Professional Documents
Culture Documents
Dakle, pribli zna vrednost izvoda funkcije mo ze se odrediti diferenciranjem interpolacionog polinoma, dok je gre ska tako dobijene vrednosti izvoda jednaka izvodu gre ske. Kako je: R n ( x) = Mn+1 Mn+1 (k ) |n+1 (x)|, tada je Rn (x) = |n+1 (x)|(k) (n + 1)! (n + 1)!
Potra zimo izvode Newtonovih interpolacionih polinoma. Kako je 1 ux = v x = h , imamo da je: 1 2 f0 3 f0 f0 + (2u 1) + (3u2 6u + 2) h 2! 3! 4 f0 + (4u3 18u2 + 22u 6) + 4! 2 1 3 fn3 fn2 NII (x) = (2u + 1) + (3u2 + 6u + 2) fn1 + h 2! 3! 4 fn4 + (4u3 + 18u2 + 22u + 6) + 4! NI (x) = 1
Kako se od 0.2 do 0.3 vrednost funkcije uve cava, a od 0.3 do 0.4 umanjuje, tada nezavisno promenljivu u kojoj je maksimum treba tra ziti u okolini ta cke x = 0.3. Stoga, napi simo NI (x), polaze ci od vrednosti x = 0.3 kao da je ona po cetak tablice.
NI (x) = 0.021987 0.004193 1 0.003933 + (2u 1) + (3u2 6u + 2) h 2! 3!
Kako bi ovaj izvod bio 0, treba da va zi da je: 0.003933 + 0.021987 0.004193 (2u 1) + (3u2 6u + 2) = 0 2 6 0.002096u2 0.026180u + 0.008458 = 0
Formiramo iterativni proces po lineranom clanu: un+1 = un+1 0.008458 0.002096 2 + u 0.026180 0.026180 n = 0.323071 + 0.080061u2 n
u0 u1 u2 u3 u4 u5 u6
= = = = = = =
x2 0.3 Dobili smo u = u3 = 0.331890. Sada je u = x = x , po sto je h 0.1 po cetna ta cka od koje smo formirali Njutnov interpolacioni polinom 0.3. Dakle, funkcija f (x) dosti ze maksimalnu vrednost u ta cki x = 0.1u + 0.3 = 0.1 0.331890 + 0.3, tj.
x = 0.333189.
2.2
Cesto se zahteva odred ska miivanje izvoda funkcije tako da se gre nimizira. To se posti ze menjanjem koraka h, koji se naziva optimalan korak, ukoliko minimizira gre sku. Gre ska numeri ckog diferenciranja predstavlja zbir dve gre ske i to: 1) Gre ske metode (RM ) 2) Gre ske zaokrugljivanja (r) Dakle, ukupna gre ska numeri ckog diferenciranja je R = RM + r. Diferenciranjem po h (korak interpolacije), nala zenjem minimuma funkcije R(h) dobijamo optimalan korak. Razne formule za numeri cko diferenciranje nastaju primenom Taylorove, ta cnije Maclaurinove formule.
2. Neka je funkcija f (x) C 2 [a, b] dva puta neprekidno diferencijabilna, cije su poznate vrednosti u ekvidistantnim cvorovima a = x0 < x1 < . . . < xj < . . . < xn = b. Dokazati da je: f (xk ) = fk f ( ) h, h 2 za neko (xk , x); x < xk+1
Dokaz: Kako je
f (xk+1 ) = f (xk + h) = f (xk ) + f (xk ) f ( ) (xk+1 xk ) + (xk+1 xk )2 1! 2!
f (xk+1 ) f (xk ) f ( ) h h 2!
fk f ( ) h. h 2! {Obja snjenje: Taylorova formula: f (xk ) = FXk (h) = FXk (0) + FXk (0) 2 FXk (0) h+ h + 1! 2!
Funkcija FXk (h) je razvijena u okolini h = 0, a Xk u indeksu je ksiran parametar.} Postavlja se pitanje ,,Da li je mogu ce izra cunati vrednost izvoda u ta ckama koje nisu cvorovi?
3. Neka je funkcija f (x) C 3 [a, b] dva puta neprekidno diferencijabilna, cije su poznate vrednosti u ekvidistantnim cvorovima a = x0 < x1 < . . . < xj < . . . < xn = b. Dokazati da je f xk + h 2 = fk f ( ) 2 h; h 24
2.2. FORMULE ZA NUMERICKO DIFERENCIRANJE Na osnovu Taylorove formule imamo da je: f (xk ) = f f (xk+1 ) = f h 2 h x+ 2 x h f (x) h2 f (x) h3 f + 2 3 2 1! 2 2! 2 2 h f (x) h f (x) h3 f = f (x) + + 2 3 2 1! 2 2! 2 = f ( x) ( ) 3! ( ) 3!
Oduzimanjem prve formule od druge dobijamo da je f (xk+1 ) f (xk ) = hf (x) + odnosno f (x) = h3 f ( ), 24
fk h2 f ( ) h 24
Napomena: Uo cimo da su pribli zne vrednosti izvoda, u ta ckama u x0 i x0 + h/2 iz prethodna dva zadatka iste i iznose fk /h, ali se gre ske razlikuju. Doma ci zadatak: Za f (x) C 3 [a, b] izvesti formulu za diferenciranje f (xk + h/n) gde je n N bilo koji prirodan broj, n > 1.
6 b) Sli cno, R =
2 h
R (h) =
hM3 12
2 h2
= 0 h3 =
24 M3
c) Posmatrajmo desnu stranu predlo zene formule: 1 1 f (xk+1 ) 2f (xk ) + f (xk1 ) = f (xk + h) 2f (xk ) + f (xk h) 2 h h =
iv 1 f (xk ) 2 f (xk ) 3 f (xk ) 4 f ( ) + h + h + h + f ( x ) + h k h2 1! 2! 3! 4!
2f (xk ) + f (xk ) h
a gre skom
h2 4 hM4 8 48 M4 + 2 R (h) = 3 = 0 h4 = 12 h 6 h M4
Doma ci zadatak: 1) Izvesti formule za nala zenje slede cih izvoda {f (xk ), f iv (xk ); f (xk + h/n), f (x + k + h/n), f iv (xk + h/n)}
i odrediti optimalan korak takvog diferenciranja. 2) Neka se vrednosti funkcije mogu odrediti sa ta cno s cu i neka (n) je Mn = max |f (x)|, x [a, b]. Na ci optimalan korak za numeri cko diferenciranje po formuli ( cvorovi su ekvidistantni). f (xk ) = Re senje: 2) R = h2 M3 +
4 ; h
R (h) = 2hM3
4 2 = 0 h3 = . 2 h M3
Postavlja se pitanje da li je u op stem slu caju mogu ce izvesti ,,najbolju formulu za odred ivanje izvoda u obliku: f (x) = 1 (a1 f (x + b1 h) + a2 f (x + b2 h)) h
Re senje: Pretpostavimo da je ovaj problem normalizovan, tj. da je |b2 b1 | = 1. Primenimo Taylorovu formulu tako da ostatak bude oblika O(hr ), pri cemu je r sto je mogu ce ve ce. U tom slu caju imamo da je ostatak najmanji mogu c. f (x) = 1 f (x) f (x) f ( x) a1 (f (x) + (b1 h)1 + (b1 h)2 + (b1 h)3 + h 1! 2! 3!
f (x) f (x) f (x) (b2 h)1 + (b2 h)2 + (b2 h)3 + O(h3 ) 1! 2! 3!
O(h3 )) + a2 (f (x) +
Iz poslednjeg dobijamo da je f ( x) = a1 + a2 h 2 f (x) + (a1 b1 + a2 b2 )f (x) + (a1 b2 1 + a2 b2 )f (x) h 2 f iv (1 ) h2 f iv (2 ) 3 4 + (a1 b3 + a b ) f ( x ) + ( b h ) + (b2 h)4 2 2 1 1 3! 4! 4!
Da bi leva strana bila ,,jednaka desnoj zahtevamo da je a1 = a2 , b1 b2 = 1, b1 = b2 , 2a1 b1 = 1 tj. a1 = a2 = 1, b1 = b2 = 1/2 Dakle, najbolja od ,,dvota ckastih formula za izra cunavanje izvoda je f (x0 ) = 1 h f x+ h 2 f x h 2 , a gre ska RM = h4 M4 23 4!
Napomena: J. M. Ash i R. L. Jones su pokazali da je u klasi ,,trota ckastih formula, polaze ci od: 1 (a1 f (x + b1 h) + a2 f (x + b2 h) + a3 f (x + b3 h)), h uz uslov normalizacije min{|b1 b2 |, |b2 b3 |, |b1 b3 |} = 1, najbolja ona za koju je a1 = 32/120 b1 = 3 a2 = 27/120 b2 = 2 a3 = 5/120 b3 = 6 f (x) =
(Ispitni zadatak): Funkcija x f (x) tabelirana je sa korakom h > 0, u ekvidistantnim cvorovima x0 , x1 , x2 , x3 , x4 . Dokazati aproksimacije (fk f (xk )): a) f (x0 ) = b) f (x1 ) = c) f (x2 ) =
1 (25f0 + 48f1 36f2 + 16f3 3f4 ) 12h 1 (3f0 10f1 + 18f2 6f3 + f4 ) 12h 1 (f 8f1 + 8f3 f4 ) 12h 0
u = (x x0 )/h 1 NI (x) = f0 + (f1 f0 )u + (f2 2f1 + f0 )(u2 u) 2 1 + (f3 3f2 + 3f1 f0 )(u3 3u2 + 2u) 6 1 + (f4 4f3 + 6f2 4f1 + f0 )(u4 6u3 + 11u2 6u) 24 odnosno: NI (x) = 1 1 (f1 f0 ) + (f2 2f1 + f0 )(2u 1) h 2 1 + (f3 3f2 + 3f1 f0 )(3u2 6u + 2) 6 1 + (f4 4f3 + 6f2 4f1 + f0 )(4u3 18u2 + 22u 6) 24
Zamenom: x = x0 u = 0 . . . dobijamo prvu formulu (a) x = x1 u = 1 . . . dobijamo prvu formulu (b) x = x2 u = 2 . . . dobijamo prvu formulu (c) Doma ci zadatak: Formiranjem drugog interpolacionog Newtonovog polinoma odrediti iz datih podataka f (x3 ) i f (x4 ).