You are on page 1of 56

Broj: K-12/05.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA upanijski sud u Vukovaru, u vijeu sastavljenom, od suca Ante Zeljka kao predsjednika vijea, te sudaca Jadranke Kurbel i Stjepana olakovia kao lanova vijea, sa zapisniarom Jelenom Smii, u kaznenom predmetu protiv optuenog Jovana uria iz Borova i dr., zbog kaznenog djela iz lanka 120. stavak 1. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske, povodom optunice upanijskog dravnog odvjetnitva u Vukovaru broj: K-DO-17/03 od 09. rujna 2003., nakon javno provedene i zakljuene glavne rasprave, u prisustvu optuenog Jovana uria, optuenog Miloa Drajia i optuenog Duana Miia, zamjenika upanijskog dravnog odvjetnika Vlatka Miljkovia, te branitelja Nediljka Reetara, Vojislava Ore, Biserke Treneski, Mare Mihoevia, Branka Ivia i Ivice Mavanina, a u odsustvu optuenog Mladena Maksimovia, optuenog Dragana (ede) Savia i optuenog Jovice Vuenovia, 14. prosinca 2005., a objavljeno 15. prosinca 2005. presudio je OPTUENI JOVAN URI, sin Vasilija i Mirjane, roene Dabi, roen 12. prosinca 1956. u Borovu, prebiva u Borovu, B.Radievia br.12, Srbin, dravljanin Republike Hrvatske, nakon pouke o pravu sluenja srpskim jezikom odrekao se toga prava jer zna hrvatski jezik na kome se postupak vodi, policajac, bez zaposlenja, oenjen, otac dvoje djece, srednja struna sprema, posjeduje kuu u jednoj polovini, neosuivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, u pritvoru Zatvora u Osijeku od 13. oujka 2003. OPTUENI MILO DRAJI, sin Milia i Milke, roene Karas, roen 13. prosinca 1969. u Vukovaru, prebiva u Vukovaru, Trpinjska cesta 185, Srbin, dravljanin Republike Hrvatske, nakon pouke o pravu sluenja srpskim jezikom odrekao se toga prava jer zna hrvatski jezik na kome se postupak vodi, srednja struna sprema, policajac, bez zaposlenja, vojna evidencija Vukovar, bez imovine, neosuivan, ne vodi se drugi kazneni postupak , u pritvoru Zatvora u Osijeku od 13. oujka 2003. OPTUENI MLADEN MAKSIMOVI, zvani "Maar", sin Stojana i Milke roene Ili, roen 31. kolovoza 1968. u Dolcu, opina Zavidovii, Republika Bosna i Hercegovina, prebiva u Borovu, Rue Stojanovi broj 20, Srbin, dravljanin Republike Hrvatske, srednja struna sprema, obuar, bez imovine, nepoznatog boravita, osuivan presudom Opinskog suda u Vukovaru broj:K-228/98 zbog kaznenog dijela iz lanka 190. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od

2 Broj: K-12/05. est mjeseci, uvjetno na dvije godine, ne vodi se drugi kazneni postupak. OPTUENI DUAN MII, sin Slavka i Jelene, roene Krajnovi, roen 19. srpnja 1964. u Vukovaru, prebiva u Borovu, Gajieva br. 63, Srbin, dravljanin Republike Hrvatske, nakon pouke o pravu sluenja srpskim jezikom odrekao se toga prava jer zna hrvatski jezik na kome se postupak vodi, srednja struna sprema, elektroinstalater, razveden, otac jednog djeteta, vojna evidencija Vukovar, bez imovine, neosuivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, u pritvoru Zatvora u Osijeku od 13. oujka 2003. OPTUENI DRAGAN SAVI, sin ede, roen 28. svibnja 1970. u Vukovaru, prebiva u Borovu, kolska br. 86, Srbin, dravljanin Republike Hrvatske, srednja struna sprema, obuar, bez imovine, nepoznatog boravita, osuivan presudom Opinskog suda u Vukovaru broj:K-198/99. zbog kaznenog dijela iz lanka 311. stavka 2. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uvjetno na dvije godine, ne vodi se drugi kazneni postupak. OPTUENI JOVICA VUENOVI, sin Stamenka i Olge, roene Brki, roen 01. srpnja 1959. u Borovu, prebiva u Vukovaru, Bana Josipa Jelaia broj 42, Srbin, dravljanin Republike Hrvatske, VS, trgovac, bez imovine, nepoznatog boravita, osuivan presudom vojnog suda u Osijeku broj:K-22/93 zbog kaznenog dijela iz lanka 236. stavak 1.Krivinog zakona Republike Hrvatske na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, rjeenjem upanijskog suda u Osijeku broj: Kv-148/98 od 22. travnja 1998. obustavljeno je izvrenje kazne zatvora. krivi to su, u vremenskom razdoblju od 01. kolovoza do 13. rujna 1991. u Borovu, za vrijeme oruanog sukoba, kao pripadnici paravojnih postrojbi, milicije tzv. SAO Krajine i Teritorijalne obrane Borovo, i to, optueni Jovan uri u svojstvu komandira Stanice milicije Borovo, a optueni Milo Draji, Mladen Maksimovi, Duan Mii i Dragan (ede) Savi, kao milicioneri, te optueni Jovica Vuenovi kao pripadnik tzv. Teritorijalne obrane Borovo, protivno lanku 2., 3., 13., 27., 31., 32. i 33. enevske konvencije o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te lanku 4. i 5. Dopunskog protokola enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II) OPTUENI JOVAN URI, 1) naredio da se zatvore u podrumskoj prostoriji Stanice milicije Borovo, u ulici Nikole Tesle broj 1, povrine oko 3x3 metra kvadratna, inae privatnoj kui u vlasnitvu u to vrijeme prognanog mjetanina Pavla ikanovia, zarobljeni civili oteeni Dobroslav Zadro, Damir Tatar, eljko Bek, Nikola Perkovi, Darko Ki, Branislav korak, Josip Bonjakovi, Josip Gorup, Nedjeljko Dumani, Ivica Milkovi i Nedeljko Krajinovi, u kojoj nije bilo leaja, tekue vode i sanitarnog vora, te je pod bio prekriven kanalizacijskom otpadnom vodom punom fekalija dubine 20 do 30 centimetara, da bi iza toga bili prebaeni i zatvoreni u vatrogasni dom u kojem takoer nije bilo leaja, pa su na betonskom podu leali s ostalim zatvorenicima i to oteenim Boom Kataliniem, Josipom Vukoviem, Ivanom Vukoviem, su

3 Broj: K-12/05. Vilimom Jajtiem, Karlom Babjaem, Vladom izmarom, Stjepanom Jagetiem, Ivanom Berendom, Franjom Johom, Stjepanom Tkalecom, Renatom Ipanom, Pavom Zemljakom, eljkom Filipiem, Vladimirom Zemljakom, eljkom Hodakom, Ivanom Zelemberom i Darkom Kuiem, da im se ne daje dovoljno hrane i vode za pie, da se zatvorenici oteeni Nikola Perkovi, Darko Ki, Josip Gorup, eljko Bek, Ivica Milkovi, eljan Jonek, eljko iek, Ivan Berend, Franjo Joh, Stjepan Tkalec, Stjepan Jageti, Karlo Babja i Dobroslav Zadro, odvode na prisilni rad, odnosno, na obavljanje razliitih poslova, i to kopanje rovova, kopanje kanala, ienje WC-a, istovaranje robe iz kamiona i utovaranje u kamione, da se zatvorenici oteeni Josip Vukovi, Renato Ipan, Ivan Vukovi, Luka Roi, Josip Gorup i Karlo Babja ispituju i pritom zlostavljaju, te da se zatvorenici oteeni Damir Tatar, eljko Bek, Nikola Perkovi, Darko Ki, Josip Bonjakovi, Dobroslav Zadro, Josip Gorup, eljko iek, Ivica Milkovi, Nedeljko Krajinovi, Ivan Vukovi, Josip Vukovi, Vlado izmar, eljan Jonek, Ivan Berend, Franjo Joh, Stjepan Tkalec, Luka Roi i eljko Hodak tuku gumenim i drvenim palicama i razliitim drugim predmetima, zbog ega je eljko Hodak zadobio ozljede od kojih je umro, dakle, krei pravila meunarodnog prava, za vrijeme oruanog sukoba naredio, da se civilno stanovnitvo mui i prema njemu neovjeno postupa, da mu se nanose velike patnje, ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja, da se prinuuje na prinudni rad, te da se protuzakonito zatvara. OPTUENI MILO DRAJI, 2) tono neutvrenih dana u prvoj polovici mjeseca rujna 1991.: za vrijeme pretraivanja doma obitelji Ivakovi, s tono neutvrenim milicajcima, zbog traenja oruja, udario oteenog Milu Ivakovia otvorenom rukom u glavu, od kojeg udarca je pao na zid iz Vatrogasnog doma s nepoznatim milicajcima a radi fizikog zlostavljanja, odvodio zatvorene oteene eljka ieka, Ivana Berenda, Josipa osia, Vladu izmara, eljka Filipia, Ivana Zelembera, Pavu Zemljaka i Vladimira Zemljaka, vraajui ih pretuene, a posebno je zatvoreni Ivan Zelember zbog toga buncao i izvrio malu i veliku nudu u hlae nakon to je zatvoreni oteeni Josip Gorup perui po nareenju milicijsko vozilo pronaao odrezano ljudsko uho i krv, vukao ga za uho i govorio prijetei, da je on to uradio nakon okupacije mjesta Lipovaa, kod zarobljavanja oteenog Vilima Jajtia, istog udario najmanje dva puta otvorenom rukom u predio lica, oduzevi mu odmah osobni automobil te ga dao Peri Goranoviu prijetio zatvorenom oteenom Josipu Bonjakoviu da e mu povaditi oi, da e ga zaklati i da iv nee izai u jednoj prostoriji u sklopu stanice milicije, udarao policijskom gumenom palicom po glavi zatvorenog oteenog Josipa Vukovia,

dakle,

4 Broj: K-12/05. krei pravila meunarodnog prava, za vrijeme oruanog sukoba, muio civilno stanovnitvo i neovjeno postupao prema njemu nanosei mu velike patnje, ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja i prema njemu primjenjivao mjere zastraivanja.

OPTUENI MLADEN MAKSIMOVI, OPTUENI DUAN MII I OPTUENI DRAGAN (EDE) SAVI, 3) dana 12. rujna 1991. oko 22,00 sata, nakon to su po pripadnicima milicije tzv. SAO Krajine, od kojih su dvoje bili optueni Mladen Maksimovi zvani "Maar" i Dragan (ede) Savi, odvezeni milicijskim vozilom iz zatvora u vatrogasnom domu u stanicu milicije, najprije oteeni Damir Tatar, eljko Bek, Darko Ki i Nedeljko Krajinovi, a zatim oteeni Dobroslav Zadro, Josip Bonjakovi i Nikola Perkovi, tukli ih palicama, zbog ega su gubili svijest, da bi ih nakon svega vraali, s tim to je optueni Mladen Maksimovi zvani "Maar" jo pri povratku oteenom Damiru Tataru stavio cijev pitolja bez strjeljiva u usta i povukao okida, te noem zarezao uho, dakle, krei pravila meunarodnog prava, za vrijeme oruanog sukoba, muili i neovjeno postupali prema civilnom stanovnitvu, nanosili mu velike patnje, ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja i prema njemu primjenjivali mjere zastraivanja. OPTUENI JOVICA VUENOVI, 4) dana 06. rujna 1991. u prostorijama stanice milicije, najprije najmanje deset minuta tijekom ispitivanja tukao nogama na kojima je imao vojnike izme civila oteenog Ivana Vukovia, zbog ega je isti pao sa stolice, a zatim takoer tijekom ispitivanja tukao oteenog Josipa Vukovia, i to na nain da ga je rukama uhvatio za glavu i njome udarao u zid, dakle, krei pravila meunarodnog prava, za vrijeme oruanog sukoba, neovjeno postupao prema civilnom stanovnitvu, nanosio mu velike patnje, ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja i prema njemu primjenjivao mjere zastraivanja, ime su poinili, kazneno djelo protiv ovjenosti i meunarodnog prava ratni zloin protiv civilnog stanovnitva, opisano i kanjivo po lanku 120. stavak 1. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske. Slijedom toga se na temelju lanka 4. stavak 2., 31., 37. stavak 1. i 120. stavak 1. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske, osuuju OPTUENI JOVAN URI na kaznu zatvora u trajanju od 14 (etrnaest) godina OPTUENI MILO DRAJI

5 Broj: K-12/05. na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina OPTUENI MLADEN MAKSIMOVIA na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina OPTUENI DUAN MII na kaznu zatvora u trajanju od 6 (est) godina OPTUENI DRAGAN (EDE) SAVI na kaznu zatvora u trajanju od 6 (est)godina OPTUENI JOVICA VUENOVI na kaznu zatvora u trajanju od 6 (est) godina. Na temelju lanka 45. stavak 1. i 3. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske u izreenu kaznu zatvora uraunava se vrijeme provedeno u pritvoru, i to za optuenog Jovana uria, optuenog Miloa Drajia i optuenog Duana Miia od 13. oujka 2003. i nadalje. Na temelju lanka 122. stavak 4. a u svezi s lankom 119. stavak 2. toka 1.,6. i 7. Zakona o kaznenom postupku, optueni Jovan uri, optueni Milo Draji, optueni Mladen Maksimovi, optueni Duan Mii, optuni Dragan (ede) Savi i optueni Jovica Vuenovi u cijelosti se oslobaaju obveze da nadoknade trokove kaznenog postupka, i to kako slijedi: za svjedoke 673,20 kuna, za sudskomedicinska vjetaenja 22.852,20 kuna, za nune izdatke i nagradu branitelja po slubenoj dunosti Vojislava Ore 40.072,30 kuna, Petra Miletia 8.067,35 kuna i Biserku Treneski 17.446,00 kuna. Obrazloenje upanijsko dravno odvjetnitvo u Vukovaru (u nastavku: Dravno odvjetnitvo) podie dana 09. rujna 2003. optunicu broj K-DO-17/03. protiv optuenih Jovana uria, Miloa Drajia, Mladena Maksimovia, Duana Miia i Dragana (ede) Savia iz Borova, te Jovice Vuenovia iz Vukovara, zbog osnovane sumnje da su poinili kazneno djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. Osnovnog krivinog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 31/93., 39/93., 108/95., 16/96. i 28/96. u nastavku OKZRH). Radi lakeg praenja valja ukazati, da su prvobitno bili optueni jo Dragan (Bogdana) Savi i eljko Savi iz Borova, takoer zbog kaznenog djela iz lanka 120. stavak 2. OKZRH, meutim, Dravno odvjetnitvo je u odnosu na njih 28. lipnja 2004. odustalo od daljeg kaznenog progona. U ponovljenom postupku kao osnovu optuenja Dravno odvjetnitvo je ustvari uzelo osuujui dio presude broj: K-44/03 od 09. srpnja 2004., a koja je ukinuta presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: K-1076/04 od 23. veljae 2005. Prije zavretka dokaznog postupka zamjenik upanijskog dravnog odvjetnika Vlatko Miljkovi u preambuli optunice izostavio je sljedei dio: lanku 51. Dopunskog Protokola uz

6 Broj: K-12/05. enevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba (Protokol I.). Pri ovako izmijenjenoj optunici Dravno odvjetnitvo je ostalo i prilikom govora stranaka, predlaui da se optueni Jovan uri, Milo Draji, Mladen Maksimovi, Duan Mii, Dragan (ede) Savi i Jovica Vuenovi proglase krivima i osude po zakonu. Prema rjeenju ovoga suda broj Kv-157/03. od 06. studenog 2003. odlueno je da e se suditi u odsustvu optuenima Mladenu Maksimoviu, Draganu (ede) Saviu i Jovici Vuenoviu. Nakon to su se optueni Jovan uri, Milo Draji i Duan Mii oitovali, da se u odnosu na sve toke optube ne smatraju krivima, postupak je nastavljen izvoenjem dokaznog postupka. Sasluani su, svjedok Jovan Ajdukovi, svjedok Milutin Draji, svjedok Tatjana Oluji i svjedok Branislav Pejakovi. Budui da su se stranke suglasile da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka oteenih i svjedoka koji nisu nazoni i nisu pozvani proitaju zapisnici o njihovom prijanjem ispitivanju, proitani su zapisnici o prijanjem ispitivanju svjedoka oteenih Renata Ipana, Branislava koraka, Stjepana Tkaleca, eljka ieka, Stjepana Jagetia, Nedjeljka Dumania, eljana Joneka, Josipa osia, Josipa Gorupa, Jose Ivakovia i Mileta Ivakovia, te svjedoka Pavla ikanovia, Tomislava Hajdukovia, Radovana uuza, Mire Miljenovi, Bosiljke Grebi, Zdenka Guzia, Vlade Tuliia, Rade Bosia, eljka tefania, Karla Povazsonya, Veljka Sentivanca, Aleksandra Crnogorca, Ivana Belaja, Vladimira Gajia, Sretena Bogdanovia, Miloa Eria, Darka Kovaa, Dragie Boia, Mate Karamatia, Veseljka Cviovia, Jele Katalini, eljka Ilekovia, Mirne Mari i Drage Josipovia. Proitani su bez obzira to se stranke nisu suglasile, a sve cijenei da su ispitani pred istim vijeem i da se postupak vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina, i zapisnici o prijanjem ispitivanju svjedoka oteenih Franje Joha, Boe Katalinia, Ivice Miljkovia, eljka Beka, Nikole Perkovia, Josipa Bonjakovia, Damira Tatara, Darka Kia, Ivana Berenda, Vlade izmara, Ivana Vukovia, Vilima Jajtia, Karla Babjaa, Luke Roia, Dobroslava Zadre, Josipa Vukovia i Nedeljka Krajinovia, svjedoka Dragie anarevia, eljka Pejakovia, aslava Nikia, Slavoljuba Lazia, Dujka Lukia, Viktora Okree, Duka Lazarevia i Duana Tadia, te sudskomedicinskih vjetaka dr. Nikole Mandia, dr. Borisa Dumenia i dr. Miroslava Gorete. Izvren je uvid u raspoloivu medicinsku dokumentaciju, fotodokumentaciju oevida, situacijski plan, preslike na listama broj: 1149., 1150., 1244., 1255., 1257-1262., 12781311.,1380-1387.,1400. i 1401., fotografije osoba u svezi prepoznavanja, ostalu dokumentaciju u svezi prepoznavanja putem fotografija, preslike presuda Opinskog suda u Vukovaru broj: K-228/98 i K-198/99, Vojnog suda u Osijeku broj K-22/93 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: K-461/98, te rjeenje upanijskog suda u Osijeku broj: Kv-148/98. Proitani su, zapisnici o sekciji, zapisnik o oevidu, zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija, zapisnici o prepoznavanju u Zatvoru u Osijeku, zapisnici s glavnih rasprava o prepoznavanju putem fotografija, dopisi PU vukovarsko-srijemske od 31. svibnja i 01. lipnja 2004., zahtjev za provoenje istrage broj: KT-14/96 od 15. sijenja 1996. upanijskog dravnog odvjetnitva u Osijeku, rjeenje o obustavljanju kaznenog postupka broj: Kio-29/96 od 22. svibnja 1998. upanijskog suda u Osijeku.

7 Broj: K-12/05. Izvedena je reprodukcija u meuvremenu popravljene videokasete s razmjene kod Adaevaca 13. rujna 1991. Izvren je uvid u izvode iz kaznenih evidencija za optuene Jovana uria, Miloa Drajia, Mladena Maksimova, Duana Miia, Dragana (ede) Savia i Jovice Vuenovia. SVJEDOK OTEENI ELJKO BEK, tijekom 1991. bio je u sastavu specijalne policije. Krajem mjeseca kolovoza bio je na borbenom zadatku u Baranji, tonije u koli u Dardi, gdje se predao JNA. Zajedno s ostalim zatoenicima prevezen je u vojarnu u Somboru gdje su se zadrali tri do pet dana. Slijedilo je prebacivanje vojnim vozilima u Borovo. Bili su smjeteni u podrumu jedne obiteljske kue na ijem podu se nalazila voda koja je curila iz kanalizacije. Zatim su prebaeni u vatrogasni dom gdje su ostali do razmjene. Malo su dobivali hrane. U zatoenitvu su radili razne poslove, a izmeu ostalog kopali su rovove za minobacae. No uoi razmjene milicija je odvela njega, Tatara, Perkovia i Kia u jednu prostoriju, ali ne zna gdje se nalazila ta prostorija jer ne poznaje mjesto Borovo. Najprije su Tataru naredili da klekne i prui ruke, te ga poeli tui gumenim palicama. Poslije Tatara slijedili su ostali. Njega su tukli po leima, vratu i glavi, od ega jedno vrijeme nita nije vidio niti uo. Kada su ih vozili nazad, jo je dobio udarac pitoljem. Nije siguran da bi nekoga prepoznao od onih koji su ih tukli. Sjea se da je optueni Jovan uri itao spisak osoba koje su ile na razmjenu kod Adaevaca. S ove druge strane u svezi razmjene bio je Vlado Tulii, sadanji naelnik Policijske uprave u Osijeku. Ne moe rei je li ga netko od prisutnih optuenika tukao. Optueni Jovan uri je po njemu bio centralna figura, do kojeg zakljuka dolazi po njegovu dranju i ophoenju. SVJEDOK OTEENI NIKOLA PERKOVI, tijekom 1991. bio je zaposlen kao policajac u I.policijskoj postaji u Osijeku. Krajem kolovoza dobio je zadatak i nalazio se u koli u Dardi. Predali su se JNA. Nakon Darde najprije su odvezeni u vojarnu u Beli Manastir a zatim u vojarnu u Sombor gdje su se zadrali oko tjedan dana. Na kraju su prebaeni u Borovo. Smjestili su ih u podrum jedne kue gdje su bila svega dva leaja s krvavim dekama i jastucima, dok je pod bio prekriven vodom iz kanalizacije. U tom podrumu bilo je njih oko etrnaest. U vatrogasnom domu bili su do razmjene. Jo dok su bili u podrumu kue, optueni Milo Draji je rekao da e morati ii raditi. Nou 12. rujna 2001. dola su etvorica pripadnika njihove milicije i traili dobrovoljce. Deki su se javili, da bi nakon izvjesnog vremena bili vraeni, pretueni i sa suzama u oima. Na ponovno traenje dobrovoljaca javio se on, Zadro, Bonjakovi i eljko Bek. Dok su ih prevozili vozilom, znali su u njih uperiti pitolje i kljocati. Udarali su ih u jednoj prostoriji palicama i nogama obuvenim u izme, i to po cijelom tijelu. U jednom trenutku izgubio je svijest. 13. rujna 2001. otili su u razmjenu. U razmjenu jedino nije otiao Darko Kui koji je kasnije pronaen u bunaru u elijama. Dok su bili u zatoenitvu, s njima je bio i predsjednik HDZ-a iz Batine. Toliko su ga tukli da je od batina umro. Jo prvog dana kada su doli u Borovo, sam se predstavio optueni Milo Draji rekavi da je pomonik komandira Stanice milicije Borovo. ak je donio kilogram kruha i neto alkohola interesirajui se ima li koga poznatog. Za optuenog Jovana uria zna iz prianja Zadre jer su zajedno radili u policiji u Dalju do poetka sukoba. Optueni Jovan uri im se, osim toga, osobno predstavio na dan kada je bila razmjena i rekao da je on komandir milicije u Borovu. Jednom kada su bili talijanski novinari, optueni Jovan uri je rekao da je on zapovjednik. Dolazio je u civilnoj odori. Optueni Jovan uri je bio na razmjeni. Optueni Mladen Maksimovi i optueni Dragan Savi bili su straari i takoer su se sami predstavili. Nije uo za optuenog Jovicu Vuenovia. Ne zna tko mu je uzeo lani u Borovu. U svezi rada optueni Milo Draji je u vatrogasnom domu doslovno rekao: "Ako budu traili za rad, javite se jer emo vas ubiti, znate to slijedi." I u sudnici je pokazao na optuenog Jovana uria, uz napomenu da ga nije tukao i maltretirao. Kada su ih tukli sjea se da je bio prisutan optueni Duan Mii, a za to ime i prezime doznao je od jednog nepoznatog civila koji je bio s njima u zatoenitvu. Optueni Duan Mii udarao ga je

8 Broj: K-12/05. bejzbol palicom, i to po leima, glavi, rukama. Zapamtio je facu optuenog Duana Miia. Optueni Milo Draji ga nije tukao. Od straara sjea se prezimena Savi i Popadi. Od optuenih poznaje Jovana uria, on nije bio kada su ih tukli, ali je bio prisutan optueni Duan Mii. Tu no kada su ih tukli ili na dan razmjene, saznao je za ime i prezime optuenog Duana Miia. Bio je uvar u zatvoru i tukao ih je. Onda je izgledao kao sada, jedino nije imao sijedu kosu i bio je malo mraviji. SVJEDOK OTEENI JOSIP BONJAKOVI, 1991. pripadao je specijalnoj policiji. Dok su bili na borbenom poloaju u Dardi, zarobljen je od strane JNA te prebaen u restoran Silosa u Dardi, Beli Manastir, u vojarnu u Sombor, da bi na kraju bio dovezen u Borovo. Bili su smjeteni u podrum jedne privatne kue. Iz kanalizacijskih cijevi su curile fekalije i nakupilo ih se u visini 15 do 20 cm. Optueni Milo Draji je po dolasku rekao da je pomonik komandira milicije. Iz te podrumske prostorije prebaeni su u vatrogasno spremite gdje su zateeni pretueni ljudi iz Lipovae, Baranje i Belog Manastira. Hrane su dobivali ponekad, nekada kuhane a nekada suhe. Izbjegavali su koristiti poljski WC koji je bio podalje od vatrogasnog spremita , jer bi po izlasku dobivali batine. Jednog dana su traili dobrovoljce, javila se jedna grupa, da bi nakon oko pola sata bili vraeni prebijeni, toliko da nisu mogli hodati, nego su puzali. U sljedeoj grupi bio je i on.Dipom su odvezeni u privatnu kuu gdje su prvi put bili zatoeni po dolasku u Borovo. Morali su se okrenuti prema zidu. Po jednog su stavljali na sredinu garae i tukli gumenim palicama, drvenim palicama. Sjea se da je pao u nesvijest zbog ega su ga polijevali vodom. Na kraju su bili vraeni u vatrogasno spremite. Od zatoenih sjea se Zelembera i Ive Grbeia. uo je da su neki od zatoenika prolazili kroz palir kada su bili tueni. Optuenog Jovana uria vidio je kada su bili prebaeni u vatrogasno spremite, rekao je svoje ime i prezime, te da je komandir milicije. Tada se predstavio ustvari cijeloj grupi zatoenika. Razmijenjen je 13. rujna 1991. to se tie optuenog Miloa Drajia upoznao ga je 11. prosinca 1990. u II. policijskoj postaji u Osijeku. U podrumu kue u Borovu gdje su prvi put bili dovedeni, kroz reetke ga je uhvatio za koulju i prijetio kada je uo gdje radi. Spisak za razmjenu itao je optueni Jovan uri. Optuenog Duana Miia upoznao je 1983. jer su ak bili zajedno lanovi selekcije mlaih kategorija. Priloio je fotografiju, te pokazao da je optueni Duan Mii na slici trei slijeva nadesno u ueem stavu. Kada su ih odvodili na batinanje, meu pripadnicima milicije bio je i optueni Duan Mii. Na njega je pokazao i u sudnici. U ve spomenutoj nusprostoriji pored ostalih tukao ih je i optueni Duan Mii. Na prepoznavanju u Zatvoru u Osijeku nije prepoznao optuenog Miloa Drajia, ali je na glavnoj raspravi to obrazlagao:"To ste me mogli pitate za dvadeset ili dvadeset pet godina."Njegove spoznaje su da malo tko od graana Republike Hrvatske koji nisu preivjeli zlostavljanja razumiju situaciju. Nije se bojao, ali je spoznao da ovjekov ivot u takvim trenucima nije vrijedan komadia papira. Kasnije se prialo da su svi jaukali od bola, ali da se od njega nije uo niti jauk. Kod prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku nije pokazao na optuenog Miloa Drajia jer nije bio sto posto siguran. Nesigurnost je proizlazila iz toga jer je bilo jo slinih osoba po grai. Dvoumio se. Optueni Milo Draji sada je fiziki ojaao, a u ono vrijeme nije imao bradu. U sudnici je pokazao na optuenog Dragana Savia. SVJEDOK OTEENI JOSIP GORUP, u 8. mjesecu 1991. prijavio se u rezervni sastav MUP-a. Izmeu ostalog, kao pripadnik rezervnog sastava bio je rasporeen na strau u Branjinom Vrhu. Tu je i bio zarobljen 01. rujna 1991. Preko Vojvodine prevezen je u Borovo. Autobus se zaustavio na platou ispred nekog vatrogasnog doma. Odmah su ih poeli tui jo u autobusu. Od izlaska iz autobusa pa sve do ulaska u vatrogasni dom morali su proi kroz "palir" duine 15 metara. Dok su prolazili, tukli su ih. I njega su tukli dok je prolazio kroz palir. Smjestili su ga u zatvor koji je ustvari bio jedna podrumska prostorija, i to u kui gdje je bila smjetena njihova milicija. Na podu je bila voda iz kanalizacije. Prespavao je na nekakvim paletama. U tom zatvoru je ostao jedan ili dva dana. Dok su ga vozilom vraali u vatrogasni dom, optueni Milo Draji govorio je kako je zamjenik. U spremitu vatrogasnog doma nitko ga nije tukao. Razmijenjen je 13. rujna 1991. to se tie Jovice, nita mu nije uinio, ak ga je nekoliko puta zatitio, meutim, uo je kada su ga straari

9 Broj: K-12/05. upozoravali u smislu toga zna li to se s njima radi. Taj ovjek koji se predstavio kao Jovica jo je rekao da je komandir milicije, a pravio je i spisak za razmjenu. U Borovu je bio u zatoenitvu od 03. rujna 1991. do 13. rujna 1991. Molio je optuenog Jovana uria da vie ne prolazi kroz torture, jer nee moi izdrati, na to nije reagirao. Kada mu se god poalio, bio je nezainteresiran, a ak je bilo i podsmijeha. U sudnici je pokazao na optuenog Miloa Drajia, uz dodatak da u ono vrijeme nije imao bradu. Dolazei u sud, ispred zgrade je prepoznao jo jednog optuenika, u sudnici je pokazao na optuenog Dragana Savia. Optueni Jovan uri je itao spisak za razmjenu. Optueni Jovan uri imao je oko uiju normalno podianu kosu koja je bila dosta bujna i imao je svijetle oi. Pavo Zemljak, njegov sin Vladimir Zemljak, eljko Filipi i Ivica Florijan nisu bili na spisku za razmjenu i svi su kasnije ekshumirani. Dok su bili u zatoenitvu, snimala ih je slovenska televizija. Prisjeajui se doivljenog, oteeni Josip Gorup doslovno je istakao: Jedan dan su me izveli van, naredili su mi da operem unutranjost jednog Land Rovera, ustvari prao sam krv koja se nalazila unutra, a naao sam tu u Land Roveru odrezano jedno ljudsko uho. Tu je bio i Milo Draji koji je rekao da je on zamjenik Jovana uria. Tu dok sam bio u tom zatvoru Milo Draji me je potezao za uho i prijetei mi govorio da je on to napravio. Na glavnoj raspravi od 30. oujka 2005. u svezi prepoznavanja opisivao je da je na prepoznavanju bilo vie osoba, odmah nije reagirao kada je vidio optuenog Miloa Drajia, prepoznavao ih je s oko 12 do 13 koraka, a tolike godine su prole. Ne zna rezultate prepoznavanja, uglavnom je rekao da su tamo odreene osobe optueni Jovan uri i optueni Milo Draji, ali se ne sjea je li tada bio siguran u to. Osoba za koju je rekao da je optueni Milo Draji liila mu je na optuenog Miloa Drajia. Siguran je da je osoba koja sjedi u sudnici optueni Milo Draji. Prilino mu je ostalo upeatljivo da mu je optueni Milo Draji prijetio da e mu odrezati uho, ili doslovno: Optueni Milo Draji mi je sam rekao da je on odrezao uho koje sam vidio u autu prijetei da e i meni odrezati. Na glavnoj raspravi od 27. travnja 2005. u svezi prijetnji oteeni Josip Gorup naznaio je: uo sam u prostoriji dolje da su jednom ovjeku odrezali uho i da je ubijen. Ja sam to uo iz podruma gdje sam bio zatoen, a oni su bili u garai iznad, pri emu mislim na optuenog Miloa Drajia, Dacu i dr. Sljedeeg dana optueni Milo Draj je doao do mene, uvrtao mi uho, gurao mi no iza vrata i oko uha, pritom me tresao rukama i govorio kako e mi odrezati uho i likvidirati me kao onoga sino. SVJEDOK OTEENI BRANISLAV KORAK, 1991. bio je zaposlen u I.policijskoj postaji Osijek. Krajem mjeseca kolovoza 1991. poli su u Dardu , tonije u kolsku dvoranu, radi preuzimanja zarobljenih naoruanih pobunjenika. Tamo je dolo do vatre, ukljuila se tadanja JNA, te su se predali. Prebacili su ih u Beli Manastir, zatim u vojarnu u Sombor i konano u Borovo. Bili su smjeteni u podrum jedne privatne kue. U grupi ih je bilo oko etrnaest. Iz kanalizacijskih cijevi curila je voda koja je smrdjela. Sjea se da je doao optueni Milo Draji, kojeg poznaje jer su pohaali policijsku kolu, a razgovarao je s ljudima iz spomenute grupe. Optueni Milo Draji ponovno je doao u veernjim satima i donio kruha i bocu pia. Izuzev to je jedan gol do pasa prijetio kako e ga objesiti, drugih maltretiranja nije bilo. Sljedeeg jutra kada su se probudili, na podu je bilo fekalija u visini do 30 centimetara. Slijedilo je prebacivanje u vatrogasno spremite gdje je svako od njih imao svoj krevet, gdje su dobivali hranu i vodu. Zbog ranijeg ranjavanja traio je medicinsku pomo, ali je nije dobio. U Borovu je bio svega tri dana, nitko ga nije tukao, a to se dogaalo nakon njegova prebacivanja u Dardu, ne zna. U Borovo zajedno s njim bili su dovezeni jo Nedjeljko Dumani, Miro uljak, eljko Bek, Josip Bonjakovi, Nikola Perkovi, Damir Tatar, Grbea Mile, Darko Kui i dr. Kada su bili prevoeni iz Borova u Dardu, bio je prisutan Drago Lazi i jedan koji se zvao Jovo, a prepoznao ga je i u sudnici. Po kontaktima je mogao zakljuiti da imaju nekakve funkcije. Iz Borova u Dardu prebaeni su, pored njega Miro uljak, Mile Grbea, Nedjeljko Dumani, Tepi i jo jedan. Radilo se o probnoj

10 Broj: K-12/05. razmjeni koja je propala. Kada su iz Darde ili na konanu razmjenu, svi od navedenih su ili osim Mile Grbee, koji je kasnije ekshumiran kod Iloka. SVJEDOK OTEENI DAMIR TATAR, 1991. radio je u I.policijskoj postaji u Osijeku kao policajac. Zarobljen je u Dardi, odvezen u Beli Manastir te u vojarnu u Sombor, da bi na kraju bio dovezen u vojarnu u Borovo. Zaustavili su se ispred jedne privatne kue, gdje je vidio optuenog Miloa Drajia obuenog u maskirnu uniformu s oznakama njihove milicije. Smjestili su ih u podrum te kue. Podrumska prostorija gdje su bili, bila je veliine 2,5 x 3 metra,u njoj se nalazio jedan leaj, na vratima i prozoru su bile reetke, a na podu fekalije i voda. U podrumu ih je bilo negdje oko 15. Tu su se zadrali samo jednu no, nakon ega su prebaeni u jednu halu podalje od te privatne kue. Dok su jo bili u podrumu, doao je optueni Milo Draji i predstavio se: "Ja sam Milo Draji, zamjenik komandira stanice milicije u Borovu, ovo vam nije zajebancija, ovo je Borovo selo." Jednog dana njihovi milicionari traili su dobrovoljce, a kako se nitko nije javio, sami su ih odabrali. To se ponovilo. Iao je na Savulju kopati rovove. Kada je poginuo etniki zapovjednik "Miki", sjea se da je to bio etvrtak negdje oko 22.00 sata, u halu je doao Dragan Savi i traio dobrovoljce. On i jo neki su se javili, odvezli su ih u zgradu gdje su prvi put bili, uveli u garau i poeli tui policijskim palicama i bejzbol palicama. Padao je u nesvijest od udaraca. Svi koji su bili odvezeni u garau bili su tueni. Dok su se vraali u vozilu, jedan po nadimku "Maar" stavio mu je pitolj u usta i opalio na prazno. Nakon toga noem mu je zarezao uho. Netko je iz pratnje doslovno rekao: "Nemoj se zajebavati, Jovo je naredio da se ne diraju." Kada su bili vraeni ponovno u halu, Savi ga je udario akom u glavu i peatnjakom koji je imao na ruci raskrvario elo, nakon ega je ponovno netko od njih rekao :"Saviu, nemoj, Jovo je rekao da se ne diraju." Optuenog Mladena Maksimovia zvanog "Maar" sve do dolaska u Borovo nije poznavao, za njegovo ime i prezime doznao je jer su ga tako zvali Savii. Osoba po nadimku "Maar" bila je visine oko 185 do 188 centimetara, srednje tjelesne grae, tamnoplave due kose, a nos mu je bio ukrivljen na jednu stranu. Govorio je bosanskim naglaskom. Optuenog Dragana Savia takoer nije znao od ranije, ali je za to prezime uo kada je razgovarao s optuenim Mladenom Maksimoviem. Kompletna lea su mu bila tamnoplava, pa ak i noge na zadnjoj strani. Optueni Milo Draji u to vrijeme nije imao bradu, tonije, izgledao je kao da se nije brijao pet do est dana. Optueni Milo Draji ulazio je u veu prostoriju gdje su bili zatoeni u vie navrata i kontaktirao sa Zadrom. Optueni Jovan uri prema njemu i prema drugima bio je izuzetno korektan. U sudnici nije prepoznao nikoga od onih koji su ih tukli. to se tie razmjene, spisak je itao optueni Jovan uri, i tada je s njim bio jo jedan u odijelu s kravatom i predstavio se kao Jovica ili Jovan Ajduk ili Ajdukovi. Jo je dodao kako je on predstavnik koji dogovara razmjenu. Optueni Jovan uri se sam predstavio kao komandir milicije u Borovu. Prvi put ga je vidio tada kada se predstavio u velikoj prostoriji gdje je bilo njih oko 80, drugi put kada su dolazili novinari iz panjolske,Srbije, Bosne i trei put na razmjeni. Da je optueni Jovan uri bio komandir, vidjelo se iz ophoenja prema njemu. Vidio se respekt. Jedan od Baranjaca preminuo je od batina. Na prepoznavanju u Zatvoru u Osijeku, prepoznao je optuenog Jovana uria, a to se tie optuenog Miloa Drajia, doslovno je rekao:" Mislim da je optueni Milo Draji. U tadanjim uvjetima optueni Jovan uri je mogao biti svakakav, na primjer, Darko Kui je ostao iza njih u Borovu u zatvoru i kasnije su njegovi posmrtni ostaci pronaeni u bunaru. Da je optueni Jovan uri imao namjeru, moglo je biti svega i svata. U Borovu je s njima bio zatoen i Mile Grbei, izveo ga je iz zatvora optueni Jovan uri i predao ga je kao i uljka, Terzia, koraka i Dumania nekom Zdjelareviu. Razmijenjen je u Adaevcima 13. rujna 1991. Mogue je da je na glavnoj raspravi od 09. oujka 2004. rekao da je jedan od Savia bio pod nadimkom Maar, a tono je da je optueni Mladen Maksimovi imao nadimak Maar. SVJEDOK OTEENI STJEPAN TKALEC, dana 28. kolovoza 1991. kao civil bez oruja bio je zarobljen od strane pripadnika paravojnih postrojbi. Zadran je u policiji u Belom Manastiru do 03. rujna 1991., kada je s veom grupom zarobljenika prebaen autobusom u Borovo. Zaustavili su se ispred kina, a dok su izlazili, morali su proi kroz palir, kojom

11 Broj: K-12/05. prilikom su ih udarali. Udarali su ih pukama i nogama. Smjestili su ih u prostoriju u kojoj nije bilo kreveta, tako da su spavali na staroj robi koju su tamo nali . Od hrane su dobivali ono to bi njima ostalo. Nudu su vrili u jednom buretu. Sljedee noi odvodili su ih u grupama po etiri ili pet na ispitivanja, i to u jednu privatnu kuu gdje je bila njihova milicija. Tukli su ih u podrumu te kue. Toliko su ga izudarali da je pao u nesvijest. U toj grupi bio je tuen i eljko Hodak koji je istu no i preminuo. Za vrijeme dok su bili tueni, vidio je optuenog Miloa Drajia, nikoga nije tukao, nita nije govorio, stajao je i puio. Za njegovo ime i prezime znao je jer su ga tako zvali.U jutro koje je slijedilo iza toga sve su ih izveli napolje, postrojili i optueni Milo Draji im je rekao da e im biti dobro ako budu dobri. Do razmjene vie nije bio fiziki maltretiran. Ne zna tko je zapovijedao milicijom tada u Borovu. U sudnici jedino prepoznaje optuenog Jovana uria, bio je na razmjeni. Za ime i prezime optuenog Miloa Drajia uo je od drugih kroz reetke. SVJEDOK OTEENI DARKO KI, u 8. mjesecu 1991. bio je zaposlen u policiji i dobio je raspored u blizini Darde. Slijedilo je njihovo predavanje, odvoenje u Beli Manastir, Sombor te konano u Borovo. od Sombora do Borova bili su prevoeni u "vojnoj marici" i vezani lisicama.Po dolasku u Borovo zaustavili su se ispred jedne kue gdje je bila njihova milicija. Iz iste je izaao Ilija Koji obuen u uniformu njihove milicije. Njega poznaje jo iz Vukovara kao susjeda, te je njemu i Zadri skinuo lisice, uz dodatak da se nita nee dogoditi. Podrumska prostorija gdje su bili smjeteni bila je vlana, na podu je bilo fekalija, leali su na nekakvim leajevima. Slijedilo je prebacivanje u kinodvoranu u Borovo, gdje su dobivali hranu i vodu. Iao je na rad, i to kopati rovove. Uoi razmjene krajinski milicajci u crnim odorama traili su dobrovoljce. Svi koji su se javili odvezeni su u kuu gdje je bila njihova milicija i tueni palicama i nogama. Ne moe se sjetiti kako je izgledao ovjek koji ga je tukao. Izgubio je svijest, zbog ega su ga polijevali vodom. Optuenog Jovana uria i optuenog Miloa Drajia zna jo od prije zatoenitva. Jedan i drugi su radili u stanici milicije u Dalju. Jednog Savia zna jo iz Vukovara. Za vrijeme zatoenitva u Borovu vidio ga je ispred kinodvorane i bio je obuen u neto kao vojno. Taj Savi je imao izraen nos i kosti na licu, bio je visok oko 180 centimetara, kosa mu je bila tamnosmea. Misli da se optueni Milo Draji predstavio kao pomonik komandira milicije u Borovu, a to je uo i od drugih i esto ga je viao. Optueni Jovan uri je tamo bio glavni, to je takoer uo. Oni ga nisu maltretirali. uvari u Borovu su bili svakako obueni, od civilne odjee, vojne do milicijske odore. Jednom je kopao i rovove. Hranu su dobivali svaki dan. Dok je bio u zatvoru uvali su ih domai, nije bilo pripadnika JNA. uvali su ih teritorijalna obrana, milicija Krajine. Bili su svakako obueni, uglavnom u maskirnim odorama s oznakama milicije Krajine. Optueni Jovan uri je govorio za njega i Zadru da ih moe prebaciti u Bosnu, ali od toga nita nije bilo, jer su se znali otprije. SVJEDOK OTEENI ELJKO IEK, prikljuio se rezervnom sastavu milicijske stanice u Belom Manastiru u 8. mjesecu 1991. Radio je na osiguravanju TV odailjaa Belje. Svi koji su radili na osiguranju bili su zarobljeni 23. kolovoza 1991. Kao zarobljenik nekoliko dana bio je u Kneevim Vinogradima i u Belom Manastiru, zatim u Somboru, ponovno u Belom Manastiru i na kraju je prevezen u Borovo. Autobus se najprije zaustavio ispred jedne katnice gdje je bila njihova milicija, nepoznati su ulazili u autobus i tukli ih, da bi ih zatim autobus prevezao do ispred njihovog doma. Napravljen je "palir" i kroz isti su morali proi jedan po jedan. Udarali su ih rukama, nogama, palicama i dr. Po ulasku u dom, traeno je da sve predaju, tako je on predao lani i sat osobi za koju je kasnije uo da se zove Milo. Lani i sat vie nisu vraeni. Sljedeeg dana po dolasku morali su istovarati kamione s hranom. Nou su dolazili i odvodili dvojicu po dvojicu. Tako je on odvezen s Vladom izmarom, i to u jednu garau radi ispitivanja. im su ga uveli, poeli su ga udarati. Zatim su izudarali Vladu izmara. Toliko je bio istuen, da se nije mogao kretati est dana, a mokrio je i krv. Od posljedica takve tue umro je jedan imena eljko, ali mu se prezimena ne moe sjetiti. Njega je posebno tukao onaj kojem je predao svoje vrijedne stvari, i uo je da ga zovu Milo. Te noi pretuen je i Ivan Zelember, zatim Pavo i Vladimir Zemljak. to se tie hrane, moe rei da je to bila "sirotinjska hrana". to se tie drugih imena, sjea se samo imena

12 Broj: K-12/05. Jovice, ali ne zna tko je to. Razmijenjen je 13. rujna 1991. Osim Josipa Gorupa s njima su jo bili izmar Vlado, Berend, prof. Franjo, Pavo Zemljak i njegov sin, osi, dok se ostalih ne moe sjetiti. Ipak tvrdi da mu je zlatninu uzeo neki nepoznati plavi, dok je optueni Milo Draji uzimao drugima. Optueni Duan Mii dovezao ih je i pokupio na kraju, ali nije siguran da ih je i tukao. Lea su mu bila plava, crna od batina. Kada je spominjao da su obino dolazili da ih vode na batinanje njih etvero, jedan od njih je bio optueni Milo Draji.On je stajao na vratima, vozio kampanjolu i nakon batinanja vraao nazad. Non- stop su ta etvorica, izmeu kojih je bio optueni Milo Draji, zarobljenike vukli i vraali. Obino su ih odvodili po etvoricu. SVJEDOK OTEENI IVAN BEREND, pristupio je rezervnom sastavu milicije u Belom Manastiru u 8. mjesecu 1991. Zarobljen je kod osiguravanja TV odailjaa Belje, i to 23. kolovoza 1991. Nakon zarobljavanja prevezeni su u Sombor, vraeni u Beli Manastir i na kraju u Borovo. Prilikom izlaska iz autobusa morali su proi kroz kordon, te su ih tukli. Zajedno s jo nekima morao je ii kopati kanale za vodovod. uvari nisu doputali da uzmu hranu koju su donosili mjetani. Nou bi dolazili i odvodili dvojicu ili trojicu u podrum jedne zgrade gdje su ih tukli. Njega su tri puta vodili. Toliko je bio tuen, da nije mogao hodati Sva tri puta tukao ih je i Milo Draji, s tim to on misli da su postojale dvije osobe toga imena i prezimena. Jedno jutro doli su arkanovci, a tu je bio i Milo Draji, te su odveli Pavu Zemljaka i njegovog sina Vladu, eljka Filipia i Ivu Florijana. Nikada ih vie nije vidio. Razmijenjen je 13. rujna 1991. Ipak se sjea da ga je optueni Milo Draji utnuo nogom u predjelu usta, i to nakon to nije znao pjevati etnike pjesme. Koliko god pokuava zaboraviti, uvijek ga vraaju u prolost. U sudnici ipak pokazuje na dvojicu koje poznaje i za koje uje da se zovu optueni Jovan uri i optueni Milo Draji. Kod samog prepoznavanja nije se usudio rei poznaje li nekog. Optueni Milo Draji se ustvari sam predstavio kod dolaska u Borovo. Tada optueni Milo Draji nije imao bradu. SVJEDOK OTEENI FRANJO JOH, bio je zarobljen u Belom Manastiru. 03. rujna 1991. Autobusom u jednoj veoj grupi prevezen je u Borovo. Po dolasku autobus se zaustavio ispred jedne zgrade na kojoj je pisalo "bioskop". Izlazei iz autobusa, morali su proi kroz "palir", kojom prilikom su ih tukli. Dok je bio u zarobljenitvu, morao je ii raditi na kopanju kanala za vodu, istovarao je i hranu. to se tie hrane, dobivali su po jednu patetu na njih etvero, dobivali su malo i kuhane hrane, a to se tie vode, dobivali su je u malim koliinama. Nudu su obavljali u jednom buretu. Iz zarobljenitva su ih odvodili na ispitivanja u Dalj, gdje su ga tukli. Osim u Dalj, radi ispitivanja vodili su ga i u jednu prostoriju na katu zgrade gdje je bio zatoen. Na rukama mu je umro eljko Hodak, i to nakon to je bio pretuen. eljka Hodaka prepoznao je netko tko je s njim igrao nogomet. Iako su rekli da e ga baciti u Dunav, kasnije je pronaen i ekshumiran. Na kraju je otiao u razmjenu. Na prepoznavanju u Osijeku nikoga nije prepoznao. Od tada je prolo trinaest godina. Nekada su imali kape i uniforme. SVJEDOK OTEENI VLADO IZMAR, u rezervnom sastavu milicije u Belom Manastiru nalazio se od 01. srpnja 1991. Dok je bio na osiguranju TV odailjaa "Belje", zarobljen je 22. kolovoza 1991. Najprije su bili zatoeni u Belom Manastiru, zatim su bili u vojarni u Somboru, ponovno vraeni u Beli Manastir, da bi na kraju autobusom s grupom zarobljenika bili prevezeni u Borovo. Autobus se zaustavio ispred vatrogasnog doma. Svi su morali proi kroz kordon koji je napravila njihova milicija. Dok su prolazili, udarali su ih ime su stigli, s tim to su neki imali i puke. Onaj tko bi protrao kroz kordon, morao je ponovno prolaziti. to se tie smjetaja, bio je u garai, dobio je dvije deke i spavao je na betonu. Kao WC sluilo je jedno bure. Hrana je bila loa, obino bi donijeli dvije velike posude i dvanaest lica. Taj Milo izdavao je i razliite zapovijedi. Jedne veeri doli su straari i odveli ga u prostoriju u sklopu toga vatrogasnog doma. to se tie navedenog kordona, napravio ga je ovjek za kojeg je kasnije uo da se zove Milo. Za stolom je sjedio Milo Draji, naredio mu je da klekne i da ruke stavi na potiljak, a tu je bilo jo oko osam milicajaca s drvenim palicama.Poeli su ga tui i nakon nekog vremena Milo bi rekao da prestanu, kada bi prila

13 Broj: K-12/05. druga dvojica i nastavili udarati. Toliko je bio izudaran, da nije mogao hodati. Istu no tuen je i eljko Hodak. Kada je umro, pozvali su straara i iznijeli su ga van. Ti to su ga tukli bili su u razliitim odorama, a bilo je i civila. Trinaest godina je prolo od tih dogaanja, u sudnici prepoznaje optuenog Miloa Drajia, izdavao je zapovijedi, ali ga nije tukao. U to vrijeme nije nosio bradu. Iskreno reeno, u zatoenitvu nije uo za ime i prezime Jovana uria. Taj koji je itao spisak za razmjenu, doslovno je rekao: "Koga prozovem, ima sree."Osobe koje su ga tukle spominjale su ime i prezime Miloa Drajia i zato zna da se tako zove. U zarobljenitvu su ga tukli, a odvjetnici se smjekaju , to je sramota. Optueni Milo Draji u to vrijeme je imao facu jednog mafijaa, i to leernu, a sada izgleda kao hijena. Kada je nareivao, bio je potpuno hladan i bezosjeajan. Profesor Zemljak je plakao od muke jer je molio da tuku njega a ne sina. Nije kasnije uo da je formiranje palira naredio Milo. Bio je mrak i tu osobu koja je izdala naredbu nije vidio. SVJEDOK OTEENI STJEPAN JAGETI, od 01. srpnja 1991. bio je pripadnik rezervnog sastava tadanje policije u Belom Manastiru. Zarobljen je 3. kolovoza 1991. dok je bio na zadatku osiguravanja TV odailjaa "Belje". Nakon Belog Manastira, Sombora i opet Belog Manastira, zavrili su u zarobljenitvu u Borovu. Zaustavili su se ispred jedne zgrade gdje je bilo kino, odnosno vatrogasni dom. Izlazili su jedan po jedan i morali su proi kroz kordon, kojom prilikom su ih tukli. Dok je on prolazio kroz kordon, odjednom je dobio udarac kundakom puke u predjelu nosa. Spavali su na betonu koristei nekoliko deka. kao WC su sluile dvije kante. Ve prvu no odvodili su zarobljenike radi ispitivanja. Ti koji su bili odvoeni, vraeni su nakon nekog vremena pretueni. Tako je bio odveden i eljko Hodak. Vraen je isprebijan, izgovorio je rijei da mu pozdravimo djecu i umro. I njega nisu vodili na ispitivanja. Iao je raditi na istovaru hrane, zatrpavanju kanala s vodovodnim cijevima, a iao je istiti i njihove kue. Razmijenjen je 13. rujna 1991. kod motela Adaevci. Kada su ili raditi, spominjalo se ime i prezime Miloa Drajia i kao da je on glavni. SVJEDOK OTEENI NEDJELJKO DUMANI, u mjesecu kolovozu 1991. bio je pripadnik specijalne policije. Konkretno, nalazio se na zadatku u Dardi na silosima kada je bio zarobljen. Po zarobljavanju odvezeni su u Beli Manastir, zatim u Sombor i na kraju u Borovo.Po izlasku iz "marice" uveli su ih u podrum privatne kue. U podrumu je bila nekakva voda do iznad lanaka. Bili su ustvari na nekakvim daskama, zidovi podruma su bili krvavi. Optuenog Miloa Drajia poznaje od ranije, jer su i jedan i drugi bili policajci u Dalju. U tom podrumu prvi put je vidio optuenog Miloa Drajia, i to nakon Dalja. Hrane su dobivali tek toliko da preive. Nakon etiri ili pet dana prebaeni su u takozvani njihov centralni zatvor. Radilo se o jednoj metalnoj hali koja je bila dugaka oko 30 metara. Tu im se jedan predstavio kao ef, bio je obuen u civilno odijelo, i to imenom i prezimenom kao Jovan uri. Tu se zadrao narednih etiri ili pet dana. Prebaen je zatim s jo jednim policajcem u Dardu gdje je trebala biti probna razmjena. Dok je bio u zarobljenitvu u Borovu, nije vidio da su optueni Jovan uri i optueni Milo Draji nekog tukli, naprotiv, optueni Jovan uri je bio vrlo korektan. Dok je bio u zarobljenitvu, nije iao na rad. Grbea je takoer bio odreen za razmjenu, ali je bio izdvojen. Kasnije je ekshumiran u elijama. Razmijenjen je u Adaevcima i sjea se komentara optuenog Jovana uria u smislu kako je pokuao, ali nije mogao sprijeiti da tuku zarobljenike. Inae, bojao se optuenog Jovana uria. Prije zarobljavanja su se znali uti preko motorole. Jednom su ih htjeli poubijati, ali optueni Jovan uri nije dao blizu. Ponovljeno je istakao da je optuenog Miloa Drajia viao kontinuirano tijekom tri mjeseca dok su 1991. zajedno radili u policijskoj postaji u Dalju. esto su znali popiti kavu, a i kartali su.Tada nije imao bradu. Bradu nije imao niti u Borovu tijekom zarobljenitva. Prepoznaje optuenog Miloa Drajia u sudnici, mnogo se izmijenio, sasvim je drugi ovjek, nekada je bio mali , nabijen, prgav. U sudnici prepoznaje i optuenog Jovana uria. Optueni Jovan uri i onda i sada u sudnici izgleda isto, ak ima i istu kosu, samo je malo mraviji. Ne znam zbog ega nisam zvan tijekom istrage radi prepoznavanja. Da me istrani sudac zvao, sigurno bih doao.

14 Broj: K-12/05. SVJEDOK OTEENI IVAN VUKOVI, kao pripadnik Zbora narodne garde predao se u Lipovai, nakon ega je sproveden u Borovo. Od optuenika poznaje od prije rata optuene Miloa Drajia, Duana Miia i Jovicu Vuenovia. Po dolasku u Borovo u podrumu jedne kue tukao ga je optueni Jovica Vuenovi, tukao ga je negdje oko 10 do 15 minuta dok nije pao sa stolice. Neto prije prestanka udaranja doao je optueni Milo Draji i odveo ga u halu vatrogasnog doma. Sjea se da je na nosilima leao jedan stariji ovjek i optueni Milo Draji je rekao ako ne bude suraivao da e proi tako. Ispitivali su ga i tukli i nakon nekoliko dana. Razmijenjen je na motelu u Adaevcima. to se tie hrane, bila je kao napoj, zbog ega su morali ii na WC, gdje bi u pravilu dobivali batine. Nisu ga ispitivali pripadnici JNA nego ljudi u civilu. Optueni Jovica Vuenovi udarao ga je nogama, nije gledao gdje ga udara, tako da je zadobio udarce nogama na kojima je imao vojnike izme po stomaku i leima. Optuenog Jovicu Vuenovia poznaje otprije, jer je radio kao prodava u robnoj kui u Vukovaru. Misli da u to vrijeme optueni Milo Draji nije nosio bradu. Nije pozivan radi prepoznavanja u Zatvor u Osijeku. Od prije rata optuenog Duana Miia poznaje jer su zajedno igrali nogomet. SVJEDOK OTEENI BOO KATALINI, zarobljen je u Lipovai od strane paravojnih postrojbi i prevezen u Borovo. Optuenog Miloa Drajia poznaje jo od prije rata. Prvog dana je zatvoren u jednoj prostoriji na katu jedne kue. Narednog dana odveden je radi ispitivanja takoer u jednu privatnu kuu, ali ne zna gdje se nalazi. Osim jedne klupe niega nije bilo, tako da su spavali na betonu. Sve do razmjene vie ga nitko nije maltretirao. SVJEDOK OTEENI VILIM JAJTI, predao se u Lipovai, i to optuenom Milou Drajiu, koji mu je, vidjevi ga, udario nekoliko amara, i jednom Peri predao njegov osobni automobil,rekavi da je sada njegov.Kada je dovezen u Borovo, izali su ispred zgrade gdje je bila njihova stanica milicije i zatim ih sproveli u zgradu, kino, u jednu prostoriju na katu. Tijekom ispitivanja nije bio tuen. Razmijenjen je na motelu u Adaevcima. Od prije rata poznaje optuenog Miloa Drajia. SVJEDOK OTEENI JOSO IVAKOVI, od 1943. ivi u Borovu. Zarobljen je u 8. mjesecu 1991., naime, doli su vozilom u uniformama njihove milicije i traili oruje. Odvezen je u kuu mjetanina Pavla ikanovia. Za sva etiri dana nije dobio niti jesti niti piti. Njega i sina su na kraju stavili u vozilo i odvezli kui. Iz zatvora su odvezeni od strane optuenog Jovana uria. Osobe koje su ga dovele u zatvor ne poznaje. SVJEDOK OTEENI MILE IVAKOVI, prije rata ivio je u Borovu. 05. rujna 1991. dola je grupa u odorama tzv. krajinske milicije, izmeu kojih je prepoznao optuenog Miloa Drajia, obavili su pretres, a optueni Milo Draji je njega udario akom, od kojeg udarca je on pao na zid. Njega i oca Josu odveli su u kuu Pavla ikanovia, a zatim u zgradu kina. Taj prvi dan kada je doao, nita nije dobio za jelo. Na kraju su on i otac puteni kui. Optueni Milo Draji izgleda mu kao prije, s tim to na glavnoj raspravi ima bradu. SVJEDOK OTEENI KARLO BABJA, u 5. mjesecu 1991. uao je u rezervni sastav Zbora narodne garde. Zarobljen je u Lipovai i odveden u Borovo. U prostoriji gdje ga je ispitivao optueni Jovica Vuenovi bio je i optueni Milo Draji. Prva 24 sata nije dobio jesti i spavao je na betonu. Tijekom zatoenitva jednom je morao ii kopati rovove. Razmijenjen je kod motela u Adaevcima. Jako je obolio poslije ispitivanja koje je shvatio kao prijetnju. Poznaje i optuenog Duana Miia jo od prije rata, igrao je nogomet za Lipovau. Prepoznaje ga u sudnici, samo to je prije bio malo mraviji i nije bio sijed. Nije bio na prepoznavanju u Zatvoru u Osijeku. Nekoliko dana prije razmjene izvodili su policajce koji su s njima bili zatoeni, odvodili su po dvojicu, trojicu, etvoricu, vraani su pretueni. Bilo je njih koji su se usrali u gae. SVJEDOK OTEENI IVICA MILKOVI, zarobljen je u Dardi i sproveden u Beli Manastir da bi narednih 14 dana bio u Somboru u vojarni. Iz Sombora prebaen je u Borovo,

15 Broj: K-12/05. najprije u podrum jedne kue, a zatim u vatrogasni dom. Tu im se predstavio imenom i prezimenom optueni Milo Draji. Prijetio mu je Dragan Savi, svijetloplave, kovrave kose. Sjea se da je optueni Jovan uri itao spisak za razmjenu. Optueni Jovo uri nastojao je da sve bude civilizirano. Svaki as ste mogli biti likvidirani i zato je nastojao to manje skretati pozornost na sebe. Dragan Savi je uperio pitolj u njegovu glavu jednom prilikom, kljocnuo je na prazno, zakljuio je da ga nije smio ubiti i da nekakav ustroj postoji. Optueni Jovan uri je itao spisak za razmjenu, njega se pitalo, a da je ovlaten za pregovaranje vidjelo se po tome to su dolazile razne delegacije. Optueni Milo Draji bio je glavni za odvoenje i dovoenje. Optueni Jovan uri je bio obuen u civilnu odoru, a optueni Milo Draji u odijelo njihove krajinske milicije. SVJEDOK OTEENI ELJAN JONEK, uhien je kao voza Hitne pomoi u Belom manastiru. Po dolasku u Borovo autobusom smjeten je u kinodvoranu. Izlazei iz autobusa, morali su proi palir i tada su ih tukli. Jedne noi poeli su odvoditi ljude, odvodili bi dvojicu, trojicu. Za tih deset dana, koliko je bio, samo je nekoliko puta dobio hranu.Kada je eljko Hodak doveden s batina, jaukao je, govorio je da ga ubiju, vritao je, da bi pred jutro umro. SVJEDOK OTEENI LUKA ROI, zarobljen je u Lipovai i odvezen u Borovo. Tamo je vidio Drajia koji je izdavao zapovijedi koga treba tui. Njega su ispitivali i tukli. Dok su drugi straari tukli zatoenike, Draji je sjedio za stolom. Razmijenjen je u Adaevcima. SVJEDOK OTEENI DOBROSLAV ZADRO, zarobljen je u Dardi i prebaen u vojarnu u Sombor, da bi na kraju zavrio u Borovu. Najprije su bili u kui u Borovu gdje se nalazila njihova milicija. Nakon 4- 5 dana bili su prebaeni u vatrogasni dom. Poznaje optuenog Miloa Drajia jo od prije rata. Poznaje i optuenog Jovana uria jer je i on bio policajac u Dalju. Zakljuio je da je optueni Jovan uri bio veliki autoritet. Kada bi se on pojavio, svi bi izali van. Kada je poginuo jedan njihov, doli su njihovi policajci i traili dragovoljce i odvodili troje ili etvero gdje su ih udarali. Spisak za razmjenu itao je optueni Jovan uri. Mislim da je optueni Jovan uri znao to se dogaa.To se vidi iz sljedeeg. Jedan stariji ovjek je umirao od batina, vidio ga je, ali mu nije pomogao niti je traio da mu se pomogne, a ako je i traio, on za to ne zna. Milicija kojom je rukovodio optueni Jovan uri faktiki je osiguravala smjetaj, hranu i uvala ih. Optueni Jovan uri mogao je sprijeiti da ih maltretiraju, mogao je sprijeiti da neki budu ubijeni. SVJEDOK OTEENI JOSIP VUKOVI, zarobljen je u Lipovai i prevezen u Borovo. Od optuenih poznaje Miloa Drajia. Optueni Milo Draji bio je obuen u policijsku odoru i ispitivao ga je. Po ispitivanju izbacili su ga napolje, naiao je optueni Jovica Vuenovi i poeo ga tui na nain da mu je glavom udarao u zid. Nakon toga naiao je i optueni Milo Draji, odveo ga je u jednu podrumsku prostoriju i nastavio udarati pendrekom po glavi. Nakon tog udaranja doao je k sebi tek u vatrogasnom domu. Morao je ii raditi. Hrane su dobivali malo. Razmijenjen je kod motela u Adaevcima. SVJEDOK OTEENI RENATO IPAN, upoznao je optuenog Miloa Drajia prilikom zarobljavanja u Lipovai, s tim to je za njegovo ime i prezime uo jo prije. Navoen je kao onaj koji je vodio njihove milicijske postrojbe. Osam dana ispitivao ga je optueni Milo Draji u Borovu. Tijekom ispitivanja poveo se razgovor i o policijskoj koli u Zagrebu, na to mu je optueni Milo Draji rekao da je iao u tu kolu. Svi su bili smjeteni u vatrogasnom domu, odakle su ih vodili na ispitivanje u stanicu milicije. Optueni Milo Draji svakodnevno ga je psihiki maltretirao na taj nain, kako mu je majka ostala u selu, da e je ubiti i silovati. Osim psihikih maltretiranja udarao ga je rukama, drvenim i metalnim palicama po cijelom tijelu. Misli da je optueni Milo Draji bio zapovjednik stanice milicije i tog logora. Svi su zajedno nakon osam dana razmijenjeni. U sudnici pokazuje na optuenog Jovana uria, poznaje ga po liku iz Borova, zajedno s optuenim Miloem Drajiem vodio ga je pred kamere talijanske TV kue, a itao je i spisak za razmjenu. Po stavu i ophoenju

16 Broj: K-12/05. zakljuio je da je optueni Jovan uri glavni. Gdje se pojavio optueni Jovan uri, u njega se gledalo kao u Boga, vodio je glavnu rije. Na glavnoj raspravi od 15. lipnja 2005. oteeni Renato Ipan bio je decidiran tvrdei, da se ne sjea koliko ga je ljudi istovremeno ispitivalo, to je bilo davno, ne sjea se niti to mu je tono rekao optueni Milo Draji, a nije mogao tono definirati niti je li ga optueni Milo Draji udarao. Iako je u istrazi rekao da ga je optueni Milo Draji sasluavao osam dana zaredom, naknadno nije mogao rei tko ga je sasluavao tih osam dana, optueni Milo Draji ili netko drugi. I pored reenog, a nakon to mu je prezentiran iskaz iz istrage, rekao je da stoji iza toga. SVJEDOK OTEENI NEDELJKO KRAJINOVI, zarobljen je u Dardi. Najprije je bio na ispitivanju u vojarni u Somboru, a zatim prebaen u Borovo. U Borovu je odmah prepoznao optuene Jovana uria i Miloa Drajia jer su prije rata radili zajedno u Dalju, gdje su radili jo oteeni Ki Darko i Dobroslav Zadro. Optueni Milo Draji ak je jednom prigodom donio bocu rakije. U toj privatnoj kui bila je stacionirana njihova milicijska postaja. Svaki dan su dobivali radne zadatke. Podrum je bio vlaan i pun vode. Po zapovijedi optuenih Jovana uria i Miloa Drajia bili su premjeteni u garae u centru Borova, tonije radi se o garai vatrogasnog drutva. uvala ih je milicija tzv. SAO Krajine. Jedna je ena iz Tovarnika prepoznala Milu Grbeia. No prije razmjene, 12/13. rujna 1991. oko 22,oo sati, dvojica milicajaca traila su etvoricu.Javili su se on, Darko Ki, Dobroslav Zadro i Damir Tatar. Tada nisu znali da je ubijen jedan njihov ovjek kog su zvali Miki. Odveli su ih u milicijsku stanicu gdje su ih tukli elektrinim palicama, gumenim palicama, nogama, rukama i dr. po cijelom tijelu. Nisu se smjeli okretati. Od udaraca lea su mu bila crna. Sjea se kada su Mile Grbei i jo jedan odvedeni zbog probne razmjene. Spisak za razmjenu itao je optueni Jovan uri. SVJEDOK OTEENI JOSIP OSI, nije sasluavan tijekom istrage, najradije ne bi iao u Vukovar, jer se ne eli svega sjeati. Optuenog Miloa Drajia poznaje jo otprije jer je dolazio kod Ivana Ilikova u stan, i to negdje 1989. Bio je uhien u Baranji, tonije na ulazu u Novo Nevesinje. Inae je iz sela Torjanci. U Borovo je dovezen 04. rujna 1991., s tim to je do tog vremena bio u Belom Manastiru. U Borovo su prevezeni jednim autobusom u kojem ih je bilo oko 30. Zaustavili su se ispred jedne visoke nove i jedne stare zgrade. Bio je mrak. Dok su izlazili iz autobusa, morali su proi kroz kordon i mlatili su ih toljagama i orujem. Smjestili su ih u jednu prostoriju iz koje su prethodno morali izgurati neku pumpu za vodu. U toj prostoriji bili su 4 do 5 dana, izgubili su svako mjerilo za dan i za vrijeme i nita nisu znali. Spavali su na podu koji je bio poploen ciglom. Nakon prve noi prebacili su ih u susjednu prostoriju. Nudu su mogli obavljati jednom dnevno, i to izlazei iz prostorije u poljski WC. Tih dana omravio je 28 kilograma, to samo po sebi govori kakva je hrana bila. Na njih 27 ili 28 i na temperaturi od 38C dobivali bi 2 do 3 boce vode dnevno. Nakon nekoliko dana izgubite potrebu i za jelom i za piem. Sjea se kada je ozljedama podlegao eljko Hodak. Straa je uglavnom bila u vojnim uniformama, ali su tu i tamo vidjeli plavu uniformu policijsku. Straa nije imala veze s vojskom, uglavnom su bili s bradama. Nikada nije bilo svjetla, uvijek je bio mrak, tako da tamo gdje su ih tukli, nikoga nije mogao vidjeti. Od ispitivanja samo su se uli krikovi, jauci i batinanje. SVJEDOK DRAGIA ANAREVI, 1991. bio je zaposlen u Tvornici "Borovo", i to na radnom mjestu voe smjene u uvarskoj slubi. Zbog tadanjeg stanja u Vukovaru, koje je svima poznato, suprugu i dvoje djece najprije je prebacio u Borovo, a zatim u izbjegliki centar kod Komina u Srbiju. On je napustio posao i preao u Borovo kada je bio ubijen naelnik Policijske uprave osjeko - baranjske. Zaposlio se u miliciji u Borovu. Milicija je bila smjetena u kui Pavla ikanovia. to se tie ustroja, saznao je da je ministar unutarnjih poslova bio Milan Marti, njegov pomonik za Slavoniju i Baranju Boro Bogunovi, i to sa sjeditem u Negoslavcima. Nadalje, na elu Sekretarijata za unutarnje poslove u Vukovaru bio je Janko Milakovi, a njegov zamjenik Slobodan miri, a sjedite je bilo u Borovu u ulici

17 Broj: K-12/05. JNA na broju 40 ili 42. Komandir stanice milicije u Borovu bio je optueni Jovan uri. Zamjenik optuenog Jovana uria bio je optueni Milo Draji. Do tada nije poznavao optuenog Jovana uria, optuenog Miloa Drajia i optuenog Duana Miia. Optueni Jovan uri i optueni Milo Draji svoje funkcije su obavljali savjesno i profesionalno. U Dalj je premjeten 30. 8. ili 01. 09. 1991. Poetkom 9. mjeseca 1991. Sekretarijat za unutarnje poslove Vukovar se premjestio iz Borova u Dalj, gdje je on obavljao administrativne poslove. Nakon njegovog odlaska optueni Jovan uri i optueni Milo Draji su ostali na istim funkcijama. Ilija Koji u to vrijeme nije obavljao nikakvu funkciju u miliciji, bio je komandant obrane Slavonije i Baranje. Miliciji se prikljuio kasnije, i to kao pomonik ministra za unutarnje poslove za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. U Borovu u osnovnoj koli bila je smjetena vojska i teritorijalna obrana. Zatvor u vatrogasnom domu bio je pod nadlenou JNA. Dok je on bio u miliciji, u kui Pavla ikanovia nije bilo zarobljenika. Optueni Jovica Vuenovi bio je jedan od onih koji su vodili teritorijalnu obranu Borova, bio je mlai ovjek , visok, s bradom i brkovima, a po zanimanju je bio trgovac. U miliciji su uredno vodili vremenik rada i dnevnik dogaaja, koji su predani Policijskoj upravi vukovarsko- srijemskoj. Zaprimili su ih eljko Ilekovi i Drago Josipovi. Dolazio je u Borovo dok je radio u Dalju, kao i optueni Jovan uri i optueni Milo Draji u Dalj. Kada bi pripadnici teritorijalne obrane Borova dolazili s poloaja, dolazili su i prijetili te bacali bombe. U to vrijeme najbolji je zakon bila milicija. Pripadnici milicije nisu uvali zatvore u 8. mjesecu 1991. Po nareenju Gorana Hadia iz zatvora u Dalju odvedeno je 10 zarobljenika, meu kojima su bili Pavo Zemljak, njegov sin, Zelember i drugi, te su masakrirani u elijama od strane Ranjatovi Arkana i njegovih pripadnika. Isti su takoer po nareenju Gorana Hadia prethodno bili prebaeni iz Borova u Dalj. SVJEDOK PAVLE IKANOVI, iz svoje kue u Borovu izaao je nakon dogaanja 02. svibnja 1991. Mjesto se zvanino ne zove Borovo Selo nego Borovo. Kada je otiao od kue, sve je ostavljeno u urednom stanju, to vai i za kanalizaciju. Nema saznanja tko je sve bio u njegovoj kui. Po povratku 05. listopada 1998. zatekao je devastiranu kuu, to je vailo i za kanalizacijske cijevi. SVJEDOK JOVAN AJDUKOVI, tvrdi da nije tona tvrdnja svjedoka oteenog Damira Tatara da je dolazio u zatvor u odijelu i kravati te se predstavio kao osoba zaduena za razmjene. Nikakve veze nije imao sa zatvorom. Bio je zainteresiran za razmjenu koja je bila 15. kolovoza 1991., jer se trebao razmijeniti njegov brati, inae sudac Slavoljub Sremac koji je bio u zatvoru u Osijeku. to se tie razmjene u 9. mjesecu 1991., detalje je doznao od naelnika Policijske uprave osjeko - baranjske svjedoka Vlade Tuliia, pri emu je govorio da su mnogi zatvorenici zahvaljivali optuenom Jovanu uriu. U kritino vrijeme nije bio u strukturama vlasti. SVJEDOK TOMISLAV HAJDUKOVI, bio je u zatoenitvu u Borovu od 01. do 03. kolovoza 1991., nakon ega je prebaen u Beograd,i to u vojarnu Maral Tito. Optuene Jovana uria i Miloa Drajia poznaje jo od prije rata. to se tie njegovog zarobljavanja 01. kolovoza 1991. u Dalju, optueni Milo Draji stavio mu je puku pod vrat dok je leao i pitao: Da li me poznaje? a optueni Jovan uri je naredio ienje, nakon ega je slijedilo bacanje bombi, iako su se ostali iz njegove grupe predavali i podizali ruke. SVJEDOK RADOVAN UUZ, 1991. radio je u skladitu gdje je dolazila pomo, i to uz veliku kinodvoranu. Tamo je veinom bila vojska, a bilo je i njih u civilu. U tom je skladitu radio od 6. mjeseca do kraja 7. mjeseca 1991. Prema zatvoru nije imao nikakvih obaveza. Poznaje optuenog Jovana uria i za njega moe samo rei da je dobar kao i njegovi roditelji. SVJEDOK MILJENOVI MIRA, zna zbog ega je pozvana radi svjedoenja jer ju je pitao odvjetnik. Sa suprugom optuenog Jovana uria bila je u Deliblatskoj peari. Odmah na poetku dolazio je optueni Jovan uri. Tamo je otila 30. ili 31. kolovoza 1991.

18 Broj: K-12/05. SVJEDOK BOSILJKA GREBI, otila je u Deliblatsku pearu 30. ili 31. kolovoza 1991. Vidjela je odmah tada u posjetu supruzi optuenog Jovana uria. SVJEDOK ZDENKO GUZI, misli da je bio zatoen poetkom 09. mjeseca 1991., i to u jutarnjim satima u Belom Manastiru. Iz stanice milicije u Belom Manastiru autobusom sa ostalim zarobljenicima odvezen je u Borovo. Tonije, izmeu ta dva mjesta misli da su bili u Tenji ili nekom drugom mjestu. Iz autobusa, po dolasku u jedno dvorite, pognute glave uz stepenice odveden je na kat u jednu prostoriju. Zatim je prebaen u jednu drugu prostoriju. Zatim je otiao u razmjenu. Osim to su mu u Borovu govorili da je ustaa i da e ih sve poklati, fiziki nije bio maltretiran. Dok je bio u zatoenitvu, spavao je na podu na deki, dobivao je hranu i vodu. Takoer je vidio ljude plave od batina, izmeu kojih i Pavu Zemljaka, profesora iz Belog Manastira. U Borovu nije bio ispitivan. SVJEDOK VLADO TULII, tijekom 1991. bio je zamjenik zapovjednika I. policijske postaje Osijek. Za vrijeme borbi u Baranji est policajaca se nije vratilo. Putem telefona u Dardi je stupio u kontakt sa Savi Draganom i od njega dobio potvrdu da ima zarobljenika . Najprije je razgovarao sa Siniom Bolvancem koji je plakao i traio da dou po njih, a kako ga nije prepoznao, omogueno mu je da razgovara i s Branislavom korakom . Ugovoren je susret u Adaevcima. Od garancije dobili su njihovu rije. S njim su u Adaevce ili Mile Davidovi i Tomislav Pintari, gdje su zateeni jedan prezimena Konarevi iz SDSS-a i dvojica uime Skuptine Jugoslavije. Traili su da se dovedu Ljubica Peuli i jedan koji je ubio dvojicu policajaca, a traili su podatke o njihovim poginulima. Razmjene nije bilo niti drugi put kada su se sastali u Adaevcima jer Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravosua nije dopustilo razmjenu Ljubice Peuli i onog koji je ubio dvojicu policajaca. Kada su ili na razmjenu 13. rujna 1991., poveli su Ljubicu Peuli i jo policajaca srpske narodnosti koji su pristali. Zahvaljujui posebno jednom Crnogorcu koji je bio uime Skuptine Jugoslavije, do razmjene je ipak dolo. S nae strane prozvano je 17 naih policajaca i oko 65 civila. Sjea se da je Tatar bio u tekom stanju i nosili su ga. Na razmjeni je bio optueni Jovan uri. O njemu su policajci pohvalno govorili. Kada su odlazili, traili su da se rukuju s njim i da mu zahvale. Od policajaca nisu u razmjenu dali Kui Darka i Grbei Milu, sve iz razloga jer je Kui ve drugi put bio zarobljen, a Grbeiu su na duu stavili da mu je brat sveenik. SVJEDOK RADE BOSI, 1991. bio je i u Borovu i u Zrenjaninu, gdje je bio u radnom odnosu. U osmom i devetom mjesecu 1991. u Borovu nije obavljao funkcije. Tada nije bio lan niti jedne stranke. Nikoga iz sudnice nije viao u Borovu u osmom ili devetom mjesecu 1991. Direktno ne zna nita, iako je uo iz pria da je zatvor bio u kui Pavla ikanovia. Optuenog Jovana uria zna kao milicajca jo od prije rata, dok je optuenog Miloa Drajia upoznao 1999. Ne poznaje optuenog Mladena Maksimovia Optuenog Jovicu Vuenovia opisao je kao onoga koji je bio srednje jaine, negdje visine oko 170 centimetara, nije imao bradu niti brkove. Poznavao ga je i uo je da je bio nekakav komandir u Borovu, s tim to je bio trgovac. SVJEDOK ELJKO TEFANI, doao je u Borovo jo kao trogodinje dijete. Ostao je u Borovu sve do 21. oujka 1992. Cijelo vrijeme nekako je bio u kunom pritvoru. U noi 21. oujka 1992. u kuu je ulo etvero nepoznatih i pucali su. On je bio ranjen, majka i neakinja su bile ubijene. Zatraio je pomo susjeda i odvezen je u bolnicu u Vukovar. SVJEDOK KARLO POVAZSONY, od svog roenja ivi u Borovu. Zna da je 1991. optueni Jovan uri bio u policiji, nije ga vidio u odori i ne zna koju je dunost obnaao. Jednu no je uo jauke, da bi kasnije uo da je to bilo kada su autobusom dovezeni iz Baranje. S tavana je uo jauke i tupe udarce. SVJEDOK ELJKO PEJAKOVI, prije rata ivio je u Borovu. U prvoj polovici mjeseca kolovoza 1991. zaposlio se u miliciji tzv. RSK. U miliciju je primljen putem natjeaja.

19 Broj: K-12/05. Optuenog Jovicu uria zvali su komandire, a optuenog Miloa Drajia pomonie. Optueni Dragan (ede) Savi bio je u miliciji. To vai i za optuenog Duana Miia. Jedini kolovani policajci bili su optueni Jovan uri i Milo Draji. Prema njihovim objanjenjima njihov posao je bio da obilaze selo i sprjeavaju naruavanje javnog reda i mira. U to vrijeme nisu imali plau. Zatvor iza mjesne zajednice uvali su teritorijalci. Poznaje optuenog Mladena Maksimovia, imao je nadimak Maar. 1991. bio je vrlo kratko u miliciji. Poznaje optuenog Dragana Savia sina ede. SVJEDOK VELJKO SENTIVANAC, roeni je Borovanin. Sjea se da je u 8. mjesecu 1991. upisao kolu u Somboru i da je s njim bio optueni eljko Savi. SVJEDOK ALEKSANDAR CRNOGORAC, do izbijanja rata ivio je u Borovu. U 9. mjesecu 1991. ni on niti optueni eljko Savi nisu dolazili u Borovo iz kole u Somboru. SVJEDOK IVAN BELAJ, krajem 5. mjeseca 1991. pristupio je priuvnom sastavu policije. Zarobljen je u Duboevici. Bio je u Borovu gdje su ih tukli. Odvoeni su i na rad. U poetku su spavali na podu, a kasnije su donijeli krevete. Straari su bili iz redovne milicije. U sudnici prepoznaje optuenog Miloa Drajia, s tim to prije nije imao bradu. Takoer se sjea i osobe za koju doznaje da se zove optueni Jovan uri. Kada je u zatoenitvu umro eljko Hodak, pisao je izvjee, a potpisali su ga on i Stjepan Jageti. SVJEDOK ASLAV NIKI, 1991. obnaao je dunost u Mjesnoj zajednici Bijelo Brdo. uo je da je optueni Jovan uri bio u miliciji tzv. RSK. Za njihovo podruje te 1991. bio je zaduen Branko uri, a doao je iz specijalne jedinice SUP-a Srbije. SVJEDOK VLADIMIR GAJI, od svog roenja ivi u Borovu. Poznaje optuenog Jovana uria. 1991. nije viao optuenog Jovana uria u odori milicije. Ne zna gdje je bila smjetena milicija u Borovu a to vai i za zatvor. SVJEDOK SRETO BOGDANOVI, kao Borovanin poznaje optuenog Jovana uria. Ne zna to je u vrijeme rata radio optueni Jovan uri. Optuenog Jovana uria poznaje kao tihog, mirnog, staloenog ovjeka, nije pravio ekscese. SVJEDOK MILO ERI, nastanio se u Borovo 1980. Cijelo vrijeme je bio u Somboru,tako da mu nita nije poznato. SVJEDOK SLAVOLJUB LAZI, roen je u Borovu. Od 01. kolovoza 1991. do mjeseca oujka 1993. bio je u miliciji tzv. SAO Krajine. Najprije je bio u stanici milicije u Borovu, da bi zatim preao u stanicu milicije u Borovu naselju. Osim njega u miliciji su jo bili optueni Jovan uri, optueni Milo Draji, optueni Mladen Maksimovi, optueni Duan Mii i optueni Dragan Savi iz kolske ulice u Borovu. Optueni Jovan uri bio je obian milicajac. Zgrada milicije nalazila se u kui Pavla ikanovia. Optueni Mladen Maksimovi je mlai od njega i misli da je imao nadimak Maar. Poznaje i optuenog Dragana Savia sina ede. Bio je jedno vrijeme u miliciji. SVJEDOK DARKO KOVA, u Borovu ivi od 1985. godine. U mjesecu kolovozu 1991. iz Borova je otiao u Pivnicu kod djeda, a zatim u Sombor u kolu. SVJEDOK DUJKO LUKI, zaposlio se u miliciji tzv. SAO Krajine u prvoj polovici 8. mjeseca 1991. Milicija je bila smjetena u kui Pavla ikanovia. U miliciji su jo bili optueni Jovan uri, optueni Milo Draji i dr. Optuenog Jovicu Vuenovia nikada nije vidio u miliciji. Naredbe za rad primali su iz taba iskljuivo telefonom. Poznato mu je da je u Borovu zatvor bio i u kinu, zatvarani su ratni zarobljenici, ali tamo nije iao. Osnovna zadaa milicije bila je uvanje javnog reda i mira. Nije se mogao sjetiti je li optueni Mladen Maksimovi bio

20 Broj: K-12/05. u miliciji, ali zna da je takoer u miliciji bio optueni Duan Mii. Plau nisu primali. Lake im je bilo u miliciji nego u vojsci jer su bili kod kue u selu. SVJEDOK DUKO LAZAREVI, cijelo vrijeme ivi u Borovu. Kad je bio raspisan natjeaj, javio se, tako da je u miliciji poeo raditi 01. kolovoza 1991. Zapovijedi su dolazile iz taba. Milicija je bila smjetena u zgradi Pavla ikanovia. U suterenu te zgrade zatvarali bi one koji bi se napili. Osnovna zadaa bila je dranje punktova u eljeznikoj ulici, na prijelazu na Dunavu i na Savulji, a openito reeno, osiguravali su javni red i mir. U Borovu u kinu zatvarani su zarobljenici s Lipovae, iz Baranje, tamo nije iao, a za njega su bili zadueni uri iz preka i jedan po nadimku Pujo. U miliciji su jo bili optueni Milo Draji, optueni Mladen Maksimovi i optueni Duan Mii. Poznaje jednog imena i prezimena Dragan Savi od oca ede, i on je bio u miliciji. Nisu primali plau. Optueni Mladen Maksimovi imao je nadimak Maar. Jednom prilikom je dolo do nekakvog ekscesa. Traio je pomo optuenog Jovana uria, a on je rekao da mu pomo ne moe pruiti jer je obian policajac. Iz milicije je otiao u teritorijalnu obranu u svojoj ulici jer se nije znalo tko s njima komandira, svatko se istresao na njih. SVJEDOK DUAN TADI, od svog djetinjstva ivi u Borovu. U miliciju tzv. SAO Krajine zaposlio se u prvoj polovici 8. mjeseca 1991. Tada kad je bio primljen, tu je bio jedan krupni ovjek imena i prezimena Branko uri, bio je neki Pujo, miri, sve ljudi iz preka, te Koji kome ne zna ime. Stanica milicije bila je smjetena u kui Pavla ikanovia. U miliciji su bili jo optueni Jovan uri i optueni Milo Draji, ali bez funkcija. Nije mu poznato da je svjedok Dragia anarevi bio u miliciji. Naredbe su uglavnom dolazile telefonom ili po kuriru. Plau nisu primali. U miliciju je uao da ne ide na prvu liniju. Optuenog Mladena Maksimovia zvali su Maar. Optueni Dragan Savi sin ede bio je plav, kutrav, bio je u miliciji 1991. Koliko mu je poznato, optueni Jovan uri nije obnaao nikakvu funkciju. Nisu dobivali plau, u miliciju su ili jer nisu ili na prvu liniju. SVJEDOK DRAGIA BOI, u Borovu ivi od svog roenja i po zanimanju je obuar. Poznaje optuenog Jovana uria, prije rata je radio kao policajac u Dalju. Ne zna je li optueni Jovan uri radio u miliciji u Borovu. uo je da je u to ratno vrijeme postojala stanica milicije u Borovu, i to u kui Pavla ikanovia. SVJEDOK MILUTIN DRAJI, roen je u Vukovaru. Njegov brat optueni Milo Draji radio je najprije u policiji, a zatim u miliciji u Borovu. Nije znao gdje je zgrada milicije u Borovu. Brat mu je priao da, to se tie milicije u Borovu, obino imaju problema s pijanim ljudima koji su nosili oruje. Ne zna to je bilo u vatrogasnom domu u Borovu. Njegov brat je uvijek bjeao od bilo kakvih zapovijedi. SVJEDOK TATJANA OLUJI, roena je u Borovu i cijelo vrijeme ivi u Borovu. Optuenog Miloa Drajia sve do 6. mjeseca 1991. nije poznavala. Kad se upoznala, doznala je od njega da je bio policajac. Kada se uposlio u miliciji tzv. SAO Krajine, dobio je odoru, ali je nije stalno nosio. Nije imao nikakvu funkciju. Radio je na osiguravanju reda i mira. Sada njezinog supruga, optuenog Miloa Drajia, u Borovu su slabo poznavali jer je inae s Trpinjske ceste iz Borova naselja. Uglavnom je radio po danu. SVJEDOK VIKTOR OKREA, prvi put je bio pritvoren 12. kolovoza 1991. i odvezen u kuu Pavla ikanovia gdje je bila milicija. Drugi put je bio zatvoren 25. rujna 1991., tri dana je boravio u podrumu kue Pavla ikanovia. Iz Borova je protjeran 16. veljae 1992. Sjea se da je optueni Duan Mii kod prvog zarobljavanja takoer bio u miliciji kao straar, ponudio se da e otii do njegove supruge kako bi neto donio za obui. SVJEDOK MATO KARAMATI, od 1960. ivi u Borovu. to se tie dogaanja u svezi zatoenitva nema neposrednog opaanja. Jednom su ga odveli u jednu prostoriju u prizemlje kinosale radi ispitivanja. Kako se nije vraao, njegova supruga je otila do kue

21 Broj: K-12/05. optuenog Jovice Vuenovia, jer su s njim bili dobri, tako da je na kraju puten. Sva tijela koja su sahranjena na Novom groblju u Vukovaru sakupila je ekipa iz Borova u kojoj je bio i on. Radio je u civilnoj zatiti od 7 do 7 sati. Za to mu nita nije plaeno. SVJEDOK BRANISLAV PEJAKOVI, sjea se da se optueni Jovan uri javio na natjeaj. Bio je primljen kao milicajac. Milicija je bila smjetena u kui Pavla ikanovia. Optueni Jovan uri mu je brat od tetke. Po njemu optueni Jovan uri je bio obian policajac, a glavni je bio Ilija Koji. SVJEDOK VESELKO CVIJOVI, poznaje optuenog Jovana uria jo otkad je radio u miliciji u Dalju. Za optuenog Jovana uria moe rei sve najbolje. Viao je optuenog Jovana uria nekoliko puta na punktu prema Dunavu. SVJEDOK JELA KATALINI, bila je zarobljena zajedno s muem kod kue 06. rujna 1991. Odvezeni su u Borovo. Tada su u Lipovai uhapeni svi oni za koje se pretpostavljalo da dre oruje kod kue. etiri dana je bila smjetena u prostoriji veliine 2,5X4 ili 5 metara.Bilo ih je ukupno 19, izmeu njih jedina je bila ena, svi su ili u WC izvan te prostorije, spavali su na podu na kojem je bilo nekoliko deka, hrana je bila u redu. Sjea se da ih je uvao jedan straar koji je bio obuen u uniformu kao policija, a ne kao vojska. Bio je dobar i po tome ga je zapamtila. Tu oko zatvora nije vidjela vojsku. Svi koji su ih uvali bili su manje vie isto obueni, a bilo ih je i u civilu. Kada je bila voena na ispitivanja, uglavnom ju je vodio optueni Milo Draji. ak joj je jednom pomogao. Kod zarobljavanja u Lipovai nije vidjela optuenog Miloa Drajia, barem nije bio tamo gdje je ona bila zarobljena. SVJEDOK ELJKO ILEKOVI, to se tie preuzete dokumentacije za Stanicu milicije Borovo tijekom procesa mirne reintegracije, utvreno je da nema dokumentacije koja se odnosi na 1991. Preuzeta dokumentacija odnosi se na period od 01. 01. 1992. i nadalje. Za to se i moe rei da ne raspolau dnevnikom dogaanja i vremenikom rada. Ima saznanja da je veliki dio dokumentacije uniten poetkom procesa mirne reintegracije. SVJEDOK MIRNA MARI, zaposlena je u Policijskoj upravi vukovarsko srijemskoj. Policija ne raspolae dnevnikom dogaanja i vremenikom rada za Stanicu milicije Borovo iz 1991. ak je naknadno na terenu prikupljala po policijskim postajama osobnu dokumentaciju za osobne oevidnike onih koji su od policajaca preuzeti. Policijska uprava vukovarsko srijemska nema nikakve dokumentacije o onima koji su bili u radnom odnosu u Stanici milicije Borovo 1991. SVJEDOK DRAGO JOSIPOVI, istie, da dokumentacija koja je preuzeta, teko bi se mogla nazvati dokumentacijom. Ono to je policiju interesiralo, a to je 1991. i 1992., to nisu nali. SUDSKOMEDICINSKI VJETAK DR. BORIS DUMENI, u svom nalazu i miljenju iznosi: Oteeni Damir Tatar zadobio je lake tjelesne ozljede u vidu krvnih podljeva prutastog oblika na lenoj strani prsnog koa i plohaste krvne podljeve na obim slabinama. Prve su nastale udarcima prutastog tupotvrdog sredstva, slabog do srednjeg intenziteta, a od prutastih sredstava mogli bi biti palica, letva, grana i slino, a to se tie plohastih krvnih podljeva, mogli su nastati od stopala obuvenih u cipele, ire daske i slino. Oteeni eljko Bek prema medicinskoj dokumentaciji zadobio je samo udarce po tijelu i leima, to nije opisano.

22 Broj: K-12/05. Oteeni Luka Roi boluje od posttraumatskog stresnog poremeaja, to je rezultiralo odreenim stupanjem invalidnosti, ali iz raspoloive medicinske dokumentacije nisu vidljive tjelesne ozljede. Oteeni Josip Gorup takoer boluje od posttraumatskog stresnog poremeaja, s tim da i kod njega nisu navedene tjelesne ozljede. Oteeni eljko iek prema raspoloivoj medicinskoj dokumentaciji zadobio je krvne podljeve na leima i ispod lijeve lopatice, a kvalificiraju se kao lake tjelesne ozljede. Nastale su udarcima tupotvrdog sredstva slabog do srednjeg intenziteta. Oteeni Josip Vukovi ne raspolae medicinskom dokumentacijom neposredno po izlasku iz zarobljenitva, tako da se bolovi u leima nisu mogli sa sigurnou povezati s ozljedama zadobivenim u zarobljenitvu. Utvreno je postojanje posttraumatskog stresnog poremeaja. Oteeni Ivan Vukovi prema medicinskoj dokumentaciji zadobio je teku tjelesnu ozljedu nastalu direktnim udarcem snanog intenziteta. U pravilu do takve povrede dolazi udarcem zatvorene ake, s tim to se ne iskljuuje niti udarac drugim tupotvrdim sredstvom, a do zakljuka se dolazi na osnovi nepravilnog zarastanja prijeloma nosne pregrade. U dokumentaciji dominiraju nalazi psihijatra i utvreno je postojanja posttraumatskog stresnog poremeaja. Oteeni Boo Katalini raspolae dominirajuim nalazima psihijatra s dijagnozom posttraumatskog stresnog poremeaja. Oteeni Vilim Jajti ima takoer dominirajuu medicinsku dokumentaciju psihijatra s dijagnozom posttraumatskog stresnog poremeaja, psihoneuroze i alkoholizma. Oteeni Karlo Babja raspolae veinom medicinskom dokumentacijom psihijatra i utvren je posttraumatski stresni poremeaj. Oteeni Josip Bonjakovi zadobio je teke tjelesne ozljede u vidu krvnih podljeva na slabinama i nagnjeenje bubrega. Povrede su nastale udarcima tupotvrdog sredstva srednje jakog do jakog intenziteta po regiji bubrega. Krvni podljevi lijeve nadlaktice kvalificiraju se kao laka tjelesna ozljeda i nastali su udarcima tupotvrdog sredstva slabog intenziteta. Bio je pod tretmanom psihijatra zbog posttraumatskog stresnog poremeaja. Oteeni Dobroslav Zadro zadobio je vie desetaka krvnih podljeva duine 12 cm po leima i krvne podljeve na obje slabinske regije. Kvalificiraju se kao lake tjelesne ozljede. Ozljede na leima nastale su udarcima prutastog tupotvrdog sredstva slabog do srednje jakog intenziteta. Prutasta sredstva mogu biti palica, letva, grana i slino. Ozljede na slabinskim regijama nastale su udarcima ireg tupotvrdog sredstva slabog do srednje jakog intenziteta. Nastale su udarcima stopala obuvenog u cipele, irom daskom i slino. Boluje od posttraumatskog stresnog poremeaja. Oteeni Ki Darko zadobio je krvne podljeve u regiji na obje nadlaktice, na lijevom ramenu, na bonim stranama prsnog koa i trbune stijenke. Ozljede se kvalificiraju kao lake tjelesne ozljede. Nastale su udarcima tupotvrdog sredstva slabog do srednje jakog intenziteta. Oteeni Branislav korak tijekom boravka u zarobljenitvu nije zadobio tjelesne ozljede.

23 Broj: K-12/05. Oteeni Nikola Perkovi, prema nalazu i miljenju lijenike komisije o stupnju invalidnosti, zadobio je udarce po desnoj strani prsnog koa, koje ozljede nisu opisane. Oteeni Ivica Milkovi zadobio je bolnost lijeve strane prsita, s tim to ozljeda nije detaljnije opisana. Oteeni Nedeljko Krajinovi zadobio je krvni podljev lijevog lakta, koja ozljeda se kvalificira kao laka tjelesna ozljeda. Ne moe se iskljuiti da je krvni podljev nastao udarcem tupotvrdog sredstva. Udarci u glavu i u desnu stranu prsita u sudskomedicinskom smislu ne mogu se prihvatiti kao ozljede jer nisu naznaene vidljive morfoloke promjene. Nije se mogao izjasniti o vremenu nastanka ozljeda, i to iz razloga jer nisu u dokumentaciji detaljno opisane, nije opisana njihova morfologija. Ne moe iskljuiti teoretska razmatranja da poremeaji svijesti te kratkotrajni gubici svijesti mogu nastati i viestrukim udarcima po trupu. Dri malo vjerojatnim, ali je mogue, da su zbog udaraca i ozljeda gubili svijest. Poremeaji svijesti te kratkotrajni gubici svijesti mogu nastati i bez ozljeivanja glave, tonije mogu nastati i snanim udarcima tupotvrdog sredstva po trupu i ekstremitetima. SUDSKOMEDICINSKI VJETAK DR. MIROSLAV GORETA, u svom nalazu i miljenju iznosi: Obavljeno je psihijatrijsko vjetaenje na okolnost znanstvene spoznaje o reakcijama rtava na proivljeno u zatoenitvu, s posebnim naglaskom na sposobnost svjedoenja. Najei psihiki poremeaj koji se javlja kao posljedica torture u zatoenitvu je posttraumatski stresni poremeaj. Pojavljuje se kao odgoen i/ili produljeni odgovor na stresni dogaaj ili situaciju (bilo kraeg, bilo duljeg trajanja), iznimno jake ugroenosti ili katastrofine prirode koja moe izazvati sveproimajuu uznemirenost, u gotovo svakog. Predisponirajui imbenici kao to su crte linosti (na primjer kompulzivne, astenine) ili raniji neurotski poremeaji, mogu sniziti prag za razvoj sindroma ili agradiraju tijek, ali oni nisu nuni niti dovoljni za objanjenje njegove pojave. Tipini simptomi ukljuuju epizode ponovnog proivljavanja traume nametljivim sjeanjima (flashbackovi) ili snovima koji se zbivaju usprkos stalnom osjeaju emocionalne ukoenosti i tuposti, odvojenosti od ljudi, nereagiranja na okolinu, anhedonije i izbjegavanja aktivnosti i situacija koje podsjeaju na traumu. esti su strah i izbjegavanje i znakova i situacija koji podsjeaju na izvornu traumu. Rijetko se mogu javiti dramatini, akutni napadaji panike ili agresivnosti, potaknuti iznenadnim prisjeanjem i/ili ponovnim doivljavanjem traume ili s izvornom reakcijom na nju. Obino su prisutna stanja pretjerane vegetativne podraljivosti s hipervigilitetom ili pretjerana reakcija prestraenosti i nesanica. Anksioznost i depresija obino su udruene s gore navedenim simptomima, a nisu rijetkost ni suicidalne ideje. Poetak slijedi traumu s razdobljem latencije koje moe varirati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci (ali rijetko prelazi razdoblje do 6 mjeseci). Tijek fluktuirajui, a oporavak se moe oekivati kod veine bolesnika. Kod malog broja bolesnika tijek moe biti kronian kroz mnogo godina, s prelaskom u trajne promjene linosti. Najvaniji simptom posttraumatskog stresnog poremeaja izazvanog zlostavljanjem u zatoenitvu je obrambeno zaboravljanje traumatskog doivljaja putem njegovog odcjepljenja, potiskivanja, poricanja i drugih nesvjesnih obrambenih mehanizama. Koritenjem tih obrana pacijent se titi od ponovnog sueljavanja s traumom karakteriziranog strahom, panikom, osjeajem ugroenosti, ponienja, stida, bespomonosti i sl. Iako se za odravanje tog obrambenog zida troe goleme koliine psihike energije, on povremeno ipak puca, bilo u vidu flashback reakcija (iznenadnog vraanja traumatske situacije u svjesno doivljavanje) ili u vidu nonih mora. Takve se dekompenzacije mogu javljati na neke banalne vanjske provokacije koje asociraju na traumatski doivljaj, a nerijetko i bez nekog uoljivog podraaja kao rezultata tee prepoznatljivih nesvjesnih procesa. U sluajevima u

24 Broj: K-12/05. kojima spomenute obrane nisu dovoljno uspjene, pojedina se sjeanja mogu toliko deformirati da vie ne odgovaraju realitetnim okolnostima. Ipak je znatno ei problem nemogunosti reprodukcije traumatskih doivljaja zbog njihovog nerijetko iznimno ugroavajueg djelovanja na psihiku stabilnost pacijenta. Ta je problematika u okvirima sudskog postupka znatno izraenija, posebno s obzirom na odreenu asocijativnu povezanost sudskog ispitivanja s ispitivanjem i iznuivanjem priznanja u logorskim uvjetima, kao i na ponovno sueljavanje sa zlostavljaima zapovjednicima logora, logorskim uvarima i dr. Tekoe u reprodukciji stvarnih dogaaja koje se opaaju kod zlostavljanih zatoenika mogu se javiti zbog intenzivnih osjeaja krivnje i stida temeljenih na neadekvatnom samooptuivanju za zarobljavanje koje su moda mogli izbjei ili za nezaslueno preivljavanje u skupini u kojoj su neki zatoenici i smrtno stradali. Patoloka prilagodba na takve ekstremne situacije moe rezultirati totalnom identifikacijom s agresorom karakteriziranom apsolutnom spremnou na suradnju, a u blaem i uestalijem obliku ona se oituje u neprimjerenoj zahvalnosti za blae postupanje ili neku drugu privilegiju koja se kasnijom (psiholokom obradom) toliko uvelia da takoer moe postati preprekom za realno svjedoenje. Problem sa suprotnim predznakom moe predstavljati oslobaanje dugo potisnute ljutnje i bijesa s generaliziranim agresivno osvetnikim postavljanjem ne samo prema stvarnim zlostavljaima ve i prema drugim osobama koje se po bilo kom obiljeju (nacionalnom, vjerskom, ideolokom, vojnom i sl.) svrstavaju na zlostavljaevu stranu i koje stoga najee nesvjesno mogu biti pogreno prepoznate kao zlostavljai, neprijatelji, zloinci i tako dalje. Nikako se ne smije zanemariti injenica da protek vremena, u konkretnom sluaju 13 godina, i drastina promjena cjelokupne vanjske situacije, moe i objektivno znatno oteati povezivanje logorskih sjeanja s dananjim likovima potencijalnih zlostavljaa. Sve prethodne konstatacije odnose se iskljuivo na psiholoku komponentu potencijalno deformiranih ili na drugi nain insuficijentnih svjedoenja, dok posljedice organskih modanih trauma njima nisu obuhvaene. Niti jedan od prethodno opisanih simptoma, sam po sebi, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost neijeg svjedoenja Individualna vjetaenja dola bi u obzir samo kod zatoenika svjedoka za koje postoje ozbiljne indicije da se radi o nekim ozbiljnim psihikim poremeajima, neovisno o tome jesu li izazvani psihikom traumom, organskim modanim oteenjem ili nekim drugim uzrokom. Osim ovoga najeeg poremeaja, jo se cijeli niz drugih psihijatrijskih dijagnoza dovodi u izravnu ili neizravnu vezu s pretrpljenim zlostavljanjem u zatoenitvu (depresivne reakcije, disocijativne reakcije, anksiozni poremeaji, psihosomatski poremeaji, seksualne disfunkcije, trajne promjene linosti, suicidno reagiranje i dr.). SUDSKOMEDICINSKI VJETAK DR. NIKOLA MANDI, u svom nalazu i miljenju iznosi da osobe traumatizirane izvan uobiajenog ljudskog iskustva mogu imati nesjeanje, za period traume, djelomino nesjeanje, za vrijeme podsjeanja na te dogaaje, i mogu izraavati razdraenost. Osobe koje su dobivale udarce po glavi mogu imati nesjeanje u sklopu ozljeda mozga i to su tzv. organske amnezije, a traumatske amnezije su uglavnom psihogena nesjeanja, nesjeanja vezana uz konflikte ili su nesjeanja vezana uz dezintegracije linosti traumom odnosno disocijacijom linosti koja nastaje nakon traumatskih iskustava. Postoje drugi oblici nesjeanja, a to su najee nakon uzimanja alkohola i dr.

25 Broj: K-12/05. Osobe koje su preivjele izvanuobiajenu traumu uobiajenog ljudskog iskustva, razvijaju posttraumatski stresni poremeaj.Simptomi tog poremeaja se sastoje u nametajuim mislima vezano uz traumu, pobuenosti i izbjegavajuem ponaanju, tonije da izbjegavaju sve one podraaje koji bi ih mogli podsjetiti na traumatsko iskustvo. Kod ovakvih osoba treba biti posebno strpljiv da bi oni dobili potpuni mozaik sjeanja i potpuni uvid u ono to se dogodilo. Osobe s posttraumatskim stresnim poremeajem mogu izraavati razliite simptome i na razliite naine. Intenzitet je razliit, jedni mogu biti vie zakoeni, drugi mogu biti vie pobueni, uznemireni i razdraljivi, a sljedea skupina mogu biti oni koji imaju glavne simptome vezano uz ono to se dogodilo i zapravo se ne odmiu od tih sadraja ili oni koji imaju dominantne simptome izbjegavanja. Posttraumatski stresni poremeaj kao duevni poremeaj nakon traumatskog iskustva ne razvijaju sve osobe. Mnogi imbenici sudjeluju u tome hoe li se poremeaj razviti ili nee. Posttraumatski stresni poremeaj razvija se u prosjeku u razmjeru od 15 do 30 % u osoba koje su bile izloene traumi. U opisu traumatskih dogaaja ovisno o strukturi linosti i o duevnom poremeaju koji je uvjetovan traumom, od osobe do osobe, mogu dogaaji biti prikazani od dramatino teatralnog do onog s nekoliko rijei. Optueni Jovan uri je neurotski strukturirana osoba, opsesivnih karakteristika linosti, to je dijelom razvojno, dijelom traumatsko i tijekom rata. S obzirom na strukturu linosti, neurotske smetnje i traumatizaciju tijekom ivota, u vrijeme inkriminacije, mogao je upravljati svojim postupcima i shvatiti znaaj i posljedice uinjenog djela, ali su te sposobnosti bile smanjene. Nije aktualni duevni bolesnik. Optueni Milo Draji je psihofiziki zdrava osoba. U vrijeme inkriminacije mogao je upravljati svojim postupcima i shvatiti znaaj i posljedice uinjenih djela. Optueni Duan Mii je psihofiziki zdrava osoba. U vrijeme inkriminacije mogao je upravljati svojim postupcima i shvatiti znaaj i posljedice uinjenih djela. Iz zapisnika o prepoznavanju osoba proizlazi: oteeni Damir Tatar nikoga nije prepoznao od osoba. Oteeni eljko Bek prepoznao je osobu pod brojem 2 (optueni Jovan uri). Oteeni Nikola Perkovi za osobu pod brojem 2 tvrdi da je to optueni Jovan uri (pod rednim brojem 2 optueni Jovan uri), za osobu pod brojem 7 misli da je optueni Milo Draji (pod rednim brojem 7 optueni Dragan Savi), a osoba pod rednim brojem 10 jest optueni Duan Mii (pod rednim brojem 10 optueni Duan Mii). Oteeni Josip Bonjakovi prepoznao je osobu pod brojem 2 prezimena uri (optueni Jovan uri), osobu pod brojem 4 kojoj ne zna ime (optueni Milo Draji), osobu pod brojem 7 za koju tvrdi da se zove Draji (optueni Dragan Savi), osobu pod brojem 10 kao Duan Mii (optueni Duan Mii) i osoba pod brojem 18 koja bi mogla biti Milo Draji (Milan ari). Oteeni Josip Gorup tvrdio je da mu osoba pod brojem 7 lii na Drajia (optueni Dragan Savi), a osoba pod brojem 10 na Jovicu (optueni Duan Mii). Oteeni eljko iek samo za osobu pod brojem 16 tvrdio je da mu je poznata (Adama Jelia). Oteeni Ivan Berend nikoga nije prepoznao. Oteeni Franjo Joh prepoznaje osobu pod brojem 9 (Zdenko urk). Oteeni Ivica Milkovi tvrdio je da bi pod brojem 5 mogao biti optueni Jovan uri (osoba pod brojem 5 je optueni Jovan uri), i da bi pod brojem 7 mogao biti optueni Milo Draji (osoba pod brojem 7 je optueni Milo Draji). Oteeni Mile Ivakovi za osobu pod brojem 11 tvrdio je da je Duko Mii (osoba pod brojem 11 je optueni Duan Mii), osoba pod brojem 7 liila mu je na Miloa Drajia (osoba pod brojem 7 je optueni Milo Draji). Oteeni Luka Roi za osobu pod brojem 5 tvrdio je da mu lii na uria (optueni Jovan uri), osoba pod brojem 7 na Miloa Drajia (optueni Milo Draji), dok mu je osoba pod brojem 11 poznata (optueni Duan Mii), uz dodatak da mu osoba pod brojem 19 takoer lii na Drajia (Milan ari). to se tie prepoznavanja temeljem fotografija, proizlazi: oteeni Luka Roi viao je dok je bio u zarobljenitvu , osobe na fotografijama pod brojem 7 i 8 (optueni Dragan ede

26 Broj: K-12/05. Savi i optueni Mladen Maksimovi), ali i osobu na fotografiji pod brojem 6 (Borislav Abadi). Oteeni Dobroslav Zadro istakao je da mu osoba pod rednim brojem 7 lii na Savia (optueni Dragan ede Savi), a i osoba pod brojem 8 je takoer bila pripadnik milicije (optueni Mladen Maksimovi). Svjedok eljko Pejakovi tvrdio je da imenom i prezimenom poznaje osobe na fotografijama pod brojem 1, 7 i 8 (redom optueni Jovica Vuenovi, Dragan ede Savi i Mladen Maksimovi). Oteeni Damir Tatar prepoznao je imenom i prezimenom osobu pod brojem 8 (optueni Mladen Maksimovi), a Savi bi mogao biti osoba na fotografiji pod brojem 6 i 7 (redom Borislav Abadi i optueni Dragan ede Savi). Oteeni eljko Bek nikoga nije prepoznao na fotografijama. Oteeni Ivan Vukovi tvrdi da mu je poznata osoba na fotografiji pod brojem 1, bio je trgovac (optueni Jovica Vuenovi). Oteeni Josip Vukovi nikoga nije prepoznao na fotografijama. Oteeni Karlo Babja nikoga nije prepoznao na fotografijama. Oteeni Ivica Milkovi tvrdio je da bi osoba na fotografiji pod brojem 6 mogla biti Savi (osoba na fotografiji pod brojem 6 Borislav Abadi). Oteenom Nikoli Perkoviu u sjeanju je ostala osoba pod brojem 7 (na fotografiji pod brojem 7 nalazi se optueni Mladen Maksimovi). Oteeni Nedeljko Krajinovi nikoga nije prepoznao na fotografijama. Oteeni Josip Bonjakovi tvrdio je da mu je neto poznata osoba pod brojem 2 i da mu osoba pod brojem 3 lii na nekog po prezimenu Mihajlovi (na fotografiji pod brojem 2 optueni Mladen Maksimovi i pod brojem 3 Borislav Abadi). Prema zapisnicima o pretrazi stana i drugih prostorija, pretraivanje je izvreno kod optuenih eljka Savia, Duana Miia, Dragana (Bogdana) Savia, Jovana uria i Miloa Drajia. Zapisnik o oevidu od 23. travnja 1999. sainjen je tijekom poduzimanja oevida u obiteljskoj kui vlasnitvo Pavla ikanovia koja se nalazi u Borovu, Nikole Tesle br. 1. Fotodokumentacija oevida sadri fotografije kina u Borovu, parkiralita ispred kina i obiteljskih kua neposredno uz kinodvoranu, te kue vlasnitvo Pavla ikanovia. Situacijski plan sadri raspored prostorija podruma kue Pavla ikanovia. Iz raspoloive medicinske dokumentacije vidljive su povrede to su ih zadobili oteenici, na osnovi kojih je sudskomedicinski vjetak dr. Boris Dumeni dao nalaz i miljenje. Zapisnici o sekciji broj 152/98., 181/98., 147/98., 151/98. i 182/98. sadre podatke o ekshumiranim tijelima u elijama, to je izvreno 26. veljae 1998. Dopis Medicinskog fakulteta u Osijeku od 13. oujka 2002. sadri vjetaenje DNA iz kojeg proizlazi da posmrtni ostaci pripadaju eljku Hodaku. Fotografije (osobni kartoni iz Policijske postaje Vukovar) koritene su tijekom prepoznavanja optuenih Mladena Maksimovia, Dragana (ede) Savia i Jovice Vuenovia. Iz dopisa Policijske uprave vukovarsko srijemske vidljivo je da ne raspolau traenom dokumentacijom preuzetom tijekom procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, a u svezi Stanice milicije Borovo. Obavljena je reprodukcija VHS kasete o izvrenoj razmjeni zarobljenika 1991. kod Adaevaca, gdje se posebno uoavaju vidljive povrede na koi (leima), zarobljenika iz zatvora u Borovu. Prema izvodima iz kaznenih evidencija za optuene Jovana uria, Miloa Drajia, Duana Miia, Mladena Maksimovia, Dragana (ede) Savia i Jovice Vuenovia:

27 Broj: K-12/05. Optueni Jovan uri, optueni Milo Draji i optueni Duan Mii do sada nisu osuivani. Optueni Mladen Maksimovi presudom Opinskog suda u Vukovaru broj K-228/98. od 02. prosinca 2002. zbog kaznenog djela iz lanka 190. Kaznenog zakona osuen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uvjetno na 2 godine. Optueni Dragan (ede) Savi presudom Opinskog suda u Vukovaru broj K-198/99. od 19. srpnja 2001. zbog kaznenog djela iz lanka 311. stavak 2. Kaznenog zakona osuen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uvjetno 2 godine. Optueni Jovica Vuenovi presudom Vojnog suda Osijek broj K-22/93. od 31. oujka 1993. zbog kaznenog djela oruane pobune iz lanka 236. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske osuen je na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, rjeenjem upanijskog suda u Osijeku broj: Kv-148/98 od 22. travnja 1998. obustavljeno je izvrenje kazne zatvora. Slijedilo je ispitivanje optuenih Jovana uria, Miloa Drajia i Duana Miia. OPTUENI JOVAN URI Policijsku akademiju zavrio je u Zagrebu 1977. Jedno vrijeme je radio kao policajac u Osijeku, da bi zatim preao u Dalj, gdje se zadrao sve do 3. ili 4. mjeseca 1991. Oenjen je i ima dvoje djece koja se nalaze na kolovanju. Inae je iz Borova. Poetkom 8. mjeseca 1991. uo je za natjeaj za miliciju tzv. RSK i javio se. Budui da je ranije radio kao policajac, nije morao ii na lijeniki pregled i primljen je u miliciju. Zgrada milicije bila je u kui mjetanina Pavla ikanovia. Nikakvu odoru nije dobio i dunost je obavljao u civilnoj odjei. Od poslova radio je na punktovima kontrolirajui propusnice za ulazak i izlazak iz sela, te uvao javni red i mir. Od naoruanja koristio je svoj osobni pitolj. Tada nije imao nikakvu zapovjednu funkciju u miliciji tzv. RSK. Poznato mu je da su se u podrumu zgrade gdje je bila milicija zadravali pijani mjetani i da je dolo do curenja vode. Nikada nije zapovijedao da se tamo zatvaraju zarobljenici. Od svih oteenika poznaje Darka Kia i Dobroslava Zadru jer su zajedno radili u stanici milicije u Dalju. Kada je ve izaao iz milicije, uo je da se u zatvoru vatrogasnog doma nalaze Darko Ki i Dobroslav Zadro te ih je obiao. Zatvorene u vatrogasnom domu uvala je teritorijalna obrana i vojska. Kao i on, u miliciji su jo bili Mladen Maksimovi, Duan Mii i jo neki. U miliciji je vladao javaluk, nije se znalo tko pije tko plaa. Dok je bio na poslu na Dunavu, uo je da je optueni Jovica Vuenovi doveo neke ljude na ispitivanje u miliciju. Za ime eljka Hodaka nikada nije uo. U vrijeme dok je on radio, zatvorenika nije bilo u kui Pavla ikanovia. Nije mu poznato da su zatvorenici ili raditi. Na dan razmjene zatekao se kao i obino u centru sela kada je bio zamoljen da bude u pratnji onih koji e ii u razmjenu. Nije pravio popis osoba koje bi trebale ii u razmjenu. Nije mu poznato da je netko od zatvorenika umro. Jednom prigodom je protestirao kada su Ilija Koji i Jovica Vuenovi neke privodili, govorio je da nee da ima nita s tim i prijetio je da e izai iz milicije. Kako mu je supruga iz mijeanog braka, njezin otac je imao problema. Ne zna tko je bio zapovjednik stanice milicije u 8. mjesecu u Borovu, ali su nekako glavni bili Slobodan miri i Janko Milakovi, s tim da ne zna koje su funkcije obavljali. U miliciji tada nisu imali nikakav ig. U jednom trenutku bilo ih je najvie 25 u miliciji. Iz tih dana poznaje Dragiu anarevia, ne zna to je radio, iako ga je viao u drutvu Janka i ostalih. U miliciju je ustvari otiao iz tog razloga to nije morao ii na prvu liniju, bio je kod svoje kue. Dragan Savi, plavi, jedno vrijeme je radio u miliciji. U Borovu ima dosta Savia, i ponavlja da je taj koji je radio u policiji bio plav, u smislu svijetle kose. Ne zna zato je svjedok Dragia anarevi izjavio da je on bio u 8. mjesecu 1991. u Borovu komandir stanice milicije a zamjenik optueni Milo Draji. Niti jednom u 8. mjesecu 1991. nije uao u kuu Pavla ikanovia. Nije mu poznato da su zarobljenici bili ispitivani i tueni. Zvanine uniforme u Borovu dobili su u 9. mjesecu. Ranije nije znao da je optueni Mladen Maksimovi imao

28 Broj: K-12/05. nadimak Maar, a tvrdi da je i on radio u miliciji. Optuenog Jovicu Vuenovia poznaje, trgovac je, prije rata je radio u Nami u Vukovaru, bio je u teritorijalnoj obrani. Optuenog Miloa Drajia poznaje od 1. mjeseca kada je doao raditi u policiju u Dalju. U miliciji u Borovu nije obavljao nikakvu dunost. Milicija nije imala nikakvih ingerencija nad zatvorenicima. Nije bilo potrebe bilo to nareivati u smislu toga tko e od milicajaca to raditi. Ustvari, nisu imali ovjeka u smislu zapovjednika koji bi direktno zapovijedao s njih 25 policajaca. S njima su zapovijedali spomenuti Janko Milakovi i Slobodan miri, a tko je od njih bio glavni, to ne zna.Teritorijalnu obranu vodili su optueni Jovica Vuenovi i Ilija Koji. Iznenaen je zbog ega su neki oteeni priali o njemu ak i dobro. Govorili su da su ih neki ljudi htjeli tui, a da on nije dao, meutim, on za to ne zna. Ne sjea se da je Ivakovia izveo iz zatvora i odveo kui. Osim optuenog Miloa Drajia u 8. mjesecu 1991. misli da nitko vie nije bio s imenom Milo. U Deliblatskoj peari bio je 30. ili 31. 8. 1991. i vratio se 05. 09. 1991. Gotovo cijeli 8. mjesec 1991. bio je u Borovu. Plau nisu dobivali. Misli da Ilija Koji u 8. mjesecu 1991. nita nije obavljao u policiji u Borovu, bio je u teritorijalnoj obrani. Ne sjea se dolazaka televizijskih ekipa u vezi sa snimanjem zatvorenika. Na glavnoj raspravi od 24. studenoga 2005. optueni Jovan uri shvatio je to se tie zatvaranja da je to inio Ilija Koji. Svjedoci su govorili da ih je u dvoritu saekivao Ilija Koji i da ih je on zatvarao. U stanici milicije nije bio on nego optueni Jovica Vuenovi koji je iz Teritorijalne obrane Borovo. O zatvoru u Vatrogasnom domu brigu je vodila Teritorijalna obrana Borovo. Nije ratni zloinac. Nema spoznaje da je eljko Hodak umro. Ako je o tome netko i pisao izvjee, on nije. OPTUENI MILO DRAJI Roen je u Vukovaru, djetinjstvo je proveo u obiteljskoj kui na Trpinjskoj cesti, zavrio je kolu unutarnjih poslova u Zagrebu, jedno vrijeme je kao milicioner radio u Puli, zatim u Drugoj stanici milicije u Osijeku i na kraju je premjeten u Stanicu milicije Dalj, gdje je ostao do travnja 1991. kada je dao otkaz. uo je da je kao Srbin na spisku za likvidaciju i iz obiteljske kue u srpnju 1991. otiao je u Borovo kod djevojke Tatjane Oluji. Sredinom 8. mjeseca 1991. kod njega kui doli su miri Slobodan i Janko Milakovi i tako je postao milicionar. Nije bio pomonik komandira Stanice milicije Borovo, bio je obini milicionar. Stanica milicije bila je smjetena u kui Pavla ikanovia i tu je dolazio na posao. U podrumu je bilo vode a bilo je i nekih leaja. Obiao je Darka Kia i Dobroslava Zadru jer su zajedno radili u miliciji u Dalju. Ne zna po ijoj su naredbi zatvoreni. Ne zna tko je bio zaduen da se zatvorenicima daje hrana i voda. Zatvor u vatrogasnom domu u Borovu bio je pod kontrolom vojske i teritorijalne obrane. Tamo su bili premjeteni Darko Ki i Dobroslav Zadro. Nije mu poznato da su zarobljenici ili raditi. Nije zapovijedao, nikoga nije postrojavao i nikog nije privodio. Oteenog Josipa Gorupa uope ne poznaje. Nije mu poznato tko je od 01. kolovoza 1991. do 13. rujna 1991. zapovijedao Stanicom milicije Borovo. Zapovijedi su dobivali iz zapovjednitva koje se nalazilo u koli u Borovu. Od svih nabrojanih zarobljenika poznavao je samo Darka Kia i Dobroslava Zadru. Nije sudjelovao u razmjeni zarobljenika. Sjea se da su u miliciji jo bili Jovan uri kao obian milicionar, te optueni Mladen Maksimovi i Duan Mii. U naprijed navedenom vremenskom razdoblju optueni Jovica Vuenovi nije bio u miliciji, a je li bio u teritorijalnoj obrani, ne zna. Nakon mjesec dana od zapoljavanja kao milicajac dobio je plavu odoru. Odmah po zapoljavanju dobio je od naoruanja automatsku puku, pitolj i palicu. U to vrijeme u miliciji je bilo od 25 do 30 milicionara.Kada su zatvorenici dovedeni u podrumsku prostoriju, osiguravali su zgradu. Miliciju u kojoj je radio ustrojavali su ljudi iz Srbije. Nisu imali ovlasti ispitivati ratne zarobljenike. Zapovjednik obrane u to vrijeme bio je optueni Jovica Vuenovi ili Ilija Koji, uglavnom obojica su bili u zapovjednitvu. Optueni Dragan Savi, pri emu misli na jednog koji je imao plavu kosu, bio je tada u miliciji. Nije znao za nadimak Maar optuenog Mladena Maksimovia. Oteeni Renato Ipan, sve ono to je iznio u svom iskazu, pozadinu ima u elji da ishoduje mirovinu. I pored tvrdnje svjedoka Dragie anarevia, nije bio

29 Broj: K-12/05. pomonik u stanici milicije u Borovu. Iako mjetani kau Borovo Selo, mjesto se uvijek zvalo Borovo. Tek na raspravi je uo za prezime Zelember. Osim naprijed navedenih, ostale oteenike ne poznaje. Nita nije poinio od onoga to je naznaeno u injeninom opisu optunice. Kad god je neto trebao, obraao se Janku Milakoviu. Cijelim tim podrujem rukovodila je vojska. Zarobljenike je u Borovo dovezla vojska. U kui Pavla ikanovia zarobljenici Zadro i ostali drani su vrlo kratko i ne zna tko je izdao naredbu o njihovom premjetaju. To nije bilo pod njihovom ingerencijom. Kada je poeo raditi u stanici milicije u Borovu, nije dobio nikakvu odoru. Legitimacije su dobili tek krajem 9. mjeseca. Na legitimaciji je pisalo da je milicionar.

OPTUENI DUAN MII Od 1970. ivi s roditeljima u Borovu. Sve do poetka oruanih sukoba radio je u Kombinatu Borovo. Kada je uo da se primaju ljudi u miliciju tzv. RSK, odluio je da se prijavi i negdje krajem srpnja ili poetkom kolovoza 1991. primili su ga. U miliciji je ostao sve do 1996. kada je dobio otkaz. Milicija je bila smjetena u kui Pavla ikanovia. U poetku nisu imali odoru i naoruanje, da bi nakon izvjesnog vremena najprije dobili naoruanje a zatim i odoru. Zapovjednitvo je bilo u koli i zapovijedi su dolazile od nekog Branka uria koji je bio iz Srbije. Kao milicionar radio je razliite poslove. Sjea se tamo negdje poetkom 9. mjeseca kada su u stanicu milicije optueni Jovica Vuenovi i jo 2 ili 3 teritorijalca doveli sedmero ili osmero ljudi s Lipovae. uo je da je u Borovu u vatrogasnom domu postojao zatvor, ali tamo nije iao. Nije tono da je s ostalim optuenicima sudjelovao u tui ljudi. Optueni Jovan uri nije izdavao zapovijedi i bio je s njima na punktovima. U teritorijalnoj obrani bili su optueni Jovica Vuenovi i Koji, a i zatvor u vatrogasnom domu bio je pod nadlenou teritorijalne obrane. Optueni Milo Draji takoer je bio u miliciji. To vai i za optuenog Mladena Maksimovia. U miliciji je bio i Dragan Savi iji se otac zove edo. Njegovo ime je Duan, a ne Duko kako je naznaeno u optunici. ao mu je to su zarobljenici sve to proli, njima je oigledno neto napravljeno. Za to treba saznati pravog krivca. ak je mislio otii do optuenog Jovice Vuenovia i pitati ga to to radi, ali se bojao da mu neto nee napraviti majci. Oteeni Josip Bonjakovi je donio zajedniku sliku, od tada je prolo dvadeset godina. Da je bio takav kakvim ga opisuju, netko bi ga sigurno prepoznao. Tono je da je optueni Mladen Maksimovi imao nadimak Maar. Optueni Dragan Savi koji nije ovdje u sudnici, bio je jai, sportske grae, malo due plave kose, ljepukast u licu, kosa mu je bila malo valovita. Rasporedi su obino dolazili po kuririma. Ne zna na osnovi ega je svjedok Dragia anarevi rekao da je optueni Jovan uri bio komandir a optueni Milo Draji zamjenik. Oteenog Josipa Bonjakovia nije vidio u Borovu kao zarobljenika, a zajednika fotografija koju je pokazao potjee iz 1981. Nikada nije iao do vatrogasnog doma. Na glavnoj raspravi od 24. studenoga 2005. iskazuje da su svi svjedoci dobro pripremljeni kako za istragu, prepoznavanje u Zatvoru u Osijeku, tako i za glavnu raspravu. U to vrijeme u selu se nije znalo tko pije, a tko plaa. Sve se pitalo teritorijalnu obranu, Iliju Kojia i Jovicu Vuenovia. Analizirajui i ocjenjujui izvedeni dokazni postupak, te iskaze optuenih Jovana uria, Miloa Drajia i Duana Miia, utvruje se da su, optueni Jovan uri, Milo Draji, Mladen Maskimovi, Duan Mii, Dragan (ede) Savi i Jovica Vuenovi za vrijeme oruanog sukoba krili pravila meunarodnog prava, tonije, postupali su protivno lanku 2.,3.,13.,27.,31.,32. i 33. enevske konvencije o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te lanku 4. i 5. Dopunskog protokola enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II.).

30 Broj: K-12/05. Naime, u vremenskom razdoblju od 01. kolovoza do 13. rujna 1991. u Borovu, kao komandir Stanice milicije Borovo optueni Jovan uri je naredio da se zatvorenici zatvaraju u podrumsku prostoriju stanice milicije u Borovu i vatrogasni dom, da im se ne daje dovoljno hrane i vode za pie, da se odvode na prisilni rad, da se ispituju i pritom zlostavljaju, da se tuku gumenim i drvenim palicama te razliitim drugim predmetima, dok su kao pripadnici Stanice milicije Borovo, optueni Milo Draji, za vrijeme pretraivanja doma obitelji Ivakovi udario oteenog Milu Ivakovia otvorenom rukom u glavu od kojeg udarca je pao na zid, radi fizikog zlostavljanja iz vatrogasnog doma odvodio zatvorene oteene eljka ieka, Ivana Berenda, Josipa osia, Vladu izmara, eljka Filipia Ivana Zelembera, Pavu Zemljaka i Vladimira Zemljaka vraajui ih pretuene, a posebno je oteeni Ivan Zelember zbog toga buncao te izvrio malu i veliku nudu u hlae, nakon to je oteeni Josip Gorup pronaao ljudsko i uho i krv, vukao ga za uho i govorio prijetei da je on to uradio, kod zarobljavanja Vilima Jajtia istog udario najmanje dva puta otvorenom rukom u predio lica te oduzeo osobni automobil i odmah ga dao Peri Goranoviu, prijetio oteenom Josipu Bonjakoviu da e mu povaditi oi te da e ga zaklati i da iv nee izai, i u jednoj prostoriji u sklopu stanice milicije policijskom gumenom palicom udarao po glavi Josipa Vukovia, optueni Mladen Maksimovi, optueni Duan Mii i optueni Dragan (ede) Savi, dovozili milicijskim vozilom iz zatvora u vatrogasnom domu u stanicu milicije, najprije oteene Damira Tatara, eljka Beka, Darka Kia i Nedeljka Krajinovia, a zatim i oteene Dobroslava Zadru, Josipa Bonjakovia i Nikolu Perkovia, gdje su ih tukli palicama, zbog ega su gubili svijest, s tim to je optueni Mladen Maksimovi zvani Maar oteenom Damiru Tataru stavljao cijev pitolja bez streljiva u usta, povukao okida te noem zarezao uho, te optueni Jovica Vuenovi, najprije tukao rukama oteenog Ivana Vukovia, a zatim oteenog Josipa Vukovia rukama uhvatio za glavu i njome udarao u zid. Proizlazi iz iskaza oteenih Damira Tatara, eljka Beka, Nikole Perkovia, Darka Kia, Branislava koraka, Josipa Bonjakovia, Josipa Gorupa, eljka ieka, Ivana Berenda, Franje Joha, Stjepana Tkaleca, Vlade izmara, Stjepana Jagetia, Nedjeljka Dumania, Ivice Mirkovia, eljana Joneka, Dobroslava Zadre, Luke Roia, Josipa Vukovia, Ivana Vukovia, Boe Katalinia, Vilima Jajtia, Karla Babjaa, Mile Ivakovia, Nedjeljka Krajinovia i Josipa osia, te svjedoka Zdenka Guzia, Pavla ikanovia, Vlade Tuliia, Tomislava Hajdukovia i Jele Katalini, za koje se u osnovi moe rei da su konkretni, s originalnim, potresnim i dojmljivim opisima boravaka u zarobljenitvu, proeti emocijama, istiniti i vjerodostojni, zatim, nalaza i miljenja sudskomedicinskih vjetaka dr. Nikole Mandia i dr. Borisa Dumenia i dr. Tomislava Gorete, danih nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vjetine, te dijelom iskaza oteenog Renata Ipana, svjedoka Dragie anarevia, eljka Pejakovia i Karla Povazsonyja. Za svakog od optuenika, za svaku toku (za optuenog Miloa Drajia i alineju) slijedi detaljno obrazloenje. OPTUENI JOVAN URI pod tokom 1. Prije obrazlaganja funkcije komandira Stanice milicije Borovo, injenice ostvarivanja ovlasti komandira i dr. za optuenog Jovana uria, obrazloit e se, izostavljanje iz uvoda izreke dijela u kojem se spominje oruana agresija tzv. Jugoslavenske narodne armije na Republiku Hrvatsku, i to u kontekstu vremenskog razdoblja injenja nedoputenih radnji, postojanje oruanog sukoba, ustrojenost Stanice milicije Borovo, tko je uvao zatvorenike u zatvorima, znaaj stanice milicije i zatvora u Borovu za ire podruje i status zarobljenih osoba, to je sve od znaaja i za ostale optuenike. Iz uvodnog dijela izreke izostavljene su rijei kojih je smisao agresija tzv. Jugoslavenske narodne armije na Republiku Hrvatsku, a naglasak ostavljen na oruanom sukobu i pripadnicima paravojnih postrojbi, miliciji tzv. SAO Krajine i tzv. teritorijalnoj obrani

31 Broj: K-12/05. Borova. Ovo iz razloga, jer su svi optuenici pripadnici ili milicije tzv. SAO Krajine ili tzv. teritorijalne obrane Borovo, opisane nedoutene radnje u injeninom opisu izreke ne odnose se na agresiju tzv. JNA na Republiku Hrvatsku nego na pripadnike paravojnih postrojbi, i nije naznaeno postupanje protivno odredbama Dopunskog protokola uz enevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol I.). Postojanje oruanog sukoba je opepoznato. Gotovo svakodnevno dolazilo je do sukobljavanja legitimnih postrojbi Republike Hrvatske s paravojnim postrojbama tzv. SAO Krajine. Milicija Stanice milicije Borovo i teritorijalna obrana Borovo bili su organizirani, preuzeli su i nadzirali, kontrolirali odreeni teritorij, pa tako i Borovo. Milicija u Borovu bila je ustrojena ve od 01. kolovoza 1991. Oteenici u svojim iskazima detaljno govore o zatvorima u podrumu stanice milicije i u vatrogasnom domu, o onima koji su ih uvali, to im se dogaalo, tko je rukovodio i dr., dakle, govore o organiziranom postupanju od prihvata do razmjene, to samo po sebi dovoljno znai. Svjedok Dragia anarevi, takoer pripadnik milicije u Borovu, u svom iskazu opisao je cijeli zapovjedni lanac, poev od ministra Martia pa do komandira Stanice milicije Borovo, optuenog Jovana uria. Samu pripadnost miliciji u svojim obranama potvrdili su optueni Jovan uri, optueni Milo Draji i optueni Duan Mii. Ustroja se u svom iskazu dotie i oteeni Ivica Milkovi: to se tie optuenog Duana Savia, na sredini prostorije u zatoenitvu repetirao je pitolj i uperio mi ga u glavu, to je trajalo oko minutu, izgledalo je kao u filmu, da bi zatim pitolj na prazno kljocnuo, iz toga sam zakljuio da me nije smio ubiti i da nekakav ustroj postoji. Zatvori u stanici milicije i vatrogasnom domu u Borovu, odnosno ustrojena milicija u Borovu, nadilazila je potrebe samog mjesta. Pored zarobljenika iz Borova, zatvarani su jo zarobljenici zarobljeni u Dardi, Branjinom Vrhu, Belju i Lipovai. Time je Borovo dobilo status nekakvog centra za zarobljene osobe sa ireg podruja, a time na znaaju i onaj tko je bio komandir. Zatvore u podrumu stanice milicije i u vatrogasnom domu u Borovu uvali su pripadnici milicije kojima je direktno komandirao optueni Jovan uri. Vidljivo je iz iskaza oteenih, u kojima govore samo o pripadnicima milicije u razliitim odorama, tonije, o optuenima Jovanu uriu, Milou Drajiu, Mladenu Maksimoviu, Duanu Miiu, Draganu (ede) Saviu i drugima, razliitih nadimaka. Oteeni Nedeljko Krajinovi: Tada smo po zapovijedi optuenih Jovana uria i Miloa Drajia premjeteni u garae u centru Borova sela, a radilo se o staroj garai Dobrovoljnog vatrogasnog drutva., cijelo vrijeme su dolazili neki ljudi na prepoznavanje, a uvala nas je milicija SAO Krajine. Oteeni Dobroslav Zadro: Tamo gdje smo mi bili zatoeni, mislei na dom i kuu ranije, milicija je bila ta koja nam je faktiki osiguravala smjetaj, hranu, a i uvali su nas, kada sam rekao da su bjeali van kada bi se pojavio optueni Jovan uri, mislio sam na pripadnike milicije. Oteeni Josip osi: Straa je uglavnom bila u vojnim uniformama, ali smo tu i tamo vidjeli plavu uniformu policijsku,straa nije imala veze s vojskom, uglavnom su bili s bradama. Oteeni Vlado izmar: Tada u Borovu nije bilo pripadnika bive JNA, oni to su ulazili da nas tuku bili su u razliitim odorama, a bilo je i civila. Oteeni Darko Ki: Dok smo bili u zatvoru, uvali su nas domai, nije bilo pripadnika JNA, uvala nas je teritorijalna obrana, milicija Krajine, bili su svakako obueni, uglavnom u maskirnim odorama s oznakama milicije Krajine.Oteeni Nedjeljko Dumani: Tu u tom centralnom zatvoru ja sam ostao etiri ili pet dana, jedan dan je Jovan uri s jo jednim policajcem, za koga mislim da je iz Darde, prozvao mene, koraka, Grbeia, uljka, ne znam jo koga, odvezli su nas u Dardu. Tu nam se jedan kojeg do tada ja nisam poznavao predstavio kao Jovan uri i da je on ef tog zatvora, bio je obuen u civilno odijelo. Svjedok Viktor Okrea: Kada sam bio prvi put zatoen u tom podrumu u kojem je bilo i vode, bio sam slabo obuen, doao je optueni Duan Mii, koji me znao, mislim da je on tamo bio straar Svjedok

32 Broj: K-12/05. Jelena Katalini, koja je sasluana na prijedlog obrane optuenog Miloa Drajia, to se tie uvara zatvora: Sjeam se da nas je uvao jedan straar koji je bio iz Borova ili iz Borova naselja, bio je obuen u uniformi kao policija ne kao vojska..,svi koji su nas uvali bili su manje-vie isto obueni, a bilo ih je i u civilu, tu oko zatvora ja nisam vidjela vojsku, izuzev to je bio jedan policajac iz Srbije koji je isto bio korektan. Za odreivanje hoe li netko imati status ratnog zarobljenika ili civilne osobe, bitno je definirati oruano dizanje protiv neprijatelja i zarobljavanje. Oruano dizanje protiv neprijatelja mora biti nedvojbeno, kako to se tie adekvatnog naoruanja tako i identifikacije protivnika. Zarobljavanje mora uslijediti odmah nakon polaganja oruja. Noenje odore nije neophodno, iako pomae razjanjenju dileme. Od znaaja mogu jo biti, razmjer sukoba, je li eskalirao u manjoj ili veoj mjeri, pogotovo u svom zaetku gdje se stranke sukoba tek odreuju, i dr. Svaki zarobljenik ili zarobljenici, problem su za sebe, i potrebna je detaljna analiza. to je sa zarobljenicima u konkretnom sluaju? Oteeni Damir Tatar, eljko Bek, Nikola Perkovi, Darko Ki, Branislav korak, Josip Bonjakovi, Dobroslav Zadro, Josip Gorup, eljko iek, Nedjeljko Dumani, Nedeljko Krajinovi, Vlado izmar, Stjepan Jageti i Ivan Berend zarobljeni su u Dardi, Branjinom Vrhu i Belju, zatim su vie dana proveli u vojarni u Somboru radi provjera, da bi na kraju svi zavrili u zatvoru u Borovu s ostalim civilima, gdje su ih i doivljavali kao civile. Dugo je trajao vremenski raspon od zarobljavanja do odvoenja u Borovo u zarobljenitvo, zbog ega se gubi jasno razgranienje oruanog dizanja protiv neprijatelja i zarobljavanja odmah nakon polaganja oruja. U to vrijeme oruani sukob jo nije poprimio iroke razmjere. Oteeni Josip Vukovi, Ivan Vukovi, Boo Katalini, Vilim Jajti, Karlo Babja, Franjo Joh, Stjepan Tkalec, Renato Ipan, eljan Jonek, Luka Roi i eljko Hodak u trenutku zarobljavanja bili su bez odora i oruja, potpuno onesposobljeni za borbu. Zbog svega navedenog moe se rei da su svi zarobljenici u kritino vrijeme u Borovu imali status civilne osobe. Znai, u kritino vrijeme, postojao je oruani sukob, stanica milicije kao i zatvori u Borovu bili su ustrojeni, zatvore je uvala milicija, stanica milicije i zatvori u Borovu po svom znaaju nadilazili su samo mjesto i svi zarobljenici su imali status civilne osobe. Optueni Jovan uri, u vremenskom razdoblju od 01. kolovoza do 13. rujna 1991., koji je naznaen u injeninom opisu, bio je komandir Stanice milicije tzv. SAO Krajine u Borovu i kao takav faktiki je imao i ostvarivao ovlatenja. Da je bio komandir Stanice milicije Borovo, a ne obian milicajac, u svojim iskazima ukazuju oteeni Josip Bonjakovi, Nikola Perkovi, Josip Gorup, Nedjeljko Dumani, Damir Tatar, Renato Ipan, Ivica Mirkovi, eljko Bek, Darko Ki i Dobroslav Zadro. Oteeni Nedeljko Krajinovi: Tada smo po zapovijedi optuenih Jovana uria i Miloa Drajia premjeteni u garae u centru Borova selaOteeni Renato Ipan: Ovaj tu gospodin na kojeg pokazuje, znam ga po liku iz Borova sela, ujem da se zove optueni Jovan uri, s optuenim Miloem Drajiem vodio me pred kamere talijanskih TV kua pokazujui me kao najmlaeg ustau koji se pobunio, a on je itao i spisak za razmjenu.., iz tog vremena optuenog Jovana uria ne poznajem po imenu i prezimenu, nego po liku.., gdje se pojavio optueni Jovan uri, u njega se gledalo kao u boga, vodio je glavnu rije. Oteeni Josip Bonjakovi: Kada smo bili preseljeni u spremite, doao je i rekao svoje ime i prezime, te je jo rekao da je on komandir milicije. Oteeni eljko Bek: Tamo je bio centralna figura, po dranju i ophoenju prema drugima zakljuio sam da je bio glavni. Oteeni Darko Ki: Jovan uri je tamo bio glavni, to smo uli. Oteeni Dobroslav Zadro: Optueni Jovan uri bio je autoritet, bojali su ga se, kada se pojavio bjeali bi van, kada sam rekao da su bjeali van kada bi se pojavio optueni Jovan uri, mislio sam na pripadnike milicije.Oteeni Damir Tatar: Gospodin Jovan uri je itao spisak za razmjenu.., znao sam tada za njegovu funkciju jer je jednom rekao da je komandir milicije u Borovu., viao sam ga zatim kada su dolazili novinari iz panjolske, Srbije, Bosne., da je optueni Jovan uri komandir, vidjelo se iz ophoenja drugih prema njemu, vidio se

33 Broj: K-12/05. respekt, kao da je on malo drugaiji od ostalih.Takoer pripadnik Stanice milicije Borovo svjedok eljko Pejakovi ukazuje da su ga oslovljavali s komandire. Meutim, posebnu teinu ima dio iskaza svjedoka Dragie anarevia, jednog od utjecajnijih pripadnika Stanice milicije Borovo, u kojem decidirano tvrdi da je optueni Jovan uri bio komandir Stanice milicije Borovo, ak preslikavajui cijeli milicijski zapovjedni lanac tzv. SAO Krajine: Saznao sam kada sam doao, da je pomonik ministra Martia za Slavoniju i Baranju Boro Bogunovi i da je njegovo sjedite bilo u Negoslavcima. Dalje sam saznao da je na elu SUP-a Vukovar bio Janko Milakovi, i to kao sekretar, a zamjenik mu je bio Slobodan miri i sjedite je bilo u Borovu u ulici JNA, i to na broju 40 ili 42. Komandir Stanice milicije Borovo selo bio je gospodin Jovica uri i njemu sam se javio. Prije toga nisam znao za optuenog Jovicu uria, ja sam bio u miliciji u Borovu od poetka 8. do poetka 9. mjeseca. Optuenog Jovana uria oteeni Darko Ki, Nedeljko Krajinovi i Dobroslav Zadro poznaju jo iz vremena prije izbijanja orunog sukoba, jer su zajedno radili u policiji u Dalju, koju je napustio tijekom 1991. Oteeni Nedjeljko Dumani s njim je prije zarobljavanja komunicirao putem motorole: Zafrkavali smo se, on se predstavio kao Jovan uri, a ja po nadimku Dumbo, zafrkavanje se odnosilo na to tko e koga uhvatiti, i na kraju je on mene uhvatio. Tijekom istrage u Zatvoru Osijek obavljeno je prepoznavanje. Optuenog Jovana uria prepoznali su oteeni Nikola Perkovi, Luka Roi, Josip Bonjakovi i Damir Tatar. Tijekom glavne rasprave u sudnici prepoznali su ga oteeni Stjepan Tkalec, Branislav korak, Nikola Perkovi, Josip Gorup, Ivan Berend, Franjo Joh, Nedjeljko Dumani, Joso Ivakovi, Damir Tatar, Renato Ipan, Ivan Belaj i Ivica Milkovi. to se tie oteenih Damira Tatara, Nikole Perkovia, Ivana Berenda, Franje Joha i Ivice Milkovia, koji su optuenog Jovana uria prepoznali u sudnici, ali ne i tijekom obavljenog prepoznavanja u Zatvoru Osijek, valja ukazati da je to povezano prvenstveno sa subjektivnim svojstvima osobe koja ostvaruje prepoznavanje, i njenim opim i posebnim sposobnostima uoavanja konkretnih i identifikacijskih obiljeja, i stvarnim prilikama u kojima je opaanje ostvareno. O vrijednosti prepoznavanja odluuje dar promatranja, sposobnost pamenja fizionomija, sposobnost prenoenja (reprodukcije). U prepoznavanju se odraavaju nepreciznosti ranije percepcije i njenog pamenja. esto se zamjenjuje istovjetnost sa slinou. Teko je u vrijeme prepoznavanja ponoviti nepovoljne uvjete, kao u vrijeme opaanja, a teko je i svjedoku omoguiti da promatra osobu koju je vidio u ambijentu i pod uvjetima koji su vladali u vrijeme opaanja. Tako oteeni Josip Bonjakovi navodi: Kod prepoznavanja nisam bio sto posto siguran, bio sam nesiguran, oteeni Ivan Berend: Zadnji put kada sam bio na prepoznavanju, nisam se usudio rei poznajem li nekog jer bih lagao .., moj bivi ef uvijek mi je govorio ili e rei istinu ili nee nita, to je moje naelo i iza toga stojim, a oteeni Franjo Joh: Na prepoznavanju u Osijeku nikoga nisam prepoznao, prolo je trinaest godina, nekada su imali kape i uniforme. Osim toga, svi oteenici su bili pod prijetnjom gotovo svakodnevne ivotne ugroenosti, kada nije bilo niti primisli o dokumentaristikom biljeenju doivljenog u glavi, za nekakve budue potrebe. Zato valja oekivati mozaiko upotpunjavanje doivljenog, sklapanje mozaika o osobama koje su viali u zarobljenitvu i koje su bile u miliciji, vremenski poev od 1991. pa do ovog kaznenog postupka. Oteeni Ivica Milkovi: Svaki as ste mogli biti likvidirani.Oteeni Nikola Perkovi: U strahu su velike oi, da ste vi proli tu torturu,ja bih vas pitao sjeate li se kako se zove. Oteeni eljko iek: Sada kada su prozvani imenom i prezimenom, slika mi je dola pred oi Sudskomedicinski vjetak dr. Miroslav Goreta u nalazu i miljenju dotie se proteka vremena kod prepoznavanja zlostavljaa. U konkretnom sluaju proteklo je oko 13 godina od vremena zatoenitva u Borovu, to zbog drastine promjene cjelokupne vanjske situacije

34 Broj: K-12/05. moe objektivno znatno oteati povezivanje zatoenikih sjeanja s dananjim likovima zlostavljaa. Ovlasti komandira,kao i kod svakog drugog elnika, ope su poznate. Po oteenicima i svjedocima opisane su mnoge situacije u kojima ih je ostvarivao optueni Jovan uri. Oteeni Renato Ipan: Po stavu i ophoenju zakljuio sam da je optueni Jovan uri bio glavni. Oteeni Nedeljko Krajinovi: Spisak za razmjenu itao je optueni Jovan uri, sjeam se da je optueni Jovan uri govorio Zadri, ako ne uspije razmjena,da e mu on dati propusnice." Oteeni Branislav korak: Kada smo bili prevezeni iz Borova u Dardu zbog razmjene,sjeam se da je bio Drago Lazi i s njime jedan koji se zvao Jovo, sada sjedi u sudnici. Oteeni eljko Bek: Sjeam se da je optueni Jovan uri itao spisak nas koji emo ii u razmjenu. Oteeni Nikola Perkovi: Na razmjeni je s nama bio i optueni Jovan uri. Oteeni Josip Bonjakovi: I kod probne razmjene koju sam opisao bio je prisutan optueni Jovan uri .., popis onih koji su trebali ii u razmjenu itao je optueni Jovan uri. Oteeni Josip Gorup: Optueni Jovan uri je prvi put itao spisak nas koji emo ii u razmjenu u prostoru gdje smo bili, a drugi put u autobusu. Oteeni Nedjeljko Dumani: Bojao sam se optuenog Jovana uria, naime jo dok nisam bio zarobljen,znali smo se uti motorolom, zafrkavali smo se, on se predstavio kao Jovan uri, a ja po nadimku Dumbo, zafrkavanje se odnosilo na to tko e koga uhvatiti., jednom su nas htjeli poubijati,ali on nije dao blizu. Oteeni Joso Ivakovi: Optuenog Jovana uria,sve dok me nije odvezao kui iz zatoenitva,nisam poznavao niti viao. Oteeni Ivan Belaj: Sjeam se osobe koja se sada nalazi u sudnici a koja se zove optueni Jovan uri, kada smo bili zatoeni,umro je eljko Hodak, pisao je neko izvjee i to smo ja i zatoenik Stjepan Jageti potpisali.Oteeni Ivica Mirkovi: Optueni Jovan uri je itao spisak za razmjenu. Oteeni Dobroslav Zadro: Optueni Jovan uri je bio autoritet, bojali su ga se, kada se pojavi,bjeali bi van, milicija kojom je rukovodio optueni Jovan uri je odreivala gdje e tko ii raditi, kada sam rekao da su bjeali van kada bi se pojavio optueni Jovan uri, mislio sam na pripadnike milicije, optueni Jovan uri je mogao sprijeiti da nas maltretiraju i mogao je sprijeiti da neki budu ubijeni i za to bih ga volio pitati otkud je to dopustio. Oteeni Stjepan Tkalec: U sudnici jedino prepoznajem optuenog Jovana uria koji je bio na razmjeni. Oteeni Damir Tatar: Jedan po nadimku Maar stavio mi je pitolj u usta i opalio na prazno, na to mu je jedan od njih doslovno rekao:Nemoj se zajebavati, Jovo je rekao da se ne diraju. Oteeni Darko Ki: Optueni Jovan uri je govorio za mene i Zadru da nas moe prebaciti u Bosnu, ali od toga nije bilo nita, jer smo se znali od prije. Svjedok Vlado Tulii: Na razmjeni je bio i optueni Jovan uri. Svjedok Dragia anarevi: S obzirom na moje kvalifikacije optueni Jovan uri odredio me je za seosku ekipu za oevide, pri emu se misli na ozbiljnije dogaaje.., optueni Jovan uri i optueni Milo Draji svoje su funkcije obavljali savjesno i profesionalno. U emu se jo ogleda veliina i znaaj optuenog Jovana uria kao komandira Stanice milicije Borovo, ali i osobe od povjerenja vlasti tzv. SAO Krajine, ili tko se uope alje na ovakve razmjene? Razmjena zarobljenika u vrijeme intenziviranja oruanog sukoba u Borovu bila je izrazito osjetljiva, ali zato povjeravana osobama od naroitog utjecaja, teine, osobama od funkcije, s jedne i druge strane. Ispred hrvatske policije na razmjeni kod Adaevaca bio je tadanji zamjenik zapovjednika Prve policijske postaje Osijek, a svoje predstavnike imala je jo i Skuptina tadanje Jugoslavije. Zato prisustvo optuenog Jovana uria na razmjeni otkriva i potvruje, ne njegovu usputnost, nego veliinu, znaaj, utjecaj, osobu od povjerenja. Nadalje, tono je da je optueni Jovan uri imao neto drugaiji odnos prema zatvorenicima s kojima je radio prije izbijanja oruanog sukoba i prema pojedinim mjetanima Borova, isto tako tono je da su zatvorenici, pa i oni prema kojima je imao neto drugaiji odnos, sustavno ispitivani i pritom zlostavljani, tueni gumenim i drvenim palicama i razliitim drugim predmetima, drani bez dovoljno hrane i vode i dr.

35 Broj: K-12/05. Nakon to je problem postavljen, opravdano je pitati se, otkud istovremeno naglaeno nerazmjerno dvojno postupanje, koja je pozadina takvog postupanja i kako objasniti preuveliavanja nekih oteenika o gestama dobrote optuenog Jovana uria. U svezi neto drugaijeg odnosa prema zatvorenicima s kojima je radio prije izbijanja oruanog sukoba i prema pojedinim mjetanima Borova, oteenici i svjedoci istiu: Nikola Perkovi, kako ga optueni Jovan uri nije tukao, amarao ili psovao, uz dodatak da je rekao da se u Borovu selu vie nee deavati ono to se deavalo, to je razumio kao da je do tada bilo krvi i mesa i da od sada nee biti. Nedjeljko Dumani, kako za njega ne moe rei nita loe, jednom su ih htjeli poubijati,ali on nije dao blizu.Oteeni Ivica Milkovi, u trenucima kada je bio prisutan optueni Jovan uri nije bilo maltretiranja, imao je sasvim korektnu retoriku za razliku od drugih. Vlado Tulii, tijekom 1991. bio je zamjenik zapovjednika I.policijske postaje Osijek, iao je na razmjenu i prisjea se da su policajci koji su dovezeni iz Borova priali kako nisu sigurni bi li ostali ivi da nije bilo optuenog Jovana uria. Joso Ivakovi, kako je optueni Jovan uri njega i sina izveo iz zatvora i jednim autom prevezao kui, uz upozorenje da se zakljuaju i nikome ne otvaraju. Dobroslav Zadro, da je optueni Jovan uri rekao da e mu dati propusnicu ako ne uspije razmjena. U svezi sustavnog ispitivanja i pritom zlostavljanja, udaranja gumenim i drvenim palicama i razliitim drugim predmetima, dranja bez dovoljno hrane i vode i dr., oteenici istiu: Dobroslav Zadro: Mislim da je znao to se dogaa, objasnit u na primjeru jednog starijeg ovjeka imena Ivan, starog tada 60 ili vie godina, navodno je bio jedan od projektanata Batinskog mosta, taj ovjek je umirao od batina, optueni Jovan uri ga je vidio u vie navrata, ali mu nije pomagao niti je traio da mu se pomogne, moda je optueni Jovan uri to traio, ali ja ne znam.., optueni Jovan uri je mogao sprijeiti da nas maltretiraju i mogao je sprijeiti da neki budu ubijeni i zato bih ga volio pitati otkud je to dopustio. Damir Tatar: Kada su dolazili novinari, posjedali su nas za stol gdje je bilo mineralne i graha, a im su novinari otili, odmah su nas istjerali van. Josip Gorup: Molio sam optuenog Jovana uria da ne ulazim opet u te torture jer neu moi izdrati, ali nije reagirao. Optueni Jovan uri me nije zlostavljao, tukao, ali je odobravao to se radi, ja sam stajao pored, a on je izdavao zapovijedi tko e deurati. Kada bih mu se alio, bio bi nezainteresiran, pa ak bih rekao,bilo je i podsmjeha. Franjo Joh: Optueni Jovan uri je po meni njima bio ef, nije me tukao niti maltretirao, dok drugi jesu, vjerojatno je on zapovijedao, to je moj osobni zakljuak. Ivica Milkovi: Optueni Jovan uri je imao spiskove za razmjenu, njega se pitalo, iz toga zakljuujem da je imao nekakvu funkciju, da je ovlaten da pregovara o naoj situaciji, vidio sam po tome jer su dolazile razne delegacije i spominjalo se da on o nama pregovara. Svaka razmjena u sebi sadrava uzajamnost u koristi. Od zarobljenika u Borovu moglo se imati koristi samo ako su u veini ostali ivi. Za njih se od druge strane dobivao odreeni broj svojih ljudi. Toga je optueni Jovan uri i bio svjestan. O samoj teini pregovora svjedoio je svjedok Vlado Tulii, opisivao je da su pregovori oko razmjene bili vrlo teki, druga strana je inzistirala na dovoenju Ljubice Peuli, jednog koji je ubio dva policajca i jo nekih, a u razmjenu nisu dali Grbei Milu i Kui Darka, navodno je Darko Kui ve drugi put bio zarobljen, a Mili Grbeiu se zamjeralo to mu je brat sveenik. O razmjeni u svom iskazu je neto govorio i svjedok Jovan Ajdukovi, roak je ne samo optuenom Jovanu uriu nego i Slavoljubu Sremcu, koji se tada nalazio u zatvoru u Osijeku i trebao je biti razmijenjen. Pored brige za zarobljenike kao predmete predstojee razmjene, iako u manjoj mjeri, ima jo neto. Svjestan represivnog sustava iji je neizostavni dio bio, optueni Jovan uri koliko toliko je nastojao da se barem zarobljenicima s kojima je radio prije izbijanja oruanog sukoba i pojedinim mjetanima Borova, ne dogodi usputna likvidacija. Nazire se iz sljedeeg: Po oteenom Damiru Tataru, prilikom stavljanja pitolja u usta i opaljivanja na

36 Broj: K-12/05. prazno, jedan iz pratnje je prigovorio: Nemoj se zajebavati, Jovo je naredio da se ne diraju. Da se ne diraju odnosilo se na likvidaciju, ali ne i na fiziko zlostavljanje i dr., to su bez potede skoro svi proli i to je bilo pravilo, te je vailo i za oteene Nikolu Perkovia, Nedjeljka Dumania, Ivicu Milkovia i Dobroslava Zadru. Po oteenom Josi Ivakoviu, optueni Jovan uri odvezao ga je kui, iako ga do tada nije poznavao. Budui da su svi oteenici proli manje vie isti represivni tretman, primjetno je preuveliavanje gesta dobrote optuenog Jovana uria. Sve je saeto u rijeima svjedoka Vlade Tuliia, koji je na razmjeni kao zamjenik zapovjednika I. policijske postaje Osijek predstavljao policiju: Sjeam se da su bili u tekom stanju, a posebno Tatar kojeg smo nosili ., kada smo odlazili, traili su da se s njim rukuju i da mu zahvale. O navedenom preuveliavanju upravo u svom nalazu i miljenju govori sudskomedicinski vjetak dr. Miroslav Goreta. Najei psihiki poremeaj koji se javlja kao posljedica torture u zatoenitvu je posttraumatski stresni poremeaj. Prepoznaje se po mnogim simptomima, od kojih je jedan patoloka prilagodba na ekstremne situacije, a oituje se u neprimjerenoj zahvalnosti za blae postupanje ili neku drugu privilegiju koja se kasnije (psiholokom) obradom toliko uvelia da moe postati prepreka kod davanja iskaza. Neto drugaiji odnos optuenog Jovana uria prema onima s kojima je radio prije izbijanja oruanog sukoba i neto drugaiji odnos prema pojedinim mjetanima Borova, pri emu treba spomenuti i tvrdnje mjetana Borova svjedoka Karla Povazsonyja, Srete Bogdanovia, Branislava Pejakovia, Veselka Cvijia i Radoslava uuza, da je dobar ovjek, moe ostati samo u okvirima olakotnih okolnosti. Iz injenica da je nesporno bio komandir stanice milicije koja je po znaaju nadilazila mjesto Borovo, da su zatvore uvali pripadnici te milicije, te da je autoritativno ostvarivao ovlasti, dolazi se do tvrdnje, da se i pored nedostupnosti, odnosno, ak nepostojanja ni jednog pismenog dokaza (dokumentacija preuzeta tijekom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja nije se mogla koristiti, jer ne sadri dokumentaciju u svezi Stanice milicije Borovo u kritino vrijeme; iz dva dopisa upuena Policijskoj upravi vukovarsko - srijemskoj vidljivo je da se ne raspolae dokumentacijom o radu Stanice milicije Borovo, a to su potvrdili i svjedoci eljko Ilekovi i Mirna Mari, inae ovlateni djelatnici Policijske uprave vukovarsko srijemske), to se tie zatvaranja zarobljenika, dranja bez dovoljno hrane i vode za pie, odvoenja na prisilan rad, ispitivanja i pritom zlostavljanja, te udaranja gumenim i drvenim palicama i razliitim drugim predmetima, ipak radilo o izvravanju njegovih naredbi. Naprosto je funkcionirao kao komandir. Bio je evidentno autoritet, kao takav kontrolirao je milicajce, nije reagirao na svakodnevna istovjetna serijska, psihika i fizika maltretiranja, bio je proizvod okruenja, sustava. Imao je u svojim rukama mo, tko e prolaziti uobiajeno sustavno psihiko i fiziko zlostavljanje, a tko e imati prividan blai tretman. To to je injeno, zbog opisanih okolnosti, jedino se i moglo initi po naredbama optuenog Jovana uria. Bez znaaja je, je li optueni Jovan uri poetni autor, inspirator ba svakog, na primjer udarca palicom, je li bilo preutnog proirivanja temeljne zapovijedi radi postizanja cilja i dr., jer je bio neizostavni krajnji dio zapovjednog lanca, dio stvorenog represivnog milicijskog sustava, jer je imao puni nadzor i bio je krajnji kontrolor izvrenja. Sve se dogaalo u njegovom okruenju stvarnog djelovanja. Dolazio je na posao a i uredska prostorija komandira nalazila se u ne ba velikoj zgradi, u ujem su podrumu bez leaja, tekue vode i sanitarnog vora, s kanalizacijskom vodom punom fekalija na podu, vie dana zatvarani oteenici. Nije se radilo o sporadinim ekscesnim istupima pojedinaca ve o sistematskom nasilnom postupanju prema zatvorenicima.

37 Broj: K-12/05. Znakovit je dijalog izmeu optuenog Jovana uria i oteenog Dobroslava Zadre koji je opisao oteeni Nikola Perkovi: Zadro je pitao uria, zato nije ostao, da mu nitko ne bi nita, na to je uri odgovorio da je otiao na svoju stranu. Jo jednom treba citirati dio iskaza svjedoka oteenog Dragie anarevia u kojem je dao podatke o cijelom zapovjednom lancu: Saznao sam kada sam doao, da je pomonik ministra Martia, za Slavoniju i Baranju, Boro Bogunovi i da je njegovo sjedite bilo u Negoslavcima. Dalje sam saznao da je na elu SUP-a Vukovar bio Janko Milakovi, i to kao sekretar, a zamjenik mu je bio Slobodan miri i sjedite je bilo u Borovu u ulici JNA, i to na broju 40 ili 42. Komandir Stanice milicije Borovo selo bio je gospodin Jovica uri i njemu sam se javio. Iako svjedok Tomislav Hajdukovi u kritino vrijeme nije bio u zarobljenitvu u Borovu, a radi dobivanja cjelovite slike o optuenom Jovanu uriu, treba citirati dio iskaza o jednom dogaaju u Dalju kojem je prisustvovao dok je bio zarobljavan: Kod moje predaje bio je prisutan optueni Jovan uri, iako su se ostali iz moje grupe predavali i podizali ruke, osobno sam uo kada je naredio ienje nakon ega su bacali bombe. Iz odgovora na pitanja kako se postupalo prema zarobljenicima u stanici milicije Borovo, kako se postupalo u zatvorima i dr., slijedit e utvrenje o muenju, neovjenom postupanju, nanoenju velikih patnji, ozljedama tjelesnog integriteta i zdravlja, prisiljavanju na prinudni rad i o protuzakonitom zatvaranju. Oteenici su liavani slobode od strane paravojnih postrojbi u Dardi, Branjinom Vrhu, Belju i Lipovai, s tim to je jedan dio boravio u vojarni u Somboru i zatim predavan paravojnim postrojbama u Borovu. Postupke, od lienja slobode do zatvaranja u zatvorima u Borovu, karakterizira samovolja paravojnih postrojbi. Uvjeti u zatvorima gdje su nakon dovoenja zatvarani oteenici bili su ispod minimuma ljudskog dostojanstva i krajnje poniavajui. Oteeni Dobroslav Zadro, Damir Tatar, eljko Bek, Nikola Perkovi, Darko Ki, Branislav korak, Josip Bonjakovi, Josip Gorup, Nedjeljko Dumani, Ivica Milkovi i Nedeljko Krajinovi, najprije su bili zatvarani u podrumskoj prostoriji stanice milicije Borovo, da bi zatim bili prebaeni u vatrogasni dom gdje su na betonskom podu leali s ostalim zatvorenicima,i to oteenim Boom Kataliniem, Josipom Vukoviem, Ivanom Vukoviem, Vilimom Jajtiem, Karlom Babjaem, Vladom izmarom, Stjepanom Jagetiem, Ivanom Berendom, Franjom Johom, Stjepanom Tkalecom i Renatom Ipanom, te Pavom Zemljakom, eljkom Filipiem, Vladimirom Zemljakom, eljkom Hodakom, Ivanom Zelemberom i Darkom Kuiem. Svi oteenici su ukazali, da u podrumskoj prostoriji stanice milicije povrine 3X3 m2, iji je pod bio prekriven kanalizacijskom otpadnom vodom punom fekalija, nije bilo leaja, tekue vode ni sanitarnog vora, da su u vatrogasnom domu leali na betonskom podu, da nisu imali dovoljno hrane i vode. Karakteristini su iskazi sljedeih oteenika: eljko Bek: U podrumu kue Pavla ikanovia bilo je hladno, nije bilo prozora, na podu je bila smrdljiva voda.. Karlo Babja: Prva dva dana nismo dobili nita od hrane Josip osi: Ako se zna da sam tih dana izmravio 28 kilograma, onda se zna kakva je hrana bila, na nas 27 ili 28 i na temperaturi od 38C dobili bismo dvije do tri boce vode dnevno. Oteeni Ivan Vukovi: U tom podrumu gdje smo bili svega sat ili dva, bilo je vode oko 20 cm. Donosili su nam hranu, no ta hrana bila je kao napoj, ako bismo je pojeli morali bismo ii na WC. WC je bio vani i kada bismo izali, dobili bismo batina, pa je bilo bolje ne jesti i leati. Oteeni Boo Katalini: U toj prostoriji gdje smo bili osim jedne klupe niega nije bilo, tako da smo spavali na betonu. Oteeni Joso Ivakovi: Za sva ta etiri dna nisam dobio niti da jedem niti da pijem.

38 Broj: K-12/05. Oteeni Nikola Perkovi, Darko Ki, Josip Gorup, eljko Bek, Ivica Milkovi, eljan Jonek, eljko iek, Ivan Berend, Franjo Joh, Stjepan Tkalec, Stjepan Jageti, Karlo Babja i Dobroslav Zadro istakli su kako su odvoeni iz zatvora na obavljanje razliitih poslova, i to, kopanje rovova, kopanje kanala, ienje WC-a, istovaranje razliite robe iz kamiona i utovaranje u kamione. Pod kakvim se uvjetima radilo, proizlazi iz iskaza oteenog Nikole Perkovia: Optueni Milo Draji, dok smo bili u vatrogasnom domu, doao je i doslovno rekao: Ako budu traili za rad, javite se jer emo vas ubiti, znate to slijedi, a pod ijom nadlenou proizlazi iz iskaza oteenog Dobroslava Zadre: Milicija, kojom je rukovodio optueni Jovan uri, odreivala je gdje e tko ii raditi. Oteeni Josip Vukovi, Renato Ipan, Ivan Vukovi, Luka Roi, Josip Gorup i Karlo Babja opisali su kako su voeni na ispitivanja i pritom zlostavljani. Oteeni Damir Tatar, eljko Bek, Nikola Perkovi, Darko Ki, Josip Bonjakovi, Dobroslav Zadro, Josip Gorup, eljko iek, Ivica Milkovi, Nedeljko Krajinovi, Ivan Vukovi, Josip Vukovi, Vlado izmar, eljan Jonek, Ivan Berend, Franjo Joh, Stjepan Tkalec, Luka Roi i Renato Ipan u svojim iskazima su se prisjetili kako su tueni gumenim i drvenim palicama i razliitim drugim predmetima, zbog ega je eljko Hodak zadobio povrede od kojih je umro. O navedenom oteenici su doslovno istakli: Vilim Jajti: Posebno je bio tuen Josip Vukovi, lea su mu bila crna od batina. Karlo Babja: Da oprostite bilo je njih koji su se i usrali u gae. eljko iek: Lea su mi bila plava, crna od batina, imao sam nateene bubrege, slomljena rebra; od onih koji su bili sa mnom danas nema vie Pave Zemljaka i njegovog sina, jednog po imenu eljko, ne znam prezime, iz Meca je, njega su prebili, umro je od batina. Vlado izmar: Znate li to znai kada se osmoro ljudi izreda na vama; profesor Zemljak je molio da tuku njega, a ne sina, oni su odveli sina, plakao je od muke. Karlo Babja: Ispitivanje sam shvatio kao prijetnju. Josip osi: Dok smo bili u toj prostoriji, skoro svaku no su nas vodili i tukli. eljan Jonek: Kada je eljko Hodak doveden s batina, jaukao je, govorio je da ga ubiju, vritao je, to je sve bilo lake i lake, da bi negdje pred jutro umro. O odnosu prema zarobljenicima u svom iskazu svjedoio je i mjetanin Borova svjedok Karlo Povazsony: Jauke i tupe udarce uo sam nekoliko minuta nakon to se autobus zaustavio. Radi lakeg razumijevanja posebno treba citirati sljedei dio iskaza oteenog Josipa Bonjakovia: Teko je objasniti da bi netko shvatio to ovjek sve moe preivjeti i da u neku ruku ostane normalan. Moje spoznaje su, da malo tko od onih graana Republike Hrvatske koji nisu proivjeli zlostavljanje razumije najbolje situaciju kada im istu prepriamo. Nisam se bojao, ali sam spoznao da ovjekov ivot u takvim trenucima nije vrijedan komadia papira. Kasnije sam uo komentar, kao da su svi jaukali od boli, ali da se od mene nije uo ni jauk. Postupke obiljeava neovjenost, krajnja nehumanost, jo pojanjavajui surovost, okrutnost, nemilosrdnost i zloestoa, a kao takvi negiraju ovjekovu osobnost, dostojanstvo, degradiraju ovjeka na nain da gubi osobine ljudskog bia, unitava se ovjekova ljudska priroda, ono to ga ini ovjekom. Svjedoci Mira Miljenovi i Bosiljka Grebi svjedoili su da je optueni Jovan uri poetkom 9. mjeseca 1991. bio u posjetu svojoj obitelji u Deliblatskoj peari, gdje je bila smjetena. Meutim, budui da inkriminirano vrijeme obuhvaa vremensko razdoblje od 01. kolovoza do 13. rujna 1991., nekoliko dana izbivanja iz Borova, to se tie koliine kriminalnih radnji, nije ni od kakvog znaaja. Mora se rei, da je teko bilo oekivati makar i krae izbivanje iz Borova, zbog oruanog sukoba koji je iz dana u dan bio sve intenzivniji, zbog znaaja koji su za ire podruje imali stanica milicije i zatvor u Borovu, zbog autoritativnog pristupa poslu i zbog evidentne injenice da je bio komandir.

39 Broj: K-12/05. Protiv optuenog Jovana uria ve je voen kazneni postupak, i to u upanijskom sudu u Osijeku, ali ne zbog istog kaznenog djela kako je tvrdio njegov branitelj Nediljko Reetar. Uvidom u spis broj: Kio-29/96 upanijskog suda u Osijeku vidljivo je, da je kazneni postupak voen zbog kaznenog djela iz lanka 235. stavak 1. KZ-a, kao mjesto poinjenja naznaeni su Dalj, Daljska planina i Erdut, a obustavljen je rjeenjem od 22. svibnja 1998. Nisu prihvaeni prijedlozi branitelja Nediljka Reetara, za pozivanjem radi ispitivanja svjedoka eljka Kamenara (na okolnosti ispitivanja u Borovu nakon prebacivanja iz Dalja, tko je bio komandir milicije u Borovu, s kime je kontaktirao i tko je bio komandir zatvora), svjedoka Vlatka Nikolia (na okolnosti boravka u zatvoru u Borovu, tko ga je ispitivao i fiziki maltretirao, gdje je bio u zatvoru u Borovu), svjedoka Nikolu Kelavu, svjedoka Itvana Baka i svjedoka Nikolu Rupia (na okolnosti jesu li u kritino vrijeme bili u zatvoru, tko ih je ispitivao i maltretirao, tko je bio komandir milicije u Borovu i tko je bio komandir u zatvoru), te za uvidom u spis upanijskog suda u Osijeku u kojem se nalaze iskazi predloenih svjedoka, jer su injenice koje bi prema prijedlozima trebalo utvrditi ve utvrene. Naroito je nesporno tko je bio komandir Stanice milicije Borovo i gdje su bili zatvori, to je obrazloeno. Nije prihvatljiv niti prijedlog za neposrednim ispitivanjem svjedoka Dragie anarevia, eljka Pejakovia, aslava Nikia, Slavoljuba Lazia, Duana Tadia, Duka Lazarevia, Dujka Lukia i Nikole Perkovia, zatim oteenih Nedeljka Krajinovia, Karla Babjaa, Dobroslava Zadre, Ivice Miljkovia, Josipa Bonjakovia, Ivana Berenda, Boe Katalinia, Franje Joha i Damira Tatara, te su proitani zapisnici o njihovom prijanjem ispitivanju jer su ve ispitani pred istim vijeem a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina. Prema sadraju izvedenih dokaza, pouzdano se zakljuuje, da je optueni Jovan uri ostvario sva potrebna objektivna i subjektivna obiljeja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZRH. Do neovjenog postupanja prema civilnom stanovnitvu, u spomenutim oblicima, dolo je za vrijeme oruanog sukoba, a postupao je protivno pravilima meunarodnog prava. Oigledna je svijest o okolnostima u kojima je postupao, da postupa protivno pravilima meunarodnog prava, kao i o moguim posljedicama, pa je takve posljedice i elio. Inae, okolnost da se radilo o krenju pravila meunarodnog ratnog prava nije morala biti obuhvaena umiljajem optuenog Jovana uria, tonije, svijeu i znanjem, dovoljno bi bilo i to to ponaanje objektivno predstavlja krenje pravila meunarodnog prava. OPTUENI MILO DRAJI pod tokom 2. Pored postojanja oruanog sukoba, u toki 1. (za optuenog Jovana uria), jo je obrazloeno, da je Stanica milicije Borovo bila ustrojena, da su zatvori pri Stanici milicije Borovo dobili status nekakvog centra za zarobljene osobe sa ireg podruja, da su zatvore u podrumu stanice milicije Borovo i u vatrogasnom domu u Borovu uvali pripadnici milicije i da su zarobljene osobe imale status civilnih osoba. Sve navedeno, od alineje jedan do alineje est, dogaalo se u prvoj polovici mjeseca rujna 1991., od dolaska oteenih u zatvore u Borovu do razmjene kod Adaevaca 13. rujna 1991. Zbog doivljenog, oteenicima je teko bilo tono odrediti dan kada im se to dogodilo. To najbolje proizlazi iz sljedeih rijei oteenog Josipa osia: U toj prostoriji smo bili 4 do 5 dana, izgubili smo svako mjerilo za dan i za vrijeme i nita nismo znali. Zato je uvodno, ispred svih alineja, stavljeno tono neutvrenih dana u prvoj polovici mjeseca rujna 1991.. U kritino vrijeme optueni Milo Draji bio je milicioner Stanice milicije Borovo. Iz obrazloenja koje slijedi, uoit e se njegova sveprisutnost kao takvog, od udaranja

40 Broj: K-12/05. oteenog Mile Ivakovia, do udaranja u jednoj prostoriji u sklopu milicijske stanice policijskom gumenom palicom po glavi oteenog Josipa Vukovia. Iz vremena prije izbijanja oruanog sukoba, optuenog Miloa Drajia poznaju oteeni Nedeljko Krajinovi, Darko Ki, Josip osi, Dobroslav Zadro, Josip Bonjakovi, Nedjeljko Dumani, Ivan Vukovi, Boo Katalini, Vilim Jajti, Karlo Babja, Josip Vukovi i Branislav korak, jer su zajedno radili u policiji, igrali nogomet ili kroz druge ivotne situacije. Tijekom prepoznavanja, predoavanjem osoba (tzv. zborno prepoznavanje) prepoznali su ga oteeni Ivica Milkovi i Mile Ivakovi. Tijekom glavnih rasprava u sudnici na njega su ukazali oteeni eljko iek, Ivan Berend, Vlado izmar, Mile Ivakovi i Ivan Belaj. Da im se tako predstavio imenom i prezimenom dok su bili u zatvorima u Borovu, u svojim iskazima su isticali oteeni Josip Bonjakovi, Nikola Perkovi, Josip Gorup, Ivica Milkovi, Damir Tatar. Po imenu i prezimenu sjeaju ga se oteeni Mile Ivakovi, Luka Roi, Stjepan Tkalec, Vlado izmar, Ivan Berend, eljko iek i Stjepan Jageti. Da je bio pripadnik milicije ukazali su mjetani Borova svjedoci Slavoljub Lazi, Dujko Luki, Duko Lazarevi, Duan Tadi, Milutin Draji, Tatjana Oluji, eljko Pejakovi i Dragia anarevi. Uostalom, optueni Milo Draji i sam je u svom iskazu potvrdio pripadnost miliciji. Na procesnu radnju prepoznavanja tijekom istrage nije bitno utjecala okolnost da su oteenima Vladi izmaru, Ivanu Berendu i eljku ieku u predistranom postupku pokazivane fotografije optuenog Miloa Drajia, jer se radilo o fotografijama lica i poprsja, ne cijele pojave, u drugom ambijentu i posluile su samo kao kontrolna injenica. Odnosi se dijelom i na fotografije optuenog Miloa Drajia objavljene u tisku nakon poetka ovoga kaznenog postupka. Ali je utjecala okolnost da se optueni Milo Draji od 1991. promijenio, to je otealo prepoznavanje posebno u Zatvoru u Osijeku. Po oteenicima Damiru Tataru, Ivanu Berendu, Vladi izmaru i Mili Ivakoviu u kritino vrijeme nije imao bradu. Oteeni Vlado izmar opisao je dodatno optuenog Miloa Drajia rijeima, kako je u to vrijeme imao facu jednog mafijaa i to leernu, a sada izgleda kao hijena. Oteeni Nedeljko Dumani, koji poznaje optuenog Miloa Drajia jer je radio s njim prije rata, tvrdi da se optueni Milo Draji mnogo izmijenio, sasvim je drugi ovjek, nekada je bio mali, nabijen i prgav. Oteeni Josip Bonjakovi tijekom prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku nije pokazao na optuenog Miloa Drajia jer nije bio sto posto siguran, a nesigurnost je proizlazila iz razloga jer je bilo jo slinih osoba po grai. Da bi se dobila cjelovita slika o onome to su proivjeli zarobljenici u zatvorima u Borovu, to se dogodilo oteenom Mili Ivakoviu i drugima, prethodno treba pojasniti okolnosti pod kojima su se dogaala fizika zlostavljanja, prijetnje, oduzimanje osobnog automobila itd. Zbog gotovo svakodnevnog fizikog i psihikog zlostavljanja, krajnje okrutnog postupanja, umiranja nakon zadobivenih ozljeda oteenika i smjetaja ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva, moe se rei, da su oteenici bili pod prijetnjom gotovo svakodnevne ivotne ugroenosti, u iekivanju da svakog trenutka budu ubijeni. Vie od svega govori jednostavna reenica oteenog Ivice Milkovia, koju treba jo jednom citirati: Svaki as ste mogli biti likvidirani, ali i reenica oteenog Josipa Gorupa: Dok sam bio u vatrogasnom domu ja sam bio praktino mrtav ovjek, razmiljao sam da li da preplivam Dunav ili da se ubijem. Upravo okolnost svakodnevne smrtne opasnosti daje teinu fizikom zlostavljanju, prijetnjama i dr. kao to je naznaeno u alinejama jedan do est toke 2. to su proivjeli zarobljenici u zatvorima u Borovu vidljivo je iz iskaza oteenih Mile Ivakovia, eljka ieka, Ivana Berenda, Josipa osia, Vladimira izmara, Josipa Gorupa, Vilima Jajtia, Josipa Vukovia i Josipa Bonjakovia, za koje se moe rei da su u osnovi

41 Broj: K-12/05. prihvatljivi, istiniti i vjerodostojni, proeti originalnim opisima to im se dogaalo u zarobljenitvu, puni emocija. Valja oekivati, da se iskazi ne mogu podudarati u cijelosti, na primjer u iznoenju svih detalja vezanih za doivljeno u zarobljenitvu, o svim osobama koje su ih fiziki zlostavljale, redoslijedu dogaanja i slino. Oteenici su bili prvi put u takvim situacijama, ranije slino nisu doivjeli, da bi se mogli oslanjati na nekakvo iskustvo. Kako su prvi put bili u Borovu, i okruenje im je bilo nepoznato. Svatko od njih prepustio se razvoju dogaaja, zaokupljen strahovima bez ikakve primisli o dokumentaristikom biljeenju doivljenog u glavi, za nekakve budue potrebe. Upotpunjavanje mozaika doivljenog, ne tako rijetko, zna biti omeeno najnormalnijom potrebom za potiskivanjem dobrog dijela runog doivljenog u zarobljenitvu. Tako je oteeni Josip Gorup tijekom ispitivanja odgovarao: Gospodine Reetaru, meni se iz dana u dan osvjeava pamenje...ja nisam vodio evidenciju ime su me tukli, molio sam Boga da ostanem iv. Oteeni Josip Gorup ak je u odgovorima na pitanja pokazivao i sarkazam, tako je na pitanje je li viao optuenog Jovana uria odgovorio: Mogu rei da smo bili u intimnim odnosima, jer sam vie bio s njim nego sa suprugom ako imate smisla za humor, onda me moete pitati jesam li bio u intimnim odnosima s optuenim Miloem Drajiem. Poseban je naglasak na nalazima i miljenjima sudskomedicinskih vjetaka dr. Miroslava Gorete i dr. Nikole Mandia, koji su dani nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vjetine. Sudskomedicinski vjetak dr. Miroslav Goreta daje odgovore i na jo neke reakcije oteenika tijekom davanja iskaza na glavnoj raspravi. Oteeni Josip osi iskazuje: Najradije ne bih ni iao u Vukovar, jer se ne elim svega sjeati, doivio sam ono to se nisam nadao, Vukovar obilazim, ako ikako mogu, i doao sam samo zbog poziva, odnosno zbog obveze da se javim na poziv. Oteeni Vlado izmar: Mene su tukli, a odvjetnici se smjekaju, to je sramota. Sudskomedicinski vjetak dr. Miroslav Goreta nalazi, da je najvaniji simptom posttraumatskog stresnog poremeaja izazvanog zlostavljanjem u zatoenitvu, obrambeno zaboravljanje traumatskog doivljaja putem njegova odcjepljenja, potiskivanja, poricanja i drugih nesvjesnih obrambenih mehanizama. Koritenjem tih obrana oteenici se tite od ponovnog sueljavanja s traumom karakteriziranom strahom, panikom, osjeajem ugroenosti, ponienjem, stidom, bespomonosti i sl. Iako se za odravanja tog obrambenog zida troe goleme koliine psihike energije, on povremeno ipak puca, bilo u vidu flashback reakcija (iznenadnog vraanja traumatske situacije u svjesno doivljavanje) ili u vidu nonih mora. Takve se dekompenzacije mogu javljati na neke banalne vanjske provokacije koje asociraju na traumatski doivljaj, a nerijetko i bez nekog uoljivog podraaja kao rezultanta tee prepoznatljivih nesvjesnih procesa. Sudskomedicinski vjetak dr. Nikola Mandi, takoer razlae proivljavanje traume oteenika. Osobe koje su preivjele izvanuobiajenu traumu uobiajenog ljudskog iskustva, razvijaju posttraumatski stresni poremeaj, simptomi tog poremeaja se sastoje u nametajuim mislima vezano uz traumu, pobuenosti i izbjegavajuem ponaanju, tonije da izbjegavaju sve one podraaje koji bi ih mogli podsjetiti na traumatsko iskustvo. Kod ovakvih osoba treba biti posebno strpljiv da bi oni dobili potpuni mozaik sjeanja i potpuni uvid u ono to se dogodilo. Osobe s posttraumatskim stresnim poremeajem mogu izraavati razliite simptome i na razliite naine. Intenzitet je razliit, jedni mogu biti vie zakoeni, drugi mogu biti vie pobueni, uznemireni, razdraljivi, a sljedea skupina mogu biti oni koji imaju glavne simptome vezane uz ono to se dogodilo i zapravo se odmiu od tih sadraja ili oni koji imaju dominantne simptome izbjegavanja.

42 Broj: K-12/05. Optueni Milo Draji u svojoj obrani nije mogao ukazati na razloge koji bi dovodili u sumnju iskaze oteenika, izuzev rijei koje su same po sebi nedovoljno odreene, paualne ponavljam da bi pozadina svjedoka mogla biti da netko ostvari svoja prava. Konkretni opisi kriminalnih radnji, pridonijet e spoznajama o neovjenom postupanju optuenog Miloa Drajia kroz oblike koji se naznauju. Oteeni Renato Ipan izmijenio je svoj iskaz, ime je stvorena sumnja u poinjenje konkretnih nedoputenih radnji optuenog Miloa Drajia. Svjedoci Milutin Draji i Tatjana Oluji, nisu imali neposrednih saznanja o stvarnom obavljanju svakodnevnih dunosti milicionera u Stanici milicije Borovo, njihovog brata odnosno supruga optuenog Miloa Drajia. Svjedok Milutin Draji ak je dio svog iskaza usmjerio izbjegavanju kaznene odgovornosti optuenog Miloa Drajia tvrdei, da su oteenici izlazei iz sudnice drugim oteenicima u ekaonici govorili tko je tko od optuenika i gdje sjedi. Tvrdnja je openita, ak paualna, nije konkretizirana, vezana vremenski za oteenike tonog imena i prezimena. Nakon uvoda u svezi toke 2. optunice slijedi obrazloenje po alinejama, i to od alineje prve do alineje sedme optunice: Alineja prva (alineja prva toke 2. optunice) Nema dvojbe da je optueni Milo Draji kao pripadnik Stanice milicije Borovo, bio u kui obitelji Ivakovi, te da je nakon pretraivanja iste s nepoznatim milicionerima, a radi traenja oruja, udario otvorenom rukom u glavu oteenog Milu Ivakovia, od kojeg udarca je pao na zid. Prema iskazu danom tijekom istrage oteeni Mile Ivakovi tada nije poznavao optuenog Miloa Drajia, ali je uo kada su ostali jednog od njih oslovljavali tim imenom i prezimenom. Tijekom procesne radnje prepoznavanja, oteeni Mile Ivakovi za osobu pod brojem 7 (optueni Milo Draji), tvrdio je da mu lii na optuenog Miloa Drajia. Na glavnoj raspravi od 22. sijenja 2004., oteeni Mile Ivakovi ponovo je ukazao na optuenog Miloa Drajia: Evo Miloa, uz dodatak, da mu izgleda isto kao prije, samo to sada ima bradu. Na glavnoj raspravi od 27. travnja 2005. oteeni Mile Ivakovi je precizirao: Upamtio sam facu koji me udario, a i kasnije sam uo da ga zovu Milo Draji. U to vrijeme kada me udario Milo, otac nije bio u dvoritu nego je bio u kui, pretpostavljam. Zbog opisane decidiranosti oteenog Mile Ivakovia, iskaz njegovog oca svjedoka Jose Ivakovia, da ne zna je li netko tukao njegovog sina, nije prihvatljiv. Najkrae reeno, na pitanja, svjedok Joso Ivakovi uglavnom je odgovarao da nita nije vidio i da nita nije uo. Ovo vai za razliku od ostalih svjedoka samo za njega, i to bukvalno za sve to se dogaalo u okruenju dok je bio u zatvoru. Radi lakeg razumijevanja valja ukazati, da svjedok Joso Ivakovi jo od prije rata stalno ivi u Borovu, tonije, prije, tijekom i poslije rata, te je svoje iskaze prilagodio konstanti nezamjeranja. U svezi ove alineje optuenom Milou Drajiu stavljeno je na teret kako pretraivanje kue bez naloga u kojoj su ivjeli optueni Mile Ivakovi i njegov otac, tako i udaranje akom u glavu oteenog Mile Ivakovia. Iz injeninog opisa izostavljen je smisao pretraivanja kue kao zabranjene radnje, a ostavljen je smisao opisa to je prethodilo udaranju oteenog Mile Ivakovia. Pretraivanje bez naloga prema enevskoj konvenciji od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II.), nije zabranjena radnja. injenini opis jo je i izmijenjen, umjesto udaranja akom u glavu naznaeno je kao udaranje otvorenom rukom u glavu. Oteeni Mile Ivakovi na glavnoj

43 Broj: K-12/05. raspravi od 27. travnja 2005. pokazao je gestom kako je bio udaren od strane optuenog Miloa Drajia, pri emu ruka nije bila stisnuta. Naravno da je slijedom navedenog injenini opis u nebitnom izmijenjen, tonije, nomotehniki je ureen. Alineja druga (alineja druga toke 2. optunice) Od zatvorenika koji su iz vatrogasnog doma odvoeni radi fizikog zlostavljanja po optuenom Milou Drajiu i nepoznatim milicajcima, sasluani su samo oteeni eljko iek, Vlado izmar, Ivan Berend i Josip osi, jer eljko Filipi nije iv, dok su tijela Ivana Zelembera, Pave Zemljaka i Vladimira Zemljaka ekshumirana. to tvrde u svojim iskazima oteenici eljko iek, Vlado izmar, Ivan Berend i Josip osi, za koje se moe rei da su prihvatljivi, vjerodostojni, originalni, proeti emocijama? Oteeni eljko iek prisjea se, da su ih jedne noi poeli odvoditi dvojicu po dvojicu, udarali su ih, prvi ih je poeo tui jedan za kojeg je kasnije uo da ga zovu Milo, pored njega pretueni su izmar Vlado, Ivan Zelember, Pavo Zemljak, Vladimir Zemljak i eljko, koji je od zadobivenih ozljeda umro. Po oteenom Vladi izmaru, jedne veeri odveli su ga straari u jednu prostoriju gdje je za stolom sjedio optueni Milo Draji, tukli su ga, od zadobivenih ozljeda nije mogao hodati, tu no je tuen i eljko Hodak, od zadobivenih ozljeda istu je no umro. Oteeni Ivan Berend opisuje, da su ih odvodili u veernjim satima, tukli su ga, tukao ga je i optueni Milo Draji. Oteeni Josip osi poznaje optuenog Miloa Drajia otprije, kada su ga tukli, nikoga nije mogao vidjeti jer je bio mrak, uli su se samo krikovi, jauci i batinanje. Oteeni eljko iek, Ivan Berend, Josip osi i Vlado izmar te zatvorenici eljko Filipi, Ivan Zelember, Pavo Zemljak i Vladimir Zemljak odvoeni su od strane optuenog Miloa Drajia i nepoznatih milicajaca i fiziki zlostavljani, kojom prigodom su gubili svijest, te su ih vraali pretuene, a Ivan Zelember je jo zbog toga buncao te izvrio malu i veliku nudu u hlae. Prihvatljivo je mozaiko sklapanje spoznaja oteenog eljka ieka o onima koji su ih fiziki zlostavljali, poev od 1991. za vrijeme boravka u zarobljenitvu u Borovu, godina upotpunjavanja spoznaja koje su slijedile, do ovog kaznenog postupka. Zato i ima teinu njegova zadnje tvrdnja: Obino su nas odvodili po etvorica, od kojih su dvojica ili trojica bili u plavim milicijskim odorama, a jedan u vojnoj odori, arenoj odori JNA. Jedan bi stajao na vratima, drugi bi drao bateriju, a dvojica su grabila i vukla van. Kad sam spominjao da su obino dolazili da nas vode na batinanje njih etvorica, jedan od njih je bio optueni Milo Draji; on je stajao na vratima, vozio kampanjolu i nakon batinanja vraao nazad, non-stop su ta etvorica izmeu kojih je bio optueni Milo Draji vukli nas i vodili nas. to se tie doivljenog, a u svezi naprijed reenog, citirat e se i dijelovi iskaza oteenog Josipa osia: Najradije ne bih niti iao u Vukovar jer se ne elim svega sjeati, doivio sam ono to se nisam nadao, Vukovar obilazim ako ikako mogu i doao sam samo zbog poziva, odnosno zbog obveze da se javim na poziv.., izgubili smo svako mjerilo za dan i za vrijeme i nita nismo znali.., ako se zna da sam za tih dana smravio 28 kilograma, onda se zna kakva je hrana bila, na nas 27 ili 28 i na temperaturi od 38C dobivali bismo 2 do 3 boce vode dnevno, meutim, nakon nekoliko dana izgubite potrebu i za jelom i za piem. Alineja trea (alineja trea toke 2. optunice)

44 Broj: K-12/05. Nakon to je oteeni Josip Gorup perui po nareenju milicijsko vozilo pronaao odrezano ljudsko uho i krv, optueni Milo Draji vukao ga je za uho i prijetei govorio da je on to napravio. Proizlazi iz vie iskaza oteenog Josipa Gorupa, od istrage do glavne rasprave od 27. travnja 2005., za koje se moe rei, da su i pored rezultata prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku, iskazane uznemirenosti i razdraljivosti posebno na glavnoj raspravi od 30. oujka 2005., te promjene redoslijeda zbivanja vezanih za pronalaenje ljudskog uha i prijetnje, u osnovi prihvatljivi, istiniti i vjerodostojni, proeti originalnim opisima to mu se dogodilo dok je bio u zarobljenitvu. to je u svezi predmetnih inkriminiranih radnji optuenog Miloa Drajia u svojim iskazima rekao oteeni Josip Gorup, koji su rezultati prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku i kako se manifestirala uznemirenost i razdraljivost? Tijekom istrage i glavne rasprave odrane 17. veljae 2004. oteeni Josip Gorup istakao je, da su ga jednog dana izveli van iz zatvora i naredili mu da opere unutranjost slubenog vozila milicije, prao je krv, kojom prilikom je naao i jedno odrezano ljudsko uho, da bi ga optueni Milo Draji potezao za uho i prijetei govorio da je on to napravio. Na glavnoj raspravi od 30. oujka 2005. oteeni Josip Gorup prisjetio se da mu je ostalo upeatljivo kada mu je optueni Milo Draji prijetio da e mu odrezati uho, tonije, rekao je kako je on odrezao uho koje je vidio perui auto i da e i njemu odrezati. Na glavnoj raspravi od 27. travnja 2005. oteeni Josip Gorup opisao je, kako je iz prostorije gdje je bio zatvoren uo da su jednom ovjeku odrezali uho i da je ubijen, slijedeeg dana doao je optueni Milo Draji gurao mu no iza vrata i oko uha, uvrtao uho, tresao ga rukama govorei: Odrezat u ti uho i likvidirat u te kao onoga sino, da bi mu nakon toga rekli da ide prati slubeno milicijsko vozilo gdje je vidio krv i odrezano ljudsko uho. Na kraju je jo dodao: Kad god bi prolazio optueni Milo Draji, uvijek je i neto napravio. Prema zapisniku o prepoznavanju u Zatvoru u Osijeku oteeni Josip Gorup nije prepoznao optuenog Miloa Drajia a niti optuenog Jovana uria. U svezi prepoznavanja na glavnoj raspravi od 30. oujka 2005. jo je istakao da je na prepoznavanju bilo vie osoba, da su od njegovog zarobljavanja prole tolike godine, da je prepoznavanje obavljao s 12 do 13 koraka i da se ne sjea to je rekao tijekom prepoznavanja. Jednostavno je dodao: Osoba za koju sam rekao da je optueni Milo Draji sliila mi je na optuenog Miloa Drajia. Siguran sam da je ovaj ovdje koji sjedi optueni Milo Draji. Uznemirenost i razdraljivost oteeni Josip Gorup pokazao je naroito na glavnoj raspravi od 30. oujka 2005. to je vidljivo iz slijedeih odgovora: Ako neu snositi posljedice, ja ne elim razgovarati s vama,gospodine Reetar, meni se iz dana u dan osvjeava pamenje. Ja se nisam pripremao za ovu raspravu, nemam branitelja i odgovaram to ste me pitali,ja nisam vodio evidenciju ime su me tukli, molio sam Boga da ostanem iv, mogu rei da smo bili u intimnim odnosima jer sam vie bio s njim nego sa suprugom. Ako imate smisla za humor, onda me moete pitati jesam li bio u intimnim odnosima s optuenim Miloem Drajiem,ja ne kontaktiram niti sa svojim ocem i ne znam kako izgleda. Odmah treba rei, da se iz cjelovitih iskaza oteenog Josipa Gorupa provlai kao neosporno, da je bio zarobljen, da je bio zatvoren u zatvorima u Borovu, da je imao tretman slian ostalim zarobljenicima i da je bio pod prijetnjom gotovo svakodnevne ivotne ugroenosti, svakodnevne smrtne opasnosti.

45 Broj: K-12/05. Ovo je bitno, jer pored ostalih injenica, ije obrazloenje slijedi, daje prevagu za prednju tvrdnju o prihvatljivosti, istinitosti i vjerodostojnosti iskaza oteenog Josipa Gorupa. Neprepoznavanje optuenog Miloa Drajia tijekom radnje prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku, ne znai odmah i apsolutno neprihvaanje iskaza oteenog Josipa Gorupa. Prepoznavanje valja uzeti individualno. O vrijednosti prepoznavanja odluuje dar promatranja, sposobnost pamenja fizionomija, motorike i slino, sposobnost prisjeanja, reprodukcije. Teko je omoguiti da se viena osoba promatra u ambijentu i pod uvjetima koji su vladali u vrijeme opaanja. Oteeni Josip Gorup viao je optuenog Miloa Drajia u posebnim okolnostima koje su se oslikavale u nesvakidanjim uvjetima, u uvjetima u kojima do tada nije bio. Hrana i smjetaj su bili ispod minimuma ljudskog dostojanstava, okruenje nepoznato, izloen naroito psihikom zlostavljanju i u svakodnevnoj ivotnoj ugroenosti. Od dana zarobljavanja do dana prepoznavanja proteklo je skoro punih dvanaest godina. Sam oteeni Josip Gorup kae, da je osobe na prepoznavanju promatrao s 12 do 13 koraka. Zato vie od svega govore njegove rijei koje oslikavaju zbunjenost, ali zbog toga ne i neprihvatljivost iskaza: Ja ne znam za rezultate prepoznavanja, ali sam na prepoznavanju rekao da su tamo odreene osobe optueni Jovica uri i optueni Milo Draji. Ne sjeam se jesam li tada bio siguran u to. Imate zapisnik o prepoznavanju, nemam vie to za dodati. Ono to je upisano, pogledajte tamo. Osoba za koju sam rekao da je optueni Milo Draji sliila mi je na optuenog Miloa Drajia. Siguran sam da je ovaj ovdje koji sjedi optueni Milo Draji. I dio nalaza i miljenja sudskomedicinskog vjetaka dr. Miroslava Gorete: Nikada se ne smije zanemariti injenica da protek vremena, u konkretnom sluaju 13 godina, kao i drastina promjena cjelokupne vanjske situacije, moe i objektivno znatno oteati povezivanje logorskih sjeanja s dananjim likovima potencijalnih zlostavljaa. to se tie mogunosti prepoznavanja optuenog Miloa Drajia nije suvino podsjetiti se i ponovno ukazati na iskaze oteenih Damira Tatara, Ivana Berenda, Mile Ivakovia, Vlade izmara, Nedeljka Dumania i Josipa Bonjakovia. Tako, po oteenicima Damiru Tataru, Ivanu Berendu, Mili Ivakoviu i Vladi izmaru u kritino vrijeme optueni Milo Draji nije imao bradu. Oteeni Vlado izmar opisao je dodatno optuenog Miloa Draja rijeima, da je u to vrijeme imao facu jednog mafijaa i to leernu, a sada izgleda kao hijena. Oteeni Nedeljko Dumani, koji je radio s optuenim Miloem Drajiem i zato ga pozna, tvrdi, da se mnogo izmijenio, sasvim je drugi ovjek, nekada je bio mali, nabijen i prgav. Josip Bonjakovi tijekom prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku nije pokazao na optuenog Miloa Drajia jer nije bio sto posto siguran, a nesigurnost je proizlazila iz razloga jer je bilo jo slinih osoba po grai. Oteeni Josip Gorup na glavnoj raspravi odranoj 30. oujka 2005. ispitivan je nekoliko sati, od ega je najvei dio vremena odgovarao na pitanja branitelja, pri emu je iskazao uznemirenost i razdraljivost, to se najbolje zapaa iz naprijed citiranih odgovora. Evidentna uznemirenost i razdraljivost jo ne znai odmah i apsolutno neprihvaanje danih iskaza. to o ovom profilu oteenika u svom nalazu i miljenju navodi sudskomedicinski vjetak dr. Miroslav Goreta, a to sudskomedicinski vjetak dr. Nikola Mandi? Sudskomedicinski vjetak dr. Miroslav Goreta: Najvaniji simptom poremeaja izazvanog zlostavljanjem u zarobljenitvu jeste obrambeno zaboravljanje traumatskog dogaaja putem njegovog odcjepljenja putem potiskivanja, poricanja i drugih nesvjesnih obrambenih mehanizama. Koritenjem tih obrana oteenici se tite od ponovnog sueljavanja s traumom karakteriziranom strahom, panikom, osjeajem ugroenosti, ponienjem, stidom, bespomonosti i sl. Iako se za odravanje tog obrambenog zida troe goleme koliine psihike energije, on povremeno ipak puca, bilo u vidu iznenadnog vraanja traumatske situacije u svjesno doivljavanje ili u vidu nonih mora. Takve se dekompenzacije mogu javljati na neke banalne vanjske provokacije koje asociraju na traumatski doivljaj, a nerijetko i bez nekog uoljivog podraaja kao rezultata tee prepoznatljivih nesvjesnih procjena. Sudskomedicinski vjetak dr. Nikola Mandi: Osobe traumatizirane izvan uobiajenog

46 Broj: K-12/05. ljudskog iskustva, razvijaju posttraumatski stresni poremeaj, simptomi tog poremeaja se sastoje u nametajuim mislima vezano uz traumu, pobuenosti i izbjegavajuem ponaanju, tonije, izbjegavaju sve one podraaje koji bi ih mogli podsjetiti na traumatsko iskustvo. Mogu izraavati razliite simptome i na razliite naine. Intenzitet je razliit, jedni mogu biti vie zakoeni, drugi mogu biti vie pobueni, uznemire, razdraljivi. Jo neto, oteeni Josip Gorup, imenom i prezimenom kao milicionera Stanice milicije Borovo i poinitelja nedoputenih radnji optuenog Miloa Drajia konstantno spominje, poev od istrage pa do glavne rasprave od 27. travnja 2005. Kao milicioner Stanice milicije Borovo optueni Milo Draji osobno se predstavio njemu i ostalim zarobljenicima dok su bili u zarobljenitvu. Oteeni Josip Gorup prepoznao je optuenog Miloa Draja u sudnici dovodei ga u vezu s dunou tadanjeg milicionera i s poinjenjem nedoputenih radnji. Na dunost milicionera i prisustvo u zatvorima optuenog Miloa Drajia tijekom istrage i odranih glavnih rasprava ukazali su i drugi zarobljenici. Protek vremena, promjena cjelokupne vanjske situacije, uestalosti ispitivanja, duina ispitivanja, podsjeanje na traumu, tonije, izazvane dekompenzacije na banalne provokacije koje asociraju na traumatski doivljaj, za to se inae troe goleme koliine psihike energije i zbog ega dolazi do povremenog pucanja, reakcija, pa ak i promjena redoslijeda zbivanja vezanih za pronalaenje ljudskog uha i prijetnje, ne znai automatizmom i neprihvaanje takvog iskaza oteenog Josipa Gorupa. Ipak je osnovno, da je prihvatljiva tvrdnja o pronalaenju ljudskog uha i krvi u milicijskom vozilu i na tome vezanoj prijetnji, i to upravo onako kako je oteeni Josip Gorup opisao u iskazu danom u istrazi, jer je to ustvari njegov prvi iskaz, lien u najveoj mjeri pucanja, reakcija. Dakle, redoslijedom, oteeni Josip Gorup nakon to je perui po nareenju milicijsko vozilo pronaao odrezano ljudsko uho i krv, optueni Milo Draji vukao ga je za uho i govorio prijetei da je on to uradio. Alineja etvrta (alineja etvrta toke 2. optunice) Tijekom okupacije mjesta Lipovaa, optueni Milo Draji udario je najmanje dva puta otvorenom rukom u predio lica oteenog Vilima Jajtia, oduzeo mu osobni automobil i odmah ga predao Peri Goranoviu. Oteeni Vilim Jajti poznaje ga jo iz vremena od prije rata. Poznaje ga oteeni Josip Vukovi, a sjea ga se i oteeni Renato Ipan. Oteeni Vilim Jajti zarobljen je u Lipovai, kod predaje optueni Milo Draji udario ga je odmah najmanje dva puta otvorenom rukom u predio lica, oduzeo osobni automobil i odmah ga predao Peri Goranoviu, da bi zatim bio prevezen u Borovo. Oteeni Josip Vukovi zarobljen je u Lipovai, poznaje optuenog Miloa Drajia, tada je bio obuen u policijsku odoru. Oteeni Renato Ipan upoznao je Miloa Drajia prilikom zarobljavanja u Lipovai, s tim to je za njegovo ime i prezime uo jo prije. Zbog reenog nema dvojbe da je optueni Milo Draji u kritino vrijeme bio u mjestu Lipovaa i da je poinio opisane zabranjene radnje. Meutim, iz injeninog opisa izostavljeno je, da je ispitivao i udarao akama i policijskom palicom po cijelom tijelu oteene Josipa Vukovia i Renata Ipana. U svezi oteenog Josipa Vukovia zabranjena radnja udaranja bit e obrazloena pod alinejom est. Naime, zabranjena radnja udaranja oteenog Josipa Vukovia injenino je opisana u dvjema alinejama optunice, u alineji etiri i alineji sedam, iako se radi o istom dogaaju. U svezi udaranja policijskom palicom oteenog Renata Ipana, isti je tijekom istrage doslovno istakao: Osim psihikog maltretiranja, udarao me je rukama, drvenom i metalnom

47 Broj: K-12/05. palicom po cijelom tijelu, da bi na glavnoj raspravi od 15. lipnja 2005. u svezi toga naveo: Ne mogu tono definirati je li me optueni Milo Draji udarao. Valja istai da je ovakvim jasnim iskazom stvorena sumnja. Ispitivanje oteenih Renata Ipana i Josipa Vukovia samo po sebi, prema enevskoj konvenciji od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II.) nije zabranjena radnja, te je takoer izostavljeno iz injeninog opisa. Alineja peta (alineja peta toke 2. optunice) Optueni Milo Draji prijetio je oteenom Josipu Bonjakoviu rijeima, da e mu povaditi oi, da e ga zaklati i da iv nee izai. Proizlazi iz iskaza oteenog Josipa Bonakovia. Optuenog Miloa Drajia poznaje jo od 1990., jer su zajedno radili u II. policijskoj postaji u Osijeku. Istu veer, kada je bio zatvoren u jednoj podrumskoj prostoriji, u kojoj je na podu bilo 15 do 20 centimetara vode s fekalijama, koja je curila iz kanalizacijskih cijevi, pojavio se optueni Milo Draji i tada izrekao prijetnje. Nije siguran, ali misli da optueni Milo Draji vie nije dolazio u podrumsku prostoriju. Dakle, optueni Milo Draji nesporno je identificiran kao milicioner Stanice milicije Borovo, kao takav ulazio je u podrumsku prostoriju gdje se nalazio oteeni Josip Bonjakovi, te je izrekao prijetnje u pravcu toga da e mu povaditi oi, da e ga zaklati i da iv nee izai. I ovom prigodom valja ukazati da se s obzirom na okruenje stalne smrtne ugroenosti, izreene prijetnje dre naroito ozbiljnim. to se tie oteenog Renata Ipana, izostavljen je injenini opis koji se odnosi na njega (prijetnja da e mu ubiti i silovati majku, te udaranje rukama, drvenom i metalnom palicom po tijelu). Oteeni Renato Ipan upoznao je optuenog Miloa Drajia kada je bio zarobljen te kada su ga on i Mile Vukeli vozili u Borovo. Poveo se razgovor o policijskoj koli u Zagrebu, optueni Milo Draji se tada predstavio imenom i prezimenom, uz napomenu da je i on iao u tu kolu. U Borovu u zatvoru ispitivao ga je osam dana zaredom i pritom udarao. Za razliku od iskaza tijekom istrage i glavne rasprave od 12. veljae 2004., na glavnoj raspravi od 15. lipnja 2005. u svezi prijetnji i udaranja doslovno je rekao: Davno je to bilo, ne sjeam se to mi je tono rekao optueni Drajine mogu tono definirati je li me optueni Milo Draji udario. Na posljednjoj glavnoj raspravi na kraju je prokomentirao, da stoji iza svega to je izjavio, pa i iza onoga to je rekao tijekom istrage i na glavnoj raspravi od 12. veljae 2004. Ovakvim oiglednim mijenjanjem iskaza stvorena je sumnja je li optueni Milo Draji stvarno optuenom Renatu Ipanu prijetio da e mu ubiti i silovati majku, te ga pritom udarao rukama, drvenom i metalnom palicom po tijelu. Cijenei opisanu sumnju, sud je zauzeo stav da nema dokaza da je optueni Milo Draj u odnosu na oteenog Renata Ipana poinio opisane zabranjene radnje. Alineja esta (alineja sedma toke 2. optunice) Optueni Milo Draji, u podrumu stanice milicije u Borovu udarao je policijskom gumenom palicom po glavi oteenog Josipa Vukovia. Kao stanovnik Lipovae, mjesta nedaleko Borova, oteeni Josip Vukovi poznavao je optuenog Miloa Drajia. Opisao ga je sljedeim rijeima: Draji je bio obuen u

48 Broj: K-12/05. policijsku odoru, a koliko sam ja shvatio, on je bio i glavni za to ispitivanje, jer nas je kao Lipovanin poznavao. U svezi udaranja policijskom gumenom palicom doslovno je naveo: Nakon to me je Vuenovi prestao tui, izaao je van Milo Draji i odveo me u jednu podrumsku prostoriju u sklopu te iste zgrade, gdje me je nastavio tui pendrekom, i to po glavi. Od tog udarca sam pao. Nedvojbeno se radi o optuenom Milou Drajiu. Oteeni Josip Vukovi poznaje ga jo od prije oruanog sukoba. Zabranjena radnja udaranja je jasno opisana. Cijenei okruenje svakodnevne smrtne ugroenosti, udaranje oteenog Josipa Vukovia policijskom gumenom palicom po glavi ukazuje se naroito ozbiljnom zabranjenom radnjom. Alineja esta toke 2. optunice Nije dokazano da je optueni Milo Draji prinosio no vratu i uhu oteenog Josipa Gorupa, i da mu je na taj nain prijetio, to je opisano u injeninom opisu alineje este toke 2. optunice, ili konkretnije, nije dokazano da je pored ve opisane dokazane zabranjene radnje pod alinejom 3. (alineja trea toke 2. optunice), to je obrazloeno, jo jednom prijetio oteenom Josipu Gorupu. Osim reenog, u injeninom opisu alineje este toke 2. optunice nema mjesta dijelu koji se odnosi na ispitivanje oteenog Josipa Gorupa, iz razloga, jer ispitivanje prema Dopunskom protokolu enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II.), nije zabranjena radnja. Iskaz oteenog Josipa Gorupa ve je detaljno analiziran u dijelu obrazloenja koji se odnosi na alineju treu (alineja trea toke 2. optunice), zato u ovoj alineji samo u osnovnim crtama, gdje e naglasak biti na zabranjenoj radnji optuenog Miloa Drajia, kada je prema optunici bio koriten no kao sredstvo prijetnje. Kao nedvojbena, iz iskaza oteenog Josipa Gorupa, nije se nametala prijetnja prinoenjem noa vratu i uhu. Rijei oteenog Josipa Gorupa, pored iznoenja detalja u svezi pronalaenja ljudskog uha i krvi u milicijskom vozilu, bile su: Kad bi god prolazio kraj mene, davao je pitanja i odgovore. Tada bi mi obino zavrtao ui, prijetio noem, prijetio da zna da su moji roditelji ostali na okupiranom podruju. Radi se o openitom, vie paualnom iskazivanju, bez prostorne, vremenske i okolnosne odreenosti, ili pojednostavljeno, radnja nije jasno razgraniena od dokazane nedoputene radnje obrazloene pod treom alinejom, zbog ega je stvorena sumnja. Kako nije dokazano da je optueni Milo Draji u kritino vrijeme prinosio no vratu i uhu oteenog Josipa Gorupa, i na taj mu nain prijetio, a ispitivanje nije zabranjena radnja prema Dopunskom protokolu enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II.), alineja esta u cijelosti je izostavljena iz toke 2. optunice. Nisu prihvaeni prijedlozi obrane optuenog MIloa Drajia, za pozivanjem radi ispitivanja, svjedoka Zvonka Babjaa i Branka Vidajia (na okolnost da su bili u grupi zatvorenika i mogli su imati neposredni uvid u nain postupanja optuenog Miloa Drajia), Slobodana miria i Janka Milakovia (na okolnost regrutiranja i ustrojavanja milicije tzv. SAO Krajine), Blaa Topalovia (kao djelatnika PU vukovarsko-srijemske na okolnost preuzimanja u procesu mirne reintegracije dokumentacije vezane za Stanicu milicije Borovo), Duana Boia, Goe Cviovia, eljka Pejiia i Milana Pejiia (na okolnost obavljanja dunosti optuenog Miloa Drajia), Ilije Kojia (na okolnost dogaanja u Borovu u inkriminirano vrijeme i nain funkcioniranja milicije), te Adama Jelia (na okolnost vezanu za

49 Broj: K-12/05. prepoznavanje kada je prepoznat kao optueni Milo Draji), jer su injenice koje bi prema prijedlozima trebalo utvrditi ve utvrene, to je ve obrazlagano. Nije prihvaen niti prijedlog za neposrednim ispitivanjem oteenih Josipa Vukovia, Ivana Vukovia, Luke Roia, Vilima Jajtia, Josipa Bonjakovia, Ivana Berenda i Vlade izmara, te su proitani zapisnici o njihovom prijanjem ispitivanju, jer su ispitani pred istim vijeem a postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina. Obrazloene radnje optuenog Miloa Drajia, postupci o kojima je bilo rije od alineje prve do alineje este, u uvjetima svakodnevne ivotne ugroenosti, svakodnevnog psihikog i fizikog zlostavljanja, karakteriziraju se kao osobito teko, neovjeno postupanje prema civilnom stanovnitvu za vrijeme oruanog sukoba. Radnje, postupci su neovjeni, nehumani, surovi, okrutni i nemilosrdni, negiraju ovjekovu osobnost, dostojanstvo, degradiraju ovjeka na nain da gubi osobine ljudskog bia, unitavaju ovjekovu ljudsku prirodu, ono to ovjeka ini ovjekom. Optueni Milo Draji ostvario je sva objektivna i subjektivna obiljeja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZRH. Do neovjenog postupanja prema civilnom stanovnitvu, u opisani oblicima, dolo je za vrijeme oruanog sukoba, a postupao je protivno pravilima meunarodnog prava. Oigledna je svijest o okolnostima u kojima je postupao, da postupa protivno pravilima meunarodnog prava, kao i o moguim posljedicama, pa je takve posljedice i elio. Okolnost da se radilo o krenju pravila meunarodnog ratnog prava nije morala biti obuhvaena umiljajem optuenog Miloa Draja, tonije, svijeu i znanjem, dovoljno bi bilo i to to ponaanje objektivno predstavlja krenja pravila meunarodnog prava. OPTUENI MLADEN MAKSIMOVI, DUAN MII I DRAGAN (EDE )SAVI pod tokom 3. Optueni Mladen Maksimovi, Duan Mii i Dragan ( ede) Savi takoer su bili pripadnici milicije tzv. SAO Krajine u Borovu u kritino vrijeme. Nakon to je poginuo pripadnik paravojnih postrojbi po nadimku Miki, oteeni Damir Tatar, eljko Bek, Darko Ki i Nedeljko Krajinovi, a zatim oteeni Dobroslav Zadro, Josip Bonjakovi i Nikola Perkovi, no uoi razmjene kod Adaevaca, odvoeni su milicijskim vozilom iz zatvora u vatrogasnom domu u stanicu milicije i vraani, i to po pripadnicima milicije, od kojih su dvoje bili optueni Mladen Maksimovi i Dragan (ede) Savi,gdje su ih optueni Mladen Maksimovi, Duan Mii i Dragan (ede) Savi tukli palicama, zbog ega su gubili svijest, s tim to je optueni Mladen Maksimovi pri povratku oteenom Damiru Tataru stavio cijev pitolja bez strjeljiva u usta i povukao okida, te noem zarezao uho. I ovdje valja istai, da je ve opisano zato su prihvatljivi iskazi oteenih Damira Tatara, eljka Beka, Darka Kia, Nedjeljka Krajinovia, Dobroslava Zadre, Josipa Bonjakovia i Nikole Perkovia ( dio obrazloenja prije toke za optuenog Jovana uria), pri emu se opet upuuje na nalaze i miljenja sudskomedicinskih vjetaka dr. Miroslava Gorete i dr. Nikole Mandia, gdje se iznose najei psihiki poremeaji koji se pojavljuju kao posljedica tortura u zatoenitvu ( dio obrazloenja u dijelu toke za optuenog Jovana uria). Zbog toga, nitko od oteenika nije mogao u cijelosti opisati do u detalje sve to im se dogaalo od dolaska u zarobljenitvo u Borovo pa do odlaska na razmjenu kod Adaevaca. Meutim, svatko od njih ukazao je barem na jedan detalj onoga to im se dogaalo, koji su zajedno doveli do spoznaje o koliini kriminalnih radnji optuenog Mladena Maksimovia, Duana Miia i Dragana ( ede ) Savia.

50 Broj: K-12/05. Ipak saeto: Iskazi su u osnovi vrlo detaljni, proeti originalnim opisima doivljenog, puni emocija, istiniti i vjerodostojni. Odreene nepreciznosti sigurno nisu rezultat namjere da se netko lano tereti. Nemaju svi istu mo promatranja, pamenja fizionomija i zatim sposobnost prenoenja. Takva subjektivna svojstva razliita su od osobe do osobe. Okolnost konstantne ugroenosti kada je likvidacija mogla uslijediti svakog trenutka, dovela je do toga da se sve svelo na puko pitanje, hoe li se i kako preivjeti. Sigurno nije bilo razmiljanja u tom pravcu da bi njihova zapaanja jednog dana mogla biti od koristi za nekakav pretpostavljani kazneni postupak. Od utjecaja su i psihiki poremeaji kao posljedice torture u zatoenitvu, a naziru se iz rijei oteenog Nedjeljka Krajinovia od kad sam dobio poziv za glavnu raspravu ne spavam i stalno mislim na to i oteenog Nikole Perkovia u strahu su velike oi, da ste vi proli tu torturu, ja bih vas pitao sjeate li se kako se zove.. Osim toga, uvjeti nisu doputali potpuno raspoznavanje onih koji su ih tukli. Oteeni Damir Tatar: Moram rei da je bilo poarno svjetlo i osobe koje su nas tukle bile su u sjeni. Jedna osoba, koja je bila uesnik odvoenja, batinanja i vraanja oteenika, te koja je oteenom Damiru Tataru stavljala cijev pitolja bez strjeljiva u usta, i povlaila okida, uz zarezivanje uha noem, izdvajala se od ostalih po nadimku Maar. Oteeni Damir Tatar:Oko 22,00 sata u halu je doao Savi, mislim Dragan, i osoba pod nadimkom Maar.., netko je rekao, mislim Savi, da me treba ubiti, pa mi je Maar stavio pitolj u usta i opalio, no pitolj nije bio pun, potom je izvadio no i noem mi zarezao uho. Oteeni Josip Bonjakovi: Za osobu pod nadimkom Maar ja sam uo u Borovu. Oteeni Nikola Perkovi: Za nadimak Maar uo sam u Borovu, on je bio straar Tijekom procesne radnje prepoznavanja putem fotografija optueni Mladen Maksimovi zvani Maar, kao pripadnik milicije prepoznat je od strane oteenih Dobroslava Zadre i Damira Tatara, ali i od strane oteenog Luke Roia. Da se radi o osobi tog imena i prezimena, kao i nadimka, te da je bio pripadnik milicije, naveli su upravo i sami pripadnici te milicije, mjetani Borova, svjedoci eljko Pejakovi, Slavoljub Lazi i Duan Tadi, ali i optueni Duan Mii, te to se tie same pripadnosti miliciji, i optueni Milo Draji. Optueni Duan Mii nije poricao pripadnost miliciji, za razliku od kriminalnih radnji koje mu se stavljaju na teret. Nesporno je njegovo uee u batinanju no uoi razmjene. Oteeni Nikola Perkovi: Sjeam se da je tu veer bio prisutan i optueni Duan Mii., tu no ili na sam dan razmjene saznao sam za ime i prezime optuenog Duana Miia; bio je uvar u zatvoru i on nas je tukao, te 1991. izgledao je kao i danas, ali tada nije imao sijedu kosu i bio je malo mraviji; kada su nas tukli, znam da je bio optueni Duan Mii., jedan od meni nepoznatih civila koji je bio s nama rekao mi je za ime i prezime optuenog Duana Miia., zapamtio sam facu optuenom Duanu Miiu., kaem da sam tek kasnije od civila saznao da se radi o optuenom Duanu Miiu, u strahu su velike oi, da ste vi proli torturu, ja bih vas pitao sjeate li se kako se zove; uglavnom, imao je crnu kosu, nije bio sijed, udarao me je bejzbol palicom, i to uglavnom po leima, glavi i rukama. Oteeni Josip Bonjakovi:"Optuenog Duana Miia znam jo iz 1983.., kada su nas vozili Land Roverom bilo je njih u pratnji troje ili etvero, jedan od njih je bio, kao to sam rekao, Duan Mii., nije istina da prilikom prepoznavanja u Zatvoru u Osijeku nisam prepoznao Duana Miia, tada kada je bio u zatvoru, ve je bio sijed, promijenio se , nije isto 1983. i 2003.., na fotografiji pored Duana Miia nalazim se ja, ta omladinska sekcija igrala je nekoliko utakmica po Vukovaru i Osijeku. Radi pojanjenja, oteeni Josip Bonjakovi tijekom glavne rasprave u spis je predao fotografiju nogometne omladinske selekcije iz 1983. na kojoj se nalaze, pored ostalih igraa, on i optueni Duan Mii, to upuuje na dugogodinje obostrano poznanstvo. Dalje, tijekom prepoznavanja optueni Duan Mii prepoznat je po oteenom Nikoli Perkoviu.

51 Broj: K-12/05. U mjestu Borovo ima dosta osoba istog prezimena, pa ak istog imena i prezimena, to je oteavalo oteenicima identifikaciju onih koji su ih odvodili, tukli i vraali. Ovdje se misli na prezime Savi i na ime i prezime Dragan Savi. Dosta oteenika opisuje jednog Savia, u biti kao mlau osobu, plave kovrave kose, plavih oiju, visine 170 do 175 centimetara i piskutava glasa. Oteeni Nikola Perkovi: " Sjeam se jedne osobe, imala je plavkastu kosu, ali ne ba potpuno plavu, bila je malo kovrava Oteeni Nedjeljko Krajinovi: " Ostala mi je jedna osoba u pamenju koja je stalno bila ispred ulaza gdje smo bili zatvoreni i zvali su je po nadimku Bosanac; bila je visine negdje oko 170 centimetara, imao je plavu kosu. Oteeni Damir Tatar: " Bio je nieg rasta, oko 175 centimetara visine, jae tjelesne grae, tamnoplave kose, imao je piskutav glas i pjege po licu . Oteeni Dobroslav Zadro: "Kada je jedan njihov poginuo, Savi, radilo se o jednom uvaru ije sam ime tamo doznao, prozvao je mene prezimenom pa sam i ja bio u grupi, odvezli su nas u dvorinu prostoriju kue u kojoj smo prvobitno bili zatoeni, ja bih mogao prepoznati tog Savia koji me je tukao, meutim, mogao bih ga prepoznati preko fotografije iz te 1991.., bio je visok 170 do 175 centimetara, plave blago kovrave kose i plavih oiju., imao je piskutav glas, uo sam da se opisana osoba zove Dragan." Slian opis daje i oteeni Ivica Milkovi:"Bio je visine 170 do 175 centimetara, u ono doba mogao je imati 28 do 29 godina, znai do 30 godina, sportske grae, korpulentniji, svijetloplavih oiju, srednje plave kose, koja je bila srednje duine i blago kovrava, s piskutavim glasom. Da se radi upravo o optuenom Draganu ( ede) Saviu vidljivo je kada se usporede prednji iskazi s iskazima pripadnika milicije u Borovu, mjetana Borova, svjedoka eljka Pejakovia, Slavoljuba Lazia i Duana Tadia. Svjedok eljko Pejakovi:"Optueni Dragan Savi, sin ede, bio je visine od 170 do 175 centimetara, teine oko 75 kilograma, mislim da nije nosio brkove, kosa je bila plavkasta, ini mi se malo velnasta , kutrava, srednje duine. Svjedok Slavoljub Lazi:"Optuenog Dragana Savia, sina ede, poznajem i on je jedno vrijeme bio u miliciji. Svjedok Duan Tadi:"Optueni Dragan Savi, sin ede, plavi kutravi, on je bio u miliciji 1991., bio je nekako od polovice 8. mjeseca pa do polovice 9. mjeseca 1991. Dokaz vie su i navodi optuenih Jovana uria , Miloa Drajia i Duana Miia. Optueni Jovan uri:"Ne ovaj Dragan Savi, nego Dragan Savi, plavi deko, on je jedno vrijeme bio u miliciji. Optueni Milo Draji:"Optueni Mladen Maksimovi i optueni Dragan Savi, inae plave kose, bili su kratko u miliciji. " Optueni Duan Mii:" Optueni Dragan Savi koji nije ovdje u sudnici, bio je jai i sportski graen, malo due plave kose, ljepukast u licu. Tijekom procesne radnje prepoznavanja putem fotografija optuenog Dragana ( ede) Savia prepoznali su oteeni Dobroslav Zadro, ali i oteeni Luka Roi, te svjedok eljko Pejakovi. Inae, optueni Dragan ( ede ) Savi dovodi se u vezu s odvoenjem, batinanjem i vraanjem oteenih Damira Tatara, eljka Beka, Darka Kia, Nedjeljka Krajinovia, Dobroslava Zadre, Josipa Bonjakovia i Nikole Perkovia. Opisani postupci optuenih Mladena Maksimovia, Duana Miia i Dragana ede Savia su krajnje nehumani, surovi, nemilosrdni, okrutni, negiraju ovjekovu osobnost, dostojanstvo, ili jednom rijeju karakterizirani su neovjenou. Spominjano prepoznavanje putem fotografija optuenih Mladena Maksimovia i Dragana ( ede) Savia ( u svezi optuenog Jovice Vuenovia tek slijedi obrazloenje ), obavljeno je u skladu s procesnim pravilima, pravilima kriminalistike. Svi oteenici svjedoci koji su pristupili prepoznavanju upozoreni su sukladno odredbama lanka 238. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 62/03. u nastavku: ZKP/97.). Glavna rasprava odravana je u kontinuitetu, oteenici i svjedoci koji su pristupili prepoznavanju ve su ranije sasluavani, kada su i upozoreni da su duni govoriti istinu, a procesna radnja prepoznavanja praktino je predstavljala naknadno njihovo iskazivanje. Tijekom prepoznavanja koritene su fotografije iz osobnih kartona pribavljenih od Policijske postaje Vukovar. Oteenici i svjedoci najprije su davali detaljan opis osobe ili osoba, slijedio je postupak prepoznavanja, da bi se na kraju dala ocjena rezultata

52 Broj: K-12/05. prepoznavanja. Prije prepoznavanja prisutni su upozoreni da tijekom provoenja prepoznavanja putem fotografija ne naputaju sudnicu. Uostalom, prije i tijekom procesnih radnji prepoznavanja branitelji, koji su, uzgred reeno, aktivno uestvovali, nisu imali niti jedan prijedlog ili primjedbu. Nisu prihvaeni prijedlozi: Branitelja Ivice Mavanina, Branka Ivia i Vojislava Ore za neposrednim ispitivanjem oteenih Damira Tatara, eljka Beka, Darka Kia, Nedeljka Krajnovia, Josipa Bonjakovia, Dobroslava Zadre, Nikole Perkovia i Vlade izmara. Branitelja Branka Ivia za neposrednim ispitivanjem oteenog Viktora Okree. Posebno branitelja Ivice Mavanina, Branka Ivia i Vojislava Oreta za ponovnim prepoznavanjem putem fotografija. Optuenog Duana Miia za pozivanjem radi sasluanja svjedoka Milana Kojia, i to na okolnost, da je dopustio oteenom Josipu Bonjakoviu da ga prepoznaje na temelju fotografije iz 1981. s jedne njihove zajednike utakmice. Razlozi su sljedei: Iskazi spomenutih oteenika proitani su bez obzira to se stranke nisu suglasile, jer su ispitani pred istim vijeem i postupak je voen zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina. Od ispitivanja pa do itanja nije proteklo due vrijeme, a doprinosi ekonominosti postupka. Pored traenja neposrednog ispitivanja, nakon itanja zapisnika o prijanjem ispitivanju oteenika, branitelji nisu imali to primijetiti. Prepoznavanje na temelju fotografija je naprijed detaljno obrazloeno. Prijedlog optuenog Duana Miia nije vaan za odluivanje. Optueni Mladen Maksimovi, Duan Mii i Dragan ( ede) Savi ostvarili su sva objektivna i subjektivna obiljeja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZ RH. Do neovjenog postupanja prema civilnom stanovnitvu, u opisanim oblicima, dolo je za vrijeme oruanog sukoba, a postupali su protivno pravilima meunarodnog prava. Oigledna je svijest o okolnostima u kojima su postupali, da postupaju protivno pravilima meunarodnog prava, kao i o moguim posljedicama pa su takve posljedice i eljeli. Okolnost da se radilo o krenju pravila meunarodnog ratnog prava nije morala biti obuhvaena njihovim umiljajem, tonije, svijeu i znanjem, dovoljno bi bilo i to to ponaanja objektivno pokazuju krenja pravila meunarodnog prava. OPTUENI JOVICA VUENOVI pod tokom 4. U kritino vrijeme, u vrijeme oruanog sukoba, optueni Jovica Vuenovi bio je pripadnik teritorijalne obrane. Potvrdili su, kako milicionari stanice milicije, odnosno mjetani Borova ,svjedoci Dujko Luki, Dragia anarevi, eljko Pejakovi, Rade Bosi i Slavoljub Lazi, tako i optueni Jovan uri, Milo Draji i Duan Mii. Posebno su rezolutni bili optueni Jovan uri, Milo Draji i Duan Mii, kratko i jasno rekavi u svojim obranama optueni Jovica Vuenovi bio je u teritorijalnoj obrani. Pripadajui teritorijalnoj obrani, optueni Jovica Vuenovi, "prilazio je " mjestima koja su bila pod direktnom ingerencijom optuenog Jovana uria kao komandira Stanice milicije Borovo i gdje su zatvarani zarobljenici, jer su ga milicionari putali. Koriten je izraz "prilazio je, jer je oteeni Josip Vukovi tako i naveo u svom iskazu: "Nakon to su me tako ispitivali i istukli, izbacili su me van iz te prostorije; dok sam sjedio vani, priao mi je do tada jedan nepoznati.

53 Broj: K-12/05. Da su oteeni Ivan Vukovi, Josip Vukovi i Karlo Babja bili u rukama milicije, vidljivo je iz cjelovitosti njihovih iskaza; svagdje se spominje zarobljavanje, dominantnost kod ispitivanja milicionara optuenog Miloa Drajia i razmjene za koju se zna da je voena od strane komandira milicije optuenog Jovana uria. Za identifikaciju optuenog Jovice Vuenovia kao onog koji je udarao oteene Ivana Vukovia i Josipa Vukovia, koriteni su ba njihovi iskazi, u kojima tvrde, oteeni Ivan Vukovi , da optuenog Jovicu Vuenovia poznaje od prije izbijanja oruanog sukoba i da je radio u Nami, te oteeni Josip Vukovi, da se optueni Jovica Vuenovi sam predstavio. to su u svojim iskazima naveli oteeni Ivan Vukovi i Josip Vukovi ? Oteeni Ivan Vukovi zarobljen je u Lipovai, zatvoren je u podrumu jedne kue u Borovu, tamo ga je tukao optueni Jovica Vuenovi 10 do 15 minuta, od udaraca je pao sa stolice, da bi tada doao optueni Milo Draji i odveo ga u halu vatrogasnog doma. Oteeni Josip Vukovi zarobljen je u Lipovai ,po dolasku u Borovo odveli su ga u njihovu stanicu milicije u jednu prostoriju i zatvorili, tukao ga je optueni Milo Draji. Kada su ga izbacili napolje, priao je jedan nepoznati i predstavio se imenom i prezimenom Jovica Vuenovi, tukao ga je na nain da mu je glavom udarao o zid, da bi ga na kraju ponovno tukao optueni Milo Draji u jednom drugom podrumu. Tijekom prepoznavanja putem fotografija, optuenog Jovicu Vuenovia prepoznao je oteeni Ivan Vukovi. Jasno, optuenog Jovicu Vuenovia na fotografiji je prepoznao i svjedok eljko Pejakovi, takoer milicionar Stanice milicije Borovo u kritino vrijeme. Dakle, optueni Jovica Vuenovi je kao pripadnik teritorijalne obrane dolazio u prostor gdje su zatvarani zatvorenici, jer je putan od strane milicionara, te tukao oteene Ivana Vukovia i Josipa Vukovia. Iskazi oteenih Ivana Vukovia i Josipa Vukovia su istiniti i vjerodostojni, ispriali su upravo ono to im se dogodilo dok su bili zatvoreni u zatvorima u Borovu i kada ih je optueni Jovica Vuenovi udarao. Opisane radnje, postupci o kojima je bilo rijei, u uvjetima svakodnevne ugroenosti, svakodnevnog psihikog i fizikog zlostavljanja, karakteriziraju se kao osobito teko neovjeno postupanje prema civilnom stanovnitvu za vrijeme oruanog sukoba. Te radnje postupci su nehumani, surovi, okrutni i nemilosrdni, degradiraju ovjeka na nain da ovjek gubi osobine ljudskog bia, negiraju ovjekovu osobnost, dostojanstvo, unitavaju ovjekovu ljudsku prirodu, ono to ovjeka ini ovjekom. Nisu prihvaeni prijedlozi branitelja Biserke Treneski za neposrednim ispitivanjem oteenih Ivana Vukovia, Josipa Vukovia i Karla Babjaa. Iskazi su proitani bez obzira to nije bilo suglasnosti, jer su ispitani pred istim vijeem i postupak je voen zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora iznad osam godina. Nije bez znaaja da od ispitivanja oteenika pa do itanja iskaza nije proteklo due vrijeme, a doprinosi se i ekonominosti postupka. Sama po sebi govori jo i injenica, da i pored traenja neposrednog ispitivanja, nakon itanja zapisnika o prijanjem ispitivanju oteenika, branitelj nije imao to primijetiti. Pouzdano se zakljuuje, da je optueni Jovica Vuenovi ostvario sva potrebna objektivna i subjektivna obiljeja kaznenog djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZ RH. Do neovjenog postupanja prema civilnom stanovnitvu, u spomenutim oblicima, dolo je za vrijeme oruanog sukoba, a postupao je protivno pravilima

54 Broj: K-12/05. meunarodnog prava. Oigledna je svijest o okolnostima u kojima je postupao, da postupa protivno pravilima meunarodnog prava, kao i o moguim posljedicama, pa je takve posljedice i elio. Okolnost da se radilo o krenju pravila meunarodnog ratnog prava nije morala biti obuhvaena umiljajem optuenog Jovice Vuenovia, svijeu i znanjem, dovoljno bi bilo i to to ponaanje objektivno predstavlja krenja pravila meunarodnog prava. Kako su se u radnjama optuenih Jovana uria, Miloa Drajia, Mladena Maksimovia, Duana Miia, Dragana (ede) Savia i Jovice Vuenovia oigledno stekli svi bitni elementi bia kaznenog djela iz lanka 120. stavak 1. OKZRH, proglaeni su krivima i osueni, optueni Jovan uri na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, optueni Milo Draji na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, optueni Mladen Maksimovi na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Optueni Duan Mii na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, optueni Dragan (ede) Savi na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i optueni Jovica Vuenovi na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina. Kako se nakon poinjenja predmetnog kaznenog djela Kazneni zakon izmijenio, a izmjene nisu blae, prema optuenima Jovanu uriu, Milou Drajiu, Mladenu Maksimoviu, Duanu Miiu, Draganu (ede) Saviu i Jovici Vuenoviu primijenjen je OKZRH, koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo poinjeno. Kod odluivanja o kaznenoj sankciji kod optuenih Jovana uria, Miloa Drajia, Mladena Maksimovia, Duana Miia, Dragana (ede) Savia i Jovice Vuenovia cijenjene su kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Od olakotnih okolnosti: za optuenog Jovana uria, do sada nije osuivan, bez zaposlenja je, otac dvoje djece i u kritino vrijeme kada je bio komandir stanice milicije u Borovu imao je neto drugaiji odnos prema zatvorenicima s kojima je radio prije izbijanja oruanog sukoba i prema pojedinim mjetanima Borova; za optuenog Miloa Drajia, do sada nije osuivan, bez zaposlenja je i bez imovine; za optuenog Mladena Maksimovia, bez imovine je; za Duana Miia, do sada nije osuivan, otac je jednog djeteta i bez imovine je; za optuenog Dragana (ede) Savia, bez imovine je; i za optuenog Jovicu Vuenovia, takoer da je bez imovine. Od otegotnih okolnosti za optuenog Jovana uria, vea koliina kriminalnih radnji, broj osoba prema kojima je izvreno kazneno djelo, sistematinost kod nanoenja fizikih i psihikih patnji gotovo svim oteenicima i pokazana beutnost kod odreivanja tko nee ii u razmjenu, pokrivajui se neprimjerenim razlozima, da je netko ve drugi put uhien, odnosno, da mu je brat sveenik. Od otegotnih okolnosti za optuenog Miloa Drajia, takoer, vea koliina kriminalnih radnji, broj osoba prema kojima je izvreno kazneno djelo i sistematinost kod nanoenja fizikih i psihikih patnji. Od otegotnih okolnosti: za optuenog Duana Miia, isto tako sistematinost kod nanoenja psihikih i fizikih patnji; za osuenog Mladena Maksimovia, da je do sada osuivan, sistematinost kod nanoenja fizikih i psihikih patnji i vea koliina kriminalnih radnji (stavljanje cijevi pitolja bez strjeljiva u usta oteenom Damiru Tataru, povlaenje okidaa i rezanje uha noem); za optuenog Dragana (ede) Savia, da je do sada osuivan i sistematinost kod nanoenja fizikih i psihikih patnji, te za optuenog Jovicu Vuenovia, da je do sada osuivan. U svezi osuivanosti optuenih Mladena Maksimovia i Dragana ( ede) Savia, izricanja uvjetnih osuda, iako je nakon njihove primjene utvreno da su prije toga poinili

55 Broj: K-12/05. kaznena djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavak 1. OKZ RH, ocijenjeno je da bi i pored toga bilo uvjeta za primjenu mjera upozorenja. U svezi osuivanosti optuenog Jovice Vuenovia, kazna zatvora u trajanju od 13 godina zbog kaznenog djela oruane pobune iz lanka 236. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, izreena presudom Vojnog suda Osijek broj: K-22/93. od 31. oujka 1993., oproteno je, ali nije nastupila rehabilitacija, jer od tada nije proteklo 10 godina, te se ne smatra neosuivanim. Cijenei sve navedeno, upravo e se izreenim kaznama zatvora u okviru ope svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija postii svrha kanjavanja. Odluka o uraunavanju vremena provedenog u pritvoru za optuene Jovana uria, Miloa Drajia i Duana Miia temelji se na odredbi anka 45. stavak 1. i 3. OKZRH. Optueni Jovan uri, Milo Draji, Mladen Maksimovi, Duan Mii, Dragan (ede) Savi i Jovica Vuenovi su na temelju lanka 122. stavak 4. a u svezi s lankom 119. stavak 2. toka 1., 6. i 7. ZKP/97. u cijelosti osloboeni obveze da nadoknade trokove kaznenog postupka, jer bi u protivnom, zbog nezaposlenosti i injenice da su bez imovine, bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdravanja kao i uzdravanje osoba koje su duni uzdravati. Valja ukazati, da su u ovom kaznenom postupku primjenjivane postupovne odredbe ZKP/97., stoga to je kazneni postupak pokrenut nakon njegovog stupanja na snagu. Vukovar, 14. prosinca 2005.

ZAPISNIAR Jelena Smii,v.r.

PREDSJEDNIK VIJEA Ante Zeljko,v.r.

POUKA O PRAVU NA ALBU: Protiv ove presude u roku od petnaest dana moe se izjaviti alba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, i to putem ovoga suda u tri primjerka.

DOSTAVITI: 1. Optueni Jovan uri, Zatvor u Osijeku 2. Optueni Milo Draji, Zatvor u Osijeku 3. Optueni Duan Mii, Zatvor u Osijeku 4. upanijsko dravno odvjetnitvo u Vukovaru na broj: K-DO-17/03. 5. Branitelj Nediljko Reetar, Osijek, P. Preradovia 7 6. Branitelj Maro Mihoevi, Zagreb, Amrueva 7 7. Branitelj Vojislav Ore, Vukovar, K. A. Stepinca 23 8. Branitelj Biserka Treneski, Vukovar, Sajmite 16 9. Branitelj Branko Ivi, Vukovar, Dunavski prilaz 3 10. Branitelj Ivica Mavanin, Vukovar, F. Tumana 8

56 Broj: K-12/05. Za tonost otpravka ovlateni slubenik Snjeana Josi

You might also like