BEHIJA ZLATAR

(Sarajevo)

EZDESET GODINA POSTOJANJA I RADA ORIJENTALNOG INSTITUTA

O radu Instituta u povodu 25 i 40 godina rada govorili su tadanji direktori i to je objavljeno u Prilozima za orijentalnu filologiju,1dok su referati o radu u povodu pedesetogodinjice i stradanju Orijentalnog instituta objavljeni u monografiji o Orijentalnom institutu.2 Zbog toga u ja samo ukratko podsjetiti na rad Orijentalnog instituta od njegovog osnivanja do danas, na najznaajnije oblasti kojima se ova institucija bavi i respektabilne rezultate koji su postignuti u ovih est decenija, sa posebnim osvrtom na posljednjih deset godina. Orijentalni institut osnovan je 1950. godine Uredbom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine kao samostalna naunoistraivaka institucija sa zadatkom da prikuplja, uva, obrauje i objavljuje arhivsku i rukopisnu grau na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Najvei dio naunog opusa ove institucije vezan je za nau historiju, knjievnost i kulturnu batinu osmanskog perioda. Programski zadaci koji su tada osmiljeni i zacrtani razvijali su se i proirivali u skladu sa potrebama nauke i kasnijim opredjeljenjima naunoistraivakog kadra u Institutu.
Sulejman Grozdani, Orijentalni institut u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), XXV/1975, Sarajevo 1976, str. 13-24. i Ahmed S. Alii, etrdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta, POF 41/1991, Sarajevo 1991, str. 11-19. 2 Behija Zlatar, Orijentalni institut u Sarajevu 1950.2000. i Lejla Gazi, Stradanje Orijentalnog instituta u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992.1995. u Monografiji: Orijentalni institut u Sarajevu 1950.2000., Sarajevo 2000.
1

Behija Zlatar

Zahvaljujui injenici da su u Institutu radili gotovo svi najbolji orijentalisti sa ovih prostora, Orijentalni institut je izrastao u jednu od najuglednijih naunih institucija u Bosni i Hercegovini u oblasti humanistikih nauka. Dugo bi trebalo da se navedu svi oni koji su ostavili dubok trag, ne samo u historijatu Orijentalnog instituta, nego i u oblasti orijentalistike kako u Bosni i Hercegovini, tako i na Balkanu, a i ire. Pa ipak, ne mogu a da ne spomenem bar one koji nisu vie meu nama, poev od akademika Branislava ureva koji je zasluan za poetak rada Orijentalnog instituta kao samostalne naunoistraivake institucije, akademik Nedima Filipovia i Avde Sueske, vrsnog poznavaoca erijatskog prava Hamida Hadibegia, priznatih osmanista Hazima abanovia, Adema Handia, Erefa Kovaevia, Fehima Spahe, Medide Selmanovi, Duanke Bojani, zatim arabista Teufika Muftia, Besima Korkuta, Omera Muia, Muhameda Mujia, Sulejmana Grozdania i Ismeta Kasumovia, kao i poznatog zatitnika i uvara materijalne batine Alije Bejtia, te iraniste Demala ehajia i posebno Saliha Trake koji je pored svog nesumnjivog doprinosa u naunom i strunom radu, sve nas zaduio pruajui nam uvijek nesebinu pomo. Rezultate svoga rada saradnici Orijentalnog instituta objavljuju u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju koji je pokrenut odmah nakon osnivanja Instituta i u kojem se objavljuju samo originalni istraivaki radovi. Od prvog broja (1950.) pa do danas Prilozi za orijentalnu filologiju sauvali su svoj nauni i struni profil. Gledajui sadraje proteklih brojeva Priloga za orijentalnu filologiju, moe se vidjeti znaaj ovog asopisa, raznovrsnost tema, kao i veliki broj saradnika iz zemlje i inostranstva. U asopisu je najvie radova iz oblasti nae historije u doba osmanske vladavine, zatim prouavanja knjievnosti koju su nai ljudi pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku kao dio nae kulturne batine, prouavanja arapskog, turskog i perzijskog jezika i njihovih knjievnosti, te prouavanja islamske arhitekture i umjetnosti. Tu su naravno i prijevodi naunih tekstova, bibliografije, kao i ocjene, kritike i prikazi knjiga i asopisa iz oblasti kojima se Institut bavi. Do sada je izalo 59 brojeva asopisa, a na asopis je referiran u bazama podataka CEEOL i EBSCO. Pored Priloga za orijentalnu filologiju, rezultate svojih istraivanja saradnici Orijentalnog instituta objavljuju i u drugim izdanjima Instituta. U seriji Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia objavljuju se historijski izvori znaajni za izuavanje prolosti Balkana. Do sada je izalo 12 knjiga iz ove serije, od kojih su od 2000. godine do danas objavljene: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine u etiri toma, Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine i Sidil Teanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine.

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

U ediciji Posebna izdanja u kojoj se objavljuju monografije o pojedinim temama ili autorima objavljene su 33 knjige, od toga od 2000. godine do danas 10 knjiga, meu njima tri knjige 2010. godine: Glagolski aspekt u perzijskom i bosanskom jeziku, Gazi Husrev-beg i Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia. Pored toga, svoje knjige, studije i druge naunoistraivake radove saradnici Instituta publikuju i u drugim izdavakim kuama, te drugim naunim i strunim asopisima u zemlji i inostranstvu. Neka od tih djela predstavljaju kapitalne radove iz pojedinih oblasti nae orijentalistike i slue kao nezaobilazna literatura i studentima i naunim radnicima u izuavanju jezika, knjievnosti, historije i drugih srodnih oblasti. Orijentalni institut u okviru svoga rada povremeno organizuje naune skupove kao jedan od oblika razmjene naunih iskustava i upoznavanja sa radom drugih naunoistraivakih ustanova i pojedinaca koji se bave srodnim problemima. Krajem 2007. godine u saradnji sa Filozofskim fakultetom u Sarajevu, Fakultetom islamskih nauka, te Naunoistraivakim institutom Ibn Sina odran je meunarodni simpozijum Mjesto i uloga dervikih redova u Bosni i Hercegovini. U junu 2008. godine Orijentalni institut je u saradnji sa Univerzitetom iz Ohaja (The Ohio State University, Department of Near Eastern Languages and Cultures) organizovao Konferenciju pod naslovom Konverzija u islam i islamizacija u ranom periodu osmanske vlasti na Balkanu (Conversion to Islam and Islamization in the early Ottoman Balkans), a u decembru 2009. godine okrugli sto pod naslovom Nauno djelo akademika Branislava ureva u saradnji sa ANUBiH, Filozofskim fakultetom i Institutom za istoriju. Pored toga, saradnici Instituta su, kao i ranije, i u posljednih deset godina uestvovali na brojnim domaim i meunarodnim skupovima, okruglim stolovima, konferencijama, kao to su kongresi pod zajednikim nazivom Islamska civilizacija na Balkanu (Islamic Civilisation in the Balkans) u organizaciji IRCICA-e, koji su odrani 2000. godine u Sofiji, 2006. u Bukuretu i 2010. u Skoplju, zatim nauni skup Istorijska nauka u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990.-2000. u organizaciji ANUBiH, odran 2001. godine u Sarajevu, meunarodni simpozijum Turski arhivi (Uluslararas Trk Arivleri Sempozyumu) odran u Istanbulu 2005. godine i drugim skupovima u zemlji i inostranstvu. Institut je uvijek imao dobru saradnju sa drugim naunim i strunim institucijama u zemlji i inostranstvu. U prvom redu ta saradnja se ogleda u razmjeni publikacija i asopisa te se na taj nain izdanja Instituta nalaze u velikom broju biblioteka i naunih institucija irom svijeta, a biblioteka Instituta popunjava svoj fond knjiga i asopisa. Saradnja

10

Behija Zlatar

sa drugim naunim i strunim institucijama, kulturnim drutvima, redakcijama informativnih sredstava i asopisa, izdavaima ogleda se i u ueu na naunim skupovima, u izdavakim projektima, promocijama knjiga, u vrednovanju naunih projekata i recenziranju knjiga i drugih publikacija, prevoenju i dr. Isto tako saradnici Instituta odlaze na krae ili due vrijeme na specijalizacije, studijske boravke, nauna istraivanja na univerzitete, u naune ustanove, arhive i biblioteke, prije svega u Istanbulu, Ankari, Kairu, Beu, Parizu, Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, ali i drugim naunim centrima. U cilju ostvarivanja to bolje saradnje, te odlaska naih saradnika na istraivaki rad, potpisani su sporazumi o saradnji sa Arhivom Vlade Republike Turske i Agencijom za naunu, kulturnu i tehniku saradnju (TIKA). Danas kadrovsku strukturu Orijentalnog instituta ini 20 zaposlenih: est doktora nauka, est magistara, jedan saradnik na doktorskom studiju u Americi, tri na postdiplomskom studiju, bibliotekar i tri administrativna radnika. Organizaciono, Institut ine 3 odjeljenja: 1) Historijsko odjeljenje u kojem se obrauju i publikuju historijski izvori za historiju naroda BiH i omoguuje njihova upotreba u naune svrhe. 2) Filoloko odjeljenje u kojem se obrauje i publikuje orijentalna rukopisna graa i drugi izvori za kulturnu historiju BiH, prouava kulturna batina BiH na orijentalnim jezicima, prouavaju arapski, turski i perzijski jezik i njihove knjievnosti i kulture, te ispituju njihovi elementi u bosanskom jeziku i kulturi. 3) Odjeljenje za dokumentaciju sastoji se od Arhiva, Rukopisne zbirke, Biblioteke i fonda izdanja Instituta, kao i drugih dokumentaciono-informativnih materijala i sredstava. U Odjeljenju se prikuplja, sreuje, uva i obrauje arhivska i rukopisna graa, knjige i asopisi i obavljaju svi poslovi vezani za njih. Arhiv danas posjeduje tek nekoliko sauvanih sidila iz stare zbirke i brojne fotokopije iz arhiva Predsjednitva Vlade u Istanbulu, arhiva Tapu ve kadastro iz Ankare, Vakufskog arhiva iz Ankara, kao i Zbirku dokumenata i prijevoda koju smo dobili od ANUBiH. Rukopisna zbirka se sastoji od 108 rukopisnih kodeksa sa 203 djela od kojih je samo mali broj manuskripata iz nekadanje rukopisne zbirke. Biblioteka Orijentalnog instituta danas broji oko 9.500 bibliografskih jedinica, meu kojima i 1079 knjiga poklon porodice naeg nekadanjeg saradnika Hamida Hadibegia, zatim 1362 primjerka periodike i 120 naslova ostalih asopisa.

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

11

Pored ova tri odjeljenja ostaje i dalje otvorena mogunost formiranja Odjeljenja za orijentalnu umjetnost, u kojem bi se prouavala orijentalna umjetnost i materijalna kultura, prvenstveno u Bosni i Hercegovini, ali to zavisi od budue organizacione i kadrovske strukture u Institutu. Upravno-pravni, administrativni, finansijsko-materijalni i drugi poslovi vezani za ope poslovanje Instituta obavljaju se u Sekretarijatu Instituta Organ upravljanja u Institutu je Upravni odbor koji ima pet lanova, a struni je Nauno vijee od sedam lanova. Kada se pogledaju rezultati rada Orijentalnog instituta u ovih ezdeset godina oni su impozantni, ali i pored toga mi ne moemo biti u potpunosti zadovoljni, jer uvijek moe bolje i vie. Jedna od slabosti je izvravanje obaveza na vrijeme, bilo iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Pored toga, Institut se konstantno susree sa nedostatkom sredstava za objavljivanje knjiga, tako da esto gotovi radovi ekaju godinama kako bi se publikovali. Ali bez obzira na sve probleme, Institut e nastaviti sa radom i na zadatak e i u budunosti biti prikupljanje rukopisne i arhivske grae, njihova obrada i publikovanje, kao i osposobljavanje naunih i strunih radnika za istraivanje u toj vanoj oblasti izuavanja nae ope i kulturne historije, jer Institut se je tokom svog dugogodinjeg rada i kontinuiranog publikovanja grae pokazao kao jedna od temeljnih naunih institucija, bez ije aktivnosti ne bi bilo mogue validno izuavanje povijesti i kulture na ovim naim prostorima. Veina historiografske, rukopisne, arhivske i druge grae na orijentalnim jezicima je u domenu specijalnosti naunoistraivakog kadra ovog Instituta. Trenutno se u Institutu radi na dva makroprojekta: jedan iz oblasti ope (drutvene, politike i vojne) historije a drugi u oblasti kulturne historije Bosne i Hercegovine u doba osmanske vlasti. Nekada je u Institutu teite rada bilo na izuavanju historije Bosne i Hercegovine, kao i na obradi i publikovanju historijskih izvora. Danas u Institutu samo est saradnika rade u Historijskom odjeljenju na makroprojektu iz oblasti ope (drutvene, politike i vojne) historije Bosne i Hercegovine u doba osmanske vlasti a devet saradnika iz Filolokog odjeljenja, uz dva vanjska saradnika sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, rade projekte iz oblasti kulturne historije BiH, kao i na izuavanju arapskog, turskog i perzijskog jezika i knjievnosti na ovim jezicima. Zbog toga e jedan od naih buduih zadataka biti prijem mlaih saradnika i njihovo osposobljavanje za samostalan naunoistraivaki rad u oblasti historije, te obrada i publikovanje historijskih izvora, posebno osmanskih. Ako se osvrnemo na radove koji su tokom ovih 60 godina objavljeni u Orijentalnom institutu, bilo u asopisu POF ili edicijama Monumenta

12

Behija Zlatar

Turcica ili Posebna izdanja, kao i na brojne knjige, studije i radove koje su saradnici Instituta objavljivali u drugim izdavakim kuama i asopisima u zemlji i inostranstvu, vidjeemo da su ti rezultati impozantni. Kako je ve ranije spomenuto, samo u posljednjih deset godina u izdanjima Orijentalnog instituta objavljeno je: 10 brojeva asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, 10 knjiga u ediciji Posebna izdanja i tri izdanja, od kojih jedno etverotomno, u seriji Monumenta Turcica, kao i monografija o Orijentalnom institutu u Sarajevu objavljena povodom 50-godinjice postojanja i rada, a dvotomna Peevijina Historija objavljena je kao zajedniko izdanje El-Kalema i Orijentalnog instituta. Treba posebno naglasiti da su pojedini projekti koji su raeni u Orijentalnom institutu u posljednje vrijeme objavljeni u prijevodima na engleski i arapski jezik, to je jo jedna potvrda kvaliteta naunoistraivakog rada u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Mi emo nastaviti istraivanja u oblastima kojima se Institut bavi i rezultate tih istraivanja initi dostupnim naunoj i iroj javnosti u zemlji i svijetu putem naeg asopisa i drugih izdanja. Obiljeavanje nekog budueg jubileja pokazat e koliko se u tome uspjelo.

SIXTIETH ANNIVERSARY OF THE INSTITUTE FOR ORIENTAL STUDIES The former directors referred to the Institutes activities on the occasion of the 25th and 40th anniversaries and that was published in Prilozi za orijentalnu filologiju (Contributions to Oriental philology),3 while reports on the work and destruction of the Institute for Oriental Studies were published in the Monograph of the Institute of Oriental Studies4 on the occasion of the 50th anniversary. So, I am going to give only a brief outline of the Institutes work from its establishment to date, the most important fields that this institution deals with, and the credible results achieved over these six decades, with a special reference to the past ten years.
Sulejman Grozdani, Orijentalni institut u Sarajevu, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), XXV/1975, Sarajevo 1976, pp. 13-24; Ahmed S. Alii, etrdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta, POF 41/1991, Sarajevo 1991, pp. 11-19. 4 Behija Zlatar, The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 19502000 and Lejla Gazi, Destruction of the Institute for Oriental Studies during the aggression against Bosnia and Herzegovina 19921995 in Monograph: The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 1950-2000, Sarajevo 2000.
3

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

13

The Institute for Oriental Studies was founded in 1950 by a Decree of the Government of the Peoples Republic of Bosnia and Herzegovina as an independent scientific-research institution with a task to collect, keep, process, and publish archival and manuscript materials in the Arabic, Turkish, and Persian languages. The major part of the scientific opus of this institution relates to our history, literature and cultural heritage of the Ottoman period. The programme tasks defined at that time have developed and extended according to the needs of science and later orientation of the scientific-research personnel at the Institute. Owing to the fact that the Institute employed almost all the best Orientalists in these parts, the Institute for Oriental Studies developed into one of the most respectable scientific institutions in Bosnia and Herzegovina in the field of the humanities. It would take long to mention all those who left a profound imprint not only on the history of the Institute for Oriental Studies but on Oriental studies as well both in Bosnia and Herzegovina and in the Balkans, and beyond. However, I cant help mentioning at least those who are not alive any more, starting with the academician Branislav urev who is deserving for the beginning of work of the Institute for Oriental Studies as an independent scientific-research institution; the academicians Nedim Filipovi and Avdo Sueska; an excellent expert in sharia law Hamid Hadibegi; acknowledged Ottomanists Hazim abanovi, Adem Handi, Eref Kovaevi, Fehim Spaho, Medida Selmanovi, Duanka Bojani; then Arabists Teufik Mufti, Besim Korkut, Omer Mui, Muhamed Muji, Sulejman Grozdani, and Ismet Kasumovi; and the well-known patron and keeper of the material heritage Alija Bejti; the Iranist Demal ehaji; and in particular Salih Trako who, besides his undeniable contribution to scientific and professional work, placed us all in his debt for giving his unselfish help to all of us. The fellows and associates of the Institute for Oriental studies publish results of their work in the journal Prilozi za orijentalnu filologiju which was started immediately upon the foundation of the Institute, and which publishes only original research papers. Since its first issue (1950) to date Prilozi za orijentalnu filologiju has kept its professional profile. Looking at the contents of the past issues of Prilozi za orijentalnu filologiju we can see the relevance of the journal, the diversity of its themes, and a large number of contributors from the country and from abroad. The largest number of papers in the journal covers our history from the time of the Ottoman rule; then there follow studies in literature that our authors wrote

14

Behija Zlatar

in Arabic, Turkish, and Persian as part of our cultural heritage; the study of Arabic, Turkish, and Persian with the related literatures; and the study of Islamic architecture and arts. There are also translations of scientific texts, bibliographies, reviews, critiques and analyses of books and journals from the field the Institute deals with. So far, 59 issues of the journal have come out, and it has been referred to in the CEEOL and EBSCO databases. Besides in Prilozi za orijentalnu filologiju, the Institutes staff members publish also in other editions of the Institute. In the series Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, we publish historical sources relevant to the study of the past of the Balkans. To date, 12 books have come out in this series, of which number the following books have been published since 2000 to date: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine (The 1604 Detailed Register of the Bosnian Sanjak) in four volumes; Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine (The 1550 Detailed Register of the Sanjak of Klis); and Sidil Teanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine (The Protocol /Sigil/ of the Teanjs Court ; 1740-1752). In the Posebna izdanja edition (Special editions) which publishes monographs on certain topics and authors, 33 books have been published, of that number 10 books since 2000 to the present, including three books published in 2010: Glagolski aspekt u perzijskom i bosanskom jeziku (Verb Aspect in the Persian and Bosnian Languages), Gazi Husrev-beg (Gazi Husrev-bey) and Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia (Scientific Work and Research of Dr Safvet-bey Baagi). Also, the Institutes associates and fellows publish their books, studies and other research papers in other publishing houses and other research and professional journals in the country and abroad. Some of those are major works in particular areas of our Oriental studies and they are used as unavoidable literature for students and research fellows in studying language, literature, history, and other related areas. Within its scope of work, the Institute for Oriental Studies occasionally organises symposia as one of the forms of scientific experience exchange and acquaintance with the work of other research institutions and individuals dealing with the related issues. In co-operation with the Sarajevo Faculty of Philosophy, the Faculty of Islamic Studies, and the Ibn Sina Research Institute, an international symposium was held late in 2007 under the title of The Place and Role of Dervish Orders in Bosnia and Herzegovina. In June 2008, The Institute for Oriental Studies in cooperation with The Ohio State University, Department of Near Eastern Languages and Cultures organised a conference entitled Conversion to

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

15

Islam and Islamization in the Early Ottoman Balkans, and in December 2009 a round table entitled Scientific Work of the Academician Branislav urev in co-operation with The Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, the Faculty of Philosophy, and the Institute for History. Also, staff members of the Institute in the past ten years, like earlier, have taken part in many local and international symposia, round tables, conferences and congresses under the joint title of Islamic Civilisation in the Balkans organised by the IRCICA, held in Sofia in 2000, in Bukarest in 2006, and in Skopje in 2010; the symposium Istorijska nauka u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990.-2000. /Historical Science in Bosnia and Herzegovina in the 1990-2000 period/ organised by the Academy of sciences B&H in Sarajevo in 2001; then an international symposium The Turkish Archives (Uluslararas Trk Arivleri Sempozyumu) held in Istanbul in 2005; and other conferences in the country and abroad. The Institute has always had good co-operation with other scientific and professional institutions in the country and abroad. The cooperation has been firstly in the exchange of publications and journals so that the Institutes editions can be found in a large number of libraries and scientific institutions all over the world, and the Institutes Library fills up its holdings of books and journals. Co-operation with other scientific and professional institutions, cultural societies, editorial staff in media and journals, and publishers is seen in participation in symposia, publishing projects, book promotions, in evaluation of research projects and reviewing of books and other publications, in translating, etc. The Institutes research assistants and fellows also go, for shorter or longer periods, for specialist training, study visits, research work at universities, research institutions, archives and libraries, first of all in Istanbul, Ankara, Cairo, Vienna, Paris, Dubrovnik, Zagreb, Belgrade, and in other scientific centres. For the purpose of establishing still better co-operation and our staff members going to do research, we signed agreements on cooperation with The Archives of the Government of the Republic of Turkey and Agency for Scientific, Cultural, and Technical Co-operation (TIKA). Today, the Institute for Oriental Studies employs 20 staff members: six doctors of science, six masters of science, one research assistant at doctoral study in the U.S., three at postgraduate studies, a librarian, and three office clerks.

16

Behija Zlatar

In organisational terms, the Institute is comprised of three departments: 1) History Department where historical sources for a history of the B&H peoples are processed and published, and they are available for use for scientific purposes. 2) Philology Department where Oriental manuscript materials and other sources for a cultural history of B&H are processed and published; the B&H cultural heritage in Oriental languages is studied; and the Arabic, Turkish, and Persian languages and their literatures and cultures are studied along with their elements in the Bosnian language and culture. 3) Documentation Department consists of Archives, Manuscript Collection, Library and holdings of the Institutes editions together with other documentary and informative materials and media. The Department collects, classifies, keeps and processes archival and manuscript materials, books and journals, and does the jobs related to these. Today the Archive has only a few preserved sigils (court records/protocols) from the former collection, and many photocopies from the Archives of the Istanbul Government Presidency, the Archives Tapu ve kadastro of Ankara, the Ankara Waqf Archives, and the Collection of Documents and Translations given to us by the Academy of Sciences and Arts of B&H. The Manuscript Collection holds 108 manuscript codices with 203 works of which only a small number are manuscripts from the former Manuscript Collection. The Library of the Institute for Oriental Studies today has about 9,500 bibliographical items, of which 1,079 are books a gift from our former associate Hamid Hadibegis family; then 1,362 copies of periodicals and 120 other journals Besides these three Departments, there is still a possibility to set up a department of Oriental arts, which would study Oriental arts and material culture, primarily in Bosnia and Herzegovina, but this depends on the future organisation and personnel structure in the Institute. Administrative and legal, financial and other jobs related to the general operations of the Institute are performed by the Institutes Office. Management organ of the Institute is the Management Board of five members, while the professional organ is the Scientific Council of seven members. Taking a look at the results of the Institute for Oriental Studies work over the past sixty years, we realise that they are striking; however, we cannot be completely satisfied as things can always be better. One of

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

17

the weaknesses is failing to execute our duties timely, either for objective or subjective reasons. Also, the Institute encounters a constant shortage of finances for book publishing so that ready papers/works often wait for years to be published. Nevertheless, irrespective of all problems, the Institute is going to continue its work. In the future our task is going to be the collecting of manuscript and archival materials, their classification and publication, and training scientific and professional workers for research in this important study area of our general and cultural history; over its long-time activity and continuing publication of materials, the Institute has proved to be one of fundamental scientific institutions. Without its activity, it would be impossible to validly study history and culture in these regions. A majority of historiographic, manuscript, archival and other materials in Oriental languages falls within the scope of the Institutes research personnels line of work. Currently, the Institute has been working on two macroprojects: one from the field of general (social, political and military) history, and the other from the field of cultural history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman rule. A focus of the Institutes activity used to be research into the history of Bosnia and Herzegovina, and classifying and publishing historical sources. Today, only six staff members work in the Department of History on a macro-project from the field of general (social, political and military) history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman rule, while nine associates from the Department of Philology, with two outsourcers from the Sarajevo Faculty of Philosophy, work on projects from the field of cultural history of B&H and on research into the Arabic, Turkish, and Persian languages and literatures in these languages. Therefore, one of our future projects is going to be engagement of junior staff members and their training in independent scientific-research work in the field of history, and processing and publishing historical sources, in particular the Ottoman ones. If we look back on the papers published over these sixty years at the Institute for Oriental Studies, either in the Prilozi za orijentalnu filologiju journal or Monumenta Turcica editions, or Posebna izdanja, and on many books, studies and papers which the Institutes staff members have published with other publishers and in other journals in the country and abroad, we will realise that the results are striking. As already mentioned, over the past ten years alone, the Institute for Oriental Studies has published as its own editions: ten issues of the journal Prilozi za orijentalnu filologiju; ten books in Posebna izdanja; and three more editions, one of them being a four-volume one in the

18

Behija Zlatar

Monumenta Turcica series; the Monograph The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 1950-2000 on the occasion of its fiftieth anniversary; and Peevis two-volume History was published as a joint edition of El-Kalem and the Institute for Oriental Studies. It should be especially emphasised that some of the projects carried out at the Institute for Oriental Studies have been recently published as translations into English and Arabic, which is another verification of quality of the scientific-research work at the Institute for Oriental Studies in Sarajevo. We are going to continue research into the fields the Institute deals with and make results of such research available to the broad public at home and in the world through our journal and other editions. Marking another future anniversary will show how successful it will have been.

UDK: 81:82:93 017:091:01

LEJLA GAZI
(Sarajevo)

ZNAAJ IZDANJA ORIJENTALNOG INSTITUTA U IZUAVANJU NAE KULTURNE BATINE

Kljune rijei: kulturna batina, orijentalna filologija, stvaralatvo na orijentalnim jezicima, historija Bosne, katalozi rukopisa, bibliografije

Jedan od osnovnih zadataka Orijentalnog instituta odmah po njegovom osnivanju, uz prikupljanje, sreivanje i obradu rukopisne i arhivske grae za opu i kulturnu historiju Balkana, bilo je i objavljivanje rezultata naunoistraivakog i strunog rada u Institutu putem njegovih publikacija asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, te edicij Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia i Posebna izdanja. Na tom planu je Orijentalni institut tokom proteklih 60 godina uspio postati i ostati naunoistraivaka institucija sa prepoznatljivim izdanjima koja su svojim sadrajem stekla visoko mjesto u oblasti orijentalistike u onom smislu u kojem se ona shvata u naim naunim i strunim krugovima, tj. prouavanja pisanog naslijea na orijentalnim jezicima, te ope i kulturne historije Bosne i Hercegovine i okolnih podruja u periodu osmanske vladavine. Kada je rije o asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju, treba napomenuti da je to asopis koji se moe nai u bibliotekama irom Evrope, Azije, Afrike i Amerike, te da je, svakako zahvaljujui prepoznatom kvalitetu radova u oblasti koju sadrajem obuhvata, ovaj asopis referiran u on-line bazama podataka CEEOL u Evropi i EBSCO u Sjedinjenim Amerikim Dravama. asopis Prilozi za orijentalnu filologiju izlazi jedanput godinje, tako da je u 60 godina postojanja Orijentalnog instituta objavljeno 59 brojeva ovog asopisa. Po koncepciji, uspostavljenoj jo od njegovog prvog broja, asopis prati naunoistraivaki i struni rad Instituta, a

20

Lejla Gazi

otvoren je za saradnju kolegicama i kolegama-orijentalistima i izvan Instituta, kako iz zemlje tako i iz inostranstva. Trebalo bi dosta prostora da se makar i u najkraim crtama spomenu brojne teme koje su nale mjesta u ovom asopisu. Ipak, treba samo napomenuti da su Prilozi za orijentalnu filologiju do sada naunoj i iroj javnosti ponudili vie stotina studija, radova, priloga, prijevoda, bibliografija, kritika, ocjena i prikaza knjiga, asopisa i skupova. Svi oni na svoj nain osvjetljavaju brojna pitanja iz nae ope i kulturne historije, izuavanja arapskog, osmanskog turskog i perzijskog jezika i knjievnosti na tim jezicima, prvenstveno kroz prozno i poetsko stvaralatvo Bonjaka koji su u jednom dugom historijskom periodu Bosne u vrijeme osmanske vladavine pisali na jednom, dva ili sva tri spomenuta jezika. Svi radovi u asopisu imaju saetak na nekom od evropskih jezika, najee na engleskom. Pojedini brojevi asopisa sadre referate sa naunih skupova koje je organizirao Orijentalni institut, kao to su: Simpozij o arapsko-islamskoj kulturi, odran u maju 1973.1, III Meunarodni simpozijum za predosmanske i osmanske studije, odran u septembru 1978.2, nauni skup Knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima rezultati i perspektive, odran u februaru 1989.3, te nauni skup irenje islama i islamska kultura u bosanskom ejaletu, odran u martu 1991.4 Dva tematska broja asopisa POF sadre izbor ve objavljenih radova u prijevodu na engleski jedan posveen radovima iz historije i diplomatike5, a drugi radovima iz kulturne historije Bosne i Hercegovine.6 Ako govorimo o izuavanju arhivske grae za historiju Bosne, ali i cijelog regiona, u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju objavljivani su prijevodi dokumenata koji su na taj nain postajali dostupni za dalja istraivanja i historiarima koji zbog nepoznavanja jezika nisu mogli koristiti originale. S druge strane, kroz brojne studije, radove, prijevode i priloge koji se bave rukopisnim naslijeem na orijentalnim jezicima, otkrivala su se do tada nepoznata imena meu bonjakim stvaraocima na ovim jezicima, ali i nova djela tih autora iz raznih oblasti pisanog stvaralatva, i u prozi i u poeziji.
3 4 5 6
1 2

POF XXIV/1974, Sarajevo 1976. POF 30/1980, Sarajevo 1980. POF 39/1989, Sarajevo 1990. POF 41/1991, Sarajevo 1991. POF 36/1986, Sarajevo 1987. POF 50/2000, Sarajevo 2002.

Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine

21

Sadraji dosadanjih brojeva asopisa POF predstavljani su u pregledima izdanja Orijentalnog instituta koji su obuhvatali odreene periode u radu Instituta i njegovoj izdavakoj djelatnosti.7 O znaaju izdanja iz serije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia bit e rijei u drugom prilogu, uz napomenu da su sva ova izdanja takoer uvrtena u spomenute preglede izdanja Orijentalnog instituta.8 Posebno mjesto u izuavanju nae kulturne batine i njenom predstavljanju naunoj i iroj javnosti pripada izdanjima Orijentalnog instituta objavljenim u seriji Posebna izdanja. U ovoj seriji su do sada objavljene 34 knjige. Raznovrsnost tema koje su njima obuhvaene samo je jedan od pokazatelja raznovrsnosti istraivanja koja su bila u fokusu rada Orijentalnog instituta, ali sve one direktno ili indirektno obuhvataju i izuavanje nae kulturne batine. Naprimjer, uz prijevod Kurana Besima Korkuta objavljen je kaligrafski ispis Husejna Bonjaka iz 1755. godine9, a knjiga Arapsko pismo Teufika Muftia sadri poglavlja o njegovom irenju i upotrebi u naim krajevima, te specifinosti arebice kao posebnog oblika ispisivanja tekstova na bosanskom jeziku koritenjem arapskog pisma.10 Za istraivanja u oblasti orijentalne filologije nezaobilazan izvor su bibliografije. Izradom bibliografija iz ove oblasti u Institutu se dugo godina bavila Bisera Nurudinovi, a kao rezultat njenih istraivanja na ovom polju, u okviru serije Posebna izdanja Orijentalnog instituta objavljene su tri knjige bibliografija koje su, zajedno, obuhvatile period od 1918. do 1965. godine.11 One predstavljaju neiscrpan izvor informacija o knjigama ili radovima iz asopisa sa
Bisera Nurudinovi, Pregled izdanja Orijentalnog instituta sa bibliografijom radova u njima, POF XXV/1975, Sarajevo 1977., str. 57-111; Svetlana Mili, Pregled izdanja Orijentalnog instituta sa bibliografijom radova u njima (1975-1985), POF 37/1987, Sarajevo 1988., str. 221-240; Sabaheta Gaanin, Pregled izdanja Orijentalnog instituta 1986.-1997. sa bibliografijom radova u POF-u 35-45, POF 46/1996, Sarajevo 1997., str. 151-173; Madida Mai, Pregled izdanja Orijentalnog instituta 1998-2009 sa bibliografijom radova u POF-u 46-58, POF 59/2009., Sarajevo 2010., str. 227-263. 8 U navedenim bibliografijama su zasebno predstavljena izdanja iz serije Monumenta Turcica. 9 Kuran, Preveo Besim Korkut. Posebna izdanja VII, Sarajevo 1977. 10 Teufik Mufti, Arapsko pismo (razvoj, karakteristike, problematika). Posebna izdanja X, Sarajevo 1982. 11 Bisera Nurudinovi, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1945-1960, Posebna izdanja VI, Sarajevo 1968.; Ista, Bibliografija jugoslovenske orijentalistike 1961-1965, Posebna izdanja IX, Sarajevo 1981.; Ista, Bibliografija jugoslovneske orijentalistike 1918-1945, Posebna izdanja XIII, Sarajevo 1986.
7

22

Lejla Gazi

podruja bive Jugoslavije, posebno o onima koji se danas ne mogu nai na internetu. Pored bibliografija, za istraivanja pisanog stvaralatva na orijentalnim jezicima, a posebno stvaralatva Bonjaka, od izuzetne vanosti su katalozi rukopisa, kao prvorazredni izvori podataka o sauvanim manuskriptima u kojima su i brojni bonjaki autori ili prepisivai stoljeima ostavljali svoje pisane tragove u raznim naunim disciplinama. Orijentalni institut je u seriji Posebna izdanja do sada objavio etiri knjige kataloga manuskripata. Dok katalog Vane Bokova u kojem se obrauju turski rukopisi iz franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini12 i katalog sadanje zbirke rukopisa Orijentalnog instituta koji je obradila Lejla Gazi13 i danas nude istraivaima podatke o rukopisima iz navedenih zbirki, dotle su druge dvije knjige kataloga jedan u kojem je perzijske rukopise iz zbirke Orijentalnog instituta obradio Salih Trako14 i drugi u kojem su rukopise iz oblasti lijepe knjievnosti obradili Salih Trako i Lejla Gazi15 danas samo podsjeanje na brojne manuskripte Orijentalnog instituta koji su nestali u vatri tokom agresije 1992. godine. Oni su do tog vremena, zajedno sa rukopisima iz drugih zbirki, inili okosnicu istraivanja u Orijentalnom institutu u Sarajevu, pa su tako predstavljali i izvore za nekoliko knjiga objavljenih u seriji Posebna izdanja, kao to je monografija o Fadil-pai erifoviu Fehima Nametka16, knjiga u kojoj je predstavljena prozna knjievnost u Bosni i Hercegovini na orijentalnim jezicima, autora Amira Ljubovia i Sulejmana Grozdania17, zatim knjiga Amira Ljubovia o stvaralatvu Bonjaka na arapskom jeziku u oblasti logike18, knjiga Fehima Nametka posveena bonjakim autorima u divanskoj knjievnosti19, ali i za
Vano Bokov, Katalog turskih rukopisa franjevakih samostana u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja XV, Sarajevo 1988. 13 Lejla Gazi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Posebna izdanja XXX, Sarajevo 2009. 14 Salih Trako, Katalog perzijskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Posebna izdanja XII, Sarajevo 1986. 15 Salih Trako Lejla Gazi, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta lijepa knjievnost, Posebna izdanja XX, Sarajevo 1997. 16 Fehim Nametak, Fadil-paa erifovi, pjesnik i epigrafiar Bosne, Posebna izdanja VIII, Sarajevo 1980. 17 Amir Ljubovi Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Posebna izdanja XVII, Sarajevo 1995. 18 Amir Ljubovi, Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, Posebna izdanja XVIII, Sarajevo 1996. 19 Fehim Nametak, Divanska knjievnost Bonjaka, Posebna izdanja XXI, Sarajevo 1997.
12

Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine

23

brojna druga djela objavljena bilo u Institutu bilo u drugim izdavakim kuama. Za kasnija istraivanja su se koristili rukopisi iz drugih zbirki u zemlji i inostranstvu, pa je Orijentalni institut mogao nastaviti svoju misiju da kroz izdavaku djelatnost naunoj i iroj javnosti predstavi rezultate svog rada na izuavanju nae kulturne batine. Na osnovu sadraja tih rukopisa nastale su knjige Esada Durakovia o djelu o metafori Ahmeda sina Hasanova Bonjaka20, te Adnana Kadria o Muradnami Dervi-pae Bajezidagia.21 Da i u drugim zemljama postoji interes naunih krugova za bolje upoznavanje rezultata istraivanja u naoj orijentalistici, a putem prijevoda pojedinih knjiga objavljenih u ediciji Posebna izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu, pokazuju i prijevodi pojedinih knjiga iz ove serije. Tako je knjiga Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku prevedena na engleski jezik i objavljena 2008. godine u seriji Islamic Philosophy, Theology and Science, pod urednitvom Hansa Daibera i u izdanju renomirane izdavake kue Brill iz Leidena22, a knjiga Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima prevedena na arapski jezik i objavljena u Kairu 2009. godine, uz opiran predgovor prevodioca aml al-Dna Sayyid Muammada.23 Prijevodima navedenih knjiga rezultati istraivanja u Orijentalnom institutu postali su dostupni za koritenje u naunim krugovima s jedne strane engleskog, a s druge strane arapskog govornog podruja. Zanimljivo je spomenuti da su prve tri knjige koje su objavljene u ovoj seriji obraivale arapske dokumente u Dravnom arhivu u Dubrovniku, a priredio ih je i preveo Besim Korkut24, nakon vie desetljea doivjele svoje ponovno objavljivanje, ovaj put u Kairu 2008. godine, a za ovo izdanje ih je kao jednu knjigu priredio i predgovor
Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni Ahmed sin Hasanov Bonjak o metafori, Posebna izdanja XXIII, Sarajevo 2000. 21 Adnan Kadri, Objekt Ljubavi u tesavufskoj knjievnosti: Muradnama Dervi-pae Bajezidagia, Posebna izdanja XXVIII, Sarajevo 2008. 22 The Works in Logic by Bosniac Authors in Arabic, by Amir Ljubovi. Islamic Philosophy, Theology and Science, Texts and Studies, Volume LXXVII, Brill, Leiden Boston 2008. 23 mir Lybft wa Sulaymn rdnt, Al-Adab al-nar li al-Bsna wa alHarsak bi al-lut al-arqiyya, al-Markaz al-qawm li al-tarama, al-Qhira 2009. 24 Arapski dokumenti u Dravnom arhivu u Dubrovniku, knjiga I, sveska 1, Dokumenti o odnosima Dubrovnika i Maroka, Priredio i preveo Besim Korkut, Posebna izdanja I, Sarajevo 1960; Arapski dokumenti u Dravnom arhivu u Dubrovniku, knjiga I, sveska 2, Dokumenti o odnosima Dubrovnika s Alirom, Tripolisom i Egiptom Priredio i preveo Besim Korkut, Posebna izdanja II, Sarajevo 1961; Arapski dokumenti u Dravnom arhivu u Dubrovniku, knjiga I, sveska 3, Osnivanje dubrovakog konzulata u Aleksandriji, Priredio i preveo Besim Korkut, Posebna izdanja III, Sarajevo 1969.
20

24

Lejla Gazi

na arapskom napisao Muammad al-Arn'25. U knjizi je donesen i prijevod na arapski predgovora izdanja na bosanskom jeziku, te Korkutovih biljeaka uz arapski tekst dokumenata, a na kraju su dati faksimili svih dokumenata. Na taj nain su dokumenti iz Dubrovakog arhiva ponovno vraeni u arapsko jezino podruje, obogaeni prijevodom na arapski jezik brojnih biljeaka i objanjenja donesenih uz tekst dokumenata objavljen u seriji Posebna izdanja. Jedna od knjiga iz serije Posebna izdanja koja i danas izaziva interesovanje u naunim krugovima koji se bave tesavvufom islamskim misticizmom, svakako je knjiga Demala ehajia posveena historijatu dervikih redova u Bosni i Hercegovini i okolnim zemljama.26 Iako objavljena prije 25 godina i na osnovu tada dostupnih izvora i literature, ova knjiga danas predstavlja solidnu osnovu na kojoj bi se mogla dograditi kasnija nauna saznanja o ovoj problematici i na taj nain bolje osvijetliti ovo zanimljivo pitanje. A kako je tesavvuf svojim specifinim pogledom na svijet i utjecao na knjievno stvaralatvo, u prevoenju i tumaenju divanske poezije proete duhom tesavvufa potrebno je upoznati karakteristinu leksiku i simboliku koju pojedini likovi, termini ili fraze nose u svom znaenju. Na tom planu je izraen i rjenik termina iz divanske i tesavufske poezije koji predstavlja koristan prirunik za ovaj vid istraivanja kulturne batine Bonjaka na osmanskom turskom jeziku.27 Kad se govori o orijentalnoj filologiji i njenom razvoju u Bosni i Hercegovini, nezaobilazno je ime Safvet-bega Baagia, pionira bosanskohercegovake orijentalistike i utemeljitelja naunog pristupa ovim istraivanjima kod nas, pa je knjiga Lejle Gazi posveena Baagievom radu u toj oblasti.28 S druge strane, kad se govori o Sarajevu i njegovom historijatu, nezaobilazno je ime bosanskog namjesnika Gazi Husrev-bega, jedne od najzaslunijih linosti za urbani razvoj Sarajeva u 16. stoljeu, o emu govori monografija Behije Zlatar Gazi Husrev-beg.29 Ova monografija donosi podatke o porodinim vezama Gazi Husrev-bega sa osmanskim
Al-Wa'iq al-arabiyya f Dr al-maft bi madnati Dbrfnk, Basm Qurqt. Aadda a-aba al-arabiyya wa qaddama lah Muammad al-Arn', Al-Malis al-al li a-aqfa, al-Qhira 2008. 26 Demal ehaji, Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Posebna izdanja XIV, Sarajevo 1986. 27 Fehim Nametak, Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Posebna izdanja XXVII, Sarajevo 2007. 28 Lejla Gazi, Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia. Posebna izdanja XXXIII, Sarajevo 2010. 29 Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg. Posebna izdanja XXXII, Sarajevo 2010.
25

Znaaj izdanja Orijentalnog instituta u izuavanju nae kulturne batine

25

dvorom, njegovoj vojnoj i politikoj karijeri, brojnim zadubinama i sredstvima za njihovo odravanje, te slubenicima njegovog vakufa, uz faksimile originalnih dokumenata kao potkrjepu iznesenih podataka. Neka od vanih pitanja i dogaaja iz kasnije historije Bosne, kao to su administrativno ureenje Bosanskog ejaleta od kraja 18. stoljea do kraja osmanske vladavine, te pokret za autonomiju Husein-kapetana Gradaevia 30-ih godina 19. stoljea obrauju knjige Ahmeda Aliia, takoer objavljene u ovoj seriji.30 Na kraju, treba napomenuti da cilj ovog priloga nije da se predstavi ukupna izdavaka djelatnost Orijentalnog instituta niti serije Posebna izdanja iz koje je vei dio izdanja ovdje spomenut, nego da ukae samo na neka djela koja su svojim sadrajem osvijetlila odreene teme, pitanja, dogaaje ili linosti i njihov znaaj u izuavanju nae kulturne batine. ZNAAJ IZDANJA ORIJENTALNOG INSTITUTA U IZUAVANJU NAE KULTURNE BATINE Saetak U prilogu se govori o izdanjima Orijentalnog instituta i njihovom znaaju u izuavanju nae kulturne batine, kao jednom od vanih zadataka u radu ove naunoistraivake institucije tokom dosadanjih 60 godina njenog postojanja i rada. Putem publikacija Orijentalnog instituta asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju te edicij Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia i Posebna izdanja naunoj i iroj javnosti se predstavljaju rezultati naunoistraivakog rada u Institutu. Sa objavljenih 59 brojeva asopisa POF, 12 knjiga u seriji Monumenta Turcica i 34 knjige u seriji Posebna izdanja, Orijentalni institut spada u red istaknutih naunoistraivakih institucija u oblasti orijentalistike u onom smislu u kojem se ona shvata u naim naunim i strunim krugovima, tj. prouavanja pisanog naslijea na orijentalnim jezicima, te ope i kulturne historije Bosne i Hercegovine i okolnih podruja u periodu osmanske vladavine. Pojedine knjige iz serije Posebna izdanja su objavljene i u prijevodima na engleskom ili arapskom jeziku i na taj nain su rezultati istraivanja u Orijentalnom institutu postali dostupni za koritenje u naunim krugovima s jedne strane engleskog, a s druge strane arapskog govornog podruja.
30

Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine. Posebna izdanja XI, Sarajevo 1983.; Isti, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine. Posebna izdanja XIX, Sarajevo 1996.

26

Lejla Gazi

THE IMPORTANCE OF PUBLICATIONS OF THE INSTITUTE FOR ORIENTAL STUDIES IN THE STUDY OF OUR CULTURAL HERITAGE Summary This paper deals with publications of the Institute for Oriental Studies in Sarajevo and their importance in the study of our cultural heritage as one of the tasks of this scientific and research institution in 60 years of its existence and work. With the publications of the Institute for Oriental Studies the journal Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) and editions Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia and Posebna izdanja the results of the scientific and research work have been presented to the academic and general public. With 59 published issues of the journal POF, 12 books in the Monumenta Turcica series and 34 books in Posebna izdanja series, the Institute for Oriental Studies belongs to the prominent scientific and research institutions in the field of Oriental Studies in a way that corresponds to our academic and specialized circles, that is, in the study of the written heritage in Oriental languages and the general and cultural history of Bosnia and Herzegovina and surrounding regions during the Ottoman rule. Certain books from the Posebna izdanja series were published in translations to English or Arabic and thus the results of the research became available to use in academic circles both in the English and Arabic language areas.
Key words: cultural heritage, history of Bosnia, Oriental philology, works in Oriental languages, catalogues of manuscripts, bibliographies.

UDK: 930.85(497.6) 811.222.1

SABAHETA GAANIN
(Sarajevo)

ZNAAJ IZUAVANJA BATINE NA PERZIJSKOM JEZIKU U ORIJENTALNOM INSTITUTU

Kljune rijei: istraivanja, batina, perzijski jezik, kulturna historija, Bosna i Hercegovina.

Baviti se batinom na perzijskom jeziku znai baviti se prouavanjem artefakata: prijevodima perzijskih klasika iz samog vrha pjesnikih dostignua koja su zadivila kulturni svijet, utjecajima koja su neosporno ostvarena u kulturolokoj razmjeni, a kod nas posebno djelima bosanskohercegovakih autora iz perioda osmanske uprave. Bogata i samosvojna perzijska kultura nosila je peat individualnosti i originalnosti i zahvaljujui tesavvufu, koji je oplemenio poeziju do krajnjih granica, umjetnika i knjievna djela nametnula su se kao univerzalna vrijednost batine cijelog svijeta. U okviru orijentalno-islamskog kruga, perzijska kultura je bila njena znaajna i uplivna sastavnica, iji odjeci su ostavili traga na civilizacije od Istone Azije do Mediterana, ukljuujui Balkan koji je veim dijelom bio pod osmanskom upravom. Veliki perzijski klasici Hafiz, Delaluddin Rumi, Sadi, Firdusi i Attar nesumnjivo su bili izravni uzronici interesovanja za perzijski jezik i njegov dalekoseni utjecaj na druge pjesnike na irokom geografskom prostoru. Jer na tom su se jeziku ogledali pjesnici ne samo s podruja dananjeg Irana, ve i pjesnici u srednjoj Aziji, Indiji, maloj Aziji, na Balkanu i paniji. Perzijski jezik je svojom ljepotom, bogatstvom, relativnom jednostavnou i vitalnou bio snano sredstvo komunikacije meu razliitim narodima i kulturama. Historija Bosne 15-19. stoljea svjedoi da su Bonjaci pisali na jednom, dva ili tri orijentalna jezika: arapskom, turskom i perzijskom tako virtuozno i dobro da je dananjem ovjeku teko shvatiti kako

28

Sabaheta Gaanin

nauiti jedan, dva ili tri jezika istog pisma ali potpuno razliitih tipova, na njima pisati i izraavati svoje najtananije misli. To je jedan kulturoloki fenomen duhovne nadgradnje Bonjaka ija je osebujnost ethosa iznjedrila takav kolorit kulture koja ni u jednom segmentu nije zaostajala, naprotiv ona je u izvjesnim periodima ak i nadmaivala svoje kulturno-geografsko okruenje. I upravo radi institucionalnog i organizovanog djelovanja na ouvanju i predstavljanju nae kulturne batine na orijentalnim jezicima osnovan je Orijentalni institut da javnosti predoi kako historijske injenice tako i postignua u oblasti kulture, koja je po svojoj vrijednosti dio ope kulturne riznice svijeta. Istraivai Orijentalnog instituta kontinuirano, est decenija, prikupljaju materijal iz historije, orijentalnih jezika i knjievnosti, to je na koncu, poslije godina i godina strpljivog istraivanja krunisano objektivnim i vremenski odrivim studijama, monografijama, antologijama i lancima. Nauna istraivanja u Orijentalnom institutu su zasnovana na injenici da bi neprocjenjivo bogatstvo pismeno fiksiranih zapisa jednog kompaktno zaokruenog i duhovno jednoobraznog prostora nestalo, ako se ne bi nauno verifikovalo i predoilo. Time bi nesumnjivo cjelokupna svjetska batina bila oteena, jer je ovaj prostor, zbog mnogostrukih interkulturalnih i dijahronosimetrinih dodira razliitih civilizacija, religija, naroda i etnikih grupa veoma znaajno vorite referentnih izvornika koju batini savremena civilizacija. Istraivanja koja se vre u Orijentalnom institutu su itekako bitna u pogledu odreenja identiteta Bonjaka, pogotovu spomenika materijalne kulture i pisane tradicije, koje nesumnjivo ine temeljno ishodite iz kojega se crpe identitetske sastavnice jednog naroda. OBJAVLJIVANJE ISTRAIVANJA IZ OBLASTI BATINE Istraivai u Orijentalnom institutu dali su vrijedan doprinos razvoju naunog diskursa iranistike openito, ali i segmentu koji se tie batine Bonjaka na perzijskom jeziku. Istraivanja batine podrazumijevaju kompleksne projekte koji esto zahtijevaju poznavanje sva tri orijentalna jezika, a sama istraivanja rezultat su interaktivnog odnosa orijentalne filologije, knjievnohistorijskog, knjievnoteorijskog i lingvistikog modela analize uz poznavanje niza drugih naunih disciplina iz islamske tradicije, to rezultira naunim radovima koji su posredno i neposredno vezani za tekstove ispisane perzijskim jezikom. Gotovo svi projekti, koji su se radili u okviru Instituta, objavljeni su u Prilozima za orijentalnu filologiju ili nekim drugim asopisima, odnosno kao monografska izdanja u Institutu ili izvan njega.

Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu

29

Meu istraivaima u Institutu koji su se bavili batinom na perzijskom jeziku vano mjesto pripada Salihu Traki1 koji je, pored istraivakog rada, pokazivao i izuzetan smisao za pedagoki rad s mlaim suradnicima.2 Po svojoj strunoj vokaciji Trako je bio orijentalista poznavao dobro sva tri orijentalna jezika. Radio je dugo na istraivanjima rukopisne grae3, tako da je njegov uvid u rukopisne fondove urodio nizom radova, uglavnom filoloke naravi, koje je objavljivao u Prilozima za orijentalnu filologiju4, ali i u brojnim drugim asopisima. Jo jedan izvrstan iranista u Institutu je bio Demal ehaji, koji se bavio istraivanjima u oblasti kulturne historije.5 Nakon dugogodinjeg istraivanja nastala je njegova studija Derviki redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, prva monografija takve vrste kod nas, koja je izazvala veliki nauni interes kod nas i u svijetu. Najznaajniji ehajiev projekat vezan za batinu na perzijskom jeziku je prijevod Bulbulistana Fevzije Mostarca6. Napisao je i brojne druge radove iz kulturne historije koji se odnose razliite segmente batine o Ahmedu Sudiju Bonjaku, o mevlevijama u Bosni i Hercegovini, perzijskoj knjievnosti kod nas itd.7
Vidi: Mubera Bavi, Bibliografija radova Saliha Trake, POF 59/2009, 265-277; Fehim Nametak, In memoriam: Prof. Salih Trako (1924-2010), POF 59/2009, 7-10. 2 Dugi niz godina Trako je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu sa studentima obraivao perzijske klasike i kao izvrsnog pedagoga pamte ga mnoge generacije mladih istraivaa i studenata kako na Fakultetu tako i u Institutu. 3 Salih Trako, Katalog perzijskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Posebna izdanja XII, Orijentalni institut, Sarajevo 1986; idem (i Lejla Gazi), Katalog rukopisa Orijentalnog instituta lijepa knjievnost, Orijentalni institut, Posebna izdanja XX, Sarajevo 1997; idem (i Fehim Nametak), Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bonjakog instituta, sv. I-II, Bonjaki institut, Zrich Sarajevo 1997, 2003. 4 Salih Trako, Bitlisijev opis Balkanskog poluostrva, POF XII-XIII/1962-63, 209-218; Bitka na Kosovu 1389. godine u istoriji Idrisija Bitlisija, POF XIVXV/1964-65, 329-351; Pretkosovski dogaaji u Het bihitu Idrisa Bitlisija, POF XX-XXI/1970-71, 159-204. 5 Nauni savjetnik Orijentalnog instituta i redovni profesor perzijskog jezika na Filozofskom fakultetu, mada je dobro poznavao sva tri orijentalna jezika, bio je izvanredan poznavalac perzijskog jezika. Vidi: Ismet Kasumovi, In memoriam: prof. dr. Demal ahaji (1930-1989), POF 39/1990, 9-10. 6 Fevzi Mostarac, Bulbulistan, uvod i komentare napisao Demal ehaji, Svjetlost, Sarajevo 1973. 7 Demal ehaji, Neke karakteristike uenja alluddn Rmja i nastanak dervikog reda mevlevija Mevlevije u Bosni i Hercegovini", POF XXIV/1974, 85-108; idem, "Ahmed Sudi Bonjak", POF28-29/1978-9, 103-122; idem, Izuavanje nae knjievnosti na persijskom jeziku, POF 39/1989, 85-93.
1

30

Sabaheta Gaanin

Ne smije se zaboraviti ni neumorni rad orijentaliste Hazima abanovia na biljeenju brojnih rukopisa, posebno iz turskih arhiva i biblioteka. abanovi je u svom djelu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima8 upotpunio novim podacima istraivanja Safvet-bega Baagia i Mehmeda Handia na ovom polju. Djelo je biobibliografskog karaktera i prua podatke o bonjakim knjievnicima i njihovom stvaralatvu na orijentalnim jezicima, meu kojima navodi 17 autora koji su pisali na perzijskom, uglavnom poeziju, rjenike ili komentare perzijskih klasika. Naalost, autorski projekt je ostao nedovren, to je istraivaima uskratilo priliku da u potpunosti percipiraju knjievni rad Bonjaka. Zacijelo bi to bilo najznaajnije djelo u oblasti nae knjievnosti na orijentalnim jezicima da je autor uspio da ga dovri. Recentna istraivanja u Institutu se sve vie profiliraju iz filolokih analiza u istraivanja knjievnoteorijske i stilistike prirode. Na tom fonu su radovi Sabahete Gaanin, iraniste. to se tie batine, uraena su analize i prijevodi poezije bonjakih pjesnika koja nije bila predstavljena javnosti: Hasan Zijaji (16. st.), Zekerija Sukkeri (17. st.), Ahmed Talib (17. st.), Mehmed Reid (17. st.) i Ahmed Hatem (18 st.).9 O Hatemovom Divanu na perzijskom jeziku je objavljeno vie radova, meu kojima su i dvije monografske studije: prva je lingvostilistika analiza njegovog Divana,10 a druga je knjievnopoetika.11 Kao vanjski saradnici u Prilozima su i drugi iranisti pisali svoje radove i priloge iz oblasti, knjievnosti ili kulturne historije. Meu njima je bio i air Sikiri, izvrstan orijentalista i profesor perzijskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu. Njegov rad o Sudiju kao komentatoru Sadijina Gulistana, iako davno napisan, i danas izaziva panju istraivaa kulturne historije Bosne i Hercegovine.12 Zanimljiv je i njegov rad o sarajevskom pjesniku Mehmedu Reidu.13 Beir Da H. abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima: biobibliografija, Svjetlost, Sarajevo 1973. 9 Sabaheta Gaanin,Iz Divana Hasana Zijaije Mostarca: stihovi na perzijskom, POF 55/2005, 189-216; eadem, Sakinama kao poetska forma divanske knjievnosti: Sakinama Zekerijjaa Sukkerije, POF 52-53/2002-2003, 149-163; Formalna i leksikostilistika obiljeja poezije Ahmeda Taliba na perzijskom jeziku, POF 58/2008, 7-32; eadem, Interpretacija dviju kasida Mehmeda Reida na perzijskom jeziku, POF 56/2006, 45-76; eadem, Linguostylistic Approach to Qasidas by Ahmad Khatem Aqowalizade, POF 59/2009, 11-57. 10 S. Gaanin, The Persian Divan by Ahmad Khatem Aqovalizade, Peter Lang, Frankfurt 2011. 11 S. Gaanin, Sve na Zemlji sjena je Ljepote: ontoloka poetika jednog sufijskog divana: ejh Hatemov Divan, Orijentalni institut, Posebna izdanja XXXIV, Sarajevo 2011. 12 air Sikiri, Sudi kao komentator Sadijina Gulistana, POF I (1950), 51-67. 13 air Sikiri, Divan Mehmed Reida, POF VI-VII/1956-57, 55-76.
8

Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu

31

ka, profesor perzijskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu, napisao je dva rada koja se tiu batine: o Sudijevim komentarima14 i recepciji perzijske knjievnosti kod nas.15 I radovi knjievnoteorijske prirode Namira Karahalilovia, profesora perzijskog jezika i knjievnosti, posveeni su poeziji Bonjaka motivima i poetikim obiljejima poezije Zijaije i Rudija.16 ZAKLJUAK U 60 brojeva Priloga doneseno je vie istraivanja, analiza, priloga i rasprava o pojedinim temama, koji se odnose na knjievnost ili kulturnu historiju Bonjaka a u posrednoj ili neposrednoj su vezi sa perzijskim jezikom. Mada su malobrojni, ne treba da istiemo koliko su vani i vrijedni ti radovi u duhu najozbiljnijeg i nauno profiliranog rada u okviru sveukupne bosanskohercegovake orijentalistike. Svi ovi radovi, kako saradnika Orijentalnog instituta tako i drugih iranista, imaju naunu i kulturno-historijsku vrijednost, jer nude, pored biljeki filoloke naravi, tj. sadraja djela, i pronicljive opservacije i znaajne naune postulate i vrijedne interpretacije. Imajui u vidu da je za istraivanje batine na perzijskom jeziku najobimniji korpus poezija proeta vie ili manje sufijskom simbolikom, u njenom razumijevanju nuno je rasvijetliti povijesni, drutveni, duhovni i kulturoloki kontekst u kome je ona nastajala, povremeno mijenjala svoje formalno oblije, ali nikada kanonske osnove. Za pravilnu interpretaciju ovakve poezije moraju se poznavati osnovi tesavvufa, jer se njeno odgonetanje vri u dubinskim slojevima. Istraivai Orijentalnog instituta su svjesni da je kultura temelj individualnog i nacionalnog identiteta, stoga kroz svoja istraivanja uvamo viestoljetno kulturno naslijee Bosne i Hercegovine kako bi bili ravnopravni sudionici meu kulturama svjetskog drutva. Pitanja koja nas intrigiraju iz ope i kulturne historije Bonjaka poticaj su na promiljanje i stvaranje vlastitih vrijednosnih sudova o njenim porukama i kulturnopovijesnom znaenju u vremenu kad nam prijeti zatiranje vlastitog identiteta, uslijed eurointegracija i globalizacije koje destabiliziraju tradicionalna uporita identiteta.
Beir Daka, Sudijevi komentari na perzijskom jeziku, POF 39/1989, 173-181. Beir Daka, ta je pomoglo prihvatanju perzijske knjievnosti u Bosni i Hercegovini?, POF 41/1991, 395-399. 16 Namir Karahalilovi, Kruenje ae od Wald ibn Yazda do Zijaije Mostarca POF 57/2007, 111-124; idem,Neke formalne i stilske osobenosti jednog gazela Ahmeda Rudija Mostarca na perzijskom jeziku, POF 58/2008, 125-137.
14 15

32

Sabaheta Gaanin

Na tom putu Orijentalni institut kroz publikovanje sintetskih studija iz ope i kulturne historije Bonjaka, nakon godina i godina predanog rada i istraivanja ostvaruje izazove u razliitim naunim disciplinama kojima se bavi, meu kojima je vana karika i naslijee na perzijskom jeziku. ZNAAJ IZUAVANJA BATINE NA PERZIJSKOM JEZIKU U ORIJENTALNOM INSTITUTU Saetak Istraivai Orijentalnog instituta su svjesni da je kultura temelj individualnog i nacionalnog identiteta, stoga kroz svoja istraivanja uvamo viestoljetno kulturno naslijee Bosne i Hercegovine kako bi bili ravnopravni sudionici meu kulturama svjetskog drutva. Da su i bonjaki autori na perzijskom jeziku ostavili vrijedne primjere svoga stvaralatva pokazuju nam izmeu ostalog Bulbulistan Fevzije Mostarca iz 18. st., kaside i gazeli Hasana Zijaije (16. st.), Zekerija Sukkerije (17. st.), Ahmeda Taliba (17. st.), Mehmeda Reida (17. st.) i Ahmeda Hatema (18 st.) i mnogi drugi bonjaki pjesnici, koje smo mogli upoznati zahvaljujui istraivanjima njihove poezije u Orijentalnom institutu. Pojedinani radovi filoloke naravi, lingvostilistike ili knjievnoteorijske analize stihova bonjakih autora na perzijskom jeziku nali su svoje mjesto na stranicama najprije Priloga za orijentalnu filologiju, ali i drugih asopisa naunog ili popularnog profila. Stoga perspektive bosanskohercegovake orijentalistike, koja se vezuje za iranistiku, lee, svakako, u edukaciji iranista naunog profila, koji e istraivati i nauno interpretirati kulturnu batinu Bonjaka na perzijskom jeziku i time joj dati zaslueno mjesto u sveukupnoj nauci i kulturi naroda Bosne i Hercegovine. THE IMPORTANCE OF THE STUDY OF HERITAGE IN THE PERSIAN LANGUAGE IN THE INSTITUTE FOR ORIENTAL STUDIES Summary The researchers of the Institute for Oriental Studies have been aware that culture is the foundation of individual and national identity, and in that way we protect the centuries-old cultural heritage of Bosnia and Herzegovina in order to be equal among the cultures of the world.

Znaaj izuavanja batine na perzijskom jeziku u Orijentalnom institutu

33

The examples of Bulbulistan by Fawzi Mostari from 18th century, qasidas and ghazals of Hasan Ziyai (16th cent.), Zekeriya Sukkeri (17th cent.), Ahmad Talib (17th cent.), Mehmed Reid (17th cent.) and Ahmad Khatem (18th cent.) and many other Bosniak poets, who were introduced to us owing to the research on their poetry at the Institute for Oriental Studies, show us that Bosniak authors left valuable examples of their creativity in the Persian language. Certain philological works or linguostylistic and literary-theoretical analysis of the verses of Bosniak authors in Persian were published primarily in the journal Prilozi za orijentalnu filologiju, and other journals of academic or popular profile. Thus, the perspectives of BH Oriental studies, linked to the Iranian studies, lie in education of the Iranists, who will research and scientifically interpret the cultural heritage of Bosniaks in Persian and thus give it the right place in the whole science and culture of peoples of Bosnia and Herzegovina.
Key words: studies, heritage, Persian language, cultural history, Bosnia and Herzegovina.

UDK: 930(497.6)14/17 655.413

ELMA KORI
(Sarajevo)

ZNAAJ EDICIJE MONUMENTA TURCICA HISTORIAM SLAVORUM MERIDIONALIUM ILLUSTRANTIA ZA IZUAVANJE HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE U OSMANSKOM PERIODU
Kljune rijei: historija, Bosna, osmanski period, izvori, Monumenta Turcica.

Nakon osnivanja Orijentalnog Instituta 1950. godine, njegov prvi direktor Branislav urev, otiao je na istraivanje u Istanbul u Bavekalet Arivi, dananji Babakanlk Osmanl Arivi, a uskoro, 1952. godine ekipa istraivaa iz Instituta boravila je u Istanbul i snimala dokumente, prije svega kanunname i deftere, koji su se odnosili na sandake sa teritorije tadanje Jugoslavije, u namjeri da se ti dokumenti objavljuju u ediciji Orijentalnog instituta nazvanoj Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia. U zavisnosti od vrste dokumenata, a u skladu s mogunostima planirano je da se historijski izvori znaajni za izuavanje prolosti balkanskih zemalja, a posebno Bosne i Hercegovine u doba osmanske vladavine na ovim prostorima objavljuju u originalu i prijevodu, samo u prijevodu, ili u obliku regesta. S obzirom na vrstu izvora, edicija je bila podijeljena na pet serija: Serija I Zakonski spomenici; Serija II Defteri; Serija III Muhimme defteri; Serija IV Vakufname; Serija V Sidili. Prva knjiga iz ove edicije, Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, 1 objavljena
1

Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak. Saoptavaju: Dr. Branislav urdev, Nedim Filipovi, Hamid Hadibegi, Muhamed Muji i dr. Hazim abanovi. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia,Tomus primus. Serija I, Zakonski spomenici, sv. 1, Sarajevo 1957.

36

Elma Kori

je 1957. godine. Na njenoj pripremi radio je tim istraivaa iz Orijentalnog instituta. Knjiga sadri kritiko izdanje izvora na osmanskom turskom, prijevode i biljeke koje pojanjavaju brojne termine karakteristine za ovu vrstu dokumenata, kao i lokalitete i linosti koji se u njima spominju. Podijeljena je na dva dijela: A Spomenici za Bosnu i Hercegovinu sadre kanunname iz XV i XVI stoljea, koje se odnose na Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki i Kliki sandak i jednu kanunnamu za Hercegovaki sandak iz 1637. godine, a B Spomenici za Crnu Goru obuhvataju est kanunnama koje se odnose na one sandake koji su bili formirani na teritoriji dananje Crne Gore. Objavljivanjem i prevoenjem navedenih dokumenata u ovom, prvom izdanju, saznajemo neto vie o zakonima koji su vrijedili na teritoriji Bosne i Hercegovine u vrijeme Osmanlija, a koji su se nadovezivali na one ve postojee zakone koji su vrijedili u vrijeme Kralja.2 Naime, kanunname, kao kodificirane zbirke sultanskih odredbi koje u saglasnosti sa erijatom, u ekonomskom, fiskalnom, administrativnosudskom pogledu, reguliu odnose u jednom sandaku, u osmanskim opirnim popisnim defterima pojedinih sandaka bile su napisane odmah nakon uvoda. Ove odredbe naroito su znaajne jer esto ukljuuju i neke, od osmanske vlasti prihvaene, norme ve postojeeg obiajnog prava one oblasti u kojoj je taj sandak bio uspostavljen.3 Stoga, zahvaljujui kanunnamama, imamo informacije i o utjecaju naih srednjovjekovnih ustanova i zakona na novu, osmansku vlast. Prva knjiga iz serije II Defteri objavljena je 1964. godine. Radi se o prijevodu jednog deftera, koji je pod nazivom Krajite Isa-bega Ishakovia: Zbirni katastarski popis iz 1455. godine priredio Hazim abanovi. Ovaj defter je prvi popisni katastarski defter u kojem su popisani i oni krajevi Bosanske drave koji su u to vrijeme bili doli pod osmansku vlast. Stoga su i informacije koje ovaj defter sadri neophodne svim onim istraivaima koji se bave izuavanjem navedenog perioda. Ovaj popis izdat je u originalu, sa kritikim aparatom i u prijevodu na na jezik.4 Pravi znaaj ovih deftera shvaen je u naoj iroj naunoj javnosti kada su oni postali dostupni naim osmanistima koji su bili u mogunosti sami da ih iitavaju. Kako su izvori osmanskog porijekla iz razliitih vremenskih perioda, njihove paleografske osobine dosta su
Kanuni i kanun-name, 11. Isto, 7. 4 Dr. Hazim abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455. godine. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus secundus, Serija II, Defteri, knjiga 1. Sarajevo 1964.
2 3

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 37

komplikovane i stoga zahtijevaju poznavanje pomonih historijskih nauka, prije svega osmanske diplomatike i paleografije. Na sve to ukazao je Hazim abanovi u opirnom uvodu u kojem su predstavljeni nastanak, karakteristike i znaaj deftera kao dokumenata koji nude bogatu grau za izuavanje drutvene i ekonomske historije osmanske drave uope i popisanih oblasti posebno. Diplomatiki opis ovog deftera, dat na kraju uvodnog dijela, ostao je i do danas uzor za pripremu za objavljivanje ove vrste dokumenata. U uvodu je takoer predstavljen sadraj ovog deftera, a ubikacija lokaliteta koji se spominju u tekstu data je u obliku fusnota u samom prijevodu. Knjiga sadri bogat rjenik termina te registre linih imena i naziva, nekoliko faksimila i sami tekst navedenog deftera. Naredni defter u ovoj ediciji pojavio se 1972. godine kao dvotomno izdanje i pod naslovom Oblast Brankovia. Opirni katastarski popis iz 1455. godine.5 Oblast popisana ovim defterom obuhvatala je tzv. Oblast Brankovia, odnosno Vuitrn, Pritinu, Novo Brdo itd. Time se ovaj defter na neki nain nadovezuje na prvi objavljeni defter, Krajite Isa-bega Ishakovia, koji je obuhvatao najraniji uski osmanski koridor od Skoplja do Vrhbosne. Publikovanjem ovog deftera naoj naunoj javnosti ponuen je do tada sasvim nov i nepoznat materijal, koji je pruio mogunosti boljeg upoznavanja sa stanjem u ovoj oblasti polovinom XV st. i rjeavanja nekih pitanja za koja do tada nije bilo dovoljno izvorne grae, a koja su bila predmet izuavanja u naoj i stranoj historiografiji. Formalna razlika u nainu publikovanja ova dva deftera je u tome to je prilikom tampanja Krajita osmanski izvor dat zajedno sa prijevodom, a ovaj defter, koji je obimniji, podijeljen je u dva odvojena sveska. U prvom svesku objavljen je prijevod, kao i rjenik termina te registri linih imena i geografskih naziva, a u drugom faksimili izvora. Praksa tampanja faksimila uz prijevode uskoro je prekinuta zbog nedostatka finansijskih sredstava. Sljedee izdanje ove serije uslijedilo je tek 1985. godine izlaskom iz tampe popisa krajeva Hercegovine neposredno po dolasku pod osmansku upravu. Defter je objavljen pod naslovom Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, a priredio ga je Ahmed S. Alii.6
Oblast Brankovia. Opirni katastarski popis iz 1455. godine. Priredili: Hamid Hadibegi, Adem Handi i Eref Kovaevi. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus tertius, Serija II, Defteri, knjiga 2, sv. 1 i 2, Sarajevo 1972. 6 Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina. Uvod, prevod, napomene i registre priredio Ahmed S. Alii, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus sextus, Serija II, Defteri, knjiga 3, Sarajevo 1985.
5

38

Elma Kori

Ovo je prvi i najstariji popis Hercegovine kao zasebne administrativne oblasti pod osmanskom vlasti, zbog ega je i njegov znaaj veoma veliki. U vrijeme nastanka ovog deftera, 1477. godine, jo uvijek nije pod osmanskom vlau bila cijela oblast Hercegovine, ali se iz nekih zabiljeki u defteru mogu vidjeti i planovi daljih osmanskih osvajanja u Hercegovini. Uz prijevod ovog deftera predoeno je samo nekoliko faksimila originalnog teksta te doneseni rjenik termina i registri linih imena i geografskih pojmova. S obzirom na to da navedeni opirni popisi koje je sprovodila Osmanska drava na novoosvojenim teritorijama predstavljaju nekada jedini izvorni materijal ove vrste iz navedenog vremenskog perioda, onda se samim tim moe shvatiti i znaaj objavljivanja ove vrste dokumenata. Kako su ovi predoeni izvori hronoloki povezani, sve ukazuje na to da je u Institutu vjerovatno postojao plan da se i ostali dokumenti iz ovog perioda, koji su bili pohranjeni u arhivu Instituta, prevedu i objave onim redom kojim su i nastajali. Na taj nain naunoj javnosti bi se ponudili prijevodi izvornih dokumenata koji bi postali predmetom detaljne naune valorizacije, kako od strane strunjaka zaposlenih u Institutu, tako i od strane ostalih naunih radnika. Iako se u Institutu nastavio rad na obradi deftera, oni nisu bili u potpunosti pripremljeni za tampu. Tako je jedan za obradu veoma zahtjevan i obimom jedan od najveih do sada poznatih deftera uope, popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, koji je raen kao viegodinji timski projekt u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a zavren je pred samu agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, objavljen tek 2000. godine u etiri sveska pod naslovom Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine.7 Knjiga sadri opiran uvod Ahmeda S. Aliia o katastarskim popisnim defterima i njihovom nastanku i vrstama te podacima koji se u njih unose, kao i o nainu njihove obrade i publikovanja. Na kraju uvoda data je struktura ovog popisa. Svaki svezak sadri indekse linih imena i geografskih naziva, dok je na kraju rjenik termina. Defter ne sadri popisane sve strukture stanovnitva, ve samo ona lica koja su raspolagala dravnom zemljom i koja su bila optereena porezima. Stoga je sluio za utvrivanje prihoda, istovremeno pruajui uvid u produkcione odnose na podruju ejaleta. Iako ovim popisom
7

Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus septimus, octavus, nonus, decimus, Serija II, Defteri, knjiga 4, sv. I/1, I/2 obradio Adem Handi, sv. II obradila Snjeana Buzov, priredila Lejla Gazi, sv. III obradila Amina Kupusovi, Sarajevo 2000.

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 39

nisu obuhvaena vojnika struktura, krupna ulema niti oni koji su za svoje poslove uivali plau u vidu timara, ovaj defter predstavlja i prvorazredan izvor za prouavanje socijalnih struktura i demografije nae zemlje. Jo jedan defter Klikog sandaka iz 1550. godine, koji je kao projekt u Institutu radio Fehim D. Spaho, nakon njegove pogibije u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, ostao je zavren u prvoj fazi, u kojoj je uraen prijevod izvora bez strune aparature. Redakciju prijevoda i dopunu tekstualnih biljeki izvrio je Ahmed S. Alii, a defter je za tampu priredila Behija Zlatar. Objavljen je 2007. godine pod naslovom Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine.8 I ovaj defter sadri uvodni dio s rasporedom posjeda prema nahijama, indekse geografskih naziva i linih imena, te rjenik termina. Znaaj objavljivanja ovog deftera je na prvom mjestu to to se radi o prvom i najstarijem do sada poznatom osmanskom popisu Klikog sandaka. Podruje Klikog sandaka obuvatalo je dijelove jugozapadne Bosne i Hercegovine i dijelove Like, Krbave i Dalmacije u dananjoj Hrvatskoj. U defteru su evidentirani predjeli koji su pripadali carskom hasu, kao i oni koji su pripadali hasu sandakbega. Potom su navedeni zeameti uz navoenje imena zaima, imena naselja koje obuhvata, poimenino imena njegovih stanovnika, te prihodi od poljoprivrednih proizvoda, sa naznakom koja se vrsta poreza plaa. Uz to su evidentirani i prihodi od mlinova, takse, razne globe. Isto je i sa popisima timara. Iz niza sitnih zabiljeki koje defter sadri saznajemo mnotvo informacija koje mogu posluiti kao izvor podataka o pojedinim naseljima, njihovom razvoju i statusu, informacije o posjednicima timara, na osnovu kojih je mogue izuavati genealogije pojedinih porodica i sl. S obzirom na to, navedeni popis prua podatke o ekonomskoj, socijalnoj i konfesionalnoj strukturi stanovnitva, o nastanku i razvoju pojedinih gradova, kao i znaajne demografske podatke. Iz deftera se vidi i kojim intenzitetom je tekao proces prelaska na islam na ovim podrujima. Uz to, defter prua podatke i o znaajnim i utjecajnim linostima i porodicama koje su igrale vanu ulogu u drutvenom i politikom ivotu. Jedino izdanje u Seriji III Muhimme defteri objavljeno je 1985. godine pod naslovom Muhimme defteri Dokumenti o naim krajevima. Ova knjiga sadri prijevode regesti dokumenata iz fonda Mhimme
8

Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine. Obradili Fehim D. Spaho i Ahmed S.Alii, priredila: Behija Zlatar, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus duodecimus, Serija II, Defteri, Knjiga 5, Sarajevo 2007.

40

Elma Kori

defterleri iz Arhiva Predsjednitva Vlade Republike Turske u Istanbulu. Prilikom boravka na istraivakom radu u spomenutom arhivu, uposlenici Instituta s vremenom su snimili skoro sve dokumente iz ovog fonda u kojima se spominju krajevi i oblasti bive Jugoslavije u sklopu Osmanskog carstva. I danas se u arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu nalaze neke od kopija tih dokumenata. Radi se o vie hiljada naredbi koje su u viestoljetnom periodu Osmanske vladavine na naim prostorima slate s Porte visokim zvaninicima Osmanskog carstva, beglerbezima, sandakbezima, kadijama i sl. U ovom izdanju ponuen je prijevod 465 dokumenata iz prvih est knjiga ovog fonda (od 961/1554. do 973/1566. godine). Ove izuzetno zahtjevne izvorne dokumente deifrirao je, a potom preveo Eref Kovaevi.9 U Muhimme deftere unoene su odluke u skladu sa zakljucima zasjedanja lanova Divana i oni su sluili kao osnova za kasnije sainjavanja fermana, berata i slinih dokumenata. Prema tome, oni nude mnogobrojne informacije koje pruaju uvid u razliite vidove ivota u Osmanskom carstvu, kako drutvenom i ekonomskom, tako i vojno-politikom i mnogim drugim.10 Meu najznaajnije osmanske dokumente spadaju i vakufname. U ediciji Monumenta turcica objavljena je 1985. godine knjiga Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek).11 U njoj su objavljeni prijevodi 27 vakufnama iz Bosne i Hercegovine poredanih hronoloki, meu kojima su samo prve dvije iz XV a sve ostale iz XVI stoljea. Uz prijevod svake vakufname daju se podaci o samom dokumentu, mjestu gdje se uva, kao i podaci da li je rije o originalu ili prijepisu te da li je vakufnama ranije bila objavljena. Naalost, usljed nedostatka finansijskih sredstava uz prijevode nisu doneseni faksimili dokumenata to bi u dananjim uslovima u pojedinim sluajevima predstavljalo pisani trag o njihovom postojanju. Vrijednost objavljivanja ove vrste dokumenata u prijevodu je i u tome to oni pruaju dobru osnovu za istraivanje razliitih aspekata razvoja naih gradskih naselja, strukture stanovnitva u njima, zanatima i kolstvu, podatke o gradnji razliitih objekata: sakralnih, kulturno-prosvjetnih, socijalno-humanitarnih, stambenih i drugih.
Muhimme defteri Dokumenti o naim krajevima. Priredio mr. Eref Kovaevi, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia,Tomus quartus, Serija III, Muhimme defteri, knjiga 1, sv. 1, Sarajevo 1985. 10 Isto, 6. 11 Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus quintus, Serija IV, Vakufname, knjiga 1, Sarajevo 1985.
9

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 41

Stoga vakufname predstavljaju dokumente od primarnog znaaja za izuavanje drutvene, politike, ekonomske i kulturne historije Bosne i Hercegovine. U ovoj ediciji objavljen je i sidil teanjskog kadiluka, iji je original izgorio u Orijentalnom institutu u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obrada ovog sidila bila je prijeratni projekat Hatide ar-Drnda, koja je, neposredno prije rata, ve bila gotovo zavrila njegov prijevod i sainila dosta ispisa iz sidila, koje je uvala u svom domu. Na taj nain uspjela je da sauva ovaj vaan izvor od potpunog nestanka i njegov prijevod ponudi kako znanstvenoj tako i iroj javnosti.12 Kadijski sidili su predstavljali protokole odluka i zapisa kadije koji je imao pravne ovlasti na podruju jedne administrativno pravne oblasti odnosno kadiluka. Djelokrug ingerencija jednog kadije osim pravnih protezao se nekada djelomino i na upravne poslove. One naredbe i instrukcije koje su s Porte stizale na kadijinu adresu bile su prepisivane u sidile, te su zahvaljujui tome, ostale sauvane i do danas. Zbog irokog obima kadijine djelatnosti erijatski sidili predstavljaju prvorazredne historijske izvore za izuavanje pravne, ekonomske, politike, drutvene i kulturne historije odreenih podruja kao i Osmanske drave u cjelini. Raznovrsne informacije koje nude izvori iji se prijevodi objavljuju u ediciji Monumenta Turcica veoma su korisne u istraivakom procesu. Takoer, tokovi savremene turske kao i ire svjetske historiografije, jo uvijek se kreu ka publikovanju tih izvornih materijala, ime se nude relevantni podaci za projiciranje vjerne slike prolosti. O vanosti i znaaju bogatstva informacija koje nude ovi izvori objavljeni u navedenoj ediciji govori i injenica da su sva objavljena izdanja bez obzira na godinu izdavanja i danas veoma traena od strane ireg kruga istraivaa iz oblasti historije i kulture u doba osmanske vladavine, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz ireg regiona. Ono to jo posebno elim istaknuti ovom prilikom, a to potvruju i ranije izloene informacije, jeste to da su u deifriranju, prevoenju i prireivanju navedenih izvornih dokumenata objavljenih u ediciji Monumenta Turcica najveim dijelom uestvovali strunjaci zaposleni na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Na taj nain su pruili mogunost i onim istraivaima koji ne poznaju osmanski turski jezik da steknu uvid u ovu bogatu i raznovrsnu historijsku grau.
12

Sidil Teanjskog kadiluka (1740-1752). Prijevod i obrada Hatida ar-Drnda, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus undecimus, Serija V, Sidili, Knjiga 1, Sarajevo 2005.

42

Elma Kori

ZNAAJ EDICIJE MONUMENTA TURCICA HISTORIAM SLAVORUM MERIDIONALIUM ILLUSTRANTIA ZA IZUAVANJE HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE U OSMANSKOM PERIODU Saetak Prva edicija Orijentalnog instituta, pokrenuta nakon njegovog osnivanja nosi naziv Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia. U zavisnosti od vrste dokumenata, a u skladu s mogunostima planirano je da se historijski izvori znaajni za izuavanje prolosti balkanskih zemalja, a posebno Bosne i Hercegovine u doba osmanske vladavine na ovim prostorima objavljuju u originalu i prijevodu, samo u prijevodu ili u obliku regesta. Edicija je bila podijeljena na pet serija: Zakonski spomenici Defteri, Muhimme defteri, Vakufname i Sidili. U ovoj ediciji do danas je objavljen vei broj knjiga u kojima su predstavljeni vani historijski izvori iz prolosti Bosne i Hercegovine iz osmanskog perioda. O vanosti i znaaju bogatstva informacija koje nude ovi izvori objavljeni u navedenoj ediciji govori i injenica da su sva objavljena izdanja bez obzira na godinu izdavanja i danas veoma traena od strane ireg kruga istraivaa iz oblasti historije i kulture u doba osmanske vladavine, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz ireg regiona. Ono to treba istai jeste da su u deifriranju, prevoenju i prireivanju navedenih izvornih dokumenata objavljenih u ediciji Monumenta Turcica najveim dijelom uestvovali strunjaci zaposleni na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Na taj nain su pruili mogunost i onim istraivaima koji ne poznaju osmanski turski jezik da steknu uvid u ovu bogatu i raznovrsnu historijsku grau. THE IMPORTANCE OF MONUMENTA TURCICA HISTORIAM SLAVORUM MERIDIONALIUM ILLUSTRANTIA SERIES FOR STUDY OF THE HISTORY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE OTTOMAN PERIOD Summary The first series of the Institute for Oriental Studies in Sarajevo, that was initiated after the establishment of the Institute, carries the name Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia. Depending on the types of documents, and according to the circumstances,

Znaaj edicije Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium... 43

it was planned for the historical sources which are important for the study of the Ottoman history of the Balkan states in general, and Bosnia and Herzegovina in particular, to be published in original and in translation, solely in translation or in the form of regesta. The series was divided into five series: legal documents, defters, muhimme defters, vakufnamas and sijils. In this series a greater number of books were published so far, and the important historical sources from the history of Bosnia and Herzegovina during the Ottoman period were presented. The fact that all the published editions (regardless of the year of publication) are still been sought after by Bosnian and other researchers in the field of history and culture of the Ottoman period, speaks of the importance and value of the wealth of information offered by these sources. What should be pointed out is that in the process of deciphering, translation and editing of the mentioned historical sources (published in this series), the researchers from the Institute for Oriental Studies in Sarajevo were engaged for the largest part. Thus they gave the opportunity to those researchers without knowledge of Ottoman Turkish to gain insight into this rich and diverse historical material.
Key words: history, Bosnia, Ottoman period, sources, Monumenta Turcica.

UDK: 930.85(497.6): 929 abanovi, H.

ENES PELIDIJA
(Sarajevo)

OSVRT NA LINOST I DJELO Dr. HAZIMA ABANOVIA

Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, osmanistika, historijski izvori, Hazim abanovi, biografija, bibliografija.

Meu najistaknutijim osmanistima XX stoljea ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i iroj regiji ime dr. Hazima abanovia zauzima jedno od prvih mjesta. Ugled velikog naunika kojeg je za ivota stekao i koji se odrao u naunim krugovima sve do danas, rezultat je njegovog velikog opusa u osmanistici. O tome svjedoe prijevodi osmanskih deftera i druge izvorne arhivske grae, kao i brojne studije, te radovi koje je preveo i napisao ovaj istinski erudita. Koliko je bio potovan i cijenjen meu kolegama u osmanistici, govori i podatak da su mu prijevodi deftera i knjige tampane u uglednim izdavakim kuama, a brojni prijevodi osmanskih dokumenata i radovi publikovani su u najpoznatijim strunim asopisima. Kada su u pitanju stvaraoci ne samo ove nego i drugih naunih disciplina, ira javnost, a posebno mlae generacije vrlo esto ne znaju ni njihove osnovne biografske podatke.1 Ovdje emo skrenuti panju na neke manje poznate podatke iz biografije Hazima abanovia. Iz njegovog radnog dosijea vidimo da je neposredno po sticanju fakultetske diplome prvo zaposlenje imao kao sudski pripravnik u Ministarstvu pravosua 1941. godine.2 Iste godine zapoljava se kao kustos
Vidjeti: Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000., Sarajevo 2000. godine, str. 110 (dalje: Orijentalni institut); Salih H. Ali, Hazim abanovi, Prilozi za orijentalnu filologiju XXII-XXIII/1972-73, Sarajevo 1976, str. 7; Muhamed Hadijahi, Dr. Hazim abanovi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I, Sarajevo 1972, str. 136. 2 Orijentalni institut, str. 110.
1

46

Enes Pelidija

u odjeljenju Turskog arhiva Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu je zapoeo svoj istraivaki i nauni rad, slijedei tradiciju ove naune institucije i istaknutih prethodnika koji su u ovom odjeljenju arhiva radili od njegovog osnivanja, kao to su bili: ejh Sejfudin Kemura, dr. Vladimir orovi, Fehim ef. Spaho i dr. Safvet-beg Baagi. Na mjestu kustosa ostaje sve do 1945. godine. Malo je poznato da je Hazim abanovi u tom periodu imenovan i za sekretara Odbora za pomo muhadirima iz jugoistone Bosne i Sandaka. U tom svojstvu razgovarao je sa prispjelim izbjeglicama i zapisivao njihova svjedoenja o etnikom genocidu u 1941., 1942. i 1943. godine.3 Poslije zavretka Drugog svjetskog rata i kratkotrajne nezaposlenosti zbog ranijeg prohrvatskog stava i pisanja o genocidu nad muslimanima u dolini rijeke Drine od etnikih formacija Drae Mihailovia i Pavla uriia, abanovi je bio suen na zatvorsku kaznu.4 Od 1946. godine obavlja posao arhiviste u Glavnom narodnom odboru Sarajeva. Tu radi na ureenju Arhiva grada Sarajeva.5 Dvije godine kasnije (1948.) zasnovao je radni odnos kao slubenik Gazi Husrev-begove biblioteke gdje je radio na izradi kataloga. Iako je ve poslije nekoliko mjeseci, iste 1948. godine, u zvanju arhiviste preao da radi na Pravni fakultet u Sarajevu, sa zadatkom da prikuplja i obrauje osmanske dokumente za pravnu historiju,6 za Gazi Husrev-begovu biblioteku ostao je vezan cijelog ivota. Od 1966. godine pa sve do smrti bio je lan Savjeta Gazi Husrev-begove biblioteke, te svojim prijedlozima i sugestijama znatno unaprijedio njen rad.7 Neposredno po osnivanju Orijentalnog instituta u Sarajevu 1950. godine, u ovoj naunoj instituciji zasnovao je radni odnos kao asistent, a uskoro je imenovan za efa Lingvistiko-knjievnog odsjeka. Zbog dotadanjeg prevodilakog i naunog rada, kao i iskazanih rezultata u radu, Hazim abanovi je 1952. godine biran u zvanje naunog saradnika, a ubrzo je postao ef Istorijskog odjeljenja. Zbog ugleda kao cijenjenog osmaniste ija su se djela i radovi citirali od strane najuglednijih naunika ne samo sa prostora ex Jugoslavije, nego i u iroj regiji,
Ta svjedoanstva se uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu: Tri knjige o slubenim dokumentima o stradanju bosanskih muslimana u ovom ratu (19411943), str. 131-141. Vidjeti: Edib Hasanagi, Pljevljak Muhamed Hadismailovi, Podgorica, 2010. godine, str. 57. 4 Muhamed Filipovi, U traganju za ljudima i zaviajem, portreti znaajnijih Bosanaca XX vijeka, Sarajevo 2007, str. 273. 5 Orijentalni institut, str. 110; Salih H. Ali, Hazim abanovi, str. 7. 6 Isto. 7 M. Hadijahi, Dr. Hazim abanovi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, str. 136.
3

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

47

kao i odgovornosti prema svakom preuzetom poslu, u Orijentalnom institutu mu je povjerena dunost lana redakcije asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, a od broja VIII-IX/1958-9 pa sve do broja XVIIIXIX/1968-69 njegovog urednika, kao i odgovornog urednika brojeva XIV-XV/1964-65 i XVI-XVII/1966-67.8 Zahvaljujui, izmeu ostalih, i Hazimu abanoviu, ovaj asopis je stekao ugled poznatog i cijenjenijeg asopisa iz orijentalno-osmanskih disciplina ne samo na prostorima tadanje jugoslovenske drave i ire regije jugoistone Evrope nego i u svijetu. U vremenu od 1953. do 1957. godine, ne naputajui stalni radni odnos u Orijentalnom institutu u Sarajevu, Hazim abanovi je kao spoljni saradnik drao nastavu iz predmeta Turski jezik i Turska diplomatika i paleografija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je 1956. godine odbranio i doktorsku disertaciju pod naslovom Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela. Dvije godine kasnije u Orijentalnom institutu biran je u zvanje vieg naunog saradnika, a ve 1962. godine i u naunog savjetnika najvie nauno zvanje.9 Hazim abanovi je uistinu cijeli ivot posvetio nauci. Radei na arhivskim istraivanjima i otkrivanju novih dokumenata, u Istanbulu ga zatie smrt 22. 3. 1971. godine. Prema vlastitoj elji ukopan je u rodnim Porjeanima gdje mu je, u prisustvu velikog broja kolega i prijatelja, klanjana i denaza. Tako je u 55. godini ivota i u vrijeme najveeg stvaralakog zamaha otiao sa ovog svijeta nesumnjivo jedan od najveih i najcjenjenijih osmanista iz Bosne i Hercegovine.10 STVARALAKI OPUS Hazim abanovi je bio dobar poznavalac osmansko-turskog, savremenog turskog, arapskog i perzijskog jezika. Od prvog srednjokolskog rada, kojeg je objavio 1934. godine,11 pa do posthumno objavljenog rada Islamska prosvjeta i kultura,12 napisao je i objavio ukupno 186 bibliografskih jedinica, od kojih su mu 173 bibliografske jedinice objavljene za ivota, a jo 13 posthumno. U bibliografiji njegovih radova,
Orijentalni institut, str. 45-51. Isto, 110. 10 Vidjeti i: Ahmed S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XIX, 1970-1971, Sarajevo 1973, str. 337-339. 11 Hazim abanovi, Jedna crtica iz h/azreti/ Alijina ivota, Djeiji novi behar, god. II, br. 15-16, Sarajevo, 15. II 1934, str. 46-47. 12 U: Istorija Beograda I, Prosveta, Beograd 1974, str. 414-420.
8 9

48

Enes Pelidija

objavljenoj 1976. godine, navodi se da 9 predstavljaju zasebna djela, 57 lanke iz enciklopedija, a ostalo su studije razliitog obima i prilozi objavljeni u raznim periodinim izdanjima.13 Nakon toga su objavljena ponovljena izdanja knjiga Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela14 i Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama.15 Stvaralaki opus Hazima abanovia moe se, po mome miljenju, podijeliti u etiri faze: a) Prvi dio obuhvata vremenski period od 1934. do 1941. godine. To je vrijeme njegovog srednjokolskog i fakultetskog obrazovanja. Tada je napisao i objavio ukupno 23 rada. U prvim prilozima i osvrtima pie krae tekstove o islamu i pojedinim linostima iz historije islama, te o nekim istaknutim Bonjacima iz osmanskog i austro-ugarskog perioda.16 Ve tada pokazuje interes za nauna istraivanja kojima e, nakon diplomiranja i zaposlenja u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, zapoeti druga faza njegovog stvaralakog opusa. b) U periodu 19411945 napisao je i objavio ukupno 51 struni i nauni rad.17 To je vrijeme u kojem Hazim abanovi ve poinje sazrijevati kao istraiva. I dalje pie o istaknutijim linostima i stvaraocima, ali u ovoj fazi pokazuje vee interesovanje za historijske teme i teme o islamu, a njegovi radovi izazivaju panju teologa, orijentalista i historiara osmanskog perioda. U drugoj fazi stvaralakog opusa po prvi put javlja se i sa natuknicama u Hrvatskoj enciklopediji,18 a objavljuje i svoju prvu knjigu Gramatika turskog jezika s vjebenicom, itankom i rjenikom19 u kojoj je ponudio osnove u izuavanju turskog jezika kao vanog preduslova za dalji rad na istraivanju bogate arhivske grae na tom jeziku. c) Trei stvaralaki period Hazima abanovia obuhvata vrijeme od 1948. do 1960. godine, tj. od zaposlenja u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i na Pravnom fakultetu Sarajevu, te prvu deceniju rada u Orijentalnom institutu u Sarajevu. U tom najplodnijem dobu njegovog stvaralatva ima ukupno 70 bibliografskih jedinica koje obuhvataju prijevode, knjige i radove veeg i manjeg obima, te enciklopedijske natuknice. Veliki dio opusa iz ovog perioda predstavljaju prijevodi deftera i drugih
Bisera Nurudinovi, Bibliografija radova dr Hazima abanovia, Prilozi za orijentalnu filologiju XII-XIII/1972-73, str. 11-31 (dalje: Bibliografija). 14 Svjetlost, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo 1982. 15 SarajevoPublishing, Sarajevo 1996. 16 Bibliografija, str. 12-15. 17 Isto, str. 15-20. 18 Bibliografija, pod br. 51-52, 69-74. 19 Knjiara H. Ahmed Kujundi, Sarajevo 1944.
13

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

49

vrsta dokumenata osmanske provenijencije, kao i tekstovi o osmanskoj arhivskoj grai i o pojedinim znaajnijim arhivima u Sarajevu, Dubrovniku, Makarskoj i Zadru. Istovremeno, izuavajui dokumente osmanske i zapadne provenijencije pie vie radova kojima skree panju naune i ire domae i strane javnosti, a posebno knjigama: Evlija elebija, Putopis: Odlomci o jugoslovenskim zemljama20 i Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela21 koje e, kao to e se vidjeti, doivjeti vie izdanja i ostati do danas referentna literatura za brojna istraivanja. Dr. Hazim abanovi je kroz arhivska istraivanja dokumenata i osmanske i zapadne provenijencije, ali i kroz itanje i prouavanje brojnih radova poznatih osmanista, stekao iri uvid u strukturu i organizaciju Osmanskog carstva kao cjeline, kao i stanja u pojedinim pokrajinama (ejaletima) i dijelovima tih pokrajina sandacima, to je iskoristio u pisanju pojedinih poglavlja za knjigu Historija naroda Jugoslavije II. Kako su u nastajanju ovog dvotomnog djela uestvovali do tada najpoznatiji i najcjenjeniji historiari sa prostora tadanje jugoslovenske drave, bilo je prirodno da i abanovi bude meu autorima ovog najambicioznijeg i najveeg projekta u jugoslovenskoj historiografiji. U ovoj knjizi abanovi je bio autor etiri poglavlja.22 Pored svega navedenog, abanovi se javlja i kao autor 25 natuknica u Enciklopediji Jugoslavije23 i etiri natuknice u Vojnoj enciklopediji.24 Sa punom afirmacijom ozbiljnog, vrijednog i cijenjenog osmaniste ulazi u posljednju, etvrtu fazu svog stvaralakog opusa. d) Posljednja, etvrta faza stvaralakog opusa dr. Hazima abanovia obuhvata period od 1960. pa do iznenadne smrti 22. 3. 1971. godine. U ovom periodu objavio je ukupno 40 bibliografskih jedinica. U odnosu na prethodni period to je znantno manje po broju, ali nikako ne i po obimu. Naime, tada je dr. abanovi jo intenzivnije radio na prijevodu osmanskih deftera, bilo individualno ili sa drugim kolegama, objavljivao radove o pojedinim urbanim mjestima u Bosni i Hercegovini i Srbiji, te pripremao radove za pojedina poglavlja za knjigu Istorija Beograda, a posebno se angairao na prikupljanju i obradi podataka za knjigu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima koja
Preveo, uvod i komentar napisao H. abanovi. Knjiga I, Sarajevo 1954.; Drugo izdanje, Sarajevo 1957; Knjiga II, Preveo i komentar napisao H. abanovi, Sarajevo 1957. 21 Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga XIV, Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 10, Sarajevo 1959. 22 Vidjeti bilj. 70, 71, 72, 73. 23 Bibliografija, str. 23-25. 24 Isto, pod br. 141-143.
20

50

Enes Pelidija

je zbog iznenadne smrti ostala nedovrena. Neto kasnije knjigu je u svojstvu redaktora za tampu priredio Ahmed S. Alii, a objavljena je 1973. godine. U ovoj fazi nastaju abanovieva djela Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455. godine25 i Turski izvori za istoriju Beograda,26 te novo izdanje prijevoda Putopisa Evlije elebije,27 kao i radovi o vojnom ureenju Bosne u 15. i 16. stoljeu, o nastanku i razvoju gradova Sarajeva i Beograda, ali i nekih manjim mjesta, poput Lepenice, epe ili Kraljeva. U ovom periodu objavljeno je dvanaest natuknica koje je H. abanovi priredio za Enciklopediju Jugoslavije,28 a jedna natuknica objavljena je u novim izdanjima enciklopedija islama na engleskom i francuskom jeziku.29 Osim naprijed spomenute Knjievnosti Muslimana BiH na orijentalnim jezicima,30 nakon smrti Hazima abanovia objavljena je Istorija Beograda u kojoj je on bio autor devet poglavlja. Posthumno su mu objavljena i dva nova izdanja prijevoda knjige Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama,31 kao i obnovljeno izdanje knjige Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela.32 Gledajui u cjelini nauni opus Hazima abanovia, moemo konstatirati da se pored prijevoda osmanskih izvora, u historijskim radovima orijentirao na prouavanje ustanova osmanskog timarskog sistema i posebno njihovog djelovanja na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva te, uporedo s tim, istraivao i poloaj stanovnitva na tim prostorima. U svojim radovima abanovi je bio savreno temeljit i do pretjeranosti odgovoran. Takvim radom stvorio je svoj osebujan stil ije su osnovne karakteristike konciznost i jasnoa i koji nikada nije isto faktografski suhoparan.33
Objavljeno 1964. godine u seriji Monumenta Turcica Orijentalnog instituta u Sarajevu. 26 Objavljeno 1964. godine kao izdanje Istorijskog arhiva Beograda. 27 Objavljeno u izdanju Svjetlosti, Sarajevo 1967. godine. 28 Bibliografija, str. 28-29 i 31. 29 The Encyclopaedia of Islam. New edition. Volume III, 1971, pp. 340-342; Encyclopdie de lIslam. Nouvelle dition. Tome III, 1971, pp. 351-352. 30 Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Biobibliografija), Redigovao i za tampu pripremio A. S. Alii, Svjetlost, Biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo 1973. 31 Veselin Maslea, biblioteka Kulturno nasljee, Sarajevo 1973; Isto, SarajevoPublishing, Sarajevo 1996. 32 Svjetlost, Sarajevo 1982. 33 A. S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi.
25

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

51

Uporedo s tim, u enciklopedijskim natuknicama po prvi put je kratko i jezgrovito pisao o pojedinim istaknutijim linostima koje su u osmanskoj dravi zauzimale znaajne politike i vojne poloaje, kao i o brojnim stvaraocima koji su iza sebe ostavili vrijedne tragove u nauci, kulturi i umjetnosti. Hazim abanovi se u radu odlikovao marljivou, priljenou i naunom radoznalou, te velikom erudicijom, a svoje mlae saradnike plijenio je spremnou i nastojanjima je da im prenese svoja iskustva i nesebino ih uputi na put naunog razvoja. Time ih je spaavao od praznog hoda i skraivao put za ulazak u ozbiljniji nauni rad. To su posebno znali tadanji mlai nauni kadrovi Orijentalnog instituta u Sarajevu kojima je svakodnevno pruao savjete i kroz osmiljenu organizaciju naunog rada pomagao im u naunom napredovaanju. Izuzetan trud i angaovanje pokazao je u izdavakoj djelatnosti Orijentalnog instituta, kako u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju, tako i u radu na serijama Monumenta Turcica i Posebna izdanja. Sva publikovana izdanja u kojima se javljao kao autor, koautor ili urednik bila su vrhunski i nauno i tehnika ureena i opremljena u skladu sa mogunostima toga vremena. Time je i Orijentalni institut kao nauna ustanova postigao respektabilan nivo u oblasti izdavake djelatnosti iz domena svoga rada. Jednom rijeju on je u stvari bio osnovni stub ove ustanove.34 Zbog naunog ugleda kojeg je kao vrstan orijentalista stekao svojim radom, dr. Hazim abanovi je bio poznat i u meunarodnim naunim krugovima pa je, izmeu ostalog, bio lan meunarodne komisije za jugoistonu Evropu, lan meunarodne komisije za istoriju gradova, lan komisije za balkanoloka istraivanja, i kao vanjski saradnik rukovodio je odsjekom za turski period Balkanolokog instituta u Beogradu.35 Interesantno je primijetiti da i pored ovako impozantnog naunog opusa i meunarodnog ugleda, dr. Hazim abanovi nije nikada bio pozvan da odri bar jedno predavanje studentima ili da bude lan komisije za odbranu magistarskih ili doktorskih disertacija na Odsjeku za orijentalistiku ili Odsjeku za istoriju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Isto tako nije nikada izabran ni za lana Naunog drutva Bosne i Hercegovine, koje je jo u njegovo vrijeme preraslo u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Meutim, nauni opus kojeg je iza sebe ostavio dr. Hazim abanovi na najbolji nain pokazuje gdje mu je mjesto u poslu kojem je posvetio cio ivot.
34 35

Isto, str. 339. Isto, str. 339.

52

Enes Pelidija

Ovdje emo pokuati da se osvrnemo na pojedine dijelove abanovievog stvaralakog opusa u kojem se ogledaju razliitosti u nainu pripreme i temama koje su bile predmet njegovog naunog interesovanja. a) Naunoprevodilaki rad Hazim abanovi se ve u prvim godinama rada kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu poinje javljati i kao prevodilac osmanskih izvora. Upravo prijevodi, kojima je u razliitim periodima svog naunog posla s pravom posveivao veliku panju, predstavljaju veliku vrijednost i imaju nezaobilazan znaaj u historiografiji Bosne i Hercegovine. U vremenu dok je on ivio i radio u ovoj oblasti, nijedan osmanista kod nas nije preveo ni objavio vie izvora osmansko-turskog porijekla nego to je to uinio abanovi. U tom poslu on je bez sumnje predvodnik u naoj istoriografiji.36 Iz bibliografije radova Hazima abanovia moe se vidjeti da je, iako je ve u ranoj fazi svoga rada ukazivao na znaaj izvora osmanske provenijencije i u tekstovima donosio krae prijevode sa osmanskoturskog, period njegovog najintenzivnijeg i najplodonosnijeg prevodilakog rada bio razdoblje od 1948. do 1960. godine, koje smo ranije oznaili treom fazom njegovog stvaralakog opusa. Ovdje emo dati krae osvrte na neke od prijevoda iz ovog perioda. Radei kao bibliotekar novoosnovanog Pravnog fakulteta u Sarajevu, abanovi je preveo vie dokumenata sa osmansko-turskog i objavio ih pod naslovom Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljea.37 Meu njima je i prijevod Ahdname sultana Mehmeda II Fatiha kojom se bosanskim franjevcima garantuju vjerske slobode, te lina i materijalna sigurnost. Zbog politike nepodobnosti ove prijevode nije mogao potpisati punim imenom i prezimenom, pa ak ni inicijalima. Pokretanje asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju otvorilo je novi prostor za prijevode kako osmanskih dokumenata, tako i drugih vrsta tekstova, poput epigrafskih natpisa. Ve u prvom broju ovog asopisa objavljuje prijevode dviju kanunnama Bosanskog sandaka iz prve polovine 16. stoljea.38 U istom broju objavio je i rad pod naslovom Natpis na Kasapia mostu u Uicu i njegov autor pjesnik Dabi elebi,39
Isto, str. 338. Istorijsko-pravni zbornik, godina I, broj 2, Sarajevo 1949. godine, str. 177-208 38 Kanunnama Bosanskog sandaka iz godine 922/1516., Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom (u daljem tekstu: POF) I/1950, Sarajevo 1950, str. 163-166; Kanunnama Bosanskog sandaka iz godine 948/1541., str. 166-167. 39 Isto, str. 156-161,
36 37

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

53

a ve u narednom broju prilog Natpisi nad nadgrobnim spomenicima Malko-bega i njegovog sina Dafer-bega40 i rad Dvije najstarije vakufname u Bosni,41 sa prijevodom vakufnama od kojih je jedna na arapskom, a druga na osmanskom turskom. I u slijedeem broju ovog asopisa predstavio se prijevodom jedne vakufname s arapskog.42 Potaknut opisima putovanja, krajeva i ljudi u rukopisu Seyahatname osmanskog putopisca Evlije elebije, abanovi se posvetio prevoenju dijelova koji se odnose nae krajeve. Prvi prijevod dijela Putopisa objavljen je 1954. godine, a njemu se je vraao i narednih godina i dopunjavao ga.43 Tako je 1957. godine uz drugo izdanje prve knjige Putopisa44 tampan i prijevod druge knjige.45 Ve smo ranije spomenuli kako je abanoviev prijevod Putopisa Evlije elebije doivio vie izdanja, od kojih neka i nakon njegove smrti. Vrijednost ovog prijevoda je ne samo u jasnoi i konciznosti, nego i u injenici da je opremljen sa brojnim fusnotama u kojima se daju objanjenja odreenih termina, toponima, historijskih injenica i slino. Radei u Orijentalnom institutu na obradi osmanskih dokumenata, abanovi je uestvovao i u timskom radu na projektu prevoenja kanunnama iz 15. i 16. stoljea koje su 1957. godine objavljene pod zajednikim naslovom Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak,46 a od kojih je on preveo dvije: Kanun-namu Bosanskog sandaka iz 922/1516. godine i Kanun-namu Bosanskog sandaka iz 948/1542. godine.47 Iako u periodu od 1957. i 1964. godine traje pauza u objavljivanju novih prijevoda Hazima abanovia, to ne znai da on i dalje ne radi na prevoenju osmanskih dokumenata. Rezultat toga rada bilo je i objavljivanje knjige Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz
POF II/1951, Sarajevo 1952, str. 249-258. Isto, str. 5-38. 42 Najstarije vakufname u Bosni. III. Vakufnama Mustajbega Skenderpaia za njegove zadubine u Sarajevu, POF III-IV/1952-53, Sarajevo 1953, str. 403-413. 43 Evlija elebija, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Preveo, uvod i komentar napisao Hazim abanovi, Knjiga I, Svjetlost, Sarajevo 1954. 44 Isto, Drugo izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1957. 45 Evlija elebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Preveo i komentar napisao Hazim abanovi, Knjiga II, Svjetlost, Sarajevo 1957. 46 Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, Saoptavaju: Dr. Branislav urev, Nedim Filipovi, Hamid Hadibegi, Muhamed Muji i dr. Hazim abanovi, Orijentalni institut, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus primus, Serija I, Zakonski spomenici 1, Sv. 1, Sarajevo 1957. 47 Isto, str. 19-33 i 59-69.
40 41

54

Enes Pelidija

1455. godine u kojoj je on, pored prijevoda ovog katastarskog popisa donio opiran uvod i komentare, te rjenik termina sa registrom linih imena i geografskih naziva.48 Interesantno je primijetiti da su prikaze ovog deftera uradili samo dr. Bogumil Hrabak49 u Beogradu i dr. Ignacije Voje50 u Ljubljani a, koliko mi je poznato, po objavljivanju ovog djela u Sarajevu nije bilo prikaza ovog prijevoda niti se ukazalo na njegov znaaj. No, bez obzira na to, svi orijentalisti i historiari osmanskog perioda od njegovog objavljivanja do danas koriste i citiraju podatke iz ovog deftera koji zasluuje sva priznanja i uvaavanja i za nain obrade i za prijevod ovog historijskog izvora. abanoviev intenzivan rad na izuavanju osmanskih dokumenata, ne samo sa prostora Bosne i Hercegovine nego i susjednih zemalja, rezultirao je knjigom u kojoj je dao prijevode osmanskih izvora o srpskoj revoluciji 1804. godine, te izradio rjenik termina i tehnikih naziva,51 a nekoliko godina kasnije i prijevodom izvora za istoriju Beograda i okoline iz 15. i 16. stoljea, takoer sa rjenikom termina i registrom linih imena i geografskih naziva.52 Rije je o obimnim djelima koja zajedno imaju preko 1.000 stranica, to je samo jedan od pokazatelja vrijednosti prijevoda ovih dokumenata. Nakon smrti Hazima abanovia, njegov mlai kolega Ahmed S. Alii, koji i sam prevodi osmanske deftere i druge izvore osmanske provenijencije, u osvrtu na abanovieve prijevode popisa krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. godine i popisa Beograda i okoline 14761566. godine, ukazao je na viestruku vrijednost ovih prijevoda u kojima je abanovi pokuavao da iznae najpodesniji nain izdavanja ovih komplikovanih dokumenata i da ih uini to pristupanijim naunoj i drugoj javnosti, zatim da kritikom i naunom aparaturom oivi ove izvore i da olaka rad drugim obraivaima tih izvora. Ovo treba istai
Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455. godine (Hicri 859 tarihli suret-i defter-i mcmel vlayet-i Yele ve Izvean ve Hodidede ve Senica ve Ras ve Usb ve Kalkandelen mea tevabiiha), Uvod, turski tekst, prevod i komentari H. ., Orijentalni institut u Sarajevu, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus Secundus, Serija II, Defteri, Knjiga 1, Sarajevo 1964. 49 Istorijski glasnik 1, Beograd 1965, str. 120-123. 50 Zgodovinski asopis XXIII, 3-4, Ljubljana 1969, str. 308-313. 51 Turski dokumenti o srpskoj revoluciji 1804. Knjiga I. Spisi Carske kancelarije 1789-1804. Uredio i preveo Hazim abanovi , Istorijsko drutvo Narodne Republike Srbije, Beograd 1956. 52 Hazim abanovi, Turski izvori za istoriju Beograda. Knjiga prva, sveska prva. Katastarski popisi Beograda i okoline 1476-1566. Istorijski arhiv Beograda, Graa za istoriju Beograda, Beograd 1964.
48

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

55

posebno zbog toga to u osmanistici uope, ne postoji jedan utvreni nain izdavanja ovih izvora. Na taj nain njegova objanjenja i terminoloki rjenici u stvari predstavljaju prave male studije i, bez pretjerivanja, krajnja dostignua nauke o tome.53 Da je u toku svog radnog ivota uradio samo navedene prijevode, bilo bi dovoljno da bude meu najistaknutijim osmanistima svoga vremena. b) Udbenik i knjige Ve u prvim fazama svog naunog rada abanovi je uoio potrebu poznavanja osmansko-turskog jezika kako bi se mogli obraivati, prevoditi i koristiti brojni osmanski dokumenti na prostorima tadanje jugoslovenske drave. Tako je svoj krai rad Nae zanimanje za turski jezik u prolosti (Iz predgovora gramatike turskog jezika)54 iskoristio kao uvod u udbenik koji je uskoro objavljen pod naslovom Gramatika turskog jezika s vjebenicom, itankom i rjenikom.55 Udbenik je raen po uzoru na gramatike i prirunike koji su objavljeni na Zapadu i sluio je kao koristan prirunik za upoznavanje sa specifinostima turskog jezika i njegove gramatike. Svoju doktorsku disertaciju Hazim abanovi je objavio 1959. godine kao knjigu pod naslovom Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela.56 I poslije pet decenija ovo je najvrjednija knjiga u kojoj se govori o administrativno-upravnoj organizaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Bosanskog ejaleta, kako se od 1580. godine slubeno zvala novoosnovana osmanska pokrajina. Ona je obuhvatala cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine sa dijelovima teritorije dananje susjedne Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Ovom disertacijom dr. abanovi je pokazao da je temeljito upoznao administrativno-upravnu organizaciju Osmanske drave i da je u pripremi ove knjige, pored osmansko-turskih izvora i literature, koristio i za to vrijeme najznaajnije podatke zapadne provenijencije. O svom opredjeljenju za ovaj prostor, abanovi kae: Ja sam za izuavanje u prvi red stavio bosanski paaluk stoga to je to bio najznaajniji, najsloeniji i najinteresantniji turski upravni organizam u naim zemljama. Zbog velikog interesa javnosti knjiga je
. S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi, str. 338. Osvit II, 84, Sarajevo 11. X 1943, str. 6. 55 H. abanovi, Gramatika turskog jezika s vjebenicom, itankom i rjenikom, Knjiara H. Ahmed Kujundi, Sarajevo 1944. 56 Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knjiga 10, Sarajevo 1959.
53 54

56

Enes Pelidija

doivjela i drugo izdanje u kojem je akademik Avdo Sueska, izmeu ostalog, napisao kako ovo djelo ...sa naune i nauno-istraivake strane ima trajnu vrijednost za nau nauku i kao takvo ono je nezaobilazno u svim daljim naporima na izuavanju prolosti Bosne pod Turcima.57 Posebno mjesto meu objavljenim rezultatima abanovievog naunog rada pripada posthumno tampanoj knjizi Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Biobibliografija), koja je ve ranije spomenuta. Kao iskusni istraiva koji ima senzilibiteta prema onome to radi, dr. abanovi je dui vremenski period strpljivo i znalaki prikupljao grau o brojnim do tada poznatim i manje poznatim linostima i stvaraocima sa ovih prostora na svim poljima pisanog stvaralatva. Piui o njima i njihovom radu pisao je i jednu veliku do tada nedovoljno napisanu kulturno-obrazovnu historiju bonjakog naroda, u to vrijeme priznatom pod imenom Muslimani. Smrt ga je pretekla da knjigu u potpunosti dovri, ali i kao takva, ona i danas predstavlja jedinstven izvor za dalja prouavanja ovog stvaralatva i temelj na kojem se nadograuje istraivaki rad na ovom polju. Imajui u vidu naprijed iznesene podatke abanovievim djelima koja su objavljena u obliku knjiga, bilo da je rije o prijevodima, udbeniku ili naunim studijama, moemo konstatirati da ih je, uzimajui u obzir i obnovljena izdanja, ukupno 11, to uistinu predstavlja zavidan broj izdanja ovog autora. c) Nauni radovi, prilozi i osvrti Posebnu vrijednost i vanost u abanovievom naunom opusu imali su brojni historijski radovi, prilozi i osvrti. Pratei tematski i hronoloki njegovu bibliografiju, moemo vidjeti da je prve radove sa historijskom tematikom poeo pisati u studentskim danima kada se javlja sa lancima i prilozima koji se odnose na osmanski period u historiji Bosne i Hercegovine i bonjakog naroda, a sline teme obrauju i krai tekstovi koje pie i nakon diplomiranja. Iz tog perioda su kratki radovi Gazi Husrev-beg, carski vezir i najvei bosanski dobrotvor58 i Poloaj Bosne u osmanlijskom carstvu59, te prvi vei i ozbiljniji rad Popis kadiluka u Evropskoj Turskoj od Mostarca Abdullaha Hurremovia60 u kojem je predstavio djelo koje je nastalo 1158/1745. godine, a napisano
Isto, Svjetlost, Sarajevo 1982. Uz drugo izdanje, str. 250. Hrvatski narod, III, Sarajevo 22. 10. 1941, str. 13-14. 59 Osvit, god. I, Sarajevo 29. 11. 1942, str. 3. 60 Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja LIV/1942, Sarajevo 1943, str. 307-357.
57 58

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

57

je na turskom jeziku. Zanimljiv je i rad o Ahmed-pai Hercegoviu, koji je izlazio u nekoliko nastavaka.61 U poslijeratnom periodu pojavljuje se nekoliko radova historijske tematike, kao to su: Upravna podjela jugoslovenskih zemalja pod turskom vladavinom do Karlovakog mira 1699. godine62, Da li je postojao Beogradski paaluk?63, Ko je osnovao sarajevsku Ferhadiju. (Iz istorije spomenika kulture)64. Svi oni pokazuju kako je abanovi radove pisao na osnovu prvorazrednih historijskih izvora. Izuzetno vrijednim i korisnim, moe se kazati pionirskim radovima, kao to su Pitanje turske vlasti u Bosni do pohoda Mehmeda II 1463. godine65, O organizaciji turske uprave u Srbiji u XV i XVI vijeku66, Bosansko krajite 1448-146367, Bosanski sandakbeg Skender68 i Je li postojao grad Vrhbosna?69, abanovi se potvruje kao jedan od najboljih znalaca historije evropskog dijela Osmanskog carstva. Dotadanji abanoviev rad bio je najbolja preporuka redakciji druge knjige Historije naroda Jugoslavije da mu povjeri pisanje pojedinih poglavlja koja su spadala u djelokrug njegovog naunikog interesa. Kroz poglavlja Slavonija,70 Jugoslavenski narodi u doba opadanja turskog feudalizma,71 Islamska kultura u jugoslovenskim zemljama do XVIII stoljea72 i Bosanski paaluk u XVIII stoljeu,73 Hazim abanovi je pokazao svu irinu svojih interesovanja i znanje koje posjeduje, te ukazao na potrebu daljih naunih istraivanjima o navedenim temama. Neka od napisanih poglavlja bila su u pravom smislu nepoznanica za iru javnost. U posljednjoj deceniji svoje stvaralake djelatnosti dr. Hazim abanovi je napisao i objavio sljedee radove: Postanak i razvoj
61

Hazim abanovi, Ahmed-paa Hercegovi, Osvit II, 47, str. 1 i 2; 48, str. 2 i 3; 49, str. 2 i 3; 50, str. 2 i 3, Sarajevo 1943. 62 Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine IV/1952, Sarajevo 1952, str. 171-204. 63 Istorijski glasnik 1-2, Beograd 1954, str. 193-207. 64 Glasnik VIS IV, 1-4, Sarajevo 1953, str. 32-40. 65 Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine VII/1955, Sarajevo 1955, str. 37-51. 66 Istorijski glasnik, 3-4, Beograd 1955, str. 59-78. 67 Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine IX/1957, Sarajevo 1958, str. 177-220. 68 Istorijski glasnik I, Beograd 1955, str. 111-127. 69 Urbanistiki problemi I, Sarajevo 1958, str. 52-55. 70 Historija naroda Jugoslavije, knj. II, Poglavlje XIII i XXVI, Zagreb 1959, str. 205214. i 622-628. 71 Isto, Poglavlje XV, str. 477-490. 72 Isto, Poglavlje XXIV, str. 602-612. 73 Isto, Poglavlje XLIX, str. 1318-1341.

58

Enes Pelidija

Sarajeva,74 Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea,75 Lepenica u prvom stoljeu turske vladavine,76 epa i njena okolina u prvim decenijama turske vlasti,77 Teritorijalno irenje i graevni razvoj Sarajeva u XVI stoljeu,78 Iz prolosti naselja Kraljeva i okoline pod turskom vlau,79 Urbani razvitak Beograda od 1521. do 1688. godine.80 Kako se moe vidjeti, svi ovi radovi su sa historijskom tematikom, a jedini izvan tih okvira bio je rad Hasan Kafi Pruak (asan Kf b. Turn b. Dvd b. Jaqb az-Zb al-Aqir al-Bosnaw)81 koji e kasnije ui u knjigu Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima. I posljednjim radovima posthumno objavljenim u knjizi Istorija Beograda,82 abanovi se ponovo vraa historijskim, i na samom kraju kulturnohistorijskim temama: Politika istorija od 1521. do 1688. godine,83 Beograd kao upravno sredite smederevskog sandaka,84 Komunalno ureenje i uprava,85 Garnizoni86; Beogradska kapetanija,87 Gradska privreda,88 Stanovnitvo,89 Tvrava i varo90 i Islamska prosveta i kultura.91 Gledano sa ove vremenske distance, moemo primijetiti da je u pisanju historijskih lanaka najvie panje posveivao urbanim mjestima. Svojim radovima o Sarajevu i Beogradu nesumnjivo je trajno zaduio ova dva grada da mu spominju i obiljee ime. Pisanjem na ovu temu
Radovi, knjiga XIII, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka, knjiga 5, Sarajevo 1960, str. 71-115. 75 Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XI/1960, Sarajevo 1961, str. 173-224. 76 Nauno drutvo SR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. III, Sarajevo 1963, str. 193-207. 77 U koautorstvu sa V. Palavestrom, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, NS XIX, Sarajevo 1964, str. 39-44. 78 Radovi, knjiga XXVI, Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorijskofilolokih nauka, knjiga 9, Sarajevo 1965, str. 29-53. 79 Naa prolost, istorijska revija 1-2, Kraljevo 1968, str. 3-16. 80 Godinjak grada Beograda XVII, Beograd 1970, str. 5-41. 81 Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV/1964-1965, Sarajevo 1969. godine, str. 5-31 82 vidi fusnote u ovom radu od 59 do 67 83 Istorija Beograda I, Prosveta, Beograd 1974, str. 323-334. 84 Isto, str. 335-336+16 slika. 85 Isto, str. 337-340. 86 Isto, str. 341-345. 87 Isto, str. 346-348. 88 Isto, str. 349-358. 89 Isto, str. 385-388. 90 Isto, str. 389-413. 91 Isto, str. 414-420.
74

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

59

dr.abanovi je dao model mlaim generacijama kako i na koji nain treba o tome pisati. Posebno je u radovima o gradovima pokazao kako se skupljaju i interpretiraju dokumenti koji se ne nalaze na jednom mjestu i kako ih sastaviti u jednu jasnu i preglednu cjelinu. d) Enciklopedijske natuknice Po svojoj brojnosti i raznovrsnosti abanovieve enciklopedijske natuknice zasluuju da se o njima posebno govori. Tokom svog tridesetogodinjeg rada Hazim abanovi je napisao i objavio u vie enciklopedija ukupno 57 natuknica. Njihova vrijednost je tim vea to su mnoge od njih pravi lanci, a skoro sve su bile po prvi put dostupne intelektualnoj javnosti. Prve natuknice objavljuje u Hrvatskoj enciklopediji, za koju je priredio 12 natuknica,92 etiri je objavio u drugoj knjizi Vojne enciklopedije,93 dok ih je za Enciklopediju Jugoslavije napisao ukupno 40.94 Za nova izdanja Brillovih enciklopedija islama na engleskom i francuskom jeziku abanovi je uradio natuknicu Hersek-zde, Amed Pasha.95 Samo oni koji ne znaju kako se piu i ta znae ove natuknice nee shvatiti njihovu vanost i mukotrpnost napisanog. Njihova vrijednost bila je tim vea to je po prvi put naputeno mitoloko pisanje i kazivanje o pojedinim linostima i pojmovima, te su oni obraeni na osnovi historijskih injenica. Sadraj tih natuknica za mlae istraivae je esto sluio kao osnova njihovog daljeg i dubljeg prouavanja odreenih linosti ili dogaaja. Putem ovih natuknica ira javnost se po prvi put upoznala sa pojedinim istaknutijim linostima iz osmanskog perioda. * Rezimirajui cio ivotni put ovog istaknutog naunika moemo vidjeti da je on bio izuzetno interesantan i dinamian. abanovi je polahko i temeljito ulazio u nauku, bez elje za velikim isticanjem, ali ne dozvoljavajui ni potcjenjivanje. Vremenom je stekao veliki ugled u naunim krugovima. Ime mu je postalo poznato i priznato ne samo na prostorima tadanje jugoslovenske drave, nego i ire regije. Podjednako je
Vidjeti: Bibliografija, pod. br. 34-36, 50-52 i 69-74. Vojna enciklopedija II, Beograd, 1959. Vidjeti: Bibliografija, pod. br. 141-144. 94 Enciklopedija Jugoslavije I-VIII, Beograd 1955-1971. Po knjigama i godinama broj abanovievih jedinica iznosi: I, 1955 16; II, 1956 6; III, 1958 7; IV, 1960 6; V, 1962 1; VII, 1968 2 i VIII, 1971 2. Pojedinano vidjeti u: Bibliografija. 95 Vidjeti bilj. 29.
92 93

60

Enes Pelidija

uvaavan kao prevodilac bilo da su to defter ili druge vrste osmanskih dokumenata, bilo putopisna literatura u svim prijevodima je svojim napomenama i komentarima pokazivao upuenost u ono to prevodi. S druge strane, kao autor knjiga iz oblasti ope i kulturne historije, ali i knjievnog stvaralatva na orijentalnim jezicima, te brojnih drugih raznovrsnih studija, lanaka i enciklopedijskih natuknica, abanovi uvijek suvereno vlada materijom koju obrauje. Pronalaenje i povezivanje injenica u jednu kompaktnu cjelinu, a da ne bude pretrpana ni razvuena mogu initi samo naunici velikih sposobnosti i znanja. To je abanovi radio na vanredno vjet nain, inei ove svoje radove tivom lakim za itanje i obinom itaocu.96 Koliko god je abanoviu rad u Orijentalnom institutu bio viestruko koristan, toliko je i ova nauna institucija dobila njegovim radom i ugledom. U svojstvu saradnika sa prijevodima i radovima, kao i urednika asopisa Prilozi za orijentalnu filologiju, te autora i urednika u edicijama Monumenta Turcica i Posebna izdanja, Hazim abanovi je doprinio da Orijentalni institut bude prepoznat i po svojim izdanjima koja su sa najveim uvaavanjem primljena ne samo meu orijentalistima i osmanistima nego i kod svih drugih koji su se interesirali za osmanski period. Jednom rijeju, nesumnjiv je njegov doprinos u naunom razvoju Orijentalnog instituta kako u pogledu organizacije naunog rada tako i u pogledu uzdizanja mlaeg kadra.97 I na kraju, znaaj sveukupnog opusa dr. Hazima abanovia najbolje pokazuje injenica da se njegovo djelo koristi i citira u svim istraivanjima i radovima koji se bave temama o kojima je on pisao. To je najvee priznanje i potvrda o tome ko je bio i kakvo mjesto kao naunik zauzima dr. Hazim abanovi. OSVRT NA LINOST I DJELO Dr. HAZIMA ABANOVIA Saetak Meu najistaknutijim osmanistima XX stoljea ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u iroj regiji dr. Hazim abanovi zauzima jedno od prvih mjesta. Ugled velikog naunika kojeg je stekao, rezultat je njegovog velikog opusa u oblasti osmanistike. O tome svjedoe abanovievi prijevodi osmanskih deftera i druge izvorne arhivske grae, kao i brojne studije i radovi.
96 97

. S. Alii, In memoriam Dr Hazim abanovi, str. 338. Isto, str. 339.

Osvrt na linost i djelo dr. Hazima abanovia

61

Uz neke manje poznate podatke iz biografije Hazima abanovia, u ovom radu je predstavljen njegov stvaralaki opus kojeg ini 186 bibliografskih jedinica. On je hronoloki podijeljen na etiri faze, sa kratkim predstavljanjem njegovog kretanja i rada u svakoj od tih faza. U tematskoj podjeli njegov ukupan rad je razvrstan u etiri oblasti: a) Naunoprevodilaki rad; b) Udbenik i knjige; c) Nauni radovi, prilozi i osvrti i d) Enciklopedijske natuknice. U radu je dat krai osvrt na one bibliografske jedinice koje se po obimu, tematici, vanosti za dalja istraivanja ili nekim drugim specifinostima naroito istiu. Cio ivotni i radni put ovog istaknutog naunika bio je izuzetno interesantan i dinamian. abanovi je polahko i temeljito ulazio je u nauku i vremenom stekao veliki ugled u naunim krugovima. Podjednako je uvaavan kao prevodilac bilo da su to defter ili druge vrste osmanskih dokumenata, bilo putopisna literatura u svim prijevodima je svojim napomenama i komentarima pokazivao upuenost u ono to prevodi. S druge strane, kao autor knjiga iz oblasti ope i kulturne historije, ali i knjievnog stvaralatva na orijentalnim jezicima, te brojnih drugih raznovrsnih studija, lanaka i enciklopedijskih natuknica, abanovi uvijek suvereno vlada materijom koju obrauje. Svojim radom u Orijentalnom institutu u Sarajevu doprinio je ugledu ove naune institucije. Pisanje o naunom opusu dr. Hazima abanovia nerazdvojivo je i pisanje o Orijentalnom institutu u Sarajevu. Tu su nastali i prijevodi veine objavljenih deftera, kao i nauna djela ovog istinskog erudite i zaljubljenika u nauku kojoj je posvetio cijeli ivot. AN OVERVIEW ON THE PERSONALITY AND WORK OF Dr HAZIM ABANOVI Summary Dr Hazim abanovi was one of the most prominent researchers in Ottoman studies of the 20th century, not only in Bosnia and Herzegovina, but also in a wider area. His reputation of a great academic is the result of his grand opus in the field of Ottoman studies. abanovis translations of the Ottoman defters and other archival material testify to that, as do his numerous studies and papers. Apart from some lesser known information from the biography of Hazim abanovi, this paper presents his creative opus consisting of 186 bibliographical units. It is chronologically divided into four phases, with a short presentation of his orientation and work in each of these phases. In the thematic division, his complete work is classified into

62

Enes Pelidija

four parts: a) Academic and translation work; b) Textbook and books; c) Academic papers, contributions and reviews and d) Encyclopedic entries. The paper gives a short review of these bibliographic units which are prominent in their length, theme and importance for further research, or because they are especially noted for some other peculiarities. The whole life and working journey of this prominent academic was very interesting and dynamic. abanovi slowly and thoroughly entered this field of science and in time he earned a good reputation in academic circles. He was also equally well respected as a translator whether he translated defters or other kinds of Ottoman documents, or travelogue literature in all his translations he showed his knowledge of the translating material by his notes and commentaries. On the other hand, as an author of books in the field of general and cultural history, and also in the field of literary creativity in Oriental languages, as well as the author of numerous other studies, articles and encyclopedic entries, abanovi always dealt his material superbly. By working at the Institute for Oriental Studies in Sarajevo he contributed to the reputation of this academic institution. When one writes on the opus of Dr Hazim abanovi, one automatically writes about the Institute for Oriental Studies in Sarajevo. That is the place where the largest number of defters has been translated, as it is also where the academic works of this true erudite and lover of science that he committed whole his life to are.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Ottoman studies, historical sources, Hazim abanovi, biography, bibliography.

UDK: 821.163.4(497.6).09: 398

ALEN KALAJDIJA
(Mostar)

KNJIEVNOJEZIKA KOINE U ALHAMIJADO STVARALATVU

Kljune rijei: jezik alhamijado knjievnosti, predstandardni idiom, arebica, jeziki manir, knjievnojezika koine, novotokavska folklorna koine.

Predstandardni idiom u irem smislu predstavlja odreeni oblik umjetnikog, govornog, zakonodavnog, administrativnog, epitafnog, epigrafskog, epistolarnog ili kakvog drugog oblika naslijea nekoga jezika koji je zabiljeen u dostandardnom periodu. U uem smislu, predstandardni idiom predstavljao bi svaki oblik knjievnojezikog stvaralatva prije pojave standardnog jezika koji u svojoj strukturi posjeduje odreene elemente koji ga karakteriziraju i ine prepoznatljivim. Ti elementi prepoznavanja mogu vriti nekada vanu kulturnu ili kakvu drugu, konkretnu misiju odreenog drutva u njegovu historijskom razvoju, ali ne moraju zbog toga svoga karaktera biti prepoznatljivi kao predstandardni idiomi. Drugim rijeima, za predstandardni idiom nije relevantno to koliko se njime slui u konkretnim okolnostima, nego je vanije da taj idiom posjeduje elemente koji ga karakteriziraju i ine prepoznatljivim: to moe biti sami oblik prezentacije (npr. naslijee usmene poetske knjievnosti); moe predstavljati odreenu religijsku aktivnost u promociji religijskih vrijednosti (npr. naslijee bosanske franjevake knjievnosti ili u okviru alhamijado literarnojezikog naslijea pisanje ilmihala ili moralno-didaktikih pjesama); moe biti konkretna realizacija administrativnih i zakonskih procedura (npr. od srednjovjekovne epistolarne knjievnosti povelja, do bosanskih krajikih pisama, prepoznatljivih po specifinoj formi); to moe biti specijalizirani i kanonizirani oblik odreenog diskursa koji ima svoje specifine grafijske i jezike osobitosti epigrafskoga karaktera nadgrobnih spomenika (kakvi su npr. bosanini natpisi na stecima); to moe biti specifian oblik

64

Alen Kalajdija

knjievnojezikog stvaralatva od poetskog do proznog izraza bez obzira na njihove tematsko-motivske i poetike vrste stvarane na specifinom i prepoznatljivom grafijskom sistemu (kakvo je npr. alhamijado stvaralatvo u najirem smislu). Prema tome, svaki od spomenutih oblika predstandardnog idioma posjeduje svoje unutarnje kulturoloke i jezike preutne imanentne normative koji su svoju ulogu imali u odreenim sferama drutva i specifinim kulturalnim i civilizacijskim okolnostima. Predstandardni idiom, s obzirom na vrijeme nastanka i civilizacijski stepen drutva, imao je analognu ulogu kakvu u savremenom drutvu preuzima standardni jezik sa svojim specificiranim jezikim stilovima. Jasno je da postoji veliki broj elemenata koji se ine neadekvatnim prilikom pokuaja povlaenja paralele izmeu predstandardnih idioma i standardnog jezika, ali je sutinska stvar jasna: bitno je da oba ova idioma i predstandardni (koji je i organski i neorganski po svom porijeklu i funkciji) i standardni idiom (koji je neorganski jeziki idiom) potjeu iz zajednikog organskog porijekla i da imaju odreenu kulturalnu funkciju, kada se promatraju kroz historiju bosanskog jezika. Osim toga, predstandardni idiomi, kako je ustanovila jo Herta Kuna (1976: 11), ine rukavce koji se slijevaju u jeziki standardni idiom. U tom kontekstu, historija standardnog jezika, iako posjeduje bliske veze sa predstandardnim idiomima, predstavlja zasebnu lingvistiku historiju jezika, i to onu koja se bavi svjesnim poecima i razvojem standardizacije i normiranja nekoga jezika. Stoga je ova oblast istraivanja u dijahroniji ua i specificiranija u odnosu na opu historiju jezika, koja obuhvaa nekoliko lingvistikih, filolokih i historiografsko-sociolingvistikih disciplina: historiju razvoja jezikog sistema, historiju knjievnog jezika (ili historiju literarnog jezika) i historiju standardnog jezika. Ovdje treba napomenuti postojanje odreenih terminolokih nepreciznosti u vezi s pojmom knjievnog jezika. U nekim se tumaenjima knjievni jezik posmatrao analogno standardnom jeziku. U terminolokom sistemu bosanskog jezika pojam knjievnog jezika zamijenjen je adekvatnijim terminom standardni jezik. Termin knjievni jezik, izuzimajui znaenje literarnog jezika, koji se odnosi na ukupno knjievnojeziko naslijee nekoga jezika predstandardnog i standardnog tipa, moe se odnositi na jezik knjievnosti, imajui time ue znaenje od pojma literarnog jezika. Historija knjievnog (literarnog) jezika obuhvaa cjelokupno naslijee koje je stvarano na nekome jeziku, bez obzira na to koliko se to samo naslijee ulijevalo u sami standardni jezik. U tom smislu, treba

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

65

napraviti odreene ograde u vezi sa tretiranjem ukupnog jezikog stvaralatva na bosanskom jeziku. Najneposredniji idiomi koji su se ulijevali u standardni jezik zasigurno su oni koji su usmene poetske provenijencije, jer s njime imaju direktnu vezu preko novotokavske folklorne koine. Drugi idiomi koji se ulijevaju u standardni jezik jesu oni koji pripadaju korpusu bosanske alhamijado literature. Alhamijado idiomi u vezi su sa standardom preko knjievnojezike koine (o emu e se neto kasnije vie kazati), dok korpus krajinikih pisama predstavlja jo dalju taku, koja, meutim, ima vezu sa srednjovjekovnim bosanskim epistolarnim dokumentima, a oni dalje korespondiraju sa ostalim oblicima jezikog stvaralatva u bosanskom srednjovjekovlju. Iz toga proizlazi i injenica da se bosanski jezik, od samih poetka zapisivanja svjetovnih tekstova u srednjem vijeku pa sve do poetaka standardizacije u XIX st., temelji na narodnom izrazu. Ta injenica, s druge strane, potvruje organski kontinuitet idioma stvaranih na ovome jeziku. Historija predstandardnih idioma u principu je historija literarnog, odnosno knjievnog jezika zato to sami predstandardni idiomi predstavljaju elemente nekoga oblika literarnog ili knjievnog jezika, koji nije isto to i standardni jezik. Prema tome, historija knjievnog jezika nije historija jezika knjievnosti; ona je terminoloki ira i ne zadrava se samo u sferi knjievnog diskursa; ona ulazi u sve elemente koji ine historijski kontinuitet i cjelokupno jeziko stvaralatvo na tom jeziku, ime se ulijeva u historiju literarnog jezika. Historija knjievnog jezika zapravo je vana ne samo sa stanovita filolokog i dijahronijskog pristupa jeziku, nego i sa aspekta prouavanja historije standardizacije. Historija literarnog, odnosno knjievnog jezika omoguuje, sa strogo lingvistikog stanovita, praenje povijesnog razvoja ne samo gramatikog sistema nekoga jezika, nego nerijetko omoguuje razumijevanje semantikih preobrazbi te leksiko-frazeolokoga bogaenja u jeziku. Pored toga, ona ima vanu ulogu u procesima standardizacije nekoga jezika kakav je sluaj i sa bosanskim jezikom zato to omoguuje uvid u koncept kulturalno-civilizacijskoga kompleksa drutvene, etnike a kasnije i nacionalne zajednice koja se slui tim idiomom. Jasno je da je jezikim zajednicama koje imaju snaniji knjievnojeziki kontinuitet mnogo lake u odnosu na zajednice koje ga nemaju. Prema tome, sama standardizacija nekoga jezika treba voditi brigu o kontinuitetu knjievnojezikog stvaralatva, da ne bi dolo do hijata izmeu onoga to se propisuje normom i onoga to nudi historija predstandardnih idioma. U procesima standardizacije izuzetnu ulogu treba imati i sam konkretan razvoj savremenoga organskog idioma. Ali, da bi standardizacija

66

Alen Kalajdija

jezika imala svoj prirodan tok i razvoj, neupitna je injenica da se moraju ispotovati ova dva temeljna principa: kulturni identitet jezikog stvaralatva dat kroz historiju knjievnog jezika, koji obuhvaa historiju predstandardnih idioma, i savremenu dijalekatsku praksu i udio organskog idioma. Mogue je, svakako, standardni jezik praviti bez ijednog od ovih elemenata, ali je kljuno pitanje u tom kontekstu kakvu civilizacijsku funkciju moe imati takav standard. Ako bi se izostavio fenomen knjievnojezikog naslijea, standardizacija bi bila dosta kruta, suhoparna i ne bi potvrdila knjievno-kulturni karakter zajednice, a ako bi se izostavilo savremeno dijalekatsko stanje, standard bi bio odve neproduktivan i artificijelan. Jedan od neistraenih problema koji se tie bosanske jezike tradicije jeste pitanje udjela alhamijado knjievnosti1 u zaokruivanju i prihvaanju standardizacijskih poduhvata nekadanjeg zajednikog standardnog jezika. Pored toga, u velikoj mjeri do danas nije istraen odnos alhamijado literature prema pisanoj i usmenoj tradiciji bosanskoga jezikog naslijea u procesima formiranja predstandardnih idioma, iako je itav niz pojedinanih sluajeva evidentan u smislu uspostavljanja veza izmeu razliitih literarnih i neliterarnih tradicija starijeg, predstandardnog doba. Tako starija knjievnost kojoj bez sumnje pripada i bosansko alhamijado stvaralatvo u svojim zaecima sadri odreene poetike osobine koje se reflektiraju i na samu jeziku tradiciju te knjievnosti. Poetika originalnost u stvaralatvu stare knjievnosti znatno je suena, jer ona uglavnom slui cijelom nacionalnom, odnosno etniko-konfesionalnom kolektivu, pa zato nije ni usmjerena individui. Zbog toga ni autor koji pripada ovoj knjievnoj tradiciji ne pokazuje izrazitu originalnost. Takva poetika nesumnjivo ostavlja znaajan trag i u jezikoj tradiciji, koja mora biti zasnovana na odreenom uzusu i labilnoj formi upravo da bi zadovoljila potrebu kolektivnog jezikog naslijea. U tom kontekstu treba spomenuti znaaj usmene poetike u vidu tzv. pjesnikih formula u jeziku usmene knjievnosti (up. Lord 1990: 7172), oitovanih specifinim jezikim kontekstom po kojem je uope bilo mogue prezentirati usmenu formulu. Drugim rijeima, usmene formule nema bez jasno konstituirane jezike prakse. Analogno tome,
1

Korpus koji moe posluiti za istraivanje jezikog izraza ovoga knjievnog stvaralatva izuzetno je velik i do sada nije sistematizirano zaokruen i opisan, iako se u njemu mogu nai uzorci od poetskih ostvarenja do proze; od leksikografskog rada do hronika; od mevluda do publicistike; od ilmihala do prijevoda Kurana. O nekim vanijim izvorima koji su relevantni za prouavanje alhamijado izraza up. izvore na kraju teksta.

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

67

i jezik bosanske arebike pismenosti kroz svoj razvoj od gotovo etiri stoljea morao je imati jeziki i grafijski kontinuitet i izgraenu vlastitu fleksibilnu normu predstandardnog tipa. Da toga nije bilo, ovaj jeziki idiom ne bi mogao valjano funkcionirati. S druge strane, zbog same jezike prirode, teko je povjerovati u to da takav jeziki obrazac nema kakvu-takvu preutnu i labilnu normu koja konstituira knjievnu koine. U razmatranju alhamijado knjievnosti, pored pisma, uoljiv je i njezin poetski diskurs. Prema tome, potreba alhamijado stvaralaca da piu u stihu dodatno nas navodi na zakljuak o postojanju svojevrsnog jezikog obrasca. Stoga i Herta Kuna (1974: 429) upozorava na to da se govorna i pisana realizacija jezika nikada ne podudaraju u cijelosti, pa insistira na tome da se za istraivanja u historijskoj dijalektologiji kao korpus ne uzimaju tekstovi sa literarnim pretenzijama, jer su oni predmet istraivanja historije literarnog jezika. Ovim se, zapravo, eli skrenuti panja na fenomen prisutan u jeziku svih starijih tekstova, pa tako i alhamijado tekstova, a to je pojava da pisani jezik nije uvijek produkt dijalekatske osnovice jezikog izraza datog pisca, to, drugim rijeima, znai da razliite vrste starije knjievnosti njeguju poseban oblik jezikog sadraja izraenog kroz knjievnojeziki manir. Takav manir nastajao je u duhu viestoljetne poetske jezike upotrebe, oslanjajui se pri tome na ve postojeu jeziku tradiciju a to je predosmanska jezika praksa stvarana na starobosanskom jeziku.2 Takvo neto Herta Kuna (1971) ustanovila je i u jeziku franjevake knjievnosti. Rezultati toga zakljuka mogu se primijeniti i na alhamijado literarni poetski izraz, jer, pored toga to je to poseban, stari tip knjievnosti, koji ima svoju odreenu funkciju u drutvu u kojem je djelo napisano, to je i knjievnost koja ima svoju formu i grafiju. Naime, alhamijado knjievnost posjeduje sve predispozicije na osnovu kojih se moe kvalificirati posebnim predstandardnim idiomom: 1. slui odreenoj grupaciji u vlastitoj knjievnoj produkciji; 2. zasnovana je na jezikom izrazu koji moe razumjeti grupacija kojoj je namijenjen,
2

Prema tome, starobosanski (...) posjeduje sve relevantne elemente koji izdvajaju ovaj jeziki idiom: prostor u tokavskom smislu zapadnog i junog tipa; vrijeme u smislu mogunosti praenja razvoja jezikog sistema od XII do XVI st.; pismo bosanica kao specifini evolutivni oblik irilice koji se realizira u vidu dviju pisarskih kola; korpus koji osigurava uope mogunost praenja jezikih karakteristika ovoga idioma i omoguuje konstituiranje pojma starobosanskog jezika; jeziku normu kao izraz narodnog srednjovjekovnog izraza, koji pokazuje tendencije organskog razvoja, uz sporadino ouvanje starijih knjievnih elemenata naslijeenih iz staroslavenske norme; politiki okvir koji se realizira u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi; te najvanije specifian stariji narodni jeziki izraz progresivnog tokavskog tipa (Kalajdija 2010: 132).

68

Alen Kalajdija

pa stoga u svom nastajanju potuje naelo demokratinosti, tj. pisana je na razumljivom jezikom idiomu koji nivelira pojedine dijalekatske i govorne razlike; 3. ograniena je teritorijalno i dijalekatski; 4. u njoj postoji ve odreena jezika praksa; 5. ispisana je na prepoznatljivom grafijskom sistemu. I na osnovu uvida u alhamijado pjesnitvo moe se naslutiti postojanje odreene knjievne koine sa izgraenom jezikom fizionomijom, utemeljenom koliko na dijalekatskoj bazi svake pojedinane pjesnike tvorevine, toliko i na stvaranju jedne posebne jezike strukture proizile iz pisane (a dijelom i usmene) tradicije.3 Knjievnojezika tradicija alhamijado knjievnosti data u vidu koine nastoji nivelirati sporadino prisutne i dijalekatski markirane oblike kod pjesnika zajednikog poetikog diskursa, a koji su sa razliitih dijalekatskih terena. Ta knjievnojezika koine zavisi i od stvaralakog umijea samog autora, njegove naobrazbe, kulturne i duhovne klime u kojoj pie, poznavanja drugih knjievnih tradicija i sl. U svakom sluaju, knjievna koine oznaava poseban jeziki izraz nastao kao produkt jezikih utjecaja razliitih dijalekatskih osobina, odnosno kao element koji ukljuuje vie razliitih osobina zasnovanih na dijalekatskim posebnostima ili knjievnoj tradiciji ija se podloga uzima u formiranju i daljnjem izgraivanju njegove fizionomije kao specifinog interdijalekta. Pojmovi koine i knjievnojezika koine ne trebaju se razumijevati kao sinonimne rijei, ve kao razliiti termini. Dok je termin koine (izveden iz grkog jezika), to znai opi, zajedniki jezik, govorni jezik nastao iz razliitih dijalekata, pored ostalih znaenja spomenutih u Enciklopedijskom rjeniku lingvistikih termina (up. Simeon 1969: 671, knj. 1), termin knjievnojezika koine treba se smatrati posebnim oblikom predstandardnoga knjievnog jezika. Taj zajedniki knjievni jezik objedinjen je razliitim dijalekatskim formama upotrijebljenim u odreenom predstandardizacijskom periodu tano odreenog knjievnog kruga kojim se slue pjesnici i pisci koji tom krugu pripadaju. Ovakva jezika praksa formirana u knjievnoj koine treba zadovoljiti potrebu svojevrsnog predstandardnog, labilno normiranog jezika te literature, prevazilazei dijalekatske razlike i posebne govorne tipove, u cilju njegove ire prostorne ekspanzije. To nadalje ne znai upravo u skladu s onim to je ustanovio i Brozovi (1970) u vezi sa novotokavskom folklornom koine da je izraz knjievnojezike koine odreen samo zastupljenim govornim idiomom kao prirodni rezultat djelovanja toga organskog idioma.
3

Kao primjer za to moe posluiti najstarija poznata alhamijado pjesma Hirvat trkisi iz 1588/1589, koja ve pokazuje sublimirani oblik knjievnojezike koine zapadnotokavskog tipa (up. Kalajdija 2009).

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

69

Osim toga, knjievnojezika koine alhamijado poetskog stvaralatva predstavlja sastavni element ireg pojma novotokavske folklorne koine, to se temelji na sljedeim argumentima. Alhamijado jezika praksa imala je samo jednu bazu u koju se mogla ugledati oponaajui jeziku i poetsku formu na bosanskom jeziku to je usmeno, narodno stvaralatvo. Potvrda za to jesu ne samo brojne pjesme u kojima se jasno vidi utjecaj usmenog poetskog diskursa, nego i injenica da su neki alhamijado pjesnici i zapisivai biljeili usmene, narodne pjesme. Jezika faktura stiha alhamijado poetskog izraza u metrikom smislu ogleda se u oponaanju usmene poetskojezike tradicije. Sama dijalekatska baza alhamijado pjesnika nije bitnije odudarala od dijalekatskih baza neznanih autora, pjevaa i prenosilaca usmenih pjesama. Nepoznavanje orijentalnih poetikih formi kod velikog broja alhamijado stvaralaca uvjetovalo je njihovo okretanje poetskom usmenom, narodnom diskursu. Tome su se prikljuili i neki obrazovaniji alhamijado stvaraoci, kakvi su npr. Hevaija, Kaimija, Baeskija, Sirrija i dr., koji su konkretno svoj jeziki izraz predoavali u narodu poznatim formama, a to jeste usmeni poetski diskurs. Zbog tih faktora, jezik artificijelnog jezikog stvaralatva bez obzira na stepen njegove umjetnike uspjelosti uklapa se u ire okvire novotokavske folklorne koine, za koju je jo Dalibor Brozovi (1970: 104105) ustanovio da je specijaliziran novotokavski interdijalekt (...), interdijalekt protkan arhaizmima, leksikim i gramatikim (...), markiran pojedinim naglaeno lokalnim osobinama to su zajedno s arhaizmima sainjavale fond poetizama.... Terminoloka vrijednost novotokavske folklorne koine stoga se moe aplicirati i na jezik alhamijado knjievnosti, budui da ovaj jeziki izraz posjeduje osobine sline opisanim narodnim knjievno-jezikim miljeom folklorne koine. Jezik alhamijado knjievnosti kao predstandardni idiom ima sve osobine koje karakteriziraju predstandardne idiome uope, na to upozorava i Herta Kuna (1976: 11):
Prema tome, kad je rije o predstandardnim idiomoma ne radi se prosto o vremenskom slijedu, o isto sukcesivnom nizanju raznih idioma koji su, manje-vie, u isto vremenskom smislu neposredni prethodnici standardnog jezika, nego samo o onim idiomima koji se na odreen nain neposredno ulijevaju u jezike tokove koji u datom momentu iniciraju pojavu standardnog jezika, pa su u tom smislu strogo definisani. Dakle, radi se o takvim jezikim idiomima koji su sami po sebi neposredni prethodnici standardnog jezika, jo nekodificirani, ali ve do izvjesne mjere normirani odreenom jezikom praksom, koja moe, ali

70

Alen Kalajdija ne mora, uvijek da bude knjievnojezika praksa neke odreene teritorije, ili nekog knjievnog i kulturnog kruga.

Postavljajui temelje teorijskom razumijevanju predstandardnih idioma, Herta Kuna (1976: 11, 13) indirektno je ukazala i na one jezike osobenosti koje se mogu primijeniti i u kontekstu alhamijado knjievnojezike tradicije, pa se pomou njezinih konstatacija, uz pojedina dodatna objanjenja, gotovo u cijelosti mogu preuzeti oni teorijski okviri koji preciziraju predstandardni idiom, a u iji se kontekst ukljuuje i bosanska arebika knjievna tradicija, tj. alhamijado knjievnost:
Knjievni koine su najstariji jeziki idiomi koji su stekli posebni status usljed upotrebe izvan svakodnevne komunikacije, idiomi koji su izali iz sfere kolokvijalnog jezika i postali dio kulturne nadgradnje, pri emu se razvio jezik koji je do izvjesne mjere mogao da bude i nezavisan od spontanog razvoja prirodnog jezika. Za svrhe izraavanja viih, sublimnijih sadraja knjievne koine mogu da se poslue i jezikom ije su komponente ekstrapolirane iz najrazliitijih izvora, koji esto nisu morali potjecati ni iz jednog organskog idioma, nego i iz vrlo razliitih, esto i takvih koji nisu morali biti ni u kakvoj genetikoj vezi (...) Naime, knjievna koine, po pravilu, nema svjesno i sistematski izvrenu kodifikaciju, ali se i u njoj nalazi jedna spontana norma, koja je manje-vie labilna, jer je u njenom spontanom razvoju u svakoj konkretnoj realizaciji djelovao itav niz faktora subjektivne i objektivne prirode, a razliite provenijencije, ime je i objanjivo kolebanje, specifino subjektivno obojena odstupanja u konkretnim realizacijama, znatnije ili manje znatne teritorijalne diferencijacije, na bazi konkretnih govornih idioma, vremenski razliiti i kolebljivi uticaji drugih knjievnih koina, povremene artificijelne inovacije i intervencije raene na bazi vjetakih paralelizama prema srodnim ili nesrodnim, ali prestinim koinama i sl.

Ukoliko obratimo panju na Kunino razumijevanje predstandardnoga idioma i jezike koine: 1. da je neprekinuta prethistorija standardnoga jezika koja se ulijeva u jezike tokove, jo nekodificirane, ali odreene pisanom praksom; 2. da je praksa nekoga knjievnog ili kulturnog kruga; 3. da je jeziki materijal, koriten u toj literaturi, iz razliitih idioma; 4. da nema svjesno izvrenu kodifikaciju, ali da posjeduje unutarnju zakonomjernost, labilnu i ovisnu od razliitih objektivnih i subjektivnih inilaca; 5. da posjeduje znatne teritorijalne diferencijacije koje su, ipak, objedinjene unutarnjom strukturom; 6. da su neki jeziki oblici plod pisane prakse budui da posjeduje ustaljeni stilsko-jeziki alhamijado kalup (Okuka 1987: 1314) dolazi se do zakljuka da

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

71

sve ove injenice mogu posluiti za razumijevanje jezikoga karaktera alhamijado literature. Osim toga, potrebno je posebno istai injenicu da jezik kao ekonomian sistem znakova, sam po sebi, nastoji ujednaiti odreene razlike na svim jezikim nivoima, a kada je u pitanju formiranje posebnoga knjievnog oblika jezika, onda je posve razumljivo da takav jezik apstrahira a potom konkretizira pojedine jezike obrasce namijenjene to irem krugu italaca. Svako knjievno stvaranje ima cilj da svojom upotrebom bude rasprostranjeno na to irem podruju i u zavisnosti od dijalekatske isprepletenosti ovisit e jeziki karaker te pismenosti. U takvoj pismenosti bit e nastojano da se to bolje niveliraju vanije jezike razlike meu dijalektalnim crtama date knjievnojezike pojavnosti, dok s druge strane, taj jeziki obrazac ima cilj biti uzor u daljnjem jezikom stvaranju, to e se odraziti na svim jezikim nivoima: fonetsko-fonolokom, gramatikom, leksikom i semantikom. Naime, tendencija svakog predstandardnog idioma jeste da ustanovljava odreeni oblik svoje rastegljive i fleksibilne norme koja proizlazi iz jezike upotrebe, a esto se naslanja i na postojeu knjievnojeziku tradiciju, gradei pritom nove modele nastajue koine, koja predstavlja zajedniki, naddijalekatski i nadgovorni, interdijalekatski oblik jezika (up. Brozovi 1970: 111). On je, inae, svojstven samo datoj jezikoj upotrebi u okviru pojedinane forme predstandardnog jezika, u konkretnom sluaju alhamijado knjievnojezike koine.4 Prema tome, u alhamijado knjievnosti moe se uoiti posebna koine budui da u
4

Ovdje treba obrazloiti hipotezu o poprilino zaokruenom obliku alhamijado knjievnojezike koine s obzirom na to da se ponajbolje moe pratiti u XIX st., kada djeluje itav niz pozitivnih elemenata koji pogoduju takvom jezikom razvoju meu kojima su zasigurno i razliiti procesi nacionalizacije. Primjer za to jeste i pitanje leksike osobenosti alhamijado tekstova, koji su predominantno optereeni orijentalnim leksikim naslijeem. U presudnom XIX st., kada se realiziraju brojni oblici manifestacije vlastitosti svoje kulture, pa i jezike, u djelu velikog broja autora iz ovoga perioda dominira upotreba tzv. orijentalne leksike, koja je, prema uzoru na osmanski jezik, apsorbirala velik broj posuenih leksema iz drugih orijentalnih jezika. Potreba da se u alhamijado stvaralatvu na bosanskom jeziku oponaaju orijentalne forme, kao i sam osmanski knjievni jezik, koji je sa leksikog stanovita takoer zasien arapskim i perzijskim posuenicama, izmeu ostalog, inicirala je i upotrebu izuzetno irokog sloja orijentalnih posuenica, koje dominiraju u bosanskim alhamijado tekstovima, posebno onim religijske provenijencije (up. Humo 2010), ali i poezije moralno-didaktinog i pobonog oblika. Pored toga, dokaz nastanka ove knjievnojezike tendencije u bosanskom alhamijado izrazu takoer se moe nai u ovoj istoj literaturi starijeg tipa, koja vrlo malo ima orijentalizama, iako je i sa sociolokog stanovita posve jasno da je udio ove leksike u starijem periodu manji to je utjecaj osmanske kulture i civilizacije slabiji jer je mlai.

72

Alen Kalajdija

njoj nema svjesno izvrene kodifikacije, ali se uoava spontana, labilna norma. Kunino (1974: 433) teoretiziranje o predstandardnim idiomima i jezikom naslijeu starije knjievnosti praktino se moe pokazati na jezikom materijalu alhamijado knjievne tradicije:
Bitna je osobina ovog jezika da je univerzalniji od konkretnih lokalnih govora i nuno ih prevazilazi, a da pri tome, iako tei objedinjavanju u izvjesnom irokom smislu rijei, ipak ne normira i ne dobiva status standardnog jezika, mada postoji, u veoj ili manjoj mjeri, labilna norma, ili bar izvjesni jeziki uzusi, maniri, koji predstavljaju proizvod neposredne literarnojezike tradicije i konkretnih potreba onih slojeva koji neposredno uestvuju u konzumiranju literarnih proizvoda.

U kontekstu ovakve poetike uvjetovanosti alhamijado poetskog teksta izdvajaju se tri bitna segmenta koji ine ukupnost njegove drutvene, stilske i poetike uvjetovanosti. Ona se ogleda u sljedeim konstitutivnim elementima: jeziki manir knjievnojezika koine usmena folklorna koine. Jeziki manir alhamijado poetskog diskursa poznat je po tzv. poetskom ikavskom maniru (up. Kalajdija 2007), inae jako prisutnom ali svakako nedosljednom jezikom izrazu alhamijado literature, koji je zapravo sastavni dio ovdje problematiziranog fenomena knjievnojezike koine, inei kompleks razliitih tipova jezikih osobina alhamijado poetskih tekstova na svim jezikim razinama. Potom dolazi do integracije ove knjievne koine u iri korpus narodne, opeprisutne i preutno opeprihvaene jezike koine, definirane kao novotokavska folklorna koine. Otuda je posve jasno kako se jeziki izraz alhamijado knjievnosti relativno lahko uklapa u novotokavsku folklornu koine, izuzimajui pri tome samo jednu bitiniju osobinu koja je znatnije bila i ostala na razini knjievne uvjetovanosti ove jezike koine to je njezin, ve ranije spominjani, leksiki orijentalni knjiki sloj, koji nije bio prisutan u tolikoj mjeri u usmenoj folklornoj koine. Zato se treba vratiti ve navedenoj konstataciji da se puni oblik knjievnojezike koine alhamijado izraza moe ponajbolje pratiti u XIX st. Otuda ne udi injenica da se stariji alhamijado tekstovi sa njihova jezikog stanovita bolje uklapaju u novotokavsku folklornu koine ili u ono to je neposredno prethodilo u procesima nastanka ovoga jezikog fenomena u usmenom, narodnom diskursu u predstandardnom dobu. Prema tome, pravi i puni oblik knjievnojezike koine alhamijado knjievnosti moe se pratiti u njezinu punom kapacitetu u XIX st., mada je izvjesno da se i u tom kontekstu treba napraviti nekoliko ograda, posebice s obzirom na upotrebnu i stilsku vrijednost pojedinanih tekstova. Posve je jasno da vjersko-religijski i moralno-didaktiki tekstovi alhamijado poezije i proze imaju snaniju knjievnojeziku koine,

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

73

negoli je to sluaj npr. sa ljubavnim ili buntovnim pjesmama, koje su po svojoj funkciji i jezikom materijalu blie narodnom izrazu no to je konstatacija koja bi se morala dodatno istraiti i dokazati. U kontekstu razumijevanja utjecaja knjievnojezike koine u alhamijado izrazu i njene ukljuenosti u novotokavsku folklornu koine, istie se veoma vana injenica, koju su jo prije uoili neki lingvisti, kao to je Milo Okuka (1991: 12) koji je, objanjavajui procese prihvatanja Vukove jezike reforme u Bosni i Hercegovini, ukazao na znaaj alhamijado stvaralatva meu Bonjacima u tim navedenim procesima. Naime, ovako shvaen i postavljen problem alhamijado izraza, koji se ponajprije, u svom starijem periodu, utemeljuje u kontekstu razvoja jezikog manira, pa preko izraslije knjievnojezike koine na veem broju specifinih jezikih osobina, pa do njegova ukljuivanja u iri kontekst novotokavske folklorne koine predstavlja logian slijed drutveno uvjetovane jezike prakse odreenoga knjievnog kruga. Taj krug vremenom e se, budui da je zasnovan na organskoj jezikoj bazi, postepeno ukljuivati u ire procese ujednaavanja jezikog izraza, neutralizirajui specifino markirane dijalekatske osobenosti, stvarajui svojevrsnu interdijalekatsku i naddijalekatsku koine. Ta koine, pak, ukljuivi se u iri kontekst folklorne koine, bitno e utjecati na procese prihvatanja i normiranja standardnog jezika u Bosni i Hercegovini. Otuda se, pored injenice da Bonjaci imaju razvijeno usmeno jeziko stvaralatvo, koje im omoguuje jednostavno prihvatanje standardne jezike politike, posjeduju i pisano knjievnojeziko stvaralatvo, koje e dodatno doprinijeti navedenim procesima prihvatanja standardnog jezika. Takoer, ne smije se zanemariti injenica koja se odnosi na standardizaciju pisma. Poznato je, naime, da je svojevremeno u Bosni i Hercegovini, po dolasku austrougarske vlasti, jedno od zvaninih pisama bosanskog jezika bila i arebica (up. Vajzovi 2003) koju je ortografski pokuao prilagoditi i reformirati Demaludin auevi (up. Jahi 1999: 26), a prije njega to su bili Humo, Berbi, Seljubac. injenica jeste da je bosanska arebica u obliku tzv. matufovice (up. Pavlovi 1949), koju je po uzoru na latinino i irilino pismo prilagodio spomenuti Demaludin auevi, bila normirana kao poseban ortografski jeziki sloj. U emu se, zapravo, ogleda aueviev doprinos? On je po uzoru na fonetsko irilino i latinino pismo prilagodio i arebicu. Arebica je prije pojave auevia bila nepraktina i sistemski nedovrena zbog toga to je problem bio u vezi sa biljeenjem grafema kojima su se obiljeavali arapski glasovi kojih nema u bosanskom, odnosno, pojavio se problem obiljeavanja bosanskih glasova kojih nema u arebikom pismu, to

74

Alen Kalajdija

se donekle moe i pratiti na nivou obiljeavanja vokala i njihove duine i kratkoe. Tek je auevi, po ugledanju na latinino i irilino pismo, odredio svaki pojedinani grafem za bosanski fonem, ali je izostavio sistem obiljeavanja dugih i kratkih vokala, to je bila vana spona sa orijentalnom poetikom praksom, s kojom je, usljed ovakvoga pristupa evropeizacije arebice, dolo do prijekida znatnije veze i sa dotadanjom praksom. Tako je njegova arebica po prvi put krajem XIX st. dobila trideset grafema, kojima se obiljeava trideset i jedan fonem, te se tako uvrstila u red standardiziranih grafijskih sistema bosanskog jezika koji je dobio svoj pravi fonetski pravopis. Zahvaljujui toj injenici, alhamijado knjievnojeziko stvaralatvo znatnije ulazi u procese standardizacije bosanskog jezika s kraja XIX i poetka XX st. Tada se u ovom diskursu deava neto to je sa stanovita prouavanja historije bosanskog jezika jo vanije preko prihvaanja auevieve reformirane arebice, kao i ostalih oblika bosanske pismenosti u posljednjim decenijama osmanske vlasti te u austrougarskom periodu, tee i proces prihvaanja standardnog izraza u alhamijado stvaralatvu. Ta pojava govori i o samom procesu prihvatanja standardnog jezika meu Bonjacima s kraja XIX i poetka XX st. Stoga, uzimajui u obzir razvoj fonetsko-fonolokog, gramatikog i leksikog sistema u alhamijado izrazu, koji sublimira svojevrsnu knjievnojeziku koine iz navedenog doba (up. npr. prijevod Kurana Sejida Zenunovia ili ilmihal Bidajetul-inas Sejfullaha Prohe), postaje sasvim jasno kako se alhamijado izraz uklapa u ve definirano opredjeljenje za standardizaciju jezika na osnovama novotokavske folklorne koine, ime se knjievnojeziko naslijee bosanskog jezika na ravnopravnim osnovama interferira u zajedniko naslijee srpskohrvatske standardizacije. LITERATURA
Brozovi, Dalibor (1970): Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb Hadijahi, Muhamed (1974): Neke karakteristike stare bosansko-muslimanske knjievnosti, Starija knjievnost, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo Hukovi, Muhamed (1997): Zbornik alhamijado knjievnosti, Preporod, Sarajevo Humo, Omer Hazim (2010): Sehletul-vusul; Munir Drki i Alen Kalajdija: Grafija i leksika Sehletul-vusula, Muzej Hercegovine, Mostar Jahi, Devad (1999): Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo Kalajdija, Alen (2007): Razvoj refleksa glasa jat u alhamijado pjesnitvu i formiranje poetskoga ikavskog manira, Magistarski rad u rukopisu, Filozofski fakultet, Sarajevo

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

75

Kalajdija, Alen (2009): Elementi knjievnojezike koine u najstarijoj alhamijado pjesmi Hirvat trkisi (1588/1589.), Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XXIX-XXX, Sarajevo Kalajdija, Alen (2010): Prilog terminolokom odreenju starobosanskog jezika, Istraivanja, asopis Fakulteta humanistikih nauka, br. 5, Mostar Kuna, Herta (1971): Jezik bosanske knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievnikog manira, Zbornik za filologiju, knj. XIV/1, Novi Sad Kuna, Herta (1974): Historija literarnog (knjievnog) jezika standardni jezik, njegova historija i predstandardni idiomi, Izraz, knjiga XXXVI, godina XVIII, broj 10, Sarajevo Kuna, Herta (1976): Knjievni koine u relaciji prema predstandardnim idiomima i standardnom jeziku, Knjievni jezik, 12, Sarajevo, 1976. Kuna, Herta (1978): Jezik bosanskohercegovake muslimanske narodne poezije u odnosu prema standardnom jeziku, Knjievni jezik, VII/3, Sarajevo Lord, Albert B. (1990): Peva pria, Idea, Beograd Nakievi, Omer (2002): Hafiz Sejjid Zenunovi i njegov prijevod Kurana, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo Nametak, Abdurahman (1981): Hrestomatija alhamijado knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo Okuka, Milo (1987): Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1800. do 1878. godine, Veselin Maslea, Sarajevo Okuka, Milo / Stani, Ljiljana (1991): Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine, Mnchen Pavlovi, Milivoje (1949): Matufovica-Matufovaa, Glasnik Srpske akademije nauka, Beograd Proho, Sejfullah (2009): Hercegovaki biser; priredili: Fatima Tinjak i Muharem Omerdi; Dobra knjiga, Sarajevo Simeon, Rikard (1969): Rjenik lingvistikih termina, Matica hrvatska, Zagreb Vajzovi, Hanka (2003): Sociolingvistiki aspekti alhamijado pismenosti u nas, Knjievni jezik, 21/2, Institut za jezik, Sarajevo Vajzovi, Hanka (2005): Alhamijado knjievnost, Jezik u Bosni i Hercegovini, urednik Svein Monnesland, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije u Oslu; Sarajevo

KNJIEVNOJEZIKA KOINE U ALHAMIJADO STVARALATVU Saetak U kontekstu viestoljetnog bosanskoarebikog stvaralatva (XVIXX st.), u radu se posebno apostrofira fenomen knjievnojezike koine u bosanskoj alhamijado knjievnosti nauno i struno valoriziranoj od sredine XIX st. pa sve do dananjice. Kao teorijski okvir problema

76

Alen Kalajdija

uzeta je teorija predstandardnih idioma, u uem smislu historija bosanskoga knjievnog (literarnog) jezika, u ijem se domenu problematizira nekoliko vanijih pitanja iz historije bosanskih predstandardnih idioma, s posebnom aplikacijom na alhamijado izraz. Meu tim pitanjima posebno se tretira fenomen jezikog manira starije knjievnosti, unutar koje spada i alhamijado stvaralatvo, napose alhamijado poezija, zatim teorijski okvir i opseg knjievnojezike koine, kao specifino utemeljene jezike prakse u alhamijado izrazu, te folklorne koine, koja predstavlja iri kontekst ukljuavanja alhamijado knjievnojezikog izraza. U konceptu teorijskog zaokruivanja problema teite je na injenici da alhamijado stvaralatvo na bosanskom jeziku pripada korpusu predstandardnih idioma, unutar kojega se razvija specifina knjievnojezika koine predstandardnog tipa. Takva koine, meutim, postaje okvir irih interferentnih i naddijalektalnih jezikih tendencija novotokavske provenijencije, poznate pod imenom novotokavska folklorna koine, koja je svoje mjesto nala, posredno preko knjievne koine, i u relativno bogatom korpusu alhamijado knjievnojezikog izraza. Na taj nain, knjievno stvaralatvo na bosanskom jeziku i arebikoj pismenosti ulijevalo se ne samo u predstandardizacijske tokove bosanskog jezika, ve se ukljuivalo i u same procese standardizacije, to je doprinijelo izmeu ostalog relativno jednostavnom procesu usvajanja standardnog jezika krajem XIX st. u Bosni i Hercegovini, posebno meu Bonjacima. LITERARY-LINGUISTIC KOINE IN ALJAMIADO CREATIVE PROCESS Summary In a context of several centuries of Bosnian-Arebica creative process (16-20th centuries), the paper particularly stresses a phenomenon of the literary-linguistic koine in Bosnian Aljamiado literature that is scientifically and vocationally valorized from the middle of 19th century until nowadays. As a theoretical framework of the problem we have considered the theory of prestandard idioms, more specifically, the history of Bosnian literary language, in which domain we consider a few more important problems from the history of Bosnian prestandard idioms, with a particular application to an Aljamiado form. Among such issues, we particularly consider the phenomenon of linguistic form of older literature, including the Aljamiado creative process, particularly Aljamiado poetry, then, the theoretical framework and range of

Knjievnojezika koine u alhamijado stvaralatvu

77

the literary-linguistic koine, as a particularly based linguistic practice in Aljamiado form, as well as folklore koine, which represent a wider context of inclusion of Aljamiado literary-linguistic form. In the concept of theoretical defining of the problem, the bottom line lies in the fact that Aljamiado creative process in Bosnian belongs to the corps of prestandard idioms, within which a specific literary-linguistic koine of a prestandard type was developed. However, such koine, becomes a framework of wider interference and super-dialectal linguistic tendencies of New Shtokavian provenience, better known as New Shtokavian folklore koine, which found its place, directly through the literary koine, in a relatively rich corps of Aljamiado literary-linguistic form. In that way, literary creative process in Bosnian and Arebica literacy was poured not only into prestandardization channels of Bosnian, but also plugged itself into very processes of standardization, which contributed amongst other things to a relatively easy process of acceptance of the standard language in the end of 19th century in Bosnia and Herzegovina, particularly among Bosniaks.
Key words: language of Aljamiado literature, prestandard idiom, Arebica, linguistic form, literary-linguistic koine, New Shtokavian folklore koine.

UDK: 930.85(497.6) : 091 811.411.21

DELILA BABOVI
(Sarajevo)

PROUAVANJE KULTURNE BATINE BONJAKA NA ARAPSKOM JEZIKU

Kljune rijei: kulturna batina, arapski jezik, Bosna i Hercegovina, rukopisi, knjige, valorizacija.

Razvojni put prouavanja kulturne batine Bonjaka na orijentalnim jezicima odvijao se u nekoliko etapa, a moemo rei da poinje krajem XIX i poetkom XX stoljea kada u asopisima Salname i Vatan Ibrahim Baagi i Teufik Oki objavljuju prve biografsko-bibliografske skice jednog broja naih pisaca koji su stvarali na ovim jezicima. U prvoj polovini XX stoljea objavljena su dva, u to vrijeme kapitalna, a danas nezaobilazna djela u svim istraivanjima bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Safvet-bega Baagia (1912)1 i Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana Mehmeda Handia (1933).2 Baagi i Handi su ujedno prvi bonjaki istraivai koji su sistematino istraivali batinu na orijentalnim jezicima koristei pri tome znaajna metodoloka rjeenja, primjenjiva i danas u svim prouavanjima koja pretenduju da budu anticipacija modernih i savremenih metoda u pristupu knjievnoj tradiciji.3 Unato nespornom znaaju pregalatva Baagia, Handia, i svih drugih samostalnih istraivaa kulturne batine na orijentalnim jezicima, tek nakon osnivanja Odsjeka za orijentalistiku na Filozofskom
Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Zemaljska tamparija, Sarajevo, 1912. 2 Mehmed Handi, Knjievni rad bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1933. 3 Vie o metodologiji Baagia i Handia te razvoju knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bosanskohercegovakih orijentalista vidjeti: Esad Durakovi, Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 38-120.
1

80

Delila Babovi

fakultetu u Sarajevu i Orijentalnog instituta u Sarajevu 1950. godine zapoinje faza sistematskog obrazovanja i institucionaliziranog istraivanja kulturne batine u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujui prije svega radu ove dvije institucije, kulturnoj batini se poinje pristupati kroz istraivanja strunih ljudi obuenih u okviru odreenog sistema, a rezultati tih istraivanja, nakon znanstveno utemeljene valorizacije, objavljuju se uglavnom u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju, pokrenutom odmah po osnivanju Orijentalnog instituta 1950. godine. Suradnja odgovarajuih institucija na meudravnoj razini, izmeu Bosne i Hercegovine i Republike Turske prije svih, rezultirala je intenziviranjem faktografskog istraivanja grae, te istraivai u svojim radovima objavljuju opirnije biografsko-bibliografske skice poznatih autora ili prezentiraju sasvim nove podatke o ranije nepoznatim autorima i djelima. Kao rezultat takvog pristupa nastalo je i znaajno djelo Hazima abanovia Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (1973) u kojem su sadrani jo uvijek najbrojniji i najiscrpniji podaci uope o knjievnicima i knjievnosti Bonjaka na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.4 Nakon to se stekao odreeni uvid u bogatstvo i vrijednost kulturne batine Bonjaka na orijentalnim jezicima, istraivai imaju mogunost da, pored utvrivanja osnovnih podataka o piscu, pristupaju pisanju djela monografskog karaktera, da se posvete opusima pojedinih pisaca, odreenom krugu poetskih formi i tema, ili pojedinim periodima u knjievnosti. Iako je meu bonjakim autorima bio znatan broj onih koji nisu stvarali samo na jednom od orijentalnih jezika nego na dva ili ak sva tri, ipak se u ovoj fazi specijalizacije znanstvenoistraivakog rada istraivai sve vie opredjeljuju za jedno jeziko podruje: arapsko, tursko ili perzijsko te prate stvaralatvo na tom jeziku. Knjievnoj batini Bonjaka na arapskom jeziku, da bi se valjano knjievnohistorijski vrednovala, nuno je pristupati u skladu s dominirajuim uvjerenjem u arapskoj knjievnosti, sve do knjievne renesanse krajem XVIII stoljea da je knjievnost, openito, vano sredstvo za odgoj ovjeka, to potvruje i sam arapski naziv za knjievnost, adab odgoj, vaspitanje. Pri tome se od knjievnih djela zahtijevala usklaenost knjievnog izraaja sa zakonima logike, a pravila lijepog izraavanja propisivala su punou misli i optimalno dotjeranu formu iji ideal je bio sa to manje rijei izraziti to puniji sadraj.5
Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973. 5 Vie o ovome vidjeti: Esad Durakovi, Arapska stilistika kao zasvoena znanost u: Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 10.
4

Prouavanje kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku

81

U skladu sa takvim poimanjem knjievnosti, istraivanje i prouavanje stvaralatva bonjakih autora na orijentalnim jezicima podrazumijeva poetska i prozna djela, ali isto tako i djela iz razliitih znanstvenih oblasti, poput gramatike, stilistike, filozofije, logike, dogmatike i drugih. S namjerom da u ovom izlaganju predstavimo rezultate prouavanja kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku, a u nemogunosti da pojedinano navedemo sve one koji su se bavili, ili se jo uvijek bave, izuavanjem kulturne batine pisane ovim jezikom, na rad ograniit emo prvenstveno na one istraivae i djela koji su doprinijeli historijskoj i knjievnokritikoj valorizaciji ovog vrlo znaajnog segmenta kulturne batine Bonjaka.6 Ako pogledamo koji su to bonjaki autori i njihova djela na arapskom jeziku izazivali najvie panje u istraivanjima, primijetit emo da su to upravo oni autori koji su svojim djelima na neki nain obiljeili i vrijeme u kojem su ivjeli i radili, a teme koje su bile u ii njihovog interesovanja su uistinu raznolike. Jedan od najpoznatijih bonjakih autora na arapskom jeziku jeste Hasan Kafija Pruak, koji je iza sebe ostavio djela iz razliitih podruja znanosti: filologije, teologije, prava, politologije, logike, stilistike. O ovome istinskom enciklopedisti dosta toga je napisano, te su nastali brojni radovi u kojima su njihovi autori iz razliitih uglova pristupali i tumaili Pruakovo djelo. Nastale su i dvije monografije posveene Pruaku, od kojih je prva objavljena Hasan Kafija Pruak (!) pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini Omera Nakievia. Pored iznoenja biografsko-bibliografskih podataka o Pruaku, Nakievi je u svojoj knjizi nastojao komparativnom metodom prikazati i dovesti u vezu Pruakova djela sa djelima drugih islamskih mislilaca u odreenim disciplinama.7 U monografiji Hasan Kafija Pruak Izabrani spisi autora Amira Ljubovia i Fehima Nametka sadrani su podaci o Pruakovom ivotu i djelu, opirna i temeljita studija o njegovom stvaralatvu u oblasti logike, politologije i dogmatike, iscrpna bibliografija napisanih djela te integralni prijevod slijedeih djela: Mutaar al-Kf min al-maniq (Kafijin kompendijum iz logike), Ul al-ikam f nim al-lam (Temelji mudrosti o ureenju svijeta), Rawt al-annt f ul al-itiqdt min ilm al-kalm (Rajske bae o temeljima islamskog vjerovanja), Risla f taqq laf alab (Traktat o izrazu elebi), Nim al-ulam il tam al-anbiy (Niz uenjaka do posljednjeg poslanika), Sayf al-qut
U radu smo se ograniili samo na bosanskohercegovake istraivae, bez namjere da i onima izvan Bosne i Hercegovine zanijeemo znanstveni doprinos na ovom polju. 7 Omer Nakievi, Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1977.
6

82

Delila Babovi

f al-tar (Ma kadije o kanjavanju).8 Ljubovi i Nametak svojom knjigom dali su sveobuhvatan prikaz Pruakovog djela, izloili i znanstveno obrazloili njegove vrijednosti te ustanovili dobre preduvjete za razumijevanje Pruakovog djela kod svih buduih istraivaa. Vrednujui Pruakov doprinos u podruju arapske stilistike, znaajan prilog valorizaciji Pruakovog djela dao je Munir Muji knjigom Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka u kojoj su sadrani prijevod i komentar djela Tam al-Tal (Preienje saetka) to je Pruakova preradba uvenog al-Qazwnjevog djela Tal alMift (Saetak Kljua).9 U Preienju saetka Pruak dosljedno demonstrira svoj kritiki i kreativan odnos prema vladajuim autoritetima u oblasti arapske retorike, to, kada se uzme u obzir da je djelo nastalo u doba strahovlade tradicionalizma u knjievnosti, daje za pravo da se njegov rad visoko vrednuje.10 Upravo tako se moe vrednovati i Mujiev rad na Pruakovom djelu, jer je on Preienje saetka popratio vlastitim znanstveno utemeljenim analizama, teorijskim obrazlaganjem odreenih termina, te korisnim komentarima Pruakovog teksta. Sluei se deduktivnom metodom, Muji je preko tumaenja klasine arapske stilistike, njenih relacija sa drugim disciplinama i utjecaja Aristotelove retorike, pristupio interpretaciji stilistikog opusa samog Pruaka, situirao njegovo djelo u odgovarajui historijski kontekst, omoguivi na taj nain tumaenje Pruakovog djela u skladu sa tradicijom iz koje potjee, a ne zanemarujui pri tome savremena tumaenja knjievnosti. Ovakav pristup obradi rukopisnih djela iz bonjake batine na arapskom jeziku ranije je primijenio Esad Durakovi u knjizi Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, predstavljajui metodom analitikog komentara djelo al-Mufd al al-Farda (Oplemenjivanje dragulja) Ahmeda Bonjaka.11 Ovo djelo je komentar al-Samarqandjevog djela al-Farda f al-istira (Biser o metafori) i predstavlja do sada jedini poznati rad iz bonjake batine na orijentalnim jezicima posveen samo jednoj stilskoj figuri metafori. Durakoviev izvanredan prijevod i komentar Oplemenjivanja dragulja uinili su ovo djelo korisnim i pouzdanim za iri krug poznavalaca stilistike i teorije knjievnosti. Usto, u uvodnom dijelu prijevoda Durakovi je
Amir Ljubovi, Fehim Nametak, Hasan Kafija Pruak Izabrani spisi, Veselin Maslea, Sarajevo 1983. Isti, Hasan Kafija Pruak, Sarajevo Publishing, Sarajevo 1999. 9 Munir Muji, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruaka, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2007. 10 Esad Durakovi, Pruakovi radovi o arapskoj retorici u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga, str. 166-171. 11 Esad Durakovi, Arapska stilistika u Bosni Ahmed Sin Hasanov Bonjak o metafori, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2000.
8

Prouavanje kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku

83

objavio posebnu studiju koja sadri kritiki osvrt na klasinu arapsku stilistiku i vrlo slikovit prikaz naina pisanja i razumijevanja komentara u klasinoj arapskoj knjievnosti. Navedena djela Hasana Kafije Pruaka i Ahmeda Bonjaka svjedoe o razvijenosti arapske stilistike u Bosni, te znaajnim znanstvenim dostignuima Bonjaka u ovoj oblasti. Zahvaljujui metodologiji i interpretaciji kakvu su primjenjivali Durakovi i Muji uspjeno dekodirajui tekst izvornika, podijelivi rad na poglavlja i potpoglavlja, uinivi sloenu terminologiju aktualnom, odnosno bliskom dananjem itatelju, tragajui pri tome vrlo esto za novim rjeenjima, ova djela u mogunosti su da daju izuzetan doprinos teoriji figura, teoriji knjievnosti, kao i opoj stilistici. Iako se u istraivanjima kulturne batine Bonjaka na orijentalnim jezicima Mustafa Ejubovi ejh Jujo esto navodi kao jedan od njenih najznaajnijih predstavnika, uglavnom je izostao ozbiljan knjievno-kritiki pristup i znanstveno utemeljena analiza i valorizacija njegovog djela. Ipak, zahvaljujui razvitku knjievnokritike svijesti, kod savremenih istraivaa bonjake batine moe se primijetiti da se Ejubovievo djelo sve ee kritiki obrazlae i smjeta u odgovarajui kontekst. U tom smislu je Esad Durakovi, ukazujui na potrebu vrednovanja Ejubovievog stvaralatva, dao odreene smjernice za valjan pristup djelima iz kulturne batine openito, naglasivi pri tome veliku korist analogije s odnosima modernapostmoderna, jer se u historiji sve odvijalo upravo u odnosu prema tradiciji, kao opem i zajednikom iskustvu. Tom metodologijom Durakovi je Ejuboviev opus situirao u odnosu prema tradiciji u kojoj je nastajao te je, utvrujui odnos pisca prema toj istoj tradiciji, na zanimljiv nain utvrdio intertekstualnost ekspliciranu kroz citatnost kao afirmaciju tradicijskih vrijednosti.12 Ejubovievo stvaralatvo na arapskom jeziku obuhvata djela iz razliitih podruja znanosti, a njegov rad u oblasti arapske gramatike analitiki je predstavio Mustafa Jahi u knjizi Arapska gramatika u djelu al-Fawid al-abdiyya Mustafe Ejubovia, u kojoj je kroz prijevod i kritiku analizu izloen Ejuboviev komentar al-Zamaarjevog djela al-Unmda f al-naw (Skica za gramatiku). Jahiev znanstveno utemeljen pristup valorizirao je Ejuboviev doprinos u razvoju klasine arapske gramatike, a njegovo znalako spajanje komentatorskih horizonata, kombiniranje dijahronije i sinhronije, rekonstruktivno preplitanje klasinih i savremenih lingvistikih teorija i postavki na najbolji
12

Esad Durakovi, Mustafa Ejubovi prilog vrednovanju u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga, str. 156-165.

84

Delila Babovi

nain pokazuju kako treba pristupati rukopisnoj batini na orijentalnim jezicima.13 Prije objavljivanja djela Arapska gramatika u djelu al-Fawid alabdiyya Mustafe Ejubovia Jahi je sukcesivno objavljivao radove iz podruja arapske gramatike u Prilozima za orijentalnu filologiju i Analima Gazi Husrev-begove biblioteke, u kojima je na izvanredan nain demonstrirao vlastito poznavanje arapske gramatike,14 ali i vjetinu da komparativnom metodom uspostavi vezu izmeu arapske i bosanske tradicije.15 Najvei broj djela Mustafa Ejubovi je napisao u oblasti logike, disputacije i islamskog prava.16 Dva njegova traktata iz disputacije Risla f db al-ba (Traktat o disputaciji) i Zubda al-db (Sutina disputacije) predstavio je Muhamed Mrahorovi u knjizi Mustafa Ejubovi ejh Jujo objavljenoj u okviru edicije Dobri Bonjani.17 Uz integralne prijevode traktata, Mrahorovi je ponudio korisne analitike osvrte i analize koji dodatno obogauju i pomau razumijevanju Ejubovievog osnovnog teksta. Uenik Mustafe Ejubovia, Ibrahim Opija, poznat po tome to je zapisao biografiju svoga uitelja, i sm je autor nekoliko vrlo znaajnih djela iz podruja sintakse, dok je u oblasti jezikoslovlja poznat po razliitim vrstama komentara i preradbi djela drugih autora. Opijaevo djelo al-Mutaar f al-naw (Kompendij arapske sintakse) predoila je Mejra Softi u svojoj knjizi Kompendij arapske sintakse Ibrahima Opijaa Mostarca18 u kojoj je integralni prijevod Opijaevog djela popratila vlastitim strunim i znanstveno utemeljenim komentarima, dovodei ovo djelo u komunikoloki odnos sa modernom arapskom lingvistikom. U stvaralatvu Bonjaka na arapskom jeziku znaajno mjesto pripada podruju islamske filozofije, a jedan od istaknutih autora na tom
Enes Kari, Intelektualno hodoae u bosansku arapsku rukopisnu klasiku, Anali GHB, knjiga XXVII/XXVIII, Sarajevo 2008, str. 265-269. 14 Mustafa Jahi, Glagoli nawsi al-ibtid u arapskom jeziku, POF 55/2005, Sarajevo, 2006, str. 39-76. Isti, Reenica u djelima tradicionalnih arapskih gramatiara, POF 56/2006, Sarajevo 2007, str. 7-31. 15 Mustafa Jahi, Priloki akuzativi u arapskom jeziku u djelu Al-Fawid alAbdiyya Mustafe Ejubovia, POF 44-45/1994-95, Sarajevo 1996, str. 13-50: Isti, Apozitivi u arapskoj reenici prema poglavlju Apozitivi u djelu al-Fawid al-Abdiyya ejh Juje, Anali GHB, knjiga XV-XVI, Sarajevo 1990, str. 169-190. 16 Vidjeti: Mustafa Jahi, Rukopisi djela ejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Anali GHB, knjiga XI-XII, Sarajevo 1985, str. 39-54. 17 Muhamed Mrahorovi, Mustafa Ejubovi ejh Jujo, Dobra knjiga, Sarajevo 2008. 18 Mejra Softi, Kompendij arapske sintakse Ibrahima Opijaa Mostarca, Islamska pedagoka akademija, Zenica 2002.
13

Prouavanje kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku

85

polju bio je Ali Dede Bonjak. Najkompletniju studiju do sada o ovome piscu ponudio je Ismet Kasumovi u knjizi Ali-Dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska misao19 kojoj je prethodio Kasumoviev predan istraivaki i znanstveni rad u oblasti islamske filozofije, o emu svjedoe njegovi radovi objavljivani u Prilozima za orijentalnu filologiju u kojima je ponudio prijevod traktata o transcendentnom ljudstvu Ali Dede Bonjaka,20 bavio se teorijom stvaranja i nihiliteta u arapsko-islamskoj filozofiji,21 pitanjem prevoenja kao hermeneutikog postupka,22 te je predstavio rukopise djela Ali Dede Bonjaka.23 Kasumovi je sasvim obrazloeno vrednovao Ali Dedeovo djelo u kontekstu orijentalnoislamske filozofije u cjelini, tumaei temeljna filozofsko-sufijska uenja Ali Dede Bonjaka koja korespondiraju sa glavnim uenjima islamske filozofije u njegovo vrijeme. Kasumovi je takoer pokazao kako se Ali Dede, koristei se bogatstvom tradicije koju batini klasina orijentalno-islamska literatura, kroz svoje djelo pojavljuje kao vrstan eklektik koji je podatke i ideje iz literature koristio za razvijanje vlastitih uenja. Meu znaajnije pisce batinike Ibn Arabija u naim krajevima ubraja se Abdullah Bonjak. Njegovo najpoznatije djelo koje ga svrstava u red velikana islamske filozofske misli je ar Fu al-ikam (Tumaenje dragulja poslanike mudrosti) komentar Ibn Arabijevog djela Fu al-ikam (Sutina mudrosti). Ovo kapitalno djelo cjelokupne islamske batine u svoj njegovoj blistavoj ljepoti pred bosanskohercegovaku javnost podastro je Reid Hafizovi u prijevodu koji sm po sebi predstavlja pravu riznicu znaenja, stilistikih odrednica i karakteristika. Kao temeljni motiv koji ga je potaknuo na prevoenje rukopisa Abdullaha Bonjaka Hafizovi navodi injenicu da je rije o najljepem i najopsenijem komentaru Ibn Arabijevog djela Fu alikam koji je napisan u posljednjih osam stoljea u konkurenciji takvih duhovnih kolosa ija djela u povijesti muslimanske hermeneutica spiritualis (tawl) i danas predstavljaju trajnu duhovnu lektiru.24
Ismet Kasumovi, Ali-Dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska misao, El-Kalem, Sarajevo 1994. 20 Ismet Kasumovi, Traktat o transcendentnom ljudstvu Ali-dede Bonjaka, POF 31/1981, Sarajevo 1981, str. 99-110. 21 Ismet Kasumovi, O teoriji stvaranja i problemu nihiliteta u arapsko-islamskoj filozofiji, POF 32-33/1982-83, Sarajevo 1984, str. 87-107. 22 Ismet Kasumovi, Prevoenje kao hermeneutiki postupak, POF 37/1987, Sarajevo 1988, str. 135-146. 23 Ismet Kasumovi, Rukopisi djela Ali-Dede Harimije Bonjaka na arapskom jeziku, POF 38/1988, Sarajevo 1989, str. 153-175. 24 Reid Hafizovi, Bosanski tuma Dragulja poslanike mudrosti u: Abdulah Bonjak, Tumaenje dragulja poslanike mudrosti, Ibn Sina, Sarajevo 2008, str. 14.
19

86

Delila Babovi

Vano je napomenuti da je Hafizovi prijevod sainio sa arapskog jezika na temelju obimnog autografskog rukopisa, dok jo uvijek ne postoji tampano izdanje na arapskom jeziku, to dodatno govori o veliini i znaaju ovog poduhvata. O Abdullahu Bonjaku zanimljive radove objavili su Fejzulah Hadibajri, koji je predstavio sufijske misli Abdullaha Bonjaka25 te ponudio integralni prijevod njegove kaside napisane na kraju djela ar Fu al-ikam26 i Demal ehaji, koji je u svoja dva rada inkorporirao prijevode Bonjakovih traktata Objanjenje imperativu stvaranja u kuranskom poglavlju al-ar27 i Knjiga o ostvarenju dijela u vidu cjeline i javljanju ogranka u vidu osnove.28 Jedan od posljednjih bonjakih autora na arapskom jeziku i jedan od rijetkih autora koji se bavio komentarima klasine arapske poezije bio je Ali Fehmi Dabi. Njegovom stvaralatvu u ovoj oblasti posveen je prvi magistarski rad iz bonjake knjievnosti na arapskom jeziku, odbranjen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom Ali Fehmija Dabi kao kritiar klasine arapske poezije. Autorica Lejla Gazi je Dabiev knjievno-kritiarski rad preko njegovog djela ilbat al-lib f ar Lmiyya Ab lib (Uenikova elja za tumaenjem Abu Talibove 'Lamijje') predstavila dijahronijski na planu historijskog konteksta, knjievnosti i knjievne kritike, te na planu prouavanja jezika, dotiui se pri tome opih pitanja i problema kada je rije o kritici u klasinoj arapskoj knjievnosti.29 Pored navedenih monografija o pojedinim autorima i njihovom stvaralatvu u odreenim oblastima, svakako treba istaknuti jo dvije knjige iz nae kulturne batine na arapskom jeziku. Prva je rezultat znanstvenoistraivakog rada Amira Ljubovia na polju logike i nosi naslov Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku.30 U ovom djelu Ljubovi je sveobuhvatno prikazao nastanak i razvoj arapske logike
Fejzulah Hadibajri, Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha Bonjaka, Anali GHB, knjiga I, Sarajevo,1972, str. 35-48. 26 Fejzulah Hadibajri, Oda Bogu Abdullaha Bonjaka, Anali GHB, knjiga II-III, Sarajevo, 1974 str. 21-32. 27 Demal ehaji, O jednom filozofskom traktatu ejha Abdulaha, POF 3233/1982-83, Sarajevo, 1984, str. 65-86. 28 Demal ehaji, ejh Abdulah Bonjak Abdi bin Muhamed al-Bosnevi: ejh Abdulah Bonjak, Knjiga o ostvarenju dijela u vidu cjeline i javljanju ogranka u vidu osnove, Zbornik radova ITF u Sarajevu, 1/1982, Sarajevo 1982, str. 75-89. 29 Lejla Gazi, Ali-Fehmija Dabi kao kritiar klasine arapske poezije, POF 35/1985, Sarajevo 1986, str. 29-50. 30 Amir Ljubovi, Logika djela Bonjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1996.
25

Prouavanje kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku

87

predstavljajui njene glavne tokove, pravce i autore od vremena njenog konstituiranja pa do bonjakih autora koji su se njome bavili, navodei pri tome biografske podatke o svakom od njih, te kratak opis njihovih djela. Ipak, najznaajniji dio ove knjige u knjievnoteorijskom smislu i metodolokom pristupu bonjakoj batini na orijentalnim jezicima jeste onaj u kojem Ljubovi govori o karakteristikama spisa bonjakih autora u oblasti logike, stavlja ih u komparativan odnos sa evropskom filozofskom tradicijom te analizira zavisnost koncepata i strukture logike problematike i datog stanja filozofije i drugih oblasti znanosti. S obzirom na konane rezultate koje prezentira, ova knjiga nam uistinu prikazuje itav jedan segment batine u optimalnoj preglednosti i u obrazloenoj historijskoj vrijednosti.31 Druga knjiga, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima,32 sadri rezultate istraivakog rada dvojice autora Amira Ljubovia i Sulejmana Grozdania u Orijentalnom institutu u Sarajevu u periodu 1985-1990, a najvei dio ove knjige govori o djelima na arapskom jeziku. S obzirom na to da su Ljubovi i Grozdani na temeljima sistematskog prouavanja i analiza struktura knjievnih djela davali obrazloene vrijednosne sudove o pojedinim autorima i djelima, ova knjiga predstavlja nezaobilaznu literaturu u prouavanju kulturne batine na orijentalnim jezicima. Iz navedenih monografija, studija i naunih radova moe se zakljuiti da u savremenom dobu dolazi do razvoja i uslonjavanja odnosa prema kulturnoj batini na arapskom jeziku. Iako stanje knjievne grae na orijentalnim jezicima svakom znanstvenoistraivakom radniku namee potrebu da prije svega poduzme fundamentalna istraivanja, predstavi drutveno-historijske i kulturne prilike u kojima je pisac ivio i djelovao, te istrai sauvani rukopisni materijal u rukopisnim zbirkama pa tek onda pristupi analizi samoga djela, evidentno je da savremeni istraivai svoje radove sve manje optereuju biografskim i bibliografskim podacima, a panju usmjeravaju na sutinu djela, estetiku, poetiku, lingvistika ili knjievna obiljeja djela i na njegovu sadrinu. Kombinirajui nezaobilaznu filoloku metodu sa savremenim znanstvenim mogunostima u izuavanju knjievnosti, oni se bave pitanjima estetske strukture i vezama umjetnikog doivljaja i izraza, te nastoje obrazloeno vrednovati kulturnu batinu Bonjaka na arapskom jeziku.
Esad Durakovi, Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista u: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalnoislamskoga kruga, str. 102. 32 Amir Ljubovi i Sulejman Grozdani, Prozna knjievnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1995.
31

88

Delila Babovi

PROUAVANJE KULTURNE BATINE BONJAKA NA ARAPSKOM JEZIKU Saetak Poeci prouavanja kulturne batine Bonjaka na arapskom jeziku veu se za period s kraja XIX i poetka XX stoljea kada u asopisima Salname i Vatan Ibrahim Baagi i Teufik Oki objavljuju prve bibliografske skice jednog broja naih pisaca. Zatim se objavljuju dva kapitalna djela, nezaobilazna u svim istraivanja bonjake knjievnosti na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (1912) Safvet-bega Baagia i Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana (1933) Mehmeda Handia. O sistematskom i institucionaliziranom istraivanju kulturne batine u Bosni i Hercegovini moe se govoriti tek nakon osnivanja Orijentalnog instituta i Odsjeka za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1950. godine. Zahvaljujui radu ovih institucija, kulturnoj batini se pristupa kroz profesionalna istraivanja koja obavljaju obueni kadrovi u okviru odreenog sistema, intenzivira se rad na faktografskom istraivanju grae u vidu proirivanja biografsko-bibliografskih skica ili predstavljanja ranije nepoznatih autora i djela, a istraivai se uglavnom profiliraju za odreene oblasti pa i njihova istraivanja idu u tom smjeru. Vano je istai da se, zahvaljujui prije svega razvoju knjievnokritike misli, u savremenom dobu nuna filoloka istraivanja sve ee prevladavaju metodom filoloke analize teksta i kritike situirane u kontekstu historije predmeta. THE STUDY OF CULTURAL HERITAGE OF BOSNIAKS IN THE ARABIC LANGUAGE Summary The beginnings of the study of cultural heritage of Bosniaks in Arabic was linked to the period from the end of 19th and the beginning of the 20th centuries when, in the journals Salnama and Vatan, Ibrahim Baagi and Teufik Oki published their first bibliographic outlines of a number of our authors. Two crucial works were published afterwards, necessary to all research on Bosniak literature in Arabic, Turkish or Persian Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti (1912) by Safvet-beg Baagi and Knjievni rad bosansko-hercegovakih Muslimana (1933) by Mehmed Handi.

ezdeset godina postojanja i rada Orijentalnog instituta

89

One can speak about the systematic and institutionalized research on the cultural heritage in Bosnia and Herzegovina only after the establishment of the Institute for Oriental Studies and the Department of Orientalistics in the Faculty of Philosophy in Sarajevo in 1950. Owing to the work of these two institutions, the cultural heritage has been approached through professional research done by the skilled researchers in the frame of a certain system. The work on collecting the data that includes expanding the biographic and bibliographic outlines or presenting the unknown authors and works has been intensified, and the researchers have been mostly specialized in certain fields. Their research follows the same pattern. It is important to point out that, primarily owing to the development of literary and critical thought, in contemporary age, necessary philological research has been more often overcome by the method of the philological analysis of the text and by using the critical approaches situated in the context of history of the subject.
Key words: cultural heritage, Arabic language, Bosnia and Herzegovina, manuscripts, books, valorisation.

UDK: 28-23: 821.163.4(497.6)-1 Uaki A.S.

BERIN BAJRI
(Sarajevo)

POZNAVANJE SADRAJA KURANA KAO PREDUVJET RAZUMIJEVANJA SUFIJSKE POEZIJE NA ORIJENTALNIM JEZICIMA (Primjer Tahmisa Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda)
Kljune rijei: Kuran, poezija Bonjaka na arapskom jeziku, podtekst, tahmis, Abdullah Salahuddin Uaki

1. KURAN, TEMELJNI TEKST I ESENCIJALNA ODREDNICA MUSLIMANSKOG DUHOVNOG I FIZIKOG BIA Zapanjujua je privrenost muslimana kuranskom tekstu. Jo od samih poetaka Objave vjernici muslimani su ulagali velike napore kako bi upamtili i u svoje duhovno bie primili, i od bilo kakvog, pa i najmanjeg iskrivljavanja, sauvali kuranske ajete. Ovako, do u tanine precizno, i nadasve temeljito pamenje i usmeno prenoenje jednog teksta fenomen je koji je karakteristian samo za Kuran. Ovaj sveti tekst se pamti doslovice, bez prepriavanja, rije po rije i to po veoma precizno utvrenim pravilima. Muslimani na razne naine iskazuju svoju duhovnu odreenost i uslovljenost Kuranom, i to gdje god ljudski duh ima da se izrazi, bilo da se radi o nainu ponaanja, djelovanja i openja u drutvu, bilo da se radi o arhitekturi, knjievnosti ili nekoj drugoj kulturalnoj kategoriji. Upravo zbog ovoga moemo govoriti o sveprisutnosti Kurana u ivotu muslimana, a to podrazumijeva snanu utkanost Kurana u duhovno bie, svijest i podsvijest muslimana. Ovaj fenomen uslovno bismo mogli nazvati kuranizacijom memorije. Pojam kuranizacija memorije Pre Nwyia upotrebljava da njime oznai

92

Berin Bajri

snanu inspiriranost sufijskih pjesnika kuranskim tekstom. Analizirajui sufijsku poeziju, Nwyia naglaava kako je Kuran sveprisutan u umu pjesnik-mistik do te mjere da oni esto u svoje stihove unose kuranski sadraj ili aludiraju na njega a da toga ponekad nisu ni svjesni.1 Iako je navedeni pojam pogodan da oznai sufijsku inspiriranost kuranskim tekstom, smatramo da ga je mogue razumijevati i kao fenomen sveprisutnosti Kurana u ivotu njegovih sljedbenika.2 U tom sluaju kuranizacija memorije predstavlja jednu od temeljnih odrednica kolektivnog i kulturnog pamenja u muslimanskom drutvu. Prema Assmanovoj definiciji, koncept kulturnog pamenja obuhvaa osnovu vie puta upotrebljivih tekstova, slika i rituala specifinih za neko drutvo u odreenoj epohi, ija kultivacija slui da stabilizira i prenese samopredodbu tog drutva. Na osnovu takvog znanja, veinom o prolosti, svaka grupa zasniva svoju svijest o zajednitvu i posebnosti.3 Islamsko drutvo svoju svijest o zajednitvu i posebnosti zasniva na Kuranu te iz njega izvodi formativne i normativne impulse koji drutvu omoguavaju da producira i kroz stoljea potvruje svoj identitet. U ovom sluaju podrazumijevaju se tri dimenzije prisutnosti Svetog Teksta i to: dimenzija kultivacije teksta, odnosno prenoenje Teksta rije po rije (hifz, eksplicitno pamenje kuranskog teksta), dimenzija kultivacije znaenja, to podrazumijeva kulturu eksplikacije, egzegeze, hermeneutike i komentara (tefsir i tevil kao oblici hermeneutike Kurana), te dimenzija meditacije, odnosno uvoenje kuranskog teksta u ivot muslimana kroz institucije odgoja i obrazovanja, ceremoniju (dnevna molitva namaz, obred hadda, melodino uenje Kurana itd.) i specijalizaciju nositelja kulturnog pamenja, a to su u manjoj ili veoj mjeri svi muslimani koji u memoriji uvaju dio kuranskog teksta (takvih je ogroman broj). Pravi primjer specijalista u ovom smislu su hafizi Kurana koji u svojoj memoriji uvaju cjelokupan kuranski tekst. Memorizacija Kurana je takoer svojevrstan fenomen, a predstavlja vjerovatno najjau vrstu uvalake citatnosti jednog teksta uope. Ona, izmeu ostalog, doprinosi kuranizaciji memorije, ali u isto vrijeme predstavlja eksplicitno pamenje i implicitno uvanje islamske religije i kulture.
Vidi: Annemarie Schimmel, Pain and Grace: A study of Two Mystical Writers of Eighteenth Century Muslim India, E. J. Brill, Leiden, 1976., str. 246. 2 Ovaj fenomen jeste, ustvari, socio-psiholoki fenomen koji zahtjeva mnogo iru elaboraciju nego li je to uvodna biljeka u ovom radu. Tema ne dozvoljava da se ire elaborira ovaj fenomen, pa se u ovom radu samo osvremo na njega. 3 Jan Assman, Kolektivno pamenje i kulturni identitet. Problem i program, Sophos, broj 2, Znanstveno-istraivaki inkubator, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., preveo sa engleskog jezika Bojan ahtarevi, str. 172.
1

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije...

93

2. TAHMIS ABDULLAHA SALAHUDDINA UAKIJA BONJAKA NA AL-BUSIRIJEVU POEMU QADA AL-BURDA Predmet ovog rada jeste Tahmis Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka4 na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda. Prilikom analize koristili smo rukopis ovog djela koji se nalazi u biblioteci Sulejmaniji u rukopisnoj zbirci Fatih, pod rednim brojem 003714 i naslovom Tahmis-i Terceme-i Kaside-i Burde. Rukopis ima 52 stranice i sadri 785 stihova na arapskom i turskom (osmanskom) jeziku. Uoljiva osobenost poeme Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka jeste da ona nastaje kao metapjesma, i to u poetskoj formi tahmisa. Tahmis je pjesnika vrsta u kojoj se strofe sastoje od pet stihova, a nastaje tako to pjesnik uvodi u strofu dva stiha nekog pjesnika s kojim eli da poetiki komunicira, a onda im dodaje tri svoja stiha. Za ovu formu je nuno da svi sthovi budu ispjevani u istome metru i istoj rimi. Durakovi kae kako je filotehnika poetika ovdje trijumfirala; igra formom uistinu je brilijantna i dovedena je do krajnjih granica tehnicizma.5 U tahmisu metapjesma ima formu zadatu u protopjesmi; u njoj je ve zadana tema i zadana joj je forma. Cilj ovakve pjesme je uglavnom da pokae kako uvaava i poznaje tradiciju i njenu poetiku, na jednoj strani, a na drugoj strani ima zadatak da se nadmee sa autoritetom tradicije koju, zapravo, usavrava. Metapjesma ima i tu mogunost da kreira u domenu jezika i
Abdullah Salahuddin Uaki Bonjak je bio sufijski ejh iz XVIII stoljea, autor koji je pisao na tri jezika, arapskom, turskom i perzijskom, komentator djela dvaju velikana islamskog misticizma Ibn Arabija i Mevlana Delaluddina Rumija. Njegov otac Muhammed Abdulaziz-beg bio je bosanski emigrant, koji se vjerovatno preselio iz Sarajeva u Kesriju. Nakon zavretka visokog kolovanja, Uaki je vrlo brzo naao posao u dravnoj slubi. Kasnije postaje vrhovni sekretar ministra vanjskih poslova Hekimolu Ali-pae s kojim je putovao diljem Osmanskog carstva, od Bosne do Egipta. Pripadao je uakijskom sufijskom redu. Nakon smrti ejha Sejjida Demaluddina al-Dirnevija, Uaki dolazi na njegovo mjesto i poduava brojne ljude. Naposlijetku ga Tahir-aga Tekya proglaava ejhom. Ovu misiju je obavljao sve do svoje smrti 1782. godine kada je imao 80 godina. Budui da je mnogo pisao o tesavvufu, nazvali su ga Elif Efendi i Osmanski Ibn Arabi. Vie podataka o ivotu i djelu Uakija u: Mahmud Erol Kl, Otomanski sufija bosanskog porijekla Abdullah Salahuddin el-Uaqi i njegov komentar Rumijevih stihova, u: Isa-begova tekija u Sarajevu, zbornik radova, Udruenje Obnova Isabegove tekije, Sarajevo, 2006., str. 333-340. Osim ovog rada, za podrobnu uputu u ivot i djelo Uakija pogledati: Mehmet Akku, Abdullah Salahuddin-i Uaqi (Salahi)nin Hayati ve Eserleri, M.E.B. Yaynlar, Istanbul, 1998. 5 Esad Durakovi, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007., str. 311.
4

94

Berin Bajri

stila da pokae kako je u stanju isti motiv u istoj formi opjevati bogatijim jezikom i upotrebom drukijih stilskih figura. Pjesnik u ovom sluaju najee ima zadate norme koje mora realizirati na temelju svoje poetike uenosti i virtuoznosti. Durakovi zakljuuje da je u primjeru tahmisa normativnost optimalna, te da tradicija predstavlja u osnovi golemo podruje nepomjerljivih granica.6 Nametak naglaava kako je stav autora u odreivanju pjesme koja e se tahmisom proirivati i interpretirati element koji ukazuje na neposredno odavanje ukusa pjesnika tahmisa, koji izborom gazela kojeg e razraivati svojim stihovima pokazuje afinitet prema odreenom pjesniku.7 Abdullah Salahuddin Uaki Bonjak svoju poemu pie kao metapjesmu na poznatu religijsku pjesmu pohvalnicu poslaniku Muhammedu a.s. Qada al-Burdu, koju je spjevao poznati pjesnik i sufija Muhammed al-Busiri.8 Al-Busirijeva poema Qada al-Burda ima 162 bejta (324 stiha), dok Uakijev Tahmis, zajedno sa al-Busirijevim stihovima, ima 785 stihova. Ova poema je spjevana u basit metru, i to na paradigmu filtun filtun filtun filtun filun. Al-Busirijeva poema se rimuje na konsonant mm, po emi a a/ b a/ c a/ d a/ i tako dalje, pa se poema zove i Mimija (Mmiyya). Uaki odluuje da svoja tri stiha, koja dodaje na dva al-Busirijeva, rimuje na konsonant kojim se zavrava prvi polustih al-Busirijeve poeme, i to ini sve do kraja svog Tahmisa. Na ovaj nain razbija se monorima i nestrofinost
Ibid., str. 312. Fehim Nametak, Divanska knjievnost Bonjaka, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXI, Sarajevo, 1997., str., 24. 8 Muhammed al-Busiri je egipatski pjesnik berberskog porijekla. Bio je uenik poznatog sufijskog uitelja Ab al-Abbsa al-Mursja koji je pripadao azilijskom tarikatu. Al-Busiri je bio iroko obrazovan i u islamskim disciplinama poput fikha, historije islama, hadisa i kuranske egzegeze. Do trinaeste godine postao je i hafiz itavog Kurana. Za ivot je zaraivao radei kao raunovoa kod mamlukog dvorskog ministra Zayn al-Dna Yaqba ibn Zabayra koji e postati njegov mecena i zatitnik. Slavu nije stekao niti znanjem niti svjetovnom poezijom, ve poezijom u slavu i hvalu Poslanika, a.s. Od mnotva pjesama koje je al-Busiri spjevao u slavu Poslanika, a.s., jedna poema svakako zasluuje posebnu panju a to je poema Qada al-Burda. Ova poema nosi puni naziv Al-Kawkib al-durriyya f mad hayr al-bariyya Biserne zvijezde u slavu i hvalu najboljeg Boijeg stvorenja i predstavlja jednu od najpoznatijih pjesama koje su do danas spjevane u hvalu Poslanika, a.s. Kako i sam autor navodi, ova poema je spjevana kao molitva za ozdravljenje. Naime, u kasnijim godinama al-Busiriju se upotpunosti oduzela donja strana tijela pa je on sav ojaen spjevao poemu u pohvalu Poslanika, a.s. i zatraio da Poslanik, a.s., posreduje kod Allaha da mu oprosti grijehe i izlijei ga. Predaje navode da je al-Busiri nakon to je zavrio sa pisanjem Burde u snu vidio Poslanika, a.s., kako ga ogre svojim platom. Nakon to se probudio bio je izlijeen.
6 7

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije...

95

al-Busirijeve poeme i uvodi se strofino strukturiranje, pri emu svaka strofa ima svoju rimu rima u jednoj strofi Tahmisa koja ima pet stihova sada izgleda ovako: a a a a b. Nadalje, stihovi se ne piu u (drevnoj) formi polustihova u horizontali, ve u formi vertikalnog nizanja stihova. Ovaj Uakijev postupak predstavlja inovaciju i ogromno obogaenje tradicije u domenu forme. Uakijev Tahmis prati i njegov prijevod na turski jezik paralelno i horizontalno to izuzetno uslonjava formu i obogauje poetiku intertekstualnosti Tahmisa. U ovom sluaju Uaki koristi isti metar i rimukao u poemi na arapskom jeziku. Radi se o veoma znaajnoj metatekstualnoj operaciji koja se javlja onda kada se unutar teksta (u naem sluaju, paralelno s tekstom) konstituira vidljiv tekst-kod (prijevod), pa je onda sam tekst, ustvari, organiziran kao dvotekst, tj. sastoji se od teksta i njegovog komentara. Jedna od uoljivijih osobenosti Uakijevog Tahmisa, ve u prvom kontaktu sa njegovim tekstom, jeste snana povezanost sa al-Busirijevim stihovima koju Uaki istie na formalnom planu, planu stila, ali i na planu sadraja. Naime, Uaki slijedi metar i rimu utvrenu u al-Busirijevoj poemi, to je sasvim logino, jer to zahtjeva tradicija i norma anra tahmis. Treba podsjetiti na to da je Uakijev odnos prema al-Busirijevoj poemi odnos potovanja i uvaavanja.9 Za njega je ova poema poetski model uzor preuzet iz tradicije koji je ast slijediti i imitirati. Uakijev Tahmis moemo razumijevati i kao poetski narativ u kojem pjesnik, pjevajui u pohvalu posljednjeg Boijeg poslanika, Muhammeda a.s. u poemu veoma precizno prenosi sekvence iz Poslanikovog a.s. ivota i to u vidu ivopisnih poetskih slika, ali, u isto vrijeme, slika i stanje svoga duha, te iznijansirano iskazuje svoja duhovna previranja. Naime, u Uakijevom Tahmisu postoje dva lika koji vladaju scenom poeme, i to Poslanik a.s. za koga su ljubav i pohvala iskazani na razne naine, i pjesnik-pokajnik koji se obraa Poslaniku a.s. i jada mu se na svoje teko duhovno stanje, te ga moli da kod Allaha zagovara za njega. Upravo zbog ovoga moemo rei da u Tahmisu postoji jedna tema, a to je Muhammed a.s. U Uakijevom Tahmisu tematsko-motivacijski sistem je poprilino kompleksan, i to iz vie razloga. Tahmis je izuzetno duga poema koja je podjeljena na nekoliko odjeljeka podtematskih cjelina koje nisu formalno odvojene, a koje uestvuju u konstituisanju Tahmisa kao cjelovitog umjetnikog teksta. Ovi
9

U kontekstu ovoga, potrebno je ukazati na sufijski edeb nain odgoja i ponaanja, te na simboliku odnosa ejh (duhovni mentor) murid (onaj koji otpoinje svoje duhovno putovanje i slijedi ejha). Zbog toga Uakijevo potovanje koje iskazuje prema al-Busiriju i njegovoj poemi prelazi okvire poezije.

96

Berin Bajri

odjeljci predstavljaju zasebne tematsko-motivske cjeline koje su u potpunosti subordinirane glavnoj temi. To su slijedee tematsko-motivske cjeline: O ljubavi, O zlim strastima, Pohvala Poslaniku a.s., Poslanikovo a.s. roenje, uda Poslanikova a.s., O Kuranu, Isra i Mirad, Dihad Poslanika a.s., Traenje Poslanikovog a.s. posrednitva i Traenje spasa dui.10 Svaki od ovih odjeljaka bi se mogao izdvojiti jer odjeljci, iako su povezani formom, nisu meusobno ovisni tematski. Iako bi poema mogla funkcionisati ako bi se izdvojio neki od ovih odjeljaka, ona ipak puni smisao ostvaruje u cjelini djela. 3. KURAN U PODTEKSTU SUFIJSKE POEZIJE BONJAKA NA ARAPSKOM JEZIKU (PRIMJER TAHMISA ABDULLAHA SALAHUDDINA UAKIJA BONJAKA NA AL-BUSIRIJEVU POEMU QADA AL-BURDA) Bonjaci kao narod koji je veoma rano prihvatio islam i tekovine orijentalno-islamske kulture, piui na orijentalnim jezicima, razvijaju islamsku kulturu kao svoj vlastiti univerzalni kanon, a Kuran kao Temeljni Tekst svoje kulture. Oni to ostvaruju i snanom citatnom vezanou za Kuran. Stalno vraanje na Kuran koje se ostvaruje na vie naina predstavlja i nastojanje da se dio sebe ugradi u vjeni smisao Svetoga Teksta. Sasvim je logino da jedna klasina mistiko-religijska poema, pisana na arapskom jeziku, kakav je Uakijev Tahmis, ima svoj kuranski podtekst, te zato esto referira na Kuran. Zanimljivo je pokazati na koji nain pjesnici referiraju na Kuran. Poto se radi o odnosu umjetnikog teksta prema sakralnom, potrebno je progovoriti koju rije i o ovom odnosu. Kao to je ve naglaeno, na vrhu ontoloke i semiotike piramide orijentalno-islamske civilizacije i kulture stoji Rije Boija, koja predstavlja apsolutni semantiki uzor. Kuran tvrdi da na jasan nain proklamuje Ideju i sebe afirmira kao prenosioca Istine. Stoga estoko odbija poistovijetiti se sa bilo kojim oblikom jezike umjetnosti kakvu god ona funkciju imala (mimetiku, ekspresivnu, simboliku ili neku drugu). Ovaj sakralni tekst, iako je kao tekst objavljen u jeziku, a snaga njegovog izraza i argumenata vrlo esto je objavljena u sadraju koji
10

I sama poema se u novije vrijeme poela tampati podijeljena na poglavlja, odnosno razvdojena naslovima koji predstavljaju ove podteme. Najblii primjer nama jeste prijevod ove poeme od Hifzije Suljkia koji poemu razdvaja na deset poglavlja, dajui svakom poglavlju naslov prema dominantnoj temi u njemu. Vidjeti: Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljki.

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije...

97

karakteriziraju optimalno visoke knjievno-estetske vrijednosti, kojima se i sam dii, svu svoju argumentaciju stavlja u funkciju prenoenja Istine.11 Kuran je, kako navodi Durakovi, stoerni Tekst koji u cijelom jednom kulturno-civilizacijskom krugu osmiljava forme stvaralatva, s tenjom stalnih razmicanja granica toga kruga, jer ovaj tekst, uspijeva realizirati svoj uticaj u univerzumu formi i izvan arapskog jezika, odnosno arapskog govornog podruja. Ovaj tekst ne djeluje samo na razini ideologije ve i postulatima poetike i estetike kojima je primarni cilj argumentativna afirmacija ideologijskoga.12 Citatna ili intertekstualna veza izmeu knjievnih djela, a tako i djela Bonjaka pisanih na orijentalnim jezicima, i Kurana, ne postoji na relaciji knjievnost knjievnost. Ona, dakle, nije interlinearna. Mogla bi se oznaiti kao transsemiotika, odnosno veza u kojoj podtekst ne pripada umjetnosti, pa se citatni odnos uspostavlja na relaciji umjetnost ne-umjetnost. Pjesnici, pa tako i naa dva pjesnika, na Kuran referiraju na slijedee naine: 1. Lingualno odnosno odabirom arapskog jezika kao jezika Kurana. Ovo je naroito znakovito i znamenito u sluaju autora koji nisu Arapi a piu na arapskom jeziku. Bonjaki autori, od kojih je jedan u fokusu ovog rada, pravi su primjer za ovo. Slian je sluaj i kada se pie drugim jezikom a arapskim pismom. I u tom sluaju, iako ne u istoj mjeri, autor se pismom vee za Kuran. Dobar primjer je bonjaka alhamijado knjievnost. 2. Tematski to podrazumijeva odabir isto kuranske teme koja se ili opjeva ili se samo spominje u pjesmi. Najee se radi o opjevavanju nekih znaajnih kuranskih kazivanja poput kazivanja o poslaniku Jusufu a.s. i lijepoj Zulejhi, ili pak o Poslanikovom a.s. nonom putovanju i uzdigniu u vie nebeske sfere, odnosno Israu i Miradu. I nai pjesnici ovoj temi posveuju jedan odjeljak. Osim prenoenja konkretne i poznate kuranske teme, pjesnici vrlo esto u svoje stihove utkivaju odreene manje tematske sekvence iz Kurana.
Za vie informacija o poloaju Kurana u orijentalno-islamskoj kulturi i njegovom uticaju na istu, preporuujemo da se konsultiraju djela Esada Durakovia, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007., i Stil kao argumet. Nad tekstom Kurana, Tugra, Sarajevo, 2009. 12 Esad Durakovi, Estetika i poetika pozicija Kurana u orijentalno-islamskoj kulturi, Prilozi za orijentalnu filologiju, 58/2008., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str. 34.-35.
11

98

Berin Bajri

Najoitije Uakijevo tematsko referiranje na Kuran izraeno je u njegovom odjeljku posveenom Poslanikovom a.s. Miradu i dijelovima pjesme posveenim Kuranu. Inae, Isra i Mirad su teme preuzete direktno iz Kurana. Naime, o Israu govori istoimena kuranska sura, dok se Mirad implicitno spominje u suri al-Nam. Inae, kako smo to ve napomenuli, Poslanikov a.s. Mirad je jedna od omiljenih tema tesavufskih pjesnika i pjesnika koji su pjevali u pohvalu Poslanika a.s. Zbog toga ne treba da udi to su al-Busiri i Uaki ovoj temi posvetili prilian broj stihova. Evo nekoliko stihova iz ovog odjeljka u kojem Uaki razrauje motiv Poslanikovog a.s. Mirada:
O tragaoe za Sjedinjenjem, okova prolaznosti si se oslobodio, U traganju svom, skrivene blagodati si uzimao i svjedoio, Sve dok nisi u goste Svemilosnom i Dobrom Bogu dohodio. Putovao si nou od Svetog Hrama do Udaljenog hrama, Kao pun mjesec kad putuje a oko njega nona tama.13 Onda kada Dibril kaza:Da si sami vrh ti dostigao, Brzo bi iz tmine postojanja izaao, I prstenom Jedinstva ovjenan bi tada bio. Potom si se uspinjao sve dok stepen nisi dostigao, Kolko dva luka il jo blie a taj stepen niko nije postigao.14

Ovi stihovi se nalaze u uvodnom dijelu odjeljka koji govori o Poslanikovom a.s. nonom putovanju i jasno komuniciraju sa obje maloas
U radu navodimo vlastiti prijevod i prepjev al-Busirijeve poeme Qada al-Burda. Prilikom prevoenja obratili smo panju i na ve postojee prijevode ove poeme na bosanski jezik, tanije, prijevode Halila ibn Alija Hrleta Stoanina i Hifzije Suljkia. Vidi: erefudin Ebu Abdullah Muhammed bin Seid Busiri, Kaside-i Burda (prijevod na bosanski), prijevod sa turskog Halil ibn Ali Hrle Stoanin, transliteracija Osman Lavi, komentari o Burdi Abdul Hakim Murad i Enes Kari, Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Sarajevo, 2008., i: Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljki. 14 TQB, 103. i 104. strofa. Iako Uakijev Tahmis, ba kao i arapska kasida openito, nije numerisan niti ima strofe, zbog karaktera poeme, ali i lakeg referiranja na istu, morali smo je podijeliti na strofe i staviti numeraciju. Takoer smo, da bismo napravili razliku izmeu stihova jednog i drugog pjesnika, al-Busirijeve stihove markirali (stavili u bold). Inae, i u izvorniku Uaki markira al-Busirijeve stihove tako to ih navodi u crvenoj boji. U daljnjem izlaganju emo se koristiti skraenicom TQB za Tahmis kao kompletnu poemu. Ukoliko budemo navodili al-Busirijeve stihove izdvojene iz Tahmisa, koristit emo skraenicu QBB Qada al-Burda al-Busirija i u tom sluaju ih neemo markirati.
13

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije...

99

navedene sure. Al-Busiri ak u svoje stihove utkiva dio kuranskog ajeta iz sure al-Nam (qba qawsayni aw adn koliko dva luka il jo blie15). Kada govori o Kuranu, Uaki se, to je sasvim logino, najee poziva na sam Kuran, i na to kako je Kuran sebe okarakterisao. Ovo ne treba da udi, jer je najbolja karakterizacija Kurana, ustvari, ona kuranska, i to Uaki vrlo dobro zna, te svjesno katkad eksplicite, katkad implicite navodi ajete ili dijelove ajeta koji govore o Kuranu:
Tajnu Boga Skrivenoga oni nam objavie, I u jednom asku, trenu, k Njemu nas uputie, Pred udima ovih Rijei jezici zautie. Trajno kod nas ostadoe i sva uda pretekoe, uda drugih poslanika koja bie i prooe. On je sudac skroz pravedni, sablja je za ljude zlobne, Blagosilja, prosvjetljuje i umne i slaboumne, A tjei i umiruje ljude hude, tune, skromne. To su jasni ajeti, u njima mjesta sumnji ne ostaje, 16 Za onoga to ga nijee i suda nikakva ne poznaje. Nikom on ne doputa da ga vara il da mu oponira, Neprijatelj pred njim bjei, u glupake on ih pretvara U rukama im je praina, sve i jedan u grob propada. Njemu niko nikad nije stvarno oponirao, ak i estok neprijatelj poraen se vratio.17

U ovim strofama Uaki jasno upuuje na nemogunost imitiranja Kurana, odnosno na kuranski iz, to predstavlja jednu od najbitnijih karakteristika Kurana.18 Stihovi direktno upuuju na ajet koji kae: Reci: Kada bi ljudi i dini udruili se da togod slino Kuranu ovome saine, ne bi prinijeli neto to slino mu je, makar pomagali jedni druge.19
Kuran, 53:9. Aluzija na 7. ajet sure l Imrn: On ti spusti Knjigu u kojoj se neki ajeti jasni nalaze, oni su majka Knjige..., te na 2. ajet sure al-Baqara: Ova Knjiga u koju nema nikakve sumnje jest uputa za bogobojazne... Prijevodi ajeta su od prof. dr. Esada Durakovia. Kuran s prijevodom na bosanski jezik, preveo s arapskog jezika Esad Durakovi, Svjetlost, Sarajevo, 2004. 17 TQB, 89-91. strofe. 18 I za jedan i za drugi motiv postoji obilje primjera u Uakijevom Tahmisu, ali nam tema nalae da se zadrimo samo na nekoliko reprezentativnih. 19 Kuran, 17:88.
15 16

100

Berin Bajri

3. Citatno to podrazumijeva prenoenje kuranskih ajeta ili dijelova ajeta. Pjesnici vrlo esto prenose ajete ili dijelove ajeta, s tim to ih ponekad utkivaju u stihove u integralnom obliku, a nekad blago interveniui u njima i prilagoavajui ih metru i rimi poeme. Ovakvo pozivanje na Kuran je vrlo esto i poznato je kao iqtibs to moemo prevesti kao eksplicitni citat ili eksplicitni kuranski intekst. 20 Nije rijedak sluaj da Uaki u svoje stihove utkiva kuranske rijei ili kuranske fraze i konstrukcije, te tako citatno referira na Kuran. U ovom sluaju bismo mogli govoriti o kuranskim rijeima, jer kontekst zahtjeva da ih shvatimo kao kuranske, ali i o rijeima koje se koriste u obinom ili pjesnikom govoru a koje postoje i u Kuranu. Ove rijei ne moramo smatrati nuno kuranskim. Meutim, znamo li za silnu elju pjesnika poput Uakija da budu u vezi sa Kuranom na raznim nivoima, te da su ti pjesnici esto bili i hafizi Kurana, ne bi udilo da je kuranska leksika postala i dijelom njihovog vlastitog vokabulara. Evo stihova u kojima Uaki utkiva kuransku konstrukciju u neto izmijenjenom obliku:
Da ta uju ejtani naina ne naoe, im na nebo stigoe, snop kamenja sretoe, I od kugli vatrenih ko od lavova pobjegoe. Na razbjeale Ebrehine junake liie tog tunoga dana, Il na vojsku na koju Muhammed kamenje je bacio sa dlana. Pali u vodu svi njihovi snovi su onda, Kada je Svjetlost lica dumana izobliila, Jer nije Poslanik, ve Allah bacio je tada. Kamenje to je u rukama Poslanikovim Gospodara svoga velialo, Kao Slavitelj Boga iz utrobe kita izbaeno je bilo.21

Uaki komunicira sa Kuranom, prenosei kuransku sliku bijega nevjernika od Objave koja dolazi od Boga, gdje ih Kuran poredi sa magarcima koji se pred lavovima u bijeg daju. Stihovi su u direktnoj vezi sa iz ajetom iz sure al-Mudattir koji glase: Zato onda Opomeni okreu lea Magarcima rastjeranim nalikuju, to se pred lavovima u bijeg daju! 22
O nekim od ovih veza vidi: Shawkat M. Toorawa, Modern arabic literature and Quran inimitability, creativity, incompatibility, u: Religious perspectives in modern Muslim and Jewish literatures, Routledge, New York, 2009., uredili Glenda Abramson i Hilary Kilpatrick, str. 211. 21 TQB, 66. i 67. strofa. 22 Kuran, 74:49-51.
20

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije... 101

Zanimljivo je da Uaki u neto izmjenjenoj varijanti prenosi posljedni ajet u svoj trei polustih. Naime, ajet koji Uaki varira glasi: , dok posljedni stih kod Uakija glasi: . U slijedeej strofi i jedan i drugi pjesnik komuniciraju sa Kuranom; Uaki se vee za ajet iz sure al-Anfl: ...i kada si ih gaao Allah je gaao njih, a nisi ih gaao ti..,23 dok se al-Busiri vee za priu o Junusu, a.s., iz sure al-Sfft:
I Junus pripadae poslanicima, uistinu, Jer pobjee na lau krcatu Pa uze uea i bijae od onih to odbaeni su, Te ga kit proguta, jer zasluio je grdnju; I da ne bijae od onih to Allaha veliaju, Sigurno bi ostao u utrobi kita do Dana kada e oivljeni da budu.24

Zanimljivo je da se u izvornom tekstu poeme ne spominje Junusa a.s. po imenu, ve tek u aluziji. Naime, al-Busiri umjesto imena Junus koristi rije al-Musabbi onaj koji velia to je veza sa ajetom u kojem se Junus spominje kao jedan od onih koji veliaju Allaha. Na ovaj nain, i jedan i drugi pjesnik pokazuju koliko je u njihovom biu ukorijenjen Kuran. Pjesnici esto ne navode eksplicitno kuranski tekst, pa je potrebno biti dobro upuen u sadraj Kurana da bi se shvatilo znaenje poeme. 4. Kontekstualno referiranje koje se ostvaruje na vie naina. Pjesnici esto referiraju na Kuran, unosei u svoje stihove kuranski kontekst preko kljunih i poznatih rijei koje se nalaze u ajetima iz kojih se i prenosi kuranski kontekst, ili aludirajui na kuranski kontekst rijeima koje ne moraju nuno biti kuranske. Neupueni recipijent koji ne poznaje sadraj Kurana ili onaj iji uvid u sadraj Kurana nije dovoljno irok ima potekoa da prepozna ove rijei tako razumije dati kontekst. Ovakvo referiranje na Kuran svjedoi i o snanoj upuenosti pjesnika u sadraj Kurana, jer pjesnici vrlo lahko uvode kuranski kontekst u svoje stihove. Ovaj postupak je posve prirodan i priroen duhu pjesnika. Kuranski kontekst se u Uakijevim stihovima prepoznaje po kljunim elementima rijeima, ne uvijek kuranskim koje implicitno
23 24

Kuran, 8:17. Kuran, 37:139-144.

102

Berin Bajri

upuuju na kuranski kontekst i na kuransku priu, iju poruku Uaki prenosi u svoje stihove. Uaki je pravi majstor u navoenju kuranskog konteksta u svojim stihovima, i to je esto teko prepoznati ukoliko se nema uvida u sadraj Kurana. Uakijevo majstorstvo i lei u implicitnom navoenju kuranskog konteksta, jer se na taj nain pokazuje njegova dosljedna i temeljita upuenost u sadraj Kurana. Uaki uspijeva vrlo vjeto prenijeti kuransko kazivanje u svoje stihove, pretvarajui kuransku priu u svojevrstan mikronarativ i tako je uspjeno inkorporirajui u mali prostor od svega nekoliko stihova. Evo primjera iz kojeg se vidi kako je Uaki, ne citirajui eksplicitno ajete iz Kurana, u svoje stihove prenio kuransku priu i kuranski kontekst:
Onaj koji te dostojno opisuje zanemarie kako te klevetnici opisuju, Oni koji jasan znak Gospodara svoga zanemaruju, Tebi je dosta da zna da oni svom nakitu hvalospjeve pjevaju. Ostavi krane i to kako poslanika uzdiu svoga, Potom primjerenu pohvalu izreci u slavu Poslanika tvoga.25

U ovom sluaju Uaki u svoje stihove prenosi kuransko kazivanje o Jevrejima i zlatnom teletu koje se u Kuranu vie puta navodi. 5. Hermeneutiko referiranje koje podrazumijeva da pjesnici vrlo esto svojim stihom u isto vrijeme i aludiraju na odreeni ajet i daju vlastitu interpretaciju istog. I ovo se teko otkriva ukoliko italac ne poznaje kuranski sadraj.
Istiniti i Istinoljubivi u toj peini su bili, U peini nikog nema, dumani su govorili.26

Nazivajui Poslanika a.s. Istinom (al-idq) a njegovog saputnika, Abu Bakra, istinoljubivim (al-iddq), pjesnik svoje stihove upuuje na ajet iz sure al-Zumar koji glasi: A onaj koji donosi istinu [allad a bi al-idq] i onaj koji vjeruje u nju [addaqa bih] upravo to su bogobojazni. Pjesnik je svjestan da kuranski ajeti mogu imati vie znaenja. U ovim stihovim pjesnik nudi jedno od znaenja ajeta, tanije aludira na to da se ovaj ajet odnosi na Poslanika a.s. i na Abu Bakra. Poslanik je onaj koji donosi Istinu a Abu Bakr je onaj koji vjeruje u nju, odnosno onaj koji Istinu snano potvruje.
25 26

TQB, 43. strofa. QBB, 73. bejt.

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije... 103

6. Kodno ili ifrirano vjerovatno je najtee otkriti, jer predstavlja vrlo suptilnu i ifriranu vezu pjesnika i njegovih stihova sa kuranskim sadrajem a najee se ostvaruje preko jedne karakteristine kuranske lekseme. Ovakva leksema predstavlja klju (kod) koji otvara dublja i ira znaenja nego to to stih u kojem se nalazi implicira. Ovim postupkom pjesnik dobiva mnogo. Naime, u vrlo kratak tekst od jednog ili nekoliko bejtova pjesnik preko kodne rijei recipijentu alje poruku da se obrati Kuranu, ukoliko eli da stekne dublji uvid u tematiku i znaenje stiha. Tako pjesnik nema potrebu da nadugo i nairoko obrazlae temu a u isto vrijeme vjeto izbjegava redundantna ponavljanja i ini svoj tekst jasnim i konciznim. U ovom sluaju, pjesnik rauna na upuenog recipijenta koji e prepoznati postavljeni kod, obratiti se Kuranu i potpunije razumjeti stihove, dok ostali ostaju na nivou doslovnog razumijevanja. Evo primjera gdje Uaki maestralno vee svoje stihove za Kuran, i to preko kodne rijei:
Svjetiljka Njegove Jedinosti svjetlo Upute odailje, Svojim svjetlom sve fitilje irka on nadmauje, A vijest njegova prsa razboritih raskriljuje.27

U navedenom stihu Uaki Poslanika a.s. karakterie kao Svjetiljku Njegove Jedinosti, ili u izvorniku Mib wadatih. Na ovom primjeru se u isto vrijeme prepoznaje vjetina i majstorstvo pjesnika, ali i utkanost Kurana u pjesnikovo duhovno bie. Uaki, naime, bez prepriavanja uspijeva, samo upuenom recipijentu naravno, obrazloiti fenomen i karakter Poslanikove a.s. svjetlosti i to kako se ona recipira u sufizmu. Naime, karakteristinom kuranskom leksemom mib svjetiljka (za nekoga je ona leksema obinog, profanog znaenja a ne kuranska), Uaki recipijenta upuuje na poznati kuranski ajet o svjetlosti, odnosno 35. ajet sure al-Nr.28 Ovaj Uakijev postupak je vrlo znakovit. Naime, leksema predstavlja kod
27 28

TQB, 114. strofa. Ajet glasi ovako: Allah je svjetlost Nebesa i Zemlje; kao primjer Njegove svjetlosti jest udubina u kojoj se svjetiljka nalazi, svjetiljka je u staklenici, a staklenica nalikuje blistavoj zvijezdi koja se od blagoslovljenog ni istonog ni zapadnog maslinovog drvceta pali, ije ulje gotovo da sija premda ga vatra ne dohavti; to je jedna Svjetlost iznad svake svjetlosti; koga hoe Allah vodi ka Svojoj Svjetlosti, i primjere ljudima Allah navodi, a Allah je Sveznajui.

104

Berin Bajri

za deifriranje ovog fenomena.29 Upravo zato se i Uakijeva poema, ba kao i mistiki tekstovi (poeme) Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima, moe izvana prouavati kao semiotika mapa na kojoj se termini (simboli) prepoznaju kao manje ili vie poznata mjesta (manje ili vie naglaene jake pozicije teksta), dok se na dubinskoj razini sa tih istih pozicija mape mistikog djela terminoloki prodire u nesluene dubine viestoljetne mistike tradicije.30 U naem sluaju, ide se jo dalje, principom tevila (vraanja onome to je prvotno) dolazi se do Kurana, samog izvora i utoka cijele islamske, pa tako i one mistike, sufijske tradicije. Uaki nema potrebe da detaljno objanjava karakter primordijalne Poslanikove a.s. svjetlosti, jer je sve ve objanjeno u spomenutom ajetu. Poemo li tragom Uakijeve aluzije na ovaj ajet, vidjeemo koliko njegova pjesnika slika Poslanika, a.s., kao svjetiljke Boanske Jedinosti postaje jo efektivnija. Dio ajeta u kojem je spomenuta svjetiljka glasi ovako: Allah je svjetlost nebesa i Zemlje; kao primjer Njegove svjetlosti jeste udubina u kojoj se svjetiljka nalazi, svjetiljka je u staklenici, a staklenica nalikuje blistavoj zvijezdi... Iz navedenog ajeta razaznajemo da svjetiljka, ustvari, predstavlja samu sr Boanske Svjetlosti. Ona je u samom centru, i to, prvenstveno u staklenici, a onda zajedno sa staklenicom u udubini, odakle, poput uvijezde blistave, odailje svoju svjetlost. Uaki Poslanika a.s. naziva svjetiljkom, ime eli rei da je Poslanik a.s. dosegao najvie stepene bistvovanja u Boanskoj prisutnosti, te da on kao takav i sam biva dijelom Boanske Svjetlosti koju odailje na sva Boija stvorenja. Hafizovi primjeuje kako sufijska literatura, slijedei tragove kuranskih kazivanja, Muhammedovu a.s. duhovnu osobu uobiajeno oslovljava Muhammedovom maslinom ili muhammedanskim svjetlosnim plodom, a katkada i plodom Boanskog Stabla, a sjemenje tog ploda je razasijavano od vremena do vremena, diljem nama poznate i nepoznate svete geografije koju je crtala Rije Boija u svojim pohodima zemaljskim prostranstvima i ljudskoj civilizaciji.31
Ovo nas djelomino podsjea na Barthesovu ideju teksta kao galaksije oznaitelja kojima pristupamo kroz vie ulaza, a ni za jedan od njih ne moemo autoritativno utvrditi da je glavni. 30 ire o razumijevanju mistikih poema vidjeti: Adnan Kadri, O onomasiolokomistikoj konceptualizaciji poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima, Prilozi za orijentalnu filologiju, 59/2009., Orijentalni institut u Sarajevu, 2010., str. 109-134. 31 Vidi: Reid Hafizovi, Ayn Al-Qudat Hamadani i njegova mistika iskuenja, pogovor u djelu: Einolqozat Hamadani, Priprave Tamhdt, Kulturni centar Islamske republike Iran i Al-Hoda, Sarajevo, s.a., sa perzijskog jezika preveo Namir Karahalilovi, str. 304.
29

Poznavanje sadraja Kurana kao preduvjet razumijevanja sufijske poezije... 105

LITERATURA
Akku, Mehmet, Abdullah Salahuddin-i Uaqi (Salahi)nin Hayati ve Eserleri, M.E.B. Yaynlar, Istanbul, 1998. Assman, Jan, Kolektivno pamenje i kulturni identitet. Problem i program, Sophos, broj 2, Znanstveno-istraivaki inkubator, Filozofski fakulktet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., preveo sa engleskog jezika Bojan ahtarevi, str. Busiri, erefudin Ebu Abdullah Muhammed bin Seid, Kaside-i Burda (prijevod na bosanski), prijevod sa turskog Halil ibn Ali Hrle Stoanin, transliteracija Osman Lavi, komentari o Burdi Abdul Hakim Murad i Enes Kari, Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, Sarajevo, 2008. Durakovi, Esad, Estetika i poetika pozicija Kurana u orijentalno-islamskoj kulturi, Prilozi za orijentalnu filologiju, 58/2008., Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str. Durakovi, Esad, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007. Durakovi, Esad, Stil kao argumet. Nad tekstom Kurana, Tugra, Sarajevo, 2009. Hafizovi, Reid, Ayn Al-Qudat Hamadani i njegova mistika iskuenja, pogovor u djelu: Einolqozat Hamadani, Priprave Tamhdt, Kulturni centar Islamske republike Iran i Al-Hoda, Sarajevo, s.a., sa perzijskog jezika preveo Namir Karahalilovi Handi, Mehmed, Izabrana djela,Teme iz ope i kulturne historije, Ogledalo, Sarajevo, 1999. Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljki. Kadri, Adnan, O onomasioloko-mistikoj konceptualizaciji poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima, Prilozi za orijentalnu filologiju, 59/2009., Orijentalni institut u Sarajevu, 2010., str. 109-134. Kl, Mahmud Erol, Otomanski sufija bosanskog porijekla Abdullah Salahuddin el-Uaqi i njegov komentar Rumijevih stihova, u: Isa-begova tekija u Sarajevu, zbornik radova, Udruenje Obnova Isa-begove tekije, Sarajevo, 2006., str. 333-340. Nametak, Fehim, Divanska knjievnost Bonjaka, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXI, Sarajevo, 1997. Schimmel, Annemarie, Pain and Grace: A study of Two Mystical Writers of Eighteenth Century Muslim India, E. J. Brill, Leiden, 1976. Toorawa, Shawkat M., Modern arabic literature and Quran inimitability, creativity, incompatibility, u: Religious perspectives in modern Muslim and Jewish literatures, Routledge, New York, 2009., uredili Glenda Abramson i Hilary Kilpatrick

106

Berin Bajri

POZNAVANJE SADRAJA KURANA KAO PREDUVJET RA ZU MIJEVANJA SUFIJSKE POEZIJE NA ORIJENTALNIM JEZICIMA (Primjer Tahmisa Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda) Saetak Bonjaci kao narod koji je rano prihvatio islam i tekovine orijentalno-islamske kulture, piui na orijentalnim jezicima, razvijaju islamsku kulturu kao svoj vlastiti univerzalni kanon, a Kuran kao Temeljni Tekst svoje kulture. Oni to ostvaruju i snanom citatnom vezanou za Kuran. Stalno vraanje na Kuran koje se ostvaruje na vie naina predstavlja i nastojanje da se dio sebe ugradi u vjeni smisao Svetoga Teksta. U radu nastojimo pokazati na koji nain se pjesnik vee za Kuran i kako kuranske citate i ideje inkorporira u svoju poemu. Za ovaj poduhvat kao primjer e nam posluiti izuzetno duga poema Tahmis Abdullaha Salahuddina Uakija Bonjaka na al-Busirijevu poemu Qada al-Burda. Takoer elimo ukazati i na to kako je potrebno dobro poznavati sadraj Kurana da bi se to bolje razumjela poezija Bonjaka na orijentalnim jezicima. KNOWING THE CONTENTS OF THE QURAN AS A PRECONDITION TO THE UNDERSTANDING SFI POETRY IN ORIENTAL LANGUAGES (Example of Tahmis by Abdullah Salahuddin Uaki Bosniak, a poetic answer to al-Busiris poem Qada al-Burda) Summary Bosniaks as a people who embraced Islam and the Oriental-Islamic cultural heritage very early, confirm the Islamic culture as their own universal canon, and the Quran as the Basic Text of their own culture, by creating works in Oriental languages. They achieve that aim by strong citational connection to the Quran. The constant return to the Quran, achieved in various ways, presents an effort to embed a part of themselves into the eternal meaning of the Holy Text. In this paper, we are trying to present the way which a poet uses to connect himself to the Quran and how he incorporates the Quranic quotations and ideas into his own poem. For this undertaking, we shall use the very long Tahmis by Abdulah Salahudin Uaki Bosniak, a poetic answer to al-Busiris poem Qada al-Burda. We would also like to point out how it is necessary to know the contents of the Quran in order to understand Bosniak poetry written in Oriental languages in a better manner.
Key words: Quran, Bosniak poetry in Arabic language, subtext, tahmis, Abdulah Salahudin Uaki.

UDK: 821.163.4(497.6):091 Bonjak Ali-dede

DENITA KARI
(Sarajevo)

VIESTRUKA TUMAENJA AIBA (UDESNOG) na primjeru djela Risla al-Intir li Qidwa al-Ayr Ali-dede Bonjaka
Kljune rijei: klasina knjievnost Bonjaka, arapski jezik, aib, Ali-dede Bonjak, Kuran

elja za upoznavanjem i spoznavanjem Drugog uvijek je bila utkana u povijesno iskustvo svake kulture. Kulture su posjedovale razliite naine predoavanja drugih naroda, predjela, obiaja i vjerovanja. Svaki istraiva prolosti mora biti svjestan razlike izmeu obzorj savremenog i klasinog doba u pogledu zanimanja za druge religijske ili kulturoloke sfere:
Za tradicionalnog ovjeka bio on musliman ili ne odnosno za ovjeka iji su ivot i miljenje oblikovani prema naelima transcendentnog porijekla i koji ivi u drutvu u kojem se ta naela manifestiraju u svim sferama, druge religijske tradicije se pojavljuju kao tui svjetovi koji ga se ne tiu kao neposredna duhovna stvarnost, izuzev u izuzetnim sluajevima koji jedino potvruju pravilo.1

U orijentalno-islamskoj kulturi dosta je zastupljena tzv. aib literatura, u koju su spadala djela iji sadraj, tematska usmjerenost i forma su oscilirali izmeu knjievnosti, historije, geografskih zapisa, religijskih spisa te filozofskih traktata. Aib je kljuni termin u naem razmatranju imaginativne geografije u djelu Risla al-intir li qidwa al-ayr poznatog bosanskog filozofa i putopisca Ali-dede Bonjaka. Ova Poslanica je nastala, prema rijeima Ismeta Kasumovia, koji je
1

Sayyed Hossein Nasr, ivi sufizam: ogledi o sufizmu (prev. sa engleskog Edin Kukavica i Enes Kari), Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2004, 177.

108

Denita Kari

preveo i najvei dio Poslanice, povodom turskih pohoda na Gruziju za vladavine sultana Murata III (1574-1595)2 i sastoji se od etiri odjeljka/ poglavlja, od kojih su za ovaj rad bitna posljednja dva, koja govore o Velikom i Malom Aleksandrovom Bedemu, mjestima zvanine historije ali i ispredanih legendi i pria. Aib u doslovnom prevodu znai uda ili udne stvari. Korijen rijei b nosi znaenje zauenosti, divljenja, ushita, uznoenja. U Kuranu se ova rije pominje vie puta u razliitim oblicima i kontekstima. U rjeniku al-Muam al-mufahras li alf al-Qurn al-Karm autora Muammada Fuda Abd al-Bqja stoji da se korijen b u Kuranu spominje ak dvadeset i sedam puta!3 Spomenimo samo neke od ajeta u kojima se pojavljuje ovaj korijen u jednom od oblika (koji su, u nastavku, grafiki istaknuti):
Wa min al-ns man yuibuka qawluhu f al-ayt al-duny wa yuhid Allh al m f qalbih wa huwa aladd al-im. (II, 204) Ima svijeta ije te besjede o ivotu na Ovom Svijetu ushiuju i koji Allaha svjedokom uzimaju za ono to je u srcima njihovim. A takvi su protivnici najei.4 Am asibta anna ab al-kahf wa al-raqm kn min aytin aab? (XVIII, 9) Misli li ti da su Stanovnici Peine i Natpisa bili jedan od Naih udnih znakova? Qul iya ilayya annahu istamaa nafar min al-inn fa ql: inn samin Qurn aab (LXXII, 1) Ti reci: Meni je objavljeno da je jedna skupina dina prislukivala i kazala: Mi smo zbilja Kuran, koji divotu pobuuje, sluali, Qlat ya waylat a alidu wa ana az, wa ha bal ayan?! Inna ha la ay a b! (XI, 72) I ona ree: Teko meni! Zar u roditi ovakva stara, a i ovaj mu moj je star?! Ta zbilja je ovo neka udnovata stvar!

U prethodnim ajetima i njihovim prevodima moemo primijetiti kako se znaenje korijena b mijenja prema kontekstu, te kako poprima razliite konotacije. Ovaj korijen se moe pronai u kontekstu beskorisne i jalove besjede o prolaznom svijetu; dakle, kao oznaitelj
Ismet Kasumovi, Zapisi o Gruziji Ali-dede Bonjaka, ivot 10, Sarajevo 1986,. 484-496. 3 Muammad Fud Abd al-Bq, al-Muam al-mufahras li alf al-Qurn alKarm, Dr al-ad, al-Qhira 1996. 4 U ovom radu koriten je prevod Enesa Karia: Kuran s prevodom na bosanski jezik, Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.
2

Viestruka tumaenja Aiba (udesnog)

109

ispraznosti i kratkotrajnog misaonog, duevnog ili fizikog ushita. S druge strane, na dijametralno suprotnom polu znaenja, aab se pripisuje Kuranu, najvjenijoj od svih knjiga, Znaku svih Znakova, jer On pobuuje divotu/divljenje, ak i kod prolaznih stvorenja kao to su dini i ljudi. U kontekstu aib literature, treba spomenuti stav Seyyeda Hosseina Nasra da se moramo (...) prisjetiti da je u tradicionalnoj civilizaciji svaka nauka povezana na jedan ili drugi nain sa religijskim principima te civilizacije.5 Stoga se niti jedan od kljunih pojmova klasine geografije ili astronomije nastale u okrilju orijentalno-islamske kulture ne moe promatrati mimo njenog kljunog teksta. No, aab i a b se, takoer, pojavljuju i kao neobina prekretnica u ivotima ljudi. Tako Sara, ena poslanika Ibrahima, saznaje da e postati majka, iako je u poodmakloj dobi, a udni sluaj trojice, peterice ili pak sedmerice stanovnika Peine (koji su u njoj prespavali vie stotina godina, a da to nisu osjetili) postaje uputa za generacije koje dolaze. Na osnovu upotrebe korijena b u Kuranu, namee se zakljuak da je njegovo znaenje dosta razueno, i da su neosnovane tvrdnje koje mu pripisuju iskljuivo znaenje bizarnog, izokrenutog i nenormalnog. Pa ipak, rije ab i njezine izvedenice koriste se dosta esto prilikom objanjavanja natprirodnih ili protuprirodnih pojava. Poznajui ovo znaenje termina ab /aib, kada priemo tekstu Ali-dedeove Poslanice, u njoj emo svakako nai njegovu potvrdu. Aiba ili udesa je mnotvo u ovom djelu: zmaj kojeg nebo uvlai i prodire, ljudi sa ogromnim uima (toliko velikim, da jedno mogu prostrijeti, a drugim se pokriti), djevojka-sirena izvuena iz utrobe ribe negdje na Kaspijskom jezeru, ljudi od 120 lakata, kao i oni od jedva tri. Dakle, sve izreeno podsjea na prie Hiljadu i jedne noi, prie u kojima je sve izokrenuto, sve drugaije od ovog, naeg svijeta. Naravno, ukoliko bi se ova usporedba proirila i izvan islamskog kulturnog kruga, moe se susresti slian srednjovjekovni trend u opisivanju i u drugim knjievnostima, to na izvrstan nain ilustriraju putopisi Johna Mandevilla u staroj engleskoj knjievnosti.6 U tom kontekstu pristup rukopisu iz tzv.
5 6

Seyyed Hossein ivi sufizam, 211. Ovaj autor, nazvan najveim lacem svih vremena, govori o patuljcima koji, zbog toga to nemaju usta, sru hranu kroz rupu na licu i jednookim divovima koji jedu samo sirovu ribu i meso. Ba kao i Ali-dede u svojoj Poslanici, i ovaj autor govori o ljudima sa izrazito velikim uima, dugim do koljena. Jako je zanimljivo primijetiti kako su autori imaginarnih putovanja opsjednuti temom disproporcije vanjskih organa. John Mandeville, pored uiju i rasta, spominje i nesrazmjerno velike usne te konjska kopita na ljudskim nogama. Vidi: The Travels of Sir John Mandeville http:// www.romanization.com/books/mandeville/index.html (pristupljeno 17.3.2011.)

110

Denita Kari

naune perspektive postaje neutemeljen, budui da Ali-dede u svojoj risali u skoro podjednakoj mjeri tretira opise udovita, ali i izvjetaje o klimi, vodama, rudama. Ukoliko se aib literatura promatra u iekivanju konkretnih opisa i preciznih detalja, tada se zanemaruje jedan drugi aspekt ovakve literature. Sachiko Murata u svom kapitalnom djelu The Tao of Islam (Tao islama) objanjava kako je muslimanska kozmologija bila usmjerena da sazna to vie o Bogu iz konkretnog, vidljivog univerzuma. S druge strane, zapadni naunici koji su se bavili kozmolokim tekstovima nastalim u okrilju islamske kulture, takav pristup, obino, nisu cijenili. Oni su se, prevashodno, zanimali historijom nauka, pri emu je islamska kozmologija zauzimala dosta marginalno mjesto. U najboljem sluaju, njoj se pripisivala simbolika uloga, kojoj se nije pridavalo dovoljno bitno mjesto u savremenom svijetu.7 Usprkos takvim tendencijama, interes za kozmolokim tekstovima se budi, te u tom kontekstu, Ali-dedeov putopis kao jedno takvo djelo raskriva i otkriva svijet podatan samo obuhvatnijem pristupu bez naunih i izvannaunih predrasuda. Dakle, ukoliko elimo prii Ali-dedeovom putopisu kao autentinom primjeru aib literature, potrebno je odbaciti oekivanja egzaktnih opisa zemalja i nepoznatih predjela, ve taj pristup mora uzeti u obzir i jedno drugo tumaenje.8 Na potrebu izuavanja aib literature iz unutranje perspektive, koja se opire svrstavanju u jednu odjelitu kategoriju pod striktno zadatim kriterijima zapadne podjele nauka, ukazuje Syrinx von Hees, koja, pored toga, nastoji i dekonstruirati uobiajeno poimanje knjievnosti udesnog.9 Aib literatura je u dosadanjoj orijentalistikoj kritici obuhvatala ogroman korpus raznovrsnih djela, iji zajedniki oznailac je bilo tematsko bavljenje udesnim: ovakav kriterij spaja tematski i metodoloki potpuno razliita djela, od Ibn Bainog putopisa Tufa al-anr f arib al-amr wa aib al-asfr do samog djela Alf layla wa layla. S obzirom na injenicu da Hiljadu i jedna no svoju popularnost u zapadnoj kulturnoj javnosti duguje prevashodno svom zabavljakom karakteru kojim
O Johnu Mandevilleu iz perspektive arapskog historiara vidi: Niqla Ziyda, alRaaln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq al-arab f al-ur al-wus, Al-dr al-arabiyy li al-mawst, Bayrt 2010. 7 Sachiko Murata, The Tao of Islam, Suhail Academy Lahore 2001, 25. 8 U tom kontekstu, uputno je citirati definiciju egzotinog udesnog koju donosi Cvetan Todorov: Tu se govori o natprirodnim zbivanjima koja se ne predstavljaju kao takva. Cvetan Todorov, Uvod u fantastinu knjievnost, Slubeni Glasnik, Beograd 2010, 54. 9 Syrinx von Hees, The Astonishing: a critique and re-reading of Aib literature, Middle Eastern Literatures, vol. 8, No 2, July 2005, 101.

Viestruka tumaenja Aiba (udesnog)

111

dominira fascinacija natprirodnim i udnim,10 mogue je pretpostaviti da je aib literatura orijentalistima bila zanimljiva iskljuivo zbog svog zabavljakoga karaktera. Meutim, veina putopisa koji bi se mogli podvesti pod aib literaturu svojim itateljima nastoji prenijeti izvjetaje o dalekim zemljama i neobinim krajevima, uz obaveznu pretpostavku autorske iskrenosti i itateljskog povjerenja. Stoga je neophodno analizirati aib literaturu u svjetlu novog tumaenja pojma aib. Aib se u tom drugom tumaenju predstavlja kao ponovno promatranje Boijeg stvaranja i stvorenog, posmatranje ljudi i predjela kao dijela stvorenog univerzuma. Ovaj novi pogled podsjea na oneobiavanje u ruskom formalizmu, odnosno, na iznalaenje novine u ve percipiranom. Na primjer, nakon to ispripovijeda priu o eni-sireni, koja je lijepa poput utapa, sa istom autorskom distancom (ili pak bliskou), Ali-dede nastavlja pripovijedati o rijeci Itil (Volga) koja protjee zemljom Hazara:
Wa min aib ar al-azar nahr Itil wa huwa nahr am ... Jedno od udesa zemlje Hazara rijeka je Itil, koja je ogromna ...

S ovim na umu, mnogo je lake pristupiti Ali-dedeovoj Poslanici o pohodu na Gruziju bez skuenih otpisivanja ovakvih geografskih djela kao onih posve predanih mati i raspojasanoj znatielji. Ali-dede svoju Poslanicu zasniva u velikoj mjeri na predanjima i kazivanjima, te navodi autoritete klasinoga znanja poput al-Suyja, al-Samarqandja, alMadija, Ibn Arabja. Iz dananje perspektive gledano, Ali-dede je izuzetno paljiv prilikom navoenja podataka o zemljama koje nikada nije posjetio, budui da sve izvjetaje o natprirodnim deavanjima pripisuje treem licu koje se moda susrelo sa takvim aibima dakle, nikada u prvom licu ne iskazuje svoju osvjedoenost u ono o emu govori:
F sadd al-n, al-sadd al-akbar al-Iskandar, qla ahl al-b min almuarrin ar Ya wa Ma awsa al-aqlm... O drugome bedemu, najveem Aleksandrovom bedemu, kau historiari od povjerenja da je zemlja Yaa i Maa najvea pokrajina...

Sredinji motiv u Ali-dedeovoj Poslanici, pored toga to ona predstavlja podrku Murad-hanovom pohodu na Gruziju, takoer je i opis
10

O statusu Hiljadu i jedne noi u razliitim kulturnim tradicijama, vidi: Esad Durakovi, Univerzum Hiljadu i jedne noi: Pria kao vrhovni princip Univerzuma, 1001 no, knj. 1, Ljiljan, Sarajevo 1999, 7-42.

112

Denita Kari

zemalja naroda Yaa i Maa. Pria o ovim narodima je poznata i po kur'anskim referencama u surama al-Kahf i al-Anbiy. U prvoj suri se za njih kae:
Ql y a al-Qarnayn inna Ya wa Ma mufsidn f al-ar fa hal naal laka ar al an taal baynan wa baynahum saddan? (XVIII, 94) O Zulkarnejne! oni povikae Jedud i Medud, doista, na Zemlji nered ine! Hoe li da ti nagradu damo neku, da ti izmeu nas i njih sagradi jednu prepreku?

U suri al-Anbiy, pak, stoji:

att i futiat Ya wa Ma wa hum min kull adab yansiln (XXI, 96) A kad se Jedud i Medud otvore, i kad se oni budu hitro sputali niz sve doline.

Ali dede kazivanje o narodima Yaa i Maa/Goga i Magoga, koje je zaustavio al-Qarnayn ili Aleksandar Makedonski, u svom narativu podrava i nadalje proiruje razliitim opisima. Na jednom mjestu Ali-dede ak navodi:
Qla al-Kaf f tafsrihi al-ns aara aza, tisa minh Ya wa Ma U al-Kaafu ima komentar: ljudi se dijele na deset dijelova, od kojih devet pripada narodima Yaa i Maa.

Koristei ovu referencu na djelo poznatog al-Zamaarija alKaf, Ali-dede koristi Ya i Ma kao simbol svega to je Drugo i nepoznato. U takvim opisima moemo promatrati razvijanje slike/ imagea Drugog: esto ispreplitanje ivotinjskih i ljudskih likova, nerazgovijetnost jezika i zaudnost obiaja, a poesto i estoka surovost koja se pripisuje dalekim narodima iza Aleksandrovih bedema. Meutim, ono to se nadaje u iitavanju ovakvog rukopisa jeste snana oaranost dalekim predjelima i zaudnim raznolikostima koje se susreu bilo iskustvenim putem ili pak puteestvijama u plovidbi klasinih djela irom islamskoga svijeta. Jedan od najuoljivijih detalja u ovom rukopisu je animalizacija Drugog, kada je on u obliku potencijalnog neprijatelja:

Viestruka tumaenja Aiba (udesnog)

113

Wa i akal bi sam li aklihim qaqaa ka al-iyb. Lahum uunn aimn yaftarina al-wida wa yaltaifna bi al-ur... Kada jedu, kao da zavijaju vukovi. Imaju ogromne ui jedno prostiru, a drugim se pokrivaju...

Usporedba ovjeka sa ivotinjom moe se protumaiti kao jo jedan oblik drugojaenja. Kada govori o odlomku iz djela Rasil Iwn al-af, te o opoj kategorizaciji bia u kozmolokim naukama, Sayyed Hossein Nasr istie da u takvoj hijerarhiji stvorenja ogranienu prednost na ljestvici ima ovjek, ija se superiornost priznaje tek onda kada, uz svetost i mudrost, ispuni cilj sveukupnog bivanja.11 Poreenje sa ivotinjom, u ovom kontekstu, istie sputanje na njihovu razinu, jer ti pripadnici toga naroda ne jedu onako kako prilii ljudima. Nalikovanje ljudi ivotinjama prisutno je i u sljedeem odlomku, kada Ali-dede opisuje neke od naroda Yaa i Maa:
Wa yur fh bi al-layl nrn ama f iht mutalifa wa yur fh bi alnahr waqta al-ahra ns lif al-asm iddan, ka al-ubb. Nou se tu mogu vidjeti velike vatre na raznim stranama. Danju, u podne, mogu se vidjeti ljudi posve siunih tijela, poput muica.

S druge strane, u Ali-dedeovoj Poslanici opisuju se ivotinje koje su se svojim razborom uzdigle na ljudski stepen:
Wa fh min aib al-qurd muntaibt al-qudd wa al-qmt, mudawwirn al-wuh ka al-adamiyyn f yat al-fahm. Wa i waqaa qird li aad, amalahu il man min al-mulk fa yaulu bi sabab ml kar li anna al-mulk yarabna f tilka al-qurd... Od udesa, tu su majmuni uspravnoga stasa i dranja, okruglih lica, te razumnih poput ljudi. Kada neko uhvati majmuna i dovede ga bilo kojem vladaru, dobiva veliko blago, jer vladari ele takve majmune...

Ovakvi rukopisi nude obilje informacija o razliitim podrujima znanja, ukljuujui i jezik: u njima moemo primijetiti ispreplitanje pitanja geografije, jezika i religije. Tako se na vie mjesta u Poslanici navode sluajevi nerazumijevanja tuinskog jezika, koritenja prevodilaca (tarumn) kao uhoda (i ena i mukaraca), pa ak i sluaj naroda koji poznaje arapski i perzijski jezik, ali kojem je pojam halife potpuno
11

Seyyed Hossein Nasr, Uvod u islamske kozmoloke doktrine (prev. Edin Kukavica i Enes Kari), Tugra, Sarajevo 2007, 156.

114

Denita Kari

nepoznat i stran, to kod autora izaziva nemalo uenje. Na tom primjeru uoljivo je koliko su odnosi moi, jezika i reprezentacije vlasti duboko ukorijenjeni u poimanje cjelovitog drutvenog sistema. Claude Levi-Strauss u djelu Tristes Tropiques (Tuni tropi) govori kako je u povijesti putovanje suoavalo putnika sa civilizacijama korjenito razliitim od njegove, te su se one, tada, isticale svojom neobinou, to u savremenom svijetu nije sluaj.12 Bilo da je Ali-dedeov putopis u potpunosti imaginarni ili ne, on svjedoi o nastojanju da se Drugi upozna u vizuri njegove/njene neobinosti. S druge strane, pak, Poslanica predstavlja ogledalo svih autorovih razmiljanja kako o Drugima, tako i o samome sebi. Pisac trai znakove, uputu o stvaranju i stvorenom, i, pri tome, ne zaustavlja se na pronaenim (ili izmiljenim) kuriozitetima, ve traga i za tjelesnim, fizikim i moralnim slinostima, u emu vidi ya ili ramz koji ga, sa periferije ljudskog razmiljanja, upuuje na Boanski Centar. Ukoliko je, kako neki savremeni muslimanski mislioci tvrde, ovjek klasinoga doba poznavao samo sunce svoga religijskoga sazvijea, tada su putopisi, hronike i fluidni anr kojeg predstavlja aib literatura, svjedoanstvo o nastojanju da se pronikne iza vela drugih, susjednih konstelacija, nemalo nadahnutim i kuranskim imperativom: Mi smo vas od mukarca i ene stvorili i plemenima i narodima vas uinili, da biste se upoznavali! (XLIX, 13) LITERATURA
Abd al-Bq, Muammad Fud, al-Muam al-mufahras li alf al-Qurn al-Karm, Dr al-ad, al-Qhira, 1996. Durakovi, Esad, Univerzum Hiljadu i jedne noi: Pria kao vrhovni princip Univerzuma, 1001 no, knj. 1, Ljiljan, Sarajevo 1999, 7-42. von Hees, Syrinx, The Astonishing: a critique and re-reading of Aib literature, Middle Eastern Literatures, vol. 8, No 2, July 2005. Kasumovi, Ismet, Zapisi o Gruziji Ali-dede Bonjaka, ivot 10, Sarajevo 1986, 484-496. Kuran s prevodom na bosanski jezik (prev. s originala, objanjenja uz prijevod i pogovor Enes Kari), Bosanska knjiga, Sarajevo 1995. Levi-Strauss, Claude, Tuni tropi (prev. Sreko Damonja), Zora, Zagreb 1960. Murata, Sachiko, The Tao of Islam, Suhail Academy Lahore 2001. Nasr, Seyyed Hossein, ivi sufizam (prev. Edin Kukavica i Enes Kari), Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2004. Nasr, Seyyed Hossein, Uvod u islamske kozmoloke doktrine (prev. Edin Kukavica i Enes Kari), Tugra, Sarajevo 2007.
12

Claude Levi-Strauss, Tuni tropi (prev. Sreko Damonja), Zora, Zagreb 1960, 83.

Viestruka tumaenja Aiba (udesnog)

115

Todorov, Cvetan, Uvod u fantastinu knjievnost, Slubeni Glasnik, Beograd 2010. Ziyda, Niqla, al-Raaln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq alarab f al-ur al-wus, Al-dr al-arab li al-mawst, Bayrt 2010. http://www.romanization.com/books/mandeville/index.html

VIESTRUKA TUMAENJA AIBA (UDESNOG) na primjeru djela Risla al-Intir li Qidwa al-Ayr Ali-dede Bonjaka Saetak Ovaj rad predstavlja rukopis Risla al-intir li qidwa al-ayr poznatog bosanskog filozofa i putopisca Ali-dede Bonjaka koji sadrajem pripada tzv. aib literaturi. Ukazuje se na dosadanja tumaenja ovakvog korpusa literature, te se nastoje prikazati i njena alternativna tumaenja. U skladu sa novim tumaenjem aib literature, opisi u Poslanici se promatraju u usporedbi sa pojedinim dijelovima stoernoga teksta islamske kulture, odnosno sa odreenim ajetima iz Kurana, koji su svakako autoru sluili kao inspiracija prilikom pisanja rukopisa. MULTIFACETED INTERPRETATIONS OF AIB (MIRACULOUS) on the example of the work Risla al-Intir li Qidwa al-Ayr by Ali-dede Bonjak Summary This paper presents the manuscript Risla al-intir li qidwa al-ayr of the famous Bosnian philosopher and travelogue writer Ali-dede Bonjak which, by its contents, belongs to the so-called aib literature. The paper points to the former interpretations of the similar textual corpora; however, it tries to present its alternative interpretations as well. In line with the new interpretation of aib literature, the descriptions in the Epistle are observed in the comparison to certain parts of the basic text of Islamic culture, namely, to specific ayats from the Quran, which certainly served as an inspiration to the author during the composition of the Epistle.
Key words: classical literature of Bosniaks, Arabic language, aib, Ali-dede Bonjak, Quran.

UDK: 930.85(497.6) 82.0914/15: 821.512.16115/16

ADNAN KADRI
(Sarajevo)

OSVRT NA RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA U BOSNI POD UTJECAJEM OSMANSKE VLADAVINE: O IZOSTANKU RENESANSNE KNJIEVNOSTI EVROPSKOG TIPA (OD OSVAJANJA 1463. DO 18. STOLJEA)
Kljune rijei: kulturna povijest, evropska renesansna knjievnost, knjievnost na osmanskom jeziku, Bosna, 16. i 17. stoljee

1.0. Uvod Razvitak duhovnog ivota u bosanskom novovjekovlju pod utjecajem osmanske vlasti, odvija se, kako na razini svakodnevnih vjerskih obreda, propovijedi, rituala, sveanosti, misionarskog djelovanja u pastvi, tako i na vioj razini misaonog i umjetnikog stvaralatva, u poeziji, logici, filozofiji i sl. U ovom radu elimo skrenuti panju na potrebu znanstvenog sagledavanja utjecaja odreenih historijskih okolnosti na ukupnu knjievnu tradiciju osmanske Bosne u osmanskom periodu, sa posebnim osvrtom na period od osvojenja 1463. godine do 18. stoljea. U dosadanjim radovima na ovu temu izneseno je dosta opih tvrdnji, ali i injenica nespornih u historijskoj znanosti. Jedna od takvih injenica jeste i injenica izostanka ili nepostojanja renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni od osvajanja do 18. stoljea. Pri tumaenju razloga izostanka renesansne knjievnosti evropskog tipa u osmanskoj Bosni previe je pretpostavki koje katkad i ne zasluuju ozbiljniji osvrt u knjievnoj kritici i znanosti. Neka pitanja naprosto ostaju otvorena, dok se druga ne mogu ni otvoriti uglavnom zbog subjektivnih naslaga imagoloki stereotipizirane literature. U skladu sa rezultatima dananje bosanskohercegovake kulturoloke

118

Adnan Kadri

historiografije, mi emo u ovom radu, na donekle sistematiniji nain, samo otvoriti objektivno pitanje subjektivne turske krivice za nepostojanje renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni do 18. stoljea. 2.0. Knjievna renesansa kao kulturoloko-civilizacijska razdjelnica i kulturoloko-povijesni fenomen Pojam renesanse u knjievnosti vrlo je fluidan i vieznaan, osobito u pogledu reprezentacije osobnog identiteta ovjeka unutar zajednice.1 U najirem, kulturolokom smislu oznaava preporod i ponovno oivljavanje starih ideala u knjievnosti. Prema opim definicijama, renesansa u evropskim kulturnim tokovima je preporod i ponovno oivljenje stare grke kulture i ideala u kojima se ovjekova individualnost smjeta u sredite zbivanja. Sumnja u dotadanje predstavljanje vremena i povijesti proizvodi propitivanja dotadanjih ideala, dok se antiki period smatra periodom velikog napretka u slobodi ljudske misli. U to vrijeme deavaju se, osim pada Carigrada, i neka vanija geografska otkria, kao to je otkrie Amerike, zatim otkrie tampe, heliocentrine slike svijeta i slino, to stvara pretpostavke za dalji razvitak onog to danas esto nazivamo humanistikim znanostima. Cilj nije bio slijepo oponaanje antikih djela, nego pokuaj da se ona nadmae, a u periodu rane renesanse ta djela se nisu otro suprotstavljala vaeim skolastikim uenjima. No razliit pristup duhovnosti vremenom stvara otrije granice. Razvija se renesansna arhitektura, slikarstvo, kiparstvo.
1

Usporedi: Rewriting the Self. Histories from the Renaissance to the present (edited by Roy Porter), London: Routledge, 2002; Representations of the self from the Renaissance to Romanticism (edited by Patrick Coleman, Jayne Elizabeth Lewis), Cambridge University Press 2000; Renaissance Thought and the Arts (collected essays by Paul Oskar Kristeller), New Jersey: Princeton University Press, 1990; Finucci, Valeria (1994) Desire in the Renaissance: psychoanalysis and literature, New Jersey: Princeton University Press; Nelson, Jonathan Katz i Zeckhauser, Richard (2008) The patrons payoff: conspicuous commissions in Italian Renaissance art, New Jersey: Princeton University Press; Godman, Peter (1998) From Poliziano to Machiavelli: Florentine humanism in the high Renaissance, New Jersey: Princeton University Press; Pettegree, Andrew (2010) The book in the Renaissance, Yale University Press; Humanity and divinity in Renaissance and Reformation: essays in honor of Charles Trinkaus (edited by John W. OMalley, Thomas M. Izbicki and Gerald Christianson), Leiden: E.J. Brill, 1993; Baron, Hans (1966) The crisis of the early Italian Renaissance: civic humanism and republican liberty in an age of classicism and tyranny, Princeton University Press; Hankins, James (2004) Renaissance Civic Humanism: Reappraisals and Reflections, Cambridge University Press; The Italian Renaissance, (edited by Werner L.Gundersheimer), Toronto: University of Toronto Press, 1993; The Italian Renaissance: the essential sources (edited by Kenneth Gouwens), Malden: Wiley-Blackwell Publishing , 2003. itd.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 119

U krajevima gdje se snano razvio protestantizam reformisti kranskog uenja otro osuuju kipove i slike u crkvama smatrajui to idolopoklonstvom tako da se za veleljepne protestantske sakralne objekte vie ne naruuju proizvodi takve vrste sakralne umjetnosti, nego se slikarstvo okree vie ka slikanju portreta ljudi mukaraca ili ena, prizora iz svakodnevnog ivota, anr-scena, pejzaa ili mrtve prirode.2 Renesansa u knjievnosti moe se promatrati na razliite naine: kao kulturoloko-civilizacijska razdjelnica ili samo kao kulturolokopovijesni fenomen knjievnosti. Kad se govori o renesansi u Evropi, odnosno u evropskim literarnim tradicijama, i renesansi na Orijentu, u istonim knjievnim tradicijama, obino se susreemo sa razliitim pristupima, te se u jednoj periodizaciji evropskoj renesansi pridaje ogroman znaaj za razvitak drukijeg tipa knjievnosti, dok se preporod u irem smislu u istonim knjievnim tradicijama vezuje uglavnom za obnovu odreenog tipa duhovnosti.3 U smislu kulturno-historijske razdjelnice, za krajeve zapadne Evrope historijski se vee za period od 14. do 17. stoljea. Ako govorimo o kulturolokoj, a napose knjievnoj renesansi sa aspekta prouavanja nae teme, moemo, dakle, govoriti o knjievnoj renesansi evropskog modela i slinoj renesansi orijentalnoislamskog tipa. Navedena injenica jako je bitna za temeljnu periodizaciju evropskih knjievnosti, ali i za moguu stilsku periodizaciju starije bonjake knjievnosti na odreene stilske epohe, tanije za samjeravanje starije bonjake na maternjem i na orijentalnim jezicima u odnosu
Kada kasnije Tridentinski koncil (1545.-1563.) otpoinje sa katolikom protureformacijom, odmah u prvi plan istie ikonografijsku stranu sakralne umjetnosti, tako da se snanije otpoinju razvijati drugi stilovi u umjetnosti. Na planu knjievnosti, sve ono to je u Evropi nastajalo pod utjecajem humanizma i renesanse, a to je stvaralo privid prevelike slobode ljudske mate i individualnosti svjetovno orijentirane, bilo je u protureformaciji redefinirano, te se u religijskoj literaturi iluzionizam sve vie pojaava insistira se na pompeznom prikazu svete kranske povijesti, pri emu se opis drugih (nekrana) pokuava dati kroz iznoenje nestvarnih legendi koje zasvodnjuju svetost kranstva u povijesti ljudskog roda. 3 Rumijeva Mesnevija kao jedno od poznatijih djela iz knjievnosti orijentalnoislamskog kruga okarakterizirano je kao djelo vrhunskih humanistikih vrijednosti u svjetskoj knjievnosti. Dakako, u periodizaciji povijesti kod dananjih muslimanskih naroda i unutar okvira teorijske periodizacije literarne tradicije muslimanskog svijeta relativno je malo klasifikacija knjievnih stilskih epoha koje se prave na osnovu dogaaja oveznica imanantnih knjievnosti i duhu knjievnosti, a dosta je onih koje se temelje na promjenama ili historijske ili isto vjerske naravi. Stoga je gotovo dominantna klasifikacija starijih knjievnosti orijentalno-islamskog kruga na predislamsku knjievnost i knjievnost istih tih naroda nakon primanja islama. Tek nakon toga slijede pojedinane povijesne razdjelnice bitne za pojedinane narode i knjievnosti pisane na odreenom orijentalnome jeziku.
2

120

Adnan Kadri

prema vanijim knjievnim pravcima i u Evropi i na Istoku, odnosno u historijskim okvirima tadanjeg Osmanskog carstva koje je formalno objedinjavalo neke osnovne smjernice knjievnih tokova u orijentalnoislamskim knjievnostima. Da bi se cjelovitije sagledala kulturoloka interakcija muslimanskog i kranskog svijeta u periodu pojave renesanse, najinteresantnije su pojave koje se deavaju u sredinama gdje zajedniki ive muslimanski i kranski narodi. U periodu pojave rane renesanse to su krajevi u paniji, u Anadoliji i nekim dijelovima balkanskih krajeva. U paniji je u 14. i 15. stoljeu bila znaajna zajednica muslimana arapskog porijekla, i ba na tom podruju ve u 11. stoljeu dolo do svojevrsnog mistikog preporoda koji je imao vane implikacije za razvijanje duhovnosti u knjievnostima muslimanskih naroda, odnosno do pojave zaetaka mistike renesanse u islamskim knjievnostima pod utjecajem uenja Ibni Arebija, koje je na neobian nain ujedinilo ideju humanizma i ideju svetosti nedokuivog u univerzalni mistiki koncept Ljubavi. Unutarnja duhovna strana mistikog knjievnog humanizma u poeziji muslimanskih naroda stavlja ovjeka4 u sredite tesavufskog poetskog i proznog teksta. U Endelusu, u paniji zanimljiv je i susret knjievnosti panskih Jevreja i muslimana,5 gotovo koliko i susret muslimana i krana. Posebno su
Naglaeno spominjanje nekih dijelova ljudskog tijela u gotovo svakom gazelu, u rubaijama, kasidama, mufredima i musammatima i danas okira svakog itatelja koji se suree sa divanskom knjievnou. Napominjemo da je to metaforika dijelova ljudskog tijela koja se potpuno razlikuje od metaforike dijelova tijela u evropskim srednjevjekovnim literarnim tradicijama. U tom pogledu ni divanska knjievnost Bonjaka nije izuzetak. U veini gazela sreu se simbolike lekseme, kao to su: oko, lice, obrve, solufi, obrazi i sl. Prema poetskom konceptu orijentalno-islamske mistike poezije ovjek jeste simbol Bitka (Al-Insn ramz al-wud), dok se mistiki humanizam u tom pogledu ispoljava kroz poruku o nunosti samospoznaje kao sastavnog dijela apsolutne Spoznaje. Humanizam, kao kulturoloko-civilizacijski pravac i razdjelinca drutvenih vrijednosti, razliito se odraava u evropskoj literarnoj tradiciji i u knjievnostima muslimanskih naroda. Naime, knjievni preporodni valovi stalno zapljuskuju kako evropske knjievnosti tako i duhovne horizonte u knjievnostima orijentalno-islamskog kruga, s tim da se ti valovi, ma koliki bili, zbog specifinih kriterija klasifikacija, najee ne nazivaju i ne odreuju kao globalni renesansni knjievni tokovi, jer ne daju duhovnost drugog tipa kao to je to, naprimjer, sluaj sa evropskom renesansom. Openito govorei, renesanse u knjievnostima orijentalno-islamskog kulturnog kruga od srednjeg vijeka do perioda kolonizacije bile su naprosto obini kulturoloko-povijesni fenomeni, a ne revolucionarne kulturoloko-civilizacijske razdjelnice u smislu promjene duhovnosti. 5 Vidi: Senz-Badillos, Angel (1997) Philologians and Poets in Search of the Hebrew Language, Languages of Power in Islamic Spain, (Edit. Ross Brann), Bethesda: Cornell University; Drory, R. (1998) Hebrew Literature with Arabic, Encyclopedia of Arabic Literature, (Edt. Julie Scott Paul Starkey), London.
4

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 121

zanimljive studije koje imaju za predmet usporedbu odreenih poetskih formi ili knjievnih anrova u arapskoj knjievnosti u Andaluziji i kasnije renesansne knjievne tradicije u Italiji i paniji. to se, pak, tie renesanse u knjievnosti na orijentalnim jezicima, u muslimanskim zemljama, moe se govoriti o razliitim vrstama renesansi,6 ali nas prije svega zanima ona vrsta kulturoloke renesanse koja stie preko osmanske literature i umjetnosti u Bosnu. Radi se o onom tipu kulturne renesanse koja, po svemu sudei, otpoinje snaniji razvoj nakon osvajanja Carigrada, kad Osmanlije preuzimaju ceremonijalni dvorski ivot i materijalne pogodnosti za razvoj umjetnosti, arhitekture, slikarstva i knjievnog djelovanja.7 Ovdje elimo prvo ukazati na opu osobitost knjievnog stvaralatva u Osmanskom Carstvu: knjievna djela se piu i na narodnom turskom jeziku, preteno u onim krajevima gdje ive turski narodi, ali i na visokostiliziranom jeziku tzv. dvorske knjievnosti, dok se meusobno prepliu ideje, kako stare turkijske i perzijske epike, tako i posebne vrste divanske lirike uveliko nastale pod utjecajem perzijske klasine knjievne tradicije. Predrenesansni dio visokostilizirane divanske poezije poinje takoer pod utjecajem perzijske knjievnosti jo u vrijeme Selduka, dok mistiki tok klasine tesavufske poezije poinje razvoj u arapskoj knjievnosti. Popularni ibniarebijevski koncept nalazi se i kod brojnih perzijskih pjesnika na perzijskom govornom prostoru, ali i kod Rumija, u Anadoliji. Meutim, klasini period u literaturi na osmanskom jezikom, najopenitije govorei, otpoinje u 15. stoljeu nakon osvajanja Carigrada, desetak godina prije pada posljednjeg bosanskog kralja Tomaevia u Jajcu.
Kao to je to opisano u brojnoj literaturi; Vidi: Saliba, George (2007) Islamic science and the making of the European Renaissance, Massachusetts: MIT Press; Kraemer, Joel L. (1986) Philosophy in the Renaissance of Islam: Ab Sulaymn Al-Sijistn and his circle, Leiden: Brill; Kraemer, Joel L. (1992) Humanism in the renaissance of Islam: the cultural revival during the Buyid age, Leiden: Brill Paperbacks; Abdus Salam Muhammad, Renaissance of sciences in Islamic countries (edited by H. R. Dalafi and Mohamed Hassan), Singapore : World Scientific Publishing, 1994; The renaissance of Islam (edited by Adam Mez, Salahuddin Khuda Bukhsh, David Samuel Margoliouth), Jubilee Printing and Publishing House, 1937; Islam and the Italian Renaissance (edited by Anna Contadini and Charles Burnett), London: The Warburg Institute and University of London, 1999; Gutas, Dimitri (1998) Greek thought, Arabic culture: the Graeco-Arabic translation movement in Baghdad and early Abbsid society, New York: Routledge i sl. 7 Ono to je bitno za prouavanje razvoja duhovnog ivota, jeste i sljedee: materijalna, civilizacijska dostignua vrlo se jednostavno usvajaju meu skoro svim slojevima drutva (arhitektura, slikarstvo, muzika, odjea, prevozna sredstva, privreda, ureenje ekonomije i dvora, zanati, kuhinja itd.), ali se duhovne vrijednosti daleko sporije usvajaju i naprosto slijede vlastitu logiku razvitka.
6

122

Adnan Kadri

Na samom dvoru, nakon osvajanja Carigrada, jedan dio bizantijskih uenjaka stavlja se u slubu sultana, ali se istovremeno dovode i neki pjesnici sa perzijskog govornog podruja. Postepeno se razvijaju brojne aktivnosti na prevoenju sa arapskog i perzijskog jezika razliitih djela iz orijentalno-islamske tradicije, iz oblasti matematike, fizike, botanike, geografije, historiografije.8 Evropski renesansni slikari stalno su bili blizu osmanskog dvora i slikali su razne prizore iz osmanskog ivota,9 ali i osmanska minijaturna umjetnost bila je prilino razvijena. Ono to je zanimljivo za osmanske minijaturiste jeste injenica da su oni najee u isto vrijeme bili i pisci, pjesnici ili kroniari koji su nastojali da objedine likovnu umjetnost sa knjievnim tekstom. Da se ne shvati jednostrano, utjecaji renesanse kao opeg kulturolokog pokreta morali su se osjetiti i u Bosni na najmanje dva naina: posredstvom kulturoloke razmjene Osmanskog carstva na visokoj razini, tanije izmeu osmanskog dvora i dvorova manjih pokrajina u Italiji, dvora u Francuskoj, Holandiji i slinih dvorova, posebno kulturolokom razmjenom izmeu lokalnih uglednika raznih konfesija sa Dubrovnikom, Venecijom i ostalim krajevima u kojima je bilo renesansnoga duha. U oblasti muzike takoer je evidentna kulturoloka razmjena. Na osmanskom dvoru bili su prisutni muziari iz raznih dijelova Evrope, dok su brojni evropski umjetnici bili inspirirani orijentalnim temama u muzici. Treba naglasiti da se u Veneciji na kraju 15. i na samom poetku 16. stoljea javlja jedan za nas zanimljiv umjetnik, svira lutnje i skladatelj frotola i ricercara renesansne Venecije, sa 126 frotola i 46 ricercara. Poznat je kao Franjo Bosanac (Franciscus Bossinensis). Njegova djela sauvana su i tampana u dvjema zbirkama u Veneciji od 1505. do 1509. godine. O njegovom ivotu nema dosta podataka, ali se zna da je ivio u Veneciji. Naalost nemamo nikakvih podataka o bilo kakvom utjecaju njegovog djela na duhovni ivot u Bosni. Juraj Dragi (1445-1520) iz Bosne, poznat pod imenom Georgius Benignus, bio je filozof i teolog. No, na prostoru same Bosne, kao to se vidi iz popisnih deftera, duhovni ivot je bio gotovo zamro u 16. stoljeu: ak su i franjevaki duhovnici povremeno obilazili malobrojne drvene crkvice da se dodatno ne srue.
Teko je govoriti o nekoj organiziranoj aktivnosti za razvitak kulturnog preporoda u carstvu u 16. stoljeu, osobito za vrijeme sultana Sulejmana Velianstvenog, ali posebna dravna izdvajanja za umjetnost i na dvoru i u ostalim segmentima drutva, nova osvajanja i donoenje novih stilova u slikarstvu, kao i novih djela za prevoenje, u isto vrijeme razvijaju snaan duh potovanja umjetnosti, prirodnih i humanistikih znanosti. 9 Poznato je da je Mehmed-paa Sokolovi traio od venecijanskih slikara da ga slikaju i to nije nikakva novost.
8

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 123

Analiza takve situacije zahtijeva sagledavanje ukupne situacije i u Bosni i u susjedstvu, osobito u pogledu razvoja ili stagnacije duhovnog ivota. Dok evropske knjievnosti preuzimaju i oivljavaju motive iz drevne grke (helenske) tradicije, knjievnost na osmanskom jeziku uglavnom preuzima motive i junake iz drevne perzijske civilizacijsko-kulturoloke tradicije, s tim da vrlo esto pod utjecajem mistike tesavufske poetske duhovnosti brojne antike perzijske pripovijesti dobijaju najee resemantiziranu mistiku, tesavufsko-filozofsku kontekstualizaciju.10 Ako se pogleda duh evropske renesansne knjievnosti u Bosni i susjednim krajevima, taj duh se najprije moe osjetiti u vrlo razvijenoj dubrovakoj literarnoj tradiciji. Glavni anrovi jesu lirika, osobito petrarkistika lirika (ak samo jednoj osobi), bukolika poezija (sa razvijenim opisima prirode sa naglaskom na harmoniji s prirodom), zabavna lirika i u vrlo malom obimu religiozna lirika. Na osnovu brojnih historijskih pokazatelja i knjievnih djela, moemo, naalost, konstatirati kako u bosanskoj knjievnoj tradiciji na maternjem jeziku u 16., pa i u 17. stoljeu moemo uglavnom govoriti samo o pedagoko-didaktikom daku religiozne srednjovjekovne postrenesanse, dok se o renesansi evropskog tipa sa naglaskom na tradiciji humanizma antike inspiracije teko moe i govoriti. S druge strane, knjievno-prijevodna i poetska renesansa na orijentalnim jezicima u osmanskoj Bosni posebna je tema koja trai posebna objanjenja i razvija se po vlastitoj logici, u skladu sa opim trendovima knjievne renesanse orijentalno-islamskog tipa u Osmanskom Carstvu. 3.0. Literatura o bosanskoj knjievnoj tradiciji u predosmanskom periodu i renesansa O duhovnosti srednjovjekovne Bosne detaljno piu brojni istraivai.11 Osim preglednih sintetskih radova, za nas su zanimljivi radovi o natpisima na stecima, krajinikim pismima, Hvalovom zborniku i
Renesansa se vezuje i za pokret u nauci i umjetnosti u irem smislu, ali nas u ovom radu zanima, prije svega, knjievna renesansa, i to renesansna knjievnost evropskog tipa u osmanskoj Bosni. 11 Posebno su akribini najnoviji sintetski radovi Muhameda Filipovia i Dubravka Lovrenovia. Akademik Filipovi bavi se bosanskom duhovnou u nekoliko tomova, sa tendencijom da njegova studija bude najopirnija sinteza o spomenutoj temi. Dubravko Lovrenovi, ugledni bosanskohercegovaki medijavelist, objavio je knjigu Na klizitu povijesti: (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska): 13871463 (Zagreb Sarajevo: Synopsis 2006). Knjiga je vrlo zanimljiva, akribina i inovativna. U njoj se govori o nekim stilovima gradnje u Istono-centralnoj Evropi kao geografskoj i povijesno-kulturolokoj regiji.
10

124

Adnan Kadri

Miroslavljevom evanelju. Ni sintetske studije koje se openito bave duhovnou i knjievnou srednjovjekovne Bosne naprosto ne biljee tragove eventualnog utjecaja evropskog humanizma i renesanse u knjievnim djelima.12 Evropska renesansa kao kulturoloko-civilizacijski pokret irila se postepeno, no, njene utjecaje gotovo da i ne osjetimo u Bosni u 15. stoljeu. Istono-centralna Evropa kao geografska i povijesno-kulturoloka regija u svojoj politici Bosnu je nastojala promatrati kao zastupnika ugarskih politikih ciljeva na Balkanu bitno obiljeenom bizantijskom duhovnou, ali i civilizacijsko-kulturolokim intencijama nadolazeeg Osmanskog Carstva. Jedini mogui utjecaji humanizma i renesanse mogli su doi iz mediteranskih krajeva posredstvom trgovaca iz Dubrovnika, Venecije i iz primorskih krajeva. Franjevci, iz poznatih razloga, nisu bili promotori ideje novog pokreta renesanse u onom smislu u kojem su se ti pokreti profilirali u Firenci i vodeim centrima pokreta u Italiji tog vremena. Naprotiv, ideja da se smisao ivota postie u pobonom povlaenju iz svijeta i bogatstva, uglavnom kroz promoviranje ideje vjerski utemeljenog siromatva i isposnitva, bila je posve oprena novoj ideji i filozofiji ivota koju su u to vrijeme najsnanije afirmirali Firentinci, zalaui se za to aktivniji svjetovni ivot u bogatstvu.13 to se tie zapisa o duhovnosti na bosanskom dvoru, malo je sauvanih knjievnih tragova u kojima bi se osjetio duh evropske renesanse sa Mediterana. Princip djelovanja u siromatvu moda je i odrao franjevaki red u novoj ekonomskoj situaciji, ali je u duhovnom pogledu jai udarac za misionarsko djelovanje franjevaca poetkom 16. stoljea bio pokret za reformaciju, nego neki drugi faktori. Kao to je teko govoriti da je apsolutna veina stanovnitva srednjovjekovne Bosne bila okrenuta patarenskoj Crkvi bosanskoj, jo je tee pokuavati dokazivati posebne sklonosti tog istog stanovnitva prema katolianstvu, franjevcima ili nekoj drugoj vjerskoj skupini.14 Postojanje Crkve bosanske bilo je
Takvi utjecaji mogu se moda pretpostaviti kroz predstavljanje odreenih filozofskih djela, ali, zbog same naravi filozofije i bitno definirane religiozne usmjerenosti istih, teko da moemo govoriti, ak i u tom sluaju, o duhovnosti kuturoloko-civilizacijski definirane renesansne knjievnosti evropskog tipa u njima. 13 Neki utjecaji renesanse u slikarstvu osjete se u Dalmaciji, dok se u Bosni teko moe govoriti o takvim utjecajima, pogotovo to nemamo sauvanih spomenika koji bi to potvrdili. Naalost, osim nekih povelja i izvjetaja, nemamo dovoljno sauvanih pouzdanih materijalnih tragova koji bi posvjedoili utjecaj renesanse na tadanje mogue dvorsko ili sakralno slikarstvo. Budui da u naem radu elimo pisati o knjievnosti, mogui slikarski utjecaji, ak i pretpostavljeni, nisu tema naeg osvrta. 14 Vidi: Lovrenovi, Dubravko (2006) Na klizitu povijesti: (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska): 1387-1463, Zagreb Sarajevo: Synopsis.
12

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 125

stvar i religije i politike, i duhovne i materijalne samostalnosti. Imajui na umu da se od poetka 15. stoljea u Bosni esto sreu Osmanlije, oekuje se i svojevrsni kulturoloko-civilizacijski susret domaeg bosanskog stanovnitva sa nekim oblicima kulture koja dolazi sa njima. to se tie duhovnosti, naalost, nema gotovo nikakvih dokumenata o takvim kulturolokim dodirima u oblasti knjievnosti, osim kakvog turog podatka u starim kronikama i na pokojem steku o islamizaciji nekog stanovnika Bosne, a nema ak ni nekih posebnih literarnih djela, ako izuzmemo kratke ispise na sakralnim objektima i usmenu predaju, o zajednikom ueu pojedinih bosanskih velmoa i Turaka u lokalnim razmiricama meu bosanskom vlastelom. 4.0. Osmanska Bosna: Nacrt za mozaik knjievnih renesansi na Periferiji? U kulturolokim studijama balkanskih krajeva u 15. i 16. stoljeu bitno je, kao to smo naveli, ukazati na najmanje tri mogue vrste kulturoloko-civilizacijskih preporoda razliitog intenziteta. Takvi preporodi se, u zavisnosti od intenziteta, uvjetno mogu katkada nazvati i renesansnim bez obzira na njihov stupanj artikuliranosti u knjievnoj kritici i drutvenoj javnosti. Radi se naprosto o pretpostavljenom sudbinskom susretu etiriju velikih kulturoloko-civilizacijskih duhovnih tradicija: evropsko-kranske literarne tradicije, orijentalno-islamske, bizantijsko-grko-slavenske i sefardske judeo-panjolske tradicije koja u mozaik bosanske duhovnosti ulazi krajem 16. i poetkom 17. stoljea. Kada se govori o djelima bosanskih franjevaca prije dolaska Osmanlija, ve smo spomenuli da je vrijeme razvijanja rane renesanse u Italiji vrijeme je kad se franjevaki red u Bosni i nije bio neto osobito ustabilio, a duh renesanse kakav su zagovarali Leonardo da Vini, Mikelanelo, Rafaelo i ostali umjetnici bio je daleko od svakodnevnih potreba franjevakih monaha, esto i putujuih, u drvenim crkvicama po udaljenim malim mjestima u Bosni, dok je period tzv. visoke renesanse, poetni period vlasti Osmanlija u Bosni, obiljeen velikim protestantskim udarima na duhovne granice Bosne Srebrene, tako da je ve 1570. polovina od 3,5 miliona stanovnika Ugarske prihvatila luteranstvo, etrvtina kalvinizam, a etvrtina je bila podijeljena na unijate, pravoslavne i katolike. (Lovrenovi 2006:688) Treba napomenuti da su bosanski franjevci tada bili vrsto povezani sa ugarskim franjevcima, tako da se teko stanje meu franjevakom pastvom koja je naputala katolianstvo odraavalo i na stanje bosanskih franjevaca. Treba napomenuti da se radi o ugarskom stanovnitvu koje nije bilo pod osmanskom vlau, dakle, o stanovnitvu koje nije primalo islam

126

Adnan Kadri

nego protestantizam. Slobodnije govorei, na teko stanje razvoja duhovnog ivota bosanskih franjevaca u 16. stoljeu vie je utjecao proces raskatolienja stanovnitva Ugarske koja se najveim dijelom graniila sa Osmanskim carstvom nego brojni drugi faktori koji se esto navode dananjoj literaturi. A i to je, po naem miljenju, jedan od moguih razloga zato u 16. stoljeu u Bosni ne biljeimo gotovo niti jednog franjevakog autora kao pisca ili pjesnika. Zbog toga, krajem 16. i poetkom 17. stoljea papa i Sveti savez za propagandu vjere (Sancta Congregatio de Propaganda Fidae) otpoinju snane aktivnosti za rekatolizaciju Ugarske, koje su urodile plodom te je veliki dio Maara ponovo prihvatio katolianstvo. A tada, to svakako nije sluajnost, javlja se prvo fra Matija Divkovi, kao izraziti predstavnik tzv. protureformacijske knjievnosti, odnosno naglaene religiozne literarne duhovnosti, a zatim i ostali slini autori. Njegova su poznata djela Nauk krstjanski za narod slovinski (1609), Sto udesa aliti zlamenja blaene i slavne Bogorodice divice (1611), Razlike besjede Divkovia svrhu evanelja nedjeljinijeh priko svega godita (1614), te skraena verzija za propovjedi Nauk krstjanski s mnoziemi stvari duhovnijemi i vele bogoljubnijemi (1616). Od knjievnih tekstova takoer kritiari izdvajaju sljedee propovjedi Veri Abramovi, Pla blaene divice Marije, Veri prilike Isukrstove, Prigovaranje meju kriem i Gospom divicom Marijom, te brojne molitve i litanije. Slinom tematikom bave se, gotovo ablonizirano, i ostali bosanski franjevci. I kronike su na brojnim mjestima u funkciji propovijedi i ukazivanja na udesa i proroanstva mudraca. U ukupnoj knjievnoj produkciji bosanskih franjevaca od 1463. do poetka 18. stoljea gotovo da nema niti jednog djela u duhu renesansne knjievnosti evropskog tipa. S druge strane, u Evropi se zapaaju dva pristupa u literaturi o muslimanima: prvi je onaj koji se temelji na pisanjima o muslimanima jo od kriarskih ratova gdje su muslimani inferiorni i dehumanizirani zbog vjere i drugi pristup rijetkih sekularnih knjievnika koji ne posmatraju muslimane i Osmanlije samo kao vjerske neprijatelje po Kristu, ve ih takoer predstavljaju i kao humaniste koji su Evropi otkrivali starogrku filozofsku tradiciju na koju su se naslanjali tadanji renesansni mislioci i filozofi. Ako se, takoer, osvrnemo na knjievnost na predziu kranstva, treba se odmah skrenuti panja da je i tu situacija dvojaka: dubrovaka renesansna knjievnost doputa da Turci budu predstavljeni i svjetlijim bojama i ne kao neprijatelji, dok katolika knjievnost ranog novovjekovlja i protureformacijska knjievnost zadravaju uobiajenu stereotipiju vjerskog neprijatelja, vrlo esto dehumaniziranog ili prikazanog kao duhovno inferiornoga bia.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 127

Duhovnost bosanskih muslimana razvija se s procesom primanja islama, a znaajno sa razvojem obrazovnog sistema. Dakako, utjecaji su viestruki. Nakon osvajanja Bosne dolazi do razmjene ne samo kulturolokih dostignua Carstva, nego i razmjene vladarskih loza, pri emu Herceg Stjepan Kosaa daje kao zalog sultanu Mehmedu II. svog mlaeg sina koji odrasta na osmanskom dvoru zajedno sa Zigismundom Tomaeviem, a obojica, nakon primanja islama, obavljaju vrlo znaajne i odgovorne poslove u Carstvu. Mlai Stjepan Kosaa, odnosno Ahmed-paa Hercegovi nekoliko puta postaje veliki vezir, pie poeziju, eni se sultanovom kerkom, njegova djeca odrastaju na Dvoru u vrijeme velikih osvajanja Egipta i arapskih pokrajina, a neka od te djece bave se takoer pisanjem poezije. Zigismund Tomaevi poznat je kao vojskovoa Ishak Kraljevi, linost koja se spominje u proznim osmanskim kronikama. Dakle, ve krajem 15. i poetkom 16. stoljea djeca iz porodice Kosaa i Tomaevia imaju ulogu kulturolokog mosta izmeu carigradskog, bosanskog i hercegovakog dvora. Poetni period u razvoju poezije Bonjaka na orijentalnim jezicima mogli bismo uvjetno nazvati periodom poezije bosanske aristokracije koja je otpoela pisanje bosanske poezije na orijentalnim jezicima. Bosanski sandakbeg Jakub-paa Bonjak 1493. godine pie kasidu o Krbavskoj bici. Veliki vezir Ahmed-paa Hercegovi, sin Hercega Stjepana Kosae, kao to smo ve naveli, pie kasidu posveenu sultanu Selimu I. Alibeg iri, unuk Hercega Stjepana Kosae i sultana Bajazida, ostavlja iza sebe veliku stihovanu povijest o osvajanju Egipta, Nasuh Matrakija sin Karaoza Visoanin takoer je bio dio dvorski kroniar i pjesnik. Pitanje zato su Bonjaci muslimani pisali poeziju na orijentalnim jezicima, sa manjim izuzecima autora koji su pisali uporedo neto poezije i na maternjem jeziku, pitanje je koje zahtijeva posebnu elaboraciju. Prije svega, ak i prije govora o obrazovnom sistemu na niim razinama, treba samo usput spomenuti da su djeca i unuci srednjovjekovnih bosanskih vladara pisali poeziju na osmanskom jeziku, prihvatajui taj jezik kao jezik kulture i knjievnosti, kao jezik afirmacije knjievnih i duhovnih vrijednosti. Kasnije se sa razvojem obrazovnog sistema u Bosni u raznim veim mjestima formiraju kulturno-obrazovni centri koji utjeu na razvoj kulture i tradicije pisne literature, proze i poezije. U drugoj polovini 16. stoljea moemo govoriti i o aktivnom ueu bosanskih pjesnika u preporodnom valu tzv. prijevodne knjievne literature uglavnom sa perzijskog jezika. Veliko poetsko djelo Muradnama Dervi-pae Bajezidagia ustvari je poetska adaptacija slinog djela pod nazivom Sehaname Mevlane Binaija sa perzijskog jezika. Najdua ljubavna mesnevija u bonjakoj poeziji na orijentalnim jezicima koja

128

Adnan Kadri

ima preko 7.000 stihova Hsn Dil (Ljepota i Srce) takoer je varijanta sline prozne pripovijesti iz perzijske knjievnosti. Navedena poema ima slinosti i sa antikim grkim romanesknim epovima. Utjecaj perzijske knjievnosti vrlo je jak i kod Hasana Zijaije Mostarca, ali i kod brojnih kasnijih bonjakih divanskih pjesnika. U 17. stoljeu, slobodnije govorei, javlja se mnotvo poetskih djela razliite tematike (i epike i lirike i satire), tako da se, s obzirom na sve navedeno, moe sasvim utemeljeno govoriti i o posebnim, zlatnim periodima u razvoju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima o svojevrsnoj bosanskoj poetskoj renesansi na orijentalnim jezicima. No, u samom tekstu djela Bonjaka na orijentalnim jezicima zapaaju se i neki drugi utjecaji. Ako se pogledaju najopenitije odlike orijentalno-islamske literarnosti u Osmanskom Carstvu, uoit emo sljedee: u poetnom periodu, mimo poezije, kod bosanskih autora na orijentalnim jezicima javlja se svojevrsni individualizam i potreba za enciklopedijskim obrazovanjem. Tako Nasuh Matraki Visoanin, umjetnik na dvoru u vrijeme Sulejmana Velianstvenog, pie djela iz matematike, bavi se crtanjem mapa, slikanjem minijatura, kaligrafijom, unosi neke novine u pisanje administrativnih dokumenata, pie nekoliko vrlo vrijednih kronika, sastavlja djelo o ratnim vjetinama. Za razliku od renesanse na Zapadu, kod Osmanlija se u slikanju minijatura zapaa snani perzijski utjecaj, a ne grki utjecaj, pogotovo u slikama Osmana Nakkaa iz Foe. Ako se pogleda u historiju islamske umjetnosti, moe se govoriti o razliitim interpretacijama naelnih stavova islama o navedenoj umjetnikoj grani. to se tie slikarstva, u minijaturama Nasuha Matrakija Visonina u poetnoj fazi moemo pretpostaviti snaniji utjecaj bizantijskog stila slaganja boja, zatim malo jai utjecaj perzijskog minijaturnog slikarstva nakon pohoda na Perziju, srednjoevropski stil prilikom slikanja gradova po Maarskoj, te vrlo mogu i slian utjecaj nekih evropskih minijatura prilikom slikanja Venecije, Liona i Tulona 1543. godine. Razumljivo je da se Matrakijev pristup slikarstvu dosta razlikuje od Mikelanelovog15 pristupa slikarstvu, ak i u pogledu slikanja ljudskih likova. S druge strane, dosta osmanskih minijaturista, meu kojima i Osman Nakka iz Foe, slikaju ljudske likove pod utjecajem klasine perzijske minijature. U slikarstvu se zapaa i svojevrsni univerzalizam, ali i posebnosti koje
15

Bez obzira na to to ga neki, ini se, malo i pretjerano nazivaju osmanskim Mikelanelom, on je ipak, kao slikarska figura, posljedica i utjecaja odreenog stila ali i, sudei po njegovim djelima, samostalan umjetnik koji je razvijao svoj vlastiti odnos prema slikarstvu, ponajprije pod utjecajem klasine islamske literature o slikanju ljudskih likova.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 129

odvajaju renesansu u evropskim slikarskim pravcima i renesansu slikarstva osmanskog tipa slikanja. Nadalje, osobina uglavnom poznatijih proznih kronika bio je realizam, one su sadravale vrlo precizne opise mjesta zbivanja, bojnog polja, prilino realne brojke uesnika bojeva, precizne datume kad se neto dogaalo, dok se individualnost u knjievnim djelima zapaa ponajprije u pisanju autobiografskih djela. Autobiografska djela koja su bila popularna u evropskoj renesansi, u poeziji Bonjaka na orijentalnim jezicima javljaju se uglavnom u periodu kad se u Evropi razvijala tzv. visoka renesansna kultura. Najzanimljivije su poetizirane autobiografije Varvarija Ali-pae i Intizamija. Tradicija mecenatstva u poeziji na osmanskom jeziku bila je poznata nairoko, a mecene su bili uglednici iz raznih slojeva drutva. Metrika kao sastavni dio poetike Bonjaka na orijentalnim jezicima preuzeta je iz stare, predislamske arapske poezije, uz dopune i varijacije u skladu sa poetikom drevne perzijske literarne tradicije. Mitoloki junaci u poeziji u najveem broju pjesama jesu drevni perzijski junaci iz herojske epohe. U stihu se uporedo razvijaju i epika i lirika (i narativna i nenarativna), ali i satira. U prozi je esta biografija, historijska kronika, ljetopisi, stilizirana pisma i sline forme. Jezik se osobito njeguje na visokoj razini kako bi naprosto bio sredstvom integracije poetske imaginacije ukupne poetske duhovnosti orijentalno-islamskog Istoka. Humanizam se razvija vie kroz mistike verzije univerzalne humanosti prema itavome ovjeanstvu. Istovremeno se razvijaju knjievnosti i na lokalnim jezicima. Uskufija i Kaimija se javljaju tek polovinom 17. stoljea, ali je i njihov primjer vaan da se skrene panja na to da je i sam Uskufija, koji se kolovao na Dvoru, naglasio potrebu da se sastavljaju djela i na lokalnim jezicima, a on je sastavio stihovani bosansko-turski rjenik u koji je ukljuio dosta narodnih leksema, ak i neke vulgarne. Dok se u renesansi budi interes za prouavanjem grkog jezika, kod Osmanlija se na Dvoru, odmah po osvojenju Carigrada, javlja snaan pokret za uenjem i pisanjem poezije na perzijskom jeziku. Veliki perzijski pjesnici klasici ostaju uzor gotovo svim znaajnijim divanskim pjesnicima na osmanskom jeziku. Radi se naprosto o istoj poetici sa filotehnikog aspekta i/ili slinim poetikama sa aspekta literarne duhovnosti.16
16

Naime, smatramo da bi bilo zanimljivo sistematski usporediti pitanje poetske uzoritosti perzijske poezije i perzijske poetike u osmanskoj poetici i poeziji na osmanskom jeziku i sa aspekta ispitivanja koliko je i simboliki sadraj odreenih mitskih junaka iz perzijske tradicije bio prisutan, i u kom omjeru, u poeziji na osmanskom jeziku. Zapravo, fenomeni kao to su usporedba sultana sa perzijskim

130

Adnan Kadri

Posebno je zanimljivo pitanje koliko se i u kom periodu pridavala panja racionalnom i znanstvenom shvatanju svijeta koje je u evropskoj renesansi snano razvilo raznolike individualne pojavnosti u literaturi na raznim jezicima. Naime, otvoreno je i pitanje da li se i zato u kulturolokom suodnosu na literarnom planu individualnost poetske svakodnevice povlai pred mistikom individualnou razliitih duhovnih, mistikih poetskih koncepata. Mogue je da je razlog navedenim pojavama ak i prerano izdizanje prijevodne i umjetnike renesanse u sfere tzv. visoke kulturalne renesanse odmah iza osvajanja Carigrada, bez odvojenog prethodnog preporodnog razvijanja izvan dvora, to je zapravo, preuzimanjem primata perzijske drevne knjievne tradicije, puku knjievnost stavilo u posve drugi plan, gotovo u poluprivatnu sferu kulturoloke afirmacije. Poseban je problem, po naem miljenju, i sam nain irenja poetike knjievnosti na orijentalnim jezicima koji se irio ili preko razvijenog obrazovnog sistema ili preko tekijskih krugova unutar odreenog tarikata, tako da je i takav suodnos uveo neku vrstu samokontrolirajue poetske renesanse u skladu sa odreenim mistikim konceptom kod pjesnika na orijentalnim jezicima. Jo jedna razlika u evropskoj renesansnoj knjievnoj tradiciji i preporodnoj visokostiliziranoj osmanskoj knjievnoj tradiciji jeste i postepena decentralizacija duhovnog autoriteta rimokatolike crkve, te pojava reformiranog pravca pod imenom protestantizam u raznim dijelovima Evrope, s jedne strane, dok je u Osmanskom Carstvu vjerska elita ostala izvan lomova i reformi takve vrste donekle i zbog posrednike uloge odreenih tarikata, dok je, uvjetno govorei, svjetovna elita nastojala drati vrsto kljueve uprave u svojoj nadlenosti
vladarima, koritenje gotovo istih legendi ljubavne tematike iz perzijske knjievnosti (Hsn Dil, Hsn Ak, Mah u Mihr itd.) i sline ope pojave u anrovskim raslojavanjima poezije na osmanskom jeziku fenomeni su koji se ne iscrpljuju samo u formalnom preuzimanju motiva. Za prouavanje duha odreene knjievne tradicije bitan je i duhovni sadraj preuzetih motiva. Zajednike poetske osobitosti nisu samo u tehnici pisanja, u opim motivima iz orijentalno-islamske tradicije, nego i u samom duhu literature na orijentalnim jezicima. Naime, pitanje je, naprimjer, da li i koliko su motivi iz perzijske mitologije, bez odreene (najee mistike) resemantizacije, bili prisutni u razliitim anrovima u knjievnosti Arapa i knjievnosti nearapskih naroda na arapskom jeziku u Osmanskom Carstvu. Naime, pitanje duha, tanije pitanje uzora za duhovnost, jeste pitanje ukupnog samjeravanja svjesnog ili nesvjesnog preuzimanja antikog perzijskog naslijea u knjievnost na osmanskom jeziku ili moda i u opu kulturnu klimu svih krajeva Osmanskog Carstva. Navedeno pitanje ostavljamo otvorenim za studioznija istraivanja, za radove koji nadilaze prostor ovog skromnog priloga.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 131

sa kontroliranjem budeta u skladu sa opom ekonomskom situacijom Carstva, s druge strane. Zapravo, renesansna nauka u oblasti prevoenja kod Osmanlija poela je i prije sultana Sulejmana Velianstvenog, jer je Carigrad u vrijeme osvajanja zauzimao svojevrsnu centralnu drutvenu poziciju izmeu tadanjeg Istoka i Zapada. Naime, kao to su neki intelektualci i umjetnici koji su otili iz Carigrada zbog turskih osvajanja, iz centra svjetskih trgovakih odnosa, bili svojevrsni podsticaj za razvoj odreenih kulturnih sredina u Evropi, utjeui ak i na razvoj renesansnih pokreta u znanosti i umjetnosti, na isti nain su i oni carigradski uenjaci i umjetnici koji su ostali na dvoru pod osmanskom upravom utjecali na neke preporodne naune i umjetnike tokove u tadanjem Osmanskom Carstvu. Gotovo svi trgovaki putevi izmeu Istoka i Zapada nakon pada Carigrada ili su jedno vrijeme preko Osmanskog Carstva. Osvajanjem sjevernih dijelova Afrike Osmansko Carstvo doivljava stanoviti procvat u ekonomiji zahvaljujui sudanskom zlatu. Meutim, sa geografskim otkriima i kolonizacijom Amerike, posebno dolaenjem do rudnika zlata u Junoj Americi, Carigrad na trgovakoj karti svijeta vie nije Centar nego Periferija. Stoga je Osmansko Carstvo bilo u snanom ekonomskom napredovanju negdje do sredine 16. stoljea, kad postepeno poinje gubiti ulogu posrednika u svjetskoj trgovini. Situacija se odraava i na kulturu. Ekonomski znaaj Evrope sve je vei, a Osmanskog Carstva sve manji. Obim trgovakog poslovanja posredstvom Osmanskog Carstva sve se vie smanjuje, budet je sve manji, poinje kriza, prestaju osvajanja, smanjena su izdvajanja za nauku i umjetnost. Veina kulturnih centara, to je bila olakavajua okolnost, ve se razvila ranije, u 16. stoljeu. Umjetnici i pjesnici koji su se obrazovali pod svojevrsnim utjecajem knjievnog preporoda sredinom 16. stoljea i dalje nastavljaju pisati svoja djela, a sljedee generacije nastavljaju tu tradiciju pisanja. Tako u 17. stoljeu, unato izvjesnoj stagnaciji, imamo period kanonizacije onih literarnih vrijednosti naslijeenih iz preporodnog perioda osmanske knjievnosti prethodnog stoljea, tako da je taj period, po naem miljenju, period tzv. produene osmanske knjievne renesanse. I u tom periodu ima dosta bonjakih pisaca i pjesnika na orijentalnim jezicima. Nakon Bekog rata i gubljenjem velikih prostora u Ugarskoj krajem 17. stoljea poinje faza oivljavanja lokalnih motiva u knjievnosti na osmanskom jeziku, Carstvo se sve vie okree sebi. Takva situacija se odraava i na knjievnu produkciju i tematiku. Tako se i u knjievnosti Bonjaka krajem 17. i poetkom 18. stoljea javlja tzv. okrenutost lokalnim temama, javljaju se medmue (zbirke) u kojima je sve vie lokalnih pjesnika i u kojima se sve vie biljee dogaaji u

132

Adnan Kadri

Bosni. Jedno od tipinih djela tog perioda u starijoj bonjakoj knjievnosti jeste Medmua (Ljetopis) Mula Mustafe Baeskije. Budui da su za razvitak knjievne produkcije vani i ekonomski faktori, sasvim je jasno zato se kod bosanskih franjevaca u periodu organizirane protureformacije javlja bogatija knjievna produkcija. Naime, franjevaki red je imao daleko manje demate (vjerske zajednice) od zajednica bosanskih pravoslavnih svetenika, ali je imao bogatiju literaturnu produkciju. Naime, pravoslavni krajevi u cjelini, ne samo oni u okviru Osmanskog Carstva, bili su u tom periodu na periferiji svjetskih trgovinskih odnosa. Poetkom 16. stoljea ak je i kasnije mona Rusija bila mala kneevina koja se postepeno razvijala i izrastala krajem 16. i u 17. stoljeu u dravu koja se mogla nadmetati sa tada monom Poljskom. Rusija se ozbiljnije ukljuuje u svjetske trgovinske tokove sa izgradnjom luke na Baltiku i sa poetkom trgovine sa Treim svijetom, o emu svjedoi i Sefaretnama (ambasadorski izvjetaj) Osmana ehdija Bjelopoljaka napisan sredinom 18. stoljea. No, to to je pravoslavlje u svijetu, ne samo u Osmanskom Carstvu, dugo bilo u stanovitoj ekonomskoj izolaciji, katkad i samoizolaciji, omoguilo je duhovnim pastirima da znatno vie porade na pridobijanju vjernika na razini svakodnevnih obreda i svetkovina, dok se literarni duh gradio na narodnoj kulturi, bizantijskoj mitologiji i usmenoj predaji. to se tie knjievne tradicije bosanskih pravoslavnih pisaca i pjesnika od osvajanja Bosne do 18. stoljea, ona se razvijala iskljuivo u okvirima pravoslavne crkve. tamparija u Goradu obavijena je velom misterioznosti, ali duhovnost knjiga tampanih u toj tampariji nije ni blizu evropske renesansne knjievnosti. Duhovnost bosanskih Sefarda u Osmanskom Carstvu u navedenom periodu pisana je uglavnom na hebrejskom. Ona se odvijala unutar sefardskih vjerskih zajednica na razliitim nivoima. Nakon osvajanja Carigrada, na osmanskom dvoru nalaze se ugledni ljekari Jevreji, ali i Jevrejke koje su bile uiteljice nekim uglednim enama iz dvorske svite. Bogatstvo i velika disperzija robe i kapitala u razliitim trgovakim sreditima u Osmanskom Carstvu i u Evropi, uz meusobnu povezanost, utjecala je na stvaranje dobrih pretpostavki za razvitak duhovnog ivota i za pisanje knjievnih djela u sredinama gdje su bile vee sefardske zajednice. U 16. i 17. stoljeu sefardska zajednica u Sarajevu bila je relativno mala, a poetkom 18. stoljea ona postepeno raste. Nehmija-Hija Hajon, poznati sarajevski jevrejski teolog i filozof koji roen 1650. u Sarajevu, dosta je putovao po svijetu, a na poetku 18. stoljea tampao je svoje teoloko-filozofske rasprave u Berlinu. Njegovi spisi su uglavnom religiozno-filozofske naravi i nisu iz domena knjievnih djela, osobito ne iz domena renesansne knjievnosti evropskog tipa.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 133

5.0. Vjeito otvoreno pitanje: Zato u Bosni nije bilo evropske renesansne knjievnosti? Svaki istraiva razvoja duhovnog ivota17 u Bosni susree se sa vrlo vanim pitanjima definiranja pojma duhovni ivot: da li se pod pojmom duhovni ivot razmatra samo duhovnost u uem smislu svedena na pitanje vjerskog ivota, kako to rade brojni kulturni povjesniari crkvenog duhovnog ivota u Bosni, ili, pak, duhovnost u irem znaenju, u smislu prouavanja razliitih oblika duhovnosti iskazanih kroz umjetnost, nauku i knjievnost. Sintetske radnje o razvoju duhovnog ivota u Bosni u osmanskom periodu kod razliitih vjerskih skupina javljaju ubrzano uglavnom od sredine 19. stoljea, s jedne strane, sa istraivanjima Otta Blaua, Giljferdinga i ostalih, kao i sa razvojem nacionalnih pokreta. Tako se u literaturi najee spominju sljedei kulturni djelatnici, istraivai i znanstvenici koji su se bavili nekim aspektom duhovnog ivota Bosne u osmanskom periodu: Julijan Jeleni, Josip Matkovi, Safvet-beg Baagi, Ivo Andri, Muhamed Enveri Kadi, Kalmi Baruh, Mehmed Handi, Sima irkovi, Veselko Koroman, Moritz Levi, Nedim Filipovi, Smail Bali, Hazim abanovi, Muhamed Filipovi i drugi. Svi spomenuti istraivai dali su svoj veliki doprinos prouavanju i razumijevanju sloenosti tematike kakva je tema razvoja duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine.18 Radovi brojnih bosanskohercegovakih osmanista injenino ukazuju na razliite povijesne okolnosti koje su vane za prouavanje duhovnog ivota u Bosni u navedenom periodu, kao i na to da se situacija u Bosni razlikuje u 15. i 16. od, naprimjer, one u 17., 18. i 19. stoljeu, posebno u pogledu razvoja duhovnog ivota u odreenim konfesionalnim zajednicama. Hipoteze o zaustavljenom civilizacijskom razvoju u Bosni sa dolaskom turske vlasti mogu se razvijati na najmanje dva
Duhovni ivot u uem i u irem smislu jedan je od predmeta kulturne povijesti kao znanstvene discipline unutar historije kao znanosti. Radovi na spomenutu temu nisu danas nikakva novina. Razlika izmeu radova koji se danas piu i koji se stotinama godina piu uglavnom lei u nainu analize premda su izvori manje ili vie nepromijenjeni. Ako se pie dijakronijska studija o utjecajima na razvitak duhovnog ivota, uz pretpostavljeni znanstveni pristup, takva studija nuno podrazumijeva dobro poznavanje povijesti. To je vano, izmeu ostaloga, i zato to historijska zbivanja u duem vremenskom periodu podrazumijevaju odreene historijske zakonitosti i sistem funkcioniranja drutva i drutvenog okvira za razvijanje odreenih kulturnih aktivnosti. 18 Tematski najcjelovitiju sintezu o duhovnom ivotu svih etiriju vjerskih zajednica daje akademik Muhamed Filipovi u treem tomu svoje everotomne studije o bosanskoj duhovnosti pod nazivom Historija bosanske duhovnosti. Duhovni ivot Osmanske Bosne (Svjetlost 2010).
17

134

Adnan Kadri

naina: slijepom afirmacijom navedene hipoteze ili relativiziranjem iste. Slijepa afirmacija takve hipoteze dodatno relativizira istu, dok relativiziranje dodatno pojaava interes za pitanja jako vana za razumijevanje problema zaustavljanja razvoja civilizacije i duhovnog ivota u Bosni sa dolaskom Osmanlija. Doista, neki navode argumente kako se sa dolaskom Turaka gubi ekonomski oslonac za razvoj katolianstva ili pravoslavlja, dok drugi postavljaju pitanje zato turske vlasti nisu davale povelje, kao to su ahdname katolicima i pravoslavcima, za pripadnike Crkve bosanske. Sva pitanja su zanimljiva, ali nisu pitanja koja trpe generaliziranja, osobito u sferi duhovnosti. Treba napomenuti i sljedee: historijski izvori sasvim jasno ukazuju na injenicu da prije dolaska Turaka u Bosnu gotovo da ne moemo ni govoriti o nastajanju i urbanom razvoju gradova, dakako, ako izuzmemo manji broj gradova utvrda, kao to su Jajce, Zvornik ili Bora. Svi ostali gradovi i gradska naselja razvijaju se sa dolaskom Turaka, kao to su: Banja Luka, Sarajevo, Mostar, Tuzla, Travnik, Novi Pazar, Gornji Vakuf i brojni drugi. Razvoj zanatstva se intenzivira, a na mjestima gdje su nekad bila trgovita ili mala naselja nastaju kasabe i gradovi. Raste broj gradskog stanovnitva i stvaraju se posebni kulturni centri, te u njima gradski sloj stanovnitva. Novi i kljuni problem, koji takoer treba analizirati, jeste pitanje duhovnog identiteta novonastalih gradova i gradskih naselja, a manje problem opeg materijalnog civilizacijskog razvitka. Veina stanovnitva u naseljima koja se urbaniziraju jeste muslimansko stanovnitvo. Politika osmanskog sistema obrazovanja i projiciranja buduih gradskih naselja bila je osmiljena, ali, ipak, nije problem samo politika urbanizacije ve je i to, po naem miljenju, vie problem duhovnosti budui da je ista politika urbanizacije i razvitka osmanskog obrazovnog sistema bila, naprimjer, i u Sarajevu i u Solunu, ali su rezultati islamizacije posve suprotni. Najvee pitanje i problem u dokazivanju hipoteze o zaustavljanju civilizacijskog i duhovnog razvitka Bosne sa dolaskom turske vlasti jeste problem to je islam u ogromnom procentu primalo lokalno stanovnitvo za razliku od brojnih drugih krajeva na Balkanu i u tadanjoj Anadoliji. Hipoteze o tome da je islamizacija olakana zbog slinosti bogumilskog uenja sa islamskim uenjem nekad je bila popularna a sada je ostala aktualna samo u krugu manjeg broja istraivaa. Dodue, osmanistika se gotovo i ne bavi tim pitanjem, ali pitanje duhovnosti uvijek e ostati pitanje koje plijeni panju ne samo istraivake nego i ire drutvene javnosti. Omiljena tema pisaca koji su eljeli pisati o razvoju duhovnog ivota pod osmanskom (ili turskom) vlau jeste tema ugroenosti i

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 135

poloaja nemuslimana u Bosni za vrijeme turske vlasti. I ta je hipoteza poodavno relativizirana budui da se, kako je stanovnitvo bilo podijeljeno na muslimane i nemuslimane, u isto vrijeme sasvim utemeljeno poinje pisati i o posebnim vrstama ugroenosti muslimanske populacije koja se konstantno osipa, kako se vidi ve od 1604. godine do dolaska austrougarske vlasti, pa i kasnije, dok se u vrijeme te iste turske vlasti, posebno u drugoj polovini 17. u 18. i poetkom 19. stoljea zapaa intenzivnija kolonizacija odreenih bosanskih krajeva nemuslimanskim stanovnitvom iz Dalmacije, pa ak i iz sredinje Srbije. Tako se poveavao broj nemuslimana, a smanjivao broj muslimana. I to je posljedica turske vlasti u Bosni, ali i snanih ideja koje su podstaknute Propagandinim pokretom za obnovu katolianstva u Bosni. Od sredine 17. stoljea u Bosni pod turskom vlau zapaa se blaga, ali organizirana aktivnost na krstjanizaciji nekih dijelova Bosne. Djela bosanskih franjevaca odmah se tampaju u italijanskim tamparijama i slue uglavnom za potrebe jaanja pozicije Crkve. Politika centralne osmanske vlasti prema muslimanima u Bosni bila je uzrokom viestoljetnih povremenih pobuna bosanskih muslimana, i prije pobuna nemuslimana u Bosni. No, pod utjecajem odreenog broja teorijskih radova poznatih zapadnih historiara, a jo ee pod utjecajem nacional-preporodnih historiara, povremeno se, u skladu sa hipotezom o ugroenosti nemuslimana, pokuavaju iskoristiti ak i neki primjeri koji nemaju ba puno veze sa Bosnom, uz esto zanemarivanje historijskih izvora koji govore o povremenoj ugroenosti i nemuslimana i muslimana u Bosni u osmanskom periodu. Ukratko, kad se govori o duhovnom religijskom ivotu, lanci su esto kontradiktorni uglavnom na razini generaliziranja samog problema ugroenosti.19 Andri, ugledni i kontraverzni bosanskohercegovaki nobelovac, u svojoj disertaciji direktno, a brojni drugi autori indirektno, pie o katastrofalnom utjecaju Turaka po razvoj knjievnosti domaeg slavenskog stanovnitva, petnaestak godina nakon to je Baagi doktorirao na batini bosanskih slavenskih muslimana na orijentalnim jezicima. Navedeni autor vjerovatno misli i na prekidanje knjievne tradicije na slavenskim jezicima, i tu je u pravu, ali, poto daje i neke ope stereotipne tvrdnje u kojima zakljuuje da je knjievnost muslimana na orijentalnim jezicima pisana u stranom duhu, ve ulazi na podruje koje je, kao slavist, slabije poznavao.
19

Najoitiji je primjer Peke patrijarije u kojem se obnavljanje i privremeno dokidanje rada patrijarije pokuava dekontekstualizirati i uokviriti u poznate stereotipe o ugroenosti odreene zajednice. Izuzetak predstavljaju rijetki radovi u kojima se odustaje od romantiarskih nacionalnih preuveliavanja odreenih fenomena i pojava.

136

Adnan Kadri

Ako se i zanemare i lanci u Glasniku Zemaljskog muzeja o kontinuiranoj pismenosti bosanskih ljudi na bosanici, te popularnost arebike pismenosti na bosanskom jeziku, ne moe se rei da su brojna prozna djela o kojima je pisao Baagi pisana u stranom duhu, osim ako se pod tom sintagmom ne aludira na imagoloki stranu duhovnost u odnosu na krane, odnosno hriane. Meutim, ako se ta knjievnost samjerava prema duhu onih kojima je bila namijenjena, dakle muslimana, onda je navedeni stav pomalo nelogian. Ilustracije radi, poetika tekijske alhamijado poezije ista je kao poetika tekijske poezije na orijentalnim jezicima u Bosni; poetoloki obrasci su identini bez obzira na jezik na kojem su pjesme napisane.20 Na osnovu dosadanjih studija, poznato je da je i prije i nakon dolaska osmanske vlasti u Bosnu, literatura bosanskih katolika u 16. i 17. stoljeu, kao i knjievnost pravoslavnih duhovnika, bila svedena uglavnom na religioznu, populistiku crkvenu literaturu i populistiku crkvenu povijest, dok se duhovnost bosanskih muslimana, ipak, u to vrijeme razvijala u irokim okvirima knjievno-umjetnike renesanse u Osmanskom Carstvu, nakon osvajanja Carigrada, Egipta, Mekke, Medine i dijelova Perzije. Ako se analiziraju zanimanja bosansko-muslimanskih pisaca, pjesnika i filozofa na orijentalnim jezicima, zapaa se sljedee: neki od tih pjesnika bili su i po nekoliko puta veliki veziri (ve smo spomenuli Ahmed-pau Hercegovia Kosau), neki su bili na poloaju sandakbega / pae (Dervi-paa Bajezid-zade, Husejin Telli Bosnevi, Varvari Ali-paa), neki su bili carski pjesnici ahnamedije (Hukmi Mostarac), neki kroniari na Dvoru (Matraki Visoanin, Mehmed Halifa i dr.), neki su bili efovi diplomatskih sultanskih delegacija (Osman ehdi Bjelopoljak), neki kaziaskeri (Ahmed Bejazi Mostarac itd.), visoki vojni zvaninici (Vusleti Ali-beg Uianin), vrhovni vjerski poglavari svih muslimana svijeta ejhul-islami (Mustafa Bali iz Foe, Mehmed Refik-efendi iz Rogatice itd.), pisari (Mula Mustafa Baeskija), trgovci (pisci brojnih medmua), kadije (Sabit Uianin, Sipahizade Ahmed), imami (Aga Dede iz Dobra), muderrisi (Abdullah Mahir, Ahmed Rudi itd.), muftije (Muhamed ii Mostarac itd.), ejhovi (Ali Dede Mstarac, Hasan Kaimija, Sar Abdullah Bosnevi itd.), dervii (Ahmed Gurbi i dr.), uenici u medresama, mulazimi (Vali Novopazarac i dr.). Navedeni pjesnici i knjievnici djelovali su, dakle, na razliitim drutvenim
20

Dakle, strani jezik je jedan kriterij, a strani duh je drugi kriterij. Pogotovo ako se ima na umu da je veliki dio proznih djela iz oblasti islamistike nastajao na stranim jezicima po istom modelu kao to je veliki dio katolikih religioznih djela nastajao na latinskom jeziku, ili pravoslavnih djela na tadanjem arhainom crkvenoslavenskom jeziku.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 137

razinama: jako je velik broj proslavljenih dvorskih pjesnika i kroniara, znatan broj komentatora klasinih filozofskih djela, ali i velik broj lokalnih pjesnika koji nikada nisu odlazili iz Bosne. Kao to se vidi, bosanski pjesnici su imali razliite pozicije u drutvu od uenika u medresama do vrhovnog vjerskog poglavara islamskog svijeta ejhul-islama, od lokalnog pisara i kadijskog pripravnika do kadiaskera i od konjuara i obinog vojnika do velikoga vezira. Ukratko, pjesnitvo i knjievnost na orijentalnim jezicima ula je u sve slojeve bosanskog muslimanskog stanovnitva.21 Da bi se bosanski pjesnik mogao razviti u pjesnika na osmanskom jeziku u lokalnoj sredini, on je morao u sebi nositi dio knjievne kulture prijestonice Carigrada, ali i kulturni duh sredine u kojoj je ivio i radio. Afirmacija velikih bonjakih divanskih pjesnika podrazumijevala je veliku ukljuenost tih pjesnika u ope kulturne tokove u Carstvu. U okviru tzv. osmanske prijevodne renesanse, osobito u drugoj polovini 16. stoljea, prilikom prevoenja klasika perzijske knjievnosti iz perzijskog u osmanski jezik, brojni bonjaki pjesnici ujedno su i prevodioci tih djela sa drugih na osmanski turski jezik, dakle, aktivni uesnici onoga to bi se moglo nazvati prijevodno-renesansnim periodom u razvoju knjievnosti na osmanskom turskom jeziku. No, po naem miljenju, jedno od vrlo zanimljivih pitanja za prouavanje duhovnog ivota i duhovnosti u uem i irem smislu jeste sljedee krajnje pojednostavljeno, ali neizmjerno vano pitanje u knjievnoj kritici starije bonjake literarne tradicije: ako je Bosnu ve bio zahvatio val istonjake knjievne renesanse u djelima bosanskih muslimana
21

Neki pjesnici su pjevali samo u stilu tekijske poezije (tekke edebiyat) ili poezije na maternjem jeziku, neki u stilu narodne poezije (halk edebiyat), u stilu filozofske poezije aika (narodnih pjevaa prigodnike tematike), u stilu visokostilizirane divanske poezije, na razliitim jezicima. Brojni bonjaki pjesnici pjevaju na osmanskom turskom jeziku, to je sasvim razumljivo: pjevanje na osmanskom turskom jeziku bilo je izrazito popularno u Osmanskom Carstvu. Jedan broj bonjakih pjesnika koji je bio na slubi u arapskom govornom podruju pisao je poeziju i na arapskom jeziku. Na perzijskom jeziku pjevali su oni pjesnici koji su duboko uronuli u pjesnike autoritete iz klasine perzijske knjievne tradicije. Bilo je i bosanskih pjesnika pjevali su na sva tri spomenuta jezika. Neki su istovremeno poeli pisati poeziju i na maternjem i na nekom od orijentalnih jezika. Muhamed Hevai Uskufi pjeva i na turskom i na bosnaskom jeziku u prvoj polovini 17. stoljea, a Hasan Kaimija sredinom 17. stoljea pie Divan i poetsko djelo Varidat, a u tim djelima ima pjesama i na maternjem bosanskom i na osmanskom turskom jeziku. No, to su djela koja se ve razvijaju u 17. stoljeu, stoljeu tzv. kanonizacije poetskih vrijednosti i u knjievnim djelima Bonjaka na orijentalnim jezicima. Procesu zrelog doba kanonizacije prethodila su velika djela pjesnika i na Istoku, ali i djela bosanskih autora na orijentalnim jezicima.

138

Adnan Kadri

na orijentalnim jezicima, zato u ukupnom knjievnom stvaralatvu, naprimjer, bosanskih katolika i/ili pravoslavaca, ne primjeujemo val europske knjievne renesanse kakvu primjeujemo u Dubrovniku i dubrovakoj knjievnosti, s obzirom na to da su i sami Dubrovani bili formalno u sastavu Osmanskog Carstva i da su kroz Bosnu stalno prolazile dubrovake trgovake karavane? Odgovor koji se logiki namee vrlo je jednostavan: evropsku renesansnu knjievnu tradiciju nije imao ko unijeti u bosanski duhovni prostor, a kamoli u knjievnost. I sami su franjevci duhovni religiozni red koji je u vrijeme evropske renesanse i inae openito preferirao religioznu literaturu. Njih nije, po svoj prilici, osobito ni zanimala knjievnost tipa knjievnosti evropske renesansne literarne tradicije. Stoga bosanski katolici mogu zahvaliti franjevcima za bogati religiozni literarni opus, ali, u isto vrijeme, ne mogu kriviti Osmanlije (i/ili Turke) zato njihovi duhovni pastiri, katoliki redovnici kolovani po Italiji, u svojim djelima na bosanskom slavinskom jeziku nisu afirmirali renesansnu knjievnu tradiciju, a pogotovo renesansnu poeziju. Takva je naprosto situacija i u poeziji. to se tie franjevakih kronika, one se preteno naslanjaju djelomino na staru srednjovjekovnu a djelomino na protureformacijsku tradiciju pisanja kronika: sa obaveznim oslanjanjem na starozavjetnu svetu povijest, dok su dijelovi kronika koji se odnose na opis lokalnih dogaaja u Bosni prilino imagoloki stereotipizirani. S druge strane, ljetopisi fra Nikole Lavanina ili fra Bone Benia, naprimjer, imaju dosta strukturalnih slinosti sa nekim medmuama i ljetopisima Bonjaka na orijentalnim jezicima. Sa strukturalnog aspekta, primjetne su, dakle, slinosti navedenih kronika pisanih djelomino na latinskom i bosanskom i onih koje su pisane djelomino na bosanskom i uglavnom na osmanskom jeziku. No, teko je rei da se tu radi o nekom znaajnijem utjecaju evropske renesansne kronike bez obzira to navedena pojava jo nije dovoljno istraena i valorizirana u starijoj bosanskoj knjievnoj tradiciji. No, i u knjievnosti na slavinskom bosanskom jeziku u osmanskom periodu izostaje knjievni duh evropske renesanse. Mogua nagaanja i malobrojni izuzeci dodatno potvruju navedenu hipotezu. Takoer, treba naglasiti da se bosanski franjevci susreu sa krizom koja duboko pogaa evropsko katolianstvo ve u 16. stoljeu kada se javlja pokret za reformaciju. Javljaju se ideje drukije, protestantske duhovnosti unutar crkve, iza koje slijedi protureformacijska ideja. Franjevaki red nije imao uobiajenu crkvenu organizaciju, i temeljio se preteno na djelovanju redovnika misionara, tako da je naglaena religiozna knjievnost bila glavna odlika tzv. odbrambene protureformacijske

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 139

literature. Razumljivo je da u takvoj knjievnoj produkciji ba i nema mjesta za ona djela koja po duhu odudaraju od protureformacijskog pokreta. Osim naglaenih instrukcija za protureformacijsko djelovanje, franjevci su imali i drugi problem, a to je problem ambijenta. U veim gradskim kulturnim centrima dugo vremena bilo je jako malo katolikog stanovnitva. Naime, veinu gradskog stanovnitva u Bosni sainjavalo je muslimansko stanovnitvo. Budui da je veina katolikog stanovnitva ivjela na selu, franjevci su se naprosto morali prilagoditi svakodnevnim potrebama seoskog stanovnitva. A, gledajui u cjelini, luonoe evropske knjievne renesanse ipak su bili gradovi a ne sela, ak i u Evropi tog vremena. Zato u franjevakoj religioznoj literaturi dominira propovjedna pedagoko-didaktika literatura. Osim toga ne treba zaboraviti da je princip siromatva u redu viestoljetni princip djelovanja kod franjevaca, te da je taj princip kroz povijest reda vie puta razdijelio franjevake duhovnike na razliite vrste. Oni franjevci koji su eljeli izvorno primjenjivati pravilo reda u siromatvu u poetku su ivjeli preteno u pustinjakim zajednicama.22 Religiozni duh knjievnosti bosanskih franjevaca u 16. i 17. stoljeu bio je u skladu sa idejama protureformacije, a samim franjevcima ideja evropske renesansne knjievne tradicije nije predstavljala vrijednost i zadatak svetog duhovnog poslanja. U knjievnosti evropskog pokreta humanizma i renesanse u prvi plan se isticao ideal ovjeka, te ideal antike estetike i osjeaja za ljepotu i umjetniko. Treba napomenuti da razlika izmeu renesansne knjievnosti ili humanistikog pravca u knjievnosti, s jedne strane, i knjievnosti religiozne protureformacijske knjievnosti bosanskih franjevaca, nije samo u jeziku izraavanja, jer su se franjevci izraavali i na latinskom i na maternjem, ve ponajprije u izraavanju odreenog tipa duhovnosti. to se tie bosanske knjievnosti na orijentalnim jezicima, treba napomenuti sljedee: teko je govoriti o humanizmu tipa antikog grkog shvatanja humanizma i mjesta ovjeka u drutvu i zbog same naravi osmanske drave. Iako u brojnim divanima (zbirkama) pjesama Bonjaka na orijentalnim jezicima moemo nai ime Aristotela i Platona u vrlo pozitivnom kontekstu, to ne mijenja opu usmjerenost i narav samih djela. Danas se obino u literaturi, zapisanoj pri pojavi ili kanonizaciji nacionalno-preporodne historije kod Srba u 19. stoljeu, biljee pojedinani podaci iji je cilj iznoenja prebaciti svu krivicu duhovne stagnacije
22

Marai, Ljudevit Anton (2001) Maleni i veliki franjevci konventualci u Istri, Zagreb: Provincijalat franjevaca konventualaca Sveti Duh.

140

Adnan Kadri

na zle Turke i domae poturice koji su izdali pradjedovsku vjeru. Takav je i sljedei zapis iz trebinjskog manastira koji se odnosi na 1509. godinu, a u kojem se navodi: radi naih grehova postie nas izmailska elezna palica, koja netedno poraava ustanove pravoslavne vere; i razruie se svete crkve i izmenie predanja svetih ktitora, tako te se umalie i zakon i knjige. I mnogi nemueni ni od koga otstupie od pravoslavlja i pristae uz njihovu veru, kao to apostol pre ree, gledajui njihovo mnoenje i veliko slavlje....23 No, sve navedene konstatacije o zlim Turcima vrijedile su i za franjevce u Bosni koji, za razliku od pravoslavnih popova, od poetka 17. stoljea ipak piu vrlo znaajna djela religiozno-didaktikog karaktera kako bi olakali narodu shvatanje vjere u svakodnevnom ivotu. Naalost, ak ni takva literarna produkcija kod bosanskih pravoslavaca od osvajanja Bosne do kraja 18. stoljea naprosto ne postoji, a kamoli neka znaajnija renesansna knjievna produkcija evropskog tipa. Ne ulazei u detalje i historijsku uvjetovanost takve situacije pravoslavnog stanovnitva u osmanskoj Bosni, ako bismo izuzeli primjer bosanskih franjevaca, gotovo da je posve uvjerljiv argument da su Turci krivi za zastoj duhovnog ivota u osmanskoj Bosni.24 Dakako, bez obzira na to da li su za takvu situaciju krivi neobrazovanje popova ili zulum Turaka, rezultat je isti: ni u knjievnosti bosanskih pravoslavaca u 15., 16. i 17. stoljeu nema gotovo ni traga renesansne knjievnosti evropskog tipa, kao to je nema, naprimjer, niti u krugovima pravoslavne crkve pod austrougarskom vlau u 17. stoljeu. 6.0. Zakljuak U obradi duhovnosti osmanske Bosne bilo bi dobro uvijek slijediti makro-interkulturalni model istraivanja bosanske duhovnosti razliitih vjerskih tradicija: muslimana, katolika, pravoslavnih i Jevreja. Povijest je ve sazdala zidove kulturoloke i duhovne povijesti Bosne sa sve etiri strane bosanske religijske tradicije. Prostorije i unutarnje pregrade ujedno su i pregrade i zajedniki zidovi koji spajaju spomenute etiri duhovnosti u jednu jedinstvenu kulturoloku graevinu. Historijske okolnosti i ideje koje spajaju spomenute duhovnosti sainjavaju krov takve graevine, te je prouavanje duhovnosti osmanske Bosne uveliko zasvoeno tim idejama. No, prouavanje i graenje svake graevine podrazumijeva graenje i prouavanje od temelja. Stoga i pitanje kao to je
23 24

orovi, Vladimir (1925) Bosna i Hercegovina, Beograd: Srpska knjievna zadruga. Pravoslavni svetenici nisu ni pod austrougarskom vladavinom do druge polovine 18. stoljea imali gotovo niti jedno znaajno djelo, tako da se mogu izvlaiti i neki zakljuci drukije naravi.

Osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine... 141

pitanje izostanka renesanse u Bosni za vrijeme osmanske vlasti zahtijeva ponovno otvaranje i cjelovito sagledavanje. Na osnovu dosadanjih istraivanja, mogue je samo doi opet do opeg imagolokog zakljuka: ako se ve govori o krivici za nepostojanje renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni u osmanskom periodu od osvajanja do 18. stoljea, onda same injenice potvruju ve ranije doneseni zakljuak: evropsku renesansnu knjievnu tradiciju nije imao ko unijeti u bosanski duhovni prostor i knjievnost. Bosanski muslimani su ve bili ukljueni u renesansnu knjievnost na orijentalnim jezicima, franjevaki redovnici nisu preferirali duhovnost renesansne knjievnosti evropskog tipa, a pravoslavni svetenici nisu bili ni ukljueni u takve vrste kulturolokih tokova u Evropi. To je injenica od koje polazimo ako elimo objasniti historijsko-kulturoloke razloge nepostojanja renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni od osvajanja 1463. do poetka 18. stoljea. Tanije, to su unutarnji, vrlo vani razlozi izostanka renesansne knjievnosti evropskog tipa u bosanskoj knjievnosti u navedenom periodu. OSVRT NA RAZVOJ DUHOVNOG IVOTA U BOSNI POD UTJECAJEM OSMANSKE VLADAVINE: O IZOSTANKU RENESANSNE KNJIEVNOSTI EVROPSKOG TIPA (OD OSVAJANJA 1463. DO 18. STOLJEA) Saetak U radu se daje osvrt na razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utjecajem osmanske vladavine sa posebnim akcentom na razmatranje pitanja krivice zbog izostanka renesansne knjievnosti evropskog tipa u Bosni od osmanskih osvajanja 1463. do poetka 18. stoljea. U uvodnom dijelu razmatra se knjievna renesansa kao kulturoloko-civilizacijska razdjelnica u evropskim knjievnostima i preporod kao kulturoloko-povijesni fenomen koji se esto deava kroz historiju literarne tradicije. Uvodi se pojam ukljuenosti bosanskog muslimanskog stanovnitva u tzv. val renesansne literature osmanskog tipa pisane na orijentalnim jezicima, posebno u 16. stoljeu. Prilikom odgovora na otvoreno pitanje zato u Bosni nije bilo evropske renesansne knjievnosti skree se panja na injenicu da svi materijalni pokazatelji ukazuju da na injenicu da u spomenutom periodu, od 1463. godine do poetka 18. stoljea, niti jedna konfesionalna zajednica u Bosni, zbog odbrane vlastitih duhovnih motrita, naprosto nije bila ni zainteresirana za renesansnu knjievnost evropskog tipa. To su unutarnji razlozi nepostojanja renesansne knjievnosti evropskog tipa u bosanskoj literarnoj tradiciji u navedenom periodu.

142

Adnan Kadri

A VIEW ON THE DEVELOPMENT OF SPIRITUAL LIFE IN BOSNIA UNDER THE INFLUENCE OF OTTOMAN RULE: ON THE LACK OF RENAISSANCE LITERATURE OF THE EUROPEAN TYPE (FROM THE CONQUEST IN 1463 TO 18TH CENTURY) Summary The paper gives a view on the development of the spiritual life in Bosnia under the Ottoman rule with special emphasis on the consideration of the issue of guilt for lack of renaissance literature of the European type in Bosnia from the Ottoman conquests in 1463 to the beginning of the 18th century. In the introductory part, the literary renaissance is analysed as a cultural and civilizational dividing line in European literatures and the revival as a cultural and historical phenomenon that often happens in the history of literary tradition. The concept of the involvement of the Bosnian Muslim population in the so-called wave of renaissance literature of the Ottoman type written in Oriental languages, and especially in 16th century, is introduced. While answering the open question why in Bosnia there was no European renaissance literature, attention is drawn to the fact that all the material evidence point to the fact that in the mentioned period, from 1463 to the beginning of the 18th century, none of the confessional communities in Bosnia was simply interested in the renaissance literature of European type, for the defense of their own spiritual viewpoint. Those were the inner reasons for the non-existence of renaissance literature of the European type in Bosnian literary tradition in the mentioned period.
Key words: cultural history, European Renaissance literature, literature in Ottoman language, Bosnia, 16th and 17th centuries.

UDK: 821.163.4(497.6):28-312:141.336

AMINA ILJAK-JESENKOVI
(Sarajevo)

POSLANICI I VJEROVJESNICI KAO SIMBOLI U STIHOVIMA BONJAKIH DIVANSKIH PJESNIKA (Prilog razumijevanju simbola)
Kljune rijei: divanska poezija, bonjaki autori, Boiji poslanici i vjerovjesnici, turski jezik, simboli.

Znano je da su izvori iz kojih divanska knjievnost crpi svoju simboliku najprije Kuran, potom tradicija vjerovjesnika Muhammeda a.s., tesavvuf, kazivanja o vjerovjesnicima i bogougodnicima, Firdusijeva ahnama, te elementi lokalne tradicije. Generalno divanski pjesnici u svojim stihovima referiraju na pojedine fenomene iz spomenutih izvora. U ovom radu mi se bavimo stihovima u kojim bonjaki divanski pjesnici, poput Hasana Zijaije Mostarca , Sabita Alauddina Uianina, Zekerijjaa Sukkerije, Sulejmana Mezakije, Hasana Kaimije, Salahuddina Uakije Salahije, Osmana ehdije i Abdurrahmana Sirrije referiraju na vjerovjesnike i poslanike prije Muhammeda a.s., odnosno na fenomene koji su postali ustaljenice simboli u divanskoj poeziji, a prema kuranskom tekstu ili predajama naslonjenim na ranije Boje objave se vezuju za Boije poslanike. Openito moemo izdvojiti vie fenomena od poslanikoga svjetla koje se od prvog ovjeka i poslanika Adema a.s. preko lanca poslanika i vjerovjesnika prenosi do posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda (nerijetko zastupljeno u natovima, ee u uvodnom dijelu mevluda, primjer Uakije),1 preko pojedinanih nadnaravnih obdarenosti vjerovjesnika mudiza (Isaova obdarenost da oivljava mrtve i lijei teko bolesne, Musaov tap, Ibrahimova neosjetljivost na lomau), ljudskih osobenosti
1

Mehmet Akku, Abdullh Salhaddn-i Uak (Salah)nin Hayat ve Eserleri, Ankara 1998, 194-196 (dalje: Akku, Uak).

144

Amina iljak-Jesenkovi

poslanik (Jusufova ljepota, Ejjubovo strpljenje u patnji, Davudov glas), dogaaja, kunji i stanja kroz koja prolaze, odnosa sa drugima (Musa Faraon, Jusuf Jakub ljubomora Jusufove brae Zulejhina udnja; Ibrahim Nemrud; Ibrahim Ismail), lokaliteta na kojima su se odigravali najdramatiniji trenuci u ivotima poslanik (Musa Sinaj ukazanje, zorno objelodanjenje Istine; Jusuf Kenan i Misir; Ibrahim Kaba). Mi svojim radom imamo namjeru ukazati na dio korpusa u kojem bonjaki divanski pjesnici referiraju na kazivanja o poslanicima i vjerovjesnicima, registrirati fenomene koje uoavamo, jer bi ozbiljna analiza ovih simbola zahtijevala puno vie prostora negoli to jedan rad, pa ak i jedna monografska studija doputa. NAD KAIMIJINIM KONTINUITETOM, SIRRIJINOM SKALOM SVETOSTI I ZIJAIJINIM OSOBNIM ISKUSTVOM DUHOVNOG USPINJANJA NA TRAGU POSLANIKIH ISKUSTAVA Ovdje najprije elimo izdvojiti primjere u kojima se u jednoj pjesmi spominje vie poslanika i vjerovjesnika. Kaimija u svojim stihovima podsjea na kontinuitet poslanstva, spominje poslanike i vjerovjesnike koji su bili poslani u odreenim vremenima i odreenim narodima, i istie kako je Prvi (Muhammed) istovremeno i posljednji vjerovjesnik:
t ile drs Nh Lt Slih hem uayb Geldi brhm sml shk tutma reyb Ysuf u Yakb Ms Meryem s ehl-i gayb Evvel hirdr Muhammed line gel tutma ayb eyh Abdl-Kdir ogl geldi Muhyid-dnimz D cihnda aya tozdurur tezynimz (Kaimi, Mseddes 64, strofa 8)2 Doli su it, Idris, Nuh, Lut, Salih i uajb, te i Ibrahim i Ismail i Ishak, ne sumnjaj u to, I Jusuf, i Jakub, i Musa, i Isa Merjemin, ljudi su Tajanstvenoga, Prvi je posljednji, nemoj sramotiti rod Muhammedov, doao je sin ejh Abdulkadira, na Muhjuddin, praina s njegovih stopala nama je ukras na oba svijeta.3
Mehmet Uur Aydn, Kaimi Divan, Transkripsiyonlu Metni ve Tahlili, Bursa 2007, 162. U daljem tekstu u izvorima se pored imena autora navode skraenice: K=kasida, M=mesnevija, D=Divan, G= broj gazela, b=broj bejta). 3 Sve stihove zastupljene u tekstu na bosanski je prevela autorica rada.
2

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 145

Nekada su, kao u ovom ejh Sirrijinom Munadatu koji donosimo u latininoj transliteraciji i bosanskom prijevodu, ovi spomeni poslanikih iskustava veoma prozirni.
Mnacat-i eyh Sirr Ya Ilahi Zat- pak ve-sm-i azam hakk in Akl-i evvel ruh-i pak, fahr-i alem hakk in Ab-i ruy u nevha-i Nuh mkerrem hakk in Nar glzar eyleyen Ibrahim Ekrem hakk in Zebha boyun viren Ismail efham hakk in Yunusun nun ire tesbih itdii dem hakk in Hazret Yakubun ayninden akan dem hakk in Yusuf ahval acsndan ekdii dem hakk in Merdler ahya iden Isa da ki dem hakk in Hem Slejman nebinn mhr-i hatem hakk in Hazret-i Musa Kelim-i Rabb-i Erham hakk in Hem Haliln yapt beyt-i muazzam hakk in Sayy-i uak u Safa ve Merve, Zemzem hakk in Hem Ebu Bekr ve Omer ve Osman ve Al hakk in Kerbela ire ehidan dkdi dem hakk in Ktb-i alem ruh-i Ibrahim Edhem hakk in Gabinn merkadn kffar elinden kl halas Camilerde okuyan Kuran-i azam hakk in almasun nakus ve anlar stnde anun Ol Muhammed mmetin gzleri nem hakk in Fethini ide myesser ehl-i islama anun Sdk ile nisyanun ve sibyanun duas Hakk in eyh Sirri ruz u eb dergahuna eyler niyaz Feth ola Cedid hisar klna anda namaz4 Prijevod: Boe, rad Tvog istog Bia, Najveeg Imena Prvog uma, iste due, i Svjetlosti Svijeta Zarad suza asnog Nuha, glasnog plaa njegova Radi asnog Ibrahima kojem vatra vrt posta Rad mudra Ismaila koj se zamal rtvova Rad trena u kom Junus u ribi Te slavio Radi suza iz oiju hazreti Jakuba Rad uzdaha Jusufova od bolnog usuda Rad daha Isaova to mrtve oivljava
4

Tekst s arebice transliteriran na latinino pismo prema air Sikiri: Pobone pjesme (ilahije) ejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik Islamske vjerske zajednice, god. IX, br. 11, 337.

146

Amina iljak-Jesenkovi Tako Ti uvana peata Sulejmanova Radi Musaa, sabesjednika Gospodara Milosnoga I kue Uzvienog, djela Ibrahimova Rad sajja zaljubljenih, Safe, Merve, Zemzema Tako Ti Ebu Bekra, Omer, Osman, Alija Rad na Kerbeli prolivene krvi ehida I due Ibrahim Edhema, stoera svijeta Ti Gaibijin mezar spas iz ruku nevjernika Rad asna Kurana uena u damijama Nek nad njim ne zvone klepke i zvona crkvena Tako ti suza tog Muhammedova ummeta Omogui da doe pobjeda tim vjernima Tako ti iskrenih molitvi djece i ena ejh Sirrija danju, nou pred Tvojim pragom klanja Da se osvoji Gradika, u njoj namaz obavlja.

Kako vidimo, Sirrija u ovom svojom pjesmom upuuje vapaj, usrdnu molitvu svome Gospodaru, i njome iznosi skalu svetosti: on Boga najprije zaklinje Njegovim istim Biem i Najveim Imenom, a potom Prvim umom kao prvom manifestacijom Boijeg stvaralakog umijea,5 potom istom Duom i posljednjim vjerovjesnikom Muhammedom koji se veoma esto naziva Svjetlou Svijeta, da bi se u skali svetosti dotakao prijelomnih, najkritinijih taaka u iskustvima pojedinih vjerovjesnika: Od Nuhova plaa (u oaju to ljudi ne prihvataju njegov poziv na vjeru u Jedinoga Boga),6 Ibrahima kojem je Boije provienje lomau pretvorilo u ruinjak,7 Ismaila koji je bio spreman podnijeti rtvu kako bi njegov otac Ibrahim ispunio ono to mu je Gospodar naredio,8 preko Junusa kojega spaava to to slavi Boga u utrobi velike ribe,9 suza koje je Jakub
Fehim Nametak: Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti, Sarajevo 2007, 27 (dalje: Nametak, Pojmovnik). 6 Isto, 196. 7 Levend prenosi i sljedeu predaju: Kad je lomaa zapaljena i Ibrahim baen na lomau, po Allahovu nareenju Dibril pridra Ibrahima u zraku i pitao ga ta mu treba. Ibrahim odgovori: Ja sam Boiji rob, i svoju molbu i potrebu upuujem Njemu, ne Tebi. Neka Allah uini ono to On hoe. Kad je Ibrahim pao nasred zapaljene lomae, Allahovom voljom se usred vatre stvori irok otvoren prostor, iz kojeg provre divno vrelo, a oko vrela zelena tratina. Ibrahim sjede kraj vrela, a Allahovom odredbom se razvezae i okovi s njegovih udova. Agah Sirri Levend: Divan Edebiyat, Kelimeler ve Remizler, Mazmunlar ve Mefhumlar, Istanbul 1980, 110-111. 8 Vidi: Levend, Nav. djelo, 112, Nametak, Pojmovnik, 139. 9 Kuran XXXVII/143-148 Vidi i: Levend, Nav. djelo, 123-124; Nametak, Pojmovnik, 259.
5

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 147

prolio za svojim sinom Jusufom, muke koje je Jusuf pretrpio u svojim stradanjima,10 Dahom Isaovim koji mrtve oivljava,11 dobro uvanim prstenom Sulejmanovim,12 Musaa kao Boijeg sabesjednika sa Sinaja,13 da bi se Sirrija ovdje vratio na Ibrahima, Allahovog prijatelja i poslanika kojemu je bila povjerena gradnja Kabe i svetostima koje od Ibrahima i njegove ene Hadere jesu vezane za obred hadda: sajj (tranje izmeu breuljaka Safe i Merve), Zemzema koji je Boijom milou provreo kako bi se napojio sin Ismail, a potom svoju molitvu nastavio spominjanjem vrijednosti etverice halifa, krvi ehida Kerbele, bogougodnika i stoera svijeta Ibrahim Edhema, asnog Kurana uenog u damijama. Iako u ovim Sirrijinim stihovima nema neprozirnih refleksija na pojedine poslanike, ono to nam privlai panju jeste upravo ta skala svetosti, naime, ako svoju molitvu poinje Prvim (Boanskim istim
Uporite: Kuran, XII. Vidi i: Levend, Nav. djelo, 114-115; Nametak, Pojmovnik, 255. 11 Levend, Nav. djelo, 125; Nametak, Pojmovnik, 137. 12 Prsten na kojemu je bilo urezano da nema Boanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik (upor. Hadis koji se prenosi od Dabira. Vidi: Ahmed Ziyaddin Gmhanevi, Rumuz El-Ehadis, Mtercim Abdlaziz Bekkine, C. II, s. 337/10. U predajama koje na osnovu Al-Birunijeve Historije prenosi Islam Ansiklopedisi, navodi se kako su nadnaravne moi Sulejmanove poticale od prstena amuleta na kojem je bilo ispisano najvee Boije ime (Ism-i Azam), te da je njegov prsten mogao koristiti i njegov vezir Asaf b. Barahya. Neke predaje navode da bi Sulejman, kada bi odlazio obaviti prirodne potrebe, svoj prsten ostavio kod Amine, jedne od svojih ena. Jedan od dina nevjernika Sahr bijae se preruio kao Sulejman i tako na prevaru uzeo prsten, pomou kojeg je na tronu ostao 40 dana, a Sulejman u tom periodu bijae lutao kao izgnanik. Meutim, din izgubi prsten u moru, a Sulejman ga pronae u utrobi ribe i vrati svoje prijestolje. Prema drugoj predaji, to je bila kazna koju je morao podnijeti zbog njegove supruge Darade, idolopoklonice koja je bila ker kralja Sajde. Islam Ansiklopedisi preko Frazera prenosi i starozavjetnu predaju kako je Sulejman mo nad vjetrom, vodom, dinskim i ivotinjskim svijetom dobio od etverice meleka zatitnika, nedugo nakon to je stupio na tron, dok se nalazio u jednoj dolini izmeu Hebrona i Jerusalema. Svaki mu je melek dao po jedan dragi kamen, koje je Sulejman stavio na prsten od mjedi i eljeza. Ista predaja dalje navodi da je naredbe dobrim dinima peatio prstenom od mjedi, a zlim prstenom od eljeza. Vidi: Islam Ansiklopedisi, C. 11, Istanbul 1993, 173. 13 I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim! Ne moe Me vidjeti; ree, ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me! I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi! O Musa, ree On, Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi! Kuran, VII/143-144 (u radu koriten prijevod Besima Korkuta).
10

148

Amina iljak-Jesenkovi

Biem i Njegovim Imenom), Prvim Umom kao prvom manifestacijom Njegove stvaralake moi, poslanikom Muhammedom kao stvorenom koji je bio u tolikoj ljubavi Stvoritelja, da Ga je potakao na stvaranje svijeta, prosjean italac bi mogao oekivati da Sirrija svoju molitvu izrie u kronolokome nizu u kojem su kroz povijest dolazili poslanici. Meutim, Sirrijin poredak je ovdje drugaiji: on prema intenzitetu emocije i svom znanju formira svoju skalu svetosti: od Nuhova plaa, do Haderinog tranja izmeu Safe i Merve, i posljedici njene brige i molitve: svjeeg vrela koje je provrelo u pustinji. I Hasan Kaimija u jednoj svojoj pjesmi u jednog za drugim nabraja poslanike Adema, Nuha, Idrisa kojemu su se poklonile stvari (neivi svijet), Musaa iji je tap pretvoren u neman, Isaa kojega su Israeliani vidjeli mrtvim, dok ga je Bog podigao na etvrto Nebo, Ahmeda kojemu je dato Uznesenje i kruna i na kraju, etvericu halifa istiui da je ostvarenje njihovog uspjeha potaknuto stalnim spominjanjem Allaha.14 Za ovu nau temu zanimljiv je 452. gazel Zijaijina Divana, u kojem on referira na niz kuranskih kazivanja vezanih za pojedine poslanike, i poput Attarova salika Fikreta15 prolazi postaje osobnog duhovnog iskustva koja u uspinjanju prate poslanika iskustva:
Bir gzel bn grdm Haret-i Ms hak bn-i Meryem dnidr dn-i dem-i s hak Klasam kyuda didm ten bulurd tze cn R olmam didi s itdgi ihy hak Hle kurdum koynna girmek tedrik eyledm Duyd atas anas dem Havv hak Cn virrdm ger beni ko gibi kurbn eylese Eylemez zulm ile katl itmek diler Yahy hak Ey iy` ol siyeh-pu sa sevdsna Karalar geysem gerekdr Kabe-i uly hak (Ziyai, D, G 452) 16 Prijevod: Jednu lijepu pastiricu ugledah, ozbiljenje hazreti Musaa Vjere sina Merjemina, ozbiljenja vjere u dah Isaa Rekoh da prezimim u tvome selu, novi bi se ivot u tjelu rodio
Mehmet Uur Aydn, Kaimi Divan, Transkripsiyonlu Metni ve Tahlili, Bursa 2007, 246-247. 15 Vidi: Mubina Moker, Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru ejha Attara, Sarajevo 2007. 16 Mberr Grgendereli: Hasan Ziy Hayat Eserleri Sanat ve Dvn (nceleme Metin), Ankara 2002, 320.
14

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 149

Odgovori: Ne pristajem, ozbiljenje oivljavanja mrtvih bilo je kod Isaa Zamku smislio, u naruje da joj padnem ostvario Roditelji njeni uli, ozbiljenje Havino i Ademovo. Kad bi mene kurbanom uinila, ja bih ivot rado dao No, nasiljem ne ubija, eli ozbiljenje Jahjaovo. Zijaijo, iz ljubavi prema kosi one u crno odjevene Trebao bih i ja crno odjenuti, ozbiljenje Kabe goleme.

Kroz ovaj gazel uitavamo Zijaijino osobno iskustvo duhovnog putovanja u kojem referira na kuranska kazivanja: od pokajanja Musaovog, nakon to je poinio ubojstvo i pobjegao, potom kraj vode medjenske zatekao ljude kako napajaju stoku, i meu njima dvije enske, keri vjerovjesnika uajba, od kojih e jedna nakon osam godina Musaove slube kod uajba postati Musaova supruga.17 U prihvatanju dogovora izmeu uajba i Musaa, u kojem se Musa obavezuje na sluenje i pokornost kako bi imao utoite moemo vidjeti model inicijacije na duhovnom putu u kojem uenik (Musa) u odreenom periodu obavezno ili dodatno po dobroj volji treba sluiti starca-uitelja (uajba) i u tom periodu dobiti hranu koja mu je zaista potrebna ovladati znanjima, dokazati strpljenje, istrajnost i odanost. Uenikova ljubav je na ovom stupnju ljubav prema stvorenom koja vodi ka Ljubavi prema Stvoritelju. Pastirica je vjere sina Merjemina, ozbiljenje vjere da u dah Isaov, dakle, stvoreni kome je usmjerena ljubav uenika i sam je sljedbenik sina Merjemina kojeg obiljeava asketizam potpuna duhovnost i otrgnutost od materijalnog svijeta, on je uvjeren da dah Bogom odabranoga i nadnaravno obdarenoga oivljava mrtvoga. Naravno, ova nadnaravna mo oivljavanja mrtvih u materijalnom svijetu data je Isau, dok je onima koji ga na putu asketizma slijede darovana mo oivljavanja mrtvih srca. Zijaija prepoznajui u Ljubljenoj sljedbenika sina Merjemina, odabirajui je za svog vodia na putu ka Istinskoj, Boanskoj Ljubavi trai doputenje da prezimi u njezinom selu, nov ivot tad bi se u tijelu rodio, meutim, biva odbijen jer Zaljubljeni mora uloiti vie truda, mora dokazati svoju ljubav i odanost, i biva dugo odbijan od Ljubljene, tako da Zijaijina Ljubljena, odnosno njegov prepoznati vodi govori kako je samo Isa obdaren za oivljavanje mrtvih.18 Zijaija dalje smilja zamku, i uspijeva pasti u naruje Ljubljene, za to doznaju njeni roditelji, a saznanje odnosno znanje i poduenost imenima svih stvari jeste ozbiljenje Ademovo i Havino. On na svom putu izjavljuje kako je spreman podnijeti rtvu identificirati se sa Ismailom, i identificirati Ljubljenu sa Ibrahimom; meutim Voljena koja
17 18

Upor. Kuran, XXVII/15-28. Upor. Kuran, III/48-50.

150

Amina iljak-Jesenkovi

Zijaija treba povesti do kapije Istinske Ljubavi odbija njegovu molbu za rtvovanjem; Voljena u njihovom odnosu ne prepoznaje odnos Ibrahima i Ismaila, ve se poziva na iskustvo Jahjaa, u asnoj Knjizi spomenutog po mudrosti, njenosti, ednosti, estitosti, dobroti prema roditeljima, po tome to nije bio drzak i nepristojan,19 predaja kae da je pogubljen za vrijeme molitve, jer nije htio proglasiti doputenim incestni brak palestinskog vladara Heroda i njegove razbludne i pohlepne neakinje, kojoj je kao vjenani dar donesena glava poslanika Jahjaa.20 Crna boja u tasavvufu oznauje Boansko Bie, i kako je u potpunoj tami nemogue razluiti i razdvojiti razliite realije, tako je i u Boanskome Biu nemogue razluiti inost.21 Tako i Zijaija zakljuuje da bi iz ljubavi prema manifestaciji Onoga ija su svojstva nerazluiva i nepojmljiva ljudskome umu, ima obavezu da se odjene u crno, odnosno, pribliiti jastvo Boanskome Biu i ozrcaliti Ga u sebi, po uzoru na Kabu zaogrnutu crnim pokrovom. OTAC LJUDSKOGA RODA I PRVI POSLANIK ADEM Ovdje, po historijskome slijedu, prvo mjesto pripada prvom ovjeku i prvom Boijem odabraniku, Ademu, kojeg divanski pjesnici naslanjajui se na Sveti Tekst esto spominju kao oca ljudskoga roda. Naime, za pretpostaviti je da je osobno ime prvog ovjeka i poslanika motiviralo i stvaranje lekseme adam/adem u znaenju ovjek, ljudsko bie, no mi emo se ovdje zadrati samo na stihovima u kojim se izravno referira na osobu prvog ovjeka i poslanika. Sabit e u svojoj pohvalnici veziru Hasan-pai ljudski rod nazvati vrstom Ademovom:
Hoa atiyye-i efrad- cins-i Ademde Nesim-i lutfuna amadedr gani v fakir (Sabit, K 11, b. 53)22 Kako je lijep dar za pojedince iz vrste Ademove Za povjetarac tvog dobroinstva spreman je bogata i siromah

Znano kuransko kazivanje o vragu koji je u dennetu obmanuo Adema nagovorivi ga da se prikui zabranjenom drvetu23 bit e
Upor. Kuran, XIX/12-14, III/39. Upor. Nametak, Pojmovnik, 254; Iskender Pala, Ansiklopedik Divan Edebiyat Szl I-II, Ankara 1990, 519. 21 Sleyman Uluda, Tasavvuf Terimleri Szl, Ankara 1995, 475. 22 Turgut Karacan, Bosnal Alaeddin Sabit, Divan, Sivas 1991. 23 Kuran, VII/19-22.
19 20

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 151

preuzeto i kod divanskih pjesnika, izmeu ostalih i kod Sabita i Uakije. U jednom Sabitovom stihu e se pojavnost Voljenog ogledati na Njegovom licu, te e to biti predstavljeno rajem (dennetom) na kojem je neizbjean mlade (zrno, biljeg) koji obmanjuje ljudsko bie, i izgoni ga u zemni svijet, liava ga strpljivosti i stabilnosti. Upotreba ovog pojma e nas dalje voditi do pretpostavke da ovo zrno/sjeme/ plod (zabranjenog drveta ili zrno penice koje e prouzroiti otkrivanje stidnih mjesta ovjekovih i probuditi seksualnost) predstavlja sredite kojemu se okree nefs prizemna dua koju odlikuju najnii porivi. Zanimljivo je to Sabit isti stih daje i u svojoj bajramskoj kasidi i u jednom gazelu:
Cennet-i ruhsarda ol dane-i Adem-firb Hirmen-i sabr karar- ak berbad ider (Sabit, K 32, b. 16; G 116, b. 3)

Na rajskom licu taj plod to Adema obmanjuje Gumno strpljenja i stabilnosti zaljubljenog upropauje

I Uakija e se dotai ovog ploda/zrna, koje e prouzroiti ljudsko izgnanstvo iz denneta:

demin cennetde ekl-i dneyi htiyr- lne fn hneyi24 Plod to ga je u dennetu Adem pojeo Odabir je doma u kui prolaznoj.

Zekerijja Sukkerija takoer spominje Ademovo izgnanstvo iz denneta, i njegov voljni dolazak u prolazni svijet.
kup mamre-i cennetden alm hisse-i mrin Harbt- cihna gelmi dem almam gitmi (Skkeri, G 67, b. 2)25

Iz dennetske kue iziao i uzeo svoj udio ivota Adem je dospio u bau ovog svijeta, i zauvijek nestao

U jednom gazelu Sabit e podsjetiti i na nezasitnost, nezadovoljstvo datim kroz to se prizemna dua manifestira, odnosno, na moment u
24 25

Akku, Uak, 194. Erdoan Erol, Skkeri Hayat, Edebi Kiilii ve Divan, Ankara 1994, 193.

152

Amina iljak-Jesenkovi

kojem ejtan iz zavisti obrazlae kako je drvo zabranjeno kako ovjek ne bi postao melekom, ili kako ne bi postao besmrtnim:
Yutdurd tama oltasn Ademe eytan Avze idp daneyi tar- hasedinden (Sabit, G 272, b. 3) ejtan je nagovorio Adema da proguta udicu nezasitosti Iz mraka svoje zavisti uinio je da plod postane svjetiljka

Zijaija e ime Adema u svojim stihovima vezivati za poetak ivota na zemlji iniciram ovjekovim osvjeenjem sjemena (zrna, u konkretnom sluaju zrna mladea):
Behiti terk idem kendm grrsem dne-i hlin Bu hr gelmemidr Hazret-i dem zamnndan (Ziyai, D, G 310, b. 4) Raj u napustiti ako ugledam zrno njenog madea Ova se rajska ljepotica nije pojavila od doba hazreti Adema.

Spomenimo i to da se u mevludima, pa tako i u Mevludu Salahuddina Uakije Salahije poslanik Adem spominje kao inicijalna osoba kojoj je data poslanika svjetlost, koja e preko njegove druice Havve, a potom njegova sina i poslanika ita, potom poslanika Idrisa, Nuha, Ibrahima, Ismaila pa preko Abd-i Menafa biti prenesena na potomke Haimove, od kojih je i Haemit Mutalib, sa kojeg e se svjetlost prenijeti na Abdullaha i njegovu druicu Aminu, i tako stii do posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda.26 Iz kuranskoga teksta po dugovjenosti, graenju lae i izbavljenju iz potopa poznati primjer poslanika Nuha takoer je esto preuziman motiv u divanskoj poeziji, kod Mezakije u samo jednom stihu gdje nalazimo sintagmu mr-i Nuh (Nuhov ivot, Nuhov vijek, Nuhova dugovjenost):
Yek-dem-i bezm-i sabh m-hasal- mr-i Nh Gerdi-i cm- arb devr-i zamndur baa (Mezaki, G 3, b. 5)27 Postignue vijeka Nuha tek tren gdje se zorom pije Kad aa sa vinom krui, srea mi se s neba smije
26 27

Akku, Uak, 194, bejt 1-18. Ahmet Mermer, Mezaki, Hayat, Edebi Kiilii ve Divannn Tenkidli Metni, Ankara 1991, 282.

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 153

Kod istog pjesnika nalazimo i spomen na Davudov glas:

evk-i avvd nedr zemzeme-i d nedr Byle dilde eser-i name-i Dvd nedr (Mezaki, G 66, b. 1)28 ta je uitak u sviraici na udu, ta je melodija s uda, ta je na ovom srcu trag pjesme (glasnika) Davuda.

VLADAR DINA I LJUDI, VLASNIK PRSTENA I POSLANIK KOJI JE RAZUMIO GOVOR IVOTINJA: SULEJMAN Mezakija e, mogue i zbog svog imena, na vie mjesta u divanu referirati na poslanika Sulejmana, koji je vladar ljudskog i dinskog roda, obdaren nadnaravnim darom da razumije govor ivotinja, te Sulejmanov prsten i njegova mudrost jesu veoma produktivni motivi prisutni kod divanskih pjesnika. SULEJMAN I MRAV Pjesnici esto referiraju na vrlo upeatljivo kuransko kazivanje o Sulejmanu i mravu.29 Dok Mezakiju to to slui na putu Ljubavi i razgovora (mehabbeta), iako se osjea siunim kao mrav, die do razine Sulejmanove:
Sluenjem ljubavi i razgovoru udesnu ast postiem Iako sam mrav, slavu snage Sulejmanove postiem. (Mezaki, G 340, b. 5)30

kontrast koji se postie u odnosu siunog mrava i golemog vladara Sulejmana Sukkerija e istai kroz odnos Ljubljenog (kao Sulejmana svog vremena) i zaljubljenog (mrava to lei u niskoj praini):
Sen mlk-i melhatde Sleymn- zamnsun Biz hk-i mezelletde yatur mr- siritz (Skkeri, G 50, b. 6)31 U zemlji Ljepote ti si Sulejman svoga vremena A ja, tek mrav siroti to lei u niskoj praini.
29

Isto, 321. Upor. Kuran, XXVII/18-19. 30 Mermer, Mezaki, 493. 31 Erol, Skkeri, 183.
28

154

Amina iljak-Jesenkovi

Mrava dostojnim potovanja ini injenica da je vjerovjesnik i golemi, moni vladar Sulejman obratio panju na njegove rijei i uzeo pouku, tako da Zijaija kae:
Baa zilletde bakma kim ey h Mr olur hem-demi Sleymnu (Ziyai, D, G 246, b. 6)32 Nemoj me gledati s omalovaavanjem, Vladaru, Mrav je drug i saputnik Sulejmanu.

SULEJMANOVO BOGATSTVO Sulejmanovo bogatstvo je takoer motiv prisutan u divanskoj poeziji. U pjesmi koja govori o ovjeku koji je upotpunio svoju vjeru, Sulejmanovo bogatstvo e spomenuti i Kaimija:
Bu ana virrlerse bil mlk-i Sleymn Bir pul kadar olmaz ol kim bulsa bu imn. (Kaimi, pjesma 173, b. 4) Ako bi ovome dali, znajte, bogatstvo Sulejmana, to ne bi ni pare vrijedilo za onog ko ovu (vrstu) vjeru pronae.

I u jednoj ilahiji Kaimija33 e istai da za imetkom Sulejmanovim ne hlepe oni to se srde na svoje niske strasti, to kap doivljavaju kao more i ponose se svojim siromatvom. SULEJMANOVA MO NAD DINSKIM SVIJETOM I PRIRODOM Sulejmanu je dato da upravlja dinskim svijetom, ivotinjama, ljudima, ak i priroda mu je bila pokorna. No, pokreta svega toga jeste Ljubav, kako to Kaimija kae:
Bu ak Belksi rm eylemi iken Yile kaldurtduran taht- Sleymn
32 33

(Kaimi, pjesma 211, b. 21)34

Grgendereli, Ziy, 232. Aydn, Kaimi, pjesma 304, bejt 4, 526. 34 Aydn, Kaimi, 395.

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 155

Dok je ova ljubav pokorila Belkisu, natjerala je vjetar da podigne prijestolje Sulejmanovo.

Mo nad nadnaravnim biima Zijaija pripisuje Ljubljenoj, i po tome je usporediva sa Sulejmanom:

Deglsin bir zamn da ey per agyrdan mnfek Sleymnsn ki karuda iderler dvler divan (Ziyai, D, G 322, b. 6) Ti vilo jo jedno vrijeme nisi od drugih (inih, rivala) neodvojiva, Ti si Sulejman, da pred tobom pokorno stoje divovi. Balad halk- cihn yine mecnn itmege Ol per habs- Sleymndan bugn buld emn (Ziyai, D, G 341, b. 2) Ponovo je poela izluivati narod na ovom svijetu, ta vila je danas dobila pomilovanje iz zatoenitva kod Sulejmana.

SULEJMANOV PRSTEN Sulejmanov prsten je, kako smo ve ranije spomenuli, jedno od nadnaravnih uda koje mu je dato kako bi ovladao svjetovima koji su mu bili pokorni. I dok je prsten kao sredstvo moi Sulejmanove veoma est motiv, uoili smo kako Kaimija referira i na predaju prema kojoj ena nije uoila razliku izmeu Sulejmana i Iblisa koji se pojavio u njegovom obliju, te na pod tronom zakopane knjige u kojima je pored Sulejmanove istine Iblisova vojska dopisala i svoje obmane:
Aladu kadr-i gavs-i Geyln ak kabl eylesn o kurbn Merd olan merdm ald meydn Bezl iden sitnda cn Akdan yan bir avu kan Abd iken dehr old sultn Fark idb dv ile Sleymn tdi berbd taht- eyvn Virdi cn v irdi cnna (Kaimi, pjesma 320, b. 2)

156

Amina iljak-Jesenkovi

Shvatio si snagu stoera Gejlanija, neka Istiniti prihvati tu rtvu, bojno polje je osvojio moj hrabri ovjek, koji u hramu ne ali ivot dati; Onaj koji je prolio malo krvi, iako rob, postade sultanom svijeta (i vremena), uoio je razliku izmeu Iblisa i Sulejmana, i unitio tron u palai, dao je duu i napojio Voljenu.

Prsten se spominje kao sredstvo kojim Sulejman ini pokornim sve nad kojima ima vlast, preko kojeg svoju volju sprovodi nad potinjenima, ba kao to Ljubljeni sprovodi volju nad zaljubljenim. Prsten je taj koji daje nadnaravnu mo, ak i nad savrenim, nepogrjeivim, istim melekima; Zijaija e Sulejmanov prsten kao takav izvor moi spomenuti u svome stihu:
Felek stinde melek emrine rm olm idi Olsa engt-i Sleymnda eger htem-i `ak (Ziyai, D, G 221, b. 2)

Na nebu se melek njegovoj naredbi pokorio ako je prsten ljubavi na prstu Sulejmanovom bio.

Slinu poredbu nalazimo i kod Sukkerije:

Glm bze-i engt-i dest-i nz ider Htemin destinde gy kim Sleyman dndrr (Skkeri,G 23, b. 5)

Od moga srca pravi marionetu na prstu ruke koketnosti Kao da sam Sulejman u ruci okree Hatem (svoj prsten).

Mezakija referira i na Boije Ime na Sulejmanovom peatu:

Srce je vlasnik Sulejmanovog prstena ljubavi Kloni se, Ime je Boije najvee, od biljega moga peata kloni se (Mezaki, G 340, b. 5)

Ako uzmemo da srce predstavlja sredite u kojem je smjeten Bog, onda je sasvim logino da se u tom sreditu nalazi apsolutna

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 157

mo Ljubavi, koja pokree i pokorava; i zato onoga ko ne eli biti igosan upozorava da se valja kloniti (i povreivanja srca i pribliavanja srcu). Zijaija u inteligenciji Ljubljenoga prepoznaje bunar u koji je baen Jusuf, a usta Ljubljenoga poredi sa Sulejmanovim prstenom.
h- Ysufdur ey sanem zekanu Hem Sleymn mhridr dehen (Ziyai, D, G 245, b.1)

Idole, tvoja je inteligencija bunar Jusufov, tvoja su usta prsten Sulejmanov.

Um Ljubljenog/Oboavanog je svijet u kojem poetnik ne uspijeva razaznati boje i oblike, tama u koju duboko ponire, Usta (Izvor iz kojeg dolazi Boija Rije) jesu prsten Sulejmanov (koji u potpunosti potinjava roba i upravlja njegovim biem).35 I Sulejmanov prsten, kao i neke pojave koje se vezuju za druge poslanike predstavlja fenomen koji opstaje do kraja svijeta; tragajui za odgovorom na pitanje ko moe doi u posjed Sulejmanova prstena, Zijaija odgovara:
Mlik-i mhr-i Sleymn olur ol `k kim Frsat el virse aa bir gice trnagu per (Ziyai, D, G 89, b. 4)

Posjednik Sulejmanova prstena postae onaj zaljubljeni koji, ako mu se prui prilika, jedne noi bude ljubio Njegove (Njene) nokte.

Mezakija hvali svoj pjesniki dar toliko da e uporediti ovog velikog i mudrog vladara i poslanika i sebe:
Mezakijo, ovim prstenom nove izrade naravi Proi na svoje prijestolje i u poeziji budi Sulejman svog vremena.
35

(Mezaki, G 294, b. 9)

Ovaj fenomen pada ili bacanja u bunar na poetku Putovanja susreemo u kuranskom kazivanju o Jusufu i svim predajama i mesnevijama o poslaniku Jusufu, a kada se ova slika javlja u ejh Galibovoj mesneviji Ljepota i Ljubav, sasvim je jasno da ovo padanje u bunar znaenje pomjera u poniranje u svijet vlastite tame.

158

Amina iljak-Jesenkovi

EJJUB POSLANIK KOJI JE BIO STRPLJIV U TEKOJ PATNJI Kod Mezakije takoer nailazimo na spomen poslanika Ejjuba, ije je ime metonimija za golemo strpljenje u tekoj patnji:
Spas za onog ko je pod bremenom rastanka jeste planina trpnje to bi zarobljenik patnje razdvojenosti, ako ne bi imao Ejjubovo strpljenje. (Mezaki, G 347, b. 3)

U Sabitovom Divanu poslanik Ejjub simbolizira bolnoga:

Kalbinde maraz kurd zuhur eyledi eyhn Eylerse nola dav-i Eyyub- mahabbet (Sabit, G 33, b. 4) U tvom se srcu pojavio crv bolesti, ta e biti ako tvoj ejh bude lijenik Ejjubu od ljubavi. Gam- ylal-i lebi kurd olup derunnda Mahabbet eyledi Eyyubi b-mecal all (Sabit, K 3, b. 35) Patnja za rubinskim usnama njenim crv je u tvojoj nutrini Ljubav je uinila Ejjuba nemonim i bolnim.

JAKUB, SLIJEPAC U KUI TUGE I JUSUF, ROB, ZATOENIK I VLADAR MISIRSKI Poslanici Jakub i Jusuf, kako kroz njihov uzajamni odnos tako i kroz pojedinana stanja i stupnjeve ovih poslanika doivljavamo vrlo kompleksnim i vrlo slojevitim simbolima u divanskoj poeziji. I samo najljepe kuransko kazivanje o Jusufu i njegovom ocu svaki put nam otvara nove svjetove odnosa meu ljudima, i veze ovih odnosa i odnosa prema njihovom Tvorcu. Jusuf je simbol beskrajne ljepote u kojoj se zrcali Ljepota Gospodara, a njegov san kao navjeenje njegove sudbine i njegova puta veoma est motiv; potom on postaje i namjesnik Misira; Jakub je simbol tuge, od momenta Jusufova nestanka njegov dom je kua tuge, on od plaa gubi vid koji e mu se vratiti tek kada osjeti miris Jusufove koulje. No najprije emo se osvrnuti na odnos Jakuba i Jusufa: Zijaija u svojoj mesneviji o ejhu Sananu kae:

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 159

Rifatin seyr id ol mahbbu Kurretl-ayn idi Yakbu (Ziyai, M, b. 88)36 Pogledajte veliinu tog miljenika Bio je ona zjenica Jakubova.

Jakuba kao stanovnika kue tuge spominje Sukkerija:

O Ysuf-hsn ile hem-sohbet olma anda ben kanda Azz-i Msr anda skin-i Beytl-Hazen anda (Skkeri, G 120, b.1) Kamo biti sugovornik Jusufovoj ljepoti, a kamo sam ja Kamo je namjesnik Misira, a kamo naseljenik u kui tuge. Digil sne fir- Ysuf- masd in zra Kir-y ek ile Yab-i dil Beytl-Hazen tutd (Skkeri, G 130, b. 3) Nije pla u grudima zbog rastanka sa Jusufom Jakub je najamninu za Kuu Tuge platio suzama.

Sukkerija u sljedeem stihu na ovaj nain referira na Jakubovo oko (sljepilo):

te-i nazras eser eyler em-i Yakb gibi ola meger Vatra njenog pogleda e (tako snano) djelovati da e moda poput Jakubova oka postati. (Skkeri, lgaz 1, b.5)

Osman ehdija Bjelopoljak, bonjaki pjesnik iz 18. stoljea referira na Jakubovu radost kad je osjetio miris Jusufove koulje:
Ne mjde eyledi Yakb dehrin ddesin ren Getirdi Yusf- gmgetesinden by- Kenn (ehdi, K 19, b. 4)37 Koja radost, uinio je da se razbistri oko Jakuba ovog vremena, donio je miris Kenana od Jusufa izgubljena.
36 37

Mostarl Ziyai, eyh- i Sanan Mesnevisi, Haz. Mberra Grgendereli, stanbul 2007, 91. eyda Bayndr, ehdi Divan, Ankara 2008, 112.

160

Amina iljak-Jesenkovi

JUSUFOV PUT Jusufov put Bog je ve ranije bio odredio:

Eyledi Ysufa rchn- ayn Varsun ol Msrda olsun sultn (Ziyai, M, b. 89) Dao je Jusufu nadmo nad prvacima Da u Misir ode, i tamo sultan postane

BUNAR U KOJI JE JUSUF BAEN Bunar u koji su Jusufa bacila braa, a koji smo ve spomenuli, takoer je est motiv:
Didi kim Ysuf- tevfk ayn h- endeye ddi bu zamn (Ziyai, M, b. 406) Ree da je Jusuf, Bogom darovani meu prvacima U bunar straha (brige) upao sada. Grse Ysuf ger o h- zekan Kendsi dirdi salu ha beni (Ziyai, M, b. 480) Kad bi Jusuf vidio taj bunar njegove inteligencije Sam bi kazao mene u taj bunar bacite.

JUSUF I NJEGOVA BRAA Jusufova braa u kojima se budi zavist zbog beskrajne panje i ljubavi koju Jusufu pokazuje otac, odnosno zavist koja motivira zloin takoer se spominje u divanskoj poeziji:
Hased itse nola ebn-y zamn cyizdr Neyledi Ysuf- hnn-cigere hvn (Mezaki, K 9, b. 72) ta ako su braa naeg vremena zavidna, to je dozvoljeno ta su braa uinila Jusufu ije su nutrine krvarile.

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 161

Kr- ihvn- zamn neydgini ister ise Kssa-i Haret-i Ysuf haber-i h yeter (Mezaki, G 150, b. 5) Ako eli saznati ta je to djelo brae naega vremena Dovoljno je da zna o bunaru iz Kazivanja o hazreti Jusufu.

LJEPOTA JUSUFOVA Za Sukkeriju je Jusuf simbol nadnaravne ljepote:

Dil virme degme hba sakn eyle kendi Ysuf olursa ahid-i bazardan cda (Skkeri, G 2, b. 7) Ne daji srce ljepotici, ne dotii je, kloni se, budi Daleko od one to je arija ljubi, sve da je Jusuf (lijepa ko Jusuf) Tr- a sanma kim rite-i zerrn ile Eyledi bedr d Ysuf- Kenn- subh Dni-i sna aer rtbe-i e-mahesi erh-i Metalidedrtfl-i debistan-i slh (Skkeri, G 13, b. 3-4) Ne misli da je suneva zraka zlatnom niti Jusufa kenanskog jutra uinila punim mjesecom u tmastoj noi Stupanj est mjeseci znanja o Dvanaestorici (Dvanaest zvijezda, jedanaest zvijezda i sunce) U tumaenju svitanja je dijete u koli jutarnjoj.

Mezakija kae:
Gl ayra sakn meyl itme ol Ysuf-cemli gr Cihnda bende-i sultn- mehr olmamuz yegdr (Mezaki, G 70, b. 7) Srce, nipoto ne tei za drugim, pogledaj tu ljepotu Jusufovu, Bolje je da na ovom svijetu budem suanj slavnog Vladara.

KOULJA JUSUFOVA Na sliku koulje Jusufove i one koju su poderala i krvlju namazala braa kad su ga bacila u bunar kako bi uvjerila oca da je Jusufa pojeo

162

Amina iljak-Jesenkovi

vuk, i one koju je poderala Zulejha, podsjetie mnogi autori. Jedan od njih je i Mezakija:
Ne mmkin seyr-i b ey Ysuf- gl-prehen sensz Olur iret-ser-y gl-sitn beytl-hazen sensz (Mezaki, G 181, b.1)

Jusufe s kouljom (poderanom) poput latica rue, bez tebe nije mogue uivati u bai, Kad ti nisi tu, dvorac ireta (okupljanja uz pie i zabavu) u ulistanu e biti Kua Tuge!

JUSUF I ZULEJHA Kako se pitanjem odnosa Jusufa i Zulejhe bavimo u jednoj drugoj studiji, ovdje emo samo ilustracije radi navesti nekoliko primjera:
med-od-i hayl-i rhn dde bezedr Serv-kadd-i Ysufa ki Zleyh gelr gider (Skkeri, G 31, b. 6)

Oko ovisi od pojavljivanja slike Tvojega lica Pred empres-stasom Jusufovim kad se pojavi Zulejha

ISA, SIN MERJEMIN I DAH KOJI OIVLJAVA AK MILENIJUMIMA NAKON PODIGNUA Isa se, kao to smo ve spominjali, spominje po svojoj mudizi nadnaravnim boanskim darom da oivljava mrtve i lijei teko bolesne. Kako islamska predaja govori da Isa nije ubijen, ve podignut na etvrto nebo, tako Isa kroz svakog ko prenosi Rije Boiju, ko poziva na vjeru, lijei umrle ljudske due, budi usnule, lijei one koji su izgubili nadu u lijek. Navest emo samo nekoliko primjera iz Sukkerijina Divana:
Cn virmede nazma Skkerdr s-nefes-i diyr- tecrd (Skkeri, G 13, b. 6)

U davanju due poeziji Sukkerija je Isaov dah iz zemlje izolacije.

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 163

Feyz-i irm rh-ba- evk-i dildr Skker s-i muciz-dem-i nazmum ki iczum budur (Skkeri, G 26, b. 6)

Blagodet moje poezije daje duu udnji srca, Sukkerijo, Isa udotvornog daha moga stiha, to je moja jezgrovitost. Dest-i sak her kaan cm- dirahn dndrr San Mesh tabla-i hurdde cn dndrr (Skkeri, G 23, b. 1)

Ruka sakijina vraa svaku uteklu au bljetavila Misli Mesih da vraa duu na povrini sunca. tmez mi n- dru-y lal ile bir il B-mr- ka n Mesh gelr gider (Skkeri, G 31, b. 4)

Zar ne moe nainiti lijek sa gorkom solju rubinskom Za bolesnika od ljubavi, jer Mesih se pojavljuje. Hzr u Mesh mey var iken minnet eylemem Rh- revn- zindeg-i klebm budur (Skkeri, G 41, b. 2)

Dok ima vina, Hidru i Mesihu neu pokazivati zahvalnost To je moja forma ive, lutajue due

MUSA I SINAJ RAZGOVOR S BOGOM, EGIPAT KAD DAR BOIJI NADVLADA VRADBINU, NASILJE I NEPRAVDU I Musaove mudize su est motiv u divanskoj poeziji, naravno, i kod bonjakih autora. Ovdje emo ukazati na nekoliko Sukkerijinih stihova u kojim on aludira na Musaove mudize:
Acebdr mr iken pyuna her rz Yed-i Beyz-i Msyla srer yz (Skkeri, lgaz 12, b. 3)

Zar je udo to svakoga dana zmija pred tvojim nogama Bijelom rukom Musaovom niice pada.

164

Amina iljak-Jesenkovi

Olunca mazhar- nr- mahabbet Tr- dil byle Bizim mahv- vcd-i evk-i ddr olmamuz vardur (Skkeri, G 35, b. 3)

im se ovako ukae svjetlost ljubavi na Sinaju srca Nae je da unitimo tijelo u udnji za vienjem (s Ljubljenim). Mahv olsa Tr- dil nola ddr- yrden Ber-i cemle aru turur hr u has degl (Skkeri, G 88, b. 2)

ta bi bilo ako bi Sinaj srca nestao kad bi Dragog ugledao Ne ponien i dalek, pred Bljeskom Ljepote bi stajao.

ZAKLJUAK I kroz ovaj kratki pregled uspjeli smo pokazati kako su i bonjaki divanski pjesnici poput Hasana Kaimije iz Sarajeva, Zekerijjaa Sukkerije iz Sarajeva, Sulejmana Mezakije iz ajnia, Alaudina Sabita iz Uica, Hasana Zijaije iz Mostara, Osmana ehdije Bjelopoljaka, Salahuddina Uakije Salahije i ejha Abdurahmana Sirrije sa Oglavka veoma dobro poznavali najprije kuranska kazivanja o poslanicima i vjerovjesnicima, a potom i predaje koje su se na osnovu Svetoga Teksta posljednje i prethodnih objava razvile, i ukupan konotativno-asocijativni potencijal ovih kazivanja reduciranih na samo jedan pojam ili sintagmu, koju ukljuuju u svoj tekst, kazivanja na koja se poziva potvrujui vlastito duhovno iskustvo s jedne, i besmrtnost neprekinute upute koju Tvorac po svojim odabranicima, uz zaudnosti, kunje i propitivanja, alje stvorenima. Od prvo-stvorenog i posljednjeg poslanog, od Muhammeda u svijetu stvaranja, preko Adema i svih njegovih poslanih sinova, do Muhammeda u stvorenom svijetu. IZVORI I LITERATURA
Akku, Mehmet, Abdullah Selhaddn-i Uk (Salh)nin Hayat ve Eserleri, Milli Eitim Bakanl Yaynlar, stanbul 1998. Aydn, Mehmet Uur, Kaimi Divan, Transkripsiyonlu Metni ve Tahlili, Yksek Lisans Tezi, Uluda niversitesi, Sosyal Bilimler Enstits, Trk Dili ve Edebiyat, Eski Trk Edebiyat; Bursa 2007. Bayndr, eyda, ehdi Divan, Yksek Lisans Tezi, Gazi niversitesi, Sosyal Bilimler Enstits, Trk Dili ve Edebiyat, Eski Trk Edebiyat, Ankara 2008.

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 165

Erol, Erdoan, Skker, Hayat, Edeb Kiilii ve Divan, Atatrk Kltr, Dil ve Tarih Yksek Kurumu, Atatrk Kltr Merkezi yayn say: 89, Divanlar dizisi: 2, Ankara 1994. Gmhanevi, Ahmed Ziyaddin, Rumuz El-Ehadis, Mtercim Abdlaziz Bekkine, Nere Hazrlayanlar Ltfi Doan M. Cevad Akit, C. II, 1982. Grgendereli, Mberr, Hasan Ziy Hayat Eserleri Sanat ve Dvn (nceleme Metin), T. C. Kltr Bakanl Yaynlar 2981, Sanat Edebiyat Eserleri Dizisi 440-155, Ankara 2002. Islam Ansiklopedisi, C. 11, Milli Eitim Bakanl, Devlet Kitaplar, Istanbul 1993. Karacan, Turgut, Bosnal Alaeddin Sabit, Divan, Cumhuriyet niversitesi Yaynlar: 37, Sivas 1991. Kuran, preveo: Besim Korkut, Posebna izdanja VII, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1977. Levend, Agah Srr, Divan Edebiyat, Kelimeler ve Remizler, Mazmunlar ve Mefhumlar, Enderun Kitabevi, Istanbul 1980. Mermer, Ahmet, Mezaki, Hayat, Edebi Kiilii ve Divannn Tenkidli Metni, Atatrk Kltr, Dil ve Tarih Yksek Kurumu, Atatrk Kltr Merkezi Yayn Say 87, Divanlar Dizisi Say 3, Ankara 1991. Moker, Mubina, Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru ejha Attara, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2007. Nametak, Fehim, Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti, Posebna izdanja XXVII, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2007. Pala, Iskender, Ansiklopedik Divan Edebiyat Szl C. I-II, Aka Yaynlar: 54, Ankara 1990. Sikiri, air, Pobone pjesme (ilahije) ejh Abdurrahmana Sirrije, Glasnik Islamske vjerske zajednice, god IX, br. 11, Sarajevo 1941, 332- 354. Uluda, Sleyman, Tasavvuf Terimleri Szl, Marifet Yaynlar: 45 slami Aratrmalar Dizisi: 19, Ankara 1995. Ziyai, Mostarl, eyh-i Sanan Mesnevisi, Haz. Mberra Grgendereli, Kitabevi Yaynlar: 314, stanbul 2007.

POSLANICI I VJEROVJESNICI KAO SIMBOLI U STIHOVIMA BONJAKIH DIVANSKIH PJESNIKA (Prilog razumijevanju simbola) Saetak Islamska tradicija, naslonjena na Sveti Tekst i njegova tumaenja, iz ega su se razvile i brojne predaje uva spomen na neprekinuti niz donositelja Boije rijei ovjeku kao najsavrenijem stvorenom. Iako su poslanici i vjerovjesnici o kojima Kuran svjedoi sa svoju misiju nosili u svom vremenu i na prostoru u kojem su ivjeli, kazivanja o njima

166

Amina iljak-Jesenkovi

svjedoe o kontinuitetu Boijeg poslanja, i poruka, pa tako i simbolika ovih kazivanja ostaje ivom sve dok iz nje nadahnue i nauk mogu crpiti sljedbenici Muhammeda, prvog stvorenog i posljednjeg poslanog donositelja Objave, s ijom osobom poinje i u ijoj se osobi preko lanca njegovih prethodnika u zemaljskoj poslanikoj misiji zavrava biljeg poslanikoga, ili Muhammedova svjetla. U ovom radu smo registrirali i u latininoj transliteraciji i bosanskom prijevodu donijeli izbor stihova iz gazela, kasida, ilahija, terci-i bendova , terkib-i bendova i lugaza bonjakih divanskih pjesnika od 16. do 19. stoljea u kojima se spominju Boiji poslanici i vjerovjesnici, ukazujui na prijelomne trenutke njihovih ivota i njihova temeljna obiljeja koja su zadrala aktualnost boanskog oprimjerenja u odabranom ovjeku, kao iskonski i neprolazni biljezi, putokazi koji e vrijediti sve dok bude onih koji ih umiju itati, i uitavati u se. Ovdje navodimo u divanskoj poeziji najfrekventnija imena poslanika, tako da smo prenijeli po nekoliko stihova u kojima se upuuje na pojedine sekvence iz ivota prvog na zemlju prognanog i ljudskom rodu poslanog ovjeka Adema, Sulejmana, pravednog i mudrog vladara i posjednika prstena, koji je vladao nad rodom ljudskim, dinskim, ivotinjskim, ptiijim i upravljao vjetrom, Jakuba koji je tugovao za izgubljenim sinom koji mu je bio najdrai od svega datog na zemlji, prelijepoga Jusufa koji je na samom poetku svoga puta morao biti porinut u tmicu bunara kako bi potom postao rob, onda zarobljenik i na kraju vladar, Isaa sina Merjemina koji je kao Rije Boija podignut, da bi drugaije oivljavao zamrle i bolne ljudske due, Musaa koji je na Sinaju govorio s Bogom. Podsjeanja na spomenute poslanike osobe, kao i na Ibrahima i njegove sinove Ismaila i Ishaka, Nuha, na patnju i strpljivost Ejjubovu, za uenog divanskog pjesnika su alkemija kojom svog pajivog itaoca otvorenoga uma i srca prua duhovni odgoj (edeb) kroz knjievnost (edebiyat). PROPHETS AND MESSENGERS AS SYMBOLS IN THE VERSES OF THE BOSNIAK DIWAN POETS (A contribution to the understanding of symbols) Summary Islamic tradition, relying on the Holy Text and Its interpretations, from which many traditions developed, keeps a memory of the uninterrupted line of those who brought Gods word to mankind as the most perfect creation. Although the prophets and the messengers about whom the

Poslanici i vjerovjesnici kao simboli u stihovima bonjakih divanskih pjesnika 167

Quran testifies carried their mission in their own time and place, the traditions about them testify to the continuity of Gods messages, and thus the symbolism of these traditions stays alive; from it the inspiration and the doctrine can be drawn by the followers of Muhammad, the first created and the last sent Messenger, with whom the mark of the prophetic, or Muhammads light, begins and ends through a line of his predecessors in the earthly prophetic mission. In this work we registered and brought in the Latin transliteration and Bosnian translation of a selection of verses from ghazals, qasidas, ilahis, terci-i bends, terkib-i bends and lugazs of Bosniak diwan poets from 16th to 19th centuries where Gods prophets and messengers were mentioned, indicating the breaking moments of their lives and their basic traits which kept the actuality of Gods exemplification in the chosen man, as an original and imperishable marks, sign-posts that will last as long as those who can read them and read them in themselves last. Here we mention the most frequent names of the prophets in Diwan poetry, and we give several verses to each mentioned prophet, and in them some of the sequences from their lives are pointed out. These sequences point to the lives of the first expelled prophet sent to mankind Adam, to Suleiman, a fair and wise ruler and the owner of the ring, who ruled over humans, jinns, birds and who controlled the wind; Yakub who mourned his lost son who was dearer to him than anything given in the world; beautiful Yusuf who had to be thrown into the darkness of the well in the very beginning of his journey to become a slave, a captive and finally a ruler; Isa, son of Maryam, who was risen as a Word of God, to enliven the dead and painful human souls differently; Musa who spoke with God on Sinai. The remembrances of the mentioned prophetic persons, as well as of Ibrahim and his sons Ismail and Ishak, of Nuh, of Eyyubs suffering and patience, for the learned Diwan poet were an alchemy that gives to the attentive reader with an open mind and heart a spiritual education (edeb) through literature (edebiyat).
Key words: Diwan poetry, Bosniak authors, prophets, Turkish language, symbols.

UDK: 821.512.161(497.6).09 Mostarac H.Z.

ALENA ATOVI
(Sarajevo)

OTKLON OD KNJIEVNE TRADICIJE U KASIDI KAMENJARU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA

Kljune rijei: Hasan Zijaija, kasida, medhija, osmanska knjievna tradicija.

Mostarski autor iz 16. stoljea Hasan Zijaija, najraniji bosansko-hercegovaki divanski pjesnik koji je za sobom ostavio kompletan divanzbornik poezije, pored velikog broja gazela, njih ak 496, spjevao je i jedanaest kasida na osmanskom turskom jeziku. Njegove kaside veinom su u skladu sa osmanskom knjievnom tradicijom, tj. posveene su linostima vladajueg sloja, u Zijaijinom sluaju bosanskim namjesnicima, lokalnim begovima. Ipak deveta i jedanaesta kasida u Divanu, nije posveena nikome odreeno, ve nose nazive Kasida kamenjaru i Kasida razruenoj kui. Ve iz samog naslova moemo stei odreeni dojam o sadraju ovih poema, posebno ako znamo tradicionalno utvrenu strukturu kaside u klasinoj divanskoj knjievnosti, odnosno da se uglavnom radi o poetskim formama, koje su u pogledu sadraja bile pohvalnice posveene uglednicima kao potencijalnim mecenama (nalcik, 2223). Otklon spram vladajue knjievne tradicije ovim kasidama nee se zadrati samo u naslovu ve e se vrlo lahko uoiti i u njihovoj strukturi i sadraju. Dok Kasida razruenoj kui odie sarkazmom i predstavlja parodiju klasine osmanske kaside1, Kasida kamenjaru napisana je u pesimistinom tonu i obiluje melanholinim razmiljanjima i osjeanjima. U smislu valorizacije i pozicioniranja Kaside kamenjaru u okvire knjievne tradicije kojoj je pripadala bie neophodno detaljnije analizirati, ali i prisjetiti se formalnih karakteristika klasine osmanske
1

Vidi: atovi, Alena. Antikasida u osmanskoj knjievnoj tradiciji: Kasida razruenoj kui Hasana Zijaije Mostarca, Pismo VIII , Sarajevo, 2010.

170

Alena atovi

kaside. Forma kaside potjee jo iz predislamske arapske poezije, a u osmansko tursku knjievnost dola je preko perzijske. Sam naziv ove pjesnike vrste na arapskom jeziku znai ono to se ima za cilj, to vodi cilju, drugim rijeima, odreenim ciljem je definiran sadraj kaside ili kako Fehim Nametak u svojoj knjizi Divanska poezija XVI i XVII stoljea kae: Kasida je pjesma koja se pjevala s odreenim ciljem, to joj i samo ime govori; esto je njen autor traio namjetenje, ili kakvu drugu uslugu od onoga kome posveuje pjesmu. (19) Naravno, sadraj kaside nije ogranien samo na postizanje cilja, odnosno na pohvalu ugledne osobe kojoj se obraa za pomo, ve je kasida sadravala i druge tematske dijelove koji su tradicionalno odreivali strukturu ovog anra divanske knjievnosti. Veina teoretiara klasine osmanske knjievnosti govori o est osnovnih dijelova kaside, a to su: 1) nesb ili tebb, poglavlje koje sadri opis prirode ili nekog prizora; 2) girz-gh ili girz, odjeljak koji predstavlja prijelaz izmeu opisa u nesbu i pohvale ugledniku u poglavlju medhiye; 3) medhiye, centralni dio kaside u kojem se hvali potencijalni mecena kome je kasida posveena; 4) tegazzl, gazel koji se umee u kasidu i prije svega ima estetsku funkciju; 5) fahriye, poglavlje u kome pjesnik hvali samog sebe, odnosno svoje pjesniko umijee; 6) dua, zavrni dio u kome pjesnik upuuje dovu Uzvienom Stvoritelju za dobrobit kako osobe kojoj je kasida posveena, tako i vlastitu. Kako bi se jasnije mogla sagledati struktura Kaside kamenjaru u ozraju svih poglavlja klasine osmanske kaside, pokuali smo ovu poemu prenijeti u bosanski jezik, zadravajui originalnu shemu rimovanja u kasidi, odnosno formu u kojoj se rimuje svaki distih.
Kasida kamenjaru U svijetu pia i zadovoljstva dok opijen sam bio I sred ruinjaka licima srebrenim se okruio Iznenada, na obalu mora, vjetar me je bacio Recite: Da li je ijedan pjesnik ovakvu nesreu doivio? Nebo, dizdar uzviene tvrave na visokom brijegu Mene je zarobilo, a da ne znam ta sam mu zgrijeio

Otklon od knjievne tradicije u Kasidi kamenjaru Hasana Zijaije Mostarca 171

Od kad sam se na ovako crnom kamenu nastanio Kao da sam za ljepoticom srca kamenog dane propatio Kao da sam u trenu Ferhat na Bisutunu postao Zbog ovog starog neba i due irinine sam se zasitio Kue siromatva stanar sam postao Kojoj li sam se to zaluenosti povinuo Kad bi bar uzvieni soko moje due opet poletio Kad ve ja sa ovog kamenjara poletjeti nisam mogao as mi glava o kamen udara, as kamen o glavu Od bola u srcu sasvim sam poludio O prijatelji, kamen mi je obje ruke prekrio Ah, kad bi me neko ovih rana crnog kamena spasio Saalite se na me, jer ovaj svijet mi je tamnica postao Gdje su dani kad sam na travnjaku u ruama i kamicima uivao Na ovako tijesnom mjestu srce se snudilo O toku nebeski, ti si taj to mi je srce slomio Kao da je ovo mimber silni u damiji nebeskoj Pomisli da sam ja na njeg se popeo i hatib postao Na duu mi je vatra tuge pala, sav sam se zapalio Ako vatra iz tvrdog kamena izae, ne bih se zaudio Na ivot u kamenu velike su pritube moje Brojne nevolje na glavu su mi se sruile, ko se ne bi poalio O prijatelji, na moj mezar visoki nian od kamena postavite Ako bih ja ovdje, jadan u tuini ivot izgubio Ovo su stijene Boije, ah, kad bi Bog mog sokola sauvao Da na ovakvom mjestu, vie gnijezdo ne bi saviti morao Kako ovjek moe Dennet mrziti? O zemljaci, da me kamen osude pogodi pravo bi uinio Ako moje mrtvo tijelo ponesu i krenu ga ukopati efin e se za kamenu kulu zakaiti, toga sam se uplaio (15) (10) (5)

172

Alena atovi

Iz etiri elementa opasnost vreba, na obje strane provalija Zbog takvog okruenja ovjek bi ivot rano izgubiti mogao Ne tuguj, tvoja opskrba e kao cvijet iz kamena niknuti O Zijaija, ako ti je u grudima tuge planina, ti bi je savladati mogao Pate u ovim planinama kamenim Bogu sam dovu uputio Ne bi li me konano odavde lahor jutarnji lahko otpuhao! Kasde-i Seng-istn N-gehnlem-i iretde iken zevkde iken Sm-smlar gl-ende kenr eyler iken Rzgr atd beni sh-i bahra n-gh Gel dinz byle bel ekti mi bir ehl-i shn Bir ulu tada yce kalada diz-dr- felek Beni habs itdi gnhum ne beldur bilmen Seng-dil bir sanemun derdini ekmek gibidr Byle bir seng-i siyh zere tutmak mesken Bsutn zre hemn Kh-ken oldum gy Cn- rnden usandurd beni erh-i khen Meskenet meskeninn skini oldum amm Beni tahrk iden y ne hevdur badan hin-i tab- blendm yine pervz itsn Kendm uurmaz isem imdi eger talardan Geh ta baa geh baum taa ururn Yani dvne-misl old gnl derdinden Dstlar kald ta altnda benm iki elm Dest-gr ola meger seng-i siyh yaradan Beni acun ki cihn bauma zindn olm Kan ol seyr-i sahr kan gl-get-i emen Byle bir teng mekna nite kim kalb-i hass Beni dil-teng iden ey erh-i felek sensin sen (10) (5) (20)

Otklon od knjievne tradicije u Kasidi kamenjaru Hasana Zijaije Mostarca 173

Cmi-i erhe hemn minber-i kudretdr bu imdi stine kup tut ki hatb oldum ben Cnuma te-i gam ddi dutudum cn Aceb olmaz eger te ka kat tadan Tada meskenden inen kat ikyet kluruz Nidelm baumuza prelenr anca mihen Bir ulu ta mezrumda nin eyleyesiz Dstlar bunda lrsem elem-i gurbetden Bir Hudy kayalardur ki Hud ide hals hin-i tabum bu yirde yuva tutmaktan dem olan hele cennetden ider mi nefret Seng-i tan ursa yiridr bana yrn- vatan Ger cenzem karup defnme kasd eyleyeler Korkum oldur ki ilie kala talarda kefen r erkn hatar-nk iki yan uurum art u erkn budur kim gide dem erken Lle-ve rzkun tadan kar olma dil-teng Dg- gam var ise snende Ziy katlan Dag u ta yaradan Tanrdan oldur maksd kam hir buradan bd- sab gibi esen (20) (15)

Kada u svjetlu ustrojstva klasine osmanske kaside promatramo Kasidu kamenjaru Hasana Zijaije, ve na prvi pogled da se primijetiti da njena duina od svega dvadeset jednog bejta, spram kasida drugih divanskih pjesnika koje su dostizale i do stotinu distiha, svakako ne odgovara uobiajenoj duini ovog anra. Takoer, moemo zakljuiti da ona sadri samo uvodno poglavlje nesb i zavrno dua (dova). Tanije reeno, prvih devetnaest distiha uslovno bi se moglo prihvatiti kao uvod, jer ne predstavljaju opis prirode, dolaska nekog godinjeg doba ili praznika ili pak nekog predmeta kako je to uobiajeno u osmanskoj knjievnoj tradiciji, ve izraz duevnog stanja pjesnika esto prikazanog kroz metaforu kamena. Pored uvodnog dijela koji se odnosi na opis stanja pjesnikovog duha, Kasida kamenjaru sadri i zavrno poglavlje od dva distiha (20. i 21.),

174

Alena atovi

u kome se donekle mijenja pesimistini ton prethodnih stihova. U anrovskom smislu posebno je znakovito da ova kasida ne sadri centralno poglavlje medhiye koje je, kao to smo ve ranije rekli, poglavlje u kojem se hvali osoba kojoj je kasida posveena. Pohvale izraene u ovom poglavlju esto su prenaglaene i opjevane uz obilato korienje pjesnikih figura, tako da nisu odraz stvarne linosti osobe koja se hvali. Knjievni historiari klasine osmanske poezije nisko ocjenjuju estetsku vrijednost ovog poglavlja u kome pjesnici, u cilju dodvoravanja, pretjerano hvale uglednu linost, esto je poredei sa historijskim i mitskim likovima. Vratimo li se injenici da ovo poglavlje nije prisutno u Zijaijinoj kasidi, moemo dovesti u pitanje samu anrovsku pripadnost spomenute poeme. Naime, prema teoretiarima divanske knjevnosti medhiye je obavezni i osnovni dio kaside, dok ga ostala poglavlja samo uvode ili upotpunjavaju. Savremena turska autorica Filiz Kl u svom tekstu Poetske forme definira kasidu postojanjem medhiye:Inae, ne moe se ni zamisliti kasida bez poglavlja medhiye. (210)2 Ipak odsustvo medhiye, nije jedino to udaljava Kasidu kamenjaru, jer ova kasida ne posjeduje ni poglavlje fahriye tradicionalno posveeno pohvali samog pjesnika, odnosno isticanju vlastitih umjetnikih postignua. Na mjesto pohvale i velianja plemenitosti potencijalnog mecene ili sopstvenog pjesnitva, u ovoj kasidi nalazimo samo pritube i nezadovoljstvo vlastitim stanjem opisane u uvodnom poglavlju. S druge strane, za razliku od klasinih kasida ija poglavlja nesb obiluju klieiziranim opisima prirode i ve poznatim dekorom, kod Hasana Zijaije se moe uoiti izrazita plastinost opisa. Naime, iako su i ovdje prisutne stilske figure pretjerivanja, odnosno, hiperbole (mbalaa), opisi su mnogo konkretniji od onih u klasinim osmanskim kasidama.
as mi glava o kamen udara, as kamen u glavu Od bola u srcu sasvim sam poludio O prijatelji, kamen mi je obje ruke prekrio Ah, kad bi me neko ovih rana crnog kamena spasio (8-9)

Naravno, ovi naizgled konkretni i ploni opisi stanja pjesnika, kao i sva divanska poezija, potencijalno mogu biti obremenjeni dubljim, tesavufskim znaenjem. Ili kako Annemarie Schimmel kae ...poezija prua gotovo neograniene mogunosti za stvaranje novih veza izmeu
2

Kl, Filiz. Nazm ekilleri Eski Trk Edebiyat El Kitab. Ankara: Grafiker Yayinlar, 2002.

Otklon od knjievne tradicije u Kasidi kamenjaru Hasana Zijaije Mostarca 175

ovozemaljskih imaginacija i onih koje pripadaju onom svijetu, izmeu vjerskih i svjetovnih ideja3, pa se ovi stihovi Hasana Zijaije mogu percipirati kao patnje i iskuenja sufije na putu spoznaje. Ideja o iskuenju koje dolazi od Boga posebno se moe uoiti u narednom distihu:
Ovo su stijene Boije, ah, kad bi Bog mog sokola sauvao Da na ovakvom mjestu, vie gnijezdo ne bi saviti morao (16)

Kamen, odnosno stijene u kojima je pjesnik zatoen, razlog su njegovih patnji i nezadovoljstva koje osjea. Iz dananje perspektive teko je proniknuti koja su to iskuenja simboliki opisana motivima kamena, stijena, tamnice i ropstva, dominantno prisutnim u cijeloj kasidi. Meutim, zanimljivo je to da iako je svaki bejt semantiki zaokruena cjelina, moemo govoriti o tematskom jedinstvu, odnosno o tome da je tema kamena, sadrana u naslovu, zastupljena u svim bejtovima na ovaj ili onaj nain. Ovakav sadraj vie bi odgovarao formama terkib-i benda ili terdi-i benda, ija tematika se tradicionalno zasniva na vjerskim, sufijskim i filozofskim idejama, kao i kritici drutva i pritubama na ivot i sudbinu. Kao izraz nezadovoljstva i ala zbog nesretne sudbine ove forme bile su posebno pogodne za pisanje elegija, odnosno mersiya. (Dilin, 250) Sagledamo li u ovom svjetlu naredne Zijaijine stihove iz Kaside kamenjaru, zapazit emo istovjetnost njihovog sadraja sa tradicionalno utvrenim sadrajem formi terkib-i benda i terdi-i benda:
Saalite se na me, jer ovaj svijet mi je tamnica postao Gdje su dani kad sam na travnjaku u ruama i kamicima uivao Na ovako tijesnom mjestu srce se snudilo O toku nebeski, ti si taj to mi je srce slomio (10-11)

Ipak sama forma u kojoj je napisana Kasida kamenjaru, odnosno odsustvo vie strofa to je osnovna odlika pjesnikih oblika kakvi su terkib-i bend i terdi-i bend, kao i to da je sam autor u naslovu eksplicitno naznaio da se radi o kasidi, upuuju nas na to da ovu poemu treba valorizirati unutar estetskih normi kaside. Kasida kao anr, kako smo ve rekli, u osmanskoj knjievnoj tradiciji nije bila namijenjena pisanju elegija i stihova filozofskog i sufijskog karaktera, pa se i u tom pogledu kod mostarskog pjesnika moe uoiti otklon spram tradicije. S druge strane, moda ipak poetiku Hasana Zijaije ne treba vezati samo
3

Annemarie Schimmel, Mistical Dimensions of Islam, Chapel Hill University of North Carolina Press, 1975, 288.

176

Alena atovi

za osmansku knjievnu tradiciju, ve i za perzijsku koja je anr kaside tretirala u neto irem smislu od osmanske. Naime, iako je u perzijskoj tradiciji medhiya, odnosno kasida pohvalnica najzastupljenija u gaznevidskom periodu, tj. 14-15 stoljeu kada je klasina perzijska knjievnost doivjela svoj vrhunac, moe se govoriti i o drugim tipovima kaside kao to su habsiya (kasida o zatoenitvu), ahlak kasida (kasida o udoreu), din kasida (kasida religioznog karaktera) hikem/felsef kasida (didaktiko- filozofska kasida).4 Postojanje ovako raznolikih vrsta kaside u perzijskoj poeziji, posebno onih koje ostavljaju prostor pjesnikovom promiljanju i opisivanju vlastitog, prije svega duhovnog stanja, mogu potkrijepiti pretpostavku da se Hasan Zijaija u pisanju Kaside razruenoj kui inspirirao perzijskom a ne osmanskom knjievnom tradicijom. Ova pretpostavka posebno dobija na znaaju kada, iz samog knjievnog opusa mostarskog pjesnika znamo da je on pridavao veliku vanost perzijskim pjesnikim uzorima, te perzijskom jeziku i kulturi. Naime, Hasan Zijaija je, pored Divana na osmanskom turskom jeziku, napisao i 16 gazela i jednu kasidu nazvanu Kasida perzijskim pjesnicima5 na perzijskom jeziku. Navedenu kasidu, kao Kasidu kamenjaru i Kasidu razruenoj kui, tematski i strukturalno takoer karakterizira znaajan otklon spram vladajue knjievne tradicije. Pored toga, Zijaija je i autor prijepisa djela Sunbulistan udaudina Guranija, perzijskog klasika6, kao i mesnevije pod nazivom Pria o ejhu Abdurezaku, koja predstavlja preradu jednog poglavlja iz djela Govor ptica poznatog perzijskog autora Feriduddina Attara. Posebno je znakovito da je Hasan Zijaija napisao i Komentar na Sadijevu kasidu7, to je jedini njegov tekst ovog karaktera poznat do danas. Navedeni opus, kao i este pjesnikove pohvale perzijskim klasicima poput Hafiza, Sadija, Damija i dr., unutar samih stihova na osmanskom turskom jeziku svjedoe da se radi o autoru koji je svoju poetiku formirao ugledajui se na perzijske uzore. Ideja da se Hasan Zijaija ugledao na perzijske pjesnike posebno dobiva na znaaju ukoliko se sagledaju slinosti izmeu njegove Kaside
Qasde, Frhngnme-ye adab-e frs, Dnenme-ye Adab-e frs 2 (estelhat, moozt wa mazmn-e adab-e frs), Be sarparast-ye Hasan Ane, Sazmn-e p wa entert, Tehrn 1376 (1997), 1127-1129. 5 Gaanin, Sabaheta. Iz divana Hasana Zijaije Mostarca: stihovi na perzijskom, Prilozi za orijentalnu filologiju 55/2005. Sarajevo 2006, 177189. 6 Nametak, Divanska poezija..., 39 7 Historijski arhiv Sarajevo, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. I, 286, London-Sarajevo 1431/2010, str. 212-214.
4

Otklon od knjievne tradicije u Kasidi kamenjaru Hasana Zijaije Mostarca 177

kamenjaru i stvaralatva dvojice perzijskih pjesnika iz 12. stoljea: Mesuda Sadi Selmana i Hakanija irvanija. Naime, Mesud Sadi Selman perzijski pjesnik iz 11. i 12. stoljea, poznat po zbirci kasida pod naslovom Habsiyat (Zatvorske elegije). Njegove habsiye sadre brojna razmiljanja o ivotu, sudbini, koja esto vode fatalizmu i dubokim sufijskim promiljanjima. Opisi zatvora i ivota u zatvoru Mesud Sadi Selmana, iji je stil esto oponaan od drugih pjesnika, posjeduju izuzetnu umjetniku vrijednost. (Daka, 227-42) Sline karakteristike mogu se pronai i kod Hakanija irvanija iz 12. stoljea, koji je takoer pisao kaside elegije. Zanimljivo je da je Hakani i u svojim kasidama pohvalnicama posveivao veliki dio pjesme opisu prirode, svojih ideja i razmiljanja, a mnogo manji pohvalama osobe kojoj posveuje panegirik. Takoer, Hakani svoje kaside nije posveivao ahovima, emirima i slinim uglednicima ve naunicima, svetim mjestima i poslaniku Muhamedu a.s. Njegovim kasidama dominira pesimistiki i sufijski ton. (Daka, 258-59) Navedene karakteristike kasida ove dvojice perzijskih klasika lahko se mogu prepoznati u Kasidi kamenjaru, ali i u Kasidi razruenoj kui i Kasidi perzijskim pjesnicima Hasana Zijaije. Naime, u osmanskoj tradiciji dosta neobian postupak mostarskog pjesnika da svoju kasidu posveti pjesnicima a ne svome meceni uveliko podsjea na praksu Hakanija irvanija koji je svoje kaside pisao istaknutim naunicima. Ili pak Hakanijevo opisivanje vlastitih ideja i razmiljanja u formi kaside dosta je blisko Zijaijinom opisu vlastitog duhovnog stanja u Kasidi kamenjaru. Premda, Hasan Zijaija u svojim tekstovima nigdje eksplicitno ne navodi imena ova dva perzijska autora, niti referira na neke od njihovih tekstova, njegova orijentacija ka perzijskim izvorima je neupitna. U tom smislu moemo rei da Hasan Zijaija, iako direktno moda nikada nije doao u kontakt sa tekstovima Mesuda Sadi Selmana i Hakanija irvanija, on je njihove vrijednosti percipirao i usvajao posredno kroz perzijsku knjievnu tradiciju kojom se inspirirao i koju je njegovao u vlastitom knjievnom stvaralatvu. Ovakva poetska orijentacija Hasana Zijaije sugerira da pri valorizaciji njegovog stvaralatva, pa tako i Kaside kamenjaru treba uzeti u obzir iri kontekst koji prelazi granice osmanske knjievne tradicije. Kasida kamenjaru svojim anrovskim, sadrajnim i formalnim karakteristikama predstavlja knjievno ostvarenje koje Hasana Zijaiju izdvaja od njegovih savremenika, ali donekle i ukazuje na autorovu privrenost perzijskim uzorima i perzijskoj knjievnoj tradiciji koja anr kaside promatra u mnogo irim okvirima od osmanske.

178

Alena atovi

LITERATURA
ehaji, Demal (1976) Diy Hasan alab al-Mostr. Prilozi za orijentalnu filologiju XXIIXXIII (197273). Sarajevo. 329344. Dilin, Cem (1995) rneklerle Trk iir Bilgisi. Trk Dil Kurumu Yaynlar. Ankara. Daka, Beir (1997) Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja 15. vijeka. Nauno-istraivaki institut Ibn Sina. Sarajevo. Gaanin, Sabaheta (2006) Iz divana Hasana Zijaije Mostarca: stihovi na perzijskom. Prilozi za orijentalnu filologiju 55/2005. Sarajevo. 177189. Genette, Gerard (1997) Palimpsestes Literature in the Second Degree. Prev. Channa Newman & Claude Doubinsky. University of Nebraska Press. Lincoln and London. Gibb, E. J. Wilkinson (1999) Osmanl iir Tarihi. (IIV). ev. Ali avuolu. Aka Yaynlar. Ankara. Hasan Ziyi: Hayat Eserleri Sanat ve Divan (2002) Haz. Mberra Grgendereli. T. C. Kltr Bakanl Yaynlar. Ankara. Hasandedi, Hivzija (1978) Nekoliko novih podataka o ivotu i radu pjesnika Hasan Zijai elebije Mostarca. Most. Godina V. Br. 1718. Mostar. 10508. Hasandedi, Hivzija (1970) Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru. Prilozi za orijentalnu filologiju XVIXVII/1966 67. Sarajevo. 117124. Inalck, Halil (2003) ir ve Patron. Dou Bat Yaynlar. Ankara. Jahi, Mustafa (2010) Historijski arhiv Sarajevo, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. I, London-Sarajevo. Nametak, Fehim (1991) Divanska poezija XVI i XVII stoljea. Institut za knjievnost Svjetlost. Sarajevo. Nametak, Fehim (2007) Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Orijentalni institut. Sarajevo. Onay, Ahmet Talt (1996) Eski Trk Edebiyatnda Mazmunlar. Mill Eitim Bakanlii Yaynlar. Istanbul. Qasde, Frhngnme-ye adab-e frs, Dnenme-ye Adab-e frs 2 (estelhat, moozt wa mazmn-e adab-e frs), 1376 (1997) Be sarparast-ye Hasan Ane, Sazmn-e p wa entert, Tehrn, 1127-1129.

OTKLON OD KNJIEVNE TRADICIJE U KASIDI KAMENJARU HASANA ZIJAIJE MOSTARCA Saetak Osmanska knjievna tradicija definira anr kaside kao pjesmu sa ciljem, odnosno poetsku formu koja se pisala s namjerom da se zadobije

Otklon od knjievne tradicije u Kasidi kamenjaru Hasana Zijaije Mostarca 179

naklonost uglednika, potencijalnog mecene, kome je bila posveena. Suprotno takvoj knjievnoj tradiciji, jedna od posljednjih kasida u Divanu Hasana Zijaije, mostarskog pjesnika iz 16. stoljea, nije posveena niti jednoj odreenoj linosti i nosi naziv Kasida kamenjaru, pa se ve iz samog naslova moe stei odreeni dojam o neuobiajenom sadraju ove poeme. Otklon spram vladajue knjievne tradicije u navedenoj kasidi nee se zadrati samo u naslovu ve e se vrlo lahko uoiti i u njenoj strukturi i sadraju. Naime, od est osnovnih dijelova kaside, Kasidi kamenjaru posjeduje samo dva: uvodni opis nesib i zavretak u kojem se pjesnik obraa Bogu za pomo, tradicionalno nazvan dua. Vrlo je znakovito da ova kasida ne posjeduje centralno poglavlje medhiye koje je inae posveeno cilju pjesme, odnosno pohvali uglednika kome se pjesnik obraa za pomo i podrku. Motive za ovako znaajan otklon od vladajue osmanske knjievne tradicije u Kasidu kamenjaru iz dananje perspektive vrlo je teko rekonstruirati. Ipak, sagledavanje cjelokupnog opusa Hasana Zijaije i analiza njegove poetike ukazuju na pjesnikovu privrenost perzijskim uzorima i perzijskoj knjievnoj tradiciji koja anr kaside promatra u mnogo irim okvirima od osmanske, pa takva pjesnikova orijentacija moe biti jedno od objanjenja za otklon u strukturi i sadraju Kaside kamenjaru. STEPPING AWAY FROM LITERARY TRADITION IN QASIDA TO STONERY OF HASAN ZIY MOSTAR Summary In Ottoman literary tradition qasida is a genre defined as a poem with evident purpose, meaning that it was written in the name of an aristocrat, a potential patron, whose sympathy the author was trying to gain. Contrary to this traditional approach one of the last qasidas in the 16th century Diwan of Hasan Ziyai, a poet from Mostar, was not dedicated to any specific person, hence it represents an unusual example of stepping away from then ruling tradition. Its unorthodox approach is already announced by its very title Qasida to Stonery but it is also reflected through its unusual content and structure. Namely, out of six generally accepted elements of qasida this poem contains only two: introductory description nesib and the ending in which the author seeks help from God, known as dua. On the other hand the

180

Alena atovi

poem lacks a usual pivotal part medhiye serving to reveal the main purpose of poem which is praising in the name of an aristocrat, a potential patron. However it might be difficult at current time to explain the reasons for the distortion between the Qasida to Stonery and Ottoman literary tradition, it might be claimed, on the basis of the analysis of Hasan Ziyais overall opus and his poetics, that it is due to the influence of Persian literary tradition which looks at the qasida genre in much wider perspective.
Key words: Hasan Ziy, qasida, medhiye, Ottoman literary tradition.

UDK: 821.163.4(497.6)-1 Mostarac F. 82.01

ENITA HAVERI
(Sarajevo)

FEVZIJEV BULBULISTAN KAO POKAZATELJ ESTETIKE ISTOVJETNOSTI

Kljune rijei: divanska knjievnost, teorija knjievnosti, lingvostilistika, perzijski jezik, Fevzija, Bulbulistan

UVOD Djelo Bulbulistan Fevzije Mostarca predstavlja riznicu bonjake batine na perzijskom jeziku i ima posebnu vrijednost budui da je to jedino prozno djelo kod Bonjaka pisano na perzijskom jeziku. Bulbulistan je djelo koje se moe smjestiti u okvire moralno-didaktike knjievnosti koja je bila veoma rasprostranjena na Istoku i u islamskoj knjievnosti. Napisan je u klasinoj istonjakoj formi proze protkane stihovima, navedenim najee u argumentativne svrhe ili radi zaokruenja misli izreene u prethodnom proznom fragmentu teksta. Ta forma poznata je i unutar drugih knjievnih tradicija imanentnih orijentalno-islamskom kulturnom krugu prije svih arapske a svoje korijene vue iz sanskrtske knjievnosti, iz koje je u iransku knjievnu tradiciju dospjela preko djela napisanih na srednjeperzijskom pahlaw jeziku. Stoga nije nikakvo udo to nas forma Bulbulistana podsjea na Hiljadu i jednu no, najpoznatije djelo ove vrste knjievnosti. Fevzija Mostarac nastoji svojim djelom prikazati aktuelne drutvene uvjete u Bosni i Hercegovini u 18. vijeku, oslikavajui predstavnike svih slojeva feudalnog drutva kroz razliite prie i anegdote, te utjecati na promjene odnosa u drutvu. U ovom radu pokuat e se odgovoriti na pitanje koliko je Fevzija bio originalan u pisanju Bulbulistana i u kojoj mjeri je pozajmljivao tematiku i motive iz drugih izvora. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, prije svega je potrebno objasniti pojam originalnosti u doba klasicizma.

182

enita Haveri

Naime, u klasicizmu je pojam originalnosti relativiziran, drugaiji od onoga kakav poznajemo danas. Kako kae Esad Durakovi, pjesnik u klasinom dobu nije se morao sluiti obmanom da bi koristio ista poetska sredstva koja su koristili i njegovi preci ili savremenici. tavie, on je javno i ponosno uzimao elemente tuih djela, prije svega motive, ali i neke elemente forme. Jedan od osnovnih ciljeva takvoga pjesnika jeste da preuzima tue da bi ga oplemenio svojim, a ne da bi ga pokrao i predstavio kao svoje (Durakovi 2007: 319). Dok se u savremenoj umjetnosti polazi od shvatanja da je originalnost vrlina umjetnikog djela, dotle je srednjovjekovna estetika sve individualno smatrala loim. Dakle, lijepim se nije smatralo stvaranje novog, nego tano reprodukovanje ve stvorenog. Tu estetiku Lotman naziva estetikom istovjetnosti (Lotman 1976: 178). Budui da je Fevzija u Bulbulistan prenio teme, motive, izraze i postupke koji se ponavljaju i modificiraju iz jednog djela u drugo, iz jedne generacije autora u drugu generaciju, moe se rei da je Bulbulistan ne samo pokazatelj estetike istovjetnosti, nego i da je dio kulture istovjetnosti. INTERTEKSTUALNE VEZE U BULBULISTANU Da bi se ustanovilo koliko je Fevzija preuzimao tematiku i motive iz drugih izvora, potrebno je Bulbulistan dovesti u kontekst intertekstualnih dijaloga sa drugim djelima perzijske klasine knjievnosti, konkretnije sa Sadijevim ulistanom i Damijevim Beharistanom, koja su predstavljala uzor i ideal Fevziji. Kada se govori o intertekstualnosti u klasinom djelu, tu se prvenstveno misli na odnos toga djela sa tradicijom, odnosno na tenju dostizanja svog uzora i ideala. Meutekstualni odnosi u klasinim djelima ostvarivali su se uglavnom pozajmljivanjem ili transformacijom afirmiranih tema i motiva, iji osnovni cilj je usavravanje knjievne tradicije, zatim putem aluzija i citata, koji su u klasinoj knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga stekli status stilskih figura poznatih kao talmh i eqtebs. Jasno je da se u klasinim tekstovima ne moe govoriti o intertekstualnosti koja postoji u savremenim tekstovima baziranim na postupku citatnosti, za ije je pravilno razumijevanje potrebno poznavati druge tekstove iz kojih su preuzeti citati i na koje se odnose aluzije, jer poznato je da je svaki tekst novo tkivo prolih citata, dijelova kodova, formula i drutvenih upotreba rijei (Beker 1988: 9). Klasini period perzijske knjievnosti, poznat kao zlatno doba, iznjedrio je impozantan broj slavnih pisaca i pjesnika poput Sadija, Rumija, Damija i drugih, koji su iza sebe ostavili brojna djela, to su

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

183

predstavljala uzor i ideal mnogim piscima kasnijeg vremena. Naime, nakon zavretka zlatnog klasinog perioda perzijske knjievnosti veliki broj perzijskih pisaca i pjesnika stvarali su djela oponaajui svoje uzore u pogledu anra, tematski i stilski. Oni prilikom pisanja nisu teili ka originalnosti nego ka dosezanju svojih ideala. Na osnovu toga moe se rei da orijentalno-islamska knjievna tradicija u irem smislu, u koju pored arapske i turske spada i perzijska knjievnost, pripada konvencionalnim razdobljima knjievnosti.1 Naime, knjievni stilovi konvencionalnog razdoblja poput renesanse, klasicizma i realizma smatraju da je ideal umjetnike vrijednosti mogue ostvariti, ili da je on ve negdje ostvaren. Dakle, kad se uspostavlja intertekstualna veza, onda to biva ili s obzirom na neki pretpostavljeni ideal, ili s obzirom na neki ve postojei uzor. Konvencionalnim razdobljima blia je estetika identinosti nego estetika razliitosti; u njima originalnost nije glavni cilj, nego je cilj upravo usklaenost sa idealom (Pavlii 1988: 160). Tako su u perzijskoj knjievnosti Sadi i njegov ulistan postali uzor i ideal mnogim sljedbenicima njegove kole, koji su teili da oponaanjem postignu barem priblinu kvalitetu koju ima i njihov uzor. Ovo oponaanje perzijskih klasika odrazilo se i na podruje Bosne i Hercegovine. Naime, tokom petstogodinje vladavine Otomanske imperije u Bosni i Hercegovini izuavala su se sva tri orijentalna jezika, i to turski kao slubeni jezik i jezik administracije, arapski kao jezik teologije i erijatskog prava i perzijski kao jezik knjievnosti, posebno poezije. Stoga je razumljivo da su se bosanskohercegovaki pisci ugledali na istaknute pisce i pjesnike arapske, turske i perzijske literature, te da su iza sebe ostavili mnoga djela na tim jezicima. Istina, knjievnost u Bosni i Hercegovini na perzijskom jeziku, koja se poinje razvijati od 15. vijeka, dakle u vrijeme kada je klasina perzijska knjievnost dosegnula svoj vrhunac, kvantitativno ne dostie knjievnost na druga dva orijentalna jezika, turskom i arapskom, mada u pogledu sadrine i utjecaja perzijske kulture i knjievne tradicije ne zaostaje za njima. Moe se rei da knjievna batina Bosne i Hercegovine i na perzijskom jeziku nosi izrazit peat islamskog misticizma, koji je, opet, pod snanim utjecajem iranske duhovne tradicije. Naime, u Iranu se u 12. i 13. vijeku osjea sve jae zapljuskivanje misticizma u poeziji i vremenom se ustalio obiaj da se u stihu saopavaju mistika
1

Pavao Pavlii u radu Intertekstualnost i intermedijalnost u pogledu intertekstualnosti razlikuje dva tipa razdoblja u historiji knjievnosti, i to konvencionalni, koji je karakteristian za renesansu, klasicizam i realizam, te nekonvencionalni tip, koji se javlja u manirizmu, romanizmu i u raznim avangardnim kolama dvadesetoga stoljea (Pavlii 1988 : 157170).

184

enita Haveri

uenja. Takav obiaj prenesen je kasnije i u Bosnu i Hercegovinu, pa su se po tekijama, na dervikim skupovima, u damijama i medresama itala i tumaila djela velikih iranskih klasika mistike orijentacije, a posebno veliko mistiko djelo Rumijeva Mesnevija, potom Sadijev ulistan i Bustan, Hafizov Divan gazela, Damijev Beharistan i druga djela. Ljubitelji spomenutih pjesnika i poklonici sufi poezije nisu se zadravali samo na itanju njihovih djela, nego su i sami poeli da oponaaju svoje uzore i da piu djela na sva tri orijentalna jezika (Daka 1978: 591). Fevzija Mostarac je, bez sumnje, jedan od najistaknutijih pisaca, koji je iza sebe ostavio Bulbulistan, djelo od neprocjenjive vrijednosti i znaaja, a koje je nastalo pod utjecajem spomenutih velikana perzijske knjievnosti. U svakom knjievnom djelu uspostavljanjem meutekstualnih odnosa sa uzorima i autoritetima uspostavlja se esto i dijalog sa tradicijom. Pa tako i djelo Bulbulistan stupa u meutekstualne odnose sa svojim uzorima, za kojima nije potrebno posebno tragati jer Fevzija u uvodu Bulbulistana napominje da je svoje djelo pisao ugledajui se na djela slavnih perzijskih klasika, u prvom redu na Sadijev ulistan i Bustan,2 Damijev Beharistan,3 a zatim na Sunbulistan turskog pjesnika udauddina Guranija,4 te Nigaristan turskog pjesnika Ibn Kemala-paa-zadea.5 ejh Fevzija iznosi svoje oduevljenje ovim knjievnim biserima. Motivisan svojim knjievnim uzorima Fevzija svom djelu daje naziv Bulbulistan,6 u prijevodu Perivoj slavuja, jer slavuj (bulbul) simbolizira
Muslihuddin Sadi irazi ubraja se u najsjajnije perzijske pjesnike i pisce 13. vijeka. Njegovo knjievno stvaralatvo na najbolji nain oslikava veliinu klasine perzijske knjievnosti. Pored spomenutog proznog djela ulistan (Ruinjak), iza sebe je ostavio i djelo Bustan (Vonjak) pisano u stihu. Pored toga, pisao je kaside na perzijskom i arapskom jeziku, tubalice, epigrame, terdi-i bendove, rubaije, a naroito se cijeni kao pjesnik gazela, kojem daje primarno mjesto kao poetskom anru. 3 Mevlana Nuruddin Abdurrahman Dami iz 15. vijeka, zajedno sa Sadijem, spada meu sedam sjajnih zvijezda na nebu perzijske poezije. On je posljednji veliki perzijski pjesnik koji je pisao u stilu klasine tradicije Sadija, Nizamija i Hafiza. Napisao je mnoga djela o teologiji, misticizmu, epistolografiji, literaturi i muzici. Pored spomenutog Beharistana (Proljetna baa), njegovo znaajno djelo je Nafaht alons (Dahovi bliskosti), koje je ustvari bibliografski rjenik sufija. 4 udauddin Gurani iz 16. vijeka je svoj Sunbulistan, djelo u rimovanoj prozi, napisao po uzoru na ulistan i Beharistan, a posvetio ga je sultanu Sulejmanu I. 5 Kemal-paa-zade je istaknuti turski pisac i pjesnik 16. vijeka. Djelo Nigaristan napisao je po uzoru na Sadijev ulistan i Damijev Beharistan. 6 Perzijska rije bolbolestn je izvedenica nastala sufiksacijom od imenice bolbol (slavuj) i sufiksa -stn, koji slui za obrazovanje imenica mjesta. Tako je nastala imenica bolbolestn, u znaenju mjesto slavuja, odnosno perivoj (vrt, baa) slavuja.
2

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

185

aika,7 tj. zaljubljenog. Predmet njegove ljubavi je rua (gul), koja simbolizira Ljubljenoga. Slavuj, tj. aik, neprestano kroz svoju pjesmu tuguje za ruom, ekajui da se otvori, a kada doe proljee (behar) i rua se otvori, on pjeva vesele pjesme (Nametak 2007: 61). Naposljetku, zaljubljeni postie svoj cilj, sjedinjuje se s Ljubljenim i utapa se u Jedinstvo Bitka. Naslov djela ubraja se u jake pozicije teksta i od izuzetnog je znaaja za stilistiku analizu svakog teksta. Birajui naslov teksta autor daje osnovnu informaciju o sadraju tog teksta, privlai panju recipijenta, te izraava vlastitu osobnost (Katni-Bakari 2001: 269). Samim tim to je autor odabrao naziv Bulbulistan za svoje djelo svjedoi o njegovoj namjeri da stupi u intertekstualni dijalog sa svojim slavnim uzorima, konkretno sa njihovim djelima ulistanom, Beharistanom, Sunbulistanom i Nigaristanom. U isto vrijeme samim nazivom djela Fevzija privlai panju odreenog kruga itatelja koji e biti sposobni da proniknu u mistini svijet Bulbulistana. Iako Fevzija u uvodu spominje etiri velika pisca Sadija, Damija, Kemal-pau-zadea i udauddina Guranija, presudan znaaj na stvaranje Bulbulistana imali su prvenstveno Sadijev ulistan i Damijev Beharistan. S obzirom na injenicu da su i Beharistan, i Sunbulistan i Nigaristan pisani po uzoru na Sadijev ulistan, podrazumijeva se da bi ovdje bilo dovoljno Bulbulistan porediti samo sa Sadijevim ulistanom. Meutim, Damijev Beharistan je u nekim aspektima nadmaio svoj uzor, pa su se tako neki kasniji autori djela ove vrste ugledali radije na ovo djelo nego na Sadijev ulistan, meu koje spada i Fevzija. Ustvari, moe se rei da je Fevzija posredstvom Damijeva Beharistana oponaao Sadijev ulistan. Intertekstualnost se u Bulbulistanu prvenstveno ostvaruje u vidu knjievnih pozajmica, citata i aluzija, posredstvom kojih se oituje prisustvo tragova drugih tekstova sa kojima Bulbulistan stupa u meusobni dijalog. S obzirom na to da je cilj ovoga rada ukazati na to u kojoj mjeri su knjievni uzori utjecali na Fevziju, teite ovoga rada je na analizi knjievnih pozajmica u Bulbulistanu. KNJIEVNE POZAJMICE Termin knjievne pozajmice8, odnosno posuenice, koristi se u doba klasicizma, dok se danas umjesto ovog termina upotrebljava termin
ejh Fejzullah-efendija Hadibajri u Malom rjeniku sufijsko-tarikatskih izraza termin aik definira na slijedei nain: ik, zaljubljeni, koji gori od ljubavi, ushien i zanesen velianstvenom ljepotom lica el-Hakka. ovjek koji je svoju ljubav usmjerio Bogu, dervi (Hadibajri 1988 : 181). 8 Termin preuzet od Esada Durakovia (2007: 318)
7

186

enita Haveri

imitacija, odnosno plagijat. Razlika izmeu ova dva termina je u tome to imitacija u savremenim djelima naruava vrijednost samog djela, dok su knjievne pozajmice bile imperativ klasinog doba, a njihova upotreba je poveavala vrijednost samog djela. Ustvari, ono to je u plagijatu (u pojmu moderne poetike) lukavstvo, u knjievnim pozajmicama je iskustvo (...) Naime, u moderno doba nije doputeno preuzimanje dijelova tuih radova jer se time osujeuje originalnost kao glavni cilj (Durakovi 2007: 320). Poredivi Bulbulistan sa njegovim knjievnim uzorima ulistanom i Beharistanom, uoavaju se brojne slinosti koje dolaze do izraaja na strukturalno-sadrajnoj i jeziko-stilskoj razini teksta. Strukturalno-sadrajna razina teksta Struktura, fabula, motivi i poruka Bulbulistana ne razlikuju se mnogo od djela njegovih slavnih uzora. Razlika je samo u vremenu koje je drugaije od onoga u kojem su stvarali njegovi uzori. Da bi se vidjelo u kojoj mjeri Fevzija u Bulbulistanu oponaa svoje uzore, mora se prvo povui paralela izmeu ova tri djela i posebno se osvrnuti na glavne strukturalno-sadrajne karakteristike svakog djela ponaosob. ulistan9 spada u vrstu didaktike literature poznate pod nazivom pand ili andarz. Sastoji se od anegdota napisanih rimovanom prozom sa etikim opservacijama i zakljucima u stihu. U svom djelu Sadi se vie okrenuo svakodnevnom ivotu, etici i didaktici. Slikovito opisuje asketizam i licemjerstvo, strast i ljepotu, bogatstvo i siromatvo, mladost i starost. ulistan se sastoji od: uvoda ( ), osam poglavlja (), koja govore: o ponaanju careva, o naravi dervia, o skromnosti, o koristima utnje, o ljubavi i mladosti, o slabosti i starosti, o utjecaju vaspitanja, o obiaju druenja i kratkog zavretka ( ).10 Vie od ulistana Fevziju je inspirisao Damijev Beharistan11, prozno djelo isprepleteno stihovima. Beharistan, kao i ulistan, spada u zabavno-pounu vrstu, tzv. pand ili andarz, odnosno didaktiku literaturu, koja predstavlja specifinost perzijske knjievnosti, odnosno iranskoga kulturno-civilizacijskog kruga. Sastoji se od niza pripovijetki, anegdota, basni, pisanih rimovanom prozom i potkrijepljenih stihovanom poentom.
Sadijev ulistan je sa perzijskog na bosanski jezik preveo Salih Trako, Sarajevo, 1989, El-Kalem. 10 Vidi gore navedeno djelo. 11 Damijev Beharistan je sa perzijskog na bosanski jezik preveo Muamer Kodri, Sarajevo, 2008, Buybook.
9

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

187

Djelo je u potpunosti proeto misticizmom, to je i razumljivo jer je i sam Dami bio mistik. Ustvari, kroz raznovrsne pripovijetke Dami iznosi sufijski svjetonazor i staje na stranu niih drutvenih slojeva protestujui protiv licemjera i nepravde njegovog vremena. Beharistan, po uzoru na ulistan, sastoji se od uvoda ( ), i osam poglavlja, nazvanih vrtovi ( ). Njegova poglavlja su: o ejhovima, o izrekama mudrih ljudi, o pravednosti, o dareljivosti i plemenitosti, o ljubavi i prijateljstvu, o alama i duhovitim izrekama, kratka antologija poezije i prie o ivotinjama. Na kraju djela dolazi kratki zavretak (). to se tie strukturalno-formalne strane Bulbulistana, Fevzija se gotovo iskljuivo orijentirao na oponaanje Damijeva Beharistana, mada je vidljiv utjecaj i Sadijeva ulistana, to je i shvatljivo budui da je ulistan uzor i ideal svim kasnijim djelima ovog anra. Tako se i Bulbulistan, po uzoru na ulistan i Beharistan, sastoji od uvoda ( , est poglavlja, odnosno huldova ( ), i kratkog zavretka ( ). Njegova poglavlja su: o ejhovima, odnosno njihovim kerametima, o mudrosti i pokajanju, o iskrenosti i pravednosti, kratka antologija poezije, dosjetke i duhovitost i pria o dareljivosti. Naslovi poglavlja nekog djela takoer se ubrajaju u jake pozicije teksta i s obzirom na to da su slina naslovima poglavlja njegovih uzora to nam opet govori o stupanju Fevzije u intertekstualni dijalog sa svojim uzorima. Fevzija prvo poglavlje Bulbulistana posveuje ejhovima, odnosno njihovim kerametima, to je preuzeo od Damija, koji, takoer, prvo poglavlje svog djela posveuje ejhovima i duhovnim prvacima, dok Sadi svoj ulistan zapoinje poglavljem u kojem kroz 41 priu govori o pravednim i okrutnim vladarima, vezirima i bogataima. Dami je, takoer, tree poglavlje posvetio vladarima, odnosno on kroz 18 pria i mudrih filozofskih misli progovara o njihovoj naravi i ponaanju. Meutim, Fevzija nijedno poglavlje nije posvetio vladarima, iako je u strukturi Bulbulistana slijedio svoje uzore, to je i razumljivo, s obzirom na vrijeme u kojem je ivio. Drugo poglavlje Bulbulistana i Beharistana je o mudrosti, dok Sadi nijedno poglavlje nije konkretno posvetio mudrosti, mada se ova tematika provlai kroz cijeli ulistan. Tree poglavlje Bulbulistana i Beharistana je o pravednosti, a ova tematika se protee i kroz cijeli ulistan. Ostala poglavlja Bulbulistana su tematski slina Beharistanu samo to su razliito rasporeena, pa je tako etvrto poglavlje Bulbulistana, koje je posveeno pjesnicima i velikanima islamske kulturne historije, Fevzija napisao ugledajui se na Damija, koji je sedmo poglavlje Beharistana posvetio pjesnicima, svojim savremenicima.

188

enita Haveri

U petom poglavlju Bulbulistana Fevzija kroz 6 anegdota progovara o duhovitosti i otroumnosti, kao to i Dami u estom poglavlju donosi 53 duhovite ale i dosjetke. Posljednje, esto poglavlje Bulbulistana, govori o dareljivosti i plemenitosti, a napisano je po ugledu na etvrto poglavlje Beharistana, gdje Dami kroz 14 pria govori o ovoj tematici, za razliku od Fevzije, koji donosi samo jednu dugu priu o Fadlu Bermekidu. Dakle, poglavlja Bulbulistana i Beharistana su tematski slina, s tom razlikom to Beharistan ima dva poglavlja vie u odnosu na Bulbulistan, a to su poglavlje o vladarima i poglavlje o ivotinjama.12 Na osnovu kratkog strukturalno-sadrajnog opisa ulistana, Beharistana i Bulbulistana moe se zakljuiti da se njihove slinosti sastoje u slijedeem: Sva tri djela spadaju u zabavno-pounu vrstu, tzv. pand ili andarz, odnosno didaktiku literaturu, koja predstavlja specifinost perzijske knjievnosti, odnosno iranskoga kulturno-civilizacijskog kruga. Sva tri djela su napisana rimovanom prozom, odnosno sadom, proetom stihovima, sa nizom kraih pria, anegdota i sentencija. Svaka je pria ilustrirana prigodnim stihovima, koji ustvari predstavljaju rezime pjesnikovih razmiljanja i njegovih pogleda na ivot. Prie su povezane odreenom tematikom kojom se bave pojedina poglavlja. Struktura sva tri djela je ista, dakle ona se sastoje od uvoda, nekoliko poglavlja i zavretka. Ustvari, ulistan i Beharistan sastoje se od osam poglavlja, a Bulbulistan od est poglavlja, odnosno huldova. Tematika sva tri djela je ista ili slina. Tako se u Bulbulistanu govori o ejhovima, odnosno njihovim kerametima, o mudrosti i pokajanju, o iskrenosti i pravednosti, duhovitosti i otroumnosti, dareljivosti i plemenitosti. Navedene teme i motivi su zastupljeni u manjoj ili veoj mjeri i u druga dva djela. Jeziko-stilska razina teksta Intertekstualni odnos izmeu Bulbulistana i njegovih uzora ostvaruje se i u preuzimanju istih ili slinih stilskih postupaka od njegovih uzora, konkretno od Sadijevog ulistana i Damijevog Beharistana. U konvencionalnim se razdobljima pojedini postupci ne preuzimaju
12

O strukturi sva tri djela, te o njihovim tematskim slinostima vidi: Gaanin 2004: 4455, Mostarac 1973: uvod).

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

189

zato da se s njima uspostavi dijalog, nego zato to se vjeruje da su u stilskim postupcima uzora sadrane trajne i univerzalne vrijednosti koje vrijede uvijek (Pavlii 1988: 164). Tako se smatra da su u perzijskoj knjievnosti Sadijev ulistan, a potom Damijev Beharistan uzdigli perzijsku poeziju i prozu do najviih visina rjeitosti, te da su stilski postupci sadrani u njima smatrani krajnjim dometom koji su slijedile generacije iza njih. Preuzimanje istih ili slinih jeziko-stilskih postupaka Bulbulistana od njegovih knjievnih uzora ogleda se na fonostilistikoj razini (ista ili slina upotreba odreenog tipa rime, metra), leksikostilistikoj razini (ista ili slina vrsta leksema), morfostilistikoj razini (upotreba slinih morfolokih kategorija vrsta rijei, morfolokih kategorija lica, vremena, broja i naina, slian ili isti nain tvorbe sloenih rijei), sintaksostilistikoj razini (isti tip sintagmi, konstrukcija, reenica i reenikih konstituenata) i semantostilistikoj razini (ista ili slina upotreba figura i tropa). Analiza navedenih jeziko-stilskih postupaka zahtijeva vie prostora i vremena, to naalost u ovom radu nije mogue ostvariti, zbog ogranienosti prostora. Meutim, da bih barem jednim dijelom osvijetlila slinu upotrebu jeziko-stilskih postupaka, poredit u uvodni dio Bulbulistana sa uvodnim dijelom Beharistana. Namjerno sam se opredijelila za ovaj uvodni dio Bulbulistana, budui da se u njemu uoava frapantna slinost sa uvodnim dijelom Beharistana, te se sa sigurnou moe rei da je rije o pozajmljivanju iz uvodnog dijela Beharistana. U ostalom dijelu Bulbulistana, dakle u poglavljima koja slijede iza uvodnog dijela, nema neke oite slinosti, izuzev nekih tematskih dijelova, o emu e kasnije biti vie rijei. Slinosti izmeu ova dva uvoda ogledaju se u slijedeem: Duina uvodnih dijelova i Bulbulistana i Beharistana je u potpunosti jednaka. Bulbulistan poinje na isti nain kao i Beharistan, sa dva distihona mesnevije, sa istom rimom i metrom. Osim toga, dubljom semantikom analizom stihova uoava se njihova djelomina slinost u znaenju. Beharistan poinje slijedeim stihovima: (Bahrestn: 25)13
13

Primjere na perzijskom jeziku ekscerpirala sam iz kritikog izdanja Bahrestna, koji je priredio Esml Hkem, Tehrn, Entert-e etelt, 1381/2002.

190

enita Haveri

[ mor emr-e zbl ze z Ne az nry-e hamd yad be parwz Be maqsad nrasde par berzad Fotad zn sn ke dgar bar naxzad]14 Posao kada, kao ptica, krila dobije, Kad uzleti bez snage Bogu zahvale, Krila izgubi a da na cilj ne stigne Tako padne da se vie ne digne.15

A Bulbulistan poinje slijedeim stihovima:

(Bolbolestn: 1a) [ golbang-e hazr az del ze z Be madh-e zada mad be wz b way zekr-e haq anw-e maqast Az n yeste-ye golzr-e eqast] Kao pjevanje slavuja, na poetku, Zau se glas srca u pohvalu Boga. I poto je njemu zikir neka vrsta prakse, Ono je stoga dostojno ruinjaka ljubavi. (Bulbulistan: 45)

Primjeuje se da se navedeni stihovi isto rimuju u prvom distihu, dakle polustihovi prvog distiha zavravaju se istom rimom koja se zavrava na slog z: z, parwz, z, wz. Osim toga, obje pjesme imaju isti redez metar , koji se zove [ bahr-e raaz-e mosaddas-e maqsr], gdje se u distihu ponavlja ista stopa:
14

Transkripcija rijei na perzijskom jeziku koritena u ovom radu preuzeta je iz rada Namira Karahalilovia Prilog rjeenju problema transkripcije za perzijski jezik, Prilozi za orijentalnu filologiju, 54, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2005, str. 199211. 15 Prijevod primjera na bosanski jezik preuzela sam iz Beharistana, koji je sa perzijskog izvornika na bosanski jezik preveo Muamer Kodri, Sarajevo, 2008, Buybook. Meutim, prijevod ovog stiha je moj.

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

191

Nakon stihova u oba djela slijedi prozni tekst, koji je tematski slian, a Fevzija ak upotrebljava iste lekseme, ili koristi neke sinonime za istu rije, to se jasno vidi iz slijedeeg primjera: . (Baharestn: 26)
[Hazr dastn-e hamd o sana az zabn-e morn-e behrastn-e eq o waf ke az manber-e asn-e fazl o ahsn be hosn-e aswt o tb-alhn al ddawm xnand wa be masme-e hzern-e mame-e qods wa nzern-e manzer-e ons al marr-e ohr-e wal aawm rasnand.] Hiljadu oda slave i hvale s jezika ptica iz beharistana ljubavi i vjernosti, to ih stalno pjevaju s mimbera na granama vrline i dostojanstva najljepim glasovima i milozvunim melodijama, pa ih upuuju uima prisutnih na duhovnim skupovima i promatraima vidika prisnosti uzviene, mjesecima i godinama.16

.
(Bolbolestn: 1a) [Hazr qasyad-e madh o san az dahn-e ern-e bolbolestn-e sadq o waf ke az manber-e touhd-e yazdn-e zu-l fazl-e wal ahsn be rya-a aswt-e wadwar al ddawm xnand wa be ghy-e nokte ensn-e mehfel-e qorbat wa naghandegne rouzan-e golan saryeolowiyyat dar hame-ye sobh o mas arze drand.] Hiljadu (primjere podvukla . H.) kasida (oda) slave i hvale mogu se uti iz usta pjesnika Bulbulistana, pjesnika iskrenosti i vjernosti, koji sa mimbera boanskog jedinstva punog vrline i dostojanstva, svojim veselim glasovima recituju i nude sjedinjenje danju i nou ljudima od duha koji poznaju sijela intimnosti i onima koji gledaju kroz prozore ruinjaka dvorca uzvienosti. (Bulbulistan: 45).

Iz navedenih reenica vidi se da je Fevzija oponaao Damija u morfolokom, sintaksikom i leksikom pogledu. Naime, reenice oba djela se podudaraju morfoloki, zatim Fevzija koristi iste ili sline sintaksike konstrukcije, a leksika je uglavnom ista ili upotrebljava adekvatne
16

Prijevod teksta s perzijskog na bosanski jezik je moj.

192

enita Haveri

sinonime za odgovarajue lekseme. Tako pronalazimo slijedee iste lekseme u obje reenice: [ hazr] hiljada [ san] slava, hvala [ az] iz, od [ waf] vjernost [ ke az manber] s mimbera [ fazl o ahsn] vrlina i dostojanstvo [ aswt] glasovi [ al ddawm xnand] stalno pjevaju, recituju Dami, kao i Fevzija, u uvodnom dijelu spominje uzore na koje se ugledao piui svoje djelo, pa kae: ... ..... . .

(Bahrestn: 2627)

Da bi se zabavilo srce i razvila njegova sposobnost miljenja, s vremena na vrijeme italo se po nekoliko redaka iz ulistana koji spada u Blagoslovljena djela uvenog ejha i velikog uitelja Muslihuddina Sadija irazija. U to vrijeme pade mi napamet, elei nai blagodati u njegovim asnim djelima i podraavajui njegove prefinjene stihove, da napiem nekoliko listova u takvom stilu i kaem nekoliko rijei na taj nain. (Beharistan: 8)

- . (Bolbolestn: 1b)
Jednog dana sam proitao sa divljenjem i odobravanjem nekoliko listova iz knjige Baharestan, blagoslovenog djela profesora pjesnika i mistika Abdurrahmana Damija (neka mu Bog posveti njegovu tajnu u svim vremenima). Sjetih se tada da je Bustan i ulistan napisao Sadija, Baharestan Mulla Damija, Negarestan Kemal Paa Zade i

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

193

Sunbulistan ejh uda (neka uzvieni Bog posveti njihovu tajnu), i da je svaki od njih zasijao sjeme spoznaje u njivi molitve. Osnov vjere i kosmosa poiva na est stvari. U svakom sluaju, ovih pet knjiga trebaju Bulbulistan, jer pjesme slavuja stvaraju uivanje u proljeu, u bljesku rua i zumbula, u proticanju voda. (Bulbulistan: 46-47)

Takoer, Dami u uvodnom dijelu govori o podjeli Beharistana na osam poglavlja, o emu govori i Fevzija, upotrebljavajui iste ili sline rijei i izraze i iste sintaksike konstrukcije: .
(Bahrestn: 26) [wa tartb-e n bahrestn bar hat rouze ettefq oftdast, har rouze-ye behet yn motamel bar rang-e dgar az aqyeq wa by-e dgar az reyhn.] Beharistan je podijeljen na osam poglavlja. Svaki vrt po uzoru na raj ukraen je raznobojnim bourima i razliitim miomirisima rua. 17

...
(Bolbolestn: 2a) [wa tartb-e n bolbolestn be e xold dr oftd, har xold behet yn be-deraxthy-e gngn wa barghy-e rangwar...] Bulbulistan je podijeljen na est poglavlja (huld). Svaki huld, po uzoru na raj, ukraen je razliitim drveem, raznobojnim liem... (Bulbulistan: 48)

Kraj uvodnog dijela Bulbulistana takoer je oita imitacija Damijevog Beharistana, gdje kae: .
(Bahrestn: 27) Traim od onih koji posmatraju uz divljenje i radoznalost ove prijatne bate kad uu da se sjete jednom molitvom vrtlara koji je gutao krv svoga srca i prikratio slatki ivot da bi ih doveo u red.
17

Moj prijevod s perzijskog na bosanski jezik.

194

enita Haveri

I Fevzija, poput Damija, na kraju uvodnog dijela Bulbulistana govori: .

(Bolbolestn: 2b) Evo ta traim od tih koji su se skupili u ovoj prijatnoj bati i onih koji se etaju po ovom prekrasnom vrtu, koji je ist od trnja interesa i naknade: da uivaju u plodovima bate Fatihe, i kad god paljivo pogledaju, da se sjete jednom molitvom Bogu vrtlara koji je prikratio svoj dragocjeni ivot odgajajui svaku biljku, i koji je dao krv svoga srca njegujui svako stablo, i da kau:Rob (Fevzi) je odnjegovao ovo drvee. Neka mu svakog asa stie pomo i nagrada boja. (Bulbulistan: 49)

Ali ne samo u uvodu, nego i u poecima poglavlja uoavaju se pozajmljivanja iz Beharistana. Fevzija, kao i Dami, svako svoje poglavlje poinje raznovrsnim opisima prirode i slui se ornamentalnim jezikom, odnosno koristi veliki broj metafora i alegorija, to moe dovesti do nejasnoe prilikom prijevoda. Tematika uvodnih dijelova je slina s tom razlikom to je Fevzija proirio uvodne dijelove svog Bulbulistana. Da bih potkrijepila ove injenice, navest u primjer uvodnog dijela prvog poglavlja oba djela: .
(Bahrestn: 29) Sa cvjetovima ubranim u baama dalekovidih na putu ispravnosti i odlinika dvora vilajeta. (Beharistan: 10)

.
(Bolbolestn: 2b) Razvijanje skrivenih pupoljaka plemenitosti i zapah njihovih uzvienih parfema u organima mirisa slavuja, poznavalaca narodne pjesme. Radi dovoenja specijalnog vrtlara koji odgaja mladice, on je otvorio prvo poglavlje bate svetosti (vilajeta). (Bulbulistan: 50)

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

195

Poredivi Bulbulistan sa njegovim knjievnim uzorima, moe se zakljuiti da je Fevzija potovao tradiciju, to se prvenstveno ogleda u velikom broju knjievnih pozajmica na strukturalno-sadrajnom i na jeziko-stilskom planu. Za Bulbulistan se, ustvari, moe rei da je dio kulture istovjetnosti, s obzirom na injenicu da je nastao u vrijeme klasicizma u kojem je prevladavala estetika istovjetnosti. HIPERTEKSTUALNOST Gerard Genette hipertekstualnost ubraja u transtekstualnost, a definira je kao svojstvo nekog teksta, odnosno hiperteksta, da imitira ili transformira neki drugi tekst, tj. hipotekst, bez davanja komentara (Genette 1997: 5). U konvencionalnim razdobljima pojedinani tekst preuzima konvencionaliziranu temu preko koje stupa u razne tipove odnosa s drugim tekstovima. Tako i Bulbulistan, preuzimajui afirmirane teme i motive iz ulistana i Beharistana koje su ve stekle neki ugled, pa imaju literarni status (Pavlii 1988: 163), direktno stupa u dijalog sa svojim tekstovima uzorima, kao i sa drugim djelima u kojima je zastupljena ista ili slina tematika. U orijentalno-islamskoj knjievnoj tradiciji, u koju spada arapska, turska i perzijska knjievnost, tematika nije bila od primarnog znaaja, ve upravo nain obrade odreene teme. Sukladno tome filoloki kritiari smatrali su da je u arapskoj knjievnosti motiv ili tema knjievnog djela efemernog znaaja, te da vrijednost djela ne treba prosuivati sa stanovita njenog tematskog izbora, ve sa stanovita umijea kojim je tema u knjievnom djelu predstavljena (Durakovi 2007: 295). Kada je rije o preuzimanju tema i motiva iz drugih djela, Fevziji je uglavnom posluio Damijev Beharistan, mada ima tematskih slinosti i sa Sadijevim ulistanom. Ustvari, tragajui za slinostima u Bulbulistanu i Beharistanu, uoene su dvije prie koje se nalaze u oba djela, a imaju istu tematiku. Prva pria je o starici i poslaniku, koja se nalazi u petom poglavlju Bulbulistana i u estom poglavlju Beharistana. Navest u kompletne prie oba djela, i na perzijskom i na bosanskom jeziku, da bi se mogla povui paralela i vidjeti koliko je Fevzija svoj tekst prilagodio postojeoj prii u Beharistanu, a koliko je odstupio od nje. Pria u Beharistanu glasi: . . .
(Bahrestn: 75)

 196

enita Haveri

Poslanik, blagoslov Boiji i mir neka je na nj, rekao je nekoj starici:Starice nee ui u dennet. Starica je poela plakati, a on joj kaza da e ih Bog podmladiti, uiniti ih jo ljepim nego su bile i uvest e ih u dennet. )(Beharistan: 61

Pria u Bulbulistanu glasi:

)(Bolbolestn: 40b41b
Dosjetka Jednog dana doe uitelju oba svijeta Muhamedu (neka je boji spas na njega) neka starica ije je lice bilo svo u borama, bez ijednog zuba u glavi, nestale ljepote. Bog jedini zna koliko je stara. Njen stas se povio pod teretom ivota, a njena kosa se splela poput

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

197

bijelih vlakana datule. I ako bi je neko upitao za vijest o beskrajnom svijetu, govorila bi samo o plemenu Mared. Odabrani poslanie! Ree starica. Da li u ja ii u raj poslije proivljenja? Sestro kerke svijeta! Radoznala udovice! Nijedna starica, kao to si ti, nee ui u raj. Kad starica u te rijei poslanika (neka je boji spas na njega), poe plakati govorei: Boji poslanie! Da li je objavljen ajet koji govori o tome da ja neu ii u raj? Ili, gdje u ja ii, koja sam te vidjela na ovom svijetu i bila u tvom drutvu? Zar me nee svojim zauzimanjem na sudnjem danu dovesti u raj? Stihovi: Ako ne uini milost i zauzimanje za mene, moj poloaj se moe izraziti rijeima: Teko tebi! Osim tebe niko mi nee pomoi, Odabrani! Neka moj ivot bude rtvovan tebi! Poto si ti postao boja milost na ovom svijetu, tvoji sljedbenici trae dar tvoje dareljivosti. Ja sam svjedok da si ti na oba svijeta boji miljenik i jedini na car. Kako je Fevzi postao bolestan od grijeha, lijenie, srce Fevzije ozdravie od tvog lijeka. Tada utoite nesrenih i car blagoslovenih, poslanik Muhamed uz osmijeh ree: Razbatinjenie sudbine! Ti koja trai raj! Nisi ula da Bog stare ene mijenja u djevojice od trinaest godina, a starce u mladie od trideset i tri godine. Ovako ini sa svim stanovnicima raja. Tako izmijenjene uvodi ih u raj. Kad starica u ovakve vijesti od poslanika, obradova se i poe da mu ljubi skute. Stihovi: Kako je velika boja milost koja stare ini mladim, koji su zasluili njegovu naklonost! Ko ima takvu mo da sa jednom prostom zahvalnou rijei se obaveza zahvalnosti koje duguje velikoj bojoj dobroti? (Bulbulistan: 124125)

Iz navedenih pria vidi se da je Fevzija ovu priu, kao i veinu drugih pria u itavom Bulbulistanu, proirio, obogativi je dijalozima, mnogobrojnim opisima i stihovima i da je time prii dao jedan sasvim

198

enita Haveri

novi peat. Ovdje se radi o transpoziciji, odnosno transformaciji teksta koja nema za cilj utjecati na znaenje hipoteksta, ve samo na njegov kvantitet, dakle rije je o kvantitativnoj transformaciji teksta (Genette 1997: 228). Transformacija ove prie ogleda se u proirivanju hipoteksta, dakle u njegovoj augmentaciji, a ne u minijaturizaciji. Gerard Genette smatra da se augmentacija razvija u dva pravca, kao tematska ekspanzija, tj. proirenje sadraja prie, ili kao stilska ekspanzija, odnosno kvantitativno uveavanje pojedinih segmenata teksta (Genette 1997: 254262). S obzirom na to da je Fevzija kvantitativno uveao pojedine dijelove teksta, moemo rei da je ovdje zastupljena stilska ekspanzija teksta. U posljednjoj prii drugog poglavlja Bulbulistana ogleda se djelomina tematska slinost sa priom drugog poglavlja Beharistana, koja glasi:
Ibn Muqafa kae: Knjinica indijskih vladara bila je tolika da ju je nosilo stotinu kamila. Njihov vladar zatrai da je samu kako bi mogla stati na dvije kamile. Kasnije su svu knjinicu sveli na samo etiri rijei. Prva rije o upuivanju vladara na pravednost i odgajanje puka. Druga rije o savjetovanju puka na dobroinstvo i pokornost. Trea rije o uvanju zdravlja tijela; ne jesti prije nego se ogladni i dii se od trpeze im se osjeti sitost. etvrta rije o savjetovanju ena da ne gledaju tuince i da kriju svoje lice od onih s kojima nisu u srodstvu. (Beharistan: 26)

Priu u Bulbulistanu u samo prepriati, s obzirom na to da je dosta dugaka. Naime, rije je o jevrejskom uenjaku koji je sakupio osamdeset sanduka knjiga, povodom ega Bog objavljuje poslaniku toga vremena da saopi tome uenjaku da od svega toga nee imati nikakve koristi ako ne ispuni tri uslova: 1. da odstrani ljubav iz svog srca prema ovome svijetu; 2. da ne odrava veze sa vladarima tiranima; 3. da ne vrijea i ne uznemirava nikoga. (Vid. Bulbulistan: 9698) I ovu priu je Fevzija proirio, dakle radi se o augmentaciji, odnosno proirivanju hipoteksta. Ovdje se radi o tematskoj ekspanziji, jer je proiren sadraj prie, i o stilskoj ekspanziji, budui da je tekst kvantitativno uvean i stiliziran. Osim ove dvije prie, tematska slinost ogleda se u sedmom kerametu drugog hulda Bulbulistana, u kojem se govori o Ibrahimu Havvasu, a tematika prie je opskrba (Bolbolestn: 5b6b, Bulbulistan: 5859). Ibrahim Havvas se takoer spominje u prvom poglavlju Beharistana i ista je tematika prie (Bahrestn: 35, Beharistan: 20). Kao to se moe primijetiti, u pogledu nekih tematskih cjelina Fevziju je inspirisao Damijev Beharistan. Pored Beharistana, u

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

199

Bulbulistanu postoje dvije prie, koje je najvjerovatnije Fevzija preuzeo iz Damijevog djela Nafaht al-ons (Dahovi bliskosti), koje spada u red najpoznatijih biografskih sufijskih djela.18 Naime, tematska slinost ogleda se u drugom kerametu prvog hulda Bulbulistana, odnosno u kerametu Dunejda al-Bagdadija, u kojem se govori o hrianinu koji se godinama pretvarao da je musliman, a u potaji je i dalje bio hrianin (Bolbolestn: 3a4a, Bulbulistan: 5153). Slina tematika se nalazi u djelu Nafaht al-ons (1382: 80), s tim to je Fevzija priu obogatio stihovima, te je proirio tematski i sadrajno, dakle radi se o tematskoj i stilskoj ekspanziji. Interesantno je spomenuti da se u obje prie spominje isti hadis: to nam potvruje da je Fevzija vjerovatno preuzeo tematiku svoje prie iz upravo ovog djela. Osim toga, tematika prie etrnaestoga kerameta prvog hulda, koja govori o Abu'l-Husejn Tajnatiju i dvije jabuke koje je dao Abu'l-Husejn Qarafiju, a ustvari su bile namijenjene gladnom derviu pored puta (Bolbolestn: 13a13b, Bulbulistan: 7273), vjerovatno je preuzeta iz Damijevog djela Nafaht al-ons (1382: 215). I ovu priu Fevzija je djelomino tematski preoblikovao i dodao svoje stihove, koji izraavaju njegovu nostalgiju zbog udaljenosti od domovine. Interesantno je primijetiti da se biografije mnogih linosti koje se spominju u Bulbulistanu nalaze u Damijevom djelu Nafaht al-ons, kao to su: Ibrahim Edhem, Ibrahim Havvas, Abul-Hair, Tajnati, Amr Ahmad Asim, Abul-Abbas, ibli, Abu Bakr Vasiti, Razi, Dunejd, Zunnun al-Misri, aqiq Belhi, Lokman Sarahsi, Konjavi, Gazali i drugi. Osim Damija i njegovih spomenutih djela, na Fevziju su u tematskom pogledu utjecala i druga poznata djela perzijske knjievnosti, poput djela Tazkerat al-ouliy (Hronika odabranih) od Feriduddina Attara, jednog od najveih perzijskih pjesnika sufijske orijentacije.19
Knjiga je napisana na perzijskom jeziku oko 1476. godine i spada u poznatije primjere perzijske proze. Ustvari, prototip ove knjige je napisan na arapskom jeziku skoro vie od etiri stotine godina ranije, a autor je bio Muhamed ben Husejn Sullemi Niaburi i zvala se Tabaqtu sfiye (Klase sufija). Kasnije je Dami ovu knjigu preveo na knjievni perzijski jezik i dopunio je novim imenima pisaca i ejhova sve do svog vremena. Damijeva knjiga Nafaht al-ons obuhvata biografije preko est stotina pisaca, naunika i sufijskih ejhova i predstavlja izuzetan zbornik materijala za historiju sufizma. U uvodnom dijelu knjige Dami je precizno analizirao sufijsku terminologiju (Daka 1997: 438). 19 Feriduddin Attar roen je u prvoj polovini 12. vijeka u porodici spravljaa lijekova i mirisa, otuda i njegov nadimak Attar, to znai onaj koji spravlja i prodaje mirise i lijekove. Iza sebe je ostavio impozantan broj djela, to u stihu, to u prozi. U djelu Tazkerat al-ouliy (Hronika odabranih) napisao je biografije 97 sufija i ovo djelo se uzima kao primjer tene i jednostavne klasine perzijske proze.
18

200

enita Haveri

Tematska slinost ova dva djela ogleda se u prii o Dunejdu i berberinu, koja se nalazi u treem huldu Bulbulistana (Bolbolestn: 31a32b, Bulbulistan: 105106), a u djelu Tazkerat al-ouliy, u poglavlju koje govori o Dunejd Bagdadiju (1379: 459). Pria oba djela je tematski ista i govori o Dunejdu, koji je za vrijeme boravka u Meki bio bez novaca i otiao je kod jednog berberina zamolivi ga da ga oia radi Boga, jer nema novaca da mu plati. Berberin koji je u to vrijeme iao bogataa, im je vidio Dunejda i uo njegove rijei, prekinuo je sa ianjem bogataa i oiao Dunejda, rekavi da je to uinio radi boijeg zadovoljstva, a potom mu je dao papir u kome je bilo zamotano nekoliko zlatnika. Nakon izvjesnog vremena, kada je Dunejd dobio kesu zlatnika iz Basre, otiao je kod berberina s namjerom da mu vrati zlatnike. Berberin je odbio da uzme novac, rekavi mu neka se stidi, jer ga je oiao radi Boga i je li vidio da neko neto uradi radi boije ljubavi a potom da uzima novac za to. Moe se rei da je Fevzija preuzeo cijelu priu, s tim to je dosta proirio pojedine segmente teksta, obogativi ih dijalozima i stihovima, dakle radi se o stilskoj ekspanziji teksta. Takoer, neka od imena spomenutih u Bulbulistanu nalaze se i u djelu Tazkerat al-ouliy kao to su Ibrahim Edhem, Sufjan Savri, Fadl Bermekid, Dunejd, ibli, aqiq i drugi. uveno sufijsko djelo Kaf al-mahb (Raskrivanje skrivenog), iji je autor Ali ben Osman Hodviri, a koje se smatra najvrednijim sufijskim djelom, te prvim proznim djelom koje se pojavilo u islamskom tesavvufu na perzijskom jeziku, takoer je tematski inspirisalo Fevziju. Slina tematika ova dva djela vidljiva je u prii drugog poglavlja Bulbulistana, koja govori o mladiu koji se zaljubio u kerku svoga strica, meutim on se protivio njihovu braku. Naposljetku, nakon njegove smrti, oni su se vjenali i svaku su veer provodili do zore u molitvi i na taj nain zahvaljivali Bogu. Tako je prolo sedamdeset godina, a oni nisu pronali niti jedan slobodan trenutak da se priblie jedno drugom (Bolbolestn: 18a19b, Bulbulistan: 8284). U djelu Kaf al-mahb navodi se tematski ista pria (1383: 531 532), s tim to je Fevzija i ovu priu tematski i sadrajno proirio, dakle radi se o tematskoj i stilskoj ekspanziji, te je obogatio stihovima i dijalozima. Osim toga, u Bulbulistanu su zastupljeni i neki motivi i teme iz Kurana i hadisa. Naime, poznato je da je tematika nekih kuranskih pria esto obraivana u knjievnim djelima klasinih arapskih, perzijskih i turskih pisaca i pjesnika. Tako je i Fevzija veliki broj motiva crpio iz Kurana, a koristio se i hadisima Muhammeda a. s., poput prie

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

201

o starici i poslaniku, koja se nalazi u petom poglavlju Bulbulistana. S obzirom na to da ova pria postoji i u Damijevom Beharistanu, vjerovatno ju je Fevzija preuzeo iz Beharistana, budui da mu je upravo ovo djelo predstavljalo uzor i ideal tokom pisanja Bulbulistana. Fevzija ne samo da je preuzimao teme i motive iz Kurana i hadisa, nego je citirao neke kuranske ajete i hadise. U nekim sluajevima je koristio samo rije ili dvije iz odreenog ajeta ili hadisa, a ponekad je donosio i cjelovit ajet. Ovo citiranje Kurana i hadisa, kao i drugih klasinih djela, nema za cilj samo pokazivanje vlastitog obrazovanja, nego ima i svoju didaktiku funkciju (Nametak 1997: 95). ZAKLJUAK Dakle, na osnovu svega gore navedenog, moe se zakljuiti da se Fevzija prvenstveno ugledao na Damija i Sadija, koji su mu posluili kao uzor i ideal i iz ijih je djela crpio ideje, misli, teme i fabule za svoje prie. Osim njegovih knjievnih uzora, na Fevziju su u tematskom pogledu utjecala i druga poznata djela perzijske knjievnosti, poput Damijeva djela Dahovi bliskosti (Nafaht al-ons), zatim Hronike odabranih (Tazkerat al-ouliy) Feriduddina Attara, te uvenog sufijskog djela Raskrivanje skrivenog (Kaf al-mahb), iji je autor Ali ben Osman Hodviri. Sve preuzete prie i tematske cjeline Fevzija je inkorporirao u svoje djelo sa izvjesnim tematskim i stilskim ekspanzijama. Osim toga, svaku priu je obogatio dijalozima i stihovima. Preuzimanje fabula, motiva i tema iz navedenih djela govori da je Fevzija veoma dobro poznavao tradiciju, to je u doba klasicizma bio jedan od uslova za nastanak djela vrijednog panje, budui da je tradicija predstavljala rezervoar motiva. Osim toga to je odlino poznavao motive u knjievnoj tradiciji, on je bio dobro upuen u poetske anrove, te metriku perzijskog jezika, to govori o njegovu knjievnom obrazovanju, koje je u to vrijeme bilo vanije od same talentiranosti. Takoer, na osnovu pojedinih pria u Bulbulistanu, koje se prenose iz generacije u generaciju, moe se zakljuiti da je Fevzija dobro poznavao i usmeno predanje. Posebno su ga zanimala djela sufijske tematike, to se odrazilo i na Bulbulistan, za koji se zna da je djelo izrazito tesavvufskoga karaktera. Zastupljenost motiva i tema iz Kurana i hadisa, te citiranje ajeta i hadisa pokazatelj je Fevzijine upuenosti u Kuran i hadis. Budui da je Fevzija u Bulbulistan prenio teme, motive, izraze i postupke koji se ponavljaju i modificiraju iz jednog djela u drugo, iz jedne generacije autora u drugu generaciju, moe se rei da je Bulbulistan predstavnik estetike istovjetnosti.

202

enita Haveri

Pored preuzetih motiva i tema iz raznih djela, ne moe se porei ni Fevzijina izvjesna originalnost, koja se ispoljava u domenu originalnog stilskog izraza i forme. Naime, on preuzetim motivima, odnosno sadraju daje novu formu, koja ustvari daje vrijednost njegovom stvaralatvu. Osim toga, njegova originalnost ogleda se u tome to je Bulbulistan produkt vremena u kojem je Fevzija ivio i stvarao, te oslikava aktuelne drutvene uvjete i odnose koje Fevzija pokuava promijeniti upravo posredstvom Bulbulistana. IZVORI
Dami, Abdurrahman (2008) Beharistan. Prijevod: Muamer Kodri. Sarajevo: Buybook. m,Abdorrahmn (1381/2002) Bahrestn. Tashh-e Esml Hkem, Tehrn: Entert-e etelt. Howr, Al ebn Osmn (1383/2004) Kaf al-mahb. Tashh-e Mahmd Abed. ap-e awwal. Tehrn: Sor. Mali, Milivoje (1935) Bulbulistan du Shakh Fewzi de Mostar. Paris: Librairie L. Rodstein. Mostarac, Fevzi (1973) Bulbulistan. Prijevod, uvod, napomene i komentari: Demal ehaji. Sarajevo: Svjetlost. Mostr, Mohammad Fouz Bolbolestn. OZHA u Zagrebu, rukopis No. 6 (fol. 9b56b). Mostr, Mohammad Fawz, Bolbolestn. Neobjavljeno kritiko izdanje koje je priredila Esmat Khoeini. Neibr, Fardoddn Attr (1380/2001) Tazkerat al-ouliy. Tashh-e Mohammad Esteqlm. p-e dawzdahom. Tehrn: Zawwar. Neibr, Fardoddn Attr (1382/2003) Nafaht al-ons. Moqademe, tashh wa talqt, doktor Mahmd bed. Tehrn: Entert-e etelt. rz, Sad (1374) Golestn-e Sad. Be ke-e doktor Xall Xatb Rahbar. Entert-e saf al h. irazi, Sadi (1989) ulistan. Prijevod i biljeke Salih Trako. Sarajevo: El-Kalem.

LITERATURA
Beker, Miroslav (1988) Tekst/intertekst. U: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta. 920. Durakovi, Esad (2007) Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta. Sarajevo: Tugra.

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

203

Daka, Beir (1978) Knjievnost muslimana Bosne i Hercegovine na perzijskom jeziku. U: Radio Sarajevo-Trei program, god. VII, br. 19. Sarajevo. 587600. Daka, Beir (1997) Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja 15. vijeka. Sarajevo: Naunoistraivaki institut Ibn Sina. Gaanin, Sabaheta (2004) ejh Fevzijin Bulbulistan i njegovi knjievni uzori ulistan i Beharistan. U: Beharistan, br. 12. Sarajevo: Kulturni centar pri ambasadi Islamske Republike Iran. 4455. Genette, Gerard (1997) Palimpsests. Literature in the Second Degree. Prijevod: Channa Newman & Claude Doubinsky. University of Nebraska Press. Hadibajri, Fejzullah (1988) Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza. U: Tesawwuf islamska mistika, Zbornik radova prvog simpozija, Zagrebaka damija. Zagreb: Islamska zajednica. 177217. Karahalilovi, Namir (2005) Prilog rjeenju problema transkripcije za perzijski jezik. U: Prilozi za orijentalnu filologiju 54/2004. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu. 199211. Katni-Bakari, Marina (2001) Stilistika. Sarajevo: Nauna i univerzitetska knjiga. Lotman, Jurij Mihajlovi (1976) Struktura umetnikog teksta. Beograd: Nolit. Nametak, Fehim (1997) Divanska knjievnost Bonjaka. Sarajevo: Orijentalni institut i Meunarodni centar za mir. Nametak, Fehim (2007) Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Sarajevo: Orijentalni institut. Pavlii, Pavao (1988) Intertekstualnost i intermedijalnost. U: Intertekstualnost & intermedijalnost. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta. 157195.

FEVZIJEV BULBULISTAN KAO POKAZATELJ ESTETIKE ISTOVJETNOSTI Saetak Rad predstavlja nastojanje da se odgovori na pitanje koliko je Fevzija bio originalan u pisanju Bulbulistana i u kojoj mjeri je pozajmljivao tematiku i motive iz drugih izvora. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje Bulbulistan je doveden u kontekst intertekstualnih dijaloga sa drugim djelima perzijske klasine knjievnosti, konkretnije sa Sadijevim ulistanom i Damijevim Beharistanom, koja su predstavljala uzor i ideal Fevziji tokom pisanja Bulbulistana. Poredivi Bulbulistan sa njegovim knjievnim uzorima, na razini intertekstualnih proimanja takvih tekstova, uoavaju se brojne slinosti, koje se ogledaju u velikom broju knjievnih pozajmica na strukturalno-sadrajnoj razini teksta i na jeziko-stilskoj razini teksta.

204

enita Haveri

Osim njegovih knjievnih uzora, na Fevziju su u tematskom pogledu utjecala i druga poznata djela perzijske knjievnosti, poput Damijeva djela Dahovi bliskosti (Nafaht al-ons), koje spada u red najpoznatijih biografskih sufijskih djela, zatim Hronike odabranih (Tazkerat alouliy) Feriduddina Attara, jednog od najveih perzijskih pjesnika sufijske orijentacije, te uvenog sufijskog djela Raskrivanje skrivenog (Kaf al-mahb), iji je autor Ali ben Osman Hodviri. Sve preuzete prie i tematske cjeline Fevzija je inkorporirao u Bulbulistan sa izvjesnim tematskim i stilskim ekspanzijama. Naime, on je prie proirio, obogativi ih dijalozima, mnogobrojnim opisima i stihovima i na taj im je nain dao jedan sasvim novi peat. Osim navedenih motiva koje je Fevzija pozajmio iz raznih djela, u Bulbulistanu su zastupljeni neki motivi i teme iz Kurana i hadisa. Preuzimanje fabula, motiva i tema iz navedenih djela govori da je Fevzija veoma dobro poznavao tradiciju, to je u doba klasicizma bio jedan od uslova za nastanak djela vrijednog panje, budui da je tradicija predstavljala rezervoar motiva. S obzirom na to da je Fevzija u Bulbulistan prenio teme, motive, izraze i postupke koji se ponavljaju i modificiraju iz jednog djela u drugo, iz jedne generacije autora u drugu generaciju, moe se rei da je Bulbulistan pokazatelj estetike istovjetnosti. FEWZIS BULBULISTAN AS INDICATOR OF EQUIVALENCY AESTHETICS Summary This paper represents an attempt to answer the question on how much was Fewzi genuine in writing Bulbulistan and to what extent he borrowed the themes and motifs from other sources. To answer this question, Bulbulistan is placed in the context of intertextual dialogues with other works of classical Persian literature, specifically with Sadis Gulistan and Jamis Beharistan, which represented models and ideals for Fewzi in his writing of Bulbulistan. Comparing Bulbulistan with his literary models, at the level of intertextual penetration of such texts, one can notice many similarities, which are reflected in a number of literary borrowings on the structural-content level of the text and the linguisticstylistic level of the text. In addition to his literary idols, Fewzi in thematic terms was influenced by other famous works of Persian literature, such as Jamis works Breaths of Fellowship (Nafaht al-ons), which is one of the most famous Sufi biographical works, then Memoirs of Saints (Tadhkarat

Fevzijev Bulbulistan kao pokazatelj estetike istovjetnosti

205

al-Awliya) by Farid al-Din al-Attar, one of the greatest Persian poets with Sufi orientation, and the famous Sufi work Unveiling the Veiled (Kaf al-mahb), written by Ali Bin Othman al-Hujwiri. Fewzi incorporated all the stories and thematic units that were incorporated into his work with certain thematic and stylistic expansions. In fact, he extended the stories, enriching them with dialogues, numerous descriptions and verses and thereby left them with a completely new imprint. In addition to the mentioned motifs that Fewzi borrowed from other works, in Bulbulistan there are also some motifs and themes from the Quran and Hadith. His borrowing of the plot, motifs and themes of these works suggests that Fewzi was very well acquainted with the tradition, which in the period of classicism was one of the preconditions for the development of works worthy of attention, having in mind that tradition represented a reservoir of motifs. Given that the Fewzis Bulbulistan conveyed themes, motifs, phrases and actions that are repeated and modified from one part of the work to another, from one generation of authors to another generation, we can say that Bulbulistan is indicator of equivalency aesthetics.
Key words: divan literature, literary theory, linguostylistics, Persian language, Fewzi, Bulbulistan.

UDK: 141.336 Bonjak Abdullah

MUBINA MOKER
(Sarajevo)

TAJNA JEKINA U SVJETLU GNOSTIKOGA NAUKA EJHA BONJAKA

Kljune rijei: tesavvuf, jamano uvjerenje, yaqn, ejh Abdullah Bonjak

Kraj 16. i prvu polovinu 17. st. u kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine obiljeila je linost ejha Abdullaha Bonjaka Abdija. I pored bogatog i tematski raznovrsnog knjievnog opusa1 dugi niz godina je ejh Bonjakovo ime spominjano tek usputno u djelima bosansko-hercegovakih knjievnih povjesniara (koji su se opet pozivali na turske povijesne izvore) u nizu imena autora koji su svoja prozno-poetska djela pisali na nekome od orijentalnih jezika. Tek tu i tamo bi se pojavio neki sporadini tekst kojim bi, makar zakratko, ejhova linost bila izvuena sa margina povijesnih stranica. Prije par godina akademik Reid Hafizovi upustio se u veoma zahtjevan i nadasve smion pothvat prevoenja sa arapskog jezika prvog sveska ejh Bonjakova komentara na Ibn Arebijev Fuss al-hikam. Ovo znanstveno-duhovno pregnue akademika Hafizovia bilo je poticajno za autoricu ovoga rada da pone ozbiljnije istraivati ejh Bonjakovu gnostiku zaostavtinu na perzijskom jeziku. Istraivanje je urodilo plodom, a himmetom ejha Bonjaka preda mnom se obreo rukopis Poslanice koju je ejh napisao 1034. H.. Naslov Poslanice je Serr-e yaqn f qoulihi Tal: Wabud Rabbake att yatiyak al-yaqn (Tajna jamanoga uvjerenja
1

Turski knjievni povjesniari i istraivai navode razliite podatke o broju njegovih djela, s obzirom na to da su neki zabiljeili samo vanije naslove. Bursal Mehmed Tahir smatra da ejh Bonjakova knjievna zaostavtina sadri 60 djela, dok Bagdatli Ismail-paa navodi naslove 46 djela. Navedeno prema: dr. Demal ehaji, ejh Abdullah Bonjak Abdi bin Muhamed al-Bosnewi, Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu, br. 1, Sarajevo 1982, str. 76.

208

Mubina Moker

protumaena rijeima Uzvienog: Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamano uvjerenje nadoe).2 Predmet ovoga rada e, dakle, biti ejh Bonjakova Poslanica o jamanome uvjerenju koja jeste mala obimom3, ali je sadrajno i smisaono bremenita znaenjima. U ovoj Poslanici ejh Bonjak je pokazao da izuzetno dobro poznaje perzijski jezik jer je u tumaenju jekina (yaqn) s takvom preciznou odabirao gnostike termine da se pri prevoenju javljao problem kako pronai odgovarajui ekvivalent na bosanskome jeziku koji bi s istom takvom preciznou prenio ejhovu misao. Osim injenice da je napisana na perzijskome jeziku Poslanica je predmetom moga interesovanja iz jednog drugog, za mene bitinijeg razloga, zbog odabira teme koju obrauje kao i naina na koji ejh Bonjak promilja o ovome iznimno vanom segmentu sufijskoga nauka. Osobenim i originalnim pristupom tumaenju razina jamanoga uvjerenja ejh Bonjak je u nisku svojih Poslanica unizao biser jedinstvenog sjaja Poslanicu o jekinu. JEKIN U SUFIJSKOJ LITERATURI Sudei prema nainu na koji najraniji sufijski izvori tretiraju pitanje jamanoga uvjerenja moe se kazati da jekin predstavlja temeljni i neizostavni segment duhovnoga upotpunjavanja bez kojega, ne samo da je nezamislivo i samo kretanje na duhovno putovanje ve je i ozbiljenje svake od etapa sufijske staze nuno sjedinjeno s jamanim uvjerenjem. Za putnika sufijske staze jamano je uvjerenje jahalica na kojoj on prevaljuje etape puta. Snagom jamanoga uvjerenja salik se oslobaa animalne prirode i stupa u svijet ademovski; iz stanja duhovne ruiniranosti i ruevnosti prelazi u stanje punine i usavrenosti.4 Nesumnjivo da je na stazi koja vodi duhovnome upotpunjavanju najtei upravo ovaj prvi korak svladavanja ivotinjskih poriva i nagona na koje ovjeka navodi i podstie njegova prizemna dua to se postie snagom i vrstinom vjerovanja (man). Stoga je ozbiljenje jamanoga uvjerenja kojim ovjek posvjedouje jainu imana u srcu skrivenog za obini puk jedno od najteih i najkompleksnijih pitanja, doim je za duhovne odabranike uvertira u postizanju stanja dobrovoljnog i svjesnog podlaganja Boijim nalozima.
2

Autograf rukopisa-Poslanice pohranjen je u Millet Genel Ktphanesi u Istanbulu, u rukopisnoj zbirci arullah Ef. No. 2129/2. Zbirka sadri ukupno trideset sedam rukopisa ejha Bonjaka, od kojih je jedino Tajna jamanoga uvjerenja na perzijskom jeziku. 3 Rukopis Poslanice ima est folija. 4 Vidjeti: Mohsen Bn, Maqmat-e manaw, II, 113.

Tajna jekina u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka

209

Iako su sufijski prvaci ostavili veliki broj izreka o jamanome uvjerenju stie se dojam da je veina njih nedostatna da itaocu ponudi znaenje jekina u svoj njegovoj punini. Prvi razlog je, ini se, taj to je rije o uglavnom saetim, jezgrovitim mislima iskazanim u jednoj reenici, a drugi je to ove izreke tretiraju samo onaj segment jekina koji je za dotinog sufiju bitan shodno trenutanome stanju njegovoga duha ne uzimajui u obzir cjelinu znaenja.5 Uvaavajui razliitosti duhovnih stanja sufijskih autoriteta koja su uvjetovana razinom njihove gnostike spoznaje tragom koje su iskazivali i vlastito vienje jamanoga uvjerenja cijenimo da izreka o jekinu od Zunnuna Misrija sveobuhvatnou znaenja sadranih u njoj daje, moglo bi se kazati, najpotpuniju odrednicu jekina iskazanu u jednoj reenici. Prema miljenju Zunnuna Misrija istinski jekin ima tri obiljeja: Znanje da svaka stvar dolazi od Allaha Uzvienoga; preputanje Njemu svih svojih poslova i traenje pomoi od Njega u svim svojim stanjima.6 Tragom kuranskih ajeta i sufijska literatura govori o tri razine jamanoga uvjerenja (yaqn), i to ovim slijedom: 1. Prvu razinu predstavlja jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja, obavijesti (ilmul-yaqn). Na ovoj poetnoj razini putnik sufijske staze jamano uvjerenje gradi na temelju znanja usvojenog prouavanjem Kurana, hadiskih znanosti i predaja, dakle ulaganjem vlastitoga truda u cilju duhovnoga napredovanja. Stoga to je plod izvanjskoga znanja i obavijesti ilmul-yaqn poiva na dokazu i argumentu i u suodnosu je sa osjetilnim svijetom s obzirom na to da je dunjaluk mjesto ogled i ispitivanja. Jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja ovjeku omoguava da spozna prirodu uzajamnih vez, odnos, ophoenja na dunjaluku u skladu sa boanskim propisima. Ilmul-yaqn je namijenjen obinom puku.7 2. Drugu razinu predstavlja jamano uvjerenje na temelju opaanja, gledanja srcem (aynul-yaqn). S obzirom na to da je svojstvo srca da motri duhovne zbilje nespoznatljive osjetilnim okom sufijski putnik sa razine obavijesti stupa na razinu duhovne oevidnosti koju karakterizira spoznaja izravnim osvjedoenjem. I dok je na prethodnoj razini znanje sticao sluanjem, na ovoj, okom srca
Vidjeti priu iz Mesnevije o formi slona u tamnoj noi: Moulaw, Masnaw Manaw, III (kritiko izdanje Abdol-Karm Sor), Tehrn 1378/1999, 383. 6 Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye (kritiko izdanje B. Forznfar), Tehrn 1374/1995, 274. 7 Howr, Kafol-mahb (kritiko izdanje W. ukovski), Tehrn 1376/1997, 497.
5

210

Mubina Moker

izravno gleda pojave i zbivanja u svijetu osvjedoenja.8 Aynulyaqn je razina duhovnih odabranika. 3. Istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn) je krajnja razina jekina. Na ovoj razini srce sufijskoga putnika postaje primateljkom refleksija Boijih atributa i u punini jamanoga uvjerenja njemu nadolazi otkrovenje o zbilji vlastitoga postojanja. Nurom aqqul-yaqna sufijski putnik vlastito postojanje motri kao oitovanje izvanjskoga odraza poimajui da je zbiljska pojavnost na kojoj se temelji njegovo opstojanje Istiniti Bog. Istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn) sufijskoga putnika (do)vodi do postaje sjedinjavanja (am)9 na kojoj iezavaju svojstva njegovoga postojanja. Ovo iskustvo namijenjeno je odabranim i rijetkim duhovnim odlinicima. Ovdje smo dali prikaz razina jamanoga uvjerenja onako-kako su obraene u gotovo svim ranim sufijskim izvorima. Djelo arh-e taarrof predstavlja izuzetak u pogledu ovoga redoslijeda te emo stoga dati zaseban prikaz razina jamanoga uvjerenja prema spomenutom djelu. Prva razina je jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja (ilmul-yaqn). Druga razina je istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn). Trea razina je jamano uvjerenje na temelju gledanja srcem (aynul-yaqn). Kao potvrda ovog stajalita dat je primjer osobe koja iza zastora zauje neki glas. Na temelju ilmul-yaqna ona zna da je neko iza zastora. Usredsredi li panju na zvukove koji dopiru do nje ut e govor, te e posredstvom aqqul-yaqna znati da je iza zastora ljudsko bie, ovjek. I na koncu, kada prie zastoru i pogleda uvjerit e se aynul-yaqnom da je iza zastora Zejd ili Omer, odnosno konkretna osoba.10 Slijedom ove analogije sufijski su prvaci, takoer, kazali da se jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja odnosi na tjelesna osjetila.
8 9

Mohsen Bn, Maqmat-e manaw, str. 114. am (skup), naziv za etvrti stepen tarikatskog napredovanja. Dervi pod djelovanjem Boijeg imena el-Haqq. Na ovom stepenu el-Haqq je zhir (vidljiv), a halk (ovjek, stvorenje, dervi) je btin (skriven). To je stepen ekstaze i dospijea u Dennet. Do ovog mekama prva tri stepena su stepeni jednosti (fen fillh), a poslije ova tri su stepeni sjedinjenja (bek billh). To je dostignue ljudske due do Istinitog bez stvorenog. Zhir i btin postaju jedno: Fejzulah Hadibajri, Mali rjenik sufijskotarikatskih izraza, u: Tesawwuf Islamska mistika, Zagreb 1989, 183-184. U djelu Kafol-mahb se takoer kae da je istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn) znanje o Dennetu i stanju njegovih stanovnika na temelju izravnoga gledanja i osvjedoenja nastalog kao plod otkrovenja: Howr, Kafol-mahb, str. 498. 10 oxr, arh-et-taarrof lemazhabot-tasawwof III (kritiko izdanje M. Rouan), Tehrn 1366/1987, 1321.

Tajna jekina u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka

211

Istinitost jamanoga uvjerenja je stanje srca. Dakle, ovo uvjerenje istjee iz stanja ovjekove nutrine koje je promjenljivo stoga to je srce podlono promjeni. Jamano uvjerenje na temelju gledanja srcem je, pak, na razini tajne (serr) koja je nepromjenljiva. Stoga je ovo najuzvienija razina jamanoga uvjerenja.11 Poglavlje o jamanome uvjerenju zavrit emo izrekom Sehl ibn Abdullaha koji je kazao: Srcu koje je outilo dah jekina zabranjeno je da nakon ovoga trai drugu bliskost osim Allahove.12 EJH BONJAKOVO TUMAENJE JAMANOGA UVJERENJA (YAQN)

Poslanicu Tajna jamanoga uvjerenja13 ejh Bonjak je, kako sam kae, napisao ponukan molbom svojih uenika14 koji nisu mogli proniknuti u smisao iskaza o jamanome uvjerenju od znamenitog sufijskoga
11 12

Ibid, str. 1322. Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye, str. 273. 13 Postojala je nedoumica oko odabira odgovarajueg termina kojim bi se na bosanski jezik preveo izraz yaqn kljuan za razumijevanje Poslanice ejha Bonjaka, a da se pri tome iskae sveukupnost semantikih nijansi sadranih u njemu. U tome mi je svesrdnu pomo i podrku pruio akademik prof dr. Enes Kari te mu se ovom prilikom toplo zahvaljujem. 14 Pa su mi neka braa u vjeri tragaoci za znanjem o duhovnome osvjedoenju i jamanome uvjerenju ukazali na ovo kljuem nejasnoe zakljuano mjesto i na njegovu jezgrovitu tajnu molei me da ga otkljuam i rasvijetlim. Pa na njihovu zamolbu i s pomou Vladara Svemilosnog razrijeio sam ovu nejasnou. [fol.1a]

212

Mubina Moker

ejha Bakelendara.15 Naime, tumaei 99. ajet sure Hidr koji glasi: Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamano uvjerenje (jeqn) nadoe, ejh Bakelendar je dao slijedee objanjenje o znaenju jamanoga uvjerenja: Jamano uvjerenje nije drugo do objelodanjenje vjene Biti. Nijjet objelodanjenja vjene Biti bez uoblienog djelatnog ina jeste ibadet, i ovo je nijjet koji je bolji i od samog djela; doim uoblieni djelatni in ako nije praen nijjetom objelodanjenja vjene Biti ne predstavlja ibadet nego formu i adet. Istinski tragalac je onaj iji objekt traganja, ono traeno, jeste samo i jedino objelodanjenje vjene Biti i sve drugo osim ovoga za njega je bezvrijedno i nitavno.16 Poslanica o jamanome uvjerenju ejha Bonjaka predstavlja temeljitu i studioznu razradu ove ejh Bakelendarove misli. Objelodanjenje prema tumaenju ejha Bonjaka jeste motrenje Lica Boijeg izravnim osvjedoenjem. Prvi i temeljni preduvjet kojeg mora ispuniti ovjek kako bi vlastito bie duhovno osposobio za izravno motrenje Lica Boijeg jeste prevladavanje razine nefs-i emmre svojstvene tjelesnoj prirodi. Ovakva osposobljenost uvjetovana je postupnim trganjem egzistencijalnih velova na stupnju svijeta mogunosti. Duhovno se usredsreujui svim svojim unutarnjim potencijalima na promiljanje o Bogu ovjek spoznaje da je istinska svrha skrivena u inu boanskog stvaranja svakog pojedinanog tjelesnog organa hvaljenje i velianje Njegovoga Bia. Snaenjem reene spoznaje, koja je nuno praena razliitim vidovima dobrovoljne pobonosti kao izrazima ovjekova nadahnua ljubavlju prema Bogu, ovjek se oslobaa mrane tjelesne prirode svojstvene svijetu mogunosti i uspinje se na razinu Qurb-i nevfil17 na kojoj u uzvratnom inu izljeva boanske ljubavi iezavaju svojstva njegovoga vlastitoga bia koje sada postaje poput ogledala u kojem se reflektira Lice Boije.
Pa kada je duhovna osposobljenost i pripravljenost upotpunjena Uzvieni Bog u ogledalu ovjekovih suastvenih podobnosti pokazuje Svoje Lice; ili ogledalo ovjekova bia isijava vlastitu refleksiju njegova Gospodara; ili Uzviena Boanstvenost u ovjekovo ogledalo utiskuje
Ugledni i znameniti ejh Demaluddin Bakelendar, sudei prema godini njegove smrti koju navodi Dami, ivio je najvjerojatnije potkraj 7. i u prvoj polovici 8. stoljea po Hidri. Pojava mu je zraila svjetlou istoga iznutarnjeg iskustva. Kau da je bio posjednik duhovnih pregnua, halveta, mnogobrojnih virdova ibadeta i pobonosti. Njegov govor je bio produhovljen a linost mu je odavala obiljeja milosti. m, Nafahtol-ons (kritiko izdanje Mahmd bed), Tehrn 1991/1370, 268-269. 16 Ibid., str. 268. 17 Znaenje razine Qurb-i nevfil objanjava hadis: Moj rob Mi se ne prestaje pribliavati dobrovoljnim pobonim inima sve dok ga Ja ne zavolim, a kada ga Ja zavolim, Ja bivam sluh kojim on uje, vid kojim on vidi, ruka kojom on hvata i noga kojom on hita.
15

Tajna jekina u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka

213

impresiju ija snaga e ovisiti od punoe ovjekove duhovne sposobnosti i podobnosti; ili se ona (impresija) oituje prema stvorenoj predodbi ovjekovoj. [fol. 1b]

ovjek ovakve duhovne zbilje dostojan je da se nazove robom Boijim u punini sveukupnosti i sveobuhvatnosti znaenja sadranog u ovoj najuzvienijoj duhovnoj tituli jer njegovo bie zrai snagom vjerovanja obznanjenog u predaji o ihsnu: da oboava Allaha delle anuhu kao da Ga vidi. To je vjerovanje koje e ovjeka zbiljskoga roba Boijeg u konanici dovesti do spoznaje zbilje jamanoga uvjerenja. Nadalje, ejh Bonjak znaenje jekina motri u odnosu na duhovnu razinu Boijih prijatelja (awliy) i u odnosu na muhamedansku duhovnu zbilju, pri tome dajui kritiku analizu tumaenja jamanoga uvjerenja od jednog dijela komentatora na temelju kojeg jamanome uvjerenju treba dati znaenje smrti. Duhovni poloaj odabranika Poslanikova ummeta, Boijih prijatelja, doputa da se u odnosu na njih jekinu da znaenje smrti. Naime, cijeli njihov ivot nalikuje ibadetu. Oni se nutrinom nalaze u stanju stalne sedde srca. Kada jednom uini seddu srce ostaje stameno i vrsto u tome nepromijenjenom stanju. Dakle, sedda srca je preduvjet za nadolaenje jamanoga uvjerenja. Pa kada Bog naloi: Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamano uvjerenje nadoe, to znai srcem koje jeste duhovna bit tvoga bia padni na seddu e da bi ti nadolo jamano uvjerenje na temelju gledanja srcem (aynul-yaqn). Sve to je ovjek osposobljeniji i pripravniji za izravno motrenje Lica Boijeg on svojim ibadetom posvjedouje istinsko robovanje Bogu, isto od uvjetovanosti koje su nuni pratilac svijeta mogunosti. Interesantno je da ejh Bonjak ovdje podcrtava razliku izmeu zbiljskih sufija i onih koji se vanjtinom takvima prikazuju. I upravo je nepoznavanje sutine robovanja prepoznatljivo obiljeje patvorenih sufija, onih ija su srca stanita slavoljubivosti, tenje za vlau, oitovanja nadnaravnih djela. Sve to je njihova obuzetost svijetom mogunosti snanija i veza sa stvorenjima vra, utoliko im je zakrivenija razina Boije bliskosti to se oituje osjeajem tjeskobe u grudima (qabz). Dakle, jekin duhovnih odlinika znak je upotpunjenog robovanja koje se ozbiljuje neprekidnim ibadetom biti vlastitoga bia. Stoga ih se i obavezuje na ibadet i robovanje sve do smrti.
Ovim Bog Uzvieni opominje evlije iz ummeta Mustafina, sallallahu alejhi ve sellem, na to da: Mi smo vas stvorili da biste Nam robovali i da biste Nam inili seddu i ibadet; i vaa srca koja su mjesto isijavanja nura boanskih pojavnosti i neiscrpnih izljeva blagodati ulatili smo poput ogledal u kojima se reflektira Nae Lice kroz sveukupnost

214

Mubina Moker

Boijih imena koja postoje u zasebnoj, za njih namijenjenoj boanskoj sferi (...). Dakle, oni meu sufijama koji oboavaju vanjtinu [fol. 5b] i pogled kojih je uperen ka svijetu mogueg; koji su lica svoja zakrenuli od robovanja i okrenuli se vostvu i upravljanju i pokazivanju znanja; oitovanju kerameta i udesa; sve to je snanija njihova zaokupiranost stvorenjima i svijetom mnotva, vostvom i ugledom to je slabija spona sa razinom bliskosti uz Velianstvenoga Boga. I na razini izmijeanosti sa stvorenjima javlja se osjeaj stijenjenosti i odsustva prostranstva u grudima. A od Allaha uputa svaka dolazi. [fol. 6a]

Kada je o hazreti Poslanikovoj linosti rije ovakvo tumaenje je nepotpuno, a uzme li se u obzir njegova zadaa pozivanja u islam ono je tavie i neprihvatljivo, smatra ejh Bonjak. Samo na ovaj nain motreno, ajetom bi Poslaniku bio naloen ibadet sve do smrti ime bi njegova vjerovjesnika misija bila stavljena u drugi plan. Znamo li da je Poslanikovo obznanjivanje Boije poruke ljudima kontinuirano teklo sve do njegove smrti neodrivost ovakvih stajalita je neupitna. Sutina ejh Bonjakova tumaenja jamanoga uvjerenja u odnosu na hazreti Poslanika je slijedea: jamano uvjerenje, kao takvo, egzistiralo je u Poslanikovoj metafizikoj naravi (nr-e mohammad) prije njegova oitovanja kao povijesne linosti u pojavnome svijetu. Dakle, izmeu muhamedanske duhovne zbilje i jamanoga uvjerenja postoji suodnos koji ukazuje da je svakoj razini spomenute zbilje nuno prisajedinjena njoj analogna razina jekina koja svoje konkretno odreenje dobija na razini vjerovjesnitva i poslanstva. Sa druge strane, budui da je isto robovanje odrednica muhamedanske duhovne zbilje18, logino je da postoji uzajamna veza i izmeu robovanja i jamanoga uvjerenja. Na tragu ovoga ejh Bonjak zakljuuje da inom ibadeta koji mu je naloen kuranskim ajetom: Slavi Gospodara svoga i zahvaljuj Mu. Budi od onih koji seddu ine19 Poslanik ozbiljuje jamano uvjerenje razine vilajeta na kojoj je proivio iskustvo duhovne bliskosti s Bogom prije nego je njegova povijesna linost sputena na razinu svijeta mogunosti u kojem mu je povjerena zadaa vjerovjesnitva. Budui da je poslanika zadaa poziva u islam mogla biti realizirana jedino na razini svijeta mogunosti koji je nunou svoje prirode pobuivao razliita stanja
Nema niti jednog znaenja uzvienijeg od robovanja, niti za vjernika ima potpunijeg i savrenijeg imena od imena rob. Stoga je Bog, neka je velianstveno Njegovo ime, opisujui no Mirada i najuzvienije trenutke Poslanikove u njoj kazao: Slavljeno je, isto i uzvieno Bie Onoga, Koji je nou odveo roba Svoga (Muhammeda), od Mesdidi Harama do Mesdidi Aksaa (Kuran, al-Isr, 1) i pa je objavio Njegovu robu (Poslaniku) to je objavio (Kuran, an-Nam, 10). Da je postojalo ime uzvienijega znaenja od imena rob, Bog bi ga oslovio njime; Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye, str. 306. 19 Kuran, al-Hir, 98.
18

Tajna jekina u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka

215

u Poslanikovu biu, ta su ga stanja sprjeavala da oituje svoju preegzistentnu narav a time i ozbilji razine jekina njoj prisajedinjene. Sukladno ovome, nije Poslanikov ibadet uzrok za nastanak nepostojeeg jamanoga uvjerenja nego je samo povod da se njime Poslanik oslobodi duhovne tjeskobe i da se, ozbiljujui inom sedde istinsko robovanje, u ovozemnome ivotu povrati na razinu vilajeta, prijateljstva s Bogom, kada e mu iznova doi ono jamano uvjerenje prisajedinjeno njegovoj muhamedanskoj zbilji konkretizovano na razini vjerovjesnitva i poslanstva. Stoga Bog u obraanju Poslaniku i kae: Robuj Gospodaru svome sve dok ti jamano uvjerenje nadoe, tj. dok trenutno iezlo jamano uvjerenje razine vilajeta u inu sedde ne dobije svoje konkretno egzistencijalno odreenje.
Razina vjerovjesnitva i zadaa pozivanja iziskuju prostranstvo grudi i rafiniranost srca da bi boanski vahj u onom obliku u kojemu se iz vieg svijeta sputa u poslaniko isto srce ba u takvome obliku se objelodanio ummetu. Poslaniko srce koje je mjesto sputanja vahja nije podlono promjenama, doim su se tvoje grudi stijesnile zbog rijei mnogoboaca a pozivanje zahtijeva prostranstvo u grudima. Dakle, da bi ti nestalo tjeskobe u grudima Nas slavi izriui Nam zahvalu i budi u skupini sadida i vrati se svome robovanju koje jeste zbilja tvoga bia da bi ti ieznula stijenjenost u grudima e da bi u inu sedde osjetio bliskost s Nama i da izmeu Nas i tebe ne ostane nita to bi nas razdvojilo, jer zraci nura Nae velianstvenosti spaljuju tuinca (osim Mene). Dakle, kada ti nestane stijenjenosti u grudima u tebi snai jamano uvjerenje i spokoj koji su te bili napustili zbog stijenjenosti u grudima stoga to se u isto vrijeme ne mogu pojaviti i stijenjenost u grudima i jamano uvjerenje. [fol. 5b]

Na kraju svoga veoma iscrpnog i temeljitog tumaenja jeqna ejh Bonjak iznosi zanimljiv zakljuak kako izrazu att sve dok, u dijelu ajeta: (...) sve dok ti jamano uvjerenje (yaqn) nadoe treba dati uzrono znaenje: zato, zbog toga, te da bi shodno tome ajet o jekinu trebalo ovako razumijevati: Robuj Gospodaru svome zato (zbog toga) da ti jamano uvjerenje nadoe. Posebnost Poslanice je u specifinom i jedinstvenom ejh Bonjakovu poimanju razina jekina. ejh nam govori o etiri razine, odnosno o etiri, kako ih je nazvao, stuba jamanoga uvjerenja: prvi je (izvanjsko) znanje (ilm); drugi je oko srca (ayn); trei je istina (aqq) i etvrti je zbilja (aqqat). Ovi stubovi su temelji na kojima poivaju etiri razine jekina. On je, dakle, trima razinama jamanoga uvjerenja o kojima govori Kuran pridodao i etvrtu, a to je zbilja jamanoga uvjerenja (aqqatul-yaqn). Tragom ovoga ejh Bonjakova tumaenja razine jamanoga uvjerenja su:

216

Mubina Moker

1. Jamano uvjerenje na temelju (izvanjskoga) znanja, obavijesti (ilmul-yaqn); 2. Jamano uvjerenje na temelju opaanja, gledanja srcem (aynul-yaqn); 3. Istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn); 4. Zbilja jamanoga uvjerenja (aqqatul-yaqn). ejh Bonjak istie da jamano uvjerenje shvaeno prema tumaenju ejha Bakelendara kao objelodanjenje vjene Biti, ne poiva na rijeima, nema, dakle, znaenje uvjerenja na temelju (izvanjskoga) znanja (ilmul-jeqn), ve podrazumijeva uvjerenje koje je plod srane oevidnosti (aynul-yaqn) ijim snaenjem istovremeno jaa sposobnost izravnoga osvjedoenja. Istinitost (aqqul-yaqn) i zbilja (aqqatulyaqn) jamanoga uvjerenja znakovite su odrednice ovjekovoga upotpunjenja i usavrenosti u robovanju Bogu.
Znaj da jamano uvjerenje poiva na etiri stuba, od kojih se svaki odnosi na jednu od razina jamanoga uvjerenja: prvi je izvanjsko znanje (ilm); drugi je oko srca (ayn); trei je istina (aqq); etvrti je zbilja (aqqat); jer je Uzvieni Bog zbog jamanoga uvjerenja stvorio znanje, sranu oevidnost, istinu i zbilju. Rekao je Boiji poslanik Bog mu se smilovao i spasio ga: Doista, svaka istina ima zbilju. Kada se potvrdi i ozbilji istinitost jamanoga uvjerenja (aqqul-yaqn) nuno slijedi da ova istina ima i zbilju. To je zbilja jamanoga uvjerenja (aqqatul-yaqn). Dakle, na temelju ovoga zbilja (aqqat) je etvrti stub jamanoga uvjerenja. Ali zbilja je prosvjetljenje, doim su tri preostala stuba kur'anska.20 Dakle, kada ovaj znameniti arif, tj. ejh Demaluddin Bakelendar govori o jamanome uvjerenju, on pod tim ne misli na jamano uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja (ilmul-yaqn), jer vjernikovo uvjerenje na temelju izvanjskoga znanja ovisi o stepenu njegovoga vjerovanja, doim vjerovjesnikovo ovisi o obavijesti od Vladara o svemu obavijetenog, i ova razina jeste razina obavijesti, a ne izravnoga osvjedoenja; nego se ejhove rijei odnose na jamano uvjerenje nastalo posredstvom opaanja, gledanja srcem (aynul-yaqn) na kojoj razini rob Boiji posjeduje sposobnost izravnoga osvjedoenja. Istinitost (aqqul-yaqn) i zbilja (aqqatul-yaqn) jamanoga uvjerenja ostvaruju se kroz napredovanje u ibadetu i isto robovanje. [fol. 2a]

Na koncu, ejh Bonjak zakljuuje da je ibadet nuni preduvjet da bi ovjekovo bie uope moglo biti primateljkom jamanoga uvjerenja. Zanimljivo je da on ibadet ne shvaa samo kao individualni obredoslovni in kojim osoba ukoliko ga obavlja u stanju potpunoga duhovnoga osvjedoenja kontemplira Boiju (sve)prisutnost nego mu daje jedno
20

Radi se o tri razine jamanoga uvjerenja (yaqn) na koje upuuje Kuran. Ilmulyaqn i aynul-yaqn se spominju u suri at-Takur, 5 i 7, dok se aqqul-yaqn spominje u suri al-Wqia, 95.

Tajna jekina u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka

217

ire i uopenije znaenje. U opem smislu motreno, ljudski ivot je ibadet u znaenju da se duhovno osvijetena osoba nijjetom, mislima, rijeima i postupcima, dakle u svim aspektima svoga ovozemaljskog egzistiranja, dobrovoljno i svjesno podlae Boijoj volji. I samo ibadet koji se ozbiljuje u punini oba njegova znaenja, individualnog i opeg, je povod za nadolaenje jamanoga uvjerenja (yaqn).

IZVORI I LITERATURA
Bn, M. (2000/1378) Maqmat-e manaw, Tehrn: Entert-e Bn. Bonjak, A. (1034. H.) Serr-e yaqn f qoulihi Tal: Wabud Rabbake att yatiyak al-yaqn, Istanbul: Millet Genel Ktphanesi, arullah Ef, br. 2129/2. Boxr, A. E. (1987/1366) arh-et-taarrof lemazhabot-tasawwof III. Kritiko izdanje M. Rouan, Tehrn: Entert-e Astr. ehaji, D. (1982) ejh Abdullah Bonjak Abdi bin Muhamed al-Bosnewi, Zbornik radova Islamskog teolokog fakulteta u Sarajevu, br.1. Sarajevo: Islamski teoloki fakultet. m, A. (1991/1370) Nafahtol-ons. Kritiko izdanje Mahmd bed, Tehrn: Moassese-ye Ettelt. Hadibajri, F. (1989) Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza, Tesawwuf Islamska mistika, Zagreb: Zagrebaka damija. Howr, A. (1997/1376) Kafol-mahb. Kritiko izdanje W. ukovski, Tehrn: Entert-e Tahr. Kuran asni (1990) Preveli: Muhammed Panda i Demaluddin auevi, Zagreb: Stvarnost. Rm, D. M. (1999/1378) Masnaw Manaw III.. Kritiko izdanje AbdolKarm Sor, Tehrn: Entert-e elm wa farhang. Tarome-ye Resle-ye Qoeyriyye (1995/1374). Kritiko izdanje B. Forznfar, Tehrn: Entert-e elm wa farhang.

218

Mubina Moker

TAJNA JEKINA U SVJETLU GNOSTIKOGA NAUKA EJHA BONJAKA Saetak U procesu ovjekovoga samoozbiljenja jamano uvjerenje (yaqn) predstavlja jedan od najbitnijih, ak bi se moglo kazati sredinjih, segmenata gnostikoga nauka budui da ga sufijski prvaci nazivaju jahalicom na kojoj salik putuje obzorjima vlastitih mikrokozmikih svjetova. A kretnje na putovanje nezamislivo je bez jahalice. Pitanje jekina bilo je predmetom interesovanja i ejha Abdullaha Bonjaka kojem je posvetio i jednu od svojih Poslanica. U prvom dijelu rada dat je saeti prikaz jamanoga uvjerenja na temelju ranih gnostikih izvora. Drugi dio rada jamano uvjerenje tretira u svjetlu gnostikoga nauka ejha Bonjaka koji na jedan originalan nain promilja o ovome pitanju motrei ga kroz dva aspekta: u odnosu na razinu Boijih prijatelja (awliy) i u odnosu na muhamedansku duhovnu zbilju. SECRET OF YAQN IN LIGHT OF THE GNOSTIC TEACHINGS OF SHEIKH BONJAK Summary In the process of human self-actualization, the concept of firm conviction (yaqn) is one of the most important, we could even say central segments of Gnostic doctrine, since Sufi leaders call it a vehicle on which a salik (a spiritual traveler) travels, through the horizons of his own microcosmic worlds. And starting a journey is inconceivable without a ride / vehicle. Question of yaqn has been also the subject of interest of Sheikh Abdullah Bonjak to which he dedicated one of his Epistles. In the first part of the paper there is a summary of firm conviction based on early Gnostic sources. In the second part of the paper firm conviction is treated in light of the Gnostic teachings of Sheikh Bonjak who in an original way reflects on the issue, contemplating it from two different aspects: in relation to the level of Gods friends (awliy) and in relation to Muhammedian spiritual reality.
Keywords: tasawwuf, firm conviction, yaqn, Sheikh Abdullah Bonjak

UDK: 28(497.6):94(497.6)15

ALADIN HUSI
(Sarajevo)

NEKE KARAKTERISTIKE PRIHVATANJA ISLAMA U BOSANSKOM SANDAKU POETKOM 16. STOLJEA

Kljune rijei: Bosanski sandak, prihvatanje islama, novopazarska oblast, istona Bosna, srednja Bosna, zapadna Bosna, srednjodalmatinsko zalee

Prihvatanje islama u pojedinim krajevima Balkanskog poluostrva bilo je uslovljeno brojnim faktorma i praeno odreenim fenomenima. Po svome obimu ta pojava izdvaja Bosnu i Albaniju kao dva specifina i jedinstvena podruja, gdje je ona bila izraenija u odnosu na sve druge oblasti pod osmanskom vlau. Ovaj fenomen u ta dva podruja objanjavan je forsiranjem prihvatanja islama iz stratekih razloga.1 Stepen prihvatanja islama, meutim, ni na prostoru Bosne nije imao ujednaen tok i dinamiku, gdje je takoer bio uslovljen odreenim okolnostima. Pojedina podruja Bosanskog sandaka ve su bila predmetom panje, ukljuujui prve decenije 16. stoljea. Istraivanja su vrena za nahije Saraj, Visoko, djelomino oblast Pavlovia te podruja zapadne Bosne koja su kasnije ula u sastav Klikog sandaka. Ona su najee praena u vremenskoj vertikali 1468-1604. godine.2 Meutim, u njima nije obuhvaeno cjelokupno stanovnitvo, a osim toga povremeno nedostaje cjelovita analiza posebno za tridesete godine 16. stoljea. I pored toga, postojee studije predstavljaju vrijedna dostignua za komparativne
Nedim Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godinjak ANU BiH XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja 11, Sarajevo 1976, 385-414. Od novijih radova o pitanju prihvatanja islama u Albaniji skreemo panju na: Dritan Egro, Islam in the Albanian lands (XVth-XVIIth Century) Religion und Kultur im albanischsprachigen Sdosteuropa, Frankfurt a. M. 2010, 13-51. 2 Vidi: Prilozi za orijentalnu filologiju 41/1991, Nauni skup irenje islama i islamska kultura i civilizacija u Bosanskom ejaletu, Sarajevo 1991.
1

220

Aladin Husi

analize mikrorejona unutar Bosanskog sandaka.3 Na osnovu njih mogue je doi do nekih ocjena koje mogu odrediti glavne teritorijalne i vremenske tokove prihvatanja islama. S obzirom na postojanje razliitih pojava u nekim regijama unutar samog Bosanskog sandaka, poeljno je promatrati ih i u irem teritorijalnom kontekstu. Kako je prikaz sandaka kao cjeline izostao, cijenimo neophodnim promatrati to i po horizontali cjelokupnog sandaka kao jedinstvenog prostora. Ovaj rad bavi se analizom dostignutog stepena prihvatanja islama u Bosanskom sandaku do kraja tree decenije 16. stoljea.4 Vie razloga opredijelilo nas je za taj teritorijalni okvir i vremensko polazite. Po svom opsegu, poetkom 16. stoljea Bosanski sandak obuhvatao je prilino irok prostor, od Zveana na jugoistoku (danas na Kosovu) do Like na sjeverozapadu (danas Hrvatska). Cjelokupni prostor u to vrijeme predstavljao je jednu administrativnu jedinicu, pa prema tome postojale su istovjetne administrativno-pravne i iste, ili priblino iste, drutveno-ekonomske pretpostavke za tu pojavu. S druge strane, Bosanski sandak u svojim granicama obuhvatao je dijelove tri razliita srednjovjekovna dravno-pravna okvira srpske, bosanske i hrvatske drave, kao i tri razliite duhovne tradicije pravoslavnu, katoliku i tradiciju Crkve bosanske, sa razliitim stepenom utjecaja u pojedinim regijama.5 Vrijeme uspostave osmanske vlasti u ovim oblastima sandaka bilo je razliito. U istonim dijelovima ona je uspostavljena prije vie od jednog stoljea, a u krajnjim zapadnim tek poslije neto vie od jedne decenije u odnosu na vrijeme koje je predmetom analize. Stoga se kao osnovna pitanja na poetku postavljaju: korelacija izmeu duine osmanske vladavine i stupnja prihvatanja islama, da li i u kojoj mjeri postoji razlika u zonama razliitih duhovnih utjecaja, te odnos prihvatanja islama u selu i gradu unutar tih zona? Prostor Bosanskog sandaka u ovom sluaju podijeljen je u nekoliko regija koje e biti predmetom analize. Granice tih regija uslovljene su historijskim faktorima. Svaka od njih predstavljala je zasebnu historijsku cjelinu u srednjem vijeku, a i osmanska administrativna podjela u prijelaznoj fazi uprave prepoznavala ih je kao zasebne vilajete:
Machiel Kiel, Ottoman Sources for the Demographic History and the Process of Islamization of Bosnia-Hercegovina and Bulgaria in the 15-17 Centuries: Old Sources New Methodology, International Journal of Turkish Studies, Fall 2004, 10 (1-2), 93-119. 4 Ovo istraivanje zasniva se na popisima iz 1530. godine: Istanbul, Babakanlik Osmanli Arivi (BOA), TD 157, 164 i MAD 540. 5 Boris Nilevi, Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak, POF 41/91, 337-345; Pejo okovi, Crkva Bosanska u XV. stoljeu, Sarajevo 2005.
3

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

221

Jele (Novi Pazar), Zemlja Pavlovia, Kraljeva zemlja, Vilajet Hrvat i sl. do 1530. godine mnogi od tih naziva su iezli, ali su nam posluili kao osnova za regionalizaciju u ovoj analizi, uz minimalna odstupanja uvjetovana nekim geografskim specifinostima, ali i nemogunou preciznog definiranja tih granica usljed povremenih administrativnih nepodudarnosti. One ipak ne mogu bitnije utjecati na ukupan rezultat. Stoga se inilo opravdanim teritorij Bosanskog sandaka iz 1530. godine podijeliti na sljedee oblasti koje emo uslovno nazvati: 1. Novopazarska, od Zveana na jugoistoku do Drine (podruje srednjovjekovne srpske drave), 2. oblast Pavlovia (prostor srednjovjekovne Bosne istono od Sarajeva do dananje granice sa Srbijom), 3. oblast Kraljeve zemlje (gornji i srednji tok rijeke Bosne sa slivnim podrujima do Maglaja), ukljuujui i oblasti Neretve i Rame koje su tradicionalno ulazile u sastav Kraljeve zemlje, 4. uskopsko-livanjska zona (srednjovjekovni Donji Kraji) i 5. srednjodalmatinsko zalee sa likim podrujem. U tim prostornim okvirima e se pokazati odreena kretanja i dostignuta dinamika, slinosti i razlike meu oblastima, a sasvim sigurno i neke specifinosti unutar tih oblasti. 1. NOVOPAZARSKA OBLAST Novopazarsko podruje vrlo rano dolo je pod udar osmanskih osvajanja i uspostave osmanske vlasti. Prisustvo kadije u rudniku Gluhavica blizu Novog Pazara izvori evidentiraju ve 1396. godine.6 Redovna vlast uspostavljena je tokom prve polovine 15. stoljea. Novi Pazar se prvobitno nalazio u sastavu Skopskog krajita kao Vilajet Zvean, Jele, Sjenica i Ras.7 Promatrano sa tog stanovita, pretpostavke za poetak irenja islama, barem na uem dijelu, ispunjene su vrlo rano. U vrijeme koje nas zanima, tj. poetkom 16. stoljea, ovaj prostor inilo je 16 nahija. U nekima od njih na teritoriju cijele nahije nema uope prisutnih muslimana, i to u nahijama Bobolj, Moravica i Ostatija. Prate ih gotovo istovjetno nahije Niki, Trebne i Vrae koje imaju, tek simbolian procent od 1% muslimana. Ovo podruje karekterizira mali broj naselja zahvaenih talasom irenja islama, ali i mali, najee neznatan, broj domova u pojedinim naseljima, tako da u ovim nahijama gotovo i nema pojave toga procesa,
6 7

Olga Zirojevi, Tursko vojno ureenje u Srbiji 1459-1683, Beograd 1974, 26. Hazim abanovi, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1959, 117; Isti, Krajite Isa-bega Ishakovia, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo 1964.

222

Aladin Husi

jer se sve moe svesti na pojedinane i rijetke sluajeve, za koje moemo kazati da predstavljaju izuzetke. Ovdje se ipak izdvaja jedna grupa nahija, barem prividno, sa neto veim prisustvom muslimana. No, bez obzira na veliinu nahije i demografski potencijal, one najee ne doseu ni 50 domainstava muslimana po nahiji. Kao nahije s veim brojem muslimana na ovom podruju mogu se smatrati: Banja 33 domainstva, Bare 44, Jele 40, Ras 47 i Sjenica 43 domainstva muslimana.8 Izraeno procentualno, to je izmeu 2-4% domainstava tih nahija. S obzirom na to da su neke, poput Jelea i nahije Ras, velike i da imaju i do 90 naseljenih mjesta, onda je to gotovo zanemarujue. Ovim nahijama moemo pridodati i Sjenicu i ubrojiti je u vee nahije sa 42 naselja. No, veoma mali broj sela, tek pet, zahvaeno je prihvatanjem islama. Ponegdje se javljaju male oaze muslimanskih sredina, najvie do 5 domainstava. Realniju predodbu o stepenu islamizacije mogue je stei ako se kae da spomenuti broj u tim nahijama ne dostie jedno domainstvo po naselju. Za kraj razmatranja ove oblasti ostavili smo: Arane, Zvean, Bare i Novi Pazar, zato to ove nahije imaju gradska naselja ili zaetke gradskih naselja, te su mogue komparacije tog procesa meu naseljima razliitog drutveno-ekonomskog i pravnog poloaja. Status pazarnog mjesta imali su Novi Pazar, Mitrovica, Arane i Priboj, a status varoi Nova Varo (ili Varo Iskender-pae). Ovdje treba istai da izvori iz ove godine registriraju Novi Pazar kao zasebnu nahiju, premda on pripada nahiji Ras, u okviru koje je popisivan u drugim sluajevima. Od uspostave osmanske vlasti do tridesetih godina 16. stoljea razvio se veoma mali broj gradskih naselja, svega 5. Samo su dva preteno muslimanski gradovi Novi Pazar i Mitrovica. Svakako najrazvijeniji grad bio je Novi Pazar sa 577 muslimanskih i 120 nemuslimanskih domova. To znai da je u Novom Pazaru 83% domova muslimana. No ovaj pokazatelj se mora uzimati s oprezom. On teko moe biti mjerilo prihvatanja islama u samom gradu, pa i okolini, jer gradsko stanovnitvo po svome porijeklu ne pripada u potpunosti Novom Pazaru niti njegovoj uoj okolini. Grad je apsorbovao stanovnitvo kako svoga ueg okruenja tako i nekih udaljenijih mjesta. U Novom Pazaru ono je prilino heterogenog sastava, s podruja Rasa, Sjenice, Jelea, Nikia, Sarajeva, Olova, Viegrada, Hercegovine, pa i Zvornika.9 Najvie ih je
Kako domainstvo predstavlja osnovnu jedinicu za ovu analizu, u postupku obrade izvora i izraunavanja procenta nisu uzimani u obzir neoenjeni (mcerred) muslimani zato to u trenutku nastanka popisa oni nisu imali status samostalnih domainstava. 9 U navedenim sluajevima uz imena pojedinaca precizno stoji neka od navedenih odrednica mjesnog ili regionalnog karaktera.
8

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

223

porijeklom s podruja Hercegovine oko 30. U mjestima svoga porijekla oni su ve prihvatili islam i kao muslimani dolazili u Novi Pazar. Njima treba dodati i odreen broj inovnika, vjerskih slubenika, potomaka vojnike klase, uglavnom izvan ueg podruja Novog Pazara, pa i osloboenih robova. Meutim, grad u ovom sluaju nije apsorbovao samo muslimansko stanovnitvo nego i nemuslimansko. Jedna mahala od 27 domainstava bila je naseljena trgovcima Dubrovanima, dok je druga bila naseljena trgovcima iz susjednih nahija Jele, Ras i Vuitrn. To znai da i 62% nemuslimana dolazi iz blieg ili daljeg okruenja.10 S Mitrovicom je drugaija situacija. Ona je u konfesionalnom pogledu homogenija: muslimana je 94% a nemuslimana 6 %, ali je znatno manja, sa svega 66 domova. Usljed manjeg broja domainstava manje je i stranaca s drugih podruja, ali ih ipak ima iz Vuitrna, Alada Hisara (Kruevca) i Ilbasana. to se Nove Varoi (Varoi Iskender-pae) tie, ona jo uvijek nije znaajnije zahvaena prihvatanjem islama, tek 20% domova ine muslimani, a u pazaru Arane ih je 15%. U Priboju nalazimo samo jedno muslimansko domainstvo prema 112 nemuslimanskih. I gradska naselja, sa izuzetkom Novog Pazara i Mitrovice, uprkos razdoblju duem od osam decenija, nisu se transformirala u preteno muslimanske sredine. Mnogo vie iznenauje slab utjecaj grada, posebno Novog Pazara i Mitrovice kao gradskih naselja sa islamskim institucijama, na okolna sela u kojima je taj utjecaj u ovoj fazi osmanske vladavine potpuno neprimjetan. Ako se uope moe govoriti o utjecaju, onda se on ograniavao na apsorbovanje muslimanskog stanovnitva u grad. Kada se izuzmu gradska naselja sa svim svojim stanovnitvom, muslimanskim i nemuslimanskim, stepen prihvatanja islama na selu u ovom regionu dostie tek 2% (249 domainstva muslimana). ini se da ne bi bilo odrivo pravdati slab utjecaj islama iskljuivo vlakim porijeklom stanovnitva veeg dijela toga podruja, jer vlaka naselja Banje i Bara pokazuju vie sklonosti ka prihvatanju islama u odnosu na mnoga druga naselja ije stanovnitvo nije u vlakom statusu. Ovdje posebno iznenauju ua podruja Mitrovice (nahija Zvean) i Novog Pazara (nahije Jele i Ras), gdje ni broj naselja niti broj muslimanskih domainstava ne mogu potvrditi bilo kakav, ak ni minimalan utjecaj grada sa svim pretpostavkama na irenje islama u njihovoj okolini. Premda je veoma mala, u nahiji Priboj odnos je u potpunosti obrnut. U nekoliko seoskih naselja imamo prisutne muslimane, tako da u ovoj nahiji veina muslimana ivi na selu, dok ih u gradu gotovo nema.
10

TD 157, 109-123, Hatida ar-Drnda, Osnivanje Novog Pazara i njegov razvitak do kraja 16. stoljea, Novopazarski zbornik 8, Novi Pazar 1984, 77-102.

224

Aladin Husi

Sve u svemu, na ovom podruju procent muslimana dostigao je tek 8%. Ako se izuzme samo grad Novi Pazar, kao prostor i naselje s najveom koncentracijom muslimanskog stanovnitva od kojeg izvjestan broj pripada doseljenicima, onda taj procent dostie tek 3%, a nemuslimana 97% . To znai da je udio ostalih gradskih naselja zanemariv i neprimjetan i da na sva ostala gradska naselja otpada 1% muslimana. Ovdje se namee i pitanje da li je to tek izraz trenutnog stanja ili je ono nastavljeno i u kasnijem vremenu. Stoga je neophodno pratiti kako se taj proces odvijao do kraja 16. stoljea i da li je u kasnijem razdoblju pokazivao tendenciju znaajnijih promjena, odnosno pojaanu dinamiku. Iako je evidentna tendencija rasta broja muslimana u narednih sedam decenija, irenje islama nije znaajnije dobijalo na dinamici. Do poetka 17. stoljea na cjelokupnom prostoru broj muslimana je dostigao 17%. To znai da u narednih sedam decenija broj muslimana nije povean ni za novih 10%, to se ne moe smatrati znaajnim napretkom u pogledu irenja islama. Ovdje ipak treba imati na umu nekoliko pojava, prije svega djelominu stagnaciju Novog Pazara, i migracije u pravcu drugih gradskih centara, tako da treba pretpostaviti da je stepen irenja islama mogao dostii 20%. No i to je, s obzirom na dinamiku u nekim drugim krajevima sandaka, jo uvijek prostor prilino zatvoren za znaajniji utjecaj islama. I migracioni procesi nemuslimana dijelomino su utjecali i mijenjali ukupan odnos unutar ovih podruja. To se posebno odnosi na vlake skupine koje su se kretale u pravcu zapada (Bosna) ili sjevera (Zvornik, Slavonija). Demografska stagnacija do poetka 17. stoljea je oigledna. U tom periodu ovo podruje biljei gubitak od oko 3000 domainstava,11 tako da iskazani rast procenta muslimana nije samo rezultat realnog poveanja nego i smanjenja broja nemuslimana. Ipak, utjecaj grada do kraja 16. st. neto je izraeniji nego u 15. ili poetkom 16. stoljea, posebno u nahijama Zvean, Jele i Ras, no jo uvijek na okolinu ne djeluje u nekoj znaajnijoj mjeri koja bi drastinije promijenila sveukupnu konfesionalnu sliku okoline. Zvean ne prelazi 15%, a Jele 12% muslimanskih domova. S nahijom Ras je neto drugaija situacija. Tu je procent porastao na 39%, no izuzmemo li gradsko naselje Novog Pazara, onda je on znatno nii 26%, ali ipak iznad opeg prosjeka podruja. To znai da je utjecaj grada bio znatno snaniji nego poetkom 16. stoljea. S druge strane, primjer nahije Zvean je potpuno drugaiji. Utjecaj grada na okolinu bio je znatno manji u odnosu na Novi Pazar. U selima nahije Zvean stepen prihvatanja islama porastao je na 7%, to je izrazito slab utjecaj grada
11

Adem Handi, O drutvenoj strukturi stanovnitva u Bosni poetkom XVII stoljea, POF XXXII-XXXIII, 1982-83, 129-146.

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

225

na konfesionalne prilike u okolini. Navedeni porast broja muslimana krajem 16. stoljea samo je nagovjetaj da pojedini krajevi ove oblasti tek ulaze u fazu intenzivnijeg prihvatanja islama, koja e u 17. stoljeu ii svojom uzlaznom linijom. 2. ISTONA BOSNA Druga zona analize obuhvata devet nahija u dananjim granicama Bosne, i to njenom istonom dijelu: Bire, Bora, Brodar, Dobrun, Hrtar, Osat, Studena, Viegrad i Vratar, dakle, priblino meuprostor gradova Viegrad, Rogatica, Sarajevo, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Zanemare li se povremena osmanska prisustva i neto ranije zaposjedanje Hodidjeda (kod Sarajeva) oko 1448. godine, o potpunoj uspostavi osmanske vlasti u zemlji Pavlovia moe se govoriti tek od 1463. godine.12 Zanemarimo li srednjovjekovne tragove i svjedoanstva koja govore o utjecaju Crkve bosanske na tom podruju,13 brojne napomene o krstjanima, zemlji krstjana, starcima i gostima u Zemlji Pavlovia potvruju utjecaj Crkve bosanske i njenog uenja u Pavlovia oblasti u predosmansko doba.14 Sam ulazak u zonu utjecaja nagovjetava znaajniji zaokret u sferi duhovnosti ovoga podruja. No i unutar ovog prostora znatno jasnije se ocrtavaju dionice jaeg ili slabijeg utjecaja islama meu stanovnitvom. Pogled na ovo podruje pokazuje da je u istonim nahijama regije Bira, Osat i Dobrun, dakle u pojasu rijeke Drine, taj utjecaj slabiji u odnosu na ostale nahije. One su rubna podruja ovog geografskog prostora, te isturenija tradicionalno pravoslavnim krajevima i podlonija utjecajima pravoslavne crkve. Istovremeno, to su i podruja podlonija migracionim tokovima, posebno Bira. Naime, veliki broj sela u prostoru Srebrenica Vlasenica Bratunac 1468. godine bio je pust, a kasnije naseljen vlakim stanovnitvom.15 No i pored
Hazim abanovi, Pitanje turske vlasti u Bosni i Hercegovini do pohoda Mehmeda II 1463. godine GIDBiH VII/1955, Sarajevo 1955, 37-51; Isti; Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo 1959, 117; Isti, Krajite Isa-bega Ishakovia, Zbirni katastarski popis iz 1455. godine, Sarajevo 1964. 13 Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964, 284. 14 Milan Vasi, Zemlja Pavlovia u svjetlu turskih izvora, Zbornik radova sa naunog skupa Zemlja Pavlovia, srednji vijek i period turske vladavine, BanjalukaSarajevo 2003, 313. 15 Aladin Husi, Treboti i utvrda Klievac u vrijeme osmanske vladavine, Anali GHB XXI-XXII, Sarajevo 2003, 121; Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine, Mostar 2008.
12

226

Aladin Husi

toga, u polovini naselja nahije Bira prisutni su muslimani, makar u manjem broju. Samo jedno selo (Jasikovica) ima preteno muslimansko stanovnitvo, no znatno su ee pojave da u selima ima i do deset muslimanskih domova. To znai da je ova nahija zahvaena prihvatanjem islama po dubini i po irini. Ipak,. udio muslimana dostigao je tek 7%. Znatno manji broj sela koja nisu pod utjecajem irenja islama nalazimo u nahiji Osat. Neto vea koncentracija muslimana uoljiva je u ovoj nahiji u podruju sela Sutiska, gdje su grupacije muslimanskih domainstava neto vee (oko 10-15 domova). Interesantnim se ini da su Vlasi sela Radovii u velikom procentu prihvatili islam (14 od 21 domainstva) i sela ljivice (5 od 9 vlakih domova). Ipak, intenzitet islamizacije ovdje je jo relativno nizak i do 1530. godine zahvatio je 18% stanovnitva. Premda predstavlja dio pojasa slabijeg intenziteta islamizacije uz rijeku Drinu, nahija Dobrun razlikuje se od prethodne dvije. Zahvata negdje oko 27 naseljenih mjesta, od kojih tek pet nije zahvaeno procesom prihvatanja islama. U okolini Dobruna susreemo sela sa preteno muslimanskim stanovnitvom, kao Jagodina, Gornjem Veletovo, Okruga, ovagovina. Naselja nahije Dobrun su manja naselja, uglavnom do 10, rjee do 20 domainstava. Najvee naselje je sam Dobrun sa 24 domainstva, koji ima status varoi. U njemu ima 8 muslimanskih domainstava (33%). Sumarno, nahija Dobrun dostigla je procent od 38% muslimana. Kretanjem kroz teritorij ka zapadu i prema unutranjosti Bosne, prihvatanje islama postaje sve izraenije. Ako bismo gradirali nahije prema stepenu prihvatanja islama, slijedile bi ovim redom: Hrtar 62%, Viegrad 63%, Brodar 78 %, Vratar 81%, Bora 89% i Studena 99%. Kao to se vidi, u nekim od ovih nahija, taj proces je znatno uznapredovao, a u nekima se u potpunosti i zavrio. Ovdje se pokazuje da gradovi blii zonama utjecaja pravoslavne crkve imaju znatno sporiju dinamiku prihvatanja islama. Posebno pazar Petri,16 koji je po svom demografskom kapacitetu u rangu srednjeg ili neto razvijenijeg sela (37 domova), u nahiji Osat. U njemu nalazimo samo jedno domainstvo muslimana. Viegrad i Dobrun takoer imaju manji procent muslimana. Dok je on u Dobrunu priblino ujednaen u usporedbi sa svojom okolinom, odnosno opim prosjekom nahije, stanovnici sela nahije Viegrad su u znatno veoj mjeri prelazili na islam
16

Danas selo Petria u okolini Srebrenice. U objavljenom izvoru iz 1604. godine ovaj lokalitet razrijeen je kao pazar Bistrica. Vidi: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, sv. II, obradila Snjeana Buzov, Priredila Lejla Gazi, Sarajevo 2000, 618.

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

227

od gradskog stanovnitva. U ovoj fazi, sami Viegrad imao je nizak stepen prihvatanja islama, svega 18%. U Dobrunu je postojao i crkveni objekat,17 kao i u blizini Viegrada.18 U oba mjesta postojale su i damije, u Viegradu dvije sultana Bajazida i u tvravi Viegrad, dok je u Dobrunu damija bila u samoj tvravi. Usto, Viegrad je jo od uspostave vlasti bio i sjedite kadiluka, ali je, s obzirom na te pretpostavke stepen utjecaja ipak nizak. Ni gradsko naselje Brodar po dinamici prihvatanja islama nije pratio svoje okruenje. U samom Brodaru ono je prelo 41%. Ostala gradska naselja ve su imala natpolovinu muslimansku veinu: Praa 51%, Hrtar 68%, Rogatica 85% i Vratar 89%. Ovdje valja razmotriti i pitanje u kojoj mjeri izuzee gradskih naselja utjee na sveukupnu sliku prihvatanja islama ili, da li je ono intenzivnije na selu nego u gradu. Izuzimanje gradova bitnije ne mijenja sveukupnu konfesionalnu sliku ovoga podruja, ali neznatno poveava procent muslimana na selu u odnosu na opi prosjek podruja. Dakle, posmatrani odvojeno, stepen prihvatanja islama na selu dostie 61% muslimanskih domova, dok je on u gradovima neto slabijeg intenziteta 52%. Posmatrano sveukupno, razlika izmeu seoskih i gradskih naselja, bez obzira na individualne specifinosti pojedinih mjesta, ne pokazuje ekstremne pojave kao u prethodnom sluaju. 3. SREDNJA BOSNA Sredinje podruje Bosanskog sandaka obuhvatalo je 1530. godine nahije Ramu i Neretvu na jugu, a na sjeveru Ozren, Maglaj i Usoru. Ono se protezalo veim dijelom kotlinskim podrujem rijeke Bosne do grada Doboja. Njemu su u ovom prikazu pridodate i nahije Olovo i Kladanj, premda je Olovo pripadalo vilajetu Pavlovia. Tako se u ovoj zoni nalazilo ukupno 14 nahija srednjeg dijela Bosanskog sandaka. Prihvatanje islama na ovom podruju odvijalo se intenzivnije u odnosu na druge krajeve sandaka. Sela koja nisu zahvaena prihvatanjem islama predstavljaju izuzetke. U veini seoskih naselja muslimani ine vie od jedne polovine. U devet nahija muslimani ine veinu, ponekad i u vrlo visokom procentu. Islam se najintenzivnije irio u nahiji Saraj i ve tada dostie 93% muslimanskih domova. Ovako visok procent muslimana mogao bi se objasniti s nekoliko razloga. U sarajevskom podruju vlast je
17 18

M. Vasi, Zemlja Pavlovia u svjetlu turskih izvora, 313. BOA, TD 157, 159; A. Kupusovi, irenje islama u vilajetu Pavli, 117; Opirni popis Bosanskog sandaka, sv. II, 412.

228

Aladin Husi

bila uspostavljena prije 1463. godine te uspostavljen je zaseban vilajet Hodidjed. Rezultati novoga procesa ve su vidljivi 1468. godine u mnogim naseljima.19 Vea koncentracija gradova a posebno Sarajeva, za bosanske prilike vrlo razvijenog grada, na prvi pogled sugerira da na visok procent muslimanske populacije utjee vei udio muslimanskog gradskog stanovnitva. No seoska naselja u nahiji Saraj, posmatrana odvojeno od gradskih, po stepenu prihvatanja islama ne zaostaju iza gradova. Prihvatanje islama u selima sarajevskog podruja dostie 92%. Ovdje je u potpunosti dostignuta ravnotea i izbalansiran odnos urbanih i ruralnih sredina u prihvatanju islama. Jo su dvije nahije nastavak sa znatno intenzivnijim prihvatanjem islama nahija Dubrovnik (80%) i nahija Olovo (74%). Uprkos injenici da je sami grad Olovo u to vrijeme jo uvijek prilino zatvoren za taj proces (muslimana 17%), kao i podruje Kamenskog (svega 9% muslimanskih domova), prihvatanje islama u nahiji Olovo dostizalo je 74%. To znai da je sela u nahiji Olovo kao ambijent bila vrlo pogodna za adaptaciju u sferi duhovnosti. U veem broju sela taj proces ve je u potpunosti zavren. Sela gdje bi se broj nemuslimanskih domova mogao kretati priblino do polovine vrlo su rijetka, dok je jedino selo Grabovica preteno nemuslimansko. Stepen prelaska na islam u seoskim podrujima nahije Olovo dostigao je visokih 78% i, dakle, znatno je prednjaio u odnosu na sami grad. Krajnji jug oblasti nahije Neretva i Rama, ne pokazuju istu dinamiku irenja islama. Ona je u Neretvi izraenija u odnosu na Ramu. Nivo islamizacije u Rami dostie 46% a u Neretvi 64%. Ipak, treba istai da je Rama znatno manja i da znatnije ne utjee na cjelovitiju konfesionalnu sliku ruba ove oblasti. Posmatrane kao jedinstven prostor, te dvije nahije dostiu 60% domova muslimana. Nahije sredinjeg dijela oblasti, sarajevsko-zenike kotline, pokazuju znatno umjerenija kretanja. Ipak je primjetan neto izraeniji utjecaj u nahijama blie nahiji Saraj. Kao to je to sluaj s Dubrovnikom i Olovom, i nahija Visoko je bila pod neto jaim utjecajima irenja islama. U toj nahiji i pored vrlo niskog procenta koji su pokazivala gradska naselja u prihvatanju islama, on je dostizao 61%. U gradskim sredinama u ovoj oblasti taj proces trajao je znatno sporije. Izuzme li se Visoko koje je ipak dostiglo 60% muslimanskih domova, Fojnica i Kreevo pokazuju znatno nii intenzitet prihvatanja islama
19

Nenad Filipovi, Islamizacija Bosne u prva dva desetljea osmanske vlasti, POF 41/1991, 55; Behija Zlatar, irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini, POF 41/1991, 255.

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

229

(Fojnica17%, Kreevo 11%).20 Seoska naselja su znatno dinaminije prihvatala islam, i to 67%. Grad i selo predstavljali su, dakle, potpunu suprotnost. U mjeri u kojoj je u gradu taj proces tekao sporije, na selu je iao bre. Posmatrano sumarno, gradska naselja imala su 28% muslimana prema 72% nemuslimana, dok je na selu taj omjer obrnut, 67% domova muslimana prema 33% nemuslimana. Ostale nahije sarajevsko-zenike kotline imale su neto sporiju dinamiku, iako nisu znatnije zaostajale iza Visokog, ali zato pokazuju znatno vie ujednaenosti: Bobovac 58%, Lava 54% i Brod 62%. I u ove tri nahije gradska naselja jo uvijek nisu bila snanije zahvaena talasom prihvatanja islama u nekoj veoj mjeri. Zapravo, u njima jo uvijek nema razvijenijeg gradskog naselja u punom kapacitetu, kako je to, npr., u nahiji Saraj. Uglavnom su to jo uvijek manje varoi ili pazari. No ono to svakako ne moe proi nezapaeno jeste da su gradska naselja zaostajala (25% muslimanskih domova) u usporedbi sa selom koje je ve ulo, reklo bi se, u poodmaklu fazu, dostigavi visok stepen prihvatanja islama (62%). Nahije sjevernog podruja ove oblasti specifine su zbog niza okolnosti, dijelom zbog kasnije uspostave i due stabilizacije vlasti, dijelom zbog migracionih procesa kojima su bili izloeni. Poetkom 16. stoljea ove nahije su jo uvijek predstavljale krajiko podruje, prema tome i odreene pojave imale su drugaiji tok. Posljedice takvoga stanja posebno su evidentne u nahijama Maglaj, Ozren, Trebetin i Usora. To je uslovilo decenijama slabiju naseljenost, naroito meuprostora Maglaj Doboj Teanj, zatim kolonizaciju vlakog stanovnitva.21 Zato ove nahije jo ne pokazuju potpunu demografsku niti ekonomsku vitalnost. Poznato je da je vlako stanovnitvo pokazivalo manje sklonosti ka prelasku na islam, a u ovom sluaju radilo se i o novoj kolonizaciji i kratkom vremenu za adaptaciju i ukljuivanje u nove duhovne tokove. Izuzev nahije Maglaj, koja je brojala blizu hiljadu domova, ostale nahije po svom demografskom potencijalu ne prelaze veliinu jednog veeg ili nekoliko manjih sela: Ozren 360 domova, Trebetin 84 i Usora 77 domainstava. U tim okolnostima treba traiti razloge vrlo niskog stepena prihvatanja islama u tom podruju. On je posebno nizak u nahiji Ozren 9%, dok je u ostalim nahije iznosio 17-19%. Cjelokupno podruje te etiri nahije imalo je 17%
20

O konfesionalnoj strukturi stanovnitva na podruju visoke nahije u 15 i 16. stoljeu vidi: Hatida ar-Drnda, Demografsko kretanje, socijalni i konfesionalni sastav stanovnitva u visokoj nahiji, POF 41/1991, Sarajevo 1991, 205-209. 21 A. Handi, O kretanju stanovnitva u reonu srednjeg toka Bosne (meuprostor Maglaj Doboj Teanj) od druge polovine XV do kraja XVI stoljea, Studije o Bosni, historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, Istanbul 1994, 19-28.

230

Aladin Husi

muslimanskih domova. Prilike e se ovdje do kraja 16. stoljea znatnije izmijeniti u nahijama Trebetin i Maglaj. Meutim, Usora i Ozren, kao podruja intenzivne kolonizacije ve pravoslaviziranih Vlaha ostat e na dostignutom stepenu islamizacije od 9% do kraja 16. stoljea. Trebetin i Maglaj e kasnije dostii 45 i 52% muslimana, a nahija Teanj, nekada sastavni dio nahije Usora, donekle e prednjaiti u tom procesu (59%). 4. ZAPADNA BOSNA U zapadnim krajevima muslimani su znatno manje prisutni. No i na tom prostoru uoljive su odreene specifinosti koje ga razlikuju u odnosu na sarajevsko-zeniku kotlinu. Dolina samoga Vrbasa, dakle nahija Uskopje, pokazuje se kao podruje intenzivnije islamizacije. Po dostignutom stepenu ona se moe porediti sa njoj susjednom Lavom i dostie 54% domova muslimana. Nekoliko sela pokazuje izrazito visok stepen islamizacije, kao Rostovo, Draev Dol, Privor i Nevizdrak. Vei procent muslimana na podruju ove nahije evidentan je i u varoima: Akhisar (Prusac) 83% i Golhisar (Jezero) 90%. No te varoi nisu znatnije razvijene, Akhisar ima 75 domova, a Golhisar (Jezero) tek 21, tako da znaajnije ne utjeu na sveukupni procent muslimana na podruju nahije. Ako se promatraju samo seoska naselja, taj procent je neznatno nii i dosee 52% seoskih domainstava muslimana. Ova nahija predstavlja samo produetak srednjobosanskog podruja kao zone izraenije islamizacije, iza koje po dostignutom stepenu uope ne zaostaje. Sve nahije zapadnije od Uskopja imale su znatno slabiji intenzitet prihvatanja islama. Ukupno uzevi, i nahija Livno jedina na ovom prostoru zapadno od Uskopja, pokazuje neto vei procent muslimana (45%). No, taj procent postignut je, zahvaljujui izmeu ostalog, i neto veom koncentracijom muslimana u samoj kasabi Livno, koja 1530. godine dostie 83% muslimana a 17% nemuslimana. No, ni selo nije ostalo izvan toga procesa. S obzirom na povijesne okolnosti, moglo bi se kazati da je taj proces u odnosu na neke druge nahije ipak dostigao zavidan strupanj, jer je broj muslimana na selu dostigao 37%. Ovom podruju, kao zoni neto naglaenijeg prihvatanja islama, mogla bi se dodati i nahija Kotor, mala nahija koja je u ukupnom zbiru imala svega 92 domainstva, u kojoj prihvatanje islama dostie 27%. Sve druge nahije imale su nii stepen prihvatanja islama, koji se kretao do 10% muslimanskih domainstava, rijetko prelazei tu granicu za jedan do dva procenta. Nekoliko nahija iskazuje ak vrlo nizak procent i to: Boac 5%, Grahovo 3% i Janj 3%, dok na podruju Unca, male nahije sa 165 domova, izvori ne biljee niti jedno domainstvo muslimana.

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

231

Kada se zapadni krajevi Bosne, ukljuujui Vrbasku dolinu, posmatraju kao jedinstven regionalni prostor, onda ukupan stepen islamizacije dostie 32%. Promatrani odvojeno selo i grad na ovom podruju stoje u obrnutoj proporciji. Prisustvo muslimana u gradovima dostie 70%, dok selo promatrano odvojeno od grada dostie 29%. Veina muslimana skoncentrirana je u nahiji Uskopje (61%), dok su ostalih 39% rasporeeni na sve druge nahije ove regije. I u nekim dijelovima ove regije osmanska uprava uspostavljena je kasnije, krajem 15. ili poetkom 16. stoljea, a u nekima tek s padom Jajake banovine, to je usporavalo vrijeme poetka i dinamiku toga procesa. Do kraja 16. stoljea prihvatanje islama u nekim nahijama ove oblasti (Sokol, Jezero, Livno), posebno kod rajinskog stanovnitva, nije zaostajalo za podrujima u srednjoj Bosni,a u redovima Vlaha kretalo se oko 10%.22 5. SREDNJODALMATINSKO ZALEE U usporedbi s drugim oblastima sandaka, srednjodalmatinsko zalee osvojeno je kasnije, krajem 15. ili poetkom 16. stoljea. Sama injenica da je ovo podruje, u odnosu na ranije razmatrana, znatno kasnije postalo sastavnim dijelom osmanskog administrativnog prostora, prisustvo i utjecaj islama znatno su manji nego u drugim dijelovima Bosanskog sandaka. Ovome treba dodati i injenicu da je ono, to prije, to s osmanskim osvajanjima ili neposredno po zaposjedanju, bilo izloeno snanim migracionim procesima. Kolonizaciona podruja uglavnom pokazuju sporiju dinamiku prihvatanja islama, posebno podruja kolonizirana Vlasima. Nedovoljna izgraenost upravne organizacije na lokalnom nivou oteava praenje po nahijama na nain kako je to bilo mogue u prethodnim oblastima. Ipak je mogue dati neke naznake o prisustvu islama na ovim podrujima u vrijeme koje je predmet analize. Stoga pojam nahija ima relativno znaenje, jer se ponekad svodi samo na jedno naseljeno mjesto, kao npr. Drni. Zato emo ovdje tek ukazati na zone prisustva muslimana. U 11 nahija, koje najee imaju izmeu 50 do 100 domainstava, ponekad i ispod 50, nema uope sluajeva prisustva muslimana. S obzirom na ope demografske prilike, relativno kasnu uspostavu i stabilizaciju vlasti u odnosu na druga podruja, esto minijaturni opseg nahija, ovdje se i dvadeset domova moe smatrati veom koncentracijom muslimana. Najvie ih je u meuprostoru Sinj Vrh Rika 93 doma, zatim Drni Kosovo Knin Neven 65 domova,
22

Fehim D. Spaho, Prihvatanje islama kod stanovnitva Klikog sandaka, POF 41/91, 287-88

232

Aladin Husi

Ostrovica 23. Ovim primjerima mogli bi dodati jo Petrovo Polje s 12 i Zminje Polje s 8 muslimanskih domova. Ostala podruja su, moe se kazati, vie pojedinani sluajevi koji se ne mogu pratiti kao manje grupacije koncentrirane na uim prostorima. No ini se potrebnim naglasiti da je u Lici registrirano 12 domova muslimana. U cjelini, ova regija dostizala je broj od 223 domainstva muslimana, to je iznosilo oko 4% od ukupnog stanovnitva obuhvaenog popisima ove regije 1530. godine. Usljed krajikog karaktera, gradovi na ovom podruju jo nisu razvijeni. To su nerazvijene varoi, podgraa tvrava, najvie do 35 domainstava. Malene varoi Vrh Rika i Knin naseljene su samo muslimanskim stanovnitvom, i to 5 i 8 domova. Vjerovatno je rije o doseljenom stanovnitvu, izvan samih varoi, no nije poznato da li iz ue okoline ili pak iz neke od nahija unutranjeg dijela sandaka. Ostale varoi imaju neto vie muslimana, i to: Neven 8, Sinj 14 i Drni 14 muslimanskih domova. Obrovac je predstavljao varo sa svega pet domova i jedinu varo bez prisustva muslimana. I pored slabe razvijenosti, muslimani su inili 45% stanovnitva varokih naselja. Gradska naselja, dakle, ovdje prednjae po koncentraciji muslimana, makar se radilo tek i o desetinama domainstava. Uz sve naprijed istaknute okolnosti, procent muslimanskog stanovnitva na selu dostizao je 4%. Vrlo se znakovitim ini da je broj muslimanskih domainstava na selu ovdje pribliio broju domainstava novopazarskog podruja koje je demografski znatno veeg potencijala. Broj seoskih domainstava muslimana iznosio je 174, dok je u novopazarskoj oblasti bio 249. Za mnogo krae vrijeme osmanske uprave u seoskim sredinama srednjodalmatinskog zalea pokazuje se znatno vie prisustva muslimana u odnosu na novopazarsko podruje. Ovdje svakako treba raunati na utjecaj i udio migracionih procesa u kojima se moda dio muslimanskog stanovnitva iz unutranjosti sandaka naselio u srednjodalmatinsko zalee. S tim treba posebno raunati kada su u pitanju gradovi. Za razliku od istonih krajeva sandaka, dalmatinski prostor do kraja 16. stoljea pokazao se kao otvoreniji za prihvatanje islama, premda ne tako izrazito.23 Izneseni pregled daje nekoliko vrlo interesantnih pokazatelja u procesu irenja islama u ovoj fazi osmanske uprave. Krajnji jugoistoni i sjeverozapadni dijelovi Bosanskog sandaka poetkom 16. stoljea imaju priblino istu dinamiku irenja islama. Srednjodalmatinsko zalee je, meutim, tek dvije do tri decenije pod osmanskom vlau, dok je jugoistoni dio cijelo stoljee. Ovdje se ipak uoava neto sporija dinamika i vea zatvorenost na jugoistoku, u podrujima usljed snanijeg utjecaja pravoslavne crkve. U ovoj fazi osmanske uprave, zatvorenost je posebno
23

Isto.

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

233

izraena u ruralnim sredinama. Islam se takoer znatno sporije irio meu vlakim stanovnitvom u zonama migracionih procesa, u kojima su se kretale vlake skupine. Ipak, vidi se da su Vlasi i u novopazarskom podruju neto podloniji utjecaju i pokazuju vie sklonosti ka prihvatanju islama u odnosu na ostalo stanovnitvo te regije. Vlasi naseljeni u Bosni ili dalmatinskom zaleu, u odnosu na ostalo stanovnitvo, u znatno manjoj mjeri prihvatali su islam. Ako posmatramo samo vlake skupine, oigledno je da su one u podrujima Bosne (Bira, Ozren, Usora, Maglaj) vie prihvatale islam nego u novopazarskoj zoni (Banja, Bare, Trebne). Vrlo interesantnim ini se pokazatelj da stepen prihvatanja islama u urbanim i ruralnim sredinama promatranih zona najee stoji u obrnutim proporcijama. U zonama slabijeg intenziteta prihvatanja islama gradovi imaju visok procent muslimana, seoske sredine veoma nizak, dok je u zonama izraenijeg utjecaja prihvatanje islama na selu znatno prednjailo u odnosu na gradske sredine. To znai da grad u ovoj fazi osmanske vladavine u mnogim podrujima nije znatnije utjecao na selo. Jedino podruje Sarajeva i njegove okoline, sa svim trgovima, ima ujednaen i izrazito visok stepen prihvatanja islama, kako u gradskim sredinama tako i na selu. Zone izraenijeg stepena prihvatanja islama predstavljaju srednji dijelovi Bosanskog sandaka, dakle, nekadanja zemlja Pavlovia i Kraljeva zemlja, te Uskopska kotlina. To su ujedno i podruja nekada dominantnog utjecaja Crkve bosanske.24 ak i na prostorima vrlo izraenog i visokog stepena islamizacije, pazarna ili rudarska mjesta znatno su se sporije transformirala u naselja s muslimanskom veinom. To je posebno karakteristino za ona mjesta u kojima su postojali katoliki crkveni objekti, poput Kraljeve Sutjeske, Olova, Kreeva i Fojnice. Njihovo postojanje i egzistencija vezani su uglavnom za mjesta u kojima su se pojavljivali dubrovaki trgovci koji su ih najee podizali i darivali.25 To je ostavilo traga i kasnije, usljed ega su ta mjesta ostala prilino otporna na prihvatanje islama. Visoko je jedino mjesto gdje taj utjecaj nije bilo bitnijeg utjecaja na transformaciju, zahvaljujui prvenstveno apsorbovanju zanatlija, trgovaca iz okoline Visokog ili drugih podruja. Sve to ukazuje da se u zonama jaih crkvenih utjecaja, bilo pravoslavnih ili katolikih, islam znatno sporije i manje prihvatao. To je svakako ovisilo od dometa njihovog utjecaja i ukorijenjenosti u lokalnoj tradiciji. Stoga se u razmatranju pitanja islamizacije u Bosanskom sandaku, uz sve druge faktore koji su
M. Vasi, Zemlja Pavlovia u svjetlu turskih izvora, 313; S. irkovi, Istorija srednjovekovne Bosanske drave, 319-322; P. okovi, Crkva Bosanska u XV. stoljeu. 25 Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978, 285-304.
24

234

Aladin Husi

ga uvjetovali, mora vie raunati na slabu ukorijenjenost pravoslavne i katolike tradicije koje se, u usporedbi s Crkvom bosanskom, pokazuju znatno otpornijim na trendove prihvatanja islama. Rezultat ove analize u potpunosti potvruje ranije izneseni stav N. Filipovia da korijene islamizacije treba traiti u bogumilstvu.26 Treba istai jo i podatak da u koritenim izvorima nema indicija o veem prisustvu stranaca iz udaljenijih krajeva Carstva. Ako ih je bilo, onda je to u najrazvijenijim gradovima ali ne u znatnijoj mjeri. Taj broj sveden je uglavnom na ulemu i slubenike. Iznenauje da, npr., u Novom Pazaru kao vrlo razvijenom mjestu nema doseljenika iz udaljenijih krajeva Carstva i da su oni prava rijetkost, te da je priliv uoljiv uglavnom iz zapadnijih dijelova Bosanskog sandaka ili Hercegovine. Slino je i sa Sarajevom, gdje se uglavnom radi o stanovnitvu iz ue okoline, zatim iz Hercegovine (35), a vrlo rijetko iz drugih dijelova carstva iz Soluna dva, Jedrena dva i Anadolije jedan.27 I na kraju, ovi pokazatelji bitnije ne mijenjaju konfesionalni omjer stanovnitva koji je objavio poznati turski znanstvenik mer Lutfi Barkan,28 ali mijenjaju demografsku sliku cjelokupnog prostora, to je predmet posebne studije u pripremi. Rezultat ovoga istraivanja daje i bitno drugaiju demografsku sliku sandaka, kao to se vidi iz priloenog grafikona.

Grafikon 1. Konfesionalni sastav stanovnitva izraen brojem domainstava

26 27

28

N. Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu, 395. B. Zlatar, irenje islama i islamska kultura u Sarajevu i okolini, POF 41/91, Sarajevo 1991, 257. mer Lutfi Barkan, Osmanl Imparatorluunda bir iskan ve kolonizasyon metodu olarak srgnler, Iktisat Fakultesi Mecmuasi, c. XV, 1953-1954, Istanbul 1954, 237. Barkan je ustanovio sljedei omjer domainstava: 16.935 (ili 46%) domova muslimana, 19.619 (54%) domova nemuslimana. U domaoj pa i stranoj historiografiji koja se bavi demografskim ili konfesionalim pitanjima ovi podaci su najee citirani. Njih je ipak u nekim elementima neophodno korigirati, posebno u kontekstu demografskih pitanja.

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

235

Grafikon 2. Konfesionalni sastav stanovnitva u procentualnim vrijednostima

KARTA Rasprostranjenost crkava u Bosni. Izvor: Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1964, str 284.

236

Aladin Husi

NEKE KARAKTERISTIKE PRIHVATANJA ISLAMA U BOSANSKOM SANDAKU POETKOM 16. STOLJEA Saetak Prihvatanje islama predstavlja pojavu koja Bosnu izdvaja u odnosu na druga podruja Balkana pod osmanskom vlau. U tom pogledu se moe porediti jedino s Albanijom. I pored velikog broja studija koje se bave ovom pojavom, ostala su jo brojna pitanja koja je nuno aktuelizirati. Ovaj rad predstavlja pokuaj da se ukae na neke specifine pojave u jednoj fazi tog procesa. Rad je nastao na temelju osmanskih izvora poetkom 16. stoljea na osnovu kojih se pokuava pratiti dostignuti stepen prihvatanja islama. Promatranje ukljuuje cjelokupni Bosanski sandak, od Mitrovice (Kosovo) na jugoistoku do Udbine (Hrvatska) na sjeverozapadu. Osnovna pitanja koja se pri tome nameu jesu, slinosti i/ili razlike u pojedinim regijama sandaka, specifinosti unutar tih regija te refleksije prihvatanja islama u urbanim i ruralnim sredinama. Da bi se dobio odgovor na ta pitanja, sandak je podijeljen u pet oblasti. Uvjetno smo ih nazvali: Novopazarska, Istona Bosna, Srednja Bosna, Zapadna Bosna i Srednjodalmatinsko zalee. Osmanska uprava prepoznavala ih je kao Vilajet Jele, Zemlju Pavlovia, Kraljevu Zemlju, Vilajet Hrvat. Ta podjela ima svoje historijsko uporite i opravdanje, uz povremena ali neznatna odstupanja nastala pod utjecajem izvora, kasnijih administrativnih podjela ili nekih geografskih faktora. Ona su, kao to je istaknuto, neznatna i ne mijenjaju ukupan rezultat. Analiza i kompariranja vrena su u regionalnim i lokalnim okvirima. One su dale rezultat koji bi se mogao rezimirati u nekoliko postavki. U ovoj fazi osmanske vladavine, stepen prihvatanja islama u novopazarskom podruju izrazito je nizak, posebno u ruralnim sredinama (2%). One nisu zahvaene niti po irini niti po dubini. Prisutnost islama u tom podruju podie gradsko stanovnitvo, za koje nije mogue ustanoviti u kojem procentu predstavlja lokalni element. Te karakteristike pokazuje cjelokupna zona do rijeke Drine. Zanimljivo je da do kraja 16. stoljea trend nije bitnije mijenjan i nije doivio izrazitiji porast. Ulazak u srednjovjekovnu oblast Pavlovia nagovjetava ne samo znatno jai intenzitet prihvatanja islama, posebno znatno bru dinamiku tog procesa u ruralnim sredinama u odnosu na gradove. Iako je dolina Bosne prostor najizraenijeg prihvatanja islama, djelomino izbalansirane dinamike u gradskim i ruralnim sredinama, ipak se pokazuje da neki, posebno rudarski gradovi u kojima djeluje katolika crkva, zaostaju u pogledu

Neke karakteristike prihvatanja islama u bosanskom sandaku...

237

prihvatanja islama u odnosu na ruralne sredine. Zamah tog procesa zapadnije od nahije Uskopje, dakle doline Vrbasa, znatno opada. No on e kasnije, do kraja 16. stoljea, i u ovom podruju napredovati vie nego na jugoistoku sandaka. Zanimljivo je, meutim, da su ruralna dalmatinska podruja za veoma kratko vrijeme dostigla stepen koji su imali jugoistoni krajevi za vie od jednog stoljea osmanske uprave. Pokazuje se da je utjecaj crkava, bilo pravoslavne bilo katolike, bio vaan inilac koji je utjecao na slabiji intenzitet prihvatanja islama. Potvruje to sluaj ruralnih naselja jugoistoka sandaka, ali i pojedini sluajevi u zonama izrazitijeg prihvatanja islama. Istovjetne rezultate imamo i u naseljima gdje je dokumentirano postojanje katolikih crkvenih objekata, Kreevu, Fojnici, Olovu ili Sutjesci. SOME CHARACTERISTICS OF THE ACCEPTANCE OF ISLAM IN BOSNIAN SANJAK AT THE BEGINNING OF 16TH CENTURY Summary The acceptance of Islam presents a phenomenon that distinguishes Bosnia in relation to the other regions of the Balkans under the Ottoman rule. In that respect, Bosnia could be compared only to Albania. Still, although there are many studies that treat this phenomenon, many other questions remain that need to be actualized. This paper presents an attempt to point out some specific phenomena in a phase of that process. The paper was created on the basis of Ottoman sources from the beginning of the 16th century and through them the paper tries to trace the achieved degree of acceptance of Islam. The observation includes the whole Bosnian sanjak, from Mitrovica (Kosovo) in the southeast to Udbina (Croatia) in the northwest. The main questions that impose themselves are the similarities and (or) differences in certain regions of sanjak, specificities in these regions and the reflection of that phenomenon in urban and rural places. To answer these questions, sanjak was divided into five territories. We have tentatively named them: Novi Pazar territory, East Bosnia, Middle Bosnia, Western Bosnia, and Mid-Dalmatian hinterland. The Ottoman administration recognized them as: Vilajet Jele, Zemlja Pavlovia, Kraljeva Zemlja, Vilajet Hrvat. This division is historically rooted and justified by occasional but insignificant departures made under the influence of the sources, later administrative divisions or some geographical factors. As it has been pointed out, these departures are slight and

238

Aladin Husi

do not change the overall result. The analysis and comparisons were made in regional and local frames. Their result can be summarized in a few postulates. In this phase of the Ottoman rule, the level of acceptance of Islam in the Novi Pazar region was extremely low, especially in rural areas (2%). These areas were affected neither in breadth nor in depth. The presence of Islam in that area was made more prominent by the urban population for whom it is not possible to determine the local element percentage. The entire area up to the river Drina showed these characteristics. It is interesting that to the end of the 16th century this trend had not changed significantly and that it did not show a significant increase. The entrance to the medieval region of Pavlovis suggests not only a greater acceptance of Islam, but especially accelerated dynamics of that process in the rural areas in relation to the towns. Although the valley of Bosnia was the place of the most prominent acceptance of Islam, and partially balanced dynamics in the urban and rural places, it still occurred that some towns, especially miners ones, where the Catholic church exercised a great influence, fall behind in accepting Islam in relation to the rural areas. The swing of that process in the area west of nahiya Uskopje, that is the valley of the Vrbas, significantly decreases. However, until the end of the 16th century, it would progress more in this area than in the southeast of the sanjak. Still, it is interesting that rural Dalmatian areas in a very short time reached a degree held by the southeast areas for more than one century of Ottoman rule. The influence of churches, Orthodox or Catholic, was obviously an important factor that affected the weaker intensity of acceptance of Islam. It was confirmed by the case of rural settlements of the southeast of sanjak, but also by certain cases in the areas of the more prominent acceptance of Islam. The same results could be found in the settlements where the existence of Catholic Church objects were documented, in Kreevo, Fojnica, Olovo or Sutjeska.
Key words: Bosnian sanjak, the acceptance of Islam, the region of Novi Pazar, East Bosnia, Middle Bosnia, Western Bosnia, Mid-Dalmatian hinterland.

UDK: 94(497.6):325.25418:930.25

RAHMAN ADEMI
(Ankara)

OSMANSKI DOKUMENTI O PROGONU MUSLIMANA I NEMUSLIMANA IZ BOSNE POLOVINOM 19. STOLJEA

Kljune rijei: historija Bosne, 19. stoljee, protjerivanje, muslimani, nemuslimani.

Poetak 19. stoljea za Osmansku dravu je znaio i intenzivniji nastavak velike nestabilnosti koja je imala svoju pozadinu od ranije. Prvi srpski ustanak 1804. godine uzrokovao je jai pritisak velikih sila s jedne i unutranje nerede s druge strane. Pored svih tih neprijatnosti, tokom ovog stoljea Osmanska drava je morala ratovati vie od 50 godina. Ovi ratovi su jako skupo kotali dravnu blagajnu, to je bio jedan od glavnih razloga stalnih poveavanja poreza koji su negativno uticali na ionako teko ekonomsko stanje podanika. Posebno treba naglasiti nepovoljno stanje Bonjaka koji su, zajedno sa Albancima, bili glavni resurs osmanske vojske. Sve ove injenice su samo poveavale nezadovoljstvo i muslimana i nemuslimana. Muslimani su bili posebno nezadovoljni stalnim ratovanjem koje je jako negativno uticalo na mladu populaciju koja se morala odazivati mobilizaciji u sve uestalijim ratnim pohodima umjesto da radi i proizvodi za sebe i porodicu. Kada se svim ovim nepovoljnostima doda i samovoljno, pa ak i vrlo esto nasilniko ponaanje predstavnika lokalne uprave osmanskih vlasti, da se zakljuiti kakvo je stanje vladalo u balkanskim zemljama. Francuska revolucija, srpski ustanci, osamostaljivanje Grke, Tanzimat, Reformistika povelja, meunarodni dokumenti koje je Osmanska drava morala potpisivati rezultirali su sve veim zahtjevima nemuslimanskog stanovnitva na koje drava radi svog opstanka nije mogla ni smjela pozitivno odgovoriti. Na sve ove reforme alilo se i muslimansko stanovnitvo jer se smatralo da gube beneficije koje su do tada posjedovali.

240

Rahman Ademi

S druge strane, poslije ustanka Grka 1821. godine, Osmanska drava suoila se sa jo veim problemom. Valija Egipta Mehmed Ali-paa je toliko ojaao da je u nekoliko navrata, pobijedivi regularnu vojsku Osmanske drave doao ak do Kutahije gdje je sklopljen mirovni ugovor. Ovo je bila prva velika i direktna prijetnja glavnom gradu Osmanske carevine iji pad bi znaio i kraj Osmanske imperije. Na osnovu svega ovoga moemo donijeti nekoliko zakljuaka. Jedan od njih je strah osmanske vlasti od unutranjih pobuna, pogotovo muslimana. Vjerovatno je razlog tog stava bilo gorko iskustvo sa valijom Egipta. Tako moemo razumjeti krajnje otre mjere uguivanja ustanaka u bosanskom regionu. Poto su muslimani ovog podruja od davnina bili uvari dravnih granica i interesa Osmanlija, opravdano su bili nezadovoljni ovakvim postupcima vlasti za koju su se toliko rtvovali. Muslimani pograninih regiona na Balkanu nosili su veliki teret obezbjeivanja dravnih granica od sve uestalijih napada i upada izvana.1 I pored velikih odricanja bosanskohercegovakih muslimana, Osmanska drava nije posveivala dovoljno panje njihovim problemima, to je bio jedan od glavnih razloga njihovog nezadovoljstva. esto kanjavanje protjerivanjem je bila praksa ne samo protiv pobunjenika ve i protiv dunosnika Carevine koji nisu potovali zakone, ostale propise i nareenja. Istovremeno, esto kanjavanje je ustvari i pouzdan pokazatelj u kakvom se stanju nalazila birokratija Osmanske drave. Osmanske vlasti su nain rjeavanja unutranjih problema nalazili u klasinim metodama. Oruane akcije protiv pobunjenika, savjetovanje (nasihat), ostale zakonske mjere i prisilno preseljavanje na drugu teritoriju svoje drave najee su mjere rjeavanja problema ove vrste. Ovim izlaganjem emo pokuati na osnovu grae Osmanskog arhiva u Istanbulu ukazati na praksu prisilnog preseljenja (surgun, nefj) muslimana i nemuslimana iz Bosne i Hercegovine koji su bili umijeani u radnje protivno interesu drave. Dvije vrste protjerivanja susreemo u dokumentima. Prva vrsta takozvanog dobrovoljnog ili ponekad prisilnog protjerivanja je prije svega institucija jaanja dravne organizacije tamo gdje je populacija muslimanskog stanovnitva bila nedovoljna, ime je rjeavan problem nenastanjenosti, a s tim je i poboljan stepen obradivosti zemlje koja je zbog nedostatka stanovnitva bila neobraena. Ovim je svakako poveavana i poljoprivredna proizvodnja koja je bila osnovna privredna grana. Naseljavanjem je drava istovremeno garantovala unutranju sigurnost jer
1

BOA. A.AMD. Dosije br. 31/10.

Osmanski dokumenti o progonu muslimana i nemuslimana iz Bosne...

241

iz opravdanih razloga nije imala veliko povjerenje u nemuslimansko stanovnitvo. S druge strane, ljudi koji su pristajali na taj dobrovoljni odlazak i naseljavani u druga podruja imali su neke povlastice, kao to je oslobaanje od pojedinih poreza. Ova mjera je mogla biti privremena ili trajna, ali moemo konstatovati da su mjere trajnog surguna uglavnom bile privremene zbog estih amnestija. Razlog tome je injenica da je drava bila svjesna svojih slabosti pa je moda na taj nain htjela pokazati svoju dobru namjeru. Uostalom, kada su bili u pitanju nemuslimani, pritisak evropskih zemalja i Rusije je prisiljavao osmansku vlast na takve korake. Prvi nesporazum izmeu bosanskohercegovakih muslimana i Osmanlija vidimo ve 1813. godine kada je Silahdar Ali-paa imenovan valijom Bosne. Na osnovu ranijeg dogovora, bosanski namjesnici su u Sarajevu boravili do tri dana uzastopno, to je bio obiaj. Ali novi valija je, izgleda, htio pokazati svoju mo pa je odluio boraviti naizmjenino po est mjeseci u Travniku i Sarajevu. Svakako da su graani Sarajeva reagovali pa je novi valija morao vojno intervenisati, te je u grad Sarajevo koncentriran vei broj vojnika. Treba napomenuti da su bosanski muslimani uglavnom bili lojalni osmanskim vlastima i dravi. Naprimjer, Hurid-paa je iskoristio vojnu pomo Bonjaka kada je uspio ponovo zauzeti Beograd i uguiti srpski ustanak 1813. godine.2 Slinih problema bilo je 1814. godine i u Mostaru, a 1820. godine je osmanska vojska napala Banju Luku i Derventu i ubila kapetane ovih gradova. Ovo su uglavnom bile vojne akcije protiv oruanih ustanaka. Kasnije emo vidjeti da su reforme koje su esto dolazile na dnevni red u dravnom aparatu Osmanske drave predstavljale ozbiljan razlog sukoba izmeu Bonjaka i drave. Ukidanje reda janjiara dovelo je do pobune i u Bosni, jer se tamo nalazio veliki broj janjiara. Buna je poela u Sarajevu, ali se ubrzo proirila na cijelu Bosnu. Novoimenovani vezir Hadi Mustafa-paa je zajedno sa estoricom pomonika doao u Bosnu kako bi proveo reforme, ali je brzo nakon dolaska bio primoran da se vrati. On je poslao i dopis u Istanbul u kojem je naveo da je komanda janjiara u Bosni (tzv. orta) naredila da se podignu kazani u kojima se kuhala hrana, to je ustvari bio znak neposluha i pobune. I dio mjetana tvrdio je da su janjiari ubijeeni da se vie nee buniti protiv drave pa ak da za sebe nee upotrebljavati ni naziv janjiar, koji je ukidanjem tog vojnog reda takoer zabranjen. Ali pobuna se ponovila, a nju su izazvali prije svega mutesellim Novog Pazara Osman-paa, mutesarrif Zvornika Zulfikar-paa, kajmakam nakibul-erafa Nuruddin-efendi,
2

Enver Ziya Karal, Osmanli Tarihi, TTK Ankara, sv. 1, s. 106.

242

Rahman Ademi

bosanski defterdar, travniki muftija itd.3 Sultan Mahmud II je 1827. godine naredio beogradskom namjesniku Abdurrahman-pai da doe u Bosnu i uvede red. On je s vojskom doao, uguio pobunu i naredio da se objesi vodstvo janjiara. Godinu dana kasnije ponovo se narod pobunio pa je Abdurrahman paa morao da napusti grad i prihvati da opet bosanske valije borave samo tri dana u Sarajevu.4 Da se zakljuiti da su glavni razlozi nesporazuma svakako bile tanzimatske reforme. Tanzimat je predviao vee nadlenosti centralnim vlastima i vea prava nemuslimanskom stanovnitvu. Na osnovu tih reformi centralna vlast je vrlo esto intervenisala i mijeala se u poslove pokrajinskih vlasti. Pored toga, razlog negodovanja su bile prevelike dabine prema dravi. Tome treba dodati i sve vee uee bosanskih muslimana u osmanskoj vojsci koja je u tim vremenima skoro konstantno ratovala pa je veliki broj bosanskih mladia ginuo u tim sukobima.5 Omer-paa je 1848. godine doao da sredi situaciju u Bosni. Zahvaljujui represivnim mjerama koje je poduzeo, to je i uspio uiniti pa je 1851. godine doao do Bihaa. Sa sobom je poveo i Ali-pau Rizvanbegovia kojeg je dao ubiti.6 Ubistvo je pripisano straaru koji ga je navodno usmrtio nesretnim sluajem.7 Rije surgun odnosno protjerivanje, termin je koji se koristi od ranog razdoblja Osmanske drave. Nema mnogo istraivanja u vezi sa ovom praksom u vrijeme osmanske vladavine pa ne moemo pouzdano ustanoviti njenu rairenost, ali se pretpostavlja da je bila esto koritena.8 Kao to emo kasnije u dokumentima vidjeti, termin surgun je vrlo blizak terminu naseljavanje pa se ponekad ova dva termina mogu i poistovjetiti. Osmanski dokumenti koji govore o protjerivanju uglavnom tretiraju istu temu, pa tako moemo naii na dokumente koji sadre podatke o protjerivanju jednog Bonjaka iz Bosne u Tursku i nekog dravnog slubenika zajedno. Dakle, na istom dokumentu moemo naii na dva
Mehmet Ali Beyhan, Yenieri Ocann Kaldrl zerine Baz Dnceler, Osmanl, c. 4, Yeni Trkiye Yaynlar, Ankara 1999, s. 269. 4 Noel Malcolm, Bosna, trc. Askin Karadagli, Om Yayinevi, Istanbul 1999, s. 203-204. 5 Zafer Glen, Tanzimat Dnemi Bosna-Hersek syanlarnn Nedenleri, Osmanldan gnmze Ekyalk ve Terr, Editr Osman Kse, Samsun lkadm Belediyesi, Samsun 2009, s. 163. 6 Nicolae Jorga, Osmanl mparatorluu Tarihi V, s. 349. 7 Zejnil Faji, Mala historija dogaaja u Hercegovini (Iz Brakovieva autografa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci), Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga II-III, Sarajevo 1974, 100. 8 Kemal Dascioglu, Osmanl Devletinin Surgun Siyaseti, XVIII. Yuzyl. Doktorska disertacija, Isparta 2004, s. iii.
3

Osmanski dokumenti o progonu muslimana i nemuslimana iz Bosne...

243

sluaja protjerivanja koji nemaju direktnu vezu jedan s drugim.9 Treba naglasiti i to da je, bez obzira na tanzimatske reforme koje su predviale vee ingerencije, oslabljena centralna vlast imala velike probleme i sa svojim slubenicima. Pored protjerivanja, slubenici koji su uzimali mito upuivani su na prisilan rad, kanjavani su i novanim kaznama, izbacivanjem s dunosti, pa ak i zatvorskom kaznom. Tanzimatske reforme su imale za cilj rjeavanje ovih i slinih problema pa su predviene rigorozne kazne za prekraje te vrste. Jedan od razloga to su i muslimani, a pogotovo nemuslimani, bili nezadovoljni osmanskom upravom je bila navika nekih od namjesnika koji bi, kada bi posjetili neko mjesto, silom tjerali narod da trokove njihove svite snosi stanovnitvo tog mjesta. Ponekad je narod morao prehraniti poveliku grupu ljudi i njihovu komoru ili platiti trokove za to koji nisu bili mali.10 Dokumenti iz polovine 19. stoljea u vezi sa protjerivanjem uglavnom sadre informacije o pojedincima ili grupama ljudi koji su bili umijeani u pobune protiv vlasti ili drugih nezakonitosti. Napomenut emo da je Medlis-i vala, koji je bio organ za istrage i dokazivanja krivice pojedinaca, bio ustvari sud koji je donosio odluke po ovim i slinim pitanjima. Tako imamo podatke da je izvjesni Hasan sin Salih bega iz Tuzle prvo bio protjeran u Bursu, pa nakon toga u Ankaru. Ne znamo na osnovu koje odluke je ovaj ovjek protjeran u Bursu, ali vidimo da je odluka koja je donesena od strane Medlis-i vala vjerovatno stroija. Naime, ovom odlukom je Hasanu zauvijek zabranjen povratak u Bosnu.11 Iz ovog podatka da se razumjeti da je izvrena dodatna istraga ovog sluaja pa je donesena druga, stroija kazna. Isto tako, njegov otac Salih-beg Tuzlak je bio prije toga protjeran u Balikesir, a zatim na osnovu novih nalaza istrage u Ankaru, sa zabranom povratka u Bosnu zauvijek.12 Imamo jo sluajeva kada je nekom osueniku pootrena kazna na osnovu dokaza koji su naknadno podneseni od strane dravnih slubi. Naprimjer, sin Jahjaov je prije bio kanjen sa jo nekim drugim Bonjakom na dvije godine progona u Kutahiju. Naknadno se dokazalo da je on, za razliku od onog drugog, bio aktivniji u nezakonitim poslovima, pa mu je kazna poveana na jo dvije godine progona. U nastavku dokumenta vidimo da je grupa od 69 Bonjaka, ija imena nisu spomenuta u ovom dokumentu, protjerana u Bursu iz istih razloga.13
BOA. A.DVN. Dosije br. 82/37 (1269 M 21/4 11 1852). Halil nalck, Osmanl mparatorluu, Toplum ve Ekonomi, Eren yay., kinci Bask, stanbul 1996, s. 367. 11 BOA. A.DVN. Dosije br. 82/37 (1269 M 21/4 11 1852). 12 BOA. A.DVN. Dosije br. 80/58 (1268 Z 21/8 10 1852). 13 BOA. A.DVN. Dosije br. 82/37 (1269 M 21/4 11 1852).
9 10

244

Rahman Ademi

Da Osmanska drava nije bila ba voljna kanjavati svoje vjerne podanike Bonjake koji su bili dokazani prijatelji osmanske vlasti vidimo iz sljedeeg dokumenta koji govori o oslobaanju kazne 23 muslimana iz Mostara koji su bili umijeani u tzv. neredima. Vlasti su prije oslobaanja izvrile istragu i, nakon to su ustanovili da njihovo oslobaanje i vraanje svojim domovima nee predstavljati opasnost po dravu, dali odgovarajuu saglasnost. Jo treba napomenuti da se drava nije zadovoljavala samo istragom, pa je pored istrage zahtijevala i jamstva poznatih ljudi koji bi garantovali njihovu buduu lojalnost.14 Inae, ovaj nain rjeavanja problema je esto koriten od strane osmanskih vlasti ne samo na rjeavanju problema dravne sigurnosti ve i ostalih problema javnog interesa. Ovaj nain sprjeavanja kriminalnih radnji je vrlo poznat i tokom vladavine Osmanske drave implementiran pogotovo u velikim gradovima. Ova preventivna mjera uvanja reda i mira se moe nazvati nekom vrstom kolektivne odgovornosti. Zavisno od krivice koja je poinjena, ljudi su nekada bili ne samo protjerani ve kanjavani i na razliite druge naine. Tako vidimo da su hadi Salih, hadi Abdullatif, Tosun i Sulejman iz Tuzle, Ibrahim i Alija iz Mostara, te Jusuf iz Livna bili osueni da doivotno budu veslai, to je dokaz da su bili umijeani u neko teko krivino djelo. Ali isto tako vidimo da je drava ponekad ponovo razmatrala ove sluajeve pa je, kao to je ovdje navedeno, donijela odluku da im se kazna ublai i zamijeni progonom u Kutahiju.15 Imamo jedan interesantan dokument u kojem maral Bosanskog ejaleta Mehmet Tahir daje informacije svojim pretpostavljenima u vladi u Istanbulu o problemima oko isplaivanja mjesenih plaa sedmorici siromanih prognanika koji su bili protjerani u Anadoliju. Iako je spomenuti bosanski maral isplaivao svakog mjeseca odreenu sumu novca (150 groa), bila su potrebna dodatna finansijska sredstva. Na osnovu toga trai od Medlis-i vala pomo oko rjeavanja ovog pitanja.16 Slina je situacija i sa dvojicom Bonjaka, Omer-begom i njegovim bratom Mehmet-begom iz Bihaa, te Husejin-begom iz Strojice. Naime, i oni su bili protjerani u Anadoliju zbog uea u neredima pa Omer-beg morao boraviti u Merzifonu, njegov brat Mehmet-beg u Sivasu, a Husejinbeg u Amasiji. Oni su bili osueni na doivotno progonstvo, dakle bez prava na povratak u Bosnu. Zbog loeg ekonomskog stanja, emu je svakako glavni razlog bilo prognanstvo, oni su traili preispitivanje njihovog sluaja, a ako je mogue i oprost. Njihova molba je razmatrana
BOA. A.DVN. Dosije br. 80/58 (1268 Z 21/8 10 1852). BOA. A.DVN. Dosije br. 82/37 (1269 M 21/4 11 1852). 16 BOA. A.MKT. Dosije br. 151/30 (1264 L 27/26 09 1848).
14 15

Osmanski dokumenti o progonu muslimana i nemuslimana iz Bosne...

245

od strane nadlene institucije koja je donijela odluku da se preispita sluaj i vidi da li ima smetnji da se oni vrate u domovinu. Podaci su bili nedovoljni za preinaku odluke, pa je traena dopunska istraga.17 Veina dokumenata koji govore o protjerivanju Bonjaka sadri podatke da su oni uglavnom protjerivani u Anadoliju. Ali imamo jedan dokument u kojem stoji da je jedna grupa Bonjaka protjerana na ostrvo Krit (Girit).18 to se tie protjerivanja nemuslimana, imamo dokument koji govori o surgunu jednog pravoslavnog svetenika optuenog za prenoenje oruja iz Srbije za Banju Luku. Oruje koje je tajno preneseno u Bosnu dijeljeno je pravoslavnima. Prema ovom dokumentu, cilj ovog naoruavanja je bio da se pripremi pravoslavno stanovnitvo da oruanom borbom pomogne austrougarsku okupaciju koja e uslijediti. Oni su otkriveni od strane osmanskih vlasti i protjerani u Anadoliju. Organizator pop Simun je bio doivotno protjeran u Amasiju, a njegovi saradnici prognani su u Ergani, blizu Dijarbakira u jugoistonoj Anadoliji.19 Ovaj dokument jasno potvruje da su kneevina Srbija i Pravoslavna crkva bile umijeane u destabilizaciju prilika u Bosni. Osmanska vlast je vrlo otro i energino reagovala uvijek kada su bili u pitanju dravni interesi, kao teritorijalni integritet i sl. to se tie stepena kanjavanja, moemo konstatovati da su dravni organi prije svega smatrali da je uvijek bolje biti u dobrim odnosima s narodom, pa ak i sa protivnicima. Ovakav nain odnosa je bio mnogo prikladniji za dravu i prije svega prihvatljiv za sve strane. Tako se moda moe i objasniti razlog zato je Osmanska drava uspjela opstati toliko dugo na ovim prostorima. S druge strane, bilo je sluajeva kada je sultan imenovao namjesnike koji su bili dokazani protivnici njegove vlasti i zbog toga ak bili i osuivani.20 Nastojanje dravnih organa da poprave naruene odnose sa svim elementima u Carevini vidimo i u naem sluaju. Naime, vlast jeste proganjala, pa ak kanjavala i smrtnom kaznom pljakae, ubice i one koji su na neki drugi nain terorizirali narod ili pak bili umijeani u bilo kakve aktivnosti protiv vlasti.21 Ali drava je uvaavala zahtjeve svojih podanika i u sluaju da su oni opravdani, legalni i prihvatljivi stav je mogao biti drugaiji. Tako u jednom dokumentu vidimo da se razmatra
BOA. A.MKT. Dosije br. 160/81 (1264 Z 29/26.11.1848). BOA. A.MKT.MHM. Dosije br. 7/28 19 BOA. A. MKT.UM. Dosije br. 538/79 20 Tahsin Uzer, Makedonya Ekiyalk Tarihi ve Son Osmanl Ynetimi, TTK Yay. 3. Bask, Ankara 1999, s. 10-16 i 17-23. 21 BOA. Y. PRK. UM. Dosije br. 16/48.
17 18

246

Rahman Ademi

preseljenje muslimana iz Bosne odnosno iz Hercegovine u Crnu Goru. Kako se u dokumentu kae, u sluaju da su zahtjevi razumljivi i u skladu sa zakonom, onda je neprihvatljivo da se ti ljudi u znak revolta sele u Crnu Goru samo zato to nisu prihvaeni njihovi zahtjevi bez prethodnog dogovora. Glavni razlog preseljenja tih ljudi je bilo imenovanje oficira za potrebe osmanske vojske.22 Osmanska uprava u veini sluajeva preduzimala je preventivne mjere kako bi rijeila probleme. Jedan od naina sprjeavanja nereda je bio i oduzimanje oruja onda kada je postojala opasnost da se to oruje iskoristi u nezakonite poslove. U jednom dokumentu koji je datiran iz 10. 03. 1852. saznajemo da je izvrena naredba o prikupljanju oruja u Bosni i predat je izvjetaj glavnom komandantu, rumelijskom maralu.23 Pored vojno-bezbjednosnih mjera, za ouvanje dravnog autoriteta vlast je koristila i metodu ubjeivanja ili takozvanog nasihata savjetovanja. Pogotovo poslije Francuske revolucije, kada je poelo buenje nemuslimanskih a i muslimanskih naroda na Balkanu, drava je opet koristila metode ubjeivanja svojih podanika formiranjem komisija za nasihat savjetovanje. Ovdje emo pogledati na osnovu arhivske dokumentacije koje su bile teme ovih komisija. Arhivski dokument koji je datiran 29. jula 1848. godine govori kako je osmanska vlast imenovala Mustafa-pau da sa svojim saradnicima uini sve to je u njegovoj moi da se grupa ljudi koja se bila odmetnula ubijedi i bez potekoa i problema vrati sigurnost. U nastavku dokumenta vidimo i ostale mjere predviene da u sluaju da ovaj pokuaj bude bezuspjean, uiniti sve da se pripremi vojna operacija u sastavu regularnih vojnih snaga. U sluaju pak nedostatka regularnih vojnih jedinica planirana je mobilizacija i tzv. baibozuka.24 Ustvari, korienje vojnih snaga baibozuka nije bilo predvieno vjerovatno zbog oteane kontrole nad njima. Moda iz istog razloga objavljena je i zabrana bilo kakvog zlostavljanja djece, ena i zarobljenika ili nehumano postupanje sa poginulim.25 Drugi dokument, koji je tri godine stariji, govori isto tako o mjerama kako ubijediti odmetnike da se vrate svom svakodnevnom poslu, da nastave normalan ivot i da svakako podmiruju obaveze prema dravi. Naime, stanovnici Serhadkule (nepoznato mjesto u Hercegovini) nisu se odazvali na poziv ovlatenih ljudi da se vrate normalnom ivotu ve su odluili nastaviti sa inatom i odmetnitvom pa je bilo nuno
BOA. A.MKT.MHM. Dosije br. 387-A/33. BOA. A.MKT.MHM. Dosije br. 45/60. 24 BOA. A. AMD. Dosije br: 10/13 25 Zafer Golen, Tanzimat Doneminde Bosne Hersek, TTK. Ankara 2010, s. 109-110.
22 23

Osmanski dokumenti o progonu muslimana i nemuslimana iz Bosne...

247

preduzeti neke druge mjere. Poto je meu njima bilo nerazumnih ljudi, drava je odluila da ih silom ne tjera na poslunost ve probala traiti rjeenje na drugi nain. Ovoga puta odlueno je da se izaberu ugledni i razumni ljudi u tom mjestu koji e pokuati ubijediti narod na poslunost sultanu. U sluaju da i ovaj pokuaj bude bezuspjean, to je mogue prije javiti nadlenima o stanju i preduzeti uobiajene mjere za postupanje sa pobunjenicima.26 Bosanski ejalet bio je jedan od najvanijih ejaleta u Osmanskom carstvu.27 Njegova vanost je bila razumljiva zbog geografskog poloaja, kao graninog podruja prema evropskim zemljama i suparnicima Osmanske drave. A na osnovu rijei Avni-pae moemo jasno vidjeti stepen vanosti ove pokrajine za osmansku vlast. Hafiz Ridvan-paa Hercegovi, koji je 1872. godine bio namjesnik vilajeta Sparta, u razgovoru sa Avni-paom u vezi sa Bosnom alio mu se na stanje u svojoj domovini. Odgovor Avni-pae je bio slijedei: U pravu ste. Podruje Bosne i Hercegovine je kapija i klju Rumelije pa zbog toga Austrija i Rusija iji su najvaniji planovi u vezi sa Istanbulom, planiraju okupaciju ovog regiona. Ne dao Bog da se to desi, onda bi i Istanbul bio u opasnosti.28 Kasniji dogaaji potvrdili su te strahove i prognoze. OSMANSKI DOKUMENTI O PROGONU MUSLIMANA I NEMUSLIMANA IZ BOSNE POLOVINOM 19. STOLJEA Saetak Cilj ovog rada je da se ukratko ukae na praksu progona, uglavnom u Anadoliju, kao mjeru kanjavanja podanika koji su bili uesnici ili sauesnici ustanaka protiv osmanske uprave polovinom 19. vijeka. Nema mnogo arhivske dokumentacije u vezi sa ovim pitanjem pa treba naglasiti kako je ovo samo jedan krai osvrt. Ako se zna da je vie od dvije treine dokumenata Osmanskog arhiva jo neobraeno, onda ubudue moemo oekivati vie radova u vezi sa ovim problemom. Ali i pored te injenice, na osnovu dokumentacije kojom sada raspolaemo, moe se vidjeti da je osmanska uprava, pored ostalih mjera, esto koristila progon kao kaznenu mjeru.
BOA. A. MKT. Dosije br: 25/81. BOA. A. MKT.MHM. Dosije br: 70/6. 28 Bocuzade Sulejman Sami, Devirde Grdklerim. Elektronsko izdanje Ministarstva kulture Republike Turske.
26 27

248

Rahman Ademi

OTTOMAN DOCUMENTS ABOUT DEPORTATION OF MUSLIMS AND NONMUSLIMS FROM BOSNIA IN THE MIDDLE OF 19TH CENTURY Summary The aim of this presentation is to point out to the occurrence of deportation of Bosnian Muslims to Anatolia, because of their participation in the armed actions against the Ottoman administration in the middle of the 19th century. There are few archival materials about this subject and we have to emphasize that this is only a short overview because of the fact that the most of the Ottoman archive documentations has not been analyzed. We can expect studies on this topic in the future. However, on the basis of the documentation we have, we can see that the Ottoman government very often used the punishment of deportation apart from other punishing measures.
Key words: history of Bosnia, 19th century, deportation, Muslims, non-Muslims.

UDK: 94(497.6)15:94(497.5Slavonija)15:929 Ulama-beg

DINO MUJADEVI
(Zagreb)

BOSANSKI I POEKI SANDAKBEG ULAMA-BEG

Kljune rijei: historija Bosne, historija Slavonije, 16. stoljee, biografija, namjesnitvo Ulama-bega.

Biografije osmanskih dunosnika i velikodostojnika dosada su bile jedna od najzapostavljenijih tema suvremene osmanistike na ovim podrujima. Temeljito istraivanje kronologije ivota i rada nekih od najznaajnijih osmanskih linosti iz klasinog razdoblja koje su djelovale na bosansko-hercegovakom prostoru s izuzetkom nekih od najznaajnijih poput Gazi Husrev-bega i Mehmed-pae Sokollua jo uvijek se nije maklo dalje od podataka i okvira koje daju Ibrahim Peevija, Mustafa Ali ili pak Muvekkit i Safvet-beg Baagi. Historiografija i orijentalistika s ovih prostora nakon 1945. preferirala je openite teme iz nacionalne ili regionalne vojno-politike, drutvene, kulturne ili vjerske povijesti, kao i objavljivanje dokumenata. Za detaljno istraivanje na mikrohistorijskom nivou biografije najee nije bilo ni vremena ni interesa. Ovaj rad pokuat e dopuniti saznanja o jednoj od najznaajnijih linosti osmanske Bosne, ali i ireg junoslavenskog prostora pod osmanskom vlau sredinom 16. stoljea, na osnovu osmanskih i zapadnih arhivskih izvora. Rije je o bosanskom i potom poekom sandakbegu Ulama-begu. Jedan od razloga za moje prouavanje Ulamabega je da se kroz njegovu djelatnost moe odlino pratiti uvrivanje osmanske vlasti u Slavoniji u razdoblju 1541-1552. tokom kojega je Ulama-beg obavljao svoje visoke dunosti u Bosni i Slavoniji. O ivotu Ulama-bega, prije njegovog dolaska na dunost bosanskog sandakbega nije poznato puno, no i to malo to znamo veoma je zanimljivo. Prema osmanskom povjesniaru iz 17. stoljea Ibrahimu Peeviji, Ulama-beg je bio sin osmanskoga spahije iz anadolskoga sandaka Teke, ije je sredite bila sredozemna luka Antalya. Iako je bio

250

Dino Mujadevi

s osmanskoga podruja, Ulama je, prema Peeviji, isprva bio u slubi perzijskoga aha Ismaila koji je ratovao s Osmanskim Carstvom u razdoblju 1514-1526. Iz Perzije je 1531. ili 1532. opet preao na osmansku stranu te je bez obzira na sve bio primljen u osmanski dravni aparat. Naime, ini se da je osmanski vrh osobito cijenio Ulamine vojne i upravljake sposobnosti koje je razvio u perzijskoj slubi. Ulama je nedugo po dolasku u osmansku slubu bio na dunosti sandakbega sandaka Bitlis u istonoj Anadoliji.1 Osmanski vrh je potom njegove sposobnosti odluio testirati na drugom znaajnom bojitu, na bosanskom i ugarskom serhatu. Prema pismu habsburkoga diplomata u Carigradu Jeronima Laskoga iz rujna 1541., u to se vrijeme ve nalazio na poloaju bosanskoga sandakbega. Na tom je poloaju naslijedio svoga glasovitoga prethodnika Gazi Husrev-bega koji je poginuo na pohodu u prvoj polovici 1541. Zanimljivo je spomenuti da se u spomenutom pismu Laski koji se, sticajem okolnosti, naao u osmanskom zatvoru, ali habsburkom kralju Ferdinandu I. da mu je neki osmanski dunosnik rekao da e Ulama-beg napasti njegove posjede u okolici Zagreba ako Laski ostane u habsburkoj slubi. Prema rijeima tog visoko pozicioniranog Osmanlije, Laskijevom utvrenom gradu, burgu Susedgradu, koji se nalazio tek neto zapadnije od Zagreba, Ulama-beg e napraviti ono to je Husrev-beg napravio sa Zrinskijevim posjedima. (Vjerojatno je mislio na posjede Nikole Zrinskog u Pounju i na Baniji).2 Premda je oito imao mogunosti provaljivati u dananju sjeverozapadnu Hrvatsku, u sljedeim godinama Ulama-beg koncentrirat e se ipak na vojno djelovanje u Slavoniji i, u manjoj mjeri, Ugarskoj. Zauzimanje podruja dananje Slavonije (izmeu rijeke Ilove i Vuke) i Srijema predstavlja teritorijalno, strateki i ekonomski najznaajniji osmanski dobitak na junoslavenskom podruju u 16. st. Izmeu 1526. i 1540., kada su privremene krajike jedinice (vilajeti) na podruju Slavonije i Srijema pretvorene u Poeki sandak i Srijemski sandak, pod osmansku su vlast dola istona i sredinja podruja dananje Slavonije.3 Osmansko zauzimanje istone Slavonije i Srijema vezano je
Ibrahim Alajbegovi Peevija, Historija, 1. Sarajevo 2000, str. 49, 158. in presentia mea Uvlamo Bosnensi sanzacho commisit, ut si in vestre maiestatis servitiis perseveraro, hec faceret bonis Somssed, que sunt per Vsrembeg bonis Zreniorum facta. ... Nam postquam me ex Somssed abducam, non habebit Vlama causam ita in illam dicionem seuiendi, prout haberet, si ibi nomen meum vel mei servitores essent .... Habsburki spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3. Zagreb 1917, str. 86-87. 3 Nenad Moaanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod 2001, str. 1-8.
1 2

Bosanski i poeki sandakbeg Ulama-beg

251

uz pohod Sulejmana Kanunija na Moha 1526. Osmansko uvrivanje u srednjoj Slavoniji 1536-40. vezano je pak uz djelatnost pripadnika begovske obitelji Jahjapai4 te, manjim dijelom, za linost bosanskoga sandakbega Husrev-bega. Osoba koja je obiljeila nastavak osmanskog irenja u Slavoniji na podruje Podravine i Zapadne Slavonije u razdoblju nakon 1541. upravo je bosanski sandakbeg Ulama-beg. Znaajne vojne snage bosanskog sandaka, koji se u tom razdoblju nalazio izvan dometa habsburkih i mletakih udara, pruale su presudnu podrku brojano ogranienoj osmanskoj vojski stalno ugroenog Poekog sandaka gdje se osmanska vlast tek poela ustaljivati. Vanost Ulama-bega za osmansku stranu nije promakla visokom habsburkom zapovjedniku Luki Sekelju5 koji je u svom pismu Antunu Turnu od 26. sijenja 1544. pisao da raspolae dojavama da poeki sandakbeg Murat-beg i Ulama-beg imaju sultanovo nareenje da zauzmu cijelu Slavoniju.6 Naime, Ulama-beg je ve u proljee 1543. zajedno Murat-begom Tardiem zapoeo osmansku ofenzivu u slavonskoj Podravini. Tada su zauzete utvrde Voin, Dobra Kua, Bijela i Sira te, nakon opsade koja je trajala etrdeset dana, Valpovo. Sljedee godine nastavljena su osvajanja u zapadnoj Slavoniji. U lipnju 1544. Ulama-beg i hercegovaki sandakbeg Malko-beg7 osvojili su Kraljevu Veliku. U drugoj polovici 1544. Ulama-beg i Murad-beg predvodili su osmansku vojsku koja je zauzela uz mali ili nikakav otpor habsburke strane utvrde Meuri, aklovac, Pakrac, Kretelovac i Podborje i Rau. U svibnju 1545. Ulama-beg je zajedno s Murad-begom i Malko-begom predvodio vrlo uspjean osmanski upad u okolici Varadina i u Hrvatskom Zagorju te su kraj Konjine porazili odred hrvatskog bana Nikole Zrinskoga. U kolovozu 1545. Ulama-beg je zajedno s novim poekim sandakbegom Mehmed-begom i Malko-begom osvojio podruje Moslavine. Uz uspjeno vojno djelovanje u Slavoniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
4

O obitelji Jahjapai v. moj lanak o toj obitelji u Hrvatski biografski leksikon, sv. 6. Zagreb 2004., str. 236-237. 5 Luka Sekelj (Szkely) (? 1568) bio je 1542-1554. urevaki kapetan, a 15671568. bio je vrhovni zapovjednik habsburkih snaga u Hrvatskoj i Slavoniji. 6 Habsburki spomenici, 3, str. 171. ... der kaiser zwen wascha verordnet hat zum Vlambeg vnd zum Muerath, das sy von stund an alspaldt das gross herfur stiecht, das sy dj ross darauf halten khunen, damit sy das Windisch gar einnemben sollen ... sollen sy ain zug auf Windischlandt vnd so weith sy khunen, ins Teitsche Landt auch rauben und prenen. ... das dem Murathbeg, auch dem Vlamanbeg befolchen und aufgelegt sey worden, wie paldt man schnes halben wirdt khumen, das sy von stund an ain raiss nach der andern thuen sollen lassen. 7 Malko-beg Karaosmanovi bio je hercegovaki sandakbeg 1544-45, kliki 155152. i bosanski 1553-54.

252

Dino Mujadevi

Ulama-beg je prema podacima iz muhimme deftera, vojno djelovao i u Ugarskoj, istaknuvi se u borbama s habsburkim postrojbama pokraj Budima 1543. i pri opsadi Simontornye 1544./1545.8 Sukobi na slavonskom i ugarskom ratitu prekinuti su na nekoliko godina nakon to su habsburki i osmanski pregovarai postigli u lipnju 1547. primirje na pet godina.9 Prema Peeviji Ulama-beg je nakon ponovnoga poetka osmanskoperzijskih sukoba postavljen 1547. ili 1548. za sandakbega istonoanadolskoga sandaka Erzurum. Obavljajui tu dunost sudjelovao je 1548. u opsadi gradi Vana.10 Prema suvremenim zapadnim podacima Ulama-beg je ve krajem 1550. bio opet u Slavoniji, ovoga puta na dunosti poekoga sandakbega, a tu informaciju indirektno potvruju muhimme defteri. Ovi podaci nisu bili poznati Hazimu abanoviu koji je, oslanjajui se na Muvekkita, neosnovano tvrdio da je Ulema-beg (paa) izmeu lipnja 1541. i veljae 1553. kontinuirano bio sandakbeg sandaka Bosna te da je njegov nasljednik Sofu-Mehmed bio sandakbeg tek od veljae 1553. 11 Osmansko-habsburko primirje je na podruju Slavonije prestalo u stvarnosti upravo 1550., dvije godine prije svoga slubenoga isteka, no vei sukobi odvijali su se tek 1552. O njima i ulozi Ulama-bega detaljne informacije moemo crpiti iz relativno brojnih i opsenih muhimme deftera koji su sauvani u Biblioteci Muzeja Topkapi Saraja u Istanbulu. ini se da je ve tokom 1551. Ulama-beg planirao znaajan pohod na sjeverozapadnu Hrvatsku. U zbirci muhimme deftera iz Biblioteke
8

Rumelijski beglerbeg i sandakbegovi toga ejaleta, ukljuujui i bosanskog sandakbega Ulama-bega, su ve na samom poetku 1545. obavijeteni da pripreme vojsku u sandacima. Potom im je Porta 8. zulhide 951 (20. veljae 1545.) naredila da pripreme opremu i okupe debelije te da se ekaju na odreenim mjestima. Sultan je nagovijestio da e izvriti smotru kod beogradskog mosta. (TSMA, E. 12321, 81b-84b; Gza Dvid i Pl Fodor, Az orszg gye mindenek eltt val. Budapest 2005, str. 58-61). Bosanskom sandakbegu Ulama-begu je 17. zulhide 951 (1. oujka 1545.). upuen ferman da bude na oprezu i pritekne u pomo budimskom beglerbegu Mehmedu na ijem se podruju okupljaju nevjernike snage. Reeno mu je da u sluaju daljnjega nareenja treba biti spreman bez odgode doi mu u pomo. (TSMA, E. 12321, 128a.; Dvid-Fodor, str. 118.); Za Ulama-bega i kadije s podruja njegovoga sandaka pripremljen je nacrt fermana 27. zulhide 951. (11. oujka 1545.), koji je poslije poslan. Nareeno im je da sa svoga podruja nabave 15 tisua ovnova za klanje (baa yarar erkek), popiu ih i pripreme na nekom pogodnom mjestu u bosanskom sandaku. Ulami su poslane i upute kako treba obetetiti vlasnike ovnova. (TSMA, E. 12321, 152b-153a.; Dvid-Fodor, str. 144-145). 9 Ive Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb 1998, str. 104-113. 10 Peevija, Historija, 1, str. 228, 231. 11 v. Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Sarajevo 1982, str. 70.

Bosanski i poeki sandakbeg Ulama-beg

253

Muzeja Topkapi Saraja zabiljeena je Portina naredba od 21. muharema 959. (18. sijenja 1552.), u kojoj se spominju topovi pohranjeni u tvravi Stara Gradika nakon to je Ulama-beg odustao od, kako se kae, bombardiranja Zagreba. Habsburka je strana tijekom 1552. bila itekako svjesna mogunosti opsade Zagreba i, ini se, tete koju bi postojeoj gradskoj obrani moglo nanijeti osmansko topnitvo. O tome zorno svjedoi naredba kralja Maksimilijana koji je poetkom lipnja 1552. naredio da se gradu Zagrebu isplati 2000 forinti za gradnju gradskih utvrda. Njihova je briga, ini se, bila utemeljena. Prema habsburkim suvremenim obavjetajnim podacima te e godine Zagreb, uz Sisak, ostati glavni cilj osmanskih ratnih napora. 12 Istodobno i na osmanskoj strani u Poekom sandaku oekivali su se napadi s habsburke strane. Poetkom 1552. osmanske snage Rumelijskog ejaleta bile su angairane borbama u Ugarskoj, posebno opsadom Segedina, no Portine naredbe zabiljeene u muhimme defterima svjedoe da Ulama-beg u oekivanju neprijateljskog napada uope nije naputao Slavoniju te je pripremao obranu osmanskog teritorija, prikupljao informacije o vojno-politikim kretanjima na kranskoj strani u Slavoniji i Ugarskoj pomou svoje pijunske mree i dostavljao podatke u Istanbul. Tijekom svibnja 1552. Ulama-beg je dojavio u Istanbul da su ugarski i hrvatski velikai i vojni zapovjednici, na elu s banom Nikolom Zrinskim i Lukom Sekeljom, okupili veliku vojsku na podruju Podravine i da namjeravaju napasti Poeki sandak. Prema zapadnim izvorima, npr. pismu Petra Keglevia Nikoli Zrinskom iz svibnja 1552., upravo u istom razdoblju vojska bosanskog i susjednih sandaka okupljala se na Ljeva-polju kako bi pomogla vojno ugroenom Poekom sandaku. Nakon to je u lipnju 1552. prema osmanskim izvorima zapoeo habsburki vojni udar na elu s banom Nikolom Zrinskim, tijekom kojega je razoreno nekoliko pograninih utvrda u Slavoniji, osmanski vrh je naredio bosanskom, klikom i hercegovakom sandakbegu da pohitaju u pomo Ulama-begu. Osmanska vojska koja je dola u pomo Ulama-begu prvo se uputila na vanu habsburku utvrdu Viroviticu u Podravini, koja je sluila kao polazna toka za provale u Poeki sandak. Pojedinosti o padu Virovitice u osmanske ruke saznajemo iz koncepta neodaslane Portine naredbe od 29. mjeseca abana godine 959. (20. kolovoza 1552).13 Opsada Virovitice zapoela je 30. srpnja i zavrila 2. kolovoza 1552. prema zapadnim izvorima. Iz kranskih izvora saznajemo da je nakon pada Virovitice habsburka posada utvrde Klotar
12 13

Habsburki spomenici, 3, str. 426, 428-429. TSMK, K.888, 383b-384a; Dvid-Fodor, str. 600-602.

254

Dino Mujadevi

pobjegla te je Ulama-beg 3. ili 4. kolovoza 1552. spalio naputenu utvrdu, a potom je pokuao osvojiti utvrdu Virje, no bio je odbijen. Ulamabeg je potom krenuo u napad na urevac, drugu vanu habsburku utvrdu u Podravini, no zbog estokog otpora odustao je od osvajanja te utvrde.14 Pored pada Virovitice, drugi znaajan osmanski dobitak postignut tijekom ove kampanje bilo je zauzimanje azme, grada koji se nalazio neto sjevernije od Siska i koji je omoguavao napredovanje prema Zagrebu, krajem kolovoza. Prema biljeci u muhimme defterima bosanski namjesnik Mehmed-paa, koji je zauzeo grad, zatraio je da se ondje osnuje novi sandak, to je ubrzo i uinjeno.15 Kako je i u rujnu 1552. uz Portinu dozvolu velika osmanska vojska ostala okupljena u Poekom sandaku, na podruju habsburke Hrvatske i Slavonije ostao je strah od osmanskog napada na vanije gradove. Zapadni izvori svjedoe o stalnim priprema za obranu i kalkulacijama o moguem smjeru nastavka osmanskog napada. Osmanski planovi su postali jasni 3. listopada 1552. kada se osmanska vojska iznenada, preavi pored Koprivnice, utaborila u Bikupcu kraj Varadina. U okolicu Varadina su ubrzo doli ban Nikola Zrinski sa 700 vojnika iz Krievaca i kapetan Luka Sekelj iz urevca sa svojim odredom. Zajedniki su 4. ili 5. listopada 1552. na Varadinskom polju napali i estoko porazili glavninu osmanske ekspedicije te se osmanska vojska povukla u Poeki sandak. U ovom sukobu je prema zapadnim izvorima poginuo Ulama-begov sin Dafer.16 Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. bila su, prema ocjeni zapadnih suvremenika, veliki udarac obrani habsburke Slavonije. U pismu kralju Ferdinandu 13. listopada 1552. Nikola Zrinski pisao je da se nakon pada Virovitice i azme u osmanske ruke mogu oekivati osmanske iznenadne provale koje se nee moi sprijeiti zbog umovitog brdskog predjela i velike blizine osmanskih uporita.17 tovie, u alarmantnom izvjetaju varadinskoga katelana tajerskim staleima 19. listopada 1552. navodi se da je Ulama-beg u Poegi pozvao na okupljanje vojnike za novi pohod. Prema ovom izvjetaju habsburka strana je imala informacije da se sprema opsada Koprivnice i urevca, kao
Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, str. 116-117. TSMK, K.888, 418b-419a; Dvid-Fodor, str. 625-628. 16 Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, str. 118-119. 17 Habsburki spomenici, 3, str. 441-442. ... certa sit vestra sacratissima maiestas, quod posteaquam hec duo castra Chasma er Werwcze amissa sunt, excursiones clandestine. Tum equitum. tum plagiariorum Thurcicorum in hoc regnum seuire non desinunt, quibus cum propter densitate siluarum ac moncium et alpium copiam, locique naturam, tum propter proximitatem, contiguamque vicinitatem ipsius castri Chasmensis resistere est impossibile.
14 15

Bosanski i poeki sandakbeg Ulama-beg

255

i nova provala na Varadinsko polje.18 Ipak, osmanski novi pohod nije se dogodio. Osmanske sredinje vlasti nisu bile voljne ili u mogunosti poslati dovoljno novih snaga i sredstava za nastavak osvajanja u Slavoniji krajem 1552. ili poetkom 1553. Ve je tijekom pohoda u ljeto i jesen 1552. postalo jasno da Ulama-beg moe raunati na pomo oblinjih sandaka (bosanskog, klikog, hercegovakog), a ne i na snage s drugih podruja, ukljuujui i vojsku pod izravnim zapovjednitvom Porte. Osmanske sredinje vlasti ni kasnije nee slati vojsku iz drugih krajeva na habsburko-osmansku granicu izmeu Drave i Jadranskoga mora ve e glavninu svojih snaga koncentrirati u Ugarskoj. Osmanski zapovjednici u poekom, cernikom, bosanskom, klikom i hercegovakom sandaku bit e preputeni sami sebi. Ulama-beg nije dugo uivao u uspjesima koje je postigao u Slavoniji. Spominje se kao mrtav ve sredinom 1554. Poginuo je, najvjerojatnije 1553., u sukobima u okolici utvrde Lipova u dananjoj Rumunjskoj. U Poegi je Ulama-beg podigao tekiju (Paina tekija), a ondje su kasnije ivjeli njegovi sinovi.19 BOSANSKI I POEKI SANDAKBEG ULAMA-BEG. Saetak U ovom se radu na osnovu osmanskih i zapadnih izvora istrauje biografija i pokuava vrednovati povijesna uloga jednog od neto manje poznatih bosanskih sandakbegova iz prve polovice 16. st., Ulama-bega, koji je ujedno jedna od najznaajnijih osoba za konano uvrenje i stabilizaciju osmanske vlasti u Slavoniji sredinom 1552. godine. U radu se takoer donose neki novi podaci i vre neke manje ispravke zakljuaka starije historiografije, osobito na podruju kronologije. Ulama-beg se nalazio na poloaju bosanskog namjesnika od 1541. do 1547. Potom je dvije godine bio upravitelj sandaka Erzurum, a zatim se vratio u Europu i bio na poloaju poekoga sandakbega od 1550. do 1553. godine. Tijekom svog namjesnikovanja u Bosni i u Anadoliji nije ostavio toliko velik trag kao njegov mnogo slavniji prethodnik Gazi Husrev-beg, no osmanski vojni uspjesi u Slavoniji, ostvareni pod njegovim vodstvom, zahtijevaju da se i ovom osmanskom upravljau i vojskovoi dade zasluena panja.
18 19

Habsburki spomenici, 3, str. 442-443. Nenad Moaanin, Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691). Jastrebarsko 1997, str. 44-45.

256

Dino Mujadevi

ULAMA-BEY SANJAKBEY OF BOSNIA AND POEGA Summary This paper tries to examine the biographies on the basis of Ottoman and Western sources and it tries to assess the historical role of one of the lesser known Bosnian sanjakbeys from the first half of the 16th century, Ulama-bey, who was, at the same time, one of the most significant persons for the final consolidation and stabilization of the Ottoman rule in Slavonia in the middle of 1552. The paper also brings some new data and it makes some small corrections to the conclusions of the older historiography, especially in the field of chronology. Ulama-bey held the position of the Bosnian governor from 1541 to 1547. Then for two years he was the governor of the sanjak Erzurum, and then he returned to Europe and held a position of Poega sanjakbey from 1550 to 1553. During his governorship in Bosnia and in Anadolia he did not leave such a significant mark as his much more famous predecessor Gazi Husrev-bey did, but the Ottoman military successes in Slavonia, under his leadership, demand greater attention to be paid to this Ottoman governor and army commander.
Key words: history of Bosnia, history of Slavonia, 16th century, biography, governorship of Ulama-bey

UDK: 94(497.6)17/18:336.027.8

FAHD KASUMOVI
(Sarajevo)

KONCEPT DOBROINSTVA I PORESKA OSLOBOENJA U OSMANSKOM CARSTVU (Lokalne specifinosti oporezivanja u Sarajevskom kadiluku prema inamat-defterima bosanskih namjesnika)
Kljune rijei: Osmansko carstvo, Bosna, Sarajevo, 18 i 19. stoljee dobroinstvo, oporezivanje, oslobaanje od poreza, inamat-defteri.

Osmanska politika upravljanja dravom, koja je u svojoj sutini nastavak ranijih bliskoistonih politikih tradicija, podrazumijevala je da osobe koje imaju vlast, neovisno od svojih individualnih osobina i karaktera, usvoje i odreeni model ponaanja i djelovanja u javnom prostoru za koji se smatralo da je odlika uspjenih vladara i klju za uspostavljanje prosperitetne drave. Brojni autori koji su se bavili pitanjem osmanskog koncepta vlasti, pozivajui se na razliita politika djela koja su u islamskom svijetu nastala u srednjem i ranom novom vijeku, utvrdili su da je u osmanskom i openito bliskoistonom poimanju vlasti pravednost temelj na kojem vlast poiva te, u skladu s tim, vladar, prije svega, treba biti pravedan.1 Meutim, pored pravednosti, navedena djela navodila su i brojna druga pitanja koja su znaajna za upravu, kao i osobine koje je uspjean vladar trebao posjedovati, a
1

O pravednosti kao o temelju vlasti na Bliskom Istoku vidi: Halil Inalcik, Ottoman Empire: The Classical age, 1300-1600, London: Weidenfeld & Nicolson, 1973; Ekmeleddin hsanolu (ur.), Osmanl Devleti ve Medeniyeti Tarihi, Istanbul: slam Tarih, Sanat ve Kltr Aratrma Merkezi, 1994, 441-444; Linda Darling, Do Justice, Do Justice, For That is Paradise: Middle Eastern Advice for Indian Muslim Rulers, Comparative Studies of South Asia, Africa and the Middle East, XXII/1-2, 2002, 4-19; Halil Inalcik, Turkish and Iranian Political Theories and Traditions in Kutadgu Bilig, in: The Middle East and the Balkans under the Ottoman Empire: Esseys on Economy and Society, Bloomington: Indiana University Press, 1993.

258

Fahd Kasumovi

koji su pomalo ostali u sjeni pravednosti i kojima, bez obzira na njihov znaaj, nije posveeno dovoljno prostora u historiografiji. Meu njima, nalazi se i pitanje dobroinstva koje su klasini autori smatrali veoma znaajnim za dobro funkcioniranje drave. Podsjeanje na ideju dobroinstva u bliskoistonoj koncepciji vlasti i problem provedbe ove ideje od strane osmanskih sultana i osoba koje su se nalazile na upravnim poloajima samo su neki od zadataka ovog rada. Meu razliitim javnim manifestacijama dobroinstva u Osmanskom carstvu posebnu panju posvetit emo shvatanjima u kojima su poreska osloboenja drana za vrstu dobroiniteljskog poklona te emo nastojati dokazati da su bosanski namjesnici pod nazivom inam (poklon, dobroinstvo) svojim bujruldijama dodjeljivali dugorono pravo na snienje (tj. djelomino poresko osloboenje) jedinstvene poreske sume koja je u reparticionom sistemu oporezivanja svim poreskim obveznicima bila rasporeivana kao njihov dio poreza na ime rate (tas) poreza imdadi-hazarija i drugih prireza koji su zajedno s njom bili ubirani. Pri tome, osnovni izvori koje emo koristiti su sauvani inamat-defteri nahija Sarajevskog kadiluka i za njih vezana raznovrsna arhivska graa. Njihovom analizom nastojat emo dopuniti osmanistika istraivanja javnih manifestacija dobroinstva, kao i postojea znanja o oporezivanju u Osmanskom carstvu s posebnim osvrtom na lokalnu poresku praksu. Napominjemo da je navedena praksa bosanskih namjesnika stjecajem okolnosti zaboravljena, a u historijskoj nauci nema posebnih radova koji obrauju ovo pitanje.2 POIMANJE DOBROINSTVA U BLISKOISTONIM POLITIKO-DIDAKTIKIM DJELIMA Na Bliskom Istoku u srednjem i ranom novom vijeku nastao je niz djela kojima je cilj bio davanje razliitih savjeta vlastima o nainu na koji treba upravljati dravom. Mnogo bi redaka bilo potrebno da se nabroje sva
2

Potrebno je istai da je o ovom problemu dosada napisano svega etiri-pet reenica koje Avdo Sueska spominje u dva svoja rada koja se primarno bave drugim problemima, od ega jednom u fusnoti. Njegove rijei se mogu svesti na konstatacije da su bosanski namjesnici pod nazivom inam ili inamat oslobaali pojedina lica od poreza imdadi-hazarija, da je to zabiljeeno u inamat-defterima te na nabrajanje nekoliko profesija i kategorija osoba kojima je ovo bilo dodjeljivano. Napisano vie izgleda kao iznoenje rudimentarnih podataka koji su rezultat kratkog susreta s nekim od historijskih izvora koji su vezani za navedeni problem, a ne kao rezultat ozbiljnog naunog pristupa i analize zasnovane na prvorazrednoj i raznovrsnoj historijskoj grai. Usp. Avdo Sueska, Taksit prilog izuavanju dabinskog sistema u naim zemljama pod turskom vlau, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XVIII, Sarajevo, 1960, 354; Avdo Sueska, Da li su sarajevski Jevreji bili muaf, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XXIII, Sarajevo, 1975, 202.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

259

ovakva djela te to izlazi izvan okvira ovog rada. Zadovoljiemo se, stoga, navoenjem nekoliko poznatijih tipinih predstavnika: Kitb at-t (pogreno pripisivano Al-iu), Qbs-nma (Kai Kus b. Iskandar), Siysat-nma (Nim al-Mulk), Naat al-mulk (al-azl), Kitb as-suln (Ibn Qutaiba).3 Navedena djela odavno privlae panju naunika te se, kao posljedica toga, susreu razliite kategorizacije i okviri u koje su bila smjetana. Ona se ponekad svrstavaju u red islamskih odgojno-obrazovnih djela poznatih pod nazivom edeb literatura (adab literature), a ponekad, opet, definirani su terminom ogledala za prineve (mirrors for princes)4, po uzoru na istoimeni anr u evropskoj knjievnosti. Pojedini autori nazivaju ih savjetodavnom literaturom (advice literature; nasihatname)5, nastojei u prvi plan istai injenicu da im je cilj bio da na ovaj ili onaj nain savjetuju vladara, to se esto (ali ne i nuno!) vidi i iz samog naslova pojedinih djela. Pored ovoga, po uzoru na navedenu Nizamu-l-Mulkovu Sijasetnamu, neki naunici i ostala djela ovog tipa oznaavaju kao sijasetname.6 Uzimajui u obzir da sve navedene kategorizacije imaju svoje nauno utemeljenje, ali i da svi navedeni okviri nemaju isti opseg, mi smo se, ipak, opredijeli da navedena djela primarno smjestimo u grupu islamske politiko-didaktike literature. Ona tretiraju temeljna politika pitanja drave i vlasti te uz to imaju zadatak da kroz niz savjeta poue vladare ispravnom nainu vladavine. Prema tome, cilj njihovog sastavljanja temeljni je kriterij
3

Za vie podataka o navedenim djelima vidi: F.R.C. Bagley (pr.), Ghazls Book of Councel for Kings (Naat al-mulk), London: Oxford University Press, 1964, ix-xxvi (Dalje: F.R.C. Bagley, Ghazls Book of Councel for Kings); Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, Savjeti vlastima (Nasihatu-l-Muluk), prijevod: Enes Kari, Sarajevo: El-Kalem, 2001, 5-25 (Dalje: El-Gazali, Savjeti vlastima); Julia Ashtiany etc. (ur.), The Cambridge History of Arabic literature: Abbasid Belles-Lettres, Cambridge: Cambridge University Press, 1990; Hubert Darke (pr.), The Book of Government od Rules for Kings: The Siyar al-Muluk or Siyasat-nama of Nizam al-Mulk, 3. izdanje, Richmond: Curzon Press, 2002; Erwin Isak Jakob Rosenthal, Political Thought in Medieval Islam: An Introductory Outline, Cambridge: Cambridge University Press, 1958; Ann Lambton, State and Government in Medieval Islam, Oxford: Oxford University Press, 1981. 4 esto autori pojedina djela posmatraju paralelno kao dio ireg anra edeb literature, budui da se govori o edebu vladara i upravnog sloja, i kao ogledala za prineve. To se moe primijetiti kod: F.R.C. Bagley, Ghazls Book of Councel for Kings, ix-xvi. 5 Npr. Linda Darling, Revenue Raising and Legitimacy: Tax collection & Finance Administration in the Ottoman Empire 1560-1660, Leiden: Brill, 1996, 3. 6 Npr. ovo se prmjeuje kod: Ahmed Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri, 3, Istanbul: Fey Vakf, 1991, 11 (Dalje: A. Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri, 3).

260

Fahd Kasumovi

u ovakvoj kategorizaciji, uz napomenu da smo svjesni da ona imaju i znaajne slinosti u pogledu forme. Politiko-didaktika literatura omoguava nam uvid u koncept vlasti kakav je na islamskom Bliskom Istoku postojao i bio na vrhuncu u srednjem i ranom novom vijeku. Meu razliitim idejama koje su klasini autori smatrali znaajnim za funkcioniranje vlasti mi emo u skladu s temom ovog rada izdvojiti ideju dobroinstva. Znaaj dobroinstva posebno je dobro ilustriran u el-Gazalijevom djelu Nasihatu-l-muluk (Savjeti vladarima), izvorno napisanom na perzijskom jeziku, po svoj prilici negdje izmeu 1105. i 1111. godine. Djelo je na arapski jezk u drugoj polovini 12. stoljea preveo Abu-l-Hasan Ali b. Mubarek b. Mevhub. Njegov prijevod poznat je pod naslovom At-tibr al-masbq f naat al-mulk (Istaljena zrnca u savjetovanju vladara) te je i u ovoj verziji djelo bilo dostupno onovremenim vladarima i upravnim licima. Prema podacima koje iznosi Hadi Halifa u svom enciklopedijskom djelu Kaf a-unn iz 17. stoljea, navedenu el-Gazalijevu knjigu preveo je na turski (osmanski) jezik Muhammed b. Ali poznat kao Aik elebi, a, takoer, i cAlai b. Muhibb e-erif e-irazi Lisan beg (navodi za njega da je bio tienik Bajazita, sina sultana Sulejmana hana), koji ga je naslovio Netcets-slk (Posljedica postupaka/ponaanja). Prema istom izvoru, na turski (osmanski) je djelo preveo i Muhammed b. Abdulaziz poznat pod pseudonimom Vududi, koji je umro 1020. godine po Hidri.7 Prijevodi ovog djela na osmanski ukazuju i na njegov utjecaj u Osmanskom carstvu. Gazalijin utjecaj evidentan je i iz injenice da su se pojedini pisci politiko-didaktikih djela na osmanskom jeziku kao to je na primjer Nuatsseltn (Savjeti sultanima) Gelibolu Mustafa Ali-ja iz 1581. pozivali na Gazalija kada su sastavljali svoje savjete osmanskim vladarima.8 Slino kao i u ostalim politiko-didaktikim djelima muslimanskog Bliskog Istoka Gazali svoje ideje o dobroinstvu potkrjepljuje citatima iz Kurana, Hadisa kao i razliitim politikim tradicijama i anegdotama koje su prenoene jo od predislamkog perioda. Kuranski dokaz kojim podupire potrebu za dobroinstvom pronaao je u ajetu: Allah zapovijeda pravdu i dobroinstvo i potpomoganje blinjeg, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo i tlaenje (Inna l-lha yacmuru bil-cadli wal-isni wa-ti il-qurb wa-yanh canilfai wal-munkari wal-bayi). Ovaj ajet openito govori o pravdi i
7 8

F.R.C. Bagley, Ghazls Book of Councel for Kings, xx-xxi. Andreas Tietze, Mutaf ls Councel for Sultans of 1581, I, Wien: Verlag der sterreichischen Akademie der Wissenschaften, 1979, 149 (Dalje: A. Tietze, Mustafa Alis Councel).

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

261

dobroinstvu i mogue ga je na razliitim poljima ivota primijeniti. Meutim, cilj njegovog navoenja u kontekstu djela Savjeti vladarima jeste da se vrhovnim islamskim autoritetom, Kuranom, prije svega vladarima i ostalim upravnim licima ukae na nunost pravde i dobroinstva u njihovim upravnim aktivnostima. iroko poimanje dobroinstvenog postupka moe se vidjeti i iz hadiskog argumenta koji je Gazali naveo: Bog voli dobroinstven postupak u svemu. ak voli i onog ovjeka koji hoe da zakolje ovcu, pa naotri no da bi ubrzao njeno izbavljenje od boli klanja (Inna l-lha yuibbu l-isna f kulli aiin att annahu yuibbu insn abaa tan fa-adda lah l-midyata li-yacala alah min-alami -abi). Pored ovoga, naveden je i hadis: Za one koji dobroinstveno postupaju u Dennetu su pripravljena posebna stanita, pa i za onog koji dobroinstveno postupa sa svojom porodicom i eljadi (Inna lil-musinna manzila fil-annati att l-musini il-ahlihi wa-atbcihi). Slino kao i sa gore navedenim kuranskim primjerom, bez obzira to se u ova dva hadisa uope ne spominje vlast, jasno je da njihov opi karakter podrazumijeva i upravljanje, kao i ostala polja na kojima se ivot odvija.9 Znaajan metod kojima su pisci politiko-didaktikih rasprava predstavljali vladarima znaaj dobroinstva bilo je i navoenje primjera iz ivota pojedinih uglednih vladara, bilo islamskih, bilo predislamskih. Dunost umnih ljudi je, prema Gazaliji, da itaju povijesti kraljeva i vladara i prouavaju stanja i prilike ovog svijeta. Naravno, iz tih primjera treba se uiti, pa ovo ima isti smisao kao i latinska izreka historia est magistra vitae. U skladu s tim, navodi Gazalija i jednu anegdotu o pravdi i dobroinstvu koju vezuje za Aleksandra Velikog (ul-Qarnain). Navodno su Aleksandra Makedonskog jednom upitali emu se najvie raduje. On je odgovorio: Dvjema stvarima! Prva je pravda i nepristrasnost, a druga je da onome ko dobroinstveno postupa spram mene uzvratim jo veim dobroinstvom!.10 Nemamo mogunosti provjeriti da li je Aleksandar Makedonski ovo ikada izrekao. Meutim, to i nije toliko bitno, jer ovdje i nije rije o vjerodostojnosti dogaaja u antikim vremenima. Vano je da su pojedini uenjaci na islamskom Bliskom Istoku smatrali da se to desilo te da je u njihovom vremenu ovaj stav mogao utjecati na suvremene vladare, a Aleksandar Makedonski u njihovim oima primjer je uspjenog vladara. Prema Gazaliji, ovjek treba posijati sjemenke dobroinstva (isn), i u sebi ponititi mahane, poroke i smrtne grijehe. Ovo se odnosi na sve ljude, a posebno na vladare. Potrebu injenja dobroinstva ovdje
9 10

El-Gazali, Savjeti vlastima, 136, 128. Ibidem, 120, 121.

262

Fahd Kasumovi

podupire tvrdnjom da e na ovaj nain iza njih ostati lijepo ime i dobar trag te da se nee spominjati po runome. A spominjanje ljudi nakon njihove smrti je ustvari njihov drugi ivot na ovom svijetu (aytuhum a-niya fid-duny).11 Odraz ovakvog poimanja znaaja dobroinstva moe se susresti i slubenim dokumentima osmanskih vlasti u Bosanskom ejaletu iz druge polovine 18. stoljea. Naime, jedan je fojniki kadija, molei bosanskog namjesnika da kao svoj dobroiniteljski poklon (incm ve isn) dodijeli jednu vrstu poreske olakice stanovnitvu Busovae, u svom ilamu naveo da bi se zbog navedenog valijino ime spominjalo po dobru (ism-i erfleri ayr ile yd).12 Ovakvo poimanje posljedica koje dobroinstvo proizvodi treba posmatrati kao naslijee srednjovjekovnih bliskoistonih predstava o dobroinstvu. Perzijske i arapske tradicije pisanja politiko-didaktikih djela upuenih vladarima nastavljene su i u Osmanskom carstvu, koje je na taj nain preuzimalo i postojea bliskoistona iskustva u upravljanju dravom. Djela klasinih islamskih autora prevoena su na osmanski jezik, a uporedo s tim, na starim i oprobanim temeljima nastaju i nova autorska djela na arapskom, perzijskom i osmanskom turskom jeziku. Od vie poznatih djela ovakvog tipa naveemo stavove o dobroinstvu Idrisa Bitlisija. Idris Bitlisi (umro 1520.) pisac je politiko-didaktikog djela nn-i ehinh (Zakon vladara nad vladarma). Smatra se da je pripremano za osmanskog sultana Selima I Javuza, ali nije sigurno da li ga je predao njemu ili njegovom nasljedniku Sulejmanu Kanuniju. Sam autor u uvodnom dijelu navodi da je sakupio dragulje iz nauke o vladanju te ga poklanja svom padiahu i izraava nadu da e ono kod svakog vladara (osmanskog) imati ulogu zakona. Napisano je na perzijskom jeziku.13 Bitlisi je batinik brojnih ideja koje su raniji pisci politiko-didaktikih rasprava (tzv. ogledala za prineve) navodili. Dobroinstvo je i u njegovim preporukama osmanskim vladarima imalo znaajnu ulogu. Najvei dobroinitelj je Bog, a njegova dobroinstva ljudima su beskrajna. Povezanost vlasti i dobroinstva vidljiva su na vie mjesta u nn-i ehinh. Prema njegovim rijeima, sultan treba biti poput sunca u injenju dobroinstava. Postavlja se pitanje: zato je ovo vano za vladara? Dokazi iz Kurana i hadisa opet igraju vanu ulogu.
Ibidem. Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu (dalje: GHB), Sidil 7, 84. 13 O Bitlisiju vidi: slam Ansiklopedisi, 21, Istanbul:Trkiye Diyanet Vakf, sub: dris-i Bitlisi, 485-488; Franz Babinger, Die Geschichtsschreiber der Osmanen und ihre Werke, Otto Harrassowitz: Lepzig, 1927, 45-49; Salih Trako, Bitlisijev opis Balkanskog poluostrva, Prilozi za orijentalnu filologiju, 12-13/1962-63, 209214; A. Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri 3, 11-13.
11 12

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

263

Boija nagrada za injenje dobra prvi je argument. Podsjea vladare na ajet: Ko uini jedno dobro djelo desetostruka mu nagrada pripada (man a bil-asanati fa-lahu caru amlih). Pored ovoga, navodi i da je poslanik Muhammed molio Boga: Gospodaru moj, daj naknadu onome koji dijeli svoj imetak (Allhuma ici kulla munfiqin alafan) i Gospodaru moj, daj propast svakom tvrdici (Allhuma ici kulla mubailin talafan). Tumai da se pod naknadom ovdje podrazumijeva lijep spomen, sevap i hajirli potomstvo, dok se pod propasti podrazumijevaju razne nedae i potomstvo koje e biti rasipno. Uz to, tvrdi i da se dijeljenje imovine (infq) i injenje dobroinstva (isn) vie spominju od drugih bogougodnih dijela u Kuranu, kao i u onome to se zna o Boijim poslanicima i evlijama. Bitlisi akcentira materijalnu dimenziju dobroinstva i darivanje. Pragmatino nastoji ukazati vladarima na koristi koje ono donosi ouvanju vlasti i poretka u dravi. ovjek je rob dobroinstva, istie Bitlisi, a dareljivog padiaha njegovi podanici vole. Dareljivost je pri tome posebno vana kada je u pitanju vojska. Preuzima on po ovom pitanju ranije bliskoistone tradicije o odnosu vojske i vladara te navodi staru mudrost da je sultanu neprijatelj njegov imetak, a prijatelj mu je vojska. Ako bude tedio imetak, njegov neprijatelj e jaati, a prijatelj i pomaga slabiti; s druge strane, ako bude dijelio imetak vojsci, njegov prijatelj jaa, a neprijatelj slabi.14 Dobroinstveno postupanje u percepciji uleme na islamskom Bliskom Istoku neodvojivo je vezano s vlau, ili preciznije treba biti vezano s njom. Meutim, potrebno je istai da ono nije prvi i najvaniji temelj na kojem vlast poiva, ve samo jedan dio meusobno povezanih principa idejne cjeline, s pravdom na elu, koja je potrebna za uspostavljanje i odravanje ispravne i efikasne vlasti, prema Boijem zakonu i ljudskim iskustvima. JAVNE MANIFESTACIJE DOBROINSTVA U PRAKSI OSMANSKIH SULTANA Odnos izmeu ideje dobroinstva i funkcioniranja vlasti u Osmanskom carstvu samo se djelomino moe razumjeti na osnovu politiko-didaktike literature. Glavni problem jeste odgovor na pitanje da li su ideje iz tzv. ogledala za prineve ostajale mrtvo slovo na papiru, ili su, pak, bile sprovoene u djelo od strane osmanskih vlasti.
14

Navedene ideje o dobroinstvu citiramo prema Akgnduzovom izdanju Bitlisijevog djela nn-i ehinhi. Vidi: A. Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri 3, 20, 24-25, 50-52, 58-60.

264

Fahd Kasumovi

Na ovom mjestu potrebno je istai da se pisci savjeta vladarima iz razumljivih razloga nisu detaljno bavili nainom na koji se dobroinstvo treba sprovesti u djelo. Navodi se tu i tamo da vladari trebaju biti dareljivi, ali su se oni ipak primarno fokusirali na opi princip, dok je umnim ljudima i onima koji dre vlast bilo ostavljeno da iznau raznolike naine da postupaju dobroinstveno u skladu s prilikama i okolnostima u kojima se budu nalazili. U skladu s tim, osmanski vladari na razliite su naine djelovali dobroinstveno, o emu svjedoi bogata osmanska izvorna graa. Radi dokazivanja ove tvrdnje naveemo nekoliko primjera. Ovdje je potrebno istai i da je za razumijevanje razliitih dobroiniteljskih poklona osmanskih vladara neophodno razumjeti u prethodnom poglavlju opisani koncept dobroinstva, kao i pragmatino shvatanje da su za odravanje vlasti korisna dobroiniteljska djela. Pored ovoga, elimo istai i da su u praksi pojedina djela prepoznatljiva kao javni nain demonstriranja dobroinstva, kao neeg to se od vladara oekuje i to je esto pragmatino razumijevano. Ona nuno ne ukazuju na karakter osobe koja ini odreeno djelo, ve, prije svega, svjedoe da su odreene osobe dotini in smatrale vrstom dobroinstva te su ga tako izriito i nazivale. Osmanski vladari su kao izraz svog dobroinstva, milosti i blagonaklonosti posmatrali razliite vrste materijalnih poklona koje su dijelili vojnicima, administrativnim slubenicima, dvorskom osoblju, umjetnicima i uenjacima, lanovima carske porodice, stranim poslanicima i delegacijama, sirotinji i openito osobama koje su bile dostojne carske milosti zbog slubi koju obavljaju, bliskosti sultanu ili zbog zasluga na raznim poljima koje je sultan smatrao vrijednim. Navedene poklone, koji su davani u novcu, odjei i drugim materijalnim stvarima, Osmanlije su, izmeu ostalog, nazivali terminom inam, to je arapska rije koja znai: dobroinstvo, pokazivanje naklonosti, milost, blagodat, panja, nagrada, dar, poklon. Oblik mnoine je inamat.15 Za evidentiranje ovakvih poklona bili su oformljeni specijalni registri. Omer L. Barkan objavio je dio iz jednog registra ovog tipa, iz vremena Bajazita II, koji izvorno nosi naziv Defter-i msveddt- incmt ve taaddukt ve terft ve irsliyt ve c det ve nkeriye ve ayruhu (Koncept registra dobroinstava, milostinje, poasti, poiljki, obiaja, nagrada za sluge i ostalog).16 Navedeni defter, kao i ostali slinog tipa, poznati su pod
15

Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo: El-Kalem, 1997, 1510 (Dalje: T. Mufti, Arapsko-bosanski). 16 Sam O. L. Barkan nije stigao analizirati navedeni defter i pojasniti njegov sadraj. Analizom transkribiranog teksta koji je on dao i konsultiranjem rjenika doli smo do odreenih zakljuaka koje pojanjavaju zato je defter nosio ovakav naslov.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

265

skraenim nazivom inamat-defteri (registri dobroiniteljskih poklona), zbog toga to pokloni koji su oznaeni kao dobroinstva (incmt) ine osnovicu ovih historijskih izvora.17 Bili su sastavljeni tako da prema hidretskim mjesecima prikazuju jednokratne izdatke dravne blagajne na ime raznih poklona datih u sultanovo ime. Novani iznosi koji su u Osmanskom carstvu bili potroeni na razliite poklone, koji su bili izraz dobroinstva, milosti i odavanja poasti, nisu bili beznaajni. O tome svjedoi i podatak koji nalazimo u jednom osmanskom obraunskom bilansu, a iz kojeg se vidi da je u periodu 933-934/1527-1528. godine bilo potroeno 3.005.544 ake na ime navedenih darova.18 Materijalni pokloni nisu bili jedino to su osmanski vladari posmatrali kao svoje dobroinstvo. Zanimljivo je i da su imenovanja na razliite pozicije u sultanskim dokumentima posmatrana kao izraz vladarskog dobroinstva, blagonaklonosti i milosti, to je posljedica injenice da je u sultanovoj ruci bila odluka da li e neko lice biti imenovano ili ne. Berati su, stoga, sadravali formulacije u kojima je bilo podcrtavano da je dotina osoba predmet velike sultanove blagonaklonosti/ panje, da se imenovanje daje kao izraz milosti, da je berat koji se
Kao to smo ranije naveli, terminom incmt oznaeni su openito dobroiniteljski pokloni. Taaddut oznaava poklone koji su davani kao milostinja i sadaka, uglavnom kada su u pitanju osobe siromanog stanja. Terft oznaava poklone iji je osnovni cilj odavanje poasti odreenom licu, kao to je neki strani poslanik ili delegacija. Potrebno je istai da je termin incm u ovim defterima imao iri opseg nego prethodna dva. Na primjer, darovi koji su davani siromanima u Istanbulu ponekad bi bili oznaeni kao taaddu, ali isto tako i kao incm. Darovi koji bi bili davani delegacijama ponekad bi bili oznaeni kao terf, ali isto tako i kao incm. Pored ovoga, incm u znaenju dobroinstva obuhvata kao generalni termin i dr. rijei koje se u naslovu deftera spominju. cdet su uobiajena dobroinstva kao to je npr. cdet-i cdne ili darivanje odjee za praznike i slino. rsliyye su poiljke darova nekim velikodostojnicima koji nisu boravili u Istanbulu. Npr. porodici Mengli Giraya poslani su pokloni pod ovim imenom, a takoer i Jakub-pai u Jedrene. Termin nker oznaava slugu, roba, pa je i nkeriye naziv za nagradu koju bi sluga primio kada bi izvrio odreeni posao, donio neku vijest i slino. Primjere upotrebe ovih termina vidi u: mer Ltfi Barkan, stanbul Saraylarna ait Muhasebe Defterleri, u: Belgeler, knj. IX, br. 13, Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1979, 336, 374. 17 Na primjer, navedeni registar kao inamat-defter klasificiraju sljedei autori: brahim Ernsal, Trk Edebiyat Tarihinin Ariv Kaynaklar I: II. Bayezid Devrine ait bir namat Defteri, Tarih Enstits Dergisi, X-XI (1979-1980), Istanbul, 1981; Bilgin Aydn-Rfat Gnalan, XV-XVI. Yzyllarda Osmanl Maliyesi ve Defter Sistemi, Istanbul:Yeditepe Yaynevi, 2008, s. 196. Nalog za konkretnu isplatu novca iz blagajne na ime odreenog dobroiniteljskog poklona zvao se incm tekeresi. Mbahat Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili (Diplomatik), Istanbul: Kbbealt Akademisi Kltr ve Sanat Vakf, 1994, s. 264-265 (Dalje: M. Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili). 18 Ahmed Akgndz, Osmanl Kanunnameleri ve Hukuki Tahlilleri 4, 619.

266

Fahd Kasumovi

izdaje spojen s blagonaklonou/panjom, ili neto u slinom tonu.19 Poimanje imenovanja kao dobroinstva moe se susresti u fermanima i bujruldijama. Tako se u fermanima kojima se namjesnik obavjetava da je imenovan na funkciju u odreenom ejaletu obino navodi da je dotini ejalet njemu dodijeljen i dat kao carsko dobroinstvo.20 Namjesnici su, takoer, u svojim bujruldijama isticali da su svoju funkciju dobili kao dobroinstvo prema carskom fermanu.21 Pitanje oslobaanja od poreza, bilo da se odnosilo na sve ili samo neke od poreza, podlijegalo je slinoj logici razumijevanja sultanovih javnih manifestiranja milosti22 ili dobroinstva.23 Osobe koje su bile
Prilikom imenovanja izvjesnog Abdullaha za muderrisa u jednoj sarajevskoj medresi u beratu je bilo navedeno da je on stekao veliku carsku blagonaklonost/panju (anda mezd-i cinyet-i pdihnem uhra...). Slino ovome, u beratu kojim je Osman-dede imanovan za ejha u Isa-begovoj mevlevijskoj tekiji u Sarajevu se navodi: na spomenuti nain, spomenutom se daje kao izraz milosti/sadaka. Ovaj berat, koji je izraz panje, dajem i nareujem sljedee (vech-i merh zere merme adaa idp ibu bert- cinyet-marn virdm ve buyurdum ki). GHB, Sidil 29, s. 86-87. 20 U fermanu upuenom Miralem Mehmed-pai stoji: Na osnovu toga to se Bosanski ejalet ponovno tebi dodjeljuje i daje kao moje carsko dobroinstvo... (Bosna eyleti da mceddeden saa tevch ve isn- hmynum oldna binen) GHB, Sidil 31, s. 109. 21 Bosanski namjesnik Salih-paa u jednoj svojoj bujruldiji navodi: Na osnovu toga to je Bosanski ejalet, s dodatkom Hercegovakog sandaka, visokim fermanom nama dodijeljen i dat kao carsko dobroinstvo... (Hersek sanca ilkyla Bosna eyleti b-fermn- cl cuhdemize tevch ve isn- hmyn buyurulduuna binen...), Ibidem, s. 123. 22 Oslobaanje od poreza naziva se sultanovom milou u jednom fermanu iz 984. godine, kojim se oslobaa stanovnitvo Manise od plaanja izvanrednih poreza avariza. Doslovno je reeno: Sada je stanovnitvo spomenutog kadiluka steklo moju veliku milost: nareeno je da im se oproste avarizi (l a-i mezbre ahlisi anda mezd-i merametim uhra getrp cavrlar cafv olnmasn emr idp), M. aatay Uluay, 18 ve 19. Yzyllarda Saruhanda Ekiyalk ve Halk Hareketleri, Istanbul: Berksoy Basmevi, 1955, s. 98 23 Oslobaanje od poreza se naziva dobroinstvom u jednoj naredbi koja je 1101. godine bila upuena kadiji, ajanima i ceribaama juruka u Yenieher Feneru. Navodi se da je ranije bilo nareeno da se od juruka navedenog kadiluka sakupi jedan broj vojnika koji su sposobni za rat (ceng arba dr) i poalje u Agriboz. Zauzvrat su imali kao carsko dobroinstvo muafijet, tj osloboenje od odreenih poreza (bu mubelede isn- hmynm olan mucfiyetleri cal vechit-tafl emr-i erfimde ikr olnm iken). (Muzaffer Fehmi akar, 1101/1102 (1690/1691) Tarihli 100 Numaral Mhimme Defteri: Transkripsyonu ve Deerlendirmesi, neobjavljeni magistarski rad, Marmara niversitesi, stanbul, 2007, s. 39-40). Pored ovoga, prilikom obnove sarajevskog muafijeta, u fermanu iz 1701. godine se o ovom pitanju , izmeu ostalog, navodi da je Halil-paa uputio predstavku da bi njihova muafnama ponovo od strane mog Visokog Carskog Praga bila data kao dobroinstvo...(mucf-nameleri mceddeden catebe-i c aliyye-i srev-nemden isn olnma bbnda...). GHB, Tr-i Enver, 5, s. 42.
19

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

267

poreski obveznici, a vrili su neku slubu u korist drave, bile su oslobaane od plaanja poreza upravo zahvaljujui dunosti koju su vrile. Meutim, samo vrenje slube automatski ne povlai i oslobaanje od poreza, mada je znaajan uvjet da se ono ostvari. Odnosno, porez se, bez obzira na sve, plaa sve dok se ne donese pismena sultanova naredba o oslobaanju, a ona je posmatrana bilo kao izraz milosti i blagonaklonosti, bilo kao izraz dobroinstva te je u dokumentima izriito tako i nazivana. Pored navedenog, vidi se da je sultan i davanje garancija o sigurnosti ivota, asti i imetka osobama koje su u ratovima izbjegle te su se eljele vratiti u Carstvo, kao i niz drugih stvari, ije bi nabrajanje uzelo mnogo vremena, nazivao svojim dobroinstvom.24 Na koncu, sutinski i formalno, vidljivo je da su sultani sve to je donosilo neku privilegiju i korist, zatitu nekog prava i slino, a bilo je dodijeljeno carskom naredbom, smatrali izrazom svoje milosti, dobroinstva, blagonaklonosti. Nekad je koriten jedan od ovih izraza, a nekad drugi da se to formulira, ali, na koncu, svi su oni meusobno povezani i govore o njihovom razumijevanju vlasti. Stoga i sami in izdavanja fermana o navedenim pitanjima predstavlja blagonaklonost i dobra volju, a diplomatike formule koje se koriste samo su ovo uobliavale na odgovarajui nain. Naravno, uz sve ovo, treba podsjetiti i na to da su odluke o navedenim upravnim stvarima uglavnom donosila administrativna lica, dok je naredba izdavana u sultanovo ime. NAMJESNIK PROVINCIJE KAO DOBROINITELJ (VELIYYN-NICAM) Savjeti o upravljanju dravom koji se susreu u politiko-didaktikoj literaturi nisu mogli biti provedeni u djelo bez vojno-administrativnih lica koja su bila u slubi vladara. Stoga se u savjetodavnoj literaturi na razliitim mjestima navode i osobine koje veziri i namjesnici provincija trebaju imati te se tako sultanu sugerira kakve ljude treba imenovati na funkcije.25 Nezavisno od ovih sugestija, sve temeljne
24

Seoskim starjeinama, popovima i, openito, stanovnitvu na putu od Nia prema Beogradu, koje je bilo u ratnim deavanjima izbjeglo, upuena je 1101. godine carska naredba. Data je garancija da se njima, njihovim porodicama i imovini nee teta nanositi. Navodi se da im je data vjera te, iz milosti, njihove nekretnine i zemlje ponovo se njima daju kao vid moje blagonaklonosti i dobroinstva(emn virilp ve emlk ve arileri merameten yine kendlere cinyet isnm olmala). Ibidem, s. 187. 25 Usp. El-Gazali, Savjeti vlastima, s. 193-202; A. Tietze, Mustafa Alis Councel, s. 127, 135; Nizamlmlk, Siysetname (Siyerul-mlk), prijevod na turski: N. Bayburtlugil, Istanbul: Dergah yaynlar, 1981, s. 47.

268

Fahd Kasumovi

vrijednosti koje se navode u vidu savjeta vladarima imaju univerzalni karakter. Sultan je prvi koji ih treba provoditi, ali one, takoer, predstavljaju i obrazac uzornog ponaanja svima onima koji su uestvovali u sprovoenju vlasti u dravi, ukljuujui i namjesnike provincija. Dobroinstvo je bilo jedna od takvih vrijednosti. Poseban problem je, naravno, kakve su u praksi sve bile javne manifestacije dobroinstva kod namjesnika provincija u Osmanskom carstvu. Ovo pitanje nastojat emo pojasniti na nekoliko primjera koji se odnose na Bosanski ejalet. Namjesnici provincija u osmanskim dokumentima izmeu ostalog nazivani su i terminom veliyyn-nicam,26 to znai dobroinitelj.27 Ovako su im se obino obraale osobe koje su se na hijerarhijskoj ljestvici nalazili na niim poloaja od njihovog, kao i razliite osobe koje su im upuivale albe i molbe u formi arzuhala (ar- l) s ciljem rjeavanja nekog osobnog pitanja. Radi se ovdje o standardiziranom diplomatikom izrazu kojim su oni na niim oslovljavali osobe na viim poloajima u odreenim vrstama osmanskih dokumenata. Sami namjesnici su se u dokumentima koje su upuivali velikom veziru njemu obraali kao dobroinitelju, a sebe potpisivali izrazom bende (ja; doslovno: rob, sluga).28 Pored ovoga, meu slubenim inskripcijama (elkab) u pojedinim dokumentima (npr. arzuhal, ilam) upuenim valijama mogu se susresti sljedei epiteti: sretni (devletl), blagonakloni (cinyetl), milostivi (merametl), milostiv prema svoj sirotinji (cmme-i fuaraya merametl), pravedni (cadletl) i slino.29 Za druge funkcije u Osmanskom carstvu bile su upotrebljavane slino intonirane
U jednom arzuhalu upuenom bosanskom valiji navodi se: Prije ovoga, sreni, blagonakloni, milostivi, njegova ekselencija na gospodin dobroinitelj (Bundan adem devletl cinyetlu merametl veliyy n-nicam efendimiz haretleri). GHB, Sidil 54, s. 50. U jednom defteru trokova bosanskog valije naziva se on izrazom veliyy n-nicam. Topkap Saray Mzesi Arivi (Dalje: TSMA), D.2176.5, s. 32. 27 T. Mufti, Arapsko-bosanski, s. 1672. 28 Izraz bende moe se prevoditi na bosanski jezik zamjenicom ja, uz napomenu da se radi o utivom nainu obraanja i izraavanju skromnosti. Navedeni nain obraanja velikom veziru zabiljeen je u kaimi bosanskog valije Ali-pae iz 1192. Babakanlk Osmanl Arivi (Dalje: BOA), C.ML, 10074. 29 Uzimajui u obzir razliite periode i vrste dokumenata, mogu se uoiti manje varijacije i u inskripcijama koje se odnose na valije. Naveemo dva primjera. U jednom arzuhalu upuenom bosanskom valiji navodi se: Sretnom, blagonaklonom, milostivom, njegovoj ekselenciji mom gospodinu i gospodaru, neka je zdravo (Devletl cinyetl merametl efendim sulnm haretleri sa olsun). Zabiljeena je i sljedea varijacija: Srenom, pravednom, milostivom prema svoj sirotinji, njegovoj ekselenciji mom gospodinu i gospodaru, neka je zdravo (Devletl cadletl c mme-i fuaraya merametl sulnm haretleri sa olsun). GHB, Siil 53, s. 70; GHB, A-4855/TO-258.
26

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

269

inskripcije, s odreenim varijacijama.30 Formalna priroda navedenih diplomatikih izraza znai da se njima odaje ast osobama odreenog ranga. Prema tome, ona nije pokazatelj osobnosti namjesnika, ve prije svega ukazuje na to kakav je prema osmanskim mjerilima namjesnik trebao biti, odnosno emu je trebao teiti. Kao to se vidi, od namjesnika provincija oekivalo se da javno manifestiraju dobroinstva na razliitim poljima. Znaajan vid manifestiranja dobroinstva namjesnika bilo je darivanje materijalnih poklona licima koje su smatrali zaslunim. Bosanski namjesnici, takoer, su slijedili ovu praksu. Meutim, o tome se u historiografiji malo zna, a ono to je pisano uglavnom se oslanja na podatke koji se susreu u ljetopisu Mula Mustafe Baeskije.31 Za rasvjetljavanje ove prakse mi emo se u prvom redu osloniti na precizniju i pouzdaniju vrstu grae popise/deftere u kojima su voeni trokovi koje su namjesnici imali. Ova vrsta izvora nije do sada iskoritena za rekonstruiranje ovog pitanja. Defter trokova Perian Mustafa-pae registrira rashode koje je navedeni imao po razliitim osnovama, od kupovine do poklona koje je davao, u periodu dok je bio namjesnik u Agribozu, a zatim i u Solunu (Selanik) i Bosni.32 Niz stavki u navedenom defteru bio je oznaen
Usp. M. Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili. Baeskija navodi situacije u kojima su valije po potrebi darivale novcem ili odjeom odreena lica, pogotovo prilikom njihovog doeka u Sarajevu. Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1904), prijevod: Mehmed Mujezinovi, drugo izdanje, Sarajevo: Veselin Malea, 1987, s. 89, 135, 156, 179. 32 Uvodni dio popisa trokova za Agriboz naslovljen je: Ibu bi iki yz ouz senesi mh-i il-acdeni on nci gni veliyyn-nicam efendimiz haretleri manb- lileri olan marse-i Ariboza terf-i dulleri myesser olup yevm-i mekrdan mh-i mezbr yetine degin vkic olan merift defteridir f 13 A sene 1210 il ye. Nakon ovoga, registrirani su trokovi posebno za svaki mjesec dok je bio namjesnik na ovom mjestu. Popis zasnovan na istom principu je voen i u vrijeme njegovog namjesnikovanja u Solunu. Potom slijedi popis za Bosnu. Uvodni dio naslovljen je na sljedei nain: cInyetl veliyyn-nicam aretleri marse-i Selnikden eylet-i Bosnaya areket ve cazmetleri esnsnda ara ulluyn yol baileri ve cret-i mekr ve Bosna cizesi ve kreki ban b-defter malbt ve mearift- saireni defteridir ki ber vech-i t terkm ode. Slijede trokovi za mjesec muharrem: Ibu bi iki yz on iki senesi mh-i muarremilarmnda ketud beg yediyle vkic olan merift defteridir ki ikr ve term olnur. Nakon ovoga slijede trokovi za mjesec safer i tu se defter iz nekog razloga zavrava, mada je Mustafa-paa i nakon toga bio namjesnik. Zanimljivo je da se u samom tekstu valija samo naziva terminom dobroinitelj, a njegovo ime nije navedeno. Meutim, uspjeli smo utvrditi da se radi o Perian Mustafa-pai. Prije svega, na to nam ukazuje jedna bujruldija, koju smo pronali u sarajevskim sidilima, a iz koje se vidi da je ovaj paa u mjesecu zu-l-kadetu 1211. bio na putu da preuzme poloaj u Bosni. To vremenski tano odgovara podacima koje se nalaze navedenom defteru. GHB, Sidil 37, s. 32; TSMA, D.2176.5, s. 10-11, 32-33.
30 31

270

Fahd Kasumovi

terminom inam(dobroiniteljski poklon). Na ovaj nain oznaavani su na primjer razliiti pokloni koje je namjesnik davao sviraima (mehter), radnicima (ii), zabavljaima (pehlivn), kuririma koji bi donijeli neku vanu vijest, telalbaama, okadarima, kapuehaji, hekimbai, ejhovima, derviima, imamima, mujezinima, i openito raznim drugim osobama ijom je aktivnou bio zadovoljan i koju je elio nagraditi. Posebno znaajna prigoda u kojoj je namjesnik drijeio kesu bila je prilikom doeka koji mu je prireivan kada je prvi put dolazio u ejalet. Uz novane poklone raznim osobama, tada je uglednim pojedincima kao izraz poasti, ali i svog dobroinstva, dijelio odjevne predmete to je u osmanskoj praksi openito bilo poznato kao ilcat. Meutim, darivanje se nije ograniavalo samo na ove krupne i izuzetne prilike. Ono je u manjim iznosima bilo redovno prakticirano, to se vidi iz podatka da se u svakom mjesecu u defteru trokova susree davanje razliitih iznosa. Pojedina davanja u navedenom defteru bila su oznaena terminom milostinja (taaddu). Namjesnici su siromanim osobama redovno dijelili milostinju/sadaku petkom prilikom odlaska na dumu-namaz. Pored ovoga, prilikom posjeta damijama znali su nagraivati mujezine i imama, ali su ovakva davanja prije posmatrana kao dobroiniteljski poklon i nagrada, a ne kao milostinja. Manji iznosi u defteru bili su davani kao milostinja ili kao nagrada za obavljanje nekog sitnijeg posla kojim je valija bio zadovoljan, dok meu vee spadaju nagrade za one koji su namjesniku donijeli neku lijepu i vanu vijest. Obavijest valiji da je imenovan na funkciju je tako znala biti nagraena i sa 1500 groa.33 Defteri trokova dokaz su
33

Spomenuti defter sadri prilino veliki broj stavki koje su navedene u groima. Radi dokazivanja gore navedenih tvrdnji izdvojit emo neke od njih: dar sviraima tvrave Kara Baba 10 (ara Bb alcas mehterlerine incm), dar ovjeku koji je donio voe 5 (meyve getren adama incm), milostinja sirotinji petkom 1 (yevm-i cumca fuaraya taaddu), dar imam-efendiji 30 (imm efendiye incm), dar kuharima 5 (alara incm), poklon straarima 2 (nbetilere incm), poklon sahatiji 5 (scatya incm), dar gospodinu Ahmed-efendiji 15 (es-seyyid Amed efendiye incm), dato dvojici dervia u petak 1 (yevm-i cumca iki derve virilen), dar haremskom ehaji 50 (arem ketudsna incm), hatib efendiji u asnoj damiji 5 (cmc-i erfde ab efendiye), dar nalbandbai 10 (naclband baya incm), dar medinskim ejhovima 4 (Medneli eylere incm), milostinja sirotinji 1 (fuaraya taaddu), softama koje su podnijeli arzuhal 5 (arz- l viren stelere), dar kuririma koji su doli s vijeu o imenovanju u Bosanski ejalet, 4 osobe , 1500 (Bosna manb mjdesiyle gelen tatarlara incm), dar hekimbai 150 (hekm baya incm), dato kao akontacija hadi Beli-aginom sinu za odijela kojima su u Sarajevu bile odjevene (odreene osobe u znak poasti) 3001 i 20 para (Bosna Saryinda ilbs olnan ilcatlar in hc Beli aa olna calel-esb virilen), dar za pet gospoa koje su na Divanu podnijele arzuhal 10 (arz- l viren

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

271

da su da su namjesnici slijedili praksu sultana u dijeljenju imetka, s napomenom da su iznosi koje su oni darivali, sasvim razumljivo, bili neuporedivo manji od sultanskih. Razlog za nazivanje namjesnika dobroiniteljem nisu imali samo svi oni kojima je on dao neki jednokratni materijalni poklon, ve i oni koje je imenovao na odreenu funkciju ili kojima je povjerio odreeni posao. Naime, pojedini kajmekami koji su umjesto namjesnika upravljali ejaletom, u vrijeme dok je on iz ovog ili onog razloga bio odsutan, u dokumentima ga zovu dobroiniteljem.34 Ovo predstavlja formalan i uobiajeni nain oslovljavanja, ali, isto tako, jasno je da oni imaju i realnu osnovu da ga ovako zovu. Slino ovome, namjesnik je svojim bujruldijama postavljao na pozicije i mutesellime u pojedinim oblastima te im je u svakom sluaju svojom odlukom uinio dobro. Percepcija ina imenovanja zavisila je od perspektiva, to je potrebno jasno razdvojiti. Centralnoj vlasti je to samo jedna uobiajena procedura koja ne smije izlaziti iz okvira ovlatenja i zakona, dok je, na terenu, onima koji su dobili namjesnikovo povjerenje on bio dobroinitelj. Dobroinstvo ovog tipa vezano je za sposobnost, jer je namjesnik, u najmanju ruku na rijeima, nastojao izabrati sposobnu osobu doraslu poziciji na koju se imenuje.35 Odgovornost za pogrene korake bila je njegova, kao i sankcija ukoliko se ispostavi da radi protiv interesa drave. No, sve to ne umanjuje injenicu da je odluka o opisanim imenovanjima bila, na koncu, rezultat dobre volje i procjene samog namjesnika. Dobro su to znali oni koje je namjesnik imenovao na poloaj te je i to bio razlog da on meu njima uiva ugled dobroinitelja. Osoba koje je imala najvee mogunosti za injenje dobroiniteljskih djela u osmanskoj dravi, kako u materijalnom vidu, tako i po
be nefer tnlara incm), ovjeku koji je donio pokon od zaima Selim-age 10 (zcim Selm aadan hediyye getren adama), dar ejhu iz Fojnice 15 (Foynieli eye incm). TSMA, D2176.5, s. 10-13, 21-25, 31-32. 34 U jednoj bujruldiji Sulejmana, kajmekama Bosanskog ejaleta, iz 1213. ,navodi se da je sadanji bosanski valija sreni i blagonakloni dobroinitelj hadi Osman-paa (devletl c inyetl veliyyn-nicam el-c Osman paa) povjerio njemu slubu kajmekama (im-mamlk idmet-i cellesi cuhde-i cciz-nemize ile ile) GHB, Sidil 38, 198. 35 Mehmed Vedihi-paa ponovo je imenovao Fadil-bega za sarajevskog mutesellima 1251. godine. Opisujui njegov zadatak kao mutesellima, izmeu ostalog navodi da red meu rajom i berajom treba uspostaviti, te da e se tako utjecati da narod ini dove za dobro onome koji je Boija sjena na zemlji, odnosnu sultanu, kao i samom valiji koji ga je imenovao (aret-i llullhye i ve arafmza dacvt- ayriyye isticlbna mbderet). Drugom bujruldijom iz 1251. godine istog je imenovao i za mutesellima u Fojnikoj nahiji. U njoj se navodi da je mutesellimske poslove u kadilucima Bosanskog ejaleta potrebno dati onima koji su za to podesni (Bosna eyleti dilinde vkic alar mtesellimliklerini mnsiblerine ilesiyle). GHB, Sidil 75, s. 25, 26.

272

Fahd Kasumovi

pitanju dodjeljivanja nekog prava ili funkcije koja donosi ugled i korist, bio je sultan. Meutim, kao to se vidi iz gore navedenih primjera, postojao je i prostor koji je drugim licima omoguavao injenje dijela koja su u javnom diskursu posmatrana kao dobroinstva. NAMJESNIKOVI PORESKI POKLONI U INAMAT-DEFTERIMA NAHIJA SARAJEVSKOG KADILUKA Meu dokumentima koji su zabiljeeni u sidilima sarajevskog erijatskog suda iz 18. i prve polovine 19. stoljea nalaze se i izvori koji se zovu inamat-defteri (incmt defteri), to doslovno znai registri dobroiniteljskih poklona.36 Na prvi pogled, iz njihovog imena, kao i iz uvodnih dijelova, jasno je da su u njima bili registrirani odreeni pokloni koji su se odnosili na namjesnike Bosanskog ejaleta.37 Meutim, ono to je potrebno razjasniti je vrsta poklona/inam, koji su u njima biljeeni, kao i sam nain njihovog nastanka. Naa teza je da su u njima prije svega bile registrirane osobe koje su kao namjesnikov dobroiniteljski poklon imali dugorono pravo na snienje (tj. djelomino osloboenje) ukupne jedinstvene sume koja je svakom poreskom obvezniku razrezivana na ime svake od dvije rate/taksita poreza imdadi-hazarija (mirnodopska pomo) i drugih prireza koji su zajedno s njom bili
Potrebno je istai da se ovi defteri u potpunosti razlikuju po svojoj sutini, ali i formi od ranije prikazanih sultanskih inamat-deftera. Takoer, oni se razlikuju i od inamatdeftera koji se odnose na menzilhane (vrsta potanskih stanica). Naime, dravni kuriri koji su u svojim rukama imali tzv. naredbu o poklonu (incm kmi) su mogli na osnovu toga bez plaanja uzimati konje u menzilhanama. Podaci o ovoj vrsti kurira, s brojem konja koje su uzeli, bili su registrirani od strane kadija u inamat-defterima, na osnovu kojih je drava nadoknaivala trokove koji su bili napravljeni u menzilhani. zzet Sak-Cemal etin, XVII. ve XVIII. Yzyllarda Osmanl Devletin de Menziller ve Fonksiyonlar. Akehir Menzilleri rnei, Trkiyat Aratrmalar Dergisi, 16, Konya: S.. Trkiyat Aratrmalar Enstits, 2004, s., 194. 37 Primjer jednog uvodnog dijela: Bis-i term-i defter oldur ki rib- ehl-i cid ve maarr- uzt ve nem ictiyd olan eylet-i Bosnaya iy-ba- f ve iraset ve mehe-pr-y emn ve macdelet olan vzera-y cim ebhmllh tecl bil-icll vel-ikrm aertlarn medne-i Sarybosnada skin ut- islm ve mderrisn-i fim ve eimme ve uab ve culem ve sule ve serdengedi aalar ve calem-drn ve oca itiyrlarndan mtecidn ve ermil ve eytma terahhumen silk-i mlklerinde ar ve iftliklerine iki tas ictibr olnn ayfiyye ve itiyye sliynesinde her bir tasde ibet iden incmt defteridir ki sicill-i mafdan bacdel-irc cdeti-i asene ve ddene-i mstasene zere nal ve tarr ve tela bil-abl buyurulma istidcsiyle ur- sacdetlerine irsl olnan defteridir ki ber vechi-i t alel-esm ikr olnur fil-yevmit-tsic aere min il-icceti-erfe li-sene erbaca ve semnn ve mieteyn ve elf. GHB, A-167/TO.
36

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

273

ubirani.38 Manjim dijelom inamat-defteri su se odnosili na gotovinske novane subvencije koje su isplaivane od sakupljenog poreza hazarija te prireza mubairija (doprinos za mubaira) i hardi-bab (troak za Kapiju), prije nego to se oni poalju namjesnikovoj blagajni. Zbog toga to je navedeno pitanje neistraeno i sloeno, dokazivanje emo poeti navoenjem nekoliko primjera koje emo zatim istumaiti.39 Bosanski namjesnik izdavao je pojedinim licima koja je smatrao zaslunim svoju bujruldiju u kojoj bi se obino navodilo da se dotinom prilikom ubiranja svakog taksita (tj. rate poreza imdadi-hazarija) poklanja kao dobroinstvo (incm ve isn) precizno navedeni broj groa od onoga to kao poreski dio (ie ili sehm) zadesi ifluk koji je on drao u svom posjedu. Postoji veliki broj ovakvih naredbi, ali emo mi radi ilustriranja njihovog sadraja navesti samo dvije. Bosanski namjesnik Abdullah-paa izdao je 13. safera 1196. godine bujruldiju u kojoj je naredio da se od dijela (tj. poreskog dijela) koji zadesi ifluke Abdulkerim-efendije u Visokoj nahiji prilikom ubiranja svakog taksita pokloni kao dobroinstvo po 25 groa te da se ovo registrira u inamatdefter.40 Slino ovome, brai Abdullahu i Aliji koji su bili korisnici/
O porezu imdadi-hazarija i terminu taksit vidi: Fahd Kasumovi, O terminu taksit: Nesklad izvora i literature, Prilozi, 38, Sarajevo: Institut za istoriju, 2009, s. 61-79. 39 Potrebno je napomenuti da emo se mi ovdje prvenstveno baviti nahijama Sarajevskog kadiluka za koje postoje sauvani inamat-defteri. Meutim, inamat-defteri spominju se jo i u Travnikom kadiluku, ali nijedan nije sauvan (OIS, Sidil 30, s. 67 v). Pronali smo podatke o namjesnikovom poklonu/inam kao novanoj subvenciji koja se isplauje od taksita u Foanskom kadiluku, ali ne i o poreskom osloboenju i inamat-defterima (GHB, Sidil 50, s.). Nemamo direktnih podatka o inamat-defterima i za njih vezanim novanim subvencijama i poreskim osloboenjima u kadiluku Livno, ali je livanjski kadija u svom sidilu zabiljeio, kao obrazac za rad, prijepise dva dokumenta koji se odnose na namjesnikov inam/poklon poreza u Visokom. Stoga, postoji odreena mogunost i da su na ovom podruju mogli postojati inamat-defteri,. Istorijski arhiv Sarajevo, T7, s. 43v. 40 B-tem-i kebr-i aret-i cAbdullh paa vl-i Bosna. Sarybosna mollas c izzetl faletl efendi. Efendi-i mm ileyhi iftliklerine ibet iden sehmden be-her tastde yigirmi beer gur incm olnmala defter-i incmta ayd olna dey buyuruld. F 13. sene 196. Medne-i Sarybosna skknndan erf- kuzt- evil-itirmdan faletl sematl cAbdul-kerm efendi aretlerini c ar- l blsnda kede buyurulan buyuruld- ar retidir. Efendi-i mm ileyhi Visoa niyesinde olan iftliklerine kendn rey-i irdesiyle tevzc u tasm olnd ber-vech-i t ikr olnur. iftlig-i cAbdul-kerm efendi-zde molla c Abdullh der-karye-i Jrvn gur 5, iftlig-i Abdul-Kerm efendi-zde molla Nucmn der-karye-i oprle maca Mrova gur 5, iftlig-i cAbdu l-kerm efendic zde molla un u llh der-karye-i Bljeva gur 5. Vech-i mer zere Visoa niyesini defter-i incmta ayd ve sebt olnma in bu maalle ciyl beyn olnma in er virildi aflet olnmaya. GHB, Sidil 21, s. 53.
38

274

Fahd Kasumovi

uivaoci dravne zemlje u selu Smrekovice u nahiji Visoko bila je 3. zu-l-kadeta 1186. godine izdata bujruldija o poklonu poreza, adresirana na sarajevskog mullu i visokog naiba. Bilo je nareeno da se kao dobroinstvo poklanja 6 groa poreza koji kao njihov udio u porezima (ie-i teklifleri) zadese spomenutu zemlju koju su oni uivali te da se navedeno ubiljei u inamat-defter.41 Pored izraza biti poklonjen kao dobroinstvo (incm olnma), u pojedinim bujruldijama ovog tipa dodaju se i izrazi biti oproten (cafv olnma) i da se vie ne zahtijeva (mulebe olnmama) 42, to dodatno potvruje da se ne radi o bilo kakvom poklonu, ve o vrsti poreskog osloboenja, odnosno poklona poreza od strane namjesnika. Na osnovu navedenih primjera, moemo postaviti pitanje ta praktino za osobu koja dri porezima optereenu zemlju znae opisane bujruldije. Naime, u Sarajevskom kadiluku, kao i u ostalim dijelovima Carstva, u 18. i prvoj polovini 19. stoljea carskom odlukom je u korist bosanskih namjesnika ubiran u dvije godinje rate (tas) porez imdadi-hazarija (mirnodopska pomo).43 Zajedno s njim bili su ubirani i razliiti prirezi, kao i drugi porezi.44 Oni su razrezivani reparticionim, a ne kvotnim metodom. Ovo u sutini znai da je svaki put kad doe vrijeme ubiranja ovih davanja unaprijed bio odreivan iznos svakog od njih pojedinano, nakon ega su sabirani u jedinstvenu sumu koja je kroz proceduru daljeg razrezivanja i raspodjele (tevzc u tasm) bila rasporeivana sve dok se ne doe do iznosa koji svaki obveznik treba platiti.
Sarybosna mollas sacdetl failetl efendi aretleri ve Visoa nibi efendi. ibn- car- l ar-i mekrelerine ibet iden ie-i teklifleri olan yalz alt gur teklifi incm olnup incmt defterine ayd olnma dey. Fi 3. Z sene 1186. Smreovie aryesinde der-niye-i Visoa ar mr mutaarrflarndan c Abdullh baa ibn ahrimn ve cAl baa ibn ahrimn arndlar car- l zerinde buyuruld- ardir GHB, Sidil 13, s. 57. 42 B-a- Selm paa. Sarybosna mollasi faletl efendi. ib-i car- hln hlna merameten senev iki tasden be gur cafv ve incm olnmala mulebe olnmama in sicil-i mafa ayd eyleyesiz dey. F 19. C sene 1200. GHB, Sidil 25, s. 138. 43 Sluio im je za pokrivanje razliitih mirnodopskih trokova. Izmeu ostalog, podrazumijevalo je to i pokrivanje trokova njihove svite, koja je vremenom sve vie rasla. 44 Npr., u tevzi-defterima u 19. stoljeu zajedno s hazarijom redovno je ubiran porez ekvivalent za ukidanje menzila (bedel-i refc-i menzil), a od samog poetka hazarije kao poreza bili su mu dodavani i razni sitniji prirezi predvieni za administrativne trokove vezane za sastavljanje deftera i poslove provoenje samog razreza, kao npr. trokovi deftera (arc- defter) i slino. Posebno je vemenom narastao ukupni iznos u tevzi-defterima zbog dodavanja veeg broja stavki koje su zajedniki bile oznaavane kao marift- a,tj. trokovi kadiluka.
41

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

275

Suma koja je na ovaj nain odreivana pojedinom poreskom obvezniku nazivana je njegovim dijelom poreza (ie-i teklif). Bio je to jedinstven iznos koji je on bio duan platiti kao svoj dio na ime svih davanja, na elu s imdadi-hazarijom, popisanih u registru razreza(tevzc defteri).45 Svima onima koji su na gore opisani nain u svojim rukama imali namjesnikovu bujruldiju o poklonu poreza(incm) prilikom ubiranja istog je to uvaavano te je od njihovog dijela poreza (ie-i teklif) odbijan iznos u groima koji je uvijek bio precizno definiran. Ostatak sume morali su platiti sakupljau poreza (mual).46 Na taj nain, preciznim odreivanjem iznosa koji se smatra poklonom od
Dokaz da su Osmanlije primjenjivale reparticioni nain oporezivanja moe se, izmeu ostalog, pronai i u sarajevskim tevzi-defterima. Oni su sastavljani od strane sarajevskih kadija uz saradnju s ajanima i namjesnikovim specijalnim izaslanikom (mubair). Na prvom mjestu u svakom defteru nalazila se rata/taksit poreza imdadi-hazarija, a zatim su se redali svi ostali prirezi i porezi. Na kraju bi ih kadija sabrao i ta je jedinstvena suma bila razdjeljena na 21 demat iz sarajevske okoline, od kojih se svaki sastojao od veeg broja sela . Prilikom razreza na demate nije bilo posebno odreivano koliko se na ime svake stavke treba platiti, ve je samo dio od ukupne jedinstvene sume na ime svih stavki bio razrezivan. Na sudu se nije ilo dalje od odreivanja sume za demate. Daljom raspodjelom u okviru samog demata i uz posredovanje ajana porez se razdjeljivao dok se ne bi dolo do onoga to svaki poreski obveznik treba platiti. Osmanlijama je ovo bilo raunovodstveno praktinije, jer su tevzi-defteri imali brojne stavke, pa ako bi se za svakog obveznika odreivalo koliko na ime svake njih otpada, to bi uzelo dosta vremena. Pored ovoga, reparticoni nain kao sistem distribucije po principu odozgo prema dole, bio je koriten jer se uvijek dobije poreski iznos koji vlast zacrta. ak i ako se smanji broj obveznika, ista suma samo je razrezivana na preostale. Potrebno je istai da je zbog dodavanja razliitih prireza tevzi-defter svaki put imao drugi ukupni iznos, pa je samim tim i konana suma koja je bila kroz razrezivanje dodijeljena pojedinom poreskom obvezniku svaki put bila drugaija. Primjer ovakve vrste deftera s raspodjelom na sarajevske demate vidi u: GHB, Sidil 76, s. 81-83. 46 alei se na sakupljae poreza, Mehmed akir Muidovi navodi 1230. godine da je imao namjesnikovu bujruldiju o inamu (tj. poklonu poreza), ali mu sakupljai poklon nisu obraunali u njegov dio poreza (muhaln- niye-i merme incm mekr ie-i teklifimize esb itmeyp). Oito je da je za realizaciju poklona bilo potrebno vriti obraun, odnosno da se utvrdi koliko je njegov poreski dug, a koliko je poklonjeno od namjesnika. Proizilazi da ako je prilikom obrauna dug vei od poklona, onda se ostatak mora platiti. (GHB, Sidil 55, 273). Pored ovoga, postoje podaci i da su pojedinci saopavali u svojim arzuhalima da prilikom svakog taksita plate 3 groa, na to im je valija svojom bujruldijom poklonio polovinu od toga, odnosno jedan i po gro. Proizilazi da ostatak moraju i dalje plaati. Na to upuuje naredna bujruldija: Foynie nibi efendi. aibe-i car- l inhs zere taarrufunda olan arsine be-her tasi vucunda er ur ibet itmekle mezbreye merameten nf incm olnmala defter-i incmta sebt ve ayd olnma dey buyuruld. urrire f 25 L sene 179. GHB, Sidil 7, 107.
45

276

Fahd Kasumovi

strane namjesnika bilo je omogueno da neko i dalje zadri status poreskog obveznika i samo dobije pravo na snienje (tenzl) poreza47. Ono je bilo dugorono zbog toga to je u bujruldijama obino nareivano da se poklon primjenjuje svaki put kada se rata imdadi-hazarije bude ubirala (be-her tasde). Kao to se da primijetiti, opisani nain dodjeljivanja i realiziranja poreskih osloboenja bio je u potpunosti razliit u odnosu na poreska osloboenja koja su dodjeljivana sultanskim muafnamama, to je poznato pod nazivom muafijet.48 Sami namjesnici nazivali su svoje poklone poreza izrazom inam, pa se u vezi s tim razvila specifina terminologija koja je koritena u slubenim prepiskama. Naime, u izvorima je mogue susresti sljedee sintagme: ifluci s inamom/ poklonom (incmt olan iftlikler)49, poto je spomenuti poklon/ inam bio poklonjen (incm- merm incm olnmala)50, zbog toga to je spomenuti poklon/inam na taj nain ostao upranjen (incm- mekr ol vechiyle mall aldndan)51 i slino. Naredba kojom je
Poklon od 25 groa, koji je bio upranjen, dodijeljen je Mehmed Seid-efendiji Hajriu. Namjesnik je naredio da se ubudue taj iznos snizi od poreza njegove alake, tj. od posjeda/zemlje/ifluka koje je uivao u Visokoj i Fojnikoj nahiji. (Dern- car- lda muarrer yigirmi be gur mall olan incm mm-ileyh ayr-zde efendini Sary ve Visoa mutaarrf old calasna tavl olnma in incm olnmala sicill-i mafa ayd ve sebt ve f m bacd c ala-i mm-ileyhi teklifinden tenzl olnup devm virilmek buyuruld). GHB, Sidil 37, 128. 48 Sarajevo je imalo muafnamu na osnovu koje je bilo osloboeno plaanja svih obiajnih poreza i razliitih avariza uz obavezu da kad zatreba poalje odreeni broj vojnika carskoj vojsci. Posljedica ove odredbe u 18. i prvoj polovini 19. stoljea bila je da prilikom razrezivanja obiajnih poreza grad Sarajevo uope nije bio uziman u obzir prilikom razrezivanja obiajnih poreza. O tome svjedoe svi sarajevski tevzi-defteri koji se nalaze u sidilima sarajevskog erijatskog suda. Cjelokupan porez, na elu s imdadi-hazarijom, bio je razrezivan na 21 demat od koji je svaki predstavljao skup veeg broja sela iz okoline Sarajeva. Nijedna sarajevska mahala niti esnaf nisu u razrezima bili navedeni. Naravno, ovo nije imao svaki grad u Osmanskom carstvu. Dovoljno je vidjeti primjer tevzi-deftera za Bursu, koja nije imala muafijet, pa je razrez vren kako na sela iz njene okoline, tako i na gradsko stanovnitvo na koje je porez rasporeen po esnafima, a ne po mahalama. Primjer tevzi-deftera za Bursu vidi u: Mefail Hzl, Bursada Teklif-i rfiyye Uygulamalar (XVIII. Yzyl kinci Yars), Uluda niversitesi lhiyat Fakltesi Dergisi, cilt: 10, say: 2, 2001, s. 27-41. Primjer razreza za Sarajevsku nahiju vidi u: GHB, Sidil 76, s. 81-82. Prijepis obnovljene sarajevske muafname iz 1701. vidi u: GHB, R7305/5 (Tr-i Enver), s. 42-44. 49 GHB, Sidil 49, 3. 50 GHB, Sidil 48, 13. 51 GHB, Sidil 22,139.
47

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

277

ova privilegija dodjeljivana nazivana je bujruldija o poklonu/inamu (incm buyurulds)52, osobe koje su je imale uivaoci/posjednici dobroiniteljskih poklona (ab- incmt)53, a registri u kojima su njihova imena bila ubiljeena popisi dobroiniteljskih poklona (incmt defteri)54. Slijedei terminologiju osmanskih izvora mi emo u daljem tekstu pored opisnih konstrukcija koristiti i termine inam i inamatdefter. Za ovo smo se opredijelili zbog toga to su oni u osmanskoj administraciji upotrebljavani kao termini sa sloenim znaenjem koje prevazilazi uobiajene rjenike definicije te zbog toga to bi nam ponekad u tekstu trebalo mnogo rijei da odreenu situaciju i vrstu namjesnikovog poklona opiemo, kao nadomjestak za termin inam. Poto smo utvrdili da za poreskog obveznika namjesnikov poklon poreza, na terenu, predstavljao djelimino poresko osloboenje (tj. snienje poreza), potrebno je dati odgovor na jo nekoliko vanih pitanja: na teret kojih prihoda je navedeno poresko osloboenje dodjeljivano, ta je izdavanje bujruldija o poklonu znailo za same namjesnike, kao i kakav je odnos centralne vlasti prema ovome? Osobe koje su imale pravo na snienje poreza, koje je namjesnik svojom bujruldijom davao kao svoj poklon/inam, morale su biti registrirane u inamat-defterima (popis dobroiniteljskih poklona). Pokloni poreza dodjeljivani su uglavnom na teret prihoda koji su namjesnikovoj blagajni trebali pristii na ime imdadi-hazarije (mirnodopska pomo namjesniku)55, mubairije56 (doprinos za mubaira) i hardi-ba GHB, Sidil 55, s. 373. GHB, Sidil 64, s. 50. 54 GHB, A-167/TO; Sidil 13, s. 57. 55 Dijelovi iz bujrduldija o inamu obino su navodile da se poklon daje od poreskog dijela koji zadesi zemlju dotinog prilikom ubiranja svakog taksita/rate (be-her tas vucunda ili be-her tasde). Ovakve formulacije ve na prvi pogled ukazuju na to da se poklon rauna na teret jedne od rata/taksit poreza imdadi-hazarija, koja je bila temeljna stavka u tevzi-defterima. Meutim, samo na osnovu ovoga mogao bi se bez problema izvui i zakljuak da se poklon moe odnositi i na druge sitnije ili krupnije prireze koji su ubirani zajedno s hazarijom budui da i su i oni ubirani prilikom svakog taksita. Zbog toga, da bi se ovo pitanje preciznije pojasnilo potrebno je uzeti u obzir i druge dokumente. Formulacije iz nekih bujruldija jo jasnije podcrtavaju da je poklon bio dodijeljivan na teret poreza imdadi-hazarija tako to se navodilo da se precizno navedeni broj groa poklanja od svake rate hazarije. Na bujruldiji o poreskom poklonu za Mehmeda Jaara iz Visoke nahije stajalo je sljedee: Merameten merme be-her tas-i aariyyeden sekizer gur incm olnmdr. Sicilta ayd olnup f m bacd mulebesiyle ezda olnmaya. GHB, Sidil 17, s. 41. 56 U jednoj bujruldiji o namjesnikovom poreskom poklonu ifluk-sahibiji hadi Ibrahimu, iz sela Vojkovi, navodi se da se od poreza koji zadese njegovu zemlju prilikom svakog ubiranja taksita poklanjaju po dva groa od novca mubairije te da se
52 53

278

Fahd Kasumovi

ba57 (troak za Kapiju, ljude s namjesnikovog dvora). Postoje i podaci da su jedno vrijeme pokloni davani i od tzv. rusumata,58 to doslovno znai dae ili porezi, pa se zbog openitog znaenja rijei ne moe sa sigurnou utvrditi o emu se tano radi, kao i od sitnije takse koja se zvala troak za tezkeru (arc- tekere).59 Bitno je istai da su namjesnici poklanjali prihode koji su pripadali njihovoj blagajni, odnosno njima osobno i njihovim uposlenicima (svita i mubair)60, dok je bilo
to treba unijeti u inamat-defter i obraunati. (ib-i car- l calasna ibet iden teklifden be-her tas vukunda mbiriyye aesinden ikier gur incm olnmain defter-i incmta ayd ve masb olnma). GHB, Sidil 16, s. 3. 57 U jednoj bujruldiji izdatoj mulla Ahmedu navodi se da se prilikom ubiranja svakog taksita poklanja po est groa od hardi-baba koji se uobiajeno razrezuje zajedno s taksitom spomenute kaze. (ib-i car- l istidcs zere be-her tas vukunda a-i merme tas ile macan tevzc olnagelen arc- bbdan altar ur incm olnmala defter-i incmta sebt-i defter olna dey). GHB, Sidil 25, s. 145. 58 Nakon inamat-deftera za Fojniku nahiju, iz 1801/02., nalazi se dodatak koji je sadravao poklone poreza za nekoliko osoba iji je ukupni iznos bio 41 gro. Pored ovoga, zabiljeeno je da je bio poklonjen sav novac taksita, mubairija i hardi-bab te da je ovo predstavljalo viak osoba s poklonom(poreza) koji je ustanovljen s tim da se na obostrano zadovoljstvo uzme od daa/rusumat. (Foynie niyesinde vkic ml-i tas ile arc- bb ve mbiriyyeyi incmt ile itdkden sora ziyde ids olnan incmt ablar bit-ter rusmtdan alnma zere tertb olnan incmt bu maalde ayd olnd). GHB. Sidil 41, s. 97. 59 Troak za tezkeru, taksa je koja je naplaivana za izdavanje tezkere/potvrde da je bio uplaen novac u valijinu blagajnu. Ona je nazivana u osmanskoj administraciji ed tekeresi (primjer ove tezkere za hazariju, mubairiju i hardi-bab vidjeti u: GHB, A-2883/TO). Odreivana je u iznosu koji je vrijedio za cijeli kadiluk ili nahiju. Unoena je u tevzi-defter te je tako ulazila u jedinstvenu ukupnu sumu koja je na ime svih davanja u tevzi-defteru reparticionim metodom dijeljena sve dok se ne dobije poreski dio koji svaki obveznik treba platiti (primjer sarajevskog tevzi-deftera u kojem postoji troak za tezkeru od 11 groa vidjeti u GHB, Sidil 71, s. 163). Sulejman-paa je svojom bujruldijom dodijelio inam/poklon, odnosno pravo na snienje poreza za zemlju (ar) koju je izvjesni Ibrahim-efendija uivao u Visokoj nahiji, koje se trebalo raunati na teret novca od takse hardi-tezkere. Snienje poreza koje je on dobio bilo je ravno cijelom iznosa troka za tezkeru koji je nahija trebala platiti. Prilikom ubiranja poreza njemu je snien njegov dio poreza za iznos koji je valija poklonio, a to je naknadno, kad se sav novac sakupi, bilo obraunavano i odbijano od predvienog troka za tezkeru koji je trebalo poslati namjesnikovoj blagajni. Zbog ovog poklona, nita nije preostalo da se poalje blagajni. (niye-i mekure ml-i aariyyesini ed tekeresi arc olan on be gur teyiden kendsne arafmzdan incm olnm, sicill-i mafa ayd ve sebt birle...GHB, Sidil 57, s. 151. 60 Hazarija je kao porez bila namijenjena namjesniku kao vid mirnodopske pomoi. Pogreno bi bilo misliti da je ona sluila samo za namjesnikove line potrebe. On je sluila namjesniku kako za pokrivanje trokova koji su bili neophodni za uprav-

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

279

zabranjeno davati poklone na raun sredstava koja nisu pripadala valiji i koja su bila namijenjena za obavljanje nekog vanog dravnog posla. Zbog toga, Ali Namik-paa je u jednoj svojoj bujruldiji naveo da porez bedel-i refc-i menzil (ekvivalent za ukidanje menzila), koji je bio ubiran zajedno s hazarijom, ne spada u njegove prihode te nijednu aku od njega nije dozvoljeno pokloniti.61 Razumijevanje tvrdnje da je namjesnikov poklon poreza uglavnom davan na teret hazarije, mubairije i hardi-baba zavisi u dobroj mjeri od pojanjavanja praktinih posljedica, s pozicija namjesnikove blagajne (azne-i veliyyn-nicam), koje je izdavanje bujruldija o poklonu imalo u uslovima reparticionog oporezivanja. Nakon to je uz primjenu reparticionog metoda razreza poreza svakom od pojedinih poreskih
ljanje ejaletom, tako i za pokrivanje trokova njegove svite. Cilj drave je bio osiguravanje stabilnog izvora finansiranja provincijskim vlastima, a time i spreavanje zloupotreba i samoinicijativnog ubiranja nameta od strane namjesnika. Mubairija je bila predviena za namjesnikovog specijalnog izaslanika (mubair) koji je bio zaduen da zajedno s kadijom i ajanima uestvuje u poslovima razrezivanja rate imdadihazarije i ostalih prireza. On je, u osnovi, trebao osigurati pravovremeno izvravanje navedenog posla. U dokumentima ga uglavnom nazivaju izrazom mubair, a zabiljeeni su i sluajevi kad je bio oznaen kao mubair za taksit (tas mbirimiz olan cAbdullh aa tacyn olnmdr) (Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Odjeljenje specijalnih zbirki, Rukopisna zbirka, TR-13, s. 57). Druge vrste izaslanika zaduenih za razliita dravna pitanja, takoer, su nazivani izrazom mubair. Poto je namjesnik poklanjao iznos koji je bio predvien za taksitskog mubaira, morao je, po svoj prilici, s druge strane osigurati novac za ovu svrhu. Hardibab je troak za Kapiju, tj. prirez je za ljude s namjesnikove Kapije(bb). Nekad se ovo zove i apu arc. Rije vrata ili kapija, obino se koristi za oznaavanje dvora, sjedita vlasti, kako sultanovog, tako i za sjedita razliitih osmanskih visoko pozicioniranih funkcionera. Ljudi s namjesnikovog dvora i njegova svita nazivani su apu al. Zanimljivo je da se hardi-bab davao i u drugim situacijama, kao, na primjer, kada su franjevci u Bosni davali dulus. U ljetopisu franjevakog samostana u Sutjesci (tj. Kraljevoj Sutjesci) stoji sjedei tekst: ...a o aaba, hoc est dicere, Capi =arca quod est aaba = NB. joe aao o vo... Julijan Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kr. Sutjesci, u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XVIII, Sarajevo, 1926, s. 4-5. 61 Ali Namik-paa je u jednoj svojoj bujruldiji naveo da ve dvije i po godine od nekih kadiluka nije sakupljen porez ekvivalent za ukidanje menzila (u dokumentu refc-i bedel-i menzil, mada je uobiajena varijanta bedel-i refc-i menzil). Spomenuti novac nije njegova, ve dravna imovina koja je namijenjena za plaanje naknada za menzilske konje koje koriste sluge Visoke Drave (tj. dravni kuriri) pri obavljanju vanih poslova. Zbog toga, nije dozvoljeno poklanjanje nijedne ake, niti kanjenje u isplati istog. (emvl- mekr kend rcictmzdan olmayup umr-i mhimme ile amed od iden ademe-i devlet-i caliyyeni menzil barrleri cretlerine muaas emvl- mrden oldna binen bir aesini incm olnmas ve...tere dr olmas ciz deildir). GHB, Sidil 69, s. 5.

280

Fahd Kasumovi

obveznika bio odreen njegov poreski dio(ie-i teklif), novac je sakupljen od svih njih, s tim da je onima koji su imali bujruldiju o poklonu njihov poreski dio bio snien za poklonjeni iznos. Poslije toga, sav sakupljeni novac je prema prvobitnom tevzi-defteru bio slat na razliite strane: glavnina je na ime imdad-i hazarije, mubairije i hardi-baba trebala biti poslana namjesnikovoj blagajni, a ostali razni sitniji prirezi, naknade i takse, kao npr. troak za defter mulla-efendiji (rc- defter ber-y molla efendi), biljegovina (aydiyye), novac za sakupljae poreza (tal-driyye), telalbau (delllbaya), mutesellima (mtesellim bege), razni tzv. trokovi kadiluka (marif-i a) i slino, davani su onima za koje su bili i predvieni.62 Dio novca koji je tevzi-defter sadravao, a nije bio sakupljen zbog toga to je osobama koje su u svojim rukama imale bujruldiju o poklonu poreza ista na terenu bila i uvaena, odbijan je od onog dijela koji je iao za namjesnikovu blagajnu. O tome svjedoe potvrde o uplaenom porezu koje su izdavali raunovodstveni slubenici, a u kojima je od prihoda hazarija, mubairija i hardi-bab bio odbijan odreeni iznos koji je bio oznaen kao nakon to se odbije poklon/inam (bacde ircil-incm), odnosno ukupni iznos poreza koji je bio poklonjen po namjesnikovoj bujruldiji.63
62

Namjesnici su kad doe vrijeme u godini da se razree porez i sastavi tevzi-defter slali svoju bujruldiju kojom su nareivali sakupljanje. Pored toga, kadiji je slana i tzv. pusula koja je predstavljala vrstu blagajnikog uputstva u kojoj je bilo navedeno koliko se ima razrezati na ime hazarije, mubairije i hardi-baba, uz napomenu da se to to prije poalje namjesnikovoj blagajni (azne-i veliyyn-nicam). (GHB, A-2871/TO). Kasnije se u pusulama javljalu jo neke stavke, kao hardi-tezkere (troak za tezkeru) i bedel-i refc-i menzil. Nakon to je porez bio sakupljen, blagajni je bio poslan samo onaj iznos koji je bio naveden u pusuli. O tome svjedoe potvrde blagajne o uplaenom porezu (GHB, A-2883/TO). Oito je da je ostali novac sakupljen na osnovu raznih ostalih stavki koje se nalaze u tevzi-defteru bio upuivan na druge adrese. Potvruju to i odreene bujruldije koje su upisane iznad tevzi-deftera. U jednoj namjesnikovoj bujruldiji, iz 1240., navodi se da se novac sakupi od onih od kojih treba, da se poalje novac od dva taksita koji pripada nama (arafmza rcic olan ml-i tasteyn), da se uivaocima poklona preda ono to njima pripada (ab- incmta b-macrifet-i erc teslme mbderet), a da se ostatak isplati onima kojima pripada (mcadasn da rcic olanlara tediye). (GHB, Sidil 64, s. 50). Potrebno je istai i da su hazarija, mubairija i hardi-bab u poetku predstavljali glavninu daa koje su se nalazile u tevzi-defterima te su bile viestruko vee od ostalih sitnijih prireza. Meutim, kasnije su broj i iznosi raznih prireza toliko narasli da su oni po ukupnom iznosu postali viestruko vei od hazarije, mubairije i hardi-baba. 63 c An-a-i Sarybosna, gur. Taksit-i itiyye 1125[+] arc- bb 112 [+] mbiriyye 160 [=] 1397 [-] irc- incm 1132 [=] 265. Yalz iki yz altm be gurdur. Vech-i mer zere iki yz senesine masben Sarybosnadan bac de ircil-incm blda mekr tas-i itiyye ve arc- bb ve mbiriyye yalz iki yz altm be gur teslm-i azne-i veliyyn-nicam oldn mucir ibu tekeresi virildi. Fi 21 sene 1200. Potpis: neitak. GHB, A-2883/TO.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

281

Kao to se vidi iz gore navedenih primjera, izdavanje bujruldija o poklonu poreza za namjesnika je de facto znailo odricanje od prihoda koji su prema sultanovoj odredbi pripadali njemu samome, kao i njegovom mubairu za taksit i sviti (apu al).64 Uporedo s tim, to je bila znaajna stvar za sve one koji su stekli pravo na oslobaanje od dijela poreza. Stoga, nije neobino to ovu vrstu poreskih osloboenja namjesnik naziva poklonom (incm) i posmatra ih kao svoje dobroinstvo (isan) i milost (meramet) onima kojima ga je odluio dodijeliti.65 Namjesnik je svoje prihode mogao dijeliti tako to bi novac od dravnog poreza namijenjenog njemu prvo uao u blagajnu i odatle se isplaivao, ali je, isto tako, mogao odluiti i da svojom naredbom unaprijed pokloni poreski iznos od hazarije pojedinim obveznicima. Primjeri koje smo ranije analizirali dokazuju da su namjesnici primjenjivali oba navedene naina poklanjanja svojih prihoda. Krajnji rezultat, u oba sluaja, bio je isti namjesnik se odricao jednog dijela novca koji mu je pripadao ili trebao pripasti. Meutim, sutinski ova dva postupka se bitno razlikuju. U prvom sluaju radi se o klasinom poklonu, dok je praksa poklanjanja poreskog iznosa obveznicima vid oslobaanja od poreza. Osmanski zakoni nisu predviali mogunost da namjesnici kao svoj poklon na teret imdadi-hazarije, mubairije i hardi-baba dodjeljuju poreskim obveznicima pravo na snienje reparticiono razrezanog
U fermanu o ureivanju pitanja imdadi-seferije, iz 1130. godine, upuenom kadiji Kutahije, navedeno je da se anadolskom valiji u vrijeme rata odobrava ubiranje imdadi-seferije, kao i prireza troak za kapiju (apu arc) i doprinos za mubaira (mbiriyye). Ovo govori o tome da su u ovo vrijeme navedeni prirezi bili legalni. Nakon uvoenja hazarije, koja je bila logian sljedei korak i mirnodopski pandan seferiji, oni su redovno razrezivani zajedno s njom, od samih poetaka ovog poreza. Troak za kapiju naziva se ee arc- bb. Usp. M. aatay Uluay, 18. ve 19. Yzyllarda Saruhanda Ekiyalk ve Halk Hareketleri, Istanbul: Berksoy Basimevi, 1955, 122 (Dalje: . Uluay, 18. ve 19. Yzyllarda Saruhanda). 65 O tome, na primjer, govore podaci da je odreeni poklon u smislu oslobaanja od poreza koji je valija dodijelio bio dodijeljen merameten, odnosno kao milost (GHB, Sidil 25, 138). Sami izraz inam ve sam po sebi oznaava poklon koji je izraz dobroinstva i koji daje neko na vioj poziciji nekome ko je po poloaju ispod njega. Naime, onaj koji je na nioj poziciji, ukoliko daje namjesniku poklon, ne zove ga inam, nego hediye(poklon). Na primjer, izvjesni Selim-aga namjesniku je bio poslao poklon preko svog ovjeka koji je zvao hediye (zcim Selm aadan hediyye getren adama 10). (TSMA, D2176.5, 33). Meutim, u pojedinim izvorima o oslobaanju od poreza pod nazivom inam bio je naveden i izraz isn (dobroinstvo), kako bi se podcrtalo da se radi o vidu namjesnikovog dobroinstva. Na primjer, o tome govori i sljedei podatak: kako bi se ovom Vaem sluzi kao dobroinstvo poklonio spomenuti poklon/inam koji je ostao upranjen... (incm- mall- mermu bu ullarina incm ve isn buyurulma bbnda). GHB, Sidil 28, 2.
64

282

Fahd Kasumovi

poreskog dijela koji im je bio dodjeljivan na ime navedenih daa, kao i ne ime ostalih prireza, naknada i taksi koji su za zajedno s njima ubirani. S druge strane, uz sav uloeni trud nismo pronali nijedan zakon ili carsku naredbu koja bi zabranjivala ili na bilo koji nain sakcionirala spomenutu praksu, a treba uzeti u obzir da je ona javno desetljeima provoena od brojnih osmanskih namjesnika i uz saradnju svih onovremenih mulla u Bosanskom ejaletu koji su bili zadueni za sastavljanje inamat-deftera. Da je centralna vlast smatrala tetnom i neispravnom ovu praksu ona bi je, sigurno, zabranjivala, kao to je zabranjivala razne aktivnosti namjesnika kada je u pitanju protuzakonito oporezivanje.66 Na koncu, da je htjela, imala je decenije pred sobom da to uradi. Poto nije, namee se pitanje: zato se ne susreu carske naredbe o namjesnikovim poklonima? Prije svega, ako uzmemo u obzir da je imdadi-hazarija po carskoj odluci bila odreena kao prihod namjesnicima, onda je jasno da im ona nee nareivati da taj prihod poklanjaju poreskim obveznicima ili bilo kome drugom, jer bi tako podrivala svoju odluku i oslabila ekonomsku bazu svojih upravitelja u provincijama. Zbog toga, nema nijedne carske naredbe o uvoenju opisane prakse. Nije to bilo ni potrebno. Meutim, namjesnici su sami odluili da poklanjaju prihod od hazarije, i to je bio stari obiaj u Bosni, o emi svjedoe iskazi pojedinih osmanskih kadija.67 Drava im to ne brani. Nije finansijski oteena time budui da je hazarija prihod koji ionako zavrava u kesi/blagajni namjesnika. Oigledno je da nema nikakve smetnje da namjesnici sakupe prihod i podijele ga kako ele iz svoje blagajne.68 Sada zamislimo da taj isti poklon poele dati nekom koji im ve plaa hazariju. Nema smisla da prvo sakupe porez, a onda tome istom daju njegovim novcem gotovinski poklon. Umjesto toga, procedura je skraivana te su dostojnim i zaslunim poreskim obveznicima jednostavno unaprijed poklanjali odreeni iznos novca od svake rate hazarije, a ovima je, metodom obrauna, na ime toga bio smanjivan njihov ukupni poreski dio koji trebaju platiti. Rezultat je da su oni na specifian nain bili osloboeni od dijela poreza, a porez za namjesnika, praktino, nije
Na primjer, u fermanu kojim se ureuje pitanje imdadi-seferije u sandaku Saruhan bilo je navedeno da su namjesnici ubirali silom brojne namete. Za to nikad nije bilo carske saglasnosti (r-y hmynum olmamala) te se valijama, ali i svim drugima, ovom prilikom ubudue to zabranjuje. . Uluay, 18. ve 19. Yzyllarda Saruhanda , s. 112. 67 Bu male mall vucunda vzera-y cim aert araba ve ab- calaya isn idegelmekle). (GHB, Sidil 49, s. 3); incmt- merme ar-i mriyye ile macan verese-i mteveffya intil itmesi cide-i admeden iken). GHB, Sidil 53, s. 2. 68 O tome svjedoe ranije opisani defteri trokova bosanskih namjesnika.
66

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

283

bi ni sakupljen. Nita tu nije sporno, i ne kosi se s tadanjim dravnim propisima, jer se radi o prihodima koji su namjenjeni namjesniku i jer je pronaen nain ija je forma ispravna. Sasvim je drugo pitanje da li su propisi tog vremena bili u konanici zadovoljavajui i dobri za Osmansko carstvo, i jesu li mogli biti bolji. Naravno, hazarija poklanjanjem ne postaje privatni, ve je i dalje dravni prihod, ali je evidentno i da joj je prema dravnoj odluci krajnji korisnik namjesnik, a posredno i njegova svita koja se od ovoga izdrava.69 Ovo vrijedi i za mubairiju i hardi-bab, koji su prirezivani uz hazariju i koji su, takoer, ili u namjesnikovu blagajnu. Radi dodatnog pojanjavanja pitanja namjesnikovih poklona na teret hazarije, potrebno je osvrnuti se i na podatke, koje o praksi namjesnika da u vidu svog dobroiniteljskog poklona oslobaa pojedine osobe od poreza poetkom 19. stoljea, daje Muhammed Emin Isevi u rukopisu Avl- Bosna(Prilike u Bosni). Na jednom mjestu on navodi niz uglednih osoba u Bosni koje je smatrao za nasilnike, smutljivce i izdajnike. Meu ostalima, imenuje sljedee osobe: Muhamed Dudi ohadi, Eref Mehmed-efendija uri, Mehmed Seid-efendija Hajri, Mustafa Nuri-efendija erifovi, sejjid akir-efendija, Abdi-agi Hadimuratovi, hadi Salih-aga Zildi, Abdullah-aga Hadibektaevi, Mehmed Seid-efendija ehovi. Prema Iseviu, svaki od njih je cijenjen od namjesnika, oblai im samurovinu i kunovinu, njihove ifluke, u vidu dobroinstva, oslobaa od salijane.70 Na drugom mjestu o
Drava je imala kontrolu nad visinom hazarije koja je ubirana. O tome govore registri koji se nazivaju aariyye defteri, voeni od strane centralne vlasti, u kojem je bila navedena visina ovog poreza. (npr. BOA, A.DVNS.HADR.d 4, s. 3-9). Pored ovoga, slala je namjesnicima fermane u kojima je odobravala ubiranje ovog poreza (npr. GHB, Sidil 65, s. 63). Meutim, iz praktinih razloga donijela je odluku da se novac ne alje prvo u dravnu blagajnu, pa onda isplauje namjesnicima. To je uraeno zbog toga to im nije imalo smisla da novac dva puta prelazi dug i rizian put. Sami namjesnici, nareivali su organiziranje sakupljanja hazarije i o tome slali naredbu i finansijsko uputstvo kadijama. Napominjali su da se to prije poalje novac namjesnikovoj blagajni, zajedno s mubairijom i hardi-babom (GHB, Sidil 77, s. 33). Na osnovu ovoga se vidi da novac nije slat u Istanbul. Ova odluka bila je vaan faktor koji je namjesnicima omoguio poklanjanje prihoda od imdadi-hazarije, mubairije i hardi-baba, jer su na nad njima imali realnu kontrolu. Drava s druge s druge strane gubi dio kontrole i uvida u situaciju za sav novac koji ne ue direktno u centalnu carsku blagajnu. Naravno, ne i u potpunosti, jer su provincije slale izvjetaje o finansijskom stanju, prihodima i rashodima. Potrebno je istai da je i na drugim poljima, kao to je na primjer zakup poreza, drava direktno sakupljanje preputala zakupcima, to je, takoer, utjecalo na gubljenje direktnog uvida u pojedine aspekte oporezivanja na terenu. 70 Ahmed S. Alii, Manuskrpit Ahvali Bosna od Muhameda Emina Isevia (po. XIX v.), Prilozi za orijentalnu filologiju, 32-33, Sarajevo, 1984, s. 174.
69

284

Fahd Kasumovi

istom pitanju u ovom rukopisu, prema prijevodu A. S. Aliia, navodi se za Ibrahim Hilmi-pau sljedee: Iz svog nemara njihove ifluke oslobaao je godinjih dravnih poreza. Na osnovu toga su pokrivali njegovo nasilje....71 Bez obzira to nemamo original u svojim rukama, smatramo da je oito da se ovdje radi o praksi koju smo prethodno pojasnili i koja je provoena na osnovu namjesnikovih bujruldija o poklonu/inamu i inamat-deftera. Prije svega, salijana je termin koja se u razliitim kontekstima upotrebljava, a izmeu ostalog, moe imati i znaenje godinji porez ili samo porez.72 Brojni defteri razreza poreza (tevzi-defteri) na ijem se prvom mjestu nalazila hazarija nazivani su nekad i salijane-defteri73, a u inamat-defterima se susree sintagma prilikom svake rate (taksit) u ljetnom i zimskom porezu (salijana), koji se godinje rauna u dvije rate (taksit)74, ime se u kontekstu u kojem je upotrijebljeno eljelo oznaiti vrijeme u kojem se namjesnikovi pokloni navedeni u defteru primjenjuju. Pored ovoga, osobe koje navodi Isevi zabiljeene su u inamat-defterima, pa je tim jasnije o emu se ovdje radilo75 Meutim, iz Isevievih navoda ne moe se zakljuiti da je namjesnikovo oslobaanje od poreza pojedinih lica u vidu dobroinstva nezakonito kao pojava. Mi smo ranije pojasnili ta sve ide u prilog ovakvom razumijevanju te to nije potrebno ponavljati. Darivanje i injenje dobroinstva uglednim ljudima je u osmanskoj percepciji uvijek sluilo da se oni pridobiju i stimuliraju, pa je to u politiko-didaktikim djelima, ak tavie, bilo i preporueno. Stoga, ne moe se raspravljati o neispravnosti samo na osnovu podatka da je odreeno lice bilo obasuto razliitim dobroiniteljskim poklonima namjesnika, a treba imati na umu i to da su namjesnici poreska osloboenja dodjeljivali i siroadi od kojih teko
71 72

Ibidem, s. 190. Mehmet Zeki Pakalin, Osmanl Tarih Deyimleri ve Terimleri Szl, III, Istanbul: Milli Eitim Bakanl, 1993, s. 111-112; Ali Akel-Abdurrahman Sarl, Tokat eriyye Sicillerine gre Salyne defterleri (1771-1840), Tarih Dergisi, 41, Istanbul: stanbul niversitesi Edebiyat Fakltesi, 2005, s. 99. 73 Na primjer, jedan defter u kojem su za Mostarski kadiluk razrezani rata hazarije i ostali prirezi oznaen je u uvodnom dijelu kao salijane-defter (...mual el-c Hseyin aan yedine virilen sliyne defteridir ki ikr olnur). OIS, Sidil br. 4, s. 34 r. 74 ...iki tas ictibr olnan ayfiyye ve itiyye sliynesinde her bir tastde.... GHB, A-167/TO. 75 Na primjer: ohadi Muhamed-efendija u selu Luka, 5 groa; Zildi hadi Salih-aga u selu Kuli, 1.5 gro; Hadimuratovi Abdullah-aga u selu Kotorac, 2 groa uri Mehmed-efendija u selu Crna Rijeka, 8 groa; Mehmed Seidefendija Hajri u selu Misoa, 5 groa; Sejjid akir-efendija u dematu Butmir, 10 groa. GHB, Sidil 59, s. 47, 45, 49, 51, 98, 107.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

285

da su imali neku direktnu korist.76 S druge strane, ono to moe biti nezakonito jeste situacija u kojoj bi oni koji su dobili namjesnikov poklon u svojoj kasnijoj aktivnosti zbog toga uinili neko nezakonito djelo.77 Za to pitanje treba ozbiljno uzeti u obzir navode M. E. Isevia. Meutim, u tom sluaju, radi se o drugaijoj tematici u odnosu na ono ime se mi bavimo u ovom poglavlju, odnosno, to se vie ne tie pitanja da li je namjesnik mogao ili ne dodjeljivati inam kao vrstu poreskog osloboenja. NOVANE SUBVENCIJE U INAMAT-DEFTERIMA BOSANSKIH NAMJESNIKA Pored namjesnikovog inama/poklon kao vrste poreskog osloboenja, koji smo ranije opisali, u inamat-defterima u manjoj mjeri bili su registrirani i namjesnikovi pokloni kojima je odreenim osobama dodijelio dugorono pravo na gotovinsku novanu subvenciju koja im je trebala biti isplaena nakon to se prema tevzi-defteru sakupi porez, a prije nego to se on poalje namjesnikovoj blagajni. Ovo je raunato na teret prihoda koji namjesnikovoj blagajni pripadaju od hazarije i hardibaba, a po svoj prilici i mubairije.78 Na slian nain dodjeljivane su i
76

Siroad mudellita hadi Ibrahima imala su inam u selu Kobilji Dol u iznosu od pet groa. (GHB, Sidil 37, s. 166). Pored ovoga, udovice i siroad (ermil ve eytm) se u uvodnim dijelovima inamat-deftera spominju kao osobe koje su takoer imale namjesnikov poklon u vidu oslobaanja od poreza. GHB , A-167/TO. 77 Pored ovoga, nezakonito bi bilo i kad bi namjesnik samovoljno dodavao odreeni prirez u tevzi-defter, pa sve kad bi ga zvao i poklon ili bilo kako drugaije, ali je to ve drugo pitanje u odnosu na poklanjanje hazarije. Na primjer, namjesnik je ejhu Abdurrahmanu Sirriji bio kao vrstu plate odredio novanu isplatu od po 50 groa od svake rate imdadi-hazarije. (GHB, Sidil 63, s. 5). Ovdje nema nita sporno, jer se nita nije dodavalo u defter ve se samo dijelilo ono to je namjenjeno namjesniku. S druge strane, za ejha Sirriju je, nezavisno od ovoga, bila u nekim tevzi-defterima dodavana stavka od 8 groa u tevzi-defter koja je bila oznaena kao poklon za fojnikog ejha Abdurrahman-efendiju prema visokoj bujruldiji (b-buyuruld- sm Foynie niyesinde ey cAbdur-ramn efendiye incm. GHB, Sidil 75, s. 221). Ovo je ve drugaijeg karaktera i radilo se o posebnom prirezu, a samim tim i novom optereenju za stanovnitvo. Prema osmanskim mjerilima to se nije smjelo raditi, jer ne spada u ono to je centralana vlast zvala ispravnim trokovima kadiluka (merift- aa). Dodavanje raznih novih stavki u tevzi-deftere, ak i u korist dervia, bilo je vie puta zabranjivano fermanima. GHB. Sidil 73, s. 76-77. 78 Pronali smo bujruldije koje dokazuju da su gotovinske subvencije davane od hazarije i hardi-baba. Nismo uspjeli pronai nijednu bujruldiju kojom se daju gotovinske novane subvencije od mubairije. Meutim, ranije smo na primjeru namjesnikovih bujruldija o poklonu poreza dokazali da je je i mubairija bila prihod koji su namjesnici poklanjali zaslunima. Stoga, sve su prilike da je ona pored poklanjanja radi ostvarivanja poreskih osloboenja, bila poklanjana i u svrhu dodjeljivanja gotovinskih subvencija.

286

Fahd Kasumovi

novane subvencije za odravanja odreenih damija, esmi, kao i za pojedine slube, to je, takoer, bilo zabiljeeno u inamat-defterima. Karakter navedenih poklona pojasnit emo na konkretnim primjerima. Sarajevski kadija je u svom ilamu valiji naveo da je muhzir Mehmed, iz Sarajeva, vjerno vrio svoju slubu, ali da je bio u tekom materijalnom stanju i nije imao prihoda za izdravanje. Zamolio je da se navedenom od svake rate hazarije Neretvanske nahije kao milost i dobroinstvo dodijeli u gotovini (naden) poklon/inam od 15 groa. Namjesnik hadi Salih-paa je u svojoj bujruldiji naredio da se prilikom svakog taksita/rate isplati navedeni poklon te da se bujruldija zabiljei u sidil.79 Ovo je u inamat-defteru Neretvanske nahije bilo registrirano na sljedei nain: Muhzir Mehmed-baa u selu Umoljani, 15 groa.80 Kao to se iz navedenog vidi da se radilo o gotovinskoj subvenciji za muhzira Mehmeda, tako se i u jednoj bujruldiji Selim-pae, izdatoj na molbu dizdara Salih-age, vidi da su subvencije mogle biti davane ne samo za osobe, nego i za obavljanje odreenog znaajnog posla. Naime, namjesnik je u jednoj svojoj bujruldiji naveo da je popravljen vodovod kojim se dovodi voda za esmu u sarajevskoj unutranjoj tvravi. Naredio je da se za popravke koje se dese u budunosti, prilikom ubiranja svakog od dva godinja taksita, isplati po 7.5 groa od novca hardi-baba te da se to ubiljei u sidil.81 Stavka za popravku esme u sarajevskoj tvravi moe se susresti i u sarajevskim inamat-defterima.82
79

Ba-a- el-c li paa vl ve serasker-i Bosna. a-y mekre tastden mur Memede be-her tas vucunda on beer ur ic olnmala sicill-i mafa ayd olnma dey. F 19. S sene 1205. Macr- dc-i devletleridir ki: Bis-i car- cubdiyet medine-i Sarybosna fuardan yeste-i meramet muzr Mehmed ullar mevl efendiler daclerine adat ile idmet idp kesrl-ciyl muaribul-hl olmala ve ar maaldan abbe-i vide geinmek gelri olmamala Neretva niyesi aariyyesinden olma zere merm ullarna be-her tasden naden on be ur incm adaa ve isn buyurulmak niyziyle mahar- duc olmalarn huzur- saflerine iclm olnd. B emr li-areti men lehl-emr. urrire fil-yevmis-sbic aere min aferil-ayr li-sene amse ve mieteyn ve elf. Ed-d es-seyyid Mehmed Selm -zde el- bi-medne-i Sarybosna. GHB, Sidil 28, s. 1. 80 Naslov navedenog deftera u skraenom obliko glasio je: Pokloni u nahiji Neretva (ncmt der-niye-i Neretva), Stavka za Mehmed-bau registrirana je: mur Memed baa der-arye- i Umoln ur 15. GHB, Sidil 28, s. 95. 81 B-a- Selm paa. Sarybosna isi cizzetl fazletl efendi aretleri. irda vic emeni mceddeden s yollar tacmr ve termm olnup anca f m bacd uhr idecek rh- b tacmriyn senev iki tas vucunda yedier ur arc- bb aesinden yalz on be ur be-her sene ict olnma in sicill-i mafa ayd ve sebt eyleyesiz dey. F 15. B sene 1201. Diz-dr li aan iclm zerinde buyuruld retidir. GHB, Sidil 26, s. 71. 82 Ber-y tacmr-i eme-i b der-i ir- Sary 7.5 ur . GHB, Sidil 30, s. 123.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

287

Navedeni podaci govore sami za sebe, pa se na prvi pogled primjeuje razlika u odnosu na prethodno opisane bujruldije u kojima su, uz izraz poklanja se(incm olnma), koritene i formulacije oprata se(cafv olnma) i da se vie ne zahtijeva (mulebe olnmama), ime je bilo jasno istaknuto da se radilo o vrsti poreskog osloboenja.83 S druge strane, osoba koja je uivalac gotovinskog poklona svaki put nakon to se sakupi imdadi-hazarija i drugi prirezi dobija odreeni novac na ruke, a oito je i da se to isplauje od prihoda koji je bio predvien za namjesnikovu blagajnu na prvom mjestu od hazarije i hardi-baba. Namjesnikov gotovinski poklon isplaivan je od strane sakupljaa poreza, prije nego to se novac poalje blagajni, a dokaz za to nalazimo u bujruldijama iznad tevzi-deftera u kojima stoji da se ono to pripada namjesniku njemu i poalje, a to pripada uivaocima/posjednicima poklona (ab- incmt), njima isplati.84 Gotovinske subvencije u inamat-defterima mogle su biti vezane za konkretnu linost, kao to je sluaj s navedenim poklonom za muhzira Mehmeda, koji je, zbog toga, u inamat defteru-bio registriran na njegovo ime. Takoer, pojedini namjesnikovi pokloni bili su namjenski odreeni za izdravanje osoba koje vre odreenu slubu ili za pokrivanje trokova pojedinog posla koji su namjesnici odluili finansirati. Stoga, prilikom ubiranja svakog taksita isplata je ila u ruke osoba koja je u datom trenutku vrila dotinu slubu, odnosna one koja je bila zaduena za provoenje subvencioniranog posla. Dokaz za ovo su sljedee stavke u inamat-defterima, koje nisu bile vezane za konkretno ime: za popravku esme u sarajevskoj unutarnjoj tvravi85, za popravku vode (tj. esme) u mahali okadi hadi Sulejman86, za sujoldiju u spomenutoj mahali87, za imama asne damije Buzadia (tj. Buzadi hadi Hasanove)88, za mujezina u spomenutoj damiji, 89 za muallima u spomenutoj damiji,90 barutije u kasabi Fojnica91 i slino. Svrha namjesnikovih gotovinskih poklona u inamat-defterima bila je, prema dokumentima, pruanje dugotrajne, tj. viekratne, materijalne potpore pojedinim licima za koja je namjesnik smatrao da zasluuju njegovu milost i dobroinstvo. Obino se kao kriterij spominjalo
GHB, Sidil 25, s. 138. ab- incmta b-macrifet-i erc teslme mbaderet... GHB, Sidil 64, s. 50. 85 Ber-y tacmr-i eme-i b der-i ir- Sary 7.5 ur . GHB, Sidil 30, s. 123. 86 Ber-y s tacmri der-maalle-i oac Sleyman ur 10. Ibidem, s. 123. 87 Ber-y syolc der-maalle-i mezbre 3 ur. Ibidem, s. 123. 88 Ber-y imm- cmc-i erf-i Bozac-zde 10 ur. Ibidem, s. 123. 89 Ber-y mein der-cmc-i mekr 5 ur. Ibidem, s. 123. 90 Ber-y mucallim-i sibyn der-cmc-i mekr 5 ur. Ibidem, s. 123. 91 Brudyn der-aaba-i Foynie 6 ur. GHB, Sidil 31, s. 36.
83 84

288

Fahd Kasumovi

to to odreeno lice vjerno vri odreenu slubu, a u tekom je materijalnom stanju, 92 ili zbog toga to se radilo o duhovnim autoritetima,93 a zna se da se o pomaganju ljudi od vjere vodilo rauna u osmanskoj dravi.94 Kada se, pak, radi o dodjeli sredstava za popravku vodovoda ili esme, opaamo da su esme koje je namjesnik finansirao bile u sastavu vojnih objekata ili su se nalazile u blizini njegove rezidencije u Sarajevu, to ozbiljno treba uzeti u obzir pri tumaenju razloga zbog kojih su bile materijalno potpomognute.95 Na koncu, potrebno je obrazloiti i tvrdnju da su se inamat-defteri veim dijelom odnosili na poreska osloboenja, a manjim na gotovinske novane subvencije. Na prvom mjestu, na to ukazuju uvodni dijelovi inamat-deftera u kojima se redovno navodi se da se radi o poklonima koji spadaju na ifluke(iftliklerine) pojedinih lica prilikom ubiranja svakog taksita.96 Za poresko osloboenje ifluci su relevantni budui da je na njih razrezivan porez, dok to nije temeljna stvar kad se
GHB, Sidil 28, s. 1. Sirri Selim-paa je 1239. godine izdao bujruldiju u kojoj je naredio da se ejhu Abdurramanu Sirriji, kao izraz milosti i dobroinstva, od novca taksita (tas mlindan be-her tasde) Fojnike nahije, prilikom svakog ubiranja istog, poklanja po 50 groa, odnosno godinje 100 groa (meble-i mekr arafmzdan incm olndn). Prije ovoga, bilo je navedeno da je sam ejh uputio molbu u kojoj je stajalo da zavija u kojoj se on nalazio nije imala plate (veifi olmayup) te je zamolio odreeni iznos od takista dodijeli kao plata (vafe tacyn). (GHB, Sidil 63, s. 5). Nismo ejha Sirriju pronali u inamat-defterima, jer ne raspolaemo ni sa jednim izvorom ove vrste iz tog vremena, mada se na osnovu njihovog spominjanja u drugim dokumentima iz tog vremena zna da su oni tada jo uvijek voeni. GHB, Sidil 53, s. 67. 94 ejhovi su prilikom razreza taksita mogli imati namjesnikov poklon u vidu poreskog osloboenja te je ono bilo ubiljeeno na njihov ifluk. Prema jednom inamatdefteru neki je ejh Mustafa imao, tako, ifluk u selu Solakovi u Visokoj nahiji na koji mu je prilikom ubiranja svakog taksita bilo dodijeljeno po 5 groa namjesnikovog poklona/inam u vidu poreskog osloboenja (iftlig-i e-eyh Musaf derarye-i Solaovi ba-buyuruld- el-c li paa 5 ur, GHB, Sidil 31, s. 79). Treba razlikovati ovo u odnosu na gotovinske subvencije koje su od namjesnika dobijali nakon to se taksit sakupi. 95 Ranije smo naveli primjer esme koja se nalazila u sarajevskoj unutarnjoj tvravi i esme u okadi hadi Sulejmanovoj mahali. esma u okadi hadi Sulejmanovoj mahali nalazila se u uglu zida istoimene damije, u blizini namjesnikove rezidencije u Sarajevu. Snadbjevana je vodom iz Isa-begovog vodovoda iz kojeg se, takoer, snadbijevao i namjesnikov konak. Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Separatni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXII, Sarajevo, 1910, s. 32 Hamdija Kreevljakovi, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, u: Izabrana djela, III, Sarajevo: Veselin Maslea, 1991, s. 130. 96 GHB, A-4824/TO.
92 93

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

289

radi o novanim subvencijama za koje smo vidjeli da se mogu davati i za popravke esmi, koja ne moe biti poreski obveznik, i sline stvari. Ne-spominjanje gotovinskih novanih subvencija u uvodnim dijelovima inamat-deftera, mada su one u njima itekako bile registrirane, treba tumaiti malim brojem novanih subvencija koje su bile dodjeljivane, kao i standardiziranom formom uvodnih dijelova koja nije uvijek oslikavala cijeli sadraj ove vrste izvora. Potvruje ovo i primjer sarajevskog inamat-deftera iz 1763. godine, u kojem su sve stavke bile registrirane s prefiksom ifluk, to ukazuje na to da se radilo o poreskom osloboenju, dok je samo jedna imala smisao gotovinske novane subvencije. Ona je bila unijeta bez prefiksa ifluk, a odnosila se na popravku esme u okadi hadi Sulejmanovoj mahali.97 Broj stavki za novane subvencije poveao se kasnije, ali su i dalje dominirali namjesnikovi pokloni u vidu poreskih osloboenja. Sve navedeno dokazuje i podatak da se u izvornoj grai uglavnom susreu bujruldije koje su imale smisao poreskog osloboenja, a mnogo rjee one koje su predstavljale gotovinske novane subvencije. POJAVA I RAZVOJ PRAKSE DODJELJIVANJA PORESKIH POKLONA I NOVANIH SUBVENCIJA U INAMATDEFTERIMA NAHIJA SARAJEVSKOG KADILUKA Rjeavanje pitanja pojave prakse bosanskih namjesnika da pod nazivom inam dodjeljuju dugotrajna prava na poreska osloboenja i novane subvencije oteano je zbog nedostatka sidila iz prve polovine 18. stoljea za nahije Sarajevskog kadiluka. Najstariji dokument o ovome kojim mi raspolaemo potie iz 1762.98, a prvi sauvani inamat-defteri za nahije Sarajevskog kadiluka potiu iz 1763. godine. Sarajevski inamat-defter iz 1763. imao je 363 stavke s ukupnim iznosom od 986
GHB, A-4824/TO. Potrebno je istai da inamat-defteri koji su voeni u s sidilima ponekad ne navode iz praktinih razloga rije ifluk ni na jednom mjestu, ve samo registriraju ima ovjeka koji ima namjesnikov poklon, selo ili demat, na koje se poklon odnosi i njegov iznos. To nekad moe stvoriti potekoe u razlikovanju inama kao poreskog osloboenja u odnosu na poklon koji je novana subvencija. Meutim, inamat-defteri koji su slati namjesniku u Travnik uvijek navode prefiks ifluk za one stavke koje su poreska osloboenja. Primjer deftera na osnovu kojeg smo mi utvrdili da je veina stavki imala znaenje poreskih osloboenja je, upravo, primjerak koji je slat valiji u kojem rije ifluk nije izostavljana. 98 Radilo se o jednom sporu koji je voen oko namjesnikovog poklona/inam, koji je u ovom sluaju predstavljao poresko osloboenje, pa su na jednom listu papira ubiljeeni arzuhal, dvije bujruldije i ilam. Prva bujruldija datirana je 28. 4. 1762. (2. eval 1165.). GHB, A-1754/TO.
97

290

Fahd Kasumovi

groa i pet para, 99 fojniki inamat-defter sadravao je 27 stavki koje su ukupno iznosile 74 groa i 30 para,100 dok je inamat-defter Visoke nahije imao svega 20 stavki iji je ukupni iznos bio 65 groa i 20 para.101 Samo jedna stavka, i to u Sarajevu, imala je karakter novane subvencije. Poto su inamat-defteri nastajali na osnovu pojedinanih namjesnikovih bujruldija, a iznosi i broj stavki u njima su se postepeno poveavali, iz navedenih podataka se moe zakljuiti da je prije 1763. praksa dodjeljivanja poreskih osloboenja pod nazivom inam ve neko vrijeme bila prisutna. Hazarija je u Bosni bila uvedena 1720 godine.102 Namjesnici ve tada imali sve uvjete da je poklanjaju, ali u godinama koje su uslijedile nema podataka da je to bilo i uraeno. Pored ovoga, mali ukupni iznosi kao i broj stavki u inamatdefterima Fojnike i Visoke nahije ukazuju na to da je u njima navedena pojava bila mlaeg datuma u odnosu na Sarajevsku nahiju. Nakon 1763. mogue je u relativnom kontinuitetu pratiti inamat-deftere za Sarajevsku, Fojniku i Visoku nahiju. Razvoj prakse dodjeljivanja namjesnikovih poklona pod nazivom inam prikazat emo na primjeru Sarajevske nahije, uz napomenu da su sline tendencije bile i u nahijama Visoko i Fojnica. Namjesnici nisu poklanjali prihode od mubairije i hardi-baba sve dok su imali na raspolaganju hazariju. Poto je iznos sarajevskog inamat-deftera 1771. dostigao 1080 groa, on se poklopio s ukupnim tadanjim iznosom rate hazarije za Sarajevsku nahiju.103 Znailo je da od tog vremena od ovog poreza u namjesnikovu blagajnu nije ulazio vie ni jedan gro, jer su namjesnici koji su dolazili potvrivali ranije podijeljene poklone. Prva bujruldija koja se odnosi na poklanjanje mubairije potie iz 1774., a registriran je taj poklon bio u inamatdefteru iz 1774/75, kao dodatak na osnovni iznos deftera od 1080 groa, koji je bio ravan tadanjoj rati hazarije.104 Nakon to se, negdje izmeu
GHB, A-4824/TO. GHB, Sidil 10, s. 20. 101 Ibidem, s. 20. 102 Naredba o provoenju hazarije u Bosni se susree tek ove godine, to je predstavljalo izvjesno kanjenje u odnosu na Rumeliju i Anadoliju u kojima se prve naredbe o hazariji susreu 1719. Avdo Sueska, Novi podaci o nastanku i visini taksita u Bosni u XVIII stoljeu, Prilozi za istoriju Sarajeva, X, 2, Sarajevo, 1974, s. 140. 103 Sarajevski inamat-defter je 5. 4. 1771. (19. zu-l-hiddeta 1184.) iznosio 1080 groa (GHB, Sidil 11, s. 155; A-167/TO). Hazarija je tada u Sarajevskoj nahiji iznosila 1080 groa. GHB, Sidil 8, s. 23. 104 Bujruldija je izdata 6.6. 1774. (26. rebiu-l-evvel 1188.). Ovaj poklon, u iznosu od 2 groa, je imao smisao poreskog osloboenja i odnosio se na ifluk nekog hadi Ibrahima u Vojkoviima (GHB, Sidil 16, s. 3). Poklon je bio registriran u sarajevskom inamat-defteru za 1774/5. (1789). Defter nije datiran. Meutim, znamo da se odnosi na 1189., jer se u istom sidilu nalazi i visoki inamat-defter iznad kojeg pie da je sastavljen 1189., a znamo da su oni sastavljani istovremeno. Prije
99 100

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

291

1779. i 1781. godine, sarajevska rata hazarije popela na 1125 groa,105 namjesnici su poeli dodjeljivati nove poklone na raun ovih sredstava te je i inamat-defter dostigao isti iznos.106 Brzo se pojavila potreba za novim poklonima, pa su namjesnici poeli poklanjati i sredstva od hardi-baba, to se prvi put desilo 1786. te je bilo evidentirano kao dodatak na osnovni iznos deftera od 1125 groa, koji je bio ravan tadanjoj hazariji.107 Na koncu, kao rezultat postepenih poveanja, cjelokupna hazarija, mubairija i hardi-bab bili su poklonjeni, pa su se i inamat-defteri izjednaili s ovim sredstvima. Prvi put se to u Sarajevu desilo 1792. godine kada je sarajevski defter-iznosio 1398 groa., to je bilo ravno iznosima navedenih daa koji se spominju u tevzi-defterima (1125+112.5+160.5).108 Krajnji iznos koji su sarajevski inamat-defteri dostigli bilo je 1405 groa 1793. godine, pa su, tako, jedno vrijeme zbog sitnijih dodataka ak malo i prelazili preko ukupnog iznosa hazarije, mubairije i hardi-baba.109 Naredna znaajnija izmjena desila se 1827.
ove godine mubairija nije poklanjana, jer se osnovni iznos ovog inamat-deftera poklapao s tadanjim iznosom rate hazarije (1080 groa), a navedeni poklon od dva groa je bio dodatak na to. GHB, Sidil 17, s. 20. 105 Nemamo precizan datum kad se to desilo jer nedostaju sarajevski sidili za pojedine godine. Znamo da je stari iznos od 1080 groa rate hazarije, 108 hardi-baba i 150 mubairije bio razrezan 15.7. 1779. (1. redepa 1193., GHB, Sidil 20, s. 83). Nakon toga, neko vrijeme nemamo podataka. Namjesnik je 17.12. 1781. (1. muharrema 1196.) zajedno s bujruldijom poslao upute sarajevskom kadiji u kojima je naveo da se razree 1125 groa rate hazarije, 112.5 hardi-baba i 160.5 mubairije (GHB, Sidil 21, s. 21). Nekad izmeu ova dva datuma se desilo poveanje za Sarajevsku nahiju. 106 Prvi sarajevski inamat-defter koji je iznosio 1125 groa potie iz 2. 6. 1783. (1. redep 1197). GHB, Sidil 22, s. 272. 107 Bujruldijom od 6.3 1786 (5. dumade-l-evvel 1200.) poklonjeno je na teret hardi-baba 6 groa nekom mulla Ahmedu te je ovo registrirano iza inamat-deftera koji je ukupno iznosio 1125 groa. Tako je bio ustanovljen dodatak na postojei iznos registra. Inamatdefter je tada iznosio 1125 groa, jer se, u meuvremenu, i rata hazarije Sarajevske nahije popela s 1080 na 1125 groa, to su, kako svjedoi ovaj inamat-defter, namjesnici vrlo brzo poklonili, pa se pojavila potreba za uvoenjem novih poklona na raun hardi-baba. 108 Defter nije datiran, ali su okolni dokumenti iz nastali u mjesecu evalu 1206., koji pada u 1792. godini. GHB, Sidil 32, s. 155. 109 Ni ovaj defter nije datiran, ali se iz okolnih dokumenata vidi da je nastao 1208 . (1793.) godine. (GHB, Sidil 32, s. 49). Prekoraenje od 7 groa u defteru potrebno je istumaiti. Naime, pet i po groa od ovoga su rezultat toga to je selo Luka iz nahije Visoko bilo prenijeto u Sarajevsku nahiju, te je za njega u sarajevskim tevzi-defterima bila posebna stavka od pet i po groa prirezivana (GHB, Sidil 47, s. 67). Znamo da je ovih pet i po groa kao inam/poklon bilo dato Hadimuratovi Abdullah-agi i da je on bio izdvojen iz visokog inamat-deftera i prenijet u sarajevski (iftlig-i el-c Murd-zde cAbdullh aa der-Luka naklen an-nahiye-i Visoka, GHB, Sidil 33, s. 73, 35). Nije jasno na ta se 1793 godine odnosio viak od 1,5 gro, ali u svakom sluaju radilo se neznatnoj sumi, koja se ve u narednom sarajevskom inamat defteru koji iznosi 1403.5 groa ne pojavljuje (GHB, Sidil 33, s. 73), da bi se ubrzo opet vratila (GHB, Sidil 34, 49).

292

Fahd Kasumovi

godine kada su ukinuti mubairija i hardi-bab, ali su njihovi iznosi uraunati u novi poveani iznos rate hazarije, koja je sada iznosila 1398 groa. Cjelokupan ovaj iznos bio je poklonjen od strane namjesnika, bilo u vidu poreskog osloboenja, bilo kao novana subvencija.110 Posljednji inamat-deftere za Sarajevsku, Visoku i Fojniku nahiju u sidilima sarajevskog erijatskog suda nalazimo 1819. godine.111 Nakon toga, oni vie nisu bili registrirani u sidilima, ali znamo da su jo neko vrijeme postojali po tome to se u sarajevskim tevzi-defterima redovno susree prirez za osobu koja je nosila inamat-defter namjesniku u Travnik. Posljednji put ovo je zabiljeeno 1831. godine.112 Stoga je jasno da su se negdje u ovo vrijeme stvari promijenile i da vie ne moemo govoriti o dodjeljivanju namjesnikovih dobroiniteljskih poklona kao o praksi koja je, na nain koji smo ranije opisali, bila provoena na osnovu inamat-deftera. Meutim, na izvjestan nain, poklanjanje prihoda koji su pripadali namjesniku se i dalje nastavlja, pa se i iza ove godine mogu susresti sporadini podaci o tome da su namjesnici davali poneku gotovinsku novanu subvenciju/platu na raun taksita,113 to je najkasnije moglo potrajati do polovine 19. stoljea, kada je imdadi-hazarija doivjela svoj kraj u Bosni.114
Prije mjeseca redepa 1242. godine hazarija je u Sarajevskoj nahiji iznosila 1125 groa, hard-i bab 112,5, a mubairija 160,5 groa (GHB, Sidil, 65, s. 47). Od mjeseca redepa 1242 (1827) ne susreu se vie u tevzi-defterima hardi-bab i mubairija, u iznos sarajevske rate/taksit hazarije je promjenjen. Nova suma je umjesto 1125 iznosila 1398 groa. Pored ovog iznosa, kao i pored promjenjenih iznosa za Fojniku i Visoku nahiju, stajala je biljeka inam/poklon. Znailo je to da su cjelokupni navedeni iznosi bili poklonjeni. Ovakva biljeka nije bila registrirana za ostale nahije ejaleta. GHB, Sidil 66, s. 17. 111 Nastao je u mjesecu rebiu-l-evvelu 1234 (1819), a iznosio je 1405 groa. GHB, Sidil 59, s. 51. 112 U tevzi-defteru iz 13.11. 1831 (7. dumade-l-ahir 1247.) stajala je tada stavka: Putni trokovi za mutesellimovog ovjeka koji je inamat-deftere i taksitske deftere odnio u Travnik 25 (incmt ve tas defterlerini Trvnike gtren mtesellim beg adamna arc- rh 25). GHB, Sidil 69, s. 87. 113 Davud-paa je izdao 1835. godine bujruldiju kojom je naredio da se kao plata (vafe) mevlevijskom eju Lutfullahu isplauje od novca taksita, koji pripada njegovoj blagajni, po 100 groa prilikom svakog razreza. (ibu elli senesi muarremlarm ictibr ile aznemize cid olan ml-i tasden be-her tevzc-i vucunda yzer ur tacyn ve tai lnm oldndan meble-i mezbr ey-i mm-ileyh Ltfullah efendiye ict). GHB, Sidil 74, s. 130v. 114 Posljednji tevzi-defter u ijem se uvodu navodi imdadi-hazarija potie iz 17.11 1849. (1. muharrem 1266.). Namjesnik u Bosni u ovo vrijeme bio je Tahir-paa, ija se bujruldija nalazi iznad samog tevzi-deftera. Pred ukidanje, taksit je pao s nekadanjih 1398 na svega 1000 groa, to se moralo odraziti i na one koji su u to vrijeme imali pravo na namjesnikov poklon na teret prihoda od taksita. GHB, Sidil 84, s. 28, Sidil 85, s. 30.
110

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

293

Slian trend postepenog rasta i irenja pokazuju i fojniki i visoki inamat-defteri, pa ih neemo detaljno analizirati. Poevi od malih iznosa koje su imali 1763. broja stavki u njima se poveao te se njihov ukupni iznos vremenom izjednaio s hazarijom, mubairijom i hardi-babom u dotinim nahijama, a ponekad su ih pokloni, zbog dodavanja sitnijih stavki, znali i pretei.115 Meutim, kao i u Sarajevu i ovdje su tri navedene dae bile osnov za namjesnikove poklone. Na njihovo ime nijedna para nije ulazila u namjesnikovu blagajnu te su ove nahije kao i sarajevska imale specifian poreski status, kada je u pitanju ubiranje poreza koji su se nalazili u tevzi-defterima. Pored inamat-deftera za ove tri nahije, koji se paralelno pojavljuju i vode, u sarajevskim sidilima jedno krae vrijeme bili su evidentirani i namjesnikovi pokloni u nahiji Neretva za koju su sauvana samo etiri kraa inamat-deftera, koji zajedno sa sauvanim bujruldijama svjedoe da su namjesnici i u ovoj nahiji dodjeljivali pod nazivom inam poreska osloboenja i novane subvencije.116 NAIN VOENJA I FUNKCIJA INAMAT-DEFTERA BOSANSKIH NAMJESNIKA Namjesnikovi pokloni/inam u vidu djelominog oslobaanja od poreza, kao i u oni vidu gotovinske novane subvencije, stjecali su se namjesnikovom bujruldijom koja je bila upisana u gornji dio line molbe (arzuhal) ili kadijine predstavke (ilam) kojima je bilo zamoljeno
115

Naveemo samo neke iznose u ovim defterima. Fojniki inamat defter je 1801/02. (1216) iznosio 1620 groa s dodatnim poklonima od 41 gro na teret tzv. rusumata, ime je bio vei od sarajevskog koji je iznosio 1405, dok je visoki iznosio 1090 groa (GHB, Sidil 41, s. 97, 100, 107). Znaaj navedenih iznosa u inamatdefterima bolje se razumije kad se uzme u obzir da su njima bili obuhvaeni cjelukupni prihodi u dotinim nahijama. Kada je u pitanju Fojnica, onda se to odnosilo na 1200 groa hazarije, 300 mubairije i 120 hardi-baba (GHB, Sidil 86, str. 16). Za navedene dae u nahiji Visoko bili su tad predvieni sljedei iznosi: 900 groa hazarije, 90 hardi-baba i 100 mubairije (OIS, Sidil 67, s. 13 v). Svi defteri za spomenute nahije su s vremena na vrijeme mogli imati i sitnije prolazne dodatke za koje se uvijek ne moe utvrditi na ta su se odnosili i koji su bili navoeni iza samog deftera. Meutim, osnov su uvijek bile navedene tri dae. 116 Prvi neretvanski inamat-defter nije datiran, a susreemo ga u sarajevskom sidilu za 1204/1205. (1789-1791.) (GHB, Sidil 28, s. 95) Drugi inamat-defter takoer nije datiran. Nalazi se u sarajevskom sidilu za 1205/1206. (1790-92.). (GHB, Sidil 32, s. 53). Trei inamat defter nalazi se u sidilu za 1206/1207. (1791-93.). (GHB, Sidil 33, s. 30). etvrti i posljednji defter, iz 1210 (1796), nosio je naslov Novi pokloni koji su se pojavili u nahiji Neretva (uhr iden incmt- cedd derniye-i Neretva). Nije predstavljao potpuni defter, ve samo dodatke koji su se u meuvremenu pojavili. GHB, Sidil 36, s. 79.

294

Fahd Kasumovi

dodjeljivanje poklona prilikom ubiranja svakog taksita.117 Pokloni su uglavnom bili dodjeljivani pojedincima, mada postoje i sluajevi da je poklon kolektivno bio dodijeljen.118 Navedeni dokumenti su bili u prijepisu zabiljeeni u sidil, a prema bujruldijama, registracija samog poklona je trebala biti registrirana i u inamat-defter nahije na koju se odnosio. Termin inamat-defter znai popis ili lista dobroiniteljskih poklona, a sam izraz se u osmanskim izvorima susree kako u turskoj gramatikoj varijanti inamat defteri, tako i u perzijskoj genitivnoj vezi kao defter-i inamat. Centralnu evidenciju namjesnikovih poklona na podruju Sarajevskog kadiluka vodio je sarajevski mulla, pa se u sidilima sarajevskog erijatskog suda nalaze inamat-defteri Sarajevske, Visoke i Fojnike nahije, kao i nekoliko deftera koji se odnose na nahiju Neretva. Osnov za sastavljanje inamat-deftera predstavljale su pojedinane bujruldije o dodjeljivanju poklona. Sidili naiba navedenih nahija mogli su sadravati bujruldije o poklonima, ali u njima nema inamat-deftera.119
Izvjesni Husejin, visoki ajan, uputio je namjesniku arzuhal. On je istakao da se odavno nalazio u carskoj slubi, kao i u slubi vezira. U selu Tramonjik, u Visokoj nahiji, je uivao neto mirijske zemlje (bir midr ar-i emriyyemiz olup). Ona je bez prihoda (b-al), a njeni prinosi nisu dostajali za plaanje poreza (rd teklife vef itmediginden). On je traio da mu se radi Allaha i za duu Poslanika (asbeten lillhi ve li-ri reslihi) dodijeli poklon/inam od est groa koji je bio upranjen (mall) zbog smrti Paali Alijage. (GHB, Sidil 60, s. 205). Salih Sidki-efendija koji bio visoki naib uputio je ilam valiji. On je traio da se poklon, koji je bio upranjen iza smrti mulla Mustafe, dodijeli kao dobroinstvo mulla Ahmed Zuhdiju i mulla akir Abdullahu, koji su spadali u uivaoce mirijske zemlje (ar-i emriyye mutaarrflarndan). On je istakao da im je prijeko potreban poklon/inam (incma muhtc olmalaryla). GHB, Sidil 47, s. 215. 118 Obino se ovo deavalo kada je jedan ifluk uivalo vie lica. U tom sluaju i poklon koji su dobijali bio je zajedniki. Npr., siroad hadi Osmana imali su zajedniki poklon od 5 groa u selu Milodra, a Jevreji Solomon, Avram i Hajdariko (?) imali su zajedniki poklon od tri groa (GHB, Sidil 59, s. 35, 44). Jedini kolektivni poklon koji se odnosio na veu skupnu ljudi, pripadao je stanovnicima kasabe Busovaa. Fojniki kadija je uputio ilam valiji o njima. Molio je da im se podari poklon od 15 groa prilikom svakog taksita. Poto su se nalazili na putu prema Travniku, valija je esto prolazio, a oni su snosili trokove njegovog odsjedanja. Naveli su da im ostalo stanovnitvo Fojnike nahije nije u tome pomagalo, a ipak su svi podjednako plaali taksit. Odobren im je poklon od 7.5 groa te je to ubiljeeno u fojniki inamat-defter kao ponovo poklon iz milosti za sirotinju Busovae 7.5 groa (tekrr merameten incm li-fuar-y Busovaa). (GHB, Sidil 7, s. 84; Sidil 34, s. 56). Ovaj poklon je bio realiziran tako to je, poslije reparticionog odreivanja dijela koji na ime poreza u tevzi-defteru treba platiti Busovaa, taj iznos sniavan za visinu namjesnikovog poklona, nakon ega je ostatak dijeljen na postojee poreske obveznike. 119 OIS, Sidil 67, s. 9 Uporedi i transkripciju uvodnog dijela jednog inamat-deftera koji je bio poslan valiji u Travnik (fusnota 37).
117

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

295

Defter je obino poinjao standardiziranim kitnjastim uvodom ija je sutina bila isticanje da se radi o popisu dobroiniteljskih poklona (incmt defteri) koje su bosanske valije izvoljele dodijeliti kao znak svoje milosti, a koji prilikom ubiranja svakog taksita (rate hazarije) spadaju na zemlju i ifluke kadija, muderrisa, imama, hatiba, uleme, dobrih, alemdara, penzionisanih pripadnika odaka (janjiarskog), udovica i jetima.120 Svi navedeni zaista su bili zabiljeeni u samom tekstu inamat-deftera, ali se pored njih mogu susresti i drugi slojevi koji su drali ifluke i imali namjesnikov poklon/inam, kao to su zanatlije, trgovci, spahije, zaimi itd. 121 Praktini razlozi ponekad su navodili kadije da izostavljaju duge uvode i jednostavno kau da je ono to slijedi inamat-defter te i te nahije.122 Nakon uvodnog dijela, jedna za drugom redale su se stavke o namjesnikovim poklonima. Pokloni koji su predstavljali poreska osloboenja bili su registrirani na ifluk uz precizno definiranje ko ga posjeduje i koliko groa mu je dodijeljeno kao poklon prilikom svakog ubiranja taksita. Pokloni koji su predstavljali novane subvencije nisu sadravali rije ifluk (iftlik), ve izraz ber-y (za), nakon kojeg je bila imenovana svrha za koju se novac daje, bilo da se radilo o finansiranju odreene slube ili nekog znaajnog posla, kao i precizan iznos koji se od sakupljenog poreza treba isplatiti prilikom svakog taksita.123 U nekim inamat-defterima ovo je bilo skraeno te nisu navoeni izrazi ifluk ili ber-y, ve samo ime ovjeka, posla ili slube, lokacija i iznos u groima, pa je u ovakvim primjercima, ako nemamo bujruldiju,
GHB, Sidil 59, s. 30. Veliki broj stavki u inamat-defterima odnosio se na ulemu. Susremo titule efendija, mulla, sejjid, halifa, hafiz, ali i zanimanja kao to su muftija, muderris, kadija, mujezin, hoda, imam, mutevelija, muid, ejh i slino. Bilo je i lica koja su pripadala janjiarskom odaku, pa susreemo alemdare, bae, haseije, serdare, serturnaije, zagrakije i mutekaide. Pored ovih, postoje i lica za koje je evidentno da ne spadaju ni u jednu od kategorija koje se spominju u uvodnim dijelovima. Takvi su na primjer spahije, begovi, mutesellimi, mimari itd. Inamat-defteri sadre i odreena lica koja su se bavila trgovinom ili zanatstvom kao to su: kova (nacl-bend), drvodjelja (neccr), bakal, trgovac (tcir), kazaz, berber, sara i zlatar (zer-ger). (GHB, Sidil 41, s. 92-107. Potrebno je istai da su zanatlije mogle pripadati janjiarskom odaku kao serdengetije. Jedini nemuslimani koji su imali namjesnikov poklon bili su Jevreji Avram, Solomon i Hajdariko (?) koji su imali zajedniki poklon od tri groa na ifluk u selu Pohvali u Sarajevskoj nahiji. GHB, Sidil 59, s. 44. 122 Visoa niyesini incmt defteridir ki ber-vech-i t ikr olnur (GHB, Sidil 14, s. 45); Tas-i itiyye incmt defteridir ki ber-vech-i t ikr olnur (Ibidem, s. 40); Defter-i incmt- tas-i itiyye ber-vech-i t calel-esm ikr olnur. GHB, Sidil 13, s. 52. 123 Primjer ovakvog deftera vidi u: GHB, A-175/TO.
120 121

296

Fahd Kasumovi

ponekad teko razlikovati da li je odreena osoba imala poresko osloboenje ili novanu subvenciju.124 Na kraju je bio uraen obraun i sabiran ukupan iznos svih stavki. Posao kadije, koji je on po svoj prilici prebacivao na sudske pisare, bilo je auriranje sadraja inamat-deftera. Obuhvatalo je to praenje promjena koje su se s vremenom deavale, kao to je brisanje osoba koje su umrle ili iz nekog razloga izgubile poklon/inam te evidentiranje prebacivanja poklona s jedne osobe na drugu zbog nasljeivanja ili tzv. odricanja uz novanu naknadu.125 O ovim operacijama svjedoe brojne biljeke na marginama inamat-deftera. Nakon samog deftera bile su ponekad, kao dodatak, biljeene i nove stavke, a zajedno s njima i bujruldije i biljeke na kojima su se ove dopune zasnivale.126 Auriranje evidencije u inamat-defterima kadijama je bilo nareivano od strane valija.127 Aktuelni inamat-defter slat je namjesniku u Travnik kada bi dolo vrijeme ubiranja poreza. Ovi primjerci bili su sastavljani na osnovu auriranih inamat-deftera koji su voeni u sidilima, to je bilo posebno isticano u njihovim uvodnim dijelovima. Lice koje je bilo zadueno
124 125

Primjer vidjeti u: GHB, Sidil 59, s. 30. U narednom poglavlju bit e vie rijei o nasljeivanju i odricanju od poklona. Na ovom mjestu naveemo samo par primjera koji se nalaze na marginama inamatdeftera. Tahmii (Tam-zde) Salih-aga imao je na svoje ime ubiljeen poklon od 5 groa u selu Ostrunica. Pored njega je stajala naknadna biljeka da se on odrekao (ar- yed) spomenutog poklona (incm- mekr) u korist Kline (lno-zde) hadi Ibrahima i Abdullah-alemdara iz sela Orahovo. (GHB, Sidil 59, str. 36). Hadi Abdulkadir je imao upisan poklon od tri groa u selu Slavogora. Pored ovog upisa stajala je naknadna biljeka kadije da je zbog smrti Abdulkadirove spomenuti poklon sa zemljom (incm- mekr arsiyle) preao (intil) na njegovog bratia Mustafi (Muaf-zde) hadi Ibrahima. (Ibidem, s. 37) Siva hadi Ibrahim-aga imao je poklon od 8 groa u selu Dolac. U inamat-defteru je pored ovoga bila unijeta i naknadna biljeka da je spomenuti poklon bio dodijeljen (tevch) valijinom asnom bujruldijom hafizu Ibrahimu-efendiji, nakon to je, usljed smrtnog sluaja, poklon ostao upranjen (fevti mallndan). GHB, Sidil 41, s. 92. 126 Visoki inamat-defter iz 1189 iznosio je nakon svoenja obrauna 132 groa. Nakon deftera nalazili su se i dodaci kojima se defter popeo na 152 i po groa. Pored dopuna stajale su i biljeke na koga se dopuna odnosi, kao i nekoliko bujruldija. Potrebno je istai da bujruldije iza deftera ponekad mogle biti navedene i zbog promjena u ve postojeim stavkama. GHB, Sidil 17, s. 41. 127 Silahdar Mehmed-paa uputio je sarajevskom mulli 28. 5 1768. (11. muharrema 1182.) bujruldiju u kojoj se navodi da je kada umre jedan od uivaoca poklona (incmt mutaarrflarndan) trebalo dojaviti njegovu smrt i odbiti iz deftera poklon/inam umrlog lica. Meutim, dolazilo je do skrivanja (ketm ve itif), pa je uzalud (beyhde) propadao novac od hazarije (ml-i aariyye). Zbog toga, nareeno je da se izvri revizija (tai) upranjenih (mall) poklona i takve stavke izbriu (tern) iz sidila. GHB, Sidil 9, s. 120.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

297

da odnese deftere u Travnik bilo je u slubi sarajevskog mutesellima.128 Namjesnik je defter potvrivao svojom bujruldijom koja je upisivana u njegovom gornjem dijelu nakon ega je smatran zvaninim i legitimnim. Sarajevske kadije su, s vremena na vrijeme, prijepis ovog ovjerenog deftera zajedno s bujruldijom registrirale u sidilima.129 Inamat-defteri sluili su kao referentni popisi na osnovu kojih su se mogli utvrditi uivaoci i iznos namjesnikovih poklona u nahijama Sarajevskog kadiluka. Oni su konsultirani prilikom ubiranja poreza kako bi se znalo koje osobe imaju pravo na namjesnikov poklon u vidu djelominog poreskog snienja ili, pak, novane subvencije. Njima se obraalo i u razliitim drugim situacijama u kojima je bilo vano znati ime korisnika i iznos pojedinog poklona, kao to su prijenos poklona s jedne na drugu osobu, sporovi koji su izbijali oko prava na koritenje poklona130 te sluajevi u kojima sakuplja poreza nije uzeo u obzir bujruldiju o poklonu koja mu je bila pokazana.131 Pored ovoga, inamat-defteri sluili su raunovodstvenim slubenicima namjesnikove blagajne za svoenje finansijskog obrauna i pravdanje manjka sredstava u blagajni koja e se pojaviti nakon to pokloni budu realizirani na terenu.132
128

U sarajevskom tevzi-defteru za muharrem 1234. (1818) godine stajala je stavka od 15 i po groa predviena za pokrivanje putnog troka mutesellim-begovog ovjeka koji je nosio inamat-defter u Travnik, zajedno s pristojobom za izdavanje bujruldije (Defter-i incmt Trvnke gtren mtesellim beg adamna arc- rh maca arc- buyuruld), GHB, Sidil 59, s. 28. 129 Postoje sauvana samo tri originalna pojedinana inamat-deftera. Svi imaju u uvodnom dijelu napomenu da predstavljaju izvadak iz sidila (sicill-i mafdan bacdel-irc), kao i kratku bujruldiju u gornjem desnom uglu (GHB, A-167/TO; A-175/TO, A-4824/TO). Dokaz da su primjerci inamat-deftera koji su bili potvreni bujruldijom vraani kadiji jeste to to su ih oni u prijepisu zajedno s bujruldijom kasnije biljeili u sidilima. Ti prijepisi prepoznatljivi su i zbog toga to u sebi imaju napomenu da su izvadak iz sidila, koja je izvorno stajala u primjerku poslatom valiji. Bujruldije su obino bile jako kratke, kao na primjer: Neka se u skladu s defterom pokloni. Tako je nareeno.(Ibu defter mcebince incm olnma dey buyuruld). GHB, Sidil 59, s. 30. 130 O sporu oko prava uivanja poklona/inama izmeu Nefise i njenog biveg mua hadi Mustafe sarajevski kadija izvjestio je valiju. U izvjetaju je stajalo da je kadija podnio izvjetaj na osnovu podataka u inamat-defteru koji je bio ubiljeen u sidilu. (sicill-i mafda muayyed olan incmt defterine naar olndda...). GHB A-1754/TO. 131 Mehmed akir Muidovi alio se da sakuplja poreza nije u njegov dio poreza obraunao poklon koji je on uivao (incm- mekr ie-i teklifimize esb itmeyp). GHB, Sidil 55, s. 273. 132 Ovo je jasno iz toga to jedna potvrda o uplaenom porezu imala stavku odbitak poklona (irc- incm), koja je bila oduzimana od ukupne hazarije, mubairije i hardibaba koji su trebali ui u blagajnu. Jasno je da je informacija o tome koliko se treba odbiti na ime poklona morala biti steena iz inamat-deftera. GHB, A-2883/TO.

298

Fahd Kasumovi

Na osnovu svega navedenog, moe se zakljuiti da su inamat-defteri, kao forma evidentiranja valijinih poklona, predstavljali znaajan uvjet za uspjeno funkcioniranje opisane prakse i ostvarivanje kontrole nad poklonima u vidu poreskih osloboenja i novanih subvencija, pogotovo nakon to je njihov broj u nahijama Sarajevskog kadiluka porastao. NASLJEIVANJE I USTUPANJE (PRODAJA) NAMJESNIKOVIH PORESKIH POKLONA UZ NOVANU NADOKNADU Poreska osloboenja koja je namjesnik dodjeljivao kao svoj poklon/ inam bila su, izmeu ostalog, zanimljiva i specifina po tome to su oni, nakon smrti uivaoca, mogli prei na njegove nasljednike, kao i zbog mogunosti da ih uivalac za svoga ivota proda zainteresiranim licima. Navedenu tvrdnju pojasnit emo i obrazloiti na osnovu prvorazredne arhivske grae. Nakon smrti osobe koja je uivala poklon/inam, on je smatran upranjenim/mahlul. Prema kadijskim ilamima koji su bili upueni namjesniku, kada se dese ovakva upranjenja, bosanski namjesnici su obino navedeni poklon kao dobroinstvo dodjeljivali njihovim roacima (araba) i ifluk-sahibijama (ab- cala).133 ak tavie, kadije su ponekad koristili i jai izraz za navedenu praksu te su navodili da je staro pravilo/obiaj(cide-i adm) bilo da zemlja zajedno s poklonom koji na nju spada pree na nasljednike umrlog.134 Radi boljeg
U dokumentu je navedeno ahb- cala. Mi ovo doslovno ne prevodimo. Opepoznato je da su ovako u Osmanskom carstvu nazivane ifluk-sahibije. Kada se desi ovakvo upranjenje, Njihove Preuzvienosti veziri obino su ga kao dobroinsvo dodjeljivali roacima i ifluk-sahibijama (Bu male mall vucunda vzera-y cim aert araba ve ab- calaya isn idegelmekle). GHB, Sidil 49, s. 3. 134 Sarajevski kadija Klisev-zde Mehmed Emin-efendija uputio je ilam bosanskom namjesiku Silahdar Ali-pai. Izvjestio je da je umrli Hadibeli (el-c Bel-de) Hasan-beg imao za mirijsku zemlju koju je uivao (muaarrf old) u Sarajevskoj, Fojnikoj i Visokoj nahiji od davnina (minel-kadm) prilikom ubiranja svakog taksita 49.5 groa poklona (incmt). Kada je on umro, trebalo je da prema starom obiaju pokloni zajedno s mirijskom zemljom preu na njegove nasljednike (ar-i mriyye ile macan verese-i mteveffya intil itmesi cide-i admeden iken). Suprotno starom obiaju odreena lica sa strane su se umjeala i na svoje ime prebacila spomenute poklone (incmt). Predloio je valiji da se njihovi upisi ukinu i pokloni dodijele nasljedniku umrlog-Tuli (lo-zde) Mehmed-agi. Ali-paa je svojom bujruldijom naredio da se postupi u skladu s ilamom i pokloni dodijele spomenutom Mehmed-agi. GHB, Sidil 53, s. 2.
133

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

299

razumijevanja navedenog pitanja, potrebno je istai da navedeno ne znai da se radilo o apsolutnom zakonu po kojem se moralo postupati, jer je svaki naredni valija mogao promijeniti odluke koje su donijeli njegovi prethodnici i ne dati nikako poklone ili odluiti kome ih dati. Meutim, dokumenti svjedoe da je dodjeljivanje inama nasljednicima bio rairen obiaj koji su namjesnici uglavnom potovali i preuzimali od svojih prethodnika. Naravno, nasljeivanje se nije odvijalo po automatizmu, ve je za njega bilo potrebno dobiti namjesnikovu bujruldiju o poklonu. Djeca su imala prednost prilikom ponovnog dodjeljivanja namjesnikovog poklona poreza. O tome svjedoi podatak da su osobe koje su molile dodjeljivanje poklona/inama, koji je ostao upranjen, svoju molbu podupirale tvrdnjama da je raniji uivalac umro bez potomaka, elei tako istaknuti da nema prepreke da se poklon njima dodjeli.135 Uz to, sluajevi u kojima je namjesnik nareivao da se djeci umrlog vrati pravo na poreski poklon, koje je stjecajem okolnosti bilo prelo na tree lice, dodatno ukazuju na pravo prvenstva koje su imala djeca preminulog uivaoca u ovim stvarima.136 Osnovni uvjet da dijete moe naslijediti oev inam bio je da ono posjeduje zemlju koja je podlona oporezivanju budui da je inam predstavljao pravo na snienje poreza prilikom ubiranja svake rate imdadi-hazarije. Brojne stavke u inamat-defterima, kao i marginalne biljeke svjedoe da su malodobna i punoljetna djeca nasljeivala poklone koje su uivali njihovi oevi, naravno, prema novoj namjesnikovoj bujruldiji koja je o ovome izdavana.137 Pored njih, u izvorima smo pronali sluajeve u kojima su poklon naslijedili braa,138 sestre,139zetovi i140suprunici.141 Deavalo se da pravo na namjesnikov poklon poreza bude naslijeeno zajedno
Hafiz Ibrahim je u svom arzuhalu zamolio Mehmed Husrev-pau da mu se dodijeli 16 groa poklona/inam koje je uivao Sivo hadi Ibrahim, koji je umro, a da nije iza sebe ostavio bez djece (bil-veled fevti...). Valija mu je izaao u susret i dodijelio upranjeni poklon/inam. GHB, Sidil 47, s. 7. 136 Hatida, ker Salih-efendije Dine (Cno-zde), zamolila je da joj se vrate pokloni/ incmt koji su nakon smrti njenog oca bili prebaeni na Sarajliju Bk-efendiju i njegovog brata Husejin-agu. Ibrahim Hilmi-paa je naredio da se dotini pokloni oduzmu od spomenutih lica i vrate Hatidi. GHB, Sidil 48, s. 14. 137 Dokaz da su malodobna djeca mogla naslijediti poklone je podatak da se na vie mjesta u inamat-defterima navode siroad (eytm) koja su naslijedila poklone poreza koji su pripadali njihovim oevima. GHB, Sidil 47, s. 109. 138 GHB, Sidil 28, s. 2. 139 GHB, Sidil 36, s. 194. 140 GHB, Sidil 64, s. 3. 141 GHB, Sidil 31, s. 104.
135

300

Fahd Kasumovi

sa zemljom,142 ali, isto tako, zabiljeen je i prilian broj sluajeva u kojima je poklon prelazio u drugo selo i na drugu zemlju.143 Na koncu, moe se zakljuiti da su pri ponovnom dodjeljivanju upranjenog poklona kljuni bili lina procjena namjesnika, kao i preporuke koje bi mu kadija ili neko drugo lice dali. Srodnike i brane veze, zaslunost, odanost, ugled samog molitelja144, ali i preoptereenost porezima, slabo materijalno stanje i nastojanje da se poklon ne odvaja od zemlje za koju je dodijeljen uzimani su u obzir, no, oito je od konkretnih okolnosti svakog sluaja zavisilo ta e od navedenog prevagnuti.145
U sarajevskom inamat-defteru za mjesec redep 1222. (1807.) bio je ubiljeen poklon/inam za Fejzullah-bega, sina Ahmed-bega, za ifluk u selu Hrasno. Pored ovoga stajala je sljedea naknadna biljeka: Spomenuti poklon prebaen je na njegovu siroad zajedno sa zemljom (incm- mekr arsiyle macan eytmlarna nal od). GHB, Sidil 47, s. 109. 143 Ali-aga je imao u selu Svinjarevo poklon/inam od 1.5 gro. Pored toga je stajala biljeka da je on bio prebaen na hadi Rustem-agu u selo Hadrovce. GHB, Sidil 59, s. 30. 144 Dokument u kojem se navodi da su upranjeni pokloni davani roacima (araba) umrlih i ifluk-sahibijama ukazuju na znaaj rodbinskih veza (GHB, Sidil 49, s. 3). U svim inamat-defterima koje citiramo navodi se niz istaknutih ljudi, uleme i vojnika koji su dobijali poklone poreza, pa su oni dokaz da je njihov ugled mogao igrati znaajnu ulogu. O tome koliko su odanost i predano vrenje slube mogli utjecati na dobijanje poklona svjedoi primjer au-ehaje Abdullaha, koji je dobio namjesnikov poklon prilikom svakog taksita za zemlju koju je uivao (mutaarrf old arsine) u Visokoj nahiji. U bujruldiji je navedeno da je bio slubenik divana (ehl-i dvn) i pripadnik vojnike klase (zmre-i casker). Njegova sluba i odanost postali su vidljivi (idmet ve adat hir olup) te je on, stoga, dostojan namjesnikovog poklona (yeste-i incm). (GHB, Sidil 25, s. 140). Slino ovome, za Muhammed-bega, sina timarskog defterdara, koji je takoer imao namjesnikov poreski poklon navodi se da je bio dostojan dobroinstva (yeste-i isn). GHB, Sidil 32, s. 1. 145 U jednom livanjskom sidilu nalazi se arzuhal koji se odnosio na namjesnikov poklon/inam u Visokoj nahiji, koji je kadija zabiljeio na ovom mjestu kao vrstu obrasca za rad. Navodi se da je zemlje, za koju se molio poklon/inam u selu Baltiima, bilo malo, a poreza mnogo (armiz all ve teklifi kesr oldndan). Molitelj istie da je siromaan (farl-l) te da nema snage (itidrm olmamala) da sve to plaa. Od valije je zamoljeno da iz milosti prema siromanom stanju molitelja (hal-i fakiranemize merhmeten) prilikom ubiranja svakog taksita dodijeli poklon od pet groa. (Istorijski arhiv Sarajevo, T7, s. 43 v); U jednoj bujruldiji Selim-pae, kojim je dodijeljen poklon/inam, bilo je nareeno da se iz milosti prema stanju molitelja (ib-i car- lna merameten) od svakog taksita poklanja i oprata (cafv) po pet groa. (GHB, Sidil 25, s. 138); Ahmed-halifa je umro, a njegova je ena Hatida naslijedila zemlju koju je uivao. Namjesnik je izdao bujruldiju kojom joj dodjeljuje poklon, s obrazloenjem da se poklon ne bi odvajao od zemlje (incm arden ayrlmayup) GHB, Sidil 31, s. 104.
142

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

301

Pravo na snienja poreza pod nazivom inam koje su prema namjesnikovoj bujruldiji imali odreeni posjednici/uivaoci poklona (ab- incmt) prilikom svakog razreza taksita bilo je mobilno te je moglo biti predmetom novanih transakcija, odnosno pogodbi. One su obavljane na specifian nain. Lice koje je u svojim rukama imalo bujruldiju o poklonu poreza moglo je odstupiti, odnosno, odrei se prava koje imalo, ustupiti ga i prepustiti nekom drugom licu, s tim da mu ono zauzvrat plati odreeni iznos na ime protunaknade/ekvivalenta za ustupanje. S tim u vezi, na marginama inamat-deftera nahija Sarajevskog kadiluka susreu se izrazi ar- yed (odstupanje, odricanje) i fer(ustupanje, preputanje) koji su koriteni prilikom provoenja navedenih transakcija.146 Na prvi pogled, moe se uiniti da su ovakve biljeke, kojih ima mnogo, predstavljale besplatno ustupanje prava na poklon. Meutim, smatramo da je to dolazilo u obzir samo u izuzetnim sluajevima, kao to su oni u kojima se radilo o bliskim rodbinskim vezama. Stoga, izrazi odricanje i preputanje samo su bili naini da se zamaskira ono to je evidentno pravo uivanja namjesnikovih poreskih poklona pod nazivom inam bilo je predmet kupoprodaje i trgovine. To stoji u sutini stvari, dok je forma bila sasvim druga stvar. Nije se to, ak, u pojedinim sluajevima ni krilo, pa se mogu susresti i primjeri kada je sarajevski kadija, ili neki njegov pisar, u inamatdefterima otvoreno navodio da je jedna osoba prodala (beyc) poklon drugoj osobi i odstupila (ar- yed).147 Odricanje od poklona nije se
146

Spomenuta Ummi Kjulsum se svojom voljom odrekla od spomenutog poklona/inama u korist plemenitog kadije Mehmed Nezif-efendije, to je dojavljeno Divanu Bosne i na ovom mjestu istumaeno (ncm- mekr mersme Ummi Klsum ba-hsn-i r ut- kirmdan Memed Naf efendiye ar- yed eyledigini Dvn- Bosnaya iclm olnd bu maalde er virildi.). (GHB, Sidil 36, s. 194). Mustafa, sin Mehmedov, koji je uivao spomenuti poklon/inam, svojevoljno ga je ustupio turnadiji Hadibektaevi Mehmed-agi (ncm- mekr mutaarrf olan Musaf bin Memed b-sn-i r el-c Bekt-zde urnac Memed aya fer od). (GHB, Sidil 59, s. 30). Kao protutea za prelazak poklona s osobe na osobu uz novanu naknadu, u sluajevima nasljeivanja navodi se da je poklon preao na nasljednika besplatno/meccnen, zajedno sa zemljom (Mteveff-y merm Paal-ol molla alii ar ol Derve incm- mekr arsiyle meccnen intil eyledigi bacdet-ta ayd od). GHB, Sidil 41, s. 92. 147 U jednom inamat-defteru Visoke nahije bio je registriran poklon od pet groa koji je imao serdar Mustafa-aga u selu Ljeevo. Pored toga nalazi se sjedea biljeka: Poto je njegov sin spomenuti poklon/inam svojevoljno prodao i odstupio, prebaen je (poklon) u demat Sutjesku (ncm- mekr ol An Hseyin b-hsn-i r molla cArife beyc ve ar- yed itmekle tisa cemcatna nal od. F urre-i muarrem sene 1222.) GHB, Sidil 41, s. 100.

302

Fahd Kasumovi

smjelo desiti silom, na to ukazuje formulacija da je ustupanje i preputanje poklona/inama bilo izvreno svojevoljno (ba-hsn-i r). Takoer, odricanje i ustupanje nije se moglo desiti tajno, to jest bez znanja namjesnika i suda. O tome svjedoe registracije u sudskim sidilima, kao i biljeke da je Divan Bosne bio obavijeten o odstupanju.148 Tajno preputanje poklona ne bi moglo biti registrirano u inamat-deftere, a samim tim ne bi bilo ni operativno. Obiaj je bio da namjesnici uvae ovu vrstu transakcija te mi ne znamo ni za jedan sluaj da je to neki namjesnik odbio, a s druge strane, mnogo je ustupanja koja su bila uvaena i evidentirana u inamat-defterima. Naravno, konana odluka o ovom pitanju bila je namjesnikova, jer se odnosila na poklanjanje prihoda koji su pripadali njegovoj blagajni. Namee se pitanje zbog ega je koritena navedena terminologija i ta je navedena transakcija u sutini predstavljala? Naime, uivanje namjesnikovog poklona u vidu djelominog poreskog osloboenja na teret prihoda koji pripadaju namjesnikovoj blagajni nije predstavljalo neto nad im se ima vlasnitvo, ve prije svega pravo koje neko namjesnikovom voljom posjeduje i koristi. Stoga se osobe koje su imale ovaj poklon nisu nikad nazivale vlasnicima poklona, ve izrazima incmt mutaarrflar i ab- incmt, odnosno posjednici, korisnici, uivaoci poklona. Shodno tome, od navedenog prava se odustaje i odstupa, a poklon se preputa drugoj osobi. Uzor za koritenje navedene terminologije bili su identini izrazi i procedura koja se odvijala kada se odreena osoba odricala u korist druge osobe prava koritenja nad odreenim komadom dravne/mirijske zemlje, ili timarom.149 Zanimljivo je da je odstupanje i preputanje namjesnikovog poklona poreza moglo biti samostalno uraeno, nezavisno od zemlje150, a zabiljeeni su i sluajevi
ncm- mekr mersme Ummi Klsum ba-hsn-i r ut- kirmdan Memed Naf efendiye ar- yed eyledigini Dvn- Bosnaya iclm olnd bu maalde er virildi. GHB, Sidil 36, s. 194. 149 Za opirnije informacije o odstupanju i ustupanju mirijske zemlje uz novanu naknadu (bedel-i fer) vidi: Halil Cin, Miri Arazi ve bu Arazinin Mlk Haline Dnm, Ankara: Ankara niversitesi Hukuk Fakltesi Yaynlar, 1969, s. 153198. Za odricanje i ustupanje timara vidi: Nedim Filipovi, Odakluk timari u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, V, Sarajevo, 1955, s. 269-270. 150 To su sluajevi u kojima poklon prelazi na drugi ifluk i u drugo selo. Tahmii Salih-aga je imao poklon od pet groa u selu Ostrunica. Pored toga stoji sljedea biljeka: Spomenuti Tahmii Salih-aga odstupio je od spomenutog poklona/inama u korist Kline hadi Ibrahima i Abdullah-alemdara, u selo Orahovo (Mezbr Tams-zde ali aa incm- mekr lno-zde el-c brahm ve c Abdullh calem-dra Oraova aryesine ar- yed od). GHB, Sidil 59 s. 36.
148

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

303

da se istovremeno vri odricanje i ustupanje mirijske zemlje i poklona koji joj je pripadao.151 Odstupanje i ustupanje inama uz novanu naknadu omoguavalo je osobama koje su imale ifluke podlone oporezivanju da kupe poreske povlastice i time poboljaju svoj ekonomski poloaj. Navedena pojava dodatno naglaava specifinost namjesnikovih poklona poreza na teret hazarije, mubairije i hardi-baba u odnosu na ostale vidove oslobaanja od poreza u Osmanskom carstvu. Nije zabiljeeno da su se nasljeivanje i prodaja odnosili i na namjesnikove poklone u vidu gotovinskih novanih subvencija. SPOROVI OKO PORESKIH POKLONA BOSANSKIH NAMJESNIKA Namjesnikovi pokloni u vidu prava na snienje poreza prilikom ubiranja svakog taksita predstavljali su s vremena na vrijeme predmet albi i sporova, to dodatno ukazuje na ekonomski znaaj koji su oni imali za svoje uivaoce. Analizirat emo, na izabranim primjerima, karakter sporova koji su se deavali, kao i na naine njihovog rjeavanja. Prvi primjer odnosi se na izvjesnu Hatidu, kerku umrlog Salihefendije Dine, koja se alila namjesniku Ebu Bekir-pai, navodei da je njen otac za zemlju u Sarajevskoj nahiji imao poklone/inam (u smislu poreskog osloboenja) te da su nakon njegove smrti izvjesni Bkefendija i njegov brat Husejin-aga, zbog nezajaljive pohlepe, uspjeli navedene poklone prebaciti na sebe. To je rasprilo njene ifije. Zamolila je da se pokloni vrate njoj. Namjesnik je poslao kadiji upit o navedenoj stvari te je ovaj dao izvjetaj kojim je potvrdio Hatidine rijei, ali je bujruldija o oduzimanju poklona i njegovom dodjeljivanju Hatidi
151

Na ovom mjestu je protumaeno da su se Mehmed i Mustafa, sinovi spomenutog, odrekli od dvije treine spomenutog poklona i ustupili ga Osman-begu Denetiu, zajedno sa zemljom. Jedna treina je za Ibrahima Karia (Mezbru oullar Memed ve Mutaf arsiyle incm-i mekru slsn iesini Cennet-zde Osmn bege fer ve ar- yed eyledikleri bu maalle ayd od. isse-i sls li-Ibrhm rik). (GHB, Sidil 41, s. 103). U jednom sarajevskom sidilu zabiljeen je i kadijski huddet u kojem Hatida, supruga umrlog Rustem-alemdara, njena kerka Aja, i druga kerka umrlog, takoer Hatida, posredstvom svojih opunomoenika prodaju (beyc) svoj nepodjeljeni zajedniki dio u mulkovnim dobrima (emlk) i mlinu (degirmen) te, istovremeno, odriui se, ustupaju (fer) komad mirijske zemlje (ar-i mriyye) koji je umrli uivao u selu Mrakovo, kao i poklon/inam od tri groa koji je prilikom svakog taskita na nju spadao (ve ar-i mriyye zerinde be-her tasde er ur incmiyle). Sve je to uraeno za jedinstvenu cijenu od 1100 groa, a osoba koja je kupac, odnosno u iju korist se odreklo bio je izvjesni Ahmed-alemdar. GHB, Sidil 41, s. 28.

304

Fahd Kasumovi

donijeta tek u vrijeme narednog namjesnika Ibrahim Hilmi-pae.152 Drugi primjer govori o sporu koji je izbio izmeu Mehmed Seid-efendije Hajria i mulla akira. Pravo na poklon/inam poreza bilo je iz nekog razloga oduzeto mulla akiru i prenijeto u drugo selo na Hajriev ifluk. Nekoliko godina iza ovoga, bujruldijom drugog namjesnika potvren je poklon Hajriu, a zabranjeno je mijeanje (mdalesi) mulla akiru, to oito govori da se on nije bio pomirio s gubitkom poklona, pa je trebalo izdati novu bujruldiju.153 Trei primjer koji emo predstaviti predstavljao je spor oko prava na uivanje namjesnikovog poklona koji je izbio izmeu izvjesne Nefise i njenog biveg supruga hadi Mustafe. Dok su oni bili u braku, na zemlju koja je pripadala Nefisi, ali na Mustafino ime, bio je dodijeljen namjesnikov poklon/inam. Navedena situacija nije predstavljala problem u vrijeme dok su oni bili u braku. Meutim, nakon razvoda, Mustafa je izvadio potvrdu da poklon pripada njemu te je, zahvaljujui tome, od sakupljaa poreza uzeo gotov novac i potroio ga, a Nefisu je sakuplja poreza poeo uznemiravati (rencde) traenjem poreza, kao i ostalu raju.154 Oito je navedeni poklon imao smisao poreskog osloboenja i zahvaljujui njemu Nefisa dio poreza nije plaala. Poto je nakon razvoda poklon ostao na Mustafinom imenu, koji nije imao zemlju iji bi porezi trebali biti snieni za iznos namjesnikovog poklona, desilo se da je sakuplja poreza poklon tretirao kao gotovinsku novanu subvenciju, pa ga je od dotad sakupljenog poreza isplatio u gotovini. Nakon kadijinog izvjetaja o ovom problemu, namjesnik je naredio da se Mustafino mjeanje sprijei te da se poklon odnosi na zemlju koja pripada Nefisi. Najvei broj sporova koje smo mi susreli u izvorima izbijao je u situacijama kada je poklon poreza ostao upranjen zbog smrti ranijeg uivaoca, pa su odreene osobe iskoristile priliku da ga prebace na svoje ime. Nasljednici su se estoko odupirali ovome te su linim molbama od valije traili da se njima dodjeli poklon, a ponekad su to u njihovo ime inile kadije svojim ilamima. Nekada su sporovi mogli potrajati i vie godine, a namjesnik je bio vrhovna instanca kojoj se obraalo za njihovo rjeavanje.155 Pri donoenju odluka njegov oslonac bio je
GHB, Sidil 48, s. 14. GHB, Sidil 28, s. 14. 154 GHB, A-1754/TO. 155 Navedeni spor izmeu Mehmed Seid-efendije Hajria i mulla akira trajao je najmanje par godina. Zakljuujemo to to je proteklo nekoliko godina od bujruldije kojom je bio oduzet poklon mulla akiru i dat Hajriu, do druge, u kojoj je zabranjeno mjeanje mulla akiru i potvren poklon Hajriu (GHB, Sidil 28, s. 14). Takoer, kada se Nefisa alila Ebu Bekir-pai da su je Bk-efendija i njegov brat otetili prebacivanjem na sebe poklona koji su pripadali njenom ocu, bujruldija kojom je ovo ispravljeno izdata je tek u vrijeme Ibrahim Hilmi-pae.GHB, Sidil 48, s. 14.
152 153

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

305

sarajevski mulla koji je vodio centralnu evidenciju o svim poklonima u nahijama Sarajevskog kadiluka. Sporovi i sueljavanja su u svojoj osnovi imali ekonomske razloge. Naime, pojedinci su traei namjesnikov poklon poreza, izjavljivali da imaju malo zemlje, a obiajni porezi i teki nameti su esto ubirani. alili su se da zbog toga njihove ifije naputaju obraivanje zemlje i idu na one ifluke koji su imali namjesnikov poklon/inam poreza. Oito je na njima poloaj ifija bio neto laki. Njihova zemlja ostajala je prazna i neobraena.156 ak tavie, pojedinci su izjavljivali i da je gubitak prava na namjesnikov poklona poreza, koji se desio iz ovog ili onog razloga, prouzrokovao da im se ifije razbjee.157 Ako se uzme u obzir ekonomski znaaj koji je pravo na snienje poreza prilikom svakog taksita imalo za ifluk-sahibije, onda ne treba uditi to su oko ovog, za njih ivotnog pitanja, izbijali sporovi. ZAKLJUAK Analizom prvorazrednih osmanskih izvora doli smo do zakljuka da je javna manifestacija dobroinstva imala znaajno mjesto u svakodnevnim aktivnostima bosanskih namjesnika te da se, ak ta vie, od njih oekivalo da na razliite naine prakticiraju dobroinstveno djelovanje, neovisno od toga kakva je bila njihova osobnost. Oporezivanje je, takoer, bilo povezano s osmanskim poimanjem dobroinstva, pa su sultani poreska osloboenja koja su dodjeljivali smatrali izrazom svoje blagonaklonosti, milosti i dobroinstva. Pored ovoga, zanimljivo je i da su namjesnici Bosanskog ejaleta pod imenom inam (dobroinstvo, poklon) pojedincima dodjeljivali pravo na dugorono snienje jedinstvene poreske sume koja je poreskim obveznicima rasporeivana kao njihov dio na ime poreza imdadi-hazarija i ostalih prireza koji su s njom ubirani dva puta godinje. Osobe koje su uivale poreska osloboenja koja su namjesnici dodjeljivali pod imenom inam bile su evidentirane u
Mehmed Seid, koji je bio kadija u Pruscu (Air), molio je namjesnika da mu se dodijeli pokon koji je ostao upranjen nakon smrti Hadibeli Hasan-bega. Obrazloio je to izjavom da su prihodi zemlje koju je uivao u Visokoj nahiji vrlo mali (lt eallu all), a obiajni porezi i teki nameti se esto deavaju (teklft- c rfiyye ve as kesrl-vuc). Zbog toga, njegove ifije su eljele ostaviti obradu zemlje i prei na one ifluke koji su imali poklone (terk-i zircat ve incmt olan iftliklere rabet). GHB, Sidil 49, s. 3. 157 Hatida, kerka Salih-efendije Dine, tvrdila je, tako, da je gubitak poklon/inam prouzrokovao da joj se ifije raspre (iftlerimiz perkende olmalarna bd olmala). GHB, Sidil 48, s. 14.
156

306

Fahd Kasumovi

registrima koji su nazivani inamat-defteri. Nemamo podataka da su u drugim dijelovima Carstva postojali inamat-defteri koji bi bili slini onima koje se odnose na poklone bosanskih namjesnika, ali znamo za razliite upotrebe termina inam, kako na poreskom, tako i na drugim poljima. Naravno, to moe biti i zbog neistraenosti ovog pitanja u historiografiji. Bilo kako bilo, oito je da se radi o pojavi koja nije bila iroko rairena, ve predstavlja lokalnu specifinost pojedinih podruja u Osmanskom carstvu. Prema dosadanjim saznanjima, u ova podruja mogu se svrstati Sarajevski kadiluk, kao i jo nekoliko nahija na podruju Bosanskog ejaleta. KONCEPT DOBROINSTVA I PORESKA OSLOBOENJA U OSMANSKOM CARSTVU (Lokalne specifinosti oporezivanja u Sarajevskom kadiluku prema inamat-defterima bosanskih namjesnika) Saetak Osmansko poimanje znaaja dobroinstva u upravljanju dravom nastavak je shvatanja koja su o ovom pitanju postojala na muslimanskom Bliskom Istoku u srednjem vijeku. Sultani su poreska osloboenja koja su dodjeljivali smatrali izrazom svoje vladarske milosti, blagonaklonosti i dobroinstva, slino kao i brojne odluke koje su o razliitim pitanjima donosili. Pored ovoga, u Osmanskom carstvu su i razliita upravna lica pronalazila naine da javno manifestiraju dobroinstvo. Bosanski namjesnici su u 18. i prvoj polovini 19. stoljea pod nazivom inam (dobroiniteljski poklon) dodjeljivali dugotrajna prava na snienje (tj. djelomino osloboenje) jedinstvene poreske sume koja je pojedinom poreskom obvezniku u reparticionom sistemu oporezivanja bila, kao njegov poreski dio, dodjeljivana na ime imdadi-hazarije i ostalih prireza i pristojbi koji su zajedno s njom bile ubirane dva puta godinje. Navedeni poreski pokloni bili su registrirani u inamat-defterima, zajedno s namjesnikovim poklonima u vidu dugoronih novanih subvencija, isplaivanih u gotovini, prilikom ubiranja svake rate poreza imdadi-hazarija. Namjesnikovi poreski pokloni mogli su prei na nasljednike, a uivalac ih se, uz novanu naknadu, mogao odrei te ih ustupiti zainteresiranim licima. Navedena praksa u ovom radu obraena je na osnovu inamat-deftera koji se odnose na nahije Sarajevskog kadiluka, kao i na osnovu ostale s njima povezane arhivske grae na osmanskom jeziku. Ova tema do sada nije bila obraena u historiografiji.

Koncept dobroinstva i poreska osloboenja u Osmanskom carstvu

307

CONCEPT OF BENEFACTION AND TAX EXEMPTIONS IN THE OTTOMAN EMPIRE (Local specifities of taxation in the kaza of Sarajevo, as recorded in inamat defters of Bosnias governors) Summary Ottoman conception of importance of benefaction in governing the state was a continuation of ideas developed and shaped in the Muslim Middle East during the Middle Ages. Interestingly enough, sultans considered the granted tax exemptions as an expression of their benevolence, kindness and grace, in the same way as numerous other decisions they were taking on various matters. Apart from this, administrative officials were also finding out ways to publicly demonstrate benevolence. Governors of Bosnia in the 18th and first half of the 19th centuries, under the name of inam (benefaction, gift), used to grant, mostly at individual level, long-term rights to deduction (i.e. partial tax exemptions) of tax amount which had been, in accordance with the repartition register, twice a year, apportioned to each tax payer as his tax share of imdad-i hazariyye and other surtaxes and fees that were listed in the register. Governors gifts of tax deduction were registered in inamat defters, together with governors gifts in form of long-term cash subventions that were paid to individuals every time after the each imdad-i hazariyye instalment had been collected. The tax deduction right could be inherited by heirs. Also, it could be abandoned and in return of an agreed upon equivalent transferred to the interested party. Therefore, tax deductions, designated in sources as inam, represent very interesting taxation phenomena in the Ottoman Empire. In other parts of the Empire we have no information on existence of inamat defters which would be similar to those of Bosnias governors, but we are acquainted with different uses of the term of inam, as in taxation, so in other fields. Of course, that could be because the mentioned question has not been researched. However, the phenomena in question, apparently, was not widespread, but rather, a local characteristic of certain areas in the Ottoman Empire. According to the current findings, these areas include the kaza of Sarajevo, as well as few other nahiye in the Eyalet of Bosnia
Key words: Ottoman Empire, Bosnia, Sarajevo, 18th.and 19t.h centuries, benefaction, taxation, tax exemption, inamat defters.

UDK: 94(497.6):340.13:336.21

SNJEANA BUZOV
(Columbus, Ohio)

ZNAAJ BOSNE ZA RAZUMIJEVANJE OSMANSKOG PRAVNOG SUSTAVA I OSMANSKE PRAVNE PRAKSE

Kljune rijei: kanun, islamsko pravo, zemljino-porezni sustav, Bosna, Vlasi, rudarstvo, novani vakufi.

Ovaj rad se temelji na specifinostima Bosne kao jednog osmanskog ejaleta, kao i na stanju istraenosti njene povijesti, koje je srazmjerno bolje nego za druge dijelove Osmanskog carstva. U ovom kratkom osvrtu razmatrat emo osmanski pravni sustav i pravnu praksu kroz analizu nekoliko pitanja u okviru ope teme odnosa kanuna i erijata. U opim pregledima historije Osmanskog carstva ovaj se odnos opisuje kao odnos svjetovnog i vjerskog prava, ili pak kao odnos islamskog prava i kanuna kao njegove nadopune. U ocjenjivanju ovog odnosa poesto se iznose i tvrdnje o tzv. fleksibilnosti Osmanlija u odnosu na erijatsko pravo. Ovo posljednje, naravno, podrazumijeva jednu historijski izuzetnu situaciju, odnosno jednu izuzetnu pravnu praksu. Meutim, budui da usporedne studije politikih sustava i njihovog odnosa sa islamskim pravom kao religijskom znanou i pravnom praksom njihovog sudstva ne postoje, takav se jedinstven poloaj osmanskog kanuna ne moe u postojeem stanju istraenosti ove teme niti razmatrati. Ono to je mogue potvrditi kao jedinstveno, ili pak izuzetno, jest da nam je od osmanske drave, njenog administratigvnog aparata, te osmanskog sudstva i jurisprudencije ostao veliki broj dokumenata i tekstova, to za ostale historijske drave nije sluaj. Takoer, budui da erijat nije kodificirano pravo i gotov sustav odredbi prema kojem se ravnaju politiki sustavi, drutva i zajednice kroz historiju, jasno je da su i jurisprudencija i pravna praksa kontinuirano definirali svakodnevne prakse i odnose u historijskim drutvima islamskog svijeta. Moemo pretpostaviti da su im, kao i u drugim pravnim znanostima i pravnim praksama

310

Snjeana Buzov

(ne samo islamskim), i fleksibilnost i rigidnost bile imanentne. Odravanje ravnotee izmeu ova dva aspekta prava je uslov njegovog djelovanja, opstanka i primjenjivosti. Snana povezanost sa religijom je mogla biti njegovim glavnim faktorom stabilnosti, ali isto tako i nestabilnosti. U svakom sluaju ova povezanost dovodi u prvi plan islamske pravnike, dok dravni aparat ima provedbenu, izvrnu vlast. U osmanskom sluaju evidentno je da postoje tekstovi pravnog karaktera, legislativni tekstovi koji su izdani u sultanovo ime. Ti tekstovi, tj. dokumenti koji su nazivani kanunima samim svojim postojanjem (to ne znai da takvi dokumenti nisu izdavani na slian nain u drugim dravama islamskog svijeta), dovode u pitanje razumijevanje prema kojem je pravo domena pravnika i sudaca. Kanunsko pravo se najee opisuje kao sultansko pravo, bilo u analizama koji opisuju zakonodavni proces1, bilo u analizama gdje se takvo pravo definira kao jedan od kljunih izraza sultanove apsolutne vlasti. Takav model zakonodavstva, koji je jedno vrijeme zauzimao znaajno mjesto u teorijskim i povijesnim raspravama ve je u znanosti naputen, jer lik vladara koji sjedi na tronu i izdaje zakone koji onda njegovi podanici, iz straha od kazne, potuju, je nedostatan opis osnove prava i njegovog funkcioniranja.2 U analizi koja slijedi pokuat emo kroz nekoliko primjera razmatrati postojee pretpostavke o podijeljenosti izmeu islamskog prava i kanuna, opis odnosa izmeu njih kao jednog tinjajueg sukoba, te o kanunu iskljuivo kao produktu sultanske zapovijesti ili njegove volje. U ovoj analizi sluit emo se uglavnom, dokumentima i studijama koje se odnose na Bosanski ejalet. Jezik osmanskih kanuna, osobito onih odredbi koje ine veinu teksta kanuna, tj. odredbi o oporezivanju razliitih proizvodnih i poslovnih djelatnosti jedan je jednostavan, neceremonijalan jezik. Samo u zavrnom dijelu kanuna sultan izrie naredbu o njihovoj primjeni i prua garanciju da se na tu naredbu mogu osloniti svi na koje se kanun odnosi. Idealno, sultanska vlast se zasniva na autoritetu onoga koji izdaje naredbe u svrhu odravanja reda i poretka (esto spominjani kuranski izraz lul-amr). Sultan takoer
Vidi opis ovog procesa u: Inalcik, Halil, nn. Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel and W.P. Heinrichs. Brill, 2011. Brill Online 2 U anglo-amerikoj filozofiji prava razvijenoj u 19. stoljeu, i poznatoj kao pravni pozitivizam, upravo je ovakav model predstavljen kao pravo u svojoj najioj formi. Meutim, iako je ovaj model poodavno doveden u pitanje, u sluaju osmanskog sustava, i osobito u kontekstu rasprava o apsolutnoj vlasti osmanskih sultana, te ranijim raspravama o modelu tzv. orijentalnog despotizma, on je i dalje predstavljao temelj interpretacije osmanskog kanuna (Vidi: Reinhart, Kevin, Law, u: Elias, Jamal (ed.), Key Themes for the Study of Islam, Oxford: Oneworld Publications, 2010, p. 222-223.
1

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

311

ima na raspolaganju dravni aparat i ehl-i rf, tj. nadglednike javnih urbanih prostora, i razne druge egzekutore reda, tj. policijski aparat koji mu omoguuje da primijeni silu u osiguravanju reda i izvravanju presuda. Meutim, to ne znai da je sultan i autor kanuna, odnosno njegov jedini izvor. Kada pogledamo osmanske poreske knjige (tahrir deftere) koji predstavljaju primjenu veeg dijela zakona koji su zabiljeeni u njihovom uvodnom dijelu, tj. u kanunima i kanunnamama (ne samo za Bosnu nego i druge pokrajine Carstva), postaje vrlo jasno da ti zakoni, pisani turskim jezikom u obliku izravnih i jasnih odredbi, zapravo imaju svoje porijeklo u starijim pravnim praksama. ak i povrnim uvidom u kratka objanjenja koja se navode u poreskim knjigama, a osobito uvidom u terminologiju koja se koristi za poljoprivredne proizvode, vidimo da je to u veini perzijska terminologija, oevidno preuzeta iz administrativne prakse predosmanskih anadolskih drava.3 To je takoer vidljivo u uvodnim studijama i terminolokim rjenicima koji su dodati u izdanjima ovih knjiga u Bosni i Hercegovini. ak i manji dio terminologije koji je arapskog porijekla je perzijaniziran, budui da se redovito javlja u izrazima koji su, gramatiki gledano, perzijska genitivna veza. Teko je utvrditi povidjesne izvore osmanskog kanunskog prava, koje se naziva i rf to prevodimo kao praktino, operativno znanje. Prije e biti da se radi o jednom operativnom znanju koje je kumulativno i, s jedne strane djelo administrativnog aparata, a s druge rezultat environmentalnih i socijalnih faktora. Nakon to su odreene proporcije zemljita koje je dovoljno za izdravanje obitelji (ift ili batina), ono to se daje kao porez (u formi uura, tj. desetine od proizvoda, ili odsjekom kao novana pristojba ili resm) je, pravno gledajui, ugovor izmeu vladara i podanika, i ni na koji nain nije u sukobu sa islamskim pravom. Dakle, sultani nisu zakonodavci u znaenju originatora ili pak autora zakona, nego su oni garantori zakonitosti i poretka u drutvu, ime oni izvravaju svoju osnovnu zadau i prakticiraju osnovni autoritet koji legitimira njihovu vlast, a to je odravanje poretka. U tome oni neupitno stoje u suglasju sa zahtjevom islamskog prava. To da su takvi zakoni zapravo vie zasnovani na praksi onih na koje se ti zakoni odnose tj. poljoprivrednika, zanatlija i trgovaca, te razraeni i sistematizirani od strane administratora, nego na naredbama odozgo nije ni potrebno naglaavati. Jedan dobar primjer koji objanjava proces nastajanja kanuna, i to novih kanuna na teritorijama koje su Osmanlije osvojili na Balkanu,
3

Npr.: gendum (penica), bostan (proizvodi iz povrtnjaka), kvre (konica), kelem (kupus), sr piyaz (bijeli i crni luk), mercimek (lea/soivo), bg (vinograd), bage (vrt), asiyab (vodenica), giyah (konoplja), bc (trni porez), sl be-sl (godinje, s godine na godinu).

312

Snjeana Buzov

jesu rudarski zakoni, kao na primjer zakonik ili Knnnme-i Ss ki madinde icra olinur izdat u vrijeme Bajezida II.4 Ovaj, vrlo detaljan zakonik za rudnik Sasi kod Srebrenice zapravo kodificira rudarsku djelatnost onako kako je ona ve ureena od strane saksonskih rudara, pa drava, odnosno sultan izdavanjem zakona samo ureuje odnos, odnosno uspostavlja ugovor izmeu vlasti i rudara, u onom dijelu koji se odnosi na poreze koji rudari plaaju sultanu.5 Sve ostalo su njihovi vlastiti statuti koji cinom izdavanja kanuna dolaze pod zatitu sultana. Slino je i sa ostalim rudarskim kanunima kao to je npr. Kanun za rudnik srebra u Novom Brdu iz 1488, ili pak hukm (sultanska naredba) rudarima Siderokapse izdat od strane Mehmeda Fatiha, koji je zapravo obnova ranijeg kanuna koji je bio izdao Murat II 6. O ovom kanunu je opirno pisao Branislav urev i vrio usporedbu sa slavenskom verzijom iz vremena srednjovjekovne srpske drave.7 Ovaj hukm biljei podatke od osobite vanosti za razumijevanje legislativnog procesa. U njemu se kae da su rudari Siderokapse donijeli sultanu stari zakon kako bi im ga on potvrdio. Dakle, sami sadraji zakona nisu mogli stvarati neku konfliktnu situaciju izmeu kanuna i erijata, jer su oni praktino stavljali u pismenu formu pravila privrednih djelatnosti, rad, proizvodnju i odnose izmeu uesnika u njoj, a jedini element koji je zaista podlijegao pravnoj interpretaciji je odnos vladara i proizvodnog dijela drutva, koji je ve stoljeima bio jasno definiran.8
Topkap, R. 1935, ff. 75b-80b, ed. by Akgundz, Osmanli knnnmeleri, vol. 2, pp. 480-490. 5 Naravno, ovdje se ne eli implicirati nikakav demokratski niti dobrovoljni odnos i ugovor izmeu sultana i rudara. U cjelini ovaj rad nema svrhu razmatranja politikih i drutvenih odnosa, te donoenja vrijednosnih sudova o tome je li Osmansko carstvo bilo manje ili vie pravedna drava u nekom irem komparativnom kontekstu. Kao to je na poetku naglaeno, osnovni je cilj analizirati odnos kanuna i islamskog prava. 6 Topkap, R. 1935, ff. 75b-80b, ed. by Akgundz, Osmanli knnnmeleri, vol. 2, pp. 480-490. 7 urev, Branislav, Kako su i kada nastali Despota Stefana zakoni za Novo Brdo. Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1987. 8 Pored pravnih djela, poznate su mnogobrojne verzije shematiziranog opisa meuzavisnosti izmeu vladara, proizvodnog stanovnitva i vojnog aparata, odnosno onih koji obavljaju razne potrebne slube. Ovaj shematizirani opis, koji u islamskom svijetu datira u XI stoljee, pripisuje se glasovitom dravniku u uenjaku Nizamulmulku (iako ima naznaka o drevnom, perzijskom porijeklu nekih njegovih glavnih elemenata), spominje se (u raznim jezicima i u razliitim periodima) kao krug pravde. Prema ovom prikazu vladar je duan obezbijediti sigurnost svojim podanicima, u koju svrhu on mora odravati vojsku, a da bi odravao vojsku potrebna su mu novana sredstva koja osiguravaju podanici, odnosno proizvodni dio drutva, tako to plaaju poreze.
4

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

313

Ono to je zaista trebalo dovesti u suglasje sa erijatom jeste sama pravna definicija zemljinog sistema, tj. mirijske zemlje. Meutim, ni to nije bio pravni problem koji se kontinuirano pojavljivao u Osmanskom carstvu. Taj je problem postao znaajan samo u prvoj polovici 16 stoljea kad su osvojenjem velikog dijela Bliskog istoka i sjeverne Afrike u osmanski sustav uli i drugi zemljino-poreski sustavi, osim mirijskog. U tome razdoblju, Osmanlije su, kao osnov za svoju vlast nad velikim dijelom islamskog svijeta i obnovu hilafeta navodili svoj sustav i pravnu praksu kao rezultat jednog kontinuiteta u odgovornom i pravovjernom ponaanju, te kontinuiranom konzultiranju sa pravnim strunjacima. Ovo je vrlo jasno i rjeito predstavljeno u preambuli kanunname za Egipat izdatoj u 1525. godini:
U svrhu ureenja poslova (osmanskih) dominiona, dovoenja u red graevina, fortifikacija i puteva, poboljanja uslova carevine i naroda, donoenja obavezujuih odluka u vezi sa poslovima carevine, administriranja posjeda sultanata, obavljanja vanih poslova hilafeta i otklanjanja tlaenja i korupcije, dinastija istog postojanja i loza osmanske obitelji Neka je Najmilostiviji uini pobjednikom! od drevnih vremena i protokom mjeseci do kraja vremena u mnogim generacijama, sa snagom i usrdnou, sa autoritetom mula koji se istiu u erijatu i ejhova uronjenih u tarikat, imajui u vidu metode suverenih komandanata i pravila osvajakih puteva, sa izvjesnim sposobnostima koje su u skladu sa asnim erijatom prema znaenju (izreke): Ono to je poznato kroz rf je isto kao i ono to je dozvoljeno erijatom formulirala je pravedne kanune i procedure milosra zasnovane na drevnim pravilima i ispravnim regulacijama od (vremena) plemenitih oeva i velikih predaka, od drevnog doba i kroz mnoge generacije kako bi se svatko na njih mogao uputiti, i kako bi svatko meu asnim i bogatim, skromnim i niskim, rajom i spahijama tko poini bilo koji prijestup spomenut u njima bio podvrgnut adekvatnoj kazni i krivici.9

Istovremeno sa pohvalama vlastitim kanunima i pravednosti, Osmanlije su, u svrhu opravdanja ratova protiv Mamluka i Safavida i osvajanja njihovih teritorija, izloili kritici mamluki sustav, dok o Safavidima nisu ni govorili izuzev kao o mulhidima. Budui da se radi o jednom razdoblju islamske obnove i mesijanskih iekivanja, jasno je da se ovakva pitanja nisu mogla razrjeavati na nivou politike vlasti i da tvrdnje iznesene u osmanskim zvaninim dokumentima nisu bile dovoljne za razrjeavanje pravnih pitanja. Veliko samopouzdanje i pohvala osmanskom kanunu koji su iskazani u ranim dokumentima sultana Sulejmana, gdje je on takoer proglaen halifom i vladarem koji
9

Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 6, pp. 86; 141.

314

Snjeana Buzov

e uvesti savrenu pravdu u svijet, narueno je vrlo uskoro, i to upravo u Bosanskom i Hercegovakom sandaku gdje su 1530. i 1532. godine izdate kanunname koje ponitavaju neke vrlo vane ranije kanune, prije svega one koji su ureivali poloaj Vlaha.10 Ova promjena je, meutim, uoena samo u radovima bosanskohercegovakih historiara. Meutim, ona je samo konstatirana, a ne i objanjena, uglavnom zato to se smatra da je prijanje stanje vraeno u sljedeim kanunima iz 1540-ih. Ovaj povrat na staro stanje nije bio obznanjen niti objanjen preambulama kao u sluaju njihovog ukidanja. U preambulama ovih kanunnama se objanjava kako je potrebno izvriti ujednaavanje (tesviye) poloaja svih podanika (reaya) prema srf tifesi kanunu.11 Takav kanun, meutim, nije postojao, nego se pod ovim izrazom podrazumijeva kanun za zemljoradnike, tj. rabi se srednjovjekovni izraz servi. Iako se uvodi nova, lokalna i predosmanska terminologija, naglasak u ovim preambulama je na ienju kanuna od specijalnih i drukijih odredbi za posebne grupe, te time i njihovo ukidanje. U pozadini ovog poteza iji je glavni protagonist bio veliki vezir Ibrahim-paa, bio je jedan puritanski pristup razumijevanju odnosa erijata i dnevne prakse. Iako preambule ne idu tako daleko da bi otvoreno kritizirale osmanski kanun i proglasile ga pogrenim i protivnim erijatskim principima, samim uklanjanjem zakona o Vlasima ta je kritika implicirana, tj. uklanjanjem vlakih kanuna je izraen stav da su oni bili protivni erijatu. Kao to je ranije reeno, ove promjene su prvenstveno bile rezultat inicijative Ibrahim-pae i njegovih savjetnika, iako se u preambuli za Vlahe Hercegovakog sandaka iz 1532. godine kae da su nastale prema sultanovoj naredbi:
...primjenjujui njegove (tj. sultanove) dekrete i stavljajui na snagu njegove naredbe, njegova ekselencija gorespomenuti je zaokupio svoj um koji se odlikuje razrjeavanjem vorova i karakter koji proizvodi biserje kako bi ponitio ranije postavljene poreze vlake grupe u navedenom sandaku. Kroz dostizanje ispravnog miljenja i ustanovljenje odluujue prosudbe o postavljanju dizje, poreza na ovce (adet-i agnm) i drugih poreza kakve plaaju ostali nevjerniki podanici, a obavezom haraa (harac-gzr kefere), po ovom pitanju izdata je naredba koja zahtijeva poslunost svijeta i koja obavezuje da se po njoj postupi i da joj se povinuje.12
Jedna je opa kanunnama za Bosanski sandak (BOA, TTD, 164 (511), a druga se odnosi na Vlahe Hercegovakog sandaka (BOA, TTD, 174 (416). 11 Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 5, pp. 551, 553. 12 Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 6, 550-551; faks. 554.
10

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

315

Iz naina na koji su vlaki zakoni ukinuti jasno je da se ovdje ne radi iskljuivo o jednom puritanskom ili pak rigidnom tumaenju islamskog prava, nego o jednoj politikoj agendi. Naime, jedan entuzijazam koji je pratio obnoviteljsku struju tog vremena, da se utvrdi i razmotri islamski karakter osmanskih institucija i praksi, nije nuno bio opremljen i pravnom ekspertizom, niti se informirao o stvarnom stanju na terenu. Ibrahim-paa, kao i njegovi savjetnici, ovdje su postupili sasvim amaterski. Potpuno su zanemarili geografsko-klimatski i iz njega izvedeni ekonomski faktor, pa su tako zamislili da je mogue stoare pretvoriti u zemljoradnike dekretom, te da je dizja obavezna za sve nemuslimane. Pri tome nisu uzeli u obzir da i je ova ekonomija (tj. ekonomija vlakog stanovnitva), kao i ostale u Carstvu, bila odreena prirodnim resursima, a ne odlukom odozgo, te da u tome nema sukoba sa pravnim uenjem i principima erijata. Isto tako, budui da su Vlasi bili podloni mobilizaciji i obavljali vojnu slubu, oni nisu plaali dizju. U tome je, dakle, odluujuu i pravno relevantnu ulogu imala njihova vojna sluba, a ne njihova vjerska pripadnost. Na kraju, nemajui potrebnih znanja i oslanjajui se iskljuivo na entuzijazam, paa i njegovi savjetnici su, u potpunoj kontradikciji sa eljom da proiste kanun od naslaga lokalnih obiaja, posegnuli za ranijim, predosmanskim terminom srf (servi), kako bi poblie objasnili to ele postii. Time je ovaj amaterski pokuaj postao krajnje neprimjenjiv. Zbog ovog i raznih drugih poteza, koji su pokazali da nije shvatio svoju poziciju velikog vezira kao vrhovne izvrne vlasti nego ju je uzurpirao umiljajui da moe i interpretirati, mijenjati i formulirati dokumente i politiku Carstva, Ibrahim-paa je smaknut 1536.13 Ebus-Sud, visokoobrazovani i nadareni pravnik, razrijeio je i ovaj i mnoge druge probleme vezane za osmanski zemljino-pravni sustav dok je bio na poziciji kadiaskera Rumelije. Tekst koji sadri ovu interpretaciju je preambula kanunnami za Budim iz 1540. Kratkim i jezgrovitim tekstom, bez spominjanja pojedinanih kanunskih odredbi izdatih u prolosti i fokusirajui se samo na novoosvojene zemlje Budimskog sandaka, on je objasnio koncept mirijske zemlje tako da je to objanjenje bilo dostatno za razumijevanje i ukljuenje raznih poreskih praksi, ukljuujui i onu po kojoj su oporezivani Vlasi. Iako se obino
13

O ivotu i karijeri Ibrahim-pae vidi: Ebru Turan, The Sultans Favorite: Ibrahim Pasha and the Making of the Ottoman Universal Sovreignty, Doktorska teza, University of Chicago, 2007. O poziciji velikog vezira, kako je reformulirana u ranom 16. stoljeu vidi: Snjeana Buzov, The Lawgiver and His Lawmakers: The Role of Legal Discourse in the Change of Ottoman Imperial Cuture, Doktorska teza, University of Chicago, 2005.

316

Snjeana Buzov

smatra da je njegova pravna intervencija imala kao glavni cilj stabiliziranje Sulejmanove vlasti i dovoenje kanuna u sklad sa erijatom, takvo je tumaenje kauzalno, odnosno bazirano na rezultatima njegove interpretacije. Jezik njegove interpretacije nije jezik politike nego prava, i to to je on definirao to je potrebno uiniti ne znai da su to znali i ostali, ukljuujui i sultana. Drugim rijeima, on je formulirao i problem i njegovo rjeenje. Isto tako, njegova odluka da intervenira na sluaju novoosvojene teritorije, a ne putem ispravljanja i interpretiranja postojeih zakona je u cjelini pravnika, osobito kad se ima u vidu da je tekst interpretacije mirijske zemlje (erzi-i mri) koji prethodi kanunnami za Budim takoer izdat u obliku nekoliko verzija fetvi koje objanjavaju razliite aspekte ove kategorije zemljita. Budui da su tekstovi koji sainjavaju Ebus-Sudovu pravnu interpretaciju mirijske zemlje objavljeni i viestruko razmatrani u veem broju znanstvenih radova,14 ovdje emo se zadrati na nekim njenim elementima od znaaja za raniju diskusiju o vlakim zakonima. Naime, osnovna razlika izmeu mirijske zemlje s jedne strane, i urinske i harake zemlje s druge strane je u pravu vlasnitva stanovnitva koje je na njoj i od nje ivjelo. Dok je i urinska (erz-i ri) i haraka (erz-i harc) u vlasnitvu, dakle imovina onih koji na njoj i od nje ive, mirijska zemlja je vlasnitvo drave (zato se navodi i kao erz-i memleket). Stanovnitvo, pak, ima pravo stanovanja (hakk-i karr), te ubiranja plodova, koje je zagarantirano sve dotle dok se plaaju porezi dravi. Uz to, stambeni i ostali objekti koje stanovnici izgrade, kao i nasadi i stabla, u njihovom su punom vlasnitvu. Uz to, pravno tumaenje ovakvog posjedovanja zemlje je najam. Drugi znaajan element Ebus-Sudovog tumaenja karaktera mirijske zemlje je da je ova kategorija izvedena iz harake kategorije. To znai da se porezi plaaju od zemlje. To se najbolje vidi u pravnoj interpretaciji poreza na poljoprivredne proizvode kao harc-i mukaseme.15 Ovdje dolazimo do vjerojatno najznaajnijeg elementa Ebus-Sudove
14

Za tekst ove preambule vidi: BOA, TTD, no. 987. Tekst je najprije objavljen u Milli Tetebler mecmuas (Istanbul, 1331/1913, pp. 49-50), a zatim u transliteraciji u: Barkan, O. L. XV ve XVI Asrlarda Osmanli Imparatorlugunda Zira Ekonominin Hukk ve Mal Esaslar, Istanbul 1943, pp. 296-297. Tekst je takoer objavljen sa faksimilima i transliteracijom u: Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 5, pt. 2, pp. 268-270. Za studije sa engleskim prijevodom vidi: Inalcik, Halil, Islamization of Ottoman Laws on Land and Land Tax, In: Festgabe an Joseph Matuz: Osmanistik-Turkologie-Diplomatik, Berlin: Schwarz, 1992, 101-117; Barnes, John Robert, An Introduction to Religious Foundations in the Ottoman Empire. Leiden: E. J. Brill, 1987. pp. 35-39. 15 Akgndz, Osmanl Knnnmeleri, vol. 5, pt. 2, p. 270.

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

317

interpretacije mirijske zemlje. Naime, iako i tekst budimske preambule i tekstovi Ebus-Sudovih fetvi o pravnom karakteru mirijske zemlje imaju jedan formulaini ton objanjavanja a ne obrane koncepta erzi-i mri, oni ne objanjavaju samo postojei sistem nego ga i reformiraju. Kao vjet i obrazovan pravnik, Ebus-Sud reformira sustav ne koristei se jezikom promjene, reforme, nego jezikom potvrivanja i eksplikacije ve postojeih pravnih koncepata. U tom se on ne razlikuje od pravnika u bilo kojem sustavu. Naime, stvaranje potpuno novog prava i novog pravnog znanja je neto to pravna znanost i pravna praksa izbjegavaju. Umjesto toga, insistira se na reafirmaciji i reinterpretaciji postojeih pravnih principa (u modernim dravama sadranim u ustavu) tako to se novi pravni problemi tumae u skladu s njima. Promjena, pa ak i reforma, koju je uvela Ebus-Sudova interpretacija koncepta mirijske zemlje se, dakle, ne moe vidjeti iz njegovih kratkih i jezgrovitih eksplikacija. Ona se jedino moe pratiti i objasniti iz njihove primjene. Ne treba biti pravni strunjak niti osmanista da se i iz dostupnih prijevoda osmanskih poreskih knjiga vidi da je dolo do promjene. Za razliku od ranih tahrr deftera gdje je osnovna fiskalna jedinica domainstvo i gdje su ubiljeeni nositelji domainstava, od druge polovice 16. stoljea gotovo iskljuivo se biljee zemljine jedinice. Ovo je osobito vidljivo u sluaju razliitih nemuslimanskih grupa stanovnitva, i zemljoradnika i stoara (Vlaha).16 Kad je u pitanju popis stanovnitva u vlakom statusu koji se od kraja 16. stoljea vie ne opisuje detaljno nego se samo referira kao det-i iflkiyye, jasno je da raniji status nije jednostavno vraen nego da je dolo do znaajnih promjena. Naime, i vlako stanovnitvo, kao i zemljoradniko, se od druge polovice 16. stoljea biljei na batinama. To, meutim, ne znai da je ovo stanovnitvo prelo na sjedilaki nain ivota niti da je prelo na zemljoradniku proizvodnju, nego da je njihov polunomadski nain ivota pravno redefiniran. Teritorije njihovih ljetnih ispasita su definirane kao yaylak, ispasita u kontinuiranoj upotrebi su definirana kao otlak i od njih je uziman porez poznat kao resm-i otlak.17 Njihova naselja i pripadajua zemljita su raspodijeljena u batine od kojih se nastavio uzimati ranije
16

Usporedi, na primjer, objavljeni rani popis sandaka Hercegovina (Alii, Ahmed, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo: Orijentalni institut, 1985) sa opirnim defterom za Bosanski sandak iz 1604 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, 4 vols., priredio Handi Adem i dr., Sarajevo: Orijentalni institut, 2000. 17 O proporcijama i broju ispasita i ljetnih ispasita u Klikom sandaku vidi: Snjeana Buzov, Vlaka sela, panjaci i ifluci: krajolik osmanlijskog prigranija u 16. i 17. stoljeu, Triplex confinium (1500-1800): Ekohistorija (ur. D. Roksandi i dr.), Split Zagreb 2003, 236.

318

Snjeana Buzov

definirani porez filurija. Dakle, njihova ekonomija, vojna sluba i poreske obveze su, manje-vie ostale iste, s tim da su obaveze u naturi zamijenjene porezom na ispau. Meu drugim pravnim eksplikacijama Ebus-Suda, poznatim kao marzat18, osobito se istie eksplikacija prakse uvakufljenja (zavjetanja) novca, ili novanog vakufa (vakf-i nukd). Ovo pitanje je, kao to emo pokuati objasniti, bilo u uskoj vezi sa pitanjem zemljinog sustava. Njegova praktina primjena i njen viestruki znaaj moe se objasniti na primjeru Bosne. Ni u sluaju novanog vakufa, kao ni u sluaju kanuna, ne radi se o pravnoj praksi koja je sama po sebi pogrena ili pak protivna erijatu. Novani vakuf je postao pitanje od vitalnog interesa (maslahat / arapski maslaha) za cijelu zajednicu (muslimana) upravo u kontekstu karaktera mirijske zemlje. Sama praksa i jurisprudencija koja je obrauje ne moe se, kao to je utvreno u nedavnim istraivanjima, vezati iskljuivo za Osmansko carstvo, niti za razdoblje o kome je ovdje rije (rano 16. stoljee).19 Radije, radi se o specifinoj situaciji koja je uinila ovaj problem urgentnim. Naime, kako muslimani nisu mogli posjedovati zemlju u punom vlasnitvu, morao se nai nain putem kojeg bi muslimani mogli stvarati, odravati i razvijati potrebne ustanove i predispozicije za vjerski ivot. Kada sultan, primjenjujui i slijedei pravnu eksplikaciju islamskog pravnika (tj. Ebus-Suda), izdaje naredbu prema kojoj
Kolekcije ovih eksplikacija sauvane su u brojnim primjercima u osmanskim bibliotekama. Iz teksta ovih eksplikacija je jasno da one imaju formu i sadraj fetvi. Meutim, ne nazivaju se fetvama zato to su procesi nastajanja ovih tekstova i njihova svrha razliiti. U sluaju marzta pitanje ne postavlja individua u cilju traenja pravnog miljenja za osobni problem ili situaciju. Pitanje je posredovano od strane vladara, koji trai miljenje kako bi postupio u okviru svog, dakle politikog i izvrnog autoriteta. Da je marz eksplikacija, bez obzira na formu vidi se iz postojanja posebnih sidila, osobito u kadilucima u neposrednoj blizini Istanbula, koji su sadravali samo eksplikacije (marz), odnosno koji su vodili samo sluajeve pravnih presuda koje su zatraene od sultana, odnosno tanije, velikog vezira, koji je jednom sedmino primao peticije stanovnika Carstva i razrjeavao ih, ili pak traio eksplikacije od sudova u tu svrhu (Vidi: Tamdogan, Ik. Sulh at the 18th century Ottoman courts of Uskdar and Adana, Islamic Law and Society 15/2 (2008): 59. 19 Himmet Takmr je poduzeo detaljno istraivanje o pravnim studijama ovog pitanja, i utvrdio da postoji itava historija njegovog razmatranja u islamskoj pravnoj znanosti (Takmr, The Formation of an Ottoman Legal Institution: Cash Waqf cash waqfs and Ebussuud (Bir Osmanl hukuk messesesinin oluumu: para vakflar ve Ebussuud), priopenje na konferenciji: Ebus-Sud and His World of Thought, Istanbul: ISAM, Sabanc University and Harvard University, August 1st, 2010.
18

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

319

se ovakvi vakufi moraju uknjiiti, tj. prema kojoj suci (kadije) moraju sainiti i ovjeriti odgovarajue vakufname, on to ne ini kao vjerski ili pak pravni autoritet. Drugim rijeima, on ne presuuje niti odluuje o pravnom pitanju uvakufljenja novca, o kojem nije (usprkos praksi) postignut konsenzus pravnika.20 Ovakvo ureenje prakse nema utjecaja na pravno miljenje pravnika i sudaca. Kao to je poznato, u svim vakufnamama koje ovjeravaju ovakve, tj. novane vakufe, kadije u zaglavlju dodaju izraz na arapskom jeziku svjestan pravnog protivljenja (tj. nepostojanja konsenzusa: liman anil-khilfi). Zemljite i prihodi od zemljita,tradicionalno su sainjavali dio vakufskih dobara koji je omoguavao odravanje vakufskih objekata i njihovih funkcija. U mirijskom sustavu to nije bilo mogue. Istovremeno je bilo potrebno omoguiti odvijanje vjerskog ivota, obrazovanje, kao i pomo svim lanovima islamske zajednice kojima je pomo bila potrebna. Bez vjerske i obrazovne infrastrukture i drugih ustanova koje definiraju postojanje vjerske zajednice i vjerskog ivota, sama politika vlast u rukama muslimana nije bila dovoljna da se zemlja smatra islamskom. Izdvajanje estica mirijske zemlje i njihovo davanje zaslunim lanovima vojnog i administrativnog aparata u puno vlasnitvo (mulk), kako bi se stvorila pravna osnova za njihovo zavjetanje (uvakufljenje) je praksa koja je postojala u Osmanskom carstvu, meutim, kao takva bila je nedostatna za ustanovljavanje potrebne obrazovne i vjerske infrastrukture. Treba se podsjetiti da je prihod sa svih zavijetanih zemalja u Bosanskom sandaku (Teanj, Jajce, Ostrovica) koriten za odravanje samo jednog objekta (imreta-puke kuhinje) Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu.21 Da je ovaj metod koriten u svrhu razvijanja obrazovne i vjerske infrastrukture, kao i socijalnih ustanova, cijela teritorija europskog dijela Carstva ne bi bila dovoljna za izgradnju i odravanje objekata koji su izgraeni i odravani. Bosna, kao pokrajina udaljena od centra Carstva i bez duge historijske prakse u obavljanju vjerskog ivota i njegovanju islamskog uenja i znanosti, trebala je (slino kao i druge balkanske pokrajine) jedan dobro
Ovo je vano istaknuti, jer se u studijama o ovom i drugim pitanjima mijea pitanje pravnog i politikog autoriteta. Iako je osmanski sultan, koji je od 16.stoljeca ponio i titulu halife, u svojoj vladarskoj ulozi djelovao i kao zatitnik vjere, u stvarima islamskog prava on nije preuzeo autoritet interpretatora, nego se oslanjao na savjete vodeih pravnika Carstva, obino ejhulislama. Neki znanstvenici, vjerojatno uzimajui u obzir pitanja koja su raspravljena u marzt-ima Ebus-Suda zakljuuju kako su osmanski sultani prisvojili pravo, odnosno autoritet da izaberu koje e se hanefijsko miljenje primjenjivati u Carstvu (Vidi npr. K. Reinhart, Law, p. 236) 21 Handi, Adem, Husrev-begov vakuf na prelazu iz XVI u XVII stoljee, Anali GHB 9-10 (1983), 211.
20

320

Snjeana Buzov

definiran sustav u ovom pogledu. Uvid u opirni defter Bosanskog sandaka iz 1604. pokazuje razmjere i znaaj novanog vakufa. U itavom sandaku, prema podacima ovog deftera, novana sredstva ovih vakufa su iznosila 6,685.353 ake, od toga samo u gradu Sarajevu 4,416.823 ake kapitala koji se posuivao uz odreenu kamatu (10-11%) i od kojeg se profit koristio za dobrotvorne svrhe.22 Meutim, i taj kapital je igrao presudnu ulogu za razvijanje gradova i gradske ekonomije, pa se moe rei da su svi slojevi muslimanskog stanovnitva (a i dio krana koji su se zaduivali od vakufa) bili na razne naine ukljueni u djelovanje ovih vakufa, bilo da su od njih primali prihode, pomo, ili su bili zaposlenici vakufa, ili su od njih uzimali kredite i posudbe. U poznatoj raspravi o novanom vakufu iji je autor halvetijski ejh iz Sofije Baliefendi kae se sljedee: Ovaj vakuf odrava aktivnosti slubi petkom. Kad bi on bio izgubljen, petak ne bi imao svrhe, propovjednik i molitva bi bili izgubljeni.23 Nadalje, on tvrdi kako su neke kole i veina damija temeljene na novanom vakufu.24 Kao odgovor ivi-zade-u, prominentnom pravniku koji je osporavao ovaj vakuf, ejh Bali-efendi kae: Da je ivi-zde znao kako se islam uvrstio u Rumeliji, on bi znao da li su novani vakufi pogreni!25 Ono to se Bali-efendiji podrazumijeva, i o emu on ne daje podrobnija objanjenja, uvidom u spomenuti defter, te brojne objavljene vakufname iz razliitih razdoblja postaje jasno. Pokrajine kao Bosna su, zahvaljujui u znaajnoj mjeri novanom vakufu, u jednom srazmjerno kratkom razdoblju promijenile i razvile svoju urbanu fizionomiju. Ovdje smo kratko ilustrirali znaaj ove institucije i objasnili razloge njenog znaaja u kontekstu ireg razumijevanja osmanske pravne prakse. Detaljnija istraivanja ove institucije i njenog ireg ekonomskog, drutvenog i kulturnog konteksta su potrebna kako bi se objasnila i njena mogua uloga u razvoju islamskih znanosti, pismenosti, razvoja gradova i vjerskog ivota u Bosni. Iako je u ovom radu razmatran vrlo ogranien broj pitanja u kojima se ukrtaju pravna praksa i jurisprudencija, odnosno kanun i erijat, odnosno tonije fiqh, drimo da su ova pitanja vrlo bitna i dobro ilustriraju taj odnos. Uz to, odnosi koji su ovdje ukratko razmatrani su
Ovi brojani podaci su izvueni iz objavljenog opirnog popisa Bosanskog sandaka iz 1604. (vidi biljeku 15). 23 Pismo ejha Bali-efendije sultanu Sulejmanu (MS Esad Efendi 188, Sleymaniye Library, Istanbul, ff. 38B-43A. Citirano prema: Jon E. Mandaville, Usurious Piety: The Cash Waqf Controversy in the Ottoman Empire, International Journal of Middle East Studies 10 (1979), p. 302. 24 Ibid., p. 303. 25 Ibid., p. 304.
22

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

321

od krucijalnog znaaja. Naime, zemljino-poreski sustav, te proizvodne djelatnosti od posebnog znaaja koje se baziraju na crpljenju prirodnih bogatstava (rude i vodeni resursi) su, za razliku od obrtnikih djelatnosti, bile pod nadzorom osmanske drave. Kad se ovim djelatnostima doda obrazovna, vjerska i karitativna djelatnost i njima pripadajue infrastrukture, koje nisu bile pod izravnim nadzorom drave, niti su razvijane pod njenom, nego individualnom inicijativom, onda postaje jasno da pitanja razmatrana u ovom radu pokrivaju najvei dio osmanskog pravnog sustava u onom dijelu o kojem on ima doticaje se politikim i vojnim ustrojem drave s jedne strane, te infrastrukturama od znaaja za svakodnevni ivot njenog stanovnitva. ZNAAJ BOSNE ZA RAZUMIJEVANJE OSMANSKOG PRAVNOG SUSTAVA I OSMANSKE PRAVNE PRAKSE Saetak Ovaj rad analizira odnos izmeu islamske jurisprudencije, osmanskog kanuna i pravne prakse kroz razmatranje Bosanskog ejaleta. Pitanja razmatrana u ovom radu ukljuuju zemljino-poreski sustav i posebne kanune koji se odnose vlako stanovnitvo, te na rudarstvo i njegovo oporezivanje. Autorica zastupa miljenje da je pravni autoritet sultana u ovim dvjema sferama bio ogranien na odreivanje poreza. Dva sluaja koji se razmatraju vlaki kanuni i kanuni za rudnike pokazuju da su stoarska ekonomija i rudarske djelatnosti, onako kako su prakticirane u regiji, bile regulirane environmentalnim faktorima, te praksama ustanovljenim od strane grupa kojima su kanuni izdati, dok su vlasti, odnosno sultan, definirali proporcije proizvoda koji su davani na ime poreza. Propali pokuaj drukijeg razumijevanja kanunskog prava s poetka i sredine 16. stoljea, predstavljen ukidanjem prethodnih praksi i promjenom vlake ekonomije iz stoarske u poljoprivrednu, pokazuje da sultan nije mogao regulirati ekonomiju i ekonomske odnose. Pored toga, ovaj pokuaj razotkriva jedan sukob izmeu islamske pravne nauke i osmanske prakse koji stvoren od strane jednog puristikog i formalistikog pristupa interpretaciji osmanskog zemljino-poreskog sustava. Ovaj sukob je razrijeen pravnom interpretacijom mirijskog zemljinog sustava od strane osmanskog ejhulislama Ebus-Suda. Ova interpretacija nije bila samo islamska pravna eksplikacija ovog koncepta, nego je ukljuivala i reformu sustava. Uinci i primjena ove interpretacije, kada se promatraju kroz osmanske poreske knjige za Bosnu iz razdoblja nakon interpretacije, vidljivi su u tome da su sve grupe

322

Snjeana Buzov

plaale poreze od zemljine jedinice (batina/ift) a ne od domainstva, kao to je ranije bio sluaj. Posljednji problem koji autorica razmatra i dovodi u kontekst zemljinog sustava je problem novanih vakufa. Interes zajednice muslimana (maslahat), koji je ustanovljen kao krucijalni razlog za pravnu potporu ove vrste vakufa, izveden je iz injenice da muslimani nisu mogli, zbog odsustva punog vlasnitva nad zemljom, ispunjavati svoju dunost odravanja i potpore vjerskog ivota. To znai da su pravne diskusije ovog pitanja bile uvjetovane specifinim historijskim i pravnim okolnostima. i u ovom sluaju znaaj ovih vakufa se moe promatrati i razumjeti kroz proporcije ovih vakufa u Bosni gdje su oni poetkom 17. stoljea iznosili oko 6,5 milijuna aki. UNDERSTANDING THE OTTOMAN LEGAL SYSTEM AND LEGAL PRACTICE: THE SIGNIFICANCE OF BOSNIA Summary This paper analyzes the relationship between Islamic jurisprudence, Ottoman knn and legal practice with focus on the province of Bosnia. The issues examined include the land and taxation system, and special knns about Vlach population, and mining and its taxation. The author argues that sultans legal authority in these two spheres was limited to defining taxes to be collected by the state, while the economy itself is largely defined by environmental and social aspects of production. The cases in point the Vlach knns and the knns for mines in Bosnia demonstrate that pastoral economy as practiced in the region, and mining operations were regulated by environmental factors and practices established by the groups to whom the laws were issued, while the government, i.e. the sultan defined the proportions of products to be given as tax to the state. The early and mid-sixteenth century failed attempt toward a different understanding of knn, represented by the abolishment of the previous legal practices and changing the Vlach economy from pastoral to agricultural, demonstrate that economy and economic relations could not be regulated by the sultan. In addition to that, this attempt reveals the conflict between the Islamic legal learning and Ottoman practices created by the purist and formal approach to interpretation of the Ottoman taxation system. This conflict was resolved by the legal interpretation of the mr land system the Ottoman sheikhulislam Ebus-Sud. This interpretation was not only an Islamic legal explication of this system, but also included a reform of that system. The effects and application of this reform, when examined in the subsequent

Znaaj Bosne za razumijevanje osmanskog pravnog sustava i...

323

Ottoman tax registers for Bosnia, shows that all groups of reaya, including the Vlachs, began to pay taxes from the land unit (batina/ift) rather than from the household as practiced previously. Finally, the author brings the legal problem of cash endowments into the context of Ottoman land system. The interest of the community (maslaha), which was established as the crucial justification for this type of endowment, was derived from the fact that the members of the Muslim community could not, in the absence of land ownership, fulfill the duty of maintaining and supporting the religious life. Thus the legal discussion on this issue came as a result of specific historical and legal circumstances. Again, the importance of these endowments can be observed by their proportions in Bosnia where they, at the beginning of the seventeenth century, amounted to 6.5 million akes.
Key words: Knn, Islamic law, land and taxation system, Bosnia, Vlachs, miners, cash endowments.

UDK: 341.81(497.6)18

GLER YARCI

BOSNA-HERSEKTE ECNEB KONSOLOSLUKLAR VE AVRUPALI DPLOMATLARIN ZARARLI FAALYETLER

Anahtar kelimeler: Bosna-Hersek, 19 yy., ahidname, ecnebi konsoloslar.

GIRI 1683 ylnda II. Viyana kuatmasnn baarszlkla sonulanmas, Osmanl-Avusturya mnasebetlerinde olduu kadar, Balkanlarn gelecei iin de bir dnm noktas saylmaktadr. Trklerin Balkanlar zerinden Avrupa ilerine doru ilerlemesini durdurmak isteyen Batl devletlerin ark Meselesi1 ad altnda yrttkleri siyaset, Viyana kuatmasnda bir defa daha kendini gstermitir. Dier Avrupa devletlerinin de yardmyla Habsburglarn burada aldklar sonu, Bosna-Hersek tarihi bakmndan da nemlidir. yle ki, XVII. yzyln ikinci yarsnda Osmanl Devletinin taraf olduu uzun sreli iki byk sava Bosna tarihini derinden etkiler. Bunlarn ilki 1644-1669 yllar arasnda yaplan Osmanl-Venedik Savadr; dieri Habsburglarla yaplm, sava Bosna topraklarna da sirayet etmitir. Viyanadaki yenilgiden sonra 1688de Avusturyallar Sava nehrinin gneyindeki baz blgeleri geici olarak igal etmilerdir. 1697de Zenta Savan mteakip Prens Eugne Saraybosnaya kadar ilermi ve ehri yakp-ykmtr. Bir sre sonra, Bosnadaki Hristiyan nfus, zellikle Romen Katolikleri istilclarla birlikte blgeden ayrlmlardr. 1699da imzalanan Karlofa Antlamas ile Bosnann snrlar ufak deiikliklerle korunmutur.2 Eyaletin snr boylarnda saldrya ak
Bu tbir, ilk defa 1815 ylnda Viyana Kongresi srasnda Rus delegasyonu tarafndan kullanlmtr. 2 urev, a. g. m., s. 301.
1

326

Gler Yarc

bir hale gelmesi Mslman halk ileride byk skntya drecektir. Nihayet, 1718de imzalanan Pasarofa Anlamas ile Savann gneyinde bir erit halinde uzanan bir miktar arazi Avusturyaya terkedilir. Ancak Viyana Hkmeti, burada uzun sre kalamaz. Hekimolu Ali Paann ynettii bir Osmanl ordusu, 1737de Avusturyaya kar Banalukada kesin bir zafer kazanr, 1739da iki devlet arasnda Belgrad Anlamas imzalanr. Bylece Avusturya, Purjon kalesi dnda Pasarofa Anlamas ile Osmanl Devletinden ald yerleri geri verir3. Asrn ortalarndan balayarak, Bosna eyaletinde bir dizi isyan kar. Buna ramen, 1788-1791 yllar arasnda yaplan Osmanl-Avusturya Sava, Bosna snr blgesinde nemli bir deiiklie yol amaz. XIX. yzylda gelien hadiseler Bosna tarihinde yeni bir dnm noktasn tekil eder. 1813te Bosna Mslmanlar Srbistanda kan ayaklanmann bastrlmasnda etkin bir rol oynamlardr. Ayn sralarda Napolyonun kta ablukas Bosnann transit ticaretteki yerini glendirmi ve buradan geen yollar daha youn kullanlmaya balanmtr. Ticaretin canlanmasyla birlikte, yabanclarn blge zerindeki siyas rekabeti hissedilir derecede artmtr. 1) Bosna- Hersekte Osmanli daresine Avrupa Mdahalesi: Yunanistann bamszln iln etmesinden sonra, Osmanl idaresi 1831de Bosnada baz reformlar yapmaya karar verdi4. II. Mahmud, Bosnaya yeni bir dzen vermek zere 1832de eyalete bir emirname gnderdi5; fakat slahat giriimi direnile karland. Direni, Likada doan ve eski bir Avusturya subay olan mer Paa tarafndan etkisiz hale getirildi. Devlet, Msr Meselesinden dolay zor gnler geirdii bu dnemde, 1833te Hersek Paaln lvetti. 1839da Glhane Hatt- Hmyunu iln edildi. 1840larda Avusturyann Balkan
Bu kark dnem, Bosna-Hersekte sosyal hayat zerinde de baz deiikliklere yol amtr. Bosna valisi Ali Paa zamannda ehir yn, kapudanlar ve eyaletin muhtelif blgelerinden ileri gelenler, bir yn Meclisi kurmulardr (urev, a. g. m., s. 301). 4 XIX. yy. balarnda Bosna Eyaleti Bosna-Saray, Travnik, zvornik, Banaluka, Hersek, Bihke ve Yenipazar olmak zere 7 sancaktan ibaretti (Cevdet, Tezkir, c. III, yay. Cavid Baysun, Ankara 1991, s. 91-92; A. Cevat Eren, Mahmud II Zamannda Bosna-Hersek, stanbul 1965, s. 16; Feridun M. Emecen, Bosna Eyaleti, DVA, c. 6 (stanbul 1992), s. 296.); Sancaklardan ikisi mutasarrflk, bei kaymakamlk suretiyle ynetilmi (BOA, A.AMD, nr. 24/82, 4 M 1267/9 Kasm 1850), sonralar hepsi mutasarrflk haline getirilmitir. 5 Eren, a. g. e., s. 149.
3

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

327

siyaseti sebebiyle blgenin hudut gvenlii byk nem kazand. Padiah Bosnay Tanzimat dairesine almsa da6, eyalette huzur temin edilemedi, 1849da Bosna snrna koloni militer tbir edilen hudut askerleri yerletirildi7. Vezir Topal Osman Paann valilii esnasnda, her trl tnya yn mevk-i mhimmeden bulunmas dolaysyla, Bosna, 1865te vilayet haline getirilecek8; ad isyanlarla anlan Hersek Sanca ise Bosnadan ayrlacaktr. 1875 Hersek syan, Byk Devletlerin mdahalelerine yol at. 1876da toplanan stanbul Konferansnda Bosna-Hersekin Avusturyaya braklmas teklif edildi. Teklifi reddeden Osmanl taraf Rusya ile savan eiine geldi. 93 Harbi uzun sredir blgeye yerlemeye alan Viyana Hkmetine bekledii frsat getirdi. Mart 1878de Rusya ile imzalanan Ayastefanos Anlamasn tdilen Haziran aynda toplanan Berlin Konferansnda9, Bosnann gelecei de mzakere edildi. 13 Temmuz 1878de kabul edilen Berlin Anlamasnn 25. maddesi Avusturya-Macaristan mparatorluuna Bosna-Hersekin yolunu at. Bosnadaki son Osmanl valisi Ahmed Mazhar Paann10 blgeden ayrlmasyla birlikte Osmanl hkimiyeti fiilen sona erdi. Byk Devletlerin onay vermesi ve Viyana Hkmetinin emriyle, 29 Temmuz 1878de Avusturya askeri Bosna-Herseki igal etmeye balad. gal hareketi, Bosna Mslmanlarnn btn direnilerine
Bosnada Tanzimatn uygulanarak sulhun salanmas: BOA, A.AMD, nr. 9/24, 26 1265/17 Temmuz 1849. Bosna Eyaletinin Tanzimat- Hayriye dairesine ilhak edilmesi: BOA, A.AMD, nr. 9/26, 26 1265/l7 Temmuz l849. Ayrca bkz.:Bosna valisi Mehmed Tahir Paann, Bosna eyaletinde Tanzimatn uygulanmas hususuna dair halkn ileri gelenlerinin muvafakati ve Hersek mutasarrf Ali Paann tutumu hakknda 14 S 1265/9 Ocak 1849 tarihli tahriri: Halil nalck, Bosnada Tanzimatn Tatbikine Ait Vesikalar, Tarih Vesikalar, c. I/5 (ubat 1942), s. 375 vd. 7 Bosnann serhad tarafnda koloni militer denilen hudut askerlerinin tertib ve tekili: BOA, A.AMD, nr. 10/51, 22 L 1265/10 Eyll 1849. Avusturya ile Bosna-Hersek hudut meselesi ve buralarda yaplacak slahat: BOA, A.AMD, nr. 29/93, 3 R 1267/5 ubat 1851. 8 BOA, A.MKT.MHM, nr. 333/14, 17 B 1265/8 Haziran 1849. Tuna ve Suriye vilayetlerinin tekilinden grlen fayda zerine, Bosna blgesi nemli bir yer olduundan Bosna vilayeti isminde yeni bir valilik kurularak Hersek ve Yenipazar Mutasarrflklar ile birletirilmesi, Karada snr yaknndaki Trebine ve baz kazalarn vilayet nizamna bal olmadan zel bir asker usulde idaresi, Bosna valiliine 60.000 k. maala Osman Paann devam hakknda 25 Ekim 1865te Maliye Nezaretine gnderilen yaz: BOA, A.MKT.MHM, nr. 332/71. 9 Kongre protokolleri iin, bkz.: Muahedat Mecmuas, c. V, Dersaadet 1298/18801881, s. 177 vd. 10 Ahmed Mazhar Paann valilii hakknda, bkz.: Salname-i Vilayet-i Bosna, sene 1295, s. 54, s. 80.
6

328

Gler Yarc

ramen11 aralksz devam etti ve 20 Ekim 1878de tamamland12. Avusturya-Macaristan mparatorluu, 7 Ekim 1908de Bosna-Hersekin resmen kendi topraklar olduunu iln etti. Osmanl Devletinin 1878de fiilen Avusturya-Macaristan idaresine terkettii Bosna-Hersek zerindeki hukuk haklar 1908deki kesin ilhka kadar geerli olduu halde13, istismar edildi. Bu tarih srete, taraflar adna yrtlen diplomasinin en nemli failleri, phesiz, vilayet merkezi Saraybosna ile dier stratejik ehir ve kasabalarda grevli ecnebi konsoloslar oldu. 2) Bosna-Hersekte Ecnebi Konsolosluklar Osmanl padiahlar, Avrupa Devletlerine genellikle ahidname; kimi zaman bir sulh anlamasnn ticarete mahsus hkmleri zerinden konsolosluk ama izni vermilerdir. Dolaysyla, bu devletlerin Osmanl vilayetlerindeki konsolosluklar ayn dnemde kurulmamlardr. Avrupallar ilk konsolosluklarn skenderiye, Ege adalar, Suriye ile Anadolunun nemli sahil ehirlerinde tesis etmilerdir14. Balkanlarda
Fehmi Nuza, Bosnallarn Avusturya gal Ordusuna Kar Mukavemetleri, Trk Kltr XXIV (Ankara 1986), s. 218. 12 Avusturya askerinin Bosnaya girecei haberini Macaristan Vkel Reisi 25 Temmzu 1878de tekzip etmiti (BOA, HR.TO, nr. 360/85, 15 Temmuz 1294/27 Temmuz 1878, Orijinal nr.: 442). Osmanl Devleti, bir taraftan Berlin Konferansnda igalin mzakere edilmediini ileri srerken; dier taraftan, Avusturya askerine kar Yeni Pazar Sanca ahalisine ve Arnavutlara el altndan yardm edilerek igalin nlenmesini istiyordu (BOA, Y.EE, nr. 77/68; kez, Bosna-Hersekin igali ve Yenipazar Sancanda Avusturyann asker ikamesi hakknda 14 ubat 1294/ 26 ubat 1879 tarihli tahrir: BOA, .MMS, nr. 60/2849). 13 urev, a.g.m., s. 301. Avusturya, 1908den itibaren Bosna-Hersekte kendi hukuki dzenini kurmu; Osman idaresinin emir ve taimatar ortadan kadrmtr (Bosna-Hersekte yre giren Kanuni Esasiye dair Avusturya sefareti yazs: BOA, HR.HM.O, nr. 20/18, 9 Terinievvel 1326/22 Ekim 1910). 14 Bugnk manada ilk konsolosluun, 20 Eyll 1528te Kanuni Sultan Sleymann verdii imtiyazla, Fransa tarafndan kurulduu kabul edilir (M. Tayyib Gkbilgin, Konsolos, A, s. 837-838). ngilterenin 1580 tarihli ahidname ile skenderiye, Trablus-am, Tunus, Cezayir Trablusgarb ve baka yerlere konsolos tayin edebilecei kararlatrlm, ilk defa 1583te, iki ngiliz konsolosu skenderiye ve Suriye limanlarnda grevlendirilmi; ngiliz konsoloslarna ait hkmler 1610 tarihli ahidnamede daha fazla tasrih edilmiti ([ALTINAY] Ahmet Refik, Trkler ve Kralie Elisabeth, stanbul 1932, s. 21; A. Nimet Kurat, Trk-ngiliz Mnasebetlerinin Balangc ve Gelimesi, Ankara 1953, s. 64; Gkbilgin, a.g.m., s. 838). Ecnebi tccara verilen ve daha sonra kapitlsyon adyla anlacak olan ahidnamelerin muhtevas, karakteri ve Seluklulardan balayarak tarih geliimi hakknda, bkz.: Halil nalck, mtiyazat, The Encyclopedia of Islam, New edition, c. III, London 1971).
11

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

329

alan ecnebi konsolosluklar, daha ge tarihlidir. Bosna-Hersek ehir ve kasabalar da, siyas ve ticar sebeplerle ecnebilerin daima ilgisini ekmi, Avrupa devletleri blgede temsilci bulundurmaya zen gstermilerdir. Krm Savann balamasyla birlikte Balkanlar ve Tuna civarnda yabanc rekabeti hzla artt. 1856 ylnda sava sona erdiinde, Paris Anlamasn imzalayan devletler, bir taraftan szde Osmanl toprak btnln taahht ederken, dier taraftan, devletin yklmasn kolaylatracak faaliyetlerine hz verdiler. 1870lere gelindiinde, blgede ikamet eden yabanc konsoloslarn siyas hedefleri ticar sorumluluklarnn nne gemiti. XIX. yzyln balarnda Bbli nezdinde Bosna-Hersekte temsilci bulunduran yabanc devletler Neme/Avusturya ve Fransadr. Asrn ortalarnda, blgede temsil edilen devlet says 6ya kt. Bunlar, Avusturya (1867den sonra Avusturya-Macaristan) ve Fransann yansra Prusya (1871den sonra Almanya), ngiltere, Rusya ve talya idi. Bosna-Hersekte konsolosluk bulunduran devletlerin saysnn artmasyla birlikte, siyas meseleler de kendiliinden domutu.. Bunlardan biri, mahall idarenin konsoloslara uygulayaca protokol meselesidir. Osmanl Devleti XIX. yzyla kadar haric terifat kurallarn genellikle payitahtta uygulam, XVII. ve XVIII. yzylda tarada yabanc konsolosuklarn almas zerine devletler aras terifat stanbulun dna tam, XIX. yzylda bu defa Bosnada ihtiya duyulmutur. Bosnada grevli ecnebi temsilciler resm merasim ve kurallara byk nem vermi, rtbe ve unvanlarnn ayn olmad zamanlarda, konsoloslara yaplacak resm ziyaret ve trenler byk nem kazanmtr. Mart 1857de Bosnada hususa dair baz dzenlemeler yapld. Daha nce Bosnada Fransa ve Avusturya Devletlerinin birer konsolosu bulunuyordu. Avusturya temsilcisi general konsolos/bakonsolos rtbesi tadndan, resm ziyaretler ve takdimlerde kendisine ncelik tannyordu. Bakonsolos bahis konusu dzenlemeden bir sre nce vefat etmi, bundan sonra uygulanacak protokol tartma konusu olup, stanbuldan gr istenmiti. Bbliye gre, bu devletlerin Bosnaya atayaca konsoloslarn oraya gelecekleri naslsa nceden biliniyordu. u halde, gerekli nlemleri almak kolayd. O gnlerde ngiltere tarafndan Bosnaya konsolos tayin edilen Churchill Saraybosna ehrine geldiinde, Rusya da buraya bir konsolos gndermi bulunuyordu. Dnemin Bosna valisi, 1 Mays 1857de, dvel-i erbaa konsoloslarnn bir yerde toplanmas ve rtbelerinin bilinerek ziyaret usulnn ona gre yaplmas hususunda kendilerine

330

Gler Yarc

bir talimatname verilmesi talebiyle Dahiliye Nezaretine tahrir gnderdi15. Cevab yazda, Bosnada konsoloslarn hemrtbe olmalar halinde eskilerin yenilerine tekaddm edecei, dierleri konsolos olup da ilerinde general konsolos, yani bakonsolos bulunur ise, bunun dierlerine rchniyeti, tenbih edilmiti16. A. AVUSTURYA DPLOMATK MSYONU 1) Bosna ve Hersekte Avusturya Konsoloslar Avusturya mparatorluu, Bosna-Hersekte konsolosluk ama imtiyazn 1718 tarihli Pasarofa Anlamasna istinaden kulland. Anlamann 5. maddesinde, Osmanl Devletinin Akdeniz sahillerinde ve adalarnda dier devletler konsoloslarnn bulunduklar iskelelere Avusturya elilerinin talebi ile konsolos tayini ciz olup, ellerine senet verilecei ve mahalli makamlara bunlar himye ve siynet etmeleri iin tenbihat yaplaca tasrih ediliyordu17. 1850 yaznda Avusturya Sefareti Msy Marko de Linchi Mostara konsolos vekili sfatyla tayin ettiklerini resmen bildirdiinde Osmanl padiah teklifi bu anlamaya istinaden onaylamt18. Viyana Hkmeti, birok Avrupa devletine nispetle Bosna-Hersekte daha erken tarihte konsolosluk amtr. 1810lu yllardan balayarak, eyalet merkezinde ikamet eden Avusturya temsilcileri general konsolos rtbesiyle atanm, maiyyetlerine yeteri kadar tercman ve personel verilmitir. Avusturya, balangta yalnz Travnikte, eyalet merkezinin
BOA, HR.MKT, nr. 183/39, 29 B 1273/25 Mart 1857, lef 2. Gs. yer, lef 1. 17 BOA, Nemel Ahidnamesi Defteri, nr. 57/1, s. 10; BOA, A.DVN.MHM, nr. 8-A/64, 8 C.1266/21 Nisan 1850; Gkbilgin, a.g.m., s. 837. Avusturya Hkmeti, daha nce 1606 muahedenamesini takiben Akdeniz iskelelerinde konsolos bulundurma izni istemi; bu imtiyaz, 1615 tarihli ahidnamenin 10. maddesi ile elde etmiti (BOA, Nemel Ahidnamesi Defteri, nr. 57/1, s. 64). 18 Hususa dair emirde, Msy Marko de Linchin Osmanl memleketlerinden Akdeniz yallarnda ve cezirelerinde sair mstemen ferdlerinin her ne mahalde konsoloslar var ise tccar taifesinin emn rahatlar in sitanede mukim elileri marifetiyle konsolos ve sair maslahatgzar vaz ciz olub yedlerine sened verile ve kadimden konsolos vaz olmayan iskeleler kurbunda konsolos vaz iktiza ederse elileri vekilleri Devlet-i Aliyyeme ilm eyleyeler ve her ne mahalle konsolos vaz iktiza eyleye elilerin arz- ilmlar mucebince msaade buyrulursa sened verile dey Devlet- mrl-ileyh ile mnakid olan Bozorofca [Pasarofa] Ahidnamesinin beinci maddesinde mnderic bulunmu olmakdan ni erefsnh eden emir... 10 Temmuz 1850, kayd yer almaktadr (BOA, A.DVN.MHM, nr. 8-A/64, 8 C.1266/21 Nisan 1850).
15 16

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

331

deimesiyle birlikte Saraybosnada, zamanla Mostar, Banaluka, Trebine ve hlevnede konsolosluklar tesis etmitir. Merkezde grevli general konsoloslar19, dier ehirlerdeki konsolos ve konsolos vekilleri ile daim surette istiare etmi, stanbuldaki sefaretleri ile de dzenli bir haberleme a kurmu, blgedeki Avusturya postaneleri konsoloslarn faaliyetini kolaylatrmtr. Viyana Hkmetinin, 1850-1878 yllar arasna rastlayan yaklak 30 yllk srede Bosna ve Hersekteki temsilcilerinden bazlar aada gsterilmitir20:
Tablo 1) Bosna-Hersekte Avusturya Devleti Konsolosluklar (1850-1878) Tarih 10 Temmuz 185021 Eyll-Ekim 185022 27 ubat 185223 Temmuz 185424
19 20

Konsolosluk birimi Mostar/HERSEK Saray/BOSNA Banaluka/BOSNA Mostar/HERSEK

Konsolosun isim / Dier grevliler isim/ unvan/nian/rtbesi unvan/nian/rtbe Marco de Linch Konsolos vekili Atanaskovik General konsolos Alessandro Meplenkovich Konsolos vekili Dobrovcich Konsolos vekili

BOA, HR.MKT, nr. 183/39, 1 B 1273/25 ubat 1857. Tablolarn hepsinde, ahs isimleri Osmanl ariv belgelerindeki okunularna gre verilmi, literatrden tespit edilebilenler kendi dillerindeki yazllarna gre kaydedilmitir. simlerle birlikte zikredilen tarihlerin bir ksm faydalanlan ariv belgesinin veya salnamenin yayn tarihidir. Kesin olan tayin, berat ve ferman tarihleri dipnotlarnda belirtilmitir. Grev tarihleri belirtilmemekle beraber, Saraybosna ve Mostardaki Avusturya konsoloslarndan birka iin, bkz.: Hariciye Nezareti Salnamesi, defa 2, Dersaadet 1302/1884-1885, 455-456. 21 Temmuz 1850de Hersek Sanca Mutasarrf Ali Paa ve Mostar Naibine gnderilen hkmde, stanbuldaki Avusturya sefareti kanlaryasnda grevli Msy Marco de Linchin Mostara konsolos vekili tayin edildii; Hersek tarafna gelip giden Neme tccar ve tebeasnn vali ile olan umurunu bu ahsa kontrol ettirip, vekleti zere hibir ferd mdahaleye taaruz edilmemesi ve ahidname artlarna uyulmas hususunda talimat verildi (BOA, A.DVN.MHM, nr. 8 A/64, 29 1266/10 Temmuz 1850). 22 BOA, A.MKT.UM, nr. 32/1; .HR, nr. 70/3396. 23 Avusturya ordusu subaylarndan Meplenkovichin Banalukaya konsolos vekili tayinine dair Avusturya Maslahatgzarlnn takriri zerine irade-i seniye: BOA, .HR, nr. 84/4128, 6 Ca 1268/27 ubat 1852. 24 BOA, HR.TO, nr. 155/41, Avusturya 102, 16.7.1270/28 Temmuz 1854, Orijinal nr.: 236.

332

Gler Yarc
Rssler General konsolos nc Derece Mecid Nian

Haziran 1859

25

Saray/BOSNA

3 Aralk 1858

26

Baron Hanri Miller HorfetaynTrebine/HERSEK Konsolos vekili nc Derece Mecid Nian Mostar/ HERSEK - / Konsolos [vekili ] Saray/BOSNA Dolye General konsolos Hich-tercman Evklcich-maiyyet ktibi; baavu ve dier avular Bornik-kanlar; Planich-tercman; Evkalvichtercman ve maiy-yet ktibi;baavu ve dierleri Sfi- konsolos vekili rtbesiyle tercman; Dpole- kanlar; vich-tercman

Ekim 1862 1866-1867

27

1866-186728

Saray/BOSNA

Hzen [General konsolos ]

1869-1870

29

Saray/BOSNA Mostar/ HERSEK Treben/HERSEK hlevne/HERSEK Saray/BOSNA

uvalye de Fodotin General konsolos Zly, Konsolos Visevich -Konsolos vekili Yzba Deminki Konsolos vekili

1869-187030 1869-1870 1869-187031 Mart 1871- Mart 187232

25

uvalye de Fodotin Dizevrenik-konsolos veGeneral konsolos kili rtbesiyle tercman

Avusturyann Bosna General Konsolosu Msy Rsslere tebdilen nc rtbeden Mecidiye nian ve berat verilmesine dair Bosna valisine emirname-i samiye: BOA, HR.MKT, nr. 263/64, 29 Za 1275/30 Haziran 1859, lef 1. 26 Avusturya Sefaretinin Hersek sanca Trebine kazasna konsolos vekili tayinine dair takriri zerine irade-i seniye: BOA, .HR, nr. 163/8704, 26 R 1275/3 Kasm 1858. 27 Salname-i Vilayet-i Bosna, sene 1283, defa 1, s. 81, 103-104. 28 Ayn yer. 29 Salname, sene 1286, defa 4, s. 80-81. 30 Gs. yer. 31 Ayn yer. 32 Salname, sene 1288, s. 38.


33343536373839

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal... Mart 1873- ubat 187433 ubat 1874- ubat 187534 ubat 1875- Ocak 187635 Ocak 1876- Ocak 187736 Ocak 1878- Aralk 187837 26 Mart 187538 187839 Dely General konsolos Todorich General konsolos nc rtbeden Mecid Nian - General konsolos Memnel Tercman

333

Saray/BOSNA

Saray/BOSNA

Dan de Fic, konsolosvekili, Beinci rtbeden MecidNian;Toma Herfalvich,tercman

Saray/BOSNA

Saray/BOSNA

Zn-viskonsolos, Beinci rtbeden Mecid - General konsolos Nian; Dnko- refiki; Toma Herkovitercman - General konsolos Moglia-Konsolos Ochic-General konsolos

Saray/BOSNA HERSEK Saray/BOSNA

2) Travnik40 Bakonsolosluu: Viyana Hkmeti, 1820lerde, birtakm kimselerin snrlar geerek darb, katl, hayvan gasp gibi sular iledikten sonra geri dndklerini;
33

Salname, sene 1290, s. 66. Salname, sene 1291, s. 41. 35 Salname, sene 1292, s.53; sene 1294, s. 52. 36 Salname, sene 1293, s. 65. 37 Salname, sene 1295, s. 54. 38 Ragusadaki Osmanl grevlisi Persich Efendi, Viyana Hkmetinin Msy Mogliay Mostara konsolos tayin edeceini nceden haber alm ve Hariciye Nezaretine bildirmiti. Moglia, memuriyeti dneminde mahall idare ile anlaamam, bundan dolay kendi hkmeti tarafndan sulanmtr (BOA, HR.SYS, nr. 212/1, Orijinal nr.: D-328, 1291/ 26 Mart 1875). 39 Avusturyann Bosna eski konsolosu Msy Ochicin baz yazlarnn resm gazetelerde yaynland ve Bbli ile Bosnada bulunan memurlarn Avusturya aleyhine olan kyamn nn almak iin ok altklarna dair yaznn tercmesi sureti: BOA, HR.TO, nr.557/133, 3 Terinisani 1294/15 Kasm 1878. 40 Bosnann beylik statsnde idare edildii 1463 ylndan balayarak sancak merkezi Saraybosna ehri idi. Merkez, 1550de Travnike nakledildi. 1583te Bosna eyalet haline getirilince Banaluka eyalet merkezi yapld; 1684de merkez tekrar Travnike alnd ve 1850 ylna kadar deiiklik olmad. Tanzimat dneminde yaplan dzenlemede, Saraybosna yeniden merkez kabul edilerek, 1878de Avusturya-Macaristan mparatorluunun igaline kadar statsn muhafaza etti (Eren, a.g.e., s. 16-17, 22).
34

334

Gler Yarc

aldklar mallar kendi topraklarnda sattklarn idda etti. Bu gibi d hadiselere tedenberi iki tarafn zabtiyeleri bakt halde, Avusturya, gya bu hareketleri kontrol altna almak amacyla Travnikte bir konsolosluk amaya karar verdi. Bu tarihte snr tesi ticarette daha faal olanlar, aslnda Bosna tcirleri idi41. Buna ramen kar tarafta konsolosluk ama teklifi Osmanllardan deil, Avusturyadan gelmiti. Viyana Hkmetinin asl maksad ksa zamanda anlald. yle ki, Travnik Avusturya Konsolosluu, mahalli idareyi her frsatta rahatsz ediyordu. ikyetlerden bunalan Osmanl taraf, konsolosluun iddialarnn ve Bosnann dier meselelerinin grlmesi iin serhad kaptanlar ve Saraybosnann btn ulema ve ileri gelenlerini Travnike davet edip, iki ay boyunca istire toplantlar yapt. Mzakereler esnasnda iki devlet ahalisinin de zararlarnn karlanmas, snr gvenlii ve sulularn yakalanmas gibi hususlarda serhad kaptanlarndan mteselsil kefalet alnd, gelimeler konsolosa bildirildi. Hatta konsolosa, Osmanl memurlaryla beraber snr boylarna giderek aratrmalara katlmas teklif edildiinde; konsolos, Osmanl memurlarn oyalayarak buralara gitmekten kanmt. Bir sre sonra snra bizzat hareket eden konsolosun asl maksad, snrlarna yakn Osmanl blgelerini kartrarak hkmetinin muhtemel bir asker mdahalesine zemin hazrlamakt. 1850de, Avusturya yine hudut hadiselerini bahane ederek Bosna vilayetinin idar ilerine mdahaleye devam ediyordu42. Bu tarihte eyalet merkezi hl Travnik olup, snr boylarnda birok tahkimat yaplm; Yenipazar kasabasndan Travnike kadar posta tekilt kuruluyordu43. Ksa sre sonra, merkez, Saraybosnaya tand. 3) Avusturya Konsoloslarna Uygulanacak Protokol Meselesi Eyll 1850de Saraybosnaya giden Avusturya Bakonsolosu Msy Atanaskovik iin uygulanmas istenen protokol, Viyana Hkmetinin Bosna-Hersek halk zerinde nasl bir etki uyandrmak istediini aka gsteriyordu. Atanaskovik nce Travnike tayin edilmi, eyalet merkezi Saraybosnaya tannca, hkmeti de memuriyetini Saraya nakletmiti. Bosna valisi, 15 Eyll 1850de Dahiliye Nezaretine Atanaskovikin
Eren, a.g.e., s. 35. Dalmayadan Balkanlara giden ticari yollarn geit noktasnda bulunan Bosnann byk ehirlerinde ticaret bir hayli gelimiti (Ayn yer). 42 BOA, HAT, nr. 1195/46955. Bkz.:Osmanl Belgelerinde Bosna-Hersek/Bosna Hercegovna u Osmanskm Dokumentma, yay. T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi Daire Bakanl, stanbul 2009, s. 49-52. 43 BOA, A.AMD, nr. 24/92, 6 M 1267/11 Kasm 1850.
41

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

335

Travnikten Saraybosnaya geldiini, kiras tarafndan denmek zere kendisine bir konak bulunduunu; Bosnann kark olduu bir dnemde, vilayetten, bakonsolosa bir karlama merasimi dzenlemelerinin istendiini bildirdi44. Belirtilen tarihte Avusturyann Bosnada resm bir konsolosluk binas yoktu. Dolaysyla merasim, bakonsolosun ikametghnda yaplacakt. Sefaret, bakonsolosun oturduu eve birka gn sonra bir Avusturya armas konularak, bir de Avusturya bayra almasn ve 21 pre top atyla selmlanmasn istiyordu. Bu uygulama, Avusturya temsilciliklerinin bulunduu Osmanl memleketlerinde yeni deildi45. Uygulamay farkl klan, eski konsolosa yeni bir merasimden ibaretti. Val ise terifata taraftar grnmyordu. Zira o srada, padiahn iradesiyle Usl- Cedideye balanan Bosna Eyaletinde bilhassa adl tensikatn tesisine allmakta idi46. Bu kadar gaile arasnda, stelik imdi ikamet mahalli olmayan bir ehirde konsolosun istediini yapmak, mahall idareyi g durumda brakrd. Vilayete kalrsa, Osmanl ehirlerinde konsoloslarn ikamet mahalli olan yerlerde bayrak almas bir dostluk gsterisi olup, top atlmas keyfiyeti de sahillerde ve uygun mahallerde geerli bir kurald. Ayrca o tarihte Rumeli Ordusu Miri Osman Paa makamnda olmayp, snr boyunda idi. Halbuki durumun Osman Paa ile de istiare edilmesi gerekirdi. Endielerini samimiyetle kaydeden vali, stanbuldan gelecek talimat beklemeye balamt. Sadaret makam, 23 Ekim 1850de Mbeyn-i Hmyuna gnderdii tezkeresinde, Avusturya Devletinin bundan pek ar memnun ve mahzz olaca ifadesiyle, merasimin, konsolosun istedii gibi yaplmasn teklif etti. Sadrazam, mahall yneticileri de gcendirmiyordu. Tezkerede, Bosna eyaleti hamdolsun, padiahmz sayesinde evvelki halinde olmayp, ahali-i mevcdesi taht- zabt rabta idhl olunmakta bulunmas ve Saraybosnada skir-i hne olmas cihetiyle, bunun ihtimal ki ahalice itizrna mahal kalmad, yazlmt. Fakat, istidnn reddine Avusturya Devleti krlacandan talebin karlanmas isteniyordu. 24 Ekim 1850de, padiah adna bir mahzur grlmediini bildiren bir irade-i seniyye kartlarak, Avusturya Sefareti, Mir mer Paa ve Bosna valisine tebli edildi47. Osmanl Devleti, Avusturya temsilcileri dahil, yabanc konsolosluklara eki dzen vermek maksadyla 1863te Vilyt- hnede Memurin-i
BOA, A.MKT.UM, nr. 32/1. Ayrca, bkz.: Bosna Belgeler, s. 63-65. Ayn eser, s. 49 vd. 46 Eren, a.g.e. 47 BOA, .HR, nr. 70/3396.
44 45

336

Gler Yarc

Mahalliye le Ecnebi Memurlar Arasnda cr Olunacak Mersim-i Teriftiyeye dair baz talimatnameler yaynlad48. Bylece, yabanc diplomatlarn merkez ve tara arasnda bu nevi gr ayrlna sebep olacak teklifleri nisbeten azald. 4) Avusturya Konsoloslar ve Bosna-Hersek Mslman Ahalisi: Bosna-Hersekte tefti grevi yapan Mehmed Kmil, Nisan 1853te, Bosna ve havalisinde bulunan Avusturya konsolos vekillerinin memuriyetleri dndaki ilere karmay ve olmayacak bir eyi bytmeyi baya det edindiklerini; hudut civarndaki reyy da Avusturyaya meylettirdiklerini, kaydediyordu49. Mays 1853te, Bbliye bir yaz gnderen Bosna valisi, burada hemen hemen ayn ifadeyi kullanyordu. Vali, Saraybosnada bulunan Avusturya general konsolosu ile Hersek, Banaluka ve dier yerlerde ikamet eden konsolos vekilleri memuriyetleri dndaki ilere karmay kendilerine baya bir i edinerek, bu keyfiyet btn tebeann, hususi olarak da Hristiyanlarn Avusturya Hkmetine meyl ve tevecchn celb etmeye, her geen gn fenalklar vukuuna sebep olduundan, u konsolos vekillerinin tavr ve hareketleri burann dahil teebbslerinin gerei gibi grlmesine ve tebligatlarmzn kesin bir semere vermesine mani olmaktadr50, diyordu. Vali de, mfetti de Bblinin bildii bir hususu teyid ediyorlard. Bosna ve Hersekte ikamet eden Avusturya konsoloslar, bir taraftan bu eyaleti kontrolleri altnda tutmu; dier taraftan, Arnavutluk ve Karada yakndan izlemi, sefarete rapor etmilerdir51. Konsoloslar, zellikle Arnavutlar ile pek anlaamam, bazen onlardan ikayet etmi, kimi zaman da Mslman Arnavutlar ar cezalara mahkm ettirmilerdir. Saraybosna Bakonsolosu Msy Atanaskovichin bir ikyeti, burada zikredilmeye deerdir. Avusturya Sefareti Maslahatgzar, 19 Mart 1853te Osmanl Hariciyesine gnderdii takririnde52, zaptiye askerlerinden Tahir adl bir Arnavutun Atanaskovie suikastte bulunduunu bildirmiti. Aratrma sonunda, bu zaptiyenin bakonsolosu dvd anlald.
1863 ylnda Osmanl memleketlerinde bulunan ecnebi devletler konsolosluklar hakknda nizamname (Dstur, 1. tertip, I (stanbul 1289), s. 772-775); Uygur Kocabaolu, Majestelerinin Konsoloslar (ngiliz Belgeleriyle Osmanl mparatorluundaki ngiliz Konsolosluklar 1580-1900), stanbul 2004, s. 185. 49 BOA, HR.MKT, nr. 59/23, 20 B 1269/29 Nisan 1853, lef 1. 50 BOA, HR.MKT, nr. 59/25, 23 B 1269/2 Mays 1853, lef 1. 51 Mostardaki Avusturya konsolos vekilinin, 12 Terinisani 1252/1837 tarihi itibariyle kendi devletinin Dileri Nazrna gnderdii yaznn hlsas tercmesi: BOA, HR.TO, nr. 152/72, 12.11.1852, Orijinal nr.: 233, Mikrofilm nr. Avusturya. 52 BOA, HR.TO, nr. 153/15, 19.3.1853, Orijinal nr.: 83.
48

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

337

Sefaret, sulunun lykyla cezalandrlmasn, cezann infz edilecei gn Bosnada Avusturya General Konsoloshnesi bandrasnn 21 pre top atyla selmlanmasn istedi. Ayrca Avusturya Sefareti, Bosna valisi Hurid Paa ve memuriyet-i mahssa ile Bosna Eyaletinde bulunan Kmil Paann bu hadiseden dolay Msy Atanaskovie zntlerini bildirmek zere bizzat nezdine gitmelerinde, srar etti. stanbuldaki Maslahatgzar, Hariciye Nazr Rifat Paa ile yapt grmede, Bosnada gerekenlere tenbihte bulunulmasn ve yaplacak tenbihatn, hemen ertesi gn Saraybosnaya gidecek posta ile gnderilmesinin bir aresine baklmasn, bunun tzimatn yenilenmesine vesile olacan sylyordu. Krek cezas verilen Tahir, bir daha geri dnmemek zere Saraybosnadan uzaklatrlmt53. 5) Bosnaya Hristiyan Din Adamlarnn Tayininde Avusturya Konsoloslarnn Rol ve Mostar Avusturya Konsolosu Hakknda ikyetler Bosnann iilerine mdahale etmeyi Balkan politikasnn vazgeilmez hedeflerinden biri haline getiren Viyana Hkmeti, eyaletin Hristiyan ahalisi, bilhassa Katoliklere nfuz etmeyi baard. 1854 yl ilkbaharnda, Bbli, Bosna ve buraya tbi yerlerin metropolidi Prekopirisin gya azledilerek, yerine zvornik piskoposunun tayin edilecei istihbaratn ald. Ksa sre sonra, bunun tamamen Saraybosna Avusturya Konsolosunun istei zerine yapld54, anlald. Bu tarihte Krm Sava devam ediyor; Bbli, bir i isyana sebep olacak her nevi tahrikten kanyord. Ayn gnlerde, Mostardaki Avusturya konsolos vekili ile valinin anlaamadklar haberi stanbula ulam, valinin yazl ikyeti sebebiyle Bbli harekete gemiti55. Avusturya Sefareti, 9 Temmuz 1854de Bbliye sunduu mzekkerede konsolosunu mdafaa ediyor, Bbli de valisine gveniyordu. Buna ramen eyalet oktan karmt. Osmanl taraf valisini, sefaret de konsolosunu deitirmek suretiyle meseleyi kapattlar. Avusturya, Msy Dobrovichi Mostara konsolos tayin etti. 1856da Krm Sava sona erdiinde, Bosna-Hersek, gerek Avusturya, gerek Fransa ve hatta yeni dnemde kurulacak ecnebi devlet konsolosluklar vastasyla daha da karacakt. Bosnadaki i isyanlarda Avusturyann da rol bulunmakla beraber, mesel Krm Savandan hemen sonra 1857 syann hazrlayan i
BOA, HR.MKT, nr. 59/65, 7 1269/16 Mays 1853. BOA, HR.MKT, nr. 74/70, 19 B 1270/17 Nisan 1854. 55 BOA, HR.TO, nr. 155/41, 16.7.1854, Orijinal nr.:236, Mikrofilm nr.: Avusturya 102.
53 54

338

Gler Yarc

ve d sebepler, Viyana Hkmetinin iini kolaylatrmtr. Bu tarihte, Mslman halkn isyanla dorudan ilgisi bulunmuyordu. 1856da iln edilen Islahat Ferman eyaletlerde Osmanl tebeas Hristiyan halkn cretkr ayaklanmalarna sebep olmu, Bosna-Hersekte de isyan bagstermiti56. syan, ncelikle mevcut arazinin tasarrufu57, vergi meseleleri58, mahall memurlarn tutumu59 ve din adamlarndan ikyetle balamt60. D sebeplere gelince, Osmanl idaresini zayflatmaya alan Avusturya, Rusya ve dier devletler, viayetteki en basit meseleyi dah tahrik etmekte idi. 1857 knda, yal ve ar hasta olan Saraybosna Avusturya Ba konsolosunun vefat bekleniyordu. Konsolosluk kanlar, batercman mahall hkmete gndererek, konsolosun vefat halinde defin merasiminin nasl yaplacan sormutu. Bosna valisi, 2 ubat 1857 tarihli bir tahrirle Bbliden gr istedi. Cevaben gelen yazda, konsolosun general silkini tamas, yani bakonsolos olmasna ramen asker memurdan saylmayaca, Ordu-yu Hmyunda byle bir ztn alay ile kabristana gnderildii grlmse de konsoloslar iin ne yaplacann bilinmedii, kaydediliyordu. Bbli, ebediyete intikal eden birine sayg gsterisi olarak gerektii kadar kavas ve zabtiye neferi tayin edilmek suretiyle mahall kaidelerin uygulanmasn, konsolosun nnn bir-iki blk zaptiye refakatinde gtrlmesini ve birka el tfek atlmasnn yeterli olacan ekleyerek, vilayete yol gsteriyordu61. Devletler aras dostane mnasebetlerde nezaketi hibir zaman elinden brakmayan Osmanl Hkmeti ve Saray, gerektiinde kararl bir tavr sergilemeyi de ihmal etmiyordu. Mesel, Avusturya Sefaretinin Bosna ve Hersekteki konsolosluklarna tayini istenen baz kimseleri
Glen, a.g.e., s. 472-473. Eyalette, byk ounluu Hristiyanlardan meydana gelen rey iftlik sahiplerinin kiracs olup, reynn durumunu iyiletirecek dzenlemeler yapld (Mesel, Bosna Eyaleti ile Hersek Sanca iftliklerinde cri olan yarclk, leme, drtleme ve beleme usullerinde ashb- alka ile mstecirler arasnda cereyan eden muameltta yaplan tdilata dair 12 Eyll 1859 tarihli nizamname (Dstur, 1. tertib, I (Dersaadet 1289), s. 765-771) kabul edilerek, yrrle konuldu). Bosnada arazinin daha nceki tasarrufuna dair bilgi iin, bkz.: C. Truhelka, Bosnada Arazi Meselesinin Tarih Esaslar, Trk Hukuk ve ktisat Tarihi Mecmuas, ev. CemaL Kprl, I (stanbul 1931), s. 54-64. 58 Glen, a.g.m., s. 473. 59 BOA, .MV, nr. 17012, 15 B 1274/1; Glen, a.g.e., s. 475. 60 Rum asll din adamlarndan rahatszlk duyulmas nemli olup; Bosnada papazlar genellkle yerli halktan atanmakta iken, yksek rtbeli din brokrasisi Rumlardan teekkl ediyordu (Glen, s. 477-478). 61 BOA, HR.MKT, nr. 180/58, 8 C 1273/ 2 ubat 1857.
56 57

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

339

timda lyk bulmayarak diplomatik bir slpla reddetmiti. yle ki, 1860 yl balarnda Saraybosna Bakonsolosu yaplmak istenen Kiyork strati Mirvichin tayin teklifi geri evrildi. Mirvich, hem ahs durumu, hem de Osmanl Devleti ve slm ahali aleyhine telif ettii bir risaleden dolay reddedilmiti. Osmanl Hariciye Nezareti Mstearlndan Belgrad Muhafzlna gnderilen hususa dair bir yazda, Mirvichin risalesinin tamamen toplatlmas ve bu ahsn konsolosluk hizmetinde kullanlmayaca, ifade edilmiti62. 6 Mart 1860 tarihli cevabi yazda, risalenin bulunarak mstearlk makamna takdim edilecei kaytldr. Belgrad Muhafz, 12 Nisan 1860da taahhdn yerine getirmitir63. 6) Avusturya-Bosna Snrnda Gmrk Daireleri, Tccar ve Konsoloslar Konsoloslarn asl grevi, bulunduklar yerlerde kendi devletinin tabiiyyetinde veya himayesinde bulunan tccar ve tebeann oradaki ilerine yardmc olmakt. Bosna-Hersekte grevli Avusturya konsoloslar da, ncelikle bu gibi grevlerle mkellef idi. Bosna-Hersekteki Avusturya ticareti genellikle ithalata dayanmtr. Blgede, Tanzimat dnemi balarnda, toplam % 13 nisbetinde gmrk rsumat deyen Avustuya tcirlerinin ikyeti zerine 26 Kasm 1843te Bosna Paasna gnderilen bir buyrulduda, Avusturya tccarndan eski muahedenamelerde gsterilen miktarn zerinde resim alnmamas ihtar edilmektedir64. Aralk 1847de Avusturya Devleti ile yaplan anlama gerei, iki devletin snrdaki ticaretlerinde istenecek gmrk resmi yeniden mzakere edilir, Bosnadaki ticar anlamazlklarn giderilir65. Konsoloslar da arac olurlar 1850lerde, Avusturya Devleti baz emtiann Bosnadan ihrac hususunda rahatszlk duymaktadr. Bunlardan biri, kerestedir. Bbli, Avusturya tebeasnn tedenberi Bosna ormanlarndan kestii kerestenin nakline byk kolaylk gstermitir66. Fakat, Osmanl Devleti ile Avusturya hudut boyundaki ticaretin byk bir ksm o srada tatil edilmitir. Bu durum, Avusturyaya yle izah edilmeitir: Osmanl Devleti, Bosna Beylerinin sahip olduklar bir nev istiklli kaldrarak, eyaleti
BOA, HR.MKT, nr. 15 L 1276/ 6 Mays 1860, 333/28, lef 1. Ayn yer, lef 2. 64 Mbahat S. Ktkolu, Osmanl-ngliiz ktisadi Mnasebetleri, II (1838-1850), stanbul 1976, s. 66. 65 BOA, A.AMD, nr. 2/91, 3 M 1264/11 Aralk 1847. 66 Avusturya Sefiri tarafndan 16 Mart 1861de Msy Mayere gnderilen tlimatn tercmesi sureti: BOA, HR.TO, nr. 161/20, 16.3.1861, Orijinal nr.: 415, Mikrofilm nr.:Avusturya6.
62 63

340

Gler Yarc

yeni nizamlara dahil etmi ve 1850 ylna kadar bu eyaletde serbeste tasarrufta bulunulurken, artlar deimitir. Osmanl Hkmeti, daha sonra da Avusturya-Macaristan mpa ra torluunun basklarna mruz kalr. 1869da, Bosna-Hersekteki btn ecnebi konsoloslar Avusturya-Osmanl snrnda gmrk binalar ina etmek amacyla tartmaya balar. Saraybosna Avusturya Bakonsolosu da tartmalara katlr. Meselenin halline dair bir Muhtelit Komisyonu kurulmutur. Bbli, 4 Kasm 1869da Bosna vilayetine bir telgrafname gndererek, mahall idareyi gelimelerden haberdar eder; ayn zamanda, Saraybosna Avusturya Konsolosuna dikkat etmeleri istenir67. 7) Bosna-Hersekte Avusturya Postalar ve Konsoloslarn Haberlemesi Avusturya-Macaristan mparatorluunun 1878 ylnda BosnaHerseki igalini kolaylatran vastalardan biri, phesiz, uzun zamandan beri blgede faaliyet gsteren Avusturya Posta Tekilt oldu. Ecnebi postalarnn mahzurlarn iyi bilen Bbli, kuruluundan itibaren Bosnadaki Avusturya postalarn dikkatle izledi. Eyll 1851de Saraybosna Avusturya Konsolosunun postasndan kan uygunsuz gazete ve evrak, Osmanl Hkmetinin ihtiyatl davranmakta me kadar hakl olduunu gsteriyordu. Bunun zerine Bbli, Mostar tarafnda bir posta ihdas edilmesi ve Avusturya postalarndan ahalinin kat alp-vermemesini istedi68. stanbuldaki Avusturya Sefiri devletinin Osmanl vilayeterindeki posta tekiltnn nemini szlerle ifade ediyordu: Viyana bir taraftan konsoloslaryla daha hzl ve gvenilir bir haberleme zemini buluyor, ayn zamanda yerli haberleme ana katlarak istihbaratn glendiriyordu. Bu szler itiraf mahiyetinde olup, 10 Kasm 1872de ayn sefaretden Osmanl Hariciyesine gnderilen bir takrirde, Saray[bosna] ile Banaluka arasndaki demiryolu hattnn yaknda almasnn Avusturya-Macaristann Bosna vilayetinde bulunan konsolosluklaryla haberlemesini hzlandraca, kaytldr. Takrir muhtevasndan, Avusturyann posta tekilt sayesinde Bosna-Hersekteki dier ecnebi konsolosluklarnn haberlemesine de arac olduu, dolaysyla blgedeki faaliyetlerine nfuz edebildii anlalmaktadr. Zira ayn takrirde, Rumeli Demiryolu Kumpanyasnn 29 Nisan 1869 tarihli artnamesinin 69. maddesi gerei Bbliden izin istemeksizin ecnebi postasn nakletmeye mteahhit bulunduundan, Avusturya Sefaretinin
14 Terinisani 1285/ 26 Kasm 1869 tarihinde Viyana Sefareti Maslahatgzar tarafndan Osmanl Hariciye Nezaretine gnderilen telgrafname tercmesi: BOA, HR.TO, nr. 117/160, 14.11.1869, Orijinal nr.: 442. 68 BOA, A.AMD, nr. 31/75, 27 Za 1267/23 Eyll 1851.
67

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

341

bu konsoloshaneleri ve husus posta kumpanyasn kabul etmesi iin Osmanl idarecilerine emir verilmesi, rica edilmektedir. Sefaret, o tarihe kadar Avusturya ve Macaristan arasndaki posta muhaberat Yenipazar yoluyla yapld halde, imdi Saraybosna ile Brod arasndaki postann kaldrlacan da bildirmektedir69. 8) Bosna-Hersekte Padiahn Hkmranlk Hakk ve Bblinin Yetki Meselesi: Osmanl pyitahtndaki Avusturya sefirleri ve Bosna-Hersekte grevli konsoloslar, 1856dan sonra daha byk bir gayretle bu vilayeti ilhka alan Viyanaya hizmet etmilerdir. 1878deki igalin ardndan Avusturya idaresi, konsoloslarnn yardmyla Osmanl padiahnn Bosna-Hersekteki hkmranlk hakk ve Bblinin siyas yetki ve nfuzunu zayflatmaya ynelik fiil bir dzen kurmutur. 1878-1908 yllar arasnda Avusturya Sefareti, Bosna-Hersekten dier Osmanl vilayetlerine g ve buralarda ikamet edenlerin pasaportlarn vize etmemi70; Osmanl tabiiyyetine geenlere Avusturya pasaportu verilmemi71, Bosna-Herseke giden Osmanl tebeasna glk kartlmtr72. 1878 ylndan sonra Viyana Hkmeti, Bosna-Herseke tayin edilen dier ecnebi konsoloslarn memuriyetlerinin onaynda Osmanl Devletinin yerini almtr. 1880de, Bblinin hususa dair yetki ve inisiyatifi, fiili olarak hemen tamamen Viyanann tasarrufuna gemitir. Bbli Hukuk Mavirliinin 26 Nisan 1880 tarihli bir mtalanamesi, bu vilayete konsolos tayinlerinde Osmanl tarafnn grlerini ifade etmesi bakmndan kayda deerdir. Mtalanameye gre, diplomatik bir kural olarak ecnebi devletler konsoloslarna berat verme hakk o konsolosun memuriyette bulunaca memleketin hkmdarna ait idi. Bosna ve Hersekteki konsoloslarn beratlarnn da hakk- hkmrniyi deil, ancak bir hakk idare-yi hiz olan Avusturya Devleti tarafndan verilmeyip, Bbli tarafndan verilmesi gerekiyordu. Fakat Avusturya Devleti, blgeye tayin edilecek konsoloslarla devaml surette mnasebeti bulunacandan bu ie dahil ve alkas da inkr edilemezdi. Bu durumda, tayin edilecek konsoloslarn isimleri nce Avusturya Devletine bildirilmeli, Viyana Hkmeti tarafndan kabul ve tayin edilmedike Osmanl Devleti bahis konusu konsoloslara berat vermemeli idi73.
BOA, HR.TO, nr. 165/26, 23.10.1872, Orijinal nr.: 83, Mikrofilm nr.: Avusturya-54. BOA, HR.HM.O, nr. 20/25. 71 BOA, HR.HM.O, nr. 20/26. 72 BOA, HR.HM.O, nr. 20/28, 26 ubat 1322/ 11 Mart 1907. 73 BOA, HR.TO, nr. 365/4, 14.4.1880, Orijinal nr.:105, Mikrofilm nr.: stire 32; nr. 365/76, 23 ubat 1295/ 6 Mart 1880, Orijinal nr.: 289, Mikrofilm nr.: stire 104, lef 1.
69 70

342

Gler Yarc

Berlin Anlamas hkmlerini istismar eden imzac devletlerin tutumu, anlamann taraflarndan Avusturya-Macaristan mparatorluunun cesaretini arttryor; blgedeki igal ynetimi, yalnz Bbli ve Sarayn deil, yerli halkn da tepkisini ekiyordu. Mslmanlar, Avusturya askerinin Bosna-Herseke girdii gnden itibaren Avusturya-Macaristan idaresinin tedbirlere phe ile bakm, yeni hkmetten grdkleri kt muameleyi Bbliye defalarca ikyet etmilerdi74. Ancak Viyana Hkmeti, padiahn vilayetteki otoritesini reddettiinden mzakerelerden sonu alnamyordu75. Buna ramen, Bosna-Hersekteki Mslmanlar hakl olarak Bbliden yardm istiyorlard. Viyanadaki Osman sefiri Hariciye Nezaretine gnderdii 18 Ekim 1879 tarihli bir telgrafnamesinde, Avusturya ile yaplan Mukavelenamenin 4. protokolnde Bosna ve Hersek slam ahalisinin mft, ktip ve imam tayinleri ile memuriyetlerine dair cereyan eden mezheb mnasebetlerinde tamamen serbest olacaklarnn aka bildirildiini; fakat, vilayetteki Avusturya memurlarnn muhtelif sancaklara kad tayin ettirmekte olduunun birok kaynaktan renildiini bildiriyor; bu hususun Avusturya ile hemen grlmesi gerektiini76, szlerine ekliyordu. Avusturya memurlar, Bosna-Hersek Mslmanlarnn din ve siyas bakmdan Osmanl Devleti ile ilgisini tamamen kesmek istediler77. Msmanlarn ikyeti zerine, her trl hakszln incelenmesi iin mahall komisyonlar kurulmas teklif edilmise de, Viyana Hkmeti, vilayetteki Mslmanlarn Bbliye mracaat hakkn reddediyordu. Bbli, Avusturyann bu hususa dikkatini ekerek, Bosna ve Herseklilerin hukuken kendilerine bavuru hakknn bulunduunu; rz ve namus gvenlikleri, ahlk ve detleri ile ibadetlerini serbeste yapmalarnn salanmas hususu daha nce taahht edildii halde; Avusturya idaresinin balamasyla birlikte bunlarn yerine getirilmediini, ayrca Mslmanlarn emlklarnn ellerinden alndn bildirdi. Avusturya, Osmanl aleyhtarln srarla srdryor; g etmeyerek vilayette kalan Mslmanlarn Bbli ve hilafetle
17 Aralk 1880de Viyanaya hususi surette ve gizli olarak yazlan telgrafname tercmesi: BOA, HR.TO, nr. 497/103, 5 ubat 1295/17 ubat 1880, Orijinal nr.: 439, Mikrofilm nr.: Mzekkere 54. 75 1899da Mostar Mfts Ali Fehmi Cbiin liderliinde Bosna-Hersekteki btn Mslmanlara din sahada ve eitimde otonomi verilmesi iin kararl bir mcadele balatlmt (Durdev, a.g.m., s. 302). 76 BOA, HR.TO, nr. 133/123, 18.10.1879, Orijinal nr.:439, Mikrofilm nr. Sefaret-i Seniyye Telgafnamesi 501. 77 Hususa dair 6 Eyll 1881 tarihli mtalaname tercmesi sureti: BOA, HR.TO, nr. 365/109, lef 1.
74

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

343

ilgisini kesmek istiyordu. galci Avusturya memurlar, 1900 ylnda Sultan II. Abdhamidin 25. Clus Yldnmnde evlerini aydnlatmak isteyen Bosna-Hersek Mslman ahalisine, bu maksatla dah izin vermemiti78. Haziran 1903te, Bosna-Hersekteki Mslman ahali ile yneticiler arasnda ihtilfl konularn halli iin Viyana Hkmet, nihayet baz nlemler almt79. B. NGLTERE DEVLET KONSOLOSLUKLARI 1) Bosna-Hersekte ngiliz Diplomatik Misyonu Osmanl Devletinin ngilizlere bahettii ilk ticaret imtiyaz, 1580 ylnda III. Murad zamannda verildi80. XIX. yzylda, Bosnaya gelipgiden ngiliz Devleti tebea, tccar ve adamlarnn ilerini grmek zere, Ocak 1853te, Mister Eskin adnda bir ahs Saraybosnaya konsolos vekili tayin edildi. Bu tarihten 1900 ylna kadar, ngilterenin BosnaHersekte grevlendirdii temsilcilerden bazlar unlardr:
Tablo 2) Bosna-Hersekte ngiltere Devleti Konsolosluklar (1853-1900) Tarih 10 ubat 185381 25 Kasm 185682 25 Kasm 185683; 1860.
78 79

Konsolosuk birimi Saray/BOSNA Saray/BOSNA [ Mostar ] HERSEK

Konsolosun isim / unvan/nian/rtbesi Eskin Konsolos vekili Henry Urban Churchill Konsolos [ vekili ] James Zohrab84 Konsolos vekili

Dier grevliler isim / unvan/nian/rtbe

BOA, HR.TO, nr. 357/9, 7 Eyll 1316/20 Eyll 1900. BOA, HR.HM.O, nr. 190/34, 18 Ra 1321/14 Haziran 1903. 80 Ktkolu, a.g.e., s. 2. 81 Mister Eskinin konsolos vekili tayin edildiine dair Bosna Valisi Vezir Hurid Paa ve Bosna Mollasna hkm: BOA, A.DVN.MHM, nr. 10/13, 10 R 1269/21 Ocak 1853. 82 ngilterenin Bosna konsolosluuna tayin edilen Mister Henry Urban Churchill ve Herseke konsolos vekili tayin edilen Mister Zohraba gerekli yardmn yaplmas: BOA, HR.MKT, nr. 168/12, 27 Ra 1273/25 Kasm 1856. Zohraba emr-i l verilmesine dair tezkere-i samiye: BOA, A.AMD, nr. 74/21, 1273/1856. 83 Gs. yer. Churchill, bir ngiliz rahibin olu idi (Ayn yer, lef 2). 84 J. Zohraba emr-i li verilmesi: BOA, A.AMD, nr. 74/21, 1273/1 Eyll 1856-21 Austos 1857.

344
ubat 1857-Aralk 185885 7 Kasm 185886 23 Mart 186087 1866-186788 1869-187089; 1871-187290; 1874-187591; 187692 13 Haziran 187693 7 Eyll 187795
85

Gler Yarc

Saray/BOSNA

Churchill- Konsolos Yarbay Edward San Con Nabl -Konsolos [William] Richard Holmes Konsolos William Richard Holmes Konsolos William Richard Holmes - Konsolos nc dereceden Mecid Nian Edward H. Feerman94 Konsolos vekili [Edward H. Feerman ] Konsolos Koper-konsolos vekili konsolos maiyyetinde Feerman Sekreter Feerman Sekreter Drdnc dereceden Mecid Nian Personel says: 4

Saray/BOSNA Saray/BOSNA Saray/BOSNA

Saray/BOSNA

Mostar/ HERSEK Saray/BOSNA

BOA, HR.MKT, nr. 183/39, 1 B 1273/25 ubat 1857. Churchillin Badata tayiniyle, yerine Yarbay Edward San Con Nabln atanmas ve berat- li verilmesi: BOA, A.DVN.DVE, 23-A/24, 5 Ca 1275/11 Aralk 1858. 86 Nabla konsolosluk berat ve ferman verildiine dair Bosna Valisi Vezir Osman Mazhar Paa ve Bosna Mftsne hkm: BOA, A.DVN.MHM, nr. 30/13, A.N. 1276/1859, lef 1- 2. 87 Nabln yerine Diyarbekir Konsolosu Richard Holmesn tayini ve kendisine berat verilmesi: BOA, A.DVN.DVE (3), nr. 24-A/55; A.DVN.MHM, nr. 30/13, N 1276/23 Mart-21 Nisan 1860. 88 Salname, sene 1283, defa 1, s. 103-104. 89 Salname, sene 1286, defa 4, s. 80-81. 90 Uygur Kocabaolu, Majestelerinin Konsoloslar ngiliz Belgeleriyle Osmanl mparatorluundaki ngiliz Konsolosluklar (1580-1900), stanbul 2004, s. 100-101. 91 Salname, sene 1292, s. 53; 1294, s. 52. 92 Gs. yer. 93 Feermann Mostar konsolos vekili tayin edildii ve Ahidname-i Hmyuna uygun emr-i erif verilmesine dair irade-i seniye: BOA, .HR, nr. 270/16277, 19 Ca 1293/12 Haziran 1876. Sefaret, Feermann tayinini 27 Mays 1876da Hariciye Nezaretine bildirmi, 2 Haziran 1876da Divn- Hmyun muktezas hazrlanm, 12 Haziran tarihli Sadaret tezkeresi zerine, 13 Haziran 1876da irade-i seniyesi kartlmtr (Gs. yer). 94 Feerman hakknda, bkz.: Robert J. Donia, Sarajevo a Biography, The University of Michigan, 2006, s. 40. 95 Kopern Saraybosnaya konsolos tayini: BOA, ..HR, 274/16685, 27 1294/6 Eyll 1877. Bkz.: Ek 1.

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal... 1 Temmuz 187996 190097 Edward H. Feerman Konsolos Edward H. Feerman Konsolos

345

Saray/BOSNA Saray/BOSNA

2) Konsoloslarn Faaliyetleri: ngiltere Sefaretinin Bosna ve Herseke tayin ettii temsilciler ticaretten siyasete, eitimden sosyal hayata kadar her alanda sefaretlerine bilgi verirken, dier ecnebi konsoloslar hakkndaki istihbarat ihmal etmiyorlard. Saraybosna Konsolosu Churchill, ubat 1858de stanbula gnderdii bir raporda, Bosnadaki rdiye mekteplerine dair bir deerlendirme yapm98; Avusturya bakonsolosu Rcfeler hakknda da sefirine baz notlar aktarmt. Bakonsolos, Bosnann durumunu tefti maksadyla Bblinin o tarihte eyalete mfetti tayininden honut kalmamt, bunu da asla gizlememiti. Ayn gnlerde, Srbiski ad altnda Avusturyada yaynlanan bir gazetede, Bosna-Hersek ahalisini isyana davet eder surette yazlar yaynlanmakta idi. Churchill, gazetenin bamuhabirinin Mostar Metropolidi Pamoino olduunu zannediyorum diyor ve Osmanl Devletinin, Bosna ve Hersek halknn bu gazeteyi satn almasnn nlenmesi gerektiini ekliyordu99. Mays 1858de Saraybosnadan gnderilen baka bir konsolos raporunda, Bosnada yeni usuln uygulamaya konulmasyla birlikte vergilerin dorudan tahsil edilmeye baland, Martn ilk gnlerinden itibaren bedel-i asker resmi ile cizyenin lavedildii100 bildirilir. 29 Mays 1858de, konsolosluk, Hersekteki Osmanl askerinin hezimeti ve Karada vukuat edindii istihbarat sefareti ile paylamaktadr101. 1860larn banda ngilterenin Saraybosna Konsolosu Mister Holmes, kendi Dilerini Bosnadaki isyan hakknda bilgilendirirken, isyann kmasnda d kkrtmalar kadar yerel memurlarn tutumunun da etkili olduunu yazyordu102. Bu tarihte Saraybosnada resm bir
imir, a.g.e., s. 348-349. Kocabaolu, a.g.e., s. 158, Tablo 1 (1900 Ylnda Osmanal mparatorluundaki ngiliz Konsolosluklar). 98 BOA, HR.MKT, nr. 223/97, 2 C 1274/18 Ocak 1858. 99 BOA, HR.TO, nr. 229/26, 15.2.1858/27 ubat 1858, Orijinal nr. 239, Mikrofim. ngiltere 19, lef 1-2. 100 BOA, HR.TO, nr. 230/25, 22.5. l858, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: ngiltere 74. 101 BOA, HR.TO, nr. 230/24, 17.5.1274/29 Mays 1858, Oriinal nr.: 81, Mikrofilm nr.: ngiltere 72. 102 BOA, .MV, nr. 17012, 15 B 1274/1 Mart 1858 tarihli Meclis-i Vl Mazbatas; Glen, s. 475.
96 97

346

Gler Yarc

konsolosluk binas bulunmuyordu103. Austos 1863te, Bosnada ngiliz Protestan misyonerleri faaliyet gstermekte104, muhtemelen konsolostan yardm grmektedirler. ngiltere sefareti, Austos 1877de Mister Koper Saraybosna konsolosluu maiyyetine konsolos vekili tayin etti. Sadaretin 6 Eyll 1877 tarihli tezkeresi zerine 7 Eyll 1877de Sultan II. Abdlhamidin irade-i seniyyesi gerei, Kopera konsolosluk berat ve ferman verildi105. ngiliz konsoloslar, Avusturyann Bosna-Herseki igali dnemine ait raporlar ile de Avrupa merkezlerinin dikkatini ekmilerdi. galin hemen balangcnda, Saraybosna konsolosunun bir raporu Hariciye Nazr Salisburyye sunuldu. Nazr, Viyana Sefiri Sir Elliot vastasyla, bunu, Avusturya Hariciye Nazr Baron Calicee gnderdi106. Saraybosna Konsolosu Feermann Salisburyye gnderdii 1 Temmuz 1879 tarihli siyas raporda, Bosnaya muhtariyet verilmesi ve Avusturya askerinin vilayetten ekilmesi hususunda Byk Devletlere verildii bildirilen bir dilekenin stanbuldaki Bosna gmenleri tarafndan yazlm olmas ihtimalinden bahsediyordu. Mslmanlarn ehven-i er olarak Avusturya idaresine almaya altklar, bunu Srp ve Karada idaresine tercih ettikleri, Avusturyann yerli halkn sempatisini kazanamad, Bosnada camilerin ve tekkelerin depo olarak kullanld, Avusturya askerinin Mslmanlarn evlerinde oturmalar ve toprak meselesinin memnuniyetsizlii arttrd, kamu ilerinin de ar yrd bildiriliyordu. C. BOSNA-HERSEKTE RUS KONSOLOSLARI VE SYAS FAALYETLER 1) Konsoloslar Rusya, 1774te imzalanan Kk Kaynarca Andlamasnn 11. maddesi ile Osmanl memleketlerinde konsolosluk ama hakkn elde etti. Maddedede geen mme-i mevki tabirini istismar ederek Rus tacirlerinin hi uramad, ancak gayr-i Mslim Osmanl tebaasnn yaad
Bosna valisine tahrirat- samiye: BOA, HR.MKT, nr. 337/52, 16 Za 1276/5 Haziran 1860. BOA, HR.SYS, nr. 207/51, 11.8.1279/23 Austos 1863. 105 BOA, .HR, nr. 274/16685, 27 1294/6 Eyll 1877. 24 Austos 1877 tarihli bir muktezaya gre, ngiltereye verilen ahidname gerei, sefaret Halep, skenderiye, Trablusam, Tunus, Trablusgarb, Sakz, zmir ve Msr iskelelerine ve dier Osmanl memleketlerine konsolos tayin etme hakkna sahipti (Gs. yer). 106 Bill N. imir, Rumeliden Trk Gleri Belgeler-Documents, c. II (Ankara 1989), s. 367, belge nr. 434, 348-349.
103 104

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

347

mahallerde dah konsolosluklar kurdu107. Petersburg Hkmetinin BosnaHersekteki konsolosluklar, muhtemelen XIX. yzyl ortalarnda hizmete girdi. Krm Savandan sonra Rusya Sefareti, Bbli ve Sarayn onayn alarak, Rusya Devleti tebea, tccar ve adamlarnn Bosna-Hersekteki ilerine bakmak zere Saraybosnaya bir konsolos, Mostara konsolos vekili gnderdi. Blgede, XIX. yzyln ikinci yarsnda grevli Rus konsoloslarndan bazlar unlardr:
Tablo 3) Bosna-Hersekte Rusya Devleti Konsolosluklar (1858-1880 Yllar Aras) Tarih 1858108 24 ubat 1858109 11 Ocak 1859110 1866-1867111 1866-1867112 1869-1870113
107

Konsolosluk birimi [ Saray ]/BOSNA [ Saray ]/BOSNA Mostar/HERSEK [ Saray ]/BOSNA [ Saray ]/BOSNA

Konsolosun isim / unvan/ nian/rtbesi Hilkarfenek-Konsolos evlikof-Konsolos Stalinkop-Konsolos vekili Dr. Plaved-Konsolos Kodoryef-Konsolos

Dier grevliler isim / unvan/ nian/rtbe

Bozni-tercman

[Mostar]/HERSEK] uvali-Konsolos [vekili ] loy kanlar

BOA. Rusya Ahidnme Defteri, nr. 183/148-162, Kk Kaynarca Andlamas Sreti (Evst- Ramazan 1188/19 Kasm 1774); Gkbilgin, a.g.m., s. 838. Anlama metni iin, bkz.: Nihat Erim, Devletler Aras Hukuk ve Siys Tarih Metinleri (Osmanl mparatorluu Andlamalar), Ankara 1953, s. 121-135. Anlamann 11. maddesi yle idi: Rusya Devleti tarafndan lzm grlecek mme-i mevkde konsoloslar ve konsolos vekillerinin tayinine Devlet-i Aliyyemiz cnibinden ruhsat virilb, dost olan sir dvelin konsoloslar itibar olunduklar gibi merkumlar dah muteber tutulalar ve ib konsolos ve konsolos vekillerine ruhsat verile ki beratlu tbir olunur bert- pdihnem ile msellem tercmanlar maiyyetlerinde tutub ngiltere ve Frane ve sir milletlerin hzmetlerinde bulunan emsalleri kmyb olduklar mufiyata bunlar dah nil ve kmyb olalar(Osman Kse, Balkanlarda Rus Konsolosluklarnn Kuruluu ve Faaliyetleri , Turkish Studies/Trkoloji Dergisi, I/2 (2006), s. 143). 108 Saraybosna Rus Konsolosu Hilkarfenekin grevinden ayrlarak memleketine giderken Viyanaya urayaca, Mostarda karlanmas, yerine evlikofun tayini: BOA, HR.MKT, nr.228/25, 10 B 1274/24 ubat 1858. 109 Ayn yer. 110 Mostar Rusya Konsolos Vekili Stalinkopa, Rusya mparatorunun isim gnnde yaplacak merasimde top atlmas ve bandra ekilmesi iin izin verildii: BOA, HR.MKT, nr. 272/47, 6 C 1275/11 Ocak 1859. 111 Salname, sene 1283, s. 103-104. 112 Ayn yer. 113 Salname, sene 1286, s. 80-81.

348
1869-1870114 Mart 1871Mart 1872115 1874-1875116 1875, 18761877117, 1878117, 1879-1880119

Gler Yarc
Mostar/ HERSEK Saray/BOSNA yladinof-Konsolos vekili Kodoryef-Konsolos enirlitercman Ykoonkanlar

[Mostar/ HERSEK] Saladol Konsolos vekili Saray/BOSNA Kodoryef Konsolos- nc rtbeden Mecid Nian

2) Bosna-Hersekte Rus Konsoloslarnn Faaliyetleri114115116117118119 Osmanl tebeas Ortodoks Hristiyanlar himaye etmek bahanesiyle Balkanlarda karklk karan Rusya, bamsz bir Srp Devletinin kurulmasna alrken, Bosna-Herseki de plnlarna dahil etti. Rus arl, Krm Savandan sonra Bat diplomasisinden dland; ancak Petersburg Hkmeti, menfaatllerine uygun surette, bazen mesel Avusturyaya, kimi zaman Bbliye yaknlat. Saraybosna Konsolosu, 1857 Hersek syan vesilesiyle hazrlad 19 Aralk 1857 tarihli bir yazsnda, Hersekte vukubulan suistimaller, gh Efendinin rol, aratrma komisyonu alma merkezinin Mostar olduunu kaydediyor; birinci Meclisten bekledikleri verimi alamadklarn esefle ifade ettikten sonra, sz Hristiyan Ortodoks tebeaya getiriyordu120. Konsolosa gre, aratrma komisyonu mdr ve mltezimler aleyhine hareket edecei yerde sadece Rum mezhebinden bulunan Hristiyan ahali hakknda iddet hareketinde bulunmakta, hatta irze-i nizm ve memleket syiine halel verenlere ortak olmakta idi. Bosnasaray Rusya Konsolosu bu denli siyasetle megul iken; Osmanl Devleti, ecnebi sefir ve konsoloslar mmkn mertebe honut etmee alyordu. Rus Sefareti, 17 ubat 1858de Bbliye bir takrir gndererek, Saraybosnaya yeni bir konsolos tayin ettiklerini bildirdi. Sefir, devletler arasnda kararlatrlan rbta-i sahha gerei konsolosluklarn nemine iaretle, Mostar Mutasarrfna hitaben tavsiye mahiyetinde bir Sadaret emri yazlmasn rica ediyordu121. Bbli, ricann gereini en ksa za Gs. yer. Salname, sene 1288, s. 38. 116 Salname, s. 66. 117 Salname, sene 1292, s. 53; sene 1294, s. 52. 118 Salname, sene 1293, s. 65. 119 Salname, sene 1295, s. 54. 120 BOA, HR.TO, nr. 286/38, 7.10.1273/19 Aralk 1857, Orijinal nr. 78, Mikrofilm: Rusya 47. 121 BOA, HR.MKT, nr. 228/25, 10 B 1274/24 ubat 1858, lef 2.
114 115

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

349

manda yerine getirdi. 24 ubat 1858de Hersek Mutasarrfna gnderilen emirnamede122, Saraybosna Rus konsolosu Msy Hilkarfenekin memuriyetinin sona erdii, Viyana yolu ile memleketine dnerken Mostara urayaca ve burada birka gn orada kalaca, kendisine kolaylk gsterilmesi istendi. Hilkarfenekin yerine atanan Msy evlikof da Mostara gelecek veya bir adamn gnderecek olursa, Ona da kolaylk salanacakt. Krm Sava sonrasnda, Petersburg Hkmeti, Panislavist propagandalarna uygun surette Bosna-Herseke silah ve cephane sevketti. Gizlice yaplan sevkiyat Rus konsoloslar idare etmi ve hkmetlerine her gn rapor gndermi, talimatlar dorultusunda Avrupadaki baz ahs ve cemiyetleri de bilgilendirmilerdi. 1873 ylnda, dnemin Saraybosna Rus konsolosu Viyanadaki Slav Komitesine ektii bir telgrafta, Ayn birinci gn Saraybosnada, altnc gn bu havalideki ky ve kasaba halkna para yardm yapld. Silahlarn bir ksmn Biyelie verdim. O bunlar Travnikteki dostlarmza datacak. Kalan silah ve cephaneyi de Prizren ve Deana sevk etmek iin frsat bekliyorum , diyordu123. D. BOSNA-HERSEKTE PRUSYA/ALMANYA KONSOLOSLUKLARI 1) Alman Konsoloslar XIX. yzylda Almanlarn Balkanlar, zellikle Bosna-Herseke ilgisini 1871den nce ve sonra olmak zere iki safhada incelemek gerekir. Birinci dnemde Prusya ticaret ve siyaseti nemli olup, kta Avrupasnn Napolyon Savalar ve ihtilllerle alkaland bu dnemde Alman Birlii hayali 1849da, o gn iin son bulmutur. Bu tarihte, paralanan Almanyadan dnyann her tarafna g edenlerd gibi, Bosna-Hersek de snrl bir Alman gne sahne olmutur124. Balkan corafyasnda birok ehre Alman g olmakla beraber, 1857de kurulan Kataloiyi ayrca zikretmek gerekir. Buraya yerleen gmenlere, 1866da bu defa Galiyadan gelen Almanlar katlmtr. Gmenlerin yerli Hristiyanlarla karmalarn kesinlikle istenmemitir. Krm Sava devam ederken, Almanlar, Osmanl topraklarnda iskn hl dnmektedirler. Osmanl memleketlerine yerleen yabanclarn himaye meselesi de Almanlar iin o tarihte zel bir nem tam; bazlar, himaye hakknn eli ve konsoloslara braklmamas gerektiini ifade etmilerdir. Byle
BOA, HR.MKT, nr. 228/25, 10 B 1274/24 ubat 1858, lef 1. Altan Deliorman, Yugoslavyada Mslman Trke Byk Darbe, stanbul 1975, s. 36. 124 Geni bilgi iin, bkz.: Robert Anhegger, Almanlarn Trkiyeye G , Tarih ve Toplum, c. 4, say 21 (Eyll 1985), s. 58-59.
122 123

350

Gler Yarc

dnenlere gre, eliler ya diplomattr, ya da asker; ne lkeyi tanrlar, ne de halk. Konsoloslar ise tccardr ve yanzca kazan peindedirler. kinci konsoloslar ve temsilcileri, zellikle kendilerine maa denmeyenler paalar ve beylerle mnasabetleri kendi tekellerinde tutmaktadrlar. stelik bunlar burnu byk, cahil insanlardr125 Saylar fazla olmamakla beraber, Almanlarn da ikamet ettii Bosna-Hersekte bir Prusya Konsolosluunun almas, muhtemelen Krm Savana rastlar. 1869da Saraybosnada bir konsolosluun mevcudiyeti bilinmektedir. Osmanl vilayeti Bosna-Hersekteki Alman konsolosluunun ikinci dnemi, 1871de Alman Mill Birliinin kurulmasndan sonraki safhadr. Bu safhada, Bismarkn d politikasnn izleri hkimdir. Bu izler, 1878de Berlin Anlamas ile Avrupa diplomasisine mlolur. Bismark, Saraybosnada konsolos pyesi tayan ve asalet unvanna sahip bir konsolos ile maiyyetinde tecrbeli bir kanlarya atamtr. Alman konsoloslar mevkilerini uzun zaman muhafaza etmilerdir. Hkmet, genel olarak Avusturya-Macaristan mparatorluunun blgedeki menfaatini desteklemi, konsoloslar da bu maksada hizmet etmilerdir.
Tablo 4) Bosna-Hersekte Prusya/Kuzey Almanya [=Almanya iml] Devleti Konsolosluklar (1869-1878 Yllar Aras) Tarih 1869-1870126 ubat 1874- ubat 1875, Ekim 1875127 Konsolosluk birimi Saray/BOSNA Saray/BOSNA Konsolosun isim / Dier grevliler isim unvan/nian/rtbesi / unvan/nian/rtbe Dr. Plave[d] Konsolos Kont Plmr Konsolos Kont Plmr Konsolos nc rtbeden Mecid Nian Kont Plmr Konsolos Feristiman- kanlar Beinci rtbeden Mecid Nian Peroni- kanlar

Saray/BOSNA ubat 1875-Ocak 1876128, Ocak 1876Saray/BOSNA Ocak 1877129, 1878130 1879
125 126

Feristiman- kanlar

Gs. yer. Salname, sene 1286, s. 80-81. 127 Mahalli hkmetin babozuk alaylarn tandna dair Saraybosna Alman Konsolosu Msy Plmr/Bter tarafndan gnderilen 8 Ekim 1875 tarihli telgrafname: BOA, HR.TO, nr. 552/65, 3.10.1875. 128 Salname, sene 1292, s. 53; 1294, s. 52. 129 Salname 1293, s. 65. 130 Salname, sene 1295, s. 54.

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

351

E. BOSNA-HERSEKTE FRANSA KONSOLOSLUKLARI VE FAALYETLER 1) Konsolosluklar Konsolosluk kurumu, Batl devletler adna XIX. yy.da byk nem kazanm, birok ihtilaf ve mzakereye konu edilmi131, Napolyonun kta ablukasnn kaldrlmas zerine 1815te toplanan Viyana Kongresi, Avrupa diplomasisinin konsolosluk tekilt ve temyllerini nemli nispette deitirmiti. Fransaya gelince, Napolyon talya savalarnda elde etii zaferden sonra 1797de Avusturya ile Campo Formio Anlamasn imzalayarak Venedik Cumhuriyetine son vermi, Arnavutluk kylarndaki Parga, Preveze gibi yerler ve Yedi Ada Franszlarn eline gemi132; bylece Fransa, Balkanlarda Osmanl Devleti ile snr komusu olmutu. Bilhassa 1805te kazandklar Austerlitz zaferinden sonra, htilal Fransas kltrel, siyas ve sosyal nfuzu bakmndan gelimiti. Bu gelime, Balkanlar zerinde de etkisini gsterdi. 1807de Napolyon ve ar I. Aleksandr arasnda Tilsitte yaplan grmede, genel olarak Balkanlar Fransa ve Rusya arasnda paylalyor, Bosna-Hersek Habsburg Hanedanna terkediliyordu. Ayrca Napolyon, mstakbel Balkan projeleri sebebiyle Bosna ve Arnavutluk hakknda istihbarat yaptrmtr. General Marmonta Balkan milletlerinin gc, yarmadann toporafik durumu ve benzeri hususlarda bir aratrma emri veren Napolyon, Dalmayadan Bosnaya kadar uzanan yollar tespit ettirmi, Mostar ve Saraybosna gibi merkez ehirlerde zel bir haber alma tekilt kurmutu. Fransann Bosna ve Herseke ilgisi sonraki yllarda da devam etti. Franszlarn Arnavutlar tahrik ettiklerine dair 9 Ocak 1845 tarihinde Bosna, Rumeli, Yanya ve Selanik Mirlerine gnderilen bir kaime133, buna iaret etmektedir. XIX. yzyl ortalarnda Paris Hkmetinin Saraybosna ve Mostarda birer konsolosluu bulunuyordu. Paris Anlamasndan Berlin Anlamasnn kabulne kadar geen srede Fransann blgedeki diplomatlarndan bazlar aada gsterilmitir.
Konsoloslar Hakknda 10 Austos 1863 tarihli Nizamname, Dstur, 1.tertip, c. I, Dersaadet 1289, s. 772-775. 132 E. Haumant, La Formation de la Yugoslavie , Paris 1930, s. 240-249; Eren, a.g.e., s. 35. 133 BOA, A.AMD, nr. 1/28, 29 Z 1260/9 Ocak 1845.
131

352

Gler Yarc

Tablo 5) Fransa (= Cumhuriyet-i Fransa) Devleti Konsolosluklar (1856-1878) Tarih 4 Austos 1856134 3 Kasm 1857135 Mays 1866-Mays 1867136 1869-1870137 Mart 1871-Mart 1872138 1874-1875 ubat 1874-ubat 1875139 ubat 1875-Ocak 1876140; Ocak 1876Ocak 1877141; Ocak 1878-Aralk 1878142 Konsolosluk birimi Saray/BOSNA [Saray]/BOSNA Mostar/HERSEK Saray/BOSNA Saray/BOSNA Saray/BOSNA Saray/BOSNA Konsolosun isim / unvan/nian/rtbesi Edvard Wiett [Konsolos vekili] Konsolos vekili Moro Konsolos Muleni-Konsolos Didret Konsolos Sent Mari- Konsolos Dorben-Konsolos nc rtbeden Mecidi Nian Dvin-Konsolos nc rtbeden Mecidi Nian Viyet- kanlar Jerm tercman Santalinskikanlar Sent Marikanlar Sent Maritercman ve kanlar Dier grevliler isim / unvan/ nian/rtbe

Saray/BOSNA

Viyet- kanlar

2) Fransa Konsoloslarnn Faaliyetleri XIX. yzylda Fransann Balkan siyaseti, Avusturya ve Rusya ile mnasebetlerinin seyrine uygun surette deiiklik gsterdi. Paris, bazen Bbliden uzaklarken, kimi zaman yaknlat; bu durum,
Saraybosna Fransa Konsolosu Edvar Wiett tarafndan 4 Austos 1856da stanbuldaki Fransa Sefaretine yazlan mektubun tercme sureti: BOA, HR.TO, 196/75, 4.8.1856, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: Fransa 48. 135 BOA, HR.TO, nr.197/49, 20 Kanunevvel 1272/1 Ocak1857, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: Fransa-43l.l 136 Salname, sene 1283. 137 Salname, 1286, s. 80-81. 138 Salname, sene 1288, s. 38. 139 Salname, sene 1291, s. 41. 140 Salname, sene 1292, s. 53; 1294, s. 52. 141 Salname, sene 1293, s. 65. 142 Salname, sene 1295, s. 54.
134

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

353

BosnHersekteki konsoloslarnn faaliyetlerine yansd. 1856da Krm Sava sona ermi, Islahat Ferman iln edilmiti. te bu esnada, Saraybosna Fransa konsolosu Edvard Wiett, stanbuldaki sefirine yazd 4 Austos 1856 tarihli mektubunda yle diyordu: Bosna eyaleti keml-i syi ve sknet iindedir. Muhharen sdr olan hatt- hmyunun kraatndan beri Osmanl memleketlerinin baz mahallerinde hareketler olduu halde bu eyaletin hibir yerinde Mslman ahali tarafndan bu gibi hareketler olmamakta, her tarafta bir efkr- hsniye mhede edilmektedir. syi ve skneti ihll etmek yle dursun, en czi bir efkr- havf endie bile ibrz etmeyecek suretde baz mnsz hadise, yani Bosna Saraya karb bir kyl Mslmann bundan birka gn nce bir Katolik kilisesinin zerindeki haa konmu bir kargaya tfenk endaht etmesi kabilinden vukuat bulunmutur. Bu defa Hristiyanlar azm grlt etmi olduklarndan vali paa bu hareketlerin bir s-i niyete mebni olmadna dair izhr- teminat etmitir.143 Saraybosna Fransa Konsolos Vekili, Ocak 1857de stanbuldaki sefiri Msy Trofile gnderdii raporunda bu kadar hogrl olmayp, Travnik Sancana bal kazalarda mltezimlerin vergi mkelleflerine davrann ikyeti bir slpla anlatmaktadr144. Hersek syanna dair Mostar Fransa Konsolosluundan gelen bir tahrirde, blgedeki hadiselere geni yer verilir145. Aslnda Fransa konsoloslar, ticar temsilci olmaktan ziyade, siyasetle meguldr, bu durum Bbliyi rahatsz etmektedir. Austos 1863te Mostar ve Saraybosna Fransa konsolosluklarna siyas gerekelerle yenileri atanr146. F. TALYANIN BOSNA-HERSEK KONSOLOSLUKLARI 1) Konsoloslar talyan devletleri Bosna-Herseke tarih boyunca ilgi gsterdiler. Onlar iin blge, stratejik olduu kadar ticar ve demografik bakmdan nemli idi. talya, Aralk 1851de Hersek, Banaluka ve Bihkedeki Latin ahalinin durumunu yakndan takip ediyordu147. 1866-1878 yllar arasnda, Bosnann Saray ehrinde bir konsolos bulunduran talya, konsolosun maiyyetine bazen birden fazla tercman ve kanlarya tayin ediyordu. 1870lerde tercmanlarn bir ksm Musevi idi.
BOA, HR.TO, 196/75, 4.8.1856, Orijina nr. 239, Mikrofim: Fransa 48. BOA, HR.TO, nr. 197/49, 20 Kanunevvel 1272/1 Ocak 1857, Orijinal nr.: 239, Mikrofilm nr.: Fransa 43. 145 BOA, HR.TO, nr. 439/66, Orijinal nr. :1403, Mikrofilm nr.: Raguza-81. 146 BOA, HR.SYS, nr. 207/51, 11.8.1279/23 Austos 1863. 147 BOA, A.AMD, nr. 34/89, 7 Ra 1268.
143 144

354

Gler Yarc
Tablo 6) Bosna-Hersekde talya Devleti Konsolosluklar (1866-1878) Tarih Konsolosluk birimi Saray/BOSNA Saray/BOSNA Saray/BOSNA Konsolosun isim / unvan/nian/rtbesi Dorandi Konsolos Dorye- Konsolos Dodiv [General] konsolos151 Perd Konsolos Perd Konsolos Paskal -batercman Preze sk-tercman Mlemi sk-tercman Slom Dier grevliler isim / unvan/nian/ rtbe Cenperli-tercman

Mays 1866-Mays 1867148 1869-1870149 Mart 1871-Mart 1872150

18 ubat 1874-ubat Saray/BOSNA 1875 ubat 1875-Ocak 1876 152; Ocak 1876Saray/BOSNA Ocak 1877153; Ocak 154 1878-Aralk 1878

2) Konsoloslarn Faaliyetleri 1860l yllarda Bosna-Hersekteki talya konsoloslar genellikle blgeye yaplacak piskopos atamalarna mdahale ettiler. Haziran 1867de Bosnadan Hariciye Nezaretine gnderilen talyanca bir mektupta155, buraya tayin edilen Katolik piskoposlar dolaysyla dier Avrupa devletlerinin ve Vatikann davran zerinde durulmaktadr. Mektupta, drtyzyldanberi Osmanl hkimiyeti altnda bulunan Bosna vilayeti ahalisinin slm ve Rum Katolik milletinden meydana geldii; Katolik Rumlarn ruhan idaresinin Fransisken rahiplerine verildii kaytldr. Fransisken rahipleri, Fatih Sutan Mehmed tarafndan ihsan edilen ve halen muhafaza edilen bir imtiyaz fermanna gre tayin edilmekte ve grev yapmaktadrlar. Romadaki barahibe tbi Bosna ve Hersek Ka Salname, sene 1283, s. 103-104. Salname, 1286, s. 80-81. 150 Salname, sene 1288, s. 38. 151 Muhtemen rtbesi sadece konsolos olup, belgede sehven general tbiri kullanlmtr. 152 Salname 1291, 9. defa, s....; 1292, s. 53; 1294, s. 52. 153 Salname, sene 1293, s. 65. 154 Petronovi ile Opetinado Fesani adl ahslar arasndaki dv dolaysyla Mazhar Paa tarafndan 12 Haziran 1878de Saraybosna talya Konsolosuna gnderilen tahriratn talyanca tercmesi: BOA, HR.TO, nr. 279/2, 31.5.1878, Orijinal nr.: 111, Mikrofilm nr.: talya 8. 155 Bbliye takdim edilen bir adet imzasz talyanca varakann tercmesi: BOA, HR.TO, 508/102, 6.6.1867, Orijinal nr.:.97, lef 1.
148 149

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

355

tolik ahalisinin ileri, bir reis ve be yeden meydana gelen bir meclis tarafndan idare edilmektedir. tedenberi bu meclis, herkesin takdirini kazanm birka kiinin ismini Romaya bildirmekte, bunlardan biri piskopos olarak tayin edilmektedir. 1861de piskoposlua getirilen Sebastiyano Frankovich Bosna halkndan olmayp, defterde de kayd bulunmamaktadr. Bu sebeple, piskoposulu ittifakla onaylanm saylmaz. Frankovich in mnden sonra yerine Dalmayal Paskavel Vivacich getirilmitir. Vivacich ecnebidir ve tayini imtiyaz fermanna uygun grlmeyerek, Katolik ahali nezdinde kabul edilmemitir. Katolik ahaliye gre, Bosnadaki Katoliklerin ruhan idarelerine Papa tarafndan muhtariyet-i kaime verilmekte ise de, piskopos seiminde kadm usuln devam etmeli; yani piskopos, ya dare Meclisi tarafndan teklif edilenlerden biri veya vilayetin takdiriyle Bosna sakinlerinden bir Katolik olmal, Paskavel Vivaciche piskoposluk senedi verilmemelidir. SONU Bosna ve Hersek, Balkanlarda Osmanl Devletinin kltr, medeniyet ve siyaset alannda gsterdikleri faaliyet ve baarlarn nemli merkezlerinden birisidir. Bosna-Hersek idaresi ve halk, slamiyetin Balkanlarda yaylmas, Balkan milletlerinin uzun zaman tek idare altnda toplanmas ve Batdan gelen iddetli saldrlara kar Osmanl pyitahtnn korunmas bakmndan, yzlerce yl boyunca byk hizmet vermilerdir. Avrupa devletleri, bilhassa XIX. yzylda Bosna-Hersekte ok sayda konsolosluk tesis etmi; ecnebi diplomatlar blgede nemli grevler yapmlardr. Bosna-Hersekte en etkin rol stlenenler, Avusturya konsoloslardr. Bu rol, Viyana Hkmetinin Bosna-Hersek vilayetini igal ve ilhakna vasta olmutur. Baka bir ifadeyle, Avusturya-Macaristan Devletil Bosna-Herseki nce konsoloslaryla igal etmitir. Bosna-Hersekte yalnz Avusturya deil, dier Avrupa devletlerinin konsoloslar da hkmetleri adna nemli sonular elde etmilerdir. 1878den balayarak Bosna-Hersekteki siyas gelimeler, Viyana temsilcileri dnda btn ecnebi konsolos ve memurlarn rahatsz etmitir. Bu konsoloslar, igalci Avusturya asker ve memurlarnn haksz uygulamalarn hkmetlerine rapor ve tarihe tescil etmilerdir. Avusturya-Macaristan idaresi, 1878-1908 yllar arasnda fiilen elinde tuttuu Bosna-Hersekte, Osmanl Devletinin hukuk haklarn yok saym; ayn dnemde blgeye ecnebi konsolos tayininde Viyana tek yetkili olmutur. 1908deki ilhakla birlikte Bosna-Hersekin idaresi tamamen Avusturya-Macaristan mparatorluuna terkedilmitir. Osmanl Devletinin Bosna-Herseki kaybetmesinde, blgede grev yapan ecnebi btn konsoloslarn pay olmutur.

356

Gler Yarc

BBLYOGRAFYA
A. Ariv Belgeleri156: T.C. Babakanlk Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi Dairesi (BOA), stanbul, Trkiye: Ahidname Defterleri: Neme, Rusya. Bb- sfi: A.AMD, A.DVN.MHM, A.DVN.DVE, A.MKT.MHM, A.MKT.UM. Hariciye Nezareti: HR.HM.O, HR.MKT, HR.SYS, HR.TO. Hatt- Hmyun: HAT rade: .HR, .MMS, .MV. Yldz Saray: Y.EE. B. Yaynlanm Vesikalar Salnameler: Dstur, 1. tertip, c. 1 (Dersaadet 1289). Hariciye Nezareti Salnamesi, defa 2, Dersaadet 1302/1884-1885, 455-456. Muahedat Mecmuas, c. IV (Dersaadet 1298). Salname-i Vilayet-i Bosna, sene 1283, 1286, 1288-1295. C. Aratrma ve nceleme Eserleri: [Altnay], Ahmet Refik, Trkler ve Kralie Elizabeth, stanbul 1932. Anhegger, Robert, Almanlarn Trkiyeye G , Tarih ve Toplum, IV/21 (Eyll 1985), s. 57-63. Balkanlarda Bogomilizm Hareketi ve Bunun Bir Aratrcs: Aleksander Vasiljevic-Solovjev, M. Tayyib Okic, slm Tetkikleri Enstits Dergisi, V/14 (stanbul 1973), s. 205-222. Baltal, Kemal, 1875 Hersek Ayaklanmasnn Uluslar aras Bir Nitelik Kazanmas, Belleten, LI/199 (Ankara Nisan 1987), s. 205-230. Ahmed Cevdet Paa, Tezkir, III (Ankara 1991), yay. Cavid Baysun. Deliorman, Altan, Yugoslavyada Mslman Trke Byk Darbe, stanbul 1975. Donia, Robert J., Sarajevo: A Biography, The University of Michigan, 2006. Eren, A. Cevat, Mahmud II Zamannda Bosna-Hersek, stanbul 1965. urev, Branislav, Bosna-Hersek, DVA, VI (stanbul 1992), s. 297-305. Emecen, Feridun M., Bosna Eyaleti, DVA, VI (stanbul 1992), s. 296-297. Gkbilgin, M. Tayyib, Konsolos, A, s. 836-840. Haumant, E., La Formation de la Yugoslavie, Paris 1930. nalck, Halil, Bosnada Tanzimatn Tatbikine Ait Vesikalar, Tarih Vesikalar, I/5 (ubat 1942), s. 374-400. nalck, Halil, mtiyazat, The Encycopedia of Islam, New edition, III (London 1971). Kocabaou, Uygur, Majestelerinin Konsoloslar (ngiliz Belgeleriyle Osmanl mparatorluundaki ngiliz Konsolosluklar (1580-1900), stanbul 2004. Kse, Osman, Balkanlarda Rus Konsolosluklar ve Faaliyetleri, Turkish Studies, I/2 (2006), s. 153-171.
156

Belge numaralar dipnotlarnda gsterilmitir.

Bosna-Hersekte ecnebi konsolosluklar ve Avrupal...

357

Kurat, A. Nimet, Trk-ngiliz Mnasebetlerinin Balangc ve Gelimesi, Ankara 1953. Ktkolu, Mbahat S., Osmanl-ngiliz ktisadi Mnasebetleri, II (18381850), stanbul 1976. Nuza, Fehmi, Bosnallarn Avusturya gal Ordusuna Kar Mukavemetleri, Trk Kltr, XXIV (Ankara 1986), s. 218. Osmanl Belgelerinde Bosna-Hersek/Bosna Hercegovna u Osmanskm Dokumentma, yay. T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi Daire Bakanl, stanbul 2009. Truhelka, ., Bosnada Arazi Meselesinin Tarih Esaslar, Trk Hukuk ve ktisat Tarihi Mecmuas, ev. Cemal Kprl, I (stanbul 1931), s. 54-64.

BOSNA-HERSEKTE ECNEB KONSOLOSLUKLAR VE AVRUPALI DPLOMATLARIN ZARARLI FAALYETLER zet Osmanlnn Bat Yakas tbir edilen Bosna-Herseke Trklerin ilgisi, XIV. yzyln son rastlamtr. Bosnaya ilk Trk aknlar 1386 ylnda balam, 1389da Kosova Savann Osmanl galibiyetiyle sonulanmas ve 1392de skbn fethinden sonra Bosna asker hareket ss haline gelmitir157. 1415 ylndan balayarak Saray Ovasna158 ynelik Trk aknlar artm, 1459da Semendre alnmtr. 1463 ylnda Fatih Sultan Mehmed tarafndan fethi devam eden Bosnada halkn ou slamiyeti kabul etti159. 1483te Hersek zapt edildi ve Bosna Sancana baland. 1582de Biha/Bihkenin zabt ile Bosnann fethi tamamland. Drtyzonbe yl fiili olmak zere, hukuk manada drtbuuk asr Osmanl hakimiyeti altnda kalan Bosna-Hersek, teden beri Avusturya, Fransa ve dier baz Avrupa devletlerinin ilgisini ekmitir. Batl
Blge hakknda geni bilgi iin, bkz.: Ahmet Cevat Eren, Mahmud II Zamannda Bosna Hersek, stanbul 1965; Feridun M. Emecen, Bosna Eyaleti, DVA, c. 6, 1992, s. 296; Branislav urev, Bosna-Hersek, DVA, c. 6, stanbul 1992, s. 297. 158 Saray Ovas, 1455 tarihli Tahrir Defterinde bir blge olarak zikredilmise de bu tarihte henz Bosna tamamen Osmanl hkimiyeti altnda deildir (urev, a.g.m., s. 298). Bosna-Saray ehrini Fatih tesis ve imar ettirmitir (Ahmet Cevat Eren, Mahmud II Zamannda Bosna Hersek, stanbul 1965, s. 16). 159 Osmanl Devleti kendiliinden slamiyeti kabul eden Bosnallar himaye etmi ve onlara birok kolaylk gstermitir (Eren, a.g.e., s. 22). Bosnallarn slmiyeti kabulnde Bogomilizmin de etkisi olduu ileri srlr (urev, a.g.m., s. 298). Ayrca, bkz.: Balkanlarda Bogomilizm Hareketi ve Bunun Bir Aratrcs: Aleksander Vasiljevic-Solovjev, M. Tayyib Okic, slm Tetkikleri Enstits Dergisi, V/1-4 (stanbul 1973), s. 205-222.
157

358

Gler Yarc

konsoloslar, XIX. yzylda uluslar aras siyas argmanlar da kullanarak blgede youn bir diplomatik faaliyet gstermilerdir. Bu aratrmada, T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl Osmanl Arivi belgeleri referans gsterilerek Avrupa diplomatik misyonunun Bosna-Hersekte yerlemesi ve Osmanl-Trk aleyhtar etkinlikleri konu edinilmekte; bilhassa, Avusturya-Macaristan mparatorluunun Bosna-Herseki adm adm kontrol altna alarak, nce igal, daha sonra ilhaknda gerek Avusturya, gerek dier yabanc konsoloslarn nasl bir rol aldklar rnek ahs ve hadiseler zerinden deerlendirilmektedir. FOREIGN CONSULATES IN BOSNIA-HERZEGOVINA AND HARMFUL ACTIVITIES OF EUROPEAN DIPLOMATS Summary In all periods of history the European states were interested in BosniaHerzegovina. The country was under the domination of the Ottoman Empire during four and a half centuries i.e. between 15th and 20th centuries. Austria, France, Prussia, England, Italy and Russia carried out their commercial activities here and opened many consulates during the 19th century. Austrian Government especially founded Head Consulate, Consulate or Deputy Consulate in all the strategic cities of the region, and thus it reached higher diplomatic representation power in a foreign environment than the other governments. The foreign consuls began intensive dividing and destructive activities in Bosnia-Herzegovina because of the directives from their governments and by using the political chaos in the Ottoman Empire. Austrian consuls were pioneers of these harmful activities. They supported occupation in 1878 and annexation of Bosnia-Herzegovina by Austro-Hungarian Government in 1908. Namely, Austria-Hungarian state occupied Bosnia-Herzegovina first by its consuls, later on by its soldiers. Austria considered the legal rights of the Ottoman Empire in Bosnia Herzegovina as absent, and it dominated between 1878 and 1908. It could solely authorize consul appointments to the region. The other European consuls in Bosnia-Herzegovina also had important missions in the name of their governments. However, diplomatic developments after 1878 in Bosnia-Herzegovina created dismay among all of the foreign consuls and employees apart from Austrians. These consuls recorded harmful activities of Austrian soldiers and officials in the reports they sent to their governments.
Key words: Bosnia-Herzegovina, 19th century, international agreements, foreign consulates.

UDK: 94(497.6)18/19:930.25

KEMAL GURULKAN
(Istanbul)

TRK ARV BELGELER IIINDA BOSNA ULEMASI VE HZMETLER

Anahtar kelimeler: Tarih, 19 ve 20 yy., Bosna-Hersek, Meihat, ulem, sicil defterleri.

Osmanllarda modern anlamda tarih tetkiklerinin balad XX. yzyln ilk eyreinden itibaren yazl ve basl eserlerin yan sra ariv vesikalar da bu tetkiklerin vazgeilmez paras oldu. Osmanl ariv vesikalar pek ok tarih almasnn salam temellere oturtulmasn salayarak tarih eserlerdeki bilgilerin tenkit ve tashihinde nemli bir rol stlendi. Osmanllar biyografi yazclna nem vermi ve XVI. yzyldan itibaren Osmanl airleri ile ulema ve eyhlerin biyografilerinin yer ald tezkire ve tabakat kitaplar yazmlardr. Daha sonra ise eyhlislam, hattat, musikiinas, sadrazam ve reislkttab gibi ok eitli devlet grevlileri ve sanatkrlara mahsus olmak zere tercme-i ahvl eserleri telif edilmitir. Bu biyografi eserlerine vekayinameler, resm atama ve azillerin ilendii Divan- Hmayun Ruus ve tahvil kalemi kaytlar ile dier pek ok resm ve gayr- resm belge ve bilgiler kaynaklk etmitir1. Ancak Osmanl brokrasisinde XIX. yzyla kadar personel sicillerini tutmakla grevli resm bir kurum yoktu. Bu dnemde bir greve talip olan kii dilekesinde daha nce bulunduu grevleri belirtir, ilgili birimlerde bilgilerin doruluu tahkik edilerek dilekeye derkenar olarak kaydedilirdi2. Tanzimattan sonra ise devletin memur politikas ve bunlarn zlk haklar konusunda yeni dzenlemeler yapld. Bu dzenlemelerden biri de devletin istihdam ettii personeli hakknda gerekli bilgilere en kolay ulaabilme ihtiyacndan dodu. Bu konuda yaplm baz
Bilgin Aydn lhami Yurdakul smail Kurt, Bb- Meihat eyhlislamlk Arivi Defter Katalou, sam Yay., stanbul 2006, s. 83 2 Hseyin zdemir, Osmanl Devletinde Brokrasi, stanbul 2001, s. 224.
1

360

Kemal Gurulkan

zel dzenlemeler olmakla birlikte ilk kez daha kapsaml bir ekilde 1879 ylnda bu amaca matuf olarak Sicill-i Ahval Komisyonu kuruldu. Tarihi sre iinde de tm nezretler ve dier idari birimler kendi sicil ubelerini kurdular. Bu ubelerden biri de Bb- Fetva Sicill-i Ahval ubesi idi3. Sicill-i Ahval dosya ve defterlerinin hazrlanmas iin matbu sicil varakalar hazrlanm ve bunlar merkez ve taradaki ilmiye mensubu memurlara gnderilmitir. Sonradan her bir memura bir sicil numaras verilerek iade edilen varakalar bu sicil numarasna gre dosyalara konmutur4. Matbu sicill-i ahvl varakalarnn banda esile ve ecvibe balklaryla bulunan blmde matbu olarak sorulan soruya ilgili ilmiye mensubunun kendi el yazs ile cevap vermi olmasdr5. Bu husus incelemesi yaplan her memurun kendisine ait el yazsna ulalmas anlamna gelmektedir. Bugn stanbul Mftl olarak kullanlan eski Fetvahane ve stanbul Kadlnn bulunduu bina 1982-1985 yllar arasnda tamamen yktrlarak aslna uygun ekilde yeniden yaptrld. Ayrca giri kapsnn hemen sandaki iki katl bina hl yaklak 10.000 cilt sicilin muhafaza edildii stanbul eriyye Sicilleri Arivi olarak varln muhafaza etmektedir. Giri kapsnn solunda ise, yazma ve matbu btn muteber fetva kitaplar bata olmak zere, zengin fkh eserleri ile eyhlislamlk (Bb- Meihat) Arivi defter ve belge koleksiyonlar bulunmaktadr6. eriyye Sicilleri Arivi, Sicillat- eriyye Dairesi ismiyle Bb- Meihata bal olarak kurulmu bir messese olduu iin bu iki messesenin ariv malzemesi de birbirlerini tamamlar mahiyettedir7. eriyye Sicilleri Arivinde muhafaza edilen ve Sicill-i Ahvl Mdriyetine ait olan ve ulemaya ait Sicill-i Ahval Defterleri ise kad, mderris, mft, naip ve mahkeme grevlilerinin tercme-i hal varakalarndan derlenmi olan bilgilerle vcuda getirilmitir8.
Glden Saryldz, Sicill-i Ahval Komisyonunun Kuruluu ve levi (1879-1909), stanbul 2004, s. 4-28. 4 Meihat Arivindeki ulemaya ait sicill-i ahvl dosyalar ilk olarak Ebulula Mardin tarafndan Huzur Dersleri (I, stanbul 1951, II-III, smet Sungurbeyle birlikte 1966) kitabnda yer alan ulemann hal tercmelerinin tespit ve yazmnda kullanlmtr. 5 Saryldz, age, s. 125. 6 Aydn Yurdakul Kurt, age, s. 21. 7 Terim olarak sicil, resmi belgelerin kaydedildii ktk, grevlilerin her trl davranlarnn geirildii dosya veya devlet memurlarnn resmi vukuatlarn hvi defter anlamlarna gelirken, geni anlamda tapu, vakf ve mahkemelerde ahid, mukavele ve hkmlerin kaydedildii defter gibi anlamlar da ihtiva eder, bknz. M. Zeki Pakaln, Tarih Deyimleri ve Terimleri, C. III, stanbul 1983, s. 210. 8 Son Devir Osmanl Ulemas isimli eser Ulema Sicil Defterlerinin zetlerinden oluan bir almadr. Bknz. Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas C. I-V, stanbul 1980.
3

Trk ariv belgeleri nda Bosna ulemas ve hizmetleri

361

Tebliimizde zikretmi olduumuz meihat arivi sicillerinde bulunan Bosnal ulemann dkmn yaptktan sonra tercme-i hlini, grev yapt yerleri zikrederek bir rnekleme sunacaz. Meihat-i slmiyenin neretmi olduu 1916 tarihli lmiye Salnamesi Osmanl hizmetinde bulunmu olan eyhlislamlarn biyografilerini sunmu, ayrca dnemin ilmiye snfna mensup brokratlarnn bir de dkmn yapmtr9. Bu salnamede Bosnal eyhlislam el-Hc Refik Efendinin biyografisi verilmi10 ve Talip Mert tarafndan da sz konusu eyhlislamn hayat makale olarak allmtr.11 1916 TARIHLI LMIYE SALNAMESINDE BULUNAN BOSNALI ULEM Cemaleddin Efendi avuovi, ruus tarihi 13. 1. 1914, Haremeyn-i muhteremeyn pyeli12 Yusuf Sudi Efendi, ruus tarihi 17. 6. 1903, stanbul Ruusunun Hme-i Sleymaniye derecesini hiz, Hankh- Kariyye Medresesi mderrisi13 Ahmed Fevzi Efendi, ruus tarihi 6. 2. 1905, stanbul Hareket-i Hri derecesini hiz, Dersiyye-i Tercman Ltf Bey Medresesi mderrisi14 Hfz Mustafa Sdk Efendi, ruus tarihi 2.5.1910, Slise-i Necmeddin Efendi Medresesi mderrisi15 Hfz Veysel Efendi, ruus tarihi 29.8.1908, Rabia-i Yusuf Medresesi Ksm- tli ve hadis mderrislerinden16 Sleyman Necib Efendi, Esbak Bihke Nibi17 Mustafa Raid Efendi, Rutbe-i slis sahibi18 Hasan Senaya Efendi, Salis, Diyarbakr Bidayet Mahkemesi riyasetinden badel-infisal veft etmitir19
lmiye Salnmesi (1916 tarihli), Ed. A. Nezih Galitekin, stanbul 1998. lmiye Salnmesi, s. 478-481 11 Talip Mert, Bosnal Bir eyhlislam Mehmed Refik Efendi, C.. lahiyat Fakltesi Dergisi, XII/1-2008, 325-332. 12 lmiye Salnmesi, s. 55. 13 lmiye Salnmesi, s. 98. 14 lmiye Salnmesi, s. 118. 15 lmiye Salnmesi, s. 123. 16 lmiye Salnmesi, s. 125. 17 lmiye Salnmesi, s. 577. 18 lmiye Salnmesi, s. 586. 19 lmiye Salnmesi, s. 592.
9 10

362

Kemal Gurulkan

MEIHAT ARIVINDE BULUNAN BOSNALI ULEMAYA AIT SICIL DOSYALARI20

Dosya No 182 208 251 749 903 2678 3576 4745 5561 smi Ali Rza Efendi Halil Efendi Abdllatif Efendi Ltfullah Efendi Mehmet Zaim Efendi Yusuf Efendi Asm Efendi Tayyib Efendi Grevi Yeni Varo Naibi Fatih dersiamlarndan Nvvabdan Haova Naibi Eytam Mdr Doum yeri Vigrad Bosna elebi Pazar Yaye Bosna Lubin Visoko Bosna

Abdlhamid Hulusi Efendi Palanka Naibi Mderris Cuma ve krs eyhlii

Fatih Camii Dersiamlarndan aynie

MEIHAT ARIVINDEKI BELGELERE GRE BOSNALI BIR ALIMIN PROFILI Yukarda dosya numaralar ile birlikte dkm verilen Bosnal ulemdan 251 numaral sicil dosyasnda evrak bulunan Abdllatif Efendinin sicil dosyasn rnek olarak sunmak istiyoruz: Bbli Nezret-i Umr- Dahiliye Sicill-i Ahval dare-i Umumiyesi Aded: 72/421 Abdllatif Efendi Nvvbdan Ltfullah Efendinin mahdumudur. Bin iki yz elli alt sene-i Hicriyesinde (sene-i Maliye 1256) Bosnada tevelld eyledii nfus tezkire-i Osmaniyesi suret-i musaddkasnda muharrerdir. Mahall-i mezbrda Hac Tahir Efendi Medresesinde badehu Fatih Cami-i erfinde tahsil-i ulm- aliyye etmi ve mektebi nvvbda ikml-i tahsil ile snf- rbiden 19 L. 1285 ve 213 numaral tezkireyi alm ve 21 evvl 1309 tarih ve 284 numaral karar zerine snf- slise terfi eylemidir. Trke kitbet eder.
20

Ulema Sicil Dosyalarnn tam katalou iin bknz. Hmeyra Zerdeci, Osmanl Ulema Biyografilerinin Ariv Kaynaklar, stanbul 2005.

Trk ariv belgeleri nda Bosna ulemas ve hizmetleri

363

Bin iki yz yetmi alt senesi Saferul-hayrnn yirmi nde 9 Eyll 1275 idtyla Bosna Vilyeti mahkeme-i eriyyesi kitbetine bittayn seksen alt senesi Cemziyelhiresi gurresinden 27 Austos 1285 seksen sekiz senesi evvlinin on beine dein 15 Knun- Evvel 1287 bin be yz yetmi guru maa ile Yenice-i Vardar ve sene-i merkme Zilkadesi gurresinden 30 Knun- Evvel 1287 Zilhiccesinin on beine kadar 18 Knun- Sni 1287 bin sekiz yz guru maala Kesendire Kazalar niyabetlerinde if-y hizmetle tarih-i mezkrda yine bin sekiz yz guru maa ile Trhala niybetine nakl edilmi ise de doksan senesi abanil-muazzamnn on beinde 5 Eyll 1289 azl edilip doksan bir senesi Muharreml-harmnn yirmi dokuzundan 5 Mart 1290 doksan senesi Muharremil-harmnn yirmi dokuzuna dein 12 ubat 1291 yine bin sekiz yz guru maa ile Bozcaada ve sene-i Mezkre Saferulhayrnn on beinde 28 ubat 1291 doksan be senesi Saferul-hayrnn on beine kadar 6 ubat 1293 mikdar- mezkr maa ile Yakova ve ehr-i abn- erf gurresinden 19 Temmuz 1294 doksan yedi senesi Zilkadesi gurresine kadar 23 Eyll 1296 iki bin iki yz elli guru maa ile Praova ve doksan sekiz senesi Zilkadesi gurresinden 12 Eyll 1297 bin yz senesi Cemaziyelhiresi gurresine dein 28 Mart 1299 bin iki yz elli guru maa ile sniyen Yenice-i Vardar niybetlerinde istihdm ile mezbr niybetden infislinden sonra dava vekaletiyle Yenice-i Vardarda ikmet etmi ise de baz tezvirta kalktndan bahsile har bir mahalle nakli mm ileyhin selefi ile ahaliden bazlar tarafndan istirhm olunmas zerine keyfiyet vilyetden bil-istilm alnan cevabda silk-i niyabete talib olduu ve mahall-i mezkrdan infikk eyledii gsterilmi ve yz senesi Saferul-hayr gurresinde 7 Terinievvel 1303 bin iki yz guru maa ile Milas kazas niyabetine memur ve yz alt senesi Muharremul-harm gurresinde 26 Austos 1304 bin iki yz elli guru maa ile Ohri kazs niybetine mntakil ve yz yedi senesi Rebiulhirinin beinde 17 Terinisni 1305 istifen mnfasl olup bin iki yz doksan senesi Rebiulhirinin on nde b Sahn- Bursa mderrisliine ve doksan dokuz senesi Rebiulevvelinin ikisinde beinci rtbeden Mecid Nin- zina nil olmudur. Selanik Mahkeme-i eriyyesinden yazlan mlahazada tercme-i ahvl varakas mnderict evrk- resmiyeye mutbkdr denilmidir. Bosna Vilyeti Mahkeme-i eriyyesi kitbetine trih-i memuriyeti bir kta mrsele-i eriyye ve Yenice-i Vardar ve Kesendire ve Trhala ve Bozcaada ve Yakova ve Praova ve sniyen Yenice-i Vardar ve Milas ve Ohri niybetlerinde mddet-i istihdmyla kemmiyet-i maat ve Trhala ve Ohriden esbb- infisli ve sniyen bulunduu Yenice-i Vardar niybetinden sonra hakkndaki ikayetin sebebi meclis-i

364

Kemal Gurulkan

intihab- hkkm- erden tercme-i hl varakas zahrna yazlan 14 Zilhicce 1313 tarihli erhe tatbik edilmi ve zikr olunan Bozcaada ve Yakova ve iki defa Yenice ve Milas ve Ohri ve Trhala kazlar niyabetlerinden bert- zimmetine dair mezkr kazlar idare meclisleriyle Yenice ve Milas ve Manastr heyet-i adliyesinin 3 Zilkade 1288 ve gurre-i aban 1290 ve 29 Muharrem 1293 ve 15 Safer 1295 ve 29 evvl 1297 ve 4 Cemziyelhir 1300 ve 4 Cemziyelhir 1300 ve 21 Zilhicce 1305 ve 6 Muharrem 1306 ve 16 Terinisni 1305 ve 10 Knunevvel 1305 ve 19 Knunevvel 1305 tarihli mazbatalaryla tertib-i ilmiye ruus- hmynu beinci rtbe Mecid nin- zan bert- lisinin ve nfus tezkire-i Osmaniyesiyle meclis-i intihab- hkkm- erden it klnan snf rbi ve slis tezkirelerinin Selanik Mahkeme-i eriyyesinden musaddk suretleri varakasyla hfz edilmidir. F 8 Nisan 1306 Mhr Sicill-i Ummi Mdriyeti -----------------------Snf- slis nvvbdan Abdllatif Efendi ibn-i nvvbdan Ltfullah Efendi Tarih-i tevelld: 1256 Hizmete dhl: 27 Austos 1285 Son memuriyeti: Prizren niybeti stid tarihi: 10 Mart 1326
Maa Kuru 1500 1800 1800 1800 Yenice-i Vardar Niyabeti Kesendire Niyabeti Trhala Niyabeti Bozcaada Niyabeti Grevi nfisal sresi Gn Ay 15 6 Grev sresi Yl 2 1 1 14 K.E. 1287 29 K.E. 1287 17 K.S. 1287 4 Eyll 1289 4 Mart 1290 27 A. 1285 15 K.E.1287 1 K.E. 1287 18 K.S. 1287 5 Eyll 1289 Biti Balang

Yl Gn Ay 18 18 17 7 3 7 11

11 ubat 1291 5 Mart 1290

Trk ariv belgeleri nda Bosna ulemas ve hizmetleri 1800 2250 1250 1250 1250 2250 2250 2500 1200 2250 Yakova Niyabeti Praova Niyabeti Sniyen Yenice-i Vardar Niyabeti Milas Niyabeti Ohri Niyabeti Gmhne Niyabeti Pritine Niyabeti Prizren Niyabeti Vultrn Niyabeti Sniyen Prizren Niybeti Tekde sevki 16 13 19 8 7 21 8 9 126 5 11 6 1 9 2 40 4 7 2 13 8 4 16 20 20 23 8 8 21 14 202 11 2 6 10 4 7 11 11 8 10 99 1 2 1 2 1 1 1 2 15 15 ubat 1325

365

27 ubat 1291 12 ubat 1291 5 ubat 1293 28 ubat 1291

18 Tem. 1294 6 ubat 1293 22 Eyll 1296 19 Tem.1294 11 Eyll 1297 23 Eyll 1296 27 Mart 1299 12 Eyll 1297 26 T.E. 1303 28 Mart 1299

25 Aus. 1304 6 T.E. 1303 15 T.S. 1306 22 K.E. 1313 26 Aus. 1304 16 T.S. 1306

15 Aus. 1314 23 K.E. 1313 23 Tem. 1316 16 Aus. 1314 14 Mays 1319 22 Nisan 1321 31 Haz. 1321 24 Tem. 1316 15 Mays 1319 23 Nisan 1321

21 Mart 1323 1 Tem. 1321 30 Mart 1323 22 Mart 1323 14 ubat 1325 1 Nisan 1323

366

Kemal Gurulkan

-------------------Dire-i Meihat- slmiye Sicil ubesi

Esile Shib-i tercmenin isim, mahlas, veya kendisiyle pederi ismi, ve pederi memurinden ise memuriyet ve rtbesi ile beraber marf zevtdan ise hangi slleye nisbet ve erefi Tarih ve Mahall-i veldeti Ecvibe smim Abdullatif pederim Ltfullah nvvabdan idi

Bosna Vilayeti dahilinde elebi Pazar kasa basnda 22 Ramazan 1256 [17 Kasm 1840] tarihinde tevelld eyledim. Saraybosnada Hac Tahir Efendinin Med resesinde ve muahharan Deraliyyede ehzade Medresesinde hn-i tahsilde ikme ederek faziletli Yusuf Efendi Hazretlerinden Sultan Mehmedde srasyla tam ders okudum. Fakat esn-i iczetde niyabetde bulunduum cihetle icazetname almadm. Trke tekellm ve kitabet ederim. Telifim yokdur. Muallimhane-i nvvbdan snf- rbi olarak 19 evvl 1285 [2 ubat 1869] tarihinde ehadetname aldm ve 28 evval 1309 tarihinde snf- slise terfi eyledim. Saraybosna merkez-i vilayet mahkeme-i eriyye kitabetine yirmi yanda aidatyla b mrsele 23 Safer 1276 [21 Ekim 1859] tarihinde ve otuz ya nda dahi muvazzaf ve bin sekiz yz guru ma ala gurre-i Cemaziyelhir 1286 [8 Eyll 1869] tarihinde Yenice-i Vardar ve bin sekiz yz guru maala gurre-i Zilkade 1288 tarihinde Kesendire ve biraderim Trhala niyabetinde vefatyla eyta mna muavenet etmek zere bin sekiz yz guru maala 15 Zilhicce 1288 tarihinde Trhala ve bin sekiz yz guru maala 29 Muharrem 1291 tarihinde Bozcaada ve bin sekiz yz guru maala 15 Safer 1293 tarihinde Yakova ve iki bin be yz guru maala gurre-i aban 1295 tarihinde vranya ve Preova ve maaat tenkihinden sonra bin iki yz elli guru maala gurre-i Rebiulevvel 1298 tarihinde defa-i salise Yenice-i Vardar ve bin iki yz elli guru maala gurre-i Safer 1305 tarihinde Milas ve bin iki yz elli guru maala gurre-i Muharrem 1306

Mektib-i ibtidiye ve resmiye veya muallim-i mahsusdan nasl ilim ve fenleri laykyla veya muhtasarca kraat ve talim eylemidir ve hangi lisanlarda kitabet veyahud yalnz tekellm eder bir eser ve telifi de var ise neye mteallikdir ve ruhsat- resmiye ile intiar etmi midir ve mekteb ehdetnmesi ve bir memuriyete intihabnmesi var mdr Hizmet-i devlete muvazzaf veya mlazm olarak ka yanda ve nerede dahil ve bitterf ne kadar maa veya harcrah ve cret ve aidat- sireye nail olup refte refte nasl memuriyetlerde bulunmu ve ne rtbe ve nianlar ihsan buyurulmudur ve muayyentnn daimi ve muvakkat zamim ve tenzilatyla infisal ve mddet-i mazuliyetinde maaa nailiyet ve tekrar mansubiyeti vki olmu mudur ve baz zevt- kirm kitbet ve maiyeti kim hususi ilerde bulunmu ise mahiyeti ve bu vukuatn mmkn olduu kadar uhur ve eyyam tasrih ile tarihleri gsterilmelidir ve ecnebi niann

Trk ariv belgeleri nda Bosna ulemas ve hizmetleri hamil ise ne sebeb ve vesile ile hangi tarih ve memuriyetde ald dahi beyan olunmaldr

367

tarihinde bir-rza becayi olarak Ohri niyabetlerine tayin edildim ve ber vech-i maruz en ziyade iki bin be yz guru maa aldm mazuliyet maana nail olmadm ve 13 Rebiulevvel 1293 [8 Nisan 1876] tarihinde rbia-i feyzi ye der Burusa b sahn ruus- hmayuna ve 2 Rebiulevvel 1299 [22 Ocak 1882] tarihinde beinci rtbeden Mecid nian- zana nail oldum ecnebi nian almadm. Mddet-i rfiye ikmliyle infisl eyledim. Asla ikayet grmedim. Muhakemeye dahi alnmadm. f-y hsn-i hizmete dair ve zimmet-i miriyeden berete mtedir alel-usul alnan mazbatalar ve niyabet mraseleleri ve ruus- hmayun ve nian- li beratlar ve muallimhane-i nvvabdan aldm ehadetnme ve terfi erhi ve nfus tezkirenin suretlerini ibu tercme-i hl varaka-i kemterneme rabt eyledim.

nfisalinin esbab- hakikiyesi nedir ikayetle mnfasl olup taht muhakemeye alnm ise thmet ve beratdan ne hkme netice vermidir ve ceza grm mdr ve bulunduu hidemtdan ve tebriesi lazm sir hususatdan berat- zimmetine dair ayan- itimad evrak var mdr vukuat- mezkrenin muahharan tashihi istidasna ve istilamlarla izai vakte ve sahiplerinin dahi intizarlarna mahal kalmamak iin keml-i dikkat ve ihtimam ile ve mmkn ise kendi hatt- destiyle yazlmas ve ruus ve ferman- hmayunlar ile berevt- aliye ve mekteb ehadetnmeleri ve intihab ve icazetnme ve beraetnme vesair evrak- mevsuka ve mteferria suver-i musaddkasnn veyahud iade klnmak zere asllarnn ibu varakaya rabt lazm gelir

Mlahazat

Tercme-i hl-i kemternem ber vech-i marz bulunduunu arz eylerim. Ol bbda emr u fermn hazret-i men lehul-emrindir. F 11 ubat 1310 Esbk Nib-i Ohri Abdllatif Evrk- resmiyesine mutbkdr [Mhr]

Matbu olarak hazrlanm ve esile blmnde sorulmu olan sorulara 23 ubat 1895 tarihinde kendi el yazs ile vermi olduu cevaplara gre Abdllatif Efendi; 17 Kasm 1840 tarihinde naib

368

Kemal Gurulkan

Ltfullah Efendinin olu olarak Bosnann Yeni Pazar kasabasnda domutur. Eitim hayatna Saraybosnada Hac Tahir Efendinin Medresesinde balam ve ardndan stanbulda bulunan ehzade Medresesinde eitimini tamamlamtr. Henz yirmi yanda iken 21 Ekim 1859da Saraybosna eriyye Mahkemesinde ktip olarak maasz olarak verilen aidatlarla greve balam, 2 ubat 1869 tarihinde Muallimhane-i Nvvabdan diploma alarak naiblik yapmaya hak kazanmtr. 8 Eyll 1869 tarihinde 1800 kuru maala Yenice-i Vardar Kasabasna naib olarak tayin edilmitir. lk grevi srasnda yirmi yanda olduunu ifade etmektedir ki bu hesaplama hicri takvim hesabna gre yaplmtr. Miladi takvim esasna gre yaplacak olan hesaplamada Abdllatif Efendinin memuriyete balama ya on dokuz olarak karmza kmaktadr. Sultan Mehmed Medresesi mderrislerinden Yusuf Efendiden ald zel derslerle eksiklerini tamamlamtr. Fakat bu srada naiblik grevinde bulunmas sebebi ile icazetname almamtr. Okuma ve yazmasnn Trke olduunu beyan eden Abdllatih Efendinin telif eseri bulunmamaktadr. Yenice-i Vardarda balayan niyabet grevini srasyla Kesendire, Trhala, Bozcaada, Praova, ikinci kez Yenice-i Vardar, Milas, Ohri, Gmhne, Pritine, Prizren, Vultrnn ardndan ikinci kez Prizren niyabetleri izlemi ve 28 ubat 1910 tarihinde emekliye ayrlmtr. Grev sralarn belirtirken Kesendire naibliinden Trhala naibliine gei sebebi bize ara bir bilgi sunmaktadr. Trhala naibi olan kardei vefat etmitir ve ocuklar ortada kalmtr. Onlarn geimlerin salamak ve yardmc olmak gibi ailevi bir sebeple buradaki greve getii tercme-i hal varakasna yansyan bilgiler arasnda bulunmaktadr. 8 Nisan 1876 tarihinde rbia-i feyziye der Burusa rtbesini ve 22 Ocak 1882 tarihinde de beinci rtbeden Mecid nian almtr. Abdllatif Efendinin alm olduu ecnebi nian ise yoktur. Abdllatif Efendi alm olduu btn grevlerde normal srelerini tamamladktan sonra bekleme sresine getiini ve hi birisinin bir ikayet veya muhakemeden kaynaklanmadn belirtmi ve doldurmu olduu tercme-i hal varakasnda zikrettii hususlarn belgelerini ise dosyasna eklenmek zere arzettiini belirtmitir. Abdllatif Efendi sz konusu tercme-i hal varakasn 23 ubat 1895 tarihinde doldurmu olduundan ve bu tarih Ohri Niyabeti grevi sonras bekleme dnemine denk geldiinden evrak eski Ohri Naibi olarak imzalamtr.

Trk ariv belgeleri nda Bosna ulemas ve hizmetleri

369

TRK ARV BELGELER IIINDA BOSNA ULEMASI VE HZMETLER zet Osmanl klasik dneminde personel kaytlarnn tutulduu resm atama ve azillerin ilendii Divan- Hmayun Ruus ve tahvil kalemi kaytlar, devletin idar mekanizmasnda meydana gelen deiiklikler neticesinde farkllam ve personel sicillerinin tutulduu bro ve bu brolarda retilen evraklar ve bu evraklara ait kaytlarn tutulduu defter serileri olumaya balamtr. Tebliimizde Osmanl brokrasisi ierisinde Bosnal ulemalarn sicil dosyalarndan hareketle biyografilerine ait bilgilere, brokratik ileyie, dnemi ierisinde Bosnada bulunan eitim ve kltr messeselerine ait bilgilere ulaabildiimiz gibi Bosnal ulemann hizmetlerine ve retmi olduklar eserlere ait bilgilere de ulama imkanmz olmaktadr. BOSNIAN ULEMA AND ITS SERVICES ACCORDING TO TURKISH ARCHIVE DOCUMENTS Summary During the classical period of the Ottoman era, the registry of accreditation and transfer of officers by the chancellors office in the Imperial Court, in which appointments and dismissals were held, devolved into personnel registry offices and official annals. In our paper, within the registries of the Bosniak ulema in the Ottoman bureaucracy, we have tried to put together the various informations concerning biographical data, the Ottoman bureaucratic mechanism, contemporary educational and cultural establishments in Bosnia and their works.
Key-words: history, 19th and 20th centuries, Bosnia-Herzegovina, sheyh-ul-islams office, ulema, Ottoman registries.

UDK: 94(496.02)18:271.3(497.6)

VJERAN KURSAR
(Zagreb)

BOSANSKI FRANJEVCI I NJIHOVI PREDSTAVNICI NA OSMANSKOJ PORTI*

Njegova djelovanja kao i ostalih carigradskih agenata jo nisu objelodanjena, a nee se svagda ni objelodaniti. Ona nijesu registrirana u posebne zemaljske zapisnike, nego u knjigu ivota.1 Fra Julijan Jeleni o fra Filipu Paaliu

Kljune rijei: povijest, Osmansko Carstvo, 19. st., bosanski franjevci, Porta, diplomacija.

Za razliku od pravoslavnih krana koji su bili priznati od strane osmanskih vlasti kao zasebna vjerska zajednica na elu sa patrijarhom, katolici nisu dobili takvo slubeno priznanje. Povelje kojima je drava regulirala odnose sa katolicima nisu vrijedile na razini itavog Carstva, ve je svakoj pojedinoj zajednici katolika u razliitim dijelovima osmanske drave izdavana zasebna povelja. Skupine katolika dobivale su tzv. jamstva sigurnosti emn u amn, ime im je zajamena sigurnost ivota i
*

elio bih zahvaliti osobama bez ije pomoi ne bih dobio priliku istraivati u arhivima istanbulskih crkava i Bosne Srebrene, pa stoga niti napisati ovaj rad u ovome obliku. To su fra Marko Karamati, profesor na franjevakoj teologiji u Nedariima u Sarajevu, fra Zoran Livani, gvardijan samostana u Guoj Gori, fra Dariusz Winiewski iz crkve Sv. Ante na Beyoluu, Istanbul, padre Claudio Monge, gvardijan samostana Sv. Petra i Pavla na Galati, Istanbul, fra Ruben Tierrablanca, gvardijan samostana Santa Maria Draperis na Beyoluu, Istanbul, i o. Franz Kangler, ravnatelj St. Georg-Kollega i upravitelj crkve Sv. Jurja na Galati, Istanbul. Posebno elim zahvaliti dr. Edinu Hajdarpaiu sa Loyola University u Chicagu, koji mi je nesebino ustupio kopije dokumenata iz arhiva samostana u Fojnici i Kreevu. 1 Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1990), 289.

372

Vjeran Kursar

imovine te osigurane temeljne vjerske slobode. Obino su ovakve povelje izdavane u obliku cahda (ugovor), odnosno cahdnme, carskog garantnog pisma. Poznatiji primjeri ove vrste isprava su ahdnama izdana stanovnicima istanbulske etvrti Galata 1453. nakon osvajanja grada, ahdnama izdana bosanskim franjevcima nakon osvajanja Bosne, te ahdnama stanovnicima otoka Kios.2 injenica da su se istim terminom nazivali i sporazumi sa europskim kranskim dravama, poput Francuske, Nizozemske, Austrije, Venecije i Dubrovnika, upuuje na zakljuak da su i domai, osmanski katolici bili u odreenoj mjeri percipirani kao strano tijelo. Tome u prilog govore i imena Frenk i Latin koja su pridavana katolicima, a koja su izvorno oznaavala romanske stanovnike sjeverozapadnog Sredozemlja, da bi kasnije bila proirena na sve zapadne Europljane.3 Ovakvome reguliranju odnosa sa katolicima doprinijela je i injenica da je vrhovni poglavar katolike crkve, papa, za razliku od pravoslavnih patrijarha, stolovao van teritorija Osmanskog Carstva, izvan kontrole sultana, i povrh svega je bio i glavni organizator i podstreka kriarskih protuturskih vojnih pohoda. No, kasniji razvoj dogaaja, nakon smrti sultana Mehmeda II Osvajaa, doveo je do postepenog ublaavanja nepomirljivih tonova.4 Bosanski franjevci su bili jedini predstavnici katolike crkve sa zakonski reguliranim poloajem u osmanskoj Bosni. Ahdnama koju je izdao Mehmed Osvaja po osvajanju Bosne jamila je sigurnost i zatitu (emn amn), kako franjevcima osobno, tako i crkvama i imovini.
Halil nalck, Ottoman Galata, 1453-1553, u: Halil nalck, Essays in Ottoman History, (Istanbul: Eren, 1998), 279-280, 286-287; Joseph Schacht, Ahd, Encyclopaedia of Islam, 2. izd., CD ROM (Leiden: Brill) (dalje: EI); Joseph Schacht, Amn, EI; Mehmet Zeki Pakaln, Tarih Deyimleri ve Terimleri Szl, sv. 1 (Istanbul: Mill Eitim Basmevi, 1971), 29-30; Vano Bokov, Ahd-nama Murata III stanovnicima Bara iz 1557. godine, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 28-30/1977-1979 (1979), 279, b. 2; Aleksandar Foti, Institucija amana i primanje podanitva u Osmanskom Carstvu: primer sremskih manastira, Istorijski asopis, 52 (2005), 241-248. 3 Usp. Olga Zirojevi, Oko naziva Frenk i Latin, Prilozi za orijentalnu filologiju, 28-29/1978-79 (1980), 375-385; Vano Bokov, Turski dokumenti o odnosu katolike i pravoslavne crkve u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji (XV-XVII vek), Spomenik SANU, 131, Odeljenje istorijskih nauka 7 (Beograd, 1992), 11. Vidi i: Daniel Goffman, Negotiating with the Renaissance state: the Ottoman Empire and the new diplomacy, u: Virginia H. Aksan i Daniel Goffman, ur., The Early Modern Ottomans. Remapping the Empire (Cambridge: Cambridge University Press, 2007), 64-70, i passim. 4 Vidi: Charles A. Frazee, Catholics and Sultans. The Church and the Ottoman Empire 1453-1923 (London New York: Cambridge University Press, 1983), 18-22, i passim.
2

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

373

Unato tome to ahdnama ne sadri razraeni skup pravila i propisa koji bi regulirao poloaj katolika u Bosni, ona je bila prihvaena kao osnovna povelja bosanskog katolianstva, i to kako od franjevaca, tako i od osmanskih vlasti. Na taj nain je vjekovima sluila kao osnova za izdavanje novih fermana, kao i brojnih drugih isprava centralnih i lokalnih vlasti.5 Izuzev teoretske potrebe za obnavljanjem svih dokumenata po dolasku novog sultana na prijestolje, to je prije svega podrazumijevalo izdavanje novoga fermana koji potvruje ranije povlastice, svakodnevne potrebe i sporovi primoravali su franjevce da relativno esto komuniciraju sa vlastima. U komunikaciji sa lokalnim organima, kadijama i valijama, franjevci uglavnom djeluju samostalno. Fratri neposredno pristupaju erijatskom kadijskom sudu i iznose svoje pritube, poput fra Pave, gvardijana samostana u Zaostrogu, koji 1564. istupa protiv nastojanja pravoslavnog sveenstva da ubire porez i od katolika.6 Nadalje, oni samostalno pristupaju i bosanskom divanu, poput fra Petra 1610., koji zahtjeva da se obustavi oporezivanja katolika od strane srpskih mitropolita.7 S druge strane, u poslovima koji su iziskivali odobrenje na najvioj instanci, na Visokoj Porti u Istanbulu, poput potvrivanja povlastica prijanjih sultana, izdavanja dozvola za popravak crkava, rjeavanja sporova sa pravoslavnim sveenstvom oko ubiranja poreza, itd., franjevci su nerijetko traili posredovanje svjetovnih lica, u rasponu od domaih trgovaca sa poslovnim vezama u Istanbulu, do diplomatskih predstavnika europskih katolikih drava na Porti.8 Nakon to je osmanski disident princ Dem dospio u ruke pape Inocenta 1489. godine, sultan Bajazid II je bio primoran pristati na odreene ustupke prema katolikoj crkvi, uslijed ega se formalni poloaj katolianstva u Osmanskom Carstvu znatnije poboljao. U prvoj polovici 16. stoljea, po sklapanju saveza Franoisa I i Sulejmana Velianstvenog
Usp. [Hazim abanovi], Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV stoljea, Istorisko-pravni zbornik, 2 (1949), 207-208; Vano Bokov, Pitanje autentinosti Fojnike ahd-name Mehmeda II iz 1463. godine, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 28-30/1977-1979 (1979), 87-105; Dominik Mandi, Autentinost Ahd-name Mehmeda II B.H. franjevcima, Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, 3-4 (1971), 61-90; Sreko M. Daja, Fojnika ahdnama u zrcalu paleografije, pravne povijesti i politike, Bosna Franciscana, 17, 31 (2009), 103-128. 6 Bokov, Turski dokumenti o odnosu katolike i pravoslavne crkve, 15-16. 7 Ibid., 24-25. 8 O ovoj proceduri vidi: Halil nalck, ikyet Hakk: Arz-i Hl ve Arz-i Mahzarlar, u: Halil nalck, Osmanlda Devlet, Hukuk, Adlet (Istanbul: Eren, 2000), 49-71.
5

374

Vjeran Kursar

protiv Habsburgovaca kao zajednikih neprijatelja, osmanski katolici su dobili monog zastupnika u osobi francuskog kralja. Kapitulacije sklopljene sa Francuskom 1569. omoguile su katolikoj crkvi slanje misija u Osmansko Carstvo, dok je francuski veleposlanik u Istanbulu postao najutjecajnija osoba u Carstvu u pitanjima koja se tiu katolike crkve i katolika.9 1616. godine i Habsburgovci dobivaju vlastite kapitulacije, koje su ukljuivale i odredbe o skrbi za katolike nalik francuskim, uz posebno pravo zatite isusovakog reda. Dogaaj od posebne vanosti za osmanske katolike bilo je osnivanje Svete kongregacije za propagandu vjere (Sacra Congregatio de Propaganda Fide) 1622. godine, te postavljanje biskupa sa jurisdikcijom nad svim misijskim zemljama u kojima nema stalnog biskupa, dakle, u svim osmanskim krajevima izuzev Albanije i grkih otoka.10 Glavne ispostave Kongregacije za misije u naim krajevima bile su nuncijatura u Beu za Ugarsku, i nuncijatura u Veneciji za Bosnu i Balkan. Meutim, kako su se nunciji nalazili izvan teritorija Osmanskog Carstva, odlueno je da se 1623. ovlasti dvaju nuncija prenesu na dubrovakog nadbiskupa, ime Dubrovnik postaje glavni lokalni misionarski centar. Glavni uzrok ovome potezu leao je u injenici da je Dubrovaka Republika imala regulirane vazalne odnose sa Osmanskim Carstvom, a ktome je imala razgranate trgovake veze i kolonije diljem Carstva, koje e kasnije posluiti kao infrastruktura za misije. I prije 17. stoljea i dolaska misija, u dubrovakim kolonijama i naseljima na Balkanu djelovali su dubrovaki sveenici kao kapelani tamonjih trgovaca. Znaaj Dubrovnika jo je vie porastao 1628. godine kada dubrovaki nadbiskup postaje i povjerenik Kongregacije za misije u Ugarskoj.11 Pored toga, dubrovaka nadbiskupija imala crkvenu jurisdikciju i nad katolicima Trebinjsko-mrkanske biskupije, odnosno dijela Hercegovine, a Trebinjsko-mrkanski biskup, koji od 1456. godine trajno rezidira u Dubrovniku, odakle upravlja svojom dijecezom in partibus infidelium, bio je sufragan dubrovakog nadbiskupa.12 Osim pomaganja vlastitim graanima u kolonijama na osmanskom teritoriju, kao i katolicima Trebinjsko-mrkanske biskupije, dubrovaki
Vidi: Frazee, 18-22, 26-27, 67-68, i passim. Ibid. 79-80, 88-90, 102 i passim. 11 Antal Molnr, Relations between the Holy See and Hungary during the Ottoman Domination of the Country, u: Istvn Zombori, ur., Fight against the Turk in Central Europe in the first half of the 16th century (Budapest: METEM, 2004), 201-202. 12 Vesna Miovi, Dubrovaka diplomacija u Istambulu (Zagreb Dubrovnik: HAZU, 2003), 100-103; Vesna Miovi, Dubrovaka Republika u spisima osmanskih sultana (Dubrovnik: Dravni arhiv u Dubrovniku, 2005), 100-103; Kosto Vojnovi, Crkva i drava u Dubrovakoj Republici, Rad JAZU, knj. CXIX. Filologikohistoriki i filozofiko-juridiki razredi, XLI (Zagreb, 1894), 40-41.
9 10

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

375

diplomati na Porti nerijetko su istupali i u korist bosanskih franjevaca i katolika. Spomenimo neke primjere. 1565. Sulejman Velianstveni izdao je ferman na molbu, odnosno arzuhal dubrovakog izaslanika u Istanbulu, kojim se pravoslavnom sveenstvu zabranjuje ubiranje taksa za vjenanje od katolika.13 Deset godina kasnije bosanski franjevci su zamolili dubrovake poslanike da ponesu jedan od njihovih starih fermana u Istanbul i zatrae njegovu obnovu.14 etrdesetak godina kasnije, 1614., dubrovaki trgovci su na Porti predali jo jedan arzuhal kojim se trai slobodno kretanje i djelovanje bosanskog biskupa i franjevaca, i onemoguavanje pravoslavnih mitropolita da im ova prava poriu.15 U tzv. Dubrovakom Ahkm Defteru, odnosno Ecnebi Defteru br. 14/2, u razdoblju od 1627. do 1647. ubiljeeno je 19 primjera intervencije dubrovakih diplomata na Porti u korist katolikih sveenika i misionara, crkava i katolika na Balkanu uope.16 Vrlo je indikativna injenica da se na prvoj stranici ovoga deftera nalazi kopija uvene Fojnike ahdname, dodue datirane sa 1478. godinom (28 ehr-i Mays gurre-i Muharrem elharm sene-i 883), dok, kao to je poznato, izvornik ne donosi godinu, ve samo dan i mjesec (28. svibanj).17 Upisivanje ahdname u dubrovaki defter vjerojatno predstavlja pokuaj Dubrovana da na ovaj nain legitimiraju vlastite crkvene povlastice i prava, budui da ovo pitanje nije bilo regulirano dubrovakim ahdnamama.18 Na slian nain su postupale i druge zapadnoeuropske drave, koje su prepisivale ahdname ostalih nacija i uvale njihove kopije u arhivima svojih veleposlanstava, ne bi li pozivajui se na tue povlastice i same profitirale.19
Bokov, Turski dokumenti o odnosu katolike i pravoslavne crkve, 36-37. N. H. Biegman, The Turco-Ragusan Relationship according to the Firmns of Murd III (1575-1595) extant in the State Archives of Dubrovnik (The Hague Paris: Mouton, 1967), 154. 15 Josip Matasovi, , Fojnika regesta, Spomenik Srpske kraljevske akademije, 67, drugi razred, 53 (Beograd, 1930), 126-127, dok. 233. 16 Saetke dokumenata vidi u: Duanka Bojani, Sultanska akta izdata na zahtev Dubovake Republike od 1627. do 1647. godine (Dubrovaki defter br. 3), u: Meovita graa (Miscellanea), knj. 10, Istorijski institut, Graa, knj. 22 (Beograd: Prosveta, 1982), dok. 29, 34, 38, 59, 60, 61, 83, 84, 103, 117, 126, 210, 223, 268, 282, 283, 285, 313, 324. 17 Babakanlk Osmanl Arivi, Istanbul (dalje: BOA), Dvel-i Ecnebiye Defteri, br. 14/2, 1, 1. 18 Usp. Duanka Luka-Bojani, Mustaj elebija pisar Carskog divana i dubrovake knjige divanskog arhiva (Prilog osmanskoj diplomatici), Prilozi za orijentalnu filologiju, 22-23/1972-73 (1976), 70. 19 Maurits H. Van den Boogert, The Capitulations and the Ottoman Legal System. Qadis, Consuls and Beratls in the 18th Century (Leiden Boston: Brill, 2005), 25. Van den Boogert navodi primjer Nizozemske koja je u arhivu svojeg veleposlanstva u Istanbulu uvala kopije ahdnama Engleske, Sicilije i Danske.
13 14

376

Vjeran Kursar

Ispod franjevake ahdname na istoj stranici deftera upisan je ferman izdan izaslaniku bosanskih franjevaca 1624. godine, kojim se potvruju i obnavljaju ranije povlastice, poput stanovanja, bogosluja i sl., to su elementi koji su sadrani i u ahdnami.20 No, u ovome fermanu je dodatno naglaeno pravo franjevaca da dovode ljude sa strane (ahirden) i da se slobodno kreu, to vjerojatno stoji u vezi sa pojaanom misionarskom djelatnou rimske Kongregacije. Treba imati na umu da je Dubrovnik sada nastupao ne samo kao zatitnik katolika i crkava u vlastitim kolonijama i naseobinama, te na podruju Trebinjsko-mrkanske biskupije, ve i kao Kongregacijino sjedite za Balkan i Ugarsku. Dubrovniku su, kao novom misijskom aritu za europski dio Osmanskog Carstva, za ostvarivanje Kongregacijinog projekta trebala sva raspoloiva sredstva, meu kojima je ahdnama zauzimala istaknuto mjesto. Zanimljivo je da vrlo estok i gotovo fatalan sukob oko dubrovake kapele u Beogradu, izmeu Dubrovana i jezuita s jedne, i bosanskih trgovaca i fratara s druge strane, koji se odvija upravo u to vrijeme (1612-1643), a ima odraza i u Slavoniji i Ugarskoj, nije nimalo omeo suradnju Dubrovnika sa bosanskim franjevcima u ostalim dijelovima Carstva.21 Cjelokupan ulog je bio previe znaajan da bi bio doveden u pitanje zbog prolaznih nesuglasica lokalnog karaktera. O vanosti Dubrovnika u Kongregacijinom projektu govori i injenica da je funkciju patrijarijskog vikara u Istanbulu i titularnog nadbiskupa Ankare poetkom 18. stoljea obnaao dubrovaki dominikanac fra Rajmund Galani. Izdavanje vrlo povoljnog fermana za katolike bila je zasluga, prema Galanijevim rijeima, njegovog sugraanina Luke Barka, dubrovakog konzula u Istanbulu. Galanija je na mjestu patrijarijskog vikara 1730. naslijedio jo jedan Dubrovanin, Girolamo Bona (Buni).22 Bona je bio svjetovni biskup, i sa sobom je doveo skupinu svjetovnih sveenika, to je predstavljalo presedan budui da je do tada sveenstvo u Istanbulu pripadalo iskljuivo crkvenim redovima. 1742. godine papa Benedikt XIV imenovao je Bonu apostolskim vikarom za Istok. Tako je Bona zadobio autoritet nad svim katolikim vjerskim dostojanstvenicima na Istoku. Papina namjera je bila centralizirati misijsko djelovanje na Orijentu.23 U tridesetim godinama na poziciji generalnog vikara je takoer Dubrovanin, fra Bartolomeo Dimitri. On je
BOA, Dvel-i Ecnebiye Defteri, br. 14/2, 1, 2. O sukobu oko beogradske kapele vidi: Antl Molnar, Struggle for the Chapel of Belgrade (1612-1643). Trade and Catholic Church in Ottoman Hungary, Acta Orientalia Academiae Scientarium Hung., 60, 1 (2007), 73-143. 22 Jovan Radoni, Rimska kurija i junoslovenske zemlje (Beograd: Srpska akademija nauka, Nauna knjiga, 1950), 475-478, 549. 23 Frazee, 158.
20 21

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

377

1732. godine posvetio obnovljenu crkvu Sv. Petra i Pavla na Galati.24 Sama crkva, jedna od najstarijih katolikih crkava na Galati, bila je vano okupljalite istanbulskih Dubrovana, o emu svjedoi i injenica da je dubrovaki konzul Luka de Chirico tu ukopan, a njegova je nadgrobna ploa do danas sauvana na ulazu u crkvu.25 Pored Dubrovana, kao zagovornici bosanskih franjevaca na Porti u ovome razdoblju javljaju se diplomatski predstavnici zapadnoeuropskih drava, i to francuskog veleposlanika (1693) i mletakog izaslanika (1625), dok austrijski diplomati zauzimaju posebno mjesto; spomenimo primjerice grofa Waltera de Leslija 1665., neimenovane austrijske izaslanike 1669. i 1672., kada je isposlovan berat za bosanskog biskupa Nikolu Mijajlovia, te grofa Wolfganga von Oettingena 1700.26 Habsburgovci su kao nasljednici ugarske krune prisvajali pravo patronatstva nad bosanskom dijecezom, ukljuujui i pravo imenovanja bosanskih biskupa, na to je Rim iz pragmatinih razloga povremeno nevoljko pristajao.27 Prilikom sklapanja mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 1699. Porta je Austriji priznala posebno pravo zatite osmanskih katolika. Ove odredbe su potvrene i mirovnim ugovorom u Poarevcu 1718., ime je carski internuncij u Istanbulu zadobio presti kakav je do tada meu osmanskim katolicima uivao iskljuivo francuski veleposlanik. U praksi, dodue, Francuzi kao tradicionalni osmanski saveznici su uivali veu naklonost Porte od arhineprijatelja Habsburgovaca.28 Pravo Habsburgovaca na zatitu i zastupanje katolika potvrivano je ugovorima iz 1739., 1784. i 1791. godine.29 Bosanski franjevci su povremeno slali i svoje vlastite predstavnike da isposluju fermane u Istanbulu. 1578. godine redovnici i sveenici franake taife poslali su na Visoku Portu neimenovanog izaslanika
M. A. Belin, Histoire de la Latinit de Constantinople, 2. izd. (Paris: Alphonse Picard et fils, 1894), 228. 25 Zahvaljujem dr. Vesni Miovi na informaciji o Chiricovom grobu. O crkvi Sv. Petra i Pavla vidi: Rinaldo Marmara, Bizanstan Gnmze stanbul Latin Cemaat ve Kilisesi, prev. Saadet zen (Istanbul: Kitap Yaynevi, 2006), 67-69; Sezim Sezer Darnault, Latin Catholic Buildings in Istanbul. A Historical Perspective (1839-1923), prev. elen Birkan, (Istanbul: The Isis Press, 2004), 134-145. 26 Matasovi, 186, dok. 755, 135, dok. 312, Bokov, Turski dokumenti o odnosu katolike i pravoslavne crkve, 48-49, 30-31, 57-58. 27 Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijski period 1463-1804 (Sarajevo: Svjetlost, 1990), 161-171. 28 Frazee, 154, 169. 29 Glnihl Bozkurt, Alman-ngiliz Belgelerinin Ve Siyas Gelimelerin I Altnda Gayrimslim Osmanl Vatandalarnn Hukuk Durumu (1839-1914), 2. izd. (Ankara: Trk Tarih Kurumu, 1996), 35-36.
24

378

Vjeran Kursar

(bir adam) sa arzuhalom. Poslanstvo je urodilo plodom, i dobiven je ferman Murata III, kojim se sandakbegovima bosanskog vilajeta nareuje da zabrane pravoslavnim sveenicima ubiranje poreza od katolika.30 Dvadesetak godina kasnije latinski sveenici i redovnici ponovo alju ovjeka na Visoku Portu, te 1601. od sultana Mehmeda III dobivaju ferman slinoga sadraja.31 1618. godine nosilac carskoga fermana (darende-i fermn-i hmyn) fra Marko dolazi na Portu i trai da se potvrdi pravo slobode kretanja franjevaca po carskim zemljama i propovijedanja kranima latinske, okake, albanske i maarske taife.32 Sultan Osman II potom izdaje ferman upuen sandakbegovima i kadijama Bosanskog i Rumelijskog ejaleta sa naredbom da se potuju franjevaka prava i sprijee protupravni akti i zlostavljanje franjevaca od strane lokalnih dravnih organa i vladika. Ova vijest svjedoi o razgranatoj misionarskoj misiji bosanskih franjevaca daleko izvan geografskih granica same Bosne, duboko u Ugarsku, Transilvaniju, Srbiju, Bugarsku, i dr., i to u razdoblju prije aktiviranja Kongregacijinih misija.33 Neto vie podataka o franjevcima u Istanbulu u 18. stoljeu imamo zahvaljujui franjevakim kroniarima Boni Beniu, Marijanu Bogdanoviu i Jaki Baltiu. Benieva pripovijest o dobivanju fermana iz 1744. godine dobro oslikava razloge zbog kojih su se franjevci odluili odrei usluga brbljavih svjetovnjaka i uzeti stvari u svoje ruke, odnosno direktno stupiti na Portu. Naime, 1741. na provincijskoj skuptini u Sutjesci zakljueno je da po novi ferman pou fra Bono Beni i fra Marko Bakraevi iz Kreeva. To je bilo nuno budui da su lokalne osmanske vlasti prilikom parnienja od franjevaca traile novi ferman, ne priznajui stare povelje:
Iste godine odredismo mi fratri bosanski da se imade dobavit ferman novi, budui dobrih godina prolo i car promijenilo se, da se nisu nae povlastice potvrdile. A svaki put, kad god bismo kakvu davu inili, a
Bokov, Turski dokumenti o odnosu katolike i pravoslavne crkve, 21-22. Ibid., 23-24. 32 Ibid., 32-33 33 Vidi: Franjo Emanuel Hoko, Djelovanje franjevaca Bosne Srebrne u Slavoniji, Srijemu, Ugarskoj i Transilvaniji tijekom XVI. i XVII. stoljea, u: Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine (Sarajevo 24. i 25. listopada 1978.) (Sarajevo: Kranska sadanjost, 1979), 103-115; Istvn Gyrgy Tth, Franjevci Bosne Srebrene u osmanskoj Maarskoj i Transilvaniji od 16. do 18. stoljea, Bosna Franciscana, 13, 22 (2005), 16-41; Istvn Gyrgy Tth, Between Islam and Catholicism: Bosnian Franciscan Missionaries in Turkish Hungary, 1584-1716, The Catholic Historical Review, 89, 3 (2003), 409-433; Molnr, Relations between the Holy See and Hungary, 191-226; Bogumil Hrabak, Katoliko stanovnitvo Srbije 1460-1700, Naa prolost, 2 (1987), 77-125.
30 31

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

379

osobito izime hamrije gori reene, svi bi nam rekli na kapiji: Kamo vam kakav senet iznova /izdan/ carev?34

Doista, prema slovu samoga fermana, posljednji su put svoja temeljna prava i osloboenja bosanski franjevci bili potvrdili fermanom jo davne 1009. / 1600-1601. godine.35 Meutim, po povratku u Kreevo provincijal fra Antun Markovi i definitor Bulat odluuju ponititi odluku skuptine i umjesto slanja Benia i Bakraevia itav posao oko pribavljanja novoga fermana preputaju trgovcu Hadi Stipanu Mandukoviu iz Sarajeva. Hadi Stipan je svojim poslom iao u Istanbul, te je, uz naknadu od 150 venecijanskih cekina, pristao izvaditi franjevcima ferman. Franjevci su preporuili Hadi Stipana glavnom dubrovakom dragomanu i predstavniku u Istanbulu, Luki Lukaiju, koji je bio spreman pruiti pomo.36 Nakon uspjeno obavljenog zadatka po povratku Mandukovi ipak nije franjevcima donio ferman kako je bilo dogovoreno, ve ga je prodao za 100 cekina dobrom krstjaninu Ivanu Nekoviu oliti Dimi, iz Sarajeva. Tako je i cijena fermana porasla na 250 cekina. Mandukoviu niti to nije bilo dosta, nego je potraivao jo 700 groa. Na koncu je, ipak, nakon dugotrajne prepiske sa Istanbulom i Dubrovnikom, naeno kompromisno rjeenje prema kojemu su fratri bili duni odrati 300 misa za Mandukovia, koji se imao odrei svih novanih potraivanja.37 Ne bi li ubudue izbjegli neugodnosti ove vrste, prije svega dodatni troak, franjevci otada samostalno putuju u Istanbul. No, kako e se uskoro pokazati, posao na Porti nije bio nimalo lagan niti jeftin. 22. sijenja 1760. godine franjevaki izaslanik fra Anto Dobreti uspio je dobiti ferman sultana Mustafe III, kojim su potvrene stare povlastice, zajamena franjevaka prava, te istaknuta porezna neovisnost o pravoslavnim vladikama i patrijarsima.38 Meutim, kako se fra Anto zadrao
Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, ur. i prev. Ignacije Gavran (Sarajevo Zagreb: Synopsis, 2003), 159-160. 35 Ibid., 166. 36 Ibid., 160. 37 Ibid., 160-161. 38 Ibid., 216, 218. Tekst fermana vidi u: Sejfuddin Fehmi bini Ali Kemura, Biljeke iz prolosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja po turskim dokumentima (Sarajevo: Islamska dionika tamparija, 1916), 29-31. Usp. Beni, 219-220. Prema Benievom tekstu ferman je izdan 15. redeba 1173., odnosno 3. oujka 1760. (Beni grijei pri preraunavanju hidretske u nau eru, pa pie 4. oujka), dok Kemurin arebiki prijepis kao i prijevod donose 5. redeb 1173., to bi bio 22. veljae 1760. (a ne 1759. godina, kako je izraunao Kemura). Zbog injenice da Kemura podastire i arebiki prijepis dokumenta, u iji original naalost nismo imali uvid, njegovu hidretsku dataciju uzimamo kao vjerodostojniju.
34

380

Vjeran Kursar

u Istanbulu vie od 15 mjeseci, franjevci nisu uspjeli obraniti svoja prava u sporu sa pravoslavnim patrijarhom pred vlastima u Bosni 1760., budui da u rukama nisu imali ve dobiveni ferman. Ponekad su se franjevci izlagali velikome troku i dugome putu u Istanbul bez da polue uspjeh. 4. oujka 1766. fra Ivan Domazet, kasniji definitor Provincije, uputio se u Istanbul ne bi li dobio ferman za obnovu izgorjelog kreevskog samostana. Pridruila su mu se i dva svjetovnjaka vina osmanskom turskom jeziku, Martin erkez iz Travnika i Petar Kurtovi iz Kreeva, koje je plaala Provincija, kao i slubena osmanska pratnja. No, unato tome to se u osmanskoj prijestolnici zadrao vie mjeseci, to je poznavao Nicolu de Palma, Napolitanca koji je bio prvi lijenik sultana Mustafe IV, to je posjedovao arz bosanskog mule, i imao spremnih 1.000 groa za ferman, Domazet se 2. kolovoza iste godine vratio u Bosnu neobavljena posla.39 I pored toga kreevski samostan je uskoro bio obnovljen, na temelju dozvola lokalnih vlasti. No, neposjedovanje sultanskog fermana moglo je u svakome trenutku dovesti u opasnost itav poduhvat kao nezakonit.40 Ferman za popravak samostanskih zgrada, no, ne i crkve, fratri su dobili tek 1775. godine, zahvaljujui uspjenoj istanbulskoj misiji fra Petra Alovia.41 Meutim, glavni cilj misije, potvrda starih povlastica, nije bio postignut.42 I ovoga puta u pratnji franjevakog izaslanika nalazili su se svjetovnjaci koji su poznavali osmanski turski jezik, i to Josip Mladinovi i Ivan iz travanjskog polja. Mladinovi, za kojega Beni izriito navodi da je prevodilac (tergioman della lingua turkeska), bio je plaen na dan 100 jaspri i hranu, a Ivan, koji je vjerojatno obavljao samo fizike poslove, na misec po pet groa i hranu.43 Troak itavog putovanja i fermana iznosio je prema Benievu 1.730, odnosno 1.715 aki prema Bogdanovievom raunu. Ipak, potvrdit fermane nae fratrima nije polo za rukom. Beni jasno iskazuje svoje nezadovoljstvo, jer smatra da se crkve mogu popravljati i bez fermana, temeljem dozvola lokalnih vlasti, pa je stoga itav troak bio uzaludan: I sve se to dade, ama povlastice se ne potvrdie nikakve, ve sklopiv ruke hajde doma!44 Uvidjevi da sami ne mogu nita postii na Porti, franjevci su naumili doi do fermana posredstvom austrijskog dvora, odnosno, uz pomo
Marijan Bogdanovi, Ljetopis kreevskog samostana, prev. Ignacije Gavran (Sarajevo Zagreb: Synopsis, 2003), 64, 67-68. Beni, 245, 254. 40 Bogdanovi, 77-101, 115. S. Kemura donosi prijepise i prijevode dokumenata sarajevskih vlasti o gradnji crkve; vidi: Kemura, 33-42. 41 Tekst fermana vidi u: Kemura, 43-45. 42 Bogdanovi, 197-199; Beni, 279-281, 284. 43 Beni, 279. 44 Ibid., 284.
39

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

381

austrijskog predstavnika u Istanbulu. No, niti sada stvari nisu ile glatko. Bosanski biskup fra Marko Dobreti je prvo uputio pismo Svetoj kongregaciji za propagandu vjere u Rim, koja je potom proslijedila franjevaku molbu papi. Papa je obavijestio svoga nuncija u Beu, koji je zatim razgovarao sa kraljicom Marijom Terezijom. Potom je i Provincija 1779. godine uputila vlastito izaslanstvo izravno u Be papinskom nunciju monsinjoru Giuseppeu Garampiju, koji je trebao intervenirati kod kraljice u bosansku korist. No, iako su se zadrali u Beu preko pet mjeseci, izaslanici fra Franjo Graco, bivi kustos, i fra Juro Zlokov iz Jajca vratili su se u Bosnu neobavljena posla.45 Unato obeanjima uglednih posrednika, kako pie Beni, ne bi nikad naprosto nita.46 Ipak, sljedee franjevako izaslanstvo u Istanbul godine 1783. godine uspjelo je poluiti uspjeh. Fra Josip Tomi iz Kreeva je na povratku sa hodoaa u Svetu zemlju, u koju se zaputio 1781., odluio svratiti u Istanbul i pokuati obnoviti fermane.47 Prema vijestima iz Tomieva pisma iz Istanbula 18. listopada 1783., to potvruju Bogdanovieva i Baltieva kronika, kao i sam sadraj fermana, obnavljanje fermana je bilo krajnje nuno zbog viegodinjeg spora sa pravoslavnim vladikom, koji je, za razliku od franjevaca, posjedovao novi ferman temeljem koga je nastojao podloiti i katolike.48 Za uspjeno okonanje Tomieve misije bio je zasluan prije svega dubrovaki konzul u Istanbulu, Juro (uro) Curi (Zurich), koji je, pored intervencije na Porti, kao i kod predstavnika europskih sila (Francuske, Austrije i Velike Britanije), te carskog internuncija Herberta, posudio fra Josipu i novac potreban za novi ferman, koji je kotao 2.200 groa.49 Curi je Tomiu dao na vjeru 1.300 aki za trokove izdavanja fermana, to svjedoi o tome koliko je povjerenje dubrovaki konzul imao u bosanskog franjevca. Ipak, prije svega to ukazuje na poseban, skrbniki odnos Dubrovake Republike prema franjevcima. Uostalom, i prijanji bosanski izaslanik na Portu fra Petar Alovi, ostavio je na uvanje kod dubrovakog konzula 900 aki namijenjenih za trokove fermana.50 U svome pismu Provinciji Tomi je zamolio brau da predloe Sv. Stolici da u znak zahvalnosti Curiu
Ibid., 314-315, 330-331. Ibid., 330. 47 Jako Balti, Godinjak od dogaaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni (Sarajevo: Veselin Maslea, 1991), 61, 63; Beni, 331. 48 Julijan Jeleni, Izvori za kulturnu povijest bosanskih franjevaca (Sarajevo: Zemaljska tiskarija, 1913), 54; Bogdanovi, 206-210. Balti, Godinjak, 60-63. Za tekst fermana vidi: Beni, 331-334. 49 Jeleni, Izvori, 54-56; Beni, 331; Balti, Godinjak, 63-64; Bogdanovi, 209-210. 50 Jelini, Izvori, 56.
45 46

382

Vjeran Kursar

dodijeli poasni naslov viteza (titulo di cavaliere).51 Naredne godine Provincija je uputila molbu Sv. Stolici za odlikovanje Curia, emu je papa Pio VI udovoljio dodijelivi mu plemiku titulu (titulo comitis, conte). I sam Tomi je bio nagraen papinskim imenovanjem za eksdefinitora Provincije 16. srpnja 1784.52 S druge strane, pored ovih, u uem smislu, poslovnih veza, fra Josip Tomi i uro Curi bili su povezani i na osobnoj razini. Naime, prema podacima iz matine knjige krtenih franjevake crkve Santa Maria Draperis u istanbulskoj etvrti Pera, 3. kolovoza 1784. godine o. Josip iz Kreeva krstio je Curievu kerku Franciscu Mariju u privatnoj kapeli u selu Bykdere na Bosporu.53 U pitoresknom naselju Bykdere na obalama Bospora nalazile su se ljetne rezidencije levantinskih stanovnika Galate i Pere, kao i europskih predstavnika na Porti, ukljuujui i dubrovakog konzula. Neto kasnije, na prijelazu stoljea Bykdere zadobija karakter trajnog naselja.54 U preobrazbi ovoga ljetovalita u trajno naselje istanbulskih levantinaca vanu je ulogu odigrao uro (Georges) Chirico, izdanak uvene obitelji dubrovakih konzula i dragomana, koji je katolikoj zajednici darovao zemljite za izgradnju groblja.55 U svome pismu fra Josip Tomi donosi i popis ukupnih trokova za izdavanje fermana (Conto de le Spese per Firmano).56 Kako su trokovi navedeni stavku po stavku, to nam omoguuje uvid u cjelokupnu proceduru i njene sudionike, prenijet emo ih na ovome mjestu:
Beglukiefendi za svu kapiu kud godie sto etc. etc. ... Gnegovu Chiatibu koie varo, i obio grossa stotinu dico . Za -4- Copie stose upisasce Murleisasce, Tura od Fermana Guadaru, i aznadaru beglukiefendinu ..................... Asanbassi Jagniarinu Conzulovu ovie bassabio etc. ... Caik kaikiam sto kad ........................ Curierom, i Sarailiam za kgnighe tamo, i od tuda ... Bakscisa za Cavtan kasumi zagrnuli momkom ..... grossa ... 2000 grossa ... 100 grossa ... 25 grossa ... 30 grossa ... 10 grossa ... 6 grossa ... 25 grossa ... 8

Bi ara usve grossa Dviiglade, i dvista 2200

Dakle, kao to se moe vidjeti, prije izdavanja fermana trailac je morao podmiriti itav niz trokova i platiti usluge veeg broja dravnih
Ibid., 54. Balti, Godinjak, 65-67; Jeleni, Izvori, 55, bilj. 1. 53 Arhiv crkve Santa Maria Draperis, Istanbul. Liber Baptizatorum ab anno 17651796. Liber III et IV, 40, br. 166. 54 Vidi: Sezer Darnault, 88-89; Joseph Ract, Lieux chrtiens dIstanbul (Istanbul: Les ditions Isis, 2006), 151. 55 Vidi: Sezer Darnault, 238. 56 Jeleni, Izvori, 56.
51 52

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

383

slubenika. Najvei iznos svakako je iao beylikiji, glavnom slubeniku Divana za poslove sa strankama, oko izdavanja fermana, i sl.57 Pritom je neto trebalo dati i beylikijinom pisaru, ktibu, guadaru (?) i haznadaru, ukljuujui i manji izdatak za kopije fermana, peat i ispis sultanske tugre. Odreeni iznos je iao i konzulovom janjiaru, kao i kaykjama za usluge morskog prijevoza. Vanu stavku su predstavljali i trokovi kurira, odnosno nosioca pisama, isprava i vijesti, i ponekad novca, na relaciji Bosna Istanbul. Tu su i trokovi sarajevskih trgovaca koji su esto sluili kao posrednici za prijenos novca do Dubrovnika, dok su u Istanbul uglavnom nosili vijesti i pisma. Trgovci su takoer, kao to je ranije spomenuto, stajali na usluzi franjevcima kao prevodioci, vodii i pratnja. Zadnju stavku trokova predstavlja baki za zaodijevanje kaftanom, to je bila stara osmanska diplomatska praksa prilikom primanja pojedinca u viu dravnu slubu ili napredovanja u istoj. Isti ceremonijal je izvoen tijekom primanja vazala i stranih izaslanika, a izvorno je simbolizirao stupanje u vazalni odnos prema sultanu kao sizerenu.58 Prema svemu sudei, prilikom Tomievog prijema na Divanu bila je ponovljena ceremonija zaogrtanja kaftanom kojom je bio inauguriran i legendarni fra Aneo Zvizdovi, franjevac koji je dobio izvornu sultansku povelju bosanskog katolianstva ahdnamu.59 No, trokovima tu jo nije bio kraj. Po dobivanju fermana franjevci su bili duni nabaviti i bujruldiju bosanskog vezira, to je trebalo osigurati implementaciju odredbi fermana na lokalnoj razini. Franjevci su se zaputili u Travnik po bujruldiju koju su platili 11 groa, i zatim u Sarajevo muli, koji prepisao ferman u sidil, za 40 groa. No, ve sljedee godine ubirai haraa su tvrdili da bujruldiju treba obnoviti, za to je veziru plaeno 400 groa za bujruntiju vrlo jaku po fermanu, te ihaji 50, divan-efendiji 25 i tokuda jo 40.60 I u postupku za izdavanje bujruldije 1785. franjevci su imali potporu gospodina dubrovakog terdomana Mihovila Boovia, pravog krstjanina, koji arzohal i uini svojom aman rukom.61 Dakle, iz gore navedenog moe se zakljuiti da je harmonina suradnja dubrovakih diplomata i bosanskih franjevaca
Usp. Pakaln, sv. 1, 221, natuknica Beyliki. Usp. Pakaln, sv. 2, 134, natuknica Kaftan giydirmek. Vidi i: T. Majda, Libs, EI; Pakaln, sv. 2, 134, natuknica kaftan. 59 Matasovi, 89-91; Bokov, Pitanje autentinosti, 92. Kaftan kojim je sultan Mehmed II Osvaja zaogrnuo fra Anela Zvizdovia uva se u muzeju franjevakog samostana Duha Svetoga u Fojnici. 60 Bogdanovi, 210. Usp. Beni, 338-340. Beni spominje troak od 500 aki uz nenavedene iznose manjih trokova za mulu i kadije. 61 Beni, 340, 338. Tekst arzuhala i paine bujruldije vidi u: Beni, 338-340.
57 58

384

Vjeran Kursar

davala rezultate kako na Porti, tako i na lokalnom nivou, na vezirskom dvoru u Travniku. Sa stajalita osmanske diplomatike i paleografije zanimljive su napomene fra Josipa Tomia upuene franjevcima u domovini:
Drugo kada primite Ferman nemoite onie zvitova pognemu udarat, onomu koie bio uzrok Szinch meglio golemnamie zian uinio, zastose nie moglo na gnemu Buiurdisat dase renova, ono vaglia od Ture dogori, i sastrana da ostane bielo, neka se more gnemu dekretati, pak oni decret odrixu, da ostave ukaitu, a fermanti vrate sturom, daklen zaboga nista netiite, izvan akochiete Turu pozlatit, akol nechiete boglie, imigne ara Poisti nain kada ga uz postavgliate svilom nemoite pokrivat ni prilipglivat svile po oni Niscani zdora nego priliepite oduora do parvoga Niscana ne visse pak neka onako ostali krai iliti polovica Sandala oliti Svile nizagn visi nekase ono pismo zdvora sve acik gledaite to nefalit zatosam bio i psovan, i karan, i zaoni blaxeni zviet 3 diela muke podnio aod ara nista inegovorim Bogmu prostio koie bio uzrok zastoie mislio dase boglje, imagne ficenzie ko bi i ja uradio danebudem esperimento &c. &c.62

Franjevci su bili itekako svjesni vrijednosti fermana kao zatitnih sultanskih povelja, i kao takve su ih iznimno tovali, ukraavali cvjetnim uzorcima i umatali u svilu, a sultansku su tugru dodatno oblagali zlatom. Tomi upozorava na injenicu da ferman ima praktinu namjenu u osmanskoj administraciji, te da se na margine naknadno esto dopisuju nove administrativne upute i radnje. Stoga za bilo kakve neslubene intervencije estetske naravi na papiru fermana nema mjesta. Prema izvjetaju fra Josipa u Istanbulu je tada boravio jo jedan bosanski franjevac, njegov prezimenjak, fra Antun Tomi iz Tuzle.63 Kako se ini, on je u osmanskoj prijestolnici jedno vrijeme zastupao interese bosanskih franjevaca (rerum Bosnensium agens).64 Fra Josip ga je izriito preporuio Provinciji, uz napomenu da je izuzetno cijenjen i potovan u ovome gradu: istinuvam kaxem Senza veruna pasione danie aproposito nijedan ko Fr Antun Tomich koi ovdi poznan; od mene pricazan a sva Ecelenza Boilo, Monsgre, e questi religiosi koisuga vidli, religioso compito omnibus, naisko falioga i faliga prez pristanka Sigr Federico Kirico,65 dubrovaki dragoman i nasljednik konzula Curia. Ktome, fra Josip istie kao fra Antunovu iznimnu vrlinu njegovo
Jelini, Izvori, 55. Ibid., 55. 64 Julian Jeleni, Necrologium Bosnae Argentinae, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 28 (1916), 355. 65 Jeleni, Izvori, 55.
62 63

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

385

poznavanje turskog jezika; namaco gramaticu i librette per studiar lingva Turca, i gene dobro oporavizo zastomuje Bog dao Talenat amlad.66 I fra Antun je bio u osobnom kontaktu sa konzulom Curiem, kojemu je krstio sina Mateja Nikolu 20. studenog 1786. godine u crkvi Santa Maria Draperis u Peri.67 Ovdje ponovo izlazi na vidjelo kompleksnost veze izmeu franjevaca i dubrovakog konzula. Pritom injenica da su krtenje konzulove keri i sina obavili upravo bosanski franjevci nije plod sluajnosti, jer se imena spomenutih franjevaca pojavljuju u matinoj knjizi krtenih ove crkve iskljuivo u ova dva sluaja. Moe se pretpostaviti da je fra Antun stanovao, makar odreeno vrijeme, kod franjevaca u crkvi Santa Maria Draperis, kao i njegovi zemljaci krajem 19. i poetkom 20. stoljea (vidi dolje).68 Nije nam poznat toan datum fra Antunovog povratka u Bosnu. 1798. godine je sigurno bio u Bosni, jer je na kapitulu u kreevskom samostanu bio izabran za komisara, vizitatora generalnog.69 Naalost u ovome trenutku o njegovim aktivnostima nemamo drugih vijesti. Prema biljeci iz Nekrologija Bosne Srebrene, umro je 1804. godine u Grabovici u tuzlanskoj upi u dobi od 49 godina, a pokopan je na groblju u Ljepunicama (Lipnice) u blizini Tuzle.70 Stariji Tomi, fra Josip, hadija, ovjek vrlo okretan s Turcima, umro je jo 1788. u Cerniku u Slavoniji, u jeku rata izmeu Austrije i Osmanskog Carstva (1788-1791). To je izazvalo sumnju osmanskih vlasti da je Tomi iv i da u Maarskoj podusa cara na Bosnu, zbog ega su samostani u nekoliko navrata bili globljeni.71 Na skupu difinitorija u Fojnici 1794. zakljueno je da sljedei franjevaki izaslanik na Portu bude fra Mato Iveka (Iveki), eksdefinitor i kasniji provincijal. Prema vijestima iz Baltieve kronike Iveki u Istanbulu nije uspio dobiti ferman sultana Selima III, i 1796. godine se neobavljena posla vratio kui.72 Ipak, primjerci fermana Selima III izdanog 4. zilkade 1209. / 23. svibnja 1795. sauvani su u arhivima u Istanbulu, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci.73 Ktome natpis na fojnikom primjerku potvruje da je fra Mato nabavio ovaj ferman.74 Njime su obnovljene stare
Ibid. Usp. Jeleni, Necrologium, 355. Santa Maria Draperis. Liber Baptizatorum ab anno 1765-1796. Liber III et IV, 74, 327. 68 O crkvi Santa Maria Draperis vidi: Marmara, 65-66; Sezer Darnault, 96-104. 69 Balti, Godinjak, 72. 70 Jeleni, Necrologium, 355. 71 Bogdanovi, 215-217, 220. 72 Balti, Godinjak, 71-72. 73 BOA, Cevdet, Adliye, dosya 35, gmlek 2096 i dosya 36, gmlek 2186; Kemura, 62-65; Matasovi, 234-235, br. 1276 i 1277. 74 Matasovi, 234.
66 67

386

Vjeran Kursar

franjevake povlastice koje su sezale do vremena Mehmeda Osvajaa, i iznova potvrena izuzea od poreza teklif-i crfiye i teklif-i aka i dizje. Nadalje, zabranjuju se zloupotrebe lokalnih organa vlasti, kao i uplitanje pravoslavnog sveenstva. 22. ramazana 1222. / 24. studenog 1807. godine temeljem nareenja velikog vezira odredbe fermana su obnovljene, kako je upisano na margini, odnosno u gornjem dijelu primjerka fermana iz 1795.75 Meutim, u tekstu se ne navodi tko je traio obnovu fermana. Izravnih vijesti o franjevakim izaslanstvima u Istanbul sljedeih nekoliko desetljea nema. Prijelaz stoljea donosi znatnije promjene u pogledu zastupanja franjevaca na Porti. Nedugo po izbijanju Francuske revolucije 1789. pozicija Francuske kao glavne zatitnice osmanskih katolika dola je u pitanje. Napoleonova invazija na Egipat 1798. dovodi do prekida prijateljstva sa Porte sa svojim najstarijim europskim saveznikom. Nakon sklapanja mira prijanji ugovori su obnovljeni, no, narueno povjerenje se nije moglo preko noi povratiti, a s time i presti poloaja francuskog veleposlanika kao zatitnika katolika. Nedugo nakon francuske okupacije Dubrovaka Republika je bila i slubeno ukinuta (1808). Time bosanski franjevci gube pouzdanog partnera i stoljetnog zastupnika na Porti. S druge strane, opadanjem francuske moi ojaala je pozicija Austrije kao zatitnice katolika.76 Austrijski ekonomski i politiki utjecaj u ovo vrijeme jaa i na Balkanu, te napose u Bosni, uslijed ega se franjevci jo tjesnije veu uz beki dvor. U 19. stoljeu se situacija poela mijenjati i u samoj osmanskoj dravi. Suoena sa zaostajanjem u odnosu na velike sile, osmanska vlast zapoinje dugotrajan proces modernizacije Carstva. Istovremeno, ne bi li zadovoljila novonarasle nade nemuslimanskih naroda Carstva i skrenula ih sa puta nacionalizma i separatizma, i pritom zadobila blagonaklonost velikih sila kao zatitnica krana, drava je, mimoiavi odredbe erijatskog prava, poela initi pomake prema idealu jednakopravnosti svih graana, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. U razdoblju nakon sklapanja mira u Edirnama 1829. i izmirenja sa europskim silama, pokreta reformi, sultan Mahmud II (1808-1839) donio je uredbe kojima je poloaj nemuslimana znatno poboljan.77 Sultan je inaugurirao naela osmanizma kao integralne dravne ideologije nasuprot
BOA, Cevdet, Adliye, dosya 36, gmlek 2186. O praksi obnavljanja fermana upisom naredbe na margini (der kenr) vidi: Mbahat S. Ktkolu, Osmanl Belgelerinin Dili (Diplomatik) (Istanbul: Kubbealt Akademisi Kltr ve Sanat Vakf, 1998), 118. 76 Frazee, 164-166. 77 Bozkurt, 40-42.
75

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

387

separatistikim nacionalizmima kranskih naroda, to je esto javno isticao: Ja svoje podanike muslimane prepoznajem u damiji, krane u crkvi, a idove u sinagogi. Izmeu njih nema druge razlike. Moja ljubav i pravda prema svima su snane, i svi su oni moja istinska djeca.78 Mahmud II je formalizirao poloaj nemuslimanskih zajednica koje do tada nisu bile organizirane kao milleti. 1829. je organiziran millet armenskih katolika, a 1836. i rimokatolici su slubeno priznati kao autonomna zajednica. Tada rimokatolici u prijestolnici, u najveem broju podanici zapadnoeuropskih drava, dobijaju pravo biranja slubenog predstavnika na Porti.79 Mahmud II je inaugurirao i vrlo benevolentnu politiku prema obnovi crkava, te je do tada izuzetno skupa i komplicirana procedura sada znatno olakana.80 Potvruju to i dozvole za obnovu bosanskih crkava izdane franjevcima 1830. godine, kao i dopisi lokalnih vlasti, franjevaca i austrijskog izaslanika.81 No, niti u tom sluaju sve nije ilo od poetka glatko, budui da je cjelokupan proces, prema odluci kapitula, zapoeo jo 1826. Prefekt provincije fra Stjepan Markovi iz Travnika iste godine je izvadio na kapii izun Burjutniu, dasse moxe pripravgliati potribita japia.82 Meutim, radovi na popravku crkve bili su prekinuti jer je novi bosanski vezir Abdurahman-paa, karvolija strashni, odbijao dati doputenje za popravak crkve. No, situacija se promijenila dolaskom Ali Namik-pae u Bosnu, i nakon etiri godine dozvola je konano izdana. Uz popis trokova za izdavanje fermana (ara Turski) fra Stjepan navodi i sve instance vlasti kojima su se fratri tim povodom obratili:
Za izun Burjuntiu grosha 62: Za Muraselu kadii u Kogniczu gr. 35; Veziru za Arz, i Arzohal gr. 1,307:18: Bakshisha kavazima kad Fermani doidoshe gr. 158: Kavazbashi Vezirevu na 1, cheshifu g. 330: Alil Neimarghi gr. 266: Kadii, Muteminu, i Fojnicanima Turcima na obba cheshifa g. 3,073: Vezir neuze vishe nishta, izvan na poetku, a dade 6 Burjuntia, almu bii dato shto u kakvim Peksheshima g. 832:30.83

Na Porti se za franjevaku stvar zauzeo austrijski veleposlanik u Istanbulu Franz Freiheit von Ottenfels Geschwind, koji je 12. studenog 1829. uputio pismo Seyyid Mehmed Pertev efendiji, Ris Efendi de la
Citirano u: Bozkurt, 41. Frazee, 224. 80 Bozkurt, 41. 81 Kemura, 74-75; Matasovi, 251-252; BOA, Hatt- Hmyn, dosya no. 775, gmlek no. 36343, dosya no. 779, gmlek no. 36515, 36515 A, 36515 B, 36499, dosya no. 437, gmlek no. 22087, 22087 C, 22087 D. 82 Matasovi, 252-253, dok. 1463. 83 Ibid.
78 79

388

Vjeran Kursar

Sublime Porte Ottomane.84 Pored dopisa lokalnih vlasti i molbe austrijskog veleposlanika, pozitivnom rjeavanju franjevake molbe svakako je doprinijela i afirmativna fetva ejhulislama Ysincizade Seyyid Abdlvehhab efendije.85 Treba imati na umu da su unato odreenoj liberalizaciji reima restriktivne odredbe erijatskog prava o pitanju izgradnje crkava jo uvijek bile na snazi, ega su bili svjesni i franjevci, pa su u svojoj molbi, koju je bosanski vezir Ali Namk-paa proslijedio u Istanbul, istakli tradicionalnu formulu da je obnova u skladu sa starim uenjem (vacz-i kadmi zere).86 Proglasima sultana Abdul Medida I (1839-1861) Hatt-i erf od Glhane 1839. i Hatt- Hmyn 1856. godine zajamena je puna ravnopravnost izmeu muslimana i nemuslimana, odnosno izmeu svih osmanskih podanika, koje god viere il crkve oni bili, kako stoji u Jukievom prijevodu Hatt- erfa.87 Val modernizacije i tanzimatske reforme sredinom 19. stoljea u potpunosti su izmijenile Carstvo. Neto sporije, dodue, reforme su dopirale do provincija, ukljuujui Bosnu. Upravo ta sporost potie fra Ivana Franu Jukia da objavi prijevode dvaju glavnih tanzimatskih proglasa u svojem asopisu Bosanski prijatelj 1851. i 1861. godine, najvie iz tog uzroka, to su kod nas u Bosni malo poznati, a jo manje obslueni,88 kako navodi u predgovoru prijevoda Hatt- erfa. U tekstu elje i molbe krstjanah u Bosni i Herceovini, koje ponizno prikazuju njegovom carskom velianstvu sretnovladajuem sultanu Abdul-Medidu napisanom 1850., Juki istie da ponizne elje i molbe, osnovane po naelu jednakosti, koju va dobre uspomene otac, i vi njegov vrijedni nasljednik, toliko putah javno i sveano obrekoste, al da se izvede i [u] ivot pretvori kod nas u Bosni, neprijatne okolnosti ne dopustie.89 No, unato sporosti u sprovoenju reformi u ivot u Bosni, prema rijeima samoga Jukia bosansko-hercegovaki katolici su tijekom 1850-tih dobili doputenje za izgradnju pet novih crkava i etiri samostana.90 20. svibnja 1853. godine gvardijani samostana u Fojnici, Kreevu i Kraljevoj Sutjesci uputili su pismo zahvale sultanu Abdul Medidu za devet sjajnih Fermanah
BOA, Hatt- Hmyn, gmlek no. 437, dosya no. 22087 C. Usp. osmanski odgovor: Ibid., dosya no. 22087. 85 Kemura, 74-75; BOA, Hatt- Hmyn, gmlek no. 775, dosya no. 36343. 86 BOA, Hatt- Hmyn, dosya no. 779, gmlek 36515. 87 Ivan Franjo Juki, Sabrana djela, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1973), 210. 88 Ibid., 207. 89 Ibid., 326. 90 Ibid., 579-581. Vidi tekst fermana o obnovi i proirenju crkve u Kreevu krajem demzijelahira 1269. / 1-9. travnja 1853. u: Kemura, 79-80. Kemura krivo preraunava datum u 1852. godinu.
84

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

389

Vaeg Velianstva, u kojim se dopua, da se nainja devet Cerkvih za Katolike najvirnije podlonike Vaeg Velianstva. U svojem velianju sultanove velikodunosti gvardijani idu dotle da ga svrstavaju uz bok autoru ahdname i mitologiziranom franjevakom benefaktoru, Mehmedu Osvajau: Car Abdul Medid jest drugi Mehmed Han, jer to Ovi Katolicim u Bosni pokloni, pak poslim njega u razliitim vrimenim, i okolnostim jest jim oduzeto, to Abdul Medid povraati zapoe.91 Dodue, nova graevinsku djelatnost krana izazivala je protivljenje lokalnih muslimana, no, kako kae Juki, vlada turska na to dobro pazi, nit jim priputja da nainjeno razore, a poeto obustave, ili ikakvu zapreku ili smetnju uine...92 Najvie podataka o novom razdoblju u odnosima franjevaca i Porte nalazimo u kronici fra Jake Baltia, koji kao suvremenik pokriva razdoblje od 1843. do 1882. godine. Balti je i osobno boravio u Istanbulu u razdoblju od 1847. do 1849., tako da njegovo pripovijedanje doista predstavlja prvorazredan i autentian izvor.93 Napomenimo jo da je Balti tijekom boravka u Istanbulu nauio osmanski turski jezik toliko dobro da je po povratku u Bosnu napisao osmansko-tursku slovnicu, koja je naalost izgubljena.94 Brojne delegacije franjevaca dolazile su u vie navrata u Istanbul povodom tzv. Bariieve afere.95 Pored Bea i Rima, u rjeavanje ovoga spora izazvanog od strane bosanskog biskupa Rafe Bariia, koji je stubokom potresao katoliku organizaciju u Bosni i Hercegovini, umijeala se i Porta. 1843. godine u osmansku prijestolnicu kao izaslanici Provincije Bosne Srebrene stigli su fra Lovro Karaula i fra Marijan unji. Tom prigodom su uspjeli dobiti povoljan ferman sultana Abdul Medida, s kojim se svi starinski fermani potvruju i to se tie Bariia raspre, obeno je stavito u fermanu, da nitko fratara kano vjernih
Gkkube Altnda Yaamak. Belgelerin Diliyle Osmanl Hogrs, ur. Cevit Ekici (Ankara: Babakanlk Basmevi, 2006), 16-18 (faksimil pisma), 12-14 (osmanski prijevod). 92 Juki, sv. 2, 581. Usp. Noel Malcolm, Povijest Bosne. Kratki pregled (Zagreb Sarajevo: Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani, 1995), 167-171. 93 Vidi: R[astislav] Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca u Carigradu prema Godinjaku fra Jake Baltia, Franjevaki vijesnik 45, 4-5 (1938), 124-133. 94 Anto Slavko Kovai, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Prilog povijesti hrvatske knjievnosti i kulture (Sarajevo: Svjetlost Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Franjevaki provincijalijat Bosne Srebrene, 1991), 49. 95 Vidi: Ilija Kecmanovi, Bariieva afera. Prilog prouavanju istorije Bosne i Hercegovine u prvoj polovini XIX vijeka, Djela, knj. III, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, knj. 3 (Sarajevo: Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, 1954).
91

390

Vjeran Kursar

podajnika uznemiravati smije itd.96 S druge strane, Bariiev izaslanik na Porti, fra Frano Migi, nije bio tako uspjean.97 Ipak, nova delegacija bosanskih franjevaca morala je otputovati u Istanbul 1845., da na Porti raspravi spor sa Bariievim predstavnicima. Konano, 1846. godine franjevci Bosne Srebrene su dobili presudu u svoju korist, dok je Barii maknut s poloaja bosanskog biskupa i premjeten u Hercegovinu.98 U Istanbulu su stvar Provincije branili neki od najsposobnijih franjevaca, poput fra Lovre Karaule, fra Martina Nedia, fra Marijana unjia, fra Filipa Paalia i fra Luke Dropuljia.99 Austrija i Rim bili su direktno involvirani u Bariievu aferu, i to na strani biskupa Bariia. No, ovoga puta je sama Porta intervenirala u Rimu u bosansku korist preko ekib efendije, kasnijeg ministra vanjskih poslova (reis ul-kttap), kojeg je pratio fra Filip Paali. Balti istie da je za pozitivan ishod parnice i izdavanje novoga fermana, koji je najbolji, budu posli tanzimata uvedenog izao, pored franjevakog poslanstva na elu sa fra Marijanom unjiem, zasluan bio i francuski veleposlanik, tradicionalni katoliki zastupnik. Znatnu pomo i posredovanje franjevcima su pruili i poljski emigranti na elu sa knezom Czartoryskim, koji je djelovao iz Pariza, grof Zamoljski u Istanbulu, kao i Frantiek Zach u Beogradu. Pored stranih diplomata i politiara za franjevaku stvar se zauzeo i armenski katoliki patrijarh.100 Prema vijestima iz istanbulskog pisma fra Luke Dropuljia iz 1845., patrijarh Andon Hassoun (Antonio Hassun) je dobio nalog Porte, odnosno ekib efendije, da izloi svoje miljenje o sluaju, budui da je, prema patrijarhovim vlastitim rijeima, njegova zakonska duxnost to uinit, pravda, i dobbro karstjana, a i naloga Memlechetska zaduxujeme to uinit.101 I Balti pie kako ministarstvo tursko, budu ovu stvar smatrae kano zakonitu, uini posrednikom ove raspre patriarhu Ermena, katolika u Carigradu ... koji je moro razuivati i prigledat svu raspru i turskom praviteljstvu predstavljati.102 Po svemu sudei Porta je patrijarhu armenskih katolika priznavala neku vrstu nadlenosti nad svim ostalim domaim, osmanskim katolicima, za razliku od Franaka, stranih dravljana, koji su se nalazili pod ingerencijom svojih veleposlanstava. Pritom treba imati na umu da je armenska katolika zajednica od 1831.
Balti, Godinjak, 106, 105; Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca, 128. Balti, Godinjak, 106. 98 Ibid., 129-130, 132-139; usp. Juki, sv. 2, 585-586. 99 Balti, Godinjak, 128 i passim.; Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca, 128; Anelko Barun, Svjedoci i uitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene (Sarajevo Zagreb: Svjetlo rijei, 2003), 250. 100 Balti, Godinjak, 145. 101 Matasovi, 300. 102 Balti, Godinjak, 129.
96 97

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

391

i formalno uivala status katolikog milleta (Katolik milleti), a patrijarh je pored duhovne vlasti obnaao i odreene svjetovne administrativne funkcije kao poglavar milleta (millet ba). Stoga ne treba uditi to je Porta presudu u unutarkatolikom sporu osmanskih dravljana prepustila armeno-katolikom patrijarhu kao osobi koja je osmanski dravljanin i dravni inovnik.103 U skladu sa naelima proklamirane samouprave, patrijarh Hassoun je osnovao komisiju sastavljenu od po tri ovika od milleta krshtenoga ko: tri Ermenina, tri Frenjka, tri Grka, svietovnjaka i czrkovnjaka, na temelju ijeg miljenja je trebao donijeti odluku.104 Zanimljivo je da niti bosanski franjevci nisu bili skloni uplitanju Francuza Juliena Hillereaua, patrijarijskog vikara, kao najvieg predstavnika rimokatolike crkve u Istanbulu, budui da je, prema Dropuljievim rijeima, Arczibiskup Frenjski, nash glavni dushman.105 Sam odabir franjevaca za izaslanstvo nije bio sluajan. Predvodnik izaslanstva, fra Marijan unji, bio je jedan od trojice franjevaca koje je Provincija uputila na studij u beku Akademiju orijentalnih jezika 1821. godine. Nakon zavretka trogodinjeg studija, i u unjievom sluaju specijalizacije u Bolonji kod prof. Josipa Mezzofatija, novopeeni orijentalisti se vraaju u Bosnu i u samostanu Duha Svetoga u Fojnici pokreu prvu kolu za orijentalne jezike, u sklopu koje uskoro nastaju brojne gramatike i rjenici osmanskog turskog jezika.106 Budui da su i neki od ostalih lanova izaslanstava upuenih u Istanbul po Bariievoj aferi, ali i kasnije, dobro znali osmanski turski, moe se zakljuiti da je fojnika kola orijentalnih jezika poela davati dobre rezultate. Ipak, prilikom izlaganja problema pred ekib efendijom 1845. godine bosansko izaslanstvo nije eljelo nita prepustiti sluaju, pa je, za vechu sigurnost, uzelo jo dva prevodioca tercxumana.107 Posebno je interesantna veza franjevaca sa organizacijom poljskih emigranata na elu sa knezom Adamom Jerzyjem Czartoryskim okupljenih u tzv. Hotel Lambert, koji je dobio ime prema parikoj rezidenciji Czartoryskog.108 Jedan od ciljeva Hotela Lambert na Balkanu bilo
O armenskoj katolikoj crkvi u 19. stoljeu vidi: Frazee, 256-274; Bozkurt, 183-187. Matasovi, 305. 105 Ibid. 106 Ekrem auevi, A Chronicle of Bosnian Turkology: The Franciscans and the Turkish Language, u: Markus Koller i Kemal H. Karpat, Ottoman Bosnia. A History in Peril (Madison: The University of Wisconsin Press, 2004), 249-250. 107 Matasovi, 294. 108 O balkanskoj politici Hotela Lambert vidi: Piotr urek, Nova interpretacija geneze Naertanija: Srbocentrizam Hotela Lambert i Hrvati, Scrinia slavonica, 6 (2006), 629-648. Vidi i: Vaclav Zaek, Bosna u tajnim politikim izvjetajima Frantieka Zacha iz Beograda (1843-1848), Graa, knj. XXI, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 17 (Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1976). Usp. Kecmanovi, 62-67.
103 104

392

Vjeran Kursar

je stvaranje autonomne federacije turskih Slavena pod formalnom upravom Porte, te u konanici ujedinjenje austrijskih i osmanskih Slavena. Jednim dijelom je politika Czartoryskog nala na prijem kod iliraca na elu sa Ljudevitom Gajem, ija je ideja o stvaranju velike Ilirije bila kompatibilna sa projektom Hotela Lamberta. Kljuni ovjek za uspostavu veze sa Hrvatskom narodnom strankom i ilircima bio je agent Hotela Lambert u Beogradu, eh Frantiek Zach. U Beogradu 1844. Frantiek Zach i Stjepan Car, kao izaslanik Ljudevita Gaja, sklapaju ugovor o suradnji Hrvatske narodne stranke i Hotela Lambert, pri emu su ilirci naelno prihvatili poljsku koncepciju stvaranja junoslavenske drave oko kneevine Srbije. Zach uspostavlja kontakt i sa pojedinim bosanskim franjevcima, simpatizerima ilirskog pokreta u Bosni i Hercegovini, prije svega fra Tomom (Josipom) Kovaiem, fra Filipom Paaliem i fra Stjepanom Verkoviem. Hotel Lambert je u bosanskim franjevcima vidio snagu koja je u kasnijoj fazi imala provesti veliku katoliku unijatsku akciju na Balkanu, pri emu bi irenje katolicizma i/ili crkvene unije stvorilo branu prema pravoslavlju i irenju ruskog utjecaja. Za ove ideje Poljaci su nastojali privui i Rim. U sporu izmeu biskupa Bariia i bosanskih franjevaca Hotel Lambert je vidio priliku da se uklanjanjem Bariia kao austrijskog eksponenta ukloni i austrijski utjecaj iz Bosne, te je stoga stavio usluge svojih agenata u Istanbulu, Rimu i Beogradu na raspolaganje Provinciji Bosni Srebrnoj.109 Franjevci su uskoro uvidjeli nunost utemeljenja stalne misije u osmanskoj prijestolnici, kako za potrebe duhovne skrbi za rastuu zajednicu hrvatskih, dalmatinskih i uope katolikih iseljenika sa junoslavenskih prostora, tako i sa ciljem uspostavljanja vlastitog predstavnitva u novim politikim okolnostima, odnosno, kako pie Juki:
(...) iz obzira duhovnog i vremenitog; duhovnog: jer u Carigradu ima katolikah naeg jezika ljudih izobila, koji su pod imenom Hrvatah poznati; iz Dalmacije i Arbanaske ovdje ili su naseljeni, ili se za vrieme raznim prometom zabavljaju; osim toga mnotvo mornarah na Lloydovih i turskih parobrodih slueih, koji bi rado sluali rie boju u narodnom jeziku; iz obzira vremenitog: Carigrad je glavno mjesto sviuh upraviteljstah i sudovah turskih, i po novijoj carskoj naredbi moraju biti ovdje zastupnici i opravnici sviuh narodnostih i vjerozakonah
109

urek, 636-638. Zaek, 15-34. Vie o kontaktima Zacha i fra Filipa Paalia vidi u: Miro Vrgo, Fra Filip (Josip) Paali, u: Miro Vrgo, Duhovni stupovi Bosne Srebrene. Neki znaajniji bosanski franjevci od 15. do 20. stoljea (Sarajevo Zagreb: Svjetlo rijei, 2007), 421-424.

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

393

u Turskoj, dakle i katolici bosanski za tu svrhu potrebito je da imadu kakvu sgradu, gdje bi se ovi sklonili, i bosanskih katolikah poslove kod carskog devleta opremali... [istakao V.K.]110

No, silom prilika prvi korak koji su franjevci poduzeli u ostvarivanju ovoga cilja bilo je uspostavljanje uporita ne u samome Istanbulu, ve u njegovoj neposrednoj blizini. 1845. godine franjevci zalaganjem fra Filipa Paalia kupuju od kneza Adama Czartoryskog zemljite za kapelu u anadolskom selu poljskih emigranata Adampolu (dananji Polonezky), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, a osnovanom 1842. Prema dogovoru sa predstavnikom poljskih imigranata u Istanbulu, Mihailom Czaykovskim, franjevci su trebali duhovno skrbiti o tamonjim Poljacima, kao i Dalmatincima i bosanskim katolicima, koje su namjeravali doseliti iz brojne istanbulske zajednice.111 U budunosti je franjevaki posjed u Adampolu trebao odigrati ulogu rasadnika kadrova za misionarsku djelatnost na Balkanu.112 Pritom je injenica da su bosanski franjevci bili osmanski podanici, te stoga u prednosti pred stranim misionarima, bez sumnje prevagnula. Spomenimo jo i to da su se bosanski franjevci bez veih potekoa sporazumijevali sa Poljacima, to je bio jedan od preduvjeta za uspjeno pastoralno djelovanje. to se tie unijatsko-misionarskih planova za Balkan, treba istai da je poljska strana pragmatino pristupala ovome pitanju, gledajui u katolicizmu prije svega jedan od osnova poljskog identiteta te sredstvo pogodno za borbu protiv pravoslavno-ruske varijante panslavizma.113 S druge strane, teko je rei koliko je Paali za ovaj projekt bio politiki, a koliko strogo vjerski motiviran. Sudei prema okrunici koju je 1858. izdao kao provincijal, u kojoj izmeu ostalog opominje franjevce da se ne mijeaju u politiku,114 moglo bi se naslutiti da nije imao osobnog interesa za politiku u uem smislu rijei, unato svojim poznanstvima sa brojnim osmanskim i europskim uglednim svjetovnjacima i ljudima od
Juki, sv. 2, 582-583. O hrvatskim iseljenicima u Istanbulu u 19. stoljeu vidi dokumentarni film Hrvati na Bosporu, reija: Sran Segari, scenarij: Vjeran Kursar i Vesna Miovi, Hrvatska televizija, 2011. (prikazano 8. svibnja 2011. u 12.05 sati, HRT 2). 111 Balti, Godinjak, 138; Rastislav Drlji, Rezidencija Sv. Jurja u Galati, Franjevaki vijesnik, 41, 10-11 (1937), 343; Drlji, Podaci o djelovanju bosanskih franjevaca, 129; Vrgo, 424-425. O Adampolu (Polonezkyu) vidi: Jerzy S. tka, Adampol. Polska wie nad Bosforom, 2. izd. (Krakov: Klub Przyjacil Turcji, 1992); Lucyna Antonowicz-Bauer, Polonezky. Adampol, prev. Yeim Santepe, 2. izd. (Istanbul: stanbul Kitapl, 2006). 112 urek, 637-638. 113 Usp. tka, Adampol, 169-170. 114 Vrgo, 428.
110

394

Vjeran Kursar

vlasti. Njegovo djelovanje bilo je voeno prije svega interesima Provincije i katolike crkve, na nain kako ih je on shvaao. 1853. godine Paali daje izjavu austrijskom agentu u Bykdereu u Istanbulu protiv fra Rafe Bariia da kao hercegovaki vikar posredstvom francuskog konzula u Sarajevu nastoji ponovo podvrgnuti bosansku Provinciju svojoj vlasti.115 Neko mrska Austrija nakon okonanja Bariieve afere ponovno postaje zatitnica bosanskog katolianstva kojoj se franjevci rado utjeu. Stoga, inzistiranje na strogo politikoj motiviranosti franjevaca i njihovom politikom ilirizmu i proto-jugoslavenstvu, kao i anti-austrijanstvu, prema mojem miljenju, treba uzeti sa odreenom rezervom.116 Kontakata sa srpskom vladom i Garaaninom je bilo dosta tijekom tzv. Bariieve afere, no, izgleda da su obje strane u intenzivniju suradnju bile uvuene vie zahvaljujui Frantieku Zachu i koncepcijama Hotela Lambert, nego temeljem vlastite inicijative i konkretnijih interesa. U promijenjenim okolnostima franjevci se ponovo tjesnije veu uz Austriju. Zbog toga ih, kako prenosi austrijski generalni konzul u Sarajevu Atanackovi 1853., pred osmanskim velikodostojnicima optuuje i lokalni grki mitropolit Prokopije, izjavivi da se ne smije vjerovati franjevcima jer su oni vie austrijski nego osmanski podanici.117 Ipak, to dakako nije znailo da su kontakti sa Beogradom bili u potpunosti prekinuti. Zamisao o prevoenju bugarskih pravoslavaca na katolianstvo rukovodila je Paalia i 1859. godine kada se izravno obratio austrijskom generalnom konzulu u Sarajevu E. Rssleru. Kako saznajemo iz Rsslerova pisma grofu Rechbergu u Be, Paali je traio potporu Bea za preuzimanje bugarske misije iz ruku talijanskih pasionista. Pritom je oekivao da e se austrijska vlada zaloiti kod apostolskog nuncija i rimske Kongregacije za njegovo imenovanje na poziciju komesara ovoga projekta u Istanbulu, s obzirom na njegove veze sa Bugarima, poznavanje jezika, kao i injenicu da kao osmanski podanik ne bi izazvao nepovjerenje Porte. Paali dodaje da podrka jaanju katolianstva u slavensko-turskim zemljama predstavlja ne samo vjersku dunost katolike Austrije, ve istovremeno i znai suzbijanje pogubnog ruskopravoslavnog utjecaja.118
Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovina od 1853.-1870. godine, Graa, knj. IV, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, knj. 2 (Sarajevo: Nauno drutvo N. R. Bosne i Hercegovine, 1956), 58-59. 116 Vidi npr. Kecmanovi, 68-102. 117 Gavranovi, 33. Krzlich entbldete er sich nicht, vor einigen vornehmeren Regierungsbeamten zu sagen, man habe sehr Unrecht den Franziskanern zu trauen, weil sie mehr sterreichische als trkische Unterthanen seyn. 118 Gavranovi, 216-218. Vidi i izvornu Paalievu predstavku: Ibid., 218-219. Usp. Vrgo, 430.
115

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

395

Prema kroniaru Baltiu, to potvruju i poljski izvori, najvanija osoba u vrijeme nastanka bosanske kapele u Bitiniji, kako se posjed u Adampolu naziva u franjevakim izvorima, bio je fra Lovro Karaula (polj. Franciszek Karaua), koji, kao nastojnik, s velikim nastojanjem i svojim energinim postupanjem ovog lita [1846., op. V.K.] kapelu doista lipu od kamena s ciglom pokrivenu pet soba imajui dovri, koja stade oko 30 kesa.119 Crkva je bila posveena Sv. Ani. No, njena je datacija, to se tie ostalih izvora, ipak neto kompliciranija. tka na temelju pisma istanbulskog agenta Czaykowskog Czartoryskom u Pariz, u kojem trai sliku Sv. Ane i druge ukrase za kapelu, jer je dom franciszkanw zavren, a kapela Sv. Ane je toga dana trebala biti posveena, zakljuuje da je crkva izgraena dvije godine po osnivanju sela, tj. 1844.120 S druge strane, dananji natpis na ulazu u crkvu Majke Boje Czestochowske u Polonezkyu kae da je crkva posveena Sv. Ani izgraena 1842. godine, dok je 1914. ista crkva posveena dananjoj nebeskoj zatitnici.121 U stvari ne radi se o istoj graevini, budui da je, prema izvjetaju fra Konrada Piramowicza koji je stigao iz Pariza u Adampol 1862., posjed bosanskih franjevaca ve dulje vrijeme bio naputen i nalazio se u vrlo loem stanju. U ovakvim okolnostima, 1867. Poljaci su poeli graditi novu, drvenu crkvu, koja je dovrena dvije godine kasnije.122 Ract pak donosi etvrtu verziju prema kojoj su crkvu izgradili izvorni vlasnici zemljita u Bitiniji, osnivai Ferme Saint Vincent, francuski lazaristi sa sjeditem u Istanbulu, i posvetili je Sv. Ani 25. srpnja 1840., iste godine kada je farma i osnovana.123 U nemogunosti uvida u originalne dokumente, sklon sam kao godinu izgradnje bosanske kapele, uz odreenu rezervu, prihvatiti 1846. koju podastire fra Jako Balti, koji je i sam za vrijeme boravka u Istanbulu (1847-1849) vrio pastoralnu dunost i u Adampolu.124 Tome u prilog govori i injenica da su bosanski franjevci ugovor o kupnji imanja od Czartoryskog sklopili 1. oujka 1845., pa ne izgleda logino da su izgradili crkvu i kuu prije samog sklapanja ugovora.125 to se tie Ractove vijesti o izgradnji kapele 1840. godine, mogue je da se radilo o manjoj, vjerojatno drvenoj kapeli na ijem mjestu su Bosanci podigli kamenu graevinu, ukoliko se nije radilo o dvije istoimene kapele, to je manje vjerojatno.
Balti, Godinjak, 139. Usp. tka, Adampol, 170. tka, Adampol, 170. 121 Vidi fotografiju natpisa u: Antonowicz Bauer, 36. 122 tka, Adampol, 170-171. 123 Ract, 186. 124 Balti, Godinjak, 157-158. 125 Vidi: Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 342.
119 120

396

Vjeran Kursar

Karaula se kasnije vratio u domovinu, a njegovo djelovanje su nastavili drugi franjevci, poput fra Andrije Kujundia i fra Marijana unjia, koji se nakon to je izabran za provincijala vratio u Bosnu krajem 1847.126 U poljskoj literaturi se navodi da je od 1847. godine u Adampolu boravio i fra Filip Paali, koji slovi i kao prvi duchowny administrator poljske kolonije.127 Poljski kolonisti, a radilo se veinom o bivim vojnicima, izbjeglim pred Rusima 1830., dezerterima prisilno unovaenim u rusku carsku vojsku, ili ratnim zarobljenicima, odnosno robovima koje je Czartoryski dao otkupiti u Istanbulu, uglavnom nisu bili ljudi vini poljodjelstvu. Povrh toga, i zemlja koju su zaposjeli nije bila rodna, na to se ali i Balti, dok se sva plodna zemlja nalazila u vlasnitvu posjednika iftluka, francuskih lazarista, zbog ega dolazi do sukoba i napetosti.128 Franjevci su iteljima Adampola pored pastoralne skrbi pruali i praktinu pomo, u emu se posebno istakao Paali, koji je pridonio i materijalnom razvoju kolonije pouavajui koloniste osnovama poljodjelstva, uzgoju voa i povra, te uvoenjem vinove loze, koja se, meutim, zbog nepovoljnih sjeverozapadnih vjetrova nije uspjela odrati. Paali je, takoer, nastojao sprovesti u djelo ideju o potpunom otkupu zemljita od lazarista, za to je uspio privui i naklonost vrhovnog vojnog zapovjednika Carstva, Omer-pae Latasa. Meutim, uslijed spleta raznih okolnosti, do ostvarenja plana tada ipak nije dolo.129 Krajem 1840-ih ili poetkom 1850-ih bosanski franjevci prestaju stalno boraviti u Adampolu, i umjesto toga putuju jednom tjedno iz tridesetak kilometara udaljenog Istanbula da odre misu. Pritom su vjerojajtno stalno boravite imali u crkvi Santa Maria Draperis, kao to je to bilo u Baltievom sluaju:
Naa je dunost, kad smo dvoica bili, da jedan ree misu na 8 sahata na latinsku u sv. Marii, gdi se Hrvati kupe mlogi, a drugi na kolonii Poljacim. Ovo smo inili brez ikakva dohotka. U sv. Marii ie lemozina manastiru, samo to smo mi imali jelo i jednu sobu, a na kolonii siromani Poljaci i Dalmatini od nas iu kruha.130
Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 342. Jerzy S. tka, Sownik Polakw w Imperium Osmaskim i Republice Turcji (Krakov: Ksigarnia Akademicka, 2005), 244; Pawe Zikowski, Adampol (Polonezkioj). Osada Polska w Azji Mniejszej (Poznan, 1929), 24. 128 Balti, Godinjak, 157, 139; Antonowicz-Bauer, 22; tka, Adampol, 69-70. 129 tka, Adampol, 59, 69-70, 170; tka, Sownik Polakw, 244. 130 Balti, Godinjak, 157. Usp. tka, Adampol, 170. Ovu praksu putovanja jednom tjedno iz Istanbula u Polonezky radi pastoralne slube danas obavlja fra Dariusz Winiewski, poljski franjevac konventualac iz crkve Sv. Ante na stiklal Caddesi, u etvrti Beyolu (nekadanja Pera).
126 127

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

397

Razloga za naputanje kolonije u Adampolu bilo je nekoliko. Do planiranog naseljavanja Dalmatinaca i bosanskih katolika, izuzev rijetkih iznimaka, nije dolo, to je obesmislilo itav projekt. Drugi razlog je bio ekonomske prirode, to je ujedno bio i razlog nedolaska iseljenika iz Istanbula neplodnost zemlje i, u konanici, neisplativost itavog pothvata.131 Najkasnije krajem 1850-ih bosanski franjevci u potpunosti naputaju Adampol, tako da je, kao to je ve reeno, 1862. njihov dom bio ve nekoliko godina naputen, u ruevinama, i praktiki neprikladan za stanovanje.132 Konano, 1877. godine fra Grga Doen, upravitelj rezidencije Sv. Jurja u Istanbulu, prodaje za 1.000 franaka (50 napoleona) franjevaki posjed Poljacima, koje je zastupao dr. Drozdowski.133 Do kupnje trajne rezidencije u Istanbulu franjevaka poslanstva su boravila na razliitim lokacijama u gradu. Tijekom Bariieve afere franjevci su u poetku su boravili u iznajmljenim sobama u atal Hanu, u blizini damije Sultana Bajazida i Velikog bazara (Kapal ar) u samome Stambolu u uem smislu rijei, u skladu sa naredbom vlasti.134 U razgovoru sa armeno-katolikim patrijarhom Hassounom franjevaka delegacija je iskazala elju za preseljenjem iz prilino udaljenog Stambola na suprotnu obalu Zlatnog roga, na Galatu i Peru, gdje su se nalazile vane institucije poput Armeno-katolike patrijarije i zapadnoeuropskih veleposlanstava, kojima su se franjevci utjecali radi dovrenja spora. Ktome, u Stambolu, u mahali kojom je dominirala Bajazidova damija, nije postojala crkva u kojoj bi franjevci mogli sluiti mise, dok su franaka Galata i Pera pruale izbor od sedam katolikih crkava. Patrijarh Hassoun je potom uspio dogovoriti smjetaj za fra Lovru Karaulu i fra Marijana unjia u samostanu Sv. Benedikta na Galati, kojim su upravljali francuski lazaristi, a nalazio se u neposrednoj blizini armeno-katolike katedrale Svetog Spasitelja i patrijarije. Fra Luka Dropulji bio smjeten kod talijanskih benediktinaca u samostanu Sv. Petra i Pavla u blizini Galata kule. Neto kasnije, Dropulji se preselio u samostan franjevaca Santa Maria Draperis u Peri.135
Balti, Godinjak, 138-139, 157. tka, Adampol, 170. Usp. Ract, 189. Ract smatra da su bosanski franjevci otili 1858. godine. 133 Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 343, 347-348. 134 Matasovi, 299; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 341. Za toan poloaj hana vidi Goadov plan Istanbula iz 1904. godine, Plan dassurance de Constantinople u: Charles Edouard Goadn stanbul Sigorta Haritalar, pripr. rfan Dadelen (Istanbul: stanbul Bykehir Belediyesi, 2007), fol. 14. 135 Matasovi, 299-300. Vidi: Charles Edouard Goadn stanbul Sigorta Haritalar, fol. 27, 29, 37.
131 132

398

Vjeran Kursar

Uvidjevi da adampolski projekt nee zaivjeti u oekivanoj mjeri, Paali je odluio priskrbiti Bosni Srebrenoj predstavnitvo, odnosno agenciju, u samoj osmanskoj prijestolnici, koja bi, kako objanjava Jeleni, zastupala one stvari, koje su ili bile pridrane Visokoj Porti ili bi ih Visoka Porta uljed apelacije rjeavala.136 29. kolovoza1853. Paali od carigradskog apostolskog vikara Hillereaua kupuje staru crkvu Sv. Jurja na Galati sa itavom samostanskom zgradom, nekadanje sjedite apostolskog vikarijata, za milijun osmanskih lira. Prema drugim izvorima, radilo se o 100.000 forinti, to je otprilike isti iznos, odnosno 83.333 forinti i 20 kruna sr. Pored Hillereaua i Paalia kao agenta Bosanske Provincije, kao svjedoci su navedeni i o. Marko Bonjak, te uglednici levantinske Pere Carlo Testa, Bartolomeo Schiaffi i Agostino God.137 Paali je ovaj kompleks kupio, kako je navedeno na njegovoj nadgrobnoj ploi koja se nalazi pokraj oltara u crkvi Sv. Jurja, za korist duhovnu jugo katol. Slavianah. Da bi namakao potreban novac Paali je poeo prikupljati dobrovoljne priloge i milodare u europskim prijestolnicama Beu, Peti i Parizu, a preporuke za prikupljanje milodara dobio je od francuske i austrijske vlade, vlastitog provincijala fra Andrije Kujundia, kao i biskupa Strossmayera.138 Kako se sama crkva nalazila u dosta loem stanju, nuna je bila njena obnova. Godine 1854. crkva je obnovljena doputenjem sultana Abdul Medida i zahvaljujui pomoi austrijskog internuncija u Istanbulu baruna Karla Ludwiga von Brucka, to je ovjekovjeeno na kamenom natpisu u samoj crkvi.139 Iste godine Paali sklapa poseban ugovor sa von Bruckom temeljem kojega Austriji na pet godina iznajmljuje prostor u sklopu kompleksa Sv. Jurja za smjetaj austrijske bolnice, mornarikog ureda i konzularnog zatvora, uz
Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, 288. Arhiv samostana Sv. Katarine, Kreevo. Copie de lettres, 2-VI-31. Carigradski kolegij. Rijet. 9. Prijepisi isprava 1854.-1866, Prijepis dokumenta o kupnji crkve Sv. Jurja iz arhiva bosanske rezidencije Sv. Jurja na Galati, Istanbul, 29. kolovoz 1853., str. 1 (nenumerirano). Vidi i: Juki, sv. 2, 582-583; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 343-344; Belin, 302; Marmara, 42; St. Georg in Istanbul (Istanbul: St. Georgs-Kolleg, 1996), 14. Vie o povijesti crkve Sv. Jurja vidi u: Ract, 143148; Sezer Darnault, 155-159; St. Georg in Istanbul. Drlji pogreno tvrdi da su franjevci crkvu kupili od kapucina (n.dj., str. 343). Za teaj lire prema austrijskoj florinti oko 1850. (1 : 0.11) vidi: evket Pamuk, Money in the Ottoman Empire, 1326-1914, u: Suraiya Faroqhi et al., ur., An Economic and Social History of the Ottoman Empire. Volume 2: 1600-1914 (Cambridge-New York-Melbourne: Cambridge University Press, 1997), 972. 138 Juki, sv. 2, 583; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 344-345; Vrgo, 426. 139 Belin, 302; St. Georg in Istanbul, 15; Ract, 146.
136 137

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

399

godinju najamninu u iznosu od 1.800 florinti. Najam je kasnije u vie navrata produljivan.140 Na provincijskom kapitulu odranom 1855. godine Paali je i slubeno izabran za predsjednika Carigradske rezidencije Sv. Jurja na Galati (Residentia Constantinopolitana ad S. Georgium Gallata), dok je za vikara rezidencije postavljen fra Marko Bonjak.141 Paali je tada bio i drugi put biran za kustoda Provincije, te je zbog ove dunosti u upravi Provincije od 1853. vei dio vremena proveo na putu izmeu Bosne i Istanbula.142 Sljedee godine Paali je ponovno izabran za kustoda Provincije i predsjednika Carigradske rezidencije, u ijem su sastavu sada djelovala etiri franjevca. Uz Paalia i Bonjaka, koji je postao potpredsjednik rezidencije, izabrani su i fra Laurencije Vuci kao vikar, te fra Jozo Rado kao propovjednik (concionator).143 Na kapitulu odranom 1857. godine Paali je izabran za provincijala, pa ga je priroda ove dunosti vezala uz Bosnu i udaljila iz Istanbula sve do 1860., kada prestaje obnaati ovu ast.144 Na mjestu predsjednika rezidencije Paalia nasljeuje fra Marko Bonjak, dok vikar postaje fra Antonio Alaupovi.145 ini se da se rezidencija Sv. Jurja nala u dugovima, budui da je 1856. fra Marko Bonjak kao vikar temeljem pristanka austrijske vlade i posredstvom austrijskog konzulata sklopio ugovor sa jednom pomorskom zakladom iz Trsta (fondo della Marina) o posudbi 30.000 forinti, uz otplatu 1.800 forinti godinje na ime kamata i glavnice do potpune otplate duga.146 1858. godine Bonjak i Alaupovi potvreni su u funkcijama predsjednika i vikara, a izabrana su i dva nova lana Carigradske rezidencije, i to fra Josip Rado kao prokurator i fra Bla Dominikovi kao kapelan austrijske bolnice.147 Godinu dana kasnije tu
Arslan Terziolu, stanbuldaki Avusturya Macaristan Hastanesi Ve Trk Tbbnn Batllamas Asndan nemi, u: Arslan Terziolu i Erwin Lucius, ur., Trk Tbbnn Batllamas. Glhanenin 90. Kurulu Yldnm Ansna 1115 Mart 1988de Ankara ve stanbulda Yaplan Simpozyuma Sunulan Bildiriler. Verwestlichung der trkischen Medizin. Berichte des Symposions anlsslich des 90. Grndungsjahres der Militrmedizinischen Akademie Glhane vom 11.-15. Mrz 1988 in Ankara und Istanbul (Istanbul: Arkeoloji Ve Sanat Yaynlar, 1993), 73-74. 141 Arhiv Provincije Bosne Srebrene, Sarajevo. Protocollum Provinciae Bosnae Argentinae, III, 169. 142 Ibid., 168; Vrgo, 425. 143 Protocollum, III, 176-177. 144 Ibid., 193. Vrgo, 426-434. 145 Protocollum, III, 194. 146 Arhiv samostana Duha Svetoga, Fojnica. Carigrad, isprava austrijskog konzulata u Istanbulu od 3. oujka 1856. Usp. Juki, sv. 2, 583; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 346-347. 147 Protocollum, III, 205.
140

400

Vjeran Kursar

je samo Alaupovi kao predsjednik, i Dominikovi kao vikar i kapelan bolnice.148 ini se da su bosanski franjevci vrili dunost kapelana austrijske bolnice od samog useljenja bolnice u prostor rezidencije Sv. Jurja. No, prema vijesti da je i fra Jako Balti sluio kao kapelan u austrijskoj bolnici za vrijeme svog boravka u Istanbulu (1847-1849), dok se bolnica jo nalazila na Taksimu u Feridiye sokaku, oito je da je ta veza uspostavljena ranije.149 Dodue, u svome ljetopisu Balti izravno ne spominje rad u bolnici, ve samo napominje da je u vrijeme njegovog boravka u Istanbulu izbila kolera, pa je tribalo bolesnike opremat.150 Franjevci su nastavili obavljati ovu humanu dunost do kraja svog boravka u Istanbulu.151 Paali se za vrijeme svoga provincijalijata zamjerio mnogim franjevcima zbog naina rukovoenja Provincije, a posebno je otar prema njemu Balti, koji mu predbacuje da je branio graenje novih samostana i crkava u Bosni, a sve novce slao u Istanbul za potrebe rezidencije Sv. Jurja. Paaliu je osobito zamjereno to to je za vizitatora i predsjedatelja provincijskog kapitula doveo stranca, Ivana od Kandije.152 Na kapitulu 1860. izabran je Paaliev kandidat za provincijala, a on sam je izabran za predsjednika Carigradske rezidencije. Za potrebe vraanja dugova Sv. Jurja Paali je iao u collectu u Maarsku, no, na tome se putu teko razbolio.153 1861. Paali je ponovo izabran za predsjednika rezidencije u Carigradu, sa Filipom Kuniem kao potpredsjednikom.154 Po savjetu lijenika otiao je u Carigrad na lijeenje, no, nakon tri mjeseca provedena na Galati, 17. rujna 1861. Paali umire u 56. godini ivota. Pokopan je u crkvi Sv. Jurja, gdje mu se i danas nalazi nadgrobna ploa. Prema pisanju Zagrebakog katolikog lista u Dopisu iz Carigrada 26. rujna 1861., na Paalievom sprovodu okupilo se preko dvije tisue ljudi.155
Ibid., 214. Jako Matkovi, ivot o. Jakova Baltia (1813-1887) (Sarajevo: Naklada Seraf/skog/ Perivoja, 1908). Na alost izvorno izdanje ovoga djela mi je bilo nedostupno, pa sam koristio grafiki neprelomljen tekst kojeg mi je ustupio fra Marko Karamati, kojemu ovom prilikom iskreno zahvaljujem. Poglavlje Baltia javni rad u Carigradu pa u Bosni, str. 7. O austrijskoj bolnici prije preseljenja u rezidenciju Sv. Jurja vidi: Terziolu, 72-73. 150 Balti, Godinjak, 157. 151 Vidi: Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 351-352, i passim. 152 Arhiv samostana Sv. Franje Asikog, Gua Gora. Jakov Balti, estite osobe redovnikah i svitovnjakah u Bosni (u Docu 1873.), 17 (rukopis). Balti, Godinjak, 215-217; Vrgo, 430-434. 153 Vrgo, 434. 154 Protocollum, III, 252. 155 Zagrebaki katoliki list, br. 42, god. 12 (1861), 333-334; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 345-346; Vrgo, 434.
148 149

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

401

Paali se za odravanje misije u Istanbulu zaduivao na raznim stranama, prikupljao novac u collectama kako u Bosni, tako i u Austriji, pa i ire. Dugovanja gostinjca Sv. Jujra izgledala su nerjeiva, pa se tako i veina sauvanih dokumenata vezanih uz Carigradsku rezidenciju odnosi upravo na zaduivanje.156 Balti tako prigovara da je Paaliu s. Giorgio bio vaniji od podizanja crkava i samostana u samoj Bosni, i sve bi vutro u Carigrad, gdi bi se ega dohvatio.157 Takvim postupanjem je i Provinciju doveo u probleme jer je iza sebe ostavio dug od 45.000 groa.158 Ipak, Baltieve optube da nije bio prijatelj Bosni, mlogo bo obei s Turcim, i Madjarim..., te da nije bijo prijatelj ni Dravi Redovnikoj,159 ipak treba odbaciti kao preotre. Paali je bio ovjek koji je gledao na problem Bosne u jednome irem kontekstu, vidjevi u Istanbulu kao prijestolnici mjesto gdje bosanski franjevci moraju pod svaku cijenu imati svojega predstavnika, pogotovo u vremenu Tanzimatom nagovjetenih sloboda. Za dugoronu dobrobit katolike Bosne Paali je obilazio i ostale europske prijestolnice, provevi tako vei dio svoga ivota na putovanju. Neki u njegovom djelovanju nisu vidjeli direktni interes i korist za Bosnu Srebrenu, predbacujui mu velike trokove koje je njegov projekt iziskivao, gotovo konspirativnu komunikaciju sa stranim dvorovima, diplomatima i drugim uglednicima, te pomalo autoritarno vladanje na unutarnjem planu dok je bio provincijal. Miljenja sam da je Paali vidio ire i dalje od mnogih suvremenika, jer je upravo njegovo djelovanje u Istanbulu, kao i u drugim europskim centrima, te konspiriranje sa poljskim emigrantima, stranim diplomatskim predstavnicima u Istanbulu i osmanskim paama, vie puta Provinciji donijelo korist. Upravo njegovo djelovanje iz sjene tijekom tzv. Bariieve afere uvelike je pridonijelo za bosanske franjevce pozitivnom rjeenju ovoga dugogodinjeg spora. Predstavnitvo u Istanbulu omoguilo je Provinciji direktan i blagovremen pristup Porti i europskim veleposlanstvima, pa stoga i lake potvrivanje povlastica i izdavanje novih. Prema sudu Julijana Jelenia, istaknutoga carigradskoga agenta najvea zasluga ide, to je obranio povlastice, kojim se i bosanski Franjevci i katolike crkve u Bosni oslobagjaju od svih nameta, kojim ih sredinom devetnaestoga stoljea neprijatelji krsta pokuae opteretiti.160
Vidi: Arhiv samostana Sv. Katarine, Kreevo. Carigradski kolegij, passim; Arhiv samostana Duha Svetoga, Fojnica. Carigrad, passim. 157 Balti, estite osobe redovnikah, 17. 158 Balti, Godinjak, 216. 159 Balti, estite osobe redovnikah, 17. 160 Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, 289.
156

402

Vjeran Kursar

Istovremeno, rezidencija u Carigradu imala je veliku ulogu i u ivotu hrvatske katolike zajednice koja je tada narasla na nekoliko tisua pripadnika zahvaljujui velikom priljevu ekonomskih iseljenika. Kako pie Batini, u crkvi sv. Jurja, pod carskom zatitom, hrvatski se propovijedalo i molilo, u bolnici su imali domaega duobrinika, kod otomanskih oblasti vjeta zagovornika.161 Paali se iskazao i kao jedna od kljunih osoba pri oslobaanju fra Ivana Frane Jukia iz zatoenitva u Istanbulu. Znakovito je da su i ovoga puta u akciju bili ukljueni uhodani franjevaki zastupnici, poput austrijskog generalnog konzula Antuna Mihanovia, internuncija Klecla, Francuske, te, kao i prilikom tzv. Bariieve afere, armeno-katolikog patrijarha.162 Osim toga, Paali se zauzimao i za bosanske begove koji su bili prognani iz domovine iz politikih razloga.163 ak niti optuba da je kao provincijal zanemarivao Bosnu i upuivao sva sredstva u Carigradsku rezidenciju nemaju osnova budui da je Paali prikupio novac i za gradnju kole pokraj crkve Sv. Antuna u Sarajevo.164 U svakome sluaju, kada se podvue crta, moe se zakljuiti da je cjelokupno Paalievo djelovanje bilo usmjereno na dobrobit Provincije i katolianstva, kako u Bosni, tako i u Istanbulu, a nipoto ne na stjecanje osobne koristi. U tome smislu se o Paaliu izrazio i apostolski vikar u Istanbulu Paolo Brunoni koji je, prema pisanju Zagrebakog katolikog lista, izjavio da je umro poslanik apotolski, koj je ne svoju slavu, ne svoju korist, nego slavu i potenje Boje traio.165 Naalost, zavjetaj umirueg Paalia svojoj brai i prijateljem, da gledaju, da neizputaju iz rukuh toli sveti, koli hasnoviti za na narod zavod, ve da idju i trae pomoi u dobrih kranah, te ga duga oslobode, i tako ovo jednovjerne i jednojezine brae dvostruko dobro uzuvaju,166 nije odran, unato trudu njegovih nasljednika, prije svega zbog nemogunosti vraanja dugova i prikupljanja sredstava za normalno funkcioniranje rezidencije. Fra Josip Rado, koji je predsjedao
Mijo V. Batini, Franjevaki samostan u Fojnici od stoljea XIV.-XX. (Zagreb: Tiskara i litografija C. Albrechta, 1913), 143. 162 Vidi pisma ukljuenih stranaka u: Ivan Franjo Juki. Dokumentarna graa (Sarajevo: Muzej knjievnosti Bosne i Hercegovine, 1970), 187-188, 190-195, 199-203. 163 Batini, 143; Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2, 289; Vrgo, 435-436; A. S. Kovai, Paali, Filip, u: Franjo Emanuel Hoko, et at., ur., Hrvatski franjevaki biografski leksikon (Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i Vijee franjevakih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 2010), 431. 164 Zagrebaki katoliki list, br. 42, god. 12 (1861), 334. 165 Ibid. 166 Ibid.
161

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

403

rezidencijom od 1864. do 1868., zbog tekog financijskog stanja je bio prisiljen dii novu pozajmicu od Teodora Baltadije u iznosu od 30.000 forinti. I upravo je taj dug na koncu doveo rezidenciju u nemoguu poziciju iz koje se vie nije bilo izlaza, kako to objanjava fra Domin Andri u pismu definitoru u Sutjesci 9. listopada 1879:
Odakle emo dakle ove dugove isplatit ako ne prodademo u Stambolu barem Ospitala. A kada prodademo Ospital gdje nam i jest snaga, onda taenam Residentia, koja se brez Ospitala uzdrat nemoe izvan da opet u dug pade pak da ju Provincia odraje. Kadasu dosadanji praesidenti koji vie koji manje, svaki u dugu ostao, jo su primali za slubu bolesnikoh u Ospitalu na mjesec po 87 forinti, kako nee ostat u dugu kad nestane potpore od Ospitala?167

Rasprodaja imovine je zapoela 1877., kada je, kako je ve spomenuto, predsjednik rezidencije u razdoblju od 1875. do 1877., fra Grga Doen, Poljacima prodao franjevako imanje u Adampolu.168 1879. trebalo je isplatiti dug Baltadiji, no, kako novca nije bilo, fra Stipo Ladan, novi predsjednik rezidencije, i franjevaki sindik Michael Timoni, uspjeli su zainteresirati za sudbinu rezidencije biskupa Strossmayera, koji intervenira u Beu i nagovara austrijsku vladu da na sebe preuzme franjevako dugovanje. No, unato aranmanu sa Austrijom, poloaj Sv. Jurja se i dalje pogoravao, sve dok 1882. Ladan ne odluuje prodati rezidenciju u Galati austrijskim lazaristima, kao jedino preostalo rjeenje.169 Sporazum o prodaji rezidencije je sklopljen 14. rujna 1882. godine u Istanbulu izmeu Ladana kao predsjednika rezidencije Sv. Jurja i Timonija kao franjevakog sindika, te o. Petera Konrada Stroevera, kao predstavnika lazarista.170 Nakon to je kupoprodaju dozvolio bosanski provincijal fra Ilija avarovi, pristupilo se sklapanju konanog ugovora, koji je potpisan 25. studenog 1882. u kancelariji apostolskog vikarijata u Istanbulu. Michael Timoni se ponovo javlja u ulozi franjevakog sindika, a uz predsjednika rezidencije Ladana bosansku stranu zastupa i fra Rafael Babi. U ime lazarista ugovor je potpisao Stroever. Rezidencija je prodana za 7.500 lira, od ega je franjevcima odmah isplaeno 3.000, dok su preostali iznos lazaristi trebali otplaivali u obrocima uz kamate do 1897.
Arhiv samostana Duha Svetoga, Fojnica. Carigrad, Pismo fra Domina Andria od 9. listopada 1879. Usp. Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 346-347; Protocollum, III, 284, 306, 350, 384. 168 Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 347-348. Usp. Protocollum, IV, 82, 103, 132. 169 Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 348-350. 170 Arhiv crkve Sv. Jurja, Istanbul. Ugovor (Contrat) od 14. rujna 1882.
167

404

Vjeran Kursar

godine.171 U pismu Flandorferu Stroever je, ushien dobro obavljenim poslom, pobrojio to je sve spadalo u posjed upravo kupljenog Sv. Jurja: 1) austrijska bolnica, 2) veliki austrijski zatvori, 3) dva ili tri ureda austrijske mornarice (uffice Austriaco della Marina), 4) prekrasna crkva zajedno sa svim crkvenim namjetajem i priborom, 5) mali samostan sa osam soba i kuhinjom, te tri terase, 6) dva manja dvorita, 7) lijepa mala bata, i 8) terasa na vrhu zgrade sa najljepim pogledom na itavi Istanbul. Stoever dodaje da niti jedna kua sveenika ili sestre nema takav pogled.172 Treba istaknuti da je Provincija odluku o prodaji rezidencije Sv. Jurja donijela u okolnostima prelaska Bosne i Hercegovine pod austrougarsku upravu (1878), uslijed ega odravanje stalnog predstavnitva u osmanskoj prijestolnici vie nije bilo aktualno. Pa ipak, 1882. prisutnost bosanskih franjevaca u gradu na Bosporu nije sasvim prestala. Fra Rafael Babi nastavlja vriti slubu kapelana u austro-ugarskoj bolnici. Do 1885. je stanovao sa lazaristima, a potom seli u samostan Santa Maria Draperis, nacionalnu crkvu austro-ugarskih podanika.173 Interes franjevaca za ostanak u Istanbulu i nakon prodaje rezidencije Sv. Jurja vjerojatno se moe protumaiti potrebom za pastoralnim djelovanjem meu hrvatskim iseljenicima. U tome smislu zanimljivo je da je Babi krstio Antonija Laurenicja Zellicha, lana jedne od najuglednijih obitelji hrvatskih iseljenika u Istanbulu, koja se izuzetno istakla u tiskarstvu.174 1892. Babi naputa Istanbul, a na njegovo mjesto dolazi fra Ivo ebi-Marui, koji dvije godine kasnije umire u ovome gradu. Maruia zamjenjuje fra Florijan Nadarevi, koji tu ostaje do 1900. Prema dogovoru sa braom samostana Santa Maria Draperis, u zamjenu za osigurani smjetaj Nadarevi je morao govoriti 20 misa mjeseno i pomagati u duhovnoj pastvi. 1900. Nadarevi sa lazaristima uspijeva dogovoriti zavrnu isplatu duga, i njihov potpuni ulaz u posjed. On potom odlazi, a zamjenjuje ga fra Pakal Dumani, koji je bio posljednji bosanski franjevac u Istanbulu. 1903. godine Dumani je morao napustiti grad na Bosporu zbog teke bolesti. Tradicionalnu franjevaku slubu kapelana u austro-ugarskoj bolnicu potom su preuzeli austrijski lazaristi.175
Arhiv crkve Sv. Jurja, Istanbul. Kaufvertrag, 25. XI. 1882; Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 350; St. Georg in Istanbul, 16-17. 172 St. Georg in Istanbul, 16-17. 173 Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 350-351; Belin, 278. 174 Santa Maria Draperis, Istanbul. Liber XI Baptizatorum ab anno 1890 usque ad annum 1897, 49, 179. 175 Drlji, Rezidencija Sv. Jurja, 351-353.
171

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

405

Franjevci na dunosti u Carigradskoj rezidenciji Sv. Jurja od 1855. do 1879. godine (prema Protokolu Provincije)176 Godina Predsjednik Potpredsjednik Vikar Prokurator Propovjednik Kapelan 1855. Filip Paali Marko Bonjak Laurencije 1856. Filip Paali Marko Bonjak Josip Rado Vuci Marko Antonio 1857. Bonjak Alaupovi Marko Antonio Bla 1858. Josip Rado Bonjak Alaupovi Dominikovi Antonio Bla Bla 1859. Alaupovi Dominikovi Dominikovi 1861. Filip Paali Filip Kuni Antonio Stjepan Mihael 1862. Alaupovi Orlovac Marijanovi 1863. Josip Rado Mihael 1864. Josip Rado Marijanovi 1865. Josip Rado Nikola Lovri Josip Rado 1866. (prema Drljiu Nikola Lovri do 1868.) Mihael 1869. Ivan Juri Frankovi Mihael 1870. Ivan Juri Frankovi Bonaventura 1871. Ivan Juri Popovi Bonaventura 1872. Ivan Juri Popovi Stjepan 1873. Ivan Juri Mominovi Stjepan 1874. Grgo Doen Mominovi Bonaventura 1875. Grgo Doen Popovi 1876. Grgo Doen Stjepan Ladan 1877. Grgo Doen Stjepan Ladan 1878. Stjepan Ladan imun Oroli 1879. Stjepan Ladan imun Oroli
176

Protocollum, III, 169, 177, 194, 205, 214, 252, 266, 284, 306, 350, 384, 423; IV, 1, 17, 37, 55-56, 69, 82, 103-104, 132, 154-155.

406

Vjeran Kursar

ZAKLJUAK Iako katolici nisu bili slubeno priznata vjerska zajednica u mjeri u kojoj su ta pitanja bila administrativno ureena sa pripadnicima Pravoslavne ili Armenske crkve, zahvaljujui svjetovnim posrednicima, od lokalnih trgovaca do diplomata katolikih drava, bosanski franjevci su, sa ponekad vie, a ponekad manje uspjeha, rjeavali svoje poslove na osmanskoj Porti. Dubrovaka Republika i Sveta Stolica u Provinciji Bosni Srebrenoj su vidjele jedinu crkvenu organizaciju sa pravom djelovanja na osmanskom prostoru. Stoga su franjevake usluge u rimskim misijama i dubrovakim kolonijama za njih bile od iznimne vanosti. Pored Dubrovnika i Rima, franjevcima redovito pomau i dvije politike velesile, Francuska i Austrija. Sredinom 19. stoljea franjevcima ruku prua i poljska emigracija okupljena oko Hotela Lambert. Iako ponekad bivaju uvueni u politike projekte svojih zatitnika, franjevci uglavnom djeluju pragmatino, i, u skladu sa svojim poslanjem, nastoje u datim okolnostima izvui za sebe i osmansko katolianstvo to veu korist. Kada sredinom 19. stoljea reorganizacija i liberalizacija osmanske drave omoguuju, tovie, i predviaju ustanovljavanje predstavnitava sviuh narodnostih i vjerozakonah u prijestolnici, Bosna Srebrena ne oklijeva i osniva rezidenciju Sv. Jurja na Galati unato visoki trokovima. Planovi predsjednika Carigradske rezidencije fra Filipa Paalia, koji u to vrijeme vri i dunosti kustoda i provincijala, bili su u skladu sa ponuenim perspektivama. Meutim, dijelom zbog prerane Paalieve smrti i velikih trokova, a u najveoj mjeri zbog austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koja je u potpunosti izmijenila okolnosti, do pune realizacije Paalievog istanbulskog projekta nikada nije dolo. BOSANSKI FRANJEVCI I NJIHOVI PREDSTAVNICI NA OSMANSKOJ PORTI Saetak Dobivanje fermana i ostalih isprava koje su utvrivale prava i povlastice bosanskih katolika, iziskivali su od franjevaca dosta financijskih sredstava, ali i diplomatske vjetine u komunikaciji sa niim lokalnim vlastima, bosanskim vezirom, kao i samom Portom. Pritom franjevci u odnosima sa lokalnim vlastima djeluju uglavnom samostalno, dok u odnosima sa viim instancama veinom trae posredovanje svjetovnjaka, od domaih trgovaca sa vezama u Istanbulu, do diplomatskih

Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

407

predstavnika katolikih drava na Porti. Najee se radilo o poslanicima drava kojima je Porta priznavala pravo duhovnog skrbnitva nad osmanskim katolicima, poput Francuske, Austrije, i naravno, Svete Stolice. Posebnu pomo bosanskim franjevcima pruala je Dubrovaka Republika, koja je, kao osmanski vazal i sjedite ispostave rimske Svete kongregacije za propagandu vjere za Balkan od 1623., imala veliki upliv na poloaj katolianstva u europskom dijelu Osmanskog Carstva. Sredinom 19. stoljea prilike su se iz temelja izmijenile pod utjecajem reformi Tanzimata i modernizacije. Proglaena je pravna jednakost svih graana Osmanskog Carstva bez ozbira na vjersku pripadnost, a nemuslimanskim vjerskim zajednicama je po prvi puta proklamativno zajamena puna sloboda djelovanja. U novonastalim okolnostima vodstvo franjevake provincije Bosne Srebrene odluilo je utemeljiti stalno predstavnitvo u osmanskoj prijestolnici Istanbulu. 1845. godine zalaganjem fra Filipa Paalia (1806-1861) u selu poljskih emigranata Adamkyu (danas Polonezky), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, bosanski franjevci stjeu svoje prvo uporite. Sedam godina kasnije franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja sa samostanskom zgradom na Galati Istanbulu, i tu ostaju sve do 1882. godine, kada, uslijed prilika nastalih austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, nestaje potreba za franjevakim predstavnitvom u osmanskoj prijestolnici. BOSNIAN FRANCISCANS AND THEIR REPRESENTATIVES AT THE OTTOMAN PORTE Summary In order to acquire fermans and other documents that defined the rights and privileges of Bosnian Catholics, the Franciscans not only needed considerable financial funds but also required diplomatic skills to deal with lower local authorities, the Bosnian vezir, and in some situations, the Porte as well. Whilst undertaking negotiations, the Franciscans usually acted independently in dealings with local authorities. However when communicating with higher authorities they often involved laymen throughout the mediation process, be they local traders with connections in Istanbul, to diplomatic representatives from Catholic states at the Porte. Most often the agents engaged, were representatives of states which had right of spiritual patronage over Ottoman Catholics, recognized by the Porte France, Austria and the Holy See. A special role was played by an Ottoman vassal and the centre of the Roman Holy Congregation for the Propagation of the Faith for the Balkans since

408

Vjeran Kursar

1623 the Republic of Dubrovnik (Ragusa), which had vast influence on the state of Catholicism in the European part of the Ottoman Empire. In the mid-19th century, during the age of Tanzimat reforms and modernization, the situation changed drastically. One of the measures introduced brought equality to all citizens of the Ottoman Empire before the law, without distinction of faith. Accordingly, for the first time, non-Muslim communities were granted full freedom of action. Under these new circumstances, the leadership of the Franciscan Province of Bosna Srebrena (Bosna Argentina), made a decision to establish a permanent representative mission in the Ottoman capital Istanbul. In 1845, as a result of efforts of Fr. Filip Paali (1806-1861), Bosnian Franciscans acquired their first base in a village of Polish emigrants, Adamky (todays Polonezky), some 30 km away from Istanbul. Seven years later, the Franciscans bought the Church of St. George with a monastery building in the Galata quarter of Istanbul. They retained the mission in Istanbul until 1882, when, following the Austro-Hungarian occupation of Bosnia-Herzegovina, a need for a representative in the Ottoman capital ceased to exist.
Key Words: history, Ottoman Empire, 19th century, Bosnian Franciscans, Porte, diplomacy.

UDK: 930.85(497.6Sarajevo)17 Baeskija M.M.

KERIMA FILAN
(Sarajevo)

DRUTVENA ZAJEDNICA U SARAJEVU 18. STOLJEA (O nemuslimanskom stanovnitvu u medmui Mula Mustafe Baeskije)
Kljune rijei: kulturna historija, Osmanska drava, 18. stoljee, drutvena zajednica, nemuslimansko stanovnitvo.

NEKROLOGIJ U MEDMUI
Sjeajui se nekih svojih prijatelja koji su preselili na drugi svijet, a ja ih mnogo imam u gradu Sarajevu, ovdje sam zapisao njihova imena, bez reda, onako kako sam se kojega sjetio. Namjera mi je da ih spomenem po imenu i uinim dovu za njihovu duu, te da tako provjerim stanje svoje due i zahvalim Bogu na svome ivotu.1

Tako je Mula Mustafa Baeskija zapisao u vrhu lista na kojem je u svojoj medmui poeo voditi nekrologij zapise o umrlima. Nakon to je dvije stranice ispunio imenima graaa koji su umrli a kojih se, kako sam kae, mogao sjetiti, Baeskija je napisao:
Ovdje sam imena zapisao bez reda, a od sada u one koji umru biljeiti redom. U ovoj 1171. godini [1757.] u mjesecu muharremu2 prvi je
L. 58b1-3. Na ovaj nain navodimo list i red/ove dotinoga zapisa u originalnom rukopisu koji se uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Budui da smo koristili izvorni tekst na osmanskom turskom jeziku, svi prevodi u ovome radu su nai. 2 Mula Mustafa Baeskija godine je biljeio prema muslimanskom kalendaru koji poinje 622. godine. Te godine je Poslanik Muhammed preselio iz Mekke u Medinu i taj dogaaj (hidra) oznaava poetak tog (hidretskog) kalendara. Muharrem je prvi mjesec hidretskog kalendara.
1

410

Kerima Filan

umro abadija Mula Ali.3 Potom hadi Osman Talir, starac. Potom ludi Mizga.4

Zapisi o umrlima niu se na narednih 120 stranica mjestimino proireni kratkim opisima kako je dotini ovjek izgledao, kako se odijevao, kakve su mu bile navike, karakterne osobine, opredjeljenja ili drutveni status. Zapisi kroz cijeli nekrologij priblino su jednake duine i slinog vokabulara. Jo jednom je pisac, tri godine kasnije, sainio ovakvu biljeku:
Pristupam i ove 1174. godine [1760.] upisivanju imena onih kojima doe sueni as. Ko god vidi ta imena u ovome defteru neka poeli od Boga milost za due umrlih, a ja nezahvalnik i grjenik neka se uvijek sjeam Boga, neka provjeravam svoju duu i neka stalno imam na umu smrt i odlazak u vjenost.5

U ta tri kratka zapisa Mula Mustafa Baeskija je i samome sebi i onima koji budu gledali njegov tekst izrekao namjeru s kojom je vodio nekrologij. U njegovim zapisima nema izraza osjeanja u povodu neije smrti, ak ni onda kada je rije o smrti lanova njegove porodice. Ve to to je ustupio prostor u nekrologiju svojim blinjima, majci i djeci, ili to je mjestimino u povodu neije smrti zapisao kratku dovu rahmetullahi alejhi (neka je Boija milost na njega) moe se shvatiti kao izraz njegove osjeajnosti. No ni takvi zapisi ne ostavljaju dojam da Baeskija dotinim osobama daje nekakvu prednost u odnosu na druge. I zapisi koji su neto dui od uobiajene mjere ne sadre nikakvu analizu. Oni se ni po vokabularu ne razlikuju od kratkih. Stoga se ne moe rei da je osobama na koje se ti zapisi odnose Baeskija posvetio vie panje, nego se samo o dotinima imalo neto vie rei. Taj ujednaeni ton zapisa u nekrologiju dobro pokazuje kako je Baeskija kroz praksu pisanja o umrlima sagledavao stanje vlastitog duha. Zapisi u nekrologiju uvjerljiv su dokaz o stvarnom postojanju tih ljudi. Uvjerljivim ih ine ne samo imena i naznaene godine smrti ve i podaci o tome kojim su se poslom bavili, te kako su se za ivota ponaali. Iz tih se podataka ita mjesto koje je dotini ovjek imao u drutvenoj zajednici. Zapravo, ita se iskustvo koje je ta zajednica imala s njim. Jedini kriterij prilikom sainjavanja nekrologija za Baeskiju je bio hronoloki red. Odsustvo drugih kriterija, kao i odsustvo osjeajnosti odraz su stabilna duha koji uspijeva ne praviti razliku meu ljudima o
Mula je poasni naziv za uene ljude. To znaenje ima i zvanje mula u Baeskijinom imenu. 4 L. 59a15 5 L. 61a2-4.
3

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

411

kojima pie. To, pak, jami da je nekrologijem pisac obuhvatio drutvenu zajednicu upisivao je onoga (za) koga je znao a ko je svojim javnim djelovanjem i/ili ponaanjem toj drutvenoj zajednici davao oblik. Tako se u nekrologiju rijetko spominju ene.6 Zabiljeene su samo one s kojima je zajednica imala iskustvo, kao to su prosjakinje i lude. One su svojim stalnim prisustvom u javnom prostoru (kao i mukarci prosjaci i lude) bile kunja ljudima u ponaanju prema njima i time, u odreenom smislu, imale utjecaja na oblikovanje drutvene zajednice.7 NEMUSLIMANSKO STANOVNITVO U NEKROLOGIJU Baeskija je u nekrologij redovno upisivao smrti nemuslimanskih graana. Prvi upisani nemuslimanski graani su pekar Dujmo, potom pekar uro, te sapundija uro.8 Umrli su u 1173., a to je 1759-1760. godina. Baeskija je, oito, od poetka ove svoje prakse imao predstavu o drutvenoj zajednici. Evo jo nekoliko primjera zapisa o nemuslimanskom svijetu:
Poboni zimija,9 starac Popo. Stari hadi Manojlo, bogat zimija. Jedan zimija, hadi Petar, umro od kuge.10

Ovi zapisi kazuju neto o tome kakvo je iskustvo drutvena zajednica imala s tim ljudima: neki su bili poboni, neki su bili bogati, neki su obavili hodoae i postali hadije, neki su doivjeli starost. Izrazi zimm ili kefere uz imena krana i Yahd uz imena idova, koje je Baeskija uvodio u zapise o nemuslimanskim graanima, konstatacija su o ovjekovu vjerskom opredjeljenju i istodobno predoavaju drutvenu zajednicu.
Kako je Baeskija pokazao svijest o prisustvu ena u zajednici vidjeti u naem radu Sarajevo u 18. stoljeu: svijet mukaraca i ena (prema medmui Mula Mustafe Baeskije), Godinjak bonjake zajednice kulture Preporod (Sarajevo) 1/2009, str. 305-322. Ondje se analiziraju Baeskijini zapisi u kojima se spominju ene. 7 Te su ene u nekrologiju upisane na sljedeim stranicama: L. 91a15-17; L. 97b22; L. 89a21-22. 8 L. 60b6: Zimm Duymo, habbz. Zimm Curo, habbz. Zimm Curo, sbnc. 9 U prevodu Baeskijinoga teksta mjestimino emo koristiti ovaj termin zimija. Znaenje te rijei je tienik a kao pravni termin naziv je za krane i idove koji su bili podanici islamske drave. Drava je bila duna da njima prui linu, moralnu i imovinsku zatitu, a oni da dravi plaaju glavarinu (hara). Zimije nisu morali vriti vojnu slubu i braniti dravu. Ako su to pak inili, bili su osloboeni haraa. Ako drava nije bila u stanju ispuniti obaveze prema zimijama, gubila je pravo da naplauje hara. U tekstu Mula Mustafe Baeskije terminom zimija (zimm) imenovani su krani, dok su idovi uvijek Yahd. 10 L. 77b9; 135b1; 137a8.
6

412

Kerima Filan

Biljeke o zanimanjima pokazuju ukljuenost nemuslimanskog stanovnitva u Sarajevu u ekonomski ivot, kao to je bilo i u drugim dijelovima Carstva. Tako je Mio Arnautovi (Arnaudogl) bio odlinik nemuslimanskog ivlja (raje).11 Stari Jovan, koji je umro krajem 18. stoljea, svojevremeno je bio jedan od sarajevskih graditelja (Sary mimrlarndan) i hitar sujoldija.12 Tokom ivota lijepo je zaradio i kuu sagradio, potom je sa sinom i zetom otiao na hodoae. Umro je kratko nakon to se vratio iz Jerusalema. Jedan drugi graditelj zvao se Mileta. Baeskija kae da je bio pravi neimar (kmil mimr) i ovjek lijepe naravi. Duner Tanasije13 bio je uven po svojim graevinama. Duneri su bili majstori, kako kae H. Kreevljakovi, sposobni za sve, kadri da naprave malu bosansku kuu od temelja do ljemena.14 Prema Baeskijinom zapisu, Tanasije je bio graditelj nekih objekata Gazi Husrev-begova vakufa. Rije je zasigurno o popravcima ili ponovnoj gradnji nekih oteenih graevina iz zaostavtine Gazi Husrevbega.15 Duner je bio i Jovan Pjani. On je bio poznat kao majstor za gradnju pei (furun yapmak mehr idi). To to je u Baeskijinom nekrologiju zabiljeeno nekoliko graditelja nemuslimana dobro se slae sa zvaninim podacima o tome da je graditeljsko zanimanje bilo jedno od najrairenijih meu nemuslimanskim stanovnitvom u Sarajevu.16 Kad je rije o zanimanjima kojima su se bavili nemuslimanski graani u Sarajevu, zanimljivo je primijetiti da je u cijelom nekrologiju Baeskija samo za jednoga ovjeka kao zanimanje naveo proizvodnju sapuna. To je naprijed ve spomenuti sapundija uro. I ovaj podatak
11

L. 67a6. Mula Mustafa je zapisao da je Mio bio ayn- reya. Kako se zna da se zvanje ajana nije dodjeljivalo nemuslimanskim podanicima, oito je pisac tim izrazom pokazao da je dotini bio uglednik nemuslimanske zajednice ili jednoga njenog dijela. O ajanima i uglednicima v. npr. Kemal H. Karpat, Milleti i nacionalnost: Korijeni nepodudaranja nacije i drave u postosmanskoj eri, Krani i Jevreji u Osmanskoj carevini Funkcioniranje jednog pluralnog drutva (ed. B. Braude i B. Lewis), (prev. M. Sarajki, A. Alibai), CNS, Sarajevo 2009, str. 133. 12 Sujoldija je majstor za gradnju i odravanje vodovoda. 13 L. 145b23; 140a7; 132b12. 14 Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela II Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463-1878), (ed. A. Sueska i E. Pelidija), Veselin Maslea, Sarajevo 1991, str. 168. 15 Opis graevina Gazi Husrev-begovog kompleksa vidjeti u: Behija Zlatar, Gazi Husrev-beg, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2010, str. 119-136. 16 Vidjeti H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 170-174. Vjerovatno je takvo stanje meu graditeljima bilo i u drugim dijelovima Carstva, a to pokazuje i stanje u Jerusalemu u osmansko doba. Vidjeti: Amnon Cohen, Osmanl Kudsnde Loncalar, (ev. N. Elhseyni), Tarih Vakf Yurt Yaynlar, Istanbul 2003, str. 146-148.

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

413

odgovara situaciji koju je na temelju cehovskih deftera iznio H. Kreevljakovi: u 18. stoljeu i kasnije sapundijski obrt u Sarajevu bio je u rukama pravoslavnih graana.17 Dakako, uro nije bio jedini proizvoa sapuna u Sarajevu. Sapun se radio i po kuama, a i mumdije (svjeari) su takoer proizvodili sapun. Zasigurno se pokoji Baeskijin mumdija bavio i tim poslom. Za veinu upisanih idova se iz nekrologija moe vidjeti da su se bavili trgovinom. Jakov je bio jedan od njih, trgovac kod kojega su se, biljei Baeskija, snabdijevali mule. Moro je takoer bio trgovac, inae podebeo ovjek, aljivina koji je brzo govorio, uzreica mu je bila handur-mandur. Salomon je trgovao ohom i od tog se posla lijepo obogatio. Baeskija kae da je s njim bio prijatelj.18 O tome kako su prijateljevali nemamo podataka, ali Baeskija ni za druge osobe koje naziva svojim jaranima nije rekao nita poblie o tim prijateljstvima.19 Tako je i za idova Salomona zapisao samo yaranum idi (bili smo prijatelji). O zimiji Haimu sainio je takoer kratak zapis: moj susjed u mahali Mimara Sinana,20 a ne spominje nikakav oblik druenja sa susjedom, kao to takvih podataka nema ni u zapisima o njegovim susjedima muslimanima. Biljeka o Haimu, kao i one o pekaru Jovanu koji je takoer stanovao u mahali Mimara Sinana21 ili o starom idovu Jakovu iz Careve mahale22 izravno su svjedoanstvo o tome da je u Sarajevu (kao i u drugim dijelovima Carstva) bilo mahala s mjeovitim stanovnitvom, muslimanskim i nemuslimanskim, premda je, openito, postojala sklonost da se ivi u odvojenim mahalama. U literaturi je ve istaknuto23 kako stanovanje u odvojenim mahalama nije posljedica nekakve getoizacije nametnute od strane drave, nego je prualo mogunost za lake organiziranje ivota u skladu s propisima vlastite vjere i za izbjegavanje situacija u kojima bi se bogoslujem, nainom ishrane ili odijevanja ometali pripadnici drugih vjera. Ipak, u manjim sredinama, kao to je Sarajevo, pripadnici razliitih vjera su zasigurno svakodnevno bili upueni na dodir. Govorei o ivotu idova u Osmanskom carstvu M. Rozen navodi
H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 183. Biljeke su na ovim listovima redom: 89a5; 92a24; 92b28; 93a4; 93a27. 19 Samo je uz ime dvojice-trojice svojih prijatelja ili uenika, kako ih on naziva agirda, zabiljeio da su vodili razgovore o tesavvufu i dui, o islamskom pravu ili o nekoj aktuelnoj situaciji, na primjer na listovima: 78b20; 92a18; 92b7. 20 L. 89a5. 21 L. 72a22. 22 L. 67b4. 23 Yahya Araz, Kiiler ve Cemaatler Aras likilerin Dil, Sylem ve Sembolleri, Dou Bat Dnce Dergisi, Osmanllar I, Yl: 12, Say: 51, Ankara 2009-2010, s. 172.
17 18

414

Kerima Filan

da su idovi u veim gradovima, kao to su Istanbul, Solun, Damask imali svoju veliku zajednicu u kojoj su mogli ivjeti svoj svakodnevni ivot i govoriti na svome jeziku a da ne budu u prilici progovoriti vie od par reenica u toku dana na jeziku ire drutvene zajednice. Autorica tu okolnost istie kao znakovitu ne samo u kulturno-jezinom smislu nego i u smislu razvoja identiteta.24 U manjim su gradovima pak idovi inili mali procent stanovnitva i tu su bili upueni na stalne dodire s drutvenom sredinom, to je opet na drugi nain odredilo njihov identitet.25 Ti su dodiri zasigurno u znaajnoj mjeri bili potaknuti ekonomskim razlozima, ali ne i jedino njima, to pokazuje Baeskijin zapis o prijateljevanju sa Salomonom. I zapis o Mirkadu, idovu koji je poslovao sa satovima, volio zvjezdoznanstvo i bavio se izradom astronomskog pribora, dobro je svjedoanstvo o druenju ljudi razliitih vjera a slinih interesovanja. O Mirkadu Baeskija pie:
Druio se s ljudima koji su bili upueni u zvjezdoznanstvo. Volio je astronome i nalazio se u njihovom drutvu. (lm-i nucm bilenler ile konum. Mneccimleri severdi ve karrd.) 26

Baeskijina medmua svakako svjedoi o poslovnim vezama meu muslimanskim i nemuslimanskim stanovnitvom. Tako je jedan idov po imenu Karaka osiguravao prihode za ivot tako to je obavljao razne poslove u kafanama pedesete taife (vojnog odreda).27 idov Sunbul, koji se i u starosti drao kao mladi (ak sakal tze gibi gezerdi) radio je kod uglednog muslimanskog ivlja (kibr olan mslimnlara hizmetler edegeldi). On je u nekom pohodu protiv Rusije pratio vojsku, ali nije poznato je li tom prilikom neto radio za vojsku. U svakom sluaju, kontakt s vojskom mogao je biti razlog da je ba on kao saraf28 sudjelovao u podjeli plaa janjiarima u januaru 1787.29 Tom prilikom je, pie Baeskija, Sunbul lijepo zaradio, ali novac nije stigao potroiti jer je iznenada umro.30 Kao to je Sunbul radio kod muslimana, tako je Avdija Altuka iao u Krajinu da za sarajevske idove pokupi novac za robu koju su davali s odgodom plaanja.31 U nekrologiju uz imena jednog
Minna Rozen, The Ottoman Jews, The Cambridge History of Turkey 3, (ed. S. N. Faroqhi), Cambridge 2008, str. 261. 25 Isto. 26 L. 96b14. 27 L. 133b2. 28 Saraf je mjenja novca, tj. bavi se kupoprodajom strane valute i zlatnog novca. 29 Bila je to plaa za 1773-1774. godinu a u Sarajevo je stigla iz Bukureta 31. januara 1787., to je Baeskija zabiljeio u medmui na L.50a1. 30 L. 97b19. 31 L. 137a6.
24

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

415

broja sarajevskih graana stoji biljeka da su bili kasapi koji su snabdijevali mesom idovsko stanovnitvo (Yahdlarun kassb),32 kao to za neke druge stoji da su bili vodonoe idovima.33 Sigurno je da su i u Sarajevu u vodonoe odlazili obino neuki ljudi koji nisu bili obueni za neki zanat, kako je to konstatirao A. Cohen govorei o cehovskim organizacijama u Jerusalemu u osmansko doba.34 Oni su vjerovatno obavljali i druge sitne poslove, poput nekog Druke koji je nosio idovima vodu, nosio tabute na denazama, istio bunarove i brao voe kada nekome zatrebaju takve usluge.35 U jednom zapisu koji ne pripada nekrologiju a govori o poaru to se desio u jednoj kui, Baeskija je ostavio i svjedoanstvo o angairanju ene nemuslimanke za rad u kui:
ena Mula Muhameda Mie Sihrije naslijedi veliki imetak, pa uzme za sluavku jednu nemuslimanku po imenu Kaluerka. Ta je ena neko vrijeme radila u njihovoj kui.36

UPUENOST LJUDI JEDNIH NA DRUGE Mula Mustafa Baeskija se drutvenom zajednicom bavio i tako to je pratio ponaanje graana. Takvi su zapisi u onome dijelu medmue u kojem je biljeio dogaaje i pojave iz svakodnevnog ivota. Tema ovoga rada povod je da se razmotre oni zapisi iz u kojima se spominje nemuslimansko stanovnitvo. Evo dva takva sainjena u razmaku od etiri godine:
U ljeto 1793. u Sarajevu na Kovaima umru od kuge dvojica-trojica zimija. Oko njihove sahrane nastane problem jer se svijet plaio opake bolesti. Najzad, nau se trojica muslimana i jedan nemusliman koji za novac odnesu tijela umrlih na meatluk (groblje) i sahrane ih.37 U ljeto 1797. vladala je velika sua. Jedan mladi zimija spusti se u neki bunar da provjeri stanje vode, ali se u bunaru ugui. Jedan musliman bostandija prihvati se da za 20 para izvue mladievo tijelo, spusti se u bunar ali se i on ugui. Najzad su ljudi uspjeli uz pomo kuka, konopaca i korpi izvui njihova tijela.38

Razlog zbog kojega je Baeskija zapisao ove dogaaje iz svakodnevnice postaje jasniji nakon to se proitaju njegovi komentari. Za
Na primjer, na listovima 59a11 i 136b6. Na primjer na listovima 60a5, 69a2, 69b2 i 82a17. 34 A. Cohen, Osmanl Kudsnde Loncalar, str. 55. 35 L. 69b2. 36 L. 25a18-19. 37 L. 147a1-3. 38 L. 154a1-4.
32 33

416

Kerima Filan

prvi sluaj je zapisao kako se u povodu smrti dvojice-trojice nemuslimana od kuge u gradu govorilo da su pojeli neto od ega su se otrovali i da uzrok njihove smrti nije kuga (g yemiler, yohsa taun degildr). Na to Baeskija dodaje svoje rijei: Tako govore oni koji vole ovaj svijet (dny-perest olanlar). Time je kazao ta ga je potaknulo da taj sluaj zabiljei: iz straha od vlastite smrti ljudi sami sebe umiruju izmiljajui uzrok tue smrti, samo neka to ne bude opaka bolest koja moe doi i do njih. Kao poboan ovjek koji je svoju duhovnost oblikovao pripremajui se za smrt, Baeskija nije traio takvu utjehu. Smrtni as je Boije odreenje i za njega je svaka spekulacija s uzrokom smrti udaljavanje od tog vjerovanja. To je poruka njegovoga komentara u ovome zapisu. U vezi sa smrtima u bunaru Baeskija kae: ovjek je iv dok udie zrak. I ovi su umrli zato to su bili na dubokom a uskom mjestu bez zraka. Inae, ne radi se tu ni o kakvim zlim dusima i magijama. Iz ovoga je zapisa, kao i iz prethodnog, jasno da Baeskija nije samo konstatirao tue smrti nego je razmiljao o njima. Pored toga to je vodio nekrologij, on je neobine smrti poput ovih spomenutih upisivao na onim stranicama medmue na kojima je biljeio svakodnevnicu. Stoga se sa sigurnou moe rei da su njemu ti sluajevi bili zanimljivi, na jednoj strani, da bi zabiljeio u kakvim situacijama smrt moe zatei ovjeka, na drugoj strani, da bi promiljao reagiranja ljudi na tue smrti i zapisao svoj sud razliit od miljenja drugih. I iz toga to nije naveo imena sudionika u prethodna dva zapisa jasno je da mu nisu bili bliski, a to je dobar pokazatelj da on promatra i promilja ivot cijele drutvene zajednice. O Baeskijinom promatranju drutva svjedoi i naredni zapis. Poetkom 1777. godine doe u Sarajevo jedan kranski redovnik, iscjelitelj. Bio je to mrav, vitak ovjek bez brade i veoma poboan, Baeskijinim rijeima kazano Isevlern doruk sofisi. Lijeio je bolesne nalaui im strogi post, pri emu bolesnik u vremenu od jedanaest dana moe uzimati samo po gutljaj vode. Baeskija kae da je redovnik na taj nain lijeio ludoga Hadimusia, ali ga nije izlijeio. Taj je ovjek, stoji dalje u zapisu, na najviem stupnju pobonosti u svojoj vjeri, to se lijepo vidjelo iz savjeta koje je ljudima davao. Jer dijelio je savjete i idovima i kranima i muslimanima (Zr Yahdi ve Nasrn ve baz- Mslimna nashat verrdi), a sve to je govorio bilo je pametno. Baeskijin komentar o duhovnosti kranskog redovnika svakako je u vezi s njegovom vlastitom posveenosti duhovnosti. Prisustvo redovnika u Sarajevu Baeskiju je zanimalo i kao okolnost iz ivota drutvene zajednice, jer njegovo javno djelovanje postaje iskustvo te zajednice. Ono to se odmah uoava u ovome zapisu jest upuenost ljudi jednih

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

417

na druge, kao to to iskustvo pokazuju i naprijed navedena dva zapisa o neobinim smrtima. Podatak o tome da je kranski redovnik lijeio ali da nije izlijeio ludog Hadimusia u ovome zapisu treba razumjeti kao pievu potvrdu vjerovanja da konaan ishod tog stanja nije u moi ljudi. Od Baeskije ne saznajemo nita o tome koga je sve lijeio hekim Pavo koji je, prema podatku u nekrologiju, umro 1783., u godini kad je u Sarajevu harala kuga.39 Zapravo se, nakon iskustva s kranskim redovnikom, takvo pitanje ini suvinim. Zapis o Pavi privlai panju stoga to u cijeloj medmui jedino uz njegovo ime stoji izraz hekim. To bi moglo znaiti da je Pavo bio kolovan lijenik. To to je Baeskija za njega upisao da je bio Latin hekm dodatno potie na takav zakljuak kad se zna da su prvi kolovani lijenici iz Bosne u 18. stoljeu bili franjevci.40 Bilo kako bilo, Baeskija Pavu zasigurno nije sluajno nazvao hekimom jer sve druge koji su se bavili lijeenjem naziva derrh hirurg, odnosno vidar. Najzad, poznato je da su se brijai (berberi), osim svoga osnovnog posla bavili lijeenjem i spravljanjem lijekova,41 to je sigurno inio i poneki od Baeskijinih berbera.42 BRIGA O DRUTVENOJ ZAJEDNICI, BRIGA O POJEDINCU Udjeljivanje milostinje jo je jedna praksa u kojoj su ljudi upueni jedni na druge. Dareljivi ljudi kroz davanje milostinje pokazuju da nisu nezainteresirani za drutvenu zbilju, a Baeskija ba to oekuje od pripadnika drutvene zajednice. Milosre ne poznaje drugu razliku meu ljudima osim one po imovinskom stanju. To i jeste svrha milosra razvijati svijest o (svima) onima kojima je pomo potrebna. Za pogled iz tog motrita na sarajevsku sredinu Baeskijinog doba dovoljan je ovaj zapis iz nekrologija sainjen u povodu smrti hadi Laze:
Hadi Lazo je bio bogat i dareljiv ovjek. Imao je novu, lijepu kuu u blizini Imaretske arije. Siromasima je mnogo dijelio hranu i milostinju. (Hac Lazo amma zencil ve cmerd, fukarya sadaka ve tam sr edermi.)43
L. 93a29. Bili su to Petar Bustrovi i Petar Mareevi iz Kreeva koji su svrili nauke u Italiji poetkom 18. stoljea. H. Kreevljakovi, Izabrana djela II, str. 218. 41 Isto. 42 Na primjer: Cerrh an-emalua (59a9). Berber Haso demekle arf an-ayrck, cerrh idi, ve seksen yanda idi (82a20). U nekrologiju ima jo pokoji podatak o ljudima koji su znali lijeiti oi. 43 L. 135a8.
39 40

418

Kerima Filan

Budui da je stanovao u blizini Imareta,44 hadi Lazo je sigurno svakodnevno na putu od kue i do kue susretao puno siromanog svijeta koji je dolazio u javnu kuhinju. Kad se ta okolnost ima u vidu, moe se pretpostaviti da je hadi Lazo bio iznimno dareljiv ovjek, to ga pokazuje veoma brinim pripadnikom drutva. I za svoga jarana, trgovca Salomona, Baeskija je zapisao da je davao novac sirotom svijetu (gribanlara ake verirdi).45 Kao to osjetljivost imunih ljudi prema siromanim sugraanima odraava brigu pojedinaca za drutvenu zajednicu tako se iz narednog zapisa ita kako zajednica pokazuje osjeajnost prema nesrei pojedinaca:
Godine 1770. jedan bogati idov ode s porodicom na Ilidu. Te godine ne htjedne uzeti hadi Saliha Kajmakiju za uvara. Taj Salih, koji se inae odijevao kao hoda i nosio saruk na glavi, udrui se s nekoliko razbojnika i napadne idova. U napadu razbojnici rane uvara, a enu i slukinju otmu, pa ih navodno i obeaste (ve gy tasarruf etmiler). Zbog toga uhite hadi Saliha i odvedu ga u tvravu, gdje je odleao dvadeset dana. Svijet je bio zgroen tim runim djelom, pa napadne hadi Saliha, umalo da ga ljudi ne udave njegovom vlastitom odjeom. Jer ti su idovi bili asni ljudi.46

Reagiranje javnosti u povodu ovoga sluaja podsjea na jedan drugi dogaaj kada su dvojica straara zaveli djevojku beskunicu i obeastili je. I tada su se graani podigli i zahtijevali od vlasti da se kazne poinioci nedjela. U sluaju sa idovskom porodicom graani kao da su pokazali jo vii stepen osjetljivosti jer su krenuli ak sami presuditi poiniocu zloina. Ta dva zapisa nisu jedini u Baeskijinoj medmui koji pokazuju da je javnost reagirala kad su se krili moralni principi. U takvim zapisima nema Baeskijinog eksplicitnog komentara. Komentar je naime suvian jer je na nepravdu reagirala drutvena zajednica, a Baeskija je pripadnik te zajednice. Njegov se vlastiti stav dovoljno dobro ita iz toga to je u zapisu o dogaaju sa idovskom porodicom dva puta spomenuo Salihovu hodinsku odjeu i time istakao suprotstavljenost njegove pojave s ponaanjem.
Imaret je javna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici, uenici medresa besplatno dobivali hranu. Imaret koji se spominje u ovome zapisu zadubina je Gazi Husrevbega. I neki su slubenici u toj zadubini takoer dobivali hranu u toj dobrotvornoj kuhinji. 45 L. 93a27. U ovome zapisu treba primijetiti da Baeskija ne koristi izraz sadaka. To bi moglo znaiti da je Salomon davao novac na posudbu. I u tom sluaju Salomonova praksa dosta govori o ivotu zajednice. 46 L. 15a10-14.
44

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

419

ODSUSTVO RAZBORITOSTI PILAV PRETVORI U KAU Mula Mustafa Baeskija je svoj komentar o nekoj situaciji pisao onda kada ga je suprotstavljao ponaanju i stavovima pojedinca ili nekoga dijela drutvene zajednice. Stoga se na njegove eksplicitne sudove nailazi tek mjestimino. Kad se to ima u vidu, ne moe se ne primijetiti da ak nekoliko pievih komentara stoji u onim dijelovima teksta u kojima se spominje nemuslimansko stanovnitvo. Zajednika je crta tih komentara da Baeskija izraava moralistiku kritiku muslimanima zbog njihovog krivog postupka prema nemuslimanskom stanovnitvu. Takvu je kritiku uputio hafizu Tokatliji, jednom mladom i prgavom ovjeku, kad je noem povrijedio nekog zimiju. Tim povodom Baeskija za Tokatliju kratko kae: Deli ahmak bu ya! ta je drugo nego lud i glup. Sukobe, svae, tue Baeskija je osuivao ma ko da je u njima sudjelovao.47 Ali zapis o Tokatliji Baeskija nije zavrio reenicom u kojoj za tog ovjeka kae da je glup, ve dodaje kako je Tokatlija i ranije svojim postupcima pokazivao da ne voli raju jer se ve nekoliko puta desilo da je ucvilio nekoga. Tako je zapravo jedan konkretan dogaaj bio povod da Baeskija zabiljei i prokomentira stav tog ovjeka prema drutvenoj zajednici. U nastavku istoga zapisa on svoj komentar upuuje i nekima drugima koji svojim ponaanjem pristaju uz Tokatliju.
U posljednje su se vrijeme desila jo dva sluaja ranjavanja raje, pie Baeskija. Jer u naem gradu ima nerazumnih ljudi koji misle da je doputeno napadati raju. Svoje postupke opravdavaju rijeima da nemuslimanski svijet pljuje kada vidi muslimana. Oni tako kau, ali ono to ja znam jest da ti muslimani postupaju suprotno propisima Knjige (Kitba muhlif).48

Svoj sud o postupanju muslimana u situacijama koje je ovdje zapisao Baeskija temelji na Boijoj Objavi. Spominjui Objavu kao Knjigu (Kitb), on aludira na to da su u islamskom uenju krani i idovi ehl-i kitb, to jest sljedbenici objavljenih religija, a oni su zimije u drutvenoj zajednici ureenoj po Knjizi muslimana (Kuranu). Baeskija bez sumnje podsjea da status zimija u takvoj zajednici, onako kako je teorijski utemeljen u islamu, treba biti praksa i u stvarnom ivotu.
Vidjeti na rad Sufije i kadizadelije u otomanskom Sarajevu, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke XXIX-XXX, Sarajevo 2009, str. 163-186. Takoer o Baeskijinom svjetonazoru u naem radu Mula Mustafa Baeskija : govor o sebi, Pregled asopis za drutvena pitanja 5-6, Sarajevo 2007, str. 117-143. 48 Knjiga ovdje znai Kuran.
47

420

Kerima Filan

Da bi do kraja razjasnio svoju primjedbu koju je ovdje iznio, Baeskija jo ne zavrava taj zapis ve nastavlja opisujui jednu drugu situaciju:
Jednom je neki zimija dotjerao sa sela u grad tovar drva i prodao ih. Na to su jedni govorili da su mu drva skupa, a drugi da je malo natovario. Pa ti sada razmisli ko je u toj stvari u krivu, ko je tu obijestan. Kulilhakka ve lev kne murren.

Prigovori koje su graani izrekli na raun seljaka na prvi se pogled ine obinima za kupoprodajne odnose. Ali, kao ovjek koji brine o stanju svoga duha uoblienog vjerom u Boga, Baeskija u takvom ogovaranju vidi bahatost, a to je runa osobina. Stoga svoj posve jasan komentar zakljuuje izrekom na arapskom jeziku: Reci istinu i kad nije u tvoju korist. Zapisavi ovu situaciju odmah uz incident koji je prouzrokovao Tokatlija, Baeskija je pokazao da u drutvenoj zajednici, kako je propisuje njegova vjera i kakvom je on prihvata, nema mjesta poniavanju zimija. Poznato je da su za neki oblik napada na nemuslimane u predmoderno doba najea opravdanja bile tvrdnje kako nemuslimani prekorauju svoje ovlasti, kako se ponaaju arogantno i uzdiu.49 Jedna takva tvrdnja stoji i u ovome zapisu, ali Baeskija je nijednom rijeju nije prokomentirao. On to i ne moe jer rije je o tuim izjavama a ne o njegovom vlastitom iskustvu. Njega kao pobonog muslimana zabrinjava krenje propisa koji stoje u Knjizi. Ponaanje Tokatlije i njemu slinih ljudi posljedica je drukijeg tumaenja pravila i uenja. Stoga Baeskija kae ono to ja znam... Razlaz u miljenju vodi nastajanju razliitih grupacija, a Baeskija je na nekoliko mjesta u medmui pokazao poprilinu estinu prema kadizadelijama, tj. muslimanskim vjerskim istuncima. U tim zapisima on ne ulazi u raspravu o tumaenju na kojem ustrajavaju kadizadelije nego komentira njihove postupke zbog pometnje koju izazovu u drutvenoj zajednici,50 a koja pogaa i muslimansko i nemuslimansko ivlje. Ono to impliciraju navedeni Baeskijini zapisi o napadu na nemuslimansko stanovnitvo51 jest poruka da se odnosi unutar drutvene zajednice naruavaju onda kada se kod pojedinaca ili u jednom dijelu zajednice poremeti poimanje o samima sebi. U gore navedenom zapisu Baeskija kae u naem gradu ima nerazumnih ljudi... I u narednom zapisu on prigovara odsustvo razboritosti:
B. Braude i B. Lewis, (ed.), Krani i Jevreji u Osmanskoj carevini, str. 16 Vidjeti: K. Filan, Sufije i kadizadelije u otomanskom Sarajevu, str. 163-186. 51 A isto to impliciraju i Baeskijini zapisi o sukobu meu muslimanskim stanovnitvom.
49 50

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

421

Sarajevski pekarski esnaf priredio je izlet kuanme. Na elu povorke od pedesetak ljudi krenuli su pekarski majstori nemuslimani jaui na konjima. Ali nekima se nerazboritim ljudima (ahmaklar) nije svidjelo to su nemuslimani na elu i to jau, pa su to prigovorili elniku pekarskog ceha Smail-agi koni.52

Zabiljeivi tako samu situaciju, Baeskija u istom zapisu iznosi stav svoje kritike savjesti: Neki ljudi sebe smatraju pametnima, a zapravo su posve nerazumni. Takvi uvijek od pilava naprave kau. DRAVA PREMA PODANICIMA PODANICI PREMA DRAVI Nakon te kritike, koja je posve jasno upuena onim muslimanima u pekarskom esnafu koji su prigovarali, Baeskija dodaje i ovu reenicu:
Eto, tako su jednom u prijestolnici za neto dali dozvolu. (Py- taht oldg yerde baz- vakit baz- eylere rhst veregeldiler).

Sigurno je da spominjanjem prijestolnice i dozvole za neto (ruhsat) Baeskija aludira na zabranu nemuslimanskom stanovnitvu da jau u odreenim situacijama. Ta je odredba u Osmanskoj dravi objavljena 1630. godine. Svrha te odredbe, kao i drugih koje su imale diskriminirajui karakter, zasigurno je bila pokazati zimijama da su u pravnom smislu u podreenom poloaju u odnosu na muslimane.53 Sprovoenje takvih odredbi ovisilo je o izvrnoj vlasti, no veina je tih ogranienja bila drutvenog i simbolikog karaktera, a ne stvarna i praktina.54 U literaturi je ve istaknuto kako se stjee dojam da su ta ogranienja vie zanemarivana nego to su sprovoena,55 a ovaj Baeskijin zapis je dobro uporite za taj dojam: da se odredba o ogranienju jahanja prema zimijama primjenjivala, te 1776. godine ne bi ni moglo doi do opisane situacije u sarajevskom pekarskom esnafu. Mula Mustafa pak, spominjanjem prijestolnice pokazuje kako je i samo postojanje neke odredbe, bez obzira na njeno sprovoenje u praksi, dovoljno da se za njom posegne kada neko procijeni da mu odgovara njena primjena. Takva situacija remeti odnose u drutvenoj zajednici, kao to je bilo i taj put u Sarajevu. Zimije su bili povrijeeni (ve kurlarun htr kald), to su i izrekli prigovorom: Zato nam to
L. 28a17 i dalje. Leslie Peirce, Maddi Dnya: deolojiler ve Sradan eyler, Erken Modern Osmanllar (mparatorluun Yeniden Yazm) (ed. V. H. Aksan D. Goffman), (ev. O. G. Ayas), Tima Yaynlar, Istanbul 2007, str. 290. 54 B. Braude i B. Lewis (ed.), Krani i Jevreji u Osmanskoj carevini, str. 15. 55 Isto.
52 53

422

Kerima Filan

prije niste kazali, ve ste nas osramotili. Zar je to razborito? Baeskija je u ovome zapisu svakako osudio odsustvo razboritosti jer se u konkretnoj situaciji razboritou mogla prevladati jedna odredba koja je svakako imala simbolian karakter. Da su se odredbe o ogranienjima donosile i ukidale prema prilikama, svjedoi i ovaj zapis u Baeskijinoj medmui iz 1769. godine:
Telal je u ariji oglasio da idovi i krani ne smiju nositi obuu u utoj boji nego u crvenoj, ali je iste godine ta naredba dokinuta.56

Time to se nije suspregnuo da u svome komentaru o sluaju meu pekarima spomene i prijestolnicu, Baeskija je pokazao da je odnose u drutvenoj sredini promatrao u irem kontekstu. Kao to je upisivanjem sultanove smrti nekrologijem obuhvatio iroku drutvenu zajednicu, tako je i vlastitim rijeima u ovome zapisu pokazao da sveobuhvatno promilja pojave oko sebe ne povodei se ni za kakvim obrascima osim onih koji proizlaze iz temelja islamskog vjerovanja. Uostalom, njegov odnos prema svijetu ogleda se i u nainu na koji je oblikovao datiranje kojim je zavrio zapis o nesporazumu meu pekarima. Uz puni datum izraen prema hidretskom kalendaru 12. dan mjeseca redepa 1190. godine (a to je 28. august 1776.) i naznaku da je Sunce bilo u zvijeu Djevice stoji da je to bio dan hrianskog praznika Gospojine (Trh budur: f-mh- receb yevm 12, sene 1190, gne Snble burcun beinci derecesinde idi, f-yevm-i Gospoyina). Prigovor koji su, sudei prema Baeskijinom zapisu, izrekli pekari nemuslimani zato nam to prije niste kazali ... upuen je muslimanskim pripadnicima njihovog esnafa i on se ne odnosi na samu odredbu o zabrani jahanja ve na postupak tih muslimana. Da je nemuslimanski svijet znao reagirati na neku, za njih ograniavajuu odredbu, svjedoi ovaj zapis iz 1778. godine:
Mula57 je odredio da idovi ne smiju nositi utu obuu, cipele i papue, te duboku obuu u crvenoj boji. Na to su oni akire odjenuli naizvrat, na postavu.58

Iz ovoga se zapisa izvodi zakljuak da idovi nisu reagirali nekakvom pobunom ve mirnim protestom. Takav oblik izraavanja nezadovoljstva slae se s konstatacijom M. Rozen koja istie kako idovi
L. 12b6. Pored naprijed spomenutoga znaenja, mula je jo i poasni naziv za kadije visokoga ranga. Sarajevske kadije dobili su taj naziv sredinom 16. stoljea i zadrali su ga do kraja turske vladavine. Ovdje mula znai kadija. 58 L. 33a1-2.
56 57

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

423

u Osmanskoj dravi nikada nisu glasno iznosili nezadovoljstvo zbog, na primjer, korupcije ili nekompetentnosti predstavnika vlasti.59 Autorica to tumai stavom idova da su pokornost dravi i potivanje zakona za njih bili uvjet preivljavanja.60 LICEMJERJE JE PRLJAV POSAO U narednom zapisu Baeskija lijepo istie suzdrljivost jednoga idova:
Umro je jedan idov oniska rasta, nosio je turban na glavi ali nije bio veliki uenjak ve uitelj u osnovnoj koli (mehtef hocas imi). Bio je miran ovjek, nikada nije uinio nita neprilino. Pravi idov. Imao je obiaj rei danas si na ovome, sutra na onome svijetu. Ponekad su mu djeca znala zbaciti turban s glave, a on na to ne bi ni progovarao, ostajao je nijem kao stijena.61

Ovdje se Baeskija ne bavi djeijim nestalukom, kao to to ne ini ni u naredna dva zapisa:
Luda ki jednog starca silazila bi u ariju. Djeca bi je zadirkivala, a ona bi ih tjerala topuzom koji je visio o lancu.62 Umro je zimija Marko. Bio je lud. Djeca su se alila s njim pretvarajui se da nasru na njega, a on bi ih razgonio.63

Meutim, ima jedan zapis u kojem je Baeskija pokazao da nimalo nije ravnoduan na djeije nestaluke. Pao je veliki snijeg, stoji u tom zapisu. Djeca su u ariji gaala grudvama jedni druge i idove i krane. Toliku neodgojenost do sada nisam vidio. A Bog zna da je takvo ponaanje predznak kuge jer Boija mudrost je to to onda raja proklinje.64 Baeskiju brine to to djeca napadaju odreene pripadnike drutvene zajednice. Stoga ponaanje djece za njega vie nije samo nestaluk nego posljedica neodgojenosti (edebsuzluk). Time je kritiku uputio onima koji odgajaju djecu i koji bi trebali brinuti o njihovom ponaanju, vie nego to ju je uputio samoj djeci. Za Baeskiju nema dileme da je taj oblik djeije neodgojenosti posljedica udaljavanja odraslih od izvora islamskog vjerovanja, a poboan musliman vjeruje da udaljavanje od
M. Rozen, The Ottoman Jews, str. 256-259. Ni u jednom Baeskijinom zapisu o tuama i svaama ne spominju se idovi. 61 L. 84a3. 62 L. 34b15. 63 L. 141b19. 64 L. 37b6-7.
59 60

424

Kerima Filan

moralnih propisa vodi nesrei. Bog zna, kae Baeskija, da je takvo ponaanje predznak kuge. Njegova zabrinutost odnosi se na cijelu zajednicu a ne samo na sredinu u kojoj se odvija zapisani dogaaj. Tako Baeskija jo jednom prelazi granice lokalnoga i svojim komentarom obuhvaa ire drutvo. Evo jo jednoga zapisa sa slinim Baeskijinim komentarom:
Zimija Risto Kari, hrianin, na silu oeni kerku zimije Kalpaklija iz mahale Latinluk te meu njima zavlada neprijateljstvo koje potraje godinu-dvije. Najzad, taj Kari jedne ramazanske noi nagovori nekoliko nevaljalih muslimana da pristanu uz njega te potvore Kalpaklijinog sina i unuka da su ih izazivali i tom prilikom jednog od njih ubiju. Narednoga dana, kad je tom ubijenom bila sahrana, neki neznalice, hudi sijedi ljudi koji nemaju nimalo razbora i ne znaju ta je asni erijat, iz neznanja i nevjerovanja ustanu kazniti nemuslimana koji je izazivao muslimane i ubiju ga, postupivi po svojoj volji i proglasivi dozvoljenim (halal) ono to je sasvim jasno zabranjeno (haram). A bilo je i drugih nepravdi prema nemuslimanima. Bog zna najbolje, ali takva nepravda prema nemuslimanima razlog je to je Uzvieni Stvoritelj dao da Rusi zaratuju s muslimanima i to ih je uinio pobjednicima.65

Da se ubije ovjek mora se bistro i otro prosuivati. Stoga su oni koji su odgovorni za ubistvo u ovome zapisu neznalice, oni nemaju nimalo razbora, ne znaju ta je asni erijat, usto ne znaju ta je vjerovanje pa proglaavaju dozvoljenim ono to je sasvim jasno zabranjeno. Baeskija je zabiljeio jo neke sluajeve smrtnih presuda za koje je smatrao da su nepravedno donesene.66 To to u povodu takvih sluajeva izraava brigu ne samo za sredinu u kojoj se nepravda desila nego za cijelo drutvo, pokazuje ga kao ovjeka koji je svjestan da svijet nije samo ono to je dostupno njegovom pogledu. Zapisujui i komentirajui dogaaje iz svoje okoline Baeskija zapravo pokazuje da je u lokalnim zbivanjima sadrano stanje iroke drutvene zajednice, odnosno cijeloga osmanskog drutva. Baeskijini komentari o moralu i duhovnim vrijednostima izreeni u povodu neke situacije koja se desila u sarajevskoj sredini mogu se primijeniti u svim slinim situacijama ma gdje se odvijale, i ma ko bili sudionici. To njegovim zapisima daje svevremeni karakter. U tom smislu vrijedno je razmotriti dva naredna.
65 66

L. 16a10-21. Jedan takav sluaj je vjeanje dvojica mladia muslimana: Dvojica mladia, od kojih je ak jedan bio bolestan od padavice, besposleni su hodali i putem puili, a bio je mjesec ramazan. Uhapse ih i osude na smrt vjeanjem. udan je to sluaj. Ljudi vide tue grijehe, a ne vide svoje. (L. 146b10).

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

425

Jedan sluaj u urijskom esnafu Baeskiji je bio povod da pokae kakve posljedice na meuljudske odnose ima licemjerje. Cijeli je zapis intoniran tako da se iz njega ita Mula Mustafina kritika svijest:
Jedan je pripadnik urijskog esnafa majstorima izrekao neke teke i rune rijei. Zbog toga majstori podnesu tubu muteselimu sa zahtjevom da se spomenuti urija kazni batinama. Na taj njihov postupak urija primi islam i ukljui se u desetu taifu. Pripadnicima tog odreda bude drago to je taj, inae ugledni mladi izabrao ba njihov odred. Lijepo ga prime i dodijele mu neto imetka. ak tog novog muslimana postave za uribau, a smijene ranijega Sulejmana koji je bio musliman od kada zna za sebe. Potom su jo novoga muslimana prozvali mula Osmanom jer, navodno, svakoga lijepo odjevenoga treba zvati mulom. Tako su mu stalno govorili: mula Osmane ovo, mula Osmane ono. Ali, to je bilo glupo s njihove strane. Licemjerje je prljav posap. (Riy ii bok ii). Mula Osman skupa sa enom pobjegne u Austriju i ondje se vrati u staru vjeru.67

U zapisu o urijama Baeskija je ocijenio naglom odluku da se mladi, koji je tek primio islam i naao se u novim okolnostima, imenuje za elnika ceha, tim vie to dotadanji elnik nije dao povoda da bude smijenjen.68 Dodjela te asti, kao i pretjerano isticanje titule mule pri svakom obraanju tom novom muslimanu poprimilo je razmjere podilaenja. Mladiu je to oito postalo teret kojega se oslobodio bijegom. Ovaj bi se zapis mogao analizirati iz vie motrita. Za ovu je priliku dovoljno istaknuti kako se iz njega ita Baeskijina poruka da licemjerje proizvodi loe posljedice i na line osjeaje i na drutvene odnose. Kao to se moe vidjeti, Baeskija nije komentirao to to je mladi kranin primio islam, to nije njegova preokupacija. ovjek je slobodan u vlastitom opredjeljenju i treba biti slobodan od tue (ljudske) procjene svoga opredjeljenja. Stoga Baeskijinog komentara nema ni u slinim zapisima u njegovoj medmui, na primjer:
U urijskom esnafu jedan je ugledan mladi nemusliman postao musliman i uzeo ime Osman. I jedan je mlad idov primio islam, sada mu je ime Salih. Ovih je dana dosta nemuslimana primilo islam. 69 [Umro je] Mustafa-baa, barutija sijede brade, siromah, bio je obraenik. [Umro je] Ibrahim-baa, prodavao je med i vosak, nos mu je otekao i postao crven. Bio je bogat ovjek. I on je bio obraenik.70
L. 52b15-21. Poslije e Sulejman opet biti imenovan na isti poloaj. 69 L. 44a22-23. 70 L. 132b7.
67 68

426

Kerima Filan

[Umro je] ludi Ibrahim, sin Nikole, poturenik. Bio je prosjak. Svako ga je poznavao jer je bio budalast. Imao je rijetku, kratku bradu, osav je bio.71

Povod za svoj komentar o moralu Baeskija je naao u ovoj situaciji:

U asnom mjesecu ramazanu u Sarajevu je umro jedan bogati zimija. Bio je to veoma krupan ovjek, i to cijelim tijelom, od glave do pete. Za njegovu se obuu ak izradio poseban kalup. Nekoliko je ljudi moralo nositi njegov lijes na groblje. Nakon sahrane iste veeri lopovi otkopaju grob i ukradu neto predmeta, sve skupa u vrijednosti od tridesetak groa. Navodno su nali pod tijelom mrtvaca jedan ilimak od 5-6 groa i na prsima nekakvo platno. A lopovi su se bili ponadali da e u tom grobu nai mnogo vrijednih stvari. Ispalo je da su se samo namuili. Da bi se pokojnik ponovo mogao zakopati mula je izdao pismenu saglasnost i za to je naplatio 30-40 groa. Na ovome svijetu ima puno lopova koji pljakaju mrtvace (Dnyda nebb ok).72

Kraa grobova nije pojava lokalnog karaktera. Taj sarajevski sluaj ne bi bio neobian (dakako, izuzimajui okolnost da je ovjek koji je umro bio neobino krupan) da Baeskijin zapis ne kulminira na samome kraju komentarom kojemu je konaan oblik odredio postupak mule. Uzevi, kako nas Baeskija informira, neprimjereno mnogo novca za posao koji se, ovako ili onako, morao obaviti, mula je u Baeskijinom vrednovanju ponaanja ljudi postao nebb jedan od onih koji krade od mrtvoga ovjeka. Za Baeskiju je kradljivac svako ko uzima ono to (ili onoliko koliko) mu po moralnim principima ne pripada. ZA KRAJ Kad se govori o nemuslimanskom stanovnitvu u Osmanskoj dravi, u literaturi se nailazi na reenicu kako su predstavljali znaajnu manjinu u osmanskom drutvu, ali je teko utvrditi koliki je bio njihov broj. Tako poinje i tekst o kranima Brucea Mastersa u The Cambridge History of Turkey 3.73 U medmui Mula Mustafe Baeskije u jednom zapisu ima ovakva reenica, sainjena na samom poetku 1202. po hidri, a to je 1778. godina:
U naem gradu, i uope u sarajevskoj nahiji, ne doe ni na svakoga petnaestog muslimana po jedan od raje. (Hatt reydan ehrmzde ve Sary nhiyesinde ehl-i islma gre on beinci tam yokdur.)74
L. 92a13. L. 146a11-16. 73 Bruce Masters, Christians in a changing world, The Cambridge History of Turkey 3, str. 272. 74 L. 55b4.
71 72

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

427

Ovaj podatak obuhvaa krane ali ne i idove. Potom, treba imati na umu da se odnosi samo na sarajevsku nahiju. Premda ni iz daleka nije precizan, ako se navedeni broj ita u kontekstu narednog zapisa sainjenog u istoj godini, postaje jasniji:
U naem gradu ima oko 4.000 kua. Moe ih biti manje a nikako vie. Jer, ima 100 mahala, u svakoj mahali po 40 kua. Mali je broj mahala koje imaju vei broj kua od ovoga, a vie je mahala koje imaju manje od 40 kua.75

Zasigurno je teko donijeti konane zakljuke o ivotu i poloaju nemuslimanskog stanovnitva na tako velikom prostoru kao to je bilo Osmansko carstvo i u tako dugom vremenskom razdoblju. Zapisi koje je Mula Mustafa Baeskija sainio u svojoj medmui dobro su svjedoanstvo o toj temi u jednom dobu i na jednom prostoru Osmanske drave. to se tie doba, ono je precizno odreeno pievim ivotom i, jo preciznije, datumima koje je redovno navodio. to se tie prostora, to je Sarajevo, grad u kojem je pisac ivio. U radu smo pokazali da ono to je zapisao, Baeskija zasigurno nije smatrao lokalnim okolnostima nego takvima koje su posljedica stanja u irokoj drutvenoj zajednici. To to je istim zapisivakim postupkom u nekrologij upisao smrt ljudi koje je poznavao (bliu i dalju rodbinu, prijatelje, komije) ali isto tako i smrt osmanskog sultana i nekoliko paa, te smrti nemuslimanskog stanovnitva, pa ak i smrt nekoliko ljudi koje uope nije poznavao (jedan starac badar76 kojega nisam lino poznavao), pokazuje da je u svojim zapisima obuhvatio strukturu drutvene zajednice. Ono to je Baeskija zabiljeio postupke ljudi, poslove kojima su se bavili, nain na koji su se odijevali ili govorili slika je drutvene zajednice tog vremena. Odrednice zimm ili kefere ili Yahd uz ime umrloga u ovome su nekrologiju konstatacija o ovjekovu opredjeljenju. Mjestimino je Baeskija zapisao svoj komentar o nekoj situaciji ili o neijem postupku. Njegovi su komentari kratki, no dovoljno su jasni da se iz njih ita pieva briga i o ovjeku pojedincu i o cijeloj zajednici. Ti su komentari svakako vani kljuevi za otvaranje svijeta u kojem su zapisani. Najzad, sigurno je da Baeskija nije bio usamljena pojava u tom svijetu. Stoga promatrajui onodobno drutvo i odnose u njemu treba imati na umu i one koji su ivot poimali poput Baeskije samo to o tome nisu ostavili za sobom trag kakav Baeskija jeste.
75 76

L. 56a2. Badar je carinik, tj. slubenik koji naplauje badarinu (tur. bac-dar).

428

Kerima Filan

DRUTVENA ZAJEDNICA U SARAJEVU 18. STOLJEA (O nemuslimanskom stanovnitvu u medmui Mula Mustafe Baeskije) Saetak Polazite za ovaj rad predstavljaju zapisi u kojima se spominje nemuslimansko stanovnitvo u Sarajevu u medmui (biljenici) koju je od 1757. do 1804. ispisivao Mula Mustafa Baeskija. Analizom tih zapisa, prikupljenih s razliitih stranica Baeskijine biljenice pokazuje se kako pisac razumijeva status nemuslimanskog stanovnitva u drutvenoj zajednici ureenoj po islamskom zakonu. Na konkretnim primjerima iz teksta pokazuje se kako Mula Mustafa Baeskija oekuje od ljudi da brinu o drutvenoj zajednici kojoj pripadaju i isto tako, od drutvene zajednice da brine o svojim pripadnicima. U radu se pokazuje kako se piev lini odnos prema nemuslimanskim sugraanima jasno ita iz zapisa u nekrologiju onome dijelu njegove biljenice u kojem je upisivao smrti poznanika i prijatelja s ciljem da provjerava svoju bogobojaznost. Svrha ovoga rada je rijeima i postupcima jednoga savremenika pokazati ivot u sarajevskoj drutvenoj zajednici u 18. stoljeu. U rad su uvrteni i oni zapisi u kojima je Mula Mustafa elio ukazati na odreene moralne vrijednosti a u kojima se razliitim povodima spominje nemuslimansko stanovnitvo. SOCIAL COMMUNITY IN SARAJEVO IN 18TH CENTURY (About the non-Muslim population in medjmua of Mula Mustafa Baeski) Summary The starting point for this paper are the notes where the non-Muslim population was mentioned in a medjmua (notebook) which was written from 1757 to 1804 by Mula Mustafa Baeski. By the analysis of these notes, collected from different pages of Baeskis notebook, the writers understanding of the status of non-Muslims in a social community organized by Islamic law is being understood. Through the concrete examples from the text it is shown how Mula Mustafa Baeski expects people to take care of the community they belong to, and, likewise, from the social community to take care of its members. The paper shows how the authors personal attitude to non-Muslim citizens could

Drutvena zajednica u Sarajevu 18. stoljea

429

be clearly read from the notes in necrologue the part of the notebook where he recorded the deaths of his acquaintances and friends in order to test his piety. The purpose of this paper is to show through the words and actions of a contemporary the life in the Sarajevo social community in 18th century. The paper includes notes where Mula Mustafa wanted to point out certain moral values, and in which the non-Muslim population was mentioned on various occasions.
Key words: cultural history, Ottoman state, 18th century, social community, non-Muslim population

UDK: 930.85(497.6Sarajevo)17:655:027.1

ASIM ZUBEVI
(Sarajevo)

KNJIGE I NJIHOVI VLASNICI PREMA KASSAM DEFTERIMA SARAJEVSKOG SUDA 1762.1787.

Kljune rijei: kulturna historija, povijest knjige, privatne biblioteke, Sarajevo, 18. st., kassam defteri.

Podaci o knjigama u privatnom vlasnitvu iz prolosti vaan su izvor za prouavanje kulturne povijesti jednog naroda.1 Posebnu vrijednost ima rekonstrukcija zbirki knjiga koje nisu sauvane. Za osmansko razdoblje bosanske povijesti najvaniji izvor grae o knjigama i njihovim vlasnicima su popisi imovine umrlih.2 Na osnovu takvih popisa u novije doba nastalo je vie studija o knjigama u vlasnitvu stanovnika pojedinih
1

Kao primjere sveobuhvatne studije o kulturnoj povijesti knjige kod Britanaca vidjeti: The Cambridge History of the Book in Britain, vols. IVI (Cambridge: Cambridge University Press, 19872009), naroito sv. III koji pokriva period 14001557 i poglavlje Collections and Ownership, pp. 205284. Predvieno je tampanje ukupno sedam tomova; The Cambridge History of Libraries in Britain and Ireland, vols. I-III (Cambridge: Cambridge University Press, 2006). Kao primjer studije o kulturnoj povijesti knjige u drugaijem kulturnom podneblju, vidjeti Peter Kornicki, The Book in Japan: A Cultural History from the Beginnings to the Nineteenth Century (Leiden, Boston, Kln: Brill, 1998), posebno poglavlje Libraries and Collectors, pp. 363412. 2 Ostali izvori ukljuuju vakufname, popise knjiga, potpise vlasnika na knjigama i podatke iz tekstova djela. Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima I (Sarajevo: Svjetlost, 1988) str. 28-50. dralovi istie potrebu daljnjeg prouavanja spomenutih izvora, a i potrebu podrobnijeg prikupljanja podataka neophodnih za dublje upoznavanje sadrine arabikih biblioteka na naem tlu, ibid, str. 50. Za utvrivanje vlasnitva nad knjigama treba jo spomenuti peate s imenima vlasnika. O tome vidjeti Tatjana PaiVuki, Svijet Mustafe Muhibbija, sarajevskoga kadije (Zagreb, 2007), str. 8182.

432

Asim Zubevi

gradova Osmanskog carstva.3 Ovim tekstom elimo predstaviti dio rezultata istraivanja o knjigama u vlasnitvu stanovnika Sarajevskog kadiluka u drugoj polovini 18. st., kroz razdoblje od 25 godina. U radu se pokuava dati odgovor na dva osnovna pitanja: ko su bili tadanji vlasnici knjiga, te kakve su knjige oni imali? Popisi imovine umrlih stanovnika Osmanskog carstva, poznati kao kassam ili tereke defteri, unoeni su u sudske registre, sidile.4 U nekim gradovima Carstva poput Kaira i Burse voeni su zasebni defteri s popisima imovine umrlih.5 Veina od 88 sidila Sarajevskog erijatskog suda koji se danas uvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci sadri kassam deftere.6 Postavljeni vremenski okvir naeg istraivanja odredile su dvije injenice: prva je da su, poevi s 1762. godinom, sauvani sidili u nizu, sve
Meropi Anastassiadou, Des dfunts hours du comun: les possesseurs de livres dans les inventaires aprs dcs musulmans de Salonique, Turcica, 32, 2000, pp. 197-152; Colette Establet et Jean-Paul Pascual, Les livres des gens Damas vers 1700, REMM 87-88, pp. 143-175; Orlin Sabev, Private book collections in Ottoman Sofia, 1671-1833 (Preliminary Notes), tudes Balkaniques, 2003, 1, pp. 3482; Ali hsan Karata, Tereke kaytlarna gre XVI. Yzylda Bursada insan-kitap ilikisi, Uluda niversitesi lahiyat Fakltesi Dergisi, 8/8, 1999. O privatnim zbirkama knjiga kao izvoru za sticanje uvida u italaka interesovanja vlasnika u osmanskom drutvu vidjeti: M. kr Haniolu, A Brief History of the Late Ottoman Empire (Princeton, Oxford, 2008), pp. 38-40, 96; Suraiya Faroqhi, Subjects of the Sultan: Culture and Daily Life in the Ottoman Empire (London, New York, 2007), pp. 189-191, 264. Ve je spomenuta studija Tatjane Pai-Vuki u kojoj se na osnovu sauvane privatne zbirke knjiga jednog kadije s poetka 19. st. rekonstruira njegov svijet. 4 Pod tim izrazom [popis nasljedstva, op. prev.] mislimo na listu predmeta koje je ostavio umrli, ukljuujui i pokretnu i nepokretnu imovinu, ali ne i poljoprivredno zemljite u dravnom vlasnitvu (miri), the Encyclopaedia of Islam, New Edition, vol. IX (Leiden, 1997), str. 540 (dalje: EI). Redhouse odreuje defter kao knjigu za upisivanje listi, rauna i slino; registar, raunovodstvenu knjigu, biljenicu, a zatim i kao listu, popis, svitak, Sir James W. Redhouse, A Turkish and English Lexicon Shewing in English the Significance of the Turkish Terms, 3rd edition, stanbul, str. 906. U upotrebi je i izraz muhalefat defteri, koji se koristi za popis imovine umrlih slubenika ili onih koji su umrli bez nasljednika, a ija imovina je pripadala dravnoj kasi. Imovina maloljetnika i neuraunljivih osoba takoer je drana pod nadzorom do sticanja punoljetnosti, EI, vol. VII, str. 517. 5 EI, vol. IX, str. 540. U Istanbulu i Jedrenama voeni su posebni kassam defteri za pripadnike vojne klase, Isto. Takoer: Suraiya Faroqhi, Approaching Ottoman History: an Introduction to the Sources (Cambridge, 1999), p. 56. 6 Za opis sadraja sarajevskih sidila vidjeti: Azra Gado-Kasumovi, O sidilima u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, Anali XXI-XXII (2003), 41-83; O sidilima u Bosni i Hercegovini openito vidjeti: Hatida ar-Drnda, erijatski sidili i njihova zastupljenost u Bosni i Hercegovini, Anali XIII-XIV (1987), 53-67.
3

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

433

do 1852. Upravo podaci dobiveni iitavanjem kassam deftera koji se niu godina za godinu daju najpotpuniji uvid u knjige koje su kolale u tome vremenu i o njihovim vlasnicima7; druga injenica je da, iako ne u cijelosti, postavljeni vremenski okvir rada zahvata ono razdoblje u povijesti Sarajeva koje u svojoj medmui, odnosno ljetopisu, opisuje Mula Mustafa Baeskija.8 U svojim biljekama sa zapaanjima o nauci, uenima i ljubiteljima nauke meu svojim sugraanima, Baeskija spominje i nekoliko knjiga:
Hafiz Tokatlija, vaiz, redovno je sedam-osam godina, kazivao Bejdaviju, koji zavri ove godine.9 Hadi [M]ehmed-efendija Velihodi (Velihacogli) predavao je u Husrev-begovu mektebu Multeku i astronomiju.... I moja malenkost je prisustvovala predavanjima.10 Bjelobradi Mustafa Zeher, telal, aljivina, znao je hebrejski, uio bi napamet Mevlud...11 Pao Grialo, sakarat, navodno je kazivao Ustuvaniju...12 Ludi Mujo, nosio je evrek-turban, bio je bradat i omalean. Djeca bi mu govorila Daj nam za jednu aku brade. Uvijek bi nosio i itao nekakve knjige sline Melhemi i, iako lud, mnogo tota je napamet nauio... 13
Jedan sidil obino je obuhvatao jednu do dvije godine. Redni brojevi pod kojima su zavedeni sarajevski sidili ne prate uvijek hronoloki godinu za godinom. Tako najraniji popis imovine s knjigama za period ove studije nosi datum 5. safer 1176/26. 08. 1762., a upisan je u sidil br. 10, str. 89, dok se njemu prethodni sidil br. 9 odnosi na 17681769. O sarajevskim sidilima vidjeti naprijed citirani izvor u Gado-Kasumovi, O sidilima u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. 8 Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1764-1804), prev. s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, 2. dop. izdanje (Sarajevo, 1987). Kao to je poznato, Baeskija je bio pisar, imam i vjerouitelj. U svome duanu u Mudelitima pod Sahat-kulom sastavljao je pisma i razne vrste dokumenata, a popisivao je i ostavtine umrlih graana. O Baeskijinom Sarajevu, ukljuujui svijet nauke i uenih, vidjeti: Kerima Filan, Sufije i kadizadelije u Otomanskom Sarajevu, Anali XXIX-XXX (2009), 183-196; Ista, Life in Sarajevo in the 18th Century (according to Mulla Mustafas mecmua), in: Living in the Ecumenical Community: Essays in Honour of Suraiya Faroqhi, eds. Vera Constantini and Markus Koller (Leiden, Boston, 2008), pp. 317-345. 9 Baeskija, Ljetopis, 36. 10 Isto, 100. 11 Isto, 127. Prema Kerimi Filan (Life in Sarajevo in the Eighteenth Century, p. 334) Mustafa Zeher could speak the language of the Jews. Ako Baeskija pie da je je Mustafa Zeher znao jezik Jevreja, onda bi to prije moglo znaiti da je znao ladino, tj. judeo-panski, a ne hebrejski, kako navodi Mujezinovi. 12 Baeskija, Ljetopis, 131. 13 Isto, 134.
7

434

Asim Zubevi

U Melhemi su jasni propisi uvijek, pa evo i sada se kae da nema sigurnosti u Istanbulu, a na rubu Melheme sluti na kugu i ratove...U Melhemi pie da e otii; to jest umrijeti neki veliki vladar, a Allah najbolje sve zna!14 Prvi dan muharema nove 1191. godine dogodio se u ponedeljak, a po pravilima moje knjige Melheme kada se prvi dan nove godine dogodio u ponedeljak, onda to ukazuje na kugu, a Allah najbolje zna!15 Pogledao sam u Melhemu koja mi ukaza na kugu.16 Hadi Mehmed-Razi Velihodi (Velihocaogli)...Svojom rukom je prepisao Vankulin rjenik.17 Delikanlija Begi (Bego-ogli), ljubitelj dervia. Prepisao je Kaimijin Divan.18

Nadalje, Baeskija spominje sohbet-halve, sedmina kuna druenja prijatelja gdje se, nakon obavljenog namaza, zikra i uenja Kurana, italo iz knjiga.19 Napokon, na dva mjesta on pie o svome itanju knjiga:
ejh hadi Muhamed... Mene, ovog siromaha, jako je volio i davao bi mi na itanje knjige na arapskom jeziku napisane, a i druge knjige.20

U biljeci iz 1780. itamo:

Nakon izvjesnog vremena, druei se sa ejhom Sinanove tekije i itajui djela o tesavufu, sve vie sam se naslaivao... Nakon to sam savladao stvarne znanosti zaronio sam u nauku misticizma i razmiljajui danonono trudio sam se i nisam sustao dok mi se konano ne otvorie vrata. Eto, tako sam spoznao sutinu misticizma. Sve sam drugo napustio, jer mi se otkrila tajna i meni je poznata bitnost i stvarnih znanosti kao i misticizma21

Biljeei vlastito itanje na putu svoga duhovnog i intelektualnog sazrijevanja Baeskija ipak ne navodi konkretna djela, ve kae openito da je rije o djelima na arapskom, ali i drugim knjigama vjerovatno na drugim jezicima te sufijskim djelima i djelima iz podruja stvarnih znanosti. Uzimajui u obzir relativno mali broj izriito spomenutih knjiga u Ljetopisu, smatrali smo vrijednim prikupiti i podastrijeti
Isto, 175. Isto, 157. 16 Isto, 166. 17 Isto, 185. Za prikaz Velihodieve zbirke knjiga vidjeti: Mehmed Mujezinovi Biblioteka Mehmed-Razi Velihodia, ejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u Sarajevu, Anali V-VI (1978), 65-82. 18 Baeskija, Ljetopis, 315. 19 Isto, 174-5. 20 Isto, 160. 21 Isto, 188.
14 15

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

435

podatke o knjigama u privatnom vlasnitvu Sarajlija u drugoj polovini 18. st. kao dopunu saznanja o ivotu u Baeskijinom Sarajevu.22 Inae, popisi imovine imaju tri dijela: uvodni dio sadri podatke o umrloj osobi kao to su mjesto stanovanja, ime, titule, imena nasljednika, te datum unoenja popisa.23 U drugome dijelu donosi se popis imovine i njena novana vrijednost. Popis imovine poinje navoenjem pokretne imovine. Ako je umrli imao knjige, one se u veini sluajeva navode na poetku, a ako je meu knjigama bio jedan ili vie primjeraka Mushafa, to je najee i sluaj, popis imovine poinje s Mushafom.24 Nema sumnje da ovaj obiaj odraava potovanje prema pisanoj rijei u muslimanskoj kulturi openito, a sredinje mjesto Mushafa kao svetog teksta Kurana posebno. Iza toga slijedi navoenje ostale pokretne imovine, novca u gotovini, te nepokretne imovine. U treem dijelu donosi se bruto vrijednost imovine, a nakon odbijanja dugova, raznih izdataka (npr. vjenanog dara supruzi, oporuke i sl.), i sudskih trokova, upisuje se neto vrijednost imovine, te udio svakog od nasljednika. Sudski popisi imovine i procjena njene vrijednosti pravljeni su radi osiguranja erijatom predviene razdiobe meu nasljednicima, ili pribavljanja novane protuvrijednosti putem prodaje na drabi (muhalefat), a koja bi se potom podijelila u skladu sa erijatskim propisima.25
Mujezinovi je podatke iz nekrologija dopunio graom iz drugih izvora, ukljuujui kassam deftere, i naveo ih u fusnotama, dajui vrijednost imovine i ukupan broj svezaka knjiga, npr: Mehmed-efendija esto, Nevesinjac (Nevesinli), star, visok, sofija, koji bi svijet upuivao na klanjanje, a inae je stalno upuivao druge, iza ega slijedi biljeka u fusnoti: Sin je Mustafa-bega, iz Ivlakovali mahale. Imao je i 66 svezaka knjiga. Sidil XVI, str. 143, Ljetopis, 134. 23 Primjeri popisa imovine prema kassam defterima Sarajevskog suda u latininoj transkripciji i u prijevodu na engleski mogu se vidjeti u: Yuzo Nagata, Materials on the Bosnian Notables (Tokyo, 1979). 24 Pored imenice Mushaf, u tim popisima najee se koriste nazivi Kelm-i adm, Kelmullh, Kelam-i izzet, Kelm-i izzet hediyesi, a Kuran gotovo nikako. Upeatljiv primjer vlasnika zbirke knjiga u kojoj nije bilo Mushafa jeste popis imovine imama mula Saliha sina Mustafa-ef., koji je imao deset naslova knjiga, sidil (dalje S) 18/86 (19. dumadel-ahire 1190/05. 08. 1776). Teko je zamisliti da jedan imam nije posjedovao Mushaf, to opet pokazuje da knjige u popisima imovine nisu morale ukljuivati sve knjige koje je neka osoba imala. Tu je i primjer Ahmed-ef., sina hadi Ibrahima, koji je iza sebe ostavio 42 djela, ali ne i Mushaf: vidi S 15/64 (13. muharem 1188/26. 03. 1774). Inae, navoenje novane vrijednosti knjiga ini kassam deftere potpunijim izvorom za podatke o knjigama od dokumenata o uvakufljenim knjigama koji tu vrijednost ne navode. 25 dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima, I, str. 41, 44. Prema Sabevu, u veini sluajeva imovina umrle osobe prodavana je na drabi, a novac dijeljen meu nasljednicima, Sabev, Private Book Collections in Ottoman Sofia, p. 38.
22

436

Asim Zubevi

OGRANIENJA IZVORA Prije prelaska na prikaz rezultata istraivanja potrebno je ukazati na ogranienja koritenih izvr. Najprije treba istai da popisi imovine ne prikazuju sve vlasnike knjiga, pa prema tome ni sve knjige u vlasnitvu Sarajlija u datom vremenu.26 Kadija je vrio popis imovine u tri sluaja: 1) ako bi se nasljednici umrlog obratili sudu radi podjele imovine27, 2) ako umrla osoba nije imala nasljednika, i tada bi kadija popisao imovinu i novac od njene prodaje predao u bejtul-mal, te, 3) u sluaju dugog odsustva ili nestanka neke osobe28. Nemogue je rei koji postotak stanovnitva se obraao kadiji za podjelu imovine. Suraiya Faroqhi smatra da je u kassam defterima zabiljeen manji dio od svih sluajeva nasljeivanja.29 Odreene kategorije stanovnitva su vjerovatno nesrazmjerno zastupljene, npr. trgovci, pogotovo oni koji su umrli na putu.30 U sluajevima kada je umrli potraivao dugove ili pak ostao duan drugima, nasljednici su imali razloga da zahtijevaju sudsku podjelu imovine. Takoer, ene i siromaniji slojevi stanovnitva su vjerovatno neto manje zastupljeni u kassam defterima, jer su kod malog nasljedstva nasljednici imali razloga da izbjegnu sudsku podjelu koja je podrazumijevala plaanje trokova, a time i umanjenje udjela u nasljedstvu. U nekim sluajevima, kada su pravni nasljednici umrlog ili nestalog bili rodbinski udaljeni ili u nejasnom srodstvu, svojim obraanjem sudu isticali su i nastojali potvrditi svoje pravo na nasljedstvo. Ne moemo iskljuiti ni sluajeve izbjegavanja sudske podjele potaknute motivom uskraivanja udjela malodobnih u nasljedstvu.31 Drugo ogranienje u izvorima tie se naslova popisanih knjiga. Oni su uglavnom dati u skraenom obliku (npr. Dalil al-ayrt ili Dalil-i arf umjesto Dalil al-ayrt wa awriq al-anwr f ikr al-alt al al-nabiyy al-mutr), ili prema autoru, kako je to sluaj u navodima iz Ljetopisa u kojima Baeskija spominje Bejdaviju, to je zapravo
Vlasnik je za ivota knjige mogao darovati o emu svjedoe vakufname. Za tri zbirke uvakufljenih knjiga vidjeti Hatida ar-Drnda, Neki legati Osman-ehdijine biblioteke, Anali XV-XVI (1990), 244-247. 27 EI, vol. IX, p. 539: The kadi registers also document cases of litigation, which might concern the division of an inheritance... 28 Isto, p. 540. 29 Isto. 30 Isto. U obraenim kassam defterima uoljiva je i vea zastupljenost osoba koje su poginule na vojnim pohodima. 31 Isto. Povjesniar erijatskog prava dr Fikret Kari smatra da sluajevi obraanja sudu radi podjele imovine nisu bili tako rijetki, s obzirom na to da sloenost pravila muslimanskog nasljednog prava iziskuje strunu pomo. (Razgovor s prof. Kariem 25. aprila 2011.)
26

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

437

skraeni naslov za tefsir Ab Sad Abdullh b. Umar b. Muammad al-Baywja, iji puni naslov glasi: Anwr al-tanzl wa asrr al-tawl. U najveem broju sluajeva radi se o poznatim djelima tako da njihovo prepoznavanje ne zadaje tekoe. Meutim, ima primjera da su knjige u vlasnitvu neke osobe date zbirno, kao kitab ili kutub, bez navoenja naslov i vrijednosti. Takav je sluaj s 20 tomova knjiga hadi Mustafe, sina hadi Hasanova (kitab cild 20).32 Jo je upeatljiviji primjer Lugavizade Ahmed-efendije, koji je, pored Mushafa, imao 135 tomova knjiga (kutub cild 135) u vrijednosti od 96.000 aki.33 Kada se kao vlasnici knjiga javljaju nemuslimani, takoer se daje samo ukupan broj i vrijednost knjiga, bez naslv, vjerovatno zato to se radilo o knjigama koje su svojim sadrajem i pismom bile nepoznate kadiji, na primjer: Boo sin Laze, vlasnik devet kranskih knjiga (mcelled esfr- nar).34 Izuzetak od ovog pravila predstavljaju knjige Rafaela Jehuda koje su oznaene kao ljekarske (hekm kitaplar), vjerovatno zato to su bile pisane arapskim pismom, odnosno spadale u red ire poznatih ljekarskih djela.35 Mnoge knjige bez naslova upisivane su na sljedei nain: 1) risale (mn. resil) poslanica, rasprava, knjiica. Tako se u zbirci Ibrahim-hode, sina Abduldelilova, koja je sadravala preko 50 svezaka, spominje 15 risala ukupne vrijednosti od 744 ake,36 dok se u vlasnitvu Durrije-kadun, kerke hadi Husejn-efendije, nalazio se jedan svezak od 18 zasebnih risala (resil-i muteferria aded 18 cild 1) u vrijednosti od 1.080 aki.37 2) nusha (nsha) ispisan papir; knjiga. Ibrahim-ef., sin Husejnov, vlasnik je dvije nushe, od kojih je jedna dosta skupocjena, u vrijednosti od 1.200 aki.38 3) medmua (mecma) zbornik vie djela uvezanih u jedan svezak; biljenica. U vremenu obuhvaenom naim istraivanjem
S 26/57-59 (poljednji dan muharrema 1201/22. 11. 1786). Vrijednost ovih knjiga bila je 2.400 aki. Popisi imovine u sidilima citirani su tako da je prvo naveden broj sidila, zatim stranica u sidilu na kojima se popis nalazi, a potom je u zagradi naveden datum unoenja popisa, kosom crtom odvojen od datuma po gregorijanskom kalendaru. 33 S 14/35-36 (6. dumadel-ahir 1186/04. 09. 1772.). 34 S 11/133 (6. dumadel-ula 1184/28. 08. 1770.). 35 S 22/235. Iz biljeke se vidi da je umro u uria hanu, dakle na proputovanju kroz Sarajevo, pa je njegov neveliki imetak pripao bejtul-malu. 36 S 9/83 (10. ramazan 1182/18. 01. 1769). Iz nekog razloga, stranice sidila br. 9, koje su kao i kod ostalih sidila obiljeene crvenom olovkom, idu straga naprijed. Postoji i paginacija upisana grafitnom olovkom, a u ovom sluaju to je str. 64. 37 S 23/113 (21. evval 1198/07. 09. 1784). 38 S 16/157 (15. dumadel-ahir 1188/23. 08. 1774).
32

438

Asim Zubevi

zabiljeeno ih je preko 50. Tako su u zbirci kadije Ismail-efendije izmeu tridesetak svezaka knjiga ubiljeene etiri medmue.39 Neka djela nazvana su slinim pojmom, medmea (mecmea), kao to je sluaj sa zbirkom vratara (bevvb) mula Hasana sina Husejnova.40 4) defter sveska, biljenica. Mula Mustafa Sofo je meu pedesetak knjiga imao nekoliko deftera, od kojih jedan veliki (kebr defter) u vrijednosti od 360 aki.41 Ovi izrazi ponekad nose blie odreenje, prema podruju (npr. kitbi tp pern)42, prema jeziku (trk risle) ili prema vjerskom sadraju (nusha-i nar).43 Jedan broj djela bez naslova dopunjen je nekim od sljedeih izraza: pern = ratrkan, razbacan. Tako se meu knjigama pekara Hasanbae nalazila raskupusana knjiga (kitb pern),44 a ponekad je knjiga opisana samo kao pern.45 ntemm = nepotpun. Na ovaj nain oznaeno je vie djela u zbirci nekadanjeg sarajevskog muftije Mehmed-ef. Fojnianina.46 nun = manjkav. Nun Fetv-i Abdurram, djelo koje je, uprkos navedenoj manjkavosti, procijenjeno na 2.400 aki.47 nf = polovina. U rijetkim sluajevima navodi se polovina vrijednosti neke knjige. Takav jedan sluaj predstavlja komentar na poznato pravno djelo Multeka (nf er-i Multe).48 Zanimljivo je da se u nekoliko sluajeva kao vlasnitvo navodi pola Mushafa.49
S 16/150 (27. zul-hide 1188/28. 02. 1775). S 16/41 (5. rebiul-evvel 1188/16. 05. 1774). ini se da je u ovom popisu sedam naslova grekom dvaput uneseno, s obzirom da su cijene iste. To su sljedei naslovi: Mecmea cild [200 aki], Dbce-i Nav [210 aki], ar-i Mariq [286 aki], Defa mecmea [156 aki], Mutr min al-fiqh [110 aki], Kf [216], te Defa pern [186]. 41 S 22/140 (21. dumadel-ula 1197/24. 05. 1784.). 42 S 16/6-7, datum upisa 15. rebiul-evvel, ali je godina nepotpuna, tj. 11_8. (hiljadu stotinu i osma?). Godina popisa imovine na prethodnoj stranici i dokumenta na sljedeoj je 1188., pa je popis bio unesen 26. 05. 1774. 43 S 14/18 (13. safer 1186/16. 05. 1772). 44 S 20/17 (16 zul-hide 1192/05. 01. 1779). 45 S 9/83, vie puta (10. ramazan 1182/18. 01. 1769). 46 S 11/104-5 (17. evval 1184/03. 02. 1771). 47 S 22/231-232 (19. aban 1197/20. 07. 1783). 48 S 18/162-5 (11. rebiul-ahir 1191/17. 05. 1777). Fikhsko djelo Multaq al-abur, autora Ibrhm b. Muammad b. Ibrhm al-alabja (umro 956/1549) koristilo se kao udbenik u naim medresama. 49 S 8/82 i 29/144. Vjerovatno se radi o nedovrenom ili oteenom prijepisu Mushafa. Ne treba zaboraviti da je Mushaf esto bio posebno ukraavan i ispisivan, te stoga i skupocjen, pri emu je i nepotpun primjerak mogao biti naknadno dovren.
39 40

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

439

Nepostojanje naslova za neke od popisanih knjiga znai da je nemogue odrediti podruja kojima su pripadale. Napokon, neke knjige umjesto naslova nose samo predmetno odreenje, npr. tr (pl. tawr) (knjiga historije), luat (rjenik), te dvn (zbirka pjesama). U najveem broju sluajeva ne moe se sa sigurnou odrediti jezik popisanih knjiga. Navedeni primjeri ukazuju na izuzetke (trk risle i sl). Iako se jezik knjiga u popisima imovine obino ne navodi, neki primjeri gdje je jezik djela spomenut pokazuju da je takva podjela odve pojednostavljena i zapravo neutemeljena. Tako, npr., na turskom jeziku imamo popisana djela iz podruja nasljednog prava (trk er-i feri)50, knjige fetvi (trk fetv)51; tefsira (Tefsr-i Ysn-i erf trk pern)52, arapskog jezikoslovlja (defa trk udr)53 i teologije (Tercme-i Eyyhel-veled)54. Biljeimo i jedan arapski komentar na ulistan (ar Gulistn arab)55, te prijevod Attarove Pend-name (Tercme-i Pend-i Ar)56. Iz ovih primjera se vidi da je turski jezik bio ne samo jezik uprave, ve je igrao i posredniku ulogu u prenoenju djela izvorno nastalih na arapskom i perzijskom.57 Napokon, u rijetkim sluajevima nije mogue odrediti naslov djela usljed nejasnog rukopisa. Treba spomenuti i to da se u popisima imovine mogu nai predmeti s tekstom, ali oni su u ovome prikazu izostavljeni. Tu se po brojnosti istiu papiri opisani kao evr-i pern ili pern evr, tj. ratrkani, razbacani papiri, te hamajlije.58 Jednako tako nisu ukljueni predmeti
S 11/125-6, (24. safer 1184/19. 06. 1770) u vlasnitvu kadije Jusuf-ef., sina Emin Mehmed-ef. Vrijednost djela iznosila ja 180 aki. 51 Tri takve knjige zabiljeene su u imovini kapara h. Ibrahim-ef, sina h. Durakova, S 18/162-5 (11. rebiul-ahira 1191/17. 05. 1777). Dvije knjige su vrijedile po 420 aki, a jedna 132 ake. 52 S 14/56 (26. ramazan 1186/21. 12. 1772). 53 S 21/121-2 (23. dumadel-ahir 1200/23. 04. 1786). Vrijednost djela bila je 246 aki. 54 S 18/14-16 (21. rebiul-ahir 1191/29. 05. 1777). Vlasnik je Ismail-beg Deneti (Cennet-zde). Vrijednost ove knjiice bila je skromnih 60 aki. Vidjeti takoer Kreevljakovi, Denetii, Izabrana djela I, str. 362. 55 S 25/100-2 (25. dumadel-ula 1200/26. 03. 1786). Knjiga je bila dio ostavtine Mehmed Razi Velihodia. Vidjeti fusnotu 17. 56 S 18/162-5 (11. rebiul-ahir 1191/17. 05. 1777). 57 U jednom kasnijem popisu imovine biljeimo zbirku knjiga koja je ukljuivala prijevode ulistana (Gulistn tercmesi) i Beharistana (tercme-i Behristn), vjerovatno na turski, S 48/72-75 (11. dumadel-ula 1223/05. 07. 1883). 58 Zanimljivo je da su i one imale svoju cijenu koja je mogla biti vrlo visoka, kao npr. u popisu S 12/24-25 (23. rebiul-evvel 1183/27. 07. 1769), u kojem su ubiljeene dvije srebrom ukraene hamajlije, jedna od 12.000, a druga od 3.600 aki.
50

440

Asim Zubevi

od drugih materijala, a koji su na sebi imali tekst, kao to su: peatni prsteni, kvadranti,59 nakit,60 ikone,61 pokustvo62 ili predmeti koji su u vezi s knjigama, pisanjem i naukom, poput torbica za noenje Enma,63 svenji papira, koa za izradu knjiga, petahte, mastionice, pera i sl. VLASNICI KNJIGA PREMA POLU, VJERI, ZANIMANJU I TITULI Za razdoblje 1762178764 u kassam defterima Sarajevskog suda ubiljeena su 473 vlasnika knjiga, od ega 346 mukaraca i 127 ena. U sedam sluajeva biljeimo zajedniko vlasnitvo dvije ili ak vie osoba nad istim knjigama: tako je mula Abdullah ubiljeen kao suvlasnik sedam djela sa Mustafa-baom65; h. Mustafa je imao najmanje 30 djela, a bio je suvlasnik jo dva66; pored dvije knjige koje su pripadale samo njemu, mula Ahmed je imao udio u 22 djela zajedno s bratom mula Mustafom i majkom Nefisa-hatun;67 mula Mehmed je, uz sedam naslova, imao udio u pet drugih djela s bratom mula Abdullahom;68 h. Ahmed je
Tako npr. u imovini h. Mustafe, sina h. Ismailova S 17/160-3 (28. safera 1190/18. 04. 1776), pored tridesetak knjiga naveden je i kvadrant (rub tahtas). O kvadrantima vidjeti: Jasminko Mulaomerovi, Kvadranti u Bosni i Hercegovini, Anali XIII XIV (1987), 227-240. 60 Tako je, naprimjer, u popisu imovine Zejnebe, kerke h. Alije upisano zlatno maallah (altndan mallh) u vrijednosti od 4.800 aki, S 22/119. 61 U zaostavtinama sarajevskih krana u kassam defterima este su ikone (tavr-i nar). Ikone mogu imati tekst. 62 Autor ovog teksta vidio je jedan primjer ispisa na starom bosanskom rezbarenom namjetaju sljedeeg sadraja: Salmt al-insn f if al-lisn (ovjekov spas je u uvanju jezika). Ovaj tekst nalazi se na dijelu pokustva g. Asima Kalajdia u Sarajevu. 63 Ove torbice, ponekad izraene od srebra i vrlo skupocjene, koritene su za noenje zbirke probranih kuranskih sura koje su zapoinjale surom Anm, po kojoj su dobile ime. Zabiljeili smo i sluaj upotrebe takve torbice u kojoj se nalazilo djelo Mensik-i hacc, a pripadalo je hadi [praznina] sinu hadi Salihovom, koji je umro na otoku Rodosu pri povratku s hada, S 19/159 (14. redeb 1192/08. 08. 1778). Omer-aga, sin Dafer-begov, imao je Dalil al-ayrt s torbicom procijenjen na 2.400 aki, S 22/269 (20. zul-kade 1197/ 17. 10. 1783). 64 Najraniji koriteni popis imovine s knjigama u ovoj studiji je u S 10/89 (5. safer 1176/26. 08. 1762), a posljednji u S 27/120 (rebiul-evvel 1201/25. 12. 1787). 65 S 13/64 (evval 1185/januar 1772). 66 S 17/160-3 (28. safer 1190/18. 04. 1776). 67 S 22/187 (3. redeb 1197/04. 06. 1783). Osim Mushafa, naslov ostalih knjiga nije poznat s obzirom na to da su navedene kao kitab cild 6 i kitab cild 15. 68 S 22/236-7 (poljednji dan abana 1197/31. 07. 1783).
59

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

441

dijelio vlasnitvo pet knjiga s bratom Mustafom,69 a Osman-ef. s bratom Ataullah-agom;70 munla Abdullah je, pored tri knjige, imao suvlasnitvo u jednoj knjizi s bratom munla Salihom.71 Ve smo rekli da ukupan broj ena vlasnica knjiga iznosi 127 ili oko 27% svih vlasnika knjiga.72 Najvei broj njih 102 vlasnice, posjedovale su jednu knjigu, najee Mushaf. Dvadeset jedna enska osoba imala je dvije do pet knjiga. Iza Mushafa, najvie su zastupljena sljedea djela: Enm-i erf, Risle-i Birgiv, Mevld, Namazlk, Amme duz ili drugi duzovi, te ilye-i erf.73 Po jednom se javljaju djela awhir al-islm,74 Daqiq al-abr75, Tecvd-i urn76, te jedan perzijski rjenik.77 Tri vlasnice knjiga istiu se veliinom svojih zbirki. Durrija-kadun, ki hadi Husejn-ef. i ena Ibrahim-ef., imala je zbirku od 66 djela, od kojih su neka vrlo skupocjena: Mushaf (4.800 aki), Durar78 (6.120), Bazzziyya79 (3.849), te Muawwal80 (3.366). ini se da preovlauju pravna (akk, fari) i gramatika djela i rjenici. Od knjievnih biljeimo Ysuf u Zuley (480 aki), zbirku pria (ikyt), dva djela iz podruja medicine (Tp Kalisni-zde, pern min tp) i jedno iz astronomije (Cedvel ez nucm). Ukupna vrijednost ove zbirke iznosi 41.124 ake, to je vie od desetine ukupne vrijednosti imovine od 344.324 ake.
S 22/238-9 (8. ramazan 1197/07. 08. 1783). S 22/268-9 (25. evval 1197/23. 09. 1783). 71 S 25/128 (5. ramazan 1200/02. 07. 1786). Stranice sidila br. 25 upisane su skraja. Grafitnom olovkom stranice su upisane slijeva nadesno, pa bi stranica ovog popisa bila 72-73. 72 Poreenja radi, ene su inile 14,8 % vlasnika knjiga u Solunu, Anastassiadou, str. 203. Od 183 vlasnika knjiga meu stanovnicima Sofije, ukljuujui tri nemuslimana, bilo je 40 ena, tj. 21,85%. Sabev, str. 39. 73 Opis vanjskog izgleda Boijeg poslanika Muhammeda u stihovima na turskom koje je spjevao Muammad qn (umro 1015/1606). 74 S 10/77 (18. evval 1176/02. 05. 1763) u vlasnitvu Sakine, keri Mehmedove. Rije je o vjeronaunom djelu na turskom jeziku. 75 S 17/8 (13. rebiul-evvel 1189/13. 06. 1775) u vlasnitvu Zulkaide, kerke Salihove. Puni naslov ovog djela trebao bi biti Daqiq al-abr wa aqiq al-itibr, to je turski prijevod djela Daqiq al-abr wa aqiq al-r. 76 S 27/23 (11. aban 1201/29. 05. 1787) u vlasnitvu Merime, kerke Osmanove. 77 S 11/25 (12. safer 1184/07. 06. 1770) u vlasnitvu Hamide, kerke h. Salih-ef. 78 S 23/113. Durar je pravno djelo Durar al-ukkm f ar urar al-akm od Munla usrawa (umro 885/1480). 79 Bazzziyya je skraeni naziv za zbirku fetvi poznatu kao al-mi al-Waz ili alFatw al-Bazzziyya iji je autor fiuddn Muammad ibn al-Bazzz, 80 Muawwal je komentar Saduddn al-Taftaznja (umro 739/1338) na Tal almift iz arapske stilistike autora Muammad b. Abdurramna al-Qazwnja (umro 791/1389).
69 70

442

Asim Zubevi

Tatlija, ki Sulejman-efendije je iza sebe ostavila 25 djela, meu kojima i jedan skupocjen primjerak Mushafa (4.740 aki), zatim djela iz teologije, logike, arapske gramatike, perzijske knjievnosti (Gulistn i Pend-nme), dva rjenika, jedan vrijedan svezak fetvi (1.000 aki), te jedno djelo iz medicine (risle-i tp).81 U ve pomenutom sluaju tri suvlasnika istih knjiga navodi se Nefisa-hatun, i njezina dva sina. Njihove zajednike knjige inio je Mushaf od 2,400 aki, te 21 svezak knjiga bez naslova (kitap cild 6 i kitap cild 15) u vrijednosti od skromnih 3,800 aki.82 Za razliku od mukaraca, enske osobe ija imovina je zavedena u kassam deftere uglavnom ne nose neku titulu. Njihov drutveni poloaj bilo bi mogue odrediti analizom titula njihovih mueva i oeva, kada su ih oni nadivjeli.83 Ve smo spomenuli da skoro svi mukarci vlasnici knjiga imaju neku titulu ispred svoga imena.84 Meutim, popisi imovine ne daju uvijek zanimanje umrle osobe. Ponekad se u nasljedstvu osoba ije zanimanje nije navedeno nalazi alat nekog zanata, ili velike koliine neke robe, ali to ne mora biti pouzdan pokazatelj zanimanja. Naravno, jedna osoba je mogla imati vie titula ispred imena: terzija hadi Hasan-aga, sin Mahmudov, koji je umro na Sredozemnom moru putujui na had, a iza sebe je ostavio sedam knjiga.85 Granice zanimanja nisu morale biti jasno odreene. Baeskija je izuio za kazaza od majstora ahinbaia, koji je i sam bio i kazaz i imam jedne sarajevske damije.86 Ako pogledamo zanimanja koja su izriito
S 19/165 (4. aban 1192./ 28. 08. 1778). S 22/187 (3. redeb 1197/04. 06. 1783). U sluaju muslimanskih stanovnica Sofije, od 40 vlasnica knjiga njih 34 imalo je jednu knjigu, a preostalih est posjedovalo je tri do est knjiga. Sabev, str. 43. 83 Zabiljeeni su rijetki primjeri vlasnica knjiga za ije oeve nije navedena titula, kao npr. u sidilu br. 8 u sluaju sljedeih osoba: Aia, ki Osmanova (str. 130), Fatima, ki Ahmedova (str. 83), i Merima, ki Ahmeda sina Ramazanova (str. 82). Anastassiadou iznosi miljenje da su ene vlasnici knjiga u Solunu naslijedile knjige iza smrti mua (str. 222). Meutim, u sluajevima kada je mu nadivio enu, jasno je da se radi o knjigama koje su pripadale iskljuivo toj osobi. U sluaju Durrije-kadun, izgleda da se radilo o eni udatoj za alima, a kerci alima. Bila je iz imune porodice, s obzirom na to da joj je otac hadija, i bila je udata u imunu porodicu jer joj je i svekar bio hadija. Njezina biblioteka sa vrijednou 41.124 ake je predstavljala vie od desetine ukupne vrijednosti imetka. 84 Istu pojavu vidimo u Solunu, Anastassiadou, str. 208. 85 S 18/88-9 (21. aban 1190/05. 10. 1776). 86 Ljetopis, str. 5. Baeskija spominje i Saliha elebiju, imama i kazaza (str. 75), zatim mula Ahmeda Sianiju (Sicani), kovaa i prepisivaa mushafa (str.60).
81 82

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

443

navedena kod sarajevskih vlasnika knjiga, vidjet emo da su zastupljena u sljedeem broju:
kazazi 7; berberi i koari (debb) po 6; kadije 5; izmedije, krojai, kazandije i sarai po 4; abadije, pekari, kaukije i trgovci (tacir) po 3; kapari (arakyac), noari, imami, kaligrafi, obuari, kuakije, taije po 2. Jednom se javljaju osobe ovih zanimanja: stolar (doramac), potar (menzilci), okadija, bakal, vratar (bevvab), uitelj (muallim-i sibyn), fenjerdija, kalajdija, bojadija, muderis, muezzin, potkiva konja (nalbant), gvoar (timurdija), tutundija, zildija i kujundija.

Neka zanimanja mogu oznaavati zanatliju koji izrauje odreene predmete ili trgovca koji te predmete prodaje. Primjerice, zildija znai zanatliju ili trgovca koji izrauje predmete od tua i mjedi. Iz ovoga slijedi da je broj trgovaca meu vlasnicima vjerovatno bio vei nego je to izriito navedeno u popisima koje smo istraivali. Od ostalih titula javlaju se: hadija 96; baa 84; mula 57; efendija 31; aga 29; beg 12; spahija 10; alemdar i hoda po 5; elebi i sejjid po 4; hafiz 3; dervi, munla i serdengedija87 po 2; muftija, baeskija, dizdar, kalfa-baa, serdar, seratik,88 fahrul-eimme, muselim, paa i zaim po 1. Kako se iz ovog prikaza vidi, meu vlasnicima su ljudi razliitih zanimanja. Neki primjeri pokazuju da osobe ije zanimanje je vezano za knjige i pisanje, poput kadija, imama i sl. Ne moraju imati velike zbirke knjige, i da ih nadmauju neki trgovci ili zanatlije. Samo sedam mukih osoba navedeno je bez ikakve titule. U kassam defterima je nemali broj sluajeva popisa vrijednosti imovine nemuslimana, koji su mogli imati razliite pobude za obraanje kadiji. U razdoblju koje je obuhvaeno ovim istraivanjem zabiljeeni su i sljedei vlasnici knjiga:
Boo sin Laze, vlasnik devet krasnkih knjiga (mcelled esfr- nar),89 Pavo sin Boe, vlasnik jednog deftera (mcelled defter)90; Pero/Petra sin Jovana/Ivan, vlasnik 4 kranska spisa (nusa-i nar);91 Istijan (?) sin Marka, vlasnik dvije kranske knjige (sfr- nar)92; Rafael Jehud koji je imao vie ljekarskih knjiga;93 Aleksa sin ivka,
Pripadnik posebnih odjela janiarske vojske. Vojni zapovjednik. 89 S 11/133. 90 S 13/14. 91 S 14/17-20. 92 S 14/24. 93 S 22/235.
87 88

444

Asim Zubevi

vlasnika vie primjeraka kranskih suhufa (aif-i nar)94; Solomon sin Muse, vlasnik jedne knjige.95 Dakle, od sedam vlasnika, pet je krana, a dva Jevreja. Svi su mukarci.96

ZBIRKE KNJIGA PREMA VELIINI Pojam zbirka knjiga treba uzeti uslovno. Istraivani popisi obuhvataju vlasnitvo najee jedne knjige. Radi prikaza brojnosti djela u pojedinim zbirkama napravljena je sljedea tabela:
226 149

35

32

12

11

1 2

do

5 6

do

10 11

do

25 26

do

50 51

do

10

0 0

10

do

20

0 ko

e pr

20

Tabela daje pregled zbirki razvrstanih prema broju djela. Najveu zbirku imao je hadi Mehmed-ef. Fojnianin, bivi sarajevski muftija. Ona je ukljuivala 237 djela.97 U njoj su najbrojnija pravna djela, naroito zbirke fetvi. Tu su i djela iz perzijske knjievnosti (ulistan, Bustan, Pend-nama te nekoliko risala na perzijskom). Zanimljivo je da je u ovoj zbirci i djelomini prijevod Psaltira (Tercme-i cuz-i Zebr), vjerovatno na turski jezik. Sljedea zbirka po broju ukljuenih djela bila je vlasnitvo Ibrahim-efendije, kapara (arakyac). U njegovoj zbirci bilo je bilo 219 djela ukupne vrijednosti 212.162 ake.98 Trea po brojnosti je zbirka Mehmed Razi Velihodia od 205 djela.99
S 22/241. S 24/28-30. 96 Od 183 vlasnika knjiga u Sofiji za period 1671-1833, trojica su bili mukarci nemuslimani. Sabev, str. 39. 97 S 11/104-5. O ovom muftiji vidjeti: Sejfudin Kemura, Sarajevske muftije od 926.1519. do 1334.-1916. god (Islamska dionika tamparija, 1334./1916.) str. 14, 15; Baeskija, Ljetopis, str. 46, 104. Poreenja radi, najvea zbirka meu stanovnicima Soluna sastojala se od 129 djela (Anastassiadou, str. 220), ali spominje se i zbirka od 131 knjige u vlasnitvu nekog trgovca Emin-age, Anastassiadou, str. 231. U Sofiji je to bila zbirka od 159 djela. Sabev, str. 47. 98 S 18/162-5. 99 Mehmed Mujezinovi Biblioteka Mehmed-Razi Velihodia, ejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u Sarajevu, Anali V-VI (1978), 65-82.
94 95

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

445

TAMPANA DJELA Razdoblje popisa knjiga u naem istraivanju jest doba rukopisne knjige. Iako je prva osmanska tamparija Ibrahima Muteferrike djelovala 17271796/97. godine,100 tokom 64 godine svoga postojanja radila je svega osamnaest godina i za to vrijeme odtampala 24 knjige. Prvo tampano djelo Muteferikine tamparije bio je Vankulijev rjenik. U popisima imovine biljeimo Vankulijev tampani rjenik u vrijednosti od 7.740 aki, jedino djelo u obraenim popisima za koje se izriito kae da je tampano (basma). Ovaj primjerak pripadao je faruleimme Husejn-efendiji, sinu Mustafe, i to kao najskupocjenije djelo u njegovoj zbirci od oko 60 djela. U nekoliko popisa spominju se novine (cerde) bez naslova. Imali su ih Bolo-zade h. Husejn u vrijednosti od 150 aki,101 Ali-ef., sin Ishakov,102 te Numan-ef., sin h. Sulejman-ef.103 U vlasnitvu Dennetizade Ismail-bega, u njegovoj 41.156 aki vrijednoj zbirci od 97 djela ubiljeena je Cerde-i Mesnev.104 Nismo mogli doi do podatka o postojanju takvog lista.105 NOVANA VRIJEDNOST KNJIGA Vrijednosti knjiga koje su navedene u prouavanim popisima su najee od 20 do 30 aki. Meu njima su veinom djela o poduavanju o vjeri, koja itaoce uvode u osnove vjere i vjerske prakse, poput dananjih ilmihala, ali je bilo i onih knjiga ija je cijena bila znatno via, te usporediva s vrijednou najskupljeg nakita i pokustva. Nekim od popisanih djela nije mogue odrediti vrijednost, budui da je u jednome uvezu ponekad bilo ukljueno vie djela. Postoje sluajevi u kojima je uz neku knjigu pridruen jo neki predmet uz nju, kao to su
EI, vol. VI, pp. 800-801. S 12/54-55 (14. zul-kade 1183/11. 03. 1770). 102 S 16/42 (dumadel-evvel 1188). 103 S 13/74 (2. zul-kade 1185/06. 02. 1772). 104 S 18/14-16, popis datiran 21. rebiul-ahira 1191., tj. 29. maja 1777. Popis imovine ovog Denetia, ukljuujui knjige, donosi i: Hamdija Kreevljakovi, Denetii: prilog prouavanju feudalizma u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela I, str. 361-368. 105 Kreevljakovi je proitao ovaj naslov kao Cerde-i Mesnevi, Isto, str. 361. Baeskija biljei u svome Ljetopisu: Pojavie se novine, Ljetopis, str. 69. Ovdje je Baeskija upotrijebio rije gazete (podatak dobiven od dr. Kerime Filan). Mujezinovi navodi u fusnoti da je u popisu imovine mudelita Saliha iz 1790. godine ubiljeen list Savt-i Istambol.
100 101

446

Asim Zubevi

torbice za noenje Enama.106 Ponekad se daje zajednika vrijednost za Mushaf i rahle, na kojima je stajao pri uenju.107 U istraenim popisima knjiga ima 445 Mushafa. Oni su redovito navedeni na poetku popisa i njihove su cijene uglavnom najvie. To je razumljivo s obzirom da je prepisivanje i opremanje Mushafa u muslimanskoj kulturi smatrano uzvienom sakralnom umjetnou, pa su u tome koritene posebne vjetine i skupocjeni materijali.108 Meutim, veliku vrijednost mogla su imati i druga djela. U sljedeoj tabeli dano je dvanaest knjiga najvee novane vrijednosti izraene u akama: 1. Kelam (24.000)109; Mushaf-i erf (24.000)110 2. Tefsr Q Bayw 19.080111 3. Wanqul 16.806112 4. Fetv-i Abdurram 14.640113 5. Mushaf-i erf 14.400113114 6. Kelm-i adm 13.320115 7. Hidya al-bidya 12.960116 8. Wanqul 12.030117
106

Npr. izmedija Nezir-baa, sin Ibrahimov, imao je, pored Mushafa od 720 aki, i Enam s torbicom (Enm-i erf mea kse) u vrijednosti od 3.420 aki S 20/20 (prvog muharrema 1193.). Vie o enamlucima vidjeti u Bojana Radojkovi, Filakteriji, enamluci, pripojasnice (Beograd, 1974). 107 S 27/174; S 28/114; S 30/17. 108 Martin Lings, Splendours of Quran Calligraphy and Illumination (Thesaurus Islamicus Foundation, 2005). 109 S 18/162-165. 110 S 15/67-69 (7. muharem 1188/20. 03. 1774), vlasnik hadi Durak-zade hadi Ibrahim-ef. Vidjeti takoer: Nagata, Materials, p. 15. 111 Isto. 112 S 25/100-102. Vankulijev rjenik je nastao kao prijevod rjenika T al-lua wa i al-arabiyya arapskog leksikografa Ab Nara al-awharja. Ovaj rjenik je dopunjavan, obraivan, saiman i prevoen na turski i perzijski. Turski prijevod nazvan je po prevodiocu Mehmedu b. Mustafa al-Wn Wnqulju (umro 1000/1591). 113 S 11/104-105. Zbirka fetvi koju je sastavio Abdurram-efendi Munte-zde Brusal (umro 1128/1715.).. 114 S 11/26. Mushaf je pripadao Misri Vefi hattat el-had Hasan-efendiji, jednom od dvojice kaligrafa zabiljeenim u popisima. 115 S 16/137 (15. zul-hide 1188./16. 02. 1775). 116 S 11/125-126 (24. safer 1184/19. 06. 1770). Vjerovatno se radi o poznatom fikhskom djelu od Burhanuddn Al b. Ab Bakra al-Marginnija alanafija (umro 593./1196). Djelo je pripadalo kadiji Jusuf-efendiji, sinu Emin Mehmed-ef. 117 S 18/162-165 (11. rebiul-ahir 1191/ 17. 05. 1777).

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

447

9. Durer erh-i Gurer 12.000118 10. Fetv-i Abdurram 12.000119 11. Kelm-i adm 9.600120 Na osnovi datoga prikaza vrijednosti knjiga, jasno je da njih odreuju umjetnika izvedba, tehnika oprema, rijetkost, opseg i zanimanje i brojnost njihovih moguih kupaca. U nekim sluajevima knjige su imale znaajan udio u ukupnoj vrijednosti ostavine. Rukaja, ki h. Mustafina, ena Osman-baina, imala je Mushaf ija je vrijednost bila 1.680 aki. Ta vrijednost, u usporedbi s uobiajeno procijenjenim vrijednostima Mushafa nije naroito velika. Ipak, ona je vie od jedne desetine ukupne vrijednosti njezinog imetka, koji je procijenjen na 14.798 aki.121 Iz prouavanih popisa mogue je zakljuiti da broj i vrijednost knjiga esto ne odraava drutveni poloaj vlasnika niti njegovu uenost. Tako je, naprimjer, kadija Jusuf-efendija ostavio iza sebe svega 20 djela.122 S druge strane, ukupan imetak Osman-hode, sina Mehmedova procijenjen je na svega 5.992 aki, a u njemu ipak bila i jedna knjiga, Gulen-i rz.123 Kako je vidljivo iz istraivanih popisa, razliiti prijepisi jednog djela mogu imati razliite vrijednosti. Takav je sluaj s djelom adqat alsuad, koje se u istoj zbirci javlja u dva prijepisa: jednome je procijenjena vrijednost 1.920 aki, a drugome 174 ake.124 DJELA PREMA BROJNOSTI Treba istai da prilikom sastavljanja tabele u razmatranje nisu unijeta djela koja su umjesto naslova navedena pod nekim od opih pojmova. Tako je zabiljeen 51 rukopis djela oznaenog pojmom feraiz, to je opa oznaka za razliita djela u vezi s nasljednim pravom. Nadalje, 36 rukopisa oznaeno je pojmom ina ili muneat, to je oznaka za uzorke razliitih pisama.125 S obzirom na to da pojam
Isto. S 22/231-232 (19. aban 1197/20. 07. 1783). 120 S 22/230 (posljednjeg dana abana 1197). 121 S 11/112 (17. zil-hide 1184/03. 04. 1771). 122 S11/125-6 (24. safer 1184./19.06.1770.). 123 S 12/11 (22. safer 1183/27. 07. 1769). 124 S 18/14-16 (21. rebiul-ahir 1191/29. 05. 1777). Vidjeti takoer: Kreevljakovi, Denetii, str. 361. 125 O ovoj vrsti literature kao povijesnom izvoru vidjeti: Andrs J. Riedlmayer, Ottoman Copybooks of Correspondence and Miscelanies as a Source for Political and Cultural History, Acta Orientalia 1-2, vol. 61 (2008), 201-214.
118 119

448

Asim Zubevi

risala moe oznaavati raspravu, poslanicu ili cijelo djelo, u prikaz najeih rukopisa u istraivanim popisima nisu ukljueni rukopisi koji su imenovani samo tim pojmom. Njih je 114. Isti je sluaj i s rukopisima koji su imenovani pojmom medmua, koji moe znaiti zbirku, hroniku ili biljenicu. Meu istraivanim popisima su 84 medmue.
445

99

75

38

31

30

30

30

27

26

25

24

ZAKLJUAK U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu uva se osamdeset i osam sidila, cjelovitih zapisnika erijatskog suda Sarajeva. Meu sudskim dokumentima u tim zapisnicima su i popisi imovine koja ostaje iza umrlih graana. Popisi obuhvataju razliitu imovinu, pa su cjeloviti odrazi naina ivota, kulture i drutvenih razlika meu graanima. Takve popise sud je pravio samo u onim sluajevima, kada su za to postojali izriiti razlozi zahtjev nasljednika, spor meu nasljednicma, te maloljetnost ili nepostojanje nasljednika. U imovini koja je imenovana u tim popisima este su i zbirke knjiga. Kada postoje, zbirke knjiga su navedene na prvom mjestu popisane imovine. Meu tim ostavinskim dokumentima 472 njih ima i popise knjiga. Budui da su popisi knjiga unoeni u sudske dokumente samo u izuzetnim sluajevima, jasno je da broj knjiga u privatnim zbirkama graana Sarajeva i okolice morao biti znatno vei. Zato proirenost i uloga knjige u kuama stanovnika Sarajeva u treoj etvrtini 18 st.

Ta

'lim

r ut e D 'a el llim a' il ul -h aj ra t

ha f 'a m -i R isa er if le -i Bi rg iv i U st uv an i D ju lis ta n

ar i'a Pe

i du r

fi

hi d

M us

Ku

l-

dr u

En

Sa

ul -m

nd -

iA tta

Ka

Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima...

449

moe biti samo djelomino prikazana na osnovi istraivanih podataka u sudskim protokolima. Prema navedenom, mogue je rei da postojei popisi knjiga daju vane podatke o kulturi i njenim sadrajima u Sarajevu u vremenu od 1762. do 1787. Uestalost knjiga u popisima svjedoi o hijerarhiji pisanih izvora. Mushaf je, to je razumljivo, redovito na prvome mjestu. Njegova procijenjena vrijednost je uglavnom najvea jer su kaligrafska umijea i postupci opremanja knjige u sluaju Mushafa najsloeniji. Kada se sadraji i vrijednost zbirki promatraju u odnosu na drutveni poloaj njihovih vlasnika, mogue je ustvrditi da je nasljeivanje i koritenje knjiga nadlazilo uske staleke granice. Pored kadija, hoda i muderisa, kao vlasnici knjiga javljaju se zanatlije, trgovci, i domaice. Mula Mustafa Baeskija je u svome Ljetopisu dao brojna zapaanja i podatke u Sarajevu od 1746 1804. Pored ostalog on spominje i knjige za koje se osobno zanimao ili su ih drugi imali i prouavali kao vane sadraje obrazovanja i nauke. Naslovi koje Baeskija spominje susreu se i istraivanim popisima, pa rezultati ovdje predstavljenog istraivanja nadopunjuju sliku ivota u Sarajevu koja je ocrtana u Baeskijinom Ljetopisu. KNJIGE I NJIHOVI VLASNICI PREMA KASSAM DEFTERIMA SARAJEVSKOG SUDA 17621787 Saetak Na osnovu popisa imovine umrlih (kassam defteri) u lanku su predstavljene knjige i njihovi vlasnici meu stanovnicima Sarajevskog kadiluka za razdoblje 17621787. Na poetku je ukazano na ogranienja izvora, a potom dat opi prikaz 472 vlasnika knjiga prema polu, vjeri, zanimanju i titulama. Prikazane su zbirke knjiga prema veliini, zatim najrairenije i najskupocjenije knjige, te tampana djela i novine. Data je tabela djela prema njihovoj brojnosti u ovim popisima. BOOKS AND THEIR OWNERS BASED ON KASSAM DEFTERSOF SARAJEVO COURT 17621787 Summary Based on the property lists (kassam defters) of the deceased inhabitants of the Sarajevo kadilik, the article presents books and their 472 owners for the period 17621787. After identifiying the limitations of

450

Asim Zubevi

the sources, the article presents book-owners according to their gender, religion, profession and title. Books are analyzed in terms of the size of book-collections, the most widespread and the most expensive books, printed books, and magazines. The list of works is given according to their number in these defters.
Key words: cultural history, history of book, private collections, Sarajevo, 18th century, kassam defters.

UDK: 930.8518:82-94

TATJANA PAI-VUKI
(Zagreb)

PREKOGRANINI SUSRET: IMBRO TKALAC U DOMU MEHMED-BEGA BIEVIA

Kljune rijei: kulturna povijest, 19. stoljee, memoari, prekogranini odnosi, habsburko-osmanska granica.

Istraujui hrvatske narativne izvore iz 19. stoljea koji govore o osmanskoj Bosni itala sam knjigu liberalnog politiara, publicista i ekonomista Imbre Ignjatijevia Tkalca Uspomene iz Hrvatske.1 U njoj se nalaze dva odlomka o pievim susretima s Bosnom, jednom u djeakoj dobi, drugi put za kratkog boravka u Bihau oko 1841. godine.2 Taj dio Tkalevih memoara dosad nije bio predmetom posebne panje istraivaa, moda i zbog nepovjerljivog odnosa povjesniara prema subjektivnim i retrospektivno pisanim tekstovima u kojima je pripovijest o dogaajima neizbjeno plod fabuliranja i naknadnih interpretacija. I sama svjesna upitne vjerodostojnosti takvih izvora, i potrebe da im se kritiki pristupi s obzirom na njihovu navlastitu narav i anrovske konvencije, predstavit u Tkaleva sjeanja na Bosnu ponajprije kao autorovu osobnu pripovijest o mladalakim dogodovtinama, koja poneto govori i o odnosima stanovnika s dviju strana habsburko-osmanske granice u prvoj polovici 19. stoljea. Stoga je ovaj rad samo biljeka na margini istraivanja hrvatskih narativnih izvora o osmanskoj Bosni i imagolokih propitivanja razliitih oblika
Imbro Tkalac, Uspomene iz Hrvatske (17491823, 18241843), preveo Josip Ritig, predgovor i biljeke Stanko Dvorak, Matica hrvatska, Zagreb, 1945. Zahvaljujem gospoi Dunji Rapi iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, koja me potaknula da proitam Tkaleva sjeanja na Bosnu. 2 Odlomci o Tkalevim doivljajima u Vojnoj krajini i Bosni nalaze se na str. 112-27, 260-74 i passim.
1

452

Tatjana Paji-Vuki

pograninog orijentalizma (Gingrich) koji je nastao na europskim perifernim podrujima s dugim iskustvom ivljenja u neposrednoj blizini muslimanskih drutava.3 O PISCU I NJEGOVIM USPOMENAMA Imbro Ignjatijevi Tkalac rodio se u Karlovcu 1824. godine u imunoj trgovako-plemikoj obitelji.4 Ondje je pohaao gimnaziju koju je zbog nezadovoljstva nastavnim programom i profesorima napustio pred kraj zavrnog razreda. Gimnazijsko kolovanje dovrava u Grazu, a zatim odlazi na studij u Njemaku. U Heidelbergu e doktorirati i postati docent za slavistiku i sanskrt. Godine 1849. dolazi u Zagreb, no unato steenom akademskom zvanju, i unato zauzimanju Ivana Maurania, ne uspijeva dobiti profesorsko mjesto na Kraljevskoj akademiji. Radi kao novinar, a poslije i kao tajnik Trgovako-obrtnike komore. S prestankom Bachova apsolutizma seli se u Be i otad e samo povremeno posjeivati Hrvatsku. Kao istaknuti zagovornik sveslavenskog jedinstva i protivnik austrijskog reima, u Beu je imao sve samo ne miran ivot; protiv njega su se vodili deseci sudskih procesa koji su ga stajali imetka, slobode i zdravlja. Odlazi u emigraciju, u Italiju, gdje zahvaljujui utjecajnim prijateljima dobiva mjesto u Ministarstvu unutarnjih poslova. Umire u Rimu 1912. godine. Godine 1894. Tkalac je u Leipzigu na njemakom jeziku objavio knjigu svojih sjeanja na djetinjstvo, Jugenderinnerungen aus Kroatien. Hrvatski je prijevod prvi put izaao u zagrebakom Obzoru 1924. godine, o stotoj obljetnici pieva roenja.5 Uspomene iz Hrvatske obuhvaaju razdoblje do 1843. godine, kada je devetnaestogodinji Tkalac iz Karlovca otiao u Graz. Tim se memoarima dosad pristupalo kao vrelu podataka o pievim formativnim godinama, te kao izvoru za
O pograninom orijentalizmu vidi npr.: Bojan Baskar, Prvi slovenaki pesnik u damiji. Orijentalizam u putopisima jednog pesnika s periferije Carstva, u: Boidar Jezernik (ur.), Imaginarni Turin, prev. Alen Bei i Igor Cvijanovi, Biblioteka XX vek, Beograd, 2010, 141-160, posebno 155-159. 4 Biografski podaci prema: Stanko Dvorak, Dr. Imbro Ignjatijevi Tkalac (18241912), u: Imbro Tkalac, Uspomene iz Hrvatske, 5-11; Andrea Feldman, Imbro Tkalac i modernizacija u Hrvatskoj, u: Hans-Georg Fleck i Igor Graovac (prir.), Dijalog povjesniara istoriara 4, Zbornik radova s meunarodnog skupa u Peuhu, 19-22 listopada 2000, Zaklada Friedrich Naumann, Zagreb, 2001, 270-73. 5 Dvorak, n. dj., 11.
3

Prekogranini susret: Imbro Tkalac u domu Mehmed-bega Bievia

453

povijest itanja, knjige i djetinjstva.6 U daljem tekstu ispitat u samo dijelove koji se odnose na Bosnu, te iznijeti neke usporedbe Tkaleva vienja i onoga koje se nadaje iz poznatog putopisa Pogled u Bosnu Matije Maurania.7 NA GRANICI Imbro Tkalac u vie navrata evocira svoje djeako zanimanje za Krajinu i za zemlju s druge strane granice osmansku Bosnu. Od starijeg brata, koji je bio u kordunskoj vojnoj slubi, esto je sluao o dogaajima u tom podruju. Kada je imao devet godina, brat ga je poveo u ardak (straarnicu) na samoj granici. Bratov prijatelj zamolio je bosanskog asnika s kojim je bio u dobrim odnosima da dopusti djeaku da vidi Bosnu. (Tom je prilikom Tkalac na svoje iznenaenje shvatio da jezik kojim govore u Bosni nije turski.) Dogovoreno je da ga puste da jaui prijee granicu kao da mu se konj poplaio, te da za njim poe austrijski asnik hinei da ga nastoji uhvatiti. Bosanski vojnik trebao je pojuriti za njima pravei se da ih eli sustii. Tako su i uinili te su jaui jedan za drugim doli do Kladue. Ondje su ih priveli mjesnome kadiji koji je na njih ostavio dojam razborita ovjeka jer se pobrinuo da nitko ne bude kanjen zbog krenja kordonskih propisa. Kratko su se zadrali u mjestu, pojeli oskudan obrok u kui nekih krana i razgovarali o njihovoj bijedi i obespravljenosti. Tkalac nadalje pie o tome kako se poslije povratka zanosio snovima o osloboenju bosanske raje, u kojima je sebe vidio kao narodnog vou. Ova kratka pripovijest o djeakoj pustolovini, ija se vjerodostojnost ne moe utvrditi, meu ostalim govori i o propusnosti habsburkoosmanske granice. Kad su domai bosanski vojnici imali kordunsku slubu, pie Tkalac, zamurili bi oni na jedno oko, ako bi tko preao granicu.8 Spominje i to da je bimbaa Mujo ivio u prijateljstvu s austrijskim asnicima; jedni su druge oslovljavali s komijo. O razgovoru koji je prethodio odlasku u Kladuu kae: inilo se da su Holjevi
Vidi: Andrea Feldman, Imbro Tkalac: Memoirs of Boyhood in Nineteenth Century Croatia, u: Slobodan Naumovi i Miroslav Jovanovi (ur.), Childhood in South East Europe: Historical Perspectives on Growing Up in the 19th and 20th Century, Beograd Graz, 2001, 83-96; Marijana Hamerak, Viestruki odnosi i neoekivani ishodi: prvo stoljee hrvatske djeje knjievnosti iz vizure povijesti itanja, knjige i djetinjstva, asopis za suvremenu povijest 3(2009), 783-804. 7 Matija Maurani, Pogled u Bosnu ili kratak put u onu Krajinu uinjen 1839-40. po jednom domordocu, Zagreb, 1842 (Pretisak: Zagreb, 1938). 8 Tkalac, Uspomene, 120.
6

454

Tatjana Paji-Vuki

i bimbaa dobri prijatelji. Razgovarali su meusobno tiho i onako kako se ve meu prijateljima razgovara.9 Mnogi izvori pokazuju da je na prostoru Krajine prekogranina komunikacija poprimala razliite oblike, od izravnih sukoba i pljakakih upada do srdanih i prijateljskih odnosa izmeu ljudi na protivnikim stranama.10 Sastanci koje su odravali vojni zapovjednici kako bi raspravili sporna pitanja znali su se pretvoriti u srdana druenja uz zajednike objede.11 Prekogranina prepiska pokazuje da su jedni za druge nabavljali konje, lovake pse, tkanine, med i druge potreptine.12 Sklapalo se i pobratimstvo, veza za koju Tkalac kae da je snanija od krvnog srodstva.13 U BIHAU Vie pojedinosti nalazimo u drugom, duem odlomku Uspomena u kojemu Tkalac govori o svojem posjetu Bihau. Kao gimnazijalac, po svoj prilici 1841. godine, on je tri dana bio gost u domu Mehmed-bega
Ibid., 119. Drago Roksandi, Triplex Confinium ili O granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800., Barbat, Zagreb, 2003, 118. 11 O odnosima zapovjednika i stanovnitva s dviju strana habsburko-osmanske granice krajem 18. st., prema prijepisima slubenih pisama iz ostavtine austrijskog dragomana Franza von Dombaya, vidi u: Jan Schmidt, Franz von Dombay, Austrian Dragoman at the Bosnian Border 1792-1800 u: The Joys of Philology: Studies in Ottoman Literature, History and Orientalism (1500-1923), Vol. II: Orientalists, Travellers and Merchants in the Ottoman Empire, Political Relations Between Europe and the Porte, The Isis Press, Istanbul, 2002, 75-151. 12 Vidi: Franjo Raki, Dopisi izmedju krajikih turskih i hrvatskih asnika, Starine 11, 1879, 103, 112, 119. i passim; Starine 12, 1880, 11. i passim. 13 Tkalac, Uspomene, 251. Fenomen prekograninog pobratimstva na Krajini tema je brojnih istraivanja u europskoj i hrvatskoj historiografiji. Evo samo jednog primjera iz razdoblja uz kojega datira Tkalev posjet Bihau: nakon to je 1845. godine pukovnik Prve banske pukovnije Josip Jelai izveo napad na Podzvizd, u kojemu su spaljene mnoge kue, njegov prethodnik na toj dunosti Ivan Benko u privatnom mu pismu spoitava to to je kao prva spaljena kua njegova (Benkova) pobratima Ale Dautovia. Vidi: Kristina Milkovi, Josip Jelai 1830.1848. Plemi, asnik i preporoditelj u drutvima staroga reima, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2009, 267. O prekograninim odnosima jezgrovito govori i sljedei zakljuak: injenica da su krajinici znali ije su kue bile tijekom napada unitene i zapaljene svjedoi o razini uzajamna poznavanja na granici, a s druge strane s obzirom na to da se esto znalo i tko je koju kuu zapalio ovdje nije bila rije samo o sukobu izmeu dviju vojski nego o sukobu koji je imao i svoju osobnu dimenziju. Ibid., 139. Srdano zahvaljujem dr. Milkovi koja mi je dala svoju disertaciju i upozorila me na sadraj Benkova pisma.
9 10

Prekogranini susret: Imbro Tkalac u domu Mehmed-bega Bievia

455

Bievia. I to je bio posjet iz radoznalosti, no ovaj put bolje promiljen i organiziran. Naime, Tkalev kolski prijatelj Maksim Prica bio je sin pravoslavnog paroha iz Korenice, i sa svojim je ocem ve jednom bio kod Mehmed-bega. Preko paroha, koji je osobno poznavao zapovjednike na Kordunu, mladii su dobili propusnice za prijelaz granice. U Bihau su ih srdano ugostili. Tkalac pie o tome kako ga se dojmila begova naoitost i plemenitaki nain ophoenja. Uz rijei pohvale i divljenja (Najvie mi je padala u oi otmjenost i elegancija njegova ponaanja; moglo se pomisliti da se manirama uio na dvoru Ljudevita XIV.14), ima u tekstu i opaski koje se doimaju kao izraz predodbi to ih je mladi bio stekao iz pria koje su kolale o Mehmed-begu (Doista, bio je on dobro poznat kao nasilnik...15). Spominje i lijep slavenski govor svojih domaina, u koji bi oni tek tu i tamo upleli pokoju tursku rije.16 Najvie prostora Tkalac posveuje druenju s begovim sinom Rustanom koji mu je bio vrnjak. Opisuje ga kao darovitog, radoznalog i otvorenog mladia koji je silno elio nauiti itati i pisati slavenski. Rustan je svojim gostima nadugo govorio o tenjama za osamostaljenjem Bosne, o odnosima osmanskih vezira prema bosanskim monicima, te o bojaznima svojega oca i drugih pripadnika njihova stalea da bi se u sluaju otvorenog sukoba s Portom kranski podanici mogli okrenuti protiv njih.17 Veza dvojice mladia nije se prekinula Tkalevim odlaskom iz Bihaa. Preko upravitelja karantene on je Rustanu poslao srpsku poetnicu i nekoliko kolskih knjiga, a ovaj mu je kasnije u pismu poruio da je presretan to je nauio itati i pisati. Jednom su se susreli na pograninom sajmitu, ratelu. Pokuali su se rukovati kroz tranu ogradu koja je prema strogim sanitarnim propisima bila postavljena da sprijei bilo kakav izravan dodir. Na kontakte koji su prelazili okvire trgovakih transakcija nije se gledalo s odobravanjem. Iako su se ljudi na sajmu veoma ljutili, mi smo priali preko ograde i duboko me je dirnula njegova zahvalnost, pie Tkalac. Rekao mi je, da ga je itanje onih knjiga, koje sam mu poslao, uinilo drugim ovjekom.18 Tada ga je Rustan pozvao da ih ponovno posjeti, no bio je to njihov posljednji susret. Za Latasova pohoda Mehmed-beg je ubijen, a njegovi su sinovi umrli dok su ih vodili u Istanbul. Tragina sudbina obitelji Bievia duboko me
Tkalac, Uspomene, str. 263. Ibid., 262. 16 Ibid., 264. 17 Ibid., 270-71. 18 Ibid., 272.
14 15

456

Tatjana Paji-Vuki

je raalostila, pie Tkalac zavravajui pripovijest o posjetu Bihau i svojem prijateljstvu s Rustanom.19 U pristupu Uspomenama iz Hrvatske kao povijesnom izvoru, pa tako i odlomcima u kojima se govori o Bosni, vano je imati na umu da su pievi mladalaki doivljaji i sjeanja na njih pred itatelje doli viestruko posredovani. Iznoenje sjeanja u autobiografsko-memoarskom diskursu samo je jedna instanca izoblienja. Nadalje, dobna razlika izmeu Tkalca koji je Bosnu doivio i Tkalca koji o tome pie iznosi vie od pedeset godina. Dogaaji koji su se u meuvremenu odigrali (primjerice, austro-ugarska okupacija Bosne), kao i pievo intelektualno sazrijevanje i ideoloki nazori koje je imao u starijoj dobi, morali su na neki nain intervenirati u njegove poglede na doivljeno. Stoga se ne moe pouzdano odrediti koje dojmove i stavove pripisati mladiu, a koje odraslom, formiranom intelektualcu koji svoje uspomene biljei upisujui u njih naknadne interpretacije. Primjerice, spominjui da je Mehmed-beg bio poznat kao nasilnik kojega se plaila kranska raja, Tkalac ga usporeuje sa Smail-agom engiem to ga je ovjekovjeio Ivan Maurani u svom divnom epu.20 Budui da je ep objavljen nekoliko godina poslije Tkaleva putovanja u Bosnu, jasno je da je ta usporedba autorov naknadni konstrukt. TKALAC I MAURANI Na vie naina ova pripovijest stoji u opreci spram poznatom putopisu Matije Maurania koji je Bosnu posjetio godinu-dvije prije Tkalca. Jedan od razloga je svakako taj to su dvojica mladia putovala pod posve razliitim okolnostima. Tkalac je otiao u ugovoreni privatni posjet, dok je Maurani kao kakav pustolov, bez potrebnih isprava, danima mukotrpno putovao iz smjera Srbije prema Sarajevu i natrag. Tu su i anrovske razlike putopisa i memoara, te ve spomenuta distanca s koje Tkalac pie o svojim doivljajima. Osim toga, opreka tih dvaju vienja Bosne proistjee i iz razlika u naobrazbi i duhovnoj irini dvojice promatraa. Mauranieva zapaanja o obiajima i mentalitetu bosanskih muslimana kao da oprimjeruju poznatu misao da ovjek pri prosudbi drugoga ne moe nadii sama sebe jer granice vlastita vidokruga smatra i granicama svijeta.21 Ono to je za boravka u
Ibid., 273. Ibid., 262-63. 21 Kritiku analizu Mauranieva putopisa vidi u: Tatjana Pai-Vuki i Ekrem auevi, Pogled u Bosnu Matije Maurania kao povijesni izvor, Prilozi za orijentalnu filologiju 56/2006, 177-91.
19 20

Prekogranini susret: Imbro Tkalac u domu Mehmed-bega Bievia

457

Bosni doivio kao neuobiajeno, drukije, ono to se nije uklapalo u njegovo poimanje normalnosti, Maurani je olako proglasio odbojnim, nekulturnim, divljim i zaostalim. I u Tkalevoj pripovijesti ima pokazatelja kulturne distance, ali i nastojanja da se komunicira unato razlikama. I to ne samo tako da se drugog privede k sebi, nego i da se prema njemu iskorakne. Kao ilustracija moe posluiti jedna naoko nevana pojedinost: kada Tkalca i njegova prijatelja u Mehmed-begovu domu pozovu za sofru, oni bez nelagode uzimaju hranu prstima, onako kako to ine domaini. esnaest godina kasnije jednako postupa i hrvatski knjievnik i politiar Ivan Kukuljevi za putovanja Bosnom.22 Maurani pak sa zgraanjem pie o tome kako se u Bosni divljaki jede rukama, a njegov e karikaturalni opis turskog obiaja nai mjesto u spjevu Smrt Smailage engia i, jednako kao i razapinjanje raje konjima o repove, postati jedan od nekritiki preuzimanih motiva u napisima o osmanskoj Bosni. Tkalac se pokazuje pronicavim promatraem i sugovornikom, voljnim sagledati pojave s vie strana: nakon to uje Rustanovo miljenje o kranskim podanicima, zakljuuje da bi rado uo i ono to raja kae, no svjestan je da kao Mehmed-begov gost ne bi mogao navesti mjesne krane na otvoren razgovor.23 Prenosei razgovor s protom koji mu po povratku u Korenicu objanjava da ne treba vjerovati svemu to je uo od Rustana, a o bosanskim muslimanima govori sluei se izrazima poput poturica gori od Turina, Tkalac pie: Nisam ni mogao ni htio protusloviti iskusnom starcu, premda se elim ograditi od nekih njegovih izjava, a isto tako i od nekih Rustanbegovih.24 U Tkalevim se memoarima osobno miljenje i u drugim prigodama pokazuje kao opreno prevlaujuim mnijenjima. Iz Uspomena je razvidan njegov kozmopolitizam i otvorenost prema Drugome, pa tako primjerice i prema pravoslavlju kojemu posveuje mnogo prostora. Iako se, kao to je reeno, svi ti stavovi ne mogu pripisati mladome Tkalcu, njegov ivotopis pokazuje da se od rane dobi isticao kritinou i samosvojnou. Za razliku od Matije Maurania ija je formalna naobrazba bila vrlo skromna, on je u gimnaziji itao Shakespearea, Voltairea, Gibbona, Machiavellija, Spinozu i Hegela; strastveno je itao i knjige koje nisu bile dio kolskog curriculuma, pa i one koje su u Austriji bile zabranjene.25
Usporedbu Mauranieva i Kukuljevieva putopisa vidi u: Kristina Milkovi, n. dj., 161-69. 23 Tkalac, Uspomene, 271. 24 Ibid., 274. 25 Ibid., 186-87 i passim.
22

458

Tatjana Paji-Vuki

Moda je upravo zbog vanosti koju je Tkalac pridavao naobrazbi, o emu govore mnoge stranice njegovih memoara, u pripovijesti o posjetu Bihau posebno naglaena pomo to ju je pruao begovom sinu koji je elio nauiti itati i pisati. Budui da je Tkalac u iznoenju dojmova znatno odmjereniji od Maurania, on o Rustanovoj elji da naui slavensko pismo ne govori svisoka. Ipak, teko je u tom prosvjetiteljskom odnosu prema slavenskom subratu s druge strane granice ne vidjeti jedno od orijentalistikih opih mjesta, neodvojivo od sveslavenske ideologije iji je Tkalac bio zagovornik. Osim toga, iako prenosi da je Rustanu rekao kako e mu uenje lako ii jer da je slavenskim pismom mnogo lake pisati nego turskim,26 nema pokazatelja da je poznavanje arapskog pisma doista smatrao pismenou. Jo jedna opreka koja se zamjeuje pri usporedbi Mauranieva i Tkaleva teksta, a koja je uvjetovana razliitim polazinim situacijama dvojice putnika, jest opreka izmeu Bosne kao nepoznate, divlje zemlje i Bosne kao bliskog susjedstva. Sudei prema Mauranievu putopisu, on je poao na putovanje jednako obuzet strepnjom i strahom od nepoznatog kao i europski putnici kojima je Bosna tada doista bila daleka zemlja, i takav je odnos zadrao za cijelog boravka ondje. Tkalcu je Bosna bila ivo prisustvo s onu stranu ne tako udaljene granice; za izleta na Pljeivicu vidio je Biha kao na dlanu. On odlazi u posjet pripremljen iskustvom odrastanja u sredini u kojoj su postojale mnoge poveznice s Krajinom, koju je uostalom u nekoliko navrata proputovao, a preko nje i s Bosnom. Odlazi na preporuku prote koji ve dugo poznaje bega i naziva ga prijateljem, premda uz ogradu: ukoliko meu kranima i Turcima uope moe biti prijateljstva.27 Protinim zauzimanjem dobiva i propusnicu zapovjednika na Kordunu jer za prijelaz granice iz puke radoznalosti ne bi bio ishodio dozvolu zapovjednitva u Zagrebu. U Mehmed-begovu domu izgovara nekoliko reenica na turskome to ih je nauio od fra Filipa Paalia iz fojnikog samostana, koji je nekoliko mjeseci boravio u Karlovcu, dovoljno da tamonjim ljudima prenese svoje iskustvo Bosne. A Paali je bio samo jedan od putnika koji su razliitim povodima prelazili granicu u oba smjera. Oito je da nieg neobinog nije bilo ni u tome da se begovom sinu poalju knjige preko upravitelja karantene. I pogranino sajmite pruilo je priliku za susret dvojici mladia, kao i mnogim drugim ljudima koji su ondje trgovali. Zbog tog prethodnog znanja koje stoji u pozadini Tkaleva doivljaja, zbog cijele mree ljudi i odnosa koja je Bosnu inila na neki nain
26 27

Ibid., str. 264. Ibid., str. 262.

Prekogranini susret: Imbro Tkalac u domu Mehmed-bega Bievia

459

poznatom zemljom, te zbog otvorenosti samoga putnika/autora prema Drugome, njegova pripovijest o posjetu Bihau nije ni pustolovno tivo ni puki ideoloki konstrukt. Ona ima naglaenu osobnu dimenziju, i mnogo ljudskije lice od onoga koje nam se nadaje iz putopisa Matije Maurania. ZAKLJUAK Kao izvor za povijest Bosne, Uspomene iz Hrvatske Imbre Tkalca nemaju posebnu vrijednost. Zbog velike vremenske razlike izmeu doivljaja i pisanja o njemu, te zbog samih anrovskih obiljeja memoara, ne mogu se smatrati ni posve vjerodostojnim tivom. Sasvim je mogue da je djeaka avantura ilegalnog prelaska granice predimenzionirana, i da sve pojedinosti razgovora u Mehmed-begovu domu nisu vjerno prenesene. Tkalevo se vienje Bosne ne moe smatrati ni tipinim jer takva putovanja preko granice nisu bila redovita pojava. Uostalom, i cijela autorova biografija pokazuje da je u njegovu ivotu i javnom angamanu bilo malo tipinoga. U pristupu Uspomenama stoga mi se vanijima od vjerodostojnosti u pojedinostima ine mnoge naznake prekograninih odnosa koji su kroz Krajinu sezali i do stanovnitva oblinjih gradova, te Tkalevo prijateljstvo s begovim sinom kao sredinje iskustvo njegova boravka u Bihau. Tkalac ispisuje jedno odmjereno i nijansirano vienje ljudi s druge strane habsburko-osmanske granice, u usporedbi s kojim se Mauraniev Pogled u Bosnu jo snanije doima kao tipini orijentalistiki putopis. PREKOGRANINI SUSRET: IMBRO TKALAC U DOMU MEHMED-BEGA BIEVIA Saetak U memoarskoj knjizi liberalnog politiara, publicista i ekonomista Imbre Ignjatijevia Tkalca (Karlovac, 1824. Rim, 1912.) Uspomene iz Hrvatske, nalaze se dva odlomka o autorovim djeakim i mladalakim doivljajima Bosne. Tkalevoj pripovijesti o boravku u domu Mehmedbega Bievia i prijateljstvu s begovim sinom u radu se pristupa ponajprije kao osobnoj, netipinoj prii koja posredno govori o odnosima stanovnika s dviju strana habsburko-osmanske granice u prvoj polovici 19. stoljea. Svojom smirenom retorikom i (uz neke iznimke) odmjerenou prosudbi, te naglaenom ljudskom dimenzijom prikaza

460

Tatjana Paji-Vuki

prekograninih odnosa, Tkalev tekst umnogome se razlikuje od poznatog putopisa Matije Maurania Pogled u Bosnu. Kontrastiranje zapaanja dvojice autora pokazuje utjecaj naobrazbe, ideolokih polazita i duhovne otvorenosti promatraa na formiranje njegovih stavova o drugaijoj kulturi. AN ENCOUNTER ON THE OTHER SIDE OF THE BORDER: IMBRO TKALAC AS A GUEST IN THE HOME OF MEHMED BEY OF BIHA Summary In the book Uspomene iz Hrvatske [Memoirs from Croatia] by the Croatian writer Imbro Tkalac (1824-1912) who was born and raised in Karlovac, there is an account of the authors visit to the Bosnian town of Biha. In about 1841 he spent several days there as a guest of Mehmed Bey and established friendly relationship with his son. In this paper, Tkalacs narrative is approached as a testimony to an unofficial, personal encounter of the inhabitants from different sides of the HabsburgOttoman border. By its relatively calm rhetorics and balanced judgements it stands in contrast with the well-known Croatian travelogue Pogled u Bosnu [A Look at Bosnia] written by Matija Maurani who travelled to Bosnia in the same period. The comparison of the two texts shows the impact of ideological and educational background, as well as the intellectual openness of the observer, on the formation of his views on a different culture.
Key words: cultural history, 19th century, memoirs, the Habsburg-Ottoman border.

UDK: 348.97(497.6):342.5:929

MEHMET CEMAL ZTRK

(Istanbul)

MEHAT ARIVI SICIL KAYITLARINA GRE, BOSNALI KDI VE LIMLERIN BIYOGRAFILERI DARE- MEHAT- SLAMYE SCL UBES 1879-1909
Anahtar kelimeler: Bosna, meihat, sicil, kad, Sultan II. Abdlhamd.

Osmanl Devletinin ortaya kndan, yklna kadar devam eden srete ulem; mderrislik, kdlk, imamlk, hatiplik, mezzinlik vazfelerini if ederek devlet hizmetini yrtt gibi ayn zamanda siys, sosyal, asker, iktisd ve kltrel hdiseler de etkili olarak devletin giditna yn veren elitin en nde gelenleri arasnda yer almtr. Sultn II. Abdlhamd Hn dneminde, devlet alanlarna id sicil kaytlar daha evvel mevcud olmayan Sicill-i Ahvl komisyonunun kurulmasyla derli toplu tutulmaya balanm, bylece arivler daha dzene girmitir. eriyye memurlar iin de ayr bir komisyon tekil edilmi ve Mehat tarafndan bakanlna yn Thir Efendi getirilmi ve Memurn-i eryye Sicill-i Ahvl Komisyonu kurulmutur. Bu komisyon, memurlardan ismi, mahlas veya knyesi, babas memurnden ise rtbesi, maruf zevattan ise hangi slleye mensb olduu, vazfeye balama tarihi, srasyla hangi memuriyetlerde bulunduu, her birinde ne kadar maa veya harcrah ald, rtbe ve nianlar, tahsili liykat dereceleri varsa azil, tayn ve muhakemeleri, gayr-i mslim tebadan ise milliyetinin kaydn tutmutur. eriyye memurlerna id sicil kaytlar 6382 dosya ve 7 defterden olumakta olup, stanbul Mftl, eri Siciller Arivinde bulunmaktadr. Dosyalarn bazlarna mkerrer numara verildiinden dosya says 5692 olarak karmza kmaktadr. Tutulan kaytlarn hepsi

462

Mehmet Cemal ztrk

eitli sebeblerle gnmze ulaamamtr. Mesela, memurlarn baka yer ve vazifeye tayin edildiklerinde dosyalar da gnderilmitir. Ancak ne kadar dosyann gnderildii tesbit edilememektedir. Dolaysyla mevcut kaytlar tam ve eksiksiz deildir. Dosyalarda, tercme-i hal varakalarndan baka tercme-i hal hlasalar, nfus tezkireleri, hizmet cetvelleri, imtiyazname, iczetnme, ehdetnme, nian berat, tayin azil evraklar gibi belgelerin yansra bazen evrak sahibinin yazd bir kitap veya makalesinin de ktna hid olunmaktadr. Bu dosyalarda yer alan bilgiler, memurun bal olduu daire tarafndan onaylandktan sonra kaydedilmek zere sicile gnderilerek defterlere ilenmi bu suretle Sicill-i Ahval Defterleri ortaya kmtr. Sicil komisyonu tarafndan hazrlanan defterlerin says 200e ulaarak 92.000den fazla memurun biyografisini ihtiva etmektedir. Mehat Arivi, Ulema Sicil dosyalarndan aratrlarak yaynlanan ilk eser, Ebulula Mardinin Huzur Dersleri I ve II (1951-1966)dir. Daha sonra Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemasn (ilk basks 1980) kaleme almtr. Sicill-i Ahvl dosyalar biyografik adan nem tamakla beraber dnemin brokratik ve sosyolojik profilini ortaya karacak en birincil kaynakken, kullanm snrl kalmaktadr. Bir sebebi yeteri kadar bilinmemesi iken dier bir sebebi dosyalar kullanmda istenilen kiiye ulamadaki glklerdir. stanbul Mftl, Mehat Arivindeki sicil kaytlarnda Bosna doumlu kd ve limlerden on iki kiinin dosyas bulunmaktadr. Bunlardan en eski tarihlisi H.1249, en yenisi H. 1315 tarihlidir. Dosyalar, Palanka nibi Abdlhamd Efendi, Ohri nibi Abdllatf Efendi, Ftih ders-i mlarndan Hali Efendi, Mecidiye Cmii krsi eyhi Hasan Hsni Efendi, Bosna mfts brahim Efendi, Yanya nibi Ltfullah Efendi, Karaburun mderrisi Mehmed Rdi Efendi, Rubcoz nibi Mustafa Rgb Efendi, Sinop mfts Slih Efendi, Gerze mderrisi Slih Hulus Efendi, skdar Mihrimh Sultn Cmii krsi eyhi Tayyib Efendi ve Ftih ders-i mlarndan Yusuf Efendiye ittir. Bu zatlardan baka, tez almamz srasnda rastladmz Beykozlu Mehmed Slih Efendiyi iki sene Saraybosna kadl yapt iin ve kaynak taramas srasnda rastladmz Mehmed Cemalddin avuevi hakkndaki bilgileri ek olarak tebliimize aldk . Biz bu zatlar Babakanlk Osmanl Arivindeki Sicill-i Ahval Defterlerinde, Ebulula Mardinin Huzur Dersleri nde, Mehmed Sreyyann Sicill-i Osmanisinde, Sadk Albayrakn Son Devir Osmanl Ulemasnda ve Mehmed Zeki Pakalnn Sicill-i Osmani Zeyline bakarak deerlendirdik ve dipnotlarda olanlara iaret ettik.

Mehat arivi sicil kayitlarina gre, Bosnali kdi ve limlerin biyografileri... 463

Bu kaytlarn ortaya konmasyla, ilmiye snfnn idr teklat ve alma dzeni, hangi medreselerde yetitikleri, ilmiye snfnda cereyn eden olaylar gibi konular belgelere dayal olarak incelenecektir. 1) Ltfullh bin Slih Efendi Yanya Nibi 1272/1855te Bosna-Yayede domutur. Orada ilk tahslini yaptktan sonar hususi medresede, Mlteka, Drer, Feriz, Tarkat-i Muhammediye, irat-l-slm, Tuhfe-i Vehb ve Glistn okumutur. Osmanl lisan ile Arapa ve Hrvata okuyup yazmaktadr. Bosna meclis-i ilmiyesinde imtihanlarn vererek iczet almtr. 1874-1891 yllar arasnda, Yaye eri mahkeme ktibi, niybet-i eriyye memuru, nce vekleten sonra asleten Tuzla-i Zr niybetine tayin edilmise de drt ay kadar vazifeden sonra, idarenin gayr-i mslimlerden olmasndan dolay mslmanlarn rahat ve sadetleri kaybolmakta olduundan verdii dileke zerine 1890da Yanya vilyeti Meova kazas eri ahkm ileri kendisine verilmitir.1 2) Hall Efendi Ftih Ders-i mlarndan Babasnn ismi Muraddr. Bosnada 1251/1835te domutur. lk tahsilini Bosnada tamamladktan sonra stanbula gelmi ve Ftih ders-i mlarndan mehr Tikveli Yusuf Efendiden [v.1336/1920]2 iczet alarak kendisi de mderris olmu ve muhtelif ruuslar almtr. 1308/1890da btid Hri, 1317/1899da Hareket-i Hari ve 1322/1904te btid Dahil rtbeleri tevcih olunmutur. Huzur derslerine muhatap olarak katlmtr. 1327/1911de vefat etmitir.3 3) Slih Hulsi Efendi Sinop-Gerze Mfts Babas Rodosluzde mer isimli bir tccardr. 1274/1858de Bosnada domutur. Annesinin ismi Ayedir. btida ve Rdiye tahsilinden sonra 1289/1872de icazet almtr.
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 749. Tikveli Yusuf Ziyeddin Efendi, 1250/1834te Tikvete domutur. stanbula gelerek medrese tahsilini tamamlamtr. Telifi yoktur. Ancak, Karinabadl mer Hilmi, Manastrl smail Hakk, Mahmud Esad Efendiler gibi tannm simalar yetitirmitir. Otuzalt sene Huzur dersi muhatap ve mukarrirliinde bulunmu, siyasete bulamam, sadece ilimle megul olmutur.1319/1903te Arnavutlukta kan problemler zerine oraya gnderilen nasihat heyetinin bakanln yapmtr. Fatih camii sol maksurede ders verirdi. Vefatnda da Fatih camii haziresine defnedilmitir. 3 stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 208, Ebul-ula Mardin, Huzur Dersleri, II/915, Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas, s.35, Zeki Pakaln, Sicill-i Osmani Zeyli, c. 19/s. 53-54.
1 2

464

Mehmet Cemal ztrk

Bosnada Medreseye devm ederken kan ihtilalden 2 sene sonra stanbula gelebilmi ve Fatih civarnda Haydarpaa Medresesine 4 kaydolarak Yeeni(?) Mustafa Efendiden 1313/1895de icazet almtr. Trke, Arapa, Farsa ve Bonakaya aina olup, Trke ve Arapa konuup yazmaktadr, telifi yoktur. Bursa Nurettin elebi Mderrislii, Gerze Mderrislii, Sahn Mderrisliinden sonra, 1335/1919da Kastamonu Vilayeti, Sinop Sanca, merkez mderrisi olarak Kre Nahiyesinde tedrise balamtr. Evil olup, uzun boylu, ela gzl, buday tenli ve azalar tamdr.5 4) Dervi brahim Hakk Efendi Bosna Mfts Babas eyh Raid Efendi ber-hayat olup, postniindir. 1296/1880de Bosnaya tabi Karaboaz kynde domutur. lk tahsilini kynde yaptktan sonra Rabih (?) kasabasndaki Medresede, Tiran Medresesinde ve Bosna Medresesinde tahsilini tamamlamtr. Trke okur ve yazar, anadili Arnavutadr.6 5) Hafz Yahya Hayri Efendi Ezine Naibi Babas mderris ve kurra imamlarndan Hac Yahya Efendi slalesinden Hafz Hasan Efendidir. 17 Rebilevvel 1262/15 Mart 1846 Pazar gn Saraybosna Bozaczade Hac Hasan Aa mahallesinde domutur. Mahallesindeki Sbyan mektebinden sonra Gazi Hsrev Bey Medresesi Mderrisi Mustafa Hilmi Efendiden tahsil grmtr. Arapa, Farsa ve Trke okur ve yazard. Hrvata ve Srpay da konuacak kadar bilmekteydi. Telfi yoktur. 23 yanda Saraybosna eri mahkemesine mlzm, olarak balad vazfesine Prepol niybetine, Yenipazar Vasovik Berane kazasnn Karada hududunda devam ederek stanbula gelmi, eyhlislamlktaki bir imtihan sonucunda beinci snftan ehadetname alarak Bosna-Kala (Gradaac Graanie), Adana Payas, Kastamonu Bartn, Saruhan Grdes ve Biga Ezine nibliklerinde bulunmutur. 1318/1900 tarihinde vefat etmiitir.7
Haydarpaa Medresesi, Fatih-Haydarda, Haydar caddesi zerinde, Bakc Ali ve Haydar Hamam sokaklar arasnda olup banisi Kanuni Sultan Sleymann vezirlerinden Hadm Haydar Paa (v. 1563)dr. Mimar Mimar Sinandr. Cami, ifte hamami eme ve tekkeden oluan klliyeye ilk mderris 1566da tayin olmutur. 1918de Rumeli muhacirleri iskan edilmi, 1980e kadar Haydar Spor Kulb olmu, 1982de vakflar beki koymu, 1997de kapsna kilit aslmtr. 5 stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 5334, Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas, s. 274-275. 6 stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 5019 7 stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 1904, Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas, s. 355-356.
4

Mehat arivi sicil kayitlarina gre, Bosnali kdi ve limlerin biyografileri... 465

6) Abdlhamd Huls Efendi Palanka Nibi Yah Bey sllesinden Mustafa Hilm Efendinin oludur. 1265/1849da Bosna vilyeti Lubin kasabasnda domutur. Kasabadaki sbyan mektebinden sonra Saraybosna Gz Hsrev Bey medresesinde okumu, ancak ilerinin younluundan iczetnmesini alamamtr. Arapa, Farsa, Trke, Bonaka, Slavca ve Rumca konuabilmekte ve Trke yazabilmekte idi. Telifi yoktur. 1868-1891 yllar arasnda Bosna merkez vilyet eriyye mahkemesi, Banaluka sanca Zepe kasabas, Hersek mlhakatndan Lubuka kazasnda, Aydn vilyeti Marmaris kazas, Kosova pek sanca Berane kazas, Yanya Meova kazas ve Kosova Gaka niybetliklerinde bulunmutur. Tercme-i hline Ferik Hseyin Hilmi Paann hsn-i hl mazbatas eklidir. 8 7) el-Hc Yusuf Sd Efendi-Ftih Dersi-mlarndan Babas brahim Efendi, aynie ulemsndan olup, lakab Hocitir. 1250/1835te ayniede domutur. lk tahslini burada yapm ancak iczetnme alamamtr. Trke, Bonaka ve Arapa konuur, Trke ve Arapa yazard. Telifi yoktur. 1281/1865te Ftih ders-i mlarndan, Sivasl Halil Efendiden iczet alm, ve Sultan Abdlazz devri eyhlislam Hasan Fehmi Efendinin tensibiyle Ftih camiinde derse kmtr. Srplar, Mitroviay istila ettiklerinde yerli hristiyanlarn teviki ile evini basmlar, kitaplarn inemiler, kendisi ailesiyle cann zor kurtarmtr. Bu esnada icazetnamesi de kaybolmutur. 1871de Ftih camiinde balad dersler be yl srm, 1873te ruus alm ve 1880e kadar terfi etmitir. Mazuliyet maa almamtr. Bosnal talebelerinin dalmas zerine 1889da Yenipazarn merkezi olan Senieye gidip 1906ya kadar orada mderrislik yapmtr. stanbulda, Edirnekap civarnda Hac Muhyiddin mahallasi, Helvac soka, 12 numerada ikamet etmitir. 1332/1916da vafat etmitir.9 Ek 1 Es-Seyyid Mehmed Slih Efendi skdar Nibi stanbul-Beykoz (Boaziinde) Halvet tarkatndan Hfz Mehmed Efendi Tekkesi postnini es-Seyyid e-eyh Yahy Efendi (k.s.) (v.1246/1830)nin olu olduundan lakab eyhzdedir.
8 9

stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 2678. stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No 3576, Sadk Albayrak, Son Devir Osmanl Ulemas, s. 369-370.

466

Mehmet Cemal ztrk

1829de Beykozda domu, ilk tahslinden sonra Fatih camiinde Arapa ve fkh eitimi almtr. Trke bilmektedir. 1842-1892 yllar arasnda, stanbul kads Gelenbevzde Said Efendinin onayyla, Bb mahkemesine katip, katip yardmcs, Manisa naibi, skdar bakatibi, Rumeli sadareti vekayi katibi, Beykoz Kaza nibi, Kartal kazas naibi, Adanadan drdnc rtbeden nib, Diyarbekir liva nibi, Dersim liva nibi (3. Rtbeden Mecd nin), Maliye Beytl-ml dairesinde ve skdar niblii vazifelerinde bulunmutur. inden el ektirilmemitir. Mehmed Slih Efendi, 1286/1869-1288/1871 yllar arasnda Bosna Niybet-i erlii ve Asker Mahkeme bakitbet vazifesini deruhde etmitir.10 Ek 2 Bosna Resl-Ulems avuevi Hac Cemleddn Efendi 1285/1868 tarihinde Ferdiye kazasnda, Ali Efendinin olu olarak dnyaya gelmitir. lk olarak babasndan tahsl etmi daha sonra Bihke medresesinde Ahmet Sbit Efendiden okumutur. 1303/1885te stanbula gelerek 1902ye kadar Tokatl Slih Efendiden ve Oflu Slih Efendiden okumu ve iczet almtr. Ayrca, Nevehirli Hac Ali Efendiden, Manastrl smail Hakk Efendiden, Hlis Efendiden ders alm ve Mevlev eyhi Esad Dede Efendiden de hads-i erf, Arab ve Fars okumutur. 1920de Mekteb-i Hukuktan mezun olmu, 1921de ruus alarak memleketine dnmtr. 1903te Saraybosna btida mektebi hocalna, 1905te Meclis-i Ulem Reisliine, 1910da Medresetl-Kuzat muallimliine getirilmiitr. Yaplan seimlerle iki defa Resl-ulemla getirilmitir.11 Mehat Arivinde incelediimiz sadece Saraybosna doumlu kad ve alimlerin dosyalarnda ulatmz bilgileri deerlendirdiimizde ulatmz sonulara gre; ikisi Gazi Hsrev Beyde olmak zere be kii Bosnada be kii stabul Ftih medreselerinde tahsil grmtr. Hepsi Trke okuyup-yazmaktadr. Hibirisinin telif eseri yoktur. Drd nib, ikisi Ftih ders-i m, ikisi de mftdr. En erken doan, 1830 tarihinde Mehmed Slih Efendi, en ge doan 1880 tarihinde Dervi brahim Hakk Efendidir. Belgelerin tanzim tarihine gore de ilki 1894, sonuncusu 1911e tekabl etmektedir. Grev yerleri, Bosna, Palanka, Yanya, Ezine, Fatih ve Sinoptur. Sicil dairesince doldurulmas istenen matbu evraklar kiiler kendi el yazlar ile doldurduundan ve mhrleri ile mhrlediinden ayrca hatra kymetine haizdir.
stanbul Mftl, eriyye Arivi, Dosya No...; M. Ceml ztrk, Hazret-i Pr Seyyid Ahmed Raf El-skdr Hayat ve Eserleri, skdar Sempozyumu I (2325 Mays 2003), c. II, s. 404-421. 11 Seblr-Red, 1914, s. 12, sh. 296.
10

Mehat arivi sicil kayitlarina gre, Bosnali kdi ve limlerin biyografileri... 467

D.No: 3576-El-Hac Yusuf Sudi Efendi-Fatih Dersim smim el-hc Yusuf, mahlasm Sd, pederimin ismi brahim Efendidir, lakab Hociktir. sim ve mahlasm ile yd olunmaktaym. Pederim memleketim ulemsndand. El-yevm ber-hayat deildir. Devlet-i Aliyye-i Osmniye tebasndanm. 1250 [1835] sene-i hicriyyesinin ve 1249 sene-i Rmiyyesinin Nisan evilinde ve Rebl-evvelinin evstnda Bosna vilyetiinin aynie kasabasnda tevelld ettim. Memleketim mezkr aynie kasabasnda kin ibtidi mektebinde mukaddemt- zarriye-i ilm-i dni tahsl ederek ehdetnme almaa muvaffak oldum. Bonak ve Osman ve Arab lisanlarn tekellm ettiim gibi, lisn- Osmn ve Arab ile icr-y kitbet ederim. yle sr- kalemiyem yoktur. 1281[1865] Ftih dersimlarndan Sivasl Halil Efendiden icazet aldm, Sultn Abdlazz zamannda mehr eyhlislm Hasan Fehmi Efendinin selefinin tensbiyle, Ftih cmiinde derse kdm. Memuriyet intihbnmem yoktur. czetnme yedimde mahfzdur. Velkin Balkan muhrebesinde, Srpllarn Mitrovieyi istil ettiklerinde, dleri Mitrovienin Banska nhiyesinde bulunuyordum. Ol vakit nhiye-i mezkredeki hnemi yerli hristiyanlarn tevk zerine hnemi bastlar, kitaplarm inediler, ol esnda be-alt can ilemi tahls maksadyla mezkr iczetnmeyi kazen zyi eyledim. Binen-aleyh sret-i musaddkasn takdm etmek adml-imkndr. 1288 tarihinde Ftih cmii erfinden bed ederek derse ktm. Derse ktm tarihten be sene kadar bil-ma ders okuttum. Badehu eyhlislm Hasan Fehm Efendinin zaman- meihatinde ve 1290 tarihinde bir kta rus- hmyna nil olarak akabinde yani 1290 sene-i hicrsinde 25 kuru tark mana, badehu 1293 tarihinde mikdr- mezkre daha elli kuru zam olunarak 75 kuru ma aldm. Sonra [12]93 tarihinde mamza 80 kuru daha zam olunarak, ol tarihte 155 kuru aldm 1295 tarihinde mama daha elli kuru zam olunarak bu kere mam 205 kurua ibla edildi. 1296 tarihinde daha elli kuru zam olunarak ol tarihte mam 255 kuru oldu. Badehu 1297 tarihinde miktar- mezkre daha 45 kuru zam olunarak ol defa da mam 300 kurua ibla edildi ve miktar- mezkru merutiyet idresinin ilnna kadar aldm. Ol tarihin akabinde umm dersim matna zam vuku bulduundan bu kere mamz 500 kurua ibl edildi. Tevrih-i muhtelife-i mezkrede sebk eden zamyime mteallik yedimde resm tezkir-i mehatpenh mahfzdur. Mazliyet ma almadm ve ber-minvli muharrer, rus- hmyn aldktan sonra dersi akyide getirip, talebemin Bosnal olup, dalmas zerine 1306 [1889] tarihinde Yenipazar sancannmerkezi olan Senieye gidip, orada ehli tarafndan gsterilen bir cihet tedrsine de mderris oldum. Bu hizmetim 1324e kadar devam eylemitir. Derse kaldan beri infislim vuku bulmamtr. imdiye kadar hibir sebeble taht- mahkemeye alnm deilim. Dersdette, Edirnekap civarnda, Hac Muhyiddin mahallesinin, Helvac sokanda, 12 numerolu hnesinde mukm olub, ve hne-i mezkrede yazld marzdur. 1-evval-1320/1-Ocak-1903

468

Mehmet Cemal ztrk

Mehat arivi sicil kayitlarina gre, Bosnali kdi ve limlerin biyografileri... 469

BBLYOGRAFYA
Akgndz, Ahmet, eriyye Sicilleri, stanbul, 1988-1989 Albayrak, Sdk, Son Devir Osmanl Ulems, stanbul, 1996 Aydn, Bilgin Yurdakul, lhami Kurt, smail, eyhlislamlk Bb- Mehat Ariv Defteri Katalou, stanbul, 2006 Babakanlk Osmanl Arivi, Sicill-i Ahval Defterleri Ebul-l Mardin, Huzur Dersleri, stanbul, 1966 Eraslan, Sadk, Meihat-i slamiye ve Ceride-i lmiye, Ankara, 2009 lmiye Salnamesi, stanbul, 1334/1916 stanbul Mftl, er Siciller Arivi Dosyalar Oru, Hatice, 15. Yzylda Bosna Sanca dari Dalm, acikarsiv.ankara.edu.tr/browse/5108/5736.pdf ztrk, M. Ceml, Hazret-i Pr Seyyid Ahmed Raf El-skdr Hayat ve Eserleri, skdar Sempozyumu I (23-25 Mays 2003) Pakaln, M. Zeki, Sicill-i Osmani Zeylleri, Ankara, 2010 Sreyya, Mehmed, Sicill-i Osmani, stanbul, 1308/1891-1311/1893 Zerdeci, Hmeyra, Osmanl Ulema Biyografilerinin Ariv Kaynaklar, Ankara, 2008

MEHAT ARIVI SICIL KAYITLARINA GRE, BOSNALI KDI VE LIMLERIN BIYOGRAFILERI DARE- MEHAT- SLAMYE SCL UBES 1879-1909 Ozet Osmanl Devletinde ulema; bir taraftan mderrislik, kadlk, imamlk, hatiplik, mezzinlik gibi vazifelerle devlete hizmet ederlerken ayn zamanda siyasi, sosyal, askeri, iktisadi ve kltrel hadiselere de etki etmek suretiyle devletin gidiatna yne veren elit snfn nde gelenleri arasnda yer almtr. Sultan II. Abdulhamid dneminde ulema dhil devlet alanlar hakknda sicil kaytlar daha dzenli olarak tutulmaya balanm ve bylece arivler de daha dzenli bir hal almtr. Bu alma da amacmz stanbul Mftl Mehat Arivinde bulunan dosyalardan Bosna doumlu kd ve limlerden dokuz kiinin sicil kaydn ortaya koymaktr. Arivde Bosna doumlu ulemaya ait en eski dosya H.1249 (M.1833/1834), en yenisi H. 1315 (1897/1898) tarihlidir. Dosyalarda, kiilerin greve geli tarihi, grev yapt yerler ve tarihleri, maalar gibi kaytlar yer almaktadr. Bu kaytlarn ortaya konmasyla, ilmiye snfnn idr teklat ve alma dzeni, hangi medreselerde yetitikleri,

470

Mehmet Cemal ztrk

ilmiye snfnda cereyn eden olaylar gibi konular belgelere dayal olarak incelenecektir. Dosyalar, aada adlar zikredilen ulemay iermektedirler: Palanka nibi Abdlhamd Efendi, Ohri nibi Abdllatf Efendi, Ftih dersi mlarndan Hali Efendi, Mecidiye Cmii krsi eyhi Hasan Hsni Efendi, Bosna mfts brahim Efendi, Yanya nibi Ltfullah Efendi, Karaburun mderrisi Mehmed Rdi Efendi, Rubcoz nibi Mustafa Rgb Efendi, Sinop mfts Slih Efendi, Gerze mderrisi Slih Hulus Efendi, skdar Mihrimh Sultn Cmii krsi eyhi Tayyib Efendi ve Ftih ders-i mlarndan Yusuf Efendi. BIOGRAPHIES OF THE BOSNIAN JUDGES AND SCHOLARS BASED ON THE INFORMATION FOUND IN THE RECORDS OF THE SHEIKHS ARCHIVES Summary Since its inception and until its end, the Ottoman Empire gave importance to the positions of the scholars, teachers judges, imams, preachers and muezzins just as it gave importance to the political social military economical and cultural events. During the time of Sultan Abdulhamid II, the records of the government functionaries were written down. The government archives were thus organized in a more systematic fashion. The names of nine scholars and judges of Bosnian background are extant in the Sheikhs Archives of the Istanbul Muftulugu. The oldest goes back to the year 1249 AH while the most recent is dated 1315 AH. The following files are to be found: The Palanka deputy Abdulhamid Efendi, the preacher Halil Efendi in Fatih, the Bosnia Muftu Ibrahim Efendi. The Yanya deputy Lutfullah Efendi, the SinopGerze Muftu Salih Hulusi Efendi, the Uskudar deputy Slih Efendi and the Fatih preacher Yusuf Sd Efendi. The files indicate the enrollment dates, the various places with their corresponding dates, the salaries and such information. The study of the records puts forward the life of the intellectual class, the administrative organization, the rules applying to the particular positions, the various schools and the events in the intellectual life of the time.
Key words: Bosnia, Sheikhs records, judges, Sultan Abdulhamid II.

UDK: 930.25(083.86):342.54

OLGA ZIROJEVI
(Beograd)

BURAK
Kljune rei: itarice, mahunarke, leguminoze, uur, hrana, narodna medicina, lek, lino ime

U osmanskim zvaninim popisima stanovnitva (defterima) meu feudalnim davanjima raje belei se i burak, koji su komentatori pokuavali blie da identifikuju prevodei ga kao gra(h)or, gra(h)orica, gra(h) orovina, kukolj, odnosno, u makedonskim prevodima urov.1 Detaljniji je samo Adem Handi: u naem jeziku razliito se naziva kae on komentariui burak u popisu Oblasti Brankovia iz 1455. godine grahorica, grahorina (Vuk), a predstavlja neke vrste pitomog i divljeg variva (bot. Lathyrus Orobus)...2 Iz Renika Ilhana Ayverdija saznajemo da se re (inae nepoznatog porekla) koristila jo u staroturskom iz kojeg je ula i u susedne jezike. Tu stoji: biljka (lat. Lathyrus) iz porodice leguminoza, nalik na soivo, ija zrna slue kao stona hrana. Navode se i vrste: crni burak, beli burak i mirisni burak.3 U velikom Turskom reniku itamo da je
Urov (Vicia sativa), grahorka, grahor, graak (divlji): Blae Koneski, Renik na makedonskiot jazik, III, Skopje, 1966, 443. Piui o Gornjoj Pinji Jovan Trifunovski kae da krmno bilje urov i grahoricu seju na posnom zemljitu (Gornja Pinja, u: Naselja i poreklo stanovnitva 38, Beograd, 1964, 73). 2 Oblast Brankovia. Opirni katastarski popis iz 1455. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1972, I, 352. 3 Ilhan Ayverdi, Asrlar Boyu Tarihi Seyri Iinde Misalli Byk Trke Szlk, Istanbul, 2006, 427. Franciscus Meninski navodi, u svom Leksikonu, samo dve vrste: kara burak (lat. Vicia) i ak burak (lat. Ervum): Thesaurus Linguarum Orientalium Turcicae-Arabicae-Persicae, Lexicon Turcico-Arabico-Persicum, Mit einer Einleitung und mit einem trkischen Wortindex von Stanislaw Stachowski sowie einem Vorwort von Mehmet lmez, I, Istanbul, 2000, 756. A kada je u pitanju poreklo, Gerhard Doerfer je smatra turskom reju i prevodi sa Erbse, Bohne odnosno graak,
1

472

Olga Zirojevi

u pitanju jednogodinja biljka (lat. Vicia ervilia), uz dodatak (kao i u prethodnom reniku) da je sada obino jede stoka.4 Ali, u osmanskim popisima se uz burak javlja i naziv fig(k), koji se, ponegde, smatra i sinonimnim sa burakom, pa se, shodno tome, prevodi kao grahorica (i u turskim renicima).5 A polazei od kanuna vilajeta Dijarbakir (iz 1518.) uur se uzimao i od figa i od buraka, dok se u kanunnami live Kangiri (iz 1578.) navodi da je cena za fig i burak ista kao i ona za jeam6 (to bi navodilo na zakljuak da su u pitanju dve mahunarke). ta je, dakle, burak? U Poljoprivrednoj enciklopediji pod nazivom grahor (sastrica, graholika; Lathyrus sativus, L.) itamo: zeljasta grmolika jednogodinja biljka iz roda grahora (Lathyrus), fam. Papilionaceae; rod obuhvaa vie od sto vrsta veinom viegodinjih; kulturne biljke su jednogodinje vrste, dok su grahorice (Vicia sp.) rod trajnih ili jednogodonjih biljaka, takoe iz fam. leguminoza. Obuhvaa vei broj vrsta, od kojih su neke znaajne za poljopriv. proizvodnju. U nas je najpoznatija obina grahorica (V. sativa L.), sa ozimim i jarim formama. Potjee vjerojatno iz Sredozemlja, odakle je vrlo rano prenesena u srednju i sjev. Evropu i tu se udomaila. Smatra se da potjee od subsp. V. angustifolia L., koja se nalazi, kao divlja, gotovo u itavoj Evropi, zap. Aziji i sjev. Africi. Treba je promatrati kao korov itarica koji je u svoje vrijeme postao kulturna biljka.7 Botaniki renik Dragutina Simonovia lat. ime Lathyrus (Ervum, Ochris, Orobus, Pisum) prevodi sa grahor, grahorina (navodei i mnogobrojne vrste i jo mnogobrojnija imena); Vicia L. (Ervilia, Ervum, orobus), sa graorica, grahorica; a Vicia sativa L. sa graorica, grahorica, grahor divlji, graak, kukolj (uz druga imena).8
pasulj, odbacujui iznetu mogunost da bi mogla biti srodna sa mongolskom reju (Trkische und mongolische Elemente im Neupersischen unter besonderer Bercksichtigung lterer neupersischer Geschichtsquellen, vor allem der Mongolen- und Timuridenzeit, I, Wiesbaden, 1963, 281). Trke Szlk, Trk Dil Kurumu, 10 Bask, Ankara, 2005, 327. The vetch, vicia sativa (A Turkish and English Lexicon by Sir James W. Redhouse, Beirut,1974, 402). Re je ula i u bugarski jezik u obliku fij, gde oznaava kultivisane i furane biljke iz roda gluina (Vicia): Enciklopedija Blgarija, 7, BAN, Sofija, 1996, 195. Omer Ltfi Barkan, XV ve XVI Asrlarda Osmanl Imparatorluunda Zirai Ekonominin Hukuki ve Mali Esaslar, Kanunlar, Istanbul, 1943, 33, 11, 146; 10, 1, 35. U ovim kanunnamama susree se, takoe, i drugi naziv za (kara)burak kne (isto, Renik, 541). Poljoprivedna enciklopedija, 1, Zagreb, 1967, 400-402. Dragutin Simonovi, Botaniki renik naunih i narodnih imena biljaka sa imenima na ruskom, engleskom, nemakom i francuskom jeziku, SAN, Pos. izd. knj. CCCXVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, knj. 3, Beograd, 1959, 263-266, 497.

4 5

7 8

Burak

473

Najzad, u enciklopedijskom leksikonu Biologija, pod odrednicom grahorica (Famaceae) itamo (pored ostalog): Plod je mahuna legumen, vrlo raznolikog oblika i veliine. Grahorice su zastupljene sa 400 rodova i blizu 9 000 vrsta, kosmopolitskog rasprostranjenja. Meu grahoricama nalazi se vrlo veliki broj vrsta koje imaju veliki znaaj u privredi, medicini i industriji. Biljke koje pokrivaju veliki deo u ljudskoj ishrani su: pasulj, graak, bob, soivo, soja i dr. Kao znaajne krmne biljke su: razne vrste deteline, lucerke i grahorice.9 Da li je ovde re o krmnoj biljci kako to uglavnom navode relevantni turski renici ili je, pak, u pitanju mahunarka koja je tada koriena i u ljudskoj ishrani? Skloni smo ovoj drugoj pretpostavci. Zato? Najpre, od grahora, odnosno urova, uzimao se uur, kako to svedoi, na primer, kanun (iz vremena Sulejmanove vladavine) za Kostur (u Grkoj): od penice, jema, rai i prosa, kao i od svih ita to se anju srpom, uzimaju se uur i salarija, dok se od graora (burak) i soiva (mercmek) i slinih, to se beru rukom, uzima samo uur.10 Uur se takoe uzimao i u livama Sisu (1519.) i Ajdinu (1520.), dok se u livi Arabgiru (1518.) uzimao sedmi deo (yedide bir alna)11. Inae, graor se obraunavao u luknima, kilama (keyl) i tovarima (retko se navodi i mud), odnosno u akama. Neretko, upisivan je zajedno sa drugim (jestivim) mahunarkama; tako 1467/68. u jednom selu Velekog vilajeta: soivo i urov, 1 tovar 20 (aki); pa dalje u Kievskoj nahiji 1568/69.: bob i urov, 1,5 tovar 30 (aki); i, u istoj nahiji: urov, soivo i bob, 3 tovara 60 (aki).12 I cena bi mogla biti od pomoi za pitanje koje nas ovde zanima: kila urova i lea kotala je u Solunskom sandaku u XVI veku 20, a u narednom veku u Bitoljskoj nahiji 25 aki.13 Ima i drugih primera: tovar graora vredeo je u tipskoj nahiji u XVI veku 30, a soiva 50 (aki), dok u kanunu za Kipar (1572.) itamo: kila jema i buraka je po 6 aki,
Mozaik znanja Biologija, Interpres, Beograd, 1973, 216. Metodija Sokoloski, Pet zakoni za pazarnite taksi i uurot od vremeto na Suleiman Veliestveni, Glasnik na Institutot za nacionalna istorija, II, 1, Skopje, 1958, 300. 11 Barkan, Kanunlar, 55, 1, 200; 2, 31, 10; 43, 15, 172. 12 Metodija Sokoloski Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opiren popisen defter No 4 (1478-1479 godina), Arhiv na Makedonija, Skopje, 1971, 149; Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opiren popisen defter za Skopskiot sandak od 1568-69. godina, VI, 11, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1988, 283, 333. 13 Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opiren popisen defter za Solunskiot sandak od 1568/69. godina, IX, 2, Arhiv na Makedonija, Skopje, 2002, 207, Metodija Sokoloski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, III, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1969, 165.
9 10

474

Olga Zirojevi

bakle 10 aki, a u jednom skopskom selu (nekako u isto vreme) kila urova, soiva i bakle iznosila je 25 aki.14 O jestivosti nekih vrsti gra(h)ora, odnosno gra(h)orice, ima potvrda i u domaim izvorima: sastrica (grahorica, graak) je za Vuka Stef. Karadia essbare Platterbse, lathyrus cicera, a u Ivekovievom reniku nekakva grahorica koja se jede. Ili podatak iz Slavonije (Otok): sastrica se isto prireuje kao i obini grah.15 Sitne semke kae Josif Pani mogu se jesti, kao i drugo varivo, u kotskoj se brano od grahorice mea sa obinim branom i pravi se hleb (wetch bread), zelje samo za se, ili pomeano sa slamom od strna ita vrlo je dobra hrana za stoku.16 I Dragia Lapevi, piui o naoj staroj poljoprivrednoj kulturi, pretpostavlja da sugrake od grahorice i nai stari upotrebljavali za hranu kao ostalo varivo; zato su, izvesno, i takvo ime dali ovom usevu: grahorica, t.j. sitan grah. Naroito je gladnih godina morala grahorica sluiti za ljudsku ishranu.17 Jela se, zapameno je, i u Sandaku (sve do Drugog svetskog rata). Postoji i domaa izvedenica od burak prak, sauvana u narodnoj poslovici lud kao grah-prak (u okolini Dubrovnika tako se naziva i nabusit ovjek, koji se lako napri, a Prak slui i kao prezime u Hercegovini). Grah-prak odnosno prak je i jedan od naziva za Pisum arvense odnosno za divlji graak,18 to nas, takoe, pribliava identifikaciji ove mahunarke. U Reniku kosovsko-metohiskog dijalekta Glie Elezovia, pod urov, itamo: vrsta ploda od nekakve biljke, kao grahorica koju vie tamonji narod ne seje. Ostalo da se kae: to si iskokotijo oi kaj da si urov izeo. U Povardarju se i sad seje urov.19 Urov (graorica) se, kae Toma Smiljani, gaji (1935.) i u Kievskoj kotlini i daje se stoci ili se spravlja kao neka vrsta kafe.20
Metodija Sokoloski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opirni popisni defteri od XVI vek za Kustendilskiot sandak, VI, II, Arhiv na Makedonija, Skopje, 1980, 192; Barkan, Kanunlar, 102, 4, 350; Aleksandar Stojanovski, Turski dokumenti za istorijata na makedonskiot narod, Opiren popisen defter za Solunskiot sandak od 1568/69. godina, IX, 1, Arhiv na Makedonija, Skopje, 2002, 100. 15 Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, XIV, Zagreb, 1953, 685. 16 Preuzeto iz: Dragia Lapevi, Naa stara poljoprivredna kultura, Prilozi za istraivanja etnografska i kulturno-istoriska, Beograd, 1923, 23. 17 Isto. 18 Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, XI, 427; Simonovi, Botaniki renik, 361. 19 Glia Elezovi, Renik kosovsko-metohiskog dijalekta, II, Beograd, 1935, 394. Za istog autora gra(h)or je vrsta leptiraste biljke koja raste kao samonik i urodica po njivama. Stoka je rado jede (Isto, I, 109). 20 Toma Smiljani, Kievija, u: Naselja i poreklo stanovnitva 28, SKA, Beograd, 1935, 404. Shodno svedoenju Sretena Popovia ...u gornjoj Makedoniji... seju dva varijanta grahorice koju zovu gravor, drugi urov: prva raste povisoko, a druga je nia, i po posnijim zemljama; i to samo i jedino radi krmljenja volova kad se zrno prekrupi (Lapevi, Naa stara poljoprivredna kultura, 23-24).
14

Burak

475

U svojoj Enciklopediji samoniklog jestivog bilja Ljubia Grli istie veliku hranljivost semenki grahorice, a u Japanu ih kuhaju kao grah i prireuju iz njih jela koja imaju izgled (ali ne i okus) kavijara. Mogu se jesti i mladi listovi, a i skuhani nedozreli plodovi (mahune). Pri upotrebi ove biljke za jelo treba biti oprezan, jer je grahorica prenosnik nematoda, nametnika na ovjeka. Navodi da je u vreme gladi i nerodnih godina i seme ptije grahorice (Vicia cracca) naziva se i ljubiasta grahorica sluilo za prehranjivanje tako to se brano dobiveno mlevenjem zrelih semenki upotrebljavalo za pripremanje kaa. I semenke tankoliste grahorice (Vicia tenuifolia Roth) naziva se i grahorina, graica mogle su se, u vreme oskudice, meati sa itom. Tu je, najzad, i dlakava grahorica (Vicia villosa Roth.), ije su se semenke jele u Rusiji kao graak (peluki).21 I u ve pomenutoj Poljoprivrednoj enciklopediji se istie da u nekim istonoazijskim zemljama zrno grahora slui i kao ljudska hrana.22 Shodno podacima dobijenim sa Interneta, seme biljke Lathyrus sativus naeno je u raznim praistorijskim naseljima u Egiptu, Maloj Aziji i Bosni. A bilo je poznato i Rimljanima. Jelo se potom i u podruju Mediterana kao i u Austriji, zrelo i nezrelo. Mleveno dodavalo se, u raznim oblastima, i hlebnom branu. Jela ga je i stoka. Visoka temperatura treba da je smanjivala opasnost od trovanja i oduzetosti udova (Lathyrismus) do koje je dolazilo. Godine 1923. iz Jugoslavije je izvezeno bezmalo tri stotine hiljada kilograma graorice, i to za Austriju, Italiju, Maarsku, Grku i ehoslovaku. Ako je bila ista, upotrebljavala se za izradu alkohola u fabrikama alkohola, a inae za stonu hranu. Kukolj se sa graoricom melje kae Milivoj Savi i mea sa mekinjama pa se prodaju za stonu hranu (a cena im je uvek neto manja nego za fine mekinje). U Baranji se graorica koristila za ishranu konja, a u Banatu, zajedno sa kukoljem, za ishranu rogate stoke. Ponegde, kao u okolini Osijeka, to je bila hrana ovaca. Ali se, izgleda, ipak najvie izvozila.23 Svoje mesto ova mahunarka nala je i u narodnoj medicini i to od najstarijih vremena to bi, takoe, potvrivalo nau pretpostavku o jestivosti nekih njenih vrsta u prolosti. Tako Hipokrat pripisuje grahoru (Lathyrus) diuretiko dejstvo preporuujui ga i kao sredstvo za ienje krvi. Knjige o lekovitim biljkama XVI veka (na primer Lonicerus)
Ljubia Grli, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb, 1986, 208-210. Inae, u ruski jezik ula je i re burak koja se tu prevodi kao rote Erbse (crveni graak). Sa istim znaenjem (Erbse) javlja se i u itavom nizu azijskih jezika, kao i u maarskom (bors): Doerfer, nav. delo, 281. 22 Poljoprivredna enciklopedija, 400. 23 Milivoj M. Savi, Naa industrija, zanati, trgovina i poljoprivreda, II, 4-5, Sarajevo, 1923, 17-19.
21

476

Olga Zirojevi

preporuuju ga protiv tuberkoloze i ujeda psa, odnosno zmije. U turskoj narodnoj medicini burak (Lathhyrus) se koristi za spreavanje zgruavanja krvi i olakavanja probave. Grli pripisuje grahorici (Vicia sativa) antidijabetino delovanje, a od osuene biljke, pak, prireuje se, kae, aj koji potpomae cirkulaciju.24 Danas se u homeopatiji Lathyrus koristi naroito protiv paraliza i multiple skleroze. Najzad, nije nezanimljivo ni to da se naziv ove mahunarke kod Turaka koristi i kao lino ime Burak.25 BURAK Rezime U radu se govori o jednogodinjoj biljki (Lat. Lathyrus) iz porodice leguminoza koju, shodno relevantnim turskim renicima, jede stoka. U osmanskim zvaninim popisima (defterima) belei se meu feudalnim davanjima raje, a prevodi se kao gra(h)or, gra(h)orica, gra(h)orovina, kukolj, urov. Poljoprivredna enciklopedija razlikuje grahor od grahorice navodei da ih ima mnogo vrsta. Da li je ovde re o krmnoj biljci ili je, pak u pitanju mahunarka koja se koristila i u ljudskoj ishrani? Polazei od toga da se i u nekolicini osmanskih kanunnama belei uur od gra(h)ora odnosno urova (obraunavan je u luknima, kilama i tovarima, ili u akama, a neretko je upisivan i zajedno sa drugim jestivim mahunarkama) skloni smo pretpostavci da je tada korien u ljudskoj ishrani, a znamo da se i danas jede u nekim istonoazijskim zemljama. Postoji i domaa izvedenica od burak prak (grah-prak je divlji graak). Svoje mesto ova mahunarka nala je i u narodnoj medicini, i to od najstarijih vremena. BURCHAK Summary The paper treats the year-long plant (Lat. Lathyrus) from the family of legumes, which according to the relevant Turkish sentences, is eaten by cattle. In Ottoman official registers (defters) it was listed in the feudal
Uz podatke preuzete sa Interneta vid. takoe: Ismet Zeki Eyuboglu, Anadolu Halk Ilalar, Bitkiler, Byler, Macunlar, Yldzname, Istanbul, 1987, 57. 25 Kemal Zeki Gencosman, Trk Isimleri Szl, Istanbul, 1975, 61.
24

Burak

477

taxes of reaya, and it is translated as gra(h)or, gra(h)orica, gra(h)orovina, kukolj, urov. The Agricultural Encyclopedia discerns grahor from grahorica saying that there are many kinds of these. Is it a fodder plant or is it a legume used in the human diet? Starting from the fact that in a few Ottoman kanunnamas the tax (ushur) from gra(h)or or urov was mentioned (it was calculated in luknos, kilos and loads, or in akas, and it was often listed together with other edible legumes), we are prone to presume that it was used then in the human diet, and we know that it is eaten in some East Asian countries even today. There is a local derivative from burchak prchak (prchak beans is a wild pea). This legume found its place in the oral medicine from the earliest times.
Key words: cereals, pulses, legumes, ushur, food, folk medicine, medicine, personal name

OCJENE I PRIKAZI Asad Drkft, ILM ALARQ, tarama Adnn asan, Muassasa iza Abd al-Azz Sad alBbn li ibd alir, alKuwayt 2010, 384 str. Fondacija za poetsko stvaralatvo Abdulaziz Saud alBabtain, povodom odravanja Dvanaestog meunarodnog samita kulture i dijaloga civilizacija Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar u oktobru 2010. godine u Sarajevu, u okviru edicije koja je obuhvatila nekoliko djela vrijednih panje objavila je djelo akademika Esada Durakovia Ilm alarq. Rije je o prijevodu na arapski jezik djela Orijentologija: univerzum sakralnoga teksta objavljenog 2007. godine u izdanju sarajevske izdavake kue Tugra. Iznimnu vrijednost ovoga djela bosanskohercegovaka kulturna javnost ve je upoznala, a Udruenje izdavaa i knjiara BiH autoru dodijelilo nagradu za najboljeg autora u 2007. godini. Izvanredni doprinos ovog djela svjetskoj arabistici i kulturi spomenuta fondacija jo je ranije prepoznala i sredinom 2010. godine objavila prijevod ovog djela na engleski jezik pod naslovom Orientology: the Universe of the Sacred Text. Neologizam orijentologija (ilm alarq), koji je autor kreirao i inovativno skovao distancirajui se od ideologijski i znanstveno degradiranog pojma orijentalizam ili orijentalistika (ilm alistirq), upotrijebljen ve u samom naslovu nagovijestio je svje i na objektivnim znanstvenim principima utemeljen pristup razliitim aspektima duhovnosti orijentalno-islamskog kruga uope, i poetici stare arapske knjievnosti posebno. Zahvaljujui izuzetnoj naunoj biografiji, nizu podrobnih studija i eseja koji istrauju staru arapsku knjievnost, te dugogodinjem, predanom prevodilakom radu, iz pera Durakovia nastalo je djelo koje nudi jasan pojmovni i terminoloki aparat kojim se detaljno opisuje i analizira raspoloiva graa i izriu originalni sudovi i stavovi o razliitim poetikim temama. Knjiga je formalno podijeljena na alTadr (Rije izdavaa), Madal (Uvod), est poglavlja koja se sastoje od niza potpoglavlja, Mari alkitb (Literatura), Fihris almualat (Indeks pojmova) i alMutaw (Sadraj). Kompleksna struktura djela i njegov obim govore o izuzetnoj kompliciranosti odnosa u kojima stoje prebogata arapska knjievna tradicija sa svim svojim pojavnostima i kuranski Tekst kao temeljni tekst te tradicije koji se postavlja spram zateenog pjesnitva, ali i postaje sukus prema kojem se odreuje svekolika postkuranska knjievnost i umjetnost. U prvom poglavlju koje nosi naslov iriyya alarbisk (Poetika

480

Ocjene i prikazi nu. Stoga se postkuranska poezija okree novim poetikim postulatima, lirskim sadrajima ostvarenim u novim, raskonim formama nastalim pod utjecajem idaza, tj. nadnaravnosti forme, jezika i stila sakralnog Teksta. Naredna dva poglavlja, alTabh f alir alarab alqadm: lam al masfa (Figura poreenja u staroj arapskoj poeziji: svijet na distanci) i al-Maz alqurn: allam min aldil (Kuranska metafora: svijet iznutra) bave se poreenjem i metaforom stilskim figurama koje dominiraju u razliitim periodima stare arapske poezije. Autor u potpunosti odbacuje negativne orijentalistike sudove o fragmentarnom doivljaju svijeta beduina i takozvanoj materijalistinosti stare arapske poezije, posebno Muallaqa, insistirajui na terminu realistinosti prijeislamske poezije u kojoj figura poreenja figurira kao idealno sredstvo opisa svijeta na distanci. Durakovi smatra da se objavljivanjem Kurana arapskom pjesniku podario novi, oneobiajeni spoj forme i sadrine, svijet metafore. Kuran svojim nadnaravnim jezikom i stilom, ne samo sadrajem, dokida realistino poimanje svijeta antikog beduina otkrivajui mu novi svijet onostranosti koji se spoznaje posredovanjem metafore. Kuran je tako putem metafore donio prevrat i u knjievnosti budui da e postkuranska poetika dobiti sasvim novo lice. Posljednje poglavlje, Nu aliriyya m bada al-qurniyya wa altur al-adab (Stasanje postkuranske poetike i knjievne tradicije) zahvata cijeli niz razliitih poetolokih tema,

arabeske) Durakovi izmeu ostalog govori o razliitim iskustvima knjievnosti koja imaju itaoci zapadnog i orijentalnog kruga, (ne)razumijevanju estetskih i poetskih postulata na kojima poivaju predstavna djela orijentalne knjievnosti i sakralni tekst Kurana te parcijalnoj recepciji ovih djela na Zapadu gdje se obino osporavaju, ne uvaavaju i previaju knjievnoestetske vrijednosti izraene u jeziku, stilu i kompozicionoj arabesknoj strukturi, zanemaruje koherentnost forme i negativno vrednuje nelinearno poimanje vremena i prostora orijentalnog pjesnika i pripovjedaa. Drugo poglavlje naslovljeno aliriyya alistidlliyya li alQurn (Deduktivna poetika Kurana) autor je posvetio intertekstualnosti kuranskog Teksta koji komunicira sa svim drugim sakralnim tekstovima ostvarujui citatno svoju poetiku funkciju, a preko knjievnoestetskog strukturiranja ostvaruje i krajnje ideologijske ciljeve. S druge strane, kuranski Tekst stupa u komplicirane i ive odnose sa tradicijom ije neke forme afirmira, druge prevladava i dokida, ime se potvruje apsolutna uronjenost Teksta u Kontekst (str. 34). Dimenzija kontekstualnosti Kurana razraena je u narednom poglavlju Taqaddum alna alqurn al altur (Pohod kuranskog Teksta u tradiciju) u kojemu autor analizira odnos tradicije i Kurana na dvjema razinama, ideologijskoj ili sadrajnoj i formalnoj, to su i centralne teme dvaju potpoglavlja iz kojih se sastoji. Kuran odluno razvrgava vezu poezije i religije odriui svaku mo poetikoj indukciji da dosegne Isti-

Ocjene i prikazi

481

meu kojima se izdvaja problem periodizacije arapske knjievnosti u okviru kojega autor odbacuje davno uspostavljenu hronoloku periodizaciju i nudi novu periodizaciju zasnovanu na knjievnoestetskim kriterijima. Autor se u ovom poglavlju osvre i na pitanja originalnosti i knjievne krae, filoloko tumaenje odnosa formasadraj, vrednovanje motiva koji prerastaju u topose itd. Treba istai da je za prijevod ovog djela na arapski jezik zasluan Adnn asan, koji je na arapski jezik preveo niz knjievnih djela, ali i djela iz kulturne i politike historije svijeta. Izuzetno zahtjevan znanstveni stil Esada Durakovia sigurno je bio teak zadatak, ali i izazov prevodiocu koji je, kako se ini ve nakon nekoliko proitanih stranica, ponudio adekvatne prijevodne ekvivalentne za razliite termine, pa i neologizme, paljivo birane i kreativno osmiljene kako bi se izrazile suptilne i sofisticirane distinkcije koje poivaju na nadasve novim teorijskim postavkama. Iako je prevodilac uspjeno odgovorio na izazov znanstvenog teksta, sukladno praksi veine savremenih naunih djela koji se prevode na arapski jezik, pa i piu na arapskom jeziku, ureiva je pored ponuenih prijevodnih ekvivalenata zadrao i termine na engleskom jeziku, olakavajui tako arapskom itatelju razumijevanje onih termina koji nisu ustaljeni u poetolokim studijama na arapskom jeziku. Vjerujem da je prijevod ovog djela na arapski jezik izvanredan poduhvat kojim se omoguava arapskoj znanstvenoj zajednici, ali i iroj kulturnoj javnosti, da se susretne s jed-

nim od rijetkih djela koja istrauju, opisuju, analiziraju i propituju orijentalno-islamsku umjetnost i knjievnu tradiciju te staru arapsku poetiku iznutra, metodom imanentnog pristupa kojim se autor u potpunosti udaljava od svakog orijentalistikog vrijednosnog suda, ali u isto vrijeme i od bilo kakve ideologijske refleksije eurocentrizma. Zato, lid Azab u svom prikazu ovoga djela kae da je autor sproveo dosljedno istraivanje i izveo zakljuke o poziciji kuranskog Teksta osloboen svake predrasude.26 Iako nedavno objavljeno, o recepciji i velikoj panji koju je ovo djelo izazvalo svjedoi niz prikaza objavljenih na razliitim krajevima arapskog svijeta. Vjerujem da e se univerzum dragocjenih ideja koji ovo djelo predstavlja otkrivati i istraivati jo dugo u okvirima razliitih kultura i jezika. Amra Mulovi

Munir Drki i Alen Kalajdija, OMER HAZIM HUMO. SEHLETUL-VUSUL. GRAFIJA I LEKSIKA SEHLETUL-VUSULA, Muzej Hercegovine Mostar, Mostar 2010, 226 str. Bosanske salname daju detaljne podatke o broju uenika u reformiranim kolama u Bosanskom vilajetu u periodu od 1284-1294/1867-1877.
26

lid Azab, Ilm alarq min Tha usayn il Idwrd Sad wa Drakft, alayt, 18. 12. 2010.

482

Ocjene i prikazi noj djelatnosti Omera Hume. Posebno su zanimljivi stihovi koje autori citiraju a odnose se na lugat bosnevi, na bosanski leksik i jezik. Autori piu i o Huminoj svijesti o bonjakom identitetu, a istodobno skreu panju i na knjievno-estetski aspekt Huminog djela. Transliteraciju djela Sehletulvusul (15-63) radio je Munir Drki. U fusnotama su navedena objanjenja manje poznatih pojmova i neke osobitosti Humine grafije na primjeru transliteracije rukopisa R 4711 iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Odmah iza transliteracije slijedi poglavlje Osobenosti Humine arebice i njezina pravopisa (67-107) iji je autor takoer Munir Drki. Treba napomenuti da je navedeni tekst jedan od najduih lanaka u naoj orijentalnoj filologiji o arebikom pismu u nekom djelu iz druge polovine 19. vijeka. Poglavlje knjige koje je napisao Munir Drki, Osobenosti Humine arebice i njezina pravopisa nastoji sa aspekta moderne lingvistike znanosti unijeti vie svjetla u Humin grafijski koncept arebikog pisma inae podesnog za razliite naine adaptacije u slavenskim jezicima postavljajui katkad vrlo zanimljiva pitanja o tome da li se na primjeru prouavanja arebikih djela na bosanskom jeziku krajem 19. stoljea moe govoriti o vie arebica a ne samo o jednoj arebici, istodobno vjerno i znanstveno dosljedno opisujui da se u sutini radi o varijantama arebice, svojevrsnim grafijskim redakcijama arebikog pisma, koje svojom povijesnom opstojnou potvruju takvu vrstu pismenosti meu Bonjacima i u navedenom historijskom razdoblju. Rad nastoji pristupiti Huminoj arebici, kako autor navo-

godine. Nastavni planovi i programi u rudijama i drugim kolama potvruju da su desetine hiljada uenika sluale nastavu na bosanskom jeziku i imale asove maternjeg jezika. Stvara se dojam da se narodna prosvjeta u tom periodu odvijala na dvije razine: na razini slubene politike, osobito one koju je zacrtao Topal Osman-paa, u kolovanju i odgajanju djece i omladine, s jedne strane, i na razini svakodnevne prosvjetiteljske aktivnosti meu narodom, s druge strane. Pojava Omera Hume i tampanje njegova djela Sehletul-vusul 1875. zanimljiva je pojava prije svega na planu narodne prosvjete u drugoj polovici 19. stoljea u Bosanskom vilajetu. Humino djelo Sehletul-vusul javlja se neto iza djela Od virovanja kitab, koje je napisao Mehmed Zaimef. Agi iz Bosanskog Broda, a panju znanstvene javnosti uglavnom privlai zbog odreenih grafopisnih osobitosti kojima se nastoji to vjernije prenijeti narodni, bosanski jezik kroz medij arebike grafije. U izdanju Muzeja Hercegovine Mostar izala je vrlo korisna knjiga Omer Hazim Humo. Sehletul-vusul: Grafija i leksika Sehletul-vusula autora Munira Drkia i Alena Kalajdije. Knjiga je jedna u nizu knjiga koje je izdao Muzej Hercegovine Mostar u nastojanju da afirmira pozitivne kulturne injenice i linosti iz Mostara iz blie ili dalje prolosti. Knjiga Omer Hazim Humo. Sehletul-vusul: Grafija i leksika Sehletul-vusula sloene je strukture i predstavlja primjer interdisciplinarnosti u oblasti orijentalne i slavistike filologije. U Predgovoru (5-13) autori skreu panju na glavne osobitosti i zanimljivosti u prosvjetnoj i kultur-

Ocjene i prikazi

483

di, iz perspektive Huminog vremena i u odnosu na dotadanju arebiku pismenost na bosanskom jeziku, a ne u odnosu na neko drugo pismo, kako se to dosad radilo, podrazumijevai da je Humina arebica na neki nain bila i produkt specifinog obrazovnog sistema u kolstvu Humina vremena. Usporedba se povremeno vri i na primjeru Humine arebice i kasnije auevieve reformirane arebice. a studija odaje visok stupanj akribinosti u opisu ortografskih osobenosti Humine arebice, osobito pri pisanju rijei slavenskoga porijekla. Autor studije skree panju na vrlo vanu injenicu da je reforma arebice krajem 19. stoljea zapravo potaknuta potrebom za tadanjim tampanjem knjiga i na arebici koja je zahtijevala to praktiniju grafopisnu standardizaciju u skladu sa potrebama iznalaenja to praktinijih grafema i dijakritikih oznaka za foneme iz bosanskog jezika. Grafopisne reforme katkada su ostajale samo na razini inovativnosti u pisanju grafema, dok su neki autori grafopisnu reformu svjesno nastojali ukljuiti i u iri kontekst ope pravopisne standardizacije. Kad usporeuje Huminu arebicu sa auevievom, M. Drki daje vrlo zanimljive ocjene koje ipak preferiraju prednosti Humininih rjeenja u arebici nad ostalim rjeenjima, ak i kasnijim, to predstavlja zanimljiv pristup analizi i osvjeava kritiko pisanje o arebici u naoj literaturi. Naime, poznato je, manje ili vie, da je auevieva arebica bila u odreenoj mjeri uvjetovana reformom arebikog pisma u turskom jeziku u kasnijoj fazi razvoja osmanskog jezika, prije prelaska na latinicu, osobito u biljeenju sloenog vokalskog sistema. au-

evi je dakako bio i pod utjecajem obrazovnog sistema kroz koji je proao, a u dosadanjim prouavanjima obino su se njegova rjeenja smatrala boljim od rjeenja prethodnika. Drki na nekim oiglednim primjerima ukazuje na prednosti Huminog biljeenja vokala u bosanskom jeziku. Takoer je zanimljivo poglavlje o biljeenju rijei orijentalnog porijekla u Huminoj arebici, gdje se naglaava princip korijenskog biljeenja leksema orijentalnog porijekla, to nas na neki nain upuuje na oekivani zakljuak da sistem biljeenja arebikih grafema kod Omera Hume ne moemo okarekterizirati iskljuivo kao grafopisnu reformu, ve i kao pokuaj pravopisne standardizacije bosanskog jezika, koji se nastavlja sa Berbiem, Seljupcem i ostalim reformatorima arebice koji kod nas jo nisu ni obraivani. Navedeni tekst upravo skree panju na tu vrlo vanu osobenost i znaaj Humine arebice. Drki navodi brojne primjere kojima nastoji to utemeljenije argumentirati svoje stavove. U poglavlju Osobenosti leksiko-semantike strukture Sehletul-vusula (109-168) Alen Kalajdija daje iscrpnu studiju o tvorbi rijei (glagolskih priloga, gl. imenica, imenica za izraavanje vrioca radnje, brojeva itd.). Takoer skree panju i na specifine glagolske oblike slavenskih leksema u Huminoj arebici, a posebno razmatra pitanje kombinirane tvorbe uz upotrebu orijentalnih leksema i bosanskih sufiksa. U odjeljku o tvorbi panju posveuje i tvorbenim idiolektizmima i neologizmima, kao to su, naprimjer, zlaka, vrsnik, neumid itd. Alen Kalajdija daje i podjelu leksema u Huminom djelu

484

Ocjene i prikazi BOSNA U SAVREMENOJ ARAPSKOJ POEZIJI, IZBOR PJESAMA I STUDIJA. Izabrao i priredio Muhammad al-Maayih. Prijevod na bosanski jezik Elma Dizdar i Mirza Sarajki. The Foundation of Abdulaziz Saud Al-Babtain Prize for Poetic Creativity, Kuwait 2010, 344 str. Knjiga Bosna u savremenoj arapskoj poeziji, izbor pjesama i studija objavljena je zajedno sa jo nekoliko knjiga u povodu odravanja Dvanaestog meunarodnog samita kulture i dijaloga civilizacija Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar koji je u organizaciji The Foundation of Abdulaziz Saud Al-Babtain Prize for Poetic Creativity i Univerziteta u Sarajevu odran 19-21. oktobra 2010. godine. Ova knjiga objavljena je dvojezino, na arapskom i bosanskom jeziku. U uvodnoj studiji (3-42/5-48) Muhammad al-Maayih na prvom mjestu govori o Bosni kao mjestu gdje se geografski i kulturoloki sreu Istok i Zapad, a zatim pokuava upoznati arapskog itaoca o tome na koji nain je arapsko-islamska kultura prisutna u Bosni i Hercegovini. Interesantno je da je na prvom mjestu ukazao na injenicu da je u Bosni i Hercegovini u jednom vremenskom periodu stvarana literatura na bosanskom jeziku uz upotrebu arapskog pisma. Nadalje, pozivajui se na Muhameda alArnauta, ovaj autor spominje autore, poput Handia, Traljia i drugih koji su se bavili pitanjima vezanim za postojanje kulturnih veza izmeu Bosne i Istoka. Panju posveuje i rukopisnom blagu na orijentalnim

Sehletul-vusul prema kriteriju izraavanja semantikih odnosa, posebno opisujui antonime i sinonime. Frazeme i kolokate obrauje u tematskoj jedinici Odnosi meu leksemima zasnovani na semantiko-sintagmatskoj vezi (126-132). Zanimljivo se opisuju dijalektizmi, regionalizmi, lokalizmi, kad se opisuje teritorijalno raslojavanje leksike, dok se u cjelini u kojoj se bavi analizom leksema s obzirom na vremensku raslojenost detaljnije osvre na historicizme, arhaizme i orijentalne knjike lekseme. Poslije opisa orijentalne leksike slijedi poglavlje o onomastici unutar koje se posebno analiziraju etnici. U finalnom poglavlju studije, Sehletul-vusul kao predstandardni idiom zapadnotokavske jezike koine (155-166), Alen Kalajdija zaokruuje studiju i donosi vrlo korisne podatke i zanimljive zakljuke. Na kraju knjige daju se faksimili rukopisa djela Sehletul-vusul (GHB 4711). Knjiga Omer Hazim Humo. Sehletul-vusul: Grafija i leksika Sehletul-vusula moe svojim strukturnim rjeenjima posluiti kao primjer za budua izdavanja slinih djela iz podruja bosanskohercegovake arebike alhamijado literature i predstavlja spoj filolokih metoda iz oblasti slavistike i orijentalistike. Izdava knjige, Muzej Hercegovine Mostar, nudi kulturnoj javnosti jo jedno djelo u kojem uz studiju daje i faksimile rukopisa, to je svakako, nadamo se, korisno i za dalja istraivanja alhamijado literature i slinih tekstova meu ljubiteljima kulturne i ope povijesti Bosne. Adnan Kadri

Ocjene i prikazi

485

jezicima i u tome kontekstu govori o stradanju Orijentalnog instituta u Sarajevu 1992. godine. Jedno od pitanja kojem je u uvodnoj studiji al-Maayih posvetio naroitu panju jeste Bosna i humanistika poezija (al-ir al-insn). Humanistika poezija za ovog autora jeste dobrovoljna odgovornost za kolektivne brige. U tome smislu navodi kako arapski pjesnici univerzaliziraju problem bosanske patnje i stradanja:
Ne recite kako pati Bosna To patnja je ovjeka svakoga. (Halid Mazlum)

naziva nacionalnom poezijom (alir al-qawm). To su one pjesme u kojima pjesnici nastoje razbuditi arapski nacionalni ponos i kazati da Arapima da moraju saosjeati sa bosanskom patnjom:
Bosnu gutaju vatrene stihije O, Arapi... (Avad Haim)

Pjesnici nastoje da probude ljudsku savjest da se ukljui u borbu za spas Sarajeva:

Zbogom Sarajevo Prije nego li se srue zidine I krovovi u prah se pretvore Skriju se djeca i mievi Zbogom tebi Prije nego li oganj usplamti I ostane jedna istina Da po dobroti poznaje se ovjek. (Gazi al-Qusaibi)

Al-Maayih nalazi motiv bosanskog stradanja i u poeziji u kojoj prevladava vjerski ton (al-ir al-dn). Vjersko osjeanje u toj poeziji povezano je sa osjeanjem univerzalnog bratstva meu ljudima:
Dooh ti, brate, jer bole me i prate rane prognanih To rane su blinjih mojih iz Sarajeva, a sad po svijetu razasutih. (Mehdi El-Devahiri)

Arapski pjesnici pokuavaju da govorei o bosanskom stradanju potaknu i pitanje dijaloga civilizacija u emu vide lijek za sve ratove, probleme i brige:
Svaka e rije Neto dobro iznjedriti. (al-Asker)

Al-Maayih ide i dalje sa klasificiranjem arapske poezije koja je posveena vremenu tekog stradanja ali i otpora Bosne i Hercegovine i tako pronalazi karakteristike patriotske poezije (al-ir al-watan) u kojoj opise nemoi i stradanja zamjenjuju rijei ponosa i rijei koje pozivaju na otpor:
Ja sam Sarajevo! Ne udi se! Ovo su brda moja Gorda su, visoka i slave puna. Ja sam Biha, Mostar Svi gradovi kazuju ti Ovdje stanuju vitezovi! (al-Nahvi)

Al-Maayih pronalazi da se u arapskoj poeziji koja govori o vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu moe govoriti i o patriotskoj poeziji (al-ir al-watan). Bosna je u pjesmama arapskih autora nala mjesta i u onoj vrsti poezije koju al-Maayih

Al-Maayih se osvrnuo i na neke zajednike stilske i prozodijske karakteristike ove poezije, kao to su rima, pjesnike slike, poreenje i metafora. Pri analiziranju upotrebe poreenja i metafore koristi se teoretskim modelima klasinih arapskih autora.

486

Ocjene i prikazi ve ga ostavljaju svjeim, odnosno putaju da govori vlastitim jezikom. S druge strane, vjeto prenose rime i ritam i ne umanjuju jeku ove poezije, gromka pitanja, uzdahe sjete, razoarenja i boli to izbijaju iz stihova. To je svakako jedan od pokazatelja nesumnjive prevodilake kompetentnosti koju su prevodioci ovog izbora poezije ispoljili prenosei u bosanski jezik stihove arapskih pjesnika. Znaaj prijevoda ovog izbora poezije prije svega je u tome to je ovo prvi izbor arapske poezije koji je objavljen na bosanskom jeziku a koji govori o vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Knjievnost poesto doprinosi popunjavanju praznina u historiji, odnosno prenosi iz prolosti ono to sama historija ne biljei. Poezija prikazana u ovom izboru to svakako ini. Munir Muji

Na kraju uvodnog dijela autor navodi da su o Bosni i Hercegovini objavljivane zbirke poezije na arapskom jeziku u vie navrata, meu kojima po vrijednosti istie zbirku pjesama pjesnika Hasana al-Amranija pod naslovom Na Drini uprija koja je objavljena u Maroku 1992. godine. Pjesme o Bosni i Hercegovini pjevali su pjesnici iz razliitih dijelova arapskog svijeta. Pored pjesama na knjievnom jeziku, kako naglaava autor, postoje pjesme koje su spjevane na narodnom jeziku i od kojih s neke izvod uz muziku pratnju. U ovoj knjizi prevedeno je trideset i sedam pjesama ili odlomaka iz pjesama koje su napisali pjesnici iz razliitih arapskih zemalja. Rije je uglavnom o pjesmama kojima su pjesnici eljeli ukazati na stradanje i patnje u Bosni i Hercegovini za vrijeme agresije na to upeatljiviji i neposredniji nain. To se vidi i iz samih naslova pjesama: Pismo zemlji koja umire... Bosni, Budi strpljivo, Sarajevo, Razgovor sa ubijenim, Vatra u Bosni itd. Jezik ove poezije uglavnom tei izazvati kod arapskih italaca saosjeanje sa bosanskom patnjom. Naglaena sugestivna dimenzija teksta kroz koju pjesnici ele da univerzaliziraju vlastitu sentimentalnost, odnosno da jezikom svoje poezije iskau ili probude sentimentalnost svoga naroda ima za posljedicu to da je jedan od preovlaujuih dojmova koji ostavlja ova poezija neka vrsta stalno prisutne tautologijske saobraznosti pjesnikih slika samima sebi. Uestali su istovjetni motivi, slike i leksika. Meutim, prevodioci ne upadaju u zamku interpretiranja teksta originala i njegova dotjerivanja,

POEZIJA KUVAJTA XX VIJEKA. Izbor i predgovor Muhamed Mufaku, prijevod s arapskog: Esad Durakovi. The Foundation of Abdulaziz Saud Al-Babtain Prize for Poetic Creativity, Kuwait 2010, 102 str. Kuvajtska poezija u formi antologije predstavljena je naem itateljstvu prvi put 1982. godine, kada je u izdanju kruevake izdavake kue Bagdala objavljena knjiga Savremena poezija Kuvajta (izbor i predgovor: Muhamed Mufaku, prijevod s arapskog Esad Durakovi). U tadanjem predstavljanju kuvajtske poezi-

Ocjene i prikazi

487

je mjesta su nale pjesme deseterice pjesnika, a u knjizi Poezija Kuvajta XX vijeka predstavljeno je sedamnaest pjesnika i pjesnikinja. Knjiga Poezija Kuvajta XX vijeka objavljena je zajedno sa jo nekoliko knjiga u povodu odravanja dvanaestog meunarodnog samita kulture i dijaloga civilizacija Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar koji je u organizaciji The Foundation of Abdulaziz Saud Al-Babtain Prize for Poetic Creativity i Univerziteta u Sarajevu odran od 19. do 21. oktobra 2010. godine. U uvodu knjige Abdul Aziz Saud al-Babtin, osniva spomenute fondacije, uz zahvalnost autorima naglasio je kako izdavanje ove knjige ima za cilj da se doprinese izgradnji civilizacije koja poiva na prihvaanju i uvaavanju drugoga, koja je irila i jo uvijek iri vrijednosti tolerancije, ljubavi, suglasja meu svim ljudima... Mufaku je u Predgovoru (str. 5-22) iznio ope podatke o Kuvajtu i kazao da je Kuvajt od najranijih vremena bio most izmeu Dalekog istoka i Evrope. Pod imenom Kuvajt ova zemlja je poznata od poetka XVIII vijeka, a konanu nezavisnost stekla je 1961. godine. Mnogi o Kuvajtu u prolosti razmiljaju kao o beduinskoj zajednici koja je orijentirana na ivot u pustinji. Meutim, Ljudi na prostoru dananjeg Kuvajta bili su izmeu dva razliita svijeta izmeu pustinje i mora. Poto pustinja nije nita davala, stanovnici Kuvajta su svoju sudbinu vezali za more. Kuvajani su u povijesti ostali manje zapameni kao pustinjski nomadi, a vie kao pomorski nomadi koji su se otiskivali na mjesecima duga putovanja po

moru u potrazi za bisernim koljkama. Odatle se rodio snani osjeaj upuenosti jednih na druge i sudbinske povezanosti, to je injenica koja je utjecala na onovremeno, ali i kasnije kuvajtsko poetsko stvaralatvo. U ranom periodu taj utjecaj ogledao se u nastanku tzv. pjesama o moru u kojima je opisivana teka borba kuvajtskih tragaa za bisernim koljkama da steknu zalogaj hljeba, iz ega se vremenom izrodio i snaan osjeaj o postojanju socijalne nepravde zbog uvianja da su zarada preprodavaa i rasko u kojem ive oni to kupuju bisere neusporedivi s onim to dobijaju lovci na biserne koljke. Otkrie nafte prekretnica je u ivotu Kuvajta. Ni jedan pogled na povijest i kulturu Kuvajta ne moe zanemariti ovu injenicu. Sredina dvadesetog vijeka, kada je zapoelo eksploatiranje nafte, dijeli povijest Kuvajta na dvije posve razliite dionice. To je vrijeme kada se Kuvajt od mora okree pustinji tamo gdje je nafta i vrijeme kada se prilike u toj zemlji posve mijenjaju. Najranija kuvajtska poezija pojanjava Mufaku nastajala je na dijalektu, ali kako je poznato arapska knjievna kritika nije voljna priznati takvoj poeziji umjetniku vrijednost. U drugoj polovini devetnaestog vijeka kuvajtski pjesnici poinju pisati na knjievnom arapskom jeziku. U tom periodu istakli su se dvojica pjesnika, al-Adsani i al-Farad, koji su stvarali istovremeno i na dijalektu i na knjievnom arapskom jeziku. Pedesetih godina dvadesetog vijeka kulturni ivot u Kuvajtu doivljava snaan preporod, u tu zemlju dolazi veliki broj arapskih intelektualaca,

488

Ocjene i prikazi Uz sve nedae koje je sa sobom nosio ovaj dogaaj, on je predstavljao ok i za kuvajtske pjesnike, pogotovo one koji su se proslavili pjesmama o svearapskom duhu (al-Sakkaf, Suad alSabah, al-Vukijjan i dr.). Nekadanju romantiarsku zbunjenost i nespokoj koji se raao iz susreta prolosti i sadanjosti zamijenio je nespokoj koji se raao pred dolazeom budunosti, to je nalo odjeka u poeziji pjesnikinje alKurajni (r. 1956), da bi se u novije vijeme pouzdanje u humanizam, kakvo nalazimo u poeziji pjesnikinje Muhanna (r. 1964), javilo kao znak izlaska iz spomenutog stanja. Mufaku je znalaki odabrao a Durakovi sjajno preveo i prepjevao ezdeset i sedam cjelovitih pjesama, odnosno dijelova pjesama (str. 23-95). Ako bi se mnotvo zahtjevnih preduvjeta za uspjeh nekog prijevoda eljelo imenovati jednom rijeju, onda bi to bila adekvatnost. Nevolja sa prevoenjem jeste upravo u tome to adekvatnost uvijek znai neto drugo, odnosno podrazumijeva zbir raznovrsnih postupaka. Otuda prevoenje poezije razliitih pjesnika, u ovom sluaju njih sedamnaest, znatno uslonjava posao prevodioca. Prevesti jednu ovakvu antologiju pjesama nije isto to i prevesti zbirku pjesama nekog odreenog autora. U prevoenju antologije prevodilac se mora sa svakim novim pjesnikom dovijati u emu traiti formulu da se prenese eho originala. Durakovi, kao darovit i priljean prevodilac, uspjeno se nosi sa tim zadatkom. Evo primjera kako prevodilac prenosi u bosanski stihove jednog od prvih kuvajtskih pjesnika, al-Askara, koji pripadaju kategoriji poezije socijalnog bunta:

pjesnika, kritiara i dr. Istovremeno, veliki broj mladih Kuvajana odlazi izvan Kuvajta na studije. tampa i izdavatvo su u procvatu. Drutvene promjene izrodile su nastanak romantiarske struje u kuvajtskoj poeziji, koja je bila odjek nesnalaenja u tim novim okolnostima. Revolt, nesigurnost i nezadovoljstvo preovlaujui su tonovi u kuvajtskoj poeziji iz toga vremena. Glavni protagonist te poezije jeste al-Askar (r. 1913), a njegovim putem nastavio je i Ahmad alUdvani (r. 1922) koji e jo snanije iskazati duh revolta i uznemirenosti. Kod al-Zejda (r. 1927) nailazimo na pokuaj traenja izlaza u nekoj vrsti misticizma. Nezadovoljstvo prema promjenama koje se deavaju u Kuvajtu neki pjesnici, kao to je al-Fajiz (r. 1939), izraavali su vraanjem u prolost, tj. opisivanjem tekog ivota kuvajtskih lovaca na biserne koljke. U poeziji al-Sabatija (r. 1935), alVukijjana (r. 1941) i drugih pjesnika koji su se u to vrijeme iz inostranstva gdje su se kolovali vraali u Kuvajt sree se uznemirenost, koja se javlja kao svijest o tome da se stari i novi svijet ne susreu na prirodan nain. Govorei o savremenoj poeziji u Kuvajtu, Mufaku je smjeta u osamdesete godine, kada je Kuvajt dostigao vrhunac u ekonomskom, socijalnom napretku, kao i napretku na polju kulture. U to vrijeme znaajna je pojava kuvajtskih pjesnikinja, kao to je Suad al-Sabah (r. 1942), u ijoj poeziji je prisutan duh arapskog nacionalizma i odvanosti da bude glas ene koja slobodno sanja o ljubavi i govori protiv dominacije mukaraca. Zamah moderne arapske poezije prekinula je Saddamova agresija na Kuvajt 1990. godine.

Ocjene i prikazi
Ni srce niti ruka bogatuna Ne znaju za milost ni za dobroinstva On se gordi u sjajnome ruhu.

489

Odabirom markiranih leksema kakve su bogatun, koja oznaava imunu ali ne i plemenitu osobu i neobinog oblika gorditi se, prevodilac stvara specifian eho pjesme, koji bi bez navedenog postupka izostao. Pjesnik al-Fajiz (r. 1939), nezadovoljan sadanjou vraa se u prolost, priziva slike prolosti, one kada je Kuvajt ivio od mora:
Pod svjetlou zvijezda Nou putovasmo preko inih mora U doba kada ivljah u dubinama Tragajui za biserima Za ogrlice...

Na kraju knjige (str. 90-96) date su vrijedne biografske i bibliografske zabiljeke o pjesnicima i pjesnikinjama ija poezija je uvrtena u ovaj izbor. Vanost ove antologije kuvajtske poezije jeste u tome to nam pomae da se otmemo onoj vrsti vlastitih predrasuda koje obino drimo asocijacijama. Tako nas Kuvajt uvijek asocira na zemlju nafte i bogatstva, stoga e predstavljanje kuvajtske poezije pomoi da barem neke ime ove zemlje pone asocirati i na sjajnu poeziju. Poezija Kuvajta XX vijeka predstavlja vrijedno upotpunjavanje ope slike o ovoj zemlji malog prostora i velike irine. Munir Muji

Prevodilac uspijeva da uspori ritam, da nam ostavi dovoljno vremena za prizivanje slika prolosti. Da je, primjerice, samo u drugom stihu u prijevodu umjesto Nou putovasmo preko inih mora kazano Putovasmo nou preko inih mora, ritmika kontura prizivanja misli bila bi ubrzana i prolost nam ne bi bila dovoljno daleko. A pogledajmo i kako Durakovi, sjajno koristei ubrzanu i prosvjedujuu sintaksu u prijevodu pjesme Suad al-Sabah, ovoj pjesnikinji koju tjera zanos patriotizma i odlunost borca za prava ene pomae da sve to eli iskae u jednom dahu:
Zato to je ljubav u nas Uzbuenje treeg reda I to je ena graanka treeg reda I to su knjige poezija treeg reda Nazivaju nas narodima Treeg svijeta.

Munir Muji i Amra Mulovi, IZBOR IZ POEZIJE HALILA MUTRANA, Fondacija Abdulaziza Sauda al-Babtina za promociju poetskog stvaralatva, Kuvajt 2010, 200 str. Meu vie vrijednih izdanja koje je Fondacija Abdulaziza Sauda alBabtina za promociju poetskog stvaralatva objavila u povodu odravanja Dvanaestog meunarodnog samita kulture i dijaloga civilizacija Halil Mutran i Mehmedalija Mak Dizdar u oktobru 2010. godine u Sarajevu mjesto je nala i knjiga Izbor iz poezije Halila Mutrana, koju su priredili i preveli Munir Muji i Amra Mulovi. Rije je o dvojezinom izdanju tampanom na bosan-

490

Ocjene i prikazi vjeka, svijeta i svega u njemu kroz njene predjele, te romantiarskim iskazivanjem povezanosti ovjeka i prirode. Birajui za svoj medij poeziju Halila Mutrana, u kojoj se susreu tradicionalna forma i novi sadraj, staro i novo, stvarno i imaginarno, istono i zapadno, lino i univerzalno, ovjek i ovjeanstvo, ova knjiga kroz svoj sadraj, strukturu i svrhu istovremeno simbolizira i realizira jo jedan susret, susret Mutrana kao umjetnika koji objedinjuje Istok i Zapad sa kulturom u kojoj se Istok i Zapad sastaju i proimaju. Ovakvi susreti kultura, jezika i naroda u kulturnoj povijesti ovjeanstva uvijek su donosili neto novo, poraali nove i drugaije doivljaje svijeta u onom jedinstvenom govoru ljudske due to ini poeziju, govoru koji, birajui u razliitim kulturama razliite forme i okvire, uvijek zadrava tanku nit ljudskog, ovjekovog obraanja ovjeku. Upravo je zahvaljujui tom posebnom i neponovljivom svojstvu poezije zbog kojeg ona ne poznaje granice, geografske, jezike ili kulturne, i zahvaljujui umijeu prevodilaca, knjiga Izbor iz poezije Halila Mutrana omoguila ovom pjesniku, poznatom kao pjesnik sa dva zaviaja, odnosno pjesnik arapskih zaviaja, da meu bosanskohercegovakim itateljima i umjetnicima pronae jo jedan svoj zaviaj, te da napravi jo jedan korak ka tome da, rijeima autora Predgovora, njegova poezija postane zaviajem svih ljudi. Elma Dizdar

skom (3-104) i arapskom jeziku (396). Brojevi stranica nam pritom ne govore mnogo stoga to se izdava odluio tampati knjigu dvostrano radije nego paralelno, tako da ona zapravo i na arapskom i na bosanskom jeziku poinje upravo tamo gdje bismo to oekivali, dok se dva jezika kroz poeziju Halila Mutrana (Hall Murn) susreu u samom njenom srcu. Poslije Uvoda izdavaa (3-4) al-Tadr (3-4) i predgovora Munira Mujia pod naslovom O poeziji Halila Mutrana (5-15) F ir all Murn (5-16), stranice knjige donose itatelju 43 izabrane pjesme Halila Mutrana na arapskom jeziku i njihov prijevod na bosanski jezik. Izbor iz Mutranove poezije pritom s jedne strane odraava jedan od pjesnikovih najveih doprinosa razvoju arapske poezije i promicanju novog i drugaijeg u njoj tematsko jedinstvo pjesme, a s druge strane ilustrira raznolikost tema i utjecaja kojima odie poezija nastala na razmeu tradicije i novine, istonog i zapadnog, neoklasicizma i romantizma. Meu pjesmama se tako mogu nai odjeci narativne poezije, patriotske poezije, ljubavne poezije, kroz koju esto provejava ideal uzritske ljubavi, te poezije koja stupa u dijalog sa svijetom, poezijom i umjetnou uope. Slike prirode u odabranim pjesmama moda na najbolji nain prikazuju pjesnikovu rastrganost izmeu starog i novog, svog i stranog. U njima se objektivna osjetilna opaanja prirode smjenjuju sa subjektivnim doivljajem svijeta i slikanjem unutarnjih previranja o-

Ocjene i prikazi

491

HASAN ZIJAIJA MOSTARAC: DIVAN. Napisala, prevela i priredila: Alena atovi, Dobra knjiga, Sarajevo 2010, 221 str.
Nadam se da niko nee napisati, poput mojih britkih stihova pjesme Iako, uistinu do mnogih dana dostiglo je i dostii e pero. (Hasan Zijai Mostarac)

Pred nama je jo jedna knjiga iz edicije Dobri Bonjani posveena ivotu i djelu jednog od najveih divanskih pjesnika Bosne koji je ivio i stvarao u 16. stoljeu. Izvanrednim prijevodom i prepjevom stihova autorica Alena atovi je predstavila djelo ovog znaajnog pjesnika. Knjiga Hasan Zijaija Mostarac: Divan sastoji se iz tri poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom ivot Hasana Zijaije Mostarca autorica prua podatke o ivotu ovog velikog divanskog pjesnika, pri emu se u nedostatku podataka o njegovom ivotu najvie sluila njegovim djelima, odnosno rukopisima sauvanim u Edirni, Istanbulu, Londonu, Mostaru i Zagrebu. Tragom podatka o punom imenu Hasana Zijaije Mostarca u rukopisu mesnevije Pria o ejhu Abdurezaku, konstatovano je da i titula elebi. koja se na tom mjestu spominje uz njegovo ime. govori puno o Zijaijinom poloaju u osmanskom drutvu 16. stoljea. Govorei o Zijaijinoj pripadnosti dervikim redovima, A. atovi iznosi miljenja historiara turske knjievnosti Mustafe sena da je Zijaija pripadnik mevlevijskog tarikata i Mberre Grgendereli da je bio pripadnik

kalenderijskog tarikata. Pri tome se autorica ne priklanja niti jednom od ova dva oprena stava i istie da po ovom pitanju treba biti vrlo oprezan te da je prilino teko ustanoviti kojem je tano dervikom redu Zijaija mogao pripadati. injenica da je Zijaija svoje kaside posvetio bosanskim namjesnicima potvruje da on, kao i veina divanskih pjesnika iz Bosne, nije bio dvorski pjesnik. Iako su kvalitetom svoje poezije mogli biti meu dvorskim pjesnicima, nai su divanski pjesnici, naalost, ostali izvan tog kruga. Ipak, o njihovoj slavi svjedoe najznaajnije osmanske tezkire. Hasan Zijaija Mostarac je pjesnik sufijske orijentacije te stoga i njegova poezija poiva na terminima i simbolima ustaljenim u divanskoj knjievnosti. U drugom poglavlju koje nosi naslov Djelo Hasana Zijaije Mostarca predstavljene su pjesnike vrste koje ine Zijaijin Divan. Na poetku Divana je dibace predgovor Divanu, koji se doista rijetko susree u divanima te je samim tim njegov znaaj vei. U ovom dijelu, koji je napisan u prozi, autor iznosi zahvalu Bogu, te navodi kuranske ajete o pjesnicima i pjesnitvu. Nakon zahvale slijedi kita koja se moe smatrati tevhidom, u kojem se slavi Jednoa Stvoritelja. Slijede ustaljeni dijelovi: nat (pohvala poslaniku Muhammedu a.s.), dio u prozi posveen etverici pravednih halifa i Poslanikovim ashabima, te dio u kojem pjesnik navodi razloge zbog kojih je zapoeo pisanje svog djela sebeb-i telif. Nakon ovog uvodnog dijela u Zijaijinom Divanu su kaside, pa autorica na sistematian i pregledan nain predstavlja kasi-

492

Ocjene i prikazi nog dogaaja (roenje, smrt, kretanje u ratni pohod, izgradnja nekog graevinskog objekta i sl.). Hronogrami pored pjesnike imaju i veliku dokumentarnu vrijednost, a u otkrivanju podataka o Zijaijinom ivotu i rekonstrukciji dogaaja za vrijeme njegova ivota imali su veliku ulogu. Njihova formalna obiljeja u potpunosti su u skladu s kanonima divanske knjievnosti. Zijaija se kao autor okuao i u pjesnikim formama muamme i kite. Muamme su zagonetke, vrste rebusa u distihu u kojem se ve na poetku nudi odgovor, ime koje treba dobiti kombinacijom slova u stihu, pa A. atovi istie da ovaj anr treba smatrati posebnim semiotikim fenomenom, zbog specifine motiviranosti izmeu oznaitelja i oznaenog, odnosno, grafema koji ine tekst muamme, njenog sadraja i naslova / odgovora koji je autor unaprijed zadao recipijentu. (str. 63.) Zijaijine kite su izrazito lirskog karaktera i one se po sadraju ne razlikuju od gazela u kojima je Zijaija pokazao pravo umijee. Mufredi i matle su pjesnike vrste kojima Zijaija zavrava i zaokruuje svoj Divan. To su takoe izrazito lirske forme sa tematikom kao kod gazela. Tree poglavlje, Izbor iz Divana, sadri sedam kasida, stotinu gazela, trinaest hronograma i deset kiti, koje je atovi prevela sa osmanskog turskog jezika i prepjevala na izvanredan nain, te na taj nain omoguila da i oni koji ne poznaju osmanski jezik osjete snagu i ljepotu izraza jednog blistavog divanskog pjesnika. Na kraju knjige je Rjenik karakteristinih divanskih termina. Budu-

du, te karakteristike sadraja i forme ovog anra uz primjere iz Zijaijinog Divana. Pratei sadraj Divana u kojem nakon kasida dolaze musammat forme, pjesniki oblici koji se, jednostavno reeno, sastoje iz vie strofa. Autorica predstavlja dva terc-i benda, jedan muaer, jedan mseddes i etiri muhammesa. Analizirajui posebno Zijaijine muhammese, autorica zakljuuje da su to tahmisi, pjesnike forme u kojima se strofe takoe sastoje od pet stihova, ali u kojima autor kao prototekst koristi stihove drugih pjesnika, najee svojih pjesnikih uzora. Sasvim je normalno da pjesnici divanske knjievnosti svoje tahmise nazivaju muhammesima usljed terminoloke nedefiniranosti anra. Najvei dio pjesnikog stvaralatva Hasana Zijaije Mostarca, oko dvije treine njegova Divana, ine gazeli i u njima najvie dolazi do izraaja pjesnikov talenat, njegov osoben lirski izraz i umijee. Osim toga, Zijaija se trudio spjevati gazele sa rimom na sva slova arapskog alfabeta dokazavi time da je s pravom uvrten meu pjesnike vjerne tradiciji ureivanja divana. Zbog toga je ovoj formi A. atovi posvetila posebnu panju. Ona povlai paralelu u upotrebi termina lirika i gazel, a na kraju donosi zakljuak da bi se gazel svakako mogao definirati kao lirska poetska forma, a pjesnik Hasan Zijaija kao lirik (str. 54.) U Zijaijinom Divanu ima 14 hronograma. Ovaj anr je vrlo popularan u divanskoj knjievnosti, a specifian je po tome to se zbrajanjem brojanih vrijednosti slova u stihovima kao rezultat dobije godina nekog znaaj-

Ocjene i prikazi

493

i da divanska knjievnost obiluje mnotvom simbola, koji su vremenom postali ustaljeni i poeli se koristiti kao termini, autorica je osjetila potrebu ponuditi nam i ovo poglavlje kao svojevrsnu olakicu u pronicanju i razumijevanju Zijaijine poezije i poruke. Potom slijede dijelovi Izvori i Literatura. Knjiga Hasan Zijaija Mostarac: Divan spada meu rijetke knjige ove vrste, a osvjetljava ivot i djelo jedne izvanredne linosti koja je ostavila traga u bogatoj osmanskoj knjievnoj tradiciji i nudi izbor Zijaijine poezije u prepjevu na bosanski jezik. Stoga e ona, zasigurno, biti od velike koristi svima onima koji se budu zanimali ne samo za linost samoga Hasana Zijaije Mostarca, nego i divansku knjievnost Bonjaka. Madida Mai

BOSNALI MUHLSN MANZUM SEYAHATNAMES: DELLLMENHL VE MRDLMERHL Hazrlayan Menderes Cokun, Faklte Kitabevi, Isparta 2007, 160 str. Opis puta na had u bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, koji se sa aspekta tematske anrovske klasifikacije definira kao hodoasni putopis, odavno je predmet pojedinanih knjievnohistorijskih i filolokih studija. Jedan od poznatijih hodoasnih putopisa u stihu u bonjakoj knjievnosti jeste ho-

doasni putopis Mustafe Muhlisije Bonjaka. O pjesnikom djelu hadi Mustafe Muhlisije Bonjaka, pjesnika rodom iz Gornjeg Vakufa u bosanskohercegovakoj orijentologiji najtemeljitije je pisao Omer Mui u radu Hadi Mustafa Bonjak Muhlisi koji je objavljen u asopisu Prilozi za orijentalnu filologiju (POF XVIII-XIX/1968-69, Sarajevo 1973., str. 89-119). Interes za hodoasni putopis na orijentalnim jezicima jo uvijek je aktualna tema, kako u bonjakoj knjievnoj kritici tako i u orijentolokoj znanosti openito, ukljuujui svakako i turkologiju i kod nas i u svijetu. U izdanju izdavake kue Isparta Kitabevi izala je knjiga Bosnal Muhlisin Manzum Seyahatnamesi: Delll-Menhil ve Mridl-Merhil, ne tako obimna po broju stranica ali vrlo vana za valorizaciju pjesnitva Mustafe Muhlisije iz Gornjeg Vakufa. Iako je poznato da je Mustafa Muhlisi Bonjak slubovao kao kadija u razliitim bosanskim gradovima, kao to su: Sarajevo, Foa, Mostar, Duvno, Uice i Banja Luka, ipak njegov putopis poinje od Istanbula, moda i zbog injenica da je 1748. godine, kad je krenuo na had, bio kadija Egriboza u Grkoj. Nakon hada Muhlisi se vraa u Gornji Vakuf u kojem ostaje do kraja ivota. Knjiga Menderesa Cokuna Bosnal Muhlisin Manzum Seyahatnamesi: Delll-Menhil ve Mridl-Merhil sastoji se od krae uvodne studije i transkribiranog teksta dugake poeme u kojoj se opisuje put na had Mustafe Muhlisije Bonjaka. U samom predgovoru (nsz 7-9) autor studije ukazuje na injeni-

494

Ocjene i prikazi zliiti su povodi za pisanje putopisa. Katkad je to potreba da se itateljima opiu sveta mjesta, da se podijeli sa drugima ono to se smatra najinteresantnijim u nepoznatim krajevima, da se prue objektivni podaci ili utisci o razliitim civilizacijama, dravama, oblastima ili gradovima, a katkad naprosto potreba odreenog knjievnika ili pisca da iskae vlastitu taku gledita o svijetu koji ga okruuje. U Muhlisijino vrijeme putovalo se zbog razliitih razloga: rata, slube, trgovine, hodoaa, kolovanja, progonstva i sl., a putopis je ve imao uobliene forme pisanja koje ukazuju na dugu tradiciju razvoja. Cokun saeto opisuje razliite putopise u turskoj knjievnosti. U nastavku uvodne studije pie o putopisima koji se temelje na iskustvu avanturistikih putovanja u daleke krajeve, zatim nastavlja pisanje o putopisima nastalim kao posljedica zarobljenitva u stranim zemljama (esaretnameler), o putopisima koji su u formi autorovog osobnog, biografskog uvoda (hasb-i hala) u okviru nekog drugog proznog ili poetskog djela, o putopisima koji se bave detaljima opisa puta i djelima u kojima se susreu elementi putopisnog i kroniarskog opisa dogaaja i samog putovanja. Cokun posebno skree panju na hodoasni putopis. Jedno od zanimljivijih djela o putu na had, i po Cokunovom miljenju, jeste djelo Delll-Menhil ve Mridl-Merhil Mustafe Muhlisije Bonjaka. Navedeno djelo u stihovima detaljno opisuje mjesta u kojima je autor putopisa boravio na putu od Istanbula preko Egipta do Mekke. Autor studije daje i neke primjere zanimljivosti opisa na putovanju Mu-

cu da su putopisi vrlo vani izvori za prouavanja kojima se bavi nekoliko grana znanosti, kao to su: historija, geografija i knjievnost. Istie da je djelo Muhlisije do trenutka objavljivanja njegove studije bilo nepoznato iroj javnosti u Republici Turskoj. Kao jednu od osobitosti hodoasnog putopisa Mustafe Muhlisije Cokun naglaava formu poetiziranog opisa puta na had kroz tematske cjeline rasporeene na osnovu konaka / odmorita (menzila) do Kabe. Muhlisi na tom putu u poeme unosi i vlastite ocjene, pretpostavke i zapaanja. Prilikom transkripcije djela Co kun se, kako i sam u uvodu navodi, koristio dvama rukopisima: rukopisom koji se uva u kolekciji Badatl Vehbi u Sulejmaniji biblioteci i drugim primjerkom koji mu je pokazao Ismail Ernsal. Autor nije koristio rukopis iz Gazi Husrev-begove biblioteke (GHB R. 3409) koji ima 39 lista a potjee iz rukopisne zbirke Mehmeda Handia, niti je imao uvida u prijepis djela koji se nalazi u hronici Muhameda Enverija Kadia (Tarih-i Enveri, GHB R. 7306/6:II:117-167). Autor studije Menderes Cokun u uvodu prvo daje ope napomene o putopisima u turskoj knjievnosti (Trk edebiyatnda seyahatnameler 9-11), skreui panju na navedeni podanr sa aspekta slinosti putopisa sa biografijama, dnevnicima i autobiografijama. Jedna od osobitosti putopisa, prema njemu, jeste potraga za novim stvarima koje bi mogle biti zanimljive za itatelje. Druga osobina jeste stilsko i tematsko oneobienje opisa, pri emu ni pretjerivanja nisu nita neuobiajeno, a ponekad i subjektivne autorske procjene. Ra-

Ocjene i prikazi

495

stafe Muhlisije. Naprimjer, kad Muhlisi opisuje jela u konacima na putu prema Mekki, on spominje razne vrste voa, povra i jela, kao to su: limun, naranda, kruka, jabuka, groe, dinja, lubenica, ipak, smokva, maslina, hurma, patlidan, bamija, pekmez, badem, orah, meso, ulje, halva. Takoer, kad opisuje hranu ivotinja iz karavane, spominje: penicu, jeam, sijeno i drugu stonu hranu. Muhlisiju zanimaju saeti podaci, faktografski opis samog puta, tako da esto ne daje opis nekih dogaaja i ne objanjava neke zanimljivosti koje se odnose na samo putovanje, s kim se druio, zato je odabrao taj put i slino, to je donekle u skladu i sa samim naslovom djela u kojem leksemama delil i murid vrlo jasno sugerira namjeru da njegova poema ima namjeru biti neka vrsta poetiziranog vodia za putnike namjernike koji vole poeziju i idu na hodoae svetih mjesta. Menderes Cokun u nastavku daje cjelovitu transkripciju djela DelllMenhil ve Mridl-Merhil. U kritikom izdanju teksta hodoasne poeme navodi razlike unutar dvaju rukopisa koja je koristio. Razlike su, kao to se vidi iz podnonih napomena, gotovo beznaajne. to se tie transkripcije Muhlisijinih stihova na arapskom i perzijskom unutar poeme, Cokun i njih transkribira prema pojednostavljenoj turskoj varijanti estoj u transkripciji arapskih citata unutar osmanskog teksta u radovima brojnih istraivaa, a koja se sastoji u tome da se konsonanti biljee prema univerzalnim oznakama ZDMG transkripcije, dok se vokali biljee prema fonetskom principu izgovora, sa uobiajenim duinama kakve sreemo i u

ZDMG transkripciji. Iza transkripcije slijedi rjenik karakteristine leksike u djelu i indeks pojmova koji dodatno pojednostavljuju recepciju i snalaenje u samom tekstu Muhlisijina djela. Transkripcija djela Delll-Me nhil ve Mridl-Merhil korisna je turkolozima koji se zanimaju za prevoenje kulturne batine na bosanski jezik, kao i za sve one budue istraivae koji se ele baviti fenomenom hodoaa u starijoj bonjakoj literarnoj tradiciji, bilo sa historijskog, kulturolokog ili nekog drugog aspekta. Takav bi prijevod, prije svega, obogatio prijevodnu bosanskohercegovaku knjievnost sa orijentalnih jezika i djelo pribliio naoj iroj itateljskoj javnosti. S druge strane, transkripcija djela od pomoi je i strunjacima turkolozima za ozbiljnija, preciznija istraivanja samog jezika i stilskog izraza hadi Mustafe Muhlisije Bonjaka. Adnan Kadri

Sabaheta Gaanin, SVE NA ZEMLJI SJENA JE LJEPOTE. Ontoloka poetika jednog sufijskog divana: ejh Hatemov Divan, Posebna izdanja XXXIV, Orijentalni institut, Sarajevo 2011, 256 str. Kulturalnomemorijska vrijednost bosanskohercegovakog rukopisnog blaga, u svojim razliitim vidovima prezentiranja, injenica je od koje polazi svaka budua kanonizacija starije bosanskohercegovake lite-

496

Ocjene i prikazi orijentolokoj znanosti u svijetu vri prema ustaljenim formalnim, tradicionalnim shemama klasifikacije i usporedbe, na znaaju dobija svaka knjiga koja nudi novi nain analize divana u naoj orijentologiji. Knjiga Sabahete Gaanin otvara neka sasvim nova pitanja sa kojima se sree naa orijentologija. Takvo je pitanje odvojenosti i/ili preplitanja pojmova tesavufskog i divanskog koje susreemo kod nekih teoretiara, odnosno pitanje da li je mogue i znanstveno-metodoloki uputno razdvajati ta dva pojma na primjerima divana kao hijerarhijski i strukturalno-poetski sreenih zbirki pjesama. Naime, komplementarni pojmovi, kakvi su navedeni, nisu pojmovi koji se meusobno iskljuuju ak ni na razini tematske klasifikacije poetskih vrsta. Model analize poezije na perzijskom pjesnika Ahmeda Hatema Bjelopoljaka koji nudi Sabaheta Gaanin u svojoj knjizi sadri u biti nekoliko modela: on ukljuuje i tradicionalni pristup analizi divana kakav sreemo i kod Ahmeda Sudija Bonjaka i kod Ismaila Ankarevija i Salahudina Uakija pri komentiranju i denotacije i semantiki manje prozirne tesavufske leksike, ali takoer i moderni evropski lingvostilistiki model prema pretpostavljenim razinama stilistike analize. Radi se o sretnom modelu koji je pisan i za biranu publiku, s jedne strane, ali i o modelu koji nudi ontoloko iitavanje divanske poezije itateljima koji se prvi put sreu sa takvom vrstom poezije. Ono to nam se ini bitnim za istai jeste injenica da autorica ne nudi model semantikog znakovlja za snalaenje u divanskom tekstu, ve naprosto

rarne tradicije, bilo da se takva valorizacija i propitivanje vri unutar bosanskohercegovake orijentologije, kulturologije u irem smislu, ili, pak, knjievnohistorijske znanosti ili povijesti knjige uope. Naime, sam predmet prouavanja, rukopisno blago, ima univerzalni kulturoloki smisao, koji se moe rasvjetljavati sa razliitih taki gledita. Svaki pojedinani istraiva nudi vlastiti model, vlastito motrite koje je u fokusu njegovog znanstvenog promatranja. Neki su modeli preglednog, sintetsko-antologijskog karaktera, po uzoru na osmanske biografije pjesnika iz prethodnih stoljea, dok se drugi modeli bave propitivanjem pojedinanih djela. Dakako, prvi je model pisanja jednostavniji i popularniji, a i moe ga pisati iri krug ljudi, ak i na osnovu literature, i njime se nastoji zahvatiti vremenska irina i vei broj djela, dok je drugi model prouavanja daleko tei i sloeniji jer zahtijeva detaljno istraivanje samih djela. Izlaskom iz tampe knjige Sve na zemlji sjena je Ljepote... autorice Sabahete Gaanin, u okviru edicije Posebna izdanja na Orijentalnom institutu u Sarajevu, bosanskohercegovaka orijentologija u oblasti iranistike i kulturne batine obogaena je jo jednim novim djelom, knjigom koja svojim naslovom istovremeno plijeni panju itatelja, ali i nagovjetava teorijski osmiljeno djelo analitike naravi. Sam naslov knjige, na osobito nadahnut nain, ukazuje nam na jedan, kod nas jo ne tako populariziran, ali takoer vrlo vaan ontoloki pristup djelu u svoj njegovoj sloenosti. Kad se ima na umu da se veina analiza divana u

Ocjene i prikazi

497

nudi primijenjeni model i analize i itanja divana, to je za nau publiku jako zanimljivo i potrebno a provokativno za sladokusce i teoretiare knjievnosti. Na taj nain autorica baca svojevrsnu sjenu na posuene suvremene teorije itanja divanskog ili bilo kojeg drugog klasinog teksta u starijoj bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima, a u punom teorijskom i praktinom metodolokom zamahu nudi itanje koje je imanentno samom tekstu divanske poezije, ontoloko itanje divanskog teksta. Knjiga Sve na zemlji sjena je Ljepote... sastoji se od sljedeih veih cjelina: Uvod (7-11), Struktura divana kao knjievnoumjetnikog djela (15-22), Strukturna i poetika naela Hatemove poezije (23-80), Strukturni segmenti ejh Hatemovih kasida (8191), Epilog (93-96), Kritiko izdanje i prijevod ejh Hatemovog Divana (97-171), Hermeneutiko itanje Divana (173-215), Summary (217-219), Leksikon tesavufskih termina, metafora i simbola u ejh Hetmovom Divanu (221-251) i Literatura (253-256). U Uvodu (7-11) knjige S. Gaanin skree panju da je novi model u interpretaciji divanske poezije rezultat njenog dugogodinjeg istraivanja u oblasti knjievne batine Bonjaka i da se radi o kompleksnom modelu analize koji itatelje uvodi u stilematske i poetike aspekte Perzijskog divana Ahmeda Hatema Bjelopoljaka, uz preporueno hermeneutiko itanje u svjetlu opeg fenomena divanske poetike u njenom drutvenom, filozofskom i umjetnikom kontekstu. Ontoloka poetika ili ontologija poetskog teksta u divanskoj poeziji jeste specijalizirani semantiki as-

pekt te vrste poezije, koji je presudan za recepciju same naravi tog teksta. Knjiga je pisana privlanim stilom i s preciznom upotrebom termina, osobito u oblasti stilistike. to se tie opisa drutveno-historijskog konteksta, autorica i u njeg unosi ivost kako bi se to jasnije predoio historijski kontekst valorizacije Hatemovog pjesnikog djela. O pjesniku su vrlo saeto iznesene najvanije informacije. Za analizu djela autorica je kao izvor koristila rukopis iz biblioteke Istanbulskog univerziteta, a za kritiko izdanje koristila je jo pet prepisa i litografsko izdanje Hatemova Divana. U poglavlju o strukturi divana kao knjievnoumjetnikog djela Sabaheta Gaanin daje kulturoloku kontekstualizaciju samog fenomena pisanja divanske poezije i poezije uope. Autorica posebno naglaava mistikoreligijski aspekt divanske poezije koji je kljuna taka za interpretaciju divanske poezije, osobito gazela kao specifine forme koja je u potpunosti sublimirala ovaj aspekt kroz svoju strukturu (str. 17). Stavovi brojnih poznatih autora o povezanosti klasine perzijske mistike poezije na poseban nain su potvrda nunosti utemeljenja ontoloke poetike analize i u divanskoj poeziji Bonjaka, na to implicite skrea panju i S. Gaanin. Autorica, tavie, govori i o pojmovima kao to su ontoloke strukture i ontoloke teme tesavufskog diskursa, a, prema njoj, metaforika je u tijesnoj vezi sa ontolokom poetikom. Na zanimljiv nain autorica povezuje stavove W. Chiticka i W. Andrewsa o simbolici polariteta ovog svijeta i drugog svijeta, nastojei pomiriti

498

Ocjene i prikazi u dosadanjoj literaturi i radovima o divanskoj poeziji na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. I navedeno poglavlje je jedan od razloga koji knjigu Sve na zemlji sjena je Ljepote... preporuuje za temeljito iitavanje i analizu. Poseban razlog za itanje ove knjige moe biti i vrlo hrabar istraivaki pokuaj autorice da se malo dublje sagleda i misaono-emocionalni svijet jednog divanskog pjesnika i da se kroz primjer njegovog djela ponudi vienje cijele jedne filozofije koja se ogleda u njegovim dubinskim slojevima. Autorica nam na najbolji mogui nain nudi model kako se dobro moe stilistiki opisati i manji opus nekog autora kao to je opus Ahmeda Hatema na perzijskom jeziku, sugerirajui da je, uz nunu modifikaciju modela, isto tako mogue slian model primjenjivati i na ukupni poetski opus istog autora, s jedne strane, eksplicite pokazujui kako je lingvistika stilistika vrlo kompetentna za donoenje prilino preciznih sudova o svoj sloenosti divanske poezije jer se ona primarno temelji na analizi samog teksta djela za razliku od studija koje tekst promatraju sa susjednih brjegova. Metaforiki reeno, lingvistika stilistika pri samoj analizi esto je u dolini, u samom tekstu, neposredno uz same jedinice teksta koje nastoji opisati, ali ne treba zaboravljati da je ona u trenutku donoenja zakljuaka takoer i iznad teksta, svjesna obiju distanci i motrita o njegovoj estetskoj i ontolokoj funkciji, makar u podjednakoj mjeri koliko to za sebe ele priskrbiti ostale grane nauke i teorijske discipline koje se zanimaju za

stav Annemarie Schimmel i Ebu Hamida el-Gazalija o intencionalnom ambigvitetu mistike poezije u referiranju na ovosvjetske i onosvjetske pojmove, tradicijom ve prihvaenog miljenja da je veina metafora u sufijskoj poeziji odavno terminologizirana. Naime, sve navedeno govori da je autorica dobro razumjela ontoloki poetski okvir unutar kojeg se kree mistiki pjesnik, ukljuujui i pjesnika Ahmeda Hatema Bjelopoljaka. Treba napomenuti da tesavufski struni registar ima svoje prepoznatljive simbole ukljuenosti u tekst bilo koje poeme, tako da se ontoloka poetika, ba zbog toga, mora istodobno prouavati i na semasiolokoj i na onomasiolokoj razini analize jezikih jedinica, to jeste zapravo klju cjelovite tesavufske ontoloke poetike. S. Gaanin na jezgrovit i vrlo precizan nain predstavlja znaaj gazela u tesavufskom diskursu. U poglavlju Strukturna i poetika naela Hatemove poezije (23-80) autorica nas postepeno uvodi u jezik tesavufskog diskursa i temeljne lingvostilistike pojmove za interpretaciju divanske poezije. Sredinje mjesto posveeno je metafori. U lingvostilistikoj interpretaciji poezije Hatema Bjelopoljaka dr. Sabaheta Gaanin vrlo struno se osvre na glasovni sloj strukture divana, ekspresivne vrijednosti morfolokih kategorija, gramatiku metaforu i gramatiku sinonimiju i poetske figure konstrukcije u Hatemovim stihovima. Mora se priznati da se radi o rijetkoj studiji koja tako dobro i jezgrovito iznosi neka vrlo vana zapaanja o divanskoj poeziji, zapaanja kakva nismo mogli sresti

Ocjene i prikazi

499

filozofsku, knjievnu ili iru estetsku dimenziju poetskoga teksta. Pored jako dobrih opisa Hatemovih gazela, autorica knjige nudi i vrlo precizan stilistiki opis mikrodiskursa kasida Ahmeda Hatema Bjelopoljaka. Za mlade istraivae orijentologe navedeni opis je vrlo ilustrativan s aspekta metodoloke preciznosti, dok esti autorski ekskurzi nude osnovu za graenje cjelovitoga ontolokog leksikona tesavufskog divanskog diskursa. Naime, takvi metodoloki ekskurzi su nuni zbog ire itateljske publike, ali i strune javnosti koja, naalost, nema priliku da se tako esto sree sa vrlo vanim terminolokim odrednicama ontoloke naravi, esto i zbog nedostatka hrabrosti istraivaa da se suoe sa samom naravi teksta, pri emu se opisi najee svode na iznoenje biografije i predstavljanje djela sa aspekta pozitivistike distance. Tim vie je ova knjiga vrijedna, jer pokazuje i drukije puteve k samoj sutini djela. Autorica knjige Sabaheta Gaanin u knjizi nam daje i kritiko izdanje ejh Hatemovog perzijskog divana s prijevodom, ali takoer i vlastito hermeneutiko itanje divana koje se temelji na viestoljetnoj tradiciji upotrebe prepoznatljivih simbola u tesavufskom strunom registru. Dakako, radi se o jo jednoj metodolokoj novini za nau strunu javnost, tako da sami tekst ponuenog hermeneutikog itanja u prozi samo prividno i donekle podsjea na praksu turkologa u Turskoj kada uz original teksta na osmanskom nude i prilagoenu poeziju u prozi (nesre aktarlm iir), a zapravo su neka vrsta saetog deifriranja tesavufske divanske poezije, kakvo sreemo kod ne-

kih klasinih komentatora tesavufske poezije kod Osmanlija. Implicite, knjiga autorice Sabahete Gaanin podvlai znaaj autentine izvorne interpretacije divanske poezije u duhu u kojem je ona stoljeima pisana. Iscrpni leksikon tesavufskih termina u ejh Hatemovom Divanu slijedi tradiciju vrlo ivog interesa naune i ire javnosti u Bosni za simboliku i metaforiku divanskog poetskog diskursa. Zato knjiga Sve na zemlji sjena je Ljepote. Ontoloka poetika jednog sufijskog divana: ejh Hatemov Divan, autorice. Sabahete Gaanin, nadamo se, nije samo izolirani bljesak u polusvjetlu bosanskohercegovake orijentoloke znanosti, ve i jedan od izvora isijavanja novih spoznaja o ontolokoj poetici divanske knjievnosti Bonjaka u irem smislu. Adnan Kadri

Muammad Ibn Muammad alBsnaw al-n, AL-AWHAR AL-AN. F TARIM ULAM WA UAR AL-BSNA. Taqdm wa ta`lq Dr. Muammad M. alArn, Muassasa iza `Abd al-`Azz Su`d al-Bbn li al-ibd` al-i`r, al-Kuwayt 2010, 223 str. Rani rad Mehmeda Handia, objavljen prvi put 1930. godine u Kairu pod naslovom al-awhar alan. F tarim ulam wa uar al-Bsna, ima neobinu sudbinu izmeu ostaloga i po tome to se ee publicira u arapskom svijetu nego u

500

Ocjene i prikazi prvome izdanju, navoene su samo hidretske godine, a ovdje imamo i godine po gregorijanskom kalendaru. Uoljivo je i moderno pravopisno ureenje u al-Arnautovoj redakturi. Naime, on je intervenirao u uvoenju novog reda, zatim u domenu interpunkcije prema kojoj se stariji arapski jezik odnosio prilino nemarno, ali u ovome izdanju veoma dobro funkcioniraju: taka, zarez, dvotaka, navodnici i dr. Dakle, rije je o savremenom tehnikom i pravopisnom prireivanju teksta ime je u velikoj mjeri poboljana prohodnost kroz njega. Posebna vrijednost ovoga izdanja jesu brojne prireivaeve fusnote koje su, uglavnom, eksplikacijske naravi, ali iz pera odlinog historiara koji vlada materijom vezanom za Bosnu, kao i za arapski svijet. Handi nije bio izdaan u ovoj vrsti tumaenja, vjerovatno mislei kako se podrazumijeva nuni nivo itaoeve erudicije u danoj materiji, ali tek sada uporeujui ova izdanja moemo uoiti koliko su dragocjene al-Arnautove eksplikacije osnovnoga teksta, utoliko prije to su sasvim pouzdane, budui da su iz pera eksperta. Valja napomenuti da je prireiva prenio prijevode na arapski jezik stihova sa turskog i perzijskog jezika, prema izdanju koje je priredio `Abd al-Fatt al-ulw (Kairo, 1992.). Poto je Jedinstveni dragulj... relativno dobro poznat strunoj javnosti (objavljen je i njegov prijevod na bosanski jezik prevodilac: Mehmed Kico u Handievim Izabranim djelima), suvino je osvrtati se ovom prilikom na sadraj knjige, koji je ostao identian prvome izdanju, osim navedenih tehnikih i pravo-

Bosni i Hercegovini, premda je to djelo i ovdje dobro poznato strunjacima. Poznavaoci Handieva opusa smatrali su da je to prvo djelo, odnosno prva knjiga koju je Handi napisao, ali se ispostavilo da je prije nje napisao djelo o povijesti Egipta, koje je tek prole godine objavljeno (Kuvajt, 2010.). U svakom sluaju, Handiev Jedinstveni dragulj... doivio je nekoliko izdanja na arapskom jeziku sve do posljednjeg koje je predmet ovoga prikaza. Poznati jordanski historiar, univerzitetski profesor Muhammad M. al-Arnaut predloio je da se priredi i objavi izdanje Jedinstvenog dragulja... u ediciji od dvadesetak knjiga koje je izdala Fondacija al-Babtin prigodom njene 12. manifestacije, odrane u Sarajevu oktobra 2010. godine. Al-Arnaut je priredio ovo izdanje, napisao mu predgovor, komentare, fusnote obavio je, zapravo, pozamaan redaktorski posao zahvaljujui kome se knjiga ita znatno lake nego u prvome izdanju koje je ovome osnova. Knjiga je u al-Arnautovoj redakturi prilagoena savremenim standardima prema kojima se knjige objavljuju, a meu kojima valja izdvojiti sljedee. Naslovi poglavlja, koji su u prvome izdanju pisani in continuo, neizdvojeno iz teksta, u ovome izdanju su istaknuti kao jake pozicije teksta prvenstveno u tehnikom smislu, to je doprinijelo boljoj preglednosti strukture knjige. Vlastita imena i toponime al-Arnaut je navodio i izvorno (latinino, u zagradama), kako u osnovnom tekstu tako i u fusnotama, jer je imena i toponime katkad teko prepoznati u arapskoj ortografiji. U

Ocjene i prikazi

501

pisnih poboljanja te prireivaevih fusnota. Meutim, treba ovom prilikom posvetiti panju prireivaevom Predgovoru da bismo vidjeli kako jedan autoritet u dananjoj arapskoj nauci predstavlja ovo Handievo djelo nastalo prije skoro 90 godina. U predgovoru pod naslovom Handi azharlija i Handi Bosanac (str. 5-15) al-Arnaut navodi da je ovo djelo, nakon prvog izdanja, objavljeno zaslugom `Abd al-Fatta al-ulwa u Kairu 1992. godine, a zatim u Bejrutu 1993. (priredio Kisraw asan). Naalost, nemam uvid u navedena izdanja niti mi je poznato da su u nas prikazivana. Ova izdanja, prema alArnautovim rijeima, rezultat su naglog interesovanja arapskog svijeta za Bosnu u povodu tragine agresije na nju. Meutim, nijedno od tih izdanja, kao ni ono prvo kairsko, ne nudi gotovo nikakve biografske i bibliografske podatke o Handiu. Stoga al-Arnaut navodi najvanije bio-bibliografske podatke o Handiu, ali budui da je al-Arnaut historiar on sjajno zapaa kako su vani i kljuni povijesni dogaaji u vezi s Handievom biografijom, ali i u vezi s njegovim djelovanjem. Navodei i te dogaaje kao vaan historijski okvir, ili kao prijelomne historijske take, al-Arnaut daje, na jednoj strani, naunu podlogu svome pristupu i valorizaciji, a na drugoj strani tek na taj nain mogue je valjano osvijetliti jednu znaajnu figuru u jednome vremenu; drugim rijeima Handieva biografija je vie od obine biografije: ona je biografija povijesne linosti i skica jedne epohe. U tom smislu, alArnaut predstavlja Handia koliko znam, to je prvi put u golemom arap-

skom svijetu kao figuru od velikog znaaja za svoje doba, pa prema tome i za ono koje dolazi poslije njega. Pri tome, al-Arnaut koncentrira, s razlogom, svoje portretiranje Handia oko dvije stoerne injenice. Prva je da je Handi studirao na al-Azharu u doba kada su se zapaeno promicali liberalni tokovi u Kairu pa je mladi Handi nadahnut tim razbijanjem krutosti ponio mnogo toga novoga iz Kaira u Bosnu (premda je u manjem broju pitanja ostao tradicionalist). Druga stoerna tema, ili aspekt u kome al-Arnaut predstavlja Handia, jest Handievo istrajavanje na prouavanju povijesti Bosne i njene kulture kao neeg sasvim posebnog u sredini u kojoj se razvijala i u kojoj je kao drukija smetala drugim narodima na tome prostoru. Handievi radovi su, navodi al-Arnaut, odravali u ivotu bonjaku svijest o posebnosti, a meu tim radovima posebno mjesto pripada upravo Jedinstvenom dragulju... Dakle, Handi je oplemenjen liberalnijim pogledima u Kairu (otuda u naslovu Predgovora rije azharlija) te ih je prenosio u Bosnu na ijoj povijesnoj i kulturalnoj posebnosti je neumorno radio (otuda druga kljuna rije u naslovu Predgovora Bosanac). Handi je, prema tome, sretna sinteza orijentalnog i zapadnjakog, kairskog i bosanskoga na kapijama moderne Evrope. Al-Arnautovo predstavljanje Handieva opusa na ijem poetku se nalazi Jedinstveni dragulj... akcentira povijesni aspekt gotovo u svakoj prilici, to je opravdano, jer se na taj nain najpouzdanije vri valorizacija opusa. U vezi s Handievim djelom, valja rei da ga al-Arnaut dovodi u

502

Ocjene i prikazi historiara i kritiara, kulturnog i politikog radnika. Vieaspektna istraivanja Baagievog svestranog naunog i umjetnikog djelovanja ine ovu knjigu predmetom intresovanja irokog kruga itatelja, ak i izvan granica Bosne i Hercegovine. Baagi, kao istraiva ali i kao knjievnik rijetkog senzibiliteta i erudita, svojim je neumornim trudom i zalaganjem na svjetlo dana izvukao bogatu bonjaku batinu, za iju se naunu valorizaciju on smatra pionirem. Uprkos kritikim istupima i marginalizaciji nekih istraivaa spram Baagievog znanstvenog dosega, smatramo da je krunski dokaz njegovog besprimjernog entuzijazma i nenadmanog pregalatva biografski pregled bonjakih autora, ija je sistematizacija u ondanjim okolnostima toliko znaajna da, ak i na dananjem stepenu globalizacije i sofisticirane tehnologije, nijedan istraiva dandanas nije napravio sintetsku studiju o bonjakim autorima i njihovim djelima na orijentalnim jezicima, niti je mnogo dalje odmakao od onoga to je Baagi uinio. Sve dalji iskoraci sveli su se na ispravke, izmjene ili dopune u podacima, to i nije neki znaajniji pomak s obzirom na dananji doseg tehnologije, pa time i dostupnosti izvora. Svi nedostaci u Baagievim zapisima posljedica su ograniene tehnike podrke koju je autor nadoknadio svojom eruditivnom naobrazbom, predanim radom i ustrajavanjem na uvanju starina, kako bi to kazao sam Safvetbeg Baagi. Knjiga Nauno i struno djelo dr. Safvet-bega Baagia podijeljena je na sedam poglavlja s nizom temat-

odgovarajui odnos s Baagievim, a potom i to je naroita vrijednost alArnautovog teksta autor Predgovora situira Handievo djelo u razvoju bosansko-hercegovake orijentologije. Time on naglaava pionirski znaaj Handieva djela koje je otvaralo put, kako navodi, znaajnoj treoj generaciji orijentologa (Mui, abanovi i dr.), te etvrtoj generaciji (Grozdani, Ljubovi i dr.). Al-Arnaut zakljuuje svoj informativni tekst, koji je metodoloki sjajno postavljen, rijeima kako je njegov osnovni cilj da prireivanjem i objavljivanjem ovog izdanja povea interesovanje u arapskom svijetu za objavljivanje Handievih rukopisa (registrirao ih je petnaestak) te za prevoenje na arapski jezik djela koja su ve objavljena na bosanskome jeziku. Esad Durakovi

Lejla Gazi, NAUNO I STRUNO DJELO DR. SAFVET-BEGA BAAGIA, Posebna izdanja XXXIII, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 2010, 336 str. Knjiga koja je pred nama predstavlja studiju koja je nastala kao odgovor na interes i potrebe istraivaa prolosti Bonjaka o kulturnopovijesnom doprinosu jedne od najsvestranijih linosti na razmeu 19. i 20. stoljea u Bosni i Hercegovini Safvet-bega Baagia, orijentaliste-istraivaa, pjesnika, knjievnog

Ocjene i prikazi

503

skih podnaslova, to njenu strukturu ini vrlo preglednom i jasnom. I Historijski okvir ivota i rada Safvet-bega Baagia (13-23) predstavlja osvrt autorice na historijsku pozadinu na kojoj je Baagi stasao i zapoeo svoj pionirski rad u valorizaciji bonjake batine. U razmatranju historijskih i kulturnih prilika, L. Gazi ilustrira negativan odnos nekih istraivaa, diplomata i putnika-namjernika kroz Bosnu optereenih predrasudama usljed neobrazovanja ali i optereenih vlastitom kulturom, kao i pozitivne refleksije nekih evropskih kritiara koji su i sami pisali poeziju pod uticajem istonih pjesnika. II Safvet-beg Baagi Biografski podaci sa hronolokim pregledom njegovog rada (25-38) poglavlje je u kojem se razmatra biografsko-bibliografski znaaj Baagia kao historijske linosti. Autorica u knjizi na sistematian nain povezuje sve relevantne injenice o historijskom, politikom, administrativnom i kulturnom kontekstu u kojem pie Baagi. Autorica je briljivo pregledala sve arhivske dokumente i iz njih iscrpila vane injenice te ih vjerno interpretirala kroz biografsku skicu i hronoloki pregled Baagievih aktivnosti na razliitim poljima: u pisanom stvaralatvu ope i kulturne historije, pisanju poezije, prepjevima, pronalaenju i obradi rukopisa, angairanju na polju kulture i politike i niz drugih preokupacija, iji su rezultati i danas predmet interesovanja razliitih istraivaa. III Nauno djelo Safvet-bega Baagia (39-190) je sredinje i najobimnije poglavlje ove knjige. Izlaui

rezultate svojih istraivanja kroz prizmu savremenih tokova, L. Gazi kontekstualizirajui njegov nauni opus izlazi iz okvira sinhronijske perspektive Baagievog djelovanja, to se moe sagledati iitavanjem naunog i popularnog tiva drugih autora o Baagievom radu i dometima njegovog cjelokupnog opusa. Sredinje mjesto u Baagievim naunim istraivanjima je knjievnost Bonjaka na orijentalnim jezicima. Baagievo znanstveno pregalatvo je ovaploeno u veoma znaajnom djelu Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.1850.), prvi saeti prikaz historije Bosne i Hercegovine u periodu osmanske uprave u kojem su izloeni rezultati njegovih istraivanja zasnovanih na izvornoj grai i tada dostupnoj literaturi (str. 39). Knjiga je detaljno predstavljena, da ne kaemo secirana s filolokog aspekta i identifikacije izvora iz kojih je Baagi crpio podatke, i to izvora i istone i zapadne provenijencije. I pored nekih metodolokih nedostataka, knjiga je ostvarila cilj da podatke o postignuu i kulturnom prosvjeenju Bonjaka kroz raznovrsno stvaralatvo na orijentalnim jezicma (str. 50). To je prvi opirniji prikaz na bosanskom jeziku o bosanskohercegovakima autorima i njihovim djelima na orijentalnim jezicima (str. 52), to su svi kasniji istraivai kulturne historije Bonjaka koristili kao polazinu literaturu (str. 68). L. Gazi je predstavila i valorizirala i drugo znaajno djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, koje je ustvari Baagieva preureena verzija doktorske disertacije Bosniaken und Hercegovcen auf dem

504

Ocjene i prikazi studija o Gazi Husrev-begu, to zorno pokazuje njegova iroka nauna interesovanja. IV Struno djelo Safvet-bega Baagia (191-238) je poglavlje koje po mom miljenju bi trebalo da bude u sintezi sa prethodnim poglavljem, bez isforsiranih razgranienja tipa nauno i struno. Baagievo neumorno traganje za rukopisima, pronalaenje razliitih dokumenata i arhivske grae, te njihova identifikacija (to je po mom miljenju vie od strunog rada!) i katalogizacija, kao i rad na biografskom leksikonu Bonjaka, to je autorica obradila u ovome poglavlju, opet ima za cilj objelodanjivanje i promicanje dotada zapretenog i neistraenog blaga Bonjaka iz njihove slavne prolosti. V Baagiev prevodilaki rad sa orijentalnih jezika (239-258) posveen je Baagievim prevodima s arapskog, turskog i perzijskog jezika. U fokusu njegovog prevodilakog rada su nauni, struni radovi, ali i knjievnost, u emu je pokazao izuzetnu virtuelnost i umjetniki senzibilitet. VI Orijent i prolost Bosne i Hercegovine u knjievnom radu Safvetbega Baagia (259-283) je kratko poglavlje o Baagievom knjievnom radu, odnosno o njegovom zanimanju za poeziju, dramu, folklor i esejistikom opusu. VII Neobjavljeni materijali iz rukopisne zaostavtine Safvet-bega Baagia (271-283), kako se iz naslova poglavlja vidi, obrauje materijale koji su u zaostavtini Safvet-bega Baagia sauvani u rukopisu: itanka arapskog jezika za etvrti i peti razred gimnazije, rjenici, razliiti za-

Gebiete der Orientalischen Literatur (Be, 1910). Ocjenu Baagieve doktorske disertacije autorica knjige je ilustrirala izvodima iz recenzije referenata M. Bittnera i J. Karabaceka. Sve je to popraeno zanimljivim ilustracijama naslovnice disertacije, diplome i njenog prijevoda. Prilikom objavljivanja svoje teze Baagi je napravio izvjesne korekcije i dopune u svom radu, to je autorica briljivo ispitala i zabiljeila u ovom poglavlju. Autorica je takoer napravila paralele izmeu podataka iznesenih u ovoj knjizi i podataka koje su drugi autori u svojim istraivanjima poduzimali do danas. L. Gazi zakljuuje da je znaaj knjige u tome to je Baagi biografsko-filolokim pristupom uloio pionirski trud da na evropski nain i za evropske centre saini sliku kulturnohistorijskih prilika u Bosni i Hercegovini kroz viestoljetni period, kao i rezultata koje su poluili Bonjaci u tom smislu. Ovo djelo uprkos mnogim zamjerkama (...) ostaje historija knjievnosti u onom smislu u kojem se historijom poezije naziva Hammerovo djelo Geschichte der osmanischen Dichtungkunst, koje je imalo velikog uticaja na formiranje Baagievih sudova o pojedinim pjesnicima, iako ih on nije bezrezervno prihvatao. (str. 179) Naravno, predstavljeni su i ostali Baagievi nauni radovi krae studije, prilozi i kritiki prikazi koji se odnose na pojedine autore: o Hajjamu, Hafizu, Teufiku Fikretu, enama knjievnicama u arapskoj i turskoj knjievnosti, kritiki prikaz knjige Jana Rypke o Sabitu Uianinu, historijski prilozi o porodici engi,

Ocjene i prikazi

505

pisi na marginama, ispisi i prijevodi poezije istonih autora. VIII Zakljuak (285-290) u kojem L. Gazi u vezi sa njegovim naunim radom u oblasti orijentalne filologije izmeu ostalog kae da je (...) skoro u potpunosti slijedio austrijsku orijentalistiku kolu (str. 290) i da se on s pravom smatra zaetnikom naunog pristupa u izuavanju knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima (str. 290). Na kraju, uobiajena oprema knjige, pored rezimea na bosanskom i engleskom jeziku i literature, data je Baagieva bibliografija akribino i krajnje pedantno hronoloki obraena. Biljeke u knjizi sadre brojne podatke iz ope i kulturne historije i nude relevantne informacije koje izlaze iz okvira predmeta knjige, ali zato u znaajnoj mjeri provode mladog i/ili neupuenog itatelja kroz kompleksne segmente bogate bonjake batine na orijentalnim jezicima. Knjiga je opremljena fotografijama i faksimilima naslovnica, razliitih ispisa i izvoda iz knjiga, disertacije, rukopisa i diploma, koji ine vrlo vrijedan dodatak faktografskoj vrijednosti ove knjige, ak i vie od toga: oni omoguavaju itatelju da promilja kroz vizuelizaciju aktera i tako iz vie perspektiva ostvari komunikaciju s tekstom. Ono to ovdje moram primjetiti jeste formulacija naslova. Naime, teko je povui granicu izmeu strunog i naunog rada, jer je ona neprirodna i u stalnoj je interakciji. Ona je povuena u nekim kasnijim vremenima i krugovima u Baagievom slu-

aju ona nema takav karakter budui da te strune radove moe da uradi samo neko ije obrazovanje daleko nadmauje struno obrazovanje. Svako njegovo struno djelo u kratkim biljekama iza sebe krije ogromno znanje iz historije, knjievnosti, kulture, islamske tradicije, paleografije i diplomatike, orijentalnih jezika i mnogo drugih oblasti koje dananje generacije istraivaa orijentalne filologije ne mogu ni da pojme. Dakle, kratka biljeka daleko nadilazi struni rad, ona je rezultat ogromnog znanja i dugoronog istraivakog rada koji stane u tek nekoliko redaka jedne kondenzovane biljeke. Stoga moram iznijeti svoju opservaciju u vezi sa terminom iz naslova, a to je da je struni rad jedna neadekvatna konstrukcija koju je, vjerovatno, autorica prenijela iz svoje doktorske disertacije. Ovo je knjiga koja ima referentnu vrijednost, kako za studente tako i za istraivae ija su interesovanja na bilo koji nain u vezi sa kulturom Bonjaka za vrijeme osmanske uprave. U njoj je autorica sublimirala i svoje nemalo iskustvo iz iitavanja i obrade rukopisa, ali i svega onoga to je vezano za katalogizaciju: od historijskog pregleda do referentne literature u toj oblasti. Ova integralna studija Lejle Gazi na zoran nain svjedoi o svevremenosti rezultata rada dr. Baagia, gledano i iz dijahronijske i sinhronijske perspektive, kako je to uinila autorica u svojoj knjizi. Ovo je vrijedan doprinos evaluativnom segmentu bonjake batine, jer na izvanredno briljiv, temeljit i pouzdan nain iznosi sve fakte koji se tiu svestranog dje-

506

Ocjene i prikazi MJESTO I ULOGA DERVIKIH REDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI, Zbornik radova povodom obiljeavanja 800 godina od roenja Delaluddina Rumija, Orijentalni institutNaunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo 2011, 566 str. Sufizam, tesavvuf, gnoza, irfan ili misticizam se stoljeima nazivao Put ljubavi, a ui nas kako transcendirati egzistentni svijet u okruenju koje s nepovjerenjem gleda na gnostiko a preferira materijalistiku kulturu koja promovira linearno, racionalistiko, objektivistiko miljenje kao jedini put. Tesavvuf, kao ideja izrazite vitalnosti, nadilazi prostor i vrijeme, ima univerzalni karakter jer tumai smisao ljudske egzistencije i njeno mjesto u hijerarhiji univerzuma. U prilog ovome govori 800-godinjica roenja i daleka domovina ovog sufijskog velikana. Godinjica roenja velikana Delaluddina Rumija simbola tesavvufa kome, bez sumnje, pripada historijska uloga na horizontima svjetske civilizacije povod je za skup koji je imao za cilj da mobilizira ire naune krugove, polazei od injenice da fenomen tesavvufa intrigira razliite profile naunika i strunjaka iz razliitih oblasti ljudskog djelovanja i misli. Stoga nije neobino da su u simpoziju uzeli uea iranisti, arabisti, turkolozi, historiari, filozofi, lingvisti, teoretiari i historiari knjievnosti, historiari umjetnosti i ljekari, obraujui neke od aktuelnih tema iz podruja tesavvufa u kojem se susreu interesovanja naunika i

lovanja Safvet-bega Baagia, koji je neumorno prikupljao i biljeio grau za generacije koje dolaze i iji je rad i dandanas nezaobilazan u izuavanju ope i kulturne historije Bosne Hercegovine pod osmanskom upravom, a posebno kulturnog nasljea Bonjaka na orijentalnim jezicima. Stoga autorica zasluuje sve pohvale, a vrijeme e pokazati da e njena istraivanja biti zasigurno respektirana od strane istraivaa kulturne historije. Baagi je pripadao onim pregaocima koji su svojim djelom predoili argumente o vitalnosti i kreativnosti bonjakog ethosa. Baagieva svestranost, entuzijazam i djelo, naalost, nemaju uvijek adekvatnu recepciju kod kritiara. Oigledno su stavovi pojedinih kritiara do izvjesne mjere subjektivni, obiljeeni individualnim knjievnim ukusom ili optereeni predrasudama. Ovdje moram ukazati, iz semiotike vizure, na simboliku naslovnice (iji je idejni kreator sama autorica), koja svojim znakom, to jest hrpom dokumenata na ijem vrhu je lini dokument kustosa Dr. Savfetbega(!) Baagia, govori o jednoj bogatoj karijeri pred umirovljenjem. Ta karijera, koliko god bila osebujna i u slubi trajnog vakufa, ako se sagledava u svojoj metafizikoj dimenziji to se ita kroz zapisano (dokumente, zapise, knjige, prijevode i sve ono to je Baagi inio u svrhu promicanja kulture Bonjaka) teko e biti zasvodiva i najrigidnijim zemaljskim mjerilima, dok u konanici sav trud pripada mjerilima transcendentnog svijeta (semiotika niana na zadnjoj korici). Sabaheta Gaanin

Ocjene i prikazi

507

strunjaka iz razliitih disciplina. U tom smislu u Zborniku susreemo tekstove koji pokuavaju povezati ogromnu znanstveno-teorijsku batinu tesavvufa sa spoznajnim rezultatima savremenih istraivanja. Multidisciplinarni karakter Zbornika se ogleda i u podjeli na sedam blokova prema tematskim odrednicama, uz uvodnu rije glavnog urednika ovog izdanja prof. dr. Reida Hafizovia. I Rumijev put Ljubavi: Ma ko bio, samo doi (13-128) obuhvata sedam referata, koji pokuavaju odgovoriti na bazino pitanje ovjekovog identiteta i izvora njegovog postojanja, u emu se mora poi od razumijevanja subjektivnog, kao preduvjeta za razumijevanje objektivne fizike realnosti; Ljubav je ta koja transcendira sve granice i u ovjeku trai samo ono to je boansko i istinski ljudsko. Ibrahim Kalin (Mevlana, razum i filozofija) iznosi opservacije o Mevlaninom poimanju Apsolutne Istine koja je neobuhvatljiva umom i neizreciva jezikom, a Ljubav je za Mevlanu ono to otvara um za spoznaju o Apsolutnom Umu. U kratkom i nadahnutom tekstu Ahmad Dalali (Glas naja) fokusira se na Mevlanino iransko porijeklo i perzijski jezik kojim je pisao svoja velika djela. Stoga, smatra autor, Iranci imaju zadau da promoviraju svoju bogatu kulturu kroz Mevlanino duhovno nasljee, koje je oblikovano, izmeu ostalog, i pod utjecajem njegovog horosanskog porijekla. Nevad Kahteran (Interpretirajui Rumija u kontekstu interkulturalnih studija) daje osvrt na filozofski interkulturalni dijalog koji je Mevlana

inicirao kroz princip ljubavi i svojom neogranienom tolerancijom koja transcendira sve nacionalne, kulturne i civilizacijske granice, a Namir Karahalilovi (O liku Ali ibn Taliba u Mesneviji Delaluddina Rumija), na osnovu prve dvije prie u Mesneviji, rekonstruira lik Ali b. Taliba u Mevlaninoj projekciji ove historijske linosti. Puteve samospoznaje opisuje Abdoulreza Jamalzadeh (Mevlana i spoznaja due) pravei paralele sa Mevlaninim promiljanjima o duhu i ljudskoj dui, dok Mubina Moker (Jezik stanja u svjetonazoru Mevlana Delaluddina Rumija) nastoji u svom radu definirati bitna obiljeja jezika stanja neujnog i sveujnog jezika Univerzuma, koji se pretaka i kroz dahove Mevlaninog naja. Blok zavrava Ahmet Erdodular (Mevlevi Aynlerindeki Mzik Tahlilleri, Sembolleri ve Anlamlar) kratkim osvrtom na relacije muzike i mevlevizma u kojem skree panju na mali broj entuzijasta, nastavljaa te tradicije koji rade na ouvanju notnih zapisa tesavvufske muzike. II Refleksije Ibn Arebijevog uenja: Moje srce je postalo primateljka svakog oblika (131-209) predstavlja blok od est radova koji se dotiu one posebne energije to pulsira prirodnim ritmovima univerzuma i svjedoi boansku dinaminu kreativnu energiju, koja je neprestano u procesu izraavanja same sebe. Dok Tonaga Yasushi (Fact of Fiction? The Images of the Sufi Authors in 10th-12th Century) diskutira o sufijskim autorima tog perioda koji se smatra prekretnicom u povijesti islamske duhovne kulture, te navodi poznate sufijske hronike iz ovog

508

Ocjene i prikazi i ulozi dervia u osvajanjima, stavljajui poseban naglasak na pokret Sari Saltuka, a Ayten Ardel (Osmanl Devletinde Merkezi Yonetim Tarikat Mnasebetleri ve Bosna Mevleviyeti) razmatra vanost podizanja tekija u drutvenom razvoju Osmanske drave, kao i interaktivnog odnosa izmeu centra (centralna uprava) i tarikt. Azra Gado-Kasumovi (Esnaf i tarikat) sainila je zanimljivu analizu o drutvenom uticaju tarikata, odnosno tekija i zavija koje su u poetku inile infrastrukturu novoosvojenih podruja Osmanske drave, dok su poslije esnafi i esnafske grupe, koje su bile uvezane sa glavnim tarikatima, provodili ekonomske programe Osmanske drave. Simbioza esnaf tarikat je, ukazuje autorica, bio vrlo vitalan inilac u stabilizaciji osmanske civilne i vojne vlasti. I na kraju ovog bloka, Leyla Amzi (Mevlevi eyh Galib and Reform in the Ottoman Empire during the Reign of Sultan Selim III) kroz kljuna djela ejh-Galiba oslikava intelektualnu atmosferu u vrijeme vladavine sultana Selima III. Kroz djela ovog drutveno angairanog sufije dato je drutveno-politiko miljenje ovog kasnog perioda Carevine. IV Derviki redovi i tekije u Bosni (267-325) je naslov bloka od est radova koji s historiografskog stanovita istrauju prisustvo i djelovanje razliitih tarikata u Bosni i Hercegovini. Tako Hatice Oruc (Uloga tekija u nastanku i razvitku gradova u Bosni) iznosi podatke iz popisnih deftera Bosanskog sandaka koji ukazuju na vanu ulogu u procesu urbanizcije naselja; Fazileta Hafizovi (Slavonija Pitanje uloge

perioda i poredi ih sa sufijskim biografijama iz doba Mameluka, dotle Reid Hafizovi (Abdullah Bonjak kao duhovni potomak Ibn Arabija i Jalaluddina Rumija) u svom tekstu akcentira glavna hermeneutika obiljeja komentara Abdullaha Bonjaka na Ibn Arebijev Fusus al-Hikam i njegove dvije manje rasprave. O vieznanosti tesavufske leksike i kontekstualiziranju sufijskih simbola pie Adnan Kadri (Semasioloki i onomasioloki pristup analizi teksta u tesavufskoj literaturi Bonjaka u Osmanskom carstvu), a Kenan emo (Ibn Arebijev metod odgoja ljudske due) tretira Ibn Arebijevu metodologiju u osam Ibn njegovih djela koja se tiu odgoja ljudske due i imaju specifinu duhovnu verifikaciju u naunom diskursu. Kroz analizu Ibn Arebijevog simbolikog jezika njegovog ezoterikog tefsira Kurana u kojem prednost daje tzv. vertikalnom znanju (ilm-i irsi) na karakteristike tevila ukazuje Berin Bajri (Sufijska interpretacija Kurana i Ibn Arabijev tevil), dok Muamer Hodi (Ibn Arabijeva kritika jednog mentaliteta s poetka XII stoljea) iznosi odreene Ibn Arebijeve opservacije u vezi s djelovanjem pojedinaca u sufijskim halkama s poetka 13. stoljea, a koje su zabiljeene u njegovoj poslanici Ruh al-Quds. III Tarikat i Osmanska drava (213-264) obuhvata etiri rada koja govore o specifinoj relaciji centralna vlast tarikat, koja imala viestruke implikacije u stabilizaciji drutva. U svom prilogu Kemal Gurulkan (Trk Cihat ve Ftuhat Anlay ve Sar Saltuk Gazi) pie o duhovnim referencama osmanskih osvajanja

Ocjene i prikazi

509

dervia u irenju islama) na osnovu analize dokumenata osmanske administracije preispituje drutvenu ulogu dervia u Slavoniji tadanjem pograninom dijelu Osmanske drave, a Hatida ar-Drnda (Prisustvo sufija u Hercegovakom sandaku u XV i XVI stoljeu) na osnovu izvora govori o sufijama, koji su pripadali uglavnom velikim i poznatim tarikatima, i njihovom angaovanju u drutvenoj zajednici Hercegovakog sandaka. Na bazi bogate arhivske grae Mehmet Cemal ztrk (The Khalwati Order and some Khalwati Tekkes in Bosnia) otkriva ulogu tri velika sufijska halvetijska centra koja su nekada postojala u Bosni: Gazi Husrev-begove tekije u Sarajevu, Eli Ibrahim-paine u Travniku i tekije u Blagaju, dotiui se i geneze ovog reda, kao i njegovih teorijskih i pragmatikh implikacija. Yilmaz Kurt (Saraybosna Zaviyeleri) daje zanimljive opservacije o tekijama u Sarajevu u 15. i 16. st. i to na osnovu hurufat iz Generalne direkcije vakufskih arhiva u Ankari, dok Elma Kori (Uloga zavije Ahmed-dede u razvoju kasabe Banja Luke) na osnovu osmanskih izvora nastoji osvijetliti ulogu zavije, koju je utemeljio Ahmed-dede (za kojeg se ne zna zasigurno kojem je redu pripadao), u drutvenom, ekonomskom i kulturnom razvoju Banja Luke u 16. stoljeu. V Jezik i tesavufska knjievnost (329-405) obuhvata sedam radova lingvistike i knjievno-poetike naravi, ija su obiljeja veoma specifina i predmet su trajnog interesovanja kako lingvista tako i knjievnohistorijskih teoretiara. Sabaheta Gaanin (Termini i metafore u tesavvufskom diskursu) je sainila lingvistiki pre-

sjek simbolikog jezika tesavufskog registra, ije poznavanje je nuno u komunikaciji s tesavufskim diskursom, ilustrujui ga najeim terminama koji se javljaju u teorijskom tesavvufu i metaforama u sufijskoj poeziji, dok Amina iljakJesenkovi (Tipizirani likovi zaljubljenih i njihovi odnosi kao prototekst u Mevlaninoj Mesneviji) na zanimljiv nain oslikava Mednuna i Lejlu, simbole Puta Ljubavi, koji mijenjaju svoja imena ali ne i uloge u svim sufijskim priama koje se ukljuuju u beskonani hipertekst. Munir Drki (O prirodi jezikog znaka u jednom kazivanju iz Mesnevije) svojim tekstom ukazuje kako je Rumi ve u 13. st. jednom epizodom iz Mesnevije slikovito i jednostavno pojasnio vezu izmeu jezikog znaka i oznaenog koja je prirodna a ne proizvoljna a to je tokom 20. st. izazivalo velike polemike meu lingvistima. enita Haveri (Tesavufski motivi i termini u Bulbulistanu Fevzije Mostarca) obrazlae tesavufske motive i ustaljene termine koji se javljaju u Bulbulistanu, jedinstvenom moralnodidaktikom djelu na perzijskom jeziku u bonjakoj knjievnosti. Rad Saeida Abedpoura (Sururijev komentar Mesnevije) posveen je jednom od najstarijih i najpotpunijih komentara Mesnevije na perzijskom jeziku, koji je napisao Muslihuddin Mustafa Sururi, a jo uvijek nije tampan nego se uva samo u rukopisu (Gazi Husrev-begova biblioteka, autografi III, IV, V sveska i Sulejmanija, autograf I i prijepisi II i VI sveska). Mustafa Kara ( Kadn Derviin iirlerinde Mevln ve Mevlevlik) ukratko nas upoznaje s tri autorice sufijskih di-

510

Ocjene i prikazi gledni rad, kojim se daje geneza ove znaajne tradicije koja se vezuje uz ime Delaluddina Rumija i dan njegovog povratka Izvoru. To je rad Seada Halilagia (Obiljeavanje ebi arusa u Bosni i Hercegovini) o uspostavljanju tradicije odravanja sveane akademije ebi arusa u Bosni i Hercegovini, koja datira jo od 1957. godine, kao i njenim programskim sadrajima. Na kraju je, kao zasebna tematska cjelina ali ne manje znaajna i veoma korisna, najprije za istraivae a potom i ostale itatelje, Selektivna bibliografija radova o tesavvufu, tarikatima i tekijama Mubere Bavi (479-567) sa 1.192 jedinice i indeksom autora. Ovaj Zbornik kao skup individualnih naunih priloga ne pretendira na strogu tematsku podjelu niti na metodoloku ujednaenost, on je prije svega prilika da savremeni istraivai iznesu svoja zapaanja koja e s razliitih aspekata dati vie svjetla na neka pitanja posredno ili neposredno vezana za teoriju i praksu sufizma. I na kraju, svim potencijalnim itateljima objektivnog i otvorenog uma, koji ele da proire spoznajne horizonte, preporuujem radove ovog Zbornika koji su potvrda interaktivnog odnosa naunog diskursa i duhovnog segmenta islamske kulture koja ima povijesnu realnost i univerzalni karakter budui da ima snanu ulogu pokretake snage razvoja duhovne i materijalne egzistencije drutva na podizanju individualne i kolektivne svijesti na viu razinu, iznad mehanicistikog i racionalistikog shvatanja, na iskustvo ivota i Izvor njegova stvaranja. Sabaheta Gaanin

vana iz 19. st. eref Hanum, Lejla Hanum i Adile Sultan, koje su ivjele u Istanbulu. Alena atovi (Sufijska orijentacija Hasana Zijaije Mostarca) predstavlja Zijaiju, mostarskog divanskog pjesnika iz 16. st. iji je poetski izraz proet sufijskim simbolima, mada iz njegovih biografskih izvora nije poznato da li je pripadao nekom dervikom redu. VI Sufije koje su obiljeile svoje vrijeme (409-467) je zanimljiv blok radova o linostima za koje se moe pretpostaviti da su iskusili blizinu izvora due transcendirajui okvire racionalnosti i racionalnog miljenja, to jest istinu po kojoj srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje. Talip Mert (ejhul-islam iz Bosne: Mehmed Refik-efendija) iznio je vrlo zanimljive podatke o Bonjaku iz Rogatice, obrazovanom i vrlo respektiranom, kojem je ugled strunjaka za islamsko pravo kasnije pribavio poziciju ejhul-islama (1866-1868. godine). Samir Beglerbegovi (Fejzulah-efendija Hadibajri kao mevlevijski ejh i mesnevihan u periodu nakon ruenja Isa-begove tekije) u svom tekstu otkriva neke nove detalje o drutvenom angairanju Fejzulah-efendije Hadibajria u vrijeme snanog indoktriniranog uticaja komunizma i njegovom nastojanju da se odri tradicija tumaenja Mesnevije. Stephen Suleyman Schwartz (The Last Jewish Sufi: The Life and Writings of Rabbi Ariel Bension) svojim tekstom predstavlja sefardskog rabina i kabalistikog mistika Bensiona (u. 1932.), autora komparativne studije o djelima panskih sufija, kabalista i kranskih mistika. VII eb-i arus u Bosni i Hercegovini (471-476) sadri samo jedan pre-

Ocjene i prikazi

511

Muammad Ibn Muammad aln al-Bsnaw, MIN ABR MIR WA TRIH. Priredili Muammad Muwaffaq al-Arn i Amn Ysuf `Awda. Dr al-ad, Dimiq, 2010, 127 str. Djelo Mehmeda Handia je relativno dobro istraeno u Bosni i Hercegovini: o njemu se dosta pisalo kao o jednome od nosilaca bonjake muslimanske preporodne misli, kao o jednoj od onih naroito vrstih spona izmeu Bosne u njenoj islamskoj dimenziji, ili tradiciji, i matinog islamskoga svijeta, prvenstveno Kaira u kome je studirao; zatim kao o vrstoj sponi izmeu islamskog faktora u bonjakom kulturalnom identitetu, ugraenom u povijesti, i modernosti toga identiteta koji se formirao u plodotvornom susretu sa duhovnou moderne Evrope. Istovremeno, Handi se uvijek predstavlja, uz Safvet-bega Baagia, kao jedan od najznaajnijih ranih istraivaa bonjake kulturne batine na orijentalno-islamskim jezicima, kao istraiva koji je dio te batine predstavio na svjetskom arapskom jeziku. Dakle, Handi pripada rijetkim eruditama i entuzijastima koje je povijest postavila na samo razmee svojih sudbinski vanih zbivanja te se ovaj vrlo produktivni autor pokazao dostojnim zadatka koji mu je povijest nametnula: u svome prekratkom ivotu pisao je mnogo, bez daha, oplemenjen sintezom orijentalne i zapadnjake kulture u vlastitome ali i etnikome kulturalnom identitetu. Stoga su, pored niza tekstova, odravani okrugli stolovi o njegovom

djelu, a godine 1999. objavljena su i njegova Izabrana djela u est tomova (Ogledalo, Sarajevo, 1999, priredili: Esad Durakovi i Enes Kari). Uprkos svemu navedenom, Handiev prvi rad, koji je ostao u rukopisu sve do pred kraj 2010. godine, bio je samo registriran u Bibliografiji njegovih radova, pod naslovom Rila Mir, pa je predstavljan kao Putopis u Egipat. Sticajem neobinih okolnosti, ova bibliografska jedinica zapela je za oko iskusnog historiara i univerzitetskog profesora u Jordanu, Muhammada M. al-Arnauta, koji je uspio doi do Handieva rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i time, zapravo, poinje ivot djela nakon preduga tavorenja u jednom jedinom, u autografskom primjerku u GHB. Al-Arnaut, naalost, nije poznat naoj iroj javnosti, a znatnim dijelom ni strunoj javnosti, iako on decenijama ve, budnim okom historiara, prati zbivanja na Balkanu pa i u Bosni i Hercegovini, a valja spomenuti da je da je samo u vezi sa Bosnom i Hercegovinom do sada objavio pet knjiga, desetak drugih naunih radova i desetine prikaza knjiga objavljenih u Bosni i Hercegovini. I ovo djelo nosi al-Arnautovu posvetu: Cijenjenim kolegama na Odsjeku za orijentalistiku Univerziteta u Sarajevu, povodom 60. godinjice osnivanja Odsjeka. S velikim entuzijazmom i umijeem, al-Arnaut je pristupio redigiranju Handieva rukopisa, pripremajui ga za objavljivanje na arapskom jeziku. Na redakciji rukopisa angairao je i Amna Jsufa `Awdu, profesora arapskog jezika i knjievnosti na Univerzitetu l al-Bayt u Jordanu,

512

Ocjene i prikazi ski jezik izuzetno dobar, to bi moglo biti iznad oekivanja s obzirom na njegovu mladost, ali i na injenicu da je tek bio stigao u Kairo. U vezi s autorovom mladou, u vrijeme nastanka ovoga djela, al-Arnaut upozorava, kao jedan od najistaknutijih arapskih naunika danas, kako treba imati razumijevanja za mogue, ili povremeno prenaglaavanje pozitivnog ili negativnog odnosa prema Egiptu, jer je autor bio veoma mlad i, takorei, tek je bio stigao u Egipat. to se tie strukture knjige, treba rei da je podijeljena pored Predgovora o kome je bilo rijei na sedam kratkih poglavlja: 1. Poetski saetak onoga to je kazano o putovanju (str. 20-32); 2. O vrednotama Egipta (str. 33-54); 3. Spomen na putovanje Abu Tajjiba al-Mutanabbija u Egipat i njegov opis morala Egipana (str. 5568); 4. Spomen na osvojenje Egipta (str. 69-77); 5. Spomen na sjajnu kasidu koja se pripisuje Amr Ibn al-u a u kojoj se obraa Muwiji Ibn Ab Sufjnu (str. 78-87); 6. Spomen na ulazak awhara u Egipat (str. 87-96): 7. Napomene (str. 97-124). Budui da je Handiev rukopis bio autorski nedotjeran, nedovren, prireivai su, odnosno redaktori, uloili veliki trud u njegovoj pripremi za objavljivanje. Sretna je okolnost da je Handiev rukopis dospio u ruke dvojice uglednih univerzitetskih profesora koji su mu pristupili oigledno je ne samo s najveim strunim kompetencijama ve i sa dragocjenim naunikim entuzijazmom. Teko je kazati u kojem dijelu knjige se to najbolje pokazuje, ali u tom smislu izdvajam, ipak, zavrno poglavlje, odnosno napomene (al-

koji je preuzeo odgovornost za redakciju autografa u domenu jezika i knjievnosti, dok je al-Arnaut brinuo o njegovom historiarskom aspektu. Temeljitim uvidom u djelo, redaktori su zakljuili da, zapravo, nije rije o putopisu ve vie o povijesti Egipta, i to u skladu s Handievom recepcijom, te su djelo naslovili Min abr Mir wa trih. Ovaj filoloki i izdavaki pothvat moemo smatrati, dakle, vrlo vrijednim doprinosom istraivanju Handieva opusa u njegovom filolokom i openito kulturolokom aspektu, utoliko prije to do sada nije publicirano. U kratkom ali vrlo informativnom Predgovoru (str. 5-12) al-Arnaut daje italakoj publici na arapskom jeziku osnovne informacije o Handievom ivotu, akcentirajui njegov studij na al-Azharu i njegovu preporoditeljsku ulogu. Bonjaki poznavaoci Handieva djela, navodi al-Arnaut, smatrali su da je prvo djelo koje je Handi napisao ono pod naslovom al-awhar al-an..., koje je napisao kada je imao samo 25 godina. Meutim, ispostavlja se da je prvo djelo koje je Handi napisao upravo djelo koje je predmet ovoga prikaza. Naime, al-Arnaut argumentirano tvrdi da je Handi napisao ovo djelo kada je imao samo 22 ili 23 godine, da ga je potom donio u Sarajevo s namjerom da ga tu objavi, ali je rukopis ostao zaturen u mnotvu Handievih papira sve do 2010. godine kada je zaslugom al-Arnauta objavljen u Damasku. ini se da je to malo neobina elipsa: od Bosne, preko Kaira i Jordana, do Damaska. U Predgovoru ovome izdanju, alArnaut navodi da je Handiev arap-

Ocjene i prikazi

513

Hawmi) koje predstavljaju, zapravo, aneks djelu, prebogat kompetentnim tumaenjima povijesnih zbivanja i linosti, pojmova ili imena iz oblasti knjievnosti i dr. Bez ovih redaktorskih doprinosa, knjiga bi se znatno tee itala. Handieva Izabrana djela, objavljena u Sarajevu 1999., tako su obogaena novim djelom objavljenim u Damasku 2010. godine. Esad Durakovi

Niqla Ziyda, AL-RAALN ALMUSLIMN WA AL-RUBIYYN IL AL-ARQ AL-ARAB F ALUR AL-WUS, Al-dr al-arab li al-mawst, Bayrt 2010, 296 str. Godine 2010. posthumno je objavljena knjiga al-Raln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq alarab f al-ur al-wus (Muslimanski i evropski putnici na arapski Istok u Srednjem vijeku) poznatog palestinskog historiara Niqle Ziyde (1907-2006), koji je veliki dio svog radnog vijeka proveo na Amerikom univerzitetu u Bejrutu (AUB). Knjiga koja je prole godine objavljena u Bejrutu predstavlja svojevrsnu sintezu dvosmjernog prouavanja historije putovanja na arapski Istok u Srednjem vijeku, budui da se autor zanima kako za vienja evropskih putnika, tako i za opservacije slavnih arapskih autora iz navedenog perioda. Knjiga se sastoji, pored al-Muqaddime (Uvoda), iz: al-Qism al-awwal (Prvog dijela) pod naslovom al-Rila

wa al-raln f al-ur al-wus (Putovanje i putnici u Srednjem vijeku) koji sadri osam poglavlja: alRila wa al-ha (Putopis i hodoae), al-u al-masiyyn (Kranski hodoasnici), al-urfiyya wa al-rilt f al-islm (Geografija i putovanja u islamu), al-Raln almuslimn (Muslimanski putnici), alRaln al-rubiyyn f zaman alalbiyyn (Evropski putnici u doba kriara), Adab al-duya (Knjievnost misionarstva), al-Raln f al-qarn al-rbi aar (Putnici u 14. stoljeu) te al-Raln f al-qarn almis aar (Putnici u 15. stoljeu). Al-Qism al-n (Drugi dio) nosi naslov uwar li al-ayt f al-arq al-arab muqtabisa min ral alur al-wus (Slike ivota na arapskom Istoku preuzete od putnika u Srednjem vijeku) te sadri sedam poglavlja: al-arq al-arab inda alMuqaddas wa Nir usraw (Arapski Istok kod al-Muqaddasja i Nir usrawa), al-arq al-arab f al-qarn al-n aar (Arapski Istok u 12. stoljeu), al-Awl al-itimiyya f alarq al-arab f al-qarn al-n aar (Drutvene prilike na arapskom Istoku u 12. stoljeu), al-arq al-arab f al-qarn al-li aar (Arapski Istok u 13. stoljeu), al-arq al-arab f alqarn al-rbi aar (Arapski Istok u 14. stoljeu), al-arq al-arab f alqarn al-mis aar (Arapski Istok u 15. stoljeu) te, naposljetku, poglavlje al-Raln f al-ur al-wus (Putnici u Srednjem vijeku). Knjiga, pored navedenog, sadri i Indeks imena te literaturu i izvore. Djelo historiara Niqle Ziyde prvenstveno donosi uvid u historijski, drutveni i kulturni kontekst

514

Ocjene i prikazi Srednjem vijeku. U tom pogledu istie se znaaj Palestine i mjesta svete topografije kranstva i islama. Autor se detaljno bavi fenomenom hodoaa na ovim prostorima, te ukazuje na znaaj pria/pripovijesti i naracije openito u modeliranju hodoasnikih oekivanja. Niqla Ziyda se osvre i na pitanje motivacije putnika. U tom kontekstu, pored ve spomenutih kategorija putnika (hodoasnika, trgovaca, istraivaa, izaslanika), autor navodi i pojavu uhoda preobuenih u neku od prepoznatljivih vrsta putnika, kao i prevarante. Kao pogodnu ilustraciju autor navodi primjer krijumarenja srebra, kojeg su jeruzalemski hodoasnici stavili ispod svinjskog mesa, znajui da muslimanske vlasti nee pregledati bisage kranskih hodoasnika zbog pomenute namirnice (str. 53). Knjiga obilato koristi putopisne iz vore Nir usrawa, Al-Muqa d da sj, bn ubayra, Ibn Bae, ali takoer i Felixa Fabrija, Marka Pola, pa ak i Johna Mandevilla, prozvanog najveim lacem svih vremena zbog njegovih opisa predjela, koji granie sa fantastinim. Niqla Ziyda se paljivo odluuje za promatranje dijahronog razvoja slike i opisa arapskog Istoka, uz stalno nijansiranje slinosti i razlika izmeu putopisaca, bez bespotrebnog i opasnog poopavanja. Ono to iskrsava prilikom itanja knjige je slika Istoka kao mjesta religijskih i vjerski orijentiranih pustolovina, mistine i misionarske skitnje, te sveopeg traganja za duhovnim upotpunjenjem, na nain da se doima mnogo intenzivnijim i arolikijim od svega to krasi ili naruava migracije dananjega doba.

arapskog Istoka u Srednjem vijeku, te posebno obrazlae fenomen osvajanja koja su u to doba bila razliito motivirana (vjerskim, vojnim, ekonomskim razlozima). Posebna panja se poklanja razmatranju krstakih ratova, koje autor smatra prvim kolonijalistikim poduhvatima (str. 11), te utjecaju kojeg su oni imali na potonje migracije na Bliskom Istoku. Pokretljivost i protok putnika, roba, vrijednosti, te posebno ideja, bili su olakani u periodima povoljnih politikih i vojnih prilika na Bliskom Istoku. Prohodnost puteva je takoer utjecala na mobilnost, te autor posveuje izuzetnu panju rutama kojima su kroili tadanji trgovci, hodoasnici (kako kranski, tako i muslimanski), istraivai, izaslanici, misionari, pustolovi, lutalice i svi oni koje je sudbina namjerila na taj dio svijeta. Autor ove iznimno vrijedne studije donosi i razmatranja o razliitim vrstama putnika. Putopisi koje su oni ostavili za sobom svjedoe, izmeu ostalog, i o kreiranju autoimagea i potrebi za samoafirmacijom, ponekad mnogo vie nego o samom predmetu kojim se putopisci u svom zapisu bave. Iz tog razloga nije teko zapaziti snanu vezu izmeu knjievnosti misionarstva i putopisa iz ovog perioda: i jedan i drugi anr svjedoe o postojanju Drugog, prema kojem se nastoji uspostaviti odreeni odnos (koji esto prerasta u odnos superiornog i inferiornog). Knjiga Niqle Ziyde ipak prevashodno istrauje svijet koji se odraavao u oima hodoasnika, te traga za sklapanjem mozaika slike arapskog Istoka od 12. do 15. stoljea. Knjiga se opseno bavi pitanjima popularne hodoasnike geografije u

Ocjene i prikazi

515

Posljednja poglavlja knjige al-Ra ln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq al-arab f al-ur alwus daju odlomke iz razliitih putopisa, grupiranih oko tema kao to su: odnosi izmeu Arapa i krstaa, medicina i nauke u Srednjem vijeku, odnosi meu lokalnim stanovnitvom, razliiti gradovi arapskog Istoka, porodini obiaji, zakoni i kole. Na ovaj nain, autor itaocima omoguava usporedbu opisa i uvid u razliita promatranja naizgled istih pojava. Studija al-Raln al-muslimn wa al-rubiyyn il al-arq al-arab f al-ur al-wus od velikog je znaaja za sve istraivae historije, kulture i knjievnosti Bliskog Istoka, upravo zbog toga to predstavlja i istie putopis, graninu kategoriju knjievnog i izvanknjievnoga svijeta, koji je, upravo iz tog razloga, nepresuni izvor promatranja svijeta i njegovog odraza. Denita Kari

Dalya Abudi, MOTHERS AND DAUGHTERS IN ARAB WOMENS LITERATURE: THE FAMILY FRONTIER, Brill (Women and Gender: The Middle East and the Islamic world), Leiden 2011, 335 pp. U Brillovoj ediciji Women and Gender: the Middle East and the Islamic world (ene i Gender: Bliski Istok i islamski svijet) nedavno je objavljena knjiga autorice Dalye Abudi pod naslovom Mothers and Daughters in Arab Womens Litera-

ture: The Family Frontier (Majke i kerke u knjievnosti arapskih ena: porodina granica), a koja se, na to i sam naslov ukazuje, bavi istraivanjem specifinog odnosa majki i kerki u savremenoj arapskoj knjievnosti. Lingvistiki kriterij nije bio primaran prilikom izrade ove knjige, tako da se autorica bavi kako arapskim tekstovima, tako i onima pisanim na francuskom i engleskom jeziku. Na taj nain Dalya Abudi, izmeu ostalog, nastoji pokazati kako su kriteriji za odreivanje monolitne nacionalne knjievnosti dosta porozni, te da opsene studije moderne arapske knjievnosti moraju ukljuivati i djela koja nastaju na nekom od drugih jezika sa kojima je arapski svijet doao u kontakt. Studija Mothers and Daughters in Arab Womens Literature: The Family Frontier sadri sedam poglavlja, uz ostale obavezne dodatke poput zahvale, bibliografije, priloga o dozvoli koritenja autorskih tekstova, te registra imena i pojmova. Prvo poglavlje nosi naslov Introduction: Why Mothers and Daughters? (Uvod: Zato majke i kerke?), a potom slijede poglavlja The Family: Arab Society in Miniature (Porodica: arapsko drutvo u malom), Mothers and Daughters in Autobiographical Works (Majke i kerke u autobiografskim djelima), Mothers and Daughters in Fictional Works (Majke i kerke u djelima fikcije), Portraits of Surrogate Mother-Daughter Relationships (Opisi surogatnih majinsko-kerinskih odnosa), Narratives of Alienation and Descent into Madness (Narativi otuenja i zapadanja u ludilo) te Conclusion: The Arab Family De-

516

Ocjene i prikazi produciranja patrijarhalne i krute porodine hijerarhije koja je dugotrajno pogubna za razvoj individue (Dalya Abudi se takoer hvata u kotac s odnosom individue prema kolektivu u modernom arapskom drutvu). Svoje hipoteze Abudi demonstrira na navedenom korpusu tekstova u kojima nastoji prikazati sve posljedice disfunkcionalnih porodinih odnosa nastalih rodnom nejednakou i strogom segregacijom polova. Ipak, postoji dosta zamjerki koje bi se mogle uputiti autorici ove vrijedne studije. Prije svega, korpus je biran tako da se porodini odnosi oslikani u njemu uglavnom prilagoavaju dihotomiji agresivni otac pasivna majka, konzervativna majka buntovna kerka, sin miljenik suvina kerka. Ne poriui objektivno loe stanje enske populacije u arapskom svijetu i itavom svijetu openito, studija Dalye Abudi prijeti da bude isuvie generalizirajua i populistika, bez ponuenih alternativnih i snanih tekstova koji bi svjedoili preokretanju pomenute dihotomije. Takoer, zabrinjavajua je autoriina tendencija da tribalne i lokalne obiaje pripisuje islamskoj religiji i kulturi. To je posebno izraeno u razmatranju enske genitalne mutilacije i ugovorenih brakova, gdje autorica ne istie dovoljno jasno ili skoro nikako razliku izmeu plemenskih obiaja i tradicionalne islamske prakse. Nepostojanje nuno potrebne kritike distance i naune objektivnosti, uz osjeaj kulturoloke specifinosti, ozbiljan su nedostatak ovoj studiji koja je pred sobom imala veoma ambiciozan cilj. Naposljetku, treba istai da je i ova studija pokazatelj stalnog zani-

mystified (Zakljuak: Demistificirana arapska porodica). U svojoj studiji Dalya Abudi se bavi sa prikazivanjem odnosa majka kerka u nekoliko reprezentativnih romana i autobiografija, kao to su Rila aba rila abaliyya Fadwe qn, Dreams of Trespass Fatime Mernissi, Al-Bb almaft Lafe al-Zayyt, Lna, lawa fat dimaqiyya Samar Ar, abbt al-naftaln liye Mamd, Misk alazl ann al-ay, te Al-ib Mrl al-aw i Le Sommeil dlivr Andre Chedid. Izbor autobiografskih djela u ovoj studiji posebno je zanimljiv, jer ukazuje na injenicu da je autorica nastojala prodrijeti u nefikcijsku stvarnost enskih odnosa u arapskom svijetu. Ovo je jedan od razloga zato knjiga Mothers and Daughters in Arab Womens Literature: The Family Frontier predstavlja ne samo knjievnokritiku, ve i socioloku studiju. Ovaj cilj je jasno iskazan ve u samom Uvodu, gdje autorica nastoji dovesti u blisku vezu opise enskih odnosa u knjievnim djelima sa percipiranim stanjem i poloajem ena na Bliskom Istoku. U tom kontekstu Dalya Abudi koristi odnos izmeu majke i kerke kao pokazatelj unutarnje strukture arapske porodice. Umjesto idealiziranog predstavljanja majinskog i kerinskog odnosa, arapske spisateljice ija djela Abudijeva prikazuje imaju ambivalentan stav prema ovoj primarnoj ljudskoj vezi. esto ponovljenu reenicu Sve ene su kerke, a veina ena e biti majke autorica koristi kao polaznu osnovu za svoju raspravu o jednom od krucijalnih porodinih odnosa, te nadalje nastoji dokazati kako su stereotipni obrasci ponaanja majki doveli do re-

Ocjene i prikazi

517

manja za naizgled hermetinu instituciju arapske porodice. Ova knjiga svakako potie na ideju i neku buduu realizaciju promatranja arapske porodice i odnosa u njoj u periodu s kraja 20. i poetka 21. stoljea (a posebno nakon 11.9.2001.) sa sociolokog, knjievnokritikog ili pak antropolokog gledita. Denita Kari

Boidar Jezernik (ur.), IMAGINARNI TURIN, preveli s engleskog Alen Bei i Igor Cvijanovi, Biblioteka XX vek, Beograd 2010, 315 str. Svijet danas sve vie nalikuje legendi o Babilonu prije nastanka razliitih jezika i prije rascjepa koji je usljed toga nastao. Prostor je manji nego ikada prije, a prostranstva koja su se inila nepremostiva danas su blia nego ikada ranije. Pa ipak, napredak koji je ovjeanstvo doivjelo u pogledu tehnike nije popraen i dovoljnim etikim pregnuima koja e pribliiti ljude onako kako se danas pribliavaju udaljeni prostori. Odnos prema Drugom, stoga, predstavlja jedno od kljunih pitanja savremenih drutvenih, kulturnih, religijskih, ali i politikih razmatranja. Upravo ovu temu otvara monografija Imaginarni Turin, koja je, po rijeima profesora Boidara Jezernika nastala na osnovu naunih susreta slovenakih i turskih naunika te se bavi vanim pitanjem Turina kao znaajnog evropskog Drugog,

koje je nastajalo poslednjih pet stotina godina i jo se i dan-danas javlja u procesu pregovaranja izmeu Evropske unije i Republike Turske o turskom ulanjenju u EU. (str. 6) Boidar Jezernik, redovni profesor kulturne antropologije na Univerzitetu u Ljubljani (poznat kao autor djela Divlja Evropa, koje u skraenom bosanskom izdanju nosi naslov Zemlja u kojoj je sve naopako), urednik je ovog zbornika etrnaest radova turskih, srbijanskih, poljskih i slovenakih autora, te autor Uvoda koji nosi podnaslov Stereotipizacija Turina. Monografija obuhvata sljedee radove: O simbolikom drugojaenju. Turin kao pretee Drugo Rajko Muri); Stvaranje predstave o Turinu na Sredozemlju u esnaestom stoleu. Samo refleksija spram antipropagande (Ozlem Kumrular); Ko su Panurgijevi Turci? (Miha Pintari); Predstave Turina u nemakim medijima od ranog modernog doba do prosvetiteljstva (Nedret Kuran-Buroglu); Valvazorov nasledni neprijatelj (Peter Simoni); Od Bajronovog aura do Jezernikove Divlje Evrope. Teorija ili istorija? (ale Parla; Prvi slovenaki pesnik u damiji: Orijentalizam u putopisima jednog pesnika s periferije Carstva (Bojan Baskar); S Turinom imamo stari dug i bolje da ga namirimo: Osmanlijski upadi kroz diskurzivnu optiku slovenake istoriografije i knjievnosti i njihova primenljivost u XXI veku (Alenka Bartulovi), Drugi u ranim turskim romanima (Nazan Aksoj); Dragi komija, taj opaki ubica: Slika Turina u poljskom jeziku i knjievnosti (Aleksandra

518

Ocjene i prikazi smatraju braniem kranstva, poput viktimizma, samookcidentalizacije, animalizacije Turina, a koje, opet, utjeu na stvaranje politike i drutvene klime u balkanskom regionu i danas. U tom pogledu posebno se istiu dva rada u monografiji: S Turinom imamo stari dug i bolje da ga namirimo: Osmanlijski upadi kroz diskurzivnu optiku slovenake istoriografije i knjievnosti i njihova primenljivost u XXI veku autorice Alenke Bartulovi, te rad Marka uice Percepcija Osmanskog carstva u Srbiji. Autorica prvog rada na izvanredno vjet nain izvodi paralele izmeu odnosa prema Turinu prisutnog u slovenakim historiografskim i knjievnim pripovijestima o turskim upadima te dananjeg medijskog odnosa prema etniki bliskim susjedima druge vjeroispovijesti, kojima se negira pravo na izgradnju damije u Ljubljani, a na osnovu duboko ukorijenjenih predrasuda, stereotipa i strahova. Autoriin tekst je odlian primjer kako se izuavanju povijesti i batine mora prilaziti s kritikim otklonom, te, to je jo znaajnije, kako se to istraivanje u povijesne neizvjesnosti i tmine mora povezivati sa savremenom politikom i drutvenom situacijom. Mitovima i selektivnim projiciranjima u prolost bavi se u svome radu Marko uica. Ovaj autor primjeuje nepodesnost nekih srbijanskih udbenika za historiju, u kojima se historija prikazuje jednostrano, uz brojne binarne opozicije, te proizvoljno. Autor svakako ne zagovara idealizaciju Turina, to bi bila obrnuta medalja pograninog orijentalizma, ve ukazuje na nasunu potrebu objektivnog

Njeviara); Muzika Osmanlija viena zapadnjakim oima (Bulent Aksoj); Alaturka-Alafranga kontinuum na Balkanu: Etnomuzikoloke perspektive (Svanibor Petan), Doba obezbeivanja: Osporavanje multikulturalistike i republikanske politike integracije (Ajhan Kaja); Percepcija Osmanskog carstva u Srbiji (Marko uica). Knjiga sadri Indeks imena i dodatak o autorima. Sam naslov monografije Imaginarni Turin sugestivan je i podsjea na kapitalno djelo bugarske historiarke Marije Todorove pod naslovom Imaginarni Balkan (takoer objavljeno u Biblioteci XX vek, 1999. i 2006.). Dok Todorova u svome djelu razgraniava odnos prema Orijentu i prema Balkanu (konstruiranje Orijenta i Balkana), autori zbornika Imaginarni Turin donose nove poglede na konstruiranje antemurala christianitatisa ili kranskog predzia/branika. Ovu metaforu branika naspram nadirueg Turina Andre Gingri (kojeg s pravom citira vie autora ovog zbornika) koristi u proirenju Saidove podjele orijentalizama, te stvara pojam pograninog orijentalizma, a koji je iznimno vaan za analizu historijskih i knjievnih djela nastajalih tokom dueg vremenskog perioda obiljeenog tenzijama, ratovima, ali i dobrosusjedskim odnosima evropskih sila i Osmanskog carstva. Ova vrsta orijentalizma odnosi se na zemlje koje su bile u kontaktu sa, uvjetno reeno, muslimanskim svijetom, putem vojnih susreta i sukoba, a ne kao posljedica zapadnog kolonijalnog projekta. Pogranini orijentalizam objanjava brojne pojave u zemljama koje se stereotipno

Ocjene i prikazi

519

i odgovarajueg predstavljanja historijskih dogaaja, procesa i fenomena. Monografija Imaginarni Turin sadri i poglede s druge strane, kakav je tekst Nazan Aksoj Drugi u ranim turskim romanima, kao i ukazivanja na podsticanje stereotipa o Turinu od samih Osmanlija. Svaki tekst u zborniku istie potrebu samokritinosti i ukazivanja na kontinuitete u razvoju drutvenog, kulturnog i politikog miljenja na Balkanu. Naposljetku, treba primijetiti kako su zbornici i radovi koji govore o imaginiranju Drugog, i drugojaenju openito, izrazito potrebni i bosanskohercegovakoj kulturnoj javnosti. U tom kontekstu bilo bi zanimljivo analizirati promjenu i proirenje pojma pogranini orijentalizam u historijskom, drutvenom i kulturnom kontekstu Bosne i Hercegovine. Djelo Imaginarni Turin u tom pogledu predstavlja intelektualni putokaz. Denita Kari

Muammad al-Arn, AL-WAQF F AL-LAM AL-ISLM M BAYN AL-M WA AL-IR, adwal, Bayrt 2011, 295. str. Urbani razvoj i uvjeti ivota u urbanim sredinama su vani, ako ne i najvaniji, pokazatelji ukupnog stanja jednog organiziranog drutva, odnosno drave. U vrijeme kada je Osmanska drava irila svoje granice i bila u usponu, mnogo panje poklanjano je razvoju zateenih ali i osni-

vanju novih urbanih sredina. Rjeavanje sloene problematike kakva je urbanizacija drava je u velikoj mjeri prepustila privatnoj inicijativi, koja je uglavnom manifestirana u instituciji vakufa. Vakuf je imao viestruku ulogu u rjeavanju vitalnih drutvenih pitanja iz oblasti humanitarne, kulturno-prosvjetne i ekonomske sfere. Meutim, raspadom Osmanskog carstva te nastajanjem, izmeu ostalih, i arapskih nacionalnih drava, institucija vakufa postepeno gubi na svojoj vanosti jer kljunu ulogu u svim drutvenim sferama ivota preuzima drava. Posljednjih desetljea prolog stoljea dolo je do primjetnog raslojavanja drutva, a dravne institucije nisu bile u stanju adekvatno udovoljiti socijalnim potrebama ugroenih kategorija koje su postajale sve brojnije. S obzirom na takvo stanje, razliiti krugovi meu kojima i akademski inicirali su brojne aktivnosti u vidu javnih rasprava i naunih skupova o temi revitalizacije vakufa. Knjiga al-Waqf f al-lam al-islm m bayn al-m wa al-ir autora Muammada al-Arna moe posluiti kao reprezentativni primjer muslimanskog naunika koji je svojim intelektualnim pregnuem nastojao dati doprinos u plemenite svrhe. Njegova knjiga je sainjena od vie studija i lanaka napisanih o temi vakufa koji su nastali u proteklih dvadesetak godina. Prema svome sadraju, knjiga predstavlja svojevrsnu retrospektivu Arnovog sagledavanja pitanja vakufa, a njegov nauni fokus usmjeren je na tri osnovna aspekta: vrijeme, prostor i funkcionalnost vakufa. Autor je svoje djelo posvetio

520

Ocjene i prikazi U lanku koji tretira pitanje novanih vakufa na prostoru Sirije i Palestine, Arn kae da je takva vrsta vakufa najrairenija na podruju Jerusalema i navodi podatak da je dosad pronaeno 65 vakufnama iz prva dva stoljea osmanske vladavine, koje se odnose na grad Jerusalem. Od tog broja gotovo polovina se odnosi na novane vakufe, to predstavlja najveu koncentraciju ove vrste vakufa u odnosu na sva mjesta u arapskim provincijama Osmanskog carstva. Kao razloge za to autor navodi nekoliko vanih injenica. Prije svega, dolaskom Osmanlija i njihovim definitivnim uvrivanjem vlasti (nakon guenja pobune anberd al-azaliya 1520.) uslijedio je period stabilnosti, a u vrijeme vladavine sultana Sulejmana (1520 -1566.) uloeno je mnogo materijalnih sredstava u obnovu postojee, te izgradnju nove gradske infrastrukture (citadela, gradske zidine, Kupola na stijeni, gradski vodovod). Otvaranje velikih javnih radova dovelo je do znaajnog priliva nove radne snage, to je rezultiralo poveanjem broja stanovnika grada. Pozivajui se na literaturu, autor navodi da su u Jerusalemu 1525. godine registrirana 934 domainstva, a trideset godina kasnije ak 2433. Osim toga, Jerusalem je odreen za sredite sandaka te su u njemu osmanski inovnici, koji su dolazili iz unutranjosti Carstva, osnivali svoje vakufe, meu kojima i novane. Prvi poznati novani vakuf osnovao je sandakbeg Jerusalema Feruh-beg 1556. godine. Poglavlje se zavrava kraom studijom o historiji javnih kuhinja u islamskom svijetu, s posebnim osvrtom na rad tih huma-

nekadanjem kolegi sa Pritinskog univerziteta rahmetli Hasanu Kaleiju, angairanom naunom radniku za kojeg kae da mu je otvorio vrata svijeta vakufa. Osim posvete i kratkog uvoda, knjiga sadri pet tematskih cjelina. Prvo poglavlje al-Taawwurt aladda f al-waqf (13-70) sastoji se od tri lanka koji se bave pojavom novanih vakufa na Balkanu, gradu Jerusalemu, te historijom javnih kuhinja (imareta). Koristei relevantnu literaturu i arhivsku grau (uglavnom sidile i vakufname), autor je prvo pojasnio historijski kontekst i sve vane injenice u vezi sa raspravama voenim o temi erijatskog ozakonjenja novanih vakufa. U dijelu u kojem se bavi pitanjem novanih vakufa na Balkanu autor je izvrio kategorizaciju vakufa podijelivi ih na male, srednje i velike novane vakufe, te na osnovu uvida u vakufname zakljuio da se godinja dobit kretala izmeu 10 i 15%, ovisno o propozicijama predvienim vakufnamom. Ostvarena dobit koritena je u svrhu finansijskog potpomaganja rada drugih vakufskih institucija. Na osnovu toga, autor izvodi zakljuak da je lokalna zajednica od novanih vakufa imala dvostruku korist. S jedne strane, omoguen je pristup relativno povoljnim kreditima za lokalne trgovce i zanatlije u svrhu pospjeenja poslovanja, a s druge strane, steena dobit ulagana je u vakufske institucije koje su davale besplatne usluge kolovanja, dijeljenja hrane i druge vidove pomoi lokalnom stanovnitvu. Na kraju tog lanka autor donosi listu najznaajnijih novanih vakufa prema hronologiji nastajanja.

Ocjene i prikazi

521

nitarnih institucija u doba Osmanlija. Arn sa aljenjem konstatira da je ta drutveno korisna institucija, koja je trajala stotinama godina irom islamskog svijeta, u stoljeu iza nas gotovo ugaena, iako u veini savremenih muslimanskih drava postoje velike potrebe za njihovim postojanjem. Drugo poglavlje Dawr al-waqf f al-taawwur al-umrn (71-116) sastoji se iz dva rada koji prouavaju temu o ulozi vakufa u civilizacijskom razvoju. U prvom lanku, koji je znatno opirniji, autor usporeuje nastanak i razvoj pojedinih naselja na Balkanu i na podruju Sirije. Arn je ustanovio da su znaajne vakufe, koji su bili jezgra budueg naselja ili grada, podizale visokorangirane linosti u Osmanskom carstvu, ime su postizani viestruki ciljevi: Boije zadovoljstvo, sultanova naklonost i simpatije lokalnog stanovnitva. Kao reprezentativan primjer svega navedenog, autor navodi primjer nekadanjeg velikog vezira Koda Sinan-pae (u. 1596.), koji je tu visoku funkciju vrio ak pet puta. Nakon to je iznio najvanije detalje iz vrlo zanimljive biografije ove utjecajne linosti sa osmanskog dvora, autor se osvrnuo i na njegove mnogobrojne zadubine. Posebno se zadrao na njegovim zadubinama u mjestu Kaanik (na jugu Kosova) i mjestu al-Quayfa (u Siriji). U izdvojenom primjeru Koda Sinan-pae i njegovih vakufa na Balkanu i Siriji, autor je veoma vjeto obrazloio svoje tvrdnje iznesene u uvodnom dijelu: a) vakufi su u znaajnoj mjeri doprinijeli razvoju urbanih sredina; b) podizani su cijeli kompleksi zgra-

da sa razliitim sadrajima, u svrhu zadovoljavanja potreba tadanjih stanovnika; c) vakufi su podizani planski, na mjestima gdje je to bilo potrebno dravi. Drugo poglavlje autor zakljuuje konstatacijom da vakufi nisu imali identinu sudbinu jer su neki od njih s vremenom stradali, oko drugih su se formirala manja naselja, dok je oko treih vakufa nastao veliki grad. O jednoj tako svijetloj i uspjenoj historiji vakufa, koji je bio jezgro za formiranje veeg grada, autor govori u lanku koji slijedi, a odnosi se na Isa-begov vakuf u Sarajevu. Tree poglavlje s naslovom Dawr al-waqf f al-mal al-iqtid (117148) sastoji iz dva lanka. U njima autor sagledava doprinos vakufa u ekonomskom razvoju zajednice. U prvom radu Arn pie o nizu objekata razliite namjene koje je u vrijeme svog namjesnikovanja (poetak druge polovine XVI stoljea) uvakufio tadanji beglerbeg Halepa Daknzde Mehmed-paa. Jedan od etiri velika vakufska kompleksa koje su podigli visoki osmanski zvaninici u tom gradu jeste i njegov vakuf. Cijeli kompleks je poznat kao diliyya i sastojao se od damije, turbeta, hanova, duana, bezistana i magazina za trgovaku robu. Uvakufljavanje tvz. profitabilnih objekata poput hanova i duana, ija je dobit sluila za potpomaganje rada damija i ostalih vjerskih objekata, rezultiralo je time da se Halep, od jednog pograninog mjesta u doba Mameluka, u drugoj polovini XVI stoljea razvije u regionalni centar za meunarodnu trgovinu. Ve krajem XVI stoljea Halep postaje najvei trgovaki

522

Ocjene i prikazi bili dostupni irem krugu ljudi. Trei lanak posveen je problematici vakufa u savremenom dobu. U njemu autor govori o osnivanju novih katedri na Jordanskom univerzitetu, koje su nastale kao rezultat vakufa znaajnih ljudi iz poslovnog svijeta. U konkretnom sluaju, Arn se osvre na dva takva uspjena projekta. Prvi je osnivanje katedre Samr am za izuavanje islamske numizmatike na Filozofskom fakultetu univerziteta al-Yarmk u Jordanu 1985. godine. Autor navodi da je taj projekt prevaziao zacrtane ciljeve, te da je doprinio irenju interesa za izuavanje i istraivanje islamske numizmatike. Kao rezultat toga osnovan je i postdiplomski studij, koji je ujedno i jedini te vrste na bliskoistonim prostorima. Drugi primjer je osnivanje katedre za islamsku ekonomiju, koju je osnovao al-ay li Kmil na univerzitetu al-Yarmk 1990. godine. U periodu koji je slijedio ta katedra je, usprkos svim tekoama, prerasla u odsjek na kojem studenti mogu stjecati znanje na sva tri kolska ciklusa. U posljednjem radu ovog poglavlja autor pie uopeno o ulozi vakufa u razvoju kulture u islamskom svijetu, pri tom navodei primjere iz blie i dalje prolosti. U zakljunim rijeima autor ukazuje na novane vakufe kao alternativno rjeenje kojim bi se omoguili pogodniji uvjeti za kolovanje siromanijeg dijela stanovnitva, te predlae da se putem ove vrste vakufa osiguraju uenike stipendije, besplatni udbenici, struna literatura, kao i besplatni kursevi informatike. U zavrnom poglavlju Kutub alwaqf ka madar li al-trh al-maall

centar, vei ak i od dotada mnogo poznatijeg Damaska. Halep je postao stjecite zapadnih trgovaca koji su bili u potrazi za profitabilnom robom, uglavnom svilom, i trgovaca iz Perzije koji su nudili visokokvalitetnu svilu. Autor zakljuuje da unosna trgovina nije iskljuivo doprinijela odrivosti vakufa nego je pomogla i ekonomski procvat cijelog grada. Tema drugog rada odnosi se na savremene oblike ekonomskog poslovanja vakufa u primjerima iz Haemitske Kraljevine Jordan. U ovom lanku Arn se bavi projektima ulaganja finansijskih sredstava u vidu vakufa, s ciljem unapreenja visokog kolstva. Autor u nastavku navodi da je u periodu izmeu 2003. i 2005. uloeno priblino est miliona dolara u 13 razliitih programskih sadraja. Vakuf je odigrao znaajnu ulogu u irenju prosvjete i unapreenju kulturnih prilika u drutvu, te je tom segmentu vakufa Arn posvetio etvrto poglavlje s naslovom Dawr alwaqf f al-talm wa al-taqfa (149204). Poglavlje se sastoji iz etiri lanka, od kojih se prva dva osvru na nae prostore. U prvom lanku autor pie o Gazi Husrev-begu i njegovom vakufu u Sarajevu, s posebnim osvrtom na osnivanje medrese i biblioteke kao znaajnih kulturno-obrazovnih institucija. U drugom lanku je predstavljena mostarska katedra uvene Mesnevije Delaluddina Rumija koju je osnovao Dervi-paa Bajezidagi u XVI stoljeu. Prema odredbama vakufname, predava Mesnevije je trebalo da odrava predavanja etiri puta sedmino, na etiri razliite lokacije u gradu Mostaru, kako bi Rumijevi univerzalni savjeti i poruke

Ocjene i prikazi

523

(205-295) Arn u tri studije analizira vakufname i druge historijske izvore o vakufima. Takvim pristupom, na praktian nain ukazao je na mogunost prikupljanja informacija korisnih u rekonstrukciji odreenih pitanja iz lokalne historije. U prvoj studiji autor se bavi velikim vakufom koji je iza sebe ostavio beglerbeg Damaska Ahmed emsi-paa (u. 1580). Kritiki se osvre na pisanje pojedinih arapskih historiara koji su se bavili historijom Damaska u XVI stoljeu, a njegova osnovna zamjerka je da su o Ahmed emsi-pai i njegovom vakufu u Damasku pisali uopeno, na momente ak i opreno. Kao jedini svijetli primjer historiara koji je poklonio dovoljno panje i posvetio vie prostora ovoj temi, Arn navodi francuskog historiara Jean-Paul Pascuala i njegovo djelo Damas la fin du XVIe sicle daprs trois actes de waqf ottomans. U nastavku studije autor analizira sadraj vakufname Ahmed emsipae iz 1574. godine, iju je kopiju pronaao u Centru za dokumente i rukopisnu grau pri Jordanskom univerzitetu, a original iste uva se u Pariskoj biblioteci. Inae, ova vakufnama predstavlja dodatak vakufnami Ahmed emsi-pae i odnosi se na uvakufljenje kompleksa trgovki (Sq al-sbhiyya al-awrm) u Damasku. U drugoj studiji Arn, na osnovu analize sadraja sidila erijatskog suda u Damasku, nastoji razaznati stanje u poljoprivredi Damaska i okoline u vrijeme Osmanske drave. Autor se koncentrirao na ubiciranje mjesta koja se spominju u dokumentima, zatim rekonstrukciju karte irigacijskog sistema, te prepoznavanje

poljoprivrednih kultura koje su se uzgajale. Osim toga, autor razmatra naine i uvjete pod kojim su se izdavale u zakup obradive povrine u posjedu vakufa. U radu kojim zavrava knjiga, autor analizira tekst dosad neobjavljene vakufname Daknzde Mehmed-pae iz 1553. godine, koju je pronaao u jednoj privatnoj biblioteci u Halepu. Vakufnama je znaajna jer sadri nove podatke o turbetu (podigao ga je svojoj majci koja je umrla u Halepu na povratku sa hada 1552. godine) i ostalim objektima koje je tom prilikom uvakufio Daknzde Mehmed-paa. Sumirajui ukupan sadraj Ar nove knjige potrebno je istai da ovaj autorov rad karakterizira analitiki pristup podacima arhivske grae, sposobnost vremenske i prostorne kontekstualizacije rezultata, kritiko iitavanje strune literature i nauna argumentacija vlastitih stavova, ukoliko se razlikuju od dotadanjih. Konane rezultate istraivakog rada autor je ponudio na jednostavan i prijemiv nain, tako da je sadraj zanimljiv ne samo strunoj nego i iroj italakoj publici. Premda je knjiga napisana za arapsko govorno podruje, ona i za nas ima znaajnu vrijednost jer je Arn u svoja istraivanja ukljuio i rezultate ovdanjih osmanista, te ih na taj nain dostojno predstavio arapskoj strunoj i naunoj javnosti, a upoznao je itaoce i sa znaajnim bosanskohercegovakim vakufima, njihovim osnivaima i historijskim prilikama u kojima su ti vakufi nastajali. Muamer Hodi

524

Ocjene i prikazi vojnim akcijama u kojima je Gazi Husrev-beg odigrao veliku ulogu su: osvajanje Beograda (1521.), Knina i Skradina (1522.), uee u velikoj bitki na Mohau (1526.) i osvajanje gradova Jajake banovine (1527-28.), te Klisa (1537.), a brojna osvajanja izvrio je i u Slavoniji. Drugo poglavlje pod naslovom Gazi Husrev-begov vakuf (67-118), prua podatke o ovom vakufu koji se ve u vrijeme osnivanja izdvajao od drugih vakufa osnivanih po Bosni, kako po svom znaaju tako i po bogatstvu i brojnosti objekata. To je jedini vakuf koji je i pored brojnih stradanja, kao i nepravilnosti koje su mu injene, opstao do danas. U periodu osnivanja Gazi Husrev-begovog vakufa sainjene su tri vakufname, izmeu decembra 1531. i novembra 1537. godine. Vakufska dobra ovog vakufa nalazila su se u est podruja Osmanskog carstva: u Serezu, Sarajevu, Tenju, Jajcu te u Ostrovici i Poegi. I Gazi Husrevbegova supruga, ahdidar, takoer je sagradila jednu damiju u Sarajevu. U knjizi su priloeni i faksimili osmanskih i drugih izvornih dokumenata koji govore o Gazi Husrev-begovom vakufu. Pored toga, navedeni su i slubenici koji su radili u njegovom vakufu, posebno slubenici u damiji, medresi, mektebu, hanikahu, imaretu te ostali slubenici, kao i plae, koje je svaki od navedenih dobivao za svoju slubu. U dijelu knjige pod naslovom Gazi Husrev-begov kompleks graevina (119-136), upoznajemo se s onim graevinama koje je Gazi Husrev-beg podigao u Sarajevu i koje su dale peat njegovom razvoju. Na prvom mjestu se spominje poznata Begova damija, koja je ve u Gazi Husrev-begovoj

Behija Zlatar, GAZI HUSREV-BEG, Posebna izdanja XXXII, Orijentalni institut, Sarajevo 2010, 236 str. U ediciji Posebna izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu nedavno je objavljena monografija Gazi Husrevbeg, autorice Behije Zlatar. Iako Gazi Husrev-beg spada meu najistaknutije linosti iz prolosti Bosne XVI stoljea, njegovom ivotu do sada su bile posveene etiri manje monografije i jedna spomenica. Premda o Gazi Husrev-begovom bogatom vakufu postoji brojna literatura, ova knjiga je bazirana na manje koritenim izvornim dokumentima kako osmanske tako i zapadne provenijencije. Knjiga zapoinje poglavljem Gazi Husrev-beg (Od Sereza do Sarajeva) (11-66), u kojem se upoznajemo s osnovnim podacima o interesantnom porijeklu ove znamenite linosti. Gazi Husrev-beg, unuk sultana Bajezida II, roen je 1480. godine u Serezu, u dananjoj Grkoj. Njegova majka Selduka bila je ki sultana Bajezida II. Njegov otac, Ferhad-beg, roen je u Hercegovini i bio je oito ovjek visokog roda kad je za enu mogao dobiti sultaniju (12). Pored toga, u ovom poglavlju predstavljeni su Gazi Husrev-begovi blii i dalji srodnici. O tome slikovito govori i prikazano porodino stablo, kojim se Gazi Husrev-beg s majine strane vee sa znamenitu osmansku lozu, a s oeve za srednjovjekovnu Bosnu. U tekstu se hronoloki prati Gazi Husrev-begovo djelovanje na naim podrujima u vrijeme dok je obavljao funkcije smederevskog, a potom i bosanskog sandakbega. Meu najznaajnijim

Ocjene i prikazi

525

vakufnami opisana kao ...izvanredne ljepote, ista, visoka, prekrasna.... Autorica je opisala i ostale graevine Gazi Husrev-begovog vakufa medresu i biblioteku, hanikah, bezistan i Talihan, imaret i musafirhanu, hamam, sahat-kulu i muvekkithanu te hanove i vodovod a isto tako i uvjete u kojima su egzistirale i odrale se (ili nestale) do naih dana. Podaci koje nudi dio Hasovi Gazi Husrev-bega (137-146) pokazuju na koji nain je Gazi Husrev-beg stekao sredstva od kojih je podigao vakuf. U tom smislu, predoeni su tani podaci o svoti novca kojom je kao sandakbeg raspolagao. Na osnovu podataka u izvornim osmanskim dokumentima, vidimo da je bosanski sandakbeg Gazi Husrev-beg izmeu 1526-28.godine uivao prihod od 650.000 aki. (138). Takoer, godinji prihodi sa posjeda koji su bili u okviru njegovog hasa, u to vrijeme bili su veoma veliki. Stoga je i mogao upravo tada pokrenuti izgradnju svih naprijed navedenih zadubina. Poglavlje Gazi Husrev-begov dvor i svita (147-160) takoer je jako interesantno. Naime, autorica je, na osnovu izvornih pokazatelja, pokazala koji su sve slubenici sainjavali pratnju Gazi Husrev-bega. Navedeni su ili s njim u vojne pohode, pratili ga na svim njegovim putovanjima i predstavljali njegovu svitu, odanu grupu istaknutih linosti, koje su po potrebi sluili kao komandni kadar i na koje se on, kao sandakbeg, mogao osloniti. Prema svjedoenju nekih suvremenika, Gazi Husrev-begova pratnja bila je u lijepim haljinama od zlata, kadife i svile, u turbanima i zlatnim arkulama ukraeni i nakieni (158).

I sam Gazi Husrev-beg volio se lijepo odjenuti, a iz sadraja dokumenata moe se vidjeti da je tkanine za svoja odijela nabavljao u Veneciji, Dubrovniku i drugim zapadnim zemljama. U zavrnom poglavlju, Sarajevo u vrijeme Gazi Husrev-bega (161194), prikazana je znaajna uloga Gazi Husrev-bega u razvoju tadanjeg glavnog grada Bosanskog sandaka, Sarajeva. Izgradnjom brojnih vakufskih objekata u ovom gradu, Gazi Husrev beg je zapoeo drugu etapu u izgradnji ovog grada, nadovezujui se na temelje urbanog razvoja koje je prije njega postavio Gazi Isa-beg. Gazi Husrev-beg je jo tada pokazao da ima i viziju budueg razvoja grada, ali i humanost te osjeaj za dobrobit drugih. O urbanom, ali i kulturno-prosvjetnom i ekonomskom razvoju grada u osmanskom periodu najbolje svjedoe pokazatelji u izvornim dokumentima. Izvori osmanskog porijekla, naroito ovdje koriteni katastarski popisni defteri, svjedoe o razvoju Sarajeva u vrijeme Gazi Husrev-bega. Na osnovu tih podataka moemo vidjeti broj sarajevskih mahala i stanovnika u njima prije i nakon izgradnje vakufskih objekata Gazi Husrev-begovog vakufa. U ovom periodu u sastav gradske teritorije ula su i pojedina naselja u kojima do tada nije bilo znaajnijih objekata, ali i neka srednjovjekovna sela poput Bjelava, agria, Komatina i dr., to svjedoi o intenzitetu razvoja Sarajeva u doba Gazi Husrev-bega. Osim razvoja stambenih etvrti mahala, u Sarajevu je u ovo vrijeme dolo i do razvoja sarajevske arije u kojoj je podignut veliki broj privrednih i trgovakih objekata, po-

526

Ocjene i prikazi me, osim poznavanja razliitih historiografskih aspekata odreenog problema, on zahtijeva dobro poznavanje jezika na kojem je izvor uraen. Poseban problem ine dokumenti Osmanskog Carstva, pisani osmanskim jezikom, to pored turskoga, zahtijeva jo i poznavanje arapskog i perzijskog jezika. U okviru svih ovih dokumenata znaajnu grupu ine osmanski katastarski defteri, popisi poreskih obveznika svih kategorija, koji se donose u opirnim katastarskim defterima, te popisi posjednika zemlje i njihovih prihoda, koji predstavljaju zapravo plau za njihovu slubu dravi, bilo da je vojna, vjerska i ostale slube. Ovi drugi se nalaze popisani u sumarnim katastarskim popisima. Bez obzira na to to osnovni korpus deftera sainjavaju vlastita imena, imena lokaliteta, nazivi poreza i tome slino, rijetki su defteri koji ne sadre brojne biljeke i objanjenja u vezi sa linostima i posjedima, tako da se ni u kom sluaju ne moe rei da je kod rada na takvom jednom izvoru jedina tekoa deifrovanje imena. Kako defteri predstavljaju izuzetno znaajan, a za neke segmente i jedini izvor podataka, njihova je vanost ve odavno uoena i svako novo izdanje nekog deftera predstavlja bitan momenat u historiografiji. Prve deftere izdala su velika imena osmanistike: Fekete, Djikia, Inaldik, sredinom prolog stoljea, a neto kasnije se poelo i sa radom na objavljivanju deftera i kod nas. Do danas je objavljeno oko stotinu popisa ove vrste, a odnose se na razliite krajeve Carstva. Rad se svakako nastavlja i dalje, pa se samo u Orijentalnom institutu zavrava

put duana, hanova, karavan-saraja, bezistana, daira i magaza. Uz Rezime na bosanskom dat je i Summary na engleskom jeziku, a snalaenje u knjizi olakavaju indeksi geografskih naziva i linih imena. Ovom prilikom treba istaknuti da je knjiga u prvom redu nastala na temelju bogate arhivske grae iz nekoliko arhiva: Tapu ve Kadastro Genel Mdrl, Vakflar Genel Mdrl Arivi u Ankari, Babakanlk Osmanl Arivi i Topkap Saray Mzesi Arivi u Istanbulu, Dravni Arhiv u Dubrovniku te Gazi Husrev-begova biblioteka, Orijentalni institut, Uprava Gazi Husrevbegova vakufa i Istorijski arhiv u Sarajevu. Koristei podatke iz ve postojee relevantne literature i prevedenih izvora, autorica je upotpunila dosadanja saznanja o ivotu i djelovanju ove znamenite linosti. Obiman spisak koritenih primarnih i sekundarnih izvora, kao i literature, potvruje koliko je truda uloeno u pisanje stranica ove knjige. Elma Kori

SUMARNI POPIS SANDAKA BOSNA IZ 1468/1469. godine. Deifrirao i sa osmansko-turskog jezika preveo, nauno obradio i za tampu priredio Ahmed S. Alii, Islamski kulturni centar Mostar, Mostar 2008, 315 str. Rad na obradi historijskih izvora vrlo je teak i odgovoran posao. Vjerovatno zbog toga nije mnogo ni popularan meu istraivaima: nai-

Ocjene i prikazi

527

ili je ve zavreno nekoliko takvih projekata. Znaaj koji za historiju Bosne i Hercegovine i ire ima sumarni popis Bosanskog sandaka iz 1468/9. godine, najstariji osmanski popis Bosne, uoen je ve odavno, te je defter ve ranije bio predmet obrade. Meutim, kako nije bio objavljen tada, mogunost njegovog koritenja bila je jako ograniena. Kako kae i sam prireiva ovog deftera, Ahmed Alii, ...trebalo je da bude objavljen prije etrdeset godina. Ali je srea da se pojavio, pa makar i sa takvim zakanjenjem. Naredbu za popis i izradu deftera dao je sam sultan Mehmed Fatih. Popisivanje je trajalo od samog poetka 1468. godine, do maja sljedee godine. Sudei prema ovim podacima, ovo je sigurno i prvi popis ovih krajeva u okviru Osmanske Drave, s tim to opirni popis, na osnovu kojega je izraen ovaj sumarni, do sada nije pronaen. Kako sam prireiva kae, ... On je sumarni, ali nam, saeto, daje kompletne podatke o politikom sistemu, sistemu administracije u periodu zavoenja stalne vlasti, teritorijalnom opsegu i karakteru zemlje Bosne prije osmanlijskih osvajanja. Defter ima uobiajenu kompoziciju. Na prvoj je stranici naslov Sumarni popis vilajeta Jele i onoga to mu je pripojeno, i vilajeta Bosna, cijelog i detaljno, te kratka pohvala vladaru; navedena su imena osobe odgovorne za provoenje popisa, te samog pisara popisa, kao i vrijeme izrade popisa. Popisan je cjelokupni dotad osvojeni teritorij, koji je tada inio sandak Bosnu, a na kojem e kasnije nastati vie sandaka.

Defter sadri poglavlja o posjedima, poredana po klasifikaciji posjeda: najprije se uvijek navode carski hasovi, zatim su tu hasovi sandakbega, u ovom sluaju Isa-bega, mir-i live Bosne, zatim zeameti i na kraju timari: kadija, spahija, posadnika tvrava. Ovdje se zapravo radi o uspostavljanju timarskog sistema na ovim podrujima: iz niza primjedbi donesenih uz nosioce timara, vidi se zato su timari dodjeljivani (... njemu je dat, jer je bio dostojan ratnik...), te zato su i oduzimani (...spomenuti se nije odazvao na dunost...). Timare su dobivali i nemuslimani, te su ih zadravali ili gubili iz istih razloga kao i muslimani. U defteru je donesen i popis posjeda posadnika tvrava u bosanskom sandaku. Odmah iza njih su popisani musellemi za koje je ovdje sasvim jasno da su u ovo vrijeme, kako prireiva kae, radne a ne poluvojnike ili vojnike jedinice. Znaajna je specifikacija zanata kojima su se bavili: zidari (zidari bosanskih tvrava) u najveem broju, zatim tesari, kovai, bravari, duneri, popravljai topova; a bilo je i onih za koje je reeno: Neka obavljaju sve poslove koje sandakbeg zatrai. Posadnici tvrava i njihovi posjedi su kasnije popisivani u posebnim defterima, ali ovdje su uneseni u sumarni popis sandaka. Razlog tome moe biti samo to to se ovdje radi o prvom popisu ovoga podruja, Tu je i popis pustih (nenaseljenih) mjesta, te na vie mjesta popis ifluka, koji pripadaju sandakbegu, a koje je on izdavao uz tapiju. Registar termina na kraju knjige nije samo uobiajeni rjenik nepo-

528

Ocjene i prikazi Stanojevi je postavio moda previe uzak okvir, to se vidjelo kada su se u meunarodnoj osmanistici u drugoj polovici prolog stoljea pojavile metodoloke inovacije, koje su pruale mogunosti ireg kretanja u okvirima odreene teme. Rezultati koje je davao rad te vrste pokazali su da su metodoloke inovacije apsolutno bile potrebne i vrlo korisne, ali ni one ne mogu biti odvojene od izvora. Halil Inalcik, eyhl-mverrihn, naunik svjetskih razmjera, u intervjuu za asopis Bilim ve Teknik kae: Ako sam ja postao slavan historiar, to dugujem turskim arhivima, te nastavlja: Ako treba da dam neku sugestiju turskim historiarima, mogu da kaem ovo: Uvijek ostanite povezani s izvorima. O tretmanu izvora i arhivskih istraivanja govorio je i nedavno preminuli beogradski historiar Bogumil Hrabak, te meu osnovne karakteristike srpske istoriografije krajem 20. stoljea uvrstio i politizaciju sa izraenom naciokratijom, kompilativnost, uz insistiranje na sintezi, dok su arhivska istraivanja nebitna, te implicitni falsifikat, to jest svjesno preuivanje ili izvrtanje odreenih injenica. Ova analiza je izuzetno znaajna, jer se navedene stavke daju prepoznati i puno ire izvan historiografije koja je bila predmet analize. Svakako je vrlo bitno stati nad ovim iskazom i preispitati se, svako ponaosob, jer se nekad moe desiti da su skretanja ovoga tipa ak i nenamjerna. Takvi se sluajevi, pak, daju prepoznati i ispraviti, dok oni koji su dio nekog ireg projekta treba da budu zaustavljeni to egzaktnijim naunim istinama.

znatih rijei, nego je registar pojmova koritenih i znaajnih za osmansku administraciju, a ija su objanjenja prave kratke studije. Ti su pojmovi obraeni i provjereni kroz rad na desetinama osmanskih deftera, tako da je ovaj registar sasvim blizu onih koje je svojevremeno uradio Hazim abanovi i kojima ni danas nema primjedbe. Na samom kraju rei emo neto o Uvodu, koji je u ovom sluaju mnogo vie od toga. Ovdje autor govori o vie tema iz istorije Bosne, o kojima ni danas nema saglasnosti meu naunicima: bosanska crkva, konfesionalni sastav stanovnitva, status Vlaha i druge. Podaci koje ovaj defter prua bacie vie svjetla na ove probleme i onemoguiti paualne iskaze, tako popularne kod odreenih historiara. Ovaj defter bi trebalo da pokae da se na vrijeme njegovog nastanka ne mogu odnositi dananje kategorije, i kako je nenauno i, na kraju, nemogue ih uobliavati prema razliitim kalupima. Tok historije tee od vremena Deftera do dananjeg vremena, a ne obratno, te ga tako treba i tumaiti. injenica je da je danas vrlo popularan, pa ak i agresivan trend umanjivanja znaaja podataka koje pruaju izvori, tako da ne udi neuobiajen ton kojim se autor u Uvodu slui. Do takvog tona moglo je dovesti ne samo viegodinje, nego i viedecenijsko zaobilaenje i nekoritenje rezultata izvora. Takva su shvatanja dijametralno suprotna ranijim stavovima: Nijedan istoriar ne moe utvrditi vie nego to mu dozvoljavaju arhivski podaci, kae 1970. godine Gligor Stanojevi.

Ocjene i prikazi

529

Pojavljivanje ovoga deftera i podaci koje on prua sigurno su dokaz tome koliko su izvori uvijek bitni, a svakako e i sprijeiti i preuivanje i izvrtanje injenica. Vie od toga, on e popuniti praznine i razjasniti nejasnoe, koje su za nau prolost, a jo vie za nau budunost, vie nego bitne. Fazileta Hafizovi

Tatjana Kati, OPIRNI POPIS PRIZRENSKOG SANDAKA IZ 1571. GODINE, Istorijski institut, Posebna izdanja, knjiga 58, Beograd 2010, 640 str. Objavljivanje izvora oduvijek se nametalo kao vrlo znaajan zadatak historijske nauke. Taj znaaj proistjee iz toga to svojim sadrajem izvori otkrivaju razliite sfere ivota i otvaraju potpuno nove vidike u nepoznatoj prolosti. Stoga svaki novi historijski izvor predstavlja iznimno veliku znanstvenu dragocjenost. Izvori otvaraju nove mogunosti izuavanja pojedinih podruja ili razdoblja historije pojedinih krajeva. Ako se uz to radi i o nedovoljno istraenim podrujima ili razdobljima, njihova vrijednost dodatno dobija na znaaju, posebno ako su u pitanju neki specifini dogaaji, pojave ili pak razdoblja, to u odsustvu odgovarajuih izvora otvara put pukim ili pak nekim marginalnim povijesnim izvorima koji, umjesto pribliavanja, nerijetko udaljavaju od povijesne realnosti. Na alost, historijska

znanost ponekad pokazuje slabosti i uklon k znanstvenim stranputicama pod utjecajem pokuaja ideolokih ili mitolokih oblikovanja predstava o prolosti. Optereenost prolou i sklonost ka posezanju za mitovima nerijetko postaju osnovni generator historiografskog kursa. Ma kakva prolost bila, ona je dio povijesti koju treba upoznavati i otkrivati u svim njenim aspektima, pozitivnim ili negativnim. Ograniiti se samo na jednu od tih dimenzija bilo bi takoer naruavanje osnovnog smisla nauke o prolosti. Te se dimenzije najsnanije i najrealnije sagledavaju kroz raznoliku povijesnu grau koja predstavlja najvjerniju sliku stanja prostora u bilo kom vremenu, ali i suava mogunosti manipuliranja povijeu. Izvor koji ovdje elimo predstaviti, Opirni popis Prizrenskog sandaka iz 1571. godine, kao i drugi slini izvori, predstavlja povijesni peat druge polovine 16. stoljea. Stoga se objavljivanje izvora u strunim i naunim krugovima uvijek doekuje s posebnom panjom. Nakon koautorskog rada sa Duankom Bojani u dva znaajna izdanja osmanskih izvora (Maglajski sidili 18161840, Sarajevo 2005, i Osmanska dokumenta o prodaji turskih imanja knezu Milou Obrenoviu, Beograd 2005) Tatjana Kati obradila je novi vrlo vrijedan i obiman historijski izvor osmanske provenijencije Opirni popis Prizrenskog sandaka iz 1571. godine, iji se original uva u Istanbulu (Babakanlik Osmanl Arivi, TD, 495). Opirni popisni defteri svakako spadaju u veoma specifinu i drago-

530

Ocjene i prikazi Sam izvor pripada periodu primjene novijih pravila u procesu popisivanja u odnosu na praksu koja je prethodila njegovom nastanku. Za razliku od popisa do sredine 16. stoljea, organiziranih prema hasovima, zeametima ili timarima, neovisno od teritorijalnog kontinuiteta nahija, u ovom sluaju popis lenskih cjelina (hasova, zeameta, timara) podreen je teritorijalnom kontinuitetu lokalnih administrativnih jedinica, nahija ili, pak, naseljenih mjesta. To umnogome olakava sumiranje rezultata i omeavanje promatranog podruja na bilo kom nivou lokalne zajednice, sela ili nahije. Metodologija i pristup autorice u nekim segmentima predstavlja takoer svojevrsnu novinu. Ona se ogleda u bogatijoj ilustrativnoj ponudi, prvenstveno kartografskoj, ali i nekih historijskih spomenika koje dokumentira taj izvor. Odstupanje od ustaljene i jeziki prijemivije prakse autorica prijevoda izvora nainila je opredijelivi se za zadravanje nominativa kod imena oca, to pri koritenju prijevoda djeluje prilino neuobiajeno. Broj nahija nije veliki, kao ni podruje koje je obuhvaeno popisom. To su nahije: Prizren (122), Hoa (90), ena (19), Trgovite (153) i Bihor (151). Iz kratkoga niza nahija, na prvi pogled, stekao bi se utisak da se radi o izvoru relativno skromnog sadraja. No broj stranica izvora (418), naseljenih mjesta obuhvaenih popisom (541), kao i volumen publikovanog izvora, upuuju na veliki obim posla koji je stajao pred prevoditeljicom ovog izvora. Iako se radi o samo pet nahija, broj naselje-

cjenu vrstu historijskih izvora. Ona se ogleda u njihovoj sadrajnosti kako po dubini tako i po irini, odnosno teritorijalnom opsegu podruja koje obuhvataju i koja su predmet popisivanja. Objavljivanje Opirnog popisa Prizrenskog sandaka iz 1571. godine u obradi Tatjane Kati, predstavlja novi iskorak u osmanistici i znaajan doprinos njenom unaprjeenju na junoslavenskom podruju. Izdanje ovog izvora popraeno je uobiajenim i neophodnim sadrajima za cjelovitije razumijevanje samog sadraja izvornika, ali i opeg konteksta njegovog nastanka i obrade. U oba sluaja, bilo da je rije o nastanku bilo o njegovoj obradi i publiciranju, pokazuje se sva sloenost jednog takvog procesa. Od naredbe o preduzimanju popisa do njegove predaje trebalo je proi pet godina. Autorica takoer ukazuje na hronologiju eksploatacije ovog izvora, odnosno njegovih dijelova u razliitim periodima i razliitim pristupima. Dok s jedne strane sugerira obim posla koji stoji u obradi ovih izvora, s druge strane takoer upuuje na znaaj i slojevitost njegovog sadraja, odnosno mogunosti eksploatacije u razliitim znanstvenim disciplinama. Sumarni osvrt na sadraj izdanja pokazuje sljedeu strukturu: Predgovor (7-16), Izvori i literatura (17-20), Spisak ilustracija (21), Zakon za sandak Prizren i okolinu (23-26), Popis Prizrenskog sandaka (23-550), Tabela naselja po nahijama (557582), Imena hriana Prizrenskog sandaka (583-592), Renik termina (593-616), Indeks istaknutih linosti (617-618), Indeks mesta (619-640) i Conclusion (641).

Ocjene i prikazi

531

nih mjesta u njima govori da je rije o nahijama s velikim brojem naselja. U tom pogledu izdvajaju se svakako Trgovite i Bihor sa po 150 naseljenih mjesta, a potom Prizren s 124. U komparaciji sa prethodnim nahijama ovoga sandaka, nahiju Hoa mogli bi smatrati manjom nahijom sa 96 naseljenih mjesta, dok bi u komparacijama s nekim drugim krajevima, po kriteriju broja naselja, pripadala veim nahijama. Banjska bi prema tome u okviru Prizrenskog sandaka predstavljala patuljastu nahiju s 19 naselja. Prijevodu svake spomenute nahije prethodi kvalitetna kartografska obrada koja takoe predstavlja novinu u komparaciji sa dosadanjom praksom kod publikovanja izvora ove vrste. Rijetko smo bili u mogunosti pratiti distribuciju naselja pri objavljivanju izvora, posebno onih voluminoznijih. Najee se to svodilo na ograniavanje nahija i znaajnijih mjesta. Naravno. bilo je to uvjetovano mnogim objektivnim okolnostima. Korisnici ovoga publikovanog izvora stjeu izravan uvid u poloaj i distribuciju naselja unutar nahije. Kvalitet obrade potvruje i injenica da je iz kartografskih prikaza mogue pratiti i razlike u veliini naseljenih mjesta unutar nahija, kao i fortifikacije u nahijama. Ako bi se u ovom sluaju traio izvjestan nedostatak, onda bi to svakako bio izostanak kartografskog prikaza sandaka kao cjeline i njegove pozicioniranosti u odnosu na susjedne sandake, ali i pregled i poloaj nahija unutar samoga sandaka. Korisnicima ovoga publikovanog izvora ponuena je rekapitulacija na-

seljenih mjesta s osnovnim podacima o broju dokumentiranih fiskalnih jedinica (kua/batina), kao i drugim zbirnim podacima uobiajenim za ovu vrstu izvora: neoenjeni, udovice, muslimani te ukupni prihodi po selu. Ta vrsta obrade prati svaku nahiju pojedinano. Ona olakava uvid u cjelinu sandaka, odnosno sumarne demografske pa i fiskalne pokazatelje. U napomenama uz tabele autorica skree panju s koliko opreza i kritikog preispitivanja treba prilaziti tim podacima. Taj oprez posebno je neophodan kod eventualnog poistovjeivanja broja dokumentiranih fiskalnih jedinica s brojem domainstva u selu ili, u nekim drugim kombinacijama, broj fiskalnih jedinica poistovjetiti s brojem hrianskih domainstava. Ona ukazuje i na vrlo jasne razloge potrebe toga opreza. Nekada, kako istie, jedno lice dri vie batina, nekada muslimani dre hrianske batine, a povremeno i cijelo selo obrauje jednu ili vie batina. Iako se ini po broju nahija da ovo nije prostran sandak, po broju naseljenih mjesta i dokumentiranih fiskalnih jedinica u njima, bez obzira da li one u trenutku popisa odraavale stvarno ili priblino demografsko stanje, s 541 naseljem ovo podruje pokazuje vrlo gustu mreu naseljenih mjesta. Na isti nain postupilo se i sa imenima, mukim i enskim, te patronimicima (583-592). Na taj nain omoguen je uvid u karakteristike imena navedenog podruja. Tatjana Kati je, pored prijevoda, itateljstvu ponudila i neke sumarne podatke do kojih je dola pri obradi ovoga izvora. To umnogome olakava korisnicima stjecanje ope

532

Ocjene i prikazi bljenicima, te problemom prelaska iz zarobljenitva u ropstvo. Navedene radove objavljene u ovom izdanju karakteriu kako analitiki tako i sintetiki pristup. Bazirani su na izvornom i do sada neobjavljenom arhivskom materijalu osmanskog i zapadnog porijekla tako da predstavljaju utemeljenu rekonstrukciju deavanja na cjelokupnoj osmansko-kranskoj granici u periodu od poetka 15. do poetka 18. stoljea. Radovi preispituju status kranskih zarobljenika u Osmanskom carstvu, istovremeno pruajui uvid i u tretiranje osmanskih zarobljenika u kranskom svijetu. Takoer, iz nekih radova se vidi da su transakcije u vezi s otkupninom i trgovinom zarobljenika nekada imale i financijske posljedice na cjelokupnu drutvenu zajednicu, kako s osmanske, tako i s habsburke strane. Prvi je rad Miraculoes Escapes From Ottoman Captivity (udesna bjekstva iz osmanskog zarobljenitva, 1-18), iji je autor Enik Csukovits. Prema autoru, Ugarska je stoljeima bila stalan izvor odakle su zarobljavani ljudi i slati na trgove robljem u razliitim zemljama. Tema rada su pojedinana bjekstva iz zarobljenitva, ali u kontekstu vjerovanja o udesnim zbivanjima. Stoga se moe rei da se rad bavi narodnim vjerovanjima i obiajima koji su iz njih nastali. Kako je praksa zarobljavanja bila dugotrajna, a iskustva dramatina, udesna bjekstva utjecala su na stvaranje kultova svetaca. Pojedinci su, navodno, nakon molbe upuivane odreenom svecu, na udesan nain uspijevali pobjei, iako su bili jako dobro svezani, okovani ili zatvoreni. Tako je nastao i obiaj da se

predstave o mnogim aspektima koji mogu biti predmetom panje. Oni su svakako poticajni za dalja i dublja poniranja u sadraj pogodan za razliite znanstvene discipline, a ne samo historijsku znanost. Aladin Husi

RANSOM SLAVERY ALONG THE OTTOMAN BORDERS (EARLY FIFTEENTH-EARLY EIGHTEENTH CENTURIES), edited by Gza Dvid i Pl Fodor, Brill, LeidenBoston 2007, xx+253 str. U okviru edicije pod nazivom The Ottoman Empire and its Heritage (Osmansko carstvo i njegova ostavtina) izdavake kue Brill, 2007. godine objavljen je zbornik radova Ransom Slavery Along the Ottoman Borders (Early Fifteenth-Early Eighteenth Centuries), Ropstvo radi otkupnine na osmanskim granicama (od poetka petnaestog do poetka osamnaestog stoljea). Zbornik sadri dvanaest studija koje osvjetljavaju razliite aspekte navedene teme, a bave se zarobljavanjem, trgovinom i tretiranjem zarobljenika na Balkanu i srednjoj Evropi na osmansko-habsburkom prigraniju. U Predgovoru i Uvodu (VII-XX), urednici ovog izdanja, dva istaknuta maarska historiara osmanskog perioda, Gza Dvid i Pl Fodor, pruaju osnovne informacije u vezi s robovima u muslimanskim zajednicama openito. Zbornik se bavi prvenstveno zaro-

Ocjene i prikazi

533

na svetite onog sveca koji je svojim udesnim moima pomogao pri bjekstvu, donesu okovi i konopci kojima su zarobljenici bili vezani. Autor ukazuje i na injenicu da u praksi, koja je donosila znatnu dobit, nije bila bitna religijska pripadnost nego financijski dobitak. U radu Litigations for Ottoman Prisoners of War and the Siege of Buzsin (1481, 1522) (Parnienja za osmanske ratne zarobljenike u vrijeme opsade Buima (1481, 1522), (19-26), Istvn Tringli bavi se aspektima trgovine robljem na osnovu dva sluaja parnienja i to na izvorima koji datiraju iz 1481. i 1522. godine. U prvom sluaju rije je o sukobu izmeu dva hrvatska plemia koji se parnie na sudu zbog toga to je jedan drugome ukrao zarobljenika i tako ga otetio za 1500 talira koje je mogao dobiti za njegovu otkupninu. Sluaj je rijeen u korist tuitelja, a druga strana je trebala ili vratiti zarobljenika ili platiti navedenu sumu novca. Drugi sluaj je slian, s tim to se desio nekoliko decenija kasnije. rpd Ngrdy autor je rada A List of Ransom for Ottoman Captives Imprisoned in Croatian Castles (1492) (Spisak otkupnine za osmanske zarobljenike zatoene u hrvatskim tvravama (1492) (27-34) koji govori o zarobljenim Osmanlijama, njih 21, a uvani su u tvravama Biha, Ripa i Sokol. Njihova imena se nalaze na jednom sauvanom spisku iz 1492. godine, kada su osloboeni, nakon to je za njih plaena otkupnina. Gza Plffy u neto opirnijem radu Ransom Slavery Along the Ottoman-Hungarian Frontier in the

Sixteenth and Seventeenth Centuries (Zarobljavanje radi otkupnine na osmansko-ugarskoj granici u 16. i 17. stoljeu) (35-83) nastoji objasniti najbitnije elemente osmansko-ugarskog obiaja i prava na granicama, ukljuujui i neke osnovne karakteristike ropstva i trgovine robljem, bazirajui svoje iskaze na novim i nedovoljno koritenim arhivskim izvorima iz Budimpete i Bea. Rad je podijeljen na nekoliko zasebnih dijelova koji govore o obiajima u vezi sa zarobljavanjem u osmanskohabsburkom prigraniju na teritoriji dananje Maarske za vrijeme osmanske vladavine odvoenje zarobljenika na osmanski dvor, odnosno dvor ugarskih kraljeva, odvoenje na javne aukcije na trgove robljem, koritenje nekih od njih kao radne snage na osmanskim galijama ili prodaja za sluenje u domainstvima dobrostojeih Osmanlija, kako muslimana tako i nemuslimana. Znameniti pojedinci zarobljavani su zbog mogue visoke otkupnine, a obini puk i seljaci zbog prodaje na trgovima robljem. Autor govori i o iznosima ratnog plijena i njegovoj raspodjeli, otkupninama i instituciji sigurnosti ili jamevine (kefalet) kao najinteresantnijeg elementa osmansko-ugarskog obiajnog prava u prigraniju. Klra Hegyi autor je kratkog ali podacima bogatog rada pod naslovom Freed Slaves as Soldiers in the Ottoman Fortresses in Hungary (Osloboeni robovi kao vojnici u osmanskim tvravama u Ugarskoj) (85-91), koji se bavi statistikom procjenom mjesta porijekla vojnika, na osnovu nekoliko platnih re-

534

Ocjene i prikazi sti vidi se da Ali-beg nije uspio prikupiti toliku otkupninu ni u narednih godinu dana. Zbog toga su habsburke vlasti hapsile trgovce s osmanske strane, pa je meu trgovcima je vladao strah da e biti zadrani kao jamci za tui dug, tako da su izvjesno vrijeme izbjegavali bavljenje trgovinom na ovom podruju. Rad Istvna Gyrgyja Ttha Catolis Missionaries as Turkish Prisoners in Ottoman Hungary in the Seventeenth Century (Katoliki misionari kao zarobljenici u osmanskoj Ugarskoj u 17. stoljeu) (115-140) govori o zarobljavanju don Simona Matkovia, mohakog upnika u Budimu 1635. godine. Budimski beglerbeg Dafer-paa je navedenog upnika zarobio zbog sumnje da djeluje kao pijun. Matkovi je, ustvari, djelovao kao misionar koji je iz Rima poslat da promovie katoliku crkvu i iri katolicizam u protestantskim, pravoslavnim i paganskim podrujima. Nakon to je puten uz uslov da prikupi i dostavi otkupninu, Matkovi iz Sarajeva alje pismo u Rim traei 2000 scudosa (novana jedinica u Vatikanu) da plati otkupninu. Na osnovu podataka iz navedenog pisma, kao i nekoliko arhivskih dokumenata iz Rima, autor je iznio zakljuke u svom radu. S druge strane, Zsuzsanna J. jvry u radu Muslim Captives Vicissitudes in Ottoman Hungary: Mid Seventeenth Century (Peripetije muslimanskog zarobljenika u osmanskoj Ugarskoj: sredina sedamnaestog stoljea) (141-167) prati sudbinu jednog osmanskog vojnika koji je pao u habsburko zarobljenitvo, spahiju Redeba iz Peuha. Na osnovu nje-

gistara iz perioda 1540-60. godine. Naime, prema navedenim izvorima, 1554. godine 90,9%, a 1558. godine ak 91,1% od svih vojnika koji su slubovali u osmanskim utvrdama u Ugarskoj bilo je balkanskog porijekla, a najvie ih je bilo iz Bosne i Hercegovine: 1383 (1554. godine) i 1432 (1558. godine), od kojih su neki i poimenino navedeni. Autorica preispituje pojedine sluajeve u kojima su prelaskom na islam neki zarobljenici oslobaani te nakon toga ostajali u vojnikoj slubi u osmanskim tvravama, najee kao azapi. U radu The Ransom of Ali Bey of Koppny-The Impact of Capturing Slaves on Trade in Ottoman Hungary (Otkupnina za sandakbega Kopanija, Ali-bega Utjecaj zarobljavanja (robova) na trgovinu u Osmanskoj Ugarskoj) (93-114) autor Ferenc Szakly preispituje sudbinu sandakbega Kopanija, Ali-bega, zarobljenog 1583. godine. Kako je navedeni zarobljen u vrijeme primirja, odnosno periodu u kojem je bio na snazi mirovni sporazum, dvije strane su imale svoju verziju dogaaja. S habsburke strane su tvrdili da je sandakbeg zarobljen u napadu na tvravu Vesprem, a s osmanske strane su tvrdili da nikakvog napada nije bilo, jer Ali-begova pratnja nije imala uz sebe teko naoruanje, ve da je sandakbeg iao u inspekciju svojih posjeda. Ali-beg je, nakon mnogih pregovora, puten uz obavezu da u narednih godinu dana plati, izmeu ostalog, ...30.000 zlatnika, 100 volova, 2 konja sa pozlaenim sedlima (...) i oslobaanje dva ugarska zarobljenika. Meutim, u prepiski izmeu osmanskih i habsburkih vla-

Ocjene i prikazi

535

govih pisama upuenih majci i zetu iz februara 1646. godine, u kojima ih moli da za njega plate otkupninu, vidi se i koliki je bio iznos navedene otkupnine. Izmeu ostalog traeno je 1000 talira (=6000 florina), 2 konja, po 2 tigrova i leopardova krzna, 2 velika ilima i sablja. Navedeni Redeb spahija puten je tek 1648. godine na est sedmica da prikupi otkupninu, ali se iz posljednjih informacija o njemu vidi da se i dvanaest godina kasnije, to jest 1657. godine jo uvijek nalazio u zarobljenitvu iako je tada ve bio platio navedenu otkupninu. Jnos J. Varga napisao je rad Ransoming Ottoman Slaves from Munich (1688) (Otkupljivanje osmanskih zarobljenika iz Minhena 1688. godine) (169-181.) koji govori o sudbini posljednjeg budimskog beglerbega Abdurrahman-pae, koji je poginuo prilikom habsburke opsade Budima 2. septembra 1686. godine. Tom prilikom u zarobljenitvo je palo 2000 osmanskih vojnika, jo vie ena i djece. Odvedeni su stotinama kilometara u neprijateljsku teritoriju, daleko od granice, tako da je njihov bijeg bio nemogu. Autor prati i sudbine nekih meu njima, koji su koriteni kao radna snaga prilikom izgradnje dvoraca, kopanja kanala i sl. Gza Dvid autor je rada pod naslovom Manumitted Male Slaves at Galata and Istanbul around 1700 (Oslobaanje mukih robova na Galati i u Istanbulu oko 1700) (183-191). Rad se bavi analizama porijekla i sudbinama osoba putenih iz osmanskog zarobljenitva nakon potpisanog Karlovakog mira 1699. godine, naroito onih sa habsburkih

teritorija, a baziran je na izvornim osmanskim dokumentima. U radu Enslavement, Slave Labour and the Treatment of Captives in the Crimean Khanate (Zarobljavanje, rad robova i tretman zarobljenika u Krimskom hanatu) (193-219) autorica Mria Ivanics se osvrnula i na teritoriju dananje Maarske te prve upade Tatara u okvirima osmanskih snaga na navedenu teritoriju. Krimski Tatari formirali su svoju dravu u regiji koja je jo od antikog perioda bila oblast u kojoj je trgovina robljem cvjetala. Nakon 1475. godine, profit od trgovine robljem preko Crnog mora slijevao se u ruke Osmanlija. Osmanlije su krimskom Hanu zauzvrat plaali godinju zakupninu za promet lukom Kefa. S obzirom na koritene izvore i brojnu literaturu na maarskom jeziku, autorica je iskoristila pruenu mogunost i rad koncipirala jako pregledno. Zbornik zavrava radom Pla Fodora Maltese Pirats, Ottoman Captives and French Traders in the Early Seventeenth-Century Mediterranean (Malteki gusari, Osmanski zarobljenici i francuski trgovci na Mediteranu u ranom 17. stoljeu) (221-237), u kojem se autor fokusira na podruje Mediterana kao izvora zarobljenika i spominje etiri grupacije koje su se bavile navedenim aktivnostima: uskoke na Jadranu, pirate barbare Sjeverne Afrike, koordinirano djelovanje vitezova reda sv. Stefana i vitezova reda sv. Ivana Jerusalemskog, smjetenih na Malti, te sjevernjake, odnosno Engleze i Holanane koji su se bavili piratskim aktivnostima. Ovaj rad ispituje aspekte malteke gusarske ekono-

536

Ocjene i prikazi pokuaj da se prui jedna opta, sveobuhvatna slika trgovine zarobljenicima du granica Osmanskog carstva u Evropi, naroito Centralnoj Evropi, ali u drugim regijama Osmanskog carstva. Budui da su na jednom mjestu sadrani izvorni radovi, uglavnom bazirani na do sada neobjavljenom arhivskom materijalu, ovo izdanje prua kvalitetan uvid u jednu novu, u maarskoj historiografiji do sada nedovoljno istraenu oblast. Elma Kori

mije, odnosno zarobljavanje osmanskih podanika i uzimanje otkupnina za njih, kao i komercijalnih, ali i politikih interesa koji su iza toga stajali. Baziran je na 27 temessuka osmanskih kadija koji su se nalazili u navedenom zarobljenitvu. Navedeni dokumenti su pronaeni u ostavtini Jeana Dupuya, francuskog konzula u Izmiru izmeu 1626. i 1651. godine. Na kraju se nalazi i sadrajan i pregledan Indeks imena (240-253). Ovo izdanje predstavlja ambiciozan