Anatomija je bioloka disciplina koja se bavi strukturom i organizacijom organizama.

U uem smislu naziv se odnosi na znanost o grai ovjejeg tijela (anthropotomia), ali u irem smislu on obuhvada i znanosti o sustavu tijela ivotinja (zootomia) i biljaka (pythotomia). S medicinskog stajalita, anatomija se sastoji od preciznih znanja o formi, poziciji, veliini i odnosu razliitih struktura u zdravom tijelu ovjeka. Gr. anatomia (rezati, secirati, otvoriti) naziv je koji se opravdano odrao jo od 5. stoljeda pr. Kr. jer upravo ukazuje na glavni nain istraivanja ljudskog tijela. Ljudsko tijelo je toliko komplicirano da samo mali broj profesionalnih anatoma, nakon godina strpljivog promatranja, postanu specijalisti svih njegovih detalja. Vedina ih se specijalizira samo za posebne dijelove zadravajudi samo dobro 'radno' znanje o ostalom.

Fiziologija je jedna od temeljnih medicinskih znanosti koja se bavi prouavanjem funkcija zdravog organizma s naglaskom na mehanizme koji nadziru i reguliraju ivotne procese, tj. odravaju homeostazu. Svaki oblik ivota od monomolekularnog virusa pa sve do najvedeg drveta ili do kompliciranog ljudskog organizma ima vlastite funkcionalne osobine. Stoga se golemo podruje fiziologije moe podijeliti na fiziologiju virusa, fiziologiju bakterija, fiziologiju stanice, fiziologiju ovjeka i mnoga ua podruja. U fiziologiji ovjeka nastojimo potanko razjasniti razliite funkcije u ljudskom tijelu, na primjer kemijske reakcije koje se zbivaju u stanicama, prijenos ivanih impulsa s jednog dijela tijela na drugi, kontrakciju miida, razmnoavanje, te najsitnije pojedinosti pretvaranja svjetlosne energije u kemijsku, to podrauje oko i omoguduje nam da vidimo okolni svijet.

Higijena obuhvada opde i praktine postupke koji osiguravaju dobro zdravlje i istodu. Ovi postupci, koji slue sprjeavanju bolesti, njihovom irenju i poboljavanju zdravlja, razlikuju se jako od kulture do kulture, pa tako neto to je prihvatljivo u jednoj kulturi ne mora biti prihvatljivo u drugoj. U medicinskom kontekstu termin "higijena" odnosi se na odravanje zdravlja i zdravog ivota. To je grana medicine koja se bavi pravilima, opdim i praktinim postupcima za uvanje i poboljanje zdravlja. Termin se pojavljuje u frazama poput osobne higijene, kudne higijene, zubne ili dentalne higijene, dok se higijena rada esto koristi u vezi s javnim zdravstvom. Termin "higijena" nastao je prema imenu Higijeje, grke boice zdravlja, istode i sanitacije. Higijena je takoer znanost koja se bavi promocijom i ouvanjem zdravlja. Higijenski postupci se razlikuju diljem svijeta pa ono to je prihvatljivo u jednoj kulturi ne mora biti prihvatljivo u drugoj. Medicinska higijena odnosi se na higijenske postupke povezane s primjenom medicine i medicinske skrbi kojom se prevenira ili minimizira bolest i irenje bolesti. Postupci medicinske higijene ukljuuju: izolaciju ili karantenu inficiranih osoba ili materijala radi prevencije irenja infekcije. sterilizaciju instrumenata koritenih u kirurkim postupcima. uporabu protektivne odjede i prepreka kao to maske, ogrtai, kape, naoale i rukavice. primjereno previjanje i zbirnjavanje ozljeda. sigurno odlaganje medicinskog otpada. dezinfekciju viekratnih materijala (tj. posteljine, jastuka, uniformi) Vedina ovih postupaka razvijena je u 19. stoljedu, a dobro su utvreni do sredine 20. stoljeda. Neki postupci (poput odlaganja medicinskog otpada) pootreni su kao rezultat epidemija bolesti u kasnom 20. stoljedu poput AIDS-a i ebole.

Osobna higijena odnosi se na higijenske postupke koje neka osoba odravanjem istode provodi radi skrbi o vlastitom tjelesnom zdravlju i blagostanju. Motivacija za postupke osobne higijene lei u redukciji osobnih bolesti, lijeenju od njih, optimalnom zdravlju te osjedaju za blagostanje, socijalnu prihvadenost i prevenciju irenja bolesti na druge. Postupci osobne higijene ukljuuju: posjet doktoru, posjet zubaru, redovito pranje (kupanje ili tuiranje) tijela, redovito pranje ruku, etkanje i njegovanje zubi, osnovnu manikuru i pedikuru, ensku higijenu i zdravu prehranu. Osobna njega iri je pojam od osobne higijene jer se odnosi na odravanje dobrog osobnog i javnog izgleda koje nuno ne mora biti higijensko. Osobna higijena se postie uporabom proizvoda za osobnu higijenu koji ukljuuju: sapun, ampon za kosu, kreme za kosu, etkicu za zube, pastu za zube, pamune tapide, dezodorans, balzam za usne, kreme, losione, rupide za lice, ia, grickalicu, vodicu za usta, turpiju, piling, britvicu, kremu ili pjenu za brijanje, kremu za kou i toaletni papir. Ostali proizvodi za osobnu higijenu i njegu mogu se koristiti za unaprjeenje zdravlja i blagostanje. Pretjerana higijena i gripa A Pretjerana osobna higijena moe uzrokovati LBM. Higijenska hipoteza tvrdi da nedostatak ranog izlaganja infektivnim agensima u djetinjstvu te kasniji nedostatak izlaganja helmintima u odrasloj dobi povedava susceptibilnost alergijskim bolestima*1+. Nedostatak izloenosti ovim agensima sprjeava tijelo da razvije odgovarajude alergene i autoimunosne odgovore.

Pretjerana higijena vanjskog zvukovoda Pretjerana osobna higijena vanjskog zvukovoda moe rezultirati infekcijom ili iritacijom. Zvukovodi zahtijevaju manju osobnu higijensku skrb od ostalih dijelova tijela zbog toga to su osjetljivi te se tjelesni sustav adekvatno brine za te dijelove. Pokuaji idenja zvukovoda uklanjanjem unog voska moe zapravo reducirati istodu zvukovoda tako to se debris i ostali strani materijal potiskuju u

unutranjost uha koji bi inae bili uklonjeni prirodnim gibanjem unog voska iz unutranjosti prema vanjtini uha.

Pretjerana higijena koe Pretjerana osobna higijena koe moe rezultirati iritacijom koe. Koa ima prirodni sloj ulja koji titi koe od isuivanja. Prilikom pranja, osim ako se ne koriste vodene kreme i sl. s kompenzatornim mehanizmima, ovaj se sloj uklanja ime koa ostaje nezatidena. Ovim mehanizmom pretjerano pranje moe konano izazvati ekcem. Pretjerana primjena sapuna, krema i masti moe takoer suprotno djelovati na odreene tjelesne prirodne procese. Primjerice, sapuni i masti mogu smanjiti koliinu prirodnih protektivnih ulja na koi pa moe dodi do apsorpcije nekih tvari koje ak u malim koliinama mogu poremetiti prirodnu hormonalnu ravnoteu.

Kulinarska higijena Kulinarska higijena odnosi se na postupke povezane s pripremom i kuhanjem hrane radi prevencije kontaminacije hrane, prevencije otrovanja hranom i minimiziranjem prijenosa bolesti na ostalu hranu, ljude i ivotinje. Postupci kulinarske higijene specificiraju sigurne naine rukovanja, pohrane, pripreme, posluivanja i jedenja hrane. Postupci kulinarske higijene ukljuuju: idenje i sterilizaciju prostorija u kojima se hrana priprema te pribora (na primjer dasaka za rezanje koje se koriste za pripremu sirovog mesa i povrda). idenje moe obuhvadati uporabu kloriranog bjelila, etanola, ultraljubiastog svjetla i dr. za sterilizaciju.

 paljivo izbjegavanje mesa kontaminiranog trihinelom, salmonelom i ostalim patogenima; ili temeljito kuhanje sumnjivog mesa. krajnju brigu u pripremi sirove hrane poput sushija i sashimija. institucionalno pranje posua sapunom i istom vodom. temeljito pranje ruku prije diranja hrane. pranje ruku nakon diranja nekuhane hrane pri pripremi jela. uporabu razliitog posua za pripremu hrane. izbjegavanje dijeljenja pribora za jelo s drugima. izbjegavanje lizanja prstiju ili ruku za vrijeme ili nakon jela. izbjegavanje ponovnog koritenja posluenog pribora koje se lizalo. prikladno skladitenje hrane tako da se prevenira kontaminacijama crvima. hlaenje hrane (i izbjegavanje specifine hrane ondje gdje nema hladnjaka). oznaavanje hrane kako bi se znalo vrijeme njezine proizvodnje (ili, kako proizvoai hrane preferiraju, obiljeavanje hrane do datuma "najbolje uporabe"). primjereno zbrinjavanje nekonzumirane hrane i njezino pakiranje.

Profesionalna higijena
Profesionalna higijena odnosi se na postupke povezane s brigom i uporabom instrumenata koritenih u pruanju usluga osobne higijene njezinim korisinicima: Postupci profesionalne higijene ukljuuju: sterilizaciju instrumenata koje koriste frizeri, estetiari i slini radnici. sterilizaciju autoklavom instrumenata koritenih za body piercing i tetoviranje idenje ruku prije jela u restoranu koritenjem sapuna za pranje ili vlane krpe za brisanje.

Povijest higijenske prakse

Razraeni kodeksi higijene mogu se pronadi u nekoliko hinduistikih tekstova kao to je Manusmriti i Vishnu Purana*2+. Kupanje je jedna od pet Nitya karmi (dnevnih dunosti) u sikizmu, a njeno neizvravanje vodi u grijeh prema nekim zapisima. Ovi kodeksi temelje se na ideji ritualne istode, a u njima nije sadrano razumijevanje uzroka bolesti i sredstava njihova prijenosa. Neki zakoni o ritualnoj istodi poboljali su meutim higijenu, gledajudi epidemioloki, vie ili manje sluajnodu. Redovito kupanje bilo je prepoznatljiv znak rimske civilizacije*3+. Ureena kupalita graena su u urbanim podrujima kako bi sluila javnosti koja je tipino zahtijevala infrastrukturu za odravanje osobne istode. Kompleksi su se obino sastojali od velikih kupalita nalik bazenima, manjih hladnih i vrudih bazena, sauna i objekata nalik ljeilitima gdje su pojedinci mogli biti depilirani, mazani uljem ili masirani. Voda se neprestano mijenjala pomodu protoka kroz akvaduktalni sustav. Kupanje izvan urbanih centara vrilo se u manjim i slabije ureenim kupalinim objektima ili jednostavno koritenjem istih vodenih povrina. Rimski gradovi takoer su imali velike kanalizacijske sustave kao to je rimska Cloaca Maxima u koju je odlazio sav javni i privatni odvod. Rimljani nisu

imali zahode s vodokotlidima ved su zahodi ispirani neprestanim tokom vode pod njima. (Slini zahodi mogu se vidjeti u zatvoru u Akri u filmu Exodus.) Sve do kasnog 19. stoljeda samo je elita u zapadnim gradovima tipino posjedovala zatvorene prostorije za olakavanje tjelesnih funkcija. Siromanija vedina koristila je komunalne objekte izgraene ponad septikih jama u dvoritima. To se promijenilo kada je dr. John Snow otkrio da se kolera prenosi fekalnom kontaminacijom vode. Iako su nakon njegova otkrida prola desetljeda do stjecanja iroke prihvadenosti, vlasti i sanitarni reformatori naposljetku su se uvjerili u zdravstvene prednosti koritenja kanalizacije radi odvajanja ljudskog otpada kako voda ne bi bila kontaminirana. To je potaknulo iroku prihvadenost zahoda na ispiranje i moralnog imperativa kako zahodi trebaju biti u zatvorenom i to je mogude vie privatni.

Higijena u Europi Nasuprot popularnom vjerovanju*5+ i usprkos tome to su ranokrdanski voe osudili kupanje kao neduhovno[6], kupanje i sanitacija nisu se izgubili u Europi s propadu Rimskog Carstva*7+*8+. tovie, izrada sapuna prvi put je postala utvrena djelatnost tijekom "mranog" srednjeg vijeka. Rimljani su koristili mirisna ulja (vedinom iz Egipta) meu drugim mogudnostima. Kupanje zapravo nije izalo iz mode u Europi sve do kraja renesanse kada je ono zamijenjeno opsenom uporabom preznojavanja i parfema jer se u Europi mislilo da se vodom moe unijeti bolest kroz kou u tijelo. (Vodom se zaista moe prenijeti bolest, ali mnogo ede ako se ona pije nego ako se kupa u njoj, a vodom se prenosi bolest jedino ako je kontaminirana patogenima.) Srednjovjekovni crkveni autoriteti vjerovali su da javno kupanje stvara prostor za nemoral i bolest. Rimokatoliki crkveni slubenici ak su zabranjivali javno kupanje u neuspjenoj namjeri suzbijanja epidemije sifilisa koji je prijetio pustoenjem Europe*9+. Moderna sanitacija koju poznajemo nije bila prihvadena sve do 19. i 20. stoljeda. Prema srednjovjekovnom povjesniaru Lynnu Thorndikeu, ljudi su se u srednjovjekovnoj Europi vjerojatno kupali ede nego oni iz 19. Stoljeda.

Higijena u islamskom svijetu Jo od 7. stoljeda islam je oduvijek stavljao jak naglasak na higijenu. Osim potrebe za ritualnom istodom u vrijeme dnevne molitve (arapski salah) kroz abdest i ghusl, postoje mnoga higijenska pravila kojima se ureuju ivoti muslimana. Ostala pitanja ukljuuju islamske prehrambene zakone. Kuran opdenito savjetuje muslimane da se pridravaju visokih standarda tjelesne higijene i da budu ritualno isti kad god je mogude.

Zdravstvo ili javno zdravstvo bavi se opasnostima za opde zdravlje zajednice na temelju zdravstvenih analiza stanovnitva. Mnoge organizacije definiraju zdravlje i promicanje zdravlja na razne naine. Svjetska zdravstvena organizacija, tijelo UN-a koje postavlja standarde i vri svjetsko nadziranje bolesti, definira zdravlje kao "stanje potpunog tjelesnog, duevnog i drutvenog blagostanja, a ne samo sloboda od bolesti ili invalidnosti". Rije "stanovnitvo" se u ovom kontekstu moe odnositi na sve od aice ljudi do cijelih kontinenata (npr. u sluaju pandemije). Zdravstvo ima mnogo podvrsta, ali obino se dijeli na epidemiologiju, biostatistiku i zdravstvene usluge. Zdravlje okolia, drutveno zdravlje i zdravlje na radu takoer su vana podruja zdravstva. Cilj zdravstva je sprijeiti radije nego lijeiti bolest, i to kroz nadzor sluajeva bolesti i promicanje zdravog ivota. Osim tih djelatnosti, lijeenje neke bolesti esto ima kljunu vanost za spreavanje iste bolesti kod drugih, kao to se dogaa kod izbijanja zaraznih bolesti. Cijepljenje i dijeljenje kondoma su neki primjeri zdravstvenih mjera.