Arthur Golden

Sjecanja jedne gejse

Hit
etrdeset osmo kolo
svezak 284.
Naslov izvornika
Arthur Golden MEMOIRSOFAGEISHA
1997 by Arthur Golden

Arthur Golden Sjeanja jedne geje
S engleskoga prevela Maja Zaninovi










Nakladnik
Znanje d.d.
Ul. kralja Zvonimira 17, Zagreb
Za nakladnika Branko Jazbec
Lektorica NadaJakir
Design omota Imago graphics
Tehniki urednik Nikica Ostarevl
Korektorica Marija Molnar
Tisak
Tiskara Znanje d.d., Zagrebaka 1, Zagreb -1998.

znanje



Biljeka prevoditelja i

Posveeno mojoj eni Trudy i mojoj djeci, Haysu i Tess

Jedne veeri u proljee 1936., kad sam bio djeak od etrnaest
godina, otac me odveo na neku plesnu predstavu u Kvotu.
Sjeam se samo dviju stvari. Prva je da smo otac i ja bili jedini
zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prije toga bili
doselili iz Nizozemske, tako da se jo nisam bio privikao na
kulturnu izolaciju i jo uvijek sam je jako osjeao. Druga je da
mi je bilo drago to sam, nakon mjeseci intenzivnog uenja
japanskog jezika, otkrio kako mogu razumjeti odlomke
razgovora to su mi dopirali do uiju. to se pak tie mladih
Japanki koje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjeam se
nieg osim neodreene slike arenili kimona. U svakom sluaju,
nisam mogao ni slutiti da e u jednom tako dalekom vremenu i
mjestu kao to je New York pedeset godina kasnije, jedna od
njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svoja
neobina sjeanja.
Kao povjesniar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor
podataka. Memoari ne pruaju toliko podataka o piscu, koliko o
njegovom svijetu. Oni se moraju razlikovati od ivotopisa po
tome to pisac memoara nikad ne moe postii perspektivu koju
pisac ivotopisa posjeduje kao neto samo po sebi razumljivo.
to se pak tie autobiografije, ako tako neto doista postoji, to
je kao da pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi.
Kako bi on to mogao znati? No, s druge strane, ako elimo uti
neto o livadi, nitko nije u boljoj poziciji da nam to kae -
ukoliko pritom stalno drimo na umu kako nam nedostaju sve
one stvari koje zec nije bio u stanju uoiti.
Govorim to sa sigurnou sveuilinog profesora koji na
takvim razluivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram
priznati da su me sjeanja moje drage prijateljice Nitta Savuri
nagnala da iznova razmislim o svojim gleditima. Istina je, ona
nam osvjetljava taj vrlo tajnoviti svijet u kojem je ivjela, prua
nam zeji pogled na livadu, ako hoete. Lako je mogue da ne
postoje bolji zapisi o neobinom ivotu geja od ovih koje nam
prua Sayuri. Ali ona nam ostavlja i zapis o sebi, daleko

potpuniji, toniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu
ivotu u knjizi Blistavi dragulji Japana i od razliitih lanaka u
revijama, objavljivanih tijekom godina. ini se kako, barem u
ovom neobinom sluaju, nitko nije poznavao autoricu memoara
bolje od nje same.
To to se Savuri uzdigla do istaknutog poloaja bio je velikim
dijelom puki sluaj. Bilo je drugih ena koje su imale sline
ivote. Ugledna Kato Yuki, geja koja je zarobila srce Georgeu
Morganu, neaku J. Pierponta, i postala njegovom mladenkom u
izbjeglitvu tijekom prvog desetljea ovog stoljea, moda je u
neku ruku imala jo neobiniji ivot od Savuri. Meutim, samo
je Savuri iznijela tako potpuno svjedoenje o svom ivotu. Dugo
sam vremena mislio kako je njezina odluka da to uini
jednostavno sretna sluajnost. Da je ostala u Japanu, njezin bi
ivot bio odve ispunjen i ne bi imala vremena razmiljati o
prikupljanju svojih sjeanja. Meutim, ivotne okolnosti navele
su Savuri da 1956. godine iseli u Sjedinjene Drave. Preostalih
etrdeset godina svog ivota Savuri je ivjela u jednom od
nebodera Waldorf Towers u sreditu New Yorka, gdje je na
trideset i drugom katu uredila za sebe elegantan apartman u
japanskom stilu. Pa ak i tada njezin se ivot nastavio odvijati
istim grozniavim tempom. Kroz njezin je stan proao velik broj
japanskih umjetnika, intelektualaca i uglednih poslovnih ljudi -
dapae i ministara, a naiao je i po koji gangster. Ja sam je
upoznao tek 1985. preko jednog zajednikog znanca. Kako sam
se bavio prouavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam
se ve ranije s njezinim imenom, iako nisam gotovo nita znao o
njoj. Nae se prijateljstvo razvijalo i ona mi se sve vie i vie
povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi li ikad dopustila da se
njezina pria objavi. Pa, Jakob-san, moda i bih, ako je ti
zapie, odgovorila mi je.
I tako smo zapoeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi
vie voljela diktirati svoja sjeanja, umjesto da ih sama
zapisuje, jer, kako mi je objasnila, toliko je bila navikla priati
licem u lice da bi jedva znala misliti kad bi bila sama u sobi.
Sloio sam se i ona mi je diktirala ovaj rukopis tijekom narednih
osamnaest mjeseci. Nikad nisam bio svjesniji Savurinog
kvotovskog narjeja, u kojem se geje nazivaju geiko, a za
kimono se katkad kae obebe, nego u trenutku kad sam se

poeo pitati kako bih te nijanse prenio u prijevodu. Meutim, od
samog poetka osjeao sam se uronjenim u njezin svijet. Osim
u nekoliko prigoda, uvijek smo se nalazili uveer: zbog
dugogodinje navike, to je bilo vrijeme kad je Savurin um bio
najivahniji. Obino je voljela raditi u svom stanu, ali smo se
povremeno nalazili i u zasebnoj prostoriji jednog japanskog
restorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata i
ugledna goa. Nai su razgovori trajali obino dva do tri sata.
Iako smo sve snimali na magnetofon, njezina je tajnica takoer
bila nazona kako bi kasnije mogla njezin iskaz prenijeti na
papir, to je i inila s velikom tonou. Ali Savuri nikad nije
govorila magnetofonu ili svojoj tajnici, uvijek se obraala meni.
Kad bi bila nesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji
bi je uputio. Smatrao sam sebe temeljem na kojem je poivao
itav pothvat i osjeao sam da njezina pria nikad ne bi bila
ispriana da ja nisam uspio stei njezino povjerenje. Sad,
meutim, uviam kako bi prava istina mogla ipak biti neto
drugo. Savuri je mene odabrala za svog pisara, to je istina, ali
moda je itavo vrijeme samo ekala da se ukae pravi
kandidat.
to nas dovodi do kljunog pitanja: zato je Savuri eljela
ispriati svoj ivot? Geje, dodue, ne polau nekakvu formalnu
zakletvu utnje, ali se postojanje njihove profesije zasniva na
tipino japanskom uvjerenju kako ono to se tijekom
prijepodneva odvija u uredu i ono to se uveer zbiva iza
zatvorenih vrata nema nikakve veze jedno s drugim i mora
zauvijek ostati odijeljeno i razdvojeno. Geje jednostavno ne
govore javno o svojim doivljajima. Poput prostitutki, svojih
sestara nie klase, geje su esto u neobinoj poziciji da znaju
navlai li doista ova ili ona javna linost hlae prvo na jednu, pa
na drugu nogu, kao i svi drugi ljudi. Vjerojatno tim leptiricama
noi slui na ast to smatraju kako je njihova uloga da u neku
ruku predstavljaju osobe javnog povjerenja, ali u svakom
sluaju, geja koja iznevjeri to povjerenje, dovodi se u neodriv
poloaj. Savuri je svoju priu ispriala pod neuobiajenim
okolnostima utoliko to nitko u Japanu vie nad njom nije imao
bilo kakve vlasti. Njezine su veze s domovinom ve bile
prekinute. To nam, barem djelomino, moe objasniti zato se
vie nije smatrala obveznom utjeti, ali nam ne objanjava

zato je odluila govoriti. Bojao sam se postaviti joj to pitanje,
jer to ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi s time,
promijeni miljenje? ak i kad je rukopis ve bio potpun, jo
uvijek sam oklijevao. Tek kad je primila predujam od
nakladnika, smatrao sam kako je slobodno mogu upitati: zato
je eljela zapisati svoj ivot? to mi je drugo preostalo ime bih
mogla ispuniti vrijeme ovih dana? odgovorila mi je.
Ostavljam itatelju neka presudi jesu li njezini motivi doista
bili tako jednostavni ili nisu.
Iako je eljela da njezin ivotopis bude zabiljeen, Sayuri je
ustrajala na nekoliko uvjeta. Htjela je da se rukopis objavi tek
nakon njezine smrti i nakon smrti nekoliko mukaraca koji su
zauzimali istaknuto mjesto u njezinu ivotu. Sluaj je htio da su
svi oni umrli prije nje. Savuri je bilo veoma stalo do toga da
njezina otkria nikoga ne dovedu u neugodnu situaciju. Kad god
je to bilo mogue, nisam mijenjao imena, premda je Savuri
sakrila ak i preda mnom identitet odreenih mukaraca poslu-
ivi se obiajem, prilino rairenim medu gejama, prema
kojem se klijente spominje samo nadimkom. Kad se itatelj, na
primjer, susretne s likom koji se zove gospodin Meava, taj je
nadimak dobio zbog peruti i ako pritom pomisli kako Savuri
samo pokuava biti duhovita, pogreno e protumaiti njezinu
pravu namjeru.
Kad sam zamolio Savuri da mi dopusti sluiti se
magnetofonom, samo sam se htio osigurati od moguih
pogreaka njezine tajnice prilikom prepisivanja teksta. Meutim,
prole godine, nakon njezine smrti, poeo sam se pitati nisam li
moda imao jo jedan motiv; naime, sauvati njezin glas koji je
posjedovao takvu izraajnost kakvu sam rijetko kad uo. Obino
je govorila tihim glasom, kao to bi ovjek oekivao od ene
kojoj je profesija zabavljati mukarce. Ali kad bi mi eljela ivo
opisati neki prizor, njezin bi me glas naveo da pomislim kako je
u sobi est ili osam razliitih osoba. Jo uvijek pokatkad putam
uveer njezine vrpce u svojoj radnoj sobi i teko mi je
povjerovati kako vie nije iva.
JAKOB HAARHUIS
Profesor japanske povijesti na Arnold Rusoff Collegeu
Sveuilite New York


Prvo poglavlje!


Pretpostavimo da ti i ja sjedimo u nekoj tihoj sobi koja gleda na
vrt, avrljajui i pijuckajui iz alica zeleni aj, razgovarajui o
neem to se zbilo prije mnogo godina i ja ti kaem: To
poslijepodne kad sam srela tog i tog... bilo je najbolje
poslijepodne u mom ivotu, ali istodobno i najgore.
Pretpostavljam da bi ti odloio alicu i rekao: No, dakle, koje od
toga? Najbolje ili najgore? Jer nikako nije moglo biti oboje! U
normalnim okolnostima ja bih se na to sama sebi nasmijala i
sloila se s tobom. Ali prava je istina kako je to popodne kad
sam srela gospodina Tana-ku Ichiru doista bilo najbolje i najgore
u mom ivotu. On mi se inio tako oaravajuim, ak je i zadah
ribe na njegovim rukama bio neka vrsta parfema. Da ga nisam
u-poznala, sigurna sam da nikad ne bih postala gejom.
Ja nisam bila roena ni odgajana za geju u Kyotu. Rodila sam
se kao ki siromanog ribara iz malog gradia Yoroida na obali
Japanskog mora. U itavom svom ivotu samo sam nekolicini
ljudi ispriala neto malo o Yoroidu, o kui u kojoj sam rasla, o
svojoj majci i ocu ili o svojoj starijoj sestri - a sigurno nikad
nikome nisam priala o tome kako sam postala geja ili kako je
to biti geja. Veina bi ljudi radije i dalje vjerovala kako su moja
majka i baka bile geje i kako sam ja zapoela s obukom iz
plesa im sam prestala sisati i tako dalje. U stvari, jednog dana
prije mnogo godina, ulijevala sam ake u alicu nekog ovjeka
koji je sluajno spomenuo kako je proteklog tjedna bio u
Yoroidu. Dakle, osjeala sam se onako kako se mora osjeati
ptica kad preleti ocean i naie na nekog tko poznaje njezino
gnijezdo. Bila sam duboko potresena i nisam se mogla suzdrati
da ne kaem: Yoroido! Zaboga, to je mjesto u kojem sam
odrasla!
Taj jadan ovjek! Na licu mu se odigrao itav niz promjena.
Pokuao se nasmijeiti, ali to nije ba dobro ispalo, jer nije
mogao izbrisati s lica izraz oka. Yoroido? rekao je. Sigurno
to ne misli ozbiljno.
Ja sam odavno uvjebala osmijeh koji zovem svojim No
osmijehom, zato to slii na No masku sleena izraza. Prednost

je tog osmijeha to ga mukarci mogu tumaiti kako god hoe,
pa moe lako zamisliti koliko sam se esto oslanjala na taj
osmijeh. I tada sam odluila kako je bolje da se posluim tim
osmijehom i, dakako, uspjelo je. ovjek je duboko odahnuo,
ispio naduak ake koji sam mu natoila, a onda prasnuo u
grohotan smijeh koji je, sigurna sam, bio vie izraz olakanja
nego bilo ega drugoga. Kakva pomisao! rekao je i ponovo se
grohotom nasmijao. Ti da si odrasla u onakvoj rupi kao to je
Yo-roido. To bi bilo kao da aj pripravlja u kanti! I nakon to
se ponovo nasmijao, rekao je: Eto, zato si ti, Savuri--san,
tako zabavna. Katkad me zamalo natjera da povjerujem u te
tvoje male ale.
Ne svia mi se ba misliti o sebi kao o alici aja pripravljenog
u kanti, ali pretpostavljam da je to u neku ruku istina. Napokon,
uistinu sam odrasla u Yoroidu, a nitko ne moe rei da je to
nekakvo arobno mjesto. Gotovo nitko ne odlazi tamo. A to se
pak tie ljudi koji ondje ive, oni nikad nemaju prilike otii iz
njega. Vjerojatno se pita kako se onda dogodilo da ja ipak
odem iz Yoroida. Tu poinje moja pria.
U naem malom ribarskom mjestu Yoroidu ivjela sam u
pijanoj kui. Tako sam je ja nazvala. Stajala je blizu strme
obale gdje je uvijek puhao vjetar s oceana. Meni se, kao
djetetu, to inilo kao da se ocean strano prehladio, jer je stalno
hripao i povremeno bi poeo silovito kihati; to jest, naglo bi se
podigao vjetar i zrak bi bio pun vodenih kapljica. Zakljuila sam
kako se naa kuica sigurno uvrijedila zbog toga to joj ocean
povremeno kie u lice, pa se poela naginjati unatrag, jer se
eljela odmaknuti. Vjerojatno bi se bila sruila da moj otac nije
otpilio daske s nekog razbijenog ribarskog broda i njima
podupro krovne grede, zbog ega je kua izgledala kao kakav
pijani starac koji se oslanja na taku.
U toj pijanoj kui ja sam ivjela pomalo iskoenim ivotom.
Zato to sam od najranijih godina bila jako slina majci, a
gotovo uope nisam sliila ocu ili starijoj sestri. Moja je majka
govorila kako je to zato jer smo ona i ja stvorene sasvim iste. I
doista smo obje imale udne oi kakve se gotovo nikad ne vide
u Japanu. Umjesto da budu tamnosmee kao u svih drugih, oi
moje majke bile su prozirno sive, a moje su bile iste takve. Kad
sam bila jako mala, rekla sam majci kako mislim da je netko

probuio rupu u mojim oima, pa je iz njih istekla sva tinta, to
je njoj bilo jako smijeno. Gatari su rekli kako su njezine oi
tako blijede zato to je u njezinoj linosti previe vode, toliko da
su ostala etiri elementa jedva prisutna. I to je razlog, objasnili
su, zato su joj crte lica tako neskladne. Ljudi u selu esto su
govorili kako je ona trebala biti izrazito draesna, jer su joj oba
roditelja bila privlana izgleda. No, breskva ima divan okus, a
isto tako i gljiva, ali to dvoje ne ide. zajedno; to je bila strana
podvala koju je priroda izvela u njezinom sluaju. Imala je
majina napuena usta, ali oevu uglastu bradu, to je stvaralo
dojam profinjene slike u pretekom okviru. A njezine su divne
sive oi bile okruene gustim trepavicama koje su moda
izgledale krasno na njezinom ocu, ali su njoj samo davale
zaprepateni izraz.
Moja je majka uvijek govorila kako se udala za mog oca zato
to je ona u svojoj linosti imala previe vode, a on u svojoj
previe drva. Ljudi koji su poznavali moga oca odmah bi shvatili
o emu ona govori. Voda brzo tee s jednog mjesta na drugo i
uvijek pronalazi neku pukotinu kroz koju e se izliti. Drvo se, s
druge strane, vrsto dri zemlje. U sluaju mog oca, to je bilo
dobro, jer je on bio ribar, a ovjek s drvom u svojoj linosti
osjea se lagodno na moru. U stvari, moj se otac ugodnije
osjeao na moru nego bilo gdje drugdje i nikad se nije previe
udaljavao od njega. Mirisao je na more ak i nakon to bi se
okupao. Kad nije lovio ribu, sjedio bi na podu u naoj mranoj
prednjoj sobi i krpao mreu. I da je mrea kojim sluajem bila
nekakav usnuli stvor, on ga ne bi probudio tempom kojim je
radio. On je, naime, sve radio tako sporo. ak i kad bi dozvao
izraz usredotoenosti, mogao si, za to vrijeme koliko bi mu
trebalo da preuredi crte lica, otrati vani i ispustiti vodu od
kupanja. Lice mu je bilo jako naborano i on je u svaku boru
tutnuo po neku brigu, tako da to, zapravo, nije vie bilo njegovo
lice, nego vie neto kao stablo s gnijezdima ptica na svakoj
grani. Morao se stalno boriti da s time nekako izie na kraj i
uvijek je izgledao iscrpljen od napora.
Kad mi je bilo est ili sedam godina, saznala sam neto o
svom ocu to dotad nisam znala.. Jednog sam ga dana upitala:
Tatice, zato si ti tako star? On je na to uzdigao obrve, tako da
su izgledale kao mali, objeeni kiobrani nad njegovim oima.

Potom je ispustio dugaki uzdah, zatresao glavom i rekao: Ne
znam. Kad sam se okrenula majci, ona mi je uputila pogled koji
je znaio da e mi ona odgovoriti na to pitanje drugom
prigodom. Sljedeeg dana povela me bez rijei nizbrdo prema
selu i skrenula na puteljak koji je vodio do groblja u umi.
Odvela me je do tri groba u kutu, s tri grobne oznake koje su
bile mnogo vie od mene. Na njima su, od vrha do dna, bili
ispisani strogi, crni znakovi, ali ja tada jo nisam dovoljno dugo
odlazila u kolu u naem malom mjestu da bih znala gdje jedan
znak zavrava, a drugi poinje. Moja je majka pokazala na njih i
rekla: Natsu, ena Sakamota Minorua. Sakamoto Minoru bilo
je ime mog oca. Umrla u starosti od dvadeset etiri godine,
devetnaeste godine Meijija. Zatim je pokazala na sljedeu
oznaku: Jinichiro, sin Sakamota Minorua, umro u starosti od
est godina, devetnaeste godine Meijija, i na sljedeu, koja je
nosila identian natpis, osim imena: Masao i starosti: tri godine.
Trebalo mi je neto vremena da shvatim kako je moj otac bio
ranije oenjen, prije mnogo godina i kako mu je itava obitelj
pomrla. Nedugo potom vratila sam se ponovo do tih grobova i
dok sam ondje stajala, otkrila sam kako je tuga neto vrlo
teko. Moje je tijelo bilo dva puta tee nego samo trenutak
ranije, kao da su me ti grobovi vukli dolje k sebi.
Uz toliku vodu i toliko drvo, njih je dvoje trebalo tvoriti dobru
ravnoteu i dobiti djecu s ispravnom raspodjelom elemenata.
Sigurna sam da su se iznenadili kad su na kraju dobili po jedno
od oba vlastita elementa. Jer nisam samo ja toliko sliila majci
da sam ak naslijedila njezine neobine oi; moja sestra Satsu
bila je toliko slina ocu, koliko je to uope bilo mogue. Satsu je
bila est godina starija od mene i dakako, budui da je bila
starija, mogla je raditi poslove koje ja jo nisam mogla. Ali
Satsu je imala neobino svojstvo: sve je radila na takav nain
da je to izgledalo kao ista sluajnost. Na primjer, ako ste je
zamolili da ulije juhu iz lonca na pei u zdjelu, ona bi to obavila,
ali na takav nain da bi se inilo kao da je pukom sreom
pljusnula juhu u zdjelu. Jednom se ak porezala ribom i pritom
ne mislim da je to uinila noem kojim je istila ribu. Nosila je iz
sela ribu umotanu u papir i dok se uspinjala uzbrdo, riba je
skliznula iz omota i pala joj niz nogu na takav nain da joj je
zareala nogu jednom perajom.

Nai su roditelji mogli imati jo djece osim Satsu i mene,
pogotovo zato to se otac nadao sinu koji bi s njim iao u
ribolov. Ali kad je meni bilo sedam godina, moja se majka
strano razboljela od neeg to je vjerojatno bio rak kostiju,
premda u to vrijeme ja nisam imala pojma to joj je. Mogla je
izbjei bolove jedino kad bi spavala i poela je to initi onako
kako to rade make, to jest, manje vie stalno. Kako su prolazili
mjeseci, ona je najvei dio vremena spavala i brzo bi poela
jeati svaki put kad bi se probudila. Ja sam znala da se neto u
njoj brzo mijenja, ali zbog toliko mnogo vode u njezinoj linosti,
to me nije zabrinjavalo. Katkad bi u samo nekoliko mjeseci jako
smravila, ali bi jednako brzo ponovo ojaala. No, kad je meni
bilo devet godina, poele su joj se isticati kosti lica i nikad se
vie nije udebljala. Nisam shvatila da voda istjee iz nje, zbog
bolesti. Jer vidi, ba kao to je morska trava prirodno
natopljena vodom, ali postaje krhka kad se osui, tako je moja
majka gubila sve vie od svog elementa.
A onda sam jednog popodneva sjedila na neravnom podu
nae mrane prednje sobe, pjevajui zrikavcu kojeg sam tog
jutra nala, kad je pred vratima zazvao jedan glas. Oi!
Otvorite! Doao je dr. Miura!
Dr. Miura je u nae ribarsko selo dolazio jedanput tjedno i
otkako se majka razboljela, nikad ne bi propustio popeti se uz
brdo i pogledati kako je ona. Otac je tog dana bio kod kue jer
se spremala strana oluja. Sjedio je na svom uobiajenom
mjestu na podu s obje velike ake zapetljane poput paukova u
ribarsku mreu. No zastao je na trenutak, pogledao me i
podigao jedan prst. To je znailo kako eli da ja poem otvoriti
vrata.
Dr. Miura je bio vrlo vaan ovjek, odnosno tako smo mi
mislili u naem malom mjestu. Studirao je u Tokvju i navodno je
znao vie kineskih znakova od bilo koga drugoga. On je bio
odve ponosan da bi primijetio stvora poput mene. Kad sam mu
otvorila vrata, sazuo je cipele i proao ravno pokraj mene u
kuu. Dakle, Sakamoto-san, rekao je mome ocu, volio bih
ivjeti tako kao ti, po itave dane biti na moru i loviti ribu.
Kakva divota! A onda, kad je vrijeme loe, ti lijepo uzme dan
odmora. Vidim da ti ena jo spava, nastavio je. Ba teta.

Mislio sam kako bih je mogao pregledati. Oh? ree otac.
Zna, nee me biti idueg tjedna. Moda bije mogao probuditi?
Ocu je trebalo dosta vremena da ispetlja ruke iz mree, ali
napokon je ustao. Chiyo-chan, rekao mi je, donesi doktoru
alicu aja.
U to je vrijeme moje ime bilo Chiyo. Tek mnogo godina
kasnije ljudi e me poznavati pod imenom Savuri, koje sam
dobila kad sam postala geja.

Otac je s doktorom otiao u drugu sobu gdje je leala i spavala
moja majka. Pokuala sam prislukivati na vratima, ali ula sam
samo majku kako jei i nita od onog to su njih dvojica govorili.
Zaposlila sam se oko pripravljanja aja i uskoro je doktor iziao
iz majine sobe, trljao je ruke i izgledao jako strogo. Otac je
doao za njim i obojica su sjeli za stol u sredini sobe. Dolo je
vrijeme da ti neto kaem, Sakamoto-san, zapoeo je dr.
Miura. Trebao bi razgovarati s nekom od ena u selu. Moda s
gospoom Sugi. Zamoli je neka saije lijepu, novu haljinu za
tvoju enu. Ja nemam novaca, doktore, rekao je otac. Svi
smo osiromaili u zadnje vrijeme. Shvaam o emu govori. Ali
duguje to svojoj eni. Ne bi smjela u-mrijeti u toj poderanoj
haljini koju ima na sebi. Znai, ona e uskoro umrijeti? Jo
nekoliko tjedana, moda. Ima strane bolove. Smrt e za nju
biti osloboenje.
Nakon toga nisam vie mogla uti njihove glasove jer mi je ui
ispunio um poput ptijih krila koja lepeu u paninom strahu.
Moda je to bilo moje srce, ne znam. Ali ako si ikad vidio pticu
koja je uletjela u veliku dvoranu hrama i pokuava nai izlaz,
pa, vidi, tako je reagirao moj mozak. Nikad mi nije palo na
pamet da moja majka nee jednostavno nastaviti biti bolesna.
Neu rei da se nikad nisam pitala to bi se moglo dogoditi ako
ona umre; razmiljala sam o tome, na isti nain na koji sam
razmiljala to bi bilo da nau kuu proguta zemlja u nekom
potresu. inilo mi se jedva moguim da bi nakon takvog
dogaaja jo mogao postojati ivot. Mislio sam da u ja prvi
umrijeti, govorio je moj otac. Ti si star, Sakamoto--san. Ali
dobrog zdravlja. Mogao bi poivjeti jo etiri ili pet godina.
Ostavit u ti jo neto onih pilula za tvoju enu. Moe joj dati i
dvije odjednom, ako bude potrebno.

Razgovarali su jo malo o pilulama, a onda je dr. Miura otiao.
Otac je jo dugo ostao utke sjediti, leima okrenut prema
meni. Nije na sebi imao koulju, samo svoju mlohavu kou i to
sam ga vie gledala, sve mi se vie inio naprosto udnom
zbirkom oblika i tkiva. Kraljenica mu je bila staza od kvrga.
Glava, s blijedim mrljama, mogla je biti kakva natuena voka.
Ruke su mu bile tapovi omotani starom koom, objeeni o dvije
izboine. Ako majka umre, kako bih mogla nastaviti ivjeti s
njime u ovoj kui? Nisam eljela otii od njega, ali kad majka
ode, kua e biti jednako prazna bio on tu ili ne bio.
Napokon otac proape moje ime. Otila sam i kle-knula
pokraj njega. Neto jako vano, rekao je.
Lice mu je bilo toliko sumornije nego obino, s oima koje su
kolutale gotovo kao da je izgubio kontrolu nad njima. Pomislila
sam da se bori kako da mi kae da e majka uskoro umrijeti, ali
je samo rekao: Poi u selo. Donesi nekoliko mirisnih tapia za
oltar.
Na siuan budistiki oltar stajao je na jednoj staroj drvenoj
gajbi pokraj ulaza u kuhinju; to je bila jedina vrijedna stvar u
naoj pijanoj kuici. Ispred grubo izrezbarenog lika Amide, Bude
Zapadnog raja, stajale su male mrtvake ploice s ispisanim
budistikim imenima naih mrtvih predaka. Ali oe... nisi htio
nita drugo?
Nadala sam se da e mi odgovoriti, ali on mi je samo
pokretom ruke dao znak da poem.
Staza je od nae kue prvo ila uz rub strme obale prije nego
to bi skrenula prema selu. Nije bilo lako hodati po njoj u takve
dane, ali sjeam se kako mi je bilo drago to mi estoki vjetar
skree misli s onoga to me je muilo. More je bjesnilo, valovi
su bili poput kamenih otrica, dovoljno otrih da zarezu poput
sjeiva. inilo mi se da se cijeli svijet osjea upravo onako kako
sam se ja osjeala. Zar ivot nije nita drugo do oluja koja
stalno odnosi ono to je jo samo trenutak ranije bilo tu i
ostavlja za sobom tek neto ogoljelo i neprepoznatljivo? Nikad
mi ranije nije pala na pamet takva misao. Bjeei od nje, trala
sam niz stazu sve dok ispod sebe nisam ugledala mjesto.
Yoroido je maleni gradi, smjeten uz obalu, u jednoj maloj
uvali. More je obino bilo posuto ribarskim brodicama, ali danas
sam ih vidjela samo nekoliko to su se vraale kao i uvijek,

izgledajui mi poput vodenih kukaca koji, odiui duge noge,
hodaju po povrini. Oluja se sad ozbiljno pribliila; ula sam
njezin urlik. Ribari u uvali poeli su mi se gubiti iz vida iza
zastora od kie, a zatim su potpuno nestali. Mogla sam vidjeti
kiu kako se uspinje uz padinu prema meni. Prve su me kapi
udarile poput prepelijih jaja i nakon nekoliko sekundi bila sam
mokra kao da sam pala u more.
Yoroido ima samo jednu cestu, koja vodi ravno do ulaznih
vrata Japanske obalne kompanije za preradu ribe; uz cestu su
bile nanizane kue u kojima su prednje sobe sluile kao
prodavaonice. Potrala sam preko ceste prema kui Okada, gdje
se prodavala tekstilna roba, ali mi se tada neto dogodilo; jedna
od onih beznaajnih stvari s ogromnim posljedicama, kao kad se
spotakne i padne pod vlak. Blatna je cesta bila skliska od kie
i ja sam se poskliznula. Pala sam naprijed, na jednu stranu lica.
Pretpostavljam da sam od udarca bila oamuena, jer se samo
sjeam osjeaja utrnulosti i neeg u ustima to sam eljela
ispljunuti. ula sam glasove i osjetila kako su me okrenuli na
lea; zatim su me podigli i ponijeli. Znala sam da me nose u
Japansku obalnu kompaniju za preradu ribe, jer sam osjetila
kako me okruuje miris ribe. ula sam plje-skavi zvuk kad su
hrpu riba odgurnuli s jednog drvenog stola na pod i poloili me
na njegovu sluzavu plou. Znala sam da sam mokra od kie i
krvava, da sam bosonoga i blatnjava i odjevena u seljaku
nonju. Ali neto nisam znala: da je to trenutak koji e sve
promijeniti. Jer u tom sam se stanju zatekla kako gledam gore u
lice gospodina Tanake Ichira.
Ve sam mnogo puta ranije vidjela gospodina Tanaku u
mjestu. On je ivio u jednom oblinjem, mnogo veem gradu, ali
je svakog dana dolazio u Yoroido jer je njegova obitelj bila
vlasnik Japanske obalne kompanije za preradu ribe. On nije
nosio seljaku odjeu kao ribari, nego muki kimono, s kimono
hlaama to su mu u mojim oima davale izgled samuraja s onih
slika koje si moda vidio. Koa mu je bila glatka i napeta kao
bubanj, jagodice su mu bile sjajni breuljci, poput hruskave
koe ribe prene na aru. Uvijek me je oaravao. Kad sam se na
ulici s drugom djecom loptala vreicom ispunjenom grahom i
kad bi gospodin Tanaka sluajno izaao iz kompanije za preradu
ribe, uvijek bih prekinula igru i gledala ga.

Leala sam na tom sluzavom stolu dok mi je gospodin Tanaka
opipavao usnicu, povlaei je nadolje prstima i o-kreui mi
glavu amo-tamo. Odjednom je ugledao moje sive oi, koje su
oarano zurile u njega; nisam se mogla pretvarati da ga ne
gledam. Nije se podrugljivo nasmijeio, kako bi mi pokazao da
se drsko ponaam, i nije skrenuo pogled kao da mu je svejedno
u to gledam i to mislim. Zurili smo jedno u drugo jedan dugi
trenutak -toliko dug da su me od toga proli srsi ak i ondje, u
zaguljivom zraku kompanije za preradu ribe. Ja tebe znam,
rekao je napokon. Ti si ki starog Sakamota.
Premda sam bila dijete, znala sam da gospodin Tanaka vidi
svijet oko sebe onakvim kakav stvarno jest, na njegovu licu
nikad nisam vidjela zbunjeni izraz moga oca. Meni se inilo da
on vidi sok koji se cijedi iz debla borova i krug svjetlosti na nebu
gdje su oblaci priguili sunce. On je ivio u vidljivom svijetu, ak
i ako mu nije uvijek bilo drago biti u njemu. Znala sam da je
zapaao stabla i blato i djecu na cesti, ali nisam imala nikakvog
razloga misliti da je ikad zapazio mene.
Moda su me zbog toga u oima zapekle suze kad mi se
obratio.
Gospodin Tanaka me uspravio u sjedei poloaj. Mislila sam
da e mi rei neka odem, ali umjesto toga kazao mi je: Nemoj
gutati tu krv, djevojice. Ukoliko ne eli da ti se u elucu
pretvori u kamen. Ja bih je na tvom mjestu ispljunuo na pod.
Djevojaka krv, gospodine Tanaka? rekao je jedan od ribara.
Ovdje, gdje donosimo ribu?
Ribari su jako praznovjerni, zna. Posebno ne vole da ene
imaju ikakve veze s njihovim ribarenjem Jedan je ovjek iz
naeg sela, gospodin Yamamura, jednog jutra naao svoju ker
kako se igra u njegovom brodu. Iibao ju je i zatim je oprao
brod sakeom i luinom, toliko jakom da su se na daskama
vidjele pruge gdje je luina izbijelila boju. ak ni to nije bilo
dovoljno, nego je doveo intoi-stikog sveenika da blagoslovi
brodicu. Sve to samo zato to se njegova ki igrala tamo gdje
on stavlja ulovljenu ribu. A sad gospodin Tanaka predlae da ja
ispljunem krv na pod prostorije u kojoj iste ribu. Ako se bojite
da e njezina pljuvaka sprati neto od ovih ribljih crijeva,
rekao je gospodin Tanaka, odnesite si ih doma. Ja toga imam
napretek. Ne radi se o ribljem drobu, gospodine. Ja bih

rekao da e njezina krv biti neto najistije to je palo na ovaj
pod otkako smo ti i ja roeni. Hajde, rekao je, obraajui se
ovog puta meni. Samo ti pljuni.
Sjedila sam ondje na onom sluzavom stolu i nisam znala to
u. Mislila sam kako bi bilo strano ne posluati gospodina
Tanaku, ali nisam sigurna da bih doista bila smogla hrabrosti i
pljunula da se u tom trenutku jedan od ribara nije nagnuo
ustranu i pritisnuvi prstom jednu nosnicu, ispuhao nos na pod.
Nakon to sam to vidjela, nisam vie mogla podnijeti da ma i
trenutak due bilo to zadrim u ustima i ispljunula sam krv, ba
kao to mi je gospodin Tanaka rekao da uinim. Svi su se ribari
s gaenjem udaljili osim pomonika gospodina Tanake, koji se
zvao Sugi. Njemu je gospodin Tanaka rekao neka ode po
doktora Miuru. Ne znam gdje bih ga naao, odgovorio je Sugi,
a zapravo je htio rei, barem ja tako mislim, kako ga ne zanima
da mi pomogne.
Rekla sam gospodinu Tanaki da je doktor bio kod nas prije
nekoliko minuta. Gdje je tvoja kua? pitao me je gospodin
Tanaka. To je ona mala pijana kua gore na grebenu. Kako to
misli...pijana kua? To je ona kua to je nagnuta na jednu
stranu kao da je previe popila.
inilo se da je gospodin Tanaka zbunjen mojim objanjenjem.
Pa, Sugi, poi prema Sakamotovoj pijanoj kui i potrai doktora
Miuru. Lako e ga nai. Samo idi za krikovima to ih njegovi
pacijenti isputaju kad ih bode onim svojim prstima.

Mislila sam da e se gospodin Tanaka vratiti svome poslu
nakon to je Sugi otiao, ali on je jo dugo stajao uz stol i
gledao me. Osjetila sam kako mi lice gori. Napokon je rekao
neto to se meni uinilo jako domiljatim. Ima patlidan na
licu, Sakamotova kerkice.
Otiao je do jedne ladice i donio mi malo zrcalo da se
pogledam. Usnica mi je bila oteena i modra, ba kao to je
rekao. Ali ono to bih stvarno elio znati, nastavio je, to je,
odakle ti takve neobine oi i zato nisi slinija svome ocu? Oi
su moje majke, odgovorila sam mu. Ali to se tie mog oca,
on je tako naboran da uope ne znam kako zapravo izgleda. I
ti e jednog dana biti naborana. Ali neke su od njegovih bora
tamo otkako postoji, rekla sam. Njegova je glava straga

jednako stara kao i sprijeda, a tamo je glatka kao jaje. Trebala
bi s vie potovanja govoriti o svom ocu, rekao mije gospodin
Tanaka. Ali pretpostavljam daje to istina.
Zatim je rekao neto, zbog ega mi je lice tako pocr-venjelo
da sam sigurna kako su mi usnice naspram tog lica izgledale
blijede. Pa kako je onda jedan naborani, jajoglavi starac dobio
tako lijepu ker kao to si ti?
Otada su mi tijekom godina mnogo puta govorili da sam
lijepa, ee nego se mogu i sjetiti. Premda, dakako, gejama
uvijek kau da su lijepe, ak i onima koje to nisu. Ali kad mi je
to rekao gospodin Tanaka, prije nego to sam ikada i ula da
postoje geje, gotovo sam mogla povjerovati da je to istina.
Nakon to mi je dr. Miura oistio usnicu i nakon to sam kupila
ocu mirisne tapie po koje me je poslao, uputila sam se kui
krajnje uzbuena. Mislim da u meni ne bi vladalo vee
komeanje ni da sam bila mravinjak. Bilo bi mi lake da su me
sve emocije vukle u istom smjeru, ali nije bilo tako jednostavno.
Nosile su me poput komadia papira na vjetru. Negdje izmeu
raznih misli o majci -negdje iza bola u usnici - ugnijezdila se
nekakva ugodna misao koju sam uvijek iznova pokuavala
izotriti. Ticala se gospodina Tanake. Zastala sam na grebenu i
zagledala se prema moru, na kojem su valovi i nakon oluje jo
uvijek izgledali kao kamene otrice, a nebo je poprimilo smeu
boju blata. Provjerila sam gleda li me netko i onda sam, stiui
mirisne tapie na grudi, izgovarala ime gospodina Tanake u
vjetar, ponovo i ponovo, sve dok mi se nije uinilo da ujem
glazbu u svakom slogu. Znam da to zvui budalasto - i doista je
bilo budalasto. Ali ja sam bila samo jedna mala, zbunjena
djevojica.
Kad smo zavrili s veerom i kad je otac siao u selo gledati
druge ribare kako igraju japanski ah, Satsu i ja smo u tiini
pospremile kuhinju. Pokuavala sam se sjetiti osjeaja koje je
gospodin Tanaka izazvao u meni, ali u hladnoj tiini kue taj se
osjeaj izgubio. Umjesto toga, osjeala sam trajan, ledeni strah
pri pomisli na majinu bolest. Zatekla sam se kako se pitam
koliko je vremena ostalo do trenutka kad e biti zakopana ondje
na seoskom groblju, uz ostale lanove obitelji moga oca. to e
nakon toga biti sa mnom? Kad majka umre, Satsu e preuzeti
ulogu majke, pretpostavljala sam. Gledala sam sestru kako riba

eljezni lonac u kojem se kuhala juha, ali iako je lonac bio pred
njom, iako su joj oi bile uperene u njega, bilo mi je jasno da ga
ne vidi. Nastavila ga je ribati dugo nakon to je ve bio ist.
Napokon sam joj rekla: Satsu--san, nije mi dobro. Izai pred
kuu i zagrij vodu za kupanje, rekla mi je Satsu i mokrom
rukom odmaknula neposlunu kosu s oiju. Ne elim se kupati,
odgovorila sam. Satsu, mamica e umrijeti. Ovaj je lonac
napuknut. Gledaj! Nije, rekla sam. Taje crta oduvijek bila
tu. A kako je onda voda istekla iz njega? Ti si je izlila.
Gledala sam te.
Na trenutak je Satsu obuzeo nekakav snaan osjeaj; znala
sam to jer se osjeaj ukazao na njezinu licu kao izraz krajnje
zauenosti; slino se dogaalo s mnogim njezinim osjeajima.
Ali nita mi vie nije rekla. Samo je uzela lonac sa tednjaka i
pola prema vratima da ga baci.


Drugo poglavlje


Sljedeeg jutra, kako bih se rastresla od crnih misli, otila sam
se kupati u malom jezercu meu skupinom borova nedaleko
nae kue. Seoska su djeca dolazila na to jezerce gotovo svakog
jutra kad bi bilo lijepo vrijeme. Satsu bi takoer ponekad dola,
odjevena u grubu haljinu za kupanje koju je sama saila od
oeve stare ribarske odjee. Haljina nije ba bila dobro saivena,
jer bi joj se objesila na grudima svaki put kad bi se Satsu
sagnula i onda bi netko od djeaka povikao: Gledajte! Vidi se
planina Fuji! Ali ona se unato svemu i dalje kupala u njoj.
Oko podneva sam odluila otii kui kako bih neto pojela.
Satsu je otila mnogo ranije s mladim Sugijem, sinom
pomonika gospodina Tanake. Ona se uz njega ponaala poput
psia. Kad bi mladi Sugi poao nekamo, pogledao bi preko
ramena dajui joj znak da krene za njim i ona bi uvijek
posluala. Nisam oekivala da u je ponovo vidjeti prije veere,
ali kad sam se pribliila kui, ugledala sam je na stazi ispred
sebe kako stoji oslonjena leima o jedno stablo. Da si ti vidio
to se tamo dogaalo, vjerojatno bi odmah sve shvatio, ali ja
sam bila samo mala djevojica. Satsuina gruba haljina za
kupanje bila joj je podignuta do ramena, a mladi se Sugi igrao s
njezinim planinama Fuji, kako su to zvali djeaci.
Otkako je majka poela pobolijevati, moja je sestra postala
pomalo demekasta. Grudi su joj bile isto tako nepokorne kao i
njezina kosa. to me je najvie zapanjilo, inilo se da je upravo
ta njihova nepokornost najvie oaravala mladog Sugija. Drmao
ih je rukom i gurao ustra-nu, zatim ih gledao kako padaju
natrag i smiruju se na njezinim prsima. Znala sam da ih ne bih
smjela pijunirati, ali nisam znala to bih sa sobom dok ekam
da se staza ispred mene oslobodi. A onda sam odjednom zaula
iza sebe jedan muki glas kako mi govori: Chiyo-chan, zato
ui tu iza tog stabla?
S obzirom da sam imala devet godina, da sam se vraala s
kupanja u jezercu i da jo nisam imala nikakvih oblika i oblina
na svom tijelu koje bih od bilo koga trebala skrivati... no, lako je
pogoditi to sam imala na sebi.

Kad sam se okrenula, jo uvijek uei na stazi i pokrivajui
rukama svoju golotinju koliko sam mogla, preda mnom je stajao
gospodin Tanaka. Mislila sam u zemlju propasti od srama. Ono
tamo je sigurno tvoja pijana kua, rekao je. A ono tamo, to mi
izgleda kao mladi Sugi. Bogme, izgleda jako zaposlen! Tko je
ona djevojka s njime? Pa, gospodine Tanaka, to bi mogla biti
moja sestra. Ja ekam da oni odu.
Gospodin Tanaka okrui rukama usta i vikne, a ja na to
zaujem mladog Sugija kako bjei niza stazu. Moja je sestra,
izgleda, takoer pobjegla, jer mi je gospodin Tanaka rekao kako
sad mogu slobodno otii kui i odjenuti se. Kad vidi tu svoju
sestru, rekao mi je, hou da joj ovo da.
Dao mi je paketi omotan riinim papirom, otprilike veliine
riblje glave. To su neke kineske trave, rekao mi je. Nemoj
sluati doktora Miuru ako ti kae da su te trave bezvrijedne.
Neka tvoja sestra skuha od njih aj i neka ga da vaoj majci, to
e joj olakati bol. To su vrlo dragocjene trave. Pripazite na
svaku mrvicu. Ako je tako, gospodine, bolje da ja to radim.
Moja sestra nije ba jako spretna u kuhanju aja. Dr. Miura mi
je rekao da ti je majka bolesna, ree gospodin Tanaka. Sad mi
ti kae da tvoja sestra ne zna ak ni pripraviti aj! Uz onako
starog oca, to e biti s tobom, Chiyo-chan? Tko se i sad brine o
tebi? Pa, zapravo se ovih dana sama brinem o sebi.
Poznajem jednog ovjeka. On je sad stariji, ali kad je bio
djeak, otprilike tvojih godina, umro mu je otac. Ve sljedee
godine umrla mu je i majka, a onda je njegov stariji brat
pobjegao u Osaku i ostavio ga samog. Podsjea malo na tebe,
ne ini ti se?
Gospodin Tanaka me pogledao kao da mi kae neka mu se ne
usudim proturjeiti. Pa, ime tog ovjeka je Tanaka Ichiro,
nastavio je. Da, to sam ja... iako sam se tada zvao Morikashi
Ichiro. Kad sam imao dvanaest godina uzela me k sebi obitelj
Tanaka. A kad sam malo porastao, vjenali su me sa svojom
keri i posvojili. Sad pomaem voditi obiteljsku kompaniju za
preradu ribe. I tako je, vidi, sa mnom na kraju sve dobro
zavrilo. Moda se neto slino dogodi i tebi.
Zagledala sam se na trenutak u sijedu kosu gospodina Tanake
i u bore na njegovom elu to su sliile na pukotine u kori
stabla. Uinio mi se najmudrijim i najuenijim ovjekom na

svijetu. Vjerovala sam da on zna stvari koje ja nikad neu znati,
da je otmjeniji nego to u ja ikad biti i da je njegov modri
kimono elegantniji od svega to u ja ikad imati prilike nositi.
uala sam pred njim gola u praini, raupane kose i prljava
lica, s mirisom barske vode na koi. Mislim da mene nitko nikad
ne bi htio posvojiti, rekla sam. Misli? Ti si pametna
djevojica, zar ne? Nazvala si svoju kuu pijana kua. Rekla si
da glava tvog oca izgleda kao jaje! Ali doista izgleda kao jaje.
Bilo bi glupo rei da ne izgleda. A sad, tri kui, Chiyo--chan,
rekao je. Sigurno si gladna, zar ne? Moda tvoja sestra jede
juhu, pa ti moe lei na pod i srkati ono to ona prolije.
Od tog trenutka poela sam matati o tome kako e me
gospodin Tanaka posvojiti. Ponekad zaboravljam koliko sam
patila u tom razdoblju. Pretpostavljam da bih se bila uhvatila
bilo ega to bi mi pruilo utjehu. Kad bih bila alosna, esto bih
se zatekla kako mi se u sjeanje vraa uvijek ista slika moje
majke, iz vremena davno prije nego to je ujutro poela jeati
od bolova. Ja sam tada imala etiri godine i bilo je vrijeme
proslavljanja oboni blagdana, vrijeme u godini kad se u nas
pozdravljaju duhovi u-mrlih. Nakon to su se nekoliko veeri za
redom obavljali obredi na groblju i palile vatre pred ulazima u
kue, kako bi pokazale put mrtvima, okupili smo se na zavrnu
veernju sveanost u naem intoistikom hramu na litici iznad
zaljeva. Odmah iza ulaznih vrata u hram bila je istina, te veeri
ukraena arenim papirnatim lampionima objeenim o uzice
razapete izmeu stabala. Neko smo vrijeme majka i ja plesale s
ostalim mjetanima uz glazbenu pratnju jednog bubnja i jedne
svirale, ali sam se ja na kraju umorila, pa me je odvela do ruba
istine i uzela me u krilo. Odjednom se s obale podigao vjetar i
jedan se lampion zapalio. Gledale smo kako plamen lie uz
uzicu; lampion je lebdei poeo padati prema zemlji, sve dok ga
vjetar ponovo nije dohvatio i on se zakotrljao kroz zrak ravno
prema nama, ostavljajui za sobom trag zlaane praine koja se
dizala prema nebu. inilo se da se vatrena lopta smirila na tlu,
ali onda smo je majka i ja vidjele kako se ponovo podie na
struji zraka i plovi ravno prema nama. Osjetila sam kako me
majka isputa, a onda se odjednom bacila rukama na vatru kako
bi je rasprila. Na trenutak smo obje bile u oblaku iskri i

plamenia, ali su potom komadii vatre odlebdjeli meu stabla i
ondje se utrnuli i nitko nije stradao - ak ni moja majka.
Otprilike tjedan dana kasnije, kad su ve moja matanja o
usvojenju imala vie nego dovoljno vremena da se razbu-jaju,
dola sam jedno popodne kui i zatekla gospodina Tanaku kako
sjedi suelice mom ocu za malim stolom u naoj kui. Znala sam
da razgovaraju o neem ozbiljnom, jer me uope nisu primijetili
kad sam stupila u ulazni prostor. Ukoila sam se na mjestu kako
bih ula to govore. Onda, Sakamoto, to misli o mom
prijedlogu? Ne znam, gospodine, odgovorio je moj otac. Ne
mogu zamisliti da djevojice igdje drugdje ive. Ja te
razumijem, ali njima e biti mnogo bolje, a i tebi. Samo se
postaraj da sutra popodne dou u selo.
Na to je gospodin Tanaka ustao, pripremajui se za odlazak.
Ja sam se pretvarala kao da sam upravo stigla, kako bismo se
sreli na vratima. Razgovarao sam s tvojim ocem, Chiyo-chan,
rekao mi je. Ja ivim s onu stranu grebena, u gradiu Senzuru.
Senzuru je vei od Yoroida. Mislim da bi ti se svidio. Zato ne
biste ti i Satsu-san dole sutra tamo? Vidjet ete moju kuu i
upoznati moju kerkicu. Moda ostanete preko noi? Samo na
jednu no, zna, a onda u vas ja opet vratiti kui. to misli o
tome?
Rekla sam kako bi to bilo vrlo lijepo. I pretvarala sam se
koliko god sam bolje umjela kako taj prijedlog nije nita
neobino. Meutim, u mojoj glavi kao da se dogodila eksplozija.
Misli su mi bile isprekidane i jedva sam ih u-spijevala povezati.
Svakako je bila istina da se dio mene oajniki nadao da e me
gospodin Tanaka posvojiti nakon majine smrti, ali je drugi dio
mene bio jako uplaen. Strano me je bilo sram to sam ikad
zamiljala kako bih mogla ivjeti bilo gdje osim u naoj pijanoj
kui. Nakon to je gospodin Tanaka otiao, pokuala sam se
zaokupiti poslovima u kuhinji, ali osjeala sam se pomalo kao
Satsu, jer sam jedva nazirala stvari pred sobom. Ne znam koliko
je vremena prolo. Nakon dueg vremena ula sam oca kako
mre i protumaila to kao znak da on plae, zbog ega mi se
lice zaarilo od srama. Kad sam se napokon primorala pogledati
prema njemu, vidjela sam da su mu ruke ve zapletene u jednu
od njegovih mrea, ali da stoji u vratima to su vodila u stranju

sobu gdje je majka leala obasjana suncem pod ponjavom koja
se zalijepila za nju poput druge koe.
Idueg dana, pripremajui se za sastanak s gospodinom
Tanakom dolje u mjestu, oribala sam svoje prljave glenjeve i
natapala se neko vrijeme u naoj kadi, koja je neko bila
spremnik vrue vode jednog parnog motora to ga je netko
ostavio u naem selu: gornji je dio bio otpiljen i unutranjost
obloena drvetom. Dugo sam sjedila u toj kadi i gledala prema
moru, osjeajui se vrlo samostalnom, jer u danas prvi put
vidjeti neto od svijeta izvan naeg malog sela.
Kad smo Satsu i ja stigle do Japanske obalne kompanije za
preradu ribe, gledale smo ribare kako istovaruju svoj ulov na
molu. Meu njima je bio i na otac, grabei ribu svojim koatim
rukama i bacajui je u koare. U jednom je trenutku pogledao
prema nama i zatim je obrisao lice rukavom koulje. Meni su
nekako crte njegova lica izgledale jo turobnije nego obino.
Ribari su nosili koare pune ribe do zaprege gospodina Tanake i
slagali ih u kola. Ja sam se popela na kota kako bih gledala to
rade. Ribe su veinom zurile staklastim oima, ali s vremena na
vrijeme neka bi od njih otvorila usta, to je meni izgledalo poput
tihog krika. Pokuala sam ih umiriti: Vi sad idete u grad
Senzuru, ribice! Sve e biti u redu.
Nisam vidjela kakva bi korist bila od toga da im se kae istina.
Napokon je gospodin Tanaka izaao na cestu i rekao Satsu i
meni neka se popnemo na kolsku klupicu i sjednemo do njega.
Ja sam sjedila u sredini, dovoljno blizu da osjeam tkaninu
njegova kimona uz svoju ruku. Nisam mogla sprijeiti da mi
zbog toga krv navali u lice. Satsu je gledala ravno u mene, ali
na licu joj je bio uobiajeni zbunjeni izraz i inilo se da nita ne
primjeuje.
Tijekom putovanja dobar sam dio vremena provela gledajui
otraga na ribe - kako ih drmanje kola baca s jedne strane
koare na drugu. Dok smo se uspinjali uz greben na izlasku iz
Yoroida, kota je preao preko kamena i kola su se naglo
nagnula na jednu stranu. Jedan je lubin ispao i udario o zemlju
tako jako da ga je to vratilo u ivot. Gledati ga tako, kako se
bacaka i hvata zrak, bilo je ipak vie nego to sam mogla
podnijeti. Okrenula sam se sa suzama u oima, i premda sam ih
pokuala sakriti od gospodina Tanake, on ih je primijetio. Nakon

to je pokupio ribu s puta i nakon to su kola ponovo krenula,
upitao me je zbog ega plaem. Ta jadna riba! rekla sam. Ti
si kao moja ena. Ribe su veinom mrtve kad ih ona vidi, ali ako
mora skuhati raka ili bilo to drugo to je jo ivo, oi joj zasuze
i pone im pjevati.
Nauio me jednu pjesmicu - zapravo, gotovo molitvu - za koju
sam pomislila kako ju je vjerojatno izmislila njegova ena. Ona
ju je pjevala rakovima, ali smo mi izmijenili rijei i pjevali je
ribama:
Suzuki yo suzuki! Jobutsu shite kure!
Lubiniu, o lubiniu! Pouri se dosei stanje Bude!
Potom me je nauio jo jednu pjesmu, uspavanku, koju nikad
dotad nisam ula. Pjevali smo je jednom iverku koji je otraga u
kolima leao sam u jednoj plitkoj koari, pomiui naokolo svoja
dva, pucetima slina oka na plosnatoj glavi.
Nemure yo, u karei yo! Niwa ya makiba ni Tori mo hitsuji mo
Minna nemureba Hoshi wa modo kara Gin no hikari o Sosogu,
kono yoru!
Zaspi, dobri iverku!
Kad ve svi spavaju -
ak i ptice i ovce
U vrtovima i poljima -
Zvijezde e ove noi
Prosipati svoju zlatnu svjetlost
S prozora.
Nekoliko trenutaka kasnije uspeli smo se na vrh grebena i
ispod nas se ukazao gradi Senzuru. Dan je bio sumoran, sve je
bilo u nijansama sivog. To je bio moj prvi pogled na svijet izvan
Yoroida i pomislila sam kako nisam mnogo propustila. Vidjela
sam krovove pokrivene slamom uz obalu zaljeva, meu
sumornim breuljcima, a iza njih more boje metala, posuto
krhotinama bjeline. Na kopnenoj strani, krajolik je mogao biti
privlaan da nije bilo eljeznikih tranica to su se usijecale
kroz njega poput oiljka.
Senzuru je uglavnom bio prljav, smrdljiv gradi. ak se i iz
mora dizao grozan zadah, kao da su sve ribe u njemu uginule i
trule. Oko potpornih stupova mola plutali su komadi povra
poput meduza u naem malom zaljevu. Brodice su bile oguljene,

nekima su rebra bila napuknuta i doimale su se kao da su izale
iz bitke.
Satsu i ja smo dugo sjedile na molu, sve dok nas gospodin
Tanaka nije napokon pozvao u glavno sjedite Japanske obalne
kompanije za preradu ribe i poveo nas niz jedan dugaki hodnik.
Hodnik nije mogao jae smrdjeti po ribljoj utrobi ni da smo se
doista nalazili unutar neke ribe. Ali u dnu hodnika, na moje
iznenaenje, ukazao se jedan ured koji je u mojim oima
devetogodinje djevojice izgledao krajnje otmjeno. Na ulazu u
ured Satsu i ja smo stajale bose na skliskom i mokrom
kamenom podu. Ispred nas jedna je stuba vodila na uzdignutu
platformu prekrivenu tatami strunjaama. Moda je to bilo ono
to me se dojmilo: uzdignuti je pod davao svemu otmjeniju
notu. U svakom sluaju, smatrala sam to najljepom sobom
koju sam ikad vidjela - premda me sad navodi na smijeh i sama
pomisao da je ured veletrgovca ribom u malenom gradiu na
Japanskom moru mogao na ikoga ostaviti takav dojam.
Na uzdignutom je podu sjedila na jastuku neka stara ena
koja je ustala kad nas je vidjela i dola do ruba platforme, te se
tamo spustila na koljena. Bila je stara i na licu je imala zlovoljan
izraz, a mislim da nikad nisi vidio nekoga tko bi se vie vrpoljio
od nje. Kad nije poravnavala kimono, brisala je neto iz kutka
oka ili se ekala po nosu, uzdiui itavo vrijeme kao da silno
ali to ima toliko toga to mora obaviti.
Gospodin Tanaka joj je rekao: Ovo je Chiyo-chan i njezina
starija sestra, Satsu-san.
Ja sam se malo naklonila, a gospoa Mrdalo mi je na to
odgovorila kimanjem glave. Potom je uzdahnula najdublje do
sada i poela jednom rukom cupkati krastavi komadi koe na
vratu. Ja bih bila rado skrenula pogled ustranu, ali su njezine oi
zurile ravno u moje. No dakle! Ti si, znai, Satsu-san? rekla je.
Ali jo uvijek je gledala u mene. Ja sam Satsu, rekla je moja
sestra. Kad si roena?
inilo se da Satsu jo uvijek nije naisto kojoj od nas ona
govori, zato sam ja odgovorila umjesto nje. Ona je roena u
godini krave, rekla sam.
Starica isprui ruku i potape me prstima po licu. Meutim,
uinila je to na vrlo udan nain, tako da me je nekoliko puta
bocnula prstima u bradu. Ali znala sam da me je mislila

potapati, jer joj je lice imalo ljubazan izraz. Ova je prilino
draesna, zar ne? Tako neobine oi! I vidi se da je pametna.
Pogledaj joj samo elo. Na to se opet okrenula mojoj sestri i
rekla: No, dakle. Godina krave, petnaest godina, planet
Venera, est, bijelo. Hmm... Prii malo blie.
Satsu poslua. Gospoa Mrdalo joj pone ispitivati lice, ne
samo oima, nego i vrcima prstiju. Potroila je mnogo vremena
provjeravajui Satsuin nos iz raznih kutova, kao i ui. Na kraju
joj je tipnula uske vie puta i zagunala, dajui time na znanje
kako je s njom zavrila, te se potom okrenula meni. Ti si
godina majmuna. To mi je jasno im te pogledam. Koliko ti ima
vode! Osam, bijelo, planet Saturn. I vrlo si ljupka djevojica.
Prii blie.
Sad je sa mnom poela raditi iste stvari, tipkala me za ui i
tako dalje. Ja sam stalno mislila na to kako je tim istim prstima
grebala po krasti na vratu. Ubrzo je ustala i sila dolje na
kameni pod gdje smo mi stajale. Trebalo joj je neto vremena
da svoja iskrivljena stopala ugura u zori, ali se napokon
okrenula gospodinu Tanaki i uputila mu pogled koji je on, ini
se, odmah shvatio, jer je iziao iz sobe i za sobom zatvorio
vrata.
Gospoa Mrdalo na to razvee Satsuinu seljaku koulju i
svue je. Pomicala je malo amo-tamo Satsuine dojke, zavirila joj
pod pazuha, zatim ju je okrenula i razgledavala joj lea. Ja sam
bila u takvom oku da sam se jedva uspijevala primorati da to
gledam. Nije mi, dakako, bilo prvi put to vidim Satsu golu, ali
nain na koji je gospoa Mrdalo opipavala njezino tijelo inio mi
se jo ne-pristojnijim nego kad je Satsu podigla haljinu za
kupanje za mladog Sugija. A onda, kao da ni to nije bilo
dovoljno, gospoa Mrdalo povue nadolje Satsuine gae,
premjeri je od glave do pete, potom je opet okrene licem prema
sebi. Iskorai iz gaa, ree joj.
Dugo nisam vidjela Satsuino lice toliko zbunjeno, ali iskoraila
je iz gaa i ostavila ih na sluzavom kamenom podu. Gospoa
Mrdalo ju je uhvatila za ramena i posjela na platformu. Satsu je
bila potpuno gola; sigurna sam da nije imala pojma zato mora
tamo sjediti, ba kao ni ja. Ali nije imala kad misliti o tome jer
joj je gospoa Mrdalo u hipu stavila ruke na koljena i rairila joj
noge. I ne oklijevajui ni trenutka, posegnula joj rukom meu

noge. Nakon toga nisam vie imala hrabrosti gledati. Mislim da
se Satsu vjerojatno morala opirati jer je gospoa Mrdalo viknula
na nju i istodobno sam ula glasan pljesak dlana po goloj koi -
to je gospoa Mrdalo udarila Satsu po nozi, kako sam kasnije
zakljuila po crvenoj mrlji na Satsuinom bedru. Gospoa Mrdalo
je brzo bila gotova i rekla je Satsu neka se ponovo odjene. Dok
se oblaila, Satsu je glasno mrcala. Moda je plakala, ne znam,
nisam se usuivala pogledati u nju.
Zatim se gospoa Mrdalo ustremila na mene i u sekundi su i
meni gae bile oko koljena i ostala sam bez koulje, ba kao to
se to malo prije dogodilo mojoj sestri. Ja nisam imala grudi koje
bi starica mogla pomicati amo--tamo, ali mi je pogledala pod
pazuha ba kao i njoj i o-kretala me, prije nego to me je
posjela na platformu i strgnula mi gae s nogu. Uasno me je
bilo strah to e mi uiniti i kad mi je pokuala rairiti koljena,
morala me pljesnuti po nozi, ba kao to je pljesnula Satsu,
nakon ega me je grlo poelo pei od suzdranih suza. Gurnula
mi je prst meu noge i napravila neto to sam ja osjetila kao
utip, tako bolan da sam kriknula. Kad mi je naredila da se
ponovo obuem, osjeala sam se kao to se vjerojatno osjea
nasip dok zadrava itavu jednu rijeku. Ali bojala sam se da
emo se osramotiti pred gospodinom Ta-nakom ako Satsu ili ja
ponemo plakati kao mala djeca. Djevojke su zdrave, rekla je
starica gospodinu Tanaki kad je ponovo uao u sobu, i posve
odgovaraju. Obje su netaknute. Starija ima previe drveta, ali
mlaa ima puno vode. Uz to je i ljepuna, to vam se ini?
Njezina starija sestra izgleda kraj nje kao seljanica! Siguran
sam da su obje privlane djevojke, svaka na svoj nain,
odgovorio je gospodin Tanaka. Zato ne bismo o tome
porazgovarali dok vas budem pratio? Djevojke e me ovdje
priekati.
Kad je gospodin Tanaka zatvorio vrata za njima, o-krenula
sam se i vidjela Satsu kako sjedi na rubu platforme i zuri gore
prema stropu. Zbog oblika njezina lica suze su joj se skupile oko
vrha nosnica i im sam vidjela da ona plae, briznula sam u
pla. Osjeala sam se krivom za ono to se dogodilo i obrisala
sam joj lice krajem svoje seljake koulje. Tko je bila ta grozna
ena? upitala me je. Sigurno nekakva gatara. Vjerojatno
gospodin Tanaka eli saznati o nama to je vie mogue... Ali

zato nas je razgledavala na takav uasan nain! Satsu-san,
zar ne shvaa? rekla sam. Gospodin Tanaka nas namjerava
posvojiti.
Kad je to ula, Satsu je poela mirkati kao da joj se muica
zavukla u oko. O emu to govori? rekla je. Gospodin Tanaka
nas ne moe posvojiti. Otac je tako star... i sad, kad nam se
majka razboljela, mislim da se gospodin Tanaka brine to e biti
s nama. Nee biti nikoga tko bi se o nama starao.
Satsu ustane, toliko ju je uznemirilo to to je ula. Ubrzo je
poela kiljiti i vidjela sam kako se trudi samu sebe uvjeriti kako
nas nita nee odvesti iz nae pijane kue. Istiskivala je iz glave
rijei koje sam joj rekla kao to bi netko istiskivao vodu iz
spuve. Polako joj se lice poelo oputati i ponovo je sjela na
rub platforme. Trenutak kasnije gledala je oko sebe po sobi kao
da uope nismo razgovarale.
Kua gospodina Tanake nalazila se na kraju jednog pu-teljka
malo izvan grada. umarak borova oko nje ispunjavao je zrak
isto tako jakim mirisom kao more na strmoj obali gdje je stajala
naa kua i kad sam pomislila na more i kako u jedan miris
zamijeniti drugim, osjetila sam u sebi nekakvu stranu prazninu
i potrebu da se odmak-nem od nje, ba kao to se povlai s
ruba neke litice nakon to si povirio u dubinu. Kua je bila
otmjenija od bilo koje u Yoroidu, s golemim strehama kao na
naem mjesnom hramu. A kad je gospodin Tanaka stupio u svoj
ulaz, ostavio je cipele tamo gdje je iz njih iskoraio, jer je jedna
slukinja dola i odloila ih na policu umjesto njega. Satsu i ja
nismo imale cipele koje bismo odloile, ali ba kad sam se
spremala ui u kuu, osjetila sam kako me je neto blago
udarilo u lea i jedna je borova iarka pala na drveni pod meu
moje noge. Okrenula sam se i vidjela neku djevojicu otprilike
mojih godina i vrlo kratke kose kako se trei sakriva iza jednog
stabla. Provirila je i nasmijeila mi se, otkrivajui trokut praznog
prostora meu prednjim zubima, a onda je otrala dalje,
osvrui se preko ramena, pozivajui me da potrim za njom.
Moda e udno zvuati, ali ja nikad dotad nisam doivjela
iskustvo stvarnog upoznavanja s nekom djevojicom. Naravno,
poznavala sam djevojice iz mog mjesta, ali mi smo zajedno
rasle i nikad nije bilo potrebe za neim to bi se moglo nazvati
upoznavanje. Meutim, od trenutka kad sam prvi put ugledala

Kuniko - tako se zvala kerkica gospodina Tanake - ona se tako
prijateljski ponaala prema meni da sam pomislila kako mi ne bi
bilo teko prijei iz jednog svijeta u drugi.
Njezina je odjea bila mnogo otmjenija od moje i na nogama
je imala zori, ali ja sam, kao prava djevojica sa sela, bosonoga
potrala za njom u umicu i dostigla je kod neke vrste kuice za
igru, napravljene od otpiljenih grana nekog sasuenog stabla.
Ona je u njoj poslagala kamenje i iarke kako bi napravila
sobe. U jednoj od tih soba pretvarala se da mi posluuje aj u
napukloj alici; u drugoj smo se smjenjivale hranei njezinu
lutku, malog djeaia po imenu Taro, koji je zapravo bio samo
platnena vreica ispunjena zemljom. Taro voli nepoznate osobe,
rekla je Kuniko, ali se uasno boji glista, a udnom igrom
sluaja, njih se bojala i Kuniko. Kad smo naile na jednu, Kuniko
me natjerala da je uhvatim i iznesem van prije nego to se jadni
Taro rasplae od straha.
Bila sam oduevljena mogunou da mi Kuniko bude sestra.
U stvari, velianstvena stabla i miris borova - pa ak i gospodin
Tanaka - sve mi se to poelo initi gotovo beznaajnim u
usporedbi s time. Razlika izmeu ivota ovdje, u kui obitelji
Tanaka i ivota u Yoroidu bila je tako velika kao razlika izmeu
mirisa neeg to se kuha i usta punih slasne hrane.
Kad se smrailo, oprale smo ruke i noge na bunaru i ule, te
zauzele svoja mjesta na podu oko jednog etverou-glastog
stola. Bila sam zadivljena kad sam vidjela kako se para iz jela
koje emo jesti die prema gredama stropa visoko iznad mene,
dok nam iznad glave vise elektrina svjetla. Zapanjila me je
jarko rasvijetljena soba. Nikad dotad nisam tako neto vidjela.
Ubrzo je posluga donijela veeru - usoljenog lubina na aru,
ukiseljeno povre, juhu i kuhanu riu - ali istog trenutka kad
smo poeli jesti, svjetla su se ugasila. Gospodin Tanaka se
nasmijao; to se, navodno, esto dogaalo. Sluge su na to
zapalile lampione to su svuda naokolo visjeli na drvenim
trononim stalci-ma.
Dok smo jeli, nitko nije mnogo govorio. Ja sam oekivala da
e gospoa Tanaka biti blistavo lijepa, ali ona je izgledala kao
starija verzija Satsu, osim to se esto smijeila. Nakon veere
ona i Satsu su poele igrati igru go, a gospodin Tanaka je ustao i
pozvao slukinju neka mu donese kratki kimono kaput. Onda je

gospodin Tanaka otiao, a malo zatim Kuniko me pokretom ruke
pozvala da poem za njom. Na vratima je navukla slamnate
zori, te je i meni posudila jedan par. Pitala sam je kamo idemo.
Tiho! rekla je. Slijedit emo tatu. Ja to radim svaki put kad
izae. To je tajna.
Pole smo uz puteljak i skrenule na glavnu ulicu prema gradu
Senzuru, hodajui na stanovitoj udaljenosti iza gospodina
Tanake. Ve za nekoliko minuta, hodale smo meu kuama
grada, a onda me Kuniko uhvatila za ruku i povukla me niz
jednu sporednu uliicu. Na kraju jednog kamenom poploanog
prolaza izmeu dvije kue dole smo do nekog prozora
pokrivenog zaslonima od papira, osvijetljenog svjetlom koje je
unutra gorjelo. Kuniko je prislonila oko na jednu rupu u papiru,
probuenu upravo na visini njezina oka. Dok je ona virila u
sobu, ula sam iznutra smijeh i razgovor, te kako netko pjeva uz
pratnju shamisena. Napokon se Kuniko odmaknula, tako da sam
ja mogla proviriti kroz rupicu. Polovica sobe bila mi je skrivena
sloivim paravanom, ali sam mogla vidjeti gospodina Tanaku
kako sjedi na strunjaama s jo tri ili etiri mukarca. Neki
starac koji je sjedio do njega priao je kako je pridravao ljestve
nekoj mladoj eni i virio joj pod haljinu - svi su se smijali, osim
gospodina Tanake, koji je gledao ravno preda se, prema onom
dijelu sobe koji nisam mogla vidjeti. Jedna starija ena u kimonu
donijela mu je au, koju je on drao u ruci dok mu je ona toila
pivo. Gospodin Tanaka me se dojmio poput kakva otoka u moru,
jer iako su svi ostali uivali u starevoj prii - ak i ta starija
ena to je toila pivo - gospodin Tanaka je i dalje samo zurio
prema drugom kraju stola. Maknula sam oko s rupe i upitala
Kuniko kakva je to kua. To je ajana, odgovorila mi je, u
kojoj geje zabavljaju mukarce. Moj tata dolazi ovamo gotovo
svake veeri. Ne znam zato mu se to toliko svia. ene toe
pie, a mukarci priaju priice - osim kad pjevaju. Na kraju su
svi pijani.
Ponovo sam prislonila oko na rupicu, na vrijeme da zapazim
jednu sjenu kako prelazi preko zida, a onda mi se u vidokrugu
pojavila neka ena. Kosa joj je bila ukraena viseim zelenim
cvijetom vrbe i na sebi je imala kimono njeno ruiaste boje s
bijelim cvjetovima posutim po njemu poput kolaa. iroki obi
koji joj je bio svezan oko struka bio je naranaste i ute boje.

Nikad dotad nisam vidjela tako elegantnu odjeu. Nijedna ena
u Yoroi-du nije posjedovala neto otmjenije od obine pamune
ili moda lanene haljine, s jednostavnim tamnomodrim u-
zorkom. Meutim, za razliku od njezine odjee, sama ena nije
bila nimalo ljupka. Zubi su joj toliko strali da ih usnice nisu
potpuno pokrivale, a glava joj je bila toliko uska da sam se
pitala nisu li joj moda glavu drali stisnutu izmeu dvije daske
dok je bila dojene. Moda misli da sam okrutna to ju
opisujem tako nemilosrdnim rijeima, ali inilo mi se udnim to
se gospodin Tanaka zakvaio oima za nju kao krpa za kuku,
premda nitko ne bi za nju mogao rei da je ljepotica. On ju je
nastavio gledati dok su se svi ostali smijali, a kad se ona
spustila na koljena pokraj njega kako bi mu natoila jo nekoliko
kapi piva u au, pogled koji mu je uputila odavao je kako se
njih dvoje vrlo dobro poznaju.
Kuniko je jo jednom provirila kroz rupicu, a onda smo se
vratile njenoj kui i sjedile zajedno u kupki na rubu borove
umice. Nebo je bilo prepuno zvijezda, osim to su grane iznad
mene zakrivale pola neba. Mogla sam ostati sjediti u kupki jo
mnogo due, pokuavajui shvatiti sve to sam vidjela tog dana
i promjene koje su me ekale... ali Kuniko je u vruoj vodi
uhvatila takva pospa-nost da su slukinje ubrzo dole da nas
izvuku iz kupke.
Satsu je ve hrkala kad smo Kuniko i ja legle na futo-ne
pokraj nje, stisnute jedna uz drugu i zagrljene. U meni je rastao
topli osjeaj zadovoljstva i apnula sam Kuniko na uho: Zna
da u doi ivjeti ovdje s tobom? Mislila sam da e ju ta vijest
natjerati da otvori oi ili da se ak uspravi u sjedei poloaj. Ali
nije ju trgnula iz drijemea. Uzdahnula je i trenutak kasnije dah
joj je bio topao i vlaan, ispunjen blagim umovima sna.


Tree poglavlje


Kad smo se vratile kui, inilo se kao da se majina bolest
pogorala u taj jedan dan koliko nas nije bilo. Ili se samo radilo
o tome da sam nakratko uspjela zaboraviti koliko je ona stvarno
bolesna. Kua gospodina Tanake mirisala je na dim i borove, a
naa je mirisala na njezinu bolest, na nain koji uope nemam
snage opisivati. Satsu je popodne radila u selu, tako da mi je
gospoa Sugi dola pomoi okupati majku. Kad smo je iznijele iz
kue, prsni joj je ko bio iri od ramena i ak su joj i bjeloonice
bile mutne. Jedino to mi je pomagalo da izdrim gledati je
takvu, bilo je sjeanje na to kako sam se osjeala izlazei s
njom iz kupke, dok je jo bila snana i zdrava, kad se para
dizala s nae bijele koe kao da smo dvije kuhane rotkvice.
Teko mi je bilo zamisliti da bi ta ena, ija sam lea toliko puta
ribala kamenom i ije mi se tijelo uvijek inilo vre i glatkije
od Satsuinog, mogla umrijeti prije nego to ljetu doe kraj.
Te noi, dok sam leala na svom futonu, pokuavala sam
zamisliti itavu tu zbunjujuu situaciju iz svakog kuta, ne bih li
uvjerila samu sebe kako e sve, nekako, biti u redu. Kao prvo,
pitala sam se kako moemo nastaviti ivjeti bez majke? ak i
ako preivimo i gospodin Tanaka nas posvoji, zar e moja
vlastita obitelj prestati postojati? Na kraju sam zakljuila kako
gospodin Tanaka ne bi posvojio samo moju sestru i mene, nego
i naeg oca. Napokon, nije mogao oekivati od oca da ivi sam.
Obino nisam mogla zaspati dok ne bih samu sebe uvjerila kako
je to istina, a posljedica je toga bila da tih tjedana nisam mnogo
spavala i jutra su mi bila nejasna od umora.
Jednog takvog jutra na vrhuncu ljeta vraala sam se s
paketiem aja iz sela kad sam iza sebe ula kripu ljunka.
Pokazalo se da je to gospodin Sugi, pomonik gospodina
Tanake, koji je trao za mnom uz strmu stazu. Kad je stigao do
mene, dugo mu je trebalo da povrati dah, dahtao je i drao se
za slabine kao da je trao itavim putem od Senzura. Lice mu je
bilo crveno poput raka i sjajno od znoja, iako dan jo nije bio
vru. Napokon je rekao: Gospodin Tanaka eli da ti i tvoja
sestra... doete dolje u selo... im prije moete.

udila sam se kako to da otac jutros nije otiao u ribolov. Sad
mi je postalo jasno: danas je taj dan. A moj otac? upitala sam.
Je li gospodin Tanaka rekao neto za njega? Samo ti poi
kui, Chiyo-chan, rekao mi je gospodin Sugi. Idi po sestru.
Nije mi se to svialo, ali sam otrala kui i zatekla oca kako
sjedi za stolom i iz jedne pukotine u drvetu noktom kopa
skorjelu prljavtinu. Satsu je stavljala tanke komadie ugljena u
pe. inilo se kao da je njih dvoje ekalo da se dogodi neto
strano.
Rekla sam: Oe, gospodin Tanaka hoe da Satsu-san i ja
doemo u selo.
Satsu bez rijei odvee pregau i objesi je o klin pa izie kroz
vrata. Otac nita nije rekao, samo je nekoliko puta mirnuo,
zurei u mjesto na kojem je malo prije stajala Satsu. Onda je
sporo spustio pogled na pod i kimnuo glavom. ula sam majku
kako u snu jaue u stranjoj sobi.
Satsu je ve bila gotovo stigla do mjesta kad sam je sustigla.
Ve sam tjednima zamiljala ovaj dan, ali ni u jednom trenutku
nisam oekivala da u se ovako bojati. inilo se da Satsu ne
shvaa kako bi ovaj silazak u mjesto mogao biti drugaiji od
onog dan ranije. ak se nije potrudila obrisati ugljenu prainu s
ruku i dok je odmicala pramen kose, ostao joj je na licu crni
trag. Nisam htjela da je gospodin Tanaka takvu vidi, pa sam
ispruila ruku da joj oistim lice kao to bi to uinila naa majka.
Ona mi je odgurnula ruku.
Ispred Japanske obalne kompanije za preradu ribe poklonila
sam se i zaeljela dobro jutro gospodinu Tanaki, oekujui da e
on biti veseo to nas vidi. Meutim, njegovo je dranje bilo
neobino hladno. Pretpostavljam da mi je to trebao biti prvi
znak kako se stvari nee ba odvijati onako kako sam ja to
zamiljala. Kad nas je poveo do svoje zaprege, zakljuila sam
kako nas eli odvesti svojoj kui, tako da njegova ena i ki
budu prisutne kad nam kae da e nas posvojiti. Gospodin Sugi
e sjediti sa mnom sprijeda, rekao je, pa se prema tome ti i
Shizu--san smjestite otraga. Upravo je tako rekao: Shizu-
san. Pomislila sam kako je vrlo nepristojno od njega to ne zna
ime moje sestre, ali ona, inilo se, nije to primijetila. Popela se u
stranji dio kola i sjela meu prazne koare za ribu, oslonivi se
jednim dlanom o sluzave daske. A onda je tom istom rukom

otjerala muhu s lica, ostavljajui sjajni trag na obrazu. Ja nisam
bila tako ravnoduna na sluz i krljuti kao Satsu. Ni o emu
drugom nisam mogla misliti nego o smradu i kako u biti sretna
kad stignemo do kue gospodina Tanake i kad budem mogla
oprati ruke, a moda ak i odjeu.
Dok smo se vozili, Satsu i ja nismo izgovorile ni rijei, sve dok
nismo doli na vrh brda iznad Senzura kad je ona odjednom
rekla: Vlak.
Pogledala sam i vidjela u daljini vlak koji je iao prema gradu.
Dim se valjao iza njega na nain koji me je podsjetio na zmiju
koja svlai svoju kou. Ta mi se misao uinila zgodnom i
pokuala sam je objasniti sestri, ali ona nije za to marila.
Gospodinu Tanaki e se to svidjeti, pomislila sam, a i Kuniko.
Odluila sam im to ispriati kad stignemo do kue.
A onda sam shvatila da se uope ne vozimo u smjeru kue
gospodina Tanake.
Malo kasnije kola su se zaustavila na pranom komadu zemlje
uz eljeznike tranice, izvan grada. Tu je, meu nagomilanim
vreama i sanducima, stajala gomila ljudi. A tamo, malo po
strani, stajala je gospoa Mrdalo s nekim mukarcem neobino
uske grae u krutom kimonu. Imao je meku crnu kosu, poput
majeg krzna, i u jednoj je ruci drao uzicu s koje je visjela
nekakva platnena torba. inilo mi se da ne spada u Senzuru,
pogotovo ne tamo, uz one seljake i ribare s onim njihovim
sanducima te neku pogrbljenu staricu koja je nosila naprtnjau
sa slatkim krumpirima. Gospoa Mrdalo mu je neto rekla i kad
se on na to okrenuo i zapiljio u nas, odmah sam zakljuila kako
ga se bojim.
Gospodin Tanaka nas je predstavio tom ovjeku, koji se zvao
Bekku. Gospodin Bekku uope nita nije rekao, samo se
ispitljivo zagledao u mene i nekako zbunjeno pogledao Satsu.
Gospodin Tanaka mu je rekao: Doveo sam sa sobom iz
Yoroida Sugija. elite li da on poe s vama? On poznaje
djevojke, a ja u se snai bez njega dan ili dva. Ne, ne, rekao
je gospodin Bekku, odmahujui rukom.
Ja sasvim sigurno nisam ovako neto oekivala. Pitala sam
kamo idemo, ali inilo se da me nitko nije uo, pa sam sama
smislila odgovor. Zakljuila sam kako gospodin Tanaka
vjerojatno nije bio zadovoljan onim to mu je gospoa Mrdalo

rekla o nama i kako e nas ovaj udno uzak ovjek, gospodin
Bekku, sada odvesti nekamo gdje e nam potpunije proreci
sudbinu. Nakon toga e nas opet vratiti gospodinu Tanaki.
Dok sam se nastojala umiriti tim mislima, gospoa Mrdalo je s
ljubaznim osmijehom na licu povela Satsu i mene niz zemljani
peron. Kad smo otile dovoljno daleko da nas drugi ne mogu
uti, osmijeh je nestao i ona nam ree: A sad me sluajte. Vi
ste obje zloeste djevojice! Osvrnula se naokolo kako bi
provjerila da nas nitko ne gleda i potom nas je udarila rukom po
tjemenu. Nije me zaboljelo, ali sam kriknula od iznenaenja.
Ako me neim osramotite, nastavila je, platit ete mi za to!
Gospodin Bekku je strog, morate obratiti pozornost na ono to
vam kae! Ako vam kae da se zavuete ispod sjedala u vlaku,
to ete i uiniti. Jasno?
Vidjela sam po izrazu na njezinu licu da joj moram odgovoriti
ili e mi nanijeti bol. Ali bila sam toliko zaprepatena da uope
nisam mogla govoriti. I ba kao to sam se i bojala, ona isprui
ruku i pone me tako jako tipati za vrat da vie nisam znala
koji me dio tijela boli. inilo mi se kao da sam upala u bavu
punu nekakvih stvorova koji me posvuda grizu i ula sam samu
sebe kako jecam. Odjednom sam shvatila da je kraj nas
gospodin Tanaka. Sto se ovdje dogaa? upitao je. Ako imate
jo neto rei ovim djevojicama, recite im to dok sam ja ovdje.
Nemate nikakvog razloga tako postupati s njima. Sasvim
sigurno ima jo mnogo toga o emu bismo morale razgovarati.
Ali dolazi vlak, odgovorila mu je gospoa Mrdalo. I to je bilo
tono: vidjela sam kako vlak zakree oko jednog zavoja na
nevelikoj udaljenosti.
Gospodin Tanaka nas povede natrag do perona gdje su seljaci
i starice poeli skupljati svoje stvari. Ubrzo se vlak zaustavio
pred nama. Gospodin Bekku se u svom krutom kimonu ugurao
izmeu Satsu i mene i, drei nas za laktove, poveo nas u
vagon. ula sam kako je gospodin Tanaka neto rekao, ali bila
sam odve zbunjena i uzrujana da bih ga razumjela. Nisam bila
sigurna to je rekao. Moda je rekao:
Matayo! Dovienja!
Ili:
Matte yo! ekajte!
Ili moda ak:

Ma... deyo! Hajde, krenite!
Kad sam povirila kroz prozor, vidjela sam gospodina Tanaku
kako se vraa do svojih kola i gospou Mrdalo kako tare ruke o
svoj kimono.
Trenutak kasnije moja sestra ree: Chiyo-chan!
Zarila sam lice u dlanove i, iskreno reeno, najradije bih bila
od muke propala kroz pod vagona, da sam samo mogla. Jer
dovoljno je bilo ono kako je Satsu izrekla moje ime, nije trebala
nita vie rei. Zna li kamo idemo? upitala me je.
Mislim da je ona samo htjela uti da ili ne. Vjerojatno joj nije
bilo vano kamo nas vode - samo dok netko zna to se dogaa.
Ali, naravno, ja to nisam znala. Pitala sam uskog gospodina
Bekkua, ali on nije obraao pozornost na mene. Jo je uvijek
zurio u Satsu kao da nikad dotad nije vidio neto slino njoj.
Napokon je zgrio lice od gaenja i rekao: Ribe! Kakav smrad,
zaudarate ijedna i druga!
Izvukao je ealj iz svoje platnene torbe i poeo ga grubo
gurati kroz njezinu kosu. Sigurna sam da ju je boljelo, ali vidjela
sam da ju jo vie boli gledati kako krajolik promie iza prozora
vlaka. Ubrzo su joj se kutovi usnica objesili prema dolje kao u
malog djeteta i Satsu je poela plakati. Da me je udarila i vikala
na mene, to me ne bi toliko boljelo, koliko me je boljelo gledati
kako joj cijelo lice drhti. Ja sam kriva za sve. Neka stara
seljanka, zubi-ju iskeenih kao u psa, dola je do nas i dala
Satsu jednu mrkvu, a onda ju je upitala kamo ide. Kvoto,
odgovorio je gospodin Bekku.
Toliko sam se zabrinula kad sam to ula da vie nisam imala
snage pogledati svojoj sestri u oi. ak je i gradi Senzuru
izgledao kao daleko, udaljeno mjesto. to se pak tie Kvota, to
mi je ime zvualo isto toliko strano kao Hong Kong, ili ak New
York, o kojem je jednom priao doktor Miura. Koliko sam ja
znala o Kvotu, tamo moda melju djecu za hranu psima.
Proveli smo mnogo sati u tom vlaku bez ikakve hrane. Kad je
gospodin Bekku izvukao iz svoje torbe smotani list lopoa i
razmotao ga, otkrivajui grudu rie posutu sezamom, to je
svakako izazvalo moju pozornost. Meutim, kad je uzeo riu
meu koate prste i gurnuo je u svoja zlobna mala usta, a da
me pritom nije ak ni pogledao, inilo mi se da ni trenutka vie
neu moi izdrati to muenje. Napokon smo sili s vlaka u

nekom velikom gradu, za koji sam ja pretpostavljala da je
Kvoto, ali nakon nekog vremena u stanicu je uao drugi vlak i
mi smo uli u njega. Taj nas je vlak odvezao u Kvoto. U njemu
je bila mnogo vea guva nego u onom prvom, tako da smo
morali stajati. Kad smo napokon stigli, a ve se bliila veer,
itavo me je tijelo boljelo i osjeala sam se kao to se vjerojatno
osjea kamen po kojemu je itav dan udarao vodopad.
Dok se vlak pribliavao kolodvoru, mogla sam vidjeti neto od
grada. Na svoje zaprepatenje, vidjela sam kako se krovovi
pruaju sve do podnoja brda u daljini. Nisam mogla zamisliti da
grad moe biti tako golem. Sve do danas pogled na ulice i kue
iz vlaka esto me podsjeti na straan osjeaj praznine i straha
koji me je obuzeo tog udnog dana kad sam otila iz svog doma.
Tada je, oko 1930. godine, u Kvotu jo bio u prometu prilian
broj rika. U stvari, toliko ih je stajalo poredano ispred
kolodvora da mi se inilo kako u tom velikom gradu nitko
nikamo ne ide pjeice, samo u riki - to, dakako, uope nije
odgovaralo istini. Moda ih je petnaest ili dvadeset stajalo
oslonjeno na drke, dok su njihovi vozai uali u blizini, puei
ili jedui, a neki su ak leali skvreni na prljavom ploniku i
spavali.
Gospodin Bekku nas je opet poveo drei nas za lak-tove, kao
da smo vjedra s vodom koje nosi s bunara. Vjerojatno je mislio
da bih ja pobjegla kad bi me pustio, ali ne bih. Ma kuda da nas
je vodio, meni je to bilo drae nego nai se sama, baena u taj
golemi prostor ulica i kua, koji mi je bio isto toliko stran kao i
dno mora.
Ukrcali smo se u jednu riku i stisnuli se na klupici s
gospodinom Bekkuom izmeu nas dvije. On je bio jo ko-atiji
ispod tog svog kimona nego to sam pretpostavljala. Zavalili
smo se na naslon kad je voza podigao ruke, a gospodin Bekku
je rekao: Tominaga-cho, u Gionu.
Voza nita nije odgovorio, samo je povukao riku kako bi je
pokrenuo s mjesta i zatim je poeo trati ujednaenim korakom.
Nakon to smo proli jedno ili dva raskrija, skupila sam
hrabrosti i upitala gospodina Bekkua: Hoete li nam, molim
vas, rei kamo idemo?
Nije izgledalo kao da e mi odgovoriti, ali trenutak kasnije
ipak je rekao: U va novi dom.

Moje su se oi na to ispunile suzama. ula sam kako Satsu
plae s druge strane gospodina Bekkua i upravo sam se i sama
spremala glasno zajecati kad ju je gospodin Bekku iznenada
udario i ona se glasno zagrcnula. Ugrizla sam se za usnicu i tako
se brzo suspregnula od plakanja da mislim kako su se vjerojatno
zaustavile i one suze koje su mi ve klizile niz obraze.
Ubrzo smo skrenuli na neku aveniju koja mi se uinila tako
irokom kao itavo nae mjesto Yoroido. Jedva sam vidjela
drugu stranu od mnotva ljudi, bicikla, automobila i teretnjaka.
Nikad dotad nisam vidjela automobil. Vidjela sam fotografije, ali
sjeam se kako sam bila iznenaena njihovim... pa, okrutnim
izgledom, tako su me se dojmili u mom strahu i strepnji, kao da
su vie smiljeni zato da ozlijede ljude, nego da im pomognu.
Sva su moja osjetila bila napadnuta. Teretnjaci su tutnjali tako
blizu nas da sam osjeala miris izgorene gume na njihovim
kotaima. ula sam nekakvu uasnu kripu: bio je to tramvaj
koji je vozio po tranicama postavljenim u sredini avenije.
Umirala sam od straha dok se oko nas polako sputao mrak,
ali nita me u ivotu nije toliko zapanjilo kao moj prvi pogled na
gradska svjetla. Ja dotad ak nikad nisam vidjela elektrinu
rasvjetu, osim prije poetka one veere u kui gospodina
Tanake. Ovdje su svi prozori na zgradama bili osvijetljeni, gore i
dolje, a ljudi na plonicima stajali su u krugovima utog svjetla.
Vidjela sam tokice svjetla kako se proteu u daljinu, do kraja
avenije. Skrenuli smo u jednu drugu ulicu i tada sam, na
drugom kraju mosta ispred nas, prvi put vidjela kazalite
Minamiza. Imalo je tako otmjen krov od keramikih ploica da
sam pomislila kako je to nekakva palaa.
Napokon je rika skrenula niz jednu usku ulicu s drvenim
kuama. Kue su bile tako nabijene jedna do druge da se inilo
kao da dijele zajedniko proelje, to je u meni ponovo izazvalo
osjeaj izgubljenosti. Gledala sam ene u kimonima kako
uurbano hodaju naokolo po toj maloj ulici. Izgledale su mi jako
elegantne, premda su to, kako sam kasnije otkrila, veinom bile
slukinje.
Kad smo stali ispred jednog ulaza, gospodin Bekku mi je
rekao neka siem. On je siao za mnom i onda se, kao da taj
dan ve nije bio dovoljno teak, dogodilo ono najgore od svega.
Jer kad je Satsu takoer pokuala izai iz rike, gospodin Bekku

se okrenuo i gurnuo je natrag svojom dugakom rukom. Ostani
tu, rekao joj je. Ti ide nekamo drugamo.
Pogledala sam Satsu, Satsu je pogledala mene. Moda smo
tada obje po prvi put u potpunosti shvatile to osjeamo jedna
za drugu. Meutim, to je potrajalo samo jedan trenutak, jer su
mi se ve sljedeeg trenutka oi tako ispunile suzama da sam
jedva neto vidjela. Osjetila sam kako me gospodin Bekku vue
natrag, ula sam enske glasove i prilinu strku. Upravo sam se
mislila baciti na plonik kad su se Satsuina usta odjednom u
udu otvorila zbog neeg to je ugledala u vratima iza mene.
Nalazila sam se u uskom ulaznom prostoru, gdje je na jednoj
strani bio starinski bunar, a na drugoj raslo nekoliko biljaka.
Gospodin Bekku me je dovukao unutra i sad me osovio na noge.
A tamo je, na stepenici iznad ulaznog prostora, upravo uvlaei
noge u lakirane zori, stajala neka izvanredno lijepa ena u
kimonu koji je bio ljepi od bilo ega to sam ikad zamiljala u
svojim matanjima. Bila sam zadivljena kimonom one mlade,
zubate geje u gradiu Senzuru, ali ovaj je bio plav kao voda, s
krivuda-vim linijama boje bjelokosti koje su oponaale rijenu
struju. Svjetlucava, srebrnasta pastrva poskakivala je u struji, a
povrina je vode bila proarana zlatnim krugovima gdje god ju
je doticalo meko, zeleno lie jednog stabla na obali. Uope
nisam sumnjala u to da je kimono satkan od iste svile, ba kao
i obi, ukraen vezom u nijansama blijedozelene i ute boje. No,
ta odjea nije bila jedino to je na njoj bilo izvanredno; lice joj
je bilo premazano nekakvom toplom bijelom bojom i sliilo je na
oblak osvijetljen suncem. Njezina kosa, oeljana u uzdignute
renjeve, sjala je poput laka i bila je privrena ukrasima od
izrezbarenog jantara i jednom ravnom kopom, s koje su visjele
uske srebrne rese to su se ljeskale i treperile svaki put kad bi
pomaknula glavu.
To je bio moj prvi susret s Hatsumomo. U to je vrijeme ona
bila jedna od najslavnijih geja u etvrti Gion, premda, naravno,
ja tada nita nisam znala o tome. Bila je sitna, vrh njezine
frizure jedva je dopirao do ramena gospodina Bekkua. Toliko
sam bila zapanjena njezinom pojavom da sam zaboravila na
pravila pristojnog ponaanja, iako ih tada jo nisam ni znala, i
zurila sam joj ravno u lice. Ona mi se smijeila, ali to nije bio

ljubazan osmijeh. A onda je rekla: Gospodine Bekku, moete li
kasnije iznijeti smee? Meni se uri.
U ulazu nije bilo nikakvog smea; ona je to govorila o meni.
Gospodin Bekku je rekao kako misli da ima dovoljno mjesta i da
e moi proi. Moda vama ne smeta njezina blizina,
odgovorila je Hatsumomo. Ali kad ja vidim smee na ulici,
prijeem na drugu stranu.
Odjednom se u ulazu iza Hatsumomo pojavila jedna starija
ena, visoka i kvrgava poput bambusova tapa. Ne znam kako
tebe itko moe podnositi, Hatsumomo--san, rekla je. Ali je
pokretom ruke pokazala gospodinu Bekkuu neka me ponovo
izvue na ulicu, to je on i uinio. Nakon toga je nezgrapno sila
u ulazni prostor - jedan joj je kuk strao uvis i oteavao joj je
hodanje - te je otila do jednog malenog ormaria na zidu.
Izvadila je iz njega neto to je meni izgledalo kao komadi
kremena, zajedno s jednim kamenom pravokutna oblika poput
onih na kojima ribari otre noeve i postavila se iza Hatsumomo,
udarajui kremenom o kamen, tako da se malo jato iskrica
prosulo po Hatsumominim leima. Meni je to bilo potpuno
nerazumljivo, ali, vidi, geje su jo praznovjerni-je od ribara. Ni
jedna geja nee uveer krenuti od kue dok joj netko ne kresne
kremenom iza lea, za sreu.
Hatsumomo je nakon toga otila, hodajui tako siunim
koracima i tako neznatno remetei donji rub kimona da se inilo
kao da klizi. Ja tada nisam znala da je ona geja, jer je
Hatsumomo uvelike nadmaivala ono stvorenje koje sam
nekoliko tjedana ranije vidjela u Senzuru. Zakljuila sam kako je
vjerojatno neka vrsta glumice. Svi smo je gledali kako lebdi niz
ulicu, a onda me je gospodin Bekku predao onoj starijoj eni u
ulaznom prostoru. On se ponovo popeo u riku do moje sestre i
voza je podigao ruke. Meutim, nisam vidjela kako odlaze, jer
sam se sruila na pod u ulazu, lica oblivenog suzama.
Ona se starija ena vjerojatno saalila na mene, jer sam dugo
ondje leala i bolno jecala, a da me nitko nije dirao. ak sam je
ula kako utiava slukinju koja je izila iz kue da joj neto
kae. Napokon mi je prila, pomogla mi da se uspravim na noge
i obrisala mi lice rupiem koji je izvukla iz rukava svog
jednostavnog, sivog kimona. Hajde, hajde, djevojice. Ne
mora se toliko brinuti. Nitko te nee skuhati. Govorila je istim

udnim naglaskom kao gospodin Bekku i Hatsumomo. To je
toliko drugaije zvualo od japanskog kakvim se govorilo u mom
mjestu da sam ju jedva razumjela to mi govori. No, u svakom
sluaju, to to mi je rekla bile su najljubaznije rijei koje sam
tog dana ula, zato sam odluila posluati njezine savjete. Rekla
mi je neka je zovem teticom. A onda me je pogledala ravno u
lice i rekla grlenim glasom: Zaboga! Kakve neobine oi! Ti si
doista ljupka djevojica. Majka e biti oduevljena.
Ja sam odmah pomislila kako majka ove ene, ma tko ona
bila, mora biti jako stara, jer je Tetiina kosa, vrsto stegnuta u
vor na zatiljku, bila uglavnom sijeda, s tek po kojim zaostalim
crnim pramenom.
Tetia me je uvela kroz vrata i nala sam se na zemljanoj
stazi izmeu dvije nablizu postavljene zgrade u stranjem
dvoritu. Jedna je od njih bila mala kuica slina mojoj kui u
Yoroidu - dvije sobe s podom od nabijene zemlje; pokazalo se
kako je to nastamba za slukinje. Druga je zgrada bila mala,
elegantna kua podignuta na potporne kamene blokove, tako da
se maka mogla zavui ispod nje. Staza koja je sluila kao
prolaz izmeu te dvije zgrade nije bila natkrivena i kad sam
podigla glavu, vidjela sam tamno nebo, to mi je davalo osjeaj
da sam u nekom malenom selu, a ne u kui; pogotovo jer sam
dolje, u dnu dvorita vidjela jo nekoliko drvenih kuica. Tada to
nisam znala, ali to je bila vrlo tipina nastamba za taj dio Kvota.
Kuice u dvoritu, iako su izgledale kao jo jedna skupina malih
kua za stanovanje, bile su zapravo samo jedna mala koliba
koja je sluila za zahode i skladite na dvije razine s ljestvama
izvana. itava je nastamba bila smjetena na prostoru manjem
od kue gospodina Tanake i u njoj je ivjelo samo osam stanara.
Odnosno, devet, sada kad sam ja stigla.
Nakon to sam uoila udan raspored svih tih malih kuica,
zapazila sam elegantan izgled glavne kue. U Yo-roidu su drvene
kue bile vie sive nego smee i nagrizene solju zbog blizine
mora. Ovdje su se drveni podovi i grede sjali pod utim svjetlom
elektrinih svjetiljaka. Iz predsoblja je vodilo nekoliko kliznih
vrata od papira napetog na drvene okvire, te jedno stubite koje
kao da se u-spinjalo ravno uvis. Jedna od tih vrata stajala su
otvorena, tako da sam mogla vidjeti drveni ormari s
budistikim oltarom. Pokazalo se kako su te elegantne sobe

namijenjene obitelji, ukljuujui Hatsumomo, iako, kako u
kasnije saznati, ona zapravo uope nije bila lan obitelji. Kad su
lanovi obitelji eljeli izai u dvorite, nisu se sluili zemljanim
prolazom koji je bio za poslugu, nego vlastitom galerijom od
ulatenog drveta koja se protezala uz postrani zid kue. ak su i
zahodi bili odvojeni: jedan povieni za obitelj i jedan nii za
poslugu.
Veinu toga tek sam trebala otkriti, iako u za dan, dva sve
nauiti. Ali te sam veeri dugo stajala na zemljanoj stazi,
ispunjena strahom, pitajui se kakvo je ovo mjesto kamo su me
doveli. Tetia je otila u kuhinju i tamo je nekome neto govorila
promuklim glasom. Nakon dosta vremena, netko je iziao.
Pokazalo se da je to djevojica otprilike mojih godina koja je
nosila vjedro vode toliko teko da joj se gotovo pola vode izlilo
na zemljani pod. Tijelo joj je bilo mravo, ali je imala
debeljukasto i gotovo savreno okruglo lice, tako da mi je
izgledala kao lubenica na tapu. Muila se s tekim vjedrom i
jezik joj je virio iz usta ba kao to peteljka viri iz vrha bue.
Kako sam ubrzo saznala, to joj je bila navada. Isplazila bi jezik
dok bi mijeala miso juhu ili dok bi grabila riu u zdjelu, ak i
dok bi vezivala pojas na haljini. A lice joj je uistinu bilo tako
debeljukasto i blago, s tim jezikom svijenim poput peteljke na
buci, da sam joj ve za nekoliko dana nadjenula nadimak Bua
i svi su je tako poeli zvati, ak i njezine muterije, mnogo
godina kasnije, kad je ve bila geja u Gionu.
Kad je blizu mene spustila vjedro s vodom, Bua je uvukla
jezik u usta, a onda je odmaknula pramen kose s lica i zatakla
ga za uho dok me je mjerila pogledom od glave do pete. Mislila
sam da e moda neto rei, ali me je samo nastavila gledati
kao da razmilja jesam li jestiva ili nisam. Doista je izgledala
gladna, ali se onda, napokon, nagnula prema meni i proaptala:
Odakle si, zaboga, ti dola?
Nisam mislila da e neto pomoi ako joj kaem da sam dola
iz Yoroida, jer sam, budui da je govorila isto tako udnim
naglaskom kao i svi ostali, bila sigurna da joj ime moga sela
nee nita znaiti. Zato sam samo rekla da sam upravo stigla
ovamo. Mislila sam da nikad neu vidjeti nekoga mojih godina,
rekla mi je. Ali to je to s tvojim oima?

Upravo je tada Tetia izala iz kuhinje i nakon to je potjerala
Buu, pokupila je vjedro i jednu krpu, te me povela u dvorite.
Obraslo mahovinom i sa stazom od kamenja koja je vodila do
spremita u stranjem dijelu, dvorite je lijepo izgledalo, ali je
uasno zaudaralo zbog zahoda u maloj upi uz postrani zid.
Tetia mi je rekla da se svuem. Bojala sam se da e mi
napraviti neto slino onom to mi je napravila gospoa Mrdalo,
ali umjesto toga ona me je polila vodom po ramenima i istrljala
me krpom. Zatim mi je dala jednu haljinu, koja je bila od grubo
tkanog pamuka s vrlo jednostavnim tamnomodrim uzorkom, ali
je sasvim sigurno bila elegantnija od svega to sam ikad dotad
imala na sebi. Jedna starica, za koju sam kasnije saznala da je
kuharica, izala je u prolaz s nekoliko postarijih slukinja i sve
su se zapiljile u mene. Tetia im je rekla kako e imati dovoljno
vremena za buljenje i poslala ih je natrag odakle su dole. A
sad me sluaj, djevojice, rekla mi je Tetka kad smo ostale
same. Zasad jo ne elim znati ak ni kako ti je ime. Zadnja
djevojica koja je ovamo dola prije tebe nije se svidjela Majci i
Bakici, tako da je ostala samo mjesec dana. Previe sam stara
da bih uila nova imena dok one ne odlue hoe li te zadrati.
Sto e se dogoditi ako me ne budu htjele? pitala sam. Bolje je
za tebe da te zadre. Mogu li vas pitati, gospoo... kakva je
ovo kua? Ovo je oki-ya, odgovorila mi je. To je kua u kojoj
ive geje. Ako se bude jako trudila, jednog e dana i sama
postati geja. Ali nee ostati ovdje ni do idueg tjedna ako me
ne bude pozorno sluala, jer e Majka i Bakica ubrzo sii da te
pogledaju. A bolje e biti da im se svidi ono to budu vidjele.
Mora im se pokloniti koliko god dublje moe i ne smije ih
gledati u oi. Starijoj od njih dvije, onoj koju zovemo Bakica, jo
se nikad nitko nije svidio, zato neka te ne brine ono to e ti ona
rei. Ako te neto upita, nemoj joj, zaboga, nita odgovoriti! Ja
u joj odgovoriti umjesto tebe. Vano je da ostavi dobar dojam
na Majku. Ona nije tako loa, ali joj je samo jedno na pameti.
Nisam imala prilike saznati to je to, jer sam ula kripu iz
smjera prednjeg predvorja i ubrzo su na galeriju dolebdjele
dvije ene. Nisam se usuivala pogledati u njih. Ali ono malo to
sam mogla nazrijeti kutkom oka podsjetilo me na dva ljupka
smotuljka svile koje nosi rijeka. Na trenutak su zastale na
galeriji ispred mene, a onda su se spustile na koljena i

poravnale kimona. Umeko-san! po-vikala je Tetia. Tako se
zvala kuharica. Donesi Bakici aj. Neu aja, ula sam kako
kae jedan ljutiti glas. Hajde, Bakice, rekao je jedan promukliji
glas, za koji sam zakljuila da pripada Majci. Ne mora ga piti.
Tetia samo eli da ti bude ugodno. Meni nikad ne moe biti
ugodno, s ovim mojim kostima, zagunala je starica. ula sam
kako je udahnula zrak kako bi jo neto rekla, ali se na to
umijeala Tetia. Ovo je nova djevojica, Majko, rekla je i
blago me gurnula, to sam ja shvatila kao znak da se sada
trebam pokloniti. Spustila sam se na koljena i poklonila tako
duboko da me je zapahnuo miris ustajalog zraka koji je dopirao
iz prostora ispod kue. A onda sam ponovo zaula Majin glas.
Ustani i prii blie da te vidim.
Bila sam uvjerena da e mi jo neto rei kad sam joj prila,
ali ona je samo zavukla ruku u svoj obi i izvukla lulu s metalnom
glavom i dugakim drkom od bambusa. Poloila ju je na pod
galerije pokraj sebe, zatim je iz depa u rukavu izvukla svilenu
vreicu i iz nje izvadila povelik prstovet duhana. Ugurala je
duhan u lulu malim prstom tamnonaranaste boje poput
peenog slatkog krumpira, onda gurnula lulu u usta i pripalila je
igicom iz male metalne kutijice.
Tek me je tada paljivije pogledala, puckajui dim iz one svoje
lule, dok je starica pokraj nje uzdisala. Nisam se usuivala
gledati izravno u Majku, ali sam imala dojam da joj dim izlazi iz
lica poput pare iz pukotina u zemlji. Toliko sam bila radoznala da
nisam mogla sprijeiti da mi oi nakratko pogledavaju prema
njoj. Sto sam vie vidjela, to sam vie bila oarana. Njezin je
kimono bio ut, oslikan njenim granicama s ljupkim zelenim i
naranastim listiima; bio je od fine tanke svile, toliko njene da
je sliila na pauinu. Jednako me je zapanjio i njezin obi. On je
takoer bio od tanke svile, ali neto gue, hrastih i smeih
boja i protkan zlatnim nitima. Sto sam vie gledala njezinu
odjeu, sve sam manje bila svjesna toga da stojim na zemljanoj
stazi i svih onih munih misli o tome to je s mojom sestrom, i s
majkom i ocem, i o tome to e biti sa mnom. Svaki je detalj
kimona te ene bio dovoljan da me svojom ljepotom navede da
zaboravim na sebe. A onda sam doivjela grubi ok: jer je lice
iznad ovratnika tog elegantnog kimona bilo toliko u neskladu s
tom odjeom da mi se inilo kao da sam gladila tijelo neke

make i onda otkrila kako ima glavu buldoga. ena je bila
uasno runa, premda mnogo mlaa od Tetie. Pokazalo se da
je Majka zapravo Tetiina mlaa sestra, iako su one jedna drugu
zvale Majko i Tetie, ba kao to su im se obraali svi ostali
u okiyi. Zapravo, one nisu bile prave sestre kao to smo bile
Satsu i ja. Nisu se rodile u istoj obitelji, ali ih je Bakica obje
posvojila.
Toliko, sam bila omamljena dok sam ondje stajala, toliko mi je
svakojakih misli prolazilo kroz glavu, da sam na kraju napravila
upravo ono to mi je Tetia rekla da nikako ne smijem raditi.
Zagledala sam se Majci ravno u oi. Kad sam to uinila, ona je
izvadila lulu iz usta i brada joj se objesila poput zaklopca. I
premda sam znala kako po svaku cijenu moram oboriti pogled,
njezine su me udne oi tako zaprepastile svojom runoom da
nisam mogla prestati zuriti u njih. Umjesto da budu bijele i iste,
njezine su bjeloonice imale odvratnu utu boju i podsjetile su
me na zahod u koji se netko upravo pomokrio. Bile su uokvirene
crvenim rubovima onih kapaka, uz donji je kapak bila
nakupljena mutna tekuina, a posvud oko oiju visjela je
mlohava koa.
Spustila sam pogled do njezinih usta koja su jo uvijek bila
otvorena. Sve su boje na njezinom licu bile zbrkane: rubovi
onih kapaka bili su crveni poput sirovog mesa, a desni i jezik
bili su sivi. I da sve bude jo strasnije, inilo se da je svaki od
njezinih donjih zuba usidren u lokvici krvi. To je bila posljedica
nekog manjka u prehrani tijekom proteklih godina, kako sam
kasnije saznala, ali tada se nisam mogla oteti dojmu da je ona
poput stabla koje je poelo gubiti lie. Toliko me je zaprepastio
cjelokupan dojam da sam, mislim, ustuknula korak natrag ili
tiho uzviknula, ili na neki drugi nain dala naslutiti to osjeam,
jer me je ona odjednom upitala tim svojim hrapavim glasom: U
to si se to zagledala! Jako mije ao, gospoo. Gledala sam
va kimono, odgovorila sam. Mislim da nikad jo nisam vidjela
neto slino.
Izgleda da sam pogodila pravi odgovor, ako je uope postojao
pravi odgovor, jer se ona na to kao malo nasmijala, premda je
to vie zvualo kao kaalj. Znai, svia ti se, je li? rekla je i
nastavila je kaljati, ili smijati se; nisam mogla odrediti to je to
zapravo. A ima li ti ikakvog pojma o tome koliko me je taj

kimono stajao? Ne, gospoo. Vie od tebe, u svakom
sluaju.
U tom se trenutku pojavila slukinja s ajem. Dok im je ona
toila aj u alice, ja sam iskoristila priliku da kri-om pogledam
Bakicu. Dok je Majka bila pomalo gojazna, s kratkim prstima i
debelim vratom, Bakica je bila stara i sasuena. Bila je barem
toliko stara kao moj otac, ali je izgledala kao da se godinama
kiselila dok nije dosegla stanje koncentrirane zloe. Njezina me
je sijeda kosa podsjetila na zamrene niti svile, jer sam joj kroz
nju mogla vidjeti tjeme. A ak je i to tjeme djelovalo odbojno,
jer je koa bila posuta crvenim i smeim mrljama od starosti.
Nije ba bila namrtena, ali su joj usta prirodno imala takav
oblik koji je itavom licu davao mrgodan izraz.
Duboko je udahnula zraka, pripremajui se da neto kae, ali
kad ga je ponovo ispustila, samo je promumljala: Zar nisam
rekla da ne elim aj? Zatim je uzdahnula, zatresla glavom i
upitala: Koliko ima godina, djevojice? Ona je godina
majmuna, odgovorila je Tetia umjesto mene. Ona aava
kuharica je majmun, rekla je Bakica. Devet godina, rekla je
Majka. Sto ti misli o njoj, Tetie?
Tetia je stala pred mene i gurnula mi glavu unazad da mi
pogleda lice. Ima mnogo vode. Divne oi, rekla je Majka.
Jesi li ih vidjela, Bakice? Meni ona izgleda aava, rekla je
Bakica. Uostalom, ne treba nam jo jedan majmun. Oh,
sigurna sam da ima pravo, rekla je Tetia. Vjerojatno je ba
takva kao to si rekla. Ali meni izgleda pametna i prilagodljiva,
to se vidi po obliku uiju. S toliko vode u svojoj linosti, ree
Majka, vjerojatno moe namirisati vatru prije nego to uope
pone gorjeti. Zar to ne bi bilo zgodno, Bakice? Ne bi se vie
morala brinuti da nam se ne zapali spremite sa svim naim
kimonima.
Bakica se, kasnije sam doznala, vie bojala vatre nego to se
pivo boji ednog starca. Uostalom, prilino je ljupka, ne ini ti
se? dodala je Majka. U Gionu ima i previe ljupkih djevojaka,
rekla je Bakica. Nama treba pametna, a ne ljupka djevojka.
Ona Hatsumomo je Ijupkija od sviju, a pogledaj kakva je
glupaa!
Na to je Bakica, uz Tetiinu pomo, ustala i otputila se natrag
prema sobama. Iako moram rei, gledajui Te-tiin nezgrapan

hod, zbog onih iskrivljenih kukova, teko bi se moglo rei koja je
od njih lake hodala. Ubrzo potom, ula sam kako vrata u
prednjem predsoblju klize us-tranu i ponovo se zatvaraju, a
onda se Tetia vratila k nama. Jesi li uljiva, djevojice? pitala
me je Majka. Nisam, odgovorila sam. Morat e nauiti
uljudnije govoriti. Tetke, budi tako dobra i odrei joj kosu, za
svaki sluaj.
Tetia pozove slukinju i zatrai kare. No, djevojice, ree
Majka, sad si u Kvotu. Nauit e sluati ili e dobiti batine. A
ovdje je Bakica zaduena za batine, prema tome, zaalit e.
Moj ti je savjet: marljivo radi i nikad nemoj izai iz okiye bez
doputenja. Budi posluna, nemoj nam praviti previe problema
i moda e za dva ili tri mjeseca poeti uiti umijea koja mora
znati svaka geja. Nisam te dovela ovamo da bude slukinja.
Ako do toga doe, izbacit u te odavde.
Puckala je svoju lulu i zurila u mene. Nisam se usuivala ni
pomaknuti dok mi ona to ne kae. Zatekla sam se kako mislim
stoji li sad moja sestra ovako pred nekom drugom okrutnom
enom, u nekoj drugoj kui u ovom uasnom gradu. I odjednom
mi se u glavi pojavila slika moje jadne, bolesne majke kako se,
oslonjena na lakat na svom futonu, osvre naokolo i pita se
kamo smo nas dvije otile. Nisam htjela da me Majka vidi kako
plaem, ali su mi se oi napunile suzama prije nego to sam
mogla smisliti kako da ih zaustavim. Pred mojim zamuenim
pogledom Majin je uti kimono postajao sve nejasniji, dok se
na kraju nije pretvorio u svjetlucave iskrice. A onda je Majka
otpuhnula oblai dima iz svoje lule i kimono je sasvim nestao.


etvrto poglavlje


Mislim da se tijekom tih prvih nekoliko dana koje sam provela
na tom udnom mjestu ne bih gore osjeala ni da sam ostala
bez ruku i nogu, a ne samo bez obitelji i doma. Nisam nimalo
sumnjala u to da mi se ivot zauvijek promijenio. Ni o emu
drugom nisam mogla misliti nego o tome kako se smeteno i
jadno osjeam i iz dana u dan sam se pitala kad u ponovo
vidjeti Satsu. Ostala sam bez oca, bez majke, ak i bez odjee
koju sam oduvijek nosila. Pa ipak me je, nakon tjedan ili dva,
nekako najvie iznenadilo to sam, u stvari, sve to preivjela.
Sjeam se jednog trenutka, dok sam u kuhinji brisala zdjele za
riu kad sam se odjednom osjetila tako izgubljenom da sam
prekinula s poslom koji sam radila i dugo samo zurila u svoje
ruke: jedva sam mogla shvatiti da sam ta osoba koja brie
zdjele stvarno ja. Majka mi je rekla da u kroz nekoliko mjeseci
moi poeti s obukom, ako se pokaem marljivom i poslunom.
Kako sam saznala od Bue, zapoeti s obukom znailo je odlaziti
u kolu u jednom drugom dijelu Giona, gdje e me uiti takvim
stvarima kao to su glazba, ples i ceremonija pripravljanja aja.
Sve djevojke koje su se spremale za geje poduavane su u toj
istoj koli. Bila sam sigurna da u, kad mi napokon dopuste poi
u kolu, ondje nai Satsu i zato sam negdje pri kraju prvog
tjedna mog boravka u okiyi odluila biti posluna kao krava na
uetu, u nadi da e me Majka onda odmah poslati u kolu.
Veinom sam radila jednostavne poslove. Ujutro sam morala
smotati futone i spremiti ih u sanduke, oistiti sobe, pomesti
zemljani prolaz i tako dalje. Katkad bi me poslali ljekarniku po
mast za kuhariin svrab ili do avenije Shijo po riine kolaie
koje je Tetia osobito voljela. Sreom, najgori poslovi, kao na
primjer, ienje zahoda, pripadali su u dunosti jedne od
starijih slukinja. Meutim, koliko god sam se trudila, nikako
nisam uspijevala ostaviti onako dobar dojam kako sam se
nadala, jer su mi svakog dana davali vie posla nego to sam
mogla obaviti, a taj je problem dobrim dijelom pogoravala
Bakica.

Briga o Bakici nije zapravo pripadala mojim dunostima,
barem prema onome kako mi ih je opisala Tetia. Ali kad bi me
Bakica pozvala k sebi, nisam se mogla ne odazvati, jer je na
hijerarhijskoj ljestvici u okiyi, ona ipak bila na najviem mjestu.
Na primjer, jednog sam se dana u-pravo spremala odnijeti Majci
aj gore u njezinu sobu, kad sam ula Bakicu kako vie: Gdje
je ta djevojka! Poaljite je ovamo!
Morala sam spustiti pladanj za Majku i pouriti u sobu gdje je
Bakica ruala. Zar ne vidi da je ovdje previe vrue? rekla mi
je kad sam kleknula pred njom i poklonila se. Trebala si doi
ovamo i otvoriti prozor. Oprostite, Bakice. Nisam znala da vam
je vrue. Zar ne izgledam kao da mi je vrue?
Jela je riu i nekoliko zrna ostalo joj je zalijepljeno za donju
usnicu. Pomislila sam kako vie izgleda zloesto, nego kao da joj
je vrue, ali sam odmah otila do prozora i otvorila ga. im sam
to uinila, u sobu je uletjela muha i poela zujati oko hrane.
to je to s tobom? rekla je Bakica, maui tapiima za jelo
prema muhi. Druge slukinje ne putaju muhe u sobu kad
otvore prozor!
Ispriala sam joj se i rekla da idem po mahalicu za ubijanje
muha. Pa e mi je pljesnuti u hranu? A ne, nee! Stajat e
ovdje dok sve ne pojedem i tjerati je od mene.
I tako sam morala stajati kraj nje dok je jela i sluati je kako
mi pria o velikom kabuki glumcu Ichimuri Uzaemonu XIV, koji
ju je uhvatio za ruku za vrijeme zabave gledanja mjeseca kad
joj je bilo samo etrnaest godina. Kad sam napokon smjela otii,
Majin se aj ve sasvim ohladio, tako da joj ga nisam mogla
odnijeti. I onda su se zbog toga na mene srdile i Majka i
kuharica.
Zapravo, Bakica nije voljela biti sama. Cak i kad bi morala ii
na zahod, natjerala bi Tetiu da stoji pred vratima i dri je za
ruku kako ne bi izgubila ravnoteu dok ui. Smrad je bio toliko
straan da je jadna Tetia zamalo slomila vrat, pokuavajui
odmaknuti glavu to dalje od otvorenih vrata. Ja nisam morala
raditi tako gadne poslove, ali me je Bakica esto pozivala da je
masiram dok bi ona siunom srebrnom lopaticom istila ui i ta
je dunost bila mnogo gora nego to ti se moda ini. Zamalo mi
je dolo na povraanje kad je prvi put razvezala haljinu i svukla
je s ramena, jer joj je koa na vratu bila puna kvrga i uta kao

koa nekuhane kokoi. Kako sam kasnije ula, to joj se dogodilo
zato to je u vrijeme dok je jo bila geja upotrebljavala jednu
vrstu bjelila koje mi zovemo kineska glina i koje u sebi ima
olova. Pokazalo se da je kineska glina uz to i otrovna, to je
vjerojatno dijelom bilo uzrokom Bakiine stalne zlovolje. No,
povrh toga je Bakica, dok je bila mlaa, esto odlazila u toplice
sjeverno od Kvota. To bi samo po sebi bilo u redu, ali olovno se
bjelilo jako teko skidalo, a ostaci tog bjelila, pomijeani s
nekom tvari u vodi toplih izvora, proizveli su spoj koji joj je
unitio kou. Bakica nije bila jedina kojoj se to dogodilo. Jo
tijekom prvih godina Drugog svjetskog rata mogle su se na
ulicama Giona vidjeti neke starije ene s takvim kvrgavim, utim
vratovima.
Jednog dana, nakon to sam ve ivjela u okiyi otprilike tri
tjedna, otila sam mnogo kasnije nego obino na gornji kat
pospremiti Hatsumominu sobu. Uasno sam se bojala
Hatsumomo, iako sam je rijetko viala, zbog toga to je ona bila
vrlo zaposlena. Bojala sam se to bi se moglo dogoditi ako se s
njom naem nasamo i uvijek sam nastojala oistiti njezinu sobu
im bi otila iz okiye na satove plesa. Na nesreu, tog me je
jutra Bakica zadrala svojim prohtjevima gotovo do podneva.
Hatsumomina je soba bila najvea u okiyi, po povrini vea od
itave moje kue u Yoroidu. Nije mi bilo jasno zato bi njezina
soba trebala biti toliko vea od svih drugih, dok mi jedna od
starijih slukinja nije rekla kako su, iako je Hatsumomo sad bila
jedina geja u naoj okiyi, u prolosti tu ivjele ak tri ili etiri
geje i sve su spavale zajedno u toj jednoj sobi. Hatsumomo je,
dodue, ivjela sama, ali je pravila dovoljno nereda za etvero
ljudi. Kad sam tog dana ula u njezinu sobu, uz uobiajene
razbacane ilustrirane revije i kistove rasute po prostirkama oko
stolia za minkanje, nala sam ogrizak od jabuke i praznu bocu
od whiskeyja ispod stola. Prozor je bio otvoren i vjetar je
vjerojatno oborio drveni okvir na koji je objesila kimono od
protekle veeri, ili ga je moda sruila kad je pijana odlazila na
poinak i nije se potrudila da ga podigne. Obino bi Tetia dotad
ve dola po kimono, jer se ona brinula za svu odjeu u okiyi, ali
zbog nekog razloga, to jo nije bila uinila. Ba kad sam
uspravila stalak za kimono, odjednom sam ula kako iza mene
netko povlai vrata ustranu i okrenuvi se, ugledala sam

Hatsumomo. Oh, to si ti, rekla je. Mislila sam da sam ula
nekakvog miia ili tako neto. Vidim da si pospremala moju
sobu! Znai, to mi ti uvijek ispremijea posudice sa minkom?
Zato to radi? Jako mi je ao, gospoo, odgovorila sam.
Samo ih pomaknem kako bih ispod njih obrisala prainu. Ali
ako ih bude dirala, ree ona, poet e smrdjeti na tebe. I
onda e mi mukarci govoriti: Hatsu-momo-san, zato smrdi
kao kakva neuka djevojka iz malog ribarskog sela? Sigurna
sam da si shvatila to sam ti rekla, zar ne? No ipak, hajde mi
ponovi, za svaki sluaj. Zato ne elim da dira moju minku?
Jedva sam se prisilila da to izgovorim. Ali sam na kraju rekla:
Zato to e poeti smrdjeti na mene. Odlino! I to e
mukarci rei? Rei e: Oh, Hatsumomo--san, smrdi ba kao
kakva cura iz ribarskog sela.
Hmmm... ne svia mi se neto u nainu na koji si to rekla.
Ali dobro, neka ti bude. Ne shvaam zato vi, djevojke iz
ribarskih sela, tako smrdite. Ona tvoja runa sestra dola te je
neki dan traiti i smrdjela je gotovo isto tako grozno kao ti.
Do tog sam trenutka stajala pristojno oborene glave i gledala
u pod, ali kad sam to ula, pogledala sam Hatsumomo ravno u
lice, kako bih vidjela govori li istinu ili lae. Izgleda tako
iznenaeno! rekla je. Zar ti nisam spomenula da je tvoja
sestra bila ovdje? Htjela je da ti prenesem poruku o tome gdje
ona stanuje. Vjerojatno hoe da doe po nju, pa da zajedno
pobjegnete. Hatsumo-mo-san... Htjela bi da ti kaem gdje je
ona? Pa, morat e to zaraditi. Kad smislim kako, rei u ti. A
sad idi.
Nisam se usudila ne posluati, ali prije nego to sam izila iz
sobe, zastala sam, mislei, valjda, da u je ipak moi nagovoriti.
Hatsumomo-san, ja znam da me ti ne voli, rekla sam. Kad bi
bila toliko dobra da mi kae to to elim znati, obeavam da ti
nikad vie neu dosaivati.
Hatsumomo je izgledala jako zadovoljna kad je to ula i dok
mi je prilazila, lice joj je blistalo od sree. Moram priznati da jo
nikad nisam vidjela tako zapanjujue lijepu enu. Katkad bi se
mukarci na ulici zaustavili, izvadili cigaretu iz ustiju i
jednostavno zurili u nju. Mislila sam da mi prilazi kako bi mi
apnula na uho poruku moje sestre, ali nakon to je trenutak
nasmijeeno stajala nada mnom, Hatsumomo je zamahnula

rukom i pljusnula me. Jesam li ti rekla da izie iz moje sobe?
rekla je.
Previe sam bila zaprepatena da bih znala to radim. Ali
valjda sam se spotaknula dok sam izlazila iz sobe, jer sam se
odjednom nala na podu u predvorju, s rukom na obrazu. U
sljedeem trenutku vrata Majine sobe kliznula su ustranu.
Hatsumomo! viknula je Majka i pomogla mi da ustanem. to
si to napravila maloj Chiyo? Opet je govorila kako e pobjei,
Majko. Zakljuila sam kako e biti najbolje da je pljusnem u
tvoje ime. Mislila sam kako ti vjerojatno ima previe posla da bi
se time bavila.
Majka je pozvala slukinju i zatraila neka joj donese nekoliko
kriki svjeeg dumbira, zatim me je uvela u svoju sobu i
posjela me za stol, dok ona dovri telefonski razgovor. Jedini
telefon u okiyi s kojega se moglo zvati izvan Giona bio je na zidu
njezine sobe i nitko se osim nje nije smio njime sluiti. Bila je
odloila slualicu na policu pokraj aparata i kad ju je ponovo
uzela u ruku, tako ju je stisnula svojim kratkim prstima da sam
mislila kako e je zgnjeiti kao kakvu voku, tako da e sok
poeti kapati po prostiraima. Oprosti, rekla je onim svojim
promuklim glasom u slualicu. Hatsumomo opet pljuska
slukinje.
Tijekom tih prvih tjedana koje sam provela u okiyi, osjeala
sam nekakvu nerazumnu ljubav prema Majci, neto poput onog
to moda riba osjea prema ribaru koji joj izvlai udicu iz usta.
Vjerojatno je to bilo zato to sam je viala samo nekoliko
minuta na dan, koliko mi je bilo potrebno da poistim njezinu
sobu. Nju se uvijek moglo nai ondje, posjednutu za stolom,
obino s nekom od knjiga trokova i prihoda otvorenom pred
sobom i s prstima na kuglicama od slonovae njezinog raunala.
Moda je uredno vodila te svoje knjige, ali je u svemu drugome
bila jo neurednija od Hatsumomo. Svaki put kad bi odloila
svoju lulu, iz nje bi se otrusile mrvice pepela i duhana, a ona se
ne bi potrudila da ih oisti. Nije trpjela da joj itko takne njezin
futon, ak nije doputala ni da joj netko drugi mijenja plahte,
tako da je cijela soba smrdjela po prljavim plahtama. A
papirnata okna na prozorima bila su odvratno smea zbog
njezinog puenja, tako da je itava soba djelovala sumorno.

Dok je Majka jo uvijek razgovarala telefonom, dola je jedna
od starijih slukinja i donijela mi nekoliko kriki svjee
narezanog dumbira da ih stavim na obraz po kojem me je
Hatsumomo pljusnula. um otvaranja i zatvaranja vrata
probudio je Majinog malog psa, Takua, na-prasitog malog
stvora spljotene gubice. Njega su, ini se, zabavljale samo tri
stvari u ivotu: lajati, hrkati i gristi ljude koji bi ga pokuali
pogladiti. Kad je slukinja ponovo otila, Taku je doao i legao
meni iza lea. To je bio jedan od njegovih trikova, volio se
postaviti tako da ga sluajno nagazim kako bi me onda, im se
to dogodi, mogao ugristi. Ve sam se poela osjeati kao mi
uhvaen u vratima, naavi se tako izmeu Majke i Takua, kad
je napokon Majka spustila slualicu i sjela za stol. Zurila je u
mene onim svojim utim oima i na kraju mi rekla: A sad me
sluaj, djevojice. Moda si ula Hatsumomo kako lae.
Meutim, ako se ona moe izvui laima, to jo ne znai daje
isto to doputeno i tebi. Dakle, da ujem... zato te je
pljusnula? Htjela je da odem iz njezine sobe, Majko,
odgovorila sam joj. Strano mije ao.
Majka me je natjerala da to ponovim na nain kako se govori
u Kvotu, to je meni bilo jako teko. Kad je napokon zakljuila
da sam to dovoljno dobro izgovorila, nastavila je: Mislim da
tebi nije sasvim jasno to je tvoj posao ovdje u okiyi. Svi mi
ovdje mislimo samo na jedno: kako emo pomoi Hatsumomo
da postigne to vei u-spjeh kao geja. ak i Bakica. Moda ona
tebi izgleda kao angrizava starica, ali i ona zapravo provodi
dane smiljajui na koji bismo nain mogli pomoi Hatsumomo.
Nisam imala pojma o emu to ona govori. Da budem iskrena,
mislim da joj ak ni neku staru, prljavu krpu ne bi uspjelo
uvjeriti kako se Bakica trudi nekome pomoi, na bilo koji nain.
Pa ako se netko tako vaan kao to je Bakica po itav dan trudi
kako bi naoj Hatsumomo olakala posao, onda ti je valjda
jasno koliko se tek ti mora truditi. Da, Majko, nastavit u se
truditi koliko god mogu. Ne elim nikad vie uti da si uzrujala
Hatsumomo. Vidi kako joj se ona druga djevojica uspijeva
uklanjati s puta, tako moe i ti. Da, Majko... ali mogu li neto
pitati prije nego to odem? Pitala sam se zna li netko moda
gdje je moja sestra. Nadala sam se da bih joj mogla poslati
pisamce.

Majka je imala udna usta, prevelika za svoje lice i gotovo
stalno otvorena, ali sad je uinila neto to dotad nikad nisam
vidjela: stisnula je zube kao da je eljela da ih dobro pogledam.
Ona se na taj nain smijeila, ali ja to nisam shvatila, sve dok
nije poela isputati onaj zvuk slian kalju, to je kod nje, kako
sam sad ve znala, znailo da se smije.. A zbog ega bih ti ja,
zaboga, tako neto rekla? upitala je.
Nakon toga se jo nekoliko puta nasmijala tim svojim udnim
smijehom i potom je mahnula rukom prema meni, pokazujui mi
da odem.
Kad sam izila iz sobe, Tetia me je ve ekala u gornjem
predsoblju s novim zadatkom. Dala mi je vjedro i poslala me da
se popnem ljestvama i kroz zaklopna vrata izaem na krov.
Tamo je na drvenim nogarima stajao spremnik za kinicu.
Kinica iz tog spremnika sluila je za ispiranje malog zahoda na
katu blizu Majine sobe, jer tada jo nije bilo vodovoda, ak ni u
kuhinji. Kako u zadnje vrijeme nije bilo kie, zahod je poeo
zaudarati. Moj je zadatak bio isprazniti vjedro u spremnik kako
bi Tetia mogla dolje u zahodu nekoliko puta pustiti vodu.
Pod podnevnim suncem, cijepovi na krovu bili su vrui kao
tave i dok sam praznila vjedro, nisam iz glave mogla odagnati
pomisao na hladnu vodu u jezercu iza nae kue u Yoroidu,
kamo smo se odlazili kupati. Jo sam prije nekoliko tjedana
plivala u tom jezercu, ali sada, dok sam stajala na krovu okiye,
sve mi je to izgledalo tako daleko. Tetia mi je doviknula da
poupam korov izmeu cijepova kad sam ve gore. Pogledala
sam na titravi vreli zrak nad gradom ispod mene i na brda koja
su nas okruivala poput zidova zatvora. Negdje tamo, pod
jednim od tih krovova, moja je sestra vjerojatno obavljala iste
poslove kao i ja. Pomislila sam na nju kad sam nogom sluajno
udarila vjedro, pa je voda iz njega pljusnula i potekla dolje na
ulicu.
Otprilike mjesec dana nakon mog dolaska u okiyu Majka mi je
rekla kako je vrijeme da zaponem s uenjem. Sljedeeg sam
jutra trebala poi u kolu zajedno s Buom kako bi me ona
predstavila uiteljima. A poslije e me Hatsumomo odvesti na
nekakvo mjesto za koje nikad nisam ula, a koje se zvalo ured
za registraciju i onda u, predveer, smjeti gledati Hatsumomo
kako se minka i oblai kimono. To je bila tradicija u okijama, da

mlade djevojke na prvi dan svog kolovanja promatraju starije
geje kako se ureuju za izlazak.
Kad je Bua ula da me sutra treba voditi u kolu, postala je
jako nervozna. Mora se spremiti im se probudi, rekla mi je.
Ako zakasnimo, moemo se odmah utopiti u kanalu...
Ve sam primijetila kako Bua svako jutro tri iz o-kiye s
oima jo ljepljivim od sna i kako pritom esto izgleda kao da je
na rubu suza. U stvari, dok bi prolazila pokraj kuhinjskog
prozora klepetajui svojim drvenim natikaama, katkad bi mi se
uinilo da je ujem kako plae. Nije joj se ba svialo ii u
kolu; zapravo, uope joj se nije svialo. Ona je dola u okiyu
gotovo est mjeseci prije mene, ali je u kolu poela ii samo
tjedan dana prije mog dolaska ili tako nekako. Kad bi se vratila
iz kole oko podneva, najee bi se odmah sakrila u sobu za
slukinje, kako je nitko ne bi vidio da plae.
Sljedeeg sam se jutra probudila jo ranije nego inae i prvi
put sam obukla bijelu i modru haljinu uenice. To je bila obina
haljina od nepodstavljenog pamuka, krojena poput ogrtaa za
kupanje i ukraena djejim kvadratia-stim uzorkom. Uvjerena
sam da nisam izgledala nimalo elegantnije od nekog gosta u
svratitu na putu do kupaonice, ali nikad prije nisam na sebi
imala neto ni priblino tako lijepo.
Bua me je zabrinuto ekala u ulaznom predvorju. U-pravo
sam se spremala uvui noge u natikae kad me je Bakica
pozvala k sebi u sobu. Ne! apnula je Bua i lice joj se objesilo
poput otopljenog voska. Opet u zakasniti. Daj da jednostavno
odemo, pravit emo se da je nismo uli!
Ja bih bila rado pristala na to, ali Bakica je ve stajala na
vratima svoje sobe i srdito zurila u mene preko predvorja za
goste. Na kraju me ipak nije zadrala due od kojih deset ili
petnaest minuta, ali do tada su Buine oi ve bile pune suza.
Kad smo napokon krenule, Bua je odmah poela tako brzo
hodati da sam je jedva sustizala. Ta je starica tako okrutna!
rekla je. Nemoj zaboraviti uroniti ruke u zdjelu soli svaki put
nakon to te natjera da joj masira vrat. Zato bih to radila?
Moja je majka znala rei: Zlo se iri svijetom putem dodira. A
ja dobro znam da je to istina jer se moja majka jednog jutra na
cesti sluajno oeala o jednog demona i zbog toga umrla. Ako

ne oisti ruke, pretvorit e se u smeurani stari krastavac i
izgledat e isto kao Bakica.
Kako smo Bua i ja bile istih godina i obje smo se nalazile u
istoj situaciji, sigurna sam da bismo esto razgovarale samo da
smo za to imale prilike. Meutim, nae su nam dunosti
oduzimale toliko vremena da smo jedva imale vremena za jelo,
a Bua je ionako jela prije mene, jer je njezin poloaj u okiyi bio
za jedan stupanj vii od moga. Znala sam da je dola u okiyu
samo est mjeseci prije mene, kao to sam ve spomenula. Ali
inae nisam gotovo nita znala o njoj. Zato sam je upitala: Jesi
li ti iz Kvota? Govori kao da si odavde. Rodila sam se u Sap-
poru. Ali mi je majka umrla kad sam imala samo pet godina i
otac me je poslao amo jednom stricu. Prole je godine stric
bankrotirao i sad sam ovdje. Zato ne pobjegne kui u
Sapporo? Na mog je oca baeno prokletstvo i prole je godine
umro. Ne mogu pobjei. Nemam kamo otii. Kad naem
sestru, rekla sam joj, moe poi s nama. Zajedno emo
pobjei.
S obzirom na to koliko je muke imala sa kolom, mislila sam
da e je moja ponuda razveseliti. Ali mi nita nije odgovorila.
Sad smo ve stigle do avenije Shijo.To je bila ona ista avenija
koja je bila tako prometna onog dana kad je gospodin Bekku
dovezao Satsu i mene s kolodvora. Meutim, ovako rano ujutro,
vidjela sam samo jedan jedini tramvaj u daljini i tu i tamo
ponekog biciklista. Kad smo prele na drugu stranu, ule smo u
jednu usku ulicu i Bua se zaustavila, prvi put otkako smo izale
iz okiye. Moj je stric bio vrlo dobar ovjek, rekla je. Evo to
sam zadnje ula od njega, prije nego to me je poslao u okiyu.
Neke su djevojke pametne, a neke su glupe, rekao mi je. Ti si
draga djevojka, ali spada u one glupe. Sama nikad nee
uspjeti u ivotu. Zato te aljem na jedno mjesto gdje e ti drugi
govoriti to treba raditi. Sluaj i radi to ti kau i uvijek e
imati nekoga tko e se starati o tebi. Zato, Chiyo-chan, ako ti
eli sama krenuti u svijet, idi. to se mene tie, ja sam nala
mjesto gdje u provesti svoj ivot. Radit u sve to budu traili
od mene, samo da me ne otjeraju. Radije bih se bacila s neke
litice, nego da proigram mogunost da jednog dana postanem
geja kao Hatsumomo.

Ovdje se Bua prekinula. Zagledala se u neto na zemlji, iza
mojih lea. Oh, zaboga, Chiyo-chan, rekla je, zar ti ovo ne
budi apetit?
Okrenula sam se i vidjela da stojimo pred ulazom u neku
drugu okiyu. Na polici iza vrata stajao je minijaturni shinto oltar
s jednim slatkim kolaiem od rie kao rtvenim darom. Pitala
sam se je li Bua u to gledala, ali onda sam vidjela da joj je
pogled uperen na zemlju. Nekoliko paprati i malo mahovine
uokvirivalo je stazu od kamenja koja je vodila do unutranjih
vrata, ali ondje nisam vidjela nita drugo. A onda mi je pogled
pao na neto drugo. Izvan ulaznih vrata, uza zid, leao je drveni
ranji s jednim jedinim preostalim komadiem peene lignje.
Te su tapie s komadiima liganja podveer pekli na aru i
prodavali ulini prodavai. Miris slatkog umaka kojim su
podmazivali lignje bio je za mene pravo muenje, jer su
slukinje poput nas dobivale samo riu i ukiseljeno povre za
svaki obrok, te uz to jedanput na dan juhu i dva puta mjeseno
mali komadi suene ribe. Unato tome, nita na tom komadiu
lignje na zemlji nije u meni budilo apetit. Dvije su muhe dokono
kruile po njemu kao da etaju po parku.
Bua je izgledala kao djevojica koja bi se brzo udebljala kad
bi za to imala prilike. Katkad bih ula kako joj u trbuhu krulji od
gladi, to je zvualo kao da se otvaraju neka teka vrata. Ipak,
nisam mislila da stvarno namjerava pojesti taj komadi lignje,
sve dok nisam vidjela kako se osvre i gleda dolazi li netko.
Buo, rekla sam, ako si gladna, uzmi radije ovaj riin kolai.
Muhe su ve prisvojile taj komadi lignje za sebe. Ja sam vea
od njih, odgovorila mi je. Osim toga, bilo bi svetogre pojesti
kolai. To je rtveni dar.
I nakon toga se prignula i podigla ranji.
Istina je da sam ja odrasla na selu gdje su djeca kuala jesti
sve to se micalo. I priznajem da sam jednom, kad mi je bilo
etiri ili pet godina, pojela cvrka, ali samo zato to me je netko
na prevaru naveo da ga pojedem. Meutim, gledati Buu kako
stoji ondje s tim komadiem lignje na tapiu za koji se zalijepila
praina s ulice i po kojem hodaju muhe... Puhnula je da otjera
muhe, ali one su se samo vre uhvatile noicama, kako bi
odrale ravnoteu. Buo, ne moe to jesti, rekla sam. To bi
bilo isto kao da pone lizati plonik. to fali ploniku?

odgovorila mi je. I na to se - ne bih to vjerovala da ju nisam
vidjela svojim oima - spustila na koljena, isplazila jezik i
dugakim, sporim pokretom polizala plonik. Zinula sam od
zaprepatenja. Kad se ponovo uspravila na noge, izgledala je
kao da ni sama ne moe povjerovati to je to uinila. Meutim,
obrisala je jezik dlanom, otpljunula nekoliko puta i potom
uhvatila onaj komadi lignje zubima i skinula ga sa tapia.
Izgleda da je lignja bila prilino ilava. Bua ju je va-kala
itavim putem uz blagu uzbrdicu do drvenih ulaznih vrata kole.
Osjetila sam nekakav vor u elucu kad smo ule, jer mi je.vrt
izgledao strano otmjen. Zimzeleno grmlje i kvrgavi borovi
okruivali su ukrasni ribnjak pun arana. Preko najueg dijela
ribnjaka prelazio je kameni mosti. Dvije starice u kimonima
stajale su na njemu, titei se od jutarnjeg sunca lakiranim
suncobranima. Sto se pak tie zgrada, tada to jo nisam znala,
ali sada znam da je ono to sam vidjela bio tek mali dio velikog
kolskog kompleksa. Masivna zgrada u pozadini bila je, zapravo,
kazalite Kaburenjo, gdje su geje Giona svakog proljea
izvodile Plesove stare prijestolnice.
Bua se pourila do ulaza u jednu dugaku drvenu zgradu, za
koju sam ja mislila da je nastamba za slukinje, ali se pokazalo
da je to kola. im sam ula u ulazni prostor, zapahnuo me jaki
miris prenih listia aja, od kojeg mi se jo i danas zna stisnuti
eludac, kao da sam opet u koli. Izula sam natikae i htjela
sam ih odloiti u najblii pregradak, ali me je Bua zaustavila;
postojalo je nepisano pravilo u vezi s odlaganjem cipela. Bua je
pripadala djevojkama na najnioj ljestvici uenike hijerarhije i
zato se morala penjati, sluei se ostalim pregradcima kao
ljestvama, kako bi svoje natikae stavila u jedan od gornjih
pregradaka. Kako je ovo bio moj prvi dan u koli, moj je poloaj
bio jo nii od njezinog i ja sam svoje cipele morala odloiti u
pregradak iznad njezinog. Pazi da ne stane na neke od cipela
dok se penje, rekla mi je Bua, premda je u pregradcima bilo
samo nekoliko pari. Ako ti se to dogodi i neka od djevojaka vidi
to si uinila, izgrdit e te tako da e ti ui otpasti.
Unutranjost kolske zgrade inila mi se tako stara i prana
kao kakva naputena kua. Na kraju dugakog hodnika stajala
je skupina od est ili osam djevojaka. Srce mi je poskoilo kad
sam ih vidjela, jer sam pomislila kako bi jedna od njih mogla biti

Satsu, ali kad su se okrenule da nas pogledaju, osjetila sam
razoaranje. Sve su imale iste frizure mladih geja poetnica -
ta se frizura zove ivareshinobu - i izgledale su kao da o Gionu
znaju vie nego to emo Bua i ja ikad znati.
Negdje na polovici hodnika ule smo u prostranu uionicu,
ureenu u tradicionalnom japanskom stilu. Na jednom je zidu
visjela velika ploa s klinovima, o koje su bile objeene brojne
male drvene daice, a na svakoj je daici crnim tuem bilo
ispisano jedno ime. Ja tada jo uvijek nisam znala dobro itati i
pisati. U Yoroidu sam ujutro odlazila u kolu, a otkako sam dola
u Kyoto, svako sam popodne jedan sat uila s Teticom, ali
unato tome, mogla sam proitati tek nekoliko imena. Bua je
otila do ploe, izvadila iz plitke kutije na podu daicu sa svojim
imenom i objesila je na prvi slobodni klin. Ta je ploa, naime,
sluila kao neka vrsta prijavnog popisa.
Nakon toga smo otile u nekoliko drugih razreda, gdje se Bua
na isti nain prijavila za druge satove. Tog je jutra imala etiri
sata - shamisen, ples, ceremoniju aja i nain pjevanja koji mi
zovemo nagauta. Bua je bila tako nesretna to je u svim
razredima bila posljednja koja se prijavila da je poela nervozno
guvati rub svoje haljine kad smo krenule iz kole na doruak u
okiyu. Ali upravo kad smo navlaile natikae, ugledale smo
jednu djevojicu naih godina kako hita kroz vrt, raupana i
uzrujana. Bua se malo smirila nakon to je nju vidjela.
Pojele smo zdjelicu juhe i vratile se u kolu to smo bre mogle,
kako bi Bua mogla kleknuti u stranji dio razreda i sastaviti
svoj shamisen. Ako nikad nisi vidio shamisen, taj e ti
instrument moda izgledati udno. Neki ga zovu japanskom
gitarom, ali shamisen je, zapravo, mnogo manji od gitare i ima
tanki drveni vrat s tri velika kljua za ugaanje ica na vrhu.
Tijelo mu je mala drvena kutija prekrivena napetom majom
koom, poput bubnja. itav se instrument moe rastaviti i sloiti
u kutiju ili torbu, pa se onda tako rastavljen prenosi s mjesta na
mjesto. U svakom sluaju, Bua je sastavila svoj shamisen i
isplazivi jezik poela ga ugaati, ali, na alost, moram rei da
nije imala sluha i tonovi su joj plesali gore dolje poput amca na
valovima, nikako ne nalazei mjesto na kojem bi zapravo trebali
biti. Ubrzo se razred napunio djevojkama sa shamisenima, koje
su kleale na podu, uredno rasporeene poput okoladnih

bombona u kutiji. Ja sam stalno gledala u vrata, nadajui se da
e jedna od djevojaka koje su ulazile biti Satsu, ali uzalud sam
se nadala.
Trenutak kasnije ula je uiteljica. To je bila jedna sitna
starica krijetavog glasa. Ime joj je bilo Uiteljica Mizumi i tako
smo joj se obraali. Ali njezino prezime Mi-zumi zvui vrlo slino
rijei nezumi koja znai mi, pa smo je iza njezinih lea zvali
Uiteljica Nezumi - Uiteljica Mi.
Uiteljica Mi kleknula je na jastui licem okrenuta razredu i
ni najmanje se nije trudila izgledati ljubazno. Kad su joj se
uenice zajedniki naklonile i jednoglasno joj zaeljele dobro
jutro, ona se samo srdito zagledala u njih, ne prozborivi ni
rijei. Napokon je pogledala na plou na zidu i prozvala prvu
uenicu.
Ta je prva uenica, ini se, imala o sebi vrlo visoko miljenje.
Graciozno je otklizala do prednjeg dijela uionice, poklonila se
uiteljici i poela svirati. Nakon to ju je sluala minutu ili dvije,
Uiteljica Mi ju je prekinula i izrekla svakojake neugodne
primjedbe na njezino sviranje, a onda je otrim pokretom
zatvorila lepezu i mahnula djevojci neka ode. Djevojka joj se
zahvalila, ponovo se naklonila i vratila se na svoje mjesto, a
Uiteljica Mi je potom prozvala sljedeu uenicu.
To se tako nastavilo vie od jednog sata, a onda je uiteljica
napokon prozvala Buu. Vidjela sam da je Bua nervozna, i
doista, im je poela svirati, sve je krenulo naopako. Prvo ju je
Uiteljica Mi prekinula i uzela joj shamisen kako bi ga sama
ugodila. Zatim je Bua opet pokuala svirati, ali su se uenice
poele meusobno pogledavati, jer nitko nije mogao prepoznati
to to ona pokuava odsvirati. Uiteljica je glasno udarila
dlanom o stol i naredila im da gledaju ravno preda se, a zatim je
sloenom lepezom udarala ritam kako bi ga se Bua mogla
drati. Kako ni to nije pomoglo, uiteljica je poela uiti Buu
kako e pravilno drati trzalicu. Gotovo joj je iaila sve prste,
barem se meni tako inilo, pokuavajui je natjerati da na
propisan nain uhvati trzalicu. Na kraju je i od toga odustala i s
gaenjem pustila da trzalica padne na prostira. Bua ju je
podigla i vratila se na svoje mjesto sa suzama u oima.
Nakon toga sam saznala zato se Bua toliko brinula da ne
bude posljednja na prijavnoj ploi. Jer sad je ona raupana

djevojica koja se urila u kolu kad smo mi odlazile na doruak
izila pred razred i naklonila se. Nemoj uzalud tratiti vrijeme
pokuavajui biti uljudna! za-kriala je na nju Uiteljica Mi.
Da si jutros malo ranije ustala, stigla bi na vrijeme da neto
naui.
Djevojica se ispriala i poela svirati, ali uiteljica uope nije
obraala pozornost na nju. Samo je rekla: Ti voli dokasna
spavati. Kako oekuje od mene da te neto nauim kad se nisi
u stanju potruditi da na vrijeme stigne u kolu i propisno se
prijavi kao sve druge djevojke? Vrati se na svoje mjesto. Ne
elim se s tobom gnjaviti.
Poduka je zavrila i Bua me je povela naprijed, te smo se
obje poklonile pred uiteljicom. Uiteljice, dopustite mi da vam
predstavim Chiyo, rekla je Bua, i da vas zamolim da s njom
budete strpljivi, jer ona ima vrlo malo dara za glazbu.
Bua me nije pokuavala uvrijediti: jednostavno, tada su ljudi
tako govorili kad su htjeli biti uljudni. Moja bi me vlastita majka
predstavila uiteljici istim rijeima.
Uiteljica Mi dugo nije nita rekla, samo me je mjerila
pogledom, a onda rekla: Ti si pametna djevojka. Dovoljno mi je
da te pogledam pa da to vidim. Moda moe svojoj starijoj
sestri pomoi u uenju.
Naravno, ona je mislila na Buu. Stavi svakog jutra svoje ime
na plou to ranije moe, rekla mi je. Ne brbljaj u razredu.
Ne podnosim brbljanje! I stalno gledaj preda se. Ako se toga
bude drala, trudit u se da te poduim kako najbolje umijem.
I nakon toga nas je otpustila.
U stankama izmeu satova, dok smo ekale u hodnicima,
stalno sam pogledom traila Satsu, ali je nisam nala. Poela
sam se brinuti kako je moda nikad vie neu vidjeti i toliko sam
se rastuila da je jedna uiteljica pred poetak sata utiala
ostale djevojke i upitala me: Ti tamo! to je s tobom? Oh,
nita, gospoo. Samo sam se sluajno ugrizla za usnicu,
odgovorila sam. I kako bih potvrdila da ne laem - zbog
djevojaka koje su zurile u mene - vrsto sam zagrizla usnicu i
okusila krv.
Na moje veliko olakanje, ostali Buini satovi nisu bili tako
muni kao onaj prvi. Na satu plesa, na primjer, sve su uenice
istodobno vjebale iste pokrete, tako da se nitko nije posebno

isticao. Bua nikako nije bila najgora plesaica i u njezinim je
pokretima bilo ak neke nezgrapne ljupkosti. Sat pjevanja bio je
neto tei, zato to nije imala sluha, ali i tu su djevojke vjebale
u zboru, pa je Bua mogla prikriti svoje greke tako to je iroko
otvarala usta, pretvarajui se kao da pjeva punim glasom, a
zapravo je samo tiho pjevuila.
Nakon svakog svog sata predstavila bi me uiteljici. Jedna me
je od njih upitala: Ti ivi u istoj okiyi kao i Bua, zar ne?
Da, gospoo, rekla sam, u okiyi Nitta, jer je Ba-kiino,
Majino i Tetiino prezime bilo Nitta. To znai da ivi s
Hatsumomo-san. Da, gospoo. Hatsumomo je zasad jedina
geja u naoj okiyi. Potrudit u se da te nauim pjevati, rekla
mi je, ako uspije ostati iva!
I na to se nasmijala kao da je to to je rekla nekakva sjajna
ala i poslala nas kui.


Peto poglavlje


Tog me je popodneva Hatsumomo odvela u Ured za registraciju
etvrti Gion. Oekivala sam neto velianstveno, ali pokazalo se
da je to samo nekoliko tatamijima prekrivenih polumranih soba
na prvom katu jedne kolske zgrade, ispunjenih stolovima i
velikim slubenim knjigama te groznim smradom od cigareta.
Jedan nas je pisar pogledao kroz maglicu dima i pokretom glave
poslao nas u stranju sobu. Tamo je za stolom prepunim papira
sjedio najdeblji mukarac kojeg sam ikad vidjela u svom ivotu.
Tada to nisam znala, ali on je neko bio sumo hrva i doista, da
je izaao van i udario svom teinom u zgradu, vjerojatno bi se
svi ti stolovi sruili s povienih tatami platforma i pali na pod.
Iako nije bio dovoljno dobar hrva da bi, kao neki, zadrao
hrvako ime nakon to se prestao boriti, ipak je volio da ga zovu
tim imenom, a ono je glasilo Awajiumi. Neke su geje nestano
skraivale to ime u Awaji, to mu je postalo nekom vrstom
nadimka.
im smo ule u sobu, Hatsumomo ga je poela zavoditi. Prvi
put sam je vidjela da to radi. Rekla mu je: Awa-ji-san! Ali
kako je to izgovorila, ne bi me iznenadilo da joj je usred rijei
ponestalo daha, jer zvualo je otprilike ova-ko:Awaaa-jii-
saaaannnnnnn!
Zvualo je kao da ga prekorava. Kad je uo njezin glas,
Awajiumi je odloio pero i debeli su mu se obrazi pomakli prema
uima, to je znailo da se smijei. Mmm... Hatsu-momo-san,
rekao je, ako postane jo ljepa, ne znam to u uiniti!
Glas mu je zvuao poput glasnog apta, jer sumo hrvai
esto imaju unitene glasnice zbog toga to jedan drugog
udaraju glavom u grlo.
Iako je bio golem poput vodenog konja, Awajiumi se vrlo
elegantno odijevao. Na sebi je imao kimono kaput s tankim
prugicama i kimono hlae. Njegov je posao bio da pazi na to da
sav novac koji protjee kroz Gion odlazi kamo treba, a jedan je
rukavac te rijeke novca tekao ravno u njegov dep. Time ne
mislim rei da je krao, to je jednostavno bio nain na koji je
sustav funkcionirao. Budui da je Avvajiumi bio na tako vanom

poloaju, svaka je geja imala koristi od toga da udovoljava
njegovim eljama, zbog ega se za njega govorilo kako isto
toliko vremena provodi izvan svoje elegantne odjee, koliko i u
njoj.
Njih dvoje je dugo avrljalo i napokon mu je Hatsumomo rekla
kako me je dola upisati u kolu. Do tada me Avvajiumi nije
pravo ni pogledao, ali je na to okrenuo svoju golemu glavu.
Trenutak kasnije ustao je i gurnuo ustranu jedan od papirnatih
zaslona na prozoru, kako bi u sobu ulo vie svjetla. Ha, mislio
sam da me oi varaju, rekao je. Trebala si mi ranije rei kakvu
si ljupku djevojicu dovela sa sobom. Te njezine oi... imaju
boju zrcala! Zrcala? rekla je Hatsumomo. Zrcalo nema boje,
Awaji-san. Naravno da ima. To je iskriavo siva. Kad ti gleda
zrcalo, vidi samo sebe, ali ja umijem zapaziti lijepu boju kad
naiem na nju. Zbilja? Pa, meni ta boja nije tako lijepa.
Jednom sam vidjela mrtvaca kojega su izvukli iz rijeke i njegov
je jezik bio upravo takve boje kao njezine oi. Moda si ti
naprosto previe lijepa da bi mogla uoiti ljepotu negdje
drugdje, rekao je Avvajiumi, otvarajui veliku knjigu i uzimajui
pero u ruku. U svakom sluaju, hajde da je upiemo. Dakle...
Chiyo, je li tako? Reci mi svoje puno ime, Chiyo, i mjesto
roenja.
Onog trenutka kad mi je to rekao, meni se u glavi pojavila
slika Satsu kako zuri gore u Awajiumija, zbunjena i ustraena.
Satsu je sigurno bila ovdje; ako sam se ja morala zapisati,
sigurno je to morala i ona. Moje je prezime Sakamoto, rekla
sam. Roena sam u gradiu koji se zove Yoroido. Moda ste
uli za njega, gospodine, kad ste upisivali moju stariju sestru
Satsu?
Mislila sam da e Hatsumomo biti bijesna, ali zaudo, inilo mi
se da joj je gotovo drago to sam postavila to pitanje. Ako je
starija od tebe, onda se ve trebala registrirati, rekao je
Avrajiumi. Ali nije bila kod mene. Mislim da ona uope nije u
Gionu.
Sad sam shvatila zato se Hatsumomo smijeila, ona je
unaprijed znala to e mi Awajiumi odgovoriti. Ako sam iole
sumnjala u to je li stvarno razgovarala s mojom sestrom kako je
tvrdila, sad je svaka sumnja nestala. U Kvotu su postojale jo i
neke druge etvrti geja, iako sam ja o njima vrlo malo znala.

Satsu je bila u nekoj od njih i ja sam vrsto odluila da je
pronaem.
Kad sam se vratila u okiyu, Tetia me je ekala da me odvede u
javno kupalite, nekoliko kua dalje. Odlazila sam ve tamo, ali
samo sa starijim slukinjama koje bi mi obino dale runik i
komadi sapuna i zatim bi unule na poploani pod i poele se
prati, ostavljajui me da se sama operem. Tetia je bila mnogo
ljubaznija, kleknula je iza mene i oribala mi lea. Iznenadila sam
se to ne pokazuje nikakvog srama: putala je da joj se njezine
cjevaste dojke slobodno njiu kao da su nekakve boce. ak me
je nekoliko puta sluajno udarila u rame jednom od njih.
Nakon kupanja odvela me natrag u okiyu i obukla me u prvi
svileni kimono u mom ivotu, izrazito modre boje sa zelenom
travom oko donjeg ruba i jarkoutim cvjetovima preko rukava i
prsiju. Potom me je povela uza stube do Hatsumomine sobe.
Prije nego to smo ule u sobu, strogo me je upozorila kako ne
smijem smetati Hatsumomo, niti uiniti ita to bi je moglo
naljutiti. Tada to nisam shvatila, ali sada vrlo dobro znam zbog
ega je bila tako zabrinuta. Jer, vidi, kad se geja ujutro
probudi, ona je kao i svaka druga ena. Lice joj je masno od sna
i ima neugodan dah. Istina je da joj je kosa savreno oeljana
ak i dok s mukom otvara oi, ali u svakom drugom pogledu,
ona je ena kao i svaka druga i ni po emu nije geja. Tek kad
sjedne pred zrcalo kako bi se briljivo naminkala, pretvara se u
geju. Time ne mislim samo na injenicu da tada poinje
izgledati kao geja. U tom trenutku ona poinje i misliti kao
geja.
Unutra, u sobi, Tetia me uputila da sjednem malo podalje, od
Hatsumomo, iza njenih leda, tako da joj mogu vidjeti lice u
malom zrcalu na stoliu za minkanje. Ona je kleala na
jastuku, odjevena u pamuni ogrta, vrsto zategnut preko
ramena, i drala u ruci oko est razliitih kistova za minkanje.
Neki su od njih bili iroki poput lepeze, dok su drugi izgledali kao
tapii za jelo s kratkim repiem od mekih dlaica na jednom
kraju. Napokon se okrenula prema meni i pokazala mi kistove.
Ovo su moji kistovi, rekla je. A sjea se ovoga? Izvadila je
iz ladice u stoliu za minkanje staklenu posudicu s bjelilom i za-
mahala njome po zraku. Ovo je bjelilo za koje sam ti rekla da
ga ne smije dirati. Nisam ga dirala, odgovorim.

Hatsumomo je na to onjuila nekoliko puta zatvorenu
posudicu i rekla: Da, mislim da nisi. Zatim je odloila posudicu
s bjelilom i uzela tri tapia pigmenta, te mi ih pokazala, drei
ih na dlanu. Ovo su sjenila. Smije ih pogledati.
Uzela sam jedan tapi. Bio je otprilike veliine malog prsta
novoroenog djeteta, ali tvrd i gladak, tako da nije ostavio
nikakav trag na mojoj koi. Jedan mu je kraj bio umotan u
tanku srebrnu foliju koja je mjestimice otpala od pritiska prstiju
pri uporabi.
Hatsumomo vrati natrag tapie boje i pokae mi na dlanu
neto to je meni izgledalo kao granica drveta iz-gorena na
jednom kraju. Ovo je lijep komadi suhog drveta paulovnije,
rekla je, za iscrtavanje obrva. A ovo je vosak. Izvadila je iz
papira dva napola potroena komada voska i pruila ih prema
meni da ih pogledam. A sad, to misli zato sam ti sve ovo
pokazala? Kako bih razumjela kako se stavlja minka,
odgovorila sam. Nebesa, ne! Pokazala sam ti to da shvati kako
u tome nema nikakve arolije. Kakva teta! Jer to znai da sama
minka nee biti dovoljna da jadnu Chiyo pretvori u neto
lijepo.
Hatsumomo se okrene zrcalu i tiho pjevuei otvori posudicu s
blijedoutom kremom. Moda mi nee vjerovati kad ti kaem
da je ta krema bila napravljena od sla-vujeva izmeta, ali to je
istina. U to je vrijeme ta krema za lice bila vrlo popularna meu
gejama, jer se smatralo da je jako dobra za kou, ali bila je
strano skupa, tako da je Hatsumomo stavila samo nekoliko
tokica oko oiju i usta. Zatim je otkinula komadi voska,
smekala ga meu prstima i utrljala ga u kou lica, a nakon toga
i u kou vrata i prsiju. Zatim je dugo i briljivo otirala ruke o
krpu, a onda je zamoila jedan od plosnatih kistova u zdjelicu s
vodom i trljala njime po bjelilu dok nije dobila gustu, bijelu
pastu poput razmoene krede. Njome je namazala lice i vrat,
ostavljajui oi i dio oko usta i nosa nenamaza-nima. Ako si kad
vidio dijete u maski od papira s izrezanim rupama, onda moe
tono zamisliti kako je Hatsumomo izgledala dok nije smoila
neke manje kistove i u-potrijebila ih da njima popuni rupe.
Nakon toga je izgledala kao da je pala licem u sanduk s riinim
branom, jer joj je itavo lice bilo sablasno bijelo. Izgledala je
kao demon kakav je i bila, ali sam ja ipak umirala od ljubomore

i srama. Jer znala sam da e kroz jedan ili dva sata, mukarci s
divljenjem zuriti u to lice, a ja u jo uvijek biti ovdje u okiyi,
znojna i neugledna izgleda.
Sad je navlaila tapie boje i utrljala sjenku rumenila u
obraze. Ve tijekom prvih mjesec dana mog boravka u okiyi
mnogo sam puta imala prilike vidjeti Hatsumomo potpuno
naminkanu i svaki put bih pogledavala prema njoj koliko god
sam mogla, a da pritom ne ispadnem nepristojna. Primijetila
sam da na lice stavlja raznovrsne nijanse rumenila, ovisno o boji
kimona koji ima na sebi. U tome nije bilo nieg neobinog, ali
tek sam mnogo godina kasnije shvatila da je Hatsumomo uvijek
odabirala mnogo jau nijansu rumenila od drugih geji. Ne znam
zato je to radila, osim ako nije htjela navesti ljude da pomisle
na krv. Meutim, Hatsumomo nije bila glupa, tono je znala
kako e istaknuti svoju ljepotu.
Kad je zavrila s nanoenjem rumenila, jo uvijek nije imala
obrve i usnice. Ali na trenutak je ostavila lice takvo, poput kakve
bizarne bijele maske, i zamolila je Tetiu da joj namaze bjelilom
stranji dio vrata. Moram ti rei neto o vratovima u Japanu,
ako to ne zna. Naime, japanski su mukarci, u pravilu, vrlo
osjetljivi na enski vrat i grlo, ba kao to su zapadnjaki
mukarci osjetljivi na enske noge. To je razlog zbog kojeg
geje zabacuju ovratnike svojih kimona tako nisko da se
pogledu otkriva gornji dio kraljenice; pretpostavljam da neka
ena u Parizu zbog istog razloga oblai kratku suknju. Tetia je
na stranji dio Hatsumomina vrata naslikala kistom crte koji se
zove sanbon-ashi - tri noge. Time se postie vrlo dramatian
uinak, jer ima osjeaj kao da golu kou gejina vrata gleda
kroz iljaste vrke bijele ograde. Dugo mi je trebalo dok sam
shvatila erotinost tog crtea za mukarce, ali na neki nain, to
je kao kad ena viri kroz prste. U stvari, geje ostavljaju uski
pojas gole koe neposredno uz liniju kose, ime se jo vie
naglaava izvjetaenost naminkana lica pa ono podsjea na
masku kakvu glumci nose u No drami. Kad mukarac sjedi
pokraj geje i gleda njezino naminkano lice, postaje jo
svjesniji gole koe, skrivene ispod te maske.
Dok je Hatsumomo ispirala kistove, pogledala je nekoliko puta
moj odraz u zrcalu. Napokon je rekla: Znam to misli. Misli
kako ti nikad nee biti tako lijepa. Pa, vidi, to je apsolutno

tono. Mogu te obavijestiti, rekla je Tetia, kako neki ljudi
smatraju Chiyo-san vrlo draesnom. Neki ljudi vole smrad
trule ribe, odgovorila joj je Hatsumomo. I zatim nam je
naredila da izaemo iz sobe kako bi se mogla presvui u
pothaljinu.
Izala sam s Teticom u hodnik, gdje je gospodin Bek-ku ekao
kraj jednog visokog zrcala. Izgledao je sasvim isto kao onog
dana kad je Satsu i mene doveo u Kvoto. Ve sam prvih dana
svog boravka u okiyi saznala kako odvoenje djevojaka iz
roditeljske kue uope nije njegovo pravo zanimanje: on je bio
garderobijer, a to znai da je svaki dan dolazio u okiyu i
pomagao Hatsumomo u sloenom procesu odijevanja rakonog
kimona.
Haljina koju e Hatsumomo nositi te veeri visjela je na stalku
pokraj visokog zrcala. Tetia ju je gladila i namjetala, sve dok
Hatsumomo nije izala iz sobe u pot-haljini divne hraste boje s
uzorkom tamnoutog lia. Ono to se potom zbivalo tada mi je
izgledalo prilino zbrkano, ali kimono je komplicirani kostim i
moe zbuniti svakog tko nije na njega navikao. Meutim, nain
na koji se nosi vrlo je logian, ako se pravilno protumai.
Kao prvo, mora znati kako postoji velika razlika izmeu
kimona neke kuanice i kimona geje. Kad neka kuanica oblai
kimono, ona upotrebljava svakojake jastuie kako bi sprijeila
da joj se haljina neprivlano nabire u struku i zbog toga joj tijelo
na kraju dobiva savreno cilindrian oblik poput drvenog stupa u
hramu. Meutim, geja tako esto oblai kimono da joj jastuii
gotovo uope nisu potrebni i nabiranje za nju ne predstavlja
nikakav problem. Obje zapoinju oblaenje tako da sa sebe
svuku ogrta za minkanje i oko golih bokova omotaju komad
svile - mi to zovemo koshimaki, ogrta za bokove. Nakon toga
slijedi potkoulja kratkih rukava, koja se vezuje trakicama u
struku i zatim mali, oblikovani jastuii za bokove, s trakama
pomou kojih se uvruju na eljenom mjestu. U sluaju
Hatsumomo, s njezinim tijelom tradicionalne ljepote, uskih
bokova i vitke linije, i njezinim iskustvom u noenju kimona,
nisu bili potrebni nikakvi jastuii.
Sve je ovo skriveno pogledu kad je ena potpuno odjevena.
Meutim, sljedei komad odjee, pothaljina, nije zapravo uope
donja odjea. Kad geja izvodi ples, katkad ak i dok hoda

ulicom, moe podignuti rub kimona lijevom rukom kako joj ne bi
smetao. Time otkriva potha-ljinu sve do koljena i tako, zna,
materijal i uzorJs pot-haljine mora biti u skladu s kimonom. U
stvari, vidi se i ovratnik pothaljine, ba kao to se mukarcu u
zapadnjakom odijelu vidi ovratnik koulje. Jedna od Tetiinih
dunosti u okiyi bilo je priivanje istog svilenog ovratnika na
pothaljinu koju Hatsumomo namjerava tog dana nositi i skidanje
ovratnika sljedeeg jutra radi pranja. Geje poetnice nose
crveni ovratnik, ali Hatsumomo, naravno, nije bila poetnica,
njezin je ovratnik bio od bijele svile.
Kad je Hatsumomo izala iz svoje sobe, imala je na sebi sve
te komade odjee koje sam ti opisala, iako smo mi vidjeli samo
pothaljinu, vezanu vrpcom oko pasa. Uz to je na nogama imala
bijele arapice koje mi zovemo tabi i koje se kopaju sa strane
sitnim pucetima kako bi bile pripijene uz nogu. U tom je
trenutku bila spremna za gospodina Bekkua koji e dovriti
njezino odijevanje. Kad bi ga vidio kako radi, odmah bi ti bilo
jasno zbog ega je, zapravo, bila potrebna njegova pomo.
Kimono je uvijek iste duine, bez obzira tko ga nosi, tako da se
uvijek, osim ako neka ena nije izuzetno visoka, suviak tkanine
mora sloiti ispod pojasa. Kad bi gospodin Bekku podvio tkaninu
kimona na struku i privrstio je vrpcom, nigdje ne bi bilo ni
najmanjeg nabora. Ako bi se ipak negdje pojavio kakav nabor,
on bi povukao tkaninu ovdje ili ondje i na-bor bi nestao. Kad bi
zavrio svoj posao, kimono bi uvijek savreno pratio linije tijela.
No, glavni je zadatak garderobijera bilo vezivanje obija, to
uope nije tako jednostavno kako moda zvui. Obi poput ovog
koji je nosila Hatsumomo duinom odgovara dvostrukoj visini
odraslog mukarca, a irok je kao enska plea. Kad je omotan
oko struka, pokriva dio tijela od prsne kosti do ispod pupka.
Veina onih koji nita ne znaju o kimonu misle kako se obi
jednostavno vezuje na leima kao kakva uzica, ali nita ne moe
biti dalje od istine. Potrebno je pola tuceta vrpica i kopi da bi
obi stajao kako treba, a za pravilno oblikovanje vora nuno je
upotrijebiti i nekoliko jastuia. Potrajalo je nekoliko minuta dok
je gospodin Bekku vezao Hatsumomin obi. Kad je zavrio, na
debeloj i tekoj tkanini obija nije se mogao primijetiti ni
najmanji nabor.

Ja nisam mnogo razumjela od svega toga to sam tog dana
vidjela na hodniku ispred Hatsumomine sobe: inilo mi se kao
da gospodin Bekku grozniavom brzinom vezuje vrpce i podvija
tkaninu dok Hatsumomo samo stoji rairenih ruku i gleda se u
zrcalu. Umirala sam od zavisti dok sam je gledala. Njezin je
kimono bio od brokata u nijansama smee i zlatne boje. Ispod
struka dvije su srne u smeim bojama jeseni njukale jedna
drugu, a iza njih su zlatne i hraste mrlje tvorile uzorak otpalog
lia na umskom tlu. Obi je bio boje ljive s utkanim srebrnim
nitima. Tada to nisam znala, ali taj je kimono vjerojatno stajao
vie nego to je neki policajac ili sitni trgovac mogao zaraditi u
godinu dana. A ipak, da si vidio Hatsumomo dok je ondje stajala
i ogledavala se u zrcalu, pomislio bi kako sav novac na svijetu
ne bi bio dostatan da bilo koju drugu enu uini tako blistavo
lijepom.
Sad joj je jo jedino preostalo da do kraja dovri minkanje i
stavi ukrase u kosu. Pola sam s Teticom za Hatsumomo natrag
u njezinu sobu, gdje je ona kleknula ispred stolia za minkanje
i izvadila malenu lakiranu kutijicu s rumenilom za usnice. Za taj
je dio minkanja Hatsumomo upotrijebila jedan mali kist. U to je
vrijeme bila moda ostaviti gornju usnicu nenaminkanu, zbog
ega se donja usnica doimala punijom. Bjelilo izaziva
svakovrsne neobine privide: kad bi geja premazala rumenilom
itavu povrinu usnica, usta bi joj izgledala kao dvije velike
krike tunjevine. Stoga je veina geji sklonija obliku napuenih
usnica, donekle slinom cvijetu ljubice. Ukoliko geja ve nema
usnice takva oblika, a to je prilina rijetkost, gotovo e uvijek
rumenilom ocrtati okruglija usta nego to ih stvarno ima. Ali,
kao to rekoh, tada je bilo u modi namazati samo donju usnicu i
Hatsumomo je upravo to uinila.
Potom je uzela onu granicu paulovnije koju mi je ranije
pokazala i zapalila je igicom. Nakon to je drvo nekoliko
sekundi gorjelo, ugasila je plamen, ohladila izgore-ni vrak
meu prstima i ponovo se okrenula zrcalu da njime iscrta obrve.
Pougljenjelo je drvo ostavljalo trag divno meke sive boje. Nakon
toga je otila do ormara i odabrala nekoliko ukrasa za kosu,
ukljuujui jedan od kornjaevine i jedan neobian grozd bisera
na dugakoj igli. Kad ih je namjestila u kosu, nanijela je malo
parfema na zatiljak i zataknula plosnatu drvenu boicu s

parfemom u obi, za sluaj da joj kasnije ponovo zatreba. Potom
je jo u obi stavila lepezu, a u desni rukav rupi. I nakon svega
toga, okrenula se i pogledala dolje u mene. Na licu je ponovo
imala onaj jedva primjetan osmijeh koji je imala ranije dok se
gledala u zrcalu, te je ak i Tetia morala uzdahnuti od divljenja,
toliko je Hatsumomo prekrasno izgledala u tom trenutku.


esto poglavlje


Bez obzira to je bilo tko od nas mislio o Hatsumomo, ona je u
naoj okiyi bila neto poput carice, jer je zaraivala novac od
kojeg smo svi ivjeli. A svaka bi se carica jako rasrdila kad bi,
vraajui se kasno nou kui, zatekla svoju palau u mraku i sve
sluge kako spavaju. Drugim rijeima, kad bi se Hatsumomo
vratila kui previe pijana da raskopa svoje arapice, netko je
morao biti tu da to uini umjesto nje, a ako bi bila gladna, na
pamet joj ne bi palo da odeta do kuhinje i sama neto pripravi:
na primjer, umeboshi ochazuke, svoju omiljenu poslasticu od
rie preostale od ruka, zainjene mariniranim kiselim ljivama i
natopljene vrelim ajem. Zapravo, u tome naa okiya nije bila
nikakav izuzetak. Dunost da doeka geju kad se vrati kui, da
se pokloni pred njom i zaeli joj dobrodolicu, dopala bi uvijek
najmlau od kukuljica, kako su esto zvali pripravnice za
geje. A od trenutka kad sam poela odlaziti u kolu za geje,
najmlaa kukuljica u naoj okiyi bila sam ja. Davno prije ponoi,
Bua i dvije starije slukinje duboko bi spavale na svojim
futonima prostrtim po drvenom podu samo metar ili dva daleko
od ulaznog predvorja, ali ja sam morala ostati kleati u
predvorju, borei se sa snom, katkad ak i do dva sata ujutro.
Bakiina je soba bila blizu, a ona je spavala kraj upaljenog
svjetla i odkrinutih vrata. Pruga svjetla koja je padala preko
mog praznog futona potaknula je u meni sjeanje na onaj dan
kad su Satsu i mene, ne tako davno, odvodili iz naeg sela i kad
sam povirila u stranju sobu u naoj kuici kako bih pogledala
majku koja je tamo spavala. Otac je objesio ribarsku mreu
preko prozora s papirnatim oknima kako bi zamraio sobu, ali to
je sobu inilo tako sumornom da sam odluila otvoriti jedan
prozor, a kad sam to uinila, pruga bljetavog sunevog svjetla
pala je preko majina futona i obasjala njezinu blijedu i tako
mravu ruku. Gledajui ukasto svjetlo iz Bakiine sobe na
svom futonu... pitala sam se je li moja majka jo iva. Nas dvije
smo bile toliko sline i bila sam sigurna da bih nekako osjetila da
je umrla, ali naravno, nisam osjetila nita to bih mogla
protumaiti kao znak, bilo da je iva ili mrtva.

Jedne noi, kad su ve poele jesenske hladnoe, u-pravo sam
zadrijemala oslonjena o jedan stup kad sam ula kako netko
gura ustranu vanjska vrata. Hatsumomo bi bila strano ljuta kad
bi me nala kako spavam, zato sam se brzo trgnula i pokuala,
to sam bolje mogla, sakriti pospanost. Meutim, kad su se
otvorila unutranja vrata, iznenadila sam se ugledavi nekog
mukarca koji je na sebi imao tradicionalni, iroki radniki
kaputi, zavezan na boku i seljake hlae, iako uope nije
izgledao kao radnik ili seljak. Kosa mu je bila nauljena i zalizana
po najnovijoj modi, a kratko oiana brada davala mu je izgled
intelektualca. Mukarac se prignuo i obuhvatio mi glavu rukama
kako bi me bolje pogledao. Hej, ti si ljupka djevojica, rekao
mi je tihim glasom. Kako se zove?
Bila sam uvjerena da je on nekakav zanatlija, premda mi nije
bilo jasno zbog ega bi doao tako kasno. Bojala sam ga se, ali
sam uspjela izgovoriti svoje ime, a on je na to ovlaio jezikom
vrak prsta i taknuo me njime po obrazu, kako bi mi skinuo
otpalu trepavicu, pokazalo se. Je li Yoko jo uvijek ovdje?
upitao je. Yoko je bila jedna mlada ena koja je svakog dana, od
sredine poslijepodneva do kasno u no, sjedila u naoj
sluinskoj sobi. U to su vrijeme sve okiye i ajane u Gionu bile
povezane privatnim telefonskim sustavom i moglo bi se rei da
je Yoko imala vie posla od bilo koga u naoj okiyi, javljajui se
nar telefon i upisujui Hatsumomine angamane za bankete i
zabave, katkad i po est mjeseci ili godinu dana unaprijed.
Obino Hatsumomina veer ne bi prethodnog jutra bila do kraja
popunjena obvezama, pa bi cijelu veer i dalje stizali pozivi
vlasnica ajana, iji su gosti eljeli da Hatsu-momo navrati ako
ima vremena. Meutim, veeras telefon nije esto zvonio i
pomislila sam kako je Yoko vjerojatno zadrijemala, ba kao i ja.
Onaj mukarac nije priekao da mu odgovorim, nego mi je
pokretom ruke pokazao da utim i otiao zemljanim prolazom do
sluinske sobe.
ula sam Yoko kako se ispriava, jer je doista bila zaspala, a
potom je dugo razgovarala s nekim na centrali. Povezali su je s
nekoliko ajana dok napokon nije pronala Hatsumomo i ostavila
joj poruku da je kabuki glumac Onoe Shikan stigao u grad. Ja to
tada nisam znala, ali Onoe Shikan nije bio stvarna osoba, to je
ime samo sluilo kao ifra.

Nakon toga Yoko se pokupila i otila kui. Nije izgledala
zabrinuta zbog toga to je onaj mukarac ostao ekati u
sluinskoj sobi i stoga sam odluila da ne kaem nikome nita.
To je, pokazalo se, bila pametna odluka, jer kad se Hatsumomo
pojavila dvadesetak minuta kasnije, zastala je u ulaznom
predvorju i rekla: Jo ti nisam pokuala oteati ivot. Ali ako
ikad spomene da je ovamo doao nekakav mukarac ili ak da
sam se ja prije svretka veeri vratila kui, to e se promijeniti.
Stajala je nada mnom dok je to govorila i kad je posegnula u
rukav za neim, vidjela sam ak i u onom polumraku u
predvorju kako su joj podlaktice rumene kao da joj je vrue.
Otila je u sluinsku sobu i zatvorila vrata za sobom. ula sam
kratak, priguen razgovor i zatim je u okiyi zavladala tiina.
Povremeno mi se inilo da ujem tiho jecanje ili uzdisanje, ali ti
su zvukovi bili tako tihi da nisam mogla biti sigurna. Neu rei
da sam znala to oni tamo rade, ali sjetila sam se svoje sestre
kako je podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. I osjetila
sam takvu mjeavinu gaenja i znatielje da ak i da sam
smjela otii iz predvorja, mislim da za to ne bih imala snage.
Hatsumomo i njezin ljubavnik - pokazalo se da je on kuhar u
oblinjem restoranu, specijaliziranom za jela s tjesteninom -
dolazili su u okiyu otprilike jedanput tjedno i zatvarali se u
sluinsku sobu. Uz to su se jo u neko drugo vrijeme sastajali na
drugim mjestima. Yoko je esto morala prenositi poruke i ja bih
to ponekad ula. Sve su slukinje znale to Hatsumomo radi i
injenica da nitko nije o tome rekao ni rijei Majki, Tetii ili
Bakici, pokazuje koliku je vlast ona imala nad svima nama.
Hatsumomo bi zasigurno imala velikih neprilika, vie zbog toga
to uope ima ljubavnika, nego zbog toga to ga dovodi u o-
kiyu. Naime, vrijeme koje je provodila s njime nije donosilo
nikakav prihod, tovie sprjeavalo ju je da kroz to vrijeme
zarauje novac na zabavama u ajanama. Osim toga, svaki bi
imuan mukarac, koji bi eventualno pokazao zanimanje za
skupu, dugotrajniju vezu s njome, sigurno promijenio svoje
miljenje o njoj, pa ak i odustao od takve veze, kad bi saznao
da se ona sastaje s nekakvim kuharom.
Jedne veeri, ba kad sam se vraala iz dvorita, kamo sam
otila kako bih se napila vode iz bunara, ula sam kako netko
silovito gura vanjska vrata ustranu tako da su s glasnim

treskom udarila o dovratak. Dakle, Hat-sumomo-san, ula sam
jedan duboki glas, sve e ih probuditi...
Nikad nisam stvarno razumjela zato se Hatsumomo izlae
takvom riziku i dovodi ljubavnika u okiyu, iako je nju vjerojatno
upravo to uzbuivalo. Meutim, nikad dosad nije bila toliko
nemarna i stvarala toliku buku. Pourila sam se do svog mjesta
u predvorju i klekla sekundu prije nego to se Hatsumomo
pojavila u unutranjem predvorju s dva paketa umotana u
laneni papir. Ubrzo je za njom dola neka druga geja, toliko
visoka da se morala prignuti dok je prolazila kroz niska vrata.
Kad se uspravila i pogledala dolje u mene, usta su joj izgledala
neprirodno velika i teka za njezino dugako lice. Nitko ne bi za
nju mogao rei da je lijepa. Ovo je naa glupa nia slukinja,
rekla je Hatsumomo. Mislim da ima ime, ali moe je slobodno
zvati Mala gospoica Glupaa. No, Mala gospoice Glupao,
rekla je visoka geja. Zato ne ode i ne donese svojoj velikoj
sestri i meni neto za pie? Duboki glas koji sam malo prije
ula bio je njezin, a ne Hatsumomina ljubavnika, kako sam u
prvi tren pomislila.
Hatsumomo je obino voljela piti jednu posebnu vrstu sakea
koji se zove amakuchi, jer je vrlo lagan i sladak. Ali amakuchi se
pee samo zimi i mi smo, izgleda, potroili sve zalihe. Stoga
sam u dvije ae natoila pivo i donijela ih u predsoblje.
Hatsumomo je s prijateljicom ve bila otila u dvorite i sad su
stajale na zemljanom prolazu u drvenim natikaama. Vidjela
sam da su obje pijane, a Hatsumomina je prijateljica imala
prevelika stopala za nae male drvene natikae, tako da je svaki
njezin nezgrapan korak kod obje izazivao salve smijeha. Moda
se sjea da je uz vanjski zid kue vodila poviena drvena
galerija. Hatsumomo je upravo odloila one pakete na tu drvenu
galeriju i spremala se razmotati jedan od njih, kad sam im ja
donijela pivo. Nisam raspoloena za pivo, rekla je i, prignuvi
se, izlila obje ae u prostor ispod kue. Ja jesam, rekla je
njezina prijateljica, ali ve je bilo kasno. Zato si prolila i moje
pivo? Oh, uti, Korin! rekla je Hatsumomo. Ionako si dosta
popila. Radije gledaj ovo, umrijet e od sree kad to vidi! I
Hatsumomo raz-vee uzice kojima je bio zatvoren omot od
lanena papira jednog od ona dva paketa i rairi preko drvenog
poda galerije jedan prekrasan kimono u nekoliko nijansi prano-

zelene boje s motivom vinove loze crvenih listova. Tkanina je
bila uistinu predivna koprenasto tanka svila, premda se takva
tkanina nosi ljeti i sigurno nije prikladna za jesensko vrijeme.
Hatsumomina se prijateljica Korin toliko zadivila tom kimonu da
je naglo udahnula zrak i za-grcnula se vlastitom slinom, to je
kod obje ponovo izazvalo prasak smijeha. Zakljuila sam kako je
sad pravi trenutak da se ispriam i povuem. Ali Hatsumomo me
zaustavi: Nemoj jo otii, Mala gospoice Glupao. Potom se
ponovo okrenula svojoj prijateljici i rekla: Vrijeme je da se
malo zabavimo, Korin-san. Pogodi, iji je ovo kimono!
Korin je jo uvijek kaljala i guila se, a kad je napokon mogla
govoriti, ree: Kad bi bar bio moj! Ali nije. Ovaj kimono
pripada ni vie, ni manje nego onoj geji koju ti i ja mrzimo vie
od bilo koga drugoga na svijetu. Oh, Hatsumomo... ti si
genije. Ali kako si uspjela doi do Satokina kimona? Kakva
Satoka! Nije ona ta o kojoj govorim. Ja govorim o... gospoici
Savrenstvu! O kome? O gospoici Ja-sam-toliko-bolja-od-
tebe... eto o kome!
Nastala je duga stanka, a onda je Korin uzviknula: Mameha!
Oh, zaboga, to je Mamehin kimono. Nije mi jasno kako ga
odmah nisam prepoznala! Kako si samo uspjela doi do rvjega?
Prije nekoliko dana ostavila sam neto u kazalitu Kaburenjo
nakon probe, objanjavala je Hatsumomo. I kad sam se vratila
po to, ula sam kako odozdo, iz podruma, dopire nekakav zvuk
poput jecanja. Pomislila sam: Nije valjda! Kako je to zabavno!
I kad sam se oduljala dolje i upalila svjetlo, to misli koga sam
vidjela tamo na podu, slijepljene kao dva zrna rie? Ne mogu
vjerovati! Mamehu? Ne budi blesava. Ona je previe ukoena
za tako neto. Tamo je bila njezina slukinja s uvarom
kazalita. Znala sam da e sve uiniti samo da je ne tuim i
kasnije sam otila do nje i rekla joj da elim ovaj Mamehin
kimono. Poela je plakati kad je shvatila koji joj kimono
opisujem. A stoje s ovim drugim? upita Korin, pokazujui na
drugi paket na galeriji, jo uvijek nerazmotan. Natjerala sam je
da taj kimono kupi za svoje vlastite novce i sad je moj. Za
njezine vlastite novce? zaudi se Korin. Koja to slukinja ima
dovoljno novaca da moe kupiti kimono? Pa, ako ga nije kupila
za svoje novce, kao to je rekla, ne elim znati odakle ga je
nabavila. U svakom sluaju, sad e ga Mala gospoica Glupaa

odnijeti u spremite. Hatsumomo-san, ja ne smijem ulaziti u
spremite, odmah sam rekla. Ako eli saznati gdje je tvoja
starija sestra, nemoj me tjerati da veeras bilo to dvaput
govorim. Smislila sam neto za tebe. Nakon toga mi moe
postaviti jedno pitanje i ja u ti odgovoriti.
Neu rei da sam joj vjerovala, ali Hatsumomo je imala mo
da mi otea ivot na koji god joj se nain prohtije. Nisam imala
drugog izbora nego da je posluam.
Poloila mi je na ruke kimono umotan u laneni papir i povela
me do spremita u dvoritu. Onda je otvorila vrata i uz glasni
kljocaj okrenula prekida na zidu. Ugledala sam police pune
plahti i jastuka, kao i vie zakljuanih krinja i nekoliko sloenih
futona. Hatsumomo me zgrabila za ruku i pokazala na ljestve
privrene uz vanjski zid. Kimona su tamo gore, rekla je.
Popela sam se uz ljestve i odgurnula ustranu drvena vrata na
vrhu. U potkrovlju spremita nije bilo polica kao u donjem
dijelu. Zidovi su bili prekriveni crvenim, lakiranim drvenim
kutijama, naslaganim gotovo do stropa. Izmeu ta dva zida od
kutija vodio je uski prolaz s po jednim otvorom pokrivenim
zaslonom od papira na oba kraja, zbog zraenja. I ovaj je
prostor bio jarko rasvijetljen kao i onaj dolje, samo to je svjetlo
ovdje bilo jo mnogo jae, tako da sam, kad sam ula unutra,
mogla proitati crne znakove, urezane u prednje stijenke kutija.
Proitala sam rijei kao to su Kata-Komon, Ro - Crtei izvedeni
ablonom, rijetko tkana tanka svila i Kuromontsuki, A-wase -
Sveane haljine s crnim ukrasima, podstavljene. Iskreno
govorei, tada jo nisam razumjela sve znakove, ali sam uspjela
pronai kutiju na kojoj je bilo Hatsumomi-no ime; bila je u
najgornjem redu. Namuila sam se dok sam je skinula, ali sam
napokon poloila novi kimono preko nekoliko drugih, takoer
umotanih u laneni papir i vratila kutiju tamo gdje sam je nala.
Iz iste znatielje, otvorila sam na brzinu jo jednu kutiju i
vidjela da je do vrha ispunjena s moda ak petnaest kimona, a
kad sam podignula poklopce jo nekoliko drugih kutija, vidjela
sam da su i one pune. Sad mi je bilo jasno zato se Bakica toliko
bojala poara. Zbirka kimona u ovom spremitu vrijedila je
vjerojatno dva puta vie nego itav Yoroido i Sen-zuru zajedno.
A kako sam kasnije saznala, najvrjedniji su primjerci bili na
uvanju negdje drugdje. Njih su nosile samo geje poetnice, pa

kako ih Hatsumomo vie nije mogla nositi, stajali su spremljeni
u jednom iznajmljenom trezoru dok ponovo ne zatrebaju.
Kad sam se spustila u dvorite, vidjela sam da je Hatsumomo
u meuvremenu donijela iz svoje sobe kamen za pravljenje
tua, tapi tua i kaligrafski kist. Pomislila sam da eli napisati
nekakvo pisamce i gurnuti ga meu nabo-re kimona kad ga
ponovo sloi. Kapnula je na bunaru malo vode na kamen za
pravljenje tua i sad je sjedila na galeriji i trljala tapiem tua o
kamen. Kad je smjesa bila dovoljno gusta i crna, umoila je kist
i zagladila vrak na kamenu, kako bi sav tu ostao u kistu i nita
ne bi kapalo. Onda mi ga je stavila u ruku, privukla mi ruku
iznad onog divnog kimona i rekla: Vjebaj kaligrafiju, mala
Chiyo.
Taj kimono koji je pripadao geji koja se zvala Mame-ha - za
koju ja do tada nikad nisam ula - bio je pravo umjetniko djelo.
Vijugajui od donjeg ruba do struka dizala se prekrasna loza
napravljena od vie debelo lakiranih niti konca, skupljenih
zajedno i priivenih za tkaninu. Bila je dio tkanine, ali meni je do
te mjere izgledala kao prava loza koja tamo raste da sam imala
osjeaj kao da je mogu, ako elim, uhvatiti prstima i otkinuti je
poput vri-jee iznikle iz zemlje. Lie to je raslo iz nje izgledalo
je kao da blijedi i polako se sui na jesenskom vjetru, te ak ve
pomalo uti. Ne mogu to uiniti, Hatsumomo-san! povikala
sam. Kakva teta, malo moje zlato, rekla mi je njezina
prijateljica. Jer ako ti Hatsumomo mora to jo jednom rei,
izgubit e mogunost da pronae svoju sestru.
Oh, uti, Korin. Chiyo zna da mora napraviti to to sam joj
rekla. Napii neto, gospoice Glupao. Meni je svejedno to e
napisati.
Kad je kist prvi put dotaknuo tkaninu, Korin je od uzbuenja
zacvilila i probudila jednu od starijih slukinja, te je ova provirila
u hodnik u spavaici koja joj je neuredno visjela i glave omotane
maramom. Hatsumomo je srdito udarila nogom i zgrbila se kao
maka spremna na skok, to je bilo dovoljno da se slukinja
urno vrati na svoj futon. Korin nije bila zadovoljna s onih
nekoliko nesigurnih poteza koje sam ja povukla preko
pranozelene svile, pa me je Hatsumomo uputila gdje u
potegnuti kistom i kakav u znak napraviti. Ti znakovi nisu imali
nikakvog smisla, Hatsumomo je na svoj nain pokuavala biti u-

mjetnicom. Nakon toga je ponovo sloila kimono u laneni papir i
zavezala uzice. Zatim su se ona i Korin vratile u prednje
predvorje i navukle svoje lakirane zorije. Kad su otvorile ulina
vrata, Hatsumomo mi je naloila da ih slijedim. Hatsumomo-
san, ako odem iz okiye bez doputenja, Majka e se jako srditi
i... Ja ti dajem doputenje, prekinula me je Hatsumomo.
Moramo vratiti kimono, zar ne? Nadam se da me ne
namjerava pustiti da te ekam.
I tako mi nita drugo nije preostalo nego da navuem natikae
i poem za njima niz prolaz do ulice koja je vodila uz obalu uske
rjeice Shirakawe. U to su vrijeme ulice i uliice u Gionu jo
uvijek bile poploene kamenjem. Hodale smo tako po mjeseini
neko vrijeme, pokraj alosnih treanja s granama objeenim
nad tamnom vodom i napokon prele preko jednog drvenog
mosta u dio Giona, u kojem jo nikad nisam bila. Obala rjeice
bila je od kamena, veinom obraslog mahovinom. Uzdu ozidane
obale nizale su se stranje strane ajana i okiya, tvorei neku
vrstu zida. Zasloni od trske kojima su bili zaklonjeni prozori
rezali su svjetlo u uske trake koje su me podsjetile na tanke
rezance ukiseljene rotkvice, koje je kuharica tog dana narezala
za ruak. ula sam smijeh mukaraca i geji. U jednoj se ajani,
ini se, zbivalo neto jako smijeno, jer je svaki novi val smijeha
bio glasniji od prethodnog, sve dok se zvuk smijeha napokon
nije izgubio i ulo se samo zveckanje shamisena s neke druge
zabave. Na trenutak sam lako mogla zamisliti kako je Gion za
neke ljude veselo mjesto. Stalno sam se pitala nije li moda
Satsu na nekoj od tih zabava, iako mi je Awajiumi u prijavnom
uredu rekao kako ona uope nije u Gionu.
Hatsumomo i Korin su se ubrzo potom zaustavile pred jednim
drvenim vratima. Odnijet e ovaj kimono gorena kat i predat
e ga ondje slukinji, rekla mi je Hatsumomo. Ili ako
gospoica Savrenstvo sama otvori vrata, moe ga predati
njoj. Nemoj nita rei, samo ga predaj. Mi emo biti ovdje dolje i
gledat emo te.
I na to mi je stavila omot s kimonom u ruke, a Korin je
otvorila vrata. Ulatene stube vodile su gore u mrak. Toliko sam
drhtala od straha da sam se jedva uspela do polovice stuba i
dalje nisam mogla. Onda sam ula Korin kako mi odozdo
dovikuje glasnim aptom: Produi, mala! Nitko te nee pojesti,

osim ako se ne vrati dolje s tim kimonom. U tom sluaju bismo
nas dvije to mogle uiniti. Je li tako, Hatsumomo-san?
Hatsumomo je na to glasno uzdahnula, ali nita nije rekla.
Korin je piljila gore u mrak, pokuavajui nazrijeti gdje sam, ali
Hatsumomo, koja je jedva dopirala Korin do ramena, uope nije
obraala pozornost na nju, samo je stajala s jednim prstom u
ustima i grizla nokat. Pa ak i tada, unato mom silnom strahu,
nisam mogla a da ne zapazim koliko je Hatsumomo izuzetno
lijepa. Bila je o-krutna poput pauka, ali izgledala je ljupkije,
stojei ondje i grizui nokat, nego to veina geja izgleda dok
poziraju za fotografiju. A kontrast izmeu nje i njezine
prijateljice Korin bio je tako velik kao da stavi dragulj uz kakav
kamen s ceste. Korin se doimala kao da joj je neudobno pod
kompliciranom frizurom s lijepim ukrasima i inilo se kao da se
stalno spotie o svoj kimono. Hatsumomo je, naprotiv, nosila
kimono kao da joj je to druga koa.
Kad sam stigla do odmorita na vrhu stuba, kleknula sam u
mraku i zazvala: Oprostite, molim!
Priekala sam, ali nita se nije dogodilo. Glasnije! naredila
mi je Korin. One te ne oekuju.
Ponovo sam zazvala: Oprostite! Samo malo! ula sam
iznutra neki prigueni glas i ubrzo vrata kliznu u stranu.
Djevojka koja je kleala s druge strane nije bila starija od Satsu,
ali mrava i nervozna poput ptice. Pruila sam joj kimono u
omotu od lanenog papira. Ona se jako iznenadila i zgrabila je
omot gotovo oajnikim pokretom. Tko je to, Asami-san? ula
sam odnekud iz stana jedan glas. S mjesta na kojem sam
kleala vidjela sam jedan jedini upaljeni papirnati lampion na
starinskom stalku pokraj futona pripremljenog za spavanje.
Futon je bio za geju Mamehu, vidjela sam to po izglaanim
plahtama i elegantnom svilenom pokrivau, kao i po jastuku
takamakura - visokom jastuku, istom onakvom kakav je imala
Hatsumomo. To zapravo uope nije bio jastuk, nego drveni
stalak s tapeciranom udubinom za vrat. Jedino su tako geje
mogle spavati, a da ne pokvare komplicirane frizure.
Slukinja nije odgovorila, ali je rastvorila omot oko kimona to
je tie mogla i naginjala ga ovamo i onamo kako bi uhvatila
odraz svjetla. Kad je ugledala are tua koje su ga nagrdile,
otro je udahnula zrak i rukom pokrila usta. Suze su joj gotovo

trenutno oblile lice, a onaj glas je ponovo zazvao: Asami-san!
Tko je to? Oh, nitko, gospoice! viknula je slukinja. Bilo mi
ju je uasno ao dok sam je gledala kako brzo sui suze
rukavom. Kad je ispruila ruku da zatvori vrata, na trenutak
sam ugledala njezinu gospodaricu. Odmah sam vidjela zato je
Hatsumomo zvala Mamehu gospoica Savrenstvo. Lice joj je
bilo savreno ovalno, kao u lutke, glatko i njeno kao od
porculana, ak i bez minke. Ila je prema vratima,
pokuavajui nazrijeti togod u mraku na stubitu, ali je
slukinja brzo povukla vrata i vie je nisam vidjela.
Kad sam se sljedeeg jutra nakon kole vratila u okiyu, otkrila
sam da su se Majka, Bakica i Tetia zatvorile u sveanu primau
sobu u prizemlju. Bila sam sigurna da govore o kimonu i doista,
im je Hatsumomo ula u okiyu, jedna je slukinja otila
obavijestiti Majku, koja je na to izila u predvorje i zaustavila
Hatsumomo na stubama. Jutros su ovdje bile Mameha i njezina
slukinja, rekla je. Oh, Majko, znam to e rei. Uasno mi je
ao zbog tog kimona. Pokuala sam zaustaviti Chiyo da ga ne
poa-ra tuem, ali ve je bilo kasno. Sigurno je mislila da je to
moj kimono! Ne znam zbog ega me je ona toliko zamrzila od
trenutka kad je stigla ovamo... Kad samo pomislim da je unitila
tako prekrasan kimono samo da mene povrijedi!
U meuvremenu je i Tetia doepala do predvorja. Po-vikala
je: Matte mashita! Ja sam razumjela rijei, one znae: ekali
smo te! Ali nisam imala pojma to je Tetia time mislila. U
stvari, to je s njezine strane bilo vrlo domiljato, jer te rijei
publika ponekad dovikuje velikim zvijezdama kad se pojave na
sceni u nekoj kabuki predstavi. Tetie, zar moda hoe rei
kako sam ja imala nekakve veze s unitavanjem tog kimona?
upitala je Hatsumomo. Zato bih to napravila? Svi znaju
koliko ti mrzi Mamehu, rekla je Tetia. Ti mrzi svakog tko je
u-spjeniji od tebe. Hoe rei kako tebe izuzetno volim,
Tetie, budui da si ti tako neuspjena? Ne doputam da se
tako razgovara, ree Majka. Sluaj me, Hatsumomo. Ne misli
valjda da je itko toliko glup da bi povjerovao u tvoju priu. Ne
doputam takvo ponaanje u ovoj okiyi, ak ni tebi. Ja potujem
Mamehu. Ne elim nikad vie uti da se dogodilo neto slino. A
to se tie kimona, netko e ga morati platiti. Ja ne znam to se
noas dogodilo, ali nema dvojbe o tome u ijoj je ruci bio kist.

Slukinja je vidjela djevojicu kako to radi. Djevojica e platiti,
zakljuila je Majka i ponovo stavila lulu u usta.
Sad je Bakica izala iz sobe i pozvala slukinju da joj donese
bambusov tap. Chiyo ima dovoljno dugova, rekla je Tetia.
Ne vidim zato bi jo morala plaati i Hatsu-momine dugove.
Dovoljno smo priali o tome, rekla je Bakica. Djevojica e
dobiti batine i morat e platiti cijenu unitenog kimona i to je
sve. Gdje je taj tap? Ja u je istui, rekla je Tetia. Neu da
se tebi opet upale zglobovi, Bakice. Doi sa mnom, Chiyo.
Priekala je da slukinja donese bambusov tap i zatim me
povela u dno dvorita. Toliko je bila srdita da su joj nosnice bile
jo ire nego obino, a oi su joj se nadule poput stisnutih
pesnica. Otkako sam dola u okiyu, stalno sam pazila da
izbjegnem bilo to to bi moglo dovesti do batina. Odjednom me
je obuzela vruina i jedva sam vidjela stazu od kamenja pod
nogama. Meutim, umjesto da me pone tui, Tetia je oslonila
tap o zid spremita, do-epala do mene i tiho mi rekla: Sto si
to napravila Hat-sumomo? Ona je vrsto odluila da te uniti.
Mora postojati nekakav razlog i ja hou znati to je to. Kunem
ti se, Tetie, ona je takva prema meni od prvog dana. Ne znam
to sam joj napravila. Bakica moe govoriti za Hatsumomo da
je glupaa, ali vjeruj mi, ona nije nikakva glupaa. Ako ti eli
upropastiti karijeru, onda e to i uiniti. to god to bilo, ime si
je naljutila, mora s time prestati. Ali nita joj nisam
napravila, Tetie, kunem ti se. Nikad joj ne smije vjerovati,
ak ni kad ti pokuava pomoi. Ve ti je natovarila takav dug da
ga moda nikad nee uspjeti otplatiti. Ne razumijem... rekla
sam, kakav dugi Hatsumomina mala ala s tim kimonom
stajat e te vie novca nego to uope moe zamisliti. Eto, to je
taj dug. Ali... kako u ja to platiti? Kad pone raditi kao
geja, vraat e okiyi dug za taj kimono i za sve ostalo to
duguje - hranu koju jede, kolu, doktora ako se razboli. Sve
to sama plaa. to misli zato Majka po itave dane sjedi u
svojoj sobi i upisuje brojke u one svoje knjiice? Duguje okiyi
ak i novac koji je Majka platila za tebe kad te je uzela.
Tijekom svih ovih mjeseci u Gionu razmiljala sam o tome
kako je nekakav novac sigurno preao iz ruke u ruku prije nego
to smo moja sestra i ja odvedene od kue. esto sam mislila
na onaj razgovor izmeu gospodina Ta-nake i mog oca, koji sam

prislukivala i na to kako je gospoa Mrdalo rekla za Satsu i
mene da odgovaramo. S uasom sam se pitala je li gospodin
Tanaka zaradio na tome to nas je pomogao prodati i koliko smo
stajale. Ali nikad nisam ni pomislila da u ja morati nadoknaditi
taj novac. Dugo e otplaivati te svoje dugove, nastavila je
Tetia. A nikad ih nee otplatiti ako zavri poput mene, kao
propala geja. Zar eli takvu budunost?
Meni je u tom trenutku bilo prilino svejedno kakva e biti
moja budunost. Ako eli upropastiti svoj ivot i izglede u
Gionu, postoji vie naina kako to moe postii, rekla mi je
Tetia. Moe pokuati pobjei. Nakon toga Majka e te poeti
smatrati loom investicijom i prestat e ulagati novac u nekoga
tko bi u bilo kojem trenutku mogao nestati. To e znaiti kraj
podukama, a bez kolovanja ne moe postati geja. Ili moe
pokuati omrznuti uiteljicama, pa ti one nee htjeti pomoi kad
ti bude potrebno. Ili moe izrasti u runu enu poput mene. Ja
nisam bila runa djevojica kad me je Bakica kupila od mojih
roditelja, ali nisam dobro ispala i Bakica me je zbog toga
zamrzila. Jednom me je tako istukla zbog neeg to sam uinila
da mi je slomila kuk. Nakon toga vie nisam mogla biti geja.
Zato u te radije sama istui nego da dopustim da te Bakica
uzme u svoje ruke.
Odvela me je do galerije i natjerala me da legnem na trbuh.
Bilo mi je svejedno hoe li me istui ili nee; inilo mi se da
nita ne moe jo vie pogorati moju situaciju. Svaki put kad bi
mi se tijelo trznulo pod tapom, zajauka-la sam toliko glasno
koliko sam se usuivala i zamiljala sam Hatsumomino lijepo
lice kako mi se smijei. Kad je zavrila s batinama, Tetia me je
ostavila leati na galeriji. Guila sam se u suzama. Ubrzo sam
osjetila kako drveni pod galerije podrhtava pod neijim
koracima, uspravila sam se u sjedei poloaj i vidjela iznad sebe
Hatsumomo. Chiyo, bila bih ti jako zahvalna da mi se makne s
puta. Obeala si da e mi rei gdje mogu nai svoju sestru,
Hatsumomo, rekla sam joj. Tono! Prignula se tako da joj je
lice bilo uz moje. Pomislila sam da e mi rei kako jo nisam
dovoljno uinila i kako moram priekati da smisli to bih jo
trebala uiniti. Ali nije bilo tako. Tvoja je sestra u jednoj jorou-
ya koja se zove Tatsuvo, rekla mi je, u etvrti Miyagawa-cho,
juno od Giona.

Kad mi je to rekla, gurnula me je malo nogom i ja sam sila s
galerije kako bih joj se maknula s puta.


Sedmo poglavlje


Nikad dotad nisam ula rije jorou-ya; zato sam odmah sljedee
veeri iskoristila priliku kad je Tetia odloila pladanj s priborom
za ivanje na pod predvorja i pozvala me da joj pomognem
pospremiti konce i krpice, te je upitala: Tetke, stoje to jorou-
ya?
Tetia mi nije odgovorila, utke je nastavila namatati konac.
Tetie? ponovila sam. To je mjesto na kojem e Hatsumomo
zavriti jednog dana, ako ikad dobije ono to zasluuje, rekla
je.
Nije mi se inilo da je pripravna rei neto vie i tako mi nije
drugo preostalo nego da prekinem s ispitivanjem.
Premda mi nije odgovorila na moje pitanje, nekako sam dobila
dojam da Satsu moda pati jo vie od mene. I tako sam poela
misliti o tome kako u se iskrasti do tog mjesta Tatsuvo im mi
se za to ukae prilika. Na nesreu, dio moje kazne zbog
Mamehina kimona bila je i zabrana izlaska iz okiye u sljedeih
pedeset dana. Smjela sam ii u kolu, ako je Bua ila sa
mnom, ali nije mi vie bilo doputeno obavljati nabavu. Mogla
sam, pretpostavljam, u bilo kojem trenutku istrati kroz vrata,
da sam htjela, ali nisam bila toliko luda da napravim takvu
glupost. Kao prvo, nisam bila sigurna da li bih znala pronai put
do tamo. A to je jo gore, im bi otkrili da me nema, poslali bi
gospodina Bekkua ili nekog drugog da me potrai. Jedna mlada
slukinja pobjegla je nekoliko mjeseci prije iz susjedne okiye i
ve su je sljedeeg jutra doveli natrag.
...Tako su je tukli sljedeih nekoliko dana da je bilo strano
sluati njezino zapomaganje. Ponekad sam gurala prste u ui jer
to vie nisam mogla sluati.
Zakljuila sam kako nemam izbora: moram priekati da proe
tih pedeset dana pritvora. U meuvremenu sam se usredotoila
na to da smiljam kako u se osvetiti Hatsumomo i Bakici za
njihovu okrutnost. Hatsumomo sam se osvetila tako to sam
skupljala izmet golubova kad bi mi naloili da ga oistim s
kamene staze u dvoritu i stavljala ga u njezinu kremu za lice.
Ta je krema ve sadravala izmet slavuja, kako sam ranije

spomenula, stoga joj moda time nisam nita nakodila, ali
barem sam imala osjeaj nekakve moralne naknade. Bakici sam
se osvetila tako da sam krpom za pranje zahoda protrljala
unutranju stranu ovratnika njezine haljine za spavanje i jako
me je veselilo kad sam ju vidjela kako s uenjem njuka po
sebi, iako joj nije palo na pamet da se presvue. Ubrzo sam
otkrila kako me je kuharica odluila dodatno kazniti zbog
dogaaja s kimonom, iako to nitko od nje nije traio: ukinula mi
je, naime, porcije suene ribe koje smo dobivali dvaput
mjeseno. Nisam se mogla dosjetiti kako da joj se zbog toga
osvetim, sve dok je jednog dana nisam vidjela kako s batiem
za meso u ruci ganja po hodniku jednog mia. Doznala sam da
mrzi mieve vie od kakve make. Stoga sam skupljala miji
izmet ispod kue i rasipala ga tu i tamo po kuhinji. ak sam
jednog dana uzela tapi za jelo i probuila rupu u dnu jedne
vree s riom, tako da je u potrazi za mievima morala povaditi
sve stvari iz kuhinjskih ormaria.
Dok sam jedne veeri ekala Hatsumomo, ula sam kako je
zazvonio telefon i Yoko je malo kasnije izila iz sobe i otila na
kat. Kad se vratila dolje, nosila je u rukama Hat-sumomin
shamisen, rastavljen i spakiran u lakirani kov-ei. Morat e
ovo odnijeti u ajanu Mizuki, rekla mi je. Hatsumomo je
izgubila okladu i mora odsvirati jednu pjesmu na shamisenu. Ne
znam koji je vrag uao u nju, ali nee svirati na shamisenu koji
imaju u ajani. Ja mislim da se jednostavno izvlai jer ve
godinama nije ni taknula shamisen.
Yoko oito nije znala da ja imam zabranu izlaska iz okiye, to
zapravo nije bilo nikakvo udo. Njoj je rijetko kad bilo
doputeno izai iz sluinske sobe kako ne bi sluajno propustila
neki vaan poziv, a ni inae nije ni na koji nain sudjelovala u
ivotu okiye. Uzela sam od nje shamisen, a ona je obukla gornji
kimono, spremajui se za odlazak kui. Nakon to mi je
objasnila kako u doi do ajane Mizuki, navukla sam cipele u
ulaznom predvorju, napeta od straha da e me netko zaustaviti.
Slukinje i Bua, ak i tri starije ene, duboko su spavale, a
Yoko e za nekoliko minuta otii kui. inilo mi se kako napokon
imam priliku otkriti to se dogodilo s mojom sestrom.
ula sam grmljavinu iznad glave i zrak je mirisao na kiu.
Zato sam hitala ulicama mimo skupina mukaraca i geji. Neki

su mi od njih dobacivali udne poglede, jer je u to vrijeme jo
bilo mukaraca i ena u Gionu koji su zaraivali za ivot kao
nosai shamisena. No, to su obino bili starci i starice, nikad
djeca. Ne bi me udilo da je netko od ljudi kraj kojih sam prola
pomislio kako sam negdje ukrala shamisen i kako sad
pokuavam pobjei.
Kad sam stigla do ajane Mizuki, poela je padati kia, ali je
ulaz u ajanu bio tako otmjen da se nisam usuivala ui. U
tamno drvo zidova iza malih zastora to su visjeli preko vrata
bila je utrljana topla naranasta boja. Staza od uglaanog
kamena vodila je do jedne goleme vaze u kojoj su bile
aranirane iskrivljene grane javora s jarkocrvenim jesenskim
liem. Napokon sam skupila hrabrosti i prola kroz zastore.
Nedaleko od one vaze otvarao se na jednoj strani iroki ulaz,
poploan grubo poliranim ploama od granita. Sjeam se kako
sam bila zaprepatena to sva ta ljepota koju sam vidjela nije
bila ak ni ulaz u ajanu, nego tek put do ulaza. Svaki je detalj
odavao profinjenu eleganciju, kao to je i trebalo biti, jer, iako
to tada nisam znala, prvi put sam vidjela jednu od najekslu-
zivnijih ajana u itavom Japanu. A ajana u Japanu nije mjesto
gdje se pije aj, to je mjesto kamo mukarci odlaze kako bi ih
zabavljale geje.
im sam stupila nogom na ulazni put, preda mnom su se
otvorila vrata. Jedna mlada slukinja kleala je na povienom
podu iza vrata i gledala dolje u mene; zacijelo je ula kloparanje
mojih drvenih natikaa po kamenim ploama. Bila je odjevena u
lijepi modri kimono s jednostavnim sivim uzorkom. Jo prije
godinu dana pomislila bih za nju da je mlada gazdarica te
otmjene palae, ali nakon ovih mjeseci koje sam provela u
Gionu, odmah sam vidjela da je njezin kimono, premda ljepi od
bilo kojeg u Yo-roidu, odve jednostavan za jednu geju ili
gazdaricu ajane. I dakako, njezina je frizura takoer bila
obina. Ipak, bila je mnogo elegantnija od mene i gledala je
dolje u mene pogledom punim prijezira. Na stranji ulaz, rekla
je. Hatsumomo je molila da... Na stranji ulaz! ponovila je
slukinja i zatvorila vrata, ne ekajui odgovor.
Kia je sad jo jae padala i ja sam se, vie trei nego
hodajui, uputila niz uski prolaz uz boni zid ajane. Kad sam
stigla do stranjeg ulaza, vrata su se otvorila i ista je slukinja

kleala s unutranje strane. Nije rekla ni rijei, samo je uzela
shamisen iz mojih ruku. Gospoice, rekla sam, mogu li vas
neto pitati?... Moete li mi rei gdje je etvrt Miyagawa-cho?
Zato hoe ii tamo? Moram odande neto donijeti.
Ona me je udno pogledala, ali mi je ipak rekla da idem uz
rijeku dok ne proem kazalite Minamiza i nai u se u etvrti
Miyagawa-cho.
Odluila sam ostati pod zabatima ajane dok ne prestane
padati kia. Dok sam tako stajala i osvrtala se oko sebe, otkrila
sam da se kroz proreze u ogradi pokraj mene vidi jedno krilo
zgrade. Primakla sam glavu jednom prorezu i preko lijepog vrta
ugledala stakleni prozor. Kroz prozor se vidjela elegantna
prostorija s podom prekrivenim tatami strunjaama, okupana u
naranastom svjetlu, u kojoj je skupina mukaraca i geja
sjedila oko stola punog alica sakea i aa piva. Meu njima je
bila i Hatsumomo, kao i neki starac mutnih oiju koji je, ini se,
pravo priao nekakvu priicu. Hatsumomo se zbog neeg
smjekala, iako je bilo oigledno da se ne smjeka starevoj
priici. Stalno je pogledavala prema geji koja je bila leima
okrenuta prema meni. Odjednom sam se sjetila one veeri kad
sam prvi put virila u ajanu s malom Ku-niko, keri gospodina
Tanake, i poeo me obuzimati onaj isti osjeaj teine koji sam
tako davno osjetila pred grobovima prve obitelji moga oca, kao
da me zemlja vue k sebi. Jedna mi je misao bubrila u glavi,
zauzimajui sve vie prostora, sve dok je vie nisam mogla
zanemarivati. eljela sam pobjei od nje, ali nisam mogla
sprijeiti da mi ta misao ovlada umom, ba kao to vjetar ne
moe sam sebe sprijeiti da pue. Odmaknula sam se od
ograde, u-nula na kamenu stubu ulaza oslonivi se leima o
vrata i poela plakati. Nisam mogla prestati misliti na gospodina
Tanaku. On me je odveo od majke i oca, prodao me u ropstvo,
prodao moju sestru u neto jo gore. Ja sam za njega mislila da
je ljubazan, smatrala sam ga tako profinjenim, svjetskim
ovjekom. Kako sam bila glupa i djetinjasta! Nikad se vie neu
vratiti u Yoroido, odluila sam. Ili ako se jednom ipak vratim,
otii u samo zato da bih gospodinu Tanaki rekla koliko ga
mrzim.
Kad sam na posljetku ustala i obrisala suze mokrim rukavom,
kia se pretvorila u sitnu kiicu, poput maglice. Kamene ploe

uliice zlatno su se presijavale, odraavajui svjetlost ulinih
svjetiljaka. Krenula sam natrag kroz etvrt Tominaga-cho prema
kazalitu Minamiza s njegovim golemim krovom od glaziranih
ploica, zbog kojeg sam onog dana kad sam se na putu od
kolodvora do okiye provezla tuda u riki s gospodinom Bekkuom
i Satsu, pomislila kako je to sigurno nekakva palaa. Slukinja u
ajani Mizuki rekla je da idem uz rijeku dok ne proem kazalite
Minamiza, ali ulica je zavravala pred kazalitem. Zato sam
krenula ulicom iza kazalita. Nakon to sam prola raskrija s
nekoliko poprenih ulica, nala sam se u podruju bez ulinih
svjetiljaka i gotovo bez ljudi. Tada to nisam znala, ali ulice su
bile puste zato to je to bilo u vrijeme velike ekonomske krize. U
bilo koje drugo vrijeme etvrt Miyagawa-cho bila bi jo ivlja od
Giona. No, te mi se veeri inila jako tunim mjestom - to je,
mislim, zapravo uvijek i bila. Drvena su proelja sliila Gionu, ali
ovdje nije bilo stabala, nije bilo ljupke rjeice Shirakawa, nije
bilo otmjenih ulaza. Jedino je svjetlo dolazilo od arulja u
otvorenim vratima, gdje su stare ene sjedile na niskim
stoliicama, a uz njih su, vani, na ulici, esto stajale skupine od
po dvije, tri ene za koje sam ja mislila da su geje. Bile su
odjevene u slina kimona kao geje i imale su sline ukrase u
kosi, ali im je obi bio svezan sprijeda, umjesto na leima. Ja to
nikad dotad nisam vidjela i nisam shvaala to to znai, ali to je
bila oznaka prostitutki. ena koja mnogo puta tijekom noi
mora skidati i ponovo vezivati pojas, ne moe se gnjaviti
vezivanjem uzica na leima.
Uz pomo jedne od tih ena pronala sam Tatsuvo u jednoj
slijepoj uliici, u kojoj su se nalazile jo samo tri druge kue.
Sve su bile oznaene ploama s natpisima blizu ulaza i uope ti
ne mogu opisati kako sam se osjeala kad sam vidjela natpis
Tatsuvo, samo mogu rei da me je obuzela takva vruina da
mi se inilo da u eksplodirati. U vratima Tatsuva sjedila je na
stoliici neka starica i razgovarala s jednom mnogo mlaom
enom na stoliici u kui preko puta, premda je, zapravo, itavo
vrijeme govorila samo starija ena. Sjedila je oslonjena o
dovratak u sivoj haljini to joj se objesila i djelimino rastvorila
na grudima, a na nogama je imala zori. Njezine su zori bile od
grubo pletene slame, onakve kakve se nose u Yoroidu, nimalo
sline lijepim lakiranim zorijima kakve je nosila Hatsumomo. Uz

to su stariine noge bile bose, umjesto da budu dolino
odjevene u uske, svilene tabi. A ipak je te svoje noge s
neravnim noktima ispruila pred sobom kao da se ponosi
njihovim izgledom i svakako eli da ih svatko primijeti. Jo tri
tjedna, zna, i vie se ne vraam, gjovo-rila je. Gospodarica
misli da u se vratiti, ali neu. ena moga sina lijepo e se
brinuti o meni. Ona nije ba jako pametna, ali je marljiva. Jesi li
je kada upoznala? Ako jesam, onda se ne sjeam, odgovorila
je mlaa ena s druge strane ulice. Neka djevojica hoe
razgovarati s tobom. Zar je ne vidi?
Na to me je starica prvi put pogledala. Nita nije rekla, samo
je kimnula glavom kao znak da me slua. Molim vas, gospoo,
rekla sam, imate li ovdje jednu djevojku po imenu Satsu?
Nemamo nikakvu Satsu, odgovorila mi je.
Mene je to toliko potreslo da nisam znala to bih dalje rekla, a
uz to je starica odjednom ivnula, jer je neki mukarac proao
kraj mene i uputio se prema ulazu. Nadigla se malo sa stoliice i
nekoliko se puta naklonila s rukama na koljenima, govorei:
Dobro doli! Kad je mukarac uao, ponovo se namjestila na
stoliicu i ispruila noge. Zato si jo uvijek ovdje? upitala me
je. Rekla sam ti da nemamo nikakvu Satsu. Kako ne, imate,
rekla je mlaa ena s druge strane ulice. Vau Yukiyo. Njezino
je ime prije bilo Satsu, zar se ne sjea? Moda, odgovorila je
starica. Ali za ovu djevojicu kod nas nema nikakve Satsu.
Neu valjda badava sebi stvarati nevolje.
Nisam znala to je time htjela rei, sve dok ona mlaa ena
nije promrmljala kako joj izgledam kao da kod sebe nemam ni
sena. I to je bilo tono. Jedan sen - stoti dio jena - u to je
vrijeme jo bio u uporabi, premda se za jedan sen nije mogla
kupiti ni prazna alica. Otkako sam dola u Kvoto, nikad u
rukama nisam imala nikakav novac. Kad sam obavljala
kupovine, uvijek sam traila da kupljenu robu zapisu na raun
okiye Nitta. Ako elite novaca, rekla sam, Satsu e vam
platiti. Zato bi ona platila da razgovara s djevojicom kao to
si ti? Ja sam njezina mlaa sestra.
Ona mi mahne rukom da priem blie, a kad sam dola do
nje, uhvatila me za ramena i zavrtjela. Pogledaj ovu malu,
rekla je onoj eni preko puta. Zar ona tebi izgleda kao mlaa
sestra nae Yukiyo? Kad bi naa Yu-kiyo bila tako ljupka, mi

bismo bili najposjeenija kua u gradu! Ti si laljivica, eto to si
ti. I s tim rijeima lagano me odgurne prema ulici.
Priznajem da me je bilo strah. Ali odluka da naem Satsu bila
je jaa od straha; sad kad sam ve bila ovdje nisam htjela otii
samo zato jer mi ta ena ne vjeruje. Stoga sam se okrenula,
poklonila se pred njom i rekla: Ispriavam se ako vam izgledam
kao laljivica, gospoo. Ali nisam. Yukiyo je moja sestra. Kad
biste bili toliko ljubazni i rekli joj da je Chiyo ovdje, ona e vam
platiti koliko traite.
ini se da sam pogodila to je trebalo rei, jer se starica
okrenula onoj mlaoj eni preko puta. Poi ti gore umjesto
mene. Ionako veeras nema posla. Osim toga, opet me boli
vrat. Ja u ostati ovdje i paziti na ovu djevojicu.
Mlaa je ena ustala sa stoliice, prela preko ulice i ula u
Tatsuyo. ula sam je kako se penje uz stepenice. Napokon je
ponovo izala i rekla: Yukiyo ima muteriju. Kad bude gotova,
netko e joj rei da sie dolje.
Starica me nakon toga poslala da unem u dno ulaza, u
sjenu, tamo gdje me nitko nee vidjeti. Ne znam koliko je
vremena prolo, ali sve sam se vie brinula da e netko u okiyi
primijetiti da me nema. Imala sam opravdanje zbog ega sam
izila iz okiye, iako e se Majka svejedno srditi na mene, ali
nisam imala nikakvu ispriku zbog ega sam se tako dugo
zadrala. Napokon je iz kue izaao neki mukarac, akajui
zube akalicom. Starica je ustala da mu se nakloni i zahvali mu
na posjetu. A onda sam zaula najljepi od svih zvukova koje
sam ula otkako sam dola u Kyoto. Zvali ste me, gospoo?
Bio je to bio Satsuin glas.
Skoila sam na noge i potrala do vrata na kojima je stajala.
Koa joj je izgledala blijeda, gotovo siva, iako je to moda bilo
zbog kriavo utih i crvenih boja na njezinom kimonu. A usta su
joj bila premazana jarkocrvenim ru-em kakav je upotrebljavala
Majka. Upravo je vezivala pojas, sprijeda, kao i one ene koje
sam vidjela na putu ovamo. Osjetila sam takvo olakanje i takvu
radost to je vidim da sam se jedva suzdrala da joj ne poletim
u zagrljaj, a i ona je kriknula i pokrila usta rukom. Gospodarica
e se ljutiti na mene, rekla je starica. Odmah u se vratiti,
rekla joj je Satsu i ponovo ula u Tatsuyo. Brzo se vratila i
spustila nekoliko novia starici na dlan, a ona joj je na to rekla

da me odvede u praznu sobu u prizemlju. Ako uje da
kaljem, dodala je, to znai da dolazi gospodarica. Ajde, pouri
se.
Ula sam za Satsu u polumrano ulazno predvorje Tatsuva.
Svjetlo je bilo vie smee nego uto i zrak je smrdio po znoju.
Ispod stubita su bila jedna klizna vrata koja su iskoila iz
okvira. Satsu ih silom odmakne ustra-nu i s mukom ih ponovo
zatvori za nama. Stajale smo u malenoj tatami sobici sa samo
jednim prozorom zastrtim papirnatim zaslonom. Izvana je
prodiralo toliko svjetlosti da sam vidjela Satsuin obris, ali joj
nisam mogla razaznati crte lica. Oh, Chiyo, rekla je i podigla
ruku da se poee po licu. Odnosno, uinilo mi se u onom mraku
da se ee po licu. Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim
kako ona plae. A kad sam to shvatila, nisam vie mogla
zadrati vlastite suze. Tako mi je ao, Satsu! rekla sam joj.
Za sve sam ja kriva.
Nekako smo prile jedna drugoj, spotiui se u mraku, i
napokon smo se zagrlile. Ni o emu drugom nisam mogla misliti
nego kako je moja sestra postala mrava. Ona me je gladila po
kosi i to me je sjetilo na majku, pa su mi suze oblile obraze kao
da sam gurnula glavu pod vodu. Tiho, Chiyo-chan, apnula mi
je Satsu. Sad kad joj je lice bilo blizu mojega, osjetila sam joj u
dahu nekakav otar miris. Dobit u batine ako te gospodarica
ovdje nae. Zato si tek sada dola? Oh, Satsu, oprosti! Znam
da si bila u mojoj okiyi... Prije nekoliko mjeseci. ena s
kojom si razgovarala pravo je udovite. Nije mi htjela prenijeti
tvoju poruku sve do nedavno. Ja moram pobjei, Chiyo. Ne
mogu vie ovdje ostati. Ja u ii s tobom! Imam gore
eljezniki red vonje skriven pod tata-mijem. Krala sam pomalo
novac kad god sam mogla. Skupila sam dovoljno da isplatim
gospou Kishino. Ona dobije batine svaki put kad neka djevojka
pobjegne. Ako joj prvo ne platim, nee me pustiti.
Tko je ta... gospoa Kishino? Ona starica na vratima. Ona
takoer odlazi odavde. Ne znam tko e doi mjesto nje. Ne
mogu vie ekati! Ovo je uasno mjesto. Nemoj dopustiti da
ikad zavri na ovakvom mjestu, Chiyo! A sad, bolje idi.
Gospodarica bi se mogla pojaviti svakog trenutka. Ali, ekaj.
Kad emo bjeati? Priekaj tu u kutu i uti. Ja moram otii
gore.

Posluala sam je. Dok sam je ekala, ula sam kako starica na
ulazu pozdravlja nekog mukarca i zatim njegove teke korake
uza stube iznad moje glave. Ubrzo je netko uurbano siao niza
stube i vrata sobice su se otvorila. Na trenutak me je uhvatila
panika, ali sam onda vidjela da je to Satsu, blijeda poput krede.
Utorak. Pobjei emo u utorak kasno naveer, za pet dana.
Moram ii gore, Chiyo. Trai me jedan mukarac. Ali, ekaj,
Satsu. Gdje emo se nai? U koje vrijeme? Ne znam... ujedan
sat ujutro. Ali ne znam gdje.
Predloila sam da se naemo u blizini kazalita Mina-miza, ali
je Satsu mislila da bi nas tamo lako mogli nai. Sloile smo se
da se naemo na drugoj strani rijeke, tono nasuprot kazalita.
Moram sada ii, rekla je. Ali, Satsu... to ako ne budem
mogla izai iz okiye? Ili ako se ne naemo? Samo budi tamo,
Chiyo! Ja u imati samo tu jednu priliku. ekala sam najdue to
sam mogla. Mora sad otii, prije nego to se gospodarica vrati.
Ako te nae ovdje, moda vie nikad neu moi pobjei.
Toliko sam joj toga htjela rei, ali me ona izvela u predvorje i
s naporom ponovo zatvorila vrata. Ja bih ostala ondje i gledala
je kako se uspinje stubama, ali je u to dola ona starica s ulaza,
zgrabila me za miicu i izvukla me kroz vrata na mranu ulicu.
Trala sam itavim putem natrag i uzdahnula sam s olakanjem
kad sam vidjela da je okiya isto onako tiha kao kad sam izala.
Uuljala sam se unutra i kleknula u polu-mranom ulaznom
predvorju, suei znoj s ela i vrata rukavom haljine i
pokuavajui vratiti dah. Upravo sam se malo smirila, uvjerena
kako sam se uspjela vratiti prije nego to je itko otkrio da me
nema. Ali onda sam pogledala na vrata sluinske sobe i vidjela
da nisu do kraja zatvorena: otvor je bio upravo toliko irok da
se kroz njega mogla provui ruka. Sledila sam se. Nitko nikad
nije tako ostavljao ta vrata. Vrata su se obino do kraja
zatvarala, osim kad bi bilo jako vrue. Dok sam gledala u ta
vrata, bila sam sigurna da sam iznutra ula nekakvo ukanje.
Nadala sam se da je to takor, jer ako nije bio takor, onda su
to opet Hatsumomo i njezin ljubavnik. Poeljela sam da nisam
otila u Miyagawa-cho. Tako sam to jako eljela da mislim kako
bi se vrijeme, kad bi to bilo mogue, poelo vrtjeti unatrag,
tjerano snagom moje elje. Ustala sam i oduljala se na
zemljani prolaz dok mi se u glavi vrtjelo od straha, a grlo mi je

bilo suho kao komad pranjave zemlje. Kad sam dola do vrata
sluinske sobe, pribliila sam glavu otvoru i zapiljila se unutra.
Nisam mnogo mogla razaznati. Yoko je ranije te veeri, zbog
vlanog vremena, zapalila ugljen u metalnoj grijalici u podu. Sad
je unutra ostalo jo samo nekoliko poluugaenih eravica i u
tom slabom svjetlu vidjela sam neto blijedo i sitno kako se
trza. Zamalo sam kriknula kad sam to vidjela, jer sam bila
sigurna kako je to takor koji mie glavom gore-dolje dok neto
gricka. Na moj uas, ak sam ula vlane, mljackave zvukove
njegovih usta. inilo se kao da stoji na neemu, nisam mogla
razaznati na emu. Prema meni su bila ispruena dva smotka
neega to mi se inilo kao namotana tkanina, tako da sam
pomislila kako se takor progurao izmeu njih, razmiui ih dok
je iao za onim to je grizao. Jeo je neto to je vjerojatno Yoko
ostavila u sobi. Upravo sam htjela zatvoriti vrata, jer sam se
bojala da bi mogao izai u prolaz na kojem sam stajala, kad sam
zaula enski glas kako glasno uzdie. A onda, odjednom, iza
onog mjesta gdje je takor grickao, podigla se jedna glava i
ravno u mene je gledala Hatsumomo. Odskoila sam od vrata.
Ono to mi se inilo kao dva smotka tkanine bile su njezine
noge. A takor uope nije bio takor. To je bila blijeda ruka
njezinog ljubavnika koja je provirivala iz rukava njegova
kaputia. to je to? ula sam glas njezina ljubavnika. Je li
netko pred vratima? Nije nita, apnula je Hatsumomo.
Netko je tamo. Ne, nema nikoga, uvjeravala ga je
Hatsumomo. Pomislila sam da sam neto ula, ali nema
nikoga.
Uope nisam sumnjala u to da me je Hatsumomo vidjela. Ali
oigledno, iz nekog razloga, nije to eljela rei svome
ljubavniku. Pourila sam se natrag u predvorje i kleknula na
svoje mjesto, osjeajui se smrvljenom kao da je preko mene
preao tramvaj. Jo sam neko vrijeme ula uzdahe i umove iz
sluinske sobe, a onda su zvukovi prestali. Kad su Hatsumomo i
njezin ljubavnik napokon izali u hodnik, on se zagledao ravno u
mene. Ova je djevojica u predvorju, rekao je. Nije bila tu
kad sam doao. Oh, ne obraaj pozornost na nju. Ona je noas
bila zloesta i izala je iz okiye premda to nije smjela. Kasnije u
se s njom obraunati. Znai, ipak nas je netko pijunirao.
Zato si mi lagala? Koichi-san, rekla je Hatsumomo, noas si

tako loe raspoloen. Ti se uope nisi iznenadila kad si je
vidjela. itavo si vrijeme znala da je ona tu.
Hatsumomin je ljubavnik srditim koracima doao u prednje
predvorje i bijesno se zagledao u mene prije nego to je siao u
ulazni prostor. Ja sam gledala u pod, ali sam osjetila kako mi se
lice jarko zacrvenjelo. Hatsumomo je urno prola pokraj mene
kako bi mu pomogla navui cipele. ula sam je kako mu govori
na nain kako je jo nikad nisam ula govoriti, moleivim,
gotovo planim glasom. Koichi-san, molim te, rekla je, smiri
se. Ne znam to ti je veeras! Doi sutra opet... Ne elim te
sutra vidjeti. Mrzim kad me toliko puta ekati. Nai u se s
tobom gdje god ti kae, makar i na dnu rijeke. Ja se nemam
gdje s tobom sastati. Moja ena ionako motri na svaki moj
korak. Onda doi opet ovamo. Imamo sluin-sku sobu...
Aha, ako voli da se uljaju oko tebe i da te pijuniraju! Pusti
me ve jednom da odem, Hatsumomo. Hou ii kui. Molim te,
nemoj se ljutiti na mene, Koichi-san. Ne znam zato si takav!
Reci mi da e opet doi, pa makar to i ne bude sutra. Jednog
se dana neu vie vratiti, odgovorio joj je on. Od poetka sam
ti to govorio.
ula sam klizanje vanjskih vrata kad su se otvorila i zatim
ponovo zatvorila, a onda se malo kasnije Hatsumo-mo vratila u
prednje predvorje i okrenuta prema hodniku neko je vrijeme
zurila u prazno. Napokon se okrenula prema meni i obrisala
vlane oi. Pa, mala Chiyo, rekla je. Otila si posjetiti onu
svoju runu sestru, zar ne? Molim te, Hatsumomo-san, rekla
sam. I onda si se vratila ovamo kako bi mene pijunirala!
Hatsumomo je to izgovorila tako glasno da se jedna od starijih
slukinja probudila, pridigla se na jedan lakat i pogledala u nas.
Hatsumomo je viknula na nju: Lezi i spavaj, glupao stara!, na
to je slukinja zatresla glavom i ponovo legla. Hatsumomo-
san, uinit u to god zatrai od mene, rekla sam. Ne bih
htjela imati neprilika s Majkom. Jasno da e napraviti to god
zatraim. To uope nije predmet razgovora! A ve si se uvalila u
neprilike. Morala sam izai da tebi odnesem shamisen. To je
bilo prije vie od jednog sata. Otila si potraiti svoju sestru i
dogovorila si se s njom da zajedno pobjegnete. Zar misli da
sam glupa? I onda si se vratila ovamo da mene pijunira!

Molim te, oprosti mi, rekla sam. Nisam znala da si ti unutra!
Mislila sam daje...
Htjela sam rei kako sam mislila da sam vidjela takora, ali
sam onda pomislila kako se njoj to nee svidjeti.
Zurila je neko vrijeme u mene, a onda otila gore u svoju
sobu. Kad je ponovo sila, drala je neto u aci. Htjela bi
pobjei sa svojom sestrom, je li tako? rekla je. Pa, ja mislim
da je to odlina ideja. Sto prije ode iz o-kiye, to bolje za mene.
Neki ljudi misle da nemam srca, ali to nije tono. Dirljivo je kad
pomislim kako se ti i ona debela krava spremate pobjei i
pokuati negdje zapoeti novi ivot, same samcate na svijetu!
Sto se bre pokupi odavde, to bolje za mene. Ustani.
Ustala sam, premda sam se bojala to e mi napraviti.
Hatsumomo mi je pokuala tutnuti pod pojas ono to je drala u
ruci, ali kad je koraknula prema meni, ja sam ustuknula.
Gledaj, rekla je i otvorila aku. U ruci je imala nekoliko
presavijenih novanica; i premda ne znam koliko je tu tono bilo
novaca, to je u svakom sluaju bilo vie nego to sam ikad u
ivotu vidjela. Donijela sam ovo iz svoje sobe za tebe. Ne
treba mi se zahvaljivati. Samo uzmi. Oduit e mi se time to
e otii iz Kvota i to te nikad vie neu vidjeti.
Tetia mi je rekla kako ne smijem vjerovati Hatsumomo ak ni
kad mi nudi pomo. Ali kad sam se prisjetila koliko me
Hatsumomo mrzi, shvatila sam kako ona zapravo ne pomae
meni, nego sebi, jer me se eljela rijeiti. Ostala sam mirno
stajati kad je ispruila ruku i gurnula mi novac pod pojas.
Osjetila sam kako mi njezini staklasti nokti dotiu kou. Zatim
me je okrenula i vre svezala pojas kako novac ne bi skliznuo,
a onda je uinila neto vrlo udno. Ponovo me okrenula prema
sebi i poela me milovati po glavi, gledajui me gotovo
majinskim pogledom. Ve je sama pomisao da bi Hatsumomo
mogla biti ljubazna prema meni bila tako udna da sam se
osjeala kao da se nekakva otrovna zmija umiljava oko mene
poput make. A onda mi je odjednom, prije nego to sam uope
naslutila to e uiniti, zavukla ruke u kosu i, bijesno stisnuvi
zube, zahvatila jedan veliki pramen i povukla ga tako snano da
sam kriknula i sruila se na koljena. Nisam shvaala to se
dogaa, ali me je Hatsumomo brzo opet povukla na noge i
povela me uz stepenice, poteui me svako malo za kosu. Srdito

je vikala na mene, a ja sam vriskala tako glasno da me ne bi
zaudilo da smo probudili cijelu ulicu.
Kad smo dole gore, Hatsumomo je poela lupati po Majinim
vratima i zvati je da izae. Majka se vrlo brzo pojavila na
vratima, vezujui pojas i srdito zurei u nas. to je to s vas
dvije! rekla je. Moj nakit! rekla je Hatsumomo. Ova glupa,
glupa djevojica! I poela me tui. Nisam mogla nita drugo do
sklupati se na podu i vikati na nju da prestane dok je napokon
Majka nije uspjela nekako obuzdati. U meuvremenu je i Tetia
izala iz sobe i prikljuila nam se na hodniku. Oh, Majko, rekla
je Hatsumomo, kad sam se veeras vraala u okiyu, uinilo mi
se da vidim malu Chiyo u dnu prolaza kako razgovara s nekim
mukarcem. Nisam dalje o tome mislila, jer sam znala da to ne
moe biti ona, budui da si joj zabranila izlaziti iz okiye. Ali kad
sam dola u svoju sobu, zatekla sam svoju kutiju za nakit u
neredu i pourila sam se natrag dolje. Vidjela sam kako Chiyo
predaje neto onom mukarcu. Pokuala je pobjei, ali sam je
uhvatila!
Majka dugo nita nije rekla, samo me je gledala. Onaj
mukarac je pobjegao, nastavila je Hatsumomo, ali mislim da
mu je Chiyo prodala neto mog nakita kako bi dola do novaca.
Ona se sprema pobjei iz okiye, Majko, eto, to ja mislim... i to
nakon to smo bili tako dobri prema njoj! U redu,
Hatsumomo, rekla je Majka. Dovoljno si rekla. Poi s Teticom
u svoju sobu i pogledaj to ti nedostaje.
Kad sam ostala sama s Majkom, pogledala sam gore u nju s
poda na kojem sam kleala i proaptala: Majko, to nije istina...
Hatsumomo je bila u sluinskoj sobi sa svojim ljubavnikom.
Srdita je zbog neega i sad se iskaljuje na meni. Ja joj nita
nisam ukrala!
Majka nita nije rekla. Nisam ak bila sigurna je li me uope
ula. Hatsumomo je ubrzo izala iz sobe i rekla kako nema broa
koji je obiavala nositi na obiju. Moj smaragdni bro, Majko!
ponavljala je i pritom plakala kao prava glumica. Prodala je moj
smaragdni bro onom uasnom ovjeku! To je bio moj brol
Kako se samo usudila ukrasti tako neto od mene! Pretrai
djevojicu, rekla je Majka.
Kad sam bila mala, moglo mi je biti oko est godina, gledala
sam jednom kako pauk plete mreu u jednom kutu nae kue.

Jo nije bio do kraja ispleo svoju mreu, a ve se u nju zapleo
jedan komarac. Pauk isprva uope nije obraao pozornost na
njega; mirno je nastavio dovravati mreu i tek kad ju je
dovrio, priuljao se jadnom komarcu na svojim dugim nogama i
ubrizgao mu otrov. Dok sam sjedila ondje na drvenom podu i
gledala Hatsumomo kako mi prilazi i prua prema meni svoje
tanke prste, postalo mi je jasno da sam se ulovila u mreu koju
je ona isplela za mene. Nisam mogla objasniti Majci otkuda mi
novac koji sam nosila u pojasu. Kad je Hatsumomo izvukla
novac, Majka joj ga je uzela i prebrojila novanice. Glupa si to
si prodala smaragdni bro za tako malo novaca, rekla mi je.
Pogotovo zato to e te stajati mnogo vie da kupi novi.
Tutnula je novac u pojas na svojoj spavaici i zatim rekla
Hatsumomo: Dovela si noas u okiyu ljubavnika.
Hatsumomo se trgnula kad je to ula, ali je bez oklijevanja
uzviknula: Otkuda ti takva pomisao, Majko?
Nastala je duga stanka, a onda je Majka rekla Tetii: Dri joj
ruke.
Tetia je prila Hatsumomo s lea i uhvatila je za miice, a
Majka je rastvorila Hatsumomin kimono na bedrima. Mislila sam
da e se Hatsumomo opirati, ali nije. Gledala je u mene ledenim
pogledom dok je Majka zadigla njezin kashimaki i rastavila joj
koljena. Zatim joj je gurnula ruku meu noge i kad ju je ponovo
izvukla, prsti su joj bili mokri. Neko je vrijeme trljala palcem
vrhove prsli-ju i potom prinijela ruku nosu. Nakon toga je
povukla ruku unatrag i oamarila Hatsumomo preko lica,
ostavljajui joj na koi vlaan trag.


Osmo poglavlje


Hatsumomo nije bila jedina koja se srdila na mene idueg jutra,
jer Majka je naloila da se sljedeih est tjedana svim
slukinjama ukine suena riba za kaznu to su dopustile da
Hatsumomo dovodi ljubavnika u okiyu. Mislim da se slukinje ne
bi mogle jae srditi na mene ak ni da sam im vlastitim rukama
ukrala hranu ispred nosa, a Bua se gorko rasplakala kad je ula
za Majin nalog. Ali, da budem iskrena, nije mi bilo tako strano,
kako moda misli, to su me svi poprijeko gledali i to je Majka
mojim dugovima dodala cijenu jednog broa za obi koji nikad
nisam vidjela, ni dotaknula. to mi je ivot u okiyi bio tei, to je
vra bila moja odluka da pobjegnem odatle.
Ne vjerujem da je Majka stvarno povjerovala da sam ukrala
bro, premda je spremno kupila novi bro na moj raun kako bi
zadovoljila Hatsumomo. Meutim, nije nimalo dvojila o tome da
sam izala iz okiye premda nisam smjela, jer joj je Yoko to
potvrdila. Mislila sam da u u-mrijeti kad sam saznala kako je
Majka naredila da se vanjska vrata odsad moraju zakljuavati,
kako ne bih mogla ponovo izai. Kako u sad pobjei iz okiye?
Samo je Tetia imala klju, a ona ga je nosila objeena oko
vrata ak i kad bi spavala. Uz to mi je, kao dodatna mjera
opreza, oduzeta dunost nonog deuranja u predvorju i sad je
to radila Bua, koja je morala buditi Tetiu da otkljua vrata kad
bi se Hatsumomo vratila kui.
Svaku sam no leala budna na svom futonu, pokuavajui
neto smisliti, ali doao je i ponedjeljak, dan uoi onog dana koji
smo Satsu i ja odredile za bijeg, a ja jo uvijek nisam znala
kako u se izvui iz okiye. Tako sam klonula duhom da sam
jedva imala snage obavljati poslove po kui, i slukinje su me
stalno korile to samo vuem krpu po podu kad bi me poslale da
ga ulatim i to poteem metlu za sobom kad bi me poslale da
poistim zemljani prolaz. U ponedjeljak popodne dugo sam se
zadrala u dvoritu pretvarajui se kao da upam korov, a
zapravo sam samo uala na kamenim ploama i zamiljeno
zurila pred sebe. Jedna me je slukinja poslala da operem pod u
sluinskoj sobi gdje je Yoko sjedila kraj telefona i tada se

dogodilo neto neobino. Iscijedila sam na pod krpu punu vode,
ali umjesto da voda krene prema vratima kako sam oekivala,
potekla je prema jednom kutu u dnu sobe. Vidi, Yoko, rekla
sam. Voda tee uzbrdo.
Naravno, voda nije stvarno tekla uzbrdo, meni se to samo
tako inilo. Toliko me je to iznenadilo da sam naci-jedila jo
malo vode i gledala je kako tee u kut. A onda... zapravo, ne
mogu tono rei kako se to dogodilo, ali zamislila sam sebe kako
teem uza stube na gornji kat i odatle uz ljestve i kroz zaklopna
vrata na krov, pokraj cisterne.
Krov! Toliko sam bila zapanjena kad sam se toga sjetila da
sam potpuno zaboravila na sve oko sebe i kad je zazvonio
telefon, toliko sam se prestraila da umalo nisam kriknula.
Nisam bila sigurna to u napraviti kad stignem na krov, ali ako
uspijem pronai nekakav nain da se odatle spustim na zemlju,
moda u se ipak uspjeti nai sa sestrom.
Uveer sljedeeg dana izvela sam veliku predstavu sa zije-
vanjem kad sam pola na spavanje i bacila sam se na fu-ton kao
vrea rie. Svatko tko me je gledao pomislio bi da sam u
sekundi zaspala, no zapravo sam bila i te kako budna. Dugo
sam mirno leala, mislei o naoj kuici u Yoroidu i pitajui se
kakav e se izraz pojaviti na oevu licu kad podigne pogled sa
stola i ugleda me na vratima. Vjerojatno e mu se one vreice
ispod oiju objesiti i poet e plakati ili e mu se usta razvui u
onaj udni oblik koji je kod njega znaio da se smjeka. Nisam
se usuivala tako jasno zamisliti majku; ve je sama pomisao
da u je ponovo vidjeti dostajala da mi se oi ispune suzama.
Napokon su se slukinje smjestile na svoje futone pokraj
moga i Bua je zauzela svoj poloaj u predvorju. Sluala sam
Bakicu kako recitira sutre, to je ona inila svake veeri prije
spavanja. Zatim sam je promatrala kroz poluotvorena vrata dok
se presvlaila u spavaicu. Ua-snula sam se kad je pustila da
joj haljina sklizne s ramena jer ju jo nikad nisam vidjela
potpuno golu. To sad vie nije bila samo purea koa na vratu i
ramenima, itavo me je njezino tijelo podsjetilo na hrpu
zguvane odjee. Izgledala mi je nekako neobino jadno dok je
nespretno petljala rukama rastvarajui sloenu spavaicu koju je
u-zela sa stola. Sve je na njoj visjelo, ak i izduene bradavice
na dojkama koje su sliile na objeene vrhove prstiju. to sam

je due gledala, sve sam vie osjeala kako se i njoj, u tom
njezinom zamagljenom, starakom duhu, ponekad javljaju misli
o njezinim roditeljima, koji su je vjerojatno prodali kao malu
djevojicu, ba kao to mene opsjedaju misli o mom ocu i majci.
Moda je i ona izgubila sestru. Nikad dotad nisam o Bakici
razmiljala na taj nain. Zatekla sam se kako razmiljam je li
ona u djetinjstvu bila slina meni. Nije vano to je ona sad
zloesta starica, a ja samo nesretna djevojica. Zar lo nain
ivota ne bi svakog uinio zloestim? Dobro se sjeam kako me
je jednog dana u Yoroidu jedan djeak gurnuo u grm prepun
trnja pokraj jezerca. Dok sam se borila da se iskoprcam iz trnja
uhvatio me je takav bijes da bih bila u stanju gristi. Ako me je
nekoliko minuta bola moglo dovesti do takvog bijesa, to bi tek
uinile godine patnje? ak se i kamen moe udubiti ako ga
dovoljno dugo udaraju kapi kie.
Da se ve nisam bila odluila na bijeg, sigurna sam da bi me
uhvatio smrtni strah pri pomisli na patnje koje me vjerojatno
oekuju u Gionu. Sigurno bi me na kraju pretvorile u staricu
slinu Bakici. Ali tjeila sam se milju kako u ve sutra moi
poeti zaboravljati ak i uspomene na Gion. Ve sam znala kako
u doi do krova, ali kako u sii s njega na ulicu... to mi je bilo
sasvim nejasno. Nee mi preostati drugo nego da okuam sreu
u mraku. Pa ak i ako uspijem sii, a da se pritom ne ozlijedim,
ak i ako uspijem doi do ulice, to e biti tek poetak. Koliko god
da je ivot u Gionu bio teak, ivot nakon bijega sigurno e biti
jo tei. Svijet je naprosto previe okrutan; kako u u njemu
uspjeti opstati? Leala sam na svom fu-tonu obuzeta tjeskobom
i pitala se hou li doista imati snage za sve to... ali Satsu e me
ekati. Ona e znati to trebamo napraviti.
Prolo je prilino vremena dok se Bakica napokon nije smirila
u svojoj sobi. Do tada su slukinje ve glasno hrkale. Pretvarala
sam se kao da se u snu okreem na svom futonu i kriom sam
pokuavala vidjeti to radi Bua, koja je nedaleko od vrata
kleala na podu. Nisam joj mogla dobro razaznati lice, ali imala
sam dojam da ju hvata drijeme. Prvotno sam zamislila da
priekam da ona zaspi, ali sam u meuvremenu izgubila pojam
o vremenu, a osim toga, Hatsumomo se svakog trenutka mogla
vratiti. Sjela sam na futon to sam tie mogla, mislei kako u,
ako me netko primijeti, jednostavno otii u zahod i ponovo se

vratiti u sobu. Ali nitko me nije gledao. Haljina koju sam trebala
ujutro obui leala je sloena na podu pokraj futona. Uzela sam
je i krenula ravno uza stube.
Zastala sam pred vratima Majine sobe i neko vrijeme
oslukivala. Ona obino nije hrkala, tako da nita nisam mogla
zakljuiti po tiini koja je vladala u sobi, osim da nije
razgovarala telefonom, niti isputala bilo kakvu drugu vrstu
umova. U stvari, u sobi ipak nije vladala potpuna tiina, jer je
njezin mali psi Taku hripao u snu. to sam due sluala,
njegovo mi je hripljivo disanje sve vie zvualo kao da netko
izgovara moje ime: CHI-yo! CHI--yo! Nisam se bila spremna
pokuati iskrasti iz okiye sve dok ne budem sigurna da Majka
spava, zato sam odluila malo odgurnuti vrata i proviriti unutra.
Ako je budna, jednostavno u rei kako mi se uinilo da me
zove. Poput Bakice, Majka je takoer spavala s upaljenom
svjetiljkom na stolu, pa sam tako, kad sam provirila kroz
odkrinuta vrata, jasno vidjela njezine ispucane tabane kako
vire ispod plahti. Taku joj je leao izmeu stopala i njegove su
se male grudi dizale i sputale, isputajui onaj hripavi zvuk koji
mi je zvuao kao moje ime.
Ponovo sam zatvorila vrata i preobukla se u hodniku na katu.
Jedino to mi je jo nedostajalo bile su cipele; a uope mi nije
padalo na pamet da bjeim bosa, po emu moe zakljuiti
koliko sam se promijenila od ljeta. Da Bua nije kleala u
prednjem predsoblju, uzela bih par drvenih cipela kojima smo se
sluile za hodanje po zemljanom prolazu. Ovako sam uzela
cipele koje su sluile za odlazak u zahod na katu. Te cipele nisu
bile vrste, imale su samo jedan popreni koni remeni koji ih
je drao na nozi. Sto je jo gore, bile su mi prevelike, ali nisam
imala drugog izbora.
Nakon to sam tiho zatvorila za sobom zaklopna vrata,
ugurala sam spavaicu pod cisternu, a zatim sam se uspjela
nekako uspentrati do sljemena krova i objaiti ga. Neu se
pretvarati da me nije bilo strah; glasovi ljudi na ulici ispod mene
inili su mi se nekako jako udaljeni. Ali nisam mogla tratiti
vrijeme na strah, jer mi se inilo kako bi svakog trenutka neka
od slukinja, ili ak Tetia ili Majka, mogle izviriti kroz zaklopna
vrata u potrazi za mnom. Navukla sam cipele na ruke kako ih ne
bih ispustila i poela se pomicati naprijed po sljemenu krova, to

se pokazalo mnogo teim no to sam mislila. Crjepovi su bili
tako debeli da su na mjestu gdje su se preklapali gotovo tvorili
malu stepenicu i pri svakom bi mom brem pokretu zatropotali,
pomiui se pod mojom teinom. Svaki je zvuk bio pojaan
jekom s okolnih krovova.
Trebalo mi je nekoliko minuta samo da doem do kraja krova
nae okiye. Krov susjedne zgrade bio je malo nii od naeg.
Spustila sam se na njega i na trenutak zastala, traei put kojim
bih se mogla spustiti na ulicu, ali usprkos mjeseini, ispod sebe
sam vidjela samo neprozirni mrak. Krov je bio odve visok i
strm da bih pokuala naslijepo skliznuti s njega. Nisam uope
bila sigurna da e sljedei krov biti bolji i poela me pomalo
hvatati panika. Ali nastavila sam puzati preko krovova dok se,
ve blizu krianja s poprenom ulicom, nisam nala iznad jednog
irokog dvorita. Ako se uspijem dovui do oluka, mogla bih se
niz njega spustiti na niu zgradu, za koju sam mislila kako je
vjerojatno kupaonica. Odatle sam se lako mogla spustiti u
dvorite.
Nije mi se svialo spustiti se usred neke nepoznate kue. Bila
sam sigurna kako je to takoer okiya, sve su kue u naoj ulici
bile okiye. Vrlo je vjerojatno i tu netko ekao kraj ulaznih vrata
na povratak geje i sigurno e me zgrabiti kad pokuam istrati
na ulicu. A to ako su vrata zakljuana kao kod nas? Ne bih
uope ni razmiljala o tome da krenem tim putem da sam imala
nekakvu drugu mogunost. Meutim, silazak s krova inio mi se
ovdje sigurnijim od svega to sam dosad vidjela.
Dugo sam sjedila na sljemenu, oslukujui i pokuavajui
razabrati ima li koga dolje u dvoritu. Jedino to sam ula bio je
smijeh i razgovori s ulice. Nisam imala pojma na to u naii u
dvoritu kad se spustim, ali sam zakljuila kako je bolje da
okuam sreu prije nego to netko u mojoj okiyi otkrije da me
nema. Da sam mogla naslutiti koliko e ono to sam se
spremala uiniti nate-titi mojoj budunosti, okrenula bih se na
tom sljemenu koliko god bih bre mogla i pohitala natrag odakle
sam dola. Ali nisam imala pojma to stavljam na kocku. Bila
sam samo dijete koje je mislilo da je na pragu velike
pustolovine.
Prebacila sam nogu preko sljemena, tako da sam na trenutak
visjela na kosini krova, jedva se uspijevajui pridravati za

sljeme. S osjeajem panike shvatila sam da je krov strmiji nego
to sam pretpostavljala. Pokuala sam se uspentrati natrag, ali
to vie nije bilo mogue. Kako sam na rukama imala cipele,
nisam se mogla uhvatiti za sljeme, nego samo zakvaiti
zglobovima. Znala sam da sad vie nemam izbora, jer se nikad
vie neu uspjeti popeti natrag, ali inilo mi se da u, im se
pustim, skliznuti niz krov i neu se vie moi zaustaviti. Takve
su mi misli jurile kroz glavu, ali prije nego to sam mogla
odluiti kako u se prestati drati sljemena, sljeme je prestalo
drati mene. Isprva sam klizila nadolje sporije nego to sam
oekivala, to je u meni probudilo nadu da u se moi zaustaviti
na mjestu gdje se krov izravnava u strehu. Ali sam onda nogom
istrgnula jedan crijep koji je uz uasan tropot skliznuo dolje i
razbio se u dvoritu. Zatim mi je ispala jedna cipela i skliznula
pokraj mene. ula sam tihi prasak kad je pala u dvorite, a
zatim sam zaula neto mnogo gore - zvuk koraka s drvene
galerije koji se kretao prema dvoritu.
Mnogo sam puta vidjela muhe kako stoje na zidu ili stropu kao
da stoje na podu. Ne znam jesu li im to omoguavale ljepljive
noge ili mala teina, ali kad sam ula kako netko dolje hoda,
odluila sam da nekako moram nai naina da se zalijepim za
krov poput muhe, i to odmah. Inae u za nekoliko sekundi
leati dolje u dvoritu. Pokuala sam se zabiti u krov, prvo
nonim prstima, zatim koljenima i laktovima. Na kraju sam, u
oajnikom pokuaju da se nekako zadrim na krovu, napravila
najveu glupost - maknula sam cipelu i s druge ruke i pokuala
se dlanovima zalijepiti za cijepove. Vjerojatno su mi dlanovi bili
mokri od znoja, jer umjesto da usporim klizanje, ono se poelo
ubrzavati im sam dlanovima dotaknula krov. ula sam samu
sebe kako uz itavi zvuk skliem niz kosinu, a onda, odjednom,
poda mnom vie nije bilo krova.
Na trenutak, nita nisam ula, samo zastraujuu, praznu
tiinu. Dok sam padala, imala sam vremena uobliiti u glavi
jednu misao: zamislila sam enu kako izlazi u dvorite i gleda
dolje u razbijeni crijep, a onda podie glavu i vidi mene kako joj
padam s neba ravno na glavu, ali dakako, to se nije dogodilo. Ja
sam se u padu okrenula i bono pala na zemlju. Bila sam toliko
prisebna da podignem ruku i zatitim glavu, ali je udarac o
zemlju bio ipak toliko jak da me je omamio. Ne znam gdje je

ena stajala i je li uope bila u dvoritu kad sam pala s neba. Ali
morala me je vidjeti kako padam, jer dok sam polu-svjesna
leala na zemlji, ula sam je kako govori: Nebesa! Kia
djevojica!
Dakle, ja bih bila najradije skoila na noge i pobjegla, ali
nisam mogla. itava mi je jedna strana tijela bila uronjena u
bol. Polako sam postala svjesna toga kako uza me klee dvije
ene. Jedna je stalno neto ponavljala, ali nisam mogla razabrati
to govori. Neto su govorile, a onda su me podigle s mahovine i
posjele me na drvenu galeriju. Sjeam se samo jednog djelia
njihova razgovora. Kaem vam, gospoo, pala je s krova.
Zato je, zaboga, nosila sa sobom cipele za zahod? Jesi li se
popela gore da bi ila na zahod? uje li me? Kakvoj si se samo
opasnosti izloila! Ima sree da se sva nisi polomila kad si
pala! Ona vas ne uje, gospoo. Pogledajte joj oi. Naravno
da me uje. Reci neto, djevojice!
Ali ja nita nisam mogla rei. Samo sam mislila na to kako e
me Satsu ekati na obali rijeke nasuprot kazalita Minamiza, a
ja se neu pojaviti.
Poslali su slukinju da kuca na vrata svih kua u ulici dok ne
otkrije odakle sam dola, dok sam ja leala skvrena u stanju
oka. Plakala sam bez suza i pridravala ruku koja me uasno
boljela, kad sam osjetila kako me netko potee na noge i
amara po licu. Glupa, glupa djevojice! rekao je neki glas.
Tetia je stajala preda mnom, drhtei od bijesa, a onda me
uhvatila za ruku i izvukla me iz te okiye i nastavila me vui za
sobom niz ulicu. Kad smo dole do nae okiye, prislonila me uz
drvena vrata i ponovo me pljusnula. Jesi li svjesna to si
napravila? rekla mije, ali joj ja nisam mogla odgovoriti. Gdje ti
je bila pamet! No, sad si sve pokvarila... nisi mogla napraviti
veu glupost! Glupa, glupa djevojice!
Nisam mogla zamisliti da se Tetia moe toliko rasr-diti.
Uvukla me u dvorite i bacila na trbuh na pod galeri-
je. Ja sam se tada ozbiljno rasplakala jer sam znala to mi se
sprema. Samo, umjesto da me udara s pola snage kao to je to
ranije uinila, Tetia mi je ovog puta izlila kantu vode preko
haljine kako bi udarci vie pekli i zatim me istukla tapom tako
jako da nisam mogla disati. Kad me je prestala tui, bacila je
tap na zemlju i okrenula me na lea. Sad vie nikad nee biti

geja, vikala je. Upozorila sam te da ne ini takvu pogrjeku!
A sad ti vie ni ja, ni bilo tko drugi ne moe pomoi!
Nisam vie ula nita od onog to mi je jo govorila jer su
njezin glas zagluili strani krikovi. Malo dalje od nas, Bakica je
tukla Buu to nije bolje pazila na mene.
Kako se pokazalo, pri padu u ono dvorite, slomila sam ruku.
Ujutro je doao lijenik i odveo me u oblinju kliniku. Bilo je ve
kasno poslijepodne kad su me doveli natrag u okiyu s rukom u
gipsu. Jo uvijek me je strano boljela, ali me je Majka odmah
pozvala u svoju sobu. Dugo je samo sjedila i zurila u mene,
gladei Takua jednom rukom, a drugom pridravajui lulu u
ustima. Zna li koliko sam za tebe platila? upitala me je na
posljetku. Ne znam, gospoo, odgovorila sam. Ali rei ete mi
kako ste platili vie nego to vrijedim.
Neu rei da je bilo pristojno tako odgovoriti. U stvari, mislila
sam da e me Majka zbog toga pljusnuti, ali bilo mi je svejedno.
inilo mi se da nita u mom ivotu nee vie biti kako valja.
Majka je stisnula zube i nekoliko se puta kratko nasmijala onim
svojim udnim smijehom to je sliio na kaalj. to se toga
tie, potpuno si u pravu! rekla je. I pola jena bilo bi vie nego
to vrijedi. No, oduvijek sam mislila da si ti pametna
djevojica. Ali nisi dovoljno pametna da zna to je dobro za
tebe.
Ponovo je neko vrijeme utke puckala lulu, a onda je rekla:
Platila sam za tebe sedamdeset pet jena, eto koliko. Onda si
upropastila onaj kimono, pa si ukrala bro i sad si slomila ruku,
tako da u tvojim dugovima dodati jo i trokove lijeenja. Tu su
jo trokovi prehrane i kolovanja, a jutros sam ula od
gospodarice Tatsuva u etvrti Miyagawa-cho da je pobjegla
tvoja starija sestra. Ona se bila zaduila kod mene i jo mi nije
vratila dug. A sad kae kako mi ga uope nee vratiti! Pridodat
u i taj dug tvojim dugovanjima, ali kakve koristi od toga? Ti mi
ve duguje vie nego to e mi ikad moi vratiti.
Znai, Satsu je pobjegla. itav sam se dan pitala je li uspjela
pobjei i sad sam dobila odgovor. eljela sam se veseliti zbog
nje, ali nisam mogla. Pretpostavljam da bi mi kao geja mogla
otplatiti dug za kakvih deset ili petnaest godina, nastavila je
Majka, dakako, ukoliko bi imala uspjeha. Ali tko bi vie uloio
makar i jedan sen u djevojicu koja bjei od kue?

Nisam znala kako bih joj na bilo to od toga odgovorila, stoga
sam joj samo rekla kako mi je ao. Do tada je bila prilino
ljubazna sa mnom, ali kad sam to rekla, odloila je lulu i toliko
isturila bradu - od srdbe, pretpostavljam - da mi je izgledala
poput kakve ivotinje koja se sprema napasti. ao ti je, je li?
Bila sam glupa to sam uope u tebe ulagala novac. Ti si
vjerojatno najskuplja slukinja u cijelom Gionu! Da mogu
prodati tvoje kosti i tako naplatiti dug, sad bih ti ih iupala iz
tijela!
Nakon toga me je poslala van iz sobe i ponovo gurnula lulu u
usta.
Usnice su mi drhtale kad sam izila iz sobe, ali sam se
suzdrala od plaa, jer je vani, na odmoritu stajala
Hatsumomo. Gospodin Bekku je ekao da joj do kraja svee obi,
dok je Tetia, s rupiem u ruci, stajala ispred nje i piljila joj u
oi. Dakle, sve se razmazalo, govorila je Tetia. Nita vie ne
mogu uiniti. Morat e prestati s tim tvojim plakanjem i iznova
se naminkati.
Znala sam zato Hatsumomo plae. Njezin je ljubavnik
prekinuo s njom jer ga vie nije mogla dovoditi u o-kiyu.
Saznala sam to prethodnog jutra i bila sam sigurna da e
Hatsumomo mene okriviti zbog toga. Pokuala sam sii niz stube
prije nego to me spazi, ali ve je bilo kasno. Zgrabila je rupi
iz Tetiine ruke i mahnula mi da priem. Morala sam je
posluati, premda to nisam eljela. Pusti Chiyo na miru, rekla
joj je Tetia. Vrati se lijepo u svoju sobu i zavri sa
minkanjem.
Hatsumomo joj nije odgovorila, nego me povukla za sobom u
svoju sobu i zatvorila vrata. Provela sam dane i dane
pokuavajui odluiti na koji u ti nain upropastiti ivot, rekla
mi je. Ali sad, kad si pokuala pobjei, pri-tedjela si mi trud i
sama si to uinila! Ne znam je li bih zbog toga trebala biti
zadovoljna. Vie bi me veselilo da sam te ja unitila.
Iako je to bilo krajnje nepristojno s moje strane, samo sam se
naklonila pred njom i bez rijei izala iz sobe. Mogla me je
udariti zbog toga, ali je samo izala za mnom na hodnik i rekla:
Ako te zanima kako to izgleda provesti itav ivot kao slukinja,
porazgovaraj malo s Teticom! Vas dvije ste ve kao dva kraja
iste uzice. Ona ima slomljeni kuk, a ti ima slomljenu ruku.

Moda e jednog dana, ba kao i ona, i ti poeti izgledati kao
mukarac! Samo naprijed, Hatsumomo, rekla joj je Tetia.
Pokai nam svoj poznati neodoljivi arm.
itavu sam tu uasno hladnu zimu provela pitajui se to je
sa Satsu, s mojom majkom, s ocem. Dok bih nou leala na
svom futonu, ispunjena strepnjom, osjeala bih u sebi neku
stranu prazninu kao da se itav svijet pretvorio u nekakvu
golemu dvoranu bez ljudi. Kako bih se utjeila, sklapala sam oi
i zamiljala kako hodam stazom uz obalu u Yoroidu. Tako sam je
dobro poznavala da sam se mogla zamisliti na njoj tako ivo kao
da sam doista pobjegla sa Satsu i vratila se kui. U mislima sam
hitala prema naoj pijanoj kuici drei Satsu za ruku, iako je
nikad ranije nisam drala za ruku, znajui da u za koji trenutak
ponovo biti s ocem i majkom. U tim svojim matanjima nikad
nisam stigla do kue; moda sam se previe bojala onog to bih
tamo mogla zatei i, uostalom, ve je samo hodanje stazom bilo
dovoljno da me utjei. A onda bih, u jednom trenu, zaula neku
od slukinja kako kalje ili bih ula Bakicu kako uz glasni uzdah
puta vjetar i u sekundi bi nestalo mirisa mora, grumenje zemlje
na stazi pod mojim nogama ponovo bi se pretvorilo u plahte na
mom futonu i nala bih se opet na poetku, bez iega na svijetu
osim svoje osamljenosti.
Kad sam imala pet ili est godina i kad jo nisam ni ula za
Kvoto, poznavala sam jednog djeaka koji se zvao No-boru.
Sigurna sam da je to bio dobar djeak, ali imao je neugodan
zadah i valjda su ga zato svi izbjegavali. Kad god bi Noboru
neto rekao, druga su djeca na to obraala otprilike isto toliko
pozornosti kao da je zacvrkutala nekakva ptiica ili zakreketala
kakva aba i jadni bi Noboru esto na to sjeo na zemlju i
zaplakao. U razdoblju nakon mog propalog pokuaja bijega,
shvatila sam kako se Noboru morao osjeati, jer nitko nije
govorio sa mnom osim da mi izda kakav nalog. Majka se
oduvijek prema meni odnosila kao da sam za nju tek puki
oblai dima, jer je ona zaokupljena vanijim stvarima. Ali sad
su se sve slukinje, kao i kuharica i Bakica, poele na isti nain
odnositi prema meni.
Kad je dolo proljee, u parku Maruvama procvale su trenje i
itav je Kvoto priao samo o tome. Hatsumomo je imala tijekom
dana vie posla nego inae, zbog brojnih vrtnih zabava u ast

trenjeva cvijeta. Zavidjela sam joj na takvom ivotu, gledajui
je kako se priprema za izlazak svako poslijepodne. Ja sam se
ve prestala nadati da e Satsu kriom doi jedne noi i odvesti
me odavde ili da u na neki drugi nain dobiti nekakve vijesti o
svojoj obitelji u Yoroidu. A onda, jednog jutra, dok su se Majka i
Tetia spremale povesti Bakicu na piknik ispod rascvalih
treanja, sila sam s kata u prizemlje i na podu prednjeg
predvorja vidjela jedan paket. Bila je to kutija, otprilike dugaka
kao moja ruka, uvezana iskrzanom pagom. Znala sam da me
se to ne tie, ali kako nikog nije bilo u blizini, otila sam do
kutije proitati ime i adresu, ispisane debelim potezima kista na
poklopcu. Proitala sam: Sakamoto Chiyo kod Nitta Kayoko Gion
Tominaga-cho grad Kvoto, okrug Kvoto
Dugo sam zapanjeno stajala s rukom na ustima i sigurna sam
da su mi oi bile okrugle i velike poput alica. Ispod potanskih
maraka bila je ispisana adresa gospodina Tanake kao adresa
poiljatelja. Nisam imala pojma to je unutra, ali kad sam
vidjela ime gospodina Tanake... moda e ti se to initi
smijeno, ali iskreno sam se ponadala da je on uvidio kako je
pogrijeio to me je poslao na ovo uasno mjesto i da mi alje
neto to e me osloboditi. Ne mogu zamisliti kako bi ikakav
paket mogao neku malu djevojicu osloboditi ropstva i to mi je
ak i tada bilo teko zamisliti. Ali iskreno sam vjerovala kako e
se nekako moj ivot stubokom izmijeniti kad otvorim taj paket.
Prije nego to sam mogla smisliti to u napraviti, na stubama
se pojavila Tetia i rekla mi da se maknem od paketa, premda je
na njemu pisalo moje ime. eljela sam sama otvoriti paket, ali
je ona zatraila da joj donesu no kojim e prerezati uzicu, a
zatim je polako, ne urei se, razmotala grubi papir. Ispod njega
je bila platnena vrea zaivena debelim ribarskim koncem.
Jedna omotnica s mojim imenom na njoj bila je uglovima
priivena za platno. Tetia je prvo noem razrezala konce i
skinula pismo, a onda je rasparala vreu i izvukla jednu kutiju
od tamnog drveta. Uzbueno sam ekala da vidim to je unutra,
ali kad je Tetia skinula poklopac, odjednom sam osjetila kako
mi je tijelo otealo kao da je od olova. Jer unutra su, meu
naborima bijelog platna, leale male mrtvake ploice koje su
neko stajale na oltaru u naoj pijanoj kuici. Dvije od njih, koje
nikad dotad nisam vidjela, izgledale su novije od ostalih i na

njima su bila nepoznata budistika imena ispisana znakovima
koje nisam znala proitati. Bojala sam se ak i samoj sebi
postaviti pitanje zato mi je gospodin Tanaka poslao te ploice.
Tetia je ostavila kutiju s uredno poslaganim ploicama na
podu i izvukla pismo iz omotnice. Stajala sam ondje, ispunjena
strahom, ne usuujui se ak ni misliti i inilo mi se kao da
Tetia beskrajno dugo ita ono pismo. Napokon je duboko
uzdahnula, primila me za miicu i odvela u primau sobu. Ruke
su mi se tresle u krilu dok sam kleala kraj stola, vjerojatno od
napora da potisnem strane misli koje su mi navirale. Ali moda
je to to mi je gospodin Tanaka poslao mrtvake ploice zapravo
dobar znak. Moda je to znailo da e se moja obitelj doseliti u
Kvoto, da emo zajedno kupiti novi oltar i postaviti ploice
ispred njega? Ili je moda Satsu traila da ih poalju meni, jer
se ona namjeravala vratiti u Kvoto? A onda me je Tetia
prekinula u tim razmiljanjima. Chiyo, proitat u ti neto to ti
pie neki ovjek po imenu Tanaka Ichi-ro, rekla je glasom koji
je zvuao nekako neobino duboko i sporo. Mislim da sam
potpuno prestala disati dok je ona polako rairila papir na stolu.
Draga Chiyo!
Prola su dva godinja doba otkako si otila iz Yoroida i stabla e
se ubrzo osuti novim cvjetovima. Cvijee to nie na mjestima
gdje je prologodinje svenulo podsjea nas na smrt koja nas
sve eka jednog dana.
Kao netko tko je i sam neko bio siroe, ova ponizna osoba ali
to te mora obavijestiti o stranom teretu koji mora nositi. est
tjedana nakon to si otila otpoeti novi ivot u Kyotu, zavrile
su patnje tvoje tovane majke, a samo nekoliko tjedana nakon
nje, i tvoj tovani otac otiao je s ovog svijeta. Ova ponizna
osoba duboko ali zbog tvog gubitka i nada se da e te utjeiti
to to moe biti sigurna da su tijela oba tvoja tovana roditelja
ukopana na seoskom groblju. Pogrebni su obredi odrani za njih
u Hoko-ji hramu u Sen-zuru, a ene u Yoroidu govorile su za
njih sutre. Ova ponizna osoba vjeruje da su oba tvoja tovana
roditelja nala svoje mjesto u raju.
kolovanje pripravnice za geju teko je i naporno. Meutim,
ova ponizna osoba ispunjena je divljenjem prema onima koje
uspiju prerasti patnje i postati velike umjetnice. Prije nekoliko
godina posjetio sam Gi-on i imao sam ast gledati proljetne

plesove, te poslije prisustvovati jednoj zabavi u ajani i to je
iskustvo ostavilo na mene dubok dojam. Donekle mi prua o-
sjeaj zadovoljstva spoznaja da je za tebe, Chiyo, pronaeno
utoite na ovome svijetu i da nee biti primorana trpjeti
godine nesigurnosti. Ova ponizna osoba dovoljno je dugo ivjela
da vidi kako odrastaju dvije generacije djece i zna kako se
rijetko u gnijezdu neke obine ptice pojavi labud. Labud koji bi
ostao ivjeti na roditeljskom stablu, uginuo bi, zato oni koji su
lijepi i nadareni moraju nositi teret traenja vlastitog puta.
Tvoja sestra Satsu prola je kroz Yoroido krajem protekle jeseni,
ali je odmah ponovo pobjegla sa sinom gospodina Sugija.
Gospodin Sugi se od sveg srca nada da e ponovo vidjeti sina za
svog ivota i zato te moli da ga odmah obavijesti ako ti se
sestra javi.
Najsrdanije te pozdravlja, Tanaka Ichiro
Mnogo prije nego to je Tetia zavrila s itanjem ovog pisma,
meni su suze poele tei kao voda kad prekipi iz lonca. Jer bilo
bi dovoljno strano saznati da mi je umrla majka ili da mi je
umro otac. Ali saznati u jednom jedinom trenutku da su oboje
umrli i ostavili me, te da je i sestra za mene zauvijek
izgubljena... osjeala sam se kao da mi je mozak razbijena vaza
koja se vie ne moe sastaviti. Iako je oko mene bila soba,
osjeala sam se izgubljenom u potpunoj praznini.
Sigurno misli kako sam bila krajnje naivna kad sam se
uporno nadala da bi moja majka mogla poivjeti toliko mjeseci.
Ali ja sam, zapravo, imala tako malo toga emu sam se mogla
nadati i stoga sam, pretpostavljam, bila spremna uhvatiti se za
bilo to. Tetia je bila vrlo dobra prema meni dok sam se
pokuavala pribrati. Stalno mi je ponavljala: Izdri, Chiyo,
izdri. To je jedino to bilo tko od nas moe uiniti na ovome
svijetu.
Kad sam napokon opet mogla govoriti, zamolila sam Tetiu
da postavi ploice negdje gdje ih ja neu moi vidjeti i da moli u
moje ime, jer bi to za mene bilo odve bolno. Ali ona je to odbila
i rekla mi je kako bih se trebala sramiti to sam uope pomislila
na to da okrenem lea vlastitim precima. Pomogla mi je
postaviti ploice na jednu policu uz dno stubita, gdje u svako
jutro moi moliti pred njima. Nemoj ih nikad zaboraviti, Chiyo-
chan, rekla mi je. Oni su sve to ti je ostalo od djetinjstva.


Deveto poglavlje


Pred moj ezdeset i peti roendan jedna mi je prijateljica poslala
lanak koji je nasla u nekim novinama i koji je nosio naslov
Dvadeset velikih geji u prolosti Giona. Ili je moda bilo
trideset velikih geji, ne sjeam se vie. No, tu je bilo moje ime,
na popisu, uz malu noticu o mom ivotu, ukljuujui podatak da
sam se rodila u Kvotu, to, dakako, nije bilo tono. Uvjeravam
te da nije tono ni to da sam bila jedna od dvadeset velikih
geji; neki ljudi teko razluuju ono to je stvarno veliko od
onog o emu su jednostavno uli govoriti. U svakom sluaju, ja
bih bila s veseljem pristala na to da zavrim makar i kao loa i
nesretna geja, kao tolike druge sirote djevojke, samo da mi
gospodin Tanaka nikad nije napisao ono pismo u kojem mi javlja
kako su mi roditelji umrli i kako vjerojatno nikad vie neu
vidjeti svoju sestru.
Sigurno se sjea kako sam ti rekla da je ono poslijepodne
kad sam upoznala gospodina Tanaku bilo najbolje i najgore
poslijepodne u mom ivotu. Vjerojatno ti ne trebam objanjavati
zato je bilo najgore, ali moda se pita kako sam mogla
zamiljati da bi ikad od toga moglo doi ikakvo dobro. Istina je
da mi dotad gospodin Tanaka nije donio nita osim patnje, ali on
je istodobno zauvijek izmijenio moje obzore. Mi ivimo svoj ivot
kao voda koja tee nizbrdo, kreui se manje ili vie u istom
pravcu dok ne pljusnemo u neto to nas prisili promijeniti
smjer. Da nikad nisam upoznala gospodina Tanaku, moj bi ivot
bio jednostavni potoi koji tee od nae pijane kuice do
oceana. Gospodin Tanaka je sve to izmijenio kad me je poslao u
veliki svijet. Ali odlazak u svijet ne mora nuno znaiti da si
zauvijek napustio dom. Bila sam u Gionu ve vie od est
mjeseci kad sam primila pismo gospodina Ta-nake, a ipak, kroz
itavo to vrijeme, ni u jednom trenutku nisam prestala vjerovati
kako u jednog dana pronai negdje bolji ivot s barem jednim
dijelom moje obitelji. Samo je polovica mene ivjela u Gionu,
druga je polovica ivjela u snovima o povratku kui. Zato snovi
mogu biti tako opasni: oni tinjaju poput priguene vatre, a
ponekad se vatra rasplamsa i potpuno nas proguta.

Ostatak proljea i itavo ljeto nakon tog pisma osjeala sam
se izgubljenom poput djeteta na jezeru u magli. Dani su se
osipali jedan za drugim, zbrkani i nejasni. Sjeam se samo nekih
isjeaka i stalnog osjeaja nesree i straha. Jedne sam hladne
veeri, kad je ve stigla i zima, dugo sjedila u sluinskoj sobi i
promatrala snijeg kako tiho pada u malo dvorite okiye.
Zamiljala sam oca kako kalje za praznim stolom u pustoj kui
i majku, toliko mravu da joj tijelo jedva pritie futon.
Oteturala sam u dvorite, pokuavajui pobjei od dubokog
osjeaja tuge, ali naravno, nikad ne moemo pobjei od tuge
koju nosimo u sebi.
A onda, u rano proljee, punih godinu dana nakon tih stranih
vijesti o mojoj obitelji, neto se dogodilo. Opet je bio travanj i
trenje su ponovo bile u punom cvatu; moda je bilo upravo u
dan godinu dana nakon pisma gospodina Tanake. Imala sam
tada ve blizu dvanaest godina i poela sam pomalo izgledati
kao ena, premda je Bua jo uvijek izgledala kao djevojica.
Izrasla sam gotovo do svoje pune visine. Tijelo e mi jo godinu
ili dvije ostati mravo i kvrgavo poput granice, ali mi je lice ve
poelo gubiti djetinjastu mekou, izotrilo se oko brade i
jagodinih kostiju, te se proirilo u gornjem dijelu, dajui mojim
oima njihov pravi bademasti oblik. Mukarci na ulici, koji su me
do tada primjeivali otprilike koliko i nekakvog goluba,
odjednom su me poeli gledati dok bih prolazila. Bilo mi je
udno to sam odjednom postala predmetom pozornosti, nakon
to me tako dugo nitko nije primjeivao.
U svakom sluaju, jednog jutra u travnju, probudila sam se
negdje pred zoru iz jednog vrlo udnog sna o bradatom
mukarcu. Brada mu je bila tako velika i gusta da su mu crte
lica bile potpuno nejasne, kao da ih je netko izbrisao s filma.
Stajao je preda mnom i govorio neto ega se nisam sjeala, a
onda je odjednom uz glasni tresak odgurnuo ustranu papirnati
zaslon s prozora pokraj njega. Probudila sam se mislei da sam
ula nekakvu buku u sobi. Ali slukinje su uzdisale u snu. Bua
je tiho leala, a iroko joj se lice tromo objesilo na jastuku u
dubokom snu. Sve je izgledalo kao i obino, ali sam se ja
osjeala nekako udno promijenjena. Imala sam osjeaj kao da
gledam svijet koji je nekako drugaiji od onog to sam ga

gledala juer uveer, gotovo kao da kroz onaj prozor to se
otvorio u mom snu, virim odnekud u taj izmijenjeni svijet.
Nikako nisam mogla sebi objasniti to to znai. Ali sam
nastavila misliti o tome dok sam tog jutra mela kamenu stazu u
dvoritu, sve dok mi u glavi nije poelo zujati, to se obino
dogaa kad ti jedna ista misao krui u glavi i nema kamo otii,
ba kao pela uhvaena u staklenku. Ubrzo sam odloila metlu i
sjela na zemljani prolaz, gdje mi je hladni zrak to je strujao
ispod kue ugodno hladio lea. A onda mi je iznenada palo na
pamet neto to se zbilo prvih dana mog boravka u Kvotu i to
sam otada bila potpuno zaboravila.
Samo jedan ili dva dana nakon to su me odvojili od moje
sestre, poslali su me jedno popodne da operem neke krpe u
dvoritu, kad je odjednom doleprao nekakav noni leptir i sjeo
mi na ruku. Maknula sam ga s ruke oekujui da e odletjeti, ali
je on poletio poput kamenia preko dvorita i pao na zemlju.
Nisam znala je li ve mrtav pao s neba ili sam ga ja ubila, ali me
je ta mala smrt duboko dirnula. Divila sam se arama na
njegovim krilima, a onda sam ga zamotala u jednu od krpa koje
sam prala i sakrila ga ispod kue.
Potpuno sam na to bila zaboravila, ali im sam se sjetila te
zgode, zavukla sam se ispod kue i traila dok ga nisam nala.
Toliko se toga promijenilo u mom ivotu, ak i moj izgled, ali
kad sam razmotala leptirov mrtvaki pokrov, on je bio isto
onako iznenaujue lijep kao onog dana kad sam ga pokopala.
inilo se kao da je odjeven u haljinu priguenih sivih i smeih
tonova, poput onog kimona koji je Majka nosila kad bi uveer
odlazila igrati mah-jong. Sve je na njemu izgledalo savreno
lijepo i tako apsolutno nepromijenjeno. Ako je samo ta jedna
stvar ostala ista kao onih prvih dana u Kvotu... Kad sam to
pomislila, u glavi mi je zahualo kao da je zapuhao orkan.
Pomislila sam kako smo, taj leptir i ja, dvije suprotne krajnosti.
Moj je ivot bio nesiguran poput rijeke koja stalno mijenja tok,
dok je leptir bio poput kamena, ostajui uvijek isti. Dok sam to
mislila, pruila sam ruku kako bih prstom dotaknula njegova
barunasta krila, ali kad sam ga dotakla vrhom prsta, odjednom
se pretvorio u hrpicu praine, bez ikakvog zvuka i najednom, ne
ostavljajui mi trenutak u kojem bih vidjela kako se osipa.
Toliko me je to zapanjilo da sam kriknula. Ono huanje u mojoj

glavi odjednom je prestalo, imala sam osjeaj kao da sam ula u
sredite orkana. Pustila sam da leptirov mrtvaki pokrov i hrpica
pepela padnu na zemlju i tek sam tada shvatila ono to me je
muilo itavo jutro. Ustajali zrak je izvjetrio. Prolost je ostala
iza mene. Moji su roditelji mrtvi i ja to nisam mogla promijeniti.
Ali pretpostavljam da sam tih godinu dana i ja bila mrtva. A
moja sestra... da, ona je takoer otila, ali ja sam jo uvijek tu.
Moda to tebi zvui zbrkano, ali imala sam osjeaj kao da sam
se okrenula u suprotni smjer, tako da vie nisam okrenuta
natrag, prema prolosti, nego naprijed, prema budunosti. I sad
sam se suoila s pitanjem: kakva e biti moja budunost?
im se to pitanje uobliilo u mojoj glavi, bila sam apsolutno
sigurna, kao nikad u ivotu, da e mi se tog dana ukazati
nekakav znak. Zato je onaj bradati mukarac u mome snu
otvorio prozor. On mi je govorio: Pripazi na ono to e ti se
ukazati. Jer kad to otkrije, to e biti tvoja budunost.
Nisam imala vremena razmiljati dalje o tome, jer me je
upravo tada zazvala Tetia: Chiyo, doi ovamo!
Dakle, hodala sam tim zemljanim prolazom kao u transu. Ne bi
me iznenadilo da je Tetia rekla: Hoe znati to te eka? U
redu, sluaj... No, ona mije samo pruila dva ukrasa za kosu na
komadu bijele svile. Uzmi ovo, rekla je. Samo nebo zna to je
Hatsumomo noas izvodila, vratila se u okiyu s tuim ukrasima
za kosu. Sigurno je popila vie sakea nego obino. Poi je
potraiti u koli, pitaj je ije je ovo i vrati to pravoj vlasnici.
Kad sam uzela ukrase, Tetia mi je dala jo i komad papira s
popisom drugih stvari koje sam trebala obaviti i rekla mi je da
se vratim im sve to obavim.
Moda tebi ne zvui tako udno da se netko moe vratiti kui s
tuim ukrasima za kosu, ali za geju je to, zapravo, isto kao da
se vratila kui u tuem donjem rublju. Jer, vidi, zbog svoje
komplicirane frizure, geja ne pere kosu svakog dana. Prema
tome, ukras za kosu smatra se vrlo intimnim predmetom. Tetia
ih ak nije htjela dodirnuti, zato ih je drala na komadu svile.
Umotala ih je u svilu prije nego to mi ih je predala, tako da su
izgledali isto kao onaj zamotuljak s mrtvim leptirom to sam ga
drala u rukama prije nekoliko minuta. Dakako, znak ne znai
nita ako ga ne zna protumaiti. Stajala sam tamo i zurila u
zamotuljak svile u Tetiinim rukama, sve dok mi ona nije rekla:

Nebesa, uzmi to ve jednom! Kasnije, dok sam ila prema
koli, razmotala sam svilu kako bih bolje pogledala ukrase.
Jedan je bio ealj od crnog laka u obliku zalazeeg sunca, s
cvjetiima naslikanim zlatnom bojom oko vanjskog ruba, a drugi
tapi od svijetlog drveta s kuglicom jantara na vrhu,
privrenom izmeu dva bisera.
ekala sam ispred kolske zgrade dok nisam ula u-darac
zvona koji je oznaio svretak sata. Ubrzo su kroz vrata
nagrnule djevojke u svojim bijelim i modrim haljinama.
Hatsumomo je prije spazila mene nego ja nju i prila mi je s
jednom drugom gejom. Moda se pita zato je ona uope bila
u koli, budui da je ve bila vrsna pleaica i sigurno je znala
sve to jedna geja treba znati. Meutim, ak su i najpoznatije
geje nastavljale polaziti naprednu poduku iz plesa tijekom
itave svoje karijere, neke od njih ak i nakon to bi prele
pedeset ili ezdeset godina. Gle, gle, rekla je Hatsumomo
svojoj prijateljici. Mislim da je ovo korov. Vidi, kako je visok!
To je bio njezin nain da mi se naruga to sam toliko narasla,
jer sam sad bila za prst via od nje. Poslala me je Tetia,
gospoo, rekla sam, da saznam ije ste ukrase za kosu noas
ukrali.
Smijeak na Hatsumominom licu naglo se ugasi. Istr-gnula mi
je zamotak iz ruke i razmotala svilu. Pa, ovo nije moje... rekla
je. Odakle ti to? Oh, Hatsumomo--san! rekla je druga geja.
Zar se ne sjea? Ti i Kanako povadile ste ukrase iz kose dok
ste igrale onu glupu igru sa sucem Uwazumijem. Kanako je
vjerojatno otila kui s tvojim ukrasima, a ti s njezinima. Fuj,
odvratno, rekla je Hatsumomo. to misli, kad je Kanako
zadnji put oprala kosu? U svakom sluaju, njezina je okiya
odmah do tvoje. Odnesi joj te ukrase, hoe? Reci da u poslije
doi po svoje i neka ih ne pokuava zadrati.
Druga geja uzme zamotak s ukrasima i ode. Oh, nemoj jo
otii, mala Chiyo, zadrala me je Hatsumomo. Hou ti neto
pokazati. Vidi onu mladu djevojku tamo, onu to upravo izlazi
kroz vrata. Zove se Ichikimi.
Pogledala sam Ichikimi, ali Hatsumomo nije nita vie rekla o
njoj. Ne poznajem je, rekla sam. Ne, jasno da je ne poznaje.
Ona nije nita posebno. Malo je priglupa i nezgrapna kao da je

bogalj. No, mislila sam da e te moda zanimati kako e ona
ipak biti geja, a ti nee.
Mislim da mi Hatsumomo nije mogla rei nita okrutnije od
toga. Ve sam godinu i pol bila osuena na muan ivot
slukinje. inilo mi se da je preda mnom ivot to slii dugakoj
stazi koja nikud ne vodi. Neu rei da sam eljela postati geja,
ali sasvim sigurno nisam eljela ostati slukinja. Dugo sam
ostala stajati u vrtu kole, gledajui djevojke mojih godina kako
ivahno avrljajui prolaze pokraj mene. One su samo ile kui
na ruak, ali u mojim su oima ile s jednog vanog zadatka na
drugi, njihov je ivot imao svrhu, dok su mene ekali tako
triavi zadaci kao to je ribanje kamenih ploa u dvoritu. Kad
se vrt ispraznio, odjednom sam se zabrinula da nije to moda
znak koji sam ekala: ostale e mlade djevojke u Gionu otii
dalje i napredovati u ivotu, a ja u ostati tu gdje sam. Ta me je
pomisao toliko prestraila da nisam vie mogla ostati tamo u
vrtu, onako sama. Pola sam niz aveniju Shijo i skrenula prema
rijeci Kamo. Golemi transparenti na kazalitu Minamiza
najavljivali su za to popodne izvedbu kabuki drame Shibaraku, a
to je jedna od naih najslavnijih drama, premda ja tada nita
nisam znala o kabukiju. Mnotvo se ljudi uspinjalo stepenicama
prema ulazu u kazalite. Meu mukarcima u zapadnjakim
odijelima ili kimonima, nekoliko se geja isticalo jarkim bojama
svojih kimona poput jesenskog lia na tamnoj vodi rijeke.
Ovdje sam ponovo vidjela kako ivot, buan i pun uzbuenja,
prolazi mimo mene. Pobjegla sam s avenije u jednu sporednu
ulicu koja je vodila do rjeice Shirakavve, ali i tu su mukarci i
geje urili mimo mene i svaiji mi se ivot inio ispunjen nekom
svrhom i ciljem. Kako bih odagnala te bolne misli, okrenula sam
se rjeici, ali - kako okrutno! - ak je i Shirakawa tekla s ciljem,
prema rijeci Kamo i odatle u zaljev Osaka i Unutranje more.
inilo se da me posvud eka ista poruka. Sruila sam se na niski
kameni zid uz obalu rjeice i gorko zaplakala. Osjeala sam se
kao kakav naputeni otok usred oceana, otok bez prolosti, ali i
bez budunosti. Mislila sam da sam tako duboko utonula u svoju
tugu da do mene vie ne moe stii ljudski glas dok nisam
zaula jedan muki glas kako govori: Zaboga, dan je previe
lijep za toliku tugu.

Obino neki mukarac na ulicama Giona ne bi zapazio
djevojicu poput mene, pogotovo ako bi cmizdrila i pravila
budalu od sebe. Ukoliko bi me ipak primijetio, sigurno mi se ne
bi obratio, osim da mi naredi neka mu se maknem s puta ili
neto slino. Meutim, ovaj se mukarac nije samo potrudio da
mi neto kae, nego mi je uz to rekao neto ljubazno. Obratio
mi se onako kako bi se obratio nekoj mladoj eni iz ugledne
obitelji, moda keri nekog svog dobrog prijatelja. Na trenutak
mi se u duhu ukazao svijet posve drugaiji od onog koji sam
oduvijek poznavala, svijet u kojem su prema meni postupali
pravedno, ak ljubazno, svijet u kojem oevi nisu prodavali
svoje keri. Buka i komeanje onog mnotva ljudi oko mene s
ciljem i svrhom u ivotu kao da je odjednom prestala, odnosno
barem sam je ja prestala biti svjesna. A kad sam se podigla da
pogledam mukarca koji mi se obratio, imala sam osjeaj kao da
sam svu svoju tugu i nesreu ostavila iza sebe na onom zidu.
Rado u ti ga pokuati opisati, ali ne mogu se sjetiti drugog
naina nego da ti ispriam o jednom stablu na rubu strme obale
u Yoroidu. To je stablo, zbog vjetra, bilo glatko poput onih
komada drveta to ih more izbaci na obalu, a kad mi je bilo
etiri ili pet godina, jednog sam dana otkrila na njemu lice
mukarca. To jest, otkrila sam na deblu jedan glatki komad
poput tanjura, s dvije otre izboine na krajevima to su sliile
na jagodine kosti. Te su izboine bacale sjene koje su
podsjeale na one duplje, a ispod njih je jedna blaa izboina
podsjeala na nos. itavo je to lice bilo malo ukoeno na jednu
stranu i ispitlji-vo me gledalo, izgledalo mi je kao lice ovjeka
koji s isto toliko sigurnosti zna svoje mjesto na ovome svijetu
kao to to zna neko stablo. Bilo je neeg duboko zamiljenog u
tom licu i ja sam zamiljala da sam pronala lice Bude.
Mukarac koji mi se obratio tamo na ulici imao je isto takvo
iroko, spokojno lice. tovie, crte lica bile su mu tako glatke i
vedre, imala sam osjeaj kao da e mirno tamo stajati sve dok
ja ne prestanem biti tuna. Mogao je imati oko etrdeset pet
godina, a sijeda mu je kosa bila glatko zaeljana prema natrag.
Ali nisam mogla dugo gledati u njega. inio mi se tako otmjenim
da sam pocrve-njela i skrenula pogled.
Dva mlaa mukarca stajala su uz njega s jedne strane, dok
mu je s druge strane stajala jedna geja. ula sam kako mu

geja tiho kae: Zaboga, ona je samo slukinja! Valjda je
udarila nonim palcem o neto dok je trala kupiti neku stvar po
koju su je poslali. Sigurna sam da e ubrzo naii netko tko e joj
pomoi. Kad bih barem i ja imao takvu vjeru u ljude kao ti,
Izuko-san, odgovorio joj je mukarac. Predstava bi trebala
poeti za koji trenutak. Doista, predsjednie, mislim da ne biste
vie trebali tratiti vrijeme...
Hodajui ulicama Giona i obavljajui razne zadatke na koje bi
me poslali, esto sam ula kako mukarce oslovljavaju takvim
titulama kao to je ef odjela ili povremeno potpredsjednik.
Ali rijetko kad sam ula da se nekome obraaju s
predsjednie. Obino su mukarci koje su tako oslovljavali bili
elavi i namrteni, te bi bahato koraali ulicom praeni jatom
niih slubenika koji su urili za njima. Ovaj je mukarac preda
mnom bio toliko drugaiji od uobiajenog predsjednika da je ak
i tako neiskusnoj djevojici kakva sam bila ja odmah bilo jasno
kako njegova kompanija ne moe biti neka strano vana
kompanija. Predsjednik neke vane kompanije nikad se ne bi
zaustavio da porazgovara sa mnom. Hoe rei kako je ostati
ovdje i pomoi ovoj djevojici puko traenje vremena, rekao je
predsjednik. O, ne, rekla je geja. Radi se vie o tome da
nemamo vremena. Moda smo ve zakasnili na prvi prizor.
Dakle, Izuko-san, sigurno si i sama neko bila u ovakvom
stanju u kakvom je sad ova djevojica. Ne moe tvrditi da je
ivot geje uvijek lak. Mislio bih da bi ti prva... Ja sam bila kao
ona? Predsjednie, ne mislite valjda... da sam se ovako
sramotila na javnom mjestu?
Predsjednik se na to okrene onoj dvojici mladih mukaraca i
zamoli ih neka odvedu Izuko u kazalite. Oni se naklone i odu, a
predsjednik ostane sa mnom. Dugo me je gledao, ali mu se ja
nisam usudila uzvratiti pogled. Napokon sam rekla: Molim vas,
gospodine, istina je ono to ona kae. Ja sam samo glupa
djevojica... molim vas, nemojte zbog mene kasniti u kazalite.
Ustani na trenutak, rekao mi je.
Nisam se usuivala ne posluati ga, iako nisam imala pojma
to hoe. Kako se pokazalo, on je samo izvukao rupi iz depa i
obrisao mi s lica zrnce pijeska koje mi se tu zalijepilo kad sam
plakala na zidu. Dok sam mu bila tako blizu, osjetila sam miris
talka na njegovoj glatkoj koi i to me je sjetilo onog dana kad je

neak Cara Taisha doao u nae selo. On je samo iziao iz
automobila i proetao se do zaljeva i natrag, kimajui glavom
ljudima koji su kleali pred njim, odjeven u prvo zapadnjako
odijelo koje sam ikad vidjela, jer ja sam ga kriom pogledala,
iako je to bilo zabranjeno. Sjeam se i toga da su mu brkovi bili
uredno podrezani, za razliku od dlaka na licima mukaraca u
naem selu, koje su rasle kako su htjele, poput korova uz cestu.
Nikad dotad nije u nae selo dola bilo kakva vana linost.
Mislim da smo se svi osjeali dotaknuti njegovom veliinom i
dostojanstvom.
U ivotu se ponekad susreemo sa stvarima koje nismo u
stanju razumjeti, jer nikad nismo vidjeli nita slino. Carev je
neak ostavio na mene takav dojam - i sada predsjednik. Kad
mi je obrisao s lica pijesak i suze, uhvatio me za bradu i podigao
mi glavu. Eto... ti si lijepa djevojka i nema se ega sramiti,
rekao je. A ipak me se boji pogledati. Netko je bio okrutan
prema tebi... ili je moda ivot bio okrutan. Ne znam,
gospodine, rekla sam, premda sam, dakako, vrlo dobro znala.
Nitko od nas ne nalazi u ovom svijetu onoliko ljubaznosti koliko
bi nam trebalo, rekao mi je i na trenutak primirio kao da mi
eli rei neka ozbiljno razmislim o tome to mi je rekao.
Ja sam vie od svega eljela jo jednom vidjeti glatku kou
njegova lica, njegovo iroko elo i one kapke poput listia
mramora iznad blagih oiju, ali izmeu nas je postojao takav
jaz, s obzirom na njegov i moj drutveni poloaj. Ipak sam na
posljetku dopustila da mi oi na trenutak polete gore, ali sam
odmah pocrvenjela i tako brzo skrenula pogled da on moda nije
ni primijetio da sam susrela njegov pogled. Ali kako bih opisala
ono to sam u tom kratkom trenutku vidjela? Gledao me je kao
to neki glazbenik gleda svoj instrument trenutak prije nego to
e na njemu zasvirati, s razumijevanjem i potpunim
poznavanjem. Osjeala sam kako mi moe zaviriti u duu, kao
da sam dio njega. Kako bih voljela biti instrument na kojem e
on svirati!
Trenutak kasnije zavukao je ruku u dep i neto izvadio. Voli
li vie slatku ljivu ili vinju? upitao me je. Molim, gospodine?
Mislite... jesti? Malo prije sam proao pokraj prodavaa
struganog leda prelivenog sirupom. Ja sam to prvi put kuao
kad sam ve bio odrastao, ali bih sigurno uivao u tome dok

sam bio dijete. Uzmi ovaj novi i kupi sebi tu poslasticu. Uzmi i
moj rupi, tako da poslije moe obrisati lice, rekao je. I zatim
je stavio novi posred rupia, napravio od rupia smotuljak i
pruio mi ga.
Od trenutka kad sam prvi put ula predsjednikov glas,
zaboravila sam na to da traim znak koji e mi rei kakva e biti
moja budunost. Meutim, kad sam vidjela taj smotuljak u
njegovoj ruci, toliko slian onom smotuljku s mrtvim leptirom,
shvatila sam da sam napokon nala znak koji sam traila. Uzela
sam smotani rupi i zahvalila mu dubokim naklonom, a
pokuala sam mu i rei koliko sam mu zahvalna, iako sam
sigurna da moje rijei nisu izrazile svu puninu mojih osjeaja.
Nisam mu se zahvaljivala za novi, ak ni za to to se zaustavio
da mi pomogne. Zahvaljivala sam mu se za... pa, za neto, to
ni sad nisam sigurna mogu li objasniti. Sto mi je pokazao kako
na svijetu postoji jo neto osim okrutnosti, pretpostavljam.
S bolom u srcu gledala sam ga kako odlazi; ali to je bio
nekakav ugodan bol, ako tako neto postoji. Hou rei, tuan si
kad vidi da se zavrava najuzbudljivija veer u tvom ivotu, ali
i zahvalan to si to doivio. U tom kratkom susretu s
predsjednikom, ja sam se od izgubljene djevojice suoene sa
ivotom u kojem je ne oekuje nita osim praznine, promijenila
u djevojku iji ivot ima svrhu. Moda se ini udnim da jedan
sluajan susret na ulici moe dovesti do takve promjene. Ali
ponekad je ivot takav, zar ne? A ja stvarno mislim, da si bio
tamo sa mnom i vidio ono to sam ja vidjela, osjetio ono to
sam ja osjetila, isto bi se dogodilo i s tobom.
Kad mi se predsjednik izgubio iz vida, pourila sam se natrag
uz ulicu, traei prodavaa slatkog leda. Dan nije bio osobito
topao i nije mi se jeo strugani led, ali kupovanjem slastice jo u
malo produiti susret s predsjednikom. I tako sam kupila
papirnati tuljac s nastruganim ledom prelivenim sirupom od
vianja i otila ponovo sjesti na onaj isti zidi. Okus sirupa inio
mi se nekako iznenaujue bogat, ali mislim da je to bilo samo
zato to su mi svi osjeti bili izotreni. Da sam geja kao ona
Izuko, pomislila sam, neki bi takav mukarac moda provodio
vrijeme u mom drutvu. Nikad nisam mislila da bih mogla
zavidjeti gejama. Naravno, doveli su me u Kvoto kako bih to
postala, ali sve do sada mislila sam samo na to kako bih

pobjegla. Sad sam shvatila neto to sam bila previdjela: smisao
nije u tome da postanem geja, nego da budem geja. Postati
geja... pa, to ba i nije nekakav ivotni cilj. Ali biti geja... sad
sam na to gledala kao na stepenicu koja me vodi do neeg
drugog. Ako je moja procjena bila tona, predsjednik vjerojatno
nije imao vie od etrdeset pet godina. Mnoge su geje postigle
golemi u-spjeh do svoje dvadesete godine. Ona geja Izuko
vjerojatno nema vie od dvadeset i pet godina. Ja sam jo
uvijek dijete, tek sam trebala navriti dvanaest godina... ali za
dvanaest godina imat u dvadeset i etiri. A predsjednik? On
tada nee imati vie godina nego to ih gospodin Tanaka ima
ve sada.
Novi koji sam dobila od predsjednika vrijedio je mnogo vie
nego to mi je bilo potrebno za obian tuljac struganog leda. U
ruci sam stiskala sitni koji mi je prodava vratio - tri novia
razliitih veliina. Prvo sam pomislila kako u ih zauvijek
sauvati, ali sam onda shvatila kako ih mogu upotrijebiti za
neto mnogo vanije.
Pohitala sam do avenije Shijo i trala sve do njezina kraja na
istonom rubu Giona, gdje se nalazio gionski hram. Uspela sam
se stubama, ali se nisam usudila proi ispod golemih dvokatnih
ulaznih vrata natkrivenih krovom sa irokom strehom, nego sam
ih zaobila. Prela sam dvorite posuto ljunkom, uspela se uz
jo jedan niz stuba i ula kroz torii vrata u samo svetite. Tu
sam ubacila one novie u kutiju za milodare, premda bi mi ti
novii dostajali za bijeg iz Giona, i potom sam, pljesnuvi tri
puta rukama i naklonivi se, objavila svoju prisutnost bogovima.
vrsto sam stisnula oi i sklopila ruke, molei bogove neka mi
dopuste da nekako postanem geja. Otr-pjet u napore
kolovanja, otrpjet u sve muke, samo neka mi se prui prilika
privui pozornost nekog mukarca kao to je predsjednik.
Kad sam otvorila oi, jo uvijek sam ula buku prometa s
avenije Higashi-Oji. Kronje stabala umjele su pod naletom
vjetra kao i trenutak ranije. Nita se nije promijenilo. A jesu li
bogovi uli moju molitvu, ja to nisam mogla znati. Mogla sam
samo spremiti predsjednikov rupi u rukav svog kimona i
ponijeti ga sa sobom u o-kiyu.


Deseto poglavlje


Jednog jutra nekoliko mjeseci kasnije, dok sam odlagala ro
pothaljine - one od lagane svile za ljeto - i iznosila hitoe
potkoulje - one bez podstave, koje se nose u rujnu, doekao
me u ulaznom predsoblju takav uasan smrad da sam ispustila
naramak odjee koju sam nosila. Smrad je dolazio iz Bakiine
sobe. Otrala sam na kat po Tetku jer sam odmah znala da se
moralo dogoditi neto strano. Tetia je epajui sila dolje to
je bre mogla i kad je ula u sobu, nala je Bakicu mrtvu na
podu, a umrla je na jako udan nain.
Bakica je u svojoj sobi imala jedinu elektrinu grijalicu u okiyi.
Palila ju je svake noi, osim u doba ljetnih vruina. Sad, kad je
doao rujan i kad smo se spremali ljetne pothaljine zamijeniti
jesenskima, Bakica ju je ponovo poela upotrebljavati. To ne
znai da je zahladilo: mi mijenjamo odjeu prema kalendaru, a
ne prema stvarnoj temperaturi, a Bakica je na isti nain
upotrebljavala grijalicu. Bila je upravo nerazumno vezana za tu
grijalicu, valjda zato to je tolike noi u svom ivotu provela
smrzavajui se od hladnoe.
Ujutro bi obino omotala icu oko grijalice i gurnula je uza zid.
Tijekom vremena vrui je metal otopio izolaciju, tako da je gola
ica dola u dodir s grijalicom i itava je grijalica bila pod
naponom. Policija nam je rekla da je Bakica, im ju je dotaknula
tog jutra, odmah izgubila svijest, a moda ju je struja odmah i
ubila. Kad se sruila na pod, pala je licem na vreli metal
grijalice. Odatle onaj straan smrad. Sreom, ja ju nisam
vidjela, samo sam joj kroz vrata vidjela noge, koje su izgledale
poput tankih grana omotanih zguvanom svilom.
Sljedeih tjedan ili dva, kao to moe zamisliti, imali smo
strano puno posla, ne samo oko temeljitog ienja kue, jer u
intoizmu nita nije toliko neisto kao smrt, nego i oko
pripremanja kue: postavljanja svijea, plitica s hranom kao
rtvenom ponudom, vjeanja lampiona na ulazu, postavljanja
stolia za aj, pladnjeva za novac koji su donosili posjetitelji, i
tako dalje. Toliko smo imali posla da se kuharica jedne veeri
razboljela i morali smo pozvati lijenika, ali se pokazalo da joj je

pozlilo samo zbog toga to prethodne noi nije spavala vie od
dva sata, to itav dan nije sjela i to je pojela samo jednu
zdjelicu prazne juhe. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako
Majka gotovo rastrono troi novac, naruujui itanje sutri za
Bakicu u hramu Chion-in, naruujui od pogrebnika lotosove
aranmane; sve to usred najvee ekonomske krize. Isprva sam
mislila kako takvo njezino ponaanje svjedoi o njezinim
dubokim osjeajima prema Bakici, ali sam kasnije shvatila o
emu se, zapravo, radi: naime, praktiki e cijeli Gion proi kroz
nau okiyu, svi e doi iskazati Bakici posljednji put svoje
potovanje, a zatim e, krajem tjedna, prisustvovati pogrebu.
Majka se nije smjela pred njima osramotiti.
Kroz nekoliko je dana doista itav Gion proao kroz nau
okiyu, odnosno barem se tako inilo, a svakom je posjetitelju
trebalo ponuditi aj i slatkie. Majka je zajedno s Teticom,
primala vlasnice ajana i gospodarice okiya, kao i niz slukinja
koje su poznavale Bakicu, zatim trgovce, vlasuljare i frizere,
veinom mukarce, te dakako, brojne geje. Starije su geje
poznavale Bakicu iz vremena kad je i ona radila kao geja, dok
mlae nikad nisu ni ule za nju; one su dolazile iz potovanja
prema Majci ili u nekim sluajevima zato to su na neki nain
bile povezane s Hatsumomo.
Moj je posao u toj sveopoj guvi bio otpratiti posjetitelje do
primae sobe, gdje su ih ekale Majka i Tetia. Radilo se o samo
nekoliko koraka, ali ne bi bilo dolino pustiti posjetitelje da sami
odlaze do sobe, a osim toga morala sam pamtiti kojem licu
pripada koji par obue, jer je moja dunost bila odnijeti cipele u
sluinsku sobu kako ne bi zakrile ulazni prostor i potom ih
ponovo iznijeti u pravom trenutku. Isprva sam imala tekoa.
Nisam mogla piljiti gostima u oi, jer bi to bilo nepristojno, a
kratak pogled na njihova lica nije mi bio dostatan. No, ubrzo
sam se dosjetila kako samo trebam dobro pogledati kakav tko
ima kimono.
Drugog ili moda treeg popodneva, vrata su kliznula ustranu
i uao je jedan kimono, koji mi se odmah uinio ljepim od svih
koje sam vidjela na naim goama. Bio je dolino taman:
jednostavna crna haljina s ukrasnim simbolom, ali su zelene i
zlatne trave uz donji rub izgledale tako bogato da sam pomislila
kako bi ribarske ene i knri u Yoroidu bile zadivljene kad bi

ovako neto vidjele. Goa je dola u pratnji slukinje, to me je
navelo na pomisao kako je to neka vlasnica ajane ili
gospodarica okiye, jer vrlo je malo geja moglo sebi priutiti
takav troak. Dok je ona gledala u mali shinto oltar u naem
ulazu, kriom sam joj pogledala lice. Savreni oval njenog lica
odmah me je podsjetio na jedan crte tuem u Tetiinoj sobi koji
je prikazivao kurtizanu iz razdoblja Heian od prije tisuu godina.
Nije bila tako blistavo lijepa kao Hatsumomo, ali su joj crte lica
bile tako savreno oblikovane da sam se osjetila jo
beznaajnijom nego inae. I odjednom sam shvatila tko je ta
ena.
Geja Mameha, vlasnica onog kimona koji sam unitila jer me
je Hatsumomo na to natjerala.
Premda ja, zapravo, nisam bila kriva za to to se dogodilo s
tim kimonom, dala bih haljinu koju sam imala na sebi samo da
se ne moram s njom susresti. Spustila sam glavu kako bih
sakrila lice dok sam nju i njezinu slukinju vodila do primae
sobe. Nisam mislila da e me prepoznati, jer sam bila sigurna da
mi nije vidjela lice kad sam dola vratiti kimono, a ak i da me
je vidjela, otada su prole dvije godine. A slukinja koja je sada
bila s njom nije bila ona ista mlada ena koja je preuzela od
mene kimono i kojoj su se oi ispunile suzama. Ipak, odahnula
sam kad sam se napokon mogla nakloniti i ostaviti ih u primaoj
sobi.
Kad su se dvadeset minuta kasnije Mameha i njezina slukinja
spremale za odlazak, donijela sam im cipele i stavila ih na
stepenicu u ulaznom prostoru, jo uvijek pognute glave i jo
uvijek jednako nervozna kao i ranije. Kad je slukinja odgurnula
vrata, ponadala sam se da je kraj mojim mukama. Meutim,
umjesto da izae, Mameha je ostala stajati u ulazu. To me je
zabrinulo i bojim se da mi mozak nije ba najbolje saobraao s
oima, jer iako sam znala kako to ne bih smjela raditi, podigla
sam glavu i pogledala je. Uasnula sam se kad sam vidjela da
Mameha gleda u mene. Kako se zove, djevojice? upitala me
je glasom koji se meni uinio vrlo strogim.
Rekla sam joj da se zovem Chiyo. Ustani, Chiyo. Htjela bih te
pogledati.
Posluala sam je, ali da sam mogla natjerati svoje lice da se
stisne u kuglicu i nestane, kao kad proguta valju-ak, sigurno

bih to uinila. Hajde, pusti da te pogledam! rekla je Mameha.
Dri se kao da broji prste na nogama.
Podigla sam glavu, ali ne i oi, na to je Mameha nestrpljivo
uzdahnula i naloila mi da je pogledam. Kakve neobine oi!
rekla je. Mislila sam da mi se priinilo. to bi ti rekla, Tatsumi,
kakva je to boja?
Njezina se slukinja vrati u ulazni prostor i pogleda me. Sivo-
plava, gospoo, odgovorila je. Tono bih to i ja rekla. Dakle,
to misli, koliko djevojaka u Gionu ima ovakve oi?
Nisam znala pita li Mameha to mene ili Tatsumi, ali ni ona ni
ja nismo odgovorile. Mameha me je gledala s nekakvim udnim
izrazom na licu, kao da se usredotoila na neto, tako mi se
inilo. A onda se, na moje veliko olakanje, ispriala i otila.
Bakiin je pogreb bio tjedan dana kasnije; dan i sat pogreba
odredio je gatar. Nakon pogreba smo ponovo uredili okiyu, ali uz
neke promjene. Tetia se preselila dolje, u Bakiinu sobu, dok je
Bua, koja je uskoro trebala zapoeti svoj pripravniki sta kao
geja, dobila bivu Tetiinu sobu. Uz to su tijekom sljedeeg
tjedna stigle dvije nove slukinje, obje srednjih godina i vrlo
energine. Moda se ini udno to je Majka uzela nove slukinje
sada kad nas je zapravo bilo manje u okiyi, ali u stvari, okiya je
uvijek imala manje posluge nego to je trebalo, jer Bakica nije
podnosila da se po kui mota puno ljudi.
I jo jedna, posljednja promjena: Bua je osloboena svih
kunih poslova. Umjesto toga morala je sve svoje vrijeme
provoditi u vjebanju raznih vjetina o kojima ovisi uspjeh
geje. Obino se djevojkama nije davalo mnogo prilike za
vjebanje, ali sirota je Bua sporo uila i ako je ikad itko trebao
dodatno vrijeme za vjebu, onda je to bila ona. Bilo mi ju je
teko gledati kako svaki dan klei na galeriji i satima vjeba
shamisen dok bi joj jezik izvirivao iz kuta usana kao da
pokuava polizati obraz. Nasmijeila bi mi se svaki put kad bi
nam se susreli pogledi i uope je, moram rei, bila mila i
dobroudna djevojka. Ali ja sam ve teko nosila breme
strpljenja, ekajui da se u mom ivotu otvore neka vrataca
koja se moda nikad nee otvoriti, a koja bi sigurno
predstavljala jedinu priliku koja e mi se ikad pruiti. A sad sam
morala gledati kako se nekome drugome irom otvaraju vrata u
budunost. Katkad bih nou izvadila rupi koji mi je dao

predsjednik i leala bih na futonu udiui miris talka. Oistila bih
um od svega ostalog i usredotoila bih se na njegovu pojavu i
osjeaj toplog sunca na mom licu i tvrdog kamenog zidia na
kojem sam sjedjela onog dana kad sam ga upoznala. On je bio
moj bodhisatva s tisuu ruku koji e mi pomoi. Nisam znala
kako e njegova pomo doi do mene, ali sam se molila da
doe.
Pred kraj prvih mjesec dana nakon Bakiine smrti, jedna od
novih slukinja dola je k meni jednog popodneva i rekla mi
kako imam posjet. Vrijeme je bilo neuobiajeno toplo za listopad
i itavo mi je tijelo bilo vlano od znoja nakon to sam starim,
runim usisivaem istila ta-tamije u novoj Buinoj sobi koja je
jo donedavno bila Te-tiina. Bua je imala naviku krijumariti u
sobu kolaie od rie, tako da je sobu esto trebalo temeljito
istiti. O-brisala sam se mokrim runikom to sam bre mogla i
pourila dolje, gdje me je na ulazu ekala neka mlada ena u
kimonu slukinje. Kleknula sam i poklonila joj se. Tek kad sam
je drugi put pogledala, vidjela sam da je to slukinja koja je
prije nekoliko tjedana pratila Mamehu kad je Mameha dola u
nau okiyu izraziti suut. Raalostila sam se kad sam je
prepoznala. Bila sam sigurna da me ekaju nekakve neprilike.
Meutim, kad mi je mahnu-la da siem u ulazni prostor, navukla
sam cipele i pola za njom na ulicu. alju li te ponekad u grad
neto obaviti, Chiyo? upitala me je.
Toliko je vremena prolo od mog pokuaja bijega da me vie
nisu drali zatoenu u okiyi. Nisam imala pojma zato me to
pita, ali sam joj potvrdno odgovorila. Odlino, rekla je.
Pobrini se da te poalju u grad sutra popodne u tri sata, a ja u
te ekati kod malog mosta na Shirakavvi Dobro, gospoo,
rekla sam, ali smijem li pitati zato? Sutra e saznati,
odgovorila mi je i malo nabrala nos te sam pomislila kako me
zadirkuje.
Nije mi bilo nimalo drago to Mamehina slukinja hoe da
nekamo idem s njom, vjerojatno k Mamehi, mislila sam, koja e
me grditi zbog onog kimona. No, ipak sam sutradan nagovorila
Buu da me poalje obaviti neto to zapravo nije bilo potrebno
obaviti. Bua se bojala da bi zbog toga mogla imati neprilika, ali
je pristala kad sam joj obeala da u joj se nekako oduiti. I
tako me je u tri popodne zazvala iz dvorita: Chiyo-san, hoe

li, molim te, otii u grad i kupiti mi nove ice za shamisen i
nekoliko kabuki revija? Rekli su joj da ita kabuki revije zbog
obrazovanja. Zatim je, jo glasnije, dodala: Je li to u redu,
Tetie? Tetia nije odgovorila, jer je otila gore na kat malo
prilei.
Izala sam iz okiye i pola uz Shirakawu do mostia koji je u
strmom luku prelazio rjeicu i vodio u dio Giona koji se zove
Motoyoshi-cho. Kako je vrijeme bilo lijepo i toplo, prilino je
mnogo mukaraca i geja etalo uz obalu, divei se tunim
trenjama kojih su grane visjele nad povrinom vode. Dok sam
ekala Mamehinu slukinju kraj mostia, promatrala sam jednu
skupinu stranih turista koji su doli vidjeti slavnu etvrt Gion. To
nisu bili prvi stranci koje sam vidjela u Kvotu, ali su mi ovi
izgledali udno: ene su imale velike noseve i jarko obojenu
kosu, a mukarci su bili tako visoki i samopouzdano su koraali,
udarajui petama o plonik. Jedan je od mukaraca pokazao
rukom na mene i rekao neto na nekom stranom jeziku, na to
su se svi okrenuli i pogledali me. Meni je bilo toliko neugodno da
sam se pretvarala kako sam nala neto na ploniku, jer sam
tako mogla unuti i sakriti se od njihovih pogleda.
Napokon je stigla Mamehina slukinja i ba kao to sam se
bojala, povela me preko mosta i uz obalu do onih istih vrata
gdje su mi Hatsumomo i Korin predale kimono i poslale me s
njime uza stube. inilo mi se strano nepravedno to u ponovo
imati neprilika zbog tog kimona -i to nakon toliko vremena. No,
kad je slukinja odgurnula vrata, popela sam se gore kroz sivi
polumrak stubita. Kad smo stigle na vrh stuba, ostavile smo
obuu pred vratima i ule u stan. Chiyo je ovdje, gospoo!
povikala je slukinja.
ula sam Mamehu kako dovikuje iz stranje sobe: U redu,
hvala, Tatsumi!
Slukinja me povela do jednog stola pokraj otvorenog prozora
i ja sam tu kleknula, pokuavajui prikriti nervozu. Ubrzo je
dola jedna druga slukinja i donijela mi aj, jer, kako se
pokazalo, Mameha nije imala jednu, nego dvije slukinje. Ja
sasvim sigurno nisam oekivala da e mi posluiti aj i zapravo,
tako neto nisam doivjela jo od one veere u kui gospodina
Tanake prije nekoliko godina. Naklonila sam se da joj zahvalim i
srknula nekoliko gutljaja, kako ne bih ispala nepristojna. Nakon

toga sam jo dugo tamo sjedila i ekala, oslukujui um vode
izvana, jer je tu Shirakawa prelazila preko umjetno sagraenih
stepenica u njezinu koritu.
Mamehin stan nije bio velik, ali je zato bio izvanredno
elegantan, zastrt tatami strunjaama koje su oigledno bile
nove, jer su imale ukastozeleni sjaj i mirisale na slamu. Ako si
ikad pozornije pogledao tatami strunjau, vjerojatno si
primijetio da je opivena tkaninom, obino je to samo tamna
pamuna ili lanena traka, ali ove su bile opivene svilom sa
zlatnim i zelenim uzorkom. U jednoj udubini u zidu nedaleko od
stola visio je svitak ispisan prekrasnim znakovima. Kasnije sam
saznala da je taj svitak Mamehi poklonio slavni kaligraf
Matsudaira Koichi. Ispod njega, na niskom drvenom postolju,
aranman ras-cvalih grana svibe uzdizao se iz plitke posude
nepravilna oblika i raspucale glazure duboko crne boje. Meni se
ta posuda uinila udnom, ali zapravo ju je Mamehi poklonio
nitko drugi nego Yoshida Sakuhei, veliki majstor setoguro stila u
keramici, koji je proglaen ivuim nacionalnim blagom u
godinama nakon Drugog svjetskog rata.
Napokon je Mameha izila iz stranje sobe, odjevena u
prekrasan ukasti kimono s uzorkom vode oko donjeg ruba.
Okrenula sam se na tatamiju prema njoj i poklonila joj se do
zemlje dok je ona dolebdjela preko sobe do stola, spustila se na
koljena suelice meni, srknula aj koji joj je slukinja posluila i
zatim rekla: Onda... Chiyo, zar ne? Zato mi ne ispria kako si
uspjela izai iz okiye? Sigurna sam da gospoa Nitta ne voli kad
joj slukinje obavljaju privatne poslove usred dana?
Uope nisam oekivala ovakvo pitanje. U stvari, nisam se
mogla sjetiti to bih rekla, premda sam znala da je nepristojno
ne odgovoriti na pitanje. Mameha je samo sr-kala aj i gledala u
mene s dobroudnim izrazom na svom savreno ovalnom licu.
Ti misli da u te grditi. Ali mene samo zanima jesi li se
dolaskom ovamo izloila neprilikama.
Osjetila sam veliko olakanje kad sam to ula. Ne, gospoo,
odgovorila sam. Poslali su me po ice za sha-misen i kabuki
revije. Oh, fino, ja toga imam koliko hoe, rekla je Mameha i
pozvala slukinju, te joj naloila da donese ice i revije i stavi ih
na stol ispred mene. Po-nesi to sa sobom kad bude odlazila pa
te nitko nee pitati gdje si bila. A sad mi neto reci. Kad sam

dola u vau okiyu izraziti suut, vidjela sam jo jednu djevojku
tvojih godina. To je sigurno bila Bua. Je li imala jako okruglo
lice?
Mameha me upita zato tu djevojku zovem Bua i kad sam joj
odgovorila, nasmijala se. Ta djevojka, Bua, nastavila je,
kako se ona slae s Hatsumomo? Pa, gospoo, odgovorila
sam, rekla bih da Hatsumomo njoj poklanja isto toliko
pozornosti koliko i nekom listu koji je doleprao u dvorite.
Kakva pjesnika usporedba... list koji je doleprao u dvorite.
Odnosi li se Hatsumomo i prema tebi tako?
Otvorila sam usta da joj odgovorim, ali zapravo, nisam znala
to bih rekla. Gotovo nita nisam znala o Mamehi, a ne bi bilo
pristojno govoriti loe o Hatsumomo pred bilo kime izvan nae
okiye. Mameha je izgleda naslutila to mislim jer je rekla: Ne
mora mi odgovoriti. Vrlo dobro znam kako se Hatsumomo
odnosi prema tebi: otprilike kao zmija prema svom sljedeem
obroku. Ako smijem pitati, gospoo, tko vam je to rekao?
Nitko mi nije rekao, odgovorila je. Hatsumomo i ja
poznajemo se otkako je meni bilo est, a njoj devet godina. Kad
tako dugo promatra nevaljale postupke nekog stvora, nije
teko pogoditi to e napraviti. Ne znam to sam uinila da me
ona toliko mrzi, rekla sam. Hatsumomo nije teko razumjeti,
ona je kao maka. Maka je sretna dok lei na suncu i dok
naokolo nema drugih maaka. Ali ako pomisli da se netko ulja
oko njezine zdjelice s hranom... Je li ti netko priao o tome kako
je Hatsumomo otjerala mladu Hatsuoki iz Giona?
Rekla sam da mi nitko to nije ispriao. Kako je samo
Hatsuoki bila lijepa djevojka, poela je priati Mameha.
I moja draga prijateljica. Njih su dvije bile sestre. To znai da
ih je obje poduavala ista geja - velika Tomi-hatsu, koja je
tada ve bila stara ena. Tvoja Hatsumomo nikad nije voljela
mladu Hatsuoki, a kad su obje postale geje pripravnice, nije
mogla podnijeti da joj je ona suparnica. I tako je poela po
Gionu iriti priu kako su Hatsuoki zatekli jedne noi u nekoj
uliici u vrlo nedolinoj situaciji s jednim mladim policajcem. U
tome, dakako, nije bilo ni mrvice istine. Da je Hatsumomo
jednostavno ila naokolo i priala tu priu, nitko joj ne bi
vjerovao. Svi su znali koliko je ljubomorna na Hatsuoki. Zato je
to izvela ovako: kad bi god naila na nekoga tko je puno popio,

neku geju, ili neku slukinju, ili ak nekog mukarca u posjetu
Gionu, svejedno koga, apui bi ispriala tu priu o Hatsuoki na
takav nain da se ta osoba sljedeeg jutra uope ne bi sjeala
da je to ula od Hatsumomo. Ubrzo je time tako nakodila
ugledu jadne Hatsuoki, da ju je, uz pomo jo nekoliko sitnih
podvala, lako otjerala iz Giona. Na neki udan nain, bilo mi je
lake kad sam ula da je Hatsumomo jo prema nekome bila
tako udovino zla kao prema meni. Ona ne moe podnijeti
suparnice, nastavila je Mameha. Zato se tako ponaa prema
tebi. Hatsumomo sasvim sigurno ne vidi u meni suparnicu,
gospoo, rekla sam. Ja njoj mogu biti suparnica koliko
nekakva mlaka vode moe biti suparnicom oceanu. Moda je
tako u ajanama. Ali unutar okiye... Ne ini ti se udno to
gospoa Nitta jo uvijek nije posvojila Hatsumomo? Okiya Nitta
vjerojatno je najbogatija okiya u Gionu, a nema nasljednika.
Kad bi usvojila Hatsumomo, gospoa Nitta ne bi samo rijeila
problem nasljedstva, nego bi i sva Hatsumomina zarada u
potpunosti pripala okiyi i gospoa Nitta joj ne bi od toga morala
dati ni jedan sen. A Hatsumomo je vrlo uspjena geja! ovjek
bi pomislio da e ju gospoa Nitta, koja toliko voli novac,
odavno posvojiti. Ako to ipak nije uinila, vjerojatno za to ima
dobar razlog, ne ini ti se?
Ja nikad dosad nisam o tome razmiljala, ali sluajui Mamehu
bila sam sigurna da tono znam koji je to razlog. Posvojiti
Hatsumomo, rekla sam, znailo bi pustiti tigra iz kaveza.
Upravo tako. Sigurna sam da gospoa Nitta vrlo dobro zna
kakvom bi se posvojenom keri Hatsumomo pokazala - takvom
koja bi nala naina da nju istjera iz okiye. Uostalom,
Hatsumomo je poput djeteta, nema nimalo strpljenja. Ja mislim
da ona ne bi uspjela odrati na ivotu ak ni cvrka u kavezu. Za
godinu, dvije, vjerojatno bi rasprodala zbirku kimona i prestala
raditi. Eto, mala Chiyo, to je razlog zato te Hatsumomo toliko
mrzi. to se tie te druge djevojke, Bue, pretpostavljam da se
Hatsumomo ne brine previe da bi gospoa Nitta mogla nju
posvojiti. Mameha-san, rekla sam, sigurno se sjeate onog
vaeg upropatenog kimona... Hoe mi rei kako si ti bila ta
koja ga je umrljala tuem. Ovaj... da, gospoo. I premda sam
sigurna da vi znate kako je sve to smislila Hatsumomo, iskreno

se nadam da u vam jednog dana moi pokazati koliko mi je ao
zbog toga.
Mameha je dugo zamiljeno gledala u mene. Nisam imala
pojma to misli, sve dok nije rekla: Ako eli, smije mi se
ispriati.
Odmaknula sam se od stola i poklonila se do poda, ali prije
nego to sam imala prilike neto rei, Mameha me prekine. To
bi bio ljupki naklon kad bi ti bila seljanka koja je prvi put dola u
Kvoto, rekla je. Ali budui da eli izgledati kultivirano, mora
to napraviti ovako. Pogledaj mene; odmakni se jo dalje od
stola. U redu, na koljenima si, a sad isprui ruke i vrcima
prstiju dodirni strunjau ispred sebe. Samo vrcima prstiju, ne
cijelom akom. Prsti ne smiju biti raireni, jo uvijek vidim
razmak meu njima. Vrlo dobro, stavi ih na strunjau... ruke
dri jednu uz drugu... tako! Sad to izgleda ljupko. Nakloni se to
nie moe, ali vrat mora ostati savreno ravan, nemoj pustiti
da ti glava tako pada. I nemoj se, zaboga, oslanjati na ruke,
izgledat e kao mukarac! Tako je dobro. Sad to smije
ponoviti.
I tako sam se jo jednom poklonila pred njom i rekla joj kako
mi je jako ao to sam sudjelovala u unitavanju njezinog
lijepog kimona. To je doista bio lijepi kimono, zar ne? rekla je.
No, sad emo sve to zaboraviti. Hou znati zato vie ne ide u
kolu za geje. Tvoje su mi uiteljice rekle da si lijepo
napredovala, a onda si odjednom prestala dolaziti na satove. Ti
bi trebala ostvariti uspjenu karijeru u Gionu. Zato bi gospoa
Nitta prekinula tvoje kolovanje?
Ispriala sam joj o svojim dugovima, ukljuujui njezin
kimono i onaj bro za koji me je Hatsumomo optuila da sam ga
ukrala. No, kad sam zautjela, Mameha se zagledala u mene
hladnim pogledom. Napokon je rekla: Tu ima jo neto to si
mi preutjela. S obzirom na dugove, gospoi Nitti bi bilo samo
jo vie stalo do toga da posta-ne uspjena geja. Sigurno joj
nikad nee vratiti dugove ako ostane slukinja.
Ja sam na to vjerojatno posramljeno oborila pogled, jer kad je
Mameha ponovo progovorila, inilo se kao da mi ita misli.
Pokuala si pobjei, je li tako? Da, gospoo, priznala sam.
Imala sam jednu sestru. Razdvojili su nas, ali smo uspjele
pronai jedna drugu. Trebale smo se sastati jedne noi kako

bismo zajedno pobjegle... ali sam onda ja pala s krova i slomila
ruku. S krova! ali se. Zar si se popela gore kako bi bacila
zadnji pogled na Kvoto?
Objasnila sam joj zato sam se popela na krov. Znam da je
glupo to to sam napravila, rekla sam nakon toga. Sad Majka
vie ne eli uloiti ni jedan sen u moje kolovanje, jer se boji da
bih opet mogla pokuati pobjei. Ne radi se samo o tome. Kad
neka djevojka pobjegne, to je sramota za gospodaricu njezine
okiye. Tako se na to gleda ovdje u Gionu. Zaboga, ona nije u
stanju sprijeiti ak ni vlastite slukinje da ne pobjegnu od nje.
Otprilike tako nekako. Nego, to ti sada kani uiniti, Chiyo? Ne
izgleda mi kao djevojka koja eli provesti itav ivot kao
slukinja. Oh, gospoo... dala bih ne znam to kad bih mogla
popraviti svoje pogrjeke, rekla sam. Otada je prolo vie od
dvije godine. Tako sam strpljivo ekala i stalno sam se nadala
da e mi se ukazati nekakva prilika. Strpljivo ekanje ne
odgovara tvojoj prirodi. Vidim da u tvojoj linosti ima mnogo
vode. Voda nikad ne eka. Ona mijenja oblik i zaobilazi stvari,
pronalazi tajne puteve kojih se nitko drugi ne bi sjetio; kakvu
siunu rupicu u krovu ili u dnu kutije. Voda je nedvojbeno
najpromjenljivi-ji od pet elemenata. Ona moe otplaviti zemlju,
ugasiti vatru, moe ak izlokati i odnijeti komad metala. Pa ak
ni drvo, koje je prirodni komplement vode, ne moe preivjeti
ako ga voda ne hrani. A ti se u svom ivotu ipak nisi oslonila na
tu skrivenu snagu, je li tako? Pa, gospoo, zapravo mi je voda
koja tee dala ideju za bijeg preko krova. Sigurna sam da si ti
pametna djevojica, Chiyo, ali ne mislim da je to bio
najpametniji trenutak u tvom ivotu. Mi koji u svojim linostima
imamo vodu ne odabiremo kamo emo tei. Moemo samo tei
tamo kamo nas nosi krajolik naeg ivota. Pretpostavljam da
sam ja kao rijeka koja je dola do brane, a ta je brana
Hatsumomo. Da, to je vjerojatno tono, rekla je Mameha
mirno me gledajui. Samo, rijeka katkad moe podlokati
branu.
Otkako sam dola u njezin stan, stalno sam se pitala zato me
je Mameha pozvala. Ve sam zakljuila kako to ne moe imati
nekakve veze s onim kimonom, ali tek su mi se sad oi otvorile i
vidjela sam ono to mi je cijelo vrijeme bilo ravno pod nosom.
Mameha se sigurno pomou mene kanila osvetiti Hatsumomo.

Meni je bilo jasno da su njih dvije suparnice, zato bi joj inae
Hatsumomo unitila kimono? Nema sumnje, Mameha je samo
ekala pravi trenutak i sad je, inilo se, smatrala kako je doao
taj trenutak. Meni je odredila ulogu korova koji gui druge biljke
u vrtu. Ako ne grijeim, ona se nije htjela samo osvetiti, ona se
htjela zauvijek rijeiti Hatsumomo. U svakom sluaju,
nastavila je Mameha, nita se nee promijeniti dok ti gospoa
Nitta ne dopusti nastaviti sa kolom. Nemam mnogo nade,
rekla sam, da bih je ikad mogla nagovoriti na to. Nemoj se
zasad brinuti o tome kako e je nagovoriti. Brini se o tome
kako e pronai pravi trenutak za to.
Ja sam svakako dosad nauila mnoge lekcije od ivota, ali
nita nisam nauila o strpljenju, ak ni toliko da bih shvatila to
je Mameha mislila time da moram pronai pravi trenutak. Rekla
sam joj kako sam spremna ve sutra razgovarati s Majkom, ako
me ona moe poduiti to bih joj trebala rei. Sluaj me, Chiyo,
posrtanjem kroz ivot nee daleko stii. Mora nauiti kako e
pronai pravo vrijeme i pravo mjesto za svaku stvar. Mi koji
eli prevariti maku nee jednostavno istrati iz rupe svaki put
kad mu se to prohtije. Zar ti ne zna kako e provjeriti svoj
almanah?
Ne znam jesi li ti ikad vidio neki almanah. Ako ga otvori i
jednostavno lista, uinit e ti se prepun sloenih tabela i
nejasnih znakova. Geje su vrlo praznovjerne, kao to sam ve
rekla. Tetia i Majka, ak i kuharica i slukinje, rijetko su kad
donosile odluku o makar i tako jednostavnoj stvari kao to je
kupovanje novih cipela, a da prije toga ne bi pogledale u
almanah. Meutim, ja to jo nikad u ivotu nisam uinila. Nije
onda nikakvo udo to su te zadesile tolike nesree, rekla je
Mameha. Hoe rei da si pokuala pobjei, a nisi prije toga
provjerila je li to tvoj sretan dan?
Rekla sam joj da je moja sestra odluila kad emo bjeati.
Mameha me pitala sjeam li se datuma i uspjela sam se sjetiti
nakon to sam zajedno s njom pogledala u kalendar: to je bio
zadnji utorak u listopadu 1929. godine, samo nekoliko mjeseci
nakon to su moju sestru i mene odveli od kue.
Mameha je naloila slukinji da joj donese almanah za tu
godinu i zatim je, nakon to me je upitala koji sam znak -
godina majmuna - provela izvjesno vrijeme provjeravajui i

usporeujui razliite tabele, kao i stranicu na kojoj su openito
bili prikazani moji izgledi za taj mjesec. Napokon mi je proitala
sljedee: Razdoblje vrlo loih izgleda. Po svaku cijenu treba
izbjegavati nepotrebnu, neobinu hranu i putovanja. Tu je
zastala i pogledala me. uje? Putovanja. Nakon toga kae da
jo mora izbjegavati sljedee stvari... da vidimo... kupanje
tijekom sata pijetlova, nabavu nove odjee, zapoinjanje
novih pothvata i sluaj ovo: promjenu boravita. Tu je
Mameha zaklopila knjigu i zapiljila se u mene. Jesi li pripazila
na bilo koju od tih stvari?
Mnogi ljudi sumnjaju u takvu vrstu gatanja, ali da si vidio to
se zatim dogodilo, to bi ti sigurno rasprilo svaku sumnju.
Mameha me je zapitala za Satsuin znak i pogledala to u
almanahu pie za nju. Dakle, rekla je nakon to je neko
vrijeme listala po knjizi, ovdje pie: Sretan dan za male
promjene. Moda to nije bio najbolji dan za tako ambiciozan
pothvat kao to je bijeg, ali je sigurno bio bolji od ostalih dana
tog i idueg tjedna. A onda je dolo neto iznenaujue: Dalje
kae: Dobar dan za putovanje u smjeru Ovna, proitala je
Mameha. I kad je izvukla kartu i pronala na njoj Yoroido, nae
je rodno selo doista lealo sjeveroistono od Kvota, to je smjer
koji odgovara zodijakom znaku Ovna. Satsu je provjerila
almanah. Vjerojatno je to uinila kad me je na nekoliko minuta
ostavila ekati u onoj sobici pod stubitem u kui Tatsuvo. I
svakako je imala pravo to je to uinila, jer ona je uspjela
pobjei, a ja nisam.
U tom sam trenutku poela shvaati koliko sam bila nesvjesna
ne samo u planiranju bijega, nego u svemu. Nikad nisam
shvaala kako je sve meusobno usko povezano. Ne mislim
samo na zodijak. Mi, ljudska bia, samo smo dio neeg mnogo
veeg. Hodajui putem moda emo zgaziti nekog kukca ili
jednostavno izazvati gibanje zraka zbog ega e neka muha
zavriti tamo kamo inae nikad ne bi otila. Pa ako uzmemo taj
isti primjer i zamislimo sebe u ulozi insekta, a iri kozmos u
naoj prethodnoj ulozi, postat e nam jasno kako svaki dan na
nas utjeu sile nad kojima nemamo nikakva nadzora, ba kao
to nekakav jadni kukac nema nadzor nad divovskim stopalom
koje se sputa na njega. I to nam preostaje? Moramo na sve
mogue naine pokuati razumjeti kretanje kozmosa oko nas i u

skladu s time podesiti vrijeme svoga djelovanja, tako da se ne
borimo protiv struje, nego se kreemo zajedno s njom.
Mameha je ponovo uzela almanah i ovog mi je puta proitala
povoljne dane u nekoliko sljedeih tjedana koji


Jedanaesto poglavlje


e biti pogodni za znaajne promjene. Upitala sam je li bih
trebala pokuati razgovarati s Majkom jednog od tih dana i to
bih tono trebala rei. Ne kanim pustiti tebe da s njom
razgovara, rekla mi je. Ona e te odmah odbiti. Da sam ja na
njenom mjestu, ja bih te takoer odbila! Koliko ona moe
procijeniti, u Gionu nema geje koja bi bila voljna postati tvojom
starijom sestrom.
Rastuila sam se kad sam to ula. Ako je to tako, Mameha-
san, to bih onda trebala uiniti? Vrati se u okiyu, Chiyo,
rekla mi je, i nikome ne spominji da si sa mnom razgovarala.
Nakon toga mi je uputila pogled koji je znaio kako se sad
trebam nakloniti, ispriati i otii, to sam i uinila. Toliko sam
bila zbunjena da sam zaboravila uzeti kabuki revije i ice za
shamisen koje mi je Mameha spremila. Njezina je slukinja
morala trati s time za mnom sve do kraja ulice. Trebala bih ti
objasniti to je Mameha mislila pod starijom sestrom, premda
sam u to vrijeme i sama jedva neto o tome znala. Kad je neka
djevojka napokon spremna zapoeti karijeru kao pripravnica,
potrebno joj je da uza se ima neku iskusniju geju koja e je
voditi. Mameha je spomenula Hatsumominu stariju sestru,
veliku Tomihat-su, koja je ve bila u poodmaklim godinama kad
je poduavala Hatsumomo, ali starije sestre ne moraju uvijek
biti toliko starije. Svaka geja moe biti starija sestra mlaoj
djevojci; dovoljno je da je barem jedan dan ranije postala geja.
Kad se dvije djevojke odlue povezati kao sestre, izvodi se
obred slian vjenanju. Nakon toga, one se smatraju gotovo
rodbinski vezanima, ak zovu jedna drugu starija sestro i
mlaa sestro, ba kao prave sestre. Ima sluajeva da neka
geja ne shvaa svoju ulogu onako ozbiljno kako bi trebala, ali
starija sestra koja savjesno obavlja svoju dunost postaje
najvanija osoba u ivotu mlade geje. Dunost starije sestre ne
ograniava se samo na to da podui mlau kako e na pravi
nain smijehom prikriti zbunjenost kad joj neki mukarac ispria
neku kakljivu alu ili kako e odabrati kvalitetan vosak za
podlogu ispod minke. Starija se sestra mora takoer pobrinuti

da njezina mlaa sestra privue pozornost onih ljudi koji e joj
biti od koristi. Stoga e je voditi sa sobom i predstaviti je
vlasnicama svih uglednijih ajana u Gionu, ovjeku koji izrauje
vlasulje za priredbe u kazalitu, kuharima u svim vanijim
restoranima i tako dalje.
Ve je to, svakako, dosta posla. Meutim, ti posjeti i
predstavljanja raznim ljudima u Gionu tijekom dana samo su
polovica onog to starija sestra mora napraviti. Jer Gion je
poput blijede zvijezde koja zablista punom ljepotom tek nakon
zalaska sunca. Uveer starija sestra mora na zabave voditi sa
sobom mlau sestru, kako bi je predstavila svojim muterijama i
zatitnicima koje je upoznala tijekom godina. Rei e im: Oh,
jeste li se upoznali s mojom mlaom sestrom Tom-i-tom? Molim
vas, potrudite se zapamtiti njezino ime, jer ona e postati velika
zvijezda! I dopustite joj da navrati do vas kad sljedei put
posjetite Gion. Naravno, malo je mukaraca spremno platiti
prilino veliku svotu novaca kako bi veer proveli avrljajui s
nekom etrnaestogodinjom djevojicom, tako da taj ovjek
vjerojatno nee pozvati gejinu mlau sestru prilikom sljedeeg
posjeta. Ali starija sestra i vlasnica ajane nasta-vljat e mu je
nuditi, sve dok ju ne pozove. Ako se pokae kako mu se ona
zbog neeg ne svia... no, to je onda druga pria, ali inae,
vjerojatno e s vremenom postati njezinim zatitnikom i bit e
mu vrlo draga, ba kao to mu je bila draga njezina starija
sestra.
Preuzimanje dunosti starije sestre esto slii noenju vree
rie s jednog kraja grada na drugi. Jer osim to je mlaa sestra
ovisna o starijoj, kao to je putnik ovisan o vlaku koji ga vozi,
uz to jo starija sestra mora snositi odgovornost za njezino
ponaanje. Jedini je razlog zbog kojeg se neka uspjena geja
izlae tolikom trudu u tome to uspjeh mlade pripravnice svima
u Gionu donosi koristi. Naravno, kao prvo, sama pripravnica ima
od toga koristi jer joj uspjeh omoguuje s vremenom otplatiti
vlastite dugove, a ako ima sree, zavrit e kao ljubavnica
nekog imunog mukarca. Starija sestra ima koristi jer dobiva
dio zarade mlae sestre, kao i vlasnice ajana u kojima djevojka
zabavlja muterije. Pa ak i vlasuljar, duan koji prodaje ukrase
za kosu, duan sa slasticama gdje e pripravnica kupovati
poklone za svoje zatitnike... Oni moda nee izravno dobivati

dio njezine zarade, ali e svakako imati koristi od toga to se
pojavila jo jedna uspjena geja koja privlai ljude da dou u
Gion i ondje troe novac.
Moe se slobodno rei kako za mladu pripravnicu u Gionu sve
ovisi o njezinoj starijoj sestri. No, malo koja od njih moe na
bilo koji nain utjecati na to tko e biti njezina starija sestra.
Neka poznata geja sigurno nee ugroziti svoj ugled
prihvaanjem djevojke koja joj se ini nezanimljivom i za koju
misli da se nee svidjeti njezinim muterijama. S druge strane,
gospodarica neke okiye, koja je uloila mnogo novaca u
kolovanje odreene pripravnice, nee sjediti skrtenih ruku i
samo ekati da se pojavi neka nezanimljiva geja i ponudi se da
pripravnicu uzme za mlau sestru. Stoga svaka uspjena geja
dobiva mnogo vie molbi nego to moe prihvatiti. Neke moe
odbiti, ali neke ne moe... to je vjerojatno razlog zato je
Majka mislila, kao to je Mameha rekla, kako ni jedna geja u
Gionu ne bi pristala preuzeti ulogu moje starije sestre.
U prvo vrijeme, kad sam tek dola u okiyu, Majka je
vjerojatno raunala na to da e Hatsumomo postati mojom
starijom sestrom. Premda je Hatsumomo bila ena koja bi
svojim ugrizom otrovala pauka, svaka bi pripravnica bila sretna
kad bi je ona izabrala za mlau sestru. Hatsumomo je ve bila
starija sestra najmanje dviju poznatih mladih geja. I nije ih
muila kao mene, nego se lijepo ponaala. Ona ih je sama
odabrala, zbog novaca koje e joj donijeti. Meutim, u mom
sluaju, raunati na to da e mi Hatsumomo pomoi i zatim se
zadovoljiti s onih nekoliko jena koliko bi joj to moglo donijeti,
bilo je kao raunati na nekog psa da e otpratiti maku niz ulicu
i pritom je ne ugristi u prvom mranom prolazu. Dakako, Majka
je mogla prisiliti Hatsumomo da se prihvati dunosti moje starije
sestre, ne samo zato to je Hatsumomo ivjela u okiyi, nego i
zato to je Hatsumomo imala samo nekoliko vlastitih kimona i
ovisila je o kolekciji okiye. Ali mislim da nikakva sila na svijetu
ne bi natjerala Hatsumomo da me pravilno podui. Sigurna sam
da bi me onog dana kad bi od nje zatraili da me odvede u
ajanu Mizu-ki i predstavi vlasnici, umjesto u ajanu, odvela na
obalu rijeke i rekla: Rijeka Kamo, jesi li upoznala moju mlau
sestru? A zatim bi me gurnula u vodu.

to se pak tie toga da me prihvati neka druga geja... pa, to
bi znailo zamjeriti se Hatsumomo. Malo je geja u Gionu imalo
dovoljno hrabrosti za to.
Kasno jednog prijepodneva, nekoliko tjedana nakon mog
razgovora s Mamehom, upravo sam sluila aj Majci i jednoj
goi u primaoj sobi kad je Tetia odgurnula vrata.
Oprosti to te prekidam, rekla je, ali moe li se na
trenutak ispriati, Kayoko-san. Majka se, zapravo, zvala
Kavoko, ali smo rijetko kad uli da joj se netko u okiyi obraa
imenom. Imamo na vratima jednu gou.
Majka se nasmijala onim svojim kaljucavim smijehom.
Izgleda da ti je danas dosadno, Tetie, rekla je, kad si mi
osobno dola najaviti gou. Slukinje ionako ljenare, a sad si
jo i ti poela raditi njihov posao.
Mislila sam da e ti biti drae ako ti ja kaem da nam je u
posjet dola Mameha, rekla je Tetia.
Ja sam se ve bila poela brinuti da od onog to mi je Mameha
govorila na kraju nee biti nita. Ali kad sam ula da se ona
odjednom pojavila na vratima nae okiye... dakle, krv mi je tako
navalila u lice da sam se osjeala kao arulja koju je netko
upravo upalio. Jedan dugi trenutak u sobi je vladala tiina, a
onda ju je prekinula Majina goa: Pa, Mameha-san! Ja u se
sad oprostiti, ali samo ako mi obea da e mi sutra ispriati o
emu se, zapravo, radi.
Iskoristila sam priliku i kliznula iz sobe kad je Majka pola
ispratiti gou. Potom sam u predvorju za goste ula Majku kako
Tetii kae neto to nikad nisam mislila da bi ona mogla rei.
Istresla je lulu u pepeljaru koju je donijela sa sobom iz primae
sobe i kad mi ju je dodala da je ispraznim, rekla je: Tetie,
molim te, doi ovamo i popravi mi frizuru. Nikad dotad nisam
primijetila da se ona iole brine o svom izgledu. Istina je,
elegantno se odijevala. Ali ba kao to joj je soba bila puna
lijepih predmeta, a ipak, usprkos tome, beznadno sumorna, tako
se i ona odijevala u dragocjene tkanine, ali su joj oi bile uljaste
kao komadi stare, usmrdjele ribe... a to se tie kose, poklanjala
joj je toliko pozornosti koliko kakva lokomotiva dimnjaku: to je
jednostavno bilo neto to joj se sluajno nalazi na glavi.
Dok je Majka primala gou na ulazu, ja sam u slu-inskoj
sobi istila pepeljaru. I pritom sam se toliko upi-njala ne bih li

ula to Mameha i Majka govore da me ne bi zaudilo da sam
nategnula sve miie u uima.
Prvo je Majka rekla: Oprosti to sam te pustila ekati,
Mameha-san. Ukazala si nam veliku ast svojim posjetom!
Onda je Mameha rekla: Nadam se da ete mi oprostiti to
sam dola ovako iznenada, gospoo Nitta. Ili neku slinu
dosadnu uljudnost. Potom su neko vrijeme nastavile izmjenjivati
uljudne fraze. Sav moj trud oko os-lukivanja isplatio mi se
otprilike kao nekom ovjeku koji s mukom vue neku krinju
uzbrdo, a onda otkrije kako je puna kamenja.
Na posljetku su se kroz predvorje za goste zaputile prema
primaoj sobi. Ja sam toliko oajniki eljela saznati o emu e
razgovarati da sam zgrabila jednu krpu i poela latiti pod
predvorja. Tetia mi inae ne bi dopustila da to radim dok je u
primaoj sobi neka goa, ali ovog je puta ona bila isto toliko
zaokupljena oslukivanjem kao i ja. Kad je slukinja donijela
aj, Tetia se odmaknula ustranu kako je ne bi vidjeli iz sobe i
pobrinula se da vrata ostanu mrvicu odkrinuta, kako bi bolje
ula. Ja sam tako pozorno oslukivala avrljanje u sobi da sam
potpuno zaboravila na sve oko sebe i odjednom sam pred
sobom ugledala okruglo Buino lice kako zuri ravno u mene.
Ona je takoer latila pod, premda sam to ve ja radila i premda
ona vie nije morala raditi kune poslove.
Tko je Mameha? apui me je upitala.
Oito je ula slukinje kako priaju meu sobom, vidjela sam
ih kako su se okupile na zemljanom prolazu uz galeriju.
Ona je Hatsumomina suparnica, odgovorila sam apui.
Ono je bio njezin kimono, onaj za koji me je Hatsumomo
natjerala da ga poaram tuem.
Izgledalo je kao da e me Bua jo neto pitati, ali smo tada
ule kako Mameha kae: Gospoo Nitta, nadam se da ete mi
oprostiti to vas smetam u poslu, ali eljela bih s vama nakratko
porazgovarati o vaoj slukinji Chiyo.
Oh, ne, ree Bua i pogleda me u oi kako bi mi pokazala
koliko joj je ao to u opet imati neprilika.
Naa Chiyo zna ponekad biti malo dosadna, rekla je Majka.
Nadam se da te nije gnjavila.
Ne, ne, ni govora, rekla je Mameha. Nego, primijetila sam
da posljednjih nekoliko tjedana ne dolazi u kolu. Tako sam se

navikla naletjeti na nju s vremena na vrijeme u hodniku... Ba
juer sam odjednom pomislila kako je sigurno teko bolesna!
Nedavno sam upoznala jednog izvrsnog lijenika, hoete li da ga
zamolim neka navrati do vas?
To je jako ljubazno od tebe, rekla je Majka, ali ti sigurno
misli na neku drugu djevojku. Nisi se mogla sretati s Chiyo u
kolskom hodniku. Ona ve dvije godine nije bila u koli.
Mislimo li na istu djevojku? Prilino ljepukasta, s
iznenaujuim sivoplavim oima?
Ona doista ima neobine oi. Ali valjda u Gionu postoje dvije
takve djevojke... Tko bi to rekao!
Pitam se je li mogue da su prole dvije godine otkako sam
je posljednji put tamo vidjela, ree Mameha. Moda je ostavila
na mene tako snaan dojam da mi se ini kao da je to bilo
nedavno. Ako smijem pitati, gospoo Nitta... je li ona zdrava?
O, da. Zdrava je poput mladog stabla i jednako tako
neposluna, moram rei.
A ipak ne ide vie u kolu? Kako udno!
Sigurna sam da se jednoj mladoj, popularnoj geji kao to si
ti ini kako je Gion mjesto u kojem se lako zarauje novac. Ali
nije tako, zna, ovo su teka vremena. Ne mogu si priutiti
ulagati novac u bilo koga. im sam shvatila koliko je Chiyo
neprikladna...
Uvjerena sam da mislimo na dvije razliite djevojke, ree
Mameha. Ne mogu zamisliti da bi jedna otroumna poslovna
ena kao to ste vi, gospoo Nitta, mogla za Chi-yo rei daje
neprikladna...
Jesi li sigurna da se ta djevojka zove Chiyo? upita Majka.
Ni jedna od nas tri u predsoblju nije to znala, ali dok je to
govorila, Majka je ustala od stola i pola prema vratima sobe.
Kad je trenutak kasnije odgurnula vrata, nala se pred Tetiinim
uhom. Tetia se mirno odmaknula kao da se nita nije dogodilo,
a Majci je, pretpostavljam, odgovaralo da se i ona pravi kao da
je to u redu, jer je samo pogledala prema meni i rekla: Chiyo-
chan, doi malo unutra.
Dok sam zatvorila vrata iza sebe i kleknula na tatami kako bih
se poklonila, Majka se ve ponovo namjestila iza stola.
Ovo je naa Chiyo, rekla je.

To je upravo ona na koju sam mislila! rekla je Mameha.
Kako si, Chiyo-chan? Drago mi je to izgleda tako zdrava! Ba
sam rekla gospoi Nitti kako sam se ve zabrinula zbog tebe. Ali
izgleda da si dobro.
O, da, gospoo, vrlo dobro, rekla sam.
Hvala, Chiyo, rekla je Majka. Ponovo sam se poklonila,
namjeravajui se ispriati i povui, ali jo se nisam do kraja
uspravila na noge kad Mameha ree:
Ona je doista vrlo ljupka djevojka, gospoo Nitta. Moram
rei, neko sam vrijeme pomiljala na to da vas zamolim za
doputenje da je uzmem za svoju mlau sestru. Ali sada, kad je
prekinula kolovanje...
Majka se, izgleda, zaprepastila kad je to ula jer je ba
prinosila ustima alicu s ajem i ruka joj je zastala na pola puta.
Ostala je tako ukoena, s podignutom alicom, itavo vrijeme
dok sam ja izlazila iz sobe. Ve sam gotovo stigla do mjesta u
predsoblju na kojem sam ostavila krpu, kad je napokon
progovorila.
Tako popularna geja kao to si ti, Mameha-san... ti bi mogla
dobiti bilo koju pripravnicu u Gionu za svoju mlau sestru.
To je tono, esto mi nude razne djevojke. Ali ja ve vie od
jjodinu dana nisam prihvatila neku novu mladu sestru. ovjek bi
mislio da e se muterije prorijediti zbog ove strane krize, ali
zapravo, ja jo nikad nisam imala toliko posla. Pretpostavljam
da bogati ostaju bogati, ak i u ovakvim vremenima.
A zabava im je potrebnija nego ikada, sloi se Majka. Ali,
govorila si...
Da, to sam ono govorila? No dobro, nije vano. Ne smijem
vas vie zadravati. Drago mi je da je Chiyo, na kraju krajeva,
sasvim zdrava.
Vrlo zdrava, da. Ali ostani jo koji trenutak, Mameha-san,
ako nema nita protiv. Govorila si o tome kako si gotovo
pomiljala na to da Chiyo uzme za mlau sestru?
No da, ali ona sad ve tako dugo ne pohaa satove...
odgovori Mameha. Uostalom, sigurna sam da ste vi imali dobrih
razloga za takvu odluku, gospoo Nitta. Ne bih se usudila
sumnjati u ispravnost vae procjene.
Tuno je na kakve nas teke odluke primorava ovo vrijeme
krize. Jednostavno, nisam vie bila u stanju plaati njezino

kolovanje! Meutim, ako ti misli da ona obeava, Mameha-
san, sigurna sam da bi ti se obilato vratio svaki novi koji bi
eventualno odluila uloiti u njezinu budunost.
Majka je pokuavala iskoristiti situaciju. Ni jedna geja nikad
nije plaala satove poduke za svoju mlau sestru.
Kad bi bar to bilo mogue, rekla je Mameha, ali uz ovu
stranu krizu...
Moda bih ipak mogla pronai naina da joj platim
kolovanje, rekla je Majka. Iako je Chiyo pomalo tvrdoglava i
toliko mi je duna da esto mislim kako bi me zapanjilo ako bi
mi ikad to uspjela vratiti.
Tako draesna djevojka? Mene bi zapanjilo kad vam ne bi
uspjela vratiti dugove.
Uostalom, nije sve u novcu, zar ne? ree Majka. ovjek bi
jednoj takvoj djevojci kao to je Chiyo elio pomoi koliko moe.
Moda bi se nalo naina kako da jo malo uloim u nju... samo
za kolovanje, jasno. Ali to bi se time dobilo?
Sigurna sam da su njezini dugovi veliki, ree Mameha. Ali
unato tome, vjerujem da e ona sve to otplatiti do svoje
dvadesete godine.
Do dvadesete godine! usklikne Majka. Mislim da to nije
uspjelo ni jednoj djevojci u Gionu. A s obzirom na ovu krizu...
Da, istina je, kriza je.
Meni se, u svakom sluaju, naa Bua ini sigurnijom
investicijom, ree Majka. Napokon, u sluaju Chiyo, s tobom
kao starijom sestrom, njezini e se dugovi najprije jo vie
poveati prije nego to se ponu smanjivati.
Majka nije time mislila samo na kolarinu, nego i novac koji e
morati davati Mamehi. Geja takvog ugleda obino uzima vei
dio zarade mlae sestre, nego to bi uzela neka manje uspjena
geja.
Mameha-san, ako ima jo malo vremena, nastavila je
Majka, moda bi htjela razmisliti o jednom prijedlogu. Ako
velika Mameha kae da e Chiyo otplatiti svoje dugove do
dvadesete godine, kako onda ja mogu u to sumnjati? Naravno,
djevojka kao Chiyo ne moe uspjeti ako se o njoj ne stara neka
starija sestra kao to si ti, a s druge strane, sredstva kojima
raspolae naa mala okiya ve su i sad rastegnuta do krajnjih
granica. Ja ti nikako ne mogu ponuditi takav udio u zaradi na

koji si ti navikla. Najbolje to ti mogu ponuditi bila bi polovica
tvog uobiajenog dijela.
Ja upravo razmatram nekoliko vrlo velikodunih ponuda,
odgovorila je Mameha. Ako ve odluim uzeti mlau sestru, ne
mogu si priutiti da to radim za manje novaca nego obino.
Nisam jo zavrila, Mameha-san, ree Majka. Evo mog
prijedloga. Istina je da ti ne mogu ponuditi vie od polovice
uobiajenog udjela. Ali ako Chiyo doista otplati svoje dugove do
dvadesete godine, kao to predvia, isplatit u ti sav novac za
koji si dotad ostala prikraena plus dodatnih trideset posto. Tako
e, na kraju, zaraditi vie novaca.
A ako Chiyo navri dvadeset godina, a nije otplatila sve
dugove? upita Mameha.
Zao mi je to to moram rei, ali u tom sluaju, ulaganje se
nee isplatiti ni tebi, ni meni. Okiya ti nee moi platiti novac
koji ti duguje.
Nastala je tiina, a onda je Mameha uzdahnula.
Ja se slabo razumijem u brojke, gospoo Nitta. Ali ako sam
dobro razumjela, vi od mene traite da se prihvatim neeg to vi
smatrate nemoguim, za manji postotak od uobiajenog. Mnogo
je djevojaka u Gionu koje imaju izgleda postati uspjene geje i
koje mogu prihvatiti za mlae sestre bez ikakvog rizika. ao mi
je, ali moram odbiti vau ponudu.
Ima pravo, ree Majka. Trideset posto je malo. Nudim ti
dvostruko, ako uspije.
Ili nita, ako ne uspijem.
Molim te, nemoj tako na to gledati. Svakako e dobivati dio
onoga to Chiyo zaradi. Samo to ti okiya nee moi isplatiti
razliku.
Bila sam sigurna da e Mameha odbiti. Umjesto toga, rekla je:
Htjela bih prvo saznati koliko Chiyo doista duguje okiyi.
Idem po knjige, rekla je Majka.
Ne znam kako je dalje tekao razgovor, jer je u tom trenutku
Tetii bilo dosta moga prislukivanja i poslala me u grad s
popisom stvari koje sam morala obaviti. itavog tog
poslijepodneva bila sam tako nemirna kao kakva hrpa kamenja
tijekom zemljotresa, jer naravno, nisam imala pojma kako e to
zavriti. Ako se Majka i Mameha ne budu mogle dogovoriti,

itavog u ivota ostati slukinja, ba kao to kornjaa uvijek
ostaje kornjaa.
Kad sam se vratila u okiyu, Bua je kleala na galeriji i
proizvodila grozne zvukove na svom shamisenu. Izgledala je
jako vesela kad me je ugledala, i pozvala me k sebi.
Smisli neku izliku da ode Majci u sobu, rekla mi je. Cijelo
popodne sjedi unutra i prebire po svom raunalu. Sigurno e ti
neto rei. A onda se odmah mora vratiti i mora mi sve
ispriati!
Pomislila sam kako je to dobra ideja. Jedna od stvari koje sam
morala kupiti bila je krema za kuhariin svrab, ali su mi u
ljekarni rekli kako im je trenutano ponestalo te kreme. I tako
sam odluila otii gore i ispriati se Majci to sam se bez toga
vratila u okiyu. Njoj e to, naravno, biti svejedno, ona
vjerojatno nije ni znala da su me po to poslali. Ali to e mi
posluiti kao izlika da uem u njezinu sobu.
Pokazalo se da je Majka sluala jednu humoristinu emisiju na
radiju. Kad bih inae zbog neega dola k njoj u takvim
trenucima, obino bi mi samo mahnula da uem i nastavila bi
sluati radio listajui svoje poslovne knjige i puckajui lulu.
Danas je, na moje iznenaenje, ugasila radio i zaklopila knjigu
rauna im me je vidjela. Poklonila sam joj se i kleknula ispred
stola.
Primijetila sam da si latila pod u predvorju dok je Mameha
bila ovdje, rekla mi je. Da nisi moda pokuavala prislukivati
o emu govorimo?
Ne, gospoo. Primijetila sam jednu ogrebotinu na podu. Bua
i ja smo se trudile da je uinimo manje primjetnom.
Nadam se da e biti bolja geja nego to si laljivi-ca, rekla
je i poela se smijati, ali nije izvadila lulu iz usta, tako da je
nehotice puhnula kroz drak i mrvice pepela i duhana izletjele su
iz metalne glave. Neke su mrvice duhana jo gorjele kad su joj
pale na kimono. Odloila je lulu na stol i poela dlanom udarati
po sebi dok nije bila sigurna da ih je sve ugasila.
Dakle, Chiyo, ovdje si u okiyi vie od godinu dana, rekla je.
Vie .od dvije godine, gospoo.
Cijelo to vrijeme jedva sam te primjeivala. I onda danas
doe takva geja kao to je Mameha i kae mi da hoe biti tvoja
starija sestra! Kako bih to, zaboga, trebala shvatiti?

Kako se meni inilo, Mamehu je vie zanimala mogunost da
nakodi Hatsumomo, nego da meni pomogne. Ali to, dakako,
nisam mogla rei Majci. Upravo sam se spremala rei kako
nemam pojma zato se Mameha zanima za mene, ali prije nego
to sam dospjela zaustiti, vrata sobe su se otvorila i ula sam
Hatsumomin glas:
Oprosti, Majko, nisam znala da kori slukinju! Ona nee jo
dugo biti slukinja, ree joj Majka. Danas smo imali posjet koji
bi te mogao zanimati.
Da, ujem daje dola Mameha i izvukla naeg malog klena iz
akvarija, odvrati Hatsumomo. Ula je u sobu i kleknula ispred
stola na takav nain da sam se brzo morala maknuti kako bih joj
napravila mjesta.
Zbog nekog razloga, ree Majka, Mameha misli da e Chiyo
otplatiti sve svoje dugove do dvadesete godine.
Hatsumomo se okrene prema meni. Da si je vidio kako se
smijei, rekao bi da je to majka koja s oboavanjem gleda svoje
dijete. Ali ona je tim osmijehom popratila ove rijei:
Pa, Majko, moda, ako je proda nekoj javnoj kui...
Dosta, Hatsumomo. Nisam te pozvala da bih sluala takve
stvari. Hou znati ime si u zadnje vrijeme izazvala Mamehinu
srdbu.
Moda sam toj ukoenoj gospoici pokvarila dan kad sam
proetala kraj nje ulicom, ali osim toga, nita joj drugo nisam
napravila.
Ona ima neto na umu. Voljela bih znati to je to.
Nema u tome nikakve tajne, Majko. Ona misli da mi se moe
osvetiti preko ove male glupae.
Majka nije nita odgovorila; inilo se da razmilja o onom to
je Hatsumomo rekla. Na posljetku ree: Moda ona stvarno
misli da e Chiyo biti uspjenija geja od nae Bue i eli na njoj
zaraditi. Tko joj to moe zamjeriti?
Oh, Majko... Mameha ne treba Chiyo da bi zaradila. Zar
misli da je sluajno odluila potratiti vrijeme na djevojku koja
eto, pukim sluajem ivi sa mnom u istoj okiyi? Mameha bi
vjerojatno pristala na vezu s tvojim psom kad bi mislila da e joj
to pomoi da mene otjera iz Giona.
Daj, Hatsumomo. Zato bi te ona htjela otjerati iz Giona?

Zato to sam ljepa od nje. Zar joj treba bolji razlog? eli me
poniziti time to e svima govoriti: Oh, molim, upoznajte moju
novu mlau sestru. Ona ivi u istoj okiyi s Hatsumomo, ali
djevojka je takav dragulj da su je povjerili meni, a ne njoj.
Ne mogu zamisliti Mamehu da se tako ponaa, ree Majka,
gotovo apui.
Ako misli da e od Chiyo stvoriti uspjeniju geju od Bue,
nastavila je Hatsumomo, jako e se iznenaditi. Ali drago mi je
da e Chiyo odjenuti u kimono i pokazivati je naokolo. To je
savrena prilika za Buu. Zar nikad nisi gledala mae kako
napada klupko vune? Bua e biti mnogo bolja geja nakon to
naotri zube na ovoj ovdje.
Majci se, izgleda, to svidjelo, jer su joj se kutovi usnica
uzdignuli u neku vrstu osmijeha.
Nisam ni slutila kako e ovo biti divan dan, rekla je. Kad
sam se jutros probudila, imala sam u okiyi dvije beskorisne
djevojke. Sad e se one boriti da dokau koja je bolja... a u
tome e ih voditi dvije najpoznatije geje u Gionu!


Dvanaesto poglavlje


Ve sljedeeg popodneva Mameha me pozvala k sebi. Ovog je
puta sjedila za stolom i ekala na mene kad je slukinja
odgurnula vrata. Pripazila sam na to da se propisno poklonim
prije ulaska u sobu, te da potom odem do stola i ondje se
ponovo poklonim.
Mameha-san, ne znam to vas je navelo na ovu o-dluku...
rekla sam joj, ali ne mogu vam rei koliko sam vam
zahvalna...
Nemoj mi ve sada zahvaljivati, prekinula me je. Nita se
jo nije dogodilo. Radije mi ispriaj to ti je gospoa Nitta rekla
nakon mog jueranjeg posjeta.
Pa, odgovorila sam, mislim da je Majka pomalo zbunjena,
nije joj jasno zato ste ba mene odabrali... a moram priznati da
to ni meni nije jasno. Nadala sam se da e mi moda neto
rei, ali nije. to se tie Hatsumo-
mo...*
Nemoj tratiti vrijeme mislei na ono to ona kae. Unaprijed
zna da e biti presretna ako ne uspije, ba kao i gospoa
Nitta.
Ne razumijem zato bi Majka eljela da ne uspijem, rekla
sam, s obzirom da e zaraditi vie novaca ako uspijem.
Ali e meni dugovati gomilu novaca ako ti otplati dugove do
svoje dvadesete godine. Vidi, juer sam s njom sklopila neku
vrstu oklade, objanjavala mi je Mameha dok nam je slukinja
posluivala aj. Ja se nikad ne kladim ako nisam sigurna da u
dobiti okladu. No, ako hoe da ti budem starija sestra, mora
znati da ja imam vrlo stroga pravila.
Oekivala sam da e mi rei koja su to pravila, ali ona se
namrteno zagledala u mene i rekla:
Chiyo, zbilja mora prestati tako puhati u aj. Izgleda kao
kakva seljanica! Ostavi ga na stolu dok se ne ohladi toliko da
ga moe piti.
Oprostite, rekla sam. Nisam bila svjesna to radim.
Vrijeme je da postane svjesna svega to radi, geja mora
paziti na to kakav dojam ostavlja. Dakle, kao to sam rekla,

moja su pravila vrlo stroga. Kao prvo, oekujem da ini ono to
ti kaem bez ikakva pogovora ili sumnji. Znam da nisi uvijek
sluala Hatsumomo i gospou Nittu. Moda ti to smatra
opravdanim, ali ako mene pita, trebala si biti poslunija i
moda bi izbjegla sve ove neprilike.
Bila je u pravu. Svijet se otada umnogome promijenio, ali kad
sam ja bila dijete, djevojku koja nije sluala starije brzo bi
nauili gdje joj je mjesto.
Prije nekoliko godina, nastavila je Mameha, prihvatila sam
dvije nove mlae sestre. Jedna se doista trudila, ali druga je
popustila. Dovela sam je ovamo u ovaj stan i rekla sam joj kako
neu vie podnositi da od mene pravi budalu, ali nita nije
pomoglo. Sljedeeg sam joj mjeseca rekla neka sebi nae neku
drugu stariju sestru.
Mameha-san, obeavam da se tako neto nikad nee
dogoditi, rekla sam. Zahvaljujui vama, osjeam se kao brod
koji se napokon otisnuo na more. Nikad sebi ne bih oprostila da
vas razoaram.
No, da, sve je to lijepo, ali ne radi se samo o tome da
marljivo ui. Morat e paziti na to da ti Hatsumomo neto ne
podvali. I nemoj, zaboga, uiniti nita to bi jo vie povealo
tvoje dugove. Nemoj ak ni razbiti neku alicu!
Obeala sam da neu, ali kad sam pomislila na mogunost da
mi Hatsumomo opet nekako podvali, moram priznati... pa,
nisam znala kako bih se mogla obraniti ako pokua.
Jo neto, nastavi Mameha. Sve o emu ti i ja razgovaramo
mora ostati meu nama. Nikad ne smije bilo to od toga rei
Hatsumomo. ak i ako smo samo razgovarale o vremenu,
shvaa? Ako te bude pitala, mora joj odgovoriti: Oh,
Hatsumomo-san, Mameha-san nikad ne kae neto zanimljivo!
im mi neto kae, ja to odmah zaboravim. Ona je tako uasno
dosadna!
Rekla sam Mamehi da sam shvatila.
Hatsumomo je pametna, upozoravala me je Mameha. Ako
joj samo neto natukne, iznenadit e se koliko e ona iz toga
uspjeti pogoditi.
Odjednom se nagnula prema meni i srdito me upitala: 0
emu ste vas dvije juer razgovarale kad sam vas vidjela
zajedno na ulici?

Nita, gospoo! I premda je nastavila ljutito zuriti u mene,
toliko me je prepala da nisam mogla nita vie rei.
Kako to misli, nita? Bolje ti je da mi odgovori, glupao,
inae u ti noas kad zaspi uliti tu u uho!
Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako Mameha
pokuava oponaati Hatsumomo. Nije ju ba dobro oponaala,
ali sad, kad sam shvatila to radi, odgovorila sam: Ozbiljno,
Hatsumomo-san, Mameha-san uvijek govori nekakve uasno
dosadne stvari! Nikad nita od toga ne mogu zapamtiti.
Jednostavno, sve se odmah istopi kao pahuljice snijega. Jesi li
sigurna da si nas vidjela kako razgovaramo? Jer ako smo uope
razgovarale, ja se toga jedva mogu sjetiti...
Mameha je jo neko vrijeme nastavila sa svojim loim
oponaanjem Hatsumomo i na kraju mi je rekla da sam se
dobro drala. Za razliku od nje, ja nisam u to bila uvjerena.
Izdrati ispitivanje Mamehe, ak i kad se pokuava ponaati kao
Hatsumomo, ipak je neto sasvim drugo nego pretvarati se
licem u lice s Hatsumomo. U one dvije godine otkako je Majka
prekinula moje, kolovanje, zaboravila sam gotovo sve to sam
nauila. A nisam puno ni nauila, jer su mi misli bile zaokupljene
drugim stvarima. Stoga, kad sam se vratila u kolu nakon to je
Mameha pristala preuzeti ulogu moje starije sestre, osjeala
sam se kao da tek poinjem uiti.
Imala sam tada ve dvanaest godina i bila sam visoka gotovo
kao Mameha. Moda ti se ini da sam u neku ruku bila u
prednosti zato to sam bila starija, ali uvjeravam te da nije bilo
tako. Veina djevojaka poele su s podukom mnogo ranije, neke
od njih u tradicionalnoj dobi od tri godine i tri dana. Tih nekoliko
djevojaka koje su poele tako rano, bile su veinom keri geja i
bile su odgajane tako da su ceremonija aja i ples za njih
predstavljali dio svakodnevnog ivota, kao to je to za mene bilo
plivanje u jezercu iza nae kue.
Znam da sam ti ve opisala kako je izgledao sat podu-ke iz
shamisena kod uiteljice Miice. Ali geja mora nauiti mnogo
raznih vjetina, osim shamisena. U stvari, gei u rijei gei-sha
znai vjetine, umijea, tako da geja zapravo znai ona koja
zna umijea ili umjetnica. Prvi je sat ujutro bila poduka iz
malog bubnja koji mi zovemo tsutsumi. Moda se pita zato bi
se geja trebala gnjaviti s uenjem sviranja na bubnjevima, ali

odgovor je vrlo jednostavan. Na nekom banketu ili bilo kakvom
neslubenom skupu u Gionu, geja obino plee samo uz
pratnju shamisena i moda jedne pjevaice. Ali za scenske
izvedbe, kao to je priredba Plesovi stare prijestolnice koja se
izvodi svakog proljea, est ili vie sviraica shamisena okuplja
se u ansambl, a prate ih razliite vrste bubnjeva i japanska
svirala koju mi zovemo fue. I tako, vidi, geja se mora
isprobati na svim tim instrumentima, iako e joj uiteljice s
vremenom savjetovati jedan ili dva na kojima e posebno raditi.
Kao to rekoh, prvi je sat bila poduka iz tsutsumija koji se
svira kleei, kao uostalom i svi ostali instrumenti koje smo uili.
Tsutsumi se razlikuje od ostalih bubnjeva po tome to se dri na
ramenu i udara rukom, dok se vei, okama, dri na bedrima, a
najvei od svih, taiko, stoji poboke na postolju i po njemu se
udara debelim palicama. Moda se nekome ini da je bubanj
instrument koji moe svirati svako dijete, ali, zapravo, za svaki
od njih postoji poseban nain udaranja, kao na primjer, za veliki
taiko ruka se postavlja dijagonalno preko grudi i palica se
zamahuje prema natrag, preko nadlanice, to zovemo u-chikomi
ili udarimo jednom rukom, te istodobno podiemo drugu, to se
zove sarashi. Postoje jo i drugi naini i svaki od njih proizvodi
drugaiji zvuk, ali je za to potrebno mnogo vjebanja. Osim
toga, orkestar je postavljen tako da ga svi vide, zato svaki
pokret mora biti graciozan, lijep i izveden istodobno s pokretima
drugih sviraa. Nauiti proizvesti pravi zvuk samo je polovica
posla, druga je polovica nauiti to raditi na pravi nain.
Nakon bubnjeva slijedio je sat iz japanske svirale, a nakon
toga iz shamisena. Metoda poduavanja uglavnom je uvijek bila
ista. Prvo bi uiteljica neto odsvirala, zatim bi uenice to
pokuale ponoviti. Ponekad je to zvualo kao orkestar ivotinja
iz zoolokog vrta, ali to se ipak rijetko dogaalo, jer su uiteljice
pazile na to da ponu s najjednostavnijim stvarima. Tako je, na
primjer, na mom prvom satu iz svirale, uiteljica odsvirala samo
jednu notu i zatim smo mi, jedna za drugom, pokuale to
ponoviti. No, makar se radilo samo o jednoj noti, uiteljica je jo
uvijek za svaku od nas imala mnogo prigovora.
Ti tamo, spusti taj mali prst, nemoj ga drati u zraku. A to
je s tobom, zar tvoja svirala smrdi? No, molim, zato onda tako
mrti nos!

Uiteljica svirale, kao i veina drugih uiteljica, bila je vrlo
stroga i mi smo se, prirodno, bojale napraviti neku pogrjeku.
Za nju nije bilo nita neobino da nekoj jadnoj djevojci otrgne
sviralu iz ruke i udari je njome po ramenu.
Nakon bubnjeva, svirale i shamisena, obino je slijedio sat
pjevanja. U Japanu geje esto pjevaju na zabavama, a zabave
su, naravno, ono zbog ega mukarci dolaze u Gion. Ali ak i
ako neka djevojka nema sluha i nikad je nee pozvati da pjeva
pred drugim ljudima, ona ipak mora uiti pjevanje, kako bi bolje
razumjela ples. Jer plesovi se najee izvode na pjesme koje
pjeva neka pjevaica, pratei samu sebe na shamisenu.
Postoji mnogo razliitih vrsta pjesama, mnogo vie nego to
bih ti mogla nabrojiti, ali mi smo na naim satovima uili pet
vrsta. Neke su bile popularne balade, neke opet dugake arije iz
kabuki predstava koje su priale neku priu, dok su tree opet
bile kao nekakve kratke glazbene poeme. Ne bi imalo smisla da
ti pokuam opisivati te pjesme. Mogu ti samo rei ovo: dok su
meni mnoge od njih zvuale upravo arobno, strancima je, ini
se, to vie sliilo na krianje maaka u dvoritu hrama, nego na
glazbu. Istina je da tradicionalni japanski nain pjevanja uk- ?
ljuuje mnogo treperenja glasom i zvuk se esto proizvodi tako
duboko u grlu da izlazi kroz nos, umjesto kroz usta. Ali stvar je
samo u tome na kakav si zvuk navikao.
Na svim tim satovima glazba i ples bili su samo dio onog to
smo uile. Jer djevojka koja je svladala sve vjetine jo uvijek
nee ostaviti dobar dojam na zabavama ako se ne zna lijepo
drati i ponaati. Zbog toga su uiteljice uvijek ustrajale na
pristojnom ponaanju i lijepom dranju uenica, ak i kad su se
samo urile do zahoda. Na satu shamisena, na primjer, uiteljica
bi nas ispravljala ako se ne bismo sluile krajnje uljudnim
izrazima ili ako bismo govorile nekim provincijskim narjejem, a
ne onako kako se govori u Kvotu, a isto tako bi nas ukorila ako
smo sjedile oputenih ramena ili hodale velikim, tekim
koracima. U stvari, prijekori koje smo dobivale ako bismo loe
svirale ili ne bismo nauile rijei neke pjesme, nisu bili ni upola
tako otri kao grdnje kojima bi bila izloena ona djevojka koja bi
u kolu dola prljavih noktiju ili bi neu-ljudno odgovorila ili neto
slino.

Ponekad, kad smo sa strancima razgovarale o svom
kolovanju, znali su me pitati: Dobro, a kad su vas uili
aranirati cvijee? Odgovor je: nikad. Geja koja bi sjela pred
mukarca i pokuala ga zabavljati araniranjem cvijea,
vjerojatno bi uskoro otkrila kako je on poloio glavu na stol i
zaspao. Mora zapamtiti da je geja u prvom redu zabavljaica i
izvoaica. Mi emo, dodue, naliti aj mukarcu kojeg
zabavljamo, ali nikad neemo otii po jo jednu porciju
ukiseljenog povra. U stvari, nae nas slukinje tako dobro slue
i maze da se mi gotovo i ne znamo brinuti same za sebe ili
drati svoje sobe u redu, a pogotovo ne znamo ukrasiti cvijeem
sobu u ajani.
Zadnji je sat prijepodnevne obuke bio posveen ceremoniji
aja. O tome je napisano mnogo knjiga, zato neu o tome
podrobnije govoriti. Ali, u osnovi, ceremoniju aja izvode jedna
ili dvije osobe koje sjede ispred gostiju i pripravljaju aj na
tradicionalan nain, sluei se prekrasnim alicama, metlicama
od bambusa i tako dalje. Gosti takoer sudjeluju u ceremoniji,
jer moraju na odreeni nain drati alicu i piti iz nje po strogo
odreenom pravilu. Ako misli da ceremonija aja jednostavno
znai sjesti i popiti alicu aja... pa, prije bih to mogla usporediti
s plesom koji se izvodi u kleeem poloaju ili ak s
meditacijom. aj se pravi od ajnih listia smrvljenih u prah, na
koji se, uz mijeanje bambusovim metlicama, dolijeva vrela
voda, sve dok se ne dobije pjenuava zelena mjeavina koju mi
zovemo macha i koja je vrlo nepopularna meu strancima.
Priznajem da izgleda kao zelena sapunica i da ima gorak okus
na koji se treba naviknuti.
To je vrlo vaan dio kolovanja geje. Nije nimalo neobino da
zabava koju netko prireuje u privatnoj kui zapone kratkom
ceremonijom aja. A gostima koji dolaze u Gion gledati
sezonske plesove prvo e posluiti aj koji su pripravile geje.
Moja je uiteljica ceremonije aja bila mlada ena od otprilike
dvadeset i pet godina koja se, kako sam kasnije doznala, nije
ba proslavila kao geja, ali je toliko bila opsjednuta
ceremonijom aja da ju je poduavala kao da je svaki pokret
apsolutna svetinja. Ubrzo sam poela cijeniti taj sat poduke
zbog njezina entuzijazma, a moram rei kako je to ujedno bio
najljepi mogui zavretak dugog i napornog prijepodneva. U

razredu je uvijek vladala tako smirena i vedra atmosfera.
Ceremonija aja jo uvijek za mene predstavlja ugodu i
osvjeava me poput dobro prospavane noi. Ono to kolovanje
jedne geje ini tako napornim nisu samo vjetine koje mora
nauiti, nego i injenica da nema ni trenutka slobodnog
vremena. Nakon to itavo prijepodne provede u koli, od nje se
oekuje da tijekom popodneva i veeri obavlja sve one kune
poslove koje je obavljala i ranije. A unato tome, nou ne spava
vie od tri do pet sati. Tijekom tih godina kolovanja, da sam se
mogla podijeliti u dvije osobe, obje bi imale posla preko glave.
Kako bih bila zahvalna Majci da me je, kao Buu, oslobodila
kunih poslova, ali s obzirom na njezinu okladu s Mamehom,
vjerujem da nikad nije ozbiljno razmiljala o mogunosti da mi
prui vie slobodnog vremena za vjebanje. Neke od mojih
dunosti preuzele su slukinje, ali najee me je jo uvijek
ekalo vie posla nego to sam mogla obaviti, a uz to se od
mene oekivalo da svako popodne najmanje jedan sat vjebam
shamisen. Zimi su Buu i mene tjerali da ovrsnemo ruke
uranjanjem u ledenu vodu sve dok ne bismo vriskale od bolova,
a zatim bi nas poslali da vjebamo vani, na dvoritu. Znam da to
zvui strano okrutno, ali tako se to tada radilo. U stvari, to mi
je doista pomoglo da bolje sviram. Jer, vidi, trema pred nastup
na pozornici oduzme ti svu osjetljivost iz prstiju, a kad si ve
naviknut svirati s rukama ukoenim i bolnim od hladnoe, trema
vie ne predstavlja toliki problem.
U poetku smo Bua i ja zajedno vjebale shamisen svakog
popodneva, odmah nakon to bismo sat vremena provele s
Teticom koja nas je poduavala itanju i pisanju. Tetia nas je
obje uila japanski od prvog dana kad sam stigla u okiyu i
uporno je zahtijevala da se lijepo ponaamo. Ali dok smo
zajedno vjebale shamisen, sjajno smo se zabavljale. Ako bismo
se glasno smijale, Tetia ili jedna od slukinja izile bi van da
nas ukore, ali ako nismo galamile i nismo prekidale sviranje dok
smo razgovarale, mogle smo nesmetano provesti jedan sat u
prijateljskom druenju.
A onda, jednog popodneva, dok mi je Bua pomagala svladati
tehniku legata, pred nama se pojavila Hatsumo-mo. Uope
nismo ule kad je ula u okiyu.

Gle, pa to je Mamehina budua mala sestrica! rekla mi je.
Dodala je ono budua jer Mameha i ja neemo slubeno
postati sestre sve dok ja ne dobijem status geje pripravnice.
Mogla sam te nazvati malom glupaom, nastavila je, ali
nakon ovog to sam upravo vidjela, mislim da u to radije
sauvati za Buu.
Sirota Bua spustila je na to shamisen u krilo ba kao to pas
spusti rep meu noge. Jesam li neto pogrijeila? upitala je.
Nisam trebala gledati u Hatsumomo, jasno sam si mogla
predoiti kako joj je lice buknulo od srdbe. Uasno me je bilo
strah to e se sad dogoditi.
Ba nita! rekla je Hatsumomo. Samo nisam znala da si
toliko ljubazna.
ao mi je, Hatsumomo, ree Bua. Pokuavala sam pomoi
Chiyo....
Chiyo ne eli tvoju pomo. Kad bude trebala pomo, otii e
svojoj uiteljici. Zar je ta tvoja glava uistinu samo jedna velika,
prazna tikva?
I Hatsumomo utipne Buu za usnicu tako jako da joj je
shamisen skliznuo s krila na drveni pod galerije, gdje smo
sjedile, i odatle na zemljani prolaz.
Ti i ja moramo malo porazgovarati, rekla joj je Hatsumomo.
Pospremi shamisen, a ja u stajati ovdje da ne napravi jo
koju glupost.
Kad ju je Hatsumomo pustila, sirota se Bua spustila dolje,
pokupila shamisen i poela ga rastavljati. Tuno me je
pogledala, a ja sam pomislila da e se moda smiriti. Meutim,
usnice su joj poele drhtati, a onda joj se i cijelo lice poelo
tresti kao zemlja prije potresa i odjednom je ispustila dijelove
shamisena na pod galerije i stavila ruku na usnicu, koja je ve
poela otjecati, dok su joj se suze kotrljale niz obraze.
Hatsumomino se lice razblailo kao kad se srdito nebo odjednom
razvedri. Okrenula se prema meni sa zadovoljnim osmijehom.
Morat e sebi nai drugu prijateljicu, rekla je. Nakon to
porazgovaram s Buom, nee joj vie pasti na pamet da s
tobom progovori makar i jednu rije. Je li tako, Buo?
Bua potvrdno kimne glavom, jer nije imala drugog izbora, ali
ja sam vidjela koliko joj je zbog toga ao. Nikad vie nismo
zajedno vjebale shamisen.

Ispriala sam Mamehi tu zgodu kad sam je sljedei put posjetila
u njezinu stanu.
Nadam se da si ozbiljno shvatila Hatsumomine rijei,
upozorila me Mameha. Ako Bua ne smije razgovarati s tobom,
ne smije ni ti razgovarati s njom. Samo e joj prouzroiti
neprilike, a osim toga, ona e morati ispriati Hatsumomo sve
to joj kae. Dosad si joj mogla vjerovati, ali sad vie ne
smije.
Tako sam se rastuila kad sam to ula da dugo nisam mogla
nita rei. Napokon sam kazala: Pokuavati preivjeti u istoj
okiyi s Hatsumomo izgleda mi kao kad svinja pokuava
preivjeti u klaonici.
Ja sam mislila na Buu kad sam to rekla, ali Mameha je, ini
se, zakljuila kako mislim na sebe. Potpuno si u pravu, rekla
je. Moe se obraniti jedino tako da posta-ne uspjenija od nje
i daje izgura.
Ali svi kau da je ona jedna od najpopularnijih geja. Ne
mogu zamisliti da bih ikad mogla biti popularnija od nje.
Ja nisam rekla popularnija, odgovorila mi je Mameha. Rekla
sam uspjenija. Nije sve u tome da ide sa zabave na zabavu.
Ja ivim u prostranom stanu i imam dvije slukinje, dok
Hatsumomo, koja vjerojatno odlazi na isto toliko zabava kao i
ja, i dalje ivi u okiyi Nitta. Kad kaem uspjena, onda mislim na
geju koja je stekla neovisnost. Sve dok geja ne prikupi
vlastitu zbirku kimona, ili ne postane usvojena ki neke okiye,
to je otprilike isto, uvijek e biti u neijoj vlasti. Ti si vidjela
neke od mojih kimona, zar ne? to misli, kako sam dola do
njih?
Mislila sam da si moda bila usvojena ki neke okiye prije
nego to si preselila u ovaj stan.
Ja sam doista ivjela u jednoj okiyi do prije pet godina. Ali
gospodarica te okiye ima roenu kerku i nikad ne bi posvojila
jo jednu.
Onda, ako smijem pitati... jesi li sve to sama kupila?
Sto ti misli, Chiyo, koliko zarauje jedna geja! Kompletna
zbirka kimona ne znai dvije ili tri haljine za svako godinje
doba. Nekim su mukarcima posjeti Gionu dio svakodnevnog
ivota. Dosadilo bi im kad bi te iz veeri u veer gledali u istom
kimonu.

Vjerojatno mi se na licu vidjelo koliko sam zbunjena, jer se
Mameha nasmijala.
Razvedri se, Chiyo-chan, postoji odgovor za tu zagonetku.
Moj je danna dareljiv i on je kupio najvei dio moje zbirke. Eto,
zato sam ja uspjenija od Hatsumomo. Ja imam jednog
imunog mukarca koji je moj danna. Ona ve godinama nema
nikoga.
Dovoljno sam dugo ivjela u Gionu da poneto znam o tome to
znai rije danna. To je izraz koji ena upotrebljava za svog
mua, odnosno tako je bilo u moje vrijeme. Ali kad geja kae
moj danna, ona ne govori o muu. Geje se nikad ne udaju.
Ili, ako se udaju, prestaju biti geje.
Vidi, ponekad nakon zabave s gejom, nekim mukarcima
nije dovoljno koketiranje i ponu eljeti neto vie od toga. Neki
se zadovolje posjetom takvim mjestima kao to je etvrt
Miyagawa-cho, gdje e dodati miris vlastitog znoja neugodnom
zadahu onih kua koje sam vidjela one veeri kad sam pronala
Satsu. Drugi e skupiti hrabrosti da zamagljenih oiju apnu
geji na uho pitanje koliko bi iznosio njezin honorar. Geja
nie klase rado e pristati na takav aranman, nju vjerojatno
veseli svaki prihod do kojeg moe doi. Takva se ena moe
predstavljati kao geja i moe biti kao takva registrirana u pri-
javnom uredu, ali mislim da bi prvo trebao pogledati kako plee,
koliko dobro svira shamisen i koliko zna o ceremoniji aja, prije
nego to zakljui je li ili nije prava geja. Prava geja nikad ne
bi okaljala svoj ugled pristajanjem na jednonone aranmane.
Neu rei da geja nikad ne popusti nekom privlanom
mukarcu. Ali to je njezina privatna stvar. Geje su podlone
strasti kao i svi ljudi i prave iste pogrjeke. Ona koja se izloi
takvom riziku moe se samo nadati da to nitko nee otkriti. Jer
time ne stavlja samo na kocku svoj ugled, nego, to je jo
vanije, svoj poloaj u vezi sa svojim dannom ako ga ima. Osim
toga, izlae se srdbi ene koja upravlja njezinom okiyom. Geja
koja odlui prepustiti se svojoj strasti moe se izloiti takvom
riziku, ali to sigurno nee uiniti za novac koji lako moe zaraditi
na doputeni nacin.
I tako, vidi, geje prvog ili drugog ranga u Gionu ne mogu se
kupiti za jednu no, ni u kojem sluaju. Ali ako je neki
odgovarajui mukarac zainteresiran za neto vie - ne samo za

jednu no, nego za mnogo due vrijeme - i ako je voljan
ponuditi za to odgovarajue uvjete, no, u tom e sluaju geja
rado prihvatiti takav aranman. Zabave i slino, sve je to lijepo,
ali pravi se novac u Gionu stjee ako ima nekog tko je tvoj
danna, a geja koja ga nema - kao to je to bilo s Hatsumomo -
slii na ulinu maku lutalicu bez gospodara koji e je hraniti.
ovjek bi oekivao da e u sluaju tako lijepe ene kao to je
Hatsumomo veliki broj mukaraca biti voljan ponuditi se da joj
budu danna i uvjerena sam da je mnogo njih to i uinilo. U
stvari, ona je ak neko vrijeme imala svoga dannu. Meutim,
kasnije je nekako naljutila vlasnicu svoje glavne ajane Mizuki i
ona je svima koji su se o njoj raspitivali govorila kako
Hatsumomo nije slobodna, po emu su oni vjerojatno
zakljuivali kako ona ve ima nekog dannu, iako ga, zapravo,
vie nije imala. Time to je pokvarila svoj odnos s vlasnicom
ajane, Hatsumomo je najvie nakodila samoj sebi. Kako je bila
vrlo popularna, zaraivala je dovoljno novaca da Majka s njom
bude zadovoljna, ali kao geja bez svog danne nije mogla
zaraditi dovoljno da postane neovisna i zauvijek se iseli iz okiye.
A nije se mogla jednostavno registrirati u nekoj drugoj ajani
gdje bi joj vlasnica bila sklonija pomoi nai novog dan-nu, jer
ni jedna od vlasnica drugih ajana nije eljela pokvariti svoje
odnose s Mizuki.
Dakako, neka prosjena geja nee se nai u takvoj stupici.
Ona e se svim silama truditi armirati mukarce u nadi da e
jedan od njih s vremenom otii vlasnici ajane da se raspita o
njoj. Prilino esto ta raspitivanja ne dovedu ni do ega, jer kad
vlasnica pone ispitivati mogueg kandidata, otkrije se kako on
nema dovoljno novaca ili se moe dogoditi da se on sam povue
kad mu vlasnica natukne kako bi trebao geji darovati kakav
skupocjeni kimono kao izraz dobre volje. No, ako se pregovori -
koji mogu potrajati tjednima - uspjeno privedu kraju, dotina
geja i njezin novi danna obavljaju ceremoniju kojom potvruju
svoj odnos, ba kao to to rade dvije geje kad postaju sestre. U
veini sluajeva ta e veza potrajati kakvih est mjeseci ili neto
due, jer, dakako, mukarcima tako brzo dosadi biti uvijek s
istom gejom i zaele se promjene. Uvjeti dogovora vjerojatno
e ukljuivati i obvezu jrema kojoj danna mora otplatiti dio
gejinih dugova i podmiriti svakog mjeseca vei dio njezinih

ivotnih trokova, recimo, trokove kupovanja minke i moda
dio trokova za satove poduke, te eventualno trokove lijeenja.
Takve stvari. Povrh svih tih golemih trokova, on e joj jo
uvijek plaati njezinu uobiajenu naknadu po satu za vrijeme
koje provodi s njime, ba kao svaka druga muterija. Samo to
e on imati prava na odreene povlastice.
To bi bili uvjeti dogovora za jednu prosjenu geju. Meutim,
neka vrhunska geja, kakvih je u Gionu bilo moda tridesetak ili
etrdesetak, oekivat e mnogo vie od toga. Kao prvo, njoj
uope ne bi padalo na pamet da ugrozi svoju reputaciju nizom
danna. Takva geja ima samo jednog ili dva danne u cijelom
svom ivotu. Osim toga, njezin joj danna mora, uz to to plaa
sve njezine ivotne trokove, ukljuujui trokove registracije,
poduke, prehrane, davati obilan deparac, mora financirati
njezine plesne nastupe i kupovati joj kimona i nakit. A kad je s
njom, nee joj plaati uobiajenu naknadu po satu, nego vie od
toga, kao izraz dobre volje.
Mameha je svakako bila jedna od vrhunskih geji, u stvari,
kako sam s vremenom saznala, ona je vjerojatno bila jedna od
dvije ili tri najpoznatije geje u itavom Japanu. Moda si uo za
slavnu geju Mametsuki koja je imala ljubavnu vezu s japanskim
premijerom uoi Prvog svjetskog rata, to je dovelo do pravog
malog skandala. Ona je bila Mamehina starija sestra, zbog ega
obje imaju ono Mame u imenu. Obiaj je da mlaa sestra
izvede svoje ime iz imena starije sestre.
Ve je i to to joj je starija sestra bila Mametsuki bilo dovoljno
da Mamehi osigura uspjenu karijeru. Meutim, poetkom
dvadesetih godina, japanska je Putnika agencija otpoela svoju
prvu meunarodnu reklamnu kampanju. Na reklamnim
plakatima bila je prekrasna fotografija pa-gode hrama Toji u
jugoistonom dijelu Kvota, s rascvalim trenjevim stablom na
jednoj strani i ljupkom mladom gejom pripravnicom na drugoj.
Mlada je geja izgledala stidljivo, graciozno i oaravajue
profinjeno. To je bila Mameha.
Premalo je rei da je Mameha postala slavna. Taj je plakat bio
izloen u svim velikim gradovima irom svijeta i nosio je natpis
Posjetite Zemlju izlazeeg sunca; na raznim jezicima, ne samo
engleskom, nego i njemakom, francuskom, ruskom i... oh, na
jo mnogim drugim jezicima za koje ja nikad nisam ni ula.

Mamehi je tada bilo samo esnaest godina, ali se odjednom
nala zasuta pozivima da se upozna sa svakim dravnim
poglavarom koji je doao u Japan i svakim aristokratom iz
Engleske i Njemake i svakim milijunaem iz Sjedinjenih
Drava. Ona je toila ake velikom njemakom knjievniku
Thomasu Mannu, koji joj je kasnije preko tumaa ispriao
nekakvu dugaku, dosadnu priu koja je potrajala gotovo itav
sat, kao i Charlieju Chaplinu i Sun Yat-senu, te kasnije Erne-stu
Hemingwayju, koji se napio i rekao joj kako ga njezine lijepe
crvene usnice na bijelom licu podsjeaju na krv na snijegu.
Otada je Mameha postala jo slavnija po svojim naveliko
reklamiranim plesnim nastupima u kazalitu Kabukiza u Tokvju,
kojima je obino prisustvovao premijer i veliki broj drugih
uglednika.
Kad je Mameha objavila svoju namjeru da me uzme za svoju
mlau sestru, ja o svemu tome gotovo nita nisam znala i dobro
je da nisam znala. Vjerojatno bi me to ispunilo takvim
strahopotovanjem da bih se u njezinoj prisutnosti ukoila i
samo preplaeno drhtala.
Mameha je bila toliko ljubazna da me tog dana posjedne pred
sebe i ispria mi najvei dio ovoga to sam ti upravo rekla. Kad
je bila sigurna da sam sve razumjela, rekla je:
Nakon to te prvi put predstave kao geju na nekoj zabavi,
bit e geja pripravnica do svoje osamnaeste godine. Nakon
toga e ti trebati neki danna ako eli otplatiti dugove. Neki vrlo
imuan mukarac. Moj e posao biti pobrinuti se da do tada svi
u Gionu saznaju za tebe, ali ti se mora potruditi da postane
to bolja plesaica. Ako do svoje esnaeste godine ne uspije
postati barem plesaica petog reda, nita od onog to ja mogu
uiniti za tebe nee ti pomoi i gospoa Nitta e dobiti okladu.
Ali Mameha-san, rekla sam, ne shvaam kakve veze ples
ima s time.
Ples je vrlo vaan, odgovorila mi je. Ako pogleda malo tko
su najuspjenije geje u Gionu, vidjet e da je svaka od njih
plesaica.
Ples je najcjenjenija od svih vjetina koje mora savladati jedna
geja. Samo se najljepe i najperspektivnije geje potie da
postanu plesaice i jedino se moda ceremonija aja moe po
bogatstvu tradicije usporediti s plesom. kola plesa Inoue, koje

se dre geje u Gionu, proizila je iz kazalita no. Kako je no
drevna umjetnost koja je oduvijek uivala zatitu carskog dvora,
plesaice Giona smatraju svoj stil plesanja profinjenijim od kole
plesa koju poduavaju u etvrti Pontocho na drugoj obali rijeke,
a koja svoje korijene vue iz habukija. Ja sam osobno veliki
ljubitelj kabukija i imala sam sreu da su neki od najslavnijih
kabuki glumaca ovog stoljea bili moji prijatelji. Ali kabuki je
relativno mlada umjetnost, nastala je tek u osamnaestom
stoljeu. I uvijek se smatrala popularnom umjetnou,
kazalitem za obine ljude, a ne za carski dvor. Pontocho ples se
jednostavno ne moe usporediti s gionskom kolom plesa Inoue.
Sve geje pripravnice moraju uiti plesati, ali kako rekoh,
uitelji e samo one najljepe i one koje najvie obeavaju
poticati da se usavre u plesu i postanu prave plesaice, a ne
samo sviraice shamisena ili pjevaice. Zato je Bua, s onim
svojim mekim, okruglim licem, toliko vremena provodila u
vjebanju shamisena, jer ona, na alost, nije bila izabrana za
plesaicu. Sto se mene tie, ja nisam bila tako izuzetno lijepa
kao Hatsumomo da mi ne bi ostavili drugog izbora nego da
pleem. Kako mi se inilo, ja sam mogla postati plesaica samo
ako dokaem svojim uiteljima da sam se spremna truditi koliko
god to bude potrebno.
Meutim, zahvaljujui Hatsumomo, moja je poduka iz plesa
loe poela. Moja je uiteljica bila jedna ena od otprilike
pedeset godina koju su svi zvali Trtica, jer joj se mlohava koa
na vratu skupljala na sredini ispod brade tako da je sliila na
kokoju stranjicu. Trtica je mrzila Hatsumomo kao i veina ljudi
u Gionu. Hatsumomo je to vrlo dobro znala i to misli, stoje
uinila? Otila je do nje - to ja znam jer mi je uiteljica Trtica
sama to ispriala nekoliko godina kasnije - i rekla:
Uiteljice, smijem li vas zamoliti za jednu uslugu? Imam na
oku jednu djevojku iz vaeg razreda, za koju mislim da je vrlo
nadarena. Bila bih vam vrlo zahvalna kad biste mi rekli to vi
mislite o njoj. Njezino je ime Chiyo i doista mi je jako, jako
draga. Zauvijek u biti va dunik ako se posebno potrudite oko
nje.
Nakon toga, Hatsumomo nije nita vie trebala rei, jer se
uiteljica Trtica uistinu posebno potrudila kako se Hatsumomo
i nadala. Ja, zapravo, nisam loe plesala, ali me je Trtica odmah

poela isticati kao primjer kako se neto ne smije raditi. Na
primjer, sjeam se kako nam je jednog jutra pokazivala pokret u
kojem se jedna ruka ovako prinosi prsima i pritom se udari
nogom o pod. Mi smo sve zajedno trebale ponoviti taj pokret, ali
kako smo bile poetnice, to je zvualo kao da si po podu prosuo
vreu graha jer ni jedna noga nije udarila o pod u istom
trenutku kad i neka druga. Uvjeravam te da ja to nisam nimalo
loije izvela od drugih, ali je Trtica dola do mene i dok joj je ta
kokoja stranjica ispod brade podrhtavala od srdbe, prvo je
nekoliko puta lupila skupljenom lepezom o svoje bedro, a onda
je zamahnula i udarila me njome po glavi.
Ne udaramo nogom u bilo kojem trenutku, rekla je. I ne
trzamo bradom.
kola plesa Inoue zahtijeva savreno bezizraajno lice, poput
no maske. Ali ukoriti me da sam trznula bradom dok se njezina
vlastita brada trese od srdbe... dakle, ja sam bila na rubu suza
jer me je udarila, ali sve su druge uenice prasnule u smijeh.
Trtica je, dakako, mene okrivila zbog toga i naredila mi da za
kaznu izaem iz razreda.
Ne znam to bi bilo sa mnom da Mameha nije na posljetku
otila do nje i pomogla joj shvatiti to se zapravo dogodilo.
Koliko god da je Trtica mrzila Hatsumomo prije toga, sigurna
sam da ju je zamrzila jo vie kad je saznala kako ju je
Hatsumomo nasamarila. Drago mi je to mogu rei da joj je
toliko bilo ao zbog dotadanjeg postupka prema meni da sam
joj ubrzo postala jedna od najdraih uenica.
Neu rei da sam imala priroenog dara za ples ili za bilo to
drugo, ali sam zasigurno bila spremna uporno raditi dok ne
postignem cilj. Od onog proljetnog dana kad sam susrela
predsjednika na ulici, svim srcem sam eznula za prilikom da
postanem geja i pronaem za sebe mjesto u svijetu. Sad kad
mi je Mameha pruila tu priliku, vrsto sam je odluila iskoristiti.
Ali u prvih est mjeseci mog kolovanja osjeala sam se toliko
pritisnuta teretom svih tih poduka i dunosti u okiyi, kao i svojih
velikih oekivanja, da sam mislila kako nikad neu uspjeti. A
onda sam poela otkrivati male trikove koji su mi pomagali da
lake svladavam svoje zadae. Na primjer, dosjetila sam se
kako u vjebati shamisen dok odlazim u nabavu. Hodajui
ulicom vjebala bih u glavi pjesmu i pritom zamiljala pomake

lijeve ruke na vratu shamisena i udarce trzalicom po icama.
Zahvaljujui tome, kad bih napokon poloila instrument u krilo,
mogla sam ponekad sasvim dobro odsvirati neku pjesmu koju
sam prije toga samo jednom pokuala svirati. Neki su ljudi
mislili da sam uila pjesme bez vjebanja, ali sam ja, zapravo,
marljivo vjebala hodajui ulicama i uliicama Giona.
Sluila sam se jednim drugim trikom kako bih zapamtila
balade i druge pjesme koje smo uili u koli. Jo od djetinjstva
bila sam u stanju uti neku pjesmu samo jednom i sjetiti je se
prilino dobro sljedeeg dana. Ne znam zato, valjda
jednostavno imam takav nekakav udan mozak. I tako sam
poela uveer prije spavanja zapisivati rijei na komad papira.
Kad bih se ujutro probudila, dok mi je mozak jo bio svje i
prijemljiv, proitala bih to jo prije nego to bih se pomakla s
futona. Obino bi to bilo dovoljno, ali s melodijom je bilo tee.
Zato sam poela zamiljati slike koje su me podsjeale na
glazbu. Na primjer, grana koja pada sa stabla podsjeala bi me
na zvuk bubnja, a potoi koji preskae preko kamena podsjetio
bi me na pritiskanje ice na shamisenu kako bi se dobila via
nota. Tako sam u glavi zamiljala pjesmu kao etnju krajolikom.
Ali, naravno, najvei je i najvaniji izazov bio ples. Mjesecima
sam iskuavala razne trikove, ali mi oni nisu mnogo pomogli. A
onda se Tetia jednog dana razbjesnjela na mene jer sam
prosula aj na asopis koji je itala. Najudnije je bilo to da sam
upravo u trenutku kad me je napala razmiljala o njoj s velikim
simpatijama. Zbog toga su me njezine grdnje strano rastuile i
poela sam misliti na svoju sestru, koja bez mene ivi negdje u
Japanu, na majku, za koju sam se nadala da je nala svoj mir u
raju i na oca koji je tako spremno pristao na to da nas proda i
zavri svoj ivot u samoi. Dok su mi te misli prolazile kroz
glavu, osjetila sam kako mi je itavo tijelo postalo nekako udno
teko. Uspela sam se na kat do sobe u kojoj smo Bua i ja
spavale - Majka me je tamo preselila odmah nakon Mamehina
posjeta. Umjesto da legnem na ta-tami i prepustim se plau,
podigla sam ruku i irokim je pokretom prinijela grudima. Ne
znam zato sam to uinila, to je bio pokret iz jednog plesa koji
smo to jutro uili u koli i koji mi se inio vrlo tunim. U isto
vrijeme pomislila sam na predsjednika i koliko bi mi ivot bio
laki kad bih se mogla osloniti na nekog mukarca poput njega.

Dok sam promatrala svoju ruku kako klizi kroz zrak, uinilo mi
se kako mekoa tog pokreta izraava moje osjeaje tuge i
enje. Pokret moje ruke bio je pun dostojanstva; nije sliio
treperenju lista koji pada sa stabla, nego nekakvom velikom
brodu koji klizi po moru. Pretpostavljam da sam pod
dostojanstvom mislila na nekakvo samopouzdanje ili
sigurnost, koje ne moe poljuljati neki zapuh vjetra ili nalet
vala.
Zapravo sam tog popodneva otkrila kako se u trenucima kad
osjeam tu nekakvu udnu teinu u tijelu mogu kretati s mnogo
dostojanstva. A ako bih zamislila da me odnekud promatra
predsjednik, moji bi pokreti postali tako puni dubokih osjeaja
da se katkad inilo kao da svaki pokret predstavlja nekakvu
kratku komunikaciju s njime. Tako je okret tijela s glavom malo
nagnutom na jednu stranu mogao znaiti pitanje: Gdje emo
danas zajedno provesti dan, predsjednie? Kad bih ispruila
ruku i otvorila lepezu, govorila bih mu kako sam zahvalna to
me je poastio svojom prisutnou. A kad bih malo kasnije, u
plesu, ponovo zatvorila lepezu, time bih mu rekla kako mi u
ivotu nita nije vanije od elje da njemu ugodim.


Trinaesto poglavlje


U proljee 1934., vie od dvije godine nakon to sam ponovo
zapoela kolovanje, Hatsumomo i Majka odluile su kako je
dolo vrijeme da Bua bude prvi put predstavljena kao geja
pripravnica. Naravno, meni o tome nitko nita nije rekao, jer je
Buci bilo zabranjeno govoriti sa mnom, a Majka i Hatsumomo bi
vjerojatno i samu pomisao na tako neto smatrale nepotrebnim
traenjem vremena. Otkrila sam to tek kad je Bua jednog dana
rano popodne otila iz okiye i vratila se predveer s frizurom
mlade geje, takozvanom momoivare, to znai raspolovljena
breskva. Kad sam je ugledala kako ulazi u predvorje, osjetila
sam muninu od razoaranja i ljubomore. Kad bi nam se sreli
pogledi, ona bi jedva izdrala djeli sekunde: vjerojatno je znala
kakav uinak ima na mene njezino promicanje u status geje. S
kosom tako lijepo zaeljanom u visokom luku iznad ela,
umjesto da joj, kao dotad, bude jednostavno svezana na
zatiljku, izgledala je kao odrasla mlada ena, usprkos svom, jo
uvijek djejem licu. Godinama smo ona i ja zavidjele starijim
djevojkama na tako elegantnoj frizuri. Sad e Bua zapoeti
karijeru kao geja, dok u ja i dalje ii u kolu i ak je neu moi
ispitivati o njezinom novom ivotu.
A onda je doao dan kad je Bua, prvi put u odjei geje
pripravnice, otila s Hatsumomo u ajanu Mizuki na ceremoniju
koja e ih povezati kao sestre. S njima su otile Majka i Tetia,
ali ja nisam bila ukljuena. Ipak sam zajedno s njima stajala u
predvorju za goste kad je Bua, uz pomo slukinja, sila niz
stepenice. Na sebi je imala velianstveni crni kimono sa znakom
okiye Nitta i obi boje ljive, protkan zlatnim nitima. Lice joj je po
prvi put bilo premazano bjelilom. ovjek bi oekivao da e s
ukrasima u kosi i arko crvenih usnica izgledati ljupko i
ponosno, ali meni se inila prije svega zastraenom. Jedva je
hodala, odjea geje pripravnice doista je nezgrapna. Majka je
stavila Tetii u ruke fotografski aparat i naredila joj da izie na
ulicu i slika Buu dok joj po prvi put u ivotu kreu kremenom
iza lea za sreu. Mi smo se ostale sti-snule u ulaznom prostoru
kako nas se ne bi vidjelo na slici. Slukinje su pridravale Buu

za ruke dok je uvlaila stopala u visoke drvene natikae koje mi
zovemo okobo i koje predstavljaju dio odore geje pripravnice.
Zatim je Majka stala iza Bue i zauzela pozu kao da kree
kremenom, iako je to uvijek radila Tetia ili jedna od slukinja.
Kad je fotografija napokon bila snimljena, Bua je zatetu-rala
nekoliko koraka i osvrnula se prema okiyi. Ostali su ve krenuli
za njom da je isprate, ali ona je gledala u mene s izrazom koji
kao da je govorio kako joj je ao to je ovako ispalo.
Kad se uveer vratila u okiyu, Bua je slubeno imala novo
ime, od sada e se zvati geja Hatsumivo. Hatsu u njezinu
imenu dolazilo je od Hatsumomo i premda joj je trebalo pomoi
to je nosila ime izvedeno iz imena tako popularne geje kao to
je Hatsumomo, na kraju to ipak nije tako ispalo. Tijekom itave
njezine karijere, vrlo je malo ljudi znalo njezino slubeno ime,
svi su je, vidi, i dalje jednostavno zvali Bua, kako smo je
oduvijek zvali.
Jedva sam ekala da ispriam Mamehi o Buinom ulasku u
status geje pripravnice. Meutim, ona je bila jo vie zauzeta
nego inae, putujui esto u Tokyo po zahtjevu svoga danne,
tako da se nismo vidjele blizu est mjeseci. Jo je nekoliko
tjedana prolo dok je napokon nala vremena da me pozove u
svoj stan. Kad sam ula unutra, slukinja je iznenaeno
uzdahnula, a kad je trenutak kasnije Mameha dola iz stranje
sobe, ona je takoer slino reagirala. Nisam shvaala o emu se
radi. A kad sam se spustila na koljena kako bih se poklonila
Mamehi i rekla joj kako sam poaena to je opet vidim, ona
uope nije obraala pozornost na mene.
Zaboga, Tatsumi, zar je prolo toliko vremena? upitala je
slukinju. Jedva je prepoznajem.
Drago mi je da ste to rekli, gospoo, odgovorila je Tatsumi.
Ja sam mislila da neto nije u redu s mojim oima.
Sluala sam ih i udila se o emu one to govore. Ali oito sam
se u tih est mjeseci otkako se nismo vidjele promijenila vie
nego to sam toga bila svjesna. Mameha mi je rekla neka
okrenem glavu na jednu, pa na drugu stranu i stalno je
ponavljala: Zaboga, postala je prava mlada ena! U jednom
mi je trenutku Tatsumi ak rekla neka ustanem i podignem ruke
kako bi mi svojim rukama izmjerila struk i bokove i potom je
rekla: Pa, nema sumnje, kimono e ti pristajati poput arape.

Sigurna sam da mi je htjela napraviti kompliment, jer je na licu
imala ljubazan izraz dok je to govorila.
Na posljetku je Mameha zamolila Tatsumi da me odvede u
stranju sobu i odjene u pravi kimono. Ja sam dola u plavo-
bijelom pamunom kimonu u kojem sam tog jutra bila u koli,
ali me je Tatsumi preobukla u kimono od modre svile s uzorkom
u obliku siunih kotaa crvene i jarkoute boje. To nije bio
najljepi kimono na svijetu, ali kad sam se pogledala u visokom
zrcalu dok mi je Tatsumi vezivala oko pasa intenzivno zeleni obi,
zakljuila sam kako, uz izuzetak jednostavne frizure, lako mogu
proi kao kakva geja pripravnica koja se sprema za odlazak na
zabavu. Ponosno sam izila iz sobe i mislila sam da e Mameha
opet iznenaeno uzdahnuti ili neto slino. Meutim, ona je
samo ustala, zataknula rupi u rukav kimona i pola ravno k
vratima, gdje je navukla par zelenih, lakiranih zori natikaa i
pogledala me preko ramena.
No? rekla je. Ide ili ne ide?
Nisam imala pojma kamo idemo, ali sam bila oduevljena to
e me na ulici vidjeti s Mamehom. Slukinja je stavila pred
mene par lakiranih zori natikaa svijetlosive boje. Nataknula
sam ih i krenula za Mamehom niz mrano stubite. Kad smo
izile na ulicu, neka je starija ena usporila korak kako bi se
naklonila Mamehi, a onda se, gotovo nastavljajui isti pokret,
okrenula i naklonila meni. Nisam znala to bih mislila o tome, jer
dosad me gotovo nikad nitko nije primjeivao na ulici. Sunce mi
je udaralo u oi tako da nisam mogla razabrati poznajem li je
moda. Ali uzvratila sam joj naklon i ona je otila. Pomislila sam
kako je to vjerojatno neka od mojih uiteljica, ali trenutak
kasnije dogodila se ista stvar, ovog puta bila je to jedna mlada
geja kojoj sam se esto divila, ali koja me nikad dotad nije ni
pogledala.
Ile smo ulicom i gotovo je svatko tko je proao kraj nas
rekao neto Mamehi ili joj se barem naklonio i nakon toga
pozdravio i mene, kimanjem glavom ili takoer naklonom. Ja
sam nekoliko puta zastala da uzvratim naklon i zbog toga sam
zaostala korak ili dva za Mamehom. Ona je vidjela da imam
problema i odvela me u jednu mirnu uliicu da mi pokae kako
treba hodati. Moj je problem u tome, objasnila mi je, to nisam
nauila pokretati gornji dio tijela neovisno o donjem. Kad se

trebam nekome nakloniti, ja zaustavim noge. Usporavanjem
hoda iskazuje se potovanje, rekla je. to vie uspori, to vee
potovanje izraava. Moe se sasvim zaustaviti kad
pozdravlja neku od svojih uiteljica, ali ni za koga drugoga ne
usporavaj korak vie nego to je nuno, jer nikad nee nikamo
stii. Hodaj ujednaenim korakom kad god to moe, malim
koracima, tako da ne odie rub kimona. Kad ena hoda, mora
ostavljati dojam valova koji prelaze preko pjeanog spruda.
Hodala sam gore-dolje po uliici, pokuavajui hodati tako
kako mi je Mameha opisala, gledajui u noge kako bih vidjela
rub kimona. Kad je Mameha bila zadovoljna mojim hodom,
nastavile smo dalje.
Veina pozdrava, otkrila sam, mogla se svrstati u jedan od
dva jednostavna obrasca. Kad smo susretale mlade geje, one
bi obino usporile korak ili se ak potpuno zaustavile i pozdravile
bi Mamehu dubokim naklonom, na to bi Mameha odgovorila
ponekom ljubaznom rijeju i lakim naklonom glave, a onda bi
mlada geja pomalo zbunjeno pogledala mene i nesigurno mi se
naklonila, na to bih ja odgovorila dubljim naklonom, jer ja sam
po godinama i po poloaju bila mlaa od svake ene koju smo
susreli. Kad bi nam u susret dola neka starija ena ili ena
srednjih godina, Mameha bi se gotovo uvijek prva naklonila, na
to bi joj ena s potovanjem uzvratila naklon, ali se ne bi tako
duboko naklonila kao Mameha, a mene bi prvo odmjerila
pogledom od glave do pete i tek onda bi lagano kimnula glavom.
Ja sam na to kimanje glavom uvijek odgovarala najdubljim
naklonom koji sam mogla izvesti bez zaustavljanja.
Tog sam popodneva ispriala Mamehi novosti o Buci i nakon
toga sam se mjesecima nadala da e rei kako je dolo vrijeme
da i ja postanem geja pripravnica. Meutim, prolo je proljee i
ljeto, a da ona nita slino nije rekla. Za razliku od Bue, koja je
sad ivjela uzbudljivim ivotom, ja sam i dalje imala samo kolu
i dunosti u kui i nekoliko dana u tjednu, kakvih petnaestak ili
dvadesetak minuta popodne s Mamehom. Katkad smo sjedile u
njezinu stanu i ona bi me poduavala neemu to sam trebala
znati, ali najee bi me odjenula u neki od svojih kimona i
vodila me sa sobom po Gionu dok bi obavljala nabavu ili odlazila
do svog gatara ili vlasuljara. ak i kad bi padala kia i kad ona
ne bi imala nikakvog posla u gradu, etale smo pod lakiranim

kiobranima i obilazile trgovine, raspitujui se je li stigla nova
poiljka parfema iz Italije ili je li gotov neki kimono koji je
poslala na popravak, premda je trebao biti gotov tek za tjedan
dana.
Isprva sam mislila da me vodi sa sobom kako bi me nauila
takvim stvarima kao to je pravilno dranje, jer me je stalno
udarala po leima zatvorenom lepezom, govorei mi da se
uspravim te ponaanju prema drugim ljudima. inilo se da
Mameha svakoga poznaje i nikad ne bi propustila uputiti osmijeh
i po koju ljubaznu rije ak i najskromnijoj slukinji, jer je vrlo
dobro znala kako svoj uzvieni poloaj duguje ljudima koji o njoj
imaju visoko miljenje. Meutim, jednog dana dok smo izlazile iz
jedne knjiare, odjednom sam shvatila to to ona zapravo radi.
Nije imala nikakvog posebnog razloga da ode u knjiaru, do
vlasuljara ili u papirnicu. Nita od onog to bi kupila nije bilo
osobito vano, osim toga, mogla je po to poslati jednu od
slukinja. Sve je te sitne poslove obavljala sama kako bi nas
ljudi u Gionu vidjeli zajedno. Odlagala je moj ulazak u status
geje pripravnice jer je svima eljela dati dovoljno vremena da
me zapaze.
Jednog sunanog listopadskog popodneva izale smo iz
Mamehina stana i zaputile se niz obalu Shirakawe, gledajui
kako poutjelo lie otpada s trenjevih stabala i pada na
povrinu rijeke. Mnogo je ljudi etalo uz rijeku zbog istog
razloga i, kao to se moglo oekivati, svi su pozdravljali
Mamehu. I gotovo uvijek, kad bi pozdravili Mame-hu, pozdravili
bi i mene.
Postaje prilino poznata, ne ini ti se? upitala me je.
Mislim da bi svi ovi ljudi pozdravljali i neku ovcu kad bi
hodala uz Mamehu-san.
Pogotovo ovcu, rekla je. To bi bilo tako neobino. Ali
ozbiljno, ujem da se mnogi raspituju o djevojci s divnim sivim
oima. Nisu jo zapamtili tvoje ime, ali to nije vano. Ionako se
nee jo dugo zvati Chiyo.
Hoe li Mameha-san rei...
Hou rei da sam razgovarala s Waza-sanom, to je bio
njezin gatar, i on je predloio trei dan u studenome kao
pogodan dan za tvoj prvi pripravniki nastup.

Zaustavila se da me pogleda, a ja sam stajala ukopana u
mjestu poput kakvog stabla, s oima velikim kao dva riina
keksa; nisam uzviknula, ni pljesnula rukama, ali bila sam toliko
sretna da nisam mogla govoriti. Na posljetku sam se ipak
pribrala, poklonila se i zahvalila Ma-mehi.
Bit e sjajna geja, ree ona, ali bit e jo bolja ako
promisli malo o tome to govori oima.
Nisam uope bila svjesna da bilo to govorim oima,
odgovorila sam.
Oi su najizraajniji dio enskog tijela, poglavito u tvom
sluaju. Stani ovdje malo, pokazat u ti to mislim.
Mameha ode iza ugla, ostavljajui me samu u pustoj uliici.
Trenutak kasnije ponovo se pojavi i proe mimo mene, gledajui
ustranu. Imala sam osjeaj kao da se boji to bi se moglo
dogoditi ako me pogleda.
Dakle, da si mukarac, to bi mislila? upita me.
Mislila bih da ste se toliko usredotoili na to da me ne
pogledate da niste u stanju misliti ni o emu drugome.
A zar nije mogue da sam se samo zagledala u tragove kinih
kapi na ploniku uz kue?
ak i da je tako, opet bih mislila da me izbjegavate
pogledati.
To je upravo ono to sam mislila. Djevojka s divnim profilom
nikad nee sluajno okrenuti profil mukarcu i poslati mu
pogrjenu poruku. Ali mukarci e zapaati tvoje oi i zamiljati
da im njima alje poruke, ak i kad to ne bude inila. Sad me
opet dobro gledaj.
Mameha ponovo ode iza ugla i ovog se puta vrati s oima
uprtim u zemlju, koraajui nekako odsutno, zaneseno. Kad mi
se pribliila, podigla je pogled i na trenutak se susrela s mojim
pogledom, a onda je brzo opet oborila oi. Moram rei, osjetila
sam elektrini udar; da sam bila mukarac, pomislila bih kako je
na trenutak popustila snanim osjeajima koje se trudila prikriti.
Ako ja mogu rei takve stvari ovako obinim oima kao to
su moje, rekla mi je, pomisli koliko tek toga ti moe rei
svojim oima. Ne bi me iznenadilo kad bi ti natjerala nekog
mukarca da se onesvijesti nasred ulice.

Mameha-san! uzviknula sam. Kad bih imala mo navesti
nekog mukarca da se onesvijesti, sigurno bih to dosad
primijetila.
udim se da nisi. No, dobro, hajdmo se onda dogovoriti da
e biti spremna postati geja pripravnica kad uspije jednim
letiminim pogledom natjerati nekog mukarca da stane u
mjestu.
Toliko sam eljela postati gejom pripravnicom da bih sigurno
pokuala ak i da me je izazvala neka pogledom pokuam sruiti
neko stablo. Zamolila sam je neka bude ljubazna i hoda sa
mnom dok ja izvodim pokuse na nekoliko mukaraca i ona je
rado pristala na to. Prvo smo naile na jednog tako starog
mukarca da je uistinu izgledao kao kimono pun kostiju. On je
sporo iao ulicom uz pomo tapa, a naoale su mu bile tako
prljave da me ne bi zaudilo da je udario o ugao kue. On me
uope nije primijetio, te smo nastavile hodati prema aveniji
Shijo. Ubrzo sam ugledala dva poslovna ovjeka u zapadnjakim
odijelima, ali ni s njima nisam bila bolje sree. Mislim da su
prepoznali Mamehu ili su jednostavno mislili da je ona ljepa od
mene, jer su u svakom sluaju, gledali samo u nju.
Ve sam mislila odustati kad sam ugledala jednog mladog
dostavljaa od kojih dvadeset godina, s pladnjem punim kutija
za dostavljanje rukova. U to su vrijeme mnogi restorani u
Gionu dostavljali rukove i popodne bi slali dostavljae da
pokupe prazne kutije. Obino bi dostavljai te kutije slagali u
sanduke koje bi nosili u rukama ili privezane za bicikl, ne znam
zato ih je taj mladi nosio na pladnju. U svakom sluaju, bio je
negdje na pola ulice i hodao je prema meni. Vidjela sam kako
Mameha gleda ravno u njega, a onda mi je rekla:
Natjeraj ga da ispusti pladanj.
Jo sam bila u nedoumici ali li se Mameha ili govori ozbiljno
kad je odjednom skrenula u jednu pokrajnu ulicu i nestala.
Ne vjerujem da jedna djevojica od etrnaest godina, ili
uostalom, ena bilo koje dobi, moe pogledati nekog mladia na
odreeni nain i natjerati ga da ispusti ono to nosi;
pretpostavljam da se takve stvari dogaaju samo u knjigama i
na filmu. Ne bih stoga ni pokuala da nisam primijetila dvije
stvari. Prvo, mladi me je ve gledao kao to gladna maka
gleda mia, a drugo, veina ulica u Gionu nema plonika, ali ova

ga je imala i mladi je hodao kolnikom blizu rubnika. Ako
proem tako blizu njega da mora zakoraiti na plonik i ako se
pritom spotakne o rubnik, moda e ispustiti pladanj. Poela
sam tako to sam hodala oiju uprtih u kolnik ispred sebe, a
onda sam pokuala ono isto to je Mameha prije nekoliko
trenutaka izvela sa mnom. Podigla sam pogled i dopustila da mi
se oi na trenutak susretnu s oima mladia, a onda brzo
skrenula pogled. Ponovila sam to jo jednom nakon nekoliko
koraka. Ali on je ovog puta tako intenzivno zurio u mene da je
vjerojatno potpuno zaboravio na pladanj koji je nosio i na rubnik
kraj njegovih nogu. Kad smo se ve sasvim pribliili jedno
drugom, neprimjetno sam promijenila smjer tako da nee moi
proi pokraj mene ako ne stupi na plonik i onda sam ga
pogledala ravno u oi. On mi se pokuao maknuti i, ba kao to
sam se nadala, noge su mu se spetljale na rubniku i pao je na
bok, a kutije su se razletjele po ploniku. Dakle, nisam se mogla
suzdrati, prasnula sam u smijeh! I drago mi je to mogu rei
da se i mladi poeo smijati. Pomogla sam mu skupiti kutije i
nasmijeila mu se, na to mi se on poklonio dublje nego to mi
se neki mukarac ikad dotad poklonio i potom je otiao svojim
putem.
Trenutak kasnije susrela sam Mamehu koja je sve to vidjela.
Mislim da si ve toliko spremna koliko ti je potrebno, rekla
je. I na to me je povela preko glavne avenije do stana Waza-
sana, svog gatara, te zatraila od njega da pronae
najpovoljnije dane za sve dogaaje koji e prethoditi mom
prelasku u status pripravnice: odlazak u hram gdje u bogovima
objaviti svoje nakane, odlazak vlasuljaru koji e mi po prvi put
napraviti frizuru geje pripravnice i obred kojim emo Mameha i
ja postati sestre.


etrnaesto poglavlje


Te noi nisam oka sklopila. Ono za ime sam tako dugo eznula,
napokon e se dogoditi i oh, kako mi se eludac grio od
uzbuenja! Dlanovi su mi se znojili ve pri samoj pomisli na to
kako u se u divnoj odjei kojoj sam se toliko divila pojaviti u
sobi punoj mukaraca. Svaki put kad bih pomislila na to, osjetila
bih kako mi se nekakva slatka napetost uspinje od koljena
prema grudima. Zamiljala sam se u ajani, kako guram ustranu
vrata tatami sobe. Mukarci okreu glave da me pogledaju i,
dakako, meu njima vidim predsjednika. Ponekad sam
zamiljala kako je samo on u sobi i nije odjeven u zapadnjako
odijelo, nego u japansku odjeu koju mukarci oblae kad se
uveer oputaju. U svojim prstima, glatkim poput naplavlje-nog
drveta, dri alicu za ake; vie od bilo ega na svijetu eljela
sam mu natoiti ake i osjetiti na sebi njegov pogled.
Premda sam imala samo etrnaest godina, inilo mi se kao da
sam ve ivjela dva ivota. Moj novi ivot jo uvijek nije pravo
zapoeo, iako je moj stari ivot zavrio prije dosta vremena.
Prolo je ve nekoliko godina otkako sam saznala tune vijesti o
svojoj obitelji i bila sam zapanjena koliko se promijenio krajolik
moga duha. Svi znamo kako neki zimski prizor, premda jednog
dana prekriven snijegom, sa stablima zaogrnutim bijelim
alovima, postaje neprepoznatljiv kad doe proljee. Ali nikad
nisam mislila da se to isto moe dogoditi u nama. Kad sam ula
to se dogodilo s mojom obitelji, kao da me je prekrio snjeni
pokriva. No, s vremenom se ledeni pokrov otopio i otkrio
krajolik koji nikad dotad nisam vidjela, pa ak ni zamiljala. Ne
znam, moda e to tebi zvuati besmisleno, ali uoi mog
prelaska u status geje pripravnice ja sam sliila vrtu u kojem
cvijee tek poinje gurati svoje glavice iz zemlje, tako da se jo
ne moe znati kako e vrt izgledati. Svaka je ilica u meni
nabujala od uzbuenja, a u tom vrtu mog duha, tono u
sreditu, stajao je kip. Bila je to slika geje kakvom sam eljela
postati.
ula sam kako onaj tjedan tijekom kojeg se neka mlada
djevojka priprema za ulazak u status geje pripravnice u-

sporeuju s preobrazbom gusjenice u leptira. To je ljupka
metafora, ali nikako mi nije jasno kako je netko doao na takvu
ideju. Gusjenica se samo mora omotati u kukuljicu i neko
vrijeme drijemati, dok je u mojem sluaju to bio najzamorniji
tjedan koji sam ikad proivjela. Najprije su me odveli da mi
kosu oeljaju u frizuru raspolovljena breskva, koju sam ve
spominjala, to jest, na nain kako su poeljane geje
pripravnice. Gion je u to vrijeme imao prilian broj frizera, a
Mamehin je radio u jednoj uasno pretrpanoj prostoriji iznad
ribljeg restorana. Morala sam gotovo puna dva sata ekati na
red, zajedno sa est ili osam geja koje su kleale naokolo
unutar sobe i vani na odmoritu ispred vrata. Unutra se, ao mi
je to to moram rei, gotovo nije moglo disati od smrada prljave
kose. Komplicirane frizure tadanjih geja zahtijevale su toliko
truda i novaca da ni jedna geja nije odlazila frizeru ee od
jedanput tjedno ili jo rjee, a pri kraju tog razdoblja nije vie
pomagao nikakav parfem.
Kad sam napokon dola na red, prvo me je frizer postavio
iznad jednog velikog umivaonika u takav poloaj kao da e mi
odrezati glavu. Zatim mi je izlio na glavu kantu vode i poeo mi
ribati glavu sapunom. Zapravo, ribati je previe blag izraz, jer
su mi njegovi prsti obraivali kou glave kao to poljodjelac
obrauje zemlju motikom. Kad sada razmiljam o tome, jasno
mi je zato je to inio. Perut je veliki problem za geje, jer malo
to izgleda tako neprivlano i stvara dojam neistoe. Frizer je,
dakle, imao najbolje namjere, ali nakon nekog vremena, glava
mi je bila toliko izgrebana da sam se gotovo rasplakala od bola.
Na posljetku mi je rekao: Slobodno plai ako ti se plae. Sto
misli, zato sam te stavio iznad umivaonika?
Valjda je mislio kako je rekao neto jako duhovito, jer se
nakon toga glasno nasmijao.
Kad mu je dojadilo grebati me noktima po glavi, po-sjeo me
na strunjae i poeo mi vui kroz kosu drveni ealj, sve dok me
svi vratni miii nisu zaboljeli od natezanja glave u suprotnom
smjeru. Napokon je zakljuio da je kosa dobro raeljana i
ueljao mi u kosu kameliji-no ulje, to joj je dalo prekrasan
sjaj. Ve sam pomislila da je najgore prolo, kad je uzeo komad
voska. I moram ti rei da usprkos kamelijinom ulju koje je
trebalo olakati postupak i vruem grijau koji je omekavao

vosak, kosa i vosak nikako ne idu zajedno. Doista se moe rei
kako se po tome vidi koliko su ljudska bia civilizirana kad jedna
djevojica pristaje sjediti i pustiti nekog odraslog mukarca da
joj ueljava vosak u kosu, a da pritom ne urla i ne plae, nego
tek s vremena na vrijeme ispusti poneki tihi jecaj. Kad bi to
pokuao napraviti nekom psu, tako bi te izgrizao da bi mogao
gledati kroz rupe na ruci.
Kad mi je na posljetku kosa bila jednolino navote-na, frizer
mi je prebacio natrag prednju polovicu kose i sloio je navrh
glave u veliki vor nalik na jastui za pribadae. Kad bi se taj
jastui za pribadae pogledao sa stranje strane, u sredini se
vidio prorez, kao da je raspolovljen, odatle je i potekao naziv
frizure: raspolovljena breskva.
Premda sam takvu frizuru nosila niz godina, nikad mi nije palo
na pamet neto to mi je tek kasnije objasnio jedan mukarac.
Taj vor, koji ja zovem jastui za pribadae, oblikuje se
omatanjem kose oko komada tkanine. Straga, u prorezu,
tkanina ostaje vidljiva i moe biti bilo koje boje, tkanja ili
uzorka, ali u sluaju geje pripravnice, barem nakon jednog
odreenog trenutka u njezinu ivotu, uvijek je crvena svila. I
tako mi je taj mukarac rekao jedne veeri:
Veina tih nevinih djevojica nema pojma koliko je stvarno
izazovna ta frizura raspolovljena breskva! Zamisli da hoda iza
neke mlade geje i po glavi ti se motaju svakakve zloeste misli
o tome to bi joj sve volio raditi, a onda ugleda na njezinoj
glavi taj oblik raspolovljene bre-skve kroz koji se vidi velika
crvena mrlja... to ti misli o tome?
Dakle, ja o tome nita nisam mislila i to sam mu rekla.
Gdje ti je mata! rekao mije.
Trenutak kasnije sinulo mi je na to misli i tako sam se
zacrvenjela da je on prasnuo u smijeh.
Na povratku do okiye nije mi vie bilo vano to mi je moja
jadna koa na glavi izgrebana poput glinene posude nakon to
je lonar obradi otrim noem. Svaki put kad bih uhvatila svoj
odraz u nekom izlogu, osjetila bih se kao netko koga se mora
ozbiljno shvatiti; nisam vie bila djevojica, nego mlada ena.
Kad sam stigla u okiyu, Tetia me natjerala da se okreem pred
njom i rekla mi je svakakve ljubazne rijei. ak ni Bua nije
mogla odoljeti da ne obie jednom zadivljeno oko mene, iako bi

se Hatsumomo ljutila da je za to znala. A to misli, kako je
reagirala Majka? Propela se na prste kako bi sve dobro
pogledala -to joj nije mnogo pomoglo jer sam ja ve tada bila
via od nje, i poela prigovarati kako bi bilo bolje da sam otila
Hatsumominom frizeru.
Svaka je mlada geja isprva ponosna na svoju frizuru, ali je
ve za tri ili etiri dana poinje mrziti. Jer, vidi, ako se djevojka
vrati iscrpljena kui od frizera i prilegne da se malo odmori,
stavljajui glavu na jastuk kao to je to uvijek dosad radila,
frizura e se spljotiti i izgubiti oblik. I onda, im se probudi,
morat e iznova otii frizeru. Zato mlade geje pripravnice
moraju nauiti spavati na novi nain. Ne mogu vie spavati na
jastuku, nego na neem to se zove takamakura, o emu sam
ve ranije neto rekla. To zapravo nije jastuk, nego vie kao
neko sedlo za oslanjanje vrata. Veinom je obloeno tkaninom
ispunjenom pljevom, ali unato tome ima osjeaj kao da si
glavu oslonio na kamen. Lei tako na futonu, s glavom u zraku
i misli da je sve u redu, dok ne zaspi, ali kad se probudi, vidi
da si se nekako pomakla i da ti je glava pala na strunjau, tako
da ti je frizura pokvarena ba kao da si spavala na jastuku.
Tetia mi je pokuala pomoi tako da je stavila pladanj s riinim
branom na strunjau ispod moje kose. No, svaki put kad bi mi
glava u snu pala natrag, utonula bi u riino brano koje bi se
zalijepilo na vosak i unitilo mi frizuru. Ve sam gledala Buu
kako prolazi te muke. Sad je bio red na meni. Neko vrijeme,
svakog sam se jutra budila s upropatenom frizurom i potom
morala ekati u redu kod frizera da me ponovo izmui.
Svako poslijepodne tog iscrpljujueg tjedna Tetia me oblaila
od glave do pete u odjeu geje pripravnice i tjerala me da
hodam gore-dolje po zemljanom prolazu kako bih stekla
izdrljivost. U poetku sam se jedva mogla micati i stalno sam
se bojala da u se izvrnuti na lea. Mlade se djevojke, naime,
odijevaju mnogo kienije od starijih geja, to znai ivlje boje i
upadljivije tkanine, ali i dui obi. Zrela ena nosi obi vezan na
leima u uredan mali vor u obliku kutije koji mi zovemo
bubanj, to ne zahtijeva mnogo tkanine. Djevojke ispod
dvadeset godina veu obi na gizdaviji nain. A u sluaju geje
pripravnice vor obija ima upravo dramatine razmjere: to je
takozvani darari-obi ili visei obi, svezan visoko, gotovo u

visini lopatica, dok mu krajevi vise do malo iznad poda. I ma
koliko da je kimono ivih boja, obi je gotovo uvijek jo
upadljivije obojen. Kad neka geja pripravnica hoda ulicom
ispred tebe, nee ti upasti u oi njen kimono, nego dugaki obi
jarkih boja, a od kimona e vidjeti samo mali rub preko ramena
i sa strane. Kako bi se postigao takav uinak, obi mora biti tako
dugaak da razmotan dopire od jednog kraja sobe do drugog.
Ali hodanje ne oteava duina obija, nego njegova teina, jer je
gotovo uvijek napravljen od tekog svilenog brokata. Zadihat
e se ve ako ga smotanog nosi uz stepenice, onda moe
zamisliti kako je nositi ga na sebi: iroka, debela traka stee te
u pasu poput jedne od onih stranih zmija, a teina vora i
objeeni krajevi vuku te prema natrag tako da ima osjeaj kao
da ti je netko privezao na lea golemi koveg.
Da stvar bude jo gora, kimono je sam za sebe takoer teak,
s dugakim, objeenim rukavima. Ne mislim tu na uobiajeno
irok rukav koji visi ispod ruke. Moda si primijetio kako kad
neka ena u kimonu podigne ruke, tkanina ispod ruku tvori
neto kao objeeni dep. Taj je dep ili furi, kako mi to zovemo,
na kimonu geje pripravnice osobito dugaak. Ako djevojka ne
pazi, vui e joj se po zemlji, a kad plee, sigurno e se
spotaknuti o rukave ako ih ne namota oko podlaktica.
Mnogo godina kasnije jedan se slavni znanstvenik sa
sveuilita u Kvotu napio jedne noi i rekao neto o odjei geje
pripravnice to mi se duboko urezalo u sjeanje. Mandrila iz
sredinje Afrike mnogi smatraju najgizdavi-jim primatom,
rekao je. Ali ja vjerujem da se ipak ni jedna vrsta primata ne
moe svojim bojama i gizdavou mjeriti s gejama
pripravnicama u Gionu.
Napokon je doao dan kad smo Mameha i ja trebale obaviti
ceremoniju posestrimstva. Ustala sam rano i okupala se, a
ostatak jutra provela sam u odijevanju. Tetia mi je pomogla
oko zavrnih detalja minkanja i ureivanja kose. Zbog voska i
bjelila na licu, imala sam udan osjeaj kao da su mi obrazi
potpuno utrnuli; kad bih prstima dotaknula lice, osjeala sam
samo nejasni pritisak. Toliko sam puta to napravila da mi je
Tetia na kraju morala popravljati minku. Kad sam se poslije
pogledala u zrcalo, dogodilo mi neto jako udno: znala sam da
sam ja osoba koja klei pred toaletnim stoliem, ali ja sam bila i

ova potpuno nepoznata djevojka koja me je gledala iz zrcala.
ak sam ispruila ruku da je dodirnem. Bila je blistavo
naminkana u stilu geje. Usnice su joj bile poput crvenog
cvijeta na licu bijelom kao kreda s tek neznatnom sjenkom
rumenila na obrazima. Kosa joj je bila ukraena svilenim
cvjetovima i granicama neoljutene rie. Bila je o-djevena u
sveani crni kimono sa znakom Nitta okiye. Kad sam se napokon
uspjela uspraviti na noge, izila sam u predsoblje i zapanjeno
zurila u svoj odraz u visokom zrcalu. Izvezeni zmaj ovijao se
oko donjeg dijela mog kimona, od ruba haljine do sredine bedra.
Griva mu je bila istkana od niti lakiranog crvenog konca. Pande
i zubi bili su od srebra, a oi od zlata, pravog zlata. Nisam mogla
zaustaviti suze koje su mi navirale u oi i morala sam zuriti gore
u strop, kako bih sprijeila da mi ne poteku niz obraze. Prije
nego to sam izala iz okiye, uzela sam rupi koji mi je dao
predsjednik i zataknula ga u obi, za sreu.
Tetia me je otpratila do Mamehina stana, gdje sam izrazila
Mamehi svoju zahvalnost i obeala joj da u je uvijek potovati.
Zatim smo sve tri otile do gionskog hrama, gdje smo Mameha i
ja pljesnule rukama i objavile bogovima kako emo se uskoro
vezati sestrinskom vezom. Ja sam ih molila neka budu
blagonakloni prema meni u iduim godinama, a zatim sam
sklopila oi i zahvalila im to su mi ispunili ono za to sam ih
molila prije tri i pol godine: da mi se ispuni elja da postanem
geja.
Ceremonija posestrimstva trebala se odrati u ajani Ichiriki,
nedvojbeno najpoznatijoj ajani u itavom Japanu. Uz nju je
vezan dio povijesti Japana, dijelom i zbog toga to se jedan
slavni samuraj skrivao u njoj poetkom 18. stoljea. Ako si ikad
uo priu o etrdeset sedam roni-na, koji su osvetili smrt svog
gospodara i nakon toga izvrili obredni in samoubojstva -
seppuku, pa, vidi, njihov se voa skrivao u ajani Ichiriki dok je
smiljao plan osvete. Najuglednije ajane u Gionu veinom se
ne mogu vidjeti s ulice, vidljivi su samo jednostavni ulazi, ali
Ichiriki je uoljiva poput jabuke na stablu. Nalazi se na jednom
istaknutom uglu avenije Shijo, okruena glatkim zidom boje
marelice, natkrivenim vlastitim krovom od glaziranih ploica.
Meni je izgledala poput palae.

Ovdje su nam se pridruile dvije od ostalih Mamehi-nih mlaih
sestara i Majka. Kad smo se svi okupili u vanjskom vrtu, jedna
nas je slukinja povela kroz ulazno predvorje i niz jedan lijepi,
krivudavi hodnik do male tatami sobe u stranjem dijelu. Ja jo
nikad nisam bila u tako elegantnim prostorima. Svaki je komad
drveta bio uglaan do sjaja, svaki je obukani zid bio savreno
gladak. Osjetila sam slatkasti, pranjavi miris kuroyakija, uglje-
nocrnog, jedne vrste parfema koji se pravi od pougljenje-log
drveta smrvljenog u fini, sivi prah. To je vrlo staromodan
parfem. ak je i Mameha, a nisi mogao nai tradicionalniju geju
od nje, davala prednost nekim vie zapadnjakim mirisima. Ali
sav onaj kuroyaki kojim su se mirisale tolike generacije geja,
uvukao se u zidove stare ajane i jo uvijek se osjeao u zraku.
Ja i sad uvam jednu drvenu tubicu tog mirisa i svaki put kad ga
omi-riem, vidim se ponovo u ajani Ichiriki.
Sama ceremonija, kojoj je prisustvovala i vlasnica ajane,
nije trajala due od deset minuta. Jedna je slukinja donijela
pladanj s nekoliko alica sakea i Mameha i ja smo zajedno pile.
Prvo sam ja srknula tri gutljaja iz jedne alice i potom predala
alicu Mamehi, koja je takoer srknula tri gutljaja. To smo
uinile s tri razliite alice i time je ceremonija bila zavrena.
Vie nisam bila Chiyo, odsad sam bila geja poetnica Savuri.
Tijekom prvih mjesec dana pripravnikog staa mladu geju
nazivaju poetnicom i ne smije plesati, ni zabavljati goste ako
uz nju nije njezina starija sestra, te zapravo uglavnom promatra
i ui. Sto se pak tie imena Savuri, Mameha se dugo savjetovala
sa svojim gatarom prije nego to ga je odabrala. Jer, vidi, nije
sve u zvunosti imena; jako je vano i znaenje znakova, kao i
broj poteza kistom kojima se ime ispisuje, jer postoji sretan i
nesretan broj poteza. Moje novo ime sastavljeno je od sa, to
znai zajedno, yu za zodijaki znak Kokoi, to je protutea
ostalim elementima u mojoj linosti i ri, to znai
razumijevanje. Na alost, sve kombinacije koje su ukljuivale
neki dio Ma-mehina imena, gatar je proglasio za nepovoljne.
Smatrala sam da je Sayuri divno ime, ali ipak mi je bilo udno
to vie nisam Chiyo. Nakon ceremonije otile smo u drugu sobu
na ruak. Jele smo crvenu riu, odnosno riu pomijeanu s
crvenim grahom. Jedva sam se prisiljavala neto pojesti,
osjeala sam se nekako udno uznemirena i nimalo slavljeniki.

Vlasnica ajane me je neto upitala i kad sam ula kako me
zove Sayuri, o-djednom sam shvatila to me mui. inilo se
kao da je djevojica Chiyo, ona mala djevojica koja je
bosonoga trala od jezerca do svoje pijane kuice, prestala
postojati. Osjeala sam da ju je unitila ova nova djevojka,
Savuri, sjajnog bijelog lica i crvenih usnica.
Mameha je zamislila da e me tijekom ranih popodnevnih sati
provesti kroz Gion i predstaviti raznim vlasni-cama ajana i
gospodaricama okiya s kojima je ona imala poslovne ili
prijateljske odnose. Ali nismo krenule odmah nakon ruka. Prvo
me je odvela u jednu od soba u ajani i zamolila me da
sjednem. Naravno, geja u kimonu nikad ne sjedi; ono to mi
zovemo sjedenjem, drugi bi ljudi vjerojatno nazvali kleanjem.
U svakom sluaju, nakon to sam se spustila u sjedei poloaj,
Mameha je iskrivila lice u grimasu i naloila mi da to ponovo
napravim. Odjea na meni bila je tako nezgrapna da sam tek
nakon vie pokuaja uspjela pravilno sjesti. Mameha mi je dala
jedan ukrasni privjesak u obliku tikvice i pokazala mi kako u ga
nositi na obiju. Kako je tikvica prazna i lagana, smatralo se da
umanjuje teinu tijela i mnoge su se nespretne mlade poetnice
oslanjale na to da e ih njezino djelovanje sauvati od pada.
Mameha je neko vrijeme razgovarala sa mnom, a onda,
upravo kad smo se spremale otii, zamolila me da joj natoim
aja. ajnik je bio prazan, ali mi je ona rekla neka se pretvaram
kao da ga nataem. Htjela je vidjeti kako u pridravati rukav
da mi ne smeta dok to radim. Mislila sam da tono znam to ona
hoe i trudila sam se kako bih to dobro izvela, ali Mameha nije
bila zadovoljna.
Kao prvo, rekla je, kome to toi?
Vama! odgovorila sam.
Zaboga, ne mora se truditi da na mene ostavi dojam.
Zamisli da sam netko drugi. Dakle, jesam li mukarac ili ena?
Mukarac, rekla sam.
Pa dobro, onda. Sad mi ponovo natoi aj.
Posluala sam je i Mameha je gotovo slomila vrat
pokuavajui viriti u rukav dok sam drala ispruenu ruku.
Kako ti se to svia? upitala me je. Jer upravo e se to
dogoditi ako dri ruku tako visoko.

Pokuala sam iznova uliti aj u alicu drei ruku malo nie.
Ovog je puta Mameha odglumila zijevanje, a onda se okrenula
od mene i zapoela razgovor s nekom zamiljenom gejom koja
joj je toboe sjedila s druge strane.
Mislim da mi elite rei kako sam vam dosadna, rekla sam
joj. Kako mogu biti dosadna dok toim aj?
Moda ne eli da ti zavirujem u rukav, ali to ne znai da se
mora drati ukoeno! Mukarca zanima samo jedno. Vjeruj mi
na rije, shvatit e i previe brzo o emu govorim. U
meuvremenu, usrei ga tako to e ga navesti da pomisli kako
mu doputa vidjeti dio svog tijela koji nitko drugi ne moe
vidjeti. Ako se neka pripravnica dri tako kao to si se ti malo
prije drala, ta da mu toi aj kao to bi to uinila slukinja,
jadnik e odmah izgubiti svaku nadu. Pokuaj iznova, ali mi prvo
pokai ruku.
Povukla sam rukav kimona iznad lakta i pokazala joj ruku.
Mameha mi je uzela ruku s obje svoje i pogledala je sa svih
strana.
Ima divnu ruku i lijepu kou. Mora se pobrinuti da je svaki
mukarac koji sjedi uz tebe barem jedanput vidi.
I tako sam nastavila s pokuajima sve dok Mameha nije
zakljuila kako uspijevam dovoljno odmaknuti rukav kako bih
pokazala ruku, a da to to radim ne izgleda previe oito.
Izgledala bih smijeno kad bih zadigla rukav do lakta: trik je bio
u tome da se pravim kao da ga samo odmiem kako mi ne bi
smetao, ali ga pritom povuem dva ili tri prsta iznad runog
zgloba, doputajui onome kome toim aj da mi vidi podlakticu.
Mameha mi je rekla kako je donja strana najljepi dio ruke i
zato uvijek moram paziti da aj nataem tako da mi mukarac
vidi donju, a ne gornju stranu podlaktice.
Zatim mi je rekla da jo jednom natoim aj, ali da se ovog
puta pravim kao da ga toim vlasnici ajane Ichiriki. Napravila
sam isto to i prije i Mameha je ponovo razvukla lice u grimasu.
Zaboga, ja sam ena, rekla je. Zato mi pokazuje ruku na
taj nain? Valjda me hoe rasrditi.
Rasrditi?
A to bih drugo mogla pomisliti? Pokazuje mi kako si ti lijepa
i mlada, dok sam ja ve stara i izborana. Osim ako namjerno ne
eli biti vulgarna...

Zato bi to bilo vulgarno?
Zato bi se inae toliko trudila da mi pokae donju stranu
podlaktice? Mogla si mi isto tako pokazati taban ili unutranju
stranu bedra. Ako ti letimino ugledam neki dio ruke, to je u
redu. Ali ne moe mi je namjerno gurati pod nos!
Natoila sam joj aja jo nekoliko puta dok nisam nauila kako
u to izvesti na edniji i primjereniji nain. Nakon toga je
Mameha objavila kako smo sad spremne poi zajedno u etnju
Gionom.
Do tada sam ve nekoliko sati nosila na sebi teku odoru
geje pripravnice. Sad sam jo morala pokuati hodati ulicama
Giona u cipelama koje mi zovemo okobo. To su prilino visoke
natikae, napravljene od drva, s lijepim, lakiranim jezicima koji
ih pridravaju za nogu. Mnogi ih ljudi smatraju osobito
elegantnima zato to se suavaju prema dnu, tako da je donji
dio za polovicu ui od gornjeg. Meutim, bilo mi je u njima jako
teko hodati gracioznim koracima. inilo mi se kao da su mi za
noge privezali cijepove.
Svratile smo u moda dvadesetak razliitih okiya i ajana,
iako smo u veini njih provele samo nekoliko minuta. Obino bi
nam slukinja otvorila vrata i Mameha bi je uljudno zamolila da
pozove gospodaricu, a zatim, kad bi dola gospodarica, Mameha
bi joj rekla: eljela bih vam predstaviti svoju novu mlau
sestru Savuri, nakon ega bi se duboko naklonila i dodala:
Molim za vau naklonost, gospodarice. Potom bi gospodarica i
Mameha malo proavrljale i mi bismo se oprostile. Na nekoliko
su nas mjesta pozvali unutra i posluili nam aj, ali se nismo
zadravale due od otprilike pet minuta. Ja sam izbjegavala piti
aj i samo bih navlaila usnice. Najtee je od svega nauiti ii na
zahod u jednom od ovih sveanih kimona, a ja uope nisam bila
sigurna da sam dovoljno svladala to umijee.
Bilo kako bilo, u roku od jednog sata toliko sam se umorila da
sam se jedva suzdravala da glasno ne jauem dok smo hodale
ulicom. No, mi smo nastavile obilazak. Pretpostavljam da je tada
u Gionu bilo moda trideset ili etrdeset prvorazrednih ajana i
oko stotinu ili neto vie onih neto nie klase. Dakako, nismo ih
sve mogle posjetiti. Otile smo u petnaest ili esnaest onih u
kojima je Mameha obino zabavljala goste. Sto se pak tie
okiya, njih je sigurno bilo na stotine, ali mi smo obile samo

nekoliko onih s kojima je Mameha odravala prijateljske ili
poslovne odnose.
Neto iza tri sata popodne zavrile smo s obilaskom. Ja bih se
najradije bila vratila u okiyu i spavala do sutra ujutro. Ali
Mameha je imala planove ve za tu istu veer. Trebala sam se
po prvi put pojaviti kao geja poetnica na jednoj zabavi.
Idi i okupaj se, rekla mi je. Mnogo si se znojila i minka ti
se razmazala.
Bio je, naime, topao jesenski dan, a uz to sam bila izloena
velikim naporima.
Kad sam se vratila u okiyu, Tetia mi je pomogla da se svuem i
zatim se saalila na mene i pustila me da odspavam pola sata.
Ponovo sam bila u njezinoj milosti, sad kad su moje glupe
pogrjeke bile iza mene i kad se inilo da me eka jo sjajnija
budunost od Buine. Probudila me nakon tog kratkog odmora i
ja sam, to sam bre mogla, otila do oblinjeg kupatila. Oko
pet sati ve sam bila potpuno odjevena i naminkana. Bila sam
strano uzbuena, kao to moe i zamisliti, jer godinama sam
promatrala Hatsumomo, a odnedavna i Buu, kako lijepe i
dotjerane odlaze iz okiye kasno popodne ili uveer i sad je
napokon doao red na mene. Prigoda kojoj sam te veeri prvi
put trebala prisustvovati bio je banket u hotelu Kansai
International. Banketi su ukoene, slubene veere na kojima
gosti sjede rame uz rame uza zidove velike tatami sobe,
poredani otprilike u obliku slova U, a ispred njih, na malim
stoliima, postavljeni su pladnjevi s jelima. Geje, koje su tu da
ih zabavljaju, kreu se kroz sredinu sobe, unutar tog slova U to
ga tvore gosti i stolii s jelom, i provode samo po nekoliko
minuta kleei ispred svakog gosta kako bi mu natoile ake i
malo proavrljale. To se ne bi ba moglo nazvati uzbudljivim
dogaajem, a moja je uloga, kao poetnice, bila jo manje
uzbudljiva od Mamehine. itavo sam je vrijeme pratila kao
sjena. Svaki put kad bi se ona predstavila nekom gostu, ja bih
to takoer uinila, naklonivi se vrlo duboko i govorei: Moje je
ime Savuri, ja sam poetnica i molim vas da mi neto ne
zamjerite. Nakon toga nita vie nisam govorila i nitko meni
nita nije rekao.
Pred kraj banketa slukinje su otvorile vrata na jednom kraju
sobe i Mameha je, zajedno s jednom drugom gejom, izvela ples

Chi-yo no Tomo, Vjeno prijateljstvo. To je ljupka pria o dvije
odane prijateljice koje se nakon dugo vremena ponovo susreu.
Veina je mukaraca sjedila i akala zube tijekom plesa, svi su
oni bili direktori nekakve velike kompanije koja je proizvodila
gumene ventile, ili neto slino, koji su se jednom godinje
okupljali u Kvotu na sveanoj veeri. Mislim da ni jedan od njih
nije razlikovao ples od tumaranja nekog mjeseara. Ali ja sam
bila oarana. Geje u Gionu uvijek se slue lepezom kao plesnim
rekvizitom, a Mameha je posebno vjeto izvodila pokrete
lepezom. Prvo je zatvorila lepezu i okreui se u krugu,
graciozno je njome izvodila lelujave pokrete iz zgloba,
predoujui rijeku koja protjee. Zatim ju je otvorila i lepeza se
pretvorila u alicu u koju joj je njezina partnerica ulila ake. Kao
to sam rekla, ples je bio divan, ba kao i melodija koja ga je
pratila, a koju je jedna strano mrava geja sa sitnim,
vodenastim oima svirala na sha-misenu.
Slubeni banket u pravilu nikad ne traje due od dva sata, pa
smo tako u osam ve bile ponovo na ulici. Upravo sam se
okretala prema Mamehi da joj zahvalim i zaelim laku no, kadli
ona ree: No, mislila sam te poslati u krevet, ali sad mi se ini
tako puna energije. Ja idem u ajanu Komoriva. Doi sa mnom
da po prvi put okusi ozraje leerne zabave. Ionako bi bilo
dobro da te to prije ponemo pokazivati naokolo.
Nisam joj mogla rei da sam previe umorna i da mi se ne ide,
pa sam tako progutala ono to sam doista osjeala i krenula za
njom niz ulicu.
Usput mi je objasnila kako tu zabavu prireuje ovjek koji
vodi Nacionalno kazalite u Tokvju. On poznaje sve vane geje
u gotovo svim etvrtima geja u Japanu i premda e vjerojatno
biti vrlo srdaan prema meni kad me Mameha predstavi, ne
smijem oekivati da e mi pokloniti mnogo pozornosti. Ja
moram samo paziti na to da uvijek izgledam ljupko i
zainteresirano. Pripazi samo da se ne dogodi nita to bi te na
neki nain osramotilo, upozorila me je.
Ule smo u ajanu i slukinja nas je odvela do jedne sobe na
katu. Jedva sam se usudila pogledati unutra kad je Mameha
kleknula i odgurnula vrata, ali sam uspjela zapaziti sedam ili
osam mukaraca koji su, zajedno s moda etiri geje, sjedili na
jastucima oko jednog stola. Poklonile smo se i ule u sobu, te

potom kleknule na strunjae da za sobom zatvorimo vrata -
naime, to je nain na koji geja ulazi u sobu. Prvo smo
pozdravile ostale geje, kako me je Mameha unaprijed poduila,
zatim domaina i nakon toga ostale goste.
Mameha-san! rekla je jedna geja. Stigla si u pravi as da
nam ispria priu o vlasuljaru Konda-sanu.
Oh, zaboga, uope se ne sjeam te prie, odgovorila je
Mameha i na to su se svi poeli smijati. Nisam shvaala to je u
tome smijeno. Mameha me je povela oko stola i kleknula
pokraj domaina. Ja sam kleknula uz nju.
Gospodine direktore, dopustite mi da vam predstavim svoju
novu mlau sestru, rekla je.
To su bile rijei nakon kojih sam se ja trebala nakloniti, rei
svoje ime, zamoliti direktora da mi neto ne zamjeri i tako dalje.
On je bio nervozan ovjek, izbuljenih oiju i krhka tijela kao da
ima pilee kosti. Nije me ni pogledao, samo je stresao pepeo s
cigarete u gotovo prepunu pepeljaru pokraj sebe i rekao:
Kakva je to pria o vlasuljaru Konda-sanu? Djevojke to
spominju itavu veer, a nijedna nee ispriati priu.
asna rije, ne znam! odgovori Mameha.
To znai, dobaci jedna geja, da ju je sram to ispriati. Pa,
ako ona nee, pretpostavljam da u morati ja.
Mukarcima se, izgleda, svidio taj prijedlog, ali je Mameha
samo uzdahnula.
Ja u u meuvremenu dati Mamehi alicu sakea da smiri
ivce, rekao je direktor, isprao svoju vlastitu alicu u zdjeli
vode na sredini stola, ta je zdjela bila tu upravo zbog toga, i
pruio je Mamehi.
Dakle, zapoela je priu ona druga geja, taj je momak,
Konda-san, najbolji vlasuljar u Gionu, odnosno barem svi tako
kau. I Mameha-san godinama odlazi k njemu. Ona uvijek mora
imati sve najbolje, znate. Samo je pogledajte i vidjet ete daje
tako.
Mameha napravi grimasu kao da se, toboe, srdi.
Svakako se najljepe srdi, ree jedan mukarac.
Tijekom svake predstave, nastavi geja, vlasuljar je iza
pozornice kako bi pomogao kod promjene kostima. Cesto se
dogodi da, dok geja svlai jedan kimono i oblai drugi, neto

sklizne tu i tamo i odjednom... obnaena dojka! Ili... negdje
izviri malo dlaka! Dogodi se, znate. No, bilo kako bilo...
A ja sam sve ove godine radio u banci, ree jedan
mukarac. Hou biti vlasuljar!
Ima on dosta posla, nemojte misliti da samo zuri u gole
enske. Bilo kako bilo, Mameha-san uvijek izigrava nekakvu
ednost i presvlai se iza paravana...
Pusti da ja to ispriam, prekine je Mameha. Ti to tako
pria da e ljudi svata misliti o meni. Nisam izigravala nikakvu
ednost. Konda-san je uvijek zurio u mene kao da ne moe
doekati sljedeu promjenu kostima i zato sam traila da donesu
paravan. udim se da Konda-san nije oima izbuio rupe u
paravanu, koliko se naprezao da neto vidi.
Zato mu nisi dopustila da tu i tamo neto spazi, prekine je
direktor. Sto bi te kotala takva mala ljubaznost?
Nikad nisam tako o tome mislila, ree Mameha. Potpuno ste
u pravu, gospodine direktore. Kakve moe biti tete od jednog
letiminog pogleda? Moda biste nam ga vi sada htjeli priutiti?
Svi su u sobi prasnuli u smijeh. Upravo kad se smijeh poeo
stiavati, direktor ustane i pone razvezivati pojas na svom
kimonu, to je izazvalo novi val smijeha.
Uinit u to, rekao je direktor Mamehi, samo ako mi ti
uzvrati na isti nain...
Ja to nisam ponudila, odgovori Mameha.
Nisi nimalo velikoduna.
Velikodune osobe ne postaju geje, ree Mameha. One
postaju zatitnici geja.
Onda nita, ree direktor i ponovo sjedne. Moram rei da mi
je laknulo to je odustao, jer, premda se inilo da se svi ostali
silno zabavljaju, meni je bilo neugodno.
Gdje sam ono stala? ree Mameha. No da, zatraila sam
jednog dana da donesu paravan i mislila sam da e to biti
dovoljno da me zatiti od Konda-sana. Meutim, kad sam se u
jednom trenutku urila natrag sa zahoda, nigdje ga nisam mogla
nai. Uhvatila me panika, jer mi je trebala perika za sljedeu
toku, ali sam ga na kraju ipak nala kako sjedi na jednoj krinji
uza zid; izgledao je nekako slab i sav je bio mokar od znoja.
Pomislila sam da moda nema nekih tegoba sa srcem! Imao je
moju periku kraj sebe i kad me je ugledao, ispriao se i

pomogao mi da je stavim. Kasnije, tog istog popodneva, uruio
mi je jedno pisamce...
Mamehin glas utihne. Na posljetku, jedan od mukaraca upita:
Onda? to ti je napisao?
Mameha pokrije oi rukom. Bilo joj je previe neugodno
nastaviti priu i to je kod svih ostalih ponovo i-zazvalo smijeh.
No, dobro, ja u vam rei to je napisao, javi se ona geja
koja je zapoela priu. Poinjalo je otprilike ovako: Najdraa
Mameha. Ti si najljupkija geja u itavom Gio-nu i tako dalje.
Nakon to skine neku periku, ja je uvijek milujem i drim je u
radionici kako bih tijekom dana mogao povremeno zariti lice u
nju i osjetiti tvoj miris. Meutim, kad si danas otrala na zahod,
pruila si mi najljepe trenutke mog ivota. Dok si bila unutra,
ja sam se sakrio kraj vrata i na zvuk tog divnog ubora, ljepeg
od vodopada...
Mukarci su se toliko smijali da je geja morala priekati da se
smire.
"... i na zvuk tog divnog ubora, ljepeg od vodopada, sav
sam se ukrutio i ukoio tamo gdje ja uborim...
Nije tako rekao, prekine je Mameha. Napisao je: na zvuk
tog divnog ubora, ljepeg od vodopada, nabujao sam i
nabrekao, znajui da je tvoje tijelo u tom trenutku obnaeno...
I onda joj je rekao, preuzme priu ona geja, kako poslije
nije mogao stajati na nogama od uzbuenja. I kako se nada da
e jednog dana opet iskusiti takav trenutak sree.
Dakako, svi su se smijali. Ja sam se takoer pretvarala da mi
je to smijeno. U stvari, teko mi je bilo vjerovati da su ti
mukarci, koji su platili prilino mnogo novaca kako bi doli
ovamo i sjedili okrueni enama u prekrasnim, skupim
kimonima, doista eljeli sluati prie kakve su djeca u Yoroidu
priala na obali jezerca. Ja sam zamiljala kako u zadivljeno
sluati razgovore o knjievnosti, kabukiju ili neem slinom.
Naravno, u Gionu je bilo i takvih zabava. No, sluajno se
dogodilo da moja prva zabava bude od ove druge, djetinjastije
vrste.
itavo to vrijeme mukarac pokraj mene trljao je rukama
zajapureno lice i uope nije pratio priu. Sad se zagledao u
mene i napokon upitao: Sto je to s tvojim oima? Ili sam ja
jednostavno previe popio?

On je svakako previe popio, premda sam mislila kako ne bi
bilo pristojno da mu to kaem. Ali prije nego to sam dospjela
ita odgovoriti, njegove su se obrve poele trzati i on se poeo
tako estoko eati po glavi da mu se po ramenima prosuo mali
oblak snijega. Pokazalo se da su njega u Gionu zbog uasne
peruti zvali Gospodin Meava. inilo se da je zaboravio svoje
pitanje, ili moda nije ni oekivao odgovor, jer me je sad upitao
koliko imam godina. Rekla sam mu da imam etrnaest godina.
Ti si najstarija etrnaestogodinjakinja koju sam
ikad vidio. Evo, uzmi, rekao mi je i pruio mi svoju praz
nu alicu.
Oh, ne, hvala, gospodine, rekla sam, ja sam samo
poetnica... Tako me je Mameha poduila da moram rei, ali
me gospodin Meava nije sluao. Nastavio je drati alicu u
zraku, sve dok je nisam uzela, a onda je dohvatio bocu sa
sakeom da mi natoi.
Ja nisam smjela piti ake, jer se geja pripravnica, pogotovo
dok je poetnica, mora doimati djetinjasto. Meutim, nisam ga
mogla ne posluati. Pruila sam alicu prema njemu, ali se on
jo jednom poeao po glavi prije nego to je natoio ake i ja
sam s uasom primijetila kako je nekoliko krpica peruti uletjelo
u moju alicu. Gospodin Meava je natoio alicu do vrha i
rekao: Sad to lijepo popij. Hajde. To ti je prva od mnogih.
Nasmijeila sam mu se i polako poela podizati alicu prema
ustima, jer nisam znala to bih drugo mogla uiniti, kad mi je
Mameha, hvala nebesima, pritekla u pomo.
Ovo je tvoja prva zabava, Sayuri. Ne bi bilo dobro da se
napije, rekla je, premda je to zapravo govorila gospodinu
Meavi. Samo smoi usnice i to e ti biti dosta.
Posluala sam je i smoila sam usne sakeom. Kaem da sam
smoila usnice, a zapravo sam ih tako vrsto stisnula da sam se
gotovo ozlijedila i onda sam nagnula alicu dok nisam osjetila da
mi je tekuina doprla do koe. Potom sam brzo spustila alicu na
stol i rekla: Mmm! Fino! dok sam istodobno rukom posegnula
u obi i izvadila rupi. Laknulo mi je kad sam posuila rupiem
naunice, a gospodin Meava, na sreu, nita nije primijetio jer
je previe bio zaokupljen zurenjem u alicu koju sam ostavila na
stolu. Trenutak kasnije, dohvatio ju je s dva prsta i izlio u sebe,
a zatim je ustao i ispriao se da mora otii na zahod.

Od geje pripravnice se oekuje da mukarca prati do zahoda
i natrag, ali to nitko ne oekuje od poetnice. Ako u sobi nema
ni jedne pripravnice, mukarac e obino sam otii do zahoda ili
e ga ponekad otpratiti neka geja. Meutim, gospodin Meava
je stajao tamo i zurio dolje u mene, sve dok nisam shvatila kako
eka na mene.
Ja se nisam snalazila u ajani Komoriva, ali gospodin Meava
je sam znao put do zahoda. Ila sam za njim niz hodnik i onda
smo skrenuli iza ugla. On je stao ustranu, ekajui da mu ja
otvorim vrata. Nakon to sam ponovo zatvorila vrata za njim,
ekala sam ga u hodniku i ula sam kako se netko uspinje uza
stube, ali nisam na to o-braala pozornost. Gospodin Meava je
ubrzo iziao i vratili smo se natrag u sobu. Kad sam ula, vidjela
sam da nam se u meuvremenu pridruila jo jedna geja i
jedna pripravnica. Bile su leima okrenute vratima, tako da im
nisam vidjela lica dok sam ila za gospodinom Meavom oko
stola i ponovo zauzela svoje mjesto. Moe misliti kako sam se
zaprepastila kad sam ih vidjela, jer tamo, s druge strane stola,
sjedila je jedina ena koju sam po svaku cijenu eljela izbjei.
Bila je to Hatsumomo - smijeila mi se - a kraj nje je sjedila
Bua.


Petnaesto poglavlje


Hatsumomo se smijeila kad je bila sretna, kao i svi ljudi, a ona
je bila najsretnija kad bi se spremala nekome nanijeti patnju.
Zato je na licu imala tako divan osmijeh kad je rekla:
Oh, zaboga! Kakva neobina sluajnost. S nama je jedna
poetnica! Zbilja ne bih smjela ispriati ostatak te prie, jer bi
sirotici moglo biti neugodno.
Nadala sam se da e se Mameha ispriati i odvesti me sa
sobom. Ali ona mi je samo uputila zabrinuti pogled. Vjerojatno
je mislila kako bi ostaviti Hatsumomo samu s ovim mukarcima
bilo isto kao da pobjegne od kue koja gori; pametnije je ostati
i pokuati nadzirati tetu.
Ozbiljno, ja mislim da nita nije tee nego biti poetnica,
govorila je Hatsumomo. Slae se, Buo?
Bua je sad bila geja pripravnica; ona je svoj poetniki sta
prola prije est mjeseci. Pogledala sam je u nadi da e mi
pokazati kako suosjea sa mnom, ali ona je samo zurila u stol s
rukama u krilu. Budui da sam je tako dobro poznavala, znala
sam da mala bora iznad korijena nosa znai da je uzrujana.
Da, gospoo, rekla je.
To je tako teko razdoblje u ivotu, nastavila je Hatsumomo.
Jo se sjeam kako je meni bilo teko... Kako se zove, mala
poetnice?
Sreom, nisam morala odgovoriti, jer se umijeala Mameha.
Svakako si tono rekla da je to razdoblje bilo teko za tebe,
Hatsumomo-san. Dodue, ti si bila nespretnija od drugih.
Ja hou uti ostatak prie, javio se jedan mukarac.
I zbuniti jadnu poetnicu koja nam se upravo pridruila?
ree Hatsumomo. Ispriat u vam to samo ako mi obeate da
neete misliti na ovu jadnu djevojku dok me budete sluali.
Nastojte zamisliti neku drugu djevojku.
Hatsumomo je bila genijalna u svojoj zloi. Moda mukarci
nisu do tada zamiljali kako se ta pria dogodila meni, ali sad e
zacijelo to misliti.
Da vidimo, gdje sam stala? zapone Hatsumomo. Ah, da.
Dakle, ta poetnica koju sam spomenula... ne mogu se sjetiti

njezina imena, ali bih je morala nekako nazvati kako je ne biste
zamijenili s ovom siroticom. Reci mi, mala poetnice... kako ti je
ime?
Savuri, gospoo, odgovorila sam. A lice mi je bilo tako
zajapureno od straha da me uope ne bi zaudilo da mi se sva
minka otopila i poela mi kapati u krilo.
Savuri. Kako draesno! Nekako mi ne pristaje uz tebe. No
dobro, nazvat emo poetnicu iz ove prie Mayu-ri. Dakle,
jednog sam dana hodala s Mavuri avenijom Shijo, na putu do
okiye njezine starije sestre. Puhao je uasan vjetar, onakav od
kojeg se tresu prozori, a jadna Mavuri nije imala mnogo iskustva
s kimonom. Ona sama nije bila tea od lista, a ti veliki rukavi,
znate, mogu biti kao jedra. Upravo smo se spremale prijei
preko ulice kad je Mavuri nestala i samo sam negdje iza sebe
ula slabani glasi, neto kao Ah... ah, ali sasvim slabano...
Tu se Hatsumomo okrenula prema meni.
Moj glas nije dovoljno visok, ree. Da ujem kako bi ti to
rekla. Ah...ah...
to sam mogla uiniti? Pokuala sam koliko sam bolje mogla
proizvesti taj zvuk koji je ona traila.
Ne, ne, mnogo vie.... oh, nije vano! Hatsumomo se
okrene mukarcu do sebe i ree mu ispod glasa: Mala nije jako
bistra, zar ne? Zautjela je na trenutak i zatre-sla glavom pa
zatim nastavila: Bilo kako bilo, kad sam se okrenula, vidjela
sam da vjetar nosi jadnu Mavuri niz ulicu gotovo do raskrija,
dok ona bespomono mae rukama i nogama, tako da je sliila
na kukca kojeg je netko okrenuo na lea. Zamalo mi je puknuo
obi od smijeha, ali onda je ona odjednom zateturala s plonika
ravno na prometno raskrije, ba kad je prolazio jedan
automobil. Na svu sreu, udarac ju je odbacio na poklopac
motora! Noge su joj poletjele u zrak... i onda, ako to moete
zamisliti, vjetar joj je podigao kimono i... no da, ne trebam vam
rei to se dogodilo.
Dapae, mora! ree jedan od mukaraca.
Zar nemate nimalo mate? odgovorila mu je. Vjetar joj je
podigao kimono do preko bokova. Ona nije htjela da je ljudi vide
golu i zato se, u elji da sauva ednost, pokuala preokrenuti i
na kraju se nala raskreenih nogu i s intimnim dijelom tijela
pritisnutim o vozako staklo, ravno ispred nosa vozau...

Naravno, mukarci su se histerino previjali od smijeha,
ukljuujui direktora, koji je udarao alicom sakea po stolu tako
daje zvualo poput mitraljeza i na kraju rekao: Zato se meni
nikad ne dogaa neto slino?
Dakle, gospodine direktore, ree mu Hatsumomo. Djevojka
je bila samo poetnica! Taj voza nije mogao bogzna to vidjeti.
Hou rei, moete li zamisliti kako gledate u intimni dio tijela
ove djevojke na drugoj strani stola? Mislila je na mene,
naravno. Ona se vjerojatno ne razlikuje od bebe u pelenama.
Djevojicama katkad ponu rasti dlake ve u jedanaestoj
godini, dobaci jedan mukarac.
Koliko ti ima godina, mala Sayuri-san? upita me
Hatsumomo.
etrnaest, gospoo, odgovorila sam, trudei se da mi glas
zvui krajnje uljudno. Ali ja sam prilino odrasla
etrnaestogodinjakinja.
Mukarcima se to svidjelo i Hatsumomin je osmijeh postao
pomalo ukoen.
etrnaest? rekla je. Savreno! I naravno, nema nikakvih
dlaka...
O da, imam. I to puno! Podigla sam ruku i potapala se po
kosi.
Po svemu sudei, to je bio pametan potez, premda se meni
nije inio osobito pametnim. Mukarci su se smijali jo vie nego
to su se smijali Hatsumominoj prii. I Hatsumomo se takoer
smijala, jer, pretpostavljam, nije eljela da izgleda kao da se
njoj smiju.
Kad se smijeh stiao, Mameha i ja smo se oprostile. Nismo jo
ni zatvorile vrata iza sebe kad smo ule kako se Hatsumomo
takoer ispriava to ona i Bua moraju otii. Stigle su nas na
stepenicama.
Hej, Mameha-san, rekla je Hatsumomo, ovo je zbilja bilo
zabavno! Ne znam zato nismo ee zajedno na zabavama!
Da, bilo je zabavno, odgovori Mameha. Uivam pri pomisli
to nas jo eka u budunosti!
I nakon toga me zadovoljno pogleda. Ona je uivala pri
pomisli da e vidjeti Hatsumominu propast.
Te noi, nakon to sam skinula minku i okupala se, stajala sam
u predvorju za goste odgovarajui Tetii na njezina pitanja o

proteklom danu, kad je Hatsumomo ula s ulice i postavila se
ispred mene. Obino se nije tako rano vraala, ali im sam joj
vidjela lice, shvatila sam kako se vratila samo zato da se suoi
sa mnom. ak nije imala na licu onaj svoj uobiajeni okrutni
osmijeh, nego su joj usnice bile tako vrsto stisnute da je
izgledala gotovo runa. Samo je jedan trenutak stajala tako
preda mnom, a onda je zamahnula rukom i pljusnula me.
Zadnje to sam vidjela prije nego to me je udarila bili su njezini
stisnuti zubi poput dvije niske bisera.
Toliko sam bila zgranuta da se ne sjeam to se dogodilo
neposredno poslije te uke. Ali izgleda da se Tetia s njom
porjekala, jer sljedee to sam razabrala bile su Hat-sumomine
rijei: Ako me ta djevojka ponovo javno osramoti, s uitkom u
joj opaliti uku i s druge strane!
Kako sam ja vas osramotila? upitala sam je.
Vrlo dobro si znala to sam mislila kad sam rekla kako
vjerojatno nema dlaka, ali si od mene napravila budalu.
Zapamtit u ti to, mala Chiyo. Uskoro u ti vratiti, obeavam ti.
Nakon toga, inilo se kao da se Hatsumomina srdba naglo
stiala i ona ponovo izie iz okiye na ulicu, gdje je Bua ekala
da joj se pokloni i posluno poe za njom.
Ispriala sam to Mamehi sljedeeg popodneva, ali ona je to
prilino ravnoduno sasluala.
U emu je problem? rekla je. Nije ti ostavila modricu na
licu, hvala nebesima, a nisi valjda oekivala da e biti
oduevljena nainom na koji si joj uzvratila?
Samo me brine to bi se moglo dogoditi kad idui put
naletimo na nju, rekla sam.
Ja u ti rei to e se dogoditi. Okrenut emo se i otii.
Domain e se moda iznenaditi kad nas vidi kako odlazimo sa
zabave na koju smo netom dole, ali bolje i to nego da pruimo
Hatsumomo priliku da te ponovo ponizi. Uostalom, ako naletimo
na nju, to bi na neki nain mogla biti srea.
Stvarno ne vidim kako bi to za nas mogla biti srea.
Ako nas Hatsumomo primora da iziemo iz nekoliko ajana,
svratit emo na vie zabava i to je sve. Na taj e nain u
kraem roku obii vie mjesta u Gionu i bre postati poznata.
Umirilo me Mamehino samopouzdanje. U stvari, kad smo
kasnije krenule u Gion, oekivala sam da u, kad te noi skinem

minku, vidjeti kako mi lice ija od zadovoljstva nakon duge
veeri. Prvo smo svratile na zabavu prireenu u ast jednog
mladog filmskog glumca koji je izgledao kao da nema vie od
osamnaest godina, ali na glavi nije imao ni jedne jedine dlaice,
ak nije imao ni trepavica, ni obrva. On je nekoliko godina
kasnije postao vrlo slavan zbog naina na koji je umro. Izvrio
je samoubojstvo maem, nakon to je ubio jednu mladu
konobaricu u Tokvju. U svakom sluaju, inio mi se jako udnim
dok nisam primijetila kako me stalno pogledava. Tako sam dugo
izolirano ivjela u okiyi da moram priznati kako mi je godilo
njegovo zanimanje. Ostale smo ondje vie od sata i Hatsumomo
se nije pojavila. Uinilo mi se da bi se moji snovi o uspjehu
moda doista mogli ostvariti.
Zatim smo otili na zabavu koju je priredio rektor sveuilita u
Kvotu. Mameha je odmah poela razgovarati s nekim znancem
kojeg dugo nije vidjela i ostavila me da se sama snalazim.
Jedino slobodno mjesto za stolom bilo. je pokraj nekog starca u
umrljanoj bijeloj koulji koji je, izgleda, bio jako edan, jer je
stalno pio pivo iz visoke ae i odmicao bi je s ustiju samo da bi
se podrignuo. Kleknula sam kraj njega i upravo sam mu se
htjela predstaviti kad sam ula kako se otvaraju vrata.
Oekivala sam da u vidjeti slukinju koja donosi novu rundu
pia, ali su ondje u predvorju kleale Hatsumomo i Bua.
Oh, zaboga! ula sam kako Mameha kae ovjeku s kojim je
razgovarala. Je li tvoj sat toan?
Vrlo toan, odgovorio joj je. Podeavam ga svako
poslijepodne prema satu na kolodvoru.
Bojim se da Sayuri i ja nemamo drugog izbora nego biti
nepristojne i otii. Trebale smo jo prije pola sata biti najednom
drugom mjestu!
I na to smo obje ustale i kliznule iz sobe upravo u trenutku
kad su Hatsumomo i Bua ulazile.
Na izlasku iz ajane Mameha me uvukla u jednu praznu tatami
sobu. U nejasnom polumraku nisam joj mogla razabrati crte,
samo lijepi ovalni oblik lica i raskonu krunu od kose. Ako ja nju
ne mogu vidjeti, onda ni ona ne moe vidjeti mene, pomislila
sam i dopustila da mi se lice objesi od oaja i razoaranja, jer mi
se inilo da nikad neu uspjeti pobjei od Hatsumomo.
to si danas rekla toj groznoj eni? pitala me Ma-meha.

Ba nita, gospoo!
Kako nas je onda nala?
Ni ja nisam znala da emo doi ovamo, rekla sam. Kako
sam joj onda mogla bilo to rei?
Moja slukinja zna sve moje dogovore, ali ne mogu
zamisliti... No dobro, sad idemo na jednu zabavu za koju gotovo
nitko ne zna. Naga Teruomi je prolog tjedna postavljen za
novog dirigenta Tokijske filharmonije. Doao je u grad danas
popodne, kako bi svima pruio priliku da mu se dive. Nemam
ba veliku elju otii tamo, ali... barem se neemo sresti s
Hatsumomo.
Prele smo preko avenije Shijo i skrenule u jednu usku uliicu
ispunjenu mirisom sakea i prenih slatkih krumpira. Kroz jarko
osvijetljene prozore na prvom katu dopirali su do nas odjeci
veselog smijeha. Ule smo u ajanu i jedna nas je slukinja
odvela do sobe na katu gdje smo zatekle dirigenta, nauljene i
zalizane rijetke kose, kako ukoeno sjedi i srdito gladi prstima
alicu sa sakeom. Ostali mukarci u sobi igrali su s dvije geje
igru u kojoj onaj koji izgubi mora popiti alicu sakea, ali se
dirigent nije elio ukljuiti u igru. Razgovarao je neko vrijeme s
Ma-mehom i onda je zamolio neka mu neto otplee. Ali mislim
da ga ples zapravo nije zanimao, to je samo bio zgodan nain da
prekine igru s ispijanjem sakea i potakne goste da se opet
ponu baviti njime. Ba kad je slukinja donijela shamisen
jednoj od one dvije geje, jo i prije nego to je Mameha
dospjela zauzeti pozu, vrata su se otvorila i... sigurna sam da
zna to u rei. Njih su dvije bile poput pasa kojih se nismo
mogle osloboditi. Opet su se pojavile Hatsumomo i Bua.
Trebao si vidjeti kako su se Mameha i Hatsumomo nasmijeile
jedna drugoj. Gotovo bi pomislio da su uivale u nekoj
zajednikoj, prisnoj ali, a zapravo je Hatsumomo, sigurna sam,
uivala u tome to nam je uspjela ui u trag, a Mameha... pa,
mislim da je u njenom sluaju osmijeh samo bio dobar nain
kako da prikrije srdbu. Gledala sam je kako plee i zapazila
rairene nosnice i srdito isturenu bradu. Nije se ak ni vratila za
stol nakon plesa, nego je odmah rekla dirigentu:
Hvala vam to ste nam dopustili da navratimo! Bojim se daje
jako kasno... Savuri i ja moramo sada otii...

Ne mogu ti opisati kakvo sam zadovoljstvo vidjela na
Hatsumominom licu dok smo za sobom zatvarale vrata.
Krenula sam za Mamehom niza stube. Ona se zaustavila na
posljednjoj stepenici i ekala. Napokon je jedna mlada slukinja,
ista ona koja nas je ranije odvela do sobe na katu, dotrala u
predvorje za goste da nas isprati.
Kako je teak ivot slukinje! rekla joj je Mameha.
Vjerojatno ima toliko stvari koje eli, a plaa je tako mala. Ali
reci, kako e potroiti novac koji si upravo zaradila?
Nisam zaradila nikakav novac, gospoo, odgovorila je
slukinja. Ali po tome kako je nervozno gutala slinu vidjelo se da
lae.
Koliko ti je novaca obeala Hatsumomo?
Slukinja odmah obori pogled. Tek sam tada shvatila to
Mameha misli. Kako smo kasnije saznale, Hatsumomo je doista
podmitila barem jednu slukinju u svakoj u-glednijoj ajani u
Gionu. One su trebale nazvati Yoko, djevojku koja se u naoj
okiyi javljala na telefon, svaki put kad bismo se u ajani pojavile
Mameha i ja. Naravno, mi tada jo nismo znale da je u to
upletena Yoko, ali je Mameha tono pretpostavila da je slukinja
u ovoj ajani na neki nain poslala poruku Hatsumomo.
Ta mlada slukinja nije od srama mogla pogledati Mamehu.
Svaki put kad bi joj Mameha podigla bradu, njezine su oi i dalje
bile okrenute prema dolje kao da su od olova. Kad smo izile iz
ajane, ule smo Hatsumomin glas koji je dopirao do nas kroz
prozor iznad naih glava, jer to je bila tako uska uliica da je u
njoj odzvanjao svaki zvuk.
Da, a kako joj je bilo ime? govorila je Hatsumomo. Savuko,
rekao je neki muki glas.
Ne, nije Savuko. Savuri, ispravio ga je drugi muki glas.
Mislim da je to ta, rekla je Hatsumomo. Ali zbilja, to je tako
neugodno... ne smijem vam to rei! Izgleda mi draga
djevojka...
Nisam uspio stei nekakav dojam, rekao je neki mukarac.
Ali vrlo je ljupka.
Tako neobine oi! rekla je jedna geja.
Zna to mi je jedan mukarac rekao neki dan o njezinim
oima? rekla je Hatsumomo. Rekao mi je kako njezine oi
imaju boju zgaenih crva.

Zgaenih crva... dakle, jo nikad nisam ula da netko tako
opisuje neku boju.
Pa, rei u vam to sam htjela rei o njoj, nastavila je
Hatsumomo, ali mi morate obeati da to neete nikome
drugom ispriati. Ona ima nekakvu bolest, tako da su joj grudi
kao u kakve starice, objeene i naborane, ozbiljno, neto
strano! Vidjela sam je jednom u kupalitu...
Mi smo bile zastale dolje da ujemo to Hatsumomo govori, ali
kad smo to ule, Mameha me lagano gurnula i otile smo
zajedno niz uliicu. Kad smo izale na aveniju, Mameha je dugo
stajala i gledala gore-dolje po ulici te napokon rekla:
Pokuavam smisliti kamo bismo sad mogle otii, ali... ne
mogu se niega sjetiti. Ako nas je ta ena nala ovdje, onda nas
moe nai bilo gdje u Gionu. Najbolje je da se vrati u okiyu,
Savuri, dok ne smislimo nekakav novi plan.
Jednog popodneva tijekom Drugog svjetskog rata, nekoliko
godina nakon ovih dogaaja o kojima ti sada priam, na jednoj
zabavi ispod grana javora, neki je asnik izvadio pitolj iz
navlake i poloio ga na slamnatu prostirku kako bi se preda
mnom napravio vaan. Sjeam se kako me se dojmila ljepota
tog pitolja. Metal je imao nekakav mutan sivi sjaj, zaobljeni su
dijelovi bili glatki i savreni. Ulateno drvo drka pitolja imalo
je lijepe are. Ali kad sam pomislila na pravu svrhu tog
predmeta dok sam sluala asnikove prie, uope mi se vie nije
inio lijep, nego se pretvorio u neto monstruozno.
Isto se to u mojim oima dogodilo s Hatsumomo, nakon to je
ve na samom poetku zakoila moju karijeru geje. Naime,
nikad je dosad nisam smatrala udovitem. Ali sam joj oduvijek
zavidjela na njezinoj ljepoti, a sad je to prestalo. Umjesto da
svake veeri prisustvujem sveanim veerama ili odlazim na
deset do petnaest zabava, to bi bilo normalno, bila sam
prisiljena sjediti u okiyi i vjebati plesanje ili shamisen kao da se
u zadnjih godinu dana nita nije promijenilo u mom ivotu. Kad
bi Hatsumomo, ureena za izlazak, prolazila hodnikom pokraj
mene s licem namazanim bjelilom to se sjalo iznad tamnog
kimona poput mjeseca na nonom nebu, uvjerena sam da bi i
sljepac bio zadivljen njezinom ljepotom. Meutim, ja sam
osjeala samo mrnju i ula vlastitu krv kako mi umi u uima.

U sljedeih nekoliko dana Mameha me je nekoliko puta
pozvala k sebi. Svaki put sam se nadala da e mi rei kako je
smislila na koji emo nain nadmudriti Hatsumomo, ali me je
ona samo slala da za nju obavim poslove koje nije mogla
povjeriti slukinjama. Upitala sam je jednog popodneva ima li
ikakvog pojma to e biti sa mnom.
Na alost, Savuri, ti si trenutano prognanica, odgovorila mi
je. Nadam se da si odlunija nego ikad u elji da uniti tu
opaku enu! Meutim, dok ne smislim nekakav plan, nema
nikakvog smisla da te vuem naokolo sa sobom po Gionu.
Dakako, bila sam razoarana kad sam to ula, ali Mameha je
bila potpuno u pravu. Hatsumomo mi je svojim porugama mogla
nanijeti veliku tetu u oima mukaraca, pa ak i ena, stoga mi
je bilo pametnije sjediti kod kue.
Sreom, Mameha je s vremena na vrijeme ipak uspijevala
pronai za mene zabave kojima sam mogla prisustvovati bez
straha od Hatsumominih podvala. Hatsumomo mi je, dodue,
zatvorila vrata Giona, ali mi nije mogla preprijeiti put u svijet
izvan Giona. Kad bi Mameha imala kakav angaman izvan
Giona, esto bi me pozvala da je pratim. Tako smo jednom
otputovale vlakom na jedan dan u Kobe, gdje je Mameha
prerezala vrpcu na otvorenju jedne nove tvornice. Drugom me
je prigodom povela sa sobom kad ju je bivi predsjednik
kompanije Nippon telefon i telegraf pozvao na obilazak Kvota
u limuzini. Taj me se izlet duboko dojmio, jer sam prvi put imala
prilike vidjeti golemi grad izvan granica nae male etvrti Gion,
a uz to sam se prvi put vozila u automobilu. Uope nisam znala
u kakvim su oajnim uvjetima neki ljudi ivjeli tih godina dok se
nismo provezli obalom rijeke juno od grada i vidjeli prljave
ene kako doje djecu ispod stabala uz eljeznike tranice i
mukarce u otrcanim slamnatim sandalama kako ue meu
korovom. Ne mogu rei da sirotinja nikad nije dolazila u Gion, ali
malokad smo mogli vidjeti takve bijednike kao to su bili ovi
izgladnjeli seljaci koji si nisu mogli priutiti ak ni pranje u
javnom kupalitu. Nikad nisam mislila da ja, robinja koju
terorizira zla Hatsumomo, uivam u relativnom obilju tijekom tih
godina velike ekonomske krize. Tog dana sam to shvatila.
Jednog sam se dana negdje pred podne vratila kui iz kole i
nala pisamce u kojem je pisalo neka pokupim svoju minku i

pourim u Mamehin stan. Kad sam stigla tamo, zatekla sam
gospodina Ichodu, koji je bio garderobi-jer poput gospodina
Bekkua, kako u stranjoj sobi pomae Mamehi vezati obi pred
visokim zrcalom.
Brzo se naminkaj, rekla mije Mameha. Pripremila sam ti u
drugoj sobi kimono koji e obui.
Mamehin je stan bio golem za gionske standarde. Uz glavnu
sobu, veliine est tatamija, imala je jo dvije manje sobe,
garderobu, koja je ujedno sluila i kao soba za slukinje, te sobu
u kojoj je ona spavala. Ondje, u njezinoj spavaoj sobi, na
futonu presvuenom svjeim plahtama, leao je kimono s
pripadajuim komadima odjee koje je poslagala njezina
slukinja. Zaudio me je futon. Mameha oigledno nije prole
noi spavala na tim plahtama jer su bile bez ijednog nabora i
bijele poput snijega. Pitala sam se to bi to trebalo znaiti dok
sam se presvlaila u pamuni kimono za minkanje koji sam
donijela sa sobom. Kad sam zapoela sa minkanjem, Mameha
mi je objasnila zato me pozvala.
Barun je doao u grad, rekla je. Dolazi ovamo na ruak.
Hou da te upozna.
Nisam jo imala prilike spomenuti baruna, ali ovjek o kojem
je govorila Mameha bio je barun Matsunaga Tsu-nevoshi, njezin
danna. U Japanu danas vie nemamo barune i grofove, ali smo
ih imali u razdoblju prije Drugog svjetskog rata, a barun
Matsunaga svakako je pripadao meu najbogatije. Njegova je
obitelj upravljala velikom bankom, jednom od najveih u
Japanu, i bila vrlo utjecajna u financijskom svijetu. Zapravo je
njegov stariji brat naslijedio naslov baruna, ali on je ubijen u
atentatu koji je izvren na njega dok je bio ministar financija u
vladi premijera Inukaija. Nakon bratove smrti, Mamehin je
danna, koji je tada ve imao vie od trideset godina, naslijedio
ne samo naslov baruna, nego i svu bratovu imovinu, ukljuujui
veliko imanje u Kvotu, nedaleko Giona. Najvei je dio vremena
boravio u Tokvju, zbog poslova, ali i zbog jednog drugog
razloga; naime, mnogo godina kasnije saznala sam da je imao
jo jednu ljubavnicu u etvrti Aka-saka, tokijskoj etvrti geja.
Nije bilo mnogo mukaraca koji su bili dovoljno bogati da si
mogu priutiti i jednu geju kao ljubavnicu, ali je barun
Matsunaga Tsunevoshi imao ak dvije.

Sad, kad sam znala da e Mameha provesti popodne s
barunom, postalo mi je jasnije zato su na futonu u njezinoj
spavaoj sobi bile svjee plahte.
Brzo sam se presvukla u odjeu koju je Mameha priredila za
mene, svijetlozeleni potkimono i uto-hravo-smei kimono s
uzorkom borovih stabala oko donjeg ruba. Upravo kad sam
izala iz sobe, jedna od slukinja vratila se iz oblinjeg restorana
s velikom lakiranom kutijom u kojoj je bio ruak za baruna.
Hrana je bila sloena u zdjelice i na tanjure isto onako kako bi je
posluili u restoranu. Najvea je posuda bila plitica od lakiranog
drveta s dvije soljene ribe ayu, peene na aru i osovljene na
trbuhe, kao da zajedno plivaju u rijeci. Uz njih su leala dva, na
pari kuhana raia, od one vrste koji se jedu cijeli. Stazica od
soli krivudala je uz rub plitice, naznaavajui pijesak preko
kojeg su raii preli.
Nekoliko trenutaka kasnije stigao je barun. Provirila sam kroz
otvor uz okvir kliznih vrata i vidjela ga kako stoji u ulaznom
prostoru odmah iza vrata dok mu Mame-ha odvezuje cipele. Prvi
me je dojam naveo da pomislim na badem ili neku drugu vrstu
oraastog ploda, jer je bio nizak i vrlo okrugao i nekako su mu
dranje i izraz oko oiju odraavali stanovitu teinu. U to su
vrijeme brade bile u modi i barun je na licu imao nekoliko
dugakih, mekih pramenova koji su valjda trebali predstavljati
bradu, ali su meni vie sliili na tanke rezance morskih algi koje
ponekad stavljaju na zdjele s riom kao zain.
Oh, Mameha... totalno sam iscrpljen, ula sam ga kako
kae. Mrzim duga putovanja vlakom!
Napokon je izvukao noge iz cipela i sitnim, hitrim koracima
preao preko sobe. Ranije tog jutra, Mamehin je garderobijer
prenio iz spremita na drugom kraju hodnika jedan debelo
tapecirani naslonja i perzijski tepih, te ih postavio uz prozor.
Barun je otiao tamo i sjeo, ali to se dogaalo poslije ne mogu
rei, jer je Mamehina slukinja dola do mene, naklonila mi se u
znak isprike i tiho povukla vrata dok se nisu sasvim zatvorila.
Ostala sam u Mamehinoj maloj garderobi itav sat ili vie dok
je slukinja ulazila i izlazila posluujui ruak. Povremeno sam
ula mrmorenje Mamehina glasa, ali je uglavnom govorio barun.
U jednom sam trenutku pomi slila da se naljutio na Mamehu, ali
sluajui dalje, shvatila sam da se samo tui na nekog ovjeka

koji ga je razljutio jer ga je ispitivao o osobnim stvarima.
Napokon je objed zavrio, slukinja je iznijela alice od aja i
Mameha me je pozvala u sobu. Otila sam do baruna i kleknula
pred njim; bila sam jako nervozna jer nikad dotad nisam u-
poznala nekog plemia. Poklonila sam mu se i zamolila ga da mi
neto ne zamjeri. Mislila sam da e mi neto rei. Meutim, on
se osvrtao naokolo po sobi i inilo se da me je jedva primijetio.
Mameha, rekao je, to se dogodilo s onim pergamentom
koji je neko visio u ovom alkovu? Na njemu je bio nekakav
crte tuom, mnogo bolji od ovoga to je sada tamo.
Na ovom pergamentu koji sada tamo visi, barune, nalazi se
pjesma Matsudaire Koichija, ispisana njegovom rukom. Ta je
pjesma tu ve blizu etiri godine.
etiri godine? Zar nije tu visio onaj crte tuom kad sam
proli mjesec bio ovdje?
Nije... ali u svakom sluaju, barun me gotovo tri mjeseca nije
poastio svojim posjetom.
Nije onda udo to sam toliko iscrpljen. Uvijek kaem kako
bih trebao vie vremena provoditi u Kvotu, ali... no da, uvijek
jedna stvar vue drugu i vrijeme proleti. Daj da pogledam taj
crte o kojem sam govorio. Ne mogu vjerovati da sam ga zadnji
put vidio prije etiri godine.
Mameha pozove slukinju i zamoli je neka iz ormara donese
pergamentni svitak. Ja sam dobila zadatak da ga razmotam.
Ruke su mi toliko drhtale da mi je ispao kad sam ga podigla
kako bih ga pokazala barunu.
Pazi, djevojko! rekao mije.
Toliko mi je bilo neugodno da sam i nakon to sam mu se
naklonila i ispriala, nastavila pogledavati prema njemu kako bih
vidjela srdi li se na mene. Dok sam drala svitak, on je vie
gledao u mene nego u crte. Ali pogled mu nije bio prijekoran.
Kad sam nakon nekog vremena shvatila kako je u pitanju
radoznalost, osjetila sam jo jau nelagodu.
Ovaj je crte mnogo ljepi od tog pergamenta koji sad dri
u alkovu, Mameha, rekao je. Ali inilo se da jo uvijek zuri u
mene i nije ni pokuao skrenuti pogled kad sam ga na trenutak
pogledala. Kaligrafija je danas tako zastarjela i staromodna,
nastavio je. Trebala bi to maknuti i ponovo objesiti ovaj
krajobraz.

Mameha nije imala izbora, morala je posluati baruna i ak se
pritom uspjela drati kao da misli kako je to odlina ideja. Kad
smo slukinja i ja skinule i smotale pergament s pjesmom i
objesile crte, Mameha me je pozvala k stolu da natoim barunu
aj. Kad bi nas netko gledao odnekud odozgor, vidio bi kako nas
troje, Mameha, barun i ja, tvorimo mali trokut. Ali dakako,
razgovarali su samo barun i Mameha, a ja nisam nita drugo
radila nego kleala ondje, osjeajui se poput goluba u gnijezdu
sokolova. Kako sam ikad mogla zamiljati sebe dovoljno
vrijednom da zabavljam takvu vrstu mukaraca kakve je
Mameha zabavljala; ne samo ovako uzviene aristokrate kao to
je barun, nego i mukarce poput predsjednika. ak i onaj
direktor kazalita od prije neku veer... jedva me je i pogledao.
Neu rei da sam ranije mislila kako sam vrijedna praviti
drutvo barunu, ali sad sam jo jednom shvatila kako sam samo
jedna priprosta, neuka djevojica iz ribarskog sela. Ako
Hatsumomo uspije u svom naumu, onemo-guit e me da ikad
ita postignem i svi e muki posjetitelji Giona zauvijek ostati
izvan mog dohvata. Sudei prema situaciji u kojoj sam se
nalazila, moglo se dogoditi da moda nikad vie ne sretnem
baruna, a ni predsjednika. Zar nije bilo mogue da me Mameha,
shvativi koliko je beznadan moj poloaj, ostavi da venem
zaboravljena u o-kiyi poput kakvog odbaenog kimona koji je
tako privlano izgledao u duanu, prije kupnje? Barun se nagne,
poela sam primjeivati kako je on prilino nervozan ovjek, i
zagrebe prstom neku mrlju na Mamehinom stolu. Podsjetio me
je na mog oca onog dana kad sam ga zadnji put vidjela, kad je
noktima vadio prljavtinu iz pukotina na stolu. Pitala sam se to
bi on mislio da me vidi kako kleim ovdje u Mamehinu stanu,
odjevena u skupocjenu odjecu kakvu on nikad u ivotu nije ni
vidio, u drutvu s jednim barunom i najslavnijom gejom u
Japanu. Nisam bila vrijedna nalaziti se u takvom okruenju. A
onda sam postala svjesna velianstvenog svilenog kimona na
svom tijelu i imala sam osjeaj da u se uguiti u ljepoti. U tom
mi se trenutku ljepota uinila neim bolno melankolinim.


esnaesto poglavlje


Jednog popodneva, kad smo Mameha i ja prelazile preko mosta
na aveniji Shijo kako bismo u etvrti Pontocho kupile nove
ukrase za kosu, jer se Mamehi nisu sviali duani s ukrasima za
kosu u Gionu, ona se odjednom zaustavila. Neka stara teglenica
prolazila je u tom trenutku ispod mosta i ja sam pomislila kako
je Mameha zastala zbog oblaka crnog dima, ali se taj tren
okrenula prema meni s izrazom na licu koji mi nije bio sasvim
jasan.
to je, Mameha-san? upitala sam je.
Pa, mogu ti ba i rei, jer e to ionako uti od nekog
drugog, rekla je. Tvoja mala prijateljica Bua osvojila je
pripravniku nagradu i oekuje se da e je osvojiti i drugi put.
Mameha je govorila o nagradi za geje pripravnice koje su
tijekom proteklog mjeseca najvie zaradile. Moda ti izgleda
udno to je postojala takva nagrada, ali za nju je bilo i te kako
valjanog razloga. Poticanje pripravnica u nastojanju da postignu
to je mogue veu zaradu pomae im da se razviju u takve
geje koje e u Gionu najvie cijeniti, to jest u geje koje e
ostvarivati veliku zaradu ne samo za sebe, nego i za sve oko
sebe. Mameha je vie puta dosad rekla kako predvia da e se
Bua s mukom probijati nekoliko godina i na kraju postati jedna
od onih geja koje imaju nekolicinu vjernih muterija, od kojih
ni jedna nije imuna, i tek poneki rijetki angaman mimo toga.
To je bila tuna slika i meni je bilo drago uti da Buci ide bolje
nego to je Mameha predviala. Istodobno sam osjetila kako mi
se eludac stee od strepnje. Bua je sad izgleda postala jedna
od najpopularnijih pripravnica u Gionu, dok za mene gotovo
nitko ne zna. Kad sam poela razmiljati kakve bi to moglo imati
posljedice za moju budunost, iskreno ti kaem, zacrnilo mi se
pred oima.
Najudnije je u vezi s Buinim uspjehom to, razmiljala sam
stojei ondje na mostu, to je uspjela nadmaiti jednu
prekrasnu mladu djevojku koja se zvala Raiha i koja je nekoliko
mjeseci zaredom osvajala nagrade. Njezina je majka bila
poznata geja, a otac joj je pripadao jednoj od najuglednijih

japanskih obitelji koja je raspolagala s gotovo neogranienim
bogatstvom. Kad god bi Raiha prola pokraj mene, osjeala bih
se kao to se jednostavna girica mora osjeati kad kraj nje
prolebdi srebrnasti losos. Kako je Buci uspjelo nju nadmaiti?
Hatsumomo ju je svakako gurala od prvog dana i tjerala je da
to vie radi, toliko da je Bua u zadnje vrijeme poela mraviti i
jedva je jo sliila onoj nekadanjoj bucmastoj djevojici. Ali bez
obzira koliko se Bua zalagala i trudila, zar je stvarno mogla
postati popularnija od Raihe?
Oh, hajde, molim te, rekla je Mameha, nemoj biti tako
tuna. Trebala bi se veseliti!
Istina je, sebino se ponaam, rekla sam.
Nisam to mislila. One e obje skupo platiti tu nagradu. Za pet
godina nitko se vie nee sjeati tko je Bua.
Meni se ini, rekla sam, da e je se svi sjeati kao djevojke
koja je nadmaila Raihu.
Nitko nije nadmaio Raihu. Bua je moda zaradila najvie
novaca proli mjesec, ali Raiha je jo uvijek najpopularnija
pripravnica u Gionu. Doi, objasnit u ti.
Odvela me je u jednu ajanu u etvrti Pontocho i posjela me
kraj sebe.
U Gionu, objanjavala mi je Mameha, neka popularna geja
uvijek moe mlaoj sestri osigurati bolju zaradu od bilo koga
drugoga ako je voljna riskirati vlastitu reputaciju. To je
povezano s nainom na koji se zaraunava ohana, odnosno
naknada za cvijee. U stara vremena, prije stotinu ili vie
godina, svaki put kad bi neka geja dola na neku zabavu,
vlasnica ajane zapalila bi mirisni tapi koji gori jedan sat i koji
se zove ohana, to znai cvijet. Gejina je naknada ovisila o
tome koliko je mirisnih tapia izgorjelo do trenutka kad je otila
iz ajane.
U Gionu je cijenu jednog ohana oduvijek odreivao ured za
registraciju. U vrijeme kad sam ja bila pripravnica cijena je bila
tri jena, to je otprilike bila cijena dvije boce sakea. To se
moda ini mnogo, ali neka nepopularna geja koja zarauje
jedan ohana po satu ivi prilino bijedno. Vjerojatno veinu
veeri provodi sjedei uz grijalicu sa eravicom, ekajui da je
netko angaira, a ak i kad ima posla, ne moe zaraditi vie od
deset jena na no, to joj nije dosta ni da otplati dugove. S

obzirom na golemo bogatstvo koje se slijeva u Gion, ona slii
insektu koji trai ostatke mesa na oglodanim kostima, za razliku
od Hat-sumomo ili Mamehe koje su poput lavica to se goste
lovinom, ne samo zato to svake noi imaju ispunjenu satnicu,
nego i zato to one mnogo vie zaraunavaju za svoje usluge.
Hatsumomo, na primjer, nije zaraunavala po jedan ohana na
sat, nego po jedan ohana svakih petnaest minuta. A Mameha...
no da, njoj nije bilo ravneu Gionu: ona je naplaivala po jedan
ohana svakih pet minuta.
Naravno, ni jedna geja ne zadrava sve to zaradi, ak ni
Mameha. ajana uzima svoj dio, zatim jedan mnogo manji dio
odlazi udruenju geja. Jedan dio dobiva gej-in garderobijer i
tako to ide redom dalje, ukljuujui naknadu nekoj okiyi koja joj
vodi knjige i zapisuje angamane. Na kraju joj vjerojatno ostaje
tek malo vie od polovice onog to je zaradila. No, to je jo
uvijek golema svota u usporedbi sa zaradom neke nepopularne
geje, koja iz dana u dan tone u sve dublju bijedu.
Evo kako neka geja kao Hatsumomo moe omoguiti svojoj
mlaoj sestri da izgleda kao da ima vie uspjeha nego to ga
doista ima.
Kao prvo, neka popularna geja uvijek je dobrodola na
gotovo svakoj zabavi i na mnoge od njih svratit e samo na pet
minuta. Ljudi koji prireuju zabavu rado e joj platiti njezinu
naknadu, ak i ako ih samo doe pozdraviti, jer znaju da e im
se ona, prigodom njihova sljedeeg posjeta Gionu, vjerojatno
pridruiti za stolom i dopustiti im da neko vrijeme uivaju u
njezinu drutvu. S druge strane, jedna obina pripravnica nikako
se ne moe tako ponaati. Njezina je zadaa, razvijati
poznanstva i odnose s muterijama. Dok ne navri osamnaest
godina i ne postane punopravna geja, ne moe ni pomiljati na
to da leti sa zabave na zabavu. Mora se zadrati najmanje jedan
sat ili vie i tek onda smije nazvati okiyu kako bi saznala gdje se
nalazi njezina starija sestra kako bi joj se mogla pridruiti i biti
predstavljena drugoj skupini gostiju. Dok njezina popularna
starija sestra moe tijekom veeri obii ak i do dvadeset
zabava, pripravnica vjerojatno nee stii na vie od pet. Ali
Hatsumomo se nije toga drala. Vodila je Buu sa sobom kamo
god je ila.

Sve dok ne navri esnaest godina, pripravnica moe
zaraunati pola ohana na sat. Ako Bua ostane na zabavi samo
pet minuta, domain zabave plaa isto kao da je ostala puni sat.
S druge strane, nitko ne oekuje da e Bua ostati samo pet
minuta. Gosti vjerojatno nisu zamjerili Hatsumomo to je jednu
veer, ili ak i dvije, dovela svoju mlau sestru samo u kratki
posjet. Ali nakon nekog vremena sigurno su se poeli uditi
zato se ona uvijek nekud uri i zato njezina mlaa sestra ne
ostaje s njima kako se to oekuje od jedne pripravnice. I tako,
vidi, Bu-ina je zarada mogla biti velika, moda ak tri ili etiri
ohana na sat. Ali e ona to sigurno platiti gubitkom ugleda, ba
kao i Hatsumomo.
Hatsumomino ponaanje samo pokazuje koliko joj je oajniki
stalo do toga da nas pobijedi, zakljuila je Mameha. Uinit e
bilo to samo da Bua ispadne uspjena. Jasno ti je zato to
radi, zar ne?
Nisam ba sigurna, Mameha-san.
Ona hoe da Bua izgleda uspjena kako bi ju gospoa Nitta
posvojila. Ako Bua postane ki okiye, budunost joj je
osigurana, a time i Hatsumomi. Na posljetku, Hatsumomo je
Buina sestra, gospoa Nitta je sigurno ne bi izbacila na ulicu.
Razumije to ti govorim? Ako gospoa Nitta posvoji Buu,
nikad se nee osloboditi Hatsumomo... osim ako tebe ne izbace
iz okiye.
Osjetila sam se onako kako se valjda osjeaju morski valovi
kad im oblaci oduzmu toplinu sunca.
Nadala sam se da u vidjeti kako se za kratko vrijeme
pretvara u popularnu mladu pripravnicu, nastavila je Mameha,
ali se Hatsumomo uplela i sve nam je pokvarila.
Istina je!
Pa, barem ui na ispravan nain zabavljati mukarce. Imala
si sree to si upoznala baruna. Dodue, nisam jo pronala
nain kako emo onemoguiti Hatsumomo, ali da budem
iskrena... Naglo se prekinula.
Da, gospoo? upitala sam.
Oh, nije vano, Savuri. Bila bih luda da ti otkrijem to
smiljam.
Uvrijedila sam se kad sam to ula. Mameha je to, izgleda,
odmah osjetila, jer je brzo dodala: Ti s njom ivi pod istim

krovom, je li tako? Ako neto izlane, ona e to sigurno
doznati.
ao mi je, Mameha-san, za sve ime sam zavrijedila vae
loe miljenje o meni, rekla sam joj. Zar uistinu mislite da bih
otrala u okiyu i sve izbrbljala Hatsumomo?
Mene ne brine to bi ti mogla uiniti. Mievi ne zavre u
makinu elucu zato to tre tamo gdje maka spava i tresu je
da se probudi. Ti vrlo dobro zna koliko je Hatsumomo lukava.
Jednostavno e morati imati povjerenja u mene, Savuri.
Da, gospoo, odgovorila sam, jer to sam zapravo drugo
mogla rei.
Neto u ti ipak rei, rekla je Mameha i nagnula se malo
naprijed, kako se meni uinilo, napeta od uzbuenja. Nas dvije
emo u sljedea dva tjedna otii na zabavu na jedno mjesto
gdje nas Hatsumomo nikad nee nai.
Smijem li pitati kamo?
Naravno da ne smije! Neu ti rei ni kada. Samo, budi
spremna. Saznat e sve to treba znati kad za to doe
vrijeme.
Kad sam se tog poslijepodneva vratila u okiyu, sakrila sam se
gore na katu kako bih prelistala almanah. U sljedea dva tjedna
nekoliko se dana isticalo povoljnim izgledima. Jedan je bio idua
srijeda, naznaena kao povoljan dan za putovanje prema
zapadu; pomislila sam kako me Mameha moda kani povesti
nekamo izvan grada. Drugi je bio ponedjeljak iza toga, koji je
sluajno bio i tai-an, najpovoljniji dan budistikog estodnevnog
tjedna. Napokon, sljedea nedjelja nosila je vrlo udno
predvianje: Ravnotea dobrog i loeg moe otvoriti vrata
sudbini. Ovo mi je zvualo najzanimljivije od svega.
U srijedu nisam dobila nikakvu poruku od Mamehe. Nekoliko
dana kasnije pozvala me je da popodne doem k njoj u stan, u
dan koji je moj almanah naznaavao kao nepovoljan - ali je
samo htjela porazgovarati sa mnom o promjeni satnice u koli.
Nakon toga je proao itav tjedan, a da mi se nije javila. I onda,
u nedjelju, oko podneva, ula sam kako se otvaraju vrata okiye i
brzo sam odloila shamisen na pod galerije, gdje sam proteklih
sat vremena, ili tako nekako, sjedila i vjebala, te sam pourila
do ulaza. Oekivala sam da u vidjeti jednu od Mamehi-nih
slukinja, ali to je bio samo pomonik ljekarnika koji je donio

ljekovite kineske trave za Tetiin artritis. Jedna od naih starih
slukinja preuzela je paket i ja sam se ve mislila vratiti svom
shamisenu kad sam primijetila kako dostavlja pokuava privui
moju pozornost. Drao je u jednoj ruci komadi papira tako da
sam to samo ja mogla vidjeti. Naa je slukinja ve poela
zatvarati vrata kad se on obratio meni: Ispriavam se to vas
gnjavim, gospoice, ali moete li ovo baciti u smee? Slukinji
se to uinilo udno, ali ja sam uzela papir i toboe sam ga bacila
u smee u sluinskoj sobi. Na papiru je bila nepotpisana poruka,
napisana Mamehinim rukopisom.
Trai od Tetie dozvolu da izae. Reci joj da imam nekakvog
posla za tebe u svom stanu i nastoj svakako doi prije jedan sat
popodne. Pazi da nitko drugi ne sazna kamo ide.
Sigurna sam da su Mamehine mjere opreza bile pametne i
potrebne, ali Majka je ruala kod prijateljice, a Hatsumomo i
Bua ve su otile na neku popodnevnu zabavu. U okiyi su
ostale samo Tetia i slukinje. Otila sam ravno u njezinu sobu i
zatekla je kako prostire debeli pamuni pokriva preko svog
futona, pripremajui se za popodnevni odmor. Stajala je drhtei
od zime u svom ogrtau za spavanje dok sam joj govorila kako
bih morala izai. im je ula da me Mameha zove, nije ju uope
zanimao razlog. Samo je mahnula rukom i zavukla se pod
pokriva.
Kad sam stigla u Mamehin stan, ona se jo nije bila vratila s
neke prijepodnevne zabave, ali me je slukinja uvela u
garderobu da mi pomogne sa minkanjem i kasnije je donijela
kimono to ga je Mameha pripremila za mene. Navikla sam se
nositi Mamehina kimona, premda je to, zapravo, bilo
neuobiajeno; jedna geja nikad ne posuuje kimona iz svoje
kolekcije nekoj pripravnici. Dvije prijateljice mogu zamijeniti
kimona za jednu ili dvije veeri, ali malokad e neka starija
geja pokazati toliku ljubaznost prema nekoj mladoj djevojci. U
stvari, za Mamehu je to znailo prilinu gnjavau, jer kako ona
nije vie nosila ta kimona s dugakim rukavima, morala je svaki
put slati slukinju u skladite. Cesto sam se pitala ne oekuje li
ona moda da joj za to nekako platim.
Kimono koji mi je pripremila za taj dan bio je najljepi od svih
koje mi je dotad posudila: od naranaste svile, sa srebrnim
slapom koji se od koljena nadolje slijevao u sivoplavo more.

Kroz slap su provirivale smee stijene, a u podnoju su leale
naplavljene kvrgave grane, izvezene lakiranim koncem. Ja to
nisam znala, ali taj je kimono bio uven u Gionu i ljudi su ga,
im bi ga vidjeli, odmah povezivali s Mamehom. Dopustivi mi
da ga nosim, Mameha je dopustila da se na mene prenese neto
od njezine aure.
Nakon to mi je gospodin Ichido svezao obi - hrastih i
smeih tonova, protkan zlatnim nitima - dovrila sam minkanje
i umetnula ukrase u kosu. Zataknula sam u obi predsjednikov
rupi - koji sam donijela sa sobom iz okiye kako sam to esto
inila i zatim stala pred visoko zrcalo, zadivljeno zurei u svoj
odraz. Ve sam bila zapanjena ljepotom kimona koji je Mameha
odabrala za mene, ali jo sam se vie zaudila kad se ona, po
povratku u stan, presvukla u jedan prilino jednostavan kimono
u boji planinskog krumpira, posut svijetlosivim, kosim crticama.
Preko njega je vezala obi s jednostavnim uzorkom crnih
dijamanata na modroj pozadini. I u tako jednostavnoj odjei
zadrala je neupadljiv sjaj i eleganciju bisera, ali dok smo
zajedno hodale ulicom, ene koje su pozdravljale Mamehu,
gledale su u mene.
Kod gionskog hrama ule smo u riku i vozile se otprilike pola
sata do neke etvrti u Kvotu koju nikad dotad nisam vidjela.
Usput mi je Mameha objasnila kako emo prisustvovati
egzibicijama sumo hrvaa kao goe Iwamu-ra Kena, osnivaa
elektrine kompanije Iwamura iz Osa-ke. Igrom sluaja, ta je
kompanija proizvela onu grijalicu koja je usmrtila Bakicu.
Iwamurina desna ruka i direktor kompanije, Nobu Toshikazu,
takoer e biti tamo. Nobu je bio ljubitelj sumo borbi i pomogao
je organizirati dananju priredbu.
Moram te upozoriti, rekla mi je Mameha, da Nobu... pomalo
udno izgleda. Ostavit e sjajan dojam ako se bude lijepo
ponaala kad ga upozna. I na to me je pogledala kao da mi
hoe rei kako e biti strano razoarana ako to ne bude tako.
to se pak tie Hatsumomo, nismo se trebale brinuti zbog nje.
Sve su ulaznice ve tjednima bile rasprodane.
Napokon smo izale iz rike pred sveuilitem. Mameha me je
povela niz jednu zemljanu stazu obrubljenu niskim borovima.
Oko nas su se na obje strane nizale zgrade zapadnjakog stila s
prozorima razdijeljenim u mala, etverouglasta staklena okna,

spojena uskim drvenim okvirima. Nisam bila svjesna toga koliko
je Gion za mene postao novi dom, sve dok nisam primijetila
kako se ovdje, na sveuilitu, osjeam poput uljeza. Svud oko
nas bili su glatko izbrijani mladii, kose oeljane na razdjeljak a
neki su nosili naramenice kojima su pridravali hlae. inilo se
da smo im nas dvije izgledale vrlo egzotino, jer bi zastali i
promatrali nas dok smo prolazile, te su ak zbijali ale na na
raun. Ubrzo smo prole kroz nekakva eljezna vrata, zajedno s
gomilom ostalih posjetitelja, uglavnom starijih mukaraca,
premda je meu njima bilo i dosta ena, ukljuujui i nekoliko
geja. U Kvotu postoji nekoliko mjesta gdje se sumo egzibicije
mogu odravati u zatvorenom prostoru, a jedno od tih mjesta
bila je i stara dvorana na sveuilitu. Ta zgrada danas vie ne
postoji, ali i tada je pristajala uz ostale zgrade zapadnjakog
stila oko nje kao to neki sasueni starac u kimonu pristaje u
skupinu zapadnjaki odjevenih poslovnih ljudi. Sliila je na
veliku kutiju, s krovom koji je nekako izgledao prilino
nesiguran, tako da me je sve zajedno podsjealo na lonac
pokriven neodgovarajuim poklopcem. Golema vrata na jednoj
strani bila su tako izvijena da se drvo nadulo iznad eljeznih
sipki kojima su daske bile privrene. Sve me je to toliko
podsjetilo na moju pijanu kuicu da sam se na trenutak
rastuila.
Dok sam se uspinjala stubama, primijetila sam dvije geje
koje su dolazile preko dvorita pokrivenog ljunkom i naklonila
sam im se. One su mi uzvratile kratkim naklonom glave i neto
su meusobno komentirale. To mi se uinilo udno, sve dok ih
nisam bolje pogledala. Srce mi se spustilo u pete: jedna je od
tih ena bila Hatsumomina prijateljica Korin. Ponovo sam joj se
naklonila, sad kad sam je prepoznala i skupila sam svu snagu da
joj se nasmijeim. im su me prestale gledati, priapnula sam
Mamehi:
Mameha-san! Upravo sam vidjela jednu Hatsumomi-nu
prijateljicu!
Nisam znala da Hatsumomo uope ima prijateljicu.
Ova se zove Korin. Tamo je... odnosno, bila je tamo malo
prije, s jednom drugom gejom.
Poznajem Korin. Zato se toliko brine zbog nje? to ona
moe uiniti?

Nisam joj na to znala odgovoriti. Ali ako Mamehu to nije
zabrinulo, onda nema razloga da se ja dalje zbog toga brinem.
Moj je prvi dojam o dvorani bio slika golemog, praznog
prostora to se die sve do krova, osvijetljenog zrakama sunca
to su dopirale kroz prozore visoko iznad naih glava i
ispunjenog amorom i dimom s prirunih pei ispred dvorane,
na kojima su prili slatke riine kolaie s misto premazom od
povra. U sreditu je stajala platforma na kojoj e se hrvai
boriti, natkrivena krovom u stilu intoistikog hrama. Jedan je
sveenik hodao oko platforme, pjevajui blagoslove i tresui
svoj posveeni tap ukraen presavijenim trakama papira.
Mameha me je povela do povienih loa u prvom redu, gdje
smo izule natikae i ispred njih nastavile hodati po uskom
drvenom prolazu u naim arapama s odvojenim palcem. Nai
su domaini bili u tom redu, ali ja nisam imala pojma tko su oni,
sve dok nisam ugledala nekog mukarca kako mae rukom
Mamehi, odmah sam znala da je to Nobu. Bilo mi je jasno zato
me je Mameha unaprijed upozorila na njegov izgled. Ve s ove
daljine koa njegova lica podsjeala je na rastopljenu svijeu. U
nekom trenutku u svom ivotu on je oito pretrpio strane
opekline, itava je njegova pojava djelovala tako tragino da
nisam mogla ni zamisliti uasne patnje koje je morao podnijeti.
Ve sam se udno osjeala zbog susreta s Korin, a sad sam se
poela brinuti neu li pri susretu s Nobuom moda nehotice
napraviti neku glupost, a da uope neu biti svjesna to sam
napravila. Dok sam hodala iza Mame-he, nisam gledala Nobua,
nego sam se radije usredotoila na nekog elegantnog mukarca
koji je sjedio kraj njega na istom tatamiju i na sebi je imao
muki kimono s tankim prugicama. Od prvog trenutka kad sam
ugledala tog ovjeka, osjetila sam kako me obuzima nekakav
udan mir. On je razgovarao s nekim u drugoj loi, tako da sam
mu mogla vidjeti samo zatiljak. Ali tako mi se inio poznatim da
sam na trenutak bila potpuno zbunjena. Znala sam samo to da
taj ovjek nekako ne pripada u ovu dvoranu. Odjednom, prije
nego to sam mogla naslutiti nekakvu vezu, u glavi mi se
pojavila slika tog ovjeka kako se okree prema meni na ulici u
mom rodnom selu...
I onda sam shvatila da je to gospodin Tanaka!

Promijenio se na neki nain koji ne bih bila mogla opisati.
Gledala sam ga kako podie ruku da zagladi svoju sijedu kosu i
uoila sam graciozni pokret prstiju. Zato me je tako udno
umirivao pogled na njega? Moda sam bila tako zbunjena to ga
vidim da uope nisam znala to zapravo osjeam. Napokon, ako
sam ikoga mrzila na ovom svijetu, onda je to bio gospodin
Tanaka, podsjetila sam samu sebe. Neu kleknuti kraj njega i
rei: Ah, gospodine Tanaka, kako sam poaena to vas
vidim! to vas je dovelo u Kvoto? Umjesto toga, nai u naina
da mu pokaem svoje stvarne osjeaje, premda se to sigurno ne
uklapa u obrazac pristojnog ponaanja jedne geje pripra-vnice.
Zapravo, zadnjih nekoliko godina nisam vie gotovo uope
mislila na gospodina Tanaku. Ali jo uvijek sam dugovala samoj
sebi pokazati se na neki nain neljubaznom: proliti mu, na
primjer, ake po hlaama umjesto da mu ga ulijem u alicu.
Nasmijeit u mu se, jer sam se bila obvezna smijeiti, ali to e
biti onakav smijeak kakav sam tako esto vidjela na
Hatsumominu licu i zatim u rei: Oh, gospodine Tanaka, taj
jaki vonj po ribama... ve me to to sjedim ovdje kraj vas
ispunjava nostalgijom! Kako e ga to pogoditi! Ili moda ovo:
Zaboga, gospodine Tanaka, izgledate... gotovo otmjeno! Iako
je, zapravo, kad sam ga sad gledala, a u meuvremenu smo se
ve sasvim pribliile loi, doista izgledao otmjeno, otmjenije
nego to bih ikad mogla pretpostaviti. Mameha je u-pravo
ulazila u lou i sputala se na koljena kako bi se naklonila. U
tom trenutku on je okrenuo glavu i po prvi put sam ugledala
iroko lice i istaknute jagodine kosti... te iznad svega, one
kapke, tako zategnute u kutovima oiju, tako plosnate i glatke. I
odjednom se sve oko mene utialo, kao da je on bio vjetar koji
je zapuhao, a ja oblak koji je taj vjetar nosio.
Bio mi je poznat, naravno, poznatiji na neki nain nego moj
vlastiti odraz u zrcalu. Ali to uope nije bio gospodin Tanaka. To
je bio predsjednik.


Sedamnaesto poglavlje


Ja sam predsjednika vidjela samo tijekom jednog kratkog
trenutka u svom ivotu, ali otada sam mnoge trenutke provela
zamiljajui u mati njegovu pojavu. On je bio neto poput
pjesme od koje sam jednom ula samo neke dijelove, ali koja mi
se otada stalno vrti u glavi. Iako su se, naravno, tijekom
vremena note malo izmijenile, na primjer, zamiljala sam da
ima vie elo i nisam zapamtila da mu je kosa tako gusta. Kad
sam ga ugledala, na trenutak nisam bila sigurna je li to doista
predsjednik, ali obuzeo me je takav blaeni osjeaj da sam bez
imalo dvojbe shvatila kako sam ga ponovo nala.
Dok je Mameha pozdravljala dvojicu mukaraca, ja sam
stajala iza nje, ekajui da na mene doe red da im se
naklonim. to u ako mi, kad progovorim, glas zacvili kao mokra
krpa po ulatenom podu? Nobu je, s onim svojim tragino
unakaenim licem, gledao u mene, ali nisam bila sigurna je li me
predsjednik uope primijetio. Previe sam se sramila da bih ga
se usudila pogledati. Kad je Mameha zauzela svoje mjesto i
zagladila kimono preko koljena, vidjela sam da me predsjednik
promatra pogledom koji sam ja protumaila kao znatielju.
Osjetila sam kako su mi noge ledene, jer mi je sva krv navalila u
lice.
Predsjednie Iwamura... direktore Nobu, rekla je Mameha,
ovo je moja nova mlaa sestra Savuri.
Sigurna sam da si uo za slavnog Iwamuru Kena, osnivaa
elektrine kompanije Ivvamura. A vjerojatno si uo i za Nobua
Toshikazua. Sasvim sigurno u Japanu nikad nisu postojali
slavniji poslovni partneri od njih dvojice. Bili su kao stablo i
korijenje, kao hram i ulazna vrata ispred njega. ak sam i ja,
djevojica od etrnaest godina, ula za njih. Ali nikad ni u snu
nisam pomislila da bi onaj mukarac kojeg sam srela na obali
Shirakawe mogao biti I-wamura Ken. No, spustila sam se na
koljena i naklonila se obojici, izgovarajui uobiajene rijei: kako
ih molim da mi neto ne zamjere i tako dalje. Kad sam to
obavila, ustala sam i otila kleknuti na prazno mjesto izmeu
njih dvojice. Nobu se upustio u razgovor s nekim mukarcem

pokraj sebe, dok je predsjednik sjedio s rukom oko prazne alice
za aj na plitici koju je drao na koljenima. Mameha mu je
poela neto govoriti, a ja sam dohvatila mali ajnik i
odmaknula rukav da mi ne smeta. Na moje zaprepatenje,
predsjednikove su oi odlutale do moje podlaktice. Dakako, jako
me je zanimalo da sama pogledam to je vidio. Moda zbog
nedovoljnog svjetla u dvorani, koa na donjoj strani moje
podlaktice sjala se mutnim sjajem bisera i imala je boju
slonovae. Nikad mi se dotad ni jedan dio mog tijela nije uinio
tako lijepim. Bila sam vrlo svjesna injenice da se
predsjednikove oi ne miu, a sve dok mi bude gledao ruku, ja
je sigurno neu odmaknuti. A onda je Mameha odjednom
zautjela. Pomislila sam da je prestala govoriti zato to je
predsjednik promatrao moju ruku umjesto da nju slua. Ali sam
onda shvatila o emu se radi.
ajnik je bio prazan. tovie, bio je prazan ve kad sam ga
dohvatila.
Trenutak ranije osjeala sam se kao kakva slavna geja, ali
sad sam brzo spustila ajnik i promrmljala ispriku. Mameha se
nasmijala. Vidite, predsjednie, kakva je to odluna djevojka,
rekla je. Da je u tom ajniku ostala makar ijedna kapljica aja,
Savuri bije iscijedila.
To je svakako prekrasan kimono koji tvoja mlaa sestra ima
na sebi, Mameha, rekao je predsjednik. Sjeam li se tono da
sam ga viao na tebi u vrijeme kad si ti bila pripravnica?
Da je u meni postojala i mrvica sumnje o tome je li ovaj
ovjek doista predsjednik koji mi je poklonio svoj rupi,
potpuno bi je nestalo nakon to sam ula taj poznati ljubazan
ton njegova glasa.
To je mogue, rekla je Mameha. Ali predsjednik me je
tijekom svih ovih godina vidio u toliko razliitih kimona, ne
mogu vjerovati da bi ih se svih mogao sjeati.
Pa, ja nisam drugaiji od ostalih mukaraca. Ljepota uvijek
ostavlja dubok dojam. to se pak tie sumo hrvaa, oni mi svi
izgledaju isti.
Mameha se nagne ispred predsjednika i doapne mi:
Predsjednik zapravo hoe rei kako on nije osobiti ljubitelj
sumo borbi.

Sluaj, Mameha, ree predsjednik, ne pokuava me valjda
ocrniti pred Nobuom...
Ali predsjednie, Nobu-san ve godinama zna to vi mislite o
sumo hrvaima!
Svejedno. Savuri, je li ovo tvoj prvi susret sa sumom?
Ja sam samo ekala na bilo kakvu izliku da ponem s njim
razgovarati, ali jedva da sam dospjela udahnuti zrak kad smo se
svi trgnuli jer se zgrada zatresla od strahovitog treska. Sve su
se glave okrenule i u dvorani je zavladala tiina, ali to su se
samo zatvorila jedna od divovskih vrata. Trenutak kasnije uli
smo kripu ovjesa i vidjela sam kako se zatvaraju i druga vrata,
koja su gurala dva hrvaa. Nobuova je glava bila okrenuta od
mene u profil i nisam mogla odoljeti a da malo bolje ne
pogledam te strane oiljke na njegovu obrazu i vratu, kao i
unaka-eno uho. Onda sam primijetila da je rukav njegova
kaputa prazan. Toliko sam bila zaokupljena da do tada uope
nisam primijetila kako mu je rukav presavijen napola i
privren za rame dugakom, srebrnom iglom.
Mogu ti odmah ispriati, ako to ve nisi znao, da je Nobu kao
mladi porunik Japanske mornarice bio teko ranjen u
bombardiranju u okolici Seoula 1910. godine, u vrijeme kad je
Japan anektirao Koreju. Ja nisam nita znala o njegovom
herojstvu kad sam ga upoznala, iako je tu priu znao itav
Japan. Da se nije udruio s predsjednikom i s vremenom postao
direktor kompanije Iwamura, vjerojatno bi bio zaboravljen kao
toliki ratni heroji. No, ovako su njegove teke rane uinile priu
o njegovu uspjehu jo zanimljivijom, tako da se to dvoje esto
spominjalo zajedno.
Ja ne znam mnogo o povijesti, jer su nas u naoj maloj koli
poduavali samo vjetinama, ali mislim da je Japan dobio
protektorat nad Korejom nakon rusko-japan-skog rata, te ju je
nekoliko godina kasnije odluio pripojiti svom rastuem carstvu.
Sigurna sam da se to Korejanci-ma nije svidjelo. Nobu je otiao
tamo u sklopu manjih vojnih snaga kako bi stvari drao pod
nadzorom. Kasno jednog poslijepodneva pratio je svog
zapovjednika prilikom posjeta nekom selu u blizini Seoula.
Upravo su se vraali do mjesta gdje su ostavili privezane svoje
konje, kad je na njihovu patrolu izvren napad. Kad su uli
zviduk granate, zapovjednik se pokuao spustiti u jarak, ali on

je bio star ovjek i kretao se brzinom kakvom se lupar pomie
niz stijenu. Trenutak prije udara granate jo je traio oslonac za
nogu. Nobu se bacio preko njega da ga zatiti, ali je starac to
pogrjeno shvatio i pokuao ponovo ispuzati iz jarka. S mukom
je podigao glavu; Nobu mu je pokuao gurnuti glavu k zemlji,
no u to je udarila granata i ubila zapovjednika, a Nobua teko
ranila. Kasnije te godine morali su mu amputirati lijevu ruku
iznad lakta.
Kad sam prvi put vidjela prazan rukav, nehotice sam
preplaeno odvratila pogled. Nikad dotad nisam vidjela nekog
osakaenog ovjeka, premda, kad sam bila mala jedan je
pomonik gospodina Tanake izgubio vrh prsta dok je istio ribu.
U Nobuovom sluaju, mnogi su smatrali kako je injenica da
nema ruke najmanji od njegovih problema, zato to mu je lice
izgledalo kao velika otvorena rana. Teko je opisati kako je
izgledao i vjerojatno bi s moje strane bilo okrutno kad bih uope
tako neto pokuala. Samo u ti ponoviti to je jednom jedna
geja rekla o njemu: Svaki put kad pogledam to lice, pomislim
na raspucanu koru slatkog krumpira peenog na aru.
Kad su oba golema ulaza bila zatvorena, ponovo sam se
okrenula predsjedniku kako bih mu odgovorila na njegovo
pitanje. Kao pripravnica, mogla sam utke sjediti i glumiti
cvjetni aranman ako sam to htjela, ali ja nikako nisam htjela
propustiti priliku koja mi se ukazala. Ako uspijem ostaviti u
njegovu sjeanju makar i najslabiji trag, ne jai od traga to bi
ga djeja noica ostavila na pra-nom podu, to e ipak biti
nekakav poetak.
Predsjednik je pitao je li ovo moj prvi susret sa sumom,
rekla sam. Doista prvi put prisustvujem ovakvoj priredbi i bila
bih zahvalna za svako objanjenje koje bi mi predsjednik
ljubazno htio dati.
Ako eli znati to se dogaa, dobaci Nobu, bolje
razgovaraj sa mnom. Kako se zove, pripravnice? Nisam te
dobro uo zbog galame.
Tako mi se teko bilo okrenuti od predsjednika, kao to bi se
nekom gladnom djetetu bilo teko okrenuti od tanjura s hranom.
Zovem se Savuri, gospodine, odgovorila sam.

Ti si Mamehina mlaa sestra, zato se onda ne zove Mame i
jo nekako? nastavio je Nobu. Zar to nije jedna od vaih
aavih tradicija?
Da, gospodine. Ali kako je otkrio gatar, sva su se imena koja
poinju s Mame pokazala nepovoljnima za mene.
Gatar, prijezirno ree Nobu. On ti je odabrao ime?
Ja sam ga odabrala, umijeala se Mameha. Gatar ne bira
imena, on nam samo kae jesu li prihvatljiva.
Ah, Mameha, odgovori joj Nobu, valjda e jednog dana
odrasti i prestati sluati te budale.
Dakle, Nobu-san, ree predsjednik, kad bi te netko uo
kako govori, rekao bi da nema suvremenijeg ovjeka u Japanu.
A ja ne poznajem nikoga tko bi vie vjerovao u sudbinu od
tebe.
Svatko ima svoju sudbinu. Ali kome je potrebno odlaziti
gataru kako bi to saznao? Zar odlazim kuharu kako bih saznao
da sam gladan? odgovorio mu je Nobu. U svakom sluaju,
Savuri je draesno ime, premda draesna imena i draesne
djevojke ne idu uvijek zajedno.
Ve sam pomislila kako e sad rei neto kao: Kakvu si samo
runu mlau sestru uzela, Mameha! ili neto slino. Meutim,
na moje veliko olakanje on je rekao:
Ovo je sluaj kad ime odgovara djevojci. ini mi se da bi ona
ak mogla postati ljepa od tebe, Mameha!
Nobu-san! Ni jednoj eni nije drago uti da ona nije najljepe
stvorenje na svijetu.
A tebi pogotovo, je li tako? No, bolje ti je da se pri-vikne na
to. Ona ima posebno lijepe oi. Okreni se prema meni, Savuri,
da ih jo jednom pogledam.
Nisam mogla gledati u strunjau, jer mi je Nobu htio vidjeti
oi. Ali nisam mogla ni zuriti u njega, jer bi to izgledalo previe
drsko. Zato sam klizila pogledom naokolo kao po ledu, dok na
posljetku nisam zaustavila pogled negdje otprilike u visini
njegove brade. Da sam mogla sprijeiti svoje oi da bilo to
vide, sigurno bih to uinila, jer je Nobuovo lice izgledalo kao
neuspjela glinena skulptura. Mora imati na umu kako ja tada
nita nisam znala o traginim dogaajima koje je preivio. Pitala
sam se to mu se to moglo dogoditi i osjetila sam kako me
proima onaj straan osjeaj teine.

Tvoje se oi doista ljeskaju na nekakav neobian i
iznenaujui nain, rekao je.
U tom su se trenutku otvorila jedna mala vrata i kroz njih je
uao neki mukarac u izuzetno sveanom kimonu i s visokom
crnom kapom na glavi. Izgledao je kao da je siao s neke slike
na kojoj je naslikan prizor s carskog dvora. Krenuo je niz
sredinji prolaz, predvodei procesiju golemih hrvaa, tako
visokih da su se morali prignuti kako bi proli kroz vrata.
Sto zna o sumo hrvanju, djevojice? upitao me je Nobu.
Samo to da su hrvai golemi poput kitova, gospodine,
odgovorila sam. Ima u Gionu jedan ovjek koji je neko bio
sumo hrva.
Sigurno misli na Awajiumija. On sjedi tamo gore, vidi. I
onom svojom jedinom rukom, Nobu pokae na drugi red loa,
gdje je sjedio Awajiumi i smijao se neemu, a kraj njega je
kleala Korin. Vjerojatno me je spazila, jer mi se kratko
nasmijeila, a zatim se nagnula i neto rekla Awajiumiju, koji je
na to pogledao prema nama.
On nikad nije bio osobit hrva, nastavio je Nobu. Volio je
udarati protivnike ramenom. Nikad time nije nita postigao,
budala, ali je zato mnogo puta slomio kljunu kost.
Dosad su ve svi hrvai uli u dvoranu i stajali su poredani
oko platforme. Najavljiva je izvikivao redom njihova imena i oni
su se, jedan po jedan, uspinjali na platformu i postavili u krug,
licima okrenuti prema publici. A onda, dok su ponovo izlazili iz
dvorane kako bi se gledateljima mogli predstaviti hrvai iz
protivnike skupine, Nobu mi je rekao:
Ovaj krug naznaen uzetom predstavlja borilite. Prvi kojega
gurnu preko ueta ili koji dodirne platformu bilo ime osim
stopalima, gubi borbu. To moda zvui lako, ali kako bi se
osjeala da mora pokuati gurnuti jednog od tih divova preko
ueta?
Pa, mogla bih mu doi iza lea s drvenim egrtaljka-ma,
odgovorila sam, i nadati se da u ga dovoljno prestraiti da
iskoi iz kruga.
Uozbilji se, rekao mi je Nobu.
Neu tvrditi da je to to sam rekla bilo jako pametno, ali to je
bio moj prvi pokuaj da se naalim s nekim mukarcem. Toliko

me je posramio da nisam znala to bih rekla. Na to se
predsjednik nagnuo prema meni.
Nobu-san se nikad ne ali kad je u pitanju sumo, tiho mi je
rekao.
Ja se nikad ne alim s tri najvanije stvari u ivotu, ree
Nobu. To su: sumo, poslovi i rat.
Nebesa, mislim da je to neka vrsta ale, ree Ma-meha. Bi
li to trebalo znaiti kako sami sebi proturjeite?
Kad bi promatrala neku bitku, obrati se Nobu meni, ili kad
bi, recimo, sjedila usred nekog poslovnog sastanka, bi li
razumjela to se dogaa?
Nisam bila sigurna to on time hoe rei, ali sam po tonu
njegova glasa osjetila kako od mene oekuje odrean odgovor.
Oh, ne, nita ne bih razumjela, odgovorila sam.
Upravo tako. Prema tome, ne moe oekivati da razumije
sumo. I zato, moe se smijati Mamehinim malim alama ili pak
sluati mene i nauiti to sve ovo znai.
On ve godinama pokuava mene neto nauiti, tiho mi
dobaci predsjednik, ali ja sam jako lo uenik.
Predsjednik je ovjek brilijantna uma, objasni Nobu. Lo je
uenik suma zato to ga ne voli. Ni danas ne bi bio ovdje da nije
velikoduno prihvatio moj prijedlog da kompanija Iwamura bude
pokrovitelj ove priredbe.
Dosad su obje skupine zavrile ceremoniju ulaska u borilite.
Uslijedile su jo dvije ceremonije, po jedna za svakog od dvojice
jokozuna. Yokozuna je najvii sumo rang, slino kao Mamehina
pozicija u Gionu, objasnio mi je Nobu. Nisam imala razloga
sumnjati u njegove rijei, ali kad bi Mamehi za ulazak na neku
zabavu trebalo makar i polovicu vremena koliko je ovim
jokozunama trebalo da uu u borilite, sigurno je nitko nikad
vie ne bi pozvao. Drugi je od ove dvojice bio nizak i imao je
vrlo dojmljivo lice, nimalo mlohavo, nego kao isklesano od
kamena, s vilicama koje su me podsjetile na etverouglasti
pramac^fibarske brodice. Publika mu je tako buno klica-la da
sam morala pokriti ui. Njegovo je ime bilo Miya-givama i ako
ita zna o sumo hrvanju, bit e ti jasno zato su mu toliko
klicali.
On je najvei hrva kojega sam ikad vidio, rekao mi je
Nobu.

Neposredno pred poetak borbi, najavljiva je proitao popis
nagrada. Jedna je od nagrada bila znatna svota novca koju je
davao Nobu Toshikazu, direktor kompanije I-wamura. Nobu se
rasrdio kad je to uo i rekao: Budala!
Novac ne dajem ja, nego kompanija Iwamura. Ispriavam se,
predsjednie. Pozvat u nekoga da kae najavljivau neka
ispravi pogrjeku.
Nema nikakve pogrjeke, Nobu. S obzirom na to koliko ti
dugujem, to je najmanje to mogu uiniti.
Predsjednik je odve velikoduan, ree Nobu. Vrlo sam
zahvalan. I govorei to, prui predsjedniku alicu, zatim ulije
ake u njegovu i u svoju alicu, te ih zajedno ispiju.
Kad su prvi hrvai uli u borilite, oekivala sam da e borba
odmah poeti. Meutim, oni su najprije pet minuta ili tako
nekako bacali sol po borilitu i u poluunju naginjali tijelo na
jednu stranu i podizali jednu nogu visoko u zrak te je potom s
treskom sputali na tlo. S vremena na vrijeme, prijetei bi se
postavili jedan prema drugome, zurei si srdito u oi, ali ba kad
bih pomislila da e krenuti u napad, jedan bi se od njih uspravio
i odetao da zagrabi jo jednu aku soli. Napokon, kad to uope
nisam oekivala, dolo je do sraza. Tresnuli su svom snagom
jedan o drugoga i pograbili se za tkaninu omotanu oko slabina,
ali gotovo u trenu, jedan je gurnuo drugoga tako da je ovaj
izgubio ravnoteu i borba je zavrila. Publika je pljeskala i
vikala, ali je Nobu samo zatresao glavom i rekao: Bijedna
tehnika.
Tijekom borbi koje su slijedile meni se inilo da mi je jedno
uho povezano s mozgom, a drugo sa srcem, jer sam s jedne
strane sluala to mi Nobu govori, a dosta je toga uistinu bilo
zanimljivo. Ali mi je s druge strane glas predsjednika, koji je
razgovarao s Mamehom, stalno odvlaio pozornost.
Prolo je otprilike jedan sat ili neto vie, a onda mi je pogled
privuklo micanje neke jake boje u Awajiumijevoj loi. To je bio
cvijet od naranaste svile u kosi ene koja se namjetala u
kleei poloaj. Prvo sam pomislila da je to Korin i da se
presvukla u drugi kimono. Ali sam onda vidjela da to uope nije
Korin, to je bila Hatsumomo.
Vidjeti je tu gdje je nisam oekivala... stresla sam se kao da
me je udarila elektrina struja. Bila sam sigurna kako je samo

pitanje vremena kad e pronai neki nain da me ponizi, ak i
ovdje, u ovoj golemoj dvorani i meu stotinama ljudi. Nije mi
bilo vano to e napraviti budalu od mene pred tolikim ljudima,
ako doista do toga doe, ali nisam mogla podnijeti pomisao da
u ispasti glupo pred predsjednikom. Osjetila sam takvu vruinu
u grlu da sam se jedva uspijevala pretvarati kako sluam Nobua
koji mi je poeo govoriti neto o dvojici hrvaa koji su upravo
ulazili u borilite. Kad sam pogledala Mamehu, ona je trznu-la
oima prema Hatsumomo i zatim rekla: Predsjednie, oprostite,
moram se naas ispriati. A sve mi se ini kako bi i Savuri to
eljela uiniti.
Priekala je dok Nobu nije zavrio sa svojom priom i onda je
krenula, a ja sam pola za njom.
Oh, Mameha-san... ona je pravi demon, rekla sam.
Korin je otila prije vie od sata. Sigurno je potraila
Hatsumomo i poslala je ovamo. Trebala bi se, zapravo, osjeati
polaskanom to Hatsumomo ulae toliko napora samo da bi tebe
muila.
Ne mogu podnijeti da ovdje napravi budalu od mene pred...
pa, pred tolikim ljudima.
Ali ako ti napravi neto to e ona smatrati smijenim,
ostavit e te na miru, ne ini ti se?
Molim vas, Mameha-san... nemojte me tjerati da se
sramotim.
Prele smo preko dvorita i kad smo se trebale uspeti
stubama u zgradu gdje su bili zahodi, Mameha me povela dalje
niz jedan natkriveni prolaz. Kad smo se dovoljno u-daljile da nas
nitko ne moe uti, tiho mi je poela govoriti.
Nobu-san i predsjednik godinama su moje sjajne muterije i
zatitnici. Nobu doista moe biti grub prema onima koje ne voli,
ali je zato prijateljima vjeran poput vazala feudalnom gospodaru
i nikad nee upoznati nekoga kome moe tako vjerovati kao
njemu. Misli da Hatsumomo umije cijeniti takve odlike? Ona u
Nobuu vidi samo... gospodina Gutera. Tako ga ona zove.
Mameha-san, vidjela sam te sino s gospodinom Guterom! Oh,
zaboga, izgleda nekako sva pjegava. Mislim da se njegov izgled
prenosi na tebe. Takve mi stvari zna govoriti. Dakle, uj, ne
tie me se to ti moda sada misli o Nobu--sanu. S vremenom
e uvidjeti koliko je to dobar ovjek. Meutim, lako je mogue

da e te Hatsumomo pustiti na miru ako misli da se on tebi jako
svia.
Nisam znala to bih na to odgovorila. Nisam ak jo bila ni
sigurna to to Mameha trai od mene.
Nobu-san je vei dio popodneva razgovarao s tobom i
objanjavao ti sumo hrvanje, nastavila je. Svakome tko vas je
gledao, moglo se uiniti kako ga ti oboava. Sad jo malo
odglumi za Hatsumomo. Navedi je neka pomisli kako te je on
oarao vie od bilo koga u tvom ivotu. Njoj e se to initi
uasno smijeno. Vjerojatno e htjeti da to due ostane u
Gionu kako bi ona to dalje mogla pratiti.
Ali, Mameha-san, kako u navesti Hatsumomo da povjeruje
kako sam njime oarana?
Ako to ne zna izvesti, onda te ja niemu nisam nauila,
odgovorila mi je.
Kad smo se vratile u nau lou, Nobu je opet razgovarao s
jednim mukarcem u susjednoj loi. Nisam ga mogla prekidati,
zato sam se pretvarala kako pozorno promatram hrvae u
borilitu koji su se pripremali za borbu. Publika se poela
dosaivati, Nobu nije bio jedini koji je razgovarao. eznula sam
za tim da se okrenem predsjedniku i upitam ga sjea li se
jednog dana prije nekoliko godina kad je ljubazno tjeio jednu
zaplakanu djevojicu... ali naravno, nikad se to ne bih usudila.
Osim toga, kad bi Hatsumomo vidjela da me on zanima, to bi za
mene moglo imati katastrofalne posljedice.
Uskoro se Nobu okrene meni i ree: Ove su borbe dosadne.
Kad u borilite izae Miyagiyama, onda emo vidjeti pravo
hrvanje.
Pomislila sam kako mi se sad ukazuje prilika da ponem
glumiti zaljubljenost. Ali ovo to smo dosad vidjeli bilo je tako
dojmljivo! rekla sam. A sve to mi je direktor Nobu ljubazno
tumaio bilo je tako zanimljivo da mi je teko zamisliti kako jo
nismo vidjeli ono najbolje.
Ne budi smijena, rekao je Nobu. Nitko od ovih hrvaa ne
zasluuje biti u istom borilitu s Miyagiya-mom.
Preko njegova ramena mogla sam vidjeti Hatsumomo u
udaljenoj loi. Ona je avrljala s Awajiumijem i inilo se da
uope ne gleda prema meni.

Znam da se moe initi smijenim takvo pitanje, rekla sam,
ali kako jedan tako mali hrva kao to je Miya-giyama moe biti
najvei? I da si mi vidio lice, mislio bi da me nita na svijetu ne
zanima vie od toga. Osjeala sam se glupo, pretvarajui se da
me toliko zaokuplja neto tako trivijalno, ali svatko tko nas je
gledao sa strane mislio bi da mi jedno drugom otkrivamo
najdublje tajne svojih dua. Sa zadovoljstvom sam primijetila
kako je Hatsumomo upravo u tom trenutku okrenula glavu
prema meni.
Miyagiyama samo izgleda mali, zato to su ostali puno deblji
od njega, tumaio mi je Nobu. Ali on je vrlo osjetljiv kad je u
pitanju njegova visina i teina. Prije nekoliko godina novine su
objavile tone podatke o tome, ali se on toliko uvrijedio da je
natjerao jednog prijatelja da ga daskom udari po glavi, a nakon
toga se prederao slatkih krumpira i nalio vode, te otiao u
redakciju da im dokae kako nisu u pravu.
Ja bih se vjerojatno, zbog Hatsumomo, nasmijala bilo emu
to bi mi Nobu rekao. Meutim, doista mi je bilo smijeno
zamisliti Miyagiyamu kako stie oi i eka da ga daska tresne
po glavi. Zadrala sam tu sliku u glavi i smijala se toliko
nesputano koliko sam se usudila i ubrzo se Nobu takoer poeo
smijati. Mora da smo u Hatsumo-minim oima izgledali kao
najbolji prijatelji, jer sam vidje-,, la kako je pljesnula rukama od
uitka.
Ubrzo sam se dosjetila kako bih se mogla pretvarati da je
Nobu zapravo predsjednik: zanemarila bih njegovu grubost kad
bi mi se obraao i pokuavala bih umjesto toga zamisliti
predsjednikov blagi glas. Postupno sam postigla da mogu gledati
u njegove usnice i umjesto runog crvenila i oiljaka, zamiljati
kako gledam predsjednikove usne i kako u svakoj nijansi
njegova glasa ujem odraz njegovih osjeaja prema meni. U
jednom sam se trenutku toliko uivjela u to da se ne nalazim u
bunoj dvorani, nego da kleim kraj predsjednika u nekoj tihoj
sobi, da sam se osjetila tako blaenom kao jo nikad u ivotu.
Poput lopte baene u zrak, koja kao da na trenutak nepomino
visi u zraku prije nego to padne na zemlju, osjeala sam se
uzdignutom u stanje bezvremene tiine. Kad bih se osvrnula po
dvorani, vidjela sam samo ljepotu golemih greda i osjeala miris
riinih kolaia. Mislila sam kako e to stanje zauvijek potrajati,

ali sam onda u nekom trenutku rekla neto ega se uope ne
sjeam i Nobu me je grubo ukorio:
O emu to govori? Samo budala moe smisliti neto tako
glupo!
Smijeak mi je nestao s lica prije nego to sam to mogla
sprijeiti, kao da su mi usnice drale rastegnute nekakve uzice i
onda ih je netko naglo prerezao. Nobu me je gledao ravno u oi.
Hatsumomo je, dodue, bila daleko, ali bila sam sigurna da nas
promatra. A onda mi je palo na pamet kako e gotovo svatko
kad vidi neku mladu geju pripravnicu da oima punim suza
gleda u mukarca do sebe, protumaiti to kao znak
zaljubljenosti. Mogla sam na Nobuov grubi prijekor odgovoriti
isprikom, ali sam u-mjesto toga zamislila da me je to
predsjednik tako otro prekorio i usnice su mi gotovo odmah
poele drhtati. Oborila sam glavu i odglumila naglaeno
djetinjastu reakciju.
Na moje iznenaenje, Nobu je rekao: Povrijedio sam te, zar
ne?
Nije mi bilo teko izvesti teatralno mrcanje. Nobu je dugo
ostao zagledan u mene i onda je rekao: Ti si draesna
djevojka. Sigurna sam da je kanio jo neto rei, ali u tom je
trenutku Miyagiyama uao u dvoranu i dvorana se prolomila od
urlika gomile.
Miyagiyama i drugi hrva, koji se zvao Saiho, dugo su se
kooperili pred publikom, grabei sol i rasipajui je po borilitu ili
udarajui nogama kako to rade sumo hrvai. Svaki put kad bi se
u poluunju postavili suelice jedan drugomu, podsjetili bi me
na dvije nagnute stijene koje e se svakog trenutka prevaliti.
Uvijek se inilo da se Miya-givama malo vie naginje naprijed od
Saiha, koji je bio vii od njega i mnogo tei. Pomislila sam: kad
se napokon sudare, jadni e Miyagiyama sigurno odletjeti
natrag, jer nisam mogla zamisliti da bi itko mogao odvui Saiha
preko granica borilita. Ve su osam ili devet puta zauzimali
pozicije, a da nijedan od njih nije krenuo u napad, a onda mi je
Nobu apnuo:
Hataki komi! Upotrijebit e hataki komi. Samo mu prati oi.
Posluala sam ga i primijetila kako Miyagiyama uope ne
gleda u Saiha. Mislim da se Saihu nije svialo to ga on tako
ignorira, jer je bijesno zurio u svog protivnika poput kakve divlje

ivotinje. Imao je tako goleme vilice da mu je glava oblikom
podsjeala na planinu, a lice mu se poelo crvenjeti od srdbe.
Sad nee vie dugo trajati, apnuo mi je Nobu.
I doista, kad su sljedei put unuli u poziciju, Saiho je
napao.
Po tome kako se Miyagiyama nagnuo naprijed, ovjek bi
oekivao da e se svom teinom baciti na Saiha. Umjesto toga,
on je iskoristio estinu Saihova napada da se ponovo uspravi na
noge. U djeliu sekunde okrenuo se oko osi poput okretnih vrata
i udario rukom Saiha po iji. Saiha je njegova teina toliko
povukla naprijed da je sliio na ovjeka koji pada niza stube.
Miyagiyama ga je svom snagom gurnuo i Saiho je preletio preko
ueta koje mu je bilo pred nogama. Na moje zaprepatenje, to
brdo od ovjeka proletjelo je ravno preko ruba platforme i
tresnulo u prvi red loa. Gledatelji su nastojali pobjei, ali kad je
sve bilo gotovo jedan se mukarac pridigao drei se za grudi i
hvatajui zrak, jer ga je Saiho ramenom pribio o zemlju.
Borba nije trajala due od sekunde. Saiho se vjerojatno
osjeao ponien porazom, jer se od svih hrvaa koji


Osamnaesto poglavlje


su tog dana izgubili najkrae naklonio publici i iziao je iz
dvorane dok je gomila jo uvijek uzbueno vikala.
Taj se zahvat, objasnio mi je Nobu, zove hataki komi.
Zar to nije prekrasno, rekla je Mameha tiho, gotovo kao u
zanosu. Nije ak ni dovrila reenicu.
to je prekrasno? upitao ju je predsjednik.
Ovo to je Miyagiyama upravo napravio. Nikad nisam vidjela
neto slino.
Jesi, sigurno si vidjela. Hrvai stalno upotrebljavaju takve
manevre.
No, ovo me je, u svakom sluaju, potaklo na razmiljanje...
ree Mameha.
Kasnije, kad smo se vraale u Gion, Mameha se u riki
uzbueno okrenula prema meni. Onaj mi je sumo hrva dao
sjajnu ideju, rekla je. Hatsumomo jo uope nije toga svjesna,
ali upravo smo je izbacili iz ravnotee. I nee to ak ni shvatiti,
sve dok ne bude prekasno.
Imate nekakav plan? Oh, Mameha-san, molim vas, recite mi
to ste smislili!
Zar si i na trenutak pomislila da u ti rei? odgovorila mi je.
Neu nita rei ak ni svojoj slukinji. Ti se samo pobrini da se
Nobu-san nastavi zanimati za tebe. Sad sve ovisi o njemu i o jo
jednom ovjeku.
Kojem?
Jednom kojega jo nisi upoznala. A sad neemo vie
razgovarati o tome. Ionako sam ti, vjerojatno, ve previe rekla.
Velika je stvar to si danas upoznala Nobu-sana. On bi mogao
postati tvoj spasitelj.
Moram priznati da mi se smuilo kad sam to ula. Ako e ve
netko biti moj spasitelj, onda sam htjela da to bude predsjednik
i nitko drugi. Sad kad sam znala tko je predsjednik, poela sam
jo iste veeri itati sve stare novine u nadi da u proitati neto
o njemu. U tjedan dana skupila sam u svojoj sobi takvu hrpu
novina da me je Tetia pogledala kao da mi nisu sve daske na
broju. Doista sam nala njegovo ime u nizu lanaka, ali samo

usput spomenuto i nita mi od toga nije govorilo ono to sam
stvarno eljela saznati o njemu. Ipak, nastavila sam skupljati
svaku reviju koju bih nala kako stri iz koare za smee, sve
dok jednog dana nisam iza jedne ajane sluajno naila na
itavu hrpu starih novina, svezanih uzicom. Meu njima je bio i
jedan ilustrirani asopis od prije dvije godine, u kojem je bio
veliki lanak o kompaniji Iwamura.
ini se daje kompanija u travnju 1931. godine slavila
dvadesetu godinjicu osnutka. ak me i sad zapanjuje kad
mislim o tome, jer to je, naime, bilo istog mjeseca kad sam ja
srela predsjednika na obali Shirakawe; da sam samo tada
zavirila u revije, svugdje bih vidjela njegovo lice. Sad kad sam
znala koji datum trebam traiti, uspjela sam s vremenom
prikupiti jo mnogo lanaka o toj obljetnici. Veinu sam pronala
u hrpi starih stvari, pobacanih nakon smrti jedne stare bake
koja je ivjela u okiyi na drugoj strani nae uliice.
Predsjednik se rodio 1890. godine, otkrila sam, to je znailo
da je, kad sam ga prvi put vidjela, usprkos sijedoj kosi, imao tek
neto vie od etrdeset godina. Ja sam tog dana stekla dojam
kako on mora biti predsjednik neke beznaajne kompanije, ali
pogrijeila sam. Elektrika Iwa-mura nije bila tako velika kao
Elektrika Osaka, njezina glavna suparnica u zapadnom Japanu,
kako se navodilo u svim lancima. Ali su zato predsjednik i
Nobu, zbog svog proslavljenog partnerstva, bili mnogo poznatiji
u javnosti od efova nekih mnogo veih kompanija. U svakom
sluaju, kompanija Iwamura smatrala se suvremenijom i uivala
je vei ugled.
Sa sedamnaest godina predsjednik se zaposlio u jednoj maloj
elektrinoj kompaniji u Osaki. Ubrzo je postao nadzornik ekipe
radnika koji su postavljali pogonske instalacije u tvornicama na
tom podruju. U to je vrijeme rasla potranja za uvoenjem
elektrine rasvjete u kuanstva i urede, te je predsjednik, koji
se u svoje slobodno vrijeme bavio inovacijama, izmislio dodatak
koji je omoguavao stavljanje dviju arulja u grlo predvieno za
samo jednu arulju. Direktor kompanije, meutim, nije elio
proizvoditi taj dodatak i tako je predsjednik 1912., u svojoj
dvadeset drugoj godini i ubrzo nakon to se oenio, otiao
odatle i osnovao vlastitu kompaniju.

Godinu, dvije, novoosnovana je kompanija jedva preivljavala,
ali je onda 1914. godine dobila ugovor za postavljanje
elektrinih instalacija u novosagraenoj zgradi u vojnoj bazi u
Osaki. Nobu je tada jo bio u vojsci, budui da je kao ratni vojni
invalid teko mogao nai zaposlenje izvan vojske. On je dobio
zadatak da od strane vojske nadzire radove koje obavlja nova i
jo nepoznata kompanija Iwamura. Ubrzo su on i predsjednik
postali dobri prijatelji i kad mu je presjednik idue godine
ponudio zaposlenje u svojoj kompaniji, Nobu je prihvatio.
to sam vie itala o njihovoj suradnji, sve sam jasnije
shvaala koliko su njih dvojica stvarno dobro pristajali jedan
drugome. Uz gotovo sve lanke bila je objavljena ista
fotografija, na kojoj predsjednik, u modernom odijelu od debele
vunene tkanine s prslukom, dri u ruci keramiko grlo za dvije
arulje, koje je bilo prvi proizvod kompanije Iwamura. Izgleda
kao da mu je to netko upravo stavio u ruku i on ne zna pravo
to bi s time. Usta su mu malootvorena, tako da mu se vide zubi
i zuri u fotografski aparat gotovo prijeteim pogledom, kao da se
sprema gaati fotografa tim svojim izumom. Nobu, za glavu nii
od predsjednika, stoji uz njega u stavu mirno, s onom jednom
rukom ispruenom uz nogu i stisnute ake. On na sebi ima sivi
kaput i crne hlae s tankim prugicama. Lice unakaeno oiljcima
potpuno je bezizraajno, a oi djeluju nekako pospano.
Predsjednik, moda zbog razlike u visini i prerano osijedjele
kose, gotovo izgleda kao Nobuov otac, premda je zapravo samo
dvije godine stariji od njega. U lancima se navodilo kako je
predsjednik bio odgovoran za planiranje i razvoj, dok je Nobu
upravljao kompanijom. On je bio manje izloen javnosti i
djelovao je u pozadini, ali je svoj posao obavljao tako dobro da
je predsjednik mnogo puta javno izjavio kako bez njegova
sposobna u-pravljanja kompanija nikad ne bi prevladala
nekoliko kriza kroz koje je prola. Poetkom dvadesetih godina
Nobu je uspio privui skupinu ulagaa i spasiti kompaniju od
propasti. Nikad mu neu moi uzvratiti za sve ono to je uinio
za kompaniju, vie je nego jednom rekao predsjednik Iwamura,
kako su navodili autori lanaka.
Nekoliko je tjedana prolo, a onda je stigla poruka da me
Mameha sutradan popodne oekuje u svom stanu. Dotad sam se
ve navikla na dragocjena kimona koja bi Mame-hina slukinja

obino priredila za mene, ali kad sam dola i poela se
presvlaiti u jedan kimono od tee, jesenske svile u grimiznoj i
utoj boji, s uzorkom otpalog lia rasutog po polju zlatnoute
trave, neugodno sam se iznenadila kad sam na stranjoj strani
suknje otkrila rupu dovoljno veliku da se kroz nju provuku dva
prsta. Mameha se jo nije bila vratila kui, zato sam uzela
kimono i otila s njime njezinoj slukinji.
Tatsumi-san, rekla sam, otkrila sam neto vrlo neugodno...
ovaj je kimono upropaten.
Nije upropaten, gospoice. Treba ga pokrpati, to je sve.
Gospoa ga je jutros posudila iz jedne okiye u naoj ulici.
Sigurno nije znala da je poderan, rekla sam. A s obzirom na
to da sam joj ve unitila jedan kimono, sigurno e pomisliti...
Oh, ona zna da je poderan, prekinula me Tatsumi. U stvari,
potkimono je takoer poderan, na istom mjestu. Ve sam bila
obukla svijetlouti potkimono i kad sam posegnula rukom
otraga, napipala sam rupu u predjelu bedara i uvjerila se da
Tatsumi ima pravo.
Jedna je pripravnica prole godine sluajno zapela za avao,
nastavila je Tatsumi. Ali gospoa mi je jasno rekla kako eli da
odjenete ba taj kimono.
Nita mi nije bilo jasno, ali sam posluala Tatsumi. Kad je
Mameha napokon uurbano uletjela u stan, otila sam k njoj da
je upitam o tome dok je ona popravljala minku.
Rekla sam ti da e prema mom planu dva mukarca biti
vana za tvoju budunost, rekla mi je. Nobua si upoznala prije
nekoliko tjedana. Drugi je mukarac dosad bio izvan grada, ali
e ga, uz pomo tog poderanog kimona, uskoro upoznati. Onaj
sumo hrva dao mi je sjajnu ideju! Jedva ekam da vidim kako
e Hatsumomo reagirati kad se ti vrati iz mrtvih. Zna to mi je
neki dan rekla? Nije mi se mogla dovoljno zahvaliti to sam te
odvela na sumo borbe. Rekla je kako joj se isplatio sav trud koji
je uloila kako bi dola tamo kad te je vidjela kako s
oboavanjem zuri u gospodina Gutera. Sigurna sam da e te
pustiti na miru kad bude s njime, jedino e moda navratiti
kako bi vas malo gledala. U stvari, to vie bude govorila o
Nobuu pred njom, to bolje, ali ne smije spomenuti ni rijei o
ovome mukarcu kojega e upoznati danas popodne.

Osjetila sam kako me hvata munina kad sam to ula, iako
sam pokuala izgledati kao da se veselim, jer vidi, mukarac se
nikad nee upustiti u intimni odnos s gejom koja je bila
ljubavnica nekog njegovog bliskog suradnika. Prije nekoliko
mjeseci sluala sam jednog popod-neva u kupalitu neku mladu
enu kako pokuava utjeiti jednu drugu geju koja je upravo
saznala da e njezin novi danna postati poslovni partner
mukarca o kojem je sanjala. Dok sam je gledala kako plae,
nisam ni pomislila da u se i ja jednog dana nai u tom poloaju.
Gospoo, rekla sam, smijem li neto pitati? Ukljuuje li va
plan mogunost da Nobu-san jednog dana postane moj danna?
Mameha je spustila kist kojim je nanosila minku i pogledala
me pogledom koji bi, na asnu rije, zaustavio vlak. Nobu-san
je divan ovjek. Hoe li mi ti to rei kako bi se sramila kad bi ti
on bio danna? upitala me je.
Ne, gospoo, nisam to mislila. Samo sam se pitala...
Odlino. Onda ti imam rei samo dvije stvari. Prvo, ti si jedna
apsolutno nepoznata djevojica od etrnaest godina. Imat e
mnogo sree ako kao geja ikad stekne dovoljan status da bi
takav ovjek kao to je Nobu uope pomislio na to da se ponudi
biti tvoj danna. Drugo, Nobu--san nikad jo nije naao neku
geju koja bi mu se dovoljno svidjela da je uzme za ljubavnicu.
Ako ti bude prva, oekujem od tebe da se osjea vrlo
polaskanom.
Krv mi je navalila u lice i osjetila sam takvu vruinu u
obrazima da sam pomislila kako u se zapaliti. Mameha je
potpuno u pravu: to god da se dogodi sa mnom u godinama
koje dolaze, morat u se smatrati izuzetno sretnom ako uspijem
privui pozornost takvog mukarca kao to je Nobu. Ali ako je
Nobu izvan mog dohvata, onda mi je predsjednik gotovo
apsolutno nedohvatljiv. Otkako sam ga ponovo susrela na sumo
egzibicijama, poela sam misliti o raznim mogunostima koje bi
mi se mogle pruiti u ivotu. Ali sad, nakon ovih Mamehinih
rijei, inilo mi se kao da se utapam u oceanu tuge.
Na brzinu sam dovrila s odijevanjem i Mameha me povela niz
ulicu do okiye gdje je ivjela do prije est godina kad se
napokon osamostalila. Na vratima nas je pozdravila jedna
vremena slukinja, mljackajui ustima i tresui glavom.

Nazvale smo bolnicu prije neto vremena, rekla je. Doktor
danas ide kui u etiri sata. A sad je ve blizu pola etiri.
Nazvat emo ga prije nego to krenemo, Kazuko-san,
odgovorila joj je Mameha. Sigurna sam da e me priekati.
Nadam se. Bilo bi grozno ostaviti jadnu djevojku da krvari.
Tko krvari? prestraeno sam upitala, ali me je slukinja
samo pogledala i uzdahnula, te nas je povela uz stepenice do
tijesnog malog predvorja na katu. U prostoru koji je otprilike bio
veliine dvije tatami strunjae, stajale su okupljene, osim
Mamehe, mene i slukinje koja nas je dovela, jo tri mlade ene
i jedna visoka, mrava kuharica u ukrobljenoj pregai. One su
me tri ene zabrinuto gledale, ali je kuharica prebacila jedan
runik preko ramena i poela otriti no kakvim se ribama reu
glave. Osjetila sam se kao tuna koju su upravo isporuili
trgovcu, jer mi je postalo jasno da u ja biti djevojka koja
krvari.
Mameha-san... rekla sam.
ekaj, Savuri, znam to e rei, prekinula me je Mameha,
to je bilo zanimljivo, jer ja ni sama nisam znala to u rei.
Prije nego to sam postala tvojom starijom sestrom, zar mi nisi
obeala da e me u svemu sluati?
Da sam znala kako se to odnosi i na to da mi izreu jetru...
Nitko ti nee izrezati jetru, prekinula me je kuharica tonom
koji me je, valjda, trebao umiriti, ali nije.
Savuri, samo emo ti malo zarezati kou, rekla je Mameha.
Samo malo, tako da moe otii u bolnicu i upoznati stanovitog
doktora. Sjea se ovjeka kojeg sam ti spominjala? On je
doktor.
Zar se ne bih mogla jednostavno pretvarati da me boli
trbuh?
Ja sam bila krajnje ozbiljna kad sam to rekla, ali su ostali,
izgleda, smatrali da se alim, jer su se svi poeli smijati, ak i
Mameha.
Savuri, mi ti svi elimo dobro, rekla je Mameha. Moramo
te samo malo porezati, tek toliko da te doktor pristane
pogledati.
U to je kuharica zavrila s otrenjem noa i prila mi je tako
mirno kao da e mi pomoi sa minkanjem, osim to je u ruci
drala no. Kazuko, ona stara slukinja koja nas je doekala,

uhvati ovratnik mog kimona s obje ruke i odmakne mi ga s
vrata. Poela me hvatati panika, ali se na sreu uplela Mameha.
Zarezat emo joj nogu, rekla je.
Ne nogu, usprotivila se Kazuko. Vrat je mnogo erotiniji.
Molim te, Savuri, okreni se i pokai Kazuko gdje ti je
poderan kimono, uputila me je Mameha. Uinila sam kako mi je
rekla, a ona nastavi: Dakle, Kazuko-san, kako emo objasniti
ovu rupu u kimonu ako je rana na vratu, a ne na nozi?
Kakve to ima veze jedno s drugim? odgovorila joj je Kazuko.
Djevojka ima poderan kimono i posjekotinu na vratu.
Ne znam o emu to Kazuko toliko brblja, uplela se kuharica.
Mameha-san, ti mi samo reci gdje hoe da ju zarezem i ja u
tako napraviti.
Uvjerena sam kako mi je trebalo laknuti kad sam to ula, ali
nekako nije.
Mameha poalje jednu od mladih slukinja po tapi crvenog
pigmenta koji se upotrebljava za ocrtavanje usnica i kroz rupu u
kimonu hitro utrlja tapiem oznaku visoko na stranjoj strani
bedra.
Mora je tono tu zarezati, ree kuharici.
Otvorila sam usta, ali prije nego to sam mogla ita rei,
Mameha me uutka: Ti samo lezi i budi mirna, Savuri. Ako nas
jo bude zadravala, jako u se naljutiti.
Lagala bih kad bih rekla da sam je drage volje posluala, ali,
naravno, nisam imala izbora. I tako sam legla na plahtu prostrtu
po drvenom podu i stisnula oi, dok mi je Mameha povukla
kimono gotovo do bokova.
Zapamti, ako rana treba biti dublja, moe jo jednom
zarezati, rekla je kuharici. Zato poni s najpliim rezom koji
moe napraviti.
Ugrizla sam se za usnicu kad sam na koi osjetila vrh noa.
Bojim se da sam ak i malo zacviljela, premda nisam sasvim
sigurna. U svakom sluaju, osjetila sam mali pritisak, a onda
sam ula kako Mameha kae:
Ne toliko plitko. Jedva si prorezala gornji sloj koe. To sad
slii na usnice, rekla je Kazuko kuharici.
Urezala si crtu kroz sredinu crvene oznake i sve skupa
slii na usnice. Doktor e se smijati.

Mameha se sloila s Kazuko i obrisala je oznaku, nakon to ju
je kuharica uvjerila kako e i bez toga znati nai pravo mjesto.
Sekundu kasnije ponovo sam osjetila pritisak noa.
Ja nikad nisam mogla gledati krv. Sjea se kako sam se
onesvijestila kad sam razrezala usnicu onog dana kad sam
upoznala gospodina Tanaku. Prema tome, moe zamisliti kako
sam se osjeala kad sam okrenula glavu i vidjela kako mi niz
nogu vijuga potoi krvi na runik koji mi je Mameha drala uz
bedro. Potpuno sam se izgubila i ne sjeam se nieg to se
poslije toga dogodilo: ni kako su me smjestili u riku, ni vonje
kroz grad. Dola sam k sebi tek kad smo se pribliili bolnici i kad
me je Mameha uhvatila za bradu i poela mi okretati glavu
lijevo-desno kako bi me natjerala da se priberem.
Sluaj me, Sayuri! Sigurna sam da su ti bezbroj puta rekli
kako je za pripravnicu najvanije ostaviti povoljan dojam na
druge geje, jer su one te koje e joj pomoi u karijeri i kako se
ne treba brinuti o tome to o njoj misle mukarci. Sad to sve
zaboravi! Nita od toga ne vrijedi u tvom sluaju. Tvoja
budunost ovisi o dvojici mukaraca, kao to sam ti rekla, a sad
e se sresti s jednim od njih. Mora na njega ostaviti dobar
dojam. Slua me?
Da, gospoo, svaku rije, promrmljala sam.
Kad te upita kako si porezala nogu, odgovorit e da si u
kimonu pokuala ii na zahod i onda si pala na neto otro.
Uope ne zna to je to bilo jer si se onesvijestila. Izmisli kakve
god hoe pojedinosti, samo pripazi na to da to zvui jako
djetinjasto. I kad uemo unutra, ponaaj se bespomono. Da
vidim kako e to izvesti.
Zabacila sam glavu unazad i okrenula oi prema gore.
Pretpostavljam da sam se, zapravo, stvarno tako osjeala, ali
Mameha nije bila nimalo zadovoljna.
Nisam rekla da glumi mrtvaca. Rekla sam da se dri
bespomono. Ovako.
Mameha namjesti lice u pomalo smueni izraz, kao da nije
sigurna kamo bi pogledala i prinese ruku obrazu kao da osjea
laku nesvjesticu. Natjerala me je da ju oponaam sve dok
napokon nije bila zadovoljna. Poela sam glumiti kad mi je
voza rike pomogao doi do ulaza u bolnicu. Mameha je hodala

uza me, poteui i namjetajui moj kimono kako bih izgledala
to privlanije.
Ule smo kroz okretna drvena vrata i zatraile direktora
bolnice; Mameha je rekla da nas on oekuje. Na posljetku nas je
jedna bolniarka odvela niz nekakav dugaki hodnik do jedne
prasne sobe s drvenim stolom i jednostavnim, sloivim
paravanom koji je zakrivao prozor. Dok smo ekale, Mameha je
skinula runik koji mi je zamotala oko noge i bacila ga u ko za
otpatke.
Zapamti, Sayuri, gotovo je prosiktala, hoemo da se
doktoru prikae kao nevina i bespomona djevojica. Zavali se i
pokuaj izgledati slabano.
To mi nije bilo teko. Trenutak kasnije vrata su se otvorila i u
sobu je uao doktor Rak. Naravno, on se nije doista tako zvao,
ali da si ga vidio, sigurna sam da bi i tebi palo na pamet isto
ime, jer su mu ramena bila uzdignuta i laktovi su mu toliko
strili ustranu da ne bi bolje oponaao raka ak ni da je to
posebno vjebao. tovie, u hodu je gurao jedno rame prema
naprijed, doimljui se ba kao rak kad se kree postrance. Imao
je brkove i bilo mu je jako drago to vidi Mamehu, premda je to
pokazao vie izrazom iznenaenja u oima, nego osmijehom.
Doktor Rak je oito bio uredan i metodian ovjek. Kad je
zatvarao vrata, prvo je okrenuo kvaku kako brava ne bi
kljocnula i potom je jo jednom gurnuo vrata da provjeri jesu li
zatvorena. Zatim je iz depa na kaputu izvadio jednu kutiju i
otvorio je oprezno kao da bi se neto iz nje moglo prosuti, ali su
u kutiji bile samo druge naoale. Kad je promijenio naoale,
ponovo je vratio kutiju u dep i zagladio kaput rukama. Na
posljetku se zapiljio u mene i kratko kimnuo glavom, na to mu
je Mame-ha rekla:
Tako mi je ao to vas gnjavim, doktore. Ali pred Sayuri je
tako lijepa budunost, a sad je na nesreu po-rezala nogu! S
obzirom na oiljak koji bi joj mogao ostati i na mogunost
infekcije, mislila sam kako ste vi jedina osoba u koju mogu imati
povjerenja.
Pametno, ree doktor Rak. A sad bih moda mogao,
pogledati ozljedu?

Bojim se, doktore, da Savuri uhvati slabost im vidi krv.
Moda bi bilo najbolje kad bi se ona okrenula i pustila vas da
sami pogledate ranu. Porezala se na stranjoj strani bedra.
Shvaam. Moda biste je zamolili da legne potrbuke na stol
za preglede?
Nije mi bilo jasno zato to meni nije rekao, ali kako bih
izgledala posluna, priekala sam da mi Mameha prenese to
doktor trai od mene. Potom mi je doktor zadi-gnuo kimono
gotovo do bokova i uzeo nekakvu krpu i nekakvu smrdljivu
tekuinu, te mi njome istrljao bedro, a onda mi je rekao:
Sayuri-san, hoete li biti tako ljubazni da mi ispriate kako ste
se ozlijedili?
Duboko sam uzdahnula, pomalo pretjerano, glumei slabost
to sam bolje umjela. Ovaj, jako mi je neugodno, poela sam,
ali istina je da sam danas... pila puno aja...
Savuri je nedavno postala pripravnicom, umijeala se
Mameha. Vodila sam je naokolo po Gionu i predstavljala je
ljudima. Prirodno, svi su nas pozivali da uemo i popijemo aj.
Da, mogu zamisliti, ree doktor.
U svakom sluaju, nastavila sam, odjednom sam osjetila da
moram... ovaj, znate...
Ispijanje velikih koliina aja moe dovesti do jake potrebe
za pranjenjem mjehura, ree doktor.
Oh, hvala. U stvari... to je bilo vie od jake potrebe, jer
sam se bojala da e mi, ako jo malo ekam, sve oko mene
poeti izgledati uto, ako shvaate to hou rei...
Samo ispriaj doktoru to se dogodilo, prekine me Mameha.
Ispriavam se, rekla sam. Samo sam htjela rei kako sam
uistinu nuno morala na zahod... toliko nuno da kad sam
napokon stigla do njega... ovaj, muila sam se s kimonom i
valjda sam izgubila ravnoteu. Kad sam pala, udarila sam
nogom o neto otro. Ne znam to je to bilo. Mislim da sam se
onesvijestila.
udno je kako niste ispraznili mjehur dok ste leali u
nesvijesti, ree doktor.
Ja sam itavo to vrijeme leala na trbuhu podignute glave da
ne pokvarim minku i govorila sam pred sebe dok je doktor
gledao u moj zatiljak. Ali kad je doktor izrekao ovu primjedbu,

osvrnula sam se preko ramena koliko sam mogla i pogledala
Mamehu. Sreom, ona je bre od mene mislila, jer je rekla:
Savuri je htjela rei kako je izgubila ravnoteu dok je
ustajala iz ueeg poloaja.
Shvaam, ree doktor. Porezali ste se na neto vrlo otro.
Moda ste pali na komad stakla ili metala.
O da, osjetila sam daje neto jako otro, rekla sam. Otro
kao no!
Doktor Rak nije vie nita rekao, ali je tako istio ranu kao da
eli ispitati koliko mi bola moe nanijeti, a zatim je uzeo jo one
smrdljive tekuine i oprao mi cijelu nogu od tragova sasuene
krvi. Na posljetku mi je rekao kako na posjekotinu treba samo
stavljati ljekovitu mast i zavoj, te me poduio kako u to raditi
iduih nekoliko dana. Potom mi je navukao kimono preko nogu i
opet paljivo spremio naoale kao da misli kako e se slomiti
ako ne postupa s njima krajnje oprezno.
ao mi je da ste poderali tako lijep kimono, rekao je. Ali
mi je u svakom sluaju drago to sam vas imao prilike upoznati.
Mene uvijek zanimaju nova lica i Mame-ha-san to dobro zna.
Oh, ne, doktore, meni je drago to sam vas imala prilike
upoznati, odgovorila sam.
Moda u vas uskoro jedne veeri vidjeti u ajani I-chiriki.
Iskreno govorei, doktore, rekla je na to Mameha, Savuri
je... neto kao artikl od posebne vrijednosti, kao to, sigurna
sam, moete i sami zamisliti. Ve ima previe oboavatelja da bi
se u tome znala snai, zato je nastojim drati podalje od ajane
Ichiriki. Moda bismo vas mogle posjetiti u ajani Shirae?
Da, to bi i meni bilo drae, rekao je doktor Rak. Potom je
opet izveo itav ritual sa zamjenom naoala kako bi mogao
pogledati u neku knjiicu koju je izvukao iz depa. Ja u tamo
biti... ekajte da vidim... prekosutra uveer. Nadam se da emo
se vidjeti.
Mameha mu je obeala da emo sigurno navratiti i nakon toga
smo otile.
U riki na povratku u Gion, Mameha mi je rekla da sam to dobro
izvela.
Ali, Mameha-san, ja nisam nita napravila!
Oh? A kako onda objanjava ono to smo vidjele doktoru na
elu?

Ja nisam vidjela nita osim drvenog stola koji mi je bio pod
nosom.
Recimo samo da je doktoru dok ti je istio nogu, elo bilo
oroeno znojem kao da smo usred ljeta. A soba ak nije bila ni
zagrijana, je li tako?
Mislim da nije.
No, onda!
Nisam bila sigurna o emu ona govori, niti zato me je
zapravo odvela tom doktoru. Meutim, nisam je mogla pitati, jer
mi je ve jasno stavila na znanje da mi nee rei to je smislila.
A onda, kad smo ve bili na aveniji Shijo i ponovo ulazili u Gion,
Mameha se odjednom prekinula usred neega o emu je priala.
Zna, ovaj kimono doista nekako posebno istie tvoje oi,
Savuri. Te boje, grimizna i uta... uz njih tvoje oi izgledaju kao
da su od srebra! Oh, nebesa, ne mogu vjerovati da se toga
nisam ranije sjetila. Vozau! povikala je. Predaleko smo otile.
Zaustavite ovdje, molim vas.
Rekli ste mi: Gion, Tominaga-cho, gospoo. Ne mogu stati
ovdje nasred mosta.
Moete nas ovdje pustiti da siemo ili nas moete odvesti do
kraja mosta i onda nas ponovo vratiti na drugu stranu. Zbilja mi
se ne ini da bi to imalo nekog smisla.
Voza na to spusti drke rike i nas dvije siemo. Biciklisti su
nam srdito zvonili dok su prolazili kraj nas, ali Mamehu to nije ni
najmanje uzbuivalo. Pretpostavljam da je toliko bila sigurna u
svoj poloaj u svijetu da nije mogla ni zamisliti kako bi nekoga
moglo smetati to smo zakrili promet. Mirno i ne urei se,
vadila je novi po novi iz svoje svilene torbice dok nije
vozau odbrojila toan iznos, a onda me je povela natrag preko
mosta u smjeru odakle smo dole.
Idemo u atelijer Uchide Kosabura, objavila je. On je sjajan
slikar i sigurna sam da e mu se svidjeti tvoje oi. On je
ponekad malo... rastresen, moglo bi se rei. I u njegovom je
atelijeru uvijek nered. Moda e potrajati neko vrijeme dok
primijeti tvoje oi, ali ti samo nastoj gledati tako da ih mora
zapaziti.
Ila sam za Mamehom kroz pokrajne ulice sve dok nismo
dole do neke male uliice. Na kraju te uliice stajala su crvena
intoistika ulazna vrata, umanjene veliine, stisnuta izmeu

dvije kue. Ule smo kroz njih i prole pokraj nekoliko malih
paviljona do nekih kamenih stuba meu drveem obojenim
blistavim jesenskim bojama. Zrak je u tom malom, vlanom
tunelu ispod kronji bio hladan poput vode, tako da mi se inilo
kao da tim stubama ulazimo u neki sasvim drugi svijet. ula
sam nekakav um koji me je podsjetio na um morskih valova
koji zapljuskuju obalu, ali kako se pokazalo, to je samo bio neki
ovjek koji je metlom boje okolade uklanjao vodu s naj-gornje
stube.
Zaboga, Uchida-san! rekla je Mameha. Zar nema slukinju
koja bi ti to radila?
Mukarac na vrhu stuba stajao je u suncu i kad se okrenuo da
pogleda dolje prema nama, sumnjam da je mogao razabrati
neto vie od nejasnih oblika pod granama stabala. Ja sam ga,
meutim, dobro vidjela i mogla sam uoiti njegov prilino udan
izgled.U jednom kutu usta imao je golem made kao da mu je
tu ostao priljepljen komadi hrane, a obrve su mu bile tako
guste i upave da se inilo kao da su to dvije gusjenice koje su
ispuzale iz njegove kose i tu zaspale. Sve je na njemu bilo
neuredno, ne samo njegova sijeda kosa, nego i kimono, koji je
izgledao kao da je u njemu prospavao no.
Tko je to? upitao je.
Uchida-san! Nakon toliko godina jo uvijek mi ne prepoznaje
glas?
Tko ste da ste, ako me elite rasrditi, dobro ste poele.
Nisam raspoloen i ne elim da me itko smeta! Bacit u ovu
metlu na vas ako ne kaete tko ste.
Kako je srdito izgledao, ne bih se iznenadila da je odgrizao
onaj made i ispljunuo ga na nas. Ali Mameha se mirno
nastavila uspinjati stubama, a ja sam je slijedila, premda sam
se drala tono iza nje, kako bi metla pogodila nju, a ne mene.
Zar tako pozdravlja goste, Uchida-san? upitala je kad je
izala na svjetlo.
Uchida se mirkajui zagledao u nju. A, to si ti. Ne moe
jednostavno rei tko si, kao sav poteni svijet? Dri, uzmi ovu
metlu i poisti stube. Nitko nee ui u moju kuu dok ne zapalim
mirisni tapi. Jo je jedan od mojih mieva krepao i unutra
smrdi kao u lijesu.

Mameha se na sve to samo smijeila i priekala je da se on
udalji, a onda je metlu prislonila uz deblo.
Jesi li kada imala ir? upitala me je apui. Kad Uchida nije
zadovoljan neim to je naslikao, postane ovako grozno
angrizav. Mora ga natjerati da prasne, ba kao to mora
prorezati ir i nakon toga je sve opet u redu. Ako mu ne prui
neki razlog da se moe izvikati, poet e piti i postat e jo
gori.
Zar on dri mieve kao kune ljubimce? upitala sam je,
takoer apui. Rekao je da je jo jedan od njegovih mieva
uginuo.
Nebesa, ne. Samo ostavlja naokolo tapie tua, pa ih mievi
grickaju i uginu od otrovanja. Dala sam mu kutiju da u njoj dri
tapie, ali ih on i dalje ostavlja razbacane po sobi.
Upravo su se tada Uchidina vrata djelomice otvorila, jer ih je
bio zatvorio za sobom kad je uao unutra. Izule smo natikae i
ule. Atelijer je bio jedna jedina velika prostorija, ureena kao
seljaka kua. Vidjela sam tapie kako gore u jednom kutu, ali
to zasad jo nita nije pomagalo, jer me je smrad po uginulim
mievima udario u lice takvom snagom kao da mi je netko
prilijepio komad vlane gline na nos. Prostorija je bila neurednija
od Hatsumo-mine sobe u najgorem izdanju. Posvuda su leali
dugaki kistovi, neki od njih slomljeni ili izgrieni, kao i velike
drvene ploe s nedovrenim, crno-bijelim crteima. Usred svega
toga nalazio se neraspremljen futon s plahtama u-mrljanim
tuom. Pomislila sam kako je Uchida vjerojatno sav zamrljan od
tua i kad sam se okrenula da to provjerim, on me upita:
to gleda?
Uchida-san, ree Mameha, dopusti da ti predstavim moju
mlau sestru Savuri. Dola je sa mnom ak iz Giona kako bi
imala ast da te upozna.
U stvari, to ak iz Giona nije uope bilo daleko, ali u svakom
sluaju, ja sam kleknula na strunjae i obavila uobiajeni ritual
dubokog naklona i molbe da mi Uchida neto ne zamjeri,
premda nisam bila sigurna je li on uo i jednu rije od onog to
mu je Mameha rekla.
Sve je bilo dobro do ruka, rekao je Uchida, a onda,
pogledaj to se dogodilo! Preao je preko sobe i podigao jednu
dasku. Za nju je avliima bio privren crte neke ene s lea,

glave okrenute ustranu i s kiobranom u ruci - osim to je
oigledno neka maka zakoraila u tu i zatim prela preko
crtea, ostavljajui savrene otiske apa. Krivac je u tom
trenutku, smotan u kuglicu, spavao na hrpi prljave odjee.
Donio sam ga ovamo zbog mieva, a sad vidi ovo! nastavio
je Uchida. Najradije bih ga izbacio van.
Oh, ali otisci apa su tako lijepi, rekla je Mameha. Ja mislim
da je s njima slika jo bolja. to ti misli Sayu-ri?
Ja nisam bila sklona rei bilo to, jer mi se inilo kako je
Uchidu silno uzrujala Mamehina primjedba. Ali sam onda
shvatila kako ona pokuava prerezati ir, kako se izrazila. I
tako sam pokuala da mi glas zvui oduevljeno i rekla:
Iznenaena sam kako ti otisci lijepo izgledaju! Ja mislim da
taj maak ima umjetnikog dara.
Znam zato ga ti ne voli, dodala je Mameha. Ljubomoran
si na njega zato stoje tako talentiran.
Ljubomoran, ha? ree Uchida. Taj maak nije nikakav
umjetnik. On je jedan opaki demon, eto to je!
Oprosti, Uchida-san, ree Mameha. Tako je kako ti kae.
Ali reci, kani li moda baciti tu sliku? Jer ako e je baciti, ja
bih je rado uzela. Ba bi draesno izgledala u mom stanu, zar
ne, Savuri?
Kad je Uchida to uo, strgnuo je sliku s daske i rekao: Svia
ti se, ha? Ba dobro, dobit e od mene dva dara! Onda je
poderao sliku u dva komada i gurnuo ih Mamehi u ruke: Ovo ti
je jedan! I ovo ti je drugi! A sad van iz moje kue!
Voljela bih da to nisi napravio, ree Mameha. Po mom
miljenju, to je bilo najljepe to si ikad napravio.
Van!
Oh, Uchida-san, ne mogu sad otii. Kakva bih to bila
prijateljica kad ti ne bih ovdje malo pospremila prije nego to
odem. Na to Uchida izjuri iz kue, ostavljajui za sobom i-i
rom otvorena vrata. Gledale smo kako je bijesno udario nogom
metlu koju je Mameha ostavila oslonjenu o stablo i ,????"? kako
se poskliznuo i umalo pao kad je poeo silaziti niz mokre stube.
Nas dvije smo sljedeih pola sata istile i ? ;? pospremale
atelijer, a onda se Uchida vratio mnogo bolje i raspoloen, ba
kao stoje Mameha prorekla. Dodue, ja to ] jo uvijek ne bih
nazvala vedrim raspoloenjem, a k tome a je imao naviku

stalno grickati onaj made u kutu usana, !(, to mu je davalo
zabrinut izraz. Mislim da mu je bilo neugodno zbog onog
prijanjeg ponaanja, jer nas se nije usuivao pogledati. Ubrzo
je postalo jasno da ovako uope nee zapaziti moje oi i stoga
mu je Mameha rekla:
Ne ini ti se da je Savuri uistinu ljupka? Jesi li se uope
potrudio da je pogleda?
Pomislila sam kako je to s Mamehine strane ve bio oajniki
potez, ali je Uchido samo preletio pogledom preko mene kao
kad rukom pomete mrvicu sa stola. Mameha je izgledala
duboko razoarana. Popodnevno je svjetlo ve poelo slabiti i
obje smo ustale da se oprostimo. Ona mu se naglaeno kratko
naklonila dok se pozdravljala s njime. Kad smo izale, nisam
mogla odoljeti da ne zastanem i malo uivam u zalasku sunca
koji je nebo iza u-daljenih brda obojio arobnim nijansama
hraste i ruiaste boje kao najljepi kimono; jo udesnije od
toga, jer ti ni u najvelianstvenijem kimonu ruke nee ariti
naranastim odsjajem. A u odbljesku ovog zalaza sunca moje su
ruke izgledale kao da su umoene u neko tekue svjetlo to se
prelijeva u svim duginim bojama. Podigla sam ruke i zagledala
se u njih.
Mameha-san, pogledaj, rekla sam joj, ali ona je mislila da
govorim o zalazu sunca i nezainteresirano se o-krenula prema
njemu. Uchida je nepomino stajao u vratima i s izrazom
duboke usredotoenosti na licu provlaio rukom kroz sijedu
kosu. Ali nije gledao zalaz sunca. Gledao je mene.
Ako si ikad vidio slavnu sliku Uchide Kosabura na kojoj je
mlada ena u kimonu, obuzeta zanosom i blistavih oiju... pa,
Uchida je od samog poetka tvrdio kako je ideju za tu sliku
dobio tog popodneva, gledajui mene. Ja mu to nikad nisam
vjerovala. Ne mogu zamisliti da bi tako divna slika mogla doista
proizai iz prizora jedne obine djevojice, djetinjasto zagledane
u vlastite ruke o-basjane zalazeim suncem.


Devetnaesto poglavlje


Taj mjesec zaudnih dogaaja, u kojem sam prvo ponovo srela
predsjednika i potom upoznala Nobua, doktora Raka i Uchidu
Kosabura, doveo me je do toga da se osjeam poput kunog
zrikavca koji je napokon uspio pobjei iz svog kaveza od pletene
slame. Po prvi put, nakon bogzna koliko vremena, mogla sam
uveer lei u krevet vjerujui kako ipak neu zauvijek ostati
neprimijeena poput kapljice aja na strunjai. Jo uvijek mi
nita nije bilo jasno: ni Mamehin plan, ni kako e me on dovesti
do toga da postanem uspjenom gejom, ni hoe li me uspjena
karijera geje ikad dovesti do predsjednika. Ali svake sam noi
leala na svom futonu i pritiskala na lice njegov rupi,
proivljavajui uvijek iznova svaki pojedini trenutak svog
susreta s njime. Bila sam poput zvona u hramu koje dugo
odzvanja nakon udarca bata.
Prolo je nekoliko tjedana a da nita nismo ule od bilo kojeg
od tih mukaraca i ve smo se poele zabrinjavati. No, jednog je
jutra napokon neki tajnik iz kompanije Iwamura nazvao ajanu
Ichiriki i zatraio moje drutvo za tu veer. Mamehu je ta vijest
oduevila, jer se nadala da poziv dolazi od Nobua. Ja sam
takoer bila oduevljena, samo to sam se ja nadala da poziv
dolazi od predsjednika. Kasnije tog dana rekla sam Tetii, u
Hatsumo-minoj nazonosti, kako u zabavljati Nobua i kako je
molim da mi pomogne odabrati kimono. Zapanjila sam se kad
nam se Hatsumomo pridruila da nam i ona pomogne. Da nas je
odnekud sa strane promatrao neki stranac, sigurna sam da bi za
nas pomislio kako smo blisko povezana i sretna obitelj.
Hatsumomo se ni jednom nije narugala niti dobacivala
sarkastine primjedbe i doista nam je pomagala. Mislim da je
Tetia bila isto toliko zauena kao i ja. Na kraju smo se sve tri
sloile oko jednog prano-zelenog kimona s uzorkom lia u
srebrnoj i cinober boji, uz koji smo odabrale sivi obi protkan
zlatnim nitima. Hatsumomo je obeala da e navratiti kako bi
me vidjela s Nobuom.
Te sam veeri kleknula u hodniku ajane Ichiriki, osjeajui
kako me je itav moj dotadanji ivot vodio do ovog trenutka.

Oslukivala sam zvuk priguenog smijeha, pitajui se je li neki
od tih glasova predsjednikov, a kad sam otvorila vrata i ugledala
njega na elu stola i Nobua leima okrenutog prema meni...
toliko me oarao predsjednikov smijeak, iako se, zapravo,
radilo samo o zaostatku malopreanjeg smijeha, morala sam
napregnuti svu snagu kako bih se suzdrala da mu ne uzvratim
osmijehom. Prvo sam pozdravila Mamehu, potom nekoliko
drugih geja u sobi i na posljetku estoricu ili sedmoricu
mukaraca. Kad sam ustala iz kleeeg poloaja, otila sam
ravno do Nobua, jer sam znala da to Mameha oekuje od mene.
Meutim, vjerojatno sam kleknula blie nego to sam toga bila
svjesna, jer je on odmah srdito tresnuo svoju alicu sa sakeom
na stol i malo se odmaknuo. Ispriala sam mu se, ali se on nije
ni osvrnuo na mene, a Mameha se samo namrtila. Ostatak
veeri provela sam osjeajui se prilino nesretno. Kasnije, kad
smo zajedno odlazile sa zabave, Mameha mi je rekla:
Nobu-san se lako rasrdi. U budue mora vie paziti na to da
ga ne razdrai.
ao mi je, gospoo. Oigledno, nisam mu tako draga kao to
ste mislili...
Oh, draga si mu, ne brini. Da mu se ne svia tvoje drutvo, ti
bi danas otila kui u suzama. Njegov je temperament ponekad
slian vrei punoj ljunka, ali on je na svoj nain dobar ovjek,
vidjet e.
Istog tjedna, kompanija Iwamura ponovo me pozvala u ajanu
Ichiriki, i jo mnogo puta tijekom iduih tjedana, a poziv nije
uvijek ukljuivao Mamehu. Ona me upozorila da ne ostajem
predugo, kako ne bih ostavila dojam da nemam nikakvih drugih
poziva i tako bih se uvijek nakon otprilike jednog sata ispriala i
otila, kao da idem na neku drugu zabavu. Dok bih se oblaila
za te veeri, Hatsumomo bi esto natuknula kako e svratiti, ali
nikad se nije pojavila. A onda me je jednog popodneva, sasvim
neoekivano, obavijestila kako ima neto slobodnog vremena te
veeri i kako e sasvim sigurno doi.
Bila sam pomalo nervozna zbog toga, kao to moe zamisliti,
ali situacija mi se uinila jo gorom kad sam dola u Ichiriki i
otkrila da je Nobu odsutan. Ta je zabava imala najmanji broj
uzvanika od svih kojima sam dotad prisustvovala: osim mene,
tu su bile jo samo dvije geje i etvorica mukaraca. Sto ako

Hatsumomo doe i zatekne me kako zabavljam predsjednika
bez Nobua? Nisam jo dospjela smisliti to u uiniti kad su
vrata kliznula u stranu i meni se eludac zgrio od strepnje, jer
je pred vratima, u hodniku, kleala Hatsumomo.
Zakljuila sam kako mi je jedini izlaz da se pretvaram kako mi
je dosadno, kao da me ne zanima niije drutvo osim Nobuova.
Moda bi to bilo dovoljno da me spasi te veeri, ali sreom,
nekoliko minuta kasnije stigao je Nobu. Hatsumomin se ljupki
osmijeh pojaao istog trenutka kad je Nobu uao u sobu, sve
dok joj usnice nisu postale jo izrazitije crvene i nabubrjele
poput kapljica krvi nanizanih uz rubove rane. Nobu se smjestio
za stolom, a Hatsumomo me odmah, majinskim tonom,
ponukala da odem do njega i natoim mu ake. Otila sam i
namjestila se pokraj njega, pokuavajui pokazivati sve znakove
oara-nosti. Svaki put kad bi se nasmijao, na primjer, podigla
bih na kratko pogled prema njemu kao da ne mogu odoljeti elji
da ga pogledam. Hatsumomo je bila oduevljena i tako nas je
otvoreno promatrala da ak nije izgledala svjesna injenice da
su oi svih mukaraca uperene u nju, ili je, to je vjerojatnije,
jednostavno bila naviknuta na to. Te je veeri bila arobno
lijepa, kao to je to, uostalom, uvijek bila; jedan mladi na
drugom kraju stola gotovo nita drugo nije radio nego palio
cigaretu za cigaretom i gledao u nju. ak je i predsjednik, koji je
sjedio drei otmjeno meu prstima alicu sa sakeom,
povremeno kri-om pogledavao prema njoj. Pitala sam se jesu li
mukarci doista toliko zaslijepljeni ljepotom da bi se osjeali
povlatenima proivjeti ivot s nekim stvarnim demonom ako bi
to bio lijepi demon. Odjednom mi se u mati ukazala slika
predsjednika kako kasno uveer ulazi u predvorje za goste u
naoj okiyi kako bi se tamo sastao s Hatsumomo, te se, drei
eir u ruci, smijei dolje na mene, dok drugom rukom
otkopava kaput. Nisam vjerovala da bi on ikad mogao biti
toliko oaran njezinom ljepotom da ne bi primijetio tragove
okrutnosti koji su povremeno izlazili na vidjelo. Meutim, u
jedno sam bila sasvim sigurna: kad bi Hatsumomo ikad naslutila
moje osjeaje prema njemu, vjerojatno bi ga pokuala zavesti,
ako ni zbog ega drugoga, onda samo zato da meni nanese bol.
Odjednom mi se uinilo nunim navesti Hatsumomo da ode sa
zabave. Znala sam da je dola kako bi gledala ljubav to se

raa, kako je ona to nazvala, pa sam odluila pokazati joj to
to je dola vidjeti. Poela sam time to sam vrcima prstiju
stalno dodirivala vrat ili kosu, kao da sam toboe zabrinuta za
svoj izgled. Kad sam pritom sluajno okrznula jedan od ukrasa u
kosi, pala mi je na pamet jedna ideja. Priekala sam da netko
ispria kakvu alu, a onda sam se, smijui se i popravljajui
prstima frizuru, nagnula prema Nobuu. Zapravo je, priznajem,
moralo izgledati udno to toliko petljam oko frizure, jer je kosa
bila uvrena voskom i malo je bilo vjerojatno da bi se neto
moglo pomaknuti. No, ja sam kanila olabaviti jedan od ukrasa,
vodopad utih i naranastih cvjetova afrana od svile, i pustiti
ga da padne Nobuu u krilo. Meutim, drvena igla koja je drala
ukras u kosi bila je zabodena dublje nego to sam oekivala, a
kad sam je napokon u-spjela izvui toliko da ukras sklizne iz
kose, odbio se od Nobuovih grudi i pao na tatami meu njegove
prekriene noge. Gotovo su svi primijetili to se dogodilo, ali
inilo se da nitko ne zna to bi trebalo uiniti. Bila sam zamislila
kako u posegnuti rukom u njegovo krilo i uzeti ukras glumei
djevojaki stid, ali nisam imala hrabrosti staviti ruku meu
njegove noge.
Nobu ga je sam pokupio i drei za iglu, polako ga vrtio meu
prstima. Potrai mladu slukinju koja me doekala na vratima,
rekao mi je. Reci joj da elim onaj paketi koji sam donio.
Posluala sam i kad sam se vratila u sobu, svi su ekali da
vide to e se dogoditi. Nobu je jo uvijek drao meu prstima
iglu mog ukrasa za kosu tako da su se cvjetovi njihali iznad
stola i nije se ni pomakao da uzme paketi kad sam mu ga
pruila. Htio sam ti to dati kasnije, kad bude odlazila. Ali
izgleda da je sudbina odredila da ti to dam sada, rekao je i
pokretom glave prema paketiu dao mi znak da ga otvorim. Bilo
mi je strano neugodno jer su me svi gledali, ali sam razmotala
papir i otvorila malu drvenu kutiju koja je bila unutra. U kutiji
je, na jastuiu od satena leao jedan prekrasno izraen ukrasni
ealj u obliku polukruga, blistavo crvene boje i ukraen arenim
cvjetiima.
Naao sam ga prije nekoliko dana u trgovini antikvitetima,
rekao je.
Predsjednik se sjetno zagledao u kutiju s ukrasnim eljem na
stolu i pokrenuo je usnice, ali iz njih u prvi as nije iziao

nikakav zvuk, sve dok se nije nakaljao i proistio grlo, a onda
je nekako udno tunim glasom rekao: Doista, Nobu-san,
nisam imao pojma da si ti tako sentimentalan.
Hatsumomo se digla od stola i ja sam ve pomislila kako sam
je se uspjela rijeiti, ali na moje iznenaenje, ona je dola i
kleknula uz mene. Nisam znala to bi to imalo znaiti sve dok
nije izvadila ealj iz kutije i briljivo mi ga zatakla u kosu, iznad
velike pune. Pruila je ruku i Nobu joj je dao moj ukras od
svilenih cvjetova, te mi je i njega briljivo ponovo vratila u kosu,
kao majka djetetu. Zahvalila sam joj se malim naklonom.
Pogledajte, zar ovo nije najljupkije stvorenje koje ste ikad
vidjeli? znaajno je upitala Nobua. Zatim je teatralno
uzdahnula, kao da su ovi trenuci bili neto najromantinije to je
ikad doivjela a onda se ispriala i otila, kao to sam se i
nadala.
Samo se po sebi razumije da se mukarci mogu meusobno
razlikovati kao ukrasno grmlje koje cvate u razliito doba
godine. Jer iako su Nobu i predsjednik, inilo se, pokazali
zanimanje za mene ve nekoliko tjedana nakon natjecanja u
sumo hrvanju, prolo je vie mjeseci i jo uvijek nismo dobile
nikakvu poruku bilo od doktora Raka, bilo od Uchide. Mameha je
odluno tvrdila kako trebamo ekati da se oni sami jave, radije
nego da pronaemo nekakav izgovor i ponovo odemo do njih, ali
na kraju vie nije mogla izdrati i otila je jednog popodneva
vidjeti to je s Uchidom.
Otkrila je kako je ubrzo nakon naeg posjeta Uchidi-nog
maka ugrizao jazavac i maak je u roku od nekoliko dana
uginuo od infekcije. Uchida je nakon toga zapao u jedno od
svojih dugotrajnih razdoblja opijanja. Mameha ga je nekoliko
dana posjeivala kako bi ga razvedrila. Kad joj se uinilo da se
njegovo raspoloenje napokon poelo mijenjati, obukla me je u
kimono ledenoplave boje s rubom izvezenim raznobojnim
vrpcama, naminkala me na zapadnjaki nain, samo da
naglasi kutove, kako je rekla, i poslala me k njemu s jednim
bisernobijelim maiem koji ju je morao stajati tko zna koliko
novaca. Mislila sam da je mai prekrasan, ali Uchida ga je
jedva pogledao, samo je sjedio i piljio u mene, okreui glavu
amo-tamo. Nekoliko dana kasnije pozvao me je da mu poziram
u atelijeru. Mameha me upozorila da utim i ne pokuavam s

njim razgovarati, te je sa mnom, kao pratnju, poslala slukinju
Tatsumi, koja je itavo popodne provela drijemajui u jednom
kutu dok je Uchida grozniavo mijeao boje i stalno me
premjetao s jednog mjesta na drugo, povlaei svaki put
nekoliko poteza po riinu papiru prije nego to bi me ponovo
premjestio.
Kad bi putovao naokolo po Japanu i gledao slike koje je
Uchida naslikao tijekom te zime, kao i tijekom nekoliko iduih
godina dok sam mu ja sluila kao model - kao na primjer sliku
koja visi u sobi za konferencije Sumitomo banke u Osaki, jedno
od njegovih malobrojnih sauvanih ulja, moda bi ti se inilo
kako je to za mene bilo zanimljivo iskustvo. U stvari, nita nije
moglo biti dosadnije od toga. Veinom se sve svodilo na to da
sam otprilike jedan sat ili neto vie provela sjedei u
neudobnom poloaju. Najvie mi je ostalo u sjeanju kako sam
stalno bila edna, jer mi Uchida nikad nije ponudio da neto
popijem. ak i kad bih donijela sa sobom aj, on bi posudu s
ajem odnio u drugi kraj sobe kako mu ne bi odvlaila
pozornost. Slijedei Mamehine upute, nikad nisam progovorila ni
rijei, ak ni jednog uasno hladnog poslijepodneva usred
veljae kad sam vjerojatno trebala neto rei, ali nisam. Uchida
je sjeo preda me i zurio mi u oi, vaui onaj made u kutu
usta. Imao je pregrt tapia boje i neto vode koja se stalno
ledila, ali ma koliko je puta mrvio i mijeao boje u razliite
kombinacije plave i sive, ni jednom nije bio potpuno zadovoljan i
svaki put bi iziao pred vrata i prolio smijeanu boju u snijeg.
to je vie buljio u mene, postajao je sve srditiji i na posljetku
me poslao kui. Nije mi se javio vie od dva tjedna i kasnije sam
saznala da se kroz to vrijeme ponovo opijao. Mameha se ljutila
na mene to sam dopustila da do toga doe.
to se pak tie doktora Raka, on nam je onog puta kad sam ga
prvi put vidjela gotovo obeao da emo se nai u ajani Shirae,
ali otada je prolo ve est tjedana, a od njega nije stigla
nikakva poruka. Kako su dani prolazili, Mameha je postajala sve
zabrinutija. Ja jo uvijek nita nisam znala o tome na koji nain
ona kani Hatsumomo izbaciti iz ravnotee, osim da itav njezin
plan visi poput vrata na dva ovjesa, od kojih je jedan Nobu, a
drugi doktor Rak. Nisam mogla dokuiti kakvu zamisao ima s U-

chidom, ali mi se inilo da je to nekakva zasebna ideja; u
svakom sluaju, neto to nije od sredinje vanosti.
Napokon, krajem veljae, Mameha je sluajno srela doktora
Raka u ajani Ichiriki i saznala kako je on sve ovo vrijeme bio
zauzet otvaranjem jedne nove bolnice u Osaki. Sad, kad je
glavni dio posla bio iza njega, nadao se obnoviti poznanstvo sa
mnom u ajani Shirae idueg tjedna. Sjea se kako mu je
Mameha rekla da u biti preplavljena pozivima ako se pojavim u
ajani Ichiriki, zato nas je doktor Rak pozvao da mu se
pridruimo u ajani Shirae. Dakako, Mameha je na taj nain,
zapravo, htjela izbjei Hatsumomo, ali unato tome, dok sam se
pripremala za ponovni susret s doktorom, nisam se nekako
mogla osloboditi nelagodnog osjeaja da bi nas Hatsumomo ipak
mogla pronai. Meutim, kad sam ugledala ajanu Shirae,
umalo nisam prasnula u smijeh, jer to je nedvojbeno bilo mjesto
koje bi Hatsumomo po svaku cijenu nastojala zaobii. Podsjetila
me je na mali uveli cvijetak na stablu punom raskonih
cvjetova. Gion je nastavio uspjeno poslovati i tijekom tih
posljednjih godina ekonomske krize, ali ajana Shirae, koja
nikad nije bila osobito uspjena, samo je jo dublje potonula.
Jedini razlog zbog kojeg je tako imuan ovjek kao to je bio
doktor Rak jo uvijek dolazio u tu ajanu bio je taj to on nije
oduvijek bio bogat. U njegovim mlaim godinama, Shirae je
vjerojatno bila najbolja ajana koju je on sebi mogao priutiti.
Zato kad je napokon postao dobrodoao gost u ajani Ichiriki, to
jo nije znailo da moe potpuno prekinuti svaku vezu s
ajanom Shirae. Kad mukarac nae ljubavnicu, nee odmah
trati da se razvede od ene.
Te veeri u ajani Shirae ja sam toila ake dok je Mameha
priala neku priu, a doktor Rak itavo to vrijeme sjedio s
isturenim laktovima, tako da je ponekad ak gurnuo laktom
Mamehu ili mene, na to bi se okrenuo i kimnuo glavom u znak
isprike. On je bio utljiv ovjek, otkrila sam. Najvei je dio
vremena zurio u stol kroz svoje okrugle naoale i s vremena na
vrijeme, gurnuo bi pod brkove komadi sirove ribe, mi to
zovemo sashimi, pokretom koji bi me podsjetio na kakvog
djeaka koji sakriva neto pod strunjau. Kad smo te veeri
napokon izale iz ajane, mislila sam da nismo bile uspjene i da
ga neemo esto viati, jer bilo bi normalno oekivati da

mukarac koji je tako malo uivao tijekom neke veeri nee
eljeti ponovo doi u Gion. Meutim, novi je poziv doktora Raka
stigao ve sljedeeg tjedna i zatim gotovo svakog tjedna tijekom
narednih mjesec dana.
Sve se glatko odvijalo s doktorom dok ja jednog popodne-va
sredinom oujka nisam napravila jednu glupost i zamalo
upropastila sav Mamehin trud i briljivo planiranje. Sigurna sam
da su mnoge mlade djevojke upropastile svoje ivotne anse
time to su odbile uiniti neto to se od njih oekivalo ili to su
bile nepristojne prema nekom vanom mukarcu ili kakvim
slinim nepromiljenim postupkom, meutim, moja je pogrjeka
bila toliko beznaajna da uope nisam ni bila svjesna toga da
sam ita napravila.
To se zbilo u okiyi u vremenu od otprilike jedne minute, malo
poslije ruka jednog hladnog dana dok sam kleala na drvenoj
galeriji i vjebala shamisen. Hatsumomo je prolazila pokraj
mene na putu do zahoda. Da sam na nogama imala cipele,
spustila bih se dolje na zemljani prolaz i maknula joj se s puta.
Ovako sam se samo mogla s mukom uspraviti na noge iz
kleeeg poloaja, jer su mi ruke i noge bile potpuno ukoene
od hladnoe. Da sam bila bra, Hatsumomo vjerojatno ne bi
dola na ideju da mi neto kae. Meutim, dok me je gledala
kako se podiem na noge, rekla je:
Njemaki veleposlanik dolazi u grad, ali Bua je zauzeta i ne
moe ga zabavljati. Zato ne zamoli Mamehu neka sredi da ti
uskoi na Buino mjesto? Nakon toga se nasmijala kao da je
ve sama pomisao da bih ja mogla zabavljati tako vanu linost
isto toliko apsurdna kao i pomisao da bi netko japanskom caru
ponudio zdjelicu ira.
Posjet njemakog veleposlanika izazvao je prilino uzbuenje
u Gionu. U tom su razdoblju, 1935. godine, u Njemakoj doli
na vlast novi ljudi i premda se ja nisam razumjela u politiku,
znala sam da se Japan u zadnje vrijeme udaljava od Sjedinjenih
Drava i da eli ostaviti povoljan dojam na novog njemakog
veleposlanika. U Gionu su se svi pitali kome e pripasti ast da
ga zabavlja tijekom njegova najavljena posjeta.
Kad mi se Hatsumomo obratila, trebala sam posramljeno
pognuti glavu i izvesti itavu predstavu oko toga kako je moj
ivot jadan u usporedbi s Buinim. No, ja sam sluajno prije

toga ba razmiljala o tome koliko su se moji izgledi popravili i
kako Mameha i ja uspjeno skrivamo njezin plan pred
Hatsumomo, kakav god on bio. Moj je prvi poriv bio da se
nasmijeim, ali sam uspjela zadrati ukoeno lice poput maske i
jako sam bila zadovoljna to se nisam odala. Hatsumomo me je
udno pogledala; trebala sam odmah shvatiti kako joj se neto
mota po glavi. Brzo sam stupila ustranu i ona je prola. I time je
ta mala zgoda bila zavrena, barem sam ja tako mislila.
A onda smo za nekoliko dana Mameha i ja ponovo otile u
ajanu Shirae, gdje nas je ekao doktor Rak. Ali kad smo
odgurnule ulazna vrata, vidjele smo Buu kako navlai natikae i
upravo se sprema otii. Zgranula sam se kad sam ju vidjela,
pitala sam se kako je, zaboga, dospjela ovamo. A onda se u
ulaznom predvorju pojavila Hatsumomo i sve mi je postalo
jasno: Hatsumomo nas je nekako nadmudrila.
Dobra veer, Mameha-san, rekla je Hatsumomo. I, gle, tko
je to s tobom! Mala pripravnica koja je neko vrijeme bila tako
draga doktoru.
Sigurna sam da je Mameha bila isto toliko iznenaena kao i ja,
ali nije to pokazala. Zaboga, Hatsumomo--san, rekla je, jedva
sam te prepoznala... ali moram rei, stvarno dobro podnosi
godine!
Hatsumomo nije doista bila stara, imala je samo dvadeset
osam ili dvadeset devet godina. Mislim da je Mameha samo
pokuala na brzinu smisliti neto zlobno, ime bi je bocnula
Pretpostavljam da ste dole vidjeti doktora, nastavila je
Hatsumomo. Kakav zanimljiv ovjek! Samo, nadam

se da e mu jo uvijek biti drago to vas vidi. Pa, zbogom.
Hatsumomo je izgledala dobro raspoloena dok je odlazila, ali
sam u odsjaju uline svjetiljke na Buinu licu razabrala izraz
tuge.
Mameha i ja smo bez rijei izule natikae; ni ona, ni ja nismo
znale to bismo rekle. Turobno ozraje ajane Shirae inilo se te
noi gustim poput vode u ribnjaku. Zrak je vonjao na staru
minku, a u kutovima soba boja je otpadala s vlanih zidova.
Bila bih dala ne znam to, samo da se mogu okrenuti i otii.
Kad smo otvorile vrata iz hodnika, vidjele smo vlasnicu ajane
kako pravi drutvo doktoru Raku. Ona bi se obino zadrala jo

nekoliko minuta nakon naeg dolaska, vjerojatno kako bi
doktoru mogla naplatiti vrijeme koje je provela s njime.
Meutim, veeras se ispriala im smo mi ule i nije nas ni
pogledala dok je prolazila kraj nas. Doktor Rak je sjedio leima
okrenut prema nama, pa smo preskoile formalni pozdrav i
odmah mu se pridruile za stolom.
Izgledate umorni, doktore, rekla mu je Mameha. Kako se
osjeate veeras?
Doktor Rak nije odmah odgovorio. Samo je vrtio au s pivom
na stolu ispred sebe da nekako utroi vrijeme, premda je on bio
krajnje djelotvoran ovjek i nikad ne bi uzalud tratio ni sekunde,
ako se to ikako dalo izbjei.
Da, umoran sam, na posljetku je rekao. Nisam ba
raspoloen za razgovor.
I na to je iskapio ostatak piva i ustao, spremajui se za
odlazak. Mameha i ja smo se pogledale. Kad je doao do vrata,
okrenuo se prema nama i rekao: Ne svia mi so kad se pokae
da su me varali ljudi u koje sam imao |M>vjerenja.
I nakon toga je izaao, ne zatvorivi vrata za sobom.
Mameha i ja smo ostale kleati, bile smo odve zaprepatene
da bismo mogle bilo to rei. Napokon je Mameha ustala i
zatvorila vrata. Kad se vratila za stol, prvo je klcknula i zagladila
kimono, a onda je srdito stisnula oi i upitala me: U redu,
Savuri. Da ujem to si zapravo rekla Hatsumomo?
Mameha-san, zar nakon tolikog truda? Obeala sam vam da
neu uiniti nita ime bih ugrozila svoje anse.
Doktor te je oito odbacio kao praznu vreu. Sigurna sam da
za to postoji nekakav razlog... ali neemo ga otkriti dok ne
saznamo to mu je Hatsumomo veeras rekla.
Kako bismo to mogle saznati?
Bua je bila ovdje. Mora s njom razgovarati.
Uope nisam bila sigurna da e Bua htjeti sa mnom
razgovarati, ali rekla sam da u pokuati i Mameha se, izgleda,
time zadovoljila. Ustala je i pripremila se za odlazak, ali ja se
nisam pomakla s mjesta, sve dok se ona nije okrenula da vidi
to je sa mnom.
Mameha-san, rekla sam, smijem neto pitati? Sad
Hatsumomo zna da sam ja provodila vrijeme s doktorom i
vjerojatno shvaa razlog. Doktor Rak sigurno zna razlog. Vi ga

znate. Moda ga ak zna i Bua! Samo ja nita ne znam. Biste li
bili toliko ljubazni da mi objasnite svoj plan?
Mameha me pogledala kao da joj je doista ao to sam je to
upitala. Jedan dugi trenutak gledala je svud naokolo, samo ne u
mene, ali je na posljetku duboko uzdahnula i ponovo kleknula
kraj stola kako bi mi rekla ono to sam htjela znati.
Ti vrlo dobro zna, poela je, da te Uchida-san gleda oima
umjetnika. Ali doktora zanima neto drugo, a isto tako i Nobua.
Zna li to znai izraz jegulja beskunica?
Nisam imala pojma o emu govori i to sam joj rekla.
Pa, mukarci na sebi imaju... neku vrstu jegulje, rekla je.
ene to nemaju. Ali mukarci imaju. To se nalazi...
Mislim da znam o emu govorite, prekinula sam je, ali
nisam znala da se to zove jegulja.
Zapravo, to nije jegulja, nastavila je Mameha. Ali ako se
pravimo da je to jegulja, puno e lake shvatiti ovo to u ti
rei. Prema tome, misli o tome na taj nain. Evo o emu se radi:
ta jegulja itav ivot trai sebi dom, a to misli, to ene imaju
u sebi? Spilje, u kojima jegulje vole boraviti. Ta pilja, to je
mjesto iz kojega jednom mjeseno dolazi krv, kad oblaci
prekriju mjesec, kako mi ponekad znamo govoriti.
Bila sam dovoljno odrasla da shvatim to Mameha time misli,
jer sam ve nekoliko godina proivljavala taj prolazak oblaka
preko mjeseca. Kad mi se to prvi put dogodilo, uhvatio me
uasan strah; ne bih se bila vie prestraila ni da sam kihnula i
odjednom u rupiu ugledala komadie mozga. Mislila sam da
umirem, sve dok me Tetia nije nala kako perem krvavu krpu i
objasnila mi kako je krvarenje jednostavno dio onog to znai
biti ena.
Moda ne zna ovo o jeguljama, nastavila je Mameha, one
ljubomorno uvaju svoj teritorij. Kad nau pilju koja im se
svia, neko se vrijeme vrpolje u njoj kako bi se uvjerile... ovaj,
kako bi se uvjerile da je to zgodna pilja, pretpostavljam. A kad
zakljue da je pilja udobna, oznae je kao svoj teritorij...
pljuvanjem. Jesi razumjela?
Da mi je Mameha jednostavno rekla to to mi je pokuavala
predoiti, sigurna sam da bih bila okirana, ali barem bi mi bilo
lake shvatiti o emu se radi. Tek mnogo godina kasnije, otkrila

sam da mi je Mameha doslovce ponovila objanjenje koje je ona
ula od svoje starije sestre.
Sad dolazi neto to e ti se moda initi jako udno, rekla
je, kao da ovo to je dosad rekla nije bilo udno. Mukarcima
se to zapravo svia raditi. U stvari, jako im se svia. Ima
mukaraca koji gotovo i ne rade nita drugo nego itavog ivota
tragaju za raznim piljama u koje e pustiti svoje jegulje.
Posebno im se svia ona enska pilja u kojoj nikad dotad nije
bila nijedna druga jegulja. Razumije? Mi to zovemo mizuage.
Sto zovemo mizuage?
Kad muka jegulja prvi put istrauje ensku pilju. To
zovemo mizuage.
Dakle, mizu znai voda, age znai podii ili poloiti,
prema tome, izraz mizuage zvui kao da ima nekakve veze s
podizanjem vode ili polaganjem neega na vodu. Ako stavi tri
geje u jednu sobu, svaka e ti od njih iznijeti drugaije
objanjenje odakle dolazi taj izraz. Nakon to je Mameha
zavrila s objanjavanjem, ja sam samo bila jo vie zbunjena,
ali sam se pravila kao da u tome vidim nekakav smisao.
Pretpostavljam da moe pogoditi zato doktor voli dolaziti u
Gion, nastavila je Mameha. On zarauje mnogo novaca od
svoje bolnice. Osim novca koji mu je potreban za uzdravanje
obitelji, sve ostalo troi na mizuage. Moda e te zanimati
podatak da si ti ba onakva mlada djevojka kakve on najvie
voli. Ja to dobro znam, jer sam ja bila jedna od njih.
Kako sam kasnije saznala, otprilike godinu ili dvije prije mog
dolaska u Gion, doktor Rak je platio rekordnu cijenu za Mamehin
mizuage, moda sedam ili osam tisua jena. To danas moda ne
zvui mnogo, ali u ono vrijeme to je bila svota koju je ak i
netko kao Majka, koja je jedino mislila o novcu i kako da ga se
domogne, mogao vidjeti samo jednom ili dvaput u ivotu.
Mamehin je mizuage dijelom bio tako skup zbog toga to je ona
ve bila slavna, ali postojao je jo jedan razlog, kako mi je
objasnila tog popodneva. Dva vrlo imuna mukarca nadmetala
su se meusobno tko e ponuditi viu cijenu za njezin mizuage.
Jedan je bio doktor Rak. Drugi, neki poslovni ovjek koji se zvao
Fujikado. Obino se mukarci ne natjeu na takav nain: oni se
svi meusobno poznaju i radije e se dogovoriti oko takvih
stvari. Meutim, Fujikado je ivio na drugom kraju Japana i tek

je povremeno dolazio u Gion. Zato mu je bilo svejedno hoe li
uvrijediti doktora Raka. S druge je pak strane doktor Rak, koji
je tvrdio kako u sebi ima plemike krvi, mrzio ljude koji su se
uzdigli vlastitim radom, kao stoje to bio Fujikado, premda je i
sam, najveim dijelom, stekao bogatstvo i ugled vlastitim
rukama.
Kad je Mameha na sumo natjecanju primijetila No-buovo
zanimanje za mene, odmah je pomislila kako je Nobu slian
Fujikadu; postigao je uspjeh zahvaljujui vlastitim
sposobnostima i bio odbojan ljudima kao to je doktor Rak. S
obzirom na injenicu da me je Hatsumomo ganjala naokolo kao
to neka domaica ganja ohara, ja se svakako nisam mogla
nadati da u postati slavna kao to je bila Mameha te tako
postii visoku cijenu za svoj mizuage. Meutim, ako se dovoljno
svidim toj dvojici mukaraca, oni bi se mogli poeti meusobno
nadmetati, to bi me dovelo u jednako povoljan poloaj da
novcem od mizuagea otplatim dugove kao da sam bila uspjena
i popularna pri-pravnica. Na to je Mameha mislila kad je govorila
o izbacivanju iz ravnotee Hatsumomo. Hatsumomo je zlobno
uivala u Nobuovom zanimanju za mene, a pritom nije shvaala
kako e njegova naklonost vrlo vjerojatno podii cijenu mog
mizuagea.
Oevidno, morali smo ponovo privui doktora Raka. Ako on ne
bude u igri, Nobu moe ponuditi za moj mizuage koliko ga bude
volja, to jest, ako uope pokae zanimanje za to. Ja nisam u to
bila previe sigurna, ali me je Mameha uvjeravala kako ni jedan
mukarac nee gajiti prijateljski odnos s petnaestogodinjom
pripravnicom ako mu nije na pameti njezin mizuage.
Moe se kladiti da ono to ga privlai nisu razgovori s
tobom, rekla je.
Pokuala sam se pretvarati kao da me to nije uvrijedilo.


Dvadeseto poglavlje


Kad sad pogledam unatrag, vidim da je taj razgovor s Ma-
mehom promijenio moj pogled na svijet. Prije toga, nita nisam
znala o mizuageu, bila sam jo uvijek naivna djevojica koja nije
mnogo znala o ivotu. Ali nakon tog razgovora, poela sam
shvaati zbog ega mukarci poput doktora Raka troe toliko
novaca i vremena u Gionu. Kad to jednom shvati, ne moe to
ponovo zaboraviti. Vie nisam mogla misliti o doktoru Raku na
isti nain kao ranije.
Kasnije te veeri ekala sam u svojoj sobi u okiyi da zaujem
zvuk Hatsumominih i Buinih koraka na stubama. Ve je bio
jedan sat ujutro, ili jo kasnije, kad su se napokon vratile kui.
ula sam kako je Bua umorna po nainu kako su joj dlanovi
pljeskali po stubama, jer ona se ponekad uspinjala strmim
stepenicama na sve etiri, poput psia. Prije nego to je
zatvorila vrata njihove sobe, Hatsumomo je pozvala jednu od
slukinja i zatraila da joj donese pivo.
Ne, ekaj, dodala je. Donesi dvije boce. Hou da Bua pije
sa mnom.
Molim vas, Hatsumomo-san, ula sam kako se Bua buni.
Radije bih popila pljuvaku.
itat e mi na glas dok ja pijem, pa prema tome moe
usput malo popiti. Osim toga, mrzim kad su ljudi previe
trijezni. To je odvratno.
Nakon toga slukinja sie. Kad se ponovo vraala uza stube,
ula sam kako ae zveckaju na pladnju to ga je nosila.
Dugo sam sjedila oslonjena uhom o vrata svoje sobe,
sluajui Buu kako ita lanak o nekom novom kabuki glumcu.
Napokon je Hatsumomo posrui izila u hodnik i otvorila vrata
gornjeg zahoda.
Buo! ula sam je kako dovikuje. Zar ti se ne jedu rezanci?
Ne, gospoo.
Izai na ulicu i pokuaj pronai prodavaa. Kupi i sebi jednu
zdjelicu, neu jesti sama.
Bua uzdahne i sie niz stepenice, ali ja sam prvo morala
priekati da se Hatsumomo vrati u sobu i tek sam se onda

oduljala dolje. Ne bih moda uspjela dostii Buu, ali ona je bila
toliko umorna da se vukla ulicom otprilike takvom brzinom
kakvom se mulj cijedi niz kosinu i s otprilike isto toliko svrhe.
Kad sam je napokon dostigla, preplaeno me je pogledala i
pitala me to se dogodilo.
Nita se nije dogodilo, odgovorila sam, samo... oajniki mi
je potrebna tvoja pomo.
Oh, Chiyo-chan, odgovorila mi je, mislim da me je jo samo
ona tako zvala, nemam vremena! Pokuavam nai rezance za
Hatsumomo, a ona e me natjerati da ih i ja jedem. Bojim se da
u se pobljuvati po njoj.
Buo, jadnice, rekla sam. Izgleda kao led kad se pone
topiti. Lice joj se objesilo od umora i inilo se kao da ju teina
odjee vue prema zemlji. Rekla sam joj neka sjedne negdje, a
ja u potraiti prodavaa i donijeti joj rezance. Bila je tako
umorna da se uope nije bunila, samo mi je pruila novac i sjela
na jednu klupu na obali Shira-kawe.
Trebalo mi je dosta vremena da pronaem prodavaa, ali sam
ga napokon nala i vratila se s dvije zdjelice vruih rezanaca.
Bua je duboko spavala, zabaene glave i otvorenih usta kao da
lovi kine kapi. Bilo je oko dva sata ujutro i na ulici je jo uvijek
bilo ljudi. Jedna skupina mukaraca hihotala se gledajui usnulu
Buu kao da je to neto najmjenije to su vidjeli u zadnjih
nekoliko tjedana, a moram priznati, doista je bilo neobino
vidjeti geju pri-pravnicu u sveanoj odjei kako hre na klupi.
Kad sam odloila zdjelice s rezancima, probudila sam je to
sam njenije mogla i rekla: Buo, silno te elim zamoliti za
jednu uslugu, ali... bojim se da nee biti sretna kad uje to
traim od tebe.
Nije vano, odgovorila mi je. Ionako nema vie nieg zbog
ega bih bila sretna.
Ti si veeras bila prisutna kad je Hatsumomo razgovarala s
doktorom. Bojim se da bi taj razgovor mogao ugroziti itavu
moju budunost. Hatsumomo mu je sigurno rekla nekakvu la o
meni, jer me doktor vie ne eli vidjeti.
Koliko god sam mrzila Hatsumomo i eljela saznati to je
uinila, odmah sam poalila to sam pokrenula razgovor o tome.
Bua je bila toliko nesretna da je ak i taj mali dodatni pritisak s
moje strane za nju bio previe. Istog su joj se asa niz iroke

obraze poele kotrljati suze, kao da ih je godinama skupljala u
sebi.
Nisam znala, Chiyo-chan! rekla je, petljajui prstima ispod
obija u potrazi za rupiem. Nisam imala pojma!
Misli, nisi znala to e Hatsumomo rei? Ali kako je to itko
mogao znati?
Nije to. Nisam znala da itko moe biti tako zao! Ja to ne
razumijem... Ona to radi bez ikakvog razloga, samo da nekome
nanese zlo. A najgore je od svega to to misli da joj se ja divim i
da elim biti ista takva. A ja je mrzim! Nikad nikoga nisam toliko
mrzila.
uti je rupi jadne Bue ubrzo postao sav umrljan od
razmazane minke. Ako je ranije sliila kocki leda koja se
poinje topiti, sad je sliila na mlaku vode.
Buo, molim te, posluaj me, rekla sam. Ne bih to traila
od tebe kad bi postojala bilo kakva druga mogunost da to
saznam. Ali ne elim se ponovo nai u situaciji da ivot
provodim kao slukinja, a to e se dogoditi ako Hatsumomo
uspije u onom to je naumila. Nee se smiriti dok se ne naem
poput ohara pod njezinom nogom. Hou rei, zgnjeit e me
ako mi ti ne pomogne da joj uma-knem!
Buci je to bilo smijeno i obje smo se poele smijati. I tako,
dok jadna Bua nije znala bi li plakala ili se smijala, ja sam joj
uzela rupi iz ruke i pokuala malo popraviti razmazanu
minku. Bila sam toliko dirnuta to ponovo vidim onu staru Buu
koja mi je neko bila prijateljica da su se i meni oi ispunile
suzama i bacile smo se jedna drugoj u zagrljaj.
Oh, Buo, potpuno ti se razmazala minka, rekla sam joj
kad smo se isplakale.
Nije vano, rekla je. Rei u Hatsumomo da mi je na ulici
priao nekakav pijanac i protrljao mi lice svojim rupiem, a ja
nisam mogla nita jer sam u rukama nosila zdjelice s
rezancima.
Nisam mislila da e ita vie rei, ali je ona, nakon stanke,
duboko uzdahnula.
Ja ti elim pomoi, Chiyo-san, rekla je, ali predugo sam se
zadrala. Hatsumomo e me doi traiti ako ne pourim natrag.
A ako nas nae zajedno...

Moram ti samo postaviti nekoliko pitanja. Reci mi, kako je
Hatsumomo saznala da ja zabavljam doktora u ajani Shirae?
Ah, to, rekla je Bua. Ona te je pokuala zadirkivati prije
nekoliko dana u vezi s njemakim veleposlanikom, ali tebe kao
da uope nije diralo to to ti je govorila. Kad te je vidjela tako
smirenu, odmah je pomislila kako ste ti i Mameha sigurno
smislile nekakav plan. Otila je Awajiumiju u ured za registracije
i pitala ga u kojim si ajanama zaraunavala svoje vrijeme. Kad
je ula da je Shirae jedna od njih, lice joj je dobilo onaj zlobni
izraz i iste smo veeri poele odlaziti tamo traiti doktora.
Dvaput smo otile uzalud, a onda smo ga napokon nale.
Vrlo je malo imunih mukaraca zalazilo u ajanu Shirae. Zato
je Hatsumomo odmah pomislila na doktora Raka. Postupno sam
poela shvaati kako je on u Gionu na glasu kao specijalist za
mizuage. im joj je on doao na pamet, Hatsumomo je
vjerojatno odmah pogodila to to Mameha smjera.
Sto mu je rekla veeras? Kad smo ule u sobu nakon to ste
vi otile, doktor uope nije htio govoriti s nama.
Pa, rekla je Bua, neko su vrijeme avrljali o svemu i
svaemu, a onda je Hatsumomo odglumila kako ju je toboe
neto podsjetilo na jednu priu. I poela je: U mojoj okiyi ima
jedna mlada pripravnica koja se zove Sayu-ri... Kad je doktor
uo tvoje ime... kaem ti, trgnuo se kao da ga je ubola pela. I
rekao: Ti je poznaje? Na to mu je Hatsumomo odgovorila:
Naravno da je poznajem, doktore. Pa ivi sa mnom u istoj
okiyi\ Nakon toga je rekla jo neto, ega se ne sjeam, i onda:
Ne bih smjela govoriti o Sayuri jer... pa, ja joj zapravo
pomaem prikriti jednu vanu tajnu.
Sledila sam se kad sam to ula. Bila sam sigurna da je
Hatsumomo smislila nekakvu groznu la.
Buo, kakvu je to tajnu izmislila?
Pa, nisam sigurna jesam li dobro shvatila. Nije mi se uope
inilo neto jako vano. Rekla mu je kako postoji neki mladi
koji ivi u blizini nae okiye, ali da nam Majka strogo zabranjuje
da imamo deke. Rekla je kako se ti i taj deko jako volite i
kako joj nije teko lagati za tebe kad je to potrebno, jer smatra
da je Majka u tome previe stroga. Rekla je kako vas ak puta
da provedete neko vrijeme zajedno u njezinoj sobi kad Majke
nema u okiyi. A onda je rekla neto kao: Oh, ali... zbilja vam to

nisam smjela rei, doktore! Sto u ako to nekako doe Majci do
uiju, nakon to sam se toliko namuila pomaui Savuri da
nitko ne sazna tu tajnu! Meutim, doktor je rekao kako joj je
zahvalan to mu je to ispriala i kako e to to je uo sigurno
zadrati za sebe.
Mogla sam zamisliti koliko je Hatsumomo uivala u svojoj
maloj spletki. Upitala sam Buu je li bilo jo neega, ali ona je
rekla da nije.
Zahvalila sam joj se nekoliko puta to mi je pomogla i rekla
joj kako mi je ao to je ovih zadnjih nekoliko godina ivjela kao
Hatsumomina robinja.
Mislim da je to urodilo i nekim dobrom, odgovorila je Bua.
Majka je ba prije nekoliko dana odluila da me posvoji. I tako
bi se moda ipak na kraju mogao ostvariti moj san o domu u
kojem u mirno moi proivjeti svoj ivot.
Osjetila sam gr u elucu kad sam to ula, premda sam joj
rekla kako se veselim zbog nje. I doista, bilo mi je drago zbog
nje, ali sam isto tako dobro znala kako je mogunost da Majka
posvoji mene, a ne nju, vaan dio Ma-mehina plana.
Sutradan, u njezinom stanu, ispriala sam Mamehi to sam
saznala. im je ula ono o mom navodnom deku, poela je s
gaenjem tresti glavom. Ja sam ve i sama naslutila to je
Hatsumomo time htjela postii, ali mi je ona sad objasnila kako
je Hatsumomo na lukav nain navela doktora Raka na pomisao
da je neka jegulja ve istraivala moju pilju, da se tako
izrazim.
Jo ju je vie uzrujala vijest o Buinom usvojenju.
Pretpostavljam, rekla je, da imamo jo nekoliko mjeseci
vremena prije nego to se to dogodi. A to znai da je dolo
vrijeme za tvoj mizuage, Savuri, bez obzira jesi li za to spremna
ili nisi.
Jo istog tjedna Mameha je otila u duan sa slatkiima i
naruila za mene kolaie od rie koje mi zovemo ekubo, to na
japanskom znai jamica. Tako ih zovemo jer na vrhu imaju
jamicu s malenim crvenim krugom u sredini, to neki ljudi
smatraju prilino dvosmislenim. Mene su uvijek podsjeali na
male jastuie, blago udubljene kao da je na njima spavala neka
ena i zamazala ih rumenilom za usne, jer je moda bila previe
umorna da prije spavanja oisti minku. Bilo kako bilo, kad neka

geja pri-pravnica postane dostupna za mizuage, ona kutije s
tim ekubo kolaiima poklanja mukarcima koji je esto pozivaju
na svoje zabave. Veina pripravnica poklanja najmanje po tucet
takvih kutija, moda i mnogo vie, ali ja u ih moi pokloniti
samo Nobuu i doktoru, ako budemo imale sree. Ja sam,
dakako, bila tuna to neu te kolaie pokloniti predsjedniku,
ali s druge strane, itava mi se stvar inila tako neukusnom da
mi nije bilo previe ao to on nee u to biti ukljuen.
S Nobuom je sve ilo lako. Vlasnica ajane Ichiriki zamolila ga
je da jedne veeri doe malo ranije, pa smo se Mameha i ja
nale s njime u jednoj maloj sobi koja je gledala na ulazno
dvorite. Ja sam mu se zahvalila na panjama koje mi je
ukazivao, jer on je u zadnjih est mjeseci bio izvanredno
ljubazan prema meni: povrh toga to me je esto pozivao da ga
zabavljam ak i kad predsjednik nije bio s njime, donosio mi je
raznovrsne darove, osim onog ukrasnog elja koji mi je
poklonio one veeri kad je dola Hatsumomo. Nakon to sam
mu se zahvalila, uzela sam kutiju s ekubo kolaiima, umotanu
u neizbi-jeljeni papir i uvezanu grubom uzicom, naklonila se i
gurnula kutiju preko stola prema njemu. On ju je primio, a
Mameha i ja smo mu se jo nekoliko puta zahvalile na
ljubaznosti, neprestano se klanjajui, tako da mi se ve vrtjelo u
glavi. Ta mala ceremonija nije dugo trajala i No-bu je iziao iz
sobe, nosei kutiju u onoj svojoj jednoj ruci. Kasnije, kad sam
ga zabavljala na njegovoj zabavi, nije to ni jednom spomenuo.
Zapravo, inilo mi se kako mu je zbog svega toga pomalo
neugodno.
Doktor Rak je, dakako, bio neto sasvim drugo. Za poetak
Mameha je morala obii sve glavne ajane u Gio-nu i moliti
njihove gazdarice da ju obavijeste ako se doktor pojavi kod njih.
ekale smo nekoliko noi, a onda je stigla poruka da se pojavio
u ajani Yashino kao gost jednog drugog ovjeka. Pourila sam
do Mamehina stana da se presvuem i potom krenula u Yashino
s kutijom ekubo kolaia zamotanom u komad svile.
Yashino je bila jedna nova ajana, sagraena potpuno u
zapadnjakom stilu. Sobe su bile na svoj nain elegantne, s
tamnim gredama i tako dalje, ali soba u koju su mene uveli te
veeri imala je umjesto tatami strunjaa i stolova okruenih
jastuiima, tvrdi drveni pod pokriven perzijskim tepihom, stoli

za kavu i nekoliko debelo tapeciranih stolaca. Moram priznati,
uope mi nije palo na pamet sjesti na jedan od tih stolaca, nego
sam ekala Ma-mehu kleei na tepihu, iako mi je tvrdi pod
uasno uljao koljena. Jo sam bila u tom poloaju kad je pola
sata kasnije ona ula u sobu.
to to radi? rekla mi je. Ovo nije japanska soba. Sjedni na
jedan od ovih stolaca i pokuaj izgledati kao da ti je udobno.
Uinila sam kako mi je rekla. Ali kad je ona sjela na drugi
stolac nasuprot meni, vidjela sam da se osjea isto toliko
nelagodno kao i ja.
Zabava kojoj je prisustvovao doktor, odravala se u susjednoj
sobi. Mameha ga je ve neko vrijeme zabavljala. Stalno mu
nataem pivo, kako bi bio prisiljen otii na zahod, rekla mi je.
Kad doe do toga, ja u ga saekati u hodniku i zamoliti ga
neka svrati ovamo. Mora mu odmah dati ekubo. Ne znam kako
e on na to uzvratiti, ali to nam je jedina ansa da popravimo
tetu koju nam je nanijela Hatsumomo.
Mameha je nakon toga otila, a ja sam jo dugo ekala u
onom stolcu. Bilo mi je vrue i bojala sam se da e mi znoj od
vruine i nervoze otopiti bjelilo i pretvoriti mi lice u neto slino
zguvanoj plahti na futonu nakon prospavane noi. Pokuavala
sam se neim zabaviti kako bih smanjila nervozu, ali jedino sam
mogla s vremena na vrijeme ustati i na brzinu provjeriti minku
u zrcalu koje je visjelo na zidu.
Napokon sam zaula glasove, zatim kucanje na vratima i
nakon toga Mameha irom otvori vrata.
Izvolite, doktore, uite, samo na trenutak, rekla je.
Vidjela sam doktora Raka kako stoji u polumraku hodnika,
izgledao je strogo kao oni stari portreti koje moe vidjeti u
predvorjima banaka. Piljio je u mene kroz svoje okrugle
naoale. Nisam bila sigurna to bih trebala napraviti; da sam
kleala na strunjaama, sad bih mu se naklonila, stoga sam
kleknula na tepih i pozdravila ga na isti nain, premda sam bila
sigurna da Mameha nee biti zadovoljna to sam tako postupila.
Mislim da me doktor nije ni pogledao.
Radije bih se vratio na zabavu, rekao je. Ispriavam se.
Savuri vam je neto donijela, doktore, zaustavila ga je
Mameha. Uite, molim vas, samo na trenutak.

Pokretom ruke pozvala ga je da ue u sobu i odvela ga do
jednog od tapeciranih stolaca. Potom je, valjda, zaboravila to
mi je ranije govorila, jer smo sad obje kleale na tepihu, svaka s
jedne strane doktorovih koljena. Uvjerena sam da je doktoru
godilo gledati dvije tako raskono odjevene ene kako mu klee
pod nogama.
ao mi je to vas nisam vidjela nekoliko dana, rekla sam
mu. Ali kao da je ve zatoplilo. ini mi se kao da je prolo
itavo jedno godinje doba!
Doktor mi nita nije odgovorio, samo je nastavio piljiti u
mene.
Molim vas, primite ove ekubo, doktore, rekla sam i
naklonivi se, postavila kutiju na stol, blizu njegove ruke. On je
stavio obje ruke u krilo, kao da hoe rei kako mu ne pada na
pamet dotaknuti kutiju.
Zato mi to daje?
Mameha se umijea. Oprostite, doktore. Ja sam navela
Savuri da povjeruje kako bi vam bilo drago primiti od nje ekubo.
Nadam se da nisam pogrijeila?
Pogrijeila si. Moda ti ne poznaje ovu djevojku tako dobro
kao to misli. Ja tebe uistinu cijenim, Mameha--san, ali ne slui
ti na ast to mi je preporua.
Oprostite, doktore, rekla je Mameha. Nisam imala pojma da
vi tako mislite. Imala sam dojam da vam je Savuri vrlo draga.
U redu. Sad kad smo sve razjasnili, idem natrag na zabavu.
Ali smijem vas neto pitati? Je li vas Savuri nekako
uvrijedila? ini mi se da ste se tako neoekivano promijenili.
Sasvim sigurno me je uvrijedila. Rekao sam ti da me vrijea
kad me ljudi varaju.
Sayuri-san, srami se to si prevarila doktora! ukorila me je
Mameha. Sigurno si mu rekla neto to si znala da nije istina.
to si mu to rekla?
Ne znam! odgovorila sam koliko god sam bezazleni-je
mogla. Ukoliko se ne radi o onom prije nekoliko tjedana, kad
sam mu rekla kako je zatoplilo, a zapravo nije...
Mameha me je kratko pogledala; mislim da joj se to nije
svidjelo.
To vi raistite meu sobom, rekao je doktor. Mene se to
ne tie. A sad me, molim vas, ispriajte.

Ali, doktore, prije nego to odete, zadravala ga je Mameha,
recite, ne radi li se moda o nekakvom nesporazumu? Savuri je
potena djevojka i nikad ne bi nekog svjesno prevarila.
Pogotovo nekog tko je bio tako ljubazan prema njoj.
Predlaem ti da je upita o deku iz susjedstva, odgovori joj
doktor.
Laknulo mi je to je napokon spomenuo pravi razlog. Doktor
je bio tako rezerviran ovjek, da me ne bi iznenadilo da je odbio
govoriti o tome.
Znai, u tome je problem! uzviknula je Mameha. Sigurno
ste razgovarali s Hatsumomo.
Ne vidim zato bi to bilo vano, odgovori doktor.
Ona tu priu iri po Gionu. U tome nema ni trunke istine!
Otkako je Savuri dobila vanu ulogu u Plesovima stare
prijestolnice, Hatsumomo se svim silama trudi da je osramoti.
Priredba Plesovi stare prijestolnice predstavljala je Hvake
godine najvaniji dogaaj u Gionu. Premijera je trebala biti za
samo est tjedana, poetkom travnja. Sve su plesne uloge
podijeljene jo prije nekoliko mjeseci i ja bih bila poaena da
su neku od njih dodijelili meni. Moja je uiteljica ak natuknula
takvu mogunost, ali koliko sam znala, zasad sam jedino trebala
svirati u orkestru i uope se nisam trebala pojaviti na pozornici.
Mameha je to izriito traila, kako nastupom na pozornici ne bih
jo vie izazvala Hatsumomo.
Kad me je doktor pogledao, nastojala sam izgledati kao netko
tko e plesati neku znaajnu ulogu i tko je ve dosta dugo
upoznat s tom injenicom.
ao mi je to to moram rei, doktore, ali Hatsumomo je
poznata laljivica, nastavila je Mameha. Nije preporuljivo
vjerovati onome to ona kae.
Prvi put to ujem.
Nikome nije ni na kraj pameti da vam to kae, odgovori mu
Mameha tihim glasom kao da se doista boji da je netko ne uje.
Meu gejama ima toliko onih koje ne govore istinu! Zato ni
jedna ne eli biti prva koja e neku drugu optuiti da lae. Ali, ili
vam ja sada laem, ili je Hatsumomo lagala kad vam je ispriala
tu priu. Vi morate odluiti koju od nas bolje poznajete i kojoj
vie vjerujete.

Ne shvaam zato bi Hatsumomo izmiljala takve prie samo
zato to je Sayuri dobila ulogu u predstavi.
Sigurno ste upoznali Hatsumominu mlau sestru Buu.
Hatsumomo se nadala da e Buci pripasti uloga koju je dobila
Savuri. A ja sam dobila ulogu koju je Hatsumomo eljela za
sebe! Ali sve to sad nije vano, doktore. Ako sumnjate u
Savurino potenje, potpuno vas shvaam to se nekate
prihvatiti od nje ekubo.
Doktor je dugo utke sjedio i gledao u mene. Na posljetku je
rekao: Zamolit u jednog od lijenika u bolnici daje pregleda.
Ja bih vam eljela izai u susret koliko god vie mogu, rekla
je Mameha, ali teko bih je mogla nagovoriti na to, budui da
jo niste pristali ponuditi se kao zatitnik za njezin mizuage. Ako
sumnjate u njezino potenje... pa, Savuri e pokloniti ekubo
mnogim mukarcima. Sigurna sam da e veina njih biti
sumnjiava prema priicama koje uju od Hatsumomo.
inilo se da je to napokon postiglo uinak koji je Mameha
eljela postii. Doktor Rak je neko vrijeme utke sjedio. Na
posljetku je rekao: Zbilja ne znam to bi bilo ispravno uiniti.
Prvi put se nalazim u tako neobinom poloaju.
Molim vas, prihvatite ekubo, doktore i zaboravimo
Hatsumomine ludosti.
esto sam sluao o nepotenim djevojkama koje namjeste
mizuage u ono doba u mjesecu kad je mukarca lako prevariti.
Samo, ja sam lijenik, zna, mene ne moete lako prevariti.
Ali nitko vas ne pokuava prevariti!
Doktor je jo trenutak ostao sjediti, a onda je ustao i,
uzdignutih ramena i isturenih laktova, iziao iz sobe. Ja sam bila
toliko zaokupljena klanjanjem da nisam stigla gledati je li uzeo
ekubo kolaie ili nije, ali na sreu, kad sam pogledala na stol
nakon to su on i Mameha otili, vidjela sam da ih vie ondje
nema.
Kad je Mameha govorila o mojoj ulozi u predstavi, mislila sam
da je ona to izmislila kao objanjenje zato Hatsumomo iri lai
o meni. Stoga moe zamisliti kako sam se idueg dana
iznenadila kad sam saznala da je zapravo govorila istinu.
Odnosno, ako jo i nije sasvim bilo istina, Mameha je tvrdila
kako e zasigurno biti istina do kraja tjedna.


Dvadeset prvo poglavlje


U to vrijeme, sredinom tridesetih godina, u Gionu je radilo
vjerojatno ak sedam ili osam stotina geji, a kako je u
proljetnoj priredbi Plesova stare prijestolnice moglo sudjelovati
samo njih ezdeset, borba za uloge razorila bi svake godine
mnoga prijateljstva. Mameha nije govorila istinu kad je doktoru
rekla kako je preotela ulogu od Hatsumomo: ona je, naime, bila
jedna od malog broja geji kojima je svake godine bila
zajamena solo uloga. Meutim, doista je bila istina da je
Hatsumomo oajniki eljela vidjeti Buu na pozornici. Ne znam
odakle joj pomisao da je to ostvarivo, jer premda je Bua dobila
pripravniku nagradu i jo neke poasti, nikad se nije isticala u
plesu. Bilo kako bilo, nekoliko dana prije nego to sam predala
doktoru kutiju s ekubo kolaiima, jedna je
sedamnaestogodinja pripravnica koja je dobila solo ulogu u
predstavi, pala niza stube i povrijedila nogu. Sirota je djevojka
bila oajna, ali su sve ostale pripravnice bile spremne iskoristiti
njezinu nesreu i uskoiti na njezino mjesto. Ta je uloga na
kraju pripala meni. Ja sam tada imala samo petnaest godina i
nikad jo nisam plesala na pozornici, to ne znai da nisam bila
spremna. Budui da sam tolike veeri ostajala u okiyi, umjesto
da trim sa zabave na zabavu poput svih ostalih pripravnica,
Tetia mi je esto svirala shami-sen kako bih mogla vjebati
plesanje. To je bio razlog zbog ega su me, sa samo petnaest
godina, ve bili promaknuli u jedanaesti rang, iako vjerojatno
nisam imala vie dara za ples od drugih djevojaka. tovie, da
me Mameha nije toliko skrivala od javnosti zbog Hatsumomo,
mogla sam ve prethodne godine dobiti ulogu u predstavi.
Obavijestili su me da sam dobila ulogu sredinom oujka, tako
da mi je za probe ostalo samo oko mjesec dana. Na sreu, moja
mi je uiteljica plesa eljela pomoi i esto je radila sa mnom
popodne, izvan uobiajenih proba. Majka nije odmah saznala to
se dogodilo, Hatsumomo joj to, naravno, nije htjela rei, nego
tek nekoliko dana kasnije, iz govorkanja svojih prijateljica s
kojima je igrala mah--jong. Kad se vratila u okiyu, upitala me je
li istina da sam dobila ulogu. Potvrdila sam, na to je ona otila

u svoju sobu s takvim izrazom zaprepatenja na licu kao da je
upravo vidjela svog psia Takua kako zbraja nizove brojki u
njezinim knjigama.
Naravno, Hatsumomo je pucala od bijesa, ali Mame-hu to nije
zabrinjavalo. Kako je rekla, doao je trenutak da izbacimo
Hatsumomo iz borilita. Jednog kasnog popodneva, otprilike
tjedan dana nakon toga, Mameha mi je prila u pauzi proba i
vidjela sam da je zbog neeg vrlo uzbuena. Izgleda da joj je
barun prethodnog dana onako, kao uzgred, spomenuo kako za
kraj idueg tjedna priprema zabavu za izvjesnog kreatora
kimona Arashina. Barun je posjedovao jednu od najpoznatijih
zbirki kimona u Japanu. Najveim se dijelom zbirka sastojala od
antiknih komada, ali je s vremena na vrijeme barun kupovao jo
i poneke osobito lijepe primjerke rada ivuih umjetnika. Odluka
da otkupi jedan Arashinov kimono navela ga je na zamisao da
priredi zabavu.
Kad mi je barun to spomenuo, pomislila sam kako mi to ime,
Arashino, zvui nekako poznato, rekla mi je Mameha, ali se u
prvi as nisam mogla sjetiti otkuda ga znam. On je jedan od
Nobuovih najboljih prijatelja! Shvaa kakve nam to prua
mogunosti? Nisam se toga sjetila sve do danas, ali nagovorit u
baruna da na tu svoju zabavu pozove Nobua i doktora. Uvjerena
sam da se njih dvojica nee svidjeti jedan drugome. Kad doe
do nadmetanja za tvoj mizuage, moe biti sigurna da ni jedan
od njih dvojice nee ostati po strani, znajui kakav plijen moe
dopasti onome drugome.
Bila sam uasno umorna, ali kako nisam eljela razo-i arati
Mamehu, oduevljeno sam zapljeskala rukama i re-! kla kako
sam joj vrlo zahvalna to je smislila tako lukav plan. I doista
mislim kako je to lukavo smislila, ali najveim mi se dokazom
lukavosti inila njezina uvjerenost kako e bez tekoa
nagovoriti baruna da tu dvojicu mukaraca pozove na zabavu.
Oevidno, oni e obojica rado prihvatiti poziv, Nobu zato to je
barun bio jedan od investitora u kompaniju Iwamura, iako ja to
tada nisam znala, a u doktorovu sluaju... pa, doktor je sebe
smatrao pomalo aristokratom, premda je vjerojatno imao tek
jednog opskurnog pretka s neto plemike krvi, stoga e se on
smatrati obveznim prisustvovati bilo kakvom dogaaju na koji
ga poziva barun. Meutim, nije mi bilo jasno zbog ega bi barun

pristao pozvati bilo jednog, bilo drugog. Nobu mu se nije sviao;
vrlo je malo bilo onih koji Nobua nisu smatrali odbojnim. A to
se tie doktora Raka, barun ga uope nije poznavao i mogao je
isto tako pozvati nekog prolaznika s ulice.
No, Mameha je, u to sam se ve uvjerila, bila vrlo vjeta kad
je nekoga trebalo na neto nagovoriti. Pozivi su dogovoreni i ak
je uspjela nagovoriti moju nastavnicu plesa da me idue subote
oslobodi proba kako bih i ja mogla otii na zabavu. Zabava je
trebala poeti rano popodne i zavriti veerom, iako smo
Mameha i ja trebale stii kad zabava ve bude u tijeku. Tako je
ve bilo oko tri sata popodne kad smo se napokon ukrcale u
riku i krenule prema barunovom imanju, koje se nalazilo u
podnoju brda u sjeveroistonom dijelu grada. To je bio moj prvi
posjet jednom tako luksuznom posjedu i bila sam prilino
zapanjena onim to sam vidjela, jer ako zamisli pozornost koja
se poklanja podrobnostima pri izradi kimona, dakle, ista je takva
pozornost bila primjetna u ureenju i brizi za imanje na kojem
je barun ivio. Glavnu je kuu sagradio jo njegov djed, ali je
vrtove, koji su me se dojmili poput goleme prostirke od tkanine
ukraene raskonim arama, zamislio i odnjegovao njegov otac.
Navodno su kua i vrtovi uvijek bili u odreenom neskladu, sve
dok barunov stariji brat nije godinu dana prije nego to je
poginuo u atentatu, premjestio ribnjak i napravio vrt mahovine,
kroz koji je staza od kamenih ploa vodila od paviljona za
promatranje mjeseca do jednog krila kue. Crni labudovi klizili
su po povrini ribnjaka, tako ponosna dranja da si se osjeao
posramljenim to si samo obino, nezgrapno ljudsko bie.
Trebale smo zapoeti s pripremanjem ceremonije aja kojoj e
se mukarci prikljuiti kada budu spremni, stoga sam se
zaudila kad smo prole kroz glavni ulaz i nismo se uputile
prema uobiajenom ajnom paviljonu, nego ravno do obale
ribnjaka, gdje smo se ukrcale u jedan brodi. Brodi je bio
veliine uske sobe. Najvei je dio bio otvoren i imao je drvene
klupe postavljene uz rub, ali se na jednom kraju uzdizao mali,
natkriveni paviljon s platformom prekrivenom tatami
strunjaama. ak je imao i zidove od papirnatih paravana koji
su bili odmaknuti ustranu radi zraka, a u samom je sreditu bio
etverouglasti drveni otvor ispunjen pijeskom, koji je sluio kao
ognjite na kojem je Mameha zapalila ugljene brikete kako bi

zagrijala vodu u elegantnom eljeznom ajniku. Dok je ona bila
zabavljena vatrom, ja sam pokuala biti od koristi slaui sve
to nam je potrebno za ceremoniju. Ve sam bila prilino
nervozna, a onda se Mameha, nakon to je stavila ajnik na
vatru, okrenula prema meni i rekla:
Ti si pametna djevojka, Savuri. Ne trebam ti govoriti to e
biti s tobom ako doktor Rak ili Nobu izgube zanimanje za tebe.
Ne smije dopustiti da ijedan od njih pomisli kako ukazuje
preveliku pozornost onomu drugomu. Ali, naravno, malo
ljubomore nee nita koditi. Sigurna sam da e to znati
izvesti.
Ja nisam bila toliko sigurna, ali znala sam da u, u svakom
sluaju, morati pokuati.
Prolo je pola sata dok barun i njegovih deset gostiju nisu
izili iz kue i polako se uputili prema brodiu, zastajkujui
svako malo kako bi se iz razliitih kutova divili pogledu na brda.
Kad su se ukrcali u brodi, barun nas je, odgurujui brod
motkom, dovezao nasred ribnjaka. Mameha je pripravila aj, a
ja sam dijelila gostima alice s i-ajem.
Nakon toga smo pole u etnju kroz vrtove zajedno s
mukarcima i ubrzo smo doli do jedne drvene platforme i/.nad
vode, gdje je nekoliko slukinja rasporeivalo jastuke na kojima
e mukarci sjediti i stavljalo pladnjeve s bocama toplog sakea.
Namjerno sam klekla pokraj doktora Raka i upravo sam
pokuavala smisliti to bih mu rekla kad mi se, na moje
iznenaenje, on prvi obratio.
Je li ona posjekotina na bedru lijepo zarasla? upitao me.
Mora znati da je sad ve bio oujak, a ja sam po-sjekla nogu
jo u studenom. U meuvremenu sam doktora Raka vidjela vie
puta nego to mogu nabrojiti, prema tome, doista ne znam
zato je toliko ekao da me to upita i zato mi je to pitanje
postavio upravo tada, pred toliko ljudi. Na sreu, mislim da ga
nitko nije uo, zato sam spustila glas dok sam mu odgovarala.
Hvala lijepa, doktore. Uz vau pomo, potpuno je zarasla.
Nadam se da nije ostao veliki oiljak, rekao je. O ne, samo
siuna neravnina, zbilja. Mogla sam tu prekinuti razgovor o
tome i moda mu natoiti ake ili promijeniti temu, ali sam
sluajno primijetila kako prstom jedne ruke gladi palac druge.
Znala sam da je doktor ovjek koji nita ne radi bez razloga.

Ako, dakle, gladi palac na taj nain i pritom misli na moju
nogu... no da, odluila sam kako bi bilo glupo promijeniti temu.
Nije to nekakav pravi oiljak, nastavila sam. Katkad, dok se
kupam, prijeem preko njega prstima i... zapravo, to je kao
nekakva malena uzvisina. Otprilike ovakva.
Prela sam kaiprstom preko zgloba na prstu druge ruke i
potom sam pruila doktoru prst da i on to uini. Podigao je ruku,
ali je onda oklijevajui zastao. Nakratko me je pogledao u oi.
Zatim je povukao ruku i pogladio zglob vlastitog prsta.
Takva je posjekotina trebala zacijeliti bez ikakvog traga,
rekao je.
Pa, moda nije toliko velika kao to sam rekla. Na-pokon,
moja je noga, vidite, jako... ovaj, osjetljiva. Dovolj-no je da mi
na nogu padne kapljica kie, sva se stresem!
Neu se praviti kao da je ita od toga imalo nekakvog smisla.
Oiljak nee izgledati vei samo zato jer je noga osjetljiva i
uostalom, kad sam to zadnji put osjetila kapljice kie na goloj
nozi? Ali sad kad sam shvaala stvarni razlog doktorova
zanimanja za mene, pretpostavljam da sam, napola s gaenjem,
a napola oarana, pokuavala pogoditi to mu je na umu. Bilo
kako bilo, doktor je proistio grlo i nagnuo se prema meni:
A... jesi li vjebala?
Vjebala?
Posjekla si se kad si izgubila ravnoteu dok si... no da, zna
to mislim. Svakako ne eli da se to opet dogodi. Prema tome,
pretpostavljam da si vjebala. Samo, kako se vjebaju takve
stvari?
Nakon to je to rekao, zavalio se unazad i sklopio oi. Bilo mi
je jasno da od mene oekuje dui odgovor, a ne samo rije ili
dvije.
Pa, moda ete misliti da sam aava, ali svake veeri...,
zapoela sam, a onda sam morala neto smisliti. Stanka se
oduljila, ali doktor ni na trenutak nije otvorio oi. Sliio mi je na
ptia u gnijezdu koji eka majin kljun. Svake veeri, nastavila
sam, prije nego to uem u kupku, vjebam odravanje
ravnotee u razliitim pozicijama. Katkad drhtim od struje
hladnog zraka na goloj koi, ali tako provedem pet ili moda
deset minuta.
Doktor proisti grlo, to sam ja shvatila kao dobar znak.

Prvo odravam ravnoteu na jednoj, a onda na drugoj nozi.
Ali nezgoda je u tome...
Do tog je trenutka barun, koji nam je sjedio suelice,
razgovarao s drugim gostima, ali sad je zavrio s time to je
govorio i nastala je tiina. Moje su sljedee rijei odzvonile tako
jasno kao da sam ih izgovorila s govornice.
... kad na sebi nemam ni krpice...
Hitro sam pokrila usta rukama, ali prije nego to sam mogla
smisliti to da uinim, barun je uskliknuo. Nebesa! rekao je.
Ne znam o emu vas dvoje razgovarate, ali sasvim sigurno
zvui mnogo zanimljivije od ovog o emu mi priamo!
Svi su se mukarci na to nasmijali. Nakon toga je doktor bio
toliko ljubazan i objasnio im je umjesto mene o emu se radi.
Sayuri-san je prole godine dola k meni s ranom na nozi,
rekao je. Ranila se kad je pala. Zato sam joj preporuio neka
vjeba odravanje ravnotee.
Doista je marljivo vjebala, dodala je Mameha. Ova je
odjea mnogo nezgrapnija nego to izgleda.
Neka je onda skine! uzviknuo je jedan od mukaraca, iako
se, dakako, samo alio i svi su se nasmijali.
Slaem se! rekao je barun. Ionako mi nikad nije bilo jasno
zato se ene uope gnjave s kimonom. Nita nije ljepe od
ene koja na sebi nema nikakvu odjeu.
To nije istina kad se radi o kimonu koji je kreirao moj dobri
prijatelj Arashino, ree Nobu.
ak ni njegova kimona nisu tako lijepa kao ono to skrivaju,
ree barun i pokua odloiti alicu sa sakeom na platformu, ali je
pritom dosta toga prolio. Nije ba bio pijan, premda je oigledno
zavirio u alicu dublje nego to sam ja to od njega oekivala.
Nemojte me pogrjeno shvatiti, nastavio je. Ja mislim da je
ono to Arashino radi prekrasno. Da tako ne mislim, on ne bi
sad sjedio ovdje do mene, je li tako? Ali ako me pitate to mi je
drae gledati, neki kimono ili golu enu... no, da!
Nitko to ne pita, ree Nobu. Ja bih osobno volio uti na
emu Arashino u zadnje vrijeme radi.
Meutim, Arashino nije imao prilike odgovoriti, jer se barun,
koji je upravo srkao ake, gotovo zagrcnuo od urbe da ga
prekine.

Mmm... samo malo, rekao je. Zar nije tono da svaki
mukarac na svijetu voli gledati golu enu? Odnosno, eli li ti,
Nobu, rei kako te ne zanima golo ensko tijelo?
Ja to nisam rekao, odgovori Nobu. Rekao sam da mislim
kako je vrijeme posluati na kojim je stvarima Arashino u
zadnje vrijeme radio.
O da, to i mene zanima, naravno, ree barun. Ali, zna,
mene zbilja fascinira to to smo mi mukarci, ma koliko bili
naizgled razliiti, ispod koe svi potpuno isti. Ne moe se
pretvarati, Nobu-san, da si ti iznad toga. Mi znamo da to nije
istina, zar ne? Trenutano ovdje nema ni jednog mukarca koji
ne bi platio prilino mnogo novaca samo da moe gledati Sayuri
kako se kupa. Ha? Priznajem, to je neto o emu ja matam. Ali
daj, molim te! Nemoj se praviti da u tome nisi isti kao ja.
Sayuri je tek pripravnica, umijeala se Mameha. Moda
bismo je, siroticu, trebali potedjeti ovakvog razgovora.
Ni govora! usprotivio se barun. Sto prije vidi svijet onakvim
kakav stvarno jest, to bolje za nju. Mnogi se mukarci
prenavljaju kako ne ganjaju enske zbog toga da bi im zali pod
suknje, ali sluaj me, Sayuri, postoji samo jedna vrsta
mukaraca! I kad smo ve kod te teme, evo jo neto to treba
imati na umu: svaki je od ovih mukaraca koji ovdje sjede
danas u nekom trenutku pomislio koliko bi uivao u tome da te
vidi golu. to ti misli o tome?
Ja sam sjedila s rukama u krilu, zurila u drveni pod platforme i
pokuavala izgledati edno. Morala sam nekako uzvratiti na ovo
to je barun rekao, poglavito zato to su svi zamuknuli, ali prije
nego to sam uspjela smisliti to u rei, Nobu mi je ljubazno
priskoio upomo. Odloio je alicu sa sakeom i ustao.
Ispriavam se, barune, ali ne znam doi do zahoda, rekao
je. Naravno, time je, prema ustaljenom obiaju, pozvao mene
da ga otpratim.
Ni ja nisam znala put do zahoda, ali sam jedva doekala
priliku da se udaljim. Kad sam ustala, jedna se slukinja
ponudila da mi pokae put i povela me oko ribnjaka |dok je
Nobu iao za nama.
Kad smo uli u kuu, uputila me da odem do kraja inog
dugakog hodnika oploenog svijetlim drvetom, s prozorima na
jednoj strani. Na drugoj strani, obasjani suncem, stajali su

stakleni ormarii u kojima su bili izloeni razni vrijedni predmeti.
Htjela sam povesti Nobua do kraja hodnika, ali je on zastao kod
jednog ormaria u kojem je bila izloena zbirka starih maeva.
Nobu se pravio da gleda izloke, ali je uglavnom bubnjao
prstima po staklu i povremeno bi silovito puhnuo kroz nos, jer je
jo uvijek bio vrlo ljut. Ja sam, takoer, bila uznemirena onim
to se dogodilo. Ali sam mu ujedno bila zahvalna to me je
izbavio iz neugodne situacije i nisam znala kako bih mu to rekla.
Kod sljedeeg ormaria, u kojem su bile izloene male netsuke
izrezbarene figurice od slonovae, upitala sam ga sviaju li mu
se antikviteti.
Misli, takvi kao to je barun? Ni najmanje.
Barun nije bio osobito star. Zapravo, bio je puno mlai od
Nobua. Ali znala sam to misli: mislio je kako je barun zaostatak
iz feudalnog doba.
Ispriavam se, rekla sam, ja sam mislila na antikvitete koji
su ovdje izloeni.
Kad gledam one maeve tamo, mislim na baruna. Kad
gledam ove netsuke ovdje, onda opet mislim na njega. On
podupire nau kompaniju i ja mu mnogo dugujem. Ali ne volim
tratiti vrijeme mislei na njega kad to nije nuno potrebno.
Jesam li odgovorio na tvoje pitanje?
Naklonila sam mu se kao odgovor na to, a on se potom hitrim
korakom zaputio niz hodnik, tako da sam jedva uspjela stii
prva do zahoda kako bih mu otvorila vrata.
Kasnije, kad smo se vratili do obale ribnjaka, sa
zadovoljstvom sam zapazila da se drutvo poelo razilaziti.
Samo e nekoliko mukaraca ostati na veeri. Ispratila sam,
zajedno s Mamehom, ostale goste do glavnog ulaza gdje su ih
ekali njihovi vozai. Kad smo naklonom pozdravile posljednjeg
od onih koji su odlazili, okrenule smo se i u-gledale jednog od
barunovih slugu kako eka da bi nas odveo u kuu.
Iduih smo sat vremena Mameha i ja provele u sluin-skim
odajama, gdje su nam posluili divnu veeru, izmeu ostalog i
tai no usugiri - poput papira tanke krike morske ribe deverike,
lepezasto poslagane na keramiki tanjur u obliku lista, uz koje
se slui umak ponzu. Ja bih svakako uivala u tim finim jelima
da Mameha nije bila tako neraspoloena. Pojela je tek nekoliko
zalogaja ribe i potom je samo sjedila, zurei kroz prozor u

sumrak. Neto u izrazu njezina lica navelo me je na pomisao
kako bi ona najradije otila natrag do ribnjaka i tamo bi, moda,
sjedila i grizla usnice, zurei srdito u sve tamnije nebo.
Pridruili smo se barunu i preostalim gostima u sobi koju je
barun zvao mala soba za bankete kad su oni ve bili na pola
veere. Zapravo bi u tu malu sobu za bankete lako stalo
dvadesetak ili ak dvadeset i pet gostiju, a kako je veina
gostiju otila, ostali su samo gospodin Arashino, Nobu i doktor
Rak. Kad smo ule, njih etvorica jeli su u potpunoj tiini. Barun
je bio toliko pijan da mi se inilo kao da mu oi u dupljama
pljuskaju naokolo.
Upravo kad je Mameha pokuavala zapoeti razgovor, doktor
Rak dva puta prevue ubrusom preko brade i ispria se, ustajui
da ode na zahod. Otpratila sam ga do istog hodnika kroz koji
smo Nobu i ja ranije proli. Sad, kad se vani smrailo, jedva
sam nazirala predmete u staklenim ormariima jer su se svjetla
u stropu odbijala o staklo. Meutim, doktor je zastao kod
ormaria s maevima i pomicao je glavu amo-tamo dok nije
pronaao kut iz kojeg ih je mogao vidjeti.
Ti se svakako izvrsno snalazi u barunovoj kui, rekao je.
Oh, ne, gospodine, osjeam se prilino izgubljenom u ovako
velikoj palai. Znala sam vas dovesti ovamo samo zato jer sam
kroz ovaj hodnik prola ranije s Nobu-sa-nom.
Siguran sam da je on samo projurio kroz njega, ree doktor.
Takav ovjek kao to je Nobu nije dovoljno senzibilan da bi
mogao cijeniti predmete izloene u ovim ormariima.
Nisam znala to bih na to rekla, a doktor me znaajno pogleda
i nastavi:
Ti jo ne poznaje svijet, ali s vremenom e nauiti kako se
mora uvati ljudi koji su toliko arogantni da prihvate poziv
takvog ovjeka kao to je barun i zatim razgovaraju s njim na
onako nepristojan nain kao to je to Nobu uinio danas
popodne.
Ja sam mu na to odgovorila naklonom i kad je postalo jasno
kako doktor ne kani nita vie rei, povela sam ga niz hodnik
prema zahodu.
Kad smo se vratili u malu sobu za bankete, nali smo
mukarce zauzete razgovorom, zahvaljujui nenametljivoj
vjetini Matnehe koja se sad povukla u pozadinu i toila im ake.

Ona mi je esto govorila kako se uloga geje katkad svodi na to
da samo promijea juhu. Ako si ikad primijetio kako se miso
zaini slegnu poput oblaka na dno zdjelice, ali se brzo podignu
nakon samo nekoliko krunih pokreta tapiima, shvatit e o
emu je govorila.
Ubrzo je razgovor skrenuo na temu kimona i potom smo svi
krenuli niz stube do barunova podzemnog muzeja. Uza zidove
su stajali golemi ugraeni ormari u kojima je visjela barunova
zbirka kimona. Barun je sjeo na stolac u sredini sobe, s
laktovima na koljenima, jo uvijek mutnih oiju, i nije rekao ni
rijei dok nam je Mameha pokazivala zbirku. Svi smo se sloili
kako je najvelian-stveniji kimono u zbirci onaj zamiljen da
oponaa krajobraz grada Kobea, koji lei na strmoj padini brda
to se sputa u more. Krajolik je zapoinjao na ramenima s
oblacima i modrim nebom; koljena su predstavljala obronke, a
ispod njih suknja se produavala u dugaku povlaku prikazujui
plavozelenu povrinu mora, proaranu prekrasnim zlaanim
valovima i siunim brodicama.
Mameha, oglasio se barun, mislim da bi trebala obui taj
kimono za moju zabavu gledanja procvalih treanja idueg
tjedna u Hakoneu. To bi bio pravi dogaaj, ne misli?
Ja bih to jako voljela, odgovori Mameha. Ali kao to sam
ve neki dan napomenula, neu moi ove godine prisustvovati
zabavi.
Vidjela sam da je to ozlovoljilo baruna, jer su mu se obrve
spustile kao kad se zatvore prozori. Kako to misli? Tko te je to
angairao da mu ne moe otkazati?
Nita mi ne bi bilo drae nego doi na vau zabavu, barune.
Ali na alost, samo ove godine, to nee biti mogue. Imam
zakazan posjet lijeniku koji se poklapa sa zabavom.
Posjet lijeniku? to to, zaboga, znai? Doktori uvijek mogu
promijeniti termin. Sutra to promijeni i budi na mojoj zabavi kao
svake godine.
Ispriavam se, odgovori Mameha, ali ja sam, uz barunov
pristanak, dogovorila taj posjet jo prije nekoliko tjedana i ne
mogu sad mijenjati termin.
Ne sjeam se da sam ti dao bilo kakav pristanak! Uostalom,
ne radi se o tome da ti je potreban pobaaj ili tako neto...

Nastao je dugi muk, ispunjen nelagodom. Mameha je samo
namjetala rukave svog kimona, dok smo mi ostali bili tako tihi
da se jedino ulo hripavo disanje gospodina Arashina. Primijetila
sam kako se Nobu, koji se dotad drao po strani, okrenuo da
vidi barunovu reakciju.
No, dobro, napokon ree barun. Valjda sam zaboravio, sad
kad si to spomenula... Svakako ne moemo dopustiti da nam
naokolo tre mali baruni, je li tako? Ali zbilja, Mameha, ne vidim
zato me nisi mogla podsjetiti na to negdje nasamo...
Ispriavam se, barune.
Uostalom, ako ne moe doi u Hakone, to se moe! A to je
s vama ostalima? To e biti prekrasna zabava, na mom posjedu
u Hakoneu, idueg tjedna. Morate svi doi! Svake godine
prireujem tu zabavu kad su trenje u punom cvatu.
Doktor i Arashino nisu mogli prihvatiti poziv zbog drugih
obveza. Nobu nita nije rekao, ali kad je barun i dalje ustrajao,
odgovorio mu je: Barune, ne mislite valjda ozbiljno da bih
preao itav put do Hakonea kako bih gledao u procvale
trenje.
Ah, trenje su samo izlika za zabavu, odvrati barun.
Uostalom, nije vano. S nama e biti va predsjednik. On dolazi
svake godine.
Nije me iznenadilo to sam se zbunila kad je spomenuo
predsjednika, jer sam cijelo to popodne povremeno mislila na
njega. Osjetila sam se na trenutak kao da je barun otkrio moju
tajnu.
Nije mi drago to nitko od vas nee doi, nastavi barun.
Tako smo se lijepo zabavljali dok Mameha nije poela govoriti o
stvarima koje nije smjela spominjati u javnosti. No dobro,
Mameha, bit e propisno kanjena. Nisi vie pozvana na moju
zabavu ove godine. tovie, hou da mi u zamjenu poalje
Savuri.
Mislila sam da se barun ali, ali priznajem, odmah sam
pomislila kako bi bilo divno etati s predsjednikom kroz vrtove
prekrasnog imanja i znati kako u blizini nema ni Nobua, ni
doktora Raka, pa ak ni Mamehe.
To je odlina ideja, barune, rekla je Mameha, ali na alost,
Savuri je zauzeta probama.

Gluposti, ree barun. Oekujem da je vidim na zabavi.
Zato mi se mora suprotstaviti svaki put kad neto traim od
tebe?
Nije izgledao uistinu srdit, a na alost, zato to je bio toliko
pijan, prilino je slinio. Pokuao je slinu obrisati nadlanicom, ali
ju je samo razmazao po dugoj crnoj bradi.
Zar ne moe prihvatiti barem neto to te molim? nastavio
je. Hou da Savuri doe u Hakone. Mogla bi lijepo odgovoriti:
Da, barune, pa da zavrimo s time.
Da, barune.
Odlino, ree barun. Ponovo se zavalio u svom stolcu i
izvukao iz depa rupi da obrie bradu.
Bilo mi je ao Mamehe. Ali bilo bi premalo rei da sam bila
uzbuena zbog toga to u prisustvovati baruno-voj zabavi.
Svaki put kad bih na to pomislila dok smo se u riki vozile
natrag u Gion, osjetila bih kako mi ui gore. Uasno me je bilo
strah da e Mameha to primijetiti, ali ona je samo zurila van i
nije progovorila ni rijei sve dok ve gotovo nismo stigle pred
kuu, a onda se okrenula prema meni i rekla: Savuri, u
Hakoneu mora biti jako oprezna.
Da, gospoo, bit u oprezna, odgovorila sam.
Stalno mora imati na umu kako je pripravnica kojoj
neposredno predstoji mizuage, poput jela na stolu. Ni jedan ga
mukarac nee htjeti uzeti ako nauje da ga je neki drugi
mukarac moda ve zagrizao prije njega.
Nisam je imala hrabrosti pogledati nakon to je to rekla. Bilo
mi je jasno kako pritom misli na baruna.


Dvadeset drugo poglavlje


Ja u to vrijeme uope nisam znala gdje je Hakone, iako sam
uskoro saznala da je u istonom Japanu, prilino u-daljen od
Kvota. Ali me je itav taj tjedan pratio vrlo ugodan osjeaj
vanosti, svaki put kad bih se sjetila kako me
> jedan tako ugledan ovjek kao to je barun pozvao da do-
putujem iz Kvota na njegovu zabavu. U stvari, jedva sam
uspijevala prikriti uzbuenje kad sam napokon sjela na svoje
mjesto u lijepom vagonu drugog razreda, dok je gospodin
Ichoda, Mamehin garderobijer, sjeo na mjesto do prolaza, kako
se nitko ne bi usudio pokuati razgovarati sa mnom. Ja sam se
pretvarala kao da ubijam vrijeme itajui nekakav urnal, ali
sam zapravo samo okretala stranice, jer sam itavo vrijeme
kutkom oka gledala kako ljudi, prolazei mimo nas, usporavaju
korak kako bi me promotrili. Otkrila sam kako uivam u
pozornosti koju sam izazivala, ali kad smo malo iza podneva
stigli u Shi-zuoku i dok smo stajali na peronu, ekajui vlak za
Hakone, odjednom sam osjetila kako se u meni podie val
nelagode. itav sam dan spreavala da mi to dopre do svijesti,
ali sad mi se u glavi jasno ukazala vlastita slika kako tijekom
jednog drugog putovanja vlakom stojim na jednom drugom
peronu, tada s gospodinom Bekkuom, onog dana kad su me,
zajedno sa sestrom, odveli od kue. Sram me
je priznati koliko sam se tijekom proteklih godina trudila
odagnati iz glave svaku misao na Satsu, oca, majku i nau
pijanu kuicu na klisuri iznad mora. Bila sam poput djeteta koje
skriva glavu u vreu. Dan za danom, jedino to sam oko sebe
vidjela bio je Gion, tako da sam s vremenom poela misliti kako
je Gion sve i kako nita drugo na svijetu nije vano osim Giona.
Ali sad, kad sam se nala izvan Kvota, vidjela sam kako ivot
veine ljudi nema nikakve veze s Gionom i nisam mogla prestati
misliti o onom drugom ivotu kojim sam neko ivjela. Tuga je
vrlo neobian osjeaj, tako smo bespomoni kad se s njome
suoimo. To je neto poput prozora koji se otvara po vlastitoj
volji. Soba se hladi, a mi moemo samo bespomono drhtati.

Meutim, prozor se svaki put otvori malo manje, pa jo manje i
jednog se dana pitamo gdje je nestao.
U kasno prijepodne sljedeeg dana, u malo svratiste s
pogledom na planinu Fuji, u kojem sam odsjela, doao je
barunov voza i odvezao me jednim od barunovih automobila do
ljetnikovca na jezeru, okruenog prekrasnim umama. Kad se
automobil zaustavio na krunom prilazu i kad sam izala iz
njega u sjajnom kostimu geje pri-pravnice iz Kvota, mnogi su
se od barunovih gostiju okrenuli i zurili u mene. Meu njima
sam zapazila i prilian broj ena, neke u kimonima, a neke u
haljinama zapadnjakog stila. Kasnije sam saznala da su to
uglavnom bile geje iz Tokvja, od Tokvja smo, naime, bili
udaljeni samo nekoliko sati vonje vlakom. A onda se pojavio i
sam barun, pribliavajui se dugakim koracima stazom to je
izlazila iz ume, u drutvu nekolicine drugih mukaraca.
No, dakle, to je ono to smo svi ekali! rekao je. Ovo je
ljupko bie Savuri iz Giona, a jednog e je dana vjerojatno zvati
velika Savuri iz Giona. Takve oi kao njene nikad vie neete
vidjeti, uvjeravam vas. A priekajte samo dok vidite kako se
kree... Pozvao sam te ovamo, Savuri, kako bi te svi ovi
mukarci imali prilike gledati, pred tobom je, dakle, vaan
posao. Mora svud naokolo lunjati, unutar kue, dolje uz jezero,
kroz umu, posvuda! Hajde sad, kreni i poni raditi!
Poela sam lutati naokolo po imanju, ba kao to je barun
traio od mene, mimo trenjevih stabala otealih od cvjetova,
klanjajui se tu i tamo gostima i nastojei da ne bude previe
uoljivo kako se stalno ogledavam za predsjednikom. Nisam
daleko stigla, jer bi me nakon svakih nekoliko koraka zaustavio
ovaj ili onaj mukarac, uzvikujui: Nebesa! Geja pripravnica iz
Kvota! I zatim bi izvukao fotografski aparat i traio od nekog u
blizini da nas slika ili bi me pak odveo do malog paviljona za
promatranje mjeseca na jezeru ili do nekog drugog mjesta kako
bi me pokazao prijateljima - ba kao da im pokazuje nekakvo
pretpovijesno stvorenje koje je uhvatio u mreu. Mameha me je
upozorila da e svi biti oarani mojim izgledom, jer doista, ne
postoji nita to bi se moglo mjeriti s pojavom geje pripravnice
iz Giona. Istina je da u boljim etvrtima geji u Tokvju, kao to
su, na primjer, Shim-bashi i Akasaka, djevojka mora ovladati
tradicionalnim vjetinama ako eli postii status pripravnice.

Meutim, mnoge su od tokvjskih geji u to vrijeme bile vrlo
modernih shvaanja, to se vidjelo i po tome kako su se baruno-
vim imanjem etale u zapadnjakoj odjei.
inilo se kao da barunova zabava traje i traje. Sredinom
popodneva ve sam bila praktiki izgubila svaku nadu da u nai
predsjednika. Otila sam u kuu potraiti neko mjesto gdje bih
se mogla odmoriti, ali im sam stupila u ulazno predvorje,
protrnula sam. Preda mnom je bio on, upravo je izlazio iz jedne
tatami sobe, razgovarajui s nekim drugim mukarcem.
Pozdravili su se, a onda se predsjednik okrenuo prema meni.
Sayuri! rekao je. Kako te je barun samo uspio domamiti
ak ovamo? Nisam znao da ti poznaje baruna.
Znala sam da moram maknuti pogled s njega, ali to je bilo
tako teko, kao da izvlaim avle iz zida. Kad sam napokon
uspjela, naklonila sam se i rekla:
Mameha-san me je poslala da je zamijenim. Tako mi je
drago to imam ast vidjeti predsjednika.
Da, i meni je drago to tebe vidim; rei e mi to misli o
neemu. Doi, pogledaj to sam barunu donio na dar. U napasti
sam da odem s time kui i da ga ostavim bez poklona.
Pola sam za njim u tatami sobu, osjeajui se poput
papirnatog zmaja na uzici. Nalazila sam se tu, u Hakoneu, tako
daleko od svega to sam poznavala, nasamo s mukarcem na
kojega sam mislila vie nego na bilo koga drugoga i ve me je
sama ta injenica ostavljala bez daha. Dok je iao ispred mene,
morala sam se diviti kako se leerno kree u svom
zapadnjakom odijelu. Mogla sam ispod tkanine hlaa uoiti
oblinu miia potkoljenice, pa ak i udubinu u dnu lea poput
usjekline na mjestu gdje se razdvaja korijenje stabla. Uzeo je
neto sa stola i ispruio ruku prema meni da to pogledam. U
prvi mah pomislila sam da je to nekakav ukraeni komad zlata,
ali kako se pokazalo, bila je to, zapravo, jedna antikna kutija za
kozmetiku to ju je predsjednik kupio za baruna. Kutija je,
objasnio mi je predsjednik, bila djelo umjetnika Ara-te Gonrokua
iz edo razdoblja. Oblikom je podsjeala na jastuk i bila je
lakirana zlatnim lakom, te oslikana mekim crnim siluetama
dralova u letu i zeeva u skoku. Kad mi ju je stavio u ruke,
tako me je zabljesnula ljepotom da mi se presjekao dah.

Misli da e se kutija svidjeti barunu? upitao me je. Naiao
sam na nju prolog tjedna i odmah sam pomislio na baruna,
ali...
Predsjednie, kako uope moete pomisliti da bi mu se mogla
ne svidjeti?
Oh, taj ovjek ima tolike vrijedne zbirke. Vjerojatno e mu se
ovo uiniti treerazrednim.
Uvjeravala sam predsjednika kako nitko ne bi mogao tako
misliti o ovoj kutiji i kad sam mu je vratila, on ju je ponovo
zamotao u komad svile i kimnuo glavom prema vratima,
pokazujui mi neka poem za njim. U ulazu sam mu pomogla
navui cipele. Dok sam mu vrstima prstiju usmjeravala stopalo,
uhvatila sam se kako zamiljam da .smo zajedno proveli
popodne i da je jo pred nama duga veer. Ta me je pomisao
toliko zanijela da uope ne znam koliko je vremena prolo dok
se nisam ponovo osvijestila. Predsjednik nije pokazivao nikakve
znakove nestrpljivosti, ali meni je bilo strano neugodno i tako
sam se spetljala kad sam pokuala brzo navui svoje okobo
natikae da mi je na kraju trebalo dvostruko vie vremena nego
obino.
Poveo me je niz stazu do jezera, gdje smo nali baruna kako
sjedi na prostirci ispod trenjeva stabla s tri to-kvjske geje. Svi
su ustali na noge, premda je barun imao malo potekoa. Lice
mu se osulo crvenim mrljama od pi-a tako da je izgledao kao
da ga je netko tapom udarao po licu.
Predsjednie! uzviknuo je barun. Tako mije drago to ste
doli na moju zabavu, uvijek me veseli kad me posjetite, jeste li
to znali? Ta vaa korporacija upravo nezaustavljivo raste, zar
ne? Je li vam Savuri rekla da je Nobu doao na moju zabavu u
Kvotu prolog tjedna?
uo sam sve o toj zabavi od Nobua, koji se, uvjeren sam,
drao kao i uvijek.
Doista, ree barun. Pravi mali udak, zar ne?
Ne znam to je barun time mislio, jer je on bio manji od
Nobua. inilo se da se predsjedniku nije svidjela ta primjedba,
jer su mu se oi stisnule gotovo do proreza.
Hou rei, nastavio je barun, ali ga je predsjednik prekinuo.
Doao sam se zahvaliti i oprostiti, ali prije toga, imam neto
za vas. I na to mu je predao kutiju. Barun je bio previe pijan

da bi bio sposoban odmotati svilu i pruio je kutiju jednoj od
geja koja je to uinila mjesto njega.
Kakva prekrasna stvarica! ree barun. Svi tako mislite, zar
ne? ak bi se moglo rei da je ljepa od tog prelijepog stvorenja
koje stoji uz vas, predsjednie. Poznajete li Savuri? Ako ne,
dopustite mi da vas upoznam.
Oh, mi se dobro poznajemo, Savuri i ja, odgovori mu
predsjednik.
Koliko dobro, predsjednie? Dovoljno da bih vam morao
zavidjeti? Barun se nasmijao vlastitoj ali, ali mu se nitko nije u
tome pridruio. Uostalom, ovaj me je velikoduni dar sjetio
kako i ja imam neto za tebe, Savuri. Ali ne mogu ti to dati dok
ove druge geje ne odu, jer e me onda traiti da to dam i
njima. Zato e morati ostati sve dok svi ostali ne odu kui.
Barun je odve ljubazan, rekla sam. Ali ja zbilja ne elim
dosaivati.
Vidim da te je Mameha ve nauila sve odbijati. Samo me
saekaj u ulaznom predvorju nakon to gosti odu. Vi je
nagovorite umjesto mene, predsjednie, dok vas bude pratila do
automobila.
Da barun nije bio toliko pijan, sigurna sam da bi se sjetio kako
treba sam ispratiti predsjednika. Ali pozdravili su se i ja sam
pola za predsjednikom natrag prema kui. Kad mu je voza
otvorio vrata automobila, naklonila sam se i zahvalila mu na
njegovoj ljubaznosti. Spremao se ui u kola, a onda se
zaustavio.
Savuri, zapoeo je, a onda kao da nije bio siguran kako bi
nastavio. to ti je Mameha rekla o barunu?
Ne ba mnogo, gospodine. Ili barem... nisam sigurna na to
predsjednik misli.
Je li Mameha dobra starija sestra? Govori li ti ono to treba
znati?
O da, predsjednie. Mameha mi je pomogla vie nego to to
mogu rei.
No, da, rekao je, ja bih, na tvom mjestu, bio na oprezu kad
bi mi takav ovjek kao to je barun odluio neto dati.
Nisam se mogla sjetiti to bih mu na to odgovorila, pa sam
samo rekla neto kao: barun je ljubazan to me se uope sjetio.

Aha, jako ljubazan, sigurno. Ti se samo uvaj, rekao je i na
trenutak se pozorno zagledao u mene, a onda je uao u kola.
Sljedeih sat vremena provela sam eui i obilazei ono malo
preostalih gostiju, prisjeajui se uvijek iznova svega to mi je
predsjednik rekao. Umjesto da se brinem zbog njegova
upozorenja, bila sam zanesena injenicom da je tako dugo sa
mnom razgovarao. U stvari, uope nisam razmiljala o sastanku
s barunom, sve dok se napokon nisam nala potpuno sama u
ulaznom predvorju dok se vani sputao sumrak. Uzela sam si
slobodu da odem u jednu od susjednih tatami soba, gdje sam
kleknula i ekala, gledajui u vrt kroz veliki stakleni prozor.
Prolo je deset ili petnaest minuta, a onda je barun ustrim
korakom uao u ulazno predvorje. Zabrinula sam se im sam ga
vidjela, jer na sebi nije imao nita osim pamunog kunog
ogrtaa. U jednoj je ruci drao runik i njime je trljao one
dugake crne dlake na svom licu koje su trebale predstavljati
bradu. Oigledno je upravo iziao iz kupke. Ustala sam i
naklonila mu se.
Sayuri, zamisli kakva sam ja budala! rekao mi je. Previe
sam popio. To je svakako bilo istina. Zaboravio sam da me ti
eka! Nadam se da e mi oprostiti kad vidi to sam spremio
za tebe.
Krenuo je niz hodnik prema unutranjosti kue, oekujui da
u ga ja slijediti. Ali ja se nisam makla s mjesta, mislei na
Mamehine rijei kako je geja pripravnica neposredno pred
mizuage poput jela serviranog na stolu.
Barun se zaustavi. Doi! rekao je.
Oh, barune. Ne smijem, zbilja. Dopustite mi da vas ovdje
ekam.
Imam neto to bih ti elio dati. Doi sa mnom u moje odaje
i tamo lijepo sjedni, nemoj se ponaati kao glupa djevojica.
Ali, barune, rekla sam, ne mogu se ponaati drugaije nego
kao glupa djevojica kad to jesam!
Sutra e opet biti pod Mamehinim nadzorom, u redu? Ali
ovdje te nitko ne nadzire.
Da sam imala barem mrvicu zdravog razuma, u tom bih se
trenutku zahvalila barunu to me je pozvao na svoju prekrasnu
zabavu i rekla bih mu kako mi je jako ao to zbog mene mora
svog vozaa i kola slati do svratita. Ali itava je situacija

nekako sliila na san... pretpostavljam da sam bila u oku.
Jedino ega sam bila potpuno svjesna bio je uasan strah.
Doi, pravit e mi drutvo dok se oblaim, rekao je. Jesi li
popila puno sakea danas popodne?
Jedan dugi trenutak nita nisam rekla. Osjeala sam kako mi
je lice potpuno bez izraza, kako mi jednostavno visi s glave.
Ne, gospodine, uspjela sam na kraju propentati. Tako sam i
mislio. Ja u ti dati da pije koliko god bude htjela. Doi.
Barune, rekla sam, molim vas, sigurna sam da me oekuju
u svratitu.
Da? Tko te oekuje? Nisam mu na to odgovorila.
Pitao sam, tko te oekuje? Ne shvaam zato se tako
ponaa. Hou ti neto pokloniti. Bi li radije da odem i donesem
to ovamo?
Zbilja se ispriavam, rekla sam. Barun je samo zurio u mene.
ekaj ovdje, na posljetku je rekao i otiao u stranji dio kue.
Ubrzo se ponovo pojavio s nekakvim plosnatim zamotuljkom u
lanenom papiru. Ve sam iz daljine vidjela da je to kimono.
No, evo, rekao mi je, kad ve ustraje na tome da se ponaa
kao glupa djevojica, otiao sam i donio sam ti dar. Jesi li sad
zadovoljna? Jo jednom sam se ispriala.
Vidio sam koliko si se neki dan divila ovoj haljini. elim ti je
pokloniti, rekao je.
Barun spusti zamotak na stol i razvee uzice. Mislila sam da e
unutra biti onaj kimono s panoramom Kobea i, da budem
iskrena, to me je u isti mah veselilo i zabrinjavalo, jer nisam
imala pojma to u s tako dragocjenom haljinom, ni kako u
Mamehi objasniti da mi ju je barun poklonio. Meutim, kad je
barun otvorio zamotak, vidjela sam umjesto tog kimona
nekakvu prekrasnu tamnu tkaninu s lakiranim nitima i srebrnim
vezom. On je izvadio kimono i podigao ga, drei ga za ramena.
Tom je kimonu bilo mjesto u muzeju, napravljen je u
ezdesetim godinama prolog stoljea, kako mi je rekao barun,
za neakinju posljednjeg shoguna, Tokugawu Yoshinobua. Na
njemu su srebrne ptice letjele preko nonog neba iznad
tajanstvenog krajolika s tamnim drveem i stijenama to su se
uzdizale s donjeg ruba haljine.
Mora sada doi sa mnom i probati ga, rekao mi je barun.
Hajde, nemoj biti glupa djevojica! Ja imam velikog iskustva u

vezivanju obija. Presvui e se opet u svoj kimono i nitko nita
nee primijetiti.
Ja bih bila rado dala ovaj kimono koji mi je barun nudio za
nekakav izlaz iz ove situacije. Ali barun je bio ovjek kojemu se
ak ni Mameha nije usuivala odbiti poslunost. Ako ona nije
imala naina usprotiviti se njegovim eljama, kako sam to
mogla ja? Osjeala sam da gubi strpljenje, a samo nebo zna da
je barun doista bio ljubazan prema meni otkako sam postala
pripravnicom: doputao bi da ga posluujem za vrijeme ruka i
dozvolio je Mamehi da me povede na onu zabavu na njegovom
imanju u Kvotu. I sad mi je opet ukazao ljubaznost, nudei mi
ovaj zapanjujue lijepi kimono.
Pretpostavljam da sam na kraju zakljuila kako nemam
drugog izbora nego da ga posluam i snosim posljedice, kakve
god one bile. Zagledala sam se u pod od srama i s istim onim
osjeajem nestvarnosti koji me je pratio itavog tog dana,
pustila sam da me uhvati za ruku i povede kroz hodnike do
svoga stana. Neki je sluga u jednom trenutku iziao u hodnik, ali
se odmah naklonio i povukao, im nas je ugledao. Barun itavo
vrijeme nije progovorio ni rijei i utke me je uveo u jednu
prostranu tatami sobu, u kojoj je itav jedan zid bio obloen
zrcalima. To je, oevidno, bila njegova garderoba. Uza suprotni
zid stajali su ormari sa zatvorenim vratima.
Meni su se ruke tresle od straha, no ako je to barun i
primijetio, nije nita rekao. Postavio me je pred zrcala i podigao
mi ruku do svojih usana. Mislila sam da e mi poljubiti ruku, ali
on ju je samo prislonio uz dlakavo lice i uinio neto vrlo udno:
odmaknuo mi je rukav iznad runog zgloba i ponjuio mi kou.
Njegova me je brada po-kakljala po podlaktici, ali nekako to
nisam uistinu osjeala. inilo mi se da uope nita ne osjeam,
kao da sam zakopana ispod slojeva straha, zbunjenosti i
uasa... A onda me je barun trgnuo iz oka time to mi je stupio
iza lea i posegnuo rukama oko mojih grudi kako bi mi razvezao
obijime. To je uzica koja pridrava teki obi da ne spuzne
nanie.
Na trenutak me obuzela panika, jer sad sam znala da me
barun namjerava razodjenuti. Pokuala sam neto rei, ali su mi
se usta tako nezgrapno micala da ih nisam mogla kontrolirati, a
barun je, osim toga, zaitao, uu-tkavajui me kao malo dijete.

Pokuala sam ga zaustaviti rukama, ali mi ih je on odgurnuo i
napokon je uspio raz-vezati obijime. Zatim je koraknuo unatrag
i dugo se muio s razvezivanjem vora visoko na leima, meu
lopaticama. Preklinjala sam ga neka mi ne skida obi, premda mi
je grlo bilo tako suho da sam najprije nekoliko puta uzalud
pokuavala protisnuti bilo kakav glas, ali me on nije sluao i
ubrzo je poeo odmotavati iroki obi, obilazei rukama oko mog
struka. Vidjela sam kako se predsjednikov rupi odvaja od
razmotane tkanine i lepra prema podu. Trenutak kasnije, barun
je pustio obi da padne na pod oko mojih nogu i razvezao mi
datejime, pojas oko struka ispod obija. S uasom sam osjetila
kako mi se kimono rastvara na struku. Ovila sam ga oko sebe
rukama, ali mi je barun silom rastavio ruke. Nisam vie imala
snage gledati u zrcalo. Posljednje to sam vidjela prije nego to
sam zatvorila oi bile su njegove ruke koje su mi uz ukanje
tkanine svlaile s ramena teki kimono.
inilo se da je barun izvrio svoju nakanu, odnosno neko me
vrijeme nije dalje razodijevao. Osjetila sam njegove ruke na
struku, kako miluju tkaninu moje pothalji-ne. Kad sam na
posljetku ponovo otvorila oi, on je stajao iza mene i mirisao mi
kosu i vrat. Oi su mu bile uprte u zrcalo, usredotoene, inilo
mi se, na pojas kojim je bila privrena pothaljina. Svaki put
kad bi mu se prsti pomaknuli, pokuavala sam ih zaustaviti
snagom volje, ali sam ubrzo osjetila kako mi poput pauka gmiu
preko trbuha i u sljedeem su trenutku poeli petljati i natezati
pojas pothaljine. Nekoliko sam ga puta pokuala zaustaviti, ali
mi je barun svaki put odgurnuo ruke kao to je to uinio i ranije.
Napokon je razvezao pojas, te ga pustio da mu sklizne iz prstiju
i padne na pod. Noge su mi drhtale i zamaglilo mi se pred oima
kad je uhvatio rubove pot-haljine i poeo ih rastvarati. Nisam se
mogla suzdrati i jo jednom sam ga zgrabila za ruke.
Nemoj se toliko brinuti, Sayuri! apnuo mi je barun. Neu ti
uiniti nita to ne bih smio. Samo te hou gledati, shvaa? U
tome nema nieg loeg. Svaki bi mukarac to uinio.
Sjajne dlake na njegovu licu kakljale su me po uhu dok je to
govorio, tako da sam morala okrenuti glavu u stranu. On je to,
valjda, shvatio kao neku vrstu pristanka, jer su mu ruke postale
nestrpljivije. Rastvorio mi je pot-haljinu. Osjetila sam njegove
prste na rebrima, gotovo su me kakljali dok se muio da mi

razvee uzice potkoulje. Jo trenutak i uspio je. Bilo mi je
nepodnoljivo zamiljati to bi sad barun mogao vidjeti, zato
sam, premda mi je lice bilo okrenuto ustranu, pokuavala
kutkom oka uhvatiti sliku u zrcalu. Potkoulja mi je visjela
rastvorena, izlaui pogledu dugaku prugu gole koe po sredini
prsiju.
Sad su se barunove ruke spustile do mojih bokova i
pokuavale su razvezati moj koshimaki. Vjerojatno sam, kad
sam jutros nekoliko puta omotala koshimaki oko sebe,
zategnula tkaninu u pojasu vre nego to je bilo potrebno.
Barun se muio traei kraj, ali nakon to je nekoliko puta
snano povukao tkaninu, uspio ju je olabaviti i izvui itav taj
dugaki komad svile ispod moje potkoulje. Dok mi je svila
klizila uz kou, zaula sam kako mi iz grla izlazi nekakav zvuk
slian jecaju. Posegnula sam rukama za koshimakijem, ali ga je
barun povukao izvan mog dosega i bacio na pod. Zatim mi je
polako, kao da potee pokriva s usnulog djeteta, rastvorio
potkoulju dugakim, sporim pokretom i suzdrana daha, kao da
otkriva nekakav velianstveni spomenik. Osjetila sam kako me
grlo pee, to je bio znak da sam na rubu plaa, ali nisam mogla
podnijeti pomisao da bi me barun mogao vidjeti ne samo golu,
nego jo i kako plaem. Zadrala sam nekako suze na samom
rubu vidnog polja i tako se usredotoila na svoj odraz u zrcalu
da mi se na trenutak uinilo kao da je vrijeme stalo. Nikada
dotada nisam sebe vidjela tako potpuno golu. Dodue, jo sam
na nogama imala arapice, ali sam se s tako iroko rastvorenom
pot-kouljom osjeala izloenijom nego to sam se to osjeala
potpuno razodjevena u kupalitu. Promatrala sam barunove oi
kako klize preko mog odraza u zrcalu, zadravajui se neto
due na pojedinim mjestima. Prvo je jo jae rastvorio
potkoulju kako bi jasnije vidio obrise struka. Zatim je spustio
pogled prema tamnoj sjenci koja se raz-bujala na meni otkako
sam dola u Kvoto. Tu su mu se oi dugo zadrale, ali su se
napokon poele polako uspinja-ti: prele su mi preko trbuha,
preko rebara, do dva kruia boje ljive, prvo su se zaustavile
na jednoj strani, zatim na drugoj. Onda je barun odmaknuo
jednu ruku, pa mi je potkoulja prekrila tu stranu tijela. to je
radio s rukom, ne mogu rei, ali vie je nisam vidjela.U jednom
sam trenutku osjetila paniku, jer sam ugledala kako mu iz

ogrtaa proviruje golo rame. Ne znam to je radio, i premda bih
sada mogla s prilino tonosti nagaati, drae mi je ne misliti o
tome. Jedino znam da sam u jednom trenutku postala vrlo
svjesna njegova vrueg daha na mom vratu. Nakon toga nisam
vie nita vidjela. Zrcalo se pretvorilo u srebrnastu maglicu, jer
vie nisam mogla zadrati suze.
Nakon odreenog vremena, barunovo se disanje ponovo
usporilo. Meni je koa bila vrua i znojna od straha, tako da
sam, kad je napokon ispustio iz ruku moju potkoulju, osjetila
zrak oko sebe gotovo kao povjetarac. Ubrzo sam shvatila kako
sam sama u sobi; barun je iziao a da to uope nisam
primijetila. Sad, kad je otiao, oajniki sam se urila ponovo
odjenuti i poela sam kleei skupljati odjeu s poda takvom
grozniavom uurbanou da mi se pred oima ukazala slika
izgladnjelog djeteta koje grabi otpatke hrane.
Odjenula sam se to sam bolje mogla, petljajui drhtavim
rukama. Meutim, dok nije bilo nikog tko bi mi pomogao, mogla
sam samo omotati koshimaki i stegnuti oko sebe potkoulju, te
je uvrstiti pojasom. ekala sam pred zrcalom, zurei pomalo
zabrinuto u razmazanu minku. Bila sam spremna ekati i itav
sat ako bude potrebno. Meutim, barun se pojavio ve nakon
nekoliko minuta, u ogrtau vrsto stegnutom pojasom preko
pozamanog trbuha. Bez rijei mi je pomogao obui kimono i
privrstio mi je datejime jednako vjeto kao to bi to uinio
gospodin Ichoda. Dok je drao u rukama moj dugaki obi,
slaui ga u kolute preko ruke kako bi ga lake omotao oko
mene, osjetila sam kako me proima straan osjeaj. U prvi
mah nisam to umjela razjasniti, ali taj se osjeaj nastavio
polako iriti kroz mene kao to se mrlja iri preko tkanine i
ubrzo sam shvatila to to znai. Osjeala sam da sam napravila
neto strano. Nisam htjela plakati pred barunom, ali nisam se
mogla suzdrati, uostalom, on me ni jednom nije pogledao u oi
otkako se vratio u sobu. Pokuala sam zamisliti kako sam
jednostavno kua na kii dok su mi se suze slijevale niz lice.
Meutim, barun je ipak morao primijetiti da plaem, jer je na
trenutak iziao iz sobe i vratio se s rupiem na kojem je bio
njegov mo-nogram. Rekao mi je neka ga zadrim, ali sam ga ja,
nakon to sam se njime posluila, ostavila na stolu.

Ubrzo me je odveo u prednji dio kue i ostavio me ondje bez
rijei. Nakon nekog vremena doao je jedan sluga, nosei u ruci
antikni kimono ponovo zamotan u laneni papir. Pruio mi ga je
uz naklon i potom me ispratio do barunova automobila. Tiho
sam plakala na stranjem sjedalu automobila itavim putem do
svratita, ali se voza pravio kao da to ne vidi. Nisam vie
plakala zbog onog to mi se dogodilo. Sad mi je na pameti bilo
neto to me je jo vie plailo, naime, to e se dogoditi kad
gospodin Ichoda vidi moju umrljanu minku i zatim, dok mi
bude pomagao da se razodjenem, loe vezan obi, te na kraju,
kad razmota onaj paket, skupocjeni dar koji sam donijela sa
sobom. Obrisala sam lice predsjednikovim rupiem prije nego
to sam izila iz kola, ali to nije mnogo pomoglo. Gospodin
Ichoda me je samo pogledao i poeo se e-ati po bradi kao da
mu je potpuno jasno to se dogodilo. Dok mi je gore u sobi
odvezivao obi, upitao me je:
Je li te barun razodjenuo?
Ispriavam se, odgovorila sam.
Razodjenuo te je i gledao te u zrcalu. Ali se nije zabavljao s
tobom. Nije te dirao, ni legao na tebe, je li tako?
Nije, gospodine.
Onda je sve u redu, rekao je gospodin Ichoda zurei ravno
pred sebe. Nakon toga nismo vie o tome progovorili ni rijei.


Dvadeset tree poglavlje


Neu rei da su mi se emocije staloile do sljedeeg jutra kad se
vlak zaustavio na peronu kolodvora u Kvotu. Napokon, kad baci
kamen u ribnjak, Voda jo dugo treperi i nakon to je kamen
potonuo na dno. Meutim, kad sam sila niz drvene stube to su
vodile s perona, s gospodinom Ichodom na korak iza mene,
doivjela sam takav ok da sam neko vrijeme sve drugo
zaboravila.
Ondje je, u staklenom ormariu, bio izloen plakat za
proljetnu priredbu Plesovi stare prijestolnice i ja sam se
zaustavila da ga pogledam. Preostalo je jo dva tjedna do
poetka odravanja priredbe. Plakat je postavljen prethodnog
dana, vjerojatno dok sam ja etala barunovim imanjem u nadi
da u naii na predsjednika. Svake je godine ples obraivao
odreenu temu, kao na primjer, Boje etiriju godinjih doba u
Kvotu ili Slavni odlomci iz Bajke o Heike. Ove je godine tema
bila: Svjetlost izlazeeg sunca. Slika na plakatu, koji je,
dakako, napravio Uchida Kosaburo, autor gotovo svakog plakata
za tu priredbu jo od 1919. godine - prikazivala je jednu geju
pripravnicu u divnom naranastom i zelenom kimonu kako stoji
na drvenom mostiu izdignutom u luk iznad vode. Bila sam
iscrpljena od dugog puta, jer sam u vlaku vrlo malo spavala,
stoga sam neko vrijeme stajala kao omamljena pred plakatom,
zurei u divne zelene i zlatne boje pozadine i tek sam tada
obratila pozornost na djevojku u kimonu. Ona je gledala ravno u
blistavo svjetlo izlazeeg sunca i imala je iznenaujue sivoplave
oi. Morala sam se uhvatiti za ogradu da ne padnem. Ja sam
bila ta djevojka koju je Uchida naslikao na tom mostu!
Dok smo se vozili od kolodvora do okiye, gospodin I-choda je
pokazivao rukom na svaki plakat kraj kojega smo proli, ak je
zatraio od vozaa rike da skrene s puta kako bismo vidjeli
itav zid od tih plakata na zgradi stare robne kue Daimaru.
Vidjeti sebe tako izloenu na svakom koraku nije me toliko
oduevilo koliko bih mislila da e me odueviti, jer stalno mi je
pred oima bila ta jadna djevojka s plakata kako stoji ispred
zrcala dok joj postariji mukarac razvezuje obi. No, u svakom

sluaju, oekivala sam da e me u sljedeih nekoliko dana zasuti
estitkama sa svih strana, ali ubrzo sam iskusila kako takva
poast uvijek ima svoju cijenu. Jo otkako je Mameha sredila da
dobijem ulogu u predstavi, nasluala sam se svakojakih
neugodnih primjedbi na svoj raun. Nakon ovog plakata sve je
postalo jo gore. Na primjer, sljedeeg jutra kad sam pozdravila
jednu pripravnicu, koja se jo prolog tjedna vrlo prijateljski
ponaala, ona je okrenula glavu.
to se pak tie Mamehe, otila sam je posjetiti u njezinu
stanu, gdje se oporavljala i otkrila sam da je tako ponosna kao
da je ona na plakatu. Nije joj, dodue, bilo drago to sam bila u
Hakoneu, ali inilo se da joj je jo uvijek jednako stalo do mog
uspjeha, zaudo, moda jo i vie. Neko vrijeme sam se brinula
hoe li moda gledati na onaj moj grozan doivljaj s barunom
kao na izdaju. Pretpostavljala sam da joj je gospodin Ichoda
sigurno sve ispriao... ali ako i jest, ona to nikad nije
spomenula. A nisam ni ja.
Dva tjedna kasnije odrana je premijera. Tog prvog dana, u
garderobi kazalita Kaburenjo, mislila sam da u se gotovo
raspuknuti od uzbuenja jer mi je Mameha rekla kako e u
publici biti predsjednik i Nobu. Dok sam se minkala, stavila
sam predsjednikov rupi ispod ogrtaa za minkanje, na golu
kou. Kosa mi je bila vrsto povezana svilenom trakom zbog
perika koje u nositi i kad sam se vidjela u zrcalu bez tog
uobiajenog okvira kose oko lica, otkrila sam u obrazima i oko
oiju kutove koje nikad dotad nisam vidjela. Moda e ti se initi
udnim, ali kad sam shvatila da me moe iznenaditi oblik
vlastitog lica, odjednom sam spoznala kako nita u ivotu nije
tako jednostavno kako zamiljamo.
Sat kasnije stajala sam s ostalim pripravnicama kraj
pozornice, spremna za nastupni ples. Sve smo bile odjevene u
identina utocrvena kimona s naranastim i zlatnim obijima,
tako da je svaka od nas izgledala kao treperava slika sunane
svjetlosti. Kad je glazba zapoela s prvim udarcem bubnjeva i
zveanjem svih shamisena, pa kad smo izale pleui usklaeno
poput niske bisera, ispruenih ruku, drei meu prstima
rairene lepeze, nikad se jo nisam toliko osjeala dijelom neke
cjeline kao tada.

Nakon nastupne toke pourila sam gore da se pre-svuem.
Ples u kojem sam se trebala pojaviti kao solo plesaica zvao se
Jutarnje sunce na valovima i priao je o djevojci koja jednog
jutra pliva u moru i zaljubljuje se u zaaranog dupina. Moj je
kostim bio prekrasan ruiasti kimono s crteom vode u sivoj
boji, a u rukama sam drala vrpce plave svile koje su
simbolizirale mrekanje vode iza mene. Zaaranog princa-
dupina plesala je jedna geja koja se zvala Umiyo, dok su druge
geje imale uloge vjetra, sunane svjetlosti i kapljica vode, a
nekoliko je pri-pravnica u dnu pozornice, u crnim i modrim
kimonima, predstavljalo dupine koji dozivaju natrag svoga
princa.
Promjena kostima obavljena je tako brzo da mi je jo ostalo
nekoliko minuta vremena za virenje u gledalite. Pola sam za
zvukom udaraca o bubnjeve i nala se u uskom, mranom
hodniku iza jedne od dviju loa s glazbenicima, postavljenih na
obje strane pozornice. Nekolicina drugih geja i pripravnica ve
su se navirivale kroz proreze u kliznim vratima. Pridruila sam
im se i uspjela pronai predsjednika i Nobua koji su sjedili jedan
do drugoga, premda mi se inilo da je predsjednik Nobuu
prepustio bolje mjesto. Nobu je napeto zurio prema pozornici,
ali me je iznenadilo kad sam opazila kako je predsjednik gotovo
zaspao. Tada se glazba promijenila i ja sam shvatila kako je to
poetak Mamehina nastupa, te sam otila na drugi kraj hodnika
odakle se kroz proreze mogla vidjeti pozornica.
Gledala sam Mamehu samo nekoliko minuta, ali dojam koji je
na mene ostavio njezin ples nikad nije izblije-dio. Veina plesova
Inoue kole pria neku priu, a ovaj se ples, nazvan Dvorjanin
se vraa svojoj eni, temeljio na jednoj kineskoj pjesmi o
nekom dvorjaninu koji ve dugo odrava ljubavnu vezu s
jednom od dvorskih dama u carskoj palai. Jedne se noi
dvorjaninova ena sakrije u vrtovima palae kako bi otkrila gdje
to njezin mu provodi svoje noi. Napokon, u zoru, promatra iz
grmlja svoga mua kako se oprata od ljubavnice, ali se, zbog
noi provedene na stranoj hladnoi, razboli i ubrzo potom
umire.
Za nau je proljetnu priredbu mjesto radnje preneseno u
Japan, ali je pria ostala ista. Mameha je plesala enu koja
umire od prehlade i slomljenog srca, dok je geja Kanako igrala

ulogu njezina mua, nevjernog dvorjanina. Promatrala sam ples
od trenutka kad se dvorjanin oprata od svoje ljubavnice. Ve je
sama scenografija, osvijetljena blagim svjetlom zore, ljepotom
poticala nadahnue, dok je zvunu pozadinu prizora tvorio spori
ritam shamisena poput otkucaja srca. Dvorjanin je izveo ljupki
ples zahvale ljubavnici za no koju su proveli zajedno, a onda je
krenuo prema svjetlosti izlazeeg sunca kako bi za nju ugrabio
njegovu toplinu. To je bio trenutak kad je Mameha poela
plesati svoju tualjku na jednoj strani pozornice, skrivena od
pogleda svoga mua i njegove ljubavnice. Ne znam je li na
mene djelovala ljepota Mamehina plesa ili same prie, ali
odjednom me je obuzela takva tuga kao da sam ja bila rtvom
te okrutne prijevare. Pri kraju plesa pozornica se ispunila jarkim
svjetlom sunca. Mameha je otila do jednog malog gaja
otplesati jednostavni prizor smrti. Ne mogu ti rei to je bilo
poslije toga. Previe su me bili svladali osjeaji i nisam vie
mogla gledati, a osim toga, morala sam se vratiti iza pozornice
kako bih se pripremila za svoju toku.
Dok sam ekala meu kulisama, imala sam udan o-sjeaj kao
da na meni lei teina itave kazaline zgrade, jer ja sam,
dakako, tugu oduvijek osjeala kao nekakvu udnu teinu.
Dobra plesaica esto za nastup oblai ara-pice koje su joj za
jedan broj premalene, tako da stopalima moe osjetiti spojeve
dasaka na pozornici. Meutim, dok sam tamo stajala i
pokuavala prikupiti snagu za nastup, osjeala sam se pritisnuta
tolikom teinom da nisam samo osjeala spojeve dasaka, nego i
svaku nit tkanja svojih arapica. Napokon sam zaula svoju
glazbu i utanje kostima ostalih plesaica koje su hitrim
koracima prolazile pokraj mene i izlazile na pozornicu, ali se
teko mogu sjetiti bilo ega nakon toga. Sigurna sam da sam
podignula ruke sa sklopljenom lepezom i blago svinutim
koljenima - jer to je bila pozicija u kojoj sam izlazila na scenu.
Nitko mi kasnije nije prigovorio da sam napravila neku
pogrjeku, ali ja se jedino sjeam kako sam gledala u svoje
ruke, zadivljena sigurnou i ujednaenou njihovih pokreta.
Marljivo sam vjebala taj ples i pretpostavljam da je to bilo
dovoljno. Jer, iako mi je mozak bio potpuno prazan, otplesala
sam svoju ulogu bez ikakvih potekoa i bez treme.

Na svakoj iduoj predstavi do kraja tog mjeseca, uvijek sam
se na isti nain pripremala za nastup: usredotoila bih se u
mislima na ples Dvorjanin se vraa svojoj eni sve dok ne bih
osjetila kako se na mene slijee teina tuge. Ljudska bia
posjeduju zadivljujue svojstvo stjecanja navika: svaki put kad
bih u duhu dozvala sliku Ma-mehe kako plee svoju sporu
tualjku, skrivena od pogleda mua i njegove ljubavnice, nisam
vie mogla sprijeiti da me prome osjeaj tuge, ba kao to ti
ne bi mogao sprijeiti da ti u nos ue miris jabuke koju netko
ree na stolu ispred tebe. Jednog dana tijekom posljednjeg
tjedna odravanja priredbi, Mameha i ja zadrale smo se u
garderobi u razgovoru s drugim gejama. Kad smo izale iz
kazalita oekivale smo da vani nee vie biti nikoga, i doista,
gomila se bila razila. Ali kad smo se nale na ulici, iz jednog je
automobila izaao voza u odori i otvorio stranja vrata. Upravo
kad smo prolazile mimo automobila, pred nas je stupio Nobu.
Ah, Nobu-san, rekla je Mameha, ve sam se poela brinuti
da vam vie nije stalo do Savurina drutva! Svakog smo se dana
ovog proteklog mjeseca nadale da ete se javiti...
Vi se tuite da sam vas pustio ekati? Ja vas ekam ovdje
pred kazalitem ve skoro jedan sat.
Jeste li upravo izali s predstave? upita Mameha. Savuri je
prava zvijezda.
Ni od kuda nisam upravo izaao, odgovori Nobu. Predstava
je zavrila prije punih sat vremena. Imao sam dovoljno vremena
obaviti jedan telefonski razgovor i poslati vozaa u sredite
grada da neto preuzme za mene.
Nobu udari akom po prozoru automobila, preplaivi jadnog
vozaa tako da mu je pala kapa s glave. Voza spusti prozor i
doda Nobuu malenu vreicu zapadnjakog stila, napravljenu od
nekakvog materijala koji je izgledao kao srebrna folija. Nobu se
okrene prema meni, na to sam se ja duboko naklonila i rekla
kako sam sretna to ga vidim.
Ti si vrlo nadarena plesaica, Sayuri. Ja ne dajem darove bez
razloga, ree Nobu, premda mislim da to uope nije bila istina.
Vjerojatno me zato Mameha i ostali u Gionu ne vole toliko kao
druge mukarce.
Nobu-san! prekori ga Mameha. Tko je ikad tako neto
rekao?

Znam ja vrlo dobro kakve ste vi geje. Sve dok vam
mukarac donosi darove, voljne ste trpjeti svakakve gluposti.
Nobu isprui prema meni ruku s vreicom.
Zaboga, Nobu-san, rekla sam, kakvu ete glupost sada vi
traiti od mene da otrpim? Naravno, alila sam se, ali Nobu to
nije shvatio kao alu.
Zar nisam upravo sada rekao kako ja nisam kao drugi
mukarci? zareao je. Zato vi geje nikad ne vjerujete nita
od onoga to vam kaem? Ako eli ovaj paketi, bolje ga uzmi,
prije nego to se predomislim.
Zahvalila sam mu se i primila vreicu, a on je ponovo udario
akom o prozor automobila. Voza je iskoio iz kola kako bi mu
otvorio vrata.
Klanjale smo se sve dok automobil nije zaao iza ugla, a onda
me je Mameha odvela natrag u vrt kazalita, gdje smo sjele na
kamenu klupu uz ribnjak sa aranima i povirile u vreicu koju mi
je Nobu dao. Unutra je bila samo jedna malena kutijica,
zamotana u zlatni papir i uvezana crvenom vrpcom. Otvorila
sam je i nala jednostavni dragulj: rubin velik kao kotica
breskve. Blistao je u suncu iznad ribnjaka kao golema kapljica
krvi. Dok sam ga obrtala meu prstima, odbljesak svjetla
skakao je s jedne fa-sete na drugu. Osjeala sam svaki od tih
skokova u svojim grudima.
Vidim koliko si uzbuena, ree Mameha, i jako mi je drago
zbog tebe. Ali nemoj previe uivati u tom poklonu. Bit e jo
dragulja u tvom ivotu, Savuri, obilje dragulja, rekla bih. Ali
nikad ti se vie nee pruiti ovakva prilika. Odnesi ovaj rubin u
okiyu i daruj ga Majci.
Gledala sam taj lijepi dragulj i svjetlo to je prolazilo kroz
njega bojei mi ruke u ruiasto i mislila na Majine bolesno
ute oi s rubovima kapaka boje krvavog mesa... pa, inilo mi
se da je darovati njoj taj dragulj isto kao da jazavca obue u
svilu. Ali, dakako, morala sam posluati Mamehu.
Kad joj ga bude predavala, nastavila je Mameha, mora
biti posebno umiljata i rei: Majko, meni stvarno nije potreban
takav dragulj i bila bih poaena kad biste ga pristali uzeti. Ja
sam vam prouzroila toliko nevolja tijekom godina. Ali nemoj
rei nita vie od toga, jer e pomisliti kako pokuava biti
zajedljiva.

Dok sam kasnije u svojoj sobi mrvila tapi tua kako bih
napisala pisamce zahvale Nobuu, postupno me je obuzimala sve
jaa zlovolja. Da je Mameha zatraila taj rubin za sebe, drage
volje bih ga dala... ali darovati ga Majci! S vremenom mi je
Nobu postao drag i bilo mi je ao to e njegov skupi poklon
pripasti takvoj eni. No, pritom sam vrlo dobro znala kako ga
nikad ne bih mogla dati da sam ga kojim sluajem dobila od
predsjednika. Bilo kako bilo, zavrila sam pisamce i otila do
Majine sobe. Ona je sjedila u polumraku, milujui psia i
puei.
to hoe? upitala me je. Upravo sam se spremala zatraiti
da mi donesu aj.
Ispriavam se to vam smetam, Majko. Danas popodne, kad
smo Mameha i ja izlazile iz kazalita, vani me je ekao direktor
Nobu Toshikazu...
ekao je Mamehu-san, hoe rei.
Ne znam, Majko. Ali donio je dar za mene. Prekrasan dar, ali
ja ne znam to bih s time.
Htjela sam rei kako bih bila poaena kad bi ga ona uzela,
ali me Majka nije vie sluala. Odloila je lulu na stol i uzela mi
kutiju iz ruke prije nego to sam joj je dospjela ponuditi. Ponovo
sam pokuala razjasniti stvar, ali je Majka samo okrenula kutiju
i pustila da joj rubin padne meu masne prste.
to je ovo? upitala je.
To je dar koji sam dobila od direktora Nobua. Mislim na
Nobua Toshikazua, direktora kompanije Iwamura Elektrika.
Misli da ne znam tko je Nobu Toshikazu?
Ustala je i otila do prozora, te odmaknula ustranu zaslon od
papira i podigla rubin prema zraci kasnog popodnevnog sunca.
Radila je ono isto to sam ja radila u kazalinom vrtu: okretala
je dragulj meu prstima i gledala kako iskra prelazi s jedne
fasete na drugu. Napokon je opet navukla zaslon na prozor i
vratila se do stola.
Sigurno nisi dobro razumjela. Je li te zamolio da ovo preda
Mamehi?
Pa, Mameha je bila sa mnom.
Vidjela sam da Majin um u tom trenutku slii na raskrije na
kojem vlada prometna guva. Spustila je rubin na stol i poela
puckati onu svoju lulu. inilo mi se kao da je svaki oblai dima

po jedna njezina zbrkana misao koju otputa u zrak. Na
posljetku mi je rekla: Tako znai, Nobu Toshikazu pokazuje
zanimanje za tebe, je li?
On mi ve neko vrijeme ukazuje ast pozornou koju mi
poklanja.
Ona je na to spustila lulu na stol takvom gestom kao da kae
kako od tog trenutka razgovor postaje mnogo ozbiljniji. Nisam
te dovoljno pomno nadzirala kao to sam trebala, rekla je. Ako
si imala nekakve deke, sad je trenutak da mi to kae.
Ja nikad nisam imala nikakvog deka, Majko. Ne znam je li mi
vjerovala ili nije, ali mi je ipak rekla neka idem. Jo uvijek joj
nisam stigla ponuditi da zadri rubin, onako kako me je Mameha
poduila. Pokuavala sam se sjetiti kako bih joj to rekla.
Meutim, kad sam pogledala prema stolu na kojem je leao
rubin, ona je sigurno mislila kako ga hou zatraiti natrag.
Dohvatila ga je i stisnula u aku prije nego to sam imala
vremena bilo to rei.
Napokon se to dogodilo, jednog popodneva samo nekoliko dana
kasnije. Mameha je dola u okiyu i odvela me u pri-mau sobu
kako bi mi rekla da je poelo nadmetanje za moj mizuage. Ona
je upravo tog jutra primila poruku vlasnice ajane Ichiriki.
Nikako mi ne odgovara to se to dogaa upravo sada, rekla
je, jer danas popodne moram otputovati u To-kyo. Ali nee
me trebati. Znat e kad u igru uu velike svote, jer e se tada
poeti dogaati razne stvari.
Ne razumijem, rekla sam. Kakve stvari?
Svakojake, odgovorila je i otila, a da ak nije ni popila aj.
Nije je bilo tri dana. Isprva mi je srce poelo tui svaki put kad
bih ula kako se pribliava neka slukinja. No, dva su dana
prola bez ikakvih novosti. A onda, treeg dana, Tetia mi je
prila u hodniku i rekla mi kako Majka eli da doem gore u
njezinu sobu.
Tek to sam stupila nogom na prvu stubu, ula sam klizanje
nekih vrata i odjednom Bua sleti niz stepenice. Sila je poput
vode izlivene iz vjedra, tako brzo da su joj noge jedva doticale
stube i negdje na polovici zapela je prstom jedne ruke o ogradu.
Moralo ju je jako boljeti jer je kriknula i na dnu stuba zastala,
drei drugom rukom ruku s povrijeenim prstom.

Gdje je Hatsumomo? upitala je, oevidno trpei bol. Moram
je nai!
Meni se ini da si se dovoljno gadno povrijedila, rekla joj je
Tetia. Misli da doista mora nai Hatsumomo kako bi te ona
jo gore povrijedila?
Bua je izgledala strano uzrujana i to ne samo zbog prsta, ali
kad sam je pitala o emu se radi, samo je pohitala do ulaza i
izala iz okiye.
Majka je sjedila za stolom kad sam ula u njezinu sobu. Poela
je puniti lulu, ali se onda predomislila i odloila je na stol. Na
vrhu police u kojoj je drala svoje knjige rauna stajao je jedan
lijepi sat europskog stila, pokriven staklenim zvonom. Majka je
stalno pogledavala prema njemu, ali prolo je nekoliko dugih
minuta, a ona mi jo uvijek nije rekla ni rijei. Na posljetku sam
ja prva progovorila: Ispriavam se to vas smetam, Majko, ali
rekli su mi da me elite vidjeti.
Doktor kasni, rekla je. Priekat emo da on doe.
Mislila sam da govori o doktoru Raku, da to on dolazi u okiyu
kako bi razgovarao o pripremama za moj mizuage. Nisam tako
neto oekivala i poela sam osjeati bockanje u trbuhu. Majka
je kratila vrijeme tapui Takua, kojemu je to brzo dojadilo i
poeo je tiho reati.
Napokon smo ule kako slukinje pozdravljaju nekoga u
ulaznom predvorju i Majka sie. Kad se nakon nekoliko minuta
vratila, nije sa sobom dovela doktora Raka, nego nekog mnogo
mlaeg mukarca zaglaene sijede kose, koji je u ruci nosio
konu torbu.
To je ta djevojka, rekla mu je Majka.
Naklonila sam se mladom doktoru, na to mi je on, isto tako,
uzvratio naklonom.
Gospoo, obratio se Majci, gdje emo...
Majka mu ree kako e soba u kojoj se nalazimo sasvim dobro
posluiti. Po tome kako je zatvorila vrata znala sam da e se
dogoditi neto neugodno. Poela mi je odvezivati obi i slagati ga
na stol. Zatim mi je svukla kimono s ramena i objesila ga na
vjealicu u kutu. Stajala sam u svojoj utoj pothaljini, trudei se
ostati smirenom kako god sam znala, ali mi je Majka u
sljedeem trenutku poela razvezivati pojas koji je pridravao
pothaljinu. Nisam mogla izdrati i zgrabila sam pojas rukama, ali

mi je ona odgurnula ruke ustranu na isti nain na koji je to
uinio barun, to je u meni izazvalo osjeaj munine. Nakon to
mi je skinula pojas, posegnula je rukom ispod pot-haljine i
povukla moj koshimaki, to me je opet podsjetilo na Hakone.
Nimalo mi se to nije svidjelo, ali umjesto da mi rastvori
pothaljinu kao to je to uinio barun, Majka ju je ponovo
omotala oko mene i rekla mi neka legnem na strunjae na podu.
Doktor je kleknuo do mojih nogu i nakon to mi se ispriao,
rastvorio mi je pothaljinu tako da su mi noge bile gole. Mameha
mi je ispriala neto malo o tome kako izgleda mizuage, ali sad
u, izgleda - tako mi se inilo -nauiti neto vie. Je li
nadmetanje zavreno i je li ovaj mladi doktor na kraju izaao iz
njega kao pobjednik? to je s doktorom Rakom i Nobuom? ak
mi je u jednom trenutku proletjelo kroz glavu kako Majka moda
namjerno nastoji Mamehi pokvariti planove. Mladi mi je doktor
namjestio noge i posegnuo meu njih rukom koja je, primijetila
sam, bila uska i glatka poput predsjednikove. O-sjetila sam se
tako ponienom i izloenom da sam rukama pokrila lice. eljela
sam stisnuti noge, ali bojala sam se uiniti bilo to to bi otealo
postupak i produljilo to muno iskustvo. I tako sam leala vrsto
stisnutih oiju, zadravajui dah. Osjeala sam se kao to se
mali Taku morao osjeati kad se guio nakon to je progutao
iglu, pa mu je Tetia drala otvorene eljusti, a Majka gurala
prste u grlo. U jednom mi se trenutku uinilo da mi je doktor
obje ruke gurnuo meu noge, ali ih je onda napokon izvukao i
pokrio me pothaljinom. Kad sam otvorila oi, vidjela sam ga
kako brie ruke u nekakvu krpu.
Djevojka je netaknuta, rekao je.
No, to je dobra vijest! odgovorila je Majka. A hoe li biti
mnogo krvi?
Ne bi uope smjelo biti krvi. Samo sam je vizualno
pregledao.
Ne, mislim za vrijeme mizuage.
To ne mogu rei. Uobiajena koliina, rekao bih.
Kad se mladi sjedokosi doktor oprostio i otiao, Majka mi je
pomogla da se odjenem i naloila mi neka sjednem za stol.
Zatim me je, bez ikakvog upozorenja, uhvatila za usku i tako
jako povukla da sam kriknula. Drala me je tako, poteui mi
glavu uvis, dok je nije privukla blizu svoje i pritom je govorila:

Ti si vrlo skupocjena roba, djevojice. Podcijenila sam te.
Imam sree to se nita nije dogodilo. Ali moe biti sigurna u to
da u te ubudue pomnije nadzirati. Ono to neki mukarac eli
od tebe, morat e skupo platiti. Je li ti to jasno?
Da, gospoo! Naravno, odgovorila bih joj potvrdno na bilo
kakvo pitanje, s obzirom na to kako me je vukla za uho.
Ako nekome da badava to za to bi morao platiti, time e
prevariti okiyu. Dugovat e novaca i ja u ih, budi sigurna,
uzeti od tebe. I ne govorim samo o ovome! Govorei to, Majka
je proizvela odvratan zvuk - trljajui prstima o dlan.
Mukarci e plaati za to, nastavila je. Ali plaat e i za to
da samo askaju s tobom. Ako te ikad uhvatim kako se iskrada
na sastanak s nekim mukarcem, makar da bi s njim malo
porazgovarala... Zavrila je reenicu tako da me je jo jednom
snano povukla za uho i nakon toga me napokon pustila.
S mukom sam hvatala zrak. Kad sam osjetila da mogu ponovo
govoriti, rekla sam: Majko... nita nisam napravila ime bih vas
mogla naljutiti!
Zasad jo nisi. Ako si pametna, nikad ni nee. Pokuala sam
se ispriati i povui, ali mi je Majka naloila da ostanem. Tuckala
je lulom, iako je bila prazna, a kad ju je napunila i pripalila,
rekla je: Odluila sam se. Tvoj e se status ovdje u okiyi ubrzo
promijeniti.
Njezine su me rijei uznemirile i pokuala sam neto rei, ali
me Majka zaustavila.
Idueg emo tjedna ti i ja obaviti jednu ceremoniju. Nakon
toga ti e biti moja ki, ba kao da sam te rodila. Odluila sam
te posvojiti. Jednog dana okiya e pripasti tebi.
Nisam znala to bih rekla i ne sjeam se mnogo od onog to
se nakon toga dogaalo. Majka je nastavila govoriti, rekla mi je
kako u se, kao ki okiye, kroz neko vrijeme preseliti u veu
sobu, onu u kojoj su sada Bua i Hat-sumomo, a one e prijei u
manju sobu, u kojoj sam ja bila do sada. Ja sam je tek napola
sluala, sve dok mi polako nije doprla do svijesti spoznaja kako
me sad, nakon to me Majka pokeri, Hatsumomo nee vie
moi tiranizirati. Mameha je to od poetka planirala, a ipak,
nikad nisam stvarno vjerovala da bi se to moglo dogoditi. Majka
je nastavila sa svojom govorancijom. Gledala sam njezinu
objeenu usnu i poutjele oi. Bila je, dodue, odvratna ena, ali

u kao ki te odvratne ene biti zatiena i izvan Hatsumomina
domaaja.
Usred svega toga vrata su se odjednom odmaknula ustranu i
pred njima je, u predvorju, stajala Hatsumomo. to hoe?
upita Majka. Imam posla.
Gubi se, naredi mi Hatsumomo. Hou razgovarati s
Majkom.
Ako eli sa mnom razgovarati, ree joj Majka, moe
zamoliti Savuri neka bude tako ljubazna i izae iz sobe.
Budi tako ljubazna, Sayuri, i izai iz sobe, sarkastino je
ponovila Hatsumomo.
I tada, po prvi put u ivotu, odgovorila sam joj bez straha da
e me zbog toga kazniti.
Izai u ako Majka tako eli, rekla sam joj.
Majko, hoe li biti tako ljubazna i natjerati malu gospoicu
Glupau da ode i ostavi nas same? ree Hatsumomo.
Prestani toliko gnjaviti! rekla joj je Majka. Ui unutra i reci
to eli.
Hatsumomo se to nije svidjelo, ali je ipak ula u sobu i sjela
kraj stola. Bila je na pola puta izmeu Majke i mene, ali jo
uvijek dovoljno blizu da me zapahne miris njezina parfema.
Sirota Bua je malo prije dotrala do mene sva izvan sebe,
poela je. Obeala sam joj da u razgovarati s tobom. Rekla mi
je neto vrlo udno. Rekla je: Oh, Hatsumomo! Majka se
predomislila! Ali ja sam joj rekla kako sumnjam da bi to moglo
biti istina.
Ne znam na to je mislila. Ja se u zadnje vrijeme sasvim
sigurno nisam ni o emu predomislila.
Tono sam joj to i ja rekla, rekla sam joj kako ti nikad ne bi
pogazila rije. Ali, Majko, uvjerena sam da bi se ona mnogo
bolje osjeala kad bi joj ti to rekla.
Kad bih joj to rekla?
Kako se nisi predomislila i kako ju jo uvijek kani posvojiti.
Odakle joj ta ideja? Nisam se mogla predomisliti jer ja nju
uope nisam ni kanila posvojiti.
Strano me je zaboljelo kad sam to ula, jer nisam mogla da
se u tom asu ne sjetim kako je Bua uzrujano sletjela niz
stubite... a nije ni udo, jer sad joj nitko vie nije mogao rei
to e biti s njom. Hatsumomo je na licu imala onaj osmijeh koji

ju je inio slinom kakvoj skupocjenoj porculanskoj figurici, ali
Majine su je rijei pogodile poput kamena. Pogledala me
pogledom punim mrnje. Znai, istina je! Namjerava nju
posvojiti. Zar se ne sjea, Majko, kako si rekla da e posvojiti
Buu? Jo si me zamolila da joj to kaem!
Ne tie me se to si ti rekla Buci. Osim toga, nisi Buino
pripravnitvo vodila onako dobro kako sam to od tebe oekivala.
Neko je vrijeme dobro zaraivala, ali u zadnje vrijeme...
Obeala si, Majko, ree joj Hatsumomo tonom koji me je
prestraio.
Ne budi smijena! Zna da ve godinama razmiljam o tome
da posvojim Savuri. Zato bih odjednom promijenila miljenje i
posvojila Buu?
Vrlo dobro sam znala da Majka lae. Sad je otila toliko daleko
da se okrenula prema meni i rekla:
Sayuri-san, kad sam prvi put povela s tobom razgovor o
tome da bih te mogla posvojiti? Moda prije godinu dana?
Ako si ikad vidio mamu maku kako svoje mlade ui loviti,
nain na koji grabi i trga bespomonog mia, pa, osjeala sam
kao da mi Majka nudi priliku da nauim kako u postati ista kao
ona. Trebala sam samo slagati i rei: Oh, da, Majko, mnogo
puta ste mi to spomenuli! Time bih napravila prvi korak prema
tome da jednog dana i sama postanem takva utooka starica,
zatvorena u nekakvu sumornu sobu s knjigama rauna.
Meutim, nisam mogla stati na stranu Majke, ba kao to nisam
mogla stati na stranu Hatsumomo. Zurila sam u pod kako ih ne
bih morala pogledati i samo sam rekla kako se ne sjeam.
Na Hatsumominu su se licu pojavile crvene mrlje od srdbe.
Ustala je i otila do vrata, ali ju je Majka zaustavila.
Za tjedan dana Savuri e biti moja ki, rekla je. Do tada
mora nauiti odnositi se prema njoj s potovanjem. Kad sie
dolje, zamoli jednu od slukinja da donese aj za Savuri i
mene.
Hatsumomo se lagano naklonila i izala iz sobe.
Majko, rekla sam, jako mi je ao to sam prouzroila tolike
nevolje. Sigurna sam da Hatsumomo nije u pravu kad govori o
vaim nakanama da posvojite Buu, ali... smijem li vas neto
pitati? Je li mogue da nas posvojite obje, Buu i mene?

Oh, ti sad odjednom zna neto o tome kako se vode poslovi,
je li? odgovorila mi je. Hoe me uiti kako u upravljati
okiyoml
Nekoliko minuta kasnije slukinja je donijela pladanj na kojem
je bio ajnik i alica - ne dvije alice, nego samo jedna. Majci je
to, izgleda, bilo svejedno. Natoila je aj u alicu i polako ga
pijuckala, zurei u mene onim svojim oima obrubljenim
crvenim kapcima.


Dvadeset etvrto poglavlje


Kad se Mameha sutradan vratila s puta i saznala da me je Majka
odluila posvojiti, nije mi se inila tako sretnom kao to sam
oekivala. Dodue, zadovoljno je kimnula glavom, ali nije se
nasmijeila. Upitala sam je da li stvari moda ipak nisu ispale
drugaije nego to se ona nadala.
O ne, nadmetanje izmeu doktora Raka i Nobua prolo je
tono onako kako sam se nadala, odgovorila mi je, i konana
je svota pozamana. im sam to saznala, znala sam da e te
gospoa Nitta sigurno posvojiti. Bila sam presretna!
To je ono to mi je rekla. Ali, kako mi je postupno postalo
jasno tijekom sljedeih godina, istina je bila neto sasvim drugo.
Kao prvo, nadmetanje se uope nije odvijalo izmeu doktora
Raka i Nobua. Na kraju je ispalo da su se nadmetali doktor Rak i
barun. Ne mogu ni zamisliti kako se Mameha zbog toga
osjeala, ali sigurna sam da je to bio razlog zbog kojeg je jedno
krae vrijeme naglo postala tako hladna prema meni i zato mi
je preutjela to se stvarno dogodilo.
Time ne mislim rei da Nobu uope nije bio ukljuen. On se
estoko nadmetao prvih nekoliko dana, sve dok svota nije
premaila 8000 jena. A i kad je na kraju odustao, vjerojatno to
nije uinio zbog toga to su iznosi postali previsoki. Mameha je
od poetka znala da Nobu moe nadmaiti bilo iju ponudu ako
to eli. Problem koji nije predvidjela bio je u tome to Nobua
nije previe zanimao moj mizuage. Samo je odreeni tip
mukaraca pripravan tratiti vrijeme i novac u utrci za
mizuageom, a pokazalo se kako Nobu nije jedan od njih. Moda
se sjea kako mi je Mameha nekoliko mjeseci ranije govorila
kako se ni jedan mukarac nee truditi njegovati prijateljstvo s
nekom petnaestogodinjom pripravnicom ako ga ne zanima
njezin mizuage. I kako mi je u tom istom razgovoru rekla:
Moe se kladiti da ga ne privlai razgovor s tobom. Moda je
bila u pravu to se tie mojih konverzacij-skih sposobnosti, ne
znam, ali bez obzira to je to na meni privlailo Nobua, to nije
bio moj mizuage.

to se pak tie doktora Raka, on je bio ovjek koji bi
vjerojatno prije izvrio tradicionalno samoubojstvo nego to bi
dopustio da mu netko poput Nobua preotme mizuage. Dakako,
nakon prvih nekoliko dana doktor se zapravo nije vie nadmetao
s Nobuom, ali on to nije znao, a vlasnica ajane Ichiriki odluila
je da mu to ne kae. I tako, kad bi razgovarala s njime
telefonom, rekla bi mu otprilike ovako: Oh, doktore, upravo
sam primila vijest iz Osake i ovaj, stigla je jedna ponuda od pet
tisua jena. Vjerojatno je primila vijest iz Osake, iako moda od
svoje sestre, jer vlasnica Ichirikija nikad nije voljela govoriti
iste lai. Ali kad je u istom dahu spomenula Osaku i novu
ponudu, doktor Rak je prirodno zakljuio kako je ponudu poslao
Nobu, iako ju je, zapravo, poslao barun.
Barun je, opet, vrlo dobro znao da mu je suparnik doktor, ali
njemu je to bilo svejedno. elio je taj mizuage za sebe i durio se
poput djearca kad je poeo slutiti kako bi mogao izgubiti.
Kasnije mi je jedna geja prepriala to joj je otprilike u to
vrijeme govorio. Jesi li ula to se dogaa? upitao ju je barun.
Pokuavam dogovoriti jedan mizuage, ali mi se u to stalno
petlja nekakav nesnosni doktor. Samo jedan mukarac moe biti
istraiva neistraenih podruja, a ja elim biti taj mukarac!
Samo, to da radim? Taj ludi doktor izgleda ne shvaa da su
brojke kojima se razbacuje stvarni novac!
Kako su iznosi postajali sve vii i vii, barun je poeo govoriti
kako e moda odustati. Meutim, brojka se ve bila toliko
pribliila novom rekordu da je vlasnica Ichiri-kija odluila
potaknuti nadmetanje tako to e zavarati baruna kao to je ve
zavarala doktora. Obavijestila ga je telefonom kako je drugi
gospodin dao vrlo visoku ponudu, a onda je dodala: Meutim,
mnogi ljudi vjeruju kako se radi o ovjeku koji nije spreman ii
dalje od toga. Sigurna sam da je bilo ljudi koji su to mislili za
doktora, ali vlasnica Ichirikija nije bila jedna od njih. Ona je
znala da e, kad barun dade svoju zadnju ponudu, doktor
sigurno ponuditi vie.
Na kraju je doktor Rak pristao platiti 11.500 jena. To je bila
najvea svota ikad dotad isplaena za neki mizuage u Gionu, a
moda i u bilo kojoj etvrti geja u Japanu. Mora imati na umu
da je u to doba jedan sat gejinih usluga stajao oko 4 jena, te
da je cijena nekakvog ekstravagantno skupog kimona iznosila

1500 jena. Prema tome, iako to moda ne izgleda mnogo, to je
bilo vie nego to je, recimo, jedan radnik mogao zaraditi u
godinu dana.
Ja, moram priznati, ne znam mnogo o novcu. Veina se geja
ponosi time to uza se nikad nemaju novaca, one obino kamo
god idu, sve stavljaju na raun. Ja ak i sada, ovdje u New
Yorku, jo uvijek tako ivim. Kupujem u trgovinama gdje me
poznaju i gdje prodavai ljubazno zapisu stvari koje elim. Kad
krajem mjeseca stignu rauni, moja draga sekretarica obavlja
plaanje umjesto mene. 1 tako, vidi, ja ti nikako ne bih mogla
rei koliko novaca troim, ni koliko je boica parfema skuplja od
kakve ilustrirane revije. Stoga sam ja moda posljednja osoba
na svijetu koja bi umjela objasniti neto u vezi s novcem.
Meutim, htjela bih ti prenijeti neto to mi je jednom rekao
jedan moj bliski prijatelj, a on je sigurno znao o emu govori,
jer je tijekom ezdesetih bio zamjenik ministra financija u
Japanu. Cesto se dogaa, rekao je, da gotovina jedne godine
vrijedi manje nego to je vrijedila prije godinu dana, te je zato
Mamehin mizuage 1929. godine zapravo stajao vie od mojeg
1935. godine, iako je za moj plaeno 11.500 jena, dok je za
njezin plaeno sedam ili osam tisua jena.
Naravno, nita od toga nije bilo vano tada kad je prodan moj
mizuage. Za ljude u Gionu ja sam postavila novi rekord koji je
ostao nepremaen sve do 1951. godine kad se pojavila
Katsumivo, po mom miljenju, jedna od najveih geji
dvadesetog stoljea. No, prema mom prijatelju zamjeniku
ministra financija, Mameha je drala stvarni rekord sve do
ezdesetih. Meutim, bez obzira je li pravi rekord pripadao meni
ili Katsumivo ili Mamehi ili ak Mamemitsu, devedesetih godina
prolog stoljea, moe zamisliti kako su Majku poeli svrbjeti
njezini debe-ljukasti dlanovi kad je ula za rekordan iznos.
Nije ni potrebno posebno napominjati kako me je zbog toga
posvojila. Naknada za moj mizuage bila je vie nego dostatna da
njome pokrije sve moje dugove. Da me nije posvojila, neto bi
od tog novca dolo u moje ruke, a moe misliti koliko bi se
grizla zbog toga. Kad sam postala ki okiye, moji su dugovi
prestali postojati, jer su preli na okiyu. Meutim, okiyi je ila i
sva moja zarada, ne samo tada, u trenutku mog mizuagea,
nego od tada pa zanavijek.

Ceremonija je odrana sljedeeg tjedna. Ime su mi ve
promijenili u Sayuri, a sad sam dobila i novo prezime. Neko, u
naoj pijanoj kuici na obali mora, zvala sam se Sakamoto
Chiyo. Sad sam se zvala Nitta Savuri.
Meu svim znaajnim trenucima u ivotu neke geje, mizuage
svakako zauzima visoko mjesto. Moj se mizuage zbio poetkom
srpnja 1935. kad mi je bilo petnaest godina. Sve je poelo
popodne, kad smo doktor Rak i ja ispili ake tijekom ceremonije
koja nas je meusobno povezala. Razlog za ovu ceremoniju bio
je u tome to e doktor Rak, unato tome to e sam mizuage
kratko trajati, ostati do kraja svog ivota moj mizuage zatitnik
- to mu, meutim, nije davalo nikakve posebne povlastice,
shvaa. Ceremonija je obavljena u ajani Ichiriki, u nazonosti
Majke, Tetie i Mamehe. Prisutni su bili jo i vlasnica ajane i
gospodin Bekku, moj garderobijer - jer je garde-robijer uvijek
ukljuen u ceremonije takve vrste, kao osoba koja zastupa
interese geje. Ja sam bila odjevena u najsveaniju odoru geje
pripravnice: crni kimono s pet kruna i crvenu pothaljinu, jer je
crveno boja novih poetaka. Mameha me poduila da se moram
drati vrlo ozbiljno, kao da nemam ni mrvice smisla za humor. S
obzirom na to koliko sam bila nervozna i ustraena, uope mi
nije bilo teko izgledati ozbiljno dok sam hodala niz hodnik u
ajani Ichiriki s dugom povlakom sveanog kimona oko nogu.
Nakon ceremonije svi smo otili na veeru u restoran Kitcho.
Veera je takoer protekla u ozbiljnom raspoloenju, a ja sam
malo govorila i jo manje jela. Dok smo sjedili za veerom,
doktor Rak je vjerojatno ve poeo misliti o onome to e doi
kasnije, a ipak, nikad jo nisam vidjela mukarca kojemu se na
licu itala takva smrtna dosada. Ja sam, kako bih izgledala to
nevinije, itavo vrijeme drala oi oborene, ali kad bih kriom
bacila pogled na njega, svaki put bih ga vidjela kako zuri u stol
kroz one svoje naoale kao ovjek koji sjedi na nekakvom do-
sadnom poslovnom sastanku.
Kad je veera zavrila, gospodin Bekku se odvezao sa mnom
u riki do jednog lijepog svratita u vrtovima hrama Nanzen-ji.
On je ranije tog dana ve bio tamo kako bi u susjednoj sobi
sloio moju odjeu. Pomogao mi je svui sveani kimono i obui
jedan jednostavniji, s obijem koji nije trebalo podstavljati
jastuiima pri vezivanju vora, jer bi to bilo nespretno za

doktora. Kad sam bila potpuno odjevena, uhvatila me je takva
nervoza da mi je gospodin Bekku morao pomoi da se vratim u
svoju sobu i namjestim blizu vrata, gdje u ekati na doktora.
Kad me je tamo ostavio, osjetila sam uasan strah kao da me
eka operacija u kojoj e mi izvaditi bubrege ili jetra ili tako
neto.
Ubrzo je stigao doktor Rak i zamolio me da mu naruim ake
dok se on okupa u kupaonici koja je bila smjetena uz sobu.
Mislim da je moda oekivao kako u mu pomoi da se
razodjene, jer mi je dobacio udan pogled. Meutim, moje su
ruke bile potpuno sleene i ukoene, mislim da nita ne bih s
njima mogla napraviti. Nakon nekoliko minuta, izaao je iz
kupaonice u kimonu za spavanje i odgurnuo ustranu vrata
prema vrtu, te smo sjeli na mali drveni balkon, pijuckajui ake i
sluajui zvukove cvraka i potoia ispod nas. Ja sam prolila
ake po svom kimonu, ali doktor to nije primijetio. Zapravo,
inilo se kao da malo toga primjeuje, osim to mi je pokazao
rukom na ribe to su se praakale u oblinjem ribnjaku kao da
nikad jo nisam tako neto vidjela. Dok smo sjedili na balkonu,
jedna je slukinja dola u sobu i razmotala oba naa futona,
sloivi ih jedan uz drugi.
Napokon me je doktor ostavio na balkonu i uao unutra.
Pomakla sam se tako da sam kutkom oka mogla promatrati to
radi. Izvadio je iz svog kovega dva bijela runika i poloio ih na
stol, namjetajui ih ovako i onako, sve dok napokon nisu leali
tono kako je elio. Isto je napravio s jastucima na jednom
futonu, a onda je doao do vrata balkona i tamo stajao, sve dok
nisam ustala i pola za njim u sobu.
Dok sam jo uvijek stajala, skinuo mi je obi i rekao mi neka se
udobno smjestim na jednom od futona. Meni se sve inilo toliko
udnim i zastraujuim da mi, to god napravila, nikako nije
moglo biti udobno. Ali legla sam poleuke i podmetnula ispod
vrata jastuk punjen grahom. Doktor mi je rastvorio kimono i
zatim je dugo razve-zivao i olabavljivao svaki komad donje
odjee, napredujui korak po korak, trljajui mi noge rukama,
to mi je, pretpostavljam, trebalo pomoi da se opustim. To je
prilino dugo trajalo, ali je na posljetku dohvatio ona dva bijela
runika koja je ranije pripremio. Rekao mi je neka uzdi-gnem
bokove i razastro ih je ispod mene.

To e upiti krv, rekao mi je.
Dakako, mizuage esto prati odreena koliina krvi, ali meni
nitko nije tono objasnio zbog ega. Da sam bilo to znala o
tome, sigurno bih utjela ili ak zahvalila doktoru to je tako
paljivo poloio runike, a ovako sam izla-nula: Kakva krv?
Glas mi je malo zapitao kad sam to rekla, jer mi je grlo bilo
sasvim suho. Doktor Rak mi je na to poeo tumaiti kako
himen, iako ja nisam imala pojma to bi to moglo biti, esto
krvari kad se razdere... te ovo, te ono... mislim da me je sve to
toliko prestrailo da sam se od straha malo podigla s futona, jer
mi je doktor poloio ruku na rame i njeno me gurnuo natrag.
Sigurna sam da bi takav razgovor svakom mukarcu
unitio apetit za ono to je trebalo slijediti, ali doktor nije
bio taj tip mukarca. Kad je zavrio s tumaenjem, rekao
mi je: Ovo je drugi put to u imati prilike uzeti uzorak
tvoje krvi. Mogu li ti pokazati?
Ve sam zapazila da nije doao samo s malom konom
putnom torbom, nego i s nekakvim malim drvenim san-duiem.
Sad je otiao do ormara i iz hlaa izvukao prsten s kljuevima te
otkljuao sandui. Donio ga je do futona i rastvorio ga po
sredini, tako da je izgledao kao kakav samostojei izlog. Na obje
su strane bile male police s malim staklenim tubicama, koje su
bile zatvorene epovima i privrene omicama. Na najnioj
polici lealo je nekoliko instrumenata, kao na primjer, karice i
pincete, ali je sav ostali prostor u sanduiu bio ispunjen tim
staklenim tubicama, bilo ih je moda ak etrdeset ili pedeset.
Osim nekoliko praznih na gornjoj polici, u svim ostalima nalazilo
se neto, ali ja nisam imala pojma to je to. Tek kad je doktor
donio svjetiljku sa stola, vidjela sam etikete na vrhu svake
tubice, oznaene imenima geja. Vidjela sam meu ostalima i
Mamehino ime, kao i ime velike Mame-kichi. Vidjela sam jo
mnogo drugih poznatih imena, ukljuujui ime Hatsumomine
prijateljice Korin.
Ova, ree doktor izvukavi jednu od tubica, pripada tebi.
Pogrjeno mi je napisao ime, upotrijebio je drugaiji znak za
ri u Savuri. Meutim, u tubici je bila neka sa-suena stvar koja
me je podsjetila na ukuhanu ljivu, iako je bila smeasta, a ne
ljubiasta. Doktor je izvukao ep i pincetom to izvukao iz tubice.

Ovo je komadi vate koji sam natopio tvojom krvlju, rekao
je, onda kad si razrezala nogu, sjea se. Obino ne uvam krv
svojih pacijenata, ali... ti si mi se jako svidjela. Nakon to sam
spremio ovaj uzorak, odluio sam da u ja biti tvoj mizuage
zatitnik. Mislim da e se sloiti sa mnom kako e to biti
neobino zanimljivo, neu samo imati uzorak tvoje krvi uzet
prigodom mizuagea, nego i uzorak uzet iz posjekotine na nozi
mnogo mjeseci prije toga.
Prikrila sam gaenje, a doktor mi je nastavio pokazivati
sadraj drugih tubica, ukljuujui Mamehinu. U njezinoj nije bio
komadi vate, nego mala krpica bijele tkanine umrljane neim
hrastim to se prilino stvrdnulo. Doktor Rak je izgledao oaran
tim svojim uzorcima, ali ja... pa, ja sam iz pristojnosti okrenula
lice prema sanduiu, ali kad me doktor nije gledao, brzo sam
skretala pogled na neto drugo.
Na posljetku je zatvorio taj svoj sandui i odloio ga ustranu,
a onda je skinuo naoale i stavio ih na stol. Uplaila sam se da
to znai kako sad dolazi onaj trenutak i doista, doktor Rak mi
rastavi noge i kleei se namjesti izmeu njih. Mislim da mi je
srce kucalo tako brzo kao srce mia. Kad je doktor razvezao
pojas svog kimona za spavanje, stisnula sam oi i podignula
ruku da pokrijem usta, ali sam u posljednji trenutak odustala
kako ne bih ostavila lo dojam i spustila sam je blizu glave.
Doktorove su ruke neko vrijeme kopale naokolo po meni, to
je bilo vrlo neugodno i bolno, vrlo slino onome to mi je prije
nekoliko tjedana radio onaj mladi doktor sijede kose. Zatim se
spustio tako da mu je tijelo bilo sasvim iznad mojega.
Upotrijebila sam svu snagu volje kako bih stvorila neku vrstu
mentalne barijere izmeu sebe i doktora, ali to mi nije pomoglo
da ne osjetim na unutranjoj strani bedra meki udarac
doktorove jegulje, kako je to nazvala Mameha. Svjetiljka je
jo uvijek bila u-paljena i ja sam pogledom pretraivala sjene na
zidu ne bih li pronala neto to bi mi odvratilo misli od onog to
se dogaa, jer se doktor sad gurao u mene tako snano da mi
se glava pomakla na jastuku. Nisam znala to bih s rukama, pa
sam zgrabila jastuk i jo vre stisnula oi. Ubrzo je iznad
mene nastala nekakva velika aktivnost, a istodobno sam i u sebi
osjeala svakovrsne pokrete. Mora da je bilo dosta krvi, jer se u
zraku osjeao neugodan, metalni vonj. Stalno sam samu sebe

podsjeala na to koliko je doktor platio za ovu povlasticu i
sjeam se da sam u jednom trenutku pomislila kako se nadam
da on u tome uiva vie od mene. Ja sam osjeala otprilike
toliko uitka, koliko bih uivala da mi netko turpijom strae
bedro do krvi.
Napokon je, pretpostavljam, jegulja beskunica oznaila svoj
teritorij i doktor se svalio na mene svom teinom, mokar od
znoja. Nimalo mi se nije svialo to mi je tako blizu, pa sam se
pravila kao da imam tekoa s disanjem, nadajui se da e se
maknuti s mene. On se dugo nije micao, ali se onda odjednom
uspravio na koljena i opet se poeo vrlo poslovno ponaati.
Nisam ga gledala, ali nisam mogla sprijeiti da kutkom oka ne
zapazim kako se obrisao jednim od onih runika ispod mene.
Svezao je pojas svog kimona i nataknuo naoale, ne primijetivi
malu mrlju krvi na rubu jednog stakla, te me je poeo brisati
izmeu nogu onim runicima, komadiima vate i slinim
stvarima, ba kao da smo opet u nekoj od bolnikih ordinacija.
Do tada mi se ve stiala najgora bol i moram priznati da sam
leei tamo, ak i s tako izdajniki rairenim nogama, gotovo
oparano gledala kako otvara svoj drveni sandui i vadi iz
njega kare. Odrezao je komadi krvavog runika i ugurao ga,
zajedno s komadiem vate kojom me je brisao, u staklenu
tubicu s mojim pogrjeno ispisanim imenom. Zatim se formalno
naklonio i rekao: Najljepa hvala. Ja mu nisam mogla uzvratiti
naklon jer sam leala, ali to nije bilo ni vano, jer je doktor
odmah ustao i ponovo otiao u kupaonicu.
Uope nisam bila svjesna koliko sam se bila zadihala od
nervoze. Sad, kad je sve prolo i kad sam napokon opet mogla
doi do daha, vjerojatno sam izgledala kao kakav pacijent usred
operacije, ali sam osjetila takvo olakanje da sam se
nasmijeila. Neto mi se u itavom tom doivljaju inilo
beskrajno smijenim i to sam vie mislila o tome, inilo mi se
sve smjenijim, tako da sam se na kraju poela smijati. Morala
sam paziti da se ne smijem glasno, jer je doktor bio u susjednoj
prostoriji. Ali kad pomislim da je to izmijenilo itav tijek mog
budueg ivota? Zamiljala sam vlasnicu ajane Ichiriki kako
napeto telefonira Nobuu i barunu dok je jo trajalo nadmetanje,
sav taj novac potroen na to, sav taj trud. Kako bi mi se tek sve
ovo inilo udno da je umjesto doktora bio Nobu, budui da sam

Nobua poela smatrati svojim prijateljem. Nisam eljela ni
misliti kako bi to bilo s barunom.
Dok je doktor jo bio u kupaonici, pokucala sam na vrata sobe
gospodina Bekkua. Jedna je slukinja pourila promijeniti plahte,
a gospodin Bekku mi je pomogao da se presvuem u kimono za
spavanje. Kasnije, kad je doktor zaspao, ponovo sam ustala i
tiho se okupala. Mameha mi je rekla kako moram cijelu no
ostati budna, za sluaj da se doktor probudi i neto zatrai. No,
iako sam se trudila ostati budna, na kraju me svladao san. Ipak,
ujutro sam se uspjela probuditi dovoljno rano, tako da sam se
imala vremena urediti prije nego to me doktor vidi.
Poslije doruka, ispratila sam doktora do ulaznih vrata
svratita i pomogla mu navui cipele. Neposredno prije odlaska,
doktor mi se zahvalio za proteklu no i dao mi nekakav mali
zamotuljak. Nagaala sam je li to dragulj, onakav kakav mi je
dao Nobu, ili komadi krvavog runika od prole noi! Meutim,
kad sam napokon skupila hrabrosti i otvorila zamotak u svojoj
sobi, unutra sam nala paketi kineskih trava. Nisam znala to
bih s time dok mi gospodin Bekku nije rekao kako trebam svaki
dan pripraviti aj od tih trava, jer u tako sprijeiti trudnou.
Nemoj ih rasipati, te su trave vrlo skupe, rekao mi je. Ali
nemoj ni previe krtariti. Koliko god su skupe, jo uvijek su
jeftinije od pobaaja.
udno je i teko mi je to objasniti, ali nakon mog mizua-gea
itav mi se svijet inio nekako drugaijim. Odjednom mi se
Bua, koja to jo nije prola, inila neiskusnom i djetinjastom,
iako je bila starija od mene. Majka i Tetia su to, naravno,
prole, ba kao i Hatsumomo i Mameha, ali sam ja bila svjesna
te nove, posebne veze meu nama vjerojatno mnogo vie od
njih. Pripravnice koje su prole kroz mizuage drugaije eljaju
kosu, a ispod pune, u-mjesto arene, nose crvenu svilenu
vrpcu. Neko sam vrijeme toliko bila usredotoena na to koje
pripravnice nose crvenu vrpcu, a koje arenu, da gotovo nita
drugo nisam primjeivala dok bih hodala ulicom ili dok bih s
ostalim djevojkama stajala u hodnicima nae male kole. Poela
sam osjeati potovanje prema onima koje su prole kroz
mizuage, dok sam se prema onima drugima osjeala kao
iskusna ena.

Sigurna sam da se sve pripravnice na slian nain o-sjeaju
izmijenjene iskustvom mizuagea. Ali kod mene se nije radilo
samo o tome da sam poela drugaije gledati svijet oko sebe.
Promijenio se, naime, i moj svakodnevni ivot, zato to je Majka
poela drugaije gledati na mene. Dosad si ve sigurno shvatio
kako je ona bila osoba koja je primjeivala samo ono na to je
mogla prikvaiti etiketu s cijenom. Dok bi hodala ulicom, mozak
joj je, vjerojatno, radio poput raunala: Oh, evo male Yukiyo,
ija je glupost njezinu jadnu stariju sestru stajala blizu sto jena
prole godine! Gle, dolazi Ichimitsu, sigurno je jako zadovoljna
koliko njezin novi danna troi na nju. Da je Majka etala uz
Shirakavvu nekog lijepog proljetnog dana, kad gotovo moe
vidjeti kako se ljepota cijedi s grana rascva-lih trenjevih
stabala, vjerojatno nita od toga ne bi vidjela - ukoliko ne bi...
to ja znam... smiljala kako bi mogla zaraditi prodajom tih
stabala, ili tako neto.
Prije mog mizuagea, mislim da je Majci bilo sasvim svejedno
to mi Hatsumomo stvara probleme u Gionu. Meutim, sad kad
sam na sebi nosila etiketu s visokom cijenom, nisam ju trebala
ni zamoliti da neto uini, sama je prekinula Hatsumomino
spletkarenje. Vjerojatno joj je samo rekla: Hatsumomo, ako
tvoje ponaanje bude stvaralo probleme Savuri i stajalo ovu
okiyu novaca, ti e to platiti! Otkako se moja majka razboljela,
ivot mi je doista bio teak, meutim, sad mi se za neko vrijeme
ivot upadljivo pojednostavio. Neu rei da se nisam vie
osjeala umornom ili razoaranom, u stvari, gotovo sam stalno
bila umorna. ivot u Gionu sigurno nije zabava i odmor za ene
koje u njemu zarauju za ivot. Ali u svakom sluaju, za mene
je predstavljalo veliko olakanje to se vie nisam morala bojati
Hatsumomo. I moj ivot unutar okiye takoer je postao gotovo
ugodan. Kao posvojena ki jela sam kad sam htjela. Prva sam
odabirala kimono, nisam vie morala ekati da Bua prvo
odabere kimono za sebe, a im bih ga odabrala, Tetia bi se
odmah bacila na posao, preureujui obrube do odgovarajue
irine i pri-ivajui ovratnik na pothaljinu, prije nego to bi i
dotakla Hatsumomin kimono. Zbog svega toga bilo mi je
svejedno to me Hatsumomo gleda s ogorenjem i mrnjom. Ali
me je strano boljelo kad bi Bua prola pokraj mene zabrinuta
lica i kad bi odvraala pogled ustranu ak i kad bismo se

sluajno nale licem u lice. Uvijek sam dosad imala osjeaj da bi
nae prijateljstvo nastavilo rasti da se izmeu nas nisu isprijeile
okolnosti. Sad vie nisam imala taj osjeaj.
Nakon to je obavljen moj mizuage, doktor Rak je gotovo
potpuno nestao iz mog ivota. Kaem gotovo, jer premda
Mameha i ja nismo vie odlazile u ajanu Shirae kako bismo ga
zabavljale, povremeno sam ga sretala na drugim zabavama u
Gionu. Meutim, baruna nikad vie nisam srela. Tada jo nisam
znala za ulogu koju je barun odigrao u podizanju cijene za moj
mizuage, ali kad sad razmiljam o tome, mogu shvatiti zato
Mameha nije eljela da se ponovo sretnemo. Ja bih se
vjerojatno u njegovoj prisutnosti osjeala isto toliko neugodno
koliko bi Mame-hi bilo neugodno to sam ja tamo. U svakom
sluaju, ne mogu se pretvarati kako mi je bilo krivo to vie ne
viam ijednog od njih dvojice.
No, postojao je jedan mukarac kojega sam silno eljela
ponovo vidjeti i mislim da ti ne moram rei kako govorim o
predsjedniku. On nije igrao nikakvu ulogu u Mame-hinom planu,
stoga nisam oekivala da e se moj odnos s njim promijeniti ili
prekinuti samo zato to je moj mizua-ge sada bio iza mene.
Ipak, moram priznati da sam osjetila veliko olakanje kad sam
nekoliko tjedana kasnije saznala da su nazvali iz kompanije
Ivramura i da ponovo trae moje drutvo. Kad sam te veeri
stigla u ajanu, zatekla sam tamo obojicu, predsjednika i Nobua.
Ranije bih sigurno odmah sjela uz Nobua, ali sad kad me je
Majka posvojila, nisam vie morala o njemu misliti kao o svom
spasitelju. Sluajno je upravo mjesto uz predsjednika bilo
slobodno i ja sam, vrlo uzbuena, otila kleknuti pokraj njega.
Predsjednik je bio vrlo srdaan prema meni dok sam mu toila
ake i zahvalio mi se, podiui alicu u zrak prije nego to je
poeo piti, ali me itave veeri nije ni pogledao. Meutim, kad
god bih pogledala prema No-buu, vidjela bih kako zuri u mene
kao da sam ja jedina osoba u drutvu ije je prisutnosti
svjestan. Ja sam svakako znala to to znai eznuti za nekim;
zato sam se prije nego to je zabava zavrila, potrudila otii do
njega i provesti neko vrijeme s njime. Nakon toga sam uvijek
pazila na to da ga ne zanemarim.
Prolo je otprilike mjesec dana, i tijekom jedne zabave
sluajno sam spomenula Nobuu kako je Mameha dogovorila moj

nastup na jednom festivalu u Hiroshimi. Nisam bila sigurna da
me slua dok sam mu to govorila, ali ve sljedeeg dana, kad
sam se vratila u okiyu sa satova podu-ke, nala sam u svojoj
sobi novi drveni putni koveg koji mi je on poslao na dar.
Koveg je bio mnogo elegantniji od onog koji sam posudila od
Tetie za odlazak na barunovu zabavu u Hakone. Uasno me je
bilo sram to sam mislila da mogu jednostavno odbaciti Nobua
sad kad vie nije bio bitan za bilo kakav plan koji je Mameha
moda smiljala za mene. Napisala sam mu pismo zahvale i
rekla kako se unaprijed veselim to u mu se moi i osobno
zahvaliti idueg tjedna, na velikoj zabavi koju je kompanija
Ivramura pripremala nekoliko mjeseci unaprijed.
Ali dogodilo se neto udno. Nekoliko dana prije zabave
primila sam poruku kako moja prisutnost nee biti potrebna.
Kako mi je rekla Yoko, telefonistica u naoj okiyi, ona je imala
dojam da je zabava otkazana. Ja sam sluajno ionako morala te
veeri otii u ajanu Ichiriki, zbog jedne druge zabave. Upravo
kad sam kleknula u hodniku kako bih otvorila vrata, primijetila
sam kako se otvaraju vrata velike sobe za bankete na kraju
hodnika i iz sobe je izala jedna mlada geja koja se zvala
Katsue. Prije nego to je za sobom zatvorila vrata, ula sam
nekog mukarca kako se smije i bila sam sigurna da je to
predsjednik. Zauena time ustala sam i pourila za Katsue
kako bih je dostigla prije nego to ode iz ajane.
Oprosti to ti smetam, rekla sam, ali jesi li ti upravo izala
sa zabave kompanije Iwamura?
Da, zabava je u punom jeku. Unutra je najmanje dvadeset
pet geji i blizu pedeset mukaraca...
A... jesu li tamo predsjednik Iwamura i Nobu-san? upitala
sam je.
Nobu nije. Navodno je jutros otiao kui jer mu nije bilo
dobro. Bit e mu ao to je propustio zabavu. Ali predsjednik je
tu, zato pita?
Promrmljala sam neto, ne sjeam se to, i ona je otila.
Sve do tog trenutka uvijek sam nekako zamiljala da
predsjednik cijeni moje drutvo isto toliko koliko i Nobu. Sad
sam se morala pitati nije li to bila samo moja iluzija i nije li
Nobu jedini kome je stalo do mene.


Dvadeset peto poglavlje


Mameha je, dodue, ve dobila okladu s Majkom, ali je jo
uvijek imala veliki ulog u mojoj buduoj karijeri. Stoga je
tijekom sljedeih nekoliko godina radila na tome da moje lice
uini poznatim svim svojim najboljim muterijama, a takoer i
ostalim gejama u Gionu. U to se vrijeme jo uvijek nismo bili
do kraja izvukli iz velike ekonomske krize i sveani banketi nisu
bili tako esti kako bi to Mameha eljela. No, vodila me je na
mnoge neslubene skupove, ne samo zabave u ajanama, nego
i na izlete u kupalita, turistike izlete, na kabuki predstave i
tako dalje. Za vrijeme ljetnih vruina kad su svi bili krajnje
oputeni, ta su leerna okupljanja esto bila vrlo zabavna, ak i
za nas koje smo na tim zabavama morale raditi kao
zabavljaice. Na primjer, skupina mukaraca odluila bi ponekad
poi na plovidbu brodiem niz rijeku Kamo, piti ake i moiti
noge u vodi. Ja sam bila previe mlada da bih se prikljuila
pijankama i esto bi me dopao posao struganja leda za sladoled,
ali to je ipak bila ugodna promjena.
Nekih veeri bogati poslovni ljudi ili plemii organizirali bi
zabave s gejama samo za sebe. Proveli bi veer pleui i
pjevajui, pijui s gejama, esto i do ranih jutarnjih sati.
Sjeam se kako je jednom takvom prigodom domainova
supruga stajala na vratima i uruivala nam na odlasku omotnice
s dareljivom napojnicom. Mamehi je dala dvije omotnice i
zamolila je da drugu preda geji Tomizuru koja je otila ranije
zbog glavobolje, kako je rekla. Zapravo je vrlo dobro znala, kao
i mi, da je Tomizuru ljubavnica njezina mua i da je otila s njim
u drugo krilo kue kako bi zajedno proveli no.
Mnogim su raskonim zabavama u Gionu prisustvovali slavni
umjetnici, pisci i kabuki glumci, tako da su te zabave katkada
bile vrlo uzbudljivi dogaaji. Meutim, ao mi je to ti moram
rei da je prosjena zabava s gejama neto mnogo prozainije.
Obino je domain ef o-djela neke male kompanije, dok je
poasni gost najee jedan od njegovih dobavljaa ili moda
neki slubenik kojega je upravo unaprijedio ili neka slina osoba.
Svako malo, neka bi me dobronamjerna geja upozorila kako je

moja dunost kao pripravnice, uz to to se moram truditi da
ljupko izgledam, tiho sjediti i sluati razgovore u nadi da u
jednog dana i sama znati voditi vjete i pametne razgovore. No,
veina razgovora koje sam sluala na tim zabavama nisu mi se
uope inili jako vjetima, ni pametnima. Neki bi se mukarac,
recimo, okrenuo geji do sebe i rekao: Doista je neobino
zatoplilo, ne ini ti se? A geja bi na to odgovorila neto kao:
Oh, da, jako je toplo! Onda bi poela s njim igrati igru tko
gubi, pije ili bi pokuala navesti sve mukarce da zapjevaju i
ubrzo bi onaj mukarac koji je s njom razgovarao bio previe
pijan da bi se sjetio kako se ne zabavlja onako dobro kako se
nadao. to se mene tie, ja sam to uvijek smatrala alosnim
traenjem novca i vremena. Ako je neki mukarac doao u Gion
da se opusti i zabavi, a na kraju mu veer proe u nekakvoj
djetinjstoj igri kao to je papir-kare-ka-men... pa, po mom
miljenju, bolje bi mu bilo da je ostao kod kue i igrao se sa
svojom djecom ili unucima, koji su, uostalom, sigurno pametniji
od ove jadne, priglupe geje uz koju je imao nesreu sjediti.
S vremena na vrijeme, meutim, imala sam ast sluati neku
geju koja je doista znala vjeto voditi konverzaciju, a Mameha
je svakako bila jedna od njih. Iz njezinih sam razgovora uistinu
mnogo nauila. Na primjer, ako bi njoj neki mukarac rekao:
Toplo je, ne ini ti se? ona je imala spremno barem tucet
raznih odgovora. Ako bi mukarac bio neki razvratni starac,
odgovorila bi mu: Topio? Moda vam se to samo ini zbog
toliko lijepih ena oko vas! Ili ako se radilo o nekom
arogantnom mladom poslovnom ovjeku koji se doimao kao da
ne zna svoje pravo mjesto, razoruala bi ga ovakvim
odgovorom: O-vdje ste s pola tuceta najboljih geji u Gionu, a
vi mislite o vremenu. Jednom sam je promatrala kad je kleala
kraj nekog jako mladog mukarca koji nije mogao imati vie od
devetnaest ili dvadeset godina i koji vjerojatno ne bi ni bio na
zabavi s gejama da domain nije bio njegov otac. Naravno,
mladi nije znao to bi rekao, ni kako bi se ponaao prema
gejama i sigurna sam da je bio jako nervozan, ali ipak se
hrabro okrenuo Mamehi i rekao: Toplo je, zar ne? Ona je na to
spustila glas i odgovorila mu otprilike ovako:
Zbilja, imate potpuno pravo. Trebali ste me vidjeti jutros kad
sam izala iz kupke! Obino kad sam potpuno gola, osjeam se

svjee i oputeno. Meutim, jutros mi je koa bila prekrivena
sitnim kapljicama znoja, posvuda, na bedrima, na trbuhu i...
ovaj, na raznim drugim mjestima.
Kad je taj jadni mladi spustio alicu sa sakeom na stol, prsti
su mu drhtali. Sigurna sam da tu zabavu s gejama nije
zaboravio do kraja ivota.
Ako me pita zato je veina zabava tako dosadna, mislim da
za to postoje dva razloga. Prvo, samo to to je neku djevojicu
prodala njezina obitelj pa su je od ranih godina odgajali da bude
geja, ne znai da e ona ispasti pametna ili da e imati to
zanimljivo rei. I drugo, isto to vrijedi i za mukarce. Ako je neki
mukarac zaradio dovoljno novaca da doe u Gion i potrati ga
kako god mu se svidi, to jo ne znai da je zabavno biti s njime
u drutvu. U stvari, mnogi su mukarci naviknuti da se svi
prema njima odnose s mnogo potovanja. Sjedit e namrteni, s
rukama na koljenima i to je otprilike sve to su spremni uiniti u
smislu zabavljanja. Jednom sam sluala Mame-hu kako je
provela itav sat priajui svakojake priice nekom mukarcu
koji ju ni jednom nije ak ni pogledao, nego je samo gledao
ostale u sobi dok je ona govorila. Zaudo, upravo je to bilo ono
to je elio i otada je uvijek traio Mamehu kad bi doao u Gion.
Nakon jo dvije godine zabava i izleta, pritom sam itavo to
vrijeme i dalje odlazila na satove poduke i sudjelovala u plesnim
priredbama kad god je to bilo mogue, prela sam iz statusa
pripravnice u status geje. To se dogodilo u ljeto 1938. kad sam
navrila osamnaest godina. Mi tu promjenu statusa zovemo
preokretanjem ovratnika, zato to pripravnica nosi crveni, a
geja bijeli ovratnik. Premda kad bi vidio neku pripravnim i
geju jednu uz drugu, njihovi bi ovratnici bili posljednje to bi na
njima zapazio. Pripravnica bi te, odjevena u raskoni kimono s
pretjerano irokim rukavima i s objeenim dugakim krajevima
obija, vjerojatno podsjetila na kakvu japansku lutkicu, dok bi ti
geja, moda, izgledala jednostavnije odjevena, ali svakako
enstvenija.
Dan kad sam ja preokrenula svoj ovratnik bio je jedan od
najsretnijih dana u Majinu ivotu, odnosno barem je izgledala
zadovoljnija nego to sam je ikad vidjela. Tada to nisam
shvaala, ali sad mi je posve jasno to joj je bilo na pameti.
Vidi, za razliku od pripravnice, geja je mukarcu na

raspolaganju za neto vie od pukog toenja aja, dakako, pod
odgovarajuim uvjetima. Zbog moje veze s Mamehom i moje
popularnosti u Gionu, moja je pozicija bila takva da je Majka
imala vie nego dovoljno razloga za oduevljenje, oduevljenje
je, naime, u njezinu sluaju bila tek druga rije za novac.
Otkako ivim u New Yorku nauila sam to rije geja
stvarno znai za veinu zapadnjaka. S vremena na vrijeme
predstavili bi me na nekoj elegantnoj zabavi ovoj ili onoj mladoj
eni u skupocjenoj haljini i nakitu. Kad bi ula da sam ja neko
bila geja u Kvotu, namjestila bi usta u neku vrstu osmijeha,
iako joj se kutovi usnica ne bi posve uzdignuli, onako kako bi
trebali. Naime, ne bi znala to bi rekla! Potom bi teret
konverzacije pao na mukarca ili enu koji su nas predstavili
jednu drugoj - jer ja nikad nisam nauila dobro engleski, ni
nakon svih ovih godina. Naravno, u takvim situacijama nije
imalo mnogo smisla ni pokuavati, jer ta bi ena stalno mislila:
Za Boga miloga... ja razgovaram s prostitutkom.... Trenutak
kasnije, iz neugodne bi je situacije spasio njezin pratilac, imuan
mukarac dobrih trideset ili etrdeset godina stariji od nje. Pa,
vidi, esto sam se pitala zato ona ne moe osjetiti koliko smo
nas dvije, zapravo, sline. Jer nju izdrava mukarac, a u moje
su vrijeme mene takoer izdravali mukarci.
Sigurna sam da ima mnogo stvari koje ja ne znam o tim
mladim enama u skupim haljinama, ali esto imam osjeaj da
bi se bez tih imunih mueva ili ljubavnika mnoge od njih borile
da nekako preive i moda ne bi imale tako uzvieno miljenje o
sebi. Dakako, isto to vrijedi za vrhunske geje. Moe neka geja
ii sa zabave na zabavu i uivati popularnost kod velikog broja
mukaraca, sve je to lijepo i krasno, ali da bi doista postala
vrhunska geja apsolutno joj je potreban danna. ak i Mameha,
koja se proslavila bez iije pomoi, zahvaljujui reklamnoj
kampanji, ubrzo bi izgubila svoju poziciju i postala samo jedna
od mnogih geji da barun nije pokrivao trokove za
unapreivanje njezine karijere.
Samo tri tjedna nakon to sam preokrenula ovratnik, Majka je
dola k meni jednog dana dok sam na brzinu ruala u primaoj
sobi i sjela s druge strane stola, puckajui lulu. Ja sam do tada
itala neku reviju, ali sam prestala iz pristojnosti - iako se isprva
inilo kao da mi Majka nema bogzna to rei. Nakon nekog

vremena odloila je lulu i rekla: Ne bi smjela jesti to uto
ukiseljeno povre. Od njega e ti istrunuti zubi. Vidi to se
dogodilo s mojima.
Nikad mi nije palo na pamet da Majka vjeruje kako je
ukiseljeno povre krivo za loe stanje njezinih zubi. Na- } kon
to me je pustila da dobro razgledam unutranjost njezinih
usta, ponovo je uzela lulu i otpuhnula oblai di- > ma.
Tetia voli uto ukiseljeno povre, gospoo, rekla
sam, a njezini su zubi u redu.
Koga je briga za Tetiine zube? Ona ne zarauje novac time
to ima lijepa mala usta. Reci kuharici da ti to vie ne daje jesti.
Uostalom, nisam dola ovamo razgovarati o ukiseljenom povru.
Dola sam ti rei da e sljedeeg mjeseca u ovo vrijeme imati
svog dannu.
Dannu ? Ali, Majko, ja imam samo osamnaest godina...
Hatsumomo nije imala dannu dok nije navrila dvadesetu. I
naravno, to nije dugo potrajalo... Trebala bi biti sretna.
Oh, jesam, sretna sam. Ali, zar to nee zahtijevati mnogo
vremena ako hou da danna bude zadovoljan sa mnom?
Mameha misli kako bih prvo trebala uvrstiti svoju reputaciju,
samo jo nekoliko godina.
Mameha! to ona zna o poslovima? Kad budem htjela znati
kad se treba hihotati na zabavama, otii u nju pitati.
Danas su mlade djevojke, ak i u Japanu, navikle skoiti od
stola i vikati na svoje majke, ali u moje doba, mi smo se
naklonile, rekle: Da, gospoo, i ispriale se to smo je uzrujale
i ja sam tono tako postupila.
Prepusti poslovne odluke meni, nastavila je Majka. Samo bi
budala propustila takvu ponudu kakvu mi je uputio Nobu
Toshikazu.
Srce mi je zamalo prestalo kucati kad sam to ula.
Pretpostavljam kako je bilo oigledno da e se Nobu jednog
dana ponuditi za mog dannu. Napokon, ve je prije nekoliko
godina dao svoju ponudu za moj mizuage, a otada je ee od
bilo kojeg drugog mukarca traio moje drutvo. Ne mogu se
pretvarati da nisam pomiljala na takvu mogunost, ali to jo ne
znai da sam ikad vjerovala kako e moj ivot doista krenuti tim
tijekom. Onog dana kad sam prvi put srela Nobua na sumo
takmienju, moj je almanah prorekao: Ravnotea dobrog i

loeg moe otvoriti vrata sudbini. Otada nije proao ni jedan
dan, a da na ovaj ili onaj nain nisam na to pomislila. Dobro i
loe... pa, to su bile Mameha i Hatsumomo, to to me je Majka
posvojila i mizuage koji je do toga doveo, te naravno,
predsjednik i Nobu. Ne elim rei da mi je Nobu bio mrzak.
Sasvim suprotno. Ali postati njegovom ljubavnicom znailo bi
zauvijek se oprostiti od nade da bi predsjednik jednom mogao
ui u moj ivot.
Majka je morala primijetiti neto od oka koji su prouzroile
njezine rijei - u svakom sluaju, bila je nezadovoljna mojom
reakcijom. No, prije nego to je mogla neto rei, ule smo
zvukove iz hodnika kao da netko pokuava priguiti kaalj, a
trenutak kasnije u vratima se pojavila Hatsumomo. Drala je u
ruci zdjelicu rie, to je bilo vrlo nepristojno - nikako nije smjela
otii s time od stola. Kad je progutala, prasnula je u smijeh.
Majko! rekla je. Zar hoete da se udavim? Oito je
prislukivala na razgovor dok je ruala. Tako, dakle, Nobu
Toshikazu e biti danna slavne Sayuri, nastavila je. Kako je to
slatko!
Ako si dola rei neto korisno, onda reci, rekla joj je Majka.
Hou, ozbiljno je odgovorila Hatsumomo, ula u sobu i
kleknula pokraj stola. Sayuri-san, ti moda nisi toga svjesna,
ali jedna od stvari koje se zbivaju izmeu geje i njenog danna
moe dovesti do toga da geja ostane trudna, shvaa? A
mukarci se jako uzrujaju ako im ljubavnica rodi dijete nekog
drugog. Zato ti mora biti jako oprezna, jer ako dijete sluajno
bude imalo dvije ruke poput nas ostalih, Nobu e odmah znati
kako to ne moe biti njegovo dijete!
Hatsumomo je oito mislila kako je njezina mala ala jako
smijena.
Moda bi ti trebala odrezati jednu ruku, Hatsumomo, rekla
joj je Majka, ako bi te to uinilo tako uspjenom kao to je
Nobu Toshikazu.
A vjerojatno bi pomoglo i kad bi mi lice izgledalo ovako!
smijeei je odgovorila Hatsumomo i nagnula svoju zdjelicu rie
da nam pokae to je unutra. Jela je riu pomijeanu s crvenim
grahom adzuki i na odreen odvratan nain, ta je mjeavina
doista izgledala poput opeene koe.

Kako je popodne odmicalo, poela sam osjeati vrtoglavicu i
nekakvo udno zujanje u glavi, te sam ubrzo otila do Mamehina
stana kako bih s njom porazgovarala. Sjedila sam za njezinim
stolom, pijuckajui rashlaeni aj od jema - jer bilo je doba
ljetnih vruina - i pokuavajui sakriti od nje kako se osjeam.
Doi do predsjednika bila je jedina nada koja me je drala
tijekom itavog razdoblja priprema za geju. Ako me u ivotu ne
eka nita vie od Nobua, plesnih priredbi i beskrajnog niza
veeri u Gionu, nije mi jasno zbog ega sam se toliko muila.
Mameha je ve dovoljno dugo ekala da uje zbog ega sam
dola, ali kad sam spustila au s ajem na stol, bojala sam se
da e me glas izdati ako pokuam govoriti. Jo sam se nekoliko
trenutaka pokuavala pribrati, a onda sam napokon progutala
slinu i uspjela izgovoriti: Majka mi kae kako u za mjesec
dana vjerojatno imati svog dannu.
Da, znam. I to e biti Nobu Toshikazu.
Ja sam se u meuvremenu toliko usredotoila na to da se
suzdrim od plaa da vie uope nisam mogla govoriti.
Nobu-san je dobar ovjek, rekla je Mameha, i ti si mu jako
draga.
Da, ali Mameha-san... ne znam kako bih to rekla... to nije
ono to sam ja zamiljala!
Kako to misli? Nobu-san je uvijek bio ljubazan prema tebi.
Ali Mameha-san, ja ne elim ljubaznost!
Ne? Mislila sam da svi to elimo. Moda hoe rei kako eli
neto vie od ljubaznosti. Ali ti nisi u poziciji da tako neto
trai.
Naravno, Mameha je potpuno bila u pravu. Kad sam je ula
kako to govori, suze su mi jednostavno probile krhki zid koji ih
je zadravao i sa stranim osjeajem srama, poloila sam glavu
na stol i pustila ih da se izliju iz mene. Mameha nita nije
govorila sve dok se nisam isplakala i ponovo pribrala.
A to si ti oekivala, Savuri? upitala me je.
Neto vie od toga!
Shvaam da ti je moda donekle teko gledati No-bua. Ali...
Mameha-san, ne radi se o tome. Nobu-san je dobar ovjek,
kao to ste rekli. Samo...
Samo, ti bi eljela da tvoja sudbina bude slina sudbini
Shizue. Jesam li pogodila?

Shizue nije bila neka osobito popularna geja, ali su je svi u
Gionu smatrali najsretnijom enom na svijetu. Ona je ve
trideset godina bila ljubavnica jednog ljekarnika. Taj ljekarnik
nije bio bogat, a ni ona nije bila neka ljepotica, ali mogao si
pretraiti cijeli Kvoto i ne bi naao dvoje ljudi koji su toliko
uivali biti jedno s drugim kao oni. Kao i obino, Mameha je bila
blie istini, nego to sam ja to eljela priznati.
Savuri, ti ima osamnaest godina, nastavila je.Ni ti, ni ja ne
moemo znati kakva e biti tvoja sudbina. Moda to nikad nee
znati! Sudbina nije uvijek neto poput zabave na kraju veeri.
Ponekad nije nita drugo do muno probijanje kroz ivot, dan za
danom.
Ali, Mameha-san, to je tako okrutno!
Da, okrutno je, rekla je. Ali nitko ne moe pobjei od svoje
sudbine.
Molim vas, ne radi se o tome da ja elim pobjei od svoje
sudbine, ni o bilo emu slinom. Nobu-san je dobar ovjek, ba
kao to kaete. Znam da bih mu morala biti zahvalna to se
zanima za mene, ali... ima toliko drugih stvari o kojima sam
sanjala.
I boji se da e, kad te jednom Nobu takne, sve to postati
neostvarivo? Zbilja, Savuri, to si ti mislila, kakav je ivot geje?
Nismo postale geje kako bi nam ivot bio sretan. Postale smo
geje zato to nismo imale drugog izbora.
Oh, Mameha-san... molim vas... zar je to doista bilo toliko
nerazumno to sam se stalno nadala da u moda jednog
dana...
Mlade djevojke uvijek u srcu nose svakojake nerazumne
nade. Nade su kao ukrasi za kosu. Djevojke ele nositi previe
ukrasa. Kad ostare, izgledaju glupo ako nose ak i samo jedan.
vrsto sam odluila kako neu ponovo dopustiti da me osjeaji
nadvladaju. Uspjela sam zadrati suze, iako mi je nekoliko njih
orosilo obraze poput kapljica soka na deblu.
Mameha-san, rekla sam, imate li vi... snanih osjeaja
prema barunu?
Barun je meni bio dobar danna.
Da, naravno, to je tono, ali osjeate li vi neto prema njemu
kao mukarcu? Hou rei, neke geje imaju nekakvih dubljih
osjeaja prema svojim dannama, zar ne?

Barunu pogoduje veza sa mnom, a meni je vrlo korisna veza
s njime. Kad bi u naim odnosima bilo strasti... pa, strast moe
brzo prijei u ljubomoru ili ak mrnju. Ja sebi sasvim sigurno
ne mogu priutiti da se neki moan mukarac ljuti na mene.
Godinama sam se muila izboriti se za mjesto u Gionu, ali ako
me neki moan mukarac odlui unititi, pa, on e to uiniti! Ako
eli biti uspjena, Savuri, mora nastojati da osjeaji
mukaraca budu pod tvojim nadzorom. Baruna je ponekad teko
podnositi, ali on ima mnogo novaca i ne boji se troiti. I, hvala
nebesima, on ne eli djecu. Nobu e svakako predstavljati
prilian izazov za tebe. On je i previe siguran u ono to hoe.
Ne bi me iznenadilo da on od tebe oekuje vie nego to barun
oekuje od mene.
Ali Mameha-san, to je s vaim osjeajima? Mislim, zar nikad
nije postojao neki mukarac...
Htjela sam je pitati je li ikad neki mukarac probudio u njoj
osjeaj strasti. Ali vidjela sam kako je njezina raz-draenost
zbog mojih pitanja, koja je dotad bila samo pupoljak, odjednom
buknula u punom cvatu. Uspravila se s rukama u krilu i mislim
da me je upravo htjela ukoriti, ali sam joj se odmah ispriala
zbog tako nepristojnog pitanja i ona se na to ponovo smirila.
Ti i Nobu imate en, Savuri, i tome ne moe pobjei, rekla
je.
Ja sam ak i tada znala da je ona u pravu. En je karmika
veza koja traje itav ivot. Danas, ini se, ljudi vjeruju kako je
njihov ivot u potpunosti stvar izbora, ali u moje doba, mi smo
se smatrali komadima gline u kojima su zauvijek ostali utisnuti
otisci prstiju svakog tko ih je ikad dotaknuo. Nobuov je dodir
ostavio dublji otisak na meni od veine drugih. Nitko ne bi
mogao rei hoe li on biti moja konana sudbina, ali ja sam
oduvijek osjeala taj en meu nama. Nobu e uvijek negdje biti
prisutan u krajoliku mog ivota. Ali zar je doista mogue da je
sada preda mnom najtea od svih lekcija koje sam nauila u
ivotu? Zar u doista morati uzeti sve svoje nade, jednu po
jednu, i spremiti ih tamo gdje ih nitko nikad vie nee vidjeti,
gdje ih ak ni ja neu nikad vie vidjeti?
Vrati se u okiyu, Savuri, rekla mi je Mameha. Pripravi se za
veer koja je pred tobom. Kad treba preboljeti razoaranje,
nema nieg boljeg od rada.

Podigla sam pogled prema njoj u nakani da ju jo jednom,
posljednji put zamolim za pomo, ali kad sam vidjela izraz na
njezinu licu, predomislila sam se. Ne znam o emu je
razmiljala, ali inilo se kao da zuri u nekakav beskrajno prazan
prostor, a na njezinom su se savreno ovalnom licu ukazali
nabori od naprezanja oko kutova oiju i oko usta. Zatim je
ispustila teki uzdah i pogledala u alicu aja pred sobom s
izrazom gorine u oima, ili se barem tako meni inilo. Ipak, kad
sam se trudila pronai makar i jednu stvar koja e mi neto
znaiti nakon to Nobu postane moj danna, s tugom moram
priznati kako nisam uspijevala. Jedne veeri dok sam kleala uz
stol u ajani Ichiriki, pokuavajui ne misliti na to kako se jadno
osjeam, odjednom mi se u glavi pojavila slika djeteta
izgubljenog u snjenoj umi, a kad sam podigla glavu i
pogledala sjedokose mukarce koje sam zabavljala, oni su mi
toliko sliili na stabla pokrivena snijegom da sam se u jednom
stranom trenutku osjetila kao da sam jedino ivo bie na
cijelom svijetu.
Jedine zabave na kojima sam uspijevala samu sebe uvjeriti
kako moj ivot moda jo uvijek ima nekakvu svrhu, ma koliko
neznatnu, bile su zabave za vojnike. Ve tada, 1938. godine, svi
smo se navikli na dnevna izvjea o ratu u Manduriji i stvari
poput takozvane Kutije s rukom Izlazeeg sunca - to je bila
kutija rie s mariniranom ljivom u sredini koja je izgledala
tono kao japanska zastava - to nas je svakodnevno podsjealo
na nae vojnike na prekomorskom ratitu. asnici japanske
vojske i mornarice generacijama su dolazili u Gion da se opuste.
Meutim, sad su nam poeli govoriti, suznih oiju, nakon sedme
ili osme alice sakea, kako im nita toliko ne pomae odrati
moral koliko ti posjeti Gionu. Vjerojatno vojnici uvijek tako
govore enama s kojima razgovaraju. Ali pomisao da ja, iako
samo jedna obina mlada djevojka iz ribarskog sela - doista
mogu neto vano uiniti za domovinu... Neu se pretvarati da
su te zabave olakale moje patnje, ali su mi doista pomogle,
podsjeajui me koliko su te moje patnje, zapravo, sebine.
ena koja ivi u nekoj otmjenoj kui moe se ponositi svim
svojim lijepim stvarima, ali onog trenutka kad zauje praskanje
vatre, vrlo e brzo odluiti to joj je od toga najvrjednije. U

danima nakon razgovora s Mamehom, ja sam doista imala
osjeaj kako mi ivot nestaje u poaru.
Prolo je nekoliko tjedana i onda, jedne veeri, u hodniku
ajane Ichiriki, Mameha natukne kako je dolo vrijeme da
naplati svoju okladu s Majkom. Vjerojatno se sjea da su se
njih dvije kladile oko toga hoe li moji dugovi biti vraeni prije
nego to navrim dvadeset godina. Dakako, kako su se stvari u
meuvremenu razvijale, svi su dugovi ve bili namireni, iako
sam tek imala osamnaest godina.
Sad kad si preokrenula ovratnik, rekla je Mameha, ne vidim
nikakvih razloga zato bih due ekala.
Tako je rekla, ali mislim da je istina bila sloenija. Mameha je
znala da Majka mrzi poravnavati dugove i da e joj to biti jo
mrskije kad ulozi narastu. Moja e zarada znatno porasti kad
dobijem dannu. Majka e sigurno s vremenom samo jo
ljubomornije uvati svoje prihode. Stoga je Mameha smatrala
kako je najbolje pokupiti im prije ono to joj Majka duguje, a
natezanja oko budue zarade ostaviti za kasnije.
Nekoliko dana nakon toga pozvali su me dolje u pri-mau
sobu nae okiye i tamo sam nala Mamehu i Majku kako sjede
suelice za stolom i askaju o tome kakvo je vrijeme toga ljeta.
Uz Mamehu je sjedila jedna sjedokosa ena koja se zvala
gospoa Okada, koju sam ve vie puta srela. Ona je bila
gospodarica okiye u kojoj je Mameha neko ivjela i jo uvijek je
vodila brigu o Mamehinim prihodima i rashodima, a Mameha joj
je za tu uslugu davala dio svoje zarade. Nikad je dosad nisam
vidjela tako ozbiljnu - zurila je u stol i uope nije sudjelovala u
razgovoru.
Tu si! doekala me Majka. Tvoja nas je starija sestra
ljubazno dola posjetiti, a dovela je sa sobom i gospou Okada.
Svakako si im duna uzvratiti ljubaznost i pridruiti nam se.
Uto se oglasi gospoa Okada, zadravajui i dalje pogled na
stolu. Gospoo Nitta, kao to vam je Mameha moda
spomenula kad je s vama razgovarala telefonom, ovo je vie
poslovan, nego drutveni posjet. Nema nikakve potrebe da nam
se Sayuri pridruuje. Sigurna sam da ona ima drugog posla.
Zahtijevam da se prema vama odnosi s dolinim
potovanjem, odgovori Majka. Pridruit e nam se za stolom
tih nekoliko minuta koliko ete se zadrati.

Tako sam se namjestila na podu pokraj Majke, a potom je
slukinja dola posluiti aj. Nakon toga Mameha ree: Sigurno
ste ponosni na to kako vam je ki uspjena, gospoo Nitta.
Njezina zarada prelazi sva oekivanja! Slaete se sa mnom?
Pa sad, to ja znam o vaim oekivanjima, Mameha--san?
rekla je Majka. Zatim je stisnula zube i nasmijala se onim svojim
udnim smijehom, pogledavajui u svaku od nas kako bi
provjerila divimo li se njezinoj domiljatosti. Nitko se nije
nasmijao, a gospoa Okada je samo namjestila naoale i
proistila grlo. Na kraju je Majka dodala: to se pak tie mojih
oekivanja, nikako ne bih rekla da ih je Savuri premaila.
Kad smo prije niz godina razgovarale o njezinim izgledima,
ree Mameha, imala sam dojam da je vi ne cijenite mnogo. ak
ste mi s prilino oklijevanja dopustili da preuzmem njezino
kolovanje.
Oprostite, ali nisam bila sigurna je li pametno stavljati
Savurinu budunost u ruke nekoga izvan okiye, odgovori
Majka. Napokon, znate, mi imamo nau Hatsu-momo.
Ah, dajte, molim vas, gospoo Nitta! nasmijala se Mameha.
Hatsumomo bi prije zadavila ovu jadnu djevojku, nego to bi je
pripremila za geju!
Ja priznajem da Hatsumomo zna biti svojeglava. Ali kad
zapazite djevojku koja se donekle razlikuje od drugih, kao to je
to sluaj sa Savuri, morate biti sigurni da ste u pravom trenutku
donijeli pravilnu odluku, takvu kao to je bio na dogovor,
Mameha-san. Pretpostavljam da ste danas doli srediti raune?
Gospoa Okada je bila tako ljubazna i popisala je brojke,
odgovori Mameha. Bila bih vam zahvalna kad biste ih
pogledali.
Gospoa Okada popravi naoale i izvue iz torbe pokraj svojih
koljena knjigu rauna. Mameha i ja smo utke sjedile dok ju ona
nije otvorila na stolu i poela Majci objanjavati nizove brojaka.
ekajte, ove brojke koje pokazuju Savurinu zaradu prole
godine, prekinula ju je Majka. Nebesa, kad bismo barem imali
toliko sree koliko vi mislite da je imamo! Te su brojke vie od
ukupne zarade nae okiye.
Da, brojke su stvarno impresivne, rekla je gospoa Okada,
ali ja uistinu vjerujem da su to toni iznosi. Briljivo sam sve
provjerila prema knjigama gionskog Ureda za registraciju.

Majka je na to stisnula zube i nasmijala se, pretpostavljam
zato to joj je bilo neugodno da je ulovljena u lai. Moda
nisam dovoljno briljivo vodila knjige kao to sam trebala, rekla
je.
Nakon deset ili petnaest minuta dvije su se ene napokon
sloile oko brojke koja je trebala predstavljati moju zaradu
otkako sam postala geja pripravnica. Gospoa Okada je iz
svoje torbe izvukla malo raunalo i neko je vrijeme hitro
pomicala kuglice i raunala, zapisujui brojke na praznoj stranici
u svojoj knjizi. Napokon je ispisala konanu brojku i podcrtala
je. Evo, to je iznos na koji Mameha ima pravo.
S obzirom na to koliko je Mameha-san pomogla naoj
Savuri, ree Majka, uvjerena sam kako zasluuje jo i vie. Na
alost, prema naem dogovoru, Mameha je pristala uzimati
samo polovicu onog to bi geja njezina poloaja obino traila,
sve dok Savuri ne otplati svoje dugove. Sad kad su dugovi
otplaeni, Mameha naravno ima pravo dobiti i drugu polovicu,
tako da e na kraju ubrati puni iznos.
Kako sam ja shvatila, Mameha je doista pristala na polovicu
naknade, ree gospoa Okada, ali s tim da e joj na kraju biti
isplaen dvostruki iznos. Zbog toga je pristala preuzeti rizik. Da
Savuri nije uspjela pokriti svoje dugove, Mameha ne bi primila
nita vie od polovice uobiajene naknade. Ali Savuri je uspjela i
Mameha ima pravo na dvostruki iznos.
Zbilja, gospoo Okada, moete li zamisliti da bih ja pristala
na takve uvjete? ree Majka. Svi u Gionu znaju kako briljivo
baratam novcima. Svakako je tono da je Mameha pomogla
naoj Savuri. Ja joj ni u kom sluaju ne mogu platiti dvostruko,
ali bih joj predloila dodatnih deset posto. To mi se ini
velikodunim, ako tako smijem rei, s obzirom da naa okiya
nikako nije u mogunosti nesmotreno se razbacivati novcem.
Rije ene Majina poloaja trebala je biti dovoljno jamstvo, i
da je u pitanju bio bilo tko drugi, a ne Majka, to bi sigurno bilo
tako. Ali, kako je ona oigledno odluila lagati... pa, jedan dugi
trenutak u sobi je vladao opi muk. Gospoa Okada je na
posljetku rekla: Gospoo Nitta, dovodite me u teak poloaj.
Tono se sjeam to mi je Mameha rekla.
Naravno da se sjeate, rekla je Majka. Samo, Mameha je iz
tog razgovora zapamtila jedno, a ja drugo. Nama sad treba

trea strana, a sreom, ona je ovdje s nama. Savuri je, dodue,
tada bila samo djevojica, ali ona se prilino dobro snalazi s
brojkama.
Sigurna sam da Savuri ima odlinu memoriju, odvratila je
gospoa Okada. Meutim, ne bi se moglo rei kako ona u tome
nema nikakvog osobnog interesa. Napokon, ona je ki okiye.
Da, to je tono, ree Mameha i to je bilo prvo to je
progovorila nakon dugo vremena. Ali ona je potena djevojka.
Ja sam spremna prihvatiti ono to ona kae, pod uvjetom da to
prihvati i gospoa Nitta.
Naravno da u prihvatiti, rekla je Majka i odloila lulu.
Onda, Savuri, tko je u pravu?
Da sam mogla birati to mi je drae: pasti s krova i slomiti
ruku, onako kako mi se to dogodilo dok sam bila dijete, ili sjediti
u toj sobi dok im ne odgovorim to to su me pitale, bez
oklijevanja bih odmarirala uz stepenice i popela se na krov. Od
svih ena u Gionu, Mameha i Majka imale su najvie utjecaja na
moj ivot, a bilo mi je jasno da u jednu od njih naljutiti. Tono
sam znala to je istina, ali s druge strane, morat u nastaviti
ivjeti s Majkom u okiyi. Naravno, Mameha je za mene uinila
vie od bilo koga drugoga u Gionu. Nisam mogla jednostavno
stati na Majinu stranu, protiv nje.
Onda? upita me Majka.
Koliko se sjeam, Mameha je doista prihvatila pola naknade.
Ali ste vi, Majko, pristali da joj na kraju isplatite dvostruku
zaradu. ao mije, ali ja sam to tako zapamtila.
Nastala je stanka, a onda Majka ree: No da, nisam vie
mlada kao nekad. Ovo nije prvi put da me je sjeanje prevarilo.
Svi mi s vremena na vrijeme imamo takvih problema, tjeila
ju je gospoa Okada. Dakle, gospoo Nitta, to ste ono rekli o
dodatnih deset posto koje elite ponuditi Mamehi?
Pretpostavljam da ste mislili deset posto na dogovoreni
dvostruki iznos.
Kad bih barem bila u mogunosti tako neto uiniti, odgovori
Majka.
Ali malo prije ste to ponudili. Sigurno se niste mogli tako brzo
predomisliti?
Gospoa Okada nije vie gledala u stol, sad je zurila ravno u
Majku. Nakon dugog trenutka utnje, nastavila je: Pustimo to

zasad. Ionako smo dovoljno napravile za jedan dan. Predlaem
da se naemo jednom drugom prigodom kako bismo izraunale
konani iznos, slaete li se?
Majka je na licu imala strogi izraz, ali se lagano naklonila u
znak pristanka i zahvalila im to su dole.
Sigurno ste jako zadovoljni to e Sayuri uskoro imati svoga
dannu, rekla je gospoa Okada, spremajui raunalo i knjigu
rauna u torbu. A tek joj je osamnaest godina! Tako mlada
poduzima jedan tako ozbiljan korak.
Mameha bi bila dobro uinila da je i sama nala dannu u tim
godinama, odgovori Majka.
Osamnaest godina je malo rano za veinu djevojaka, ree
Mameha, ali sigurna sam da je gospoa Nitta u Savurinom
sluaju donijela ispravnu odluku.
Majka je trenutak puckala svoju lulu i piljila u Mame-hu preko
stola. Mameha-san, moj ti je savjet da se dri poduavanja
Savuri kako e ljupko preokretati oima. Kad su u pitanju
poslovne odluke, to bi mogla prepustiti meni.
Nikad se ne bih usudila raspravljati s vama o poslovima,
gospoo Nitta. Uvjerena sam da je ono to vi odluite najbolje
za Savuri... Ali, smijem li neto pitati? Je li istina da je Nobu
Toshikazu poslao najvelikoduniju ponudu?
Njegova je ponuda jedina. Pretpostavljam da je samim tim i
najvelikodunija.
Jedina? Kakva teta... Kad se vie mukaraca natjee moe
se postii mnogo bolji dogovor. Zar vi ne mislite tako?
Kao to sam rekla, Mameha-san, moe meni prepustiti
poslovne odluke. Ja ve imam jedan vrlo jednostavan plan kako
u s Nobuom Toshikazuom dogovoriti povoljne uvjete.
Ako nemate nita protiv, rekla je Mameha, vrlo rado bih
ula to to imate na umu.
Majka odloi lulu na stol. Mislila sam da e ukoriti Mamehu, ali
je u stvari rekla: Da, voljela bih ti izloiti svoj plan, sad kad si
to spomenula. Mogla bi mi pomoi. Mislila sam kako bi Nobu
Toshikazu vjerojatno bio da-reljrviji kad bi saznao da je
grijalica kompanije Iwamura ubila nau Bakicu. Slae se?
Oh, ja se slabo razumijem u poslove, gospoo Nitta.
Moda biste ti ili Savuri trebale to onako usput spomenuti u
razgovoru kad ga sljedei put vidite. Dati mu na znanje kakav je

to straan udarac bio za sve nas. Mislim da e nam on eljeti
nadoknaditi taj gubitak.
Da, sigurna sam daje to dobra ideja, ree Mameha. Ali sam
ipak razoarana... imala sam dojam da je jo netko pokazao
zanimanje za Savuri.
Sto jena je sto jena, bilo da dolazi od ovog ili onog
mukarca.
To bi svakako bilo tono u veini sluajeva, odvrati Mameha.
Ali mukarac na kojeg ja mislim bio bi general Tottori
Junnosuke...
Ja sam na tom mjestu prestala sluati to su njih dvije
govorile jer sam poela shvaati kako me Mameha pokuava
spasiti od Nobua. Sasvim sigurno to nisam oekivala. Ne znam
to ju je navelo da se ipak odlui na to da mi pomogne, je li mi
moda na taj nain htjela zahvaliti to sam se usprotivila Majci i
stala na njezinu stranu... Naravno, postojala je mogunost da
ona to uope ne radi zbog mene, nego zbog nekog svog
vlastitog cilja. U glavi mi je zujalo od svih tih misli, a onda sam
osjetila kako me Majka lupka drkom lule po ruci.
Onda? pitala je. Molim, gospoo? Pitala sam te poznaje
li generala? Srela sam ga nekoliko puta, Majko, odgovorila
sam. On esto dolazi u Gion.
Ne znam zato sam tako odgovorila. Zapravo, srela sam
generala vie od nekoliko puta. On je svakog tjedna dolazio na
zabave u Gion, iako uvijek kao gost nekoga drugoga. Bio je
onieg rasta, u stvari, nii od mene. Ali nije bio takva osoba
koju si mogao previdjeti, kao to ne bi mogao previdjeti
strojnicu. Kretao se odsjenim koracima i vjeno je puio, jednu
cigaretu za drugom, tako da su oko njega uvijek bili oblaii
dima. Jedne veeri, kad se malo podnapio, jako je dugo sa
mnom razgovarao o razliitim inovima u vojsci i bilo mu je silno
smijeno to sam ih ja stalno brkala. Njegov je vlastiti in bio
sho-jo, to znai mali general - to je najnii generalski in - a
meni se, onako neukoj, inilo kako to nije bogzna to. Moda se
on iz skromnosti predstavljao manje vanim, a ja sam bila
dovoljno glupa da mu povjerujem.
Mameha je sad Majci govorila kako je general upravo dobio
novo imenovanje. Postavili su ga na elo neeg to se zvalo
vojna opskrba - iako se taj posao, prema onom kako ga je

Mameha opisala, nije mnogo razlikovao od o-dlaska kuanice na
trnicu. Ako su, na primjer, vojsci nedostajali jastuii za
tambilje, generalov je posao bio nabaviti toliko jastuia koliko
je potrebno i po to povoljnijoj cijeni.
Zahvaljujui svom novom poloaju, nastavila je Mameha,
general po prvi put moe sebi priutiti ljubavnicu. A prilino
sam sigurna da ga zanima Sayuri.
to to meni znai ako je pokazao zanimanje za nju?
odgovorila je Majka. Vojnici nikad ne skrbe za geju onako
kako to rade plemii ili poslovni ljudi.
To je moda tono, gospoo Nitta. Ali ja mislim da bi
se generalov novi poloaj mogao pokazati vrlo korisnim za
okiyu.
Gluposti! Ja se mogu sama starati o okiyi, ne treba mi niija
pomo. Potrebni su mi samo stalni dobri prihodi, a to je ba ono
to mi jedan vojnik ne moe pruiti.
Mi smo u Gionu dosad imali sreu, ree Mameha. Ali ako se
rat nastavi, nestaice e pogoditi i nas.
Sigurna sam da hoe ako se rat nastavi, odgovori Majka.
Meutim, ovaj e se rat zavriti za est mjeseci.
A kad zavri, pozicija vojske bit e vra nego ikada.
Gospoo Nitta, nemojte zaboraviti da je general Tottori ovjek
koji nadzire sveukupne vojne zalihe. Nitko u Japanu nije u
boljem poloaju od njega da vam pribavi sve to elite, bilo da
se rat produi ili ne. On odobrava svaku poiljku koja prolazi
kroz japanske luke.
Kako sam kasnije saznala, to to je Mameha govorila o
generalu nije bilo sasvim tono. On je upravljao samo jednim od
pet velikih administrativnih podruja. Ali kako je po
starjeinstvu nadvisivao ljude koji su upravljali ostalim
podrujima, to se na kraju svodilo na isto. U svakom sluaju,
trebao si vidjeti Majinu reakciju na ove Mamehi-ne rijei.
Gotovo si mogao vidjeti kako joj mozak radi dok je razmiljala o
koristi koju bi mogla imati od generala. Pogledala je na ajnik i
lako sam mogla zamisliti kako razmilja: Pa, dosad jo nisam
imala problema s nabavljanjem aja, jo ne... premda, cijena
mu je doista porasla... A zatim je - premda vjerojatno uope
nije bila svjesna to radi, uvukla ruku u obi i popipala vreicu s
duhanom, kao da provjerava koliko ga je jo ostalo.


Dvadeset esto poglavlje


Sljedeih je tjedan dana Majka obilazila Gion i nazivala
telefonom svakoga tko joj je neto mogao rei o generalu
Tottoriju. Toliko je time bila zaokupljena da bi se ponekad, kad
bih joj se obratila, inilo kao da me uope ne uje. Mislim da joj
je glava bila toliko ispunjena mislima da joj je mozak sliio na
lokomotivu koja vue previe vagona.
Tijekom tog razdoblja ja sam i dalje viala Nobua kad god bi
doao u Gion i nastojala sam se ponaati prema njemu kao da
se nita nije promijenilo. On je vjerojatno oekivao da u postati
njegovom ljubavnicom sredinom srpnja. Svakako, i ja sam to
oekivala, ali doao je kraj srpnja, a njegovi pregovori nisu
izgleda doveli ni do kakvog rezultata. Tijekom sljedeih nekoliko
tjedana vie sam puta zapazila kako me zaueno promatra. A
onda je jedne veeri pozdravio vlasnicu ajane Ichiriki na
najosorniji nain koji sam ikad kod njega vidjela: proao je kraj
nje, a da nije ak ni kimnuo glavom. Vlasnica Ichirikija oduvijek
je cijenila Nobua kao gosta i dobacila mi je pogled u kojem sam
u isti mah vidjela iznenaenje i zabrinutost. Kad sam se
pridruila zabavi koju je Nobu prireivao, nisam mogla previdjeti
znakove srdbe, titranje miia u eljusti i grevite pokrete
kojima je ulijevao ake u usta. Nisam mu mogla zamjeriti to se
ljuti. Mislila sam kako me vjerojatno smatra bezdunom jer sam
na sve njegove ljubaznosti uzvratila nehajem. Snudila sam se
razmiljajui o tome i tek me je zveket alice za ake silovito
sputene na stol trgnuo iz tog raspoloenja. Kad sam podigla
pogled, vidjela sam da me Nobu promatra. Oko njega su se
gosti smijali i zabavljali, ali on je sjedio oiju uprtih u mene,
izgubljen u mislima ba kao to sam to i ja bila trenutak ranije.
Bili smo poput dviju mokrih mrlja usred gorue eravke. Tijekom
rujna te godine, dok je meni jo uvijek bilo osamnaest godina,
obavila sam s generalom Tottorijem u ajani Ichiriki ceremoniju
ispijanja sakea. To je bila ista ceremonija koju sam prvo obavila
s Mamehom kad je ona postala mojom starijom sestrom i
kasnije s doktorom Rakom, neposredno pred mizuage. Tjednima
nakon toga svi su estitali Majci na tako probitanoj vezi.

Prve veeri nakon ceremonije otila sam po generalovu
naputku u malo svratiste Suruva sjeverozapadno od Kvota, koje
je imalo samo tri sobe. Ja sam se do tada ve toliko navikla na
rasko i luksuz da me je zaprepastila otrcana unutranjost
svratita Suruva. Soba je vonjala po plijesni, a tatami su bili
tako naduveni i natopljeni vlagom da se inilo kao da uzdiu dok
sam hodala po njima. U jednom kutu buka se odronila sa zida
blizu poda. ula sam kako u susjednoj sobi neki starac glasno
ita nekakav novinski lanak. to sam due ondje kleala, sve
me je vie obuzimala mrzovolja, tako da sam osjetila pravo
olakanje kad je napokon stigao general, iako on, nakon to
sam ga pozdravila, nije uinio nita vie nego upalio radio, sjeo i
pio pivo.
Nakon nekog vremena siao je u prizemlje kako bi se okupao.
Kad se vratio u sobu, odmah je svukao kimono i hodao je
naokolo potpuno gol, suei runikom kosu, s onim okruglim
trbuiem to mu se ispupio pod prsima i velikim busenom
dlaka ispod njega. Ja nikad dotad nisam vidjela golog mukarca
i generalova objeena stranjica izgledala mi je gotovo komino.
Ali kad se okrenuo licem prema meni, moram priznati da mi je
pogled odmah otiao tamo gdje... pa, gdje je trebala biti
njegova jegulja. Neto se tamo mlohavo njihalo, ali tek kad je
general legao na lea i naloio mi da se svuem, to neto se
poelo dizati iz dubina prema povrini. On je bio tako udna
mala gruda od ovjeka, ali mi je bez ikakvog srama govorio to
da radim. Bojala sam se da u morati pronalaziti naine kako da
mu ugodim, ali na kraju se pokazalo kako sam samo trebala
izvravati njegove zapovijedi. U tri godine koliko je prolo od
mog mizuagea, zaboravila sam kakav me je uasan strah
spopao kad je doktor na posljetku legao na mene. Sad sam se
sjetila toga, ali zaudo, nisam toliko osjeala strah, koliko
nekakvo neodreeno gaenje. General je ostavio upaljen radio,
a takoer i svjetla, kao da je elio biti siguran da u jasno vidjeti
svaki detalj te sumorne sobe, sve do mrlje od vode na stropu.
Kako su prolazili mjeseci gaenja je nestalo i moji su se
sastanci s generalom, dva puta tjedno, pretvorili u neugodnu
rutinu. Katkad sam se pitala kako bi to izgledalo s
predsjednikom i da ti pravo kaem, pomalo me je bilo strah da
bi mi to i s njime moglo biti isto tako gadljivo kao s doktorom i

generalom. A onda se dogodilo neto to me je natjeralo da na
sve to ponem drugaije gledati. Nekako u to vrijeme, u Gion je
poeo redovito dolaziti Yasuda Akira, ija je slika bila u svim
novinama, jer je konstruirao nekakvo novo svjetlo za bicikl. Jo
ga nisu primali u Ichiriki, a vjerojatno si on ne bi mogao ni
priutiti tako ekskluzivnu ajanu, ali svakog je tjedna provodio
tri ili etiri veeri u maloj ajani Tatematsu, u etvrti Tominaga-
cho, nedaleko nae okiye. Prvi put sam se s njime susrela na
jednom banketu u proljee 1939. kad mi je bilo devetnaest
godina. Bio je mnogo mlai od ostalih mukaraca oko sebe -
vjerojatno nije imao vie od trideset godina - tako da mi je upao
u oi im sam ula u sobu. Zapazila sam u njemu onu istu vrstu
dostojanstva kojoj sam se divila kod predsjednika. Uinio mi se
vrlo privlanim dok je sjedio ondje zavrnutih rukava koulje i
bez sakoa, koji je nemarno bacio na pod iza sebe. Promatrala
sam trenutak nekog starca blizu njega koji je tapiima prinosio
ustima komadi pirjanog tofua, a ve je unaprijed rastvorio usta
koliko god je mogao, imala sam dojam da gledam nekakva
iroko otvorena vrata kroz koja polako prolazi kornjaa.
Nasuprot tome, gotovo me je obuzela slabost kad sam vidjela
kako Yasuda-san svojom skladnom, miiavom rukom stavlja
komadi pirjanog mesa meu senzualno razdvojene usnice.
Krenula sam na uobiajeni obilazak kruga gostiju,
pozdravljajui svakog od prisutnih mukaraca i kad sam dola
do njega i predstavila mu se, on mi je rekao: Nadam se da e
mi oprostiti.
Oprostiti? Zato, to ste uinili? upitala sam ga.
Bio sam jako nepristojan, odgovorio je. Nisam te mogao
prestati gledati otkako si ula.
Ne razmiljajui, posegnula sam u obi za kutijicom za
posjetnice od brokata, diskretno izvukla jednu posjetnicu i
dodala je njemu. Geje uvijek nose sa sobom posjetnice, ba
kao to to ine poslovni ljudi. Moje su posjetnice bile od debelog
riinog papira i vrlo male, upola manje od uobiajenih
posjetnica, a na njima su kaligrafskim znakovima bile ispisane
samo dvije rijei: Gion i Savuri. Kako je bilo proljee, nosila
sam posjetnice ukraene rascvalom granicom ljive u pozadini.
Yasuda joj se trenutak divio prije nego to ju je gurnuo u depi
na koulji. Imala sam osjeaj da nikakve rijei ne bi mogle biti

izraajnije od ove jednostavne male meuigre, stoga sam mu se
naklonila i otila do sljedeeg gosta.
Od tog dana Yasuda-san me je poeo svakog tjedna pozivati u
ajanu Tatematsu da ga zabavljam. Nikad nisam imala toliko
slobodnih termina da bih mogla udovoljiti svim njegovim
pozivima. Meutim, otprilike tri mjeseca nakon naeg prvog
susreta, donio mi je jednog popodneva na dar jedan kimono.
Osjetila sam se silno polaskanom, premda kimono, zapravo, nije
bio osobito otmjen - bio je napravljen od svile loe kvalitete i
pomalo kriavih boja, s otrcanim uzorkom cvijea i leptira. Htio
je da ga uskoro jedne veeri odjenem i ja sam mu to obeala.
Meutim, kad sam se te noi vratila u okiyu, Majka je vidjela
kako nosim nekakav zamotak i otela mi ga iz ruku kako bi ga
pogledala. Podrugljivo se nasmijala kad je vidjela kimono i rekla
mi je kako ne moe dopustiti da me netko vidi u tako runoj
odjei. I ve ga je idueg dana prodala.
Kad sam saznala to je uinila, rekla sam joj, onoliko smjelo
koliko sam se usudila, kako je taj kimono bio darovan meni, a
ne okiyi i kako ga ona nije smjela prodati.
Svakako, to je bila tvoja haljina, odgovorila mi je. Ali ti si
ki okiye. Sve to pripada okiyi, pripada i tebi, ali i obratno.
Toliko sam nakon toga bila srdita na Majku da se nisam mogla
prisiliti ak ni da je pogledam. Sto se pak tie Yasude-sana, koji
me je elio vidjeti u tom kimonu, njemu sam rekla kako zbog
motiva leptira i cvijea takav kimono mogu odjenuti samo u
rano proljee, a kako je sad ve bilo ljeto, morat e priekati
gotovo godinu dana da ga vidi na meni. Njega to, ini se, nije
mnogo pogodilo.
Sto je godina dana? rekao je, gledajui me svojim
prodornim pogledom. Ja bih ekao i mnogo dulje, ovisno o
tome to ekam.
Bili smo sami u sobi i Yasuda-san odloi au s pivom na stol
na takav nain da sam se zacrvenjela. Posegnuo je za mojom
rukom i ja sam mu dopustila da je uzme, oekujui da je samo
eli zadrati trenutak meu obje svoje i da e je zatim pustiti.
Ali, na moje iznenaenje, on ju je brzo prinio ustima i poeo mi
strasno ljubiti unutranju stranu doruja, tako da sam osjetila
slabost sve do koljena. Ja o sebi mislim da sam posluna ena i
sve do tada uglavnom sam radila ono to bi mi naloile Majka ili

Ma-meha, pa ak i Hatsumomo, kad nisam imala drugog izbora.
Meutim, osjetila sam takvu kombinaciju srdbe na Majku i
enje za Yasuda-sanom da sam bez oklijevanja odluila uiniti
upravo ono to mi je Majka izriito zabranila. Zamolila sam ga
da se nae sa mnom u pono u toj istoj ajani i nakon toga sam
ga ostavila.
Malo prije ponoi vratila sam se u ajanu i razgovarala s
jednom mladom slukinjom. Obeala sam joj upravo nepristojno
mnogo novaca ako se pobrine za to da Yasu-da-san i ja
nesmetano provedemo pola sata u jednoj od soba na katu. Ja
sam ve bila tamo, ekajui u mraku, kad je slukinja odgurnula
vrata i Yasuda-san uao u sobu. Bacio je svoj fedora eir na
strunjae i podigao me na noge prije nego to je slukinja
dospjela zatvoriti vrata. Kad sam pritisnula svoje tijelo o
njegovo, to mi je pruilo takav osjeaj zadovoljstva kao to bi
mi ga pruilo jelo nakon dugog gladovanja. Koliko god se on
stiskao snano uz mene, ja sam se jo snanije stiskala uz
njega. Nekako me nimalo nije okiralo kad sam zapazila kako
mu ruke vjeto pronalaze put kroz odjeu do moje koe. Neu
tvrditi kako nisam iskusila ni jedan od onih nezgrapnih trenutaka
kakve sam se ve navikla doivljavati s generalom, ali ih sasvim
sigurno nisam primjeivala na isti nain. Moji susreti s
generalom podsjeali su me na dane kad sam se kao dijete
penjala na stablo kako bih s vrha ubrala odreeni list. Sve se
svodilo na paljive pokrete i podnoenje neugodnosti dok
napokon ne dosegnem cilj. Meutim, s Yasuda-sanom osjeala
sam se poput djeteta koje neobuzdano tri niz brijeg. Neto
kasnije, kad smo iscrpljeni leali jedno uz drugo na strunjaama,
odmaknula sam krajeve njegove koulje i poloila mu ruku na
trbuh kako bih osjetila ritam disanja. Nikad dotad u svom ivotu
nisam osjeala takvu bliskost s nekim drugim ljudskim biem,
iako nismo progovorili ni rijei.
Tek tada sam shvatila: jedno je leati mirno na futo-nu za
doktora ili generala. S predsjednikom bi bilo neto sasvim
drugo.
Nekim se gejama uvelike promijenio svakodnevni ivot nakon
to su dobile dannu, ali ja sam jedva primjeivala nekakvu
promjenu. Jo sam uvijek uveer obilazila Gion kao to sam to
radila proteklih nekoliko godina. Katkad sam popodne odlazila

na izlete, ukljuujui i neke vrlo neobine, kao jednom kad sam
pratila nekog mukarca koji je iao posjetiti brata u bolnicu. Ali
to se tie odreenih promjena koje sam oekivala -
prominentnih plesnih reci-tala koje bi financirao moj danna,
dareljivih poklona koje bih od njega dobivala, moda ak dan ili
dva plaenog odmora - pa, nita se od toga nije ostvarilo. Bilo je
tono onako kako je Majka rekla. Vojnici nisu o svojim gejama
vodili brigu onako kako su to inili poslovni ljudi ili aristokrati.
No, premda je general unio malo promjena u moj ivot,
svakako se pokazalo tonim da je za okiyu veza s njime bila od
neprocjenjive vrijednosti, barem s Majine toke gledita. On je
plaao velik dio mojih trokova, kao to to jedan danna obino
radi - ukljuujui moje satove poduke, godinju registraciju,
trokove lijeenja i... oh, uope ne znam to je jo plaao -
valjda i raune za nove arapice. Ali vanije je bilo to to mu je
njegov novi poloaj upravitelja vojne opskrbe omoguavao sve
ono to je Mameha navela, tako da je bio u stanju initi nam
takve usluge kakve nam ne bi mogao initi ni jedan drugi danna.
Na primjer, Tetia se razboljela u oujku 1939. Strano smo se
zabrinuli za nju, a ni lijenici joj nisu mogli pomoi, meutim,
nakon jednog telefonskog razgovora s generalom, u okiyu je
doao jedan vaan lijenik iz vojne bolnice Kamigvo okruga i
pribavio joj lijekove koji su je izlijeili. I tako, premda me
general nije slao u Tokyo na nastupe u plesnim recitalima, niti
mi je poklanjao dragulje, nitko nije mogao rei da naa okiya
nije od njega imala velike koristi. Redovito nam je slao pakete
aja i eera, ak i okolade, koja je ve i u Gionu postala prava
rijetkost. A naravno, Majka se i te kako prevarila kad je mislila
da e rat zavriti za est mjeseci. Nitko od nas to tada ne bi
vjerovao, ali sve nestaice koje smo poeli osjeati bile su tek
poetak dugih, mranih godina pred nama.
Tijekom te jeseni kad je general postao moj danna, Nobu me je
prestao pozivati na zabave, na kojima sam ga tako esto
zabavljala. Ubrzo sam shvatila da je potpuno prestao dolaziti u
ajanu Ichiriki. Nije mi bilo jasno zbog ega, osim ako nije elio
izbjei susret sa mnom. Zabrinuto uzdiui, vlasnica Ichirikija je
priznala kako sam vjerojatno u pravu. Za Novu godinu poslala
sam Nobuu estitku, kao i ostalim svojim zatitnicima, ali nije
mi odgovorio. Sad mi je lako osvrnuti se na to vrijeme i mirno

rei kako su proli mnogi mjeseci, ali tada sam zbog toga
osjeala veliku tjeskobu. Osjeala sam da sam se ogrijeila o
ovjeka koji je bio ljubazan prema meni - i kojeg sam poela
smatrati svojim prijateljem. Povrh toga, kako me Nobu vie nije
pozivao, prestali su me pozivati i na zabave kompanije
Iwamura, to je znailo da vie gotovo uope nisam imala prilike
vidjeti predsjednika.
Naravno, predsjednik je nastavio redovito posjeivati Ichiriki,
iako Nobu vie nije dolazio. Vidjela sam ga jedne veeri kako
tiho kori nekog mladog slubenika u hodniku, maui
nalivperom kako bi podcrtao svoje rijei, ali nisam se usudila
smetati i nisam otila do njih kako bih ga pozdravila. Jedne
druge veeri, jedna ga je mlada pripravnica zabrinuta izgleda -
zvala se Naotsu i imala je jako isturenu donju eljust, tako da su
joj donji zubi bili ispred gornjih - upravo pratila do zahoda, kad
me je on ugledao. Ostavio je Naotsu i priao mi. Razmijenili smo
uobiajene uljudne fraze. Uinilo mi se da u njegovom jedva
primjetnom osmijehu nasluujem onu vrstu prikrivenog ponosa
kakav osjeaju roditelji kad gledaju svoju djecu. Prije nego to
je otiao, rekla sam mu: Predsjednie, ako se sluajno neke
veeri pokae kako bi dobro dola prisutnost jo jedne ili dvije
geje...
To je s moje strane bilo jako drsko, ali na moje veliko
olakanje, vidjela sam da se predsjednik nije uvrijedio.
To je odlina ideja, Savuri, rekao je. Trait u tebe.
Ali prolazili su tjedni, a on me nije pozvao. Jedne veeri krajem
oujka svratila sam na jednu vrlo ivahnu zabavu koju je
naelnik policijske uprave u Kvotu prireivao u ajani Shunju.
Predsjednik je takoer bio ondje i upravo je gubio igru tko
gubi, pije. Sjedio je u koulji, razvezane kravate i izgledao
prilino iscrpljeno. Zapravo, naelnik je izgubio veinu rundi,
kako sam doznala, ali je bolje podnosio alkohol od predsjednika.
Tako mi je drago da si dola, Savuri, rekao mi je
predsjednik. Mora mi pomoi. U velikoj sam nevolji.
Kad sam vidjela glatku kou njegova lica osutu crvenim
mrljama i gole ruke kako izviruju iz raskopanih rukava koulje,
odmah sam se se sjetila Yasuda-sana one noi u ajani
Tatematsu. Na sekundu mi se uinilo kako su svi oko nas
nestali, a ostalo samo nas dvoje te sam pomislila kako bih se

sada, dok je u ovakvom pripitom stanju, mogla nagnuti prema
njemu, sve dok me njegove ruke ne zagrle i dok se njegove
usnice ne pritisnu o moje. ak sam na trenutak osjetila stid to
tako jasno pokazujem svoje misli da je predsjednik morao
shvatiti o emu mislim... ali ako je naslutio to sam mislila, nije
to niim pokazao. Mogla sam mu pomoi samo tako da se s
ostalim gejama dogovorim da usporimo tempo igre. inilo se
da mi je predsjednik zahvalan zbog toga i kad je igra napokon
zavrila, dugo je sjedio i razgovarao sa mnom, ispijajui au za
aom vode kako bi se otrijeznio.Na posljetku je izvukao iz
depa rupi, posve isti kao onaj koji sam ja nosila zataknut u
svoj obi, te je obrisao znoj sa ela i za-gladio svoju vrstu kosu
prije nego to me upitao:
Kad si posljednji put razgovarala sa svojim starim prijateljem
Nobuom?
Nisam ga ve dugo vidjela, predsjednie, odgovorila sam.
Zapravo, imam dojam da se Nobu-san moda ljuti na mene.
Predsjednik je gledao dolje u svoj rupi i paljivo ga ponovo
slagao. Prijateljstvo je neto vrlo dragocjeno, Savuri, rekao je.
Ne smije ga se odbaciti.
Sljedeih nekoliko tjedana esto sam razmiljala o tim njegovim
rijeima. A onda, jednog dana krajem travnja, dok sam se
minkala za svoj nastup u priredbi Plesovi stare prijestolnice,
prila mi je jedna mlada pripravnica koju sam jedva poznavala.
Odloila sam kist, oekujui da e me zamoliti za neku uslugu -
jer naa okiya jo uvijek nije oskudijevala u mnogo emu ega
su se ostali u Gionu odavno morali odrei. Meutim, ona je
rekla:
Ispriavam se to vam smetam, Sayuri-san, moje je ime
Takazuru. Pitala sam se biste li mi moda htjeli pomoi. Znam
da ste neko bili dobra prijateljica Nobu-sa-na...
Nakon to sam se mjesece i mjesece pitala to je s njim i
osjeala se strano posramljenom zbog onog to sam napravila,
ve mi se samo to to sam ula njegovo ime kad se tome ni
najmanje nisam nadala uinilo kao da sam otvorila kapke na
prozorima i osjetila struju svjeeg zraka.
Moramo pomagati jedna drugoj kad god to moemo,
Takazuru, rekla sam. A ako se radi o nekom problemu s Nobu-

sanom, onda sam posebno zainteresirana. Nadam se da je on
dobro.
Da, dobro je, gospoo, odnosno barem tako mislim. On zalazi
u ajanu Awazumi u istonom Gionu. Je li vam poznata ta
ajana?
O da, poznata mi je, rekla sam. Ali nisam znala da je Nobu
posjeuje.
Da, gospoo, prilino esto, odgovorila mi je Takazuru. Ali...
mogu vas neto pitati, Sayuri-san? Vi ga odavno poznajete i...
ovaj, Nobu-san je dobar ovjek, zar ne? Takazuru-san, zato
to mene pita? Ako provodi vrijeme u njegovom drutvu, onda
sigurno zna je li dobar ili nije!
Sigurna sam da vam to zvui glupo. Ali ja sam tako
zbunjena! On me trai svaki put kad doe u Gion i moja starija
sestra kae kako se svaka djevojka moe samo nadati da joj
takav ovjek postane stalna muterija. A sad je ljuta na mene
jer sam se vie puta rasplakala pred njim. Znam da to ne bih
smjela, ali ne mogu ak ni obeati da se neu ponovo
rasplakati!
Okrutan je prema tebi, zar ne?
Umjesto odgovora jadna je Takazuru stisnula drhtave usnice i
u sekundi su joj se poele skupljati suze na rubovima onih
kapaka, toliko obilate da se inilo kako njene male okrugle oi
gledaju u mene sa dna dviju mlaka.
Nobu-san ponekad nije svjestan koliko njegove rijei grubo
zvue, rekla sam joj. Ali ti si mu sigurno draga, Takazuru-san.
Zato bi inae uvijek traio tebe?
Ja mislim da me on trai samo zato jer sam ja netko prema
kome moe biti zao, odgovorila je. Jednom mi je, dodue,
rekao kako mi kosa isto mirie, ali je onda odmah dodao kako
je to ugodna promjena.
udno je da ga ti tako esto via, rekla sam. Ja se ve
mjesecima nadam da u ga negdje sresti.
Oh, molim vas, nemojte, Sayuri-san! On ve kae kako se ja
ni u emu ne mogu mjeriti s vama. Ako vas ponovo vidi, jo e
gore misliti o meni. Znam da vas ne bih trebala gnjaviti svojim
problemima, gospodo, ali... mislila sam da vi moda znate to
bih mogla napraviti da mu ugodim. On voli zanimljive razgovore,

ali ja nikad ne znam to bih rekla. Svi mi kau da nisam jako
bistra.
U Kvotu su ljudi odgojeni da tako govore o sebi, ali uinilo mi
se da ova sirota djevojka moda govori istinu. Ne bi me
iznenadilo da je Nobu na nju gledao kao to tigar gleda na drvo
na kojem moe otriti svoje pande. Nisam se mogla sjetiti
nieg to bi joj pomoglo i na kraju sam joj predloila neka
proita knjigu o nekom povijesnom dogaaju koji Nobu smatra
zanimljivim, pa mu je zatim prepriava dio po dio svaki put kad
ga vidi. Ja sam se i sama time sluila s vremena na vrijeme, jer
ima mukaraca kojima je najdrae zavaliti se poluzatvorenih
oiju, mutnih od sakea i sluati zvuk enskog glasa. Nisam bila
sigurna hoe li se to pokazati uspjenim kod Nobua, ali mi je
Takazuru bila beskrajno zahvalna na savjetu.
Sad kad sam znala gdje mogu nai Nobua, vrsto sam odluila
otii tamo i vidjeti ga. Jako mi je bilo ao to sam ga naljutila, a
osim toga, naravno, bez njega moda nikad vie neu vidjeti
predsjednika. Sasvim sigurno nisam eljela Nobuu nanijeti bol,
ali mislila sam kako bih moda, kad se sretnemo, mogla nai
nekakvog naina da obnovimo nae prijateljstvo. Problem je bio
u tome to nisam ??., mogla doi u Awazumi nepozvana, jer s
tom ajanom nisam imala nikakav formalni dogovor. I tako sam
na kraju odluila proetati uveer pokraj te ajane kad god mi to
bude mogue, u nadi da u jednom naletjeti na Nobua kad bude
ulazio u ajanu. Prilino sam dobro poznavala njegove navike i
mogla sam otprilike proraunati vrijeme kad bi mogao stii.
Drala sam se tog plana osam ili devet tjedana. A onda,
napokon, spazila sam ga jedne veeri kako izlazi iz limuzine u
mranom prolazu ispred mene. Znala sam da je to on, jer je
prazan rukav prikopan na ramenu davao njegovoj silueti
karakteristian oris. Kad sam se pribliila, voza mu je upravo
pruao njegovu torbu za spise. Zastala sam ispod uline
svjetiljke u prolazu i glasno uzdahnula, nastojei da to zazvui
kao izraz radosnog iznenaenja. Nobu je pogledao prema meni,
ba kao to sam se nadala. Vidi, vidi, rekao je. ovjek
ponekad zaboravi kako ljupko moe izgledati jedna geja.
Izgovorio je to tako nemarnim tonom da nisam bila sigurna zna
li uope da sam to ja.
Dakle, gospodine, po glasu bih rekla da je to moj

stari prijatelj Nobu-san, rekla sam. Ali vi ne moete biti
Nobu, jer imam dojam da je on potpuno nestao iz Giona!
Voza je zatvorio vrata i nas dvoje smo utke stajali
dok automobil nije otiao.
Tako sam sretna, rekla sam, to napokon opet vidim Nobu-
sana! A doista imam sree to Nobu-san ne stoji na svjetlu,
nego u sjenci.
Ponekad zbilja nemam pojma o emu govori, Sayu-ri.
Sigurno si to nauila od Mamehe. Ili je to neto emu
poduavaju sve geje.
Budui da Nobu-san stoji u sjenci, ne mogu vidjeti srditi izraz
na njegovu licu.
Shvaam, ree on. Ti, dakle, misli da se ljutim na tebe?
A to drugo mogu misliti kad moj stari prijatelj nestane i
mjesecima ga ne vidim? Pretpostavljam da ete mi rei kako
niste mogli dolaziti u Ichiriki jer ste imali previe posla.
Zato to kae na takav nain kao da to nikako ne bi moglo
biti istina?
Zato to sluajno znam da ste esto dolazili u Gion. Ali
nemojte me pitati odakle to znam. Neu vam to rei ako se ne
pristanete proetati sa mnom.
U redu, rekao je Nobu. Budui da je veer tako ugodna...
Oh, Nobu-san, nemojte tako rei. Bilo bi mi mnogo drae kad
biste rekli: Budui da sam sreo staru prijateljicu koju tako dugo
nisam vidio, nita me ne bi vie veselilo, nego da se s njom
proetam.
Proetat u se s tobom, rekao je. A ti moe zamiljati
kakve god hoe razloge zbog kojih to inim.
Lagano sam se naklonila u znak pristanka i krenuli smo niz
prolaz prema parku Maruvama. Ako Nobu-san eli da
povjerujem kako se ne ljuti na mene, rekla sam, trebao bi se
ljubaznije ponaati, a ne kao leopard koji se mjesecima nije do
sita najeo. Nije udo da vas se jadna Takazuru tako boji...
Znai, razgovarala je s tobom, ree Nobu. No da, kad mi ne
bi toliko ila na ivce...
Ako vam se ne svia, zato uvijek ba nju traite kad doete
u Gion?
Ja ju nikad nisam traio, niti jednom! Nju mi stalno nagurava
njezina starija sestra. Nije mi drago to si me uope podsjetila

na nju. A sad e iskoristiti priliku to si me sluajno srela i
pokuat e me posramiti i natjerati daju ponem smatrati
simpatinom!
Zapravo, Nobu-san, na susret uope nije bio sluajan. Ja
ve tjednima etam tom uliicom kako bih vas srela.
To je, izgleda, natjeralo Nobua da se zamisli, jer smo neko
vrijeme nastavili hodati u tiini. Na posljetku je rekao: To me
uope ne bi trebalo iznenaditi. Ti si oduvijek bila lukava
spletkaica.
Nobu-san! A to sam drugo mogla napraviti? pobunila sam
se. Mislila sam da ste potpuno nestali. Nikad ne bih ni saznala
gdje vas mogu nai da mi Takazuru nije dola sva u suzama
kako bi mi se potuila na vas.
No da, bio sam prilino grub prema njoj, pretpostavljam. Ali
ona nije pametna kao ti, a ni tako lijepa, to se toga tie. Ako
misli da se srdim na tebe, potpuno si u pravu.
Smijem li pitati to sam to uinila da tako razljutim svog
starog prijatelja?
Na to je Nobu stao i okrenuo se prema meni s izrazom duboke
tuge u oima. Osjetila sam kako me zapljuskuje val njenosti
prema njemu, kakvu sam osjetila prema vrlo malom broju
mukaraca u svom ivotu. Mislila sam na to koliko mi je
nedostajao i kako sam se teko ogrijeila prema njemu. Ali
premda se sramim to priznati, njenost koju sam osjeala bila je
pomijeana sa saaljenjem.
Nakon znatnih napora, rekao je, uspio sam napokon otkriti
identitet tvog danna.
Nobu-san me je samo trebao pitati. Ja bih mu to drage volje
rekla.
Ne vjerujem ti. Vi ste geje najutljivija skupina ljudi koju
znam. Raspitivao sam se po Gionu tko je tvoj danna i, jedna za
drugom, sve su se pravile kao da ne znaju. Nikad nita ne bih
saznao da nisam pozvao Michizono da me zabavlja jedne veeri,
bili smo samo nas dvoje.
Michizono, koja je u to vrijeme imala oko pedeset godina, bila
je neka vrsta legende u Gionu. Nije bila lijepa, ali ponekad je
umjela raspoloiti ak i Nobua, ve samim tim kako bi namrtila
nosi dok bi ga pozdravljala.

Igrali smo igru tko izgubi, pije i ja sam stalno dobivao, sve
dok se jadna Michizono nije prilino napila. Mogao sam je pitati
bilo to, sve bi mi rekla.
Koliko truda! rekla sam.
Kojeta. Bilo mi je vrlo ugodno u njezinom drutvu. Uope
nije bilo naporno. Ali hoe da ti neto kaem? Izgubio sam
svako potovanje prema tebi, sad kad znam da je tvoj danna
jedan ovjeuljak u uniformi kojeg nitko ne cijeni.
Nobu-san govori kao da sam ja mogla birati tko e biti moj
danna. Ja jedino mogu birati kimono koji u obui. A ak i to...
Zna li zato su tom ovjeku dali uredski posao? Zato to mu
se nitko ne usuuje povjeriti neku doista vanu dunost. Ja
dobro poznajem vojsku, Sayuri. Njega ne cijene ak ni oni koji
su mu neposredno nadreeni. Mogla si se isto tako vezati za
nekog prosjaka! Doista, neko si mi bila vrlo draga, ali...
Neko? Zar vie nisam?
Ja ne volim budale.
Kako su to okrutne rijei! Ili me samo pokuavate rasplakati?
Oh, Nobu-san! Zar sam ja budala zato to je moj danna netko
koga vi ne cijenite?
Ah, geje! ovjek s vama stvarno moe izgubiti ivce. Stalno
zavirujete u one svoje almanahe i govorite: Oh, danas ne
smijem hodati u smjeru istoka, jer moj horoskop kae da e mi
to donijeti nesreu! Ali kad se radi o neem to e imati
posljedica na itav va ivot, jednostavno o-krenete glavu.
Prije bih rekla da zatvaramo oi pred onim to ionako ne
moemo sprijeiti.
Je li? Pa, vidi, saznao sam dosta toga one veeri kad sam
napio Michizono. Ti si ki okiye, Savuri. Nemoj se praviti kao da
nema nikakvog utjecaja. Tvoja je dunost upotrijebiti sav
utjecaj koji ima ako ne eli jednostavno plutati kroz ivot kao
krepana riba, trbuhom nagore niz rijeku.
Kad bih bar mogla vjerovati kako je ivot doista neto vie od
rijeke koja nas nosi trbuhom prema gore.
No, dobro, ako je ivot rijeka, jo uvijek moe birati hoe li
biti u ovom dijelu ili u onom, je li tako? Voda se stalno dijeli i
razlijeva. Ako se sudara, koprca i bori, ako iskoristi svaku
prednost koja ti se prui...

Ah, to je svakako sjajan savjet, ako imate nekakve
prednosti.
Ako se potrudi da ih potrai, svagdje e ih nai! U mom
sluaju, ak i kad nemam nita drugo osim, to ja znam,
nekakve izgriene kotice od breskve ili tako neto, neu
propustiti da je nekako ne iskoristim. Kad doe trenutak da je
bacim, pobrinut u se da je bacim na nekoga tko mi se ne
svia!
Nobu-san, je li vi to meni savjetujete da ponem bacati
kotice od breskve?
Nemoj se s time aliti, ti vrlo dobro zna o emu govorim.
Nas dvoje smo vrlo slini, Savuri. Ja znam da mene zovu
gospodin Guter i slino, dok si ti najljupkije stvorenje u
Gionu. Ali kad sam te prvi put vidio prije toliko godina na onom
sumo natjecanju - koliko si onda imala godina, etrnaest? -
odmah sam vidio da si sposobna djevojica, ak i tada.
Uvijek sam mislila da Nobu-san ima o meni bolje miljenje
nego to stvarno zasluujem.
Moda ima pravo. Mislio sam da si pametnija, Savuri. A
pokazalo se da ne shvaa ak ni to gdje lei tvoja sudbina.
Kako si svoju sudbinu mogla vezati za takvog ovjeka kao to je
general! Ja bih se poteno starao za tebe, zna. Pobjesnim pri
samoj pomisli na to! Kad taj general ode iz tvog ivota, nee ti
ostaviti nita po emu e ga se moi sjeati. Zar tako
namjerava potratiti mladost? ena koja se ponaa kao budala
nije drugo nego budala, ne ini ti se?
Ako uestalo trljamo tkaninu, brzo e se izlizati, a mene su
Nobuove rijei tako otro strugale da vie nisam bila u stanju
zadrati onu besprijekornu lakiranu povrinu koja mi je, kako
me je Mameha uvijek savjetovala, trebala sluiti kao zaklon iza
kojeg u se skrivati. Sreom, stajala sam u sjenci, jer bila sam
sigurna da bi me Nobu jo vie prezirao kad bi vidio koliko su
me zaboljele njegove rijei. Meutim, valjda me je izdala utnja,
jer me je onom svojom jednom rukom uhvatio za rame i malo
me okrenuo, samo toliko da mi svjetlost padne na lice. A kad
me je pogledao u oi, duboko je uzdahnuo, to je meni u prvi
mah zazvualo kao uzdah razoaranja.

Zato mi se ini toliko starijom nego to jesi, Sayu-ri?
rekao je nakon trenutka utnje. Ponekad zaboravim da si jo
uvijek tako mlada. Sad e mi rei da sam bio previe grub.
Ne mogu oekivati da se Nobu-san ponaa ikako drugaije
nego kao Nobu-san, rekla sam.
Ja vrlo loe reagiram na razoaranje, Sayuri. Trebala bi to
znati. Bez obzira jesi li me iznevjerila zato to si odve mlada ili
zato to nisi ena kakvom sam te zamiljao... iznevjerila si me u
svakom sluaju, zar nisi?
Molim vas, Nobu-san, plai me kad mi govorite takve stvari.
Ja ne znam da li bih ikad mogla ivjeti prema tim mjerilima
kojima se vi sluite kad donosite sud o meni...
A koja su to mjerila, zapravo? Oekujem od tebe da kroz
ivot ide otvorenih oiju! Ako uvijek ima na umu svoju
sudbinu, na svaki e trenutak u ivotu gledati kao na priliku da
se malo vie priblii svome cilju. Od neke glupe djevojice kao
to je Takazuru ne bih oekivao takvu razinu svijesti, ali...
Zar mi Nobu-san ne govori itavu veer kako sam glupa?
Ti valjda zna da me ne treba sluati kad sam ljutit.
Znai, Nobu-san se vie ne ljuti. Hoe li onda doi u Ichiriki
da me vidi? Ili me pozvati da se vidimo negdje drugdje? U
stvari, veeras mi se nikamo ne uri. Mogla bih i sad doi unutra
ako me Nobu-san pozove.
Dosad smo ve napravili puni krug i ponovo smo stajali ispred
ulaza u ajanu. Neu te pozvati, odgovorio mi je i odgurnuo
ulazna vrata.
Nisam se mogla suzdrati, ispustila sam veliki uzdah kad sam
to ula. Zovem to velikim uzdahom, jer je u njemu bilo sadrano
mnogo manjih uzdaha, uzdah razoaranja, uzdah frustracije,
uzdah tuge... i ne znam ega jo.
Oh, Nobu-san, rekla sam, ponekad vas je tako teko
razumjeti.
Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri, odgovorio je. Ne volim
da mi pred oi stavljaju ono to ne mogu imati.
Prije nego to sam dospjela bilo to rei, uao je u ajanu i
povukao za sobom vrata.


Dvadeset sedmo poglavlje


Tijekom ljeta 1939. godine, toliko sam bila zaokupljena
angamanima na zabavama, povremenim susretima s
generalom, plesnim nastupima i slinim obvezama da sam se
ujutro, kad bih se dizala sa svog futona, esto osjeala poput
kante pune avala. Obino bih do sredine poslije-podneva
uspjela zaboraviti na umor, ali sam se esto pitala koliko
zaraujem svim tim naporima. Nisam, meutim, stvarno
oekivala da u to ikad saznati, stoga sam se zgranula kad me
je Majka jedno popodne pozvala u svoju sobu i rekla mi kako
sam u proteklih est mjeseci vie zaradila ja sama, nego
Hatsumomo i Bua zajedno.
to znai da je vrijeme, rekla je, da zamijenite sobe.
Moda misli kako mi je to bilo drago uti, ali ba i nije. Ovih
proteklih nekoliko godina Hatsumomo i ja uspijevale smo
nekako ivjeti pod istim krovom tako to smo se jedna drugoj
uklanjale s puta. Meutim, ja sam na nju i dalje gledala kao na
uspavanog, ali ne i poraenog tigra. Hatsumomo na ovu Majinu
odluku sigurno nee gledati kao na puku zamjenu soba, ona e
to shvatiti kao da sam joj ja oduzela njezinu sobu.
Kad sam te veeri vidjela Mamehu, ispriala sam joj to mi je
Majka rekla i spomenula kako se bojim da bi to moglo ponovo
rasplamsati vatru mrnje u Hatsumomo.
Ah, to, to je u redu, odgovorila je Mameha. Ta ena nee
priznati konani poraz sve dok ne vidimo krv. A to jo nismo
vidjele. Pruimo joj priliku, da vidimo u kakvu e se nevolju
ovog puta uvaliti.
Idueg je dana Tetia ve rano ujutro dola na kat kako bi
odredila nain na koji emo se preseliti. Prvo je mene odvela u
Hatsumominu sobu i objavila kako jedan odreeni kut odsad
pripada meni: mogla sam tu staviti to god sam htjela i nitko to
nije smio ni dirnuti. Potom je odvela Hatsumomo i Buu u moju
manju sobu i odredila slian prostor za njih dvije. Sad smo samo
trebale prenijeti sve svoje stvari i preseljenje e biti obavljeno.
Ja sam se odmah tog popodneva dala na posao, prenosei
svoje stvari preko hodnika. Voljela bih kad bih mogla rei da

sam prikupila zbirku lijepih predmeta kakvu je Mameha sigurno
ve imala u mojim godinama, ali raspoloenje nacije uvelike se
promijenilo. Vojna je vlada nedavno zabranila kozmetike
preparate i trajne ondulacije kao nepotreban luksuz, premda
smo mi geje u Gionu, kao igrake monih mukaraca, jo
uvijek manje vie radile to smo htjele. Ekstravagantni darovi,
meutim, gotovo su posve nestali, tako da sam tijekom godina
skupila samo nekoliko pergamentnih svitaka, neto kamenja za
pravljenje tua i zdjela, kao i zbirku stereoskopskih fotografija
slavnih krajolika, koje sam, zajedno s prekrasnom srebrnom
spravicom kroz koju su se te snimke promatrale, dobila na dar
od kabuki glumca Onoea Yoegorea XVII. Bilo kako bilo, prenijela
sam sve te stvari preko hodnika, zajedno sa minkom, donjim
rubljem, knjigama i ilustriranim revijama - i naslagala ih u kut.
Ali prola je i veer sljedeeg dana, a Hatsumomo i Bua nisu
jo ni poele preseljavati svoje stvari. Na povratku sa satova
poduke treeg dana odluila sam da u, ukoliko Hatsumomine
boice i kreme jo uvijek budu na stoliu za minkanje, zamoliti
Tetiu da mi pomogne.
Kad sam dola na vrh stuba, iznenadila sam se vidjevi vrata
Hatsumomine i moje sobe otvorena. Boica bjelila leala je
razbijena na podu hodnika. Neto nije bilo u redu, a kad sam
ula u svoju sobu, vidjela sam i to. Hatsumomo je sjedila za
mojim malim stolom, pijuckajui iz omanje ae neto to je
sliilo na vodu - i itala jednu biljenicu, moju biljenicu!
Od geja se oekuje da budu diskretne, zato e se moda
zauditi kad uje da sam prije vie godina, dok sam jo bila
pripravnica, otila jedno popodne u papirnicu i kupila jednu
prekrasnu knjigu s praznim stranicama kako bih u nju zapisivala
dogaaje iz svog ivota. Nisam bila toliko glupa da bih zapisivala
stvari koje geja nikako ne smije odati. Pisala sam samo o
svojim mislima i osjeajima. Kad sam htjela zapisati neto o
nekom odreenom mukarcu, smislila bih za njega tajno ime.
Tako sam, na primjer, Nobua zvala gospodin Tsu, jer je
ponekad znao prezirno uzviknuti neto stoje zvualo kao Tsu!.
A predsjednika sam zvala gospodin Haa, jer je jednom
prigodom duboko udahnuo i zatim polako ispustio zrak na takav
nain da je to zazvualo kao haa, a ja sam ga zamislila kako
se budi pokraj mene i to kae, tako da je to, naravno, ostavilo

na mene snaan dojam. Ali ni u jednom trenutku nisam mislila
da e itko osim mene ikad vidjeti to to sam zapisala.
Gle, Sayuri, tako mi je drago to te vidim! rekla je
Hatsumomo. ekala sam te da ti kaem koliko sam uivala u
tvom dnevniku. Neke od stvari koje si zapisala zbilja su jako
zanimljive... a i stil ti je, zapravo, draestan! Nisam ba
oduevljena kaligrafijom, ali...
A jesi li sluajno primijetila neto zanimljivo to sam napisala
na prvoj stranici?
Mislim da nisam. Da vidimo... Osobno. No, eto, to je dobar
primjer za ono to sam rekla o tvojoj kaligrafiji.
Hatsumomo, molim te ostavi tu biljenicu na stolu i izai iz
moje sobe.
No, zbilja! okirana sam tvojim ponaanjem, Savuri. Ja ti
samo hou pomoi! Posluaj malo i vidjet e. Na primjer, zato
si za Nobua Toshikazua odabrala ime gospodin Tsu? Uope mu
ne pristaje. Trebala si ga zvati gospodin Plik ili moda
gospodin Jednoruki. Slae se? Moe to promijeniti ako eli i
uope ne mora rei kako je to moja ideja.
Ne znam o emu govori, Hatsumomo. Uope nisam pisala o
Nobuu.
Hatsumomo je uzdahnula, kao da hoe rei kakva sam
nespretna laljivica i zatim je poela listati dnevnik. Ako se ovo
to si napisala ne odnosi na Nobua, hou da mi odmah kae
ime ovjeka na kojeg se to odnosi. ekaj malo... ah, evo:
ponekad vidim kako se lice gospodina Tsua zaari od srdbe
kad primijeti da neka geja zuri u njega. Ali ja ga mogu gledati
koliko hou i njemu je to, ini se, drago. Mislim da njegova
sklonost prema meni proizlazi iz osjeaja da se meni izgled
njegove koe i injenica da nema jednu ruku ne ini neim tako
udnim i zastraujuim kao to se to ini tolikim drugim
djevojkama. Dakle, pretpostavljam da mi hoe rei kako
poznaje jo nekoga tko izgleda sasvim isto kao Nobu. Ja mislim
da bi ih trebala meusobno upoznati! Zamisli samo kako bi se
njih dvojica lijepo slagali.
Dok je ona to govorila, mene je obuzela duboka utu-enost,
ne znam to bolje opisati. Jer jedno je saznati da su sve tvoje
tajne odjednom razotkrivene, ali kad je do toga dovela tvoja
vlastita nesmotrenost... pa, ako sam u tom trenutku eljela

nekoga prokleti, proklela bih samu sebe to sam uope dola na
ideju da piem dnevnik i to sam ga drala ondje gdje ga je
Hatsumomo mogla nai. Trgovac koji ostavlja otvorene prozore
duana, ne moe se ljutiti na kiu koja mu je unitila robu.
Otila sam do stola kako bih uzela dnevnik, ali Hatsumomo ga
je stisnula na grudi i ustala. Drugom je rukom dohvatila au u
kojoj sam ja mislila da je voda. Meutim, kako sam joj sad bila
blizu, osjetila sam miris sa-kea. To uope nije bila voda.
Hatsumomo je bila pijana.
Savuri, ti, naravno, eli da ti vratim tvoj dnevnik i ja u ti
ga, naravno, vratiti, rekla je. Ali dok je to govorila zaputila se
prema vratima. Problem je u tome to jo nisam sve proitala.
Zato u ga uzeti sa sobom u svoju sobu... osim ako ne eli da
ga odnesem Majci. Sigurna sam da e joj biti drago vidjeti to si
o njoj napisala.
Spomenula sam ve razbijenu boicu bjelila na podu hodnika.
To je bilo tipino za Hatsumomo: napravila bi nered i ne bi se
ak ni potrudila pozvati slukinje. Ali sad, kad je izila iz moje
sobe, dobila je to je zasluila. Vjerojatno je zaboravila na
razbijenu boicu zato to je bila pijana; u svakom sluaju, stala
je ravno na krhotine stakla i tiho kriknula. Vidjela sam kako je
na trenutak pogledala stopalo i grevito udahnula, ali je potom
nastavila hodati. Osjetila sam kako me hvata panika kad je ula
u svoju sobu. Pomislila sam na to da joj silom pokuam istrgnuti
dnevnik... a onda sam se sjetila onoga to je Mame-ha shvatila
na turniru sumo hrvaa. Potrati za Hatsumomo bila bi
oekivana reakcija. Bolje je priekati i pustiti je neka se opusti,
mislei kako je pobijedila, i onda, kad to ne bude oekivala,
uzeti dnevnik. To mi se inilo dobrom idejom.... dok se nisam
sjetila kako bi ga ona mogla sakriti nekamo gdje ga nikad neu
nai.
Ona je dotle ve zatvorila vrata. Otila sam do njih i tiho
zazvala: Hatsumomo, ao mi je ako se inilo da se ljutim.
Smijem li ui?
Ne smije, odgovorila je.
Svejedno sam odgurnula vrata. Soba je bila u uasnom
neredu, jer je Hatsumomo, pripremajui se za selidbu, stavljala
stvari kamo god je stigla. Dnevnik je leao na stolu, a
Hatsumomo je drala runik na stopalu. Nisam imala pojma

kako u joj odvui pozornost, ali nisam imala namjere izai iz
sobe bez dnevnika.
Hatsumomo je, dodue, bila opaka poput vodenog takora, ali
nije bila glupa. Da je bila trijezna, ne bih je ni pokuavala
nadmudriti. Ali s obzirom na njezino stanje u tom trenutku...
pogledala sam naokolo po podu, po kojem su bile neuredno
pobacane hrpe donjeg rublja, boice parfema i razne druge
stvari. Vrata ormara bila su irom otvorena, kao i mali sef u
kojem je drala nakit: neki su komadi nakita leali na podu
ispred sefa, kao da je ranije jutros sjedila tamo i pila,
isprobavajui nakit. Jedan mi je komad upao u oi, tako jasno
kao prva zvijezda na tamnom nebu.
Bio je to smaragdni obi bro, onaj isti za koji me je
Hatsumomo prije nekoliko godina optuila da sam joj ga ukrala
one noi kad sam je zatekla s ljubavnikom u slu-inskoj sobi.
Nisam oekivala da u ga ikad vie vidjeti. Otila sam ravno do
ormara i prignula se da ga uzmem s poda, gdje je leao izmeu
drugih komada nakita.
Odlina ideja! rekla je Hatsumomo. Ukradi neki komad mog
nakita. Da ti pravo kaem, dobro e mi doi gotovina koju e
mi za to morati platiti.
Ba mi je drago da nema nita protiv! odgovorila sam.
Koliko u ti gotovine morati platiti za ovo?
Govorei to otila sam do stola i pokazala joj bro. Njezin je
blistavi osmijeh naglo izblijedio, kao to tama u dolini izblijedi
kad se sunce podigne iznad brda. U tom trenutku, dok je
Hatsumomo oamueno sjedila, jednostavno sam drugom
rukom posegnula prema stolu i uzela svoj dnevnik.
Nisam imala pojma kako e Hatsumomo reagirati, ali izala
sam iz sobe i zatvorila vrata. Pomislila sam da odmah odem
Majci i pokaem joj to sam nala, ali dakako, nisam mogla otii
tamo s dnevnikom u ruci. to sam bre mogla, otvorila sam
vrata ormara s kimonima za tekuu sezonu i ugurala dnevnik
izmeu dva kimona omotana svilenim papirom. Za to mi je
trebalo samo nekoliko sekundi, ali sam itavo vrijeme osjeala u
leima trnce od napetosti i straha, bojala sam se da bi
Hatsumomo mogla svakog asa otvoriti vrata sobe i vidjeti to
radim. Nakon to sam ponovo zatvorila vrata ormara, pohitala
sam u svoju sobu i poela otvarati i zatvarati ladice toaletnog

stolia kako bi Hatsumomo stekla dojam kako sam tu sakrila
dnevnik.
Kad sam izala u hodnik, ona je stajala na vratima svoje sobe
i gledala me s jedva primjetnim osmijehom, kao daju itava ta
situacija zabavlja. Ja sam nastojala izgledati zabrinuto, to mi
nije bilo teko, i otila sam s broem u Majinu sobu, te ga bez
rijei poloila na stol. Majka je odloila ilustriranu reviju koju je
itala, uzela bro i podigla ga prema svjetlu, razgledavajui ga s
divljenjem.
Prekrasan komad, rekla je, ali danas se ne moe za njega
puno dobiti na crnoj burzi. Nitko nije spreman dati mnogo novca
za ovakvu stvaricu.
Sigurna sam da e vam Hatsumomo za njega i te kako dobro
platiti, rekla sam. Sjeate se onog broa koji sam joj ja
navodno ukrala prije nekoliko godina, onog to ste ga nadodali
mojim dugovanjima? To je taj bro. Upravo sam ga nala na
podu ispred njezinog sefa s nakitom.
Zna to, Majko, ree Hatsumomo, koja je u meuvremenu
ula u sobu i sad je stajala iza mene, mislim da Sayuri ima
pravo. To je bro koji sam izgubila! Odnosno, barem tako
izgleda. Mislila sam da ga nikad vie neu vidjeti!
Da, nije lako neto nai ako si stalno pijan, rekla sam. Da si
samo malo bolje pregledala sef.
Majka je spustila bro na stol i srdito se zagledala u
Hatsumomo.
Nala sam ga u njezinoj sobi, ree Hatsumomo. Sakrila
gaje u toaletni stoli.
Zato si joj kopala po toaletnom stoliu? upita Majka.
Nisam ti to htjela rei, Majko, ali Sayuri je ostavila neto na
svom stolu i ja sam joj htjela pomoi, htjela sam to sakriti.
Znam da sam to odmah morala donijeti tebi, ali... vidi, ona pie
dnevnik. Pokazala mi ga je prole godine. Zapisala je neke vrlo
rune stvari o izvjesnim mukarcima i... moram ti rei, Majko,
ima nekih dijelova u kojima pie o tebi.
Pomislila sam da jednostavno izjavim kako to nije istina, ali
sve to sad ionako nije bilo vano. Hatsumomo je bila u nevolji i
to god rekla, nita nee promijeniti situaciju. Prije deset
godina, kad je okiya ivjela od njezine zarade, vjerojatno me je
mogla optuiti za to god je htjela. Mogla je tvrditi kako sam

pojela tatami strunjae u njezinoj sobi i Majka bi mojim
dugovima dodala cijenu novih strunjaa. Ali sad se napokon
situacija izmijenila: Hatsumomina brilijantna karijera sliila je
suhom listu na grani, dok je moja cvjetala. Ja sam bila ki okiye
i okiyina glavna geja. Mislim da Majku uope nije ni zanimalo
to je od svega toga istina.
Nema nikakvog dnevnika, Majko, rekla sam. Hatsumomo
izmilja.
Izmiljam, je li? odgovori Hatsumomo. Sad u otii po
njega i dok ga Majka bude itala, moe joj ponovo rei kako
sam to izmislila.
Hatsumomo ode u moju sobu, a Majka poe za njom. Hodnik
je izgledao grozno. Hatsumomo nije samo razbila boicu s
bjelilom i zatim stala na nju, nakon toga je jo ostavila tragove
bjelila i krvi preko cijelog gornjeg predvorja, a to je jo gore,
ostavila ih je na tatami strunjaama u svojoj sobi, u Majinoj
sobi, a sada i u mojoj sobi. Kad sam s vrata pogledala u svoju
sobu, vidjela sam je kako klei uz moj toaletni stoli i kako,
poraena izgleda, polako zatvara ladice.
O kakvom to dnevniku ona govori? upitala me Majka.
Ako postoji nekakav dnevnik, sigurna sam da e ga
Hatsumomo nai, odgovorila sam.
Na to Hatsumomo sloi ruke u krilu i kratko se nasmije, kao
da je sve to bila nekakva igra u kojoj sam je ja lukavo
nadigrala.
Hatsumomo, rekla joj je Majka, platit e Savuri cijenu
broa za koji si je optuila da ti ga je ukrala. Osim toga, ne
elim u okiyi imati tatamije uprljane krvlju. Zamijenit emo ih
na tvoj troak. Ovaj te je dan skupo stajao, a tek je prolo
podne. Da priekam jo malo sa zbrajanjem ukupne svote, za
svaki sluaj, ako moda kani jo neto izvesti?
Ne znam je li Hatsumomo ula to joj je Majka rekla. Odve je
bila zaokupljena zurenjem u mene s izrazom kakav nisam bila
navikla vidjeti na njezinu licu.
Da si me upitao dok sam jo bila mlada koji je dogaaj znaio
prekretnicu u mojim odnosima s Hatsumomo, rekla bih ti da je
to bio moj mizuage. Ali premda me je mizuage doista, da se
tako izrazim, podigao na visoku policu, gdje me Hatsumomo nije
vie mogla dohvatiti, mogle smo nastaviti ivjeti jedna kraj

druge sve do starosti, da se nita drugo nije dogodilo meu
nama. Zato je prava prekretnica, kako sam u meuvremenu
shvatila, bio onaj dan kad je Hatsumomo proitala moj dnevnik i
kad sam nala bro za koji me optuila da sam joj ga ukrala.
Kako bih ti objasnila to mislim, dopusti da ti ispriam neto
to je tijekom jedne veeri u ajani Ichiriki ispriao admiral
Yamamoto Isoroku. Ne mogu se hvaliti da sam dobro poznavala
admirala Yamamota - kojega obino nazivaju ocem Japanske
carske mornarice - ali imala sam ast prisustvovati nizu zabava
na kojima je on bio jedan od gostiju. Admiral je bio sitan ovjek,
ali nemoj zaboraviti da je tap dinamita takoer malen. Zabave
bi uvijek postale bunije nakon admiralova dolaska. Te je veeri
on s jednim drugim gostom upravo ispijao zadnju rundu u igri
tko gubi, pije, a dogovor je bio da e onaj koji izgubi igru otii
u najbliu ljekarnu i kupiti prezervativ - samo zbog toga da bi
otrpio neugodnost, shvaa, ni zbog ega drugoga. Naravno,
admiral je pobijedio, na to su mu svi nazoni poeli klicati i
pljeskati.
Sva srea da niste vi izgubili igru, admirale, rekao mu je
jedan od njegovih pobonika. Zamislite jadnog ljekarnika kad bi
podigao glavu i vidio admirala Yamamota ispred pulta!
Svima se to inilo jako smijeno, ali je admiral odgovorio kako
ni u jednom trenutku nije sumnjao u to da e pobijediti.
Ah, dajte, molim vas, admirale! rekla je jedna geja.
Svatko ponekad gubi! ak i vi!
Pretpostavljam da je tono kako svatko ponekad gubi, rekao
je admiral. Ali meni se to nikad ne dogaa.
Moda su neki ljudi u sobi smatrali to arogantnom izjavom, ali
ja nisam bila jedna od njih. Meni se admiral doista inio kao
ovjek navikao pobjeivati. Napokon ga je netko upitao koja je
tajna njegova uspjeha.
Ja nikad ne nastojim poraziti ovjeka s kojim se borim,
objasnio je admiral. Nastojim razoriti njegovo samopouzdanje.
Duh zamagljen sumnjom ne moe se usredotoiti na put do
pobjede. Dva su protivnika ravnopravna, istinski ravnopravna,
samo kad obojica posjeduju jednako samopouzdanje.
Iako mislim da to tada nisam do kraja shvatila, u Hat-
sumomin se duh, nakon one nae svae oko dnevnika, poela
uvlaiti sumnja. Shvatila je kako Majka vie ni pod kakvim

okolnostima nee stati na njezinu stranu protiv mene i stoga je
sliila na tkaninu izvaenu iz topla ormara i izvjeenu vani, na
otvorenom, gdje e je vjetar, kia i hladnoa postupno unititi.
Kad bi me Mameha ula da ovako tumaim ono to se
dogodilo, sigurno bi se pobunila i rekla kako se ona s tim nikako
ne slae. Njezino se miljenje o Hatsumomo razlikovalo od
mojega. Ona je vjerovala da je Hatsumomo ena sklona
samounitavanju i da je mi samo trebamo malo gurnuti prema
onom putu kojim e ona u svakom sluaju krenuti. Moda je
Mameha imala pravo, ne znam. Istina je da se Hatsumomo u
godinama nakon mog mi-zuagea postupno razboljela od
nekakve bolesti karaktera, ako tako neto postoji. Nije, na
primjer, vie mogla obuzdavati svoju sklonost piu, kao ni
napade okrutnosti. Sve dok joj se ivot nije poeo osipati,
Hatsumomo se uvijek sluila okrutnou s nekom svrhom, ba
kao to samuraj ne izvlai ma da bi njime nasumce mahao,
nego da pogubi neprijatelja. Meutim, u ovom razdoblju svog
ivota, Hatsumomo je izgleda prestala razlikovati neprijatelja od
prijatelja i katkad bi udarila ak i na Buu. Na zabavama bi
povremeno poela vrijeati mukarce koje je dola zabavljati. I
jo neto: nije vie bila tako lijepa kao neko. Koa joj je bila
poput voska i lice joj je postalo nekako podbuhlo. Ili sam je
moda samo ja tako vidjela. Stablo moe izgledati jednako
lijepo kao i uvijek, ali kad jednom zapazi na njemu nametnike i
vrke grana smee od bolesti, ini ti se kao da je ak i deblo
izgubilo neto od svoje velianstvene ljepote. Svatko zna da je
ranjeni tigar opasna zvijer i stoga je Ma-meha ustrajala na tome
da u sljedeih nekoliko tjedana slijedimo Hatsumomina veernja
kretanja Gionom. Ma-meha ju je dijelom na taj nain eljela
drati na oku, jer ni jednu od nas ne bi iznenadilo da je
Hatsumomo potraila Nobua kako bi mu prepriala sadraj moga
dnevnika i otkrila mu moje potajne osjeaje prema gospodinu
Haa, kojega bi Nobu vjerojatno odmah prepoznao kao
predsjednika. No, to je jo vanije, Mameha joj je eljela uiniti
ivot nepodnoljivim.
Kad eli slomiti dasku, rekla je, nije dovoljno da napukne
po sredini, to je samo prvi korak. Uspjet e tek ako skae po
njoj svom teinom gore-dolje, dok ne pukne u dva komada.

I tako je svake veeri, osim kad bi imala neki dogovor koji
nije mogla propustiti, Mameha dolazila podveer u nau okiyu i
ekala da izae kroz vrata iza Hatsumomo. Mameha i ja nismo
uvijek mogle ostati zajedno, ali obino je barem jedna od nas
uspijevala dio veeri slijediti Hatsumomo kamo god je ila.
Nakon to smo to prvi put napravile, Hatsumomo se pravila kao
da ju to zabavlja. Ali pri kraju etvrte veeri zurila je u nas
bijesno kroz polusti-snute oi i tekom je mukom uspijevala
zvuati vedro dok bi avrljala s mukarcima koje je bila duna
zabavljati. A onda se, poetkom sljedeeg tjedna, naglo
okrenula u jednoj uliici i dola nam u susret.
Da vidimo, rekla je. Psi slijede svoje vlasnike. A vas dvije
hodate za mnom i njukate li, njukate. Prema tome,
pretpostavljam kako elite da se prema vama odnosim kao
prema psima! Hoete da vam pokaem to radim sa psima koji
mi se ne sviaju?
I s tim rijeima zamahnula je rukom da udari Mame-hu po
glavi. Ja sam vrisnula i to je, izgleda, natjeralo Hatsumomo da
zastane i razmisli to radi. Zurila je trenutak u mene oima koje
su plamtjele od srdbe, a onda se vatra u njima ugasila i ona se
udaljila. Svi su u uliici primijetili to se dogodilo i nekoliko nam
je ljudi prilo kako bi upitalo Mamehu je li sve u redu. Ona ih je
umirila i rekla im kako se nita nije dogodilo, a zatim je tunim
glasom dodala:
Jadna Hatsumomo! Ipak je istina ono to je doktor rekao.
Ona stvarno gubi razum.
Naravno, doktor je bio izmiljen, ali su Mamehine rijei
postigle uinak kakav je eljela. Ubrzo se Gionom proirio glas
kako je lijenik proglasio Hatsumomo duevno poremeenom.
Godinama je Hatsumomo bila vrlo bliska prijateljica slavnog
kabuki glumca Banda Shojira VI. Shojiro je bio, kako mi
kaemo, onna-gata, to jest uvijek je igrao enske uloge. Jednom
je u intervjuu za novine rekao kako je Hatsumomo najljepa
ena koju je ikad vidio i kako na pozornici esto oponaa njezine
pokrete kako bi lik koji igra uinio zavodljivijim. Prema tome,
moe zamisliti da ga je Hatsumomo odlazila posjetiti svaki put
kad bi doao u Kvoto. Jednog poslijepodneva saznala sam da e
Shojiro kasnije te veeri doi na neku zabavu u etvrti geja
Ponto-cho, na drugoj rijenoj obali, nasuprot Gionu. ula sam to

dok sam pripremala ceremoniju aja za jednu skupinu
mornarikih asnika na dopustu. im je ceremonija aja
zavrila, pourila sam natrag u okiyu, ali se Hatsumomo ve bila
odjenula i iskrala. Sad je ona radila ono isto to sam ja neko
radila: odlazila je ranije kako je nitko ne bi slijedio. Svakako
sam htjela ispriati Mamehi to sam ula i otila sam ravno u
njezin stan. Na nesreu, kako mi je rekla njezina slukinja,
Mameha je izala pola sata ranije na molitvu. Tono sam znala
o emu se radi. Mameha je otila u jedan mali hram na
istonom rubu Giona kako bi se pomolila pred tri malena jizo
kipia koja je tamo dala postaviti. Jizo, vidi, predstavlja izraz
tovanja za duu umrlog djeteta, a u Mamehinu sluaju, radilo
se o tri djeteta koje je pobacila na barunov zahtjev. Da se radilo
o bilo emu drugome, bez oklijevanja bih je otila potraiti, ali
nisam joj mogla smetati u takvim trenucima i osim toga, moda
joj ne bi bilo drago da uope znam kako je otila tamo. Zato
sam je ostala ekati u njezinu stanu i dopustila sam Tatsumi da
mi kroz to vrijeme poslui aj. Napokon se Mameha vratila,
pomalo umorna izgleda. Nisam htjela odmah zapoeti razgovor
o onom to sam doznala, nego smo prvo neko vrijeme askale o
predstojeem Festivalu era, u kojem je Mameha trebala igrati
Damu Murasaki Shikibu, autoricu Bajke o Genjiju. Na posljetku
me je Mameha pogledala s osmijehom iznad alice smeeg aja
- Tatsumi je upravo prila listie aja kad sam ja dola - i tada
sam joj rekla to sam tog popodneva otkrila. Savreno! rekla
je. Hatsumomo e se opustiti i misliti kako nas se oslobodila.
Uz panju kojom e je Shojiro sigurno obasuti tijekom zabave,
osjeat e se kao preporoena. A onda emo ui mi poput kakva
groznog smrada iz uliice i pokvariti joj veer.
S obzirom na to kako me je Hatsumomo godinama okrutno
muila i koliko sam je mrzila, pretpostavljam da sam trebala biti
oduevljena takvim planom. Ali, dogovaranje o tome kako emo
natjerati Hatsumomo da pati, nije mi, nekako, predstavljalo
toliko zadovoljstvo koliko bih oekivala. Odjednom mi se u glavi
javilo sjeanje na jedno jutro dok sam jo bila mala, kad sam se
kupala u jezercu blizu nae pijane kuice i odjednom osjetila
nekakvo bolno arenje u ramenu. Jedna me osa ubola i borila se
da izvue alac iz moje koe. Ja sam bila previe zaokupljena
vriskanjem, ali jedan od djeaka izvukao je osu i drao je za

krila na jednom kamenu oko kojeg smo se svi okupili kako
bismo odluili na koji emo je nain ubiti. Mene je rame uasno
boljelo i sigurno nisam osjeala ni- kakve simpatije prema osi. A
ipak sam u grudima osjeala neku udnu slabost zbog spoznaje
da to siuno stvorenje koje se koprcalo u djeakovim prstima
ne moe uiniti nita kako bi se spasilo smrti od koje ga dijeli
tek nekoliko trenutaka. Istu sam vrstu saaljenja osjeala prema
Hatsumomo. Onih veeri dok smo je pratile u stopu kroz Gion,
sve dok se ne bi prije vremena vratila u okiyu samo da pobjegne
od nas, osjeala sam se gotovo kao da je muimo.
Bilo kako bilo, oko devet sati te veeri, prele smo rijeku i ule
u etvrt Pontocho. Za razliku od Giona, koji obuhvaa veliko
podruje s mnogo ulica, Pontocho je samo jedna jedina, duga i
uska ulica koja se protee uz obalu rijeke. Ljudi je zovu jeguljin
leaj zbog njezina oblika. Jesenska je veer bila pomalo
prohladna, ali se Shojirova zabava unato tome odravala na
otvorenom, na drvenoj verandi koja se nadvijala iznad rijeke.
Nitko nije na nas obratio mnogo pozornosti kad smo ule kroz
staklena vrata. Veranda je bila prekrasno rasvijetljena
papirnatim lampionima, a rijeka se zlatno ljeskala, obasjana
svjetlima nekog restorana na suprotnoj obali. Svi su sluali
Shojira koji je svojim pjevuckavim glasom upravo priao neku
priicu, ali si zato trebao vidjeti kako se Hatsumomino lice
skiselilo kad nas je ugledala. Nehotice sam se sjetila na-
gnjeene kruke koju sam dan ranije drala u ruci, jer je meu
svim onim veselim licima, Hatsumomino lice izgledalo kao kakva
grozna masnica.
Mameha je kleknula na strunjau odmah pokraj Hatsumomo,
to mi se uinilo vrlo hrabrim postupkom. Ja sam kleknula na
drugom kraju verande, uz nekog starca blagog lica, koji je, kako
sam kasnije otkrila, bio Tachiba-na Zensaku, svira japanske
citre koju mi zovemo koto i ije ve izgrebane ploe jo uvijek
uvam. Te sam veeri takoer otkrila da je Tachibana slijep. Bez
obzira na to s kakvim sam ciljem dola na tu zabavu, sa
zadovoljstvom bih bila itavu veer provela avrljajui s njime,
tako je bio zanimljiv i mio ovjek. Ali jedva smo poeli
razgovarati kad su svi odjednom prasnuli u smijeh.
Shojiro je bio izvanredan pantomimiar. Tanak poput vrbove
ibe, s elegantnim prstima kojima je izvodio spore pokrete i

dugakim licem koje je mogao pomicati u svim smjerovima - bio
bi u stanju zavarati opor majmuna i navesti ih da povjeruju
kako je on jedan od njih. U tom je trenutku oponaao geju
pokraj sebe, enu pedesetih godina. Svojim enskastim
pokretima, napuenim ustima, prevrtanjem oima - toliko ju je
uspjeno oponaao da nisam znala bih li se smijala ili samo
zaprepateno sjedila s rukama na ustima. Ve sam ga gledala
na pozornici, ali ovo je bilo jo bolje.
Tachibana se nagnuo prema meni i proaptao: to radi?
Oponaa jednu stariju geju pokraj sebe.
Ah, ree Tachibana. To je Ichiwari. I potom me lagano
lupnuo nadlanicom kako bi me natjerao da ga pogledam.
Direktor kazalita Minamiza, rekao je i ispruio mali prst ispod
stola, tako da nitko ne vidi. U Japanu, vidi, mali prst podignut
uvis znai ljubavnik ili ljubavnica. Tachibana mi je htio rei
kako je ona starija geja, za koju je rekao da se zove Ichiwari,
ljubavnica direktora kazalita Minamiza. U stvari, direktor je
takoer bio prisutan i smijao se glasnije od sviju.
Malo kasnije, jo uvijek usred svoje pantomime, Shoji
ro je odjednom gurnuo prst u nos. Na to su se svi stali
tako gromoglasno smijati da si mogao osjetiti kako po
drhtava pod verande. Ja to tada nisam znala, ali kopanje
nosa bila je dobro poznata navada geje Ichiwari. Ona se
zacrvenjela poput raka kad je to vidjela i pokrila je lice rukavom
kimona, a Shojiro je, prilino podnapit, to odmah ponovio. Ovog
puta su se svi suzdrano nasmijali, samo je Hatsumomo, ini se,
smatrala kako je to uistinu smijeno, jer u tom je trenutku
Shojiro preao granicu smijenog i postao okrutan. Napokon je
direktor kazalita
rekao: No, no, Shojiro-san, ostavi neto energije za su
tranju predstavu! Uostalom, zar ne zna da kraj tebe sje
di jedna od najveih plesaica u Gionu? Predlaem da je
zamolimo neka nam neto otplee.
Dakako, direktor je govorio o Mamehi.
Nebesa, ne. Ne elim sad gledati nikakvo plesanje,
odgovorio je Shojiro. Kad sam ga u kasnijim godinama bolje
upoznala, shvatila sam kako je on ovjek koji uvijek eli biti u
sreditu pozornosti. Osim toga, ba se dobro zabavljam.

Shojiro-san, ne smijemo propustiti priliku da gledamo slavnu
Mamehu, rekao je direktor, ovog puta bez trunke humora.
Nekoliko se geja sloilo s njim i napokon je Shojiro pristao da
je zamoli neka neto otplee, iako je to uinio nadurena lica
poput kakva djeaka. Ja sam ve vidjela kako se Hatsumomo
ozlovoljila. Natoila je ake u Shojirovu alicu, a on u njezinu.
Izmijenili su dugake poglede, kao da kau kako su im sad
pokvarili zabavu.
Potrajalo je nekoliko minuta dok je jedna slukinja otila po
shamisen i dok ga je jedna od geja ugodila i pripremila se za
sviranje. Onda je Mameha zauzela mjesto ispred stranjeg zida
verande i otplesala nekoliko vrlo kratkih plesova. Gotovo bi se
svatko sloio s tvrdnjom da je Mameha vrlo ljupka, ali vrlo bi
malo ljudi reklo da je ljepa od Hatsumomo, prema tome ne
znam tono to je privuklo Shojirovu pozornost. Moda je to bilo
zbog sakea koji je popio, a moda zbog Mamehina izvanrednog
plesanja, jer Shojiro je i sam bio plesa. Bilo kako bilo, kad se
Mameha vratila stolu, Shojiro se doimao prilino zanesen njome
i pozvao ju je da sjedne uz njega. Kad je sjela, natoio joj je
ake i okrenuo lea Hatsumomo kao da je nekakva anonimna
pripravnica, tek jedna od njegovih brojnih oboavateljica.
Dakle, Hatsumomina su se usta stvrdnula i oi su joj se suzile
na otprilike polovinu svoje uobiajene veliine. to se pak tie
Mamehe, jo je nikad nisam vidjela da tako napadno oijuka s
nekim kao to je to sad radila sa Shojirom. Glas joj je postao
visok i tih, a oi su joj hitro lijetale s njegovih grudi do lica i
ponovo natrag. S vremena na vrijeme prela bi prstima preko
grla kao da joj je neugodno zbog mrlja rumenila koje su joj se
tamo pojavile. Zapravo, uope nije pocrvenjela, ali je tako
uvjerljivo glumila da si se trebao pozorno zagledati kako bi vidio
da je sve to gluma. A onda je jedna od geja upitala Shojira je li
mu se javlja Bajiru-san.
Bajiru-san me je ostavio! odgovorio je Shojiro krajnje
dramatinim tonom.
Ja nisam imala pojma o kome to Shojiro govori, ali mi je stari
svira kota, Tachibana, ljubazno priapnuo kako je Bajiru-san
engleski glumac Basil Rathbone, premda meni tada ni to nije
nita znailo. Prije nekoliko godina Shojiro je otputovao u
London i tamo je postavio na scenu jednu kabuki predstavu.

Glumac Basil Rathbone toliko je bio zadivljen predstavom da se,
uz pomo tumaa, izmeu njih dvojice razvilo svojevrsno
prijateljstvo. Premda je Shojiro obasipao panjom ene poput
Hatsumomo ili Ma-mehe, to nita ne mijenja na injenici da je
bio homoseksualac, a nakon puta u Englesku stalno se alio
kako mu je okrutna sudbina odredila da pati slomljena srca, jer
Ba-jiru-sana ne zanimaju mukarci.
Tako je tuno gledati kako umire ljubav, tiho je rekla jedna
geja.
Svi su se nasmijali, osim Hatsumomo, koja je nastavila
bijesno zuriti u Shojira.
Razlika izmeu mene i Bajiru-sana je u ovome. Pokazat u
vam, ree Shojiro, te ustane i zamoli Mamehu ; da doe s njim.
Odveo ju je na jednu stranu prostorije gdje su imali vie mjesta.
Kad ja radim svoj posao, onda izgledam ovako, rekao je. I
zatim se leernim koracima proetao s jednog kraja sobe na
drugi, maui gipko iz doruja lepezom i pomiui glavu lijevo-
desno kao daje lopta na njihalki. A Bajiru-san, kad radi, izgleda
ovako. Tu Shojiro-san zgrabi Mamehu i trebao si vidjeti
zaprepateni izraz njezina lica kad ju je nagnuo unatrag prema
podu, glumei strastveni zagrljaj te joj osuo lice poljupcima. Svi
su poeli klicati i pljeskati. To jest, svi osim Hatsumomo.
to radi? tiho me je upitao Tachibana. Mislila sam da ga
nitko nije uo, ali prije nego to sam dospjela odgovoriti,
Hatsumomo glasno povie:
Pravi od sebe budalu! Eto, to radi.
Ah, Hatsumomo-san, ree Shojiro, pa ti si ljubomorna!
Jasno da je ljubomorna! ree Mameha. Sad nam morate
pokazati kako ete se pomiriti. Hajde, Shojiro-san. Nemoj se
sramiti! Mora joj dati isto toliko poljubaca koliko si meni dao!
Inae ne bi bilo poteno! I na isti nain!
Shojiro se morao pomuiti, ali ipak je na kraju uspio povui
Hatsumomo na noge. A onda ju je, uz glasne uzvike ohrabrenja
ostalih gostiju, dohvatio u zagrljaj i nagnuo je prema natrag.
Sekundu kasnije naglo se uspravio s bolnim uzvikom i uhvatio
se za usnicu. Hatsumomo ga je ugrizla, ne toliko jako da bi ga
raskrvarila, ali dovoljno jako da se trgne od bola. Stajala je pred
njim, oiju stisnutih od srdbe i iskeenih zubi, a onda je

zamahnula rukom i pljusnula ga. Mislim da joj je ake koji je
popila zamutio vid, jer ga je udarila po glavi, a ne po licu.
to se dogodilo? upitao me je Tachibana. Njegove su rijei
jasno odjeknule u tiini sobe kao da je netko za-mahao
zvoncem. Nisam mu odgovorila, ali kad je uo Shojira kako tiho
jeca i Hatsumomin soptavi dah, sigurna sam da mu je sve bilo
jasno.
Hatsumomo-san, molim te, rekla je Mameha, govorei
mirnim glasom koji se u toj situaciji doimao krajnje neobino,
uini mi uslugu... pokuaj se smiriti.
Ne znam jesu li Mamehine rijei proizvele ba onakav uinak
kakvom se ona nadala ili je Hatsumomin um ve bio poremeen.
U svakom sluaju, bacila se na Shojira i poela ga udarati gdje
god je stigla. Mislim da je u tom trenutku na neki nain bila
luda. Nije izgledalo kao da je dobila slom ivaca, inilo se kao da
joj je duh prekinuo svaku vezu s bilo ime. Direktor kazalita
naglo je ustao od stola i pourio do njih kako bi Hatsumomo
odvukao od Shojira. Nekako usred svega toga, Mameha se
izvukla iz sobe i vratila se malo kasnije s vlasnicom ajane. Do
tada je direktor kazalita ve zgrabio Hatsumomo s lea i drao
je. Mislila sam da je kriza prola, ali sad je Shojiro dreknuo na
Hatsumomo, tako glasno da smo uli jeku njegova glasa kad se
odbio o proelja zgrada u Gionu, na drugoj obali.
udovite! vrisnuo je. Ugrizla si me!
Ne znam to bi itko od nas napravio da vlasnica ajane nije
bila tako pribrana. Tiho je umirivala Shojira i istodobno dala
znak direktoru kazalita neka izvede Hatsumomo. Kako sam
kasnije saznala, on je nije samo odveo u unutranjost ajane,
nego ju je odvukao dolje i izbacio na ulicu.
Te se noi Hatsumomo uope nije vratila u okiyu. Kad se
sljedeeg dana napokon pojavila, zaudarala je kao da je bljuvala
i kosa joj je bila u neredu. Majka ju je odmah pozvala u svoju
sobu i dugo ju je tamo zadrala.
Nekoliko dana kasnije Hatsumomo je otila iz okiye u
jednostavnoj pamunoj haljini koju joj je dala Majka i
rasputene kose, kako je nikad dotad nisam vidjela. Nosila je
torbu sa svojim stvarima i nakitom i nije se ni od koga od nas
oprostila, jednostavno je izala na ulicu. Nije otila dobrovoljno -
Majka ju je izbacila. U stvari, Mameha je vjerovala kako se

Majka ve godinama pokuavala rijeiti Hatsumomo. Bez obzira
je li to stvarno bila istina ili nije, sigurna sam da je Majci bilo
drago to ima jedna usta manje koja mora hraniti, budui da
Hatsumomo nije vie zaraivala kao nekad, a do hrane se sve
tee dolazilo.
Da Hatsumomo nije bila toliko uvena po svojoj zloi, moda
bi ju neka okiya rado prihvatila, ak i nakon onog to je
napravila Shojiru. Ali ona je bila kao ajnik koji i u dobre dane
opee ruku svakog tko mu se priblii. Svi su u Gionu to znali.
Ne znam tono to se kasnije dogaalo s Hatsumomo.
Nekoliko godina nakon svretka rata ula sam da zarauje za
ivot kao prostitutka u etvrti Miyagawa-cho. Sigurno nije ondje
dugo ostala, jer te veeri kad sam to ula o njoj, jedan se
mukarac na toj istoj zabavi kleo kako e je nai i platiti za
njezine usluge, ako je stvarno prostitutka. Doista ju je traio, ali
je nigdje nije mogao nai. Vjerojatno je s vremenom dokrajila
ivot prekomjernim opijanjem. Ne bi bila prva geja koja je tako
zavrila.
Ba kao to se netko privikne na to da ima kljastu nogu, tako
smo se svi mi u okiyi bili navikli na Hatsumomo. Mislim da nitko
od nas nije do kraja shvaao na koje nas je sve naine tlaila
njezina prisutnost, sve dok nije otila i dok se okiya nije poela
polako oporavljati. ak i kad bi Hatsumomo samo spavala u
svojoj sobi, slukinje su bile svjesne da je ona tamo i da e ih
prije ili kasnije poeti zlostavljati. ivjele su u onoj vrsti
napetosti kao kad hoda preko zaleenog ribnjaka i zna da bi
led svakog asa mogao puknuti. to se pak tie Bue, mislim da
je ona postala ovisnom o svojoj starijoj sestri, te se na neki
nain osjeala izgubljenom bez nje.
Ja sam ve prije Hatsumomina odlaska postala
najdragocjenijom imovinom okiye, ali i meni je trebalo vremena
da se odviknem nekih navada koje sam stekla zbog
Hatsumomo. Svaki put kad bi me neki mukarac udno
pogledao, uhvatila bih se kako razmiljam je li mu moda
Hatsumomo ispriala neto runo o meni i nisam se toga mogla
osloboditi jo dugo nakon njezina odlaska. Kad bih se u okiyi
uspinjala stubama na kat, jo uvijek sam gledala u pod, od
straha da u na vrhu stuba nai Hatsumomo kako samo eka
koga e napasti. Ne mogu ti rei koliko sam puta stala na zadnju

stubu, podigla pogled i tek tada odjednom shvatila kako nje vie
nema i nikad je vie nee biti. Znala sam da je otila, ali mi se
ipak inilo kao da je prazno predvorje zadralo neto od njezine
prisutnosti. ak i sada, kad sam ve ena u godinama, ponekad
dok podiem brokatni zastori sa zrcala na mom toaletnom
stoliu, na sekundu pomislim hou li je moda ugledati u zrcalu
kako mi se podrugljivo smjeka.


Dvadeset osmo poglavlje


Mi u Japanu nazivamo godine od velike ekonomske krize do
zavretka Drugog svjetskog rata kurotani - dolina mraka, to
razdoblje kad su toliki ljudi ivjeli poput djece ije su glave
potonule pod valovima. Kao to je to esto sluaj, mi u Gionu
patili smo manje od ostalih. Dok je, na primjer, veina Japanaca
ivjela u mranoj dolini ve od poetka tridesetih godina, nas je
u Gionu jo uvijek grijalo neto sunca. Sigurna sam da ti ne
moram objanjavati zato: ene koje su imale golemu sreu biti
ljubavnicama kabinetskih ministara i mornarikih zapovjednika
prenosile su neto od te svoje sree drugima. Moglo bi se rei
kako je Gion bio poput kakvog jezera visoko u planini koje se
punilo vodom iz nepresunih izvora. Na nekim je mjestima
dotjecalo vie vode nego na drugima, ali je svaka kap dizala
ukupnu razinu jezera.
Zahvaljujui generalu Tottoriju naa je okiya bila mjesto na
kojem je voda obilato dotjecala u jezero. Tijekom nekoliko
godina situacija oko nas postajala je sve gora i gora, ali jo
dugo nakon to je uvedeno smanjenje opskrbe, mi smo nastavili
dobivati redovite isporuke hrane, aja, platna, ak i takve
luksuzne robe kao to su kozmetiki preparati i okolada. Mogli
smo sve te stvari zadrati za sebe i ivjeti iza zatvorenih vrata,
ali Gion nije takva sredina. Majka je dijelila veliki dio onoga to
smo dobivali i smatrala je to pametno potroenim sredstvima,
ne zato to je bila velikoduna, naravno, nego zato to smo svi
bili poput paukova zguranih na istoj mrei. Ponekad su nam ljudi
dolazili traiti pomo i mi smo im je drage volje pruali, kad god
smo mogli. Jednom je, na primjer, u jesen 1941., policija
uhvatila jednu slukinju s kutijom u kojoj je bilo deset puta vie
kupona za hranu nego to je njezina okiya trebala imati. Njezina
ju je gospodarica poslala k nama da je sakrijemo, dok ona ne
nae naina kako e je poslati na selo - jer, naravno, svaka je
okiya u Gionu stvarala zalihe kupona, a to je okiya bila bolja, to
ih je obino vie imala. Poslala ju je k nama, a ne nekome
drugome, zato to je general Tottori naredio vojnoj policiji da
nas ne uznemiravaju. I tako, vidi, premda je itav Gion bio

planinsko jezero puno vode, mi smo bile ribe koje su plivale u
najtoplijoj struji.
Kako je Japan nastavio sve dublje tonuti u mrak, na posljetku je
doao trenutak kad se ugasila i posljednja zraka svjetla na kojoj
smo se dotad uspijevali grijati.To se dogodilo u jednom
trenutku, rano poslijepodne jednog dana u prosincu 1942.
godine, nekoliko tjedana prije Nove godine. Upravo sam
dorukovala, odnosno jela svoj prvi obrok toga dana, jer sam
itavo jutro pomagala u ienju okiye i pripremama za Novu
godinu, kad je s ulaza zazvao neki muki glas. Pomislila sam
kako je to vjerojatno neki dostavlja i nastavila sam jesti, ali me
je trenutak kasnije prekinula slukinja i obavijestila me kako
jedan vojni policajac trai Majku.
Vojni policajac? rekla sam. Reci mu da je Majka izala.
Rekla sam, gospoo. On je rekao da onda hoe razgovarati s
vama.
Kad sam ula u predvorje, policajac je upravo svlaio izme u
ulaznom prostoru. Vjerojatno bi veini ljudi laknulo ve kad bi
vidjeli da mu je pitolj jo uvijek u konoj navlaci, ali kao to
rekoh, naa je okiya sve do tada ivjela u drugaijim
okolnostima. Obino bi se policajac ponaao jo ljubaznije od
veine ostalih posjetilaca i ispriavao bi se to nas je moda
uzrujao svojim dolaskom. Ali ovaj je svlaio izme... dakle, na
taj je nain htio pokazati kako kani ui, bez obzira hoemo li ga
pozvati unutra ili neemo.
Naklonila sam se i pozdravila ga, ali on me je samo kratko
pogledao kao da mi hoe rei kako e se kasnije pozabaviti sa
mnom. Napokon je nategnuo arape i skinuo kapu, a onda je
uao u predvorje i rekao kako eli pogledati na povrtnjak.
Samo tako, bez i jedne rijei isprike to nas uznemirava. Vidi, u
to je vrijeme ve gotovo svatko u Kvotu, a vjerojatno i posvuda
u Japanu, pretvorio svoje ukrasne vrtove u povrtnjake - to jest,
svatko osim nas. General Tottori nas je opskrbljivao dovoljnim
koliinama hrane, tako da nismo morale prekopati na vrt i
mogle smo i dalje uivati u mahovini, cvijeu i patuljastom
javoru u kutu dvorita. Kako je bila zima, nadala sam se da e
policajac pogledati dijelove tla na kojima su biljke povenule i
istrunule, pa e pomisliti kako smo sadile tikvice i slatki krumpir
izmeu ukrasnih nasada. I tako sam ga povela u dvorite i nita

nisam rekla, samo sam ga gledala kako je kleknuo i prstima
opipavao zemlju. Pretpostavljam da je htio provjeriti je li zemlja
prekopavana zbog sadnje.
Tako sam oajniki pokuavala smisliti to bih rekla da sam
izlanula prvo to mi je palo na pamet. Zar vas ova zemlja
popraena snijegom ne podsjea na more posuto pjenom? On
mi nije odgovorio, samo se ukoeno u-spravio i upitao koje smo
povre sadili.
Gospodine, odgovorila sam, jako mi je ao, ali nismo imale
prilike bilo to zasaditi. A sad, kad je zemlja tvrda i smrznuta...
Dakle, vaa nas je mjesna zajednica tono obavijestila!
rekao je, skidajui kapu. Zatim je iz depa izvukao komad
papira i poeo mi itati dugaki popis prekraja koje je poinila
naa okiya. Ne mogu se ni sjetiti to je sve tamo bilo navedeno,
stvaranje zaliha pamunih materijala, neizvravanje naredbe o
predaji metalnih i gumenih predmeta za potrebe ratne
industrije, nepropisno koritenje kupona za opskrbu, sve takve
stvari. Istina je da smo sve to radili, ba kao i svaka druga okiya
u Gionu. No na je zloin, pretpostavljam, bio to to smo imali
vie sree od veine drugih, te to smo uspjeli preivjeti due i u
boljem stanju od svih ostalih, osim nekih rijetkih iznimaka.
Sreom po mene, Majka se upravo tada vratila. inilo se kao
da se uope nije iznenadila to vidi vojnog policajca, u stvari,
ponaala se prema njemu uljudnije nego to se ikad ponaala
prema bilo kome. Vrata su bila zatvorena, ali mogla sam ih uti
kako dugo razgovaraju. U jednom trenutku, kad je izala iz sobe
neto uzeti, povukla me je ustranu i rekla mi:
General Tottori je jutros stavljen u pritvor. Bolje pouri i
sakrij nae najvrednije stvari ili emo sutra ostati bez njih.
Neko u Yoroidu znala bih se okupati u jezercu u hladne
proljetne dane i zatim bih leala na stijenama pokraj jezera,
upijajui toplinu sunca. Ako bi sunce nestalo iza oblaka, kao to
se esto dogaalo, hladni bi se zrak ovio oko mene poput
metalnog oklopa. Onog trenutku kad sam saznala za generalovu
nesreu, stojei tamo u ulaznom predvorju okiye, obuzeo me isti
osjeaj. Kao da je naglo nestalo sunca, moda zauvijek, a ja
sam osuena da mokra i gola stojim na ledenom zraku. U roku
od tjedan dana nakon posjeta onog policajca, naa je okiya
ostala bez svih onih stvari kojih su se druge obitelji odavno

morale odrei, kao na primjer, zaliha hrane, donjeg rublja i tako
dalje. Dotad smo uvijek mi bili Mamehin glavni izvor paketia
aja, kojima je potom, pretpostavljam, kupovala druge usluge.
Ali sad su njezine zalihe bile obilnije od naih, tako da je ona
postala na izvor za dobavljanje potrebnih namirnica. Pred kraj
mjeseca mjesna je zajednica poela konfiscirati velik dio nae
keramike i pergament-nih svitaka, koje bi zatim prodavali na
takozvanoj sivoj burzi, trgovini ispod ruke koja se razlikovala
od crne burze. Na crnoj burzi su se nabavljale takve stvari kao
gorivo, namirnice, metalni predmeti i tako dalje, uglavnom sve
ono to je bilo racionirano i ime je bilo zabranjeno trgovati.
Siva je burza bila bezazlenija, na njoj su kuanice prodavale
svoje dragocjenosti kako bi dole do gotovine. U naem sluaju,
meutim, nama su stvari oduzimane i prodavane ne samo zbog
potrebe, nego i za kaznu, tako da je sav dobiveni novac odlazio
drugima. Predsjednica mjesne zajednice, gospodarica susjedne
okiye, uvijek je duboko alila kad bi nam dolazila uzimati stvari.
Meutim, vojna je policija izdala takvu naredbu i nitko tu nita
nije mogao, morali su sluati.
Ako su prve godine rata sliile na uzbudljivo putovanje
morem, moglo bi se rei da smo sredinom 1943. svi shvatili
kako su valovi previsoki za na brod. Mislili smo da emo se svi
utopiti, a mnogima se to doista dogodilo. Nismo samo iz dana u
dan sve bjednije ivjeli, nego smo se, mislim, iako se to nitko
nije usuivao priznati, svi poeli brinuti kakav e biti konani
ishod rata. Nitko se vie nije zabavljao, mnogi su ljudi, ini se,
smatrali kako ne bi bilo domoljubno dopustiti si bilo kakvu alu i
veselje. Jedino to sam ula u tom razdoblju, a to je donekle
sliilo na alu, bila je reenica koju je jedne veeri izrekla geja
Raiha. Mjesecima smo sluale glasine kako vojna vlada
namjerava zatvoriti sve etvrti geja u Japanu, a u zadnje smo
vrijeme poele shvaati kako e se to doista dogoditi. Sve smo
se pitale to e biti s nama, kad se odjednom javila geja Raiha.
Ne moemo tratiti vrijeme na razmiljanje o takvim
stvarima, rekla je. Nita nije toliko crno kao budunost, osim
moda prolosti.
Tebi to moda ne zvui smijeno, ali mi smo se te veeri
smijale sve dok nam suze nisu pole na oi. Uskoro e se etvrti
geja doista zatvoriti. Kad se to dogodi, nas e sigurno poslati

na rad u tvornice. Kako bi donekle mogao stvoriti sliku o tome
to je znailo raditi u tvornici, dopusti mi da ti ispriam to se
dogodilo s Hatsumomi-nom prijateljicom Korin.
Protekle se zime njoj dogodila katastrofa koje se svaka geja
u Gionu najvie bojala. Jedna je slukinja, koja se u njezinoj
okiyi brinula za kupaonicu, pokuala zapaliti stare novine kako bi
ugrijala vodu i izgubila je nadzor nad vatrom. itava je okiva
izgorjela u poaru, zajedno sa zbirkom kimona. Korin je zavrila
kao radnica u jednoj tvornici u junom dijelu grada, gdje je
montirala lee na ureaje za izbacivanje bombi iz zrakoplova.
Sljedeih je mjeseci povremeno dolazila u Gion da nas posjeti i
sve smo bile uasnute kad smo vidjele koliko se promijenila.
Nije samo svaki put izgledala sve nesretnija: sve smo iskusile
nesreu ili smo barem bile na nju pripravljene. Ali uz to je
kaljala, tovie, kaalj je postao sastavni dio nje, kao to je
pjesma sastavni dio ptice, a koa joj je potamnjela kao da ju je
namakala u tuu - naime, ugljen koji se koristio u tvornicama
bio je vrlo loe kakvoe, tako da je sve unutar i oko tvornica bilo
prekriveno aom. Jadna je Korin morala raditi dvostruku
smjenu, a za hranu je dobivala jednom dnevno zdjelicu slabe
juhe s nekoliko rezanaca ili vodenastu riinu kau, pomijeanu s
korama krumpira.
Moe, prema tome, zamisliti koliko smo se bojale tvornice.
Osjeale smo zahvalnost svakog jutra kad bismo se probudile i
otkrile kako Gion jo nije zatvoren.
A onda, jednog snjenog jutra u sijenju, stajala sam u redu
pred duanom drei u ruci bonove za riu, kad je trgovac iz
susjednog duana provirio kroz vrata i viknuo u hladni zrak:
Dogodilo se!
Svi smo se meusobno pogledali. Ja sam bila ukoena od
hladnoe i bilo mi je svejedno o emu on to govori, jer sam na
sebi imala samo svoju seljaku odjeu i preko nje prebaen
debeli al - nitko vie nije danju oblaio kimono. Napokon geja
ispred mene oisti rukom snijeg s obrva i upita ga o emu to
govori. Nije valjda zavrio rat? upitala je.
Vlada je objavila zatvaranje etvrti geja, odgovorio je
trgovac. Sve se morate sutra ujutro javiti u ured za
registraciju.

Jedan smo dugi trenutak nijemo sluale zvuk radija koji je
dopirao iz njegova duana. A onda su se vrata sa tropotom
zatvorila i ponovo se nije ulo nita osim tihog utanja snijega
koji je padao. Pogledala sam oajna lica drugih geja oko mene i
shvatila da sve mislimo isto. Koji , e nas od mukaraca koje
smo poznavale spasiti rada u tvornicama?
Iako je general Tottori bio moj danna sve do prethodne
godine, ja ni u kom sluaju nisam bila jedina geja koja ga je
poznavala. Morala sam stii do njega prije drugih. Bila sam
preslabo odjevena za tako hladan dan, ali gurnula sam bonove
natrag u dep svojih seljakih hlaa i odmah krenula prema
sjeverozapadnom dijelu grada. Govorkalo se kako general ivi u
svratitu Suruva, onom istom u kojem sam se toliko godina
sastajala s njim dva puta tjedno.
Stigla sam tamo otprilike za jedan sat ili neto vie, lica i ruku
opeenih hladnoom i prekrivena snijegom. No, kad sam
pozdravila vlasnicu svratita, ona se prvo zagledala u mene,
zatim se naklonila u znak ispriavanja i rekla kako nema pojma
tko sam ja.
To sam ja, gospodarice... Sayuri! Dola sam razgovarati s
generalom.
Sayuri-san... nebesa! Nikad nisam mislila da u vas vidjeti
tako odjevenu, izgledate kao ena kakvog seljaka.
Odmah me je uvela unutra, ali nije me htjela najaviti
generalu dok me prvo nije odvela na kat i obukla mi je
dan svoj kimono. ak je potroila neto svoje minke koju
je uspjela sauvati i malo me naminkala, kako bi me ge
neral prepoznao kad me vidi. ,
Kad sam ula u sobu, general Tottori je sjedio za sto- ; lom i
sluao nekakvu dramsku emisiju na radiju. Njegov s se
pamuni kimono rastvorio, otkrivajui pogledu koata prsa i
rijetke sijede dlake. Jasno sam mogla vidjeti da su : njegove
tekoe u ovih proteklih godinu dana bile daleko i gore od
mojih. Napokon, bio je optuen za strane zloine - nemar,
nesposobnost, zlouporabu poloaja i tako dalje; neki su ljudi
smatrali kako je imao veliku sreu to je izbjegao zatvor. Jedne
su mu novine ak pripisale krivnju za poraze nae mornarice na
Junom Pacifiku, jer nije nadzirao poiljke brodovima. Pa ipak,
neki ljudi bolje podnose tekoe od drugih, a ja sam ve na prvi

pogled vidjela kako je njega teko pritisnuo teret ove protekle
godine: kosti su mu izgledale nekako staraki krhke pa ak mu
je i lice izgledalo pomalo izoblieno. Ranije je uvijek vonjao na
ukiseljeno povre. Sad, kad sam mu prila i duboko se naklonila,
osjetila sam kako iz njega izbija kiseli vonj nekakve druge vrste.
Vrlo dobro izgledate, generale, rekla sam, iako je to,
naravno, bila la. Kako mi je drago to vas ponovo vidim!
General ugasi radio. Ti nisi prva koja me je potraila, ree.
Ne mogu ti pomoi, Savuri.
Ali ja sam se tako urila! Ne mogu zamisliti da je netko uspio
stii ovamo prije mene!
U posljednjih tjedan dana posjetila me je gotovo svaka geja
koju sam ikad upoznao, ali ja vie nemam utjecajnih prijatelja.
Uostalom, ne znam zato bi geja tvog poloaja traila pomo
od mene. Ti uiva simpatije tolikih utjecajnih ljudi.
Uivati simpatije i imati prave prijatelje koji su voljni pomoi,
to su dvije vrlo razliite stvari, odgovorila sam.
Da, ima pravo. Uostalom, kakvu si pomo dola traiti od
mene?
Bilo kakvu, generale. Mi ovih dana ni o emu drugome ne
govorimo nego kako e nam jadan biti ivot u tvor-
nici.
ivot e biti jadan za one koje budu imale sree. Ostale nee
ni doivjeti kraj rata.
Ne razumijem.
Uskoro e poeti padati bombe, odgovori general. Moe
biti sigurna da e ih najvie pasti na tvornice. Ako eli iva
doekati kraj rata, bolje nai nekoga tko te moe skloniti na
nekakvo sigurno mjesto. Na alost, ja nisam taj. Ja sam ve
iskoristio sav utjecaj koji sam imao.
Nakon toga, general se raspitao za Majino zdravlje, pa za
Tetiino i ubrzo se potom oprostio sa mnom. Tek sam mnogo
kasnije doznala to je mislio time da je iskoristio utjecaj koji je
imao. Vlasnica Suruve imala je mladu ker, general ju je preko
svojih veza uspio poslati u jedan manji grad na sjeveru Japana.
Na povratku do okiye shvatila sam kako je dolo vrijeme da
neto poduzmem, ali nisam znala to. inilo mi se kako ve i
jednostavna zadaa obuzdavanja vlastite panike prelazi moje
snage. Navratila sam u stan u kojem je Mameha sada ivjela -

naime, njezina je veza s barunom bila okonana prije nekoliko
mjeseci i ona se preselila u jedan mnogo manji stan. Mislila sam
kako e mi ona moda znati rei to da poduzmem, ali nju je
takoer uhvatila panika, gotovo isto toliko koliko i mene.
Barun ne eli ni prstom maknuti da mi pomogne, rekla mi
je, blijeda od straha. Nisam uspjela doi do drugih mukaraca
na koje sam raunala. Bolje se sjeti nekoga, Savuri, i otii to
prije do njega.
Kako sam ve vie od etiri godine izgubila svaku vezu s
Nobuom, odmah mi je bilo jasno da ne mogu otii k njemu. A
to se tie predsjednika... pa, iako bih vrlo rado iskoristila bilo
kakvu izliku da samo malo s njim porazgo-varam, nikad ga ne
bih mogla moliti za uslugu. Koliko god me je srdano
pozdravljao kad bismo se sluajno susreli u hodniku neke
ajane, nisam bila pozivana na njegove zabave, ak ni kad su
pozivane mnogo beznaajnije geje. Osjeala sam se
povrijeenom zbog toga, ali to sam mogla uiniti? U svakom
sluaju, ak i kad bi mi predsjednik elio pomoi, novine su u
posljednje vrijeme bile pune lanaka o njegovim svaama s
vojnom vladom. On je oigledno i sam imao previe problema.
I tako sam ostatak popodneva provela hodajui ulicama po
uasnoj hladnoi, obilazei ajane i raspitujui se o ljudima koje
nisam vidjela tjednima, ak mjesecima. Ni jedna od vlasnica
ajana nije mi znala rei gdje bi ih mogla nai.
Te veeri ajana Ichiriki bila je vrlo zaposlena nizom
oprotajnih zabava. Bilo je zanimljivo vidjeti kako su pojedine
geje reagirale na vijest o zatvaranju Giona. Neke su izgledale
slomljena duha, druge su se doimale poput kipova Buddhe -
smirene i lijepe, ali prekrivene koprenom tuge. Ne mogu rei
kako sam ja izgledala, ali mozak mi je radio poput raunala.
Toliko sam bila zaokupljena smiljanjem planova - kojem bih se
mukarcu mogla obratiti i kako u to izvesti - da sam jedva ula
kako mi jedna slukinja govori da me trae u jednoj drugoj sobi.
Mislila sam da me poziva neka skupina mukaraca, ali me je ona
povela na kat i niz jedan hodnik u stranji dio ajane. Otvorila je
vrata jedne male tatami sobe u kojoj nikad dotad nisam bila. A
ondje, sam za stolom s aom piva, sjedio je Nobu.
Prije nego to sam mu se dospjela nakloniti ili bilo to
progovoriti, rekao je: Razoarala si me, Savuri.

Zaboga! Nisam imala ast biti u vaem drutvu etiri godine,
Nobu-san, i ve sam vas, u prvoj sekundi, razoarala. to sam
to tako brzo uspjela pogrijeiti?
Kladio sam se sam sa sobom kako e zinuti kad me vidi.
Ako hoete uti istinu, toliko sam iznenaena da se ne mogu
maknuti!
Ui unutra i pusti slukinju neka zatvori vrata. Ali prvo joj
reci da donese jo jednu au i jo piva. Nas dvoje moramo
neemu nazdraviti.
Uinila sam kako mi je rekao i potom sjela na zaelje stola,
tako da je njegov ugao bio izmeu nas. Osjeala sam njegove
oi na sebi gotovo kao da me njima dodiruje. Po-crvenjela sam
kao da mi obraze ari toplina sunca, jer ve sam bila zaboravila
kakav je to laskavi osjeaj kad ti se netko divi.
Vidim ti na licu odreenu uglatost koju nikad ranije nisam
vidio, rekao mi je. Nemoj mi rei da gladuje kao svi ostali. To
nikad ne bih oekivao kod tebe.
Nobu-san i sam izgleda neto mraviji.
Ja imam dovoljno hrane, samo nemam vremena jesti.
Drago mi je uti da barem imate posla. To je najudnije to
sam ikad uo. Kad vidi nekoga tko je uspio ostati iv sklanjajui
se od metaka, zar ti prvo padne na pamet kako ti je drago to je
imao ime ispuniti vrijeme?
Nadam se da Nobu-san time ne misli kako mu je ivot uistinu
u opasnosti...
Nitko me ne pokuava ubiti, ako to misli. Ali ako je
kompanija Iwamura moj ivot, onda da, doista sam u strahu za
svoj ivot. A sad mi reci ovo: to se dogodilo s tvojim dannom?
General je dobro i ivi onako kako svi ivimo, pretpostavljam.
Kako je ljubazno od vas to pitate za njega.
Oh, ja to uope ne pitam iz ljubaznosti.
Njemu ovih dana vrlo malo ljudi eli dobro. Ali da
promijenimo temu. Nobu-san, trebam li zakljuiti da ste vi iz
noi u no dolazili ovamo u Ichiriki i skrivali se od mene u ovoj
neobinoj sobi na katu?
Ovo je zbilja neobina soba, zar ne? Ja mislim da je
jedina u itavoj ajani koja ne gleda na vrt. Ako otvori
ove papirnate zaslone, vidjet e da gleda na ulicu. .
Nobu-san izgleda dobro poznaje ovu sobu.

Zapravo, ne. Prvi put sam ovdje.
Napravila sam grimasu kad je to rekao, kako bih pokazala da
mu ne vjerujem.
Misli to hoe, Savuri, ali doista nikad nisam bio u ovoj sobi.
Mislim da je to spavaa soba za goste koji ele prespavati u
ajani, ako se sluajno pojavi neki takav gost. Vlasnica je bila
tako ljubazna da mi dopusti uzeti ovu sobu kad sam joj objasnio
zato sam doao.
Kako tajanstveno... Znai, doli ste s nekim ciljem. Hou li
saznati o emu se radi?
ujem slukinju kako se vraa s pivom, ree Nobu. Saznat
e kad ona ode.
Vrata se otvore i slukinja stavi na stol pladanj s pivom. Pivo
je tih dana predstavljalo veliku rijetkost, stoga je bio pravi
doivljaj gledati utu tekuinu kako se die u ai. Kad je
slukinja otila, podigli smo ae, a Nobu je rekao:
Doao sam nazdraviti tvom dannil
Kad sam to ula, spustila sam au. Nobu-san, moram rei,
danas ima vrlo malo stvari kojima se bilo tko od nas moe
veseliti. Ali trebalo bi mi nekoliko tjedana da uope ponem
nasluivati zato biste vi eljeli poastiti zdravicom moga
dannu.
Trebao sam se odreenije izraziti. Nazdravljam gluposti tvoga
dannel Prije etiri godine rekao sam ti kako je on bezvrijedan
ovjek i on je dokazao da sam bio u pravu. Ne misli tako?
Zapravo... on vie nije moj danna.
To je ba ono o emu govorim! A ak i da jest, ne bi nita
mogao za tebe uiniti, je li tako? Ja znam da e se Gion zatvoriti
i da vas je sve zbog toga uhvatila panika. Jutros me je u ured
nazvala izvjesna geja... neu je imenovati... ali zamisli! Pitala
me je mogu li joj nai posla u kompaniji Iwamura.
Ako smijem pitati, to ste joj odgovorili?
Nema posla ni za koga, jedva ga ima i za mene. ak bi i
predsjednik ubrzo mogao ostati bez posla i zavriti u zatvoru
ako ne pone izvravati naloge vlade. Uvjerio ih je kako
nemamo mogunosti proizvoditi bajunete i ahure za metke, ali
sad trae od nas da pravimo nacrte za lovake avione! Daj, reci,
lovake avione? Mi proizvodimo kuanske aparate! Katkad mi
zbilja nije jasno to ti ljudi misle.

Nobu-san bi trebao tie govoriti.
Tko e me uti? Tvoj general?
Kad ve spominjete generala, rekla sam, doista sam danas
otila k njemu kako bih ga zamolila za pomo.
Ima sree da je jo bio iv i da te je mogao primiti.
Zar je bio bolestan?
Nije. Ali e se jednog dana ubiti ako bude imao hrabrosti.
Molim vas, Nobu-san, ne govorite tako.
Nije ti pomogao, je li tako?
Ne, rekao mi je kako je ve iskoristio sav utjecaj koji je
imao.
Za to mu sigurno nije trebalo mnogo vremena. Zato to malo
utjecaja nije sauvao za tebe?
Nisam ga vidjela vie od godinu dana... Mene nisi vidjela vie
od etiri godine. A ja sam sauvao za tebe najvaniji dio svog
utjecaja. Zato me nisi ranije potraila?
Ali ja sam mislila da se vi itavo ovo vrijeme ljutite na mene.
Pa pogledajte se, Nobu-san! Kako sam mogla doi k vama?
Kako si mogla ne doi? Ja te mogu spasiti od rada u tvornici.
Imam za tebe savreno sklonite. I vjeruj mi, doista je
savreno, kao gnijezdo za ptiicu. Ti si jedina kojoj u ga dati,
Sayuri. A neu ti ga dati dok se ne nakloni preda mnom do
poda i ne prizna mi koliko si pogrijeila u vezi s onim to se
dogodilo prije etiri godine. I te kako si u pravu kad kae da se
ljutim na tebe! Moda emo oboje umrijeti prije nego to se
ponovo vidimo. Ja sam izgubio moda jedinu ansu koju sam
imao. I nije bilo dovoljno to si me odgurnula, potroila si
najljepe godine svog ivota na budalu, na ovjeka koji ak nije
bio u stanju platiti svoj dug domovini, a kamo li tebi. A mirno
ivi dalje kao da nita nije skrivio!
Moe misliti kako sam se osjeala, jer Nobu je bio ovjek koji
je rijeima gaao kao kamenjem. Nije se radilo samo o rijeima
i njihovu znaenju, nego o nainu kako ih je govorio. Najprije
sam vrsto odluila da neu plakati, bez obzira to mi bude
govorio, ali ubrzo mi je palo na pamet kako Nobu moda ba
oekuje od mene da se ra-splaem. I to je bilo tako lako, kao
pustiti komadi papira da mi isklizne iz prstiju. Suze su mi klizile
niz obraze, a svaku sam od njih isplakala zbog drugog razloga.
Bilo je toliko toga to sam trebala oplakati, inilo mi se. Plakala

sam zbog Nobua, zbog sebe, plakala sam jer nisam znala to e
biti sa svima nama. Plakala sam ak i zbog generala, i zbog
Korin, koja je sva posijedjela i osuila se od ivota u tvornici. I
zatim sam napravila ono to je Nobu traio od mene.
Odmaknula sam se od stola i poklonila mu se duboko, do poda.
Oprostite mi to sam bila tako nerazumna, rekla sam.
Oh, uspravi se, molim te. Dovoljno mi je ako mi kae da
nee opet napraviti istu pogrjeku.
Neu.
Svaka sekunda koju si provela s tim ovjekom bila je uzalud
potraena! A zar ti nisam rekao kako e se upravo to dogoditi?
Moda si sad dovoljno nauila da u budue zna kako mora
slijediti svoju sudbinu.
Slijedit u svoju sudbinu, Nobu-san. Ja nita drugo i ne
traim od ivota.
To mi je drago uti. A kamo te vodi tvoja sudbina?
ovjeku koji upravlja kompanijom Iwamura, odgovorila
sam. Dakako, ja sam mislila na predsjednika.
Tako je, rekao je Nobu. A sad, doi da popijemo pivo.
Navlaila sam usta - previe sam bila uzrujana i rastrojena da
bih osjeala e. Nakon toga mi je Nobu ispriao kakvo je to
gnijezdo pripremio za mene. To je bio dom njegova dobra
prijatelja Arashina Isamua, kreatora kimona. Ne znam sjea li
ga se, on je bio gost na onoj zabavi na barunovom imanju prije
mnogo godina, onoj na kojoj su bili Nobu i doktor Rak. Kua
gospodina Arashina, koja mu je sluila i kao radionica, nalazila
se na sprudovima rijeke Kamo, oko pet kilometara uzvodno od
Giona. Donedavno, on je sa svojom enom i keri izraivao
prekrasna kimona u Yuzen stilu, kojima se proslavio. U zadnje
vrijeme, meutim, svi su kreatori kimona morali ivati
padobrane - jer oni su, na kraju krajeva, bili vini raditi sa
svilom. To je bio posao koji sam brzo mogla nauiti, rekao je
Nobu, a obitelj Arashino e me rado primiti. Nobu e osobno
srediti sve potrebne formalnosti s vlastima. Napisao je adresu
gospodina Arashina na komadi papira i dao mi ga.
Rekla sam Nobuu kako sam mu zahvalna i ponovila sam to
vie puta. On je svaki put izgledao sve zadovoljniji sobom. Ba
kad sam mu htjela predloiti da se proeta sa mnom po netom

napadalom snijegu, on je pogledao na sat i ispio zadnji gutljaj
piva.
Savuri, rekao mi je, ne znam kad emo se opet vidjeti, ni
kako e izgledati svijet kad se ponovo sretnemo. Moda emo
oboje do tada vidjeti mnogo strahota i uasa. Ali svaki put kad
osjetim potrebu da se podsjetim na to kako na svijetu postoji
ljepota i dobrota, mislit u na tebe.
Nobu-san! Moda ste trebali otii u pjesnike!
Ti vrlo dobro zna da nema nieg pjesnikog u meni.
Znae li vae oaravajue rijei da se spremate otii? Nadala
sam se da emo se zajedno proetati po snijegu.
Previe je hladno za etnju. Ali moe me ispratiti dolje, do
izlaza., pa emo se ondje oprostiti.
Pola sam za njim niza stube i unula sam u ulaznom
prostoru kako bih mu pomogla navui cipele. Zatim sam uvukla
noge u visoke drvene geta natikae koje sam nosila zbog
snijega i ispratila Nobua na ulicu. Ranijih bi godina Nobua ekao
voza s automobilom, ali sad su samo vladini dunosnici imali
automobile, jer gotovo nitko vie nije mogao doi do benzina.
Predloila sam mu da u ga otpratiti do tramvaja.
Ne elim u ovom trenutku tvoje drutvo, odgovorio mi je.
Idem na sastanak s naim direktorom prodaje u Kvotu. Glava
mi je i bez tebe puna briga.
Nobu-san, moram rei da mi se vie svia kako ste se
oprostili sa mnom gore u sobi.
Ako je tako, drugi put ostani gore.
Naklonila sam se i poeljela mu zbogom. Veina mukaraca
vjerojatno bi se u nekom trenutku osvrnula, ali

Nobu je samo odgacao kroz snijeg do ugla, skrenuo na aveniju
Shijo i nestao mi iz vida. U ruci sam drala cedulju koju mi je
dao, s adresom gospodina Arashina. Shvatila sam da ju tako
vrsto steem meu prstima da bih je, kad bi to bilo mogue,
sigurno smrvila. Nije mi bilo jasno zbog ega sam toliko
nervozna i uplaena. Ali nakon to sam trenutak zamiljeno
zurila u pahuljice snijega koji je jo uvijek padao, pogledala sam
na duboke otiske No-buovih stopala u snijegu i imala sam
osjeaj da znam to je to zbog ega mi se srce stee. Kad u
opet vidjeti Nobua? Ili predsjednika? Ili uope Gion? Ve su me

jednom, dok sam bila dijete, otrgnuli od moga doma.
Pretpostavljam da je uspomena na te strane godine izazvala u
meni tako duboki osjeaj osamljenosti.


Dvadeset deveto poglavlje


Moda misli da bi mi, zato to sam bila uspjena mlada geja,
vjerojatno netko drugi priskoio u pomo, ak i da Nobu nije to
uinio. Ali geja u nevolji nije ba dragulj koji lei na ploniku i
koji bi svatko rado pokupio. Svaka se od stotina geja u Gionu
borila da pronae nekakvo gnijezdo u koje e se skloniti u tim
posljednjim tjednima rata i samo je nekolicina imala sreu da ga
nae. I tako, vidi, svakog sam dana koji sam proivjela s
obitelji Arashino sve jasnije osjeala koliko dugujem Nobuu.
Shvatila sam koliko stvarno imam sree u proljee sljedee
godine kad sam saznala da je geja Raiha poginula tijekom
bombardiranja Tokvja fosfornim bombama. To je bila ona ista
Raiha koja nas je sve nasmijala svojom dosjetkom kako nita
nije sumornije od budunosti, osim prolosti. Ona i njezina
majka bile su ugledne geje, a otac joj je bio iz jedne glasovite
trgovake obitelji; mislili smo kako e, od svih nas, Raiha
najvjerojatnije iva doekati kraj rata. U trenutku pogibije,
navodno je itala neku knjigu jednom od svojih malih neaka na
oevu imanju u tokvjskoj etvrti Denenchofu i sigurna sam da se
osjeala tako sigurnom kao neko u Kvotu. udnom igrom
sluaja, u tom je istom zranom napadu poginuo i veliki sumo
hrva Miyagiyama. Oboje su ivjeli relativno udobno. A s druge
strane, Bua, koja mi se inila tako bespomonom, uspjela je
preivjeti rat, iako je tvornica lea u predgrau Osake, u kojoj je
radila, bombardirana pet ili est puta. Te sam godine nauila
kako nita nije toliko nepredvidljivo kao to tko e preivjeti u
ratu, a tko nee. Mameha je preivjela, radei u jednoj maloj
bolnici u o-krugu Fukui kao pomona bolniarka, ali je njezinu
slukinju Tatsumi ubila strana bomba koja je pala na Naga-
saki, a njezin je garderobijer, gospodin Ichoda, umro od sranog
napada tijekom jedne vjebe civilne zatite. S druge strane,
gospodin Bekku je radio u jednoj mornarikoj bazi u Osaki, a
ipak je nekako uspio ostati iv. Kao i general Tottori, koji je
nastavio ivjeti u svratitu Savuri sve do svoje smrti sredinom
pedesetih godina, a isto je tako preivio i barun - premda je, na
alost, u prvim godinama saveznike okupacije, izvrio

samoubojstvo utaplja-njem u jednom od svojih prekrasnih
ribnjaka, nakon to su mu oduzeli plemiki naslov i najvei dio
imovine. Mislim da se nije mogao suoiti sa svijetom u kojem
vie nije mogao udovoljiti svakom svom hiru.
to se pak tie Majke, ni u jednom trenutku nisam sumnjala u
to da e ona preivjeti rat. Zahvaljujui svojoj visokorazvijenoj
sposobnosti da izvue korist iz tue nevolje, ona se tako
prirodno uklopila u sivo trite kao da se itavog ivota niim
drugim nije bavila i ne samo da nije osiromaila, nego se jo
vie obogatila kupujui i prodajui obiteljske dragocjenosti
drugih ljudi. Svaki put kad bi gospodin Arashino odluio prodati
neki kimono iz svoje zbirke kako bi doao do neto gotovine,
molio bi me da stupim u vezu s Majkom, kako bi mu ga ona
prodala. Jer, vidi, mnoga su kimona koja su se tih godina
prodavala u Kvotu prola kroz njezine ruke. Vjerojatno se
gospodin Arashino nadao kako e se Majka odrei svoje zarade
od prodaje i zadrati njegov kimono nekoliko godina dok ga on
ne bude mogao otkupiti od nje - ali kad je dolo do toga, Majka
ih nikad nije uspijevala pronai - odnosno barem je tako
govorila.
Arashinovi su bili vrlo ljubazni prema meni tijekom godina koje
sam provela u njihovoj kui. Danju sam zajedno s njima ivala
padobrane. Nou sam, uz njihovu ker i unuka, spavala na
futonima koje bismo uveer razmotali po podu radionice. Imali
smo jako malo ugljena, pa smo palili preano lie - ili stare
novine, asopise, sve do ega smo mogli doi - kako bismo se
ugrijali. Dakako, hrane je bilo sve manje, ne moe ni zamisliti
to smo se sve navikli *; jesti: mahune soje ime se obino
hranila stoka i neto odvratno, to se zvalo nukapan, a radilo se
od riinih po-sija, prenih u tijestu od peninog brana i vode.
Imalo je okus kao da vae staru, osuenu kou, premda sam
sigurna da bi koa vjerojatno bila ukusnija. Vrlo rijetko bismo
uspjeli nabaviti malo krumpira ili slatkih krumpira, suenu
kitovinu, kobasice od tuljanova mesa i katkad, sardine, koje mi
Japanci nikad nismo smatrali pogodnima za bilo kakvu drugu
uporabu, osim kao gnojivo. Tih sam godina tako smravila da
me u Gionu nitko ne bi prepoznao. Bilo je dana kad bi Arashinov
mali unuk Juntaro plakao od gladi; obino bi u takve dane
gospodin Arashino odluio prodati jo koji kimono iz svoje

zbirke. Bio je to, kako ga mi Japanci zovemo, ivot od luka -
guli ga sloj po sloj i cijelo vrijeme plae.
Jedne noi u proljee 1944., samo tri ili etiri mjeseca nakon
to sam dola u kuu obitelji Arashino, doivjeli smo prvu zranu
uzbunu. Nebo je bilo vedro i puno zvijezda, tako da smo jasno
vidjeli obrise bombardera koji su tutnjali iznad naih glava, kao i
zvijezde koje su padale u obratnom smjeru - tako nam je to
izgledalo - naime, doli-jetale su sa zemlje i rasprskavale se oko
golemih zrakoplova. Bojali smo se da emo uti straan zviduk
bombi i vidjeti Kvoto kako nestaje u plamenu, a da se to
dogodilo, nai bi ivoti zavrili, bilo da smo poginuli ili ostali ivi
-jer Kvoto je tako delikatan kao krilo nonog leptira: jednom
smrvljen, nikad se ne bi oporavio kao to su se oporavili Osaka,
Tokyo i toliki drugi gradovi. Meutim, bombarderi su samo
preletjeli iznad nas, ne samo te, nego i svake druge noi.
Mnogih smo veeri gledali kako se mjesec crveni od poara u
Osaki i katkada smo vidjeli pepeo kako leti zrakom kao suho
lie, ak i ovdje, u Kvotu, pedeset kilometara od Osake. Moe
zamisliti koliko sam strahovala za predsjednika i Nobua, jer je
sjedite njihove kompanije bilo u Osaki, a njih dvojica su imali
kue u oba grada, Osaki i Kvotu. Pitala sam se, takoer, to je s
mojom sestrom Satsu, ma gdje da se nalazila. Mislim da nikad
toga nisam bila potpuno svjesna, ali od onog tjedna kad je
pobjegla, stalno sam negdje, uurenu u nekom udaljenom
zakutku svog duha, nosila u sebi vjeru da e se nai ivotni
putevi jednog dana ponovo sastati. Mislila sam da e mi moda
poslati pismo na okiyu Nitta ili da e moda doi u Kvoto i
potraiti me. A onda mi je jednog popodneva dok sam s
Juntarom etala uz obalu rijeke, bacajui kamenje u vodu,
odjednom palo na pamet kako se Satsu nikad nee vratiti u
Kvoto da me potrai. Sad, kad sam i sama siromano ivjela,
shvaala sam kako za nju takvo daleko putovanje do Kvota,
zbog bilo kojeg razloga, jednostavno ne dolazi u obzir.
Uostalom, ak i kad bi dola i kad bismo se srele negdje na ulici,
vjerojatno se ne bismo prepoznale. A to se pak tie mog
matanja o tome da e mi napisati pismo... pa, opet sam se
osjetila kao glupa mala djevojica: zar mi je doista trebalo toliko
godina da shvatim kako Satsu nema naina saznati za ime okiye
Nitta? Nije mi mogla pisati sve da je i htjela, osim ako ne bi

prvo pisala gospodinu Tanaki, a ona to nikad ne bi uinila. Dok
je mali Juntaro nastavio veselo bacati kamenje u vodu, ja sam
unula kraj njega, zagrabila vodu jednom rukom i pustila je da
mi se cijedi po licu, smjekajui mu se i pravei se da to radim
kako bih se rashladila. Izgleda da mi je prevara uspjela, jer
Juntaro uope nije primijetio kako sa mnom neto nije u redu.
Nesrea je poput jakog vjetra. Time ne mislim samo na to da
nas zadrava u mjestu i ne da nam da odemo kamo bismo inae
moda otili. Ona takoer trga i odnosi od nas sve, osim onog
to se ne moe otrgnuti, tako da se nakon nje vidimo onakvima
kakvi stvarno jesmo, a ne kakvi bismo moda eljeli biti. Ki
gospodina Arashina, na primjer, izgubila je u ratu mua i nakon
toga se sva predala brizi za sina i ivanju padobrana za vojnike.
inilo se da je to dvoje jedino za to ivi. I dok je postupno sve
vie mravila, tono si znao na to odlazi svaki gram njezine
teine. Kad je rat zavrio, uhvatila se za to dijete kao da je on
rub hridine, jedino to je dri da ne padne na stijene u provaliji
ispod nje.
Kako sam ja ve jednom preivjela nedae, ono to sam u
tom razdoblju nauila o sebi inilo mi se kao neto to sam ve
jednom znala, ali sam gotovo posve zaboravila - naime, kako
ispod elegantne odjee i duhovitih razgovora moj ivot uope
nije sloen, nego sasvim jednostavan kao kamen koji pada na
zemlju. Za mene je sve to sam radila i to mi se dogaalo u
proteklih deset godina imalo samo jednu svrhu: postii da me
predsjednik zavoli. Iz dana u dan gledala sam brzake rijeke
Kamo kako pro-tjeu preko sprudova ispod radionice i ponekad
bih bacila u vodu laticu cvijeta ili slamku, znajui da e ih voda
odnijeti do Osake, prije nego to zavre u moru. Zamiljala sam
kako e predsjednik, moda, sjedei za svojim pisaim stolom,
pogledati jedno popodne kroz prozor, ugledati tu laticu ili tu
slamku i moda e pomisliti na mene. Ali ubrzo mi je pala na
pamet uznemirujua misao. Moda e predsjednik to vidjeti,
iako sam sumnjala da bi se to moglo dogoditi, ali ak i da vidi u
rijeci moju laticu i zavali se u stolac, razmiljajui o sto stvari
koje bi mu pogled na tu laticu mogao dozvati u pamet, moda ja
neu biti jedna od njih. On je esto bio ljubazan prema meni, to
je istina, ali on je jednostavno bio ljubazan ovjek. Ni jednom mi
ni najmanjim znakom nije pokazao kako je u meni prepoznao

djevojicu koju je jednom utjeio i niim nije pokazivao kako
primjeuje da je meni stalo do njega ili da o njemu mislim.
Jednog sam dana shvatila neto to je na neki nain bilo jo
bolnije od moje nagle spoznaje kako najvjerojatnije nikad vie
neu vidjeti svoju sestru. Prethodnu sam no provela premeui
u glavi jednu uznemirujuu misao: po prvi put sam se upitala
to e se dogoditi ako mi itav ivot proe, a da predsjednik ne
pokae posebno zanimanje za mene. Ujutro sam briljivo
prelistala svoj almanah, u nadi da u nai nekakav znak koji
kae kako neu proivjeti ivot bez ikakve svrhe. Osjeala sam
se tako potitenom da je to ak primijetio i gospodin Arashino i
poslao me po ivae igle u jedan duan udaljen trideset minuta
hoda. Na povratku, dok sam dokono etala uz cestu u sumraku,
zamalo me nije pregazio jedan vojni kamion. Nikad dotad nisam
bila tako blizu smrti. Tek sam sljedeeg jutra primijetila kako
me je almanah opominjao neka ne putujem u smjeru takora, a
to je upravo bio smjer kojim sam ila do duana - ja sam traila
samo nekakav znak o predsjedniku i nisam primijetila
upozorenje. To me je iskustvo poduilo koliko je opasno
usredotoiti se samo na ono to nije tu. to ako doem do kraja
ivota i shvatim kako sam iz dana u dan oekivala ovjeka koji
nikad nije doao? Kako e biti nepodnoljivo tuno shvatiti da
nikad nisam pravo okusila hranu koju sam jela, niti doista
vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo
na predsjednika, putajui da mi ivot protjee u nepovrat. A
opet, ako prestanem misliti na njega, to mi ostaje od ivota?
Postat u poput plesaice koja se od djetinjstva priprema za
predstavu u kojoj nikad nee nastupiti.
Rat je za nas zavrio u kolovozu 1945. Gotovo e ti svatko tko
je tada ivio u Japanu rei kako je to bio najcrnji trenutak u
dugoj mranoj noi rata. Naa domovina nije bila samo
poraena, bila je unitena - a time ne mislim samo na bombe,
ma koliko da su bile strane. Kad je tvoja zemlja izgubila rat i
kad u nju nagrne okupacijska vojska, osjea se kao da su te
izveli na stratite vezanih ruku i natjerali te da klekne, pa sad
eka na udarac krvnikova maa. Godinu dana ili neto vie, ni
jednom nisam ula da se netko smije - osim malog Juntara, koji
ionako nita nije shvaao. A kad bi se Juntaro nasmijao, njegov
bi mu djed odmah mahnuo rukom neka uuti. esto sam

primijetila kako mukarci i ene koji su u to vrijeme bili djeca
nose u sebi nekakvu duboku ozbiljnost - u njihovom je
djetinjstvu bilo premalo smijeha.
Kad je stiglo proljee 1946. svima nam je postalo jasno da
emo preivjeti kunje poraza. ak je bilo i takvih koji su
vjerovali da e se Japan jednog dana obnoviti. Sve prie o
amerikim vojnicima koji e silovati i ubijati pokazale su se
netonima, u stvari, postupno smo shvatili da su Amerikanci
openito neobino ljubazni. Jednog se dana kroz nae podruje
provezla skupina njihovih vojnika u teretnjacima. Stajala sam uz
cestu i promatrala ih, zajedno s drugim enama iz susjedstva.
Tijekom godina koje sam proivjela u Gionu navikla sam sebe
smatrati stanovnicom jednog zasebnog svijeta, koji me je
odvajao od ostalih ena i, u stvari, toliko sam se svih tih godina
osjeala izdvojenom da sam se rijetko kad pitala kako ive
druge ene - ak i ene onih mukaraca koje sam zabavljala. A
sad sam tu stajala u poderanim radnim hlaama i neuredne,
oputene kose. Nekoliko se dana nisam okupala, jer smo
oskudijevali s gorivom i nismo mogli grijati vodu svaki dan. U
oima amerikih vojnika koji su prolazili pokraj nas u
teretnjacima nisam se razlikovala od ostalih ena oko mene, a
kad razmislim o tome, po emu bi se i moglo rei da sam bila
drugaija? Ako vie nema lie, koru i korijen, moe li se i
dalje nazivati stablom? Ja sam seljanka, govorila sam samoj
sebi, uope vie nisam geja. Pogledala sam svoje ruke i
vidjela koliko su ogrub-jele - bio je to zastraujui osjeaj. Kako
bih odvratila misli od svojih strahova, ponovo sam se zagledala
u teretnja-ke pune vojnika. Zar to nisu oni isti ameriki vojnici
koji su nas uili mrziti, oni isti koji su bombardirali nae gradove
tako uasnim bombama? Sad su se vozili kroz nae susjedstvo,
bacajui slatkie djeci.
U roku od godinu dana nakon predaje, gospodina Arashi-na su
ponovo potaknuli da se pone baviti kreiranjem kimona. Kako ja
nisam nita znala o kimonima, osim kako ih treba nositi, moja je
zadaa bila provoditi dane u podrumu ispod radionice i loiti
vatru ispod kotlova u kojima se kuhala boja. To je bio grozan
posao, dijelom zbog toga to nismo mogli kupovati ugljen ili
drva, nego samo tadon, to je nekakva vrsta ugljene praine
povezane katranom - ne moe ni zamisliti smrad koji se irio

naokolo kad bi to gorjelo. S vremenom me je ena gospodina
Arashina nauila skupljati odreeno lie, peteljke i koru stabala
od kojih sam sama pravila boju, to ti moda zvui kao da sam
na neki nain bila promaknuta na bolji posao. U stvari, to je
doista mogao biti bolji posao da neki od tih materijala - nikad
nisam uspjela otkriti koji - nije imao udno djelovanje na moju
kou. Moje njene ruke plesaice, koje sam neko njegovala
najfinijim kremama, sad su se poele ljutiti poput suhih
vanjskih lupina luka i imale su takvu boju kao da su prekrivene
modricama. Tijekom tog razdoblja - nagnana vjerojatno
osjeajem osam-ljenosti - upustila sam se u kratku ljubavnu
vezu s jednim mladim majstorom koji je ivao tatami strunjae i
zvao se Inoue. inio mi se prilino naoit: imao je meke obrve
poput dvije mrlje tua na njenoj koi lica i savreno glatke
usnice. Tijekom nekoliko tjedana, po nekoliko puta svakog
tjedna, iskrala bih se nou u radionicu i pustila ga unutra. Uope
nisam bila svjesna groznog izgleda svojih ruku sve dok jedne
noi vatra pod kotlovima s bojom nije bila toliko jaka da smo se
mogli vidjeti. Kad je Inoue ugledao moje ruke, nije mi vie
doputao da ga dodirujem!
Kako bi mi se koa na rukama malo oporavila, gospodin
Arashino mi je tijekom ljeta dao zadatak da skupljam paukovu
travu. Sok cvijeta ove trave upotrebljava se za slikanje na svili,
nakon ega se crte prekriva krobom i svila uranja u boju. Ova
trava obino raste uz jezera i ribnjake tijekom kinog razdoblja.
Mislila sam kako e to biti ugodan posao, te sam jednog jutra u
srpnju krenula s naprtnjaom, oekujui da u uivati u
svjeem, suhom danu, ali sam ubrzo otkrila kako su to krajnje
prepredeni cvjetovi. Koliko sam mogla ocijeniti, angairali su za
svoje saveznike svakog ivog kukca u Japanu. Svaki put kad bih
otkinula rukovet cvjetova, napale bi me itave divizije komaraca
i krpelja, a da stvar bude jo gora, jednom sam stala na
nekakvu odvratnu malu abu. Nakon to sam se patila tjedan
dana skupljajui te cvjetove, prela sam na posao za koji sam
mislila da e biti laki: gnjeila sam ih u prei kako bih iz njih
istisnula sok. Meutim, ako nikad nisi osjetio smrad tog soka...
ukratko, bila sam sretna kad sam se krajem tjedna ponovo
vratila kotlovima s bojom.

Svih sam tih godina naporno radila. A svake noi kad bih legla
na poinak, mislila sam na Gion. Sve su se etvrti geja u
Japanu ponovo otvorile ve nekoliko mjeseci nakon predaje, ali
ja se nisam mogla vratiti prije nego to me Majka pozove. Ona
je sasvim lijepo ivjela od prodaje kimona, umjetnikih
predmeta i samurajskih maeva amerikim vojnicima. Tako su
ona i Tetia zasad ostale ivjeti na malom seljakom imanju
zapadno od Kvota, gdje su otvorile duan, dok sam ja nastavila
ivjeti i raditi u obitelji Arashino.
Budui da je Gion bio udaljen samo nekoliko kilometara,
moda misli da sam esto odlazila tamo u posjete. Meutim, u
tih pet godina koliko sam provela s Arashino-vima, otila sam u
Gion samo jednom. To je bilo jednog poslijepodneva u proljee,
otprilike godinu dana nakon svretka rata, kad sam se vraala iz
okrune bolnice Ka-migyo, gdje sam podigla lijek za malog
Juntara. Proetala sam niz aveniju Kavvaramachi do krianja s
avenijom Shi-jo i tu prela preko mosta u Gion. Zgranula sam se
kad sam uz obalu rijeke vidjela itave obitelji kako ue pod
improviziranim nadstrenicama, ivei u krajnjoj bijedi.
U Gionu sam prepoznala niz geja, iako one mene, dakako,
nisu prepoznale, a ja im se nisam obraala, elei jednom vidjeti
Gion oima nekoga tko ne pripada etvrti. Meutim, jedva sam
neto vidjela od Giona dok sam polako etala ulicama, jer su mi
se pred oima stalno ukazivale uspomene iz prolosti. Kad sam
hodala uz Shirakawu, mislila sam na brojna popodneva kad sam
ovuda etala s Mamehom. Malo dalje od mjesta na kojem sam
stajala bila je klupa, na kojoj smo Bua i ja sjedile sa zdjelicama
rezanaca one noi kad sam je molila da mi pomogne. Nedaleko
odavde bila je uliica u kojoj me je Nobu korio to sam uzela
generala za svog dannu. Otila sam pola ulice dalje do ugla
avenije Shijo gdje sam onog mladog dostavljaa natjerala da
ispusti pladanj s kutijama. Na svim tim mjestima osjeala sam
se kao da stojim na pozornici dugo nakon to je predstava
zavrila, kad se tiina slegne na prazno kazalite poput snjenog
pokrivaa. Otila sam do nae okiye i s enjom zurila u veliki
eljezni kraun na vratima. Kad sam bila zatvorena unutra,
eljela sam izai van. Sad se moj ivot tako izmijenio i naavi
se pred zakraunatim vratima, eljela sam ponovo biti unutra. A

opet, bila sam odrasla ena i slobodno sam mogla, ako sam to
eljela, tog trenutka otii iz Giona i nikad se vie ne vratiti.
Jednog uasno hladnog popodneva u studenom, tri godine
nakon svretka rata, grijala sam ruke nad kotlovima s bojom u
podrumu radionice, kad mi je gospoa Arashino dola rei kako
me netko eli vidjeti. Po izrazu njezina lica vidjela sam da se ne
radi o nekoj eni iz susjedstva. Ali moe zamisliti kako sam se
iznenadila kad sam dola do vrha stepenica i ugledala Nobua.
Sjedio je u radionici s gospodinom Arashinom, drei u ruci
praznu alicu od aja, kao da ve due vrijeme tako sjedi i
aska. Kad me je ugledao, gospodin Arashino je ustao.
Imam nekog posla u susjednoj sobi, Nobu-san, rekao je.
Vas dvoje moete ovdje razgovarati. Uistinu mi je drago to ste
nas doli vidjeti.
Ne zavaravaj se, Arashino, odgovori Nobu. Doao sam
vidjeti Savuri.
Meni se to inilo neljubazno i nimalo smijeno, ali se gospodin
Arashino nasmijao kad je to uo i zatvorio je vrata radionice za
sobom.
Mislila sam da se itav svijet promijenio, rekla sam. Ali
oito nije tako, jer Nobu-san je ostao isti kao to je uvijek bio.
Ja se nikad ne mijenjam, rekao je. Ali nisam ovamo doao
askati. Hou znati to je s tobom.
Nita, to bi bilo? Zar Nobu-san nije dobivao moja pisma?
Ti pie pisma kao da pie pjesme! Pie samo o divnom
uboru vode ili slinim glupostima.
Dakle, Nobu-san, vie neu potratiti na vas ni jedno pismo!
Ni nemoj, ako je to ono to ti zove pismom. Zato mi ne
moe jednostavno napisati ono to me zanima, kao na primjer,
kad e se vratiti u Gion? Svaki mjesec nazivam Ichiriki i pitam
za tebe, a vlasnica mi samo nie jednu izliku za drugom. Ve
sam mislio da u te nai kako boluje od nekakve strane
bolesti. Mravija si nego to si bila, rekao bih, ali izgleda mi
prilino zdrava. Sto te je zadralo?
Ja svakako mislim na Gion svakog dana.
Tvoja se prijateljica Mameha vratila jo prije godinu dana.
ak se i Michizono, onako stara, pojavila istog dana kad se Gion
otvorio. Ali mi nitko nije mogao rei zato se Savuri ne vraa.

Ako hoete istinu, ja o tome ne odluujem. ekam da Majka
ponovo otvori okiyu. Ja se isto toliko elim vratiti koliko me
Nobu-san eli vidjeti ondje.
Onda nazovi tu svoju majku i reci joj da je vrijeme. Strpljivo
sam ekao ovih est mjeseci. Zar nisi shvatila to sam ti govorio
u svojim pismima?
Kad ste napisali kako elite da se vratim u Gion, mislila sam
da hoete rei kako se nadate da ete me tamo uskoro vidjeti.
Ako kaem da te elim ponovo vidjeti u Gionu, onda hou
rei da spakira torbe i krene. Ne shvaam, uostalom, zato
mora ekati na tu svoju majku! Ako njoj nije doprlo do mozga
kako je vrijeme da se vrati, onda je glupaa!
Malo bi ljudi nalo lijepih rijei za nju, ali uvjeravam vas, ona
nije glupaa. Nobu-san bi joj se moda ak i divio, kad bi je
bolje upoznao. Ona vrlo lijepo ivi od prodaje suvenira
amerikim vojnicima.
Vojnici nee uvijek biti ovdje. Ti joj reci kako tvoj dobar
prijatelj Nobu eli da se vrati u Gion. I na to dohvati onom
svojom jednom rukom nekakav mali paketi i baci ga na
strunjae blizu mene. Ni rijei nije rekao, samo je pijuckao svoj
aj i gledao me.
Sto to Nobu-san baca na mene? upitala sam.
To je dar koji sam ti donio. Otvori.
Ako Nobu-san meni daje dar, prvo moram donijeti svoj dar
za njega.
Otila sam do kuta prostorije, gdje sam drala koveg sa
svojim stvarima i potraila sam lepezu koju sam odavno odluila
pokloniti Nobuu. To se moda ini malim poklonom za ovjeka
koji me je spasio od ivota u tvornici. Ali za geju su lepeze
kojima se sluimo u plesu neto poput svetih predmeta - a ovo
nije bila obina lepeza plesaice, nego ona koju sam dobila od
svoje uiteljice kad sam dostigla stupanj shiso u koli plesa
Inoue. Nikad jo nisam ula da se neka geja odvojila od takve
lepeze - a to je upravo bio razlog zbog kojeg sam je odluila dati
njemu.
Umotala sam lepezu u komad pamune tkanine i vratila se do
mjesta gdje sam kleala kako bih mu je predala. Zaudio se kad
je razmotao tkaninu, ba kao to sam i znala. Pokuala sam mu

objasniti kako sam najbolje u-mjela zato mu elim pokloniti tu
lepezu.
To je ljubazno od tebe, rekao je, ali ja nisam vrijedan
takvog dara. Pokloni je nekome tko se vie razumije u ples od
mene.
Ne postoji nitko drugi kome bih je dala. Ona je dio mene i ja
je dajem Nobu-sanu.
U tom sluaju, zahvalan sam ti na tom daru i uvat u ga kao
dragocjenost. A sad otvori ono to sam ti donio.
Zamotan u papir i vezan uzicom, umotan u nekoliko slojeva
novina, unutra je bio kamen veliine ake. Sigurna sam da sam
u najmanju ruku izgledala jednako zauena tim kamenom kao
to je Nobu izgledao zauen mojim darom. Kad sam malo bolje
pogledala, vidjela sam da to nije kamen, nego komad betona.
Dri u ruci komad ruevina nae tvornice u Osaki, rekao mi
je Nobu. Od nae etiri tvornice, dvije su razorene. Postoji
opasnost da itava kompanija nee preivjeti sljedeih nekoliko
godina. I tako, vidi, ako si ti meni dala dio sebe u toj lepezi,
pretpostavljam da se moe rei kako sam i ja tebi poklonio dio
sebe.
Ako je to dio Nobu-sana, onda u to uvati kao najveu
dragocjenost.
Nije to nikakva dragocjenost. To je komad betona! Hou da
mi pomogne pretvoriti taj komad betona u prekrasan dragulj
koji e pripasti tebi.
Ako Nobu-san zna kako se to radi, onda ga lijepo molim neka
mi to kae i svi emo biti bogati!
Imat u za tebe u Gionu jedan zadatak. Ako stvar uspije
onako kako se nadam, naa e kompanija za godinu dana ili
tako nekako opet stati na noge. Kad te zamolim da mi vrati taj
komad betona i kad ti u zamjenu za njega poklonim dragulj,
napokon e doi trenutak kad u ja postati tvoj danna.
Kad sam to ula, koa mi je naglo postala hladna poput
stakla, ali nisam to pokazala. Kako to tajnovito zvui, Nobu-
san. Neto to^a mogu poduzeti kako bih pomogla kompaniji
Iwamura?
To je gadan zadatak. Neu ti lagati. Tijekom posljednjih dviju
godina prije zatvaranja Giona jedan je ovjek po imenu Sato bio

est gost na zabavama guvernera okruga. Hou da se vrati
kako bi ga zabavljala.
Morala sam se nasmijati kad sam to ula. Zbog ega bi to
bilo tako strano? Ma koliko taj ovjek bio mrzak Nobu-sanu,
sigurna sam da sam zabavljala jo i gore ljude od njega.
Kad bi ga se mogla sjetiti, bilo bi ti jasno zato je to tako
straan zadatak. Taj je ovjek iritantan, ponaa se kao svinja.
Kae mi kako uvijek sjeda za stol tako da moe zuriti u tebe. Ti
si jedino o emu govori - kad govori, jer uglavnom samo sjedi.
Moda si vidjela kako ga spominju u novinama prolog mjeseca
- upravo je imenovan za zamjenika ministra financija.
Zaboga! rekla sam. Mora da je jako sposoban. Oh, postoji
petnaestak ili vie ljudi koji nose taj naslov. Znam da je
sposoban nalijevati u sebe ake, to je jedino to sam vidio da
radi. Tragino je to budunost jedne velike kompanije kao to
je naa ovisi o takvom ovjeku! ivimo u stranom vremenu,
Savuri.
Nobu-san! Ne smijete govoriti takve stvari. A zato, molim
te? Nitko me nee uti. Ne radi se o tome tko e vas uti. U
pitanju je va stav! Ne biste smjeli tako misliti.
Zato ne bih smio? Kompanija nikad nije bila u goroj situaciji.
itavo vrijeme rata predsjednik se opirao nalozima vlade. Kad je
napokon pristao suraivati, rat je ve bio gotovo zavrio i nita
od onog to smo mi proizveli, ni jedna jedina stvar, nije stiglo
do bojita. Ali je li to sprijeilo Amerikance da Iwamuru proglase
za zaibatsu, ba kao i Mitsubishi. To je apsurdno. U usporedbi s
Mitsu-bishijem, mi smo bili poput vrapca koji gleda lava. A
prijeti nam neto jo gore od toga: ako ih ne uspijemo uvjeriti u
nau nevinost, Iwamura e biti konfiscirana i sva njezina
imovina rasprodana kako bi se platila ratna odteta! Pred dva
tjedna rekao bih da nam se ne moe dogoditi nita gore od toga,
ali sad su imenovali tog tipa Satoa da Amerikancima podnese
svoje miljenje o naem sluaju. Amerikanci misle kako su
mudro postupili time to su imenovali Japanca za taj posao. Pa,
meni bi bilo drae da su taj posao dali nekom psu, nego tom
ovjeku! Nobu je naglo prekinuo svoju tiradu. Sto je to,
zaboga, s tvojim rukama?
Otkako sam dola iz podruma, nastojala sam skrivati ruke
koliko sam god mogla. Meutim, Nobu ih je oigledno nekako

uspio vidjeti. Gospodin Arashino me ljubazno zaposlio na
pravljenju boja.
Nadajmo se da on zna kako se te mrlje uklanjaju s koe,
ree Nobu. Ne moe se takva vratiti u Gion.
Nobu-san, moje su ruke najmanji problem. Ja uope nisam
sigurna mogu li se vratiti u Gion. Uinit u sve to mogu kako
bih nagovorila Majku, ali doista, ja o tome ne odluujem.
Uostalom, sigurna sam da ima mnogo drugih geja koje e vam
rado pomoi...
Nema nikakvih drugih geja! uj me, odveo sam neki dan
zamjenika ministra Satoa u ajanu s jo nekoliko drugih ljudi.
On itav sat nije progovorio ni rijei, a onda je napokon proistio
grlo i rekao: Ovo nije Ichiriki. Ja sam mu na to rekao: Ne,
nije. To ste tono pogodili. On je zaroktao kao svinja i onda
rekao: Sayuri zabavlja u Ichirikiju. A ja sam mu na to rekao:
Ne, gospodine ministre. Kad bi ona uope bila u Gionu, odmah
bi dola ovamo i zabavljala nas. Ali rekao sam vam - ona nije u
Gionu! On je onda uzeo svoju alicu za ake...
Nadam se da niste prema njemu bili tako neuljudni kao to
sad priate, rekla sam.
Moe se kladiti da sam bio ba takav! Ne mogu podnijeti tog
ovjeka due od pola sata. Nakon toga ne odgovaram vie za
ono to kaem. Upravo zbog toga elim da ti bude tamo! I
nemoj mi sad opet rei kako ti o tom ne odluuje. Duguje mi
toliko i ti to vrlo dobro zna. Uostalom... volio bih i sam imati
prilike provesti neko vrijeme s tobom...
I ja bih voljela provoditi vrijeme u drutvu s Nobu--sanom.
Samo nemoj kada doe donijeti sa sobom bilo kakve
iluzije.
Nakon ovih zadnjih nekoliko godina, sigurna sam da mi ni
jedna nije vie ostala. Meutim, ima li Nobu-san neto posebno
na umu?
Nemoj oekivati od mene da ti postanem danna za mjesec
dana, to mislim. Dok se Iwamura ne oporavi, nisam u poziciji
tako neto ponuditi. Jako sam bio zabrinut za izglede kompanije.
Ali iskreno u ti rei, Sayuri, budunost me manje brine otkako
sam opet tebe vidio.
Nobu-san! Kako ste ljubazni!

Ne budi smijena. Ja ti ne pokuavam laskati. Nae su
sudbine povezane. Ali nikad neu postati tvojim dannom ako se
Iwamura ne oporavi. Moda je oporavak kompanije jednostavno
sudbinski odreen, ba kao na prvi susret.
Tijekom posljednjih godina rata nauila sam ne razmiljati
vie o tome to mi je sueno, a to nije. esto sam enama iz
susjedstva govorila kako nisam sigurna hou li se ikad vie
vratiti u Gion - ali zapravo sam itavo vrijeme znala da u se
vratiti. Ondje me je ekala moja sudbina - ili kako god to hoe
nazvati. Ovih sam prolih godina nauila zaustaviti vodu u svojoj
linosti tako to sam je pretvorila u led, moglo bi se rei. Samo
sam tako, zaustavljajui prirodan tok svojih misli, mogla
podnijeti ekanje. Sad kad sam ula Nobua kako govori o mojoj
sudbini... dakle, osjetila sam kako je razbio led u meni i iznova
mi probudio enju.
Nobu-san, rekla sam, ako je vano ostaviti dobar dojam na
zamjenika ministra Satoa, moda biste trebali zamoliti
predsjednika da i on bude nazoan kad ga budete zabavljali.
Predsjednik ima puno posla.
Ali ako je ministar vaan za budunost kompanije...
Ti se samo brini o tome kako e se to prije vratiti. Ja u se
brinuti o tome to je najbolje za kompaniju. Bit u jako
razoaran ako krajem mjeseca ne bude u Gionu.
Nobu ustane, spremajui se za odlazak, jer se morao vratiti u
Osaku prije noi. Otpratila sam ga do ulaza kako bih mu
pomogla obui kaput i cipele, te sam mu stavila na glavu eir.
Kad sam sve to obavila, on je dugo stajao i utke me gledao.
Mislila sam da e mi rei kako sam lijepa - jer je imao obiaj
tako neto rei kad bi se ovako, bez razloga, zagledao u mene.
Zaboga, Savuri, zbilja izgleda kao seljanka! rekao je. Lice
mu je bilo namrteno kad se okrenuo prema vratima i izaao.


Trideseto poglavlje


Te iste noi, dok su Arashinovi spavali, pisala sam Majci
koristei se svjetlom to ga je bacao raareni tadon ispod
kotlova s bojom. Je li moje pismo postiglo pravi uinak ili se
Majka ve bila spremala ponovo otvoriti okiyu, ne znam, ali
tjedan dana kasnije pred vratima kue Arashi-novih zazvala je
neka starica i kad sam otvorila vrata, ugledala sam Tetiu.
Obrazi su joj bili upali jer je izgubila zube, a bolesno siva boja
koe podsjetila me na komad sirove ribe ostavljen na tanjuru
preko noi. Ali vidjela sam da je jo uvijek snana: donijela je u
jednoj ruci torbu s ugljenom, a u drugoj torbu s hranom u znak
zahvale Arashinovima to su bili tako dobri prema meni.
Sljedeeg sam se dana sva u suzama, oprostila i vratila u
Gion, gdje sam se, zajedno s Majkom i Teticom, dala na posao
oko sreivanja kue. Kad sam pogledala naokolo po okiyi, kroz
glavu mi je prola misao kako nas kua kanjava to smo je
godinama ostavile pustu. Potroile smo etiri ili pet dana samo
na najgore probleme: brisanje praine koja se posvud slegla
poput guste koprene; pecanje ostataka glodavaca iz bunara;
ienje Majine sobe na katu, u kojoj su ptice razderale tatami
strunjae i povadile slamu da sagrade gnijezda u nii. Na moje
iznenaenje, Majka je radila isto toliko koliko i mi, dijelom zato
to smo si mogle priutiti samo kuharicu i jednu odraslu
slukinju, premda smo imale i jednu djevojicu koja se zvala
Etsuko. Ona je bila ki ovjeka na ijem su imanju Majka i Tetia
zadnjih godina ivjele. Kao da me je Etsuko trebala podsjetiti na
to koliko je godina prolo otkako su me kao devetogodinju
djevojicu doveli u Kvoto; ona je takoer imala devet godina.
inilo mi se da me gleda s isto toliko straha kao to sam ja
neko gledala Hatsumomo, iako sam joj se smjekala kad god
sam mogla. Bila je visoka i mrava kao metla i imala je dugu
kosu koja se vijorila za njom dok bi trala za poslom. A lice joj
je bilo usko kao zrno rie, tako da se nisam mogla oteti pomisli
kako e i nju, ba kao neko mene, baciti u lonac pa e
nabubriti i postati bijela i slasna, pogodna za konzumiranje.

Kad smo okiyu pospremili toliko da se u njoj opet moglo
ivjeti, krenula sam u obilazak Giona kako bih se javila ljudima.
Poela sam s Mamehom, koja je sad ivjela u jednosobnom
stanu iznad jedne ljekarne u blizini gion-skog hrama. Otkako se
prije godinu dana vratila, nije vie imala dannu koji bi joj plaao
vei stan. Zgranula se kad me je ugledala - zbog istaknutih
linih kosti, rekla je. Iskreno reeno, ja sam se isto toliko
zgranula kad sam nju vidjela. Prekrasni oval lica ostao je isti, ali
joj je vrat izgledao nekako ilav i previe staraki za njezine
godine. Najudnije je bilo to bi povremeno stezala usta kao
kakva starica, jer su joj se zubi - premda nisam na njima vidjela
nikakvu promjenu - u jednom razdoblju tijekom rata prilino bili
rasklimali i jo uvijek su je boljeli.
Dugo smo razgovarale, a onda sam je upitala to misli, hoe li
se u proljee ponovo davati Plesovi stare prijestolnice. Naime,
predstave se nisu odravale ve itav niz godina.
Oh, zato ne? rekla je. Glavna bi tema mogla biti Ples u
rijeci!
Ako si ikad posjetio neke toplice ili kakvo slino mjesto i ako
su te tamo zabavljale ene koje izigravaju geje, a zapravo su
prostitutke, onda e shvatiti Mamehinu alu. ena koja plee
Ples u rijeci zapravo izvodi neku vrstu striptiza. Pretvara se
kao da ulazi u postupno sve dublju vodu i pritom stalno podie
kimono kako ne bi smoila rub, sve dok mukarci napokon ne
ugledaju ono na to su ekali, te joj ponu dobacivati uzvike
odobravanja i nazdravljati jedan drugom alicama sakea.
Uz sve ove amerike vojnike u Gionu, nastavila je, znanje
engleskog e ti vie koristiti od plesa. Uostalom, kazalite
Kaburenjo je pretvoreno u kyabarei.
Ja nikad dotad nisam ula tu rije, koja je izvedena iz rijei
kabare, ali sam ubrzo saznala to znai. Jo dok sam ivjela u
obitelji Arashino, ula sam prie o amerikim vojnicima i
njihovim bunim zabavama. Ipak sam se zgrozila kad sam
kasnije tog popodneva zakoraila u ulazni prostor jedne ajane i
vidjela - umjesto uobiajenog niza mukih cipela ispod stube u
predvorju - neurednu gomilu vojnikih izama, od kojih mi je
svaka izgledala vea od Majinog pokojnog psia Takua. U
prednjem ulaznom predvorju prvo to sam vidjela bio je jedan
Amerikanac u donjem rublju koji se zavlaio ispod police u nii,

dok su ga dvije geje, hihoui, pokuavale odatle izvui. Kad
sam vidjela crne dlake na njegovim rukama i prsima, pa ak i na
leima, imala sam osjeaj da nikad nisam vidjela neto tako
odvratno. Izgleda da je izgubio odjeu u igri tko gubi, pije i
sad se pokuavao sakriti, ali je uskoro pustio da ga ene izvuku
za ruke i odvedu natrag niz hodnik i kroz jedna vrata. Kad su
uli, ula sam iznutra zviduke i povike odobravanja.
Otprilike tjedan dana nakon povratka, napokon sam bila
spremna pojaviti se opet kao geja. Provela sam dan urei se
od frizera gataru, namaui ruke kako bih uklonila posljednje
ostatke boje i pretraujui itav Gion u potrazi za minkom. Sad
kad sam se ve bliila tridesetoj, od mene se vie nije oekivalo
da maem lice bjelilom, osim u posebnim prigodama. Ipak sam
tog dana provela pola sata za toaletnim stoliem, isprobavajui
razliite nijanse zapadnjakog pudera kako bih nekako prikrila
koliko sam omravila. Kad je doao gospodin Bekku i pomagao
mi da se odjenem, mala je Etsuko stajala i gledala kao to sam
ja neko gledala Hatsumomo, a zapanjeni pogled u njezinim
oima uvjerio me je vie od bilo ega to sam vidjela u zrcalu
kako doista ponovo izgledam kao geja.
Kad sam napokon te veeri izala, itav je Gion bio prekriven
divnim snijegom, toliko suhim da ga je i najla-ganiji vjetar
odnosio s krovova. Na sebi sam imala kimono al i nosila sam
lakirani kiobran, tako da sam zasigurno bila jednako
neprepoznatljiva kao i onog dana kad sam posjetila Gion
odjevena kao seljanka. Prepoznala sam samo oko polovice geja
koje sam susrela. Lako je bilo pogoditi koje su od njih ivjele u
Gionu prije rata, jer bi se te geje u prolazu uljudno kratko
naklonile, ak i ako me ne bi prepoznale. Ostale se nisu toliko
trudile, samo bi kim-nule glavom.
Vidjevi kako na ulicama tu i tamo ima vojnika, bojala sam se
to u nai kad doem u Ichiriki. No, u ulaznom sam prostoru
vidjela uredno poredane ulatene crne cipele kakve nose asnici,
a ajana mi se, zaudo, inila tia nego u ono vrijeme kad sam
bila pripravnica. Nobu jo nije bio stigao - odnosno, barem
nisam od njega vidjela nikakvog traga - ali su mene odmah uveli
u jednu od velikih soba u prizemlju rekavi da e mi se on ubrzo
pridruiti. Inae bih obino ekala u dijelu za poslugu na kraju
hodnika, gdje sam mogla ogrijati ruke i pijuckati aj, jer ni

jedna geja ne voli da je mukarac zatekne besposlenu. Ali nije
me smetalo ekati Nobua - osim toga, godilo mi je to mogu
provesti nekoliko minuta sama u takvoj sobi. Bila sam gladna
ljepote ovih pet godina, a ta bi te soba zapanjila svojom
profinjenom ljepotom. Zidovi su bili prekriveni svijetloutom
svilom koja je svojom teksturom davala sobi svojevrstan
karakter i u meni stvarala osjeaj kao da me cijelu obuhvaa,
onako kao to ljuska jajeta obuhvaa jaje.
Oekivala sam da e Nobu doi sam, ali kad sam ga napokon
zaula na hodniku, bilo mi je jasno da je sa sobom doveo
zamjenika ministra Satoa. Kao to sam rekla, nije me smetalo
da me Nobu nae kako ekam, ali mislila sam kako bi bilo
katastrofalno pruiti ministru razlog da pomisli kako sam
nepopularna. Stoga sam hitro kliznula kroz druga vrata u
susjednu, praznu sobu. Kako se pokazalo, to mi je dalo priliku
da sluam Nobua kako pokuava biti ljubazan.
Zar ovo nije krasna soba, gospodine ministre? rekao je.
ula sam kratki roktaj umjesto odgovora. Traio sam je
posebno za vas. Ona slika u zen stilu doista je neto sjajno, ne
mislite? Zatim je, nakon duge utnje, dodao: Da, tako je lijepa
no. Oh, jesam li vas ve pitao jeste li kuali posebnu vrstu
sakea to ga ajana Ichiriki sama proizvodi?
To se i dalje tako nastavilo, dok se Nobu vjerojatno osjeao
poput slona koji pokuava izigravati leptira. Kad sam na
posljetku izila u hodnik i pojavila se na vratima, vidljivo mu je
laknulo.
Imala sam prilike prvi put pogledati ministra tek nakon to
sam mu se predstavila i kleknula kraj stola. Uope mi nije
izgledao poznat, iako je tvrdio kako je sate i sate proveo zurei
u mene. Ne znam kako sam ga uspjela zaboraviti, jer je doista
upadao u oi svojim izgledom: nikad nisam vidjela nekoga tko bi
se vie muio teglei naokolo sa sobom svoje lice. Bradu je
stalno drao pritisnutu o kljunu kost kao da nije u stanju
podignuti glavu, a donja mu je eljust bila tako isturena da se
inilo kao da sam sebi pue u nos. Nakon to mi je kratko
kimnuo glavom i rekao svoje ime, prolo je dugo vremena dok
sam ponovo od njega ula nekakav drugi zvuk osim roktanja,
jer je on izgleda gotovo na sve odgovarao na taj nain.

Trudila sam se svim silama zametnuti razgovor, a onda nas je
izbavila slukinja koja je donijela pladanj sa sa-keom. Natoila
sam ake u ministrovu alicu i zapanjeno gledala kako ga
izlijeva izravno u donji dio usta na isti nain kao da ga izlijeva u
slivnik. Na trenutak je zatvorio usta, pa ih potom ponovo otvorio
i ake je nestao, a da se pritom nije mogao vidjeti nikakav
uobiajeni znak gutanja kao kod drugih ljudi. Zapravo, uope
nisam bila sigurna je li progutao to to je ulio u usta, sve dok mi
nije ponovo pruio praznu alicu.
To se tako nastavilo daljnjih petnaestak minuta ili neto vie,
dok sam se ja trudila navesti ministra da se malo oslobodi
priajui mu priice i ale i postavljajui mu nekoliko pitanja.
Ubrzo sam pomislila kako tako neto moda uope nije mogue.
Ni jedan njegov odgovor nije bio dui od jedne rijei. Predloila
sam mu igru tko gubi, pije, ak sam ga pitala voli li pjevati.
Najdui razgovor to smo ga vodili u prvih pola sata poeo je
njegovim pitanjem znam li plesati.
O da, naravno. eli li ministar da za njega otpleem jedan
kratki ples?
Ne, odgovorio je. I to je bio kraj razgovora.
Ministar nije volio gledati ljude u oi, ali je svakako volio
prouavati hranu koju jede, kako sam otkrila kad je slukinja
donijela veeru za njega i Nobua. Prije nego to bi bilo to stavio
u usta, ministar bi prvo podigao zalogaj tapiima do visine nosa
i piljio u njega, okreui ga na sve strane. Ako ne bi prepoznao
to to je drao, upitao bi mene to je to. To je komadi slatkog
krumpira prokuhanog u umaku od soje i eeru, rekla sam mu
kad mi je pokazao neto naranasto. Zapravo, nisam imala
pojma je li to slatki krumpir, krika kitove jetre ili to drugo, ali
nisam mislila da bi ministar bio zadovoljan kad bih to rekla. Malo
kasnije, kad .ni je pokazao komadi marinirane govedine,
odluila sam se naaliti.
Oh, to je komadi marinirane koe, rekla sam mu. To je
specijalitet kue! Pravi se od koe slona. Prema tome, trebala
sam rei komadi marinirane slonovske koe.
Slonovske koe?
Hajde, gospodine ministre, valjda znate da se alim! To je
komadi govedine. Zato tako briljivo razgledate svaki zalogaj?
Zar mislite da e vam ovdje posluiti psee meso ili tako neto?

Ja sam jeo psee meso, znate, rekao mi je.
To je jako zanimljivo. Ali veeras nemamo to na jelovniku.
Prema tome, nemojte vie gledati u tapie.
Ubrzo smo poeli igrati igru tko gubi, pije. Nobu mrzi tu
igru, ali se prestao buniti kad sam mu grimasom naredila da
uuti. Moda nismo trebali pustiti ministra da toliko puta izgubi,
jer kad smo mu kasnije pokuavali objasniti pravila jedne druge,
sline igre koju on nikad nije igrao, oi su mu poele plivati u
onim dupljama poput epova na uzburkanom moru. Odjednom
je ustao i zaputio se u jedan kut sobe.
ekajte, gospodine ministre, rekao mu je Nobu, kamo
zapravo elite ii?
Ministar mu je odgovorio tako da se podrignuo, to se meni
inilo vrlo rjeitim odgovorom, jer bilo je jasno kako e se
svakog asa pobljuvati. Nobu i ja smo pritrali da mu
pomognemo, ali on je ve pritisnuo ruku na usta. Da je bio
vulkan, ve bi se puio, prema tome nismo imali drugog izbora,
nego odgurnuti staklena vrata prema vrtu i pustiti ga da se
pobljuje na snijeg. Moda se zgraa pri pomisli da netko bljuje
u jedan od tih rafinirano ureenih vrtova, ali ministar sigurno
nije bio prvi koji je to uinio. Mi se geje obino trudimo odvesti
takve ljude dolje do zahoda, ali katkad nam to ne uspije. Ako
kaemo jednoj od slukinja da je jedan gost upravo posjetio vrt,
one tono znaju to to znai i odmah to dolaze poistiti.
Nobu i ja smo nastojali koliko smo mogli zadrati ministra koji
je kleao u vratima s glavom objeenom iznad snijega. No,
usprkos naim naporima, on se uskoro poeo ruiti prema
snijegu, glavom naprijed. Pokuala sam ga gurnuti ustranu, tako
da barem padne u snijeg koji jo nije pobljuvan. Ali ministar je
bio krupan i teak kao govea polovica. Uspjela sam ga jedino u
padu okrenuti na bok.
Meni i Nobuu nije preostalo drugo nego da se obeshrabreno
pogledamo, dok je ministar potpuno nepokretan leao pred
nama u dubokom snijegu kao kakva otpala grana.
Dakle, Nobu-san, rekla sam, nisam znala da e va gost biti
tako zabavan.
Mislim da smo ga ubili. I ako me pita, mislim da je to
zasluio. Kakav nepodnoljiv ovjek!

Zar se vi tako ponaate prema svojim potovanim gostima?
Morate ga izvesti na ulicu i hodati s njim dok se ne razbudi.
Hladnoa e mu koristiti.
Ve lei u snijegu. Zar to nije dovoljno hladno?
Nobu-san! rekla sam prijekorno. I ini se da nisam vie nita
trebala rei, jer je Nobu uzdahnuo i siao onako u arapama
dolje u vrt kako bi pokuao ministra vratiti svijesti. Dok se on
time bavio, ja sam otila nai slukinju koja bi mu mogla
pomoi, jer mi je bilo jasno kako Nobu s onom jednom rukom
ne moe sam odvui ministra natrag u ajanu. Nakon toga sam
otila po suhe arape za obojicu mukaraca i upozorila sam
jednu slukinju da e trebati poistiti vrt kad mi odemo.
Kad sam se vratila u sobu, Nobu i ministar ponovo su sjedili
za stolom. Moe zamisliti kako je ministar izgledao - i
zaudarao. Morala sam mu svojim rukama svui mokre arape s
nogu, ali sam se drala na udaljenosti dok sam to radila. im
sam zavrila s time, ministar se izvalio na strunjae i trenutak
kasnije, ponovo izgubio svijest.
Mislite da nas moe uti? apnula sam Nobuu.
Ja mislim da nas on ne uje ni kad je pri svijesti, ree Nobu.
Jesi li ikad u ivotu srela veeg kretena od njega?
Nobu-san, tiho! apnula sam. Mislite li da se on stvarno
veeras dobro zabavio? Hou rei, jeste li ovako neto imali na
umu kad ste ga pozvali?
Nije vano to sam ja imao na umu. Vano je to je on imao
na umu.
Nadam se da to ne znai da emo sljedeeg tjedna morati
sve ovo ponoviti.
Ako je ministar zadovoljan dananjom veeri, onda sam i ja
zadovoljan.
Nobu-san, zbilja! Vi sasvim sigurno niste bili zadovoljni.
Izgledali ste tako nesretni kako vas ve dugo nisam vidjela. A s
obzirom na stanje u kojem je ministar, moemo pretpostaviti da
ovo ni njemu nije bila najljepa veer u ivotu...
Ne moe nita pretpostavljati kad je ministar u pitanju.
Sigurna sam da bi njemu bilo ljepe ako bi ozraje bilo...
nekako sveanije. Slaete se?

Dovedi drugi put jo nekoliko geja ako misli da e to
pomoi, ree Nobu. Ponovo emo doi idue subote. Pozovi
svoju stariju sestru.
Mameha je svakako vjeta, ali ministra je tako teko
zabavljati. Trebala bi nam neka geja koja bi, to ja znam, bila
jako buna! Koja bi svima skretala pozornost na sebe. Zapravo,
sad kad razmiljam o tome... ini mi se da bismo trebali jo
jednog gosta, ne samo jo jednu geju.
Ja za to ne vidim nikakvog razloga.
Ako ministar bude zaokupljen piem i povremenim potajnim
pogledima prema meni, a vi budete stalno mislili na to kako vam
on beskrajno ide na ivce, veer nam nee ispasti osobito
sveano, rekla sam. Iskreno reeno, Nobu-san, mislim da
biste moda sljedei put trebali sa sobom povesti predsjednika.
Moda se pita jesam li itavo vrijeme planirala kako da veer
dovedem do tog trenutka. Svakako je tono da sam se vie od
svega nadala kako e mi povratak u Gion omoguiti da nekako
naem naina da budem s predsjednikom. Nije se radilo toliko o
tome da sam eznula sjediti s njim ponovo u istoj sobi, nagnuti
se povremeno prema njemu i doapnuti mu neku primjedbu,
osjetiti miris njegove koe. Ako bi takvi trenutni uici bili sve to
mi ivot moe pruiti, onda bi mi bilo bolje da jednom zauvijek
ugasim taj izvor blistavog svjetla u svom ivotu i ponem se
privikavati na tamu. Moda me je doista ivot, kako se barem
sada inilo, iznova vraao Nobuu. Nisam bila toliko nerazumna
da zamiljam kako mogu promijeniti tijek sudbine. Ali isto tako
nisam mogla odustati od posljednjeg traka nade.
Razmiljao sam o tome da dovedem predsjednika, odgovori
Nobu. Ministar ima o njemu vrlo visoko miljenje. Ali, ne znam,
Savuri. Ve sam ti rekao. On ima puno posla.
Ministar se trgnuo na strunjaama kao da mu je netko zabio
iglu u stranjicu i malo-pomalo, uspio se uspraviti u sjedei
poloaj. Nobuu se toliko gadilo gledati njegovu uprljanu odjeu
da me je poslao neka dovedem neku slukinju s mokrim
runikom. Nakon to je slukinja oistila ministrov kaput i
ponovo nas ostavila same, Nobu ree:
Dakle, gospodine ministre, ovo je stvarno bila divna veer!
Sljedeeg emo se puta jo bolje zabaviti, jer neete imati

prilike pobljuvati samo mene, nego i predsjednika i jo moda
jednu ili dvije geje povrh toga!
Jako sam se razveselila kad je Nobu spomenuo predsjednika,
ali se nisam usudila reagirati.
Meni se svia ova geja, rekao je ministar.Ne treba mi jo
jedna!
Njezino je ime Savuri i bolje vam je da ju tako zovete, inae
nee vie htjeti doi. A sad, ustanite, gospodine ministre.
Vrijeme je da nas dvojica krenemo kui.
Otpratila sam ih do ulaza, gdje sam im pomogla obui kapute i
cipele i zatim sam ih gledala kako su se otputili kroz snijeg.
Ministar je toliko teturao da bi se zabio ravno u okvir vanjskih
vrata da ga Nobu na vrijeme nije uhvatio za lakat i izveo ga na
ulicu.
Kasnije te iste noi svratila sam s Mamehom na jednu zabavu
punu amerikih vojnika. Kad smo mi stigle, njihov tuma nije
vie bio ni od kakve koristi, jer su ga toliko tjerali da pije da je
ve bio mrtav pijan, ali svi su asnici prepoznali Mamehu. Malo
me je iznenadilo kad su svi poeli pjevuckati i mahati rukama,
pokazujui joj kako bi eljeli da im neto otplee. Oekivala sam
da emo svi tiho sjediti i gledati je, ali im je poela plesati,
nekoliko je asnika ustalo i poelo skakutati oko nje,
pokuavajui je pratiti. Da mi je netko unaprijed rekao kako e
se to dogoditi, vjerojatno ne bih ba bila sigurna da e mi se to
sviati, ali kad sam ih vidjela... pa, prasnula sam u smijeh i
moram priznati da se ve dugo nisam tako zabavljala. Na kraju
smo poeli igrati jednu igru u kojoj smo se Mameha i ja
smjenjivale na shamisenu, a ameriki su asnici plesali oko
stola. Kad bismo prestale svirati, svi su se morali pouriti na
svoja mjesta, a onaj koji bi zadnji sjeo, morao je za kaznu popiti
au sakea.
Usred zabave rekla sam Mamehi kako je udno to se svi tako
dobro zabavljaju, a ne govore isti jezik, dok sam ranije te veeri
bila na zabavi s Nobuom i jednim drugim Japancem i bilo nam je
sve prije nego zabavno. Ona me je na to malo ispitivala o toj
zabavi.
Troje ljudi svakako moe ponekad biti premalo za zabavu,
rekla je nakon to sam joj ispriala to se dogodilo, pogotovo
ako je Nobu loe raspoloen.

Predloila sam mu da sljedei put dovede predsjednika. I
trebala bi nam jo jedna geja, to misli? Neka glasna i
smijena.
Da, ree Mameha, moda u ja navratiti... Zaudilo me je u
prvi mah kad sam to ula. Jer zbilja, nitko na svijetu ne bi
Mamehu opisao kao glasnu i smijenu. Upravo sam joj htjela
iznova objasniti to mislim, kad je, ini se, i ona shvatila kako je
dolo do nesporazuma i dodala: Da, mene bi zanimalo malo
navratiti... ali ako hoe nekoga tko je glasan i smijean,
pretpostavljam da bi trebala porazgovarati s tvojom starom
prijateljicom Buom.
Otkako sam se vratila u Gion, posvuda sam se susretala s
uspomenama na Buu. U stvari, im sam ponovo prekoraila
prag okiye, sjetila sam se kako se tu u predvorju za goste
ukoeno oprostila sa mnom na dan kad je vlada zatvorila Gion,
kratkim naklonom kakav je bio propisan za posvojenu ki okiye.
Stalno sam mislila na nju tog tjedna dok smo istile kuu. U
jednom trenutku, dok sam pomagala slukinji brisati prainu s
drvenine, sjetila sam se kako je tu, na galeriji, vjebala
shamisen. Pogled na prazno mjesto gdje bi obino sjedila
ispunio me osjeajem duboke tuge. Zar je doista prolo toliko
vremena otkako smo nas dvije bile djevojice? Pretpostavljam
da sam jednostavno mogla izbaciti takve misli iz glave, ali nikad
se zapravo nisam pomirila s razoaranjem koje sam osjeala
zbog toga to se nae prijateljstvo prekinulo. Vjerovala sam da
je to skrivilo grozno suparnitvo koje nam je nametnula
Hatsumomo. Naravno, moje posvojenje zadalo je konani
udarac naem prijateljstvu, ali ja se ipak nisam mogla odhrvati
osjeaju kako je dijelom krivnja na meni. Bua je uvijek bila
dobra prema meni. Mogla sam nai nekakvog naina da joj se za
to zahvalim.
Zaudo, nije mi palo na pamet potraiti Buu, sve dok
Mameha to nije predloila. Nisam uope dvojila o tome da e
na prvi susret biti ispunjen nelagodom, ali sam ostatak te noi
premetala tu misao u glavi i na kraju sam zakljuila kako e
Buci moda ipak biti drago da je uve-dem u otmjenije krugove,
jer e to znaiti promjenu od uobiajenih vojnikih zabava. Sad,
nakon to je prolo toliko godina, moda bismo mogle poeti
krpati nae pokvareno prijateljstvo.

Gotovo nita nisam znala o tome gdje i kako Bua ivi, osim da
se vratila u Gion. Zato sam otila do Tetie kojoj je ona pisala
prije nekoliko godina. Pokazalo se da je Bua u tom pismu
molila neka joj dopuste vratiti se kad okiya ponovno bude
otvorena, jer inae nee imati kamo otii. Tetia bi pristala na
to, ali Majka je odbila, s obrazloenjem kako je Bua loa
investicija.
Sada ivi u jednoj jadnoj maloj okiyi u etvrti Hana-mi-cho,
rekla mi je Tetia. Ali nemoj se sluajno saaliti na nju i dovesti
je u posjet ovamo. Majka je nee htjeti primiti. Uostalom,
mislim da ti ne bi bilo pametno ii s njom razgovarati.
Moram priznati, rekla sam, uvijek sam se loe o-sjeala
zbog onog to se dogodilo izmeu nje i mene...
Nita se nije dogodilo meu vama. Bua je zakazala, a ti si
uspjela. U svakom sluaju, njoj ovih dana uope ne ide loe.
ujem da je vrlo omiljena meu Amerikancima. Ona je pomalo
sirova, zna, a njima ba to odgovara.
Jo istog popodneva prela sam preko avenije Shijo do etvrti
Hanami-cho i nala tu jadnu malu okiyu o kojoj mi je Tetia
govorila. Ako se sjea Hatsumomine prijateljice i toga kako je
njezina okiya izgorjela u poaru u najgorim danima rata... pa,
taj je poar dijelom zahvatio i susjednu okiyu i to je bila kua u
kojoj je Bua sada ivjela. Vanjski su zidovi na cijeloj jednoj
strani bili nagorjeli, a dio krova koji je izgorio bio je provizorno
pokriven drvenim daskama. Pretpostavljam da je u nekim
dijelovima Tokvja ili Osake to mogla biti najbolje ouvana kua
u cijelom susjedstvu, ali ovdje, u sreditu Kvota, doista je
upadala u oi.
Jedna mlada slukinja odvela me u primau sobu koja je
vonjala na vlani pepeo i vratila se neto kasnije sa alicom
slabog aja. Dugo sam ekala dok Bua napokon nije sila i
odgurnula vrata. Jedva sam je nazirala u mranom hodniku pred
vratima, ali ve me je sama spoznaja da je ona tu ispunila
takvim osjeajem topline da sam ustala od stola kako bih otila
do nje i zagrlila je. Meutim, ona je ula u sobu, odmah kleknula
i tako mi se ukoeno naklonila kao da sam Majka. To me je
iznenadilo, ali sam se zaustavila.
Zaboga, Buo... to sam samo ja! rekla sam.

Uope me nije htjela gledati; oi su joj stalno bile uprte u
strunjae kao da je kakva slukinja koja eka naredbe. Osjetila
sam duboko razoaranje i vratila se na svoje mjesto za stolom.
Kad smo se zadnji put vidjele u posljednjim godinama rata,
njezino je lice bilo jo uvijek okruglo i bucmasto kao u danima
djetinjstva, samo neto tunijeg izraza. Otada se mnogo
promijenila. Ja to tada nisam znala, ali nakon zatvaranja
tvornice lea u kojoj je radila, Bua je vie od dvije godine
ivjela u Osaki kao prostitutka. inilo mi se kao da su joj se usta
smanjila - moda zato to ih je drala vrsto stisnuta, ne znam.
I premda joj je lice jo uvijek bilo iroko, bucmasti su se obrazi
istopili, to je njezinom izgledu dalo notu odreene suhonjave
elegancije koja me je zapanjila. Time ne mislim rei da je Bua
postala ljepotica ravna Hatsumomo ili bilo to slino tome, ali joj
se na licu vidjela odreena enstvenost koje ranije nije bilo.
Sigurna sam da si proivjela teke godine, Buo, rekla sam,
ali divno izgleda.
Nita mi nije odgovorila na to. Samo je neznatno naklonila
glavu kako bi mi pokazala da me je ula. estitala sam joj na
popularnosti i pokuala je pitati o tome kako ivi otkako je rat
zavrio, ali ona je i dalje zurila pred sebe tako bezizraajna lica
da sam poalila to sam uope dola.
Nakon jedne due, nelagodne utnje, napokon je progovorila.
Jesi li dola ovamo samo zbog askanja, Savuri? Jer ja ti
nemam to rei, nita to bi tebe zanimalo.
Zapravo, rekla sam, nedavno sam se vidjela s No-buom
Toshikazuom i... u stvari, Buo, on povremeno dovodi u Gion
jednog ovjeka. Mislila sam da bi ti moda bila toliko ljubazna da
nam pomogne zabavljati tog ovjeka.
Ali si, naravno, promijenila miljenje sad kad si me vidjela.
Ne, nisam, rekla sam, ne znam zato to kae. No-bu
Toshikazu i predsjednik - mislim, Iwamura Ken... predsjednik
Iwamura - bili bi ti vrlo zahvalni kad bi nam se pridruila. Kako
vidi, radi se o neem sasvim jednostavnom.
Bua je trenutak ostala utke kleati, zagledana u strunjae
ispred sebe. Ja sam prestala vjerovati da je bilo to u ivotu
sasvim jednostavno, na posljetku je rekla. Znam da ti misli
za mene da sam glupa...
Buo!

...ali ja mislim kako ti vjerojatno ima nekakav drugi razlog
koji mi nee rei.
Izrekavi to, lagano se naklonila, to se meni uinilo vrlo
zagonetnim. Nisam znala znai li taj naklon kako se ispriava
zbog onog to je rekla ili se sprema otii.
Pa, pretpostavljam da imam jedan drugi razlog, rekla sam.
Iskreno govorei, nadala sam se da bismo nakon svih ovih
godina moda opet mogle biti prijateljice, kao to smo neko
bile. Toliko smo toga zajedno proivjele... ukljuujui
Hatsumomo! ini mi se kako bi bilo prirodno da se ponovo
ponemo druiti.
Bua nita nije odgovorila.
Predsjednik Iwamura i Nobu prireuju ponovo veeru za
ministra ove subote u ajani Ichiriki, rekla sam. Ako nam se
odlui pridruiti, bit e nam drago da te ondje vidimo.
Donijela sam joj na dar jedan paketi aja i sad sam
razmotala svilenu tkaninu u kojoj sam ga donijela i stavila ga na
stol. Dok sam ustajala, pokuala sam smisliti neto lijepo to bih
joj rekla na odlasku, ali ona je izgledala tako zaueno da sam
zakljuila kako je najbolje da ne kaem vie nita.


Trideset prvo poglavlje


U ovih pet ili neto vie godina otkako sam zadnji put vidjela
predsjednika, itala sam s vremena na vrijeme u novinama o
tekoama kroz koje je prolazio - ne samo o njegovom
neslaganju s vojnom vladom u posljednjim godinama rata, nego
i o borbi koju je vodio s okupacijskim vlastima oko mogue
konfiskacije kompanije. Ne bi me iznenadilo da su ga sve te
nevolje postarale. Na jednoj fotografiji koju sam nala u
novinama Yomiuri, vidjela sam mu oko oiju bore od stalnih
briga, sline onima kakve je imao jedan susjed gospodina
Arashina-koji je stalno piljio u nebo u strahu od bombardera. U
svakom sluaju, kako se pribliavala subota, stalno sam samu
sebe podsjeala kako Nobu nije do kraja odluio hoe li dovesti
predsjednika ili nee. Mogla sam se samo nadati.
U subotu sam se rano probudila i kad sam odmaknula
papirnati zaslon s prozora, vidjela sam kako o okna udara
hladna kia. U uliici ispod prozora jedna se mlada slukinja
upravo dizala s plonika, a po njezinoj sam odjei vidjela kako
se sad nije prvi put okliznula na zaleenoj kaldrmi. Dan je bio
tako tmuran i turoban da me je bilo strah pogledati to pie u
mom almanahu. Oko podneva temperatura se jo vie spustila,
tako da sam mogla vidjeti svoj dah dok sam ruala u primaoj
sobi, a kapljice ledene kie i dalje su uporno kuckale o prozore.
Mnoge su zabave te veeri otkazane zbog poledice i Tetia je
pod-veer nazvala Ichiriki kako bi provjerila hoe li se zabava
kompanije Ivvamura ipak odrati ili nee. Vlasnica ajane joj je
rekla kako su telefonske linije s Osakom u prekidu i kako joj
nita ne moe rei. I tako sam se okupala i odjenula te krenula
prema ajani Ichiriki, drei pod ruku gospodina Bekkua, koji je
na nogama imao gumene galoe to ih je posudio od svog
mlaeg brata, garderobijera u etvrti Pontocho.
Kad smo stigli u ajanu, ondje smo zatekli pravi kaos.
Popucale su vodovodne cijevi u sluinskom dijelu i sve su
slukinje imale posla preko glave, tako da ni jednu od njih
nisam uspjela dozvati. Stoga sam sama otila niz hodnik do
sobe u kojoj smo Nobu i ja zabavljali ministra prolog tjedna.

Nisam stvarno oekivala da u ikoga tamo nai, s obzirom da su
Nobu i predsjednik morali doputovati ak iz Osake - a i Mameha
je bila na putu ovih dana i lako je bilo mogue da se nije mogla
vratiti u Kvoto. Prije nego to sam odgurnula vrata, kleala sam
trenutak zatvorenih oiju, pritiui rukom eludac kako bih
smirila ivce. O-djednom mi se uinilo da je hodnik nekako
previe tih. Iz sobe se nije uo ni najmanji amor. S tekim
osjeajem razoaranja shvatila sam kako je soba zacijelo
prazna. Ve sam mislila ustati i otii, kad sam ipak odluila
poviriti unutra za svaki sluaj i kad sam otvorila vrata, ondje, za
stolom, drei s obje ruke nekakav asopis, sjedio je
predsjednik gledajui me preko gornjeg ruba naoala. Toliko
sam se iznenadila kad sam ga vidjela da nisam mogla govoriti.
Napokon sam uspjela rei:
Nebesa, predsjednie! Tko vas je ostavio tako potpuno
samog? Gospodarica e biti jako ljuta.
Ona je ta koja me je ostavila, ree predsjednik i zaklopi
asopis. Ve sam se pitao to se s njom dogodilo.
Nisu vam ak dali ni pie. Dopustite da vam donesem ake.
Isto mi je to rekla i gospodarica. Ako sad ode, nee se ni ti
vie vratiti i ja u itavu veer morati itati ovaj asopis. Radije
bih da mi ostane praviti drutvo. Govorei to, predsjednik je
skinuo naoale i dok ih je spremao u dep, zagledao se u mene
kroz polustisnute oi.
Kad sam se uspravila na noge i pola prema predsjedniku,
odjednom mi se ta prostrana soba s blijedoutim svilenim
zidovima poela initi malenom, jer mislim da ni jedna soba ne
bi bila dovoljno velika da u nju stane sve ono to sam u tom
trenutku osjeala. To to sam ga nakon toliko vremena ponovo
vidjela, probudilo je neto oajniko u meni. Iznenadila sam se
to osjeam tugu, a ne veselje kakvo sam zamiljala da u
osjetiti. Pokatkad me je u zadnje vrijeme hvatao strah da je
predsjednik moda tijekom rata naglo ostario, kao to se to
dogodilo s Teti-com. Ve sam s vrata primijetila da su mu bore
oko oiju otrije nego to sam ih zapamtila. I koa oko usta
malo mu se opustila, premda mi se inilo da to daje stanovito
dostojanstvo njegovoj energinoj bradi. Pogledala sam ga ispod
oka dok sam se namjetala u kleei poloaj ispred stola i otkrila

sam da me jo uvijek gleda bez ikakvog izraza na licu. Spremala
sam se zapoeti razgovor, ali je predsjednik prvi progovorio.
Jo si uvijek vrlo lijepa ena, Savuri. Zaboga, predsjednie,
odgovorila sam, vie vam nikad neu vjerovati ni rijei. Morala
sam provesti pola sata uz toaletni stoli kako bih nekako sakrila
upale obraze.
Siguran sam da si ovih proteklih nekoliko godina pretrpjela
gore stvari od gubitka nekoliko kilograma. Ja sigurno jesam.
Predsjednie, ako vam ne smeta da o tome govorim... ula
sam od Nobu-sana poneto o tekoama s kojima se sueljava
vaa kompanija...
No da, nema potrebe da o tome govorimo. Ponekad
uspijevamo prebroditi nevolje samo zato to stalno mislimo na
to kakav bi svijet mogao biti kad bi nam se ikad ispunili nai
snovi.
Uputio mi je tuan osmijeh koji se meni uinio tako lijepim da
sam se potpuno izgubila zurei u savreni polumjesec njegovih
usnica.
Evo ti prilike da upotrijebi svoj arm i promijeni temu,
rekao je.
Nisam stigla ni zaustiti kad su se otvorila vrata i u sobu je ula
Mameha te odmah za njom i Bua. Iznenadila sam se kad sam
vidjela Buu; nisam oekivala da e doi. to se pak tie
Mamehe, ona se oigledno upravo vratila iz Nagove i pourila
ravno u Ichiriki, mislei kako strano kasni. Nakon to je
pozdravila predsjednika i zahvalila mu se za nekakvu uslugu
koju joj je uinio prije tjedan dana, prvo to je upitala bilo je
zato jo nema No-bua i ministra. Predsjednik je priznao kako
se i on to pita.
Kakav je ovo bio neobian dan, rekla je Mameha, govorei
gotovo za sebe, inilo se. Vlak je itav sat stajao pred ulazom u
kvotsku postaju, a mi nismo mogli sii s njega. Dva su mladia
na kraju iskoila kroz prozor. Mislim da se jedan od njih
ozlijedio. A onda, kad sam malo prije stigla u Ichiriki, inilo se
kao da nikoga nema. Sirota Bua potpuno je izgubljeno lunjala
hodnicima! Predsjednie, vi poznajete Buu, zar ne?
Ja sve do sada nisam pravo pogledala Buu, ali sad sam
vidjela da na sebi ima jedan izvanredan pepeljastosivi kimono,
koji je ispod struka bio posut blistavim zlatnim tokicama koje

su zapravo bile izvezene krijesnice, dok su u pozadini bile
naslikane planine i voda, obasjani mjeseinom. Ni moj, ni
Mamehin kimono nisu se mogli s njime usporediti. Izgleda da je
i predsjednik bio zadivljen tim kimonom, koliko i ja, jer je
zamolio Buu da ustane i proeta pred njim. Ona je to uinila
vrlo skromno i samo se jednom okrenula oko sebe.
Zakljuila sam kako ne mogu doi u takvo mjesto kao to je
Ichiriki u takvom kimonu kakav obino nosim, rekla je. Veina
onih koje ima moja okiya nisu osobito elegantni, premda to
Amerikanci, ini se, ne primjeuju. Da nisi prema nama bila
tako iskrena, Buo, rekla joj je Mameha, mogli smo misliti
kako je taj kimono dio tvoje uobiajene garderobe.
alite se? Nikad u ivotu nisam na sebi imala tako lijepu
haljinu. Posudila sam je iz jedne okiye u naoj ulici. Ne moete
ni zamisliti koliko oekuju da im za to platim, ali ja jednostavno
nemam toliko novaca, pa je, prema tome, to ionako svejedno,
zar ne?
Vidjela sam da predsjednika zabavlja ovaj razgovor -jer geje
nikad nisu pred mukarcima govorile o tako vulgarnim stvarima
kao to je cijena nekog kimona. Mameha se okrenula prema
njemu kako bi mu neto rekla, ali ju je Bua prekinula.
Mislila sam da e veeras ovdje biti nekakva velika zvjerka.
Moda si mislila na predsjednika, ree Mameha. Ne ini ti
se da je on velika zvjerka?
On najbolje zna je li velika zvjerka ili nije. Ne trebam mu ja
to rei.
Predsjednik pogleda Mamehu i toboe iznenaeno uzdigne
obrve. Uostalom, Savuri mi je govorila o nekakvom drugom
tipu, nastavila je Bua.
Treba doi Sato Noritaka, Buo, ree predsjednik. On je
novi zamjenik ministra financija.
Ah, znam ja Satoa. Izgleda kao kakav veliki krmak.
Svi smo se nasmijali. Zbilja, Buo, rekla joj je Mameha, to
ti svata izlane!
Upravo su tada vrata sobe kliznula ustranu i u sobu su uli
Nobu i ministar, zacrvenjeni od hladnoe. Iza njih je ula
slukinja s pladnjem na kojem je bila boca sakea, alice i razne
delikatese za prismakanje uz pie. Nobu je stajao, grlei se
onom svojom jednom rukom oko prsa i udarajui smrznutim

nogama o pod, ali je ministar jednostavno protutnjao pokraj
njega i sjeo za stol. Zagroktao je na Buu i trznuo glavom
ustranu, nareujui joj da se makne kako bi se on mogao
ugurati do mene. Obavljena su upoznavanja, a onda je Bua
rekla: Hej, ministre, kladim se da se vi mene ne sjeate, ali ja
o vama puno toga znam.
Ministar ulije u usta alicu sakea koju sam mu upravo natoila
i dobaci Buci pogled koji se meni uinio prilino mrkim.
Tko bi rekao? ree Mameha. Reci nam neto od toga.
Znam da ministar ima mlau sestru koja je udana za
gradonaelnika Tokvja, ree Bua. I znam da je neko uio
karate i da je jednom slomio ruku.
Ministar je izgledao iznenaen, iz ega sam zakljuila kako to
mora biti tono.
Vidite, ministre, ja poznajem djevojku koju ste vi neko
poznavali, nastavila je Bua. Nao Itsuko. Radile smo zajedno u
tvornici u predgrau Osake. Znate to mi je rekla? Rekla mi je
da ste vas dvoje nekoliko puta radili one stvari.
Uplaila sam se da e se ministar naljutiti, ali njegov se izraz
lica naprotiv smekao i inilo mi se da na njemu vidim traak
ponosa.
To je bila zgodna cura, ta Itsuko, rekao je, gledajui Nobua
s prikrivenim osmijehom.
Zaboga, gospodine ministre, ree Nobu. Nikad ne bih rekao
da ste vi takav ljubavnik. Njegove su rijei zvuale iskreno, ali
vidjela sam kako jedva prikriva gaenje. Predsjednikove se oi
na trenutak susretnu s mojima, njega je sve ovo, ini se,
zabavljalo.
Trenutak kasnije vrata se otvore i tri slukinje unesu u sobu
veeru za mukarce. Ja sam bila malo gladna i morala sam
skrenuti pogled sa ute kreme od jaja, pomijeane s ginko
orasima i posluene u prekrasnim zelenka-stoutim zdjelicama.
Kasnije su se slukinje vratile s tanjurima na kojima su bile
tropske ribe prene na aru, sloene na podlozi od borovih
iglica. Nobu je sigurno primijetio koliko sam gladna, jer je
uporno zahtijevao da okuam hranu. Nakon toga je predsjednik
ponudio zalogaj Mamehi, a zatim i Buci, ali je Bua odbila.
Ne bih tu ribu takla ni za to na svijetu, rekla je. Ne elim
je ak ni gledati.

Zato, to ne valja na toj ribi? upitala je Mameha.
Ako vam kaem, smija^ ete mi se.
Reci, Buo, potaknuo ju je Nobu.
Zato bih vam rekla? To je velika, dugaka pria, a ionako mi
nitko nee vjerovati.
Velika laljivica! dobacila sam joj.
Time, zapravo, nisam rekla Buci kako mislim da je laljivica.
Neko, prije zatvaranja Giona, znali smo se igrati jednu igru
koju smo zvali veliki laac ili laljivica, ovisno o tome tko je
sudjelovao u igri. Igra se sastojala od toga da je svatko morao
ispriati dvije prie od kojih je samo jedna bila istinita. Nakon
toga su ostali suigrai morali pogoditi koja je pria istinita, a
koja lana, i onaj tko ne bi pogodio, morao je za kaznu popiti
au sakea.
Neu se igrati, odgovori mi Bua.
Onda nam samo ispriaj tu priu o ribi, ree Mameha. Ne
mora ispriati jo i drugu priu.
Bua nije izgledala previe sretna zbog toga, ali kad smo se
Mameha i ja srdito zagledale u nju, ipak je poela priati.
Oh, pa dobro. Evo, o emu se radi. Ja sam roena u Sapporu
i tamo je ivio jedan stari ribar koji je jednog dana uhvatio
nekakvu ribu udna izgleda koja je mogla govoriti.
Mameha i ja smo se na to pogledale i prasnule u smijeh.
Samo se vi smijte, rekla je Bua, ali to je iva isti-
na.
Samo ti nastavi, Buo. Mi te sluamo, rekao joj je
predsjednik.
Dakle, dogodilo se to da je ribar uzeo ribu da je oisti, a ona
se poela glasati i to je zvualo ba kao da govori neki ovjek,
samo to ribar nije mogao razumjeti to to ona govori. Pozvao
je nekoliko drugih ribara pa su je i oni neko vrijeme sluali.
Ubrzo je riba bila ve gotovo na izdisaju zato to je tako dugo
bila izvan vode i ribari su odluili da vie nee odugovlaiti, nego
e je ubiti. Meutim, upravo se tada meu njih progurao neki
starac i rekao kako on moe razumjeti svaku rije, jer riba
govori ruski.
Svi smo prasnuli u smijeh, ak je i ministar malo za-roktao.
Kad smo se utiali, Bua je rekla: Znala sam da mi neete
vjerovati, ali to je iva istina!

Hou znati to je ta riba govorila, ree predsjednik.
Bila je ve skoro mrtva, zato je nekako kao... aptala. I kad
se starac nagnuo nad nju i prislonio uho uz njezine usnice...
Ribe nemaju usnice! umijeala sam se.
U redu, prislonio je uho uz... kako god to zovete, nastavila
je Bua. Uz rubove ribljih usta. A riba je rekla: Reci im neka
me slobodno oiste. Nemam vie zbog ega ivjeti. Ona tamo
riba koja je malo prije izdahnula bila je moja ena.
Znai, ribe odravaju vjenanja! ree Mameha. Imaju ene
i mueve!
To je bilo prije rata, dobacila sam. Nakon rata si vie ne
mogu priutiti vjenanja i brakove. Samo plivaju naokolo i trae
posao.
Ovo se dogodilo mnogo godina prije rata, rekla je Bua.
Davno, davno prije. ak i prije nego to se rodila moja majka.
Kako onda zna da je sve to istina? upitao ju je Nobu. Riba
ti to sigurno nije rekla.
Ta je riba odmah tada uginula! Kako mi je mogla bilo to rei
kad se ja jo nisam bila rodila? Osim toga, ja ne znam ruski.
U redu, Buo, rekla sam joj, znai, ti vjeruje daje i ova
predsjednikova riba jedna od tih riba koje govore.
Nisam to rekla. Ali izgleda tono tako. Ne bih je jela da ba
umirem od gladi.
Ako se ti tada jo nisi bila rodila, ree predsjednik, i ak se
ni tvoja majka jo nije bila rodila, otkud zna kako je ta riba
izgledala?
Vi znate kako izgleda predsjednik vlade, je li tako? odgovori
Bua. A jeste li se kad upoznali s njime? U stvari, vi vjerojatno
jeste. ekajte, sjetit u se nekog boljeg primjera. Evo, znate
kako izgleda car, iako nikad niste imali ast vidjeti ga izbliza!
Predsjednik je imao ast, Buo, ree joj Nobu.
Znate to hou rei. Svi znaju kako car izgleda. To hou
rei.
Postoje fotografije cara, ree Nobu. Ti nisi mogla vidjeti
fotografiju te ribe.
Ta je riba slavna u kraju u kojem sam ja odrasla. Majka mi je
priala o njoj i kaem vam, izgleda tono kao ta stvar tamo na
stolu!

Hvala nebesima za ljude kao to si ti, Buo, ree
predsjednik. U usporedbi s tobom, svi mi izgledamo beskrajno
dosadni.
Pa, to je moja pria. Neu ispriati jo jednu. Ako se vi
hoete igrati velikog laca, neka pone netko drugi.
Ja u poeti, ree Mameha. Evo moje prve prie. Kad sam
imala otprilike est godina, otila sam jednog jutra izvui vodu iz
bunara u naoj okiyi kadli ujem nekog mukarca kako
proiava grlo i kalje. Ti su zvukovi dolazili iznutra, iz bunara.
Probudila sam gospodaricu o-kiye i ona je dola do bunara kako
bi to posluala. Kad smo svjetiljku nagnule nad bunar, nita
nismo mogle vidjeti, ali smo ga i dalje ule, sve dok nije izalo
sunce. Onda su zvukovi prestali i nikad ih vie nismo ule.
Druga je pria istinita, ree Nobu, premda je jo uope
nisam uo.
Morate uti obje prie, nastavila je Mameha. Evo druge.
Jednom sam s nekoliko drugih geja otila na zabavu u kuu
Akite Masaichija. To je bio jedan uveni poslovni ovjek koji se
silno obogatio prije rata. Nakon to smo satima pjevali i pili,
Akita-san je zaspao na strunjaama, a jedna od geja odvela
nas je sve u susjednu sobu i pokazala nam veliku krinju punu
pornografskih slika svake vrste. Meu njima je bilo i umjetnikih
slika, drvoreza, ukljuujui neke koji su nosili potpis slavnog
Hiroshigea...
Hiroshige nikad nije radio pornografske slike, prekinula ju je
Bua.
O da, Buo, radio ih je, ree predsjednik. Ja sam vidio neke
od njih.
A bilo je i raznih slika europskih mukaraca i ena, nastavila
je Mameha, kao i nekoliko kolutova filma.
Dobro sam poznavao Akitu Masaichija, rekao je predsjednik.
On ne bi imao pornografsku zbirku. Ona prva pria je istinita.
Dakle, stvarno, predsjednie, ree Nobu. Zar vjerujete u
priu o bunaru iz kojeg dopire glas mukarca?
Ne moram ja to vjerovati. Vano je samo da Mameha misli
kako je to istina.
Bua i predsjednik dali su svoje glasove za priu o bunaru.
Ministar i Nobu glasovali su za pornografiju. to se mene tie, ja
sam te prie ve ranije ula i znala sam da je istinita ona o

mukarcu u bunaru. Ministar je spremno prihvatio kaznu i ispio
au sakea, ali je Nobu stalno gunao, zato smo ga natjerali da
on bude sljedei pripovjeda.
Neu se igrati te glupe igre, rekao je.
Igrat ete se ili ete za kaznu ispiti au sakea u svakom
krugu, rekla mu je Mameha.
No dobro, hoete dvije prie, ispriat u vam dvije prie,
rekao je. Evo prve. Imam jednog malog bijelog psa koji se zove
Kubo. Jedne noi sam se vratio kui i njegova je dlaka bila
potpuno plava.
Ja to vjerujem, rekla je Bua. Sigurno ga je oteo nekakav
demon.
Nobu ju je pogledao kao da uope ne moe zamisliti da Bua
to ozbiljno govori. Sljedee se noi to ponovilo, oklijevajui je
nastavio, samo to mu je sad dlaka bila jarkocrvena.
Sasvim sigurno su to bili demoni, rekla je Bua. Oni vole
crvenu boju. To je boja krvi.
Nobu je poeo pokazivati jasne znakove srditosti kad je to
uo. Evo moje druge prie. Prolog tjedna sam jednog jutra
tako rano otiao u ured da sam doao prije svoje tajnice. U
redu, koja je pria istinita?
Naravno, svi smo odabrali tajnicu, osim Bue, koja je za
kaznu morala popiti au sakea. Pazi, ne alicu, au. Ministar ju
je natoio za nju, dodavajui kap po kap, sve dok nije bila do
vrha puna i ak se povrina sakea malo ispupila preko ruba.
Bua je morala prvo malo otpiti prije nego to ju je mogla uzeti
u ruku. Zabrinula sam se gledajui je s tom aom, jer njoj nije
trebalo puno da se napije.
Ne mogu vjerovati da ona pria sa psom nije istinita, rekla
je nakon to je ispraznila au. inilo mi se da ve ujem kako
joj se poinje plesti jezik. Kako ste mogli tako neto izmisliti?
Kako sam to mogao izmisliti? Pravo je pitanje kako si ti to
mogla povjerovati. Psi ne mogu odjednom postati plavi. Ili
crveni. I ne postoje nikakvi demoni.
Ja sam bila sljedea na redu. Ovo je moja prva pria. Jedne
noi, pred dosta godina, kabuki glumac Yoegoro se jako napio i
rekao mi kako me je on oduvijek smatrao lijepom.
Ta pria nije istinita, ree Bua. Ja poznajem Yoe-gora.

Sigurna sam da ga poznaje. Ali bilo kako bilo, rekao mi je da
me smatra lijepom i otada mi je povremeno pisao pisma. U
jednom kutu svakog pisma zalijepio bi jednu malu, kovravu
crnu dlaku.
Predsjednik se na to nasmijao, ali se Nobu naglo u-spravio i
srdito rekao: Ti glumci, zbilja. Kakav nepodnoljiv soj ljudi!
Ne razumijem. Sto misli s tim kovrava crna dlaka?
upitala je Bua, ali sam po izrazu njezina lica vidjela kako zna
odgovor.
Svi su zautjeli, ekajui drugu priu. Meni je ta pria bila na
umu otkako smo poeli igrati tu igru, iako sam je se bojala
ispriati i uope nisam bila sigurna je li s moje strane pametno
to u to ispriati ili nije.
Jednom dok sam jo bila dijete, zapoela sam, jako sam se
rastuila jednog dana i otila sam na obalu Shira-kawe i tamo se
rasplakala...
Kad sam poela priati o tome, osjetila sam gotovo kao da
pruam ruku preko stola kako bih dotaknula ruku predsjednika.
Naime, inilo mi se kako se nikome u sobi ta pria nee initi
neobinom, ali e predsjednik znati koliko je ona intimna -
odnosno, barem sam se tome nadala. Osjeala sam se kao da
razgovaram s njime, prisnije nego ikad dosad i dok sam
govorila, osjeala sam kako sva gorim od vruine. Podigla sam
na kratko pogled, oekujui da u zatei predsjednika kako me
upitno gleda. Meutim, inilo se da on uope ne obraa
pozornost na mene. Odjednom sam se osjetila tatom, poput
djevojke koja afektirano hoda ulicom, mislei kako je svi
gledaju, a onda najednom otkrije kako na ulici nema nikoga.
Sigurna sam da je ovog puta svima u sobi dojadilo ekati da
napokon nastavim, jer mi je Mameha rekla: No? Hajde,
nastavi. Bua je takoer neto promrmljala, ali ju nisam
razumjela.
Ispriat u vam jednu drugu priu, rekla sam. Sjeate se
geje Okiachi? Ona je poginula u jednoj nezgodi tijekom rata.
Mnogo godina prije toga razgovarale smo jednog dana i ona mi
je rekla kako se oduvijek boji da e joj na glavu pasti nekakva
teka drvena kutija i usmrtiti je. I tono se to dogodilo. Sanduk
pun metalnog otpada pao je s police ravno na nju.

Toliko sam bila zaokupljena svojim osjeajima da sam tek
sada shvatila kako nijedna od mojih pria nije istinita. Obje su
bile samo djelomino istinite, ali to me nije previe zabrinjavalo,
jer veina ljudi vara u ovoj igri. Stoga sam priekala da
predsjednik odabere jednu priu - odabrao je onu o Yoegoru i
kovravoj crnoj dlaki - i objavila sam da je on pogodio. Ovog su
puta Bua i ministar za kaznu popili ake.
Nakon toga je doao red na predsjednika. Meni ovakve igre ba
ne lee, rekao je. Za razliku od vas geji koje ste tako vjete u
laganju.
Predsjednie! ukorila ga je Mameha, ali, naravno, samo se
alila.
Zabrinut sam za Buu, zato u nastojati da moje prie budu
to jednostavnije. Jer ako e morati popiti jo jednu au sakea,
nisam siguran da e to moi podnijeti.
Bua je doista ve poela gledati ukri. ak mislim da nije ni
sluala predsjednika, sve dok on nije izgovorio njezino ime.
Samo pozorno sluaj, Buo. Evo moje prve prie. Veeras
sam doao na jednu zabavu u ajanu Ichiriki. A evo druge. Prije
nekoliko dana u moj je ured ula jedna riba -ne, zaboravi to. Ti
bi ak mogla povjerovati da postoje ribe koje hodaju. to kae
na ovu. Prije nekoliko dana, otvorio sam ladicu svog stola i iz
nje je iskoio jedan ovjeuljak u uniformi i poeo plesati i
pjevati. U redu, koja je od ove dvije prie istinita?
Ne oekujete valjda da u povjerovati kako vam je nekakav
ovjek iskoio iz ladice, odgovorila je Bua. Samo odaberi
jednu priu. Koja je istinita? Ona druga. Ne sjeam se vie to
je to bilo. Trebali bismo, predsjednie, sada vas natjerati da za
kaznu popijete au sakea, rekla je Mameha.
Kad je Bua ula rijei za kaznu i au sakea, vjerojatno je
pomislila kako je opet pogrijeila, jer prije nego to se itko od
nas snaao, zgrabila je au i ispila je do polovice i moram rei,
prilino je loe izgledala. Predsjednik je to prvi primijetio i uzeo
joj au iz ruke.
Ti nisi kini oluk, Buo, rekao joj je. Ona je tupo zurila u
njega, stoga ju je upitao uje li ga.
Moda vas uje, rekao je Nobu, ali vas sigurno ne vidi.
Doi, Buo, ree predsjednik. Odvest u te kui. Ili u te
odvui ako drugaije nee ii.

Mameha se ponudila da e mu pomoi i zatim su njih dvoje
zajedno izveli Buu, ostavljajui Nobua i ministra sa mnom.
Pa, gospodine ministre, kako vam se svidjela dananja
veer?
Mislila sam da je ministar isto toliko pijan kao Bua, ali je na
moje iznenaenje promrmljao kako je veer bila vrlo ugodna.
Uistinu ugodna, dodao je, kimajui glavom nekoliko puta kako
bi to potvrdio. Zatim je pruio prema meni svoju alicu za ake,
traei da mu je napunim, ali se Nobu nagnuo i uzeo mu je iz
ruke.


Trideset drugo poglavlje


Cijele te zime i idueg proljea Nobu je nastavio dovoditi
ministra u Gion jednom ili ak dva puta tjedno. S obzirom na to
koliko su vremena provodili zajedno tijekom tih mjeseci, ovjek
bi mislio da e ministar s vremenom shvatiti kako Nobu prema
njemu osjea sklonost kakvu iljak za led osjea prema komadu
leda, ali ukoliko mu je to doprlo do mozga, nije to niim
pokazao. Iskreno reeno, inilo mi se kako ministar uope nije
ovjek koji mnogo toga primjeuje oko sebe, osim dvije stvari:
kleim li ja pokraj njega i je li mu alica puna sakea. Njegova mi
je odanost ponekad oteavala ivot: ako bih ministru
posveivala previe pozornosti, Nobu bi postao razdraljiv i ona
strana njegova lica na kojoj je imao manje oiljaka zacrvenjela
bi se od srdbe. Zbog toga je prisutnost predsjednika, Mamehe i
Bue bila za mene tako dragocjena. Oni su igrali ulogu slame u
sanduku sa staklom.
Naravno, meni je predsjednikova prisutnost bila dragocjena i
zbog drugih razloga. ee sam ga viala tih mjeseci nego svih
onih godina prije toga i s vremenom sam shvatila kako ona slika
o njemu koju sam dozivala u pamet dok bi nou leala na svom
futonu, ne odgovara njegovom stvarnom izgledu, barem ne u
potpunosti. Na primjer, uvijek sam zamiljala da su mu oni
kapci glatki i gotovo bez trepavica, dok su, u stvari, bili
obrubljeni gustim, mekim trepavicama to su sliile na male
etkice. Usta su mu, takoer, bila mnogo izraajnija nego to
sam to ikad ranije zapazila - zapravo, toliko izraajna da je
esto slabo uspijevao prikriti osjeaje. Kad mu je neto bilo
smijeno, a nije to elio pokazati, ja bih ipak primijetila kako mu
podrhtavaju kutovi usnica. Ili kad bi se duboko zamislio -
premeui, moda, u glavi kakav problem koji je iskrsnuo
tijekom dana - dohvatio bi katkad alicu za ake i vrtio je meu
prstima, a usta bi mu otvrdnula tako da bi mu se s obje strane
usjekle duboke bore sve do brade. Kad bi se tako zanio u misli,
osjeala sam se slobodnom otvoreno zuriti u njega. S
vremenom mi se neto u tim stisnutim ustima i dubokim borama
poelo initi neizrecivo privlanim. inilo mi se da to pokazuje

koliko on temeljito razmilja o stvarima i koliko ga drugi ljudi
ozbiljno shvaaju. Jedne veeri dok je Mameha priala nekakvu
dugaku priu, potpuno sam se prepustila zurenju u
predsjednika i tek kad sam se napokon osvijestila, shvatila sam
kako bi svakome tko me je moda promatrao moralo izgledati
udno to to radim. Sreom, ministrove su oi ve bile
zamagljene od pia, a Nobu je neto vakao i nabadao po
tanjuru svojim tapiima, ne obraajui uope pozornost bilo na
Mamehu, bilo na mene. Meutim, Bua me je, inilo se, itavo
vrijeme promatrala. Kad sam je pogledala, vidjela sam joj na
licu osmijeh za koji nisam bila sigurna kako bih ga protumaila.
Jedne veeri potkraj veljae, Bua nije mogla doi u Ichiri-ki jer
se razboljela od gripe. Predsjednik je takoer kasnio i tako smo
Mameha i ja provele oko sat vremena same s Nobuom i
ministrom. Na kraju smo odluile plesati, vie zbog vlastite
zabave, nego zbog njih. Nobu nije bio osobit ljubitelj plesa, a
ministra ples uope nije zanimao. Moram rei, ni mi nismo
gorjele od elje za plesom, ali nismo se mogle sjetiti nieg
boljeg ime bismo prikratile vrijeme.
Prvo je Mameha izvela nekoliko kratkih plesnih toaka, dok
sam je ja pratila na shamisenu. Nakon toga smo se zamijenile.
Upravo kad sam zauzela poetnu pozu za svoj prvi ples - gornji
dio tijela je bono izvijen, tako da lepeza gotovo dotie pod, a
druga je ruka ispruena ustranu - vrata su se otvorila i uao je
predsjednik. Pozdravili smo ga i ja sam priekala da se on
smjesti za stolom. Bilo mi je jako drago to je doao, jer iako
sam znala da me je gledao na pozornici, nikad me nije vidio da
pleem u ovako intimnom okruenju. Isprva sam kanila izvesti
jedan kratki ples koji se zove Treperenje jesenskog lia, ali
sam se sad predomislila i zamolila Mamehu da umjesto toga
svira Okrutnu kiu. Pria sadrana u plesu O-krutna kia
govori o jednoj mladoj eni koja je duboko dirnuta time to je
njezin ljubavnik svukao sa sebe kapu-ti kimona kako bi je
zatitio od kie, jer zna da je on, u stvari, zaarani duh koji e
se rastopiti ako se smoi. Moje su me uiteljice esto hvalile
kako umijem lijepo izraziti osjeaj tuge mlade ene, a u dijelu
plesa kad sam se trebala sporo spustiti na koljena, gotovo mi se
nikad nije dogaalo da mi noge drhte kao to se znalo dogaati
veini plesaica. Vjerojatno sam to ve spominjala, ali u

plesovima Inoue kole izraz lica jednako je vaan kao i pokreti
nogu ili ruku. Zato, premda bih bila rado tijekom plesa koji put
bacila pogled na predsjednika, morala sam drati oi propisno
usmjerene i ni jednom ga nisam uspjela pogledati. Umjesto
toga, kako bih unijela u ples to vie o-sjeaja, usredotoila sam
se na najtuniju situaciju koje sam se mogla sjetiti, te sam
zamislila kako moj danna nije sa mnom u sobi - pritom nisam
zamislila predsjednika, nego Nobua. im sam do kraja uobliila
tu zamisao u glavi, odjednom je sve oko mene otealo i objesilo
se prema zemlji. Vani, u vrtu, kine su kapi padale sa streha
krova poput tekih staklenih kuglica. ak se inilo kako i
strunjae pritiu pod sobe svojom teinom. Sjeam se da sam
mislila kako ne pleem zato da bih izrazila tugu mlade ene koja
je izgubila svog natprirodnog ljubavnika, nego vlastitu bol koju
bih osjetila kad bi iz mog ivota zauvijek nestalo neto do ega
mi je naroito stalo. Zatekla sam se kako mislim i na svoju
sestru Satsu te sam plesom pokuala izraziti gorinu nae
vjene razdvojenosti. Pri kraju plesa osjeala sam se gotovo
svladana tugom, ali doista nisam bila pripremljena za ono to
sam ugledala kad sam se okrenula i pogledala predsjednika.
On je sjedio na uglu stola bliem meni i tako ga, sluajno,
nitko osim mene nije mogao vidjeti. Prvo mi se uinilo da je
osupnut, jer su mu oi bile iroko rastvorene. Ali ba kao to bi
mu ponekad zatitrali uglovi usana kad bi se trudio sakriti
osmijeh, tako sam ih sad vidjela kako titraju, ali od napora da
sakrije drugaije osjeaje. Nisam mogla biti sigurna, ali imala
sam dojam da su mu oi teke od suza. Gledao je prema
vratima i pravio se kao da eka nos kako bi prstom mogao
obrisati kutove oiju, zatim je zagladio obrve kao da su one
uzrok zbog kojeg mu suze oi. Bila sam tako potresena
njegovom tugom da sam se na trenutak osjetila gotovo potpuno
izgubljenom. Vratila sam se za stol, a Mameha je poela
razgovarati s Nobuom. Malo kasnije predsjednik ih je prekinuo
pitanjem:
Gdje je Bua veeras?
On, bolesna je, predsjednie, odgovorila je Mameha. Kako to
misli? Zar uope nee doi? Ne, nee doi, ree Mameha. I
dobro je da je ostala kod kue s obzirom daje dobila eluanu
gripu.

Mameha je nastavila razgovor s Nobuom. Vidjela sam kako je
predsjednik pogledao na sat i zatim je, jo uvijek pomalo
nesigurnim glasom, rekao:
Mameha, morat e me ispriati. Ni ja se veeras ne osjeam
najbolje.
Nobu je rekao neto smijeno ba kad je predsjednik
odgurnuo vrata i svi su se nasmijali. Ali meni se u glavi javila
misao koja me je uplaila. Ja sam svojim plesom pokuala
izraziti bol zbog neije odsutnosti. Time sam svakako sebe
rastuila, ali i predsjednika, a je li mogue da je on pritom mislio
na Buu - koja je, na kraju krajeva, stvarno veeras bila
odsutna? Nisam mogla zamisliti da je bio na rubu plaa zbog
Buine bolesti ili bilo ega slinog, ali moda sam uzburkala u
njemu neke skrivenije, sloenije osjeaje. Znala sam samo to da
je nakon mog plesa predsjednik upitao gdje je Bua, te da je
otiao kad je uo da je bolesna. Teko mi je bilo povjerovati u
to. Da sam kojim sluajem otkrila kako predsjednik gaji osjeaje
prema Mamehi, ne bi me to iznenadilo. Ali Bua? Kako bi
predsjednik mogao eznu ti za nekim tako... pa, tako ne-
profinjenim?
Moda misli kako bi se svaka razumna ena nakon toga
prestala uzalud nadati. Ja sam doista neko vrijeme svakodnevno
odlazila gataru i briljivije nego inae prouavala svoj almanah,
traei nekakav znak koji bi mi rekao da li bih se trebala pokoriti
svojoj, kako se inilo, neizbjenoj sudbini. Dakako, mi Japanci
ivjeli smo tada u desetljeu zgaenih nada. Ne bi me iznenadilo
da su i moje nade umrle, ba kao to su umrle nade tolikih
drugih ljudi. Ali s druge strane, bilo je mnogo onih koji su
vjerovali da e se naa zemlja jednog dana ponovo uzdignuti, a
svi smo znali da se to nikad nee dogoditi ako se pomirimo s
time da zauvijek ivimo u ruevinama. Svaki put kad bih u
novinama proitala reportau o nekoj maloj radionici, koja je,
recimo, prije rata proizvodila nekakve dijelove za bicikl i sad je
opet u punom pogonu, kao da rata nije ni bilo, rekla bih samoj
sebi: ako itav na narod ima snage izai iz mrane doline u
kojoj se naao, onda svakako postoji nada da u i ja uspjeti izai
iz svoga mraka.
Od oujka pa nadalje, tijekom cijelog proljea, Mameha i ja bile
smo zaokupljene pripremama za priredbu Plesovi stare

prijestolnice, koja se te godine postavljala na scenu prvi put
nakon zatvaranja Giona u posljednjim godinama rata. Sluajno
su predsjednik i Nobu takoer bili vrlo zaposleni tih mjeseci i
samo su dva puta doveli ministra u Gion. A onda, jednog dana u
prvom tjednu lipnja, stigla je poruka da me kompanija Iwamura
poziva neka doem u ajanu Ichiriki u ranim veernjim satima.
Ja sam ve imala jedan angaman dogovoren prije nekoliko
tjedana koji nisam mogla propustiti i tako, kad sam napokon
otvorila vrata kako bih se pridruila zabavi, kasnila sam pola
sata. Na moje iznenaenje, umjesto uobiajene skupine oko
stola, u sobi sam nala samo Nobua i ministra.
Odmah sam vidjela da je Nobu ljutit. Ja sam, naravno, mislila
da se ljuti to sam ga pustila da toliko vreme: na sam pravi
drutvo ministru - premda, istini za volju, njih dvojica su jedan
drugom pravili drutvo otprilike isto toliko koliko vjeverica
pravi drutvo kukcima koji ive s njom na istom stablu. Nobu je
kuckao prstima po stolu, s izrazom duboke zlovolje na licu, a
ministar je stajao kraj prozora i gledao u vrt.
U redu, gospodine ministre! ree Nobu kad sam se smjestila
kod stola. Dosta ste gledali grmlje kako raste. Zar emo itavu
veer ovdje sjediti i ekati na vas?
Ministar se trgnuo i lagano se naklonio u znak isprike, prije
nego to je zauzeo svoje mjesto na jastuku koji sam za njega
pripremila. Obino mi je bilo teko smisliti to bih mu rekla, ali
veeras mi je bilo lake, budui da ga tako dugo nisam vidjela.
Gospodine ministre, rekla sam, zar vam se vie ne
sviam?
Ha? rekao je ministar i ak je uspio namjestiti lice u izraz
iznenaenja.
Niste me doli vidjeti vie od mjesec dana! Je li to zato to je
Nobu-san bio neljubazan i nije vas dovodio u Gion toliko esto
koliko je trebao?
Nobu-san nije neljubazan, odgovorio je ministar. Potom je
otpuhnuo nekoliko puta u nos i dodao: Ionako sam ve previe
traio od njega.
Nije neljubazan, a nije vas doveo vie od mjesec dana? To
sasvim sigurno nije ljubazno od njega. Moramo toliko toga
nadoknaditi.
Aha, umijeao se Nobu, veinom proputene pijanke.

Zaboga, kako je Nobu-san veeras angrizav. Je li takav bio
itavu veer? A gdje su predsjednik, Mameha i Bua? Zar nam
se oni nee pridruiti?
Predsjednik veeras nije mogao doi, odgovori Nobu. Za
ostale ne znam. One su tvoja briga, a ne moja.
Trenutak kasnije otvorila su se vrata i dvije su slukinje
unijele veeru za mukarce. Trudila sam se da im pravim
drutvo dok su jeli - to jest, prvo sam neko vrijeme pokuavala
navesti Nobua na razgovor, ali on nije bio razgovorljiv; zatim
sam pokuala navesti ministra da neto kae, ali naravno, lake
bih istisnula rije-dvije iz iver-ka na aru koji mu je bio na
tanjuru. I tako sam na kraju odustala i samo sam brbljala o
svemu to bi mi palo na pamet, dok se nisam poela osjeati
kao kakva starica koja pria sa svojim psima. itavo sam
vrijeme obojici obilato toila ake. Nobu nije puno pio, ali mi je
ministar svaki put zahvalno pruao svoju alicu. Ba kad se u
ministro-vim oima pojavio onaj staklasti pogled, Nobu je, kao
da se upravo probudio, odluno spustio svoju alicu na stol,
obrisao usta ubrusom i rekao:
U redu, gospodine ministre, za veeras je dosta. Vrijeme je
da krenete kui.
Nobu-san! rekla sam. Imam dojam da se va gost tek
poeo zabavljati.
Dovoljno se zabavljao. Za promjenu ga aljemo kui ranije,
hvala budi nebesima. Hajdemo, gospodine ministre! Vaa ena
e vam biti zahvalna.
Ja nisam oenjen, rekao je ministar. Ali ve je natezao
arape i pripremao se ustati.
Povela sam Nobua i ministra kroz hodnik do ulaza i pomogla
ministru navui cipele. Jo je uvijek bilo vrlo malo taksija, jer se
benzin nije slobodno prodavao, ali je slukinja pozvala jednu
riku i pomogla ministru da se popne. Ve sam primijetila da se
pomalo udno ponaa, ali te je veeri drao oi uprte u koljena i
nije se ak ni oprostio. Nobu je ostao u ulazu, srdito zurei u no
kao da promatra oblake kako se skupljaju, iako je veer bila
vedra. Kad je ministar otiao, rekla sam mu: Nobu-san, to je
to zaboga s vama dvojicom?
On* me je s gaenjem pogledao i vratio se u ajanu. Nala
sam ga u sobi kako kucka alicom za ake po stolu. Pomislila

sam da eli piti, ali mi nije odgovorio kad sam ga upitala, a boca
je ionako bila prazna. ekala sam neko vrijeme, mislei da mi
eli neto rei, ali sam na kraju ipak prva progovorila.
Pogledajte se samo, Nobu-san. Imate izmeu oiju boru
duboku kao jarak.
On je na to malo opustio miie oko oiju, tako da se bora
razila. Nisam vie tako mlad kao to sam bio, zna, rekao mi
je.
to bi to trebalo znaiti?
To znai da su se neke bore ustalile i nee nestati samo zato
jer ti kae da bi trebale nestati.
Postoje dobre i loe bore, Nobu-san. Nemojte to zaboraviti.
Ni ti nisi vie tako mlada kao to si neko bila, zna. Sad ste
me jo poeli vrijeati! Jo ste u gorem raspoloenju nego to
sam se bojala. Zato ovdje nema nikakvog akohola? Oito bi
vam dobro dolo jedno pie. Ne vrijeam te. Samo iznosim
injenice. Postoje dobre i loe bore i postoje dobre i loe
injenice, odgovorila sam mu. Loe je injenice najbolje
izbjegavati.
Potraila sam slukinju i zatraila neka donese pladanj s
whiskeyjem, vodom i malo suene hobotnice, jer sam se sjetila
kako Nobu nije gotovo ni taknuo svoju veeru. Kad je pladanj
stigao, natoila sam scotch u au, dolila vode i stavila to pred
njega.
Evo, rekla sam, pravite se daje to lijek i popijte. Otpio je
gutljaj, ali vrlo mali. Do dna, rekla sam. Pit u onako kako ja
hou.
Kad lijenik naredi pacijentu da popije lijek, pacijent popije
lijek. Hajde, popijte to!
Nobu iskapi au, ali me nije htio gledati dok je pio. Ja sam
mu odmah ponovo natoila i rekla mu neka i to popije.
Ti nisi lijenik! rekao mi je. Pit u tempom koji meni
odgovara.
Dajte, dajte, Nobu-san. Svaki put kad otvorite usta, uvalite
se u goru nevolju. to je pacijent bolesniji, to vie lijekova mora
popiti.
Neu te posluati. Mrzim piti sam.
U redu, ja u vam se pridruiti, rekla sam. Stavila sam u
au nekoliko kockica leda i pruila au Nobuu da mi natoi. Na

licu mu se ukazao mali osmijeh kad mi je uzeo au iz ruke -
svakako prvi osmijeh koji sam te veeri vidjela - i briljivo mi je
ulio dva puta vie scotcha nego to sam ja njemu natoila, te je
na to samo pljusnuo malo vode. Ja sam onda uzela njegovu
au, izlila je u zdjelu nasred stola i ponovo je napunila s isto
toliko scotcha koliko je on ulio meni - uz mali dodatak, za
kaznu.
Dok smo pili nisam se mogla suzdrati da ne pravim grimase:
za mene je piti whiskey otprilike isto takav uitak kao da srcem
vodu iz jarka pokraj ceste. Pretpostavljam da su te grimase
imale povoljan uinak na Nobua, jer je nakon toga bio mnogo
manje mrzovoljan. Kad sam dola do daha, rekla sam: Ne
znam to vam je veeras. A i ministru, to se toga tie.
Ne spominji mi tog ovjeka! Ve sam ga poeo zaboravljati, a
ti si me sad opet podsjetila na njega. Zna to mi je rekao prije
nego to si dola?
Nobu-san, rekla sam, moja je dunost da vas razveselim,
eljeli vi piti ili ne. Gledali ste iz veeri u veer ministra kako se
opija. Sad je vrijeme da se vi napijete.
Nobu me je opet zlovoljno pogledao, ali je uzeo au, premda
s izrazom ovjeka koji ide na stratite i dugo je gledao u nju
prije nego to ju je iskapio. Potom ju je spustio na stol i
protrljao oi nadlanicom kao da pokuava razbistriti pogled.
Sayuri, rekao je, moram ti neto rei. ut e za to prije ili
kasnije. Prolog smo tjedna ministar i ja razgovarali s vlasnicom
ajane Ichiriki. Raspitivali smo se o mogunosti da ministar
postane tvoj danna.
Ministar? rekla sam. Nobu-san, ne shvaam. Je li to vi
elite?
Jasno da ne elim. Ali ministar nam je neizmjerno pomogao i
nisam imao izbora. Okupacijske su se vlasti spremale donijeti
konanu presudu protiv Iwamura Elektrike, zna. Konfiscirali bi
nam kompaniju. Pretpostavljam da bismo predsjednik i ja morali
nauiti mijeati cement ili tako neto, jer nam ne bi bilo
dozvoljeno da se ikad vie bavimo svojim poslom. Meutim,
ministar ih je primorao da iznova razmotre na sluaj i uspio ih
je uvjeriti kako je postupak prema nama bio previe otar. A to
je istina, zna.

A Nobu-san ipak naziva ministra svakakvim imenima, rekla
sam. Meni se ini...
On zasluuje da ga nazovem bilo kojim imenom koje mi
padne na pamet! Meni se on ne svia, Sayuri. Jo manje mi se
svia to znam da mu dugujem zahvalnost.
Shvaam, rekla sam. Znai, mene ete dati ministru
zato...
Nitko te ne pokuava dati ministru. On ionako nema dovoljno
novaca da bi bio tvoj danna. Ja sam ga naveo da povjeruje kako
bi kompanija Iwamura bila voljna plaati - to, naravno, nije
istina. Ja sam unaprijed znao odgovor, inae ne bih ni
razgovarao s vlasnicom ajane. Ministar je bio strano
razoaran, zna. Na trenutak mi se gotovo saalio.
Nita od ovog to je Nobu govorio nije bilo smijeno. Ali ipak
sam se morala nasmijati, jer mi se odjednom pred oima
ukazala slika ministra kao mog danne, kako se na-ginje sve nie
i nie nad mene s onom svojom isturenom eljusti, sve dok
odjednom ne pone otpuhivati svoj dah u moj nos.
Ah, znai, tebi je to smijeno? ree Nobu. Zbilja, Nobu-san...
ispriavam se, ali kad zamislim ministra...
Ja ga ne elim zamiljati! Dovoljno mi je to to sam morao
sjediti kraj njega i razgovarati s vlasnicom Ichiriki-ja.
Natoila sam Nobuu jo jedno pie, a on je natoio meni.
Nimalo mi se nije pilo, soba mi se ve inila ispunjena
maglicom. Ali Nobu je podigao au i ja nisam imala drugog
izbora nego piti zajedno s njim. Nakon to je iskapio au,
obrisao je ubrusom usta i rekao: Strano je biti iv u ovom
vremenu, Savuri.
Nobu-san, mislila sam da pijemo kako bismo se razvedrili.
Mi se svakako odavno poznajemo, Savuri. Moda... petnaest
godina! Je li to tono? rekao je. Ne, nemoj odgovoriti. Hou ti
neto rei i ti e mirno sjediti i sluati. Odavna sam ti to htio
rei i sad je napokon dolo vrijeme za to. Nadam se da me
slua, jer u to rei samo jednom. Evo: ja ba previe ne volim
geje, ti to ve vjerojatno zna. Ali oduvijek sam mislio kako ti,
Savuri, nisi sasvim ista kao ostale.
Priekala sam trenutak da Nobu nastavi, ali nije.
Je li to sve to mi je Nobu-san htio rei? upitala sam.

Pa, zar to ne ukazuje na to da sam trebao za tebe initi
svakakve stvari? Na primjer... ha! Na primjer, trebao sam ti
kupovati nakit.
Kupovali ste mi nakit. U stvari, uvijek ste bili prema meni i
odve ljubazni. Prema meni - jer sasvim sigurno niste ljubazni
prema svakome.
Pa, trebao sam ti kupiti vie toga. Uostalom, to nije ono o
emu govorim. Nije mi lako objasniti to mislim. Pokuavam ti
rei kako sam napokon shvatio kakva sam budala. Smijala si se
malo prije na pomisao da ti ministar bude danna. A pogledaj
mene: jednoruki mukarac, s koom poput - kako me ono zovu,
guter?
Oh, Nobu-san, ne smijete tako govoriti o sebi...
Napokon je doao taj trenutak. Godinama sam ekao. Morao
sam ekati da proe ta tvoja glupost s generalom. Svaki put kad
bih te zamislio s njime... no da, ne elim uope misliti na to. I
taj glupi ministar, kako mu je to samo palo na pamet! Jesam li ti
ispriao to mi je veeras rekao? To je najgore od svega. Nakon
to je saznao da nee postati tvoj danna, dugo je tu sjedio kao
da je od zemlje i na posljetku mi je rekao: Mislio sam da ste mi
rekli kako mogu biti Savurin danna. Nikad mu tako neto nisam
rekao! Uinili smo to smo mogli, gospodine ministre i nije nam
uspjelo, odgovorio sam mu. Onda je on rekao: A ne biste
mogli dogovoriti samo jednom? Rekao sam mu: to bih vam
trebao dogovoriti samo jednom? Da budete Savurin danna samo
jednom? Mislite, jednu veer? A on je na to kimnuo glavom!
Dakle, rekao sam mu: Sluajte, gospodine ministre! Dovoljno
je strano ii gazdarici ajane i predloiti ovjeka kao to ste vi
za dannu takvoj eni kao to je Savuri. Uinio sam to samo zato
jer sam znao da se to nee ostvariti. Ali ako mislite...
Niste mu to rekli!
Nego to nego jesam. Rekao sam: Ali ako mislite da bih
dogovarao za vas da provedete s njom nasamo makar samo
etvrtinu sekunde... Zato biste ju vi imali? Uostalom, ne mogu
ja s njom raspolagati, je li tako? Kako vam pada na pamet da
bih otiao k njoj i postavio joj takvo
pitanje!
Nobu-san, nadam se da se ministar nije previe uvrijedio s
obzirom na sve to je uinio za kompaniju Iwamu-

ra.
ekaj malo. Ne dozvoljavam da misli kako sam nezahvalan.
Ministar nam je pomogao zato to mu je bio posao da nam
pomogne. Ponaao sam se prema njemu lijepo svih ovih mjeseci
i neu sada prestati. Ali to ne znai da moram odustati od onoga
na to sam ekao vie od deset godina i prepustiti to njemu! Sto
bi bilo da sam doao k tebi kao to je traio? Bi li rekla: U redu,
Nobu-san, uinit u to za vas?
Molim vas... Kako vam mogu odgovoriti na takvo pitanje?
Lako. Samo mi reci kako nikad ne bi tako neto napravila.
Ali, Nobu-san, ja vama toliko dugujem... Ako biste me
zamolili za uslugu, ne bih vas mogla lako odbiti.
No, to je neto novo! Jesi li se promijenila, Savuri, ili je
uvijek postojao dio tebe o kojem ja nita nisam znao?
Ja sam esto mislila kako Nobu-san ima pretjerano visoko
miljenje o meni...
Ja nikad krivo ne procijenim ljude. Ako ti nisi onakva ena
kakva mislim da jesi, onda ni ovaj svijet nije ono to sam mislio
da jest. Hoe rei da bi razmiljala o tome da se poda ovjeku
kao to je ministar? Zar nisi svjesna toga da na ovom svijetu
postoji ispravno i pogreno, dobro i zlo? Ili si prevelik dio svog
ivota provela u Gionu?
Nebesa, Nobu-san... godinama vas nisam vidjela tako
bijesnog...
Izgleda, nisam mogla nita gore rei, jer je Nobuovo lice
odjednom buknulo od srdbe. Zgrabio je au i tako njome
tresnuo o stol da je puknula, a kockice leda su se razletjele po
stolu. Nobu je okrenuo ruku da pogleda prugu krvi na dlanu.
Oh, Nobu-san! Odgovori mi!
Ne mogu se u ovom asu ni sjetiti to ste me pitali... molim
vas, moram otii po neto za vau ruku...
Bi li se podala ministru, bez obzira tko bi to traio od tebe?
Ako si takva ena koja bi tako neto uinila, hou da ovog asa
izae iz sobe i da nikad vie ne pokua sa mnom razgovarati!
Nisam mogla shvatiti kako se ova veer razvila u tako opasnu
situaciju, ali mi je bilo savreno jasno kako mu mogu dati samo
jedan odgovor. Oajniki sam eljela otrati po runik kako bih
mu oprala i previla ruku - krv mu je ve curila po stolu - ali je

on gledao u mene s takvom estinom da se nisam usudila ni
maknuti.
Nikad tako neto ne bih uinila, rekla sam.
Mislila sam da e ga to smiriti, ali on je nastavio bijesno zuriti
u mene jo jedan dugi, zastraujui trenutak. Napokon je
odahnuo i polako se opustio.
Idui put progovori prije nego to se moram porezati kako
bih dobio odgovor.
Pourila sam iz sobe kako bih nala vlasnicu ajane. Ona je
dola s nekoliko slukinja koje su sa sobom donijele zdjelu vode
i runike. Nobu joj nije dopustio zvati lijenika, a istini za volju,
posjekotina nije bila tako strana kako sam se bojala. Kad je
gazdarica otila sa slukinjama, Nobu je bio neobino tih.
Pokuala sam zapoeti razgovor, ali on nije pokazivao nikakvo
zanimanje za bilo to od onog to sam govorila.
Prvo vas ne mogu smiriti, napokon sam mu rekla, a sad vas
ne mogu natjerati da progovorite. Ne znam je li bih vas tjerala
da jo pijete ili je problem u tome to ste se ve napili.
Dovoljno smo popili, Sayuri. Vrijeme je da ode i do-nese mi
onaj kamen. Kakav kamen?
Onaj koji sam ti dao prole jeseni. Onaj komad betona od
nae sruene tvornice. Idi i donesi ga.
Osjetila sam kako sam se sva ohladila kad sam to ula - jer
vrlo sam dobro znala to mi govori. Dolo je vrijeme da se Nobu
ponudi za mog dannu.
Oh, asna rije, toliko sam popila, ne znam je li uope mogu
hodati! rekla sam. Moda bi mi Nobu-san dopustio da to
donesem sljedei put kad se vidimo?
Donijet e ga noas. to misli, zato sam ostao nakon to
je ministar otiao? Idi i donesi ga, ja u te ovdje ekati.
Pomislila sam na to da poaljem neku slukinju, ali znala sam
da joj ne bih mogla objasniti gdje e ga nai. I tako, s neto
tekoa, oteturala sam niz hodnik, uvukla noge u cipele i
otpljuskala - tako mi se inilo, s obzirom na onoliku koliinu
alkohola u meni - kroz ulice Giona.
Kad sam dola u okiyu, otila sam u svoju sobu i nala taj
komad betona, umotan u komad svile i zaguran u dno police u
mom ormaru. Odmotala sam ga i ostavila svilu na podu, iako ne
znam tono zato. Kad sam izala iz sobe, Tetia me je presrela

u predsoblju - vjerojatno me je ula kako se spotiem i dola je
vidjeti to se to dogaa - te me upitala zato nosim u ruci taj
kamen.
Nosim ga Nobu-sanu, Tetie, rekla sam. Molim vas,
sprijeite me.
Pijana si, Sayuri. Sto te je to spopalo veeras? Moram mu ga
vratiti. I.... oh, za mene vie nema ivota ako to uinim. Molim
vas, ne dajte mi da odem...


Trideset tree poglavlje


Pijana i plae. Gora si od Hatsumomo! Ne moe takva iz
kue.
Onda, molim vas, nazovite Ichiriki. I recite im neka kau
Nobu-sanu da neu doi. Hoete?
Zato Nobu-san eka da mu donese kamen?
Ne mogu to objasniti, ne mogu...
Nije ni vano. Ako te on eka, morat e otii, rekla mi je i
za ruku me odvela natrag u sobu, gdje mi je obrisala lice mokro
od suza i popravila minku. Ja sam potpuno omlitavila dok je
ona to radila, tako da mi je morala poduprijeti bradu kako mi se
glava ne bi klimala. Na kraju je izgubila strpljenje i zgrabila mi
glavu u obje ruke te mi otro zapovjedila neka budem mirna.
Nadam se da te nikad vie neu vidjeti ovakvu, Sa-vuri.
Samo nebo zna to te je spopalo.
Ja sam glupaa, Tetie.
Veeras se u svakom sluaju tako ponaa, odgovorila mi je.
Majka e se jako ljutiti ako si uinila neto zbog ega si izgubila
sklonost Nobu-sana.
Jo nisam, rekla sam. Ali ako se moete sjetiti bilo ega to
bi...
Tako se ne govori, prekinula me je Tetia. I nije vie
progovorila ni rijei dok nije zavrila sa minkanjem.
Vratila sam se u Ichiriki, drei taj teki kamen s obje ruke.
Ne znam je li doista bio tako teak ili su moje ruke oteale od
pia. Ali kad sam se ponovo pridruila Nobuu u sobi, osjeala
sam da sam iscrpjela svu snagu koju sam imala. Da mi je poeo
govoriti o tome kako u postati njegova ljubavnica, nisam
sigurna je li bih bila u stanju obuzdati svoje osjeaje.
Stavila sam kamen na stol. Nobu ga je uzeo i drao ga u ruci
ovijenoj runikom.
Nadam se da ti nisam obeao ovako veliki dragulj, rekao je.
Toliko novaca ipak nemam. Ali postale su mogue neke stvari
koje ranije nisu bile mogue.
Naklonila sam se i pokuala sam pritom ne izgledati nesretno.
Nobu mi nije trebao tumaiti to to znai. Te iste noi leala sam

na svom futonu dok se soba okretala oko mene. Odluila sam
biti poput ribara koji satima strpljivo svojom mreom vadi ribu iz
mora. Svaki put kad mi u glavu naiu misli o predsjedniku,
izgrabit u ih iz sebe i grabit u ponovo i ponovo, sve dok ih sve
ne istrijebim. To bi, sigurna sam, bio pravi nain, da sam ga
uspjela primijeniti. Ali kad bi mi se javila prva misao na njega,
nikad je ne bih uspjela uhvatiti prije nego to bi dobila zamah i
odnijela me upravo tamo, odakle sam prognala svoje misli.
Mnogo bih puta zaustavila samu sebe i rekla: nemoj misliti na
predsjednika, misli na Nobua. I onda bih, vrlo promiljeno,
sastavljala u mati sliku svog susreta s Nobuom negdje u Kvotu.
Ali neto bi uvijek krenulo krivo. Na primjer, zamislila bih da se
s Nobuom susreem na mjestu na kojem sam esto zamiljala
susret s predsjednikom... i u hipu bih se ponovo izgubila u
mislima o predsjedniku.
Tjednima sam se tako muila pokuavajui se iz temelja
promijeniti. Ponekad, kad bih se neko vrijeme oslobodila misli o
predsjedniku, poela bih se osjeati kao da se poda mnom
otvorio ponor bez dna. Izgubila sam apetit i nisam mogla jesti
ak ni istu juhu u zdjelici koju bi mi mala Etsuko donosila kasno
nou. Onih nekoliko puta kad sam jasno uspjela usredotoiti
misli na Nobua, obuzela bi me nekakva tupost, tako da uope
nita nisam osjeala. Dok bih se minkala, lice mi je visjelo
poput kimona na vjealici. Tetia mi je rekla da izgledam kao
duh. Odlaila sam na zabave i bankete kao i obino, ali sam
tamo samo utke kleala s rukama u krilu.
Znala sam da se Nobu sprema ponuditi za mog dan-nu i
svakog sam dana ekala da ta vijest stigne do mene. Meutim,
tjedni su se sporo vukli, a od Nobua nije bilo ni glasa. A onda,
jednog vrueg popodneva krajem lipnja, gotovo punih mjesec
dana nakon to sam mu vratila onaj komad betona, Majka mi je
donijela novine dok sam sjedila za rukom i otvorila ih da mi
pokae lanak pod naslovom: Iwamura Elektrika osigurala
financijsku potporu Mitsubishi banke. Oekivala sam da e se u
lanku spominjati Nobu i ministar, te svakako predsjednik, ali
lanak je uglavnom navodio obavijesti kojih se vie ne mogu ni
sjetiti. Koliko se sjeam, pisalo je da su okupacijske vlasti
promijenile klasifikaciju Iwamura Elektrike od... ne sjeam se -
od nekakve klase u nekakvu drugu klasu. to je znailo, kako se

dalje objanjavalo u lanku, da je kompaniji ukinuto ogranienje
prema kojem nije smjela sklapati ugovore, traiti zajmove i tako
dalje. Slijedilo je nekoliko odlomaka o kamatama i kreditima, te
na kraju o velikom zajmu koji je kompaniji dan ranije odobrila
Mitsubishi banka. S mukom sam doitala lanak do kraja jer je
bio pun brojaka i poslovnih izraza. Kad sam zavrila, pogledala
sam Majku, koja je kleala s druge strane stola.
Situacija kompanije Iwamura u potpunosti se preokrenula,
rekla je. Zato mi to nisi rekla?
Majko, ja jedva neto razumijem od ovog to sam upravo
proitala.
Ne udi me to nam se Nobu Toshikazu nije zadnjih dana
javljao. Sigurno zna da se on ponudio za tvog dan-nu. Mislila
sam ga odbiti. Tko bi htio mukarca ija je budunost
nesigurna? Sad vidim zato si mi se inila tako odsutnom ovih
nekoliko tjedana! Pa, sad se moe opustiti. Napokon e se to
dogoditi. Svi znamo kako ti je Nobu drag i koliko si bila vezana
za njega svih ovih godina.
Nastavila sam gledati u stol kao prava posluna ki. Ali
sigurna sam da sam izgledala alosno, jer je Majka nakon male
stanke dodala:
Ne smije biti tako bezvoljna kad te Nobu pozove u krevet.
Moda neto nije u redu s tvojim zdravljem. Poslat u te
lijeniku im se vrati iz Amamija.
Jedino mjesto tog imena za koje sam ula bio je jedan mali
otok nedaleko Okinawe; nisam mogla zamisliti da je Majka
mislila na taj otok. Meutim, kako mi je potom objasnila,
vlasnicu Ichirikija nazvala je upravo tog jutra kompanija
Iwamura u vezi s izletom na otok Amami krajem tjedna. Pozvali
su mene, Mamehu i Buu, te jo jednu geju ijeg se imena
Majka nije mogla sjetiti. Trebale smo krenuti u petak popodne.
Ali Majko... to nema nikakvog smisla, rekla sam. Izlet na
dva dana u jedno tako udaljeno mjesto? Samo putovanje
brodom traje jedan dan.
Neete se voziti brodom. Kompanija Iwamura je za sve vas
sredila da letite zrakoplovom.
U sekundi sam zaboravila sve svoje brige zbog Nobua i naglo
sam se uspravila kao da me je netko ubo iglom. Majko! rekla
sam. Ja nikako ne mogu letjeti zrakoplo-

vom.
Ako bude sjedila u zrakoplovu i stvar se digne u zrak, nee
ti drugo preostati! odgovorila mije. Vjerojatno je mislila kako je
to to je rekla jako smijeno, jer su joj se ramena zatresla od
onog njezinog kaljucavog smijeha.
Kad je jo uvijek takva nestaica benzina zrakoplovi sigurno ne
mogu letjeti, zakljuila sam i odluila da se vie ne brinem. -
Meutim, to me je umirilo samo do sljedeeg dana kad sam
razgovarala s vlasnicom Ichirikija. Izgleda da su neki ameriki
asnici na Okinawi letjeli nekoliko puta mjeseno na dopust u
Osaku. Obino bi se zrakoplov vraao prazan, a onda bi za
nekoliko dana ponovo doao po njih. Kompanija Iwamura
dogovorila je da nas prevezu u oba smjera na povratnim
letovima kad zrakoplov leti prazan. Ili smo na Amami samo
zato to se nudila ta mogunost, inae bismo vjerojatno
otputovali u neke toplie i ne bismo se trebali bojati hoemo li
se ivi vratiti kui. Posljednje to mi je rekla vlasnica Ichirikija
bilo je: Sretna sam to e ti morati u tome letjeti, a ne ja.
U petak ujutro krenuli smo u Osaku vlakom. Osim gospodina
Bekkua, koji je iao s nama do aerodroma kako bi nam se naao
pri ruci oko prtljage, skupina se sastojala od Mamehe, Bue,
mene i jedne postarije geje koja se zvala Shizue. Shizue je bila
iz etvrti Pontocho, a ne iz Giona i imala je sijedu kosu i rune
naoale, te je zbog toga izgledala jo starija nego to je doista
bila. to je jo gore, posred brade imala je duboki usjek, tako
da joj je brada sliila na dvije dojke. Gledala nas je kao to
visoki cedar gleda na korov koji raste u njegovom podnoju.
Veinom je zurila kroz prozor vagona, a svako malo bi otvorila
kopu na svojoj naranastocrvenoj torbici kako bi iz nje izvadila
bombon, te bi nas pritom pogledala kao da joj nije jasno zbog
ega mora trpjeti nau prisutnost.
Od kolodvora u Osaki do aerodroma vozili smo se u malom
autobusu koji nije bio mnogo vei od obinog automobila, a
vozio je na ugljen i bio jako prljav. Napokon, nakon neto vie
od jednog sata, iskrcao nas je kraj jednog srebrnastog
zrakoplova s dva velika propelera na krilima. Nimalo me nije
utjeio pogled na siuni kota na kojem je leao rep, a kad smo
ule unutra, pod je bio tako jako nagnut da sam bila sigurna
kako je neto na tom zrakoplovu polomljeno.

Mukarci su se ve bili ukrcali; sjedili su na sjedalima u dnu
zrakoplova i vodili poslovne razgovore. Osim predsjednika i
Nobua, tu je bio i ministar, te jedan stariji ovjek, za kojeg sam
kasnije saznala da je direktor podrunice Mitsubishi banke. Kraj
njega je sjedio neki mukarac od kojih tridesetak godina, s
identinom rascijepljenom bradom kakvu je imala Shizue i s isto
tako debelim naoalama. Pokazalo se da je Shizue dugogodinja
ljubavnica direktora banke i da je to njihov sin.
Sjele smo u prednji dio zrakoplova i ostavile mukarce
njihovim dosadnim razgovorima. Ubrzo sam ula ka-ljucanje
motora i zrakoplov je zadrhtao... a kad sam pogledala kroz
prozor, vidjela sam da se golemi propeler poeo okretati. U
nekoliko sekundi njegova su se sabljasta krila, uz strano
brujanje, poela strelovito okretati tako rei na nekoliko
centimetara od moga lica. Bila sam uvjerena da e se otkinuti,
uletjeti kroz stijenku zrakoplova i prerezati me na pola. Mameha
me je posjela uz prozor jer je mislila da e me pogled kroz
prozor umiriti kad se jednom dignemo u zrak, ali je sad, kad je
vidjela propeler, odbila sa mnom zamijeniti mjesta. Buka
motora jo se vie pojaala i zrakoplov se poskakujui pokrenuo
vozei po aerodromu, skreui tu i tamo. Napokon je buka
dosegla zastraujui vrhunac i pod zrakoplova se nagnuo prema
natrag. Nakon jo nekoliko sekundi uli smo udarac i poeli se
dizati u zrak. Tek kad je zemlja ve bila daleko ispod nas, netko
nam je napokon rekao kako udaljenost do odredita iznosi
sedam stotina kilometara i kako e let trajati blizu etiri sata.
Kad sam to ula, oi su mi se zacaklile od suza i svi su mi se
poeli smijati.
Navukla sam na prozor zastore i pokuala se smiriti itajui
nekakav asopis. Prolo je dosta vremena i Mameha je, u
sjedalu do mene, ve spavala kad sam podigla glavu i ugledala
Nobua kako stoji u prolazu.
Sayuri, jesi li dobro? upitao me je, govorei tiho da ne
probudi Mamehu.
Mislim da me Nobu-san jo nikad nije tako neto pitao, rekla
sam. Mora daje posebno dobro raspoloen. Budunost se jo
nikad nije inila tako puna obeanja!
Mameha se promekoljila i Nobu nije vie nita rekao, nego je
produio dalje niz prolaz do zahoda. Prije nego to je otvorio

vrata, osvrnuo se natrag prema onom dijelu zrakoplova gdje su
sjedili mukarci. Na trenutak sam ga vidjela iz jednog kuta, iz
kojeg sam ga rijetko kad vidjela i koji mu je davao izgled
duboke koncentracije. Kad je bacio kratak pogled prema meni,
pomislila sam kako je moda naslutio da mene moja budunost
isto toliko ispunjava brigom, koliko njega njegova ispunjava
nadom. Kad sam mislila o tome, uinilo mi se udno koliko me
Nobu malo razumije. Naravno, geja koja oekuje razumijevanje
od svog danne slii miu koji oekuje suosjeanje od zmije.
Uostalom, kako bi me Nobu uope mogao razumjeti kad me
poznaje jedino kao geju koja briljivo skriva svoju pravu
linost? Predsjednik je bio jedini mukarac kojeg sam zabavljala
kao geja Sayuri, a koji me je prije toga poznavao kao Chiyo -
iako mi je bilo udno razmiljati o tome na taj nain, jer mi to
nikad ranije nije palo na pamet. Sto bi Nobu uinio da me je on
onog dana naao na obali Shirakawe? Sigurno bi jednostavno
proao pokraj mene... i koliko bi mi ivot bio laki da se tako
dogodilo. Ne bih provodila noi udei za predsjednikom. Ne bih
povremeno navraala u parfimerije samo da osjetim miris talka
u zraku i podsjetim se na miris njegove koe. Ne bih se muila
pokuavajui u mati doarati sliku sebe i njega na nekom
nepoznatom mjestu. Ako me moda sad kani upitati zato sam
to inila, odgovorit u ti: zato zrela kaki jabuka ima tako sladak
okus? Zato drvo koje gori ima takav miris?
Ali eto, opet sam se upustila u te misli, poput djevojice koja
pokuava rukama uhvatiti mia. Zato ne mogu prestati misliti o
predsjedniku?
Kad su se malo kasnije otvorila vrata zahoda i svjetlo se
ugasilo, bila sam sigurna da mi se na licu jasno vidi patnja.
Nisam mogla podnijeti da me Nobu takvu vidi, zato sam oslonila
glavu na prozor i pravila se da spavam. Kad je proao, otvorila
sam oi i otkrila da sam glavom razmaknula zastore, tako da
sam sad gledala van, po prvi put otkako smo poletjeli s piste.
Ispod nas se pruao pogled na beskraj modrog oceana, proaran
mrljama zelene boje poput zada u ukrasima za kosu koje je
Mameha ponekad nosila. Nikad nisam zamiljala ocean posut
zelenim mrljama. Kad sam ga gledala sa strme obale u Yoroidu
uvijek je imao boju kriljevca. Ovdje se pruao sve do crte nalik
na napetu nit vune, gdje je poinjalo nebo. Pogled koji mi se

pruao nije bio nimalo zastraujui, nego neopisivo divan. ak je
i nejasni krug propelera bio na svoj nain lijep, a srebrno krilo
zrakoplova doimalo se velianstveno, ukraeno onim simbolima
to su ih nosili ameriki ratni zrakoplovi. Kako je bilo udno
gledati ih ovako, sjeajui se vremena od prije samo pet godina.
Vodili smo s njima nemilosrdan rat kao neprijatelji, a sada? Mi
smo se odrekli svoje prolosti; to je bilo neto to sam ja vrlo
dobro shvaala, jer sam i sama to uinila. Kad bih samo mogla
nai naina da se odreknem svoje budunosti...
A onda mi se u duhu pojavila zastraujua slika: vidjela sam
sebe kako reem sudbinsku sponu koja me spajala s Nobuom i
gledam ga kako pada u beskraj oceana ispod mene.
Hou rei, to nije bila samo neka pomisao ili neka vrsta
sanjarenja. Hou rei kako sam u tom trenutku o-djednom
tono shvatila kako to trebam izvesti. Naravno, nisam kanila
Nobua stvarno baciti u ocean, ali sam jasno shvatila, tako jasno
kao da mi se u mozgu otvorio nekakav prozor, to mogu uiniti
da zauvijek raskinem svoju vezu s njim. Nisam eljela izgubiti
njegovo prijateljstvo, ali u mojim naporima da doem do
predsjednika, Nobu je bio prepreka koju ni na koji nain nisam
uspijevala zaobii. Meutim, mogla sam ga dovesti do toga da
izgori u plamenu vlastite srdbe - on mi je sam rekao kako to
mogu postii one noi u Ichirikiju prije nekoliko tjedana, samo
trenutak nakon to je porezao ruku. Ako sam takva ena koja bi
se podala ministru, rekao je, onda eli da izaem iz sobe i nikad
vie nee sa mnom razgovarati.
Takav me je osjeaj obuzeo kad sam o tome mislila... kao
nakon krize u bolesti, kad pone padati temperatura. Cijelo mi
je tijelo bilo vlano od znoja. Bilo mi je drago to Mameha jo
uvijek spava, jer bi se ona sigurno zaudila kad bi me vidjela
kako dahem i prstima briem znoj sa ela. To ega sam se
sjetila, hou li doista to moi izvesti? Ne mislim na sam in
zavoenja ministra, vrlo dobro sam znala da to mogu obaviti. To
e biti kao da idem lijeniku na injekciju. Okrenut u glavu i
nakon nekog vremena sve e biti gotovo. Ali hou li moi tako
neto napraviti Nobuu? Na kakav u mu se straan nain oduiti
za svu njegovu ljubaznost. U usporedbi s veinom mukaraca
koje geje godinama moraju trpjeti, Nobu je vjerojatno vrlo
poeljan danna. Ali hou li moi podnijeti ivot u kojem su

zauvijek ugaene sve moje nade? Tjednima sam se pokuavala
uvjeriti kako mogu tako ivjeti, no, da li bih to stvarno mogla?
Pomislila sam kako moda sada shvaam kako je Hatsumomo
postala tako nemilosrdno okrutna i kako je Bakica postala tako
zla. Pa ak i Bua, koja je tek navrila trideset godina, ve
godinama u sebi nosi gorinu razoaranja. Jedino to je mene
dosad od tog sauvalo bila je nada, a hou li sada moi uiniti
neto tako gnusno samo da bih odrala tu nadu? Ne govorim o
zavoenju ministra, govorim o iznevjeravanju Nobuova
povjerenja.
Nastavila sam se boriti s tim mislima sve do kraja leta. Nikad
ne bih mogla zamisliti da sam sposobna smiljati takvu spletku,
ali s vremenom sam poela gledati na pojedine korake koje
moram napraviti kao na poteze u igri aha: odvui u ministra u
stranu u svratitu - ne, ne u svratitu, na nekom drugom mjestu
- i prevarom nekako navesti Nobua da naleti na nas... ili bi
moda bilo dovoljno da to uje od nekoga drugoga? Moe
zamisliti kako sam bila iscrpljena pri kraju leta. Vjerojatno sam
izgledala duboko zabrinuta dok smo izlazili iz zrakoplova, jer mi
je Mameha stalno ponavljala kako je let proao i kako sam sad
napokon sigurna.
Stigli smo u svratiste otprilike jedan sat prije zalaska sunca.
Ostali su se divili sobi u kojoj emo svi spavati, ali ja sam bila
toliko uzrujana da sam se samo mogla pretvarati kako joj se
divim. Soba je bila vrlo prostrana, kao najvea soba u ajani
Ichiriki i vrlo lijepo namjetena u japanskom stilu, s tatami
strunjaama i ulatenim drve-tom. Jedan od duih zidova sobe
bio je sav od stakla - to su bila vrata prema vrtu punom
udesnih tropskih biljaka od kojih su neke imale lie zamalo
veliko kao odrastao ovjek. Natkrivena staza vodila je kroz vrt
do obale jedne rjeice.
Kad smo smjestili prtljag, svi smo bili spremni za o-dlazak na
kupanje. Od uprave svratita dobili smo sloive paravane koje
smo namjestili u sredini sobe kao neku vrstu kabine. Presvukli
smo se u pamuna kimona i otputili se natkrivenim stazama
kroz raskono zelenilo do izvora termalne vode na drugom kraju
svratita. Ulaz za mukarce bio je pregradom odvojen od ulaza
za ene i postojali su odvojeni prostori za pranje poploani
keramikim ploicama. Ali nakon to smo uronili u tamnu vodu

termalnog izvora i odmaknuli se od ruba pregrade, ponovo smo
bili svi zajedno, mukarci i ene. Direktor banke stalno se alio s
Mamehom i sa mnom, govorei nam kako eli da mu jedna od
nas donese odreeni oblutak ili granicu ili neto slino iz ume
koja je dopirala do ruba izvora - smisao te ale, dakako, bio je u
tome to nas je htio vidjeti gole. Njegov je sin itavo to vrijeme
bio udubljen u razgovor s Buom i nije nam trebalo dugo da
shvatimo zato. Buine su prilino velike grudi stalno izranjale
na povrinu vode, dok je ona kao i uvijek veselo brbljala,
potpuno nesvjesna toga to se dogaa.
Moda ti se ini udno to smo se svi zajedno kupali, mukarci
i ene, i to smo kasnije svi kanili spavati u istoj sobi. Ali,
zapravo, geje se redovito tako ponaaju sa svojim najboljim
muterijama - ili je barem to bio obiaj u moje vrijeme. Dakako,
ni jedna geja koja dri do svog ugleda nee nikad dopustiti da
se nae u slinoj situaciji sama s nekim mukarcem koji nije
njezin danna. Ali kupati se ovako bezazleno u skupini, dok
tamne vode izvora prikrivaju naa gola tijela... to je neto
sasvim drugo. A to se tie zajednikog spavanja, u japanskom
ak postoji poseban izraz za to - zakone, to jest riblje
spavanje. Ako zamisli skue nabacane na gomilu u koari,
pretpostavljam da e ti biti jasno znaenje tog izraza.
Ovakvo kupanje u skupini bilo je bezazleno, kako rekoh. Ali to
ne znai da se neka ruka ne bi ponekad pri-krala tamo gdje ne
smije i ta je misao bila vrlo prisutna u mojoj glavi dok sam se
namakala u toploj vodi izvora. Da je Nobu bio ovjek koji voli
zadirkivati, mogao je doplivati do mene i onda me, nakon to
bismo neko vrijeme askali, odjednom zgrabiti za bok ili... pa,
bilo gdje, istini za volju. Uobiajeni bi sljedei korak bio da ja
vrisnem, na to bi se Nobu nasmijao i sve bi se zavrilo na
tome. Ali Nobu nije bio takav tip mukarca. Neko je vrijeme bio
u vodi, razgovarajui s predsjednikom, a sad je sjedio na
jednom kamenu samo s nogama u vodi i jednim malim
runikom oko bokova, te nije obraao pozornost na nas ostale,
nego je odsutno trljao batrljak svoje ruke i zamiljeno piljio u
vodu. Sunce je sad ve bilo zalo i gotovo se bilo smrailo, ali je
Nobu sjedio u svjetlu jednog papirnatog lampiona. Nikad ga
dotad nisam vidjela tako izloenog. Oiljci, za koje sam mislila
da su mu bili najgori na jednoj strani lica, bili su jednako tako

strani na onom ramenu ispod kojeg mu je bila amputirana ruka
- iako mu je drugo rame bilo prekrasno glatko, kao jaje. I kad
sam pomislila da razmiljam o tome da ga iznevjerim... On e
misliti kako sam to uinila samo zbog jednog razloga, nikad
nee shvatiti pravu istinu. Nisam mogla podnijeti pomisao na to
da bih ga mogla povrijediti ili unititi njegovo potovanje prema
meni. Uope nisam bila sigurna hou li imati snage izvesti ono
to sam naumila.
Sutradan poslije doruka, svi smo poli u etnju kroz tropsku
umu do oblinje kamenite obale oceana gdje se rjeica to je
tekla uz nae svratiste ulijevala u more preko slikovitog malog
slapa. Dugo smo ondje stajali, divei se ljepoti krajolika, i kad
smo se ve svi spremali otii, predsjednik se jedva uspio
otrgnuti od tog arobnog prizora. Na povratku sam hodala
pokraj Nobua koji je jo uvijek bio vedar i raspoloen kao rijetko
kada. Kasnije smo obili otok u vojnom kamionu koji je u
stranjem dijelu imao privrene klupe, te smo vidjeli banane i
ananas na stablu i prekrasne ptice. S vrha planine ocean je
izgledao kao zguvani pokriva tirkizne boje s tamnomodrim
mrljama.
Tog popodneva smo proetali pranim ulicama malog mjesta i
ubrzo doli do jedne stare drvene zgrade s kosim krovom
pokrivenim slamom koja nam je izgledala kao nekakvo
skladite. Na kraju smo otili straga gdje se Nobu popeo uz
kamene stube i kad je otvorio vrata na uglu zgrade, svjetlo
sunca palo je na prasnu pozornicu od dasaka. Oito je to neko
bilo skladite, ali je zatim pretvoreno u mjesno kazalite. Kad
sam prvi put ula unutra, nisam nita naroito mislila. Ali kad su
se vrata zalupila, a mi ponovo izali na ulicu, opet me je uhvatio
onaj osjeaj krize, jer mi se u glavi pojavila slika kako leim
ondje na daanom podu s ministrom, a vrata se djelomino
otvaraju i na nas pada mlaz sunevog svjetla. Ne bismo se imali
gdje sakriti, Nobu bi nas morao vidjeti. Umnogome je upravo to
bilo mjesto kakvo sam traila i samo se napola nadala da bih ga
mogla nai. Ali nisam tada sve ovo mislila, zapravo, nisam
uope nita mislila, vie sam se borila da nekako sredim misli.
Imala sam osjeaj da mi misli cure kao ria iz poderane vree.
Dok smo se uspinjali uzbrdo na povratku do svratita, morala
sam malo zaostati kako bih iz rukava izvukla rupi. Svakako je

bilo vrue tamo na cesti, jer nam je popodnevno sunce sjalo
ravno u lice. Ja nisam bila jedina koja se znojila. Meutim, Nobu
se vratio do mene i upitao me jesam li dobro. Kako mu nisam
mogla odmah odgovoriti, nadala sam se da e zakljuiti kako se
znojim zbog napornog uspona.
itavo ovo vrijeme ne izgleda dobro, Sayuri. Moda si
trebala ostati u Kvotu.
Ali kad bih imala prilike vidjeti ovaj prekrasan otok? Siguran
sam da nikad dosad nisi bila ovako daleko od kue. Odavde je
do Kvota isto toliko koliko od Kvota do Hokaida.
Ostali su ve nestali iza zavoja ispred nas. Preko No-buova
ramena mogla sam vidjeti strehe svratita kako proviruju iz
gustog raslinja. Htjela sam mu neto odgovoriti, ali su mi duh
ponovo zaokupile one misli koje su me rastuile ve u
zrakoplovu, to jest kako me Nobu uope ne razumije. Kvoto nije
moj dom, ne u onom smislu kako je to Nobu, ini se, mislio; to
nije mjesto gdje sam odrasla i od kojeg se nikad nisam
udaljavala. I u tom asu, dok sam piljila u njega na vrelom
suncu, odluila sam da uinim to ega sam se bojala. Iznevjerit
u Nobua, premda i sad stoji tu i gleda me tako ljubaznim
pogledom. Ugurala sam rupi u rukav drhtavom rukom i potom
smo se bez rijei nastavili uspinjati prema svratitu.
Kad sam ula u sobu, predsjednik i Mameha su ve sjedili za
stolom pripremajui se odigrati partiju igre go protiv direktora
banke, uz kojega su Shizue i njihov sin sjedili kao kibici.
Staklena su vrata bila otvorena i ministar je oslonjen na lakat
zurio u vrt, gulei prstima vanjski ovoj kratkog komada trske
koji je donio sa sobom sa etnje. Oajniki sam se bojala da
Nobu ne pone razgovarati sa mnom, jer onda ne bih mogla
pobjei, ali on je otiao ravno do stola i poeo razgovarati s
Mamehom. Jo nisam smislila kako u namamiti ministra da ode
sa mnom do kazalita, a jo manje sam znala kako u izvesti da
nas Nobu ondje zatekne. Moda bi Bua povela Nobua u etnju
ako je zamolim? Nisam mislila da mogu Mamehu zamoliti za
tako neto, ali Bua i ja smo zajedno provele dio djetinjstva i
premda je ja ne bih nazvala sirovom kao to ju je nazvala
Tetia, u njoj je doista postojala odreena crta prostote, stoga
se nee toliko zgroziti nad onim to sam nakanila. Morat u je

izriito uputiti da Nobua dovede u kazalite, jer malo je
vjerojatno da bi mogli nabasati na nas tamo pukim sluajem.
Neko sam vrijeme kleala zamiljeno gledajui suncem
obasjani vrt i prieljkujui da mogu oputeno uivati u ljepoti
tropskog popodneva. Stalno sam se pitala jesam li pri zdravoj
pameti kad se ovako neto spremam uiniti, ali premda su me
muile stanovite dvojbe, to nije bilo dovoljno da me sprijei u
provoenju moga plana. No, oigledno se nita nee dogoditi
dok ne uspijem odvui ministra ustranu, ali pritom nisam smjela
na sebe privui niiju pozornost. Ministar je neto ranije zatraio
od slukinje da mu donese uinu i sad je sjedio, s pladnjem
meu nogama, ulijevajui u sebe pivo i ubacujui tapiima u
usta komadie usoljene utrobe liganja. Moda se tebi gadi ak i
pomisliti na takvo jelo, ali uvjeravam te da e usoljene utrobe
liganja nai ne samo u barovima i restoranima u Japanu, nego i
ovdje u New Yorku. To je bila omiljena poslastica moga oca, ali
meni se oduvijek pri pogledu na to dizao eludac. ak mi je bilo
teko gledati ministra kako to jede.
Gospodine ministre, tiho sam mu rekla, biste li eljeli da
vam pokuam nai nekakvu ukusniju zakusku?
Ne, odgovorio mi je, nisam gladan. Moram priznati da sam
se na to upitala zato onda uope jede. Mameha i Nobu odetali
su kroz stranja vrata zaokupljeni razgovorom, a ostali,
ukljuujui Buu, stajali su okupljeni oko go ploe na stolu.
Izgleda da je predsjednik upravo napravio nekakvu glupu
pogrjeku i svi su se smijali. inilo mi se da mi se sad prua
prilika.
Ako jedete samo zato to vam je dosadno, gospodine
ministre, rekla sam, zato vi i ja ne bismo malo razgledali
svratiste? Ja sam to itavo vrijeme eljela, ali dosad nismo imali
vremena.
Nisam ekala da mi odgovori, nego sam ustala i izala iz sobe.
Odahnula sam kad je on trenutak kasnije doao u hodnik da mi
se pridrui. utke smo ili hodnikom dok nismo doli do ugla
gdje sam vidjela kako niotkuda nitko ne dolazi prema nama.
Oprostite, gospodine ministre, rekla sam, ali... kako bi bilo
da se nas dvoje proetamo dolje do mjesta?
Izgledao je silno zbunjen tim mojim prijedlogom.

Ostalo nam je jo jedan sat ili neto vie do mraka,
nastavila sam, a ja sam se sjetila neeg to bih voljela jo
jednom pogledati.
Nakon duge stanke, ministar ree: Moram prvo na zahod.
Dobro, to je u redu, rekla sam mu. Vi obavite to to trebate
i kad budete gotovi, priekajte me ovdje, na ovom mjestu, pa
emo se zajedno proetati. Nemojte nikamo ii dok ne doem
po vas.
inilo se da se ministar slae s time. Nastavio je hodnikom
prema zahodu, a ja sam krenula natrag prema sobi. Osjeala
sam se kao u nekoj maglici - sad kad sam stvarno poela
izvravati svoj naum - i kad sam prislonila ruku na vrata da ih
odgurnem ustranu, prsti su mi bili tako utrnuli da sam jedva
osjetila kako neto dodirujem.
Bua vie nije bila kod stola. Traila je neto u svom kovegu.
U prvi mah, kad sam pokuala govoriti, iz grla mi nije izaao
nikakav zvuk. Morala sam se nakaljati i ponovo pokuati.
Oprosti, Buo, rekla sam. Ima trenutak vremena...
Nije izgledala kao da joj je drago to je prekidam, ali pustila je
koveg onako u neredu i dola za mnom u hodnik. Povela sam
je malo dalje od sobe, zatim sam se okrenula prema njoj i rekla:
Buo, moram te zamoliti za jednu uslugu. Priekala sam malo,
oekujui da ona kae kako e biti sretna da mi pomogne, ali
ona je samo stajala i gledala me.
Nadam se da se nee ljutiti to te to pitam... Pitaj, rekla je.
Ministar i ja kanimo poi u etnju. Odvest u ga u ono staro
kazalite i...
Zato?
Kako bismo mogli biti sami.
Ti i ministar? upitala je Bua s nevjericom.
Objasnit u ti jednom drugom zgodom, ali evo to elim od
tebe. Hou da tamo dovede Nobua i... Buo, ovo e ti se initi
jako udno. Hou da nas otkrijete.
Kako to misli, da vas otkrijemo?
Hou da pronae naina kako e tamo odvesti Nobua i
otvoriti ona stranja vrata koja smo danas vidjeli, tako da...da
nas on vidi.

Dok sam joj to govorila, Bua je kroz zelenilo spazila ministra
kako eka na drugoj natkrivenoj stazi. Okrenula je glavu prema
meni i pogledala me.
Sto si to naumila, Savuri?
Nemam ti sad kad objanjavati. Ali uasno je vano, Buo.
Uistinu, itava je moja budunost u tvojim rukama. Samo,
molim te, pazi da ne doe nitko drugi, samo ti i Nobu - nikako
predsjednik, tako ti svega, ni bilo tko drugi. Oduit u ti se na
koji god nain bude htjela.
Jedan dugi trenutak, zamiljeno me je gledala. Znai, opet je
dolo vrijeme da ti Bua ini usluge, ha? rekla je. Nisam bila
sigurna to je time htjela rei, ali ona se nije potrudila objasniti
mi samo se okrenula i otila.
Nisam bila sigurna je li Bua pristala da mi pomogne ili nije. Ali
u tom sam trenutku jedino mogla otii lijeniku na injekciju, da
se tako izrazim, nadajui se da e se ona ipak pojaviti s
Nobuom. Pridruila sam se ministru i zajedno smo se uputili
prema gradiu.
Kad smo zaobili zavoj i ostavili svratiste iza nas, sjetila sam
se onog dana kad su me porezali po nozi i Mame-ha me odvela
doktoru Raku. Tog sam popodneva osjeala kako mi prijeti
nekakva opasnost koju nisam mogla do kraja razumjeti, a isto
sam se tako osjeala i sada. Lice mi se tako arilo u
popodnevnom suncu kao da sam sjedila uz eravnik hibachi a
kad sam pogledala ministra, vidjela sam kako mu se znoj cijedi
sa sljepooica i obraza do vrata. Ako sve bude ilo po planu,
uskoro e pritiskati taj vrat o mene... na tu pomisao izvukla sam
iz obija lepezu i poela hitro mahati sve dok mi se ruka nije
umorila, pokuavajui rashladiti kako sebe, tako i njega. itavo
vrijeme neumorno sam brbljala, nastojei odrati razgovor, sve
dok se nekoliko minuta kasnije nismo zaustavili pred starim
kazalitem s krovom od slame. Ministar je izgledao kao da mu
nita nije jasno. Proistio je grlo i pogledao u nebo.
Hoete li na trenutak doi sa mnom unutra, gospodine
ministre? rekla sam.
inilo se da ne zna kako bi to protumaio, ali kad sam krenula
stazom oko zgrade, posluno je poao za mnom. Popela sam se
uz kamene stube i otvorila mu vrata. Samo je trenutak oklijevao
i zatim je uao unutra. Da je ministar posjeivao Gion itav svoj

ivot, sigurno bi dosad shvatio to mi je na umu - jer geja koja
domami nekog mukarca na nekakvo samotno mjesto
nedvojbeno stavlja na kocku svoj ugled, a jedna ugledna geja,
geja prvog razreda, nikad to nee uiniti bez valjanog razloga.
Meutim, ministar je samo stajao tamo iza vrata, u trokutu
sunca, kao ovjek koji eka autobus. Meni su se ruke toliko
tresle dok sam sklapala lepezu i vraala je ponovo u obi da
uope nisam bila sigurna hou li biti u stanju provesti do kraja
to to sam zapoela. Bila mi je potrebna sva snaga koju sam
imala za jednostavni pokret zatvaranja vrata, a kad sam ih
zatvorila, nali smo se u polumraku jer je jedina svjetlost
dopirala kroz pukotine ispod krova. Ministar je jo uvijek
nepokretno stajao, zagledan u hrpu slamnatih prostirki u
jednom kutu pozornice. Gospodine ministre..., rekla sam.
Glas mi je tako odjeknuo u praznoj maloj dvorani da sam
odmah poela govoriti tie.
Koliko sam razumjela, vi ste razgovarali o meni s vlasnicom
Ichirikija. Je li to tono?
On je duboko udahnuo zrak, ali na kraju nita nije rekao.
Gospodine ministre, ako mi doputate, rekla sam, htjela bih
vam ispriati priu o jednoj geji koja se zove Kazuvo. Ona vie
nije u Gionu, ali ja sam je neko dobro poznavala. Jedan vrlo
vaan ovjek - poput vas, gospodine ministre - upoznao je jedne
veeri Kazuvo i toliko je uivao u njezinom drutvu da je nakon
toga svake veeri dolazio u Gion kako bi je vidio. Nakon nekoliko
mjeseci, zatraio je da postane njezin danna, ali mu je vlasnica
ajane, uz isprike, odgovorila kako to nije mogue. Taj je ovjek
bio duboko razoaran, ali ga je onda Kazuvo jednog popodneva
odvela na jedno skrovito mjesto gdje su mogli biti sami. Takvo
mjesto kao to je, recimo, ovo prazno kazalite. I objasnila mu
kako... iako ne moe biti njezin danna...
im sam izgovorila ove posljednje rijei, ministrovo se lice
izmijenilo kao dolina kad se raziu oblaci i ukae se sunce.
Nezgrapno je koraknuo prema meni. Meni je o-djednom poelo
bubnjati u uima. Nisam se mogla zaustaviti, okrenula sam
glavu i zatvorila oi. Kad sam ih ponovo otvorila, ministar mi je
priao tako blizu da smo se zamalo dodirivali, a onda sam
osjetila njegovo znojno, go-jazno lice kako mi se prislanja uz
obraz. Polako je pribliavao svoje tijelo mojemu, sve dok nismo

bili stisnuti jedno uz drugo. Uzeo me je za ruke, vjerojatno da
me povue dolje na daske, ali sam ga zaustavila.
Pozornica je previe pranjava, rekla sam. Morate donijeti
jednu prostirku s one hrpe. Idemo tamo, rekao je ministar.
Ako legnemo na prostirke tamo u kutu, Nobu nas nee moi
vidjeti u svjetlosti sunca koja e pasti na pozornicu kad se
otvore vrata.
Ne, ne smijemo tamo, rekla sam. Molim vas, donesite
prostirku ovamo.
Ministar je uinio to sam traila i potom stao objeenih ruku
uz tijelo, gledajui me. Sve do tog trenutka nekako sam napola
oekivala da e nas neto sprijeiti, ali sad sam vidjela da se to
nee dogoditi. Vrijeme kao da se usporilo. Kad sam iskoraila iz
svojih lakiranih zori natikaa i stala na prostirku, inilo mi se kao
da to nisu moje noge, nego neke druge osobe.
Gotovo u istom trenutku ministar je zbacio s nogu svoje cipele
i pritisnuo se o mene, navlaei s obje ruke vor obija na mojim
leima. Nije mi jasno to je mislio, jer mi sigurno nije padalo na
pamet da svuem kimono. Zaustavila sam ga. Kad sam se tog
jutra oblaila, jo uvijek sam se kolebala, ali kako bih za svaki
sluaj bila pripravna, namjerno sam obukla jednu sivu pothaljinu
koju nisam voljela - mislei kako e do veeri moda biti
umrljana - i jedan sivoljubiasti i modri kimono od tanke svile,
kao i neosjetljivi, srebrnasti obi. to se pak tie donjeg rublja,
skratila sam koshimaki - ovoj oko bokova - tako to sam ga
nekoliko puta podvila u struku, kako se ministar, ukoliko ga ipak
odluim zavesti, ne bi previe muio da nae put do cilja. Kad
sam mu odmaknula ruke, zaueno me je pogledao. Valjda je
mislio da ga zaustavljam i vidljivo je odahnuo kad sam se
spustila na prostirku. To nije bio tatami, nego obina prostirka
od pletene slame, tako da sam osjeala tvrdi pod ispod nje.
Jednom sam rukom maknula ustranu kimono i pothaljinu, tako
da su mi noge bile otkrivene do koljena. Ministar je jo uvijek
bio potpuno odjeven, ali je odmah legao na mene, pritisnuvi mi
vor obija tako bolno u lea, da sam morala podignuti malo
jedan bok kako bi mi bilo udobnije leati. Glava mi je takoer
bila okrenuta u stranu, jer mi je kosa bila oeljana u frizuru
poznatu kao tsubushi shimada, s golemom punom na zatiljku
koju bih pokvarila ako bih legla na nju. U svakom sluaju, sve je

skupa bilo prilino neudobno, ali neudobnost poloaja nije bila
nita u usporedbi s nelagodom i strepnjom to sam osjeala.
Odjednom sam se poela pitati gdje mi je bila pamet kad sam se
odluila dovesti u ovakvu situaciju. Ministar se pridigao na jednu
ruku i poeo je drugom rukom petljati ispod o-bruba mog
kimona, grebui me pritom noktima po bedrima. Ne
razmiljajui to inim, stavila sam mu ruke na ramena u
namjeri da ga odgurnem sa sebe... ali sam onda zamislila Nobua
kao mog dannu i ivot bez nade koji bi me ekao, te sam odmah
povukla ruke i spustila ih ponovo kraj sebe na prostirku.
Ministrovi su se prsti koprcali uz moja bedra sve dalje i dalje;
pokuala sam ih ne osjeati, ali to je bilo nemogue. Kako bih
nekako odvratila pozornost od tih prstiju, usredotoila sam se na
vrata. Moda e se sada otvoriti, dok jo ministar ne uspije nita
napraviti, ali upravo kad sam to pomislila, ula sam zveket
kope njegova remena i zvuk povlaenja patenta na hlaama i
trenutak kasnije, ve se gurao u mene. Osjetila sam se nekako
kao da sam ponovo petnaestogodinja djevojica, jer me je ono
to sam osjeala podsjetilo na doktora Raka. ak sam ula samu
sebe kako jecam. Ministar se drao na laktovima, a lice mu je
bilo iznad mojega. Mogla sam ga vidjeti samo kutkom jednog
oka. Ovako izbliza, s onom svojom donjom eljusti isturenom
prema meni, izgledao mi je vie kao nekakva ivotinja, nego kao
ljudsko bie. A to ak i nije bilo ono najgore. Naime, zbog te
isturene eljusti ministrova je donja usnica postala neka vrsta
zdjelice u koju mu se slijevala slina. Ne znam je li to bilo zbog
onih utroba liganja koje je pojeo, ali slina mu je bila nekako
gusta i siva, tako da me je podsjetila na sluz to ostane na dasci
nakon ienja ribe.
Kad sam se tog jutra oblaila, zataknula sam straga u obi
nekoliko listova riinog papira od one vrste koja dobro upija
tekuinu. Oekivala sam da u ih trebati tek nakon to sve bude
gotovo, jer e se ministar htjeti obrisati - to jest ako uope
odluim izvesti svoj naum. Sad se inilo da e mi taj papir
trebati mnogo ranije, kako bih obrisala lice od njegove sline.
Meutim, njegova mi je teina previe pritiskala bokove da bih
mogla zavui ruke u stranji dio obija. Zadahtala sam nekoliko
puta od napora dok sam pokuavala doprijeti do papira i bojim
se da je ministar to shvatio kao izraz ushita - u svakom sluaju,

naglo je pojaao tempo i sad se nakupljena slina u njegovoj
donjoj usni poela bibati u takvim silovitim valovima da gotovo
nisam mogla vjerovati kako je jo uvijek u usnici i nije se
potokom izlila na mene. Meutim, mogla sam jedino stisnuti oi
i ekati. Osjeala sam muninu kao da leim u malom amcu na
uzburkanom moru dok mi glava neprekidno udara o dno amca.
A onda, odjednom, ministar zajei i ukoi se, a u istom se
trenutku slina izlije na moje lice.
Ponovo sam pokuala doprijeti do papira, ali je ministar sad
mlitavo leao na meni, dahui kao da je upravo zavrio trku.
Ba kad sam ga mislila odgurnuti sa sebe zaula sam izvana
zvuk struganja nogu. U sebi sam tako glasno vriskala od
gaenja da je to gotovo uguilo sve ostale zvukove oko mene.
Ali sad, kad sam se ponovo sjetila Nobua, srce mi je iznova
poelo silovito lupati. Jo jednom sam ula zvuk struganja nogu,
zatim neije korake na kamenim stepenicama. Ministar, ini se,
nije imao pojma to e mu se dogoditi. Podigao je glavu i
okrenuo je prema vratima gotovo nezainteresirano kao da je
oekivao da e tamo ugledati pticu. A onda su se vrata uz kripu
otvorila i preplavilo nas je svjetlo sunca. Morala sam kiljiti, ali
sam uspjela nazrijeti dvije osobe na vratima. Jedna je bila Bua;
dola je u kazalite ba kao to sam se nadala da e uiniti. Ali
mukarac koji je stajao uz nju i piljio dolje prema pozornici
uope nije bio Nobu. Nisam imala pojma zato je to napravila,
ali Bua je, umjesto Nobua, dovela predsjednika.


Trideset etvrto poglavlje


Jedva se mogu iega sjetiti od onog to se zbivalo nakon to su
se otvorila vrata - mislim da je sva krv istekla iz mene, tako
sam se sledila i obamrla. Znam da se ministar maknuo s mene
ili sam ga, moda, ja odgurnula. Sjeam se, meutim, da sam
plakala i pitala ga je li i on vidio isto to i ja, je li to zbilja na
vratima bio predsjednik. Nisam uspjela vidjeti izraz na
predsjednikovu licu, jer mu je sunce bilo iza lea, a ipak, kad su
se vrata ponovo zatvorila, nisam se mogla otresti dojma da sam
na njegovu licu vidjela neto od oka koji sam sama osjetila.
Nisam znala je li mu se doista na licu odraavao ok - i zapravo
sam sumnjala u to. Ali kad osjeamo bol, ini nam se da vidimo
patnju ak i u rascvjetalim stablima. Upravo sam tako i ja, kad
sam vidjela predsjednika tamo na vratima ... pa, u tom bih
trenutku vidjela odraz svoje patnje u svemu to bih pogledala.
Uzme li u obzir da sam namamila ministra u to prazno
kazalite upravo zato da sebe dovedem u opasnost -da bi se
otrica maa mogla spustiti na panj, ako tako mogu rei -
sigurno e shvatiti ako ti kaem da sam usred osjeaja
zabrinutosti, straha i gaenja koji su me gotovo paralizirali,
osjeala i odreeni ushit. Trenutak prije nego to su se otvorila
vrata, gotovo sam mogla osjetiti kako se moj ivot otvara preda
mnom poput nabujale rijeke, jer nikad dotad nisam poduzela
neki tako drastian korak da bih izmijenila tijek vlastite
budunosti. Bila sam poput djeteta koje na vrcima prstiju hoda
rubom strme hridine to se nadvija nad morem. A ipak nekako
nisam zamiljala da bi mogao naii golemi val, sruiti se na
mene i odnijeti sve u nepovrat.
Kad su se moji kaotini osjeaji malo staloili, polako sam
poela dolaziti k svijesti. Mameha je kleala uza me. Zaudila
sam se kad sam vidjela kako nisam vie u starom kazalitu,
nego leim na tatami strunjai na podu neke male mrane sobe
u svratitu. Nisam se mogla sjetiti da sam otila iz kazalita, ali
oevidno sam nekako dola do svratita. Mameha mi je kasnije
rekla da sam otila vlasniku i zamolila ga za neku tihu sobu u

kojoj bih se mogla odmoriti; on je vidio da mi nije dobro i nakon
to me je odveo u sobu, otiao je po Mamehu.
Sreom, Mameha je bila voljna povjerovati kako sam uistinu
bolesna i ostavila me tamo. Kasnije, kad sam jo uvijek
omamljena i u uasnom strahu, krenula prema naoj sobi,
vidjela sam ispred sebe Buu koja je upravo dolazila s jedne od
natkrivenih staza. Zaustavila se kad me ugledala, ali umjesto da
pouri do mene i da mi se ispria, kako sam ja napola oekivala,
zapiljila se u mene kao zmija u mia.
Buo, rekla sam, molila sam te da dovede Nobua, a ne
predsjednika. Ne razumijem...
Da, Sayuri, tebi je sigurno teko razumjeti kad ti u ivotu
neto ne ispadne savreno!
Savreno? Nita se gore nije moglo dogoditi... jesi li me
moda pogrjeno razumjela?
Ti stvarno misli da sam glupa! odgovorila mije.
Bila sam zbunjena i utei sam stajala pred njom jedan dugi
trenutak. Mislila sam da si moja prijateljica, napokon sam
rekla.
I ja sam neko mislila da si ti moja prijateljica. Ali to je bilo
davno.
Govori kao da sam ti nanijela nekakvo zlo, Buo, ali...
O ne, ti nikad ne bi tako neto napravila, zar ne? Savrena
gospoica Nitta Savuri! Pretpostavljam da se ne rauna to to si
zauzela moje mjesto kao ki okiye! Sjea se toga, Savuri?
Nakon to sam se ja izloila opasnosti da ti pomognem s onim
doktorom - kako li mu je ve bilo ime. Nakon to sam riskirala
da se Hatsumomo razbjesni na mene zato to sam ti pomogla! A
ti si onda preokrenula situaciju i ukrala mi ono to je bilo moje.
Sve sam se ove mjesece pitala zbog ega si me uvela na te
zabave s ministrom. Pa, ao mi je to ti ovog puta nije uspjelo
da me iskoristi...
Ali, Buo, prekinula sam je, zar nisi mogla jednostavno
odbiti? Zato si morala dovesti predsjednika?
Bua se ukoeno uspravila. Znam ja jako dobro to ti osjea
prema njemu, rekla je. Kad god nitko ne gleda, oi su ti
prilijepljene za njega kao buhe za psa.

Bila je tako ljuta da se ugrizla za usnicu, vidjela sam joj mrlju
od rua na zubu. Ona me je htjela povrijediti, shvatila sam, i to
na najgori nain kojeg se mogla sjetiti.
Ti si meni neto oduzela, Savuri, prije mnogo godina. Sad si
osjetila kako je to, rekla je. Nosnice su joj bile rairene, a lice
usplamtjelo od srdbe poput gorue grane. Doimala se kao da je
duh Hatsumomo sve ove godine uao zatvoren u njoj i sad se
napokon oslobodio.
Niega se ne sjeam od ostatka te veeri, osim nekih nejasnih
slika i koliko sam strepila od svakog trenutka koji je preda
mnom. Dok su ostali pili i smijali se, ja sam se mogla samo
pretvarati kao da se smijem. Vjerojatno sam itavu veer bila
crvena u licu, jer mi je Mameha s vremena na vrijeme
prislanjala ruku na vrat da vidi imam li temperaturu. Sjela sam
to sam dalje mogla od predsjednika, tako da nam se pogledi
nikako nisu mogli sresti i uspjela sam provesti itavu veer a da
se ne naem s njim licem u lice. Ali kasnije, kad su se svi ve
spremali na spavanje, izala sam u hodnik upravo kad se on
vraao u sobu. Trebala sam mu se maknuti s puta, ali tako me
je bilo sram da sam mu se kratko naklonila i projurila pokraj
njega, i ne pokuavajui prikriti koliko sam nesretna.
Bila je to muna veer i samo mi je jo neto od nje ostalo u
sjeanju. U jednom trenutku, kad su svi ve spavali, odlunjala
sam iz svratita, jo uvijek kao u nekoj omaglici, i odjednom
sam se nala na hridinama uz obalu oceana. Zurila sam u mrak
ispred sebe i sluala buku valova to su se razbijali o stijene
ispod mene. Grmljavina oceana sliila mi je na gorku tualjku.
inilo mi se da ispod svega vidim okrutnost koju dotad nisam
primjeivala - kao da su stabla i vjetar, pa ak i stijene na
kojima sam stajala, kao da je sve oko mene bilo u savezu s
mojom neprijateljicom iz djevojakih dana, Hatsumomo. inilo
mi se da mi se vjetar ruga svojim zavijanjem, da stabla
podrugljivo njiu svoje grane prema meni. Je li doista mogue
da se rijeka mog ivota zauvijek razdvojila? Izvukla sam
predsjednikov rupi iz rukava, jer sam ga te veeri uzela sa
sobom u krevet da se po posljednji put njime utjeim. Obrisala
sam suze s lica i podigla ga da vijori na vjetru. Ve sam se
spremila pustiti ga da odleti u mrak kad sam se sjetila malih
mrtvakih ploica koje mi je gospodin Tanaka poslao prije toliko

godina. Uvijek moramo sauvati neto to e nas podsjeati na
one koji su nas napustili. Mrtvake ploice u okiyi bile su sve to
je ostalo od mog djetinjstva. Predsjednikov e rupi biti jedino
to e ostati od ostatka mog ivota.
Po povratku u Kvoto prvih nekoliko dana nosila me struja
uobiajenih poslova i dunosti. Nisam imala izbora, morala sam
se minkati i odlaziti u ajane na zabave za koje su me
angairali kao da se ba nita nije promijenilo. Stalno sam samu
sebe podsjeala na ono to mi je Mameha jednom rekla - kako
za razoaranje nema boljeg lijeka od rada - ali nisam primijetila
daje meni bilo kako pomogao. Svaki put kad bih otila u Ichiriki,
sjetila bih se kako e me Nobu uskoro tamo pozvati kako bi mi
rekao da je napokon sve dogovoreno. S obzirom na to koliko je
bio zaposlen proteklih nekoliko mjeseci, oekivala sam da se
neko vrijeme nee javljati - moda tek za tjedan ili dva.
Meutim, u srijedu ujutro, tri dana nakon to smo se vratili iz
Amamija, dobila sam poruku da je kompanija Iwa-mura nazvala
ajanu Ichiriki i da me oekuju te veeri.
Kasno popodne odjenula sam uti kimono od tanke svile sa
zelenom pothaljinom i obijem duboko modre boje, protkanim
zlatnim nitima. Tetia me uvjeravala kako divno izgledam, ali
kad sam se pogledala u zrcalu, vidjela sam pred sobom
poraenu enu. Dakako, bilo je trenutaka u prolosti kad sam se
prije nego to bih krenula iz okiye, osjeala nezadovoljna svojim
izgledom, ali sam esto uspijevala pronai na sebi barem neto
to bi mi te veeri davalo osjeaj sigurnosti. Na primjer, u
odreenoj naran-astoutoj pothaljini uvijek bi mi oi bile vie
plave, nego sive, bez obzira koliko sam bila umorna. Ali te su mi
veeri obrazi bili izrazito upali - iako sam stavila na njih
zapadnjako rumenilo i puder ba kao to sam to obino inila -
i ak mi se inilo da mi se frizura nekako naheri-la. Nisam se
mogla sjetiti nieg drugog ime bih malo popravila svoj izgled,
nego da zamolim gospodina Bekkua neka mi iznova svee obi i
neka ga podigne za irinu prsta kako bih uspravnijim dranjem
barem malo umanjila dojam potitenosti.
Prvi mi je posao te veeri bio banket to ga je jedan ameriki
pukovnik prireivao u ast novog guvernera za podruje Kvota.
Banket se odravao na bivem posjedu obitelji Sumitomo, gdje
je sad bio smjeten glavni stoer 7. divizije amerike vojske.

Zaprepastila sam se kad sam vidjela koliko je lijepog kamenja u
vrtu bilo premazano bijelom bojom i kako su tu i tamo na stabla
prikucane ploe s natpisima na engleskom - koje ja, naravno,
nisam znala proitati. Kad je banket zavrio, otila sam u Ichiriki
i jedna me slukinja odvela na kat, u onu istu neobinu malu
sobu gdje sam se nala s Nobuom one noi kad je Gion
zatvoren. To je bilo mjesto gdje sam saznala za utoite koje mi
je naao kako bi me sauvao od ratnih opasnosti, prema tome,
inilo se posve prikladnim da tu proslavimo injenicu da e on
postati moj danna - premda e za mene to biti sve prije nego
slavlje. Kleknula sam za jedan kraj stola tako da e Nobu sjediti
okrenut licem nii. Pazila sam da sjednem tako da on moe
natoiti ake onom svojom jednom rukom, a da mu pritom ne
smeta stol, jer e mi sigurno htjeti natoiti pie nakon to mi
priopi kako je sve dogovoreno. Za Nobua e to biti divna veer.
Uinit u sve to mogu da mu je ne pokvarim.
Uz priguena svjetla i crvenkasti odsjaj zidova boje aja, soba
se zapravo doimala sasvim ugodno. Zaboravila sam vrlo
karakteristian miris te sobe - kombinaciju praine i ulja za
latenje drveta - ali kad sam ga sad ponovo osjetila, to mi je u
sjeanje vratilo neke podrobnosti one veeri s Nobuom od prije
nekoliko godina, kojih se inae nikad ne bih sjetila. Imao je rupe
na obje arape, sjetila sam se, a kroz jednu mu je izvirivao uski
palac s uredno obrezanim noktom. Zar je otada doista prolo
samo pet i pol godina? inilo mi se kao da je u meuvremenu
dola i prola itava jedna generacija: toliki ljudi koje sam neko
poznavala nisu vie bili meu ivima. Je li to ivot kojemu sam
se vratila? Kako je tono ono to je Mameha jednom rekla: mi
ne postajemo gejama zato da bi nam ivot bio sretan,
postajemo gejama zato to nemamo drugog izbora. Da je moja
majka poivjela, ja sam sad i sama mogla biti ena i majka u
nekom ribarskom selu i Kvoto bi za mene bio daleko mjesto
kamo se odvozi ulovljena riba - i zar bih zbog toga stvarno neto
izgubila? Nobu mi je jednom rekao: Mene je vrlo lako
razumjeti, Sayuri. Ne volim da preda mnom dre stvari koje ne
mogu imati. Moda sam ja ista kao on: itavog svog ivota u
Gionu zamiljala sam pred sobom predsjednika, a sad ga ne
mogu imati.

Nakon kakvih deset ili petnaest minuta ekanja, poela sam
se pitati hoe li Nobu uope doi. Znala sam da to ne bih smjela
raditi, ali poloila sam glavu na stol da se malo odmorim, jer
sam zadnjih noi vrlo loe spavala. Nisam zaspala, ali sam neko
vrijeme lebdjela izmeu sna i jave, utonula u neki neodreeni
osjeaj tuge i jada. A onda sam, ini se, usnula i sanjala jedan
vrlo udan san. Mislila sam da ujem tihe, udaljene udarce o
bubanj, potom itanje vode iz slavine, a onda sam na ramenu
osjetila predsjednikovu ruku. Znala sam da je to predsjednikova
ruka, jer kad sam podigla glavu sa stola da pogledam tko me to
dira, on je bio tamo. Udarci o bubanj bili su njegovi koraci,
itanje je bilo zvuk vrata odgurnutih ustranu. I sad je stajao
nada mnom, a iza njega je ekala jedna slukinja. Naklonila sam
se i ispriala mu se to sam zaspala. Toliko sam bila smetena da
na trenutak nisam znala jesam li stvarno budna ili sanjam, ali to
nije bio san. Predsjednik je upravo sjedao na jastuk koji sam
bila pripremila za Nobua, a Nobua nigdje nije bilo. Dok je
slukinja stavljala na stol bocu sakea i alice, javila mi se jedna
strana misao. Je li mi predsjednik doao rei da je Nobu
stradao u nekakvoj nesrei ili da mu se dogodilo neto strano?
Inae, zato Nobu ne bi doao? Htjela sam to pitati
predsjednika, ali je upravo tada vlasnica ajane provirila u sobu.
Zaboga, predsjednie, rekla je, nismo vas tjednima vidjeli!
Vlasnica je uvijek bila ljubazna prema gostima, ali sam po
napetosti u njezinu glasu vidjela da joj je neto drugo na umu.
Vjerojatno se udila gdje je Nobu, kao i ja. Dok sam ja toila
predsjedniku ake, vlasnica je dola i klekla kraj stola.
Zaustavila mu je ruku prije nego to je otpio iz alice i nagnula
se da omirie ake.
Zbilja, predsjednie, nikad mi nee biti jasno zato vie volite
ovaj ake od ostalih vrsta, rekla je. Danas popodne otvorili
smo neke posude i moram rei, ve godinama nismo imali tako
dobar ake. Sigurna sam da e ga Nobu-san s uitkom okuati
kad doe.
Siguran sam da bi uivao u njemu, ree predsjednik. Nobu
zna cijeniti dobre stvari. Ali on veeras nee doi.
Uplaila sam se kad sam to ula, ali sam zadrala pogled na
stolu. Vidjela sam da se i vlasnica iznenadila, po tome kako je
brzo promijenila temu.

No, dobro, rekla je, uostalom, ne ini li vam se da Savuri
veeras arobno izgleda?
Dakle, gospodarice, a kada to Savuri nije arobno izgledala?
odvrati predsjednik. Kad smo ve kod toga... dopustite mi da
vam pokaem neto to sam donio.
Predsjednik stavi na stol nekakav mali zamotak umotan u
modru svilu; nisam primijetila da ga je drao u ruci kad je uao
u sobu. Razvezao je svilu i izvadio jedan kratki, debeli svitak
pergamenta, te ga poeo razmotavati. Pergament je bio
raspucan od starosti, a na njemu su ivim bojama bili naslikani -
u minijaturi - prizori s carskog dvora. Ako si kada vidio neki
takav svitak, onda zna da ga moe razmotati preko cijele sobe
i razgledati itav kompleks dvora, od vanjskih ulaznih vrata na
jednom kraju, do carske palae na drugom kraju. Predsjednik je
sjedio drei svitak pred sobom i premotavao ga je s jednog
graninog tapa na drugi - prelazei preko prizora pijanki i
plemia u igri s loptom, u podvrnutim kimonima, privrenim
meu nogama - dok nije doao do neke mlade ene u
prekrasnom kimonu s dvanaest slojeva koja je kleala ispred
carevih odaja.
Onda, to kaete na ovo! rekao je.
To je doista prekrasan svitak, rekla je vlasnica ajane. Gdje
gaje predsjednik samo naao?
Oh, to sam davno kupio. Ali pogledajte ovu enu. Zbog nje
sam ga kupio. Nita ne primjeujete na njoj?
Vlasnica se zapiljila u sliku, a predsjednik je potom okrenuo
svitak prema meni. Slika mlade ene, iako nije bila vea od
malo veeg novia, bila je tako precizno naslikana da se
razaznavao svaki detalj. Isprva to nisam primijetila, ali njezine
su oi bile svijetle... a kad sam malo bolje pogledala, vidjela
sam da su sivoplave. To me je odmah podsjetilo na slike koje je
Uchida naslikao kad sam mu ja pozirala. Pocrvenjela sam i
promrmljala neto o tome kako je to doista lijepi svitak. Vlasnica
mu se takoer jo malo divila, a onda je rekla:
Dakle, ostavit u vas same. Poslat u vam malo rashlaenog,
svjeeg sakea o kojem sam vam govorila. Osim ako ne mislite
da bih ga trebala sauvati za Nobu-sana kad sljedei put
navrati?

Nemojte se truditi, odgovorio je predsjednik. Nama je
dobar i ovaj ovdje.
Nobu-san je... dobro, nadam se?
O, da, rekao je predsjednik. Sasvim dobro.
Laknulo mi je kad sam to ula, ali me je istodobno obuzeo
straan sram. Ako predsjednik nije doao kako bi mi donio
vijesti o Nobuu, onda je doao zbog nekog drugog razloga -
vjerojatno da me ukori zbog onog to sam napravila. Ovih
proteklih nekoliko dana nakon povratka u Kvoto, trudila sam se
da ne mislim na to to je on tamo morao vidjeti: ministra sa
sputenim hlaama, mene s golim nogama koje mi izviruju iz
neurednog kimona...
Kad je vlasnica ajane izlazila iz sobe, zvuk koji se uo kad je
za sobom zatvorila vrata uinio mi se kao zvuk maa koji izlazi
iz korica.
Molim, predsjednie, smijem li rei, poela sam, trudei se
koliko sam mogla da mi glas ne zadrhti, kako je moje
ponaanje na Amamiju...
Znam na to misli, Savuri. Ali nisam doao ovamo da od
tebe traim ispriku. uti malo i sluaj. Hou ti ispriati neto to
se dogodilo prije dosta godina.
Predsjednie, tako sam zbunjena, uspjela sam izgovoriti.
Molim vas, oprostite, ali...
Nemoj nita govoriti, samo sluaj. Ubrzo e shvatiti zato ti
to priam. Sjea li se jednog restorana koji se zvao Tsumivo?
Zatvoren je negdje potkraj Velike krize, ali... no, da, nije vano,
ti si tada bila jo vrlo mlada. Bilo kako bilo, jednog dana prije
dosta godina - prije osamnaest godina, da budem precizan -
otiao sam tamo na ruak s nekoliko svojih suradnika. S nama
je bila i jedna geja po imenu Izuko, iz etvrti Pontocho.
Odmah sam prepoznala ime Izuko.
Ona je u to vrijeme bila vrlo omiljena, nastavio je
predsjednik. Sluajno smo ranije zavrili s rukom i ja sam
predloio da se putem do kazalita proetamo uz o-balu
Shirakawe.
Dok je on to govorio, ja sam izvukla predsjednikov rupi iz
obija i sad sam ga, bez rijei, rasprostrta po stolu i zagladila,
tako da se jasno vidio njegov monogram. Tijekom godina u
jednom se kutu pojavila mrlja i tkanina je malo poutjela, ali ga

je predsjednik, ini se, odmah prepoznao. Zautio je i uzeo
rupi sa stola.
Odakle ti to?
Predsjednie, rekla sam, svih sam se ovih godina stalno
pitala znate li da sam ja ona djevojica s kojom ste razgovarali.
Vi ste mi dali taj rupi tog popodneva kad ste ili u kazalite
gledati dramu Shibaraku. Dali ste mi i jedan novi...
Hoe rei... da si jo dok si bila pripravnica znala kako sam
ja taj ovjek koji je s tobom razgovarao?
Prepoznala sam predsjednika im sam ga vidjela na onom
natjecanju sumo hrvaa. Zapravo, zapanjena sam da je
predsjednik mene zapamtio.
Pa, moda bi se morala katkad pogledati u zrcalo, Savuri.
Posebno onda kad su ti oi vlane od suza, jer one tada
postanu... ne mogu to objasniti. Osjeao sam kao da ti kroz njih
vidim duu. Zna, ja sam dobar dio svog ivota proveo s ljudima
koji nikad nisu bili do kraja iskreni sa mnom, a onda se preda
mnom pojavila djevojica koja me nikad dotad nije vidjela, a
ipak mi je dopustila da joj zavirim u duu.
Onda se predsjednik odjednom prekinuo.
Nisi se nikad pitala zato je Mameha postala tvoja starija
sestra? upitao me je.
Mameha? zaudila sam se. Kakve Mameha ima veze s
time?
Zbilja ne zna, zar ne? to, predsjednie?
Savuri, ja sam zamolio Mamehu da preuzme brigu o tebi.
Priao sam joj o lijepoj djevojici s iznenaujuim sivim oima
koju sam sreo i zamolio sam je da ti pomogne ako ikad naie na
tebe negdje u Gionu. Rekao sam da u joj nadoknaditi sve
trokove ako bude potrebno. I ona te je doista srela, samo
nekoliko mjeseci kasnije. Prema onome to mi je tijekom godina
ispriala, ti sigurno nikad ne bi postala geja da ti ona nije
pomogla.
Gotovo mi je nemogue opisati kakav su uinak na mene
imale te predsjednikove rijei. Uvijek sam mislila da su
Mamehine pobude bile osobne prirode - da sebe i Gion oslobodi
Hatsumomo. Sad kad sam znala pravi razlog, da je preuzela
starateljstvo nada mnom zbog predsjednika... pa, pomislila sam
kako u morati ponovo razmotriti sve to mi je govorila i

pokuati otkriti pravo znaenje njezinih rijei. Ali nije se samo
Mameha odjednom promijenila u mojim oima; i ja sam nekako
sama sebi izgledala drugaijom. Kad mi je pogled pao na ruke
koje sam drala u krilu, vidjela sam ih kao ruke koje je stvorio
predsjednik. Osjeala sam ushienje, bojazan i zahvalnost, sve
u isti mah. Odmaknula sam se od stola kako bih mu se naklonila
i izrazila mu svoju zahvalnost, ali prije nego to sam to uinila,
morala sam mu neto rei.
Predsjednie, oprostite, ali tako bih voljela da ste mi u nekom
trenutku, prije mnogo godina, ispriali o... svemu ovome. Ne
mogu vam opisati koliko bi to meni znailo.
Postoji razlog zbog kojega ti to nisam mogao ispriati, Savuri,
zbog kojega sam i od Mamehe morao traiti da ti nita ne kae.
To ima veze s Nobuom.
Kad sam ula Nobuovo ime, sve je u meni zamrlo -jer inilo
mi se da shvaam u kojem smjeru predsjednik vodi ovaj
razgovor.
Predsjednie, rekla sam, znam da sam se pokazala
nevrijednom osobom koja ne zasluuje vau dobrotu. Ovog
proteklog vikenda, kad sam...
Priznajem, Savuri, prekinuo me je predsjednik, mnogo sam
razmiljao o onome to se dogodilo na Ama-miju.
Osjeala sam da me gleda, ali nisam mu imala snage uzvratiti
pogled.
Htio bih o neemu s tobom porazgovarati, nastavio je.
Cijeli dan razmiljam kako da ti to izloim. Stalno mislim na
neto to se dogodilo prije mnogo godina. Siguran sam da ima i
boljih naina kako da ti objasnim to to mislim, ali... nadam se
da e shvatiti to ti pokuavam rei.
Zastao je kako bi svukao kaput od odijela i sloio ga pokraj
sebe na strunjau. Osjetila sam miris njegove ukrobljene
koulje i to me je podsjetilo na posjete generalu u svratitu
Suruya i njegovu sobu u kojoj se esto osjeao miris glaanja.
U vrijeme kad je Iwamura Elektrika jo bila mlada
kompanija, zapoeo je, upoznao sam jednog ovjeka koji se
zvao Ikeda i koji je radio za jednog od naih kooperanata na
drugom kraju grada. On je bio pravi genije u rjeavanju
problema u vezi s uvoenjem elektrinih instalacija. Kad smo
imali kakvih tekoa s instalacijama, posudili bismo ga na jedan

dan i sve bi bilo sreeno. A onda, jednog popodneva, kad sam
se urio kui s posla, sluajno sam ga sreo u jednoj ljekarni.
Rekao mi je kako se sjajno osjea jer je upravo dao otkaz na
poslu. Kad sam ga upitao zato je to uinio, rekao mi je: Dolo
je vrijeme da dam otkaz. I dao sam ga. Naravno, odmah sam
mu ponudio posao kod nas. Nakon nekoliko tjedana, ponovo
sam ga upitao: Ikeda-san, zato ste dali otkaz na svom bivem
poslu? Odgovorio mi je: Gospodine Iwamura, godinama sam
elio raditi u vaoj kompaniji. Ali vi mi nikad niste ponudili da
radim za vas. Uvijek ste me pozivali kad ste imali nekih
problema, ali me nikad niste pozvali da doem kod vas raditi.
Onda sam jednog dana shvatio kako me nikad i neete pozvati,
jer ne elite uzeti radnika svom kooperantu i time ugroziti svoj
poslovni odnos s njime. Mogao sam jedino prvo dati otkaz i tako
vam pruiti priliku da me zaposlite. I tako, dao sam otkaz.
Znala sam da predsjednik eka da neto kaem, ali nisam se
usuivala bilo to rei.
Dakle, nastavio je, mislio sam kako je moda tvoj sastanak
s ministrom neto kao Ikedin otkaz. A rei u ti zato mi je to
palo na pamet. Na tu me je misao navelo neto to je Bua
rekla nakon to me je odvela do kazalita. Bio sam strano ljut
na nju i zahtijevao sam da mi kae zato je to uinila. Najprije
nije uope htjela govoriti. A onda je rekla neto to mi se u prvi
mah inilo potpuno besmisleno. Rekla je kako si je ti zamolila da
dovede Nobua.
Predsjednie, molim vas, zapoela sam nesigurno,
napravila sam stranu pogrjeku...
Prije nego to jo neto kae, samo elim znati zato si to
napravila. Moda si mislila da time ini kompaniji Ivvamura
nekakvu... uslugu. Ne znam. Ili si moda ministru dugovala
neto o emu ja nita ne znam.
Pretpostavljam da sam nehotice zatresla glavom, jer je
predsjednik odmah prestao govoriti.
Uasno me je sram, predsjednie, uspjela sam na kraju
izgovoriti, ali... moje su pobude bile u potpunosti osobne
prirode.
Nakon due stanke predsjednik je uzdahnuo i pruio prema
meni alicu. Natoila sam mu ake s osjeajem da to nisu moje
ruke, a on ju je iskapio i zadrao ake na trenutak u ustima prije

nego to gaje progutao. Gledajui ga tako s trenutano punim
ustima, navelo me da pomislim za sebe kako sam samo prazna
posuda, napukla od srama.
U redu, Savuri, rekao je. Rei u ti tono zato te to pitam.
Ne bi mogla shvatiti zato sam veeras doao ovamo, ni zato
sam se godinama odnosio prema tebi onako kako sam se
odnosio ako prvo ne shvati prirodu mog odnosa s Nobuom.
Vjeruj mi, ja bolje od bilo koga znam kako on ponekad moe biti
teak ovjek. Ali on je genije, u mojim oima on vrijedi vie od
itave skupine drugih ljudi zajedno.
Nisam znala to bih uinila ili rekla, zato sam drhtavim
rukama dohvatila bocu da mu natoim jo sakea. Nije mi pruio
alicu i ja sam to protumaila kao vrlo lo znak.
Jednog dana, kad sam te tek vrlo kratko poznavao, nastavio
je, Nobu ti je donio na dar jedan ealj i dao ti ga je pred svima
koji su bili na toj zabavi. Sve do tog trenutka nisam shvaao
koliko mu je stalo do tebe. Siguran sam da je bilo nekih drugih
znakova, ali ja sam ih nekako jednostavno previdio. A kad sam
shvatio kakvi su njegovi osjeaji, kad sam vidio kako te je
gledao te veeri... pa, odmah mi je bilo jasno kako mu nikako
ne mogu uzeti neto to on, oevidno, toliko eli. To nije
umanjilo moju skrb za tebe. U stvari, kako su godine prolazile,
sve mi je tee bilo mirno sluati Nobua kako pria o tebi.
Malo je zastao i upitao me: Savuri, slua li me?
Naravno, predsjednie, sluam.
Ti to, dakako, ne moe znati, ali ja sam Nobuov veliki
dunik. Istina, ja sam osnovao kompaniju, a on je moj
namjetenik. Ali kad je Ivvamura jo bila prilino mala
kompanija, zapali smo u velike novane tekoe i zamalo smo
morali prestati s radom. Ja nisam bio voljan odustati od pune
kontrole i nisam htio sluati Nobua koji me je nagovarao da
naemo investitore kojima bismo za uzvrat dali udio u
kompaniji. Na kraju je on pobijedio, iako je to na neko vrijeme
prouzroilo razdor izmeu nas - on mi je ak ponudio ostavku i
ja sam je zamalo prihvatio. Ali, naravno, on je bio u pravu, a ne
ja. Da nije bilo njega, sigurno bih izgubio kompaniju. Kako se
moe oduiti nekome za tako neto? Zna zato ja imam
naslov predsjednik, a ne direktor? Odustao sam od tog
naslova kako bi ga Nobu prihvatio - iako ga je prvo pokuao

odbiti. Zato sam, im sam postao svjestan njegovih osjeaja
prema tebi, odluio sakriti svoje zanimanje za tebe i prepustiti
te njemu. ivot je bio tako okrutan prema njemu, Sayuri. On je
u svom ivotu upoznao tako malo ljubaznosti i dobrote.
Svih ovih godina otkako sam postala geja, nikad ni na
trenutak nisam uspijevala sebe uvjeriti kako predsjednik prema
meni osjea neko posebno potovanje. A sad sam ula kako me
je namijenio Nobuu...
Nikad mi nije bila namjera odnositi se tako ravnoduno
prema tebi, nastavio je. Ali sigurno shvaa kako bi on, kad bi
samo naslutio moje osjeaje, odmah odustao od tebe.
Otkako sam izrasla u djevojku, sanjala sam o tome da e mi
predsjednik jednog dana rei kako mu je stalo do mene. Ali
sigurno nikad nisam zamiljala da e mi rei ono to elim uti i
odmah dodati kako je Nobu moja sudbina. Pa, moda e mi
izmaknuti cilj kojem sam teila u svom ivotu, ali barem u ovom
kratkom trenutku mogu ostvariti svoje matarije o tome da
budem s njim sama u sobi i da mu kaem koliko su duboki moji
osjeaji prema njemu.
Molim vas, oprostite mi za ovo to u vam rei, u-spjela sam
napokon skupiti snage da zaponem.
Pokuala sam nastaviti, ali je moje grlo odjednom odluilo
progutati - premda ne znam to sam gutala, osim ako to nije
bila mala gruda emocija koje sam potisnula natrag u sebe jer za
njih vie nije bilo mjesta na mom licu.
Meni je Nobu jako drag, ali ono to sam napravila na
Amamiju... Morala sam zastati i priekati da me prestane pei
grlo, kako bih mogla nastaviti. Ono to sam napravila na
Amamiju, napravila sam zbog svojih osjeaja prema vama,
predsjednie. Svaki korak koji sam napravila u ivotu, jo od
vremena kad sam bila dijete ovdje u Gionu, napravila sam s
nadom da u se tako pribliiti vama.
Kad sam to izrekla, kao da mi se sva toplina tijela popela u
lice. inilo mi se da u poletjeti u zrak kao komadi pepela s
ognjita, ukoliko se ne usredotoim na neto u sobi. Pokuala
sam nai nekakvu mrlju na stolu, ali stol mi se ve zamutio pred
oima i nestao u maglici.
Pogledaj me, Savuri.
Htjela sam uiniti to to trai od mene, ali nisam mogla.

Kako je to udno, nastavio je predsjednik tihim glasom,
gotovo kao da to govori za sebe, ista ena koja me je kao
djevojica prije mnogo godina tako otvoreno gledala u oi, sada
nema hrabrosti da me pogleda.
Moda je to trebao biti jednostavan zadatak - podignuti pogled
i pogledati predsjednika - a ipak me nekako ne bi bilo toliko
strah ni da sam sama stajala na pozornici i da me gleda itav
Kvoto. Sjedili smo oko ugla stola, tako blizu da sam, kad sam
napokon obrisala oi i podigla ih da ga pogledam, mogla vidjeti
tamne krugove oko njegovih arenica. Pitala sam se bih li
moda trebala skrenuti pogled i nakloniti se, te mu ponuditi
ake... ali nikakva gesta ne bi bila dovoljna da prekine napetost
izmeu nas. Dok sam to mislila, predsjednik je odmaknuo
ustranu bocu i alicu, te ispruio ruku i dohvatio ovratnik mog
kimona da me privue k sebi. U trenutku su nam lica bila tako
blizu da sam osjetila toplinu njegove koe. Jo uvijek sam se
trudila shvatiti to mi se to dogaa - i to bih trebala uiniti ili
rei. A onda me je predsjednik privukao jo blie i poljubio me.
Moda e se iznenaditi kad uje da je to bilo prvi put u mom
ivotu da me je netko stvarno poljubio. General Tottori je
ponekad pritisnuo svoja usta o moja dok je bio moj danna, ali u
tome nije bilo nikakve strasti. Sjeam se da sam se tada pitala
nije li mu jednostavno bilo potrebno da negdje nasloni lice. ak
me je i Yasuda Akira - mukarac koji mi je kupio kimono i kojeg
sam jedne noi zavela u ajani Tatematsu - sigurno barem
dvanae-stak puta poljubio u vrat i lice, ali nikad nije svojim
usnicama dotaknuo moje. Prema tome, moe lako zamisliti
kako mi se taj poljubac, prvi pravi poljubac u mom ivotu, uinio
intimnijim od svega to sam ikad doivjela. Imala sam osjeaj
da uzimam neto od predsjednika i da mi on neto daje, neto
intimnije od svega to mi je itko ikad dao. Osjetila sam izvjestan
iznenaujui okus, jednako izrazit i sladak kao okus nekog voa,
i kad sam ga osjetila, ramena su mi se opustila i trbuh ispupio,
jer mi je, zbog nekog razloga, dozvao u pamet tucet razliitih
prizora za koje mi uope nije jasno zato sam ih zapamtila.
Pomislila sam na paru koja se podigla kad je kuharica u kuhinji
nae okiye odmaknula poklopac s lonca u kojem se kuhala ria.
U glavi mi se pojavila slika uliice koja je bila glavna ulica
Pontocha kako sam je vidjela jedne veeri kad je bila puna

estitara nakon Kichisaburovog posljednjeg nastupa, onog dana
kad se povukao iz kabuki kazalita. Sigurna sam da sam mogla
pomisliti i na stotine drugih stvari, jer inilo mi se da su se
sruile sve ograde u mom duhu i sve su moje uspomene
slobodno trale naokolo. Ali se onda predsjednik odmaknuo od
mene, drei me jednom rukom oko vrata. Bio je tako blizu.
Vidjela sam kako mu usnice vlano sjaje i jo sam osjeala miris
poljupca koji smo u-pravo prekinuli.
Predsjednie, rekla sam, zato? to zato?
Zato... sve? Zato ste me poljubili? Maloas ste o meni
govorili kao o daru za Nobu-sana.
Nobu te vie ne eli, Savuri. Nita mu nisam oduzeo.
Smetena burom osjeaja, nisam sasvim razumjela to mi to
govori.
Kad sam te vidio ondje u kazalitu s ministrom, imala si u
oima isti pogled koji sam prije toliko godina vidio na obali
Shirakavve, rekao mi je. Izgledala si tako oajna, kao da e
se utopiti ako te netko ne spasi. Nakon to mi je Bua rekla
kako si ti taj prizor namijenila No-buovim oima, odluio sam
mu rei to sam vidio. A kad je on na to tako srdito reagirao...
pa, ako ti nije mogao oprostiti to to si napravila, onda mi je bilo
jasno kako on nikad nije stvarno bio ovjek kojega ti je sudbina
odredila.


Trideset peto poglavlje


Jednog popodneva, davno, dok sam jo bila dijete u Yoroi-du,
jedan se djeak koji se zvao Gisuke popeo na stablo da odonud
skoi u jezerce. Popeo se vie nego to je trebao, voda nije bila
toliko duboka. Ali kad smo mu rekli da ne skae, bilo ga je strah
spustiti se dolje, jer su ispod stabla bile stijene. Ja sam otrala u
mjesto po njegova oca, gospodina Yamashitu, koji se tako
smireno uspinjao uz brijeg da sam se pitala je li uope shvatio u
kakvoj je opasnosti njegov sin. Stupio je ispod stabla upravo
kad je djeak - koji nije znao da je dolje njegov otac - izgubio
oslonac i pao. Gospodin Yamashita ga je uhvatio tako lako kao
da mu je netko bacio vreu u ruke i postavio ga na zemlju. Svi
smo vriskali od radosti i skakali oko jezerca dok je Gisuke samo
stajao i brzo treptao, a na trepavicama su mu se skupile sitne
suze zaprepatenja.
Sad sam tono znala kako se Gisuke tada morao osjeati. I ja
sam padala prema stijenama, a onda je predsjednik istupio
naprijed i uhvatio me. Toliko me je svladao osjeaj olakanja da
ak nisam imala snage obrisati suze koje su mi se izlile iz kutova
oiju. Njegov se oblik preda mnom pretvorio u nejasnu mrlju, ali
vidjela sam da mi se pribliava i u sljedeem me je trenutku
skupio rukama kao da sam pokriva. Usnice su mu krenule
ravno do malog trokuta koe na mjestu gdje se ovratnik mog
kimona preklapao ispod vrata. A kad sam osjetila njegov dah na
svome vratu i nestrpljivost kojom me je gotovo upijao u sebe,
odjednom sam se sjetila jedne zgode od prije mnogo godina kad
sam ula u kuhinju nae okiye i zatekla jednu slukinju kako se
naginje nad slivnik, pokuavajui sakriti zrelu kruku koju je
zagrizla, tako da joj se sok slijevao sve do vrata. Obuzela ju je
takva elja za njom, rekla mi je i molila me da nita ne kaem
Majci.
Sada, skoro etrdeset godina kasnije, sjedim ovdje i prisjeam
se te veeri s predsjednikom kao trenutka kad su u meni
utihnule sve tualjke. Od dana kad sam otila iz Yoroida, stalno
sam se bojala da e mi svaki okretaj ivotnog kotaa donijeti na
put novu prepreku, a dakako, u-pravo je strahovanje i borba

bilo ono to mi je ivot inilo tako opipljivo stvarnim. Kad
hodamo po stjenovitom dnu borei se protiv struje, svako
uporite poprima znaenje nunosti.
No, nakon to je predsjednik postao moj danna, ivot se
smekao i pretvorio u neto mnogo ugodnije. Poela sam se
osjeati kao stablo kojem se korijenje napokon probilo do
plodnog, vlanog tla duboko ispod povrine. Nikad ranije nisam
imala prilike misliti za sebe da sam sretnija od drugih, a ipak,
sad sam to bila. Iako moram rei da sam, dugo ivjela u tom
stanju zadovoljstva prije nego to sam se, napokon, imala
hrabrosti osvrnuti i priznati kako je pust i zdvojan bio moj raniji
ivot. Da mi se ivot nije promijenio, uvjerena sam da ti ne bih
mogla ispriati svoju priu, jer nitko od nas nije u stanju iskreno
govoriti o vlastitom bolu, sve dok ga se ne oslobodimo.
Onog popodneva kad smo predsjednik i ja zajedno ispili
ceremonijalne alice sakea u ajani Ichiriki, dogodilo se neto
udno. Ne znam zato, ali kad sam otpila gutljaj iz najmanje od
triju alica, pustila sam da mi se ake prelije preko jezika i jedna
mi se kapljica izlila iz kuta usta. Na sebi sam imala crni kimono
s pet kruna, sa zmajem izvezenim zlatom i crvenim obrubom do
visine bedara. Sjeam se da sam gledala tu kapljicu kako mi
pada ispod ruke i kotrlja se niz crnu svilu na mom bedru dok se
nije zaustavila na tekom, srebrnom vezu zmajevog zuba. U-
vjerena sam da bi veina geja smatralo prolijevanje sakea
loim znakom, ali meni se inilo kao da ta kapljica tekuine, koja
je pala s mene kao suza, pria priu mog ivota. Pala je kroz
prazan prostor, liena bilo kakve kontrole nad svojom sudbinom,
kotrljala se niz stazu od svile i nekako se zaustavila na zubima
tog zmaja. Pomislila sam na latice koje sam bacala u rijeku
Kamo ispred radionice gospodina Arashina, zamiljajui da e
ve nekako nai put do predsjednika. inilo se da su ga, na neki
nain, moda ipak nale.
U svojim glupim nadama, koje su mi bile toliko drage otkako
sam se zadjevojila, uvijek sam zamiljala kako e mi ivot biti
savren ako jednom postanem predsjednikovom ljubavnicom.
Djetinjasta misao, ali ja sam je nosila u sebi i kao odrasla.
Trebala sam znati da tako neto nije mogue. Koliko sam ve
puta morala uiti bolnu lekciju kako, premda prieljkujemo da
nam bodlju izvuku iz tijela, iza nje ostaje oteklina koja ne

prolazi? Odagnavi zauvijek Nobua iz svog ivota, nisam samo
izgubila njegovo prijateljstvo, nego sam na kraju i samu sebe
prognala iz Giona.
Razlog je jednostavan; trebala sam unaprijed znati da e se to
dogoditi. Mukarac koji osvoji nagradu koju prieljkuje njegov
prijatelj sueljava se s tekim izborom: ili mora sakriti osvojenu
nagradu negdje gdje je njegov prijatelj nikad nee vidjeti - ako
to moe - ili se mora pomiriti s time da e stradati njihovo
prijateljstvo. To je bio problem koji se postavio izmeu Bue i
mene - nae se prijateljstvo nikad nije oporavilo nakon mog
posvojenja. I tako, premda su se pregovori izmeu predsjednika
i Majke ote-gli nekoliko mjeseci, na kraju je odlueno da ja vie
neu raditi kao geja. Sasvim sigurno nisam bila prva geja koja
je otila iz Giona: osim onih koje su pobjegle, bilo je i takvih
koje su se udale i napustile etvrt kao supruge, a neke su se
opet povukle i otvorile vlastitu ajanu ili okiyu. to se mene tie,
ja sam se, meutim, nala uhvaena u stupicu negdje na
sredini. Predsjednik me je elio ukloniti iz Giona kako bih nestala
iz Nobuova vidokruga, ali sigurno se nije kanio oeniti sa mnom,
jer je ve bio oenjen. Savreno rjeenje, ujedno rjeenje koje
je predsjednik predlagao, bilo bi, vjerojatno, kupiti mi ajanu ili
svratiste -kamo Nobu nikad ne bi navraao. Ali Majka nije bila
voljna pustiti me da odem iz okiye. Naime, vidi, ona ne bi imala
nikakvih prihoda od mog odnosa s predsjednikom ako bih
prestala biti lanom obitelji Nitta. Zato je predsjednik na kraju
pristao plaati okiyi mjeseno znatnu svotu pod uvjetom da mi
Majka dopusti prekinuti karijeru geje. Nastavila sam ivjeti u
okiyi onako kako sam ve godinama ivjela, ali nisam vie
ujutro odlazila u kolu, nisam vie obilazila Gion kako bih
izvravala drutvene obveze u posebnim prigodama i dakako,
nisam uveer o-dlazila u ajane zabavljati mukarce.
Budui da sam eljela postati geja samo zato da osvojim
predsjednika, vjerojatno nisam trebala imati nikakav osjeaj
gubitka kad sam se povukla. Ali ipak, tijekom godina razvila
sam brojna dragocjena prijateljstva, ne samo s drugim gejama,
nego i s mnogim mukarcima koje sam imala prilike upoznati.
Dodue, nije mi bilo zabranjeno druiti se sa enama samo zato
to vie nisam radila kao geja, ali one koje u Gionu moraju
zaraivati za ivot, nemaju puno vremena za druenje. Cesto

bih osjetila ubod ljubomore kad bih vidjela dvije geje kako ure
na sljedeu zabavu, hihoui se zbog neega to se dogodilo na
onoj s koje su dolazile. Nisam im zavidjela na nesigurnoj
egzistenciji, ali sam im zavidjela na tom osjeaju oekivanja,
kojeg sam se dobro sjeala, da e im veer koja je pred njima
donijeti nekakvo nestano zadovoljstvo.
Meutim, i dalje sam redovito viala Mamehu. Nale bismo se
na aju barem nekoliko puta tjedno. S obzirom na sve to je ona
inila za mene jo od mog djetinjstva - kao i na posebnu ulogu
koju je odigrala u mom ivotu po elji predsjednika - moe
zamisliti u kolikoj sam se mjeri osjeala njezinim dunikom.
Jednog mi je dana u nekom duanu sluajno dola u ruke jedna
slika na svili iz osamnaestog stoljea koja je prikazivala neku
enu kako jednu djevojicu poduava kaligrafiji. Uiteljica je
imala fino ovalno lice i tako je dobrohotno gledala djevojicu da
sam odmah pomislila na Mamehu i kupila sam joj tu sliku na
dar. U kino popodne, kad ju je objesila u svom turobnom
staniu, zatekla sam se kako oslukujem buku prometa s
avenije Higashi-oji. Odjednom sam se sjetila, sa stranim
osjeajem gubitka, njezinog nekadanjeg elegantnog stana i
oaravajueg uma vode s malih umjetnih kaskada u koritu
rjeice Shirakawe to je dopirao kroz prozore. U to mi se
vrijeme Gion inio poput prelijepog komada antikne tkanine, ali
toliko se toga promijenilo. Sad su u Mamehi-nom jednosobnom
stanu strunjae imale boju ustajalog aja i mirisale su na
pripravke od trava iz kineske ljekarne u prizemlju - toliko jako
da su ponekad ak i njezina kimona odisala blagim ljekarnikim
vonjem.
Nakon to je objesila sliku na zid i neko joj se vrijeme divila,
vratila se k stolu. Sjedila je obuhvaajui prstima alicu s ajem
iz koje se dizala para i piljila je u nju kao da oekuje da e u
njoj nai rijei koje je traila. Iznenadila sam se kad sam vidjela
kako joj se na rukama poinju isticati tetive kao znak starenja.
Napokon je, s prizvukom tuge, rekla:
Kako je udno ono to nam donosi budunost. Mora
pripaziti, Savuri, nikad nemoj previe oekivati.
Uvjerena sam kako je bila u pravu. Laki bi mi bio ivot
sljedeih godina da nisam uporno i dalje vjerovala kako e mi
Nobu jednog dana oprostiti. Na kraju sam prestala zapitkivati

Mamehu je li pitao za mene, previe me je boljelo vidjeti je gdje
uzdie i gleda me dugim, tunim pogledom kao da mi govori
kako joj je ao to sam tako glupa da se tome nadam.
U proljee sljedee godine nakon to sam mu postala
ljubavnicom, predsjednik je kupio jednu luksuzno ureenu kuu
u sjeveroistonom dijelu Kvota i nazvao je Eishin-an - Utoite
sretne istine. Kua je bila namijenjena gostima kompanije, ali
se predsjednik njome koristio vie od bilo koga. Tu smo se
sastajali tri ili etiri puta tjedno, katkad i ee, da zajedno
provedemo veer. Kad bi imao naporan dan na poslu, dolazio bi
tako kasno da je jedino elio leati u vruoj kupki i avrljati sa
mnom, a nakon toga bi zaspao. Meutim, najee bi dolazio u
sumrak ili ubrzo potom, pa bismo razgovarali i gledali sluge
kako pale lampione u vrtu dok bi on veerao.
Obino bi, nakon dolaska, prvo neko vrijeme priao o onome
to se tog dana dogodilo na poslu. Priao bi mi o nevoljama s
nekim novim proizvodom ili o nekoj prometnoj nezgodi
kompanijinog teretnjaka koji je prevozio rezervne dijelove ili o
kakvoj slinoj stvari. Naravno, ja sam rado sjedila i sluala, ali
bilo mi je savreno jasno kako predsjednik ne pria te stvari
zato to eli da ja to znam. Jednostavno je sve to istio iz sebe,
kao da izlijeva vodu iz kante. Stoga sam paljivo sluala ton
njegova glasa, a ne rijei koje je govorio, jer kao to se zvuk
pojaava kako se kanta prazni, tako se njegov glas postupno
umekavao dok bi govorio. Kad bi se ukazao pravi trenutak,
promijenila bih temu i ubrzo bismo prestali razgovarati o tako
ozbiljnim stvarima kao to je posao i poeli bismo priati o
svemu drugome, kao recimo, o neem to mu se dogodilo dok
je tog jutra iao na posao ili o nekom filmu koji smo moda
gledali tamo u Eishin-anu prije nekoliko veeri ili bih ja ispriala
neku aljivu priicu koju sam ula od Mamehe, koja bi katkad
dola tamo da s nama provede veer. U svakom sluaju, taj
jednostavan proces: prvo ienja predsjednikova duha od
problema i potom oputanja uz ugodno askanje, imao je isti
uinak kakav voda ima na runik koji je otvrdnuo suei se na
suncu. Kad bih mu neposredno nakon dolaska, brisala ruke
vruim runikom, prsti bi mu bili ukoeni poput grana. Nakon
to bismo neko vrijeme razgovarali, omekali bi i postali
savitljivi kao da spava.

Oekivala sam da e to biti moj ivot: zabavljanje pred
sjednika uveer i nastojanje da na bilo koji nain ispunim
vrijeme preko dana. Meutim, ujesen 1952. pratila sam
predsjednika na njegovom putovanju u Sjedinjene Drav i On je
ve prije toga bio u Americi tijekom zime i nijedan drugi
doivljaj u njegovom ivotu nije na njega ostavu> tako dubok
dojam. Veina je Japanaca, na primjer, u tu vrijeme imala
elektrinu struju samo u odreene sate, dok su svjetla u Americi
gorjela danju i nou. I dok smo mi u Kvotu bili ponosni to je
pod novog kolodvora bio od betona umjesto od staromodnih
dasaka, podovi u ameri kim eljeznikim postajama bili su od
pravog mramora Cak i u malim gradovima Amerike, kina su bila
tako velianstvena kao nae Narodno kazalite, rekao je
predsjednik, a javni su zahodi posvuda bili besprijekorno cisti.
Najvie ga je zadivilo to je svaka obitelj u Sjedinjenim
Dravama imala hladnjak, koji se mogao kupiti za prosjenu
mjesenu plau obinog radnika. U Japanu je radniku za
hladnjak trebalo petnaest mjesenih plaa i malo je obitelji sebi
moglo priutiti tako zamanu kupnju.
U svakom sluaju, kao to rekoh, predsjednik mi je dopustio
da ga pratim na njegovom drugom putovanju u Ameriku.
Putovala sam sama vlakom do Tokyja, odakle smo potom
zajedno letjeli na Havaje, gdje smo proveli nekoliko divnih dana.
Predsjednik mi je kupio kupai kostim - prvi u mom ivotu - i
sjedila sam u njemu na plai s kosom sputenom niz lea bas
kao i drage ene oko mene. Havaji su me na udan nain
podsjeali na Amami, bojala sam se da bi to isto moglo pasti na
pamet predsjedniku, ali ako se i sjetio toga, nije nita rekao. S
Havaja smo otili u Los Angeles i na kraju, u New York. Nita
nisam znala o Sjedinjenim Dravama, osim onoga to sam
vidjela u filmovima i mislim da nisam do kraja vjerovala kako
stvarno postoje one goleme zgrade u N"ewYork Ci-tyju. Kad
sam se napokon smjestila u svojoj sobi u hotelu Waldorf-Astoria
i pogledala kroz prozor u te, poput planina visoke zgrade posvud
oko mene, kao i na iste, glatke ulice ispod mene, imala sam
osjeaj da gledam svijet u HI je sve mogue. Priznajem da sam
oekivala kako <;u - icati poput djeteta koje su odveli od
majke, jer nikad ii. nisam putovala nikamo izvan Japana i nisam
mo^la i misliti da se u jednom tako stranom okruenju kao to

jr Nuw York neu osjeati uplaeno. Moda mi je pred-
Hjcdiiikovo oduevljenje pomoglo da svom posjetu Americi
pristupim s toliko dobre volje. On je uzeo zasebnu sobu, koja
mu je uglavnom sluila za poslovne razgovore, ali bi svake noi
dolazio k meni u apartman. Cesto bih se nou probudila,
nenaviknuta spavati u krevetu i kad bih se o-krenula, vidjela bih
ga kako sjedi, u mraku, uz prozor s razmaknutim zastorima i
zuri dolje u Park aveniju. Jednom me je, poslije dva sata ujutro,
uzeo za ruku i odvukao do prozora kako bih pogledala dvoje
mladih, odjevenih kao da se vraaju s nekog bala, kako se ljube
ispod uline svjetiljke na uglu.
Tijekom sljedee tri godine jo sam dva puta putovala s
predsjednikom u Sjedinjene Drave. Dok bi on obavljao poslove
tijekom dana, moja slukinja i ja odlazile smo u muzeje i
restorane - ak i na balet, koji me je ushitio. Zaudo, jedan od
nekoliko japanskih restorana koje smo uspjeli nai, vodio je
jedan kuhar kojega sam dobro poznavala u Gionu prije rata.
Tijekom podnevnog odmora jednog dana, nala sam se u
zasebnoj sobi u stranjem dijelu njegova restorana, zabavljajui
niz mukaraca koje godinama nisam vidjela - potpredsjednika
japanske kompanije za telekomunikacije, novog japanskog
konzula - koji je neko bio gradonaelnik Kobea, jednog
profesora politikih znanosti sa Sveuilita u Kvotu. Gotovo mi
se inilo kao da sam opet u Gionu.
U ljeto 1956. predsjednik, koji je sa svojom enom imao dvije
keri, ali ne i sina, dogovorio je udaju svoje starije keri za
jednog ovjeka koji se zvao Nishioka Minoru. Predsjednik je
elio da Nishioka uzme obiteljsko prezime Iwamura i bude
njegov nasljednik, ali se gospodin Nishioka u posljednjem
trenutku predomislio i obavijestio predsjednika kako se ne kani
vjenati s njegovom keri. To je bio vrlo hirovit, ali po
predsjednikovu miljenju, izvanredno sposoban mladi.
Sljedeih je tjedan dana pa i vie, predsjednik bio vrlo uzrujan i
srdito bi se obrecnuo na poslugu i na mene, esto bez i
najmanjeg razloga. Nikad dotad nisam vidjela da se zbog bilo
ega toliko uzrujava.
Nitko mi nikad nije rekao zato se Nishioka Minoru
predomislio, ali to nije bilo ni potrebno. Tijekom prethodnog
ljeta utemeljitelj jedne od najveih osiguravajuih kompanija u

Japanu skinuo je svog sina s mjesta predsjednika i predao
kompaniju jednom mnogo mlaem ovjeku - svom nezakonitom
sinu, kojemu je majka bila jedna tokvjska geja. To je u to
vrijeme izazvalo prilian skandal. Dodue, takve su se stvari
dogaale u Japanu i ranije, ali se obino radilo o mnogo manjim
poduzeima, obiteljskim radionicama kimona ili prodavaonicama
slatkia ili neem slinom. Vlasnik osiguravajue kompanije
opisao je novinarima svog starijeg sina kao ozbiljnog mladog
ovjeka, koji se po svojoj nadarenosti i sposobnosti, na alost,
ne moe usporediti sa... i zatim je naveo ime svog nezakonitog
sina, ne spominjui ni jednim slovom vezu izmeu sebe i njega.
Ali to nije bilo ni vano, svi su ionako vrlo brzo saznali istinu.
Sad, ako zamisli da je Nishioka Minoru, nakon to je ve
pristao na to da postane predsjednikovim nasljednikom, otkrio
neke nove podatke - recimo, da je predsjednik nedavno dobio
nezakonitog sina... pa, uvjerena sam kako bi u tom sluaju
njegova odluka o odustajanju od dogovorenog vjenanja bila
posve razumljiva. Bilo je ope-poznato koliko je predsjednik
alio to nema sina i koliko je volio svoje keri. Moglo se, prema
tome, oekivati da e isto toliko voljeti svog nezakonitog sina -
dovoljno, moda, da se prije smrti predomisli i odlui njemu
ostaviti kompaniju koju je stvorio? to se pak tie pitanja,
jesam li ja doista rodila predsjedniku sina ili nisam... ako jesam,
onda sasvim sigurno ne bih bila voljna o njemu previe govoriti,
od straha da ne otkrijem javnosti njegov identitet. Tako neto
ne bi nikome koristilo. Po mom miljenju, najbolje je da nita ne
kaem. Sigurna sam da e ine razumjeti.
Otprilike tjedan dana nakon to je Nishioka Minoru raskinuo
dogovor o vjenanju, odluila sam s predsjednikom povesti
razgovor o jednoj vrlo osjetljivoj temi. Bili smo u Eishin-anu i
sjedili nakon veere na verandi iznad vrta mahovine.
Predsjednik je bio zamiljen i itavu veer nije progovorio ni
rijei.
Da li se Danna-sama moda sjea, zapoela sam, da sam
ve spominjala kako se u zadnje vrijeme nekako udno
osjeam?
Pogledala sam ga, ali nisam vidjela nikakvog znaka da me on
uope slua.

Stalno mislim na ajanu Ichiriki, nastavila sam, i iskreno
reeno, poinjem shvaati koliko mi nedostaje posao geje.
Predsjednik je samo uzeo liicu sladoleda i nakon toga je
ponovo odloio liicu na tanjuri.
Naravno, jasno mi je da se ne mogu vratiti u Gion. Meutim,
pitam se, Danna-sama... bi li moda u New Yorku bilo mjesta za
jednu malu ajanu?
Ne znam o emu govori, rekao je predsjednik. Ne vidim
zbog ega bi eljela otii iz Japana, za to nema nikakva razloga.
Japanski poslovni ljudi i politiari odlaze ovih dana u New
York tako esto kao kornjae u jezero, odgovorila sam. Ja
veinu tih ljudi ve godinama poznajem. Istina, za mene bi
odlazak iz Japana bio velika promjena. Ali s obzirom da e
Danna-sama sve vie vremena provoditi u Sjedinjenim
Dravama... Znala sam daje to tono, jer mi je ve priao o
svojim planovima da u Americi otvori podrunicu svoje
kompanije.
Nisam raspoloen za takve razgovore, Savuri, zapoeo je.
Mislim da je htio jo neto rei, ali ja sam nastavila kao da ga
nisam ula.
Kau da dijete odgajano u dvije razliite kulture esto ima
velikih tekoa, rekla sam. Stoga bi majka koja odlazi s
djetetom u takvu zemlju kao to su Sjedinjene Drave
vjerojatno pametno uinila da se ondje stalno nastani.
Savuri...
to znai, nastavila sam, da ena koja bi donijela takvu
odluku vjerojatno ne bi nikad vie svoje dijete dovela natrag u
Japan.
Sad je predsjedniku sigurno ve postalo jasno to mu
predlaem - da uklonim iz Japana jedinu prepreku njegovom
posvajanju Nishioke Minorua kao budueg nasljednika. Na
trenutak je izgledao zateen. A onda, vjerojatno pri pomisli da
u ga ostaviti, njegova se zlovolja raspu-knula kao jaje i u oku
mu se pojavila jedna suza koju je uklonio kratkim treptajem,
tako brzo kao to bi prignjeio muhu.
U kolovozu te iste godine preselila sam se u New York gdje
sam otvorila vlastitu, vrlo malu ajanu za japanske poslovne
ljude i politiare na proputovanju kroz Sjedinjene Drave.
Dakako, Majka je pokuavala dokazati kako bi se bilo kakav

poslovni pothvat koji bih ja zapoela u New Yorku trebao
smatrati ogrankom okiye Nitta, ali predsjednik je odbio
razgovarati o mogunosti takvog dogovora. Majka je imala vlast
nada mnom samo dok sam boravila u Gionu, ali sam odlaskom
iz Japana raskinula svaku vezu s njom. Predsjednik je poslao do
nje dvojicu svojih raunovoa kako bi ju primorao da mi isplati
svaki jen na koji sam imala pravo.
Ne mogu se pretvarati da me tada, prije toliko godina, nije bilo
strah kad su se vrata mog apartmana ovdje u Waldorf-Astoriji
po prvi put zatvorila iza mene. Ali New York je uzbudljiv grad.
Nije prolo mnogo vremena i poela sam se u njemu osjeati
kao kod kue, barem isto toliko kao u Gionu. U stvari, kad sad
razmiljam o tome, uspomene na tolike lijepe tjedne koje sam
ovdje provela s predsjednikom, uinile su ovaj dio mog ivota,
ovdje u New Yorku, na neki nain ak bogatijim od mog ivota u
Japanu. Moja mala ajana, na prvom katu jednog starog kluba u
blizini Pete avenije, od samog je poetka bila na svoj skroman
nain uspjena: itav niz geja iz Giona dolo je ovamo raditi za
mene, ak i Mameha povremeno dolazi u krai posjet. Ja sada
tamo odlazim samo kad su u gradu neki bliski prijatelji ili stari
znanci. Umjesto da radim u ajani kao geja, provodim vrijeme
na razne druge naine. Cesto se prikljuim nekoj skupini
japanskih knjievnika ili slikara koji ovdje ive i s njima zajedno
prouavam neko podruje koje nas zanima - poeziju ili glazbu ili
na primjer, povijest grada New Yorka, ime smo se bavili punih
mjesec dana. Najee ruam s nekim prijateljem. A popodne
kleim pred svojim toaletnim stoliem pripremajui se za
odlazak na neku zabavu - ponekad je zabava ovdje, u mom
vlastitom apartmanu. Kad podignem brokatni zastor sa svog
zrcala, svaki put se prisjetim mlijenog mirisa bjelila koje sam
tako esto stavljala na lice u Gionu. Jako bih eljela da mogu
otii pogledati Gion, ali s druge strane, mislim da bi me
raalostilo kad bih vidjela koliko se sve promijenilo. Kad mi
prijatelji donose fotografije sa svojih putovanja u Kvoto, esto
mislim kako se Gion nekako razvodnio i kako slii loe
odravanom vrtu, zaraslom u korov. Na primjer, nakon Majine
smrti prije dosta godina, okiya Nitta je sruena i sad je na tom
mjestu jedna mala stambena zgrada od betona, s knjiarom u
prizemlju i dva stana iznad nje.

Kad sam ja dola u Gion, u njemu je radilo osam stotina
geja. Sada ih ima manje od ezdeset, s tek nekolicinom
pripravnica, i njihov se broj smanjuje iz dana u dan - jer,
dakako, tempo promjena nikad se ne usporava, ma koliko mi
eljeli vjerovati da e se usporiti. Kad je predsjednik posljednji
put bio u New Yorku, otili smo se proetati kroz Central Park.
Sluajno smo poeli razgovarati o prolosti i kad smo doli do
jedne staze meu borovima, predsjednik je naglo stao. Cesto mi
je priao o borovima u ulici u kojoj je odrastao u predgrau
Osake. Gledala sam ga i znala sam da misli na te borove. Stajao
je oslonjen krhkim rukama o tap i zatvorenih oiju udisao miris
prolosti.
Uzdahnuo je. Katkad mislim da je ono ega se prisjeam
stvarnije od onog to vidim.
Kad sam bila mlaa, vjerovala sam kako strast sigurno hlapi s
godinama, ba kao to alica, ostavljena u sobi, postupno
predaje svoj sadraj zraku. Ali kad smo se vratili u moj stan,
ispijali smo jedno drugo s toliko udnje i gladi da sam se nakon
toga osjeala ispranjenom od svega onog to je predsjednik
uzeo od mene i ispunjena onim to sam ja uzela od njega.
vrsto sam usnula i sanjala kako sam na nekakvom banketu u
Gionu i razgovaram s jednim starijim mukarcem koji mi
objanjava kako njegova ena, koju je veoma volio, nije doista
mrtva, jer zadovoljstva iz vremena koje su proveli zajedno i
dalje ive u njemu. Dok je on to govorio, ja sam iz zdjelice pila
najukusniju juhu koju sam ikad okusila, svaki je mirisni gutljaj
predstavljao neku vrstu osjetilne ekstaze. Poela sam osjeati
kako me nitko od svih onih ljudi koje sam poznavala, a koji su u
meuvremenu pomrli ili me ostavili, nije zapravo napustio, nego
i dalje ivi u meni, ba kao to supruga ovog ovjeka i dalje ivi
u njemu. Osjeala sam kao da sve njih ispijam s ovom juhom -
svoju sestru Sat-su, koja je pobjegla i ostavila me dok sam jo
bila mala, svog oca, majku, gospodina Tanaku s njegovim
izokrenutim gleditima o dobroti, Nobua koji mi nikad nije
mogao oprostiti, pa ak i predsjednika. Juha je bila puna svega
do ega mi je u ivotu ikad bilo stalo, a dok sam je pila, rijei
ovog ovjeka dirale su me ravno u srce. Probudila sam se u
suzama koje su mi se slijevale niz sljepooice i dohvatila sam
predsjednikovu ruku, bojei se da neu biti u stanju ivjeti kad

on umre i ostavi me. Jer on je tada ve bio tako slab, ak i u
snu, da sam se nehotice morala sjetiti svoje majke, u one davne
dane u Yoroidu. A ipak, kad je doista umro, samo nekoliko
mjeseci kasnije, shvatila sam kako me je ostavio na kraju svog
dugog ivota isto tako prirodno kao to lie pada sa stabla.
Ne mogu ti rei to je to to nas vodi kroz ivot, ali to se mene
tie, ja sam bila usmjerena prema predsjedniku kao to kamen
mora pasti na zemlju. Kad sam razrezala usnicu i upoznala
gospodina Tanaku, kad je moja majka umrla i kad su me tako
okrutno prodali, sve je to bilo poput rijeke koja pada preko
strmih stijena kako bi na kraju stigla do mora. ak i sad, kad ga
vie nema, jo uvijek je sa mnom u obilju mojih uspomena.
Priajui tebi svoje uspomene, ponovo sam proivjela svoj ivot.
Istina je da me ponekad dok prelazim preko Park avenije
odjednom uhvati udan osjeaj koliko je neobino sve to me
okruuje. uti taksiji to trubei jure mimo mene, ene s
torbama za spise koje izgledaju tako zauene kad na uglu ulice
vide malenu staru Japanku u kimonu. Ali, zapravo, zar bi mi se
Yoroido inio manje neobinim da se tamo vratim? Kao
djevojica mislila sam kako moj ivot nikad ne bi bio tako teak
da me gospodin Tanaka nije otrgnuo iz moje male pijane kuice.
Ali sada znam da je na svijet nestalan poput valova to se diu
na moru. Kakve god bile nae nedae i pobjede, koliko god se
muili zbog njih, sve e se to tako brzo razliti u mlaku na
pijesku, poput vodenastog tua po papiru.


I I Zahvale i


Premda su lik Savuri i njezina ivotna pria u potpunosti
izmiljeni, povijesne injenice svakodnevnog ivota geja
tridesetih i etrdesetih godina ovoga stoljea to nisu. Dok sam
provodio svoja opsena istraivanja, jedna me je osoba zaduila
vie od sviju drugih. Mineko Iwasaki, jedna od vrhunskih geja u
Gionu tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina, otvorila mi je
vrata svog doma u Kvotu u svibnju 1992. i ispravljala moja
pogrena shvaanja o ivotu geja - iako su mi svi moji znanci,
kako oni koji su neko ivjeli u Kvotu, tako i oni koji su jo
uvijek bili tamo, rekli neka se ne nadam takvoj iskrenosti. Dok
sam u zrakoplovu pokuavao osvjeiti svoje znanje japanskog
jezika, pribojavao sam se da bi Mineko, koju jo nisam bio
upoznao, mogla priati sa mnom jedan sat o vremenu i
proglasiti to obeanim razgovorom. Meutim, ona me povela u
obilazak Giona, preuzimajui ulogu strunog vodia, te je
zajedno sa svojim muem Jinom i sestrama Yaet-chiyo i
pokojnom Kuniko, strpljivo odgovarala na sva moja pitanja o
ritualu gejina ivota, sve do najintimnijih podrobnosti. Tijekom
tog naeg druenja postala je i ostala mojom dobrom
prijateljicom. Rado se sjeam posjeta njezine obitelji Bostonu i
neobinog osjeaja susreta dvaju razliitih svjetova, to smo ga
osjetili moja ena i ja dok smo u svojoj dnevnoj sobi gledali
tenis u drutvu s naom novom prijateljicom, Japankom od kojih
etrdeset i neto godina, koja je sluajno bila i jedna od
posljednjih geja odgajanih u skladu s drevnom tradicijom.
Mojoj prijateljici Mineko, za sve najljepa hvala.
S Mineko me upoznala gospoa Reiko Nagura, dugogodinja
prijateljica i ena prodorne inteligencije iz generacije moje
majke, koja govori japanski, engleski i njemaki, i to sva tri
jezika jednako teno. Ona je osvojila nagradu za kratku priu na
engleskom jeziku jo dok je bila brucoica na Bar-nardu, samo
nekoliko godina nakon to je dola na studij u Sjedinjene Drave
i ubrzo se izmeu nje i moje majke zaelo doivotno
prijateljstvo. Bliske prijateljske veze izmeu naih obitelji
prenose se sada ve na etvrtu generaciju. Njezin mi je dom

redovito bio sigurna luka prigodom mojih posjeta To-kyju i
dugujem joj vie nego to to mogu izraziti. Povrh svih ostalih
ljubaznosti koje mi je ukazala, u nekoliko je navrata itala moj
rukopis i dala mi mnogo dragocjenih savjeta.
Tijekom godina rada na ovom romanu, moja mi je ena
Trudy pruala veu pomo i potporu nego to sam imao prava
oekivati. Osim beskrajnog strpljenja, spremnosti da sve ostavi i
ita dijelove rukopisa kad god mi je bilo potrebno njezino oko,
kao i njezine iskrenosti i krajnjeg obzira, dala mi je najvei dar
koji mi je mogla dati: vjernost i razumijevanje.
Robin Dresser iz izdavake kue Knopf onakva je vrsta
urednika o kakvom sanja svaki pisac: vatren, pronicav, predan
svome poslu, uvijek spreman priskoiti u pomo - i uz to duhovit
i zabavan.
Po toplini, izravnosti, profesionalnosti i armu, nitko se ne
moe usporediti s Leigh Feldman. Imam izuzetnu sreu to je
ona moja agentica.
Helen Bartlett, ti zna da si uinila sve kako bi mi pomogla od
samog poetka. Hvala ti, a hvala i Denise Stewart.
Veoma sam zahvalan svojoj dobroj prijateljici Sari La-schever
na briljivom itanju rukopisa, velikodunom zanimanju i
mnogim promiljenim sugestijama i idejama.
Teruko Craig ljubazno je provela sate razgovarajui sa mnom
o svom ivotu kolarke u Kyotu tijekom rata. Takoer sam
zahvalan Lizi Dalby, jedinoj Amerikanki koja je ikad postala
geja, na njezinoj knjizi Geisha, koja uz to to pria o njezinim
iskustvima u etvrti Pontocho, predstavlja ujedno antropoloku
studiju kulture geja; ona mi je velikoduno posudila iz svoje
osobne knjinice niz korisnih japanskih i engleskih knjiga.
Sljedea je osoba kojoj se elim zahvaliti Kiharu Naka-mura,
koja je pisala o svom ivotu geje u tokyjskoj etvrti Shimbashi
i koja je ljubazno provela jednu veer u razgovoru sa mnom
tijekom mog istraivanja.
Zahvaljujem svom bratu Stephenu za pronicave primjedbe i
suosjeajnu brigu.
Robert Singer, kustos za japansko slikarstvo u Los Ange-les
County Museum of Art, uloio je znatan trud kako bi mi za mog
boravka u Kvotu pokazao iz prve ruke kako su neko ivjeli
plemii u tom gradu.

Bowen Dees, s kojim sam se upoznao u zrakoplovu, dopustio
mi je da proitam njegov neureeni rukopis o doivljajima u
Japanu tijekom saveznike okupacije.
John Rosenfield me je poduio povijesti japanske umjetnosti
onako kako to nitko drugi ne bi umio i pomogao mi je da se u
divovskom Harvardu osjeam kao da sam u nekom malom
koledu. Zahvaljujem mu na njegovim korisnim savjetima
tijekom itavog mog rada na romanu.
Barry Minsky me veoma zaduio dragocjenom ulogom koju je
odigrao tijekom procesa stvaranja ove knjige.
Uz to, za mnoge ljubaznosti koje mi je nemogue nabrojiti,
moju iskrenu zahvalnost zasluuju: David Kuhn, Mer-ry White,
Kazumi Aoki, Yasu Ikuma, Megumi Nakatani, David Sand,
Yoshio Imakita, Mameve Medvved, pokojna Celia Millvvard,
Camilla Trinchieri, Barbara Shapiro, Steve Weis-man, Yoshikata
Tsukamoto, Carol Janeway iz Knopfa, Lvnn Pleshette, Denise
Rusoff, David Schvvab, Alison Tolrnan, Li-dia Yagoda i Len
Rosen.