Hasanbegovic

9
Jugoslavenska muslimanska
organizacija od uvoenja diktature
kralja Aleksandra do Sarajevskih
punktacija (1929.1933.)
Zlatko HASANBEGOVI
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar
Izvorni znanstveni rad
(primljeno: 14. rujna 2010.)
UDK 329(497.1) JMO
U lanku se na temelju neobjavljenog arhivskog gradiva i literature prikazuje
djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije u razdoblju estosijeanjske
diktature do objave stranakih Sarajevskih punktacija. Njezino je djelovanje, kao
uostalom i svih drugih politikih stranaka, zabranjeno na poetku kraljeve
diktature. Stranako vodstvo odbacilo je ponude za ulazak u diktatorsku vladu i
tako se nalo u trajnoj oporbi prema novonastalom stanju. Pasivno prihvaanje
reima, politika apstinencija, bez izdavanja posebnih naputaka pristaama na
terenu, ali i izostanak bilo kakvih javnih politikih ocjena obiljeavali su
stranako djelovanje u prvoj fazi diktature. Preokret je nastupio poetkom 1933.
objavom Sarajevskih punktacija, kojima je Jugoslavenska muslimanska
organizacija potvrdila tradicionalne elemente stranakog programa o potrebi
istinske parlamentarne vladavine i uspostave autonomne Bosne i Hercegovine.
Kljune rije: Jugoslavenska muslimanska organizacija, Mehmed Spaho,
estosijeanjska diktatura, Sarajevske punktacije
Politiko-stranaki razvitak uoi 6. sijenja 1929. godine
Uobiajena rasprava u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kra-
ljevina SHS), obiljeena meusobnim zastupnikim uvredama i prijetnjama, pretvo-
rila se u lipnju 1928. u krvoprolie s dalekosenim dravno-politikim posljedicama.
Punia Rai, zastupnik Narodne radikalne stranke (NRS) iz Crne Gore, hitcima iz
samokresa usred rasprave nastrijelio je zastupnike Hrvatske seljake stranke (HSS)
Ivana Pernara, uru Basarieka, Stjepana Radia, Pavla Radia i Ivana Granu. Ba-
sariek i Pavle Radi usmreni su u Narodnoj skuptini, dok je Stjepan Radi u ko-
lovozu 1928. umro u Zagrebu.
1
Koalicijska vlada radikala Velje Vukievia, u kojoj
1
O tijeku skuptinske rasprave i krvoproliu: Nadeda JOVANOVI, Prilog prouavanju odjeka atentata
u Narodnoj skuptini, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2/1970., br. 1, 61-75.; Ferdo ULINOVI,
Dokumenti o Jugoslaviji, Zagreb, 1968., 280-289.; Zvonimir KULUNDI, Atentat na Stjepana Radia, Za-
greb, 1967. Kulundi podrobno opisuje pozadinu skuptinskog krvoprolia na temelju vjerodostojnih iz-
vora, ali i prijepornih pretpostavki. Dogaaj u Skuptini objanjava kao posljedicu ranije pripremljene ra-
PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite V. (2010.), br. 10(2)
10
je, osim Demokratske stranke (DS) i Slovenske ljudske (puke) stranke (SLS), pre-
ko Mehmeda Spahe bila zastupljena i Jugoslavenska muslimanska organizacija
(JMO), odbacila je svaku odgovornost za skuptinsko nasilje, oznaivi Raiev pos-
tupak kao in neuravnoteenog pojedinca.
2
Ipak, uzdrmana krvoproliem, vlada je
4. srpnja 1928. odstupila, otvorivi time put za kraljeve pokuaje razrjeenja krize
unutar postojeih politiko-stranakih i parlamentarnih okvira. Iako su zastupnici
HSS-a, otprije udrueni sa Samostalnom demokratskom strankom (SDS) Svetozara
Pribievia u Seljako-demokratsku koaliciju (SDK), odmah nakon krvoprolia na-
pustili Beograd, u poetku nastupaju pomirljivo, ograniavajui zahtjeve na imeno-
vanje nove vlade, rasputanje Narodne skuptine i raspisivanje izbora.
Kralj je kao vrhovni politiki arbitar bezuvjetno odbacivao zamisao o novim iz-
borima u okolnostima psihoze nastale poslije dogaaja u Narodnoj skuptini, trae-
i rjeenje unutar postojeeg parlamenta, po mogunosti u koncentraciji svih parla-
mentarnih stranaka. Ve dan nakon Vukievieve ostavke, mandat za sastavljanje
nove koncentracijske vlade ponudio je ranjenom Stjepanu Radiu, koji je odbio kra-
ljev prijedlog bez prethodnog rasputanja Narodne skuptine i raspisivanja novih iz-
bora. Iz istih razloga propali su i pokuaji sastavljanja vlade radikalskog prvaka Ace
Stanojevia, te nepolitike neutralne vlade generala Stevana Hadia. U takvim se
okolnostima kralj vratio konceptu ranije etvorne koalicije i mandat za sastavljanje
vlade povjerio prvaku SLS-a katolikom sveeniku Antonu Korocu, koji je 27. srp-
nja 1928. sastavio vladu od istih stranaka koje su je inile i u vrijeme skuptinskog
krvoprolia, pojaanu Stjepanom Bariem, prvakom jugoslavenski usmjerene Hrvat-
ske puke stranke, integralnoga dijela Hrvatskoga katolikog pokreta. Iako je inje-
nica da prvi put poslije 1918. vladu nije sastavio Srbin trebala biti simbolina gesta
prema Hrvatima, nastavak skuptinskog rada i sastav vlade pokazali su da je rije o
kraljevu pokuaju razrjeenja krize unutar starih politiko-parlamentarnih okvira, i-
me je zloin u Narodnoj skuptini sveden tek na jedan od ispada koji su ionako obi-
ljeavali parlamentarizam u Kraljevina SHS.
Takav rasplet radikalizirao je dranje SDK-a iji se zastupniki klub 1. kolovoza
1928. sastao u Zagrebu, a kao odgovor na nastavak rada Narodne skuptine u Beo-
gradu. Na sastanku je usvojena rezolucija u kojoj se iznose stajalita o uzrocima dr-
avne krize i prijedlozi za njezino razrjeenje, ukljuujui i onaj o poeljnom drav-
nom preureenju, a koje bi se provelo naputanjem dotadanjeg ustavnog okvira. U
rezoluciji se, meu ostalim, optuuje sistem hegemonije koji se posluio krvopro-
liem u Narodnoj skuptini kako bi zastupnicima SDK-a onemoguio parlamentar-
dikalsko-dvorske urote. Prema dosadanjim historiografskim spoznajama nemogue je dokazati poveza-
nost kralja Aleksandra s Raievim postupkom. Rai je na suenju u Beogradu u lipnju 1929. osuen na
zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina, koju je izdravao u Kaznenom zavodu u Poarevcu. Amnesti-
ran je u oujku 1941. odlukom puistike vlade generala Duana T. Simovia. Rat je proveo u Beogradu
gdje je 1945., iako nije suraivao s Nedievom upravom, bez suenja pogubljen od novih komunistikih
vlasti. O Punii Raiu: Dragomir M. KIOVI i Radomir P. GUBERINI, Punia Rai ivot za jednu ide-
ju, Beograd 2000.
2
Podrobnije o politiko-stranakom djelovanju JMO-a od 1927. i ulaska u vladu Velje Vukievia do 6.
sijenja 1929.: Atif PURIVATRA, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1977., 254-296.
11
nu borbu. Zato je SDK napustio Narodnu skuptinu i prekinuo odnose sa svim srp-
skim strankama. U rezoluciji dalje stoji da su Stjepan Radi i Svetozar Pribievi tra-
ili imenovanje neutralne vlade, ali je uz potporu Koroca i Spahe sastavljena he-
gemonistika vlada srbijanskih stranaka. Takva vlada nije ovlatena donositi odluke
koje se u rezoluciji proglauju nevaeim za Hrvate i narod u preanskim krajevi-
ma. Na kraju rezolucije stoji programski dio, kojim se odbacuje hegemonija Kralje-
vine Srbije nad svim ostalim zemljama i narodnim dijelovima, i nedoreeno postav-
lja zahtjev za novim ustavnim ureenjem na temelju ravnopravnosti historijsko-dr-
avnih i narodno-politikih individualiteta. Rezolucijom SDK-a, kojom su izrijekom
odbaeni Vidovdanski ustav i politika suradnja sa srpskim strankama, a zbog nji-
hove nespremnosti na ustavne promjene izvan okvira narodnog i dravnog jedin-
stva, dodatno je produbljena dravna kriza iz koje se u skladu s Radievom izjavom
da su ostali samo kralj i narod, ali i prema openitom raspoloenju javnosti, moglo
izai iskljuivo kraljevom intervencijom.
3
Dok su meu Hrvatima sve vie jaali zahtjevi za dravno-pravnim prekidom s
Beogradom te nezadovoljstvo nejasnim dranjem HSS-a, na elu kojeg se nakon Ra-
dieve smrti naao Vladko Maek, meu Srbima jaa neraspoloenje prema hrvat-
skim politikim i dravno-pravnim zahtjevima. U Bosni i Hercegovini (BiH) stanje se
dodatno zaotrava uoi i za vrijeme opinskih izbora koji su odrani u listopadu
1928. nakon skuptinskog krvoprolia. To su bili prvi opinski izbori u BiH od os-
nutka Kraljevine SHS, a predizborno nadmetanje i ustanovljavanje novih opinskih
uprava protekli su u znaku novoga politikog zaotravanja izmeu JMO-a i bosan-
skih radikala na elu s Milanom Srkiem, koji je stajao u oporbi prema Vukievie-
voj vladi i matici vlastite stranke u Beogradu. Srpsko radikalsko nezadovoljstvo do-
datno se pojaalo zbog izbornog uspjeha JMO-a, koji je mjesnim saveznitvima s
HSS-om preuzeo nadzor nad svim veim opinskim upravama u BiH. Time su se u
oima radikala stvarali obrisi moguega novoga katoliko-muslimanskog bloka ko-
jim bi se iz temelja izmijenili politiko-nacionalni i stranaki odnosi u BiH. Obnov-
ljena mjesna suradnja JMO-a i HSS-a u oblasnim skuptinama i opinskim vijeima,
posebice u Sarajevu i Mostaru, dovela je do gubitka poratne prevlasti radikala u ko-
munalnim poslovima u BiH, koja se cijelo desetljee gradila preko mree radikalskih
kotarskih naelnika i velikih upana te imenovanih opinskih naelnika-komesara
bez izbornog legitimiteta. Mjesnim savezima s HSS-om, nasuprot Srkievim radika-
lima, JMO je uspio prvi put dobiti gradonaelnike u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj
Luci i ostalim mjestima s tradicionalnom muslimanskom prevlau u kojima su od
1918. komunalnu vlast imali opinski komesari bliski radikalima.
4
Srpski otpor takvom politikom razvitku kulminirao je poetkom studenoga
1928. prigodom proslave desete obljetnice ulaska srbijanske vojske u Sarajevo. Srp-
ska nacionalna omladina, povezana s NRS-om, priredila je bakljadu i demonstracije
pred sarajevskom gradskom vijenicom, na kojima je sudjelovalo vie tisua demon-
3
Ljubo BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 19281941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, sv.
1, Zagreb, 1974., 19-22.
4
A. PURIVATRA, Jugoslavenska muslimanska organizacija, 284-296.; Nedim ARAC, Uspostavljenje esto-
januarskog reima 1929. godine. Sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1975., 153-155.
Z. Hasanbegovi: Jugoslavenska muslimanska organizacija od uvoenja diktature...
12
stranata. Govornici, mjesni prvaci NRS-a, isticali su srpski znaaj Sarajeva i BiH te
odbacivali mogunost obnove granice na Drini u bilo kojem obliku. Iako su poli-
cijskom intervencijom sprijeeni ulini sukobi s pristaama JMO-a i HSS-a, sarajev-
skim ulicama odjekivali su povici ivjela Velika Srbija i ivio Punia Rai, pa je
iz vlade, prema nalogu ministra Mehmeda Spahe, od velikog upana Sarajevske
oblasti zatraeno da se izgrednici eksemplarno kazne, poto je to uveliavanje zlo-
ina
5
. Neto kasnije, 1. prosinca 1928., za vrijeme slubene proslave obljetnice nas-
tanka Kraljevine SHS, izbili su nemiri i u Zagrebu u kojima su ranjena dva policajca
i usmreno vie prosvjednika.
6
Zagrebako krvoprolie posluilo je kao povod da
se za vritelja dunosti velikog upana Zagrebake oblasti imenuje general Vojin
Maksimovi. Takva odluka izazvala je novu krizu vlade iz koje se povukao DS, pa
je 27. prosinca 1928. ostavku predao i Anton Koroec.
7
Nemiri i incidenti u Saraje-
vu i ostalim mjestima u BiH, te krvoprolie u Zagrebu, bili su samo vanjski znak sve
dubljeg zaotravanja politikih odnosa u zemlji, a ostavka Koroeve vlade oznaila
je kraj pokuaja razrjeenja krize unutar postojeeg parlamentarno-stranakog okvi-
ra.
8
U dogaajima koji su nastupili nakon skuptinskog krvoprolia JMO zauzima po-
mirljivo stajalite, usmjereno na ouvanje poloaja vladine stranke, ojaanog uspje-
hom na oblasnim i opinskim izborima, te na razrjeenje dravne krize iskljuivo
parlamentarnim sredstvima. Zato se u vezi s nemirima u Zagrebu, u stranakom gla-
silu Pravda poetkom prosinca 1928. osuuje nepomirljivo dranje SDK-a prema vla-
di kao nerazborito postupanje koje dodatno produbljuje dravnu krizu, ali se od-
bacuju i prijedlozi o nekim tako zvanim otrim mjerama, koje bi po sugestijama ne-
kih ljudi, trebalo preduzeti protiv zagrebakih ekstremista. Iz JMO-a se uporno po-
zivalo na dogovor izmeu SDK-a, dvora i srpskih stranaka, jer nastojanje svih treba
da ide za tim da se potekoe uklone i da se stvori jedna atmosfera, koja bi mogla
uroditi plodonosnim rezultatima.
9
Takvo politiko dranje JMO-a uoi uvoenja dik-
tature nalo se na udaru raznorodnih protivnika vlade etvorne koalicije. Prema Sve-
tozaru Pribieviu, koji je istupao u ime SDK-a, dananji reim srbijanske hegemo-
nije opstajao je i na potpori JMO-a i Mehmeda Spahe, koji je svojim fesom pokrio
strani dogaaj od 20. lipnja ove godine.
10
5
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Veliki upan sarajevske oblasti (dalje: VSO) 588/1929.
6
Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska 19182008., Zagreb, 2008., 101.
7
Branislav GLIGORIJEVI, Demokratska stranka i politiki odnosi u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
Beograd, 1970., 543-544.
8
Opirnije o politiko-stranakim odnosima i razvitku od skuptinskog krvoprolia do uvoenja diktatu-
re: Todor STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarske diktature 19291935., Beograd, 1969., 53-62.; B.
GLIGORIJEVI, Demokratska stranka, 511-547.; N. ARAC, Uspostavljenje estojanuarskog reima, 146-
186., Jere JAREB, Pola stoljea hrvatske politike. Povodom Maekove autobiografije, Buenos Aires, 1960.
[pretisak Zagreb, 1995.], 34.-39.; Lj. BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stranke, sv. 1., 15-39.; Iva-
na DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra 19291935., Beograd, 2006.,
35-43.; I. GOLDSTEIN, Hrvatska 19182008., 86-101.
9
Zaotrenje, Pravda, Sarajevo, 12. XII. 1928.
10
B. GLIGORIJEVI, Demokratska stranka, 544.
13
S druge strane, u nepomirljivoj protuvladinoj oporbi uoi diktature nalazio se i
prvak bosanskih radikala Milan Srki, koji je jo u lipnju 1927. istupio iz prve vla-
de Velje Vukievia, takoer lana NRS-a. Razlozi Srkieve protuvladine akcije bili
su u vezi s diobama unutar NRS-a zahvaenog frakcijskim sukobima, ali i s njego-
vim naelnim neprihvaanjem bilo kakvog politikog utjecaja JMO-a u vladi. Od iz-
laska iz vlade do uvoenja diktature, Srki i njegove pristae u BiH napadaju e-
tvornu koaliciju i beogradsko vodstvo radikala i DS-a kao sredstvo u rukama Spahi-
ne politike te zagovaraju novi sporazum s HSS-om na podlozi revizije ustava koja bi
se provela s ciljem da Bosne i Hercegovine kao pokrajinske individualnosti i kao
geografskog pojma [] zauvek [] nestane. Prema Srkiu, novi srpsko-radikalski
sporazum s HSS-om u korist opstanka drave onemoguavao je upravo JMO svojom
ulogom u vladi, ali i Spahinim ustrajavanjem na ouvanju posebnosti BiH, ime se
ometalo da se skine sa dnevnog reda srpsko-hrvatsko pitanje. Srkiev nacrt poli-
tikog sporazuma kojim bi se uklonio JMO iz politiko-stranakog ivota sadravao
je i pametnu reviziju Ustava koja e uvati jedinstvo i celinu dravnu, te se u svo-
joj bti podudarao s upravnom podjelom drave provedenoj u kraljevoj diktaturi:
Treba od Bosne i Hercegovine povezati ono to je po prirodnim za-
konima po srodnosti ekonomskih interesa, po istoj kulturi, povezana
komunikacionim, to spada u jedno sa Srbijom, Hrvatskom, Dalmaci-
jom, Crnom Gorom, jer mi ne elimo da nas vie ni Drina ni Sava od
nae brae deli. [] Istina je da e onda utopljena u ogromnom bro-
ju nacionalnih glasova JMO kao demijetska organizacija izgubiti svoj
rezon detr.
11
Zato je upravo pozadina protuvladine oporbe Milana Srkia odredila dranje
JMO-a u dravnoj krizi koja je nastupila nakon skuptinskog krvoprolia. Moguim
ruenjem vlade etvorne koalicije otvarala se za JMO neprihvatljiva perspektiva ost-
varenja Srkievih ustavnih zamisli o podjeli BiH, a prema kojima se ni SDK u Za-
grebu nije jasno izjanjavao. Tako se primjerice o razliitim oblicima dravnog pre-
ureenja 21. prosinca 1928. raspravljalo i na sastanku prvaka SDK-a u Zagrebu na
kojem je Maek govorio i o broju buduih pokrajina, a koji bi ovisio o tome hoe li
se i na koji nain podijeliti BiH.
12
Ostvareni politiki poloaj vladine stranke, s oja-
anim uporitima unutar opinskih i oblasnih samouprava u BiH, trebao je zajami-
ti utjecaj JMO-a na daljnji politiki razvitak, posebice u sluaju ustavnih promjena u
smjeru decentralizacije drave, pa je vodstvo stranke, za razliku od HSS-a, koji je os-
tavljao mogunost kraljeve izvanustavne intervencije, do posljednjeg trenutka uoi
diktature ustrajavalo na politiko-stranakom i parlamentarnom razrjeenju krize.
Rasputanje stranake organizacije i dranje prema diktaturi
Kraljevom dravnom udaru od 6. sijenja 1929. prethodile su formalne dvorske kon-
zultacije sa stranakim prvacima, na kojima je u ime JMO-a sudjelovao Spahin za-
mjenik i potpredsjednik Narodne skuptine Halid Hrasnica, koji je kralju savjetovao
11
G. d-r Srki protiv g. Spahe i etvorne koalicije, Politika, Beograd, 27. X. 1928.
12
T. STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarske diktature, 66-67.
14
da se kriza razrijei imenovanjem nove vlade koja bi donijela proraun, a tek onda
da se govori o izborima.
13
Konzultacije su konano pokazale da je nemogue pos-
tii dogovor stranako-politikih imbenika na postojeoj vidovdanskoj ustavnoj
podlozi narodnog i dravnog jedinstva, a od koje kralj nije elio odstupiti.
14
Nakon
to je 5. sijenja objavljen neuspjeh konzultacija, dvorskom izjavom da nema mo-
gunosti ni za kakvo parlamentarno reenje, koje bi garantovalo odranje punog
dravnog i narodnog jedinstva, 6. sijenja 1929., na Badnjak po julijanskom kalen-
daru, u ranim jutarnjim satima objavljena je Aleksandrova proklamacija Mome dra-
gom narodu, svim Srbima, Hrvatima i Slovencima. U njoj je stajalo kako su parla-
mentarni sustav, koji je naglaen i kao vladarev ideal, zlorabile zaslepljene politi-
ke strasti, pa je time postao smetnja za svaki plodni rad u Dravi, a dogaaji u Na-
rodnoj skuptini pokolebali su kod Naroda veru u korisnost te ustanove. Umjesto
da se putem parlamenta razvija duh narodnog i dravnog jedinstva dolo je do du-
hovnog rasula i narodnog razjedinjavanja. Svoju dunost da svim sredstvima uva
Dravno i Narodno jedinstvo kralj e bez kolebanja ispuniti do kraja. Traiti rje-
enja u parlamentarnoj promijeni vlade i novim izborima znailo bi gubiti dragoce-
no vreme u uzaludnim pokuajima, pa je zato potrebno pronai nove metode ra-
da i kriti nove putove. U proklamaciji se izrijekom dokida ustav iz 1921., rasputa
Narodna skuptina izabrana 1927. i odreuje donoenje zakona kraljevim ukazima.
15
Kako bi se dodatno utvrdila teina i odlunost vladareva diktatorskog zahvata,
isti dan objavljeni su i zakoni koji su postali zakonodavni okvir kraljeve diktature.
Zakonom o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi kralj je proglaen vrhovnim
i jedinim zakonodavcem te nositeljem cjelokupne vlasti u zemlji. Taj zakon predstav-
ljao je temelj kraljeva apsolutizma i pravni okvir za funkcioniranje dravne vlasti sve
do 1931. i povratka na ustavnost i ogranieni parlamentarizam. Zakonom o zatiti
javne bezbednosti i poretka u dravi zabranjene su politike stranke koje se protive
novom stanju i nose obeleje versko ili plemensko, ali i osnivanje novih stranaka
i udruga s istim obiljejima. Primjenom tog zakona upravne vlasti su do veljae 1929.
zabranile rad svih stranaka, a do kraja godine i pojedina graanska drutva s ple-
menskim oznakama, poput omladinskih i sokolskih tjelovjebenih organizacija. Os-
talim odredbama tog zakona zabranjeno je svako djelovanje protiv novonastalog sta-
nja, a za kanjavanje takvih djela utemeljen je Dravni sud za zatitu drave kao po-
sebna sudbena ustanova. Izmjenama zakona o tisku uvedena je stroga cenzura, a
postupno je zabranjena i veina stranakih glasila. Zakonom o izmjeni zakona o op-
inama i oblasnim samoupravama rasputene su sve opinske uprave u zemlji te
ukinuta opinska i oblasna samouprava. Odreeno je da se u Beogradu, Zagrebu i
Ljubljani opinske uprave postavljaju kraljevim ukazom, a u ostalim krajevima odlu-
13
JMO za radnu vladu, Jugoslavenski list, Sarajevo, 5. I. 1929.
14
15
Proklamacija Mome dragom narodu, svim Srbima, Hrvatima i Slovencima, Slubene novine Kraljevi-
ne Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd, 6. I. 1929.; O kraljevoj proklamaciji: Ferdo ULINOVI, Jugoslavi-
ja izmeu dva rata, sv. II., Zagreb, 1961., 7-8.; T. STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarske diktature,
71-72; I. DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra, 44-45.; I. GOLDSTEIN,
Hrvatska 19182008., 101-103.
15
kom velikog upana kao nositelja mjesne upravne vlasti.
16
Isti dan, kraljevim uka-
zom imenovana je nova vlada na elu s generalom Petrom ivkoviem, zapovjedni-
kom kraljeve garde, sastavljena uglavnom od ministara iz dotadanjih politikih stra-
naka, koje su upravo od kralja oznaene kao glavni imbenik uruavanja parlamen-
tarizma.
17
Iako su se ve iz kraljeve proklamacije i njezine zakonske nadogradnje jasno na-
zirali glavno obiljeje i cilj nove dravne politike usmjerene na ouvanje naela o
narodnom i dravnom jedinstvu, izostanak podrobnijeg objanjenja o idejnom i po-
litiko-nacionalnom temelju diktature doveo je do poetne iluzije o privremenosti
kraljeva nastupa i svrhovitoj likvidaciji vidovdanskoga ustavnog okvira kao glavnog
uzroka dotadanje dravne i politike krize. Takvim oekivanjem bio je voen i
Vladko Maek kada je u ime SDK-a ve 7. sijenja 1929. javno pozdravio kraljevu
proklamaciju:
Kako vidite, lajbek [prsluk] je raskopan. Vidovdanski ustav, koji je
preko sedam godina titio hrvatski narod, sruen je. Sruen je ne sa-
mo u svijesti naroda nego i faktino rjeenjem Nj. Vel. Kralja. Posve
sam siguran u slogu i zrelost, a prema tome i jakost hrvatskog naro-
da te s obzirom na veliku mudrost Nj. Vel. Kralja, da e nam uspjeti
da ostvarimo ideal hrvatskog naroda i da Hrvat bude gospodar u svo-
me domu, u svojoj slobodnoj Hrvatskoj.
18
Maekova pomirljiva izjava nije bila samo taktiki potez kako bi se izbjegao su-
kob s dvorom kao glavnim politikim imbenikom putem kojeg su se mogle ostva-
riti promjene, ve je predstavljala izraz iskrenog i ve ranije iskazanog uvjerenja da
je krizu mogue razrijeiti samo kraljevom intervencijom. Iluzija o privremenosti dik-
tature izvodila se i iz samog sadraja proklamacije, a pothranjivale su je i kraljeve iz-
jave kako je novi poredak prijelazno rjeenje i prolazak kroz jedno doba posvee-
no radu kojim e se nakon uspostavljanja reima sposobnog za ivot, koji e za-
jamiti kulturno i teritorijalno jedinstvo, stanje vratiti na pravu demokratiju i pravi
parlamentarizam, jer je i kraljeva elja da zemlja uiva vie slobode nego u pro-
losti.
19
Sve nedoumice oko daljnjega politikog razvitka otklonjene su tek devet mjese-
ci kasnije, 3. listopada 1929., donoenjem kljunog diktatorskog Zakona o nazivu i
podjeli Kraljevine na upravna podruja kojim je postavljen upravno-politiki temelj
za integralno jugoslavenstvo kao novu politiko-nacionalnu ideologiju diktature.
Do tada proklamirani koncept o narodnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, kao
triju plemena jednog naroda prema objektivnim etnografskim i jezinim znaajka-
16
O diktatorskom zakonodavstvu: I. DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksan-
dra, 95-105.
17
Zapisnici sa sednica ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije 19291931, Beograd, 2002., 4.
18
O Maekovu odnosu prema kraljevoj proklamaciji: LJ. BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stran-
ke, sv. 1, 43-48.
19
Da bi sauvao jedinstvo i budunost svoje Kraljevine, Politika, 17. I. 1929.; Narod je jedan i po srcu
i po dui, Politika, 25. I. 1929.; I. GOLDSTEIN, Hrvatska 19182008., 103-104.
16
ma, a koji je stajao i u idejnoj podlozi nastanka Kraljevstva SHS, te potvren vidov-
danskim ustavnim rjeenjem iz 1921., produbljen je novom ideologijom jugoslaven-
skog nacionalizma kojom se upravno-politikim, represivnim i kulturnim naporom
drave trebalo izvriti konano stapanje plemena, svedenih na etnike i kulturne
partikularizme i ostatke prolosti, u jednu homogenu jugoslavensku naciju.
20
Ovim
zakonom izmijenjen je naziv drave u Kraljevina Jugoslavija i provedena nova
upravno-politika podjela kao glavno sredstvo zamiljene nacionalne nivelacije.
21
Podjelom zemlje na devet banovina, na elu s banom kao predstavnikom dravne
uprave, koje su dobile nepovijesna imena po rijekama ili zemljopisnim oznakama
(Primorska banovina), i Upravu grada Beograda, potvrene su ranije glasine o no-
vom upravnom preustroju koje su se pojavile odmah nakon kraljeve estosijeanj-
ske proklamacije.
22
Petar ivkovi je na sjednici vladinog kabineta 3. listopada 1929. obrazlagao da
se novoj upravno-politikoj podjeli zemlje pristupilo iskljuivo na temelju najobjek-
tivnijih kriterija, kako bi se sredinja uprava rasteretila i provela odreena decentra-
lizacija. Pri odreivanju granica banovina vodilo se rauna da budu prirodne, te da
pojedini krajevi imaju bolju prometnu povezanost s novim upravnim sreditima. Pr-
votnim svoenjem razloga za novu podjelu zemlje na prometne i upravne potre-
be, uz tek sporadino isticanje unutranje harmonije nacionalnog jedinstva, nije se
mogla prikriti kljuna politiko-nacionalna pozadina zakona kojim se trebala proves-
ti nova jugoslavenska nacionalna ideologija.
23
Uz iznimku Dravske banovine sa sje-
ditem u Ljubljani, koja se uglavnom podudarala sa slovenskim etnikim prostorom,
a to je bez sumnje bila posljedica ulaska Antona Koroca u diktatorsku vladu, sve
ostale banovine, u prostornom smislu i po broju stanovnitva, predstavljale su pro-
izvoljna rjeenja upravo prema prometnim, upravnim i gospodarskim mjerilima. Us-
postava Savske banovine sa sjeditem u Zagrebu i Primorske banovine sa sjeditem
u Splitu, proirene na dijelove BiH nastanjene hrvatskim katolikim stanovnitvom,
a ije su se granice, uz neka odstupanja, virtualno podudarale s ranijom Trojedni-
com, i koje su obje imale hrvatsku etniku veinu, predstavljalo je, pored obnove
ustanove banske asti u svim banovinama, dvorsku pseudokoncesiju hrvatskoj dr-
avno-pravnoj misli i pokuaj pridobivanja Hrvata za novonastalo stanje.
24
Iako oekivan, Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja done-
sen je nabrzinu i s njegovim sadrajem nisu bili upoznati svi ministri. Nema sumnje
da je taj zakon bio djelo Milana Srkia, radikalskog prvaka iz BiH, jo od ranije u
bliskim vezama s dvorom, a ujedno i prvog ministra pravde u ivkovievoj vladi, te
u tom svojstvu glavnog tvorca estosijeanjskog zakonodavstva. Njegovo politiko-
20
O ideologiji integralnog jugoslavenstva: Ljubodrag DIMI, Kulturna politika Kraljevine Jugoslavije, sv.
I., Beograd, 1996; Nikola UTI, Sokoli. Ideologija u fizikoj Kraljevine Jugoslavije 19291941, Beograd,
1991.; I. DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra, 105-134.
21
Zakon o nazivu i podeli Kraljevine na upravna podruja, Slubene novine, Beograd, 5. X. 1929.
22
Nova podjela zemlje na oblasti, Jugoslavenski list, 18. I. 1929.
23
Kraljevina Jugoslavija, Politika, 4. X. 1929.
24
I. DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra, 107-110.; I. GOLDSTEIN, Hr-
vatska 19182008., 108-109.
17
stranako djelovanje prije 1929. snano je obiljeeno netrpeljivou prema JMO-u, u
kojem je gledao anacionalnu i konzervativnu vjersku tvorevinu s politikim upori-
tem u pokrajinskoj posebnosti BiH, te stranku koja je svojim politikim i parlamen-
tarnim djelovanjem onemoguivala nacionalizaciju bosansko-hercegovakih musli-
mana prema oekivanju srpskih politikih elita i muslimanskih sljedbenika srpske
nacionalne ideologije.
25
Dok su ostali srpski stranaki prvaci uporno odbijali promje-
nu Vidovdanskog ustava kao jamstva ostvarenog narodnog i dravnog jedinstva, Sr-
ki je jo uoi opinskih izbora u listopadu 1928., u sklopu sukoba s politikom
JMO-a, neoekivano izaao sa zahtjevom protiv verskih i plemenskih zabluda, za
reviziju Ustava i sporazum s Hrvatima. U njemu se obruio na Spahin paragraf Us-
tava, kojim su prividno ouvane pokrajinske granice BiH kao tvorevina tuinskih
reima. Pozvao je na reviziju ustava i novu upravno-politiku podjelu zemlje ka-
ko je i provedena zakonom iz listopada 1929. godine.
26
Na temelju Srkieva shvaanja o pokrajinskoj pozadini anacionalne politike
JMO-a, likvidacija ostataka zateenih pokrajinskih individualiteta, kao glavna zami-
sao diktatorskog zakona, najdosljednije je provedena upravo na podruju BiH koja
je podijeljena izmeu etiri banovine, od kojih su dvije imale sjedita izvan njezinih
povijesnih granica, a muslimani u svakoj inili manjinu stanovnitva. Sredinji i sje-
veroistoni dijelovi BiH uli su u sastav Drinske banovine sa sjeditem u Sarajevu,
ali kojoj su pripojeni srbijanski kotari poput Valjeva, Uica, apca i aka. Istona i
dijelovi stare Hercegovine s Foom uli su u Zetsku banovinu sa sjeditem u Ceti-
nju, a Travnik, jugozapadna Bosna i preostali dijelovi Hercegovine s Mostarom u Pri-
morsku banovinu sa sjeditem u Splitu. Jedina banovina koja je ukljuivala samo di-
jelove BiH, uz iznimku kotara Dvor na Uni, bila je Vrbaska banovina sa sjeditem u
Banja Luci.
27
No, upravo je Vrbaska banovina, s izrazitom srpskom etnikom vei-
nom, postavljena kao temelj za likvidaciju pokrajinske posebnosti BiH, te kao svo-
jevrsno zapadno srpsko upravno i politiko-nacionalno uporite.
28
Srpsko obiljeje
Vrbaske banovine i njezino znaenje unutar politike integralnog jugoslavenstva kralj
je potvrdio imenovanjem za bana u Banja Luci svoga pouzdanika i umirovljenog ge-
nerala Svetislava Tise Milosavljevia, kojem je prije predaje dunosti rekao:
Tamo su Srbi u veini i to najbolji Srbi u pogledu ljubavi prema ota-
dbini i patriotizmu uopte, ali meu tamonjim muslimanima i Hrvati-
ma ima jo uvek pojedinaca i manjih grupa, koji se ne mogu pomiriti
sa novim faktikim stanjem. [] Pokuajte odravati dobre odnose sa
tim nezadovoljnim elementima i pridobijte ih polako za ideju drav-
nog i narodnog jedinstva, a tamo gde treba spreavati tetnu akciju,
25
O Srkiu: Milan Srki (18801937), Sarajevo, 1938. U spomenici su i prilozi njegovih muslimanskih
pristaa Hamdije Karamehmedovia i Suljage Salihagia, koji su pobijali tvrdnje o protumuslimanskom
obiljeju Srkieve politike.
26
G. d-r Srki protiv g. Spahe i etvorne koalicije, Politika, 27. X. 1928.
27
N. ARAC, Uspostavljenje estojanuarskog reima 1929. godine, 277-278.
28
Perko VOJINOVI, Vrbaska banovina u politikom sistemu Kraljevine Jugoslavije, Banja Luka, 1997.;
Stevan MOLJEVI, Uloga i znaaj Vrbaske banovine. Predavanje, Banja Luka, 1939.
18
budite odluni, ne poputajte i lomite je u korenu, ne uputajui se u
frontalnu borbu.
29
Dalekoseni ciljevi i pravi smisao nove upravno-politike podjele, izvan prvotno
obrazlaganoga obinog upravnog preustroja, isticani su u dravnoj propagandi pre-
ko nadziranog i cenzuriranog tiska. Podjela na banovine ubrajana je u najvanije
dravnike poteze poslije 1918., dok je Petar ivkovi u referatu o radu vlade, ko-
ji je krajem prosinca 1929. upuen kralju, zakon predstavio i kao potpuno i sinte-
tiko reenje naeg nacionalnog i dravnog problema. Sam vladar je promjenu ime-
na drave i novu upravno-politiku podjelu neto kasnije oznaio kao smisao Mo-
jih tenji i cilj Mojih nastojanja.
30
Unato vladinoj propagandi i proglasu u diktaturi imenovanoga sarajevskog op-
inskog vijea kojim je zakon pozdravljen i protumaen kao rjeenje kojim su Drin-
ska banovina i Sarajevo dobili centralni poloaj u Kraljevini, slabost banovinskog
razgranienja na primjeru BiH, te nezadovoljstvo meu muslimanima, ustanovili su
i inozemni promatrai.
31
Utjecajni britanski publicist Robert W. Seton-Watson, pove-
zan s britanskim politikim sreditima, nakon povratka iz Jugoslavije, gdje se u Sa-
rajevu susreo i s glavnim muslimanskim politikim i vjerskim prvacima, podjelu BiH
izmeu etiri banovine u londonskom The Timesu naveo je kao jedan od glavnih
nedostataka novoga dravnog ustroja. Za Watsona podjela je bila osuena na pro-
past iz isto praktinih razloga, a opisivao ju je i kao mjeru uperenu protiv musli-
manskog elementa koji je ve ionako teko pogoen ekonomski, asimilacijom i od
provoditelja pansrbizma smatran jeftinim plijenom.
32
Nasuprot takvom tumaenju,
predsjednik vlade Petar ivkovi prigodom prvog posjeta Sarajevu u kolovozu 1930.
isticao je kako Drinskoj banovini i Sarajevu, zbog njihova centralnog poloaja i zas-
tupljenosti svih vjeroispovijesti naeg naroda, pripada posebna uloga u sprovoe-
nju jugoslavenske ideje i misli.
33
Nova podjela se u poslovnim krugovima branila i
gospodarskim razlozima, uz obrazloenje da Hercegovina [] ide Splitu, Srem i po-
drinjski krajevi pripadaju Sarajevu, a koje e usled ove nove gravitacije morati br-
zo da oivi i njega eka velika uloga u privrednom i optem kulturnom radu pove-
rene mu banovine.
34
Kraljev dravni udar zatekao je Mehmeda Spahu na dunosti ministra trgovine i
industrije u vladi Antona Koroca, koja se jo od 27. prosinca 1928. nalazila u ostav-
ci. Kako prvim kraljevim ukazom o sastavu diktatorske vlade sve do 14. sijenja
1929. nije popunjen resor trgovine i industrije, nego je samo imenovan njegov zas-
tupnik, ostavljena je mogunost pristupanja reimu i predstavnika JMO-a.
35
Nasuprot
29
Svetislav Tisa MILOSAVLJEVI, Memoari. Banovanje, sv. 2, Banja Luka, 2005., 20-21.
30
Privredni znaaj podele drave na banovine, Politika, 23. X. 1929.; Zapisnici sa sednica Ministarskog
saveta Kraljevine Jugoslavije, 124.
31
ABH, VSO, Pov. br. 2542/1929.
32
ABH, Kraljevska banska uprava Drinske banovine (dalje: KBUDB), Pov. D.Z. 552/1930.
33
Znaajne zdravice Pretsjednika vlade, Jugoslovenska pota, Sarajevo, 2. VIII. 1930.
34
Kraljevina Jugoslavija i njena upravna podjela na banovine prosudjena po naim istaknutijim linosti-
ma, domaoj i stranoj tampi, Zagreb, s. a., 41.
19
Srkievu stajalitu, suprotstavljenom ulasku JMO-a u diktatorsku vladu, kralj Alek-
sandar teio je stvoriti to iru osnovicu reima, pa je pokuao pridobiti i Mehmeda
Spahu, a to se inilo izvjesnim i zbog ulaska u vladu prvaka SLS-a Antona Koro-
ca, ali i disidenata gotovo svih stranaka. Kralj Aleksandar je s tom namjerom sara-
jevskom velikom upanu Milanu Nikoliu povjerio zadau da stupi u dodir s pred-
stavnicima JMO-a, a kako bi ustanovio njihovo dranje prema diktaturi. Nikoli se u
Sarajevu odmah poslije 6. sijenja 1929. odvojeno sastao sa Salihom Baljiem, gra-
donaelnikom Mostara i zastupnikom JMO-a u rasputenoj Narodnoj skuptini, te s
Mehmedom Spahom, Fehimom Spahom, predsjednikom sarajevske oblasne skupti-
ne, i Mahmudom Behmenom, takoer zastupnikom izabranim 1927. na skuptin-
skim izborima. Balji je odbacio ponudu za ulazak u vladu bez odobrenja stranke i
Mehmeda Spahe, dok se ostali nisu izjanjavali, ve su samo iznijeli svoje naelno
stajalite prema novonastalim politikim okolnostima.
36
Spaho je u razgovoru s Nikoliem nastupio pomirljivo, izraavajui nadu da e
novo politiko stanje doneti dobra narodu i dravi. Rekao je i da nakon 6. sijenja
politike stranke vie ne trebaju djelovati, jer bi postojanje jedne stranke logino
izazvalo postojanje, stvarno i ako ne i formalno, i drugih stranaka, moda istih onak-
vih kakve su do sada postojale. Nije se izjasnio o moguem ulasku u diktatorsku
vladu, uz obrazloenje da namjerava napustiti politiku poto mu je odmor, sa po-
gledom i na stanje zdravlja, potreban. Nikoli je na temelju tog razgovora, ali i vlas-
titih opaanja, u izvjeu predsjedniku vlade Petru ivkoviu potvrdio da je Spaho
svojim dosadanjim partijskim prijateljima u istom smislu govorio, savetujui ih da
sluaju naredbe vlasti. Vodstvo JMO-a pristae je tek upozorilo da svaki motri do-
bro na postupke vlasti i da svaki sluaj nezakonitog i nekorektnog postupanja vlas-
ti dostavlja neposredno Njegovom Velianstvu Kralju, u vidu albe.
37
U skladu s takvim dranjem, vodstvo JMO-a je ve 6. sijenja 1929. obustavilo iz-
davanje stranakog glasila Pravda (Sarajevo), iako su ostale stranake novine jo ne-
ko vrijeme izlazile i u diktaturi. U znak odanosti vladaru, ali i u vezi s ponudama za
ulazak u diktatorsku vladu, izaslanstvo JMO-a, u kojem su bili Mehmed Spaho, Sa-
lih Balji i Halid Hrasnica, odazvalo se kraljevu pozivu da sudjeluje na dvorskom ba-
lu u Beogradu, odranom 9. sijenja 1929. u povodu kraljiina roendana, ali koji je
bojkotirao veliki broj uzvanika.
38
Za vrijeme njihova boravka u Beogradu cenzurira-
no novinstvo javnosti je upuivalo poruke da Spaho sigurno ovih dana ulazi u vla-
du i dobiva svoj dosadanji resor ministarstva trgovine.
39
Spaho je u skladu s takvim
oekivanjima 11. sijenja 1929. primljen i u audijenciju kod kralja Aleksandra, ali
poslije koje novinarima o ulasku u vladu nije hteo dati nikakva obavetenja. Poli-
tika je samo prenijela da je iz okoline g. Spahe demantovana [] odluno ta vest,
35
Zapisnici sa sednica ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije, 4.
36
Vidi elaborat: Salih BALJI, Razvitak politike aktivnosti muslimana u Bosni i Hercegovini, 49-50., Hr-
vatski dravni arhiv, Zagreb, (dalje: HDA), SDS RSUP SRH, 004.2.
37
ABH, VSO, Pov. br. 71/1929.
38
S. BALJI, Razvitak politike aktivnosti muslimana u Bosni i Hercegovini, 50.; Sve politike stranke
ukinute, Jugoslavenski list, 10. I. 1929.
39
Dr. Spaho ulazi u vladu, Jugoslavenski list, 12. I. 1929.
20
te da su prijatelji g. Spahe bili rezervisani i u davanju obavetenja o tome da li e
koji drugi od njih ui u vladu.
40
Ulazak JMO-a u diktatorsku vladu oekivao je i
Vladko Maek, uz obrazloenje da ivkoviev kabinet, sastavljen od prvaka i lano-
va rasputenih stranaka, nije nepolitika vlada kakvu je traio HSS.
41
Spaho je na-
pustio Beograd ve 12. sijenja 1929. ime je konano skinuto s dnevnog reda pi-
tanje njegova ulaska u vladu generala ivkovia.
42
Protivnici Spahina pristupanja re-
imu bili su zadovoljni takvim raspletom, pa se nakon njegova povratka u Sarajevo
pojavila izjava jednog ministra, zasigurno Milana Srkia, da u dananjoj vladi ima
Srba, Hrvata i Slovenaca, pa apsolutno ne vidim razloga da bi neko morao u vladu
ui i kao musliman, kad si je vlada prvenstveno postavila za cilj da onemogui vjer-
ske stranke.
43
U sklopu istih pokuaja pridobivanja JMO-a za diktaturu, za komesara raspute-
ne sarajevske oblasne skuptine, a to je bila iznimka u odnosu prema ostalim oblas-
tima u BiH, u sijenju 1929. postavljen je njezin dotadanji predsjednik Fehim Spa-
ho, koji je uz suglasnost stranakog vodstva imenovanje i prihvatio.
44
Mehmed Spa-
ho je nakon povratka iz Beograda pregovore s dvorom potvrdio i njemakom kon-
zulu u Sarajevu kojem je rekao da je kraljevu ponudu za ulazak u vladu otklonio sa-
mo zato jer je kao uvjet zatraeno da dade pristanak na podjelu Bosne.
45
Osim ne-
odlunosti i mogueg protivljenja oekivanoj upravnoj podjeli BiH, ali iji su okviri
u tom trenutku jo uvijek bili nepoznati, u pozadini nepristupanja JMO-a diktaturi
stajali su i uvjerenje o privremenosti kraljeva zahvata te izostanak iz vlade onih pr-
vaka srpskih stranaka, u prvom redu Ljube Davidovia iz DS-a, s kojima je u obliku
Demokratske zajednice, a nasuprot Milanu Srkiu i bosanskim radikalima, uoi dik-
tature zaeta ua politiko-stranaka suradnja.
46
Prekid razgovora o ulasku JMO-a u vladu podudario se s poetkom provedbe
diktatorskih zakona o zabrani politikih stranaka i rasputanju izabranih opinskih i
oblasnih samouprava. Prema Zakonu o zatiti javne bezbednosti i poretka u dravi
zabranjena su sva udruenja i politike stranke koje vre propagandu i ubeivanje
drugih da treba promeniti postojei poredak u dravi, ali i sve politike stranke ko-
je nose obeleje versko ili plemensko.
47
Rasputanje takvih stranaka trebali su pro-
vesti veliki upani i kotarski naelnici, ali koji su u BiH razliito tumaili dijelove za-
konske odredbe o vjerskom i plemenskom obiljeju, u pravilu ga pripisujui samo
HSS-u i JMO-u. Tako je kotarski naelnik u Viegradu krajem sijenja 1929. obavi-
jestio velikog upana u Sarajevu da je raspustio samo odbore JMO-a, s obzirom da
drugih politikih udruenja ili partija, na koje se protee pomenuti zakonski propis
40
Ulazak G. dr. Spahe u vladu?, Politika, 11. I. 1929.
41
LJ. BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stranke, sv. 1, 45.
42
G. dr. Spaho otputovao u Sarajevo, Politika, 13. I. 1929.
43
O dr. Spahi, Jugoslavenski list, 13. I. 1929.
44
ABH, VSO, Pov. br. 125/1929.
45
N. ARAC, Uspostavljenje estojanuarskog reima, 192.
46
S. BALJI, Razvitak politike aktivnosti muslimana u Bosni i Hercegovini, 49.
47
I. DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra, 46.
21
ovde nema.
48
Slino je bilo i u Kalinoviku, u foanskom kotaru, gdje je do kraja si-
jenja 1929. takoer rasputen samo JMO, dok su ostala politika udruenja koja
nemaju obeleje versko i plemensko ostala [] do daljnjeg netaknuta.
49
Prema tu-
maenju i kotarskog naelnika u Visokom, JMO je bio jedina politika organizacija
sa verskim obelejem.
50
U Sarajevu su do kraja sijenja 1929. zabranjeni samo od-
bori JMO-a, HSS-a i mjesno cionistiko drutvo.
51
Iako je bit likvidacije parlamentarizma bila u zabrani svih politikih stranaka, ne-
jasno oblikovana zakonska odredba dovela je do njezine nedosljedne primjene. Za-
to je predsjednik vlade Petar ivkovi velikim upanima 17. sijenja 1929. poslao
dodatna objanjenja o tome kako u konanici zabraniti sve politike stranke. Prema
vladinoj okrunici, one stranke koje nemaju u imenu versko ili plemensko obele-
je, a to su bile glavne srpske stranke, NRS, DS i Savez zemljoradnika, ne treba od-
mah zabraniti, nego je dovoljno priekati do 6. veljae 1929. kada je istjecao rok u
kojem su se trebale saobraziti zakonu, a to nijedna oekivano nije uinila. Odre-
eno je popisivanje stranake imovine koju je u dogovoru s rasputenim strankama
trebalo predati sudskim skrbnicima, a novac pohraniti na sudu. Stranaki sastanci ni-
su izrijekom zabranjeni, nego je zahtjeve za njihovo odravanje putem velikog u-
pana odobravala vlada. U vezi sa zborovima i sastancima udruenja koja imaju ne-
politike privredne, kulturne, humane, prosvetne i viteke ciljeve, velikim upani-
ma naloeno je da se ne mijeaju u njihovo djelovanje i ne alju izaslanike na sku-
pove, nego da samo motre njihov rad, a tek u sluaju potrebe izdaju nalog o zabra-
ni koji prije toga treba odobriti vlada.
52
Iako je Spaho odmah nakon 6. sijenja 1929. sarajevskom velikom upanu pot-
vrdio da je JMO prestao postojati samim donoenjem Zakona o zatiti javne bezbed-
nosti i poretka u dravi, pa su se i svi stranaki odbori raspustili vlastitom odlukom,
te sa partijskih lokala skinuli partijska obeleja, zabrana stranke posebno je prove-
dena u svim kotarevima.
53
Na podruju Sarajevske oblasti prvo je 10. sijenja 1929.
rasputen kotarski odbor JMO-a u Foi, ija je arhiva i korespondencija sa partijskim
peatom oduzeta i pohranjena kod kotarskog naelnika, a u sljedeih desetak da-
na, prema istom obrascu, rasputeni su i ostali stranaki odbori.
54
Provedba vladine
okrunice pokazala je slabost i nerazvijenost dotadanje stranake organizacije JMO-a
izvan Sarajeva. Stranka uglavnom nije imala vlastite imovine i slubene prostorije,
djelovanje se odvijalo u privatnim kancelarijama mjesnih prvaka, a pojedini odbo-
ri nisu posjedovali ni vlastite peate. Odluka o oduzimanju stranakog arhiva i pe-
ata u Viegradu nije mogla biti slubeno dostavljena, jer je prema tvrdnji kotarskog
48
ABH, VSO, Pov. br. 237/1929.
49
ABH, VSO, Pov. br. 156/1929.
50
ABH, VSO, Pov. br. 223/1929.
51
ABH, VSO, Pov. br. 156/1929.
52
Isto.
53
ABH, VSO, Pov. br. 71/1929.
54
ABH, VSO, Pov. br. 279/1929.
22
naelnika predsjednik mjesnog odbora JMO-a, uitelj u mektebu, nioj vjerskoj ko-
li, bio nepismen.
55
Iznimku je predstavljala dobro ustrojena stranaka organizacija u Sarajevu, kao
sreditu politikog ivota u Bosni i Hercegovini. Uoi rasputanja u Sarajevu je dje-
lovao Radni odbor JMO-a za cijelu stranku, mjesni odbor sa stranakim klubom, te
pododbori ustrojeni po gradskim etvrtima koji su imali i vlastite nazive: Ittihad (Je-
dinstvo), Aik (Ljubav), Fadilet (Vrlina), Sloga, Hajrat (Dobro djelo) i Svanue. Rad-
ni odbor se nalazio u Vakufskoj palai, temeljem ugovora s vakufskom upravom ko-
ju je nadzirao JMO, a sva pokretna stranaka imovina pripadala je Muslimanskoj cen-
tralnoj banci, takoer povezanoj sa stranakim vodstvom, koja je jo ranije predana
Dr. Mehmedu Spahi [] na slobodnu uporabu s time da namjetaj i nadalje ostaje
vlasnitvo [] banke. Skromnu stranaku imovinu koja se sastojala od lanskih is-
kaznica, zastava i arhiva preuzeli su sudski skrbnici odreeni u dogovoru sa strana-
kim vodstvom.
56
Prema preporuci predsjednika vlade Petra ivkovia velikim upanima, raspu-
tanju opinskih vijea, kao jedinih preostalih uporita zabranjenih stranka, trebalo je
pristupiti obazrivo, vrei promjene samo gdje je to neophodno. U tom sluaju
trebalo je voditi rauna o ranijoj pripadnosti bivim partijama, a zbog velike oset-
ljivosti i izbjegavanja moguih prigovora o pristranosti, iz vlade je naloeno da se
odrava raniji odnos u pogledu [] partijske pripadnosti dosadanjih optinskih as-
nika i novih kandidata. Opinske uprave u BiH, koje je JMO prvi put preuzeo na-
kon opinskih izbora 1928., bile su, uz ustanove islamske vjersko-prosvjetne i va-
kufske samouprave, najsnanije poluge stranakog utjecaja, pa je Mehmed Spaho u
veljai 1929., pod dojmom promjena u sarajevskoj opini, uputio memorandum
predsjedniku vlade u kojem prosvjeduje zbog naina provedbe diktatorskog Zako-
na o izmjeni zakona o opinama i oblasnim samoupravama. U memorandumu sto-
ji da je rasputanje postojeih i imenovanje novih opinskih vijea izazvalo kod ve-
ine stanovnitva tih mesta opravdano nezadovoljstvo. Spaho se pozvao na ivko-
viev dopis velikim upanima, a prema kojem su se imale menjati samo one op-
tinske uprave, koje su se svojim defetistikim radom ogreile o dravne interese.
U memorandumu se posebice izdvaja sluaj sarajevske opinske uprave, a iznosi se
i prigovor da se rasputanju opinskih vijea u BiH pristupilo iz starih partijskih ra-
una. Zato i nakon zabrane stranaka partizani ive i to na istaknutim mestima dr-
avne administracije, jer su veina velikih upana i kotarskih naelnika radikali jo
od onih vremena kad su radikali imali homogene vlade. Prema Spahi, u opinskim
upravama trebalo je ostaviti nedavno izabrane ljude, a kako bi onaj deo naroda
koji nije pristajao uz radikale barem ondje vidio ljude od povjerenja, pa se zato u
stanovnitvu stvara uvjerenje da je novo stanje kod nas kopija ranijih radikalskih re-
ima. U memorandumu stoji i da je u sarajevskom opinskom vijeu izabranom
1928. bilo 11 radikala, a sada ih je 20.
57
Spaho je memorandum slinog sadraja po-
etkom veljae 1929. uputio i kralju Aleksandru. Osim sarajevske opine naveo je i
55
Isto.
56
ABH, VSO, Pov. br. 189/1929.
57
ABH, VSO, Pov. br. 485/1929.
23
sluajeve promjena u Mostaru i Bijeljini gdje je na elo optinske uprave postavljen
nosilac nae disidentske liste valjda samo iz pakosti prema naim ljudima, dok je u
Modrii i Bosanskom amcu postavio [] Veliki upan za optinske komesare svo-
je roake, naravno istaknute bive radikale.
58
ivkovi je nakon primitka memoranduma, bez navoenja Spahina imena, upo-
zorio sarajevskoga velikog upana da je od jedne ugledne linosti otud dobio []
prigovor te ga prozvao da se u svojim odlukama nije drao vladinih naputaka iako
je vlada prije toga odobrila njegov nacrt sastava novoga sarajevskog opinskog vije-
a. Veliki upan Nikoli u odgovoru ivkoviu pobijao je navode iz Spahina memo-
randuma i naveo razloge zbog kojih je dolo do promjena u sarajevskoj opinskoj
upravi. Memorandum je ocijenio kao djelo ovjeka koji se jo nije pomirio sa stvar-
nou, da su sve politike stranke rasputene. Odbio je tvrdnje da su veliki upani
i kotarski naelnici radikali, dokazujui to oporbom Milana Srkia prema ranijim
vladama, a koje su navodno prema zahtjevu JMO-a vrile pritiske na upravne vlasti
da se u sluaju novih izbora onemogui Srkieva kandidatura u Sarajevu. Naveo je
i da je rasputena uprava u Sarajevu bila sastavljena temeljem sporazuma izmeu
JMO-a i HSS-a, a njezinu su oporbu inili pretstavnici sarajevskih Srba, pretstavnici
dve grupe ovdanjih muslimana, koji su bili protivnici jugoslovenske muslimanske
organizacije, i pretstavnici ovdanjih Jevreja. JMO je imao gradonaelnika, a HSS do-
gradonaelnika, dok Srbi nisu imali ni jednog podnaelnika, iako je i ranije, za vre-
me austrijske uprave, uvek u Sarajevu bio jedan podnaelnik Srbin. U upravi Grad-
ske tedionice i gradskim komunalnim ustanovama bili su samo predstavnici JMO-a
i HSS-a, a rasputena opinska uprava svojim se djelovanjem ogreila o dravno i
narodno jedinstvo, posebice kada je odbila slubeno proslaviti desetogodinjicu
ulaska srpske vojske u Sarajevo. Osim toga, vijenici HSS-a 1. prosinca 1928. nisu
sudjelovali na sveanoj sjednici u povodu obiljeavanja dana ujedinjenja, a vijenici
JMO-a nisu osudili njihov postupak. Veliki upan je odbio i prigovor o prevlasti ra-
dikala, jer su novoimenovani gradonaelnik Asim Muteveli, kao i veina musliman-
skih vijenika u novom vijeu, izabrani na listi JMO-a, pa mu je i Spaho u razgovo-
ru rekao, da je Muteveli vrlo dobar kandidat za naelnika.
59
U stvarnosti, nasuprot tvrdnjama iz Spahina memoranduma, u veinu raspute-
nih opinskih uprava u BiH na poetku su u pravilu postavljani stari vijenici iza-
brani 1928., a u sluaju izmjena zadravao se zateeni konfesionalni i stranaki ras-
pored uvoenjem u vijea stranakih disidenata koji su prihvaali diktaturu. Promje-
ne u komunalnoj politici u korist reima nastupale su postupno, uglavnom nakon
pojedinanih ostavki vijenika, a u veini seoskih opina tek nakon opinskih izbo-
ra 1933. godine. Sudbina opinskih uprava ovisila je o politikom dranju vijenika
JMO-a, koji su se bez dodira sa stranakim vodstvom u veini sluajeva mirili s dik-
taturom, iskazujui odanost reimu, a neki kasnije i pristupali vladinoj stranci. To je
bio sluaj u Visokom, gdje je ponovno postavljena stara uprava iz JMO-a unato zah-
tjevu kotarskog naelnika za promjenom sastava opinskog vijea. Predsjednik vla-
58
A. PURIVATRA, Jugoslavenska muslimanska organizacija, 428.
59
ABH, VSO, 485/1929.
24
de ivkovi u veljai 1929. odbio je zahtjev tamonjeg kotarskog naelnika, uz
obrazloenje da protiv sadanje optinske uprave u Visokom nita stvarno ne stoji i
gradonaelnik se uvek prema dravi i dravnim vlastima drao lojalno i ispravno.
60
Kao i u Visokom, kotarski naelnik u Fojnici predloio je odmah nakon 6. sijenja
1929. smjenu opinskog vijea na elu s izabranim gradonaelnikom Nazifom Bulji-
nom, lanom JMO-a, uz obrazloenje da su ti ljudi ranije bili estoki partizani. Ve-
liki upan u Sarajevu odbacio je njegov prijedlog drei se principa da stare opin-
ske uprave imadu i dalje ostati, samo ako se koje lice nije ogreilo o Dravno i Na-
rodno Jedinstvo.
61
Zahtjev kotarskog naelnika bio je i u vezi s katoliko-musliman-
skim trzavicama u Fojnici, pa je u veljai 1929. skupina pristaa HSS-a, preko rimo-
katolikoga upnog ureda, velikom upanu uputila predstavku za zahtjevom da se
danas, kada je zavladao duh pravde i slobode izvri smjena opinske uprave u ko-
joj vlada jo uvijek duh negdanjih Osmanlija.
62
S druge strane, politika zadravanja opinskih uprava izazivala je otpore i meu
Srbima u sredinama otprije obiljeenim izrazitim suparnitvom izmeu radikala i
JMO-a. U oujku 1929. predsjedniku vlade ivkoviu i kralju Aleksandru upuena je
predstavka Srba s podruja Viegrada i Rudog, nezadovoljnih imenovanjem starih
opinskih naelnika, biranih 1928. na listama JMO-a. U predstavci se navodi da su
oba muslimanska naelnika za vrijeme Prvoga svjetskog rata gulili nezatienu siro-
tinju i sudjelovali u austro-ugarskom pohodu na Srbiju, pa je njihovim postavljanjem
uvreen svaki iskreni rodoljub. Sarajevski veliki upan u dopisu ministarstvu unu-
tarnjih poslova odbacio je srpsku predstavku, uz obrazloenje da su muslimanski na-
elnici na poloaje doli prema rezultatima ranije provedenih opinskih izbora. Ka-
ko se opinska uprava iz JMO-a nije niim bila ogreila o dravno i narodno jedin-
stvo, a njezin sastav odgovarao volji graana, prema ranijem naputku predsjednika
vlade imala je ostati na svome poloaju. Veliki upan je potvrdio da su opinski
naelnici za vrijeme rata primili austro-ugarska vojna odlija, ali taj fakat ne moe
biti povod da se [] smatraju diskvalifikovanim za poloaj optinskog naelnika.
Prema njemu, u prolosti, a naroito za vreme svetskog rata, pojedini delovi naeg
naroda voeni su jedni protivu drugih, pa bi dolo do ravih posledica ako bi se
i poslije Osloboenja i Ujedinjenja, izvodile one konsekvence koje se trae u
predstavci. Zakljuio je da su potpisnici pristae bive Radikalne stranke, koji su sas-
vim pogreno shvatili, da je 6. januar trebao da dovede do razraunavanja sa njiho-
vim partijskim protivnicima.
63
Promjene u korist reima u opinskim upravama u BiH s vremenom su nastupa-
le i kao posljedica nastavka starih politiko-stranakih trvenja, zaetih jo prije dik-
tature. Za vodstvo JMO-a ouvanje komunalnog utjecaja u diktaturi bilo je jamstvo
za odravanje mjesnih stranakih organizacija, koje bi nastavile s politikim djelova-
njem u sluaju obnove parlamentarnog ivota. Primjer pomirljivog dranja mjesnih
60
ABH, VSO, 579/1929.
61
ABH, VSO, Pov. br. 410/1929.
62
ABH, VSO, Pov. br. 499/1929.
63
ABH, VSO, Pov. br. 987/1929.
25
prvaka JMO-a prema diktaturi, ali i nastavka meustranakog sukobljavanja, bila je
opinska uprava u Travniku na elu s gradonaelnikom Salihom Sujoldiem. Ta-
monju komunalnu politiku prije 1929. obiljeavao je sukob izmeu HSS-a i JMO-a
oko proirenja gradske opine na okolna katolika naselja s ciljem izmjene odnosa
na temelju kojih se ostvarivala muslimanska prevlast u opinskoj upravi. JMO je na
opinskim izborima 1928. ostvario veinu u vijeu koje je, ukljuujui i vijenike
HSS-a, bez izmjena potvreno i u diktaturi. Travnik je u listopadu 1929., nakon pro-
vedbe nove upravne podjele zemlje, pripao Primorskoj banovini sa sjeditem u Spli-
tu, pa su u kolovozu 1930. vijenici HSS-a kod banske uprave obnovili raniji prijed-
log o promjeni opinskih granica.
Nakon to su gradonaelnik i vijenici JMO-a odbili njihov zahtjev, svi lanovi
HSS-a u opinskom vijeu predali su ostavke. Ban Primorske banovine u listopadu
1930. izvijestio je ministarstvo unutarnjih poslova o stanju u Travniku te ponudio
vlastiti prijedlog za razrjeenje komunalne krize. Sukob oko izmjene opinskih gra-
nica i ostavke vijenika opisao je kao nezgodnu i delikatnu situaciju, koju to prije
treba rijeiti, ali koja omoguuje ograniavanje prevlasti JMO-a. Jedini izlaz iz krize
je djelomina izmjena sastava vijea koja bi se provela tako to bi muslimani imali
osam vijenika mjesto devet, a Srbi pravoslavni dva vijenika, mjesto jednoga, dok
bi katolici ostali na dosadanjem broju. Time bi se postiglo politiko ravnovjesje, jer
bi dva Srbina sa jednim jevrejinom imali mogunost da bez obzira na zategnute od-
nose izmeu muslimana i katolika odluno utiu na dalji razvoj prilika u ovoj opti-
ni prema intencijama dananjeg reima. Ponudio je i nacrt sastava novog vijea u
koje bi uli stari vijenici HSS-a i JMO-a, dok bi samo gradonaelnika iz JMO-a za-
mijenio Hidajet Arnautovi, koji je do 1929. bio predsjednik mjesnog odbora Narod-
ne radikalne stranke u Travniku. U Beogradu je taj prijedlog odbijen, uz obrazloe-
nje da je Arnautovi politiki bio suvie eksponiran, pa je nepodesan za naelni-
ka.
Poslije toga, Travnik je 1931. iz Primorske uao u sastav Drinske banovine, koja
je preuzela rjeavanje komunalne krize. Ministarstvo unutarnjih poslova u svibnju
1932. konano je odobrilo izmjenu sastava opinskog vijea prema nacrtu iz 1930.,
uz uvjet da osim novog gradonaelnika muslimana radikala, svi ostali vijenici budu
iz istih stranaka kao i njihovi prethodnici.
64
Novi gradonaelnik trebao je suzbiti utje-
caj JMO-a i okupiti muslimane u Travniku oko reima, ali je svojim postupcima do-
veo u pitanje djelovanje vladine Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS). Zato je u
oujku 1934. kotarski naelnik u Travniku od banske uprave u Sarajevu zatraio nje-
govu smjenu i povratak starog gradonaelnika iz JMO-a. U obrazloenju je naveo da
se od Arnautovia oekivalo da sve elemente u gradu, bez obzira vere, a naroito
muslimanske elemente kojih u gradu ima u apsolutnoj veini, okupi u stranku, koja
danas predstavlja reim. Na skuptinskim izborima 1931. mjesni muslimani su se za-
jedno s bivim gradonaelnikom Sujoldiem odazvali u ovome srezu sa procentom,
kojim dotada nikada nisu uestvovali ni pristupali na biralita. Zato se oekivalo da
e Sujoldi sa ostalim prijateljima iz JMO-a pristupiti JNS-u. U Travniku je na po-
64
ABH, KBUDB, Pov. br. 1705/1932.
26
etku zabiljeeno, kao i u jo nekim mestima bive Bosne i Hercegovine, da u JNS
pristupaju pristae srpskih stranaka, dok su se uticajni spahinovci [] drali u prvo
vreme rezervisano. Gradonaelnik Arnautovi, umjesto da odmerenim politikim
dranjem pridobije pristae JMO-a za vladinu stranku, u bivim spahinovcima gle-
dao je i dalje svoje ranije politike protivnike. Zato je kotarski naelnik predloio da
se ponovo postavi za gradskog naelnika g. Salih Sujoldi i obnovi staro opinsko
vijee s pristaama JMO-a, a koje e raditi u opte dravnom i narodnom interesu.
65
Stanje u Travniku ostalo je nepromijenjeno sve do kraja diktature i ulaska JMO-a u
vladu kada e Sujoldi ponovno preuzeti dunost gradonaelnika.
Nasuprot mjesnim stranakim organizacijama koje su u diktaturi prestale politi-
ki djelovati, ograniavajui se na zadravanje utjecaja u komunalnoj politici i uspo-
ravanje osipanja lanova koji su pristupali reimu, vodstvo JMO-a u Sarajevu nastav-
lja odravati meusobne dodire i svoje dranje usklauje s prvacima ostalih zabra-
njenih stranaka, posebice srpskih, za koje se vjerovalo da e initi okosnicu vlasti u
sluaju obnove parlamentarnog ivota. Pasivno prihvaanje reima, politika apsti-
nencija bez izdavanja posebnih naputaka pristaama na terenu, ali i izostanak bilo ka-
kvih politikih ocjena novonastalog stanja, obiljeavali su djelovanje vodstva JMO-a
u prvom razdoblju diktature sve do rujna 1931. i povratka na ogranieni parlamen-
tarizam i ustavnost. Spahinu tvrdnju o prekidu stranake djelatnosti, izreenu sara-
jevskom velikom upanu u sijenju 1929., potvrivala su i policijska izvjea iz svib-
nja 1929. prema kojima se nije moglo primetiti da Spaho dr. Mehmed i druge voe
biv.[e] J.M.O. rade protiv dananjeg reima i poretka u dravi.
66
Ipak, ve u lipnju
1929. zabiljeeno je prvo okupljanje lanova sarajevskih pododbora JMO-a koji su
pokuali utemeljiti novo nepolitiko drutvo Uranak ija pravila nisu odobrena uz
obrazloenje da su osnivai [] bive pristalice jedne bive politike partije.
67
Prekidom politikog djelovanja u diktaturi lanovi vodstva JMO-a vratili su se
svojim graanskim zanimanjima, a najistaknutijim stranakim prvacima, Mehmedu
Spahi, Halidu Hrasnici i efkiji Behmenu, odobrene su dravne mirovine na temelju
kraljeva ukaza iz travnja 1929. o umirovljenju bivih ministara.
68
Njihovo pomirljivo
dranje prema diktaturi potvruje i injenica da su vlasti Mehmedu Spahi i efkiji
Behmenu u travnju 1929. izdale putovnicu za odlazak u inozemstvo, a na temelju
ocjene da ne e nastupati protiv novonastalog stanja.
69
Spaho je s obitelji i svojim
roakom i tajnikom Mehmedom ahinagiem do kraja svibnja 1929. boravio u Istan-
bulu, gdje ga je susreo novinar beogradskog dnevnika Vreme, koji je zatraio nje-
gov komentar o politikim prilikama u zemlji. Spaho je odbio razgovarati, uz obraz-
loenje da je doao s obitelji samo na krai odmor.
70
Nakon povratka u Sarajevo
65
66
ABH, VSO, Pov. br. 2486/1929.
67
ABH, VSO, Pov. br. 1206/1929.
68
S. BALJI, Razvitak politike aktivnosti muslimana u Bosni i Hercegovini, 55-56.; Penzionisanja mi-
nistara, Jugoslavenski list, 21. IV. 1929.
69
ABH, VSO, Pov. br. 1641/1929.
70
Dr. M. Spaho u Carigradu, Jugoslavenski list, 30. IV. 1929.
27
odbio je dati izjavu i uredniku Novog vremena, novopokrenutog glasila musliman-
skih pristaa diktature, jer je odluio da uopte nita ne govori, da sada ne daje ni-
kakvih izjava.
71
Svoje poglede na diktaturu na temelju kojih se stranako vodstvo prikljuilo po-
litikoj oporbi reimu Spaho je ve u lipnju 1929. iznio britanskom publicistu Seton-
-Watsonu, koji je u Sarajevu boravio kako bi se upoznao s tamonjim politikim pri-
likama. Seton-Watson se susreo s vie osoba iz sarajevskoga javnog ivota, razliitih
konfesija i politikih uvjerenja, meu kojima i s Mehmedom Spahom, smijenjenim
gradonaelnikom Edhemom Biakiem i reis-ul-ulemom Demaludinom auevi-
em. Prema policijskom izvjeu, Spaho se pred Seton-Watsonom izjasnio protivu
dananjeg reima i napao Milana Srkia kao neprijatelja Muslimana. Potvrdio je
ostajanje uz stranaki zahtjev za autonomiju Bosne i Hercegovine, istaknutom i u
programu JMO-a, a koji je usled parlamentarnih prilika [] samo potisnut u stranu,
ali ne i definitivno naputen.
72
Vijesti o neraspoloenju pristaa JMO-a prema diktaturi stizale su i izvan Saraje-
va. Tako je kotarski naelnik u ajniu u travnju 1929. izvijestio sarajevskog velikog
upana da se odmah nakon 6. sijenja kod muslimana pojavila izvesna nervoza i
bojazan da ova vlada ne preduzme izvesne mere protiv bivih pristalica JMO, tim vi-
e to su u vladi videli g. Dr Srkia, kojeg znaju kao biveg partijskog protivnika g.
Dr. Spahe.
73
ini se da Spaho ipak nije prekinuo svaki dodir s predstavnicima rei-
ma, pa je tako njemaki konzul u Sarajevu u rujnu 1929. zabiljeio i vijest o njego-
vu susretu s kraljem Aleksandrom, koji ga je primio u audijenciju na Ilidi pokraj Sa-
rajeva. U konzulovu izvjeu stoji i da je Spaho tom prigodom u razgovoru s kra-
ljem navodno prihvatio rjeenje o podjeli drave na banovine, to su mu njegove
pristalice zamjerale.
74
S tim u vezi je i biljeka bana Vrbaske banovine Svetozara Ti-
se Milosavljevia iz svibnja 1930. o susretu sa Spahom u Banjoj Luci. Milosavljevi je
u razgovoru stekao dojam da Spaho sadanju podelu drave na banovine smatra jed-
nom velikom dravnom potrebom, sa kojom se muslimani, iako su razbijeni i poce-
pani, moraju miriti. Ban je o tome izvijestio kralja Aleksandra, koji ga je paljivo
sasluao, ali nije nita primetio.
75
Bez obzira na prekid politikog djelovanja, osim pojedinanih dodira izmeu
najistaknutijih stranakih prvaka, te na pomirljivo dranje prema diktaturi, vodstvo
JMO-a u Sarajevu je od travnja 1929. podvrgnuto stalnom policijskom nadzoru te-
meljem vladine naredbe o sustavnom praenju svih prvaka zabranjenih politikih
stranaka koji nisu pristupili reimu, i odluke o ustrojavanju mjesne obavjetajne
slube sastavljene od mree dounika koji su trebali pratiti kretanje svih politiki
sumnjivih pojedinaca.
76
Od tada, pa sve do skuptinskih izbora u svibnju 1935., sus-
71
G. dr Mehmed Spaho ne govori, Novo vrijeme, Sarajevo, 18. V. 1929.
72
ABH, VSO, Pov. br. 1607/1929.
73
ABH, VSO, Pov. br. 1156/1929.
74
N. ARAC, Uspostava estojanuarskog reima, 238.
75
S. T. MILOSAVLJEVI, Memoari. Banovanje, sv. 2, 55.
76
ABH, VSO, Pov. br. 2170/1929., KBUDB, Pov. Dz. 91/1929. O policijskom nadzoru oporbenih politi-
ara opirnije: I. DOBRIVOJEVI, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra, 222-235.
28
tavno su praeni svi sarajevski prvaci JMO-a, ali kojima unato policijskom nadzoru
nije ograniavana mogunost kretanja po cijeloj dravi i odravanja pojedinanih
susreta s pristaama izvan Sarajeva. Te su se mjere podudarile s obnovom oporbe-
ne politike djelatnosti, u poetku obiljeene pasivnim iekivanjem daljnjeg politi-
kog razvitka i razmjenom miljenja unutar uih stranakih vodstava. Prema diktatu-
ri se, postupno i temeljem ranijih politiko-stranakih odnosa, oblikuju dva oporbe-
na sredita, zagrebako i beogradsko, povezana zajednikim zahtjevom za povrat-
kom ustavnosti i parlamentarnog ivota, ali suprotstavljena u pogledima na nain
razrjeenja dravne krize i oblik budueg ustavno-pravnog ureenja.
U Zagrebu su oporbu diktaturi, nasuprot ustakoj emigrantskoj akciji, vodili pr-
vaci SDK-a na elu s Vladkom Maekom, koji su zahtjeve za povratkom parlamen-
tarizma povezivali i s priznanjem hrvatske nacionalne posebnosti i ostvarenjem po-
sebnih hrvatskih dravno-pravnih ciljeva, kojima su se prije 1929., osim dvora, su-
protstavljale i glavne srpske politike stranke. Beogradsko oporbeno sredite inili
su dijelovi vodstava NRS-a, DS i Saveza zemljoradnika, dodatno oslabljenih pristu-
panjem diktaturi velikog broja najistaknutijih stranakih prvaka.
77
Osim Saveza zem-
ljoradnika, koji je zadrao odreena stranaka uporita u Vrbaskoj banovini, glavne
srpske oporbene stranke ostale su bez svih stranakih organizacija i najistaknutijih
pristaa u Bosni i Hercegovini koji su, osim rijetkih iznimaka, iz politiko-nacional-
nih razloga masovno pristupili diktaturi i inili temelj vladine stranke. Takvo srpsko
dranje prema diktaturi potvrdio je i Vladimir orovi, srpski povjesniar i akade-
mik, koji je kao suvremenik zabiljeio da su se bosanski Srbi, verujui iskreno da
se drava nalazi u opasnosti, trudili [] da pomognu Kraljevo nastojanje za stiava-
njem politikih strasti. Sva njihova borba pre rata bila je duboko nacionalna i oni su
mislili da je treba i tad produiti [].
78
Kako se reimski idejni temelj o ouvanju narodnog i dravnog jedinstva u bi-
ti podudarao s politiko-nacionalnim shvaanjima prvaka srpske stranake oporbe,
njihove dodire i pregovore s hrvatskom oporbom oko HSS-a i SDK-a, koji su zae-
ti odmah nakon proglaenja diktature, obiljeavala su temeljna politiko-nacionalna
razmimoilaenja oko naina i oblika dravno-pravnog preureenja, te su se ograni-
avala na zajedniki zahtjev za povratak na ustavnost i istinski parlamentarizam. Iz-
van ovih oporbenih sredita stajali su JMO i SLS, koji su se pridruili ostaloj oporbi
u rujnu 1930. nakon izlaska Antona Koroca iz diktatorske vlade.
79
Reim je, nasuprot ostacima srpskih stranaka i JMO-a, u SDK-u vrlo brzo prepoz-
nao jedinu istinsku oporbu politiko-nacionalnom temelju diktature, pa je u cilju
zastraivanja pokrenuo represiju prema njegovim najistaknutijim prvacima. Prvo je u
svibnju 1929. u Beogradu uhien voa SDS-a Svetozar Pribievi, koji je bez sudske
odluke upuen u internaciju u selo Brus u unutranjosti Srbije. Tamo je boravio sve
do lipnja 1931. kada mu je odobren odlazak iz zemlje.
80
U prosincu 1929. u Zagre-
77
T. STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarskog reima, 89.
78
Vladimir OROVI, Politike prilike u Bosni i Hercegovini, Beograd, 1939., 67.
79
T. STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarskog reima, 84.
80
LJ. BOBAN, Svetozar Pribievi u opoziciji (19281936), Zagreb, 1973., 64.
29
bu je uhien i voa HSS-a Vladko Maek koji je doveden u vezu sa skupinom od-
govornom za postavljanje paklenih strojeva i pokuajem ruenja mosta kojim je tre-
bao proi vlak s poklonstvenom deputacijom koja je pohodila kralja Aleksandra u
Beogradu. Maek je u travnju 1930. izveden pred Dravni sud za zatitu drave, ko-
ji ga je proglasio nedunim po svim tokama optunice.
81
Vodstvo JMO-a trebalo se u takvim okolnostima odluiti izmeu samostalne po-
litike akcije, ue suradnje s beogradskim oporbenim prvacima ili pristupanja hrvat-
skoj dravno-pravnoj oporbi u Zagrebu, koja se ve na poetku diktature nala na
udaru reimske represije. Prosuujui da e prvaci starih srpskih politikih stranaka,
koji su i dalje odravali vezu s dvorom, initi okosnicu vlasti u sluaju obnove po-
litiko-stranakog ivota, vodstvo JMO-a donosi odluku o uoj suradnji sa srpskom
oporbom, dok se odnosi sa Zagrebom i SDK-om razvijaju tek preko pojedinanih
dodira s vodstvom HSS-a i njegovim predstavnicima u Sarajevu okupljenim oko Jur-
ja uteja. Ua suradnja s beogradskim prvacima oporbe trebala je zajamiti povratak
utjecaja JMO-a u sluaju politikih promjena i onemoguiti svaku pogodbu koja bi
se temeljila na podjeli BiH. U tom smislu, vodstvo JMO-a je temeljem vlastitog ogra-
nienog utjecaja naelno podravalo obje oporbene koncepcije, hrvatsku dravno-
pravnu, u smislu povratka na 1918. i oblikovanja novog ustavno-pravnog rjeenja,
pod uvjetom da BiH dobije poloaj autonomne jedinice, i srpsku prema kojoj bi se
prvo obnovio parlamentarni ivot i povratio izgubljeni utjecaj u vladi, a tek potom
pregovaralo o dravnom preureenju. Kako bi se intenzivnije utjecalo na dranje
srpske oporbe, poetkom 1930. lan ueg vodstva JMO-a efkija Behmen seli se u
Beograd gdje otvara odvjetniku pisarnicu i sudjeluje na oporbenim sastancima, te
o tome redovito izvjeuje Spahu u Sarajevu.
U prvoj fazi diktature, do donoenja ustava u rujnu 1931. te raspisivanja skup-
tinskih izbora, djelovanje cjelokupne oporbe je neznatno i ogranieno na iekiva-
nje kraljeve odluke o kraju diktatorske vladavine. Zato je i vodstvo JMO-a odbijalo
sve pokuaje reima da istaknutije pristae pridobije za poloaje na niim razinama
vlasti. U tom cilju, za lanove banskih vijea Drinske, Vrbaske i Primorske banovi-
ne, kao tijela koja su trebala stvoriti dojam o obnovi samouprave, u srpnju 1930.
postavljeno je i nekoliko mjesnih prvaka JMO-a koji su zanemarili odluku strana-
kog vodstva i prihvatili imenovanja.
82
Meu imenovanim posebnim dekretom pred-
sjednika vlade ivkovia naao se i brat Mehmeda Spahe, Fehim Spaho, ali koji je
prema odluci vodstva JMO-a odbio stupiti na dunost banskog vijenika Drinske ba-
novine.
83
Preokret u dotadanjem dranju oporbe nastupa tek nakon donoenja kra-
ljeva oktroiranog ustava u rujnu 1931., ime je obnovom ogranienog parlamenta-
rizma, a zatim stvaranjem vladine stranke, naputeno neustavno razdoblje kraljeva
apsolutizma. Takav politiki razvitak oznaio je i slom dotadanjih oporbenih pogle-
da na diktaturu kao privremeno rjeenje, te otvorio problem usklaivanja zajedni-
81
LJ. BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stranke 19291941. Iz povijesti hrvatskog pitanja, sv.
1, 50-51.
82
Postavljenje banskih vijea, Jugoslavenski list, 4. VII. 1930.; Ban g. Popovi predao je na sveanom
skupu dekrete lanovima banskog vijea, Jugoslovenska pota, 28. VII. 1930.
83
30
kog stajalita o skuptinskim izborima raspisanim na temelju restriktivnog izbornog
zakona koji je onemoguavao postavljanje stranakih lista.
U kolovozu 1931., uoi kraljeve objave ustava, efkija Behmen je iz Beograda
javljao stranakim pristaama u BiH o skorom raspisivanju izbora, te da je blok Da-
vidovi, Aca Stanojevi, Pribievi, Spaho, Maek gotova stvar.
84
Unato takvom
oekivanju, unutar oporbe dolazi do novih podjela, jer je beogradsko oporbeno sre-
dite nakon objave izbornog zakona zagovaralo izbornu apstinenciju, dok je Maek
u poetku ostavljao mogunost izlaska na izbore i suprotstavljanja SDK-a ili ireg
oporbenog bloka vladinim kandidatima.
85
Na kraju je prevladalo stajalite o neizlas-
ku na izbore, ali su propali i pokuaji sastavljanja zajednike oporbene izjave o ap-
stinenciji i osudi postupaka reima. Krajem rujna 1931. pojavila se oporbena dekla-
racija pod naslovom Naim prijateljima koju su, bez Vladka Maeka, potpisali Aca
Stanojevi u ime NRS-a, Anton Koroec u ime SLS-a, Ljuba Davidovi u ime DS-a,
Jovan Jovanovi u ime Saveza zemljoradnika i Mehmed Spaho u ime JMO-a. U de-
klaraciji, u kojoj je izbjegnuta otrija kritika reima, istie se da je nedemokratski zna-
aj diktature ostao nepromijenjen i poslije donoenja ustava kraljevim dekretom, bez
ustavotvorne skuptine, pa se na izborima ne mogu iskazati prave elje i pravo ras-
poloenje naroda. Njezini potpisnici zato ne e sudjelovati na izborima, a jednako
e postupiti i SDK na elu s Maekom, ali iz razloga koje e objasniti. Mehmed Spa-
ho je zbog potpisa na oporbenoj izjavi u listopadu 1931. pozvan u sarajevsku poli-
ciju gdje je trebao objasniti svoje politiko dranje. Potvrdio je potpis, ali je naveo
da nije sudjelovao u sastavljanju izjave u Beogradu, nego je samo prihvatio njezin
sadraj, ali tek kada mu je u Sarajevo deklaraciju donio Mia Trifunovi, jedan od
prvaka NRS-a. Ustvrdio je i da oporbena izjava nije bila namijenjena javnosti nego
samo uem stranakom vodstvu te da je bez njegova odobrenja irena u obliku let-
ka. Policija je o tome sastavila zapisnik, ali protiv Spahe nije pokrenula postupak.
86
Spahino ime nalo se i na kominikeu efova opozicije, na kojem su stajali i pot-
pisi Vladka Maeka i Svetozara Pribievia, a koji je takoer neposredno prije izbo-
ra dijeljen kao letak. U toj izjavi, za koju nije jasno jesu li je uistinu potpisali opor-
beni stranaki prvaci, ili je nastala u krugu njihovih mjesnih pristaa, otrije se nego
u Pismu prijateljima osuuju izborni pritisci i dranje kotarskih naelnika koji su
prikupljali potpise za vladine kandidate, te se isticalo da postupci reima ne e po-
luiti uspjeh jer narod nee izai na biralita.
87
Osim formalnog pristajanja uz opor-
bene izjave, vodstvo JMO-a nije povelo posebnu akciju s ciljem pozivanja musliman-
skih biraa u BiH na izbornu apstinenciju. Uoi izbora pojavio se i navodni Spahin
poziv muslimanima da izau na biralita, a koji su potom primali mjesni prvaci
JMO-a. Kako su pozivi stizali i lanovima JMO-a u Sarajevu, koje je Spaho svako-
dnevno susretao, ali i iz dotadanjeg dranja stranakog vodstva, moglo se zakljui-
ti da je rije o lanom pozivu i pokuaju vlasti da izazovu pomutnju meu musli-
84
ABH, KBUDB, Pov. D.Z.. 2408/1931.
85
LJ. BOBAN, Maek i politika Hrvatske seljake stranke, sv. 1, 59.
86
87
31
manskim biraima, te osiguraju njihov izlazak na izbore. Pisma slinog sadraja, i s
istim ciljem, dobivale su i pristae NRS-a i DS-a, a u kojima su ih stranaki prvaci ta-
koer pozivali da na izborima glasuju sa kandidate koji su prije 1929. pripadali nji-
hovim strankama.
88
U navodnoj Spahinoj poruci pozivalo se muslimane da izau na izbore za taj
kooja beogradski parlament, jer glasali mi muslimani, ili ne glasali, isti e posla-
nici biti izabrani. Ako vladina lista ne dobije dovoljan broj glasova, Beograd i dik-
tatorska tampa svalie svu krivnju na nas muslimane, da smo mi oni, koji neemo
da spasavamo dravu, da nismo uz Kralja, da se zbog nas ne moe nai zajam u
inostranstvu itd. Kako bi se to onemoguilo, muslimani trebaju pristupiti izborima
ime bi se pokazalo da smo i mi na kraju krajeva za ovu dravu i za Kralja i ako
smo protiv Diktature. Muslimanski izlazak na izbore bio bi samo privremeno rjee-
nje jer dananji reim [] ne moe dugo trajati i mi emo priekati jo nekoliko
mjeseci, pa emo opet uzeti vodstvo u svoje ruke.
89
Na skuptinskim izborima u studenome 1931. nije zabiljeena znaajnija musli-
manska apstinencija, poput one u Savskoj i Primorskoj banovini, a pojedini prvaci
JMO-a nastupali su meu biraima u skladu s navodnom Spahinom porukom, kako
bi onemoguili ulazak u Narodnu skuptinu stranakih disidenata i ostalih muslima-
na na vladinoj listi. Tako su vlasti na podruju Bosanskog amca zabiljeile boravak
bivih zastupnika JMO-a Huseina umavia i Mahmuda Behmena te Spahina roa-
ka i tajnika Mehmeda ahinagia, koji su mjesne stranake pristae pozivali da, a-
ko e ii na izbore, biraju srpske kandidate umjesto muslimana stranakih diside-
nata.
90
U skladu s takvom taktikom, pristae JMO-a agitirale su na podruju ajnia
za izbor Duana Jeftanovia, sarajevskog dogradonaelnika i zeta Milana Srkia, na-
suprot drugog vladinog kandidata, potpredsjednika drutva Gajret Huseina Kadia,
koji je ipak uspio dobiti veinu glasova.
91
Slino je zabiljeeno u Visokom i Zenici,
izbornim kotarevima s apsolutnom veinom muslimanskih biraa, gdje su na izbo-
rima poraeni gradonaelnici i disidenti JMO-a Safvet eevi i Ahmed Mutapi. Pa-
sivno dranje vodstva JMO-a, obiljeeno nezamjeranjem vlastima, dokazuje i inje-
nica da je Spahi u studenome 1931., neposredno poslije izbora, u Beogradu izdana
diplomatska putovnica kako bi sa skupinom pristaa, te zajedno s reimu odanim
prvacima Islamske vjerske zajednice, sudjelovao na Sveislamskom kongresu u Jeru-
zalemu.
92
Reim je na pojaano djelovanje zabranjenih stranaka odgovorio vlastitom izbor-
nom propagandom, kojom se u zemlji i inozemstvu trebalo suzbiti odjeke oporbe-
nih prigovora. U rujnu 1931. vladin Centralni presbiro izdao je predizbornu okru-
nicu za novinstvo s naputcima za pobijanje lanih i tendencioznih vesti. Novinstvo
je trebalo nijekati postojanje oporbenog bloka uz obrazloenje da u dananjem re-
88
89
90
91
ABH, KBUDB, Pov. D.Z. 1955/1932.
92
ABH, KBUDB Pov. D.Z. 3055/1931.
32
imu sudjeluju svi najistaknutiji prvaci zabranjenih stranaka, osim SLS-a i JMO-a. Pri-
govore zbog izostanka iz vlade predstavnika ovih stranaka trebalo je pobijati navo-
dima o njihovu pokrajinskom i vjerskom obiljeju:
Prirodno je da je dananji reim uperen [] protiv Dr. Koroca i Dr.
Spaha i njihovih partija. [] Stranka g. Spaha predstavljala je u Jugo-
slaviji, a predstavljala bi u svim kulturnim dravama, anahronizam.
Ona je predstavljala one alosne ostatke srednjovekovnog turskog jar-
ma i feudalizma, ugnjetavanje i iskoritavanje. Dananji Ustav koji je
nadahnut demokratskim principima nije mogao dozvoliti dalji ivot
takvim strankama. Ali on isto tako nije mogao, i pored najbolje volje,
da ostvari potpune demokratske slobode koje su, do 6. januara, sa
partijama kao to su partije Dr. Koroca i Dr. Spaha, potpuno onemo-
guavale konsolidaciju dravnog jedinstva. 6. januar naneo je smrtni
udarac tim partijama koje su ivele od raspaljivanja verskih i pokra-
jinskih mrnji, kao i od zatucavanja niih slojeva drutvenih.
93
Sarajevske punktacije
Jugoslavenske muslimanske organizacije
Nakon skuptinskih i senatskih izbora, od poetka 1932. zapoinje intenzivnija ob-
nova politikog ivota, obiljeena poetkom ustrojavanja vladine stranke ali i jaa-
njem napora vodstva oporbenih stranaka da onemogue daljnje osipanje vlastitih
pristaa i iznova oblikuju zajedniko politiko stajalite prema diktaturi. Vodstvo
JMO-a ponovno se ukljuuje u redovite susrete prvaka srpske oporbe u kojoj se jav-
ljaju i planovi o odvojenim pregovorima s dvorom o sastavljanju nove vlade u koju
bi uli i predstavnici zabranjenih stranaka.
94
Spaho u vie navrata posjeuje oporbe-
ne prvake u Beogradu, a s najuim stranakim vodstvom prvi put nakon 1929. obi-
lazi pristae izvan Sarajeva kako bi usporili pristupanje muslimana vladinoj stranci,
ali i s ciljem njihove politike orijentacije uoi oekivanih novih skuptinskih izbo-
ra i politikih promjena. Tako su tijekom kolovoza i rujna 1932. obilazili pristae u
istonoj Bosni i dijelovima Hercegovine, to su vlasti redovito biljeile, ali nisu sprje-
avale. Spahini susreti s pristaama i mjesnim stranakim prvacima odvijali su se uvi-
jek prema istom obrascu. U pojedina mjesta dolazili su u vrijeme trgovakih sajme-
nih dana ili tjedne glavne molitve u damijama, kada se okupljao vei broj seljaka
iz okolnih sela potaknutih i vijestima o dolasku vodstva JMO-a iz Sarajeva.
95
S dru-
ge strane, efkija Behmen obilazio je kao Spahin izaslanik u Beogradu jo u svibnju
1932. zajedno s prvacima srpske politike oporbe unutranjost Srbije, gdje su usta-
novili da se ceo narod svuda usprkos ikana nalazi oduevljeno i verno na strani
opozicije.
96
93
Arhiv Jugoslavije, Beograd, Centralni presbiro Predsednitva ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije
(dalje: CPB), 1-312., bez nadnevka.
94
95
96
33
Vodstvo JMO-a je u svibnju 1932. iskoristilo i dolazak turskoga nogometnog klu-
ba Beikta u Sarajevo kako bi se po prvi put u diktaturi zajedniki pojavili u jav-
nosti. Za tursko izaslanstvo, uz dozvolu vlasti, prireeno je primanje u sarajevsko-
me muslimanskome potpornom drutvu El-Kamer u kojem su se okupljale pristae
JMO-a. Vlasti iz obzira prema Turskoj, s kojom je Kraljevina Jugoslavija odravala
prijateljske odnose, nisu onemoguile javno nastupanje prvaka JMO-a, koji su poz-
dravljeni od navijaa posjetili nogometnu utakmicu izmeu Beiktaa i sarajevske
srpske Slavije. Na utakmici se naao i Mehmed Spaho, koji prema policijskom izvje-
u do sada nije nikada poseivao utakmice, te je ovom posetom hteo pokazati Mus-
limanima svoju novu panislamsku orijentaciju.
97
Prije toga, jo poetkom 1932., u
sklopu pojaane stranake djelatnosti, nekolicina preostalih pristaa JMO-a u sara-
jevskom opinskom vijeu predala su ostavke, pa je opinska uprava u cijelosti po-
punjena muslimanskim pristaama diktature.
98
U prosincu 1932. estorica lanova
JMO-a naputaju i sarajevsku Trgovaku i obrtniku komoru, meu kojima i bivi
gradonaelnik Edhem Biaki, te lan ueg stranakog vodstva Uzeir Hadihasano-
vi.
99
Pristae JMO-a su u svibnju i studenome 1932. pokuale u Sarajevu utemeljiti
portske klubove Bosanac i Tigris, ali su vlasti odbile odobriti klupska pravila jer
su veina osnivaa pristae bive J.M.O. te su u politikom pogledu nepouzdani, pa
iako je u pravilima svrha kluba njegovanje porta postoji sumnja, da bi klub
mogao imati prikrivene ciljeve.
100
U pozadini openitog oivljavanja oporbene djelatnosti, to je u Sarajevu slijedi-
lo i vodstvo JMO-a, bilo je oekivanje skorih politikih promjena nakon odlaska iv-
kovia u travnju 1932. i imenovanja vlade Vojislava Marinkovia, disidenta DS-a. U
oporbenim krugovima u Beogradu to je shvaeno kao uvod u skoro naputanje dik-
tature i raspisivanje novih izbora, ili sastavljanje nove vlade u koju bi ula i oporba,
ali bez predstavnika SDK-a. Glasine o takvom razvitku stigle su i do vodstva HSS-a
u Zagrebu, o emu ga je izvjeivao Juraj utej, koji je odravao veze s prvacima
JMO-a u Sarajevu. Prema utejevim obavijestima Anti Trumbiu iz travnja 1932., JMO
je oekivao skoru kraljevu odluku o novoj vladi sastavljenoj od predstavnika opor-
be koja bi uzela dobrohotan stav prema Hrvatima i obnovila politiko-stranaki i-
vot. Time je vodstvo JMO-a opravdavalo i svoju suzdranost prema oporbi u Zagre-
bu, te pojaanu suradnju sa srpskim strankama, a kako bi se osigurao udio u vlasti
u sluaju politikih promjena. Prema Spahinoj izjavi uteju, u JMO-u uvijek nagla-
avaju da su oni u dui sa Hrvatima, ali da je njima najtee [] da su oni najvie
pretrpili, da su najvie izloeni, pa da ih se mora razumjet [].
101
Vodstvo JMO-a je u diktaturi bez kolebanja prihvaalo suradnju s prvacima srp-
skih oporbenih stranka, koja nije imala dravno-pravnu i politiko-nacionalnu poza-
97
ABH, KBUDB, Pov. D.Z., 862/1932.
98
99
G. Berkovi naputa pretsjedniko mjesto komore. Ostavka estorice lanova komore, Jugoslovenska
pota, 14. XII. 1932.
100
101
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: AHAZU), Ostavtina Ante Trumbia (dalje:
OAT), Osobne biljeke (dalje: OB), 2. IV. 1932.
34
dinu nego se ograniavala na zajedniki zahtjev za povratak na istinski parlamenta-
rizam. Temelj za takvo dranje bilo je uvjerenje da e glavne srpske stranke imati
kljunu ulogu u vlasti kada se obnovi politiko-stranaki ivot, a u sluaju dravnog
preureenja, kao nositeljice naela o narodnom i dravnom jedinstvu, i presudan
utjecaj na mogunost ostvarenja stranakog programa o pokrajinskoj autonomiji
BiH. S druge strane, odnosi s HSS-om bili su narueni i optereeni nepovjerenjem
jo iz parlamentarnog razdoblja prije 1929. kada je Stjepan Radi u nekoliko navra-
ta od 1923. svoju stranaku akciju bez veih uspjeha pokuavao proiriti i meu
muslimanima u BiH. Suparnitvo s JMO-om, koje je proisteklo iz tog pokuaja, do-
datno je produbljeno nejasnim dranjem HSS-a u vezi poloaja BiH, koje se kretalo
od zahtjeva za njezino prikljuenje hrvatskoj dravno-pravnoj jedinici putem plebis-
cita, preko zagovaranja njezine upravno-politike posebnosti, do ostavljanja mogu-
nosti za diobu izmeu Srba i Hrvata. Tome se prilagoavalo i nepostojano Radie-
vo dranje prema muslimanima, za koje je ponekad tvrdio da su sastavni dio hrvat-
skog naroda, a zatim ih pozivao da se odrede kao Hrvati ili Srbi, napuste JMO te
pristupe HSS-u ili radikalima, a to se u osnovi podudaralo i s politiko-nacionalnim
stajalitima Milana Srkia.
102
Odnosi su posebice zaotreni nakon 1927. i ulaska
HSS-a u ui savez sa SDS-om u obliku SDK-a, koji je uoi diktature stajao u nepo-
mirljivoj oporbi prema svim vladama u kojima je sudjelovao JMO. Maek je strana-
ku polemiku s vodstvom JMO-a nastavio i neposredno nakon uvoenja diktature ka-
da je javnosti objasnio svoj prijedlog dravnog preureenja koji je u sijenju 1929.
zagovarao na dvorskim konzultacijama:
Upozoren sam, da je dr Hrasnica da opravda to to je odbio moj pri-
jedlog za preureenje drave, izjavio da je prijedlog odbio zato to on
ide za diobom Bosne. Izjavljujem ovime, to je uostalom svakom ov-
jeku jasno, da moj prijedlog ide za uspostavom Bosne i Hercegovine
onako, kako je bila prije podjele na oblasti. Da je zato Hrasnica moj
prijedlog, za koji da je i u dui i on, odbio jednostavno iz proste ku-
kavtine. Ako kada doe do diobe Bosne, imat e to bosanski musli-
mani da samo zahvale kukavikoj politici dr. Hrasnice i drugova.
103
Koncept podjele BiH u sklopu dogovornog rjeenja hrvatskog pitanja u okviru
Kraljevine Jugoslavije, putem pregovora s dvorom i srpskim politikim predstavnici-
ma, nakon 1929. imao je najsnanijeg zagovornika u sarajevskom prvaku HSS-a Jur-
ju uteju. Poslije pristupanja diktaturi hercegovakog prvaka HSS-a Nikole Precce,
koji je odravao bliske veze s JMO-om, utej je postao vodei stranaki predstavnik
u BiH, s izrazitim utjecajem na Maeka openito neupuenog u tamonje politiko-
nacionalne prilike. Njegova politika shvaanja o BiH i muslimanima odredila su i
dranje vodstva JMO-a prema HSS-a u diktaturi, a koje je bilo obiljeeno izrazitim
nepovjerenjem. Upravo pod dojmom loih odnosa sa utejom u Sarajevu, Spaho je
nakon 1929. izbjegavao susrete s Maekom, ve je kao izaslanike u Zagreb slao ef-
102
O proturjenom Radievu dranju prema JMO-u: A. PURIVATRA, Jugoslavenska muslimanska organi-
zacija, 194-195. i 234-235.
103
Dr Maek napao Hrasnicu, Jugoslavenski list, 9. I. 1929.
35
kiju Behmena i Halida Hrasnicu, koji su trebali ustanoviti politiko dranje HSS-a
prema diktaturi. Behmen je u svibnju 1932. posjetio Maeka, kada se u beogradskoj
oporbi oekivao dogovor s kraljem o novoj vladi koju bi sastavili oporbeni predstav-
nici. Na Behmenov upit o stajalitu HSS-a prema podjeli BiH Maek je, prema Trum-
bievim biljekama, odgovorio da e krivicu za takvo rjeenje snositi muslimani, jer
uvijek surauju sa srpskim strankama:
Ako u najzadnje dodje do toga da se bude Bosna dijelila, vi e te bi-
ti tomu krivi i nosit ete odgovornost zbog ove vae politike. Vi na-
ma uvijek pripovijedate privatno, da ste u dui s nama, ali faktino i
javno obrnuto uvate se nas kao kuge i tjerate beogradsku politiku
[]. Bosanski Hrvati hoe sa Hrvatskom i nita drugo, oni nee ni da
uju za kakvu autonomiju. Oni dre svi sa Zagrebom. Pa ta traite
od nas; ne moemo ii za vama, koji se nas uvate kao kuge i po-
maete Beogradu protiv nas direktno i indirektno, a da odbijemo ta-
monje Hrvate, koji do posljednjeg ovjeka dre s nama i do kraja.
Ukratko na je program ovaj: Mi traimo Bosnu-Hercegovinu za Hr-
vatsku na temelju hrvatske veine Katolici i Muslimani ako se
to ne bi moglo postii, mogli [bi] putem kompromisa pristati na to da
B-H. u cjelini ostane i dobije autonomiju.
104
Na takve Maekove prigovore, Spaho je odgovarao da JMO trai da se Srbijan-
ci moraju svakako sporazumit sa Hrvatima, da se Hrvate mora zadovoljit, a da on i
njegovi primaju unaprijed svaki sporazum na koji pristanu Hrvati, jedino uz uvjet us-
postave integriteta Bosne-Hercegovine.
105
U kolovozu 1932. u BiH boravio je i Ivo
Pilar, koji je nakon susreta sa Spahom izvijestio Trumbia o razmimoilaenjima u sa-
rajevskim hrvatskim politikim krugovima upravo oko pitanja podjele BiH. Prema
Pilaru, JMO je traio bezuvjetno da se povrati integritet Bosne-Hercegovine, a ako
bi se Kraljevina Jugoslavija raspala, oni bi bili za to da Bosna-Hercegovina pripad-
ne Hrvatskoj, ali i u tom sluaju traili bi da [] integralna dobije autonomiju. U Sa-
rajevu je primijetio i suparnitvo izmeu Jurja uteja i Nikole Mandia, sarajevskog
odvjetnika i hrvatskog politiara iz austro-ugarskog vremena, a oko kojeg se okup-
ljala oporba HSS-u. Sukob se razvio i zato to je utej za cijepanje Bosne, Mandi
za integritet, jer da cijepanje znai guranje Muslimana k Beogradu.
106
Trumbia je o prilikama u Bosni i Hercegovini i odnosu izmeu uteja i vodstva
JMO-a u sijenju 1935. u Zagrebu izvijestio i Ademaga Mei, koji je u diktaturi po-
vremeno posjeivao Mehmeda Spahu. Prema Meievu tumaenju, u sluaju opstan-
ka Jugoslavije svi Muslimani [] stoje na stanovitu da B.[osna]-H.[ercegovina] u cje-
lini ima biti jedna cjelina, bilo administrativna, bilo dravo-pravna, jer samo tada
Musl.[imani] imadu vanost. Ako bi se plebiscitom odluivalo o Bosni i Hercegovi-
ni, Mei je bio uvjeren da bi svi Musl.[imani] glasali za Hrvatsku. Trumbia je upo-
zorio i na nepovjerenje JMO-a prema uteju, a Spaho se Meiu poalio jer u Sara-
104
AHAZU, OAT, OB, 22. V. 1932.
105
AHAZU, OAT, OB, 1. VIII. 1932.
106
AHAZU, OAT, OB, 4. IX. 1932.
36
jevu nema Maek svoga ovjeka s kojim bi mogao povjerljivo razgovarati. Trumbi
je nakon razgovora s Ademagom Meiem o uteju, koga je Spaho sumnjiio i da u
tajnosti odrava veze sa Srkiem i sarajevskom policijom, zakljuio:
A to se tie B.[osne]-H.[ercegovine] utej stoji na stanovitu, da se sa
Musl.[imanima] ne moe nita, oni su Turci po vjeri, a jednako ne vo-
le kat.[olike] i pravos[lavne] pae manje prve radi prozelitizma. Stoga
nagodit se sa Srbima pa dijelit Bosnu. (Maek je ve spominjao liniju
na Travnik!) O ovome vidi se traga i kod Maka.
107
Svi ti dodiri izmeu JMO-a i Maeka od poetka 1932. odvijaju se u sklopu po-
jaanog oporbenog djelovanja pokrenutog oekivanjem politikih promjena. Zajed-
niki oporbeni politiki nastup na kraju je izostao zbog suprotstavljenih dravno-
pravnih gledita, ali i suparnitva unutar vodstava glavnih srpskih oporbenih strana-
ka. Imenovanja prve i druge vlade Milana Srkia, u lipnju i studenome 1932., po-
kazala su da dvor jo uvijek nije bio spreman na koncesije prema oekivanju srp-
skih oporbenih stranaka, te da e nastaviti s dotadanjom politikom iskljuivog os-
lonca na najodanije pristae diktature i vladinu Jugoslavensku radikalno-seljaku de-
mokraciju.
108
Takav razvitak doveo je do preokreta u dotadanjem dranju vodstva SDK-a, ko-
je naputa politiku pasivnog iekivanja i u studenome 1932. objavljuje prvu politi-
ku izjavu nakon uvoenja diktature, kasnije nazvanu Zagrebake punktacije. U njoj
se, osim zahtjeva za obnovom parlamentarizma i naputanjem diktature, koji su bi-
li bliski i srpskoj oporbi reimu, naglaavala srbijanska hegemonija, koja se ve od
poetka nametnula Hrvatskoj i svim naim zemljama uope, s ove strane Drine, Sa-
ve i Dunava []. Zato se u izjavi poziva na povratak na 1918. i novo ureenje dr-
avne zajednice, koja e biti asocijacija interesa, osnovana na slobodnoj volji njenih
lanova []. Potpisnici u poetku nisu namjeravali rezoluciju objaviti u javnosti, ve
su je irili u uem krugu pristaa. Vijesti o rezoluciji najprije su se pojavile u stranom
tisku, a domaoj javnosti ostala je nepoznata sve do kraja studenoga 1932. kada je
vladin Centralni presbiro naloio novinstvu objavljivanje punktacija, sastavljajui pri-
tom i naputke za njihovo pobijanje. Pojava Zagrebakih punktacija dovela je do ni-
za pojedinanih izjava o politikom stanju koje odvojeno objavljuju ostale oporbe-
ne skupine, to je dodatno potvrivalo nemogunost njihova zajednikog politikog
nastupa. Prvo se krajem prosinca 1932. pojavila rezolucija malobrojne srpske Repu-
blikanske stranke, kojom se prihvaa sadraj Zagrebakih punktacija. Zatim su ob-
javljene Novosadska rezolucija autonomistike vojvoanske oporbe sa zahtjevom da
Vojvodina u sklopu budueg preureenja ima jednak poloaj kao i ostale pokrajine,
te autonomistika izjava prvaka Crnogorske federalistike stranke Sekule Drljevia.
109
107
AHAZU, OAT, OB, 9. II. 1935.
108
109
O Zagrebakim punktacijama i njihovu politikom odjeku: LJ. BOBAN, Zagrebake punktacije, Isto-
rija XX veka, ZR, IV, Beograd, 1962., 310-366.; ISTI, Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija,
asopis za suvremenu povijest, 3/1971, br. 1, 153-209.
37
Na poetku sijenja 1933. pojavila se i rezolucija SLS-a, nazivana i Koroeve punk-
tacije, u kojoj se za Sloveniju trai poloaj autonomne jedinice.
110
Pojava Zagrebakih i Ljubljanskih punktacija zatekla je vodstvo JMO-a, do tada
usmjereno na izbjegavanje samostalnih politikih izjava, a posebice onih s dravno-
pravnom pozadinom, ime bi se otvorio sukob s dvorom, izloilo dravnoj represi-
ji i dovelo u pitanje prieljkivano sudjelovanje u vladi s ostalim prvacima srpske
oporbe. Odmah nakon donoenja Zagrebakih punktacija u SDK-u je zakljueno da
se za njihova naela pridobije i vodstvo JMO-a.
111
Spaho je s Korocem u prosincu
1932. sudjelovao u razgovorima s prvacima srpske oporbe radi postizanja dogovora
o zajednikom stajalitu prema Zagrebakim punktacijama, a koji su zavrili neus-
pjehom zbog nemogunosti usuglaavanja oko naela dravnog preureenja.
112
Ob-
java Koroevih punktacija u javnosti je shvaena kao razbijanje dotadanjeg opor-
benog bloka, koji su izvorno inile tri srpske oporbene stranke, radikali, demokrati
i zemljoradnici, a kojem su se pridruili JMO i SLS. Prema izvjeu bana Drinske ba-
novine koje je u prosincu 1932. upueno predsjedniku vlade Milanu Srkiu, dio
vodstva JMO-a nastojao je da utie na Dr. Mehmeda Spahu da se i on prikljui [za-
grebakoj] rezoluciji i da je naknadno potpie.
113
Time bi se i otklonili raniji Mae-
kovi prigovori JMO-u zbog suradnje sa srpskom oporbom nasuprot HSS-a.
U Zagrebu su krugovi oko Maeka Spahino i Koroevo neoglaavanje u vezi
punktacija protumaili kao poruku odobravanja samo to u ovoj uzbuenosti u
Beogradu, nee iz taktike da se izlau, ali ve po tome to ne prigovaraju, znak je
da [punktacije] primaju.
114
Trumbi je zato zakljuio da privatno ko ima prilike tre-
balo [bi] da njih i njihove obrauje koliko moe.
115
S tim u vezi je i dolazak u Sara-
jevo skupine muslimanskih studenata sa Zagrebakog sveuilita, nezadovoljnih
Spahinom kolebljivou, a koji su se priklanjali zametcima hrvatske nacionalistike
oporbe na sveuilitu. Meu njima je bio i Muhamed Pilav iz Foe, koji je nakon
atentata na kralja Aleksandra napustio zemlju i pridruio se ustakoj organizaciji u
Italiji. Pilav je poslije objave Zagrebakih punktacija sa skupinom muslimanskih stu-
denata posjetio Spahu u Sarajevu sa zahtjevom da JMO odlunije istupi protiv dik-
tature. O susretu sa Spahom i prvacima JMO-a kasnije je zabiljeio:
Spaho nas je primio u kancelariji Mahmuda Behmena, koji je bio na-
rodni zastupnik. Doao je tu i gradonaelnik Biaki. Rekosmo Spa-
hi kako se i mi prikljuujemo kritikama na reim. Ja kaem: U Zagre-
bu se pitaju, i mi se pitamo, zato Vi utite. Doli smo Vas zamoliti da
i Vi stavite svoj potpis na punktacije. Spaho e na to: E, moj sinko,
lako je onima u Zagrebu, oni to piu i potpisuju zajedno sa svojim
110
Jure GAPARI, Ljubljanske punktacije, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 38, Zagreb 2006., 243-
257.; LJ. BOBAN, Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija, 186-187.
111
AHAZU, OAT, OB, 4. XII. 1932.
112
T. STOJKOV, Opozicija u vreme estojanuarske diktature, 225.
113
114
LJ. BOBAN, Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija, 178.
115
AHAZU, OAT, OB, 4. i 13. XII. 1932.
38
prijateljima Srbima, lako je onima u Sloveniji, oni su jedinstveni; u
Beogradu to potpisuju Davidovi, Trifunovi i kompanija oni su
Srbi. A mi smo u Sarajevu pomijeani s onima koji su kumovali u stva-
ranju estojanuarske diktature, to su nosioci ovoga reima. Eno Mila-
na Srkia kraljev najvei prijatelj, ulazi kralju bez najave. Ovi Sr-
bi ovdje jedva ekaju da nas uhvate na nianu. Mi treba da utimo i
ekamo da se ovo stanje promijeni. Pa se okrene meni: A kako ti to
zamilja? Ja kaem: Treba se odvojiti od Bizanta jednom zauvijek.
Granica je na Drini, i toga se valja drati. Nikad mi s njima u zajed-
nitvu sree neemo imati. Spaho me pogleda iskosa: Moj sinko, vi-
dim ja, pun si energije i idealizma. Ali kad ti bude tvoja Foa na gra-
nici, onda e ona biti na klaonici! Tebe e i tvoga druga zaklati, i pri-
je e za to saznati i to slaviti oni u Beogradu i Crnoj Gori nego mi u
Sarajevu. Moramo trpjeti i ekati promjenu koju e vrijeme donijeti.
116
Spaho je oekivao dogovor oko zajednike oporbene izjave kojom bi se i srp-
ske stranke izjasnile o Zagrebakim punktacijama, ali je pojava Koroeve odvojene
izjave dovela do preokreta i u dranju JMO-a. Neovisno o srpskoj oporbi, s kojom
je JMO do tada usklaivao djelovanje, pristupilo se sastavljanju vlastite politiko-stra-
nake izjave. Rezolucija JMO-a sastavljena je krajem sijenja 1933., za vrijeme rama-
zana, u kui Vejsila Biakia, a kako je po Sarajevu dijeljena za Bajram, u javnosti
je oznaavana i nazivima Bajramske, Spahine ili Sarajevske punktacije.
117
Njima je
vodstvo JMO-a prvi put u diktaturi izloilo vlastito stajalite o politikom stanju i
postavilo zahtjeve vezane uz poloaj BiH u sklopu dravnog preureenja. Rezoluci-
ja JMO-a u cijelosti glasi:
Predstavnici Jugoslavenske Muslimanske Organizacije kao jedini legitim-
ni predstavnici Muslimana Bosne i Hercegovine, kojima je na svim iole
normalnim izborima poklanjano potpuno povjerenje, pretresavi politi-
ku, privrednu, financijsku i socijalnu situaciju u cijeloj dravi, a naroito
u Bosni i Hercegovini, doli su do ovih zakljuaka:
1/ Narodu kao jedinom izvoru sve vlasti i osovini cjelokupne drav-
ne organizacije treba da se priznaju i dadu sva ona prava, koja proizlaze
iz toga njegova poloaja u javnom ivotu. To je mogue samo u punoj
demokraciji, provedenoj u svim njenim konzekvencijama u cjelokupnom
narodnom i dravnom ivotu. Ova misao demokracije bila je osnovno na-
elo, na kojemu se imala izgraditi naa zajednika drava. Na ovoj misli
prave i potpune demokracije zasnovana [su] sva akta, koja su prethodila
osnivanju zajednike drave. Odstupanje od ove ideje, odnosno njeno
potpuno izigravanje dovelo je do dananjeg tekog i nepo[dno]sljivog sta-
nja u narodnom i dravnom ivotu.
116
Muhamed PILAV, U ustakoj emigraciji s Paveliem. Sjeanja vjeitog pobunjenika, zatvorenika, bje-
gunca, Zrich, 1996., 12-13.
117
Alija NAMETAK, Sarajevski nekrologij, Zrich, 1994., 75.
39
2/ Medjunarodni poloaj nae drave i teko privredno i socijalno sta-
nje u zemlji stavljaju kao osnovni problem na dnevni red unutarnje ure-
djenje drave. Pored davanja punih garancija narodu za sva njegova pra-
va, koja izviru iz demokracije, treba i onemoguiti i sva zasizanja u ta pra-
va, dolazila ona ma s koje strane.
Centralistiko uredjenje drave pokazalo se za vrijeme cijelog svog
trajanja, a naroito u posljednje 4 godine 6. januarskog reima kao glav-
ni uzrok rdjave uprave, korupcije, nedostatka pravne sigurnosti, nepoti-
vanja jednakosti i ravnopravnosti, te prevlasti jednih nad drugima. Ono je
zaotrilo politika i nacionalna pitanja do krajnje mjere.
U pitanju novog uredjenja nae zajednike drave, koje uredjivanje
smatramo sredinjim problemom, nae stanovite je poznato, jer je sadra-
no u naem programu uredjenje drave po ravnopravnim politiko-histo-
rijskim jedinicama sa najirim kompetencijama, preputajui zajednici ono
to treba da osigura i zajami skupne interese. Sve ovo pod potpuno de-
mokratskim, ustavnim i parlamentarnim sistemom, koji e u punoj mjeri
zajamiti pune gradjanske slobode, pravni poredak, jednakost i ravno-
pravnost, a iskljuiti ma iju prevlast i to ne samo u politikom, kultur-
nom i ekonomskom nego i vjerskom pogledu.
3/ U ovakvom dravnom uredjenju traimo za Bosnu i Hercegovinu
kao najstariju historiko-politiku jedinicu u dravi koja je oduvijek i kul-
turno i socijalno predstavljala jednu individualnu cjelinu, da bude jedna
od tih ravnopravnih jedinica.
Izlaui ove osnovne misli, mi se pridruujemo svima onima, koji su
se ve izjasnili za njih, a drimo da e se i svi ostali demokratski raspolo-
eni legitimni predstavnici naroda, naroito iz nae ue uvijek zapostav-
ljene pokrajine Bosne i Hercegovine pridruiti ovim idejama.
U Sarajevu, januara 1933. godine.
Dr. Mehmed Spaho s. r.
Dr. Halid-beg Hrasnica s. r..
118
Sarajevske punktacije svojim su sadrajem predstavljale samo novo uoblienje
staroga stranakog programa koji je JMO nedosljedno isticao u politikom ivotu i
prije 1929., ali koji se u promijenjenim politikim okolnostima naao u izrazitoj su-
protnosti prema ustavnoj i politiko-nacionalnoj pozadini diktature. Rezolucija je u
sebi sadravala tri temeljna zahtjeva na podlozi kojih se stranka i nala u oporbi pre-
ma reimu. Isticanjem JMO-a kao jedinoga zakonitog predstavnika bosansko-herce-
118
Pitanja i odgovori, Bosanski pogledi, br. 11-12, Be, 1962., [Bosanski pogledi. Nezavisni list muslima-
na Bosne i Hercegovine u iseljenitvu 1960.1967., pretisak London, 1984., 169-170.]. Do sada nije pro-
naen izvornik Sarajevskih punktacija. Prvi put su objavljene 1962. u emigrantskom apirografskom izda-
nju Bosanskih pogleda iz kojeg je i preuzet sadraj. Sarajevske punktacije u cijelosti su objavljene i u: LJ.
BOBAN, Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija, 188. U Bosanskim pogledima na kraju stoje
potpisi Spahe i Hrasnice, kojih nema u Bobanovom i ostalim prijepisima dijeljenih u obliku letaka. Prije-
pis punktacija, bez potpisa, poetkom veljae 1933. sastavila je i banska uprava u Sarajevu: ABH, KBUDB,
Pov. br. 444/1933.
40
govakih muslimana, osporavao se legitimitet muslimanskih pristaa diktature, iza-
branih na skuptinskim izborima 1931. na vladinoj listi, a koji su se nakon toga pri-
druili vladinoj stranci. Kritika reima iznoenjem zahtjeva za povratak stvarnog par-
lamentarizma podudarala se sa stajalitem svih oporbenih stranaka. Najvaniji dio re-
zolucije je onaj o dravnom preureenju kojim je odbaena diktatorska upravno-po-
litika podjela zemlje na banovine. Zahtjev za ureenje drave na temelju politi-
ko-historijskih jedinica predstavljao je odmak od srpske oporbe koja je i dalje us-
trajavala na naelu narodnog i dravnog jedinstva i teko prihvaala upravnu de-
centralizaciju drave koja bi se provela obnovom povijesnih pokrajina i njihovih sa-
mouprava. Time se JMO programski privremeno svrstao u tabor dravno-pravne
oporbe, a iji je najizrazitiji nositelj bio HSS.
Vlasti su se na poetku ograniavale samo na politiko i novinsko pobijanje
oporbenih izjava koje su oznaavane kao protudravne i separatistike. Tek nakon
pojave rezolucije JMO-a pristupilo se iroj represiji, no ona nije bila podjednako us-
mjerena prema svim nositeljima politikih izjava, ime se dodatno unosio razdor u
oporbene redove. Krajem sijenja 1933. u Zagrebu je uhien Vladko Maek i ka-
njen s dvadeset dana zatvora, te upuen u internaciju u ajnie u Bosni i Hercego-
vini. U travnju 1933. izveden je pred Dravni sud za zatitu drave u Beogradu i osu-
en na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, koju je u poetku izdravao u poseb-
nom odjelu za politike prijestupnike u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici. U srpnju
1934. prebaen je na lijeenje u Zagreb, a nakon marseilleskog atentata odlukom
Namjesnitva u prosincu 1934. osloboen je daljnjeg izdravanja kazne.
119
Krajem si-
jenja 1933., s ostalim lanovima vodstva SLS-a, uhien je i Anton Koroec, koji je
upuen u internaciju u sanatorij sv. ora u Vrnjakoj Banji, a zatim u hotel na Hva-
ru, gdje je pod policijskim nadzorom zadran sve do marseilleskog atentata u listo-
padu 1934. godine.
120
Postupak reima prema vodstvu JMO-a bio je najblai, pa za razliku od represi-
je prema Maeku i Korocu, u vezi sa Sarajevskim punktacijama nije pokrenut sud-
beni postupak, niti su za njezine potpisnike odreene mjere prisilne internacije iz-
van mjesta boravka. Policijska istraga u vezi sa stranakom izjavom bila je u dikta-
turi prvi sluaj policijskog progona najistaknutijih prvaka JMO-a u Sarajevu. Mehmed
Spaho, Halid Hrasnica, Edhem Biaki i Uzeir Hadihasanovi kanjeni su krajem
sijenja i poetkom veljae 1933. rjeenjem sarajevske uprave policije novanom
kaznom i odreeno im je dvadeset dana policijskog zatvora, a na istu kaznu osuen
je i efkija Behmen u Beogradu. Spaho i Hrasnica osueni su kao sastavljai rezo-
lucije, a na slobodi su ostali sve do kraja veljae 1933., kada je banska uprava Drin-
ske banovine odbila njihove prizive. U rjeenju su proglaeni krivima zbog policij-
skog prekraja ugroavanja javne bezbednosti, reda i mira koji su poinili objavlji-
vanjem stranake izjave u kojoj se osporavala legalnost prolih izbora, zatim se alu-
dira na Krunu i kae, da treba onemoguiti i sva zasizanja u narodna prava dolazi-
la ona ma sa koje strane i to se na demonstrativan nain napada i izraava nesklo-
119
Bosiljka JANJATOVI, Politiki teror u Hrvatskoj 1918.1935., Zagreb, 2002., 278-285.
120
J. GAPARI, Ljubljanske punktacije, 255-256.
41
nost protiv dananjeg stanja u Zemlji. Upravitelj sarajevske policije Fehim Musaka-
di u obrazloenju rjeanja nije se pozvao na estosijeanjsko zakonodavstvo, nego
na ratnu naredbu austro-ugarske Zemaljske vlade u Sarajevu, pa je banska uprava
nakon podnoenja priziva utvrdila da je policijsko rjeenje nepravilno i nezakoni-
to. Halid Hrasnica je u prizivu priznao da se pri sastavljanju deklaracije savetovao
sa svojim istomiljenicima, ali njihova imena ne moe da kae. Branio se i da je re-
zolucija JMO-a sadravala zakljuke koji su posve interno doneseni, a nijesu bili na-
menjeni javnosti. Banska uprava je u konanici potvrdila policijsko rjeenje, ali je
preinaila njegovo obrazloenje pozivajui se na estosijeanjski Zakon o udruenji-
ma, zborovima i dogovorima, koji je prekren time to je deklaracija politike pri-
rode, a sastanak vodstva JMO-a politiki dogovor. Biaki i Hadihasanovi ka-
njeni su jer su rasturali meu graanstvom deklaraciju Pretstavnika Jugoslavenske
Muslimanske Organizacije i time javno iskazivali nesklonost protiv dananjeg stanja
u Zemlji.
121
Nakon upuivanja Spahe i Hrasnice na izdravanje zatvorske kazne po Sarajevu
su se proirile glasine o pokuaju njihova trovanja. Prema Trumbievim biljekama
smjeteni su u zatvorsku eliju u kojoj je prije bila zatoena skupina komunista, a
prije njihova dolaska obavljeno je ienje prostorije sredstvima koja su izazivala gu-
enje.
122
Unato glasinama, koje su bile neutemeljene, u zatvoru se prema prvacima
JMO-a razmjerno blago postupalo. Na preporuku lijenika premjeteni su u poseb-
ne zrane elije sa vlastitom posteljinom i hranom, a rodbini je doputen svakod-
nevan posjet. Spaho je u zatvoru proslavio pedeseti roendan, a od pristaa iz cije-
le Bosne i Hercegovine dobio je vie desetaka estitki, ime se prema policijskom
izvjeu htelo pokazati ugled i upliv Dr. Spahe meu Muslimanima i da se ujedno
demonstrira protiv vlasti radi njihova hapenja. Prema policijskim navodima, Spahi-
ne su pristae strahovale od pokretanje sudbenog postupka protiv vodstva JMO-a,
ali je njihovim putanjem iz zatvora krajem oujka 1933. prekinuta daljnja istraga u
vezi Sarajevskih punktacija.
123
Iako su potpisnici rezolucije JMO-a tvrdili da njezin sadraj nije bio namijenjen
iroj javnosti, ona je putem letaka proirena po cijeloj BiH. Vlasti su zato pristupile
policijskom kanjavanju onih koji su zateeni s primjercima punktacija, primjerice u
tuzlanskom kotaru, gdje je nekoliko osoba osueno na kaznu policijskog zatvora.
124
S tim u vezi privremeno su zatvorene prostorije Muslimanskog kulturnog drutva Na-
rodna uzdanica u Banjoj Luci, a u epu je zbog posjedovanja Sarajevskih punkta-
cija na dvadeset dana policijskog zatvora osuen odvjetniki pisar Mehmed Kadri,
kojeg je vlastima prijavio ulaga Dervii, zastupnik u Narodnoj skuptini izabran
na ivkovievoj listi i mjesni prvak vladine stranke.
125
121
122
123
124
125
42
Za razliku od pokretanja politike i novinske kampanje protiv Zagrebakih i
Ljubljanskih punktacija, u sluaju rezolucije JMO-a reim je potpunim preuivanjem
nastojao umanjiti njezino znaenje i odjek meu muslimanima u BiH. Jedini javni is-
tup protiv rezolucije JMO-a zabiljeen je u Narodnoj skuptini u oujku 1933., u vri-
jeme kada se Spaho s ostalim stranakim prvacima jo uvijek nalazio u sarajevskom
policijskom zatvoru. Kako su ostali muslimani u Narodnoj skuptini izbjegavali osu-
diti Sarajevske punktacije, ukrija Kurtovi, ranije pristaa DS-a, u proraunskoj de-
bati progovorio je o optoj naoj dravnoj i nacionalnoj politici, a u vezi s pojavlji-
vanjem t. zv. Punktacija, koje su izbile kao gljive iza kie u poslednje doba. Osudio
je vladu zbog nedosljedne provedbe jugoslovenske nacionalne i dravne politike
inaugurisane ovako sjajno, odreito i muki sa 6. januarom 1929. godine i sa pode-
lom zemlje na banovine. Prema njemu, ova se politika mora energino i sa odu-
evljenjem dalje sprovoditi, a jugoslavenska nacionalna ideologija mora pobediti is-
to tako, kao to mora pobediti i ideja unitarizma, koja je zapravo normalna konzek-
vencija ideje narodnog jedinstva. S obzirom na to da je pojavu punktacija doveo u
vezu s odstupanjem reima od jugoslovenske ideologije, zakljuio je da ako vlada
nastavi dosljedno slijediti objavljenu nacionalnu politiku, potpisnici rezolucija e
ponovo otii gde su bili, u miije rupe i nee se pojavljivati.
Kurtovi je Spahu oznaio kao nabeenog punktaa, to je bilo donekle i ute-
meljeno, i koji nije svojom voljom sudjelovao u sastavljanju stranake izjave, ve
pod presijom opozicionog bloka. Odbio je navod iz punktacija da je JMO jedini le-
gitimni predstavnik muslimana, jer muslimanski svet u doba partijske besne borbe
nije nikad ni mogao da trezveno proui potrebe i interese svoje. Muslimani su tek
od 6. sijenja 1929. poeli trezveno gledati na politike prilike, i da mere svoje in-
terese bez pometenosti i strasti. Zato su, prema Kurtoviu, jedino legalni poslanici
oni kojima je na poslednjim izborima muslimanski svet dao svoje poverenje. Kur-
tovi se posebice oborio na zahtjev za autonomiju BiH, ije bi ostvarenje znailo sa-
mo zaotravanje odnosa sa Srbima pravoslavnim, a moda i sa katolicima Hrvatima.
Autonomija je neprihvatljiva, jer je velika krv [] prolivena dok su unitene grani-
ce koje je neprijatelj stvorio, a Spaho bi izazvao mrnju i sukobe, ako bi hteo da
te granice utvrdi ne respektirajui oseaj [] drugih vera. ukrija Kurtovi je u Na-
rodnoj skuptini o rezoluciji JMO-a zakljuio:
Muslimanski svet u Bosni naravno osuuje punktacije g. Spahe i
Hrasnice, osuuje i odbija od sebe. On prezire kukaviluk svojih biv-
ih voa, jer kukavice on nikada nije voleo, niti se moe dogoditi da
za njim pou, da im kukavica bude vo. Zato sam uveren da e us-
peti naa akcija da potpuno i nepovratno zavlada nae politiko gle-
dite meu muslimanima.
126
Stranake izjave o politikom stanju i posljedice koje su nastupile njihovim ob-
javljivanjem iz temelja su izmijenile odnose unutar oporbenih redova. Vodstvo JMO-a
pod dojmom razliitih oblika represije prema nositeljima punktacija tek od sredine
126
Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije, godina 3, Beograd, 1933., Knjiga 4.,
196-201.
43
1933. obnavlja povremene dodire s predstavnicima srpske oporbe, iekujui mogu-
e promjene iji su se obrisi poeli nazirati tek u listopadu 1934. nakon pogibije kra-
lja Aleksandra u Marseillesu.
Zlatko Hasanbegovi
The Yugoslav Muslim Organisation (JMO)
from the Introduction of King Alexanders Dictatorship
until Sarajevo Points (19291933)
At the beginning of the Kings dictatorship, the Yugoslav Muslim Organisation
(JMO) was banned, like all other political parties. The partys leadership refused
an offer to enter the dictators government and was in continual opposition. The
passive acceptance of the regime, political abstinence without special instruc-
tions to supporters in the field, as well as the absence of any type of public po-
litical evaluation of the dictatorship characterised party activity. In contrast to lo-
cal party organisations that stopped political activity in the dictatorship, leader-
ship of JMO in Sarajevo continued to maintain mutual contacts. Their conduct
was coordinated with the leaders of the other banned parties, especially the Ser-
bian, for which it was believed would provide the framework of authority in the
event of a renewed parliamentary life. Two opposition centres towards the dic-
tatorship, Zagreb and Belgrade gradually formed and were based on earlier po-
litical party relations. They were linked by common demands for the return of
constitutionality and parliamentary life, but opposed with respect to solutions of
state crisis and the form of future constitutional-legal arrangements. Under the-
se circumstances, the leadership of JMO needed to decide between independent
political activities, narrower collaboration with leaders of the opposition in Bel-
grade or adherence to the Croatian state-legal opposition in Zagreb that was al-
ready hit by repression at the beginning of the dictatorship. The leadership of
JMO supported both opposition concepts, Croatian state-legal in terms of a re-
turn to 1918 and the formation of a new constitutional-legal solution, under the
condition that Bosnia and Herzegovina obtain the position of autonomous units,
and Serbian according to which there would be first a renewal of parliamenta-
ry life and a return of lost power in the government and then subsequently a
negotiation of state arrangements. Calculating that the leaders of the old Serbian
political parties will provide the framework of governance in the event of a re-
newal political-party life, the leadership of JMO made a decision to closely co-
llaborate with the Serbian opposition. In the meantime, relations with Zagreb
and the Peasant Democratic Coalition (SDK) developed through individual con-
tacts with the leadership of the Croatian Peasant Party (HSS) and its representa-
tives in Sarajevo. Close collaboration with leaders of the opposition from Bel-
grade should have guaranteed JMOs return to power in the incidence of poli-
tical change and make impossible every agreement based on the division of
Bosnia and Herzegovina.
The appearance of anti-regime oppositional Zagreb and Ljubljana Points at
the end of 1932 and at the beginning of 1933 trapped JMO until then oriented
to the avoidance of independent political statements, especially of a state-legal
nature. This opened up a conflict with the palace exposed it to state repression
and brought into question coveted participation in the government with other
leaders of the Serbian opposition. So, the party leadership of JMO composed
44
their own political-party statement, which confirmed their opposed standpoint
towards the Kings dictatorship. The Sarajevo Points represented just a new sha-
ping of the old party autonomous programme, which JMO inconsistently em-
phasised during its political life prior to 1929, but was in considerable contrast
to the constitutional and political-national background of the dictatorship.

Hasanbegovic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hasanbegovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

9

You might also like