2

SADRAJ:


1. SKUPOVI BROJEVA ....................4
1.1. Skup prirodnih brojeva ....................4
1.1.1. Raunske operacije s prirodnim brojevima ....................4
1.2. Skup cijelih brojeva ....................5
1.2.1. Raunske operacije s cijelim brojevima ....................5
1.3. Skup racionalnih brojeva ....................6
1.3.1. Raunske operacije s racionalnim brojevima ....................7

2. LINEARNE JEDNADBE I NEJEDNADBE ....................8
2.1. Linearne jednadbe s jednom nepoznanicom ....................8
2.1.1. Primjena linearnih jednadbi ....................8
2.2. Sustav linearnih jednadbi ..................9
2.2.1. Primjena sustava linearnih jednadbi ..................10
2.3. Linearne nejednadbe s jednom nepoznanicom ..................11

3. PROPORCIONALNOST I PRIMJENE ..................12
3.1. Omjeri i razmjeri ..................12
3.2. Upravna i obrnuta razmjernost ..................13
3.3. Jednostavno pravilo trojno ..................14

4. MJERNE JEDINICE ..................16
4.1. Mjerenje ..................16
4.1.1. Mjerne jedinice za duljinu, povrinu i obujam ..................16
4.1.2. Mjerne jedinice za vrijeme, masu i silu ..................18

5. PLANIMETRIJA ..................20
5.1. Trokuti ..................20
5.1.1. Pravokutni trokut- Pitagorin pouak ..................20
5.1.2. Opseg i povrina trokuta ..................20
5.2. etverokuti ..................24
5.2.1. Opseg i povrina etverokuta ..................25
5.3. Krunica i krug ..................26
5.3.1. Opseg i povrina kruga ..................27
5.4. Opseg i povrina sloenih likova ..................27

6. TRIGONOMETRIJA PRAVOKUTNOG TROKUTA ..................29
6.1. Mjerenje kuta ..................29
6.2. Definicije trigonometrijskih funkcija kuta ..................30
6.2.1. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija kutova 30, 60 i 45 ..................31
6.2.2. Raunanje vrijednosti trigonometrijskih funkcija pomou depnog raunala
..................32
6.3. Rjeavanje pravokutnog trokuta i primjena ..................33

7. UGLASTA TIJELA (POLIEDRI) I OBLA TIJELA ..................35
7.1. Kocka ..................35
7.1.1. Oploje i volumen kocke ..................35
7.2. Kvadar ..................36
7.2.1. Oploje i volumen kvadra ..................36
7.3. Prizme ..................37
7.3.1. Oploje i volumen prizme ..................37
7.4. Piramide ..................38
7.4.1. Oploje i volumen piramide ..................38
3
7.5. Valjak ..................40
7.5.1. Oploje i volumen valjka ..................40
7.6. Stoac ..................41
7.6.1. Oploje i volumen stoca ..................41
7.7. Kugla ..................42
7.7.1. Oploje i volumen kugle ..................42

8. SILA ..................44
8.1. Pojam sile i njezino predoavanje ..................44
8.2. Sile koje djeluju u istom pravcu ..................46
8.2.1. Zbrajanje sila ..................46
8.2.2. Ravnotea sila ..................49
8.2.2.1. Grafiki uvjet ravnotee ..................49
8.2.2.2. Analitiki uvjet ravnotee ..................50
8.3. Sustav sila koje djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko hvatite..................55
8.3.1. Sastavljanje sila ..................51
8.3.2. Ravnotea sila ..................51
8.3.2.1. Grafiki uvjet ravnotee ..................53
8.3.2.2. Analitiki uvjet ravnotee ..................53
8.4. Rastavljanje sila u dvije komponente ..................55

9. NAPREZANJA ..................58
9.1. Vrste naprezanja ..................58
9.1.1. Centrini vlak ..................58
9.1.2. Centrini tlak ..................58
9.1.3. Savijanje bez uzdune sile ..................59
9.1.4. Naprezanje na posmik ..................59
9.1.5. Naprezanje na torziju ..................59
9.1.6. Ekscentrini vlak ..................59
9.1.7. Ekscentrini tlak ..................60
9.1.8. Savijanje s uzdunom silom ..................60

10. MOMENT ..................61
10.1. Statiki moment sile ..................61
10.1.1. Pouak o momentu ili Varignonov (Varinjonov) pouak ..................64

11. NOSAI ..................66
11.1. Openito o nosaima ..................66
11.1.1. Leaji ..................66
11.1.2. Raspon nosaa ..................69
11.1.3. Podjela nosaa ..................69
11.1.4. Optereenje nosaa ..................72
11.1.4.1. Oblici optereenja ..................73
11.2. Teorija nosaa ..................75
11.2.1. Deformacija i unutarnje sile ..................75
11.2.2. Odreivanje unutarnjih sile u nosau ..................76
11.2.2.1. Predznak unutarnjih sila ..................76
11.2.2.2. Odnos izmeu momenta savijanja i poprene sile ..................78
4
1. SKUPOVI BROJEVA

1.1. Skup prirodnih brojeva

Brojevi 1,2,3,4,5,6,7... dobro su nam poznati. To su prirodni brojevi.
Skup svih prirodnih brojeva oznaavamo sa N i piemo:
N={1,2,3,4,5,6,7...}
Skup svih neparnih prirodnih brojeva oznaavamo sa N1:
N1={1,3,5,7,9,11...}
Skup svih parnih prirodnih brojeva oznaavamo sa N2:
N2={2,4,6,8,10,12...}
Poznat je i skup brojeva:
N0={0,1,2,3,4,5,6...}.

1.1.1. Raunske operacije s prirodnim brojevima

Zbroj bilo koja dva prirodna broja jest prirodan broj.
Umnoak (produkt) bilo koja dva prirodna broja jest prirodan broj.
Razlika prirodnih brojeva a i b, tj. a-b jest prirodan broj samo ako je a>b.
Kolinik (kvocijent) svaka dva prirodna broja nije prirodan broj.

Zadatak 1:
Izraunaj: a) 73648 + 8371
b) 391306 59372
c) 682 407
d) 28080 : 45
(Rj.: a) 82019, b) 331934, c) 277574, d) 624.)

Ako u nekom matematikom izrazu ima vie raunskih operacija: zbrajanje, oduzimanje,
mnoenje i dijeljenje, tada najprije mnoimo i dijelimo, a zatim zbrajamo i oduzimamo.

Primjer 1:
152 + 25 : 5 12 3 = 152 + 5 36 = 121

Ako u matematikom izrazu imamo i zagrade, najprije izraunamo ono to je u
zagradama ili po odreenim pravilima rjeavamo zagrade.

Primjer 2:
(7 + 19) : 2 + 3 (176 25) = 26 : 2 + 3 151 = 13 + 453 = 466

Primjer 3:
(12 + 7 6) (28 - 3 8) = (12 + 42) (28 - 24) = 54 4 = 216

Zadatak 2:
Izraunaj: a) 796 + 24 : 2 80 10
b) (36 + 27 ) : 3 (56 : 7 6) 2
c) (3 5 + 9) : (7 1)
(Rj.: a) 8, b) 17, c) 4.)

1.2. Skup cijelih brojeva

Skup sastavljen od prirodnih brojeva: 1, 2, 3, 4, 5, 6... , nule i negativnih brojeva: -1, -2,
-3, -4, -5, -6... oznaava se sa Z, tj.:
Z = {... -6, -5, -4, -3, -2, -1, 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6...}.
Skup Z je skup svih cijelih brojeva.
5

-3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 -4
O E


Svakom cijelom broju moemo pridruiti neku toku brojevnog pravca. Svakoj toj toki
pridruena je udaljenost od toke O. Prema tome i svakom cijelom broju moemo pridruiti
udaljenost od nule. Ta udaljenost zove se jo i modul ili apsolutna vrijednost cijelog broja.
Oznaka za modul broja a je |a|.
Npr. |7| = 7
|-7| = 7
Openito je:
|n| = n, n N
|-n| = n, n N
|0| = 0.
Dva razliita broja koji imaju jednake module zovemo suprotni brojevi.
Od dva negativna cijela broja manji je onaj koji ima vei modul.

1.2.1. Raunske operacije s cijelim brojevima

Zbroj dvaju negativnih cijelih brojeva je negativan broj kojemu je modul jednak zbroju
modula tih brojeva.

Primjer 1:
a) -9 + (-6) = -15
b) -23 + (-19) = -42
c) -254 + (-5723) = -5977

Zbroj dva cijela broja razliitih predznaka izraunat emo tako da im najprije odredimo
module. Zatim od veeg modula oduzmemo manji i tako dobivamo modul zbroja. Zbroj
e imati predznak onog pribrojnika kojemu je vei modul.

Primjer 2:
a) -9 + 5 = -4
b) 15 + (-6) = 9
c) -7 + 21 = 14

Zadatak 1:
Zbroji:
a) -5 + (-8)
b) 34 + (-15)
c) -28 + 9
d) -48 + (-21)
(Rj.: a) -13, b) 19, c) -19, d) -69.)

Oduzeti od cijelog broja a cijeli broj b znai broju a pribrojiti suprotan broj broja b, tj.
pribrojiti b.

Primjer 3:
a) 7 - 13 = 7 + (-13) = -6
b) -15 - 8 = -15 + (-8) = -23

Kad je pred zagradom znak minus, zagradu i taj znak emo izostaviti, a brojeve u
zagradi zamijeniti suprotnim brojevima.
6
Ako je pred zagradom znak plus, zagradu i taj znak izostavimo. Pri tome se ne
mijenjaju predznaci brojeva koji su u zagradi.

Primjer 4:
8 - ( 4 - 6 + 5) + (7 - 9) = 8 - 4 + 6 - 5 + 7 - 9 = 3

Zadatak 2:
Izraunaj:
a) -5 + (6 - 12 + 9) - (-5 + 7 - 18)
b) 23 - (-15 + 7 - 9) + (7 - 9 + 5)
(Rj.: a) 14, b) 43.)

Cijeli brojevi mnoe se tako da im se pomnoe moduli. Ako su oba faktora pozitivni ili
oba negativni cijeli brojevi, umnoak je pozitivan cijeli broj. Ako je jedan faktor
pozitivan, a drugi negativan cijeli broj, umnoak je negativan cijeli broj.

Primjer 5:
a) 9 8 = 72
b) 7 (-5) = -35
c) -6 4 = -24
d) -12 (-5) = 60

Cijeli brojevi dijele se tako da im se podijele moduli. Ako su djeljenik i djelitelj pozitivni
brojevi ili oba negativni brojevi, kvocijent je pozitivan. Ako je djeljenik pozitivan, a
djelitelj negativan ili djeljenik negativan, a djelitelj pozitivan broj, kvocijent je
negativan broj.

Primjer 6:
a) 14 : 7 = 2
b) 25 : (-5) = -5
c) -32 : 4 = -8
d) -48 : (-6) = 8

Zadatak 3:
Izraunaj:
a) 15 (-5)
b) -48 : (-4)
c) -36 : 9
d) -24 (-8)
(Rj.: a) -75, b) 12, c) -4, d) 192.)

Zadatak 4:
Pazei na utvreni redoslijed raunskih operacija izraunaj:
a) -3 + 4 (-6) - 3 (-5) + 9
b) 8 + 3 (5 - 9) - 6 (-8 + 2)
c) -5 (-8) + 6 (-9 + 3)
(Rj.: a) -3, b) 32, c) 4.)

1.3. Skup racionalnih brojeva

Kvocijente prirodnih brojeva esto piemo u obliku razlomaka:
a : b =
b
a

7
Skup racionalnih brojeva je skup svih brojeva koji se mogu napisati u obliku razlomka.
Oznaava se sa Q.
Proiriti razlomak, znai brojnik i nazivnik tog razlomka pomnoiti istim brojem razliitim od
nule i jedinice.
Skratiti razlomak, znai brojnik i nazivnik tog razlomka podijeliti istim brojem razliitim od nule
i jedinice.

1.3.1. Raunske operacije s racionalnim brojevima

d
c
b
a
=
bd
bc ad


d
c
b
a
=
bd
ac


b
a
:
d
c
=
b
a
c
d


Primjer 1:
a)
3
1
+
4
3
=
12
1
1
12
13
12
9 4
= =
+

b)
6
5
6
4 9
3
2
2
3
3
2
2
1
1 =

= =
c)
10
3
2
3
5
1
4
3
5
2
= = (Skraeno!)
d)
6
5
5
6
35
2
5
3
7
5
2
:
3
1
2 = = =

Zadatak 1:
Izraunaj:
a)
5
3
3
2
+ b)
2
1
5
4

c)
6
5
2
3
d)
4
3
:
7
6

(Rj.: a)
15
4
1 , b)
10
3
, c)
4
1
1 , d)
7
1
1 .)

Zadatak 2:
Izraunaj:
a)
4
3
5
4
5
3
1 +
b)
5
1
+ 2
3
2
2
1

(Rj.: a)
5
3
2 , b)
15
13
1 .)

8
2. LINEARNE JEDNADBE I NEJEDNADBE

2.1. Linearne jednadbe s jednom nepoznanicom

Jednadba oblika ax + b = 0, pri emu su a i b realni brojevi, a 0, zove se linearna
jednadba s jednom nepoznanicom.
Ako u jednadbi lanove prebacujemo na drugu stranu znaka jednakosti, mijenjamo im
predznake. Ako sve lanove jednadbe pomnoimo istim brojem razliitim od nule dobivamo
ekvivalentnu jednadbu (jednadbe koje imaju ista rjeenja zovemo ekvivalentne jednadbe).

Primjer 1:
Rijeimo jednadbu 2x + 6 = 0.
lanove s nepoznanicom x prebacimo na lijevu, a poznate lanove na desnu stranu
znaka jednakosti:
2x = -6

Podijelimo cijelu jednadbu sa 2:
x = -3.

Primjer 2:
Rijeimo jednadbu 3 (2x + 4) = 2 (x - 2)
6x + 12 = 2x - 4
6x - 2x = -4 - 12
4x = -16 / : 4
x = -4

Zadatak 1:
Rijei jednadbe:
a) 12 + 5x = 3 (x 6) - 4x
b) 2 (x + 1) = x - 8
(Rj.: a) x = -5, b) x = -10.)


2.1.1. Primjena linearnih jednadbi

U svakodnevnom se ivotu susreemo s problemskim zadacima ije je rjeavanje olakano
poznavanjem naina rjeavanja linearnih jednadbi.

Primjer 1:
Za zidanje zida jednom zidaru treba 45 radnih sati, a drugom zidaru 36 sati. Koliko bi
trajala gradnja tog zida ako bi radili zajedno?
Oznaimo sa x dio posla koji bi obavila oba radnika za jedan sat. Za jedan radni sat prvi
radnik obavi
45
1
posla, a drugi
36
1
. Slijedi:
x =
45
1
+
36
1

x =
20
1

Obojica radnika za jedan sat obave
20
1
posla. Dakle, ako bi radili zajedno, gradnja bi
trajala 20 dana.


9
Primjer 2:
Koliko je posto poskupio benzin ako je cijena jedne litre od 7.60 kn poveana na 7.98 kn?
Oznaimo sa x traeni postotak. Ako na staru cijenu litre benzina (7.60) dodamo
poveanje (x% stare cijene =
100
x
7.60), dobit emo novu cijenu (7.98). Zapiimo
jednadbu:
7.60 +
100
x
7.60 = 7.98
7.60 + 0.076x = 7.98
Pomnoimo li jednadbu sa 1000 oslobodit emo se decimalnih brojeva:
7600 + 76x = 7980
Prebacimo poznate lanove na desnu stranu:
76x = 7980 - 7600
76x = 380
Dijeljenjem jednadbe sa 76 dobivamo rjeenje: x = 5
Dakle, benzin je poskupio za 5%.

Zadatak 1:
Na pitanje uitelja matematike koliko je odsutnih uenika, jedan uenik je odgovorio:
Jedna devetina. U tom trenutku u razred ulazi jedan uenik, a uenici izjavljuju: Sada nas
nedostaje jedna dvanaestina. Koliko je ukupno uenika u tom razredu?
(Rj.: U razredu je 36 uenika.)


2.2. Sustav linearnih jednadbi

Sustav linearnih jednadbi s dvije nepoznanice moemo rjeavati primjenom raznih metoda.
Osnovna je zadaa da se od dvije jednadbe s dvije nepoznanice dobije jedna jednadba s
jednom nepoznanicom.

Primjer 1:
Rijeimo sustav 2x - y = -5
3x + 8y = 2 metodom supstitucije.
Metoda se sastoji u tome da se jedna od nepoznanica x ili y izrauna iz jedne i uvrsti u drugu
jednadbu.
Iz prve jednadbe raunamo y:
-y = -2x - 5
y = 2x + 5
Zatim y u drugoj jednadbi zamijenimo sa 2x + 5 pa dobivamo:
3x + 8 (2x + 5) = 2
3x + 16x + 40 = 2
19x = -38
x = -2
Dobiveni x uvrstimo u jednu od poetnih jednadbi pa dobivamo:
2 (-2) - y = -5
-y = -1
y = 1
Rjeenje sustava je ureen par (-2,1).

Primjer 2:
Rijeimo sada isti sustav metodom suprotnih koeficijenata.
Uz jednu nepoznanicu treba mnoenjem realnim brojevima postii suprotne koeficijente
(ako ve nisu), a zatim zbrajanjem jednadbi dobivamo jednu jednadbu s jednom
nepoznanicom.
10
2x - y = -5 / 8
3x + 8y = 2

16x - 8y = -40 +
3x + 8y = 2

19x = -38
x = -2
2 (-2) - y = -5
y = 1
Rjeenje sustava je ureen par (-2,1).

Primjer 3:
Primijenimo sada metodu komparacije.
Iz jedne i druge jednadbe izraunava se ista nepoznanica.
2x - y = -5
3x + 8y = 2

2x = y - 5 3x = -8y + 2

2
5
=
y
x
3
2 8 +
=
y
x

3
2 8
2
5 +
=
y y
/ 6
3y - 15 = -16y + 4
19y = 19
y = 1
2x - 1 = -5
x = -2
Rjeenje sustava je ureen par (-2,1).

Zadatak 1:
Rijei sustave:
a) x + 3y = -2
-2x - y = -1
b) 5x - 4y = -7
-2x - 3y = 12
c) 5x 2y = -13
-x + 2y = 9
d) 6x 4y = -5
4x + 5y = -11
(Rj.: a) (1,-1), b) (-3,-2), c) (-1,4), d) (-
2
3
,-1).)
2.2.1. Primjena sustava linearnih jednadbi

Primjer 1:
Dvojicu djeaka upitae koliko imaju godina. Jedan od njih odgovori: Zbroj naih godina je
20, a za dvije godine ja u biti dva puta stariji od njega. Koliko godina ima pojedini djeak?
Oznaimo sa x broj godina prvog djeaka, a sa y broj godina drugog djeaka. Zbroj godina
obojice djeaka je 20, pa piemo jednadbu
x + y = 20
Za dvije e godine prvi djeak imati x + 2 godine, a drugi y + 2 godine. Tada e prvi djeak
biti dva puta stariji od drugoga, pa to zapisujemo u obliku jednadbe:
x + 2 = 2 (y + 2)
Rjeavanjem sustava ove dvije jednadbe dobiju se rjeenja x = 14, y = 6.
11
Prvi djeak ima 14, a drugi 6 godina.

Primjer 2:
Na nekom testu postavljeno je 30 zadataka. Za svaki ispravan odgovor priznaje se 5
bodova, a za svaki nerijeen ili netoan odgovor oduzimaju se 3 boda. Koliko je zadataka
tono rijeio ispitanik koji je osvojio 102 boda?
Oznaimo sa t broj tono rijeenih , a sa n broj netonih zadataka.
Prema uvjetima zadatka postavljamo sustav jednadbi:

t + n = 30
5t - 3n = 102
Rjeavanjem sustava dobijemo rjeenja t = 24, n = 6.
Ispitanik je tono rijeio 24, a netono 6 zadataka.

Zadatak 1:
Bazen od 400 l puni se kroz dvije cijevi. Bazen se moe napuniti ako je prva cijev
otvorena 9 min i druga 16 min ili ako je prva otvorena 15 min i druga 10 min. Koliko litara u
minuti puni svaka cijev?
(Rj.: Svaka cijev puni 16 litara u minuti.)


2.3. Linearne nejednadbe s jednom nepoznanicom

Nejednadbe oblika
ax < b, ax > b, ax b, ax b
su linearne nejednadbe s jednom nepoznanicom, pri emu su a i b realni brojevi, a 0.
Rjeenje nejednadbe ax < b, a > 0 je svaki realni broj x za koji vrijedi

a
b
x <

Rjeenje nejednadbe ax < b, a < 0 je svaki realni broj x za koji vrijedi

a
b
x >

Primjer 1:
Rijeimo nejednadbu 3x - 25 - 2x > 4 (10 - x).
3x - 25 - 2x > 40 - 4x
3x - 2x + 4x > 40 + 25
5x > 65 / : 5
x > 13.

Primjer 2:
Rijeimo nejednadbu 4 - 7x - 2 (x - 1) 3 (3 - 2x).
4 - 7x - 2x + 2 9 - 6x
-7x - 2x + 6x 9 - 4 - 2
-3x 3 / : (-3)
x -1

Zadatak 1:
Rijei nejednadbe:
a) 3 (2x - 5) - x + 4 < 3x - 5
b) 4 (-3 + 2x) - 3x 18 - 5x
(Rj.: a) x < 3, b) x 3.)

12
3. PROPORCIONALNOST I PRIMJENE

3.1. Omjeri i razmjeri

Omjer je kolinik dvaju brojeva a i b razliitih od nule; piemo a : b. Omjer pokazuje koliko je
puta jedna veliina vea ili manja od druge.
Vrijednost omjera nee se promijeniti ako oba lana omjera pomnoimo ili podijelimo istim
brojem razliitim od nule.

Primjer 1:
Napiimo omjer
8
3
3 :
16
1
5 u najjednostavnijem obliku.
Do rezultata moemo doi koristei se pravilima koja vrijede za razlomke:
2 : 3
2
3
27
8
16
81
8
27
:
16
81
8
3
3 :
16
1
5 = = = =

Primjer 2:
Izraunajmo drugi lan omjera
3
2
:
2
3
= x .

3
2
:
2
3
= x

2
3
2
3
= x

4
9
= x

Zadatak 1:
Napii omjer 0.9 : 4.5 tako da drugi lan bude 1.
(Rj.: 0.2 : 1.)

Zadatak 2:
Izraunaj prvi lan omjera x : 0.2 = 5.
(Rj.: x = 1.)

Razmjer (proporcija) je jednakost dvaju omjera jednakih kolinika.
Dakle, ako je a : b = k i c : d = k, onda to piemo u obliku razmjera ovako
a : b = c : d
Svojstva razmjera:
1. Razmjer ostaje valjan ako sve njegove lanove pomnoimo ili podijelimo istim brojem.
2. Umnoak vanjskih lanova razmjera jednak je umnoku unutranjih lanova razmjera.
Dakle, razmjer a : b = c : d moemo pisati u obliku ad = bc.

Primjer 3:
Izraunajmo x iz razmjera (23 - x) : 6 = 3x : 5
5 (23 - x) = 6 3x
115 - 5x = 18x
-23x = -115
x = 5
Zadatak 3:
Odredi x tako da razmjer
4
1
:
2
1
4 : = x bude valjan.
(Rj.: x = 8.)
13

Primjer 4:
Zemljopisna karta izraena je u mjerilu 1 : 1 500 000. Na toj karti udaljenost od Zagreba
do Rijeke iznosi 8.6 cm. Izraunajmo stvarnu udaljenost Zagreb-Rijeka.
Oznaimo li sa x stvarnu udaljenost Zagreb-Rijeka tada moemo pisati razmjer:
1 : 1 500 000 = 8.6 : x, pa je
x = 1 500 000 8.6 cm, tj.
x = 129 km.

Zadatak 4:
Tlocrt temelja kue izraen je u mjerilu 1 : 50 i na njemu su duljina temelja 20 cm i irina
24 cm.. Kolike su dimenzije temelja u prirodi?
(Rj.: Stvarna duljina temelja je 10 m, a irina 12 m.)

3.2. Upravna i obrnuta razmjernost

Za veinu y kaemo da je upravno razmjerna (proporcionalna) s veliinom x ako se pri
poveanju veliine x odreen broj puta povea i veliina y isto toliko puta, ili ako se pri
smanjenju x odreen broj puta smanji i y isto toliko puta.
Piemo: y = k x ili k
x
y
=
Dakle, kolinik upravno razmjernih veliina uvijek je konstantan. Konstantni kolinik
nazivamo faktorom razmjernosti.

Primjer 1:
Neki pjeak jednoliko prevaljuje 4 km na sat. Promotrimo ovisnost veliina: prijeenog
puta y i utroenog vremena x.
Ako pjeak za 1 sat prijee 4 km, za 2 sata prijei e 2 4 = 8 km, za 3 sata 3 4 = 12
km... Za x sati pjeak e prijei 4x km.
Ovisnost veliine y od veliine x moemo prikazati formulom y = 4x.
Veliinu x moemo zadati po elji, izraunati pripadni y i to napisati u tablicu:




Grafiki prikaz razmjernih veliina izgleda ovako:

x 1 2
1
2
3
4
5
6
1 . 5
y
0 . 5
8
7

x 0.5 1 1.5 2
y 2 4 6 8
14

Za veliinu y kaemo da je obrnuto razmjerna s veliinom x ako se pri poveanju veliine x
odreen broj puta smanjuje veliina y isto toliko puta, ili ako se pri smanjenju x odreen broj
puta poveava y isto toliko puta.
Piemo: k y x = ili
x
k
y =
Dakle, umnoak obrnuto razmjernih veliina uvijek je konstantan.

Primjer 2:
Promotrimo ovisnost duljine x i irine y raznih pravokutnika uz istu povrinu 6 m
2
.
Ovisnost veliina x i y prikaimo formulom, tablicom i grafiki.
P = x y
x y = 6
x
y
6
=




x 1 2
1
2
3
4
5
6
1.5
y
3 4 5 6
1.5


Zadatak 1:
Ako tri puna pansiona u nekom hotelu stoje 720 kn, koliko u tom hotelu stoji 5 punih
pansiona?
(Rj.: 5 punih pansiona u tom hotelu stajat e 1200 kn.)

Zadatak 2:
Pet tesara moe obaviti neki posao za 12 dana. Koliko je tesara potrebno da bi se isti
posao obavio za 10 dana?
(Rj.: Da bi se isti posao obavio za 10 dana, potrebno je 6 tesara.)

3.3. Jednostavno pravilo - trojno

Zadaci u kojima se rabi ili upravna ili obrnuta razmjernost mogu se rijeiti brzo i jednostavno
uz pomo pravila trojnog. Naziv mu dolazi iz injenice to se iz zadanih triju veliina moe
izraunati etvrta, nepoznata veliina.
Postupak odreivanja nepoznate veliine pogledajte u sljedeim primjerima.

x 1 1.5 2 3 4 6
y 6 4 3 2 1.5 1
15
Primjer 1:
Ako dva noenja s dorukom u nekom hotelu stoje 360 kn, koliko e stajati pet noenja s
dorukom u istom hotelu?
Najprije uoimo da je ukupna cijena noenja s dorukom upravno razmjerna broju
noenja u hotelu. Oznaimo li sa x cijenu koju treba platiti za 5 noenja, onda problem
moemo shematski prikazati ovako:
2 noenja s dorukom 360 kn
5 noenja s dorukom x kn

Zbog injenice da je rije o upravno razmjernim veliinama, strelice su iste orijentacije i
imaju poetak uz traenu vrijednost x. Sada je jednostavno postaviti razmjer u smjeru
strelica:
x : 360 = 5 : 2
iz kojeg odredimo traenu vrijednost:
900
2
5 360
=

= x
Dakle, 5 noenja s dorukom u navedenom hotelu stoji 900 kn.

Primjer 2:
Ako 4 keramiara za 9 dana postave 396 m
2
podnih ploica, za koliko dana e istu
povrinu oploiti 6 keramiara?
Broj dana potreban da se navedena povrina oploi obrnuto je razmjeran broju
keramiara to ju oplouju. Kako je rije o obrnuto razmjernim veliinama, strelice e biti
suprotne orijentacije.
4 keramiara 9 dana
6 keramiara x dana

Iz razmjera x : 9 = 4 : 6 sljedi da je 6
6
4 9
=

= x .
Prema tome, 6 keramiara oploit e navedenu povrinu za 6 dana.

Zadatak 1:
Ako za 48 minuta pjeak prijee 4 km, za koliko sati e prijei 15 km kreui se
jednolikom brzinom?
(Rj.: 3 h.)

Zadatak 2:
Ako 4 zidara obave neki posao za 10 dana, koliko bi zidara trebalo da bi se isti posao
obavio za 8 dana?
(Rj.: Potrebno je 5 zidara da bi se isti posao obavio za 8 dana.)


16
4. MJERNE JEDINICE

4.1. Mjerenje

Odreivanje pojedinih veliina obavlja se mjerenjem. Primjerice, masa nekog predmeta
odreuje se pomou vage, duljina neke duine odreuje se pomou mjerila za duinu itd.
Da bismo mogli mjeriti neku veliinu, moramo odrediti mjernu jedinicu za tu vrstu veliine.
Mjeriti neku veliinu znai traiti koliko se puta mjerna jedinica nalazi u njoj. Rezultat
mjerenja iskazuje se brojanom vrijednou i mjernom jedinicom.
Za istu vrstu veliina upotrebljavale su se razliite mjerne jedinice. Danas se gotovo u svim
zemljama svijeta upotrebljava Meunarodni sustav mjernih jedinica (skraeno SI), koji je u
skladu s dekadskim brojevnim sustavom. U dekadskom sustavu temeljna jedinica se navodi
nakon predmetka koji predstavlja potenciju s osnovicom 10 i cjelobrojnim eksponentom. U
sljedeoj tablici su navedeni predmeci, njihovo brojano znaenje i uobiajena oznaka
(dolazi prije oznake temeljne jedinice) koji su najee u uporabi:
















4.1.1. Mjerne jedinice za duljinu, povrinu i obujam

Osnovna jedinica za mjerenje duine je jedan metar (oznaka: 1 m).
Jedinice vieg reda jesu:
1 kilometar (1 km) = 10
3
m = 1000 m
1 hektometar (1 hm) = 10
2
m = 100 m
1 dekametar (1 dam) = 10
1
m = 10 m

Jedinice nieg reda jesu:
1 decimetar (1 dm) = 10
-1
m = 0.1 m
1 centimetar (1 cm) = 10
-2
m = 0.01 m
1 milimetar (1 mm) = 10
-3
m = 0.001 m
Odnos izmeu jedinica vieg, odnosno nieg reda u odnosu na metar moemo predoiti na
sljedei nain:
10
-3
km = 10
-2
hm = 10
-1
dam = 1 m = 10 dm = 10
2
cm = 10
3
mm

Primjer 1:
Izrazimo u centimetrima:
a) 56.24 m = 56.24 100 cm = 5624 cm
b) 5.36 mm = 5.36
10
1
cm = 0.536 cm
c) 3 hm 5 dm 2 mm = 3 10
4
cm + 5 10
1
cm + 2 10
-1
cm = (30 000 + 50 + 0.2) cm
= 30 050.2 cm
predmetak brojana vrijednost oznaka
tera 10
12
= 1 000 000 000 000 T
giga 10
9
= 1 000 000 000 G
mega 10
6
= 1 000 000 M
kilo 10
3
= 1000 k
hekto 10
2
= 100 h
deka 10
1
= 10 da
deci 10
-1
= 0.1 d
centi 10
-2
= 0.01 c
mili 10
-3
= 0.001 m
mikro 10
-6
= 0.000 001
nano 10
-9
= 0.000 000 001 n
piko 10
-12
= 0.000 000 000 001 p
17

Zadatak 1:
Izrazi u metrima:
a) 3.58 km
b) 2 km 3 dm 4 cm
(Rj.: a) 3580 m, b) 2000.34 m.)

U SI sustavu temeljna mjerna jedinica za povrinu je 1 kvadratni metar (1 m
2
), a
predstavlja mjerni broj povrine kvadrata stranice 1 m.

1m
1m

Veza izmeu jedinica vieg i nieg reda za povrinu moe se prikazati ovako:

10
-6
km
2
= 10
-4
hm
2
= 10
-2
dam
2
= 1 m
2
= 10
2
dm
2
= 10
4
cm
2
= 10
6
mm
2

Uobiajeno je umjesto oznake hm
2
koristiti oznaku ha (hektar), a umjesto oznake dam
2

oznaku a (ar).

Primjer 2:
Izrazimo u kvadratnim metrima:
a) 250 cm
2
= 250
000 10
1
m
2
= 0.025 m
2

b) 2.5 km
2
15 dm
2
= 2.5 1 000 000 m
2


+ 15
100
1
m
2
= (2 500 000 + 0.15) m
2
=
2 500 000.15 m
2


Zadatak 2:
Izrazi u kvadratnim centimetrima:
a) 7.53 m
2
b) 1.2 dm
2
25 mm
2

(Rj.: a) 75300 cm
2
, b) 120.25 cm
2
.)

Osnovna mjerna jedinica za obujam je 1 kubini metar (1 m
3
), a predstavlja obujam kocke
duljine brida 1 m.
1 m
1 m
1 m

Veza izmeu jedinica vieg i nieg reda za obujam moe se prikazati na sljedei nain:

10
-9
km
3
= 10
-6
hm
3
= 10
-3
dam
3
= 1 m
3
= 10
3
dm
3
= 10
6
cm
3
= 10
9
mm
3

U praksi se ne koriste oznake hm
3
i dam
3
.


18
Primjer 3:
Izrazimo u kubinim metrima:
a) 0.005 km
3
= 0.005 10
9
= 5 000 000 m
3

b) 50 dm
3
4 cm
3
= 50
1000
1
m
3
+ 4
000 000 1
1
m
3
= (0.05 + 0.000 004) m
3
=
0.050 004 m
3


Zadatak 3:
Izrazi u kubinim centimetrima:
a) 5.67 m
3
b) 2.5 dm
3
10 mm
3

(Rj.: a) 5670000 cm
3
, b) 2500.01 cm
3
.)

4.1.2. Mjerne jedinice za vrijeme, masu i silu

Osnovna jedinica za mjerenje vremena utvrena SI sustavom jedinica je 1 sekunda (1 s).
Vie jedinice su:
1 minuta (1 min) = 60 s
1 sat (1 h) = 60 min = 3600 s
1 dan (1 d) = 24 h = 1440 min = 86400 s

Nie jedinice su:
1 milisekunda (1 ms) = 0.001 s
1 mikrosekunda (1 s) = 0.001 ms = 0.000 001 s

Primjer 1:
Izrazimo u sekundama:
a) 2 h 31 min = 2 3600 s + 31 60 s = (7200 + 1860) s = 9060 s
b) 50 ms = 50
1000
1
s = 0.05 s

Zadatak 1:
Izrazi u minutama:
a) 2 h 2 min 15 s
b) 0.2 h
(Rj.: 122.25 min, b) 12 min.)
U Meunarodnom sustavu mjernih jedinica temeljna je jedinica za mjerenje mase 1
kilogram (1 kg), a jedinice koje su iz nje izvedene jesu:
1 tona (1 t) = 1000 kg
1 dekagram (1 dag) = 0.01 kg
1 gram (1 g) = 0.001 kg
1 miligram (1 mg) = 0.000 001 kg

Primjer 2:
Izrazimo u gramima:
a) 2 kg 4 dag = 2 1000 g + 4 10 g = 2040 g
b) 500 mg = 500
1000
1
g = 0.5 g
Zadatak 2:
Izrazi u kilogramima
a) 1.23 t
b) 5 dag 500 g
(Rj.: 1230 kg, b) 0.55 kg.)
19

U fizici, njutn (eng. newton; oznaka N) je izvedena SI jedinica sile (N = kg x m x s
-2
)
nazvana po engleskom znanstveniku Isaacu Newtonu. Poto jedna definicija teine kae da
ona predstavlja djelovanje sile izmeu dva predmeta usljed gravitacije, njutn je takoer
jedinica za teinu.
Vie jedinice su:
1 kilonjutn (1 kN) = 10
3
N = 1 000 N
1 meganjutn (1 MN) = 10
6
N = 1 000 000N

Primjer 3:
Izrazimo u njutnima
a) 0.25 kN = 0.25 1 000 N = 250 N
b) 0.003 MN = 0.003 1 000 000 N = 3 000 N

Zadatak 3:
Izrazi u kilonjutnima
a) 75 N
b) 2.55 MN
(Rj.: a) 0.075 kN, b) 2550 kN.)


20
5. PLANIMETRIJA

5.1. Trokuti

Trokut je konveksni geometrijski lik omeen s tri stranice.

A
B
C
a
b
c

Vrhove trokuta oznaavamo velikim slovima, stranice malim slovima a, b, c tako da nasuprot
vrha A lei stranica a, nasuprot vrha B stranica b i nasuprot vrha C stranica c. Kutove trokuta
oznaavamo grkim slovima , i . U vrhu A je kut , u vrhu B kut i u vrhu C kut .
Na osnovi odnosa meu duljinama stranica trokut moe biti:
1) raznostranian (duljine svih triju stranica su razliite),
2) jednakokraan (duljine dviju stranica su jednake),
3) jednakostranian (duljine svih triju stranica su jednake).

Trokute dijelimo prema kutovima na:
1) iljastokutne (sva tri kuta su iljasta tj. vea od 0 i manja od 90),
2) tupokutne (jedan tupi kut tj. vei od 90 i manji od 180),
3) pravokutne (jedan pravi kut tj. 90)

5.1.1. Pravokutni trokut - Pitagorin pouak
C A
B
a
c
b

Pravokutni trokut ima jedan kut pravi, a dva kuta iljasta. Najdulju stranicu pravokutnog
trokuta (c) nazivamo hipotenuzom. Kut nasuprot njoj je pravi. Preostale dvije stranice (a i b)
nazivamo katetama. Za stranice pravokutnog trokuta vrijedi Pitagorin pouak:
Kvadrat duljine hipotenuze jednak je zbroju kvadrata duljina katata.
c
2
= a
2
+ b
2

(Pitagorejcima "kvadrat" nije oznaavao mnoenje duljine stranice sa samom sobom, ve je
oznaavao jednostavno geometrijski lik kvadrat konstruiran na stranici. injenica da je zbroj
dva kvadrata jednak treemu, znaila je da se dva kvadrata mogu izrezati na likove od kojih
se moe sloiti jedan kvadrat koji je sukladan kvadratu nad hipotenuzom.)





21
c
b
Primjer 1:
Izraunajmo duljinu katete pravokutnog trokuta kojemu je duljina hipotenuze 13 cm, a
druge katete 5 cm.
Iz c
2
= a
2
+ b
2
slijedi:
b
2
= c
2
- a
2

b
2
= 13
2
- 5
2

b
2
= 169 - 25
b
2
= 144
b = 12 cm

Primjer 2:
Koliku visinu etae je mogue svladati ljestvama duljine 6.5 m ako je odstojanje toke
oslonca na podu od zida 1.15 m i ako ljestve moraju strati iznad toke oslonca na zid 1.1
m? (Vidi sliku.)

odstojanje
od zida
toka oslonca na pod
toka oslonca na zid


Pod, zid i ljestve ine pravokutan trokut kojemu su katete a = 1.15 m (odstojanje toke
oslonca na podu od zida) i b (visina etae koju treba izraunati).
Hipotenuza trokuta je c = 6.5 m - 1.1 m = 5.4 m (udaljenost toke oslonca na pod i toke
oslonca na zid).
Iz c
2
= a
2
+ b
2
(Pitagorin pouak) slijedi:
b
2
= c
2
- a
2

b
2
= 5.4
2
- 1.15
2

b
2
= 29.16 - 1.3225
b
2
= 27.8375
b = 5.2761 m

Zadatak 1:
irina krova prikazanog na slici je b = 6.3 m, a visina sljemena krova je a = 5.1 m.
Izraunaj duljinu roga (c).


(Rj.: c = 8.1 m.)









22
5.1.2. Opseg i povrina trokuta

Opseg trokuta je zbroj duljina svih njegovih stranica.
Raznostranian trokut ima opseg


A
B
C
a
b
c
O = a + b + c

Jednakokraan trokut ima opseg


a
b b
A B
C
O = a + 2b



Jednakostranian trokut ima opseg


A B
C
a a
a
O = 3a

Neka je v
a
visina na stranicu a, v
b
visina na stranicu b i v
c
visina na stranicu c.
Za pojedine stranice i odgovarajue visine vrijedi:

2
av
P
a
=
2
bv
P
b
=
2
cv
P
c
=
Ako su zadane duljine sve tri stranice trokuta, povrinu raunamo po formuli:
) )( )( ( c s b s a s s P = , gdje je s = O : 2 (Heronova formula!)




23
Primjer 1:
Izraunajmo povrinu i v
a
jednakokranog trokuta kojemu je opseg 16 cm i krak b = 5 cm.
Iz O = a + 2b slijedi da je a = O - 2b
a = 16 - 2 5
a = 6 cm.
b b
v
a
a
2
a
2

Iz Pitagorinog pouka slijedi da je
2
2
a
2

=
a
b v

cm 4
9 5 2
3 5
a
a
2 2
a
=
=
=
v
v
v


2
a
av
P =

2
64
= P
P = 12 cm
2




Primjer 2:
Vanjski zid prostorije ispod stepenica treba obloiti lamperijom. Koliko m
2
lamperije je
potrebno ako ne raunamo otpadke? (Mjere su u m.)

3.25


Kako je a = 3.25 m i v
a
= 1.98 m, povrina zida je
2
a
av
P =

2
98 . 1 25 . 3
= P
P = 3.2175 m
2

Dakle, potrebno je 3.2175 m
2
lamperije.




24
A B
C D
a
a
b
b
A B
C D
a
b
c
d
A B
C D
a
a
b
b
A B
C D
a
a
a
a
A B
C D
a
a
a
a
Zadatak 1:
Koliko komada cigli je potrebno za ozidati zid ispod kosih greda krova (rogova) ako je
irina kue 12 m, visina sljemena krova 4 m, a potronja cigli je 15 kom/m
2
?

12 m

(Rj.: Potrebno je 360 komada cigli.)


5.2. etverokuti

etverokut je zatvoren geometrijski lik omeen sa etiri stranice.
Vrhove etverokuta obiljeavamo velikim slovima A, B, C, D, stranice malim slovima
a, b, c, d, kutove grkim slovima , , , .
Dijagonala je duina kojoj su krajnje toke suprotni vrhovi etverokuta.

Paralelogrami su etverokuti kojima su po dvije nasuprotne stranice paralelne.
Dijagonale paralelograma se raspolavljaju.





Trapezi su etverokuti kojima su dvije suprotne stranice paralelne.






Pravokutnik je paralelogram koji ima barem jedan kut pravi.






Romb je paralelogram kojemu su sve etiri stranice jednake.






Kvadrat je paralelogram kojemu su svi kutovi jednaki i sve stranice jednake.





25
5.2.1. Opseg i povrina etverokuta

Ako su stranice pravokutnika a i b, njegov je opseg:
O = 2a + 2b tj. O = 2 (a + b),
a povrina:
P = a b

Dijagonalu pravokutnika prema Pitagorinom pouku raunamo formulom:

2 2
b a d + =

Opseg kvadrata je:
O = 4a,
a povrina:
P = a
2

Duljina dijagonale kvadrata je:
2 a d =

Opseg paralelograma raunamo koristei se formulom:
O = 2 (a + b),
a povrinu dobijemo kao umnoak duljine jedne njegove stranice i duljine visine na tu
stranicu:
P = a v
a
ili P = b v
b


Opseg trapeza raunamo formulom:
O = a + b + c + d,
a povrinu:
v
c a
P
2
+
=
Primjer 1:
Pod uionice oblika pravokutnika, duljine 12 m i irine 10 m, treba se prekriti daskama
duljine 4 m i irine 20 cm. Koliko je komada dasaka potrebno za taj posao?
Povrina uionice: Povrina daske:
a = 12 m a
1
= 4 m
b = 10 m b
1
= 20 cm = 0.2 m
P = a b P
1
= a
1
b
1

P = 120 m
2
P
1
= 0.8 m
2

150
8 . 0
120
1
= = =
P
P
n
Potrebno je 150 komada dasaka za taj posao.

Zadatak 1:
Neka soba visoka je 3 m, dugaka 5.5 m i iroka 4.5 m. Tapete su iroke 60 cm. U
jednom svitku ima 8 m tapeta. Koliko svitaka tapeta treba za zidove ove sobe?
(Rj.: Za zidove sobe potrebno je 12.5 svitaka tapeta)









26
Primjer 2:
Temelj kue je kvadrat opsega 43.2 m. Oko kue vodi betonirana staza irine 50 cm.
Izraunajmo povrinu staze.

a
a
1
temelj
staza


O = 4a Povrina temelja je: Povrina temelja i staze je
a = O : 4 P = a
2
P
1
= a
1
2

a = 10.8 m P = 116.64 m
2
P
1
= (10.8 + 2 0.5)
2

P
1
= 139.24 m
2




Povrina staze je P
1
P = 22.6 m
2
.

Zadatak 2:
Izraunaj povrinu zida i stropa sobe irine 3.5 m, duljine 4 m i visine 2.7 m bez prozora
irine 180 cm i visine 140 cm i bez vrata irine 80 cm i visine 200 cm.
(Rj.: 50.38 m
2
.)

Zadatak 3:
Skiciranu parkirnu povrinu treba poploati kamenim ploama. Koliko m
2
ploa je
potrebno naruiti? (Mjere su u m.)
20


(Rj.: 240 m
2
.)



5.3. Krunica i krug

Krunica sa sreditem u toki S i polumjera r jest skup svih toaka ravnine kojih je udaljenost
od S jednaka r.
S
r
k(S,r)

Krug je dio ravnine omeen krunicom.


27
P
1
P
2
P
3
4.5 4.2
3
5.3.1. Opseg i povrina kruga

Opseg kruga K (S, r) je duljina krunice k (S, r) koja omeuje taj krug. Formula za opseg
glasi:
O = 2r
Broj je beskonaan neperiodian decimalan broj (iracionalan). Priblina vrijednost tog broja
zaokruena na dvije decimale je 3.14

Povrinu kruga polumjera r raunamo po formuli:
P = r
2


Primjer 1:
Izraunajmo opseg i povrinu kruga polumjera r = 4.5 cm.
O = 2r P = r
2

O = 2 4.5 3.14 P = (4.5)
2
3.14
O = 28.26 cm P = 63.585 cm
2


Primjer 2:
Izraunajmo povrinu presjeka cijevi ako je opseg presjeka O = 24 cm.
Iz O = 2r slijedi da je
2
O
r =
r = 12 cm
P = r
2

P = 12
2
3.14
P = 452.16 cm
2


Zadatak 1:
Izraunaj opseg i povrinu otvora bave kojemu je promjer 0.5 m.
(Rj.: O = 3.14 m , P = 0.785 m
2
)

Zadatak 2:
Koliki je promjer ice ako joj je povrina poprenog presjeka 8 mm
2
?
(Rj.: 3.2 mm)

5.4. Opseg i povrina sloenih likova

Primjer 1:
Izraunajmo opseg i povrinu skiciranog poda (sve mjere su u m):

Znamo da je opseg zbroj duljina svih stranica, pa vrijedi:
O = 4.50 + 4.50 + 1.30 + 4.20 + 7.20 + 3.00 + 4.00 + 1.20 + 4.50 = 34.4 m

Povrina poda jednaka je zbroju povrina kvadrata P
1
i dvaju pravokutnika P
2
i P
3
:
P = 4.50
2
+ 4.20 3.20 + 4.00 3.00 = 45.69 m
2











28

Primjer 2:
Izraunajmo povrinu djeijeg igralita prikazanog na skici:
10

Povrina igralita jednaka je zbroju povrine pravokutnika duljine 10 m i irine 12 m i
dvije polovice kruga (dakle, jednog cijelog kruga) polumjera 6 m:
P = 10 12 + 6
2
3.14 = 233.04 m
2


Zadatak 1:
Izraunaj povrinu osjenanog lika (mjere su u cm):
15 15 15

(Rj.: P = 1848.375 cm
2
. Uputa: od povrine kvadrata oduzmi povrinu kruga.)

Zadatak 2:
Na skici je prikazan zid na kojem je osjenani dio obojan. Koliki dio zida (u m
2
) treba jo
obojati? Sve mjere su u m.
1.5 2.5


(Rj.: P = 7.175 m2. Uputa: od povrine trapeza oduzmi povrinu trokuta.)


29
6. TRIGONOMETRIJA PRAVOKUTNOG TROKUTA

6.1. Mjerenje kuta

Neka je O toka ravnine i neka su x
1
i x
2
polupravci ravnine kojima je O poetna toka.Kut je
ureen par polupravaca. Predoujemo ga dijelom ravnine izmeu polupravca x
1
i
polupravca x
2
. Kutove najee oznaavamo slovima , , , ...

O
x
1
x
2

= (x
1
Ox
2
)

Kut nula je kut (x
1
O x
1
), kut (x
1
O x
2
) je pravi kut ako je x
1
x
2
, kut (x
1
O x
2
) je isprueni kut
ako je x
1
x
2
= pravac.
Kutove moemo zbrajati i oduzimati. Mjerimo ih radijanima i stupnjevima. Ako ispruenom
kutu pridruimo kut , kut mjerimo u radijanima, a ako ispruenom kutu pridruimo broj 180,
kut mjerimo stupnjevima. Isprueni kut, dakle, ima radijana ili 180 stupnjeva, pa moemo
pisati:
rad = 180.
Odavde je :
1 =
180

rad, 1 rad =

180


Primjer 1:
Koliko stupnjeva ima kut
a) =
2

rad
Iz 1 rad =

180
dobivamo
2

rad =
2

180
= 90
b) =
6
5
rad

6
5
rad =
6
5

180
= 150

Primjer 2:
Koliko radijana ima kut
a) = 45
Iz 1 =
180

rad dobivamo 45 = 45
180

rad =
4

rad
b) = 360
360 = 360
180

rad = 2 rad


Manje jedinice od stupnja su minuta ( 1' ) i sekunda ( 1" ). Poznato nam je da je:
1 = 60 ', 1' = 60".



30
Primjer 3:
Napiimo u stupnjevima, minutama i sekundama kut = 28.452.
0.452 60 = 27.12
0.12 60 = 7.2
= 2827'7".

Primjer 4:
Koliko stupnjeva ima kut = 4415'50"?
15 : 60 + 50 : 3600 = 0.25 + 0.013 = 0.263
= 44.263

Zadatak 1:
Koliko stupnjeva ima kut
a) =
3

rad b) = 1530'54"?
(Rj.: a) = 60, b) = 15.515)

Zadatak 2:
Koliko radijana ima kut
a) = 135 b) = 270?
(Rj.: a) =
4
3
, b) =
2
3
)

Zadatak 3:
Napii u stupnjevima, minutama i sekundama kut = 65.345.
(Rj.: = 6520'42")


6.2. Definicije trigonometrijskih funkcija kuta

C A
B

c
a
b


Sinus (pie se: sin) kuta u pravokutnom trokutu je omjer duljine katete nasuprot tom
kutu i duljine hipotenuze.
Kosinus (pie se: cos) kuta u pravokutnom trokutu je omjer duljine katete uz taj kut i
duljine hipotenuze.
Tangens (pie se: tg ili tan) kuta u pravokutnom trokutu je omjer duljine katete nasuprot
tom kutu i duljine katete uz taj kut.
Kotangens (pie se: ctg) kuta u pravokutnom trokutu je omjer duljine katete uz taj kut i
duljine katete nasuprot tom kutu.
Funkcije sinus, kosinus, tangens i kotangens nazivamo trigonometrijskim funkcijama.
Prema slici je:
sin =
c
a
sin =
c
b

cos =
c
b
cos =
c
a

31
tg =
b
a
tg =
a
b

ctg =
a
b
ctg =
b
a

Primjer 1:
Izraunajmo vrijednosti trigonometrijskih funkcija kuta pravokutnog trokuta ABC sa
duljinama kateta a
= 5 cm i b = 12 cm.
Prema Pitagorinom
pouku je c
2
= a
2
+ b
2
= 5
2
+ 12
2
= 25 + 144 = 169, c = 13 cm, pa je:
sin =
c
a
=
13
5
= 0.3846, cos =
c
b
=
13
12
= 0.923,
tg =
b
a
=
12
5
= 0.4167, ctg =
a
b
=
5
12
= 2.4

Primjer 2:
Nacrtajmo kut ako je tg =
4
3
.
Konstruirajmo pravi kut i na njegovim krakovima segmente duljina 3 cm i 4 cm.
Spajanjem krajnjih toaka tih segmenata dobivamo pravokutan trokut sa traenim kutom .
4



Zadatak 1:
Konstruiraj kut takav da je cos =
5
3
.

6.2.1. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija kutova 30, 60 i 45

Nacrtajmo jednakostranian trokut ABC stranice a i jednu njegovu visinu. Duljina visine je v
=
2
3 a
. Tako smo dobili pravokutan trokut ADC u kojemu su kutovi 60 i 30.


Prema definicijama trigonometrijskih funkcija dobivamo:
sin 30 =
2
1
2
=
a
a
, sin 60 =
2
3
2
3
= =
a
a
a
v
,

cos 30 =
2
3
2
3
= =
a
a
a
v
cos 60 =
2
1
2
=
a
a


32
tg 30 =
3
3
3
1
2
3
2 2
= = =
a
a
v
a
tg 60 = 3
2
2
3
2
= =
a
a
a
v


ctg 30 = 3
2
2
3
2
= =
a
a
a
v
ctg 60 =
3
3
3
1
2
3
2 2
= = =
a
a
v
a
.

Nacrtajmo sada kvadrat stranice a. Duljina njegove dijagonale je d = a 2 . Dijagonala je
podijelila kvadrat na dva jednakokrana pravokutna trokuta. Njihovi kutovi su 45.
a
a
45


Prema definicijama trigonometrijskih funkcija dobivamo:
sin 45 =
2
2
2
1
2
= = =
a
a
d
a
, cos 45 =
2
2
2
1
2
= = =
a
a
d
a
,
tg 45 =
a
a
= 1, ctg 45 =
a
a
= 1.

6.2.2. Raunanje vrijednosti trigonometrijskih funkcija pomou depnog raunala

Veina depnih raunala ima na sebi oznake: sin,cos i tan, te sin
-1
, cos
-1
i tan
-1
. Trebamo li
vrijednosti jedne od funkcija nekog kuta zadanog u stupnjevima, na ekranu raunala sa vie
funkcija treba pisati oznaka DEG. Nakon to napiemo veliinu kuta u stupnjevima,
pritisnemo tipku sa oznakom traene funkcije i na ekranu se tada pojavljuje traeni broj.
Na nekim depnim raunalima postoje oznake minuta i sekundi, pa se veliina kuta ne treba
zapisivati u obliku decimalnog broja.
Na veini raunala nema oznake za funkciju kotangens. Kotangens kuta naemo tako da
prvo naemo njegov tangens, a zatim pritisnemo tipku
x
1
. Kotangens kuta jednak je
recipronoj vrijednosti tangensa tog kuta.
Trebamo li iz vrijednosti trigonometrijske funkcije odrediti kut, treba pritisnuti tipku za
inverznu funkciju a zatim sin
-1
, cos
-1
i tan
-1
. Ako treba nai kut iz vrijednosti njegovog
kotangensa, tada pritiskom tipke
x
1
dobijemo njegov tangens, a zatim pritiskom tipke inverzne
funkcije pa tipke tan
-1
dobijemo traeni kut.
Na veini depnih raunala moemo raunati s kutovima zadanim i u radijanima. Postupak je
isti, samo to na ekranu treba pisati oznaka RAD.

Primjer 1:
Izraunajmo sin 4730' depnim raunalom.
Ako na raunalu nemamo oznake za minute, kut moramo izraziti samo u stupnjevima:
4730' = 47 + (30 : 60) = 47 + 0.5 = 47.5
U raunalo unesemo broj 47.5, pritisnemo tipku sin i dobijemo:
sin 4730' = 0.7372773.
33

Primjer 2:
Naimo kut ako je cos = 0.299
U raunalo unesemo broj 0.299, pritisnemo tipku za inverznu funkciju pa tipku cos-1.
Dobijemo broj 72.6 pa je = 72.6 , odnosno:
= 72 + 0.6 60' = 7236'.

Zadatak 1:
Izraunaj tg i ctg ako je = 2545'.
(Rj.: tg = 0.4823, ctg = 2.0732.)

Zadatak 2:
Nai kut ako je cos = 0.2326.
(Rj.: = 7633'.)


6.3. Rjeavanje pravokutnog trokuta i primjena

Veze izmeu duljina stranica pravokutnog trokuta i vrijednosti trigonometrijskih funkcija
kutova tog trokuta omoguuju nam izraunavanje nepoznatih elemenata (duljine stranica i
kutove) pravokutnog trokuta ako su nam poznata dva elementa tog trokuta, od kojih je barem
jedna stranica.
Ponovimo:
sin =
c
a

cos =
c
b

tg =
b
a

ctg =
a
b


Primjer 1:
Izraunajmo ostale elemente pravokutnog trokuta ABC kojemu je zadano a = 9 cm i
= 30.
+ = 90, = 90 - , = 90 - 30, = 60.
Kako je sin =
c
a
to je c = 18
2
1
9
30 sin
9
sin
= =

a

Iz ctg =
a
b
slijedi b = a ctg = 9 ctg 30 = 9 3 = 9 3 .

Primjer 2:
Izraunajmo pod kojim kutem je lijevi, a pod kojim kutem je desni dio krovne plohe u
odnosu na strop.
C A
B

c
a
b
34

d
v
3.2 6.2

A B
C
D

Trokut ADC je pravokutan pa vrijedi:
tg =
2 . 3
2 . 4
= 1.3125 iz ega slijedi da je = 52.7.
I trokut BCD je pravokutan pa je
tg =
2 . 6
2 . 4
= 0.6774, odnosno = 34.1.

Zadatak 1:
Na kojoj se visini nalazi sljeme krova ako je irina kue 10.6 m, a obje krovne plohe su
nagnute pod kutem od 45 u odnosu na strop?
(Rj.: Sljeme krova je na visini 5.3 m.)

Primjer 3:
Izraunajmo visinu i povrinu romba ija je stranica a = 26 cm i kut = 65.
Trokut AED je pravokutan pa vrijedi:
sin =
a
v
, v = a sin = 26 sin 65 =
26 0.90631 = 23.56406.

Povrina romba je:
P = a v
P = 26 23.56406 = 612.66556 cm
2
.

Primjer 4:
Izraunajmo visinu Eiffelovog tornja koji baca sjenu duljine 463 m kada zrake Sunca
padaju pod kutom 35.


Prema slici je:
tg =
d
v
pa je v = d tg = 463 tg 35 = 463 1.7 = 324.2 m.





Zadatak 2:
Pod kojim kutom padaju Suneve zrake ako zgrada visine 33 m baca sjenu duljine 56 m?
(Rj.: 3031'.)


A E B
C D
a
a
a
a v

35
7. UGLASTA TIJELA (POLIEDRI) I OBLA TIJELA

Poliedar je geometrijsko tijelo koje je omeeno samo dijelovima ravnina. Mnogokuti, kao
dijelovi ravnina koji omeuju poliedar, su strane poliedra. Susjedne strane poliedra sijeku se
u bridovima poliedra. Toke poliedra u kojima se sastaju tri ili vie bridova poliedra su
vrhovi poliedra. Duine kojima su krajnje toke dva vrha poliedra i koje ne lee na jednoj
strani poliedra su prostorne dijagonale ili samo dijagonale poliedra. Pravilni poliedar je
poliedar omeen sukladnim pravilnim mnogokutima i iz svakog mu vrha izlazi jednaki broj
bridova.
Oploje tijela je zbroj povrina svih njegovih strana. Volumen (obujam) je veliina prostora
kojeg to tijelo zauzima.

7.1. Kocka

Kocka je geometrijsko tijelo u prostoru omeeno sa est kvadrata jednakih stranica.

7.1.1. Oploje i volumen kocke

Oploje kocke raunamo po formuli:

O = 6a
2

Volumen kocke:
V = a
3

Dijagonala strane kocke:
d = a 2
Dijagonala kocke:
D = a 3

Primjer 1:
Izraunajmo volumen i dijagonalu kocke ije je oploje O = 24 cm
2
.
O = 6a
2
V = a
3
D = a 3
24 = 6a
2
V = 2
3
D = 2 3 cm
a
2
= 4 V = 8 cm
3

a = 2 cm

Primjer 2:
Izraunajmo oploje kocke kojoj je volumen 27 cm
3
.
V = a
3
O = 6a
2

27 = a
3
O = 6 3
2

a = 3 cm O = 6 9
O = 54 cm
2
.

Primjer 3:
Koliko se puta uvea volumen kocke ako se brid kocke udvostrui?
V
1
= a
3

V
2
= (2a)
3
= 8a
3

V
2
= 8 V
1

Volumen kocke se povea 8 puta ako se brid kocke udvostrui.

Zadatak 1:
Koliko je m
3
zemlje iskopano za aht oblika kocke duljine brida 80 cm?
(Rj.: Iskopano je 0.512 m
3
zemlje.)


a
a
a
D
36
Zadatak 2:
Izraunaj volumen kocke kojoj je oploje 150 cm
2
.
(Rj.: V = 125 cm
3
.)

7.2. Kvadar

Kvadar je geometrijsko tijelo kojega omeuje est pravokutnika. Nasuprotne strane kvadra
su sukladni pravokutnici.

7.2.1. Oploje i volumen kvadra

Oploje kvadra:
O = 2(ab + ac + bc)
Volumen kvadra:
V = abc
Dijagonala kvadra:
D =
2 2 2
c b a + +

Primjer 1:
Izraunajmo oploje, volumen i dijagonalu kvadra kome su
bridovi a = 4 cm, b = 3 cm i
c = 10 cm.
O = 2(ab + ac + bc) V = abc D =
2 2 2
c b a + +
O = 2 (4 3 + 4 10 + 3 10) V = 4 3 10 D = 100 9 16 + +
O = 164 cm
2
V = 120 cm
3
D = 5 5 125 = cm.

Primjer 2:
Bazen ima oblik kvadra duljine 5 m, irine 3.5 m i visine 1.8 m. Koliko litara vode ima u
bazenu ako je napunjen do
3
2
svoje visine?
Volumen bazena je
V = 5 3.5 1.8 = 31.5 m
3
.
U bazenu je
3
2
31.5 = 21 m
3
vode.
U 1 m
3
ima 1000 l, pa je u bazenu 21000 l vode.

Primjer 3:
Koliko m
3
betona je potrebno naruiti za skicirani temelj? Dubina temelja je 50 cm.
3.2 5.2
0.6 0.6 0.6


a
b
c
D
37
Volumen temelja najbre emo izraunati ako pomnoimo povrinu baze i dubinu. Bazu
emo izraunati tako da od povrine "velikog" pravokutnika oduzmemo povrine "malih"
pravokutnika:
B = (3 0.6 + 3.2 + 5.2) (2 0.6 + 6.5) - 3.2 6.5 - 5.2 6.5 = 23.94 m
2

V = 23.94 0.5 = 11.97 m
3


Zadatak 1:
Koliko je m
2
ploica potrebno za popoloati bazen iz primjera 2?
(Rj.: Potrebno je 48.1 m
2
ploica.)

Zadatak 2:
Tvornica mora podii spremnik nafte volumena 12 m
3
. Za njegovu izgradnju ima
raspoloivog zemljita duljine 3.2 m i irine 2.5 m. Kolika mora biti visina spremnika?
(Rj.: c = 1.5 m.)

7.3. Prizme

Uspravna prizma je geometrijsko tijelo koje ima dvije osnovice (dvije strane koje su
meusobno sukladne i paralelne) i poboje koje se sastoji od pravokutnika. Prizma je
pravilna ako joj je osnovica (baza) pravilni mnogokut.

7.3.1. Oploje i volumen prizme

Kvadratska prizma je uspravna prizma ija je osnovica kvadrat.
Oploje kvadratske prizme jednako je zbroju povrina dviju
osnovica i plata.
O = 2a
2
+ 4av
Volumen kvadratske prizme jednak je umnoku povrine osnovice
i visine prizme.
V = a
2

v

Osnovica pravilne trostrane prizme je jednakostranian trokut.
Plat prizme sastoji se od tri pravokutnika stranica a i v.
Oploje pravilne trostrane prizme:
O = 2
4
3
2
a
+ 3av

Volumen pravilne trostrane prizme:
V =
4
3
2
a
v
Primjer 1:
Izraunajmo oploje kvadratske prizme osnovnog brida a = 9 cm i volumena V = 567
cm
3
.
V = a
2
v O = 2a
2
+ 4av
567 = 9
2
v / : 81 O = 2 9
2
+ 4 9 7
v = 7 cm. O = 2 81 + 252
O = 414 cm
2
.
Primjer 2:
Izraunajmo oploje pravilne trostrane prizme osnovnog brida a = 4 cm i volumena
V = 20 3 cm
3
.
V =
4
3
2
a
v O = 2
4
3
2
a
+ 3av
a
a
v
D
v
a
a
a
38
20 3 = v
4
3 4
2
O = 2
4
3 4
2
+ 3 4 5
20 3 =4 3 v / : 4 3 O = 8 3 + 60
v = 5 cm. O = 73.86 cm
2
.

Zadatak 1:
Koliko je betona potrebno (u m
3
) za stup oblika kvadratske prizme osnovnog brida 30 cm
i visine 280 cm?
(Rj.: V = 0.252 m
3
.)

Zadatak 2:
Koliki je volumen tavanske prostorije?
9.5
60 60

(Rj.: V = 453.32 m
3
.)

7.4. Piramide

Piramida je poliedar kojem je jedna strana mnogokut, a ostale strane su trokuti sa
zajednikim vrhom. Baza piramide je mnogokut po kojem piramida i dobiva naziv: trostrana,
etverostrana, peterostrana itd. Poboje piramide ine poboke, a to su trokuti i ima ih
toliko koliko baza ima stranica. Visina piramide je udaljenost vrha piramide od ravnine
osnovice.

7.4.1. Oploje i volumen piramide

Osnovica pravilne trostrane piramide je jednakostranian trokut, a poboje se sastoji od tri
jednakokrana trokuta.

Oploje pravilne trostrane piramide:
O =
2
3
4
3
1
2
v a a
+

Volumen pravilne trostrane piramide:
V = v
a

4
3
3
1
2





v
a
a
b
v
1
b
b

a
2
39

Osnovica pravilne etverostrane piramide je kvadrat, a plat se sastoji
od etiri jednakokrana trokuta.
Oploje pravilne etverostrane piramide:
O = a
2
+ 2av
1


Volumen pravilne etverostrane piramide:
V = v a
2
3
1



Primjer 1:
Izraunajmo oploje i volumen pravilne trostrane piramide osnovnog brida a = 10 cm i
pobonog brida b = 13 cm.
v i v
1
emo dobiti pomou Pitagorinog pouka:
a
2
b v
1

v v
1


2
2 2
1
2

=
a
b v = 169 25 = 144, v
1
= 12 cm
=

= = 144
6
3 10
12
6
3
2
2
2
2
1
2 2
1
2
a
v v v 8.333 = 135.666, v = 11.648
cm
O =
2
12 10
3
4
3 10
2

= 223.301 cm
2

V = 648 . 11
4
3 10
3
1
2
= 168.124 cm
3
.

Primjer 2:
Izraunajmo oploje i volumen pravilne etverostrane piramide osnovnog brida a = 12 cm
i pobonog brida b = 10 cm.
Trebamo izraunati v i v
1
. Izdvojimo pravokutne trokute i primijenimo na njih Pitagorin
teorem:
a
2
b v
1
v v
1
a
2


2
2 2
1
2

=
a
b v = 100 36 = 64, v
1
= 8 cm
a
d
b
a
2
b
v
v
1
40
= =

= 36 64
2
2
2
1
2
a
v v 28, v = 5.29 cm
O = a
2
+ 2av
1
=

144 + 2 12 8 = 336 cm
2

V = v a
2
3
1
=
3
1

144 5.29 = 253.92 cm
3
.

Zadatak 1:
Izraunaj oploje i volumen pravilne etverostrane piramide osnovnog brida a = 10 cm i
visine v = 12 cm.
(Rj.: O = 360 cm
2
, V = 400 cm
3
.)

Zadatak 2:
Izraunaj oploje i volumen pravilne trostrane piramide pobonog brida b = 5 cm i visine
poboke v
1
= 4 cm.
(Rj.: O = 51.57 cm
2
, V = 18.736 cm
3
.)

7.5. Valjak

Valjak je dio prostora omeen valjkastom plohom i dvjema paralelnim ravninama. Osnovice
valjka su dva kruga, a plat valjka razvijen u ravninu je pravokutnik. Visina valjka je jednaka
udaljenosti osnovica valjka. Os valjka je pravac koji sadri sredita baza valjka. Ako je os
valjka okomita na baze, valjak zovemo uspravnim. Izvodnica valjka je duina koja pripada
platu valjka i paralelna je s osi valjka. Valjak je jednakostranian ako mu je visina jednaka
promjeru baze. Valjak je uspravan ako mu je os okomita na baze.

7.5.1. Oploje i volumen valjka

Oploje uspravnog valjka:
O = 2r(r + v)

Volumen valjka:
V = r
2
v

Primjer 1:
Bava oblika uspravnog valjka ima visinu v = 12 cm i u nju stane 200 l vode. Izraunajmo
polumjer osnovice bave.
200 l = 200 dm
3
, 12 cm = 1.2 dm
Iz V = r
2
v dobivamo:

2 . 1 14 . 3
200
2

=
v
V
r

=53.078 dm
2
, r = 7.286 dm.

Primjer 2:
Izraunajmo volumen uspravnog valjka kojemu je opseg osnovice 6 cm i povrina
plata 48 cm
2
.
Opseg kruga je 2r = 6 pa je r = 3 cm,
Povrina plata je 2r v = 48 pa je v = 8 cm,
Volumen valjka je V = r
2
v = 3
2
8 = 72 cm
3
.

Primjer 3:
Kolika je masa (u kg) betonske cijevi unutarnjeg promjera 0.8 m, vanjskog promjera 1 m i
visine 0.7 m ako je gustoa betona 2.4 kg/dm
3
?
v
41
0.8
1


Masa tijela (m) jednaka je umnoku volumena (V) i gustoe ().
m = V
Volumen emo izraunati tako da pomnoimo povrinu baze i visinu cijevi (valjka). Kako
je gustoa izraena u kg/dm
3
, volumen mora biti izraen u dm
3
.
B = r
1
2
- r
2
2
= 10
2
- 8
2
= 113.04 dm
2

V = 113.04 7 = 791.28 dm
3

Dakle, masa betonske cijevi je
m = 791.28 2.4 = 1899.072 kg.

Zadatak 1:
Koliko ita stane u skicirani silos?
4

(Rj.: V = 40.82 m
3
.)

Zadatak 2:
Izraunaj oploje i volumen uspravnog valjka povrine osnovice 16 cm
2
i visine 7 cm.
(Rj.: O = 88 cm
2
, V = 112 cm
3
.)

7.6 Stoac

Stoac je dio prostora omeen krugom i stoastom plohom. Krug je osnovica stoca.
Stoasta ploha je kruni isjeak. Ona je plat stoca. Izvodnica stoca je svaka duina koja
pripada platu stoca i kojoj je jedna krajnja toka vrh stoca, a druga je toka krunice koja
omeuje bazu stoca. Visina stoca jednaka je udaljenosti vrha stoca od ravnine kojoj
pripada osnovica stoca. Os stoca je pravac koji sadri sredite baze stoca i njegov vrh.
Ako je os stoca okomita na bazu, kaemo da je stoac uspravan.

7.6.1. Oploje i volumen stoca

Volumen stoca:
V = v r
2
3
1

Oploje uspravnog stoca:
O = r(r + s)

s
v
42
Primjer 1:
Koliki je volumen hrpe pijeska koja ima oblik uspravnog stoca opsega osnovice 12.56 m
i visine 120 cm?
Iz opsega osnovice izraunavamo polumjer osnovice:
2r = 12.56, r =
14 . 3 2
56 . 12

, r = 2 m
Volumen hrpe pijeska je V = v r
2
3
1
= 2 . 1 14 . 3 2
3
1
2
= 5.024 m
3
.

Primjer 2:
Izraunaj oploje i volumen uspravnog stoca polumjera osnovice r = 9.5 cm i izvodnice
s = 13 cm.
Prema Pitagornom pouku je:
v
2
= s
2
r
2
= 13
2
9.5
2
= 169 90.25 = 78.75, v = 8.87
Volumen stoca je:
V = v r
2
3
1
= 14 . 3 5 . 9
3
1
2
8.87 = 837.87 cm
3


Oploje stoca je:
O = r(r + s) = 9.5 3.14(9.5 + 13) = 671.175 cm
2
.

Zadatak 1:
Izraunaj oploje i volumen uspravnog stoca polumjera osnovice 5 cm i visine 12 cm.
(Rj.: O = 90 cm
2
, V = 100 cm
3
.)

Zadatak 2:
Toranj ima krov oblika stoca polumjera baze 2.8 m i volumena 35.3 m
3
. Kolika je visina
krova, a kolika povrina krovne plohe?
(Rj.: Visina krova je 4.3 m, a povrina krovne plohe 44.8 m
2
.)

7.7. Kugla

Neka je S toka prostora i r pozitivan realan broj. Sfera je skup toaka prostora kojih je
udaljenost od toke S jednaka r. Kugla je dio prostora omeen sferom. Toka S je sredite,
a broj r polumjer kugle.

7.7.1. Oploje i volumen kugle

Oploje kugle:
O = 4r
2


Volumen kugle:
V =
3
3
4
r

Primjer 1:
Oploje kugle je 1m
2
. Koliki je volumen kugle?
Iz O = 4r
2
dobijemo r
2
=
14 . 3 4
1
4
=

O
= 0.0796 m, r = 0.28 m
Volumen kugle je:
V = 14 . 3 28 . 0
3
4
3
4
3 3
= r = 0.0919 m
3
.
S
43

Primjer 2:
Izraunajmo oploje kugle volumena 9 m
3
.
Iz V =
3
3
4
r dobivamo r
3
=
14 . 3 4
9 3
4
3

V
= 2.15, r = 1.29 m
Oploje kugle je:
O = 4r
2
= 4 1.29
2
3.14 = 20.9 m
2
.

Zadatak 1:
Izraunaj polumjer kugle oploja O = 113.04 cm
2
.
(Rj.: r = 3 cm.)
44
8. SILA

8.1. Pojam sile i njezino predoavanje

U svakodnevnom ivotu vrlo esto se spominje sila kao pojam odreene jakosti ili kao uzrok
koji moe promijeniti neko stanje. U mehanici se pojam sile definira na sljedei nain:

Sila je svaki uzrok koji moe promijeniti stanje gibanja ili stanje mirovanja nekog tijela.
Sila je fizikalna veliina koja masi od jednog kilograma daje akceleraciju od jednog
metra u sekundi na kvadrat.

Sila kao fizikalna veliina potpuno je definirana samo kada joj je poznato:
-hvatite
-pravac u kojem djeluje
-smjer i
-veliina

Prema tome sila ima karakteristike vektora, pa se njezino grafiko prikazivanje, zbrajanje i
oduzimanje izvodi na naelu vektorskog raunanja.



Sl.1. Vektor

Vektor je pojam kojim se grafiki predoavaju fizikalne veliine za ije odreivanje
treba imati vei broj podataka, kao to su veliina, smjer, poloaj itd. (sl.1.)

Hvatite sile je mjesto u kojem sila neposredno djeluje. Ono se obiljeava tokom, a
oznaava slovom ili brojkom (sl.2.).
Djelovanje sile dogaa se u stanovitom pravcu iji poloaj u ravnini odreuje smjerni kut
(sl.2.). Taj pravac se jo naziva pravcem sile, a nazivaju ga jo i drugim nazivima kao to su
os sile, nosa sile, zraka sile itd.
Smjer sile u zadanom pravcu odreen je strelicom (sl.2.). U grafikom prikazivanju sile smjer
sile se moe odrediti brojkama ili slovima. Pri tome svaka sila u zadanom pravcu dobiva dva
broja ili slova, na primjer 11', 22' ili aa', bb' itd.

F
1
F
2
1
1
a
a

Sl.2. Predoavanje sila

45
Brojke ili slova oznaavaju da sila djeluje od 1 prema 1', odnosno od a prema a'. Kod takvog
naina prikazivanja sile strelica nije potrebna, ali se moe nacrtati da bi slika bila jasnija.



Sl.3. Predoavanje sila


+
+ -
-


Sl.4. Smjer sile
U analitikom prikazivanju sile smjer sile odreuje se predznacima plus (+) i minus (-).
Npr:
+ F
1
F
2
(sl.2.), odnosno +F
1
+ F
2
(sl.3.).
Openito je svejedno koji se smjer sile odabire kao pozitivan jer e negativan smjer biti onaj
koji je suprotan pozitivnome. Kada sile imaju samo vertikalan i horizontalan poloaj u ravnini,
njihovi predznaci bit e sljedei:
Horizontalne sile koje djeluju slijeva nadesno imaju pozitivan smjer, a one koje djeluju
zdesna nalijevo imaju negativan smjer (sl.4.).
Vertikalne sile koje djeluju prema gore imaju pozitivan smjer, a one koje djeluju prema dolje
negativan smjer (sl.4.).
Veliina sile izraava se intenzitetom ili jakou djelovanja. Jedinice kojima se mjeri
intenzitet sile jesu newton (njutn) s oznakom N, kilonewton kN ili meganewton MN.

Pri grafikom prikazivanju sile veliina ili intenzitet predoava se duinom pravca u kojem sila
djeluje. Ta se duina naziva geometrijskim odsjekom sile, a radi kraeg izraza est je naziv
odsjeak sile (sl.5.). Odsjeak sile na zadanom pravcu nanosi se u odabranom mjerilu.
Mjerilo sila odabire se proizvoljno, ali pri tome treba paziti da ono bude to jednostavnije.
Na primjer:
jedan centimetar odgovara jednom kilonewtonu (1 cm = 1 kN)

Ako treba grafiki predoiti silu F
1
= 3.0 kN koja djeluje u horizontalnom pravcu, postupak je
sljedei: najprije se odabire mjerilo sila, a zatim toka 1 kao poetna toka geometrijskog
odsjeka zadane sile. Od toke 1 u smjeru djelovanja sile nanosi se veliina geometrijskog
odsjeka zadane sile na pravac sile. Tako je odreen poloaj toke 1' kao zavretak
odsjeka zadane sile.




Sl.5. Odsjeak sile


1 1
F
Mjerilo sila: 1cm 1kN
F=11 = 2,5 cm
F=2,5 kN


Sl.6. Odsjeak sile
46
Obrnutim postupkom moe se iz nacrta sile, gdje je sila prikazana u odreenom mjerilu,
odrediti njezina brojana veliina (sl.6.).
U analitikom prikazavanju sile njezina veliina i intenzitet predoava se brojanom
vrijednou. Uz brojku se stavlja predznak, ime je odreen smjer djelovanja sile. Na primjer,
kad dvije sile djeluju u istom pravcu, a imaju isti smjer djelovanja, one se prikazuju na
sljedei nain:
F
1
= +3.0 kN, F
2
= +4.0 kN
Kad dvije sile djeluju u istom pravcu, a imaju razliit smjer djelovanja, one se prikazuju na
sljedei nain:
F
1
= +3.0 kN, F
2
= -4.0 kN
Kada na tijelo djeluje vie zadanih sila, njihov se uinak na tijelo moe zamijeniti uinkom
jedne sile. Ta se sila zove rezultanta, a zadane sile su njezine komponente.
Rezultantanje sila koja zamjenjuje uinak zadanih sila.

8.2. Sile koje djeluju u istom pravcu

8.2.1. Zbrajanje sila

Sastavljanje sila koje djeluju u istom pravcu moe se provesti grafikim ili analitikim
postupkom.

Grafiko sastavljanje sila koje djeluju u istom pravcu provodi se tako da se zbroje
geometrijski odsjeci zadanih sila. Pri grafikom rjeavanju zadataka treba najprije postaviti
nacrt sila jer je njime odreen poloaj pravaca u kojima djeluju zadane sile. Paralelno s
pravcem zadanih sila treba povui novi pravac na kojem se nacrta plan sila u odabranom
mjerilu.
Na sljedeem primjeru je objanjeno kako se sastavljaju sile koje djeluju u istom pravcu
(sl.7.).

Primjer 1:
U horizontalnom pravcu djeluju sile F
1
= 2.0 kN, F
2
= 1.5 kN i F
3
= 1.0 kN (sl.7.). Grafikim
i raunskim postupkom treba odrediti rezultantu zadanih sila.

Nacrt sila odreuje poloaj sila u ravnini, pa u njemu ne treba prikazivati sile u mjerilu.
Budui da sve zadane sile djeluju u istom pravcu, one e prouzroiti gibanje po tom istom
pravcu. Zadane sile su klizni vektori, pa im hvatita mogu biti u bilo kojoj toki zadanog
pravca, a da pri tome njihov uinak ostaje isti.
Uinak rezultante zamjenjuje uinak zadanih sila, pa i njezino hvatite moe biti na bilo
kojoj toki zadanog pravca. Tako je poznat poloaj rezultante zadanih sila. Rezultanta djeluje
u istom pravcu kao i njezine komponente.
Da bi rezultanta zadanih sila bila potpuno odreena, treba joj odrediti jo dva elementa, a
to su njezina veliina i smjer. Ta dva elementa odreuju se pomou plana sila (sl.7.) koji se
crta na principu vektorskog zbrajanja.


Sl.7. Zbrajanje sila
47

Paralelno s pravcem u kojem djeluju zadane sile treba povui novi pravac. Na njemu se
odabire poetna toka plana sila. To je toka 1. Od nje se u odabranom mjerilu nanose
geometrijski odsjeci zadanih sila i to tako da se oni nanose u smjeru zadanih sila. U ovom
primjeru odbrano mjerilo je 1 cm = 1 kN, pa geometrijski odsjeak sile F
1
iznosi 2 cm, sile F
2

= 1.5 cm, a sile F
3
= 1.0 cm. Plan sila poinje nanoenjem geometrijskog odsjeka sile F
1
( ' 11 = 2.0 cm), na koji se dalje nastavlja geometrijski odsjeak sile F
2
( ' 22 = 1.5 cm), a na
ovaj geometrijski odsjeak sile F
3
( ' 33 = 1.0 cm).
Veliina rezultante je odreena njezinim geometrijskim odsjekom. R = ' 13 = 4.5 cm, a
to u mjerilu iznosi 4.5 kN.
Geometrijski odsjeak rezultante zadanih sila jednak je udaljenosti od prve do
zadnje toke odsjeaka sila.
Geometrijski odsjeak rezultante jednak je zbroju geometrijskih odsjeaka njezinih
komponenata.
Da bi rezultanta, kao sila u ravnini, bila potpuno odreena, jo je potrebno odrediti njezin
smjer.
Smjer rezultante isti je kao smjer njezinih odsjeaka. To je orijentacija od prve do
zadnje toke odsjeaka zadanih sila.
Analitiki postupak pri sastavljanju sila koje djeluju u istom pravcu provodi se tako da
se algebarski zbroje veliine zadanih sila.
Za zadani sustav sila iz primjera 1. rezultanta iznosi:
R = F
1
+ F
2
+ F
3
= + 2.0 + 1.5 + 1.0 = 4.5 kN.
Rezultanta zadanih sila je pozitivna, to znai da je njezin smjer djelovanja slijeva
nadesno. Hvatite rezultante nalazi se na zadanom pravcu. Tako je analitikim postupkom
rezultanta potpuno odreena.
Kada u jednom pravcu djeluje n sila, tada e njihova rezultanta iznositi:
R = F
1
+ F
2
+ F
3
+ ... + F
n
,
ili R =

=
n
i 1
F
i

Primjer 2:
U horizontalnom pravcu djeluju sile F
1
= +4.0 kN, F
2
= -2.0 kN, F
3
= +3.0 kN i F
4
= -4.0
kN. Treba odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim postupkom.

Grafiki postupak:
Nacrtom sila odreeni su poloaj i hvatite sila u zadanom pravcu, a time je odreen
poloaj i hvatite njihove rezultante. Veliina i smjer rezultante odreuju se pomou plana
sila (sl.8.). U planu sila grafiki se zbrajaju geometrijski odsjeci sila u odabranom mjerilu.
Mjerilo sila i u ovom primjeru odabrano je tako da jedan centimetar odgovara jednom
kilonewtonu (1 cm = 1 kN).
Veliina rezultante odreena je njezinim geometrijskim odsjekom.
R = ' 14 = 1 cm, a to u mjerilu sila iznosi 1.0 = kN. Smjer rezultante orijentiran je od prve
prema posljednjoj toki odsjeka zadanih sila. Tako je rezultanta potpuno odreena jer su joj
poznati hvatite, smjer i veliina (sl.8.).

48
F=4.0 kN
F=2.0 kN F=3.0 kN
A
B
C
NACRT SILA
1
1
2 2
3
3
1 4
R
Mjerilo sila: 1cm 1kN
R=14 = 1,0 cm
R=1,0 kN
1
2
3 R
D
F=4.0 kN
4
4 4

Sl.8. Zbrajanje sila

Analitiki postupak:
Veliina i smjer rezultante odreuju se algebarskim zbrajanjem zadanih sila.
R = F
1
+ F
2
+ F
3
+ F
4
= +4.0 - 2.0 + 3.0 4.0 = 1.0 kN.
Rezultanta ima smjer slijeva nadesno. Njezino hvatite nalazi se na jednoj od toaka
zadanog pravca, pa je tako rezultanta potpuno odreena.

Primjer 3:
U vertikalnom pravcu djeluju sile F
1
= +3.0 kN, F
2
= -2.0 kN i F
3
= +3.0 kN. Treba odrediti
rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim postupkom.

Grafiki postupak:
Veliina rezultante zadanih sila odreuju se kako je prikazano na sl.9.:
R = ' 13 = 4.0 cm, a to u mjerilu iznosi 4.0 kN.

Analitiki postupak:
Veliina i smjer rezultante odreuju se algebarskim zbrajanjem zadanih sila.
R = F
1
+ F
2
+ F
3
= +3.0 - 2.0 + 3.0 = 4.0 kN.

Smjer rezultante je pozitivan, to znai da je njezino djelovanje usmjereno odozdo prema
gore. Hvatite rezultante nalazi se na pravcu u kojem djeluju njezine komponente, pa je tako
rezultanta potpuno odreena.

49

Mjerilo sila: 1cm 1kN
R=13 = 4,0 cm
R=4,0 kN
A
B
C
1
2
3
1
R
R
1
2
3 3


Sl.9. Sile u vertikalnom pravcu

Zadatak 1:
U horizontalnom pravcu djeluju sile F
1
= + 2.0 kN, F
2
= +4.0 kN i F
3
= -8.0 kN. Treba
odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim postupkom.

Zadatak 2:
U vertikalnom pravcu djeluju sile F
1
= +2.0 kN, F
2
= +4.0 kN, F
3
= -8.0 kN i F
4
= +3.0 kN.
Treba odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim postupkom.

8.2.2. Ravnotea sila

Sustav sila koje djeluju u istom pravcu bit e u ravnotei kada je uinak zadanih sila jednak
nuli. Drugim rijeima, ravnotea tih sila nastaje kada je njihova rezultanta jednaka nuli.
Pri odreivanju ravnotee tijela na koje djeluje sustav sila u istom pravcu treba biti ispunjen
uvjet da je rezultanta zadanih sila jednaka nuli. Taj se uvjet izraava grafiki ili analitiki,
ovisno o tome da li se zadatak o ravnotei rjeava grafikim ili analitikim postupkom.

8.2.2.1. Grafiki uvjet ravnotee

Za ravnoteu sila koje djeluju u istom pravcu nuan je i dovoljan samo jedan grafiki uvjet
ravnotee koji glasi:

Zbroj geometrijskih odsjeaka svih sila mora boti jednak nuli, odnosno posljednja
toka u planu sila mora pasti u poetnu.




50
8.2.2.2. Analitiki uvjet ravnotee

Za ravnoteu sila koje djeluju u istom pravcu nuan je i dovoljan takoer samo jedan
analitiki uvjet ravnotee koji glasi:

Algebarski zbroj svih sila mora biti jednak nuli.

Analitiki uvjet ravnotee moe se izraziti na sljedei nain:

=
n
i 1
F
i
= 0
Na sljedeem primjeru prikazana je ravnotea sustava sila koje djeluju u istom pravcu.

Primjer 4:
U horizontalnom pravcu djeluju sile F
1
= +3.0 kN, F
2
= +1.0 kN i F
3
= -2.0 kN. Treba
uspostaviti ravnoteu tih sila grafikim i analitikim postupkom.

Grafiki postupak:
Iz plana sila se vidi da zadane sile ne ispunjavaju grafiki uvjet ravnotee, jer posljednja
toka plana sila ne pada u poetnu. Dakle, postoji rezultanata zadanih sila, a ona iznosi +2.0
kN (sl.10.).


Sl.10. Ravnotea sila

Ravnotea zadanih sila moe se postii ako se poniti uinak rezultante. To se moe
postii tako da se u zadani pravac doda jedna sila koja e imati uinak suprotan uinku
rezultante zadanih sila. To je sila F
4
= -2.0 kN. Sada e taj sustav biti u ravnotei jer je
ispunjen grafiki uvjet ravnotee (sl.11.).


F=3.0 kN
F=1.0 kN
F=2.0 kN
A B
C
1 1
2 2
3 3
Mjerilo sila: 1cm 1kN
R=0
1
2
3
F=2.0 kN
D
4
4 4



Sl.11. Ispitivanje ravnotee





51

Analitiki postupak:
Algebarskim zbrajanjem zadanih sila

=
3
1 i
F
i
= F
1
+ F
2
- F
3
= +3.0 + 1.0 2.0 = 2.0 kN
ustanovljeno je da nije zadovoljen raunski uvjet ravnotee. Algebarski zbroj svih sila nije
jednak nuli. Postoji rezultanta svih veliina +2.0 kN. Zadani sustav sila moe biti u ravnotei
samo ako mu se doda nova sila koja e biti jednaka rezultanti, ali suprotnog smjera. To je
sila F
4
= -2.0 kN.

8.3. Sustav sila koje djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko hvatite

8.3.1. Sastavljanje sila

Najjednostavniji primjer sila koje djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko hvatite je
primjer dviju sila (sl.12.).


Sl.12. Paralelogram sila

Ako te dvije sile djeluju na neko tijelo koje miruje, ono e se poeti gibati u smjeru rezultante
tih sila jer rezultanta zamjenjuje uinak zadanih sila.
Iz fizike je poznato da je rezultanta dviju sila koje djeluju u razliitim pravcima, a imaju
zajedniko hvatite jednaka dijagonali paralelograma ije su stranice zadane sile.
Tako je rezultanta potpuno odreena jer je njezina veliina jednaka dijagonali paralelograma,
njezino hvatite je u hvatitu njezinih komponenata, a smjer njezinog djelovanja je orijentiran
od hvatita prema suprotnom kutu paralelograma (sl.12).

Grafiko sastavljanje sila

Promatrajui sliku 12, moemo lako uoiti da je rezultanta zadanih sila dobivena na principu
vektorskog zbrajanja sila.
Princip vektorskog zbrajanja sila sastoji se u tome da se u planu sila nanose geometrijski
odsjeci zadanih sila jedan na drugi u odabranom mjerilu. To se radi tako da se svaki
odsjeak nanosi paralelno sa zadanom silom i u smjeru zadane sile.
Stoga pri odreivanju rezultante dviju sila ne treba crtati cijeli paralelogram sila, ve se
rezultanta odreuje vektorskim zbrajanjem zadanih sila.
Princip vektorskog zbrajanja sila koje djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko
hvatite objanjava se sljedeim primjerom (sl.13.).

52



Sl.13. Zbroj sila
Primjer 5:
Sila F
1
= 4.0 kN djeluje u pravcu iji je poloaj u ravnini odreen kutom
1
= 15
o
, a sila F
2
= 3.0 kN u pravcu iji je poloaj odreen kutom
2
= 60
o
. Sile F
1
i F
2
imaju zajedniko
hvatite u toki A. Treba odrediti rezultantu grafikom postupkom.
Pri odreivanju rezultante zadanih sila grafikim postupkom potrebno je izraditi nacrt i
plan sila.
Nacrtom zadanih sila odreen je njihov poloaj i hvatite u ravnini, pa tu ne treba crtati
sile u mjerilu (sl.13.). Izradom plana sila u odabranom mjerilu odreuju se veliina i smjer
rezultante (sl.13. b) i sl.13. c)).
Plan zadanih sila zapravo je prikaz njihova vektorskog zbrajanja, koje se provodi na
sljedei nain:
Paralelno s pravcem u kojem djeluje sila F
1
povue se pravac izvan nacrta sila (sl.13. b)).
Na bilo kojem mjestu na tom pravcu odabire se poetna toka plana sila. To je toka 1. Od
poetne toke u odabranom mjerilu i u smjeru djelovanja sile F
1
nanosi se geometrijski
odsjeak sile F
1
. Zavretak odsjeka sile F
1
obiljeava se tokom 1'. Kroz toku 1' povue se
pravac paralelno s pravcem u kojem djeluje sila F
2
. Na taj pravac, u smjeru djelovanja sile F
2

i u istom mjerilu, nanosi se geometrijski odsjeak sile F
2
. On se nanosi tako da se njegov
poetak s oznakom 2 postavi u toku 1'. Zavretak odsjeka sile F
2
oznaava se brojem 2'.
Tako je dobivena izlomljena crta (1,1',2') koja se zove plan sila. Njime je odreena veliina i
smjer rezultante.

Geometrijski odsjeak rezultante jednak je udaljenosti od prve do posljednje toke
odsjeaka zadanih sila.
Veliina rezultante jednake je vektorskom zbroju zadanih sila.
Smjer rezultante isti je kao i smjer njenog odsjeka, a to je orijentacija od prve
prema posljednjoj toki u planu sila.

53
Zadaci za vjebu:
U toki A djeluju sile u razliitin pravcima. Poloaj svakog pojedinog pravca odreuje se
kutom nagiba prema horizontali. Treba odrediti rezultantu zadanih sila grafikim i analitikim
postupkom.

Zadatak 1:
F
1
= 3.0 kN, F
2
= 4.0 kN, F
3
= 2.0 kN
1
= 10
o
,
2
= 30
o
,
3
= 90
o
.

Zadatak 2:
F
1
= 2.0 kN, F
2
= 3.0 kN, F
3
= 3.0 kN, F
4
= 4.0 kN
1
= 0
o
,
2
= 45
o
,
3
= 30
o
,
4
= 90
o
.

Zadatak 3:
F
1
= 3.0 kN, F
2
= 2.0 kN, F
3
= 3.0 kN, F
4
= 1.0 kN
1
= 120
o
,
2
= 45
o
,
3
= 90
o
,
4
= 0
o
.

Zadatak 4:
F
1
= 4.0 kN, F
2
= 4.0 kN, F
3
= 3.0 kN, F
4
= 8.0 kN
1
= 0
o
,
2
= 90
o
,
3
= 0
o
,
4
= 210
o
.

8.3.2. Ravnotea sila

Ravnotea sila koje djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko hvatite nastaje kad je
njihova rezultanta jednaka nuli, pa pri odreivanju ravnotee sila treba biti ispunjen uvjet da
ne postoji rezultanta.
Uvjet ravnotee izraava se grafiki ili analitiki, ovisno o tome da li se zadatak o ravnotei
sila rjeava grafikim ili analitikim postupkom.

8.3.2.1. Grafiki uvjet ravnotee

Za ravnoteu sustava sila u kojem sile djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko
hvatite nuan je i dovoljan samo jedan grafiki uvjet ravnotee, koji glasi:
Poligon sila mora biti zatvoren lik.
Objanjenje: Kada je poligon sila zatvoren lik, tada posljednja toka poligona sila pada u
poetnu, pa je rezultanta zadanog sustava sila jednakanuli. Tada nastaje ravnotea zadanog
sustava sila.

8.3.2.2. Analitiki uvjet ravnotee

Za ravnoteu sustava sila u kojem sile djeluju u razliitim pravcima, a imaju zajedniko
hvatite nuna su i dovoljna dva analitika uvjeta ravnotee, koji glase:

Zbroj horizontalnih komponenata svih sila mora biti jednak nuli ili
X = 0
Zbroj vertikalnih komponenata svih sila mora biti jednak nuli ili
Y = 0

Objanjenje: Zbroj horizontalnih komponenata svih sila zapravo je horizotalna komponenta
rezultante zadanih sila, a zbroj vertikalnih komponenata svih sila je vertikalna komponenta
rezultante istih sila. Kad su vertikalna i horizontalna komponenta rezultante zadanih sila
jednake nuli, tada je i sama rezultanta zadanih sila jednaka nuli.
54
U sljedeem primjeru prikazuje se ravnotea sustava sila koje djeluju u razliitim pravcima, a
imaju zajedniko hvatite.

Primjer 6:
Sila F
1
= +3.0 kN djeluje u vertikalnom pravcu, sila F
2
= +2.0 kN djeluje u pravcu iji je
poloaj prema horizontali odreen kutom
2
= 30
o
, sila F
3
= 4.536 kN djeluje u pravcu iji je
poloaj prema horizontali odreen kutom
3
= 60
o
, a sila F
4
= -4.0 kN djeluje u
horizontalnom pravcu. Zadane sile imaju zajedniko hvatite u toki A. Treba ih zbrojiti
grafikim i analitikim postupkom.
F
2
F
3
F
4
F
1
F
2
F
3
F
4
F
1
A
a
b
1
2
3
4
4
1
2
3
2
3
POLIGON SILA
NACRT SILA
Mjerilo sila: 1cm 1kN
R=0


Sl.14. Grafiki uvjet ravnotee

Grafikim zbrajanjem zadanih sila (sl.14. b)) nastaje zatvoreni poligon sila. Posljednja
toka odsjeka u poligonu sila pada u poetnu toku, pa je zadani sustav sila u ravnotei.
Strelice odsjeaka zadanih sila u poligonu idu jedna za drugom, pa se odmah moe uoiti
da nema rezultante i da su zadane sile u ravnotei.
Algebarsko zbrajanje sila zapravo je zbrajanje horizontalnih i vertikalnih projekcija
zadanih sila (sl.15.).

55
F
2
F
3
F
4
F
1
A
2
3
F
3x
F
2x
F
3y
F
2y


Sl.15. Raunski uvjet ravnotee


R
x
= X = -F
4
+ F
2
cos
2
+ F
3
cos
3
=

= -4.0 + 2.0 cos 30
o
+ 4.536 cos 60
o
=

= -4.0 + 2.0 0.8660 + 4.536 0.5000 =

= -4.0 + 1.7320 + 2.268 =

= -4.0 + 4.0 = 0


R
y
= Y = + F
1
+ F
2
sin
2
- F
3
sin
3
=

= +3.0 + 2.0 sin 30
o
+ 4.536 sin 60
o
=

= +3.0 + 2.0 0.5000 - 4.536 0.8660 =

= +3.0 + 1.0 4.0 =

= +4.0 - 4.0 = 0

Zadani sustav sila se nalazi u ravnotei jer su zadovoljeni analitiki uvjeti ravnotee.

8.4. Rastavljanje sile u dvije komponente

Rastavljanje sile u dvije komponente obrnut je postupak zbrajanju sila. Sila se rastavlja u
dvije komponenete kad se njezin uinak eli zamijeniti uinkom dviju sila u odreenom
pravcu.
Rastavljanje sile u dvije komponente moe se provesti grafikim ili analitikim postupkom.
Grafiki postupak je bri i jednostavniji. On daje preglednije rezultate, pa se u praksi ee
primjenjuje,a osobito onda kad su komponente zadane sile postavljene u sasvim openitom
poloaju.
56
U sljedeem primjeru bit e prikazano rjeenje takvog zadatka.

Primjer 7:
U toki A djeluje sila R = 4.0 kN. Ona djeluje u pravcu iji je nagib prema horizontali
odreen kutom = 30
o
, a treba je rastaviti u komponente F
1
i F
2
. Komponenta F
1
djeluje u
pravcu iji je nagib prema horizontali zadan kutom
1
= 30
o
, a komponenta F
2
u pravcu pod
kutem
2
= 90
o
.
Pri grafikom rjeavanju zadatka (sl.16.) treba najprije postaviti nacrt sila, a zatim rastaviti
zadane sile u dvije komponente.

2
1 A
R
F
1
F
2
a
R
F
1
F
2
1
2
1
2
P
P
b
Mjerilo sila: 1cm 1kN
F = 3.95 kN
F =4.0 kN
1
2


Sl.16. Rastavljanje sila u dvije komponente

Rastavljanje sile u dvije komponente provodi se tako da se paralelno s pravcem sile
povue pravac izvan nacrta sila. Na taj pravac nanosi se geometrijski odsjeak zadane sile u
odabranom mjerilu (1 cm = 1 kN), pa je'
' rr = 4.0 cm = 4.0 kN
Iz poetne toke odsjeka sile R povue se paralela sa zadanim pravcem u kojem
djeluje komponenta F
1
. Iz zavrne toke odsjeka sile R povue se paralela sa zadanim
pravcem u kojem djeluje komponenta F
2
. Te paralele sijeku se u toki 1'2 i tako formiraju
trokut koji je zapravo plan sila F
1
i F
2
, ija je rezultanta sila R. Iz dobivenog trokuta oitaju se
geometrijski odsjeci traenih komponenata:
F
1
= ' 11 = 3.95 cm = 3.95 kN
F
2
= ' 22 = 4.00 cm = 4.00 kN
Smjerovi traenih komponenata jo uvijek nisu odreeni. Oni e se odrediti ako
zamislimo da se u ovom primjeru radi o zbrajanju sila F
1
i F
2
u njihovu rezultantu R. Tad bi
strelice odsjeaka sila F
1
i F
2
ile jedna za drugom, a njima nasuprot ila bi srelica njihove
rezultante R. Kad se na planu sila uspostavi taj uvjet, odreeni su smjerovi djelovanja
komponenata F
1
i F
2
. Naposljetku se smjerovi traenih komponenata prenose iz plana nacrta
sila, pa je time zadatak rijeen.

Kod rastavljanja sile u dvije komponente esto se trae komponente koje e biti u ravnotai
sa zadanom silom.
Kad bi se takav zahtjev postavio na silu iz primjera 7 komponente F
1
i F
2
imale bi istu veliinu
kao u ranijem rjeenju (sl.16. b)), ali bi im smjer bio suprotan. Do suprotnog smjera
komponenata dolo bi se uspostavljanjem uvjeta ravnotee u planu sila.
57
Ravnotea sila postoji kad ne postoji rezultanta. Tada u planu sila strelice sila idu jedna za
drugom, pa traene komponente F
1
i F
2
doista imaju suprotan smjer.

Zadaci za vjebu:
Zadanu silu R treba rastaviti u komponente F
1
i F
2
. Poloaj zadane sile i njezinih
komponenata odreen je kutovima nagiba prema horizontali.

Zadatak 1:
R = 4.0 kN, F
1
= ? F
2
= ?
= 0
o
,
1
= 45
o
,
3
= 90
o


Zadatak 2:
R = 3.0 kN, F
1
= ? F
2
= ?
= 0
o
,
1
= 60
o
,
3
= -60
o


Zadatak 3:
R = 5.0 kN, F
1
= ? F
2
= ?
= -90
o
,
1
= 0
o
,
3
= 45
o



Zadatak 4:
R = 2.0 kN, F
1
= ? F
2
= ?
= -45
o
,
1
=30
o
,
3
= 90
o



58
9. NAPREZANJA

9.1. Vrste naprezanja

Napon i deformacija su u ovisnosti. Oblik deformacije nekog tijela ovisi o poloaju i smjeru
djelovanja vanjskih sila, pa e prema tome postojati onoliko vrsta naprezanja koliko ima vrsta
deformacija.

9.1.1. Centrini vlak

To je jednostavno naprezanje, koje nastaje kad u samoj osi tapa djeluju dvije jednake sile F
nastojei da taj tap produlje (sl.1.).


Sl.1. Centriki vlak

9.1.2. Centrini tlak

To je takoer jednostavno naprezanje, koje nastaje kad u samoj osi nekog tapa ili stupa
djeluju dvije jednake sile F nastojei da taj tap ili stup skrate (sl.2.).


Sl.2. Centriki tlak



59
9.1.3. Savijanje bez uzdune sile

To je naprezanje koje nastaje kad na os nekog nosaa djeluju sile pod pravim kutom. Tada
se u nosau pojavljuju momenti savijanja i poprene sile, a uzdunih sila nema (sl.3.).


Sl.3. Savijanje

9.1.4. Naprezanje na posmik

To je takoer jednostavno naprezanje, koje nastaje zbog djelovanja dviju jednakih sila F koje
imaju suprotan smjer, a nastoje neki element u jednom presjeku smaknuti ili prerezati (sl.4.).


Sl.4. Posmik

9.1.5. Naprezanje na torziju

Nastaje zbog optereenja vanjskim momentom M koji djeluje u ravnini okomitoj na os tapa
nastojei taj tap uviti (sl.5.).

Sl.5. Torzija

9.1.6. Ekscentrini vlak

To je sloeno naprezanje koje nastaje kad na neki tap djeluje sila izvan njegove osi ali
paralelno s njom, s namjerom da taj tap produlji (sl.6.). Kad se poloaj sile premjesti u os,
pojavljuje se jo i moment M, pa je oito da se tap razvlai i ujedno savija.









Sl.6. Ekscentriki vlak
F F
F
F
F
M
+

2

1
60
9.1.7. Ekscentrini tlak

Ekscentrini tlak je takoer sloeno naprezanje, a nastaje kad sila djeluje izvan osi tapa ili
stupa i paralelno s njom, s namjerom da taj tap ili stup skrati (sl.7.). Kad se poloaj sile
premjesti u os stupa, pojavljuje se jo i moment M, pa je tap napregnut na tlak i savijanje.

Sl.7. Ekscentriki tlak

9.1.8. Savijanje s uzdunom silom

Savijanje s uzdunom silom takoer je sloeno naprezanje, koje nastaje zbog djelovanja
uzdune sile i momenta savijanja. Ovdje je redovito vei utjecaj momenta savijanja, pa
napon nije istog predznaka po cijelom presjeku.

Sl.8. Savijanje s uzdunom silom
61
10. MOMENT

10.1. Statiki moment sile

Osim gibanja tijela po pravcu, koje nastaje kao posljedica djelovanja sile, moe se pojaviti jo
jedan oblik gibanja tijela. To je kruno gibanje ili rotacija.
Sl.1. prikazuje jedno tijelo na koje djeluje sila F u toki A. Ako je tijelo zglobno privreno u
toki C, zbog djelovanja sile F tijelo e rotirati oko toke privrenja. Tijelo zapravo mora
rotirati oko osi koja prolazi tokom C, a okomita je na ravninu u kojoj lee sila F i njezin krak.
















Rotacija tijela nastaje kao posljedica djelovanja statikog momenta sile.
Statiki moment sile, kao uzrok rotacije tijela, potpuno je odreen ako su mu poznati veliina
i smjer djelovanja, te ako mu je poznata os rotacije.
Veliina statikog momenta moe se algebarski izraziti kao produkt sile i njezina kraka.
M = F l
Statiki moment = sila krak

Krak sile je najkraa udaljenost sile do toke oko koje tijelo rotira. To je okomica sputena iz
toke rotacije za zadanu silu (sl.1.).
Iz definicije statikog momenta sljedi da je jedinica mjere njegova uinka newtonmetar ili bilo
koja druga izvedena jedinica.
newton metar = newtonmetar (Nm)
newton centimetar = newtoncentimetar (Ncm)
kilonewton metar = kilonewtonmetar (kNm)
meganewton metar = meganewtonmetar (MNm) itd.

Smjer rotacije oznaava se matematikim predznacima. Dogovoreno je da se rotacija smatra
pozitivnom (+) ako tijelo rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu. Obrnuto, rotacija se smatra
negativnom (-) ako tijelo rotira u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu (sl.2.).

.
C
o
s

r
o
t
a
c
i
j
e
F
A

.
M
SL.1. Statiki moment sile
l
62


Veliina statikog momenta moe se izraziti grafiki kao produkt dviju duina. Odreivanje
statikog momenta sile grafikim postupkom objanjava sljedei primjer.

Primjer 1:
U vertikalnom pravcu djeluje sila F = 4.0 kN. Odredimo statiki moment zadane sile s
obzirom na toku C ako je krak sile l = 3.0 m.

Pri rjeavanju ovog zadatka grafikim postupkom treba najprije izraditi nacrt sile, i to tako da
krak sile s obzirom na toku C bude nacrtan u odabranom mjerilu (sl.3.).

1
2
F
y
o
s

m
o
m
e
n
t
a
F
1
2


Izvan nacrta rastavlja se zadana sila u dvije komponente bilo kakva poloaja i veliine.
Budui da u nacrtu poloaj traenih komponenata nije odreen, rastavljanje zadane sile u
dvije komponente izvest e se na sljedei nain:
Paralelno sa zadanom silom treba povui pravac na koji se nanosi odsjeak zadane sile u
odabranom mjerilu.
F = 11' = 4.0 cm = 4.0 kN

Zatim se na bilo kojem mjestu u ravnini odabire toka O u kojoj e se sjei traene
komponente zadane sile. Toka O zove se pol, a njena udaljenost f od geometrijskog
odsjeka zadane sile zove se polna udaljenost. Spajanjem poetne i zavrne toke
63
geometrijskog odsjeka zadane sile F s polom O odreene su proizvoljno odabrane sile 1 i 2,
kao komponente zadane sile F.

Hvatite komponenata 1 i 2 zajedniko je s hvatitem sile F, a nalazi se u bilo kojoj toki na
pravcu djelovanja zadane sile. Stoga je odreivanje poloaja komponenata sile F u nacrtu
zapravo paralelno prenoenje duina 10 i '0 1 iz plana u nacrt.
Tako je u nacrtu odreen poloaj sila 1 i 2, a time je rijeen zadatak rastavljanja zadane sile
F u dvije proizvoljne komponenete.
Ako se paralelno sa zadanom silom u nacrtu povue paralela kroz toku C, dobiva se pravac
koji se zove os momenta (sl.3.). Produavanjem pravaca u kojima djeluju sile 1 i 2 do osi
momenta dobivaju se toke A
1
i A
2
, koje na osi momenta obiljeavaju duinu y. Zbog slinosti
trokuta AA
1
A
2
i trokuta 11'0 moe se postaviti sljedei razmjer:
y : l = F : f
Rjeavanjem tog razmjera dobiva se :
F l = f y
M = f y
Taj izraz pokazuje da se veliina statikog momonta sile obzirom na zadanu toku moe
izraziti produktom dviju duina.
Statii moment sile s obzirom na zadanu toku jednak je produktu polne udaljenosti f i
odsjeka na osi momenta y.

Da bi se dobila stvarna veliina statikog momenta, treba jednu duinu uzeti u mjerilu sila, a
drugu u mjerilu duina. Potpuno je svejedno koja e se duina uzeti u mjerilu sila, a koja u
mjerilu duina, ali je uobiajeno da se polna udaljenost f uzima u mjerilu duina, a odsjeak y
u mjerilu sila.
Oitavanjem navedenih geometrijskih veliina iz sl.3. i njihovim uvrtavanjem u izraz M = f
y dobiva se traeni statiki moment sile F s obzirom na toki C (sl.3.).
M = f y = 4.0 3.0 = 12.0 kNm.
Smjer djelovanja statikog momenta sile odreuje se prema smjeru kretanja kazaljke na
satu, pa je u ovom sluaju statiki moment negativan i iznosi 12.0 kNm.
F
C
p
p
'
Sl.4. Geometrijski prikaz statikog momenta


Veliina statikog momenta sile moe se geometrijski predoiti povrinom paralelograma ija
je osnovica zadana sila F, a visina krak sile (sl.4.).
A = F l
M = A = F l
Budui da se povrina svakog paralelograma sastoji od povrine dvaju jednakih trokuta,
veliina statikog momenta sile moe se geometrijski predoiti dvostrukom povrinom bilo
kojeg trokuta. U takvom trokutu jedna stranica je zadana sila, a druge dvije stranice spojnice
krajeva sile s tokom rotacije (sl. 4. i sl.5.).

64


A =
2
l F

M = 2A = 2
2
l F
= F l

10.1.1. Pouak o momentu ili Varignonov (Varinjonov) pouak

Kada u toki A djeluju dvije sile u razliitim pravcima, one e, s obzirom na proizvoljno
odabranu toku C, proizvesti dva statika momenta koji su istog smjera, a razliitih veliina
(sl.6.). Postavlja se pitanje koliki je statiki moment njihove rezultante s obzirom na istu
toku.
Dokazano je das se statiki moment sile moe predoiti dvostrukom povrinom trokuta ija je
stranica zadana sila, a druge se dvije sijeku u toki rotacije.



Tako prema sl.6. dvostruka povrina trokuta ABC predoava statiki moment sile F
1
:
M
1
= 2A
1
= 2
2
1
h AC
=
1
h AC
Dvostruka povrina trokuta ABC predoava statiki moment sile F
2
:
M
2
= 2A
2
= 2
2
2
h AC
=
2
h AC
Dvostruka povrina trokuta AEC predoava statiki moment rezultante zadanih sila:
65
M
R
= 2A
R
= 2
2
h AC
= h AC
Zbrajanjem statikih momenata zadanih sila dobiva se:
M
1
+ M
2
=
1
h AC +
2
h AC
M
1
+ M
2
= ) (
2 1
h h AC +
M
1
+ M
2
= h AC
M
1
+ M
2
= M
R

Time je dobivena sljedea tvrdnja:
Statiki moment rezultante jednak je zbroju statikih momenata njezinih komponenata.
Pouak o momentu ili Varignonov pouak jedan je od osnovnih pouaka statike, a
primjenjuje se pri odreivanju rezultante paralelnih sila i pri odreivanju teita sloenih
likova.


66
11. NOSAI

11.1. Openito o nosaima

U svakoj graevinskoj praksi pojavljuju se razne vrste nosaa. Svi oni imaju zajedniki
zadatak da na sebe preuzimaju zadane sile ili optereenja i da ih prenesu na svoje potpore.
Sl.1. prikazuje najjednostavniji nosa koji se u praksi pojavljuje. Njegov je zadatak da na
sebe preuzme sile F
1
, F
2
, F
3
i F
4
te da ih prenese na potpore. Pri prenoenju sila na potpore
nosa se savija.



Sl.1. Nosa

Pojam nosaa openito se moe izrei ovako:
Svaki tap ili neki drugi element koji se savija zbog djelovanja vanjskih sila zove se nosa.
Vanjske sile koje savijaju nosa dijele se na aktivne i reaktivne sile. Aktivne sile (F
1
, F
2
, F
3
i
F
4
- sl.1.) nazivaju se optereenjem nosaa, a reaktivne sile R
a
i R
b
- sl.1.) nazivaju se
leajnim reakcijama.
Reaktivne sile nastaju u potporama kao otpor djelovanju aktivnih sila, pa aktivne i reaktivne
sile uvijek ine ravnoteu.

11.1.1. Leaji

Leaji su konstrukcije koje povezuju nosae s potporama i pri tome nosau sprjeavaju sve
ili samo neke slobode gibanja.
Leaji su konstrukcije kojima se nosau neke slobode gibanja omoguuju, a neke se
ograniavaju. Postoje tri vrste leaja. To su:

-pomini leaj
-nepomini leaj
-upeti leaj

67
Pomini leaj

Pomini leaj je konstrukcija koja nosau omoguuje dvije slobode gibanja. To su
zaokretanje nosaa oko zadane toke i pomicanje po podlozi na koju je postavljen.

R
a
a

Sl.2. Pomini klizni leaj



Sl. 3. Pomini kotrljajui leaj


Sl.2. i sl.3. prikazuju shemu konstrukcije pominih leaja. Pomou zgloba a nosa je
povezan s leajem, pa je na tom mjestu omogueno zaokretanje nosaa, a sama
konstrukcija pominog leaja omoguuje pomicanje nosaa po podlozi. Pomicanje nosaa
omogueno je klizanjem ili kotrljanjem leaja.
Sl.2. prikazuje shemu konstrukcije kliznih leaja, a sl.3. prikazuje shemu konstrukcije
kotrljajueg leaja.
Pomini leaj je konstrukcija koja nosau ograniava samo jednu slobodu gibanja. Nosa se
ne moe pomicati okomito na podlogu na koju je leaj postavljen. Zbog toga se zbog
optereenja nosaa u pominom leaju moe pojaviti samo ona reakija koja je okomita na
podlogu, a prolazi kroz zglob a (sl.2. i sl.3.)
Pomini leaj se moe definirati kao konstrukcija koja u sebi doputa jednu nepoznanicu, a
to je veliina leajne reakcije. Bilo koja sila, pa tako i leajna reakcija u pominom leaju,
odreena je tek onda kada su joj poznata tri elementa. To su hvatite, smjer i veliina.
Leajna reakcija u pominom leaju ima poznato hvatite jer se ono nalazi u zglobu a
(sl.1. i sl.2.). Smjer reakcije je u pravcu koji je okomit na podlogu. Nepoznata je samo
veliina reakcije, a to ja ta nepoznanica koju doputa pomini leaj.

Nepomini leaj

Nepomini leaj je konstrukcija koja omoguuje jednu slobodu gibanja. To je zaokretanje
nosaa oko jedne zadane toke.

68


Sl. 4. Nepomini leaj

Sl.4. prikazuje shemu konstrukcije nepominog leaja. Pomou zgloba a nosa je povezan
s leajem, pa je na tom mjestu omogueno zaokretanje nosaa.
Nepomini leaj je konstrukcija koja nosau ograniava dvije slobode gibanja. Leaj je
privren za pologu, pa se time sprjeava mogunost pomicanja nosaa po podlozi. Sama
podloga spreava pomicanje nosaa okomito na podlogu, pa se zbog optereenja u
nepominom leaju pojavljuju dvije reakcije. Jedna reakcija je paralelna s podlogom na koju
je nosa poloen, a druga je okomita na istu podlogu. Ako se te dvije reakcije zbroje, nastaje
reakcija koja moe imati sasvim openit poloaj u ravnini, a prolazi kroz zglob a (sl.4.).
Nepomini leaj moe se jo definirati i kao konstrukcija koja dozvoljava dvije nepoznanice.
Leajna reakcija u nepominom leaju bit e potpuno odreena ako su joj poznate tri
nepoznanice, a to su hvatite, smjer i veliina. Hvatite reakcije nalazi se u zglobu a, a
veliina i smjer nisu poznati, pa nepomini leaj doista dozvoljava dvije nepoznanice. Ako se
nepoznati smjer leajne reakcije rastavi u horizontalni i vertikalni smjer, ipak u leaju ostaju
dvije nepoznanice. To su sada veliina horizontalne i vertikalne komponente leajne reakcije.

Upeti leaj

Upeti leaj je onaj koji ne omoguuje ni jednu slobodu gibanja. Sl.5. prikazuje shemu upetog
leaja. Iz sheme se vidi da taj leaj ne omoguuje zaokret nosaa oko zadane toke niti
pomicanje nosaa u bilo kojem smjeru, pa leajna reakcija ima savim openit poloaj.
Upeti leaj se moe definirati jo i kao leaj koji doputa tri nepoznanice. Leajna reakcija u
upetom leaju bit e potpuno odreena ako su joj odreni, odnosno poznati hvatite, smjer i
veliina. Kako niti jedan element nije poznat, to upeti leaj zaista omoguava tri
nepoznanice. Ako se leajna reakcija R
a
rastavi u vertikalni i horizontalni pravac, nastat e u
leaju a tri nove nepoznanice. To su leajni moment M = R
a
m, vertikalna komponenta
reakcije R
ay
i horizontalna komponenta reakcije R
ax
(sl.6.).

69






Sl.5. Upeti leaj




Sl.6. Reakcije upetog leaja


11.1.2. Raspon nosaa

Raspon nosaa je udaljenost dvaju mjesta u kojima je nosa poduprt. U teorijskom smislu to
su toke u kojima se nalaze hvatita leajnih reakcija. Kod veih nosaa, gdje se rade
pomini i nepomini leaji, hvatita leajnih reakcija tono su odreena, pa je time i raspon l
tono odreen (sl.7.).



Sl. 7. Raspon nosaa

11.1.3. Podjela nosaa

Nosai se mogu podijeliti u nekoliko vrsta i skupina ovisno o kriterijima po kojima se dijele i o
tome to se podjelom eli postii. esto se nosai dijele prema:
-poloaju
-obliku
-materijalu od kojeg su izraeni
-statikoj odreenosti

Prema poloaju nosai se dijele na:
-horizontalne
-kose
-vertikalne

Horizontalni nosai su oni kojima su svi leajevi na istoj visini, pa im je os horizontalna (sl.8.).
Kosi nosai su oni iji leaji nisu na istim visinama, pa im os zauzima stanovit kut prema
horizontali (sl.9.).
Vertikalni nosai nastaju kad os nosaa zauzima vertikalan poloaj (sl.10.).
70


l
a b
R
a
R
b
F
1
F
2

Sl.8. Ravni nosa



Sl.9. Kosi nosa





Sl.10. Vertikalni nosa


Prema obliku nosai se dijele na:
-ravne
-izlomljene
-okvirne
-lune
-reetkaste
Ravni nosai su oni kojima je os ravna ravna linija. To su nosai prikazani na sl.7., sl.8. i sl.9.
Izlomljeni nosai su oni kojima je os izlomljena linija, a sastoji se od dvaju ili vie odsjeaka.
Sl.11. prikazuje izlomljeni nosa koji se primjenjuje kao nosa stubita.

Sl.11. Izlomljeni nosa

Okvirni nosai su oni kojima je os izlomljena tako da u geometrijskom smislu ini okvir. Oni
se uveliko primjenjuju u objektima visokogradnje i niskogradnje. Sl.12. prikazuje
najjednostavniji oblik okvirnog nosaa.
71
F
1
F
2
F
3
h
b
l
R
a
R
b
M
a
M
b
a
R
ax
R
bx
a
H
R
by
R
ay


Sl.12. Okvirni nosa

Luni nosai su oni kojima je os zakrivljena linija (sl.13.). Primjenjuju se preteno pri izradi
mostova i industrijskih objekata.

R

Sl.13. Luni nosa

Reetkasti nosai nastali su meusobnom spajanjem odreenog broja tapova u vorovima
(sl.14.). tapovi zauzimaju vertikalne, horizontalne i kose poloaje, pa tako ine geometrijske
figure u obliku trokuta. Reetkasti nosai imaju raznolike oblike, a primjenjuju se kao glavni
nosai mostova i kao krovna konstrukcija kod objekata visokogradnje.

72

Sl.14. Reetkasti nosa

Prema materijalu od kojeg se rade nosai se dijele na:
-drvene
-metalne
-armiranobetonske,

a mogu biti jednostavnih i sloenih oblika.
Prema statikoj odreenosti dijele se na:
-statiki odreene
-statiki neodreene

Statiki oreeni nosai su oni koji se mogu rijeiti uz pomo osnovnih uvjeta ravnotee. Za
svaki nosa na koji djeluju sile mogu se postaviti tri uvjeta ravnotee, a to su:
X = 0 Y = 0 i M = 0
Statiki neoreeni nosai su oni kod kojih se jedna ili vie leajnih reakcija ne mogu rijeiti
uz pomo osnovnih uvjeta ravnotee. Za te leajne reakcije se kae da su prekobrojne
statike veliine koje se odreuju pomou uvjeta deformacije.

11.1.4. Optereenje nosaa

Optereenja koja nosai preuzimaju dijele se u tri osnovne grupe:
-osnovna
-dopunska
-naroita

Ta podjela provedena je na osnovi promatrnja duljine trjanja optereenja na neki nosa i na
osnovi uestalosti djelovajna, jer neka optereenja djeluju na nosa neprekidno, a neka
povremeno.
Osnovno optereenje je ono koje preuzima svaki nosa ili konstrukcija uope, a dijeli se na:
-stalno (trajno)
-povremeno (privremeno)

Stalno optereenje djeluje na sve vrste nosaa stalno i mirno, jednakim intezitetom. Ono se
sastoji od teine nosaa i teine svih onih elemenata konstrukcije koji se nalaze na tom
nosau, pa ga svojom teinom optereuju. Veliina stalnog optereenja odreuje se tako da
se izrauna teina nosaa i teina svih onih elemenata koji se na njemu nalaze.
Povremeno optereenje je ono koje se na konstrukciji ili nosau javlja povremeno. Ono moe
biti pokretno (pomino) ili nepokretno (nepomino). Pokretna optereenja su ona koja se
kreu po konstrukciji, kao osovinski pritisci vozila na mostu, ili se povremeno miu, kao i
73
namjetaj u zgradama. Nepokretno povremeno optereenje je snijeg ili neko drugo
opereenje takva karaktera.
Objekti i konstrukcije koriste se za smjetaj ljudi i sredstava, pa se zbog toga pokretna
optereenja esto nazivaju korisnim optereenjima. Vrsta i veliina pokretnog optereenja
odreuju se u skladu s propisima za svaku vrstu objekta.
Dopunsko optereenje ne djeluje tako uestalo kao pokretno. Ono moe imati bilo koji smjer
djelovanja. To je promjena temperature, skupljanje betona ili neka druga vrsta optereenja
prema propisima za odreenu vrstu objekta.
Naroito optereenje je ono koje na konstrukciju veoma rijetko djeluje, a moe se dogoditi da
se nikada ne pojavi u vijeku trajanja objekta. To su optereenja koja nastaju zbog seizmikih
pokreta ili poputanja temelja kod objekata visokogradnje, ili udarci vozila o stup povonjaka
i druga optereenja u skladu s propisima.

11.1.4.1. Oblici optereenja

Sve vrste nosaa koji se pojavljuju kao nosivi elementi nekog objekta mogu biti optereeni:
-koncentriranim optereenjem ili
-rasporeenim optereenjem
Koncentrirano ili diskontinuirano (prekinuto optereenje) javlja se u obliku sile usredotoene
u jednu toku. Ono se na nosau pojavljuje zbog djelovanja stupova i poprenih nosaa,
zbog tlaka kotaa na mostovima itd. Iz karaktera koncentriranog optereenja vidi se da ono
djeluje u toki ve na povrini kojom stup, greda ili kota nalijeu na nosa. S obzirom na to
da je povrina nalijeganja relativno mala, moe se rei da koncentrirano optereenje djeluje
u toki, pa se ono predouje silom u obliku vektora, a oznaava se slovom F (sl.15.).

Sl.15. Koncentrirano optereenje

Raspodjeljeno ili kontinuirano (neprekinuto optereenje) nastaje kada se neki teret
raspodjeljuje na neku povrinu tako da u svakoj toki te povrine djeluje sila odreene
veliine. Kae se da teret djeluje kontinuirano u svakoj toki, pa se zbog toga raspodjeljeno
optereenje ee naziva kontinuiranim opterenjem.
Raspodjeljeno ili kontinuirano optereenje moe biti:

jednoliko

djeluje jednakim
intenzitetom u svakoj
toki uzdu nosaa (sl.16.
i sl.17.)


nejednoliko

mijenja svoj intenzitet od
toke do toke uzdu
nosaa npr. trokutasto
(sl.18. i sl.19.), trapezasto
(sl.20. i sl.21.)
nepravilno
raspodjeljeno
nastaje kada se na nekoj
povrini optereenje
raspodjeljuje bilo kako
(sl.22.)

74


Sl.16. Jednoliko raspodijeljeno ili
kontinuirano optereenje
l R
a R
b
a b
q

Sl.17. Jednoliko djelomino
raspodijeljeno optereenje


Sl.18. Trokutasto kontinuirano optereenje


Sl.19. Trokutasto kontinuirano optereenje





Sl.20. Trapezasto kontinuirano optereenje


Sl.21. Trapezasto kontinuirano optereenje

75

Sl.22. Nepravilno rasporeeno kontinuirano optereenje

11.2. Teorija nosaa

11.2.1. Deformacije i unutarnje sile

Svako tijelo podvrgnuto djelovanju vanjskih sila mijenja svoj oblik. Ono se deformira. Veliina
deformacije ovisi o unutarnjim svojstvima tijela, pa je u tom smislu zgodno definirati dva
ekstremna sluaja, a to su:
-savreno elastina tijela
-savreno plastina tijela

Savreno elastina tijela su ona koja se nakon rastereenja vraaju u svoj prvobitan oblik, a
savreno platina tijela su ona koja nakon rastereenja zadravaju deformirani oblik.
Tijela s kojima se svakodnevno susreemo nalaze se izmeu ta dva spomenuta ekstrema.
Kada je nosa optereen vanjskim silama F
1
, F
2
, F
3
, R
a
i R
b
koje su u ravnotei, nosa se
nalazi u stanju mirovanja (sl.23.).Meutim zbog djelovanja vanjskih sila nastaje promjena
poloaja sitnih estica u nosau, pa nosa mijenja svoj prvobitni oblik i mijenja se (sl.24.)

Sl.23. Nosa prije deformacije


1
1
c
R
a
R
b
F
1
F
2
F
3
b
a
l


Sl.24. Nosa nakon deformacije
76

Promjena meusobnog poloaja sitnih estica izaziva promjenu unutarnjih sila u nosau.
One pruaju otpor djelovanju vanjskih sila i nastoje vratiti sitne estice u nosau u njihov
prvobitni poloaj. Nosa je u stanju mirovanja, ali se napree pruajui otpor djelovanju
vanjskih sila. Stoga se moe rei da su unutarnje sile u nosau izraz otpornosti materijala od
kojeg je nosa napravljen.

11.2.2. Odreivanje unutarnjih sila u nosau

Ako nosa presjeemo u nekoj njegovoj toki, onda sa pojavljuju odreene unutarnje sile
kojima desni dio nosaa djeluje na lijevi i obrnuto. Te sile su sljedee:
M
s
= moment savijanja
T = poprena sila
N = uzduna sila
Moment savijanja u bilo kojem presjeku nosaa odreuje se tako da se zbroje statiki
momenti svih sila koje djeluju lijevo ili desno od tog presjeka s obzirom na taj presjek.
M = 0

Poprena sila u bilo kojem presjeku nosaa odreuje se tako da se zbroje komponenete svih
sila koje su okomite na os nosaa, a djeluju lijevo ili desno od promatranog presjeka.
T = 0

Uzduna sila u bilo kojem presjeku nosaa odreuje se tako da se zbroje komponenete svih
sila koje djeluju u smjeru osi nosaa, a djeluju lijevo ili desno od promatranog presjeka.
N = 0

11.2.2.1. Predznak unutarnjih sila

Predznak unutarnjih sila nosaa odreuje se ovisno o vrsti i obliku deformacije.
Kada uzduna sila djeluje u osi nekog tapa ili stupa i nastoji ga produljiti, njezin znak se
obiljeava predznakom +. Obrnuto, ako uzduna sila nastoji skratiti neki tap ili stup, tada se
njezin predznak obiljeava predznakom (sl.25.).
Kada poprena sila djeluje tako da lijevi dio nosaa nastoji pomaknuti prema gore, a desni
prema dolje, smjer poprene sile obiljeava se predznakom +. Obrnuto, ako poprena sila
nastoji lijevi dio nosaa pomaknuti prema dolje, a desna prema gore, tada smjer poprene
sile obiljeavamo predznakom (sl.26.).
Kada moment savijanja djeluje tako da nastoji rastegnuti donju zonu nosaa, smjer mometa
savijanja obiljeava se predznakom +. Obrnuto, ako moment savijanja nastoji rastegnuti
gornju zonu nosaa, tada smjer momenta savijanja obiljeavamo predznakom (sl.27.).
77

Sl.25. Predznak uzdune sile


Sl.26. Predznak poprene sile


78
TLAK
VLAK
+M +M
LIJEVI DIO NOSAA DESNI DIO NOSAA
VLAK
TLAK
-M -M
LIJEVI DIO NOSAA DESNI DIO NOSAA


Sl.27. Predznak momenta savijanja

11.2.2.2. Odnos izmeu momenata savijanja i poprene sile

Unutarnje sile u nosaima mijenjaju svoje veliine od presjeka do presjeka du nosaa. Ta
se promjena provodi odreenom zakonitou, ovisno o vrsti optereenja. U jednom od
presjeka unutarnje sile dobivaju svoju maksimalnu vrijednost.
U svakom od presjeka nosaa postoji odreeni odnos izmeu vrijednosti unutarnjih sila. Ti se
odnosi mogu tono matematiki definirati samo pomou tzv. diferencijalnog rauna. Jedan
od tih odnosa glasi:
Moment savijanja najvei je u onom presjeku u kojem je poprena sila jednaka nuli.
Taj odnos ima posebno znaenje pri rjeavanju nosaa jer se pomou njega moe lako
odrediti poloaj presjeka nosaa u kojem je najvei moment savijanja.






















79

LITERATURA:

Boko Jagodi, Milivoj Mili: Matematika: udbenik i zbirka zadataka za prvi razred
industrijskih i obrtnikih kola

urica Salamon,Boko ego: Matematika u struci 1: udbenik sa zbirkom zadataka

Ivan Antoli: Graevna mehnika: udbenik za srednje kole