Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Ivana Luia 3
Odsjek za sociologiju
Uvod u znanstveno istraivanje
Mentor: Prof. dr. sc. Vjekoslav Afri
SEMINARSKI RAD
E u t a n a z i j a
Karolina Jagati
Sociologija, jednopredmetna
1. godina
kjagatic@ffzg.hr
Zagreb, svibanj, 2006. godine
2
SAETAK
Bez obzira na kulturu, civilizaciju i vrijeme, umrijeti je uvijek bilo teko. Mogunosti
suvremene medicine, koja pod svaku cijenu moe produiti ivot, smatraju neki, postaje
besmisleno, jer to znai produljenje umiranja i patnji. Eutanazija je nain kojim se unitava
jedinka kako bi se spasila od patnje. Ipak, postoji alternativa. Palijativna medicina koja
promovira kulturu ivota na njegovom kraju i povezuje najkvalitetnija medicinska dostignua
sa suosjeajnom brigom za bolesnika i njegovu obitelj, uz emocionalnu i duhovnu potporu,
to znaajno smanjuje zahtjev za eutanaziju i ona postaje suvina.
KLJUNE RIJEI: eutanazija, ljudsko dostojanstvo, palijativna medicina, umiranje
3
Temeljno pravo ovjeka je pravo na ivot. No, postavlja se pitanje moemo li mi sami
odluiti kada i kako emo ga zavriti i moe li ovjek smrt uiniti blagom i lijepom?
Eutanazija je prisutna kroz povijest u razliitim drutvenim sredinama. U ovom radu
prikazan je ukratko historijat eutanazije, od primitivnih drutava pa sve do danas. U
dananjem, suvremenom drutvu nezaobilazno je pitanje prava na dostojanstvo u umiranju
i smrti i pravo na bezbolnu smrt. No, ako bezbolna smrt istovremeno znai i ubojstvo, treba
li ju odbaciti? Eutanazija se pokuava zakonski regulirati, no najbolje rjeenje je jedina
etina alternativa - palijativna medicina, odnosno skrb.
DEFINICIJA I VRSTE EUTANAZIJE
Rije eutanazija grkog je porijekla ( eu- lijepo, dobro, lako i thanatos- smrt). Umiranje s
dostojanstvom, odnosno eutanazija, kroz povijest i za razliite ljude, imala je drugaije
znaenje. U poetku je oznaavala ovjekovu elju, enju i molitvu za blagom, brzom i
bezbolnom smru. Zatim se odnosila na pozitivnu brigu, zauzimanje i njegu bolesnih i
umiruih, kako bi mogli umrijeti blagom i po mogunosti bezbolnom smru. I pojedinac i
njegova okolina borili su se protiv boli, potujui ivot i prirodni dolazak smrti. Suvremeno
znaenje pojma eutanazija, ukljuuje izvorno eljeno blago i bezbolno umiranje, ali sada se
planira i ostvaruje prijevremenim nasiljem nad ivotom, samilosnim ubojstvom (Pozai,
1895.,29).
AKTIVNA EUTANAZIJA znai skraivanje ivota aktivnom pomoi u umiranju. To je
zahvat kojim se zadaje prijevremena i bezbolna smrt, kad su u pitanju teki, neizljeivi
bolesnici koji trpe nepodnoljivu bol, da se umirui oslobode bolova i omogui im se blago i
ovjeka dostojno umiranje. Primjenom aktivne eutanazije smrt moe biti uzrokovana lijekom
- otrovom ili propustom mogueg ina, zahvata koji bi spasio ivot (bolesnik umire zato to
mu smrt nije sprijeena, iako je to bilo mogue i moralno obvezno uiniti).
PASIVNA EUTANAZIJA znai ublaiti boli i omoguiti smireno i prirodno umiranje.
Pasivna se eutanazija odvija na pozitivnoj i negativnoj razini. Na pozitivnoj razini biljeimo
dva uinka. Prvi je eljeni uinak, djelotvorno ublaavanje ili potpuno uklanjanje boli, to
omoguuje smrt u skladu s ljudskim dostojanstvom. Dok je drugi uinak neeljen, ali je
uslijedio, unato naim naporima. To je ubrzanje toka umiranja, odnosno skraenje ivota.
Na negativnoj razini pasivna eutanazija znai ponitavanje ve zapoetog toka umiranja. Ne
4
primijeniti tehniki mogue zahvate ili prekinuti ve zapoete ako su se pokazali nekorisnima
ili ako bi samo produili tok umiranja.
DOBROVOLJNA EUTANAZIJA je sluaj pomaganja u umiranju na zahtjev ili molbu
bolesnika.
OPORUENA EUTANAZIJA je sluaj kad imamo izjavu bolesnika kojom se unaprijed
odrie primjene posebne njege i zahvata na njemu ako doe u situaciju koja je puna patnje i
bez izgleda za ozdravljenje (Novakovi, 1990., 196).
Mogunosti suvremene medicine u odravanju ivota postale su takve da se dovodi u pitanje
smislenosti i opravdanosti nekih radnji. Produljivanje ivota pod svaku cijenu, smatraju neki,
postaje besmisleno, jer ono znai produljenje umiranja i patnji (eparovi, 1990., 297).
STAVOVI SPRAM EUTANAZIJE U RAZLIITIM DRUTVENIM
SREDINAMA
Teko je ustanoviti kada i kako je ovjek doao na misao o eutanaziji. Postavlja se i pitanje
moe li se sve nazvati eutanazijom. Stara i primitivna drutva poznaju mnoge radnje koje su
sline eutanaziji. Stari Grci provodili su eugeniku, izlaui smrti malformiranu ili slabo
razvijenu djecu. Sline postupke nalazimo kod mnogih primitivnih naroda. Pojam eutanazija
dobiva praktino znaenje tek u starom Rimu i predstavlja stav zdravog ovjeka prema smrti.
Taj stav znai hrabro dranje pred smru ili zadavanje smrti samom sebi bez pomoi drugih
(Novakovi, 1990., 194). Stari i Novi zavjet, kao i rano kranstvo, ne poznaju problem
eutanazije. Stav tog vremena, u tom pogledu, najbolje je izrazio Toma Akvinski koji kae da
se samoubojstvo protivi ljubavi prema samom sebi, prema zajednici i prema Bojoj vlasti nad
ljudskim ivotom. Kulturna strujanja u vrijeme renesanse usmjeravala su se prema umijeu
umiranja. Za itav srednji kranski vijek eutanazija je nepoznata. Tokom 19. stoljea,
lijenici su uglavnom odbijali blago usmrivanje teko ranjenih bolesnika, smatrajui kako
im je dunost lijeiti, a ne ubijati. Svoj procvat, premda ilegalno i dijelom u tajnosti,
doivjela je eutanazija u nacistikoj Njemakoj, tokom Drugog svjetskog rata. Ideja o ivotu
nevrijednom ivota, Hitleru je dobro posluila za ostvarivanje plana. U njegovoj zamisli i u
provoenju, dobrim mu je dijelom pripomogla nepokretljivost pojedinaca i uspavanost
javnog mijenja te dobro smiljeno stvaranje novog, pranjem mozga putem sredstava
drutvenog priopavanja. Osim eugenike akcije, uklanjanje nosioca nasljedno loih i tetnih
osobina ili nakaznosti, bile su uvedene i posebne akcije. Njima su bili zahvaeni i na posebnu
njegu upueni (otpremljeni su u posebne ustanove, gdje je iz tueva izlazio plin) politiki
5
opasni pojedinci, rasno nepoeljni i ekonomski neuporabijivi. U svim akcijama blagog
usmrivanja, osim reimskog dravnog aparata, sudjelovali su lijenici i psihijatri, usprkos
Hipokratovom naelu: Ne koditi! Strahote u injene pod platem eutanazije, u ime samilosti
i humanosti, vrlo brzo su pale u zaborav. Nakon rata javljaju se i obnavljaju drutva i pokreti
za pravo na samilosno ubijanje (Pozai, 1985.,21). U dananjem suvremenom drutvu, koje
je potroako drutvo svakodnevnih uitaka, smrt se rijetko spominje. Ipak, potovanje prava
na ivot ukljuuje i zahtjeva potivanje prava na smrt. Tako i potivanje ljudskog
dostojanstva u ivotu ukljuuje i zahtjeva potovanje tog dostojanstva u umiranju. Prema
kranskom poimanju ovjeka, ljudski ivot u svim stadijima zadrava vlastito dostojanstvo.
Na temelju istraivanja i vrednovanja ivota, smrti i dostojanstva, doli smo do zakljuka da
je eutanazija, unitenje ivota da se spasi ovjekovo dostojanstvo, neprihvatljivo rjeenje
(Pozai, 1985., 93).
Zahtjeva se dostojanstvena smrt i zalae se za ivot, ali tuno je da smo na mnogim
podrujima svjedoci kako se gazi po ljudskom dostojanstvu i kako ga se omalovaava, te
prezire ovjekov ivot (Koprek, 2000., 61). Svaki ivot, u svim stadijima vrijedan je ivota i
potrebna mu je sva lijenika njega i ljudska panja.
ZAKONSKE REGULATIVE
Glavno tajnitvo Vijea Europe iznijelo je jasan stav o eutanaziji, koji glasi da se zakonski
mora dopustiti obustava terapije koju bolesnik ne eli, jer rezultira produenjem patnji. To se
ne smatra samoubojstvom kojem su pomogli lijenici ili ubojstvom iz milosra, ve je to
preputanje bolesti da ide svojim prirodnim tokom (Jui, 2002., 305).
U Hrvatskoj je situacija drugaija. Kodeks Hrvatskog lijenikog zbora i Hrvatske lijenike
komore naglaava da je namjerno skraivanje ivota u suprotnosti s medicinskom etikom.
elju bolesnika, koji boluje od neizljeive bolesti, izraenu pri svijesti, u pogledu umjetnog
produivanja ivota treba potovati. Ako bolesnik nije pri svijesti, lijenik treba postupiti u
skladu s navedenim naelima. Lijenik mora uiniti sve da produi ivot, koliko god on bio
malo vrijedan i predstavljao samo produenje patnji. Takoer, materijalni uvjeti ne smiju
odluivati o odustajanju od lijeenja, ali esto je to nemogue izbjei, osobito u sluajevima
kad nema dovoljno aparata koji su potrebni. U poetku su se rasprave o besmislenom
lijeenju vodile s mnogo strasti, objavljeno je puno lanaka, meutim zbog nedovoljno
konsenzusa, uestalost se smanjila. Besmisleno lijeenje je ono kojim se odrava stanje bez
6
svijesti ili ne dovodi do prestanka ovisnosti bolesnika o mjerama intenzivne skrbi ili kad
lijenici zakljue da je u posljednjih 100 sluajeva lijeenje bilo beskorisno. To dovodi do
pitanja da li lijenik ili bolesnik ima pravo odrediti to je besmisleno lijeenje. U raspravu o
tome obavezno je ukljuiti bolesnike i njihove obitelji (Jui, 2002., 307). U Hrvatskoj su
potrebni ei razgovori o problemu eutanazije. Potrebno je iznijeti argumente za i protiv te
sprijeiti zlouporabu prava na eutanaziju. Zabrana bi se mogla pokazati kao opasno rjeenje.
Potrebno je educirati javnost o mogunostima alternative, koja bi dovela do toga da se
eutanazija pone smatrati nepotrebnom.
ALTERNATVA EUTANAZIJI
Svaki ljudski ivot od neprocjenjive je vanosti, neovisno o dobi ili uvjetima postojanja.
Potovanje ljudskog ivota nije nigdje tako potvreno kao u biblijskom pogledu. Ljudski
ivot toliko je vrijedan da njime ne moe raspolagati ni pojedinac niti drutvo. Eutanazija je u
otroj suprotnosti s temeljnim pravom ovjeka, a to je pravo na ivot. Shvaena je kao
namjerno, planirano i narueno ubojstvo i ma kako grubo to zvualo, ne moemo porei
injenicu da osoba bolesniku svjesno i namjerno daje smrtonosnu injekciju. Imajui na umu
nepodnoljive boli i patnju koju bolesnik proivljava, eutanaziju moemo shvatiti kao njegov
jedini spas, ali jo uvijek ostaje injenica da smo ubili osobu. Postavlja se pitanje je li
eutanazija jedini izlaz iz zaaranog kruga boli? Kao jedina etika alternativa za eutanaziju
javlja se palijativna skrb. Palijativna medicina ne slui za praenje umiranja, nego za
obnavljanje preostalih ivotnih sposobnosti bolesnika. Teite joj je na podizanju kvalitete
ivota prije smrti, bez obzira na njegovu duinu. Osnovni je cilj palijativne medicine fiziki i
psihiki dekompenzirane bolesnike emocionalno i duhovno stabilizirati. Tako im se
omoguuje da normalno funkcioniraju s obitelji i osobljem koje ih njeguje te ostanu u
zajednici, to je vrlo vano. Cicely Saunders je osnivaica prvog modernog hospicija,
Hospicij sv. Kristofora, 1967. u Londonu. Ona je povezala suosjeanje u patnjama teko
bolesnih i umiruih s najviim medicinskim dostignuima i tako stvorila osnove za razvoj
hospicijskog pokreta i palijativne medicine. Naroito na kraju ivota, neizbjeno je
potovanje svakog ovjeka bez obzira na rasu, vjeroispovijest, narodnost, imetak i slino.
1994. godine organiziran je Prvi hrvatski simpozij hospicij i palijativna medicina i osnovano
Hrvatsko drutvo za hospicij ili palijativnu skrb (Jui, 1997.,448). Najvei problem lei u
tome to ak i lijenici jako malo znaju o palijativnoj medicini. Uglavnom, bolesnici kojima
7
se prua takva vrsta skrbi ne trae eutanaziju. U sreditu hospicijskog pokreta je autonomija
linosti bolesnika. On sam ima pravo odluiti o tome gdje e umrijeti, da li e uzeti lijekove
ili ne, hoe li slijediti kulturne obiaje ili nee. Bolesnik koji ima pravu hospicijsku skrb,
veselit e se svakoj minuti koja mu preostaje od ivota. Dakle, eutanazija nije rjeenje za
teko oboljele osobe. Rjeenje treba potraiti u udruenju najviih medicinskih dostignua s
iskrenim ljudskim suosjeanjem i ljubavi za blinjeg. Na taj nain ljudsko dostojanstvo istie
se do posljednjeg trenutka ivota.
Osnovni motiv zbog kojeg ljudi trae eutanaziju je prirodni ljudski strah od nemoguih patnji
u procesu umiranja, ali i sama svijest da umire. Govori se da e odluka o primjeni eutanazije
biti stvar slobode pojedinca. No, moda bi upravo ta sloboda bila najugroenija. Jer ako je
bolesnikova bol dosegla granicu nepodnoljivosti, pitanje je koliko je on slobodan da moe
donijeti presudnu odluku. Iskustva svjedoe da molbe tekih bolesnika i umiruih, u velikoj
veini, nisu elja za ubojstvom ve oajniki prosvjed protiv neodgovarajue njege i panje.
Budui da su teki bolesnici i umirui esto tei okolini nego sami sebi, nije iskljueno da iz
te okoline doe poruka da se trebaju slobodno osloboditi svog stanja. Problem postaje vei
kad bolesnik nije u stanju sam odluivati o sebi i to treba uiniti netko drugi, to dovodi do
pitanja u ijem bi to najboljem interesu bilo (Pozai, 1985., 75).
Ovaj rad zapoela sam sa definicijom pojma eutanazije, predstavivi neke vrste eutanazije.
Nakon toga je izneseno nekoliko stavova spram eutanazije u razliitim drutvenim
sredinama, kroz povijest. Nastojala sam potvrditi injenicu da je eutanazija sama po sebi
ubojstvo, naglaavajui dragocjenost ljudskog ivota i vanost ljudskog dostojanstva sve do
posljednjeg trenutka ivota. Mogunosti suvremene medicine u odravanju ivota dovele su u
pitanje smislenost nekih radnji, je li to samo produivanje umiranja i patnji. Ipak, nije
moralno uskratiti bolesniku aparat ili lijek koji postoji jer zadaa je medicine ouvati zdravlje
i ukloniti bol. Eutanazija je zakonski regulirana, iako postoji jo mnogo spornih pitanja koje
treba rijeiti. Potrebna je struna edukacija, vie konsenzusa i rasprava o problemu eutanazije
jer ga samo na taj nain moemo rijeiti. Pitanje je moemo li zatvoriti oi pred injenicom
da je eutanazija ubojstvo i trebamo li je zbog toga uskratiti bolesnicima koji umiru u
nepodnoljivim mukama, oekujui to bru smrt, kao jedini izlaz. No, eutanazija nije
rjeenje. Jedina etina alternativa eutanaziji je palijativna medicina koja pomae teko
oboljelima da uivaju u posljednjim trenucima ivota pomou najviih medicinskih
dostignua i to je najvanije s iskrenim ljudskim suosjeanjem i ljubavi prema blinjemu, pri
emu se ljudsko dostojanstvo istie do smrti.
8
SUMMARY
No matter in what culture, civilization or time, to die was allways hard. The possibilities of
modern medicine, according to some options the prolongation of life at any cost becomes
senseless because it is to a certain extent the reigin of terror over mankind. Euthanasia
interrupts life destroying an individual to save it from suffering. But, there is an alternative.
Palliative medicine promotes the culture of life at its end, and there is a connection of
medical achivements of the best quality with the sympathic care for the patient and his
family, with emotional and spiritual support, considerably decrease the demand for
euthanasia and make it superfuous.
KEY WORDS: euthanasia, human dignity, palliative medicine, dying
9
LITERATURA:
1. Jui, Anica (2002.) Eutanazija, Revija za socijalnu politiku 5, 3-4; 301-307
2. Jui, Anica (1997.) Hospicijska ili palijativna medicina ili eutanazija, Socijalna
ekologija, 6,4,447-451
3. Koprek, Ivan (2000.) Nekrofilija i biofilija: suoenje s etikom Petra Singera, Socijalna
ekologija, 9,1-2,61-69
4. Novakovi, Dragutin (1990.) Eutanazija i situacije umiranja, Revija za sociologiju, 21,
2, 193-252
5. Pozai, Valentin (1985.) ivot dostojan ivota: eutanazija u prosudbi medicinske etike,
Zagreb: Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove
6. eparovi, Zvonimir (1990.) ivot doveden na rub: intenzivna medicina, tzv. pravo
na smrt, eutanazija, utvrivanje smrti, transplantacija, Revija za sociologiju, 21, 2,
297-307