You are on page 1of 211

http://www.balkandownload.

org/

M
Gl repolu

Robinja
Pria o nemoguoj ljubavi u haremu

Naslov izvornika Gl repolu, CARYE Copyright 2007 Gl repolu Kalem Literary Agency 2007.

M
Pria o nemoguoj ljubavi u haremu
Doba je vladavine sultana Abdulhamida I, dvadeset sedmog vladara Osmanskog Carstva. Harem je raskoan zatvor ukraen satenom, svilom i najfinijom keramikom. Njegovim se prostorijama iri miris ruinog ulja i ugodna hidaz glazba. U njemu zvecka najskuplji nakit a zrake svjetlosti prelamaju se kroz najvrjednije drago kamenje. Abduldamidov je harem prepun lijepih i obrazovanih ena ali jedna je drugaija. Ono to je sultan s njom doivio oaravajue je ali i zastraujue. Biti s njom bilo je predivno, toliko da se sultan uplaio osjeaja koji su ga preplavili. Hoe li je sultan ponovo pozvati u svoje odaje? Hoe li sultan popustiti pred arima lijepe robinje? I je li sultan jedini svjestan izvanrednosti te haremske ljepotice? Sve odgovore potraite u ovom zanimljivom romanu turske spisateljice Gl repolu koja je, otvorivi vrata harema, otkrila tajnovit svijet u kojem se pored moi i interesa deavala i arolija ljubavi.

M
Moj djed sultan Sulejman zaljubio se u Hurrem, Mladi Osman u Akileju, a sultan Ibrahim se toliko zaljubio u Humaahu da su se i slubeno vjenali. Sjeanja na njih prepuna su ena koje su potpuno pokorile ta tri vladara svijeta. I ja se zato bojim takve slabosti. Moji strahovi ne smiju se obistiniti!

M
Robinja i harem. O ta smo dva pojma proitali mnoge knjige i bili primorani zadovoljiti se samo povrnim informacijama. S te je strane knjiga Robinja spisateljice Gl repolu drugaija od ostalih. Njena profesija i dar pisanja u ovom romanu postiu savreno jedinstvo. itatelj ima osjeaj kao da ita dokumentarnu knjigu u kojoj se susreu fikcija i povijesna zbilja. itajui o jednoj osmanskoj instituciji i o vjerojatno najrigoroznijem, najzanimljivijem i natajnovitijem svijetu i tekom ivotu jedne osobe u toj instituciji kao i mree ljudi unutar tog carstva, primjeuje se spisateljiino oko za detalje koji proimaju ljudske misli. Dogan Hizlan

Ne vjerujem u duhove, ali vjerujem u snove, a ponekad i u bajke...

M
Za mojeg dragog prijatelja Selima Ilerija...

Nisam oekivala da u ovdje pronai ljubav.

Duo moja, ljubavi moja, jedino svjetlo moje due, Velianstvo moje, nisam to oekivala. Naravno da je bilo toga to sam oekivala, o emu sam sanjala, i emu sam se nadala. Ali ne i ovo. Srea to si mene odabrao, okus uspjeha, i ponos to ti se sviam... Na sve sam se to bila pripremila. Bila sam spremna. No, nisam oekivala da u osjetiti ljubav za koju sam samo ula iz pria... Nisam to oekivala. Stvarno nisam to oekivala. Nisam oekivala da u ovdje pronai ljubav. One noi uivala sam sluajui te dok si mi govorio: moja Akidil 1, i svaki bi mi se put srce napunilo ljubavlju jer si me smatrao vrijednom tog imena... Kada si uzeo pramen moje kose hvalei njenu zlatnu boju i rekao da se pri svakom pogledu u moje oi osjea kao da nanovo otkriva ocean, srce mi se napunilo radou...

tur. Akdil - ljubav srca. (op. prev.)

M
Ono to smo ti i ja proivjeli od te veeri do jutra vjerojatno je i vie od onoga to netko proivi tokom cijelog ivota. Vie, da, to je prava rije, bogatije nije dovoljno prikladna rije, ona moe odvratiti panju u drugom smjeru. Bolje je rei vie. Iskre nastale kada su se naa tijela dotakla, usporedive su s dimom tko zna kojeg uzavrelog ratita ili s oblakom uzbuenja nastalim usred tko zna koje borbe. Nai zajedniki trzaji odzvanjali su tihim udaranjem silovitih otkucaja tko zna koliko herojskih srca. Ne znam zato pronalazim inspiraciju na ratitima, tako mi je dolo... Znai da nae zajednitvo smatram ratitem. I da paklenu vruinu sukoba smatram jednakom rajskoj vruini voenja ljubavi. Trenutak u kojem ti se gotovo bez daha pribliavam usporediv je sa zadnjim korakom baenim prema smrtonosnom trenutku neizbjene borbe, trenutku koji nema povratka, trenutku koji niti ne trai povratak... Kao da smo bili na zamiljenoj galiji i promatrali divovske ribe koje love zmajevi na zamiljenom valovitom moru, kao da smo se zajedno njihali osjeajui svaki pomak olujnog mora koje nas je nosilo... Najstraniji snovi i najdublji i najstrastveniji osjeaji, jedinstvo suprotnosti i vrhunac sree...

Predvorje je opet prepuno. Ovo je posljednja faza pripreme za veeranje slavlje... Ova predivna sultanova odaja, ova

10

M
svijetla kupola ponovno e ugostiti svojeg gospodara. Ukratko, ovo je sredite prebivalita Zillullah fil-arza, Sjene Allahove na Zemlji, vladara Velike drave, naeg padiaha. Na vladar samim svojim biem ini prostor svetim, a harem je njegov nedostupni i nedodirljivi ivotni prostor. Sluiti ga srea je koju ne zasluuje svaki njegov sluga, no ja sam jedan od sretnijih. Zajedno s robinjama koje posluuju, u predvorju se nalazi i nekoliko haremskih aga besprijekorno tamnoputih lica, u savreno bijelim kaftanima i crvenim dimijama. Svatko vri svoje dunosti kako treba, a zbog mojeg prisustva svi su jo i paljiviji. Ovo nije moja uobiajena dunost, inae ovakve veeri prireuju ene na visokim pozicijama koje odgovaraju kalfi riznice, no ovaj je put na vladar zatraio mene. Svi znaju da izuzetno dobro ispunjavam svoje dunosti. Age se kreu vrlo tiho. Svatko svoju dunost obavlja profesionalno i ne doputa pogreke, meutim jo uvijek ima onih koji se trude biti primijeeni, privui panju i istaknuti se meu ostalima, a ti su vrlo nadobudni... Jo malo pa e svi osim moda jednog-dvoje predvorje potpuno prepustiti enama. enama koje nemilosrdno tite, kojima su otvorili svoja srca, i koje nikada nee moi dotaknuti... Njihova je mukost unitena, no to je s njihovim

11

M
osjeajima? Teko je nositi se s time, jako teko. Tko je glavni krivac te muke? Bol tijekom tako razarajueg zahvata, ili moda patnja koju trpe nakon toga, ili borba koju proivljavaju njihove due nakon to se ivot samo tako nastavi, ili pak neizdrivo razoarenje koje prua osjeaj nepotpunosti? Najbolje je ne razmiljati o tome. I oni tako ine, znam to, jako dobro znam. U suprotnom mislima... ovjek postane zatoen meu takvim

Sultanovo predvorje jako je rasvijetljeno veeras. Crvena i zlatna boja, ove dvije boje koje se savreno slau, potpuno su obavile predvorje... Crvena i zlatna boja kao da oko sebe ire toplinu, i sjaj. Crvena i zlatna boja kao da griju prostoriju hvatajui svjetlo koje se odbija u ogledalima od plavkaste keramike... Sve obavija duh nevjerojatnog svijeta bajki, posebnog svijeta. Svi neto oekuju. Svata oekuju. Najprivlanije ljepotice harema sjele su jedna uz drugu, svaka nemilosrdno naglaavajui svoju titulu... Hanume su na mjestu za poasne goste. To su privilegirane ene koje su zavele sultana i podarile mu dijete. Razmaene sultanije harema.

12

M
Mone ene harema. Ne zna se koliko dugo. To je jedna od bezbrojnih nepoznanica harema. One su svaki tren spremne izgubiti i zaboraviti sve to su proivjele. Prole su obveznu i teku kolu, na neki se nain istakle, dokazale se, smatrale su se dostojnima sultanove pratnje i tako su stekle ovako cijenjene titule, a i zaslueno su stekle pravo na ta mjesta pridonijevi nastavku dinastije. Smjetene su na irokom podiju desno od sultanovog prijestolja. Sjele su prekrienih nogu na divane ukraene srebrno protkanim jastucima... Nadreenost koje su si same nametnule oita je, kao da su omotane u posebne ogrtae. Sretnice s kojima padiah esto voli provoditi vrijeme u lonici sjele su pokraj, trudei se da ponovno privuku panju... Osim ponosa koji osjeaju zbog toga to je tom jedinom mukarcu, naem vladaru, ugodno provoditi vrijeme s njima, obuzela ih je elja za napredovanjem te su odbacile tugu svojih prolaznih elja. Odabrane robinje smjestile su se sa strane. Stoje na nogama, ruke su smjestile sprijeda iz potovanja, i spremne su na zapovijedi, kao i na pokazivanje svoje privlanosti... Jako su mlade, svjeeg izgleda i pune zanosa. I veoma su lijepe. Pravilo nalae da u sredini dijela predvorja odvojenog za ene sjedi majka sultanija. No kako je majka naeg vladara Abdulhamid-hana preminula prije puno godina, njeno je

13

M
spokojno mjesto sada prazno, i nitko ga ne moe preuzeti. Da kalfa riznice koja je preuzela poslove majke sultanije zasjedne na to mjesto ne bi bilo prikladno, bez obzira na kalfinu privilegiranost... Jo malo i poet e svirati glazba, glazba koja e doekati naeg svetog vladara... Na gornjem su se katu odavno smjestili muziari i pjevai. Veeras e svirati arapska hidaz glazba, tako smo odluili, pria se da takva glazba pokree strast i potie poudu... Odavno je ve poznato da je padiah ovisan o enama, kao i to da ih cijeni i pokazuje im njenost. ene vlasnika osmanske zemlje, ene harema. Neke od njih za ovu su se veer spremale u velikim odajama harema, neke u malim odajama, a neke pak u spavaonicama. Nekima su sluge pomogle, a neke su se same spremile... Sve one pokuavaju smiriti svoje uzbuenje, potajno gledajui jedna drugu... Neke od ovih ena jedan mukarac jako dobro poznaje, neke neto manje, a neke pak nimalo... Neke od njih jednog e dana postii svoj cilj, no veina provodi svoje dane gajei nadu ivotarei i sluei druge, sve dok im jednog dana ne bude doputeno da postanu gospodarice skromnih domova, ili sve dok ne izau kroz Vrata smrti umotane u efine... Neke su dole sa sjevera, neke iz sela smjetenih na

14

M
strmim padinama planina Kavkaza, neke s istoka, neke iz uma bogatih vodopadima koje pripadaju otroj gruzijskoj klimi, neke sa zapada, neke iz movarnih mjesta koja odjekuju vruim zrakom s Balkana, a neke iz europskih drava spomenutih u putopisima brodova koji plove po vruem mediteranskom moru i koje je sudbina odvela u ruke gusara... Ono to sve one zajedno dijele je ljepota. Da li e im to biti prednost ili ne, nije poznato... ene koje su se okupile u predvorju ne natjeu se samo tijelima ve i svojom odjeom, i kao da je svaka od njih rijetka rua u rajskom vrtu... Potkoulje su im prozirne, boje dijamanta, saivene od najtanje tkanine, visokog ovratnika otvorenog prema jedinstvenom skrivenom blagu na prsima. Prsluci s preklopnim rukavima, ukraeni tankim vezovima cvijea, raznih su boja, od ute boje afrana do boje rue, od boje neba do plavozelene, od ljubiaste do boje indiga... Sjajni svileni kaftani poludugih rukava elegantno su sloeni sa strane. Sloeni su da bi debeljukaste noge koje lagano pokrivaju dimije boje pistacije, jorgovana, i oraha, bile udobno prekriene, i da bi pozlaeni remeni ukraeni rubinima njeno drali trbuhe koji se slobodno kreu. Dugmad na haljinama i pojasevi na kaftanima nisu zakopani, da bi se vidjeli vratovi osvijetljeni zlatnim kuglama i komadima smaragda... Dijamantni ukrasi na kosi s perjem pauna i aplje,

15

M
pozlaene krune, i sjajan nakit, predivni su poput pravog cvijea. Sjajni biserni i koraljni ukrasi za pramenove meu valovitom dugom kosom i nakit za zatiljak, padaju na ramena... Redovi zlatnih narukvica koje obavijaju snjenobijele zglobove pune prostor neusporedivo arobnim zveketom... Koja e ena privui sultana? Koja e ena postati eljena? Moda Binnaz koja je stavila siune smaragdne cvjetove meu srebrnim nitima protkane pramenove i koja svoje zelene oi poput dragulja ne skida od sultana? Ili moda lagano nasmijana, osjetljiva i srameljiva Dilpezir s jamicama u obrazima, ije duge trepavice okruuju njene crne oi i bacaju sjenu na lice? Ili e to pak biti Mutebere koja s nedvojbenim zadovoljstvom naem vladaru nudi svoju valovitu crvenu kosu na kojoj se nalazi dijamantna kruna, i na ije se ruiaste obraze slijevaju biserni ukrasi za pramenove meu kojima ima i rubina? Ili e moda vladarovo srce ponovno odabrati novu djevojku; tamnoputu, njenu, krhku ljepoticu koju su oteli gusari i jedino padiaha smatrali vrijednim njene ljepote, zavodnicu kojoj su dali ime Nakidil... Da, nikome nije promaknuo Abdulhamid-hanov slatkorjeiv jezik prema Nakidil. ak i njegova Akidil sada zna da za nju vie nema nade. Ve neko vrijeme je sultan nije niti pogledao. Moda se moj uzvieni gospodar trudio ne gledati u nju... Jer, to ako se nee moi kontrolirati, to ako njihova strast opet pree onaj zastraujui prag... Za mene pak misli da ne znam koliko su uzbuenje njih dvoje doivjeli te noi.

16

M
Vladaru moj, moram ti rei da mi se jako sviaju naunice za koje si me smatrao dostojnom da mi ih poalje. Razveselili su me ti predivni kamenii u obliku suza, poredani tako da tvore polovicu cvijeta. Moram ti se zahvaliti. Je li mogue da me tvoj blagoslovljeni pogled uhvatio dok sam ushieno promatrala kamenie na onoj predivnoj viseoj lampi velike dvorane Harema? Zar si primijetio da osjeam bliskost s tim ukrasom, dragi moj vladaru? Ako stvarno jesi, to me ini presretnom. Ipak je to moj san, ali svejedno bih htjela da bude istina, elim misliti da ti je cilj razveseliti me... Prvo to sam pomislila kad sam uzela ove elegantne naunice u ruke je da kamenii u zlatnom postolju slie na suze. Ali te suze zajedno ine cvijet. Kao i ono to osjeam u svom srcu. Ljubav prema tebi koja me tjera na suze takoer me puni neusporedivom sreom i nadahnuem kao da posjedujem najdragocjeniji cvijet na svijetu. Moje srce treperi poput oajne ptice, preputa me mati u sasvim krivo vrijeme, i obasipa eljom za ponovnim proivljavanjem svega. Magian je to osjeaj koji za sobom ostavlja trag tuge... Nemogue je otkriti tajnu ovakve ljubavi, nemogue.

17

M
Uzbuenje u sultanovom predvorju dostiglo je vrhunac. Ja sam pak miran, ozbiljan, pa ak i zamiljen, kao da u sudjelovati u nekakvom vjerskom obiaju bez kraja. Unato svim dogaajima i svom sjaju oko mene, uzaludno se trudim rijeiti kaos u sebi, nevezano za tihi kaos koji prevladava... A s druge pak strane ne mogu se suzdrati a da paljivo ne nadgledam sve. Na meni se sigurno odraava ponos to ispravno inim svoju dunost koja mi je rijetko zadata, ali koju mi je na gospodar osobno danas povjerio. On je dostojanstven mukarac. Dostojanstven mladi. Da, ba takvim ga smatram. Visok je i oito mijeane, tamne puti koju ne moe zanijekati. Nasuprot tome ima jedinstveno zelene oi. To je zelena zbog koje se oni koji je primijete moraju truditi sakriti svoje oduevljenje, zelena poput algi na dnu oceana... A njegove pune usne i crne obrve, dok s jedne strane podsjeaju na cijelu njegovu dinastiju, s druge pak strane vuku na crnu kou. Iako jako rijetko, kada se nasmije njegov nakrivljeni osmijeh otkriva bijele zube, no kao to sam rekao, ne smije se esto. Njegov koati nos i duboka rupica u bradi nedostaci su lica na kojima sam zahvalan! Ukratko, da se ne zna to tog ovjeka ini posebnim, nitko ne bi smatrao da ovdje ima mjesta za njega...
18

M
Doista, niti jedan mladi nema tu ast doi u Harem, i to u samo njegovo sredite, osim gospodara. Jedino da na uzvieni gospodar sasvim izmijeni pravila sa svojim posebnim eljama... Ovo predvorje u Haremu je poetak padiahovih odaja u Novoj palai, sve ostalo pripada samom vladaru svijeta... Tko zna emu je sve posvjedoila ova predivno ukraena kupola u najveoj prostoriji Harema... Ovdje sve kao da lebdi u nekom maginom svijetu... Dok preko dana sa sjajnih prozora koji gledaju sa samog vrha visokih zidova izlazi raznobojno svjetlo i stvara osjeaj sumornosti u dvorani, naveer svijee s kristalne lampe koja visi s kupole, ukraene suznim kamenjem, na sve strane odraavaju zlatno svjetlo rukom pozlaenih ukrasa na predivnoj drvenoj kupoli... Oi moje Akidil esto se ne skidaju s te visee lampe, gledaju u velike suze od kamena poredane naokolo starog kruga, u to oaravajue kamenje dobiveno iz stijena. Samo gledaju u njega, nepomino. Gledaju u te suze toliko razliite od iznad njih poredanih kristalnih tapia i ocrtanih kristalnih posuda sa svijeama, kao i od malih kristalnih lopti poredanih niz lanac lampe... Preputa se neem to je drukije, poput nje... Kamen koji se zanjie i uz najmanji vjetar, koji hvata svjetlost i odraava je, i koji nju samu probudi iz njenih prozirnih misli... Taj bezbojni kamen bistar poput vode otkriven je u skrivenim peinama planine Kaf starih Grka. Oni koji su ga otkrili vjerovali su da su stvorili led koji se nikada nee rastopiti i zato su mu dali ime krustalos to na njihovom jeziku znai led, i od tada se to ime
19

M
zadralo. Ve stoljeima svojom istom i bistrom pojavom slovi kao simbol nevinosti, i tretira se kao najvrjedniji dar... Istraio sam priu o ovom kamenu samo zato to sam ga usporedio s Akidil. Kau da ovjek ui dok je iv. Vrijedne kutije, posude, ae, nakit za remenje, naunice, ogrlice, svi ukrasi koji se nalaze u riznici ne mogu poprimiti oblik ovog vrijednog, tvrdog kamena. Mislim da je jedini oblik koji pristaje kristalu iz stijene ovaj oblik suze. Kao da su se padajui iz srca stijene smrznule velike suze i ostale takve... Moja Akidil stalno razmilja o tom udu, o toj nevjerojatnoj preobrazbi, kao i o svojoj promjeni, znam to... Ja, pak, ja je smatram jednakom ovom kamenu, ovom ukrasu koji zrai, u tom kamenu vidim moju Akidil... Poelio sam joj darovati nakit s takvim kamenom. Tko zna, moda jednog dana...

Stavila sam naunice, moj Vladaru. Nisam ih htjela staviti u rupe na uima ve u one rane koje si zadao mojem srcu, da sam barem mogla raskomadati svoje tijelo... Te su kamene suze dosta teke. Sjetila sam se trenutka kada sam prvi put buila ui, kao da sam ga ponovno proivjela. Kalfa nije imala suosjeanja za moju bol, sjetila sam se kako mi je probuila ui sa zlatnim krajem male naunice, kako je istom krpom obrisala krv koja je potekla, i kako sam se ja trudila zadrati suze stiskajui zube... ene u haremu moraju imati barem jedan par naunica, to zna, moj gospodaru. Sve se one kite samo za tebe, da bi im meu kosom neto zasjalo, neka
20

M
druga boja... Koja bi te moda zavela... Jer nije im vano samo svidjeti se, ele zavesti. I svi znaju za koliku cijenu. Tko ne bi volio dobiti teko izraeni nakit? Sad je ve postao obiaj da alje nakit robinji koju cijeni, s kojom sa zadovoljstvom provede svaku drugu no u svojoj postelji. A te ene prema vrsti nakita koji im izabere, prema njegovoj veliini, poinju gajiti nadu za naredne dane, za svoju budunost. Pitam se, bira li sam taj nakit?

Haremske robinje zaljubljenice u glazbu, odabrane prema svojim sposobnostima, smjestile su se na balkonu iznad dijela za ene, i sada tiho ekaju. U njihovom sam odabiru ja igrao veliku ulogu. Do danas harem nije vidio takve sviraice saza. Ove su djevojke odabrane meu bezbrojnim robinjama i morale su biti najbolje. Harem je ionako kola, vrlo stroga kola. Ljudi ga takvim ne smatraju, ali veina ena koje ovdje ive, dou, prou kroz ova vrata, i odsele, a da ih njihov gospodar niti ne stigne pogledati, no svaka od njih stekne najbolje obrazovanje. Kada na gospodar zatrai da zabava bude savrena, meni s povjerenjem naredi: Ti to sredi, Daferu!, i ja to uinim, trudim se uiniti najbolje kako znam. Dodue ovu neprocjenjivu grupu sviraica saza na gornjem katu kao i pjevaice na vladar nee niti vidjeti, ali e uti glazbu. anse da padiah svijeta poasti ove djevojke s nekakvim komplimentom jako su male, jedino ako jedna od njih privue

21

M
panju svojim jedinstvenim glasom... Ove djevojke ionako nisu odabrane zbog svoje ljepote ve su se istakle svojim muzikim talentima i ve se godinama obrazuju kako bi zadovoljile glazbeno nepce padiaha. No ponekad kalfa riznice jednu od njih izabere kao dostojnu vladareve postelje, i tada njoj naredi da poslui kavu ne bi li je vladar odmjerio od glave do pete, a ako mu se jo i svia, nema boljeg...

Gospodaru mog svijeta, Od onog dana samo razmiljam, trebamo li vjerovati u sluajnosti? Je li to bila sluajnost kada je na onoj zabavi kalfa tvoju vjernu robinju smjestila blizu tebe, ispred podija s divanom? Ili je tu bio upleten prst sudbine? Zapravo, meni nije naredila da ti donesem kavu, niti erbet, hou rei, nije imala namjeru pribliiti me tebi, vjerojatno se trudila to uiniti s nekom drugom djevojkom. No, kada si ti, u jednom trenutku, okrenuo glavu i pogledao me svojim dubokim oima koje podsjeaju na tamu u noi, umjesto da maknem pogled kako nalae pravilo, nisam ga mogla skinuti s tebe zbog tolikog uzbuenja to sam ti odjednom tako blizu. Nisam, i to je to. Kada su nam se susreli pogledi kao da je dolo do sudara dvaju svjetova, kojeg smo samo mi osjetili. ak i smak svijeta ima svoj kraj, na se uskoro poeo smirivati, ali njegova se privlanost nastavila, samo izmeu nas... Moj se ivot promijenio, a vjerojatno i tvoj. Oita promjena u mom ivotu je da sam dan nakon provedene noi u tvojoj uzvienoj postelji dobila mjesto na donjem katu Odaja za miljenice, u onoj ograenoj sobi niskog stropa. Sada
22

M
prostirem svoj krevet na istom mjestu kao i druge ene kojima si nekad podario svoje srce, pa makar on bio na samom kraju... Sretnice koje si ee znao poastiti svojim prisustvom, majke tvoje djece, i cijenjene hanume ionako ive svaka u svojoj odaji, a obzirom da jedna drugu ne trpe, tako je i bolje. Ne smeta me to spavam na samom kraju sobe, naprotiv, to mi omoguava da ostanem sama kada to poelim. Da razmiljam o tebi, i o ljubavi... Iznenadila sam te, znam, moj uzvieni gospodaru, doista to znam. Osjetila sam to kada si me zadnji put zagrlio. inilo se kao da prvi put grli nekoga. Kao da si sve prethodne zagrljaje izbrisao iz glave. Oito si se trudio da shvati snagu koja je tekle od mene prema tebi. Ti si za mene sama ljubav. Ja trebam ljubav. I uvijek sam je trebala. Ti mi nee moi podariti ljubav koju elim, znam to. Ja u je sama proivjeti. Sama...

ene. Draesni ukrasi mojeg ivota. Kau da je samo Allah osuen na samou. Moje ene ine moj ivot vrijednim, i ja im zato ne smijem uskratiti svoju panju. One koje kalfa smatra dostojnima mojeg zagrljaja ili one koje privuku moju panju i uivaju tu ast zapravo uvijek slie jedne na druge. Jednolinost njihovog ponaanja oduevljava me, iako znam da su sve prole isto obrazovanje. Predaju mi se s krajnjim potovanjem. Nude se poput
23

M
ukusnog obroka, sloene na najdragocjenijem tanjuru... Samo sam jednom doivio neto sasvim drukije, prije nekog vremena, neto posebno to mi se zarezalo u pamenje. Nisam nikad mislio da bi me to moglo toliko dirnuti. ena u mojem krevetu bila je drugaija. Strast koju sam osjetio bila je drugaija. Kao da sam se izgubio, i postao netko drugi. Te sam noi pa sve do jutra, sve dok nije zasjao dan, pa ak i malo kasnije, postao netko drugi grlei tu enu. Uplaio sam se toga to to nisam bio ja, kao da sam bosonog hodao po nepoznatom tlu, i kao da je proljee divljalo, imao sam osjeaj da e se svakog trena iza procvalih brda pojaviti zmaj, i da me nekakav glas upozorava da budem oprezan, da se ne prepustim, no ja nisam imao volje posluati ga. A ena u mojem zagrljaju toliko se unijela da je nije bilo briga ni za to, dogodila se ljubav, a nas dvoje kao da smo se topili u mlakoj rijeci. Nas dvoje. Nisam bio jedini koji to osjea, kao inae. Bila je toliko strastvena, toliko se unijela u ljepotu ljubavi, nisam je se mogao nagledati. Oaravajue. Zastraujue. Predivno. Sigurno je i ona bila obrazovana u ovoj palai, ne bi dopustili da vidim neku drugu u Haremu. Znai da se i ona okoristila istim obrazovanjem. No, kao da je nisu dirala pravila koja je nauila, naprotiv... Znai da i ene mogu uivati kao i mukarci, i da to znaju i pokazati. To mi se

24

M
svialo, ali, ma, ne znam. U svoj toj silini, inilo mi se boljim oduprijeti se privlanosti i smiriti svoju strast. Vladarovo mjesto za padiaha je spremno, prekrivai protkani srebrnim nitima paljivo su rasprostrti, namjeteni su jastuci od crvenog satena s biserima, smaragdima i rubinima, kao i postelja od perzijskog baldahina s podstavom od zelene tkanine i cvjetnim ukrasima na povrini... Ovo visoko, staro i privreno prijestolje kao da je sredite cijelog prostora... Na postolju povienom za jednu stepenicu nalazi se divan visokog naslonjaa koji daje dojam postolja na postolju... Natkrov koji se vije u visine na mramornim stupovima ukraen je raznobojnim slikama, a prednja strana predstavlja znak sultanata s pozlaenim crtama. Dvije njegove strane okruene su izrezbarenim, niskim pozlaenim mreama... I to na nain da ine granicu koja skoro neprimjetno odvaja vladara od njegovih robinja. Sve simboli vladavine... Ovaj e predivan prizor biti upotpunjen kada njegov vlasnik sjedne na svoje mjesto... Kada svjetlost iz dijamanata na turbanu padiaha krene odraavati iz kristalnih ogledala pozlaenih okvira, smjetenih meu ukrase ruinih grana na krovu, boje rubina i smaragda, tada e to postolje sa svojim uzvienim vladarom zasjati u punom sjaju... Da se mene pita, na velikom vladarovom prijestolju sa sve etiri strane zlatna i koraljno crvena boja zajedno stvaraju sklad i nadopunjuju se, ali jednostavna keramika ukraena plavim i bijelim cvjetovima koja se nalazi meu njima nikako im ne odgovara. Ta je keramika stigla iz
25

M
Nizozemske, iz grada Delfta koji se proslavio keramikom, i smjestila se na zidove harema, kao novo otkrie naeg vremena... No uitak naeg gospodara se ne propituje, to je njegov posjed, njegova zapovijed.

Svjetlosti mojeg srca, kad sam s tobom imam osjeaj kao da sam na samom vrhu svijeta. A sada sam pak obavijena tugom u rukama nostalgije. Moje tijelo uzaludno trai tvoj vrui dah. Jednom, samo jednom si me smatrao dostojnom sebe, tada nije bilo vee sretnice od mene, a potom si me udaljio od svojeg uzvienog srca i prepustio me tuzi. Nisam se uspjela oduprijeti ljudskoj naravi i zaljubila sam se u tebe... I to toliko da mi je isto osjeati tvoju ljubav u meni kao i doivjeti je. Da mi netko oduzme jedno od to dvoje, i drugo bi odmah nestalo. Ne znam to ti misli o tome, gospodaru moj. Vie ne zove svoju robinju u svoj mir, i u svoju uzvienu postelju. Uspomenu na tu jednu no koju sam proivjela u tvojem zagrljaju uvat u kao svoju najvrjedniju dragocjenost do kraja svog ivota. Nemoj misliti da u je pamtiti po tome to sam provela no u zagrljaju padiaha! Ne, ve po tome to sam doivjela ljubav. Kao to je zapisano na vratima sobe gdje je smjetena tvoja uzviena postelja, ova e vrata sree otvoriti samo kljuem truda... Pisanje ljubavnih pisama mojem sultanu i obraanje onome kojeg volim moja su jedina utjeha. Pisma koja u se
26

M
usuditi napisati ti nikada se neu usuditi poslati, znam to. Sve ono to sam do sada napisala i to u tek napisati... No, moda jednog dana s razlogom skupim hrabrosti... Tko zna. ak sam i u tim predivnim trenucima, dok sam ti bila najblie, osjetila prolaznost vremena i nostalgiju za tobom. Kako da ti to objasnim svojim jednostavnim govorom? Kao da su neizbjene stvari kamenje koje ini na ivotni put i bez kojeg na put prema naprijed nije mogu a da ne nagazimo na njega. Kada razmiljam o tebi i svojoj poziciji, uhvati me tuga, obavije me kao nekakav ogrta lagan poput efina koji e nas sve obaviti kada za to doe vrijeme, a ja joj se predam, potpuno nemona. Toliko si mi blizu, a opet toliko daleko. Tvoje me crne oi neprestano prate, nema potrebe da bude prisutan da bi moje oi vidjele tvoje. Unutranjost mi lagano zatreperi, i tekim uzdahom sva zadrhtim. S drugima se viam samo u prolazu, ni s kim nisam bliska. Ni svoju ljubav prema tebi ne dijelim s njima. Oni ne razumiju takvu ljubav, i bolje. Da, ni s kim drugim ne elim dijeliti svoju ljubav osim s tobom, a ponekad ak niti to. Tko zna, moda me haremske ene vole ba zbog toga to ni s kim ne dijelim svoju muku i bol. Znam da sam osuena na ovu neuzvraenu ljubav, to mi je zapisano u sudbini. Tko se njoj usudi suprotstaviti?

27

M
Ponekad osjetim elju da preispitam ivot, ali zatim odustanem, i odmah se umotam u onu spomenutu prozirnu tkaninu, u svoju tugu. Ona je moj najbolji prijatelj, nikad me ne naputa. Spoznaja da me nee napustiti hrani moj duh nekakvom udnom sigurnou, kao grana za koju se mogu uhvatiti. Na ovaj nain prolaze moji dani, samo idu...

Priprema voa koje e biti ponueno naem gospodaru sultanu sama po sebi je vrlo posebna, i to toliko da zahtijeva odreeno znanje kako bi bila pravilno izvrena, i zato kalfi riznice osobno pripada ta dunost, unato prisustvu mnogih sluga. Glavni kua hrane ve je prije kuao sva jela. Spomenuta jela nisu prethodno skuhana i dovrena. to se tie tek ubranog voa, potrebno je pripaziti da ono ne ispadne iz ruku. Voe koje spremno stoji u smonici predvorja mora se izvaditi tek zadnji tren tako da bude ponueno gospodaru u svojem najsvjeijem obliku. Kako sam veeras ja preuzeo pripremu svega, naredio sam da se crne smokve i crno groe stavi u porculanske posue ukraene rubinima, i to paljivo. Boja crvenih smokvi i Sultana groa odgovara boji zelenog kamena pa sam naredio da se stave u posude od kineskog porculana koje na povrini imaju predivno isklesane otvorene cvjetove. Ove su posude naslagane na niske stolie od kornjaevine

28

M
ukraene sedefom, i samo to ne zaslade naeg gospodara najfinijim voem kasnog ljeta, gotovo rajskim voem... Kada su svojedobno vladari htjeli jo vie uljepati ove posude iz kineskog svijeta, tada bi zlatari palae na njih stavljali vrlo vrijedno kamenje u obliku cvijeta na zlatnim podlogama, i to svaki na svoj nain... Tako su izraena umjetnika djela koja odgovaraju osmanskom stilu i koja su stvorena za padiaha, svako jednako vrijedno kao i komad nakita... I upravo tim posudama poput nakita pristaju svjee rue, netom ubrane iz sultanovog vrta, smjetene u visoke ae posrebrenih ukrasa. Ovaj sam put posebno zatraio da se uberu rue svijetloruiaste i svijetloljubiaste boje, a da se ostave tamnocrvene i bljetavo ute rue, da ne bi zasjenile boju voa... Voe na ledu jo uvijek je zaroeno... ak se i boja bobica groa koje visi iz posude, odraava na posrebrenom tanjuru na kojem stoje, kao da iekuju da ih se strastveno pojede... Nakon voa oi mi odmah bjee na umivaonik sa zlatnom slavinom koji se nalazi pokraj prijestolja, i na motive europskog stila na tom mramornom umivaoniku. A ti motivi kao da oponaaju ovo voe. Njihovo voe izraeno je od mramora, smjeteno u mramornoj posudi, na obje strane zrcala na umivaoniku, sasvim maleno spram ljepote oko njega... Kristalno zrcalo sa sedefastim ukrasima koje se nalazi s druge strane prijestolja isijava svjetlost na sve strane u predvorju. I to toliko da bi neki pomislili kako je cijela prostorija u ogledalima... No to nisu jedina ogledala u prostoriji, tu su i ona ovalna ogledala unutar krova, ali njih
29

M
mogu vidjeti samo oni koji tamo sjednu, oni najprivilegiraniji. Samo je nekima poznato da se iza ovog velikog ogledala nalaze skrivena vrata kojima je otac Abdulhamid-hana, sultan Ahmed III prolazio u njemu najdrau prostoriju, blagovaonicu. Jasno da vie nema onih koji se sjeaju kako je i kada Ahmed-han koristio ovaj skriveni prolaz...

Ponekad mi je udno zabavljati svoj duh u vrijeme kada je stanje u zemlji svima poznato. No takav je ivot u palai. Ja sam i vlasnik ovog nakienog svijeta bez granica, i njegov zatoenik, poput akindije na granici, svakog se trena mogu od njega odvojiti, svakog sam trena na to spreman... Da zapue politiki vjetar iz suprotnog smjera odmah bi razbio moje stakleno prijestolje, znam to, iako o tome ne govorim otvoreno. Zato se pravim da sam jak, uzvien, rezerviran, ponosan i uspravne glave. Kao pravi vladar. Kao vladar snova. Kao da se zabavljam. Kolike od ovih ljepotica koje me ekaju znaju da neprestano zbog nedostatka snage gubim ravnoteu, da se muim osigurati hranu siromanom narodu osobno ga promatrajui, da nakon svake vatre brojim koliku bi koliinu
30

M
kruha ispekla ta izgorjela pe i trudim se nadoknaditi je... Da kada u lukim skladitima nestane ita osobno piem mnoge naredbe upozorenja lokalnom namjesniku... Da maskiran eem gradom i posjeujem pekare, isprobavam uzorke kruha i provjeravam radi li se kruh od mjeavine prosa i jema te odvajam onaj kruh u kojem nema penice... A ako kod prodavaa nema ulja, svijea i sapuna, odmah se raspitam zato... Da sam odluan u uspostavljanju javnog reda... Da razmiljam samo o ovim problemima... Uostalom, zato bi one trebale znati za to? One samo znaju za ukrase, istou, pristojnost i talent... Razmiljaju li uope o tome zato na proslave dume esto odlazim u damije koje nisu okupljalita za vladare? Nisam pobornik stoljetnog grade okupljalita za vladare prije njih izgradili. Nalaziti mjestima kamo dolazi narod nego klanjati namaz visoko razini... obiaja prema kojem arhitekti prema onima koje su arhitekti se u damijama, na svetim kako bi klanjao, puno je bolje nad njima, na sasvim drugoj

Pitam se, koliko njih zna da, otkako sam preuzeo vlast, eem gradom maskiran u obinu odjeu i da sam namjerno sudjelovao u nekoliko denaza mojih podreenih, u istoj odjei, meu obinim ljudima? Ali ja ionako nemam potrebu raspravljati o svojim mislima sa svojim enama i robinjama... Jer, vjerojatno bi me neke od njih tuile narodu, pogotovo ona nova vatrena djevojka koja me oduevila, ljepotica koja me raspametila i bacila u nikad
31

M
prije viene strahove... Kakav god bio, na ovaj e mi nain proi ivot. Jednom kada shvatim da je doao kraj nastavit u putem kojim mi se osmjehne srea... U dvoranu je stigla i toliko iekivana osoba. ovjek koji je promijenio putanju mojeg ivota. ovjek kojem sam postao sluga jo kao dijete, i koji je ve u to doba primijetio moje obrazovanje, moju odanost, ali najvie moju pamet, ovjek s kojim ponekad dijelim usamljenost, a ponekad i nadu u ovom ivotu iza reetaka. ovjek koji je rekao da ne moe ivjeti bez mene i tako mi potpuno promijenio ivot. ovjek zbog kojeg, ne znam zato, ne pristajem na ivot dalek od njega. Tamnoputi postariji ovjek, guste brade, crnih obrva poput debelog luka, upalog lica; vladar Velike drave, gospodar Harema, i sredite svemira za sve ene u njemu. Visoke je grae, mrav, i unato ramenima koja kao da nose nevidljivi teret, dri se ponosno. Njegove najbolje godine daleko su iza njega, sada je ve u poodmakloj dobi. Hoda prema svom tekom prijestolju velianstveno. Sjeda na prijestolje uz pomo haremskih aga. Naslanja se na jastuke s biserjem, okruen agama, kako sam i naredio. Na sebi ima iroki crveni kaftan izraen od svile iz Burse, i krzneni prsluk koji se vijori da ga titi od svjeeg veernjeg
32

M
zraka. Nosi tanke dimije od zelene svile, a na struk je umjesto remena ukraenog nakitom zavezao iroki posrebreni pojas. Vezice za vezanje kaftana izraene su od dijamanata, ba kao i one na odjei njegovog brata sultana Mustafe. Na prstima nosi prstenje, a na pojasu mu stoji bode iji se dijamanti sjaje, no, sve njih zasjenjuje jedna druga vrst nakita... Na najviem dijelu turbana na njegovoj glavi privren je kamen, kamen koji je zaslijepio sve prisutne...

Sjaju mojih oiju, da ti kaem da je moje srce raskomadano i da svaki komad pripada tebi te da mi svaki komad zadaje drugaiju bol, bi li na tren zastao i razmislio o tome? Zna li da je onaj kratki trenutak u kojem si naslonio glavu na moj trbuh i tako zaspao, postao prekretnica mog ivota? Zna li da kada si me zagrlio da je tvoj pogled u meni probudio nevjerojatnu toplinu koju ak ne mogu usporediti ni s draesnim proljetnim zrakom? da su ova ljubavna pisma koja ti nikada nee proitati moj jedini lijek?

Taj kamen na vrhu toliko je oaravaju prizor, nikad prije vien. Kao da je netko otkinuo snop sunevih zraka, zatoio ga do beskraja, i postavio ga na zlatno postolje.

33

M
Ili kao da se jedna kap voe iz nevidljive bistrine vodopada okamenila i da je postala ukrasom na turbanu mojeg gospodara. To je teko pojmiti, to god da kaem nije dovoljno. Ovaj kamen nazivaju Dijamantom liara... Crvena boja bljeti pokraj dijamanata poredanih oko kamena i iz postolja za kamen, a pero rajske ptice otvara se poput vrlo iroke lepeze... Ovo je sigurno najsavreniji ukras na turbanu... Pokuava li vladar bljetavilom sakriti svoje runo lice? Jedinstvenim svjetlom dijamanta prekriti neizbjeno starenje... Moj gospodar Abdulhamid-han jako voli nakit, poznato je da ovaj dijamant pripada jednoj njegovoj miljenici. Jo od vremena njegovog djeda sultana Mehmed-hana, ovaj neprocjenjivi kamen, ve vie od jednog stoljea uvan je kao najcjenjeniji dijamant osmanske riznice. Meutim, tko zna zato, niti njegov otac niti djed, vladar onog sjajnog doba Ahmed-han, niti njegov stariji brat Mustafa-han koji je bio poznati ljubitelj ukrasa i koji je svoje kaftane znao krasiti dijamantima, nisu se dosjetili koristiti Dijamant liara kao ukras za turban. Moj ga je gospodar prvi upotrijebio kao nakit. Sjeam se da je prije oko dijamanta bilo nanizano etrdeset devet briljanta na zlatnim postoljima. Ovaj dragocjeni kamen pronaen je u nekoj ruevini kod Egrikapija, jednoj od gradskih etnica, u vrijeme vladavine njegovog djeda Lovca Mehmeda. Kad je glavni zlatar to uo,

34

M
odmah ga je kupio i pridodao riznici. Pria kae da je prvo taj kamen zamijenjen za par lica, meutim nitko nije vidio te lice niti liara, niti se itko odluio detaljno zapisati tu priu. Neki tvrde da je kamen pronaen u zakopanim riznicama unitenih europskih tamnica u blizini. Nitko nikada nee saznati istinu. Ionako e taj dijamant zauvijek ostati u riznici mojeg gospodara, bez obzira na svoje porijeklo. Tko zna glavu kojeg pripadnika njegove obitelji e krasiti poslije.

Zar si toliko plah, moj Vladaru? Ili toliko hrabar?... Nauio si me kako voljeti, a sada me ui kako patiti? Kada bih te barem na tren mogla izbaciti iz glave, i ponovno se nai u miru... S kojom bi se bolesti mogla usporediti ova neprestana patnja, ne znam. A tek muenje u srcu koje me ini ludom, teina koja me spreava da lagano udahnem, a tek bol, bol, bol... To je ludi osjeaj letenja, neprocjenjivo uzbuenje potaknuto oduevljenjem... Kao kad nevjerojatno oprezno dodate prepunu au erbeta naem gospodaru i na trenutak potonete u njegove oi... Da pitam tebe, i sebe: zar si se uplaio da e postati ovisan o takvoj ljubavi, takvom voenju ljubavi? Zar si se uplaio da e te zaraziti moja strast, i da e odustati od svih ena ne odustavi od takvog voenja ljubavi. Zato si pobjegao, ljubavi moja?

35

M
Vjerojatno nikada neu saznati odgovor na to. No u mojem e srcu uvijek biti malo skrivene nade, zna? A ta nada, zbog nje se esto osjeam vrijednom, daje mi ivot, i nadahnjuje herojstvom. Glazba koja je poela svirati u trenutku kada je na padiah uao u prostoriju, jednim je pokretom glave crnog age koji je vodio proslavu, postala glasnija. Krenula je harmonija saza. I ja sam se na trenutak prepustio glazbi. Predivne ljubavne pjesme obavile su mi duu i opet su mi oi pobjegle prema istoj eni, opet prema njoj, samo njoj, uvijek njoj... Trenutak poslije izvukao sam se iz svijeta mate kojem sam se bio prepustio i ponovno sam usmjerio panju na gospodara. Slue li ga kako zasluuje? Je li na skrbnik zadovoljan? Zabavlja li se? U skladu s obiajem, krenuo sam u ophodnju, temeljito. Abdulhamid-han se naslonio i usmjerio svoj pogled na ljepotice oko sebe, bez urbe. Na licu je imao onaj jedinstveni izraz udnog oduevljenja kao i uvijek... Izraz na kojeg sam se ja ve odavno naviknuo, a kojeg udnim smatraju oni to ga prvi put vide. Kada je posegnuo za groem to se nalazilo u zdjeli ispred njega, okrugli rubin na njegovom prstenu na trenutak je zasjao zajedno s velikim bobicama na grozdu. Rubin koji je velik kao jedna bobica groa, okrugao kao jedna bobica groa i iste boje kao jedna bobica groa. Razlikuju se

36

M
jedino po tvrdoi. Promatrajui sa strane, sve tee poput nekakve magine ceremonije. Kalfa stoji ispred. ena koja se nalazi na samom vrhu autoriteta u Haremu, tovana ena koja prima dosta veliku plau, ena koja je odgovorna za kolovanje svih robinja sluavki, kao i za njihovu disciplinu. Naglo je krenula naprijed, mirnim elegantnim pokretom uzela kristalnu au iz ruku robinje koja ju je napunila erbetom crnog duda kojeg padiah najvie voli, te je jednako mirno i elegantno stavila na sredinu zlatne tepsije i s velikim se tovanjem poklonila gospodaru. Taj se erbet radi od najboljeg crnog duda, duda koji dolazi iz dalekog mjesta, s planina zapadne Anadolije, iz sela Danbazli u okrugu Tire... Bira se samo najbolje voe i najbolje povre da zadovolji padiaha, ba kao i robinje... Sretnice padiaha, ene koje su odavno pronale svoje mjesto u srcu padiaha kakvo god takvo mjesto bilo uistinu prepotentno sjede na, za njih, posebnim mjestima i sa strane, slomljenih srca, potajno, promatraju robinje koje slue padiaha. Zasada vladar ljubuje samo sa sretnicama, no niti jedna ne moe biti sigurna da e to potrajati. Nikada nije niti bila. U Palai nikada nije bilo mogue biti siguran u sutra i ivjeti sa sigurnou. U svakom trenu neka druga moe zauzeti mjesto najomiljenije, i to zbog trenutne promjene u srcu. Ako i postoji neto kao nadreenost, tada je ona vezana za raanje, jedino neosporivo osiguranje, barem na trenutak...

37

M
Moj uzvieni Sultanu, bilo mi je potrebno mnogo vremena da to shvatim. Misli su mi se opet vratile na onu jednu no koju sam provela u tvojem blagoslovljenom krevetu, u tvojem blagoslovljenom zagrljaju, opet i opet, i sada mi je napokon sve jasno. Da, vladaru, sve mi je jasno. Toliko sam uivala vodei ljubav s tobom da sam ti to iskreno, otvoreno, i oito dala do znanja, do te mjere da sam te uplaila. Sigurno se i kalfa koja pazi na tvoju postelju zbunila a ona se sigurno nagledala svega zato to ovog puta nije na gospodar izrazio svoje zadovoljstvo, ipak su svi tako navikli. Ne, ovog je puta bilo drugaije, ova priprosta robinja kojoj je dana ast da provede no u zagrljaju uzvienog vladara, ona je u poetku putala tihe jecaje koji su odjednom prerasli u glasne povike, a kasnije i u ee uzvike zadovoljstva. Takvu drskost nitko nije oekivao, tome robinja sigurno nije bila nauena za vrijeme svojeg dugog kolovanja. Upravo suprotno se oekivalo. Morala je zaboraviti na sebe i sluiti Sjenu Allahovu na Zemlji, i samo njega zadovoljiti, a ne ispuniti vlastitu elju za strau. Padiahu moj, reci mi, je li te zaista uplaila bujica moje strasti? Tada mi se to nije tako inilo, ba naprotiv, mislila sam da uiva u zadovoljavanju ene u svom zagrljaju. Zapravo si se ponaao poput djeteta koje voli pokazivati svoj talent, svojim si se laganim dodirima trudio pojaati moje strastvene jecaje,

38

M
ili si moda to inio a da nisi ni bio svjestan toga. Nakon to si shvatio da osjeam zadovoljstvo dok mi tvoja gruba brada dira lice, vrat i prsa, poela sam je osjeati jo vie, do boli. Zna li da tragovi tog slatkog dodira jo uvijek traju, nakon toliko vremena, dana, tjedana? Kako to moe znati, nakon toga se nismo vie vidjeli, nakon toga vie nismo vodili ljubav. Kada si me te veeri primio za struk i vrsto povukao prema sebi, kada su nam se susrele oi, pomislila sam da je to raj, iako sam znala da je takvo razmiljanje grijeh, iako su me tako nauili i natjerali da to zapamtim. Poslije sam stalno razmiljanja o tome, o grijehu... Zna, moe me odbijati koliko eli, ali te mi trenutke vie ne moe oduzeti. Ja sam sada potpuno druga ena, vie nisam ona koja te trenutke jo nije bila proivjela. Kau da u svaijem ivotu, u svaijoj sudbini postoji nekakav preokret, prekretnica, za mene je to bila ona no, vladaru. Ujutro nakon te noi, shvatila sam smisao ivota. Zahvalila sam se Bogu jer nam je podario mo pamenja. Pamenje u koje su upisane neizbrisive uspomene iskustava kojih se netko nauivao... Rastuila me pomisao na one uskraene takvih iskustava, ak me obuzeo i snaan osjeaj milosra. I opet sam zahvalna na tome to su me nauili itati i

39

M
pisati da, iako ne mogu pridonijeti umjetnosti krasopisa, imam sposobnost zapisati sve svoje osjeaje na ove papire, ak i ovo malo mojeg krasopisa drugi smatraju boljim od ostalih. Kada moje misli, iskustva, i snovi pronau sebe na papiru, i kada pretoim rezultate svojih razmiljanja u reenice, imam osjeaj kao da mi netko na vrue elo poloi hladnu maramicu. Spoznaja da pisma koja piem nee dospjeti u tvoje ruke ini me jo slobodnijom, dragi moj vladaru, nemoj mi rei da to nema smisla! Inae bih mogla poeti paljivije pisati, s manje iskrenosti. Ali ti e uvijek biti onaj kojem piem. Rei e mi, moda ne meni, da sam se samo zaljubila u ljubav. Rei e da drugoga ionako nisam poznavala... Ne znam.

Gospodin padiah sada gleda trbune plesaice. Gleda tanane strukove ovih djevojaka koje je sam Bog stvorio, bore na njihovim prsima dok se izvijaju nadljudskim pokretima, njihove pamuno bijele dlanove i pokretne zglobove prekrivene prozirnom tkaninom, koje koriste okreui se kao da su labuda krila, lepranje njihovog donjeg rublja koje potpuno otkriva njihove mlade dojke, njihove obeavajue poglede dok zamahuju svojom gustom kosom koja im dosee do strukova...

40

M
A ja? I ja ih gledam, bez suzdravanja. Ionako se od mene ne oekuje da se suzdravam. Svi pretpostavljaju da ja niti nemam osjeaje niti elje. Svi su prihvatili da je moja strast iskorijenjena, i da je moje srce otupilo zajedno s jednim organom mojeg tijela. No, istina je sasvim drugaija... Moju bradu koju s velikim oprezom brijem svaki dan da je nitko ne bi primijetio, nitko ne spominje, moda zato to sam na ovo mjesto doao u poodmakloj dobi. Vladar prati ples, no, zapravo samo gleda u njega. Robinje koje pleu ispred njega toliko su pokretne, toliko zaplesane, da je teko uhvatiti sjenu njihovih trepavica. to je to toliko obuzelo padiahov svijet? to mu toliko zauzima misli? Problemi u dravi, glad, neprijatelji koji prijete s etiri strane svijeta? Ili moda ona bosanska ljepotica koja se u trenutku zavodniki poklonila im ju je primijetio? Da, moj se gospodar trudi sakriti svoju zamiljenost, ali ja ga i poznajem i razumijem. Samo da se ne zagleda u Akidil, to se trudi uiniti veliki vladar... Jo gore, i ja se trudim isto, trudim se ne gledati je...

Kada sam mu rekao: Dafere, misli da je lako potpuno se vezati za nekoga cijelim svojim srcem? Poznaje li robinju imenom Akidil? Neku sam no proveo s njom u lonici. Ti sve i svakog u Haremu zna, nema potrebe da te to ispitujem, moj se vjerni sluga povukao, ne znam zato. Moda je i on primijetio moj neobjanjivi strah? Kako je samo odjednom promijenio temu, po prvi je put nevjerojatnom

41

M
lakoom samo okrenuo priu, ostavivi me bez odgovora... A ja, iskreno, nisam htio navaljivati, to je za mene ionako teka tema. Tog ovjeka nisam vidio takvog od onog dana kada je donio onu teku odluku i krenuo na put bez povratka. Sav je problijedio zbog nekog razloga. A ja sam mu se spremao izjadati. Kao i neko, davno u prolosti, kada sam s njim dijelio brige koje su me muile... Htio sam mu ispriati kako tu djevojku smatram drukijom od ostalih, i da se bojim vezati svoje srce za njeno zato to smatram da posjeduje jaku osobnost drugaiju, sasvim drugaiju od drugih, i da me to istovremeno i privlai i plai. Iako, Dafer ionako ne razumije ljubavne muke, on je jadnik bez mukosti, ne znam, i on je potpuno drugaiji od drugih... No svejedno imam osjeaj da on unato svojoj dunosti jo uvijek posjeduje sposobnost osjeanja. Ta djevojka kao da je uistinu dorasla svojem imenu... Akidil. Ljubav srca. Ljubav koja je zavela moje srce. Naravno da ona nije prva koja ga je zavela, ali je prvi put da me zateklo takvo oduevljenje, i prvi put da sam ostao iznenaen. ini se da sam bio uskraen za takvo iskustvo sve do danas. Uplaila me mogunost vezanja svojeg srca, kao i pomisao da bih mogao postati zatoenik tako vatrene ene koja nesmetano izraava svoju strast... Nema veze to sam ja vladar. Odmah sam se za utjehu bacio u naruje drugih ljepotica, poput padiaha slabia iz prolosti. Ako za tim postoji mogunost, pomisao da sam neiji zatoenik moj je najvei neprijatelj protiv kojeg u se opirati i boriti cijelim duhom i tijelom.

42

M
Zatoenitvo je ipak ostavilo ranu na mojem srcu. Moj djed sultan Sulejman zaljubio se u Hurrem, Mladi Osman u Akileju, a sultan Ibrahim se toliko zaljubio u Humaahu da su se i slubeno vjenali. Sjeanja na njih prepuna su ena koje su potpuno pokorile ta tri vladara svijeta. I ja se zato bojim takve slabosti. Moji strahovi ne smiju se obistiniti! Ja sam glavar Velike drave. Ja sam jedini koji moe vladati.

Moni vladaru moj! Ljubavi moja! Znam da si plah. Boji se ljubavi. Zar te moj polet toliko uplaio, uzvieni vladaru moj? Uplaio si se ove mlade ene u tvojem zagrljaju ija strast nadaleko nadjaava tvoju mo? Ljuta sam. Kakva teta to takva prodorna ljutnja i prodorna ljubav ne gase vatru, ne olakavaju bol koja je tako duboko u meni... Moda je ne gase zato to ja to spreavam, ili zato to ne elim da mi olakaju bol, ne znam. Kao da mi ljubav prema tebi pokuava neto rei, moda da je ljubav ta bez koje ne mogu, a ne ti? Da vie nikada neu moi udahnuti dah bez ljubavi? elim ti ispriati jednu kratku priu, tako mi je dolo... Prije nekoliko stotina godina ki jednog sultana, ljepotica nad ljepoticama, zaljubila se u siromanog akrobata. Oboje su pobjegli u planine kod Ajdina. uvari su ih pronali na samom vrhu, ispod stabla bijelog duda i ubili ih na licu
43

M
mjesta. Krv dvoje ljubavnika toliko je obojala sam korijen stabla da je nakon toga stablo poelo davati crne plodove. Povijest crnog duda kojeg ti oboava i ijeg erbeta nikako da se zasiti, vue svoje korijene iz ove tune ljubavne prie... A moje srce ti krvarei eli ponuditi svoj ljubavni erbet. Da, eli, ali ti ga ne eli popiti...

Povratkom u te dane ponovno proivljam istu muku, muku koja me cijelog nanovo obuzme. Koliko god se trudio nikako da izbacim te dane iz svojih misli, u svakom me trenutku prate poput uvijek prisutne none more. Ne radi se o neizdrivoj patnji, iako ovjek ne moe niti zamisliti da na svijetu postoje tako jaki napadaji boli. Ne, nije to, ne tjera me ta bol na jecanje svaki put kad je se sjetim. Ve odluka. Najtea odluka u ivotu jednog mladia. Drukiji uvjeti rada. Drukija vrsta ponude. Drukija vrsta odgovora. Vlastita elja... Ta mi je odluka potpuno promijenila ivot. I sada sam ovdje. Na poziciji na kojoj moram biti. U Haremu. Na mjestu gdje moram biti. Na vrlo posebnom mjestu, koliko god dugo to bude mogue. Nikada nisam htio govoriti o aljenju, ili ak razmiljati o tome, no u meni ve godinama tinja jedan neoieni oganj i neoieni pepeo na njemu, izgorjeli, potonuli ostaci, a unutar ognja, moram je nekako oistiti i baciti. Ali opet, ne elim je se rijeiti. Moda je to i jedina uspomena koju imam. Moja pria zapoinje s mojom majkom Etiopljankom koja je radila kao robinja jednog pae i koju su

44

M
zbog njene marljivosti i nasmijanog lica ubrzo pustili na slobodu. Sredili su joj miraz i udali je za jednog bosanskog radnika iz iste kue, a njena, poput ugljena crna koa nije dobila niti jedne bore od neprestanog smijanja, jamice u obrazima nisu joj nestale, i crne oi nisu joj zasuzile. Tako sam svoj smei obraz naslijedio od majke, a zelene oi od oca. Imam mamin osmijeh i oev stas. Zato da budem skroman, u vrlo mladoj dobi svi su shvatili da sam pametniji i sposobniji od drugih. Moda su me te osobine i dovele do dananjeg mjesta... Ili je to moda zbog vrste posla koju sam sluajno odabrao, izrade luka i strijele... to god bio razlog, jo sam kao jako malen otiao raditi za jednog majstora luka i strijele. Nauio sam koliko treba klesati drvo breze da bi se moglo njeno saviti, kako zavriti donju granu, lea, ue, i kako postii savrenu savitljivost izraunavi kut; kako uiniti luk pojaan tankom icom savitljivim i vrstim, i kako, pripazivi na vlagu, napeti volovsku strunu... A da ne spominjem izradu strijela od bora.... to je sasvim druga vrsta posla... Otkud sam mogao znati da e me ta dunost odvesti iz mojih skromnih uvjeta i smjestiti ovamo... No jedan od prineva u zlatnom kavezu, imenom Abdulhamid, brat tadanjeg padiaha, uo je za ovo umijee i poeo se zanimati za njega. Meni je to tako bilo reeno. Poslije sam shvatio da je to bio nain kako da ga se udalji od znanosti i velikog znanja i da mu se, ponudivi mu najbezopasniju i najprikladniju razbibrigu, omogui da satima radi svojim rukama, a ne umom... I tako su poeli traiti nekoga, dobrog i dovoljno

45

M
obrazovanog naravno, tko je sposoban poduiti princa umjetnosti luka i strijele, natjerati ga da je zavoli, i na taj ga nain drati zaposlenim. Na kraju su mene odabrali kao vrijednog da slui princa i kao nekoga tko e tratiti vrijeme s njim te mu biti vjeran prijatelj. Na taj sam nain doao u palau... Kada sam postao njegov sluga Abdulhamid je ve bio zreo, vie nije bio dijete, ve odrastao ovjek. Ja sam jedini uspjeno nasmijavao lice princa koji se jako rijetko smijao, izmeu nas se tako stvorila jedna posebna veza koja jo uvijek traje. Proivio sam s njim njegove crne dane, dane pune straha, brige i beznaa. Prineve patnje rasporedio sam na savrene zavoje luka, sva njegova razoarenja poredao sam na napetu icu, a strahove sam nabio na otre vrhove strijela i ispalio ih u daljinu, sve to podijelivi s njim.

Svjetlosti mojeg srca, Padiahu moj, poeo je jo jedan dan u tvojem haremu... Zna li ime se mi bavimo? eli li to znati? Na dan poinje dosta rano. Prije jutarnjeg namaza. Nakon ritualnog pranja u odajama i sobama, svi zajedno klanjamo jutarnji namaz. ene koje dijele sudbinu zajedno se mole svojim Bogovima. Doruak je poseban obiaj, pladnjevi dolaze iz kuhinja i
46

M
stavljaju se na okretne stolove na ulazu u Harem, i to sve zato da muki sluge koji to sve obavljaju ne vide ene... Nakon toga svaka krene na svoj posao. Upravo tada postane jasno koja je privilegirana, a koja nije. Zanima li te ovo, moj ljubljeni gospodaru?

Svi znaju da ja svoju dunost sluenja i slavljenja vladara, mojeg uzvienog gospodara, radim najbolje od svega. Kako sam samo bio mlad kad sam mu bio dodijeljen. A on tako plah, tako namrgoen... U poetku, moj gospodar nije imao elju uiti o izradbi luka i strijele. On se htio druiti sa znanstvenicima, htio je uiti o znanosti. No tadanji padiah, njegov stariji brat Mustafa-han, naredio je da se njegov brat bavi lukom i strijelom, a ne znanstvenicima. I tako sam ja tom usamljenom ovjeku postao entuzijastian uitelj bez ikakvih rezervi, ovjeku koji nikada nije bio neljubazan, ali uvijek ponosan nasljednik dinastije. Poduiti princa jednoj umjetnosti bio je zahtjevan posao. Ja sam ve tada kao jako mlad postao majstor od luka i strijele, a preko puta mene nalazio se ovjek koji je godinama ivio u kavezu, jo k tome lan dinastije Velike drave. Nisu ga cijenili onoliko koliko su ga se uvali. Bio je bespomoan heroj ivota punog proturjenosti. se lukom i strijelom. Iskreno, bilo je to poput puta na koji smo obojica krenuli...
47

M
S jedne je strane bilo potrebno uspjeno zavriti jedan zadatak, i znati izraditi neto... Gledati u neto izraeno vlastitom rukom. Postii rezultat zaposlivi tijelo i um, iako moda ne onoliko koliko u znanosti. I nauiti koliko stvari vrijede... I naravno zbliiti se s najjaom vrstom oruja koju je njegov djed koristio za vrijeme svoje vladavine. Kao i slijediti tragove vladara koji su stoljeima mjerili mukost, borbenost i sposobnost prema udaljenim metama u obliku kamenja, i smatrali to najveim ponosom. Sve je to bio smisao izbaenih strijela i nategnutih lukova. Na taj su nam nain prolazili dani. Jedan posao, jedna zanimacija spojila je dvije sudbine.

Moj moni vladaru, svjetlosti moje due, razmislimo li malo o naim prolim ivotima, postaje jasno da smo se sreli u zatoenitvu. Tvoje je ime od sada Akidil, znaj to, upamti to! Nemoj da ujem kako te zovu tvojim starim imenom, niti elim da to sluajno izae iz tvojih ustiju, takva vie ne postoji ovdje! Tim je rijeima moj ivot krenuo prema tebi. U prenapuenim haremskim odajama za mene je zapoeo jedan nov ivot. Malen, ali i velik. Akidil... Ljubav srca, zaljubljeno srce... Kako je samo
48

M
kalfa znala da e se moje srce zagrijati za tako duboku ljubav... Poslije sam poela vjerovati da su imena vodilje ivota. Kao da imena postaju jedno sa svojim nositeljima. Moj je ivot dobio znaenje uz ljubav, krenuo je putem ljubavi, ljubav ga je oblikovala, na ljubav se oslonio. Padiahu moj, nae prie zapravo nisu toliko razliite. Ti si cijelo svoje djetinjstvo, svoju mladost proveo u zatoenitvu, kao i ja. I to na istom mjestu, u Haremu Velike osmanske drave. Kada su me doveli u tvoj harem, tvoje se zatoenitvo tek privelo kraju, zapravo, zapoelo je tvoje novo zatoenitvo: zatoenitvo vladanja... ak i kada se nisi htio prisjetiti tih dana, prisjetio si ih se, onih dugih godina koje si u strahu proveo u zasebnom dijelu Harema... Ne znajui eka li smrt, ili sultanat.

Prisjeanjem na te dane uvijek me nanovo obuzme neka udna tuga. Kao da u opet postati onaj stari ja ako ispruim ruku, kao da u opet postati onaj bezbrini, jednostavni mladi, i kao da u se jednim korakom unatrag opet nai u kui iz koje ne bih izaao... Ne, prekasno je za razmiljati o tako neem, prekasno. Bilo je to jednog dana ubrzo nakon to je doao na prijestolje Velike osmanske drave. Ja sam se bio povukao u svoj mali dom u gradu, no sultan Abdulhamid me pozvao k
49

M
sebi na audijenciju. To je bilo prvi put da se vidimo nakon njegovog preuzimanja sultanata. Odjednom sam postao majstor koji je jedno vrijeme poduavao padiaha. Ba kao i majstor Konstantni koji je sultana Sulejmana za vrijeme dok je jo bio princ poduio zlatarskome zanatu, majstor koji je nauio sultana iskazivati potovanje zlatarskom obrtu, koji je omoguio da sultan titi zlatare, i koji je pridonio rastu tog zanata... Moda se tada bio promijenio, ovjek koji je tolike godine sa mnom dijelio svoju sudbinu i tugu. Neu lagati, nadao sam se kakvoj nagradi ili usluzi. Ponizno sam otiao na audijenciju, poljubio sam mu odoru i naklonjeno priekao. Priekao sam, ali nisam doekao rijei koje sam mislio da u uti. Padiah je htio da budem uz njega, da mu budem najblii, u palai, u njegovom domu, neprestano, i zauvijek. Za to sam morao podnijeti odreenu rtvu, ne neto uobiajeno, ve pozamanu rtvu, rtvu kojoj nema premca. Ponudio mi je da postanem eunuh i da doem u Harem kao aga. Svoju mi je namjeru izrekao jednim treptajem oka. On sam mi je htio priopiti tu osjetljivu vijest, i iako tada nisam bio u stanju cijeniti njegovu obzirnost, poslije sam shvatio njenu vrijednost. Jo uvijek se sjeam kako su mi ui odzvanjale olujom.

50

M
Dao mi je vremena da razmislim, to je bio nevjerojatno velikoduni potez s njegove strane, jer, nije mi naredio to, samo mi je ponudio. Vladari nisu davali ponude, samo bi naredili neto. No on, moj veliki gospodar nije bio poput drugih vladara, bio je milostiv i kada bi za to dolo vrijeme nadilazio bi svoje uobiajeno ponaanje i time postajao iznimna osoba, ba kao i u tom trenutku. Znao je teinu onoga to sam trebao rtvovati, mora da je dobro i detaljno razmislio o tome. Zautio sam, samo sam ostao stajati, trudei se zaustaviti mantanje u glavi.

Svjetlosti mojeg srca, uzvieni moj Vladaru, znam da postoji vrijeme i prije toga. Ti si u pritvoru proivio vladavinu dvojice padiaha. Njih dvojica nisu bili bliski poput tvoje dobre brae, obojica su bili sinovi tvojeg strica Mustafe... I oni su se nauili na ivot u pritvoru djelei ga sa svojim ocem, za vrijeme vladavine tvojeg oca u ono velianstveno doba. K tome su jo i posvjedoili sumnjivoj smrti svojeg oca u pritvoru, u palai u Edirneu, nakon vremena velianstvenog sultanata. Nevjerojatne li sudbine, nevjerojatnog li preokreta. Naravno, kada je nakon njihovih ivota u pritvoru dolo vrijeme da zavladaju nije se moglo oekivati da e biti milostivi... Znam koliko si razmiljao o vanjskom svijetu za vrijeme tih

51

M
dugih zatvorskih dana i noi, moj padiahu, bio je to svijet kojeg nikada nisi bio iskusio. To te sigurno privlailo, ali i strailo. Ja sam bila bogatija od tebe po tom pitanju, iskusila sam taj svijet, osjetila ga, pa makar i na kratko. No ti si ipak bio petogodinje dijete kad je tvoj otac bio svrgnut s prijestolja, niega nisi bio svjestan, tvoj se ivotni prostor podosta smanjio. Nisi mogao posvjedoiti toj strahovitoj pobuni, kao niti glavama koje su bile odsjeene i rtvovane. Zakoraio si u ivot zatoenitva u narjuju svoje majke, ljepotice nad ljepoticama, ermi-hanume. Da, bio si jo jako malen...

Zatoeniki ivot u imirliku 2, ivot u pritvoru, bio je nesumnjivo teak, jako teak. Biti pripadnik iste obitelji kao i vladar sultanata, no ne kao njegov sin ve brat ili neak. Predstavljati opasnost za vladara sultanata bilo je kao eravica koja se svakim trenom moe rasplamsati i stvoriti vatru. Sve je u jednom odlunom udarcu hvataljki, samo to ne bukne vatra... Ponekad su mi se ti zidovi mojih malih odaja u Haremu doista inili poput zatvora. Kao da samo to me potpuno ne zatvore... Kao da se ta zatvorena vrata i prozori s reetkama nikada nee otvoriti...
tur. imirlik - ime za odaje kunog pritvora unutar osmanske palae, u kojima su ivjeli prinevi, (op. prev.)
2

52

M
Imao sam osjeaj da sam zakopan iv. Jedina je razlika bila to mrtvaci u grobu ne stasaju niti rastu. Naprotiv, gnjile. A ja, otkad sam znao za sebe ivio sam u tom grobu, tamo sam proveo svoje djetinjstvo, mladost, pubertet i zrelost. Oko mene su se nalazili sluge, uvari zapravo, koji su se trudili odrati me na ivotu, ali me nisu smatrali puno drukijim od zatvorenika u tamnici. Malo dalje od mene nalazio se poglavar Velike osmanske drave, desetak mojih bliskih roaka, kojima je bilo jo gore nego meni... No u posljednje je vrijeme tamo zalazio i jedan aga, glavni aga, on me esto znao posjetiti, bio je jako milostiv i dobar u povijesti, prokleo je sve nepravde uinjene mom ocu, bio je jedinstven aga, stari aga... Za lijepog vremena znali su me izvesti u vrt Harema, da udahnem svjeeg zraka, no to je bilo jedino mjesto koje sam vidio, za vrijeme tolikih godina koje niti ne elim nabrojati... Pri svakom obroku sjeo bih sam za stol i zastao pri svakom zalogaju, pitajui se kada e se meni dogoditi ono to se dogodilo mojem nevinom bratu Mehmedu, kada e mi netko staviti prstohvat otrova u jako zainjenu juhu. uo sam glasove njega jadnika iz susjedne sobe, posljednje jecaje pune boli... Bilo je to oko godinu dana prije nego to je moj drugi brat Mustafa, tek dvadeset i est dana mlai od Mehmeda, doao na prijestolje, za vrijeme sultana Osmana, mojeg bratia. Moj brati Osman nije bio voljen, prema onome to mi je bilo potajno preneseno, za vrijeme svojeg kratkotrajnog vladanja neprestano je ivio u sumnji i strahu. Isto tako nije dopustio da moj brat Mehmed, veliki princ koji ga je trebao naslijediti, jedan od najpoznatijih prineva kojem je moj otac
53

M
dao prirediti velianstvenu ceremoniju obrezivanja, ostane na ivotu. I nitko mu nije smio proturjeiti. Mustafa je bio sljedei princ na redu za nasljednika. On kao da je znao to e se dogoditi njegovom bratu te se nije iznenadio kao ja. Ionako je znao da postoji mogunost trovanja, i meni je to nekoliko puta objanjavao... ak se sjeam da je, ne osvrui se na preklinjanja jadnog haremskog age koji mu nikada nije htio nauditi, svaki dan gutao malo po malo otrova, da bi mu tijelo postalo spremno i otporno kako bi utjecaj otrova koji ue u njega bio to je mogue manji... Nije mi poznato odakle je nabavljao taj otrov, ali radi njega je bio blijede koe, beivotnog lica, beznadnog pogleda, izboenih oiju i crnih podonjaka koji su se smjestili podno njegovih oiju. Ja sam se, pak, prepustio sudbini u svojem pritvoru. Nisam se htio boriti. Preputanje sudbini, bjeanje u ruke sudbine bilo mi je vjeno sklonite. ekao sam. ekao. I ekao. Dugo sam godina tako ekao.

Padiah je za moju vrlo osjetljivu operaciju odmah zaposlio svojeg glavnog lijenika. Taj se lijenik inae nije bavio tako runim stvarima. To je uinio tek nekoliko puta u mladosti. No sada se ipak radilo o jednoj iznimnoj situaciji. O meni. O promjeni putanje mojeg ivota. Nikada neu zaboraviti izraz lica glavnog lijenika. Bio je sijede brade, sijedih obrva i sitnih tankih ruku. Bio je ovjek umiljatih oiju i nije mogao sakriti svoje saaljenje prema meni. Gladei svoju bradu, trudio se sakriti svoje lice,

54

M
ozbiljno radi teine operacije. Nije bio obiaj za zrelog mukarca da postane eunuh. To se dogodilo samo jednom prije na osmanskoj palai, puno prije, za vrijeme vladavine drugog sultana Selima. U vrijeme dok je Selim-han jo bio princ imao je dvojicu sluga, brau porijeklom iz Maarske, s kojima se jako dobro slagao, Gazanfera i Dafera. Kada je uo da je njegov otac sultan Sulejman preminuo i shvatio da je na njemu da preuzme sultanat, nije ih htio ostaviti te je poelio da postanu eunusi i haremski age i da mu budu to blie, a njih dvojica su pristali na to. Dafer je preminuo za vrijeme operacije, a Gazanfer je sasvim zdrav poeo raditi kao haremski aga. Ubrzo je napredovao te postao glavni haremski aga, otkrivi razne uitke koje je ivot imao za ponuditi tako jakom ovjeku, te je naposljetku dao izgraditi poznatu Medresu Gazanfer-age u Konstantinopolu. Bio je zatitnik mnogim znanstvenicima i umjetnicima te je uivao veliko potovanje. Bio je osobni usluga svojem gospodaru, uvijek. To je sve to znamo. No, ne znamo je li Gazanfer-aga ikada poalio svoju odluku. Nigdje ne pie je li ili nije bio zadovoljan svojim ivotom. Stalno sam samo o tome razmiljao, neprestano. Sve do tada samo su mali djeaci postajali eunusi, bez vlastitog odobrenja, jo ne poznavajui okus ljubavi, okus poude. A ja... Ja sam znao kakav ivot naputam, i to jako dobro. Imao sam tono dvadeset i devet godina. Glavni lijenik nije htio da to proivljavam, to je bilo oito...
55

M
I nikada nije izvrio takav zahvat, u cijelom svojem ivotu kao lijenik. No nije smio proturjeiti ni prigovoriti naem vladaru. Trudio se da mu se ruke ne tresu i da ostane vidljivo pribran. Sigurno ga je muilo jo i to to imam isto ime kao i onaj preminuli Dafer. Ni ja ne mogu rei da me to nije muilo. No tada mi je srce ionako obuzela nekakva teina, a mene cijelog je obavila nekakva tama, tako da mi se u tom trenutku smrt nije inila odbojnom ili zastraujuom. Obuzeli su me meusobno neusporedivi osjeaji. Ushit i navika poslunosti. To dvoje koji nemaju veze jedno s drugim sudbonosno su se nali na jednom mjestu i doveli me do moje odluke. Do najudnije odluke koju moe donijeti zdrav i razuman mukarac. Moda se i radilo o elji da budem to blie svojem gospodaru... Ipak, mogao sam svakog trena odustati. Pitam se, to bi se dogodilo da sam rekao da odustajem? To nikada neu saznati.

Sultanu mojeg srca, ba udno to nae voenje ljubavi neprestano

56

M
usporeujem s borbom, a nikada se nisam nala usred ratita. Nisi niti ti, zar ne, moj padiahu? Nisi poput svojih oeva kretao na put, u sredita ratovanja. Tada je ionako bilo prekasno, ti su dani ostali u tvojoj mladosti, prije nego to si dobio pravo da preuzme prijestolje. Tada si ve napunio pedesetu godinu... ak i da nisi, ta su vremena ionako bila prola. Slavni osmanski vladari ve odavno nisu ili u bitku na elu svoje vojske. Na elo vojske trebalo je samo dovesti odgovarajueg zapovjednika, to se tada ve godinama radilo. Nas u Haremu nisu obavijestili o tome, naravno, a ovdanje ene ionako ne bi razmiljale i zamarale svoje misli time. Nego, ima onaj stari haremski aga, moj prijatelj, e pa on mi pria o starim vremenima kad god dobije priliku. To ionako ne zanima nikog drugog osim mene, samo nas dvoje dijelimo znatielju prema povijesti. Zumbul-aga mi zna priati svata o tvojem djetinjstvu, tvojoj mladosti. Na taj nain ja uim o tebi, moj padiahu, i to puno vie nego to misli... Moda te ba zato i toliko volim, reci to hoe. Recimo, znam da si doao u Harem kao jako malo, petipolgodinje dijete, i da si bio prenevin da zna kako e provesti desetke godina u pritvoru zvanom imirlik. Mora da te tvoja ljubljena majka Rabija ermi-hanuma vrsto uhvatila za ruku dok ste ulazili kroz vrata, ili te ona sama nosila na svojim rukama. Da, ti si joj bio jedini oslonac, bez obzira na uvjete, ti si bio dijete slavne osmanske dinastije... Je li vlasnica tako brinog srca znala da e te nakon jako kratkog vremena od dvije godine napustiti i odseliti u zagrobni ivot! A tek pet godina ranije te rodila i spoznala

57

M
pravu sreu ermi-hanuma... Mislila je da je biti majka princa koji ima prava na osmanskom tlu kao srea koja pada s neba. Imala je pravo, tada je to doista bila srea pala s neba. No svi su znali da je takva srea prolazna, samo je pomutila pamet onome u ijim se rukama tada nalazila... Tvoje je roenje bilo proslavljeno velianstvenim proslavama, to je i bilo doba slavlja, doba ukraeno svjetlou koje je sa arenih uljanica svijetlilo na raznobojne tulipane. Doba postelja od mramora kojima su tekle rijeke od srebra, i cvijea od svjetlosti koje se otvaralo po rajskim vrtovima. To je takoer bilo doba pjesnitva, doba u kojem se znalo to znai biti pjesnik, po tome je bilo i najpoznatije. Na naim veernjim proslavama jo uvijek itamo poeziju Nedima, pjesnika tog doba. ak je tvoj otac Ahmed-han sav sretan, u tvoje ime dao napraviti vrelo u Uskudaru 3, a Nedim je napisao posvetu. Svo to znanje sakupio je i meni prenio Zumbul-aga, Bog ga poivio! Dok si ulazio u taj pritvor nisi mogao znati da e tam o provesti upravo etrdeset i etiri godine i da e ti se ivot sastajati samo od ta etiri zida, ionako nisi ni znao razlog svojeg boravka tamo. Ti si bio tek maleno maeno dijete vezano za svoju majku. U tim godinama nisi mogao biti svjestan strahovitih briga svoje majke, straha od smrti, straha od nestajanja, straha od potpunog unitenja nakon onog velianstvenog sultanata... Tvoj otac padiah Ahmedhan tada je bio prisiljen odrei se svojeg prijestolja. U ime vlastite sigurnosti i zatite tvojeg ivota kao i onih njegove
3

etvrt u Istanbulu, (op.prev.)

58

M
ostale djece, to mu je bio jedini izbor... Sada si ti ah kraljevstva tulipana, mladi sin vladara Sadabada sultana Ahmeda, i vladar Velike osmanske drave. Nakon tebe nastavit e se tvoja dinastija... Drvo, rog, ivotinjske strune i ljepilo. I strijele od borovine... Te su nas stvari ve prije spojile. Zatim smo postali nerazdvojivi. Narastao je broj stvari koje su nas vezale... U poetku me primio k sebi u svoje odaje, kao da sam ve godinama tamo na izuavanju, a zatim me postavio za svojeg osobnog slugu. Mnogi ekaju na red za ovako astan posao, zato ja imam gomilu neprijatelja. A jo nakon toga sam postao glavni aga, aga cijelog Harema. ovjek ije rijei imaju najveu vrijednost u palai. ovjek kojeg se svi klone i potuju. ovjek ija mo gotovo ne poznaje granice. Bila je to takva dunost, istovjetna s prvim redom u palai po pitanju bolesti i zdravlja, ivota i smrti. Primjerice, trebalo je princu koji je upravo stekao pravo na prijestolje javiti dobru vijest u pritvoru imirlika i estitati mu, uvjeriti ga da se ne radi o zavjeri i pokazati mu mrtvo tijelo njegovog prethodnika, povezati ga s glavnim oruarom i posjesti ga na pripremljeno prijestolje, i na isti nain proiriti vijest o novom osmanskom vladaru... Ili biti jedini aga koji ima pravo sudjelovati na pogrebu nakon padiahove smrti... Da, o tome nisam mogao niti sanjati, to bi se ionako i u snovima inilo nestvarnim... No pod koju cijenu...
59

M
Ne smije se zaboraviti da je i slobodno etanje izmeu zidova Harema, u tom svijetu kompliciranih i irokih prostorija, soba, spavaonica, stepenica, hodnika i skrivenih prolaza, poput blagoslova. to vie eem ovdje, naravno samo ondje gdje je to prikladno, nema trenutka da se ne sjetim svojih zatvorenih dana u imirliku. A tek onih najmunijih sati... Mislim da je najstraniji dan mojeg zatvorskog ivota bio onaj kada nas je pogodio onaj stravian potres, najcrnji dan sultanata mojeg pokojnog brata Mustafe. Zakljuana vrata iznad mene dugo se vremena nisu mogla otvoriti, i bez obzira na pucanje starih debelih zidova Harema, zveket razbijene keramike, i amor onih koji su se razbjeali po sobama, zavijanje za koje nisam znao odakle potjee bilo je neizdrivo. Krikovi i uzvici nisu se smirivali. U takvom trenutku biti zatvoren u sobi, dok se zidovi uruavaju. Na svu sreu uz mene je bio moj iskusni sluga Dafer, zagrlili smo se i ostali tako, trudili smo se stajati na nogama, u strahu, ali i u predaji. Poslije se netko dosjetio otkljuati vrata. Imali su spreman izgovor, navodno da od straha nisu znali to bi, da su im se ruke okamenile... A dok su nas drali pod kljuem, i branili nam da se viamo s drugima, i samo nas svako toliko izvodili u vrt na svje zrak, nisu imali slinih propusta. Ponovno smo shvatili da smo mi u imirliku odmah spremni za rtvovanje.

60

M
Taj osjeaj rtvovanja nikada me nije napustio, kao da se zalijepio za mene. ak i kad se zabavljam taj osjeaj me ne naputa, kad sam najoputeniji izae van iz same dubine mojih crnih misli i pokae se, kao da e sva iskustva koja sam skupio dok nisam postao gospodar svijeta postati uzaludna... Ne mogu dopustiti da budem uskraen za sigurnost. Moda sam zato toliko vezan za Dafera.

Robinja se tekim koracima popela uza stepenice koje vode do Odaja majke sultanije, nije primijetila da je gledam. Bez obzira na to to moje oi i srce vide samo nju. Iako majke sultanije vie nema, ime tih odaja nije se promijenilo, to je ve stoljeima simbol vladavine majki vladara unutar Harema... Naravno da su to jedne od najvelianstvenijih odaja ovdje, jedna od kojih ima kupolu iscrtanu slikom neba, osvijetljena je kristalnom viseom lampom, s ukraenom pei, i zidovima ukraenima posebnim keramikim ploicama... Odaja s kupolom namijenjena je samo lanovima dinastije, to je poznato, jer nema svaka odaja kupolu. To je prostorija koja moe biti samo za padiaha, njegovu majku ili prijestolonasljednika, bez ikakvih iznimki... Ukrasi u ovoj odaji takoer su iznimni, naravno, a prema trenutnim sklonostima Harema radovi uljepavanja prvo se vre u ovako privatnim prostorijama. Akidil uvijek to radi, namjerno ee ovuda, zato to

61

M
oboava crte na zidu pokraj, znam. Kada joj oi krenu prema njemu, uspori joj se hod na nekoj od stepenica, kao da ulazi u sliku na zidu i gubi se u njoj. Ova djevojka nije samo privlana radi svoje zlatne kose, svojih mramorno plavih oiju i svojeg lebdeeg hoda. Njen pogled je sasvim drukiji, kao i njena mo shvaanja. Jesam li joj zato toliko naklonjen, ne znam, ali dogodilo se, oaran sam njome, moda mi je ba to promijenilo putanju ivota. Ne znam. Na zidu su naslikana dva ukraena stupa, a oko njih grane s njenim cvijeem... Medu stupovima se vidi pogled na more, obale koje se udaljuju izvijajui se, brodovi u daljini, valovi u daljini, putevi u daljini. A ispred se nalazi jedan most, most koji kao da poziva robinju, kao da joj obeava tu daljinu, tu zamiljenu daljinu zidne slike... Da, osjeam to, Akidil eli prei preko tog mosta, prei preko njega, otii u nepoznato. No, ona je poput ptice vezanih krila, ne moe poletjeti. to da i moe, to da poleti? to bih ja tada? Bolje da je ovako. Neka pati za daljinom, ali neka je pokraj mene, blizu mene, ak i ako nije u mom naruju. Da robinja moe bez straha prei preko dva velika stabla s obje strane slike, kao da e zaboraviti da se nalazi izmeu tamnih zidova Harema... No to je sve samo slika, san sainjen od boja, zadnja stavka u vladarevom ivotu, ne smije dopustiti da je to zavara... Ove su slike nove u Haremu. Potpuno su drugaije od starih keramikih ploica, od starih ukrasa. I jako su uvjerljive. Svi koji ih vide ude se novoj zanimaciji naeg gospodara.

62

M
ovjek bi pomislio da su se planine i mora pokrenuli i smjestili na zidove palae! Znam da ove slike hrane matu robinje. Ova je djevojka drukija, posebna. Biti u njenoj blizini i ne oarati se znai posjedovati snagu i srce koji vide vie od ljepote.

Moj uzvieni Padiahu, lijepe li pomisli, ukrasiti zidove Harema slikama! Tvoje novostvoreno zanimanje za slike uljepava nam misli, olakava nam duu, uveseljava tamne zidove Harema ljetnikovcima za kojima srce treperi. Doe mi da utonem u taj pogled i odem. Zna onu predivnu kuu koja se nazire izmeu nizova zastora i resica. Majstori su je naslikali na sam vrh slike, i nevjerojatno podsjea na tvoj ljetnikovac s prozorima koji otvaraju put prema vrtu punom empresa, i drvenim potpornjima koji je okruuju, izgleda gotovo ivo... A tek pogledi na more oslikani na zidovima kavane u Dvoritu robinja... More koje se velianstveno iri s obje strane vrata, i morske palae na obali koje prate rub vode... ovjek dobije elju da se oputa u sjeni borova i empresa u vrtu. A kruna vila sa stupovima naslikana na srednjem zidu izgleda toliko stvarno da, kao da e se svakog trena otvoriti prozor i na njemu se pojaviti neka djevojka... A tek zeleni vrhovi koji se viju u daljine. Ba tamo bih htjela otii. Ili poletjeti u bezgraninost pratei vjetrom
63

M
napeta jedra brodova koji lebde na moru... Zanima me s kakvim emo se novim crteima majstora koji su radili na zidovima koristei nae odsustvo susresti kada se cijeli Harem vrati iz ljetnih palaa. Takve nam stvari obogauju ovaj zatvorski ivot. Zna, vladaru moj, sada svaka ena eli takve slike u svojoj sobi, nove slike... Papirnati vrtovi koje sama izraujem gotovo su jednako lijepi, no oni nisu tako elegantni, naravno, nema potrebe da pretjerujem... Ne mogu zaboraviti ukrase na runicima u sobi gdje se nalazi tvoja uzviena postelja. One ispupene crvene rue moja su uspomena u boji na tu jednu no... Sada sve strane Harema okruuju slike cvijea, tulipani, zumbuli, ljubiice i meusobno povezane grane s tankim liem, te ga pretvaraju u glavni vrt. Kada oi ugledaju one draesne rue, sva jad i tuga na tren nestanu, srca se otvore, a strahovi nestanu. Samo glad u mojem srcu nikako da pobijede, glad koju se trudim zaboraviti u svojim vrtovima od papira...

Cijena koju sam platio da doem na ovu dunost visoka je, da. Ali, jo sam k tome imao i jednu tajnu za koju nitko nije znao, tajnu koja je moda i povisila cijenu. Ovisno o kutu gledanja... Dok je nada mnom vrio operaciju koja me do kraja ivota trebala udaljiti od moje mukosti, lijenik se jako namuio.
64

M
Da je netko pomno pratio njegove pokrete shvatio bi da se nalazi u stanju u kojem nije mogue izvriti dunost kako treba. U jednom se trenutku dugo premiljao, i jako se trudio da to sakrije, a i nikako nije mogao sakriti saaljenje prema meni... Nikada prije nije izvrio operaciju kastriranja, ta mu je dunost dana iz iste vanosti koja je meni podarena, a ne zato to je bio iskusan u tome. Moj plemeniti gospodar smatrao me vrijednim vrhunskog lijenika, svog vlastitog lijenika! To je bila sr problema. Sjeam se koliko mu se tresla ruka. I zbog toga sam pretrpio puno boli, unato tome to mi je prije dao opijum. Moda je i sam uzeo gutljaj opijuma iz svoje kolekcije lijekova! Nakon toga nitko nije imao potrebe ili hrabrosti raspitivati se o toj operaciji. Tko bi se i raspitivao uostalom, osim onog koji je izvrio operaciju! A on nije vidio potrebe za tim, samo je omotao ranu, nevoljko. Vjerojatno vie nije htio imati nikakve veze s tim. Razumijem ga. I tada sam ga razumio. Meutim, nakon nekog vremena poslije, nakon to je prolo dosta vremena od operacije, nakon to se bol smirila, i nakon to su mi zacijelile sve rane, shvatio sam svoje stanje. Moja mukost nije mi u potpunosti bila oduzeta. Naalost, to nikome nisam mogao otvoreno rei, no jo vanije, nisam smio dopustiti da se to odrazi na mom ivotu...

65

M
Beskrajno sam dugo ekao, u svojem kavezu. Prvo sam dugo ekao za vrijeme sultanata mog bratia Mahmuda, mravog Mahmuda kojeg su neprestano muile bolesti, Mahmuda koji je na leima imao neizljeivu grbu zbog koje je neprestano trpio bolove i patnju, i koji je proveo mnoge noi u lonici s bezbrojnim robinjama kao nadomjestak za bol... Dvadeset i etiri godine... Nisam ih ja brojao, rekli su mi. Nasluao sam se pria, kao i mnogih istina u imirliku, u mojem kavezu, onoga to su haremski age i robinje usmeno prenosili. Dane, mjesece i godine proveo sam sluajui takve stvari, nije da sam se bunio. U mojem sam kavezu nauo kako se Mahmud neprestano natjee sa svojim zgodnim anadolijskim odmetnikom i vladarom iranske zemlje Nadir-ahom, ali i kako si je dao izgraditi vilu s dvadeset i dva stupa za koje je potroio novaca koliko ih ima u egipatskoj riznici, u Palai Beikta koju je jako volio i u kojoj je esto provodio vrijeme. U mojem sam kavezu nauo da je, iako on nije bio vladar koji je volio donositi smrtne presude, naredio zapovjedniku pomorskih snaga da usred mora, na Djevojakoj kuli, zadavi Hafiz Beir-agu, agu djevojaka, koji je zloupotrebljavao svoju mo. Naravno da su se i lijepe stvari priale o Mahmudu. U mojem sam kavezu nauo da se razumio u glazbu, da je titio skladatelje, da se hvalio sa svojim znanjem aha i time da ga nitko nije uspio pobijediti, i da novac koji je zaradio vlastitim znojem potajno prodavajui peate koje je sam majstorski

66

M
izradio iz krvavog kamena, dijeli kao milosre. Nauo sam kako se jednog dana pri povratku sa slavlja dume onesvijestio na svojem konju i kako je, kad su drugi shvatili da ne die, ubrzo bio opran i jo bre zakopan pod isprikom da je dan kratak jer je zima. U mojem sam kavezu nauo da nije bio zakopan u mezaru uz damiju koju je sam dao izgraditi i koju je, ulaui trud u nju godinama nadzirao, ve da je vrlo jednostavnom ceremonijom bio zakopan u mezaru u etvrti Bahekapi, pokraj svojeg oca. Nauo sam jo jednu priu od koje mi je srce stalo. Nauo sam kako su oni koji su uili Kur'an kod Mahmudovog niana samo odjednom uli glasove davljenja, daleke jecaje, i stravino plakanje koje je dolazilo iz mezara biveg padiaha, te da su se potom razbjeali... I kako se nitko nikada nije smilovao da otvori mezar, a ak i da je da nije imao hrabrosti i da nikome nije u korist bilo ozbiljno shvatiti kako postoji mogunost da je bio zakopan iv... I nauo sam kako nitko nije propustio sve to javiti palai, novom padiahu i njegovim novim ljudima. I nakon toga sam nauo kako vie nikada nije dola vijest od onih koji su uili Kur'an, niti uvara turbeta koji su ga stalno promatrali. Nisam se iznenadio u svojem kavezu. U svojem sam kavezu proveo ak i nepune tri godine vladavine Osmana, Mahmudovog tri godine mlaeg brata,

67

M
koji je zauzeo prijestolje kao najstariji osmanski vladar dok je imao pedeset i pet godina, doekavi ga nakon duge pedeset i tri godine. U svojem sam kavezu uo kako je u vrijeme vladavine Osmana narod njega smatrao odgovornim za strahovitu zimu koja je unitila i raspuhala Dersadet 4 i zamrznula ocean. Kako je u proljee, nakon te zime, golema vatra koja je spalila i pretvorila u pepeo vie od pola grada, proglaena njegovim zlodjelom, i da je naposljetku zavladala epidemija kuge koja je nakon svih ovih katastrofa potpuno slomila narod i zavladala njime. I da im je taj posueni, nezgrapni i runi Osman preuzeo vlast u svoje ruke, udaljio je svirae, pjevae i plesaice iz Harema, te da je prilikom obilaenja odaja na potplate cipela stavljao srebrnu kuku kako bi upozorio enski rod kojeg je poprilino mrzio i s kojim se nikako nije htio susresti, da dolazi. Nisam se iznenadio u svojem kavezu. uo sam da je volio hodati naokolo maskiran i da je etao tisuama ulica sa svojim niskim ramenima, velikim okruglim trbuhom, odjeven u raznoraznu odjeu. uo sam da je bureke, pite, kebabe, leblebije pa ak i kreme koje bi dobio od ulinih trgovaca znao jesti na svojem konju, i da mu je draa bila takva hrana od one raznovrsne hrane koju su za njega pripremali u palai. U svojem sam kavezu uo da su oni koji su ga za vrijeme njegovih maskiranih etnji prepoznali, a pravili se da ga ne
4

tur. Dersaadet - Vrata sree, jedan od naziva za grad Istanbul, (op. prev.)

68

M
znaju, tada poeli priati o vrlinama licemjernog padiaha i da bi takvima davao tek neke sitne napojnice, ne mogavi suzdrati svoju lakomost. Ni Mahmud niti Osman nisu imali djece. Prialo se da ih je moj otac skrivenim nainima dao kastrirati za vrijeme onog dugog razdoblja u kojem ih je drao u pritvoru, no nitko nije znao istinu, ili je nije elio saznati. Da, svakakve prie, svakakve zgode, prolazile su kroz uska vrata, male prozore i visoke zidove imirlika. Mjesto koje se zvalo Zatvorskim paviljonom bilo je naizgled potpuno izolirano od vanjskog svijeta, ali je isto tako obuhvaalo svaki zvuk tog istog svijeta... Sreom, sada je imirlik prazan, iako bi trebao biti krovom princa Selima! No ja sam vlastitom voljom smjestio princa Selima u Odaje prijestolonasljednika, iako mu ba ne doputam da izlazi van. Dopustio sam da nasljednik mojeg pokojnog brata upozna moju samilost, preda mnom... elja mi je da se to doba pritvora vie ukine, elja mi je da prinevi vie ne postaju zatvorenici, i elja mi je da budem upamen kao vladar koji je stao na kraj takvoj patnji.

Svjetlosti mojih oiju, Gospodaru moj, voljela bih sjesti s tobom i dugo, dugo razgovarati, poput tvojih poznanika na koje se ugledam, poput tvojih sretnih prijatelja za razgovor, s tvojim bih doputenjem sjela malo dalje od tebe i priala ti prie, govorila ti o tome to sam
69

M
vidjela kao mala od ovog svijeta i ega svega ima u daljini... Moja pria zapoinje u blaenom vremenu vladanja tvojeg brata, sultana Mustafe. Ja sam odrasla pod zatitom i u palai tvoje sestre sultanije Esme, kao siroe. Znam samo da moja obitelj potjee s Balkana, i sjeam se imena moje majke i oca, to je sve, nita drugo mi nisu rekli, i nitko nikada nije htio da priam o njima. Naprotiv, poticali su me da ne razmiljam o svojoj prolosti i da ne razgovaram o njoj. Kada stekne takvo obrazovanje od malih nogu, naui se poslunosti, bespomonost i vrijeme prekrije tu dugu povijest debelim pokrivaem. Ja sam ionako dosta dugo vremena mislila da je moj ivot zapoeo s dolaskom u palau sultanije Esme. Primala sam stalnu brigu obzirom da je za mene brinula lanica dinastije, mislei da u jo kao mala biti dobra za Harem u Palai, taj uzvieni Harem. I to prvenstveno radi svoje pameti. Sultanija Esma uvijek je uivala veliko potovanje. Nakon to je po drugi put ostala udovica, uz pomo svojeg brata sultana Mustafe udala se za Muhsinzade Mehmed-pau. Vjenali su se u onoj predivnoj palai Kadirga. Nakon toga je njen mu odlikovan titulom velikog vezira te je na taj nain stekla bezgraninu zemlju i bogatstvo i ivjela u blagostanju. Kako je sultanija Esma oivila etvrt Kadirga tako je i mene opremila sa znanjem i lijepim ponaanjem. Sultanija Esma voljela je paziti na male stvari. Jako je tovala ljepotu, pamet, i talenat, i znala je prepoznati vrijednost. Poznavala je i tvoju vrijednost, moj dragi vladaru... Na taj je nain, kada si ti zauzeo prijestolje, mene ponudila Haremu.
70

M
Ja sam ti bila dar za krunidbu, uz toliko drugih darova. Bila sam jo jako mlada, mislim oko etrnaest godina. No trebalo je proi puno vremena da ti mene primijeti... U tvojem su me haremu ponovno kolovali, nauili su me kako da te uinim sretnim, ba kao i ostale djevojke. Kada kaem uiniti sretnim, od nas se, naravno, ne oekuje da naeg gospodara inimo sretnim samo u lonici. Sve ene u haremu moraju znati kako biti lijepe, enstvene i predivno odjevene, zato da ih tvoje oko i srce primijete. Pjevaice i sviraice ne smiju uiniti niti najmanju pogreku da bi ti nesmetano mogao uivati u draesnoj glazbi, a trbune plesaice moraju pokazati svoj talent da bi ti uivao gledajui ih. Robinje moraju imati saznanja o puno stvari, moraju znati itati i pisati, razumjeti poeziju, da ti razgovori s njima ne bi dosadili. Sluavke moraju biti spretne da bi prostor u kojem ivi bio poput raja. Jelo i pie mora se ponuditi ceremonijalno tako da svaka tvoja elja bude ostvarena. kolovanje ovdje je neprocjenjivo. Stalno ponavljam da nema stroe kole od Harema. Moje glazbeno znanje napredovalo je do savrenstva, izraujui ukrase moje su ruke postale jako spretne, a ples je postao i moj uitak i sposobnost, to i sam zna. Jo uvijek se svirajui tamburin udubim u aroliju one jednoglasne melodije i lagane zvonjave, i tada pronalazim sebe... Upravo zato je moje sviranje tamburina toliko traeno. itanje i pisanje nauila sam uz sultaniju, mislim da je moj rukopis oduevio uitelje. Zelja da koristim svoje ruke i njima prenesem svoje osjeaje oduvijek je bila skrivena u
71

M
meni. Sada sam se poela baviti neim to me oduvijek zanimalo, izradom vrtova od papira. Koristit u kare rukom koja zahtijeva savrenstvo na papiru. Od sada u pokazivati talent za umijee izrezivanja papira, koliko god budem mogla. I to ba kada si ti pokazao zanimanje za promatranjem ukraenih slika vrta na svojim zidovima...

ekajui u kavezu svom svojom snagom trudio sam se ne razmiljati o tome je li mi zapisano u sudbini da postanem vladarom osmanske zemlje, i ne putati da mi misli odlutaju u tom smjeru. Naalost, za nas niti ne postoji neki drugi cilj... Za to sam vrijeme nauio ne brojati godine. Nauio sam i izradu luka i strijele, postao sam pravi majstor u tome. Prvo to sam nauio je kako pod rukom osjetiti komad obraenog drva javora. Zatim sam morao nauiti kako, savreno ga reui, drvo treba detaljno oblikovati i pretvoriti u ubojito oruje, iako nisam imao namjeru koristiti taj predmet da nekome okonam ivot. Moda sam mogao pogoditi tek mirujuu metu, i to iz prikladne udaljenosti... Dok sam radio koristei osjetljivi alat i pribor za osjetljive mjere, i drage volje rtvujui svoje ionako preveliko slobodno vrijeme za ovaj zahvat, osjetio sam ne samo zadovoljstvo stvaranja takvog djela, ve sam i svoje mislio udaljio od stvarnosti...
72

M
Uitelj kojeg su za mene odabrali, Dafer, rtvovao je svoje vrijeme da bi me nauio ovome. Iz dana u dan davao mi je ljudske topline, omoguio mi je da osjetim zadovoljstvo zajednikog stvaranja. A lukovi, oni su bili tek izgovor... Predmet koji smo zajedno stvorili udruivi snage, imao je duboko znaenje. Jednog dana u vrijeme Bajrama, kada sam mojem dragom suputniku poklonio zrcalo ukraeno dijamantima kupljeno od svojeg deparca, imao sam osjeaj kao da je meni osobno predan taj dar. Svi vladari ije sam sultanate doivio, ukljuujui moje bratie pa i mojeg pokojnog brata, htjeli su da se bavim nekakvim runim radom, a ne znanjem. No ja sam svejedno itao povijesne knjige koliko sam mogao, i sm sam se trudio nauiti neto iz tih povijesnih djela. Zapravo su skrivali svijet od mene i mene od svijeta, nisu htjeli da saznam korisne stvari, ni da se savjetujem s uiteljima, ne znam jesu li shvatili da su mi tako slomili srce. ak i da jesu, bi li se barem na tren zamislili? Ni to ne elim saznati. Vjerojatno su pretpostavljali da neu doekati dan kada e uzvieno osmansko tlo pripasti meni, nego da u do tog dana ve odavno preseliti na ahiret. Mogue da sam i ja u to iskreno vjerovao, nije me bilo nimalo briga. Kada je moj brat Mustafa bio na samrtnoj postelji, kada ga je dua polako poela naputati, uo sam da je rekao: Pustite Abdulhamida, okrunite mojeg sina Selima!, i da je htio da njegov sin doe na prijestolje. Jako sam dobro to uo, kao da je svaka njegova rije predstavljala ubod u moje srce! Naalost, njegova posljednja elja nije bila ispunjena, jer ja
73

M
sam bio stariji princ... Zadobio sam pravo na prijestolje time to sam bio najstariji u naoj dinastiji. Svjetlosti moja, vlasniku mojeg srca, moj Vladaru, tko zna koliko djevojaka prieljkuje ulazak u tvoj Harem! Da, budunost ovdje moe biti svijetla, ene ovdje mogu doi do najvie pozicije za jednu enu. Ovo je ipak Harem Velike osmanske drave, ne slii drugim mjestima. Poput nekakve kule je, teko je ui u njega, a izai jo je tee. U poetku mi je haremski ivot teko pao, u ovom novom svijetu nisam se osjeala mirno kao u palai tvoje voljene sestre sultanije Esme, sada sam ivjela s nepravednim kalfama, nemilosrdnim haremskim agama, prema nezaobilaznim pravilima. Ovdje su se nalazile nevjerojatne ene, i nevjerojatne ljubomore. Ovdje su ivjeli, za toleranciju uskraeni, age djevojaka, najmoniji mukarci gotovo cijele palae, age koje su svi i sve sluali. Savren red... I savreno obrazovanje. Ovo je bila najbolja kola. Te uvijek samo jedan cilj, naravno: Ti, nae Velianstvo, na plemeniti vladar. Na kraju sam te ipak uspjela privui, ili je tako htjela

74

M
sudbina, reci to eli, ali ja sam se napokon nala u zagrljaju svojeg voljenog... Vezala sam se za tebe. Onoliko koliko sam se nadala, ali ne i koliko sam oekivala. Duboka praznina u meni napokon se ispunila. Ono to sam zauzvrat dobila od tebe doista me oduevilo, toliko duboko, neizbjeno, ali i prolazno... Da je do mene, traila bih naina kako da ga uinim stalnim, tako kuca moje srce. aroliju koja e me zagrliti, koja e mi srce ispuniti ushitom, i koja e mi obaviti duu. San u kojem u se izgubiti... Neke djevojke bez previe truda asti svojim komplimentima. Da, naprimjer upoznata sam s tim da si ludo naklonjen Nakidil 5, svi su s tim upoznati. Nije da me to brine, ne mogu se ja, tvoja prosta robinja, usporeivati s njom. Da, njeno ponaanje, i posebno kretanje kroz Harem dovoljni su da uveaju i istaknu njenu nadmonost. Normalno da e tvoje srce kucati za nju, to je tvoje pravo... No ipak, ljubav koju ja osjeam prema tebi ona ne moe osjeati. Zraenje te franake ljepotice pristigle iz daljine oaralo te. Pria se da se ovaj draesni cvijet od djevojke na kraju svoje pustolovine naao u tvojem haremu, nakon to su na Sredozemlju alirski gusari opkolili brod u kojem se nalazila. Gusari su odmah shvatili da e je prodati nekom cijenjenom haremu i pazei na nju nisu dali da joj padne vlas s glave. Paa koji je od gusara otkupio ovu vrlo vrijednu djevojku smatrao ju je prikladno lijepim darom dostojnim samo tebe,
5

tur. Nakdil - ukrasno srce. (op.prev.)

75

M
padiaha svijeta. Ba poput mene i ona je postala tvojim lijepim darom. Kad je bila primljena u Harem nisam uspjela saznati ime koje je odbacila iako me to jako zanimalo. No njoj, zavodnici, pristaje za nju odabrano novo ime. Ugravirana u srce, zacrtana u srce... Da, ona je itekako dobro znala kako da ti ue u srce. Ili je ona moda ukras srca? Samo ukras? Vrijedan ukras? Ne znam to bih rekla, ali ova lukava djevojka je jedna od onih koje pratei svoju sudbinu znaju okrenuti sreu na svoju stranu. Moda je to i sudbina koju ona nije nikada sebi eljela, ali Nakidil se uspjeno nauila nositi s time i napredovati... Uostalom, opremila se i sa savrenom priom, navodno da potjee iz plemike obitelji. Dodue, ne moe se zanijekati da je lijepe osobnosti, pokreta, dobrote, i elegancije. No ona njena umiljenost, i cijelo more zapovijedi kao da je sultanija cijelog Harema... Bez obzira na to kakva je, teko mi je priznati da sam ljubomorna, ali to u kad sam iskrena...

Jako volim Vilu Bagdat. Ova jedinstvena vila koju je dao sagraditi moj djed sultan Murat-han, taj padiah ratnik, jedan je od najistaknutijih dijelova moje Palae. Kada bacim pogled kroz prozor vile prema Zlatnom rogu uvijek se sjetim istih uspomena.

76

M
Zato to se ova vila nalazi na mjestu koje se sputa prema cijelom gradu, cijelom Asitaneu 6. Gledati ovaj pogled je kao promatrati sliku vladanja cijelom dravom... Ovo mjesto smatram i poetkom novog putovanja koje je moj ivot zapoeo nakon niza dugih, dugih godina... I prisjeam se onih tmurnih dana... Bilo je to usred hladne zime koja je uslijedila nakon iznimno vrueg ljeta. Svoj sam ivot sluio u sobi koja mi je bila dodijeljena u palai Topkapi. Zidovi s keramikim ploicama u imirliku nikako se nisu zagrijavali, ali mene nije samo obavila hladnoa zime. Samoa. ak i da moje tijelo nikada nije bilo samo, jo uvijek bi samoa bila izvor hladnoe. Dugogodinja samoa. Dugogodinja hladnoa. Kada je moj otac Ahmed-han bio prisiljen odrei se svojeg prijestolja, i kada smo svi mi uli meu zidove ovog nemilosrdnog kaveza u imirliku, ja sam bio dijete koje je tek napunilo petu godinu. Moj ujak sultan Mahmud-han preuzeo je vlast, i sada je on bio Sjena Allahova na zemlji. Razmiljao sam kako bi bilo bolje da je moj otac umro nakon tolike slave i panje umjesto da je uao u taj kavez. No
6

tur. Asitane - prag drave, jedan od naziva za Istanbul. (op. prev.)

77

M
naravno da to mogu rei tek sada. Tada sam bio malian koji nije razumio to se dogodilo, tada kada sam zajedno sa svojom majkom preselio na novo mjesto, u puno ui prostor... Tada nisam mogao znati da u ondje provesti toliko dugo vremena, skoro pa cijeli ivot. Nisam mogao znati da u nakon Mahmud-hana vidjeti treeg Osmana pa zatim treeg Mustafu, da u rasti samo izmeu ta etiri zida, da u izmeu ta etiri zida doekati zrelost, da u se beznadno truditi upoznati ivot izmeu ta etiri zida, da u polako poeti stariti izmeu ta etiri zida, i da u misliti kako e se moj ivot izmeu ta etiri zida i okonati. Nisam mogao znati da u naslijediti uzvieno osmansko prijestolje kada napunim pedesetu godinu, i da e mi biti podaren sultanat... I tako, jednog zimskog dana, dana za koji sam mislio da e zapoeti i zavriti jednako kao i drugi, pustili su me iz moje hladne sobe, sobe u kojoj sam proveo cijeli svoj ivot, malene sobe s kojom sam podijelio veinu svoje samoe. U trenu sam se naao u sultanskim odajama. Moj brat Mustafa-han pokleknuo je vodenoj bolesti i preminuo... Onima koji su mi donijeli sretnu vijest potom sam morao dati poprilinu nagradu, unato tome to mi je bilo udno primiti vijest o smrti kao sretnu vijest. Glavni haremski aga i ostali age ubrzano su krenuli s pripremama za sveanost okrunjenja, i sultanske odaje priredili su za njihovog novog vlasnika. Prostrli su prekrivae ukraene dijamantima preko prijestolja koje se tamo nalazilo tko zna koliko dugo, i ponovno namjestili jastuke, no ovaj put

78

M
sve za mene. injenica da me iz kaveza doao pustiti glavni aga, koji je za mog pritvorskog ivota polagao veliki trud u to da se osjeam udobno koliko je mogue, kao i da sam na licu tog starog age uoio lagani izraz zadovoljstva jer je bio najodgovorniji za moje uenje umjetnosti izrade luka, dirnula me u srce. Bio sam upoznat s time koliko je dunost glavnog age imala vanosti. Moj me poznanik ponosno primio za ruku i pristojno usmjerio prema sobi put do koje tada jo nisam poznavao. Krenuo sam prema samom zatitnom znaku sultanata, zahvalan to se on pravi kao da ne primjeuje moje plahe korake. Dvadeset i prvog dana tog smrzavajueg mjeseca sijenja, na veliki petak u devet sati, jedan visoki slubenik poastio me titulom dvadeset i sedmog padiaha Velike osmanske drave. Taj asni sat odreen je kao sat mojeg dolaska na prijestolje... Sada sam napokon trebao zapoeti nov ivot. Sad sam se napokon trebao nauiti na nov ivot. ivot koji je zahtijevao da budem vrstog srca i tijela, ivot koji je zahtijevao da odluno koraam. ivot u kojem u upoznati i okusiti slavu, bez obzira to je ona obavijena raznoraznim brigama.

79

Zagledala sam se u komet, uronila sam u noni vrt, pronala sam svoj put u svjetlosti zvijezde, nisam se izgubila

80

Moj dragi Padiahu, u mojem je vrtu sada no. Uronila sam u dubinu tamnoplave boje koja se protee nad vrtom, i zamislila jedan velianstveni komet na nebu obojanom u onu izrazito tamnu boju noi. Taj se komet prostire preko gotovo cijele noi. Preko cijelog se neba prostire jedinstvena svjetlost, prema meni, kao da ulazi u mene. Toliko je sjajna, toliko oaravajua. Kao da je ispunila moj svijet. Jako sam se namuila da bih dola do papira koji u ovdje koristiti, papir boje i svjetlosti koji e moj komet predstavljati kako treba. Danima sam Zumbul-agi opisivala zamiljenu boju, ak sam ga i preklinjala. Primjerice, nisam mogla bez ruiaste i ljubiaste, kao i zelene boje pistacije, boje dima, najtamnije crvene i tamnoplave boje ljubice, naravno... Kad bih jo sama mogla na trnicu, odabrati papire raznih boja... No i ovako moram biti zahvalna, mali svjetovi koje oivljavam ovim papirima preda mnom se otvaraju poput bezgranino irokih svemira, iako su to vjerojatno pojmovi koje drugi nikako ne mogu shvatiti...

81

M
Svoju pustolovinu prvo zapoinjem matajui o papirnatim vrtovima, zatim izaberem papire raznih boja duge, i nakon to ga prema elji oblikujem karama i zalijepim, zapoinje arolija. Zatim postajem netko drugi. Na samom rubu ovog vrta ima jedna ljubica. Siuna tamnoplava ljubica, lice joj je zasjenjeno neravnomjernim valovitim linijama, glavom prema tlu kao da je naklonjena... Pokraj nje nalazi se jedan tulipan, izrezan iz duboko crvene, tamno crvene boje. Dno tulipana je crno, jako crno, zato to ga je spalila vatra ljubavi. Ta ljubica i taj tulipan, to sam ja. Kako je ono rekao jedan pjesnik: Moj vrt od rua grije Moja postelja od rua bode Zagledala sam se u komet, uronila sam u noni vrt, pronala sam svoj put u svjetlosti zvijezde, nisam se izgubila. I jo kau da donosi nesreu, sigurno zato to nisu pronali neto drugo da im donese sreu! Kada je Dafer-aga, najvii od svih aga i aga koji je zbog nekog razloga naklonjen meni, ugledao ovaj moj vrt nisu me zaudile njegove rijei. Navodno je komet, kada je prvi put vien u svijetu pogodio mjesto koje se zove Sodoma i Gomora, a kada je drugi put vien jedan se egipatski faraon utopio u Crvenom moru! Kada god se nakon toga ukazao dolo bi do udnih dogaaja, strahovitih potresa, i prilino razarajuih katastrofa... No, ja sam u svoj noni vrt stavila komet kojeg osjeam u sebi. On nikada nee pasti, ostati e ondje zauvijek, kao vezan za Kraljevstvo nebesko.

82

M
Ta zvijezda predstavlja moje srce, zapaljeno srce, nevienog sjaja, poput same vatre, koje ne prihvaa prolaznost. Uvijek na putu da neto ili nekoga osvijetli. Da, izrada takvih vrtova potpuno me rastereuje. Svaki cvijet, stablo, ili kamen koji dodam ima zasebno znaenje... Nisam se kolovala za tako neto, vidjela sam neke papirnate vrtove iz tvoje riznice, ta predivna umjetnika djela vidjela sam na jednoj kutiji s pisaim priborom i na jednoj kutiji za nakit, moj dragi vladaru. Ti si jednom te dvije kutije darovao svojim dvjema pouzdanim miljenicama, ne znam sjea li ih se, poznato je da neke ene odmah zaboravi... No kako god, te su ene bile toliko nezahvalne da nisu uvidjele pravu vrijednost tih darova, njih bi puno vie zadovoljio par naunica ili jedna ogrlica. I tako sam se ja dokopala tih kutija. Binnaz i Dilpezir 7, ene koje su ugrijale tvoje srce, razmaene djevojke ija imena ocrtavaju njihove osobnosti, taj su put, bez previe pobune, pristale dati mi ova umjetnika djela ukraena nevjerojatnim trudom, i to, naravno, u zamjenu za narukvice koje sam ja jedva nabavila. im sam te kutije uzela u svoje ruke uzbueno sam pregledala sjaj slika na povrini, i te papirnate vrtove, jedinstvene svjetove nastale savrenom uporabom najtanjih karica i trudom umjetnikog oka... Oduevljeno sam primijetila kako je majstor koji ih je izradio nevjerojatnim oprezom zalijepio te raznobojne papire jedan preko drugog. U tom sam trenutku opipala svaki list od papira, svaku savijenu granu, svaki srameljivi cvijet. Ne kau uzalud da su ovakva umijea bolja od stvarnosti! Haremski aga Zumbul
tur. Binnaz-umiljata, tur. Dilpezir-mila. (op.prev.)

83

M
primijetio je neprestano zanimanje, ushieni polet i nepokolebljiv trud mene, skromne robinje. Prema meni se ionako oduvijek drugaije ponaao nego prema drugima, kao da je od mojeg prvog dolaska shvatio da u meni lei neto posebno. Naposljetku mi je uinio uslugu, nezanemarivu uslugu, i to tako da je upotrijebio svoju mo, tonije, mislim da je zatraio da mu se odmah isplate nekakvi dugovi. Nisam saznala kako mu je to uspjelo, nisam niti pitala. Sve to znam je da Zumbul-aga ne djeluje bez razmiljanja. im nekoga zamoli za uslugu, zna da e odmah biti izvrena, inae je nikad ne bi niti zatraio, zato to sve vidi i sve zna, i ima mnoge dunike. Jo k tome nije niti oekivao uslugu zauzvrat ove koju je meni uinio, vjerojatno je znao da takvim pruanjem ruke ini dobro djelo. Ukratko, jednog me dana Zumbul-aga pokrio, zagrnuo, primio za ruku i odveo u sobu na samom ulazu u Harem. Tamo je doveo i umjetnika Mehmed-efendiju da me podui toj umjetnosti, i tako nekoliko puta, mirno i potajno... Umjetnik se tada uurbano trudio objasniti sve detalje umjetnosti od papira svojoj uzbuenoj uenici, pomalo beznadno. Samo da ne bi povrijedio Zumbul-agu. Tada nije mogao zamisliti ime e sve to rezultirati. Ja sam se estoko prihvatila tog posla, do te mjere da sam poinjala prije jutarnjeg namaza, za vrijeme svitanja zore, i nastavljala u svakom slobodnom trenutku, strpljivo reui raznobojne tanane papire koje mi je nabavljao Zumbul-aga. S vremenom sam umjetnica od papira. postala prava majstorica Akidil,

Kada su siuni vrtovi koje sam ushieno izradila privukli

84

M
panju nekih mojih prijateljica, miljenice su to ule pa su me mone ene Harema pozivale kako bi vidjele moja umjetnika djela. No ja poneke vrtove ne elim ni s kim dijeliti. Jer su oni zrcalo mojih snova, moja arobna vrata... Zumbul-aga mi je prenio da robinju zanima umjetnost od papira. Tada sam shvatio koliko je ta djevojka posebna. Morao sam joj nekako pomoi, a da ne bude oito. Opet uz pomo Zumbul-age. Obiaj je da se robinje obrazuju u raznim podrujima, ak im se omoguavaju i satovi izvan palae, ponajprije u podruju glazbe. Prije nije bilo robinja koje bi se oduevile ljepotom umjetnosti iz papira, nijedna nije niti primijetila pravu vrijednost te umjetnosti. Ali moja Akidil je posebna, posebna je. Moja naklonost prema njoj nije bezrazlona. Nema onoga to glavni haremski aga u Haremu eli uiniti a ne moe, ili ne moe drugome narediti da uini, osim jedne stvari... Ne postoji nita to bi moglo zamijeniti tu jedinu mo koju nam oduzmu. Upravo zbog toga smo zli, nemilosrdni i posluni jedino prema naem gospodaru... Moe biti da se u njegovom prisustvu, u prisustvu jedinog monog mukarca s kojim smo toliko bliski, prisjeamo onoga to nam je oduzeto, tko zna... Muim se to shvatiti, i zato takve misli uvijek zatomljavam. No one uvijek nau naina da se ponovno pojave, i to u najnezgodnije vrijeme.

85

M
Kako se samo neke uspomene veu na druge, neprestano... Tada je prolo tri dana otkako sam postao vlasnik osmanske zemlje. Polako sam razgledavao Novu palau i trudio se shvatiti gdje i u srcu kojih zgrada sam tolike godine ivio, te istraiti palau iji sam gospodar postao, bez otkrivanja svojeg oduevljenja. Jo mi ni brada nije bila narasla. Svi znaju da prinevi u pritvoru nemaju pravo putati bradu. Ipak, te je veeri stigla vijest da je u etvrti Ajvansaraj dolo do prodornog poara. To je zlo trajalo ve satima, irilo se s kue na kuu, niime ga nisu uspijevali ugasiti i, prema obiaju, narod je htio da padiah reagira. No dolazak padiaha na samo mjesto arita smatrao se udom. Velianstvo ne dolazi na mjesto katastrofe, ne trai rjeenje poaru. Naravno da drznici meni to nisu rekli! Samo su me na prikladan nain obavijestili da ako se pojavim ondje i udahnem taj aavi zrak da e jadnici koji su nastradali od strahovitog poara u tome nai utjehu, a da e iscrpljeni vatrogasci dobiti vei polet i snanije krenuti u borbu s vatrom. Pripremili su lau i ekali moju zapovijed. Nisam ih odbio. Ja, koji sam desetke godina, gotovo cijeli ivot proveo samo u vrtu imirlika, taj sam dan po prvi put proao glavni vrt uzdu i poprijeko da stignem do dijela Sarajburnu, u poveoj pratnji ljudi iz palae. Svi su me spremno ekali. Izali smo iz

86

M
Harema i redom krenuli na put. Po prvi sam put koraao putem vrta koji je vodio prema obali. Tako sam napokon iskusio ono to sam duge godine prieljkivao, ali nikad nisam smio uiniti... Oduevljeno sam promatrao taj oaravajui poredak ljudi koji sam jasno razumio okreui se oko sebe, unato ledenoj hladnoi tog zimskog dana i vjetra otrog poput noa. empresi su kao i uvijek velianstveno stajali nasuprot nas. Kao da su stvorenja s duom, a ne samo zelenilom, puna tajanstvenosti... Uspravni empresi koji se opiru nemilosrdnoj hladnoi i estokom vjetru svojim vrstim trupovima, neizostavni uvari glavnog vrta koji se viju sve do neba... Svo ostalo drvee stoji po strani kao da je prihvatilo njihovu premo. Prije mi nije bilo sueno nairoko provoditi vrijeme u vrtu, a tek doi ak do ovamo... Moda sam se ba zato preplaio te crne velianstvenosti, tog vrta i tih empresa. Hodao sam prema naprijed na putu obasjanom crnim sjenama empresa, pod svjetlom svjetiljki. Glava mi je bila prepuna misli, kao da se trudim oduprijeti ideji da idem u nepoznato, a ne da se nalazim u vrtu mojeg doma kojem pripada moja cijela palaa. Zanima me kada e me takvi strahovi napustiti. Napokon sam stigao do lae vezane za pristanite kod Zlatnog roga. Ispred mene uvari, age, iza mene uvari, age. Na leima sam imao barunasti kaftan s krznom lasice, a preko toga voskom vodootporni kaput, da mi ne bi bilo hladno...

87

M
Age su jako pazili da mi se ni najmanja sitnica ne dogodi. ovjek bi pomislio da se prije nekog vremena radilo o sasvim drugoj osobi zaboravljenoj u maloj sobi pod kljuem... Osmansko tlo ne smije ostati bez vladara... Je li moje srce zavelo to to Akidil nije obina djevojka? Zato je moje srce odabralo nju meu tolikim ljepoticama? Pri svakom sluajnom susretu s njom muio sam se protiv te nepoznanice koja mi stee prsa, zbog koje mi bubnjaju ui i znoje mi se ruke, trudio sam se ne mijenjati strog izraz na licu i izgledati jo nemilosrdnije... Kad bi me pozdravila, slubeno bih pogledao kako prolazi pokraj mene, trudei se ostati miran. Kako je samo neispravno biti uvjerenja da pravi mukarci poput mene i drugih nemaju osjeaja i elja. Nita se ne smije pretpostaviti, ali to je neizvedivo... Poinjem li sada, nakon toliko vremena koliko sam se potajno opirao, podilaziti svojim instinktima i osjeajima nad kojima sam stvorio odlunu premonost, i eljama koje sam tekom mukom zatomio? I to dok je ena koju je moje srce odabralo zaljubljena u nekog drugog. Naeg gospodara. Zato sam, kada smo prvi put razgovarali i kada sam pogledao u djelo koje je izradila i do kojeg joj je oito bilo jako stalo, poeo priati o sasvim udnim stvarima umjesto da ga pohvalim? Zato sam, kada sam vidio onaj velianstveni komet, sakrio svoje oduevljenje i poeo joj govoriti o nizu

88

M
povezanih katastrofa? Jesam li na taj nain, uz pomo daljine koju sam smjestio meu nas, pokuao bespomono zatiti samog sebe? Kada smo preko Zlatnog roga tihim pokretima veslaa krenuli prema mjestu poara, razmiljao sam o sudbini koja mi je nakon tolikih godina na ovaj nain omoguila da izaem iz palae Topkapi... Svi znaju da veinu poara koji zapale i razore cijeli grad postavljaju ili janjiari ili oporbeni pae kako bi Palai prenijeli svoje zahtjeve za haraom ili obznanili nezadovoljstvo. To se oduvijek govorilo, to se oduvijek znalo... Stoga do danas nitko nije pronaao rjeenje za to, iako su navodno svaki put vatrogasni odredi radili svoj posao! Uz pomo spretnih, jakih ruku veslaa krenuli smo prema etvrti Ajvansaraj gotovo letei na vodi, a kada smo se pribliili pristanitu na obali Zlatnog roga vatra je osvijetlila cijelo nebo, do te mjere da bi neki promatra pomislio kako se radi o vatrometu koji je obavio svaku stranu! Vie nije bilo potrebe za svjetiljkama. Izaao sam iz lae uz pomo aga i krenuo putem kojeg su obavile vatrene ruke stranog poara, uz svoju pratnju. Postariji glavni haremski aga bio je uz mene, a uvari oko nas. Aga je neprestano pokazivao na jednu skromnu kuu, kuu koja se nalazila ne toliko daleko od poara. Prema prvim narodnim vjerovanjima obiaj je bio da vladar ue u
89

M
jednu od takvih kua, smjesti se tamo na par sati i vlastitim udom pohara katastrofu. Kakogod bilo, uao sam u kuu s agom koji je inzistirao da je izabere, proavi kroz vrata vrta dok su me izdaleka svojim pogledima pratili vatrogasci. Moji su uvari ostali vani, nadzirui okolinu. Bila je to pristojna kua naspram drugih, malena, ali ouvana. Doekao nas je crni, postariji aga, ili sam ja zakljuio da nije mlad zbog grbe na leima. Imao je nain govora i dranje kao i oni koji su se kolovali u palai. Posjeo nas je na iroki divan, i povukao se. Prekrienih nogu sjeo sam na iroki divan smjeten na prozorima okruenoj galeriji koju je rasvjetljavalo veliko svjetlo s tanke svijee na zidu. Razmaknuo sam zavjese i upustio se u promatranje na tren smirujueg na tren rastueg poara koji i nije bio daleko od nas, u pratnji jecaja naroda i meusobnih dovikivanja vatrogasaca. Zbog nekog razloga nimalo me nije bilo strah. Dralo me nekakvo udno uzbuenje koje me nije napustilo otkako sam izaao van. Primijetio sam da je aga koji me ovamo doveo i nepomino stajao, izaao iz sobe. Pomislio sam da je otiao nadgledati kako se kuha kava za mene te sam ponovno uronio u aroliju svjetlosti poara. Odjednom sam primijetio da nisam sam u sobi. Taj gotovo neujan pokret koji netko samo moe osjetiti... Tihi dah, gotovo dah duha.

90

M
Kad sam odjednom okrenuo glavu, vidio sam neto to nisam oekivao. Vidio sam Ferhunde. Moja negdanja robinja, moja suputnica u kavezu, moja ljubav. Ferhunde nevinog lica, divne osobnosti i slatkog jezika. I najvanije od svega, majka mojeg prvog djeteta, mojeg navodno tajnog djeteta, moje keri. Moja robinja kojoj sam pomogao da pobjegne iz Palae ne mogavi rtvovati svoje dijete u njenoj utrobi nakon to je ostala trudna u imirliku, na taj nain se opirui najstrooj zabrani. ena koja je ostala na ivotu rtvovanjem ljudi koji su me voljeli i vrlo vjerojatno odlukom mojeg brata padiaha koji se pravio kao da ne zna za nju. Robinja iji ivot u palai tada vie nije bio mogu. ena ijoj sam se sudbini pokorio i od koje sam se oprostio. Ferhunde koja je mnogo toga propatila, no za iji sam se dobar ivot iz daleka i potajno namuio. Sada sam se nalazio u kui moje ene i mojeg djeteta za koje nisam znao gdje ive u gradu u kojem sam i sam bio stranac, za koje mi je bilo dovoljno da obavjetajnim putevima saznam da su zdrave, i kojima sam slao pomo od vlastitog deparca. Je li nas na ovom mjestu poara spojila sama sudbina ili je stari haremski aga imao svoje prste u tome? Mislim da nije
91

M
nasumino odabrao ovu kuu za moj boravak. No unato svemu, to to je poar buknuo ba u ovoj okolini, i to se dogodio nakon mojeg dolaska na prijestolje, samo ukazuje na to da je i sudbina odigrala svoje. Pitam se bi li inae uope dolo do ovog sastanka, i ako da, u kojem trenu mojeg novog ivota i novog oblika apsolutne moi? Ne znam. Ferhunde je sada stajala nasuprot mene i, iako je drhtala poput lista od uzbuenja koje joj je predstavljalo prisustvo velianstva, nije izgubila smirenost i potovanje koje je stekla kolovanjem u Palai, ve je sklopila dlanove i ekala. Rairio sam ruke, potrala je, obgrlila mi noge, ne naruje. I snano zaplakala. U jednom sam trenu zaboravio na poar. Ustala je i samo odjednom izala. Sjeam se samo da su mi se usta osuila, a jezik zalijepio. Malo kasnije je ula u sobu drei za ruku jednu malu, pospanu djevojicu, zbunjenog pogleda, odjevenu u spavaicu. Na tren su zastale nasuprot mene, zatim je maloj djevojici majka priapnula neto na uho i djevojica se pribliila meni te mi poljubila ruku. Njena valovita crna kosa padala joj je na lice, preko snjeno bijelog tena i rupiastoruiastih obraza. Pourio sam na noge, toliko da sam preplaio djevojicu. Zagrlio sam to maleno udo. S tim sam se osjeajem po prvi put upoznao. Osjeajem oinstva. Nisam je se mogao nagledati.

92

M
Neko sam htio da se zove Aje. Kada se rodila, poslao sam takvu naredbu. No im sam je ugledao bila je poput bisera, odmah sam dodao i ime Duriehvar, padiahov biser... Da, takvo je ime moje dijete zasluilo. ak i da ne poe za mnom u palau, Aje Duriehvar imat e jako vano mjesto u mojem ivotu. Ako i nee koristiti svoju titulu sultanije, imat e ivot kakav sultanije zasluuju. A to se tie Ferhunde, iako nisam gajio jednako vatrene osjeaje spram nje kao nekada, i ona je uskoro trebala poeti ivjeti u gotovo jednakim uvjetima u kakvima ive ene u palai, samo ne u njoj, daleko... Ne znam kome trebam biti zahvalan na tome, poaru ili starom agi, ali nakon toga sam se uvijek trudio biti uz narod za vrijeme tako velikih poara, nisam time samo donosio sreu pri gaenju vatre na mjestu dogaaja, ve sam se uvijek pobrinuo i za nastradale... No vie nikad nisam proivio neto slino, hvala Bogu.

Sultanu moj, vlasniku mojeg srca, srce mi ipak nije podnijelo tu ljubav, slomilo se, do te mjere da sam pomislila kako njegove dijelove vie nikada neu moi spojiti, bilo za tebe, bilo za nekog drugog... Ne znam, moda ti posjeduje tkaninu koja titi tvoje srce. Moda ga toliko vrsto dri da ga nita ne moe dotaknuti niti proi kroz njega. Moda si ga uvrstio remenjem koje nose ratnici na svojim zglobovima... Ti hrabri jahai mue se

93

M
jednim udarcem maa probiti taj remen sainjen od trideset slojeva niti, i na taj nain pokazuju svoj talent... No zna da ak i to remenje ima svoje slabe toke, tanke toke koje lako puknu. ak i da ga nitko ne razdere, jednog e dana na jednom mjestu puknuti, sultanu moj. Moj dah, moj ivotni put, moje srce ne trae lijek, moj sultanu... Moje srce eli neto drugo. eli zid na koji e se moi osloniti, i zid kojeg e moi pogurnuti, pa ak i probati sruiti. eli kameni zid koji se ne moe uruiti. Pitam se, koliko si ti jak, moj gospodaru?

Prema obiaju, sedmi dan nakon mojeg zasjedanja na prijestolje upriliena je ceremonija preuzimanja maa. Ova se velianstvena sveanost organizirala kao nain da se cijelom narodu proglasi poetak sultanata svakog osmanskog vladara. Preuzimanje maa. San, svrha i cilj svakog princa. Proglaenje glavara Velike osmanske drave. Za razliku od drugih ja nisam preuzeo ma Plemenitog kalife Omera, ve onaj naeg asnog Poslanika, tako sam htio, to je bila moja prva elja u poetku mojeg sultanata. erifzade Mehmed-efendija kojeg sam postavio za 8 ejhulislama vlastitim mi je rukama predao ma, najvrjedniji simbol moje vladavine...
8

tur. eyhlislm - vrhovni vjerski poglavar. (op. prev.)

94

M
Tada sam drugi put izaao iz Nove palae, no ovaj put je prilika bila sveana. Za taj sam velianstveni dan meu stvarima koje je donio glavni garderobijer u sobu za odijevanje, odabrao crveni kaftan podstavljen krznom od lasice. Na turban kojeg je pripremio i donio moj sluga za odjeu privrstio sam ukras s dijamantom mojeg pokojnog brata Mustafe, kojeg sam takoer odabrao meu mnogim nakitom poredanim ispred mene u briljantima ukraenoj kutiji. Ne znam zato, ali nisam se udio sebi dok sam bez dvojbi i jednim treptajem oka sve smjestio na svoje mjesto, kao da sam sve to ve radio i puno prije. Ja sam Abdulhamid-han, sin cijenjenog sultana Ahmeda drugog, postariji princ koji nije niti pobrojao dane u imirliku, ve je sada postajao dijelom povijesti. Doveli su mojeg konja do vrata Harema. Oko mene nalazili su se ljudi palae, ljudi palae koji se kreu s velikim potovanjem i oprezom, koji su me promatrali s neizbjenim i dubokim zanimanjem trudei se sakriti ga, i ija je glavna dunost da slue samo meni. Age palae oko mene znali su da sam se trudio nauiti jahati konja za sveanost preuzimanja maa u ovih par dana, a najvie sam to znao ja. Moj visoki stas nije mi predstavljao prednost pri tome. Bio sam odluan ne pokazati svoj strah. I nisam. Konj je bio visok.

95

M
Njegove dlake sjajile su se od timarenja, a snjeno bijela griva bila mu je spletena. Pokrivai za sedlo bili su ukraeni srebrnim nitima i nakitom. Na remenju su se nalazili briljanti, rubini, smaragd i ad, a smaragdni kamen na zlatnom eonom remenu kao da je sam po sebi predstavljao sultanovu riznicu. Toga se ak nisam sjetio niti iz dana mojeg pokojnog oca. Tada mi ionako zbog toga to sam bio toliko malen nisu doputali da jaem, ve su me dovozili i odvozili u zatvorenim koijama. Svojeg oca Ahmed-hana samo sam nekoliko puta vidio na konju, na konju s nakienim remenjem, ali davno, to se mutno sjeanje potpuno izbrisalo iz moje glave... Sve ega se sjeam je veliina konja i sjajno kamenje raznih boja na uzdama koje je moj otac vladar lagano drao, kamenje koje me zaslijepilo, pogotovo ad... Sjeam se ponosnog dranja svojeg oca, i tek sada mi je jasno da tako moe sjediti samo onaj koji je nauen na konja. A ja od tada pa sve do danas nisam vidio niti jednog konja, a kamoli sjedio na njemu! Uz pomo molitve i konjuara nogu sam stavio na okienu uzengiju, uzengiju ukraenu okruglim rubinima okruenima velikim smaragdima i briljantima. U trenu sam uzjahao konja, ba kako su me i nauili. Konj se lagano pomaknuo, no bilo je oito da je bio dresiran, kao da me ljubazno prihvatio, ili se to moda meni tako uinilo. Za neiskusnog su padiaha odabrali konja blage naravi. Nakon to se uvjerio da vrsto sjedim na konju, konjuar je

96

M
konja lagano primio za remenje i krenuo prema naprijed. Izali smo kroz Vrata sree 9, proli smo s jednog kraja trga palae na drugi, velianstvenog trga zasjenjenog stoljetnim stablima kroz koji moe proi samo vlasnik ove zemlje, osmanski vladar na svojem konju, i to sve u pratnji ovacija ozbiljnih ljudi Palae... Usmjerio sam svoj pogled prema Kuli pravde Imperijalnog vijea 10 iza tamnozelenih empresa s moje desne strane, poelio sam da nastavim irenje pravde od sada pa nadalje pri sastancima Vijea koji se odravaju ispod ove kule, kao to je to bilo i u vrijeme mojih predaka. Stigli smo do Vrata mira 11, srednjih vrata s kulama, i proavi kroz pozlaeni prolaz poeli smo naputati unutarnju palau. Ove iljaste kule imenom Francuske kule doista i slie na njih, moj veliki predak Fatih Mehmed-han smatrao ih je prikladnim nakon svoje odluke da se krene iriti prema Europi... Sada su teka eljezna vrata Francuskih kula bila otvorena. Izali smo na trg gdje se odravala sveanost. Znao sam da je ovaj trg u odreene dane tjedna otvoren za publiku, iako iz godine u godine nisam dolazio na njega. Na ovom trgu unutar Sultanskih zidina 12 uvari sultana na konju ekali su da mi postanu pratnja, potpuno su me zaokruili kako bi svojeg gospodara obranili od svakog mogueg napada. Jedinice koje su predstavljale janjiare spremno su ekale.
tur. Babssaade, Saadet Kaps. (op. prev.) tur. Divan- Hmayun (op. prev.) 11 tur. Babsselam (op. prev.) 12 tur. Suru Sultani (op. prev.)
9 10

97

M
Oni koji su vozili top, koji su upravljali topovima, oruari i janjiarske snage poredali su se u dva reda. Kroz njih smo jedva proli. Gomila ljudi koja me opkolila na trgu bila je velianstvena, no svi su se drali vlastitih redova, veliki veziri, veziri, kadije, rumelijski i anadolijski vojni suci, ulema, glavni rizniari, ministar vanjskih poslova, zapovjednik pjeadije, zapovjednik vratara, zapovjednik uvara, zatitari Imperijalnog vijea, a iza njih dunosnici i kuai hrane, age palae, age za lov, vratari, konjuari... Naposljetku smo stigli i do Imperijalnih vrata 13, u vanjski svijet. Ne znam je li to bila prodorna zima mjeseca sijenja koja me iz dubine protresla. Sigurno nije. Izvor mojeg drhtanja kojeg sam se trudio sakriti nije toliko bila hladnoa koja je prola kroz moj crveni kaftan podstavljen krznom od lasice, koliko novi put koji se preda mnom otvarao. S moje desne strane ponosno je stajala Aja Sofija, s moje lijeve strane esma za koju znam da ju je dao izgraditi moj voljeni otac i koja je nosila njegovo ime, a preko puta mene oaravajua damija koju je dao izgraditi moj pradjed sultan Ahmed... Proavi ispred Aja Sofije stigli smo do kamenjem obloenog puta Divanjolu... Za mene sve novo, potpuno nove slike, tisue oblika koji mi privlae pogled... Zgrade o ijim sam imenima i veliinama sluao godinama u kavezu, a koje nikada nisam vidio, svaka ljepe umjetniko djelo od druge... Kada sam podignuo glavu i pogledao prema Aja Sofiji, oduevio me njen sjaj. Znao sam da je veoma stara. Vidio sam onu predivnu kupolu i minarete, minarete koje je dao nadodati moj djed. Trudio sam se sve odjednom upiti, tokom
13

tur. Bb Hmayun (op. prev.)

98

M
onog polaganog, ali urednog hoda prema mjestu sveanosti, u ovom vrtu valova ljudi, osjeajui sve njihove poglede, uzdignute glave i tijela... Trenutak nakon toga okrenuo sam svoj pogled prema esmi. Poznatoj esmi mog oca. Izgraena je poput rijetkog kamena ispred vrata palae, sa svojim izgledom potpuno neusporedivim s bilo kojom graevinom u blizini, plavkasto zelenom keramikom i isklesanim cvijeem, sasvim je jedinstvena. Ba kako su mi je i opisali. Tada kada sam je po prvi put vidio gotovo me uguila silina uzbuenja koju sam osjetio. esma koju je ushieno dao izgraditi sultan u vrijeme onih sretnih dana, koju je smatrao dostojnom svog vlastitog rukopisa na natpisu, i za koju je htio da se svatko tko pije vou iz nje pomoli za njega. Poput zatitnog znaka tog doba. Ova esma pokraj koje je moj otac prije puno godina ponosno proao, u tom mi se trenutku uinila kao obavijena crninom tuge. Nisam se mogao oduprijeti osjeaju potonulosti, pa ak i na taj blagoslovljeni dan. Putevi, palae, damije, medrese, turbeta... Velianstvene graevine, skromne graevine, raspadajue graevine... Velike kupole, visoki minareti, eljezne reetke, eljezna vrata, areni prozori, zlatni polumjeseci i zvijezde... Monumentalne fasade, razmetljive fasade, jednostavne fasade, ukraene fasade, raspadajue fasade... Uske ulice koje voe prema glavnima, iroke nadstrenice, ostakljene loe na drvenim potporanjima... Ograde u kuama naslonjenima jedna na drugu...

99

M
Izlizani nogostupi... Hladnoa kamena, toplina drva... Tragovi pobjede prvobitne drave koja se stoljeima prije protezala sve do ovamo, uklesani u prvobitni grad, upleteni u nevjerojatan sjaj snage zvan vrijeme. I one ptije kuice koje nikako da izbacim iz glave, draesni detalji na kuama, sklonita koja malene ptice tite od velikih... Sline mojoj malenoj sobi u kojoj sam godinama ivio i koju sam oduvijek smatrao bliskom sebi, gotovo da sam je usporeivao sa sobom... Oko mene su se nalazili uvari na konju. Njihovi predivni ukrasi za turban, nalik na metle, vijorili su se. Imali su stroge poglede, jaka tijela, bili su to nemilosrdni uvari, nisam se niti trudio izbrojati ih... Sa strane su na toj hladnoi stajali ljudi koji su ekali da vide novog padiaha Abdulhamida koji je tolike godine proveo u pritvoru, brata biveg sultana Mustafe, uzvikujui Maala, maala!, ivio Padiah!, Pomogao ti Bog!, ivio ti i tvoja drava!, Budi skroman Padiahu, Bog je vei od tebe!, i ushieno pljeskajui. Ti ljudi koji su odjenuli svoju najljepu odjeu da bi doli gledati ovaj rijedak dogaaj. Medu njima je bilo i onih koji su se pokuali progurati kroz ivu gomilu ljudi i u ruke mojeg osobnog sluge ugurati svoje napisane molbe. Na samim rubovima, u daljini, nala se i poneka ena, koja se znatieljno trudila baciti pogled iza svog vela... Na ulicama je bilo i onih koji su bosih nogu lutali po ovoj

100

M
hladnoi, u daljini je bilo ulinih prodavaa, pasa lutalica, prljavih nakupina snijega, vodenih lokvi, blata... Konstantinopol, grad suprotnosti... Konstantinopol, grad snova... Sada sam ja bio vlasnik Konstantinopola. Kao i cijele osmanske drave. Sa svim njenim sjajem i problemima. Konstantinopol, grad nad gradovima... Grad koji zasluuje titulu praga drave? Grad koji se smatra sreditem svijeta... Grad koji to ime zasluuje. Prema obiaju, posjetio sam turbeta svojeg djeda sultana Fatiha Mehmeda i sultana Ejuba, prouio sam molitve, zamolio Stvoritelja za mo i snagu. Cijelo to vrijeme osjeajui svu teinu onog uzvienog maa koji mi je bio stavljen na struk. Zlatna ruka, rubini i ad na tobolcu, i zmajeve glave na rukohvatu, dodani u vrijeme vladavine mojeg pradjeda, prije dva stoljea, promijenili su istou ovog maa doneenog prije mnogo stoljea, ali ne i njegovu vrijednost... Od kamena na mojem turbanu do mojeg maa, od remenja na mojem konju do odjee mojih uvara, sigurno sam vie sjajio od blijedog zimskog sunca na nebu. Ne mogu rei da me nije pekla savjest pri prizorima siromatva koje sam susreo ovom prilikom, no ja sam sada postao ogledalo Velike osmanske drave, moj sjaj bio je sjaj moje drave... Odluio sam da se sveanost preuzimanja maa zavri putem uz more. Ukrcao sam se na sultansku lau s tri svjetiljke na pristanitu Bostan u etvrti Ejup. U mojoj su se pratnji jo uvijek nalazili oruari, sluge i konjuari. Kormilom je upravljao zapovjednik pomorskih snaga. Glavni haremski
101

M
aga i aga vrata ukrcali su se na lau iza moje, a veliki vezir, ostali veziri, vojni suci i aga janjiara doekali su me na pristanitu moje palae. Stigli su tamo prije mene i ekali. S desne me strane primio veliki vezir, a s lijeve haremski aga koji je iz svoje lae doao na moju kako bi mi pomogli da se iskrcam. Opet sam se nalazio u svojoj palai, u svojem domu. Kao vladar s maem na struku, kao dvadeset i sedmi padiah Osmanlija... Na mojem povratku na ulazu u Harem, primijetio sam da su putevi kojima sam prema obiaju morao proi, ukraeni rijetkim alovima. Hodao sam preko njih i uao u vladareve odaje. Oprezno sam hodao preko njih, tih alova koji su mojim koracima dobili na vrijednosti, jer e ih kasnije drugi skupiti, narezati na komade i podijeliti haremskim agama i naoruanim straarima. S druge pak strane, teta, teta to pri svojem sjedanju na prijestolje ja prvi nisam svojim vojnicima dao baki okrunjenja, jer je rat s Rusijom koji je zapoeo u vrijeme mojeg brata jo uvijek trajao te u riznici nije bilo novaca, ve gubitaka... Nisam htio da me se po tome pamti, kao vladara koji svoje vojnike uskrauje za baki, no nije bilo drugog izbora jer ovo doba nije bilo doba slave. Ipak, gajio sam odlune i ushiene ambicije da uinim svoj narod sretnim... Moj najdrai uzvik postao je: Neka bude Boja zapovijed!, jer sam ga toliko puta uo. Kada sam preuzeo prijestolje, trudio sam se da na trgovima i ulicama Konstantinopola uzvikivai odjekuju povicima: Drava i narod pripadaju sultanu Abdulhamidu!...
102

M
Zumbul-aga... Jedan je od mnogih aga koji slui u Haremu... Ali je i netko koga sam izdvojio od svih ostalih, jedini takve vrste. No on nije jedan od onih heroja s tunom priom. injenica da njegova inteligencija daleko nadmauje onu ostalih eunuha i da se unato tome ne voli hvaliti, bosti druge i brbljati naokolo, no da ipak posjeduje sposobnost da mi odgovori kako treba na svaku moju rije, u mojim ga oima, pa i unutar Harema, ini sasvim drukijim... Dobro da sam tog ovjeka iskoristio kako bi ostvario Akidilinu elju i pretvorio njenu zanimaciju za umijee papira u neto to sama moe izraditi. Moja Akidil, jedina bol mojeg srca, takvim si je poslom osim toga osigurala privilegirano mjesto, sve uz njegovu pomo. U Zumbul-agu uvijek imam pouzdanja, da. Jedino, ne znam zato, ali kada ga pogledam u oi imam osjeaj kao da se susreem s nekakvim problemom, njegove izboene i gotovo uvijek mokre, tamno crne oi sjajnog pogleda ne otkrivaju mi njegovu tajnu. No tada ionako nemam vremena detaljno popriati s njim zato to moram narediti hrpu poslova, i zato sto razni zadaci i brige u mojoj glavi neprestano love jedna drugu. Uglavnom, on je haremski aga koji slui na palai osmanskog vladara, u haremu osmanskog vladara... Kad bi se svi eunusi smatrali jednakima, on bi bio samo jedan od mnogih... Poput bijelih eunuha. Eunuha bijele koe. Onih eunuha kojima nije jedina dunost sluiti padiaha izbjegavajui enske poglede, onih koji se ne smatraju opasnima u sluaju da se njihova crna lica susretnu sa enskima...
103

M
Dobro, poput mene? Ne... To nije mogue... Ne, ne smijem se odjednom vratiti na sebe, ja sam ipak drukiji od svih... Doista, o emu razmilja ovaj Zumbul-aga? to se sve mota po njegovoj sitnoj glavi na dugom vratu koji se vije iz njegovih uskih, pognutih ramena. Poprilino je star, ili se moda takvim ini, kolikogod se trudio sakriti godine svojom okretnou. Pitam se, da li i u njegovoj glavi, kao u mojoj, vlada kaos pun proturjeitosti, napuhan strahovima? Da li se, kao i kod veine nas, iza barunaste zavjese koja odvaja njegov vanjski svijet od privatnog, onog koji samo njemu pripada, iza njegovog oputenog, mirnog izgleda, skriva vulkan, ili je taj Zumbul u potpunosti prihvatio svoju dunost i pomirio se s njom? Je li poput njega i njegova dua poprimila osobnost imena tog cvijeta koje mu sasvim pristaje? Ima li taj cvijet lijepog mirisa, lijepe boje i lijepog izgleda elju lijeiti? Je li mogue preuzeti na lea teret ovog imena koje se prema obiaju da je eunusima miljenicima? Ima li uope pravo izbora? Moe biti da je bez previe pitanja prihvatio sudbinu koja mu je dodijeljena, zahvalan na svojem ivotu nakon to su neki od njegovih suputnika na tom putu preminuli. Kao i drugi, uvidio je svoj interes da nastavi ivot pomou nedostatka na svojem tijelu, na vrlo posebnom mjestu, u palai padiaha... Sa svojim glasom koji je ostao djeaki zbog toga to je kao malen postao eunuh, glasom koji se doima kao da pjevui zato to je toliko mekan, oduvijek je bio uspjean u uspostavljanju poslunosti, iako taj glas posjeduje prirodnu
104

M
pristojnost, i savren je u ostvarivanju govora koji ne prihvaa prigovor. Zbog toga ga se haremske ene na jedan udan nain klone, on ionako nije previe blizak ni s kim... Meu svim haremskim agama on je vjerojatno najruniji, iako su svi oni daleko od armantnih, ve samo prihvatljivi... Ionako se nitko ne trudi otkriti ljepotu iza tog crnila, kako doe tako i proe. Zumbul-aga svoje sugovornike okira sa svojim neprestanim izrazom ljutnje, ne samo radi svojih kostima, izboenih obraza koje njegova crna koa kao da se mui da prekrije, sitnih oiju poprilino udaljenih jedno od drugog, mnogih rupica na nosu koje kao da ine jednu rupu grekom otvorenu na njegovom irokom licu, ve i radi svoje donje usne koja svojom debljinom gotovo pokriva njegovu bradu i koju njegova gornja usna, iskrivljena prema naprijed, nikako da prekrije... I tu karakteristiku bezobzirno koristi kao svoje oruje pri svojim zapovijedima, djevojke se ne usude provocirati ga, zato to znaju da mi je blizak... Svoju prosijedu kosu vrlo esto ia. Ne radi se o kosi za koju pretpostavljam da sijedi ispod njegovog turbana, ve o njegovom slojevitom zatiljku koji se svako toliko vidi kada se nakloni svojem gospodaru... Iako mu nita ne promie dok tiho brza u tami Harema s jednog kraja na drugi, nogama dugim u usporedbi s njegovim vratom, i licem koje ne mari za svoje debeljukasto truplo, Zumbul-aga otkriva samo ono to smatra prikladnim, neka saznanja uva za sebe, kako bi se u slobodno vrijeme posavjetovao sa mnom... Znam, pametan je i astan, i zato je od poetka pokazao
105

M
zanimanje za Akidil, a da mu ja nisam nita rekao... Na taj nain prijateljstvo koje se s vremenom razvilo meu njima grije mi duu, daje mi odreenu sigurnost, i utjehu, teko je to objasniti... Bila je to godina smrti u imirliku, jedan od dogaaja koji mi se najdublje urezao u sjeanje... Bilo je to vrijeme konanih odvojenosti. Te je godine broj trupala koja su bila otpravljena iz raznih soba zidova tuge zlokobnog paviljona imirlik smjetenog unutar palae Topkapi, i koja su izala kroz Vrata smrti Harema, bilo gotovo nemogue pobrojati. Mislim da je tada prolo dvije godine otkako su me zatvorili u imirlik, dosta toga sam ve shvaao, i sigurno su me proivljene potekoe natjerale da ranije sazrijem. Prvo nas je zauvijek napustila sultanija Emetullah Banu, i to zbog nerazjanjene bolesti, moe biti da je bilo od tuge... Sultanija Emetullah Banu imala je etrdeset i sedam godina, nikada se nije razdvajala od mog oca padiaha, sultana Ahmed-hana, i uvijek je bila i ostala njegova prva ena. Iskreno, i ja sam je volio, bila je drukija od ostalih ena u Haremu. Nije znala to je ljubomora, jedina joj je elja bila vidjeti moga oca sretnog, a jedina utjeha vidjeti ga nasmijanog, ena koja se oko sebe trudila, iriti dobrotu... No sreom, ovako nikada nije saznala za teak odlazak svoje keri, sultanije Fatme, ubrzo nakon nje same, najdrae
106

M
Ahmed-hanove keri, moje starije sestre po mlijeku koja vie nije mogla trpiti tu bol. Ona ozloglaena buna, kada je buknula ona ozloglaena buna pod vodstvom nitkova imenom Patrona Halil, njenom je muu Velikom veziru Ibrahim-pai odsjeena glava te je izdrala samo dvije godine nakon toga i naposlijetku umrla od tuge, jo vrlo mlada, imala je tek dvadeset i osam godina... Pa zatim sultanija Ummugulsum, druga ker koju je moj otac volio i pazio. Tih smo dana primili obavijest i o njenoj smrti. Kao da je iznad onih nemonih u sultanatu vladala kletva. Za mene je, pak, najvea ili jedina bol bila gubitak moje drage majke, Rabije ermi-hanume. Jedna od ena koju je moj otac najvie volio, ljepotica nad ljepoticama, arobna sultanija ermi... Po meni najsuosjeajnija i najmilija ena. Ona koja mi je nesebino davala svoju ljubav, grijala mi srce, vrsto me zagrlivi umirila moje none more, i koja me mirno tjeila kada bih se ja uzrujao... Kad god se prisjetim ovih dana i pomislim kako nikada nee uivati titulu sultanije majke, srce me zaboli. Nakon toga sam se gotovo oajniki poeo bojati vezanja za ljude i gubitka istih, i taj me osjeaj nije nikada napustio. Moj brat Mustafa i ja, jedan za drugim, ostali smo siroad. Molili smo se za nae majke u razmaku od samo jednog tjedna, plakali, ja sam imao sedam godina, a on petnaest. U to je vrijeme njegov brat princ Sulejman jo bio iv. Mustafina majka, sultanija Mihriah, takoer je bila jedna od najarobnijih i najvrijednijih ena mojeg oca. Jedna od mojih mutnih uspomena je i ta da se nikako nije sviala mojoj
107

M
majci... Nakon toga mi je uvijek bilo zanimljivo to je nosila isto ime kao i majka Mustafine prve ene... Iste smo godine primili jo dvije obavijesti o smrti: francuski izaslanik mojeg oca Jirmisekiz elebi Mehmedefendija umro je na Cipru u izgonu. Dok je Ahmed-han nakon njegove smrti sve proklinjao, primio je jo vei udarac, i to ubrzo nakon toga. Kada je saznao da je njegov slikar Levni, velianstveni slikar tog velianstvenog doba, zauvijek napustio ovdanji svijet nije mi bilo jasno zato je moj otac bio toliko oajan, i zbunio sam se kad sam vidio kolika ga je tuga obuzela. No sada kad razmislim, moje duboko zanimanje za slike i uivanje u umjetnosti mora da sam naslijedio od njega. Jedina lijepa uspomena iz tog tmurnog doba koje se sjeam bila je jedna stara knjiga koju je moj otac, uz tisue zamolbi, uspio nagovoriti padiaha da mu je kupi. Kao i to da mi ju je pokazao. Bilo je to djelo koje je sadravalo Levnijeve slike, rukopis Surnamei Vehbi 14. Moj otac Ahmed-han danima je vrtio stranice ove knjige trudei se utjeiti se uspomenama i ljepotama starih dana koje je svojim kistom oivio Levni. Stalno sam se trudio zaboraviti ovu zlokobnu godinu, no nisam je mogao zaboraviti jer mi je toliko promijenila ivot, od sada sam bio bez majke...

Moje uzvieno Velianstvo, moj daleki ljubavnie,


Djelo u kojem su uz pratnju slika opisane vanije sveanosti Osmanskog Carstva. (op. prev.)
14

108

M
moje tijelo zadrhti pri vjetru koji moda ni na kog drugog ne bi djelovao, ba kao i najlaki list onog njenog bagrema. Zato ono stablo bagrema preko puta mojeg prozora ima posebno mjesto u mojem srcu. Bagrem ije lie drhti ak i kada lie drugih stabala nepomino miruje... Ba poput drhtavog srca. Kada se prepustim takvim mislima, zamiljam kao da sam ja sama to stablo bagrema, stablo u koje se gleda samo u proljee kada ono urodi svojim cvjetovima predivnog mirisa, predivne boje i tanke stapke, koji opadaju pri dodiru. Stablo koje kao da biva kanjeno kada mu svaki povjetarac raznese i pomete cvjetove. Stablo kojeg ljudi ubrzo zaborave radi trenutane prolaznosti njegovih cvjetova, a kojeg se moda svako toliko prisjete zahvalni na sjeni koju im prua. Stablo koje ne moe nikamo, ak i da hoe. Moj korijen nije privren za zemlju, no moje ruke su vezane kao i to stablo bagrema. Ja samo mogu matati o vanjskom svijetu. I ba kao i grane bagrema svojim trnjem zaprepastim onoga tko mi se pokua previe pribliiti. Tada poelim da me tuga potpuno izmori, doe mi da se izgubim u tuzi i odem...

Stavivi svoje ruke na koljena, padiah je usmjerio pogled na slikara. Sjedi na zlatnom prijestolju za Bajram. To se zove pozirati! Opet sam gotovo neprimjetan. Trudei se da ga ne uznemirim svojim disanjem, nalazim se pokraj njega, blizu

109

M
njega. Ba kako je on zahtijevao. Ba kako si je od samog poetka zamislio kada me primio k sebi uz onaj grozni uvjet. Njegov kaput, kaftan preklopljenog ovratnika s krznom, ovog je puta zelen, nije sultanove najdrae boje, crvene. No njegov krzneni prsluk crn je kao i uvijek. Obiaj je da sultani poziraju slikarima. Ne zato to su ve naueni na to, ve zato to su takvi novi bogohulni obiaji tek poeli stizati u palau. Kakvih li samo vremena! Osoba koja e gledati ove slike eli vidjeti neto privlano na sultanovom dugom i objeenom licu, eli, ali to nije lako, osim ako trai nekakav smisao... Pa ako je ve tako, zato odbija da mu lice na napetom platnu izgleda ivo? Samo e poveati svoju runou i ostaviti je iza sebe, za daleku budunost... udne li elje. Ima jedna osoba koja je zaljubljena u to runo lice, ali uistinu zaljubljena. Akidil. Moja Akidil. Na je gospodar zbog nekog razloga odmah ozbiljno shvatio njenu elju koju je izrekla jednom, samo jednom. Da mu se njena elja nije sviala, ne bi joj je ostvario... Sve je to bilo zapisano u onom jednom pismu koje je Akidil napisala i poslala padiahu, vidio sam to vlastitim oima. Druga pisma ionako nema namjere slati. Akidil je u tom jednom pismu poeljela padiahovu sliku, ali sliku oslikanu na moderan nain... Ne sliku na papiru poput onih starih, niti sliku koju e poslije sakriti, ve sliku od uljnih boja koja se moe uokviriti i, ako to poeli, objesiti na zid. Prije nje nije nitko, a pogotovo ne ena, zatraio tako neto od njega. Abdulhamid-han ostao je osupnut. Ta ena ga je ionako pri njihovom prvom susretu strano oarala.
110

M
Moj ljubljeni Sultanu, ula sam u vrt, samo moj vrt. Progurala sam se kroz dva tanka grma koji kao da mi pokazuju put, lagano se irei na dvije strane. Odjednom sam se pronala u sjenovitom kutku. Iz blizine su dolazili zvukovi galeba, more je sigurno blizu. Miris algi prodire uz lagani povjetarac. Ne urim se. Ovaj miris, ovaj vjetar, ovi zvukovi, ove sjene, ove boje, sve je to sloboda. Sloboda iju vrijednost oni koji je posjeduju ne poznaju, a oni koji je ne posjeduju smatraju neprocjenjivom. Hodam naprijed, uivajui u liu i tankim granama koji mi zapinju za kosu. Hodam nasumino. Cvijee i lie u ovom vrtu ne slii na ono na keramikim ploicama kojima su ukraeni zidovi palae. U mojim je oima lie na keramici poput mekih bodea, ba kao tekui bodei koji nikada nee postati stvarni, lie koje dok se vijori nesmetano probada jedno drugo, ali i lie koje zbog sjajne povrine na koju je osueno nikada nee moi postati dijelom pravog svijeta... Lie koje odreuje tamna boja na rubu, koje se izvija neoekivanim pokretima, koje se pretvori u rep zamiljene ptice im se stanji... Ili lie koje je rasporeeno nevjerojatnim redom, kojeg niti najjai vjetar ne moe pomaknuti... Lie obojano u nezemaljske boje svijeta u kojem e se jednog dana njihova ljepota ovjekovjeiti i protezati do beskraja... I predivno, oaravajue cvijee koje to lie raa. Da, ponekad razmiljam o tome zato ta savrena i bezgrena ljepota na keramici, u mojoj dui, mojoj dui koja ne voli ogranienja, budi toliki nemir. Cvjetovi boja koje ne blijede,
111

M
savrenih oblika koji zbog svoje nepromijenjivosti izazivaju ljubomoru, uvijek savreni cvjetovi. Ali opet, cvjetovi sjaja koji je osuen na jednolinost irine i veliine, odreen neizbrisivom crtom te jednolinosti, i koji svejedno ublaava tu neizbjenu manu... Cvjetovi mojeg srca pak, cvjetovi su koji se otvaraju kao pupoljci, i ubrzo venu... No na mjestu svakog uvenulog cvijeta izlazi jedan novi. Nikada se ne zasitim provoenja vremena u ovom vrtu.

Njegov pradjed, veliki sultan Fatih Mehmed-han prvi je dao napraviti svoju sliku, to je moj gospodar i uo. Taj velianstveni vladar, osvaja Konstantinopola, nije bio zainteresiran niti znatieljan za mnoge stvari. Nitko nije znao je li on uistinu tako pozirao onom venecijanskom slikaru, to je bila tajna vie stoljea. No sigurno je da mu se slika sviala. Ba kao i napuhane slike francuskih vladara, na svojoj se slici dri i ponosnije i bahatije od njih, pod ukraenim lukom, i primjerima tri francuske krune s obje strane... Povjesniari su tu priu prenijeli mojem gospodaru, a on mi ju je ba tako prepriao. No gdje se ta slika nalazi nitko ne zna. Bilo je pria, naravno, jedan padiahov dopisnik ispriao mu je da se slika nije sviala njegovom sinu sultanu Bajazidu i da je jako dugo razmiljao kako da se rijei te slike tako paljivo naslikane na platnu. Taj je to uo od svojih predaka, a oni pak od drugih. No to nigdje nije zapisano ni

112

M
registrirano. Mora da je Bajazid-han, koji nije odobravao da slika njegovog oca visi na zidu, to velianstveno djelo poslao nekamo daleko, navodno kao dar, i to davno. Na taj se nain Bajazid-han rijeio slike svojeg oca, naslikane uljnim bojama, ponosne slike ukraene krunama s dvije strane, no nije dirao one slike naslikane na papiru. Slike koje stoje u spisima i koje predstavljaju njegovog oca u punom sjaju, ouvale su se... Nakon njega vie se nitko nije mogao protiviti toj elji, elji osmanskih vladara da prenesu svoja lica na papir... Dragocjeni listovi minijatura bili su ih puni. Nasljednici osmanske dinastije, slijedei jedan drugog, bili su preneseni na te papire, kao i njihove osobnosti. A sada je, ini se, opet dolo doba uljanih slika, i to kakvih. Strano velikih, strano visokih. I bivi sultan Mustafa-han volio je gledati i promatrati samog sebe na tim velikim slikama... Kau da je dao zidove svoje sobe obloiti vrstom keramikom kako bi objesio svoju sliku na njih, i da ju je objesio ne marei za ono to su mu drugi govorili. Ba kao to je to bilo i u europskim palaama...

Moja svjetlosti, moja vodo, moj dahu, moliti se za nekoga, preklinjati za njegovo nepovratno dobro, najbolji je znak ljubavi prema njemu. To mogu razumijeti samo oni koji su to proivjeti... Ja se Stvoritelju molim za tebe, preklinjem ga da te uva, moj padiahu. Kao da mi dua ne stane u tijelo, kao da dua sili moje tijelo,

113

M
gotovo ga napada, i zato ni na kojem mjestu ne mogu pronai mir. Stalno sam u nekakvom iekivanju, ali to to oekujem? U meni, duboko u meni, postoji neka galama i strka koju samo ja ujem... Ako to ne zapiem, bit e mi gore, pa zato neprestano piem. A ti, ti se neprestano slika. Zato da ne dopusti da te drugi zaborave, ili zato da se moe pokazati onakvim kakvim se eli vidjeti... Ili moda to radi da bi pobijedio strah od smrti? Na kraju sam zaeljela da i meni da napraviti jednu sliku, uvjerena sam da u ja jedina drhtati nad njom. Jako sam se udno osjeala kada sam ti napisala ono kratko pismo u kojem sam zatraila tvoju sliku i poslala ti ga uz pomo Zumbul-age, mojeg jedinog prijatelja u Haremu. Vjerojatno zato to sam ti prije napisala tolika pisma, ali ih nisam poslala... Pisma koja nisam imala namjere slati njihovom vlasniku... No kao da ih ipak netko ita. Ne ti. Uostalom, da ih ti proita, nestalo bi arolije, sve bi se promijenilo, to ne elim. Ovo udno iekivanje, ova udna enja, oni me hrane, oni me potiu na pisanje. Neu plakati, iako mi jako nedostaje. Neu se prepustiti tmini jada.

Sultan Abdulhamid-han, ba kao i njegov brat Mustafahan, uiva u gledanju svojeg lica na platnu i poelio je uveati broj uljanih slika. Sa mnom se savjetovao oko toga, sa svojim najpouzdanijim slugom... Nikog drugog nije smatrao prikladnim da s njim tako iskreno podijeli svoju elju.

114

M
A ja sam ga ohrabrio, skromno. Da, lice ovog ovjeka mora ostati prisutno u svijetu, ak i kada njegovo tijelo ode. Lice ovjeka koji je promijenio moj ivot. ovjeka koji mi je neto ponudio i time zacrtao nevjerojatan put u moju sudbinu... ovjeka koji mi je dao sve, bogatstvo, snagu, mo i prijateljstvo, ali i zauzvrat zatraio onu paklenu rtvu. I ovjeka kojeg sam posluao... Unato tome to uvijek naem tisue izgovora da bih objasnio tu poslunost. Ukratko, lice ovjeka koji je moj ivot pretvorio u neto novo i pakleno, umotano u raj. To je ovjek koji me pri svojem preuzimanju osmanskog prijestolja nije htio izgubiti te mi je time ponudio pristup u svoje privatne odaje, a zauzvrat te navodne asti i privilegije, usmjerio me na put bez povratka. ovjek kojeg volim to ga mrzim, i kojeg mrzim to ga volim. Oni koji slue u privatnim odajama, koji su najblii vladaru, koji mu nude tajne usluge, uivaju veu ast od drugih. Jesam li ja pristao na to jer nisam mogao odoljeti privlanosti te nadmoi, ili je to velika cijena bliskosti koju osjeam prema sultanu? Nije mogue tono znati! Taj e mi se problem do vjenosti motati po mislima, sigurno... Sve dok njegovo lice ne bude prisutno na raznim povrinama, od stranica knjiga obojanih starim bojama do napetih vreevina obojanih onom mirisnom tvari zvanom uljna boja... ak i ako to ne priznam samom sebi, privukla me ideja da se pokae lice ovog ovjeka, ovog padiaha kojeg je Stvoritelj uinio toliko dalekim od ljepote.
115

M
Svijet mora posvjedoiti toj udnoj runoi, kao i ljepoti i dobroti unutar nje. Pitam se, je li me potaknuo san da i sam, samo jednom, dam napraviti vlastiti sliku, ne znam. Moda sam ga podrao s namjerom da jednog dana ljudi koji e promatrati te dvije slike jednu pokraj druge, nakon mnogo godina, usporeujui nas dou do neizbjenog zakljuka da moje lijepo lice uz njegovo runo lice izgleda jo ljepe, ne znam. Koji god bio razlog, moj gospodar je dao napraviti mnoge slike. Francuski majstori slikari dolazili su naslikati lice vladara i nazivali to portretom. S druge su pak strane i nai majstori slikali njegovo lice na papir, jedan drukiji od drugog. Majstor Refail, slikar palae koji je izradio mnoga djela tijekom sultanata biveg padiaha, sada nije mogao stizati sve vladareve narudbe. Na nekim je slikama sultan sjedio na prijestolju, na nekima se vidio samo do ramena, a na nekima je sjedio prekrienih nogu, udobno smjeten na divan. Da, i oni koji ga vide nakon mnogo godina prepoznat e ga, znat e kakav je bio. Povijest ga nee samo tako odbaciti, nee samo tako unititi sjeanje na njega. Ono to je na njegovom licu privlailo panju bile su njegove poput ugljena crne, debele obrve u obliku luka. Njegovo iroko elo i obrve smjetene dosta visoko iznad oiju, do te mjere da mu lice izgleda stalno zbunjeno zbog neuobiajene daljine izmeu oka i obrve. Dug nos, obrazi, i brada, potpuno prekriveni crnom bradom. A njegove usne koje meu tom gustom bradom izgledaju poput crvenih rana, nikako da se uspiju nasmijati. Lice daleko od privlanog. No onaj duboki pogled sve ih zasjenjuje. Na njemu se smjestila tolika tuga da se ini

116

M
kao da su sve tajne i brige velikog carstva pronale svoje mjesto u tim crnim oima, oima napola prekrivenim irokim kapcima. Ostalo kao da je odraz tmine koja ga je prodrmala do sri, tmine dugog zatvorskog ivota ispunjenog strahovima, koji kao da neprestano drhti najzloudnijim sjeanjima. Tu je i izraz koji se udi svijetu, gotovo bespomono... Moja je pak bespomonost druge vrste, vjerojatno...

Moj uzvieni vladaru, koje li sree! Roenje tvojeg zadnjeg sina ponovno se sveano proslavilo, iako ne koliko i roenje tvojeg prvog sina, rekao si da nema potrebe za ludovanjem. Razumijem te. To je tvoj drugi sin sa sultanijom Nakidil, prvi je preminuo jako malen od velikih boginja, i to te jako rastuilo. Gatare su rekle kako e ovaj princ kojem si dao ime Mahmud imati puno sree u ivotu, da e u budunosti sjesti na prijestolje kao savren vladar i da e odluno sluiti osmansku dravu. Ti mi se ini kao da nema povjerenja u gatare, ali znam da ih ponekad potajno pita za stvari koje te jako zanimaju. To mi je prenio Zumbul-aga. Nekako sam nala naina i vidjela tvojeg sinia... Ne znam zato, ali imam osjeaj da e ovo dijete imati posebno mjesto meu tvojom drugom djecom. Broj robinja koje se motaju oko Nakidil, tvoje cijenjene ene koja ne moe bez svojih hirova, velik je. I stvarno su
117

M
nevjerojatne, sigurno e se okoristiti time to su dodijeljene padiahovoj najvrjednijoj eni. Bilo kako bilo, jedna od njih jako mi je bliska prijateljica, odvela me do zlatne djetetove kolijevke... Kad sam ga ugledala, princ Mahmud se njihao u onoj raskonoj kolijevci o kojoj pria cijela palaa. S njim je bila dadilja, bacila je na mene nekakvu udnu kletvu, spremna da da svoj ivot titei dijete. A ja, ja sam samo tvoja najobinija robinja, iako je moje mjesto u Odaji za miljenice... Kako da ona zna za duboku ljubav koju osjeam prema tebi, kako da zna da mi ne bi palo ni na kraj pameti ozlijediti neto tvoje, pogotovo ne tvoje dijete? Za ovu kolijevku kau da si je dao posebno izraditi za dijete tvoje drage ene Nakidil, moj ljubljeni padiahu. ula sam da si naredio da se Ne tedi!, to je iznimka tvojoj tedljivoj prirodi... Kolijevka je doista predivna, vrijedna samo tvojeg sina. Izraena je od drva oraha nevjerojatnom spretnou ruke, obojana zlatnom bojom, prekrivena srebrnim slojevima. Na tu su posrebrenu povrinu nadodani redovi rua od dijamanata, smaragda i rubina, te tako veseli vrt od rua proima okrugle dijelove kolijevke i iri se preko nje cijele. Jedino to nedostaje je miris... A u njoj beba, crne kose, crnih oiju, ba kao ti, sultanu moj. ak i njegove obrve ve sada podsjeaju na tebe, poput luka su. Micao se pod svilenim pokrivaem nebesko plave boje, proetim srebrnim nitima. Tko zna to ga sve eka, nasljednika tvoje dinastije...

118

M
Taj izraz bespomonosti mojeg gospodara sigurno je bio skriven u svim onim prvim sjeanjima o kojima mi je esto govorio. Mutno se sjea onog kraja ljeta, uvijek kraja onog ljeta. Te noi mjeseca rujna, kada je zahladilo, odjednom su prestali oni udni zvuci zavijanja koji su dolazili izvan vrtova palae. Najvie se sjea toga da ga je netko izvadio iz kreveta i da se primio za majine ruke pospano hodajui, kao i koraka koji su se mijeali jedni s drugima. U toj su ga gomili smjestili u neku drugu sobu, sobu koju nije poznavao, jako usku, ali opet unutar palae. Pokraj njega su bila njegova braa, svi su plakali, mladi je princ tek kasnije saznao zato su plakali. Tada nikako nije mogao znati koliko e dugo taj pla trajati. I da e mu obuhvatiti gotovo cijeli ivot. Svojeg oca padiaha, velikog, uzvienog Ahmed-hana vidio je samo jednom kako plae... I tame. Toga se najvie sjea. Vjene tame. I ja se sjeam. Kada sam ve bio dio njegovog ivota, sve je bilo isto, dok sam bio malen, toliko malen da se niega prije toga ne sjeam, bio sam tamo. A moj je gospodar ve godinama bio tamo kada su me pozvali k njemu da ga sluim. Dijete s kojim su pritvoreni prinevi tratili vrijeme. Zbunjeno, preplaeno, izgubljeno dijete koje se drhtei nalazi u toj gomili i ubrzano raste, neizbjeno. Istina, kroz visoke bi prozore znale ui suneve zrake, a naveer bi gorile svijee, no u zraku kao da je stalno visio

119

M
nekakav mrak. Mrak koji je uao u ljude koji su ivjeli na tom mjestu zvanom pritvor. Mrak koji su stvorili beznae, razoarenje, ali najvie strah... I sada na gospodar padiah na sebe stavlja sjajne dijamante kao da se eli rijeiti tog mraka kojeg nikako da zaboravi, mraka koji ga je obavio, mraka koji je neprestano napadao njegove misli. Za ukras na svojem turbanu koristi samo najrjee dijamante, svoju glavu smatra vrijednom samo tih rijetkih dijamanata. ak je i kaftan skrojen na nain da omogui Dijamantu liara, tom dijamantu koji je doao u riznicu prije vie od jednog stoljea, da zasja u punom sjaju. Kad je sultan Abdulhamid dao otvoriti riznicu svojih predaka, iz dana u dan ga je promatrao, a jednog se dana sjetio staviti ga na glavu. Abdulhamid-han se uvijek rado prisjea kako je odmah dao glavnom zlataru da oko liara nanie redove briljanata. Na taj je nain veliki kamen jo vie doao do izraaja, nakon to su ga zaokruila dva reda briljanata. Kadgod ga stavi na sebe, taj dijamant plijeni sve poglede. S tim se kamenom eli i slikati kako bi svoje velianstvo pokazao i onima koji e doi nakon njega... Jer, nije dovoljno da tako izgleda samo na sveanostima i ceremonijama. Dati napraviti pojase za kaftan koji e pristajati tom sjaju sasvim je druga muka. Kope koje spajaju dvije strane kaftana dao je proiriti i uvezati redove briljanata u njih, redove koji sasvim zatvaraju dio oko prsa... A tek sjaj bodea zataknutog izmeu nabora satenskog pojasa na struku, kako e njega uljne boje ocrtati... I neravna ruka bodea, tobolac ija se samo prednja strana vidi potpuno je sainjen od briljanata. Nije lako ocrtati te nizove briljanata. Sa svim je tim nakitom sultan toliko zasljepljuju, kada ga ovjek na

120

M
tren pogleda zabole ga oi, kao da gleda u sunce. liara e mnogi drugi savreno ukraeni turbani gledati, i oni e se jedan za drugim raditi po narudbi... Uljane slike, i one e se jedna za drugom raditi po narudbi. Svijetlosti mojeg srca, moj Vladaru, ja nemam djece. Nemam tako opipljivu uspomenu na onu jednu, vatrom i poudom ispunjenu no u tvojoj uzvienoj postelji. Nemoj misliti da patim zbog toga, naprotiv, prepustila sam se sudbini koja me tjei, nije mi sueno. Samo mi je malo krivo jer nisam razveselila tebe niti sebe niti sam ti omoguila da osjeti ponos oinstva... elim te pitati, zato si svojem sinu dao ime Mahmud? Ime sultana koji je sruio sultanat tvojeg oca... Izaziva li na taj nain? Dao si to ime mukom djetetu koje je rodila ena najblia tebi, ije mjesto pripada duboko u tvojem srcu. Postoji li odreeni razlog zato si smatrao vrijednim ba to ime, ime padiaha kojem se tvoj otac Ahmed-han pokorio i prepustio mu prijestolje, koji te godinama drao zatvorenim, i natjerao te da svoje djetinjstvo i mladost provede u pritvoru? To mi nije jo jasno, a nisam imala prilike pitati te. Svojem si sinu takoer dao nadimak, Adli 15, kao da ga priprema, poziva da bude vladar koji e utjerivati pravdu. A to nije neto to ini za svako svoje dijete, nije tvoj obiaj.
15

tur. adli - pravedan (op. prev.)

121

M
Znai da ima posebne nade u svog sina princa Mahmuda, Adli Mahmuda. elim da ti se ispune nade,. i da ako nita drugo nakon tvojeg neaka Selima koji se silom trudi preuzeti prijestolje, sultanat doe u Mahmudove ruke.

Brige mojeg gospodara arolike su, znam. Ponekad se meni, svojem vjernom sluzi, povjeri. Zato je toliko i htio da budem s njim, uz njega, onih dana kada je tek doao na prijestolje... ak i ako svi misle da vladar osmanske drave, onaj koji sjedi na prijestolju i Vlada svijetom, nema briga, to je daleko od istine. Naprotiv, moj uzvieni vladar zna za svaki veliki problem unutar drave. Iza onog zbunjenog lica krije se ovjek koji veinu dana provodi sam traei rjeenja. Znam da moj gospodar nikako ne podnosi rastronost... Dok se trudi pronai rjeenje za nedostatak u dravnoj riznici, mue ga trokovi kao deset pari izmi, deset pari cipela, est pari sandala, i osam pari papua sto se svaki mjesec za njega iju. Ali to je obiaj, uvijek je tako bilo. No vojnik koji se sprema u rat ima puno vie potrebe za tim izmama, i moj gospodar to osjea. Ponekad ga obuzme tuga zbog naroda koji nikako da nae penice za kruh ili svijea za svjetlo. A nije dovoljno da samo naredi da se zadovolji potreba naroda za itom, naravno. Moj sultan razmilja o svim detaljima, od toga da se oni koji dosele u Istanbul na pristanitu Uskudar vrate natrag,
122

M
do toga da naredi svojem zapovjedniku pomorskih snaga da oduzme dozvole bordelima koji se predstavljaju kao gostionice. Iako sultan Abdulhamid zna propisati mjere tednje kojima brani da bilo tko drugi osim samog vladara nosi kaftane izvezenih okovratnika i rukava proetih srebrnim nitima, kao i odjeu koja dolazi iz Indije i Alepa, krzna lasice, risa i hermelina, pa i to da ene na svojim cipelama imaju srebrne kope i posrebrene niti, dok on sam bljeti hodajui, uvijek zakljui da je to premalo da bi se osigurali javni red i blagostanje toj gomili. Zatim mojeg gospodara obavije tuga. Iako se pria da njegov dolazak na mjesto poara kao i sam moj gospodar i njegova molitva uspjeno gase poare, poare za koje se kae da ih zapoinju udruge janjiara kako bi dobili svoj hara, poare koje gotovo nije mogue ugasiti do tog maginog trenutka, i poare koji do mnogih etvrti niti ne dopriju, on zna da to nije istina, isto kao sto zna da su potrebne ozbiljnije mjere kako bi njegova zemlja ponovno postala bezbrina. I zato im vidi da nema snage da sve to promijeni, postane potpuno obeshrabren. Puno toga ga mui, unato svemu.

Ponekad se vratim u prolost i prisjetim dunosti koje sam vrio u miru, i to kao da mi oisti duu, i ispuni me svjetlou. Pogledam oko sebe i shvatim da uz sav taj jad, postoje stvari kojima se treba veseliti i na koje treba biti
123

M
ponosan, i da su one blagoslov. Dio novane naknade koju sam primao kao princ koji svoj ivot provodi u pritvoru odvajao sam za uenje Kurana za duu moje voljene majke Rabije ermi-hanume, to je tada bilo jedino to sam mogao uiniti za nju. Poslije, kada sam preuzeo sultanat, dao sam u njeno ime izgraditi damiju na obali Bospora, u etvrti Bejlerbej. Uz to sam dao izgraditi i kolu, odaju za mjerenje vremena i esmu. Tada mi je postalo lake jer je dua moje majke napokon bila sretna... Ima neto od ega sam u zadnji tren odustao i tako se spasio od cjeloivotnog aljenja. Jo uvijek se toga esto sjetim. Kada narod dobije priliku da se priblii svom padiahu, uvijek poeli s njim podijeliti svoje primjedbe ili molbe, na to ima i pravo. No za to postoji odreeno vrijeme i nain. Zato sam uvijek jako zauzet kada izaem van na dumu. Prema obiaju, van meu ljude izlazim maskiran, ak i ako me prepoznaju ne smiju to obznaniti i jo vanije, ne smiju se usuditi uruiti mi nekakvu molbu, takav je zakon. I tako sam jednog dana, po prvi put zajedno sa svojim voljenim sinom Mahmudom, stigao u etvrt Tophane da preruen posvjedoim velianstvenoj sveanosti ispaljivanja topova. Jedan skitnica pribliio mi se proavi kroz ljude u mojoj pratnji i besramno mi predao svoju molbu. Od ljutnje sam se sav zacrvenio. ak i sada osjeam tu ljutnju. Ukratko, naredio sam da se izvri zakon i da se onaj koji je poinio to neprimjereno djelo osudi na smrt. Zaprepatenog su ovjeka odmah odveli. Ne znam zato, ali poslije sam doao k sebi i naredio mu da mi se odmah ispria.

124

M
Ne znam ima li to veze s tim to sam proitao njegovu molbu. Htio je da mu pomognem da se vidi s djetetom s kojim nije bio u vezi. Padiahu moj, sreo moja, ja sam se zapravo htjela zaljubiti, nemam se pravo aliti. Ni sluajno nemoj misliti da se svaka djevojka koja ti ue u zagrljaj zaljubi u tebe kao ja! Njih zanima samo i jedino to to si ti vladar, trude se okoristiti time, zadovoljiti svoje ambicije, naravno. A ja, meni treba ljubav, ak i ako onaj kojeg volim ne osjea isto, treba mi. Stvoritelj mi je podario srce da volim. A ti si doista netko u koga se moe zaljubiti. Iako ne znam nikog drugog tako dragog, ipak to znam, tovie sigurna sam u to. Traila sam ljubav, intuitivno, htjela sam je. Tragala sam za ljubavi, ne shvaajui to se dogaa. Htjela sam da mi se srce ispuni sa svom ljubavi svijeta. Zanimalo me kakva je to ljubav za koju sam ula iz pria, legendi i bajki. Kerem i Asli, Varka i Gulah, Lejla i Mednun. Ne znam postoji li tu negdje i moje ime. Rekao si mi da vjeruje u aroliju imena, one veeri kada si me milovao u svojem zagrljaju... Dugo sam o tome razmiljala, moj uzvieni gospodaru. Kao da me sudbina natjerala da dozovem ljubav, moe biti da si i ti mene zato primijetio, sigurno sam te privukla svojom monom eljom. Da sam odrasla u skromnim uvjetima u kojima mislim da sam se rodila, i da sam se takva zaljubila u siromanog
125

M
seljaka, poput one ljubavi iz bajki, i to ne samo jednim zagrljajem, ve da sam stvarno doivjela ljubav, umjesto da se ovako borim sa enjom ...Bi li mi tada dua bila zadovoljena? Bi li tada to bogatstvo u mojem srcu jednako inspiriralo moje ruke da piu? Misli li da je mogue pronai odgovor na to?

Napokon sam naredio Zumbul-agi da ostvari ideju koja mi se ve due vrijeme mota po mislima. No ne smijemo uriti. im bude slobodan, mora osigurati da Akidil ode onamo kao da je ista sluajnost. Znai da misterija tog mjesta na neki nain dri ljude podalje. Kako sam se samo toga sjetio, sigurno nikada neu moi objasniti...

Duo moja, gospodaru moj, svjetlosti mojeg ivota, zato sam toliko uporna u toj ljubavi kada mi samo donosi bol, zato neprestano gledam na to kao na jedini cilj u ivotu? Ili me moda ta bol hrani? Bol koja me danonono mui. Ako ta bol nestane iz mojeg srca, vjerojatno vie neu imati razloga ivjeti... Razmiljam o tome elim li se ja uistinu rijeiti te boli?

126

M
Shvatiti to zahtijeva puno snage, moj dragi padiahu, kao da postojim zajedno s tom tugom. Tuga koju osjeam jer znam da te beznadno volim i jer znam da ti mene ne voli, toliko je duboka u meni da vie bez nje ne mogu ivjeti, tko zna, da mi je samo tako otme, vjerojatno ne bih preivjela...

Crna boja moje brade koja se svia nekima od mojih ena, vrijedna je panje, znam. Meni je ta brada jako vana. Tokom svih godina koje sam proveo u imirliku bio sam prisiljen uvijek se brijati. Nije bilo dozvoljeno putati bradu! I to mi je uvijek teko padalo. No kada je dolo vrijeme za sultanat, i kada sam preuzevi ma zasjeo na postolje, tada sam stekao pravo putanje brade. Odmah sam to uinio, esti dan svog sultanata. Znao sam kakva e biti, poprilino sijeda... Imao sam pedeset godina. Iz godine je u godinu moja crna brada rasla i uvijek je bila potpuno obrijana. Sada je napokon postala brada nekog tko vie nije bio mlad, nemilosrdno je posijedila. To mi se ve pretvorilo u ivotnu ambiciju. Uvijek sam se sjeao kako je moj otac Ahmed-han hodao po svojoj sobi u imirliku sijede brade, u onim rijetkim trenucima kada bismo se vidjeli. Nisam htio da me ljudi pamte ovakvog, i da me takvog slikaju. Glavnom sam haremskom agi odmah naredio da mi
127

M
preporui i nabavi najbolju i najtamniju boju za bradu, bez puno gubljenja vremena. Donio mi je naljepu boju koja se dobiva iz ljuske ljenjaka, iako ne znam to jo stavljaju u nju. togod to bilo, nedvojbeno je da je vrlo jako. Moj brija otvoreno je pokazao da ima sposobnosti, gotovo je nemogue razaznati moju bradu od crnog krzna lasice na mojem kaftanu!

Moj uzvieni vladaru, ovih se dana dogaa neto za to ne znam je li san ili java. Tvoj najdrai sluga, Dafer-aga, ovjek koji se od tebe nije odvojio jo otkada si bio princ, ovjek za kojeg se kae da je promijenio svoj ivot samo da bi ti bio najblii, da bi ti bio blizu. Drukiji je od ostalih aga, i sam zna. Budui da je mulat, svojim tamnim tenom i sivoplavim oima, ali ponajprije svojim ponosnim dranjem, privlai panju svih ena u Haremu, i gotovo sve zaborave da je on bie zakinuto za mukost. Mislim da si je nabavio onaj strogi, nemilostivi tit ba zato da prekrije svoju naoitost ili je uini nevidljivom. Dafer-aga ionako do danas nikoga nije ni pogledao, a radi svojeg objeenog lica i stava kojim se strogo dri reda Harema postao je osobenjak kojeg svatko potuje i u potpunosti izbjegava. No kadgod moje oi susretnu njegove, osjetim nekakvu toplinu. Za razliku od drugih ena ne uhvati me strah,

128

M
naprotiv, obuzme me nekakav osjeaj zatite i sigurnosti kad ga vidim. Naalost, u zadnje vrijeme imam osjeaj da na mene gleda drugaije. Imam osjeaj, ali bojim se to sama sebi priznati. Te misli ne mogu otvoreno rei niti Zumbul-agi... Kad bih barem s tobom stvarno mogla razgovarati. Kad bih te barem mogla pitati za savjet i miljenje.

ekam. Smisao svojeg ivota. enu svog ivota. ekam heroinu najuzbudljivijeg i najsretnijeg dogaaja koji mi je ivot podario. Dvorite za koje kau da je mjesto na kojem duhovi vijeaju 16, odista je magino mjesto. Barem za mene. Ovo je mjesto trenutaka tekih za povjerovati, uspomena na neuobiajenu romansu, i ono to nikad u ivotu nisam mislio da u proivjeti. Pogotovo zato to sam od ivota oekivao jedino to da u sluiti svojem gospodaru i drati se svojih dunosti. I to kada sam prije mnogo godina zbog one ozloglaene odluke tek zakroio u novi, cijenjeni, ali toliko gorki ivot...

Cinlerin Meveret Yeri - naziv jednog od dvorita u osmanskoj palai. (op. prev.)
16

129

Misli su mi toliko pomijeane, toliko kaotine, moji novi snovi obuzeli su stare, ne sjeam se ni prijanjih zakletvi ni prijanjih koraka

130

Moj voljeni gospodaru, za mene kao da se cijeli svijet potpuno promijenio... Tonije, preda mnom se otvorio novi, sasvim svjei put. Misli su mi toliko pomijeane, toliko kaotine, moji novi snovi obuzeli su stare, ne sjeam se ni prijanjih zakletvi ni prijanjih koraka. Ono to mi je postalo jedinim ciljem u ivotu je naveer otii u onu malu sobu pokraj dvorita za koje kau da duhovi na njemu vijeaju, u tu sobu za koju se zna da je uvijek prazna, i postati dijelom jednog sasvim drugog svijeta. U meni kao da se nalazi rijeka koja se eli preliti. Ni s kim neu podijeliti te dogaaje. Shvatiti da su ti neprocjenjivi trenuci koje sam u poetku pridodala aroliji tog mjesta stvarni, a zatim pomislila da ih nisam proivjela ve samo zamislila, zaprepastilo me... A ja sam zapravo sve ove godine ivjela pokraj, i u blizini jednog vulkana, neprestano prolazei pokraj njega pognute glave.

131

M
Osjeaj koji me snaao kada su se rodile moje dvije keri na razne mi naine dijeli sjeanja i obuzima misli. Moja mala ker koja se rodila dok sam ja jo bio princ i za koju ne znaju svi, ima posebno mjesto u mojem srcu, naravno. Neki prinevi primorani na ivot u pritvoru, cijeli svoj ivot provedu ovdje te ih, zbog ljudske prirode, znaju posjetiti robinje, u Zatvorskom paviljonu. Ali ne smiju postati oevi! Nastavak dinastije tih zatvorenika smatra se, naravno, nepoeljnim, inae se moe dogoditi da jednog dana vladajuem padiahu otmu prijestolje! Prije puno godina, kada sam imao etrdeset i dvije godine, saznao sam da je jedna robinja koju sam jako volio, trudna, ali nisam imao srca rtvovati nju niti dijete. Spremno sam se prepustio sudbini. Ona se nije smjela roditi, ili da se ve rodila nije smjela ivjeti. No moj brat Mustafa-han pokazao se milostivim. Oprostio mi je tu iznimnu situaciju i potedio im ivote pravei se da ne zna za njih. Smatram da je donio tu odluku imajui na umu silne godine koje je i sam proveo u pritvoru. Zbog potekoa s kojima smo se obojica tih godina suoavali kao i patnje koju smo trpili, prema meni se ponio mekog srca. Iako je dijete princa koji prebiva u imirliku bilo povodom mnogih pria po palai, injenica da se nije radilo o djeaku ve djevojici sprijeilo je irenje i zamravanje tih pria. No svejedno, nitko je nikada nee osloviti kao sultaniju, i nee je slubeno poznavati kao moju ker. I zato je narod meu

132

M
sobom naziva usvojenim djetetom djecu velikih obitelji.
17,

kao to i nazivaju

Ne znam je li trenutak kada sam je prvi put vidio bila predivna sluajnost ili sudbina, pri mojem prvom izlasku iz palae, onda kada sam uurbano iao na mjesto poara u etvrti Ajvansaraj. Bio je to samo izgovor sudbine, potpomognut haremskim agom koji moju priu poznaje bolje od mene... Moja Aje Duriehvar sada je ve zrela za udaju, za njenog sam mladoenju odabrao Ahmeda Nazif-efendiju, kojem sam podario etvrt Kurueme uz obalu. Na svoje nezakonito dijete ne zaboravljam. Moda mi je daleko od oiju, ali ne i od srca. Dok se prisjeam tih dana, stalno mislim i na dijete koje se prvo rodilo za vrijeme mojeg vladanja, sina koji je preselio na drugi svijet ne otvorivi svoje oi, sina koji se rodio mrtav... Nazvali su ga Abdulah, dok su ga zakapali. Osim imena, to nevino dijete nita drugo nije niti imalo. injenica da moje prvo dijete, i jo k tome moj prvi sin, nije preivjelo obavilo je narod Konstantinopola velom tuge. Tada je ve prolo gotovo tri godine otkako sam preuzeo osmansko prijestolje. Sreom, razoarenje i tuga djelomino su se razili tono jedanaest dana kasnije, roenjem sultanije Hatide. Prisjeam se slavlja prireenog u ast njenog roenja. Veselje je trajalo vie od deset dana, veselje puno ukrasa i svjetala... Za moju prvu ker nita nije bilo nemogue.
17

tur. ahretlik (op.prev.)

133

M
No poslije sam se sjetio kako buka ispaljenih topova i zavijanje truba moe uznemiriti moje trudne ene, pa ak i postati razlogom pobaaja. Naposljetku sam odluio da treba odustati od takvih obiaja. Moje ljubljeno Velianstvo, ula sam da si stekao titulu gazije 18. Tonije, nisi odbio tu titulu kada su ti je odluili dati. Po Haremu se govori da si je prihvatio sa zakanjenjem, sigurna sam da nije bilo lako odbiti je. Pri razgovoru s mojim jedinim prijateljem Zumbulagom ni on ni ja nismo mogli biti iskreni po pitanju te teme. Ni on niti ja nismo uspjeli izustiti da ti nisi dovoljno zasluio tu titulu. Kao niti to da i sam zna kako je nisi zasluio. No ja se ne libim zapisati ono to mislim. Neko su vladari kretali u ratovanje na elu svoje vojske i prihvaali titulu gazije zasluivi je pobjedom. No kasnije sultani nisu eljeli naputati Dersadet te su poeli prihvaati titulu zadovoljivi se pobjedom svojih zapovjednika. Znam, ti si prihvatio tu titulu nakon to je Koda Jusuf-paa donio pobjedu protiv Austrije... ivio nam gazi Abdulhamid!

Problem oko princa Selima ponekad mi obuzme misli. Princ Selim posjeduje puno vie znanja od onog to se
18

tur. gazi - ratni veteran (op.prev.)

134

M
misli, i njegove veze s vanjskim svijetom bolje su od onog to se misli. Poznato je da je njegov otac sultan Mustafa polagao velike nade u njega, a i govori se da ga narod voli. Otkako je moj gospodar postao vladar svi znaju da se prema Selimu ponaa vrlo razumno i tolerantno, vjerojatno radi njegove vlastite skromne naravi... A ja nikako da se usudim, nikako da skupim hrabrosti upozoriti ga.

Ne trpim nezahvalnost. Nakon to je moj brat Mustafa-han preselio na drugi svijet, ponio sam se tolerantno prema onima koje je ostavio za sobom. Njegovu prvu enu, majku princa Selim-efendije, Mihriah-hanumu nisam poslao u Staru palau. Inae bi prema obiaju ona odmah morala napustiti palau Topkapi, kao i ostaviti svojeg sina... Osjeaj odvojenosti od vlastitog djeteta nije mi stran. Sluajni susret s mojom keri one noi kada je buknuo poar, dok sam jo uivao u prvim danima svojeg sultanata, uinio me drugim ovjekom, od toga dana nisam prestao misliti na nju, iako znam da je dobro. I premda taj moj voljeni biser ne mogu pozvati u svoj dom, u svoju palau kadgod poelim. Zna se da red u Palai nije dobro kriti, to vrijedi ak i za mene, moda i najvie vrijedi za mene. Najvrjedniji simbol
135

M
drave mora biti ist od svih poroka, kao da je vladar arobnog svijeta... No moju dareljivost nitko ne primjeuje, za razliku od moje nezakonite keri... Znam, Mihriah-hanuma zahvalna mi je. Zato to sam Selima smjestio u Odaje prijestolonasljednika i time mu pokazao naklonjenost. To sam uinio jer znam to je ispravno. I zato to znam to znai izgubiti majku vrlo mlad... Naredio sam da se princu osigura sve to mu treba, znam da je njegov pokojni otac bio vrlo osjetljiv na njega kao i da je polagao puno nade u njega. U vrijeme sultanata njegovog oca, Selim je primao satove od najboljih hoda. Kada sam ja doao na prijestolje, imao je trinaest godina. Ve tada je bio obrazovan u mnogim podrujima. Nisam prekinuo njegove veze s vanjskim svijetom, niti sam ga smatrao vrijednim onakvog tretiranja kakvim je njegov otac smatrao mene. Primjerice, uvidio sam da se princ Selim zanima za poeziju i glazbu, te sam mu to dozvolio pa ak ga i poticao. Za djela koja je on skladao prialo se da ocrtavaju vrlo vrijedan rad i nevjerojatan uitak. ak sam i ja nekoliko puta naredio da mi se odsviraju djela mojeg neaka da ih posluam. Selim je vrlo jak u kaligrafiji. Primijetivi to, neka od njegovih pisanih djela dao sam uokviriti i staviti na poasno mjesto. Ipak je on veliki princ, nakon mene prei e na prijestolje osmanske drave, a moji e sinovi priekati svoj red.

136

M
Dok Akidil ruinim uljem masira i mae svaku stranu Melekah, nove petnaestogodinje miljenice, razmilja li o tome voli li padiah taj miris ili ne? Ima li uope pravo na izbor? Ima li ga itko? Ima li ga ova mlada uzbuena robinja? Ta mlada djevojka koja drhti od uzbuenja, ali i straha? A Akidil koja je priprema za no? Ili je pak glavna kalfa mislila kazniti njenu preveliku slobodu davi joj tu dunost koja se ini poput uvrede? Ili moda haremski aga koji ih promatra? Dodue, ovaj joj je posao dodijeljen bez mog saznanja, iako pomalo slii na lekciju koju bih i ja odrao! Osim toga, tko ima hrabrosti izazivati? I to koga, emu, kako? U Haremu vlada toliki red da je svakom teko izai iz njega. Mogao sam u zadnji tren narediti da joj se ne daje takva dunost, ali nisam... Znam koliko Akidil voli vladara, i da kolikogod se osjeala beznadno, nee odustati od te ljubavi. Mislio sam, ako sama doivi to da vladar izabere drugu enu, i ako sama bude ukljuena u to, ba poput soli na rani, da e shvatiti svoje dunosti. Ah, kad bi samo shvatila da je to u to je ona zaljubljena i od ega ne moe odustati, sama ljubav...

137

M
Moj uzvieni Vladaru, moj Sultanu, ove e se noi jedna nova robinja spremiti da ue u zagrljaj mojeg vladara, a moja je dunost tonije dunost koja mi je povjerena potpuno neoekivano, dunost koja me unitava da se potrudim uiniti je takvom da se tebi svia, ba kao da se trudim pripremiti ti ukusno jelo. Moda se i neu libiti dati sve od sebe da je odjenem u odjeu za koju mislim da ti se potajno nee svidjeti, kako bih postigla da izgleda bespotrebno zavodniki. eli li sliku? Paljivo u splesti vrste pletenice od kose za koje kae da ne voli kada ti dotaknu tvoje velianstveno tijelo, a kada ti ga dotaknu odmah postane razdraljiv. Na kraj svake stavit u jedan mali dijamant u obliku cvijeta, iako znam da na sebi vie voli osjetiti rasputenu valovitu kosu, ili moda ba zato to to znam! To neka bude moja zla privilegija... Znam, trudit e se ne slomiti srce toj nezreloj djevojici iako mislim da ni nju samu nee smatrati primjerenom i zato mi je lake i nee je pitati tko joj je uredio kosu, ve e joj samo rei da raspusti kosu. Zbunit e se, moda e joj potei i suze u oima, trudit e se brzo raskopati kope koje sam vrsto stavila na svaku pletenicu, i svo to vrijeme nee te ni pogledati u lice. Mislit e da nema strpljenja i zato e se jo vie uzrujati, a tebi e pak biti dosadno. Dosada, znam da ti je dobro poznata. Svi to kau za tebe, da ti sve vrlo brzo dosadi.

138

M
Hoe li se ba u tom trenutku sjetiti mene? Ne, sumnjam u to, sigurno me se nee sjetiti, nije mogue. Ili pak je, ali samo ja to smatram nemoguim? Ma ne, ti se nee mene sjetiti, moj vladaru, nee se sjetiti ove obine robinje, koju si jedne veeri uzeo u zagrljaj, s kojom si proveo nekoliko lijepih sati, ove priproste djevojke koju, zbog nekog razloga, vie nikada nisi zatraio. A kad bi samo znao kolika je nju ljubav vezala za tebe, koliko je ljubav u njenom srcu beznadno velika i ogromna, vjerojatno bi na tren usmjerio svoje crne oi na njeno lice. Sanjam da kad bih tu priliku jo jednom mogla uhvatiti, da bih te mogla staviti pod svoj utjecaj. Da nema tih snova, ionako ne bih mogla ivjeti, moj voljeni gospodaru. Ti snovi za koje ivim kao da su svoj odgovor pronali u dvoritu na kojem duhovi vijeaju, iako je jo uvijek teko povjerovati im tko je heroj... Sada u napokon zavriti pismo. Nemam vie elje niti namjere zamiljati to ete ti i ta mlada robinja raditi.

A sada o mojem neaku. esto razmiljam o svojem neaku princu Selimu. Nisam ga se klonio kao to je to bio obiaj nekada, i sada se pitam jesam li pogrijeio. Ponekad nisam siguran jesam li moda pretjerao u svojoj dareljivosti ne zakinuvi ga za mnoge stvari, ba kao niti njegov otac, rahmetli sultan Mustafa, koji je bio jako paljiv prema njemu.

139

M
Nisam htio da njegov ivot slii na moj ivot u imirliku, u onom kavezu. Naravno da ga nisam u potpunosti mogao udaljiti od njega, ali nisam ga ostavio niti pognute glave, bez obzira to nekad to poalim... Tada barem ne bih razmiljao o tome kako iza mojih lea kuje zavjeru. Primjerice, znam se sjetiti kako smo ponekad zajedno jeli slatko koje on voli. Nije uobiajeno da vladar s nekim drugim dijeli svoj stol, meutim poelio sam da osjeti kako je to imati oca. Nije da ne znam zato, nisam htio da poput mene bude lien stvari, pogotovo nisam htio da osjeti samou u danima Bajrama. Bila je jesen. Doba voa kada se stabla dunje sjaje utom bojom, doba koje potajno krade blijede zrake sunca to se rijetko pojavi izmeu oblaka, i zatim ih zrcali. Jesen koja me ispunjava tugom, i koja odraava sve jeseni iz prolosti u jesen koja ivi u meni... Iako se ponekad prepustim ovakvim mislima poput vjetra kojeg nisam oekivao, ono to me iz godine u godinu odravalo na ivotu bilo je iz misli izbaciti crnilo i pronai put svjetlosti... Uglavnom, tada sam po prvi put odluio upotrijebiti onaj pribor za slatko koji mi je s puno truda izradio glavni zlatar za jedan Ramazan, i to s princom Selimom. Znao sam da Selim jako voli slatko od dunje. Znao sam puno vie o njemu nego se mislilo... A i godinje doba je bilo

140

M
na mojoj strani. Iskreno, i ja sam jako volio to slatko. ak sam jednom i glavnog majstora od halve pitao kako se radi i nauio. Koliko pripremanje toga samo dugo traje, onoga to ja pojedem u jednom treptaju oka... Za poetak treba tui bjelanjak i dodavati eer i vodu u lonac na vatri. Kada zavrije treba pokupiti pjenu i unutra staviti oiene dunje te pustiti da vriju dok se ne skuhaju. Tada ih treba uzeti s vatre, dodati malo praka za pecivo, i opet malo pustiti da vrije, procijediti kroz krpu i ponovno zavrijeti. Nakon to malo odstoji u vruoj vodi, treba dodati pola grama crvene boje. I na kraju je majstor od halve rekao: Lonac maknite s vatre kada se toliko zgusne da na lici ostane trag poput konca. Ja sam mislio kako e ba razgovor izmeu mene i Selima tako tei, poput konca. Nee puknuti, ve e se samo stanjiti, i to koliko... I to zbog vatre, vatre oko sultanata... No ja to ne smijem priutiti svojoj dravi, ne mogu dopustiti da zavlada zbrka. Svojem glavnom kuau hrane dan prije naredio sam da narui slatko, kako bi to prije proslijedio moju narudbu prodavaonici halve. I naredio sam da se slatko stavi u onaj okieni zlatni pribor za slatko kojeg je s poetnikim ushitom izradio glavni zlatar. A kada se slatko od dunje pretoi u posude, te ta jedinstvena umjetnika djela pozlaenih rubova i crvenog stakla poprime njihovu boju... Nastane crveni sjaj, poput boje poude...

Moje je Velianstvo naredilo da budem spremna za vrijeme

141

M
veeranje sveanosti glazbe i plesa i da pazim na djevojke. To je sada postala ve moja uobiajena dunost. Ne znam zato, ali djevojke su poslune prema meni. Sada u im pregledati svu odjeu, pobrinut u se da kada budu stajale jedna pored druge budu odjevene u usklaene boje. I to zato da velianstvene oi naeg padiaha budu zadovoljene. Vjerojatno e ga jedna od njih privui te e je pozvati u svoju postelju pred kraj veeri. Sve su iste, mirisne, i dovoljno nakiene. One posebno tankog struka moraju imati pozlaene remene s rubinima, a one jae moraju biti vezane ispod svojih drhtavih trbuha posrebrenim pojasima, ruke i noge moraju im biti ocrtane kanom... No niti jedna od njih nee ti omoguiti da osjeti toliku ljubav kao ja... Jednog bih dana eljela voditi ljubav s tobom u toj oaravajuoj prostoriji, moj padiahu. Mirno, i polako. eljela bih natjerati te tvoje oi mirnog pogleda oi u kojima sam samo ja vidjela ar da me neprestano gledaju, i da mi miluje kosu svojim dugim tankim prstima. To ne bi bilo divlje, estoko i beskrajno izraavanje ljubavi kao u naoj prvoj i zadnjoj noi. Ve miran trenutak odsjeen od vremena, sastavljen od laganih dodira, koji osjea moje lice, u kojem ja osjeam tvoje lice, u kojem svaki tren kao da traje stoljeima, i u kojem ti uiva. Trenutak koji kao da se odmaknuo od stvarnog svijeta.

142

M
Osjeala bih enju za tobom pa ak u onom trenutku dok vodi ljubav sa mnom. enju u budunosti. Zagrlila bih te kao da e me to osloboditi svih briga na ovom svijetu. Ne znam to bi ti osjeao, vjerojatno bi ta moja ogromna i beskrajna ljubav obavila nas oboje. No da to samo zavri, ne bih mogla podnijeti okus te enje, voljeni vladaru. Uzvieni Gospodar zna to ini.

Zajedno smo trebali poeti jesti, kao stric i neak, onim zlatnim licama drki ukraenih dijamantima. Posude su stajale na tanjuriima takoer ukraenim dijamantima, plijenei mi pogled kao da sadravaju sav sjaj ovog svijeta... Ti tanjurii, poredani na zlatnom pladnju s uzorkom javorovog lista, svaki okruglog ruba... Selima nije bilo lako zbuniti. Bio je pozvan u meni vrlo dragu Vilu Bagdat na razgovor sa mnom i doao je u pratnji glavnog haremskog age i drugih sluga. Pozvan na razgovor na posebnom mjestu s posebnom delicijom... Prvo se na pragu vrata nekao, nakon to sam podignuo ruku i pozvao ga da mi se priblii, sporim je koracima doao do mene. Poljubio je moju haljinu, moju ruku, i priekao. Nije odskakao od pravila, nije niti mogao, ne pokraj svog strica padiaha. Uostalom, biti pozvan ovamo za njega je bila velika ast, i
143

M
ja sam mu vrlo ljubazno pokazao da sjedne na divan pokraj mene. Sjeo je, opet drei se pravila. No osjetio sam da gaje cijelog preuzeo nekakav nemir. Bacio je pogled na prekrasan pladanj smjeten na srebrnom posluavniku koji je pruao velianstveni pogled prema Bosporu. Prema tome sam shvatio da mu se svia. Nije namjeravao zapoeti razgovor prije mene. Sluge su se motali oko nas, promatrajui. Znao sam da e se rije o ovom sastanku zadrati meu etiri zida ove palae. Selim je mislio da s njim elim razgovarati o neem posebnom, te je poprimio nekakav obrambeni stav. Svaki je njegov pokret bio pretjerano oprezan, pretjerano paljiv. No sve to sam ja namjeravao bilo je pokazati da ga smatram vrijednim i samo malo ga zastraiti, a ne savjetovati se s njim oko vanih problema u dravi. Mislio je da je potrebno da on ovdje preuzme ulogu vladara, a ne ja, znao sam to, i bez obzira na moj bliski stav prema njemu, nita ga nije zbunilo. Jednim mojim pokretom, moj mi je postariji sluga dodao posudu i tanjur koji su stajali na strani pladnja blie meni. Malo prije toga kua hrane je probao to slatko od dunje. Slatko koje je bilo ponueno Selimu, smjeteno u jednu od posuda blie Selimu, nije probao. Moj se neak dugo, dosta dugo nekao. Njegovo blijedo lice odjednom je poutjelo, a briga u njegovim nebesko plavim oima bila je oita. U tom je trenutku bio prisiljen donijeti odluku. Moda su sve operacije koje je u zadnje vrijeme potajno zapoeo, razgovori koje je obavio kako bi mene svrgnuo s prijestolja i preuzeo vlast, i pisma koja je napisao
144

M
brzinom munje promarirali kroz njegovu glavu... A ja, ja sam bio oputen, promatrao sam ga sa sprdnjom koju sam se trudio sakriti. Naposljetku je skupio hrabrosti i drhtavom rukom licom zagrabio u crveno slatko. Nije niti primijetio tu eksploziju okusa koja mu se topila u ustima. Zatim je krajikom oka primijetio kako ja zduno jedem, nastavio jesti, i mislim da je tek pri zadnjem zalogaju zaista okusio to slatko od dunje koje toliko voli. Da li sam moda ipak trebao staviti otrov u posudu namijenjenu Selimu?

Prije nekoliko dana sa mnom je doao razgovarati Ahmed Nazif-efendija, suprug nepriznate keri mojeg gospodara. Zapravo mi nije ba drag, otkako je postao padiahov zet uspio je osigurati visoke pozicije svojem ocu i bratu, te zna kako se time okoristiti. No pametan je ovjek i poznato mi je da je srcem vezan za mojeg padiaha. Ipak on skrbi za njega... Ono to je meni objasnio zapravo je bio indirektan nain da zatiti samoga sebe. Ispriao mi je kako princ Selim ve neko vrijeme ima namjeru svrgnuti naeg vladara s prijestolja i preuzeti vlast i kako uz pomo svojih ljudi za to istrauje teren. Nije da nisam znao za to, poari u gradu sve ee su buktali, narod se bunio, Francuzi su bili sve slobodniji, a princ Selim je s francuskim kraljem sve vie razmjenjivao pisma...

145

M
Pitao me kako da to prenese naem uzvienom vladaru, a da ga ne razbjesni. Na kraju naeg razgovora odluili smo kako mu trebamo to bre sve ispriati budui da taj problem ne smije ekati, iako smo znali da e ga to strano raalostiti.

Znam da se princ Selim dopisuje s francuskim kraljem. Znam, iako se pravim da ne znam. Inae nikada ne bih saznao za tako neto... Za mene je najvaniji mir u dravi, sve dok je tako ne bih htio rtvovati jednog vrhunski obrazovanog princa. Princ Selim ba kao i ja osjea veliku tugu zbog gubitka Krima. Tako se govori po cijelom Konstantinopolu. Odlazak Krima iz naih ruku, Krima koji je bio povodom stvaranju velikog sultanata, jedan je od najveih gubitaka nae drave. Naravno da i ja tako mislim. No naalost, proglasio je kako se taj veliki gubitak dogodio zbog moje greke, kao da ja ne osjeam najveu alost zbog toga... ak je napisao i pjesmu, pjesmu pobune... Zar da pod maem ostanemo, vaj! U vjeri naoj mirno sjediti ne stoji, znaj! Jednog po jednog Tatare je zarobila A sada bi Krim Rusima ostavila Daj da uzmem Moskvi to me spada Il' da umrem meu dumanima sada. Misli da on vlada sultanatom da bi osmanska politika bila neto sasvim drugo, kao i stanje u dravi, znam. No ako ne
146

M
promijeni uvjete, ve samo vladara, kakve li koristi od toga! Svojem neaku elim da kad preuzme prijestolje da mu se ukae prilika za reformom kakvu on eli. Samo neka nastavi svoje prijateljsko dopisivanje francuskim kraljem, da vidimo dokle e ga dovesti. s

Zanemarila sam godinja doba u ovom vrtu, elja mi je spojiti najljepe od svakog doba... Primjerice, ovu bijelu aplju ustajalog mirisa zamislila sam kako stoji rame uz rame s plavim jasminom kojem nije potreban miris da bude privlaan. U glavi su mi se jasno ocrtali njegovi cvjetovi. Nisam niti primijetila da ih je izradila moja ruka. Kao da ova sposobna ruka, vjeta s tankim karicama, ne pripada meni. U ovom vrtu ne elim vidjeti ljepotu koja ne pokazuje brigu za muke oko sebe, i koja vlada pravei se da ne vidi tugu. elim pravu, jednostavnu ljepotu. Ona je neto sasvim drugaije. Hodam po svojem vrtu. Stopala su mi bosa, polako hodam uivajui u njenim milovanjima biljki koje mi dodiruju kou. S jedne strane stoji mlado stablo bagrema. Kao da je drugaije od ostalih, daleko i samo. Ona ruka, moja ruka svjesno ga je smjestila dalje od ostalih stabala. Bagrem i ja smo jedno. Bagrem u svako godinje doba. Na bagremu su sada procvali cvjetovi. Ovo je moje najdrae godinje doba. Doba procvata. Doba koje nije vezano za sunevu toplinu, plodnost kie, i jainu oluje, ve se samo sastoji od Akidilinog uitka i Akidiline elje za cvjetanjem.

147

M
Sada se samo miris bagrema iri po zraku, duboko, jako duboko u sebe udiem taj njeni miris bagrema. To je stablo koje je tek ulo u sultanov vrt, u njegov osobni vrt. Kau da mu je zemlja iz koje je potekao daleko, da je ovamo donesen iz svoje tople zemlje, i ovdje zasaen. Ali i pristaje ovom vrtu. S jedne se strane nalazi kamenje izraeno od papira uzorka proaranog mramora, mrlja od crne do tamnoplave, tamne, sive i na ponekim mjestima meu jarkocrvenim linijama ruiaste boje... Da bih ovo kamenje dodala jedno na drugo i zalijepila koristila sam male komade od svakog od brojnih jedinstvenih mramornih papira koje sam izrezala, i naposljetku sam stvorila ono to sam htjela. Preko puta mene nalazi se velianstvena stijena koja je zatvorila cijelu jednu stranu vrta, a na nju je sletio jedan velianstveni jastreb... Poput nekakvog prijeteeg jedinstva, otrina stijene i nemilost lovca... Linije kamenja, poput krvi lovine koju je raskomadao jastreb. Kao da se meu njima stvorila veza. Sive boje na krilima ptice grabeljivice od valovitog su mramornog papira, sjene su crvenkaste, ba kao i njegove oi iste boje. Bijes u njegovim oima straan je, straniji ak od kandi koje se silno bore da se zadre na kamenu, pa i od otrog mu kljuna. Pribliavam mu se. Kao da se lagano pomie i usmjerava svoju panju na mene. No u mojoj glavi nema mjesta strahu. Polagano pruam ruku. On je ptica mojeg vrta. U jednom trenutku miris bagrema odstranjuje tminu straha. Srce mi odmah zasja. Ta ivotinja koja utjeruje strah odjednom poprima oblik sasvim drugog stvorenja, onaj ptice iope, crne iope koja titi ljude... I odjednom poleti i zapone raditi krugove iznad mene, kao da mi eli pokazati put.
148

M
Pratim je, polako. Prolazim kroz eljezna vrata obavijena divljim ruama jarko ruiaste boje i plavim jorgovanima, divei se harmoniji boja cvjetova. Malo ispred je jedna mala kua, na vratima kao da stoji netko koga poznajem, ali ije lice nikako da razaberem. Sve oko kue nalaze se stabla masline, a na njima zrele, velike masline, spremne da ih se ubere. I tako tamo stojim, niti koraka naprijed, ekam, jer tako elim. I shvatim da sam stigla do kraja etnje za taj dan koji je samo dio moje mate. Vraam se u svoje odaje mirnog srca, s mirisom cvijea u nosu.

Navodno da svatko tko gleda u vrt vidi neto drugaije. Kao da su ti vrtovi arobni! Ali ruka koja dri kare pripada Akidil. Je li za rezanje takvih oblika potrebna magina sila? Kao da svatko tko pronae put ulazi u vrt svojih snova, pri tome osjeajui Akidil, onu koja je ovo stvorila... Zanimaju me drugi vrtovi od papira ove moje robinje, u Haremu se samo govori o njenoj slavi, ali da ga ja nisam sluajno primijetio u sobi robinje Binnaz... Ta mlaahna ljepotica ima talenta za umjetnost papira. Zapravo mi se ta ena stalno mota po glavi. Mota se, ali se ja unato tome nje klonim. I ak si to ne elim niti priznati. Ona no koju sam s njom proveo odvela me do svijeta koji do tada nisam poznavao. Tada sam izabrao ono to poznajem. Svijet kojim u ja vladati od poetka do kraja,
149

M
svijet za koji se zatim moje srce nee snano vezati... Taman sam se oporavio od toga i uspio nadjaati svoje prikriveno uzbuenje, i sada su me poeli zanimati papirnati vrtovi, djela ruke one oaravajue ene, djela ruke Akidil. Moj voljeni Sultanu, ujem da si pokazao zanimanje za moje papirnate vrtove. Nevjerojatne li asti, neopisive li sree. Za tebe sam odabrala svoj najvelianstveniji vrt. Dok sam ga izraivala, ono to sam proivjela bilo je toliko intenzivno, kao da se radilo o zemljotresu... Prvo sam otvorila velika eljezna vrata koja sam prva zalijepila u svoj vrt, pogledala sam prema van i vidjela da me eka koija, koija s dva konja... Na ovaj si me put, na ovo putovanje, poslao ti, iako nisi znao to. Mislim da je to jako velika privilegija. Moda sam ti bila jedina robinja, robinja koja izlazi iz palae i razgledava vrtove, pa ak i ako je u zavjesama pokrivenoj koiji, pod nadzorom haremskih aga. Na ovom putovanju na koje sam krenula otvorivi vrata svojeg zamiljenog vrta pratnju mi vri Dafer-aga. Ne znam zato je moja mata njega odabrala, ali kada je on uz mene obuzme me osjeaj bezgranine sigurnosti. Mora da si me ti poslao na ovo putovanje, moj ljubljeni vladaru. Kada se proirila slava papirnatih vrtova koji su djelo mojih ruku, poelio si da me
150

M
inspiriraju stvarni vrtovi, zato to si obziran i ljubazan. I doista sam imala koristi od toga, moje misli kao da su udahnule svjeeg zraka. Pomisao da misli na mene, bez mojeg saznanja, za mene je velika ast. Puni me nadom... Na povratku me uhvatio bezrazloan umor duha. Ali ne onaj umor za koji kau da je uestao na putovanjima, ve neki drugi, ne mogu ga opisati, kao nekakva vrsta propadanja. Dok sam se vraala, kao da sam se raspala iznutra. Prije dva dana previjala sam se osjeajui bol enje. Drvee, njihov oblik, lie, crvenila makovih mrlja u daljini, pa ak i mali vrtlozi u rijekama, sve me to podsjealo samo na jedno, samo na jednu osobu. Trudila sam se rijeiti ih se, ali nije mi uspjelo. A sada kao da sam neim prekrila tu bol. No taj prekriva je vrlo tanak, mogao bi se polako otopiti ili samo odjednom rasparati, znam, no sada kada vidim bagrem vie mi nije teko. Prihvatila sam ih kao takve. Slijedi li sada pobuna ili ustanak, ne znam. Ali to nije kraj, barem toliko znam. Na putu sam vidjela nanizana stabla. Na nekima od njih smjetena su brojna gnijezda. Neka su prazna, potpuno prazna, niti jedna ih ptica nije odabrala za svoje gnijezdo. A neka su pak toliko puna da se ini kako e im grane uskoro puknuti pod tim nakupinama gnijezda. Znam, nee puknuti, ne mogu, samo e nastaviti tako stajati. Osjeam bliskost s njima. Puna su, ali ne mogu puknuti. Nose vie nego to mogu podnijeti, ali opet si sama iznova odreuju granice podnoljivosti, granice koje nemaju kraja. Kada sam izala iz svojeg zamiljenog vrta, znala sam da sam iza sebe ostavila putovanje koje me ne bi toliko izmorilo

151

M
da je bilo stvarno. Kada sam odveo Selima da promatra indijsku karavanu, bilo je to iz dobre namjere. ak ga niti za to nisam elio ukinuti... I u vrijeme mojeg neaka sultana Mahmud-hana iz Indije je dola jedna iznimno velika karavana. Karavana koja je dovukla ono uveno veliko prijestolje kao dar, ono crveno prijestolje koje stoji u mojoj riznici, zelene glazure, ukraeno biserima, s postoljem poput slonovske noge... O njihovoj smo slavi nadugo i s velikim uzbuenjem sluali ak i u kavezu, kao i o tome prijestolju. No moj stric padiah nije bio tolerantan poput mene, i nije pokazao nesebinost ne dopustivi meni i mojoj brai da promatramo pristigle ljude i njihove ukraene slonove. Iako, ti ljudi nisu izgledali tako velianstveno, ali su svejedno bili vrijedni promatranja, kao i njihovi slonovi. Uostalom, iz politikog je kuta takoer trebalo biti upuen u njih i pokazati prijateljstvo. Ljudi sumatranskog sultana Feth Ali Tipua doli su pod izlikom da Osmanlijama prue potporu protiv Rusije, ali kako bi i sebi osigurali interes, naravno. Raskono protkani raznobojni alovi kojima su prekrili svoja lea izazvali su oduevljenje naroda koji je promatrao taj dogaaj. Za tu se indijsku tkaninu ionako izdvajala poprilina koliina novaca svake godine. Posebnost te strane tkanine odista je bila prednost koju nikako nismo mogli dostii. Europske tkanine koje su polako poele dobivati

152

M
svoje ljubitelje mogle su se potpuno usporediti s domaom tkaninom, ali za ove sam ak i izdao ferman da se ne nose, no sve uzalud... Trgovaka razmjena s Francuskom, Engleskom, i Nizozemskom donosi robu koja je veinom i dola iz Asitanea, pa se ta roba ak i prodaje. Boriti se s tim teak je posao. Bilo kako bilo, ti izaslanici koji su doli s tako dugog puta sa sobom su poveli i mnoge proizvoae raznolikog oruja koje je spremno pokazati svoju snagu, kao i najnovije oruje. Uglavnom, trebali su pokazati svoju veliinu paradom na svojim slonovima te su izjavili da ako doe vrijeme da nas napadnu Perzija i Moskva da e nam odmah doi u pomo, trudei se tako zamagliti oi mojim vezirima. Naravno da su se opremili mnogim darovima. Primjerice, jedan od tih darova bio je i predivan vr za ruinu vodicu, odmah mi je privukao panju te sam ga namjenio svojem malom sinu Mahmudu. Bio je to drveni stalak ukraen biserima i rubinima sa svake strane, nalik na borove eere, s dnom od bjelokosti, cijeli veliine dlana. Na samom vrhu smjestio se vr za ruinu vodicu s onom jedinstvenom indijskom caklinom, takvom da ga ovjek naprosto nije imao srca koristiti. Kako sam znao da se ele pokazati nisam im to zabranio. Naredio sam da se okupi vojska i da organiziraju jednu velianstvenu vojnu vjebu za vrijeme gozbe koja je za izaslanike bila upriliena u etvrti Kagithane. Isto tako sam osigurao da age palae naprave predstavu svojih sposobnosti s kopljem, strijelama i pukama, vjebe koje su prvo trebali uvjebati od ratnika.

153

M
Nisam se libio odlaska na tu predstavu sa svojim sinovima i princem Selimom. Princa Selima nisam smatrao drukijim od svojih sinova... Kau da ovjek ui uz pomo udnih situacija. Kolikogod ono to se dogodi vladaru jedne drave bilo nevjerojatno, toliko je i normalno. Ti su Indijci imali i svakakve elje za sebe. Poeljeli su boraviti na mjestu blizu mora. Opustili su se kada im je preputen konak na obali Uskudara, vlastite saveznike treba drati kao kap na dlanu. Ali prije nego se pristrasnost ozbiljno ne provjeri, ne smije se donijeti konana odluka, rekao sam svojem velikom veziru...

Sada ve svi znaju da kada moj gospodar izlazi preruen da na svoj turban omota zeleni al. Ljudi su se nauili viati ga meu sobom. ak znaju da je u istoj odjei prisustvovao nekim pogrebima. Znaju, ali se prave da ne znaju, zato to je poznato da e ga to vie nego usreiti. Jednom je prilikom tako otiao posjetiti nekog bolesnog ovjeka. Moj je gospodar vrlo skroman. Graani ga vole. Zato to primjeuju da ima dobre namjere. to se ne moe rei za svakog vladara. Ne odueviti se njime nemogue je. Ali opet, ne znam kako je mogue uzimati neto to pripada njemu i ne osjeati grinju savjesti.

154

M
Imam jednu tajnu u vezi princa Selima. Selimova budunost, kada sjedne na elo Velike osmanske drave ako sjedne kao i ono to e sve doivjeti, strano me poelo zanimati. to mu je raditi, to mu je initi? Da pitam svojeg glavnog astrologa? On je uenik Abdiefendije, glavnog astrologa za vrijeme sultanata Selimova rahmetli oca. Znam da je bio jako vjeran svojem bivem gospodaru, kao i to da mi nikada nije povrijedio ast. Ali, pitam se je li i drugi astrolog takav? Astrolog Jakubefendija koji je uz njega uio pa ak ga i pomalo nadjaao. uvat e moju tajnu, to im je navika. Mora! Tako sam ja Jakubu rekao dan Selimovog roenja kao i sat. Jo uvijek se sjeam tih etrdeset hladnih dana zime, mojeg promatranja snijega koji je padao u dvorite Harema, kroz prozor imirlika. Nisam vidio tlo ve samo pahulje koje su letjele po zraku... Mislei kako je moja sudbina sada dobila drugaiji nastavak... I sjeam se to se tada govorilo po Haremu i to je dospjelo do mojih uiju. Sjeam se kako je kranski narod roenje princa na dan roenja njihovog poslanika Isusa shvatio kao simbol sree i kako su se unijeli u slavlja zbog toga... Ne znam zato su to tome pripisali! Nikada nisam niti saznao! Nakon to sam ja doao na svijet, dugo se vremena nije rodio niti jedan princ, to je poznata stvar. Selimovo roenje

155

M
prekinulo je to prokletstvo budui da izmeu mene i njega nije bilo drugih nasljednika. Selim se rodio nakon toliko godina, nakon trideset i est godina, i mojeg brata Mustafu, kao i ljude u palai, obasipao sreom... Uglavnom, to je bilo davno, vratimo se na astrologa Jakuba. Uzeo sam velianstveno pero u ruke i naslovio pismo na njega, pismo koje mu je veliki vezir trebao predati i koje nitko drugi nije imao prilike vidjeti. U njemu sam mu naredio da istrai to se sve moe ispisati iz njegovog dana i sata roenja: bio je etvrtak, dvadeset i peti prosinca, dva sata i pedeset i osam minuta, etvrtog dana od onih hladnih etrdeset dana zime. Ja znam to se tada dogaalo, a moj pokojni brat koji je o svakom svojem pokretu odluivao prema onome to su mu rekli astrolozi, nije znao. Njegov sin Selim doao je ne svijet pet minuta prije vremena koje se smatra najsretnijim. No glavni astrolog je u strahu od padiahovog bijesa sat roenja pomaknuo za pet minuta naprijed i obavijestio padiaha da e mu sin biti neporazivi osvaja svijeta. Sada sam ja htio saznati pravu putanju sudbine ovog princa. Rekao sam mu da mi kae to zvijezde kau o Selimovoj budunosti, ali da to nikako ne prenese glavnom astrologu, agi oruaru, ni glavnim haremskim agama. On se proitavi pismo velianstva odmah bacio na posao, ne pokazavi ga nikome... to je astrolog Jakub sve vidio? Vidio je da e Selim u dalekoj, jako dalekoj budunosti doi na prijestolje i da e njegov sultanat biti obiljeen
156

M
pobunama, borbama, svaama i patnjom. A i da e njegov kraj biti bolan... Da me pitaju je li me to rastuilo, ne bih im znao odgovoriti. Svjetlosti mojeg ivota, opet me sustigla tuga u valovima. Trebala sam znati da nee biti tako lako, i znala sam, ali sam se pravila da ne znam. Bila je dovoljna jedna rije koju sam ula, koja me podsjetila na na jedini susret. Plavetnilo stabala masline ponovno je posivilo u mojim oima. Lijepa, briljantna boja bagrema postala je prljava, drugaija. Ugasila se crvena boja makova. Je li to i voda u rijekama ubrzala? Kako samo prelaze preko kamenja koje im se nalazi na putu. Opet sam poela vreti iznutra. Kao da sam odjednom ugledala trnje koje prije nisam primjeivala. Novi cilj u mojem ivotu. Do nekih ciljeva stignem i tada tamo ostanem. A na nekima pak samo zastanem. A neke s malim nemirom ubrzano preem. U oima vidim samo utu i tamnoplavu boju. Uvijek su jedna uz drugu. Tamnoplava je ozbiljna, a uta hirovita. Ne znam da li e tako i ostati. Ova tuga da je mi inspiraciju za druge vrtove. Moda se ba sve samo zbog toga i dogaa...

157

M
Kako je ivot udan. Ahmed Nazif, suprug moje nepriznate keri, bio je taj koji je sprijeio elju mojeg velikog vezira Halil Hamid-pae da mene svrgne s prijestolja i postavi Selima na njega. Suprug mojeg djeteta kojeg sam prvi put u ivotu vidio zahvaljujui onom poaru to je izbio u prvim danima mojeg vladanja. Nakon to sam ga zaposlio na raznim dravnim pozicijama, uinio sam ga glavnim pomonikom velikog vezira. Pobrinuo sam se i za njegovog oca Hai Selim-agu i brata Mehmed Emin-efendiju. Uvijek sam u pravilu davao vrlo iroke ovlasti mojim slugama koji su uli u red velikog vezira, kao i svojevrsnu slobodu. Sve za dobrobit drave... Glavno da ne zloupotrebljavaju te ovlasti. I tako sam zahvaljujui Ahmedu Nazifu saznao da neke moje sumnje nisu bespredmetne. Halil Hamid-paa zapravo je bio osoba spremna da zapone reformu onako kako sam ja htio. Sa strunjakom iz Francuske u nau vojsku vrlo je uspjeno donio potrebna nova pravila. Osnovao je pomorsko-ratnu kolu koju sam smatrao vrlo vanom. Tiskaru Muteferika Ibrahim-efendija koja je bila osnovana u vrijeme mojeg oca Ahmed-hana, a zatim pala u zaborav, ponovno je dao otvoriti. No nisam mogao zanemariti glasinu da kuje zavjeru protiv mene i da je pristran princu Selimu... Dodue, nismo shvatili sr tog problema zavjere, no ak i da je sve zanijekao nisam mogao pustiti te sumnje a da ih potpuno ne odstranim. Oporbeni razgovori u vezi mene, koji su kruili u

158

M
kavanama i brijanicama, sve su ee stizale i do uiju preruenih ljudi. Osim toga, poveao je neodobravanje naroda nakon velikog manjka ita nastalog zbog situacije s Krimom kao i uestalih poara, i poticao je takve glasine kao i to da bi se sve to rijeilo Selimovim preuzimanjem sultanata... Pria se da je i potajno poslovao s francuskim izaslanikom... Naravno. Ne pie Selim ona pisma uzaludno... No ja ne mogu tako lako odustati od svoje drave.

Velianstvo moje, zato na onim keramikim ploicama ne koriste blijede, priguene i velianstvene boje jesenskog doba? Ve samo one pretjerano lijepe? Boje umjetnog raja? Zar umjetnici ne znaju da tako neto ne postoji? Gdje je skrivena tuga vrtova? Zar su njihovi ivoti uvijek poput vrtova rua? Kako su se samo slojevi bljetavo crvenih karanfila ponosno nadvili, plavetnilo tananih tulipana nestvarne dubine stoji gotovo nadmono, a svaki pupoljak novoniknule grane savreno jednolino smjetene iznad listova poput bodea, primoran je neprestano uvati svoju svjeinu. A cvjetovi koji nemaju pravo da procvjetaju ili uvenu, kao da su stali u vremenu, i promatraju one to prolaze ispred njih. A empresi na glavnom ulazu u Harem? Potpuno su bez mana, nimalo ne klonu, ak im niti vrhovi nimalo ne klonu, za razliku od onih empresa u vrtu... Lijepi su, da, to nije
159

M
sporedno, ali moda su ak i prelijepi, preuredni, presjajni... A ona umiljenost otvorenih plodova ipka, njihova prodorno tirkizna boja odraava boju tla i potom se iri navlastite listove... Ne, ni moji cvjetovi, ni moje lie, pa ak niti moj ipak nije takav. Ako je ve ova umjetnost odraz duhovnog stanja umjetnika, onda neka tako bude. Priroda ukraena ovakvim bojama jeseni. To je ipak moj vrt iz snova, ja ga mogu ukrasiti s procvjetalim pupoljcima, zar u jesen nema cvjetova?

Ova Vila Bagdat podsjea me na tota... Kad god doem ovamo, i kad god promatram neku zabavu prireenu u ovom starom dvorinom bazenu, ponekad se sjetim i jedne prie vezane za mog strica Mahmud-hana. Jednog zimskog dana, smrzavajue hladnog zimskog dana, moj stric koji je doao na bazen sa svojom pratnjom, naredio je da se u bazen baci jedan patuljak koji se tamo nalazio. lanovi pratnje zgrabili su patuljka i ubrzano ga ubacili u ledenu vodu. Poeo je bespomono lamatati po vodi i jecajui preklinjao da ga se izvadi van. to je Njegovo Velianstvo Mahmud-han na to uinio? Obznanio mu je da sve dok u tom stanju ne otpjeva nekakav stih nee biti izvuen iz bazena. Drhtei, jadan je patuljak poeo pjevati nekakve besmislene stihove, dok su se oni oko njega smijali toj udnoj pjesmi ispjevanoj u oaju, a vladar se
160

M
samo mirno zabavljao. U trenu kada je malo nedostajalo da se jadnik preda i utopi, sultan je naredio da ga se izvue van. Zatim mu je dao vreu zlata da ga malo zagrije... Jednog se dana svi ti grijesi naplate ovjeku, sigurno... Uvijek razmiljam o tome jesu li bespomoni jecaji muke koji su na dan kada je moj stric bio pokopan izlazili iz njegovog mezara bili bezrazloni... Nego, bolje da sada ne zapoinjem s tako crnim mislima... Ja se prema svojim patuljcima u palai ne ponaam lien milosti poput mojeg strica Mahmud-hana... Iako, razlog prisustva tih jadnih bia na dvoru jest to da mene i druge zabave i nasmiju... Reklo bi se da je natjerati ih ili uvui ih u podrugljive situacije ovdje sasvim normalno. No unato tome ja nikada ne zaboravim da su i oni ljudska bia. Ipak, moji sinovi stvarno uivaju u gluparijama tih patuljaka, i zato kada idem jahati, uvijek ih ukljuim u svoju pratnju, pogotovo ako prisustvuju i moji sinovi...

Obiaj je da se prinevi i vladari zabavljaju s patuljcima i dvorskim ludama. Patuljci se esto prave da se hrvaju, lude jedni druge zadirkuju bacajui se u bazen, i meusobno se rue gaajui se sa snjenim grudama... I na padiah se ponekad takvim gluparijama zna grohotom nasmijati, ali znam da ga isto tako rastui kada vidi kakva su im tijela. Jednom je princ Mustafa s jednim od patuljaka, s najmanjim od njih, uzjahao svojeg crvenog ponija kojeg mu je
161

M
poklonio veliki vezir. U trenu ga je gurnuo s ponija svom svojom snagom. Patuljak se stropotao na kamen i ozlijedio glavu, a moj je gospodar zabranio sinu da ide na jahanje tjednima kako bi ga kaznio. ekao je da mu se sin opameti. S druge pak strane, da bi se prinevi lijepo proveli u svoje slobodno vrijeme, spremni ih ekaju dva broda s trinaest sjedala, i sveukupno dvanaest laa za etrnaestero, desetero, osmero i estero ljudi. Jedna od najboljih vrsta zabava u Haremu je lutkarska predstava koju vole gledati i Abdulahmid-han i njegovi sinovi. Ponekad se dozvoli i haremskim gospoama da pogledaju predstavu. Ispred navuene zavjese nalaze se lutke od koe, a iza njih svjetla u pokretu... I glazba koja vri pratnju zvijezdama zabave i udnovatim priama... Na sultanovim zabavama ne nedostaje niti oponaanja. Age palae odjenu se u kostime od pera ili u odjeu sluga, kurira, satnika, kuhara i izrugujui se izvode predstavu. Ima i ono kada izgrade savrenu umjetnu tvravu i iz nje krenu u izmiljeni rat te se prave da uzimaju Perzijance za taoce, to im je najdraa zabava. Nagrada za sve ovo su dakako velike koliine novca...

Moj ljubljeni Vladaru, ovaj najnoviji vrt izradila sam samo za sebe... Znam da ti se jako svidio onaj rad koji sam ti poslala prije nekog

162

M
vremena. Ona vreica zlata koju si mi tako ljubazno poslao uzrokovala je veliku ljubomoru, ali meni je bilo drae ono drugo, onaj maleni bro. Bro koji si mogu nataknuti na prsa, bro oblika dijamantne ptice ije e krilo zatreperiti iznad mojeg srca svaki put kada udahnem... Ptica koja nikada nee moi poletjeti, ali e uvijek biti spremna. Ona je djelo jednog zlatara, on ju je osmislio i izradio, i oprezno smjestio jednu malu oprugu ispod njenog krila. Jedno joj je oko od rubina, drugo se ne vidi. No ionako nije izraena da bi se vidjela ili gledala... Slii na crnu iopu. Slii na jedan od onih darova koji se alje nakon noi voenja ljubavi, samo to ovaj ima puno vie znaaja. Kao odgovor na moje djelo nastalo mijeanjem ljubavi i truda, neto od tebe, neto od moje negdanje ljubavi...

Kada god je sretnem samo elim povikati:Toliko te jako osjeam u sebi, to je predivno. Neprestano. Ti moje si sve. Ti si moja jedina dua. Tko zna, moda u jednog dana moi nesmetano to izrei. Svaki susret s njom uvijek me iznova ponese. Zumbul-aga vidi i zna u kakvom sam stanju.

163

M
Moj uzvieni Padiahu, kada sam bila jo jako malena djevojica moja mi je majka, koje se jako mutno sjeam, poput ukastog duha, znala govoriti da u biti jako lijepa. I svi oko mene to su govorili. Moja plava kosa do ramena, jamica u lijevom obrazu, obrve poput mladog mjeseca, tuan, umoran pogled, ali s jedne strane bistar sjaj mojih oiju boje rijeke skriven iza trepavica poput strijela, bili su dosta slavni. Toga se sjeam od najranijih nogu... ivot u etvrti u kojoj sam se rodila bio je jednostavan. Bila je to etvrt smjetena u jedan ugao Istanbula, etvrt koja je ostala sasvim mala u ovom starom velikom gradu, etvrt posebna za sebe. Moj otac stolar bio je lokalni majstor svog zanata, ali ne kao obrtnik, ve kao umjetnik. Sjeam se da je izraivao ormare i vrata za domove paa, neka njegova djela navodno su dospjela ak i u palau. Vjerojatno sam umjetniku ruku nasljedila od njega. Moja majka bila je stup nae obitelji, brinei o naoj srei i redu. ena kojoj nikada nije nedostajalo veselja. U tim je uskim ulicama i dvoritima veliine dlana ivot bio poput neprestane glazbe. Glazba koja se neprekidno sputa i die, ali nikad ne jenjava. Po danu neto bra, uveer neto sporija, glazba koja bi naveer barem nakratko pobjegla iz kua van i tada se poela gasiti... Kao mala nikada se nisam ljutila, uvijek sam bila dijete nasmijanog lica, miljenica cijele etvrti. Kosa kao da mi uvijek sjajila od ruku koje su ju milovale. Tada se dogodio onaj strahoviti potres. Ona zastraujua katastrofa u vrijeme vladavine tvojeg brata sultana Mustafe.
164

M
Naa je kua unutar gradskih zidina bila unitena do temelja. Ja sam u to vrijeme bila na gornjem katu i, ne znam kako, ali spasila sam se. I to dok su moja majka, moj otac, i moja sestra, ljepotica nad ljepoticama, umirali u mukama. Poslije sam ula da nije bilo kue u Dersadetu koja se nije otetila, da su se uruili ogromna Fatihova damija, Bajazidova damija, damija sultanije Mihrimah, Kapaliarija, hanovi, hamami, i gradske zidine. Da se narod okupljao u dvoritima damija i na trgovima, i da su se ak na tvojoj Novoj palai stvorili veliki rascjepi. Tada sam bila premalena da to shvatim, ali ovaj je bolni dogaaj promijenio putanju moje sudbine. Sljedei su me dan izvukli susjedi koji su se uspjeli spasiti. Na kraju sam se nala u palai sultanije Esme, kao estogodinje siroe... Rekla sam ti, privukla sam joj panju svojom ljepotom, tvoja me sestra odgojila... No nisam izrasla u ljepoticu koliko se to oekivalo, nisam vie imala toga ime bih privukla panju, u usporedbi s drugim djevojkama bila sam nitko i nita. No svojim sam umom bila svakoj konkurencija, kao i svojim sranim smijehom. Zbog toga me, uostalom, sultanija Esma smatrala dostojnom tvojeg harema i kao takvu me ponudila. Sultanija Esma znala je govoriti da dok pjevam svojim dubokim glasom da me obavije nekakav udan pokriva tuge. Ubrzo mi je ionako zabranila da pjevam. Moe biti da su mi sjeanja na one bezbrine dane djetinjstva inili glas toliko tunim. Iako sam se nalazila meu djevojkama ljepima od mene, znala sam da e me tvoje oi jednog dana primijetiti. Isto tako sam znala da se te oi nee dugo zadrati na meni... Nema veze. Neka je tako.

165

M
Oduvijek sam eljela odbaciti svijet koji polae toliko vanosti u ljepotu. Sve to meni ostaje je tuga u mojim oima, i rupica u mojem obrazu... Pogledaj samo ime se bave misli ove male robinje, moje Akidil! Nevjerojatno da je toliko upuena u stanje svijeta koje joj je prenio Zumbul-aga. Njih dvoje znaju zajedno sjesti i raspravljati o politici u dravi! Zumbul-agi je odavno poznato da je ona potpuno drukija, a i jako dobro zna koliko mi je vana. Prema mojoj elji, govori mi sve to ona radi, no ovaj se put namuio da mi prenese djevojina miljenja o ruskoj carici. Stvar je u tome to Zumbul-aga nije toliko bistar kao ona. A moj je uzvieni gospodar pak slijep da vidi blago u svojem zagrljaju. Kad bi barem ta djevojka pripadala samo meni, bila moja pratnja u ivotu, bila moj ivotni prijatelj... Izgleda li tako raj?

Moj uzvieni Sultanu, nevjerojatno to nam u srcu ovog velianstvenog Harema dospije do uiju, to sve ujemo, i ti bi se zaudio da to uje! Samo zato to nam nije dozvoljeno da idemo van, ne znai da ne znamo to se sve vani dogaa.

166

M
elim razgovarati s tobom o neemu to mi se mota po mislima, voljela bih da to moemo zajedno raspraviti, iako znam da tako neto nije mogue. Ljudskim slabostima i ambiciji nema kraja, to je jasno, moj vladaru. Snovi one moskovske carice Katarine primjer su te bezgranine neposlunosti. Svi znamo kako shvaate ene, ali ja mislim da samo jedna ena moe ganjati tako lude snove, prepustiti se tako razraenom planu. A ako to ne ostvari, kakve li tuge. Povjesniari e pisati o njenom snu, ali i o tome kako te preplaila... A bome i veziri su se dosta uznemirili. Sada ak ponavljaju one tvoje rijei: Vie ne moemo, nego prepustiti nau dravu Allahu!. Nemoj sluajno krivo shvatiti moje zanimanje za to, moj ljubljeni padiahu. Naravno da neu moliti da ta moskovska gospa dobije to eli, naravno da ne elim da osmanska drava bude zaprljana moskovskim nevjernicima. No pomisao da postoji ta gospa koju nazivaju caricom, gospa koja zasluuje svoju titulu, usreuje mi srce, ali iz drugih razloga... Iako sam toliko daleko i toliko zatvorena, moj iskreni prijatelj haremski aga Zumbul-efendija, koji se i sam zanima za ono to se dogaa izvan, daleko od nas, sposoban je uz pomo svojih brojnih prijatelja saznati o emu se pria u Divanu. U ovom velikom Haremu osim mene nitko ga drugi ne slua, a i da ga slua ne bi ga razumio. Stoga ponekad nou potajno razgovaram s njim. Uz njegove prie zamislim da imam svoj prozor, pa odem do onih mjesta do kojih moje tijelo nikada nee stii, i kao da sve to proivljavam. Uenje o takvim stvarima ini me jaom. Jaom od koga? Od sebe

167

M
same... Da, san te Katarine je osvojiti Konstantinopol i proiriti se do morske obale. Kao i to da ponovno osnuje Rumeliju i Bizant i zavlada njima. Zamisli ti to! Ono to mene udi nije to to je carica svojem tek roenom unuku dala ime Konstantin ve to da je za njegovu dojilju odabrala rumelijsku enu s egejskih otoka. Velianstvo moje, moe li takva injenica biti samo sluajnost? To moe biti san samo jedne ene. Ba kao i moji vrtovi od papira, i sve ono to kroz njih proivljavam... Ona mata o tome kako e njen unuk biti vladar novog Bizanta. Neki se tome samo smiju, ali savez koji je sklopila s Austrijom zasigurno e unijeti strku u Palau. Znai, ljudi se ponekad odueve svojim neprijateljima, iako niti na tren ne poele da neprijatelj pobijedi. Ja sam zapravo oduevljena snovima. Nisu li ba ti snovi vani, sultanu? Ponekad ono to proivimo u snovima ne proivimo u stvarnosti...

Moj je veliki vezir malo zakasnio u davanju vijesti. Moskovska carica Katarina sklopila je savez s austrijskim kraljem, znai! Nali su se u gradu Mogiljevu. Koje su namjere razgovora to dvoje nevjernika? to bi taj Grki projekt mogao biti? Moe li to ozbiljno ugroziti Veliku dravu? Nitko ne zna odgovore na ova pitanja... Moj se veliki vezir trudi skupiti sve bitne injenice. Kao da su se svi nai neprijatelji sjedinili i suprotstavili

168

M
nam se... Ali, kako ono kau tko pod drugim jamu kopa... ... Onaj engleski nevjernik sada je na nekom udaljenom kontinentu. Trenutno su u ratu sa zemljom koja se zove Amerika, ratu za nezavisnost. A ti su Englezi dosta pomogli Rusima na moru. Ne znam hou li to doivjeti, ali volio bih posvjedoiti njihovom neuspjehu na tom dalekom kontinentu.

Moj voljeni Padiahu, vie se neu preputati tuzi, znate da im neto odluim drim se toga. Da jednog dana dobijem priliku uivati u tvojoj dragocjenoj ljubavi, da me preplavi komplimentima, da me obasipa vrijednim darovima, pa ak i da ja postanem ta kojoj pie svoja rijetka ljubavna pisma, ova ljubav izgubila bi svoju vrijednost i aroliju. Ono silovito prieljkivano sjedinjenje postalo bi obino poput malih dijamanta koji okruuju onaj veliki kamen na tvojem prstenu, i ugasilo bi se. Iako me patnja zbog te silne elje odrava na ivotu. ak i da joj se promijeni putanja...

Kako veliki vezir mene potuje, neki sam dan uhvatio priliku da ga poastim kavom, i tada smo nakratko
169

M
porazgovarali o stanju u dravi... Navodno da su se ta Katarina i austrijski car Josip, koji se sada kad mu je majka umrla poeo razbacivati prijetnjama, udruili te nas ele pokoriti. To je ionako vjeni san one moskovske nevjernice, koristei osmanske tjesnace proiriti se na Sredozemlje. Svi znaju kako joj je ipak najvei san Dersadet ponovno pretvoriti u Bizant. A to da se kae na zahtjeve zemlje imenom panjolska? Da vidimo, hoe li nae plemenito velianstvo moi donijeti savjete i odluke kako se nositi s tim?

Ljubavnie moj, sada ti se ve i ovako nesmetano obraam zato to sam donijela konanu odluku da ti nikada neu poslati ova pisma. Kada sam ih tek poela pisati sanjala sam da u ti ih sva jednog dana predati. Mislila sam da e te zanimati. Pretpostavljala sam da e ti biti zanimljivo itati ih, i da e uivati u sluanju ljudskih pria. Pogotovo zato to si ti sredite svega... No kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da sam te preuveliala u svojim oima, i u svome srcu, i da ti zapravo vrijedi onoliko koliko sam te ja uinila vrijednim. Tako je, ono to tebe ini toliko posebnim je vrijednost koju ti ja dajem. I moe biti da sam se uplaila da e moja pisma, moja
170

M
pisma koja su saetak mojeg ivota, biti baena na stranu. Dajem sve od sebe, trudim se. Trudim se misliti i ponaati kao da ti uope ne postoji u mom ivotu. Zato je tako teko odustati nakon svega? Znam, jednom e doi dan kada me nee biti briga za tebe. E pa taj dan sada ekam, jedini mi je cilj doekati taj dan. Spasiti se od tebe. udno mi je izgovoriti tu elju nakon to sam te toliko htjela, ali to je iskreno priznanje, samoj sebi. Sino kao da me neto pozvalo da doem u Dvorite na kojem duhovi vijeaju. Ustala sam u snu, nikoga nisam probudila, i polagano sam krenula onamo, u mraku. Ondje sam se odjednom osjeala kao da se nalazim u nekom drugom svijetu. Moda su me ovamo dovele prie koje mi je prije nekog vremena ispriao Zumbul-aga. Rekao mi je da e me tamo neto ekati, neto posebno, i da je jednom prije neka druga robinja tamo provela no i promijenivi se spasila se od patnje i boli u srcu... Imam osjeaj kao da me on snenu odveo tamo za ruku i ostavio. Teko je to objasniti, jako teko. Nisam dugo ostala tamo, ali u ponovno otii, im se svi povuku... Sada sam napokon shvatila da ljubav ponekad sasvim pomuti um osobe, a ponekad ga obasja. Ja sada tragam za tim sjajem...

Sada su mi javili da je i panjolski izaslanik stigao u grad.


171

M
Rei e da je doao kako bi otkupio panjolce koje su nai gusari zarobili, ali svi znaju koji je pravi razlog njegovog dolaska. Pravit e se da je doao kako bi sklopio ugovor prijateljstva s Velikom dravom, ali njegov glavni cilj je da ogranii moi alirskog bega, da ih sprijei u napadu na njihove brodove, a to je sve neprihvatljivo. Oko ovog se treba savjetovati s kapetanom Hasan-paom... Zabrinutost pruskog kralja Fridriha ini mi se loginom. Naravno da mu nije jedini cilj stati uz nas, ve ne eli da njegovi neprijatelji steknu mo. U Dersadetu ive mnogi koji im prenose vijesti, kralj odreuje svoje sljedee korake prema njima. Koliko je pouzdan, to ne znam! Ali znam da se svi trude napustiti nas. Veziri koje sam to pitao rekli su: Sada smo ve primorani sklopiti savez s Pruskom dravom, no unato tome moramo biti oprezni. Da, moramo dobro promisliti o tome, naredit u svojim vezirima da tu temu detaljno rasprave za vrijeme Divana. Nemamo puno vremena, donijeti odluku o tome kakav emo sada nain primijeniti teak je posao... O Boe, pomozi Velikoj dravi!

Izradila sam novi vrt od papira, moj voljeni Sultanu. Kao da je drukiji od ostalih. Kada se unesem u promatranje tog vrta, ili ak kada ga dotaknem rukom,

172

M
dogodi se neto udno. Ovaj sam vrt osmislila uz pomo svoje mate i sve povijesti to sam do danas nauila. I tema vrta koja me zaokupila je drukija. U ovom vrtu meleci vuku zmajeve prema nebu. Sigurno zna za tu priu, sultanu. Prema ovdanjem vjerovanju ako zmija uspije doivjeti sto godina na zemlji tada se pretvara u zmaja. I nezaustavljive nesree zaredaju se jedna za drugom. Ako meleci stignu lancima odvui zmiju koja se pretvara u zmaja na nebo, daleko iza planine Kaf, i ondje spoje njenu glavu s repom u oblik kruga, tada se beskrajni ivotni krug uvijek iznova ponavlja. Kau da se munje koje sijevaju zapravo sastoje od svjetla i glasa koji se tada pojave. To mi je ispriala vaa cijenjena sestra sultanija Esma, kada me jedne olujne noi ugledala sklupanu u kutu konaka... Nakon toga sam se pri svakoj munji i gromu na nebu toga sjetila, pa ak i za vrijeme mojih osobnih oluja. Ta me pomisao uvijek tjeila. Samo, to god uinila, nikako da se spasim od oluje svoje ljubavi prema tebi. Ne znam bi li poelio etati po tolikoj kii, ali ja ve jesam. Zaljubiti se slii na etnju po kii ije munje potjeu od zmaja. Vjerojatno u se spasiti tog zmaja kada to stvarno poelim, iz dubine srca... Bilo kako bilo, ovo djelo ti ionako nemam namjere pokazivati. Ve sam rekla, ovaj sam vrt uistinu izradila samo za sebe.

173

M
Ne sjeam se o emu sam razmiljala dok sam ga izraivala, i u koliko sam ga dana dovrila. Stvorila sam to djelo kao u snu. Sjeam se da, kad sam ga tek poela raditi, da sam na tren zastala i zatim se upustila u posao osjeajui nekakvu drugu vrst snage. Sjeam se da sam pomno izabrala boje papira, da ni sa im nisam bila zadovoljna, da su tada karice, kao da su produetak moje ruke, gotovo vlastitim pokretima same poele stvarati motive, i kao da su se komadi papira oajniki borili da budu spojeni ljepilom i da gotovi oblici budu zalijepljeni na postolje te tako dobiju svoje mjesto u tom djelu. U poetku mi se sve u glavi pomijealo jedno s drugim, bez oblika i izgleda. No s vremenom je sve poprimilo oblik, i rairilo se po cijelom kartonu ispred mene... Jedan prikaz u mojem vrtu. Goli vrh iju otrinu kvari nekoliko gustih empresa. Taj poprilino strm kameni put koji krivuda prema vrhu, okruen cvijeem, cvijeem koje se samo iri. Moja skromna planina Kaf. S obje strane puta nalaze se samo stabla bagrema. Njihovi dijamantno bijeli cvjetovi procvjetali su, a miris im je proeo zrak. Svjee zeleni listovi nara trepere. Ovdje nema mora, samo jedno mirno jezero, na obroncima planine... A na jezeru samo jedna laa, prazna. Nebo je bistro, pod dubokim plavetnilom nema niti

174

M
oblaka. No neto nedostaje. Jo uvijek. Upravo se nalazim u vrtu. Hodam po putu sjenovitom od stabla bagrema, putu koji je sainjen od malog sjajueg ljunka. S jedne su strane rue boje marelice okrenule svoja lica prema svjetlu, s druge strane plavi zumbuli kao da su se sjedinili, kao da su se na jednoj strani vrta spojili u veliku plavu mrlju. Ne nedostaje niti grmlja. Suprotnosti koje nude zamrene, tamne i uspravne planine kao da jo vie naglaavaju ljepotu cvijea. Ne zna se koliko je sada sati. Vladaju i udna svjetlost i sumrak. Moda je to zbog tamnog plavetnila vode. Onog plavetnila koje privlai svjetlost. Jezerska voda kao da je na dnu osvijetljena, ta osvijetljenost kao da se pokuava probiti kroz gornje plavetnilo. Na vrhu planine odjednom postaje jasno to se eka. Vijee je upotpunjeno. To me ne iznenauje, samo sam na tren zauena. Odjednom boja vrha prelazi s prigueno zlatne koju sam sama odabrala na bljetavo crvenu, boju prikladnu za predstavu koja e se odigrati ispred. Kao da je neto uzelo i skupilo sve strahove koji vladaju na zemlji. I opet nikako da me dovoljno obavije strahom... Strahom
175

M
za kojim udim... Neu se boriti sa zmajem nasuprot mene. Ionako sam ga ja stvorila. Ili sam ga moda stvorila ba zato da se borim s njim? Da zastraim zmaja. Da preplaim zmaja. Kao prijetnju. Ali prema kome? Boriti se nemilosrdno. Ali s kim? Da sam samo znala koliko je to zapravo lako... Oblik i izgled zmaja odjednom se mijenjaju, kao i njegove boje. Ne ine ga stranim njegova krila koja mu iz vatreno bljetavih lea izlaze poput strijela, naprotiv, raznobojno perje na njegovim krilima milo je oku. Niti ga ini stranim njegovo debelo gmizavo tijelo zmije koja njegova krila poput strijela nikako da sakriju. Kao niti njegove iskrivljene pande osvijetljene trenutnim svjetlom vatre koja povremeno izlazi iz njegovih usta poput peine. Ni empresi koji se, gorei podivljalom vatrom, pretvore u okomite vatrene strijele. Ne, radi se o bijesu u njegovim oima. Da, o njemu. Pri svakom koraku njegovog talasastog tijela zatrese se zemlja, tlo puca i odvaja se pod njegovim nogama. Ba tada s neba se sputa rajska ptica... Da prekine svu stravu, i smiri strahove... Na glavi ima krunu od est sjajnih redova, kao da je stavila

176

M
ukras od rubina, ba poput mladenke. Rep joj je aren, izgleda kao sainjen od indijske tkanine. Ptica se eli istaknuti svojom privlanou, poput darova koji se nude padiahu. Pokraj ptice sada su se u jednom treptaju oka pojavili meleci. Spustili su se bezbrino zamahujui svojim krilima. Njihova krila toliko nevjerojatno otporna. su jednolino prozirna, ali i

Bojei se da e zasjeniti sjaj ptice koju prate, opreznim, poput povjetarca laganim pokretima odvode je do okruglog mjesta na nebu. Svilenu uad u rukama sputaju prema dolje kao da su uobiajena slika ovog prizora i kao da su nauene na ovakvu dunost. Lanci na uadi u trenu se sami od sebe navuku na zmajeva krila. Zmaj se pokuava opirati, ali ne moe, i okreui se postaje zmijasti krug. Na tren ostaje visjeti na nebu. Stabla bagrema koja sam sva sretna smjestila ispred vrta potiho ume, a vjetar lijepog mirisa obavija sve strane. Vie nema niega od crvene boje vrha planine, te on odjednom poprima tamnoplavu boju dima od oblaka koji su se nadvili nad njim. Odjednom se oglasi munja, prodirui kroz oblake. Osvjetljava cijeli vrt, i mene. Grom koji je uslijedio nakon nje
177

M
bio je kratak. ivotni se krug ponovno nastavlja. Beskrajnost je opet spaena. Kao i beskrajnost u meni. Kako su samo putanje naih sudbina povezane. Ne samo to, nego su i nerazdvojive. meusobno

Jednog dana Bajrama koji je pao pred kraj njegovog pritvorskog ivota, moj mi je gospodar darovao srebrno zrcalo ukraeno kamenjem boje rubina koje je dao izraditi za mene odvojivi za njega dio svojih novaca iz ve ionako oskudne riznice. Tada sam shvatio da se nas dvoje neemo samo tako rastati. To zrcalo kao da je pripadalo Aleksandru Velikom, toliko mi je bilo vrijedno. Ono zrcalo iz pria, zrcalo koje je navodno dao izraditi njegov uitelj Aristotel i koje su poslije objesili na neko visoko mjesto u Aleksandriji, zrcalo koje bi mu pokazalo njegovog jako udaljenog neprijatelja kada god bi Aleksandar Veliki pogledao u njega... Kada god mi bude dosadno, pogledam u to zrcalo. Kada se zagledam u njega, zagledam se i u snove. Kao da sam u oima svojeg srca, duboko u sebi izradio takvo zrcalo. I kada pogledam u to zrcalo vidim dogaaj koji se dogodio ispred mojih oiju, ali ga ja ili nisam vidio ili ga nisam htio vidjeti. Zrcalo je samo jedno sredstvo. Kada sam pogledao u to zrcalo primijetio sam eunuha koji se zaljubio. Zbunjenog, ali odlunog.
178

M
Kada sam pogledao u to zrcalo ugledao sam nesretnog padiaha kojem se blii kraj. Usamljenog, ali cijenjenog. Kada sam pogledao u to zrcalo ugledao sam jednu robinju koja je tek sada shvatila koliko vrijedi. Robinju koja je puno propatila, ali i koja je jaka.

179

Moj se ivot jo jednom promijenio.

180

Moj Padiahu, sino se pred mojim oima digla zavjesa. Ponovno sam otila do Dvorita gdje duhovi vijeaju, ono je postalo mjesto kojem bjeim nou, nou kada mi je dosadno, prilaz s pogledom na Dvorite miljenica... Kau da se na njega ne smije ii po noi kada je naputeno, ali ja se ba elim susresti s nepoznatim... Duh kojeg sam u tami ekala i prizivala naposljetku je doao. Nisam se prepala, nema onoga to se ne bi odazvalo tolikoj elji i enji. I sam zna, ili bi trebao znati. Nisam mu mogla razaznati lice, ali je njegov stav podsjeao na tvoj, kao i sjaj njegovih oiju u tami, u isprekidanom svjetlu udaljenih svijea. Vjerojatno je i on doao ovamo u potrazi za mnom, ili za uzbuenjem ivota, ili za mirom, ili za neim nepoznatim. I tako smo se susreli. Nismo prozborili niti rijei. Kao da su se susreli vatra i barut. Odjednom sam se nala u njegovom debelom kaftanu.

181

M
Kao da si to bio ti, padiahu, ili onaj ljubavnik kojeg je stvorio moj um. No ni to nije vano, jer onaj kojeg ja volim bio je prisutan. Njeno sam poljubila svaku boru utonulu u njegovo lice. Svaku sam liniju u sebi osjetila. A najvie onu meu njegovim obrvama, onu najdublju. Tu crtu kao da sam povukla u sebe. Svoje sam lice prekrila njegovom ozbiljnou i milom mekoom. Uivala sam u tragovima to su ostali na mojem tankom licu. Njenim, tihim, i gotovo beskrajnim pokretima svojih ruku istraivala sam njegovo lice. I samo istraivala. Oboje nas je zagrlio pokriva koji kao da se nije vidio zbog tame, ali koji bi se barem malo vidio da ga obasja svijetlost svijee u daljini. Taj jedinstveni pokriva koji da je iluziju da na svijetu nema nikoga osim nas i koji nas od svega odvaja. Prepustio se mojem milovanju. S jedne su se strane s kraja svakog mojeg prsta slijevali meki dodiri ljubavi i vreli drhtaji poude, toliko da su poprimili oblik mlake i pozlaene rijeke koja je trenutak prije potekla iz njega, a sada je obavijala cijelo moje tijelo. Opet me zagrlio, vrsto. Nae je voenje ljubavi poput glazbe to nekad uveer svira u Sultanovim odajama krenulo polako, a zatim se postepeno ubrzalo, i nastavilo ritmom otkucaja mojeg srca.

182

M
Poveao se broj trzaja koji su odavali dojam da smo u raju, zatim kao da su popratili posljednji uzvik iz grla pjevaa i njeno se ugasili. Trenuci ludila koje smo proivjeli oboje su nas iscrpili i udaljili se poput sjeanja na predivan san koja poeli uhvatiti, ali koja se izgube odletjevi. Sada smo napokon doivjeli veseli, tuni i oaravajui kraj velianstvene gozbe... Moj se ivot jo jednom promijenio.

Moja Akidil se maloprije lagano spustila niz stepenice svojih odaja i krenula Zlatnim putem 19. Ubrzavi korake prema zidu haremske damije za age, obuzelo ju je uzbuenje. Znam to jer je i mene obuzelo jednako uzbuenje. To se dogaa to se vie pribliava Dvoritu gdje duhovi vijeaju, otkucaji srca sve vie joj ubrzavaju. Njeno srce kao da kuca kroz cijelo tijelo, obraze i prsa obuzme joj neka vruina... Brojna upozorenja da noima ne dolazi na ovo dvorite nisu uspjela sprijeiti Akidil. Kada si ona neto zacrta u glavu ima jako malo toga to bi je moglo sprijeiti, moda samo pitanje ivota i smrti... Dobro da je tako.

Altnyol - najstariji i najdui prolaz unutar Harema u osmanskoj palai. (op. prev.)
19

183

M
Sultanu moj, opisivati ti ono to se dogodilo moda je neuobiajeno. Otkako sam otkrila ovozemaljsku ljubav prema tebi, mislila sam da u zaljubljena u tebe doekati svoj kraj. No naa sudbina neprestano stavlja uda pred nas. Jo uvijek mi je teko vjerovati u to, stoga sam se navikla na potrebu da s tobom dijelim sve vezano za ivot. Kad bi barem mogao proitati ova pisma, kad bi barem primijetio boju ove ljubavi, ak i pod cijenu da ti srce bude ranjeno... Miris ljubavi. Miris ljubavi proeo je zidove onog malog prostora, prekrivene keramikom. Cvjetovi na onoj klizavoj keramici hladne povrine sa svojim lanim arenilom kao da su oslobodili mirise okusa ljubavi kojima su dva tijela preplavila, dobro se zagrijavi i postavi gotovo pravi cvjetovi. Dubina ljubavnih valova koji su potekli iz naih misli kao da je pokrenula cvjetove paljivo uvezene u plahtu kreveta. Ona velianstvena, neusporediva prekrila je okolinu poput aureole. toplina dvaju tijela

Bilo je to neto vie od poude koja nas je obuzela oboje, i on i ja znali smo da e nam ova sjeanja biti najljepa u ivotu, elje da ih se uhvati, dri, ne ispusti, ne okona i ne izgubi poistovjetili su se sa strahovima u kojima smo se prevrtali. Kada su se ljubavne vibracije istroile, cijeli prostor obavilo je neto neoekivano. Prola sjeanja s prostora na kojem

184

M
smo se nalazili kao da su se sjedinila s nama. Kao da je svjetlo koje nam je obasjalo lica bilo odsjaj neke stare ljubavi proivljene ondje, a glas koji nam je milovao ui jeka rijei te stare ljubavi... Vatreni osjeaj koji smo uhvatili kao da se nikada nije trebao okonati. Svjetlo kojim je moje srce sjalo bilo je posljedica to je ta stvar koju zovu ljubav, ta navodno bestjelesna zgoda, postala itekako vidljiva.

Prvo smo se njeno dodirnuli. Vruina naih tijela isplela se i povezala. Uivali smo u tom kratkom trenutku. Taj trenutak moda se moe samo usporediti s onim u kojem je stvoren svemir. Stvoren je svemir i dvoje se ljudi spojilo u jedno, poput boga i boice. U tom je sjedinjenju postojalo neto to do tada nismo osjetili. Kada su moje usne krenule istraivati njen vrat, imao sam osjeaj kao da pod ustima osjeam tekuu vatru. Opasnost i zadovoljstvo. Ona je u sebe uvukla moju toplinu... Nakon voenja ljubavi imao sam osjeaj kao da sam vodio ljubav s jednim od onih tigrova koje strano volim. To se voenje ljubavi sastojalo od siline i neoekivanog. Imao sam osjeaj da je moje tijelo ukraeno s motivom ona tri kruga, ona tri jednostavna kruga koji predstavljaju snagu i kojima su se prvi Osmanlije prije puno stotina godina
185

M
ukrasili donijevi ih iz dalekih mjesta na koja su po prvi put krenuli. intemani... Spoj jedinstvenih crta na povrini tigrove koe s ta tri kruga, ti su oblici svojstveni za Osmanlije... Nisam znao jesam li voenjem ljubavi s tigricom i sam postao tigar ili su me tigrovi osjeaji iscrpili. Ili je to bilo zrcalo koje sam sm sebi drao, jesam li ja bio taj tigar u zrcalu? Ili sam samo bio rezultat sjedinjenja s jako posebnom osobom, osobom odabranom kao ivotni suputnik? Ne znam jesam li trebao nastaviti drhtati od zadovoljstva ili se naglo povui.

Moj Uzvieni, ja znam kako izraziti svoj sjaj, poput ukrasa sa sultanovim draguljem, ali i kako ga priguiti ako treba, poput sjaja svijee. Ponekad elim da ne znaju koliko sam sretna, da ne budu ljubomorni. U takvim se vremenima obavijem vrlo priguenim svjetlom. Ponekad mi se dogodi da zaboravim na oprez i kada osvijetljena hodam zavidni pogledi ubodu me sa svih strana poput razbijenog stakla, i takvi ostanu. Sada ve bjeim od toga da te sretnem i osjetim pogled tvojih oiju na sebi. Ne elim da itko sazna na kojem dijelu neba lebdim. Tek u svojem vrtu od papira mogu objasniti to sam proivjela, mogu objasniti tu ljubav.
186

M
Zar je ovaj vrt od papira uistinu aroban? Kada ga uzmem u ruke kao da uem u njega, ali mi tijelo ostane ovdje. U njemu sam sreo svoje djetinjstvo, svoju majku... Ovaj vrt kao da je vrt sree stvoren samo za mene, pun onoga to sam oduvijek sanjao da u vidjeti. Moj jezik nije dovoljan da bi to objasnio. Ne mogu sakriti oduevljenje s umom koji je ovo stvorio, rukama koje su ovo stvorile, i moi koja je ovo stvorila... Volio bih ponovno upoznati Akidil.

Moj dragi Sultanu, kao da sam se umotala u ruho ljubavi, i nikako da ga skinem sa sebe, a nije da elim... To arobno ruho obavija me sa svih strana. ini mi se kao da e svatko pogledom na mene shvatiti one nevjerojatne trenutke koje sam proivjela. Kao da e uvidjeti pravo znaenje mojeg imena... No ja sam u oima ljudi u Haremu samo robinja, robinja koja se ne svia padiahu, robinja kojoj su s vremenom dodijeljene vrlo uobiajene dunosti, i robinja koja je te dunosti obavljala kako prilii. Naposljetku sam stekla pravo na drugaiju poziciju, pomijeanu sa saaljenjem, kao ena proiena od ljubavi i poude. Ne bi se reklo da je to prisilno proiavanje bilo potrebno, ne, samo pitanje sudbine, kismeta. Teko je rei da je dogaaj u Dvoritu na kojem duhovi vijeaju samo rezultat moje mate. Jer tu je onaj
187

M
najuzbudljiviji trenutak kada me privukao k sebi i stavio svoju ruku na moj struk, i nai vrsti zagrljaji kroz koje ne bi mogla proi niti tanka vlas kose, kao i moj polet s tankog kreveta na tlu... Osjeaj da sam dobila krila, i da sam lagana dospjela gotovo do druge strane neba, uavi meu oblake. I njegov poljubac na mojem zatiljku dok ga je mirisao, kao i vruina njegovog daha... Koliko je ena na svijetu moglo doivjeti ovakvo zadovoljstvo? To sve nije bio san, crvenilo na mojem licu dokaz je da to nije bio san. Jo uvijek to ne mogu objasniti, ali imam osjeaj da to niti ne moram shvatiti... Kada se u najneoekivanijem trenutku dana prisjetim svega toga, zapitam se da li ene oko mene imaju slina sjeanja. Zatim sigurna u sebe slegnem ramenima i tiho nastavim sa svojim uobiajenim dnevnim dunostima, suosjeajui s njima. Nitko nee saznati koliko sam posebna. Spoznaja o tome ispunjava me nevjerojatnom sreom, iako nemam niti jednog prijatelja s kojim bih tu sreu podijelila. Niti Zumbul-agi ne mogu priznati tu sreu.

Moja zavodljiva robinjo, u zadnje vrijeme kada god te pogledam vidim enu koja zrai arolijom. I ta ena je toliko privlana, kao da se umotala u jedinstveno ruho od ljubavi. Time je i odjenula arobni sjaj ruha, sjajniji od mnotva malih briljanata. Ba poput zidne svijee koja uvijek svijetli prigueno i odjednom se pretvara u oaravajuu viseu lampu ukraenu

188

M
dragocjenim kamenjem. Nikako da otkrijem njene tajne, i to me jo vie privlai k njoj. A tek njeno zavodljivo odbijanje... To nevidljivo i neujno odbijanje... Ne gorim i ne patim za tobom uzalud, moja Akidil, moja srodna duo, moja kraljice duha ruiastih obraza, moje srce sada ne eli nikog drugog, s tobom kao da sam potpun... Sluaj, sluaj kako pjesnik priziva svoju ljubav: Da zaplaem mislei na tvoj obraz, moje suze ruina voda postale bi Da pijem vodu sanjajui tvoja usta, vino postala bi Tako se i ja osjeam, Kraljice moje due, moja Akidil...

Padiahu moj, opet je brada mojeg dragog izgrebala tanku kou mojeg lica. Sva srea da me u Haremu nitko ne smatra toliko vanom da bi primijetio njene mrlje na mojem licu. U ustima osjeam okus ljubavi. Nakon to mi je po zadnji put u onom mraku poljubio vrat, uspravio se i ubrzano odjenuo. Zastavi na tren na tankom pokrivau prostrtom na tlu, treptajem oka odjurio je prema uskom prolazu. Ja se jo nisam niti bila oporavila od ljubavnog mamurluka. Dolazila sam do daha kao da sve to sam proivjela elim to vie udaljiti od sebe, i ba dok sam se
189

M
spremala na kratko ponovo lei, primijetila sam siluetu na poetku prolaza i zaprepateno se smrznula na mjestu. Svjetlost svijee koju sam drala u ruci na tren je u daljini osvijetlila niskog agu koji je stajao na pragu Zlatnog puta. Kroz misli su mi brzinom munje prole sve vrste nedaa koje bi me mogle snai. No sada vie nita nisam mogla uiniti, lica pokorenog sudbini odluila sam saekati togod slijedi. S jedne sam strane razmiljala o tome kako je sve ono to sam proivjela bilo vrijedno toga. Nije se dogodilo ono to sam oekivala. Nitko se nije obazirao na mene. Zumbul-aga je tiho i ubrzano otiao odande nakon onog mukarca, ne okrenuvi se iza sebe. Nisam mu stigla niti sjenu vidjeti. A Dvorite na kojem duhovi vijeaju ponovno je obavila ona udna tiina. U tom sam trenutku shvatila smisao onoga to sam proivjela, i onoga to nisam proivjela. Zavrtilo mi se u glavi. Mukarac iz ijeg sam zagrljaja izala mogao je biti samo jedan. Mukarac u mraku kojeg sam toliko dugo zamiljala kao svojeg natprirodnog ljubavnika, mistino stvorenje za koje sam samu sebe uvjerila da je duh. Je li mogue da je to bila ista osoba kao i onaj ozbiljni,
190

M
ponosni ovjek? ovjek koji me nije smatrao dostojnom svog pogleda kada je za to postojala prilika u Haremu, ovjek kojega se svi boje... Je li to sve bila samo jedna iluzija? Prevara? Zadovoljstvo zabrane... Zabrane za koga? Znam da nije mogue proivjeti neto dublje i vie od onoga to sam proivjela. To je bilo vie od mojih snova, vie od stvarnosti. Poslije toga vratila sam se na svoje mjesto, u svoju odaju u Haremu, i ponovno postala Akidil, umjetnica od papira. ini se da se krug ponovno zatvorio. I time otvorio mjesto za novi.

Mislim da je moj gospodar padiah shvatio da se sudbina preokrenula, tonije romansa. Glavni likovi te romanse odjednom su je napustili i izali na svjetlo dana, dana u kojem su postali netko drugi. Ili je moda nestalo arolije. Kako je bilo oito da je Akidil drukija od ostalih, tako su njene elje, njeni ciljevi, i ono to je usreuje takoer drugaiji. Ona je robinja koju je, prije puno vremena, tek to je doao na prijestolje, padiah primio u svoj zagrljaj.
191

M
I poslije toga je vie nije niti pogledao. I ta se ena promijenila, sada e je jo vie zavoljeti i biti opinjen njom... Na sultan ne zna kako je Akidil sazrela, to ju je natjeralo da sazrije, i kroz kakve je ljubavne muke morala proi da bi dospjela do ovamo. Ona je ena s kojom sam zajedno doivio okuse i uitke koje do tada nisam isprobao, udaljivi se na Dvoritu na kojem duhovi vijeaju od vlastite osobe, svojih strahova i svoje patnje, one noi kada mi je svega bilo dosta, ili noi kada je Akidil i mene neto privuklo onamo. udi li uistinu to to na vladar ne moe odustati od nje, i to ga ona odbija?

S tobom sam spoznala ljubav, moje drago Velianstvo, za mene si ti bio ljubav. Sve sam zapoela s tobom. U poetku sam mislila da nema toga to bi te moglo zamijeniti, zatim sa m primila jedan dar, dar proizaao iz mojih snova, umotan u materiju... Dugo je trebalo da shvatim u emu je arolija. Zapravo je arolija bila samo putovanje na koje sam krenula unutar sebe. Mislim da i ti to razumije. To smo shvatili u razliita vremena. I sada ti meni pie pisma. Ne samo to, nego za razliku od mene ti ih i alje,

192

M
upravo u ruci drim pisma koja si ti napisao, i gledam ih svojim oima, kolikogod to bilo nevjerojatno! No smjer mojeg putovanja promijenio se, moj cijenjeni gospodaru. A natrag se ne elim vratiti. Kraljice moje due, gospo moja kraljevske due, moja kraljice obraza crvenih poput rue, dopusti mi da te tako oslovljavam! to moe biti razlog tvojeg izbjegavanja nae zajednike postelje u noima kada od tebe traim utjehu nadajui se da e biti poput lijeka mojoj tuzi, patnji, boli i izbezumljenosti, i melem mojoj otvorenoj rani, bez obzira to sam ja, tvoj sluga, izrazio tebi, svojoj gospodarici, tolike elje da mi doe? Ako ita moe smiriti moje jecaje, onda je to samo tvoj lijek. Ako mi se tu u ovako teko doba nee smilovati, tko e? Kunem ti se, svake noi doekujem jutro. I ove sam noi otiao onamo i ekao. Svevinji Allah ne odobrava da me noima mui u nadi. Ako niti veeras ne doe, znat u da ne osjea ljubav prema meni. ak bi mi se i neprijatelj smilovao u ovakvom stanju. Uveer i ujutro doi i malo sjesti nije nekakva dunost. A tvoj bi sluga doao k tebi i do jutra ti izraavao potovanje. Ako me ne eli, Svevinji Bog zna to to za mene

193

M
znai... Da se moj ovozemaljski ivot okona, jo uvijek bih mislio na tebe. Kunem ti se, u ime Boga, jako sam loe! Sve dok si ti takva, smrt bih doekao s radou.

Moj ljubljeni Gospodaru, kako to da sada kada su osjeaji koje sam nezamislivo dugo iekivala i prizivala ih k sebi svim svojim biem napokon usmjereni prema meni, i jo k tome su izreeni na jedan vrlo njean nain, moje srce nikako da omeka? Ne radi se o ne opratanju. Ve neem drugom. Odbijam biti Kraljica tvoje due, tvoja Akidil. Ili sam moda prela vrh, moda vrh planine Kaf.

Kraljice moje due, neka te uva Bog! Jedna pogreka nije dovoljna za kaznu. Gospodarice moja, tvoj sam sluga vezan za tebe srcem. Ako eli udari me, ako eli ubij me! Predajem ti se. Doi veeras, to mi je elja, kunem ti se, moda e postati

194

M
razlogom moje bolesti, ili smrti... Molim te, preklinjem te ljubei ti ruke. Ne mogu se suzdrati, vjeruj mi. Pod onim to sam napisao podvukao sam crtu, kratku crtu. A da nisam ni primijetio. Zato to sam htio jo pisati, ali nisam mogao. to to znai biti vladar? Jo uvijek neke stvari koje elim uiniti, ne mogu... Tko bi me inae sprijeio? Nitko. Ba nitko. Ali opet... Ne elim uzimati silom. Moda e Akidil shvatiti to znai ova mala crta.

Nas dvoje zajedno smo preli planinu Kaf. Takvu sreu ne bih bio doivio ni da sam skupio sve snove na ovom svijetu. Ne vjerovati da se to dogodilo bilo bi nezahvalno. Znai da je i ono to se na zemlji ini nemoguim, itekako mogue. Moj me Gospodar smatra svojim vrijednim slugom.

Kraljice moje due, Abdulhamidovo srce, Ova moja dua poput ptice, neka ti bude rtva! Znaj da
195

M
sam ti se, u ime Boje, spreman potpuno pokoriti. Ljubavi moja, stara moja ljubavi, Razmislila sam o tome zato me naziva kraljicom svoje due. Ve neko vrijeme me tako oslovljava. To je kratko ime izalo iz tvojeg srca, i samo zato je vrijedno, bez obzira na ostalo. Doista je udnovato to to ti meni sada pie prava ljubavna pisma i alje mi ih nakon to sam ja tebi napisala tolika ljubavna pisma koja ti nisam poslala... Zapravo su moja pisma bila zapisana u mojem srcu, mogla sam i ne uzeti olovku u ruke i ne prenijeti ih na papir. Nisam znala zato sam se samo tako zaljubila u tebe, ili moda nisam htjela to znati. Tvrdoglavo sam odbijala priznati da sam zaljubljena i da je to prava ljubav. A to si ti vie od mene bjeao i vie me se klonio, to sam te ja vie htjela uloviti. Sada smo zamijenili mjesta, zar ne? Ja sam malo po malo pratila kako se zaljubljuje u moje papirnate vrtove pa time i u mene, dok sam se ja malo po malo udaljavala od tebe. To moda nije bilo namjerno. I ti si uivao u neem neuobiajenom, u neem tajnom, i uivajui si postao opinjen... Jo uvijek zadrhtim na pomisao na one sate sree koje sam jednom davno provela s tobom. Ne znam bi li me razumio da ti ispriam priu o svojem ljubavniku koji se rodio u mojim mislima i koji kao da je arolijom postao stvaran mukarac. Da nisam okusila

196

M
njegovo postojanje, moda bi se moje oduevljenje tobom nastavilo. No sada kao da se krug u meni zatvorio. Mogue je dokuiti tajnu mukarca, ali nije mogue dokuiti tajnu ljubavi. Tvoja mi preklinjajua pisma gode dui. No samo me potiu da se jo vie povuem u sebe. Moda je to neka vrst boanske igre? Igre koju zovu ljubav? Ili samo velianstvena katastrofa...

Kraljice moje due, tvoj bi Abdulhamid za tebe uinio sve. Ne pamti me po mojoj pogreci! Ako odustanem od tebe kad poloe moje tijelo u zemlju, neka mi Allah da to zasluujem, robinjo moja. Mislim da je vrijeme da odem, ali moda me on ne uzima k sebi jer e mu jednog dana to ti narediti. Ti si moja, ja sam tvoj. Dao Bog da za vrijeme mojeg ivota postanemo jedno, da budemo zajedno, draga moja eno. Ponizno te to molim.

Vladar ne shvaa da nije uinio nita pogreno. Barem ne sada. Prolost nije vana.

197

M
Gospo moja, Neka te uva Bog! Ovu no usrei svojeg slugu dolaskom. Kunem ti se, nemam vie snage za strpljenjem, neka ova no bude prva, i neka bude zadnja, smiluj mi se. Za ovu sam se no oboruao snagom. Preklinjem te, gospo moja, nemoj da oajavam ove noi! Tvoj sam vjerni sluga, gospo moja...

Vie te ne elim, Padiahu. ini se da nisam neko bila zaljubljena u tebe, ve u san koji sam sama stvorila. Mogu nastaviti voljeti taj san, znajui da je nestvaran. Ja ne znam kakav je ivot vani, padiahu, no sada kada razmislim o tome, ini mi se da postoji vjerojatnost da se dosta ljudi zabuni kada misle da su se zaljubili. Je li Ferhat uistinu sruio planine da bi se ponovno ujedinio sa irin? A zato Lejla i Mednun nisu uspjeli ponovno biti zajedno? to je bila stvarnost u ovim priama, u ovim tunim priama o odvojenim ljubavnicima? Da, ja sam pisala o ljubavi.
198

M
U svojim sam pismima pisala o ljubavi. Ne o svojoj ljubavi, ve o ljubavi. Ne o tvojoj ljubavi, ve o ljubavi. Predivan me val s tobom odveo u visine, u visine o kojima nikada neu moi sanjati, biti tamo bilo je neusporedivo s bilo im drugim. Zatim me taj isti val spustio na dno, nisam ni shvatila to se dogodilo sa mnom. Uspjela sam se ne utopiti, ali ozlijedila sam se, jako sam se ozlijedila. ekala sam dan kada u se opet nai na vrhu vala, i nije da sada tvrdim kako ne bih htjela u iste visine. Naprotiv, ponovno u se penjati u visine, imajui na umu da bih opet mogla pasti na dno. Ali ovaj put to nee biti s tobom. Sretna sam to sam proivjela tolike trenutke raja, kao i najcrnije trenutke i duboku bol. O ljubavi bi se dalo pisati do beskraja, ali moe i krae. Shvatila sam da je pisanje o ljubavi kao pisanje o okusu nedostinog, sve dok se ovjek sasvim ne istroi. Uistinu, je li ono to zovemo nedostinog? Ili okus nesree? ljubav samo okus

Trudim se ne pokazati svoju patnju. Poput posljednjeg sjaja svijee koja samo to se ne ugasi, sada sam ovjek ija se tuga ne vidi, naprotiv, ovjek koji izgleda sasvim zadovoljno.

199

M
Veinu sam zadnjih dana proveo na svojem mjestu za bijeg, na mezaru sultana Ejuba, na mjestu koje mi daje spokoj. A u prostoriji Hrka-i Saadet 20 sluao sam uenje Kurana. I veinu svoje odjee poklonio sam drugima. Itekako dobro znam da mi se pribliava smrt. Tome nije razlog zabrinuto lice glavnog lijenika. Kao niti uzrujanost okoline, ili pretjerana briga koju dobivam... Neto u meni sada se gasi. Pozvat u Akidil da doe, no ovaj put ne uz pomo preklinjajuih tajnih pisama, ve u po nju poslati kalfu riznice, tako mi nee pobjei. Naravno, mogao sam to i prije uiniti, ali nisam htio unititi onu posebnu vezu koja je nastala izmeu nas u naim tijelima prije puno vremena, jer to je bilo neto to sam prvi put doivio. Zapravo se i moja elja obistinila, doivio sam ljubav o kojoj e se moda stoljeima poslije govoriti. ista ljubav, s uitkom, s uzbuenjem, s tugom i sa enjom... Sada posljednji put elim da moja Akiil doe. Biti ludo zaljubljen u konanici je postala uloga koju sam sav sretan prihvatio, unato tolikoj tami. Naredio sam da tu veer Akidil dovedu u Sobu sa zrcalima i da se zatim povuku.

Nitko osim mene ne sluti da je moj gospodar bolestan i da


Prostorija u Palai Topkapi gdje se uva kaput (Hrka-i Saadet) Poslanika Muhameda. (op.prev.)
20

200

M
se oprata od ivota. No njegov je svaki korak promiljen. I sam se razraunava sa ivotom. Razmilja o svemu lijepom to je uinio, na tren bude zadovoljan, a na tren ga obuzme tuga. eli prei na drugi svijet mirnog srca... Primjerice, za Knjinicu Hamidije koju je osnovao i opremio bogatstvom knjiga u sklopu nekoliko institucija koje je dao izgraditi u etvrti Bahekapi, najzaposlenijoj etvrti u gradu, svakom prilikom govori kako je ponosan na nju jer je to mjesto kojim se moe okoristiti svaki nauenjak koji navrati u Asitane. Mojeg gospodara zadovolji i svaka lica hrane koja se iz ovdanje javne kuhinje podijeli siromanima kao da je njemu samom oduzeta, a svaka aa vode popita iz javne fontane kao da tai njegovu e. kola u sklopu tih institucija smjetena je blizu njegovog mezara, mjesta za koje se nada da e u njemu uskoro zapoeti svoj odmor... injenica da je njegova damija koju je dao sagraditi u etvrti Emirgan poveala potranju za predgraem, i da je put koji voi s obale u etvrti Bujukdere prema unutranjosti oivio Bospor, jako ga veseli. Voli pomagati, onoliko koliko mu snaga doputa... Sve su to dobra djela za koja eli da se pripiu njegovoj dinastiji... A to se tie rata na Krimu, zaboden mu je poput noa u srce, i nikako da ga izvue van. Vie se niti ne trudi izvaditi ga. Ne znam jesam li spreman gospodarom.
201

oprostiti se sa svojim

M
Nali smo se, u mojoj Sobi s ogledalima. Akidil je oputena, iako je bila primorana doi. Uzbuen sam. Oboje smo svjesni toga da nam je ovo zadnji susret. Nema potrebe to prenijeti u rijei. Nema onog nemira koji je nemogue opisati, a kojem je uzrok posljednji susret, nema onih predivnih zagrljaja koji odbijaju to da se radi o posljednjem sastanku, koji se trude zaboraviti na istinu pa makar na jedan tren... Ve samo oni neobjanjivi skokovi izmoreni eljom uma da zaustavi vrijeme... Susrele su nam se oi. Popio sam iz ae koju mi je Akidil njeno dodala. Znao sam da mi je ona lijek. Odjednom su mi se sve brige rasprile, glava mi se razbistrila, i obuzeo me nekakav udan osjeaj oputenosti, kao da se rijeio nekakav problem. Osjeao sam se poput ptice koja je, nakon to je utaila svoju veliku e, isplivala iz plitkog bazena u koji je netom prije zaronila, i otresavi vodu sa sebe, osvjeila se te pripremila za let... Glava mi je umorna od silne tuge zbog groznih vijesti koje ve danima stiu s Krima, i moje izmoreno tijelo koje sada odbija imati strpljenja za takve stvari i moje srce slomljeno od ljubavne patnje, kao da me naputaju, zajedno s mojom patnjom. Preko mene kao da se navlai jedan lijepi prekriva. Toplina moje draesne majke, ta toplina koju nikada nisam

202

M
zaboravio kao da me potpuno obavija. Sada je vrijeme da Akidil ispratim, da me se sjea onakvog kakav sam bio prije. Kao da sam sve jedno po jedno doveo u red. Svevinji mi je toliko dopustio. Zahvalan sam Mu. Prije tri dana posvjedoio sam i porinuu onog broda u more. Zbog nekog razloga bilo mi je jako vano da tu ratnu galiju zavre i opreme u luci, htio sam posvjedoiti tome jo dok sam iv, jer je jedna od mojih najveih elja bila ponovno oivjeti nau ratnu mornaricu... Gradnju te galije smatrao sam poput nekakvog znaka obnove... Juer sam otpratio i povorku sultanovih darova u Meku, sad sam mirnog srca. Inzistirao sam na tome da se ta dunost koja za mene predstavlja veliku vrijednost, to prije obavi i da vreice s novcima koje se svake godine alju s darovima za abu to prije budu poslane, te sam naredio da se zanemare uobiajen dan procesije kao i prikladan sat, pa da se poalju dva dana ranije. Na kraju moram pozvati Dafera k sebi. S mojim prijateljem koji je rtvovao svoj ivot da bi bio moj ivotni suputnik, moram jo neto obaviti.

Odlazim, moj uzvieni Vladaru, odlazim, moj Gospodaru, i ja odlazim.

203

M
No neu biti sama. Zahvaljujui tebi. Moje putovanje koje je zapoelo s tobom, zahvaljujui tvojoj plemenitosti pribliava se kraju, preda mnom se otvara sasvim novi obzor, no ovaj put ne s tobom. Za takvu sreu moram tebi biti zahvalna, znam. Nudi mi jednu sretnu pustolovinu za koju se nisam mogla niti nadati da u doivjeti u mojim vrtovima od papira, u mojim snovima u koje sam tonula. Zahvalna sam ti. Oprosti mi ako sam ti slomila srce! Znam da si me smatrao sasvim drugaijim dijelom svojeg ivota i da si me potivao... Nije me iznenadilo to to si toliko paljiv da si se pobrinuo da osigura sve uvjete potrebne da me nitko nakon to ti ode ne povrijedi, da mogu slobodna disati i da budem sretna. Taj ti dug nikada neu moi nadoknaditi. Niti bi me ti ikad traio da ti ga nadoknadim, znam. I ti dobro zna kako e, sve dok moje srce kuca, za tebe postojati mjesta u njemu.

Robinja, gleda za povorkom denaze s vrata Harema, s neizmjernom tugom, potajno. Znai da je Akidil ba danas prekrila pravila i dospjela ak do onamo. Kao da onog tko odlazi eli ispratiti dokud je mogue, onoga koji je njenom ivotu dao smjernicu... Ja, ja sam kao i uvijek uz svojeg gospodara. Bio sam uz njega i kada je izdahnuo svoj posljednji dah.

204

M
Prema obiaju, jo dok je bio odjeven u odjeu u kojoj je preminuo, doli su ga vidjeti veliki vezir, ejhulislam, zapovjednik vojne mornarice, anadolijski i rumelijski vojni suci, glavni rizniar, ministar vanjskih poslova i zapovjednici janjiara. Doli su s ciljem da provjere je li dolo vrijeme smrti, odnosno je li se ili nije predao, da ne bi bilo tragova sumnje pri predaji sultanata. Zatim je, opet pod mojim budnim okom, bio opran i pripremljen... Sada ga nose na tabutu omotanom u prostirku iz abe, na ramenima dravnih dunosnika koji sporim koracima koraaju prema naprijed. Jo malo i poloit e tabut na postolje ispred ulaza u njegove odaje. Na njegovu posljednju stanicu u palai, u njegovom domu. U trenutku kada tijelo biveg vladara napusti palau novi e vladar preuzeti teret sultanata i okusiti ga. Sve e se zavriti s pripremama za ceremoniju preuzimanja njegovog sultanata, i to opet pod mojim nadzorom, naravno. Jo nitko ne zna da sam i sve ono to slijedi ja isplanirao. Bez obzira na sve, neu prihvatiti niti najmanju pogreku. Niti sam ikad prihvaao. No prije toga moram biti siguran da e Abdulhamid-han biti otpraen s vrata svoje palae, svojeg doma, s poasti i sa svime to zasluuje... Ovo je zasigurno zadnja ceremonija koju nadgledam.

205

M
Sada su tabut koji je izaao kroz Vrata mira preuzeli bivi naoruani straari, i nosit e ga do mezara. Premda to nije obiaj, i ja u hodati iza njih. Iako znam da je nadzornik za denaze i glavni arhitekt paljivo pripremio mezar kod spomenika kojeg je moj gospodar sam sebi dao sagraditi u etvrti Bahekapi, moram ga ispratiti do samog kraja. Potom u se, opet protiv obiaja, sam hodajui vratiti u Harem, na to mjesto koje je zasada jo uvijek moj dom, ali samo na kratko. Da bih se pobrinuo za one kojima sam potreban. U Haremu se pak odrava druga vrst pripreme, i to nevjerojatnom brzinom. ene padiaha koji je zauvijek napustio svijet, moraju napustiti svijet u kojem su ivjele, moraju napustiti Harem. ene ekaju da u jednom trenu napuste ove zbunjujue sobe, posrebrene divane, i zatamnjene prolaze, jedina mjesta koja su do sada poznavale, u kojima su ivjele svoj ivot, i da presele u Staru palau, pognutih glava, i oiju punih suza. Ovo su i njihovi posljednji dani u Palai Topkapi. Ima i puno djeaka koji sele prolijevajui suze, jer su nesigurni u svoju budunost. Za sinove mojeg gospodara Mustafu i Mahmuda poinju teka vremena, vremena koja nazivaju nesigurnima... Za njegove keri na ivotu, sultanije Esmu, Amine i Hibetullah, ne brinem, no to slijedi za Ahmeda Nazif-pau, supruga Duriehvar, prema mojem je miljenju nepoznanica. Ali mislim da je osoba koja se jednom suprotstavila

206

M
namjerama princa Selima i sprijeila njegovo preuranjeno preuzimanje sultanata, sada, u vrijeme novog sultana Selima, prva koja ne zna to joj slijedi... A ja... Uinit u onako kako mi je moj gospodar naredio u svojoj posljednjoj elji. Moj mi je skrbnik podario farmu i neto zemlje u anadolijskom kraju Gemlik, i jo vanije od toga, podario mi je Akidil na brigu. Prema naredbi koju je prenio napismeno moram je uzeti iz Harema i povesti sa sobom. Nema puno stvari koje emo ponijeti sa sobom, ondje nam nee trebati odjea iz palae, ili posue iz palae. Ali ima neto bez ega ne moemo. Slika naeg gospodara, njegov dar. Sve dok to obojeno platno visi na naem zidu Abdulhamidhan ivjet e zajedno s nama. Kao i nevjerojatan dar kojeg mi je moj gospodar podario prije puno godina, luk i nekoliko strijela koje smo sami izradili, u tobolcu ukraenom dragim kamenjem... Kao i ono srebrno zrcalo sa svojim valovitim crvenilom poput rubina. Kada ga pogledam kao da e u trenu prikazati pustolovinu koja nas je dovela do ovamo, kao i pustolovine tisua i tisua godina. To su sve moje stvari. Mislim da osim svojih naunica s dragim kamenjem Akidil pri odlasku nee nositi ostali nakit sa sobom. Samo da se dovri ova tuna ceremonija, i s krajem jednog ivota zapoet e jedan sasvim nov...

207

iel
http://www.balkandownload.org/

208

M
RJENIK TURCIZAMA aga dvorski inovnik; naslov zapovjednika osmanske regularne vojske ili svakog onog koji ne pripada inteligenciji i plemstvu; poasna titula osmanskih dostojanstvenika koji nisu pripadali plemstvu, dodaje se iza imena ahiret drugi svijet; po islamskom ue nju, svijet na koji se odlazi nakon smrti Bajram najvei islamski blagdan efin bijelo platno u koje se, po obiajima muslimana, uvija pokojnik denaza sprovod, muslimanski pogrebni obred efendija gospodin, gospodar, pokrovitelj; titula uenih ljudi i inovnika u Osmanskom Carstvu eunuh ukopljenik; uvar harema ferman sultanov ukaz, sultanova naredba hamam javno kupatilo; mala kupaonica u muslimanskoj kui han vladarska titula; konaite uz cestu za prihvat putnika i zaprega, gostionica hanuma gospoa, ena, supruga janjiar pripadnik privilegiranih pjeadijskih odreda kadija muslimanski sudac kaftan dug kaput bez postave, see do glenjeva, dugih i
209

M
irokih rukava kismet prema islamskom vjerovanju ono to je Bog odredio i ne moe se izbjei; sudbina, udes maala (maallah) izraz odobravanja i radosti pri svakom lijepom dogaaju; prema narodnom vjerovanju maala se govori da se neto ne bi ureklo medresa islamsko vjersko uilite, ranga srednje i visoke kole melek aneo mezar grob minaret damijski toranj s kojeg se vjernici pozivaju na molitvu nian nadgrobni kamen na muslimanskome grobu padiah vladar, car paa titula najviih osmanskih dostojanstvenika rahmetli pokojni, umrli ejhulislam vrhovni vjerski (muslimanski) dostojanstvenik u Osmanskom Carstvu tabut lijes, mrtvaci koveg bez poklopca turbe muslimanska natkrivena grobnica; mauzolej ulema bogoslovi, teolozi, pravnici, ueni ljudi vezir najvii dostojanstveniku dravnoj upravi; 'ministar', veziri su bili lanovi Carskog vijea (Divana); veliki vezir je nadreeni ostalim vezirima u Carskom vijeu

210

M
Gl repolu zapoela je svoju akademsku karijeru na Odsjeku za povijest umjetnosti Fakulteta za knjievnost Sveuilita u Istanbulu nakon to je stekla diplomu iz arhitekture na Akademiji umjetnosti u Istanbulu. Godine 1997. postala je profesoricom povijesti umjetnosti te je do danas napisala mnoge znanstvene knjige i lanke. Roman Robinja njena je druga po redu knjiga koja je privukla mnogo panje i koju je napisala nakon povijesnog romana Golgemi Biraktim Lale Bahcelerinde (Moja sjena u vrtovima tulipana) ija se radnja dogaa u vrijeme Doba tulipana Osmanskog carstva. Njena trea knjiga Fiyonklu Istanbul Durbunu (Istanbulski teleskop s manom) roman je o Istanbulu u novije doba.

211

You might also like