Pregledni lanak UDK 82:176.

8
Primljeno 24. 9. 2011.
Jasna urkovi Nimac
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Maruliev trg 19/I, HR10000 Zagreb
jasna.nimac@pilar.hr
Etika kritika u knjievnosti
Rasprava izmeu R. Posnera i M. C. Nussbaum
o javnoj ulozi knjievnosti
Saetak
lanak eli doprinijeti tzv. etikom preokretu koji se u zadnjim desetljeima legitimirao na
mnogim drutvenohumanistikim podrujima, i to s obzirom na knjievnu kritiku koja se na
anglosaksonskom podruju sve vie dovodi u vezu s etikim preokupacijama teksta, dok je
kod nas taj trend jo uvijek gotovo neprimijeen. Nakon kratkog uvoda u povijest sloenog i
turbulentnog odnosa etike i knjievnosti, autorica predstavlja dvije suprotstavljene tenden-
cije, odnosno dva razliita stava spram etike funkcije koju knjievnost u sebi integrira. S
tim ciljem predstavlja stajalita Richarda Posnera, koji zastupa autonomistiko stajalite
o iskljuivom primatu estetike kada se govori o knjievnosti, te Marthe C. Nussbaum koja
zastupa stav da knjievnost u sebi ima veliki etiki potencijal te moe sluiti kao nadopu-
na teorijama filozofije morala kao i drutvenopravnim teorijama. Autorica se priklanja
Nussbauminoj koncepciji zbog njezinog pluralistikog pristupa knjievnosti i ireg shva-
anja moralnosti.
Kljune rijei
knjievnost, etika, Martha C. Nussbaum, Richard Posner, drutvo, odgoj
U zadnjih nekoliko desetljea svjedoci smo naglog etikog booma na mno-
gim podrujima privatnog i javnog ivota (poslovna etika, medicinska etika,
ekoloka etika, politika etika itd.). Ako se vratimo unatrag, ini se teko u
nekoj prethodnoj generaciji posebno od vremena Johna Stuarta Milla, ako
ne i ranije pronai toliko izvrsnih, raznolikih i hrabrih radova o sredinjim
etikim pitanjima ljudskog ivota. Taj interes je vjerojatno potaknut rastuom
svijeu o sloenosti ljudskih ivota koji se sve vie promatraju interdisci-
plinarno, odnosno shvaanjem da se cjelovita spoznaja o ovjeku moe do-
arati jedino kroz tzv. posudbe iz razliitih znanstvenih disciplina. Tako npr.
u pitanjima emocija moralisti usko dijalogiziraju s psiholozima, u pitanjima
etikog relativizma s kulturnim antropolozima, o racionalnosti i blagostanju s
ekonomistima, itd. to se pak knjievnih teoretiara tie, stvari stoje pomalo
drugaije, jer jo uvijek veina knjievnih teoretiara, posebno kod nas, na-
stavlja govoriti o etikim i drutvenim pitanjima koja se tiu nekog odreenog
autora, a rijetki promiljaju taj odnos openito. Veina je nekako bila pod
pritiskom misli da prouavati etinu i drutvenu dimenziju knjievnog teksta
znai zanemariti njegovu tekstualnost, sloenu vezu teksta s drugim tekstovi-
ma ili, jo ekstremnije, smatrati da se tekst ne odnosi na ljudski ivot uope,
nego samo na druge tekstove ili samog sebe.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
328
Kao odgovor na formalizam strukturalizma i poststrukturalizma, osamdesetih
godina XX. st. dogaa se tvz. ethical turn,
1
i to na nain da filozofi poinju
govoriti o ulozi etike u knjievnosti (E. Lvinas, M. C. Nussbaum, R. Rorty),
kao i knjievni kritiari poput F. R. Leavisa, G. Marshalla, W. C. Bootha, J.
Hills Millera, koji se smatraju vodeim misliteljima u toj novoj zaokuplje-
nosti moralnom dimenzijom teksta i itanja. Pitanja alteriteta (drugosti), poje-
dinanosti, odnosa etike i estetike, univerzalizma i odgovornosti postaju teme
koje sve vie poinju zaokupljati knjievne kritiare, tako da se etiki boom
u zadnjih nekoliko desetljea poinje legitimirati i na podruju knjievne kri-
tike, s tim da postoje dva osnovna stava koji uobliuju taj odnos: autono-
mizam i moralizam. Takav dvostruki stav prema odnosu etike i knjievnosti
nije novijeg datuma, jer su se ve grki filozofi Platon i Aristotel razliito
odnosili prema knjievnosti i openito prema umjetnosti. Ono to je novo jest
oivljavanje starih rasprava novim argumentima koji poivaju na drugaijim
uvidima u neke osnovne pretpostavke za odnos etike i knjievnosti, kao to je
novi pogled na emocije u podruju filozofije, izmijenjene uloge knjievnosti
unutar javnog prostora ili ire shvaanje moralnosti.
U ovom lanku neemo se baviti sveukupnou etikog preokreta u knjiev-
nosti, jer bi to znailo da se moramo dotaknuti mnogih filozofa i knjievnih
kritiara koji su u zadnjim desetljeima dali svoj doprinos ovoj problematici,
a to bi svakako oduzelo previe prostora. Kako bismo ipak prenijeli osnov-
ni prijepor izmeu dvije suprotstavljene misaone struje u odnosu na etiku
kritiku knjievnosti, predstavit emo samo po jednog predstavnika, Richarda
Posnera i Marthu C. Nussbaum, koji zastupaju dva suprotna stajalita, dakle
teze koje idu u prilog etikoj preokupaciji unutar knjievnih tekstova i teze
koje opovrgavaju jednu takvu ulogu etike. Oboje autora dolaze iz anglosak-
sonskog miljea i vrlo su angairani u amerikoj modernoj javnoj raspravi,
odnosno aktivno razmiljaju o utjecaju njihovih znanosti (pravo i filozofija)
na javni ivot. No prije toga recimo neto ukratko o burnoj povijesti odnosa
knjievnosti i etike.
1. Odnos etike i knjievnosti nekad i danas
Rasprava o odnosu ili meusobnim utjecajima izmeu etike i knjievnosti
zapravo je vrlo stara i potjee iz zlatnog doba grke filozofije. Poznato je
naime da je Platon bio otar kritiar knjievnosti i openito umjetnosti te je
kritizirao njihovu ulogu u idealnoj dravi. On je smatrao da knjievnost ima
lo utjecaj na mlade zbog nedostatka kognitivnog statusa, s obzirom da knji-
evnost nema obvezu osigurati konzistentnost u smislu racionalnog karaktera
metode u otkrivanju istine.
2
Posebno mimetika aktivnost, na kojoj poiva
knjievnost, korumpira filozofovu sposobnost razmiljanja i potkopava mo
ispravnog stvaranja dobre due to je nuni temelj za izgradnju dobrog gra-
da.
3
Platon smatra da je u odnosu na realnost mimetiki objekt udaljen od
stvarnosti, a upravo je to kategorija koju proizvodi knjievnik. Njihova aktiv-
nost je orijentirana prema prividnom, njegov proizvod stvara intencionalni
objekt ili iluziju, te su knjievnici oponaatelji privida ljudskih praksa i aktiv-
nosti.
4
Drugi bitan aspekt Platonova prijezira prema knjievnosti jest vanost
koju on pridaje emocionalnim elementima unutar odreenog knjievnog an-
ra. Poput Sokrata i stoika, Platon smatra da su emocije dodue povezane sa
sudovima, ali da su ti sudovi posve krivi jer pridaju veliku vanost vanjskim
objektima koje ne moemo kontrolirati i koji loe utjeu na nae vrline i raci-
onalnu vrijednost. Emocije su opasne i treba ih eliminirati ili modificirati, jer
su one odreeno priznanje nae ranjivosti i nesavrenosti. Stoga knjievnost,
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
329
koja u ljudima pobuuje snane emocije, destabilizira itatelje, demoralizira i
stoga ima lo politiki utjecaj na ljude.
Za razliku od njega Aristotel ima sasvim drugaije poimanje knjievnosti te
smatra da knjievnost ima kognitivnu ulogu i moe aktualizirati potencijal
koji se nalazi u knjievnim karakterima.
5
Aristotel pozitivno gleda na umjet-
nost, njenu narav, objekte i openito ulogu umjetnikog stvaralatva, te smatra
da ona itekako doprinosi znanju, a nije samo opasna vrsta oputajue zabave.
Njegovo je miljenje da je poezija filozofina u smislu da ona, kroz oslika-
vanje nekog pojedinca, zapravo oslikava prirodu ovjeka openito, jer preko
jednoga oslikava sve ljude. Dok je Platon umjetnosti negirao taj pojam, Ari-
stotel umjetnost izjednaava s formom vjetine tehne (). Na taj nain
Aristotel povezuje umjetnost s razumskim ljudskim inima, odnosno s onim
djelatnostima koje se kontroliraju normama i proizvode neko dovreno djelo.
Jedina razlika izmeu drugih razumskih proizvodnih djelatnosti i umjetnosti
jest u naravi djela koje ona proizvodi i po svom specifinom cilju. je
zapravo oponaanje (mimesis) prirode, a to drugim rijeima znai da se svaka
proizvodnja, pa i ona umjetnika, podudara s procesima prirodnog raanja,
u kojem se neki organizam razvija i raste kroz procese sazrijevanja, a cilj
takvog stvaralatva je proizvodnja dobra i istine.
6
Knjievnost dakle pomae
aktualizirati potencijal koji se nalazi u knjievnim karakterima, a anrovska
dramatinost, kao naprimjer u knjievnom rodu tragediji, takoer je u funkciji
tog moralnog buenja.
I Aristotel i Platon dakle u kontekstu odgovora na isto pitanje kako bi ljudi
trebali ivjeti? vide posve razliitu ulogu knjievnosti. Meutim obojica,
iako na suprotstavljene naine, smatraju da knjievnost ima neku aktivnu ulo-
gu za na etiki ivot. Platon tako smatra da je ta uloga loa i demoralizirajua,
te joj se moe dozvoliti samo dekorativna funkcija, dok Aristotel smatra da
1
Usp. Michael Eskin, Introduction: The Double
Turn to Ethics and Literature?, u: Poetics
Today 25 (4/2004), str. 557572; Majorie Gar-
ber, Beatrice Hanssen, Rebecca L. Walkowitz,
The Turn to Ethics, Routledge, New York
2000.
2
Hans Georg Gadamer, Plato and the Poets,
Dialogue and Dialectic, Yale University Press,
New Haven 1980., str. 3972.
3
Leon Golden, Platos Concept of Mimesis,
British Journal of Aesthetics 15 (2/1975), str.
118131.
4
esto se navodi kako Platon zapravo ima
nekonzistentan stav prema mimesis, jer anti-
tetike osobine koje se trae za vladara nekog
grada zahtijevaju takav odnos prema mimesis.
Tako Platon s jedne strane priznaje korupci-
jski potencijal mimesis, dok s druge strane
mora takoer priznati da mimesis igra kruci-
jalnu ulogu u pripremi neoblikovanih umova
mladih ljudi za drutvenu funkciju koja ih
oekuje. Budui vladar mora se voditi razu-
mom, ali ta injenica pretpostavlja ljubav pre-
ma razumu takva ljubav zahtjeva odreenu
duhovnu vjebu koju razum sam po sebi ne
moe osigurati. Ljubav, stoga, mora biti dio
odgoja itave osobnosti, dio due, onih koji
su odreeni biti filozofi-vladari. Odreena
vrsta mimesisa je, stoga, neizbjena kompo-
nenta takvoga odgoja.
5
Aristotel svoje stavove o umjetnosti i knji-
evnosti izlae u knjizi Poetika te se smatra
prvi teoretiarom tragedije, a u irem smislu
pjesnitva i umjetnosti. Meutim, u toj knjizi
on uope ne spominje Platona, te ne govori o
loim efektima umjetnosti, niti brani umjet-
nost od Platonovih optubi koji umjetnost de-
gradira na imitaciju koja je daleko od istinske
stvarnosti, ali ipak koristi iste tekstove kao
Platon na kojima temelji svoja promiljanja.
Usp. Stephen Halliwell, Aristotles Poetics,
The University of North Carolina Press, Lon-
don 1986., str. 331336.
6
O toj temi, osobito kako to umjetnost moe
proizvoditi istinu, kako za Aristotela kroz
poetsku formu vjerojatno, nemogue i iracio-
nalno mogu postati moguim, vjerojatnim i
vjerodostojnim, vidi vie: Vani Roi, Po-
etika i vjerojatno, Filozofska istraivanja 29
(3/2009), str. 587601.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
330
knjievnost pridonosi moralnom rastu i stoga je zdrava za pojedinca i nuna
u zajednici. Za razliku od njih, dananji vid drevne svae
7
koja je izronila
u zadnjih nekoliko desetljea, odvija se na dva potpuno razliita kolosijeka,
jer protivnici etikog kriticizma odriu knjievnosti ikakvu mogunost da se
uope umijea u etiko pitanje: kako bi ljudi trebali ivjeti? Osnovno pitanje
vie nije ima li knjievnost pozitivan ili negativan uinak na moralnost po-
jedinaca, nego je li moralno vrednovanje umjetnosti uope prikladno ili ono
treba biti opisano jedino kao estetsko vrednovanje.
Prema Nolu Carrollu, suvremena rasprava o etikoj kritici narativne umjet-
nosti oslanja se na etiri mogua stajalita:
8
umjereni autonomizam i umjereni
moralizam, te njihove ekstremnije verzije, odnosno radikalni autonomizam i
radikalni moralizam.
9
Radikalni autonomizam (O. Wilde) podrava stajalite
lart pour lart (umjetnost radi umjetnosti), odnosno vjerovanje u puki esteti-
cizam prema kojemu umjetniko djelo ne moe biti podlono etikom sudu,
dok umjereni autonomizam (J. Anderson i J. Dean, D. Jacobson) doputa eti-
ku procjenu umjetnikog djela, ali takvo vrednovanje nema nikakvu estetsku
vrijednost za umjetniko djelo. Za umjereni moralizam (M. Kieran, B. Gaut,
10

N. Carroll) etiko vrednovanje umjetnikog djela ponekad se odraava na
njegovu estetsku vrijednost, a za radikalni moralizam (L. Tolstoj) etiko vred-
novanje se uvijek odraava na estetsku vrijednost.
11
Suvremena rasprava se dakle vrti oko pitanja koliko iroko moemo definirati
estetsku vrijednost i pridonosi li etika evaluacija, integrirana u neko djelo
narativne umjetnosti, estetskoj vrijednosti tog djela.
12
Iako su gore navedena
teoretska stajalita fokusirana upravo oko toga problema, knjievna kritika
u knjievnosti ne ograniava se samo na taj aspekt mora li se ono etiko
promatrati kao estetsko ili je estetskom irelevantno, nego se takoer odnosi i
na druge aspekte zbog koji se umjetnika djela etiki vrednuju. Prema A. Gi-
ovannelliu, neko djelo narativne umjetnosti moemo etiki procjenjivati zbog
naina na koji je djelo proizvedeno, zbog posljedica koje neko djelo ostavlja
na vlastitu publiku, te zbog nekog stajalita ili svjetonazora koji zastupa.
13
Neslaganje Posnera koji zastupa radikalni autonomizam i Nussbaum koja za-
stupa umjereni moralizam, kako emo vidjeti u iduim poglavljima, ponajvi-
e se tie posljedica koje narativno umjetniko djelo ostavlja na itateljstvo i
utjecaja knjievnosti na moralnost pojedinca, odnosno funkcije knjievnosti
unutar moralnoga odgoja. Konkretni povod njihove rasprave je i injenica da
je Nussbaum predavala kolegij Pravo i knjievnost na Sveuilitu u Chicagu
(kolijevci pravno-ekonomskog pokreta) i to kao pobornik pravnoknjievnog
pokreta
14
koji zastupa tezu kako knjievnost moe pruiti znaajnu pomo u
postavljanju pravnog okvira koji regulira ljudska iskustva, te osigurati praved-
nije i demokratinije drutvo. Posner, naprotiv, pripada pravnoekonomskom
pokretu
15
koji nijee humanistiku koncepciju javne racionalnosti, a koja je
izraena u tradiciji obiajnog prava.
16
Nussbaum je u svojim predavanjima
nastojala dovesti u vezu knjievnu imaginaciju i ekonomski nain promilja-
nja problema, branei tezu kako narativna knjievnost pridonosi zakonu i jav-
nom miljenju openito. Njihova se dakle rasprava odmakla od rasprave knji-
evnih kritiara (koje iskljuivo zaokuplja pitanje doprinosi li etika estetici)
prema sferi javnog ivota i uporabi knjievnosti u svakodnevnom ivotu.
2. R. Posner kao protivnik etike kritike
Richard Posner je pravnik i pravni teoretiar, pragmatiar u filozofiji,
17
kla-
sini liberal u politici i ekonomist u pravnoj metodologiji. Autor je brojnih
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
331
radova i knjiga koje ukljuuju irok raspon tema: pravo, ekonomiju, knjiev-
nost i etiku. Iako cijeni knjievnike, on smatra da knjievnost nema nikakvu
teinu na podruju prava, ne vjeruje u upotrebu knjievnoga diskursa u prav-
noj raspravi te smatra da knjievna djela nemaju mjesta u pravnoj raspravi
7
Rasprave o etikom kriticizmu velikim dije-
lom potaknute su Simpozijem o etikoj kritici
(Ethical Criticism Symposium) koji se odrao
1997., a iji su radovi objavljeni u asopisu
Philosophy and Literature 22 (2/1998).
8
Iako neki autori, npr. B. Gaut ili D. Jacobson,
predlau drugaiju taksonomiju; usp. Beyrs
Gaut, Art and Ethics, u: B. Gaut, D. M.
Lopes (ur.), The Routledge Companion to Aes
thetics, Routledge, London 2001., str. 341
352; Daniel Jacobson, Ethical Criticism and
the Vice of Moderation, u: M. Kieran (ur.),
Contemporary Debates in Aesthetics and the
Philosophy of Art, Blackwell, Oxford 2006.,
str. 342355.
9
Usp. Nol Carroll, Moderate Moralism,
The British Journal od Aesthetics 36 (1996),
str. 223238; Id., Moderate Moralism versus
Moderate Autonomism, The British Journal
of Aesthetics 38 (1998), str. 419424; Id.,
Art and Ethical Criticism: An Overview of
Recent Directions of Research, Ethics 110
(2000), str. 350387.
10
Gaut zapravo zastupa tzv. eticizam, to neki
autori, kao Anderson i Dean ili Jacobson,
smatraju zapravo istovjetnim s umjerenim
moralizmom. Usp. James C. Anderson, Jef-
frey T. Dean, Moderate Autonomism, Bri-
tish Journal of Aesthetics 38 (2/1998), str.
150166.; D. Jacobson, Ethical Criticism
and the Vice of Moderation, str. 349. Za eti-
cizam je, prema Gautu, etiko vrednovanje
stavova koji se odraavaju u umjetnikom
djelu zakoniti aspekt umjetnike evaluacije
tih djela, tako da, u mjeri u kojoj djelo odra-
ava etiki prijekorne stavove, u toj mjeri je
estetski manjkavo, a u mjeri u kojoj odrava
etiki pohvalne stavove, u toj mjeri je estetski
pohvalno. Usp. B. Gaut, The Ethical Cri-
ticism of Art, u: J. Levinson (ur.), Aesthetics
and Ethics: Essays at the Intersection, Cam-
bridge University Press, New York 1998., str.
182203, ovdje str. 182.
11
Vie o etikoj kritici umjetnosti usp. Ella
Peek, Ethical Criticism of Art, u: The Inter-
net Encylopedia of Philosophy, http://www.
iep.utm.edu/art-eth/, pristup: 20. lipnja 2011.
12
Pod estetskom vrijednosti podrazumijevamo
funkciju ili sposobnost umjetnosti da proiz-
vede neko intrinzino vrijedno iskustvo. Pod
uskim (narrow) shvaanjem estetske vrijed-
nosti misli se na ono koje iskljuuje kogni-
tivnu ili etiku vrijednost i njega zastupaju
zagovornici autonomizma, dok moralisti za-
stupaju iroko (wide) shvaanje estetske vri-
jednosti prema kojem termin estetska vrijed-
nost podrazumijeva vrijednosne zakljuke i
povezuje praktino djelovanje s umjetnikim
djelom. Vie o toj distinkciji izmeu uske i
iroke estetske vrijednosti vidi u: Hallvard
Lillehammer, Values of Art and Ethical
Question, http://www.phil.cam.ac.uk/teach-
ing_staff/lillehammer/EthicalQuestion.pdf,
pristup: 2. travnja 2012.
13
Usp. Alessandro Giovanelli, The Ethical
Criticism of Art: A New Mapping of the Terri-
tory, Philosophia 35 (2007), str. 117127,
ovdje str. 120.
14
Pravno-knjievni pokret (law and literature
movement) pojavio se 70-ih godina 20. stolje-
a, a bavi se interdisciplinarnom povezanou
prava i knjievnosti. Pokret potjee iz dva
glavna smjera: 1. rastue sumnje da li pra-
vo u izolaciji gubi na vrijednosti i znaenju,
ili bi se ono naprotiv trebalo ukljuiti u iri
kulturni ili filozofski ili drutveno-znanstveni
kontekst koji bi mu dao vrijednost i znaenje,
2. rastueg fokusiranja na promjenjivosti zna-
enja u tekstovima, bilo knjievnim ili prav-
nim. Njegovi pripadnici naglaavaju jednu od
te dvije perspektive: law in literature (pravo u
knjievnosti) odnosi se koritenje knjiev-
nih tekstova u pravne svrhe; i law as literatu-
re (pravo kao knjievnost) znai koritenje
knjievnih metoda u pravu; te smatraju da
znaenje pravnog teksta moe biti otkriveno
samo kroz interpretaciju. Zagovornici teorije
law in literature vjeruju da knjievni radovi,
posebno narativni koji su usredotoeni na
pravne konflikte, mogu ponuditi pravnicima
i sudcima uvid u prirodu prava koju bi ina-
e promaili u tradicionalnom studiju pravne
retorike. O pokretu vidi vie u: Daniela Carpi,
Practicing Equity, Addressing law. Equity in
Law and Literature, Heidelberg, Winter 2008;
Minda Gary, Law and Literature at Centurys
End, Cardozo Studies in Law and Literatu-
re 9 (2/1997), str. 245258; Ian Ward, Law
and Literature: A Continuing Debate, u: Law
and Literature: Possibilities and Perspecti-
ves, Cambridge University Press, Melbourne
1995., str. 327.
15
Pravno-ekonomski pokret (law and economics
movement) odnosi se na analiziranje prava
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
332
jer zapravo nikada ne moemo znati izvorno znaenje koje autor daje nekom
djelu, tako da romani mogu biti shvaeni samo u svojemu kontekstu. Prema
njegovu miljenju, otkrie prava u romanima je neto posve sporedno, a
glavna tema koja se tie romana uvijek je ljudsko stanje, a ne pravni okvir.
Meutim, bez obzira na te svoje stavove o strogoj odvojenosti knjievnosti i
prava, Posner ipak razmilja u knjievnim terminima i njenoj vanosti za ljud-
ski ivot. Iako u romanima odbija vidjeti bilo kakve pravne implikacije, Pos-
ner smatra da se kroz itanje dogaa rast u samospoznaji, te romane smatra
korisnima jedino na osobnoj razini. Na taj nain knjievnost pravniku moe
pomoi samo utoliko ukoliko mu poslui da se razvije kao pojedinac i uoblii
karakter, ali Posner ne vidi bilo kakvu vrijednost u knjievnosti kao socijalnoj
kritici niti izvoru pravne filozofije i mogunosti da potakne odreene reforme.
Posebno je kritian prema pripadnicima pokreta law and literature, jer smatra
da pravnici koji pripadaju tome pokretu knjievnost shvaaju preozbiljno i
pridaju joj nekonzistentnu teinu u irenju pravnog znanja i pravne rasprave.
Posner smatra da nas bavljenje knjievnou ili uranjanje u knjievnost ne
ini nuno boljim ljudima te daje prednost informacijskoj ili zabavnoj funk-
ciji knjievnosti u odnosu na onu odgojnu.
18
Za razliku od literarne tradicije
koja inzistira na vanosti etikoga i politikoga sadraja ili efekta knjiev-
nog djela, Posner zagovara nunost odvojenosti morala od estetike, ali dodaje
kako je estetski izgled nekog knjievnog djela ujedno i moralni izgled, u smis-
lu da je moralni zahtjev na neko knjievno djelo briga za estetiku.
19
Svoju
tvrdnju o etikoj neuinkovitosti knjievnosti temelji na injenici da kulturna
razina neke zemlje ne jami i moralnu izvrsnost njezinih lanova. Kao pri-
mjer navodi nacistiku Njemaku koju njezina kulturna razina nije spasila od
nacionalsocijalizma i Hitlera, nego su naprotiv kultura i knjievnosti esto
sluile tim reimima.
20
Na temelju toga i jo nekih primjera, Posner smatra
da ne postoji nuno pozitivan odnos izmeu kulture i moralnosti i da je svi-
jet knjievnosti moralna anarhija.
21
Nadalje, tvrdi on, profesori knjievnosti
nisu nita moralniji od drugih ljudi, kao ni kulturni i obrazovani ljudi, te da
upravo knjievnost moe stvoriti gnjevne i destruktivne osjeaje osobne su-
periornosti, otuenja i srdbe.
Umjesto da na njih potie, dobro knjievno djelo bi, prema Posneru, treba-
lo na neki nain navesti itatelja na susprezanje svojih moralnih sudova, jer
je moralni sadraj nekog knjievnog djela tek piev sirov materijal, koji je
uglavnom zastario u odnosu na aktualna moralna stajalita. Nuno je izbjei
podvrgavanje knjievnosti politikoj ortodoksiji, dok didaktika kola ili pri-
davanje knjievnosti funkcije moralnoga ili politikoga prizvuka ima upravo
tu funkciju pribliavanja ili spajanja kulture i drave, privatnog i javnog, od-
nosno pridavanja javne funkcije knjievnosti, a smanjivanja njezine privatne
sfere, a to je zapravo vrlo opasno, jer pretvara knjievnost u odreenu vrstu
politike i instrumentalizira je.
22
Ako ve ne moemo prihvatiti tvrdnju da knjievnost ini ljude boljima ili
moralnijima, Posner smatra kako moemo rei da ih ini mudrijima, jer je
knjievnost mogue koristiti kao izvor uvida u ljudsku prirodu i drutvene
interakcije. To pak ne znai da je knjievni izvor znanja o ovjeku i drutvu
superiorniji od drugih izvora znanja o tim pitanjima, nego samo da neki ljudi
vie vole stjecati znanje o ljudskoj prirodi iz romana, nego iz drugih izvora.
23

Posner zapravo misli da ljude vie mijenjaju prirodne i drutvene znanosti
nego knjievnost, i vrlo je skeptian prema tvrdnji da itatelji na temelju ima-
ginativne knjievnosti mogu izvui praktine lekcije za ivot.
Iako prihvaa Nussbauminu tezu da knjievnost proiruje nau empatijsku
svijest o nepravdi i openito moralnim problemima i da je to jedan, iako ne
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
333
jedini put prema razumijevanju potreba, problema i stajalita razliitih tipo-
va ljudi koje nemamo priliku sresti u naem svakidanjem ivotu, Posner ne
smatra da bi takvo razumijevanje moglo neku osobu uiniti boljom ili praved-
nijom, jer i veliki demagozi i tirani jako dobro razumiju ljude i upravo to ra-
zumijevanje koriste kao sredstvo vlastite opresije. Iako prihvaa Gregoryevu
tezu o namjesnikom iskustvu
24
kroz imaginarni svijet koji stvara knjievnost
i proirivanje emocija i intelektualnih horizonata, u smislu da imaginativna
knjievnost moe u svojim itateljima izazvati emocionalne odgovore u od-
nosu na iskustvo koje oni nisu imali i dati neku pounu lekciju, npr. kako se
izvui iz nevolja i biti sretniji, Posner ipak dri da se to vie odnosi na neke
vjetine ostvarivanja uspjeha u ivotu, nego moralnog uzdizanja jer je empa-
tija amoralna.
25
Dakle, prema njegovu miljenju ne moemo dobiti praktine
savjete iz knjievnosti, ali ona nam moe pomoi da postanemo svjesni onoga
to jesmo, da damo smisao naim ivotima i da oblikujemo na vlastiti identi-
tet, a to su beneficije psiholoke, a ne moralne naravi.
26
Kroz itanje tuih
misli i stavova o ivotu, moemo pojasniti samima sebi koji su nai stavovi
ekonomskim metodama, te su ekonomski
koncepti upotrijebljeni kako bi se objasnili
efekti prava, pristupi kojima su pravna pravila
ekonomski djelotvorna, i predvianja koja e
pravna pravila biti proglaena. Dakle, radi se
o apliciranju ekonomskih metoda na pravne
probleme.
16
Posner je odigrao vanu ulogu u tome pokre-
tu, kritizirajui istovremeno pravno-knjievni
pokret. Usp. R. Posner, Law and Literature:
A Misunderstood Relationship, Harvard Uni-
versity Press, Cambridge 1998.
17
Kao pragmatik, Posner se smatra moralnim
relativistom i moralnim skeptikom, jer odbija
priznati ikakav moralni progres. Usp. R. Rorty,
Dewey and Posner on Pragmatism and Mo-
ral Progress, The University of Chicago Law
Review 74/3 (2007), str. 915927.
18
Usp. R. Posner, Against Ethical Criticism:
Part Two, Philosophy and Literature 22
(2/1998), str. 394412, ovdje str. 396.
19
Usp. R. Posner, Against Ethical Criticism,
u: Stephen K. George (ur.), Ethics, Literature,
Theory. An Introductory Reader, Rowman &
Littlefield Publishers, Inc., Lanham 2005., str.
64.
20
Posner se poziva na tvrdnje Geoffreya Hart-
mana prema kojem je nacional-socijalizam
koristio estetsko zadovoljstvo da ojaa agre-
sivne i grene ambicije i zakljuuje da ne
postoji jak dokaz da altruistina osobnost po-
staje bolja radi mogunosti veeg obrazova-
nja ili kulture. Usp. Geoffrey Hartman, Is
an Aesthetic Ethos Possible? Night Thought
after Auschwitz, Cardozo Studies in Law
and Literature 6 (1994), str. 135, 137, 139.
Posner previa injenicu da ako knjievnost
moe sluiti u loe svrhe, onda ona jednako
tako moe sluiti i u dobre svrhe. Nussbaum
se slae u ocjeni da knjievnost moe sluiti
za dehumanizaciju drugoga i poticati sirove
osjeaje, ali upravo zato je nuna etika pro-
cjena koja treba biti potpomognuta razgo-
vorima s drugim itateljima te argumentima
politikih i moralnih teorija. Usp. Martha
C. Nussbaum, Pjesnika pravda. Knjievna
imaginacija i javni ivot, Deltakont, Zagreb
2005., str. 32.
21
R. Posner, Against Ethical Criticism: Part
Two, str. 398.
22
Posner smatra da Nussbaum zapravo eli
napraviti selektivni popis kroz ideoloke
naoale, i to s malo pozornosti za estetiku,
kako bi knjievnost sluila za terapeutske
i politike svrhe. Na taj nain, ona prema
njegovu miljenju odbacuje najoigledniju
verziju pluralnih vrijednosti, a ta verzija go-
vori o nesumjerljivosti umjetnosti sa svijetom
trgovine, racionalnog raunanja, i drugim su-
bjektima praktinih metoda, svakodnevnom
socijalnom interakcijom, ukljuujui i odgoj
za graanstvo. Usp. R. Posner, Against Ethi-
cal Criticism: Part Two, str. 397; R. Posner,
Against Ethical Criticism, str. 6970.
23
Usp. R. Posner, Against Ethical Criticism,
str. 71.
24
Usp. R. Posner, Law and Literature, str. 326
331.
25
R. Posner, Against Ethical Criticism, str.
72.
26
Ibid, str. 73.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
334
i to mi tono mislimo, ali takvo usvajanje znanja, o sebi ili o drugima, ne
diktira njegovu upotrebu u moralne svrhe, jer mi se moemo identificirati s
nitkovima, manijacima, psihopatima, tiranima dakle nemoralnim ljudima,
te poboljati svoje manipulativne sposobnosti za sebine ciljeve.
Posner takoer ne odbija definitivno Boothovu i Nussbauminu analogiju iz-
meu itanja i prijateljstva (tzv. conduction process
27
), u smislu da su ljudi
koji itaju esto prijatelji s nekim autorom i njegovim likovima. Ali odbija
tezu da prijateljstvo automatski pomae dobroti, jer su karakterno zli ljudi
esto prijateljski raspoloeni, te nije nuno da netko postane bolja osoba ako
se drui sa zamiljenim dobrom koje neki autor unosi u njegove dobre
karaktere. Zadovoljstvo koje knjievnost i druge umjetnosti daju razliito je
od moralnoga, jer kroz davanje smisla beskrajnih mogunosti knjievnost ima
vie veze s osjeajem moi i jastva, nego s moralnim smislom. Stoga, zaklju-
uje Posner, knjievnost nas ne oplemenjuje, nego obogauje, njezina je ulo-
ga terapeutska jer pomae ljudima da postanu ono to jesu, da otkriju svoje
pravo lice.
28
To nije nuno moralno poboljavanje u odnosu na aktualno ja,
jer je teko izvui bilo kakvu vrstu moralnosti iz neega to je puka informa-
cija. Stoga su moralni elementi estetski bogatih radova gotovo savrena dis-
trakcija. Isto tako autorovo moralno vienje ne treba utjecati na nae moralne
stavove. To znai da iskrivljena moralna stajalita ne nagruju estetski dojam
knjievnog djela koje ih donosi, kao to se ni estetski osrednje knjievno djelo
ne moe iskupiti injenicom da izraava moralna stajalita koja mi prihvaa-
mo. Jedini ispravan kriterij vrednovanja nekog knjievnog djela je estetski, a
ne onaj etiki, te moralni sadraj nema nikakvu teinu za vrsnou nekog knji-
evnog djela. Na isti nain, autorove moralne kvalifikacije, odnosno njegova
biografija, prema Posneru ne bi smjela utjecati na nae vrednovanje njegovih
moralnih djela.
29
Iako u svojim razmiljanjima Posner djelomino ima donekle pravo, posebno
u onom dijelu u kojem odbija automatski utjecaj knjievnosti na moralnost
pojedinca i nastojanju da knjievnost zatiti od politikih zloupotreba, vidjet
emo u nastavku ovoga lanka jedno mnogo ire shvaanje moralnosti unutar
knjievnosti koje, iako ne pretpostavlja automatsku nunost pozitivnog utje-
caja knjievnosti na moralnost ljudi, otvara neke mogunosti da se to ipak
dogodi te pobija Posnerovu argumentaciju kao siromano vienje knjievnog
utjecaja na ljude i preusko shvaanje moralnosti svedeno na didaktiku.
3. Moralni odgoj kroz knjievnost
prema M. C. Nussbaum
Martha C. Nussbaum jedna je od danas vodeih filozofskih figura koje zastu-
paju neoaristotelovsku ideju javne racionalnosti koju u sebi nosi knjievnost.
Ona smatra da je upravo knjievnost ona koja na najprirodniji i najplodniji
nain promilja filozofska pitanja o dobrome ivotu, te se zalae za instruk-
tivnu snagu nekih vrsta knjievnosti (posebno realistika knjievnost 19. sto-
ljea, odreeni lirski tekstovi, te grke tragedije
30
). Knjievnost, kae ona,
moe nam pruiti bogatu kontekstualnu specifinost to je nuno kako bi se
dopunili apstraktni filozofski pristupi, te nas moe pouiti da su vrijednosti
pluralne i da moralno odluivanje zahtjeva osjetljivost prema kontekstu.
31
U knjizi Poetic Justice. The Literary Imagination and Public Life, koju Nuss-
baum posveuje upravo Posneru, formulira filozofsko i politiko opravdanje
Dickensova odbacivanja Benthamova utilitarizma i njegove zamjene s imagi-
nacijskom simpatijom za druge. Pritom odgovara na neke Posnerove primjed-
be ranije iznesene, nastojei pokazati kako
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
335
knjievnost svojom strukturom i nainom izraavanja daje osjeaj ivota koji je neuskladiv
s vienjem svijeta kakvo utjelovljuju tekstovi s podruja politike ekonomije; a bavljenje knji-
evnou oblikuje matu i elje na nain koji izokree normu racionalnosti koju je ta znanost
postavila.
32
Pri tome ju posebno smeta to se knjievnost, bez obzira na njen potencijal
da doprinese naem javnom ivotu i kao bitni dio obrazovanja u formiranju
javne racionalnosti, jo uvijek ne uspijeva nametnuti kao konkurentska zna-
nost, nego ostaje po strani kao neto veliko i uzvieno, ali ipak neobavezno.
Nussbaum eli opovrgnuti tri osnovna prigovora kada se spominje koritenje
knjievnosti u kreiranju drutvene strategije: 1. da je knjievnost i knjievna
imaginacija neznanstvena i subverzivna za znanstvenu misao o drutvu, 2. da
je iracionalna jer podlijee emocijama, te 3. da je pristrana i bez osjeaja za
univerzalnost, a to je potrebno kada se govori o zakonima i javnim odluka-
ma.
to se tie prvog prigovora da je knjievnost subverzivna i neznanstvena ili
Posnerova argumenta da prirodne i drutvene znanosti vie mijenjaju ljude
nego to ini knjievnost, Nussbaum priznaje da klasini utilitarizam ima za-
sluge za ideal jednakovrijednosti svih ljudi, ali se kritiki odnosi prema utili-
taristikim modelima racionalnog izbora koji se usredotouju na objanjava-
jue/predikativne svrhe u smislu kreiranja modela koji pomau predvianju
nekog ponaanja, a ne u svrhu promjene ponaanja.
33
Kao to Posner predba-
cuje da pripadnici law and literature pokreta precjenjuju ulogu knjievnosti
i preozbiljno shvaaju njen doprinos pravnome znanju, isto tako i Nussbaum
smatra Posnerovo stajalite krajnou zbog precijenjene uloge ekonomske ra-
cionalnosti koja: 1. kvalitativne razlike meu ljudima svodi na kvantitativne,
2. podatke koje prikuplja iz pojedinanih ljudskih ivota koristi za stvaranje
slike o ukupnoj koristi, te zanemaruje pojedinano ljudsko (ne)zadovoljstvo,
27
U svojoj knjizi The Company We Keep Booth
zapravo razvija ideju ko-dukcije, te predstav-
lja puno sloeniju ideju nego to smatra Pos-
ner. Osnovna ideja je ta da se itanje ne vee
samo uz odreeni kontekst nego takoer se i
komparativno razvija u razgovoru s drugim
itateljima, iji dojmovi potvruju ili opovr-
gavaju nae iskustvo. Booth smatra kako in
itanja i vrednovanja proitanog ima etiku
vrijednost upravo zato to je konstruiran na
nain koji zahtjeva zadubljenost, ali i kritiki
razgovor, usporedbu onoga to smo proitali
s vlastitim aktualnim iskustvom te reakcijama
i argumentima drugih itatelja. Usp. Wayne
Booth, The Company We Keep: An Ethics of
Fiction, University of California Press, Ber-
keleyLos Angeles 1988., str. 7077. Upravo
je taj odnos slojevitog i zadubljenog itanja
te kritikog preispitivanja proitanog, smatra
Nussbaum, aktivnost koja odlikuje miljenje
u demokratskim drutvima. Usp. M. C. Nuss-
baum, Pjesnika pravda, str. 30.
28
Usp. R. Posner, Against Ethical Criticism,
str. 74.
29
Usp. R. Posner, Law and Literature, str. 306
307.
30
U svom djelu The Fragility of Goodness. Luck
and Ethics in Greek Philosophy Nussbaum se
bavi pitanjem etike u grkim tragedijama, a
u djelu Loves Knowledge. Essays on Philo-
sophy and Literature uglavnom romanima
realizma i to drutveno-politike tematike.
S njezinim stajalitem u potpunosti se slae
Peter Singer. Iako odnos knjievnost i etike
nije u fokusu njegova primarnoga interesa,
Singer je priredio zanimljivu knjigu: Peter
Singer, Renata Singer, The Moral of the Story.
An Anthology of Ethics Through Literature,
Blackwell Publishing, Padstow 2005. Poseb-
no vidi Uvod P. Singera na str. ixxiv.
31
Usp. Martha C. Nussbaum, Loves Knowled-
ge. Essays on Philosophy and Literature,
Oxford University Press, New YorkOxford
1992., str. 2324.
32
M. C. Nussbaum, Pjesnika pravda, str. 21.
33
Usp. ibid., 3738.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
336
3. zanemaruje sloenosti unutarnjeg moralnoga ivota te pomou matema-
tike raunice pokuava nai univerzalno rjeenje za ljudske probleme bez
priznavanja ljudskih specifinosti, te 4. zastupa teoriju o ljudskim motivima
koji nemaju nikakve veze s altruizmom, a imaju s koristoljubljem.
34
Utilita-
ristiki prvotni motiv da svaki ivot uzme ozbiljno, smatra Nussbaum, kroz
teorije racionalnog izbora pretvara se u gledite koje odbacuje osjetni, unutar-
nji i sloeni ljudski svijet, gledite koje ne moe adekvatno proniknuti u bol
nijednog ovjeka u njegovu drutvenom kontekstu niti promatrati je kao bol
zasebne osobe.
35
Nussbaum stoga predlae da se ti modeli nadopune novim
pristupima, a ne da se posve ukinu. Knjievnost odraava odreenu moralnu
zadau u smislu zadravanja pozornosti itatelja ne samo po svojem sadraju
nego i po anru koji je posveen bogatstvu nutarnjeg ivota ljudi i koji se na
taj nain suprotstavlja redukcionistikom ekonomskom pogledu na svijet te
koji prua uitak u uivljavanju u druge i drugaije svjetove.
36
Moralni je
uinak nekog romana, smatra Nussbaum, povezan s njegovim estetskim doj-
mom, jer estetski neprihvatljiv, dosadan roman nema jednaku moralnu snagu,
odnosno, kako ona to kae, preciznost pozornosti, koja je ustvari interes, po
sebi je moralna znaajka.
37
Stoga Nussbaum spada u umjerene moraliste
koji smatraju da neka umjetnika djela mogu biti moralno vrednovana i da
ponekad moralni defekt ili efekt djela moe biti vaan za estetsko vrednova-
nje djela.
38
Drugi prigovor na koji Nussbaum odgovara, da je knjievnost iracionalna jer
podlijee emocijama, ima svoju dugu povijest u grkoj filozofiji, jer su neki
filozofi, poput ve spomenutog Platona, odbacivali knjievnost i umjetnost
upravo zbog svoga utjecaja na emocije. Posner takoer smatra emocije tet-
nima u svakodnevnom odluivanju, jer ljude openito smatra racionalnim
maksimalizatorima svojih zadovoljstava
39
i predlae proirenje ekonom-
ske analize, koja iskljuuje odluivanje koje ima veze s emocijama, na sva
podruja ljudskog ivota. Jedino ona odluka koja je donesena prema utilita-
ristikoj koncepciji racionalne maksimalizacije i bez ikakvih emocionalnih
primjesa, moe se smatrati ovjekovim racionalnim izborom.
40
Knjievnost se, prema Nussbaum, oslanja na emocije,
41
jer stvara veze suuti
i poistovjeivanja s likovima, te stvara bogatstvo povezanosti izmeu sudo-
va i emocija.
42
Upravo je to prijeporni argument izmeu nje i Posnera, od-
nosno uloga koju empatija ima za itanje knjievnih djela. Iako se oboje slau
u tome da je empatija amoralna, Posner se zadrava na stajalitu da empatiju
diskvalificira kao eventualni instrument po kojemu itanje nekih knjievnih
djela moe pomoi ljudima da razviju odreene moralne vjetine. Nussba-
um meutim, sasvim drugaije vidi ulogu empatije za razvijanje itateljske
sposobnosti i kvalitete javnog ivota, o emu pie u svojoj knjizi Upheavals
of Thought.
43
Na tragu tradicije koju utjelovljuju Rousseau, Schopenhauer,
Smith i drugi, Nussbaum smatra empatiju mostom izmeu pojedinca i zajed-
nice, te dri da empatija kao vrsta razluivanja inspirirana matom ima snagu
percepcije drutvenih problema. Ako nam knjievnost pomae razumjeti raz-
liite ljudske situacije, empatija unutar knjievnosti nije dana sama po sebi,
nego pretpostavlja kritiko razluivanje.
44
Stoga je empatija bez kritikog
razluivanja slijepa, dok kritiko razluivanje bez empatije moe biti nehu-
mano. Nussbaum dakle prihvaa da empatija po sebi nije garancija drutvene
pravednosti niti etiki ispravnog ponaanja, ali ipak inzistira na tome da nas
empatija barem navodi da promotrimo vanost ljudskih nevolja i da razmisli-
mo o potrebama ljudi koji se nalaze u takvim situacijama.
S obzirom na posljednji prigovor, da je knjievnost pristrana i bez osjeaja za
univerzalnost, a to je potrebno kada se govori o zakonima i javnim odluka-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
337
ma, Nussbaum istie povezanost uobrazilje ili imaginacije te demokratske
jednakosti ili, kako to kae Posner, ona izjednaava knjievnu imaginaciju
sa socijalnom osjetljivou.
45
to to znai? Knjievnost je, smatra ona, po-
zorna na detalje i pojedinana iskustva ljudi, te potie stvaranje veza suuti
i poistovjeivanja, a takvo prosuivanje odreeno kontekstom nije ustupak
iracionalnome, nego najpotpuniji izraz politike racionalnosti.
46
Drugim ri-
jeima, Nussbaum smatra da pravednost poiva na aristotelovskoj koncepciji
praktinog miljenja u kombinaciji s institucionalnim ogranienjima. Prema
toj koncepciji, nuno je u odreenim sluajevima u odnosu na neku skupi-
nu ljudi pokazati vie pozornosti, ako prema njima elimo pokazati istin-
ski ravnopravnu skrb,
47
a ta je skrb, smatra Nussbaum, ugraena u samu
strukturu knjievnoga tkiva. Zbog toga to itateljima prua iroko iskustvo
u razluivanju detalja, upravo je knjievnost vrsta razluivanja koja je nuna
za pravedan etiki sud.
34
Usp. ibid., str. 4350. Takvu utilitaristiku
strategiju predstavljanja svih dobara pre-
ma jednoj odreenoj skali u knjizi Loves
Knowledge takoer naziva nesumjerljivost
vrijednih stvari. Romani, prema Nussbaum,
pokazuju vrijednost i bogatstvo pluralnog
kvalitativnog razmiljanja, te u svojim ita-
teljima izazivaju bogatu kvalitativnu vrstu
vienja stvari. Usp. M. C. Nussbaum, Loves
Knowledge, str. 3637.
35
M. C. Nussbaum, Pjesnika pravda, str. 51.
36
Nussbaum smatra da knjievna djela nisu
neutralni instrumenti u traganju etikih kon-
cepata. I sam izbor da se napie knjievno
djelo umjesto djelo sistematske filozofije
samo po sebi izraava odreeno vrijednosno
opredjeljenje. Usp. M. C. Nussbaum, Loves
Knowledge, str. 26.
37
M. C. Nussbaum, Pjesnika pravda, str. 61.
38
E. Peek, Ethical Criticism of Art.
39
R. Posner, The Economics of Justice, Harvard
University Press, Cambridge 1981., str.12.
40
Usp. ibid.
41
Nussbaum nudi teoriju emocija koju bi tre-
bala pretpostaviti svaka etika teorija. Takva
teorija smatra da su emocije odreeni naini
percepcije i uvjerenja, one nam daju odreene
informacije o ljudima i percepcije vrijednosti
koje razum ne daje, zato su one nune u odlu-
ivanju. Priznanje ili prepoznavanje ovjeko-
ve ranjivosti moe, kao to sugerira Rousseau,
biti izvor drutvenosti, ali ono znai i potpunu
sliku o ovjeku. Apstraktna vizija o ljudima,
bez pozornosti na njihove specifinosti koje
upoznajemo putovima empatije, zapravo je
puno pristranija, jer nije sveobuhvatna vizi-
ja. Radi se zapravo o kolektivnoj viziji kroz
pozornosti na pojedinane ivote, u kojoj
emocije mogu biti instrument u javnom od-
luivanju. Usp. M. C. Nussbaum, Pjesnika
pravda, str. 84103.
42
M. C. Nussbaum, Loves Knowledge, str. 42.
43
Martha C. Nussbaum, Upheavals of Thought.
The Intelligence of Emotions, Cambridge
University Press, Cambridge 2001.
44
Nussbaum slijedi Aristotela u odreivanju
uvjeta koji su nuni za empatiju: ozbiljnost
situacije, izostanak krivnje za vlastitu patnju,
te empatina identifikacija. O tome knjiga
Upheavals of Thought donosi vrlo zanimlji-
vo poglavlje, osobito na stranicama 304327
gdje se Nussbaum poziva na Aristotela.
45
R. Posner, Against Ethical Criticism: Part
Two, str. 398.
46
M. C. Nussbaum, Pjesnika pravda, str. 112.
47
Ibid., str. 120. Ovo stajalite odgovara njezi-
noj poznatoj teoriji sposobnosti (theory of
capabilities) koju je razvila zajedno s ekono-
mistom Amartyom Senom. Ona smatra da su
sposobnosti (ili temeljne slobode, kao to
su sposobnost za starenje, ekonomsko poslo-
vanje, sudjelovanje u politikim aktivnostima
i sl.) sastavni dio razvoja, dok siromatvo
definira kao lienost temeljnih sposobnosti.
Ovakvo stajalite razilazi se od tradicionalnih
utilitaristikih stajalita koja vide razvoj u ter-
minima isto ekonomskog rasta, a siromatvo
tek kao lienost prihoda.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
338
Kao to je primjetno, Nussbaum je zaokupljena nastojanjem da knjievnost
uini korisnom. U skladu s time, trudi se dokazati da su neka znanja o ljud-
skom ivotu dostupna samo preko emocija koje proivljavamo, dok je knji-
evnost u savezu s emocijama zbog njezine snage da potakne emocionalne
doivljaje. Uzmimo npr. emociju ljubavi, i vidjet emo da postoji reciprona
veza izmeu znanja i ljubavi volimo neke ljude zbog onoga to znamo o
njima, ali isto tako elimo ih i bolje upoznati zato jer ih volimo. Upravo zbog
kognitivne strukture emocija, osobito nekih socijalnih emocija poput empati-
je, ona svoj etiki interes za knjievnost proiruje od osobne dimenzije etike
do drutvenih i politikih implikacija filozofsko-knjievnog pothvata.
4. Uloga knjievnosti u domeni javnog ivota
Nakon iznesenih suprotnih miljenja o odnosu etike i knjievnosti, odnosno
knjievnosti i njezine uloge unutar javnoga ivota, moemo rei da, u skla-
du s novim tendencijama ireg shvaanja moralnosti i pozitivnim doprino-
sima u oblikovanju nae moralne percepcije, mnogi autori smatraju kako je
nuno promatrati utjecaje koje knjievna djela imaju na vlastito itateljstvo
48

te upuuju na povezanost izmeu estetike i moralne percepcije (W. Booth,
N. Carroll, G. Currie, R. Eldridge, S. Feagin, P. Lamarque, P. McCormick, I.
Murdoch, F. Palmer, J. Passmore, H. Putnam). Iako su autonomisti uglavnom
anti-konzekvencijalisti,
49
te poput Posnera negiraju da postoji ikakva pozitiv-
na uzrona veza izmeu itanja i moralnog sazrijevanja, a o emu jo uvijek
nemamo nikakvo empirijsko istraivanje, neki autori kao Nussbaum, Booth,
Carroll, ipak implicitno podravaju pozitivnu uzronu tezu (da moralno dobra
knjievnost poboljava ljude ili pomae njihovom moralnom sazrijevanju), a
nijeu negativnu (da moralno loa knjievnost kvari ljude). Negativna uzrona
teza odbacuje se jer ju je teko dokazati, a i jer odmah implicira odreenu vrstu
cenzure, dok pozitivna uzrona teza postaje sve vanija u suvremenim diskusi-
jama o ulozi i vrijednosti umjetnosti u drutvu i njezinoj svrsi za drutvo.
Prema mome miljenju, Posnerovi argumenti poivaju na uskom razumijeva-
nju naina na koje knjievnost utjee na moralne znaajke, dok se Nussba-
umine tvrdnje odnose na iri moralni kontekst te se stoga ine prihvatljivi-
jima kada se govori o moralnoj vrijednosti knjievnosti. Takoer se ini da
je Posnerovo stajalite kako knjievnost pomae oblikovati identitet svojih
itatelja u smislu da im pomae otkriti neke njihove vlastite karakteristike,
na tragu Nussbaumine ideje,
50
budui da se moralno djelovanje temelji na
osobnom identitetu. Osim toga, Posner je nedosljedan jer za analizu estetske
vrijednosti knjievnog djela koristi moralni diskurs, iako on sam to ne prizna-
je, a jedan razlog zato se on tako strogo suprotstavlja etikom kriticizmu je
taj to on shvaa etiku u tradicionalnim terminima kao etiku pravednosti ili
pravila. Zato on smatra da je Nussbaumin selektivni odabir knjievnih djela
ideoloki motiviran bez pozornosti na estetiku djela,
51
jer zapravo kao mo-
ralni skeptik sumnja u sposobnost ljudi da kao moralni akteri razmiljaju van
zadanih normi.
S druge strane, iako se Nussbaumin interes za etiku kritiku temelji na nasto-
janju pokazivanja vrijednosti i korisnosti odreenih knjievnih djela za mo-
ralnu filozofiju i za razvoj odreenih moralnih vjetina, ona takoer priznaje
da knjievnost moe imati razliite svrhe, te pokazuje posve pluralistiki pri-
stup knjievnosti.
52
Stoga Posneru odgovara da moralna filozofija treba odre-
ene paljivo odabrane radove narativne knjievnosti kako bi slijedila njezin
vlastiti zadatak na potpun nain, i da knjievnost odreene vrste moe pruiti
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
339
vrijednu pomo tom odluivanju preko kultiviranja i osnaivanja vrijednih
moralnih sposobnosti. Posner proputa vidjeti da Nussbaum u nijednom od
tih radova ne izrie openite tvrdnje o knjievnosti kao takvoj, nego inzistira
na tome da je njezin argument povezan s uskom grupom prethodno odabra-
nih knjievnih radova. Nussbaum smatra da su odreeni romani nezamjenjiva
djela moralne filozofije, a sredinja svrha za tu odabranu knjievnost je po-
kazati kako knjievnost ima mjesta u moralnoj filozofiji, i dokazati da ona
ima vanu ulogu u moralnome odgoju zahvaljujui njezinoj sposobnosti da
pomogne razviti odreene moralne vjetine. Osim Posnera, jo neki kritiari
opovrgavaju takav stav kao politiku zloupotrebu narativa te smatraju da je
upravo odvajanje knjievnosti od politike kao batina amerikog romanticiz-
ma ono to treba smatrati knjievnim uspjehom.
53
No, ako uzmemo u obzir da
je zapravo nemogue strogo odvojiti knjievni utjecaj od politikoga iz razlo-
ga to se itatelj nerijetko poistovjeuje s likovima i priama, koje tako mogu
znaajno utjecati na kvalitetu i sadraj naih ivota, onda se etika kritika ini
neophodnom.
54
Ono to je vano napomenuti jest to da takva kritika ne smije
istisnuti druge kritike pristupe knjievnosti, nego ih treba upotpunjavati.
Posnerov prigovor da knjievnost ne moe biti koritena ili interpretirana kao
produetak moralne filozofije i pridonijeti moralnom razvoju, da knjievnost
zasigurno nije jedini ili najbolji izvor moralnoga znanja, te da nema dokaza
o tome da moralno poboljava svoje itatelje,
55
ameriki filozof Nol Carroll
definira kognitivnom trivijalnou.
56
Razlog tome je, kae Carroll, to eti-
48
Neki autori, poput ve spomenutih Jacobso-
na, Andersona i Deana, te Kierana, smatraju
kako neko umjetniko djelo upravo zbog
promicanja nemoralnosti moe imati bolju
recepciju kod itatelja, odnosno nemoralnost
moe pridonijeti boljem umjetnikom dojmu
i pridonijeti veem uspjehu nekog djela. Usp.
Daniel Jacobson, In Praise of Immoral Art,
Philosophical Topic 25 (1997), str. 155199;
J. C. Anderson, J. T. Dean, Moderate Auto-
nomism, str. 150166; Matthew Kieran,
Art, Morality and Ethics: On the (Im)moral
Character of Art Works and Inter-Relation
to Artistic Value, Philosophy Compass 1/2
(2006), str. 129143, ovdje str. 135. Drugi,
kao npr. W. Booth i G. Marshall, smatraju
da knjievni likovi na nas utjeu kao i nai
poznanici (Booth), tako da tu vrstu utjecaja
knjievnih djela moemo smatrati jednako le-
gitimnim kao i bilo koji drugi utjecaj iz stvar-
nog ivota. Usp. W. Booth, The Company We
Keep, str. 187223; Gregory Marshall, Ethi-
cal Criticism: What is and Why It Matters,
www.Style.FindArticles.com, pristup: 25. ruj-
na 2011. ak je i Platon upozoravao protiv
odlaenja na godinje priredbe zbog straha
da e inae razumni ljudi izgubiti vlastitu
hladnou kada doive emocionalnu tragediju
ili da e ih komedije potaknuti na gluparanje.
49
Jedna od najvanijih kritika autonomista pri-
padnicima etike kritike je tzv. anti-konzek-
vencijalistika opaska prema kojoj nemamo
nikakvih dokaza o pozitivnim ili negativnim
utjecajima knjievnosti na itatelje.
50
Usp. Martha C. Nussbaum, Exactly and Res-
ponsibly: A Defense of Ethical Criticism,
Philosophy and Literature 22 (2/1998), str.
343365, ovdje 359.
51
Usp. R. Posner, Against Ethical Criticism:
Part Two, str. 397.
52
M. C. Nussbaum, Exactly and Responsibly:
A Defense of Ethical Criticism, str. 347.
53
David Gorman, Review of Poetic Justice,
Philosophy and Literature 21 (1997), str.
196198. Alan Jacobs napisao je vrlo otru
recenziju na Nussbauminu knjigu Poetic Ju-
stice, usp. A. Jacobs, Review Essay: Martha
Nussbaum, Poets Defender, http://www.le-
aderu.com/ftissues/ft9610/articles/reviewes-
say.html, Pristup: 1. rujna 2011.
54
O tome vidi zanimljiv lanak: Peter Lamar-
que, On the Distance between Literary
Narratives and Real-Life Narratives, Royal
Institute of Philosophy Supplement 60 (2007),
str. 117132.
55
R. Posner, Against Ethical Criticism, str.
10.
56
N. Carroll, Art and Ethical Criticism: An
Overview of Recent Directions of Research,
str. 353.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
340
ari smatraju da propozicijsko znanje (koje skeptici poput Posnera smatraju
tek trivijalnim znanjem) nije u suprotnosti sa znanjem da, te da takoer po-
stoji znanje o onome to bi moglo biti. Upravo je takvo znanje relevantno
za moralno shvaanje, jer ostavlja prostora za matu.
57
Nussbaum se slae s
ovakvim stajalitem i smatra da bi moralno znanje ogranieno na propozicije
bilo posve necjelovito:
Moralno znanje () nije jednostavan intelektualni skup propozicija; nije niti jednostavan
intelektualni skup odreenih injenica; ono je percepcija. Ono trai kompleksnu, konkretnu
stvarnost na veoma lucidan i vrlo osjetljiv nain; ono znai prihvaanje onoga to jest, s imagi-
nacijom i osjeajima.
58
Umjetnike konvencije i stilska sredstva koja stoje na raspolaganju knjiev-
nom umjetniku omoguavaju mu predstavljanje naega unutarnjega ivota na
vrlo potpuni i realistian nain, kroz angairanje mate publike. Nussbaum
smatra da postoje neki moralno vani aspekti naega unutarnjega ivota koji
se mogu prikazati jedino kroz umjetniku prezentaciju.
to se tie Posnerova prigovora na pozitivnu uzronu tezu da knjievnost
moe pomoi razviti moralne vjetine,
59
Nussbaum istie:
Potpuno se slaem s Posnerom da fenomen koji on naziva empatija nije dovoljan da motivira
neko dobro djelovanje, ja nikada nisam tvrdila da to jest, te sam ve u Poetic Justice inzistirala
na tome da empatija znai biti zahvaen samilou kod nekoga tko je dobro odgojen, nekoga
koji ve pouava da se treba brinuti za druge.
60
Nadalje, ona smatra da se pozitivni efekti knjievnosti ne odraavaju auto-
matski na itatelja, nego da itanje moe imati dobar utjecaj na itatelja jedino
ako netko ita produbljeno, a ne kao da izvrava teku dunost,
61
odnosno
ako je u sebi izgradio neke pretpostavke koje e pomoi da se ostvari poziti-
van uinak knjievnosti. U svakom sluaju vano je primijetiti, kao odgovor
Posneru, da Nussbaum smatra kako moralno preporuljiva knjievnost moe
imati moralno dobre uinke, ali nigdje ne kae da ih nuno mora imati.
Nussbaum, kako to pogreno shvaa Posner, ne predlae da se filozofija
morala i ekonomska ili pravna znanost odbace i zamijene pozivom na suut
i osobno milosre. Ona je svjesna injenice da se ponekad mnogi moralni
problemi najuinkovitije mogu rijeiti na razini javnih institucija. Racionalni
argumenti stoga ne smiju biti zamijenjeni emocionalnim, ali mogu svakako
biti njima nadopunjeni. Smatram da je Nussbaum u pravu kada zagovara tezu
da ekonomska ili pravna znanost, kao i filozofija morala, moraju poivati na
ljudskim podacima koji se jednim dijelom nalaze u knjievnim djelima i koji
su izneseni tako da se itatelji s njima mogu poistovjetiti. Na taj nain bi ita-
teljev doivljaj doveo do novih spoznaja koje bi nadopunile moralne, pravno-
ekonomske i politike teorije, te pomogao razvijanju moralnih sposobnosti
bez kojih e graani puno tee ispunjavati normativne zahtjeve nekih moral-
nih teorija.
62
Knjievnost ima tu sposobnost pomaganja moralnom odgoju i
to onim osobama koje su ve predisponirane na uenje o tome to im knji-
evnost ima ponuditi, ali to ujedno ne znai da e se to ba uvijek i ostvariti.
Puni potencijal knjievnosti moe se takoer ne ostvariti ukoliko itateljstvo
promai moralnu poruku, ali je ipak nuno da se stroga odvojenost estetike,
etike i odgoja za graanstvo izbrie ili barem umanji. Moralna vrijednost knji-
evnosti samo je jedan od mnogih doprinosa cjelovitoj estetskoj vrijednosti
te ne mora nuno biti shvaena kao ideoloka cenzura, jer je upravo itatelj,
u interakciji s drugim itateljima i nadahnut etiko-politikim teorijama, onaj
koji donosi odluku o tome koja knjievnost mu pomae da se moralno uzdi-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
341
gne i koliko e iz tih fiktivnih situacija crpsti nadahnue i informacije koje e
mu posluiti za moralno odluivanje u stvarnom ivotu.
Zakljuak
Osnovno pitanje koje stoji u temelju ovoga rada je pitanje koristi ili javne
upotrebe knjievnosti. Pomicanje knjievnosti iz javnog ivota u privatne
prostore navodi sve vie autora na postavljanje pitanja: emu slui knjiev-
nost?
Kao pragmatik, Posner ne odbija tu ideju o koristi knjievnosti, ali je svodi na
estetsko zadovoljstvo, koje ima jedino psiholoke ili terapeutske reperkusije,
a nema nikakve ili ima vrlo slabe drutvene ili politike posljedice. Razlozi
koje on navodi za takav stav su nekonzistentnost i neznanstveni karakter knji-
evne metode, te nedostatak empirijskih podataka koji bi potvrdili da postoji
neka povezanost izmeu itanja knjievnosti i moralnog napretka, odnosno
pozitivni uinci knjievnosti na moralnost pojedinca.
Nussbaum naprotiv smatra da knjievnost svakako ima viestrukog utjecaja
na ljude, iako on nije uvijek pozitivan. Ono to je vano razlikovati jest da
knjievnost ne nudi moralne norme ili strategiju djelovanja koja bi usmjerila
nae djelovanje, iako moe sugerirati neki moralni odabir. No, puno je vanije
zapaziti da knjievnost nudi kontekst u kojemu su moralne norme smjetene i
mogunost da s distance, dakle preko tuih iskustava, o njima kritiki razmi-
ljamo i primjenjujemo na vlastite ivote.
Smatram da je Nussbaum u pravu kada inzistira na povezivanju etike i knji-
evnosti, posebno stoga to ona napominje kako knjievni potencijal za
oblikovanje moralnih odluka treba pravilno usmjeriti. Posnerovo zagovara-
nje iskljuivo racionalne metode na polju etike smatram redukcionistikim,
dok Nussbaum ne provodi etiku redukciju estetike, ve naprotiv inzistira na
estetskoj odlinosti kao moralnoj kvaliteti. Mogli bismo se takoer sloiti s
Posnerom da je zabavna, informacijska ili terapeutska funkcija knjievnosti
takoer vaan supstrat za javni ivot, ali im se te uloge knjievnosti stave
u drutveni kontekst, nuno dolazimo do pitanja o interakciji itatelja knji-
evnosti s drugim osobama, te do moralnoga pitanja: kako bismo se treba-
li ponaati prema svojim sugraanima? Mogue je da ljudi ostave po strani
svoja namjesnika iskustva i rukovode se iskljuivo prethodno zadanim
racionalnim argumentima, ali oni e u tome sluaju naalost propustiti veliki
dio instruktivne snage koju nudi knjievnost.
57
Ibid., str. 362.
58
Martha C. Nussbaum, Finely Aware and
Richly Responsible: Literature and the Mo-
ral Imagination, u: Anthony J. Cascardi
(ur.), Literature and the Question of Philo-
sophy, The John Hopkins University Press,
BaltimoreLondon 1987., str. 174.
59
Usp. R. Posner, Against Ethical Criticism,
str. 45.
60
M. C. Nussbaum, Exactly and Responsibly:
A Defense of Ethical Criticism, str. 352.
61
Ibid., str. 353.
62
M. C. Nussbaum, Pjesnika pravda, str. 34.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
126 God. 32 (2012) Sv. 2 (327342)
J. urkovi Nimac, Etika kritika u knjiev-
nosti
342
Jasna urkovi Nimac
Ethical Criticism of Literature
The Debate between R. Posner and M. C. Nussbaum
about the Public Role of Literature
Abstract
The article has intention to contribute to the socalled ethical turn, which in the last decades
has been legitimated in many social and humanistic fields, especially with regard to the lite
rary criticism of the AngloSaxon area that is more associated with the ethical concerns of the
text, while in Croatia this trend is still practically overlooked. After a brief introduction to the
complex and turbulent history of relations between ethics and literature, the author presents
two opposing tendencies or two different attitudes towards the ethical function that literature
integrates. For this purpose, author introduce a view of Richard Posner, who represents the au-
tonomist position on the exclusive primacy of aesthetics when it comes to literature, and Martha
C. Nussbaum, which represents the view that literature in itself has great ethical potential and
can serve as a supplement to theories of moral philosophy as well as sociolegal theories. The
author is inclined to Nussbaums concept because of its pluralistic approach to literature and
the broader conception of morality.
Key words
literature, ethics, criticism, Martha C. Nussbaum, Richard Posner, society, education