Professional Documents
Culture Documents
)
UDK 911.2:556](497.5) 556.535(497.5) Izvorni znanstveni lanak Original scientific paper
23
UVOD Za kvalitetno upravljanje vodnim resursima nekoga podruja ili porijeja potrebno je poznavati protoni reim tekuica, odnosno uobiajeno kretanje koliina vode u koritu rijeke na lokaciji od interesa ili mjernoj stanici. Uz uobiajeno (srednje) kretanje vrijednosti vane su i ekstremne pojave, njihova uestalost i intenzitet. Ovim radom daje se prva sveobuhvatna suvremena tipologija protonih reima Hrvatske. Utvrivanje tipologije reima pomae boljem shvaanju prostornih razlika i uvjeta otjecanja u Hrvatskoj, to e, nadamo se, pridonijeti kvaliteti vodnogospodarskih planova i planiranja u vodnom gospodarstvu openito. Kvalitetno upravljanje vodnim resursima ovisi i o poznavanju protonog reima, odnosno prosjene vodne bilance u porijeju te prosjenih vrijednosti protoka i njihove sezonske varijacije (Brilly i dr., 2007; Bormann, 2010). Takoer, utvrivanje aktualnih tipova reima polazina je toka za analizu (recentnih) promjena i za mogue projekcije. PRETHODNA ISTRAIVANJA Razliiti su pristupi i metode izdvajanja tekuica odnosno klasifikacija protonih reima. Najpoznatiju klasifikaciju objavio je francuski geograf hidrolog Maurice Pard (Rianovi, 1993). Pard je uveo modulni koeficijent kao odnos izmeu dviju veliina odreenog razdoblja i odgovarajueg prosjeka (Pard, 1933). Srednji protok svakoga mjeseca dijeli se srednjim godinjim protokom. Takva jednostavna formula i pristup najveu prednost imaju u injenici da je omoguena usporedba protonih reima rijeka razliitih protoka, od potoka do velikih rijeka. Pard je na temelju modulnih koeficijenata, odnosno protonih reima dobivenih takvim pristupom podijelio sve tekuice na one s jednostavnim i one sa sloenim reimom. Jednostavne je u nastavku podijelio na pet tipova, a sloene na izvorno sloene s pet podtipova te promjenjivo sloene s etiri podtipa. Pard u svojim analizama i tipologiji opravdano polazi od veze padalinskog i protonog reima. Zatim opisuje pojedine tipove s obzirom na vrstu prihrane, javljanje maksimuma te u veini sluajeva daje primjere. U tab. 1 dan je pregled osnovnih obiljeja ostalih tipologija protonih reima. Navedene su tipologije koje su s jedne strane klasine, a s druge odraavaju i neke nove pristupe problematici izdvajanja reima protoka. Valja napomenuti zanimljivosti i poticajne injenice u vezi s nekim od navedenih tipologija. Opisujui tipove, A. I. Vojejkov (1884) uz osnovne karakteristike prihrane i reima istie drutvenu vanost pojedinih tipova tekuica, odnosno govori u kojem se smislu iskoritava (ili moe iskoritavati) rijeka pojedinog tipa. Dajui svoju tipologiju, M. I. Lvovi (1945) krenuo je od izvora prihrane (omjere je odredio ralanjujui hidrograf) te raspodjele ukupnog protoka po godinjim dobima. Razliitim kombinacijama tih parametara izrazio je 40 tipova, od kojih je utvrdio 21 tip na podruju biveg SSSR-a te jo devetnaest drugih tipova u drugim dijelovima svijeta (Duki, 1984, prema: Vojejkov, 1884, i Lvovi, 1945). Prednost takve tipologije svakako je sveobuhvatnost. S druge strane, metoda je dijelom subjektivna te je za izradu potrebno iskustvo, posebice prilikom ralanjivanja hidrografa. R. Keller, zajedno s istraivakim skupinom Geografskog instituta Sveuilita u Freiburgu, izradio je hidroobrazac od est karakteristinih veliina za univerzalnu primjenu pri klasificiranju tekuica (Rianovi, 1993, prema: Keller, 1968). Polazite za izraun mjeseni su koeficijenti otjecanja, a tipovi se izraavaju slovno-brojanom kombinacijom 24
Tipologija protonih reima rijeka u Hrvatskoj Tab. 1. Izdvojene tipologije protonih reima Tab. 1 Selected typologies of discharge regimes
AUTOR A. I. Vojejkov
GODINA 1884.
M. Pard
1933.
M. I. Lvovi F. D. Grimm R. Keller R. P. Beckinsale I. Krasovskaia, N. W. Arnell i L. Gottschalk P. Frantar i M. Hrvatin S. Isik i V. P. Singh
PODRUOSNOVNA TEMELJ JE METODOLOGIJA IZDVAJANJA Nain prihrane i vriSvijet jeme pojave velikih Klimatski voda Odnosi naina Svijet Modulni koeficijenti prihrane i analiza protoka u godini Nain prihrane i vri- Odnosi naina Svijet jeme pojave velikih prihrane i analiza voda protoka u godini Godinji hod proEuropa Hidroloki toka 6 karakteristinih Hidrografski Svijet hidrolokih veliina obrazac Svijet Kppenova klimatska nomenklatura Klimatski Pojave maksimuma i minimuma
BROJ TIPOVA 4 grupe i 9 tipova 2 grupe, 14 tipova, 5 podtipova 40 tipova 9 grupa i 55 tipova
Sjeverna i Zap. Raunalni program Europa Modulni koeficijenti Slovenija + raunalni program Krivulja godinjega Turska hoda protoka
Izvor: Pard, 1933; Beckinsale, 1969; Duki, 1984; Rianovi, 1993; Krasovskaia i dr., 1994; Wilhelm, 1997; Frantar i Hrvatin, 2005; Isik i Singh, 2008
(primjer primjene: Orei, 1995). Takva je metodologija univerzalna i dovoljno objektivna. Mana je Kellerove klasifikacije nedostatak tipova, odnosno njihovih naziva i primjera. Metoda koja je imala globalni potencijal, zajedno s kartografskim podlogama, primijenjena je, naalost, samo na neke dijelove kontinenata (Srednja Europa, porijeje Nila). U posljednjem desetljeu 20. stoljea istraivai sve ee pri obradi podataka upotrebljavaju raunalo, ime se omoguuju bra obrada vee koliine podataka te primjena objektivnijih kvantitativnih metoda. Znanje, iskustvo i kreativnost istraivaa ostali su presudni u odreivanju parametara za obradu, definiranje tipova reima i opis kljunih faktora bitnih za razvoj pojedinih tipova te njihove drutvene vanosti. Tako su u sklopu meunarodnoga projekta Flow Regimes form International Experimental and Network Data (FRIEND) devedesetih godina 20. stoljea I. Krasovskaia i suradnici izradili klasifikaciju reima zemalja sjeverne i zapadne Europe (Krasovskaia i dr., 1994). Glavni parametri klasifikacije bili su pojave primarnog i sekundarnog maksimuma odnosno minimuma. Raunalnom automatizacijom omoguena je obrada 1385 nizova podataka te je izraeno 25
devet tipova i etiri prijelazna tipa reima tekuica. Metodologija navedene klasifikacije trebala je biti polazite za izrade tipologija drugih dijelova Europe i ostalih kontinenata. Vrlo poticajne radove na temu klasifikacije protonih reima rijeka u Sloveniji objavili su M. Hrvatin (1998) te P. Frantar i M. Hrvatin (2005). Oni su prvo izraunali modulne koeficijente za 70 odnosno 43 promatrane stanice te su zatim dobivene reime rijeka razvrstali klasterskom analizom. Klasterska analiza provedena je Wardovom metodom, dok su slinosti izmeu reima odreene na temelju Manhattan udaljenosti. Imena tipova polaze od Ileievih (Pardovih), kojima su pridodani regionalni pridjevi. Zanimljivo je primijetiti da je za razdoblje 1961. 1990. odreeno osam tipova (Hrvatin, 1998), dok je za razdoblje 1971. 2000. istom metodologijom odreeno pet tipova (Frantar i Hrvatin, 2005). Autori takvo smanjenje tipova, uz vei broj analiziranih stanica u prvom sluaju, pripisuju intenziviranju klimatskih promjena u posljednjem desetljeu 20. stoljea. Tipovima reima rijeka u Hrvatskoj bavili su se parcijalno S. Ilei (1947) i J. Rianovi (1993). Regionalne analize reima tekuica objavili su D. Pejnovi (1991) za liku regiju, D. Orei (1995) za porijeje Krapine te R. Kneevi (2001, 2004) za porijeja Rjeine i Mirne. Neke tekuice kontinentalnog dijela Hrvatske analizirane su takoer u irim istraivanjima reima protoka rijeka porijeja Dunava (Belz i dr., 2004; Kovacs, 2010). S. Ilei (1947) upotrebljavao je prilikom istraivanja i odreivanja tipologija tekuica Jugoslavije Pardove koeficijente za esnaestogodinje razdoblje 1923. 1938. te utvrdio postojanje sljedeih tipova u Hrvatskoj: 1) snjeni reim a) blagi (Drava) b) prijelazni (Mura) 2) kino-snjeni reim a) prijelazna srednjoeuropska ili posavska varijanta (Sutla, Sava nizvodno od Zagreba) b) umjereno mediteranska varijanta (Kupa) c) mediteranska varijanta (Neretva, Cetina, Krka, Zrmanja i Rjeina) 3) isti ili gotovo isti kini reim (azma i istarske rijeke) 4) kombinirani-sloeni reim (Dunav). U radu su opisani svi navedeni tipovi te je, unato objektivnim nedostatcima, Ileievo istraivanje temelj za budua istraivanja i usporedbe. J. Rianovi u svojem je udbeniku Hidrogeografija (1993) dao pri regionalnom opisu hidrogeografskih znaajki Hrvatske osnovne karakteristike reima nekih tekuica prema Pardu. Takva parcijalna tipologija s detaljnijim opisima pojedinih primjera kao i navedena regionalna istraivanja znaili su kontinuitet geografskog istraivanja reima rijeka u Hrvatskoj. U navedenim radovima veinom su upotrebljavani Pardovi modulni koeficijenti, dok su u drugima primjenjivane i ostale metode izdvajanja, poput Kellerove (Orei, 1995; Kneevi, 2001, 2004). Osnovni tipovi reima tekuica za neke rijeke Hrvatske javljaju se u jo nekim publikacijama, poput Velikog atlasa Jugoslavije (Sekuli, 1987). Naalost, podjela i osnovni opis u toj publikaciji dosta su openiti, bez jasne metodologije i kriterija izdvajanja. 26
PODATCI I METODOLOGIJA IZRADE Izradom tipologije odredit e se tipovi protonih reima u Hrvatskoj za razdoblje 1990. 2009. Za izradu je uzeto posljednje dvadesetogodinje razdoblje, i to iz vie razloga. Cilj je bio izraditi tipologiju za koju moemo rei da vrijedi danas. Uz to, obuhvat recentnog razdoblja omoguio je analizu na veem broju stanica. Glavni kriterij pri odabiru stanica bio je, uz raspolaganje dovoljnim brojem podataka za razdoblje 1990. 2009., njihova prostorna distribucija. Tako su primjerice iskljuene stanice na istoj tekuici koje su preblizu jedna drugoj te imaju gotovo identian reim, dok su s druge strane ukljuene i stanice s nepotpunim nizovima podataka ako je to bio jedini nain obuhvata odreene relevantne tekuice u Hrvatskoj. Osim toga znaajnije se odstupilo od razdoblja analize samo u sluaju Dunava (stanica Bezdan), koji je analiziran za razdoblje 1979. 1998. Podatci o protocima Dunava nakon 1998. nisu dostupni u Hrvatskoj. Od veih tekuica Hrvatske analizom nije obuhvaena samo Neretva. Naime cijeli tok, a time i reim Neretve u Hrvatskoj, pod utjecajem je Jadranskoga mora, te se utjecaj plime i oseke osjea petnaest kilometara uzvodno od Metkovia (izvor 1). Zbog toga za stanicu Metkovi postoje samo podatci o mjerenju vodostaja rijeke. Ukupno je odabrano 76 mjernih stanica na 51 tekuici. Razliite metodoloke mogunosti i primjeri izrade tipologija reima ve su opisani. Kako bi izrada tipologije bila to objektivnija, primijenjena je klasterska analiza, jedna od metoda multivarijantne statistike (Hrvatin, 1998; Frantar i Hrvatin, 2005; Reimann i dr., 2008). Klasterska analiza omoguit e grupiranje protonih reima tekuica u manje, homogenije skupine koje se nazivaju klasteri, grupe, grozdovi ili tipovi. Svaka skupina trebala bi biti to homogenija, a skupine meusobno to heterogenije. No da bi se provela klasterska analiza protonih reima, prvo je bilo potrebno odgovarajue izraziti reime za sve tekuice. Za to su upotrijebljeni modulni (Pardovi) koeficijenti, na temelju kojih je prikazan godinji hod protoka za razdoblje 1990. 2009. odreene tekuice na pojedinoj mjernoj stanici. Upotreba vrijednosti protoka i modulnih koeficijenata omoguila nam je usporedbu reima svih tekuica bez obzira na njihovu veliinu, tj. apsolutne mjesene vrijednosti protoka. Nakon toga reimi su grupirani u klastere. Za grupiranje se primjenjuju razliite metode u kombinaciji s razliitim mjerama udaljenosti udruivanja. Neke od mjera udaljenosti odnosno naina raunanja slinosti izmeu pojava jesu Euklidska udaljenost, Kvadrirana euklidska udaljenost, Mahalanobisova udaljenost, ebievljeva udaljenost, Manhattan (takoer Block ili City Block) udaljenost i Minkowskijeva udaljenost (Kurnoga ivadinovi i Sori, 2008). Nakon isprobavanja razliitih mjera udaljenosti, uzimajui u obzir i slina prethodna istraivanja, optimalnom se pokazala Manhattan udaljenost. Kod klasterskih metoda ili metoda grupiranja postoje dvije osnovne skupine: hijerarhijska i nehijerarhijska. Hijerarhijske metode karakterizira razvijanje odreene hijerarhije izmeu analiziranih varijabli i poetni nepoznat broj klastera. Broj klastera u konanici se odreuje subjektivno, na temelju drvolikoga grafikog prikaza odnosno dendrograma. Kod nehijerarhijske metode unaprijed se odreuje broj klastera. U praksi se optimalni rezultati dobivaju kombinacijom tih dviju metoda. U ovom radu upotrijebljena je prvo hijerarhijska metoda, koja je zatim provjeravana nehijerarhijskom. Najee upotrebljavane hijerarhijske metode jesu: metoda najblieg susjeda (engl. single linkage method), metoda najudaljenijeg susjeda (complete linkage method), me27
toda prosjene povezanosti (average linkage method), Wardova metoda i centroidna metoda (Kurnoga ivadinovi i Sori, 2008). Od nehijerarhijskih metoda najpoznatija je K-means metoda. Izabrana je Wardova metoda, a rezultati su provjeravani K-means metodom. Wardova se metoda u kombinaciji s Manhattan udaljenou temelji na minimiziranju apsolutnih vrijednosti zbroja udaljenosti bilo kojih dvaju klastera. Poinje se tako da je svaka pojava (varijabla, objekt prouavanja) jedan klaster te se zatim trae dva najslinija klastera, koja se spajaju u novi i tako redom dok se svi klasteri na kraju ne poveu u jedan. K-means metoda poinje odreivanjem broja klastera (k) te se zatim pojave rasporeuju u klastere tako da je varijanca unutar klastera to manja, a izmeu klastera to vea. Ona se u ovom istraivanju primjenjuje kao provjera hijerarhijske metode, odnosno za potvrdu je li odabran optimalni broj klastera analizom izraenog dendrograma. Nakon dobivenoga dendrograma, odreivanja broja klastera i provjere njihovih lanova nehijerarhijskom metodom, dobiveni su klasteri imenovani, opisani i analizirani. REZULTATI I RASPRAVA Primjenom navedenih metoda razvrstavanja dolo se do sedam klastera odnosno tipova protonih reima rijeka u Hrvatskoj (sl. 1). Klasteri odnosno tipovi reima obuhvaaju od tri do 22 lana (mjerne stanice). Njihovi nazivi odreeni su s jedne strane regionalno, a s druge s obzirom na prevladavajuu vrstu prihrane (kinica, snjenica i sonica). U nastavku ih navodimo redom kako se izdvajaju na dendrogramu. Prvi klaster ini est stanica na tri rijeke Dravi, Muri i Dunavu. Klaster je nazvan alpski snjeno-kini reim jer je izvorite navedenih rijeka ili pritoka koje znaajno odreuju njihov reim u alpskom podruju. Taj se reim najvie razlikuje od ostalih, prije svega zbog gotovo obrnute pojave velikih i malih voda tijekom godine u odnosu na ostale tekuice Hrvatske te veeg utjecaja snjenice u prihrani. Drugi je klaster najmanji te obuhvaa samo tri stanice na dvije tekuice: ikoli i Jadovi. Klaster je nazvan sredozemni kini reim. Njegova je glavna karakteristika jednostavnost (jedan maksimum i jedan minimum tijekom godine), a glavna su razlika u odnosu na ostale reime velike oscilacije tijekom godine te izrazito niske vode u srpnju i kolovozu, kada tekuice nerijetko i presuuju. Trei klaster nazvan je panonski kini reim. Obuhvaa pet stanica na tri manje tekuice nizinskog ili panonskog dijela Hrvatske: esmi, Ilovi i Kutini. Jednostavni reim s jednim izraenijim maksimumom i minimumom rezultat je dominantnog znaenja kinice u prihrani tih tekuica. etvrti klaster ini sedamnaest stanica na trinaest uglavnom krkih tekuica. Klaster je nazvan sredozemni kino-snjeni reim zbor primarnog utjecaja kinice na reim. Kod veeg dijela tih tekuica prisutna je i prihrana snjenicom zbog toga to se njihova izvorina podruja ili dijelovi porijeja nalaze u gorju, gdje se snijeg kao padalina javlja ee i zadrava dulje. Pridjev sredozemni dodijeljen je zbog smjetaja navedenih tekuica i klimatskih uvjeta koji prevladavaju na njihovim porijejima. Peti klaster nosi naziv panonski kino-snjeni reim. Obuhvaa etrnaest stanica na deset tekuica porijeja Dunava. Uglavnom su posrijedi manje tekuice (iznimka je Sava 28
* Za razdoblje 1979. 1998. Sl. 1. Dendrogram tipova protonih reima rijeka Hrvatske Fig. 1 Dendrogram of types of discharge regimes of rivers in Croatia
29
kod upanje) koje svoje izvorite imaju u slavonskim i kordunskim gorama. Karakterizira ih sloeni reim s dva godinja maksimuma i minimuma. esti klaster, nazvan dinarski kino-snjeni reim, obuhvaa tekuice porijeja Kupe koje svoje izvorite uglavnom imaju u viem gorju Dinarida, ime je udio snjenice u prihrani u odnosu primjerice na prethodni klaster izraeniji. I ovdje je rije o sloenom reimu s dvije visoke i dvije niske vode. Posljednji, ujedno i najvei klaster, jest peripanonski kino-snjeni reim. Obuhvaa dvadeset tri stanice na osamnaest tekuica. Pridjev peripanonski dodijeljen je zbog poloaja prije svega stanica, a dijelom i tekuica. Zbog veeg obuhvata klastera u toj su se skupini nale i neke stanice i tekuice koje odudaraju od pridjeva peripanonski, primjerice Gacka ili Cetina. Njihov reim na navedenim stanicama znatnije je izmijenjen izgradnjom hidroenergetskih sustava i brana, pa je ujednaeniji i time slian ostalim tekuicama te skupine. Svako grupiranje nosi sa sobom potekoe i nije imuno na pogreke i neobine iznimke. Primjenom objektivne statistiko-matematike metode klastera nastojalo se pristupiti problematici to objektivnije. Uzeta udaljenost udruivanja te odabir broja klastera kao i njihovi nazivi veim su dijelom rezultat poznavanja geografskih obiljeja tekuica i njihovih porijeja. Odstupanja ili nepokrivenost nazivom nekih stanica ili tekuica obrazloeni su prilikom opisa i analize svakog tipa. Tipovi se u nastavku zbog loginosti slijeda izlaganja navode sljedeim redoslijedom (sl. 2, sl. 3): 1) alpski snjeno-kini reim, 2) dinarski kino-snjeni reim, 3) peripanonski kino-snjeni reim, 4) panonski kino-snjeni reim, 5) panonski kini reim, 6) sredozemni kino-snjeni reim, 7) sredozemni kini reim. 1. Alpski snjeno-kini reim Rijeke s alpskim snjeno-kinim reimom u Hrvatskoj jesu Drava, Mura i Dunav. To su tekuice koje imaju izvorino podruje i najveu prihranu u Alpama. Premda Dunav svoje izvorite nema u Alpama, njegov je reim u srednjem dijelu toka (stanica Bezdan) jo uvijek obiljeen snanim utjecajem desnih (alpskih) pritoka u Njemakoj i Austriji: Illera, Lecha, Isera, Inna i Ennsa (Belz i dr., 2004). Time mu je u Hrvatskoj reim slian onome Drave i Mure, s jo manjim razlikama visokih i niskih voda. Napominjemo, podaci za Dunav uzeti su za razdoblje 1979. 1998., zbog ega ne moemo analizirati recentni reim, ve je on prikazan radi uvida i usporedbe s drugim reimima Hrvatske. Budui da Drava u Hrvatskoj nema veih pritoka koji bi znaajnije utjecali na njezin reim, on se bez obzira na duljinu toka u Hrvatskoj, malo mijenja. Glavna su znaajka toga reima visoke vode u toplijem dijelu godine i relativno malo osciliranje koliina vode tijekom cijele godine (tab. 2). Primarni maksimum javlja se u svibnju i lipnju, kada su vrijednosti modulnih koeficijenata od 1,25 (Drava-Donji Miholjac) do 1,45 (Mura-Gorian), dok se znatno manje izraeni drugi maksimum javlja u listopadu i studenome s vrijednostima modulnih koeficijenata neto veim od 1. Kod Mure drugoga maksimuma gotovo i nema te praktino moemo govoriti o jednostavnom (snjenom) reimu.
30
Sl. 2. Odabrani primjeri krivulja godinjega hoda protoka za sve tipove protonih reima Hrvatske Fig. 2 Selected examples of yearly discharge curve for all discharge regime types
31
Sl. 3. Tipovi protonih reima rijeka Hrvatske Fig. 3 Types of discharge regimes in Croatia
Najmanje koliine vode javljaju se u veljai, kada se modulni koeficijenti kreu u rasponu od 0,6 (Mura-Mursko Sredie) do 0,9 (Dunav-Bezdan). Iznadprosjeni protoci odnosno koliine vode javljaju se kod svih rijeka od travnja do kolovoza, a kod Drave i u listopadu i studenome. Ispodprosjeni protoci javljaju se od prosinca do oujka, dok se od rujna do studenoga vrijednosti modulnih koeficijenata kreu oko srednje vrijednosti. Na reime navedenih rijeka, posebno na ujednaenost protoka, utjee i izgradnja velikih hidroenergetskih postrojenja, odnosno brana kojima se protoci reguliraju. S druge strane, te tekuice upravo su i izabrane za izgradnju hidroelektrana zbog povoljnih hidrolokih prilika tijekom cijele godine. 32
Tipologija protonih reima rijeka u Hrvatskoj Tab. 2. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica s alpskim snjeno-kinim reimom Tab. 2 Module coefficients of rivers with Alpine nival-pluvial regime for the 1990-2009 period
I.
II.
III.
IV.
V.
X.
XI. XII.
0,72 0,65 0,78 1,03 1,28 1,28 1,23 1,01 0,96 1,06 1,09 0,91 0,75 0,68 0,79 1,03 1,25 1,26 1,21 0,99 0,96 1,04 1,08 0,95 0,66 0,62 0,83 1,15 1,45 1,27 1,2 1,04 0,9 0,9 1 1 0,99 0,95 0,84 0,8 1,13 1,44 1,3 1,23 1,07 0,98 1,02 0,95 0,81 1,28 1,25 1,26 1,19 0,96 0,83 0,74 0,79 0,89
2. Dinarski kino-snjeni reim Rijeke koje karakterizira dinarski kino-snjeni reim jesu Kupa (stanice Hrvatsko, Kupari i Kamanje), abranka, Kupica, Gornja Dobra (stanice Luke i Turkovii) i Vitunjica (manji desni pritok Dobre). Sve pripadaju porijeju Kupe, a njihov izvorini dio i barem gornji dio toka u Gorskom su kotaru, pa se taj reim moe nazivati i kupski ili goranski tip. Navedene tekuice teku prostorom kra (dio otjecanja odvija se i podzemno), u odnosu na ostale kino-snjene tipove izvorite im je u viem gorju, u prostoru s najveom koliinom padalina u Hrvatskoj. Dinarski kino-snjeni sloeni je reim s dva maksimuma i minimuma tijekom godine (tab. 3). Prvi maksimum javlja se u travnju, kada se vrijednosti modulnih koeficijenata kreu izmeu 1,36 (Kupa-Kamanje i Kupica-Brod na Kupi) i 1,62 (Gornja Dobra-Luke). On je snjeni, odnosno rijeka se u tom razdoblju preteno prihranjuje snjenicom. Drugi, jednako izraeni maksimum javlja se u studenome ili prosincu, kada su vrijednosti modulnih koeficijenata izmeu 1,4 (Gornja Dobra-Luke) i 1,66 (Kupa-Kupari) kao posljedica jesenskih kia.
Tab. 3. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica s dinarskim kino-snjenim reimom Tab. 3 Module coefficients of rivers with Dinaric pluvial-nival regime for the 1990-2009 period
VODOTOK-STANICA I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. Gornja Dobra-Luke 1,02 1,01 1,26 1,62 0,82 0,68 0,45 0,34 0,73 1,16 1,4 1,5 Gornja Dobra-Turkovii 1,1 1,05 1,26 1,61 0,82 0,52 0,35 0,29 0,69 1,37 1,47 1,49 Vitunjica-Brestovac abranka-Zamost2 Kupa-Kupari Kupa-Hrvatsko Kupa-Kamanje Kupica-Brod na Kupi 1,08 1,04 1,26 1,52 0,79 0,59 0,38 0,35 0,76 1,24 1,44 1,53 1,02 0,95 1,22 1,45 0,76 0,56 0,41 0,36 0,77 1,39 1,59 1,52 1,13 0,95 1,11 1,51 0,79 0,52 0,34 0,28 0,77 1,39 1,66 1,55 1,08 1,08 1,1 1,41 0,75 0,61 0,45 0,29 0,81 1,4 1,64 1,52 1,12 1,01 1,26 1,36 0,71 0,52 0,35 0,34 0,72 1,32 1,63 1,65 1,26 1,09 1,06 1,36 0,72 0,5 0,41 0,29 0,7 1,35 1,53 1,73
33
Primarni minimum javlja se redovito u kolovozu, kada se modulni koeficijenti kreu u rasponu od 0,28 (Kupa-Kupari) do 0,36 (abranka-Zamost2), dok je onaj drugi, manje izraeni u veljai, kada se modulni koeficijenti kreu oko srednje vrijednosti. Iznadprosjene koliine vode javljaju se kod svih rijeka ovoga tipa od listopada do travnja (iznimka je veljaa s protocima oko prosjeka za godinu), dok se ispodprosjene koliine javljaju od svibnja do rujna. Priline oscilacije protoka tijekom godine slika su, osim klimatskih elemenata, i veliine porijeja te krkog prostora kroz koji tekuice prolaze. 3. Peripanonski kino-snjeni reim Taj tip reima obuhvaa vie od trideset posto analiziranih stanica. Tekuice s peripanonskim kino-snjenim reimom jesu Bednja (stanice Tuhovec, Lepoglava, eljeznica i Ludbreg), Krapina, Krapinica, Horvatska, Sutla, Lonja, Bjelovatska (Bjelovar), Gliboki, Koprivnica, Sava (stanice Podsused iara, Zagreb i Jasenovac), Bregana, Gradna, Trnava, Kupina, Mrenica i Kupa (Jamnika Kiselica) (tab. 4). Veina se stanica nalazi u prijeTab. 4. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica s peripanonskim kino-snjenim reimom Tab. 4 Module coefficients of rivers with Peripannonian pluvial-nival regime for the 1990-2009 period
VODOTOK-STANICA Bednja-Tuhovec Bednja-eljeznica Bednja-Lepoglava Bednja-Ludbreg Krapina-Kupljenovo Krapinica-Zabok Sutla-Zelenjak Horvatska-Gubaevo Sava-Jasenovac Sava-Podsused iara Sava-Zagreb Mrenica-Mrzlo Polje Kupa-Jamnika Kiselica Gacka-Otoac Trnava-Jendraiek Lonja-Lonjica most Bjelovatska-Bjelovar Gliboki-Mlaine Koprivnica-Koprivnica Bregana-Bregana remont Gradna-Samobor Cetina-Han Kupina-Strmac
I. 1,21 1,25 1,02 1,19 1,29 1,29 1,13 1,32 1,34 0,92 0,98 1,27 1,24 1,31 1,35 1,39 1,41 1,38 1,25 1,12 1,15 1,5 1,17
II. 1,18 1,19 1,2 1,13 1,16 1,17 1,06 1,14 1,1 0,78 0,86 1,14 1,22 1,11 0,84 1,23 1,31 1,02 1,21 1,05 1,08 1,26 1
III. 1,28 1,6 1,42 1,5 1,43 1,51 1,45 1,21 1,23 1,14 1,16 1,27 1,42 1,1 1,22 1,43 1,44 1,51 1,56 1,33 1,32 1,02 1,26
IV. 1,23 1,45 1,42 1,38 1,27 1,35 1,25 1,21 1,4 1,04 1,32 1,66 1,63 1,21 1,32 1,18 1,19 1,38 1,1 1,42 1,42 1,14 1,52
V. 0,74 0,73 0,73 0,75 0,75 0,86 0,76 0,97 1,03 0,86 0,93 0,87 0,76 1,06 0,84 0,63 0,78 0,81 0,73 0,98 0,98 0,97 1
VI. 0,67 0,67 0,65 0,73 0,69 0,76 0,72 0,7 0,62 0,79 0,81 0,6 0,53 0,92 0,81 0,68 0,81 0,66 0,58 0,78 0,75 0,62 0,69
VII. 0,5 0,46 0,47 0,52 0,39 0,49 0,53 0,43 0,48 0,6 0,62 0,36 0,39 0,69 0,71 0,51 0,31 0,4 0,37 0,64 0,66 0,58 0,54
VIII. 0,4 0,38 0,36 0,42 0,35 0,38 0,44 0,41 0,42 0,62 0,55 0,33 0,44 0,5 0,74 0,42 0,31 0,32 0,31 0,69 0,64 0,65 0,56
IX. 0,77 0,76 0,82 0,72 0,68 0,6 0,73 0,59 0,7 0,94 0,73 0,56 0,57 0,52 0,71 0,72 0,62 0,7 0,77 0,72 0,73 0,76 0,69
X. 0,93 0,89 1,01 0,85 0,87 0,87 1,07 0,98 0,9 1,32 1,17 0,87 0,96 0,86 0,9 0,83 0,75 0,79 0,79 0,84 0,91 0,88 0,94
XI. 1,29 1,09 1,18 1,19 1,32 1,2 1,34 1,44 1,25 1,47 1,47 1,29 1,27 1,4 1,39 1,28 1,28 1,3 1,31 1,02 1,05 1,17 1,19
XII. 1,79 1,52 1,69 1,6 1,79 1,57 1,53 1,6 1,52 1,52 1,4 1,78 1,57 1,36 1,32 1,69 1,75 1,79 2,04 1,37 1,37 1,44 1,4
34
laznome peripanonskom prostoru Hrvatske (sjeverozapadna i sjeverna Hrvatska), gdje manje tekuice obuhvaene tim razredom izviru u gorama i planinama visine do tisuu metara. Otjecanje je preteno povrinsko te je dobro razvijena povrinska rijena mrea. To su rijeke porijeja Save i Drave (Trnava, Bednja, Gliboki i Koprivnica). Uz njih je tim reimom obuhvaen i nizvodni dio Kupe nakon primanja pritoka kod Karlovca (Jamnika Kiselica), kao i njen pritok Mrenica (stanica Mrzlo Polje). Obuhvaene tri stanice na Savi daju karakteristike gornjeg i srednjeg toka Save u Hrvatskoj. Klasterskom analizom u tu su skupinu ukljuene Gacka i Cetina (stanica Han), koje ne pripadaju ni peripanonskome ni panonskom prostoru. Njihov prirodni reim izmijenjen je znatnim ljudskim intervencijama, odnosno izgradnjom veih hidroenergetskih sustava u drugoj polovini 20. stoljea, pa ih se moe smatrati i posebnom skupinom rijeka s antropogeno znatno izmijenjenim reimima (na sl. 3 prikazane u skupini ostali reimi). Peripanonski kino-snjeni reim sloeni je reim sa po dva maksimuma i minimuma tijekom godine. Prvi maksimum javlja se u oujku ili travnju, kada se vrijednosti modulnih koeficijenata kreu od 1,14 (Sava-Podsused iara u oujku) do 1,66 (Mrenica-Mrzlo Polje). Drugi, uglavnom izraeniji maksimum javlja se u prosincu (iznimno u studenome), kada se modulni koeficijenti kreu u rasponu od 1,37 (Bregana-Bregana remont i GradnaSamobor) do 2,04 (Koprivnica-Koprivnica). Primarni minimum javlja se u kolovozu i tek kod nekoliko stanica u srpnju, kada se vrijednosti modulnih koeficijenata kreu izmeu 0,31 (Bjelovatska-Bjelovar i Koprivnica-Koprivnica) i 0,74 (Trnava-Jendraiek). Drugi, manje izraeni minimum javlja se redovito u veljai s vrijednostima koeficijenata od 0,78 (Sava-Podsused iara) do 1,31 (Bjelovatska-Bjelovar). Iznadprosjene vrijednosti protoka javljaju se u pravilu od studenoga do travnja. Iznimka je Sava, gdje se iznadprosjene vrijednosti javljaju u dva (odvojena) razdoblja. Ovaj najheterogeniji tip reima oslikava, uz razliite veliine tekuica i njihovih porijeja, raznolikost klimatskih uvjeta otjecanja na mezoregionalnoj i mikroregionalnoj razini. Njihovi reimi meusobno se razlikuju i u odnosu na veliinu porijeja (bra i jednostavnija veza padalina i otjecanja). Takoer se u razliitostima oslikavaju i hipsometrijske znaajke pojedinih porijeja. Primjerice vei udio viih predjela za sobom povlai vei udio snijega u ukupnoj koliini padalina, koji opet posljedino znai manji pomak proljetnog maksimuma ili njegovu manju izraenost i rasporeenost na dva mjeseca. Kao to je ve reeno, reim Save kod Zagreba (stanice Podsused iara i Zagreb) poneto se razlikuje od ostalih tekuica i zahtijeva detaljniju elaboraciju. Prva je uoena razlika ve spomenuto javljanje iznadprosjenih vrijednosti tijekom godine. Iznadprosjene vrijednosti protoka javljaju se od listopada do prosinca i od oujka do travnja. Vrijednosti protoka oko godinjeg srednjaka javljaju se u sijenju i svibnju. Prvi maksimum protoka javlja se redovito u travnju zbog proljetnih kia i topljenja snijega. Drugi maksimum javlja se u studenome kao posljedica obilnih jesenskih kia i smanjenih gubitaka evapotranspiracijom. 4. Panonski kino-snjeni reim Rijeke koje imaju panonski kino-snjeni reim jesu Bijela, Orljava (stanice Poega i Pleternica most), Toplica (Daruvarska), Glina (stanice Vranovina i Glina), Sava (upanja 35
stepenica), Voinka, Vuica, Bi, Lona i Sunja. Skupina je kao i prethodna dijelom heterogena i okuplja tekuice od gotovo jednostavnih (kinih) reima do sloenijih reima s razliitim udjelom snijenice u prihrani. Veinom su posrijedi manje tekuice panonskoga dijela Hrvatske, porijeja Drave (Voinka i Vuica) i veim dijelom porijeja Save (Bijela, Orljava, Toplica, Lona i Sunja). Uz njih tu je jo i Glina, desni pritok Kupe. Rije je o tekuicama koje svoje izvorite uglavnom imaju u slavonskim gorama te na Kordunu (Glina) i Banovini (Sunja). U tu skupinu ulazi i nizvodni reim Save kod upanje, koji se poneto razlikuje od reima Save u gornjem i srednjem dijelu toka kroz Hrvatsku (stanice s peripanonskim tipom reima). U ovaj klaster analizom su ukljueni i protoni reimi nepanonskih tekuica: Korane na mjernoj stanici Luketii i Krke na mjernoj stanici Miljacka. Reim Korane uvjetovan je, osim klimatskim specifinostima, i posebnim hidrogeolokim svojstvima porijeja koja nisu dokraja ni istraena. S druge strane, reim Krke kod HE-a Miljacka u odnosu na nizvodne stanice donekle je modificiran u smislu izravnavanja krivulje godinjega hoda protoka zbog uspora i postojanja uzvodnih (jezerskih) proirenja, pa bi se mogao pribrojiti rijekama sa znatnije antropogeno izmijenjenim reimom.
Tab. 5. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica s panonskim kino-snjenim reimom Tab. 5 Module coefficients of rivers with Pannonian pluvial-nival regime for the 1990-2009 period
VODOTOK-STANICA I. II. III. IV. Bijela-Badljevina 1,12 1,26 1,53 1,73 Orljava-Poega Toplica-Daruvar Glina-Glina Glina-Vranovina Korana-Luketii Krka-Miljacka Voinka-Mikleu Vuica-Benianci Bi-Vrpolje Lona-Pleternica Sunja-Sunja
V. 1
VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. 1,04 0,52 0,42 0,75 0,49 0,93 1,18 0,4 0,58 0,44 0,86 1,32 1 0,47 0,3 0,52 0,39 0,83 1,4
Orljava-Pleternica most 1,13 1,24 1,44 1,74 1,11 1,13 0,6 1,23 1,14 1,59 2,01 1,1
1,25 1,28 1,44 1,66 1,03 0,84 0,47 0,41 0,75 0,59 0,84 1,25 1,22 1,28 1,34 1,62 0,71 0,66 0,68 0,52 0,54 0,74 1,08 1,62 1,3 1,3 1,28 1,58 0,96 0,52 0,42 0,55 0,49 0,76 1,05 1,79 1,28 1,24 1,48 1,97 1,33 0,76 0,38 0,26 0,36 0,52 0,91 1,51 1,49 1,26 1,35 1,48 1,1 0,71 0,48 0,41 0,41 0,57 1,08 1,66 1,18 1,33 1,51 1,6 0,71 0,87 0,32 0,32 0,9 0,42 1,06 1,79 1,37 1,38 1,54 1,35 0,68 0,82 0,47 0,4 0,82 0,68 0,98 1,5 1,78 1,54 1,45 1,46 0,78 0,86 0,41 0,29 0,34 0,36 1,06 1,63 1,25 1,51 1,42 1,52 0,88 0,81 0,36 0,33 0,46 0,45 1,16 1,66 1,4 1,63 1,54 1,8 0,75 0,62 0,23 0,38 0,34 0,41 1,01 1,89
Sava-upanja stepenica 1,32 1,12 1,27 1,63 1,06 0,77 0,54 0,41 0,54 0,77 1,15 1,42
Glavna je znaajka panonskoga kino-snjenog reima izraeni proljetni maksimum, kada se vrijednosti modulnih koeficijenata u travnju (kod Vuice u oujku) kreu od 1,46 (Bi-Vrpolje) do 2,01 (Orljava-Poega) (tab. 5). Vrijednosti drugoga maksimuma, u prosincu, dosta variraju. Kod nekih tekuica jedva prelaze srednje godinje vrijednosti 36
(Bijela 1,18), dok su kod drugih izraenije i od travanjskih vrijednosti (Sunja 1,89). Glavni minimum protoka kod veine promatranih stanica jest u kolovozu, kad se vrijednosti modulnih koeficijenata kreu u rasponu od 0,26 (Korana-Luketii) do 0,55 (Glina-Glina). Eventualni sekundarni minimum javlja se u sijenju ili veljai zadravajui vrijednosti protoka iznad srednjih godinjih vrijednosti. 5. Panonski kini reim Rijeke s panonskim kinim reimom jesu esma, Ilova i Kutina. To su nizinske rijeke sredinje Hrvatske, maloga pada, koje nerijetko poplavljuju. Zbog toga su im tokovi i porijeja dijelom kanalizirani i meliorirani te su na njima izgraeni vei ili manji ribnjaci i retencije. Otjecanje im je gotovo iskljuivo povrinsko te imaju razvijena porijeja. Panonski kini reim praktino je jednostavan, sa po jednim izraenim maksimumom i minimumom tijekom godine (tab. 6). Maksimum se javlja u prosincu, kada se vrijednosti modulnih koeficijenata kreu izmeu 1,61 (Ilova-Munije) i 1,95 (esma-Narta). Iznadprosjene vrijednosti zadravaju se uz manje oscilacije oko vrijednosti 1,5 od studenoga do travnja. Ispodprosjene vrijednosti protoka javljaju se od svibnja do listopada uz dva manja skoka, dok je minimum protoka u srpnju i kolovozu, kada su modulni koeficijenti od 0,15 (Kutina-Kutina) do 0,26 (esma-azma).
Tab. 6. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica s panonskim kinim reimom Tab. 6 Module coefficients of rivers with Pannonian pluvial regime for the 1990-2009 period
VODOTOK-STANICA I. II. esma-azma 1,73 1,4 esma-Narta Ilova-Veliko Vukovje Ilova-Munije Kutina-Kutina
VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. 0,5 0,26 0,22 0,58 0,62 1,26 1,76
1,38 1,51 1,6 1,43 0,59 0,58 0,19 0,18 0,67 0,81 1,42 1,63 1,5 1,55 1,72 1,42 0,57 0,7 0,22 0,22 0,57 0,54 1,39 1,61 1,62 1,5 1,32 1,56 0,68 0,71 0,15 0,15 0,53 0,53 1,5 1,88
6. Sredozemni kino-snjeni reim Taj tip karakteristian je za 22% analiziranih stanica koje se veim dijelom nalaze na tekuicama to pripadaju slijevu Jadranskoga mora. To su rijeke Cetina (stanice Blato na Cetini nizvodno i Tisne Stine), Vrljika, Jadro, Ombla, Krka (Skradinski buk gornji), Zrmanja (stanice Ervenik i Jankovia buk), like tekuice Lika i Novica, istarske rijeke Mirna i Pazinica te Rjeina. Tomu tipu pripadaju i dvije rijeke crnomorskoga slijeva, (Donja) Dobra (stanice Stative Donje i Tromarija) i Korana (Slunj uzvodni). Njihova porijeja uglavnom su pod maritimnim utjecajem (klime Csa i Cfa prema Kppenovoj klasifikaciji), a prihranjuju se veim ili manjim dijelom i iz gorskog i visokogorskog prostora sa snjeno-umskom klimom (tipovi D). Uz to je dio porijeja rijeka na visoravnima Like i susjedne Bosne i Hercegovine. Zajednika im je znaajka maritimni pluviometrijski reim (egota i Filipi, 1996; Maradin, 2011). 37
Veim su dijelom ipak posrijedi krke rijeke s umjerenom do velikom varijabilnou protoka tijekom godine (tab. 7). Primarni maksimum javlja se zimi, najee u prosincu (Rjeina i Novica u studenome), kada se vrijednosti modulnih koeficijenata kreu u rasponu od 1,54 (Donja Dobra-Tromarija) do 2,81 (Zrmanja-Jankovia buk). Sekundarni maksimum javlja se u travnju s vrijednostima od 1,13 (Novica-Liki Novi) do 1,84 (Zrmanja-Ervenik).
Tab. 7. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica sa sredozemnim kino-snjenim reimom Tab. 7 Module coefficients of rivers with Mediterranean pluvial-nival regime for the 1990-2009 period
VODOTOK-STANICA Cetina-Blato na Cetini Cetina-Tisne Stine Novica-Liki Novi Pazinica-Dubravica Rjeina-Izvor Rjeine Lika-Bilaj Zrmanja-Ervenik Korana-Slunj uzv. Donja Dobra-Stative Donje Mirna-Portonski most Mirna-Buzet Jadro-Majdan Krka-Skradinski buk gornji Ombla-Komolac Vrljika-Kamenmost
I.
II.
III.
IV.
V.
X.
XI. XII.
1,58 0,81 0,88 1,34 0,6 0,49 0,47 0,48 0,59 0,61 1,92 2,23 1,56 0,95 0,97 1,31 0,69 0,54 0,45 0,43 0,55 0,66 1,75 2,13 1,36 1,15 1,07 1,13 0,64 0,36 0,09 0,07 0,49 1,27 2,29 2,11 1,54 1,22 1,17 1,55 0,79 0,37 0,07 0,14 0,18 0,92 2,05 2,07 1,06 0,79 0,97 1,81 1 0,44 0,16 0,11 0,49 1,43 2 1,75 1,45 1,33 1,18 1,2 0,85 0,36 0,27 0,35 0,33 0,64 1,49 2,52 1,52 0,98 1,28 1,84 0,83 0,36 0,21 0,26 0,11 0,44 1,54 2,64 1,36 1,31 1,24 1,83 1,05 0,4 0,23 0,15 0,48 0,54 1,3 2,09 1,41 1,16 1,24 1,54 0,77 0,49 0,29 0,27 0,62 1,06 1,5 1,65
Zrmanja-Jankovia buk 1,33 1,14 1,26 1,38 0,63 0,33 0,38 0,32 0,52 0,58 1,3 2,81
Donja Dobra-Tromarija 1,45 1,17 1,26 1,55 0,77 0,48 0,27 0,25 0,62 1,1 1,53 1,54 1,43 1,27 1,13 1,3 0,8 0,56 0,2 0,22 0,47 1,12 1,72 1,77 1,29 1,25 1,17 1,31 0,83 0,59 0,22 0,25 0,53 1,08 1,68 1,81 1,55 1,21 1,24 1,29 0,84 0,58 0,38 0,33 0,48 0,69 1,42 1,99 1,57 1,19 1,2 1,43 1 0,61 0,37 0,28 0,43 0,65 1,34 1,93
1,52 1,44 1,3 1,35 0,77 0,52 0,38 0,31 0,46 0,83 1,29 1,83 1,74 1,36 1,35 1,5 1,01 0,59 0,33 0,23 0,32 0,47 1,16 1,94
Primarni minimum javlja se ljeti, u srpnju ili kolovozu, s vrijednostima koeficijenata izmeu 0,07 (Pazinica u srpnju i Novica u kolovozu) i 0,48 (Cetina-Blato na Cetini). Sekundarni minimum, ako je izraen, javlja se u veljai ili oujku s prosjenim vrijednostima protoka. Kod likih tekuica (Lika i Novica) te Jadra i Omble sekundarni maksimum vrlo je slabo izraen, pa gotovo moemo govoriti o jednostavnom reimu s jednim maksimumom i minimumom. Iznadprosjene vrijednosti protoka javljaju se openito od studenoga do travnja, iznimno od listopada (Rjeina) ili do svibnja (Korana).
38
7. Sredozemni kini reim Tome reimu pripadaju, prema rezultatima klasterske analize, samo tri stanice na dvije tekuice, ikoli (stanice Rui 1 i Kljuice) te likoj Jadovi. Glavna je karakteristika toga tipa jo vea varijabilnost protoka (gotovo bujini karakter) nego kod rijeka sredozemnoga kino-snjenog reima, njegovi nagli skokovi te gotovo redovito presuivanje u ljetnim mjesecima. Rije je o jednostavnom reimu s maksimumom protoka zimi i minimumom (presuivanjem) ljeti (tab. 8).
Tab. 8. Modulni koeficijenti za razdoblje 1990. 2009. tekuica sa sredozemnim kinim reimom Tab. 8 Module coefficients of rivers with Mediterranean pluvial regime for the 1990-2009 period
I.
II.
III.
IV.
V.
X.
XI. XII.
2,07 1,2 1,69 1,74 0,81 0,28 0,09 1,64 1,5 1,74 1,75 1
2,1 1,35 1,33 1,51 0,62 0,06 0,02 0,02 0,29 0,35 1,66 2,67 0,19 0,02 0,003 0,08 0,25 0,89 2,91
Maksimum se javlja u prosincu s vrijednostima veim od 2,5 (ikola-Rui1 ak 2,97), a minimum, odnosno ponekad i presuivanje, u srpnju i kolovozu. Iznadprosjene vrijednosti protoka javljaju se od prosinca (ili studenoga) do travnja. ZAKLJUAK Prikazana tipologija protonih reima Hrvatske upuuje na bogatstvo i raznolikost tekuica u Hrvatskoj. To je rezultat prostorne raznolikosti i dinamike prirodnogeografskih i drutvenogeografskih uvjeta otjecanja u Hrvatskoj i uzvodnim zemljama. Klasterskom analizom utvreno je sedam tipova protonih reima Hrvatske. Uz navedene tipove za neke je stanice na pojedinim tekuicama utvren dominantan antropogeni utjecaj, pa se one mogu i posebno promatrati. Radom se pokualo obuhvatiti to vei broj stanica na svim veim tekuicama u Hrvatskoj te objektivnom metodom odrediti tipove protonih reima. Istraivanja protonih reima te posebice njihovih promjena trebaju se nastaviti. To se prije svega odnosi na prostornu razinu porijeja, u kojoj se jasnije mogu sagledati svi faktori koji utjeu na protoni reim te posljedice uoenih promjena i mjere prilagodbe na njih.
39
Hrvatski geografski glasnik 75/1 (2013.) LITERATURA Beckinsale, R. P., 1969: River Regimes, u: Water, Earth, and Man (ur. Chorley, R. J.), Methuen & Co, London. Belz, J. U., Goda, L., Buzs, Z., Domokos, M., Engel, H., Weber, J., 2004: Flow Regime of River Danube and its Catchment an update of Chapter II of the Danube Monograph, Njemaki nacionalni odbor IHP (UNESCO), Koblenz, Njemaka. Bormann, H., 2010: Runoff regime changes in German rivers due to climate change, Erdkunde 64 (3), 257-279. Brilly, M., Horvat, A., Matthews, D., raj, M., 2007: Climate change impact on mean annual river flows, u: Proceedings of the Third International Conference on Climate and Water, Helsinki, Finska, 82-87. Duki, D., 1984: Hidrologija kopna, Nauna knjiga, Beograd, 498 str. Frantar, P., Hrvatin, M., 2005: Discharge regimes in Slovenia from 1971 to 2000, Geografski vestnik 77 (2), 115-127. Hrvatin, M., 1998: Discharge regimes in Slovenia, Geografski zbornik 38, 59-87. Ilei, S., 1947: Reni reimi v Jugoslaviji, Geografski vestnik 19, 71-110. Isik, S., Singh, V. P., 2008: Hydrologic Regionalization of Watersheds in Turkey, Journal of Hydrologic Engineering 13 (9), 824-862. Kneevi, R., 2001: Osnovne znaajke reima porijeja Rjeine, Acta Geographica Croatica 34, (1999.), 73-88. Kneevi, R., 2004: Uvjeti otjecanja i reim tekuica u porjeju Mirne, Hrvatski geografski glasnik 65, (2), (2003.), 81-97. Kovcs, P., 2010: Characterization of the Runoff Regime and Its Stability in the Danube Catchment, u: Hydrological Processes of the Danube River Basin (ur. Brilly, M.), Springer, 143-173. Krasovskaia, I., Arnell, N. W., Gottschalk, L., 1994: Flow regimes in northern and western Europe: development and application of procedures for classifying flow regimes, u: zbornik radova konferencije mree FRIEND, Braunschweig 1993. (ur. Seuna, P., Gustard, A., Arnell, N. W., Cole, G. A.), IAHS publikacija br. 221, 185-192. Kurnoga ivadinovi, N., Sori, P., 2008: Klaster analiza upanija Hrvatske prema sredstvima dobivenim iz programa Europske Unije, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 6, 193-207. Maradin, M., 2011: Geografski aspekt razlika u varijabilnosti padalina kontinentskog i maritimnog pluviometrijskog reima u Republici Hrvatskoj, doktorski rad, Sveuilite u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek, 126 str. Orei, D., 1995: Osnovne znaajke reima tekuica porijeja Krapine, Geografski glasnik 57, 37-53. Pard, M., 1933: Fleuves et Rivieres, Armand Colin, Paris, Francuska, 224 str. Pejnovi, D., 1991: Reim tekuica kao indikator opih hidrogeografskih obiljeja Like, Hrvatski geografski glasnik 53 (1), 41-55. Reimann, C., Filzmoser, P., Garrett, R., Dutter, R., 2008: Statistical Data Analysis Explained: Applied Environmental Statistics with R, John Wiley and Sons, Chicester, Engleska, 343 str. Rianovi, J., 1993: Hidrogeografija, kolska knjiga, Zagreb, 215 str. Sekuli, B., 1987: Vode Jugoslavije, u: Veliki geografski atlas Jugoslavije (ur. Berti, I.), Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 25. str. egota, T., Filipi, A., 1996: Klimatologija za geografe, III. preraeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 471 str. Wilhelm, F., 1997: Hydrogeographie, 3. izdanje, Westermann, Braunschweig, Njemaka, 225 str.
IZVOR Izvor 1: Historijat mjerne stanice Metkovi, Dravni hidrometeoroloki zavod, Zagreb, 2011.
40
SUMMARY
41
The results of this research, along with the suggested further research, will increase the knowledge about the water resources of Croatia and hopefully stimulate more responsible management and protection of this vital natural resource.
Dr. sc. Ivan anjevac, vii asistent Sveuilite u Zagrebu Prirodoslovno-matematiki fakultet Geografski odsjek Maruliev trg 19/II, 10000 Zagreb canjevac@geog.pmf.hr
42