Ars Adriatica 3

asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru

/2013.

SVEUILITE U ZADRU UNIVERSITAS STUDIORUM JADERTINA UNIVERSITY OF ZADAR

Ars Adriatica

UDK 7.0/77

SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

ISSN 1848-1590

asopis Odjela za povijest umjetnosti Sveuilita u Zadru

Journal of the Department of Art History, University of Zadar

Ars Adriatica 3/2013.

Zadar, 2013.

Izdava Publisher Predsjednik Povjerenstva za izdavaku djelatnost Chairman of the Publishing Committee Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief Izvrni urednik Executive Editor Likovni urednik Designer and Production Editor Tajnica Secretary Urednitvo Editorial Board Uredniko vijee Advisory Board Naslovnica Cover Design Lektorica Language Supervisor Korektori Proof-readers Prevoditelji Translators UDK UDC Prijelom Layout Tisak Printed by Naklada Copies Adresa urednitva Editors Office Address

Sveuilite u Zadru / University of Zadar Obala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska / Croatia Josip Farii

Pavua Vei Laris Bori Ivan Josipovi Marija Bai Samo tefanac (nezavisni vanjski lan), Laris Bori, Emil Hilje, Ivan Josipovi, Marija Kolega, Marijana Kovaevi, Ana Mikovi, Vinko Srhoj, Pavua Vei Donal Cooper (Cambridge), Nikola Jaki (Zadar), Stanko Kokole (Ljubljana), Vladimir Markovi (Zagreb), Tonko Maroevi (Zagreb), Danko Zeli (Zagreb) Ivan Josipovi, Mladen Kota Ankica Brali Marin Bagi, Karla Lebhaft, Anita Maglov, Ana Mikovi, Antonija Mlikota, Nicoletta Russotti-Babi, Suzana Valenta, Meri Zornija Laris Bori, Magdalena Skoblar (engleski); Mirta Habu, Ana Mikovi (talijanski) Ives ae, Sveuilina knjinica u Zadru Mladen Kota, Pixel g.t.o., Zadar Denona d.o.o., Zagreb 400 Sveuilite u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti Obala kralja Petra Kreimira IV. 2, 23 000 Zadar, Hrvatska / Croatia tel. +385 (0)23 200 521, e-mail: arsadriatica@gmail.com

asopis izlazi jednom godinje / Published Annually

Sadraj Contents

Ana Mikovi

Prostor i funkcije sakristije u ranokranskom razdoblju na primjeru zadarskoga episkopalnog sklopa The Location and Function of the Early Christian Sacristy: a Case Study of the Cathedral Complex at Zadar
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Pavua Vei

21

Memorije krinoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Memoriae of cruciform ground plan in Istria and Dalmatia
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nikola Jaki

53

Srebrna oltarna pala u Kotoru A Silver Altarpiece at Kotor

Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Zoraida Demori Stanii

67

Ikona Bogorodice s Djetetom iz crkve Sv. Nikole na Prijekom u Dubrovniku Icon of the Virgin and Child from the Church of St. Nicholas at Prijeko in Dubrovnik
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Silvija Bani

85

Gotiki lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela i Sv. Marcele u Ninu Il lampasso gotico nei reliquiari per le teste di SantAnselmo e Santa Marcella a Nona
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Marijana Kovaevi

103

Olipski fragment gotikoga srebrnog ophodnog kria s prikazom Sv. Stoije Silver Fragment of the Gothic Proccessional Cross from Olib with the Image of St. Anastasia
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Ivo Petricioli

111

Jo o Pavlu iz Sulmone - graditelju proelja crkve u Starom Pagu Ancora su Paolo da Sulmona - il costruttore della facciata della chiesa a Pago antica
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nikola Jaki

123

Minijature 15. stoljea u psaltiru iz Franjevakog samostana u Kamporu na Rabu Fifteenth-century Illuminations in the Psalter from the Franciscan Convent at Kampor on Rab Island
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Emil Hilje

135

ibenski graditelj i klesar Ivan Hrelji u svjetlu arhivske grae The Architect and Carver Ivan Hrelji of ibenik in the Light of Archival Records
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Bojan Goja

159

Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne pale u Rabu i ibeniku The Venetian indorador Pietro Sandrioli and Wooden Altar Superstructures in Rab and ibenik
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Branko Metzger-ober

175

Nadgrobni spomenici Ivana Rendia u Hrvatskom primorju Funerary Monuments by Ivan Rendi in the Croatian Littoral
Pregledni lanak - Review paper

Enes Quien

193

Najraniji i rani radovi kipara Rudolfa Valdeca The Earliest and Early Works of the Sculptor Rudolf Valdec
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Ivica upan

209

Svjetlosni oblici Vojina Bakia Vojin Bakis Luminous Forms

Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Vinko Srhoj

227

Idealizam sreenoga svijeta u umjetnosti Jurja Dobrovia Idealism of the Organized World in the Art of Juraj Dobrovi
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Nataa Lah

243

Prilog irenju teorijske domene u povijesnom prostoru povijesti umjetnosti A Contribution to the Dissemination of Theory in the Historical Space of Art History
Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper

Osvrti i prikazi Comments and Reviews

Ivan Basi 257 Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike
Prikaz knjige - Review

Ars Adriatica 3/2013. (257-260)

Ivan Basi: Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike

Ivan Basi

Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike

Ante Pitea, Ranosrednjovjekovni kameni spomenici u Arheolokome muzeju u Splitu / Early medieval stone monuments in the Archaeological Museum in Split, Split, Arheoloki muzej u Splitu, 2012., 215 str., ISBN 978-953-7633-11-0

Odsjek za povijest Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu Ivana pl. Zajca bb HR - 21 000 Split

Prosinca 2012. godine u izdanju splitskoga Arheolokog muzeja izala je knjiga Ante Pitee, arheologa i muzejskog radnika, pod naslovom Ranosrednjovjekovni kameni spomenici u Arheolokome muzeju u Splitu. U neveliku nizu nae znanstvene produkcije posveene sustavnu objelodanjivanju spomenike grae katalozi poput ovoga pravo su osvjeenje. Uslijed, naime, nedostatka nacionalnog korpusa ranosrednjovjekovne skulpture (poput onoga kakav za Apeninski poluotok od 1959. izdaje istraivaki centar za rani srednji vijek u Spoletu) na raspolaganju stoje jedino parcijalni korpusi sastavljeni po razliitim kriterijima: prema lokalitetima, gradovima, crkvenim institucijama, napokon prema zbirkama pojedinih muzeja. Ovim, petim sveskom serije Katalozi i monografije splitski je Arheoloki muzej nastavio vrijedan niz izdanja posveenih integralnom objavljivanju katalog pohranjene grae, razvrstanih po stilskim, umjetnikim odnosno kulturno-povijesnim razdobljima. Dakako da u tom nizu sreivanje i katalogiziranje najobilnijeg materijala onog rimskodobnog te ranokranskog predstavlja najsloeniji zadatak, koji djelatnicima te vane muzejske ustanove tek predstoji. U meuvremenu, razvrstana je i kataloki objavljena manje brojna graa grkohelenistikog razdoblja (B. Kirigin, Grko-helenistika zbirka u stalnom postavu Arheolokog muzeja u Splitu, Split, 2008.), kao i korpus salonitanskih ranokranskih natpisa (Salona IV. Inscriptions de Salone chrtienne, IVe-VIIe sicles, vol. 1-2, d. N. Gauthier, E. Marin, F. Prvot, Rome, 2010.), dok otvoren pred nama stoji

katalog ranosrednjovjekovnih kamenih spomenika. Kao i u prethodnim muzejskim izdanjima (odnedavno i u asopisu Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku), u katalogu je dosljedno provedena bilingvalnost, odnosno sav je tekst preveden na engleski jezik. Time je onemoguena jezina barijera, stavljajui bogatu grau najvanijega hrvatskog arheolokog muzeja na raspolaganje meunarodnoj znanstvenoj zajednici. Katalog je opremljen vrlo kvalitetnim fotografijama, preteito u boji. Knjiga je podijeljena na saet uvod (str. 5-18), kojemu slijedi opsean katalog (str. 19-205), zakljuen s prilino iscrpnim popisom literature. Sm je pak katalog veoma razveden, strukturiran prema lokalitetima (naseljima), odnosno mikrolokacijama ovisno o porijeklu dotine spomenike jedinice (crkve, arheoloka nalazita i sl.). Dakako, nije se ni ovom prigodom mogao izbjei odreeni broj nalaza s oznakom nepoznat lokalitet, jer im u muzejskim depoima i inventarnim knjigama nije bilo mogue utvrditi provenijenciju. Ipak, za svaku je pohvalu to je trud autora i njegovih suradnika urodio minimalnom koliinom takvih sluajeva: tako je npr. broj spomenika s nepoznatih lokaliteta u Splitu sveden na samo osam katalokih jedinica, dok je istovjetnih za itav prostor djelovanja Muzeja tek neto vie, osamnaest. U ukupnom broju od 168 katalokih jedinica to je doista nevelik postotak, a nadati se je da e se i dodatno smanjiti atribuiranjem navedenih spomenika odgovarajuoj radionici i/ili lokalitetu, za to su ve sad upravo objavljivanjem ovog kataloga, ali i irenjem

257

Ivan Basi: Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike

Ars Adriatica 3/2013. (257-260)

istraivakog interesa mlaih generacija povjesniara umjetnosti i arheologa na problematiku definiranja radionikih krugova poloeni dobri temelji. U uvodnom dijelu knjige Pitea daje informativan i koristan uvid u stanje i povijest fundusa ranosrednjovjekovne kamene plastike splitskoga Arheolokog muzeja. Ondje pohranjene ranosrednjovjekovne kamene reljefe prvi je 1963. godine sistematizirao . Rapani, uspostavljajui time faze i kronoloke sekvencije u mjesnoj stilskoj evoluciji i likovnoj kulturi (. Rapani, Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheolokom muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 60, Split, 1958. [1963]). Na nj se u tematskom i metodolokom smislu prirodno nastavio Rapaniev katalog ranosrednjovjekovnih latinskih natpisa Splita iz 1971. godine, vaan za njihovu stilsko-kronoloku korelaciju (. Rapani, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 65-67, Split, 1963-1965. [1971]). Metodoloki obrazac za rad na navedenim katalozima skulpture i epigrafike je na istovrsnom zadarskom materijalu poetkom ezdesetih godina uspostavio I. Petricioli. Korpusi koji su u tim prilikama izraeni ostat e sve do pojave suvremenijih katalog natpisa i reljefne skulpture referentne toke pri uspostavljanju razvojnih etapa srednjodalmatinskog kulturnog pejzaa u vremenskom slijedu od VIII. do XI. stoljea. Naknadno su, 1993. godine, MariePascale Flche-Mourges, Pascale Chevalier i autor ovog kataloga u muzejskom glasilu objavili vei dio ranosrednjovjekovnih reljefa pohranjenih u splitskom muzeju (M.-P. Flche-Mourges, P. Chevalier, A. Pitea, Catalogue des sculptures du haut Moyen-Age du Muse archologique de Split, I, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85, Split, 1992. [1993]). Tom radu dugo se u krugovima zainteresiranih strunjaka iekivao nastavak, no umjesto njega gotovo dva desetljea poslije tiskan je cjelokupan katalog u jednom svesku. Vie je razloga zbog kojih tu odluku valja smatrati uspjelijom alternativom: prije svega, u svakodnevnom radu mnogo je praktinije sluiti se katalogom objedinjenim unutar istih korica umjesto prelistavanja omanih godita muzejskog asopisa; nadalje, fotografske reprodukcije velikog formata, u boji, neusporedivo su superiorne sitnim crno-bijelim reprodukcijama uklopljenima u tekst (to je bila dosadanja praksa u katalozima iz 1963., 1971. i 1993.); napokon, objavljivanje cjelovitog fundusa omoguilo je da se sva dostupna graa na jednom mjestu valorizira in extenso, ne samo navoenjem turih katalokih podataka ve i irim razglabanjima, s uvaavanjem interpretacija podastrtih

u novijoj literaturi. Upravo uvaavanje historiografske produkcije nastale u proteklih dvadesetak godina predstavlja znaajnu kvalitativnu novinu ovog kataloga. To znai da su u analitikom dijelu katalokih jedinica spomenici povezani s raspoloivim komparativnim materijalom i postavljeni u povijesni kontekst. Kao i svaka druga revizija, i ova je za posljedicu imala pronalazak novih spomenika, podataka, ponegdje i posve novih tumaenja. Veina se kataloga odnosi na spomenike iz samoga Splita (57 jedinica), dok je onih pripadnih ranosrednjovjekovnom Solinu ak i vie (85 jedinica), ali uzrok toj disproporciji nije realno vee bogatstvo solinske predromanike plastike, ve velika usitnjenost grae iz uplje crkve. Preostalih 26 katalokih jedinica otpada na Bijae i Gospin Otok (po 2 jedinice), odnosno Biograd, ibenik, kninski Kapitul, Trogir, Katel Stari, Riinice, Majdan i Mu Gornji (po 1 jedinica), ne raunajui one s nepoznatih lokaliteta, takoer vjerojatno porijeklom iz Splita ili okolice. U svemu, dakle, prostorno veina obraenih spomenika potjee iz ire splitske regije, dok vremenski obuhvaaju akvizicije od druge polovine XIX. stoljea do 1963. godine, kada je u muzej dospio sarkofag splitskog nadbiskupa Ivana iz prve treine X. stoljea. Velik dio tih akvizicija rezultat je ponajprije razgranate djelatnosti Drutva za istraivanje domae povijesti Biha, utemeljena u Splitu 1894. godine, a koje je u tom gradu djelovalo sve do Drugoga svjetskog rata. Kako su tada u osobi don Frane Bulia bile objedinjene funkcije predsjednika drutva Biha i direktora Arheolokog muzeja u Splitu, spomenici pronalaeni unutar djelokruga Drutva kao i oni otkriveni redovitom aktivnou Muzeja pohranjivani su na istom mjestu, ali evidentirani u zasebnim inventarima. Utrnuem Drutva njegova je imovina pripala ondanjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, odnosno Muzeju hrvatskih starina (buduem Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika) koji je od 1949. godine bio sastavnom jedinicom Akademije. Kako primopredaja fundusa Bihaa 1950-ih nije bila cjelovita niti dostatno precizna, dolo je do paradoksalne situacije da je dio tog fonda ostao u Arheolokom muzeju, dok je nasuprot tomu u MHAS preao niz spomenika koji nisu proizali iz Bihaevih istraivanja, nego su bili muzejska graa. Zbog ove jo uvijek nerijeene situacije te sporne spomenike jedinice nisu uvrtene u najnoviji katalog, iako se u pojedinim sluajevima radi o membra disiecta, elementima razvrgnutih spomenikih jedinica koje su na ovaj nain iznova umjetno razdvojene.

258

Ars Adriatica 3/2013. (257-260)

Ivan Basi: Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike

U nastavku uvoda A. Pitea opisuje naine i okolnosti reupotrebe ranosrednjovjekovne plastike u kasnome srednjem i ranome novom vijeku, u splitskoj katedrali i oko nje, u episkopalnom centru (zvonik, kripta Sv. Lucije, crkva Sv. Mateja, krstionica Sv. Ivana s kriptom itd.). Time prua vrlo korisnu topografiju nalaz ovisno o mjestu njihove ugradbe u sekundarnoj funkciji. Sinteznog je karaktera dio uvodnog poglavlja naslovljen Spomenici splitskih klesarskih radionica u Arheolokom muzeju u Splitu. U njem autor temeljem prezentirane, reprezentativne grae daje presjek stilskih mijena predromanike skulpture u Splitu od posljednjih desetljea 8. stoljea do u 12. stoljee. Nairoko se tako razlau stilski i ikonografski elementi pojedinih radionica ija produkcija karakterizira etape ukraavanja interijera splitske katedrale i oblinjih kultnih graevina. Autor pritom uvaava te visoko vrednuje opus lokalnog kruga klesara u literaturi poznata kao Splitska klesarska radionica, prihvaajui kao njene produkte odavno poznata (ona s ponavljajuim motivom ukrienih ljiljana) i novoatribuirana djela (reljefi iz kora splitske katedrale i dr.), kao i kulturno-povijesne implikacije politikog i crkvenog konteksta u kojemu navedena radionica djeluje koncem VIII. stoljea (. Rapani, Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga, Arheoloki radovi i rasprave, VIII-IX, Zagreb, 1982.; I. Basi, M. Jurkovi, Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljea, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 38, Split, 2011.). No, gradei na ovim i drugim rjeenjima, Pitea ide i korak dalje te neto kasniji sloj skulpture (iz ranog IX. stoljea) pripisuje nastavljaima Splitske klesarske radionice, ije kompozicije odlikuje geometrijski princip, dominantna pleterna dekoracija te omiljeni rajski motiv. Dijakronijski se prate druge cjeline koje je mogue grupirati u radionice, od onih zrelog i kasnog IX. stoljea (Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira) sve do ranoromanikih ostvarenja XI. stoljea. A. Pitea je Splitskoj klesarskoj radionici potpuno opravdano pripisao i neke druge reljefe iz Arheolokog muzeja, npr. ulomak arkade mramornog ciborija spoliran u zvoniku splitske stolnice, kao i ostatak druge arkade istog ciborija (kat. 3 i 50; te je fragmente neto prije pojave Piteina kataloga autor ovih redaka neovisno pridruio istoj radionici Najstariji ciborij splitske katedrale. Dopune opusu Splitske klesarske radionice, izlaganje na znanstvenom skupu XIII. Dani Cvita Fiskovia Majstorske radionice u umjetnikoj batini Hrvatske, Orebi, 4.-7. listopada 2012., u pripremi za zbornik navedenog skupa). Treba ipak primijetiti da ono to evidentno pribliava

dvije navedene arkade jednu drugoj, te obje u opus Splitske klesarske radionice, nije samo ukras lozice na luku, odnosno klesarska obrada i materijal, nego i ukras bone plohe veeg ulomka (kat. 50), potpuno istovjetan valovitoj vitici u obliku slova S s nasuprotno postavljenim dvokrakim zavretcima, isklesanoj na jednom od pilastara iste radionice koji kao njenu produkciju prihvaa i Pitea (kat. 12). Vrlo je znaajno to je Pitea uoio dodatna ishodita predloaka za Splitsku klesarsku radionicu kasnog VIII. stoljea, upozorivi na gotovo sasvim podudarna rjeenja na mletakom otoku Torcello (kat. 9, 10a, 11, 50) te u samoj Ravenni (kat. 11, 50, 61). Time je u krajnjoj liniji osnaio ve ranije iznoena miljenja o umjetnikim vezama tih sjevernoitalskih podruja sa Splitom u kontekstu pojave Ivana iz Ravene kao prvoga splitskog crkvenog poglavara krajem VIII. stoljea (I. Basi, Quelques aspects de la (dis)continuit typologique et iconographique de la production des sarcophages dans lAdriatique orientale du haut Moyen ge, Ikon, 1, Rijeka, 2008.; I. Basi, M. Jurkovi, n. dj.). Interesantna su i Piteina promiljanja o uzorima za likovna rjeenja rajskog motiva Trogirske klesarske radionice na jednom sarkofagu iz sredita Trogira (kat. 10a), emu e, pretpostavljamo, autor u nadolazeem vremenu posvetiti i dodatna objanjenja. Osobito je vrijedna podcjelina kataloga posveena lokalitetu uplja crkva u Solinu (bazilika Sv. Petra i Mojsija), i to ne samo zato to je autor po prvi put sakupio cjelokupan materijal iz te crkve, ve i zato to je iznio iscrpnu povijest istraivanja, analizirao odnos ranoromanike bazilike prema ranokranskoj crkvi te u sklopu obrade skulpture napisao poseban ekskurs o porijeklu motiva kosog kria od ljiljana. Faze opremanja crkve pripisao je trima zasebnim radionicama: jednoj koja djeluje potkraj VIII. stoljea (dijelei sa Splitskom klesarskom radionicom neke identine motive, ali bitno slabije kvalitete), drugoj koja crkvu oprema u drugoj polovici IX. stoljea ili poetkom idueg vijeka (dominiraju geometrijski prepleti nalik onima Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira), dok je trea radionica ona ranoromanika kojoj pripada sav korpus reljefa vezanih uz kraljeve Petra Kreimira IV. i Zvonimira. Ovdje bi trebalo istaknuti i neke manje zamjerke na raun zakljuaka koje je autor iznio. Tako su dva ulomka arhitrava, jedan iz poruene crkve Sv. Mateja (kat. 28), drugi iz samostana klarisa (kat. 30), koji temeljem materijala, dimenzija, kompozicije i fakture oigledno pripadaju istoj oltarnoj ogradi, razliito datirani (prvi u drugu, drugi u prvu polovicu IX. stoljea). Iz konteksta

259

Ivan Basi: Novi katalog splitske ranosrednjovjekovne plastike

Ars Adriatica 3/2013. (257-260)

se ne moe razabrati je li rije o autorovu previdu ili pak tiskarskoj pogreci. U svakom sluaju, oba reljefa pripadaju istom vremenu. Pitea iznosi i, u literaturi od vremena Lj. Karamana ustaljeno, miljenje da natpis s poklopca sarkofaga iz Trogira (kat. 61) predstavlja jedini epigrafski spomen nekoga bizantskog cara u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji. Valja ipak primijetiti da ciborij iz Ulcinja nedvojbeno nosi imena bizantskih careva Lava V. i Konstantina (813.-820.), ak i ukoliko zanemarimo problematian spomen cara Nikifora I. (802.-811.) na jednom ulomku ciborija iz susjednog Kotora. Oba je ciborija izradila Kotorska klesarska radionica. Na koncu, veoma usitnjen materijal iz solinske uplje crkve nerijetko sainjavaju reljefi veliine samo nekoliko centimetara, s fragmentarno sauvanim

ili nepotpuno itkim likovnim detaljima. Mnogi meu njima su zapravo adatabilni, tako da se pribrajanje jednoj od triju razluenih faza plastike crkve doima proizvoljnim. Oni bi jednako tako mogli pripadati jednoj od drugih dviju faza, zrcalei time potekoe s kojima se istraiva nuno susree pri sistematizaciji materijala ove vrste. Ostavljajui po strani navedene primjedbe (koje i nisu odluujue), metodologija sme obrade je provedena uzorno, a veina autorovih stajalita iznesenih u argumentaciji prilino je vrsta, utemeljena na provjerljivim injenicama i prihvatljivom spoznajnom slijedu. Katalog stoga u cjelini strunjacima, kao i zainteresiranim itateljima uope, prua dragocjeno tivo referentne teine.

260