FRANCESCA BROWN

ANELI KOJI MI APU

Svim biima svjetlosti koja kreu na ovaj put. Neka vai aneli uvijek budu uz vas

Predgovor

U JESEN 2001. RADIO SAM u Dublinu kao novinar i vrlo sam se veselio dvomjesenom putovanju u Australiju koje sam planirao ve neko vrijeme. Tjedan dana prije polaska primio sam u novinskoj redakciji telefonski poziv ovjeka koji me upitao jesam li zainteresiran napisati priu o vidovitoj eni iz zapadnog Dublina koja komunicira s anelima. Da budem iskren, posljednje to sam elio initi bilo je da klipem do kue neke domaice i pitam je o njezinu iskustvu s anelima, jer na umu su mi bile jedino pojedinosti koje je trebalo dovriti prije puta. Telefonski poziv primio sam u etvrtak poslijepodne, a u Australiju sam trebao poi sljedeeg utorka. Ali moj urednik je saznao za telefonski poziv i rekao mi da poem i razgovaram sa enom, nadajui se da emo o njoj moi napisati neki aljiv i zanimljiv lanak. I tako sam se sljedei dan naao pred jednom od dviju spojenih obiteljskih kua u predgrau Blanchardstown, u zapadnom Dublinu. Pokucao sam na vrata i otvorio ih je prilino velik mukarac obrijane glave. Izrazio mi je dobrodolicu i uveo u kuu. O v o je moja ena, Francesca, rekao je, pokazujui mi enu u ranim etrdesetim godinama. Ispruila je ruku i rukovali smo se, ali bio sam svjestan da me ena izbjegava izravno pogledati u oi. Umjesto toga zagledala mi se u tjeme, a lice joj je imalo zagonetan izraz.

vii

Zato vidim klokane kako vam skau oko glave? upitala me. A u pozadini se vidi Opera u Sydneyju. Jeste li se upravo vratili iz Australije ili se spremate poi? Ostao sam bez rijei; vrlo je malo ljudi znalo za moje putovanje i nisam vidio kako bi uope ta ena, koju nikad prije nisam vidio, mogla znati ita o tome. Iznenaenje mi se zacijelo ocrtavalo na licu jer je njezin suprug slegnuo ramenima, nasmijao se i rekao: Vidite, rekao sam vam da je vidovita. Zaista nisam znao to bih mislio o tome to se upravo dogodilo, ali ostao sam s Francescom gotovo dva sata, tijekom kojih mi je ispriala neke stvari o jednom mojem bliskom roaku, koji je nedavno preminuo u traginim okolnostima, i neke dogaaje iz mojeg vlastitog ivota, informacije koje nikako nije mogla saznati iz nijednog izvora kojeg bih se mogao dosjetiti. Nakon tog dramatinog sastanka dobro sam upoznao Francescu i njezina supruga Francisa, i napisao sam nekoliko lanaka za nedjeljno izdanje novina o njezinim vidovitim sposobnostima i odnosu s anelima. Tijekom godina ostao sam u kontaktu s Francescom i u nekoliko navrata proveo neko vrijeme s njom i Francisom u njihovoj kui u panjolskoj. Tada sam bio svjedokom toga kako njezin odnos s anelima postaje jasniji i snaniji dok ona prenosi njihove poruke svima koji ele sluati. Francescin ivot me toliko zaintrigirao i fascinirao da sam joj predloio da napie ovu knjigu, projekt na kojem smo zajedno radili. Nakon to sam radio s Francescom, htio bih rei da je ona jedna od najobinijih, najrealistinijih i najsimpatinijih ljudi koje sam imao zadovoljstvo upoznati.
NIALL BOURKE

Dublin, lipanj 2009.

viii

Uvod

se Francesca Brown. Pedeset mi je godina, kuanica sam, udana i majka dvoje djece. Pretpostavljam da bi me mnogi ljudi opisali kao aneosku terapeutkinju ili strunjaka. Uistinu, ti mi nazivi ne znae mnogo, ali zaista svakodnevno komuniciram s anelima i smatram ih svojim najboljim prijateljima. Doista, najvaniji dan mojega ivota bio je onaj kad mi se u spavaoj sobi u sijenju 2000. pojavila anelica Anne i najavila mi da e me izlijeiti od bolesti koja me iscrpljivala i od koje sam patila gotovo dvije godine. Kako je ona to uinila opisano je na stranicama ove knjige. Prije toga nisam znala nita o anelima. itala sam i ula o ljudima koji su od djetinjstva povezani s anelima i ini se da su aneli bili s njima od njihove rane dobi. Ako pogledamo povijest ovjeanstva, vidimo da su se aneli obratili Ivani Orkanskoj, Danijelu u lavljoj jami, Samsonu i Mariji majci Bojoj. Ne usporeujem se ni s jednim od njih, ali kad sad pogledam na to, moram rei da su se i meni obratili. ula sam za anele, naravno, ali nikad im nisam pridavala puno pozornosti. Pretpostavljam da sam mislila kako su oni samo ljupka ideja neto to nalazite u vjerskoj literaturi ili u Bibliji.
1

Zovem

Prije nego to sam upoznala anela Anne, smatrala sam svakoga tko bi pomislio da moe komunicirati s anelima, da iskreno kaem, ludim. Bila sam obina kuanica iz Dublina, koja se trudila uiniti sve najbolje za svoju obitelj. Nikad me nije zanimao spiritualni svijet niti sam bila posebno religiozna. Zapravo, znala sam da je nekoliko mojih prijateljica zainteresirano za stvari kao to su tarot karte, gatalice i mediji, ali mene nijedno od toga nikad nije jako oduevljavalo. Meutim, od 2002. godine kad mi se prvi put predstavila anelica Anne, ivot mi se potpuno promijenio. Gotovo svakodnevno komuniciram s anelima. Prenijeli su mi raznovrsne poruke u mnogo razliitih oblika iji je cilj da pomognu ljudima oko temeljnih problema s kojima se suoavaju u svojem ljudskom postojanju. To su problemi koji se odnose na to kako mi kao obini ljudi moemo stei i zadobiti ire znanje o onim podrujima koja svi elimo razumjeti ljubav, ljepota, istina i postojanje Boga. Jedna od sredinjih poruka anela je da nas Bog sve podjednako voli. Jo vanije, da je Boja ljubav svima podjednako dostupna, zapravo ona se ve nalazi u svima nama doslovno smo jedno s Bogom; ne postoji odvajanje izmeu nas i Stvoritelja, nikad ne bi moglo postojati i nikad nije. Aneli nam pomau da se oslobodimo vjerovanja kako smo na neki nain odvojeni od Boga. Nadam se da e ova knjiga pomoi ljudima da se priblie jednostavnoj istini koju sam i sama upoznala i shvatila: Bog ve postoji u nama. Ljudi to mogu postii tako da sluaju ono to aneli imaju za rei izravno ovjeanstvu. Aneli shvaaju da postoji iluzija prema kojoj se ljudska bia osjeaju usamljeno i odvojeno od izvora onoga to stvarno jesu Boga. Oni takoer shvaaju da je ta iluzija izuzetno stvarna i vrlo vrsto ukorijenjena u naim ljudskim umovima. Dobra je vijest ta da aneli takoer znaju kako sruiti tu iluziju i to je ono o emu, jednim dijelom, ova knjiga govori. Do dana dananjega ne znam zapravo zato su aneli izabrali mene za komunikaciju, ali znam ovo ako ja mogu komu2

nicirati s anelima, onda to moe i svatko drugi tko to zaista eli. Vrlo je teko rijeima opisati kako je to imati jednog ili vie anela u ivotu. Moete doivjeti mnoge fantastine pa ak i udesne dogaaje. Ili moda ne. Moje iskustvo s anelima govori mi da su oni udesna bia svjetlosti, a istodobno su uvijek vrlo suptilni i njeni na prvi pogled. Aneli su kanal izmeu neba i zemlje; oni su glasnici Boji glasnici. Mogu vam pomoi svojim smjernicama, mudrou, vaem zdravlju i u vaim odnosima s drugim ljudima. Kakav god da imate potencijal, kamo god vas vae putovanje odvelo, morate samo iskreno otvoriti srce anelima i novu nainu ivljenja, a rezultat e biti uenje. Nauila sam da aneli ne mogu ivjeti va ivot umjesto vas, ali uvijek su prisutni i vode vas i usmjeravaju; nije vano jeste li vi toga svjesni ili ne. Vjerujem da su aneli dio vjenog znanja pohranjenog vrlo duboko u svima nama; oni su tu i samo ekaju da ih probudite kako bi vam pomogli da se sjetite onoga to ste zaboravili a to je jo uvijek prisutno u vaoj podsvijesti. Spojiti se sa svojim anelom znai vratiti se u ono prekrasno stanje u kojemu smo svi uivali dok smo bili mladi. To je stanje nevinosti i istoe, no koje smo uspjeli prekriti svim brigama koje nosi zrela dob i moderno ivljenje. Vjerujem da smo negdje duboko u naoj podsvijesti jo zadrali onaj isti osjeaj radosti koji smo upoznali kao vrlo mala djeca, dok smo iz krevetia gledali roditelje i gugutali od sree bez nekog posebnog razloga. Zapravo, vjerujem da ak i sad, dok ljudi itaju ove retke, postoji neto u pozadini njihova uma to jo prepoznaje to stanje o kojem govorim, stanje jedinstva s izvorom svega. Kako je udesno kad ponovo otkrijemo to stanje ljubavi u sebi. Znam da se to radosno stanje moe ponovo postii. Jedan od glavnih zadataka anela je da pomognu ljudima da se vrate u svoje prirodno stanje; to je stanje istog postojanja, stanje potpune radosti, stanje jedinstva s Bogom. Ova knjiga nije neka vrsta prirunika za anele nije ni lagani vodi kako da u tri koraka uspostavite kontakt sa svojim
3

anelima, iako se nadam da e zaista pomoi ljudima da ostvare poetni kontakt sa svojim anelom, ako je to ono to ele. Prije bi se moglo rei da je ova knjiga moja pria, pria o eni iz Dublina koja je, za vrijeme teke bolesti, iznenada i bez nekog oitog razloga ostvarila udesnu vezu s anelima. Ta je veza rezultirala nevjerojatnim putovanjem, ne samo za mene nego i za mojeg supruga Frana i naa dva sina, Jasona i Dwaynea. Vrijeme nije i ne moe umanjiti tu povezanost; zapravo, ona postaje sve jaa kako vrijeme odmie. Ova knjiga je zapis o posljednjih devet godina otkad sam krenula na put s anelima. To je zaista nevjerojatno putovanje i nadam se da ete uivati u prii.

I.

Traak neba

oena sam 19. listopada 1958. u bolnici Rotunda u Dublinu. Moji roditelji, John i Alice Gibbs, isprva su ivjeli u sjevernom predgrau Dublina, u Cabri, prije nego to se obitelj preselila u oblinji Finglas.

Pretpostavljam da smo bili normalna radnika obitelj. Otac je radio kao voza autobusa za Dublin Bus, a majka je takoer radila na raznim poslovima na pola radnog vremena. Imala sam etvero brae i sestara: Michaela, Marka, Elaine i Jackie. Rekla bih da sam imala relativno sretno djetinjstvo. Nikad nismo imali puno novca, ali to nije bilo znaajno samo po sebi jer se u onim danima inilo da ga nitko nema mnogo. Jo uvijek se rado prisjeam dugih ljeta provedenih u priobalnom gradiu Rush sjeverno od Dublina, dvadesetak kilometara od naega doma. Otac je imao stari automobil Morris Minor i natrpao bi nas sve unutra i odvezao u Rush. Zatim bi okrenuo automobil, vratio se u Finglas po nae susjede, obitelj Fitzpatrick i njihovu djecu i ponovo vozio u Rush. To je bilo tipino za ono doba susjedi su bili vie poput prijatelja i mnogo blii jedni drugima nego to su moda danas. U Dublinu smo ivjeli pokraj rijeke Tolka i ona je bila sta5

lan izvor zabave i pustolovina za svu djecu u susjedstvu. Sjeam se da smo ljeti plivali u rijeci, to znai da je morala biti mnogo ia nego to je danas. Oko Finglasa je bilo i mnogo polja dok sam odrastala; sad su sva nestala zamijenile su ih stambene etvrti. Cesto bismo se igrali do deset sati naveer prije nego to bi nas majka pozvala kui. U ono su doba djeje bande bile vane; svatko je bio u nekoj bandi, bilo da se radilo o meni i nekoliko prijateljica ili o brai koja su imala svoje bande, a naravno, nama djevojicama nikad nije bilo doputeno ui u ijednu od djeakih bandi. Jo se sjeam imena nae lokalne trgovine slatkia u ulici Cardiffsbridge u Finglasu. Zvala se Morris's, a vlasnik je bio ovjek koji se zvao Marty Morris. Svakog petka naveer, kad bi se otac vratio s posla, dao bi nam iling i mi bismo se obruili na trgovinu gospodina Morrisa kako bismo kupili slatkie i ips. Jo je vea poslastica bila kad bi ponekad, petkom naveer, najstariji brat Michael dobio novac i otiao u oblinju fish and chips trgovinu i kupio nam pohanu ribu i krumpirie. Ako zastanem i dopustim mislima da odlutaju u prolost jo uvijek se mogu prisjetiti kako su nam dimljeni bakalar i krumpirii bili ukusni iako nikad nismo dobili cijelu porciju za sebe. Druga stvar koja je meni, brai i sestrama pruala neizmjerno veselje bio je odlazak u lokalno kino. Dok sam bila mlada u Finglasu je postojalo kino i nedjeljom poslijepodne od tri do est prikazivala su se dva filma i moda pokoji crti. Pjeice bismo otili do kina; brat Michael je bio glavni i pazio na nas, a ja se jo sjeam radosti i uzbuenja kad smo gledali kakav vestern ili ratni film na velikom platnu. Bilo je to kao da ste zaista tamo u rovovima, kad je metak pogodio njemakog vojnika, ili kad bi pripadnik amerike konjice dobio indijansku strijelu u prsa. Mislim da se jedan od prvih filmova koje sam vidjela u kinu zvao Rusi dolaze. Zauujue je kako ti dojmovi iz djetinjstva ostaju s vama, naroito sretna sjeanja. Jo se uvijek jasno sjeam kako su me roditelji jednog Boia odveli na pantomimu u dvoranu sv. Franje Ksaverskog u ulici Dublin Quays. Udovica Twanky i rune
6

sestre ine mi se i danas stvarne ba kao i onda, prije mnogo godina, kad smo iz svega grla vikali: Iza tebe j e ! Kad sad gledam na to, uvijek pamtim izvjesnu prisutnost u svojemu ivotu. Ne znam kako to najbolje opisati: bio je to suptilan osjeaj, ali ipak vrlo odreen. Znala sam da netko pazi na mene. Cesto bih to osjetila kad bih bila sama; inilo mi se kao da je jo netko uz mene, iako nisam vidjela nikoga. U razliitim trenutcima mojega ivota moda kad mi je bilo teko u koli ili kad nismo imali mnogo novca, a roditelji su se brinuli kako e prehraniti obitelj imala bih taj neki osjeaj da e sve biti u redu. Zapravo, to je bilo neto vie nego samo osjeaj znala sam da e sve biti u redu. Okupila bih brau i sestre oko sebe i rekla im da ne brinu: netko bdije nad nama. Uvijek sam voljela biti na otvorenom i sjeam se da sam jo kao dijete imala sklonost prema nebu i zvjezdanim nebesima. Jednostavno sam oboavala gledati uvis, u golemi svemir i uditi se veliini i velianstvenosti svega. Voljela sam gledati uvis i pustiti da me to preplavi do te mjere da bih osjetila koliko sam beznaajna i da sam na neki nain postala dio zvijezda dok su one treperile i sjale zauujue blagim svjetlom na mene. Ne znam jesu li ljudi mislili da sam udna; moda jesu. Jo se sjeam kako sam jedne lijepe ljetne veeri gledala u nebo. Nalazila sam se na jednom od polja u blizini kue, upravo se bilo smrailo i poele su se pojavljivati prve zvijezde. Dok sam gledala u nebo imala sam udan osjeaj da sam potekla odozgo, da tamo pripadam. Osjetila sam kao da me netko spustio ovamo na zemlju i da sam gore, na nebu, za sobom ostavila nekoga ili neto to sam zaista voljela. Sjeam se osjeaja da moram neto uiniti ovdje na Zemlji i kad to bude gotovo, vratit u se zvijezdama, vratiti se svojem pravom domu. Dok sam bila zagledana u nebo, rekla sam naglas: Ako si jo gore, doi po mene kad zavrim i budem spremna na povratak kui; molim te, ne zaboravi me. Jo pamtim tu ljetnu veer kao da se dogodila juer. Sjeam se tog snanog osjeaja da netko pazi na mene tijekom cijelog djetinjstva. esto, kad bih leala u krevetu prije nego 7

to bih utonula u san, imala bih osjeaj da se oko mene nalazi mnogo prijatelja, zaista snanih, dobrih prijatelja, iako su sa mnom u sobi bile samo moje sestre. Jedne veeri doivjela sam susret koji nikad neu zaboraviti. Sad znam da ovjek mora biti vrlo oprezan kad se radi o sjeanju i doivljajima iz djetinjstva, ali ovaj je dogaaj na mene ostavio takav dojam da mi se urezao u misli i ostao sa mnom do dana dananjeg. Upravo sam bila utonula u san, ali neto me probudilo. Pogledala sam ravno pred sobom i ugledala tri figure koje su stajale pred mojim krevetom. Stajale su tamo i gledale me. Bilo je to dvoje starijih ljudi, ena i mukarac, i jedan mlai mukarac. inilo mi se da su odjeveni u prilino staru odjeu. Ali ono to me potpuno oaralo, bila je njihova prisutnost. Od prvog trenutka kad sam ih ugledala, nisam se nimalo bojala; oko njih se irio osjeaj velike smirenosti, vrlo njean, topao osjeaj mira i sigurnosti. Poeljela sam iskoiti iz kreveta, pozdraviti ih i zagrliti, ba kao to biste uinili kad bi vam najdraa tetka ula u sobu, a vi biste joj se obradovali. Tri su osobe samo stajale i gledale me. Mogla sam osjetiti da im je stvarno stalo do mene zaista su me voljeli. Naposljetku sam ih upitala tko su. ena je odgovorila: Ja sam Marija. Ovo je moj mu Josip, a ovo je na sin Isus. Ne boj se, ovdje smo da pazimo na tebe. Ono to je bilo udno, bio je osjeaj koji sam imala dok je priala. Znala sam da su oni zaista ti koje je ena spomenula, ak i prije nego to je prestala govoriti. Nita vie nije rekla, a ja se ne sjeam jesu li se oprostili sa mnom i otili ili sam zaspala. Ono ega se sjeam jest da sam se probudila sljedeeg jutra, iskoila iz kreveta i unezvijereno poela pregledavati sobu kako bih ih moda negdje nala. Pogledala sam ak i ispod kreveta. Moje su sestre sigurno pomislile da sam potpuno poludjela. Nikad nisam zaboravila tu no ni osjeaj mira, ljubavi i sigurnosti koji sam iskusila u prisutnosti troje posjetitelja. Osjeam da je to to mi se dogodilo te noi bilo moje prvo svjesno iskustvo Boje ljubavi. Poslije nisam osjeala nikakvu veliku odanost pa ak ni veliko zanimanje za Isusa, Mariju i Josipa.
s

esto sam viala njihove slike u vjerskim knjigama ili kad bih s roditeljima odlazila u crkvu na misu, ali nita mi nisu znaile. Takoer bih esto ula kako njihova imena spominju uitelji u koli, a mjesni upnik je svaki mjesec dolazio i govorio nam o vjerskim pitanjima te ih esto spominjao, no nita od toga nije ostavilo pravi uinak na mene. Ni sa im se nisam poistovjeivala. Na mene je djelovao samo nain na koji sam se osjeala u njihovoj prisutnosti; to je ono to sam upamtila. Osjeam tu istu ljubav i sigurnost sad dok piem ove rijei; taj me osjeaj ne naputa. Kad sad gledam unatrag, rekla bih da me to iskustvo odravalo tijekom mnogih godina koje e doi. Bez obzira na to koliko su stvari bivale tekima, uvijek sam se mogla osloniti na to iskustvo, iako nikad vie nisam vidjela one tri udesne osobe. Nikad nisam mogla nikome ispriati to sam vidjela ili doivjela one noi u svojoj sobi, jednostavno sam instinktivno znala da to ne trebam nikome spominjati. Znala sam da ne bi razumjeli. Na neki sam nain osjeala da mi je to iskustvo podareno kako bi me ojaalo i pomoglo mojoj brai i sestrama. Napustila sam kolu sa esnaest godina i otila raditi u veliku tvornicu cigareta u junom Dublinu. Posao mi se sviao i u tvornici sam upoznala mnoge prijateljice iz velikih dablinskih radnikih etvrti kao to su Ballyfermot, Crumlin i Inchicore. Vikendima bismo radile ono to ve djevojke tinejderske dobi rade ile bismo na ples i nadale se da emo upoznati zgodne mladie. Neto poslije, ve sam povremeno znala popiti kakvo pie, i velika skupina nas sastala bi se u nekom pubu prije nego to bismo produili dalje u disko-klub u sreditu grada. To su bila sretna vremena i s nekim djevojkama s kojima sam onda radila ostala sam i danas prijateljica. Svojega mua Frana upoznala sam kad mi je bila dvadeset jedna godina. Dogodilo se to na No vjetica, 31. listopada 1979., kad je skupina nas odluila poi na maskenbal koji se odravao u jednom hotelu u Howthu, u sjevernom dijelu Dublina.
9

Fran je bio preruen u golemu gorilu, a ja sam bila nogometa. Izmeu nas nije sve krenulo glatko odmah na poetku, jer je nekoliko mojih prijateljica puilo za stolom, pokraj stola za kojim su sjedili Fran i njegovi prijatelji. Jedan od Franovih prijatelja se okrenuo i zamolio djevojke da ugase cigarete jer mu smetaju. To je bilo davno prije nego to se na puenje u javnim prostorima poelo gledati s negodovanjem pa su mu brzo odgovorile da ako mu smeta, neka se premjesti za drugi stol. Kako bi pokazali solidarnost sa svojim prijateljem, Fran i svi ostali mladii ustali su se i premjestili. Na nas djevojke nisu vie obraali pozornost; tovie, mi smo to smatrale malom pobjedom enskih prava sve je to bilo pomalo nezrelo, ali svi smo bili vrlo mladi. Nije prolo mnogo vremena, a Fran se vratio do naega stola i zamolio me za ples. Bila sam ushiena, iako mu to nisam dala do znanja. Fran mi se zaista svidio od prvog trenutka kad sam mu se obratila; nasmijavao me, bio je njean i ljubazan i sjeam se da sam sama sebi te veeri rekla: Ovaj momak ima dobro srce i mogu mu vjerovati. Tjelesno je bio impresivan: irokih ramena i vrlo dobro graen, visok oko metar i osamdeset centimetara, plave kose. Sjeam se da sam pomislila kako sigurno redovito igra nogomet, jer bio je u dobroj formi. Otprve smo se dobro slagali i odluili da emo se ponovo vidjeti sljedei vikend. U centru Dublina postoji tradicionalno mjesto na kojem se sastaju mladi parovi, poznato kao Cleryjev sat. Clery's je poznata robna kua u sreditu grada. I tako sam u osam sati naveer stajala ispod sata robne kue. ekala sam i ekala, ali Frana nije bilo na vidiku. Kad mi se ve uinilo da je prola cijela vjenost, iako se radilo o moda samo petnaest minuta, odluila sam da je dosta ekanja i da u sve to smatrati dobrom kolom loim iskustvom. Putem kui mrmljala sam si u bradu ne ba lijepe rijei o Franu i openito o mukarcima. Bila sam kod kue neto vie od sat vremena, kad je pokucao na prvi susjed i rekao da me netko zove na telefon. U ono vrijeme nismo imali telefon i esto bismo se sluili susjedovim. Zaboravila sam da sam Franu dala njihov broj. Iskreno mi
10

se ispriao i objasnio da slui u irskoj vojsci i da su ga pozvali na vojnu vjebu s koje nije mogao izostati. Kad sam zakljuila da se dovoljno namuio, pristala sam na sljedei izlazak idueg vikenda. Gotovo sam se odmah do uiju zaljubila u Frana i slijedila je romansa od est tjedana tijekom koje smo se prekrasno zabavljali, odlazili u kino i kazalite ili bismo samo etali. Bila sam izvan sebe od sree kad sam bila s Franom, i iako smo se poznavali tek nekoliko tjedana, oboje smo znali da smo sueni jedno drugome te smo se ubrzo zaruili. Sjeam se da je prvo pitanje moje majke bilo: Jesi li trudna? kad sam joj rekla da u se udati za Frana. Uvjerila sam je da nisam, ali Fran i ja znali smo da je pred nama teak put i da emo morati puno tedjeti kako bismo si mogli platiti vjenanje. Kad sam bolje upoznala Frana, shvatila sam da sam bila u krivu kad sam mislila da redovito igra nogomet; nije od nogometa bio u tako dobroj formi, nego zato to je amaterski boksao. Takoer sam odmah na poetku neto nauila bit e mi najbolje ako nauim gledati boks, jer Fran je bio vrlo dobar boksa i imao je me gotovo svaki tjedan. Trenirao je u klubu Transport Boxing u sreditu Dublina, a takoer i za irsku vojsku, i svoje je treninge ozbiljno shvaao. Petkom bi uglavnom imao me u sportskoj areni zvanoj Nacionalni stadion u junom Dublinu. Sjeam se straha koji sam iskusila prvi put kad sam ga gledala u jednoj zaista tekoj borbi; bio je obliven krvlju, a oko mu je bilo nateeno. Ono to zauuje je koliko se brzo oporavljao od borbi: ve sljedei dan izgledao bi gotovo normalno. Cesto mi je znao rei da ako je ovjek zaista u formi, moe se oporaviti gotovo od svega. Morali smo naporno tedjeti kako bismo se mogli vjenati i poloiti depozit za kuu. Jedan od naina da to osiguramo bio je taj to se Fran javio da s irskom vojskom ode u Libanon na est mjeseci. Otiao je, a ja se sjeam kako sam bila usamljena i kako mi je strano nedostajao. to se tie novca, to je bio dobar potez i kad se vratio, vjenali smo se u rujnu 1981. Imala sam dvadeset tri godine i ubrzo nakon vjenanja uselili smo se u na prvi dom

u ulici Deanstown u Finglasu nasuprot onoj u kojoj su ivjeli moj otac i majka. Oduvijek sam eljela imati sinia kojeg bih voljela i za kojeg bih se brinula pa moete zamisliti moje ushienje i radost kad smo Fran i ja bili blagoslovljeni naim dvama sinovima, Jasonom i Dwayneom. Jasona sam rodila s dvadeset pet, nakon dvije godine braka, a Dwayne je doao dvije godine poslije. Kad kaem da su naa dva djeaia bila puna energije, ne alim se; inilo se da dan nema dovoljno sati kako bi mogli trati oko kue ili igrati nogomet. Redovito su me iscrpljivali, ali uivala sam u svakoj minuti. To je bilo naroito sretno razdoblje mojeg ivota. Sve se odvijalo ba kako sam zamiljala i nadala se: nala sam ovjeka kojeg sam istinski voljela, udala se za njega i dobila dvojicu prekrasnih sinova. Imali smo i veliki krug prijatelja, od kojih smo mnoge znali iz tinejderskih dana. Redovito smo se sastajali, uglavnom srijedom i nedjeljom naveer, u malom pubu koji smo svi voljeli, u Cabri u sjevernom Dublinu. Djeca koja su se raala kao da nimalo nisu smetala naem drutvenom ivotu; veina je naih prijatelja takoer imala malu djecu i u ono smo vrijeme uvijek nekako uspijevali pronai dadilje. Tada je bilo lake nai nekoga kome ste mogli vjerovati i povjeriti djecu na uvanje i niste ih zato morali masno platiti. Moete zamisliti na uas kad je s dvije godine Jason obolio od ozbiljne bolesti po imenu Perthesova bolest (Legg-Calv-Perthesov sindrom). Ta bolest napada glavu bedrene kosti u blizini zgloba kuka koji postupno slabi i odumire zbog nedostatka prokrvljenosti. Moja je majka prva primijetila da Jason vue nogu i ima manje bolove. Isprva smo mislili da je to zbog novih cipela koje smo mu nedavno kupili, ali ubrzo smo shvatili da se ne radi o tome. Jasona smo odveli u djeju bolnicu u ulici Temple u sreditu Dublina, gdje su napravili rendgenske snimke i stavili mu nogu na dva tjedna u trakciju da vide hoe li to rijeiti problem. Kad nije, odluili su se za operaciju kojom su mu u kuk ugradili
12

vijke. To je za mene bilo posebno teko vrijeme jer sam upravo rodila Dwaynea kojeg sam morala ostaviti na uvanje majci i Franu dok sam se brinula za Jasona. Nakon operacije morali su Jasonu davati sedative kako bi bio miran, a noga i kuk bili su mu u trakciji due od est tjedana. Kad je naposljetku doao kui, bio je u invalidskim kolicima, a poslije je morao nositi protezu kako bi bolesnu nogu drao iznad tla. alili smo se da pomalo slii jednonogom gusaru Long John Silveru. Bili smo i prilino zabrinuti jer su nam lijenici rekli da postoji mogunost da se bolest proiri na drugu nogu. Takoer je postojala mogunost da Jason ostane epav pa smo vrlo pomno motrili na njega i bili jako zabrinuti. Cijeli niz dogaaja oko Dwayneova roenja i Jasonove bolesti poeo je uzimati svoj danak i kod mene. Sjeam se kako je jednog dana k nama svratila terenska sestra i rekla mi da izgledam iscrpljeno te da bih trebala prihvatiti pomo u kui dva dana tjedno, sve dok ponovno ne stanem na svoje noge. Sa zahvalnou sam prihvatila tu ponudu i gospoa se zaista pokazala ljubaznom i bila mi velika pomo u teku vremenu. Nai dragi susjedi i prijatelji iz Finglasa spremno su skupili dobrotvorne priloge kako bismo Jasona poslali u Lourdes. Fran je otiao s njime na put, kako bi trokove sveli na minimum, a ja sam ostala kod kue s Dwayneom. Jason i Fran su se prekrasno proveli u Lourdesu. Sjeam se da sam tada mislila kako su operacija i razdoblje oporavka na neki nain slomili Jasonov duh i inilo se da nije isto dijete kakvo je bio prije operacije. Ali odlazak na put mnogo mu je pomogao. Nikad nisam zaboravila doivljaj iz svoje sobe prije mnogo godina i molila sam se Majci Bojoj da ne zaboravi obeanje koje mi je dala, da e se brinuti za mene. Molila sam je, ako je mogue, da se zauzme za Jasona kako bi se potpuno oporavio. Gorljivo sam se molila dok su njih dvojica bili u Lourdesu i molitve su mi usliane. Jason se s vremenom potpuno oporavio, iako je to bio vrlo dug proces te smo stalno odlazili na kontrolne preglede u djeju bolnicu u ulici Temple, sve do njegove etrnaeste godine.
13

Ona veer kad su mi se u sobi pojavili Isus, Marija i Josip ostavila je na mene neizbrisiv peat i mnogo sam puta poeljela podijeliti to iskustvo s drugim ljudima, ali osjeala sam da ne mogu. Osjeala sam da me ljudi ne bi razumjeli. Gledajui sad unatrag, poslije tog susreta imala sam vie suosjeanja za druge ljude i takva sam ostala cijelog ivota. Kad kaem suosjeanje, nisam sigurna da je to prava rije na primjer, ako bih gledala televiziju i na vijestima bi se pojavilo neto o nekom uasnom zloinu ili zvjerstvu koje je netko poinio, uvijek sam osjeala da mogu sagledati obje strane situacije. Dok bi drugi na to gledali kao na iskljuivo crno ili bijelo, ja bih doivjela onaj isti osjeaj ljubavi i sigurnosti kakav sam osjetila one noi kad sam primila njihov posjet, i znala bih da je to ispravan nain gledanja na situaciju da je taj osjeaj ljubavi ono to stoji iza svih ljudi, bez obzira na to smatraju li ih ostali dobrima ili loima. Ali takav stav nisam mogla podijeliti s drugima, a kad sam pokuala objasniti taj osjeaj suosjeanja koji me proimao, ljudi su me udno gledali ili bi izrekli neku primjedbu pa sam jednostavno utjela. Meutim, to nije bilo jedino spiritualno iskustvo koje mi se dogodilo, a koje nisam mogla objasniti i zato sam smatrala da je najbolje da sve zadrim za sebe. Dogodilo se to u rujnu 1993. Mojem ocu je godinu dana ranije dijagnosticiran rak i bio je teko bolestan ve cijelu godinu. Stajala sam u kuhinji svoje kue u ulici Deanstown kad sam osjetila da netko stoji iza mene, okrenula sam se, ali nikoga nije bilo. No kuhinjska su vrata bila otvorena i mogla sam vidjeti drugu prostoriju, dnevnu sobu. Znala sam da je netko ili neto tamo; nisam to mogla objasniti, jednostavno sam imala jak osjeaj da je neto prisutno u dnevnoj sobi. Iako oprezna, poela sam se primicati sobi; inilo se kao da me neto privlai k sebi. Kad sam stigla do vrata, vidjela sam da negdje sa strane zrai svjetlost pa sam ula u sobu i pogledala ulijevo. Ugledala sam zauujui prizor. U kutu sobe nalazio se stup svjeda, moda visok i dva metra. Bilo je to blistavo bijelo svjetlo, sjalo je i treperilo, ali nije se micalo iz kuta. Neobino, ali nisam bila uplaena. Odjedanput
14

su mi se u mislima pojavile dvije rijei Aneo smrti. Tada sam osjetila strah. Zbog nekog razloga nisam pomislila na svojega oca nego na svoju obitelj, i rekla sam: Nadam se da nisi ovdje zbog mojeg mua i djece. Zatim sam u glavi zaula glas koji mi govori: Ovdje sam zbog tvojeg oca; brzo se pribliava njegovo vrijeme da prijee u svjetlost, ali nemoj se bojati. Onda je svjetlo izblijedilo i nestalo. Znala sam da je moj otac teko bolestan i nije oekivao da e dugo poivjeti, ali to je ipak bila okantna vijest. Osjetila sam kako mi naviru suze i opet me preplavio snaan osjeaj da se ne mogu nikome povjeriti i ispriati ono to sam upravo vidjela i doivjela. Otac mi je umro 21. listopada 1993. Dok su se obitelj, roaci i prijatelji okupljali u kui mojih roditelja, osjeala sam snanu potrebu da prijeem ulicu, uem u svoju kuu i budem sama. Kad sam ula u dnevnu sobu znala sam da je tamo prisutna ona ista pojava koju sam susrela prije pet tjedana. I doista, kad sam zakoraila kroz ulazna vrata i pogledala u isti kut sobe, tamo je bilo isto ono svjetlo koje sam ve prije vidjela. Bilo je blistavo i zapanjujue na prvi pogled, ali dok sam ga gledala kao da sam izgubila sav strah, a onda sam u glavi zaula isti glas: Ne boj se, tvoj je otac sad sa svojim ljubljenima, sretan je i oni dobro paze na njega. Dok je glas govorio, imala sam prekrasan osjeaj olakanja i dubokog mira. Bila sam tako zahvalna to znam da je otac sa svojim ljubljenima i da oni dobro paze na njega. No onda sam osjetila da se svjetlo sprema otii. Molim te nemoj ii, rekoh bez razmiljanja. Molim te, ostani sa mnom jo malo. Trebam te. Nastupila je tiina, a onda je glas opet progovorio. Moram ii, moj posao ovdje je zavren. Hou li te ikad ponovo vidjet i ? upitala sam. Molim te, nemoj me ostaviti samu. Nee me vidjeti jo dugo vremena, ali ubrzo e vidjeti mnoge sline meni, odgovorio je, a onda je svjetlo nestalo. Ostala sam sama u svojoj kui. U meni su se ispreplitale mnoge emocije. Osjeala sam se sama i zbunjena, ali takoer sam imala osjeaj olakanja znajui da je moj otac na sigurnom, u rukama Gospodina, i na tome sam mu bila zahvalna.

15

Iscjeljujue kamenje

redinom 1990-ih, dok su djeaci ve pomalo stasali, u Finglasu je bilo mnogo droge i ludih vonji autima te je etvrt postajala poznata po zlu glasu. Posebno je bilo frustrirajue to to obini poteni ljudi s tog podruja nisu nita mogli uiniti da to sprijee. Osjeali su se bespomoni dok su gledali kako se u njihovu susjedstvu raa sve vie problema koje nisu nuno izazvali ljudi koji su tamo ivjeli.

Promatrajui to se dogaa i s osjeajem bespomonosti kao i svi drugi, Fran i ja smo odluili da emo se odseliti iz Finglasa im budemo mogli. Bilo je to vie zbog naih sinova nego zbog nas. Naposljetku smo uspjeli prodati kuu u ulici Deanstown i 31. travnja 1997. preselili smo se u dio grada oko pet kilometara dalje od Finglasa. Preseljenje nije bilo jednostavno ni s financijske ni s emotivne strane, jer ostavljali smo prijatelje i nae drage susjede. Ali ipak smo se preselili i bili smo zaista oduevljeni novim domom i novim susjedstvom gdje smo ubrzo stekli nove prijatelje i drage susjede. Ne sjeam se jasno dana kad sam se poela osjeati bolesnom. Bilo je to negdje poetkom sijenja 2000. Nisam imala snage i

svu me preplavila neka bezvoljnost. Nisam nimalo slutila da e se moj svijet i ivot moje obitelji okrenuti potpuno naglavce u sljedeih osamnaest mjeseci. Kad sam prvi put primijetila da se ne osjeam dobro i da jednostavne stvari poput etnje, brisanja praine ili usisavanja predstavljaju za mene veliki napor, odluila sam se posavjetovati s lijenikom ope prakse. Otila sam k njemu i objasnila kako se osjeam. Bio je pun razumijevanja i rutinski me pregledao. Rekao je da misli kako je problem u miiima i propisao mi neke protuupalne lijekove te mi rekao da se ne napreem. Prola su dva tjedna, a ja se nisam osjeala nimalo bolje te sam ponovo otila lijeniku. Opet me pregledao, ali ovaj put sam vidjela da je zabrinut. Rekao mi je da e me poslati u bolnicu Blanchardstown na preglede. Bolnica nije bila daleko od mjesta gdje smo ivjeli, a ja sam se osjeala tako slabo da sam odmah pristala otii nadajui se da e pregledi otkriti neto jednostavno i da u moi nastaviti sa svojim ivotom. Ali to se nije dogodilo. Dobila sam jednu skupinu nalaza koji nisu nita pokazivali, zatim je slijedila druga, takoer podjednako negativna. Poput jojo loptice na koncu, skakala sam od bolnice do svojeg lijenika, a sve je vrijeme moja energija sve vie kopnila. Od etrdesetogodinje zdrave i vitalne majke dvojice sinova, koja je strastveno voljela etnje i boravak u prirodi, postala sam vezana za krevet, angrizava osoba koja je jedva mogla ustati iz kreveta i pripremiti obrok suprugu i djeci. Promjena koja mi se dogodila u nekih est mjeseci bila je prilino velika. Prije sam voljela odlaziti u ustre etnje od tri do pet kilometara. Takoer sam voljela igrati skvo, a s dobrom sam prijateljicom svaki tjedan na mjesnom igralitu igrala jednostavniju verziju golfa. Sve su te aktivnosti naglo prestale s napredovanjem moje bolesti. Uvijek sam se smatrala otvorenom, ako ne i pretjerano samopouzdanom osobom. Oboavala sam svoju obitelj i imala sretan obiteljski ivot. Uvijek sam s velikom radou odlazila gledati sinove kako igraju nogomet za kolu ili lokalni klub. im bismo se vratili s jednih praznika, ja bih se ve radova18

la sljedeima. I stoga mi nije bilo jasno to mi se to poelo dogaati. Kako su dani prolazili sve vie sam se osjeala kao starica. U jednom trenutku lijenik mi je rekao neto zastraujue, a to je da sam po njegovu miljenju u ranom stadiju multiple skleroze. Fran i ja smo se zaista zabrinuli, a djeca, koja su u to vrijeme tek postali tinejderi, znali su da se brinemo zbog te situacije, iako nisu mnogo o tome govorili. Nakon mnogih pregleda, lijenik mi je rekao da ipak nemam multiplu sklerozu, ali da sad misli da patim od mijalgijskog encefalomijelitisa (ME). Meutim, moram rei kako mi se inilo da zapravo nitko u tom trenutku nije znao to sa mnom nije u redu. Znala sam samo da sam veinu dana provodila u krevetu, a nekad mi je bila potrebna pomo ak i da odem do kupaonice. Kad se sad osvrnem na tu bolest, dvije mi stvari prve padaju na pamet: letargija onaj osjeaj kad vas sve pritie kao olovo i kad vam sve predstavlja napor; i takoer bol u miiima, naroito u nogama. Teko je objasniti taj osjeaj frustriranosti kad ne moete obaviti najjednostavnije stvari koje svi uzimamo zdravo za gotovo. Ne mogu rei da sam pala u ozbiljnu depresiju, ali sagledati stvari u pozitivnu svjetlu za mene je znailo neprestanu bitku. No bila sam odluna u tome da ustrajem i budem pozitivna, ako ni zbog ega drugog, onda zbog svojih sinova. Fran je cijelo vrijeme bio vrst, iako sam znala da i njega sve to jako iscrpljuje.. Tada je radio kao taksist i kad bi se vratio s dugih smjena, morao je obavljati kuanske poslove, pobrinuti se da na stolu bude hrane, jer veinu toga ja uope nisam mogla obavljati. Sjeam se poslijepodneva kad sam prvi put poela viati lica. Cijeli sam dan provela, kao i mnoge prije toga, leei u krevetu i dosaujui se. Fran i deki su otili iz kue te sam ostala sama. Imali smo televizor u spavaoj sobi i moja svakodnevna rutina bila je da gledam jutarnji talk show, i to vie njih za redom. Poela sam biti vrlo cinina prema nekim voditeljima tih emisija i esto bih ih kritizirala. To je bilo netipino za mene, jer prije bih se veselila takvim emisijama, ak bih urila kui da ne pro19

pustim one meni najdrae. Sad su mi se sve inile podjednako sivima i dosadnima; inile su se glupima i bez ikakva smisla. No ipak sam ih gledala nije bilo nita drugo to bih mogla raditi. Bilo je rano poslijepodne, leala sam u krevetu i buljila ravno pred sebe, osjeajui se jadno. Razmiljala sam hou li ukljuiti televizor i gledati popodnevne emisije, kad sam primijetila da mi se pred oima pojavljujuju neke forme. Isprva im nisam pridavala mnogo panje; osjeala sam se umorno i pospano. Ali ti oblici nisu nestali, nego su postali jasniji i poprimili konkretna ljudska obiljeje, samo su hodali pokraj mene i ignorirali me. Kad sam shvatila koliko su postali stvarni, poela sam ih se bojati. Isprva, inilo se kao da mnogi stiu iz sad nagaam moda devetnaestog stoljea; neki su izgledali kao viktorijanska gospoda s polucilindrima, a ene su imale duge suknje, a neke i eirie na glavi. To je bilo tako neobino iskustvo; figure koje sam vidjela pred sobom bile su zastraujue i sad sam se zaista bojala, no ipak su bile fascinantne, bilo je neega izuzetno zanimljivoga u njima. Izgledalo je kao da mi je doputeno proviriti u taj drugi svijet, koji se istovremeno inio stvarnim i nestvarnim. Bile su tako jasne, svaki detalj bio je definiran, a ipak mi je racionalni um govorio da mi se to ne moe dogaati sigurno to zamiljam, a moda i haluciniram. Nastavilo se tako nekoliko dana, a ja to nikome nisam spominjala. S jedne strane me zainteresiralo to vidim sva ta udna bia pred sobom, ali ta je znatielja uvelike bila proeta strahom i jo uvijek nisam imala pojma odakle dolaze. Nisam znala umiljam li sve to ili ne. Ali, udno je, osjetila sam lagano olakanje samo zato to mi se ponovo neto dogaa u ivotu, nakon to sam toliko dugo samo leala u krevetu i gledala televiziju. Sve se to promijenilo treeg dana promatranja tih likova. Dok sam leala u krevetu i gledala kako razni ljudski likovi dolaze i odlaze, dogodilo se neto to me je posve okiralo. Jedan od likova mukarac u dugaku crnu kaputu, s polucilindrom zastao je, pogledao ravno u mene i obratio mi se!
20

Ne misli leati tu ostatak ivota, zar n e ? upitao me. Uasnula sam se. Dok su svi ti mukarci i ene prolazili pokraj mene i ili za nekim svojim poslom, osjeala sam se relativno sigurno, iako preplaeno. Ali sad mi se ovaj ovjek obratio. Gubim li pamet? Nisam znala. Bila sam svjesna da sam jako bolesna i umorna, ali istovremeno sam bila svjesna da su ti likovi koji mi se prikazuju vrlo stvarni. Zbog toga sam se osjeala malo bolje. ini mi se da sam bila svjesna stvarnosti no postojala je i ta druga dimenzija, ova vrlo stvarna bia koja su razgovarala sa mnom. Uzvratila sam mukarcu izravno ga pogledavi. Ukoila sam se od straha. Pogledao me i napravio malu gestu, kao da ga neto iritira, kao da se ljuti na mene, i onda je otiao. Sljedei se dan to ponovilo. Drugi mukarac, ovaj put sa sijedom bradom i odjeven u neto to je sliilo na odjeu seljaka, zastao je i rekao: Zar je stvarno tako loe? Onda se nasmijeio i poao dalje. Bila sam uplaena i morala sam nekome to ispriati. Kad se sad osvrnem na to iskustvo, znam da su ti likovi koje sam viala u svojoj spavaoj sobi zapravo bili moj prvi pogled u spiritualnu sferu koja postoji u podsvijesti svakoga ovjeka. Kako su godine prolazile, intimno sam upoznala i shvatila tu sferu, a takoer sam nauila kako suraivati s njom na pozitivan nain. Ta sfera sadri mnoge razliite pojave i mnogi su obini ljudi provirili unutra, ali ne razumiju to im se dogaa. Primjerice, vrlo se esto dogaa da ljudi koji su izgubili dragu osobu zapravo jo neko vrijeme osjeaju prisutnost te osobe u svojoj blizini, a taj intenzivan osjeaj ili prisutnost potjeu iz te sfere o kojoj govorim. Doista, mnogo je ee nego to se openito priznaje da ljudi vide stvarnu pojavu nekoga tko je netom umro, naroito ako su zaista voljeli tog roaka ili prijatelja. Naravno, veina ljudi e takvu pojavu nazvati duhom ili prikazom, ali pojava dolazi iz iste spiritualne sfere kao i likovi koje sam viala u svojoj spavaoj sobi, iako to u ono vrijeme nisam znala. Kad ljudi ugledaju pojavu njima bliske osobe koja je umrla, to moe biti vrlo zastraujue, a tako je bilo i meni u onim mranim danima moje bolesti, kad su mi se ti nepoznati likovi poeli prikazivati u sobi.
21

Znala sam da Fran ne zna to bi mislio o mojoj prii kad sam mu pokuala objasniti to se dogaa. Mislim da je bio prilino siguran da haluciniram i to mu je samo jo povealo zabrinutost. esto bi se vratio kui s posla i uzviknuo: Za ime Boje, to se dogaa? Kua je osvijetljena kao boino drvce? Imala sam upaljena sva svjetla u kui jer sam se jako bojala onoga to se dogaalo oko mene i nisam znala odakle ni kad e se pojaviti drugo bie. Sigurno sam viala cijeli niz razliitih likova gotovo cijeli tjedan, kad je moj lijenik predloio da bih se trebala prikljuiti grupi potpore koja se sastaje svaki tjedan u bolnici. Nisam mu nita rekla o prikazama, on je samo mislio da bi za mene bilo dobro da se prikljuim toj grupi i razgovaram s drugim ljudima o svojoj bolesti. Isprva nisam eljela ii jer sam znala da e to biti jo jedna dodatna obveza za Frana, koji e me morati voziti na sastanke i natrag, pomoi mi da uem i izaem iz bolnice. Ali Fran je rekao da mu to nee biti teko i da bih trebala ii. Prvi sastanak je bio u etvrtak naveer pa sam se nala u dnevnoj sobi bolnice s jo desetak drugih ljudi, od kojih su samo dvoje patili od ME-a, dok su ostali imali neke druge probleme. Dok sam tamo sjedila, doao je psiholog, predstavio se kao voditelj grupe, a onda zamolio prisutne da se predstave i kau to ih mui. Sjedili smo u krugu, a meni je za oko zapela mlada djevojka koja mi je sjedila nasuprot. Pogledala sam je i nasmijeila joj se, a kad sam to uinila, u mislima su mi se pojavile rijei otac joj je alkoholiar. Iznenadila sam se. Nisam imala pojma odakle su se pojavile te rijei; inilo se kao da mi se obratio neki glas. U tom trenutku djevojka se poela predstavljati. Nakon to je rekla kako se zove i malo opisala svoju bolest, rekla je: Jedna stvar koja me zaista brine u ovom trenutku je gdje u ivjeti kad izaem iz bolnice. Majka mi je mrtva, a otac mi je alkoholiar. Ostala sam zaprepatena. Nisam mogla vjerovati da je to izgovorila. Onda je na mene doao red da se predstavim i objasnim to nije u redu sa mnom. Ali jedva sam izgovorila svoje ime koliko sam bila okirana onim to se dogodilo.
22

Zatim se dogodilo neto drugo to nisam mogla objasniti. Dok sam gledala grupu, primijetila sam kako se oko svake osobe poinje stvarati neka boja. Nisam znala odakle te boje dolaze. Neke su bile tamnosive i smee i inilo se da su prilijepljene ljudima za glavu i oko ramena, dok su druge bile jarkocrvene, plave i zlatne i izgledalo je kao da iskre iz tijela pojedinaca. Sjedila sam u skupini otupjela od straha. Misli su mi se kovitlale. Zaboga, to mi se dogaa? pitala sam se. eljela sam plakati. Kad sam opet bila u autu s Franom, briznula sam u pla. Fran me pitao to se dogodilo, ali mogla sam jedino odmahivati glavom i rei da se vie ne elim vraati u tu grupu. Dao je sve od sebe da me umiri i nije vie nita pitao o onome to se dogodilo. Mislim da je osjeao da je to to sam govorila o svojoj bolesti i sluala druge kako ine isto, bilo previe za mene. Nakon dogaaja s grupom potpore, kod kue sam zaista bila potpuno prestraena. Poela sam u kui viati iste boje koje sam vidjela oko ljudi u grupi; bez ikakva bi se razloga samo pojavile ispred mene. Takoer nisam znala kad e se opet pojaviti koji od tajanstvenih likova. to god znailo to iskustvo kroz koje sam prolazila, postajalo je sve intenzivnije i apsolutno uasavajue. Osjeala sam kako polako gubim kontrolu nad sobom. Onda mi se dogodilo neto potpuno drugaije i predivno. Cijeli ivot pamtit u taj dan. Bio je 11. oujka 2001. Leala sam u krevetu, posebno iscrpljena i umorna, kad sam postala svjesna neke svijetle, svijetloplave energije, koja se poela oblikovati pred mojim krevetom. Isprva je bila poput maglice, a onda je postala gua i zaula sam glas kako kae: Ne boj se, ovdje sam da ti pomognem. I zaista, nisam se bojala. Odjedanput sam se osjeala oputeno, kao da sam znala da sam u drutvu nekoga tko zaista mari za mene. Tko si t i ? upitala sam. Aneo, bio je odgovor. Anelka iscjeljenja i pomoi u ti da ozdravi.
23

Jedino to mi je palo na pamet da kaem, bilo je: Ne izgleda kao aneo, nema krila. Istog trenutka kad sam izgovorila te rijei, osjetila sam se budalasto. Ali glas je odvratio: Moda nemam, ali ovdje sam da ti pomognem. Nee biti lako, ali ako moe sluati i vjerovati u mene, ozdravit e. Nakon tih rijei prekrasna svijetloplava energija izblijedjela je, a ja sam ostala sama u sobi. Razmiljala sam o onome to se upravo dogodilo i jedino to sam eljela je da se aneo vrati. U onom kratkom vremenu dok je bila prisutna osjetila sam totalno oputanje i da se netko brine za mene, i eljela sam opet iskusiti taj osjeaj. Anelica je rekla da u se oporaviti od ove bolesti. Zar to ne bi bilo prekrasno? Pokuala sam uspravnije sjesti u krevetu, ali to je za mene bio velik napor. Prije ovoga jedino lijeenje u koje sam vjerovala bilo je ono koje je nudila medicinska profesija. Sjeam se da sam na televiziji gledala emisiju o nekom prirodnom iscjelitelju, koji je lijeio polaganjem ruku na tijelo bolesnika prenosei mu svoju energiju, ali mislila sam da je lud i neiskren. Odluila sam da nikome neu rei za posjet anela. Znala sam da se Fran samo jo vie brinuo kad sam mu rekla da vidim likove raznih ljudi u svojoj sobi, i zato sam odluila utjeti. A i nekako sam osjeala da ne bih nikome trebala govoriti o tome. Osjeala sam da mi u tom trenutku treba samo pomo tog anela i eljela sam da se ona opet pojavi. Ali prolo je dosta vremena prije nego to mi se opet javila. Moda je prolo i tjedan dana kad sam podigla pogled s kreveta i ugledala onu istu svijetloplavu energiju kako se oblikuje preda mnom. Gdje si bila? odmah sam upitala. Mislim da si rekla da e mi pomoi. Nikad neu, dokle god ivim, zaboraviti sljedee to se dogodilo. Dok sam gledala u masu energije, poela je mijenjati oblik od vrha prema dolje i u jednom se trenutku preda mnom pojavila i gledala me savrena anelica, visoka oko metar i osamdeset, s najljepim krilima koje sam ikad vidjela.
24

Bila sam oarana skamenjena i nisam mogla uiniti nita drugo nego zuriti. Naposljetku sam rekla: Mislila sam da nema krila. Opet sam se osjetila budalasto, ali to je bilo jedino ega sam se sjetila. Anelka je imala najljepe lice koje sam ikad vidjela; bilo je prozirno, a istovremeno je imalo blistavu supstancu. Stajala je u podnoju mojeg kreveta i zraila najprofinjeniju energiju po cijeloj sobi. Onda je rekla: Moda e ti vie pomoi ako me vidi ovakvu. Lice se nasmijeilo, a smijeak je proao kroz mene, u moju duu. Osjeala sam ekstazu. Tada je progovorila. Znam da ti je energija na niskoj razini, ali moramo te navesti da opet pone raditi neke stvari. Samo sam kimnula glavom i nastavila zuriti u nju. Onda mi je poela govoriti kako moram prestati jesti odreenu vrstu hrane, ukljuujui i bijeli kruh, jer od kvasca moj organizam poludi. Takoer mi je rekla da eli da svakodnevno jedem odreenu vrstu meda, za koju nikad dotad nisam ula. Zatim je spomenula juno voe koje moram jesti, ukljuujui kivi, koji nikad prije nisam jela samo zato to mi se nije sviao izgled tog voa. Rekla mi je da moram svakodnevno jesti suhe groice jer su jako dobre za krv, a meni je nedostajalo poprilino eljeza. Takoer je rekla da moram utrostruiti dnevni unos svjee vode, iako sam je u to doba pila poprilino. Gledala me i smijeila se. Ima mnogo toga ime se mora baviti, rekla je. Ovo je poetak tvojeg oporavka i mora biti snana za ono to je pred tobom. Vratit u se. S tim je rijeima nestala. Ali nije nestala i njezina energija; i dalje je ispunjavala sobu, a ja sam osjeala toplinu i sigurnost, osjeaj koji dugo nisam osjetila u umu ni u tijelu. Kad sam ostala sama, poela sam razmiljati o onome to mi je anelica upravo rekla. Potpuno sam joj vjerovala; pa kako ne bih? Ona je bila bie stvoreno iz ljubavi. To sam instinktivno znala. Htjela sam odmah poeti primjenjivati njezine savjete, ali bila mi je potrebna Franova pomo da ih provedem. Bilo je zabavno promatrati Frana dok sam mu priala o svojim novim zahtjevima. Prvo sam morala prestati jesti tost, koji
25

mi je donio sljedeeg jutra, jer je bio od bijelog brana. Zamolila sam ga da mi u tosteru ispee kruh od cjelovitih itarica. Nemamo crni kruh od cjelovitih itarica, jer ga ne voli, odgovorio je. Objasnila sam mu da me iznenada obuzela elja da ga kuam, a poeljela sam i da ode kupiti neko voe, ukljuujui kivi. Zbunjeno me gledao. To je puno voa; nikad nisi bila veliki ljubitelj voa, rekao je. I nikad te nisam vidio da jede groice, nikad. Zamolila sam ga da svrati u trgovinu zdrave hrane u lokalnom trgovakom centru i da nabavi poseban med, koji mi je aneo rekao da ponem koristiti. M e d ? upita on. Nikad nisi spomenula da voli bistar med. Zar ga voli? Nisam sigurna, ali zaista ga elim probati, rekoh slabanim glasom. Fran se vratio iz trgovine sa svim namirnicama koje sam traila i poela sam sa svojim novim reimom prehrane. Aneo mi je dao mnogo uputa, a meu njima i da iz jelovnika izbacim krumpir i crveno meso. Zapravo, nije se bilo jako teko drati tih uputa, jer sam ve mjesecima ivjela samo na juhi i Fran je bio sretan kad je vidio da sam poela vie jesti, iako se radilo samo o vou i medu. Proao je jo jedan tjedan prije nego to mi se anelica opet javila. Ovog puta bilo je kasno naveer i soba je bila u mraku kad se pojavila. inilo se kao da moe prilagoditi svoju energiju; ovom prilikom, iako je bila iste svijetloplave boje, nije sjala jarkim sjajem kao prije, energija joj je bila blaa, iako i dalje vrlo lijepa i topla. Nasmijeila mi se kad me je pogledala. Dobro napreduje, znamo da ti to jo ne osjea, ali poela si ozdravljivati, rekla je tiho. S a d elim da postane svjesna nekih dijelova vlastitoga tijela.
26

Onda je pomaknula krilo prema mojem elu, grlu i nie prema trbuhu. To je bio tako neobian osjeaj; svako mjesto koje je pokazala kao da je oivjelo energijom, koja je poela navirati oko mojega tijela iz svake toke koju je anelica pokazala. Zatim je rekla: To su tvoja energetska sredita; ljudi ih svakako nazivaju, ali nama to nije vano, ti ih samo budi svjesna i usmjeri svoju pozornost prema njima to ee moe. Odatle emo te ozdravljivati. Onda me zamolila da uinim neto to me stvarno iznenadilo. U prizemlju ima neko kamenje koje si davno donijela s plae, rekla je. Znala sam na koje kamenje misli. Fran, djeca i ja smo ga skupili kad smo bili na praznicima u Connemari prije nekoliko godina, a ja sam tri kamena stavila u dnevnu sobu jer su mi se sviala. elim da stavi ta tri kamena u vodu koja je prokljuala s malo morske soli. Ostavi ih tako preko noi, a ujutro neka ti ih Fran donese u sobu, rekla je anelica. Rekavi to, njezina je energija poela blijedjeti i napustila je prostoriju. Opet sam ostala sama da razmiljam o onome to je traila od mene. Bilo je neega u njezinoj energiji dok je bila sa mnom u sobi zbog ega mi je bilo vrlo lako pristati na sve to je govorila i vrlo lako vjerovati svemu to je rekla. Meutim, kad bi me ostavila, poela bih razmiljati o njezinim zahtjevima. inili su se tako udnima da sam poela sumnjati. Kamenje koje je spomenula ve je godinama lealo na polici iznad kamina i kako bi mi, zaboga, ono moglo pomoi? Kako e Fran primiti te zahtjeve? Nisam znala, ali znala sam da u uiniti ono to je anelica traila bez obzira na svoje sumnje. U to sam vrijeme osjeala da je taj aneo sve to imam; ivotna nit koja me vraa u normalno zdravlje. Sljedei dan rekla sam Franu to elim da uini s kamenjem. Pogledao me i poeo se smijati. Sto eli da uinim? upitao je. Ponovila sam svoj zahtjev. Ali zato? upita on.
27

Jednostavno mi se svia to kamenje, elim ga ovdje gore u sobi i hou da bude isto, rekoh. Vidjela sam da je Fran sumnjiav, ali takoer je vidio da me to kamenje zainteresiralo, a to je bilo neto to je naalost nedostajalo mojoj osobnosti dugo vremena, pa je pristao na sve to sam traila. Meutim, dok je izlazio iz sobe, odjedanput mi se uinilo da moda nee uiniti tono onako kako sam mu rekla. Moda e mi samo donijeti kamenje, a da ne proe kroz cijeli postupak koji je anelica opisala. Fran, upamti, stavi kamenje da prokljua u vodi s morskom solju i ostavi da stoji preko noi, rekla sam sa smijekom. Samo je kimnuo glavom, nasmijeio se i izaao. Kamenje je lealo na mojem toaletnom stoliu. Jedan je bio duguljast i gladak, drugi vie poput kriljevca, a trei je imao oblik velike sive loptice za tenis. Leali su tu cijeli dan nakon to ih je Fran ujutro donio u moju sobu, i nakon to je postupio prema uputama anelice. Ona se opet pojavila kasno naveer, energija joj je bila slina kao i proli put, prilino priguena, ali topla i zraila je ljubav. Pogledala je kamenje i nasmijeila se. Prekrasno je, zar ne? upitala je. Kimnula sam glavom. Da, lijepo je, dolazi iz Atlantskog oceana. Ono to se sljedee dogodilo, ostavilo me je bez daha. Anelica se primaknula toaletnom stoliu gdje je bilo kamenje, rairila je krila oko cijelog toaletnog stolia tako da su i stol i kamenje na njemu bili potpuno zakriljeni krilima. Njezina je energija postala intenzivno sjajna te je toaletni stoli poeo treperiti sjajem kao da ga je preplavio val vruine. Kamenje je postalo gotovo prozirno, kao da mu se i sam sastav promijenio, a ja sam znala da ono upija tu predivnu, ozdravljujuu svjetlost. inilo mi se da anelica dugo stoji nad kamenjem, iako je prola moda tek minuta. Onda je progovorila. elim da poloi to kamenje na tri energetske toke koje sam ti ranije pokazala. Samo ostavi kamenje da lei na tvojemu tijelu na tim mjestima i ini to najmanje etiri puta svakog dana. Rekavi to, podignula je krila s toaletnog stolia, a dok
28

se kretala, velianstvena zlatna energija preplavila je cijelu sobu. Pogledala me, i tiho rekla: Da se izlijei, potrebno je ono to vi nazivate vremenom. Uskoro e vidjeti to sam htjela rei, a onda emo razgovarati o onome to slijedi. Onda se njezina energija ugasila i nestala je. Opet sam ostala sama u sobi, ali ovaj sam put imala svoje kamenje. Teko je opisati kako sam se osjeala. Nakon to sam vidjela to je anelica napravila s kamenjem, znala sam da e ono odigrati vanu ulogu u mojem ozdravljenju i osjetila sam da sad kad imam to kamenje uza se, imam takoer i jedan dio anela. Iznenada, nakon to sam bila bolesna i jadna toliko dugo, ivot se ponovo inio vrijednim. Bila sam na putu ozdravljenja i bila sam ushiena. Ali imala sam jo jedan problem: za mene je i ustajanje iz kreveta bilo veliko iskuenje i jo mi je trebala Franova pomo da postavim kamenje na energetske toke, kako mi je savjetovala anelica. Jo uvijek sam bila nervozna i nisam Franu rekla za anelicu. Bojala sam se za njega mislila sam da e se zaista zabrinuti zbog mene i nisam znala to bi mogao uiniti. Ali takoer sam odluila da u, im se budem osjeala bolje i kad bude oito da se oporavljam, ispriati Franu sve o anelici. udesno je bilo to to sam znala da u ozdraviti. Od tog sam trenutka znala da u se oporaviti; nisam nimalo sumnjala i to je bilo veliko saznanje. Sljedei dan kad se Fran pojavio s mojim dorukom, rekla sam mu da moram s njim razgovarati. Pitala sam ga to misli o kamenju koje je lealo na mojem toaletnom stoliu. to mislim o kamenju? upitao je on, malo se mrtei. Da. Meni se jako svia. Svia li se tebi? Uvijek mi se svialo, jo odonda otkad smo ga pokupili, rekao je. Zato pita? Zato to mi je potrebno da mi vjeruje, Fran, rekla sam. Da ti vjerujem? Zna da ti vjerujem, odvratio je. Znam, ali mora uiniti neto za mene, a da ne postavlja pitanja, a ja obeavam da u ti sve objasniti kad doe trenutak
29

za t o , rekla sam. Onda sam mu objasnila to elim da uini s kamenjem i na moje iznenaenje, pristao je. Ne znam to ima u tom kamenju, ree on, a l i ono ti je udahnulo malo ivota, neto to ve dugo nisam vidio, pa u uiniti to trai. I tako smo poeli. Fran bi mi postavio kamenje na energetske toke odmah rano ujutro, zatim oko podneva, kasno poslijepodne i naveer prije spavanja. Ostavio bi ga na mojem tijelu oko pola sata. Prva tri dana nisam primijetila nikakvu promjenu, a drugog dana sam se ak osjeala loe. Ali etvrti dan, nakon podnevnog stavljanja, poela sam osjeati marce. Prvo su se pojavili u podruju trbuha gdje je leao jedan kamen, a odmah zatim postala sam svjesna protoka energije kroz sve toke gdje je bilo postavljeno kamenje. Obradovala sam se, ali to nije potrajalo i drugih dana ne bih apsolutno nita osjeala. Onda mi se anelica opet prikazala. Prolo je oko dva tjedna od posljednjeg susreta i bila sam ushiena kad sam podignula pogled i ugledala tu prekrasnu svijetloplavu energiju. Prilino si dobro radila, rekla je. Svi smo vrlo zadovoljni s tobom, ali sad je potrebno da krene korak dalje. elim da ustane iz kreveta i pone hodati. Dok je izgovarala te rijei, imala sam snanu elju da briznem u pla. Prolo je toliko mnogo vremena otkad sam hodala bez Franove pomoi, i osjetila sam da je sve to previe za mene. Bojala sam se i mislila da neu uspjeti. Male korake, to je sve to traimo, sve do ulaznih vrataaca na ogradi pred kuom, znamo da to moe uiniti, smijeila se anelica. Vrataca na ogradi o kojima je govorila bila su udaljena oko devet metara od ulaznih vrata kue, ali mogla su biti i pedeset kilometara, jer ja jedva da sam jedanput sila u prizemlje u posljednja etiri mjeseca, a i tada uz Franovu pomo. Poela sam plakati; ovaj put sam ridala i bila uasnuta. Znamo da ti to moe, rekla je anelica i nestala. Sljedei sam dan rekla Franu: elim da mi pomogne sii
30

u prizemlje, nosi me ako mora, ali pokuat u hodati do vrataaca na ogradi. Iznenadilo me kad je samo rekao: Dobro. Uinimo to. Pokazalo se da me Fran nije morao nositi, ali morala sam se pridravati za njega i pustiti da me takorei vue. Kad smo stigli do ulaznih kunih vrata, rekao je: Jesi li sigurna da eli izii van sve do ograde? Potvrdno sam kimnula, ali drhtala sam jer mi se to inilo kao vrlo dug put. Ali uspjeli smo doi do ograde i natrag. Preplavili su me osjeaji; nisam mogla vjerovati da sam uspjela to uiniti. Ali to me je i kotalo, jer kad sam se vratila u kuu, rekla sam: Nema anse da se uspnem tim stubama na kat. Osjeam se kao da me netko izmlatio, noas u spavati na trosjedu. I tako sam uinila, ne samo te noi ve i sljedei tjedan, jer smo Fran i ja etali od ulaznih vrata do ograde sve ee. Dan kad sam sama prela udaljenost do ograde i natrag, bio je sretan dan. Zagrlila sam Frana i nismo se mogli prestati smijati, jer nam je taj moj uspjeh bio jako vaan. Ve je bio kraj svibnja 2001., prolo je gotovo osamnaest mjeseci otkad mi je dijagnosticiran ME. Nije prolo dugo a ja sam sama, potpuno sama, hodala do ruba naeg imanja, moda kakvih 100-tinjak metara, tamo i natrag do kue. I tako se nastavilo, male su udaljenosti postupno postajale veima, sve dok nisam sama mogla proetati naim imanjem, do mjesta gdje se zemljite dodirivalo s glavnom cestom, a to je udaljenost od kakvih etiristo metara. Kad su prola dva mjeseca takvog postupnog oporavka, odluila sam da je doao trenutak da Franu ispriam o anelu. Vidio je da napredujem i ak i prije nego to sam mu sve ispriala, osjeala sam da zna kako mi neto pomae da ostvarim tako veliki preokret. Moram ti neto rei, rekoh mu jedne veeri dok smo sjedili u dnevnoj sobi. Sjea se kad sam ti prije nekog vremena spomenula sve one likove koji mi se pojavljuju u sobi? upitala sam. D a , ree on.
31

To je bila istina, zaista su mi se pojavljivali, a nakon toga doao mi je jedan aneo i rekao mi da u ozdraviti. Zato sam traila od tebe da mi kupuje voe i med, i zato sam htjela ono kamenje i da mi ga stavlja na energetske toke. Izgledao je zaueno. Pa... prekrasno je to ti se vraa energija i da se ponovo osjea dobro, zaista je prekrasno!, rekao je. Vidjela sam i osjetila da eli sve razumjeti, ali to mu je bilo malo preteko. Idui dan Fran je otiao na posao, a ja sam bila sama u sobi kad se anelica pojavila. Tako si dobro napredovala da smo svi zadovoljni s tobom, rekla je. Da, ali moj mu misli da sam potpuno skrenula s uma, odgovorila sam. Frana prepusti nama; dat emo mu znak, nasmijeila mi se anelica. Pogledala sam je; velianstveno je zraila, cijela je soba bila ispunjena osjeajem lakoe i dubokim mirom. Zato uvijek kae mi ili nama, u mnoini? upitala sam je. Zato to ima posla s aneoskim kraljevstvom i ima nas mnogo, bio je njezin odgovor.

32

Vrlo poseban dar

akva je to bila radost to sam ponovo na nogama i opet mo. gu raditi normalne stvari sa svojom obitelji. Jednostavne stvari poput odlaska u etnju, ili samo sjediti i gledati neki program na televiziji s Franom i djeacima sve mi je to sad bilo novo, kao da to nikad prije nisam inila. Zaista sam mogla cijeniti te stvari i shvatila sam da su jednostavne stvari u ivotu zaista dobre.

Ono to je takoer bilo vrlo dobro bila je injenica da je moja iscjeljujua anelica, koja je imala tako golemu ulogu u mojem ozdravljenju, jo uvijek esto bila sa mnom. Moda sam bila nemarna, ali dotad mi nije palo na pamet da je pitam kako se zove. Nisam ak ni znala imaju li aneli imena kao i ljudi. Zato sam je pitala. Na moje iznenaenje odgovorila je jednostavno: Ime mi je Anne. Bila sam ushiena moja anelica je imala ime, Anne. Sad sam je mogla zvati anelica Anne. Ne znam zato sam bila tako sretna kad sam ula njezino ime; moda zato to mi se inilo da u je lake prizvati budem li znala njezino ime te tako ostati u kontaktu s njom, a to je bilo ono to sam eljela vie od svega. Anelica Anne mi se sad pojavljivala nekoliko puta tjedno i jed33

nog dana, dok sam sjedila na trosjedu u dnevnoj sobi, stvorila se preda mnom i rekla: Doao je trenutak da naui jedan vrlo vaan dio svojeg rada s nama. elimo te nauiti da kanalizira. Upitala sam je to joj to znai. Odgovorila je: Sad me uje i vidi zato to se mi dovedemo k tebi, ali mora nauiti kako prizvati aneosko kraljevstvo i svijet duhova kadgod poeli. To je poznato kao sposobnost kanaliziranja. Bila sam vrlo iznenaena, ali takoer i uzbuena tim vijestima. Pomisao da u zaista moi pozvati anela k sebi, kad god mi bude potreban, bila je izvanredna, ali to je bila istovremeno i ponizna misao. Poele su me muiti sumnje. Ne znam zasluujem li zaista takvu vrstu sposobnosti, rekla sam oklijevajui. Anelka Anne se nasmijeila i njeno rekla: Prepusti nama da odluimo zasluuje li to ili ne. A onda mi je rekla da uinim neto neobino. U kuhinji ima telefonski imenik ute stranice; elim da ga otvori na bilo kojoj stranici. Otila sam u kuhinju, uzela sam ute stranice i vratila se u dnevnu sobu. Sjela sam i nasumce otvorila knjigu negdje na polovici. Pogled mi je pao na oglas u kojem se reklamira udruga komplementarne medicine u junom Dublinu. Odmah sam znala da je ono to mi je anelica Anne rekla o kanaliziranju bilo relevantno za tu udrugu, iako apsolutno nisam imala pojma to se tamo dogaa. Primijetila sam da oglas spominje neke teajeve. Pretpostavljam da biste ih mogli nazvati new-age teajevima, koji su se redovito odravali u tom Centru. Onda je anelica Anne opet progovorila. elimo da ode tamo na jedan teaj. Vrlo je vano da to uini. Odmah su me preplavile sumnje. Bila sam samo obina kuanica, koja se jo uvijek oporavljala od ozbiljne bolesti a sad se od mene trai da pohaam teaj koji me uope nije zanimao i o kojem nisam znala apsolutno nita. Ali ne mogu se samo tamo pojaviti, rekla sam. Nikoga tamo ne poznajem. Ne znam nita ni o jednom od tih teajeva,
34

a mjesto je k tome kilometrima daleko, na junoj strani grada. Zacijelo sam zvuala prilino oajno jer se anelica Anne nasmijeila i rekla: Upamti, vjera je ta koja te podigla na noge i zbog koje hoda, pa imaj sad jo malo vjere u ono to se od tebe trai i sve e biti dobro. I tako sam uzela telefon i nazvala broj Centra. Javio se enski glas. Nije zvuala kao Irkinja, ali bila je vrlo ljubazna i rekla da su ostala jo samo dva mjesta za teaj koji se bavi ljudskom aurom. Predbiljeila sam se, iako sam imala tek nejasnu ideju o tome to je zapravo ljudska aura. Teajevi su bili kratki, samo dva popodneva svakog vikenda, a onaj za koji sam se predbiljeila poinjao je sljedee subote. Fran me u subotu odvezao u juni dio grada. Pogledala sam zgradu prije nego to sam ula bila je prilino stara, od crvene cigle, i imala sam dojam da je u njoj smjeteno nekoliko poslovnih tvrtki. Kad sam ula, primijetila sam oglasnu plou koja je oglaavala razne aktivnosti koje su se tamo odvijale. Ploa me uputila na drugi kat gdje je bio smjeten Centar. Za pisaim stolom sjedila je djevojka, koja me odvela u veliku prostoriju bijelo okreenih zidova. Tamo su se nalazile stolice poslagane u redove, a na podu je bilo nekoliko velikih jastuka za sjedenje. Srameljivo sam ula. Tamo se ve nalazilo desetak ljudi, a ja naravno, nisam nikoga poznavala i osjeala sam se prilino nesigurno. Zaboga, to ja radim ovdje? pitala sam se. Ovi su ljudi oito znali zato su ovdje i vjerojatno su ve prije bili na nekom slinom teaju. Bojala sam se da sam ula u skupinu koja donekle ivi alternativnim nainom ivota, meu ljude koji su zainteresirani za stvari kao to je joga, prirodno lijeenje i druge stvari o kojima nita nisam znala. Moj ivot prije bolesti bio je vrlo sretan, iako sam uglavnom bila obuzeta odgojem djece, to je znailo da sam ih ujutro vozila u kolu i poslijepodne ila po njih, naveer im pomagala oko domae zadae, odlazila na njihove nogometne utakmice ili ih vikendima vodila na bazen. Bila sam sretna, ali kad sad na to pomislim, moda sam imala premalo samopouzdanja i skrasila
35

sam se u prilino dosadnoj rutini a da toga nisam bila ni svjesna. Meutim, bila sam vrlo svjesna koliko sam se nesigurno osjeala dok sam stajala u onoj prostoriji okruena s toliko mnogo nepoznatih, ljudi. Primijetila sam jednu djevojku kratke plave kose; bila je mnogo mlaa od mene. Zdravo, ja sam Jean, predstavila se. Ispruila sam ruku i nasmijeila se. Ja sam Penny, rekla sam i odmah sam se osjetila bolje; barem sam razgovarala s nekim. Jean mi je onda nastavila priati kako je vrlo zainteresirana za jogu i kako se nada da e jednoga dana postati instruktorica. Takoer ju je vrlo zanimala ljudska aura i ovo nije bio prvi put da pohaa teaj na tu temu. To me je samo uvjerilo da je prostorija puna ljudi koji su tono znali zato su tamo i to time ele postii. Osjeala sam se jo vie izgubljenom i kao osoba koja tu ne pripada. Naposljetku, u sobu je ula lijepa ena, po mojoj procjeni imala je oko pedeset pet godina. Nije bila Irkinja, ali nisam mogla rei odakle dolazi; imala je lijepu tamnu put i inilo mi se da je moda Meksikanka ili Brazilka. Pozdravila je skupinu i rekla nam da se zove Emmy-Lou te da e voditi teaj o ljudskoj auri. Iza nje je bio stalak s papirnatim blokom, i inilo se da je na nekoliko stranica nacrtan obris ljudskog tijela; oko svakog obrisa bile su jarke boje razliitog intenziteta. Emmy-Lou je poela objanjavati kako je aura energetsko polje koje zapravo izbija iz tijela te da neki ljudi zaista mogu vidjeti tue aure. Nastavila je s predavanjem jo dvadesetak minuta i inilo mi se zanimljivo, ali malo izvan dosega mojeg razumijevanja. Onda je rekla da emo napraviti jednu vjebu kako bismo vidjeli moemo li odrediti gdje su zapravo nae aure. Podijelila nas je u parove, ali kako je broj polaznika bio neparan ona je u toj vjebi bila moja partnerica. Prvo to smo morali uiniti bilo je da sjednemo jedno nasuprot drugome i pokuamo se usredotoiti na partnerovu auru. Poela sam se koncentrirati na podruje oko Emmy-Louine gla36

ve, ali dogodilo se neto zbog ega sam zamalo skoila sa stolca. Dok sam je gledala, iza nje se, niotkuda, pojavio golemi ameriki Indijanac. Nije izgledao kao oni Indijanci koje viate u vestern filmovima na televiziji; imao je tamnosmeu put, vranu crnu kosu i bio je odjeven u tradicionalnu indijansku odjeu, saivenu od koe. Ali takoer je na sebi imao neto to je izgledalo poput moderne odjee. Sigurno je bio vii od metar i osamdeset centimetara i bio je vrlo impresivan. Zagledao se u Emmy-Lou bio je to ponosan pogled pun ljubavi, kao da je zaista zainteresiran za nju i vrlo zadovoljan njome. Emmy-Lou se opet obratila skupini, a prikaz Indijanca iza nje je izblijedio. Nisam znala to da uinim. Iznenadila sam se jer to se dogodilo tako nenadano i naglo. Emmy-Lou je zatim dala upute za drugu vjebu. Ovaj put smo morali ustati i okrenuti se suelice, udaljeni oko est metara, te smo polako trebali koraati jedno prema drugome i fiziki pokuati osjetiti gdje poinju naa energetska polja. Dotad ve nita nisam razumjela, mogla sam samo misliti o zapanjujuem prizoru koji sam netom vidjela. Kad sam se pribliila Emmy-Lou, ponovno se dogodilo. Ovaj put se niotkuda pojavilo vie Indijanaca, i inilo se da su na nekom mjestu u indijanskom rezervatu. Bio je tu isti onaj Indijanac otprije, ali ovaj put sa enom, a do njih je stajalo neto nalik vuku. Opet su se samo smijeili i inilo se da razgovaraju meusobno, prije nego to su pogled pun ljubavi usmjerili prema Emmy-Lou. Bila sam potpuno zbunjena. Evo me tu, gdje pokuavam shvatiti to se govori o aurama i energetskim poljima, a istovremeno sam svjedokom tih zauujuih prizora, oito iz indijanskog rezervata. Zato mi se to dogaa? Tko su ti ljudi? to ele? Nisam znala odgovor ni na jedno od tih pitanja, ali bila sam vrsto uvjerena da Emmy-Lou ima odgovore. Poslije jo dvije vjebe, Emmy-Lou je privela sastanak kraju, zahvalila je polaznicima i rekla da se opet vidimo sutra. Svi su polako poeli izlaziti iz prostorije, ali prolazei pokraj Emmy-Lou zastala sam i rekla joj: Smijem li vas neto pitati? Svakako, nasmijeila se. Jeste li na bilo koji nain povezani s amerikim
37

Indijancima? upitala sam je. Zagonetno me pogledala i rekla: Da, u sebi imam indijanske krvi, kako ste to znali? Onda sam joj ispriala to mi se dogodilo tog poslijepodneva i to sam vidjela. iroko se nasmijeila kad sam spomenula dvoje Indijanaca i vuka. To nije bio vuk, rekla je. To je Sabre. Bio je pas mojega djeda, a ono dvoje ljudi su moj djed i baka; odgojili su me u indijanskom rezervatu u Aljasci. Ostala sam zaprepatena. Mogla sam jedino izgovoriti: Zato su mi se pokazali? ele li neto? Emmy-Lou se nasmijeila i dotaknula mi ruku. Mislim da nita ne ele osim da mi daju do znanja da me vole i da su tu za mene, odgovorila je. Ali onda je rekla jo neto to me zaista iznenadilo. Nadareni ste, imate dar komunikacije sa svijetom duhova i prva ste osoba, osim mene same, koja je uspjela prodrijeti do mojih djede i bake. Imate predivnu sposobnost za kanaliziranje. Emmy-Lou me zamolila da odem s njom u prizemlje na kavu. Sile smo u malu kuhinju, kojom su se oito sluili svi koji su radili u toj zgradi, ali tada tamo nije bilo nikoga pa smo sjele. Odjedanput sam se osjetila oputeno i ugodno s Emmy-Lou i odluila sam joj rei razlog zbog kojeg sam se upisala na teaj. Sjedila je i pomno me sluala dok sam joj priala o svojoj bolesti, o andelici Anne i postupnom oporavku. Onda sam joj rekla kako sam nasumce otvorila ute stranice tono na onom mjestu gdje je bio oglas Centra i kako mi je andelica Anne rekla da odem na teaj i nauim kanalizirati. Oho, to je zauujua pria, rekla je kad sam zavrila. Imate vrlo poseban dar. Mislim da ne biste trebali pohaati teaj o ljudskoj auri, nego onaj o meditaciji. Upitala sam je zato i odgovorila je: Otkrit ete da ako znate meditirati i potpuno se umiriti, bit e vam mnogo jednostavnije doprijeti do anela i duhovnog svijeta. Odjedanput mi je sve imalo vie smisla. Svaki put kad bi mi se anelica Anne pojavila, za mene je to bilo istinski predivno
38

iskustvo, ali onda sam se morala vratiti u svakodnevnicu sa svim obvezama i to mi se nije nimalo svialo. Osjeala sam se nemirno i eznula sam za trenucima kad e se anelica Anne ponovo pojaviti. Ali sad, tu je Emmy-Lou koja mi govori da je potrebno samo da se opustim i budem mirna, ne samo zbog sebe, nego i zato da bih, kad god to poelim, stupila u kontakt s aneoskim kraljevstvom i svijetom duhova. Nije mi se moralo dvaput rei odluila sam nauiti ispravno meditirati. Dan poslije teaja anelica Anne mi se pojavila u mojem domu. Bila si vrlo uspjena na teaju; svi smo zadovoljni s tobom, rekla je. Tvoja sposobnost za kanaliziranje e jaati i postati jasnija to je vie bude koristila, objasnila je. Ono to je Emmy-Lou rekla o meditaciji je tono, ali takoer elim da zna da je meditacija jednostavan proces; to je samo sposobnost stiavanja uma, a kad ti je um tih, bit e ti mnogo lake komunicirati s nama. A sad u te, ako nema nita protiv, provesti kroz jednostavnu meditaciju. Ova posljednja reenica zapravo je bila vrlo ublaena u odnosu na ono to je slijedilo. Anelica Anne mi je rekla da se opustim i zamislim kako sjedim pokraj bistre rijeke, dan je prekrasan, a rijeka blago tee pokraj mene. Zatim mi je rekla da zamislim kako me rijeka odnosi na mjesto velike smirenosti unutar mene same. Kako sam sve vie ulazila u to mjesto savrenog mira, uinilo mi se da anelica Anne sve vie blijedi, toliko da sam se uplaila kako e nestati, ali onda je njezina prelijepa svijetloplava energija ponovo poela lagano pulsirati i snanije sjati. Postajala je sve blistavija, a onda je poela pulsirati takvim intenzitetom da sam osjetila kako mi je to previe, da ne mogu vie podnijeti, ali nekako sam znala da moram ostati fokusirana. A onda kao da se dogodila neka prilagodba s mojom vlastitom energijom; inilo se kao da se spojila s onom anelice Anne i mogla sam je i dalje nastaviti gledati. Nasmijeila mi se, a ja sam se osjeala uzvieno. Dobrodola kui, rekla je.
39

Kui? upitah. Zar sam kod kue? Da, dobrodola u kraljevstvo anela. Sve si dobro uinila i vrlo smo ponosni na tebe, odvratila je. Onda sam primijetila da druga boja ulazi u njezino udesno svijetloplavo prozrano tijelo. Ovaj put bila je to lijepa zelena nijansa; svjetlucala je i kao da se koncentrirala oko njezina lijevog ramena. Zatim joj je oko glave poela pulsirati nijansa apsolutno velianstvene grimizno-ljubiaste boje. Stajala je preda mnom i zraila pobonost. Tvoje boje, rekoh. Razliite su, sad ih je mnogo vie. Jo dok sam govorila, vidjela sam kako se u razliitim dijelovima njezina prozranog tijela poinju oblikovati neobino intenzivne boje. Postajale su tako jake da sam morala skrenuti pogled u stranu. Osjeala sam kako mi suze naviru na oi. Bilo je kao da nisam dostojna vidjeti da se takvo to dogaa preda mnom. U redu je, budi mirna, budi mirna, smirivala me anelica Anne. Kad gleda moje boje, gleda aneosko kraljevstvo. Rekla sam ve prije da nas ima mnogo pa zato ima i mnogo boja. Neto se istinski nevjerojatno poelo dogaati. Dok sam u udu promatrala lijepe boje, one su poele poprimati obrise pojedinanih anela. Pogledala sam u zelenu boju na ramenu anelice Anne i tamo se poeo materijalizirati visoki aneo mukog roda; njegove su se boje izmjenjivale od zelene do nijansi svijetle ruiaste. Kaem da se poeo materijalizirati aneo mukog roda, ali sad znam da aneli zapravo nemaju rod, nego se nekome prikau kao muko ili ensko, ovisno o tome kako osoba koja komunicira s njima percipira anela. Ovaj koji se stvarao pred mojim oima bio je visok mukarac, koji je imao najbrinije lice koje sam ikad vidjela. Oi su mu bile blage i sjale su ljubavlju. Onda je progovorila anelica Anne: Ovo je arhaneo Rafael, Boji sluga. Ovdje je da pomogne svakome tko pati od bolova, naroito ako se ne moe rijeiti prolih boli ili trauma ili ako je pod bilo kakvom medicinskom skrbi. Arhaneo Rafael je tu da ti pomogne. Mora ga samo pozvati. Arhaneo je zatim izblijedio i stopio se sa svijetlim tijelom anelice Anne.
40

Tada mi je pogled privukla jaka nijansa grimizno-ljubiaste boje koju sam vidjela oko glave anelice Anne, i preda mnom se stvorio drugi prelijepi aneo. Ovaj je imao mnogo sitniju figuru, a lice mu je bilo kao da se zabavlja. Izgledalo je kao da mi eli ispriati vic, ali trenutak nije ba povoljan; oi su mu treperile i smijale se. Ovo je arhaneo Gabriel, rekla je anelica Anne. O n je predivan aneo usmjeravanja, ili ako ti u ivotu treba vie humora i smijeha on je tu. Isto tako ako planira obitelj i treba ti savjet, on ti je na usluzi. Zatim se preda mnom stvorio drugi aneo. Bio je vrlo impresivan, vrlo vrst i odavao je dojam jakog autoriteta. Njegove su boje sjajile blistavo bijelo, a oko njega su iskrili zlatni proplamsaji. ak se i glas anelice Anne promijenio iz potovanja dok ga je predstavljala. Ovo je arhaneo Mihael, nositelj Bojeg maa pravde i plamena svjetlosti, rekla je, kao da i sama osjea strahopotovanje prema njemu. Mihael je uvijek tu za vas koji se osjeate izgubljeni ili bez nade. Moda imate problem s alkoholom ili drogom i svijet vas je odbacio; ako je tako, okrenite se arhanelu Mihaelu i zamolite ga da svoj ma zatite usmjeri prema vama i vai e se svjetovni problemi otopiti. Stopala anelice Anne bila su obavijena lijepom nijansom ute boje, i dok sam gledala, pojavio se jedan aneo manji od ostalih. Ovo je arhaneo Uriel, rekla je anelica Anne. Ako vam ivot postane dosadan ili vas zbunjuje, samo pozovite Uriela. Ako osjeate da samo besciljno plutate ili ste stalno na raskriju ivotnih puteva, on e vam u ivot unijeti Boju ljubav i smirenost. Dok sam gledala anelicu Anne, primijetila sam da joj se boje opet vraaju u njezinu prvotnu svijetloplavu. Pogledala me je i rekla: Postoji jo mnogo drugih anela i s vremenom e ih upoznati i raditi s njima. Svaki od njih ima sposobnost pomagati i voditi ljude u svim podrujima svakodnevnog ivota.
41

Oni samo ele donijeti radost, mir, ljubav, napredak i obilje u ljudske ivote, ali upamti, cijelo aneosko kraljevstvo sastoji se od ljubavi Boje koja ve ivi unutar svakoga pojedinca. Idi sad i poni djelovati. Rekavi to, njezina se energija poela rasipati i polako je nestala, no znala sam duboko negdje u sebi da ono to mi je bilo pokazano, predstavlja samo poetak dugog putovanja na koje sam se spremala poi aneli i ja.

42

Planina

promjene

rije tri godine odluila sam podnijeti zahtjev za promjenu osobnog imena i legalno ga promijeniti iz Penelope Gibbs u Francesca Brown. Nije to bila lagana odluka i prouzroila je prilino mnogo metea i nezadovoljstva, ne toliko meni koliko mojoj uoj i iroj obitelji. Objasnit u razloge zbog kojih sam to uinila, a oni e se itateljima ove knjige uiniti prilino ekscentrinima. Meutim, na kraju krajeva, za mene je to znailo samo uiniti ono to su aneli od mene traili, a kao i obino, bili su apsolutno u pravu.

Kad smo se doselili u Blanchardstown, odmah smo se sprijateljili s jednim mladim parom, Kieranom i Catherine, koji su ivjeli odmah do nas. Bili su sjajni susjedi i zaista smo postali dobri prijatelji u vrlo kratkom vremenu. Kao to moete i zamisliti, bili smo presretni kad su nam rekli da se planiraju vjenati, a jo sretniji kad su nas pozvali na vjenanje u kolovozu 2001. Vjenanje se trebalo odrati u Letterkennyju, u okrugu Donegal, jer Kieran potjee iz Sjeverne Irske. Trebalo je biti u subotu pa smo Fran i ja odluili otputovati u Donegal u petak i vratiti se u Dublin odmah u ponedjeljak.
43

Krenuli smo rano u petak ujutro, jer je put do Donegala dug ako se ide automobilom. Moja je energija svakim danom sve vie jaala, osjeala sam se sretno i radovala se vikendu pred nama. Putovali smo moda nekoliko sati kad mi je odjednom u mislima bljesnula slika neke planine. Bila je vrlo stvarna i mogla sam vidjeti svaki detalj na njoj. Tad sam ve znala da kad mi aneli poalju sliku bilo ega, onda to ima neku svrhu pa sam obratila veliku pozornost na prizor koji sam ugledala. Vidjela sam stazu koja je vodila uzbrdo i inilo se da ide preko planine. Imala sam osjeaj da je mnogo ljudi prolo tim putem. Prizor planine je bio prekrasan, ali takoer sam osjetila da to mjesto obavija tuga. Slika planine je naposljetku izblijedjela, ali ostao mi je jak osjeaj da je planina vana i da u je ponovo vidjeti. Rekla sam Franu to sam vidjela, a on mi je odgovorio da se moda radi o jednoj od planina u Donegalu i da moda samo vidim podruje u koje putujemo i gdje emo provesti vikend. Ali ja sam znala da planina ima mnogo vee znaenje od toga. Kad smo napokon stigli u Donegal, uzeli smo sobu u hotelu, a Fran je odluio otii u etnju da protegne noge. Ja sam odluila ostati u sobi i moda malo pridrijemati. Samo to sam legla na krevet, a u svijesti mi se ponovo pojavila slika planine. Ovaj put je bila jo ivlja; vidjela sam ljude kako se kreu po stazi, a onda zaula i glas koji je izgovorio sljedee rijei: Ovo je mjesto gubitka i velike promjene. To je sve to je rekao i onda je slika izblijedjela. No sad sam vrsto odluila saznati vie o toj planini i zato se ini da je toliko vana anelima. Te smo veeri Fran i ja veerali u hotelu, a onda smo odluili otii u neki pub na pie. Ponovo sam Franu rekla da sam vidjela planinu i da je oito vano da saznam neto vie o njoj. I tako, dok je za ankom naruivao pie, upitao je barmena ima li u blizini kakvih planina. Planine? uzvratio je. Jedina planina koju je ovdje vrijedno vidjeti je Muckish. im mi je Fran izgovorio ime Muckish, znala sam da je to planina koju sam viala i da moram otii tamo.
44

Sljedei smo dan uivali u prelijepom vjenanju Kierana i Catherine. Ceremonija je bila krasna i izgledalo je da e potrajati dugo u no kad sam se okrenula Franu i rekla: Mislim da je vrijeme da krenemo na spavanje. elim rano ustati i biti spremna ujutro poi saznati neto vie o Muckishu. Kad smo ujutro krenuli automobilom prema planini lagano je kiilo. Dok smo vozili seoskim cestama, odjedanput sam postala svjesna da imam osjeaj velikog iekivanja. Nisam znala ega, ali znala sam da se u tom trenutku nalazim tono gdje treba. Kad smo izali iz jednog zavoja, pred nama se pokazala planina. Stajala je pred nama kao da neto uva i kao da pazi kome e otkriti svoju tajnu. Dok smo stajali u podnoju, vidjela sam istu stazu kao i ranije u mislima; uspinjala se i vodila preko planine. Polako smo poeli pjeaki sve dok nismo doli do pravog puta koji je vodio na planinu. U jednom trenutku, dok jo nismo stigli ni do pola puta, naili smo na kip Djevice Marije. Na oblinjem zidiu sjedio je neki starac. Budite paljivi dok se uspinjete, danas je vrlo klizavo, upozorio nas je. Kimnuli smo mu i nastavili dalje. Kako smo napredovali, put se nakratko sputao nizbrdo i odveo nas u malu udolinu. Odjedanput mi se promijenila svijest. Sve se promijenilo. Kao da je cijela dolina poprimila drugu dimenziju, sve je oivjelo, potpuno oivjelo. Sve je u jednom trenutku postalo neokaljano cjelovito to je jedini nain na koji to mogu opisati. Dogodilo se poput munje ak i bre. Mogla sam uti travu kako raste; osjetila sam oko sebe sve male ivotinje na planini; ptice su letjele i inilo mi se kao da sam s njima u letu. Imala sam vrlo udan osjeaj da razumijem kako sam napravljena od iste tvari kako i trava, nebo, planina i sve na njoj. Odjedanput sam shvatila pravo znaenje Bojeg svijeta. On je jedno. Stvorio ga je Bog i iako su u njemu mnoge ivotinje i ljudi i stvari, svijet je ve savreno cjelovit postoji samo Bog koji se pojavljuje u obliku ivotinja, ljudi i stvari. Sve je jedno. To me otkrie zaprepastilo. Osjetila sam se kao osoba potpuno neznaajnom; zapravo, u tom sam trenutku i na tom mjestu nestala.
45

Okrenula sam se pokuavajui neto rei Franu, ali nisam mogla; ono to sam doivjela bilo je izvan rijei, rijei to nisu nikako mogle opisati. inilo se da sve savreno postoji u ovom golemom prostoru; sve je jednostavno bilo tamo u boanskom poretku, onako kako je Bog smislio. Bilo je savreno isto. Na neki nain znala sam da bismo se trebali nastaviti penjati pa smo krenuli dalje sve dok pred sobom nismo ugledali malu istinu. Rekla sam Franu da u poi jo malo naprijed i sjesti, jer sam eljela zastati i pokuati shvatiti sve to mi se dogaalo. Ali nisam imala vremena sjesti. Niotkuda se pojavila dama odjevena u neto to je izgledalo kao prilino stara ali dobra ladanjska odjea od tvida. Pojavila se preda mnom na istini. Znala sam da je anelica iako je nikad prije nisam vidjela. Zraila je ljubaznou iako je izgledala prilino ozbiljno. Bolje sam pogledala kakvu to odjeu ima na sebi; bila je to neka vrsta pelerine od tvida koja joj je padala do struka, a veliki bro ju je drao na ramenima. Imala je suknju od grubog tvida i otvorene sandale vezane konom vrpcom visoko iznad glenjeva. Iako je odjea izgledala prilino grubo, ipak je bila kvalitetna, a anelica je zraila sigurnou, kao da je ovo njezino mjesto, i osjea se kao kod kue. Onda je progovorila. Ovo je mjesto gubitka i velike promjene. Iste rijei koje sam ula prije u hotelskoj sobi. Nisam se mogla dosjetiti to bih drugo rekla osim: Zato si me dovela ovamo? Svi mi moramo davati, odgovorila je. Sad je doao trenutak da nam da svoje ime. Pogledala sam je zbunjeno dati im svoje ime, to je time htjela rei? Ne razumijem; eli da ti dam svoje ime? upitala sam. Da, vie nisi Penelope Gibbs. Odsad e biti Francesca Brown, odgovorila je. Francesca Brown? zbunjeno sam ponovila. Nikad nisam ula za nju. Zato bih tako promijenila svoje ime? Je li ona netko koga u upoznati? Penelope Gibbs je mrtva; oduvijek si bila Francesca Brown,
46

ula sam odgovor. Dok si bila bolesna, tvoja je dua zazivala. elju da ode kui. Bog je uo te povike i uzeo je tvoju duu. Ali tvoje putovanje ovdje na Zemlji jo nije gotovo; jo ima posla pa si se vratila, ali odsad e biti poznata kao Francesca Brown. Ona je tvoj pravi identitet i kroz nju e obavljati na posao ovdje na Zemlji. Ali nisam umrla; moja me dua nikad nije napustila, rekoh i dalje smetena. Sve se dogaa zbog nekog razloga. Bog ima mnogo naina; dua te napustila i sad si Francesca Brown. Imaj vjere; sve je u redu, odgovorila je anelica. Pogledala me i nasmijeila se. Osjeala sam kako me ispunjava njezina blaga energija, ali prije nego to sam stigla ita rei, energija joj je poela blijedjeti, ostavljajui me samu na planini i prilino udaljenu od Frana. Sjela sam na oblinji veliki kamen. Shvatila sam da drhtim i da sam potpuno zbunjena. Moe li to biti istina? Je li me moja dua zaista napustila tijekom bolesti? U jednoj fazi zaista je izgledalo kao da me je sve napustilo; sva mi je energija nestala, ali nikad nisam izgubila volju za ivotom i nikad nisam dobila neki znak da je Bog uope zainteresiran za moj ivot, sve dok mi se nije prikazala anelica Anne. No upravo sam doivjela ovo iskustvo i ova je anelica bila sigurna da sad imam nov identitet nekoga tko se zove Francesca Brown. Tada se pojavio i Fran i sjeo uz mene. Jesi li dobro? Dugo si samo zurila u to jedno mjesto, ree on pokazavi na mjesto gdje se bila pojavila anelica. Ne znam, odgovorila sam. Dogodilo mi se neto vrlo neobino. Ispriat u ti kasnije. Osjetila sam da mu sad ne mogu ni poeti objanjavati to se upravo dogodilo. Kia je sad poela jae padati i trebali smo se poeli sputati s planine. Bilo je prilino naporno popeti se dovde i tlo je postalo klizavo, ali ipak nisam eljela napustiti to mjesto. Kao da sam prije polaska morala otkriti jo neto. Meutim, Fran je inzistirao da krenemo natrag. Polako smo poeli silaziti, pomno pazei jer je tlo niz padinu bilo vrlo vla47

no. Kad smo naposljetku stigli do mjesta na kojemu se nalazio kip Djevice Marije, starac kojeg smo ranije vidjeli, jo je bio tamo i pozdravio nas je. Jeste li uivali u etnji? upitao je. Jesmo, odgovorila sam. Planina je lijepa. Jeste li vi odavde? Itekako jesam, i moj otac prije mene, i njegov otac takoer, ree on nasmijavi se. Znate li zato se ova planina zove mjestom velikog gubitka i velike promjene? upitala sam. Naravno da znam, ree on. Mnogi ljudi koji su u doba gladi odlazili u Ameriku i Australiju, morali su prijei ovu planinu kako bi iz Donegala stigli u luku Derry. Pokazao je rukom na mosti koji smo ranije vidjeli i rekao: Ovaj most je poznat kao Most tuge. Mnogo je ljudi stajalo na njemu i gledalo za sobom u selo koje su ostavljali kao i svoju voljenu obitelj. Okrenuli bi se, mahali svojim voljenima, koji bi im uzvratili, a onda bi napravili jo nekoliko koraka i zauvijek otili u novi svijet. Dok je govorio osjetila sam kako mi naviru suze; mogla sam osjetiti gubitak tih ljudi davno prije, tugu koja je bila gotovo nepodnoljiva. Sad sam razumjela zato sam dovedena ovamo ovo je zaista bilo mjesto gubitka i velike promjene i od mene se sad trailo da se promijenim. Trailo se da se neega odreknem. Ba kao to su i se i oni emigranti prije mnogo godina morali odrei svojih dragih, kako bi prokrili put prema neem novom, tako se i od mene sad trailo da se odreknem neeg dragocjenog tako da novo moe doi i poeti djelovati. Zahvalili smo starcu i rukovali se s njim. vrsto mi je stisnuo ruku i rekao: Ako smijem pitati, kako se zovete, gospoo? Francesca, rekla sam. Francesca Brown. Ako sam mislila da e doivljaj s planine Muckish biti jedino iznenaenje koje su mi aneli pripremili za taj dan, prevarila sam se.
48

Fran i ja odluili smo se vratiti u hotel drugim putem jer je jo bilo rano poslijepodne. Vozili smo se sve dok nismo stigli do prelijepe plae, gdje smo stali i odluili malo proetati. Dok smo hodali, pokuala sam Franu objasniti to se dogodilo na planini i da me je anelica zamolila da promijenim ime. Izgledao je stvarno zabrinut dok sam mu detaljno prepriavala to mi je anelica rekla da uinim. Sto emo rei djeci, tvojoj obitelji, mojoj obitelji? upitao je zabrinuto. Pomislit e da je sve to suludo i udno. Mislim da se ne mora sve dogoditi odjedanput, uzet emo si vremena i isplanirati, rekoh. Onda sam se sjetila rijei anelice i rekla: Vjeruj. Bog ima mnogo raznih naina. Kad smo otili s plae i poeli se voziti natrag prema hotelu, naili smo na jedan drugi hotel. Poela je padati veer i u prvom sumraku ugledali smo treperava svjetla hotela. Zastanimo ovdje i popijmo neto, predloio je Fran. Mislim da je osjeao kako nam je oboma potrebno pie nakon onog to se dogodilo na planini! Pristala sam pa smo skrenuli prema hotelu. Onda se dogodilo neto neobino. Dok sam gledala parkiralini prostor ispred hotela, na kojemu je bilo mnogo autobusa i nekoliko automobila, postala sam svjesna pet ili est anela koji su stajali iza nekih ljudi, a svi su oni ulazili u hotel. Odmah sam pomislila da to moraju biti aneli uvari, jer su ih pratili sasvim izbliza i inilo se da je svaki aneo zainteresiran samo za odreenog ovjeka. Bilo je kao da ih s ljubavlju prate u stopu. Dok sam iva, neu zaboraviti to se dogodilo sljedee. Kad smo uli u hotel, aneli su doslovno bili posvuda, cijela je zgrada bila osvijetljena njihovim arobnim svijetlim tijelima. Taj me je prizor preplavio i nisam mogla skrenuti pogled. inilo se da je tamo doslovce na desetke anela. Uli smo u predvorje hotela i naruili pie. Kako su novi ljudi ulazili, tako su ih pratili aneli iza ili pokraj njih i sve se vrijeme inilo da je svaki aneo potpuno zaokupljen pojedinom osobom. Naposljetku, svi su ljudi otili iz hotelskog predvorja, i prostorija kao da se zamraila dok je zaudna energija anela izlazila
49

s ljudima. Ali jo mi je neto privuklo pozornost: iako je svaki aneo sjajio apsolutno jarkim svjetlom, neki od ljudi koje su oni pratili nisu izgledali dobro, zapravo jedno ili dvoje izgledali su doista bolesno. Odnekud smo zauli neku glazbu; zvualo je kao da svira ivi sastav, a ja sam prepoznala jednu pjesmu uz koju sam prije mnogo godina plesala. Nakon nekog vremena ustala sam da odem u zahod i dok sam se vraala, glazba je postala zaista glasna i inilo se da dolazi iz jedne pokrajnje prostorije. Nisam mogla odoljeti; morala sam proviriti u tu sobu. Ono to sam vidjela kad sam otvorila vrata, natjeralo me da se ukipim na mjestu. Posvuda su bili aneli; njihova prisutnost je bila toliko jarka da je cijela prostorija bila osvijetljena poput prekrasnog kaleidoskopa od te energije ljubavi. Kad bi neki ljudi ustali i zaplesali, izgledalo je da su aneli presretni zbog toga, a neke sam vidjela kako stoje iza ljudi i pokuavaju ih navesti da ustanu i zapleu; bio je to radostan i blistav prizor. Odjedanput sam osjetila potrebu da im se pridruim u plesu pa sam otila natrag u predvorje pitati Frana eli li mi se pridruiti u sobi za ples. Ali ne moemo samo tako ui i poeti plesati. Nikoga ne poznajemo, protivio se on. Imam osjeaj da e sve biti u redu, samo mi vjeruj, odgovorila sam mu i povukla ga da ustane sa svoje stolice. Kad smo uli u prostoriju, pred nama je plesao jedan par i odmah su nam oslobodili prostor kao da nas pozivaju da zapleemo. Sastav je svirao drugu melodiju izvrsnu za ples i Fran i ja smo poeli uivati dok smo plesali sa svim tim dragim ljudima a vjerojatno i s etrdeset anela! Ostali smo i otplesali jo tri plesa sve dok se nismo malo umorili i sjeli na stolce, poredane uz zidove. Onda su dvije djevojke, otprilike u kasnim dvadesetim godinama, dole i sjele do nas. Svi se izvrsno zabavljaju, rekla sam jednoj od njih. D a , odgovorila je. Jeste li doli sa skupinom iz Galwaya ili iz Dublina? Morala sam joj rei istinu da smo se Fran i ja nepozvani uvukli na njihovu zabavu, jer nam se inilo da je jako
50

dobra. Glasno se nasmijala i rekla: Dobro nam doli; sjajno je ustati i otplesati, dobro je to za duu. Sloila sam se s njom i zahvalila joj na dobrodolici. Zakljuili smo da je vrijeme da se vratimo u svoj hotel na veeru. Ali dok smo hodali preko hotelskog parkiralita prema svojem automobilu, neto mi je privuklo pozornost. Blizu naeg auta bio je parkiran veliki bijeli autobus, a na njemu je crvenim slovima bilo ispisano ime jedne velike dablinske bolnice za lijeenje raka, dok sam na drugom autobusu primijetila ime dobro poznate grupe za potporu oboljelima od raka. Onda mi je sinulo. Svi oni ljudi u hotelu bolesnici su u razliitim fazama bolesti, a s njima su njihovi aneli uvari koji im daju potporu u onome to je vjerojatno najtee razdoblje u njihovim ivotima. Dok smo se vozili natrag u svoj hotel u Letterkennyju, osjeala sam se tako poaenom i poniznom zbog tih zauujuih ljudi, njihova duha i energije. Nala sam utjehu u spoznaji da su njihovi aneli uvari uz njih. Poeljela sam zaustaviti automobil, vratiti se i rei svakome od njih tu veliku istinu, da su aneli uvari uz njih, ali nekako sam znala da jo nije moj zadatak da im to kaem.

51

Duhovni vodii

udi me esto pitaju koja je razlika izmeu duhovnog vodia i anela. Dakle, duhovni je vodi razvijena dua nekoea tko je preminuo i otiao s ove zemlje, ali vraa se pomagati ljudskim biima na njihovu ivotnom putu dok su jo na zemlji. Neki duhovni vodii visoko su razvijena bia koja ljudima mogu donijeti veliku utjehu u ivotu, dok su drugi manje razvijeni i njihov zadatak u svijetu duhova nije toliko jasan. Ljude koji mogu kontaktirati s duhovnim vodiima ponekad zovemo mediji ili vidovnjaci. Aneo je nebesko bie svjetla koje alje Bog. Ali zadaci koje obavljaju duhovni vodii i aneli potpuno su razliiti. Neki duhovni vodii mogu predstavljati veliku utjehu onima koji ive na Zemlji, no aneo nam zapravo moe pomoi da se pribliimo Bogu; oni su Boji glasnici i njihovo je svjetlo zapravo Boje svjetlo. Imam mnogo duhovnih vodia koji mi se redovito javljaju. Jedan od njih je ameriki crnac, gospodin po imenu Eamon. Kad mi se prvi put javio rekao mi je da imam velik dar i da mogu donijeti mnogo sree i utjehe ljudima, da bi volio suraivati sa mnom. Pristala sam. Eamon je neprekidan izvor dobrog raspolo53

enja i pozitivne energije, a posebno dobro suosjea i brine se za nas na zemlji, koji smo upravo izgubili voljenu osobu. Imala sam mnogo ugodnih i pozitivnih susreta s biima iz duhovnog svijeta, a sve zahvaljujui Eamonovim savjetima i pomoi. Jedan susret za koji je zasluan Eamon, ostat e mi dugo u sjeanju, jednostavno zato to je bio vrlo lijep. Jedna starija gospoda dola mi je u posjet. Njezin sin doveo ju je do mojih ulaznih vrata; imala je sedamdesetak godina i izgledala je prilino staro i tuno. Kad smo poele razgovarati, iznenada mi se pojavio Eamon i rekao: Imam ovdje nekoga tko jako eli pozdraviti ovu gospodu. Tada se pojavio visok, zgodan mukarac i stao pokraj gospode. Znao je sve o njoj i govorio gdje su bili kad su udvarali jedno drugome, a onda i o njihovu branom ivotu. Reci joj da je volim i da svake veeri lijeem pokraj nje u krevet, prije nego to zaspi, ree on. ena je poela plakati i rekla je da osjea njegovu prisutnost pokraj sebe svake veeri. Onda je mukarac nabrojao mnoge pjesme koje su oboje voljeli i uz koje su obino plesali te mjesta na koja su esto odlazili. Reci joj da je nikad nisam zaboravio, zapravo nikad nisam otiao od nje ni za milimetar, svih ovih godina otkad smo razdvojeni, ree on s osmijehom ljubavi. Ali sad joj reci da moram ii, jer me na stolu ekaju jetrica s lukom i ne elim da mi se ohlade. Prenijela sam joj to mi je mukarac rekao, a ona je, naravno, potvrdila da su mu jetrica s lukom bila omiljelo jelo jeo ih je najmanje dvaput tjedno. To je bio tako dirljiv prizor da smo gospoa i ja malo zaplakale, a onda se nasmijale i neko vrijeme ugodno avrljale. Onda je nazvala svojeg sina da doe po nju. Kad je stigao, rekao je: Zaboga, to ste uinili s mojom majkom? Izgleda dvadeset godina mlaa nego kad sam je maloprije ostavio kod vas! To je bilo tako tipino za posao koji je Eamon radio, a bio je neumoran, uvijek u pokretu, pokuavajui pomoi na svaki nain. No Eamon takoer ima i praktinu crtu. Jedanput me je dola posjetiti ena, rekla bih, u kasnim dvadesetima. Imala je
54

mladu ker, ali bila je rastavljena od djetetova oca i inilo se da je prilino nesretna sa svojim ivotom. Objasnila mi je da trenutano ima dosta potekoa: radila je posao koji nije voljela, ali morala ga je zadrati kako bi izdravala sebe i dijete, i veinu vremena se osjeala potpuno usamljeno. Onda je na scenu stupio Eamon. Rekao je da je s njim djed mlade ene i da eli komunicirati sa svojom unukom. Iako nisam mogla vidjeti djeda, imao je mnogo savjeta za svoju unuku, koje je prenosio preko Eamona. Reci joj da bi trebala letjeti, to je neto to je oduvijek eljela, a ona to moe, rekao je. Upitala sam mladu enu razumije li tu reenicu da bi morala letjeti. Pogledala me s uenjem i rekla: O , da, oduvijek sam eljela biti stjuardesa, ali nekako mi se nije ukazala prilika da to postignem. Reci joj da ona to moe. Znam da ona to moe, i reci joj da e je lanovi obitelji podrati u tome, samo ako ih zamoli, rekao je njezin djed. Onda mi je Eamon dao jedno ime, Betty. Rekao je da je ona jako vana za mladu enu i imat e vanu ulogu u njezinu ivotu u nadolazeim godinama. Zato sam je upitala znai li joj neto to ime. Imam jednu tetku koja se zove Betty, i s njom sam vrlo bliska. Vrlo je dobra prema meni i mojoj keri, odgovorila je mlada ena. Jo smo malo razgovarale, a onda je ona otila. Vidjela sam je ponovo tek nakon osamnaest mjeseci, jednoga dana dok sam kupujui u lokalnom supermarketu sluajno naila na nju i njezinu ker. Sva ozarena rekla mi je: elim vam zahvaliti. Kad sam otila od vas, odluila sam poi za svojim snom pa sam se prijavila za mjesto stjuardese i dobila posao. Nije bilo lako, ali sad sam sretnija nego u bilo kojem razdoblju svojeg ivota, a obitelj mi je velika potpora, ukljuujui i tetku Betty, koja mi pazi na ker dok radim. Visoko letim i hvala vam. Zahvalite mojemu djedu, a naroito Eamonu. Eamon je zasluan i zato to me upoznao s mnogo vrlo posebnih ljudi; njegova energija neprekidno me iznenauje. On takoer ima sposobnost da dosegne due ljudi koji su preli u
55

svjetlost, bez obzira na dimenziju ili razinu koju nastavaju u svijetu duhova. Meutim, iznenadio me kad sam se probudila jedne noi u svojoj sobi u Dublinu i zatekla ga kako me promatra. to eli u ovo doba noi? upitala sam. Imam ovdje nekog vrlo posebnog tko se eli sastati s tobom, odgovorio je. Ustala sam i sjela na rub kreveta. Odjedanput, cijelu je sobu preplavilo vrlo lijepo njeno svjetlo; izgledalo je kao da je atmosfera ranog ljeta prenesena u moju sobu, i mogla sam osjetiti prekrasan svje miris. Odjedanput me ispunio osjeaj duboka mira i njena iekivanja. Dok sam gledala u mrak, preda mnom se pojavila mlada ena odjevena kao karmelianka. Drala se velianstveno i odavala dojam spokoja i mira. Upitala sam je kako se zove. Zovem se Tereza, sveta Tereza iz Lisieuxa, odvratila je. Primijetila sam da joj se do nogu nalazi mala izboina od crvenkasto-smee gline i vr napunjen vodom. Sagnula se i poela mi s malo gline trljati stopala, a onda ih je isprala vodom iz vra, sve dok nisu bila ista. Ponovila je to i s drugim stopalom, a onda se nasmijeila najdivnijim slatkim osmijehom. Bila sam oarana. Zato si mi to uinila sa stopalima? upitala sam. Zato da moe laganije kroiti u svojem poslu, odgovorila je. Nakratko je jo stajala nada mnom i smijeila se, a onda je njezina slika poela polako blijedjeti u sobi. Prisutnost te mlade ene ostala je jo dugo sa mnom nakon to je nestala. Teko mi je rijeima opisati uinak koji je ostavila na mene. Osjeala sam se osnaeno, kao da mi je podarena skrivena snaga ija je mo bila u suosjeanju, njenosti i sluenju onome to je dobro. To nije jedini put to me posjetila sveta Tereza. Opet mi se prikazala otprilike etiri godine poslije, ali taj put u gradiu Orihuela Costa, blizu Alicantea u junoj panjolskoj. Sjedila sam na lealjci i uivala u suncu, a onda sam leerno posegnula za knjigom jednog dobro poznatog spiritualnog pisca, knjigom koju sam povrno itala prethodnih nekoliko dana. Bez ikakva poseb56

na razloga otvorila sam knjigu na odreenoj stranici i tamo su se nalazile rijei Sveta Tereza iz Lisieuxa. Odmah sam osjetila da me obuzima onaj isti duboki mir, kao i onda u mojoj spavaoj sobi. Ali sad sam sjedila na terasi za sunanje i kad sam pogledala u zid nasuprot mene, poela sam nazirati sliku prekrasne rue koja se oblikuje. Zatim sam u glavi ula glas koji mi govori: Ne boj se, to sam ja, Tereza. Tog poslijepodneva puhao je blagi povjetarac i mogu samo rei da dok mi je povjetarac hladio tijelo, inilo se da sa sobom nosi dubok mir i ljubav; inilo se kao da se povjetarac sastoji od ljubavi. Odjedanput su me preplavili osjeaji i poeljela sam zaplakati. Zato si mi opet dola? upitala sam. Znam da ima veliku odanost prema Bogu, doao je odgovor. Ali elim da mu vjeruje jo vie. elim da mu se jo vie moli. Dok su se te rijei oblikovale, imala sam osjeaj kao da me obavija plamen, vatra ljubavi. Osjeala sam je svuda oko sebe, kroz sebe i kad sam opet pogledala u zid, slika rue sad je bila toliko sjajna da ju je bilo tee gledati dulje od sekunde. Zaklopila sam oi, a glas je rekao: Ostani sa mnom, dijete moje. Uvijek sam s tobom, a tvoje su molitve uvijek usliane. Drhtala sam i treperila od ekstaze, a kad sam otvorila oi, slika rue nestala je sa zida no imala sam isti osjeaj kao i onda kad me posjetila sveta Tereza. Osjeala sam se obnovljeno, kao da sam dobila nov izvor prekrasne snage. Poslije sam saznala da je sveta Tereza iz Lisieuxa, poznata i kao Mali cvijet Isusov, bila vrlo odana Bogu i postala karmelianka u ranoj dobi. Roditelji su joj bili vrlo religiozni. Otac Louis pokuao je postati redovnik, ali odbili su ga jer nije znao latinski. Njezinu majku Azelie takoer nisu primili u samostan jer su smatrali da ne osjea poziv; umjesto toga zamolila je Boga da joj podari mnogo djece i dopusti da sva budu u slubi Bojoj. Louis i Azelie upoznali su se 1858. i vjenali samo tri mjeseca poslije. Imali su devetero djece od kojih je samo pet keri Marie, Pauline, Leonie, Celine i Tereza preivjelo. Tereza je bila najmlaa.
57

Eamonu moram zahvaliti za oba Terezina neoekivana posjeta. Ali Eamon nije samo vodi izmeu mene i duhovnog svijeta, on je takoer jedan od najpraktinijih, suosjeajnijih i uslunijih bia koje sam upoznala; na neki udan nain on gotovo da ima ljudske osobine. Smatram ga jednim od svojih najboljih prijatelja. On je za mene izvor beskrajne potpore i savjeta, jer zaista sam se brinula zbog posljedica promjene svojeg imena i kako e to djelovati na moju obitelj. No on me uvjeravao da e se Fran s vremenom priviknuti na to. Takoer mi je potvrdio da je apsolutno tono ono to mi je rekla anelica na planini u Donegalu. Jo mi je rekao da e mi se sve vie toga otkrivati kako budem nastavljala svoje putovanje s anelima. Moram rei da sam, od trenutka kad smo sili s one planine, zapravo osjeala kako moje staro ja polako nestaje. Na neki neobjanjiv nain zaista se inilo kao da sam oduvijek bila Francesca Brown. Osjeala sam kao da je Penelope Gibbs bila samo jedno iskustvo kroz koje sam morala proi, a kad sam to uinila, postala sam spremna opet prihvatiti svoj pravi identitet. Kaem o p e t zato to sam od trenutka kad sam ula ime Francesca Brown, osjeala kao da je intimno poznajem. Za mene je prihvaanje tog novog identiteta bilo kao da navlaim staru rukavicu, dobro znajui da e mi savreno pristajati jer sam je ve prije nosila. Kako je vrijeme prolazilo, ne samo da mi se promjena imena inila kao neto ispravno to treba uiniti, nego i kao neto prirodno. Ali naravno, ako odem i promijenim identitet, to nee utjecati samo na mene. Veliku brigu predstavljalo mi je kako e to utjecati na druge ljude. Ali Eamon je bio u pravu to se tie Frana. Vidjela sam u njemu postupnu promjenu; postajao je sve vie zainteresiran za duhovni svijet i ideju da aneli postoje. Tome je pripomogla i injenica da bi mi anelica Anne esto davala neku informaciju moda o nekoj osobi koju smo poznavali i o tome to e se toj osobi dogoditi u ivotu, ili ak i o smjeru u kojem e neki svjetski dogaaj krenuti o neemu to bi se i ostvarilo. Mislim da
58

je na poetku sve to fasciniralo Frana, no sad je poelo ostavljati dublji dojam; kod njega se definitivno pojavio ozbiljan interes za prisutnost anela. Meutim, i dalje je bio vrlo praktian i ozbiljan kad se radilo o tome da preuzmem potpuno nov identitet. Najvie ga je brinulo kako e to utjecati na nau djecu. Jason je u to doba imao petnaest godina, a Dwayne trinaest. Odluili smo da emo im pokuati polako priopiti tu vijest o promjeni imena, a Fran se dosjetio da im kaemo kako e Francesca Brown biti ime kojim u se sluiti kad drugim ljudima budem govorila o postojanju anela. Mislio je da e tako djeaci dobiti priliku da se priviknu na to novo ime, a da im se ime Penelope Gibbs ne izbrie potpuno iz ivota. Na nae iznenaenje, sve je prolo vrlo dobro i inilo se da nijednog od njih to ne uznemirava. Obojica imaju dobar osjeaj za humor i znali bi se vratiti iz kole i rei mi neto poput: Bok, Penny, hou rei Francesca, ne zapravo je Penny zar ne? inilo se da sve primaju lako i u hodu, a rezultat je bio da smo Fran i ja osjetili olakanje i rijeili se stresa. Iznenadila sam se jedne veeri kad se Fran okrenuo prema meni i rekao: Zna, kad govori o anelima, pretvara se u drugu enu. Zaista? Na koji nain? upitala sam. Pa, poprima drugaije manire, odgovorio je. Promijene ti se geste, pokreti rukama; postane ivahna, a ak ti se donekle promijeni i glas. Izgleda kao da si ti, a opet nisi; ini se kao da je neto iza tebe to se kroz tebe izraava. Taj me razgovor malo iznenadio. inilo se da smo zajedniki poeli dijeliti sve dublje razumijevanje o anelima i njihovu elju da rade sa mnom. To me jako razveselilo, a Eamon je opet bio u pravu jer mi je stalno govorio da neu morati krenuti na to putovanje s anelima potpuno sama.

59

Joanna

U mojem susjedstvu i dalje poela se iriti vijest o mojoj povezanosti s anelima i sve vie ljudi poelo mi je dolaziti na vrata i pitati mogu li im pomoi da i sami uspostave vezu s anelima. Bila sam apsolutno ushiena time jer volim iskoristiti svaku priliku da govorim o anelima i svojim iskustvima s njima, naroito sad kad su mi se poeli prikazivati mnogi aneli i duhovni vodii. To je bilo za mene vrlo dobro razdoblje; poela sam u svojoj osobnosti primjeivati velike promjene, a neke stvari koje su me prije zanimale ili su mi se inile vanima, nisu to vie bile. Na primjer, uvijek sam puno itala romantine romane, ali sad me te knjige vie nisu privlaile. Isto se dogodilo s mojom najdraom glazbom: vie nisam mogla sluati mnoge glazbenike i pjevae koje sam dotad voljela. Primijetila sam promjene i u odnosima s drugim ljudima: ljudi koji su mi bili dugogodinji prijatelji polako su se udaljavali, a ponekad bih ak morala ustati i napustiti neko drutvo u kojem sam se nalazila. Nije to imalo nikakve veze sa samim ljudima, oni su bili isti kao i uvijek, ali ja sam osjetila da za mene vie nije dobro da budem s njima. Cesto sam se zna61

la pitati to radim i zato sam prisutna u odreenim situacijama i onda bih morala otii. I tako su se u mojem ivotu dogaale velike promjene kad mi se jednoga dana pojavila Joanna, mali duhovni vodi. Prvi put mi se prikazala jednog poslijepodneva u mojoj kui u Blanchardstownu. Krhka, prekrasna djevojica, duhovni vodi, sa zlatnosmeim uvojcima, prodornim sivim oima i velikim vedrim osmijehom. Ula sam u nau blagovaonicu i odjedanput postala svjesna da se u sobi igraju djeca. Zapravo, ula sam njihove glasove dok su ciala od zadovoljstva i zabavljala se. Onda sam vidjela kako obris te lijepe djevojice postaje sve jasniji. Iznenadila me njezina energija, iako se inilo da je oprezna prema meni. Na neki je nain bila drugaija od svega to sam prije doivjela u aneoskom kraljevstvu ili duhovnom svijetu, na potpuno ist, neokaljan, djeji nain. S uenjem sam se zagledala u nju, u to nestano djevoje, i nakon nekog vremena upitala je: Tko si t i ? Bila je srameljiva i oklijevala je prije nego to je odgovorila. J a sam Joanna i katkad u ti moi pomagati u poslu. Onda sam je upitala odakle dolazi. ivim u svjetlu, odgovorila je. Umrla sam od leukemije kad mi je bilo est godina, a sad sam na nebu. Upitala sam je kako e mi pomagati. Joseph mi doputa da se brinem za djecu koja su upravo dola na nebo i bit u s tobom ako itko zatreba pomo nakon to im umre dijete. Bila sam potpuno zapanjena tom izjavom. Tko je Joseph? upitala sam je. Joseph je aneo, aljiv je i drag i brine se za svu malu djecu koja su preminula, odgovorila je. Onda se lagano okrenula od mene. Sto ne valja? Zato si se posramila?, njeno sam je ispitivala.
62

Ne znam mogu li ti to rei, moda mi Joseph nee dopustiti, rekla je sa sumnjom u glasu. Prolo je nekoliko trenutaka, a onda je rekla: Svakako, u redu je, mogu ti rei. Upravo su preminule tri bebe i vrlo sam uzbuena. Brinut u se za njih. Dok mi je Joanna to govorila, istodobno mi je doputala da vidim najljepi prizor. Pretpostavljam da biste ga mogli nazvati pogledom u djeji vrti, ali nije bio nalik nijednom djejem vrtiu koji sam ikad vidjela. Tamo sam ugledala Joannu s drugim djejim likovima, otprilike istih godina kao i ona, a svi su isijavali vrlo mirnu, prekrasnu, spokojnu energiju. Svi su se brinuli za prekrasne bebe u krevetiima poredanim u redove. Bila sam zapanjena i htjela sam zaplakati, koliko je to bilo divno. Onda je Joanna rekla: Ako pogleda novine, nai e imena triju beba koje su umrle. Te sam veeri izala i instinktivno kupila dablinske novine Evening Herald. U rubrici Umrli primijetila sam imena troje umrle dojenadi. Bila sam skamenjena i nisam znala to bih rekla ili pomislila. S jedne strane me ispunjavala alost zbog to troje jadne djece iji su ivoti bili tako kratki, ali opet, kao da nisam mogla biti tuna nakon vizije koju mi je Joanna pokazala, kako se brinu za tu djeicu. Zaplakala sam, ali osjetila sam i radost i veliku zahvalnost. Izrezala sam tu obavijest iz novina i imam je i dan-danas. Palo mi je na pamet da stupim u kontakt s roditeljima te drage djeice i da im pokuam objasniti kako je sve u redu, ali odustala sam jer mi Joanna nije objasnila ni predloila da uinim takvo to. Prolo je neko vrijeme od susreta s Joannom, kad se opet materijalizirala u mojem domu u Blanchardstownu i kad smo opet imale priliku za razgovor. Dok smo razgovarale, postala sam svjesna da je na odreenoj distanci, malo povuena i da joj energija nije tako sjajna kao prije. Upitala sam je li sve u redu. Danas sam tuna jer mi nedostaje moja lutka Djetece, rekla je. Voljela sam svoju lutku, ali mama mi je nije stavila u lijes jer ju je i ona voljela i lutka ju je podsjeala na mene. Zato ju je stavila na stoli u svojoj spavaoj sobi, ali meni nedostaje
63

moja lutka. Odmah sam osjetila potrebu da upitam Joannu bi li eljela drugu lutku. Istog trena se razvedrila i nasmijeila. O , d a , odgovorila je. Jako bih voljela drugu lutku, molim te. Pa, onda dobro. Njezina molba me se tako duboko dojmila da sam razglasila svim svojim prijateljima i obitelji mogu li za Joannu pronai drugu lutku Djetece. Ali pronai takvu lutku nije bio ba jednostavan zadatak kao to se inilo, jer proizvoa je vie nije izraivao. Meutim, moja majka je prava osoba kad treba obilaziti trgovine rabljenom robom ili trnice, i naravno, dva dana poslije nazvala me i rekla da je pronala takvu lutku. Kad sam je donijela kui, primijetila sam da joj je odjea malo poderana. Nagovorila sam Frana da ode sa mnom u centar grada u trgovinu igraaka Smith's, gdje smo usprkos Franovim primjedbama da smo sigurno sili s uma, naposljetku pronali odjeu koja je pristajala naoj novoj lutki. Sad kad ju je resila nova odjea, upustila sam se u meditaciju i dosegnula Joannu. Poskoila je od radosti i bila presretna kad je ugledala svoju novu lutku. Upitala sam je je li lutka lijepa kao i njezina biva. Potvrdno je kimnula. Jednako je lijepa, a mama moe ipak zadrati onu prvu, rekla je. Ta lutka godinama zauzima ponosno mjesto u mojoj sobi za meditaciju i jedino je mogu opisati kao lutku iscjeljenja. I to u tolikoj mjeri da je ljudi esto komentiraju, ba kao i energiju kojom zrai. Kau: i n i mi se da me lutkine oi slijede, ili kako je jedna ena to opisala: Ta se lutka igra sa mnom skrivaa, ku-ku; osjeam da je dijete negdje u njoj. A Joanna se pokazala kao izuzetan vodi i pomaga, kad god mi je doao netko tko je upravo izgubio dijete. Ako sam s nekim i ona se pojavi, upitam je: Joanna, imam li ovdje osobu koja je upravo izgubila dijete? Ako mi odgovori potvrdno, znam kako trebam nastaviti dalje i da u imati Joanninu pomo. Ponekad samo stoji u pozadini i dovoljno je ve samo to to je prisutna njezina suutna, ozdravljujua energija; osoba e je osjetiti.
64

Tijekom teaja meditacije koji sam mnogo mjeseci vodila u svojem domu u Blanchardstownu, lutka je esto privlaila ljude. Jedna ena koja je izgubila malo dijete, nije se mogla odvojiti od nje tijekom osam nastavnih sati meditacije; nije htjela ispustiti lutku iz vida i vrsto ju je drala. Dok je to inila, vidjela sam kako se Joanna materijalizira i tjei enu koja je milovala lutku. Kad bi odlazila sa satova, ena je bila druga osoba. Rekla mi je: Znam samo da mi je ta lutka vie pomogla u ozdravljenju nego svi teajevi za prevladavanje alovanja na kojima sam bila. Iako sam mnogo dobila na tim teajevima, znam da je moje dijete bilo u toj lutki. Joanna i lutka Djetece obavili su svoj zadatak ozdravljenja. Ne znam kako bih vam najbolje opisala Joanninu osobnost. Ako vam kaem da joj ne biste eljeli povjeriti svoju veliku tajnu jer bi ona odmah otila i rekla nekome, to bi moda bio poetak opisa nestana je, iskriava i puna zabave i veselja. Ona zacijelo ima tu energiju koju imaju mnoga djeca koja su u ranoj dobi prela u svijet duhova. Mnogi ljudi tu energiju nazivaju poltergajst aktivnou, no to je po mojemu miljenju potpuno pogreno. Joanna je bila puna ivota i voljela se igrati dok je bila tu na zemlji, i jo je takva; znam da je jednostavno tako. Fran i ja smo brzo otkrili da ona apsolutno oboava crtani film Zvonko. Kako smo to otkrili? U nekoliko navrata prije nego to bismo otili na spavanje, sve smo kao i obino provjerili, da vidimo jesu li televizor i svi elektrini aparati iskljueni, prije nego to ugasimo svjetla i odemo na kat u spavau sobu. Ujutro, kad bismo sili u prizemlje, gle uda, televizor bi bio upaljen i uvijek se prikazivao crtani film Zvonko! Eto, takva vam je Joanna. No jednom mi se prilikom Joanna prikazala i istinski me zaprepastila. Tom je prilikom sa sobom dovela troje male djece, dvije djevojice i djeaka. Svi su imali oko tri godine. Upitala sam je tko su ta djeca i odakle dolaze. Svi su doli u nebo i ja se brinem za njih, odgovorila je. Onda mi je postavila pitanje. Poznaje li ovog djeaka koji je sa mnom? upitala je.
65

Ne, kako bih ga znala? odgovorila sam. Njezin me odgovor ostavio bez rijei. Pa, on je tvoj djeak. Zove se Ben, rekla je. Ostala sam u oku. Na poetku braka imala sam spontani pobaaj, a Fran i ja smo imali dogovor da, budemo li imali sina, nazvat emo ga Ben. Poela sam nekontrolirano plakati. Ne budi tuna, rekla je Joanna. Sad ve zna da se brinemo za svu djecu koja prijeu u svjetlo pa nema potrebe za tugom. Pogledaj kako je sretan. To je bila istina. Ben je izgledao bezbrian i zraio je sreom. Sad se pozdravi s Benom i pusti ga da bude s nama, rekla je Joanna. Samo sam to i mogla uiniti, ali bilo je to s dostojanstvom i razumijevanjem koje sam dobila od Joanne. Uvijek u joj biti zahvalna to mi je omoguila da nakratko vidim kako bi moj sin Ben izgledao da je roen ovdje na Zemlji. Razlog zbog kojeg je Joanna prvi put stupila sa mnom u kontakt bio je da mi dadne do znanja kako e uvijek biti uz mene doe li mi netko traei pomo nakon smrti malog djeteta. Stoga mi se, naravno, mnogo puta ukazala u tekim i vrlo nesretnim okolnostima. Jedanput me posjetila ena koja je ivjela u sjevernom predgrau Dublina, u Ballymunu. Kad je poela govoriti, bila je vrlo emocionalna i ubrzo se uznemirila, a ja sam odmah znala da je pretrpjela velik gubitak. Onda se pojavila Joanna vodei sa sobom ljupku djevojicu, staru otprilike dvije godine. Njeno je rukama pokazivala djevojicu, kao da je eljela rei da je pustimo da govori. Djevojica je rekla: To je moja mama, tu s vama. Odmah sam eni objasnila da mi se javila djevojica i da ju je prepoznala kao svoju mamu. Ali na moje iznenaenje ena je to poricala, iako je bilo oito da je sve vie uzrujana. Bila sam zbunjena jer Joanna nije nikad pogrijeila ni s jednom informacijom koju bi mi prenijela pa sam joj potpuno vjerovala. Meutim, problem je brzo razjanjen, kad je ena progovorila.
66

Ne, ja joj nisam bioloka majka, ali odgajala sam je; ona je dijete moje sestre. Dok je to izgovarala, dogodilo se neto to mi se esto dogaa kad sam u kontaktu s nekim tko je preao u svijet duhova u tekim ili nasilnim okolnostima. Poela sam osjeati i doivljavati prave tjelesne simptome njihova prelaenja. Tako je bilo i s ovom djevojicom, koja se, naalost, utopila u bazenu u Majorci, u panjolskoj. Neu opisivati kakvi su ti simptomi bili jer to ne bi niemu sluilo, a ako ta pojava ikoga uznemiri, naglaavam da to brzo prolazi, nakon to potpuno uspostavim kontakt s preminulom osobom. Uspjela sam to vrlo brzo postii s tom djevojicom, uz Joanninu pomo. Ali cijela je pria vrlo tragina. ena mi je objasnila da je njezina sestra, djevojiina majka, bila narkomanka u Dublinu i da je umrla od prekomjernog doziranja prije nekoliko godina. Zato je preuzela odgovornost da sama odgaja djevojicu i voljela ju je kao vlastitu ker. Ali onda je jedna tragedija slijedila drugu i kad su bili na praznicima u panjolskoj, djevojica se tragino utopila u bazenu. Priam tu priu samo iz jednog razloga, a taj je da pokaem kakvu zauujuu mo Joanna ima u iscjeljivanju. Dok je sirota ena plakala preda mnom i traila rijei kojima bi pokuala objasniti uas onog to se dogodilo njezinoj sestri i maloj neakinji, pojavila se Joanna, a sa sobom je dovela dvoje ljudi. Jedno je bila mlada ena, vrlo mrava, plavih oiju, a druga postarija gospoa, tjelesno vrlo krhka, ali je odavala dojam da je snanija nego to izgleda. Progovorila je Joanna: Ovo su majka i baka male djevojice. Mora rei eni da je u svijetu svjetla sve onako kako jest i sve je u redu; nema potrebe da bude tuna ili zabrinuta. Nastavila sam promatrati i vidjela da su djevojica, njezina majka i baka zajedno i da se oko njih iri osjeaj smirenosti, osjeaj jedinstva, zajednitva. Onda je progovorila djevojica, i dalje nazivajui tetku svojom majkom: Moja mama ima moju fotografiju u depu. Reci joj da je izvadi i pogleda. Rekla sam eni da uini tako. Fotografija je snimljena na djejem igralitu, a djevojica je izgledala blaeno sretna, njiui se na ljuljaki i smijui se.
67

Reci joj da sam danas sretna kao i na toj slici, rekla je. Prenijela sam eni te rijei, a ona je zagnjurila glavu u ruke i nije prestajala jecati i plakati. Ali zaista morate posluati to vam je neakinja danas rekla, njeno sam joj rekla. uvi to, ustala je, zagrlila me, a ja sam znala da iako su pred enom jo teka vremena, Joanna joj je pruila mogunost ozdravljenja. Ali i ja sam doivjela smijene i neobine trenutke s Joannom. Dobro se sjeam dana kad mi je u Blanchardstown dola ena s gluhom djevojicom. Djevojica se odmah poela igrati s Joanninom lutkom. Toliko je bila obuzeta lutkom da je nije pustila iz ruku cijelo vrijeme dok je njezina majka bila sa mnom due od jednoga sata. A onda, kad je dolo vrijeme polaska, djevojica je nevoljko odloila lutku na trosjed, gdje ju je i nala. Ali dok su se njih dvije pozdravljale i primicale izlazu, iznenada mi se pojavila Joanna i rekla: Reci majci ove djevojice da joj ki ima aroliju u stopalima. Zaustavila sam enu i rekla joj to sam upravo ula od Joanne. Plee li vaa ki? Je li dobra plesaica? pitala sam, pomalo zbunjena Joanninom primjedbom. Ne, nije plesaica. Ne razumijem to to znai, odgovorila je ena. Prolo je nekoliko tjedana, a onda sam zaula da netko kuca na vratima. Bila je to ena s djevojicom. Pozvala sam ih da uu i raspitivala se kako su. Pa, osjeala sam da moram doi i rei vam to se dogodil o , odgovorila je ena. Dva dana nakon to smo otile od vas, moja je ki poela osjeati bolove u stopalima pa sam je odvela lijeniku. Nije znao to joj je i poslao ju je u djeju bolnicu u ulici Temple na rendgensko snimanje. Kad je vidio snimke, jednostavno je rekao: Vaa ki ima arobna stopala. Ima jednu kost vika u svakom stopalu. Nije to nita ozbiljno i nee joj praviti nikakve probleme. Obje smo se od srca nasmijale. Ali nije to bio jedini aljiv dogaaj koji sam doivjela s Joannom. Kad smo tek nabavili njezinu lutku Djetece, moja dva sina, Jason i Dwayne, nisu znali kako bi protumaili tu situaciju.

Moda su se ak osjeali izostavljeni iz slike, jer se sva pozornost usmjeravala na lutku koju dotada nikad nisu vidjeli. Zato su se odluili malo naaliti s Djetecem. Jedne veeri, kad smo se Fran i ja vratili iz kina, Fran se osvrnuo po sobi i nigdje nije vidio lutku. Gdje je nestala Joannina lutka? Je li ju netko premjestio? upitao je. Pregledali smo kuu, ali lutki nije bilo ni traga, a ja sam poela misliti da ju je netko odnio iz kue. Onda su se moji sinovi poeli hihotati i govoriti stvari kao: O , siguran sam da je tu negdje, tamo gore ili ovdje dolje ili ve tu negdje. Zato sam pogledala prema lusteru koji smo imali u blagovaonici, a tamo je, na njegovu vrhu, sjedila Joannina lutka. Naravno, moji djeaci nisu apsolutno nita znali o tome kako je dospjela tamo! No u tom sam trenutku na tren ugledala Joannu i vidjela da se dri za trbuh i grca od smijeha.

69

Mo duhova

Jedna strana mojeg rada s aneoskim kraljevstvom i svijetom duhova koja me uvijek zadivljuje i informira je mo djece koja su prela u svjetlo. Naravno, glavni razlog za to moj je odnos s Joannom, i ista radost i zadovoljstvo koje sam vidjela da unosi u ljudske ivote nakon to su imali tu nesreu da izgube dijete. No energija koju imaju neka djeca nakon to prijeu preko pravo je udo. Mnogi ljudi to nazivaju aktivnou poltergajsta, ali ja ne elim koristiti taj termin. Za mene je sve to vrlo jednostavno: dok su iva, djeca mogu biti zaigrana, dosaivati se, biti puna energije, sretna, tuna, draga, nepristojna pa ak i ispunjena mrnjom. Pa, izgleda da se to ne mijenja mnogo kad neka od njih uu u duhovni svijet. Vrlo dobro se sjeam prvog puta kad sam bila svjedok toga koliko snana moe biti energija djeteta koje je prelo na drugu stranu. Moja draga susjeda Catherine pozvala me jednog poslijepodneva na aj i razgovor. Ve mi je prije u nekoliko navrata spomenula da su njezini znanci, brani par iz Sjeverne Irske, izgubili sinia starog samo dva tjedna. Nesretni su roditelji zamolili Catherine da ispita postoji li mogunost da stupim u kontakt
71

s duhom njihova sinia. Moram priznati da, kad sam prvi put ula tu elju, nisam znala je li to izvedivo. Nikad me jo nitko nije traio da kontaktiram duh tako mlade osobe. Zato sam samo rekla da u pokuati. Kad sam otila k anelima i zamolila ih za pomo, pojavio mi se duh jedne stare gospoe i rekao da je ona tetka djeteta koje je prelo u svjetlo. Kad sam tu informaciju proslijedila djeakovim roditeljima, rekli su da se ne sjeaju nikakve tetke koja bi odgovarala opisu koji sam im dala. Meutim, kad su tetku spomenuli nekim drugim lanovima obitelji pokazalo se da je zaista postojala tetka koja je umrla prije mnogo godina. Takoer su saznali da je tetka pokopana vrlo blizu djeaka, na starom groblju u blizini doma djeakovih roditelja, u Sjevernoj Irskoj. U to sam vrijeme ve nekoliko mjeseci kanalizirala pjesme anela i Catherine me zamolila ne bih li i za njih kanalizirala jednu pjesmu. Spremno sam pristala, a kad sam dobila pjesmu, imala sam jak osjeaj da je energija tog djeteta uvelike sadrana u njoj. Postala mi je navika da neke pjesme anela dam uokviriti, obino one koje su se i meni jako sviale. Objesila bih ih na zidove svoje sobe za meditaciju i primjeivala sam da privlae mnoge ljude koji ih uivaju itati. Kad sam primila pjesmu za djeakove roditelje, osjetila sam da je vrlo posebna, pa sam odluila da u je dati uokviriti za njih. To sam i uinila i odnijela sam je jednom majstoru, i kad je Catherine opet svratila, rekla sam joj to sam uinila. Kad sam dobila uokvirenu pjesmu, nazvala sam Catherine i rekla joj da je pjesma gotova, ali na moje iznenaenje ona je rekla da je sad vie ne eli. Zaista ne znam zato se predomislila. Moda je mislila da djeakovim roditeljima treba vie vremena da se pomire s gubitkom djeteta. Zato sam odluila pjesmu objesiti na zid u svojoj sobi za meditaciju. Mnoge pjesme koje kanaliziram od anela imaju u sebi osjeaj i prisutnost koje je teko objasniti rijeima, a ta je pjesma imala u sebi veliku prisutnost. Osjetila sam da je djeakova energija sadrana u njoj. Gotovo godinu dana pjesma je visjela na mojem zidu, sve dok me jednoga dana Catherine nije posjetila i rekla: Sjea li
72

se pjesme koju sam te zamolila da kanalizira od anela za onaj par iz Sjeverne Irske koji je upravo bio izgubio sina? Rekla sam da se dobro sjeam. Ti ljudi uskoro dolaze u Dublin i sad bih im voljela predati tu pjesmu, ako je jo ima? Rekla sam joj da pjesma jo visi na zidu i da e me jako veseliti da je taj brani par dobije. Bila je subota kad je brani par iz Sjeverne Irske stigao k meni da uzme tu pjesmu. Neobino je, ali tog dana u zraku se osjealo veliko iekivanje, slino osjeaju koji imate u vezi prvog proljetnog dana: nabijen energijom. Kad je par stigao, bilo je prisutno jo nekoliko ljudi, Fran, Catherine i Janet jo jedna naa susjeda. Doekala sam ih s dobrodolicom i zagrlili smo se. Kae se da vrijeme lijei rane, ali iz energije tog branog para osjetila sam da su emocionalno proli kroz jako teko razdoblje. Pili smo aj i razgovarali neko vrijeme, a onda sam rekla: elite li vidjeti gdje sam objesila vau pjesmu? Nasmijeili su se i potvrdno kimnuli. Sve sam ih povela u svoju sobu za meditaciju. Ono to se sljedee dogodilo natjeralo je svakoga da poskoi od straha i potrai zaklon! Zraka crveno-naranaste munje, jer samo je tako mogu opisati, preletjela je preko sobe i udarila pjesmu svom snagom. Pjesma je poskoila na zidu, pala na pod i razbila se. Ostala je tamo leati, dok joj je lamelirana poleina tinjala, na mjestu gdje ju je udarila zraka. Zrak u sobi mirisao je na neto slino barutu, a oblai dima lebdio je nad pjesmom, tamo gdje je leala na podu. Kad je zraka snane energije udarila pjesmu svi su poskoili i sakrili se, ali sad je u prostoriji bila ledena tiina; svi smo bili zaprepateni i bez rijei. Fran je prvi progovorio. Za ime Boje, to je to bilo? upitao je (zapravo rekao je neto mnogo slikovitije, ali neu to ponoviti ovdje!). Onda su svi poeli govoriti istovremeno. Bilo je kao da je Fran izvukao ep iz boce i sad su svi osjeali potrebu da neto kau o onome to smo vidjeli jer je bilo tako nesvakidanje. Fran se sagnuo da uzme pjesmu, ali brzo ju je ispustio iz ruke. J o j ! viknuo je. inilo se da je pjesma zadrala jedan dio energije od udara i jo je bila puna statikog elektriciteta.
73

I tako smo sjedili u mojoj sobi za meditaciju i gledali pjesmu na podu. Sad je izgledala prilino jadno, a na oblozi se jasno vidjelo crno-smee nagorjelo mjesto gdje je udarila zraka. Nitko u sobi nije zapravo znao to se tu dogodilo tog poslijepodneva. Ali svi prisutni otili su kui sa snanim dojmom da je tu negdje bila i energija onog malog djeaka. Meni je to znailo kao da djeai kae: Tu sam; ne zaboravite me, tu sam. Iako duh tog djeaka nikad nije izravno komunicirao sa mnom iz svijeta duhova, od prvog trenutka kad sam stupila u kontakt s njegovom tetkom, bila sam itekako svjesna njegove energije. Onoga poslijepodneva u Blanchardstownu na jasan je nain pokazao da je tamo i to kako je pokazao! Njegovi su roditelji otili od mene kao potpuno promijenjeni ljudi. Djeakova je majka u rukama vrsto stiskala pjesmu; sad se inilo da su mnogo bliskiji. Bio je to prvi put da sam tako dramatino bila svjedokom moi koju imaju djeca koja su prela u duhovni svijet, ali to nije bio i posljednji put. Jednoga dana dola mi je u posjet neka ena. Bila je sva izvan sebe od brige. ivjela je u blizini, u etvrti Mulhuddart u zapadnom Dublinu, i u njezinu domu dogaale su se udne stvari i cijela je obitelj bila jako uplaena. Objasnila mi je da su.se vrata sama s treskom zatvarala, svjetla su se palila i gasila, a namjetaj se pomicao preko sobe. Vidjevi da eni zaista treba pomo, pristala sam otii u njezinu kuu ve idui dan da pogledam mogu li dokuiti to se zbiva. Kad sam ula, odmah sam znala da se radi o djetetu koje uzrokuje sva ta tajanstvena dogaanja. Osjetila sam dijete prije nego to sam ikoga vidjela. Nije to ni na koji nain bio lo osjeaj, barem ne za mene. Fran je doao sa mnom i ena nas je pozvala da uemo u dnevnu sobu. Bilo je to nedugo poslije Boia i boino drvce je jo bilo u sobi, a po podu razbacano nekoliko igraaka. Onda se dogodilo neto to nas je sve prestrailo: djeji auti na daljinsko upravljanje poeo se sam kretati po podu! e74

nina reakcija na to bila je da se ukipila od uasa dok smo Fran i ja zaueno promatrali kako auti juri sam od sebe. ena je onda podignula stopala s poda i obujmila se oko koljena ba kao kad vidite nekoga tko se boji mia, a misli da se jedan nalazi u sobi. U njemu nema ak ni baterije, zacviljela je, gledajui auti oima punim uasa. Auti se zaustavio, a Fran mu je priao i uzeo ga. U njemu doista nije bilo baterije. Ali dok je podizao auti, zaula sam glas djevojice koja govori: Moje igrake. Glas joj je imao srdit prizvuk, kao kad dijete to govori drugom djetetu koje se pokualo igrati s njegovim igrakama. ena nam je tad objasnila da je auti boini poklon za njezina mlaeg sina. Ali nije se mogao igrati s njim jer nije radio kad bi u njega stavili bateriju, a onda bi, kao to smo svi vidjeli, jurio uokolo bez baterije i straio sve prisutne. Boi je za tu obitelj bio pokvaren, a situacija se toliko pogorala da su ena i njezin suprug maknuli djecu iz kue i odveli ih da ive kod djeda i bake. Pozvali su i lokalnog sveenika da blagoslovi kuu, ali neobini su se dogaaji i dalje nastavljali. Zaista sam suosjeala s enom i njezinom obitelji; bili su vrlo preplaeni i ve su pomalo postajali oajni. Zamolila sam je da mi ispria cijelu priu: kad su ti dogaaji poeli i to se tono dogaalo u kui i na kojemu mjestu. Objasnila mi je da su kupili kuu od jednog branog para i da nisu u njoj ivjeli dugo, odkad su poeli ti dogaaji. No u poetku su to bile male stvari. Primjerice, nali bi vodu kako curi iz slavine koju su netom zatvorili. Dugo su mislili da te dogaaje sami umiljaju. Meutim, postupno su te aktivnosti sve vie straile obitelj: vrata bi se bez ikakva razloga zalupila; svjetla bi treperila, palila se i gasila sama od sebe; u djejoj sobi je prsnulo prozorsko staklo; a ono to je za enu bilo najstranije od svega temperatura bi u nekim prostorijama u trenutku pala i postalo bi vrlo hladno. Upitala sam je postoji li bilo koje mjesto u kui gdje je aktivnost bila jaa. Kimnula je i rekla da je to soba njezine najstarije keri. Zamolila sam je da mi pokae sobu i pristala je, iako sam
75

primijetila da je posljednje to je u tom trenutku eljela uiniti bilo popeti se na kat u tu sobu. Dok smo se uspinjali stubama, a ena je bila ispred Frana i mene, zauo se vrlo glasan udarac. Isuse Kriste! uskliknula je ena, okrenula se i pokuala se provui pokraj nas zamalo nas pritom sruivi. Dosta mi je, ne ulazim tamo, rekla je pokazavi rukom na vrata sobe. Znam da su samo tresnula vrata ormara za odjeu, ali ne mogu to podnijeti. U redu je, ja u ui, smirivala sam je. Ostavila sam Frana i enu vani, na odmoritu stuba, i otvorila vrata sobe. Bila je to prilino velika prostorija u kojoj su se nalazili krevet, ormar za odjeu i toaletni stoli. Onoga trenutka kad sam potpuno ula u sobu znala sam da je tu prisutan duh. Nazovite to estim ulom, ali kad duh ude ili je ve prisutan u sobi, ja to osjetim, ba kao to netko osjeti kad drugo ljudsko bie ue u sobu. S est ili sam je rokom druge strane kreveta stajala je djevojica, stara otprilike sedam godina, i inilo se da se zagledala u krevet. Kad pogledala, znala sam da duh te djevojice, koji je bio uzsvih nevolja, nikome ne eli nikakvo zlo.

Kako se zove? njeno sam je upitala. inilo se kao da mi eli odgovoriti, ali ne moe. Umjesto toga, zagonetno me pogledala kao da je malo zbunjena, a onda je nestala. Ostala sam sama u sobi, ali energija te djevojice sad mi je bila jasnija. Osjetila sam kod nje mnogo frustracije, kao da se naljutila na nekoga i osjea se usamljeno, jako usamljeno. eljela sam ispruiti ruku i utjeiti je i zagrliti. Poeljela sam da se opet pojavi, ali nije. Izala sam iz sobe i pridruila se Franu i eni koji su ekali na vrhu stubita, a onda smo se svi spustili u prizemlje u dnevnu sobu. Objasnila sam joj da u kui postoji duh djevojice, da osjeam da je na neki nain zarobljena, ali da nikome ne eli nanijeti nikakvo zlo. Ima u sebi mnogo energije i to je ono to stvara neobine pojave po cijeloj kui. Upitala sam enu ima li kakvih svijea, jer su zapaljene svijee prekrasan nain da njeno rastjerate bilo kakvu atmosferu s odreenog mjesta. I tako smo zapalili svijeu i postavili je na stol u sredini sobe. Sjela sam, smirila se
76

i zamolila anele da pomognu duhu te djevojice koja je oito zbog nekog razloga bila nesretna. Prilino brzo doivjela sam osjeaj olakanja; nisam osjetila da njezin duh odlazi nego prije da se vraa, i to da se vraa kui, osjeaj da je neto razrijeeno. Osjetila sam da bez obzira na to kakvi su problemi muili tu djevojicu, uz pomo anela sad su joj bili raieni. Ne znam ima li to kakva smisla, ali to je ono to sam osjetila tog dana u onoj sobi. Rekla sam eni, vlasnici kue, kako mislim da vie nee imati nikakvih problema, ali ako bude, da mi se slobodno javi. Nikad se vie nisam ula s njom. Ne znam je li ona djevojica zapravo ivjela u toj kui ili negdje u blizini, u nekom razdoblju svojega ivota, ali nema sumnje da se duhovi mogu jako vezati za izvjesna mjesta i zgrade ovdje na zemlji. Sjeam se jednog sluaja kad mi je to postalo jasno na vrlo dramatian nain, iako se nije radilo o duhu djeteta. Jednoga lijepog proljetnog dana Fran i ja smo, zajedno s dvoje naih prijatelja Kathy i Keithom, odluili otii na vonju izvan grada i uputili smo se prema brdu Hill of Slane u okrugu Meath. Dan je bio prekrasan za hodanje i nas etvero smo krenuli bez ikakva odreenog cilja jednostavno smo uivali u poslijepodnevu. Ali za mene e ono biti grubo prekinuto. etali smo oko ostataka jednog starog samostana, kad smo doli na istinu i sjeli na ogradu da se malo odmorimo. Kathy i ja poznajemo se godinama, a nju takoer zanima spiritualni svijet anela. Uvijek se veselila zbog mene i ohrabrivala me u mojem radu. Dok smo sjedili i oputeno razgovarali, spomenula je da je Hill of Slane od davnina spiritualno mjesto. Zato ne pokua ovdje kontaktirati neke duhove? upitala je, onako usput. Bez razmiljanja odgovorila sam: OK, ima li ovdje koga? Izrekavi to, osjetila sam otru pljusku preko lica, a jedan strogi glas je rekao: Veleasni Philip Dwyer. Ostala sam u oku. Nikoga nisam vidjela, samo sam osjetila taj udarac po licu i ula glas. Ostali su svi uli kako me pljusnuo, ali nisu uli glas, no ipak su bili zaprepateni. 77

Dovraga, to je to bilo? upitala je Kathy. Ne znam, odgovorila sam. Upravo sam dobila teku pljusku, a jedan mi se glas obratio kao >Veleasni Philip Dwyer<. O , moj Boe, ne govori to, ree Kathy sa strahom. Ah, ne brini se, to je vjerojatno neki duh koji nam daje do znanja da je ovdje, odgovorila sam, ali moram priznati da se vie nisam htjela tamo zadrati due nego to je bilo potrebno. Tako smo svi polako krenuli dalje, ali jo sam osjeala prisutnost onoga koji me tek nekoliko trenutaka ranije tako grubo okirao. U etnji smo naili na ostatke nekog starog groblja. Bilo je to vrlo slikovito mjesto pa smo uli, poeli etati uokolo i gledati stare grobove. Odjedanput je Kathy ciknula. Isuse, pogledajte ovo, ne mogu vjerovati. Stajala je nad jednim starim grobom, rukom je prekrila usta, a ja sam vidjela da je zaista u oku. Prila sam joj i upitala to se dogodilo. Zakoraila je korak unatrag i samo rukom pokazala na grob. Okrenula sam se i pogledala, a na nadgrobnom kamenu pisalo je Veleasni Philip Dwyer. Moram priznati da mi se digla kosa na glavi kad sam ugledala to ime, a osjeaj prisutnosti koji sam imala kad me je pljusnuo sad je bio vrlo snaan. Jedno je bilo oito: to mjesto je jo uvijek u velikoj mjeri bilo mjesto veleasnog Dwyera i bila sam prilino sigurna da nije zadovoljan to mu nepozvani smetamo! Onda je Fran primijetio da postoje i drugi nadgrobni spomenici s prezimenom Dwyer. Bilo je jasno da veleasni ima brojnu obitelj ili pretke pokopane u blizini. Odluili smo da je najbolje otii, pa smo se u tiini povukli i izali s groblja. Tek kad smo se udaljili nekih 300 metara osjetila sam da me naputa prisutnost veleasnog Dwyera; kao da sam tek tad znala da smo napustili njegovo podruje. Ta pria pokazuje na dramatian nain injenicu da duhovi, i to ne samo duhovi djece, mogu postati vrlo vezani za mjesta i ljude koji su jo na zemlji. Neki od tih duhova mogu se snano izraziti, ponekad uzrokovati mnoge strahove i neizvjesnost za
78

svakoga tko sluajno naie na njih, a ne razumije to se tono dogaa i zato. No nisu duhovi samo ljudi na neki nain zarobljeni ili nesretni pa nastanjuju odreena mjesta tu na zemlji. Susrela sam se i s mnogo vrlo sretnih i zaista veselih duhova, koji su jednostavno uivali ponovo posjeivati mjesta koja su za njih bila posebna i draga dok su bili ivi.

79

Dijete koje je u svima nama

vijet anela odraz je Bojeg svijeta i kao takav vrlo je aroban. Ostvarenja koja se dogaaju unutar tog svijeta stalno me iznenauju, zapanjuju i zbog njih sam vjeito zahvalna na tome to imam anele da putuju sa mnom na ovom ivotnom putu, a naravno, imate ih i vi. Ve sm osjeaj zabave i djetinjeg uivanja koji su dostupni svima i svakome od nas, ako uspostavimo vezu s anelima, istinski je udnovat; to je pravi Boji dar. Sjetite se da se svako dijete raa s osjeajem iste ljubavi prema Bogu. Zbog toga malo dijete lei i gugue od sree dok gleda pred sebe, u potpunom blaenstvu s osjeajem radosti koju osjea u sebi, u svojemu malom tijelu. Dijete to ini bez ikakva poticaja od strane roditelja ili nekoga drugog. Jedan pogled na osmijeh iste radosti na djejem licu dovoljan je da svakoga uvjeri kako dijete osjea potpuno blaenstvo kao da je to prirodan osjeaj sam po sebi. Naalost, taj osjeaj prirodnog blaenstva ne traje dugo, jer se djetetu namee svijet sa svim svojim problemima i nesreom; to je zaista prava tragedija. Svi pridonosimo tome da dijete postupno izae iz svojega prirodnog stanja sretnog bia i ue u na svijet. Mi naravno ne elimo nauditi djetetu ni u kojem smislu, daleko od toga, gotovo
81

svi elimo samo ono najbolje za nau djecu. Ali evo to se dogaa. Dijete polako poinje gubiti osjeaj prirodne radosti u sebi kad ga se potie da zamijeni taj prirodni osjeaj za zveku, lutku ili kakve raznobojne mekane igrake. Postupno se dijete poinje oslanjati na te stvari izvan sebe i oekivati sreu. Ono zaboravlja svoju pravu bit jer se sve vie oslanja na vanjski svijet. To postaje vrlo jasno kad mu se oduzmu te vanjske stvari, kao to su zveka ili lutka, od kojih dijete sad oekuje da mu prue radost. Kad se to dogodi, dijete ima malo prirodne radosti na koju moe raunati i vrlo brzo postane uznemireno i zahtjevno. Isprva, dok je malo dijete samo lealo i bilo potpuno u vlastitoj radosti, sve je bilo cjelovito i nita nije eljelo, pod pretpostavkom da je bilo nahranjeno i odjeveno, ali sad ono poinje traiti sve vie i vie stvari; dijete ubrzano ide prema stanju nesree. Svaki roditelj zna kako malo dijete moe biti emocionalno zahtjevno i ljutito kad se pone mrtiti, srditi i histerino plakati. To se dogaa zbog sve veeg nezadovoljstva i nesree u djetetu, kako ono postaje sve vie ovisno o vanjskom svijetu i zaboravlja svoju istinsku bit. Ne govorim da bi se djeci trebale uskraivati igrake i lutke, daleko od toga, ali istovremeno mislim da bi bilo prekrasno kad bismo mogli zadrati svoju djecu u dodiru s prirodnom radou koja je unutar svakog od njih. Upravo se to moe postii kad se ostvari kontakt s anelima. To nas moe vratiti u prirodno stanje radosti koje se skriva u svima nama samo smo zaboravili da je tu, dok nam se svijet zveki i lutaka pretvara u svijet kredita i minusa na bankovnom raunu. Danas nam je u svakodnevnom ivotu sve vie potrebna ta veza. ini mi se da su mukarci, ene i djeca naglavake uvueni u svijet konzumerizma i materijalizma, a to je sterilan svijet prepun besmislenih napravica i superpametnih kompjuteriziranih strojeva. Ali kamo je nestala sva prirodna radost koja se skriva u svima nama? Kako da se uope ponemo vraati jednostavnoj radosti toga da samo postojimo? Uspostava veze sa svijetom anela
82

moe nam to omoguiti, samo ako smognemo dovoljno vjere i nade te dopustimo da nam se to manifestira u ivotu. Mnogo i mnogo puta pitala sam anele: zato ba ja? Zato mi je dan taj predivan dar da tako slobodno i lako komuniciram s njima? Rekli su mi da je to moja sudbina, da sam proivjela mnogo i mnogo ivota i da sam naposljetku stigla kui kako bih bila s njima i s Bogom. Mogu samo rei da kad to ujem od njih, ostanem potpuno skruena. Zaista ne znam to bih rekla na to. Moram priznati i da ne razumijem sve to, ali takoer znam da, dok ovo govorim, ne trebam sve ni razumjeti. Katkada se pitam tko je taj koji eli sve razumjeti ba sve razumjeti. Mislim da je to uglavnom moj um, a moj um nikad ne moe potpuno razumjeti Boga u to sam sigurna. Zato sam oputena u vezi s time, i s anelima. Svijet anela je potpuno arobno mjesto, puno zabave, iznenaenja i djetinje nevinosti. Ta mi se injenica neprekidno potvruje na niz razliitih naina. Moram priznati da sam se itekako iznenadila kad sam prvi put postala svjesna da aneli vole bajke, jednostavno ih oboavaju! Ono to me je jo vie iznenadilo bilo je kad su mi objasnili razloge zbog kojih ih vole. Vole ih zato to su istinite! Zvui li vam to smijeno? Moda. Iznenadila sam se i prvi put kad mi je duhovni vodi Joanna rekla razlog zbog kojeg ona voli bajke zato to su istinite! Osjeam da su mi aneli i Joanna pokuali rei da vole bajke zato to znaju da se temelje na istini. Moe se rei da su ljudi koji su napisali bajke to inili zbog osjeaja istine duboko u svojoj podsvijesti, dok su davno jo pisali sve te predivne prie. Uzmimo kao primjer arobnjaka iz Oza, jednu od Joanninih i mojih najdraih bajki. Napisao ju je L. Frank Baum prije vie od 100 godina. Pria govori o djevojici Dorothy, koja ivi na farmi u Kanzasu, ali sanja da se nalazi na nekom boljem mjestu negdje iza duge. Kad ih pogodi tornado, ona sanja kako je baena u arobnu zemlju Oz, gdje upoznaje Dobru Vilu Sjevera, Glindu, koja joj savjetuje da slijedu cestu od ute cigle do Smaragdnog grada, gdje e joj veliki arobnjak Oz rei kako da se vrati u Kanzas.
83

Dorothy putem sree Limenog koji nema srce, Strailo koje nema mozga i Lava bez hrabrosti. U bajci ova tri lika naposljetku otkriju da posjeduju kvalitete za koje su mislili da ih nemaju. Dorothy se pomirila s time da e ostatak ivota provesti u zemlji Oz, sve dok se ne pojavi Glinda i kae joj da je oduvijek imala mo da se vrati kui. Glinda joj objanjava zato joj to nije odmah rekla. eljela je da Dorothy to sama shvati. Sljedei put kad krenem u potragu za eljom svojega srca, neu traiti dalje od stranjeg dvorita; ako nije tamo, onda znai da je nikad nisam ni izgubila, uzvikne Dorothy, nakon to je otkrila istinu. Vjerujem da je poruka koju nosi ova bajka da u nama lei sposobnost da otkrijemo kakvi doista jesmo ono to arobnjaka iz Oza ini tako privlanim. Ta pria u sebi sadri sr istine, koju imaju sve dobre bajke. To je ono zbog ega su nam bajke tako privlane temelje se na istini svih nas. To je ujedno i razlog zato ih Joanna voli. Prema anelima, rijei nikad ne mogu objasniti Boga; jednostavno ne mogu. Ali izvanredno je to to istina iza jednostavnih bajki moe biti vrlo djelotvorna u pribliavanju istini, vie od ikakvih rijei. Svi znamo da se bajke prenose rijeima, ali nisu rijei te koje su vane, nego poruka koju sadre u sebi. Isto vrijedi i za legende poput onih o kralju Arturu i vitezovima okruglog stola; ima neega u tim priama to prodire vrlo duboko u nau podsvijest. Zato kad itamo neku od tih klasinih bajki ili legendi, one nas ostavljaju s osjeajem zauenosti i radosti. Odoljele su zubu vremena ne zato to su tako dobro napisane niti zato to nam u mati izazivaju takvu reakciju. Ne, razlog je taj to u sebi imaju ono zrnce istine koje je neunitivo. Aneli se vole sluiti simbolima, a zbog istog su razloga i bajke prepune simbola: oni su nain da se pribliimo istini da se pribliimo istini Boga. Bajke simboliziraju stvari koje su nama kao ljudskim biima fundamentalne: ljepotu, ljubav, suut, nadu i besmrtnost. Pogledamo li pomnije bajke, vidjet emo da one nemaju prolosti, sa84

danjost ni budunost. One su, zapravo, duh koji se obvezao na pripovijedanje prie, a kako pria dolazi iz duha, u sebi sadri istinu. Ljudski um nije zainteresiran da otkrije ima li ikakve istine u bajkama, um zanima samo jesu li one istinite ili lane, i naravno, dok um moda i voli itati bajke, on nikad nee prihvatiti injenicu da u njima moda ima istine. Jedna od mojih omiljenih bajki je i Petar Pan. Pria predstavlja svjetlo koje zrai tako da ga svi moemo vidjeti svjetlo koje nas odrava mladima i radosnima. To nas svjetlo ui kako putovati izmeu svjetova, izmeu svijeta ljubavi i ljepote, i svijeta u kojem se nalazi sve to elite u svojem ivotu. Petar Pan je dijete svjetla, dijete ljepote i radosti. U svojem svijetu on putuje na mnoga mjesta traei mudrost i znanje koji mu trebaju kako bi otkrio tajnu vjene mladosti. Nou leti kroz univerzum, putuje kroz mnoge galaksije ivota i svjestan je da je njegov ivot neprekidno putovanje u kojem puta mati na volju, a ona ga odnosi u podruje ivota gdje ga eka izvor obilja. On se ne boji jer zna da boanska ruka upravlja svime na njegovu putovanju, daje mu sve potrebno u danom trenutku. Petar Pan ima mnogo drugova na putu. On nas ui da je ljepota ivota to dijete koje ivi u svima nama. To unutranje dijete je mlado, ivahno i zna tajnu vjene mladosti. Ako vam se Petar Pan pojavi dok meditirate, pustite mati na volju i neka vas jo jedanput odnese u vrijeme kad ste vjerovali u svijet magije. Ta vam je magija pomogla stvoriti prekrasan svijet radosti, ljubavi, mira, prosperiteta i obilja, pokazujui vam da je vaa mata mjesto gdje su sve stvari mogue. I nikad ne zaboravite, dok itate bajku Petar Pan, itate istinu o jednom vidu sebe samih. Zato aneli jako ele da svatko proita tu bajku i uiva u njoj. Na mnoge su mi bajke aneli skrenuli pozornost, a svaka mi je simboliki pokazivala drugaije stvari. Vjerujem da neki klasini romani takoer sadre iste temeljne elemente istine; neke u vam malo pribliiti. Dobar primjer je Huckleberry Finn. Huck je svoj svijet smatrao nitavnim, jer je bio siromaan. Ali usred svega toga, njegovo

unutranje dijete potie ga da prijee granice svojega ivota i otkrije da je ivot neprekidna pustolovina. On ne mari za materijalne stvari, nego za jednostavne stvari koje mu pruaju zadovoljstvo. Huck u pilji nalazi zlato i predaje ga vlastima. Pohvaljen je za svoje potenje i dobio je jedan iling, i njemu je to dovoljno. On zna da su ivotne radosti unutra i ponirui u sebe, on trai odgovore na ivotne pustolovine. Vesla svojim kanuom kroz vode ivota, znajui da je tamo sve to eli. Poruka je sadrana u prii, ne u rijeima; postoji energija i izvan rijei, zar ne? Moete je osjetiti; vrlo je njena, a ipak istovremeno vrlo snana sad u ovom trenutku ivota, vjerujte svojim sposobnostima, svojim nadama i snovima. Poput Huckleberryja Finna, veslajte svojim kanuom i usmjeravajte ga kroz rijeke ivota, znajui da ete, dok to inite, naii na sve to vam treba. Bajke nas mogu pribliiti shvaanju injenice da je duhovni svijet zaista stvaran. Sto god percipiramo preko svojih tjelesnih osjetila samo je djelomino stvarno, a kad ponete shvaati da je duhovni svijet zapravo stvaran svijet, vidjet ete stvari u potpuno drugaijem svjetlu. etnja u prirodi postat e stvarnija; zalazak sunca postat e stvarniji; cvijee, drvee, ivotinje svi e oni postati stvarniji. Poet ete shvaati da iza svakog tjelesnog oblika postoji arolija koju ljudski um ne moe ni poeti razumijevati ista arolija koja se nalazi i u bajkama; potpuno iznimna. Takoer je iznimno kad pomislite da su mnogi od tih bajki i mitova prenoeni usmenom predajom dugo, dugo vremena prije nego to su zapisani i zabiljeeni u prie koje danas poznajemo i volimo. Druga bajka na koju su mi aneli skrenuli pozornost tijekom meditacije pria je o Aladinu i arobnoj svjetiljci. Ta pria predstavlja tijek ivota u nama iskru boanskog koja se pojavi svaki dan, nudei nam onaj izvor obilja koji ivi u nama. Aladinova pilja simboliki nam govori da e nam, putujemo li unutar sebe samih i sluamo tiinu u sebi, put biti pokazan. Aladinova pilja takoer pomae da nauimo vjerovati kako e nam se svjetlo koje ivi unutra, uvijek odazvati kad ga pozovemo.
86

Aladinova je pilja za mene trebala postati vrlo vana vjeba. Upravo su mi tu u pilji aneli pokazali osjeaje mira, radosti, ljubavi i obilja, koji su mi trebali kako bi se moje manifestacije pojavile na fizikom planu. Svakog jutra prije nego to bih ustala iz kreveta, otputovala sam u Aladinovu pilju da se sastanem sa svjetlom univerzuma, koje se svaki dan pojavljuje kako bi mi pomoglo i uslialo moje elje. Moje elje nisu bile materijalne prirode, jer to me vie nije zanimalo; ono to mi je u ivotu trebalo bila je ivotna sila, energija koja e biti jarka, isijavajua, radosna, smirena, motivirajua, ambiciozna, s osjeajem da sam vrijedna svega, samouvjerena, snana i sigurna u to kamo idem i to moram uiniti kad tamo stignem. Zato sam vjebala svaki dan, traei da mi ivot bude ispunjen radou, mirom, ljubavlju i smijehom, a to sam vie traila to mi je univerzum vie odgovarao, usliavao svaku elju koju sam imala. Jer to je bio moj prvi korak u manifestiranju, odvodei me u podruje mojega ivota gdje je svaki dan ispunjen lijepim mislima i lijepim afirmacijama, koje su mi pomogle da doem tu gdje sam danas. To je boanstvena istina koja se krije iza prie o Aladinu i arobnoj svjetiljci. Pada mi na pamet i pria ili mit o potrazi za Svetim Gralom. I opet je poruka koja je sadrana unutar rijei ta koja je zaista vana. Ta poruka govori, naravno, da Boga nalazimo u sebi, ne gore na nebu niti u posebnim ljudima, posebnim mjestima, nego jednostavno unutar sebe. U davna vremena mukarci i ene koji su tragali za Svetim Gralom, njihovim simbolom Bojeg kraljevstva, proveli su ivot u potrazi i tek onda shvatili da je bilo pogreno traiti izvan sebe samih. Kad bi se vratili iz iscrpljujue potrage, bili su potpuno izmoreni i obeshrabreni glupou svoje misije; doista su promaili cilj i toga su bih svjesni. Ali u stanju potitenosti, sigurno su osjetili potrebu da se predaju, iskusili su sjajan osjeaj otputanja, a kad su to uinili, moda su shvatili da je zlatni kale sve vrijeme bio vrlo blizu. Oh, kakve li radosti kad doista shvatimo da je nebesko kraljevstvo upravo tu u nama i samo eka da ga realiziramo.
87

Moda je meni lako rei da je kraljevstvo Boje ve u nama i ako samo uspijemo ostvariti vezu s anelima onda e nam se ono i razotkriti. No to moemo praktiki uiniti da to postignemo? Kako da to postane stvarnost koju moemo iskusiti? To je kao da osobi s povezom na oima govorite to sve moe vidjeti: iako je moda istina da se puno toga ima za vidjeti, osobi s povezom to nije ni od kakve koristi sve dok ne otkrije nain na koji se moe rijeiti poveza. Tako je i s nama; moramo razvijati svijest koja je mirna dovoljno mirna da aneli mogu doprijeti do nas i odigrati stvarnu ulogu na naem putu ovdje na zemlji. Upamtite, aneli ele samo to; stoje spremni i ekaju da ih pozovemo, i presretni su kad ih zovemo da nam pomognu. Presretni su to nam mogu pruiti ruku pomonicu, jer to je njihova misija, osigurati boansku vezu izmeu Boga i nas; oni su doista Boji glasnici. Pokuajte upamtiti da se unutar nas samih mora ostvariti prva veza s anelima. Mi moramo postaviti temelje; moramo se pobrinuti da nam je savijest mirna i prijemiva za aneoske impulse. Ne dogaa se obratno aneli nas ne moraju potraiti i uiniti da osjetimo njihovu prisutnost stvari se uope ne odvijaju na taj nain. Ako imate istinsku elju da ostvarite kontakt s anelima i ako ste uinili sve u svojoj moi da steknete svijest koja je smirena i prijemiva tako da aneli mogu to lake ui u nju, onda ete dobiti znak. Aneli jednostavno vole raditi sa znakovima i simbolima i naila sam na mnoge razliite znakove koje su dobivali ljudi koji su se istinski eljeli povezati s anelima. Znakovi mogu varirati: to moe biti perje koje se pojavljuje niotkuda ponekad se pojavljuje najljepe perje u boji; sobu vam moe ispuniti prekrasan miris, opet niotkuda predivan miris jorgovana znao mi je ispuniti sobu kao iz vedra neba; moete naglo osjetiti da vas je netko dotaknuo ponekad vam se ini da je to njeno milovanje na obrazu; ili ljudi esto vide kako im se pred oima prelijevaju predivne boje. Postoji toliko znakova koliko i anela u aneoskom kraljevstvu, koji samo ekaju da ostvare kontakt s nama.
88

Klju za obilan ivot

e sam prije spomenula da nas aneli ue kako Bog ve ivi u nama. Boji svijet je savren i cjelovit; ve je potpun i ve se nalazi u nama. Ne mogu vam rei koliko je vano prihvatiti tu jednostavnu injenicu stvoreni smo od Boga. Znam da je lako sluati te rijei i misliti si: Da, dobro je to, Bog je ve u nama, a onda se ponovo okrenuti svakodnevnom poslu. To nije dovoljno nije ni priblino dovoljno! Uzmimo kao primjer nae sveukupno tjelesno zdravlje, neto to nam je svima najvanije. Svaka knjiara u koju ovih dana zalutate, do stropa je krcata raznim knjigama koje nam sve govore o tome kako poboljati zdravlje pomou molitve, meditacije, vizualizacije, razliitih dijeta, kristala i tako dalje. ini se da nema kraja tome to moemo uiniti kako bismo poboljali zdravlje. Aneli su me nauili da se zapravo ne bismo Bogu trebali moliti za svoje dobro zdravlje ili zdravlje nae obitelji. To e moda mnoge od vas iznenaditi. Ono to bismo trebali initi je da shvatimo injenicu da se Bog, kao rezultat dobroga zdravlja, ve nalazi u nama sve to moramo uiniti je shvatiti tu jednostavnu istinu. Ako zastanete i razmislite o tome to nam aneli pokuavaju
*9

prenijeti, vidjet ete da se to potpuno razlikuje od onoga to mnogi ljudi danas govore. Ono to nam aneli govore jest da jednostavno izuzmemo sebe iz prie, a ako to moemo uiniti, to e nam ostati? Ostat e nam Bog. Osvrnimo se oko sebe u ovom trenutku i vidjet emo da smo u raljama recesije. Posvuda je, novine govore samo o njoj, ne moete ukljuiti televizor ili radio a da vas ne podsjete kako stvari stoje loe i kako e postati jo gore. Meutim, dok se svi muimo prebroditi ova, bez sumnje, teka vremena i dok veina ljudi pati jer im neto nedostaje ili su ih stisnula ogranienja, primijetit ete da neki ljudi ipak uivaju u obilju. Kako je to mogue? Moda se radi samo o srei ili su uspjeli izbjei najgoru stranu recesije ili moda postoji drugi razlog. Aneli su mi objasnili da vas ekonomska klima ne moe stvoriti, a ova vas teka vremena ne mogu slomiti. Vi sami drite odgovor na to ako shvatite da je Bog tvar za sve oblike, a pod oblikom podrazumijevam sve na ovome svijetu ljude, zaposlenje, tvrtke, vladu. Zato, ako je Bog tvar za sve oblike, moete li vi imati ogranieni oblik? Ne, naravno da ne moete. Ali moete li poveati oblik? Ponovo, ne moete kako biste poveali Boga? Vidite li sad to aneli pokuavaju rei? Bog je ve sve, beskrajan je i unutar nas, a mi samo moramo shvatiti tu injenicu. Zato, ako vas je pogodila ova recesija, poput mnogih od nas, ne molite se Bogu da vam sve da. Molite se samo da moete shvatiti to Bog ve jest obilje. To je lijepa i jednostavna poruka, ali i istinita. Mnogi me ljudi pitaju je li pogreno moliti anele za materijalne stvari kao to su novac, bolji posao, vea kua ili nov automobil. Pa, nije pogreno moliti, jer aneli nas opet vode natrag do prave Boje prirode, a iz toga proizlazi, i do prave prirode nas samih. Kako je Bog beskrajan, onda ne postoji nita osim Boga. Kad zaista ponete uviati beskonanost Boga i shvaati da je on ve tu unutra, onda moete poeti zahtijevati beskrajno obilje za koje aneli kau da ve postoji i eka na vas. Nije li to zaista izvanredno? Sve se nalazi unutra i samo eka da to oslobodimo tako to emo priznati injenicu da se nalazi unutra, a ne gore na
go

nebu ili negdje drugdje, ve unutar naega tijela i ita ove rijei ovdje i sad. Kad od anela zatraite neku materijalnu stvar, svjestan um moe predstavljati veliki problem. Moe vam stajati na putu; on misli da je ef i moe izbaciti mnoge misli i emocije poput straha, sumnje i osjeaja bezvrijednosti. Um jednostavno ne moe shvatiti da je Boji posao ve obavljen u nama. Aneli znaju da kad molimo za neto materijalno, nije nam lako iz uma potpuno izbaciti sumnje i brige vezane uz novac ili kako emo platiti djeci kolovanje, kupiti novi automobil ili to slino. Ali moramo to odbaciti, jer kako poinjemo shvaati da kraljevstvo Boje postoji u nama, takoer shvaamo, dok poinjemo stjecati vie novca ili novi automobil, da su to samo vanjski znakovi unutranjeg dobra, unutranjeg obilja koje se nalazi u svima nama. Aneli se esto vole sluiti simbolima i esto mi daju simbole koji se odnose na mnoge razliite vidove ivota. Meutim, dali su mi jasno do znanja, i mislim da je to neto izvanredno, da kad molimo za neto materijalno novac, praznike ili to drugo kad se ta elja materijalizira na fizikoj razini, ona je samo simbol. Simbol je Bojeg beskrajnog obilja i bogatstva koje ve lei u svakom pojedincu, u svima nama. Ako ne znamo za Boje bogatstvo i obilje u svojim svakodnevnim ivotima, neemo za to znati ni u naim novanicima ili na bankovnim raunima. Prvo to moramo svjesno uiniti jest prepoznati Boje obilje, a onda i simbole koji slijede. Kad gledam na to uz pomo anela, ini mi se da su mnogi ljudi skloni rei neto kao: Ako je Boja volja, dogodit e se ili S Bojom pomoi, ostvarit emo to i to, ali to je potpuno promaeno. Moete li barem pokuati shvatiti? Tek u razmjeru s vaim shvaanjem da Bog ve prebiva u nama, manifestira se Boja beskrajna dobrota ovdje na Zemlji. Aneli su mi govorili o aktualnoj svjetskoj recesiji. Uvijek mi napominju kako je vano da svatko od nas daje. Znam da to moe zvuati kao neto teko, naroito ako ste u tekoj financijskoj situaciji, ali ne morate nuno davati neto fizike prirode.
91

Moete se neega i odrei. Primjerice, svojih strahova ili ljubomore to je ono to je pravi duh davanja. Znam to, jer kako sam sve vie upoznavala anele, postala sam svjesna da osjeaj duhovnog ponosa moe utjecati na moj rad s njima. Zamolila sam anelicu Anne, i jo to inim, da se pobrine da odbacim svaki osjeaj da sam na neki nain posebna ili izabrana osoba, zato to imam blizak odnos s anelima. Drago mi je to mogu rei da me ona stalno prizemljuje i brine se da vrsto stojim na zemlji, a ponekad i ne bira rijei ako misli da mi je to potrebno! Cijela zamisao davanja temelji se na injenici da dok se odriete neega u korist nekoga drugoga, bio to novac, stara odjea ili hrana, dajete i jedan dio sebe, zapravo smanjujete sebe i stvarate tijek. Kad se to dogodi, priroda Boga, koja je beskrajna, stostruko nadomjeta ono to ste dali, a to se manifestira u okolnostima oko vas. Evo jedne pozitivne afirmacije za traenje posla, koju su mi dali aneli. U ova teka vremena osjeam da je relevantnija nego inae:
Otputam tu situaciju u Boje ruke, znajui da je Boja volja ve u meni i da e proizvesti savrene rezultate za mene, pokazati mi put tako da mi ivot bude ispunjen, znajui da e me doekati savreno radno mjesto tako da mogu napredovati u svemu to inim. Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu. Savreni rezultati sad se manifestiraju za mene u mojem ivotu, i otvaraju put tako da moe ui samo ono dobro. Vodei me na taj nain, Boja volja moe proizvesti savrene rezultate, savreni posao, doputajui Bogu da radi za mene na najvioj razini, onoj na kojoj ve jesam. Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu. Budi miran i znaj da Bog djeluje u boanskom poretku tako da prozori svjetlosti mogu sjati na mene, otvarati mi vrata koja e mi pokazati moj savreni posao, i znat u da je Boja volja moja volja, doputajui da se savrena situacija danas manifestira u mojem ivotu. Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu. 02

Danas se u mojem ivotu manifestira savrena situacija, a kao dijete Boje znam da sam vrijedan svega to mi on danas daje. Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu.

Evo druge afirmacije koju su mi dali aneli i koja je danas vrlo relevantna jer govori o obilju i napretku:
Sveta Boja svjetlost tee kroz mene i stvara ivot potpunog obilja, zdravlja i sree svakodnevno u mojem ivotu. Moj svijet pun je svega to mi treba; stvorio ga je izvor svjetla koji ivi u meni. Moj je ivot obilan tijek svega ivueg; bogat je tvari Bojom koja doputa da univerzalna svjetlost manifestira Boju obilnu dobrotu danas u mojem ivotu. To je Boja volja. K a d otputam znajui da je Bog izvor mojega bogatstva, vidim da jedna svjetlost koja obiluje bogatstvom, zdravljem, sreom i napretkom stvara moj ivot. Tada znam da su bogatstva njegove svjetlosti danas moja.

Ako se doista odluimo neega odrei, to nam moe pomoi kad ponemo gledati prema unutra i traiti uzrok i posljedicu onoga to inimo. Moemo otkriti zato zadravamo stare kivnosti, nekadanje boli i traume. Nauit emo da, kad stvari iz nae prolosti izau na povrinu i moda nam prouzroe bol i ogorenje, moramo sagledati ta podruja naega ivota, nauiti kako shvatiti zato su ta odreena podruja ivota jo tu, razvrstati ih, oprostiti im i pustiti ih da odu, te na taj nain omoguiti novi rast, novu sreu i radost, koji e se vratiti u sva podruja naega ivota. Uz pomo anela moemo poeti uiti gledati sami sebe i vidjeti ljepotu i savrenstvo unutar sebe. Uimo razumjeti stvari na pozitivniji nain, uimo se osloboditi starih uzoraka razmiljanja; i to nas moe odvesti u neko podruje gdje e nae misli postati mone, u podruje gdje moemo stvoriti ivot kakav elimo. Aneli uvijek govore o vanosti povjerenja i vjere u njihov rad s nama. Zaista vam ele pomoi stvoriti najsnaniji pozitiv-

93

ni sustav miljenja unutar vas, koji e vam opet pomoi stvoriti ivot kakav zasluujete, ivot koji zauvijek tee. Da biste to postigli, morate vjerovati u njega morate ga realizirati. Aneli nam govore da se rijeimo svake negativnosti iz svojih tijela negativnih misli, negativnih toksina, traeva i kritikog prosuivanja drugih. Oslobodite se svake ljutnje, neuspjeha i ogorenja zato to niste dovoljno dobri ili vrijedni neega. Aneli kau da je nemogue da netko ne uspije u neemu zato to smo ve stvoreni od Boga, a jedanput kad to shvatimo, uvijek emo manifestirati Boju slavu ovdje na Zemlji; ak i ono to se ini kao neuspjeh, moe se preokrenuti u neto pozitivno, samo ako na to ispravno gledamo. Gledajte na cijeli svoj ivot kao na blagoslov; blagoslovite sve to vam se nae na putu bez obzira to to bilo, i upamtite da je Bog ve u vama, to je tako vano. Budite radosni u svemu to inite, ispunite svoje cijelo bie s radou, ljubavlju, mirom i motivacijom za sve to radite. Ne osvrite se unatrag i ne bojte se niega. Dopustite da vam se u svijesti uspostavi sustav misli koji itekako zasluujete. Neka vam aneli pomognu osloboditi se svega to vas vie ne hrani u ivotu. Priznajte da su bogatstva univerzuma svakodnevno ve prisutna u vaem ivotu; shvatite to duboko u svojoj nutrini. Ne osjeajte se razoarano ili odbaeno ako se stvari odmah ne pojave. Ponite, dakle pitajte to je to to elite u svojem ivotu, uvijek imajui na umu da Bog, izvor sveg obilja, ve prebiva u vama. Vjerujte tom procesu i on e se pojaviti; nemojte da vas odbiju negativne misli, ponovo ih preokrenite i pretvorite u pozitivne tako da kaete: Ja jesam, ja jesam, ja jesam... Budite uvijek otvorena uma prema onome to elite i pustite da tijek pozitivne energije djeluje kroz vae zamolbe. Uvijek imajte vjeru i znajte da Bog prebiva unutar vas, i zato vjerujte da je ono to ste traili ve tu, iako moda nema vidljivih rezultata. Ono to radite jest da ostvarujete svoje elje unutar vlastite stvarnosti, tako da e vam se one manifestirati u vaem fizikom svijetu i k tome, manifestirat e se kao Boji aspekti.
94

Morate ih osjetiti, vidjeti i voljeti, i morate vjerovati da vam je ivot uvijek ispunjen obiljem univerzuma, obiljem Boga. Kad molimo anele da nam pomognu s naim molbama, znamo da postoji drugi alat kojim se moemo posluiti kako bismo stvorili stvari koje su nam potrebne u ivotu, a to je naa mata. Mata moe biti sjajan alat u naem razvoju. S njom putujemo u svijet koji je pozitivan; s njom na um stvara realnost koja ve postoji u nama. Dok smo bili djeca, mata je igrala vanu ulogu u naim ivotima. Mogli smo putovati u svijet u kojem smo stvorili potpuno drugaiji pogled na svijet nego to je onaj u kojemu smo ivjeli. Mogli smo biti to god smo eljeli biti; stvarali smo ljude i mjesta. Imali smo smijeh i radost veu od iega to smo znali u ovome svijetu. Osjeali smo se sigurni i bezbrini. Bio je to svijet u kojemu smo imali sve. Kako smo odrastali, inilo se da svijet mate vie ne postoji. Misli su nas poele voditi u drugom smjeru, onom u kojem je imaginarni svijet bio samo za malu djecu. Kad smo potpuno odrasli, taj svijet vie nije bio u nama i pustili smo ga da ode, zakopali smo ga duboko u sebi. Ali aneli nam pomau da se vratimo u taj prekrasan svijet. Pomou mate oni nas mogu ponovo odvesti u taj svijet kako bi nam pomogli stvoriti vlastitu realnost. Upravo u tom svijetu ponovo moemo oivjeti onaj osjeaj ljubavi, radosti i smijeha. Ne moramo ponovo stvarati djetinje fantazije, ali moemo stvoriti ivot kakav bismo voljeli imati tako da otputujemo unutra u taj svijet mate. Jedna od stvari u koju sam nauila vjerovati, moja je sposobnost manifestiranja iz snage moje mate. Sjeam se jednog sluaja kad sam meditirala i pritom se okrenula na put unutar sebe na mjesto smirenosti, mjesto tiine, postala sam svjesna mnogih rijei i slika koje su mi bile dane. Dok sam putovala, inilo se da je moj um krenuo u priu iz mojega djetinjstva, Petra Pana. Nisam bila sigurna zato se ta pria pojavila, ali znala sam iz svojeg rada s anelima da mi na simbolian nain pokuavaju neto rei. Kad sam zavrila meditaciju, upitala sam anele to su mi to pokua95

vali pokazati i kako bi mi to moglo pomoi. Odgovor je bio da Petar Pan predstavlja svjedo koje sjaji da bi ga svi vidjeli, svjetlo koje nas odrava mladima i radosnima. To nas svjetlo ui kako putovati izmeu naih svjetova, izmeu svijeta ljubavi i ljepote, svijeta u kojemu je sve to elite u ivotu. Petar Pan je dijete svjetla, dijete ljepote i radosti. U svojem svijetu on putuje na mnoga mjesta kako bi traio mudrost i znanje koji mu trebaju da otkrije tajnu vjene mladosti. On je prekrasan primjer toga kako nam mata moe pomoi da manifestiramo obilje u svojim ivotima.

96

1O

Tri elje

ednoga dana u rujnu 2002. odluila sam otii u posjet svojoj sestri Elaine. Ona ivi u blizini luke Rosslare u okrugu Wexford pa sam u centru Dublina sjela na autobus za Wexford, to je udaljenost od nekih 160 kilometara. Na taj sam put ve mnogo puta prije odlazila i radovala sam se to u se odmoriti u autobusu tijekom dva i pol sata vonje. Dan je bio vrlo ugodan i bilo je lijepo samo sjediti i gledati kako prolazimo pokraj malih mjesta i gradia dok je autobus putovao na jug du istone obale. Meutim, kad smo stigli do podruja poznatog kao Ferns, autobus se nakratko zaustavio. Dok sam gledala kroz prozor, primijetila sam staro groblje okrueno niskim suhozidom. Groblje je bilo dobro odravano i sjeam se da sam pomislila kako lijepo izgleda i kako netko dobro obavlja svoj posao jer sve dri uredno i isto.

Onda se dogodilo neto to neu zaboraviti dok sam iva. Na niskom zidiu sjedio je ovjeuljak, visok moda etrdeset pet centimetara! Nasmijeio mi se i namignuo! Protrljala sam oi i ponovo pogledala; jo je bio tamo i smijeio mi se. Bio je odjeven u sivo odijelo, a oice su mu bile blistave i kao da su plesale od veselja. Nisam se mogla nauditi kako je sve na njemu
97

savreno; bio je tako malen, a ipak savreno oblikovan. Imao je pomalo drzak izraz, neto je u njemu bilo nestano. Poela sam se smijati i rekla sam u sebi: Ne moe biti stvaran. Sigurno mi se privia. Ali onda je progovorio i ula sam njegov glas u svojoj glavi: Itekako sam stvaran. Zato ne sie s autobusa i sjedne tu i malo popria sa mnom? Ostala sam bez rijei; zaboga, to mi se dogaa? Pogledala sam druge ljude u autobusu. Neki su gledali staro groblje, ali inilo se da nitko nije svjestan nevjerojatnog prizora koji samo ja vidim. Jedno sam sigurno znala, ni pod kakvu cijenu ne bih sila s autobusa usred okruga Wexford, samo zato da bih avrljala s tim ovjeuljkom koji je sliio na tradicionalnog irskog vilenjaka, leprekona. Onda sam opet zaula njegov glas: Tu sam da ti usliam tri elje, sve to poeli. Tri elje, ponovila sam u sebi. Sad sam osjeala da bih ga trebala pitati je li on doista vilenjak. Nisam se mogla dosjetiti niega pametnijeg pa sam ga upitala. udno je to me to pita, odgovorio je. Nisam vilenjak. Zapravo, ve godinama nisam nijednog vidio. Sad zaista nisam znala to bih rekla. Opet sam protrljala oi i pogledala u stranu, ali kad sam ga pogledala, on je jo bio tamo i inilo se kao da se zabavlja, dok mu je lice imalo suosjeajan izraz. Tko si onda i to eli od mene? pitala sam ga. Ja sam prirodni duh; ima nas mnogo ovdje, ako zna gdje i kako gledati; u vremenima koja dolaze susrest e mnogo mojih prijatelja, odgovorio je. inilo se da uiva u naem susretu; prekriio je male noge, zaklopio oi i malo podignuo lice uvis, kao da uiva u suncu i njegovoj toplini na licu. Tu si da bi ostvario tri elje. Nije li to ono to vilenjaci rade? upitala sam sumnjiavo. Rekao sam ti da ne znam nita o vilenjacima, ree on, a u glasu mu se zauo trag nestrpljenja. Ali trebala bi ozbiljno razmisliti o svoje tri elje, jer zna, ne dobiva svatko priliku da ih zaeli.
98

Onda je autobus bez upozorenja krenuo i poeo se udaljavati od zidia na kojemu je on sjedio. Nisam znala to uiniti. Bila sam tako iznenaena ovim susretom da nisam imala vremena stvarno razmotriti to se dogaa, ali sad kad je autobus krenuo, shvatila sam da nisam eljela ostaviti ovo neobino stvorenje bilo je neega arobnog u njemu i njegovoj energiji, neega potpuno eterinog, ne od ovoga svijeta. Autobus je ubrzavao, a ja sam samo mogla sjediti i gledati kako on postaje sve manji. Mahao mi je. udno, ali pamtim da me preplavio osjeaj usamljenosti dok sam nastavljala ostatak puta k Elaine. Taj ovjeuljak, tkogod ili togod on bio, ostavio je na mene duboki dojam. Sjeam se da mi je rekao da u u vremenima koja dolaze sresti mnogo njegovih prijatelja i nasmijeila sam se. Kad sam stigla k Elaine, nisam mogla doekati da joj ispriam to mi se putem dogodilo. Nije mogla suspregnuti smijeh kad sam joj ispriala cijelu priu, naroito kad sam spomenula tri elje. Hoe li ga zamoliti da ti da up zlata? smijuljila se. Mnogo kasnije te veeri ovjeuljak se opet pojavio, ali ovaj put nije bio sam. Uz njega su bile dvije njene male vile. Bile su visoke otprilike kao i on, i imale su arobnu energiju; iskrile su i plesale po sobi i atmosfera je odmah postala vedra i vesela. Shvatila sam da sam vrlo radosna to opet vidim ovjeuljka i njegove dvije pratilje. Dobrodoao, rekla sam. Tko su tvoje prijateljice? Ovo je Lumar, a ovo Annie, odgovorio je. Vrlo su lijepe, izgledaju kao prave male vile, rekoh u udu gledajui savrene male figure kako pleu i kao da istrauju svaki kutak sobe. Vile, da, pretpostavljam da smo na neki nain vile i vilenjaci, ako to eli, ree ovjeuljak. Rekavi to, napravio je rukom luk iznad dviju enskih figura, a one su smjesta prestale plesati i pogledale su ga iroko otvorenih oiju kao da neto oekuju. Rekao sam ti da moe zaeljeti tri elje. Ne mora
99

ako ne eli, sama odlui, ree on. Iznenadila sam samu sebe kako sam brzo sklopila oi i poela razmiljati o trima eljama. Tri elje? Sto sam zaista u tom trenutku eljela od ivota, pitala sam se. Definitivno sam eljela da moja veza s anelima postane jo snanija, pa sam to i zaeljela. Moj sin Jason nije mogao nai posao elektriara nakon to se prilino dugo kolovao za to, pa sam poeljela da dobije posao, Na kraju, ve sam dugo sanjarila o tome da otvorim centar u Irskoj gdje bi ljudi dolazili i uili o mojem radu s anelima, pa sam i to poeljela. Ako je Boja volja, onda neka bude, ree ovjeuljak i napravi polukruni pokret rukom preko sobe. Ali upamti to sam ti rekao ima nas mnogo, ako zna gdje i kako gledati. Neka Bog bude uvijek s tobom. Rekavi to, vilenjak i njegove vile su nestali. Nisam eljela da odu, imali su tako lijepu energiju, tako svjetlucavu, tako intenzivno ivu. A tako sam se i osjeala nakon to su otili, imala sam osjeaj ivahnosti, nesputanosti, iste magije. Mogu iskreno rei da ak i nakon to sam upoznala aneosko kraljevstvo, ono to sam doivjela s tim trima malim biima, bilo je nekako drugaije od svega onoga prije. Jednostavno je bilo neega u njihovoj istoi i nedunosti. Ta mala stvorenja bila su sama sr ivotne radosti. Sljedei dan provela sam u etnji du prekrasne plae u Wexfordu, blizu Elaineine kue, ali nisam mogla prestati misliti na svoja tri prijatelja pa sam uveer kontaktirala anelicu Anne i pitala je o tom susretu. Nasmijeila mi se kad sam joj rekla da mi je ovjeuljak dao da zaelim tri elje. Tri? To je puno. Imala si puno sree, nasmijala se. U ovom univerzumu postoji mnogo dimenzija i energija o kojima ljudska bia nita ne znaju, a prirodni duhovi su jedni od njih. Ljudi uglavnom smatraju da se radi o mitu, ali mitovi, legende i bajke temelje se na istini. Cijeli mit o vilenjacima leperkonima u Irskoj izrastao je iz injenice da prirodni duhovi zaista postoje, a ljudi koji su u Irskoj davno prije susretali vilenjake bili su jednostavni ljudi, voljeli su zemlju i jedni druge, ali dok su pripovije100

dali o tome to su vidjeli, drugi su ljudi stvorili mit o vilenjacima koji je sve vie rastao. Juer si imala priliku upoznati tri prirodna duha i to je bilo lijepo iskustvo. Prvo to mora uiniti ako eli susresti prirodnog duha jest da otvori srce prema njima; oni su svuda oko tebe tu na zemlji, naroito na izuzetno lijepim mjestima kao to je Wexford. Sad esto viam prirodne duhove, a zbog nekog razloga, naroito u blizini drvea. Sjeam se da sam jednoga dana u panjolskoj sjedila pokraj bazena i dok sam promatrala prekrasne palme koje su rasle uz bazen, iz stabla se pojavio mali prirodni duh. Imao je vrlo smeu kou, crnu kosu i otplesao je svoj mali ples oko drveta. Plesao je uokolo u malim krugovima, a onda je stao, pogledao u stablo kao da eli da i ja bolje pogledam. Kad sam to uinila, preplaila sam se: na deblu je bilo lice amerikog Indijanca i dok sam ga gledala, slika je postajala sve izraenija, a onda je pokazao rukom na kuu udaljenu 100 metara od bazena. U glavi sam zaula njegov glas: Trebam te da se povee s ljudima u onoj kui; ti ljudi blisko su povezani s amerikim Indijancima i elio bih da im prenese moju poruku, rekao je. Tad sam postala svjesna energije drugog postarijeg mukarca. Imao je moda i sedamdeset godina i znala sam da nije dugo u svijetu duhova. Energija mu je postala vrlo snana, snanija od Indijaneve, i znala sam da je i on povezan s kuom na drugoj strani bazena. Moj suprug Fran nije ba srameljiv i povuen tip, i kad sam mu rekla da imam poruku za ljude koji ive u onoj kui, jednostavno je otiao tamo, predstavio se i objasnio situaciju. Kad je spomenuo da se na drvetu prikazao Indijanac, domaica je odmah pokazala da je zainteresirana za susret sa mnom. Kad sam ula u njezinu kuu, postala sam svjesna dviju energija, one Indijanca i starijeg ovjeka. Indijanac nije nita rekao; samo sam objasnila da je tamo, a ena je progovorila. O , to je divno. Vjerujem da poznajem rodbinu tog Indijanca. Radila sam s njima na amanskim poslovima u jednom
101

rezervatu u Aljasci. Dok je izgovarala te rijei, vidjela sam da Indijanac potvrdno kima glavom i smijei se kao da eli rei da je to tono, ali jo nije nita rekao. Prvi je progovorio duh starijeg mukarca. Vidite li onog ovjeka tamo? upitao je, pokazujui na drugog postarijeg mukarca koji je sjedio na stolici. To je moj brat i vrlo je nesretan. Nedostajem mu; prije dva mjeseca preao sam u svijet duhova, a on jo tuguje. Bili smo vrlo bliski; zajedno smo bili u mornarici i plovili svijetom. Molim te, reci mu da ne tuguje, reci mu da sam dobro i da mi se ovdje svia. Kad sam tu informaciju prenijela mukarcu, atmosfera se u sobi potpuno promijenila. Postala je laganija, ak vesela; bili su prisutni i drugi lanovi stareve obitelji, a meu njima sin i snaha, koji su poeli slaviti smrt preminuloga, radije nego da ga oplakuju. Kako se veselje irilo prostorijom, zastala sam i zahvalila se malom prirodnom duhu koji me je doveo k tim ljudima. Bez njegove pomoi ne bih bila u stanju prenijeti tu prekrasnu poruku. Prirodni duhovi djeluju u ovome svijetu kroz ljepotu majke prirode kako bi donijeli radost i zadivljenost u ljudske ivote, kad god mogu. Sjeam se jednog drugog sluaja kad je prirodni duh bio zasluan jer mi je ukazao kako mogu nekome pomoi. Bio je lijep ljetni dan i sjedila sam u svojem vrtu u Banchardstownu, kad sam primijetila ljupku energiju oko cvijea koje sam posadila prije nekog vremena. Dok sam gledala kako se cvjetovi njeno njiu na povjetarcu, povrh njih pojavilo se stvorenje slino vili i skoilo na do. Kao i u sluaju drugih prirodnih duhova koje sam upoznala, najprije mi je izvela mali ples. ini se da im je to nain kojim pokazuju da vam imaju neto za rei, a energija im se poveava to due pleu te vam na kraju i predaju svoju poruku. No ovaj put se dogodilo da je malo stvorenje prestalo plesati i pogledalo me. Onda sam zaula glas kako kae: Trebamo pomo. To je sve to je reklo pa sam upitala tko treba pomo. Glas je odgovorio: Poslat emo e-mail. Pomislila sam kako je to vrlo ud102

no, jer ne znam nita o raunalima i u to vrijeme nisam znala ni kako se alje elektronika pota; ak ni danas mi to nije draga aktivnost. Ali to je bilo sve to je glas rekao, a mala je vila opet skoila na cvijee i nestala. Nastavila sam s obvezama toga dana i nisam previe razmiljala o tom susretu sve dok sljedeeg jutra nisam zaula kucanje na vratima. Kad sam ih otvorila, tamo je stajao mukarac tridesetih godina, a iza njega je bio parkiran bijeli kombi na kojemu je velikim slovima pisalo Pristup internetu i elektronikoj poti. Odmah sam znala da je to e-mail koji u primiti i zamolila sam ga da ude. Objasnio mi je da je tehniar Telekoma, ali pria koju mi je ispriao nije bila sretna. Udaljio se od supruge, a u njihovu braku bilo je puno emocionalnog i fizikog zlostavljanja izmeu njih dvoje. Iako se rastao od supruge i prije nekog vremena napustio obiteljski dom, tu nije bio kraj problema. Imao je novu partnericu, ali njegova ga je biva supruga nastavila maltretirati i okrenula je djecu protiv njega. Siroti je ovjek bio vrlo uznemiren i dok smo razgovarali, aneli su mi poeli prikazivati sliku ene, stare oko trideset godina. Upitala sam ga odgovara li opis te ene njegovoj supruzi, ali rekao je da to nije njegova supruga nego sadanja partnerica. Sad mi je bilo jasno zato mi je onaj glas rekao: m i trebamo pomo. Aneli su mi omoguili da vidim kako je emocionalno stanje te ene jo krhkije nego ono u mukarca koji je bio preda mnom. Aneli su mi nastavili pokazivati seksualno zlostavljanje koje je ta ena pretrpjela kao dijete. Potiskivala je to sve do sad, a kad je ula u vezu s ovim mukarcem, to je pripomoglo javljanju starih sjeanja. Takoer sam spoznala da ta ena nije svojem sadanjem partneru objasnila svoju prolost i to joj se dogodilo. Sve u svemu, bio je to zbir prilino tunih okolnosti i moram priznati da nisam znala to uiniti ili kakav savjet dati tom mukarcu. Ali u svijest mi je bljesnula prisutnost anelice Anne i jasno mi dala do znanja da nita ne mogu uiniti za tu mladu enu.
103

Ona mora potraiti profesionalnog terapeuta koji je specijaliziran za seksualno zlostavljanje. Ali takoer mi je rekla da se ovom mukarcu moe pomoi, jer ono to njemu treba je spiritualna hrana te da bi trebao nastaviti dolaziti k meni. Isprva sam bila malo zabrinuta jer svjesna sam da nisam kvalificirana da na profesionalan nain pomaem ljudima. Svoju ulogu vidim u tome da prenosim ono to aneli imaju za rei nekoj osobi koja mi se obratila za pomo. Ali anelica Anne je bila odluna u tome da bi ovaj ovjek trebao nastaviti dolaziti k meni. I tako sam mu rekla to aneli savjetuju: da njegova partnerica treba potraiti profesionalnu pomo, ali da bi on trebao ponovo doi, ako eli. Otiao je i vratio se tri dana poslije. Vrlo esto aneli znaju dati savjet za ljude, ali jedanput kad to uine, to je i posljednji put da komentiraju tu osobu. Ne vjerujem da aneli nisu zainteresirani za te ljude. Prije bih rekla da mi se ini da aneli kau to imaju za rei i onda dalje ute. Itekako su svjesni da ljudi imaju slobodnu volju i mogunost izbora te da stvari moraju ii svojim prirodnim tijekom ovdje na zemlji. Zato, iako aneli u fizikom svijetu mogu intervenirati u odreenim okolnostima, rijetko to ine. Meutim, neto je u vezi s ovim ovjekom vrlo brzo postalo oito. inilo se da je anelica Anne odluna u tome da mu pomogne, i kao da je tono znala kakva mu vrsta pomoi treba. Kad mi je opet poeo priati o svojim problemima, ona je samo rekla: Reci mu da mora postati smiren u sebi. Prenijela sam mu to. Ne mogu biti smiren. Cijeli mi se svijet raspada. Ne znam to da radim ni kamo da se okrenem, jadao mi se. Reci mu da se nikamo ne mora okrenuti; sad je tono na pravom mjestu, odgovorila je anelica Anne njeno. Dok mi je to govorila, instinktivno sam znala da e taj mukarac jo neko vrijeme dolaziti k meni i da e na kraju doi do pozitivnih rezultata. U to sam vrijeme u svojoj kui vodila teajeve meditacije i anelica Anne mi je rekla da kaem mukarcu da ih pone pohaati. Drala sam teaj dvaput tjedno, a taj je ovjek toliko pro104

fitirao od njih da me poeo nagovarati da organiziram i dodatne satove kako bi mogao ee dolaziti. Dok smo meditirali na tim teajevima, prikazala mi se prelijepa slika anelice Anne kad je okruila tog mukarca s prekrasnom iscjeljujuom svjetlou. inilo se da svjetlost prodire ravno u njegovu duu, u njegov ustroj, u njegovu DNK. Znala sam da e se u njemu dogoditi velika promjena. Anelica Anne mi je dala uputu da pronaem jednu svoju staru kasetu od dobro poznatog spiritualnog savjetnika i pisca koja govori o vanosti opratanja u naem ivotu. Tekst s te kasete zapravo je napisan prije mnogo godina pod vodstvom anela za ljude kao to je ovaj mukarac i tekst otkriva pravi put kojim treba poi kako bi rijeio svoje problem e , objasnila je anelica Anne. Jednoga dana, nakon to smo zavrili sa satom meditacije, taj mi je mukarac rekao da je njegova partnerica potraila profesionalnu pomo za svoje probleme i iako je situacija jo bila teka, stvari su se poele poboljavati i poeo je proces ozdravljenja. to se njega samoga tie, ubrzano se mijenjao i postajao druga osoba. Objasnio mi je da je i on otiao psihoterapeutu i to mu je puno pomoglo. Ali rekao je da mu je jo vie pomoglo to to je prvi put u ivotu poeo usporavati i nauio kako da se smiri duboko sebi. Bilo je kao da sam cijeli ivot sudjelovao u nekoj utrci, nikad ne znajui zato jurim ni gdje je cilj; sve se svodilo na tu jurnjavu, rekao je. Vjerujem da je unutarnja smirenost iznimno vana poruka za sve nas. Znam po vlastitom putovanju s anelima, uz Boju milost, da su isprva oni odravali kontakt sa mnom, jer jo nisam u sebi bila dovoljno smirena da to sama inim. Ali kako sam postajala smirenijom, mogla sam uspostaviti neprekidnu osvijetenost o prisutnosti anela. A tako je i danas. Svakodnevno meditiram uvijek oko sat vremena, a ponekad i dulje. Ne govorim da bi svatko to morao initi, ali doista vjerujem da svima nama treba odreen stupanj unutarnje smirenosti. Svi znamo da je to tono, zar ne? Postoji
105

dio u nama koji je smiren to je ista smirenost to je Bog. Moda je u nekima od nas duboko zakopana, ali tu je; sve to moramo uiniti jest da svjesno ostvarimo kontakt s tim dijelom. Mogla bih vam navesti jo primjera toga kako su mi mali prirodni duhovi, moete ih zvati i vilama, pomogli prenijeti poruke nade i radosti razliitim ljudima. Oni su dio ljepote majke prirode i imaju sposobnost komunicirati i podijeliti s nama iscjeljujue elemente majke prirode. Kad se nalazite izvan grada, u prirodi, zastanite na trenutak i divite se prekrasnim poljima, stablima, rijekama pa ak i vodopadima oko vas. Postanite mirni i stvarno osjetite da su svi oni ivi; sve oko vas je ivo samo dopustite da njihova istinska bit postane dio vas, pa ete biti vrlo blizu komunikaciji s prirodnim duhovima. Lako je doi u iskuenje i smatrati da su prirodni duhovi ili vile potpuno izmiljeni i da postoje samo u ljudskoj mati. Meutim, istina je da su oni elementi prirode, s inteligencijom daleko veom od iega to znamo. Sjeam se da sam se jednoga dana zagledala u jedno lijepo veliko stablo; bilo je golemo visoko moda i petnaest metara, a vjerojatno stotinu godina staro. Sjeam se da sam se upitala kakva vrsta inteligencije mora biti u tom stablu da mu omoguava da raste velianstveno i prekrasno svih tih godina, bez ikakve pomoi ljudske ruke? Upravo je to ista inteligencija koju imaju prirodni duhovi. elite li se zaista povezati s prirodnim duhovima ili vilinskim kraljevstvom, namjere vam u svakom trenutku moraju biti asne i istinite. Kad u srcu pokaete ljubav i suut za vilinski svijet, vile e vam se polako pribliavati u ivotu. Moda je za mnoge od vas najprikladnije mjesto za ostvarenje kontakta s prirodnim duhovima u vlastitom vrtu, ako ste sretnici koji imaju vrt. Obiavala sam izii u svoj vrt u Dublinu samo da bih sjedila u tiini i polako dopustila prirodnim duhovima da mi se otkriju, na onaj svoj nestaan, njean, iskriav nain. Ako ureujete vrt i elite od njega napraviti mjesto na kojemu ete s njima komunicirati, pozovite ih da budu s vama i neka vam pokau to morate
106

raditi. Vile i prirodni duhovi vrlo su ljubazni i vrlo njeni. Svaki put kad ureujete vrt, pozovite ih i pustite da vam polako rasvijetle svijet majke prirode koji je posvuda oko vas. Suvino je rei, ali prirodni duhovi vrlo su zabrinuti zbog naina na koji se odnosimo prema svojem planetu Majci Zemlji jer oni u biti jesu Majka Zemlja. Mnogi su ljudi danas pod utjecajem prirodnih duhova, bez obzira na to znaju li to ili ne. Prirodni duhovi utjeu na ljude koji se uvelike zanimaju za okoli i ele nau zemlju ouvati sigurnom i istom od opasnih otrova koje svakodnevno bacamo na nju. Ako ste duboko zabrinuti za mnoge razliite ivotinjske vrste koje ive na planetu Zemlji ili ako se brinete zbog velikog broja ivotinjskih vrsta koje postoje u oceanima a koje ovjek nesvjesno svakodnevno unitava, i na vas takoer djeluju prirodni duhovi. Moda ste osjetili naglu elju da se ukljuite u rad organizacije kao to je Greenpeace ili neke organizacije na vaem podruju, koja vodi kampanje za zatitu ivotinja. To su takoer prirodni duhovi koji djeluju u vaoj podsvijesti. Moda osjeate potrebu da piete raznim vladama diljem svijeta o tome to mislite o nepravdi koja se povezuje s mnogim pitanjima u vezi s naim planetom. Ako ponekad mislite da je sve to pomalo previe za vas, jer vi ste samo jedna osoba, a jedan ovjek ne moe nita promijeniti kad se radi o mnogim globalnim problemima s kojima se Zemlja danas suoava, onda promislite jo jedanput. Otiite u prirodu, k Majci prirodi, i zamolite prirodne duhove da vas vode; zamolite ih da za vas postanu stvarni. Jedanput kad ostvarite tu udesnu vezu, shvatit ete da vi osobno moete neto promijeniti. Shvatit ete da ste vi, prirodni duhovi, vile i Majka priroda, svi jedno jedno u istome Bogu.

107

II

Svijet duha

A neli se maksimalno trude da mi pokau kako je ovaj na svijet zapravo svijet vjenog duha. U tom svijetu vjenog duha prolost, sadanjost i budunost ne postoje, iako se zaista doimaju vrlo stvarnima. Ne tako davno dogodio se jedan incident koji mi je na dramatian nain osvijestio injenicu da duhovni svijet moe prevladati vrijeme i mjesto, te se moe dramatino nametnuti na fizikoj razini, kad to eli. Jedan novinar iz Dublina nazvao me u panjolsku i zamolio da pogledam neke fotografije koje su nedavno snimljene na komemoraciji rtava velikog poara u nonom klubu Stardust, u Dublinu 1981. Svi malo stariji Irci sjetit e se duboke tuge i alosti zbog onoga to se dogodilo u diskoteci Stardust u etvrti Artane u sjevernom Dublinu, 14. veljae 1981. Izbio je poar, i unato divovskim naporima vatrogasaca i prisutnih ljudi, etrdeset osam mladih ljudi ostalo je zarobljeno u zapaljenoj zgradi i izgubilo ivote. Slijedilo je vrlo traumatino razdoblje za rodbinu poginulih. Unato istranom povjerenstvu i policijskoj istrazi, nikad se nije dolo do zakljuka to je zapravo prouzroilo poar. Ta e katastrofa ostati zauvijek urezana u svijest Iraca.
109

Meutim, roaci poginulih nisu se sloili s presudom povjerenstva da je poar najvjerojatnije bio podmetnut, te su slijedile mnoge godine rasprava i svaa izmeu obitelji rtava i vlasti. Ali onda, u veljai 2009., neposredno pred dvadesetosmu godinjicu nesree, irska je vlada pristala izbrisati odluku povjerenstva iz parlamentarnih zapisa. Itekako sam svjesna da ni na koji nain ne mogu govoriti u ime obitelji koje su izgubile svoje najdrae. Ne mogu ak ni zamisliti bol koju su ti jadni ljudi morali trpjeti svih tih godina dok se odugovlaila kontroverzija oko pravog uzroka tog stranog poara. Ali mislim da sam u pravu kad kaem da je odluka vlade doekana s osjeajem olakanja i nade te da se ak i nakon toliko dugo vremena moe opet obnoviti istraga. Novinar iz Dublina poslao mi je niz fotografija koje su snimljene vani, pred klubom u Artaneu, dok je trajala komemoracija za etrdeset osam rtava. Naravno, ja nisam bila prisutna, ali mnogi su ljudi poslije govorili da se te veeri u zraku mogao osjetiti, gotovo dotaknuti, posvemanji osjeaj mira, neto to se nikad prije nije osjetilo na drugim komemoracijama za preminule. Jedan od roaka rekao mi je da je veer bila vrlo mirna i dok su se itala imena poginulih, vidjelo se kako etrdeset osam zapaljenih svijea jako treperi, kao da im neka nevidljiva sila povija plamenove. Ono to je vrlo zanimljivo u vezi s tim fotografijama je to to se na njima vidi jedan vrlo neobian i neobjanjiv fenomen. Jedna skupina roaka preminulih stoji i moli se vrlo blizu svijea, ali iznad njih se vidi debela zraka svjetla koja se sputa odozgo i zastaje nad skupinom. Kad sam prvi put pogledala tu fotografiju, prvo to mi je proletjelo umom bio je izraz most dua. Takoer sam osjetila due nekih ljudi koji su u tom stranom poaru izgubili ivote, ali iznad svega osjetila sam radost i oslobaanje. Druga fotografija snimljena te veeri prikazivala je neto zauujue, neto to smatram potpunom poniznou. Na toj slici vidi se jedna roakinja koja je preivjela poar, a s njezine desne strane je djevojka ispod ijeg se lica moe primijetiti mali aneo, zajedno s krilima.
110

Ta mi je djevojka poslije potvrdila da je njezina mlaa sestra zaista poginula u poaru, ali i jo jedna sestra. Dok sam nastavila gledati fotografije, bilo ih je est ili sedam, poela mi se prikazivati pojava starijeg mukarca. to sam vie gledala, to je njegova energija postajala sve udnija, ali znala sam da on nije preminuo u poaru. Njegova obitelj smatra da su stres i slomljeno srce pridonijeli da oboli i umre od raka. I doista, poslije su mi potvrdili da je taj jadni ovjek bio otac dviju djevojaka koje su poginule te sudbonosne veeri u sjevernom Dublinu. Rekli su mi da je nekoliko poznatih fotografa pregledalo fotografije, ali nisu mogli objasniti neobinu pojavu koja se jasno vidi na nekoliko fotografija. Navodno da postoji neto to se zove bljesak lee to se moe pojaviti na fotografijama. Nikad prije nisam ula taj izraz i zaista vam ne znam rei vie o tome, ali spomenuli su mi ga kao mogui uzrok neobjanjivog svjetla i pojava koje se vide na fotografijama. Mogu vam samo ispriati kako sam se osjeala dok sam gledala fotografije, a osjeala sam radost i olakanje. Osjetila sam da su one due koje su tako tragino preminule u poaru sad naposljetku slobodne i da oajniki ele da to i njihovi voljeni saznaju. Tako oajniki, da vjerujem da su bili u stanju iskazati tu elju u fizikom svijetu, na fotografijama te tako pokazati da zbilja ivimo u svijetu duha. Moda e se nekima od vas to initi kao ista fantastika, ali to nikako nije bio prvi put da sam se susrela sa svijetom duha koji ostavlja trag na fizikoj razini. Jedino se nadam i molim da tugujua rodbina povezana s tom stranom tragedijom, ljudi koji su toliko dugo patili, sad mogu odahnuti, ba kao to sad ine i oni koje su izgubili. Neka poivaju u miru. Fizika razina vremena i prostora nije nikakva prepreka za anele kad mi ele prenijeti neku poruku. To sam prvi put shvatila na dramatian nain kad sam jedne veeri primila telefonski poziv iz Amerike. Zvala je jedna ena iz Pittsburgha, rekla mi kako se zove i objasnila da je moj broj dobila od prijateljice koja me posjetila dok je bila na praznicima u Irskoj.
111

Kad je spomenula prijateljiino ime, odmah sam se sjetila te ene jer su mi aneli bili dali lijepu poruku za nju i ona je bila oduevljena time to su joj imali za rei. ena se oito vratila kui u Ameriku i spomenula me svojoj prijateljici koja me odluila nazvati. Neobino u svemu bilo je to da dok sam s njom razgovarala, inilo se kao da sjedi preda mnom, a aneli su mi otkrili mnoge pojedinosti o njoj i njezinoj voljenoj obitelji. Aneli su mi zapravo omoguili jasan komunikacijski kanal i sve one tisue kilometara preko Atlantskog oceana izmeu nas nisu nita znaile, apsolutno nita. Aneli mi uvijek zorno pokazuju na mnogo razliitih naina da ovo nije na svijet, sa svim svojim zakonima, fizikim ogranienjima i pojavama. Ne, ovo je Boji svijet, duhovni svijet u kojem se pojavljuju mnoge stvari i poprimaju izgled. Ljudska bia nastaju i poprimaju izgled. ini se da imamo vrsto tijelo od krvi i mesa, kostiju i miia. Meutim, to je samo vanjski izgled; zapravo smo duhovna bia stvorena od Boga to je prava istina! Aneli se doista neprekidno trude da mi tu istinu priblie i vjerujem da ona skriva tajnu o tome kako da uspjeno ivimo svoj ivot. Ako moete prigrliti tu univerzalnu istinu, onda je sve mogue. Pretpostavimo da imate problem u vezi s vaim tijelom. Recimo da se radi o pluima; odmah prizovite u svijest da iako u ljudskom smislu imate dva pluna krila, ona su zapravo napravljena od duha, duha koji je savren i neokaljano cjelovit i zdrav. No iako fiziko tijelo moda svjedoi o fizikom problemu s vaim pluima, vi se samo drite boanskog shvaanja da je sve savreno u duhu, a to ukljuuje i vaa plua. Mnogi su se ljudi sami iscijelili jednostavno tako to su znali i primijenili tu univerzalnu istinu. Aneli mi uvijek zorno pokazuju da je ovo Boji svijet, duhovni svijet, a mi smo svi djeca Boja. Oni kao da uivaju pokazivati mi da ne postoje granice izmeu Boga i nas, mi samo zamiljamo da postoje, i nai umovi kao da vole zadrati te imaginarne granice na svojemu mjestu. Um uvijek eli biti kralj dvorca, ali samo je jedan kralj dvorca, a to je Bog. Sjeam se jedne veeri dok sam bila na praznicima, u restoranu u gradiu
112

Torrevieja u junoj panjolskoj kad su aneli odabrali poseban i simpatian nain na koji e mi pokazati da svijet duha ne sadrava granice izmeu Boga i nas. Fran i ja proveli smo ugodno poslijepodne eui gradiem Torrevieja i malo razgledavajui izloge. Jedna od velikih prednosti ljetovanja u panjolskoj je ta da moete jeftino jesti u restoranima, naroito u usporedbi s Irskom. Ponekad pomislim da je sve, bilo gdje, jeftino u usporedbi s Irskom, ali to je druga pria! Te veeri u Torrevieji odluili smo otii u jedan mali restoran koji smo poznavali, te da emo radije tamo veerati nego da sami kuhamo kod kue. Kad smo stigli, vlasnik nas je pozdravio i odveo do stola pokraj prozora. Restoran je bio pun i bilo je mnogo gostiju raznih nacionalnosti, turista iz cijele Europe pa ak i izvan Europe. Za nekoliko stolova u naoj blizini sjedilo je jedno drutvo od nekih dvanaestak ljudi i sjajno su se zabavljali, razgovarali, smijali se i uivali u hrani i vinu. Spomenula sam Franu da je djevojka, iji su dvadeset prvi roendan slavili, vrlo lijepa. Fran me blijedo pogledao i upitao: Kako zna da slave njezin roendan? I ja sam pogledala njega i nasmijala se: Pa, ujem ih, svi ih uju i prilino su glasni. Jesu, ree Fran, a l i govore njemaki, a ti ne razumije njemaki. Ne budi smijean, rekoh. Govore engleski. Jasno ih ujem; ekaju da se pojavi djevojin brat, misle da se moda izgubio i ne moe nai restoran. im sam to izrekla, u restoran je uao mladi od kojih osamnaest godina, a veselo ga je drutvo glasno pozdravilo. Vidi? rekla sam samozadovoljno Franu. Ali njega nije zanimao mladiev dolazak; zbunjeno me je bez rijei gledao. T i uje te ljude kako govore engleski? pitao je. O emu govori? odgovorila sam. Naravno da ih ujem kako govore engleski; oni govore engleski. Ne govore, zna. Govore njemaki. Nisam razumio nijednu rije koju je itko tamo izgovorio, od trenutka kad smo doli
113

ovamo, rekao je. Zatim je pokazao na par koji je sjedio preko puta nas, malo udaljen od drutva koje je slavilo roendan. Kojim jezikom oni govore? upitao je. Pogledala sam par i jasno sam ula kako raspravljaju o tome kojim je putem najbolje krenuti iz Torrevieja, ako ele doi u Alicante. Pa i oni govore engleski. ujem ih, raspravljaju o tome koji je najkrai put do Alicantea, rekla sam smijeei se Franu. On me je samo gledao i tresao glavom. N e , odgovorio je smijui se. veani su ili Nizozemci i uope ne govore engleski. Oboje smo se morali nasmijati tom neobinom iskustvu koje su mi aneli iz nekog razloga dopustili da doivim. Zato sam te veeri, kad smo se vratili kui, razgovarala s njima i pitala ih zato su mi omoguili da doivim ono to se dogodilo u restoranu. Odgovor mi je dala anelica Anne. Mnogo smo ti ve puta rekli da je Boji svijet svijet duha, i u tom svijetu nema granica ni ogranienja, objasnila je. To je svijet cjelovitosti, savrenstva, jedinstvenosti. U vaem ljudskom svijetu, sa svim njegovim pravilima, zakonima, uzrocima i posljedicama, stvari kao to su razni jezici potrebne su kako bi ljudi postojali. Ali u Bojem svijetu nije tako, jer tamo je sve ve jedno. Pomislili smo da bismo ti mogli tu injenicu zorno demonstrirati u restoranu. Bilo je zabavno, zar ne? I bila je u pravu; bilo je zabavno i vrlo posebno. Opet sam se osjetila tako privilegirano zato to mogu cijeniti poruku koju mi aneli prenose da je sve u redu, da smo djeca Boja, sastavni dio njegovog velianstvenog svijeta, koji je ve savrena cjelina. Harmonija ve jest, mi moramo samo probuiti mjehur od sapunice kojim smo se okruili, mjehur sumnji, misli i emocija koje se mogu pojaviti kako bi nas drale na udaljenosti od Boga. Moramo probuiti mjehur, razderati taj veo i onda emo shvatiti da harmonija ve jest. Naa svrha ovdje, u ovom ljudskom svijetu gdje smo djeca Boja, jest da ukazujemo na Boga, da pokazujemo da je ivo bie koje nas pokree u naim ivotima, a aneli su
114

nam pri ruci da nam ba u tome pomau. Ta prekrasna stvorenja iste svjetlosti odmah su tu pokraj nas, blii su nam od vlastitog daha, spremni da nam pomognu na svaki mogui nain, spremni da nam pomognu da shvatimo svoj pravi identitet da smo djeca Boja.

Tijekom nekoliko prolih godina vrlo sam jasno shvatila koliko aneli mogu utjecati na ljude i dogaaje diljem svijeta i to doista ine. Nakon to ostvarite vezu s vlastitim anelom i vi ete poeti uviati gdje i kad aneli zapravo utjeu na ljude i dogaaje po cijelom naem planetu. To je zapanjujue iskustvo dok gledate neke ljude kako obavljaju svoje poslove i znate da ih aneli vode i utjeu na njih, bili oni toga svjesni ili ne. Osobno sam vidjela kako aneli izraavaju zanimanje i zatim postaju ukljueni u ivote ljudi iz show-businessa, sportaa, politiara i vjerskih voa; nije vano tko ste ili to ste, aneli su zainteresirani za vas. Ponekad moda sluam radio i ujem pjesmu koju nikad dotad nisam ula, ali instinktivno u znati da su aneli sudjelovali u njezinu nastajanju, iako autor pjesme moda nije bio svjestan njihove prisutnosti dok ju je pisao. Naravno, ljudska bia nee zapravo nikad biti aneli, a ipak tu na zemlji ima mnogo ljudi s aneoskim kvalitetama. Pretpostavljam da ih moemo zvati zemaljskim anelima. Postoji mnogo ljudi koji imaju veliku suut, mir, razumijevanje i ljubaznost prema drugim ljudskim biima, a za to ne trae nikakvu nagradu. Jeste li ikad u ivotu upoznali nekoga tko vas je dirnuo ve samom svojom prisutnou? Dogodilo mi se to otprilike prije dvije godine. Vodila sam radionicu o anelima u gradiu Honefoss u Norvekoj kad sam upoznala ovjeka kojega mogu samo opisati kao svetog ovjek a . Imao je izvanrednu energiju; ne pretjerujem kad kaem da je zraio svetou. Kad je uao u sobu, odjedanput sam se u njegovoj prisutnosti osjetila potpuno ponizna. U prostoriji se
115

odjedanput pojavilo mnogo anela koje nikad prije nisam vidjela, a koji su bili povezani s tim ovjekom. Imao je oko trideset godina i rekla bih da nije imao pojma o tome da je po bilo emu poseban. Bavio se iscjeljivanjem i osjetila sam da je prisutnost tog mukarca tako ista da je time pomogao mnogim ljudima da ozdrave od razliitih bolesti. Boravak u njegovoj blizini uinio je da se osjeam ponizno; zraio je takvu ljubav i mir, i bio je okruen mnogim izuzetnim anelima. Dok sam razgovarala s njim, postalo mi je jo jasnije da on nije svjestan svojih aneoskih kvaliteta, a ipak svi koji su doli s njim u kontakt bili su dirnuti njegovom osobom. Mnogi su ljudi to spomenuli istoga trenutka nakon to je on izaao iz prostorije. Nikad ga neu zaboraviti jer mi je na poseban nain dotaknuo srce i duu; u njemu je bila velika nevinost. Uvijek e postojati ljudi koji e kroiti ovom zemljom posjedujui aneoske kvalitete; njih je uistinu dotaknulo Boje svjetlo i ono ivi u njima. U svojem putovanju s anelima susrela sam mnoge ljude, ukljuujui i djecu, koji su imali tu aneosku pojavu. Ljudi su to svih profesija, neki od njih vrlo dobro poznati, koji se redovito pojavljuju na televiziji ili u filmovima. Ili neki drugi iji se ivoti vrte oko politike svi oni u sebi nose to Boje svjetlo i vrlo esto toga uope nisu svjesni. Nedavno sam od anela primila jednu vrlo pozitivnu poruku koja kae da se ovdje na Zemlji javlja jedna nova vrsta politiara. Prvi put u svijetu pojavljuju se povijesni politiari koji na umu imaju samo najbolji interes za ljude, iako moe proi neko vrijeme prije nego to to postane oito, a sve zbog onoga to se prije dogaalo u politikom smislu. Aneli su mi objasnili da se ljudske predrasude polako zanemaruju, a to se vidi i u politici; polako se za sve nas pojavljuje jedna nova vizija. Ta vizija je svijet u kojemu ljudi mogu biti zajedno bez nanoenja nepravde jedni drugima. Pojavljuje se mogunost mirni116

jeg, sigurnijeg i boljega svijeta za sve. Bit e to svijet bez straha u kojem e se svi slobodno kretati, svijet gdje e ljudi biti jednaki bez obzira na boju koe ili mjesto gdje su roeni, svijet u kojem e se ljudi ujediniti i ivjeti u skladu jedni pokraj drugih. Aneli su mi rekli da e Bliski Istok biti mjesto gdje e to zapoeti, koliko god da se to sad ini nevjerojatnim. Na svijetu ima mnogo ljudi koji tee tome da naprave neto to e poboljati ljudske ivote, i njih prati aneoska energija, vodi ih i pomae im gdje god i kad god moe. Ima ljudi koji rade s bolesnima i umiruima, koji svoje vrijeme daruju kako bi pokuali drugima pruiti malo udobnosti. Oni ne trae nagrade ni priznanja za svoj rad; njihov je cilj pomagati ljudima u trenutcima velike potrebe i oni jednostavno osjeaju potrebu da to ine. Postoje brojni primjeri vrlo slavni ljudi kao to su Majka Tereza, Nelson Mandela i Martin Luther King klasini su primjer toga o emu govorim. Zatim su tu i svi lijenici, medicinske sestre i volonteri. Aneli su mi jasno dali do znanja da bismo svi mogli mnogo vie volontirati, naroito u ovim recesijskim vremenima kad ljudi ostaju bez posla. Ako moramo provesti neko vrijeme nezaposleni, koji je bolji nain da to prebrodimo nego da volontiramo i radimo neto za druge? Energija anela u velikoj mjeri stoji iza organizacija kao to su Drutvo za hospicij i Crveni kri. Ali te su udruge samo sjajan primjer toga to se moe postii kad ljudi istinski daju. Pogledajte samo sve te divne humanitarne djelatnike diljem svijeta. Oni stvarno pomau, to se ne moe porei, ali to biste mogli i vi. I vi moete imati aneoske kvalitete dok ste tu na zemlji; moete postati zemaljski aneo. Moda moete samo sasluati nekoga tko proivljava teke trenutke. Ako smo iskreni prema sebi, vjerojatno emo si priznati da svi poznajemo nekoga kome je ivot trenutano teak. Ili moda moete pomoi nekome u svojoj obitelji ili prijatelju biti rame na koje e se osloniti? Uvijek upamtite da i najjednostavniji in moe znaiti pravu promjenu nabolje u neijem ivotu.
117

Upamtite da aneli uvijek imaju veliko razumijevanje za vas i ono to vam se dogaa u ivotu. Nemojte ekati da aneli dou i daju vam neki posao; radije izaite iz kue i napravite neko dobro djelo. Ako ste to u stanju uiniti, otkrit ete da je aneoska energija ve s vama dok obavljate svoje dobro djelo ostvarit ete povezanost s anelima. Aneli ne dolaze da ive va ivot umjesto vas oni to ne mogu. Dolaze vam asistirati i pomoi da naete pozitivno rjeenje problema s kojima se suoavate vi i ljudi oko vas. Otkad ljudi postoje, od prvih poetaka vremena, uvijek je bilo ljudi koji su kroili zemljom s aneoskim kvalitetama. Oni dolaze iz svih profesija, a vee ih zajednika veza ili vizija, a to je da prue ruku i pomognu ljudima. Oni donose mir i sklad nijednu osobu ne moemo izdvojiti jer svaki je pojedinac dio ire kolektivne svijesti da se pomae ovjeanstvu. Oni koji se brinu za bolesne i umirue, dobar su primjer ljudi koji rade po aneoskom uzoru dok su ovdje na zemlji. Isto je s humanitarnim djelatnicima koji pomau u raznim dijelovima svijeta. Zatim su tu i mirotvorci, koji nastoje svijet napraviti boljim za sve nas, kako bismo ivjeli u miru i skladu. Posebno treba spomenuti djecu koja postaju pomagai u dananjem drutvu. Ima ih mnogo koja dobrovoljno obavljaju poslove odrasle osobe tako to se brinu za potrebe svoje obitelji. Moe ih se prepoznati po smirenosti i mudrosti koja zrai iz njih, a isto tako po zrelosti, daleko veoj od one karakteristine za njihove godine. Istina je da ako pogledamo oko sebe, vidjet emo da su posvuda ljudi s aneoskim kvalitetama; to moe biti va prijatelj, va susjed ili neznanac na ulici. Naravno, kako bismo postali zemaljski aneli, moramo dopustiti da do nas dopre aneoska energija, moramo omoguiti da nam svijet pozitivnog razmiljanja svakodnevno postaje sve stvarniji. Zato sjednite i ugodno se smjestite, budite mirni koliko moete i dopustite anelima da vam pomognu nauiti istrenirati svoje misli, to dalje od negativnog razmiljanja a sve vie prema pozitivnu nainu ivljenja i uenja. Promatrajte dok vam aneli
118

pokazuju kako su vam misli snane i da ono to mislite, osjeate i govorite moe stvoriti vau realnost, vodei vas u podruje u kojem vai ivot mogu biti jo vie uravnoteeni i usredotoeni u svemu to radite i kako se ponaate prema drugima. Promatrajte, dok postajete zemaljski aneli.

119

12

Taj okrutni svijet

Jedne veeri bila sam u kuhinji u Blanchardstownu, kad mi je

pred oima odjedanput bljesnula slika pitolja. Bilo je to malo crno oruje sa smeim drvenim drkom, slino pitoljima kakve vidite da detektivi u televizijskim filmovima nose na boku. Slika je bila toliko iva i jasna da sam odmah znala da je vana, i da bih trebala dobro obratiti pozornost. Uskoro je slijedilo jo informacija. Reeno mi je da jedan od dvojice mukaraca koji su me dolazili posjetiti te veeri, nosi pitolj u stranjem depu te da je naumio osvetiti se zbog prijatelja koji je nedavno poginuo u oruanom incidentu u Dublinu. Naravno da me je to otkrie okiralo i injenica da ljudi uglavnom mlai mukarci pogibaju od oruja u Dublinu i drugim irskim gradovima gotovo svakodnevno. To je neto to se ovih dana rijetko uje u vijestima. Ipak, znala sam da u biti potpuno sigurna u drutvu dvojice mukaraca koji su trebali stii u moj dom za manje od pola sata. Automobil se zaustavio na kolnom prilazu pred naim vratima i morala sam uvjeravati svojega supruga Frana da e sve biti u redu, kad ta dvojica uu u nau kuu. Obojica su bili krupni, u kasnim dvadesetima i dolazili su iz sredinjih siromanijih da121

blinskih etvrti. Onaj mukarac za kojega mi je reeno da ima pitolj, sjeo je ispred mene. Nikad ga prije nisam vidjela. Izgledao je nervozno i kao da se osjeao nelagodno. Odjedanput se s njegove lijeve strane poela stvarati svijetloplava energija te sam znala da e se ukazati anelica Anne. Savjetovala mi je da ovjeku kaem kako znam da u stranjem depu ima pitolj. Ostao je zaprepaten. Ali ne namjeravam ga upotrijebiti protiv vas, rekao mi je kad sam mu rekla da znam da ima oruje. Znam da neete, rekla sam. Ne znam to bi vam se dogodilo da pokuate, ali znam da sam potpuno sigurna u vaoj blizini. On se tada pokuao malo opustiti, a Anne se dala na to da mi razotkrije njegovu prolost. Kad je bila pri kraju, dala mi je do znanja i da postoji plavokosi djeai koji jo nema ni godinu dana. To je bio mukarev sin kojeg je ovaj silno volio, a Anne mi je dalje proslijedila jo informacija o djetetu, a ja sam ih prenosila mukarcu. Primijetila sam da, to sam se vie koncentrirala na djeaka, to je mukarac postajao sve uznemireniji. Anne mi jasno daje do znanja da ete, ako odluite provesti svoju zamisao u djelo i izvedete osvetniki napad, biti razdvojeni od sina na mnogo godina, rekla sam. Takoer mi je pokazala krug neprekidnog nasilja, koji e se nastaviti jo dugo, ako vi ne zastanete i ne razmotrite svoje postupke. Kad je Anne zavrila sa svojim itanjem mukarca, ustao je, priao mi i zagrlio me. Sad je bio vidljivo potresen i plakao je. Moj Boe, ne znam kako ste ovo uinili, ali zaustavili ste me i natjerali da se zamislim, da o svemu promislim, jecao je. Mukarac i njegov prijatelj otili su iz moje kue i nestali u noi. Ne znam to se dogodilo poslije, je li mukarac proveo u djelo svoj napad, ali znam da je anelica Anne dala sve od sebe kako bi mu pokazala kakve e biti posljedice njegovih djela te se nadam da je bio dovoljno duboko dirnut i da se nije okrenuo nasilju. Dok je bio sa mnom, nisam imala vremena, ali bila bih voljela da sam mu mogla naglasiti injenicu da svatko ima svojeg anela koji se brine iskljuivo za tu osobu; nije vano tko ste, to
122

radite, ni to ste u prolosti uinili. Svi imamo svoje osobne anele koji samo ekaju da s njima uspostavite kontakt. Te anele obino zovemo anelima uvarima. Naim univerzumom upravlja niz prirodnih zakona, a jedan od najvanijih, koji se odnosi i na ljude, taj je da svi imamo slobodnu volju. Zato je u navedenom sluaju anelica Anne mukarcu mogla jedino ukazati na posljedice njegovih djela, ali nije ga mogla sprijeiti da ode i uini to god je ve namjeravao uiniti imao je slobodnu volju. Aneli mogu stvari raditi samo na svoj nain i u svojem vremenu, ne mogu raditi stvari na na nain i u naem vremenu. I njih obvezuju prirodni zakoni. Mukarac s pitoljem i njegov prijatelj uli su za mene od nekoga drugoga tko me prethodno posjetio i dao im moje ime. Aneli su mi jasno dali do znanja da nikad nikoga ne trebam suditi oni to nikad ne ine. Takoer su mi objasnili da u s vremena na vrijeme nailaziti na ljude koji su umijeani u neke vrlo negativne aktivnosti, a ti e me ljudi posjeivati jer ih privlai svjetlo anela, znali to oni ili ne. To se pokazalo tonim u nekoliko sluajeva kad su me posjetili ljudi koji su doista bili ukljueni u negativne aktivnosti. Zapravo, toliko negativne da, kad bi oni uli, u sobi bi zavladala tamnosiva ili ak crna boja. Neki su glumili i pretvarali se da nisu zapravo zainteresirani za poruku anela, ali ispod povrine mogla sam osjetiti da ih zaista privlai aneosko svjetlo. Aneli su mi objasnili i to da se nikad ne trebam bojati u prisutnosti tih ljudi, jer sam u svakom trenutku zatiena. Poast droge i nasilja koja prati te poslove esto me rastuuje i ve godinama promatram kako zbog toga Dublin postaje sve opasnije mjesto za ivot. U nekim sam prilikama bila uvuena u taj tragian i mraan svijet podzemlja, ali uz milost i ljubav anela katkada sam mogla ljudima ponuditi malo svjetla, ali katkada i nisam. Jedanput mi je doao mladi, a nije mogao imati vie od dvadeset dvije ili tri godine. udno, ali dok je sjedio preda
123

mnom, prvo to sam vidjela bio je velik komad drveta nita vie, samo taj velik komad drveta; slika nije htjela otii. Takoer sam osjetila da u njemu postoji dvojba, jer bio je uvuen u svijet droge, no ne potpuno. Osjetila sam da za tog mladia jo postoji mogunost odabira; jo je mogao promijeniti svoj ivot ako je to doista elio. Dok sam tako sjedila i razgovarala s njim, svidio mi se, iako sam osjetila svu negativnost koja je okruivala njega i ljude s kojima se druio. Dok smo razgovarali, postala sam svjesna drugog mladia koji mi se pojavio u svijesti. Bio je otprilike istih godina kao i taj mladi u mojoj sobi i osjetila sam da su njih dvojica bili vrlo bliski prije nego to je ovaj umro. Naalost, umro je nasilnom smru. Ubijen je iz vatrenog oruja bila je to egzekucija a to su uinili ljudi koji su mu trebali biti prijatelji. Aneli su mi omoguili da vidim tono to se dogodilo tome mladiu. Od rane je mladosti bio ukljuen u poslove s drogom, kao to je bio sluaj i s mnogim drugim mladiima iz njihova dijela grada. Meutim, ovaj se prilino brzo uzdigao u svijetu podzemlja i droge: oko sebe je okupio bandu i poeo je puno zaraivati preprodavajui drogu. Kad sam objasnila mladiu da sam stupila u kontakt s njegovim prijateljem, razvedrio se. Ali njegov prijatelj, koji je preao u svjetlo, nije bio raspoloen za pristojno askanje. Kae mi da zaista mora prestati i razmisliti kamo e krenuti u ivotu. Kae jo i da nije prekasno da se zaustavi, ali ako to ne uini, gotovo e sigurno zavriti kao i on mrtav. Prenijela sam to mladiu od rijei do rijei. Osjetila sam i vidjela da mu je bilo teko sluati te rijei i prihvatiti ih. Mislim da se kod njega radilo vie o borbi s ovisnou o drogama nego o pripadanju bandi i novcu koji je dobivao preprodavajui drogu. Onda sam mu postavila pitanje: Moe li mi rei zato mi aneli pokazuju veliki komad drveta od trenutka kad si uao u sobu? Ah, da, mislim da mogu. Zato to volim drvo; prije nekoliko godina dosta sam se bavio rezbarenjem u drvetu, odgovorio je slegnuvi ramenima.
124

Mislim da si ti radio i vie od pukog rezbarenja. Aneli mi pokazuju mnoge ljude koji gledaju tvoja djela i prilino su impresionirani, rekla sam. U tom se trenutku opet javio njegov preminuli prijatelj. Sjeam se njegovih rezbarenja dok smo bili u koli. Bio je apsolutno sjajan i mogao bi biti opet ako to zaista eli, ree on oduevljeno. Prenijela sam mladiu rijei njegova prijatelja i dodala da upravo to kau i aneli. Tvoja nadarenost s drvetom moe biti put izlaska i rjeavanja tvojih problema, ali morat e u sebi nai malo vjere i dopustiti da se to dogodi, rekla sam mu. Aneli kau da ono to prvo mora uiniti jest udaljiti se od droge. Ako ti je u tome potrebna pomo, mora je otii zatraiti, a onda e se sve za tebe poeti mijenjati. Jo smo malo razgovarali, zatim mi je mladi zahvalio i otiao. Dok sam ga gledala kako odlazi, poeljela sam da postoji jo neto to bih mogla uiniti za njega, ali kad je izaao, vratio mi se osjeaj da za njega jo nije sve gotovo. Zaklopila sam oi i poeljela mu sve najbolje. Aneli su mi objasnili da u s vremena na vrijeme susretati ljude iz podzemlja. Meutim, doivjela sam to na nain koji nikad nisam mogla zamisliti ni sanjati da e se dogoditi. U sjevernom Dublinu postoji jedna cesta koju sigurno znaju stanovnici tog podruja jer povezuje dvije etvrti predgraa, Blanchardstown i Finglas. Cesto sam njome prolazila jer mi je sluila kao preac, ali svaki put kad bih se tamo zatekla osjeala sam se vrlo nelagodno. Ponekad bi to graniilo s osjeajem panike na odreenom mjestu na cesti. Jedne veeri vozila sam se sama u autu kad se pokraj mene iznenada materijalizirao mladi, star oko dvadeset pet godina. Zamalo sam sletjela s ceste, ali uspjela sam zaustaviti automobil. Sjedio je pokraj mene vrlo uspanien. Glava mu je bila krvava, ali i ruke i gotovo cijela koulja. Zgrabio je upravljaku plou automobila i oima razrogaenim od straha gledao van, kao da ga netko progoni. Dok sam ga okirano promatrala,
125

preci oima mi se poeo odigravati drugi prizor. Bilo je prisutno mnogo policajaca, neki su bili u odori, a drugi su imali crvene i naranaste prsluke dok su trali naokolo. ula sam kako netko vie: Naoruana policija! Baci oruje! Ostani miran! Posvuda je vladao mete, ljudi su se saginjali i bacali na tlo. Onda sam zaula pucnjeve, tri ili etiri pucnja, a zatim je sve utihnulo. Sad sam vidjela kola hitne pomoi, sveenika i mnogo ljudi koji promatraju i stoje iza ute policijske vrpce. Zatim je zavladala sablasna tiina, sve dok me mladi nije vratio u sadanjost mojeg automobila. Jo je bio na sjedalu suvozaa, gledao kroz prozor i bio skamenjen od uasa. Dok sam ga gledala, suze su mi navirale na oi. Bio je istih godina kao i moj sin Jason i naravno, i on je imao majku. Kakva teta, kakva apsolutna teta mladog ivota, mislila sam. Dok sam ga gledala, neke stvari su mi postajale jasnije. To nije bio prvi put da je bio u ovakvoj situaciji; imala sam osjeaj da mu je to bilo poput karijere, no ovaj put srea ga je izdala. Sukobio se s policijom, a kad su ga policajci stjerali u kut nakon pljake, ubijen je u pucnjavi. I dalje promatrajui ga, u meni se javilo razumijevanje za te mlade ljude koje neto tjera da poine takva nedjela. U tome je izvjesna energija, nekakav maizam i junaenje koji, kad pogledate malo bolje, ne dre vodu sve je lano. Naalost, ta je energija vrlo jaka i dok je on sjedio do mene u autu i prestraeno zurio u svijet uasa koji je samo on poznavao, zaklopila sam oi i obratila se anelima. Sto god da je ovaj ovjek uinio, sad je ve otiao s ove zemlje, a ja vas molim da mu sad pruite utjehu na koji god nain moete, molila sam. Nestao je podjednako brzo kao to se pojavio, a ja sam ostala sama u autu, parkiranom uz cestu. Znam da e mnogi ljudi rei: Dobro da ga nema, to je samo jo jedan kriminalac manje na ulici, kad uju za sluaj kao to je sluaj tog mladia. Ali vidjela sam veliku bol i patnju koju ti mladii ostavljaju za sobom u svojim obiteljima kad odlue krenuti putem droge i nasilja. Jedanput me posjetila ena i pitala mogu li joj ita rei o sinu, koji je ubijen u zapadnom Dublinu u sukobu dviju ban126

di. Kad sam ostvarila kontakt sa svijetom duhova, mladi mi se naposljetku javio. Odmah mi se uinilo kao da sam ranjena u glavu; bila je to velika rana, zaista strana, kao da mi nedostaje cijela stranja strana glave. Mladi me zamolio da kaem majci da mu je ao zbog patnje koju joj je nanio, i da, kad bi mogao vratiti vrijeme, uinio bi to. I da joj kaem da voli nju i cijelu obitelj. Njegovu je majku svladala tuga kad sam joj prenijela njegove rijei. Ali tada se dogodilo neto to me jako iznenadilo: pojavio se drugi mladi u obliku duha. Bio je vrlo slian prvome. Upitala sam ga tko je. Ja sam mu brat, odgovorio je i pokazao na prvoga mladia. Zatim sam ugledala prizor u kojemu taj drugi lei i umire nasilnom smru, takoer zbog upletenosti u trgovinu drogom. Onda sam upitala enu pred sobom je li joj jo jedan sin poginuo. Poela je drhtati i mogla je samo kimnuti glavom. To je sigurno bio jedan od najtunijih prizora koje sam ikad vidjela, tu na Zemlji ili u duhovnom svijetu tu dvojicu mladia, starih oko dvadeset pet i trideset godina, koji su trebali poeti osnivati svoje obitelji ili jednostavno uivati u ivotu, a bili su sa mnom u svijetu duhova, traili majin oprost i alili zbog puta koji su odabrali dok su bili ivi. Teko je objasniti to osjeam dok sam s nekim iz svijeta duhova i kad ta osoba ima poruku za svoje najdrae koji su jo na Zemlji. Od osobe koja je prela na onu stranu, ne primam samo rijei, nego mi se ukazuje cijeli prizor. Mogu osjetiti i druge lanove obitelji koje mi nitko nije ni spomenuo, a i druge dogaaje koji su se dogodili u njihovim ivotima dok su bili tu na Zemlji. Tako se dogodilo i s ovom dvojicom brae. Dok su traili majin oprost, postala sam svjesna njihova loa odnosa s ocem, ali najsnanije mi se javila energija njihovih mlaih sestara. I njima su nedostajala starija braa i bile su shrvane njihovom smru. Mogla sam vidjeti mnoge neugodne i bolne stvari koje su im ljudi govorili nakon to su im braa poginula. Znam da bi mnogi roditelji eljeli da im djeca nikad ne doive nita slino ovome sluaju koji opisujem, ali sjeam se da
127

sam u onom trenutku poeljela da mogu taj prizor prenijeti u svaku uionicu u Irskoj tako da mladi ljudi vide kako zavravaju oni koji udu u svijet droge i kriminala. Imala sam osjeaj tako duboke frustracije zbog potraenih ljudskih ivota, potraenog neega to je trebalo biti jednostavno i dobro. Kad me je majka tih dvaju mladia napustila, pomislila sam na svoje sinove, Jasona i Dwaynea, koji su bili tek neto malo mlai od one dvojice brae. Bila sam tako tuna da sam osjetila potrebu da kontaktiram svoju najbolju prijateljicu, anelicu Anne. Pojavila se sa svojim prekrasnim krilima irom raskriljenim, kojima me obuhvatila dok mi je prilazila. Glas joj je bio njean i utjean kad je rekla: ivot je dobar kad mu dopusti da to bude, mora nauiti pustiti stvarima da jednostavno budu. Osjetila sam da je njezina poruka jako vana. ivot je dobar, samo ako ga pustite da bude takav. Kad pokuavamo dodavati sve vie stvari ivotu, bilo da su to droge ili potreba za vie novca, poinjemo sami sebi stvarati probleme.

128

13

Novi poziv

ove posljednje tri godine ivota u Dublinu postala sam sve vie povezana s anelima. Broj ljudi koji mi dolaze u posjet elei otkriti vie o anelima i njihovu radu, iznimno se poveao i nije bilo neobino da dnevno primam troje ili etvero ljudi. Dok je veina ljudi zainteresirana za to da naue kako ostvariti osobni kontakt s anelima, drugi dolaze traei poruku od svojih voljenih koji su preminuli, a neki pak ele nauiti iscjeljivati uz pomo anela. Uivala sam svakodnevno susretati nove ljude i vidjeti da mi se neki iznova vraaju. Ima neto u aneoskoj poruci to je za ljude apsolutno radosno iskustvo koje mogu prenijeti i drugima. Doista, i prema mojem iskustvu tu poruku morate prenijeti drugima; ona je i namijenjena tome da se prenosi jer ve je naa, ali smo, naalost, zaboravili njezin velik dio. Iako sam iznimno uivala upoznajui nove ljude i pomaui im na svaki mogui nain, neto me je ipak muilo. Za mene je to bila vrlo vana stvar i znala sam da e takoer djelovati na Frana i moju obitelj. Odluila sam s Franom raspraviti o tome na kratkom odmoru koji smo planirali u panjolskoj. Bio je prekrasan svibanjski dan i etali smo plaom u San129

tiagu de la Riberi pokraj Orihuela Goste u junoj panjolskoj. Bio je trei dan naega sedmodnevnog odmora. Nekoliko godina prije kupili smo malu kuu u Orihuela Costi, uglavnom zato to smo eljeli imati mjesto kamo emo moi dovesti djecu na praznike. Na plai nije bilo mnogo ljudi jer jo nije bila poela turistika sezona, ali dan je bio savren, nije bilo prevrue, a na plavom nebu nije bilo ni oblaka. Meutim, dok smo etali bila sam prilino zamiljena. Imala sam Franu neto vano za rei, a nisam bila sigurna kako e reagirati. Moj odnos s anelima sve vie je rastao, a sve vrijeme predstavljali su mi se novi aneli. Iako sam Franu uvijek govorila sve to mi se dogaalo, znala sam da on jo sve to prihvaa s tekoom. Kad sad gledam unatrag, vidim da mi je tijekom moje bolesti bio oslonac, vrst poput stijene. Njegovo zanimanje za prisutnost anela i njihove sposobnosti definitivno se poveao, ali osjeala sam da je on jo ipak dosta skeptian u vezi sa svim tim dogaajima. Znala sam da mu je posebno teko bilo na poetku moje bolesti, kad sam tek poela viati ljude koji su mi se prikazivali u spavaoj sobi. Fran mi je vie nego jednom spomenuo kako sam bila upalila sva svjetla u kui, koja je bila osvijetljena poput boinog drvca svake veeri kad bi se on vraao s posla to ga je oito ljutilo. Takoer sam primijetila neposredno nakon bolesti da ga je takoer iritiralo to to sam puno vremena provodila u sobi za meditaciju komunicirajui s anelima. Bila sam svjesna da Fran nikako ne moe razumjeti sve poruke koje sam primala iz aneoskog kraljevstva, iako sam davala sve od sebe da neke od njih podijelim s njim; ak kad ih ni sama nisam shvaala! A sad je doao trenutak da mu kaem neto za to sam znala da e ga okirati. Dok smo rukom pod ruku etali uz more, progovorila sam. Aneli su me neto zamolili. Zapravo ne, zamolili su nas oboje, ali jako sam zabrinuta jer ne znam kako e ti to primiti, rekla sam oklijevajui. Hajde, reci, rekao je Fran malo se mrtei.
130

Pa, aneli su me zamolili da se trajno preselim u panjolsku, rekla sam. Kau da ne mogu obavljati svoj posao u Dublinu i da se moram maknuti iz grada. Kau da to nee biti zauvijek, ali da se moram preseliti, a to ne mogu uiniti ako ti ne poe sa mnom. Izrekla sam sve to u jednom dahu. Zato se moramo preseliti? upitao je Fran. Kako da se preselimo? eli li da prodam kuu u Dublinu? A to je s djeacima? pitao je, a sad se ve mrtio. Sve je bilo tono. Ako emo se preseliti u panjolsku, morat emo prodati kuu u Dublinu jer nemamo uteevine, a naim sinovima, koji su ve stariji tinejderi, panjolska je sve manje zanimljiva. Htjeli su biti sa svojim prijateljima i djevojkama u Dublinu i nije ih zanimao nov ivot u panjolskoj. Dok sam stajala na plai na toplom svibanjskom suncu, sve se inilo nemogue i osjeala sam se potiteno. U tom trenutku u glavi sam zaula sljedee rijei: Reci Franu da e ti on biti oi i ui za nas; reci mu da e primiti znak. uvi to, zastala sam kao ukopana. Glas je u sebi imao autoritet; bilo je kao da se to to je izrekao ve obistinilo. Takoer sam se sjetila da mi je anelica Anne ve prije nekoliko mjeseci rekla da e aneli Franu poslati znak. Ponovila sam Franu ono to mi je glas rekao. Pogledao me i vidjela sam da je zaista elio vjerovati, no sve to je bilo malo previe za njega; ali sad sam znala da e uskoro primiti znak. Dogodilo se to posljednje noi naeg odmora. Rano smo otili na spavanje jer smo sljedei dan morali rano ustati kako bismo uhvatili let za Dublin. Namjestili smo da nam budilica zvoni u 6 ujutro, ali probudila sam se prije nego to je zazvonila i vidjela da Fran nije pokraj mene u krevetu. Pomislila sam da je siao u prizemlje, u kuhinju, i da priprema aj pa sam se odjenula i sila. Fran je sjedio na naem malom trosjedu u dnevnoj sobi i samo je ravno gledao pred sebe. Kad me je ugledao, ustao je, priao mi i zagrlio me. O , moj Boe, rekao je. Istina je, sve je istina. Pogledala sam ga i upitala to se dogodilo.
131

Probudio sam se noas, ne znam koliko je bilo sati, a kad sam otvorio oi vidio sam kuglu svjetla koja se pojavila u kutu sobe, a onda se pojavila jo jedna, pa onda i trea. Bile su velike poput teniskih loptica. Priao mi je o tome s oima punim uenja. Onda su se spojile u veu kuglu, koja mi je prila i zaustavila se preda mnom. Nisam se uplaio, osjeao sam veliku radost. Znao sam da mi ne prijeti nikakva opasnost, a onda je neki glas rekao: Vjeruj u nas, i kugla je izblijedjela, rekao je. Takoer mi je objasnio kako se molio anelima, jer se bojao budunosti i onoga to nam ona nosi. Znam da su te svjetlosne kugle poslali aneli kako bi u Franu pobudili vjeru koja mu je bila potrebna kako bi mi pomogao da obavljam aneoski posao. Znam to na isti nain na koji znam da svatko tko ima dovoljno vjere u anele i malo se odmakne i izae iz slike, ostat e mu samo Bog. To je jako vano morate se maknuti iz prizora jer vi sami blokirate vezu s anelima, a ako se moete odmaknuti, ostat ete sami s anelima i s Bogom. Ono to Bog eli, tada e vam postati jasno. Dok smo tog jutra letjeli natrag za Dublin, pokraj mene je sjedio drugaiji Fran, i ve smo kovali planove kako emo se trajno preseliti u panjolsku. Upravo smo to i uinili: prodali smo kuu, unajmili stan za sinove, koji su bili u vrstim vezama sa svojim djevojkama, a i bili su ve zaposleni te ih nije nimalo zabrinula injenica to nas dvoje idemo u panjolsku. Tako smo se 31. lipnja 2005. preselili u panjolsku. Uskoro mi je postalo jasno zato su me aneli zamolili da se preselimo. Aneli se mogu materijalizirati u svakom trenutku i na bilo kojem mjestu koje odaberu. Mogu ljudima prenositi poruke ovdje na zemlji, kad god to zaele, ali otkrila sam da e samo u potpunoj tiini i miru prenijeti svoju mudrost i znanje. Pokazalo se da je panjolska savreno mjesto za mene, gdje mogu pronai mir i tiinu. Dok sad razmiljam o tome, vidim da sam u Dublinu bila vrlo vezana za svoju obitelj i ne vjerujem da bih se mogla izboriti za sebe i odvojiti dovoljno vremena koje mi je potrebno da uinim ono to aneli trae od mene.
132

U panjolskoj sam brzo stekla rutinu. Ujutro bih nakon ustajanja meditirala nekoliko sati i aneli bi komunicirali sa mnom. Takoer sam meditirala poslijepodne. Uskoro sam shvatila da e u mojem radu s anelima biti i mnogo spisateljskog posla. U koli nisam ba bila odlina uenica istina je da sam bila presretna kad sam sa esnaest godina prekinula kolovanje. Jedva sam doekala da za sobom zatvorim kolska vrata! A kako su mi aneli prenosili svoju mudrost, nisam imala drugog izbora nego da to ponem biljeiti rukom. Tada sam zahvaljujui susjedi koja je bila uiteljica, sve to dobila natipkano i s ispravljenim pogrekama. Postupak je bio dug i naporan, ali aneoske su poruke ostajale netaknute i tone, a jedino mi je to bilo vano. To mi je i do dana dananjeg jedino vano. Kad kaem da je moj rad s anelima podrazumijevao mnogo pisanja, elim istaknuti i da se meu informacijama koje su mi predali nalazi djelo A Practical Guide To Working With Angels and Spirit Guides (Praktian vodi za rad s anelima i duhovnim vodiima). To je vodi kojim sam se sluila na svojim radionicama o anelima i treba rei da su mnogi ljudi od njega imali koristi. Drugo vano djelo zove se A Guide to Healing With Angels (Vodi za iscjeljivanje s anelima), a napisano je kao dijalog izmeu mene i mnogih anela specijaliziranih za iscjeljivanje. Tu je A Book of Inspirational Messages From the Angels, An Angelic Philosophy For The World (Knjiga nadahnutih aneoskih poruka; aneoska filozofija za svijet) i mnoge pjesme. Sad vidite to sam htjela rei kad sam rekla da sam imala puno posla s pisanjem! Postajalo mi je sve jasnije zato su me aneli zamolili da se preselim u panjolsku, ali jo sam imala neke sumnje duboko u srcu i ponekad su me muile. Sjeam se kako sam jednog jutra sjedila u sobi za meditaciju i bila vrlo zabrinuta pa sam razgovarala s Bogom. Kad zazovem kraljevstvo nebesko i dok sam u Bojoj prisutnosti, neto arobno se dogaa; teko je to objasniti rijeima, ali imam osjeaj neokaljane cjelovitosti, jedinstva. U tim trenucima dobivate odgovore na sva pitanja koja ljudi mogu ima-

ti o tome tko su ili zato su tu na Zemlji; odgovori nisu izraeni rijeima, izraeni su tom cjelovitou koja je neokaljano cijela i vjena. Ali onoga jutra u panjolskoj Bogu se obratila zabrinuta Francesca. Upravo sam ovo rekla Ocu:
Moj Gospodaru, mnoge aspekte svojega ivota ne razumijem u ovom trenutku. Jesam li odabrala pogrean put da me odvede na mjesto na kojem u osjeati da tamo ne pripadam? Jesam li odbacila sve to si mi pokazao u tako kratkom vremenu koliko putujem s tobom? Jesam li potpuno izgubila put i zalutala na mjestu gdje se ne osjeam kao kod kue? Hoe li moj duh izblijedjeti, ostaviti me da nepomino stojim, ne znajui kamo dalje? Jesam li uhvaena na jednom mjestu ne znajui zove li me glas duha ili me ostavlja. Sto se od mene oekuje, to da uinim kako bih upotpunila svoje putovanje s tobom? Putovanje koje si mi otvorio kako bih pronala svoj put, svoje svjetlo, svoju istinsku bit, svoju svrhu i da otkrijem tko sam ja zaista. Hoe li mi rei ili e me pustiti da hodam u vlastitoj sjeni pitajui se je li sve to inim pogreno ? Sto je to to moram vidjeti kako bih stekla znanje koje moram imati ako elim prenijeti svoje putovanje na drugu razinu, tako da jednoga dana mogu otii i vratiti se kui ? Molim te, molim te, reci mi, Gospode.

Kad uem u kraljevstvo nebesko komunicirati s Bogom, znam to istoga trena; osjeaj da je Bog prisutan i osjeaj jedinstva ne mogu se opisati nikakvim rijeima. Tako je onoga jutra u panjolskoj Bog odgovorio na moje molitve:
Dijete moje, mora sluati glas duha koji te nikad nee iznevjeriti ni odvesti na mjesto kojemu ne pripada. U svakom trenutku upuivao sam te u smjerovima za koje znam da su dobri za tebe, a ti u svojem strahu misli da sam te napustio. Nikad, dijete moje, neu otii od tebe i ostaviti te da kroi sama i ivi u vlastitoj sjeni, s osjeajem gubitka i bez budunosti. U svakom trenutku te nosim, pomaem da skupi snagu i hrabrost, s kojima putuje dalje. Jer za tebe sam odredio put, da ti pomognem da shvati svoje svjetlo, svoj duh i nae vezu 134

sa mnom. U svakom trenutku ja u za te biti svjetlo koje te vodi, voli i ohrabruje da bude najbolja i da u sebi pronae ono najbolje. U svakom trenutku drat u te za ruku tako da razumije kako bez obzira na to kamo idemo, ili koliko nam dugo treba da tamo stignemo, ja u te uvijek dovesti kui. Jer tamo sam odredio mjesto za tebe, da s drugima podijeli svoje znanje, svoje svjetlo i pokae im da i oni mogu krenuti na ovaj put sa svojim vlastitim duhom. Zato, dijete moje, ne sumnjaj jer tamo meu zvijezdama odreen je put za tebe, a ja sam uz tebe sve vrijeme, volim te, titim i prije svega vodim te na mjesto, gdje e nai svoju istinsku svrhu. Dakle, to je bilo to. Ako mi je trebalo neto da mi raspri sumnje, sad su bile itekako dobro rasprene. Ta komunikacija s Bogom takoer mi je pomogla da shvatim da je na djelu boanski plan, za sve nas, a taj plan manifestira se tu na Zemlji, kako Bog odredi. Kako su prolazili dani i tjedni, jedna od najradosnijih prednosti preseljenja u panjolsku bila je injenica da mi se poelo predstavljati sve vie novih anela. Sad bih voljela odvojiti malo vremena da vam neke predstavim. Poet u s dvije anelice, s Rebeccom i Lanom. Cesto ih nazivam komiarskim duom! Te anelice imaju prekrasnu njenu energiju oko sebe i pune su humora. tovie, dio njihova posla je da pomau ljudskim biima da se ne shvaaju preozbiljno. Te anelice mi esto u komunikaciji daju poeziju pa sam skupila brojne njihove pjesme. Katkada mi daju pjesmu koja je namijenjena nekoj odreenoj osobi i mnogi su mi ljudi sa zahvalnou rekli kako im je ta posebna pjesma mnogo znaila, iako moda meni nije znaila toliko puno dok sam je zapisivala. Drugi vid Rebeccina i Lanina rada sastoji se u tome da ljudima pomau poveati svoja energetska polja. Mogla bih ih opisati kao zabavne anelice; njihova se energija stapa na aroban nain, ini vam se kao da pleu pred vama, ne moete a da se ne
135

osjetite vedrije kad su one u blizini. One ne uzimaju stvari jako ozbiljno i nikad ne prosuuju nikoga; i vrlo su lijepe anelice. Anelica Simone jedna je od prvih novih anela koja mi se predstavila, nakon nae selidbe u panjolsku. Moram rei da Simone uglavnom radi iz pozadine, a pod tim podrazumijevam da se ona esto javi dok komuniciram s drugim anelom i tada postanem svjesna njezine prisutnosti u pozadini. Ili, ako komuniciram s nekim tko je preao na drugi svijet i imam tekoa u razumijevanju te osobe, postanem svjesna njezine prisutnosti u pozadini, a ona se trudi najbolje to moe da mi razjasni stvari. Ima veliko razumijevanje za svakodnevni ivot ljudskih bia i za nae probleme; takoer je vrlo praktina i vrlo dobra kad treba proniknuti u najrunije probleme ukratko, ona se brine da posao bude dobro obavljen. Simone se esto pojavljuje sa Stephenom, drugim anelom koji se manifestira kao vrlo velika svjetlost i mjeavina jarkih boja. I Simone i Stephen znaju raditi sa mnom dok sam u dubokom snu. Ujutro kad se probudim, imam vrlo jasnu sliku njih dvoje i onoga to su mi prenijeli dok sam spavala. Nimalo ne sumnjam u to koji je aneo najzgodniji u cijelom aneoskom kraljevstvu to je sigurno aneo Andrew. esto se alim i kaem da, kad bi Andrew bio mukarac na Zemlji, ostavila bih mua i pobjegla s njim! Vrlo je visok i vitak, izgleda privlano i ima predivan smisao za humor. Andrew je pun svjetla i ale i komunicira ih kroz dah. Cesto mi zna njeno puhnuti u uho dok spavam kako bi mi dao do znanja da je tu, a dok komuniciram s njim i moj se dah mijenja i postaje vrlo njean i lagan. Teko je opisati koliko je Andrew njean i koliko ima razumijevanja. Ako imate kakvih briga u ivotu, Andrew e vas potaknuti da ih pomno prouite i shvatite odakle te brige zapravo dolaze. On ne predlae nikakva rjeenja, ali kad zaista prouite ono to vas mui, pojavit e se odgovor. Aneo Andrew zaista je poseban aneo. Aneo Jonathan jo je jedan aneo koji me redovito posjeivao kad sam dola u panjolsku. Jonathan se nikad nije ma136

terijalizirao s krilima; uvijek se pojavljuje kao mukarac grubih ali privlanih crta lica i vrlo ljubaznog karaktera. Ima dranje i nastup slian uitelju u koli, ali to je vrlo drag i simpatian uitelj. Jonathan je izvrstan kad mi treba pomoi ostvariti vezu s duhovnim svijetom, naroito ako elim kontakt s odreenom osobom koja je preminula. On je neprekidan izvor snage za mene, iako katkada moe biti malo strog; on me dira u samo srce. Visok je, promukloga glasa i esto mi govori da mu je cilj to vie me pribliiti Bogu. Kad radim s Jonathanom uvijek imam duboki osjeaj smirenosti i svrhovitosti. Zatim je tu i aneo Toby, kojega mogu opisati kao svojega dosljednog anela. Toby je predivan aneo kad trebate koncentrirati um, naroito ako imate odreeni zadatak koji morate dovriti. On vam pomae da se jasno fokusirate na ono to se mora uiniti i nee vam dopustiti da skrenete s puta sve dok posao nije gotov. Toby mi esto govori kako je vano u sebi akumulirati spiritualno znanje. Kae da jedanput kad se znanje pohrani u srcu, ono e od vas istjecati natrag u svijet za dobrobit drugih ljudi. Svjetlo anela Tobyja vrlo je posebno i moete osjetiti kako prodire kroz vas, ravno u duu. A moram ponovo spomenuti i anelicu Anne; njezina pomo pri oporavku od bolesti otvorila mi je put za moj ivotni zadatak rad s anelima. Od preseljenja u panjolsku njezina je prisutnost sve vie jaala. esto se alim s njom i kaem joj da voli toplu klimu! Ona mi se prva pojavljuje ujutro i kae: Kakav predivan dan! Ba smo sretne! No alu na stranu, doista vjerujem da je panjolska sa svojom mediteranskom klimom u ono vrijeme bila za mene najbolje mjesto. Mislim da sam imala potrebu biti na svijetlom, toplom i prozranom mjestu kako bih potpuno upila energiju koju su mi aneli komunicirali. Postoji dobar razlog zbog kojega anelicu Anne opisujem kao svoju najbolju prijateljicu. Da nije bilo nje, bila bih izgubljena. Ona je prekrasna i prua mi snaan osjeaj vjere u samu sebe. Vrlo je iskrena: rei e vam sve onako kako jest i nije nikad ni na koji nain negativna. Ima i veliku sposobnost da sagleda obje
137

strane svake prie. A najvie od svega, rekla bih da je ona moj energator. Na poetku dana kaem joj: Ustala sam i spremna sam krenuti. A ona odgovara: I ja sam spremna! Bili smo u panjolskoj krae od mjesec dana i jo smo se privikavali na to da emo tamo trajno ivjeti. Kad imate kuu za odmor u drugoj dravi, upravo tako se i odnosite prema vremenu koje tamo provodite kao da ste na odmoru. U panjolskoj smo se sprijateljili s prilino mnogo ljudi koji su se doselili iz Irske i drugih europskih zemalja kako bi tamo ivjeli za stalno, ali uvijek smo im morali govoriti dovienja kad smo se vraali kui. Sad su stvari bile drugaije; doli smo za stalno i brzo smo shvatili da emo svoj novi dom morati tretirati kao da je trajan. U poetku je bilo prilino neobino dok smo prije sretno obilazili lokalne trgovine i kupovali sitnice za kuu, sad smo morali otkriti gdje je najblii trgovaki centar tako da moemo kupovati to ekonominije. Trebalo je obaviti i takve male stvari. Postalo nam je oito da smo prije ivjeli u vrlo maloj zajednici ljudi koji su dolazili na odmor i, iako smo jo ivjeli medu istim ljudima, sad smo morali iskoraiti i otkriti pravu panjolsku, a to nije bilo loe. panjolci su u mnogo emu slini Ircima; vole zastati i porazgovarati s vama, strastveni su i prijateljski raspoloeni. Meutim, kako samo vole formu! Ako u panjolskoj morate bilo to obaviti uz pomo nekog dravnog ureda ili lokalnih vlasti, dobro pazite bit e mnogo, mnogo formalnosti! Zapravo bilo je lijepo upoznavati panjolsku iz drugog kuta. Dok smo se prije u putovanjima ograniavali na oblinja mjesta, sad smo poeli vie putovati i upoznavati druge gradove. Izlet na planinski lanac Sierra Nevadu bio je apsolutno prekrasan i izazvao je strahopotovanje. A na prvi odlazak u Madrid bio je zaista zanimljiv; grad mi se odmah svidio. Druga lijepa strana preseljenja u panjolsku bila je injenica da smo poeli stvarati nova prijateljstva, neka s Ircima, a neka
138

s ljudima iz drugih krajeva Europe. Upoznali smo brani par iz Norveke, Annie i Jana, koji su ivjeli vrlo blizu, odmah iza ugla, ali nikad ih prije nismo upoznali iako su ve neko vrijeme ivjeli u panjolskoj. Nisam to znala kad sam ih tek upoznala, ali Annie i Jan odigrat e integralnu ulogu u onome to e postati najvaniji dan mojega ivota. panjolci vole kupovati na lokalnim trnicama. Neke su poprilino orijentirane na turistiku ponudu, dok su druge isplativije, imaju izvrsno meso i svjee voe i povre. Annie je znala sve dobre lokalne trnice i predloila mi da zajedno odemo na jednu, udaljenu oko 20 kilometara. Trilo se u selu San Miguel, visoko u brdima koja su okruivala podruje gdje smo ivjeli. Krenule smo rano ujutro i kad smo stigle na trnicu, tamo jo nije bilo mnogo ljudi pa nam je bilo lake razgledati tandove i vidjeti to se nudi. Ne znam jesam li samo ja takva, ali kad sam okruena sa svim tim svjeim proizvodima, malo poludim i kupim vie nego to mi zaista treba. Tako je bilo i tog jutra u San Miguelu. U automobil sam se vratila natovarena dobrim proizvodima, ukljuujui i lubenice i svjee jagode kojima nisam mogla odoljeti. Jo je bilo jutro i nismo se htjele odmah vratiti kui, pa je Annie predloila da se odvezemo u Torrevieju na ruak. Torrevieja je omanji gradi na panjolskoj jugoistonoj obali, nedaleko od Alicantea i udaljen je od San Miguela 45 minuta vonje. Ljeti, kad turisti navale u Torrevieju, gradi je zakren automobilima, ali tog prijepodneva nije bio pa smo bez problema nale parkirno mjesto, vrlo blizu glavnog gradskog trga. Odluile smo sjesti u mali restoran koji je nudio tapas, jer tamo smo ve prije jele. Tako smo se smjestile za stol, vani na ulici, i poele uivati u ambijentu i ranom popodnevu. Stiglo nam je jelo, vrlo ukusno i poprilino jeftino nevjerojatno jeftino ako usporedite sa slinim jelom u Irskoj. Kad smo zavrile s rukom, Annie je predloila da proeemo po gradiu Torrevieja. Fran i ja smo ve bili tu u nekoliko navrata, ali nismo ba dobro poznavali grad, pa sam pristala.
139

Nakon to smo malo etale, vratile smo se na glavni gradski trg. Annie je spomenula da se tu nalazi lijepa katolika crkva i da ju je vrijedno posjetiti zbog lijepe unutranjosti. Oduvijek sam voljela crkve, ne zbog nekog posebnog vjerskog osjeaja ve vie zato to su to mirna mjesta i u crkvi je obino lako pustiti mislima da se staloe, pa makar samo na nekoliko minuta. Zato sam spremno pristala da odemo i pogledamo crkvu. Annie je imala pravo; crkva Bezgrenog zaea Blaene Djevice Marije, zaista je imala prekrasnu unutranjost. Zbog nekog razloga, im sam ula osjetila sam elju da nakratko budem sama. Pola sam sredinjim prolazom i sjela u jednu klupu, malo udaljena od ostalih ljudi u crkvi. Bilo ih je svega nekoliko, ali kad sam se poela moliti, iznenada me preplavio osjeaj spokoja i mira. Onda sam postala svjesna, mukarca koji je stajao pred oltarom. Bio je udaljen dvadesetak metara, a ja sam istoga trenutka bila oarana njegovim oima; kao da su me prikovale na mjestu. Odjedanput je sve oko mene nestalo. Jedino tako to mogu opisati crkva i svi u njoj nestali su, a ja sam bila svjesna samo tog ovjeka i njegovih oiju. Bio je prilino mlad, moda je tek navrio tridesetu. Bio je mrav i imao je na sebi odjevni predmet koji je slobodno padao u naborima. Donji dio tijela mu nisam vidjela. Nemogue je opisati osjeaj mira koji sam osjetila dok sam samo tako sjedila i gledala ga; bila sam sretna i sjedila bih tako zauvijek. Onda me rukom pozvao da mu priem, ali kao da sam bila ukopana na mjestu. Bila sam ukoena nisam se mogla pomaknuti sa sjedala. Meutim, jedan je stariji par u tom trenutku uao u crkvu i poeo prilaziti sredinjim prolazom. Kleknuli su i sjeli u jednu klupu, blizu mukarca. Onda je on progovorio: Pogledaj, ovi su mi ljudi doli, a ne vide me. A ipak ti me vidi, a boji se prii. Zato? Nakon toga u meni je nestalo straha i krenula sam prolazom izmeu klupa prema mukarcu. Dok sam mu se pribliavala, nastavila sam ga gledati u oi, a ono to se sljedee dogodilo, teko je objasniti. Sve je bilo sadrano u njegovim oima: cijeli ovaj svijet, univerzum i sve u njemu, sve se nalazilo u tim oima. Sve je
140

bilo kao jedno i shvatila sam. Shvatila sam tko sam zapravo; shvatila sam ljubav, jedinu ljubav, ne onu ljudsku, ne emocionalnu ljubav nego jedinu ljubav ljubav prema Bogu. Tijelo mi je drhtalo, ali nisam osjeala strah. Bila sam uronjena u stanje jedine ljubavi. Upitala sam mukarca je li on Isus Krist. Ne znam odakle mi se stvorilo to pitanje; samo je izletjelo iz mene. Odgovorio je: Ja sam Sin Oca. Ja sam onaj koji jesam. Te rijei kao da su me naelektrizirale. Ne znam kako opisati osjeaj ili osjet koji mi je proeo tijelo. Kao da sam ula i izila iz njega; jednoga trenutka bila sam svjesna crkve i svega to me okruuje, a idueg sam bila u stanju zajednitva, potpune cjelovitosti, ispunjenosti, totalne radosti. Onda me mukarac uzeo za ruku, posjeo na jedno od sjedala ispred oltara i poeo mi objanjavati kako je preda mnom put, putovanje na kojemu u sluiti Bogu. Dok je govorio, vrijeme je prolazilo; sve je prolo, sve je bilo kao to zaista jest savreno i cjelovito. inilo se kao da sam u jednom trenutku imala tu totalnu svijest kako smo istinski stvoreni od Boga, kako nema razdvajanja izmeu Boga i nas, kako samo i uvijek postoji Bog. Mukarac je nastavio govoriti, i u jednom bljesku, a moda i krae od toga, postala sam svjesna toga u emu ljudi grijee. Grijeimo kad mislimo o sebi kao odvojenima od Oca, odvojenima od Boga. U tom sam trenutku shvatila da je to zapravo jedini problem s kojim se mi ljudi suoavamo ideja da smo na neki nain odvojeni od Boga. Mukarac mi je onda njeno poloio moju ruku u krilo i rekao da mora ii, ali da emo se opet vidjeti. Okrenuo se i otiao prema sredinjem dijelu oltara, a onda je nestao. Ne znam koliko sam dugo ostala na tom sjedalu pred oltarom, ali naposljetku su mi se pribliili prijateljica i suprug i upitali osjeam li se dobro. Nisam znala to bih im rekla. Sto sam im mogla rei? Vratili smo se do auta i krenuli kui. Nitko nije putem mnogo govorio. Iako sam jedino ja svjedoila pojavi mukarca u crkvi, inilo se da se na neki nain utisnuo u svaiju svijest. A tiina u autu na putu kui kao da nas je sve zadovoljavala.
141

U ono vrijeme nisam znala, ali taj doivljaj u crkvi u Torrevieji trebao je utrti put mojoj komunikaciji s Bogom na osobnoj razini. Osjeaj jedinstva koji sam tom prilikom iskusila, osjeaj potpune ljubavi, isti je kao i onaj koji sam imala kad sam ula u kraljevstvo nebesko dok sam meditirala i razgovarala s Bogom. To se ne moe opisati rijeima, ali rijei su sve to imamo dok jedni s drugima razgovaramo o Bogu.

142

14

Otkrijte svojega anela

ovom vremenu financijskih krahova i tuge, kad nam je svjetska recesija stalno u mislima, ima jedna vrlo vana poruka koju elim prenijeti ljudima koji itaju ovu knjigu. To je jednostavna injenica da svi mi, svaki pojedinac moe ostvariti osobnu vezu sa svojim anelom. Ne kaem da je, imate li financijskih problema, sve to morate uiniti to da otvorite vrata aneoskom kraljevstvu pa e sve brige nestati. To uope ne elim rei. Ali svatko od nas ima svojega anela, svojega osobnog anela, koji samo eka da ga pozovemo u svoje ivote da nam pomogne i vodi nas u svim vidovima osobnog ivota. Na osobni aneo moe nam pomoi i savjetovati nas u vezi s odnosima s drugim ljudima, naim zaposlenjem, obitelji, zdravljem, napretkom i najvanije, u vezi s naim odnosom s Bogom. Ukratko, komunikacija sa svojim anelom znai vjerovati u sve to je ve u vama. Najvea prepreka za ljude pri uspostavi osobne veze s anelom je vjerovanje da njihov aneo boravi negdje izvan njihova bia. Vjerujete li i vi da va aneo prebiva na nebu? Ili na stranicama neke knjige ili religioznog teksta, moda ak u ovoj knjizi koju upravo itate? Ne! Va aneo prebiva u vama, a kao Boje
143

dijete imate svako pravo pozvati svojeg anela kad god to poelite. Ako ga najozbiljnije pozovete i to otvorenog srca, va e vam aneo odgovoriti. Traiti svakodnevnu potporu od svojega anela znai odavati ast svemu to je ve u vama tako da moete poeti bolje razumijevati put koji vas eka u ivotu. U svim vremenima va e aneo biti najblia pojmljiva poveznica ovdje na zemlji izmeu vas i Boga. Upamtite, va aneo je ve dio vas, to je vrlo vano i to je najvanija poruka koju aneli imaju za nas. Kad doista prihvatite tu injenicu, otkrit ete da moete pomicati planine i otkrit ete da je mnogo lake voljeti i istinski razumjeti sebe. Razvijat ete se i uiti o mnogim lijepim kvalitetama koje ve nosite u sebi kvalitetama koje ste uspjeli zaboraviti zato to ste dopustili da vas omete svakodnevnica sa svim svojim frustracijama, mislima, osjeajima i brigama. Zadatak je vaega anela da vam pomogne raistiti um od svih rastresenosti i vratiti vas predivnu blistavu ljudskom biu kakvo u stvari jeste. Va aneo provodi taj zadatak u djelo s veseljem. On jedva da moe doekati da ga zamolite da ue u va ivot i da vam pomogne to je razlog zbog kojeg aneli postoje. Prilino je teko rijeima prenijeti kakva se promjena doista dogodi kad imate svojeg anela s kojim dijelite ivot. Ponekad, kad vam se aneo pojavi u ivotu, to moe biti vrlo dramatino i svakakve se prekrasne, ak udesne, stvari mogu dogoditi. Ali to je takoer i vrlo profinjena stvar, vrlo njena. Postupno vam se sve u ivotu poinje mijenjati nabolje. Poinjete uiti i shvaati zato moramo imati suosjeanje i ljubav u svojim srcima za sve i za svakog oko nas. Postajete suosjeajniji, imate vie ljubavi, poinjete drugaije gledati na stvari. Shvaate da je sve dio vas, ukljuujui i anele, da ne postoji odvojenost; svi smo jedno, jedno u istome Bogu. To je vrlo, vrlo dobra vijest. Moi ete razumjeti svoj ivot i to vas u ivotu eka, dok vas aneo njeno pouava kako da steknete strpljenje i da se ne urite uvijek, da si odvojite vremena, jer sve e se ipak obaviti na vrijeme.
144

Moda ste osoba koja ima vrlo mnogo obveza u ivotu. Jeste li uvijek u urbi ? Moda vam je ivot u ovom trenutku ispunjen i imate mnogo odgovornosti, obitelj za koju skrbite, posao zbog kojega brinete moda se mnogi ljudi oslanjaju na vas, na ovaj ili onaj nain? Ako je ita od toga tono, moda ste skloni pomisliti kako e aneo imati teak zadatak eli li vas usporiti i navesti vas da se opustite; ivot je jednostavno previe zahtjevan. Ali upravo to e se dogoditi ako uspijete omoguiti vaem anelu da ue u va ivot, a to moete postii budete li smireni i prijemivi. Povezivanje s anelom donosi sa sobom mnoga iskustva, no uvijek je profinjeno i njeno. ak i oni najuurbaniji od nas, koji neprekidno nekamo tre, koji su uvijek u pokretu, mogu poeti uiti kako da se opuste. Poet ete uiti sluati onaj siuan intuitivni glas koji ivi u vama i poet ete shvaati koji je pravi smjer vaega ivota. esto viam vrlo zaposlene ljude, koji su prije uspostave veze s vlastitim anelom bili obuzeti svakodnevnim poslovima i ivotnim brigama, a onda su poeli postajati ljepi, suosjeajniji, pruati vie ljubavi, odanosti, razumijevanja, postali su inteligentniji ljudi. I dok ue voljeti te svoje osobine, ivoti im sve vie postaju smireniji i sigurniji. To je suptilna i njena pretvorba. Kad otvorite srce svojemu anelu, otvarate srce svijetu punom ljubavi, radosti, mira, napretka i obilja. Ne radi se o tome da vam aneo alje te stvari s neba ili s nekog drugog mjesta vi ve jeste dijete Boje i kao takvi u sebi ve imate sve te stvari: kraljevstvo nebesko je u vama. Zadatak vaeg anela je da vam pomogne shvatiti tu jednostavnu injenicu. Kako biste uspostavili prvu vezu, priekajte onaj dio dana za koji znate da ete u njemu moi odvojiti malo vremena samo za sebe, ak ako to bude i samo nekoliko minuta. Tada pozovite svojega anela da vam se priblii. Htjela bih da osjetite njihovu prisutnost dok vam se ponu pribliavati. Nemojte se bojati ili odustati ako se ini da niega nema tu i nema niega aneli se pojavljuju iz tog niega. Meutim, kad se uspostavi veza, neki od vas e osjetiti mar145

ce po tijelu, vidjeti prekrasno svjetlo, vidjeti ive boje ili osjetiti prekrasan miris. Moda ete imati osjeaj da vam ugodna toplina struji tijelom ili ete osjetiti snanu ljubav koja e vas preplaviti, ljubav kakvu jo nikad niste doivjeli. Moe se dogoditi i da postanete vrlo osjeajni, ako prvi put susreete svojega anela. Ili moda neete osjetiti nita, ali svejedno neete poaliti to ste pozvali anela u svoj ivot. Samo se opustite jer oputanje je vrlo vano. Kad razmiljate o tome, to vam je zaista potrebno da se opustite treba vam vjera, zar ne? Potrebno je malo vjere da se odmaknete od svega, pa makar na nekoliko trenutaka. Skupite to malo vjere i ve ste na pola puta do ostvarenja osobne veze s vaim anelom. Jednostavno dopustite svojem anelu da vam prie; upamtite, aneli vole biti s nama. A onda se odmorite na tren; odmorite se u njihovoj ljubavi i istinskoj biti. Upamtite, kad prvi put ostvarite vezu sa svojim anelom, bit e to aneo koji vam je najblii dok ste ovdje na zemlji. Va aneo je iskljuivo zainteresiran za va rast i razvitak tijekom vaeg fizikog ivota. Ako ih budete upoznavali i voljeli svake minute svakoga dana, apsolutno e vas zadiviti boanska komunikacija koja vam omoguava da dijelite znanje i mudrost, koja je zapravo vae vlastito znanje i mudrost, vaa batina kao djeteta Bojeg. Moda ste netko tko pati zbog negativnog stava i razmiljanja bez obzira na to koliko se trudite toga osloboditi, ini se da se to uvijek pojavi na neki nain. Vaem anelu to nije vano jer ono to aneo uvijek vidi je vaa istina dijete ste Boje, dijete svjetlosti i to je vaa istinska bit. Ako patite od negativnog razmiljanja, va e vam aneo pomoi da shvatite svoj ivot i razlog zato ste tu na zemlji, a s tim ete znanjem dobiti najjae sredstvo kojim ete se osloboditi negativnog razmiljanja. Va e vam aneo pokazati kakvo ste prekrasno, lijepo i inteligentno bie. Ako se osjeate vrlo negativno, moda se radi o tome da morate nauiti kako ozdraviti ili kako oprostiti sebi i drugima. Va e aneo istog trenutka znati to je potrebno i poet e vas
146

pouavati kako da se toga rijeite, kako da naete oprost, kako imati suosjeanje i razumijevanje te kako ne treba suditi druge ljude ni biti kritian prema njima. Va e vam aneo postupno pomagati da postanete pozitivnije ljudsko bie. Aneli uvijek imaju puno razumijevanja za vas i za ono to vam se dogaa u ivotu u sadanjem trenutku. Oni ne dolaze ivjeti va ivot umjesto vas. Oni dolaze da vam prue potporu i uvijek pomognu pronai pozitivno rjeenje za probleme koji vas mue u odreenom trenutku. Aneli nas mogu pouiti svijetu pozitivnosti; mogu nam pomoi nauiti kako da skrenemo misli od negativnog razmiljanja prema pozitivnom nainu ivljenja i uenja. Oni e vam pokazati da su vae misli mone i da ono to mislimo, osjeamo i izgovaramo stvara nau realnost vodi nas u podruja gdje nam ivoti mogu biti vie uravnoteeni i usmjereni na sve to inimo. Va vam aneo takoer moe dati da izgovarate jednu afirmaciju. To moe biti kratka molitva ili odreena rije to god bude prikladno za vas, va aneo e vas voditi prema tome. to vie upijamo pozitivne misli u svoju svijest, to smo vie u stanju preusmjeriti svoje misli iz negativnih u pozitivne. Sto smo svjesniji onoga to govorimo i mislimo, to e nam biti lake usmjeriti misli na podruja koja su pozitivnija. Upamtite, aneli nisu ogranieni onime to mi nazivamo vremenom, prolou ili budunou. Ali razumiju da na ovoj fizikoj razini na kojoj se mi nalazimo, nama treba vremena kako bismo promijenili misli u zaista pozitivne. Stoga su aneli izuzetno strpljivi s nama, naroito kad smo skloni negativnom razmiljanju. Ako negativno razmiljamo, privui emo negativnost u svoj ivot. Va e vam aneo pomoi da zaista rastete, a nekim ljudima to moe zvuati pomalo zastraujue. Ali va aneo samo eli da postanete zaokruenija osoba, netko tko se ne vrijea lako i nije ljubomoran ili ogoren na postignua drugih ljudi. Kad primijetite da postajete tolerantnija, strpljivija osoba, onda znajte da ste zaista poeli rasti uz pomo vaega anela.
147

Iako su aneli dio nas, jer svi smo mi djeca Boja, aneli nisu poput nas. Oni su ista energija svjetla; oni djeluju na razliitim vibracijskim razinama u odnosu na nas, ali da bi mogli komunicirati s nama, smanjit e svoje vibracije tako da moemo postati svjesni njihove prisutnosti. Zato to vie uspijemo svoje svjesne misli stiati i smiriti, to e anelu biti lake komunicirati s nama. Nita nije preveliko ni premalo za vaeg osobnog anela da bi vam pruio potporu. Aneli su presretni kad vam mogu pomoi, dok vas vode i usmjeravaju. Ja obino nemam nekakvu posebnu molitvu, ni mantru ni bilo to drugo kad se trebam povezati sa svojim anelima, jednostavno bilo to to mi padne na um u tom trenutku. Ponekad je to kranska molitva koju znam, na primjer Zdravo Marijo ili Oena. Zato se koristim kranskim molitvama da bih komunicirala s anelima? Pretpostavljam zato to su dio sredine iz koje dolazim. Odgojena sam kao katolkinja i te su molitve za mene temeljne i izvrstan nain da se poveem i otvorim kanale prema svojim anelima. Ali to je moj nain. Ako vi pripadate drugoj vjeri ili tradiciji, iskoristite svoje molitve, svatko od nas moe koristiti ono to mu najbolje odgovara. Sto god vam bilo ugodno, krenite s time! Iz vlastitog iskustva znam da, kad prvi put otvorimo te kanale, najbolje se drati jednostavnih molitava; nemojte se uputati u teke molitve koje moda ne razumijete. Ukratko, to je molitva jednostavnija, to je djelotvornija. Kako e vrijeme odmicati, poet ete se razvijati uz pomo svojeg anela i otkrit ete da vam se molitve mijenjaju. Moda zakljuite da vam one kojima ste se u poetku koristili, vie nisu dostatne. Upamtite da nema nita loeg ni u jednoj molitvi, ali dok se vi mijenjate, mijenjaju se i one. Kad uspostavite prvu komunikaciju sa svojim anelom i kad se ona nastavi, to e biti veliki trenutak u vaem ivotu. Bit ete izvan sebe od radosti, mogunosti e se initi neizmjerne, a svaki e vam dan donijeti nove i zauujue uvide i otkria o tome kakvi ste zapravo. Meutim, moda ete doivjeti i po148

mijeane osjeaje kad um pone proizvoditi emocije i strahove i pokua probuditi sumnje. Sto e o meni misliti drugi ljudi, obitelj i prijatelji? Hoe li me poeti osuivati? Hoe li aneli preuzeti potpunu kontrolu nad mojim ivotom i hou li izgubiti svoju osobnost? Sto ako su aneli samo u mojoj mati hoe li me ljudi ismijavati? Um moe proizvesti mnoga pitanja poput ovih, a ako se to dogodi, sve to vam mogu rei jest da vjerujete svojem anelu i ustrajete. Ako se i pojave sumnje, to se moda nee dogoditi, zastanite u svjedu svojega anela na trenutak ili dva, zamolite anela da vam se priblii tako da se osjetite malo sigurnije te da uistinu osjetite onu zaudnost i radost koje vam proimaju tijelo, dok istina vaeg anela sve vie puta korijenje u vaem tijelu. To je stvarno vrlo dobar osjeaj. Mue li vas kakve sumnje ili brige, iznesite ih na vidjelo, poloite ih na stol i predajte ih svojem anelu. To uvijek djeluje, ali djeluje kad Bog to eli pa pokuajte biti strpljivi u svim ivotnim situacijama i u svim svojim odnosima s anelima. Znajte da vas va aneo okruuje i dio je svega to vam se dogaa u ivotu. Va aneo ak moe utjecati na ljude koji vas ocjenjuju ili vam zagoravaju ivot. A ako se stvari zaista zakompliciraju, drite se ove velike istine: Sve je jedno, ne postoji odvojenost. Ponavljajte to onoliko esto koliko morate; snaga koja lei iza tih jednostavnih rijei krajnje je iznimna. Sigurna sam da ste primijetili, ba kao i ja, golemi broj knjiga o anelima, seminara, teajeva pa ak i proizvoda koji su danas dostupni. U jednoj trgovini nedavno sam ak vidjela i aneoski sok pitam se samo to je to! Jedan od predmeta koji ete posvuda vidjeti u trgovinama i na internetu su aneoske karte. Svia mi se zamisao o aneoskim kartama ali zato ne biste napravili vlastite? Ja volim raditi svoje aneoske karte i vjerujem da one daju osobniju notu, a i aneli ih vie cijene jer ste unijeli jedan dio sebe dok ste ih radili. Zato krenite u neku od prekrasnih trgovina umjetnikim priborom i nabavite papir u boji i bojice. Onda sjednite, udobno se smjestite, smirite i ekajte inspiraciju da vam pomogne stvoriti vlastite karte inspiracija e
149

doi. Kad ih napravite, zato ih ne biste spremili u posebnu kutiju ili ih zamotali u najdrau maramu? Ideja je da to uinite to osobnijim inom, a va e aneo cijeniti va trud. Aneli jednostavno vole djelovati putem simbola i znakova, i dok sjedite i sve vie vjerujete svojem anelu, to e se sve odraziti na nain na koji ete stvoriti svoje aneoske karte. Iznenadit ete se onime to ete uiniti pomou njih. Kad sam se poela sluiti svojim kartama, postala sam svjesna da se odreene karte stalno pojavljuju i postalo mi je jasno da mi te karte prenose poruku. Kako bih spoznala vanost poruke, znala sam da moram jasnije komunicirati sa svojim anelima, elim li shvatiti to mi pokuavaju rei. I stoga, tono je, aneoske karte mogu biti vrlo korisne pri otvaranju one prve veze s vaim anelom. Druga vrlo vana stvar koju morate upamtiti kad prvi put komunicirate s anelom je da nam aneli dolaze u snu, jer u tom stanju sluamo, iako toga nismo svjesni. Na podsvjesni um upija sve to nam aneli daju i doputa da se tih informacija prisjetimo kad se probudimo. Dobra bi ideja mogla biti da u blizini kreveta drite dnevnik u koji ete upisivati snove odmah poslije buenja. Iskusila sam da neki snovi mogu biti vrlo precizni u informacijama koje prenose, zato uvijek zapiem sat i dan, da bih se time koristila u budunosti. Ako u svojem ivotu niste sigurni u neto, ako trebate odgovore i smjernice u nekoj konkretnoj situaciji, prije nego to zaspite, provedite nekoliko minuta razgovarajui sa svojim anelom. Ako u vezi s ime trebate pomo, recite to i zamolite anela da bude s vama u snovima. Kakav god odgovor bio, pravi je za vas i ako ga ne razumijete, opet se obratite anelu i zamolite ga da vam ga objasni. Va aneo e biti itekako sretan to vam moe izii ususret i pomoi. Kad se odluite otvoriti prvu izravnu vezu sa svojim anelom, najvanije to morate uiniti je da doista ponete. To moda zvui udno, ali upoznala sam mnoge ljude kojima se svia ideja o anelima i svemu to oni znae, ali ipak ne mogu vjerovati da bi i oni mogli imati osobnu vezu sa svojim anelom. Izgleda kao
150

da je ostvarenje te veze izvan njihova dosega. Ali to nije tono: va aneo stoji spreman i eka vas i jedino vas. Bez obzira na to tko ste i to ste, otvorite odmah srce i pustite da izmeu vas dvoje pone boanski tijek ljubavi. Upamtite da odgovori na vaa pitanja mogu doi na mnogo razliitih naina, ovisno o tome to va aneo smatra za vas korisnim u tom trenutku. Va aneo uvijek ima na umu vau dobrobit i uvijek e vas voditi i usmjeravati da naete pravo rjeenje za bilo koji problem koji vas mui u ivotu. Moda dobijete jasnu smjernicu kamo trebate poi na svojem ivotnom putu ili e moda rijeiti problem za vas te vam dati sve prave odgovore na sve to ste pitali. Zato se ne bojte napraviti taj prvi korak i ponite odmah sad. Naposljetku, voljela bih spomenuti glazbu kao veliku pomo pri otvaranju prve veze s anelom. Glazba nam podie vibracije i pomae nam razumjeti i jasnije misliti. Moe nas uvesti u stanje svijesti u kojemu moemo osjetiti, i fiziki i umom, nae anele. Glazba nam takoer moe pomoi da se rijeimo svakodnevnog stresa; pomae nam da se odvojimo, opustimo i to bolje uronimo u postojei trenutak. Dok sluamo glazbu, naroito njenu oputajuu glazbu, ona nam pomae da se oslobodimo blokiranih mjesta u tijelu koja sprjeavaju i zaustavljaju glasove anela da prodru do nas. Uvijek je dobra zamisao sluati njenu glazbu uz koju se osjeate ugodno i oputeno. To vam moe pomoi da se usredotoite. Glazba dovodi fizike, emocionalne i duhovne elemente vaega tijela u meusobni sklad, pomae vam da jo vie otvorite komunikacijske kanale. Moja druga omiljena metoda komunikacije je pojanje. Koristim napjev redovnika iz Silosa* jer sam otkrila da mi je ta vrsta glazbe najvei poticaj u radu. Ponekad dok sluam tu glazbu, ona mi pomae jasnije sagledati stvari, a moe mi dati i odgovore
*B e n e d i k t i n c i iz p a n j o l s k o g s a m o s t a n a Monasterio de Santo Domingo de Silos p o s t a l i s u p o z n a t i i r o jj a v n o s t ik a ds uo b j a v i l in e k o l i k oa l b u m asg r e g o r i j a n s k i mn a p j e v i m ao d k o j i h je n a j p o z n a t i j i Chant. ( N a p . p r e v . )

151

na nekakav specifian problem. Zato prije nego to ponete sa svakodnevnim aktivnostima, komunicirajte sa svojim anelom jednostavno se opustite, sluajte neku glazbu i dok to radite, sve vie i vie ete poeti osjeati prisutnost anela.

152

15

Meditacija i molitva

jerojatno ste uli ili proitali mnogo toga o meditaciji i razliitim metodama kojima moemo nauiti kako umiriti svoj um. to se mene tie, samo sam zbog jednoga razloga poela meditirati i to kad sam shvatila da mi je meditacija nuna kako bih jasnije komunicirala s anelima. Kad kaem da sam poela meditirati, smatram da takoer moram spomenuti da sam se isto tako poela i moliti. Danas su meditacija i molitva dva vrlo vana aspekta u mojemu ivotu. Dola sam do spoznaje da molitva pomae u uspostavljanju ravnotee izmeu duhovnog uma i duhovnog tijela. Nitko mi to nije rekao i nisam to nauila iz nikakvih vjerskih knjiga. Sve to znam o Bogu, ljubavi i ivotu znam zato to su mi aneli to rekli. Tako znam i da nam je molitva veza s izvorom svega s Bogom. Ona je veza s boanskom inteligencijom koja ivi u svima nama. Dok se molimo, otvaramo svoju svijest prema Bojem svjetlu koje prebiva u nama. Vjerujem da se mnogi od nas istinski mole, a onda ne moemo razumjeti zato nam Bog ne odgovara na molitve. Radi li se o tome da uvijek promaimo glavnu bit molitve? Molimo li se nekom Bogu gore na nebu ili na nebesima
153

da se na ovaj ili onaj nain zauzme za nas? Moda nam je promakla injenica da izvor svega, Bog, ve ivi u nama, a ne gore na nebu ili negdje drugdje. Aneli me neprekidno podsjeaju da smo ve cjeloviti, nema niega to bi se moglo dodati ili poboljati, ve smo savrena cjelina i prisutni u svojem tijelu i umu, samo moramo svjesno shvatiti tu jednostavnu injenicu. Nastojanje da svjesno stupimo u kontakt s tom boanskom prisutnou unutar nas samih, za mene predstavlja pravu svrhu molitve i meditacije. Svaki put kad se ponete moliti, izotravate svoju percepciju svih stvari i ljudi oko vas. Molitva vam moe pomoi da naete unutarnju smirenost koja e vam pak pomoi da se sve vie otvorite velikoj istini vas samih: da Bog ve ivi u vama. U svakodnevnom inu molitve otvaramo se miru, radosti, prosperitetu i obilju, svim svojim velikim obiljejima koja ve nosimo u sebi. Upravo je zadatak anela da nam pomognu shvatiti da se Kraljevstvo Boje ve nalazi u nama. Kad se molimo, i istina o nama samima postaje nam sve jasnija da je Bog ve prisutan u nama primjeujemo kako u vlastitom ivotu imamo sve vie suosjeanja za druge ljude, vie im opratamo, imamo vie razumijevanja za njih i openito vie tolerancije. To se ne dogaa zato to smo sami to uveli u svoj ivot, nego zato to shvaamo da je sve to ve bilo u nama. Samo smo to morali shvatiti pomou molitve i meditacije da bi postalo stvarno. Kad kaem da moramo svjesno shvatiti da je Bog ve u nama, to mislim pod tim svjesno? Aneli su mi omoguili mnoge prekrasne uvide i shvaanja tijekom meditacije. Kad sam se prvi put otvorila anelima, cijelo to podruje svijesti inilo mi se malo previe za mene, ali jednoga dana tijekom meditacije jedan mi je aneo objasnio da svijest nije samo funkcija mozga ili uma ve neto to postoji u svakoj stanici naega tijela, a takoer i u naim energetskim tijelima. Svijest je jednostavno sve, posvuda, i kad istinski shvatimo tu zapanjujuu injenicu sve e nam postati mnogo stvarnije. etnja parkom odjedanput postaje vrlo stvarna, dok gledate,
154

shvaate da je sve ivo stabla, lie, cvijee i trava vidjet ete ih drugim oima; moete rei da ih zapravo vidite kroz aneoske oi. Postat ete svjesni da je svako ivo bie dio vas, dio vae svijesti. Postat ete briniji, imat ete vie ljubavi i suosjeanja. Dok vas aneli ine svjesnijima, shvatit ete da je posvuda oko vas arolija. Poet ete shvaati da postoji svijet koji ivi u vama i izvan vas, ali da je to ipak jedan svijet. Evo jednog primjera kako meditacija i unutranje smirenje mogu dati zauujue rezultate. Ovaj prekrasan uvid doao mi je potpuno neoekivano kad mi se aneo obratio tijekom jedne kratke meditacije:
Svaka osoba bez obzira na vjeru ili nacionalnost ima jednog anela koji je vodi. Nije vano znate li vi to ili ne. Mi u svakom trenutku stojimo pokraj vas. Nije vano vjerujete li vi u nas ili ne, jer mi uvijek vjerujemo u vas. Razumijemo mnogo toga o vama, suosjeamo s vama, smijemo se i plaemo s vama. Osjeamo to i vi osjeate. Promatramo i imamo veliko razumijevanje za vas na vaem ivotnom putu. U svakom trenutku komuniciramo s vama, znali vi to ili ne. Uz vas smo i njeno odgovaramo na mnoga pitanja koja postavljate. Nastojimo vam pokazati koji put treba slijediti kako ne biste donijeli pogrenu odluku. Dovodimo vas na mjesta gdje se trebate nalaziti tako da vam se mogu otvoriti vrata. Udaljavamo vas od opasnosti i donoenja loih procjena. Jeste li to znali? Moda niste! Ali nije vano, jer mi smo uvari vaega svjetla. Radujemo se kad se poveete s nama, jer ste shvatili da Boja snaga ivi u vama i shvatili ste da vas u svakom trenutku jedan aneo obasipa ljubavlju i svjetlom. Ljudi se moda smiju kad im kaete da traite vodstvo od anela, kad kaete da svakodnevno komunicirate sa svojim prijateljima koji dolaze iz svjetla. Nemojte ih osuivati ili ljutiti se na njih, jer jednoga e dana moda i oni otvoriti svoje svjetlo nekom anelu. Nije va zadatak da ih uvjeravate u prisutnost anela. Ali kad vas gledaju i sluaju, postoji mogunost da e otii od vas i stvoriti vlastite zakljuke tko su ili to su zapravo aneli, a moda e pomisliti da bi i oni mogli imati jednog svog!

155

Stoga, vidite, kad govorite o anelima zapravo usmjeravate naprijed svjetlost kako bi drugi ljudi mogli razumjeti prisutnost anela. Mi smo presretni to moemo komunicirati s vama jer vam imamo toliko toga za pokazati. Svaki korak koji napravimo s vama prilika je za nas da vam pomognemo razumjeti prekrasne stvari koje nas okruuju. Moemo vas pouiti, moemo vam pokazati put i moemo vam pomoi bez obzira na to o kojem se problemu radi. Ponekad vidimo da patite i molimo se da se promijenite i potraite na savjet i vodstvo tako da ne morate patiti sami. Ponekad ne moemo rijeiti vae probleme, jer va je problem moda ivotna lekcija koju morate nauiti. Ali moemo vas voditi prema pozitivnu ishodu. Mi ne ivimo va ivot umjesto vas, samo traimo da budemo uz vas, da vas volimo, da vas obgrlimo svojim svjetlom, a najvie od svega, da vam budemo prijatelji u trenutcima potrebe, u trenutcima ljubavi, da s vama podijelimo svu radost koju za vas uvamo. Vodimo vas kad doe trenutak da se vratite kui u svjetlost. Pokazat emo vam put prema Bogu, prema raju gdje ete zauvijek ivjeti.

Ovaj biser mudrosti dobila sam od anela, iznenada jednoga dana kad sam sjela s namjerom da meditiram petnaestak minuta. Smatram da je gotovo nevjerojatno da jedna obina ena kao to sam ja dobije takvu ivu poruku, punu ljubavi, i to samo zato to imam dovoljno vjere u anele te sam mirna i jednostavno sluam. Ne smijete misliti da se vama to ne moe dogoditi, da niste dovoljno vrijedni ili dovoljno posebni. To vas va um ponovo zasipa istim starim sumnjama. Doista je udesno kakva zrnca mudrosti mogu potei od anela, samo ako imamo dovoljno vjere, ako smo mirni i dopustimo da se to dogodi. Ovo je kratka meditacija koju redovito koristim, i mislim da je vrlo korisna za izravno spajanje s mojim prisutnim anelom. eljela bih da se udobno smjestite u naslonja i smirite. Duboko udahnite, zatvorite oi i opustite se. A onda zamislite blistavu svjetlosnu kuglu kako vam dolazi odozdo, kroz zemlju, kroz Majku Zemlju. Gledajte kako vam ta svjetlosna kugla prelazi preko
156

stopala, die se uz noge i bedra. Pratite kako kugla putuje du vae kraljenice, donjeg dijela lea, ravno u trbuh pa sve vie preko vaega srca, prsa, vrata, grla, lica, preko ela i sve do tjemena. Dok vizualizirate kako svjetlost prelazi preko vas, zamislite da je u toj svjetlosnoj kugli va aneo, i dok to inite, elim da se opustite na nekoliko trenutaka u toj udesnoj kugli svjetla. Zastanite... i onda, kad budete spremni, elim da zamolite anela da vas primi za ruke. Kad to uinite, neki e od vas osjetiti toplinu ili marce. Moda ete u mislima vidjeti razne boje, osjetiti kako vam netko njeno miluje ruke ili ete jednostavno imati njean osjeaj u predjelu srca. Za svakoga od nas iskustvo je drugaije. Ovo je jedan vrlo jednostavan, ali smatram i vrlo djelotvoran nain koji nam pomae doivjeti energiju naega anela. Evo jedne druge jednostavne meditacije koju prakticiram i koja e biti pogodna za svakoga. Uzmite olovku i papir nije vano znate li crtati ili ne, ovo je samo jedna vjeba kojom moete pribliiti svojega anela, pokuati ga doivjeti, osjetiti, dotaknuti ili uti. Dovoljno je da samo uivate u vjebi dok je izvodite. Nacrtajte svojeg anela onako kako ve zamiljate anele, kao neku boju, osobu, kao tradicionalnog anela s krilima ili kao svjetlost, nacrtajte ga kako god vi to elite. Kad zavrite, uzmite papir u ruku i zamolite anela da vam prie. Samo se opustite, zaboravite na sve oko sebe, ne bojte se i promatrajte to se dogaa. Neki e od vas osjetiti kako vas aneo gladi, moda osjetite njegova krila oko vas to je prava nagrada! U prostoriji se moe pojaviti prekrasan miris ili e vas svladati osjeaji pa ete zaplakati. to god da se dogodi, u redu je i samo se prepustite tome. Sad odloite papir i zahvalite se anelu to je uvijek prisutan u vaemu ivotu. Isprva, kad tek ponete meditirati, moda e vam to biti vrlo teko, jer neki od nas nisu nikad prije pokuali sjediti u tiini vie od nekoliko minuta. I ja sam bila takva prije nego to sam se otvorila anelima. Moda e vam se pokuaji meditacije initi dosadnima ili zastraujuima, ali kao i uvijek kad se radi o novom poetku, morate pustiti da proe neko vrijeme. Ako vam
157

je vrlo teko mirno sjediti i to vam pone predstavljati tekou, onda ustanite, udaljite se i vratite se kad budete odmorniji. Strpljen spaen. Postoji doista mnotvo knjiga o razliitim oblicima meditacije i raznim tehnikama. Ali ja sam shvatila da je to stvarno vrlo jednostavno na meditaciju gledam kao na pripremu za vrlo srdaan razgovor s jednim od najbliih prijatelja, sa svojim anelom. Aneli savreno razumiju kako radi ljudski mozak i kako um moe biti nemiran. Va aneo dolazi s mjesta velike mirnoe unutar vas, i zato ako elite komunicirati sa svojim anelom potrebno je da svjesno razvijete neto od te mirnoe. Morate umiriti svoj svjesni um, barem nakratko. Ne znam je li mogue potpuno umiriti um, na cijelo vrijeme, i je li to uope nuno. Ono to znam je da kod mene to djeluje, i vjerujte mi, uope nisam mirna cijelo vrijeme pitajte samo mojega supruga! Ali uspjela sam postii izvjesnu unutranju smirenost, a to moete i vi. Meditacija zahtijeva da joj se posveti odreeno vrijeme i zato je dobra ideja da izaberete dio dana u kojemu neete raditi nita drugo nego tiho sjediti i meditirati. Koliko ete vremena svakoga dana odvojiti, ovisi o vama, ali smatram da, ako ste novi u meditaciji, onda je moda za poetak dovoljno desetak minuta na dan. Naposljetku ete poeti uoavati pozitivne rezultate. Jedna od najveih koristi koje sam dobila meditacijom je ta da, iako me neke stvari jo uvijek ivciraju, ini se kao da vie nemaju istu emocionalnu snagu kakvu su imale prije. ini se da na mene smirivanje uma djeluje tako to zatomljuje alac mnogih emocija. To sam postigla jednostavno tako da se svakodnevno umirim i promatram kako mi dolaze i odlaze misli i emocije. Ne trudim se upletati u njih, samo sjedim i gledam. Naravno, moj um mi govori da bih se trebala umijeati, da bih trebala raditi ovo ili ono. Zapravo, govori mi da bih trebala raditi bilo to drugo osim sjediti i tiho promatrati. Svaki put kad meditiram, neprekidno sam svjesna da su aneli prisutni pokraj mene. Oni jednostavno vole sjediti i gledati me kako postajem sve mirnija gledaju me kako sve vie postajem dio njih.
158

Mnogo ljudi jako naglaava potrebu vizualizacije dok se meditira. Moram priznati da mi je to bilo prilino teko dok sam tek poinjala, ali ne dajte da vas to odbije. Sposobnost vizualizacije pojavit e se s vremenom, iako ete moda morati prilino ekati. Mnogo je vanije, osobito na poetku, da samo mirno sjedite u tiini, koliko god dugo odredite. Ako vam se sve to ini previe i mislite da vam nita od toga ne polazi za rukom, onda je dobro da samo sjednete gdje se zateknete i usmjerite pozornost na svoje disanje. Naposljetku, meditiranje se svodi na to da budete u sadanjem trenutku, a nema niega to je vie usredotoeno na sadanji trenutak od vaeg vlastitog daha zapravo udiete i izdiete sam ivot. Smijeno je, ali moda ete primijetiti da dok pratite disanje ne moete istovremeno i misliti; to je zapanjujue, ali i istinito, stoga pokuajte. Samo sjednite i pratite svoje disanje, recimo kojih pet minuta. Moda e vam se initi da ne radite nita korisno, ali to e vam govoriti va um. On je u krivu; sjedite mirno znajui da udiete i izdiete sam ivot, vi ste usredotoeni, postigli ste svoj cilj, mirni ste. Ima jedan dio tijela koji je vrlo vaan kad se radi o komunikaciji s vaim anelima, a to je podruje oko srca. Ovo to slijedi je prekrasna meditacija koju koristim, a koja se usredotouje na srce. Usmjerite pozornost na sredite svojega srca. Dovedite bijelo svjetlo s vrha tjemena ravno u sredinu srca i vizualizirajte kako se srce otvara poput lijepe bijele rue, otvara se sve vie i vie. A onda legnite u tu ruu, osjetite njezinu mekou dok lijeete unutra, osjetite kako vas latice obgrljuju. Sunce sja, osjetite toplinu predivnog suneva svjetla, dopustite mu da prodre u vas i potpuno se opustite. Pozovite zatim anele da dou k vama i kad to uine, elim da im predate sve strahove i brige koje imate u tom trenutku. Predajte im sve. Ako osjetite navalu bilo kakvih emocija, dopustite im da se razviju, nemojte ih pokuavati zatomiti. Sjetite se da su vam aneli doli pomoi osloboditi se svih strahova i jednostavno pustite da sve istee iz vas.
159

Kad to uinite, nakratko se odmorite. A tada vizualizirajte prekrasan ocean pred sobom. Gledajte njegovu prekrasnu vodu kako se ljuljuka prema vama i dopustite valovima da prijeu preko vas. Upamtite da ste potpuno sigurni u svakom trenutku. Samo dopustite plavoj vodi da vam doe do vrata i znajte da e vam ta plava voda obnoviti i uravnoteiti energiju i va ivot. Odmarajte se u toj plavoj vodi. Zatim joj dopustite da se njeno povue i dok se to dogaa, osvijestite svoje osjeaje. Osjeate li se tekima ili laganima? Ako ste teki, to znai da ste poeli otputati stvari i to je dobro. Osjeate li se laganima, poeli ste sve vie vjerovati svojim anelima, doputajui im da odnesu sve vae brige i strahove, a i to je dobro. to god osjeali, upamtite da se sve obnavlja. Znajte da ni u jednom trenutku niste sami. Zatieni ste i aneli vas vode sve vrijeme. Sad se na trenutak opustite. Skrenite pozornost natrag na sredite srca i opet se poveite s bijelom svjetlou i izrazite svoju zahvalnost. Tiho se opustite i pripremite se da ponovo nastavite sa svakodnevnim aktivnostima. Ako ste jo novi u meditiranju, moda ete u poetku iskusiti neke nove osjeaje. Moda vas preplave emocije. Ne brinite se zbog toga to je potpuno normalno. Jo sam neto otkrila o meditaciji, a to je uvijek dobro. Izaite iz kue i meditirajte negdje vani ako moete. Moda ete pomisliti kako je meni to lako s obzirom na to da ivim u panjolskoj, u toploj i sunanoj klimi, ali radila sam to kad god sam mogla i dok sam ivjela u Dublinu. Jedna mi je anelica jedanput rekla da to vie nastojim meditirati vani. Rekla je: Izai iz kue, osjeti ione u zraku, postani zrak, jer to i jesi. Nisam ak ni znala to su ioni, ali brzo sam shvatila da izlazak iz kue moe pomoi da jasnije sagledam stvari; ini se da um tada dobiva vie prostora koji mu treba da se rijei nekih stvari. Cesto bi se znalo dogoditi da mi, nakon to zavrim meditaciju, doe aneo i da mi prelijepu pjesmu. To su najee anelice Rebecca i Lana, a ponekad mi je i aneo Jonathan zna
160

donijeti. Pjesme se esto odnose na konkretne ljude koje poznajem ili na ljude koji su me zamolili da im dam pjesmu anela. U drugim se pak sluajevima jednostavno radi o pjesmama o Bogu, ivotu ili ljubavi anela za sve nas. Ovu sam pjesmu primila nakon to sam zavrila s gore spomenutom meditacijom: 0, anele svjetla, Za mene se moli. Okupi anele svoje Nek dou k meni doli. Reci nek paljivi budu I njeno pokau mi put, Dok sjedim uz tvoj skut. Obeavam da svjetlo u biti Sto donio si danas meni, I ljudima koje putem sretnem Nastojat u pomagati. Obeavam otvoriti srce I melemom poviti im ranu, Da anele u ivot im uputim Kad anela svog zvati stanu.

161

16

Suna vremena

Tek kad sam dola u panjolsku i tu se skrasila, poela sam u punoj mjeri shvaati veliinu aneoskog kraljevstva. eljela bih da shvatite kako komunicirati s anelima znai vjerovati u sve to je u vama, a kad traite od anela svakodnevnu pomo time odajete poast svemu unutar vas i tako moete razumjeti put koji vas eka u ivotu. U svakom trenutku va e aneo biti veza izmeu vas i Boga. Aneli djeluju kao savjetodavci u ime Boga te tako moete spoznati, nauiti i razumjeti svoju vezu s Bogom u svim vremenima. Va aneo zapravo je veliki dio vas. Va e aneo komunicirati s vama da vam pokae da ste kao Boje dijete vrijedni svega to vam on sad daje. Svaki dan kad poinjete komunikaciju sa svojim anelom, on vam pomae da zavolite i razumijete svaki dio sebe. Rast ete i uiti o mnogim svojim lijepim osobinama. Nauit ete i shvatiti zato moramo u srcima imati suut i ljubav za sve i svakoga oko nas. Postat e vam jasno kako ste doista prekrasni i inteligentni, a ako niste svjesni tih svojih kvaliteta, onda e vas aneo uvijek voditi i pomagati da pokaete ono to je najbolje u vama. Aneli e vas pouiti kako da budete strpljivi i da ne urite
163

uvijek nekamo. Zastanite malo, sve e se stii obaviti. Ta lekcija meni je bila jako potrebna, naroito kad sam se tek doselila u panjolsku. Aneli e vam pomoi oslukivati onaj intuitivni glas koji ivi u vama, tako da istinski moete shvatiti u kojem smjeru ide va ivot. Oni dolaze s vama podijeliti uvjerenje da ste doista ono to Bog kae da jeste: predivno, suosjeajno, drago, odano, inteligentno ljudsko bie puno razumijevanja i ako nauite voljeti te svoje kvalitete, ivot e vam postati smireniji i sigurniji. Kad otvorite srce anelu, kreete na putovanje koje e u vama poeti sve buditi. To e vas putovanje otvoriti za nove poetke i za nov rast, pokazat e vam kako ivot moe biti predivan. Meutim, zaista bih se razoarala kad bi ljudi koji itaju ovu knjigu, stekli dojam da sam neka duhovno prosvijetljena ena koja ivi u svojem svijetu okruena lijepim anelima i koja se ne mora brinuti zbog obinih stvari u ivotu. Nita nije dalje od istine. Ispriat u vam o jednom razdoblju svojega ivota koje za mene nije bilo osobito sretno ni pozitivno. Zapravo, to je jedno od najgorih razdoblja koja pamtim u cijelome ivotu, a svakako najtee razdoblje otkad sam uspostavila vezu s anelima. Poelo je u listopadu 2006. i trajalo tri mjeseca. Nakon to su aneli svjesno uli u moj ivot, provela sam tri mjeseca s osjeajem najdublje zahvalnosti; dugo vremena stvari su bile prekrasne i svaki dan mi je donosio nova otkria i zauujue uvide. Zapravo, bilo je jutara kad sam jedva doekala da se probudim, iskoim iz kreveta i siem u prizemlje te ponem meditirati. Toliko je bio dubok osjeaj mira, radosti i sree koji u doivjeti kad otvorim vezu s anelima. Ali onda se sve promijenilo. Prela sam iz razdoblja koje sam upravo opisala, kad je svaki dan bio kao da je potpuno nov i ist, u razdoblje razmiljanja i mnogih mjeseci intenzivnog pisanja s anelima. Nije mi smetalo pisanje, iako je to znailo da sam u svojoj sobi bila ponekad tri ili etiri sata s kratkim odmorom, a onda bih se vratila raditi s anelima jo nekoliko sati. Dok su
164

mi aneli prenosili sve to su imali za rei, ja bih to sve zapisivala rukom. U koli nikad nisam bila jako dobra uenica pa mi je sve to ponekad teko padalo. Takoer moram priznati da katkad ne bih potpuno razumjela to su mi aneli govorili, iako su mi uvijek napominjali da vjerujem u proces te da u s vremenom razumjeti sve to mi govore. Vjeruj u proces bila je fraza koja me je poela opsjedati. Osjetila sam da se pribliava promjena, ali nisam znala kakva. Od anela sam primila i zapisala vrlo veliku knjigu zapisa. Rekli su mi da ele da se to djelo prenese i vanjskom svijetu, ali nisu mi rekli kako da to uinim. Obuzeo me neugodan osjeaj nemira. Osjetila sam da je moja veza s anelima prekinuta i nisam vidjela u kojem bih smjeru trebala krenuti bez njih. Ukratko, postala sam neugodna i za svoje blinje. Prava nona mora. Sjeam se da je sve kulminiralo u zrakoplovu dok sam se vraala iz Norveke u panjolsku, poetkom listopada 2006. U Norvekoj sam vodila neke radionice, a Fran je bio odluio otii u Englesku na teaj masae koji ga je zanimao. Tako sam bila sama, to je moda bilo i dobro s obzirom na moje ondanje raspoloenje. U razdoblju koje je prethodilo toj osobnoj krizi vrlo sam mnogo komunicirala s anelima, a oni su kroz mene kanalizirali mnogo informacija koje su u biti bile njihova poruka za ovjeanstvo. Radilo se o mnogo informacija i bilo je dana kad tome nije bilo kraja. Ali onda mi se uinilo da je sve prestalo i da se nita novo nije dogaalo niti mi je ita dolazilo. Kad sad razmiljam o tome, malo mi je neugodno zbog naina na koji sam reagirala. Zaista sam reagirala kao dijete. Postala sam zamiljena, mrzovoljna, zahtjevna. Htjela sam znati to se dogaa i kad e se sve vratiti u normalu. Fran se vratio iz Engleske i sigurno mu se uinilo da ga je doekala potpuno drugaija ena, ne onakva kakvu je ostavio prije nego to je krenuo na put. to se dogodilo? pitao je, prilino zbunjen. to se dogodilo? Rei u ti to se dogodilo, otresito sam rekla. Svega sam se odrekla kako bih krenula na to putovanje s anelima. Ostavila sam svoj dom u Dublinu, odvojila se od obi165

telji, dola ovamo u panjolsku gdje nikoga ne poznajem, i inila sam sve to se od mene trailo, a sad mi je dosta svega, svega mi je dosta. Fran je samo sjedio i nita nije rekao. Onda me je iznenadio. Mora samo imati povjerenja u proces, mora vjerovati da aneli znaju to rade. Nemoj komplicirati stvari i sve e dobro zavriti, mora dobro zavriti, rekao mi je blago. Kad kaem da me iznenadio, bilo je to stoga to sam dotad ja bila ta koja je Franu uvijek govorila to isto da moramo imati povjerenja u anele, da moramo vjerovati i nastaviti dalje, bez obzira na to koliko se teko inilo, moramo vjerovati da aneli znaju to je najbolje. A sad je on sjedio tu i govorio mi doslovce isto, a samo Bog zna koliko su mi bile potrebne te rijei! Tada sam takoer shvatila koliko je daleko Fran napredovao u vlastitom putovanju s anelima: i on se mijenjao i postajao potpuno drugaija osoba. Problem je bio taj to mi se vrlo dugo vremena iako se u stvarnosti radilo o moda nekoliko mjeseci inilo da se aneli samo ponavljaju. inilo se kao da se ne ele ni u to novo upustiti nego ustraju u prenoenju informacija koje sam tek napola razumjela. Postajala sam sve razdraenija zbog njih i zbog sebe. Sreom, nije ostalo samo na Franu da me provede kroz ovu prividnu pustinju u kojoj mi se inilo da sam zapela. Jedne veeri dok sam meditirala, u sobi mi se pojavila anelica. Upitala sam je kako se zove. Ja sam anelica Abigail i aneo sam usmjeravanja, bio je njezin odgovor. Pa, pomislila sam, usmjeravanje mi je u tom trenutku svakako bilo potrebno. Kad ti je Fran rekao da vjeruje u proces, bio je u pravu. Upravo to mora initi i dalje vjerovati. Poruka koju ti prenosimo je boanski zapovjeena i zato mora ii svojim tijekom, ne kako ti eli, ak ne ni kako mi elimo, nego kako Bog eli, objasnila je anelica Abigail. T i je ne moe promijeniti, skrenuti ili ubrzati. Mora se drati po strani i pustiti da se poruka
166

manifestira; ti je mora svjedoiti. Sluaj tu poruku i sve e biti dobro. Ali uvijek znaj da nisi sama dok putuje s nama. Sad u te upoznati s dvojicom vrlo posebnih pomagaa, s arhanelima Gabrijelom i Samuelom. Rekavi to, nestala je, ali odmah sam postala svjesna da su uz mene dva prelijepa arhandela. Energija im je bila tako lijepa i smirujua da sam se smjesta poela bolje osjeati u vezi s problemima. Zapravo sam oduvijek bila svjesna prisutnosti arhanela Gabrijela, a taj put dok mi je prilazio, poeljela sam saznati vie o njemu. eljela sam vezu s njime tako da mogu shvatiti istou njegova svjetla. Dok mi se pribliavao, predstavio mi je arhandela Samuela. Nikad prije nisam ula za njega, ali to nije bilo vano. Bio je tu i sam mi se predstavio, a ja sam bila i vie nego spremna da ga sasluam. Obojica su poeli svakodnevno raditi sa mnom, pomagati mi u tom vrlo nemirnom i duhovno sunom razdoblju mojega ivota. Kakvi su to bili predivni aneli! Energija im je bila profinjena, a obojica su mi pomogli da se otvorim novoj viziji u svojemu ivotu i da shvatim svoju svrhu i kamo idem. Pomogli su mi da se prestanem osvrtati na svoj ivot, da shvatim kako nikad nije bilo nikakvih pogreaka, a da putevi koje izabiremo vode na mjesta gdje se od nas i oekuje da budemo. Uvjeravali su me kako je izuzetno vano ivjeti u sadanjem trenutku i cijeniti sve ime smo blagoslovljeni u ivotu blagoslove koje sam dotada budalasto ignorirala. Energija arhandela Gabrijela bila je izuzetno topla, puna ljubavi i razumijevanja za strahove koji nas prate u ivotu. Suze su same kapale dok sam komunicirala s njim; inilo se kao da mi na neki nain otvara oi kroz suze ivota tako da jasnije mogu vidjeti cestu pred sobom. Imao je toliko puno razumijevanja i strpljivosti. Pruao je osjeaj prekrasna topla suneva svjetla koje prodire u moje bie i daje osjeaj topline i ugode. U njemu je neki udesan element Boga, a obilje njegove svjetlosti ispunilo me cjelovitou koja obuhvaa sav ivot.
167

Gabrijel je pravi armer: kad govori, oko njega se osjea sofisticiranost, kao da u sebi ima neku ljudsku crtu koja se takoer stapa i s vama. Njegova vam svjetlost daje hrabrost i odlunost da slijedite svoj put do kraja. On u sebi ima takvu mo da vam podie bie, daje vam osjeaj moi, moete ponosno kroiti kroz ivot i pobrinuti se da svoju zadau obavite do samoga kraja. Arhaneo Samuel jo je jedan pravi karakter. Smijeh mu je kao u djeteta koje vam prilazi i nudi istu radost svojega svjetla, svjetla tako mladog i vibrantnog da nikad ne skrene s puta ili izgubi cilj iz vida. Samuleova svjetlost plee uz vas; on je uvijek na pravome putu s najjasnijim namjerama i svijeu tko je i to trai u ivotu. Samuel mi je rekao da izaem iz kue i posluam pjev ptica: to e mi u srcu probuditi mekou i zaista je bilo tako. Rekao mi je da samo sjedim i gledam cvijet, da osjetim snagu prirode oko sebe. On je aneo pun dubine i razumijevanja, koji u svemu trai ljepotu i veliinu. Njegov je dah ivotna snaga koja se raa u vama, pomae vam da pronaete put kad ste izgubljeni i u tami ne vidite svjetlo. Ponekad vam dri lampa u kojemu gori svjetlo Boje, koje ivi u nama tako da moemo vidjeti cestu pred sobom. Raduje se kad sluamo, pred nas stavlja kamene vrtne ploe da lake prijeemo neravnine i vidimo put, a njegov je smijeh toliko dubok da vam dotie samo sredite srca. Dok je Samuel bio uz mene, inilo mi se da je u meni veliki arobnjak sve sam mogla ostvariti. Njegova prisutnost je poput utanja lia u kronji, poput vjetra koji zavija oko nas ili make koja sjedi na prozoru; prekrasno je profinjena i ima osobinu vjenog trenutka. Ona je poput valova u oceanu, zove nas da sluamo, ona je poput rijeke koja tee isprva tek siuno mrekanje vode, ali dok tee dalje postaje sve monija, poinje se ravati u neto vee, neto to zauvijek tee. Ta rijeka struji prema velikom oceanu ivota i na svakom koraku koji prijee prije nego to se susretne s oceanom, ivot e joj ponuditi mnoge lekcije. Samuel mi je rekao da e biti trenutaka kad e se rijeka odvojiti i postati potoi, a svaki je potok staza ili putovanje na
168

koje kreemo kako bismo otkrili svoju pravu svrhu. Putem e biti mnogo lekcija koje e trebati nauiti i bit e mnogo mjesta na koja emo biti upueni, a svako e nas pouiti kako skupiti hrabrost i nastaviti dalje. I Gabriel i Samuel objasnili su mi da u jednoga dana posluati zapovijed anela, da u postati uiteljica i pomagati drugim ljudima da se otvore i uspostave svoju prvu vezu s anelima. Naravno, da bih to mogla uiniti najprije moram potpuno razumjeti poruku anela, a to je upravo ono to se poelo dogaati. Upijala sam njihovu poruku na vrlo dubokoj razini, ali moj svjesni um bio je nemiran i nestrpljiv, i na negativan se nain nametao svojom prisutnou. Prema van to se manifestiralo kao razdoblje duhovne sue. Anelica Abigail takoer je bila prisutna dok su Gabriel i Samuel obavljali svoj posao, iako se ona uglavnom zadravala u pozadini. Sad je progovorila: Postoje neke stvari koje moe uiniti kako bi se mogla jo vie umiriti, postati pozitivna i staloena dok se naa poruka odvija svojim tijekom, blago mi je rekla. Onda je opet nestala bez daljnjih uputa. Ali dok sam sjedila u svojoj sobi, imala sam osjeaj otputanja, osjeaj da se oslobaam svojih strahova i frustracija, osjeaj da mi se vraa pozitivna energija. Sva je srea da se Abigail uskoro vratila. eljela sam joj se ispriati zato to sam se u jednoj fazi odmaknula i udaljila od anela. Toliko je u meni bila duboka frustracija u vezi sa kripcem u kojem sam se navodno nalazila. Oprosti, brzo sam rekla. to uope moe misliti o meni? Sigurno je bila prava nona mora raditi sa mnom ili ak biti u mojoj blizini. Abigail se nasmijala. Istina, bila si nona mora, ali prekrasna nona mora, nasmijala se blago. Bilo je oito da je sad vrlo pozitivno raspoloena. Htjela bih da radi na nekim afirmacijama, rekla mi je. Kad se afirmacije ispravno koriste, imaju vrlo pozitivan uinak na um i na osobu. Dat u ti nekoliko afirmacija i elim da ustanovi odreen redoslijed kojim e ih izgovarati tijekom sljedeih dvadeset osam dana. Iznenadit e se rezultatom.
169

Ta mi je vijest bila jako vana i vrlo dragocjena, jer sam se oajniki eljela osloboditi svih sumnji, strahova i tjeskoba koje su mi se u posljednje vrijeme uvukle u svijest. Zato sam s velikim zadovoljstvom prihvatila svoje afirmacije. Evo jedne od tih afirmacija koje mi je dala anelica Abigail: Misli su moje lijepe i istine pune, Unutar mene trepere pozitivne, kao strune. Svjetlo u nama boanska je zraka, Podijeli te trenutke s ljudima iz mraka. Jer boanski savjet ushieno trai Da misli su ti pozitivne dok molitva ih blai. Ne plaem jer snana sam, znam, Ne strepim kad propadne koji plan. Odluno kaem i uspravno stojim, ivot mi je pozitivan i uspjehe brojim. Onda je Abigail prila blie i dala mi sljedee zrno mudrosti: Jedna od najsnanijih afirmacija koje itko moe rei je vrlo jednostavna i glasi Ja sam ta koja jesam, ta koja jesam, proaptala je. Odmah sam se sjetila da je te rijei izgovorio mukarac kojega sam srela u crkvi onog nezaboravnog popodneva u Torrevieji. Upamti, Francesca, rekla mi je Abigail njeno, Ja nikad nisam Francesca Brown. Oduvijek postoji samo jedno ja, a to ja je onaj jedini izvor; jedan Bog. Tu afirmaciju neprekidno koristim, naroito ako se osjeam pomalo negativno: Ja sam ta koja jesam, ta koja jesam... Osjeate li energiju iza tih rijei? Istinski je arobna. Vjeruj u proces ve sam se poela uasavati tih triju rijei. Ali nije prolo dugo nakon to sam zavrila s dvadeset osam dana afirmacija koje sam dobila od Abigail, i jednoga sam se jutra probudila naglo se trznuvi, a prvo to mi je palo na pamet bile su te tri rijei. Nisu me naputale cijeli dan. Zapravo, sve su mi se vie urezivale u svijest kako je dan odmicao, i to toliko da sam u nekoliko navrata sjela i kontaktirala Abigail da je pitam to se dogaa. Nije mi odgovorila. Onda je kasno naveer zazvonio te170

lefon. Bio je to Niall Bourke, novinar i prijatelj iz Dublina. Niall je imao za mene dobru vijest: jedan izdava u Dublinu elio je objaviti priu o mojemu ivotu i radu s anelima. Takoer je bio zainteresiran za tiskanje svih djela koje su mi aneli kanalizirali. Zavrivi razgovor, odloila sam telefon ali one tri rijei vjeruj u proces i dalje su mi zaokupljale misli jednostavne, jasne i nepromijenjene.

171

17

Duhovi

Normandije

duvijek sam eljela otii u Rim inilo mi se da je to predivan grad, sa svojom profinjenom arhitekturom i drevnim graevinama. Pretpostavljam da sam na Rim gledala kao na jedno od posebnih svetih mjesta, kao to su Lourdes ili Fatima, i uvijek sam se pitala kako bi to bilo da doista posjetim sveti grad. I tako smo moj suprug Fran i ja odluili upravo to uiniti.

Krenuli smo s kamp-prikolicom 24. lipnja 2007. iz naega doma u Orihueli Costa na jugoistoku panjolske obalom prema francuskoj granici. Da smo ili autocestom, put bi trajao tek nekih desetak sati, ali odluili smo se za ivopisniju rutu pa je putovanje trajalo dva dana. Drago nam je da smo tako uinili. Put nas je prvo odveo kroz sve prekrasne panjolske gradove du istone obale, meu kojima su Alicante, Benidorm, Altea, Denai, Barcelona i Girona. Odatle smo preli u Francusku, kroz Montpelier, Marseilles, Toulon, Cannes, Nicu i Monaco. Svaki put kad uete u drugu dravu moete zamijetiti promjenu u energiji, naroito ako jo niste bili u toj dravi. Ve sam se prilino navikla na strastvenu, vatrenu energiju panjolske, a kad smo uli u Francusku odmah sam postala svjesna jedne blae energije, vrlo ljupke. Vrijeme je bilo apsolutno divno
173

 temperatura se kretala oko dvadeset pet stupnjava i nije bilo prevrue. Ulice Monaca nisu iroke i uskoro smo otkrili da kamp-prikolica ne moe ni proi nekima. Ali, naravno, to smo otkrili na tei nain, kad smo zaglavili napola jedne ulice! Izala sam iz vozila da pomognem Franu da se vrati natrake ulicom, nadajui se da nas nee zatei lokalna policija. Smijuljili smo se kao tinejderi dok smo se izvlaili iz tog kripca: japanka mi je spala s noge upravo kad sam uskoila u automobil, a Fran je dao gas i jurnuli smo kao munja onda je morao zaustaviti dok sam se ja poskakujui na jednoj nozi vraala po japanku. Nikad se nismo tako smijali. Putovanje smo nastavili preko talijanske granice, preko San Rema, Genove, La Spezie i Pise. Naravno, zaustavili smo se u Pisi i pogledali kosi toranj. udesan je, a Pisa je lijep gradi. Doista smo poeli uivati u slobodi svojega izleta. Nastavili smo kroz Livorno, posjetili Elbu, vratili se u Follonicu, gdje smo odluili ostati nekoliko dana prije nego to nastavimo prema Rimu. Ali nijedno od nas nije moglo ni zamisliti to nas je ekalo u Follonici. Nali smo lijep kamp u kojem se moglo kampirati u atorima, ali i u kamp-kuici. Kamp nije bio jako popunjen, a upravitelj je bio vrlo usluan Talijan koji je dobro govorio engleski. Uputio nas je prema dijelu na kojemu se nalazilo tek nekoliko prikolica i atora. Kad smo se parkirali, primijetili smo jednu veu obitelj koja se tu smjestila ve ranije. Bilo je oko est odraslih i otprilike osmero djece, i odmah su mi se svidjeli. Imala sam osjeaj kako su to dragi i dobri ljudi. Zatim smo raspakirali svoje stvari, ugodno se smjestili i poeli uivati u kampiranju i predivnu krajoliku. Bila sam vrlo sretna i oputena. Prije, u Dublinu, dok smo jo bili zaokupljeni odgojem svojih sinova, Fran i ja esto smo razgovarali o tome kako bi bilo lijepo maknuti se i nekamo otputovati. Fran je oduvijek elio imati kamp-kuicu. Nakon preseljenja u panjolsku, neposredno nakon to sam se oporavila od ME-a, kupili smo jednu. A sad,
174

evo nas tu u ovome arobnom dijelu Italije, usred ljeta i bez ikakvih obveza osim da u svemu uivamo. Nisam mogla ne promatrati obitelj koju smo na poetku primijetili kad smo tek doli u kamp. Djeca su bila puna ivota, trala su naokolo i igrala se, dok su odrasli oito uivali druei se zajedno. Nisam mogla ne primijetiti dvojicu vrlo privlanih mukaraca u toj skupini, a naroito jednog. Bio je nalik na Roberta de Nira, ali je imao kosu straga skupljenu u konjski rep. ene su bile otmjene i sve u svemu, izgledali su kao tipine talijanske obitelji. Drugoga dana ujutro, odetala sam stazom koja je vodila do otvorenih polja i malog jezera. Nala sam zgodno mjesto na obali i sjela. Poela sam razmiljati o proteklim etirima godinama svojega ivota bilo je to udesno putovanje i misli su mi se vratile do onog nevjerojatnog susreta s mojim malim prijateljem u okrugu Wexford i one tri elje koje mi je ponudio. Jesu li se ostvarile? Moja prva elja, da uspostavim vru povezanost s anelima, svakako se ostvarila. Druga elja, da mi sin Jason postane pripravnik u svojoj struci elektriara, takoer se ostvarila. A trea elja, da jednoga dana imam svoj centar u kojem u pouavati i iriti znanje koje mi kanaliziraju aneli? Pa, ta je elja jo bila na putu ostvarenja. Ali dok sam sjedila i uivala u toplini sunca, zahvalila sam svojem prijatelju vilenjaku i poeljela jo jednu elju: zaeljela sam da svrati i posjeti me, ako se ikad zatekne negdje u blizini; nedostajao mi je. Zatim sam odluila meditirati i istog trena u svijesti mi se pojavila sijeda, postarija ena. Njezina me energija malo potresla, a ona mi se inila zbunjena i prilino uznemirena. Tko si? to eli? upitala sam je. J a sam tetka Maximusa, onoga s konjskim repom, koji kampira nedaleko tebe, odgovorila je. Jako sam se iznenadila. to eli od mene? pitala sam. Maximus je vrlo zabrinut. Imam poruku za njega. Molim te da mu je prenese u moje ime.
175

Navikla sam na aneosko kraljevstvo i na to da duhovni svijet od mene tota trai i zato uvijek dajem sve od sebe da im pomognem koliko mogu, ali inilo mi se da je taj zadatak bio izvan dosega mojih mogunosti. Ne poznajem tvojeg neaka, rekoh, a i ne govorim talijanski. Tu sam na odmoru. Zaista mislim da ti ne mogu pomoi. Stara se dama tada povukla iz moje svijesti, ali imala sam jak osjeaj da to nije posljednje to od nje ujem. Naveer, poslije veere, poela sam spremati posue i pribor za jelo. Kad sam stavila vilicu na pladanj, iskoila je i pala na pod iza mene. Gotovo sam se onesvijestila! Onda sam pokuala staviti drugu na isti pladanj i dogodilo se isto. Taj put vilica je pala vrlo blizu Frana, koji je sjedio u lealjci. to radi? Zamalo si me pogodila, ree on. Ne znam. Ove dvije vilice jednostavno su skoile s pladnja. Mislim da to ima veze sa starom damom koja mi se danas ranije prikazala, rekoh. Ma, ne budi smijena, ree Fran. Ustao je, uzeo nekoliko noeva i vilica i poeo ih slagati na pladanj. Ali jedna je vilica iskoila, poletjela ravno preko Franova desnog ramena i pala na zemlju. Taj put smo oboje poskoili. Dobro, pomislila sam, ovo je previe; vrijeme je da ponovo razgovaram sa starom damom! Odmah sam se povukla u kamp-kuicu i poela meditirati. Smjesta mi se pojavila. Pa, sad si zaista uspjela privui svu moju pozornost, rekla sam. Sto tono mogu uiniti za tebe? Maximus je u Italiji vii policijski dunosnik, odgovorila je. Doao je u ovaj kamp zato to je na bolovanju. Jedan ga je policajac optuio rekavi da je uinio neto to zapravo nije. U Italiji je to bio veliki skandal o kojem se mnogo prialo, ali Maximus je dobar ovjek i nije uinio nita loe. Mora mu rei da se vrati na posao i da e se otkriti kako je policajac koji ga je optuio zapravo lagao, te e pasti u nemilost. Trebalo mi je malo vremena da shvatim sve te podatke, ali
176

naposljetku sam rekla: Dat u sve od sebe da prenesem tvoju poruku, ali ja ipak ne govorim talijanski i to e biti velik problem. Bog ima svoje puteve, posluaj m e , odgovorila je stara dama. Ta je veer bila lijepa, mirna i topla pa smo Fran i ja odluili proetati do jezera i plivati. Dok smo se pribliavali jezeru, ugledali smo nekoliko ljudi u blizini maloga mola koji je bio sagraen tako da se s njega moe skakati u vodu. Kad sam ula u vodu, pokraj mene je zaplivala mlada ena i pozvala i svoje prijatelje koji su sjedili na molu. Odmah sam prepoznala njezin sjevernoirski naglasak. Obje smo zaplivale i pribliile se u vodi. Rekla sam joj: Va mi je naglasak poznat. Dolazite li iz sjeverne Irske. Da, sa sjevera sam, odgovorila je. Ali sad ivim u Italiji s muem. Dok je govorila, shvatila sam da je moram zamoliti za pomo u vezi sa zahtjevom stare dame. Govorite li talijanski? upitala sam je. Da, sad ve teno govorim talijanski, rekla je. Kad smo izale iz vode, upitala sam je mogu li s njom povjerljivo razgovarati i pristala je. Ispriala sam joj sve o talijanskoj obitelji u kampu i zahtjevu stare dame. Isprva je izgledalo da je zabavlja sve to to joj govorim, a onda mi se uinilo da se eli to prije udaljiti od mene. Mislim da vam ne mogu pomoi. Sve mi se to ini udnim i zapravo me se ne tie, rekla je. Tada mi je u mislima bljesnula slika stare dame koja mi je dala osobnu informaciju o toj mladoj eni. Spomenula je da mladi par proiruje svoju kuu i u detalje mi je opisala materijale koje koriste za izgradnju. To je ostavilo dojam na mladu enu kad sam joj ispriala i odmah je pristala pokuati, i prenijeti stariinu poruku svojem neaku Maximusu. Mlada ena zvala se Maria, i uinilo mi se da joj ne bi bilo drago kad bi joj suprug saznao u to se uputamo. Ali otile smo do talijanske obitelji u kamp, i dok smo se pribliavale, Maximus je izaao iz kamp-kuice, pogledao nas i nasmijeio se.
177

Iako nisam govorila talijanski, obratila sam mu se: Maximus? Si, odgovorio je. Pogledala sam Mariju i rekla joj: Sad je sve na vama. Ona se dala na dvominutno objanjavanje onoga to sam joj netom ispriala dolje pokraj jezera. Mogla sam poneto razumjeti od svega to je govorila, prema nekim prepoznatljivim rijeima i njezinim gestama. Kad je zavrila, Maximus mi je priao i srdano me zagrlio. Jako se razveselio i odmah poeo okupljati obitelj oko sebe i prepriavati to je upravo uo. Objasnio mi je, uz Marijinu pomo, da je bio naelnik u talijanskoj policiji u Rimu, a problemi koje je imao s kolegom proteu se unatrag nekoliko godina. Taj je kolega pokvaren, a on je toga postao svjestan, zbog ega je medu njima dolo do nesuglasica i napetosti, i to takvih da je morao uzeti bolovanje i ozbiljno je razmiljao o tome da da otkaz. Ali sad kad je uo to mu tetka poruuje koja je navodno prela u duhovni svijet prije etiri godine osjeao se pomlaen i spreman vratiti se u Rim i boriti se za sebe. Nasmijao se kad je uo za incident s vilicama koje su iskakale s pladnja i rekao da je to karakteristino za njegovu tetku koja je bila vatrena ena dok je bila iva. Te smo veeri pokraj jezera zapalili logorsku vatru i otvorili nekoliko boca vina. Maximusov prijatelj takoer je bio policajac i zvao se Giorgio. Upoznali smo se sa svima i ubrzo sam saznala kako je Maximus prolazio kroz vrlo teko razdoblje nakon lane optube svojega kolege. Siroti je ovjek bio na izmaku snaga i sve je ve poelo negativno djelovati i na njegovu obitelj. Sljedeeg dana kad smo trebali otii iz Follonice i krenuti prema Rimu, inilo nam se kao da se rastajemo od starih prijatelja. Grlili smo se i ljubili i obeali jedni drugima da emo ostati u kontaktu. Krenuli smo na sljedeu etapu puta do Rima i dok smo u Follonici uivali i upoznali divne prijatelje, naalost, to se ne moe rei i za ostatak puta. Nali smo kamp odmah izvan grada,
178

a kako je bilo prilino kasno naveer, odluili smo odmah otii na poinak, a sutradan ujutro poi u razgledavanje Rima. Od trenutka kad smo uli u grad, imala sam vrlo lo predosjeaj o njemu. Mislim da je najbolji nain da se to opie kao proimajui osjeaj potiskivanja. Energija toga grada bila je priguena, nije bila slobodna. Kad smo stigli do zidova Vatikana, nisam mogla ii dalje. Kao da mi je neki glas govorio da ono to lei s druge strane zidova nema u srcu najbolji interes za ljude. Takoer me svladala duboka tuga zbog tog mjesta i imala sam udan osjeaj kao da je proputena neka velika prilika. Nismo bili tamo ni sat vremena kad sam se okrenula Franu i rekla: Nimalo mi se ne svia ovo mjesto. elim se vratiti u kamp. Roena sam i odgojena kao rimokatolkinja iako sad nisam praktina vjernica i ne elim nikoga uvrijediti, ali to je iskren opis mojega iskustva u Rimu. Ne elim se nikad vie vratiti u taj grad. Sve je krenulo nabolje kad smo se vratili u kamp. Jedva smo doekali da ponovo krenemo na put. Odluili smo ii u Firenzu. Oh, kakav je to divan grad! Pun fontana i lijepih kipova i jako se razlikuje od svakog mjesta koje sam ikad posjetila. Sjedili smo na Michaelangelovom trgu, pijuckali kavu u malim kafiima i uivali u odlinoj hrani. Bilo je boanstveno. Zatim smo produili u Bolognu i dalje u Veneciju, gdje smo ostali dva dana. Ako ikad budete imali priliku putovati u svojoj kamp-kuici, od srca vam to preporuujem. Poseban je taj osjeaj slobode koju imate i to je doista drugaiji odmor. Moete si sami isplanirati praznike, ne veu vas rezervacije hotelskih soba ni briga hoete li uspjeti uhvatiti let za neko odredite. Krenuvi dalje, prenoili smo u austrijskom gradiu Innsbrucku, koji se pokazao kao vrlo lijepo mjesto. U ovoj fazi puta zakljuili smo da je vrijeme za povratak, pa smo se okrenuli i krenuli natrag kroz Europu prema panjolskoj. Meutim, dok smo se pribliavali Francuskoj, Fran je iznenada iznio jedan prijedlog. Htio je proiriti nae putovanje, jer elio je vidjeti plae Normandije gdje su se na Dan D iskrcali
179

savezniki vojnici. Ranije, dok smo planirali taj put, nismo spominjali mogunost odlaska u Normandiju, ali Fran je dvadeset godina sluio u irskoj vojsci i jako ga je zanimao Drugi svjetski rat i iskrcavanje na plaama. I tako, kad smo ve bili na toj cesti, spremno sam pristala da produimo putovanje i poemo u Normandiju. Pokraj nas kao da su prohujali gradovi Lyon, Bourges, Nantes, Rennes i Caen. Ali vrijeme nam nije ilo na ruku, naoblailo se i poela je kia dok smo se pribliavali Cherbourgu i Normandiji. Dok mi se energija Rima inila otrom i ograniavajuom, osjeaji koje sam imala u Normandiji bili su potpuno drugaiji. U tom je podruju vladala njenost i osjeaj slobode u zraku. To poslijepodne u Francuskoj bilo je sivo i kino. Dok smo se pribliavali rtu to se uzdizao iznad plae Utah, koja je bila jedno od glavnih mjesta za iskrcavanje Saveznika na Dan D, dogodilo se neto neobino. Stotinjak metara ispred nas nalazio se stariji ovjek s plavom beretkom. Stajao je licem okrenut prema plai. Kad se okrenuo i primijetio nas, vidjeli smo da su mu prsa prekrivena vojnim medaljama. Pogledao je ravno u Frana, ispravio ramena i salutirao. I Fran se odmah ispravio i uzvratio mu vojniki pozdrav. Bio je to dirljiv trenutak u kojem sam ostala bez rijei. Samo sam stajala i osjeala kako me preplavljuju osjeaji dok su se ova dvojica starih vojnika pozdravljala na tom neobinom mjestu. Starac nam je poeo prilaziti, a kad se pribliio, mogli smo jasnije vidjeti redove medalji i plavu beretku. Mislim da je brigadir, ree Fran tiho dok nam je ovjek prilazio, a onda je ispruio ruku. Fran je imao pravo; pokazalo se da je mukarac bio brigadir u francuskom Pokretu otpora, a toga je dana bio na komemoraciji sa svojim suborcima. Dok sam iva neu zaboraviti sljedee to se dogodilo dok smo stajali na rtu sa svojim novim prijateljem brigadirom i gledali plau Utah. S desne mi se strane materijalizirao aneo s prekrasnom plavom treperavom energijom. Bila je vrlo slina onoj
180

arhanela Michaela, ali to nije bio on. Aneo nas je pogledao i nasmijeio se, a onda je rukama pokazao prema nebu pa sam pogledom slijedila njegov pokret. Ono to se dogodilo, ostavilo me bez daha. Pojavilo se veliko filmsko platno, ba kao u kinu, i ja sam sad kroz to platno gledala plau ravno pred sobom. Dok sam gledala, oblaci su se razdvojili i snop suneva svjetla obasjao je plau. inilo se kao da se na nebu otvorio prozori iz kojega prodiru sjajne zrake. Dok sam promatrala taj prizor, vidjela sam stotine, a moda i vie, sitnih energetskih bia kako pulsiraju, a sjaj njihovih njenih boja, svjetloljubiaste, grimizne, plave i bijele, prelijevao se preko cijele plae i rta. Suze su mi navrle na oi. Potekle su, ali nisam ih eljela potisnuti. Znala sam da su to due vojnika koji su poginuli na plai. Mogla sam im uti glasove, uglavnom su bili Amerikanci i Kanaani. Bili su vrlo mladi. Brigadir je primijetio da plaem i da sam uznemirena. Poloio je ruku na moje rame i pokuao me utjeiti. Onda smo polako krenuli du rta i doli do nekih bunkera koji su okruivali plau. Pokuala sam ui u jedan, ali nisam mogla. Energija se promijenila i osjetila sam paniku vojnika dok su bili zarobljeni u tim bunkerima. Bilo je to previe za mene i morala sam ustuknuti. Nastavila sam gledati dolje na plau i postala sam svjesna raznih manevara koje su vojnici pokuali tog dana i kako su borbe postale estoke i pogibeljne. Mogla sam uti glasove asnika koji su zapovijedima poticali svoje ljude da krenu naprijed, ali posvuda je vladala potpuna zbrka i panika dok su vojnici pokuavali zadrati svoje poloaje. Sigurno sam neto naglas izgovorila jer se brigadir okrenuo Franu. Vaa je supruga izvrsna vojna povjesniarka. ini se kao da je i sama bila tu za vrijeme iskrcavanja, ree on. Fran mu je tada pokuao objasniti moju povezanost s anelima i kako mi oni mogu pokazati dogaaje iz prolosti i budunosti. Nisam sigurna koliko je on od toga shvatio, ali uzeo me za ruke, vrsto ih stisnuo i suznih oiju poljubio u oba obraza. Tada se ponovo materijalizirao aneo s blistavom plavom energijom. Gledao je nas troje, njegova energija je iskrila, a on
181

nam se srdano smijeio. Zatim je progovorio: Put u slobodu put je do tvojega srca. To je bilo sve to je rekao, a nakon toga njegova je divna energija poela blijedjeti u sivilo tog poslijepodneva u Francuskoj. Nisam osoba koja se razumije u politiku, a ni povijest me ba osobito ne zanima, no to to se dogodilo tog poslijepodneva u Normandiji spada u jedno od najemocionalnijih i neobino poticajnih iskustava koje sam doivjela. Nikad ga neu zaboraviti. Jo smo dva dana proveli na putu kui u panjolsku, ali i kad smo bili na pragu svojega doma u gradiu Orihuela Costa, jo sam bila pod dojmom onoga to se dogodilo u Normandiji. Ako bude Boja volja, voljela bih se jednoga dana vratiti u Normandiju. Aneli nam uvijek na svoj nain pomau da nauimo neto iz svoje prolosti. Nezaboravan doivljaj u Normandiji pokazao mi je, a to nimalo ne udi, kako su tamo tragino izgubljeni mnogi mladi ivoti. Ali imam i vrlo jasan dojam da sve to nije bilo uzalud te da je postignuta vrlo vana prekretnica u naoj povijesti. Aneo koji mi se toga dana pojavio, naglasio je kako je put prema slobodi put u naa srca. Postoje dva tipa slobode. Svi mi elimo biti fiziki slobodni i ovjeanstvo se od pamtivijeka bori za to pravo. Zar se nije i u Normandiji radilo o tome? Ali postoji i duhovna sloboda. Svi je mi takoer elimo, iako su neki od nas svjesni te injenice vie od drugih. Duhovna sloboda ne moe se objasniti rijeima; ona je izvan dosega rijei. Ali neobino je to to ja zaista elim svakome tko ita ovu knjigu prenijeti poruku da su ta predivna stvorenja svjetla, aneli, dostupni svakom od nas kako bi nam pomogli ostvariti duhovnu slobodu jo dok smo tu na zemlji. Mogu vam jamiti da e svatko tko odvoji vrijeme i smiri se u svojoj sobi, pa makar desetak minuta na dan, i dopusti umu da se utia i potpuno se prepusti anelima, uskoro primiti neki znak. Moda se aneo nee materijalizirati u sobi pred vama a moda i hoe ali zasigurno ete vrlo brzo primiti neki znak.
182

Njean glas u pozadini vaeg uma moda e izgovoriti neku rije, dati savjet. A moda se pojavi i fiziki znak. Sjeam se da, kad sam se tek poela otvarati anelima, katkada bih razmiljala o neemu prilino vanom, a koji put o neem nevanom, no upravo to bi se pojavilo preda mnom na televiziji ili bih o tome ula na radiju. Drugi put pak, dok bih itala novine, pozornost bi mi privukao neki lanak koji je u sebi imao poruku za mene. to sam vie vjerovala anelima, takve su se stvari sve ee dogaale. Ideja da osoba mora imati nadnaravne sposobnosti, biti vidovita ili na neki nain blagoslovljena da bi komunicirala s anelima potpuna je glupost. A svatko tko vam pokuava rei da na neki nain morate biti posebna osoba prije nego to komunicirate s anelima, mora puno nauiti o tome to je istina o anelima. Zar nije udesno to su ta predivna stvorenja svjetla, koja potjeu iz izvora svega a to je Bog, uvijek pri ruci da nam pomognu, samo ako ljudi uspiju skupiti dovoljno vjere?

183

EPILOG

Aneoski stihovi

edan vrlo vaan vid mojega putovanja s anelima, injenica je da mi oni neprekidno prenose poeziju. Nemojte me pogreno shvatiti, kad to kaem ne elim ni na koji nain rei da sam velika pjesnikinja. Ne kaem ak ni da sam dobra pjesnikinja. Ono to kaem je da sam mnogo puta bila svjedokom utjehe i radosti koju su ljudi primili kad bih im predala aneoske stihove to je neto posebno. Moda bi bolji izraz za sve ono to mi aneli daju bio aneoski stihovi. Iako su mi tijekom proteklih godina mnogi aneli dali divne pjesme, ini mi se da se troje anela posebno specijaliziralo za poeziju. To su Rebecca i Lana, koje se uvijek pojavljuju zajedno, i aneo Jonathan. Isprva kad su mi Rebecca i Lana rekle da e mi se obraati kroz poeziju, pomislila sam: O , to e sigurno biti sve vedre i aljive pjesme, jednostavno zato to su i Rebecca i Lana vrlo smijene i zabavne. Ali pokazalo se da nisu sve pjesme bile protkane humorom. One su mi zapravo dale, prema mojem miljenju, neke od najljepih, najjednostavnijih i najosjeajnijih pjesama. Mnogi ljudi kau da je ta poezija djetinjasta i ja se slaem s njima: djetinjasta je, jednostavna i vrlo neduna. Jedanput sam upitala anele koja je svrha sve te poezije. Bi185

lo je to u vrijeme kad su mi davali mnogo pjesama, toliko mnogo da mi je to predstavljalo prilino veliki zadatak da ih sve upijem i zapiem. D a bismo iscijelili ljude i donijeli im utjehu bio je odgovor koji sam dobila. Od toga dana nisam nita vie pitala o koliini poezije koju mi donose, ali bila sam svjedokom brojnih iscjeljenja i utjehe koje su mnoge pjesme podarile ljudima na mnogo razliitih naina. Neko sam vrijeme samo biljeila pjesme na papir, napisala datum i sat kad su dole, pa sam ih spremila. Ako su mi neke pjesme neto osobno znaile, dala bih koju uokviriti i objesila je na zid kod kue. Ako su bile namijenjene nekoj odreenoj osobi, pobrinula bih se da ta osoba dobije pjesmu. No jednog su mi dana anelice Rebecca i Lana skrenule pozornost na svu tu poeziju to je dolazila iz aneoskog kraljevstva. Pjesme nisu namijenjene tome da ih dri podalje od ljudi. Nemoj ih skrivati, nego ih proslijedi dalje. Rekle su mi to prilino strogim glasom, to je bilo neobino za njih. Objasnile su mi da je svaka pjesma zapravo namijenjena nekom pojedincu. Neke su bile namijenjene osobama koje nisam nikad srela i koje neu nikad upoznati, ali anelice su mi takoer objasnile da e jednoga dana sve te pjesme biti objavljene i tako dostupne irem itateljstvu. Kako ili kad, nisam znala a one nisu rekle. Pjesme mi dolaze u svako doba dana i noi, u bilo kojoj situaciji ili na bilo kojem mjestu. Vrlo esto u svijesti mi se samo pojavi prvi stih, a onda se uputim na neko mirno mjesto gdje mogu zapisati ostatak. Bilo je sluajeva da mi pjesme dolaze dok kosim travu u vrtu ili dok perem rublje. Sigurna sam da su mnogi ljudi pomislili da sam luda kad bih potpuno neoekivano uzviknula: Gdje su mi olovka i papir? a onda bih odjurila u svoju sobu! Zbog nekog razloga neke pjesme pamtim nakon to ih primim. Sjeam se kako su mi aneli jedanput dali divnu pjesmu koja se odnosila na mlaeg bratia mojega supruga. Taj je mladi upravo poinjao karijeru kao glumac, a pjesma je dola od njegova djeda, preko anela. Naslov joj je Za zvijezdu koja se rada:
186

Kad unuk mi se rodi U oku sjaj mu bi aroliju na dar dobi I sposobnost da poleti. Da leti s pticama I anelima iz raja Jer on zvijezda je na nebu, Zvijezda puna sjaja. Poseban dobio si dar Da platno ar im bude I radost ljudima nosi Sto svaki novi prizor ude. Na daleki te vodi put ak iznad sokolova gnijezda Talent to u tebi jest, Jer na nebu ti si zvijezda. Al' na svakoj stopi puta Odsad pa do kraja vremena Vjeruj u djeda svog, Djeda svog Jema.

Evo jo jedne pjesme koju sam dobila od anela. Mislim da je divna i refleksivna, i govori o jednostavnoj istini da Bog ve prebiva u svima nama. Zove se Soba s pogledom. Pitam se esto to bih uinila Da sobu s prekrasnim pogledom imam? Bih li sjedila dokasna I gledala zvijezde Kako mi lagano u srcu trepere? Ili bih uhvatila trenutak Ljepote vani I ivjela svaki dah dok Uz planine prolaze mi dani? Bih li gledala daleko U daljine i dalje I oslukivala spokoj Sto daljina alje?
187

Ali treba li mi zaista soba s pogledom? Jer nju ve U sebi ima. U tvojem se lijepom srcu skriva I prozor je prema svjetlu, Iz tame.

Voljela bih spomenuti i jednu vrlo posebnu pjesmu koju sam primila iz duhovnog svijeta. I opet, odnosi se na jednu Franovu roakinju. Dobila sam je od etrnaestogodinje djevojice Sinead, a pjesma je posveena njezinoj majci Maggie, Franovoj sestrini. Jednog sam se jutra probudila i zatekla neku enu kako stoji uz moj krevet. Bila je u drutvu s jednim gospodinom i djevojicom. Upitala sam enu tko je, a ona mi je odgovorila da se zove Peggy i da je jedna od Franovih tetaka. Predstavila mi je svoje suputnike, gospodin je bio njezin suprug, a djevojica, unuka Sinead, i oboje su bili s njom u duhovnom svijetu. Primijetila sam da unuka dri baku za ruku i pomislila sam da su zacijelo bile vrlo bliske dok su bile ovdje na fizikoj razini. Peggy je nastavila govoriti i objasnila mi da ima ker Maggie, koja je iva, te da eli da Maggie sazna kako su joj majka, otac i ki apsolutno dobro u duhovnom svijetu. Takoer sam primijetila da je ena u ruci drala zlatnu narukvicu koju je njihala preda mnom i smjekala se. Nisam razumjela to bi narukvica trebala znaiti, sve dok nisam predala poruku njezinoj keri. Iako Fran ve dosta dugo nije vidio svoju sestrinu Maggie, poao ju je traiti i naposljetku je i naao. Kad joj je prenio vijest da su lanovi njezine obitelji zajedno u svijetu duhova i da im je dobro, bila je presretna. Fran ju je upitao i za znaenje narukvice koju je njezina majka drala, a Maggie mu je objasnila da je nakon to je Sinead preminula, njezin otac kupio dvije zlatne narukvice. Jednu je dao njoj, a drugu njezinoj majci, Peggy, koja je u to vrijeme jo bila iva.
188

Nedugo poslije posjetile su me Peggy i Sinead dok sam sjedila u vrtu iza kue. Ovaj put govorila je Sinead i dala mi prekrasnu pjesmu za svoju majku Maggie. Zove se Mama, tako mi nedostaje. Mama, da vratiti se mogu U onaj dan bremeniti Anele bih zamolila Da dopuste mi ostati. Ispruila bih ruke I rekla: Ne dajte da idem Tu mi je mati i zato ostajem. No, aneli znahu to najbolje je za me I rekoe da snana biti moram I to snana za te. Uzimamo dijete, jedno od najboljih, Izabrao ju je Bog Da aneo utjehe bude. Javit e ti se i doi Kad nesigurna si i sama I u uho apnut Tu sam, mama. Mama, osluhni i glas e uti moj Melodiju slatku, to je uvijek izbor tvoj. Svaki dan ti pjevam, ak i dok se moli, Zato, majko, osui suzu dragu, Jer na nebu tu sam i tu na tvojem pragu. A kad pokucam ti na vrata Shvatiti e tad, Mama, bila si posebna Ti i ja i sad. Vjerujem da je ova jednostavna pjesma krasna ilustracija toga da ljubavna povezanost nikad ne umire izmeu ljudskih bia, ako smo otvoreni duhovnim impulsima. Evo druge divne pjesme koja govori o velianstvenosti prirode i Boga. Zove se Duhovi u daku vjetra.

189

eem i udiem miomirisan zrak, Sluam pjev ptica to ispunjava zrak. Gledam stabla i ine me sretnom Dok njeno se njiu na povjetarcu ljetnom. Oslukujem stope svoje i korak sitan Zvue poput pjesme i imaju ritam. Taj apat samo je za me, shvaam, Dok njeno sa svime koraam. Taj zrak to ivot ti daje udahni, osjeti mu uh, U sebi osjeti kako mie se duh. Oslukuj ga dok u korak te prati, On s prirodom je jedno ba kao i ti. Sluaj to zbori dok vjetar rijei mu nosi O putovanju prema unutra da sazna tko si. Korak svoj cijeni i znaj da vrijedi Jer s prirodom si jedno Dok put svoj slijedi. Znam da je mnogim ljudima vdo znaajno i vano sve to je povezano s iscjeljenjem, bilo da se radi o njima samima ili o njihovim dragima. Evo jedne prekrasne kratke pjesme koja mi je dola jednoga dana, a divan je nain kako zamoliti za iscjeljenje. Zove se Molitva prije iscjeljenja. Dragi anele iscjeljenja Dopusti da sjedim do tvojih nogu I daj mi snage Da s tobom raditi mogu. Svoju energiju kroz moje ruke vodi Da svojom snagom Iscjeljivati mogu. Svakodnevno ostati uz mene pokuaj I dok se molim, sluaj. Strahova me oslobodi na kraju dana Da istinski raditi mogu sa svima vama. Slijedi lijepa pjesma koju mi je donijela anelica Rebecca. Zove se Ljubav anela.
190

Ljubav anela Prekrasna je stvar On iz svjetla dolazi to nikad ne blijedi I vjeru ti snai U ono to zna i vrijedi. Hrabrost ti daje Da gordo stoji Odluke prave bira I izbjei pad nastoji. A u svemu to ini Dok on te vodi Ljubav anela je udo tvog bia. Ova mi je pjesma dola jednoga dana dok sam tiho sjedila pokraj male rijeke. Zove se Moj Gospode. Sjedim i upijam ljepotu Vani pod stablom sjenatim Dok rijeka u blizini tee Ja valie joj pratim. U kronjama pjevaju ptice Lahor mrsi mi kosu I tiho zamiljena sjedim. Kad ti bi sad bio tu Sto uinila bih tada? Moda bih se skrila Plaha bila u tvojoj blizini Ili bih te pozdravila S blistavom iskrom u oku. Sto bih stvarno uinila Zar je to doista vano? Jer govori mi rijeka Da istovjetna je s tobom Tee kao svjetlost meka Uza me ti rijeka si svjetla Sto blago mi se smijei U noi izmeu zvijezda I misli mi razrijei Sto duboko u meni se roje
191

Ti odgovor mi daje Sto ve u mojem umu jest Zato moj Gospode Tu uza me sjedni, molim te, Pod kronju, usred ljepote. Na kraju, evo jedne od mojih najdraih pjesama. Zove se Dodir anela. Aneo me dodirnuo Danas to bi Pokucao je na vrata i kroz prozor virnuo. Kroio je unutra I na stolac sjeo A prekrasna svjetlost sve prekri, kao veo. Ree da dolazi iz plavetnila neba Da ivi s nama do kraja ivota, ako treba. Hodat e uz nas du puta Da pomogne nam rasti na svakoj stopi puta. On prekrasan je aneo ije prekrasno svjetlo mami I sja poput zvijezda U nonoj tami. On prijatelj je divan Koji s tobom putuje Dok stazom ivota kroi Koja te spremna oekuje. Kad te aneo dodirne Jedno znaj To je kao kad svjetlo se zapali I izvana prema unutra prodre proplamsaj.

192

ZAHVALE

Zauvijek u biti zahvalna na ljubavi i potpori aneoskog kraljevstva koje je moj ivot usmjerilo prema novu nainu razmiljanja i ivljenja. Bez toga ova knjiga nikad ne bi bila napisana. Takoer bih voljela zahvaliti predivnoj svjetlosti koja je ula u moj ivot tako da mogu napisati ovu priu, mojem predivnom i dragom prijatelju Niallu Bourkeu. Uvijek u ti biti zahvalna. Voljela bih zahvaliti i izdavakoj kui Hachette Ireland i prekrasnim ljudima koji tamo rade, zato to su vjerovali u ovu priu i pomogli mi da je iznesem na svijet. Predivnim ljudima koje sam putem srela, osobito mojoj sestri Elaine koja mi je bila predivna mentorica. U trenucima sumnje uvijek me ohrabrivala da nastavim dalje i ona je prekrasna svjedost u mojemu ivotu. Predivnoj posadi i osoblju na Oscaru Wildeu iz Irskih trajekata, koji su mi pribliili putovanje morem na jednoj novoj razini, a posebnu zahvalu upuujem mojoj prekrasnoj prijateljici Pauli. Zahvaljujem i mojim predivnim sinovima Jasonu i Dwayneu, na njihovoj ljubavi i razumijevanju kad je svijet anela uao u njihove ivote. Hvala i njihovim dragim partnericama Maire i Dearbhli. A zahvaljujem i svojem predivnom suprugu

Franu na svoj njegovoj ljubavi, potpori i ohrabrivanju te shvaanju koliko mi je ovo putovanje s anelima bilo vano. Bez njega to bi putovanje bilo nemogue. Naposljetku, moram spomenuti i svoje lijepe i divne pse koji su putovali sa mnom na ovom putovanju i uvijek bili prisutni uza me. To su Cassie Coco koja jo putuje. I Kissy i Holly koje sad ive s anelima. Ljubav i svjetlost
FRANCESCA BROWN

194