VJEBA 9: ODREIVANJE SASTAVA DIMNIH PLINOVA

21. OSNOVNI POJMOVI Osnovni pojmovi koji se veu uz zatitu zraka, odnosno atmosfere navedeni su u nastavku i najbolje ih je prikazati kao na sljedeoj slici.
LJUDI TLO KLIMA

ATMOSFERA

EMISIJA

IMISIJA
MJERNA POSTAJA

Industrija

Prijevoz

Sl. 21.1 Osnovni pojmovi koji se spominju u podruju zatite zraka Osnovni pojmovi koji se spominju u podruju zatite zraka su: EMISIJA IMISIJA GRANINE VRIJEDNOSTI

Svaka tvar koja je isputena u atmosferu predstavlja izvor emisije. Emisije se najprije dijele prema svome izvoru na emisije iz: prirodnih izvora - prirodni izvori emisija su flora, fauna, povrina mora, vulkani, povrina mora, te takoer i atmosferske pojave kao npr. atmosferski elektricitet (grmljavina) antropogenih izvora - Antropogeni izvori su svi izvori emisija koje nastaju ljudskom djelatnosti: proizvodnja energije, industrija, promet, izgaranje otpada...

142

21.1. Usporedba emisija iz prirodnih i antropogenih izvora Na sljedeim su dijagramima prikazani odnosi i razmjeri emisija pojedinih tetnih plinova kao i meusobni odnosi emisija s obzirom na izvore emisije.
Emisije CO2 iz prirodnih izvora ukupno 770 Gt/god.
vegetacija 28% tlo 28%
kuanstva 23%

Emisije CO2 iz antropogenih izvora ukupno 29 Gt/god.

izgaranje biomase 15%

industrija 19%

ostali promet 2% brodovi 2% avio promet 3%

oceani 43%

izgaranje biomase 1%

elektrane 24%

automobili 6%

teretni promet 6%

Sl. 21.2 Globalna godinja emisija CO2

Emisije CO iz prirodnih izvora ukupno 450 Mt/god. Emisije CO iz antropogenih izvora ukupno 650 Mt/god.
kucanstva i mali korisnici 21% elektrane i industrija 1% osobna vozila 25%

vegetacija 17%

izgaranje i biomasa 62%

oceani 21%

teretna vozila i bus 4% izgaranje biomase 47%

ostali promet 2%

Sl. 21.3. Globalna godinja emisija CO

Emisije NOx iz prirodnih izvora ukupno 80 Mt/god.
oksidacija amonijaka 6% grmljavina 32% industrija 12% izvori u stratosferi 2% tlo 39% ostali promet 2% brodovi 5%

Emisije NOx iz antropogenih izvora ukupno 110 Mt/god.

izgaranje biomase 14% oksidacija amonijaka 5% mineralna gnojiva 7% osobna vozila 9%

izgaranje biomase 19%

elektrane 25%

kuanstva 7%

oceani 2%

teretna vozila i bus avio-promet 11% 3%

Sl. 21.4 Globalna godinja emisija NOx

143

Iz podataka prikazanih na slikama 21.2, 21.3 i 21.4 vidljivo je da je emisija tetnih plinova iz antropogenih izvora, osim za CO2, premaila emisije iz prirodnih izvora. Imisija Koncentracija tj. koliina tetnih plinova ili estica u atmosferi naziva se imisija. Plinovi i estice se nalaze ve disperzirani u atmosferi. Imisija se mjeri na unaprijed odreenim lokacijama i putem nadzora imisije nadzire se svaka potencijalna opasnost za ljude i okoli. 21.2. Izvori antropogene emisije Izvori emisija u zrak koja nastaje uslijed ljudskog djelovanja i utjecaja mogu se podijeliti na stacionarne i nestacionarne. Podjela na stacionarne i nestacionarne izvore koristi se i u zakonskim propisima kod odreivanja propisanih graninih vrijednosti. Najznaajniji stacionarni izvori emisija su: elektrane industrijska postrojenja kotlovnice poljoprivreda ...

dok su najznaajniji nestacionarni izvori: cestovni promet morski promet avionski promet

Emisije iz stacionarnih izvora su rezultat razliitih procesa u kojim se oslobaaju razliite tetne tvari, u razliitim koliinama i omjerima, a to su: proizvodnja topline proizvodnja elektrine energije proizvodnja pare termika obrada izgaranje otpada proizvodnja cementa i keramike proizvodnja elika .....

Ovi procesi veinom su vezani za izgaranje tako da se emisije odnose na dimne plinove nastale izgaranjem. Granina vrijednost, odnosno maksimalna propisana emisija ovisi o vrsti procesa i propisuje se za svaki proces zasebno.

144

21.3. Sastav dimnih plinova Kod procesa izgaranja nastaju produkti izgaranja koji se jo nazivaju i dimni plinovi. Sastav dimnih plinova uglavnom ine: duik (N2), vodena para (H2O), kisik (O2), ugljikdioksid (CO2). Ovi se plinovi ne smatraju tetnima, i nadzor njihove emisije nije reguliran (osim za CO2 Kyoto protokolom). Pored ovih plinova u procesu izgaranja nastaju i odreeni plinovi koji se smatraju tetnim. Najei tetni plinovi (sastojci) u sastavu dimnih plinova: ugljik-monoksid (CO) duikovi oksidi (NO i NO2) sumpor-dioksid (SO2) ugljikovodici (CxHy) estice (letea aa i dr.)

U manjim se udjelima mogu pojaviti i sljedei plinovi: sumporovodik (H2S) - u prirodnom plinu izgaranje u rafinerijama cijanovodik (HCN) - pri izgaranju otpada amonijak (NH3) - pri sustavima koji koriste SCR - selective catalytic reduction, za smanjenje emisije NOx halogeni (HCl, HF) - pri izgaranju ugljena i otpada.

145

22. ODREIVANJE SASTAVA DIMNIH PLINOVA Za odreivanje sastava dimnih plinova propisane su norme i standardi koji opisuju mjerne ureaje koji se primjenjuju za takva mjerenja, kao i mjerne metode koje se koriste za mjerenja. Sastav dimnih plinova izgaranja mjeri su sukladno normi HRN EN ISO 10396 u kojoj su opisane mjerne metode i postupci. Mjerne metode se s obzirom na nain uzimanja uzorka mogu podijeliti na: neekstraktivne (mjerne sonde i ureaji se nalaze unutar ili na dimnom kanalu i analiziraju sastav plinova direktno ili posredno) ekstraktivne (uzorak dimnog plina se uzima iz dimnog kanala i vodi u ureaj gdje se analizira)

Ovisno o propisima i veliini stacionarnog izvora emisije mjerenja se obavljaju kontinuirano (stalni nadzor emisija) ili povremeno (jednom godinje ili kako je propisano). Da bi odredili sastav dimnih plinova koristimo odreene vrste osjetnika (senzora). Senzori pomou kojih se odreuje sastav plina su prema nainu rada: Tab. 22.1. Princip rada senzora SENZOR PRINCIP elektrolitski meudjelovanje energije kemijske reakcije i elektrine energije optiki promjena optikih svojstava kalorimetriki toplina razvijena u reakcijama ispitivanog plina fotometriki apsorpcija ultraljubiastog i infracrvenog zraenja paramagnetski paramagnetska svojstva kisika kemiluminescencija kemijske reakcije sa pojavom luminescencije ionizacija plamena pojava ionizacije plamena i mjerenje nastale struje Za detekciju koncentracije pojedinih plinova mogu se koristiti razliite vrste mjernih senzora, ali za detekciju nekih plinova se mogu koristiti samo odreeni mjerni senzori.
Mjerni princip fotometrija(IC) fotometrija(UV) paramagnetizam kemiluminescija kalorimetrijski ionizacija plamena el.-kemijska potenciometrija (elektrolitski) x x x x x x x x x x SO2 CO CO2 NOX H2S O2 CxHy x x x x x x x

Sl. 22.1 Nain rada senzora za odreivanje udjela plina (usporedna tablica)

146

22.1. Elektrolitski senzori Koriste se za odreivanje udjela O2 u dimnim plinovima, kao i tetnih plinova CO,SO2 ili NOx.

Sl. 22.2 Elektrolitski senzor Dimni plinovi prolaze preko katode i kemijskom reakcijom nastaju OH- ioni koji putuju prema anodi. Protok struje je proporcionalan koncentraciji kisika u dimnim plinovima. Ova se vrsta senzora najee koristi u prijenosnim ureajima za mjerenje emisija, jer su vrlo kompaktni, robusni i ne zahtijevaju posebne (laboratorijske) uvjete rada. 22.2. Senzori na principu IC apsorpcije Ova vrsta senzora koriste se za odreivanje udjela plinova CO, SO2, CO2 i NO. Rade na principu selektivne apsorpcije infracrvenog svjetla od strane plinova, tj. za svaki pojedini plin se na odreenom podruju valnih duljina apsorbira infracrveno svjetlo, razmjerno koncentraciji detektiranog plina. Dimni plinovi prolaze kroz komoru kroz koju se popreno na plinove putem IC lampe emitiraju IC zrake odreene valne duljine. Na temelju apsorbiranog zraenja se odreuje koncentracija pojedinog plina u smjesi dimnih plinova. Ova vrsta senzora se koristi za odreivanje koncentracije CO2 u dimnim plinovima.

147

Sl. 22. 3 Senzor na principu IC apsorpcije 22.3. Odreivanje udjela krutih estica Krute estice predstavljaju sve sastojke dimnih plinova koji se nalaze u krutom agregatnom stanju, a iji sastav moe znatno varirati ovisno o sastavu goriva i uvjetima izgaranja. Sastav estica nije predmet analiza, ve samo odreivanje masene koncentracije estica u dimnim plinovima. Odreivanje udjela krutih estica u dimnim plinovima se moe obavljati na vie naina koristei razliite metode: gravimetrijske izokinetike metode - odreivanje mase estica nakupljenih na filter papiru, metoda odreuje specifine uvjete za uzimanje uzorka optike metode - koriste svojstva apsorpcije i/ili refleksije svjetlosti od estica elektrike metode -statiki elektricitet

148

23. MJERNE METODE ZA ODREIVANJE SASTAVA DIMNIH PLINOVA 23.1. Neekstraktivne metode (odreivanje sastava plinova) To su preteno spektroskopske metode sa ureajima za mjerenje na dimnom kanalu. Rade na principu Beer-Lamber zakona prema kojem, ako se monokromatska zraka svjetlosti emitira popreno na dimni kanal, smanjenje intenziteta svjetlosti proporcionalno je koliini mjerenih plinova u dimnim plinu.

Apsorpcija IC zraenja

UV spektroskopija

Sl. 23.1 Analizator za kontinuirano mjerenje emisije tetnih plinova Osnovne prednosti ove vrste ureaja su da nisu osjetljivi na visoke koncentracije plinova i kiselih sastojaka, precizni su i mogue ih je kalibrirati kontinuirano. Ova se vrsta ureaja koristi uglavnom za kontinuirani nadzor emisija iz veih energetskih postrojenja. 23.2. Neekstraktivne metode (mjerenje koncentracije krutih estica) Jo se nazivaju "cross-duct" ureaji, gdje su ureaji za mjerenje koncentracije estica smjeteni direktno na dimni kanal. Kod niih koncentracija estica koristi se metoda difuzije svjetlosti, gdje se emitira svjetlost u dimni kanal, te se mjeri reflektirana svjetlost od estica u dimnom plinu.

Sl. 23.2 Analizator za kontinuirano mjerenje emisije krutih estica

149

S. 23.3. Princip rada analizatora Laserska dioda zrai svjetlost (koja nije u vidljivom podruju spektra) na struju dimnog plina kojeg mjerimo. Zrake svjetlosti koje se odbiju od estica se detektiraju pomou visokoosjetljivog detektora svjetlosti. Izmjerena koliina reflektirane svjetlosti je proporcionalna koncentraciji estica. Jo jedna metoda koja se koristi za stalni nadzor emisija je triboelektrina metoda. Kod te metode metalna ipka se umetne u dimni kanal popreno na smjer strujanja dimnog plina. estice koje udaraju u ipku prenose statiki elektricitet na ipku pomou kojeg se odreuje koncentracija krutih estica u plinu. 23.3. Ekstraktivne metode (mjerenje sastava dimnog plina) Ekstraktivne metode u koriste kod kontinuiranih mjerenja i gotovo uvijek kod povremenih mjerenja. Nain uzimanja i obrade uzorka propisan je normom HRN EN ISO 10396, gdje su navedeni uvjeti pod kojima se moe vriti analiza sastava dimnih plinova kao u mjesto uzimanja uzorka.

Sl. 23. 4 Prijenosni analizator sastava dimnih plinova

150

Mjerenje ekstraktivnom metodom karakterizira uzimanje uzorka plina iz dimnog kanala te analiza plina u izdvojenom ureaju. Uzorak plina se pomou membranske pumpe dovodi do rashladnika (Peltierov rashladni ureaj), gdje se naglo hladi i izdvaja se kondenzat (vodena para). Tako obraeni plinovi vode se dalje na senzore za detekciju pojedinih plinova (O2, NO, NO2, SO2,)

Sl. 23.5 Shema ureaja za odreivanje sastava dimnog plina 23.4. Ekstraktivne metode (mjerenje koncentracije krutih estica) Za mjerenje koncentracije krutih estica u dimnim plinovima koristi se metoda tzv. izokinetikog uzorkovanja.

Sl. 23.6 Izgled i nain povezivanja ureaja za izokinetiko uzorkovanje

151

Pomou sonde se uzima uzorak dimnog plina iz dimnog kanala, pod izokinetikim uvjetima (da se dobije reprezentativni uzorak) i putem filter papira se odreuje masa krutih estica. Mjerenje se mora izvesti u vie toaka po presjeku jer je meusobni otklon rezultata mjerenja i do 20%.

Sonda ureaja i prikljuci za mjerenja

Sl. 23.7 Prikaz ureaja za odreivanje sadraja krutih estica i shema sonde za uzimanje uzorka 24. ZAKONI I PROPISI U PODRUJU ZATITE ZRAKA Uredba o graninim vrijednostima emisija tetnih tvari donesena je 1997. godine i u primjeni je od 1. sijenja 1998. Uredba je napisana po uzoru na sline u Europskoj Uniji, tonije u Njemakoj (TA-Luft). Do danas je doivjela dvije promjene 2002. i 2003. godine. Doneseni su i drugi podzakonski akti koji reguliraju podruje nazora emisija i imisija, a u toku je i reguliranje tih aktivnosti sa vaeom regulativom u Europskoj uniji. Krovni zakonski akt koji propisuje podruje vezano za zatitu zraka je Zakon o zatiti zraka. Na temelju tog zakona donesena je navedena Uredba o graninim vrijednostima

152

emisija (GVE) tetnih tvari u zrak. Uredba propisuje granine vrijednosti za pojedine procese, meu kojim je posebno propisano podruje izgaranja u ureajima za proizvodnju energije. Ureaji se razvrstavaju prema gorivu koje koriste, kao i prema deklariranom toplinskom uinku. 24.1 Granine vrijednosti emisija tetnih tvari u zrak Tab. 24.1. Granine vrijednosti za male i srednje ureaje (od 0,1..3 MW i 3..50 MW) Veliina GVE (tekua goriva) GVE(plinovita goriva) Dimni broj 1 1 Toplinski gubici u otpadnom plinu 10% 10% Krute estice (samo srednji) 150 mg/m3 10 mg/m3 Ugljik (II) oksid 175 mg/m3 100 mg/m3 Oksidi duika izraeni kao NO2 250 mg/m3 200 mg/m3 3 (ekstra lako loivo ulje) 350 mg/m (ostala loiva ulja) 350 mg/m3 Oksidi sumpora izraeni kao SO2 1700 mg/m3 (samo srednji) Tab. 24.2. Granine vrijednosti za velike ureaje (iznad 50 MW) Veliina GVE (tekua goriva) GVE(plinovita goriva) Dimni broj 1 1 Toplinski gubici u otpadnom plinu 10% 10% Krute estice (samo srednji) 150 mg/m3 10 mg/m3 Ugljik (II) oksid 175 mg/m3 100 mg/m3 Oksidi duika izraeni kao NO2 >50..500 MW 450 mg/m3 300 mg/m3 3 >500 MW 400 mg/m 200 mg/m3 Oksidi sumpora izraeni kao SO2 (samo srednji) >50..300 MW 1700 mg/m3 >300...500 MW 1700-400 mg/m3 >500 MW 400 mg/m3 Plinoviti spojevi klora kao HCl 30 mg/m3 Plinoviti spojevi fluora kao HF 5 mg/m3 Anorganske tvari i njihovi spojevi 2 mg/m3

153

24.2 Posljedice poveane koncentracije tetnih tvari u atmosferi tetne tvari, odnosno tetni plinovi imaju znatan i mjerljiv utjecaj na ovjekov okoli i ovjekovo zdravlje. Taj utjecaj sve vie dolazi do izraaja poveanjem koncentracije tetnih tvari u atmosferi koja nastaje kao posljedica sve breg gospodarskog razvoja. U nastavku su navedeni najvaniji utjecaji pojedinih tetnih plinova na okoli i zdravlje. Tab. 24.3. Utjecaji na okoli i predmete u okoliu tetna tvar Uinak estice ubrzavaju kemijske reakcije, uzrokuju kroziju metala i nakupljanje praine i neistoe sumporovi oksidi oteuju lie i drvee, oteuju premaze i boje, uzrokuju koroziju, oteuju tekstil i papir ugljikovodici usporavaju rast biljaka duikovi oksidi oteuju lie i rast drvea, uzrokuju koroziju metala ozon unitava pigment na liu, oteuje tekstilne materijale i gumene materijale

Tab. 24.4. Utjecaji na ljudsko zdravlje tetna tvar Uinak estice poveavaju tegobe dinog sustava sumporovi oksidi iritiraju gornji dio dinog sustava ugljikovodici potencijalno kancerogene tvari ugljik monoksid uzrokuje glavobolje, slabost, apsorbira se u krv, utjee na misaone procese duikovi oksidi iritiraju oi i gornje dine puteve ozon uzrokuje slabost, utjee na rad plua iritira oi, nos i grlo, pri veoj koncentraciji inducira kaalj

154

25. LABORATORIJSKA VJEBA IZ MJERENJA EMISIJA 25.1. Mjerno mjesto Mjernim mjestom se naziva mjesto na dimnom kanalu na kojem obavljamo mjerenja. Mora se nalaziti na takvoj poziciji na trasi dimnog kanala da je na tom mjestu struja dimnih plinova neometana od raznih moguih zapreka strujanju (lukovi, zaklopke, ventilatori...). Mjerne toke (mreno mjerenje) Ovisno o veliini i obliku dimnog kanala potrebno je izmjeriti srednju koncentraciju dimnih plinova mjerenjem u vie toaka po presjeku dimnog kanala.

mjerne toke kod pravokutnog presjeka

mjerne toke kod krunog presjeka

Sl. 25.1 Poloaj mjernih toaka Za krune kanale promjera do 0,3 m (300 mm) dovoljno je jedno mjerenje u sreditu dimnog kanala. 25.2. Nain odreivanja emisije iz stacionarnih izvora Pravilni nain odreivanja emisije je putem prosjenih vrijednosti. Potrebo je odrediti prosjene vrijednosti emisija na svim reimima rada ureaja (npr. dvostupanjski plamenik): 1. paljenje 2. rad na prvom stupnju 3. prelazak na drugi stupanj 4. rad na 2 stupnju 5. prelazak na 1. stupanj 6. rad na 1. stupnju i gaenje 25.3. Provedba mjerenja Mjerenja se provode u kotlovnici Tehnikog fakulteta. Koriteni mjerni ureaj je digitalni instrument za mjerenje temperature, relativne vlanosti, brzine strujanja, diferencijalnog tlaka (referentni instrument) s pripadajuim priborom i pisaem tip

155

Testo 400, proizvod Testo GmbH (centralna jedinica) proirena s instrumentom za analizu dimnih plinova Testo 350, s mogunou mjerenja sadraja O2, CO2, NO, NO2, temperature pretika zraka, tlaka sadraja vlage, brzine strujanja, komplet s priborom, pisaem i mjernim sondama, s mogunou memoriranja podataka i softwareom za prikljuenje na raunalo (Sl. 25.2).

Sl. 25.2 Mjerni ureaj Testo 350/400 s mjernim sondama za dimne plinove

156

Primjer grafikog prikaza rezultata mjerenja dan je na slici 25.3.

Sl. 25.3 Primjer rezultata mjerenja u razliitim reimima rada 25.4. Odreivanje koncentracije tetnih plinova i drugih karakteristinih veliina Udjeli tetnih plinova u dimnim plinovima mogu se izraziti kao masena koncentracija (udio mase sastojka), volumna koncentracija (udio volumena sastojka), parcijalni udio [ppm] - parts per million (volumni). Izraun normirane koncentracije tetnih plinova provodi se tako da se koncentracija dimnih plinova svede na referentni udio kisika, ime rezultati mjerenja dobivaju meusobnu usporedivost. Normirane koncentracije dobivaju se pomou sljedeih izraza:
CO mg / m 3 =

21 O2( zad ) 21 O2( izmj .) 21 O2( zad ) 21 O2( izmj .)

CO[ppm] 1,25 SO2 [ppm] 2,86 (NO[ppm]+ NO2 [ppm] ) 2 ,05

SO2 mg / m 3 = NO2 mg / m 3 =

21 O2( zad ) 21 O2( izmj .)

gdje je: O2(zad) = 3 % - zadani udio kisika O2(izmj) - izmjereni udio kisika u dimnim plinovima

157

Mjerni ureaji koji se koriste za ovu vrstu mjerenja obino nemaju ugraene senzore za odreivanje koncentracije CO2. Zato je potrebno raunski odrediti koncentraciju CO2 kao i pretiak zraka koritenjem slijedeih izraza.
= 1+ CO2 = O2( izmj ) 21 O2( izmj ) CO2 ,max

gdje je: CO2,max - maksimalni udio CO2 u dimnim plinovima koji ovisi o vrsti goriva CO2,max = 13,9 % - za mijeani plin Nadalje potrebno je izraunati gubitke uslijed osjetne topline dimnih plinova. Izraun toplinskih gubitaka u dimnim plinovima provodi se pojednostavljenim izrazom koritenjem faktora A2 i B, koji ovise o vrsti goriva.
A2 g dim . pl . = t pl t0 ( 21 O2( izmj ) + B

gdje su: tpl - temperatura dimnih plinova t0 - temperatura okoline A2 i B - faktori ovisni o vrsti goriva

A2 = 0,63 ; B = 0,008 - za tekui naftni plin (TNP) mijeani plin Na temelju izmjerenih vrijednosti koncentracija kisika (O2), ugljik(II)-oksida (CO), duik(II)-oksida (NO) i duik(IV)-oksida (NO2), temperature dimnim plinova (tpl) i temperature okoline (t0), koritenjem navedenih izraza potrebno je izraunati normirane koncentracije plinova: ugljik(II)-oksida (CO) duik(IV)-oksida (NO2) ugljik(IV)-oksida (CO2)

izraene u mg/mn3, kao i slijedee vrijednosti: gubitke u dimnim plinovima (gd.pl.) pretiak zraka (l)

Dobivene vrijednosti potrebno je usporediti sa graninim vrijednostima emisija (GVE) i odrediti da li zadovoljavaju propisane vrijednosti. Sa graninim vrijednostima emisija je potrebno usporediti sve vrijednosti koje su navedene u tablici iz Uredbe o GVE, izvriti ocjenu mjerenja tako da se napie da li izvor zadovoljava granine vrijednost, a ako ne zadovoljava obrazloiti zbog ega.

158

25.5. Primjer rezultata mjerenja Uobiajeni postupak mjerenja podrazumijeva umetanje mjerne sonde u dimni kanal izvora na odabranom mjestu. Nakon toga, kotao se iskljuuje i nakon to mjerne vrijednosti na mjernom ureaju padnu na nulu, ponovno ukljuuje. Prije ponovnog ukljuenja izvora na mjernom ureaju se ukljuuje automatsko pohranjivanje podataka izmjerenih vrijednosti, koje se pohranjuju u intervalima od 2 sekunde. Nakon to izvor dostigne stalne radne parametre, pristupa se promjenama reima rada (optereenja) izvora. Izmjereni podaci se nakon toga obrauju na raunalu te se prosjeci izmjerenih vrijednosti u nekoliko razliitih reima rada ocjenjuju prema GVE. Raunanjem prosjeka smanjuje se mogunost greke uslijed kolebanja izmjerenih vrijednosti. Na ovaj se nain mjerenja dobiva najbolja mogua slika rada ureaja. Ovakvim mjerenjem utvreni su slijedei rezultati: Tab. 25. 1 - 1. mjerenje: (pri radu plamenika na prvom stupnju) O2(izmj) 4,89 CO(ppm) 0 NO(ppm) 89 NO2(ppm) 2,3 tpl 105,2 t0 24,8

Tab. 25.2. - 2. mjerenje: (pri radu plamenika na drugom stupnju) O2(izmj) 4,58 CO(ppm) 0 NO(ppm) 96 NO2(ppm) 2,1 tpl 127 t0 24,8

Potrebno je izraunati normirane koncentracije tetnih plinova pri radu plamenika na prvom stupnju:

CO =

21 3 3 ] 0 = 0[mg / mN 21 4,89 21 3 3 ] NO2 = (89 + 2,3) 2,05 = 209,12[mg / mN 21 4,89

Takoer je potrebno odrediti i ostale bitne parametre za izgaranje pri radu na prvom stupnju: 1. Pretiak zraka

= 1+
2. Gubitci u dimnim plinovima:

4,89 = 1,3 21 4,89

0,63 g d . pl . = (105,2 24,8) = 3,142% 21 4,89 + 0,008

159

3. Sadraj ugljik(IV)-oksida u dimnim plinovima:

CO2 =

13,9 = 10,69% 1,3

Na isti nain se odreuje koncentracija tetnih plinova i drugi parametri za rad plamenika na drugom stupnju, te se dobije slijedea tablica: Tab. 25.3. Pregled rezultata R.br. CO(mg/m3) 1. 0 2. 0 GVE zadovoljava DA/NE Zakljuak: Mjerenjima emisije utvreno je da izvor ne zadovoljava uvjetima graninih vrijednostima emisija zbog prekoraenja doputene koncentracije duikovih oksida svedenih na NO2. Napomena: Kako se radi o plinovitom gorivu, glavni izvor zraka za formiranje duikovih oksida se nalazi u zraku za izgaranje, pa je stoga smanjenjem pretika zraka mogue postii i manje emisije duikovih oksida (NO2). 100 NO2(mg/m3) 209,12 220,45 200 CO2[%] 10,69 10,94 gd.pl.[%] 3,142 3,919 10

l 1,3 1,27 -

160