Je li Njego svetitelj?

Petak, 31 Maj 2013

O ivotu i djelu genijalnog Njegoa zna se sve, ili gotovo sve, no rasprava na temu svetiteljstva se pojavila tek 162 godine nakon njegove smrti. Inicira je Amfilohije (Radovi) i tvrdi da e obrazloiti da su raniji mitropoliti i narod u Njegou vidjeli sveca". Takva svjedoenja, meutim, ne postoje, ukoliko se ne rauna Matija Bekovi koji propovjeda bajanja, tipa: Njegoeva knjiga dri se uz Sveto pismo, a posveenici se prekrste pre nego to je otvore i ponu da itaju".

Vladiina je religioznost neupitna, ali sa stanovita pravoslavne teologije sporna. Lua mikrokozma, na primjer, infiltrirana je gnosticizmom kojeg pravoslavlje odbauje kao jeres. U Njegou knjiga duboke odanosti (1951) Isidora Sekuli primjeuje da Njego barata sa hiljadama imena i dogaaja, ali to nikada, ama ba nikada, nije pomenuo ni dodirnuo, to su Oci crkve, teolozi, sveci"; uoava jako odstupanje Vladiino od Biblije", poput opisa Adamove preegzistencije sa njegovim ueem u aktivnom boju protiv Boga".

Profesorka Univetrziteta u Beogradu, dr Anica Savi-Rebac, utvrdila je u studijama Njego i bogomilstvo (1951) i Njego, Kabala i Filon (1952) da je pojam lua mikrokozma" (svjetlosnog ja"; nebeskog dvojnika ovjeka") zapravo karakteristka neomanihejske ideje". Obrazloila je gnostika uenja kao inspiraciju Njegoevu. U Lui uopte ne pominje se Hristos, no Bekovi uz amfilohijevski blagoslov, svejedno tvrdi da je ona liturgijska poema", itd.

Da bi neki arhijerej bio sveti prema predanju Crkve utvreni su stroi kriterijumi nego za laike. Kanonizuju se muenici za vjeru, udotvorci po molitvama, podvinitvu, vrlinama, pravednosti; pa su im spontano a ne nazdraviarski povodom 200 godina od roenja sastavljali tropare i kondake, pisali itja.

1/5

Je li Njego svetitelj?
Petak, 31 Maj 2013

Nita se od ovih blagodatnih kriterijuma ne moe primijeniti za Njegoevu kanonizaciju. Ne postoje svjedoenja o iscjeljenju molitvenim zastupnitvom svetog Njegoa".

Ipak, Amfilohije pominje jednu jedinu injenicu i to nepotpunu. Kao to je poznato, moti svetiteljeve ne trule. Prorok se Bogu obraa: ... i nee dati da svetac tvoj vidi trulost" (Psalami Davidovi, 16:10). Ne navodei konkretan izvor, Amfilohije veli: Njego je prvo bio sahranjen na Cetinju. Zbog nevremena ga nije bilo lako prenijeti na Loven. A kada je prenijet, ostalo je zapisano svjedoanstvo da je naena njegova desna ruka, neraspadnuta. Ruka koja je pisala Gorski vijenac i Luu" (Politika, 10. maj o.g).

Podatak o ruci je djelimino taan no izdvojen iskrivljuje to je tano vieno 27. avgusta 1855. kada je Njego iz grobnice u Cetinjskom manastiru odneen u kapelu Sv. Petra Cetinjskoga na Lovenu.

Zapis o tome ostavio je svjedok: Milorad Medakovi (Zvonigrad, Hrvatska 1824 - Beograd 1897), srpski publicista, diplomata i obavjetajac; bio je sekretar Njegoev i knjaza Danila.

Njegova knjiga P.P. Njego, posljednji crnogorski vladajui vladika (Novi Sad, Knigopeatnja A. Pajevia 1882) je na neki nain zaturena". Izgleda ne sluajno; reprinti su rijetki, a njen pomen u fusnotama naune literature nedovoljan da zainteresuje iri auditorijum...

to je Medakovi napisao o otvaranju Njegoeve prvobitne grobnice u Cetinjskom manastiru? Za razliku od Amfilohija, Medakovi ne pominje da li je 1855. Njegoeva neraspadnuta ruka bila desna ili lijeva. Uostalom, prizor je daleko od ukazanja svetiteljskih. Medakovi pie:

Kad e se nositi smrtni ostaci vladiini na Loven dok to uje njegov stari Tomo Markov, kojem bjee tad sto godina, dojai na konju na Cetinje da i on isprati svoga sina. Kad se otvori ozidana raka, vidi se da je skrinja mnogo izagnjila i da se tako odnijeti ne moe, te knjaz Danile naredi da se naini druga nova, u koju da se stavi onako kako je, ali oae knjaz Danile da vidi vladiku, pa to kae svome sekretaru, a ovaj e mu rei, da to nipoto ne ini, jer crkovni kanoni zabranjuju otvarati grob prije sedam godina. 'Ali samo malko da viu kakav je' rei e knjaz a sekretar: 'Nimalo nipoto'; ali knjaz naredi da malko otvore, a u to doe i stari Tomo, te

2/5

Je li Njego svetitelj?
Petak, 31 Maj 2013

kad otvore samo jedna ruka bjee cijela, koju starac sa suzama poljubi, a ostalo tjelo bjee kano glib pa se mnogo kajae knjaz Danile, to nije poslua rijei svojega sekretara" (str. 183).

Ve naredni sauvani izvjetaj o stanju Njegoevih posmrtnih ostataka kada je poglavar Crkve mitropolit Ilarion (Roganovi) sa svetenstvom i vjernicima 1879. popravljao kapelu ne pominje Njegoevu neraspadnutu ruku. Ne postoji ni crkveno priznato svjedoanstvo o udotvornom djejstvu njegovih motiju".

Vratimo se Medakoviu koji dalje pie da je potonja ura" Njegoeva izgledala neoubiajeno za pravoslavnog arhijereja:

Onda se vladika umiri i naredi da doe svetenik sa svetom tajnom, da uzme priee, a ree da svi iziu. Doavi svetenik sa svetom tajnom, oae da on priesti vladiku kano i drugog bolestnika na samrti; a vladika sjeknu: 'Nijesi ti dostoin da mene prieuje' pa uzme putijer u svoje ruke i sam se priesti" (str. 181).

Nakon toga Vladika kao i etiri puta u Testamentu i prema Medakoviu pominje na samrti iskljuivo crnogorski narod:

Za tijem naredi, da mu se donese perina ona, na kojoj se predstavio njegov svetopoivi stric mitropolit Petar I, pa onda ustane posljednji put na svoje noge dobri vladika, prekrsti se i izgovori ove posljednje rijei: 'Preblagi Gospode Boe! Preporuujem ti moju duu i bijedni narod crnogorski!' Sputi se na perinu u postelju i preseli se u vjenost 19. okt. 1851.g." (str. 181).

Sljedei navod potvruje da su Crnogorci imali svoju samostalnu Crkvu, dok za arhipastire SPC-a nije poznato da su ikada bili i poglavari drave. Njego je, veli Medakovi, bio vie nego obini vladika, koji imae po poloaju neku podjednaku vlast sa papom rimskijem, o kojoj i sami Crnogorci imadu obiaj govoriti, ili upravo ulo je u poslovicu, te vele: Papa rimski i vladika cetinjski. Po ovome Crnogorci sami znadu, da su samo dva vladaoca u crkvi i izvan nje, ili dvije najvee vlasti u jednom i istovjetnome licu" (str. 166-167).

3/5

Je li Njego svetitelj?
Petak, 31 Maj 2013

Kako je uostalom Njego, osim ako ne kao poglavar autokefalne Crkve, mogao Petra I kanonizovati? O predstavljanju neporecivog dokaza motiju udotvorca cetinjskoga, Medakovi izvjetava:

1834.g. pojavi se svetac. Vladika sam priae ovo: 'Nou na san esto mi dolazae moj stric vladika pa mi govori: Ja nijesam zasluio, da narod po meni eplje, ve me vadi iz zemlje. Ovako se on meni esto javljae, pa najposlije saoptim glavarima, koji mi rekoe: Pa gospodaru, da otvorimo grob moe biti da i jest neto'. Vladika pristane na ove savjete glavara, te otvore grob pokojnog vladike i nau ga onakvog, kakvog su bili poloili u grob prije etiri godine. Oni ga izvade iz zemlje i stave u ivot pred oltar, e se i danas nalazi cjelokupan. On niti je balzamirat, niti o tome to znadu Crnogorci; a i da su bili najvjetiji ljudi za to, opet pri onome stranom poloaju, u kojem se zatee zemlja onda, kada se on predstavi, ne bi bilo mogue izvesti to" (str. 70-71).

Za razliku od Sv. Petra Cetinjskoga, koji je blagodatou rijei mirio Crnogorce, u knjizi P.P. Njego, posljednji crnogorski vladajui vladika je sljedei opis:

U svemu dosta je jada vidio vladika sa svojiema Crnogorcima; ali nije alio truda nige, samo ako ih mogae od zla izbaviti. Jednom, doavi vladika s mora na Cetinje, i tek to je uljegao u kuu posvaae se Donjokrajci i Bajice; a vladika iztri sa zasukanijema rukavima, pa potri ona sila ljudska u sav mah na krme (u trku spade mu kapa sa glave za koju se on ne osvrtae) pa ulee kano ora' meu pilie, te poe razvaati zavaenu i opaku gomilu ljudih, te nekog za glavu, nekog za vrat, nekog za perin, nekog za ruku, nekog nogama nekog akama razbaca ih na sve strane, pa e onda onako umoran rei: 'to ste se pomamili, najzadnji skotovi a evo mi nedate ni da poinem ra ve bila'!" (str. 96).

Ostaje da uporedimo jo nekoliko Medakovievih navoda o Njegou sa propovjedima Svetih otaca. Arhijerej se uzdrava od svake strasti koja se otkriva i jezikom, i rukom, i bestidnim pogledom", veli Sv. Jovan Zlatousti.

Snjeana joj prsa krugla, a strecaju svetim plamom,/ Dvje slonove jabuice na njih dube slatkim mamom./ Crna kosa na valove niz rajske se igra grudi/ O divoto udo! smrtni ere sad ne poludi!"

4/5

Je li Njego svetitelj?
Petak, 31 Maj 2013

Dakle: No skuplja vijeka, napisana 1844. u Perastu; o inspiraciji i pisanju jeretike" pjesme Medakovi, a svemu tome je bio nazoan, veli:

Vladika sjedjei u svojoj sobi, po svojem obiaju ili itae ili pisae to; a kako je u drugoj kui bila jedna evojka, koja pogledae na njega ili iz ljubopitstva ili to se zagledala u vladiku sva je prilika da se njojzi vladika dopadae, a zaista imala se u to i zagledati na esto bacae svoj pogled na vladiku; a ovaj jo u mladijema i najsnanijema godinama ne prezirae ove umiljate poglede. U takvijem prijatnim asovima, e priroda sve nadmauje, e se sva uvstva pokreu, a poetina sila leti po visinama, napie vladika, taj pjesnik, pjesmu ljubavi" (str. 115).

U Medakovievoj su knjizi i drugi dokazi Njegoeve arhijerejske nepodobnosti" za svetitelja:

Uopte vladika nije mario za crkovna djela, koja se njega kano arhijereja tiu. Za vrijeme mojeg boravka u Crnoj Gori za etiri godine, vladika je samo jednom sluio lituriju i da nije bilo da popi i akoni, ne bi ni tad. On je na jednoj lituriji zaakonio 72 a na drugoj zapopio 70. Prije no to e to uiniti, ja sam mu napomenuo da je to protiv crkvenije kanona, a da se on pri hirotonisanju zakleo, da nee vie na lituriji rukopolagati do jednog akona, a drugog za svetenika... Na to e vladika: 'Kad zavisi od moje volje, onda u ja to sve odjednom'" (str. 128-129).

Za kraj, jo jedan mogue interesantan citat Medakovia:

Vladika Rade imae i radostnije i alostnije dana u svojemu ivotu sa svojiema Crnogorcima. On vladae s njima, ali drae, da ih ne poznaje, pa e me jednom upitati: Boga ti, poznaje li ti ove Crnogorce? Mislim, da u nekoliko poznajem, odgovrim mu; a on e na to rei: Ne poznaje, vaistinu! Evo sam Crnogorac, rodio sam se i uzrasta meu njima i gospodar sam im, pa ih jo ne poznajem" (Predgovor, VI).

Vladimir JOVANOVI

5/5