolice! Nakon sedam minuta, ogromna ansa! "Znai, i nakon struje jo nije sve izgubljeno, jo se moe ivjeti... kad se netko prihvati, zar ne, Eustahije?" Da, masirati srce... moj bijedni due!... Melkior se strese. Kako to onda nisam shvatio! Prebaci glavu na jastuk; pogleda u Uga s uenjem i dosadom i ponovo zaklopi oi. - Zar ste neto runo sanjali, gospodine? - On je to odavno bio smislio, pio je pivo, vjebao se - govorio je Melkior ne otvarajui oiju. - "Smrt ista"... protiv mrcvarenja tijela, kako rade prostaci i hulje... Bio je ve prodao i le... - Da, "Tame", sjeamo se, "Anatomija ili rasprodaja organizma"... Ah, jadni na kukac! Znao je sve ivotinje u Dostojevskoga. A ujte, Eustahije... i ba je tako... naciljao i pogodio otprve? Melkior se namrti s gaenjem i ne odgovori. - Ne mrtite se, imam ozbiljnih razloga da pitam. - Ugovo je lice bilo doista ozbiljno, ak i zamiljeno. - Za vas "ozbiljni razlozi", ph! - prezirno otpuhne Melkior. A moda ipak, dragi Eustahije... - Ugo se smijuckao "tajanstveno" - moda ja raspolaem stanovitim podacima, ha-ha? Zato je izabrao ba onu no za svoj veliki izljev prezira, ha? No, no, ne uzrujavajte se, to nema veze s vama. Vas je uzeo samo za svjedoka one... geste, zbog legende... Ali sjetite se, u kakvom ste ga stanju zatekli pred "Corsom"? No da, "iluminiranom" - odgovarao je odmah Ugo sam - ali on se i ranije, vi znate, opajao tom sreom, nita osobito... nego u kakvom jo stanju? - u krvavom, bolje okrvavljenom... a znate li tko je to uinio? - Pa glumac Fredi, naravno. - Eh, nije, vidite da ne znate. To jest, nije Fredi sam, a onaj kapitalni, krvavi udarac nije mu on zadao, nije u njega takva egzemplarna ruka. To je bila ruka teka, koata, lopata. Mora se znati - Ugo snizi Marinkovi Kiklop teatralno glas, sad odaje tajnu - te veeri je Maestro bio u "Corsu" po zadatku, kako se kae u jeziku revolucionarnom. Melkior se srdito nasmije: - Vi ste ludi! - Ludi ste vi! uli ste to je on urlao tamo? - Nisam uo, stigao sam kasno. - E, a ja sam uo! Nisam htio propustiti spektakl. - Vi ste, dakle, znali? - Dakako. Cijelo sam popodne u Dajdamu asistirao vjebama za podvig. Tu je sve i poelo. I Thenardiera je optuio: ima uho douniko, duu si upisao u "petu kolonu"; inuo mu je u oko sodu iz sifona, izvrio pokolj meu kolonama dumanskih aa na anku... Tako je, razjaren valjda zvekom polomljenog stakla, i otiao na izvrenje zadatka. - Kakvoga zadatka, ubio vas bog! - Zadatka... valjda patriotskog... Trebalo je da svrati pozornost nae javnosti na sumnjive tipove u "Corsu"... ali ispalo je krivo. Na licu mjesta otvorile se stare rane, vi znate - ljubavne, i umjesto da izazove paniku u petoj koloni, da pokrene javnost, jednom rijei da problijede pijuni, on je sam dobio po organu

njuha od ve spomenute teke i koate ruke. - Od ruke?... -... dobro poznate po karakteristinom pucketanju prstima... - ATMA! - zadre od srdbe Melkior. Sada mu je sve postalo jasno. - Sami ste rekli da ste tako izvoljeli zvati arobnjaka. - Ali zato je on mislio da ga je glumac udario? - Mislio je, da, i ne sasvim krivo. Vikao je njoj i njemu i cijeloj kavani da su skotovi, pijuni, izdajnici domovine, petokolonai... sve je znao napamet. Fredi mu je, s obzirom na prisutnost dame, ponudio samo neke pljuske i gurnuo ga ondje u mrak, iza garderobe, u one ve spomenute arobnjake ruke. Tako je opet Fredegarius-glumac zablistao u jednoj epizodi. - ujte, a one... parole, to jest taj zadatak, to je djelo don Fernanda? Preven-tiva... - doda Melkior i osmjehne se zlobno. - Kako molim? - prenavlja se Ugo, a sav je nadut smijehom. - Ja Marinkovi Kiklop bih se, Eustahije, ako dopustite, uzdrao od izjava i kombinacija. Govorim samo o svojim opservacijama. Jo vam mogu rei, ako to to vrijedi, da je po vama netom spomenuti srednjoeuropski mislilac pratio diverziju iz telefonske kabine simulirajui telefonski razgovor. A moda je i stvarno javljao tamo u neki tab o razvoju operacija... ovo dodajem dakako s velikom rezervom. - Ali kako ga je ugurao u to? - misli naglas Melkior. - Na to ga je namamio? - Na oaj, Eustahije - odgovori Ugo nekako ozbiljno - na medicinski isti oaj. I na okanj do oknja. Njemu je i tako bilo... vi ve znate kako, pa kada je jo naiao na nju s Frederikom-upljim... a to da vam priam, pratili ste sami posljednje trzaje zgnjeenoga kukca. Zato je i odabrao ba taj dan: neka se sve svri o istome troku, good bye! - Htio vas je nai poslije, slao me u Dajdam... - Zbog velike scene oprotaja. Bio je ljubitelj teatra. Patetian subjekt. Melkior je sada mrzio taj laki ironini ton. Radilo se ipak o ovjeku, zajednikom znancu, "Ludom Kukcu", plemenitom Maestru! elio je uzdii tu uspomenu na rang svoga sadanjega stanja. Maestro je otvorio ciklus. "Sad ste vi na redu"... Melkior se strese. - Uostalom, tko zna to nama u zvijezdama pie? - ree Ugo gledajui "tragino" kroz prozor. - A jeste li kada traili od vaeg zvjez-doznanca da vam proita sudbinu? Tko zna... vidjeli ste kakve su mu oi. "Ona ne treba mrtvaca"... sjeti se Melkior i ne ree nita. - Hajte, ustanite - odjednom ree Ugo s nestrpljenjem i stane ponovo skidati pokriva. - Ponaate se kao boleljivi dauphin kome na krevetu javljaju da je poeo rat. - Idite, eto me za vama - svim silama se brani Melkior. - Potrait u vas u Dajdamu - obea tek onako, da bi otpravio Uga. - U Dajdamu? A gdje vi ivite, dijete? - zaprepasti se Ugo teatralno. - Ne znate da je monstrum Thenardier raspisao ucjenu na moju insolventnu glavu? Osim toga, od nekog vremena pojavila se u Dajdamu reklama Baverovih aspirina na mjestu onog ovijalnog pijanca s aicom "courvoisiera". Marinkovi Kiklop Melkior se rastreseno nasmije. - Ne smijte se, nije mi do ale u ovim kritinim vremenima! -Ugo bi elio da se povjeruje u njegovu "ozbiljnost", makar jednom... - Zar to nisu opasni simptomi? Tamo se deavaju udnovate metamorfoze, sve ve smrdi po najoiglednijem faizmu. - Potrait u vas, znai, na nekom drugom mjestu - ree Melkior. - Moda u "Kazalinoj"... Jer u "Corsu" za nas nema mjesta; tamo permanentno sad zasjeda tab zabrinutih, a mi smo tako... svrake... - U "Kazalinoj" dakle... - Flaster! nervira se Melkior, za svaku rije se lijepi. - Zato "dakle"? - (Doista se lijepi). - Kanite iznevjeriti? ^"No onda bez "dakle"... i dovienja, do avola! - razljuti se na koncu Melkior. - E, sada: je li "do vienja" ili "do avola"? - Ugo isceri nad njim svoje crne plombe. - Uostalom imate vi pravo: avo bi znao moe li danas biti jo nekih "dovienja"... - Uini nekakvu skeptinu grimasu i izae zasviravi na stepenicama silovito "Radetzky-mar". Ove ulice ve lee pokorene. Strpljivo oekuju udarce izama. "Uli su ve u Varadin", uo je usput razgovor meu prozorima. Siva hladna bezbojna aprilska

nedjelja mrzovoljno je mirkala na iznevjereni grad. U aleji golo drvee od strepnje nije pupalo; vraalo je sokove jadnoj zemlji pod sobom: hvala, ne treba... (Jadna majko, zato si nas rodila!) Nije eljelo da ga sunce ogrije: hvala i na tome; vraalo je zelenilo svjetlosti. Neemo im, valjda, saviti nad glavom slavoluk od zelenih kroanja? Produi nam zimski san, govorilo je proljeu. Patriotsko drvee! s kominim patosom govori Melkior koraajui ispod golih crnih grana to dru od hladnoe. Hrastovi, lipe, borovi, bogovi zemlje nae! deklamira pod golim granama, trai snagu u rijeima, a gorki smijeh mu titra oko usana... I iprazi i evarje... sve ikare diljem domovine... Melkior osjeti nekakvo komino ganue od te besmislice i nasmije se tuno. Ipak digne glavu u ast raskone platane pred Sveuilitem: "Vae Velianstvo", ree joj i pomisli na Mariju Marinkovi Kiklop Tereziju. Po njoj su se naganjali vrapci s nekim velikim veseljem. Stepenitem je silazio poznati stari profesor teorijske fizike; i on je svratio pozornost na vrapju sveanost. Melkior ga pozdravi eirom. "Vesele se", ree mu. "Da, u pravi as", odgovori profesor podiui svoj meki crni eir "dobar dan". Iz susjedne ulice uo se Lojzov nosni pijev; prodavao je "Jutarnji" s mehanikom apatijom. - Vidi, "Stanje se poboljava" - smijao se ovjek pokazujui bradom krupan naslov na prvoj strani novina - "Postoje znakovi"... ha-ha! - Melkior mu uzvrati neodreenim osmijehom, tko zna to taj misli? A kada se za njim osvrnuo (kako on to hoda... iroko?) naletio je na vojnika kojemu se jako urilo. Vojnik ga zgrabi za ramena i postavi preda se na duinu ruku: - Pazi, naprijed gledaj! - Smjekao mu se podrugljivo. Melkior je lako zinuo u poznato lice, ali nekako... u ovom odijelu... Pupo u izmama i grubom suknu obinog vojnika ali s epoletama rezervnog porunika. Mirisao je na vojna skladita: naftalin, kou, mokrau... Dakako, nije prolo bez politike pouke, mrgodno zabiljei Melkior. Ali odmah zatim osjeti neku radost od tog susreta: eto, ovjek-ratnik, u izmama... bez naoala... - Vojnik si - ree sa zbunjenim, besmislenim uenjem. - A to da budem... zavodnik? - dobaci Pupo s visine, s nekom vanou. - Svi smo sad vojnici. I ti e... ako eli ivjeti! - ivjeti? - ponovi mehaniki Melkior. Iz kakvog mu je to sad pretinca, ta fraza? Negdje su zakljuili... - A kakvog ima smisla, oni e ve sutra biti tu? - A mi, zar neemo biti tu? - Ovako... s epoletama? - Melkior podrugljivo pogleda zlato na Pupovim ramenima. I Pupo se osvrne, ali ipak s nekom pritajenom gordou: - Ovo? - to su nune gluposti. Dragocjeno je sada ovo zlato -doda s osmijehom. - Moe komandirati - zadirkuje ga Melkior. U Pupovom pogledu preleti oblak srdbe. Htjede rei neto Marinkovi Kiklop teko, uvredljivo, ali se predomisli, nasmijei se strpljivo: -1 to je dobro... ako koristi stvari za koju radim. - Uvijek je korisno ono to ti radi. - Melkior nije elio tako razgovarati, ali neto se u njemu bunilo protiv potovanja koje je osjetio prema Pupu, neto opako i cinino... kao malo prije prema drveu. Siprazi i evarje... uj, nemam vremena - odjednom se pokrene Pupo, naputajui neizljeivoga. No ipak, po navici, ne propusti da strpljivo udijeli makar opomenu: - Ako ve nita ne radi, ne rugaj se barem onima koji neto rade. - A to da radim? - nemono podigne ramena Melkior. - Da pljujem na Hitlerove tenkove? - Misli da postoje samo velike stvari... - A to da idem s malim stvarima protiv tenkova? - pakosno se nasmije Melkior. Kao poljski panovi kopljima kod Kutna? - Ne razmahuj se oajnikim gestama - opominje ga Pupo sa strpljivou koja se ve istroila. - A to ja radim, boga ti? Idem po vojarnama, govorim, pripremam ljude na borbu! Zato i nosim te zvijezde na ramenima... - Na kakvu borbu? - beznadno se osmjehuje Melkior. - Pa tu je ve kompletno rasulo. Uli su u Varadin! - Prava borba tek e poeti - govori Pupo s priguenim patosom. - Valja sakriti to vie oruja i opreme. Skupljam puke, bombe, cokule, eto to ja radim, male

stvari, vitee, a Varadin... to mogu, nije moja stvar. Skuplja pele, misli Melkior, a potreban je sada odmah med. Vie vjerujem u Melankolikove aligatore... - A onaj... to je spavao kod mene, zna li gdje je sada? - A to e ti on? - ree Pupo strogo. - Ne znam gdje je... a m'je ni vano. Nije vano... Opet ga je neto odbijalo od Pupa. Kako savren instrument za vrenje dunosti! Onaj je ovjek bio miran, skroman, razuman, i dunosti je valjda obavljao kako valja, a usto je neku udnu zabrinutost nosio u oima... "Kada ne bih radio, ne bih ni vjerovao"... Pupo nije sposoban za takvu misao. Marinkovi Kiklop - Tako - zakljui Pupo s osmijehom - ne bavi se stvarima koje te se ne tiu... i nai svoje mjesto u ovom vremenu. Ti si poten ovjek -doda na odlasku i vrsto mu stisne ruku: shvaa i oprata. Melkior je osjetio stisak kao uvredu: i to je bilo s osjeajem dunosti... i ono "ti si poten ovjek" isto tako. Na glavnom ulazu doekala ga je poznata kapa s velikim zlatnim slovima VRATAR. Iza velikih stakala dvorine zgrade bio je mrak i mir, nije olovo curilo u kalupe, valjci su mirno leali na svojim osima. Sat je stajao u portirnici. - Stao vam je sat - ree Kapi Melkior. Glatko crveno lice s gustim utim brkom i zlatnim obrvama (zbog toga su ga zvali "Mrkva") klimne zabrinuto: - Sve je danas stalo, moj gospodine. Prvi put nakon dvadeset i sedam godina kako ovdje sjedim. - to, ne radi se? - Uope nismo izali. Jeste li vidjeli "Jutarnji" - "Stanje se poboljava"... a glavnoga grada vie nema! Svi se gore smiju. - Nasmije se i on lojalno. - Hoete li gore? Svi su na okupu. Sobe su pune dima, pue kao... Nitko nita ne radi. Slagari su se jo jutros napili. - Dakle, stanje je... -... "za posra", kako kae naa Ruskinja. - Zar i ti, Mrkvo, iri defetizam? - Odozgo je silazio visok kaubojski tip, urednik "vanjsko-politiki". Glava mu nije bila pogodna ni za kakvo pokrivalo, pa se onako golema i gola isticala nekom vanou. Ve se sa stepenica oborio na riega vratara: - Tu u ti kapetinu sabiti u gubicu sa svim zlatnim slovima! Ve se sprema da slui novog gospodara, je li? - Obratio se zatim Melkioru s nekakvim neistroenim gnjevom od kojega mu je glava jo vie nabrekla: - Sve bih ja njih gore poslao na granicu, neka tamo kenjaju! Gnjide defetistike! Ve paze da se ne bi zamjerili novim gospodarima, banda petokolonaka! - Njegove jake ruke kao da su traile da neto polome i smrve... i nesvijesno smrvie meu prstima nedunu malu cigaretu "Moravu". Portir se na vrijeme sklonio u portirnicu: uzeo je revno navijati sat. - A zato nije izaao list? - s uslunom naivnou pita Melkior. Marinkovi Kiklop - Zato? - rikne urednik. - Zar vam nisam rekao: iz obzira prema neprijatelju! Donio sam im vijesti s fronta, iz taba IV armije, ali da... gospoda hoe provjeravati, ne moemo, kau, objaviti neko "rekla-kaza-la". Ja to donosim, to je "rekla-kazala". 0, boga vam vaega! - Ali vijesti nisu dobre, moda zato... - izigrava ludu Melkior. - to nisu dobre! - drekne urednik. Melkior za korak ustukne. -Naa je vojska ve zauzela Rijeku, Zadar, Skadar! Sjeverna granica je vrsto u naim rukama. Mladi kralj je lino poao na frontu. Operacije se povoljno razvijaju... i to je njima "rekla-kazala"! A moda je i istina, ponada se ludo Melkior. Gledao je malu "Moravu", zdrobljenu u monim prstima, pa mu se to inilo simbolinim... ti prsti strani, nepobjedivi... i iprazi i evarje, sve ikare... - A to kae glavni? - Glavni je... nevidljiv ko nikada! Zavukao se u crni kabinet, jezuit! Legao na telefon, trai vezu s gospodinom Bogom! eli vrhunske garancije za svoju karijeru! emu riskirati, je li?... 0, boga mu njegovoga! Ode urednik urnim korakom kao da je odluio na drugome mjestu uiniti neto od ega e svi "oni gore" zacviliti ljuto. Melkior poeka da izae ljuti urednik. Vie nije kanio odlaziti gore, elio je vjerovati da su nai uli u Zadar, u Skadar... - Taj buzdovan misli da e mu za ovo kralj poslati orden -gunao je uvrijeeni vratar. - A zato se sam ne ide tui, jak je kao bivol? Nego se na mene tu

doao... Eno ga gdje ide - ljutito mahne glavom na suprotnu stranu - prijeko u kavanu... na konjake i likere... a sirotinja neka strada za njihovo gospodstvo. Recite, imam li ja pravo? - Vi ste, znai, protiv... - Ja? ni za ni protiv - pouri se vratar prekinuti pitanje. - to vrijedi moja glava? Dok je ova kapa na njoj... eto, toliko ona vrijedi. Ode li kapa, odlazi i glava, govorio je pokojni Maestro. VRATAR - on pokae prstom na svoja zlatna slova - to ne vrijea niije politiko uvjerenje. Stoga uvaj kapu, Mrkvo, vikao mi je pokojni Maestro kad je ovuda prolazio. Nataknuo mi taj naziv, zbog ovih mojih dlaka. - A bio je simpatian... - Polda? to je bio ovjek! - usklikne Mrkva s potovanjem. Marinkovi Kiklop Koliko mi je puta znao rei, onako u povjerenju, ti si, Mrkva, tu jedini ovjek! A kakav sam ja njemu bio par, recite i sami, obian portir. Znao je on napamet svakoga u duu, a na ustima mu uvijek lijepa rije za maloga ovjeka... Sva ta pamet i ostalo, a eno kako je zavrio... na struji, kao gangster. Bez sprovoda i groba, a takav ovjek! Recite, imam li ja pravo ili nemam? - Mrkva je ak i obrisao suze. - Zato ovog bivola ne uzmu, na njemu bi se mogli uiti veterinari! - Zatim upita u povjerenju: - A je li istina da e mu kostur biti na izlobi? Odnio bih mu kitu cvijea... - Na kakvoj izlobi?... - Gore na medicini... on je to dao za siromane ake, da se ue... Ovo je ve peti in, na groblju, Yorickova lubanja. Reci mi neto, Eustahije... Melkiora zazebe u kostima: zato ba sada ovaj razgovor? Osjeti praznovjerni strah od slutnja, ostavi zauenog portira i izae urno na ulicu. A ovdje je opet rat! Nije znao na koju e stranu, na objema je jednak besmisao. Vojna kola s visokom karoserijom projure pored njega. Unutra crveni reveri, sijedi brkovi, zlato: generali. On krene za njima. Za vojskovoama (ree) kad je rat! Odlaze na frontu, gdje je mladi kralj... Ili moda bjee, ostavili kralja? Svejedno, za njima! Kola su ve davno nestala, ali on se nije osvrtao: odredio je smjer. "Moda u ve sutra plivati u formalinu"... Sada to sjeanje? Pokua ga odagnati ljupkom razglednicom: panorama grada - zeleno proljee, drvoredi, park - pogled s kolodvora... Usred parka mali kvadratni bazen: pliva goli blijedi le okrenut licem prema dolje, bijeli mu se zadnjica, zaudara formalin... 0, moj bijedni due, dokle pamenje... Oslobodi me obeanja! Ja idem gdje je rat, ree u sebi s nekakvom vrstinom - za generalima! "Boriti se mora svaki u kom junaka krvca vri"... pjevalo se na kolskim izletima. Rodoljubivi djeji glasii, a naprijed uiteljica s lijepim vratom, djeaci idu za njom, zaljubljeni... "za slobodu otadbine slavni sine padaj, mri!" I "mro" bi mali Melkior za uiteljicu-otadbinu s lijepim vratom, nesretan to je malen, a njezin vrat je pun i mekan, s tamnim njenim naborima... Melkior se jeio. Kad odrastem oenit u se s njom... "Za slobodu otadbine"... A sada idem za generalima... Marinkovi Kiklop Pogleda preda se: pust kolnik. Desetina odrpanih vojnika s dugakim starim pukama. A gdje su generali? Njihov je nestanak osjetio kao izdaju. Jadni vojnici ostavljeni nasred ulice udaraju ozbiljno potkovanim cokulama. Kamo idu ti vojnici? S tim pukama - kundaci do koljena? Po suhu slamu za Cezara na ratitu? Na koju se stranu ide kad se odlazi u rat? Gle, pa on jo s tim uima!... gotovo naglas klikne Melkior. Na desetak metara pred sobom ugledao je par uiju i onaj poznati tanki vrat... Iao je prema vagi invalidovoj. Jo uvijek traje taj oajni pozicioni rat za svaki gram! "Boriti se mora svaki"... zapjeva u sebi Melkior. Prie vagi kao "slijedea" muterija: ekao je strpljivo svoj red. - Hajdmo da, u ime boje - govorio je vjerouitelj odbacujui balast iz depova. Kani poletjeti, misli Melkior. - Ali sada pazite (stao je na vagu) molim tono, tono! - Bez brige, veleasni - umiruje ga invalid. - Kome u ako neu vama, staroj muteriji... - Invalid je bez lijeve ruke do ramena, a i lijeva strana lica mu je loe zakrpljena. Rovovska granata, objanjava struno Melkior. - Kako? to ne moe biti! - zaprepastio se vjerouitelj. - Od sino ezdeset

grama manje! Ne, pogrijeili ste vi. - A-a, veleasni, nisam - govori invalid sa znanstvenom sigurnou - tako vam je i nikako drugaije. - Ali ezdeset grama, ovjee... od sino! Tu sam kod vas bio. - Znam, veleasni, znam - slijee invalid ravnoduno - ali to ja tu mogu, sprava toliko iskazuje. - "Sprava" - tako zovu krvnici giljotinu, vjeala... Mrzio je Melkior invalidovu ravnodunost. - Pa to vam je to ezdeset grama, veleasni? To je svega est dekagrama... da ste se samo malo oznojili, ve biste izgubili. - Od ega u se znojiti - rasrdio se vjerouitelj - tresem se od zime! A evo, poeo je i snijeg padati! - Doista, sputala se tu i tamo po koja pahuljica da bi pojaala don Kuzmine sumnje. - Pa ima i drugih gubitaka osim znojenja - nasmijeio se invalid prema Melkioru - to u vam ja to govoriti... -1 drugih gubitaka... - ponovi don Kuzma nesvijesno. Opazio je Marinkovi Kiklop pored sebe Melkiora pa uzme zbunjeno trpati svoje stvari u depove. Odjednom podigne glavu prema invalidu, ozaren nekom radou: - Imali ste pravo, prijatelju, sino sam u depu imao naranu! To je tih ezdeset grama! Nasmijeeno je silazio s vage, pun iznenadnog optimizma. No avo mu je sa slau pomutio veselje: - Ipak, sumnjam ja u vau vagu... -Otiao je posve nesretan. - Ah, pokoro! - uzdahne invalid s olakanjem. - Izvolite, gospodine. Melkior stidno poloi dinar na poklopac kutijice i ode ne stupivi na vagu. - A vaganje? - zaudi se vlasnik "sprave": svakakvih vas ima... "Nije potrebno", ree Melkior vie za sebe. Davos, gleeri... sve bijelo i mala neka bolest... nita nije potrebno. Osjeti stid i bijes. Polifem-kiklop, gad sad po zemlji gazi! (Zapjenio se.) alac i otrov osinji... da mu izbodem drijelo... Opazi to govori, i bude mu smijeno. Ali smijeh se ogluio na njegovo opaanje. Uostalom, smijeh je robot! ree srdito. A smijeh se javio... tu, tako blizu te se zaudio: otkuda ta jeka? - Obratite pozornost, pha-ha-ha... Odjednom je ispred njega izronilo pijano iscereno lice s tamnim plombama. Ugo je predvodio rulju pijanica pokupljenih usput, po krmama... buno i areno drutvo - od odrpanaca poput Cvikera do kicoki elegantnog Fredija. Kakva je to sada kombinacija? udi se Melkior. Fredi se, dodue, drao "po strani" (on tu nema posla) no Cviker mu se neprestano obraao: "Vae Visoanstvo", i nastojao usrdno da mu prebaci ruku preko ramena. - Obratite pozornost, propalice - obratio se Ugo rulji - evo nae Savjesti, poklonite se! Cviker se ponizno pokloni; tko zna, moe biti korisno. Jedan neobrijani i prljavi tip mu se nasmije. - Ne kesi se, Posrani! - opomene ga Cviker. - Vie on ima u malome prstu... Sjeao se onog aenja kod Kurta u "Kutiu"... ah, gdje su ta vremena! - uti, bazilisku! - obrecne se Ugo na njega - uvijek kvari sveanost! Marinkovi Kiklop - Neu, gospodaru... - Cviker se ogleda po rulji, poaen: dobio je ime. - Jedva smo vas doekali, Sunce nae! - razmahuje se Ugo udvorno - propali smo bez vas! Recite rije i... Kuda emo? - U... - zine Melkior ali mu bijes sve rijei rastrga. U suhim, gorkim ustima podrai ga okus neke pakosti: bljutava osvetnika mrnja, to se ve dugo u njemu skupljala, navalila na usta neartikulirano-di-vljaki-ivotinjski, liena dara govora, i on je ispljune nesvijesno, suho, gotovo simboliki, ravno u lice Ugovo koje se pred njim milo kesilo s pouzdanim iekivanjem. Fredi jedva doeka: jurne prvi (napokon da obrauna s tim piskaralom!) za njim ostali... Juri na toga nekakvog...! Ugo je ponovno Melkiora zadivio. Nije ni trepnuo na pljuvanje, pogledao gaje samo nekim vlanim, zamuenim pogledom. Zatim se pribrano okrenuo rulji i stao ispred Melkiora rairivi ruke zatitniki: - Samo preko mene mrtvoga! - rekao je odluno. "Posrani", eljan tunjave, neto je opsovao. - Mir! I svi na svoja mjesta! Ima via pravda, vi niste pozvani. Fredegarijus, u korice va kazalini ma od jelove letve! Razmaknite redove, pustite da proe Eustahije Veliki!

Rulja se posluno razdvojila, a on dade galantnim pokretom Melkioru znak da proe. To je podvala... misli Melkior bez povjerenja. (Fredi se sa strane smijuljio podmuklo.) No, to e, valja krenuti... Lea mu se jee, oekuju udarce... Preao je prvu polovicu palira - nita se ne dogaa (ovako su neko proputali kroz ibe), preao do kraja - sada e... No nita, nita, ak ni male psine... 0, Parampione! Dolo mu je da se okrene i zagrli Uga. No jo nije vjerovao. A kad se uvjerio, pomisli ipak: to bi moglo ba navesti ludu da poali ono malo prije... - A sada, na konje, oajnici! Jo nije sve propalo! - uo je iza sebe Ugovu zapovijed. Ali u tom glasu zazvualo je neto oajno i tuno, kao desperatni vapaj za neim izgubljenim... ili je Melkior samo tako uo. elio je sada samo zaci iza ugla, kao da je tamo neki drugi svijet. Sve je bilo isto iza ugla. Ulica, rijetki prolaznici promrznutih Marinkovi Kiklop nosova. (esti travnja - i to je neko proljee!) Gledali su ravnoduno nedjeljne dokone sluajnosti. Besposleno, nekorisno gledanje... Znai li to rat indiferentno, tupo gledanje? Jesu li i prije tako buljili u nedjeljno prijepodne? - nije se mogao sjetiti. to pria Ugo... ne vidi se rat. U velikoj visini zabruji avion. Evo ga, ree Melkior. Usamljeni prolaznici skupljaju se u grupice kao da se dogodila nesrea, podiu nosove. "Izviaki", tumai jedan poznavatelj, svi ga s pouzdanjem sluaju, "im je tako usamljen, u velikoj visini, to je izviaki. Fotografira. Kasnije dolaze bombarderi... A protuavionska ni mukajet..." Jedva to ovjek izgovorio a zagruhae topovi. Avion je bio mala igraka visoko meu oblacima. Ispod njega rascvjetavali se bijeli oblaii... "Visoko je on, uzalud troe municiju", govori poznavatelj. Ili ti je aino! svadljivo misli Melkior. Neka gruhaju! udnovato, ta tutnjava... (odlazio je s podsmjeljivim mislima)... kao da tu dolje neto slavimo... "Nije ba pametno stajati ovako na ulici", uo je za sobom poznavatelja, "na grad padaju komadi granata"... Melkior se povue vie uz fasade kua... kao da kia pada, nasmije se svome oprezu. - Odbij od zida! Stajao je pred njim vojnik-straar, na puci no, na glavi ljem. Nad kapijom je pisalo neveselim smeim slovima na uprljanoj sivoj podlozi KOMANDA GRADA. - Odbij, uje li! - Vojnik je ve skidao puku s ramena. - Ja idem unutra - ree mu Melkior nehajno i pokua ui. ekaj! - drekne straar osorno, onda vikne u kapiju: -Podnarednie! Izae mlad i strano mrav ovjek, bolesna lica ali ivih grozniavih oiju. - Ovaj tu - pokae straar glavom na Melkiora. - Sto eli? - pita podnarednik s dosadom. - Deurnom - odgovori Melkior s nekom vanou. Valjda je to ovdje, pomisli. - Ja sam deurni. - Oficiru - ree Melkior. Marinkovi Kiklop - Ne moe. Ima vana posla. U ratu smo, brajko. -1 ovo je moje posao. - Kakav? - Vaan. - Melkior se usto nasmijeio i, ini mu se, malo namignuo. - Hajde. - Pred jednim vratima rekao je podnarednik - ekaj. Dug prazan hodnik s podom izrovanim od vojnike obue, niz sivih vrata, a na drugoj strani visoki prozori kroz koje se vidjelo pusto, tuno dvorite. Zato je sve tako beznadno...? Melkior htjede otii, no uto se vrata otvore i podnarednik mu ree - ulazi. Soba je mirisala na bijeli luk i rakiju. inilo se da tu nema nikoga. Na stolu ispod slike mladog kralja napola ispijena boca, drvena tintarnica i ostaci neke suhe hrane izmeu nekoliko razbacanih listova papira. Tek poslije Melkior opazi i vojniki krevet i ovjeka pod sivim pokrivaem. - No ta je, govori... - javi se glas ispod pokrivaa, ali u isti mah zahvati ga jedna serija kihanja te nije uspio da opsuje Melkioru majku, na to se svakako spremao sudei po tonu postavljenog pitanja. Aci-ka. Melkior prieka da prestane kihanje. Onda razborito pomisli: kako da to

kaem ovjeku ispod pokrivaa? Ni lica mu jo nisam vidio... Ima gripu, jasno, jede luk, pije rakiju: sada se znoji tamo unutra... - Jesi li jo tu? - Jesam. - Odjednom mu se uini da razgovara s mrtvim, ve pokopanim ovjekom. - Pa to ne govori... - sada je uspio da mu spomene i majku. -Vidi, bre, da crkoh tu unutra... Hajd, brzo i kratko! - Vama bi sad moda bio potreban aj i aspirini - Melkior pitomo prie krevetu: - Imate gripu? - ta, doao si da se zeza! - Oficir prijetei odbaci pokriva. Melkior ostane na mjestu. Gledao ga je sa aljenjem. Mlad potporunik u zguvanoj staroj uniformi (ratnoj) s polomljenim epoletama. Oi grozniave, mutne, lice mu gori od vruice, kosa sva mokra, ulijeplje-na na uima i elu... jadan potporunik! Tu ga ostavili, bolesna, pod ovim pokrivaem, uz bocu ljivovice i glavicu luka... a oni su otili, pobjegli... Marinhovi Kiklop - No ta je, da ti boga tvoga? - Nije imao snage da se digne, samo se oslonio na lakat. Pazi, jo ima vremena da kae: traim toga i toga tabnog kapetana, roaka... - Doao sam da se javim - izgovori ipak Melkior. Tko zna zato mu je sada pao "Krele" napamet... Donio mi narane... - Bjegunac? - pita potporunik s naviknutom dosadom. Sklapa bolno oi, puknut e mu glava. - Dobrovoljac - s odlunom jasnoom ree Melkior. - ta kae? - kao da nije dobro uo potporunik. - Javljam se kao dobrovoljac - ponovi jasno Melkior. - Zato? - nesvijesno izleti potporuniku. - Da se borim... - Pupo ga tape po ramenu, vidi, ti si poten ovjek. - A to nisi... ekaj - sjetio se neto - odvest u te kapetanu, to nije moj posao. Nije dugo ekao pred jednima od vrata u hodniku. Izaao potporunik i rekao ui, a sam je vjerojatno otiao da se ponovo zavue pod pokriva, da se znoji... Melkior se naao odjednom pred mravim oficirom, ozbiljnim i mrkim ispod crnog sputenog brka. etiri zvjezdice - kapetan prve klase, protumai Melkior. Sjedio je za golim vojnim stolom i gledao s dosadom kroz prozor. - Ne zna za sobom zatvoriti vrata? - promrmlja kapetan strogo ne pogledavi jo doljaka. Kad je Melkior zatvorio vrata: - Ovamo doi, blie. - Sada se osvrnuo na njega, povrno, i s nekim udnim osmijehom. - Ti bi dakleee... -Da. - ta? - otfrkne srdito kapetan, zatresao mu se brk. - Da se prijavim u dobrovoljce. - Melkior vie nije poznavao svoga glasa (sve je ovdje strogo, kratko, pravilno...) rijei su se same glasale, kao pod hipnozom. Kapetan ga je sada odmjeravao hladnim, podrugljivim pogleMarinkovi Kiklop dom. Melkior se osjeao smijenim iznoenim predmetom ponuenim na prodaju kod Kikinisa: obara mi cijenu tim pogledom... - A zato ti nisi pod mobilizacijom? Mlad si, a ini se i zdrav? -ogledao mu je noge i ramena, prsa, ruke, glavu... - Bio sam otputen... kao nesposoban - s nekim stidom ree Melkior. To je tu sramota... to sam se uputao?... elio je otii. Nesposoban... Znai, nisi odsluio vojsku. Bez ina. Intelektualac? Melkior klimne nesvijesno traei iznad kapetanove glave, na karti kraljevine, grad Varadin. Tu su, dakle? Blizu... Kapetan izvadi list papira i umoi pero u tintarnicu: - Prezime, ime i oevo ime? Godina i mjesto roenja? Vojni okrug i jedinica gdje si sluio? Melkior mu ree sve po redu. Zatim se obrati Pupu: evo, vidi... - A sada mi jo kai - podigne kapetan neki blagi pogled na Melkiora i ree glasom reklo bi se oinskim - zato se ti javlja? - Pa... zemlja je napadnuta! - Sada je stvarno elio odglumiti arko rodoljublje (Peharek, Kral i otadbina) a mislio je na Pupa: puke i

municija, cokule... - A tebi je, veli, mnogo stalo do te zemlje, a? - Kapetanov osmijeh treperio je od podmukle nepovjerljivosti. - Nego, kai mi, onako, meu nama... uj, nemam nita protiv, to je pozitivno... rekli su ti da se javi, je li? No kai, ne boj se, sve je inae u redu, ja sam, evo vidi, zapisao tvoju prijavu, no tko te je uputio ovamo? U Melkioru naas krv zastane: ovo je presluavanje!... Ali Pupo mene nije uputio... - Zato uputio? Doao sam sam, od svoje volje. - Neko se najobinije potenje pobuni u njemu. - Da se bori, a? - Kapetan ga je tako neko vrijeme gledao s onim istim treperavim osmijehom. Prouava me, misli: zar zaista naivina eli ludo izgubiti glavu? Ne vjeruje hulja u patriotizam, tu u ormaru ima spremljeno civilno odijelo, pobjei e kada dou, i brk e obrijati... - Doo-bro - zakljui kapetan. - Kad je tako, mladiu, u-rredu. Marinhovi Kiklop Ustane i uzme sa stola onaj papir: - Priekaj tu asak. Evo ti, popui cigaru namigne mu usto, "dobar si ti mangup", i izie iz sobe. Da, nude cigaretama da bi stekli povjerenje... Kao u filmu: tura mu pod nos srebrnu dozu, "cigaretu?" pali najprije njemu zatim sebi, na istom plamenu, bratski. Obojica pue, otpuhuju, stapaju im se dimovi u zraku (eto, lula mira, reklo bi se) ah, tko sada pita iji je koji dim, vjerujte mi, dragi moj... nemam ja nita protiv tebe osobno (prelazi na ti) ali to e, taj dosadni posao mora obaviti, oni gore trae, a ja bih sada radije s tobom popio koju (zabranili tu alkohol, kreteni) i bacio karte (i to zabranjeno, sve je zabranjeno to ovjeka veseli) ili naprosto popriao, ha-ha, ti ve zna o emu... Viao sam te, mangupe, s onom... Auj, onaj kirurg, je li joj to mu, ho-ho? Coco? Ona ga zove... Priekaj asak, pui, odmah seja vraam... Negdje je u kui zvrndao telefon. Nazvati. Enku. Coco je sada "pod mobilizacijom"... rat, ranjenici, razderano meso, kirurzi u svom elementu... A to ja ovdje ekam? Sada on tamo razgovara s policijom, doo-bro, poaljite ovjeka ovamo, doo-bro, intelektualac, pui, zadrat u ga, jasno, dok ne doete, doo-bro... Melkior se na prstima prikrade do vrata: na hodniku tiina, u vojnoj kui tiina... a rat bjesni na svim granicama! Jedan glas u susjednoj sobi povjerljivo je sricao u telefon: to on, kapetan, daje lini opis... nos pravilan, brkovi - brije, brada - brije, posebnih znakova - nema... Pritisne kvaku i lagano gurne vrata... zacvilie douniki, sve je ovdje udeeno, navlas nepodmazano. Pust hodnik protegnuo se na obadvije strane... Dakako, desno! lijevo kapetan jo toroe u telefon... Iza potporunikovih vrata bolesnik stenje, "pod temperaturom"... rakija i luk, narodski recepti. Smrad. Iao je na prstima. Pete udaraju ravno iz trtice, iz kime, iz glave, svom teinom tijela; na prstima tijelo gubi na teini, na oprugama lakim - balet... Hod lopova, pijuna, ljubavnika, ljudi to se uljaju i bjee, sa strahom u koi. U vei je ve gazio punim stopalima. Nadohvat spasenja: ulica, ugao, prostranstvo grada - iglica u slami, adieu, mon capitain, pozdrav dobrovoljnoga bjegunca, neka se kae i ovaj paradoks. - ta, burazeru, jesi li uredio gore? - pita podnarednik na kapiji ve s familijarnim smijekom. Marinhovi Kiklop - U-rredu, podnarednie, zdravo! Zdrhavo, vojnice na strhai! - obijesno zarska Melkior. Podnarednik je odzdravio "zdravo", vojnik je mehaniki udario petama. Sada e podnaredniku odgovarati zbog toga: - ta udara petama, budalo? Odaje poast nekakvom usranom civilu! - Dobrovoljakom bjeguncu, podnarednie... ako si uo za taj rod vojske u tvojega kralja. Melkioru se jako urilo do prvoga ugla. A to daje zovem? - zastane pred telefonskom govornicom - i ono etiri, etiri, Hitna pomo... ve sam i zaboravio broj. Idem ravno tamo. Coco je, kako rekosmo, "pod mobilizacijom"... Sad me onaj tamo trai, u-rredu... to si ga pustio, idiote! - izdire se na podnarednika. Apred ulazom Komande grada stoji Crna Marica, rastvorena... utroba joj smrdi po lizolu... eka dobrovoljnoga bjegunca

- kao to se moe vidjeti - uzalud. Tramvaj zvecka prazniki prijazno, pozdravlja znance na ulici -hej! Ba ga briga to je hladan, tmuran dan. Staje smireno, smijee mu se prozori: izvolite, ulazite. Uzeo i Melkiora, cin-cin, hajdemo. Graani-put-nici mrki, srditi, je li ovo Cvjetna nedjelja - u zimskim kaputima, a snijei kao na Silvestrovo? Ne, sve je poludjelo, kaem vam! Na vrijeme se obara graanin, he-he... Vozi se na ruak sveani: purani, patkice, pilii, pite, palainke, pravo pljeiviko, pijmo ga, pijmo ga, pojmo pjesmu, mili drui... Eh, sve su pokvarili, idioti! Tko moe sada jesti u tim prilikama! Gore iznad glave bruje avioni, bacili mu na vrat rat, pa hajde gaaj viljukom u tanjur! I ba na ovu svetu Cvjetnu nedjelju! Odabrali dan! Puhale su tamo u djetinjstvu mlane, vlane, takozvane pasionske jugovine; nebo bez modrine, s rastrganim brzim oblacima, more olovno sivo, alosno... Slutila se muka i smrt Spasiteljeva. Don Kuzma je ve ranije objasnio u koli da je tako bilo i one davne sedmice (koju mi danas nazivamo Velikom) od Cvjetne nedjelje, kad je Isus uao u Jeruzalem, pa do Velike subote, odnosno nedjelje iliti Uskrsa, kada je uskrsnuo. (Melkioru nije bilo jasno je li uskrsnuo Isus u subotu, kad ponovno zazvone zvona, ili u nedjelju, kad se slavi Uskrs... ali tko je smio to pitati don Kuzmu.) Djeaci u bijelim "marinerkama", djevojice u bijelim haljinama, s ispletenim palminim granama i granicama masline u Marinkovi Kiklop rukama, pod visokim svodovima crkve, u mirisnom dimu tamjana, u zvukovima orgulja... velika sveanost. Deavalo se da je i sam biskup, pod mitrom, i s pastirskim tapom, odsluio misu, pontifikalnu, pa su ga tamo kod glavnoga oltara svlaili, oblaili, izuvali, obuvali, a don Kuzma je tu bio kao neki sobar kod velikog gospodina. Melkior se udio, kako to don Kuzma... daje tako nita, navlai biskupu papue na noge? Ali zato na Veliki petak, kad se prikazivala u crkvi Muka Isusova, don Kuzma je bio Isus! Svi su vikali na njega: da se raspne, da se raspne! Ana i Kaifa poglavari sveeniki, knjievnici, carinici, farizeji i sluge u dvoru Kaifinu... "Zar tako odgovara poglavaru sveenikom?" -ree mu jedan i udari ga po obrazu. A don Kuzma, u dugoj bijeloj haljini s granom palme preko snanog ramena, a ui mu stre prijetei, mirno podnosi sve to i odgovara blago, krotko, pokorno: "Ako zlo rekoh, dokai da je zlo, ako li dobro, zato me bijes?" - Pilat, rimski namjesnik, jedini nije vikao. Htio gaje ak i pustiti. Vidi, ovjek neopasan, govori neke ludosti... Odakle si ti? Jesi li ti kralj idovski? pita gospodski ironino sanjalicu, jadnika... ne zna to bi s tim osobenjakom. A don Kuzma opet krotko, pokorno: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta..." Pilat izlazi pred rulju judejsku: "Hoete li da raspnem vaeg cara?" - Ruga se okupator porobljenom narodu, razjedinjenom politikim strastima. "Mi ne poznajemo drugog cara, osim cara rimskoga!" - urla masa bezumno. "Daj nam Barabana, a ovaj nek se raspne!" - Pilat je uinio po njihovoj volji i oprao je ruke diplomatski: tako je s tom prljavom politikom... Melkior je bjesnio zbog nepravde. ... A sve ih je don Kuzma mogao smlaviti svojim akama koliko god ih je bilo ondje u crkvi... samo nitko nee da mu spomene neto o uima! - Sve je to velika trgovina, a vi meni pljunite u lice ako nije tako. - ovjek-graanin (imao je zlatni lanac preko trbuha) bio je jako srdit na "taj rat": ovo je tek poetak, a to emo jo doivjeti... - Ima valjda i neto uzvienije: ljudi ginu za ideale! - Drugome se gadio taj vulgarni nain: - To je pak materijalizam! - uzvikne optuujui. - Sada je u modi kod nekih usijanih glava... - gledao je sumnjiavo u Melkiora (ili se njemu tako inilo) ovaj neto pomno prati razgovor... - Otkad ima ratova, uvijek je to bila samo trgovina, a vi meni Marinkovi Kiklop recite da sam magarac! Uvijek je u tome netko namlatio novaca... a netko opet udario nosom u ledinu. - 0! uzvikuje idealist pogoen u srce - a asne rtve, a pali heroji? - Sve je to... nosom u ledinu, a vi mene nazovite majmunom. Sve je to divljatvo... i trgovina. Melkior je silazio na slijedeoj. teta. Hoe li mu pljunuti u lice idealist-ratnik? - Koliko je samo mudrih glava palo od ruke divlje soldateske? Jo tamo od Grke i Rima. Kartaga...

Siracusa! - vikne Melkior skaui s tramvaja. - Ubili Arhimeda! Lepant, Cervantesu osakatili ruku! Tramvaj je ve krenuo, materijalist mu se iza stakla osmijehom zahvalio na pomoi. Ruku... desnu ili lijevu? Ba odrezali... maem? Longin Podbipieta. To su bili Turci, kod Lepanta, sablje demiskinje... A gdje je uostalom taj Lepant? Moda je cijelog "Don Quijota" napisao lijevom... k tome u tamnici, o kruhu i vodi. Bogalj. Don Miguel Saavedra. "Zar vi, gospodo, mislite daje lak posao naduhati psa?" govori luak tamo u predgovoru drugog dijela. "Zar vi, gospodine, mislite da je lak posao napisati knjigu?" dodaje don Miguel, bogalj od Lepanta. Bio je pred Enkinom kuom. "Pred En-ki-nom ku-om..." zapjeva u pola glasa (ima tome slina pjesma) i zastane pred vratima. Dobro, to je ovo sa mnom? Znao je da nema ba nikakva razloga da se popne gore. Ba nikakva? - Ne! odgovori odluno i vratima okrene lea. Da, ali kamo? Ulica je kratka, pusta, sumorna. Zatvorena sa svake strane pitanjem - desno? - lijevo? On svakoj strani pokloni po jedan pogled nadahnut prezirom. I to se zovu nekakvi motivi: jedan ugao sa sitniarijom (jelen u trku - sapun "Zlatorog"), drugi ugao - golo krljavo stabalce starateljski vezano uz kolac - autoritet. Dolazi djelovanje po motivima. Buridanov magarac doekao smrt u obilju (razmaeni stvor) mogao je birati ak izmeu dva stoga sijena (rasko!), a lipsao zbog principa kao korne-jevski junak, svaka ast! ast magarcu Buridanovu izmeu dva plasta... a meni nisu dane niti dvije slamke da se odluim, ni slamica uplja da se prihvatim... Marinkovi Kiklop Marinkovi Kiklop Motrio je tupo kako slijeu s neba rijetke pahuljice snijega: nestaju prije nego i dodirnu zemlju. Kratkotrajni ivot pahuljice. Prhne i ugine. A kako joj se moda ini dugim to trajanje! Jedan ivot nestvarne lakoe, lebdenje, bijeli san na putu od neba do zemlje... Ana zemlji je kraj tom majstorskom djelu, paloj zvijezdi od ipkastih kristala. Gledao je to sitno savrenstvo na svome rukavu. Malo estokrako udo! Sve su snjene zvjezdice estokrake... to je propisano, valjda, nekim kanonom kozmike ljepote. Sja bijela zvijezda na mranom nebu nedostojnog sukna. Istie neko mirno, umno, krotko dostojanstvo svoje sreene bjeline u ovom svijetu crnih, nesreenih, podivljalih stvari. Polifem-kiklop gad sad po zemlji kroi. Osjea se njegov kuni dah... Ugasila se mala bijela zvijezda, rastopila se u kapljicu rose. Desno ili lijevo? - pomakne se Melkior. Eto motiva: sapunski uti jelen "Zlatorog" i krljavo malo drvo uz tutora, suhi, samosvijesni kolac? On se odlui za kolac. Ipak nekakav autoritet, ta ponosna muka vertikala. On ide u susret dogaajima... a jelen (pa jo k tome ut!) propeo se u paninom bijegu, jasna slika straha - spaavajte se, brao. Melkior je doao do "krljavca": svi su mu pupoljci jo vrsto zatvoreni, mali se boji pogledati svijet. On potape kolac: zdravo, stoie! Seneca, u poaru Rima! Na toj su se strani kue rijedile. Obiteljske jednokatnice usred malih ukrasnih vrtova zatiene psom i eljezom (ograde). Iz kua se ula muzika, bodra, vedra, blagdanska, graanska: nakon masnog ruka sijesta uz gramofon: opereta, lager, mar tran-tam, ran-tan-tan... "Barun Trenk". Jo jednom na rasanku ruku da ti pruu-uuim... Kad si negdje sama daleko u svijetu... Hitra pomisao na Vivijanu, emerna samoa, zavist na topli kuni kut... "Imati svoj dom". Ja domovinu imam... "Moja domovina" - to je? ulica, Dajdam, spavaonica kod Enke, "soba sa stubita" kod gospoe Eme? Tamo ve trae odbjegloga dobrovoljca... U Dajdamu je ve zaveden "novi poredak", kod Enke vjerojatno ve novi Kio... Hajdmo, dakle, u irine nae Domovine! U livade, u polja s pastirskom frulom... U pampe, gaucho, u prerije! U pustinje, gristi proroko korijenje, hvatati skakavce za veliko iskuenje... Koraao je ve izvan gradskog podruja, kroz polja, po utabanim blatnim stazama. Jo je uo cin-cin tramvaja s posljednje periferne stanice. Zbogom, ree mu Melkior, nema vie ale, ne prihvaam cin-cin. Idem u susret Polifemu-ljudoderu to sada zemljom gazi... ne bih li mu kako mu-gnuo meu nogama prije no navali kamen. A kad proem (ako proem) povikat u iz svega glasa: Kiklope, jednooki krvoloni gade... - Zato e, nesretnice, divljaka

draiti opet? - Ej, da ga mogu ivota liit i due!... U daljini se prolomio prasak. Gotovo u isti mah neki ljuti kukac u bijesnom letu zvizne Melkioru pored uha. U trenu on zagrli zemlju. To je onaj iz Essena, ha, ha, smijao se Melkiorov nos u mokroj travi. Promaio, ha, ha! Neka uje zemlja, ape Melkior u blato ispod sebe, neka zasviraju svirale: Polifem-kiklop jednooki krvoloni gad... Nekakva se svjetlost arila oko njega, kao da se sunce na zalazu probilo kroz oblake. No Melkior nije podizao glave: klanjao se svojoj ludoj srei to mu je nalegla na lea i pritiskala ga k zemlji. Miruj, miruj tu, napravi se mrtvim, govorila je Srea. - Hou, hou, hou, dahtao je posluno... Jer onaj moda na mene jo vreba, ne? pitao je razborito Melkior. - A kamo e ti, govorio je mravu to se penjao uz vlat trave i ticalima ispitivao udnu gutaru iznad njegovog oka (i ikare i iprazi i evarje, moda kae mrav) kuda e, nesretnice, divljaka drait? Miruj tu i napravi se mrtvim. Ali mrav ne slua. Sreu... to njemu tko moe... broji dlake Melkioru u obrvi. Podrauje ga, kaklje... Ne trepe Melkior, ne izdaje Sreu: kad ona kae mrtav - mrtav, i ni makac. Glavno da to zna i da moe rei sebi mrtav si, ne smije trepnuti. Ne smije okom odati svoj ivot ivjeti - to je izazov. Zato travi reci (savjetuje Srea) - ne rasti, ne moe tu proljee da grane. emu cvjetovi i zelene grane? Sve e zgaziti, obrstiti on... poderat e cijelo proljee. I zemlji reci: ne budi se... budi hladna, ledena, stegnuta mrazom, tvrda, nepri-jazna gromada. Budi mrani dom mrtvacima. Budi grob. I sebi reci (govori mu Srea): ne dii, ne mii se - polokat e ti dah, polomit e ti pokrete. Pod zemlju ui glodati isposniko korijenje, pod vodu, pod kamen kao buba... A gle, upravo izmilila ispod kamena. Ide ravno prema njegovome oku. Rogata, dlakava po trbuhu i boku, natovarena oklopom metalnoga sjaja na podmuklim pogurenim leima. Mie se tromo, nespretno na dugim ralanjenim nogama - est njih na broju, prebroji ih Melkior. 1 Marinkovi Kiklop Neman golema, ispunila vidno polje jednoga oka (na drugo je zamirio). Ali ne trepe Melkior. Gigantski kukac - sveder, pantofag (ve ga je Edgar AUan Poe opisao) probija se teko kroz gutaru. Smetaju mu noge, rogovi, oklop ga poklopio... ali oi radoznalo izbacio naprijed, izvan glave - probija se prodrljivo svom cilju oku Melkiorovu. Ne trepe Melkior. - uj me, due... - prozbori u posljednji as svoju besjedu (rogovima e mi oko probiti) no kukac nezadrivi ve mu je prekrio sav vid, ugasio svjetlost, zaklonio svijet... - Navalio je kamen - ree Melkior i spusti glavu nemono na zemljina njedra: majko moja... Zauje tutanj u dubini pod sobom. Ispod njega zadrhtala je zemlja. Hrope zemlja razrovana, ranjena, ve je udaraju njegova kopita.. - Polifem-kiklop dolazi! A kad je oima povratio vid... na horizontu gorjelo je nebo. Praskave zvijezde rigale su vatru sa visine. uo je riku uplaenih zvijeri u daljini. - Zoopolis! - ree s nekom nadom i udan osmijeh ozari mu lice bezumnim sjajem. - Utvreni grad! - Praviti hvojice... u otmjenoj oskudici, u dronjcima punim dostojanstva... Samo se tijelo stalo kretati. Noge... ruke... vie nije znao razliku... Uspravnost kolca - zdravo, stoie - dostojanstvo stopala, palca, kaiprsta... Nita. etiri papka, kopita, prizemni ivot... uz zemljina njedra... Poljubi Zemlju vjernim, ljubavnikim poljupcem: hladna si mi, hladna... I opet se oglasie zvijeri izbezumljenom rikom: to je ovo? Doite, pomozite! - Evo, dolazim... - odgovori Melkior. Pomiluje vlat trave, njeno, lijevim pa desnim obrazom: nikada se vie neemo... i tebe e zgaziti. Amravu ree - pod zemlju, nesretnice! I Zemlju poljubi jo jednom, za oprotaj - zbogom - onda krene etveronoke za zovom uplaenih zvijeri - ne viite, dolazim - i otplazi bratski u izbezumljeni grad Zoopolis. Marinkovi Kiklop Dr. CVJETKO MILANJA KIKLOP - ROMAN 0 DEZINTEGRACIJI ROMANA

Ranko Marinkovi rodio se 22. veljae 1913. na Visu. Puku kolu pohaao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Splitu i Zagrebu. Od 1931. do 1935. studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1939. u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu izvodi se njegova groteska Albatros, a u Krleinu Peatu objavljuje fragmente proze koja e kasnije biti objavljena u novelama i u romanu Kiklop. Ve se u tim fragmentima osjea predstojei ratni kataklizam. U Splitu je uhien i interniran u logor Ferramonte (Kalabrija), ali je nakon kapitulacije Italije (8. rujan 1943.) prebaen u Bari, a potom u sinajski zbjeg El Shatt. Od 1946. do 1950. godine bio je direktor Drame HNK u Zagrebu, a od 1950. profesor na zagrebakoj Akademiji za kazalinu umjetnost, na kojoj je radio do umirovljenja. Marinkovi se kao prozaist javlja prije drugoga svjetskog rata, a ti njegovi novelistiki tekstovi prikupljeni su u knjizi Proze, objavljenoj 1948. godine, u doba kada je u hrvatskoj knjievnosti, u njezinomu kritikom i teorijskom dijelu, jo na snazi socrealistika doktrina. U tom smislu Marinkovi zajedno sa Petrom Segedinom (Djeca boja, 1946.) i Vesnom Parun (Zore i vihori, 1947.) predstavlja pravu herezu u istoi te nepomuene doktrinarne misli. U drugoj svojoj knjizi Ruke (1953.), danas ve klasinoj novelistikoj zbirci, Marinkovi objavljuje prozne tekstove iz druge faze. Njegovu treu spisateljsku fazu obiljeava veliki roman Kiklop (1965.). Potom slijedi svojevrstan antiroman Zajednika kupka (1980.) te naposljetku romanNever more (1993.). Marinkovi Kiklop Svaku tu proznu fazu po prilici prati i jedan dramski tekst: uz Proze objavljen je Albatros, uz Ruke vee se Glorija (1955.), uz roman Kiklop jamano pristaje Politea, prikazana dodue, desetak godina kasnije (1977.), a uz antiroman Zajednika kupka sotija (posebna komina dramska vrsta) Pustinja. Prema tome, oekivati je novu dramu koja e dramski "dopuniti" Never more. Svojom novehstikom Marinkovi u hrvatsku knjievnost unosi mediteranski svijet "sunane Dalmacije" uhvaen u "zaustavljenom" vremenu razliitih radnji i akula (govora) sklerotinih "argonauta", koji svoje beznaajne ili izmiljene ivotne zgode mitiziraju do stupnja povijesne vanosti. Oni istim naklapanjima ispunjavaju prazni svijet starakih dana. Pritom se Marinkovi slui gotovo flaubertovsko-naturalistikom "voajerskom" metodom gledanja kroz kljuanicu. On, dakle, nastoji objektivno opisati, izbjegavajui pritom konfekcijsko "poetiziranje". Uz to, slui se autor pirandellovsko-chaplinovskom ironijom, o kojoj on inae sjajno pie u esejima u Gestama i grimasama (1951.) te u nadopunjenom izdanju, u Neveselim oima klauna .Ti se eseji odlikuju hamletovskom skepsom, koju emo nai i u prozi. U tom bi smislu posebnu panju zahtijevala Marinkovieva poetika teleskopa, teleobjektiva, mikroskopa, oka u skladu s njegovim razmiljanjima o filmu i filmskoj tehnici. Sve to Marinkovi pnmijenjuje u svom stvaralakom postupku. Naime, on sam za Chaplina kae da njegova mata "znade, kao arobnim tapiem, preobrazili nepodnoljivo sumornu stvarnost oko sebe u komian i podnoljiv besmisao". Dakle, ono to je po sebi razumljivo, jednostavno i logino, zapravo je vrlo monstruozno, komplicirano i presudno. Zato su Mannkovieve novele ironina demitologizacija maloga i osrednjeg ivota mediteranskoga i zagrebakoga podruja, pune humora i groteske. Kada je pak, rije o Kiklopu valja ukazati na neke strukturne, ali i romaneskno opisne karakteristike, za koje je roman upravo paradigmatski primjer. Sa spoznajom o tim znaajkama postaju jasnijima promjene u hrvatskoj romanesknoj praksi od Slamniga i oljana sve do postmodemizma, kojega je isprobao i sam Marinkovi u romanu Zajednika kupka. Na taj je Marinkovi Kiklop nain on "dovrio" svoj ranije zapoeti posao kojega nije teko situirati u trag Bahtinovih ideja o karnevalizaciji knjievnosti i romanesknoj sposobnosti camere obscure. Romanu Kiklop teren je pripremila Marinkovieva novelistika i "prenijela" u nj mnoge strukturalne i stilske karakteristike, od kojih je ironizaci-ja, kompozicijska novelistika ciklizacija i metatekstualna svijest (svijest o knjievnoj proizvodnoj tehnologiji) jamano najuoljivija, ali ne i jedina. Marinkoviev roman ima brojne mogunosti "vanjskoga" tumaenja, od simplificiranoga do sloeno sociologijskoga, ideoTo^ijjoga, politikogaj[antiratno-^ga^. Milje je zagrebaki s poetka drugoga svjetskog

rata, pa je normalno daje patologizirana, do zoologinosti i infernalnosti, i drutvena scena. Ve se iz prijanje novehstike moglo naslutiti da autor motiv rata "tumai" kao normalnu i oekivanu posljedicu ove nae ljudoderske epohe. Latentne nemogunosti istinskoga ljudskoga komuniciranja, ovjekovo skriveno barbarstvo, probudilo se i u vrijeme krize, u pravome svijetlu, oitovalo se u svome kanibalizmu. A spasonosna mjera od toga kanibalizma, iji je drutveni milje svijet malograanskoga mentaliteta, boeme, sredita novinske redakcije i vojarne, isprazne erotike, proizvodnje sumnjive knjievnosti i filozofiranja, jest - crni humor. Egzistencije koje se u tom okoliu kreu neherojske su, i kao da su baene u svojim ivotnim mukama u taj svijet kao "rtve" povijesnoga procesa, pa su dakle, egzistentne, a nisu pak puke ideje. Otuda i tema straha kao glavna aktancijalna pokretna snaga, uz dakako, Eros i Thanatos. Meutim, je li homo timens (ovjek koji se plai) jedini smisao /Sklopa? Kako bi se dao naputak za mogui odgovor potrebno je podsjetiti se jednoga mjesta u jednoj ranijoj Marinkovievoj noveli, koja samo na prvi pogled kao da nema sveze s naznaenom problematikom, a zapravo razotkriva model Mannkovieve metode. U noveli Sunana je Dalmacija, objavljenoj jo u Peatu (10-12/1939.), poslije preimenovanoj u Samotni ivot tvoj, nalazimo sljedei pasus: "Alija ti ga (nebo - CM.) mogu unakaziti teleskopom! Otkrit e ti taj protunebeski top strahovitih perturbacija, neoekivanih lomatanja, divljih ibanja prostora vatrenim repovima, tumaranja i sudaranja kugala, ruenja zvijezda, gmizanja maglenih spirala, unakrsnih oijukanja svemirskih reflektoMarinkovi Kiklop Svaku tu proznu fazu po prilici prati ijedan dramski tekst: uz Proze objavljen je Albatros, uz Ruke vee se Glorija (1955.), uz roman Kiklop jamano pristaje Politea, prikazana dodue, desetak godina kasnije (1977.), a uz antiroman Zajednika kupka sotija (posebna komina dramska vrsta) Pustinja. Prema tome, oekivati je novu dramu koja e dramski "dopuniti" Never more. Svojom novelistikom Marinkovi u hrvatsku knjievnost unosi mediteranski svijet "sunane Dalmacije" uhvaen u "zaustavljenom" vremenu razliitih radnji i akula (govora) sklerotinih "argonauta", koji svoje beznaajne ili izmiljene ivotne zgode mitiziraju do stupnja povijesne vanosti. Oni istim naklapanjima ispunjavaju prazni svijet starakih dana. Pritom se Marinkovi slui gotovo flaubertovsko-naturalistikom "voajerskom" metodom gledanja kroz kljuanicu. On, dakle, nastoji objektivno opisati, izbjegavajui pritom konfekcijsko "poetiziranje". Uz to, slui se autor pirandellovsko-chaplinovskom ironijom, o kojoj on inae sjajno pie u esejima u Gestama i grimasama (1951.) te u nadopunjenom izdanju, u Neveselim oitna klauna .Ti se eseji odlikuju hamletovskom skepsom, koju emo nai i u prozi. U tom bi smislu posebnu panju zahtijevala Marinkovieva poetika teleskopa, teleobjektiva, mikroskopa, oka u skladu s njegovim razmiljanjima o filmu i filmskoj tehnici. Sve to Marinkovi primijenjuje u svom stvaralakom postupku. Naime, on sam za Chaplina kae da njegova mata "znade, kao arobnim tapiem, preobraziti nepodnoljivo sumornu stvarnost oko sebe u komian i podnoljiv besmisao". Dakle, ono to je po sebi razumljivo, jednostavno i logino, zapravo je vrlo monstruozno, komplicirano i presudno. Zato su Mannkovieve novele ironina demitologizacija maloga i osrednjeg ivota mediteranskoga i zagrebakoga podruja, pune humora i groteske. Kada je pak, rije o Kiklopu valja ukazati na neke strukturne, ali i romaneskno opisne karakteristike, za koje je roman upravo paradigmatski primjer. Sa spoznajom o tim znaajkama postaju jasnijima promjene u hrvatskoj romanesknoj praksi od Slamniga i Soljana sve do postmodemizma, kojega je isprobao i sam Marinkovi u romanu Zajednika kupka. Na taj je k Marinkovi Kiklop nain on "dovrio" svoj ranije zapoeti posao kojega nije teko situirati u trag Bahtinovih ideja o karnevalizaciji knjievnosti i romanesknoj sposobnosti camere obscure. Romanu Kiklop teren je pripremila Marinkovieva novelistika i "prenijela" u nj mnoge strukturalne i stilske karakteristike, od kojih je lronizaci-ja, kompozicijska novelistika ciklizacija i metatekstualna svijest (svijest o knjievnoj proizvodnoj tehnologiji) jamano najuoljivija, ali ne i jedina. Marinkoviev roman ima brojne mogunosti "vanjskoga" tumaenja, od simplificiranoga do sloeno sociologijskoga, ideologijskoga^ politikoga

(antiratno-^ga)T^Ii|e~jezagrebakis poetka drugoga svjetskog rata, pa je normalno daje patologizirana, do zoologinosti i infernalnosti, i drutvena scena. Ve se iz prijanje novelistike moglo naslutiti da autor motiv rata "tumai" kao normalnu i oekivanu posljedicu ove nae ljudoderske epohe. Latentne nemogunosti istinskoga ljudskoga komuniciranja, ovjekovo skriveno barbarstvo, probudilo se i u vrijeme krize, u pravome svijetlu, oitovalo se u svome kanibalizmu. A spasonosna mjera od toga kanibalizma, iji je drutveni milje svijet malograanskoga mentaliteta, boeme, sredita novinske redakcije i vojarne, isprazne erotike, proizvodnje sumnjive knjievnosti i filozofiranja, jest - crni humor. Egzistencije koje se u tom okoliu kreu neherojske su, i kao da su baene u svojim ivotnim mukama u taj svijet kao "rtve" povijesnoga procesa, pa su dakle, egzistentne, a nisu pak puke ideje. Otuda i tema straha kao glavna aktancijalna pokretna snaga, uz dakako, Eros i Thanatos. Meutim, je li homo timens (ovjek koji se plai) jedini smisao Kiklopa? Kako bi se dao naputak za mogui odgovor potrebno je podsjetiti se jednoga mjesta u jednoj ranijoj Marinkovievoj noveli, koja samo na prvi pogled kao da nema sveze s naznaenom problematikom, a zapravo razotkriva model Marinkovieve metode. U noveli Sunana je Dalmacija, objavljenoj jo u Peatn (10-12/1939.), poslije preimenovanoj u Samotni ivot tvoj, nalazimo sljedei pasus: "Alija ti ga (nebo - CM.) mogu unakaziti teleskopom! Otkrit e ti taj protunebeski top strahovitih perturbacija, neoekivanih lomatanja, divljih ibanja prostora vatrenim repovima, tumaranja i sudaranja kugala, ruenja zvijezda, gmizanja magknih spirala, unakrsnih oijukanja svemirskih reflektoI Marinkovi Kiklop ra, nemira svjetla... kao to e tise lijepo licelzidore ukazati pod mikroskopom u stranom reljefu koe s brdima i dolinama i tvoju uzvienu ljubavnu strast progutat e prljavi i masni ponori iz kojih rastu debele dlake kao trstike i iblje iz movarnog blata." (R. Marinkovi, Novele, SK, Zagreb, 1966. str. 34. istakao CM.). Valja tomu pridodati i prije navedeno Marinkovievo zanimanje za filmsku tehniku ubrzavanja i usporavanja te - iz ovoga - uveavanja i umanjivanja, pa onda jamano postaje jasnije da su to bitne karakteristike Marinko viceve analitike. No, modernost romana ne oituje se samo u slijeenju linije moder-niteta hrvatske knjievne tradicije od Krlee do Desnice, ili pak, u tim eminentno egzistencijalistikim motivima straha i smrti kao graninih ljudskih situacija, nego ponajprije u svemu onome to inae pokriva pojam poeta duc-tus. Kontekst ovih zapaanja u stanovitu smislu implicira "unutarnje" vienje, vienje strukture. Rije je o onom vienju, naime, koje e moi prepoznati elemente dezintegracije - i njoj sukladan "raspadnut" totalitet. To je najuoljivije u parodiji i ironiji donkihotovskoga toposa zapadnjake, i hrvatske i europske, knjievnosti najee ostvarenima u hibridnim postupcima i "inverznoj perspektivi". To se naprosto "ilustrira" u injenici to Marinkovi svijet, blizak paradigmi Jovcea i Krlee, dakle svijet prve polovice 20. stoljea ije su se vrijednosti poele raspadati, smjeta u svakodnevne trivijalne i monotone situacije, te sudbinska pitanja razrijeuje parodijski-groteskno. Kao to se to, dakle, dogodilo na razini radnje i razmiljanja (ideje), dogodilo se to i na razini tehnologije, stila, jezika. Ako je prvom razinom Marinkovi bio blii jovceovskom i dostojevskijevskom "preslikavanju" (iz) knjievne arheologije, drugom je razinom jamano bio blii postmodernoj arhitekturi aleksandrizma. No, valja ukazati na "paralelu" sa Shakespeareom, upravo u smislu tehnologije (stila) a ne pukog prepisivanja, reminiscencija koje najee alogino funkcioniraju. Nita manje nije uoljiva i homerska paralela u smislu mitologeminosti strukture, odnosno podreenosti junaka mitologemskim aktantima. To je citat (intertekst) na dubinskoj razini teksta. Ali u Marinkovia je nazona i druga, tzv. povrinska (fenotipska) vrsta citatnosti. Ako se malko podrobnije zaviri u tekst, vidjet e se daje unutar Marinkovi Kiklop ironizacije vrlo vaan element osporavanje i parodiranje tradicije i tekstova hrvatske knjievne batine. Ta dimenzija ironizira i samo pisanje kao takvo. A to navodi na zakljuak da su idejna razina, drutvena scena i drutveni okvir samo gradivni materijal narativne ekonomije, kojoj nije (samo) do prijepisa zbilje, nego i do ironizacije samih knjievnih iskaza, od Homera do Matoa, Ujevia i Krlee.

Melkior, naime, kao intelektualac i umjetnik, romansekno graen kao "odraz" razmrvljene slike svijeta i fragmentarizirane prozne strukture, sin-tetizirajua je sredinja svijest koja ponaanje vanjskoga svijeta "ilustrira" knjievnim analogijama, dakako asocijacijama koje najee imaju iromjski karakter. To ima dvostruko znaenje. Na razini Melkiorova vienja, ili jednostavno ivotne pragmatike, svjedoi o nemogunosti uspostavljanja kontakta i komunikacije intelektualca odreena tipa sa svijetom odreene povijesno-drutvene konfiguracije. S pozicija autorske svijesti rije je o disocijacijama vrijednosti: u kiklopskom vremenu, s iitavanjem simbolinoga sloja od pragmatike do imaginarne projekcije, intelektualne, umjetnike, filozofske, knjievne vrijednosti zapravo su praktino neuporabive. Dakle, Melkior kao umjetnik i kao sredinja umjetnika svijest ne "preslikava" samo socio-dinamiku strukturu, nego ponajprije "preslikava" tezu o umjetnikoj nemoi u odreenom kontekstu i odreenim konstelacijama snaga. Nego, Marinkovi se ne miri s ozbiljnou konceptualiziranih i intelektualiziranih refleksija kao istina, nego ih naprotiv, ironizira. Da se u toj ironiji osjea komorni, prigueni tragizam kao autorova chaplinska "rezerva" za sebe, psiholoki je jasno, a pripada zapravo modernistikoj nostalgiji. Ako su prethodne asocijacije bile eksplicitnije, ove su potonje svakako implicitnije i njihova je tema kapitalna. Rije je o prijeporu oko knjievnosti, u naemu stoljeu dakako: ironizacija samosvrhovitosti patetinoga pjesnikog govora, zamjena tragedije groteskom, "neureenost" romana, relativizam istine, te svijest o neprimjerenim kodificiranim romanesknim strukturama, to istodobno znai i relativizam poetikih uzusa. Od koncepcije svijeta i duhovnosti, dakle, do naina funkcioniranja romaneskne tehnologije. Autorefleksijom i autoregulacijom romaneskna svijest namire spoznaju o raspadnutoj zoo-kiklopskoj slici svijeta i njoj neodgovarajuega monoga i mimetinoga modela knjievne prakse, koji bi uzoritim epskim totalitetom bio u stanju "odraziti" taj svijet. Marinkovi Kiklop Zagravo, vie negoJLje roman o takovi; dezintegraciji romana^oinan kao parodija i ironija onakva poimanja knji|eane__ prakse koja je mislila da se hegelovsko-lukaevskom matricom moe odraziti totalitet zbilje. Rije je, dakle, o svijesti koja je Marinkoviu omoguila parodiranje i (auto)ironizaciju. To vrhunsko egaenje zahtijevala je negativna strana povijesti i larpurlartistika intencija knjievnosti, to je predmet Marinkovieve preokupacije, pa je suprotno od onoga na emu je nastojao Krlea, Marinkovieva proza antiepska i antiheroina. Dakle, ta intelektualizacija je u Marinkovia posvema drugaija nego u npr. Gjalskoga ili pak, u Krlee. Tu "pravljenost" dokazuje i njegova novelistika "narav", novelistiki nain kompozicije. A neke novele, napisane i objavljene ve ranije, cjelovito su integrirane u roman. U Kiklopu su Vrijeme i Povijest, u smislu drutvene kategorije, te Naracija, u smislu knjievne kategorije, glavne pokretake sile romana. Prvi se plan u romanu realizira u "pojedinostima", koje su u romanu naglaenije. Rije je o prije navedenom Erosu, Thanatosu i Phobosu. Drugi je plan pak, u tehnologiji romaneskne proizvodnje koja ima svoje posebne zakonitosti. Tako nam taj roman, kao i oni kasnije objavljeni, namire zakljuak kako Marinkovi raje romanopisac u klasinom smislu rijei. Nije, dakako, rije o tome kako roman i nije drugo do nizanje novela (zgoda) oko glavnih likova (ciklizacija novela), nego je vrlo vano da je Melkior Tresi novinar i pisac, koji svoje knjievne radnje i govore ne motivira po modelu realistikoga naina pisanja. Pa se i ne treba zaustaviti samo na razini njegove egzistencijalne sudbine i makabnstinosti povijesne scene ili nultom stupnju humaniteta. A i unutar toga podsjetiti je na dualitet egzistencije i esencije - kao i u Rukama - na tjelesno i umno, materiju i duh, a oboje smjera ivotinjskome. Hrvatska se romaneskna praksa poslije Marinkovieva romana Kiklop vie nee moi ponaati kao da toga romana nema, to je i evidentno u proznoj praksi od oljana i Slanuiiga nadalje. Marinkovi Kiklop . KAZALO Kiklop Dr. Cvjetko Milanja: Kiklop roman o dezintegraciji romana 471

Dosada u ediciji LUKOM -Biblioteka LEKTIRA izalo: * Ranko Marinkovi: GLORUA, drama, 1994. * Ranko Marinkovi: RUKE, zbirka pripovijedaka, 1995. * Ranko Marinkovi: ALBATROS, drama, 1995. . Biblioteka LEKTIRA Ranko Marinkovi / Kiklop Prireeno prema izdanju: Ranko Marinkovi / Izabrana djela II / Kklop -Biblioteka Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1981, urednik: Ivo Frange Nakladnik: LUKOM d.o.o. Zagreb, D. Hotko 6. tel. / fax: 01 / 61 14 010 Za nakladnika: Mirjana Sigir Suradnik: Branko Male Oblikovanje i prijelom: Slobodan Tadi Korektura: Branko Male, Brigita Stojsavljevi, Mirjana igir ^^W:, | Sva prava tiskanja i izvoenja pridrava autor. Tisak: Tiskara KASANI d.o.o. Zagreb, Vunarii 9. Naklada: 2000 primjeraka "9 i Knjinica Zelina 540000235 \, I Hii.^i/y l.............. 110735