Tribologija

SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

ZAVOD ZA MATERIJALE

Kreimir Grilec
Vinko Ivui

TRIBOLOGIJA

Autorizirana predavanja

Zagreb, 2011.

SADRAJ

1. UVOD I POVIJESNI PREGLED.
2. POVRINE I NJIHOV DODIR
2.1 Osnovni pojmovi hrapavosti...
2.2 Povrinski (konformni) dodir..
2.3 Koncentrirani (nekonformni) dodir.
3. TRENJE
3.1 Vrste trenja..
3.2 Trenje klizanja.
3.3. Trenje kotrljanja.
4. TROENJE...
4.1 Abrazija...
4.1.1 Otpornost na abraziju...
4.2 Adhezijsko troenje.
4.2.1 Otpornost na adhezijsko troenje.
4.3 Umor povrine.
4.3.1 Otpornost na umor povrine.
4.4 Tribokorozija...
4.4.1 Otpornost na tribokoroziju...
5. PROCESI TROENJA.
5.1 Klizno troenje
5.1.1 Eksperimentalno odreivanje kompatibilnosti materijala za rad u kliznom paru
5.1.2 Materijali za klizne leajeve
5.1.3 Primjeri nepredvienog kliznog troenja.
5.2 Kotrljajue troenje.
5.2.1 Eksperimantalno odreivanje dinamike izdrljivosti povrine..
5.2.2 Materijali za zupanike
5.2.3 Materijali za kugline leajeve
5.2.4 Primjeri nepredvienog kotrljajueg troenja..
5.3 Udarno troenje...
5.3.1 Eksperimantalno odreivanje otpornosti na udarno troenje...
5.3.2 Primjeri nepredvienog udarnog troenja
5.4 Izjedanje (freting)
5.4.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na izjedanje.
5.4.2 Primjeri nepredvienog izjedanja
5.5 Abrazijsko troenje.
5.5.1 Izbor materijala otpornih na abrazijsko troenje.
5.5.2 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na abrazijsko troenje.
5.5.3 Primjeri nepredvienog abrazijskog troenja..
5.6 Erozija esticama
5.6.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na eroziju esticama
5.6.2 Primjeri nepredviene erozije esticama.
5.7 Erozija kapljevinom
5.7.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na eroziju kapljevinom
5.7.2 Primjeri nepredviene erozije kapljevinom.
5.8 Kavitacijska erozija.
5.8.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na kavitacijsku eroziju
5.8.2 Primjeri nepredviene erozije kapljevinom.
3
13
15
18
19
21
21
24
27
30
30
36
37
38
41
43
43
44
45
47
49
53
55
60
61
63
65
66
70
71
72
74
75
76
79
80
83
88
91
99
102
106
107
108
112
113
114
6. INENJERSTVO POVRINA.
6.1. Postupci modificiranja povrina.
6.2. Postupci prevlaenja..
6.3. Granine vrste postupaka...
6.4 Triboloke prevlake.
6.4.1. Postupci nanoenja tribolokih prevlaka.
7. UHODAVANJE
8. PODMAZIVANJE
8.1 Mazivo
8.1.1 Klasifikacija maziva.
8.1.2 Fizikalna svojstva maziva
8.1.2.1 Viskoznost.
8.1.2.2 Ostala fizikalna svojstva...
8.1.3 Kemijska svojstva
8.2 Praenje procesa troenja analizom maziva iz tribosustava
8.3 Aditivi za maziva
8.4 Mazive masti...
8.5 Kruta (vrsta) maziva..
8.6 Motorna ulja
8.7 Zupanika ulja...
8.8 Tekuine za obradbu metala...
8.9 Utjecaj maziva na ljude tijekom primjene..
9. LITERATURA.

118
118
119
121
121
125
139
147
149
151
153
153
159
160
162
169
169
173
174
179
181
186
188

3
1. UVOD I POVIJESNI PREGLED

Naziv tribologija dolazi od grkog to znai trenje, troenje i slino, [1].
Tribologija je znanost i tehnika o povrinama u dodiru i relativnom gibanju i o prateim
aktivnostima. Ovo je prijevod slubene definicije, [2], prvi put objavljene 1966. godine u
izvjetaju Radne grupe Ministarstva prosvjete i znanosti Ujedinjenog Kraljevstva, koju je
vodio P. Jost, [3].

Jednostavnije i razumljivije bi se moglo rei da je tribologija znanstveno-struna disciplina
koja se sveobuhvatno bavi problemima trenja i troenja, [4].

Glavna su podruja primjene tribologije:
mehanike konstrukcije (zupanici, leaji, klizni elementi),
materijali (novi materijali, keramika, polimeri, metali, inenjerstvo povrina)
obradba materijala (sredstva za hlaenje i podmazivanje, alatni materijali,
lakoobradljivi materijali)
podmazivanje (ulja, masti, aditivi).

Triboloke mjere, tj. postupci i metode koje imaju za cilj postizanje prihvatljivih
vrijednosti trenja i troenja u realnim tribosustavima, mogu se prema [4] podijeliti na:

a) izbor materijala triboelemenata
Izbor materijala triboelemenata od odluujue je vanosti za ispravno funkcioniranje
tribosustava. Za pravilan izbor potrebno je odrediti koji je prevladavajui mehanizam troenja
(abrazija, adhezija, umor povrine ili tribokorozija). Sam izbor materijala provodi se na
temelju laboratorijskih i eksploatacijskih ispitivanja.

b) zatita povrina od troenja
Pod zatitom povrina od troenja podrazumjeva se primjena nekog od postupaka
oplemenjivanja povrina. Posebna znanstveno struna disciplina koja se bavi ovim
postupcima naziva se inenjerstvo povrina (surface engineering). Prema [5], sutina pojma
inenjerstvo povrina je u tome, da se osnovni materijal (supstrat), prethodno odgovarajue
pripremljen, (i moda ve ovrsnut na povrini odgovarajuim postupkom), naknadno
obrauje jednom od povrinskih tehnologija, tako da nastaje kombinacija svojstava
povrinskog sloja i osnovnog materijala kakva se ne moe postii upotrebom bilo kojeg
jednorodnog materijala. Tako nastaju povrinski modificirani kompozitni materijali.

c) uhodavanje
Uhodavanje kao poetna faza rada u kojoj se dodirne povrine meusobno prilagoavaju
najee se potpomae prilagoenim uvjetima rada te oplemenjivanjem povrina.

d) podmazivanje
Prema [6], podmazivanje se definira kao postupak kojim se smanjuje trenje i troenje, ili
drugi oblici razaranja materijala, primjenom razliitih vrsta maziva. Svrha podmazivanja je da
se dodirne povrine razdvoje slojem maziva, koje se moe smicati s manjim otporom bez
izazivanja oteenja povrine.

4
U industrijskoj i drugoj primjeni sve vie raste potreba za smanjenjem trenja i troenja iz
nekoliko razloga:
produetak vijeka trajanja radnih sustava
poveanje efikasnosti radnih sustava
smanjenje trokova odravanja
smanjenje trokova zastoja
poboljanje pouzdanosti
poveanje sigurnosti
ouvanje oskudnih izvora materijala
ouvanje energije
smanjenje otpada

Dio tribologije koji se bavi njenim povjesnim aspektom naziva se arheotribologija. Njen
zadatak je istraivanje tribolokih svojstava arheolokih artefakata, ukljuujui prevlake,
klizne povrine itd., kao i istraivanje drevnih tehnologija koritenih za njihovo dobivanje [7]

Neka najvanija otkria ovjeanstva blisko su povezana s tribologijom, na primjer otkrie
vatre (prije 800 000 godina). Postoje vrlo stari dokazi koji svjedoe o koritenju lunih
naprava kojima je toplina trenja koritena za paljenje vatre, slika 1.1

Slika 1.1 - Eskimska luna naprava za paljenje vatre, [8]

Isti mehanizam moe se koristiti i za troenje podloge pa se slina naprava moe iskoristiti za
obradbu odvajanjem estica npr. za buenje, slika 1.2.

Slika 1.2 Rana egipatska builica koritena oko 1450 godine p.K. [9]
5

Otkrie kotaa takoer je povezano s tribologijom odnosno procesom trenja. injenica da je
trenje kotrljanja manje od trenja klizanja koristi se ve nekoliko tisua godina, a najstariji
artefakt koji to potvruje je tzv. Urski stijeg, drveni sanduk prevuen lapis luzulijem
(poludragi kamen u to doba skuplji od zlata), slika 1.3 i 1.4.

Slika 1.3 Urski stijeg, Ur (Mezopotamija), 2600-2400 godina p.K.

Slika 1.4 - Urski stijeg (detalj)

Gradnja jedinog preostalog od sedam svjetskih uda, piramide u Gizi (slika 1.5), takoer ima
poveznicu s tribologijom.

6

Slika 1.5 Piramide u Gizi

Iako je jo uvijek nepoznanica kako su drevni Egipani pomicali nekoliko tona teke blokove
kamena, postoje dokazi da su od davnina neke teke predmete pomicali tako da su ih smjestili
na saonice. Sa stanovita tribologije zanimljivo je to da su ispred saonica prolijevali neku
tekuinu kako bi olakali pomicanje. Na slici 1.6 prikazan je prvi tribolog-podmaziva.

Slika 1.6- Podmaziva saonica pri transportu velike statue,. Egipat (Saccara),
oko 2400 godina p.K. [7]

Neto je poznatiji crte pronaen u grobnici Djehutihotepa (namjesnik u 12. egipatskoj
dinastiji za vrijeme Amenemheta II) kraj mjesta El Bersheh i potjee oko 1800. godine p.K.,
slika 1.7. - 1.9.

7

Slika 1.7 Crte iz Djehutihotepove grobnice El-Bersheh 1800 godina p.K.

Slika 1.8 Rekonstrukcija crtea iz Djehutihotepove grobnice [10]

8

Slika 1.9 - Rekonstrukcija crtea iz Djehutihotepove grobnice (detalj)

Crte sa slike 1.8 ne moe dati odgovor o kojoj se tekuini za podmazivanje radi. Jedno od
moguih objanjenja dano je u [11]. Vidljivo je da teret vuku 172 radnika pri emu je
pretpostavka da svaki od njih moe vui silom od 800 N to daje ukupnu silu od 172 800 N
= 137,6 kN. Pretpostavljajui da je prema veliini statue teina tereta 600 kN, moe se
izraunati da je koeficijent trenja = 60 / 137,6 = 0,23. Taj iznos koeficijenta trenja priblino
odgovara trenju vlanog drveta po vlanom drvu pa je zakljuak bio da radnik polijeva drvene
daske koje su postavljene na povrinu ispred tereta. Naravno za ovakav zakljuak je puno
pretpostavki.

Prvi vrsti dokaz podmazivanja dao je rimski autor Plinije Stariji (23 79. godina) koji je
naveo listu koritenih maziva biljnog i ivotinjskog porijekla. Koritenje ulja za premazivanje
vojnih titova kako bi oni postali skliskiji spominje se u Bibliji, [7].
Za vrijeme Rimskog Carstva dolo je do razvoja prvobitnih strojeva koji su se koristili
veinom u vojne svrhe, a koji su pri konstrukciji koristili neke triboloke principe. Tako
Vitruvius (~ 80. 15. godina p.K.) spominje bronane pumpe koje je napravio grki izumitelj
iz Alexandrije Ctesibius (285. 222. p.K.) koje su se koristile za podizanje vode pri emu je
podmazivan dodir izmeu klipa i cilindra. Pri izgradnji drvenih ureaja za podizanje vode
koristile su se dvije vrste leaja, kod jedne je osovina na kraju imala eljeznu okruglu traku
koja je klizala po ravnom eljeznom dijelu umetnutom u drveni okvir, a kod druge je u
provrte u gredi umetnuta eljezna legura koja je formirala leaj za osovinu [12].

Nakon pada Rimskog Carstva dolo je do dugog perioda u kojem nije bilo znaajnih tehnikih
inovacija. Iz tog perioda postoji knjiga o rudarstvu koju je napisao Georgius Agricola (1494.
1555.) i u kojoj je izmeu ostalog opisan i ureaj za podizanje vode ija je zanimljivost bila u
tome da je imao izmjenjive zube lananika i zupanika koji su se mijenjali nakon to su se
potroili, slika 1.10 [12].

9

Slika 1.10 Ureaj za podizanje vode koji je opisao Agricola [12]

Razdoblje renesanse donosi novi razvoj znanosti. Prvim tribologom-znanstvenikom smatra se
uveni Leonardo da Vinci (1452. - 1519.). On je izmeu ostalog prouavao fenomen trenja.
Na slici 1.11 prikazane su skice kojima opisuje eksperimente koje je provodio.

Slika 1.11 Skice Leonardovih eksperimenata s trenjem

10
Leonardo je izveo sljedee zakljuke [13]:
Sila trenja tijela jednake mase nee se promijeniti iako se promjeni irina i duljina
kontaktne povrine.
Ako se udvostrui normalna sila, udvostruit e se i sila trenja.
Univerzalni koeficijent trenja je 0,25.
Naravno trei zakljuak se kasnije pokazao netonim.

Od Leonarda potjeu i prve skice kotrljajuih leajeva (slika 1.12). Koliko su oni slini
suvremenim leajevima vidljivo je na primjeru kuglinog leaja (slika 1.13).

Slika 1.12 Skice razliitih tipova kotrljajuih leajeva

a) b) c)

Slika 1.13 Kuglini leaj. a) Leonardova skica, b) model prema Leonardovoj skici,
c) dananji kuglini leaj
11

Eksperimenti koje je radio francuski znanstvenik Guillaume Amonton (1663. 1705.) prema
skici na slici 1.14 pri emu je koristio oprugu za mjerenje sile, dali su sljedee zakljuke [13]:
Sila trenja e se poveati ili smanjiti promjenom mase vuenog tijela, a nee se
promjeniti promjenom povrine kontakta.
Sila trenja je jednaka za eljezo, olovo, bakar i drvo u bilo kojoj kombinaciji ako je
povrina premazana sa svinjskom mau.
Univerzalni koeficijent trenja je 0,33.

Slika 1.14 Skica eksperimenata koje je provodio Guillaume Amonton

I Guillaume Amonton je vjerovao u postojanje univerzalnog koeficijenta trenja.

vicarski matematiar Leinhard Euler (1707. 1783.) prouavao je klizanje tijela po kosini,
definirao vezu izmeu gravitacijske sile i sile trenja kao i vezu izmeu koeficijenta trenja i
nagiba kosine:

tan =

Osim navedenog prvi je spomenuo razliku izmeu statikog i kinetikog trenja.

Francuski fiziar Charles Augustin Coulomb (1735. 1806.) prouavao je Amontonov rad i
proveo vlastita istraivanja. Rezultat su Coulombovi zakoni trenja [13]:
Klizanjem drva po drvu u suhim uvjetima, trenje u poetku raste, ali brzo postie
maksimum. Nakon toga je sila trenja proporcionalna optereenju.
Klizanjem drva po drvu, sila trenja je proporcionalna optereenju pri svim brzinama,
ali kinetiko trenje je mnogo manje od statikog kad tijela dugo miruju.
Kod klizanja metala po metalu bez podmazivanja, sila trenja je proporcionalna
optereenju bez razlike izmeu statikog i kinetikog trenja.
Klizanjem metala po drvu u suhim uvjetima, statiko trenje lagano raste s porastom
vremena mirovanja i potrebno je 4, 5 ili vie dana da dostigne svoj maksimum. Kod
klizanja metala po metalu, maksimum se postie gotovo trenutno, a za klizanje drva po
drvu potrebna je jedna do dvije minute. Za klizanje drva po drvu ili metala po metalu u
suhim uvjetima, brzina ima vrlo mali utjecaj na kinetiko trenje, ali za klizanje drva po
metalu kinetiko trenje raste s brzinom.

Frank Philip Bowden (1903. 1968.) i David Tabor (1913. 2005.) usavrili su adhezivnu
teoriju trenja koja je potvrdila da je sila trenja ovisna o stvarnoj kontaktnoj povrini. Njihova
adhezivna teorija mogla bi se saeti sljedeim injenicama, [14]:
12
Stvarna povrina kontakta je kod metala odreena ravnoteom plastinih deformacija
materijala povrina.
Obje klizne povrine su razdvojene slojem oksida i neistoa ija se otpornost na
smicanje mijenja od niskih vrijednosti do vrijednosti otpora na smicanje za podlogu.
Pretena komponenta sile trenja je sila potrebna za smicanje spoja na mjestu
najmanjeg otpora.
Postoje razliiti utjecaji kod razliitih materijala koji dovode do odstupanja od ovih
opih konstatacija i oni se moraju od sluaja do sluaja odrediti.

1966. godine u izvjetaju Radne grupe Ministarstva prosvjete i znanosti Ujedinjenog
Kraljevstva (Jost-ov izvjetaj) po prvi put se spominje termin TRIBOLOGIJA.

Taj dogaaj oznaio je poetak novog razdoblja u razvoju upravljanja trenjem i troenjem.
Razvoj je bio potaknut i time to se u Jost-ovu izvjetaju iznijelo uvjerljivu procjenu
mogunosti utede na trokovima izazvanima trenjem i troenjem u Ujedinjenom Kraljevstvu
od 515.000.000 funti, to je tada iznosilo oko 1% od njihova brutto nacionalnog proizvoda.
Pojedine stavke tih uteda primjenom uglavnom poznatih naela znanosti i tehnologije
tribologije navedene su u tablici 1.1.

Tablica 1.1 Procjena iznosa uteda upravljanjem trenjem i troenjem u Ujedinjenom
Kraljevstvu 1966. godine, [15]

Nain utede
Iznos utede
u miljunima
funti
Udio naina
utede u ukupnom
iznosu uteda, %
Smanjenje utroka energije zbog manjeg trenja 28 5,5
Smanjenje radne snage zbog manjeg podmazivanja 10 1,9
Utede na cijeni maziva 10 1,9
Utede u trokovima odravanja i zamjene dijelova 230 44,7
Utede na trokovima prouzrokovanim kvarovima 115 22,3
Utede investicijskih sredstava zbog boljeg koritenja
strojeva i veeg stupnja iskoristivosti
22 4,3
Utede investicijskih sredstava zbog duljeg radnog vijeka
strojeva
100 19,4

13
2. POVRINE I NJIHOV DODIR

Povrine krutih materijala koje upotrebljavamo za izradu razliitih elemenata strojeva su u
geometrijskom smislu redovito neravne ili hrapave u veoj ili manjoj mjeri.

Prema [14] razlikuju se sljedee osnovne vrste odstupanja povrine:
- Makroneravnine odstupanja od projektirane geometrije i dimenzija proizvoda
- neparalelnost povrina (slika 2.1.a)
- valovitost (slika 2.1.b)
- Mikroneravnine posljedica obradnih procesa
- izbrazdanost (slika 2.1.c)
- hrapavost (slika 2.1.d)
- Nanoneravnine geometrijske granice kristalne ili molekularne strukture, nepravilnosti
kristalne strukture
Sva ova odstupanja povrene zajedno daju rezultantnu povrinu (slika 2.1.e) koja se znaajno
razlikuje od idealno ravne povrine

a)

b)

c)

d)

e)

Slika 2.1 Osnovne vrste odstupanja povrine: a) neparalelnost, b) valovitost, c)
izbrazdanost, d) hrapavost, e) rezultantna realna povrina

Povrinska hrapavost obuhvaa odstupanja povrine prikazana na slici 2.1.c) i 2.1.d) pa se
moe definirati kao sveukupnost mikrogeometrijskih nepravilnosti na povrini predmeta koje
su mnogo puta manje od povrine cijelog predmeta, a prouzroene su postupkom obrade ili
nekim drugim utjecajima.

Na slikama 2.2 do 2.4 dani su neki od naina prikaza povrinske hrapavosti.
14

Slika 2.2. Povrina uzorka prikazana mikroskopom atomske sile (AFM)

Slika 2.3 Povrina uzorka prikazna pretranim elektronskim mikroskopom (SEM)
i profilometrom

Slika 2.4 Povrina uzorka prikazana pomou izohipsi (linije koje povezuju toke jednake
visine)
15
Osim vanjskih, geometrijskih obiljeja povrina, valja raunati i s tim da je struktura povrine
po dubini slojevita kako se shematski prikazuje na slici 2.5.

Slika 2.5 - Shematski prikaz struktura povrine po dubini, [16]

2.1 Osnovni pojmovi hrapavosti

Izgled povrine se najee prikazuje u dvije dimenzije u obliku profila hrapavosti, p,
odnosno presjeka s ravninom okomitom na promatranu povrinu, slika 2.6

Slika 2.6 Profil hrapavosti

Profil hrapavosti se promatra na referentnoj duljini, l , (slika 2.7), a to je dogovorena duljina
dijela profila izabranog za odreivanje hrapavosti. Bira se prema vrsti i finoi obrade te
mjernoj metodi (tablica 2.1)

Tablica 2.1 Odreivanje referentne duljine profila [17]

l, mm
Blanjanje 2,5 8 25
Glodanje, buenje 0,8 2,5 8
Tokarenje, razvrtavanje 0,8 2,5
bruenje 0,25 0,8 2,5
Honanje, lepanje 0,25 0,8
16

Slika 2.7 Referentna duljina profila, l, srednje aritmetiko odstupanje profila, R
a
i

srednje
kvadratno odstupanje profila, R
q

Za praksu su pogodniji parametri kojima se geometrija povrina izraava numerikim
podacima. Osnovni numeriki parametri geometrijskog oblika povrina su:

- Srednja linija profila, m linija koja sjee profil p tako da je, u granicama referentne duljine
l, zbroj kvadrata udaljenosti y svih toaka profila od srednje linije jednak minimumu (slika
2.7).

- Srednje aritmetiko odstupanje profila, R
a
srednja aritmetika vrijednost apsolutnih
vrijednosti profila y u granicama referentne duljine l (slika 2.7).

dx x y
l
R
l
a

=
0
1
) (

- Srednje kvadratno odstupanje profila, R
q
srednja kvadratna vrijednost profila p u
granicama referentne duljine l, slika (slika 2.7).

=
l
q
dx x y
l
R
0
2
1
) (

- Prosjena visina neravnina, R
z
(mjerena u deset toaka) srednja vrijednost apsolutnih
vrijednosti visine 5 najviih izboina i dubine 5 najdubljih udubina u granicama referentne
duljine l (slika 2.8).

5
5
1
5
1

= =
+
=
i
vi
i
pi
z
y y
R

17

Slika 2.8 Prosjena visina neravnina

- Najvea visina profila, R
y
, (R
max
) razmak izmeu dvaju pravaca, paralelnih sa srednjom
linijom profila m koji dotii, u granicama referentne duljine l, najvie odnosno najnie toke
profila p (slika 2.9).
R
y
= R
p
+ R
m

- Najvea visina izboine profila, R
p
(slika 2.9)
- Najvea dubina izboine profila, R
m
(slika 2.9)

Slika 2.9 - Najvea visina profila, R
y,
najvea visina izboine profila, R
p
i najvea dubina
izboine profila, R
m

Priblino vrijedi:
R
z
4 R
a
R
y
1,6 R
z
6,4 R
a

- Duljina noenja profila, l
u
zbroj odsjeaka to ih u granicama referentne duljine l, profil
odsjeca na paraleli sa srednjom linijom profila m, a koji su udaljeni od najvie toke profila za
razmak c (slika 2.9). Parametar c bira se prema vrijednosti najvee visine profila, R
y
(tablica
2.2)

l
u
= b
1
+ b
2
+ + b
i
+ + b
n

Tablica 2.2 Parametar c prema kojem se odreuje duljina noenja profila [17]

R
y
, m 1 1)2,5 2,5)4 4)6
c, m 0,1 0,25 0,6 1,6
18

- Relativna nosiva duina profila, t
p
= l
u
/ l
- Postotak noenja profila p
n
= t
p
100 (%)

Stvarni dodir dviju povrina razlikuje se od prividnog, geometrijskog. Dva su osnovna
sluaja: konformni odnosno povrinski dodir i nekonformni odnosno koncentrirani dodir, [4].

2.3 Povrinski (konformni) dodir

Na slici 2.10 prikazan je povrinski dodir pri emu je oito da je stvarna dodirna povrina
mnogo manja od nominalne, odnosno kako je slikovito reeno u [18] to je kao da se
preokrenuta Austriju stavi na vicarsku.

A a b A A
i
i
n
0
1
r r = >> =
=

A
0
- nominalna dodirna povrina
A
r
- stvarna dodirna povrina
A
r
i
- jedinini dodir
n - broj jedininih dodira

Slika 2.10 - Nominalna i stvarna dodirna povrina, [16]

Za triboloke procese vanija je stvarna dodirna plotina A
r
. Uz pretpostavku elastinih
deformacija, Archard, prema [16], izvodi da je stvarna dodirna povrina gotovo linearno
proporcionalna normalnoj sili F
N
tj.:

C
N
r
E
F
k A

=
Gdje je k konstanta, a c ovisi o modelu:
45
44
5
4
c

Do slinog zakljuka dolaze Greenwood i Tripp koji, prema [16], matematiki izvode da je:

1) Ukupni broj jedininih dodira gotovo proporcionalan optereenju F
N

2) Prosjena veliina jedininih dodira gotovo neovisna o optereenju F
N

3) Stvarna dodirna povrina proporcionalna broju jedininih dodira,

pa je, prema tome, stvarna dodirna povrina A
r
proporcionalna optereenju F
N
.

19

2.3 Koncentrirani (nekonformni) dodir

U tehnikim je sustavima est sluaj dodira tijela zakrivljenih ploha kao npr. prstenova i
kuglica kod kuglinih leaja, zubi zupanika i slino. Teorijske osnove za takve dodire dao je
Hertz, prema [16]. Za ilustraciju Hertz-ove teorije moe posluiti dodir dviju kugli, slika 2.11.

Slika 2.11 - Hertz-ov dodir dviju kugli, [16]

Ako je

2 1
1 1 1
r r r
+ =

r - ekvivalentni radijus, a

=
2
2
2
1
2
1
1 1
2
1 1
E E E

E sloeni modul elastinosti

onda je dodirni tlak p unutar dodirne povrine A
H
na udaljenosti l pod djelovanjem normalne
sile F
N
jednak:

2
1
2
=
h h
r
r
r
F
p - 1
2
3

2
N

pri emu je maksimalni tlak u sreditu dodirne povrine:
3
1
2
2
N
max

0,6
r
E F
p
20
a radius dodirne plotine je:
3
1
3
1
2
N H
F
E
r
r
=
3

pa slijedi da je dodirna povrina:
3
2
3
1
2
2
N H H
F
E
r
r A

3

= =

Ne postoji idealni tokasti dodir nego se i kod nekonformnog dodira oblikuje dodirna
povrina ija veliina ovisi o radiusima tijela u dodiru, njihovom sloenom modulu
elastinosti i dodirnoj sili koja djeluje normalno na dodirnu plohu.

21
3. TRENJE

Za ostvarenje relativnog gibanja izmeu dodirnih ploha treba savladati silu trenja (rije trenje
dolazi od glagola trti, trljati; engleski izraz friction ima porijeklo u latinskoj imenici fricare
trljanje)

Prema definiciji trenje je sila ili otpor koja se suprostavlja relativnom kretanju krutih tijela u
dodiru. Djeluje paralelno s dodirnim povrinama, a smjer joj je suprotan smjeru relativnog
kretanja [14]. Prema [2], trenje je sila koja djeluje tangencionalno na granicu izmeu dva
tijela, kada se pod djelovanjem vanjske sile, jedno tijelo kree ili ima tendenciju relativnog
kretanja u odnosu na povrinu drugog tijela. Prema [19] trenje je sila otpora to ga gibanju
tijela prua povrina po kojoj se tijelo giba ili sredstvo kroz koje se giba. Jo jednostavnija
definicija kae da je trenje otpor kretanja jednog tijela prema drugom [20].

U veini sluajeva, u mnogobrojnim i razliitim pokretnim elementima strojeva, ureaja i
postrojenja, trenje je nepoeljna i tetna pojava. Na savladavanje sile trenja kao otpora
kretanju bilo koje vrste troi se znatna koliina mehanike energije. Kao posljedica trenja na
povrinama u kontaktu dolazi do troenja i zagrijavanja materijala povrina. Utroena
mehanika energija prelazi u nepoeljnu i izgubljenu toplinsku energiju [14]. Procjena je da
se 10% potronje nafte koristi se za savladavanje tetnog trenja [20].

3.1 Vrste trenja

Razlikuju se sljedee vrste trenja prema agregatnom stanju tijela u kontaktu:
- trenje meu vrstim povrinama (tzv. vanjsko trenje)
- trenje meu dijelovima fluida, odnosno izmeu vrstog tijela i fluida (tekuinsko
trenje ili viskoznost)

Vanjsko trenje se prema podmazivanju moe podijeliti na:
- suho trenje
- trenje uz podmazivanje

Prilikom pokretanja tijela razlikujemo:
- trenje mirovanja (statiko trenje, trenje pokretanja) najvea sila trenja koja prisiljava
tijelo da jo miruje
- trenje kretanja (kinetiko, dinamiko trenje) sila koju je potrebno savladati da bi se
odralo stanje relativnog kretanja

Kada se pokua pomaknuti neko tijelo, ako je sila F kojom se vue tijelo dovoljno mala, tijelo
e mirovati (slika 3.1 i 3.2). To znai da osim vune sile F na tijelo djeluje neka druga sila
koja uravnoteuje vunu silu F. Dok tijelo miruje, sila trenja jednaka je po iznosu vunoj sili
F. Poveanjem sile F dosei e se u jednom trenutku maksimalnu silu trenja i premaiti je, te
e predmet poeti ubrzavati u smjeru sile F. Najvea sila trenja koja prisiljava tijelo da jo
miruje je sila statikog trenja. Kad vuna sila F nadmai silu statikog trenja, tijelo poinje
klizati a sila koju je potrebno savladati da bi se odralo stanje relativnog kretanja zove se sila
kinetikog trenja [21].

22

Slika 3.1 Sila trenja [21]

Slika 3.2 Ovisnost sile trenja o vunoj sili [21]

Trenje kretanja je redovito manje od trenja pokretanja, kao to je vidljivo iz slike 3.2.

Kod trenja postoje neka pravila koji neki nazivaju i zakonima trenja:

1. Trenje je neovisno o povrini kontakta krutih tijela
2. Sila trenja je proporcionalna normalnoj sili izmeu povrina
3. Kinetiko trenje je gotovo neovisno o kliznoj brzini

Faktor proporcionalnosti koji povezuje silu trenja i normalnu silu zove se faktor trenja. esto
se koristi i naziv koeficijent trenja, a ponekad i pogreno samo trenje jer izraz trenje
podrazumjeva silu.

F vuna sila
F
tr
sila trenja
F
N
normalna sila
G teina tijela
F
tr
sila trenja
F
N
normalna sila
F
tr,

gr
granina sila trenja
F
gr
granina sila
s
statiki faktor trenja
k
kinetiki faktor trenja
23
Faktor trenja je dakle bezdimenzijski omjer sile trenja izmeu dva tijela i normalne sile kojom
tijela pritiu jedno o drugo [22]:
N
tr
F
F
=

Prilikom klizanja tijela niz kosinu moe se vidjeti veza izmeu faktora proporcionalnosti koji
povezuje silu trenja i normalnu silu te kuta kosine, slika 3.3

Slika 3.3 Trenje niz kosinu

Iz slike 3.3 slijedi:
F
tr
= F
N

tg
G
G
F
F
N
tr
= = =
cos
sin

Za ostvarenje relativnog gibanja izmeu dodirnih ploha treba svladati silu trenja. Razlikuju se
trenje klizanja i trenje kotrljanja.

Tablica 3.1 prikazuje razliite faktore trenja za neke sluajeve trenja u kontaktu.

Tablica 3.1 Neki tipini faktori trenja mirovanja, klizanja i kotrljanja [21]

Dodirne povrine Faktor trenja mirovanja Faktor trenja klizanja Faktor trenja kotrljanja
Drvo na drvu 0,5 0,3 0,05
elik na eliku 0,7 0,5 0,003
Guma na suhom asfaltu 0,8 0,6 0,01
Guma na mokrom asfaltu 0,3 0,2 0,05
Guma na ledu 0,02 0,01
elik na ledu 0,03 0,01

esto se pogreno misli da se vrijednost faktora trenja kree izmeu 0 i 1, meutim npr. za
povrine istih metala u vakuumu ta vrijednost moe biti i vea od 5 [20].
24
3.2 Trenje klizanja

Trenje klizanja nastaje izmeu dva elementa tribosustava, slika 3.4.

Slika 3.4- Trenje klizanja

Kod suhog dodira sila trenja proporcionalna je normalnom optereenju:

F
tr
= F
N

Jedan zakon trenja kae da je trenje neovisno o povrini kontakta krutih tijela. Meutim
stvarni dodir dviju povrina razlikuje se od prividnog, geometrijskog.

Objanjenje porijekla sile trenja dano je slikom 3.5, koja prikazuje jedinini dogaaj procesa
klizanja tj. slijed zbivanja od poetka do zavretka dodira jednog para mikroizboina.

Slika 3.5 - Jedinini dogaaj procesa klizanja, [16]

Sila trenja klizanja sastoji se od zbroja etiriju komponenata koje su i same zbroj pojedinanih
komponenata koje djeluju na svakom dodiru mikroizboina.

25
F
t
= F
1
+ F
2
+ F
3
+ F
4

F
1
- otpor na elastinu deformaciju
F
2
- otpor na plastinu deformaciju
F
3
- otpor na brazdanje
F
4
- otpor na kidanje adhezijskih veza

Otpor na elastinu deformaciju proporcionalan je modulima elastinosti materijala kliznog
para, otpor na plastinu deformaciju ovisi o njihovim granicama teenja, otpor na brazdanje
ovisi o njihovim duktilnostima i o brzini relativnog gibanja, a otpor na kidanje adhezijskih
veza ovisi o jaini adhezijske veze (Van der Waals, elektrostatika, metalna i kovalentna)
uspostavljene izmeu materijala kliznog para. U tablici 3.2 su dane vrijednosti faktora trenja
klizanja nekih materijala.

Tablica 3.2 - Koeficijenti trenja suhog klizanja izmeu materijala (1) i (2) , prema [23]

(1) (2) f
4130 4130 0,8
4130 Olovna bronca 0,2
4130 Bijela kovina (Pb) 0,5
4130 Bijela kovina (Sn) 0,8
4130 Fosforna bronca 0,3
4130 Mjed (30% Zn) 0,5
4130 Sivi lijev 0,4
4145 4145 0,7
4574 4574 1,0
Sivi lijev Sivi lijev 0,4

Na trenje utjeu [20]:
- kemijski sastav materijala
- stanje obrade povrine oba tijela
- sastav okoline
- optereenje
- brzina kretanja
- nain kretanja (pravocrtno, krivudavo, naprijed-natrag...)
- vrste kontakta (povrinski, koncentrirani)
- temperature
- prethodno klizanje po toj povrini

Neki od rezultata ispitivanja ovisnosti statikog i dinamikog faktora trenja pri klizanju
prikazani su na slikama 3.3 do 3.8.

26

Slika 3.6 Ovisnost statikog faktora trenja klizanja o vremenu dodira povrina prema [14]

Slika 3.7 - Ovisnost dinamikog faktora trenja klizanja o tlaku i kliznoj brzini prema [14],
1 niski tlak, 2 srednji tlak, 3 visoki tlak

Slika 3.8 - Utjecaj brzine klizanja na dinamiki faktor trenja klizanja PTFE prema razliitim
istraivaima, [14]
27
3.3. Trenje kotrljanja

Trenje kotrljanja je otpor to se pojavljuje pri kotrljanju krunih ploa, kotaa ili valjaka.

Openito vrijedi da je trenje kotrljanja mnogo manje nego trenje klizanja. To je zato to
uglavnom izostaju komponente sile trenja koje potjeu od brazdanja, F
3
i raskidanja
adhezijskih veza, F
4
.

Priblino vrijedi:

F
t
= F
1
+ F
2

gdje je F
1
- otpor na elastinu deformaciju
F
2
- otpor na plastinu deformaciju

Priblina slika optereenja krutog kotaa to se kotrlja po deformabilnoj podlozi prikazana je
na slici 3.9.

Slika 3.9 Trenje kotrljanja

Izraz koji povezuje silu trenja i normalnu silu (teinu kotaa):

G G
r
e
F kotr
tr
= =

Pri emo
r
e
kotr = je faktor kotrljanja i budui da je omjer izmeu sile otpora i teine, pa je u
tom smislu slian faktoru statikog i kinetikog trenja. Veliina e ovisi o brojnim
imbenicima koje je vrlo teko kvantificirati, tako da potpuna teorija o otporu kotrljanja ne
postoji u decidiranom obliku.

F sila kotrljanja
G teina kotaa
F
tr
sila trenja
F
R
rezultantna sila
p tlak
r polumjer kotaa
e pomak rezultantne sile
u odnosu na os kotaa
28
Neke injenice koje vrijede za faktor trenja kotrljanja prema [14]

- Sila trenja kotrljanja je proporcionalna sili optereenja na odreenu potenciju koja
varira od 1,2 (kod manjih optereenja) do 2,4 (kod veih optereenja).
- Sila trenja je obrnuto proporcionalna promjeru kotrljajueg tijela.
- Sila trenja kotrljanja je manja za glatke, a vea za grube i neravne povrine, zbog toga
trenje opada uhodavanjem.
- Trenje mirovanja je vee od trenja kretanja.
- Ovisnost trenja kotrljanja o brzini je mala (opada s porastom brzine).

Jedan pokus trenja kotrljanja prikazan je na slici 3.10.

Slika 3.10 - Pokus trenja kotrljanja, [24]

U pokusu na slici 24 kaljena elina kuglica se kotrlja amo-tamo izmeu dvije ploe s
odreenim optereenjem F
N
. Za prvi prolaz vrijedi:

F
F
D
t
N
3
=
k

2

gdje je:
k - konstanta materijala
D - promjer kuglice

S poveanjem broja prolaza smanjuje se sila F
t
jer se smanjuje intenzivnost plastine
deformacije. Konano, plastina deformacija sasvim izostaje i sila trenja sastoji se samo od
otpora elastinim deformacijama i posebno je niska, slika 3.11.

29

Slika 3.11 - Ovisnost sile trenja kotrljanja o broju prolaza (pokus opisan slikom 3.10), [24]

Koeficijent trenja kotrljanja nakon 100000 prolaza iznosi oko:

002 0
48
1 0
,
,
= = =
N
tr
F
F

30
4. TROENJE

Troenje je postupni gubitak materijala s povrine krutog tijela uslijed dinamikog dodira s
drugim krutim tijelom, fluidom i/ili esticama [2].

Premda postoji neizbrojno veliki broj sluajeva troenja, veina je autora suglasna da su samo
etiri osnovna mehanizma troenja [16]:
abrazija
adhezija
umor povrine
tribokorozija

Mehanizmi troenja opisuju se jedininim dogaajima. Jedinini dogaaj je slijed zbivanja
koji dovodi do odvajanja jedne estice troenja s troene povrine. On uvijek ukljuuje proces
nastajanja pukotina i proces napredovanja pukotina [4].

4.1 Abrazija

Abrazija je troenje istiskivanjem materijala, uzrokovano tvrdim esticama ili tvrdim
izboinama [2].

Moe se opisati kao mikrorezanje abrazivom nedefinirane geometrije otrice, s dvije faze
jedininog dogaaja, slika 4.1.

Slika 4.1 - Jedinini dogaaj abrazije [4]

Jedinini dogaaj abrazije sastoji se od dvije faze:

I faza - prodiranje abraziva (a) u povrinu materijala (1) pod utjecajem normalne komponente
optereenja F
N
.
II faza - istiskivanje materijala u obliku estica troenja () pod utjecajem tangencijalne
komponente optereenja F
t
.
31

Mehanizam abrazije mogue je analizirati s nekoliko razliitih gledita:

1) Ovisno o strukturi tribosustava u kome se zbiva abrazija mogu se pojaviti dva oblika
abrazije, prikazana slikom 4.2:

a) Abrazija u dodiru dva tijela tribosustav se sastoji od dva funkcionalna dijela
(abrazivno tijelo i abrazijsko protutijelo)
b) Abrazija u dodiru tri tijela tribosustav se sastoji od dva funkcionalna dijela
(abrazivno tijelo i protutijelo), te meutijela (estice) koje se gibaju slobodno izmeu
funkcionalnih dijelova i djeluju abrazijski.

Prema rezultatima vie istraivanja [25, 26] odnoenje materijala u dodiru s tri tijela je
znatno manje nego u sluaju abrazije dva tijela. Razlog tomu je to estice abrazije samo oko
10 % vremena provode u odnoenju materijala dok se ostatak vremena kotrljaju u slobodnom
meuprostoru.

Slika 4.2 Abrazija u dodiru dva tijela (a) i tri tijela (b), [27]

2) Ovisno o meusobnom djelovanju izmeu abrazijskih estica i troene povrine to su:

a) Mikrobrazdanje (slika 4.3.a) odnoenje materijala proporcionalno volumenu brazde
nastale plastinom deformacijom pri prolazu jedne abrazijske estice, uz uvjet da se
rubovi brazde odvoje od povrine u obliku produkata troenja. U idealnom sluaju
mikrobrazdanja jedna abrazijska estica nee proizvesti produkte troenja nego e
materijal biti potisnut u stranu u obliku bonih grebena
b) Mikrorezanje (slika 4.3.b) odnoenje materijala jednako volumenu zareza nastalog
prolaskom abrazivne estice
c) Mikronaprsnua (slika 4.3.c) odnoenje materijala s krhke povrine mehanizmom
nastanka i irenja mikropukotina. Pri tome se s povrine odnose veliki djelii
materijala.
d) Mikroumor (slika 4.3.d) odnoenje materijala mehanizmom umora povrine nastalim
uestalim izmjeninim optereenjem. Materijal je izloen trenutnim deformacijama
uslijed ega nastaju mikropukotine koje se zatim ire i koje u konanici uzrokuju
odvajanje dijelova materijala troene povrine. Mikroumor moe nastati i kao
posljedica viestrukog uestalog mehanizma mikrobrazdanja.
32

Slika 4.3 Shematski prikaz mikromehanizama troenja materijala, [28]

3) Ovisno o meusobnom odnosu tvrdoa abraziva i materijala mogua su tri praktina
sluaja

a) ista abrazija (slika 4.4)
b) selektivna abrazija (slika 4.5)
c) nulta abrazija (slika 4.6)

33

ista abrazija

ista abrazija djeluje kada je tvrdoa abraziva (a) vea od tvrdoe troene podloge (1).
Povrina je izbrazdana, a estice troenja su oblika spiralne strugotine u sluaju kada je
abradirani materijal duktilan, odnosno lomljene strugotine, kada je abradirani materijal krhak.

Slika 4.4 - ista abrazija [4]

34

Selektivna abrazija

Selektivna abrazija djeluje kada u abradiranom materijalu postoji faza tvra od abraziva.
Abraziv ree samo zahvaeni sloj meke faze. Povrina je izbrazdana, s prekidima na
mjestima gdje se na povrini nalaze zrna ili trake tvre faze.

Slika 4.5 - Selektivna abrazija [4]

35

Nulta abrazija

Nulta abrazija nastaje kada je cijela abradirana povrina tvra od abraziva. Povrina ima
polirani izgled, a estice troenja trebale bi biti sitne ljuskice koje potjeu od vanjskoga
graninoga sloja.
Nulta abrazija najee se javlja na povrinskim slojevima dobivenim razliitim postupcima
oplemenjivanja povrine (boriranje, vanadiranje, CVD, PVD, itd.).

Slika 4.6 Nulta abrazija [4]

36

4.1.1 Otpornost na abraziju

Otpornost na I fazu mehanizma abrazije (prodiranje abraziva u povrinu materijala) odreena
je s vie utjecajnih imbenika, a najznaajniji je meusobni omjer mikrotvrdoe abraziva i
materijala troene povrine. U tablici su navedene vrijednosti tvrdoe nekih abraziva kao i
pojedinih faznih konstituenata eljeznih materijala.

Tablica 4.1 - Tvrdoa faznih konstituenata i abraziva, [29]

Minerali
(abrazivi)
Tvrdoa HV
Materijali
(strukturni konstituenti)
Gips 36
70 - 200 Ferit
Vapnenac, CaCO
3
140
Fluorit, CaF
2
190
170 - 230 Austenit, 12% Mn
250 - 320 Perlit, nelegirani
250 - 350 Austenit, niskolegirani
Dolomit 370 300 - 460 Perlit, legirani
300 - 600 Austenit, ljevovi s visokim % Cr
Staklo 500 - 795 500 - 1010 Martenzit
Apatit 540
Feldspat 600 - 750
Kremen 800 - 950 840 - 1100 Cementit
Kvarc, SiO
2
900 - 1750
1200 - 1600 Cr-karbid, (Fe, Cr)
7
C
3

Topaz 1430
1300 - 1500 Fe-borid, Fe
2
B
1500 Mo-karbid, Mo
2
C
1650 Cr-karbid, Cr
23
C
6

Korund, Al
2
O
3
1800 - 2100 1800 Cr-karbid, (Fe, Cr)
23
C
6

1600 - 2100 Fe-borid, FeB
1800 - 2250 Cr-borid, CrB
2

2000 - 2400 Nb-karbid
2150 Cr-borid, CrB
2200 Cr-karbid, Cr
7
C
3

2280 Cr-karbid, Cr
3
C
2

2400 W-karbid, WC
2700 W-borid, W
2
B
5

Karborund, SiC 2600 - 3500 2700 - 3800 Cr-karboborid, Cr
2
(BC)
2800 - 2940 V-karbid, VC
3000 W-karbid, W
2
C
3200 Ti-karbid, TiC
3400 Ti-borid, TiB
2

3700 B-karbid, B
4
C
3750 W-borid, WB
Dijamant 10000

37

Na otpornost na II fazu mehanizma abrazije (istiskivanje materijala u obliku estica troenja)
najutjecajniji imbenik je nain napredovanja pukotine koji openito moe biti:
- duktilni
- krhki
- umor (povrine)

4.2 Adhezijsko troenje

Adhezijsko troenje karakterizira prijelaz materijala s jedne klizne plohe na drugu pri
relativnom gibanju, a zbog procesa zavarivanja krutih faza, [2]. Jedinini dogaaj adhezije
moe se opisati u tri faze, slika 27.

Slika 4.7 - Jedinini dogaaj adhezije [4]

Faza I - Nastajanje adhezijskog spoja razliitog stupnja jakosti na mjestu dodira izboina
Faza II - Raskidanje adhezijskog spoja. estica troenja ostaje spontano nalijepljena na
jednom lanu kliznog para.
Faza III - Otkidanje estice (eventualno). Oblik estica troenja ovisi o uvjetima, a uglavnom
je listiast.

estice iupane s jedne povrine ostaju privremeno ili trajno nalijepljene odnosno
navarene na drugu kliznu povrinu.
Izgled povrine s koje su iupane estice i estice spontano navarene na suprotnu povrinu
prikazani su slikama 4.8 i 4.9.

38

Slika 4.8 - Povrina s koje su adhezijom iupane estice, [16]

Slika 4.9 - estice adhezijom spontano navarene na povrinu, [16]

4.2.1 Otpornost na adhezijsko troenje

Otpornost na adhezijsko troenje ovisi o sklonosti stvaranju mikrozavarenih spojeva kliznog
para i jakosti uspostavljenih adhezijskih veza. Osnovni kriterij za ocjenu otpornosti na
adhezijsko troenje materijala tribopara je njihova triboloka kompatibilnost.

Triboloka kompatibilnost je prikladnost za rad u kliznom paru i bolja je za materijale koji
nisu skloni mikrozavarivanju u meusobnom dodiru. Suprotna je metalurkoj kompatibilnosti
tj. uzajamnoj topljivosti metala u krutom stanju. Triboloka kompatibilnost pojedinih
39
kombinacija materijala prikazana je Rabinowitz-ovom kartom triboloke kompatibilnosti na
slici 4.10.

W Mo Cr Co Ni Fe Nb Pt Zr Tl Cu Au Ag Al Zn Mg Cd Sn Pb
In 2 2 1 2 2 1 1 4 2 1 1 1 1
Pb 3 3 4 4 4 4 4 1 1 1 4 3 2 4 4 2 2 1
Sn 2 4 2 2 3 2 1 2 1 2 1 1 3 2 3 1
Cd 2 2 3 3 1 1 2 2 1 1 4 1 1
Mg 2 2 3 3 3 1 3 1 1 1 1 2
Zn 2 1 1 1 1 3 1 3 2 1 1 1 1
Al 1 2 1 2 1 1 1 2 2 1 1 1 1
Ag 4 3 4 4 4 4 3 1 2 1 2 1
Au 1 2 1 2 1 1 1 1 2 1
Cu 3 4 4 1 1 2 3 1 1 2
Ti 1 1 1 2 1 1 1 1 1
Zr 2 1 2 1 2 3 1 2
Pt 1 1 1 1 1 1 1
Nb 1 1 1 1 1 1
Fe 1 1 1 1 1
Ni 1 1 1 1
Co 1 1 1
Cr 1 1
Mo 1

4 - Dvije tekue faze, rastvorljivost u krutom stanju manja od 0,1 %
3 - Dvije tekue faze, rastvorljivost u krutom stanju vea od 0,1 %, ili jedna tekua
faza, rastvorljivost u krutom stanju manja od 0,1 %
2 - Jedna tekua faza, rastvorljivost u krutom stanju izmeu 0,1 i 1 %
1 - Jedna tekua faza, rastvorljivost u krutom stanju preko 1 %
- Nema podataka

Kompatibilnost Adhezija
najbolja 4 najslabija
dobra 3 slaba
loa 2 jaka
najloija 1 najjaa

Slika 4.10 - Rabinowitz-ova karta triboloke kompatibilnosti, izvedena iz binarnih dijagrama
stanja, prema [30]

40
Na triboloku kompatibilnost takoer povoljno djeluje smanjenje broja kliznih sustava, slika
4.11.

Reetka

Element
Klizne
ravnine
Klizni
pravci
Broj
kliznih
sustava

Kompatibilnost
2)
FCC

Cu
Al
Ni
Pb
Au
Ag
Fe
.
.
.

4 {111}

3 110

43 = 12

1
BCC

W
Mo
Fe

.
.
.

6 {110}
1)

2 111

62 = 12

2
HCP

Cd
Zn
Mg
Co
.
.
.

1 {0001}

3 1120

13 = 3

4

1)
Sekundarne klizne ravnine
2)
1 - najloija kompatibilnost: FCC/FCC
2 - loa kompatibilnost: BCC/BCC, BCC/FCC
4 - najbolja kompatibilnost: HCP/HCP

Slika 4.11 - Triboloka kompatibilnost na osnovi kristalne strukture, prema [16]

Budui da su slikama 4.10 i 4.11 obuhvaeni samo isti metali odnosno njihove kristalne
reetke, ti podaci mogu posluiti samo za orijentacijsku procjenu triboloke kompatibilnosti.
Za realni klizni par triboloka kompatibilnost moe se utvrditi samo pokusima ili procijeniti
na osnovi zabiljeenih prethodnih rezultata ispitivanja.

41
4.3 Umor povrine

Umor povrine je odvajanje estica s povrine uslijed ciklikih promjena naprezanja, [2].
Jedinini dogaaj umora povrine prikazan je na slici 4.12 s tri faze.

Slika 4.12 - Jedinini dogaaj umora povrine [4]

Faza I - Stvaranje mikropukotine, redovito ispod povrine
Faza II - Napredovanje mikropukotine
Faza III - Ispadanje estice troenja, obino oblika ploice ili iverka

U prvoj fazi nastaje podpovrinska pukotina jer je najvee smino naprezanje kod
koncentriranog dodira (tzv. Hertz-ovo naprezanje) uvijek ispod same povrine, slika 4.13.
Ovo je tzv. faza inkubacije jer praktiki nema nikakovog odvajanja estica.

Slika 4.13 - Raspodjela sminih naprezanja za sluaj dodira ravnina / valjak i normalnog
optereenja, [16]

42

U drugoj fazi podpovrinska pukotina izbija na povrinu. Od toga trenutka iz pukotine
redovito izlaze sitne kuglaste estice.

U treoj fazi jedininog dogaaja umora povrine dolazi do ispadanja krupne estice oblika
ivera, to na povrini ostavlja oteenje oblika rupice. Zato se ovaj oblik troenja uobiajeno
naziva pitting (rupienje).

Izgled troene povrine i estica nastalih umorom povrine prikazuju slika 4.14 i 4.15.

Slika 4.14 - Izgled povrine oteene umorom, [16]

Slika 4.15 - Izgled kuglastih estica troenja nastalih umorom povrine, [31]

43
4.3.1 Otpornost na umor povrine

Otpornost na umor povrine naziva se i dinamika izdrljivost povrine. Ovisi o otporu
gibanju dislokacija, a na njega utjee veliki broj imbenika, [16]:

a) Podpovrinski koncentratori naprezanja
- oksidi i druge tvrde, krhke ukljuine
- sulfidi, karbidi i ostali konstituenti druge faze
- granice zrna, malokutne granice, granice dvojnika i druge grupacije dislokacija

b) Povrinska obiljeja
- topografija i tekstura povrine
- zaostala naprezanja
- razina povrinske energije
- mikrostruktura
- oneienja

c) Povrinske pogreke
- ukljuine i estice druge faze
- ogrebotine i udubljenja

d) Diskontinuiteti u geometriji dodira
- odstupanje od linijske geometrije dodira
- estice u podruju dodira

e) Raspodjela optereenja u leaju
- elastine deformacije
- meusobna neprilagoenost dijelova leaja
- unutranja zranost, regulacija leaja

f) Elastohidrodinamika

g) Tangencijalne sile
- bez znatnog klizanja
- kotrljanje uz klizanje

4.4 Tribokorozija

Tribokorozija ili tribokemijsko troenje je mehanizam troenja pri kojem prevladavaju
kemijske ili elektrokemijske reakcije materijala s okoliem, [2].

Jedinini dogaaj tribokorozije s dvije faze prikazuje slika 4.16.

44

I - stvaranje (ili obnavljanje) sloja produkata korozije
II - mjestimino razaranje sloja produkata korozije

Slika 4.16 - Jedinini dogaaj tribokorozije [4]

4.4.1 Otpornost na tribokoroziju

Najvaniji imbenik otpornosti na tribokoroziju je kemijska pasivnost materijala u odreenom
mediju. Tribokorozija je u pravilu "poeljan" mehanizam troenja jer slojevi proizvoda
korozije zatiuju metalne povrine od neposrednog dodira metal/metal.

45
5. PROCESI TROENJA

Svaki proces troenja sastoji se najee od dva mehanizma troenja ili vie njih, koji djeluju
istodobno ili u vremenskom slijedu, ovisno o vrsti tribosustava, relativnom gibanju i radnim
uvjetima [4].

Cilj tribologije: primjenom odgovarajuih tribolokih mjera postii da odreeni tribosustav
funkcionira preteno u reimu tzv. normalnog troenja, slika 5.1.

Slika 5.1 - Opi oblik procesa troenja [4]

Prema vrsti elemenata tribosustava, vrsti dodira, nainu optereenja i obliku relativnog
gibanja razlikuju se sljedei sluajevi troenja [4]:
- klizno troenje
- kotrljajue troenje
- udarno
- freting
- abrazija
- erozija esticama
- erozija kapljevinom
- kavitacija

Osim ove podjele postoje i sloenije koje navode brojnije razliite sluajeve troenja, kao to
je podjela prema DIN 50320 i VDI 382 (tablica 5.1).

46

Tablica 5.1. Razrada vrsta i mehanizama troenja prema DIN 50320 i VDI 382 [32]

5.1 Klizno troenje
47

Veliki broj sluajeva troenja spada u ovu grupu. Shema procesa kliznog troenja prikazana je
na slici 5.2.

Slika 5.2 Shema procesa kliznog troenja
(1) - funkcionalni dio
(3) - meusredstvo (mazivo)
F sila
v - brzina

Relativno gibanje se moe opisati kao klizanje. Postoji sljedei stupanj opasnosti od pojedinih
mehanizma troenja (stupnjevi od najnieg do jako visokog), [4]:

Adhezija jako visoki
Umor povrine srednji
Abrazija niski
Tribokorozija najnii

Pokazatelj otpornosti na troenje je triboloka kompatibilnost materijala, odnosno prikladnost
za rad u kliznom paru.

Karakteristini primjeri kliznih parova:
Klizni leaji
Klizne vodilice
Vreteno/matica
Stap/kouljica
Zglobovi

Mogue promjene iznosa troenja kliznih elemenata tijekom rada prikazane su na slici 5.3.

48

t
u
- vrijeme uhodavanja
t
p
- projektirana trajnost
V
g
- granino istroenje

Slika 5.3 - Procesi troenja kliznih elemenata [4]

Krivulja 1 - zadovoljavajui proces troenja
- malo poveano troenje u fazi uhodavanja
- normalno troenje (uglavnom tribokorozijsko)
- iznos troenja ostaje ispod granine vrijednosti do isteka projektiranog vijeka
trajanja

Krivulja 2 - neuspjeno uhodavanje
- ve u poetku dolazi do zaribavanja

Krivulja 3 - brzina troenja nedopustivo visoka
- ako doe do ulaza abrazivnih estica u tribosustav
- ako su abrazivne estice sastavni dio strukture jednog triboelementa (primjer:
stapni prsten/kouljica cilindra ako je stapni prsten od sivog lijeva u
njegovoj mikrostrukturi ne smije biti slobodnog cementita)

Krivulja 4 - sluaj preranog umora povrine

Pokuano je matematiki izraziti proces adhezijskog troenja. U nastavku slijedi Archardova
jednadba adhezijskog troenja [33]:

H
Fv
k V =
gdje je: F sila
v brzina
H tvrdoa mekeg materijala u paru
k Archardova konstanta, koeficijent troenja (odreuje se eksperimentalno)

49
Triboloke mjere za izbjegavanje procesa opisanih krivuljama 2, 3 i 4 na sl. 5.4 kod kliznih
triboelemenata su:
izbor kompatibilnih materijala povrina u dodiru
potpomaganje uhodavanja
odgovarajue podmazivanje

5.1.1 Eksperimentalno odreivanje kompatibilnosti materijala za rad u kliznom paru

U nastavku su navedena neka od ispitivanja koja se koriste za ispitivanje materijala kliznih
parova.

Klizno ispitivanje etiri kuglice (four ball, IP 239)

Ureaj etiri kuglice za klizno ispitivanje izvorno se primjenjuje za ispitivanje
karakteristika maziva prema standardu IP 239. Shema metode prikazana je na slici 5.4.

Slika 5.4 Shema ureaja etiri kuglice za klizno ispitivanje [32]

Kod ove metode tri donje kuglice fiksirane su u drau, a gornja kuglica rotira pod odreenim
optereenjem. Optereenje se postupno poveava i ispitivanje traje dok ne doe do
meusobnog zavarivanja (welding point) ili oteenje ne prijee neki dogovoreni iznos.
Postoji i modifikacija ovog ispitivanja pod nazivom tri valjia/stoac.

U tablici 5.2 dani su vaniji podaci o ovom ispitivanju.

Tablica 5.2 Klizno ispitivanje etiri kuglice

Svrha ispitivanja Odreivanje otpornosti na adhezijsko troenje.
Uzorci Tri donje fiksne kuglice po kojima klie gornja
rotirajua kuglica.
Uvjeti ispitivanja - Promjer kuglice: 12,7 mm
- Brzina rotacije: 1800-20000 okr/min
- Optereenje: 3000-8000 N
Mjerenje - Toka zavarivanja
Vrsta troenja Adhezijsko troenje
50

Ispitivanje prizma po prstenu (block on ring, ASTM G 77)

Slika 5.5 Shema ispitivanja prizma po prstenu [32]

Tablica 5.3 Ispitivanje prizma po prstenu

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa adhezijskog troenja materijala
Uzorci Rotirajui elini prsten (promjer 35 mm, irina 8,7
mm) u kontaktu sa stacionarnom prizmom
(6,3510,215,8 mm)
Uvjeti ispitivanja Nije posebno specificirano (dan je prijedlog moguih
uvjeta)
- Brzina rotacije prstena: 180 okr/min
- Optereenje: 134 N
- Vrijeme: 30 min
- Uzorak moe biti suh ili uronjen u ulje ili neku drugu
tekuinu
Mjerenje - Gubitak mase ispitne prizme
- irina traga troenja
- Gubitak mase prstena
- Sila trenja
- Izdrljivost mazivog filma
Vrsta troenja Blago adhezijsko troenje pogodno za ispitivanje
tribolokih prevlaka

51
Ispitivanje valji po disku (pin on disc, ASTM G 99)

Slika 5.6 Shema ispitivanja valji po disku [32]

Tablica 5.4 Ispitivanje valji po disku

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa kliznog troenja i koeficijenta trenja
Uzorci Kuglica (promjera 9,525 mm) ili valji u kontaktu s
rotirajuim diskom
Uvjeti ispitivanja Nije posebno specificirano (dan je prijedlog moguih
uvjeta)
- Brzina klizanja: 0,1 m/s
- Optereenje: 10 N
- Put: 1 km
- Temperatura: 23 C
- Relativna vlanost: 50%
Mjerenje - Smanjenje duljine valjia
- Profil traga troenja
- Analiza kuglice u podruju troenja
- Sila trenja
Vrsta troenja Blago i grubo adhezijsko troenje pogodno za
ispitivanje tribolokih prevlaka

Ispitivanje kuglica po ploi (ball on flat, ASTM G 133)

Slika 5.7 Shema ispitivanja kuglica po ploi [32]

52

Tablica 5.5 Ispitivanje kuglica po ploi

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa troenja i koeficijenta trenja kod
malog optereenja i male brzine te na malim uzorcima
Uzorci Kuglica (promjera 9,525 mm) ili valji u kontaktu s
ravnom ploom
Uvjeti ispitivanja - Frekvencija klizanja: 5 ili 10 Hz
- Put: 10 mm
- Optereenje: 25 ili 200 N
- Temperatura: sobna ili 150C
- Trajanje: 16 min 40 s ili 30 min 20 s
Uzorak moe biti suh ili uronjen u mazivo
Mjerenje - Gubitak mase ploe
- Smanjenje promjera kuglice
- Profil traga troenja
- Analiza kuglice u podruju troenja
- Sila trenja
Vrsta troenja Blago adhezijsko troenje pogodno za ispitivanje
tribolokih prevlaka

Ispitivanje valji po V utoru (block on pin, pin on Vee block, FALEX)

Slika 5.8 Shema ispitivanja valji po V utoru [32]

53
Tablica 5.6 Ispitivanje valji po V utoru

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa troenja, izdrljivost i koeficijent
trenja kliznog kontakta
Uzorci Cilindrina osovina promjera 6,35 mm rotira izmeu
dva stacionarna V-bloka u etverolinijskom kontaktu
Uvjeti ispitivanja - Brzina rotacije osovine: 290 okr/min
- Brzina klizanja: 0,1 m/s
- Optereenje (konst. ili rastue): 89-20000 N
Uzorak moe biti suh ili uronjen u ulje ili neku drugu
tekuinu
Mjerenje - Gubitak mase ispitne prizme
- irina traga troenja
- Gubitak mase prstena
- Sila trenja
- Izdrljivost mazivog filma
Vrsta troenja Blago i grubo adhezijsko troenje, troenje uz
podmazivanje

5.1.2 Materijali za klizne leajeve

Klizni leajevi su tipian primjer procesa kliznog troenja. Materijali za klizne leajeve
trebaju ispuniti sljedee zahtjeve [34]:
dovoljna vrstoa da podnese optereenja
dovoljna tvrdoa povrine
dovoljna ilavost (otpornost na udarna optereenja)
dobra toplinska vodljivost
mala toplinska rastezljivost
dobra antikorozivnost

Najee se primjenjuju dvofazne mikrostrukture sastavljene od tvrdih i mekih faza. Tvrda
faza preuzima optereenje, a meka samopodmazuje i prilagoava se obliku osovine. Ove
materijale moemo podijeliti u dvije grupe [34]:

Tradicionalne dvofazne legure:
Kositrena i fosforna bronca
Crveni lijev (legura Cu-Sn-Zn-Pb)
Aluminijska bronca
Bijele kovine (Sn-Pb-Sb-Cu)
Sivi i nodularni lijev (tvrda faza cementit, steadit)

Dvofazne legure s mogunou podmazivanja:
Olovna bronca (tvrdi kristaliti bakra i meki kristaliti olova)
Olovnokositrena bronca
Al-Sn legure
54
Postoje i monofazni leajni materijali:
Polimerni materijali: PA (poliamidi) i PTFE (Teflon najnii faktor trenja od
bilo kojeg materijala, slaba mehanika svojstva pa se esto koristi ojaan
PTFE/bronca kompozit)
Keramiki (Al
2
O
3
, ZrO
2
, Si
3
N
4
, grafit) - primjenjuju se kod vrlo niskih ili vrlo
visokih radnih temperatura i/ili korozijski ekstremno agresivnoj okolini

Kako bi se smanjilo adhezijsko troenje treba primjeniti nekoliko iskustvenih pravila:
Izbjegavati da u paru rade slini materijali (pogotovo metali)
Izbjegavati par s dva tvrda metala (voditi rauna o tome da materijali male
prosjene tvrdoe mogu sadravati vrlo tvrde faze)
Podmazivanje (makar i loe) smanjuje troenje

Skup iskustava u kojemu su sadrani svi relevantni zahtjevi, a ne samo triboloki, dovodi do
liste uputa za standardne tribosustave kao to su npr. klizni leaji. Osnovni putokaz za izbor
tipa kliznog leaja je kombinacija tlaka i brzine klizanja, slika 5.9 i 5.10, a takoer i radne
temperature, slika 5.11.

Slika 5.9 - Dijagram p-v za klizne leaje (elina osovina), [35]

55

Slika 5.10 - Dijagram p-v za nepodmazivane klizne leaje (elina osovina), [35]

Slika 5.11 - Dijagram p- za klizne leaje (elina osovina), [35]

5.1.3 Primjeri nepredvienog kliznog troenja

Na sljedeim slikama prikazani su neki od primjera kada je dolo do kliznog troenja koje je
bilo vee od normalnog (oekivanog).
56

Slika 5.12 - Povrina elinog prstena nakon neuspjenog uhodavanja s isto takvim prstenom.
Veliki prijelaz materijala s jednog prstena na drugi [4]

Slika 5.13 - Povrinski umor segmenta bregaste osovine koji je bio u kliznom dodiru
s podizaem [4]

57

Slika 5.14 Klizno troenje kone papue od sivog lijeva

Slika 5.15 Isupana mjesta na kliznoj povrini kliznog leaja uslijed prekoraenja dinamike
izdrljivosti zbog previsokog tlaka filma podmazivanja s visokim gradijentom tlaka [36]

58

Slika 5.16 Prijenos materijala sa zakaljenog temper odljevka na sinterirani metal pri klizanju
zbog manjkavog podmazivanja [37]

Slika 5.17 Izglodana mjesta na klipu (Al-Si legura) dizel motora zbog manjkavog
podmazivanja [37]

59

Slika 5.18 Tribokorozijski produkti reakcija na bregastoj osovini od elika 16MnCr5 E [32]

Slika 5.19 Prijenos materijala i istroenje na kliznoj ploi hidraulike pumpe od elika,
slika tvrtke Breueninghaus Hydromatik GmbH [32]
60

5.2 Kotrljajue troenje

Kotrljajue troenje javlja se kod uzastopnog kotrljajueg dodira nekonformnih povrina.
Shema procesa kotrljajueg troenja prikazana je na slici 5.20.

Slika 5.20 Shema procesa kliznog troenja [4]
F - sila
- kutna brzina

Relativno gibanje se moe opisati kao kotrljanje. Postoji sljedei stupanj opasnosti od
pojedinih mehanizma troenja:
Umor povrine jako visoki
Abrazija niski
Adhezija niski

Pokazatelj otpornosti na troenje je dinamika izdrljivost povrine.

Karakteristini primjeri kotrljanja:
kotrljajui leaji
zupanici
kota / tranica

Mogue promjene iznosa troenja kotrljajuih elemenata tijekom rada prikazane su na slici
5.21.

61

n
i
- trajanje inkubacije umora povrine
n
u
- trajanje uhodavanja
n
p
- projektirana trajnost

Slika 5.21 - Procesi troenja kotrljajuih elemenata [4]

Krivulja 1 zadovoljavajui proces troenja
Krivulja 2 neuspjeno uhodavanje
Krivulja 3 prerani umor povrine

Triboloke mjere za izbjegavanje krivulja 2 i 3:
- izbor odgovarajueg materijala, zadovoljavajue dinamike izdrljivosti povrine
- zatita povrine od troenja
- omoguavanje uhodavanja
- odgovarajue podmazivanje

5.2.1 Eksperimantalno odreivanje dinamike izdrljivosti povrine

Kotrljajue ispitivanje 4 kuglice (four ball, IP 300)

Ureaj etiri kuglice za kotrljajue ispitivanje izvorno se primjenjuje za ispitivanje
karakteristika maziva prema standardu IP 300. Shema metode prikazana je na slici 5.4.

Kod ovog ispitivanja tri donje kuglice su u kotrljajuem dodiru i na njih se odreenom silom
oslanja gornja kuglica koja rotira u drau. Mjeri se vrijeme koje je potrebno da doe do
pojave tzv. pitinga odnosno oteenja u obliku rupice na gornjoj kuglici.

62

Slika 5.22 Shema kotrljajueg ispitivanja etiri kuglice [32]

Postoji i modifikacija ove metode pod nazivom 3 kuglice / stoac gdje je gornja kuglica
zamijenjena stocem, slika 5.23.

Slika 5.23 - Ispitivanje dinamike izdrljivosti povrine u kotrljajuem dodiru
tri kuglice/stoac [4]

U tablici 5.7 dani su podaci o ovom ispitivanju.

Tablica 5.7 Kotrljajue ispitivanje etiri kuglice

Svrha ispitivanja Odreivanje otpornosti na umor povrine i efikasnosti
maziva za visoke pritiske
Uzorci Tri donje kotrljajue kuglice po kojima kotrlja gornja
rotirajua kuglica
Uvjeti ispitivanja - Promjer kuglice: 12,7 mm
- Brzina rotacije: 1800-20000 okr/min
- Optereenje: 3000-8000
Mjerenje - vrijeme nakon kojeg dolazi do pitinga pri odreenom
optereenju
- optereenje koje izaziva piting nakon 10
7
ciklusa
Vrsta troenja Umor povrine
63
Ispitivanje metodom dvostrukog diska (twin disc)

Slika 5.24 Shema ispitivanja dvostrukog diska [32]

U tablici 5.8 dani su podaci o ovom ispitivanju.

Tablica 5.8 Ispitivanje metodom dvostrukog diska

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa kliznog i rotirajueg
troenja materijala ili prevlaka
Uzorci Dva diska promjera 40 mm i debljine 10 mm
(alternativno diskovi mogu biti promjera 30 i
50 mm)
Uvjeti ispitivanja - Brzina rotacije donjeg diska: 0-400 okr/min
- Brzina rotacije gornjeg diska: 440 okr/min
Suho stanje ili uz mazivo.
Mjerenje - Gubitak mase pojedinog diska ili profil
- Ukupan gubitak mase diskova
- Vijek troenja
Vrsta troenja Blago i grubo adhezijsko troenje, umor
uslijed kotrljanja (pitting)

5.2.2 Materijali za zupanike

Upute za izbor materijala tipinog tribosustava s kotrljajuim gibanjem dane su u tablici 5.9, a
orijentacijska svojstva tipinih materijala na slikama 5.25 i 5.26.

64
Tablica 5.9 - Ope upute za izbor materijala zupanika, [35]

Radni uvjeti Manji zupanik
1)
Vei zupanik
Samo prijenos
gibanja (sila
0)
Nemetali, mjed, meki elik i nehrajui elik u bilo kojoj kombinaciji
Laki uvjeti Temper lijev Nemetali, mjed, fosforna bronca
2)
,
temper lijev
Sivi lijev Sivi lijev
elik - normaliziran Sivi lijev
Srednjeugljini i niskougljini
niskolegirani elik - normaliziran
Srednjeugljini niskolegirani elik
visoke vrstoe - poboljan
Srednjeugljini elik - normaliziran
Srednjeugljini niskolegirani elik
visoke vrstoe - nitriran
Srednjeugljini niskolegirani elik -
nitriran
indukcijski kaljen
indukcijski kaljen

Tei uvjeti
Niskougljini niskolegirani elik
visoke vrstoe - cementiran
Niskougljini niskolegirani elik
visoke vrstoe - cementiran ili
poboljan
1)
Materijal manjeg zupanika moe biti u paru s bilo kojim materijalom veeg zupanika koji
je u istoj razini kakvoe ili iznad nje.
2)
Fosforna bronca ne smije biti u paru s mekim elikom.

Slika 5.25 - Dijagram savojna dinamika izdrljivost R
ds
vlana vrstoa R
m
uobiajenih
materijala zupanika, [35]

65

Slika 5.26 - Dijagram faktor opteretivosti C tvrdoa HV uobiajenih materijala zupanika,
[35]

5.2.3 Materijali za kugline leajeve

Materijali za kugline leajeve trebaju ispuniti sljedee zahtjeve:

- visoka tvrdoa (do 65 HRC)
- jednolika tvrdoa (bez mekih mjesta)
- jednolika struktura
- sitnozrnata struktura
- dobra prokaljivost
- stabilnost poslije kaljenja
- dobra ilavost
- visoka otpornost na troenje
- visoka dinamika izdrljivost
- odsustvo segregacija i ukljuaka (metalnih i nemetalnih)

U veini sluajeva koriste se niskolegirani Cr-elici:
prsteni :100Cr6 (1%C; 1,5% Cr), 115CrV3, 140Cr3
tijela: 105Cr4 (1,05%C; 1% Cr), 100Cr6, 100CrMn6

Osim ove koriste se sljedee grupe materijala:
elici za cementiranje
visokolegirani nehrajui elici
keramika (silicijev nitrid Si
3
N
4
)

66

5.2.4 Primjeri nepredvienog kotrljajueg troenja

Slika 5.27 - Prerani povrinski umor reduktorskog zupanika zbog neodgovarajue
toplinske obradbe [4]

Slika 5.28 Troenje zbog valjanja jamice na cementiranom zupaniku od 20MoCr4,
podmazivanog uljem [37]

67

Slika 5.29 Odnesen material s cementiranog zupanika 20MoCr4, podmazivanog uljem [37]

Slika 5.30 Odlistavanje na podmazivanom kotrljajuem leaju od elika 100Cr6 [37]

68

Slika 5.31 Odlistavanje stvaranjem mrlja na cilindrinim valjiima od elika 100Cr6 [37]

Slika 5.32 Oteenje odnoenjem materijala u podruju staza kuglica indukcijski zakaljene
kuglaste glavine od Cr53, slika trvtke GKN-Lohr + Bromkamp [32]

Slika 5.33 Oteenje zbog umora povrine u vanjskoj stazi prstena kotrljajueg
kuglastog leaja [38]

69

Slika 5.34 Rupice u kliznoj stazi unutranjeg prstena kotrljajueg kuglastog leaja [38]

70

5.3 Udarno troenje

Jo jedan proces troenja kod kojeg je dominantan mehanizam umora povrine je udarno
troenje. Shema procesa kliznog troenja prikazana je na slici 5.35.

Slika 5.35 Shema procesa udarnog troenja [4]
F sila
v - kutna brzina

Relativno gibanje se moe opisati kao udarci. Postoji sljedei stupanj opasnosti od pojedinih
mehanizma troenja:
Abrazija srednji
Adhezija srednji


Karakteristini primjeri tribosustava s udarnim optereenjem su:
kontakti
releji
dijelovi printera (tampaa)
ventili
kovaki alat, ukovnji
mlinovi
tance

Mogue promjene iznosa troenja tijekom udarnog rada prikazane su na slici 5.36.

71

Slika 5.36 - Procesi troenja tribosustava s udarnim optereenjem [4]

Krivulja 1 prihvatljiv process troenja (uglavnom tribokorozijski)
Krivulja 2 adhezijsko troenje
Krivulja 3 deformacijsko troenje (prekomjerna plastina deformacija istiskivanjem
materijala uslijed udaraca)
Krivulja 4 abrazijsko troenje ako su prisutne abrazivne estice
Krivulja 5 umor povrine

Triboloke mjere za izbjegavanje krivulja 2, 3, 4 i 5:
- izbor odgovarajueg materijala
- zatita povrine od troenja zbog teko pomirljivog zahtjeva na ilavost (zbog udarnog
djelovanja) i otpornost na ostale mehanizme troenja

5.3.1 Eksperimantalno odreivanje otpornosti na udarno troenje

Osim ve navedenih ispitivanja kojima se odreuje dinamika izdrljivost povrine mogue je
provesti ispitivanje poput onog prikazanog na slici 5.37.

Slika 5.37 Shema ispitivanja udarnog troenja [32]

U tablici 5.10 su dani podaci o ovom ispitivanju.

72
Tablica 5.10 Udarno ispitivanje

Svrha ispitivanja Odreivanje kohezijskih i adhezijskih svojstava
prevlaka te njihovih tribolokih karakteristika u
uvjetima vibracija.
Uzorci Uzorci odrezani pot kutem, kontaktne povrine od 23
mm
3

Uvjeti ispitivanja - Kombinacija udara i klizanja
- Put klizanja: 0,76 mm
- Frekvencija udara: 60-70 Hz
- Udarno optereenje: 60-223 N
- Temperatura 600C
- Vrijeme: 6-10 h
Mjerenje - Gubitak mase
- Otpornost fretingu
- Vijek troenja
Vrsta troenja Adhezijsko troenje, udarno troenje, freting

5.3.2 Primjeri nepredvienog udarnog troenja

Slika 5.38 - Prerani povrinski umor ventila pumpe [4]

73

Slika 5.39 Povrina ela dinamiki optereenog elinog vretena [39]

Slika 5.40 Isupana mjesta u podruju udarno optereenog podruja ploe za oblikovanje
amota od bijelog lijeva legiranog kromom [32]

74

5.4 Izjedanje (freting)

Izjedanje je proces troenja koji nastaje izmeu dviju, prividno vrsto spojenih, povrina zbog
vibracijskog relativnog gibanja s amplitudama manjim od 100 m, [2].
Shema procesa izjedanja prikazana je na slici 5.41.

Slika 5.41 Shema procesa izjedanja [4]
F sila

Relativno gibanje se moe opisati kao vibracije. Postoji sljedei stupanj opasnosti od
tribokorozija - jako visoki
umor povrine . jako visoki
abrazija srednji
adhezija - srednji

Pokazatelj otpornosti na troenje su konstrukcijske mjere koje se provode kako bi se sprijeio
ovaj oblik troenja.

Primjeri pojave izjedanja su:
zakovini spojevi
mehanike brtve
spojke
spojevi vratilo/glavina

Proces izjedanja moe se podijeliti u sljedee faze [4]:

I faza ukljuuje deformaciju dodirnog mjesta, rasprivanje oneiivaa, nastanak i
napredovanje povrinskih pukotina i nastanak i raskidanje adhezijskih veza

II nastanak i oksidacija estica troenja

III abrazivno djelovanje estica troenja

75
Izjedanje nije opasno zbog koliine materijala izgubljene troenjem nego zato to, stvaranjem
poetnih pukotina umora materijala, smanjuje dinamiku izdrljivost dijelova za 3 do 6 puta,
[16].

Na slici 5.42 su prikazana mjesta na kojima je mogua pojava izjedanja kod zakovinog spoja

Slika 5.42 Mjesta sklona pojavi izjedanja kod zakovinog spoja [20]

Mjere za spreavanje izjedanja prema [11] su:

1. Konstrukcijske
a) Smanjenje koncentracije naprezanja
b) Razdvajanje ploha
c) Poveanje tlaka smanjenjem dodirne plohe

2. Podmazivanje
Ulja i masti s dodatkom antioksidanata prijee pristup kisika pa time i prvu fazu tribokorozije.

3. Nemetalne prevlake
Fosfatne i sulfidne prevlake na elicima prijee neposredan dodir metal/metal.

4. Metalne prevlake
Galvanske prevlake mekih metala npr. Cu, Ag ili Cd omoguuju preuzimanje relativnih
pomaka unutar samih prevlaka. Kromiranje se ne preporua.

5. Nemetalni uloci
Uloci od gume ili teflona rabe se za razdvajanje ploha i preuzimanje relativnih pomaka.

6. Izbor kompatibilnih metala
Preporua se meki metal s malim indeksom otvrdnua hladnom deformacijom i niskom
temperaturom rekristalizacije (kao npr. Cu) u dodiru s tvrdom povrinom (npr. cementirani
elik)

7) Poveanje hrapavosti povrine (kugliarenje)

5.4.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na izjedanje

Jedan od moguih naina ispitivanja otpornosti izjedanju prikazan je na slici 5.43 i u tablici
5.11.

76

Slika 5.43 Shema ispitivanja izjedanjem [32]

Tablica 5.11 Ispitivanje otpornosti na izjedanje

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa troenja i trenja u kontaktu male
amplitude pomaka
Uzorci Kuglica ili valji u kontaktu s ravnom ploom
Uvjeti ispitivanja - Amplituda klizanja: 0,02-0,4 mm
- Frekvencija klizanja: 5-20 Hz
- Temperatura 22C
Uzorak moe biti suh ili uronjen u mazivo
Mjerenje - Gubitak volumena mjerenjem traga troenja
- Koeficijent trenja
Vrsta troenja Freting

5.4.2 Primjeri nepredvienog izjedanja

Slika 5.44 Pukotina nastala izjedanjem na provrtu za zakovicu [20]

77

Slika 5.45 Umor zbog fretinga na vretenu punog ekstrudera

Slika 5.46 Umor povrine u podruju brazgotina s istrgnutim dijelom na konusnom sjeditu
napreanog spoja pogonskog zupanika i osovine lopate velikog bagera (elik 28NiCrMo4V)
[37]

78

Slika 5.47 Tribikorozija na mjestu dosjeda na povrini nalijeganja leajne kouljice osovine
bubnja prijenosne vrpce od elika C45N [37]

Slika 5.48 Tribokorozija na mjestu dosjeda na elinom prstenu s izraeno oznaenim
smjerom gibanja, terasasto oblikovani slojevi troenja [37]

Slika 5.49 Podruja brazdi nastala tribokorozijom (grebenast oblik) na povrini nalijeganja
leajnog prstena (nelegirani elik) [37]
79
5.5 Abrazijsko troenje

Abrazijsko troenje je istiskivanje materijala izazvano tvrdim esticama ili tvrdim
izboinama, [2].
Oko 50% svih sluajeva troenja otpada na abraziju, [40].
Karakteristika ove vrste troenja je prisutnost tvrdih abrazivnih estica uglavnom mineralnog
podrijetla, pa se ponekad naziva i mineralno troenje.
Shema procesa abrazijskog troenja 3 tijela prikazana je na slici 5.50.

Slika 5.50 Shema procesa abrazijskog troenja
(3) - meusredstvo (mazivo)
(a) - abraziv
F sila
v - brzina

Relativno gibanje se moe opisati kao klizanje. Postoji sljedei stupanj opasnosti od pojedinih
mehanizma troenja:
Abrazija jako visoki
Umor povrine niski

Pokazatelj otpornosti na troenje je udio i tvrdoa tvre faze [4].
Mogue promjene iznosa troenja tijekom abrazijskog troenja prikazane su na slici 5.51.

Slika 5.51 - Procesi troenja abrazijskih tribosustava [4]
80

Na slici 5.51 pojedine krivulje imaju sljedee znaenje:

Krivulja 1 normalni proces troenja mehanizmom tribokorozije i selektivne abrazije
Krivulja 2 abrazija intenzivnija nego se predvialo pri projektiranju trajnosti
Krivulja 3 prerano probijanje zatitnog sloja

Triboloke mjere za izbjegavanje krivulja 2 i 3
eliminacija abraziva iz tribosustava (ako je to mogue)
izbor odgovarajueg materijala odnosno primjena postupka zatite povrine

Tipini primjeri abrazijskog troenja su:
radni dijelovi poljoprivredne, graevinske i rudarske mehanizacije
stapne muljne pumpe
alati za obradbu odvajanjem estica

5.5.1 Izbor materijala otpornih na abrazijsko troenje

Upute za izbor materijala za dijelove izloene abraziji dane su u tablici 5.12.

Pri izboru materijala, odnosno zatitnog sloja svakako treba uzeti u obzir tvrdou abraziva.

Budui da su materijali s visokim udjelom tvrdih faza uglavnom krhki, zahtjevi za ilavou
(rad uz udarce) i tehnologinou (rezljivost) u stvari su proturjeni zahtjevu za otpornou na
abrazijsko troenje.
To proturjeje prevladava se esto primjenom postupaka zatite povrine od troenja. U
sluaju abrazijskog troenja prikladni su boriranje, vanadiranje i navarivanje. Upute za izbor
dodatnih materijala za navarivanje dane su u tablici 5.13.

81

Tablica 5.12 - Upute za izbor materijala u uvjetima abrazije, [23]

Radni uvjeti Zahtijevana svojstva Materijal
- visoka naprezanja
- udarci
- visoka ilavost
- otvrdnjavanje hladnom
deformacijom
- austenitni manganski elik
- guma
- niska naprezanja
- klizanje
1. Visoka tvrdoa
2. ilavost manje vana
3. Brza izmjena dijelova
- kaljeni ili drugaije otvrdnuti
metalni materijali
- navareni slojevi
- keramika
1. Niska cijena osnovnog
materijala
2. Trajanje izmjene manje
vano
- keramika
- kamene ploice
- beton
1. Najvea otpornost na
troenje
2. Cijena nevana
- volframov karbid (tvrdi
metal)
- visoka naprezanja
- jaki udarci
- visoka ilavost - lijevovi i elici
- zavareni slojevi
- vlaga i korozija - otpornost na koroziju - korozijski postojani elici
- keramika
- guma
- polimeri
- niska naprezanja
- sitne estice
- slaba abrazivnost estica
- niski koeficijent trenja - poliuretan
- teflon
- glatke metalne povrine
- visoka temperatura - otpornost lomu i toplinskim
okovima
- opa otpornost pri povienim
temperaturama
- ljevovi i elici legirani
kromom
- neke keramike
- minimalno trajanje zastoja - laka izmjena - bilo koji materijal koji se
lako privrava ili nanosi
- zakrivljene i nepravilne
povrine i oblici
- bilo koje ili kombinacije
gornjih svojstava
- navareni slojevi
- materijali koji se nanose
lopaticom
- jako teki rad pri visokim
temperaturama
- navareni slojevi

82
Tablica 5.13 - Podjela legura dodatnih materijala za tvrdo navarivanje prema uporabi, [41]
VRSTE
LEGURA
OSNOVNA
UPORABA
OPIS SVOJSTVA PRIMJERI UPORABE
Metal/metal Perlitni elici
3)
vrsti,jeftini vratila, osovine, valjci,
lananici, spojnice,
lamele, zupanici
Udarci: jaki
4)
Austenitni Mn elici ilavi,
otvrdnjavanje
deformacijom
eljusti drobilica, valjci,
obloge mlinova s
kuglama
Austenitni korozijski
postojani elici
3)

ilavi tramvajske tranice,
skretnice, leaji pri
srednjim temperaturama
VISOKA
NAPREZANJA
1)

slabi Niskougljini
martenzitni elici
vrsti dijelovi spojki, krianja
tranica i skretnice
ELICI SREDNJE
TEMPERATURE
2)

Rezne otrice Alatni elici vrsti, sekundarno
otvrdnjavanje
alati, noevi, kare,
otrice
Martenzitni kemijski
postojani elici
tvrdi, otporni na
koroziju, pri visokoj
temperaturi
igovi, matrice, alati za
plastinu obradbu metala
Abrazija visokougljini
austenitni elici
tvrdi, otvrdnjavanje
deformacijom
ekii i valjci mlinova,
traktorske gusjenice
Abrazija visokougljini
martenzitni elici
tvrdi svrdla za zemlju, lice
rovokopaa, vijci
konvejera, kuita pumpi
Udarci: jaki Austenitni ljevovi
3)
vrsti, dobra
podloga za krhke
slojeve
oprema za mlinove
(eljusti, valjci, ekii,
oblage), kuita i rotori
pumpi
SREDNJA
NAPREZANJA
slabi Martenzitni ljevovi tvrdi raonici, otrice, strugaa,
usne kablice
BIJELI LIJEVOVI
S KROMOM
SREDNJE
TEMPERATURE
Abrazija: gruba Austenitni Cr karbidni
ljevovi
vrsti
veliki
reetke za pijesak, zubi
rovokopaa
ABRAZIVNA
SREDSTVA
Ljevovi s
kompleksnim Cr-
karbidima
5)

primarni
sita, obloge mlinova,
rotori pumpi, eljusti
drobilica
fina Martenzitni Cr
karbidni ljevovi
Cr-karbidi

tvrdi
rad na mokro u rudarstvu
i kamenolomima npr.
obloge mlinova

NISKA
NAPREZANJA
Buenje i rezanje
stijena
Karbidi+5 mesh
6)
lem masivni karbidi
korisni kao
pojedinane otrice
svrdlo za kamen, svrdla
za naftne buotine,
lopatice mijealica za
pijesak, alati za pecanje
iz buotina
VOLMFRAMOVI
KARBIDI
(min 45%)

SREDNJA
TEMPERATURA
Abrazija: gruba
7)
Mijeani karbidi + 20
mesh
Mijeani karbidi -
20+40 mesh
vrsti depozit zubi grabilica, stabilizeri,
svrdla, zubi lice bagera
ABRAZIVNA
SREDSTVA
fina Mije. karbidi -
40+100 mesh
Mije. karbidi - 100
mesh
tvrdi depozit svrdla za stijene, vijci
pumpe za cement,
plugovi, vijci pumpe za
beton
SREDNJA
NAPREZANJA
Udarci: jaki Kompleksne
superlegure Co-Cr-
Mo
ilava, otporna na
puzanje
otrice kara za vrue i
toplo rezanje, ventili
LEGURE
KOBALTA
VISOKE
TEMPERATURE
slabi Podeutektina legura
Co-Cr-W
vrsta ispuni ventil Diesel-
motora
METAL/METAL
KOROZIJSKI
MEDIJI
Abrazija Nadeutektina legura
Co-Cr-W
tvrda strugai, vijci doziraa u
rudarskoj cementnoj
industriji
Udarci Kompleksne
superlegure
ilava, otporna na
puzanje
zvona visokih pei,
ukovnji
SREDNJA
NAPREZANJA
Abrazija Modificirani Ni-B
eutek.
tvrda, fini boridi tijela ventila i djelovi
izloeni oksidaciji
NIKLENE
LEGURE
VISOKE
TEMPERATURE
ABRAZIJA ILI
Volframovi karbidi
(<45%)
Matica legura nikla
tvrdo, karbidi i fini
karbidi

OKSIDACIJA Korozija Kruta otopina inertno tijela ventila i dijelovi
izloeni oksidaciji
1) Visoka naprezanja > 100 N/mm
2
, niska naprezanja < 30 N/mm
2
; 2) Visoka temperatura > 500
o
C, srednja temperatura 200 - 500
o
C; 3)
Upotrebljava se za obnovu dimenzija i kao meusloj; 4) Jaki udarci > 0,5% povrinske deformacije, slabi udarci < 0,2% povrinske
deformacije; 5) Ukljuujui tipove do 45% volfram karbida; 6) Prema USA standardu; 7) Elektrolunim navarivanjem dobiju se obino nia
ilavost i otpornost abraziji nego plinskim navarivanjem
83

5.5.2 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na abrazijsko troenje

Ispitivanje suhi pijesak/gumeni kota (dry sand/rubber wheel, ASTM G 65)

Na slikama 5.52 do 5.54 prikazan je ureaj suhi pijesak/gumeni kota

Slika 5.52 - Skica ureaja suhi pijesak/gumeni kota [4]

Ispitivanje se sastoji od abradiranja uzorka (1) standardnim zaobljenim kvarcnim pijeskom
Ottawa AFS 50/70 (3), slika 5.55. Epruveta se naslanja na kota (2) obloen gumom tvrdoe
oko 60 Shore A, a optereena je utezima preko koljenaste poluge. Sila F iznosi 130 N ili 45 N
ovisno o varijanti postupka, a jo je promjenljiv i ukupni broj okretaja kotaa koji se registrira
brojaem (tablica 5.14).

Tablica 5.14 Varijante postupka suhi pijesak/gumeni kota [42]

Varijanta postupka Sila na uzorak, N Broj okretaja kotaa
A 130 6000
B 130 2000
C 130 100
D 45 6000

84

Slika 5.53 Ureaj suhi pijesak/gumeni kota

Slika 5.54 Detalj ureaja suhi pijesak/gumeni kota

Slika 5.55 Zaobljeni kvarcni pijesak Ottawa AFS 50/70 [43]
85

Nakon zavretka ispitivanja na uzorku ostaje trag kao na slici 5.56.

Slika 5.56 - Trag od ispitivanja na ureaju suhi pjesak/gumeni kota [4]

Vaganjem uzorka prije i poslije ispitivanja utvruje se gubitak mase koji se preraunava u
gubitak volumena. Ova metoda omoguuje relativno rangiranje otpornosti na abrazijsko
troenje razliitih materijala ako je prevladavajui mehanizam troenja abrazija.

Saeti opis ispitivanja suhi pijesak/gumeni kota dan je u tablici

Tablica 5.14 Opis ispitivanja suhi pijesak/gumeni kota

Svrha ispitivanja Odreivanje otpornosti na troenje materijala na
abraziju treim tijelom
Uzorci Ravni (povrinski modificiran) uzorak (dimenzije:
7625(3,2-12,7) mm), u kontaktu s rotirajuim
gumenim kotaem. Abrazivne estice su estice
zaobljenog kvarcnog pijeska standardne granulacije.
Uvjeti ispitivanja - Brzina rotacije kotaa: 20010 okr/min
- Optereenje: 45 N ili 130 N
- Protok abraziva: 250-400 g/min
- Dubina traga troenja analizom profila
Vrsta troenja Abrazija pri malom naprezanju

86
Taber abrazija (ASTM D 4060)

Slika 5.57 Shema ispitivanja taber abrazije [32]

Tablica 5.15 Taber abrazija

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa abrazijskog troenja i Taber indeksa
troenja povrine materijala
Uzorci Ravna povrina diska abradirana dvama abrazijskim
kotaiima obloenim gumom
Uvjeti ispitivanja - Optereenje: 9,81 N
- Kotaii se iste brusnim papirom nakon svakih 1000
okretaja
Ispitivanje se provodi bez maziva
- Taber indeks troenja =
gubitak mase/1000 okretaja (mg)
Vrsta troenja Abrazija uz malo naprezanje

Abrazija vlanim muljem

Slika 5.58 Shema ispitivanja otpornosti na abraziju vlanim muljem [32]

87
Tablica 5.16 Ispitivanja otpornosti na abraziju vlanim muljem

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa abrazijskog troenja i otpornosti na
abrazijsko troenje materijala i prevlaka
Uzorci Dva uzorka u kontaktu s rotirajuim diskom
Uvjeti ispitivanja - Optereenje: 112 N
Provodi se u posudi s abrazivnim muljem
Mjerenje - Gubitak volumena
Vrsta troenja Abrazija uz veliko naprezanje, abrazija uz malo
naprezanje

Ispitivanje troenja kuglicom

Slika 5.59 Shema ispitivanja troenja kuglicom [32]

Tablica 5.17 Ispitivanje troenja kuglicom

Svrha ispitivanja Odreivanje koeficijenta troenja prevlaka i materijala
abrazijskim troenjem kuglicom. Odreivanje debljina
prevlaka.
Uzorci Uzorak u obliku ploe ili prevlaka nanesena na ravnu
povrinu u kontaktu s elinom kuglicom izmeu kojih
protie abrazivni medij (suspenzija dijamantnih ili SiC
estica).
Uvjeti ispitivanja - Promjer kuglice: 25 mm
- Brzina rotacije kuglice: 30-150 okr/min
- Optereenje: 0,05-5 N
- Brzina dopreme abrazivnog medija:
> 60 ml/h
Mjerenje -Promjer traga troenja
-Koeficijent troenja (mjerenjem brzine okretanja
kuglice, broja okretaja i optereenja)
Vrsta troenja Abrazijsko troenje malog iznosa.

88
5.5.3 Primjeri nepredvienog abrazijskog troenja

Slika 5.60 - Kouljica isplane pumpe kod koje je dolo do razaranja povrinskog sloja
umorom povrine zbog nepravilno izvedenog povrinskog kaljenja [4]

Slika 5.61 Brazde na boku zuba pogonskog zupanika traktora [39]

89

Slika 5.62 Zatupljenje reznog vrha lopate bagera. Nakon mjestimino preranog istroenja
prednje rezne otrice, odnesen je navareni zatitni Fe-Cr-C sloj (osnovni material nelegirani
elini lijev GS-45). Istroenje je nastalo zbog vieg udjela grubozrnatih estica ljunka [32].

Slika 5.63 Brazde u kliznoj stazi kliznog leaja uzrokovane zaprljanim uljem, veim tvrdim
esticama kao i ostacima od obrade i odravanja [36]

90

Slika 5.64 Nedopustivo proirenje raspora izmeu alata (bijeli lijev legiran kromom) i
koare stroja za usitnjavanje gline zbog prisutnosti kamenih estica u glini [32]

91
5.6 Erozija esticama

Erozija esticama je gubitak materijala s povrine krutog tijela zbog relativnog gibanja
(strujanja) fluida u kojem se nalaze krute estice [4]. Shema procesa erozije esticama
prikazana je na slici 5.65.

Slika 5.65 Shema procesa erozije esticama [4]
(3) - fluid
(a) - estica

Relativno gibanje se moe opisati kao strujanje. Postoji sljedei stupanj opasnosti od
Abrazija vrlo visoki
Umor povrine visoki
Tribokorozija- najnii

Budui da je osim mehanizma abrazije u procesima erozije esticama znaajan i
mehanizam umora povrine, njihovi uinci i utjecaji razliitih imbenika opisuju se na razini
jedininog sudara estice s troenom povrinom, prikazanog na slici 5.66:

Jedinini sudar sastoji se od dvije faze:

I. Upad krute estice odreenom brzinom gibanja i pod odreenim kutom, te njezin
trenutni sudar s troenom povrinom materijala;
II. Odbijanje krute estice od troene povrine uz pratee razaranje povrine otkidanjem
djelia materijala u obliku estice troenja.

Slika 5.67 Jedinini sudar krute estice s troenom povrinom, [44]

92
Pokazatelj otpornosti na troenje je udio i tvrdoa tvrde faze odnosno dinamika izdrljivost
povrine ovisno o kutu upada estica.

Erozija kod koje je strujanje pod malim kutom u odnosu na povrinu naziva se abrazivna
erozija, a kad estice udaraju o povrinu gotovo okomito to je udarna erozija, [2].

Karakteristini primjeri erozije esticama su:
pumpe za mulj
pjeskarilice
cjevovodi za transport zrnate ili prakaste robe

Mogue promjene iznosa troenja pri eroziji esticama prikazane su slikom 5.68.

Slika 5.68 - Procesi troenja erozijom esticama [4]

Pravac 1 normalni proces troenja (abrazijski i mehanizam umora povrine)
Krivulja 2 abrazija intenzivnija nego je predvieno

Ovisno o kutu udara estica, podjednako opasni mehanizmi troenja mogu biti abrazija i umor
povrine.

Kut udara je definiran kao kut izmeu erodiranog materijala i trajektorije erodivnih estica.
Ovisnost brzine erozije o kutu udara je znaajno odreeno vrstom erodiranog materijala. Na
slici 5.68 do 5.70 je prikazano da duktilni materijali, kao metali i legure, postiu najvei
stupanj erodivnosti za manje kuteve, npr 15, 30. Za razliku od njih, krhki materijali kao npr.
staklo, keramika, najvee vrijednosti postiu za normalni kut, tj oko 90.
93

Slika 5.68 - Brzina erozije u funkciji kuta udara estica za duktilne i krhke materijala [45]

Slika 5.69 - Utjecaj kuta udara estica na erozijsko troenje duktilnog (Al) i krhkog (staklo)
materijala, [46]

Slika 5.70 Utjecaj kuta udara na erozijsko troenje krutim esticama, [28]
94

Takva znaajna promjena stupnja erozije s promjenom kuta upada estica, rezultat je
razliitosti mehanizama odnoenja kod duktilnih i krhkih materijala, slika 5.71 i 5.72.

Slika 5.71 - Oblik kratera i mehanizam odnoenja kod duktilnih materijala [45]

Slika 5.72 - Oblik kratera i mehanizam propagacije pukotine kod krhkih materijala [45]

Pri ovom procesu troenja vano je elastino svojstva materijala tj. sposobnost apsorpcije
energije estica elastinom deformacijom (radije nego plastinom odnosno lomom), slika
5.73.

95

Slika 5.73 - Sposobnost apsorpcije energije estica za elik i gumu (kvalitativno) [4]

Zato se meu materijalima otpornima eroziji pojavljuju i elastomeri, 5.74.

Slika 5.74 - Relativno troenje nekih materijala u ovisnosti o kutu upadanja estica, [35]

96

Osim kuta upada na eroziju esticama utjeu i brojni drugi parametri:

Utjecaj veliine erozijskih estica

Erozijsko troenje raste s porastom veliine krutih estica, to je i razumljivo, budui da vee
estice znae i veu udarnu energiju koja se prenosi na troenu povrinu u trenutku sudara,
stoga je takoer razumljiva i poveana erozijska osjetljivost krhkih materijala na porast
veliine erozijskih estica.

Slika 5.75 Utjecaj veliine krutih estica na erozijsko troenje, [47]

Neka istraivanja su pokazala da taj porast erozije s veliinom estica vrijedi za neke
materijale samo do odreene vrijednosti (50 do 100m), nakon koje brzina erozije prestaje
biti ovisna o veliini estice.

Slika 5.76 - Ovisnost brzine erozije o veliini estica [45]

97
Utjecaj brzine gibanja estica

Brzina gibanja krute estice, kojom se ista sudara s troenom povrinom, glavni je imbenik
njezine udarne energije, budui da se radi o kinetikoj energiji u ijem iznosu sudjeluje s
kvadratom ovisnosti. Stoga brzina gibanja ima vrlo izraen utjecaj na intenzitet erozijskog
troenja krutim esticama

Slika 5.77 Utjecaj brzine gibanja na erozijsko troenje krutim esticama pri kutu upada od
90, [47]

Utjecaj oblika erozivnih estica

Na meuzavisnost brzine erozije i kuta udara estica takoer utjee sam oblik estice.
Naime, ustanovljeno je da ak i kod duktilnih materijala pod normalnim kutem udara, najvea
erozija e biti prisutna kod nepravilnog oblika estica.

Slika 5.78 - Utjecaj oblika estica na brzinu erozije [45]

98
Utjecaj temperature

Pri eroziji esticama, jako bitan uvjet je temperatura okoline u kojoj se proces dogaa, slika
5.79 i 5.80.

Slika 5.79 - Ovisnost brzine erozije o temperaturi za neke materijale (elici 2Cr-1Mo,
5Cr-1/2 Mo, 1018 i nehrajui elici 304SS, 310SS, 410SS i 17-4 PH) [45]
99

Slika 5.80 - Ovisnost brzine erozije o temperaturi za neke materijale (nehrajui elik 410 SS,
isti metali olovo, volfram, tantal i legure Ti-6Al-4V, 2024Al) pri razliitim
kutovima udara [45]

5.6.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na eroziju esticama

Erozija esticama u struji plina (ASTM G 76-83)

Na slici 5.81 je prikazana shema ispitivanja, a u tablici 5.18 je dan opis i parametri ispitivanja.

Slika 5.81 Shema ispitivanja erozije esticama u struji plina [32]
100

Tablica 5.18 - Ispitivanje erozije esticama u struji plina

Svrha ispitivanja Odreivanje gubitka materijala uslijed erozije izazvane
udaranjem krutih estica u struji plina
Uzorci Ravna povrina ploe (dimenzije: 20102 mm;
hrapavost povrine: < 1m) u koju udara abraziv Al
2
O
3

u struji zraka.
Uvjeti ispitivanja - Brzina estica: 302 m/s
- Protok estica: 20,5 g/min
- Tlak struje zraka 140 kPa
- Temperatura: 18-28C
- Vrijeme: 10 min
- Prosjena vrijednost erozijskog troenja
Vrsta troenja Erozija krutim esticama

Jedno slino ispitivanje otpornosti na erozijsku esticama prikazano je na slikama 5.82 do
5.84.

Slika 5.82 Shema ispitivanja otpornosti na eroziju esticama [4]

101

Slika 5.83 Ureaj za ispitivanje otpornosti na eroziju esticama

Slika 5.84 - Ureaj za ispitivanje otpornosti na eroziju esticama (detalj)

102

5.6.2 Primjeri nepredviene erozije esticama

Slika 5.85- Lopatica pjeskarilice istroena erozijom esticama kvarcnog pjeska [4]

Slika 5.86 - Erozija krutim esticama (oksidi otkinuti s radnih povrina noeni strujom
pare) na rotoru parne turbine [48]

103

Slika 5.87 Stvaranje nabora na povrini spiralnog kuita rotacijske pumpe izraenog od
feritno-austenitnog elinog lijeva, medij: 95%-na H
2
SO
4
s 4 % krutih estica Fe
2
SO
4
,
Al
2
(SO)
4
i MgSO
4
[37]

Slika 5.88 Uzduni ljebovi na cijevi za transport krutih tvari. Materijal: poboljan elik
St70 (EN oznake E360), mjeavina vode i pijeska (4:1) [37]

104

Slika 5.89 Popreni valii na stijenci bubnja za mijeanje od konstrukcijskog elika u
podruju lopatica za mijeanje. Mjeavina: finije i grublje estice kvarca 3 mm [37]

Slika 5.90 Nabori i uzdune brazde na odvajau praine iz plinova izgaranja u
termoelektrani na ugljen, Al-Si legura [37]

105

Slika 5.91 Udarno troenje mlazom na eonoj strani (P) udarne ploe od manganskog elika
mlina za mljevenje ugljena kao posljedica izravnog djelovanja estica ugljena i stvaranja
nabora (S) zbog erozijskog djelovanja koje nastupa tijekom usitnjavanja ugljene praine [37]

106
5.7 Erozija kapljevinom

Erozija kapljevinom je troenje izazvano strujanjem kapljevine ili plina s kapljicama, [2].
Situacija je slina kao kod erozije esticama ali bez krute faze. Zato je iskljuen abrazijski
mehanizam troenja a ostaje umor povrine kao najopasniji mehanizam troenja. On postaje
problem tek kod brzine sudara iznad 100 m/s. Takoer, ukoliko se radi o agresivnom mediju,
prijeti opasnost i od intenzivne tribokorozije.
Shema procesa erozije esticama prikazana je na slici 5.92.

Slika 5.92 Shema procesa erozije kapljevinom [4]
(3) - kapljice

Tribokorozija niski


Karakteristini primjeri erozije kapljevinom su:
lopatice parnih turbina
zrakoplovi

Mogue promjene iznosa troenja pri eroziji kapljevinom prikazane su slikom 5.93.

Slika 5.93 - Procesi troenja pri eroziji kapljevinom [4]

Krivulja 1 normalni proces troenja
Pravac 2 preintenzivno tribokorozijsko troenje
107

Mjera za izbjegavanje erozije kapljicama je izbor materijala dovoljne dinamike izdrljivosti

Usporedba materijala prema otpornosti na eroziju kapljevinom dana je na slici 5.94.

Slika 5.94 - Relativna otpornost nekih materijala na eroziju kapljevinom, [35]

5.7.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na eroziju kapljevinom

Erozija kapljevinom (ASTM G 73)

Na slici 5.94 prikazana je shema ispitivanja, a u tablici 5.19 je dan opis i parametri ispitivanja.

Slika 5.94 Shema ispitivanja erozije kapljevinom [32]

108
Tablica 5.19 - Ispitivanje erozije kapljevinom

Svrha ispitivanja Odreivanje otpornosti na eroziju udarom kapljica (ili
mlaza) tekuine o povrinu uzorka materijala
Uzorci Ravna ili zakrivljena povrina hrapavosti izmeu 0,4 i
1,6 m
Uvjeti ispitivanja - Brzina udara: 50-1000 m/s
- Promjer kapljica ili mlaza: 0,1-5 mm
- Tlak struje zraka 140 kPa
- Temperatura: 18-28C
- Vrijeme: 10 min
- Topografija
- Metalografija
- Iznos erozijskog troenja
Vrsta troenja Erozija kapljevinom

5.7.2 Primjeri nepredviene erozije kapljevinom

Slika 5.95 - Prerani umor povrine nezatienog dijela lopatice parne turbine [4]

Slika 5.96 - Zatita lopatice parne turbine stelitnim ploicama [4]
109

Slika 5.97 Ohrapavljenje povrine djelovanjem vlane pare, iglasti uspravni
ostaci materijala [49]

Slika 5.98 Ohrapavljenje povrine djelovanjem vlane pare, zadnji stupanj lopatice
turbine [49]

110

Slika 5.99 Krateri s rupicama i upljinama ispod povrine na limenom dnu spremnika za
odmaivanje elika USt 37 (EN oznaka S235) [37]

Slika 5.100 Popreni grebeni na vodenoj strani cjevovoda, elik 13CrMo4-4 [37]

111

Slika 5.101 Uzduni valii na pokretnom razdvojenom prstenu kotlovske pumpe od elika
s 13%Cr. Medij: voda bez soli [37]

112
5.8 Kavitacijska erozija

Kavitacijska erozija je troenje krutog tijela pri strujanju kapljevina u kavitacijskom reimu tj.
uz nastajanje i naglo implodiranje mjehuria pare to izaziva visoke lokalne udarne tlakove
ili temperature, [2].
Shema procesa erozije esticama prikazana je na slici 5.102.

Slika 5.102 Shema procesa erozije esticama [4]
(3) - fluid

Umor povrine - jako visoki
Tribokorozija niski


Karakteristini primjeri djelovanja kavitacijske erozije su:
propeleri
propelerske turbine
centrifugalne pumpe

Mogue promjene iznosa troenja pri eroziji kapljevinom prikazane su slikom 5.103.

Slika 5.103 - Procesi troenja pri kavitacijskoj eroziji [4]

Krivulja 1 normalno troenje
Pravac 2 prekomjerna tribokorozija
113

Mjere za izbjegavanje kavitacijske erozije
konstrukcijske mjere
izbor materijala dovoljne dinamike izdrljivosti povrine i dovoljne
korozijske postojanosti
dodavanje aditiva za smanjenje napetosti povrine rashladne tekuine

Konstrukcijskim mjerama je svrha eliminacija ili smanjenje uzroka, tj. kavitacijskog reima
strujanja.
Za izbor materijala vrijede jednaka naela i podaci koji su ve navedeni kod erozije
kapljevinom.

5.8.1 Eksperimentalno odreivanje otpornosti na kavitacijsku eroziju

Erozijsko ispitivanje vibracijskom kavitacijom (ASTM G 32)

Na slici 5.104 prikazana je shema ispitivanja, a u tablici je dan opis i parametri ispitivanja.

Slika 5.104 Shema ispitivanja vibracijske kavitacije [32]

Tablica 5.20 - Ispitivanje vibracijske kavitacije

Svrha ispitivanja Odreivanje iznosa kavitacijske erozije na povrinu
uzorka koji vibrira visokom frekvencijom u ispitnoj
tekuini (destilirana voda)
Uzorci Cilindrini uzorak promjera 15,880,05 mm
Uvjeti ispitivanja - Frekvencija vibriranja: 200,2 kHz
- Amplituda vibriranja: 0,051 mm 5%
- Volumen ispitne tekuine: 600-900 ml
- Dubina tekuine: > 60 mm
- Temperatura tekuine: 221C
- Prosjena dubina erozijskog troenja
Vrsta troenja Kavitacijska erozija

114

5.8.2 Primjeri nepredviene erozije kapljevinom

Slika 5.105 - Kavitacijska erozija izazvana strujanjem rashladnog medija na kouljici cilindra
brodskog motora

Slika 5.106 - Kouljica Diesel-motora oteena kavitacijskom erozijom, [50]

115

Slika 5.107 Kavitacijska erozija rotora centrifugalne pumpe

Slika 5.108 Kavitacijska erozija propelera

Slika 5.109 Kavitacijska erozija izmeu dvaju dovoda ulja kliznog leaja od bijelog
metala [37]
116

Slika 5.110 Poroznost zbog kavitacijske erozije na ulaznom bridu lopatice pumpe od
elika X5CrNi13-4 [37]

Slika 5.111 Oteenja zbog kavitacijske erozije na ulazu vode u rotor Francisove turbine
od Cr elinog lijeva [37]

Slika 5.102 Oteenje od kavitacije na kliznoj plohi hidraulike pumpe razdjelna ploa od
posebne mjedi, slika tvrtke Brueninghaus Hydromatik GmbH, [37]
117

Slika 5.103 Oteenje od kavitacije zbog strujanja na izlaznim otvorima hidraulike pumpe
od nitriranog elika, slika tvrtke Brueninghaus Hydromatik GmbH, [37]

118

6. INENJERSTVO POVRINA

Znanstveno struna disciplina koja se bavi postupcima oplemenjivanja povrina radi njene
zatite od troenja i korozije naziva se inenjerstvo povrina (surface engineering).
Primjena postupaka oplemenjivanja povrina trenutno je najistraivanije podruje tribologije.
Postoji velik broj ovih postupaka i unutar tih postupaka njihovih razliitih varijanti, a njihov
broj stalno raste.
Na osnovi temeljnih fizikalnih i kemijskih zakonitosti procesa, izvrena je podjela i
klasifikacija postupaka oplemenjivanja povrina. Osnovna je podjela na postupke
modificiranja i na postupke prevlaenja. Kod postupaka modificiranja povrinski sloj nastaje
od polazne povrine prema unutranjosti metala dok se kod postupaka prevlaenja povrinski
sloj stvara na polaznoj povrini.

6.1. Postupci modificiranja povrina

Modificiranje povrinskih slojeva metalnih materijala moe se provesti primjenom postupaka
koji se u osnovi razlikuju prema vanjskom djelovanju koje moe biti mehaniko, toplinsko ili
toplinsko-kemijsko [51]:

a) Mehaniko modificiranje

Mehanikim unoenjem tlanih napetosti u povrinski sloj metalnog materijala provode se
promjene u kristalnoj reetci (pomicanje i umnoavanje dislokacija) to pridonosi poveanju
otpornosti povrine.

Najpoznatiji postupak mehanikog modificiranja je samarenje (kugliarenje, shot peening).

b) Toplinsko modificiranje

Unoenjem toplinske energije u povrinski sloj strojnih dijelova izraenih od elika i
eljeznih ljevova omoguava se povrinsko kaljenje. Postupci povrinskog kaljenja mogu se
podijeliti na:

Plameno (flame hardening)
Indukcijsko (induction hardening)
Elektronskim snopom (electron beam hardening)
Laserom (laser beam hardening)

c) Toplinsko-kemijsko modificiranje

U ovoj podskupini su postupci u kojima se, osim unoenja toplinske energije, unoenjem
drugih kemijskih elemenata mijenja kemijski sastav a time i mikrostruktura i svojstva
povrinskih slojeva. Nemetalni se elementi mehanizmom difuzije unose u povrinski sloj
metalnog materijala.

119
Najvaniji postupci toplinsko-kemijskog modificiranja su:
Difuzija nemetalnih elemenata
o Pougljiavanje (carburising)
o Nitriranje (nitriding)
o Boriranje (boriding)
Povrinsko legiranje primjenom lasera (laser alloying, laser cladding)

6.2. Postupci prevlaenja

I kod prevlaenja se primjenjuju razliiti postupci koji se prema temeljnom mehanizmu
(toplinski, mehaniki, kemijski ili u kombinaciji) mogu svrstati u sljedee podskupine:

a) Toplinska prevlaenja

Povrinski sloj nastaje primjenom topline za rastaljivanje metalnog materijala koji potom
kristalizira na povrini obraivanog osnovnog metalnog materijala. U ove postupke ukljueni
su:
navarivanje (weld coating)
uranjanje u rastaljeni metal (hot dip coating, hot dipping)

Uranjanje u rastaljeni metal (nieg talita od elika, na primjer Zn, Pb) primjenjuje se
uglavnom za poveanje otpornosti prema koroziji i kemijskom djelovanju.

b) Mehanika prevlaenja

Mehanikim djelovanjem ostvaruje se deformacijsko spajanje razliitih metalnih materijala
koji imaju bitno razliita svojstva, najee otpornost prema kemijskom djelovanju. U ove
postupke ukljuujemo:

valjanje (roll bonding)
eksplozijsko spajanje (explosive cladding, explosive bonding)

Postupak valjanja primjenjuje se uglavnom za poveanje otpornosti na koroziju elinih
limova prevlaenjem prevlakama od nehrajueg elika, bakra ili aluminija. Kod ovog
postupka lim i materijal prevlake se valjaju izmeu valjaka za prevlaenje gdje uslijed velikog
pritiska dolazi do vezanja prevlake za podlogu.

c) Toplinsko-mehaniko prevlaenje

Kod ovih postupaka dodatni materijal se rastali toplinskom energijom, a rastaljene estice
mehanikim se udarom usmjeravaju na povrinu obraivanog predmeta te tamo kristaliziraju.
U ove postupke spadaju sljedei postupci natracavanja:

natrcavanje plamenom (flame spraying)
natrcavanje elektrinim lukom (electric arc spraying)
natrcavanje plazmom (plasma spraying)
natrcavanje detonacijskim pitoljem (detonation gun spraying)
natrcavanje velikim brzinama izgaranja (high velocity combustion spraying)

120
d) Kemijsko prevlaenje

Postupci kemijskog prevlaenja primjenjuju se uglavnom radi poveanja otpornosti prema
koroziji i kemijskom djelovanju. U ove postupke ukljueni su:

bezstrujno niklanje (electroless nickel plating, autocatalyst nickel plating)
fosfatiranje (phosphating)
kromatiranje (chromating)
sol-gel postupci (sol-gel)

Neke vrste prevlaka dobivenih kemijskim prevlaenjima imaju, osim poviene otpornosti na
koroziju, i povienu otpornost na troenje. Tako se na primjer postupkom bezstrujnog niklanja
postiu tvrdoe oko 500 HV radi otopljenog fosfora u niklu. Dodatnom toplinskom obradbom
dozrijevanja (starenja) pri temperaturama oko 400 C postie se poveanje tvrdoe do oko
1000 HV radi povoljnog djelovanja izluenih precipitata niklova fosfida na oteavanje gibanja
dislokacija [51].
Glavna primjena fosfatiranja je poveanje otpornosti na koroziju i zaribavanje elika i
aluminija prije bojanja. Prevlaka proizvedena u reakciji s fosfornom kiselinom moe biti
amorfni ili kristalini fosfat.
Kromatiranje se provodi uranjanjem ili natrcavanjem povrine vodenom otopinom kromne
kiseline ili kromove soli. Ovaj postupak obino se koristi za elik, aluminij, magnezij, kadmij
i cink. Poveava otpornost na koroziju i moe poveati prionjivost boje.

e) Elektrokemijsko prevlaenje

Ovi se postupci uglavnom primjenjuju u cilju poveanja otpornosti na koroziju i kemijsko
djelovanje.

kromiranje (chrom plating)
niklanje (nickel plating)
galvaniziranje (galvanizing)

Kromirani povrinski slojevi imaju pored visoke otpornosti na koroziju i povienu tvrdou i
otpornost na troenje (tvrdi krom). Lokalno naneseni slojevi mogu se obnavljati nakon
istroenja.

f) Prevlaenja u parnoj fazi

Postupci prevlaenja u parnoj fazi ukljuuju tehnologije inenjerstva povrine u kojima
prevlaka ili materijal kojem se oplemenjuje povrina prolaze kroz parnu ili plinovitu fazu prije
prevlaenja. U postupke prevlaenja u parnoj fazi ubrajaju se sljedei postupci:

kemijsko taloenje iz parne faze (CVD, chemical vapour deposition)
fizikalno taloenje iz parne faze (PVD, physical vapour deposition)
plazmom aktivirano kemijsko taloenje iz parne faze (PACVD, plasma
activated chemical vapour deposition)

121
6.3. Granine vrste postupaka

Osim postupaka modificiranja i prevlaenja povrina, postoje i postupci koji se ne mogu
jednoznano svrstati u dvije osnovne skupine jer sadre elemente procesa koji spadaju objema
skupinama. To su sljedei postupci:

implantacija iona (ion implantation)
anodna oksidacija (anodizing)
postupci difuzijskog prevlaenja (diffusion coating)

Implantacija iona provodi se u parnoj fazi pri emu se ioni (najee duika) ubrzavaju u
povrinu i na taj nain mehanikim poticajem uvode u reetku obraivanog metalnog
materijala.
Anodnom oksidacijom se u elektrokemijskom procesu stvara povrinski sloj oksidiranjem
obraivanog aluminija u tvrdi sloj oksida Al
2
O
3
. Osim visoke otpornosti na koroziju, ovaj sloj
ima i visoku otpornost na troenje te predstavlja znaajnu triboloku prevlaku za mekani
aluminij i njegove legure.
Difuzijom metalnih elemenata u osnovni metalni materijal nastaje sloj intermetalnog spoja pri
emu se povrinski sloj osnovnog materijala troi za stvaranje prevlake na povrini. Takvi
postupci su ve dugo vremena u industrijskoj praksi kao na primjer postupak aluminiziranja,
ali u rijetkim primjerima zatite od troenja u uvjetima mehanizma tribokorozije (na primjer
lopatice plinskih turbina).
U ovu prijelaznu podskupinu spadaju i postupci difuzijskog prevlaenja kod kojih se
istovremeno obavlja proces difuzije metalnih i nemetalnih elemenata. To su postupci
difuzijskog stvaranja tvrdih karbidnih slojeva. Jaki karbidotvorni element (Cr, V, Nb, W ili
Ti) iz reakcijskog medija (solna kupka ili granulat) pri visokim temperaturama (oko 1000 C)
reagira s ugljikom otopljenim u austenitu stvarajui posebne karbide Cr
7
C
3
, V
8
C
7
, NbC,WC
ili TiC, koji imaju visoku tvrdou i visoku otpornost na troenje kod mehanizama troenja
abrazijom, adhezijom i tribokorozijom, ali nisku otpornost na umor povrine. Ispod nastalog
karbidnog sloja mijenja se djelomino i kemijski sastav uslijed difuzije karbidotvornog
elementa od povrine prema unutranjosti i ugljika iz unutranjosti prema povrini. Taj dio
povrinskog sloja je modificiran, a nad njim je karbidna prevlaka, [51].

6.4 Triboloke prevlake

Triboloke prevlake danas imaju brojnu primjenu u svim dijelovima industrije. Mnogi se
zahtjevi mogu postavljati na prevlaku, a idealna prevlaka morala bi, prema [52], ispuniti
sljedee zahtjeve:
a) dobra prionjivost na osnovni materijal
b) dovoljna tvrdoa zbog otpornosti na abraziju
c) dovoljna ilavost radi spreavanja ljutenja
d) dobra kemijska postojanost
e) aktivnost pri stvaranju tribolokog filma
f) prilagoenost podlozi

Triboloke prevlake mogu se podijeliti na nekoliko naina. Prema tipu kemijskih veza mogu
se razlikovati tri osnovne skupine prevlaka, [53]:
prevlake s metalnom vezom
prevlake s ionskom vezom
prevlake s kovalentnom vezom
122

Prema sastavu i obliku, kako je to prikazano u [54], triboloke prevlake mogu se
podijeliti na:
jednokomponentne
viekomponentne (legirane)
vieslojne
stupnjevite
kompozitne
viefazne

Ove prevlake prikazane su na slici 6.1.

a) jednokomponentna b) viekomponentna

c) vieslojna d) stupnjevita

e) kompozitna f) viefazna

Slika 6.1 Triboloke prevlake prema sastavu i obliku

Prema tvrdoi, triboloke prevlake se dijele na, [55]:
meke triboloke prevlake
tvrde triboloke prevlake
123

Meke triboloke prevlake

Namjena mekih tribolokih prevlaka je smanjenje trenja klizanja, to se postie njihovim
nanoenjem na tvrdu podlogu. Prema vrsti materijala meke prevlake mogu se svrstati u
sljedee grupe, [55]:

a) polimerne prevlake:
na bazi politetrafluoretilena (PTFE)
na bazi poliimida (PI)
elastomerne prevlake

b) lamelarne krute prevlake
grafitne
MoS
2

NbSe
2

WS
2

c) prevlake mekanih metala
olovne
srebrne
zlatne
indijeve
niklene
kromove
bakarne
kadmijeve

Tvrde triboloke prevlake

Prevlake velike tvrdoe poveavaju otpornost prodiranju stranih estica u osnovni materijal te
su zbog toga pogodne za primjenu u uvjetima abrazijskog i erozijskog troenja. Prema vrsti
materijala tvrde triboloke prevlake mogu se podijeliti na, [55]:

a) nitridne prevlake
b) karbidne prevlake
c) oksidne prevlake
d) boridne prevlake
e) tvrde ugljine prevlake
dijamantne
diamond like carbon (DLC)

Razliiti karbidi, nitridi, oksidi i boridi koji se mogu koristiti kao viekomponentne prevlake,
za poboljavanje otpornosti na troenje prikazani su u tablici II.

124

Tablica 6.1 - Karbidi, nitridi, oksidi i boridi koji se mogu koristiti kao jednokomponentne
prevlake za poboljavanje otpornosti na troenje, [54].

Karbidi Nitridi Oksidi Boridi
TiC TiN Al
2
O
3
TiB
2

HfC HfN SiO
2
MoB
ZrC Si
3
N
4
TiO
2
WB
SiC BN ZrO
2
NbB
2

B
4
C ZrN Ta
2
O
5
TaB
2

B
2
C TaN Cr
2
O
3
ZrB
2

W
2
C AlN HfO
2
HfB
2

Cr
7
C
3
VN V
2
O
3
VB
Cr
3
C
2
NbN
Cr
23
C
6

TaC
VC
NbC
WC

Razliiti karbidi, nitridi i oksidi koji se mogu koristiti kao viekomponentne prevlake, za
poboljavanje otpornosti na troenje prikazani su u tablici 6.2.

Tablica 6.2 - Karbidi, nitridi i oksidi koji se mogu koristiti kao viekomponentne prevlake za
poboljavanje otpornosti na troenje, [54].

Karbidi Nitridi Oksidi
(TiAl)C (TiZr)N (TiAl)O
(TiSi)C (TiHf)N
(TiV)N
(TiNb)N
(TiTa)N
(TiCr)N
(TiAl)N
(TiAlV)N
(TiAlZr)N

Viekomponentne prevlake titana, nastale kombinacijom karbida, nitrida, oksida i borida
prikazane su u tablici 6.3.

125
Tablica 6.3 - Razliiti materijali koriteni kao viekomponentne prevlake titana, nastale
kombinacijom karbida, nitrida, oksida i borida, [54]

Ti
Ti Zr Hf V Nb Ta Cr Al Si AlV AlZr
CN
TiCN TiVCN TiAlCN TiSiCN TiAlVCN
ON
TiON TiAlON
OC
TiOC TiAlOC
OCN
TiOCN

6.4.1. Postupci nanoenja tribolokih prevlaka

U ovom poglavlju dan je kratki opis najeih postupaka nanoenja tribolokih prevlaka,
prema [55] i [56].

Navarivanje (weld coating)

Navarivanje je triboloki najznaajniji postupak toplinskog prevlaenja. Provodi se u cilju
poveanja otpornosti na troenje kao i za poveanje otpornosti prema kemijskom utjecaju.
Obino su to deblji slojevi irokog polja tolerancija dimenzija koji se nakon istroenja mogu
regeneracijom obnoviti.
Kod postupka navarivanja prevlaka se nanosi taljenjem materijala prevlake na podlozi,
plinskim plamenom, plazmenim lukom ili elektrinim lukom. Razliiti materijali koji se mogu
rastaliti i lijevati mogu biti naneseni ovom metodom. Za vrijeme postupka navarivanja dio
povrine se tali i mijea zajedno s materijalom prevlake u zoni spajanja rezultirajui dobrim
vezanjem prevlake na podlogu. Postupak navarivanja moe se lako automatizirati. Pogodan je
za nanoenje prevlaka i na male predmete sloenog oblika i na velike ravne povrine, [55]. Na
slici 6.2 prikazan je pojednostavljeni prikaz postupka navarivanja.

Slika 6.2 Pojednostavljeni prikaz postupka navarivanja, [55]
126
Eksplozijsko spajanje (explosive cladding, explosive bonding)

Eksplozijsko spajanje je triboloki najznaajniji postupak mehanikog prevlaenja.
Eksplozijsko spajanje je postupak kod kojeg do vezivanja dolazi uslijed velike brzine udara
materijala prevlake i podloge. Velika brzina postie se kontroliranom eksplozijom. U veini
sluajeva, materijal prevlake u obliku ploe stavlja se na podlogu. Zatitna zona, obino u
obliku gumene ploe, stavlja se na vrh materijala prevlake. Kada eksploziv u obliku ploe ili
guste otopine detonira iznad zatitne zone, dolazi do dodira izmeu ploe materijala prevlake
i podloge. Prevlaka se formira na rubu kontakta gdje se ploa momentalno savija. Na vrhu
dodira podloga i materijal prevlake se tale. Budui da je teenje metala oko toke udara
nestabilno, spojna zona izmeu materijala prevlake i podloge je valovita. Praktiki sve
kombinacije metala i legura koje se na drugi nain ne mogu vezati, mogu biti vezani ovim
postupkom. Vrlo veliki tlak od oko 3 GPa koji nastaje kod ovog postupka ne dozvoljava
stvaranje prevlaka manje debljine od ~0,3 mm budui da se tanje prevlake mogu odlomiti.
Zbog eksploziva postupak je ogranien na velike ravne povrine, a prevlaka mora biti ilava,
[55]. Na slici 6.3 prikazan je pojednostavljeni prikaz postupka eksplozijskog spajanja.

Slika 6.3 Pojednostavljeni prikaz postupka eksplozijskog spajanja, [55]

POSTUPCI NATRCAVANJA (THERMAL SPRAYING)

Natrcavanje pripada postupcima toplinsko-mehanikog prevlaenja. Za vrijeme ovih
postupaka materijal prevlake se dodaje u zagrijanu zonu gdje se rastali i izbacuje na
prethodno zagrijanu podlogu. Materijal prevlake moe se dovoditi u obliku ipke, ice ili
najee praka. Udaljenost pitolja za natrcavanje od podloge je izmeu 0,15 i 0,3 m.
Rastaljene estice koje ubrzavaju prema podlozi hlade se u polurastaljeno stanje. Dolaskom
na povrinu podloge intenzivno se veu primarno mehanikim povezivanjem.

Postoje brojni postupci koji se koriste za taljenje i natrcavanje materijala prevlake, a mogu
se, prema [57], svrstati u dvije grupe:
nisko energetski postupci (metalizacija, metallising)
visoko energetski postupci

Nisko energetski postupci obuhvaaju:
natrcavanje plamenom (flame spraying)
natrcavanje elektrinim lukom (electric arc spraying)

Visoko energetski postupci obuhvaaju:
natrcavanje plazmom (plasma spraying)
natrcavanje detonacijskim pitoljem (detonation gun spraying)
natrcavanje velikim brzinama izgaranja (high velocity combustion spraying)

127
Natrcavanje plamenom (flame spraying)

Natrcavanje plamenom koristi plamen dobiven od gorivih plinova, npr. smjese kisika i
acetilena, smjese kisika i vodika, za taljenje materijala prevlake. Materijal prevlake se dodaje
u kontroliranom omjeru u plamen gdje se tali. Temperatura plamena je izmeu 3000 i
3500C. Stlaeni zrak se dodaje kroz prsten koji izvana okruuje mlaznicu i ubrzava
rastaljene i polurastaljene estice na podlogu. Postupak je relativno jeftin i karakteriziraju ga
velike brzine nanoenja i uinkovitost. Natrcavanje plamenom pokazuje manju vezivu
vrstou i veu poroznost od ostalih postupaka toplinskog natrcavanja. Postupak se esto
koristi za poveanje otpornosti na koroziju, [55]. Pojednostavljeni prikaz postupka
natrcavanja plamenom prikazan je na slici 6.4.

Slika 6.4 Pojednostavljeni prikaz postupka natrcavanja plamenom, [55]

Natrcavanje elektrinim lukom (electric arc spraying)

Ovaj postupak razlikuje se od ostalih postupaka natrcavanja budui da nema vanjskog izvora
topline. Elektrini luk se proizvodi pomou dvije konvergirane iane elektrode. Taljenje ica
dogaa se na visokim temperaturama luka i rastaljene estice se atomiziraju i ubrzavaju prema
podlozi komprimiranim zrakom. Koritenje inertnog atomiziranog plina moe rezultirati
poboljanim karakteristikama nekih prevlaka spreavanjem oksidacije. ice se kontinuirano
pune radi jednakomjernog natrcavanja materijala.
Budui da nema plamena koji dodiruje podlogu kao kod ostalih postupaka, zagrijavanje
podloge je manje. Prionljivost postignuta ovim postupkom je vea nego kod prevlaka
natrcanih plamenom. Na ovaj nain mogu se nanositi prevlake od pomijeanih materijala,
npr. bakar i nehrajui elik, [55]. Na slici 6.5 prikazan je pojednostavljeni prikaz postupka
natrcavanja elektrinim lukom.

128

Slika 6.5 Pojednostavljeni prikaz postupka natrcavanja elektrinim lukom, [55]

Natrcavanje plazmom (plasma spraying)

Od ostalih plazmenih postupaka koritenih za oplemenjivanje povrine razlikuje se po tome
to se metal prevlake taloi u obliku rastaljenih kapljica, a ne kao individualni atomi ili ioni.
Koristi se elektrini luk za taljenje materijala prevlake i njegovo izbacivanje u obliku spreja
na podlogu velikom brzinom. Plinovi koji prolaze kroz mlaznicu ionizirani su elektrinim
lukom proizvodei struju plazme visoke temperature. Materijal prevlake se dodaje u plazmeni
plamen gdje se tali i izbacuje na podlogu. Temperatura plazmenog plamena je vrlo visoka,
via od 30000C i moe rastaliti bilo koji materijal prevlake, npr. keramiku. Najvia
temperatura postie se monoatomskim plinovima kao to su argon i helij. Molekularni plinovi
kao vodik i duik proizvode nie temperature plazme zbog vieg toplinskog kapaciteta.
Vrlo velika brzina estica kod natrcavanja plazmom u usporedbi s natrcavanjem plamenom
rezultira vrlo dobrom prionljivou prevlake na podlogu i velikom gustoom prevlake.
Upotreba inertnog plina kod natrcavanja plazmom daje visoku istou i povrinski sloj bez
oksida. Iako je mogue postupak provoditi na zraku, oksidacija zagrijavanog metalnog praka
je znatna.
Kvaliteta prevlake je vana za otpornost na troenje, npr. prionljivost prevlake i veza izmeu
estica praka na prevlaci mora biti vrsta. Natrcavanje plazmom obino se koristi u
primjenama koje zahtjevaju otpornost na troenje i koroziju, npr. leajevi, leita ventila,
zrakoplovni motori, graevinski i poljoprivredni strojevi, [55]. Pojednostavljeni prikaz
postupka natrcavanja plazmom prikazan je na slici 6.6.

Slika 6.6 Pojednostavljeni prikaz postupka natrcavanja plazmom, [55]
129

Natrcavanje detonacijskim pitoljem (detonation gun spraying)

Natrcavanje detonacijskim pitoljem u nekim aspektima slino je natrcavanju plamenom.
Smjesa izmjerene koliine materijala prevlake u obliku praka i kontrolirana koliina kisika i
acetilena ubrizgavaju se u komoru gdje se zapale. estice praka se zagrijavaju i ubrzavaju na
vrlo veliku brzinu prema podlozi u koju udaraju. Postupak se ponavlja nekoliko puta u
sekundi. Prevlake proizvedene ovim postupkom pokazuju viu tvrdou, gustou i prionljivost
od one koja moe biti postignuta konvencionalnim natrcavanjem plazmom ili plamenom.
Poroznost prevlake je takoer zadovoljavajua. Naalost vrlo tvrdi materijali ne mogu biti
taloeni ovim postupkom jer velika brzina plina moe uzrokovati eroziju povrine. Ovim
postupkom nanose se prevlake otporne na troenje i koroziju koje mogu raditi na visokim
temperaturama. Koriste se u primjenama gdje je potrebna visoka tolerancija, npr. dijelovi
ventila i dr., [55]. Na slici 6.7 prikazan je pojednostavljeni prikaz postupka natrcavanja
detonacijskim pitoljem.

Slika 6.7 Pojednostavljeni prikaz postupka natrcavanja detonacijskim pitoljem, [55]

Natrcavanje velikim brzinama izgaranja (HVOF, high velocity oxy-fuel spraying)

Najpoznatiji od postupaka natrcavanja velikim brzinama izgaranja je natrcavanje s kisikom
kao gorivom (HVOF, high velocity oxy-fuel spraying). To je novija varijanta natrcavanja
plamenom. Postupak se zasniva na posebno oblikovanom plameniku, u kojem se
komprimirani plamen podvrgava slobodnoj ekspanziji uslijed postojanja plamene mlaznice,
zbog ega dolazi do naglog ubrzavanja plina. Pravilnim ubrzavanjem praka materijala
prevlake iz pozadine plamenika, koncentrino s plamenom, estice takoer ubrzavaju na vrlo
veliku brzinu koja dostie nadzvune vrijednosti. Zbog toga dolazi do sudara s osnovnim
materijalom gdje se estice ire u tankom sloju i vezuju vrlo dobro s osnovnim materijalom.
Zajedno s ostalim esticama daju dobro prijanjajue, guste prevlake, usporedive, ako ne i
bolje od prevlaka natrcanih plazmom. Ipak estice praka su ograniene s temperaturom koju
mogu postii zbog relativno niske temperature izgaranja plamena. Zbog toga nije mogue
proizvesti tvrde keramike prevlake koristei ovaj postupak. Prevlake taloene ovim
postupkom imaju tvrdou i otpornost na troenje veu od istih materijala natrcanih plazmom.
Pojednostavljeni prikaz postupka natrcavanja velikim brzinama izgaranja s kisikom kao
gorivom (HVOF) prikazan je na slici 6.8.
130

Slika 6.8 Pojednostavljeni prikaz HVOF postupka, [56]

Elektrokemijsko prevlaenje (electrochemical coating)

Ovaj postupak naziva se jo i elektroplatiranje (electroplating). Postupak ukljuuje taloenje
metalnih prevlaka na elektrode postupkom elektrolize, gdje su kemijske promjene izazvane
prolaskom struje i primjenjuje se za poveanje otpornosti na troenje i koroziju. Pogodan je za
taloenje prevlaka metala s visokim talitem kao to su krom, nikal, bakar, srebro, zlato,
platina i dr.
Sustav za elektroplatiranje sastoji se od elektrolitike kade, dvije elektrode i istosmjernog
izvora struje. Vodljiva otopina koja sadri soli ili druge komponente metala koji e se taloiti,
smjetena je u kadi. Kada se elektrini napon dovede na elektrode, metal e se nanositi na
podlogu kao to je prikazano na slici 6.9.
Budui da se postupak obino provodi u atmosferskim uvjetima i da se materijal taloi malom
energijom, prionjivost prevlake je slaba. Ovim postupkom mogu se taloiti prevlake na bilo
koju metalnu povrinu, pa ak i plastiku ili drugu elektriki nevodljivu podlogu, [55].

Slika 6.9 Pojednostavljeni prikaz postupka elektrokemijskog prevlaenja
(elektroplatiranja),[55]
131
POSTUPCI PREVLAENJA U PARNOJ FAZI

Postupci prevlaenja u parnoj fazi ukljuuju tehnologije inenjerstva povrine u kojima
prevlaka ili materijal kojem se oplemenjuje povrina prolaze kroz parnu ili plinovitu fazu prije
nanoenja. U postupke prevlaenja u parnoj fazi ubrajaju se sljedei postupci:

Kemijsko taloenje iz parne faze (CVD, chemical vapour deposition)
Fizikalno taloenje iz parne faze (PVD, physical vapour deposition)
Plazmom aktivirano kemijsko taloenje iz parne faze (PACVD, plasma activated
chemical vapour deposition)

Kemijsko taloenje iz parne faze (CVD, chemical vapour deposition)

Kod ovih postupaka materijal prevlake, ako ve nije u parnom stanju, formira se isparavanjem
iz tekueg ili krutog izvora materijala. Teenje para postie se razlikom tlaka ili upotrebom
noseeg plina koji je usmjerava prema povrini podloge. Reaktivni plin ili drugi materijal u
parnom stanju esto se dodaje da bi se proizveo spoj metala i nekog elementa iz plina. Npr.
ako se uvodi duik za vrijeme isparavanja titana, tada se proizvodi prevlaka titan nitrida.
Prevlaka se dobiva toplinskim rastvaranjem ili kemijskom reakcijom (s plinom ili parom)
blizu atmosferskog tlaka. Kemijska reakcija obino nastupa na temperaturama izmeu 150 i
2200C, pri tlaku od 50 Pa do atmosferskog. Budui da e para kondenzirati na bilo kojoj
relativno hladnoj povrini koju dodiruje, svi dijelovi sustava taloenja moraju biti vrui kao
izvor pare. Reakcijski dio sustava u pravilu je mnogo topliji od izvora pare, ali znaajno ispod
temperature taljenja prevlake. Podloga se obino grije elektrinim otporom, indukcijski ili
infracrvenim zraenjem. Za vrijeme postupka materijal prevlake nanosi se na vruu podlogu.
Iako CVD prevlake obino pokazuju odlinu prionjivost, zahtjev za visokom temperaturom
podloge ograniava njegovu primjenu na podloge koje mogu podnijeti te visoke temperature.
Postupci kemijskog taloenje iz parne faze pri niem tlaku doputaju nanoenje prevlaka
visoke kvalitete i jednolinosti na velike povrine podloge, velikim brzinama nanoenja, [55].
Pojednostavljeni prikaz postupka kemijskog taloenja iz parne faze prikazan je na slici 6.10.

Slika 6.10 Pojednostavljeni prikaz postupka kemijskog taloenja iz parne faze, [55]

Postupci kemijskog taloenja iz parne faze mogu se podijeliti na sljedee postupke:
kemijsko taloenje iz parne faze pri visokim temperaturama (HTCVD, high
temperature chemical vapour deposition)
kemijsko taloenje iz parne faze pri srednjim temperaturama (MTCVD, moderate
132
Kemijsko taloenje iz parne faze pri visokim temperaturama (HTCVD, high temperature
chemical vapour deposition)

Ovaj postupak odvija se pri temperaturi izmeu 900 i 1100C. Najee nanoene prevlake su
TiC, TiN i Al
2
O
3
. Na sastav i debljinu prevlake najvei utjecaj imaju koncentracije reaktanata.
Vie temperature daju veu debljinu, ali i grublja zrna prevlake te pad ilavosti osnovnog
materijala. Veliina zrna prevlake znatno utjee na otpornost na troenje.
Zbog visoke temperature nanoenja, HTCVD postupak ogranien je uglavnom na prevlaenje
alata od sinteriranog tvrdog metala. Glavne prednosti ovog postupka, prema [58] su:
mali trokovi prethodnog ienja povrine podloge
dobra prionjivost prevlake na podlogu
velika brzina taloenja
Nedostaci su:
visoka temperatura taloenja
potreba za naknadnom toplinskom obradbom (ako je podloga elik)
opasnost od toplinskih deformacija podloge
korozivnost produkata kemijskih reakcija taloenja

Kemijsko taloenje iz parne faze pri srednjim temperaturama (MTCVD, moderate

U nastojanju da se snize relativno visoke temperature taloenja, razvijeni su ovi
srednjetemperaturni postupci kemijskog taloenja. Provode se pri temperaturama izmeu 700
i 900C. Sniena temperatura taloenja omoguena je primjenom organskih tvari koje slue
kao izvor elemenata potrebnih za taloenje, a koji imaju nisku temperaturu razgradnje.
Osim povoljnijeg utjecaja na podlogu, zbog nie temperature taloenja u odnosu na HTCVD
postupak, zapaena su i poboljana svojstva u pogledu bolje prionjivosti na podlogu i manje
osjetljivosti na toplinske pukotine.
Premda su temperature taloenja nie, to za primjenu kod elika nema osobito znaenje,
budui da su i ove temperature vie od temperatura poputanja alatnih elika za topli rad i
brzoreznih elika.

Fizikalno taloenje iz parne faze (PVD, physical vapour deposition)

Ovaj postupak koristi se za stvaranje prevlaka kondenzacijom pare u vakuumu. Vrlo isti
uvjeti zbog vakuuma i izboja struje rezultiraju dobrom prionjivou izmau prevlake i
materijala podloge. Poroznost je takoer smanjena odsutnou ukljuina prljavtine. PVD
tehnologija je vrlo svestrana. Praktiki svaki metal, keramika, intermetalna ili neka druga
komponenta koji se ne podvrgavaju disocijaciji, mogu biti lako naneseni na podlogu praktiki
bilo kojeg materijala kao to su metali, keramika, plastika ili ak papir. Zbog toga je primjena
ovog postupka vrlo iroka, od dekorativne primjene do mikroelektronike, preko znaajnih
podruja strojarstva, kemijske, nuklearne i srodne industrije, [56].
PVD postupci provode se na mnogo niim temperaturama od CVD postupaka. Zbog toga, kod
CVD prevlaka prijelaz izmeu prevlake i podloge nije tako otar kao kod PVD prevlaka,
zahvaljujui brzini difuzije na visokim temperaturama. Difuzija je ponekad prednost ako
poboljava prionjivost, osiguravajui da kontaktna faza nije krhka. PVD postupak je
fleksibilniji u kontroliranju debljine svake prevlake. Proizvodnja PVD prevlaka je u pravilu
bra od proizvodnje CVD prevlaka zahvaljujui veoj brzini taloenja.
133
Zadnjih godina razvija se i koristi sve vei broj specijaliziranih PVD postupaka. Svaki od tih
postupaka ima svoje prednosti i podruje primjene. PVD postupci mogu se klasificirati prema
metodi koritenoj za taloenje materijala prevlake i okolini podloge. Prema [58], PVD
postupci baziraju se na jednom od sljedeih postupaka:
isparivanje (evaporation)
rasprivanje (sputtering)
ionsko prevlaenje (ion plating)

Isparivanje (evaporation)

Ovo je jedan od najstarijih i najee koritenih postupaka vakuumskog taloenja. To je
relativno jeftin i jednostavan postupak, koji se koristi za taloenje prevlaka iznad mikrometra
debljine. Za vrijeme postupka naparivanja materijal prevlake isparava grijanjem na
temperaturu izmeu 1000 i 2000C u vakuumu od obino 10
-6
do 1 Pa. Izvor materijala moe
biti zagrijavan elektrinim otporom, vrtlonom strujom, elektronskim snopom, laserskim
snopom ili lunim izbojem. Zagrijavanje elektrinim otporom obino se koristi kod metalnih
materijala koji imaju nisku toku taljenja, dok materijali s visokom tokom taljenja zahtjevaju
postupak vee gustoe energije, npr. zagrijavanje snopom elektrona.
Dok je materijal prevlake u elektriki neutralnom stanju on se izbacuje s povrine izvora
materijala. Podloga se takoer prethodno zagrijava. Atomi u obliku pare putuju u ravnim
linijama od izvora prevlake prema podlozi gdje dolazi do kondenzacije. Sudar atoma
materijala izvora i atoma plina okoline smanjuje njihovu kinetiku energiju. Da bi smanjili
sudare udaljenost izmeu izvora i podloge se prilagoava tako da je on manji od slobodne
putanje atoma plina, tj. od 0,15 do 0,45 metara.
Zbog male kinetike energije pare prevlaka proizvedena za vrijeme naparivanja pokazuje
malu prionjivost i zbog toga je manje poeljna za triboloku primjenu u usporedbi s drugim
postupcima u vakuumu. Nadalje, zbog toga to atomi pare putuju u ravnim linijama na
podlogu, to rezultira tzv. efektom sjene za povrine koje nisu direktno okrenute prema izvoru
prevlake i uobiajne strojarske komponente kao to su kugle, leajevi, odljevci i ventili teko
se jednoliko prevlae, [55]. Pojednostavljeni prikaz postupka je prikazan na slici 6.11.

Slika 6.11 Pojednostavljeni prikaz postupka isparivanja, [55]

134

Rasprivanje (sputtering)

Postupak rasprivanja se bazira na izbijanju atoma materijala prevlake bombardiranjem iona
visoke energije plina obino argona. Pri rasprivanju materijal prevlake se ne naparuje i
umjesto toga, koristi se ionizirani argon za izbijanje individualnih atoma komponente
prevlake.
Npr, pri rasprivanju izbojem struje materijal prevlake smjeta se u vakuumsku komoru koja
je vakuumirana na 10
-5
do 10
-3
Pa. Podloga se smjeta na poetak putanje atoma tako da
zaustavlja struju izbaenih atoma. Zbog toga materijal prevlake dolazi na podlogu s mnogo
manje energije nego kod ionskog platiranja tako da se formira jasna granica izmeu prevlake i
podloge. Kada atomi stignu na podlogu dolazi do vrlo brze kondenzacije. Proces kondenzacije
je kritian za kvalitetu prevlake i ako nije optimiran pravilnim izborom brzine prevlaenja,
tlaka argona i smjera napona, moe uzrokovati poroznu kristalnu strukturu sa slabom
otpornou na troenje.
Najkarakteristinija osobitost postupka rasprivanja je njegova univerzalnost. Budui da je
transformacija materijal prevlake u parnu fazu prije mehaniki (trenutna promjena) nego
kemijski ili toplinski postupak, praktiki svaki materijal moe biti prevuen. To je i glavna
prednost rasprivanja, pri emu je zagrijavanje podloge obino nevano, [55].
Pojednostavljeni prikaz postupka rasprivanja prikazan je na slici 6.12.

Slika 6.12 Pojednostavljeni prikaz postupka rasprivanja, [55]

Postupci rasprivanja mogu se, prema [56] podijeliti na:
rasprivanje diodom (diode sputtering)
rasprivanje triodom (triode sputtering)
rasprivanje ionskim zraenjem (ion beam sputtering)
rasprivanje magnetskim poljem (magnetron sputtering)

135
Ionsko platiranje (ion plating)

Ovaj postupak ima jo nekoliko naziva koji se koriste:
plazmom aktivirano fizikalno taloenje iz parne faze (PAPVD, plasma assisted physical
vapour deposition)
ionsko taloenje iz parne faze (ion vapour deposition)
ionizacijom aktivirano fizikalno taloenje iz parne faze (ionisation assisted physical
vapour deposition)

I u ovom postupku koristi se pojava zvana elektrini izboj. Ako se elektrini napon uvede
izmeu dvije elektrode uronjene u plinu smanjenog tlaka, mogu je stabilan prolaz struje. Plin
izmeu elektroda postaje svijetlei tj. nastaje izboj svjetlosti. Ako se koristi dovoljno veliki
napon materijal prevlake moe biti prenesen s elektrode izvora na elektrodu podloge. Proces
ionskog platiranja zbog toga ukljuuje toplinsko naparivanje materijala prevlake, na nain
slian onom koritenom kod postupka naparivanja, i ionizaciju pare zbog prisustva jakog
elektrinog polja i prethodno ioniziranog plina niskog tlaka, obino argona. Argon i ioni pare
metala znaajno ubrzavaju prema povrini podloge, udarajui je znaajnom energijom. Pod
tim uvjetima, dolazi do umetanja materijala prevlake u podlogu bez jasne granice izmeu
prevlake i podloge.
Prije ionskog platiranja podloga je obino izloena ionskom bombardiranju inertnim plinom
velike energije (argon), uzrokujui otklanjanje neistoa to je korisno jer rezultira boljom
prionjivou. Postupak prevlaenja nastupa nakon to je povrina oiena.
Najvaniji aspekt ionskog platiranja koji razlikuje ovaj postupak od drugih je modifikacija
mikrostrukture i sastava prevlake uslijed bombardiranja ionima.
Postupci ionskog platiranja mogu se klasificirati u dvije ope kategorije: ionsko platiranje
izbojem struje (plazma) koje se provodi u niskom vakuumu od 0,5 do 10 Pa i ionsko platiranje
ionskim snopom (koristei vanjski izvor ionizacije) koje se provodi u visokom vakuumu od
10
-5
do 10
-2
Pa, [55]. Pojednostavljeni prikaz postupka ionskog platiranja prikazan je na slici
6.13.

Slika 6.13 Pojednostavljeni prikaz postupka ionskog platiranja, [55]

136
Plazmom aktivirano kemijsko taloenje iz parne faze (PACVD, plasma assisted physical
vapour deposition)

Ovaj hibridni postupak koji koristi plazmu za aktiviranje CVD postupka jo se naziva i
plazmom pojaano taloenje iz parne faze (PECVD, plasma enhanced chemical vapour
deposition). U ovom postupku koristi se izboj struje za iniciranje kemijske reakcije u plinu za
formiranje taloga. Veina pojava karakteristinih za konvencionalni visokotemperaturni CVD
koriste se i u ovom postupku.
U ovom postupku prevlake se mogu nanositi na znatno niim temperaturama podloge, izmeu
100 i 600C, zbog sposobnosti elektrona visoke energije da proizvedu izboj struje, pri tlaku
od 1 do 500 Pa, da pokidaju kemijske veze i tako podupru kemijske reakcije.
Prevlaka se bombardira energetskim esticama prije i za vrijeme rasta prevlake zbog ega je
mogua mikrostrukturna istoa, to dovodi do poboljanih fizikalnih svojstava.
Kako se PACVD moe provoditi na relativno niskim temperaturama, pojedini materijali (npr.
alatni elici) koji se ne mogu lako prevlaiti ostalim CVD postupcima, ovim postupkom mogu
lako biti prevueni bez bilo kakvog nepovoljnog efekta na podlogu. Praktiki bilo koji plin ili
para, ukljuujui polimere, mogu biti koriteni kao izvor materijala. Npr. ovim postupkom
mogu se proizvesti dijamantne prevlake od ugljika iz metana ili acetilena, [55].
Prednost ovog postupka je i bolja prionjivost prevlake na podlogu, sitnozrnata struktura, mala
povrinska hrapavost te mali iznos zaostalih tlanih naprezanja. Pojednostavljeni prikaz
PACVD postupka prikazan je na slici 6.14.

Slika 6.14 Pojednostavljeni prikaz plazmom aktiviranog postupka taloenja iz parne
faze, [55]

Broj varijanti PACVD postupka sve vie raste kao odgovor potrebi za postizanje specifinih
karakteristika prevlake. Neke od tih varijanti u ovisnosti o koritenoj plazmi, prema [56] su:
plazma istosmjerne struje
pulsna plazma
plazma izmjenine struje
radio frekventna plazma
mikrovalna plazma
137
PREVLAENJE IONSKIM ZRAENJEM (ION BEAM BASED COATING TECHNOLOGY)

Ova grupa postupaka ne moe se jednoznano svrstati u jednu od osnovnih skupina
(modificiranje i prevlaenje) jer sadre elemente procesa koji spadaju objema skupinama.

U postupke prevlaenja bazirane na ionskom zraenju ubrajaju se, [56]:
ionsko implantiranje (II, ion implantation)
ionsko ubadanje (IS, ion stitching)
mijeanje ionskim zraenjem (IBM, ion beam mixing)
prevlaenje aktivirano ionima (IAC, ion assisted coating)

Ionsko implantiranje (II, ion implantation)

Kod ionskog implantiranja ioni prevake se ugrauju u materijal podloge djelovanjem
kinetike energije iona dobivene elektrinim ubrzanjem, na dubinu odreenu energetskim
gubitkom unutar podloge. Energija iona u plazmi je znatno poveana u odnosu na onu
postignutu kod ionskog platiranja i rasprivanja.
Za vrijeme ovog postupka, ioni elemenata kao to su npr. duik, ugljik ili bor, usmjeruju se
velikom energijom na povrinu podloge i prodiru u nju. To se postie pomou ionskih zraka
visoke energije koje sadre materijal prevlake, a nalaze se u vakuumu izmeu 10
-3
i 10
-4
Pa.
Rezultat je posebna neravnotena struktura koja je vrlo esto amorfna jer se originalna
kristalna struktura razara implantiranim ionima. Modificirani sloj uz povrinu sastoji se od
ostataka kristalne strukture podloge i intersticijski implantiranih atoma. Masa implantiranih
iona ograniena je vremenom, zbog ega su u usporedbi s drugim postupcima ionsko
implantirane prevlake vrlo tanke, 0,01 i 0,5 m.
Ovim postupkom mogu se implantirati metalne i nemetalne prevlake na metale, keramike,
polimere i kompozite. Postupak se provodi na niskim temperaturama i unato maloj debljini
prevlaka moe se postii smanjenje trenja i troenja.
Glavna prednost ionskog implantiranja je da je postupak vrlo ist, a nedostatak da je oprema i
sam postupak vrlo skup, [55]. Pojednostavljeni prikaz postupka ionskog implantiranja
prikazan je na slici 6.15.

Slika 6.15 Pojednostavljeni prikaz postupka ionskog implantiranja, [55]
138
Ionsko ubadanje (IS, ion stitching)

Da bi se pojaala veza izmeu prevlake i podloge nije uvijek potrebno fiziko mijeanje iona
s atomima dodirne povrine, posebice na keramikim i polimernim podlogama. Veza izmeu
tanke prevlake i podloge moe biti poboljana laganim implantiranjem preko granine
povrine.
Kod ove metode ioni dolaze na povrinu podloge energijom dovoljnom za prodiranje do
dodirne povrine prethodno formirane prevlake i podloge, poveavajui prionjivost kidanjem i
ponovnim stvaranjem meuatomnih veza. Za ovaj postupak koristi se manja gustoa iona
(10
15
do 10
16
iona/cm
2
) nego kod ionskog implantiranja, [56].

Mijeanje ionskim zraenjem (IBM, ion beam mixing)

Koncept ovog postupka je kombiniranje tehnologije implantiranja iona s CVD i PVD
postupcima. Postupak ukljuuje nanoenje tanke prevlake, uglavnom iznad 50 nm i
bombardiranje ionskim zraenjem, npr. iona argona na povrinu. Odbijanjem iona dolazi do
mijeanja materijala prevlake i podloge. Gustoa iona je oko 210
17
iona/cm
2
, [56].

Prevlaenje aktivirano ionima (IAC, ion assisted coating)

Ovaj postupak naziva se i taloenje aktivirano ionskim zraenjem (IBAD, ion beam assisted
deposition). Istodobno se odvija proces taloenja i ionskog zraenja, a postupkom se mogu
modificirati strukturna i kemijska svojstva. Pojednostavljeni prikaz postupka prevlaenja
aktiviranog ionima prikazan je na slici 6.16.

Slika 6.16 - Pojednostavljeni prikaz postupka prevlaenja aktiviranog ionima, [56]

Ako su ioni koji bombardiraju povrinu prevlake reaktivne komponente onda se taj postupak
naziva taloenje aktivirano reaktivnim ionskim zraenjem (RIBAD, reactive ion beam
assisted deposition).
139
7. UHODAVANJE

Uhodavanje je kompleksni fenomen povezan s teksturom povrine, geometrijom, formiranjem
povrinskog filma, kemijskim i fizikalnim svojstvima materijala u kontaktu, mazivu i
aditivima, uvjetima rada itd. i jo uvijek nije dobro razumljivo [59].

U literaturi se moe nai vie definicija pojma uhodavanje od kojih su navedene neke:
Promjena u geometriji kliznih povrina i fizikalno mehanikim svojstvima povrinskih
slojeva materijala za vrijeme poetnog perioda klizanja, a openito se javlja
samostalno pri konstantnim vanjskim uvjetima kao smanjenje trenja, temperature i
brzine troenja [60].
Odnoenje izboina na kontaktnim povrinama troenjem ili plastinom deformacijom
pod kontroliranim uvjetima rada poboljavanjem prilagodljivosti i smanjenjem
opasnosti od kidanja filma za vrijeme normalnog reima rada [61].
Poetni prijelazni proces koji se javlja kod novouspostavljenih tribolokih dodira,
esto praen promjenom faktora trenja, brzine troenja ili oboje, koji nije
karakteristian za dugotrajno ponaanje danog tribosustava [62].
Primjena propisanog slijeda poetnih radnih uvjeta tribosustava u svrhu poboljavanja
dugotrajnog ponaanja trenja i troenja, ili oboje [62]. Uhodavanje moe ukljuiti
poetne uvjete koji su zahtjevniji ili manje zahtjevni od normalnih uvjeta
eksploatacije, a moe ukljuiti i specijalna maziva i/ili kemijsku obradu povrine [20]
Proces u kojem se elementi tribosustava prilagoavaju oblikom, topografijom povrine
i tribolokom kompatibilnou za vrijeme poetne faze uporabe. Uhodavanju mogu
doprinijeti kemijski procesi kao to je formiranje sloja oksida i metalurki procesi kao
to je kaljenje [2].

Iz prethodnih definicija moe se zakljuiti da se pod uhodavanjem podrazumjevaju pojave
koje se javljaju u poetnoj fazi rada tribosustava kao i mjere koje se poduzimaju u poetnoj
fazi rada kako bi se produljio radni vijek tribosustava.
Kvarovi triboelemenata mogu se desiti za vrijeme cijelog rada tribosustava. Ako se prikae
ovisnost broja kvarova o vremenu u kojem nastanu dobiva se krivulja prema svom obliku
zvana krivulja kade. Na ovoj krivulji razlikuju se tri podruja kao to je prikazano na slici
7.1, [20]:

I - Rani kvarovi otkazivanje tribosustava za vrijeme uhodavanja
II - Sluajni kvarovi normalni radni vijek tribosustava za vrijeme kojeg je broj kvarova
najmanji
III - Kvarovi zbog istroenja raste broj kvarova zbog starenja triboelemenata odnosno
njihovog istroenja

140

Slika 7.1 Krivulja kvarova tribosustava [20]

Vrijeme potrebno za dostizanje stabilnog reima troenja nije uvijek jednako vremenu
potrebnom za dostizanje stabilnog reima trenja. Primjer je ispitivanje klizanja prizme po
prstenu (block on ring) [63], gdje su dva razliita materijala klizala po elinom prstenu
promjera 35 mm. Sila ispitivanja bila je 10 N, a brzina klizanja 0,2 m/s. Tablica 7.1 prikazuje
broj okretaja prstena potrebnih za dostizanje stabilnog stanja troenja odnosno trenja pri emu
su neki prsteni bili koriteni po prvi put, a neki su ve bili koriteni 1, 2 ili tri puta pri emu je
svako ispitivanje trajalo 1 sat.

Tablica 7.1 Broj ciklusa potreban za dostizanje stabilnog trenja odnosno troenja, [64]

Materijal
prizme
Broj prethodnog
koritenja istog
prstena
Broj ciklusa do
stabiliziranja
trenja
Broj ciklusa do
stabiliziranja
brzine troenja
Omjer uhodavanja
trenja i uhodavanja
troenja
0 10 2000 200
1 600 1980 3,3
2 400 1800 4,5

elik za
kotrljajue
leaje
3 1000 1500 1,5
0 100 730 7,3
1 40 880 22
Aluminijska
bronca
2 30 750 25

Proces uhodavanja s gledita troenja

Kada su dvije povrine meusobno u dodiru prvi put i ponu se relativno kretati jedna po
drugoj, pojavljuju se na obje povrine promjene. Te promjene ukljuuju poravnavanje osi,
promjene oblika, promjene hrapavosti, ujednaavanje razliitih mehanikih i kemijskih
svojstava izmeu povrina kao to je mikrotvrdoa prouzroena selektivnim otvrdnjavanjem
ili formiranje oksidnih i drugih graninih slojeva. Sve te promjene su prilagodbe kako bi se
smanjio tijek mehanike ili kemijske energije izmeu povrina [65].
141
Te promjene koje se javljaju od poetka rada pa do normalnog reima rada tribosustava
obuhvaene su procesom uhodavanja. Iako je troenje openito nepoeljno, za vrijeme
procesa uhodavanja ono je poeljno [60].
Na slici 7.2 prikazana je promjena troenja pri kliznom ili kotrljajuem kontaktu
podmazivanog sistema.

Slika 7.2 Troenje kao funkcija vremena kontakta pri podmazivanom klizanju ili
kotrljanju [59]

Prije uhodavanja razni parovi kontaktnih povrina, npr. novog motora, ne poklapaju se u
potpunosti oblikom svojih povrina. Postoje male nepodudarnosti u poloaju i izboine na
obje povrine. Zbog male poetne zranosti tijek hlaenja i protjecanje ulja bit e niski i to e
zajedno s poetnim visokim trenjem dovesti do temperatura viih od normalnih. Za vrijeme
uhodavanja izboine zaostale od obrade odvajanjem estica smanjit e se plastinim
prijenosom, praznine e se popuniti i oblici uskladiti. Poveana temperatura obino uzrokuje
poveano troenje, ali kako povrine postaju glatkije i velike neravnosti poravnate, brzina
troenja se smanjuje na razinu normalnog troenja [59].
Dva su dominantna mehanizma za vrijeme uhodavanja: plastina deformacija i blago troenje
[66]. Mehanizam plastine deformacije slian je poliranju pomou valjka pri emu dolazi do
gnjeenja izboina. Topografija povrine se mijenja promjenom amplituda izboina i teksture
povrine ovisno o optereenju i smjeru kretanja. Vee nepravilnosti se otklanjaju trljanjem.
Gubici uslijed trenja se smanjuju, a zranost raste to smanjuje temperaturu povrine. Brzina
troenja se smanjuje dok ne dostigne normalnu brzinu troenja za taj tribopar. Brzina troenja
za vrijeme uhodavanja, ak i kad su odstupanja povrina kliznog para minimalna, vea je
nego kod normalnog troenja.
Nakon procesa uhodavanja koji traje ovisno o tribosustavu, mogu se primjeniti puni radni
uvijeti bez bilo kakvog poveanja brzine troenja odnosno optereenje moe poprimiti
projektiranu vrijednost. Tribosustav ulazi u normalni reim rada pri kojem se brzina troenja
odrava na konstantnom nivou [67].

142
Proces uhodavanja s gledita trenja

Promjena trenja tijekom radnog vijeka triboelemenata kliznog ili kotrljajueg para prikazana
je na slici 7.3.

Slika 7.3 Promjena trenja i hrapavosti tijekom klizanja ili kotrljanja pri konstantnim radnim
uvjetima [59]

Dvije su faze unutar perioda uhodavanja. U prvoj fazi koeficijent trenja brzo pada slino kao i
srednje aritmetiko odstupanje profila R
a
. Plastina deformacija je glavni imbenik u
promjeni topografije povrine. U drugoj fazi taj pad koeficijenta trenja i R
a
je puno sporiji. U
toj fazi se javlja blago troenje uslijed otklanjanja graninih slojeva nastalih reakcijom kisika i
aditiva iz maziva te dodirne metalne povrine [59].

Svi tribosustavi ne pokazuju ovakvu promjenu trenja tijekom poetnog rada. Prema [68]
trenje moe rasti prema sljedeim modelima (slika 7.4):

I) Trenje ostaje neko vrijeme na svojoj poetnoj vrijednosti i polako raste dok se ne
stabilizira. Ovakav tijek krivulje pokazuje klizanje metala po identinom metalu.
Porast trenja je povezan s brazdanjem zbog poveanja hrapavosti i zarobljenih estica
troenja. Kod glatkih povrina ukljuuje elastinu deformaciju s dominantnom
adhezivnom komponentom trenja. Rast je povezan s poliranjem povrine to dovodi
do poveane komponente adhezivnog trenja.
II) Nakon nekog vremena na poetnoj vrijednosti, trenje prvo raste na viu vrijednost, a
zatim pada na niu (ali viu od poetne). Pad trenja je povezan s poravnavanjem dvije
tvrde povrine uz plastinu deformaciju to rezultira padom brazdanja kao
komponente trenja. Za elastini dodir gdje je adhezivna komponenta dominantna,
ohrapavljenje i estice troenja smanjuju stvarnu dodirnu povrinu to smanjuje
adhezivnu komponentu trenja.
III) Trenje raste na viu vrijednost na kojoj stoji neko vrijeme, pada na niu vrijednost
nakon ega ponovno raste na viu vrijednost. Pad trenja u plastinom dodiru povezan
je s izbacivanjem estica troenja, a postupni rast je povezan s nastajanjem i
zahvaanjem estica troenja.
IV) Trenje se mijenja bez ponovljivosti. Znaajan porast trenja na neprihvatljivo visoku
vrijednost u kratkom vremenu je povezan s nekompatibilnou materijala kliznog para
u kojem trenju pridonose sve komponente.

143

Slika 7.4 Oblici krivulja ovisnosti faktora trenja o duljini klizanja [68]

U [64], navedeno je osam razliitih tipova ovisnosti poetnog trenja o vremenu klizanja,
slika 7.5:

a) Zaprljane povrine. Tanki sloj maziva koje sadri estice troenja odstranio je dio klizne
povrine.
b) Granino podmazivani metali. Povrina je ve na poetku rada istroena i brzina troenja je
visoka sve dok se otre nepravilnosti ne otklone i povrine ne postanu glatke.
c) Nepodmazivani oksidirani metali, obino kada se u kliznom paru nalazi legura na bazi
eljeza. Istroenje kao i u b) ali s kasnijim razvojem sloja koji sadri estice troenja ili
prevelikim prijenosom materijala izmeu kliznog para.
d) Slino tipu c), ali poetni oksidni film moe biti otporniji i bolje zatitan.
e) Prevlake, takoer i tribosustavi u kojima se javlja troenje mehanizmom umora povrine.
Ovim mehanizmom dolazi do stvaranja estica troenja koje kao tree tijelo izazivaju brzu
promjenu trenja.
f) isti metali. Promjene u kristalnoj orjentaciji na slojevima blizu povrine koje smanjuju
sminu vrstou te smanjuju trenje.
g) Grafit po grafitu, metal po grafitu. Stvaranje tankog filma tijekom uhodavanja, a estice
troenja kasnije poveavaju trenje.
h) Tvrde prevlake na keramici. Mijenja se hrapavost, nakon ega se formira sloj estica
troenja.

144

Slika 7.5 Tipovi krivulja trenje-vrijeme pri uhodavanju tribosustava [64]

Prema [63] postoje dva tipa uhodavanja: potaknuto i nepotaknuto ili prirodno uhodavanje.
Potaknuto je ono uhodavanje kada operator tribosustava primjeni propisani slijed procedura u
cilju dobivanja traenih povrinskih uvjeta nakon uhodavanja odreenih dodirnih povrina.
Prirodno uhodavanje se javlja kada tribosustav radi bez mijenjanja dodirnih uvjeta kao to su
poveanje optereenja, brzine i slino.
Na prirodno uhodavanje najvie utjee zavrna hrapavost povrina nastala nakon procesa
izrade. Prema [69] pri uhodavanju mastima podmazivanih kliznih leaja poetna hrapavost
tvre povrine u dodiru znaajnije utjee na hrapavost nakon uhodavanja od hrapavosti meke
povrine u dodiru. U podmazivanom dodiru valjka i diska jednake tvrdoe, uhodavanjem se
poveava hrapavost valjka koji je imao manju poetnu hrapavost, a smanjuje hrapavost valjka
koji je imao veu poetnu hrapavost [70].

Na slici 7.6 prikazana je promjena parametara hrapavosti tijekom uhodavanja. Vidljivo je da
se srednja zakrivljenost vrhova profila najvie mijenja porastom optereenja, dok se R
a
(a
jednako tako i R
q
) mijenjaju vrlo sporo [65].

Slika 7.6 Promjene parametara hrapavosti porastom optereenja za vrijeme uhodavanja [65]

145
Utjecaj uhodavanja na izgled profila moe se vidjeti na slici 7.7.

Slika 7.7 Utjecaj uhodavanja na izgled profila [59]
a) prije uhodavanja
b) nakon uhodavanja

U praktinim sluajevima uhodavanje se provodi kontinuiranim poveanjem optereenja i
brzine. Optereenje ima znaajan utjecaj na kvalitetu i trajanje uhodavanja. Poveanjem
optereenja tijekom poetnog perioda uhodavanja, udio plastine deformacije u tankom
povrinskom sloju raste [60]. To dovodi do preoptereenja i razvijanja topline te apsorpcije
energije. Visoka mehanika naprezanja rastu s porastom tlaka na dodirnoj povrini. Kvaliteta
uhodane povrine se poveava s porastom dodirnog tlaka na vrijednost koja ne smije dostii
kritini dodirni tlak.

Kod velikog broja tribosustava kritina je poetna faza rada u kojoj se kontaktne povrine
meusobno prilagoavaju, odnosno u periodu uhodavanja, a stupanj kritinosti uhodavanja za
karakteristine tribosustave ocijenjen je u tablici 7.2.

Tablica 7.2 - Stupanj kritinosti uhodavanja, [35]

Najkritinije Stapni prsten / kouljica Jako kritino; osobito kod brzohodnih
motora
Zupanici Osobito hipoidni zupanici
Bregasta osovina /
podiza ventila
Istodobno s uhodavanjem ostalih dijelova
motora
Nepodmazivani klizni leaji Uhodavanje poeljno radi prijelaza
zatitnog sloja
Porozni klizni leaji Uhodavanje poeljno radi izbjegavanja
pregrijanja upijenog maziva
Podmazivani klizni leaji Uglavnom nije potrebno osim kod
graninog podmazivanja
Najmanje
kritino
Hidrodinamiki leaji
Kotrljajui leaji
Plinski leaji
Uz ispravnu konstrukciju, zavrnu
obradbu i montau uhodavanje
nepotrebno

Dakle, kritinost uhodavanja ovisi o teini uvjeta rada. Tako e za lake uvjete, uhodavanje
omoguiti spontano nastali oksidni slojevi dok u teim sluajevima treba primijeniti posebne
postupke. Uspjenost uhodavanja najee se potpomae prilagoenim radnim uvjetima (nia
optereenja i brzine) ali i oplemenjivanjem povrina u dodiru i relativnom gibanju, tablica 7.3.

146
Tablica 7.3 - Postupci oplemenjivanja povrina za uspjenije uhodavanje kod visokih
optereenja i brzina, [35]

Povrinska
obradba
Opis
postupka
Dimenzijske
promjene
Glavne
prednosti
Fosfatiranje Kemijski ili
elektrokemijski
40 - 100C
5 m Otpornost na zaribavanje
Poroznost - zadrava mazivo
Neznatne deformacije
Niski trokovi
Nitriranje Difuzija duika
500 - 580C
+5 do 10 m Otpornost na adheziju i umor
Poveava otpornost na
koroziju osim kod korozijski
postojanih elika
Povrinski sloj nije krhak
Sulfonitriranje Difuzija sumpora
i duika
540 - 600C
5 m Dobra otpornost na
zaribavanje
Smanjenje koeficijenta trenja
Otpornost na adheziju i umor
Karbonitriranje Difuzija ugljika i
duika
700 - 760C
+5 do 10 m Dobra otpornost na
zaribavanje za veliku dubinu
povrinskog sloja uz
poveanje dinamike
izdrljivosti i tvrdoe
Sulfatiranje Difuzija sumpora
180 - 200C
-2 do 5 m Male deformacije
eljezni sulfid daje dobru
otpornost na zaribavanje

147

8. PODMAZIVANJE

Podmazivanje je postupak kojim se smanjuje trenje i troenje materijala primjenom razliitih
vrsta maziva. Svrha podmazivanja je da se povrine u dodiru razdvoje slojem maziva koje se
moe smicati s manjim otporom bez izazivanja oteenja povrina [6].
Elementi strojeva koje je tijekom rada potrebno podmazivati su klizni i valjni leaji,
zupanici, klizne staze, vodilice, lanci, iana uad, pomine spojke i svi drugi elementi kod
kojih dolazi do relativnog kretanja. Ovi elementi ukljuuju oblikovane ili ugraene povrine
koje se meusobno kreu klizanjem, valjanjem, primicanjem ili odmicanjem, te
kombinacijama spomenutih kretanja. Ukoliko pri meusobnom kretanju povrina doe do
njihovog direktnog kontakta, moe, ovisno o uvjetima kontakta, njihovom meusobnom
naprezanju ili brzini relativnog kretanja, doi do velikih otpora trenja koji vode razvijanju
povienih temperatura i poveanog troenja.
Bez podmazivanja veina strojnih elemenata radila bi samo kratko vrijeme. Poveano troenje
koje ve nakon razmjerno kratkog vremena nastupa uslijed neodgovarajueg podmazivanja
onemoguava dulji rad stroja koji mora biti zaustavljen i popravljen.
Trokovi popravka stroja kroz utroak materijala, dijelove i potreban rad mogu biti veliki, ali
gubici nastali prekidom proizvodnje, pa ak i utjecajem na ostale dijelove proizvodnog lanca,
vrlo esto su viestruko vei. Uz neodgovarajue podmazivanje, ak i prije nego to doe do
istroenja i propadanja pojedinih strojnih dijelova, mogu sile trenja izmeu kliznih povrina
biti tako velike da dolazi do prevelikih gubitaka energije, pretjeranog zagrijavanja dijelova i
preoptereenja pogonskih motora. Konano, uslijed neodgovarajueg podmazivanja rad
strojeva postaje neravnomjeran i buan.
Strojni se dijelovi podmazuju stvaranjem i odravanjem mazivih slojeva razliitim
postupcima koji smanjuju ili onemoguavaju direktan meusobni kontakt kliznih povrina.
Unutarnje trenje odnosno smino naprezanje mazivih slojeva mora biti to manje kako bi i
sile potrebne za pokretanje i rad stroja bile to manje.
Sa stanovita podmazivanja tei se punim tekuim mazivim slojevima koji osiguravaju
potpuno odjeljivanje optereenih povrina. Trenje je na ovaj nain najmanje, a svodi se samo
na savladavanje sminih naprezanja u sloju tekueg maziva, a znaajnijih adhezijskih troenja
praktiki nema budui da ne dolazi do direktnog meusobnog kontakta optereenih povrina,
[71].

Razlikuju se sljedei reimi podmazivanja:
Granino podmazivanje
Mjeovito podmazivanje
Podmazivanje potpunim slojem maziva

Granino podmazivanje (GP) je reim podmazivanja koji nastaje izmeu dvije krute povrine
u dodiru izmeu kojih se ne stvara dovoljno debeli mazivi sloj. Javlja se kod velikih
optereenja kada debljina filma maziva pada na veliinu molekule.
Optereenje se prenosi gotovo iskljuivo preko izboina pa i na faktor trenja malo utjeu
reoloka svojstava maziva a odluujue utjee meudjelovanje izboina.

Mjeovito podmazivanje (MP) je prelazni oblik od graninog prema podmazivanju potpunim
slojem maziva, oznaava takve uvjete podmazivanja kod kojih je sloj maziva mjestimino
razoren i na tim mjestima prisutan je dodir neravnina povrina u kontaktu.
Debljina filma maziva priblino je jednaka parametru hrapavosti R
a
. Budui da se optereenje
u reimu mjeovitog podmazivanja prenosi djelomino preko filma maziva a djelomino
148
preko izboina u dodiru, i faktor trenja potjee djelomino od unutranjeg trenja u mazivu a
djelomino od meudjelovanja izboina u dodiru.

Podmazivanje potpunim slojem maziva se javlja kad su povrine koje se podmazuju potpuno
razdvojene kontinuiranim slojem maziva.
Debljina sloja maziva mnogo je vea od parametra hrapavosti R
a
. Triboloko ponaanje
sustava odreeno je reologijom maziva i moe se proraunati ili procijeniti primjenom
mehanike fluida. Porijeklo faktora trenja je unutranje trenje u mazivu.

Razlikuju se sljedei reimi podmazivanja potpunim slojem maziva, [6]:
hidrodinamiko podmazivanje (HDP),
elastohidrodinamiko podmazivanje (EHDP) i
hidrostatiko podmazivanje (HSP).

Hidrodinamiko podmazivanje

Elementi mehanikih sustava kod kojih se ostvaruje hidrodinamiko podmazivanje odlikuju
se sljedeim tribolokim karakteristikama:
- povrine koje se podmazuju razdvojene su kontinuiranim slojem maziva dovoljne
debljine tako da ne dolazi do njihovog dodira, osim pri pokretanju i zaustavljanju
- optereenje se prenosi s jedne na drugu povrinu preko sloja maziva koji posjeduje
odreenu mo noenja nastalu kao rezultat relativnog kretanja povrina;
- otpor usljed trenja u sistemu je odreen veliinom unutranjeg trenja u mazivu.
Za hidrodinamiko podmazivanje karakteristino je i to da su povrine u dodiru konformne.
To znai da su prilagoene jedna drugoj, tako da se optereenje prenosi preko relativno velike
povrine dodira.

Elastohidrodinamiko podmazivanje

Dodir izmeu povrina je nekonforman. Kod njih se cjelokupno optereenje prenosi preko
relativno male povrine dodira. Primjeri takvih elemenata su zupanici, kotrljajui leaji i
bregasti mehanizmi. Teorijski, dodir kod ovih elemenata, u neoptereenom stanju, ostvaruje
se u toci ili po liniji. Stvarni dodir je po nekoj maloj ali konanoj povrini.
Mala dodirna povrina uzrokuje visoka specifina optereenja, to izaziva elastine
deformacije povrinskih slojeva materijala i promjenu geometrije povrine dodira. Za ove
uvjete vrijede Hertzovi zakoni. Na osnovi njih se odreuje veliina tlaka, kao i veliina
dodirne povrine.

Hidrostatiko podmazivanje

Kod hidrostatikog podmazivanja mazivo se uvodi izmeu povrina u relativnom kretanju
pod pritiskom, to osigurava nosivost filmu maziva. Ovaj pritisak se ostvaruje pomou
posebnog ureaja iz nekog vanjskog izvora.
Hidrostatiko podmazivanje omoguuje nisko trenje i neznatno troenje, jer su povrine u
dodiru pri svim uvjetima rada, ukljuujui i brzinu v = 0, potpuno razdvojene. Nedostatak
hidrostatikog podmazivanja ogleda se u tome to je potreban poseban ureaj za ostvarivanje
tlaka u mazivu i za njegovo dovoenje do leaja.
Hidrostatiki nain podmazivanja primjenjuje se kod kliznih leaja za smanjenje trenja pri
pokretanju (leaji generatora, turbina), za eliminaciju direktnog dodira povrina kod kliznih
149
leaja s malim brojem okretaja, za smanjenje trenja i troenja u uvjetima klizanja, za
eliminaciju gubitaka usljed trenja pri ispitivanju leaja i za druge tribo-ureaje
Najznaajnija je primjena hidrostatikog podmazivanja kod razliitih vrsta kliznih leaja.

Najmanja vrijednost faktora trenja, a time i gubitaka u tribosustavu, dobija se pri
hidrodinamikom i hidrostatikom podmazivanju, ali je i pri graninom podmazivanju trenje
znatno manje od trenja suhih povrina.

8.1 Mazivo

Pod pojmom maziva podrazumjevaju se ulja i masti, ali i svako drugo sredstvo koje se,
namjerno ili spontano, nalazi izmeu povrina u relativnom gibanju.
Tekua ili konvencionalna maziva se openito sastoje od baznog ulja i to najee oko 90 % i
aditiva oko 10 %.
Bazno ulje je osnovna komponenta koja zajedno s aditivima slui za proizvodnju razliitih
maziva.

Bazno ulje moe biti:
mineralnog porijekla
sintetiko
prirodno (biljno i ivotinjsko).

Mineralna bazna ulja - dobivaju se selektivnom rafinacijom tekih derivata nafte. Preteno su
parafinske baze, a mogu sadravati naftene i aromate, slika 8.1.

Bazna ulja se dobivaju iz nafte u sljedeim postupcima:
Destilacija postizanje odgovarajue viskoznosti i plamita
Rafinacija poboljavanje oksidacijskih svojstava i viskozno-temperaturnog
ponaanja
Deparafinacija poboljavanje niskotemperaturnih svojstava
Zavrna obrada vodikom poboljavanje stabilnosti i boje

Osnovne su prednosti mineralnih maziva u odnosu na sintetika to su jeftina i ekonomina i
to mogu zadovoljiti veinu upotrebnih zahtjeva.
Glavni je nedostatak sintetikih maziva to su ak i nekoliko puta skuplja od mineralnih.

Sintetika maziva primjenjuju se jedino tamo gdje:
postoje problemi podmazivanja koji se ne mogu tehniki rijeiti primjenom
mineralnih maziva
to zahtjeva specifikacija
to podnose trokovi proizvodnje

150

Slika 8.1 Osnovne vrste i strukture ugljikovodika u mineralnim uljima [72]

Sintetiko ulje je tekuina dobivena odreenim kemijskim reakcijama komponenata
specifinog kemijskog sastava koja ima planirana i predvidljiva svojstva.

Osnovne vrste sintetikih maziva.
- sintetiki ugljikovodici
o polialfaolefin (PAO)
o poliizobutilen (PIB)
o dialkilbenzen (DIB)
- esterska maziva
o ester dikiseline (DAE)
o poliolester (POE)
o poliglikol (PG)
o fosfatester (PhE)
- polieterska maziva
- silikonska maziva

U tablici 8.1 prikazana su svojstva sintetikih ulja u usporedbi s mineralnim uljem.

151
Tablica 8.1 Usporedba svojstava sintetikih i mineralnih ulja [73]

8.1.1 Klasifikacija maziva

Postoje brojne klasifikacije maziva, a u nastavku se navode neka znaajnija.

Klasifikacija baznih ulja prema ATIEL & API

U tablici 8.2 prikazana je klasifikacija baznih ulja prema ATIEL & API (ATIEL - Technical
association of the European lubricants industry, API - American petroleum institute)

Tablica 8.2 Klasifikacija baznih ulja prema ATIEL & API

Grupa

Sastav
Zasieni
ugljikovodici
%
Koliina sumpora
%
Indeks
viskoznosti (IV)
I Konvencionalna
mineralna bazna ulja
< 90 > 0,03 80 IV < 120
II Nekonvencionalna
mineralna bazna ulja
90 0,03 80 IV < 120

III
Nekonvencionalna
mineralna bazna ulja s
visokim IV
90 0,03 120
IV Sintetika bazna ulja Polialfaolefini (PAO)
V Ostala bazna ulja Bazna ulja koja nisu ukljuena u I, II, III, IV ili VI grupu
VI Sintetika bazna ulja Poliinternalolefini

152
Podjela maziva prema mjestu primjene

Tekua maziva moemo podijeliti prema mjestu primjene, [74]:

- Ulja i tekuine za motore i motorna vozila
Motorna ulja za osobna vozila
Motorna ulja za cestovni i eljezniki promet, graevinske i
poljodjeljske strojeve
Motorna ulja za brodske motore
Motorna ulja za dvotaktne motore
Ulja za zupanike prijenosnike vozila
Ulja za automatske mjenjae i hidrodinamike prijenosnike
Ulja za traktore
Ulja za amortizere i hidrauliku graevinskih strojeva
Tekuine za konice
Tekuine za rashladne sustave motora
- Maziva i srodni proizvodi za industriju
Hidraulika ulja i tekuine
Vatrootporne hidraulike tekuine
Ulja za hidrauliku i klizne staze
Cirkulacijska ulja
Maziva za zatvorene industrijske zupanike
Maziva za otvorene zupanike i uad
Ulja za lance
Ulja za tekstilnu industriju
Turbinska ulja
Ulja za kompresore
Ulja za rashladne kompresore
Ulja za pneumatske ureaje
Ulja za prijenos topline
Elektroizolacijska ulja i kompaundi za kabele
Procesna ulja
Sredstva za podmazivanje pri lijevanju
Ostala industrijska ulja
- Tekuine i sredstva za obradbu metala
ista ulja za obradbu metala
Maziva za obradbu metala deformacijom
Vodomjeljive tekuine za obradbu metala
Ulja za toplinsku obradbu metala
Ulja za obradbu metala elektroerozijom
- Sredstva za privremenu zatitu od korozije
Sredstva na osnovi mineralnog ulja
Sredstva koja sadre otapalo
Vodomjeljiva i ostala sredstva
- Mazive masti za industriju i vozila
Mazive masti za valjne i klizne leaje
Mazive masti za valjne i klizne leaje koji rade u posebnim uvjetima
Mazive masti za centralne sustave podmazivanja
Mazive masti za brodogradnju
Biorazgradljive mazive masti
153

Podjela maziva prema primjeni prema ISO 6743/0 Klasa L

Norma ISO 6743 definira openitu klasifikaciju maziva, industrijskih ulja i srodnih proizvoda
oznaenih slovom L. Klasa L ili glavna grupa sastoji se od 18 grupa koje su podijeljene
prema tipu primjene. U skladu s tim postoje detaljnije podjele unutar svake grupe [74].

Tablica 8.3 Podjela maziva, industrijskih ulja i srodnih proizvoda. Podjela grupa prema
primjeni prema ISO 6743/0 Klasa L

Oznaka Grupe prema primjeni
A Ulja za sustave gdje nema povrata (Total loss systems)
B Ulja i sredstva za odvajanje od kalupa
C Zupanika ulja
D Kompresorska ulja (ukljuujui rashladne kompresore i vakuum pumpe)
E Ulja za motore s unutranjim izgaranjem
F Ulja za vretenaste leaje, leaje i pridruene spojke
G Ulja za klizne staze
H Hidraulika ulja
M Ulja i tekuine za obradbu metala
N Elektroizolacijska ulja
P Ulja za pneumatske ureaje
Q Ulja i tekuine za prijenos topline
R Sredstva za privremenu zatitu od korozije
T Turbinska ulja
U Ulja za toplinsku obradbu metala
X Mazive masti
Y Ostale primjene
Z Ulja za parne cilindre

8.1.2 Fizikalna svojstva maziva

8.1.2.1 Viskoznost

Viskoznost je najvanije pojedinano svojstvo svih mazivih ulja. Prema Isacu Newtonu
viskoznost je unutarnje trenje tekuine i njezin otpor prema teenju kad se nalazi pod
djelovanjem sile smicanja. Pri tome se razlikuje dinamika i kinematika viskoznost.

154
Dinamika viskoznost (apsolutna viskoznost)

Dinamika viskoznost () je jednaka omjeru sminog naprezanja i brzine smicanja:

= / S konstantno za konstantan tlak i temperaturu
gdje je:
- smino naprezanje
S - brzina smicanja pokretnih ravnina u tekuini

Ovaj omjer vrijedi za Newtonske tekuine tj. one tekuine ija se viskoznost ne mijenja
promjenom brzine smicanja. Mineralna i sintetika bazna ulja i ulja koja ne sadre polimerne
uguivae ponaaju se kao newtonske tekuine.

Ne-Newtonske tekuine su tekuine kojima se mijenja viskoznost promjenom brzine
smicanja. Maziva uglavnom spadaju u ovu grupu kao npr. motorna ili zupanika ulja za
vozila koja su uguena polimerima.

Jedinica za apsolutnu viskoznost je Pas (praktina jedinica za apsolutnu viskoznost je mPas)

1 mPas = 10
-3
Pas

U amerikom govornom podruju (u Europi nevaea) jo uvijek se koristi jedinica za
apsolutnu viskoznost 1 Poise (1 P), odnosno (centiPoise gdje je 1 cP = 10
-2
P = 1 mPas)

Kao primjer navedena je apsolutna viskoznost (ili dinamika viskoznost) nekih tekuina na
sobnoj temperaturi:

Voda 1 mPa s

motorno ulje SAE 5W 50 mPa s

motorno ulje SAE 50 400 mPa s

zupaniko ulje SAE 90 2400 mPas

Kinematika viskoznost

Kinematika viskoznost je definirana kao omjer dinamike viskoznosti i gustoe.

= /

gdje je - gustoa ulja, kg/m
3

Ona predstavlja mjeru za otpor tekuine prema teenju pod utjecajem sile tee (gravitacije).

Jedinica za kinematiku viskoznost () je mm
2
/s, odnosno centiStokes gdje je 1 cSt = 1 mm
2
/s

155
Ovisnost viskoznosti o temperaturi

Viskoznost mazivih ulja opada s porastom temperature brzo i po odreenoj zakonitosti.
Viskozno-temperaturnim ponaanjima je potrebno posvetiti posebnu panju, prije svega kod
mazivih ulja (naroito motorna i ulja za zupaste prenosnike) koja svoju funkciju treba
ispunjavati u vrlo irokom temperaturnom podruju.
Da bi se omoguilo grafiko izraunavanje viskoznosti kod drugih temperatura, nego to je
temperatura mjerenja, viskozno-temperaturna ovisnost prikazuje se u logaritamskom mjerilu
koji ih linearno povezuje, slika 8.2.

Slika 8.2 Viskozno-temperaturni pravci kinematike i dinamike viskoznosti [72]
1- parafinsko ulje, 2 naftensko ulje

Linearno prikazivanje je pouzdano samo za temperature izmeu 20C i 100C. Izraunavanje
viskoznosti interpoliranjem, prije svega kod niih temperatura, moe dovesti do veih
pogreaka kod ulja s aditivima, slika 8.3.

156

1 i 2 ulja s aditivima
3 i 4 ulja bez aditiva

Slika 8.3 Anomalije viskoznosti parafinskih baznih ulja u podruju niskih temperatura [72]

Indeks viskoznosti

Veliki znaaj ovisnosti viskoznosti o temperaturi mazivih ulja upuivao je stalno na pokuaje
da se pronae odgovarajua karakteristika koja bi je mogla uspjeno opisivati. Dean i Davis
su jo 1929. godine predloili karakteristiku od posebnog znaaja, koja je nazvana indeksom
viskoznosti. Ovaj sustav za karakterizaciju viskozno-temperaturnih ponaanja mineralnih ulja
preuzet je od ASTM-a, vie puta preraivan i dopunjavan i do danas je u upotrebi irom
svijeta.
Sustav se bazira na odabrana dva niza mazivih ulja razliitih viskoznosti sa to je mogue
razliitijim viskozno-temperaturnim ponaanjima (jedna serija iz teksake, a druga iz
pensilvanijske nafte) kojima je odreena viskoznost na dvije temperature (100F ili 37,8C) i
210F (98,9C). Zbog svoje preteno naftensko-aromatske strukture sva ulja prve serije
pokazuju izrazito veliku ovisnost viskoznosti o temperaturi. Za njih je usvojen indeks
viskoznosti 0 i cijela serija je oznaena kao L serija (nizak indeks viskoznosti). Ulja druge
serije su preteno parafinske strukture i pokazuju manju ovisnost njihove viskoznosti o
temperaturi. Za njih je usvojen indeks viskoznosti 100 i cijela serija je oznaena kao H
serija (visok indeks viskoznosti). Indeks viskoznosti se izraunava iz viskoznosti odreenih na
40C i 100C.
Grafiki prikaz znaenja indeksa viskoznosti dan je na slici 8.4.

157

Slika 8.4 Grafiki prikaz izraunavanja indeksa viskoznosti [72]

Indeks viskoznosti od 0 do 100 izraunava se na osnovi izraza:
100
=
H L
U L
IV
gdje je:

U - izmjerena kinematika viskoznost mineralnog ulja na 40C, iji se indeks viskoznosti eli
odrediti,
Y - izmjerena kinematika viskoznost mineralnog ulja na 100C, iji se indeks viskoznosti eli
odrediti,
L - kinematika viskoznost mineralnog ulja na temperaturi 40C, koje ima IV = 0, a koje na
temperaturi 100C ima istu viskoznost kao i mineralno ulje iji se indeks viskoznosti eli
odrediti (osnovna vrijednost L),
H - kinematika viskoznost mineralnog ulja na temperaturi 40C koje ima IV = 100, a koje na
temperaturi 100C ima istu kinematiku viskoznost kao mineralno ulje iji se indeks
viskoznosti eli odrediti (osnovna vrijednost H)

Indeks viskoznosti preko 100 se izraunava na osnovu izraza:
100
0075 , 0
1
=
G
IV

Gdje je
Y
U H
G
log
log log
log

=

Mineralna ulja najee imaju indeks viskoznosti od 0 do 110, dok indeks viskoznosti
sintetikih ulja i ulja uguenih polimerima esto prelazi 120, pa i 200.
158
Vii indeks viskoznosti znai u sluaju motornih ulja, ali openito i za ostala maziva:
- manje promjene viskoznosti s temperaturom,
- veu viskoznost kod viih temperatura,
- manju potronju ulja,
- manje troenje dijelova (motora-stroja),
- manju viskoznost pri niskim temperaturama,
- bolje paljenje i startanje motora.

Ovisnost viskoznosti o tlaku

Poveanje tlaka poveava gustou slaganja molekula tekuina, a time i njenu viskoznost.
Zbog male tlaivosti tekuina na znatnije poveanje viskoznosti djeluju tek vea poveanja
tlaka, slika 8.5.

Slika 8.5 Ovisnost viskoznosti mineralnih ulja o tlaku [72]

Vrijedi sljedee:
- s porastom sadraja aromata i naftena poveava se ovisnost viskoznosti o tlaku,
- porastom temperature smanjuje se ovisnost viskoznosti o tlaku,
- viskoznost mineralnih ulja znaajno ovisi o tlaku

Mjerenje viskoznosti

Openito mjerenja viskoznosti mogu se svrstati u dvije grupe:
A. Kapilarna metoda - kinematika viskoznost
Mjeri se kinematika viskoznost i to pomou mjerenja protoka zadanog volumena ulja kroz
otvor cijevi, pod tlakom samog stupca tekuine i pri odreenoj temperaturi.
Trenutano je priznata i u svim specifikacijama navedena tzv. kapilarna metoda sa staklenom
U-cijevi (Cannon-Fenske Ubbelohde) po kojoj se mjeri vrijeme protoka izmeu dvije oznake,
a rezultat se izraava u mm
2
/s pri definiranoj temperaturi (npr. 40 ili 100C). Ova metoda je
vrlo znaajna kod klasifikacije maziva.
159

B. Metoda rotacije - dinamika ili apsolutna viskoznost
Koristi se najee za ispitivanja ponaanja (svojstava) maziva, baznih ulja, aditiva, ali i
drugih kemijskih spojeva u razliitim temperaturnim uvjetima kao i u razliitim uvjetima
smicanja. Osim utjecaja kod klasifikacije maziva ova metoda ovisno o tipu ureaja i maziva
koje se ispituje, daje vrlo vane podatke o moguem ponaanju maziva u primjenskim
uvjetima a neke od metoda su nezamjenjive u istraivakim radovima kod razvoja novih
formulacija i simulacija praktinih uvjeta primjene.

8.1.2.2 Ostala fizikalna svojstva

Gustoa

Gustoa je omjer mase i volumena. Izraava se u g/cm
3
. Odreuje se standardnim metodama
(ISO 3675, DIN 52757) koje koriste razliite principe mjerenja (vreteno, piknometar,
Mohrova vaga, itd.), a iz komercijalno-tehnikih razloga se njene vrijednosti daju na 15C.

Temperatura paljenja (plamite)

Temperatura paljenja mazivog ulja predstavlja onu temperaturu na kojoj pri propisanim
uvjetima ispitivanja dolazi do prvog zapaljenja smjese uljne pare - zrak, a da po tom ne dolazi
do daljnjeg gorenja. Izraava se u C.

Temperatura stinjavanja (stinite) i temperatura teenja

Ona temperatura na kojoj se pri hlaenju mazivog ulja pri propisanim uvjetima ispitivanja u
datom kratkom vremenskom rasponu vie ne uoava teenje (stinite); odnosno moe se jo
uoiti teenje (temperatura teenja). Izraava se u C.

Temperatura zamuenja

Temperatura zamuenja predstavlja temperaturu kod koje se, hlaenjem mazivog ulja pri
propisanim uvjetima ispitivanja prepoznaje prvo zamuenje, prethodno bistrog produkta,
uslijed izdvajanja kristala parafina. Izraava se u C.

Indeks loma

Indeks loma je omjer brzine irenja svjetlosti kroz vakuum i neko sredstvo. Odreivanje
indeksa loma slui za brzu identifikaciju mineralnih ulja.

Izgled i boja

Svjea ulja moraju odgovarati utvrenoj vrijednosti boje. Tako ona ne smiju pokazati
promjenu boje i nakon dueg skladitenja iznad 0C.

Specifina toplina

Specifina toplina je koliina topline koja je potrebna da se jedinica mase neke tvari zagrije za
jedan stupanj. Navodi se u J/kgK.
160

Toplinska vodljivost

Toplinska vodljivost predstavlja koliinu prenesene topline po jedinici vremena i razlici
temperatura. Predstavlja konstantu tvari koja se oznaava kao koeficijent toplinske vodljivosti
u W/mK.

Isparljivost

Pod izrazom gubitak isparavanja se podrazumijeva kod nelegiranih i legiranih mazivih ulja
ona koliina ulja koja ispari u toku odreenog vremena (na primjer jedan sat), kada je ulje
zagrijano na neku temperaturu (na primjer 250C) i na njoj konstantno odravano.

Deemulzivnost i emulzivnost

Sklonost mazivih u1ja da u dodiru s vodom formiraju emulzije naziva se emulzivnost.
Pod deemulzivnost se podrazumijeva sposobnost ulja da se odvaja od formiranog kondenzata
nakon propuhavanja vodenom parom.

Pjenuanje

Stabilnost formiranja pjene. Odreuje se volumen nastale pjene kao i stabilnost pjene na
razliitim temperaturama.

Sposobnost izdvajanja zraka

Veliko prisustvo zraka u mazivim uljima, a posebno kod turbinskih i hidraulinih ulja, moe
dovesti do promjene tlaivosti ulja zbog ega moe doi do poremeaja rada sistema. Pod
sposobnosti izdvajanja zraka podrazumijeva se vrijeme za koje dolazi do izdvajanja
disperziranog zraka u ulju na vrijednost od 0,2 vol. %.

8.1.3 Kemijska svojstva

Sadraj pepela

Na osnovi koliine pepela procjenjuje se sadraj anorganskih komponenata kao i spojeva
metala. Odreuje se kao oksidni ili sulfatni pepeo.
Njegov sadraj upuuje, prije svega, na metale sadrane u aditivima (Mg, Ca sulfonati).
Odreivanje sadraja pepela ovdje preteno slui za provjeru nivoa aditiranja.

Sadraj koksa

Prvodobno je sadraj koksa koriten za ocjenu ulja za parne cilindre, ali se danas openito
upotrebljava za ocjenu sklonosti ka formiranju koksa ulja za toplinski optereene sustave kao
i za ocjenu ostarjelosti ulja.

Neutralizacijski broj

Neutralizacijski broj daje koliinu kalijumhidroksida (KOH) u mg, koja je potrebna za
neutralizaciju prisutnih slobodnih kiselina u jednom gramu ulja.
161
Saponifikacijski broj

Saponifikacijski broj izraava koliinu kalijumhidroksida (KOH) u mg, koja je potrebna da bi
se neutralizirale slobodne kiseline i osapunili prisutni esteri u jednom gramu ulja.

Ukupna alkalnost

Ukupni bazni broj (TBN - Total Base Number) je mjera sadraja dodataka alkaInog
djelovanja u mazivim uljima, te je stoga, prije svega od veeg znaaja za motorna ulja.
Znaaj ukupnog baznog broja lei u tome to se relativno brzim odreivanjem rezervne
alkalnosti, kao razlike alkalnosti upotrebljavanog i svjeeg ulja, omoguava ocjena stupnja
istroenosti aditiva.

Anilinska temperatura

Anilinska temperatura predstavlja temperaturu na kojoj dolazi do razdvajanja na dvije faze
istih volumnih udjela mineralnog ulja i svjee destiliranog anilina (organski spoj C
6
H
7
N).
Via temperatura razdvajanja ukazuje na ulja parafinskog, a nia na ulja aromatskog
karaktera. Danas se anilinska temperatura rijetko koristi. Jedino jo ima znaaj pri
odreivanju koeficijenta ovisnosti viskoznosti o tlaku.

Sadraj vode

Obino se navode koliine slobodne vode koja je dospjela u ulje kao strano tijelo. U svjeim
uljima ne smije biti prisutna voda. Ovo ispitivanje je esto potrebno kod upotrebljavanih ulja.

Oksidacijska stabilnost

Tijekom eksploatacije maziva ulja su esto dui vremenski period izloena, uz stanovito
prisutstvo kisika, visokim temperaturama a pri tome dolaze u dodir s tvarima koje pokazuju
katalitiko djelovanje, kao to su na primjer metali ili njihovi spojevi. Pri takvim uvjetima
dolazi do tzv. starenja ulja.

Korozijska stabilnost

Mineralna ulja su sklona formiranju hidrofobnih filmova (upijaju vodu) na povrinama vrstih
tijela i na taj nain pokazuju prirodno antikorozivno djelovanje.
Prirodno zatitno djelovanje mineralnih mazivih ulja vie ne zadovoljava dananje zahtjeve.
Znaajno poboljanje se postie dodavanjema inhibitora korozije.

Toplinska stabilnost

Toplinska stabilnost nekog ulja se najee karakterizira temperaturom njegovog razlaganja
(razgradnje).

Hidrolitika stabilnost

Pod hidrolitikom stabilnosti se podrazumijeva sklonost mazivih ulja to jest njihovih
komponenti, da u prisustvu vode manje ili vie hidroliziraju (razlaganje neke tvari u reakciji s
vodom).
162

Sadraj asfaltena

Pod asfaltenima se podrazumijevaju spojevi koja se pri otapanju s n-heptanom izdvajaju u
manjoj ili veoj koliini, a koja su neotopljena u alkoholu.
Obino su prisutni u uljnim destilatima i cilindarskim uljima. U baznim uljima koja se koriste
za proizvodnju modernih mazivih ulja ne smiju biti prisutne bilo kakve koliine asfaltena.

8.2 Praenje procesa troenja analizom maziva iz tribosustava

Svrha analize maziva tribosustava je utvrivanje udjela vrstih estica kao produkata troenja,
njihove veliine te vrste, po sastavu kemijskih elemenata. Ti podaci omoguavaju
dijagnosticiranje stanja tribosustava u cilju utvrivanja njegove funkcionalnosti i pouzdanosti
te s time u vezi i trokova odravanja.

Prema veliini estica produkata troenja poveana kontaminacija ulja moe imati za
posljedice [75]:
- ubrzano starenje ulja, fina oneienja veliine 25 m,
- troenje i oteivanje komponenata, unutarnje proputanje, upravljaku nepreciznost
i blokiranje ventila, oneienja veliine 515 m,
- iznenadni otkazi komponenata, grube estice> 15 m.

Neke od metoda analize maziva su:

Mjerenje koliine maziva

Ako je koliina maziva nedostatna ili se njegova fizika ili kemijska svojstva znatnije
mijenjaju tijekom rada, to moe dovesti do oteenja tribosustava. Metode za provjeru
koliine i funkcije maziva dobro su poznate i ve se dugo primjenjuju. Sastoje se od
najjednostavnijih naina provjere razine ulja okom do mjeraa tlaka ili protoka ulja koji
kontinuirano prate te funkcije i automatski daju uzbunu pri prekoraenju graninih
vrijednosti. Dodatno, kvalitetu maziva treba pratiti povremenim uzimanjem uzoraka i
laboratorijskim ispitivanjem bitnih svojstava.

Spektrografska analiza ulja

Spektrografskom analizom ulja mogu se utvrditi vrlo male koncentracije metalnih estica u
mazivu (1 - 2 ppm). Na taj nain moe se utvrditi koji je element tribosustava najvie izloen
troenju a i opa razina intenzivnosti procesa troenja.

Magnetni detektori estica

Zagaenje maziva moe se lako pratiti pomou magnetnih detektora. Jaki magnet privlai
magnetine estice iz ulja nastale procesom troenja. Nadzor se provodi tako da se u
pravilnim razmacima stavlja novi magnetni detektor a upotrebljeni se uzima za analizu estica
koje su se na njega prihvatile.

163
Radioaktivne metode

Posebno pogodna metoda za praenje prijelaza materijala i stvaranja estica troenjem je
uporaba radioaktivnih izotopa proizvedenih neutronskim zraenjem. Implantiranjem
radioaktivnih iona umjesto aktivacije cijelog uzorka izbjegava se jaka radijacija. Ovom
metodom lako se moe pratiti troenje razliitih dijelova tribosustava.

Ferografija

Ferografija je metoda kojom se iz rabljenog maziva izdvajaju estice troenja razvrstane po
veliini, radi daljeg prouavanja optikim ili pretranim elektronskim mikroskopom [76].

Meu postojeim metodama praenja procesa troenja ferografijom se dobivaju
najkvalitetnije informacije koje omoguavaju i nadzor stanja tribosustava obzirom na
mogunost dobivanja informacija ne samo o:
I - mehanizmu troenja kojim su estice nastale, nego i
II - od kojeg dijela ili elementa tribosustava estice potjeu.

Ferografija je prvi put opisana 1972. godine [76] kao metoda za izdvajanje i prouavanje
estica materijala otkinutih s radnih povrina dijelova tribosustava kao rezultat djelovanja
procesa troenja. Ferografija se potvrdila kao metoda za praenje stanja zatvorenih sustava,
inae nepristupanih za neposrednu provjeru stanja radnih povrina [77,78,79].
Metoda koristi magnetno odjeljivanje estica iz medija u kojemu se nalaze. To je, u veini
sluajeva, rabljeno ulje za podmazivanje ali takoer i ispuni plinovi Diesel-motora, mlaz
mlaznog motora, sredstvo za hlaenje i podmazivanje pri obradbi odvajanjem estica,
sinovijalna tekuina iz ljudskih zglobova itd.
Dva su osnovna postupka u ferografiji: utvrivanje indeksa intenzivnosti troenja I
t
i
analitika ferografija.

Indeks intenzivnosti troenja (I
t
)

Indeks intenzivnosti troenja utvruje se instrumentom s neposrednim oitanjem, slika 8.6.

Slika 8.6 - Ferograf s neposrednim oitanjem
164
Nain rada ferografa s neposrednim oitanjem opisuje se slikom 8.7.

Slika 8.7 - Nain rada ferografa s neposrednim oitanjem [77]

Uzorak rabljenog ulja tee iznad jakog magneta kroz staklenu cjevicu. Na dno cjevice
taloe se metalne i druge estice iz ulja i to tako da se vee estice taloe prije tj. oko mjesta L
na slici 8.7, a manje estice taloe se kasnije, oko mjesta S na slici 8.7. To je zato jer je sila na
esticu u magnetnom polju proporcionalna njenu volumenu, a otpor gibanju kroz medij
proporcionalan je plotini presjeka estice popreno na smjer gibanja kroz medij [80]. Nakon
to se taloenje zavrilo, registriranjem intenzivnosti prolazne svjetlosti, utvruje se postotak
plotine prekriven velikim esticama, na mjestu L, i postotak plotine prekriven malim
esticama na mjestu S. Pokazalo se da, za neke procese troenja, pouzdan pokazatelj karaktera
procesa troenja predstavlja tzv. indeks intenzivnosti troenja I
t
[79], koji se utvruje
automatski na osnovi intenzivnosti prolazne svjetlosti registrirane fotoelijama 1 i 2 na slici
8.7, prema jednadbi

I
t
= (A
l
+ A
s
) (A
l
- A
s
) = A
l
2
- A
s
2

gdje je
I
t
- indeks intenzivnosti troenja
A
l
- postotak plotine prekriven velikim esticama, na mjestu L (slika 8.7)
A
s
- postotak plotine prekriven malim esticama na mjestu S (slika 8.7)

Tumaenje indeksa intenzivnosti troenja I
t
nije uvijek jednoznano ali se pokazalo da,
veinom, nagli porast indeksa intenzivnosti troenja I
t
ukazuje na nenormalnost procesa
troenja i tako daje upozorenje prije nego je nastalo ozbiljnije oteenje unutar promatranog
tribosustava. Tipian tijek promjena indeksa intenzivnosti troenja prikazuje slika 8.8.

165

Slika 8.8 - Promjena indeksa intenzivnosti troenja za vrijeme ispitivanja zupanikog
prijenosnika, [79]

Mehanizmi troenja mogu biti razliiti, takoer i apsolutne koliine estica troenja, ali nagli
porast indeksa intenzivnosti troenja, nakon to je tribosustav ve proao period uhodavanja,
redovito ukazuje na predstojei kvar. U primjeru na slici 8.8 prvo upozorenje dobiveno je vrlo
rano, oko 25% od ukupnog trajanja pokusa prije nastupa kvara. Ovakva osjetljivost ferografije
glede davanja ranog upozorenja omoguava prijelaz s preventivnog odravanja na
dijagnostiko odravanje. Kod preventivnog odravanja postrojenja se rastavljaju radi
utvrivanja stanja dijelova. To rastavljanje moe biti vrlo skupo, to ilustrira podatak da
rastavljanje mlaznog motora stoji otprilike jednu osminu ukupne cijene motora, [81], a osim
toga rastavljanjem i ponovnim sastavljanjem mogu se unijeti pogreke koje loe utjeu na
daljni rad i trajnost tribosustava. Zato mnogo znai ako se u tijeku radnog vijeka kompleksnog
tribosustava utedi makar i samo jedno rastavljanje. Osim toga, jednostavnost ferografa s
neposrednim oitanjem omoguuje lako automatiziranje postupka i on line praenje rada,
npr. mlaznog motora [81]. Ovo je posebno interesantno za zrakoplovne motore, gdje se
ekonomskim razlozima pridruuju i sigurnosni, a pouzdana metoda otkrivanja moguih
kvarova smanjuje mogunost iznenadnih kvarova zbog tehnikih razloga.

Analitika ferografija

Analitika ferografija osniva se na analizi ferograma, koji se dobiva teenjem uzorka
rabljenog ulja po staklenoj ploici ispod koje je jaki permanentni magnet, slika 8.9 i 8.10.

166

Slika 8.9 - Shema dobivanja ferograma, [16]

Slika 8.10 - Analitiki ferograf u radu, [82]

estice se taloe po veliini, kako je to ve opisano kod ferografa s neposrednim oitanjem.
Taloenje je bre to su estice magnetinije. Tako e se i velike, a slabo magnetine estice
izluivati cijelom duinom, uglavnom djelovanjem gravitacije, kao to je to sluaj s olovom
[83]. estice nemagnetinih metala i legura ili nemetalne estice postaju slabo magnetine
prijelazom eljeznih materijala ako rade s njima u dodiru. ak i potpuno nemagnetine
estice, npr. iz ljudskih zglobova, mogu se prikladnim postupkom izluiti iz sredstva u
kojemu se nalaze [82].
Nakon to je izluivanje estica zavrilo, ostatak sredstva ispire se otapalom, a estice uvrste
na staklu pogodnim sredstvom za fiksiranje. Tako dobivena ploica, s esticama izluenima
prema veliini, naziva se ferogram, slika 8.11.

167

Slika 8.11 - Izgled ferograma, [82]

Noviji ferografi koriste za odjeljivanje estica centrifugalnu silu pri rotaciji staklene ploice s
uzorkom rabljenog ulja u kombinaciji s djelovanjem koncentrinih valjkastih magneta, slika
8.12.

a) b)

Slika 8.12 - Rotacijski separator estica (a) i dobiveni ferogram (b), [84]

Na ovako dobivenom ferogramu najkrupnije estice (do 1000 m) su u unutranjem krugu, u
sredinjem se nalaze sitnije estice (do 50 m), a najsitnije (do 50 m) u vanjskom [75].
Prednost rotacijskog separatora estica je spajanje funkcije ferograma s neposrednim
oitanjem i analitikog ferografa.

estice troenja razliitih tribosustava prikazane su na slici 8.13, a do i.

Oblik estica a i njihova boja, postojea ili izazvana, omoguuju dobivanje dviju osnovnih
informacija: kojim mehanizmom su estice nastale i od kojeg dijela unutar tribosustava
potjeu. Tako npr. sitne estice na slici 8.13 a, b i c nastale sunormalnim tribokemijskim
troenjem osim velike estice koja je nastala umorom povrine. Spiralna strugotina na slici
8.13 d potjee od abrazijskog mehanizma a kuglaste estice na slici 8.13 e i f nastaju u
poetnoj fazi umora povrine. Dokazano je da njihova pojava znai postojanje pulsirajue

168
povrinske pukotine koja svojim izmjeninim otvaranjem i zatvaranjem proizvodi kuglaste
estice mehanizmom umora povrine.

Prema tome, pojava kuglastih estica na ferogramu moe se koristiti za rano otkrivanje
poetka napredovanja pukotine nastale umorom, jo prije nego doe do otkidanja veih
estica, tj. do pojave pittinga. Na osnovi prethodno izloenog moe se zakljuiti da, od svih
opisanih metoda praenja procesa troenja, ferografija omoguuje najkvalitetnije informacije i
mogunosti nadzora.

Slika 8.13 - estice troenja razliitih tribosustava, snimljene pretranim
elektronskim mikroskopom [4]

169
8.3 Aditivi za maziva

Aditivi za maziva mogu se definirati kao sredstva koja unose nova pozitivna svojstva ili
poboljavaju ve postojee karakteristike maziva. Prirodni ugljikovodici od kojih se sastoje
mineralna ulja ne mogu na due vrijeme zadovoljiti sve vee zahtjeve, koji se postavljaju na
moderna maziva, zbog ega im se dodaju sintetike supstance, koje se zajednikim imenom
nazivaju aditivi. Neki aditivi utjeu na fizikaIna svojstva baznih ulja, kao to su
viskoznotemperaturne (VT) karakteristike, sklonost kristalizaciji parafina i dr., dok drugi
imaju kemijski utjecaj, [85].

Vrste aditiva:
a) Aditivi antioksidanti
b) Aditivi za poboljanje indeksa viskoznosti
- na niskim temperaturama potrebno je tekue ulje, tako da se prilikom starta motora s
malim unutarnjim trenjem troi minimalna snaga motora
- na visokim temperaturama potrebno je ulje odreene viskoznosti, koje osigurava
dovoljnu debljinu uljnog sloja i malu potronju ulja
- kod visokih tlakova potrebno je ulje koje osigurava odreenu debljinu uljnog sloja
c) Aditivi za snienje toke teenja
d) Aditivi za poboljanje otpornosti na optereenje
- polarni aditivi (stupanj i brzina orijentacije aktivnih molekula ulja na metalne
povrine)
- aditivi za zatitu od troenja (djeluju na poetku graninog podmazivanja)
- aditivi za ekstremno visoke pritiske (EP aditivi; extreme pressure). Formiraju
anorganske spojeve na metalnim kliznim povrinama (sulfidne spojeve, kloride,
fosfide)
e) Aditivi deterdenti (ispiranje ulja zadravanjem u suspenziji u ulju netopive estice
ostataka izgaranja i drugih oneienja)
f) Aditivi disperzanti (spreavaju flokulaciju (pahuljenje) i koagulaciji (zgruavanje)
koloidnih estica
g) Aditivi protiv korozije
h) Aditivi emulgatori (smanjenjem povrinskih napetosti na graninim slojevima omoguuju
stvaranje otopine inae netopivih tvari (kod emulzija omoguuju mijeanje ulja i vode)
i) Aditivi protiv pjenjenja (pjenjenje u mazivim uljima moe uzrokovati prekid podmazivanja,
poveanu potronju i veu brzinu oksidacije maziva)
j) Ostali aditivi (deemulgatori, baktericidi, pokrivai mirisa, aditivi za bojenje...)

8.4 Mazive masti

Mazive masti mogu se definirati kao kruta ili polukruta maziva koja predstavljaju disperziju
sredstva za zgunjavanje ili uguivaa u mazivom ulju. Osim ovih osnovnih sastojaka
mazive masti mogu sadravati i druge dodatke kojima se postiu eljena svojstva. Ova
definicija upuuje na injenicu da se radi o tekuem mazivu uguenom u izvjesnoj mjeri
kako bi se postigla svojstva koja samo tekue mazivo ne posjeduje, [86].

170
Razlozi primjene:
- Mogu zadrati poziciju unutar strojnog dijela
- Mogu obavljati funkciju brtvljenja kako bi se sprijeio gubitak maziva ili prodor
neistoa

Nedostaci:
- Zbog nepokretljivosti ne mogu ispunjavati funkciju hlaenja
- Ne mogu uklanjati estice neistoa i estice troenja iz zone podmazivanja

Podjela mazivih masti:

Mazive masti se mogu podijeliti prema razliitim kriterijima, [86]:

Prema mogunostima primjene:
- Vienamjenske
- Normalne leajne
- Specijalne mazive
Prema podobnosti za rad na odreenoj temperaturi:
- Visokotemperaturne
- Normalne
- Niskotemperaturne
Prema strojnim dijelovima u kojima se primjenjuju:
- Za valjne leaje
- Za klizne leaje
- Za pumpe za vodu
- Za zupanike
- Za instrumente itd.
Prema grani industrije u kojoj se koriste:
- Automobilske
- Za eljeznice
- Za valjaonice
- Za zrakoplovstvo
- Za prehrambenu industriju itd.
Prema vrsti uguivaa:
- Sapunske (litijevi, kalcijevi, natrijevi, barijevi, aluminijevi, kompleksni sapuni)
- Nesapunske (bentonit, silikagel, poliurea)
Prema baznom mazivom ulju:
- Mineralne
- Sintetike
- Biorazgradljive (bioloki brzorazgradljive mazive masti koje zbog djelovanja
prirodnih mikroorganizama u kontaktu s okoliom uzrokuju minimum tetnog
djelovanja)
Prema sposobnosti podnoenja optereenja
- Normalne mazive masti
- Masti za ekstremne pritiske

Nacionalni institut za mazive masti u SAD-u utvrdio je klasifikaciju koja uzima u obzir
mekou ili tvrdou mazivih masti, odnosno konzistenciju, [74]. Konzistencija je definirana
dubinom penetracije (prodora) standardnog konusa u ispitni uzorak mazive masti, prethodno
gnjeen sa 60 dvostrukih udaraca, u vremenu od 5 sekundi pri 25C (ISO 2137).
171

Tablica 8.4 NLGI klasifikacija mazivih masti prema konzistenciji i tipina primjena

NLGI broj
Radna penetracija
mazivih masti pri
25C,0,1 mm

Konzistencija masti

Tipina primjena
000 445 475 polutekua zupaniki prijenosnici
00 400 430 polutekua zupaniki prijenosnici, centralni sustavi
0 355 385 vrlo meka centralni sustavi
1 310 340 meka centralni sustavi
2 265 295 srednje meka valjni leaji
3 220 250 srednje tvrda opa primjena
4 175 205 tvrda klizni leaji
5 130 160 vrlo tvrda klizni leaji male brzine, za brtvljenje
6 85 - 115 ekstremno tvrda briketne masti - posebna primjena

Prema uvjetima primjene masti se klasificiraju po normi ISO 6743-9, tablica 8.5.

Tablica 8.5 Oznaivanje masti prema ISO 6743-9

ISO Oznaka klasifikacije
L Osnovna grupa maziva
X Podgupa maziva
Simbol 1 Donja radna temperatura
Simbol 2 Gornja radna temperatura
Simbol 3 Zatita protiv korozije u prisustvu vode
Simbol 4 EP svojstva
NLGI broj Konzistencija

U tablici 8.6 objanjene su oznake za simbol 1 i simbol 2.

172
Tablica 8.6 - Oznake mazivih masti prema rasponu donjih i gornjih radnih temperatura
(simboli 1 i 2)

Simbol 1 Simbol 2
Donja radna temperature C Oznaka Gornja radna temperature C Oznaka
0 A 60 A
-20 B 90 B
-30 C 120 C
-40 D 140 D
< -40 E 160 E
180 F
> 180 G

U tablici 8.7 objanjena je oznaka za simbol 3.

Tablica 8.7 -.Razina zatite od korozije prema uvjetima okoline (simbol 3)

Simbol 3 Uvjeti okoline
1
Oznaka zatite od korozije
2

A L L
B L M
C L H
D M L
E M M
F M H
G H L
H H M
I H H
1
L suhi uvjeti
M prisutnost statike vlage
H prisutnost vode (ispiranje)

2
L nema zatite od korozije
M zatita od korozije u prisutnosti vode
H zatita od korozije u prisutnosti slane vode

Simbol 4 ima samo dvije oznake: A i B (A maziva mast ne posjeduje EP aditiv, B maziva
mast posjeduje EP aditiv).
Kao to se vidi iz tablice 8.5, iza simbola 4 slijedi NLGI broj konzistencije prema tablici 8.4.

173
8.5 Kruta (vrsta) maziva

Potreba za mazivom za primjenu pri ekstremno visokim temperaturama, radijaciji, vakuumu i
ostalim ekstremnim okruenjima i uvjetima doveli su do razvitka nanoenja krutog mazivog
filma na dodirne povrine.

Prednosti krutog mazivog filma, [87]:
- mogu se primjeniti u irem rasponu temperatura
- stabilni su u prisutstvu kemijski agresivnih tekuina i plinova
- stabilni u radioaktivnoj sredini
- mogu izdrati vrlo velike pritiske
- pruaju zatitu kod vrlo malih kliznih brzina
- mogu se koristiti na vrlo nepristupanim mjestima
- ne zahtjevaju posebne sustave podmazivanje
- ne zagauju okolinu (npr. prehrambena industrija)

Nedostaci krutog mazivog filma, [73]:
- ne mogu odvoditi estice troenja
- ne mogu odvoditi temperaturu

Podjela krutih maziva

Kruta maziva mogu se podijeliti na:

Kruta maziva laminarne strukture:
Grafit
Molibdendisulfid (MoS
2
)
Wolframdisulfid (WS
2
)
Neorganska nelaminarna kruta maziva
Olovomonoksid (PbO)
Kalcijoksid (CaO)
Kadmijoksid (CdO)
Kalcijfluorid (CaF
2
)
Metali kao maziva:
Olovo (zamjenjuje se jer se kao teki metal smatra tetnim za zdravlje i
opasnim otpadom)
Antimon (zamjenjuje se jer se kao teki metal smatra tetnim za zdravlje i
opasnim otpadom)
Cink
Bakar
Barij
Aluminij
Indij
Srebro
Zlato
Litij
Spoj natrija i kalija
Polimeri kao maziva
politetrafluoretilen (PTFE) - pokazuje najnii koeficijent trenja ali niski
kapacitet noenja optereenja
174
8.6 Motorna ulja

Preko polovice ukupne potronje maziva otpada na motorna ulja (slika 9.14) , pa ona
predstavljaju najveu grupu maziva, kojima znaaj stalno raste s razvojem motorne
mehanizacije.
Ulja i tekuine za motore i motorna vozila, 57%
Industrijska maziva, 25%
Ulja za obradu metala, 10%
Brodska ulja, 5%
Mazive masti, 3%

Slika 9.14 Procjena potronje maziva po grupama proizvoda u svijetu za 2003. godinu,
prema [88]

Moderna motorna ulja su sloene otopine baznih ulja i aditiva, a slue za podmazivanje svih
pokretnih elemenata motora, a posebno motora s unutarnjim izgaranjem. Sadre 5 do 25 vol.
% razliitih aditiva, pa se znatno razlikuju ovisno o tipu i koliini aditiva. Bazna ulja su
visoko rafinirana ulja mineralnog ili sintetikog porijekla, definiranog strukturnog sastava i
fizikalno-kemijskih karakteristika. Za ekstremne uvjete mineralna bazna ulja mogu biti
djelomino ili potpuno zamijenjena sintetskim uljima (naroito esterima i olefinoligomerima),
pa tada govorimo o polusintetikim ili sintetikim motornim uljima. Proizvode se u irokom
rasponu viskoznosti i kvalitetne razine, tako da zadovoljavaju razliite radne uvjete i vrste
motora, od malih dvotaktnih do velikih stacionarnih brodskih motora.
Moderna motorna ulja mogu biti vienamjenska ako zadovoljavaju vie radnih uvjeta i vrsta
motora (benzinskih i dizelskih), mogu biti i viegradna ako pokrivaju ire podruje
viskoznosti i ako im se viskoznost malo mijenja s temperaturom. Mogu sjedinjavati oba
navedena svojstva pa su istovremeno vienamjenska i viegradna.

Motorna ulja moraju kod visokih temperatura imati dovoljno visoku viskoznost za postizanje
zadovoljavajueg podmazivanja i za dobro brtvljenje izmeu klipa i cilindra. Naprotiv, kod
niskih temperatura viskoznost treba biti dovoljno niska da omogui lagani i sigurni start
motora. Zbog visokih temperatura koje vladaju u motoru i to u zoni klipnih prstena 200 do
250C, a u karteru motora 100 do 150C motorno ulje mora imati visoku oksidacijsku
stabilnost. Ulje mora sprijeiti nastajanja koksnih i muljevitih taloga i lakova u motoru te
osigurati nisko troenje elemenata u meusobnom kliznom kontaktu. Za podmazivanje kliznih
leaja i radilice vana je viskoznost ulja, a za podmazivanje razvoda ventila, bregaste osovine
i podizaa koje se deava u podruju graninog podmazivanja, dodaju se uljima aditivi protiv
troenja. Za odravanje istoe radnih povrina motora kao i za neutralizaciju kiselih i
korozivnih pro dukata izgaranja i odravanje ae i drugih ostataka u suspenziji dodaju se
uIju deterdenti i disperzanti. Ulje treba spreavati stvaranje hladnog mulja, koji se formira
u podhlaenom motoru u uvjetima stani-kreni gradske vonje, [89].

Specifikacije ulja za motorna vozila

Specifikacije motornih ulja definiraju se s ciljem osiguranja potrebne kvalitete motornog ulja
za podmazivanje konstrukcijskih motora. Najznaajnije su specifikacije:
175
API specifikacije
ACEA specifikacije
SAE klasifikacija
Osim navedenih postoje brojne specifikacije proizvoaa motora.

API specifikacije

Prvu klasifikaciju motornih ulja podjeljenih na kategorije za benzinske i dizelove motore uveo
je API (American Petroleum Institute) 1951. godine. Od onda se ova klasifikacija vie puta
nadopunjavala. U tablici 8.8 prikazana je API specifikacija motornih ulja za benzinske
motore, a u tablici 8.9 za dizelove motore.

Tablica 8.8 - API specifikacije motornih ulja za osobna i laka dostavna vozila s
benzinskim motorima
API
specifikacija
Zahtjevi kvalitete i primjena
S - kategorije ulja za benzinske motore
SA
Ulje za starije benzinske motore, koji rade u vrlo blagim uvjetima i ne zahtijevaju neku
posebnu zatitu. Odgovara im isto mineralno ulje bez aditiva.

SB
Ulje za starije benzinske motore, koji rade u tako blagim uvjetima da im je potrebna
minimalna zatita. Ulje sadri male koliine aditiva protiv troenja, korozije leaja i
oksidacije.
SC
Ulje za benzinske motore (osobnih vozila i nekih kamiona) proizvedene od 1964. do
1967. godine. Sadri aditive protiv troenja, korozije i stvaranja taloga.
SD
1970. i nekih modela iz 1971. godine. Omoguuje bolju zatitu od visoko i
niskotemperaturnih taloga, troenja i korozije. Moe se koristiti umjesto ulja SC
kategorije.
SE
1979. i nekih modela iz 1971. godine. Osigurava bolju oksidacijsku stabilnost, zatitu
od stvaranja taloga pri visokim temperaturama i zatitu od korozije u odnosu na SC i
SD kategoriju ulja i moe se upotrijebiti umjesto njih.
SF
Ulje za benzinske motore osobnih vozila i nekih teretnih vozila proizvedenih u SAD-u
od 1980. do 1989. godine. Ova ulja mogu se koristiti takoer u svim starijim vozilima
gdje se preporuuju ulja prema specifikacijama SE, SD ili SC. Osiguravaju poboljanu
oksidacijsku stabilnost i zatitu od troenja.
SG
Ulja za benzinske motore osobnih vozila, dostavnih vozila i lakih teretnih vozila
proizvedenih u SAD-u od 1989. do 1993. godine. Ulja koja zadovoljavaju API SG
pokrivaju takoer i API CC i kod nekih proizvoaa i API CD. Ulja razine API SG
posjeduju poboljano svojstvo sprjeavanja stvaranja naslaga u motoru, zatitu od
korozije i hre. Mogu se koristiti na mjestima primjene gdje se zahtijeva API SF,
SF/CC, SE ili SE/CC.

SH
Ulja za benzinske motore proizvedene u SAD-u od 1993. do 1997. godine. U odnosu
na zahtjeve API SG ulje koje zadovoljava zahtjeve API SH posjeduje bolju isparivost,
filtrabilnost i manju sklonost pjenjenju.
SJ
Ulje za benzinske motore proizvedene u SAD-u od 1997. do 2001. godine. Ova
specifikacija je prilagoena za primjenu u osobnim vozilima s benzinskim motorom,
sportskim vozilima i lakim gospodarskim vozilima. Ulja razine kvalitete API SJ mogu
se upotrijebiti umjesto ulja SH kategorije kao i ostalih prehodnih kategorija.
SL
Ulje za benzinske motore proizvedene u SAD-u od 2001. godine. Ova specifikacija je
prilagoena za primjenu u osobnim vozilima s benzinskim motorom, sportskim
vozilima i lakim gospodarskim vozilima. Ulja ove razine kvalitete omoguuju bolju
zatitu od visokotemperaturnih taloga i manju potronju ulja.
176
Tablica 8.9 - API specifikacije motornih ulja za teko optereena vozila s dizelovim motorima
API
specifikacija
C - kategorije ulja za dizelove motore
CA
Ulje za dizelove motore koji rade u lakim i umjereno srednjim uvjetima rada s visokom
kvalitetom goriva. Ulja koja zadovoljavaju zahtjeve API CA osiguravaju zatitu od korozije
leaja i naslaga na prstenu. Ova ulja su se nairoko koristila u kasnim 40-im i 50-im godinama
prolog stoljea.
CB
Ulje za dizelove motore koji rade u lakim i umjereno srednjim uvjetima rada, ali s loijom
kvalitetom goriva, tj. s gorivima gdje je sadraj sumpora vei od 0,5 %. Ulja koja zadovoljavaju
i zahtjeve za API CB imaju poboljanu zatitu od troenja i stvaranja naslaga. Kod nekih
proizvoaa preporuuju se i za benzinske motore, a na tritu su se pojavila krajem 1949.
godine.
CC
Ulje za dizelove motore s normalnim punjenjem koji rade u umjerenim i oteanim uvjetima
rada kao i za neke benzinske motore. Ulja koja zadovoljavaju zahtjeve API CC posjeduju bolju
zatitu od stvaranja naslaga i korozije leaja pri visokim temperaturama, kao i zatitu od
stvaranja naslaga pri niskim temperaturama u motoru. Prva ulja koja zadovoljavaju ove zahtjeve
pojavila su se na tritu 1961. godine.
CD
Ulje za dizelove motore s normalnim punjenjem kao i za turbo dizelove motore koji rade u
lakim i srednjim uvjetima rada, koristei goriva sa sadrajem sumpora veim od 0,5%. Ulja
koja zadovoljavaju zahtjeve za API CD imaju uinkovitu kontrolu troenja i openito stvaranja
naslaga, te takoer i bolju zatitu od korozije leaja i stvaranja naslaga pri visokim
temperaturama. Ova specifikacija je u primjeni od 1955. godine.
CD-II
Ulje za 2-taktne motore s visoko uinkovitom kontrolom troenja i stvaranja naslaga. Ulja koja
zadovoljavaju API CD-II takoer zadovoljavaju i zahtjeve API CD. Uvedena su 1987. godine.
CE
Ulje za dizelove motore proizvedene u SAD-u od 1987. godine. Ulja koja zadovoljavaju
zahtjeve API CE, meutim, pojavaljuju se na tritu ve od 1984. godine i preporuuju se za
veinu pretpunjenih i visokopretpunjenih dizelovih motora koji rade u uvjetima malih brzina i
visokih optereenja, kao i u uvjetima visokih brzina i visokih optereenja. Ulja koja
zadovoljavaju zahtjeve API CE nadilazi zahtjeve API CD i u odnosu na ova ulja osiguravaju
manju potronju ulja, sprjeavaju uguivanje i reduciraju stvaranje naslaga na klipu.
CF
Ulje za dizelove motore s indirektnim ubrizgavanjem goriva proizvedene u SAD-u od 1994.
godine, ali koji jo uvijek mogu koristiti gorivo s viim sadrajem sumpora (vie od 0,5 %).
Ulja koja zadovoljavaju API CF posjeduju uinkovitu kontrolu stvaranja naslaga na klipu,
zatitu od troenja, zatitu od korozije na bakrenim dijelovima klipa.
CF-2
Ulje za dvotaktne dizelove motore proizvedene u SAD-u od 1994. godine. Ulja koja prolaze
zahtjeve API CF-2 posjeduju poboljanu zatitu od oteenja i troenja cilindra i prstena kao i
stvaranja naslaga. Ova ulja mogu se koristiti takoer na mjestima primjene gdje se preporuuju
ulja prema API CD-II specifikaciji.
CF-4
Ulje za brzohodne 4-taktne dizelove motore sa i bez pretpunjenja proizvedene od 1990.
godine, koji koriste gorivo sa sadrajem sumpora veim od 0,5 %. Naglaen je zahtjev za
smanjenjem emisije ispunih plinova. Ulja koja prolaze zahtjeve API CF-4 nadilaze zahtjeve
API CE i osiguravaju manju potronju ulja i goriva kao i stvaranje naslaga na klipu.
CG-4
Ulje za jako optereene 4-taktne turbo dizelove motore proizvedene od 1995. godine koji rade u
uvjetima visokih brzina i uz jo naglaenije, tj. otrije uvjete u emisiji ispunih plinova. Ova
specifikacija zahtijeva koritenje goriva s najveim sadrajem sumpora od 0,05% m/m. Ulja
koja prolaze zahtjeve API CG-4 posjeduju bolju zatitu od stvaranja naslaga pri visokim
temperaturama, bolju zatitu od troenja, manju sklonost pjenjenju, bolju oksidacijsaku
stabilnost i bolju sposobnost akumulacije ade. Ova ulja se koriste ve od 1994. godine.
CH-4
Ulje za jako optereene, visokoturane 4-taktne turbo dizelove motore proizvedene od 1998.
godine uz naglaen zahtjev za smanjenim sadrajem sumpora u gorivu, tj. S < 0,5 %; i
smanjenje emisije ispunih plinova. Ulje koje prolazi zahtjeve API CH-4 je posebno
formulirano da osigura trajnost motora u razliitim uvjetima rada s naglaenim i poboljanim
svojstvima zatite od troenja, visokotemperaturne stabilnosti, odravanja razine ade, zatite
od korozije na neeljezne materijale, sprjeavanja stvaranja naslaga od ostataka oksidacije i
netopljivih sastojaka, sprjeavanja pjenjenja i gubitka viskoznosti zbog smicanja.
CI-4
Ulje za jako optereene turbo dizelove motore proizvedene od 2002. godine koji posjeduju
sustav EGR uz jo otriji zahtjev sa smanjenim sadrajem sumpora u gorivu,: S < 0,05 %; i
smanjenje emisije ispunih plinova.
177

ACEA specifikacije

ACEA specifikacije propisalo je Udruenje europskih proizvoaa automobila (Association
des Constructeurs Europens d'Automobiles). Trenutno vaea specifikacija ACEA 2004
razlikuje se od prethodnih ACEA po sljedeem, [75]:
Kategorije A i B (motorna ulja za benzinske, A i dizelove motore, B osobnih
vozila) objedinjene su u jednu kategoriju
Uvedene su nove kategorije C1, C2 i C3 za motore osobnih vozila s obradbom
ispunih plinova
Uvedene su nove E6 i E7 kategorije za gospodarska vozila

Tablica 8.10 - ACEA 2004 specifikacije motornih ulja za benzinske i dizelove motore
osobnih vozila i lakih dostavnih vozila

ACEA
specifikacije
A1/B1-04
Ulje namijenjeno za uporabu u benzinskim i dizelovim motorima, koji su posebno
konstruirani za uporabu ulja niske viskoznosti koja tede gorivo i ija HTHS
viskoznost iznosi 2,6 - 3,5 mPas. Ovo ulje moe biti neprikladno za uporabu u nekim
motorima.
A3/B3-04
Ulje visoke smine stabilnosti namijenjeno za uporabu u visokouinskim benzinskim i
dizelovim motorima (prvenstveno s indirektnim ubrizgavanjem goriva), te za
produene intervale zamjene ulja odnosno tee uvjete eksploatacije prema
preporukama proizvoaa motora.
A3/B4-04
dizelovim motorima s direktnim ubrizgavanjem goriva, kao i za produene intervale
zamjene ulja odnosno za tee uvjete eksploatacije prema preporukama proizvoaa
motora. Ulje zadovoljava i zahtjeve B3-04 kategorije.

A5/B5-04
dizelovim motorima, koji su posebno konstruirani za uporabu ulja niske viskoznosti
koja tede gorivo i ija HTHS viskoznost iznosi 2,9 - 3,5 mPas te za produene
intervale zamjene ulja odnosno tee uvjete eksploatacije prema preporukama
proizvoaa motora. Ovo ulje moe biti neprikladno za uporabu u nekim motorima.

178
Tablica 8.11 - ACEA 2004 specifikacije motornih ulja za benzinske i dizelove motore
osobnih vozila i lakih dostavnih vozila sa sustavima za obradbu ispunih plinova
ACEA
specifikacija

C1-04
dizelovim motorima s katalizatoram odnosno filtrom estica, koji su posebno
konstruirani za uporabu ulja niske viskoznosti koja tede gorivo i ija HTHS
viskoznost iznosi vie od 2,9 mPas. Ulje e produiti vijek trajanja katalizatora
odnosno filtra estica te zadrati utedu goriva tijekom primjene.
Upozorenje: Ovo ulje ima najnie koliine sulfatnog pepela, fosfora i sumpora te moe
biti neprikladna za uporabu u nekim motorima.

C2-04
Ulje visoke smine stabilnosti, sa smanjenom koliinom sulfatnog pepela, fosfora i
sumpora namijenjeno za uporabu u visokouinskim benzinskim i dizelovim motorima
s katalizatarom odnosno filtrom estica, koji su posebno konstruirani za upotrebu ulja
niske viskoznosti koja tede gorivo i ija HTHS viskoznost iznosi vie od 2,9 mPas.
Ulje e produiti vijek trajanja katalizatora odnosno filtra estica te zadrati utedu
goriva tijekom primjene.
Upozorenje: Ovo ulje moe biti neprikladna za uporabu u nekim motorima.
C3-04
sumpora namijenjeno za uporabu u visokouinskim benzinskim i dizelovim motorima
s katalizatorom odnosno filtrom estica. Ulje e produiti vijek trajanja katalizatora
odnosno filtra estica.

Tablica 8.12- ACEA 2004 specifikacije motornih ulja za dizelove motore gospodarskih vozila
ACEA
specifikacija
E2-96
issue 5
Ulje namjenjeno za uporabu u veini teko optereenih dizelovih motora s normalnim
punjenjem odnosno pretpunjenjem, te s normalnim intervalom zamjene ulja.

E4-99
issue 3
Ulje visoke smine stabilnosti namijenjeno za uporabu u visokouinskim dizelovim
motorima, koji zadovoljavaju Euro 1, Euro 2, Euro 3 i Euro 4 zahtjeve emisije ispunih
plinova i rade pod vrlo tekim uvjetima eksploatacije, te za znaajno produene
intervale zamjene ulja prema preporukama proizvoaa motora. Ulje osigurava jo
bolju istou klipa, smanjuje troenje dijelova motora i stvaranje ae, te ima bolju
oksidacijsku i termiku stabilnost. Prikladno je za motore bez filtra estica i za neke
motore s recirkulacijom ispunih plinova (EGR) ili selektivnim katalizatorom (SRC)
prema preporuci proizvoaa.
E6-04
sumpora namijenjeno za uporabu u visokouinskim dizelovim motorima, koji
zadovoljavaju Euro 1, Euro 2, Euro 3 i Euro 4 zahtjeve emisije ispunih plinova i rade
pod vrlo tekim uvjetima eksploatacije, te za znaajno produene intervale zamjene
ulja prema preporukama proizvoaa motora. Ulje osigurava jo bolju istou klipa,
smanjuje troenje dijelova motora i stvaranje ae, te ima bolju oksidacijsku i termiku
stabilnost. Prikladno je za motore s recirkulacijom ispunih plinova (EGR) sa ili bez
filtra estica i za motore sa selektivnim katalizatorom (SRC) prema preporuci
proizvoaa. Posebno se preporuuje za motore s filtrom estica i kompatibilno je s
uporabom niskosumpornih goriva (max. 50 ppm).
E7-04
Ulje visoke smine stabilnosti namijenjeno za uporabu u visokouinskim dizelovim
motorima, koji zadovoljavaju Euro 1, Euro 2, Euro 3 i Euro 4 zahtjeve emisije ispunih
plinova i rade pod vrlo tekim uvjetima eksploatacije, te za znaajno produene
intervale zamjene ulja prema preporukama proizvoaa motora. Ulje osigurava jo
bolju istou klipa, smanjuje troenje dijelova motora i stvaranje ae, te ima bolju
oksidacijsku i termiku stabilnost. Prikladno je za motore bez filtra estica i za veinu
motora s recirkulacijom ispunih plinova (EGR) ili selektivnim katalizatorom (SRC)
prema preporuci proizvoaa.
179
SAE klasifikacija

Najee koriteni sustav klasifikacije motornih ulja prema viskoznosti je onaj Drutava
automobilskih ininjera SAE (Society of Automotive Engineers, USA) prikazan u tablici
8.13.

Tablica 8.13 SAE klasifikacija gradacije viskoznosti za motorna ulja SAE J300 DEC 99

Zahtjevi za viskoznou pri
niskim temperaturama
Zahtjevi za viskoznou pri visokim
temperaturama

Kinematika viskoznost
pri 100C

SAE
gradacije
viskoznosti
Najvea
dinamika
viskoznost u
mPa s pri C
Najvea
dinamika
viskoznost
pumpanja ulja u
mPa s pri C
najmanja najvia
Najmanja dinamika
viskoznost (HTHS) u
mPa s pri 150C i
brzini smicanja od
10
6
s
-1

0W 6200 pri -35 60000 pri -40 3,8
5W 6600 pri -30 60000 pri -35 3,8
10W 7000 pri -25 60000 pri -30 4,1
15W 7000 pri -20 60000 pri -25 5,6
20W 9500 pri -15 60000 pri -20 5,6
25W 13000 pri -10 60000 pri -15 9,3
20 5,6 9,3 2,6
30 9,3 12,5 2,9
40
1
12,5 16,3 2,9
40
2
12,5 16,3 3,7
50 16,3 21,9 3,7
60 21,9 26,1 3,7
1
Zahtjev za HTHSV vrijedi za SAE gradacije viskoznosti 0W-40, 5W-40 i 10W-40
2
Zahtjev za HTHSV vrijedi za SAE gradacije viskoznosti 15W-40, 20W-40 i 25W-40 i 40

8.7 Zupanika ulja

Podmazivanje zupastih prijenosnika ukljuuje hidrodinamiko, elastohidrodinamiko i
mjeovito podmazivanje. Pri tom se tei punom elastohidrodinamikom mazivom sloju ija je
debljina barem tri puta vea od srednje povrinske hrapavosti bokova zuba.
Ulja za prijenosnike i tehnologija podmazivanja u prijenosnicima trebaju ispuniti slijedee
osnovne funkcije, [89]:
prijenos snage i smanjenje trenja
spreavanje ili smanjenje mehanikih troenja i oteenja
odvoenje topline nastale trenjem od kliznih kontakata
Pored toga ulja moraju ispuniti slijedee sekundarne funkcije:
spreavanje korozije leaja i zupanika
spreavanje prodiranja oneienja.
Ako se mazivo za zupanike promatra kao konstrukcijski element, treba ispuniti slijedee
dodatne funkcije:
stvoriti mazivi sloj za prenoenje optereenja izmeu kliznih povrina kod
postojeih brzina i radnih temperature
odvesti nastalu toplinu
ukloniti estice nastale troenjem.

180
Zupanika ulja moemo podijeliti na dvije glavne skupine
Ulja za zupaste prijenosnike automobila
Ulja za zupaste prijenosnike u industriji

Ulja za zupaste prijenosnike automobila

Proizvoai vozila glavni su pokretai razvitka ulja za prijenosnike u vozilima. Glavni ciljevi
ocjenjuju se ekonominou potronje goriva, produljenjem intervala zamjene ulja,
produljenjem radnog vijeka opreme te smanjenjem trokova odravanja.
Zahtijeva se rad u irokom temperaturnom intervalu za to valja poboljati reoloka svojstva
maziva. Zupanika ulja mogu biti jednogradacijska i viegradacijska, mineralne osnove,
polusintetika ili sintetika, [73].
Klasifikacija API klasificira ova ulja prema njihovim radnim svojstvima (tablica 8.14).

Tablica 8.14 - API klasifikacija za zupanika ulja za motorna vozila

Oznaka
prema API
Primjena Tip ulja ili specifikacija
GL-1
Za spiralno-konine i pune zupanike
prijenose, te neke runo upravljane
mjenjae koji rade u uvjetima naroito
lakih optereenja.
Mineralna ulja s aditivima protiv oksidacije i
korozije mogu sadravati depresante i aditive
protiv pjenjenja.
GL-2
Za pune zupanike prijenose koji rade
pod odredenim uvjetima optereenja,
temperature i kliznih brzina gdje maziva
za servis GL-1 ne zadovoljavaju.
Mineralna ulja koja sadre aditive kao GL-1 ,
plus polarne aditive.

GL-3
Za spiralno-konine prijenose i rune
mjenjae koji rade pod srednjim
uvjetima optereenja i brzina.
Mineralna ulja koja sadre aditive kao GL-2,
plus aditive za umjereno poboljanje vrstoe
mazivog sloja.
GL-4
Za hipoidne
1
zupanike prijenosnike
motornih vozila, koji rade pod uvjetima
velike brzine i malog okretnog
momenta.
Ekvivalentna britanskoj vojnoj specifikaciji
CS 3000 A i zastarjeloj specifikaciji MIL-L-
2105. Zadovoljava ili prelazi zahtjeve opisane
u CRC GEAR OIL RGO-105. Razina
kvalitete i metode ispitivanja navedene su u
ASTM STP-512A od oujka 1987
2
.
GL-5
Posebno za hipoidne zupanike
prijenose motornih vozila koji rade pod
uvjetima velikih brzina i udarnih
optereenja, zatim kod malih brzina i
velikog okretnog momenta, te velikih
brzina i malog okretnog momenta.
Ekvivalentna sadanjoj specifikaciji MIL-L-
2105D i britanskoj vojnoj specifikaciji CS
3000 B. Preporua se primjena za veinu
putnikih vozila i teretnih vozila irom svijeta.
Zadovoljava ili prelazi zahtjeve opisane u
CRC GEAR OIL RGO-110. Razina kvalitete i
metode ispitivanja navedene su u ASTM STP-
512A od oujka 1987
1
.
GL-6
Za hipoidne zupanike prijenose
motornih vozila naroito kod hipoidnih
zupanika s velikim razmakom osi kod
putnikih i drugih vozila, koji rade pod
uvjetima velikih brzina i naroito tekih
udarnih optereenja.
Stavljeno izvan uporabe. Speciflkacija GL-4,
GL-5 i GL-6 nemaju nasljednika, jer je
ustanovljeno da razvoj ureaja i njihovih
zahtjeva za kvalitetom maziva idu u drugom
smjeru, pa se danas osim API MT-1 razvijaju
specifikacije API PG-2 i API PG-7.
1
Postoje posebni zahtjevi za maziva koja se primjenjuju u limited slip diferencijalima, donekle su opisani u
zadnjem izdanju ASTM & STP-512A pubiikaciji.
2
Puni naslov publikacije je "Laboratory Performance Tests for Automotive Gear Lubricants intended for API-
GL -5 Service".
181
Ulja za zupaste prijenosnike u industriji

Ova ulja moraju raditi u dosta razliitim uvjetima, za razliku od ulja za automobilske
prijenosnike. Moraju zadovoljiti kod podmazivanja zupanika u kontaktu elik-elik kao i
elik-bronca (puni prijenosi). Osim toga od ovih ulja se zahtijeva brzo odjeljivanje vode i
zadovoljavajua otpornost aditiva na utjecaj vode, [89].
Razvoj maziva za industrijske prijenosnike je konstantan, prvenstveno ovisan o zahtjevima za
visokim radnim svojstvima, tako da najnovije smjernice ve prelaze svojstva svih poznatih
standarda koja opisuju ulja za industrijske prijenosnike. U tablici 8.15 prikazane su klase
kakvoe ulja za primjenu u industrijskim zupanikim prijenosnicima. Paljivi odabir baznog
ulja i aditivne tehnologije mogu zadovoljiti i najstroe zahtjeve za zupanika ulja. Za najiru
primjenu i dalje ostaju formulacije na osnovi mineralnog ulja uz dodatak aditiva, [73].

Tablica 8.15 - Razvoj ulja za industrijske zupanike prijenosnike [73]

8.8 Tekuine za obradbu metala

Prema tipu ili grupi operacija obradbe metala postoje sljedee grupe, [74]:
Maziva i tekuine za obradbu metala odvajanjem estica
Maziva za obradbu metala deformacijom
Maziva i tekuine za obradbu metala abrazijom
Ulja za obradbu metala elektroerozijom
Ulja i tekuine za toplinsku obradbu (kaljenje) metala

U nastavku su u tablicama 8.16 i 8.17 navedene neke od klasifikacija.

182

Tablica 8.16 - Podjela tekuina za obradbu metala odvajanjem estica prema zahtjevu za
hlaenje i podmazivanje [74]

Tip Sastav
Mjeljivost s
vodom
Dominantno
svojstvo
Tekuine koje se mijeaju s vodom
- polutekue
- prave otopine
ne sadre mineralno ulje, aditivi
+ sintetike komponente

da
hlaenje
Tekuine koje se mijeaju s vodom
- emulgirajue
mineralno bazno ulje, aditivi,
emulgator
da hlaenje
ista rezna ulja mineralno bazno ulje + aditivi ne podmazivanje

Tablica 8.17 - Podjela tekuina za obradbu metala odvajanjem estica prema sloenosti i tipu
operacije, brzini rezanja te zahtjevom za hlaenje [74]

Sloenost
operacije obradbe
Operacija obradbe
Brzina
rezanja
Zahtjev za
hlaenje
Tipina primjena
Unutranje provlaenje
Rezanje navoja cijevi
Rezanje navoja
Bruenje navoja
Povrinsko provlaenje
Blanjanje zupanika
Razvrtanje
Duboko buenje
Buenje
Provlaenje utora na zupaniku
Glodanje
Tokarenje
Piljenje
Bruenje

ista ulja
(ne mijeaju se s
vodom)

emulzije

prave otopine (bez
mineralnog ulja)

ISO klasifikacija maziva za obradbu metala ISO 6743/7 M (metalworking) dijeli maziva za
obradbu metala u dvije podgrupe: MH i MA. MH su maziva prvenstveno namijenjena za
uglavnom sve operacije obradbe metala (osim npr. za vrue valjanje) kod kojih je izrazito
naglaen zahtjev za podmazivanjem. MA su maziva ponajprije namijenjena uglavnom za sve
operacije obradbe metala (osim npr. za obradbe elektroerozijom) kod kojih je izrazito
naglaen zahtjev za dobrim hlaenjem (alata i obratka).

183
Tablica 8.18 ISO klasifikacija maziva za obradbu metala podgrupe MH
Tip maziva / specifini zahtjevi ili svojstva
Oznaka
ISO-L
Napomena
Ulja i tekuine koja posjeduju odreenu
sposobnost zatite od korozije
MHA
Ulja i tekuine tipa MHA s poboljanom
sposobnou smanjenja trenja (otpornost na
troenje).
MHB
Ove tekuine koje se u primjeni ne
mijeaju s vodom mogu biti dodatno
aditivirane s dodacima protiv pojave
oksidacije i s aditivima u tzv. krutom
obliku
1
za pojedine operacije.
Kemijski neaktivna
2
ulja i tekuine tipa
MHA s EP svojstvima.
MHC
Kemijski aktivna
3
ulja i tekuine tipa MHA
s EP svojstvima.
MHD
Kemijski neaktivna
2
ulja i tekuine tipa
MHB s EP svojstvima.
MHE
Kemijski aktivna
3
ulja i tekuine tipa MHB
s EP svojstvima.
MHF
Mazive masti, paste, sredstva na osnovi
voska koja se koriste ista ili pomijeana s
uljem (tekuinom) tipa MHA.
MHG Ova maziva mogu biti dodatno aditivirana
s dodacima u krutom obliku
1
za pojedine
operacije.
Sapuni, sredstva u prahu, kruta maziva i sl.
te njihove mjeavine.
MHH Ova maziva i sredstva koriste se bez
mijeanja s ostalim tipovima ulja i
tekuina (ili vode).
1
Ovakva maziva ili aditivi se jo u nekim sluajevima zovu kruta maziva, a misli se na maziva s dodacima kao
to su: grafit, MoS
2
, soli i sapuni metala, oksidi metala itd.
2
Formulacija na osnovi sumpornih aditiva u neaktivnom obliku (nema pojave korozije na bakru i njegovim
legurama).
3
Formulacija na osnovi sumpornih aditiva u aktivnom obliku koji djeluju agresivno (pojava korozije na bakru i
njegovim legurama).

Tablica 8.19 ISO klasifikacija maziva za obradbu metala podgrupe MA
Tip maziva / specifini zahtjevi ili svojstva
Oznaka
ISO-L
Napomena
Koncentrati
1
koji pomijeani s vodom daju
mlijenu emulziju i imaju svojstva zatite od
korozije.

MAA

Koncentrat tipa MAA s poboljanom sposobnou
smanjenja trenja (otpornost na troenje).
MAB

Koncentrat tipa MAA s EP svojstvima. MAC
Koncentrat tipa MAB s EP svojstvima. MAD
Koncentrati koji pomijeani s vodom daju prozirne
ili poluprozirne emulzije (mikroemulzije) i
posjeduju sposobnost zatite od korozije.

MAE
Boja (prozirnost) emulzije se tijekom
primjene moe promijeniti. tj. prijei
u bijelu ili tamniju (neprozirnu).
Koncentrati tipa MAE s poboljanom sposobnou
smanjenja trenja i/ili EP svojstvima.
MAF

Koncentrati koji pomijeani s vodom daju prozirne
otopine i posjeduju sposobnost zatite od korozije.
MAG
Koncentrat tipa MAG s poboljanom sposobnou
smanjenja trenja i/ili EP svojstvima
MAH
Mazive masti ili paste koje se koriste pomijeane s
vodom.
MAI
Ova maziva mogu biti dodatno
aditivirana s dodacima u krutom
obliku
2
za pojedine operacije.
1
Koncentrati - Tekuine za obradbu metala koje se mijeaju s vodom prije uporabe

2
Ovakva maziva ili aditivi se jo u nekim sluajevima zovu kruta maziva, a misli se na maziva s dodacima kao
to su: grafit, MoS
2
, soli i sapuni metala, oksidi metala itd.
184
Tablica 8.20 - ISO podjela maziva za obradbu metala (ISO-L-M) prema podruju primjene
Tip
operacije
ISO
oznaka
Obradba
odvajanjem
estica

Obrada
abrazijom
Obradba
elektro-
erozijom
Obradba
lima
deforma-
cijom
Glaanje
kovina/
tiskanje

Izvlaenje
ice

Preanje/
presjecanje

Obradba
valjanjem
L-MHA

L-MHB

L-MHC

L-MHD

L-MHE

L-MHF

L-MHG

L-MHH

L-MAA

L-MAB

L-MAC

L-MAD

L-MAE

L-MAF

L-MAG

L-MAH

L-MAI

osnovna primjena mogua primjena
Tablica 8.21 - Klasifikacija tekuina za obradbu metala DIN 51385
Redni br.
(DIN)
Naziv tipa tekuine
1

DIN
oznaka
Definicija i pojanjenje
2

0
Tekuine za obradbu metala
(KSS
4
).

S
Tekuine koje hlade i/ili podmazuju kod
operacija rezanja i djelomino kod operacija
oblikovanja raznih materijala.
1
iste tekuine za obradbu
metala
SN
KSS
4
koje se u primjeni ne mijeaju s
vodom.
2
Vodomjeljive tekuine za
obradbu metala.
SE
KSS koje se u primjeni koriste pomijeane s
vodom.

2.1
Emulgirajue tekuine za
obradbu metala.

SEM
KSS koje se mijeaju s vodom i pri tome (u
diskontinuiranoj fazi) stvaraju emulzije tipa
ulje u vodi.
2.2
Vodomjeljive tekuine za
obradbu metala.
SES
KSS koje pomijeane s vodom daju prave
otopine
3
.
3
Radne emulzije/otopine za
obradbu metala.
SEW
S vodom pomijeane KSS (u praktinoj
primjeni).
3.1
Radne emulzije za obradbu
metala tipa ulje u vodi.
SEMW
S vodom pomijeane emulgirajue tekuine
za obradbu metala.
3.2
Radne otopine tekuina za
obradbu metala.
SESW
S vodom pomijeane vodomjeljive
tekuine za obradbu metala.
1
Terminologija iz DIN klasifikacije je usklaena s vaeom hrvatskom strunom terminologijom.
2
Definicije i objanjenja su doslovni prijevod odgovarajueg njemakog teksta i nisu usklaeni sa strunom
terminologijom hrvatskog govornog podruja.
3
Ovdje se pod pojmom pravih otopina misli takoer i na otopine koloidnih spojeva kao to su npr. otopine
sapuna
4
KSS tekuine za hlaenje i podmazivanje (Khlschmierstoffe)
185

Tablica 8.22 - Podjela istih reznih ulja prema aditivaciji [74]

Podgrupa istih reznih ulja Sastav
Aktivna ulja Sumporni aditivi u aktivnom obliku koji djeluju agresivno (pojava
korozije) na obojene metale.
Neaktivna ulja Sumporni aditivi u neaktivnom obliku ili bez sumpornih adiliva (nema
pojave korozije na obojene metale).
Visokouinkovita ulja Posebno aditivirana ista ulja za vrlo teke uvjete obradbe metala
(heavy duty).

Tablica 8.23 - INA klasifikacija i oznaavanje istih ulja za obradbu metala [74]

Oznaka Objanjenje
Rezanol
A
N
HD
H
S
P
M
EP
BKK
32
osnovno zatieno komercijalno ime
aktivno ulje
neaktivno ulje
visokouinkovito ulje
specijalno ulje za operacije honanja
posebna aditivacija za specijalne primjene
formulacija sadri EP aditive na osnovi fosfora
formulacija sadri polarnu komponetu za poboljanje mazivosti
formulacije s EP aditivima (svojstvima)
formulacije bez klorparafina kao EP aditiva
oznaka kinematike viskoznosti pri 40C

Toplinska obradba metala

Prema standardu ISO 6743-14, ulja i slini proizvodi za toplinsku obradbu (oznaka U),
svrstani su u 6 grupa:
H ulja
A voda i otopine polimera, emulzije
S rastaljene soli
G plinovi
F fluidizirane kupke
K druga sredstva za gaenje

186
Tablica 8.24 - Klasifikacija ulja za kaljenje

Postupak kaljenja
Temperatura ulja
C
Tip ulja / zahtjevi primjene Simbol ISO
Hladno kaljenje
80
ulje za normalno gaenje
ulje za brzo gaenje
UHA
UHB
Polutoplo kaljenje
80 < 130
ulje za brzo gaenje
UHC
UHD
Toplo kaljenje
130 < 200
ulje za brzo gaenje
UHE
UHF
Jako toplo kaljenje
200 < 310
ulje za brzo gaenje
UHG
UHH
Kaljenje u vakuum peima UHV
Ostale primjene UHK

Tablica 8.25 - Klasifikacija vodenih tekuina za kaljenje

Postupak kaljenja Tip tekuine / zahtjevi primjene Simbol ISO

Povrinska kaljenje
Voda
Vodena tekuina za sporo gaenje
Vodena tekuina za brzo gaenje
UAA
UAB
UAC

Dubinsko kaljenje
Voda
Vodena tekuina za sporo gaenje
Vodena tekuina za brzo gaenje
UAA
UAD
UAE
Ostale primjene UAK

8.9 Utjecaj maziva na ljude tijekom primjene

Od profesionalnih bolesti pri radu s mazivima najee su bolesti dermatitis i respiratorne
bolesti. Dermatitis ili oboljenje koe javlja se u tri oblika a to su: iritacija, kronina dermatoza
i alergija. To je reakcija koe kao barijere organizma pri dodiru s mazivom. Respiratorne
bolesti (astma, bronhitis) rezultat su djelovanja uljne magle ili aerosola koji se razvijaju u
pogonima djelovanjem povienih temperatura, visokih brzina i sl. Izmeu maziva (magla,
aerosol) i stanice respiratornog sustava dolazi do kemijske reakcije. Od profesionalnih
dermatoza u metalo-preraivakoj industriji, u Njemakoj 30-50% dermatoza rezultat je
dodira s tekuinom za obradbu metala. Uzrok mogu biti komponente same tekuine ali, ee,
zagaenja koja tijekom rada ulaze u radnu tekuinu. To su strano ulje, mikroorganizmi,
sitne estice metala i materijala iz alata, sredstva za konzerviranje obradaka, sredstva za
ienje i dr., [73].
187

Opasnost za zdravlje

Pri uporabi maziva i srodnih proizvoda korisnik se mora pridravati sljedeih higijenskih
zatitnih mjera da bi se izbjegla opasnost za zdravlje, [75]:
- izbjegavati direktan dodir s mazivima, naroito koe i oiju,
- obavezno koristiti zatitne rukavice i zatitno odijelo,
- koristiti zatitne naoale ili titnike za oi, ako postoji opasnost od prskanja,
- nositi sredstva zatite dinih puteva, ako je to propisano,
- ne nositi odjeu natopljenu uljem,
- ne stavljati zauljeni alat ili krpe u depove, naroito ne u depove hlaa,
- ne upotrebljavati prljave krpe za brisanje ulja s koe, jer metalne estice na krpama mogu
ozlijediti kou, pa to moe dovesti do infekcije,
- sa stroja ukloniti metalne estice i brusni mulj,
- redovito prati ruke sapunom ili nekodljivim sredstvima za skidanje maziva s koe prije jela,
prije i poslije koritenja WC-a, poslije rada, a nakon pranja kou namazati zatitnom
hranjivom kremom,
- ne smije se upotrebljavati otapalo (petrolej, benzin, razrjeiva, itd.) za pranje ruku,
- treba poduzeti mjere da koncentracija uljne magle u zraku ne prijee 5 mg/m
3
.

Opasnost od poara

Maziva koji imaju plamite do 100 C smatraju se zapaljivim tekuinama (Pravilnik o
zapaljivim tekuinama, N.N. 54/99) i moraju se skladititi u skladu sa zakonskim propisima.

U sluaju poara, prikladna sredstva za gaenje su pjena, suhi prah i CO
2
koji se koristi za
gaenje samo u zatvorenim prostorima. Ne smije se koristiti vodeni mlaz, jer se njime moe
proiriti poar. Manji poari se mogu gasiti pijeskom ili zemljom, ako nema prikladnog
sredstva.

U prostoru skladita nije doputen rad s otvorenim plamenom i moraju biti istaknuta
upozorenja vezana za opasnost od poara, [73].

188

9. LITERATURA

[1] R. Zgaga, Tribologija, nova znanstvena disciplina u znanosti i tehnici, Strojarstvo
XVII (5) 1975, 193 - 195
[2] ...., Glossary of terms and definitions in the field of friction, wear and lubrication --
tribology, OECD Publications, Paris 1969
[3] P. Jost, Department of Education and Science Lubrication (Tribology), Education and
Research - A Report on the Present Position and Industrys Needs, Her Majestys Stationery
Office, London 1966
[4] V. Ivui, Tribologija, Hrvatsko drutvo za materijale i tribologiju, Zagreb, 2002.
[5] B. Lii, Surface engineering, Suvremene tehnologije toplisko-povrinske obrade
metala, A01-A22, Zagreb, 1989
[6] A. Rac, Teorije podmazivanja. Maziva i podmazivanje, JUGOMA, Zagreb, 1986
[7] M. Nosonovsky, Oil as a lubricant in the ancient middle east, Tribology online 2, 2 (2007),
44-49
[8] D. Dowson, History of tribology, Longman, London - New York, 1979
[9] C.St.C. Davison, Wear prevention in early history, Wear 1 (1957/58), 155-159
[10] http://weekly.ahram.org.eg/2004/702/he1.htm
[11] D. Dawson, History of tribology, 2
nd
ed., PEP, London,1998
[12] C.St.C. Davison, Wear between 25 B.C. and 1700 A.D., Wear 2 (1958/59), 59-63
[13] http://www.nano-world.org/frictionmodule
[14] J. Veron: Trenje suhih povrina, Maziva i podmazivanje, JUGOMA, Zagreb, 1986
[15] P.Jost, J. Schofield: Energy savings through tribology: A techno-economic study,
Proceedings of the Institution of Mechanical Engineerings, London, Vol. 195, No 16, 1981,
151-173
[16] H. Czichos, Tribology - a system approach to the science and technology of friction,
lubrication and wear, Elsevier, Amsterdam - Oxford - New York 1978
[17] B. Kraut: Strojarski prirunik, Tehnika knjiga, 1988.
[18] F. Bowden, D. Tabor, Friction. An introduction to tribology, Anchor Books, New York,
1973.
[19] ., Opa i nacionalna enciklopedija, Pro leksis, 2007
[20] ., ASM Handbook, Vol. 18: Friction, lubrication and wear technology, ASM
International, 1992
[21] P. Kulii, Mehanika i toplina, kolska knjiga, Zagreb, 1985
[22] .,Standard Terminology Relating to Erosion and Wear, G 40, Annual Book of ASTM
Standards, ASTM
[23] M.J. Neale, Tribology Handbook, Butterworths, London 1973
[24] F.P. Bowden, D. Tabor, The friction and Lubrication of Solids - Part II, Clarendon
Press, Oxford 1964
[25] L. Fang, X.L. Kong, J.Y. Su, Q.D. Zhou, Movement of patterns of abrasive particles in
three-body conditions, Wear 200(1996)281-295
[26] R.C.D. Richardson, The wear of metals by relatively soft abrasives, Wear 11(1968),
245-275
[27] G. Heffer, Troenje tribolokih prevlaka pri gibanju u masi slobodnih estica,
Disertacija, FSB, Zagreb 2002.
189
[28] K.-H. Zum Gahr, Microstructure and Wear of Materials, Elsevier, Amsterdam-Oxford-
New York 1987.
[29] V. Ivui, Izbor materijala za dijelove opreme izloene abrazijskom troenju,
Cement br.1/1988, 9-13
[30] E. Rabinowicz, Gaps in our knowledge of friction and wear, Materials Technology,
New York 1976
[31] ...., Atlas oterovych astic, JZD Ruda Hvezda, Modletice
[32] T. Filetin, K. Grilec, Postupci modificiranja i prevlaenja povrina, Prirunik za
primjenu, HDMT, Zagreb, 2004.
[33] J. Veron: Troenja i oteenja povrina, Maziva i podmazivanje, JUGOMA, Zagreb,
1986
[34] T. Filetin, F. Kovaiek, J. Indof: Struktura i svojstva materijala, Udbenici Sveuilita u
Zagrebu, 2002.
[35] N.A. Waterman, Fulmer Materials Optimizer, Fulmer Research Institute,
Slough 1974
[36] .DIN 31661, Gleitlager; Begriffe, Merkmale und Ursachen von Schden im
Lagerwerkstoff in der Laufflche (Teil 1, Entwurf 1980)
[37] .VDI 3822, Schadensanalyse Schden durch tribologische Beanspruchungen
(Blatt 5.1, Entwurf 1984; Blatt 5.1 Entwurf 1980)
[38] .FAG OEM, Handel AG, Wlzlagerschden-Schdenserkennung und Begutachtung
gelaufener Wlzlager, (Publ.-Nr. WL 82 102/2 DA, 1995)
[39] H. Czihos, K.H.Habig, Tribologie Handbuch, Reibung und Verschlei (Vieweg, 1992.)
[40] T.S. Eyre, Wear characteristics of metals, Tribology Intenational 9 (1976), 203-212
[41] A.J.W. Moore, Tribology and hard surfacing, Tribology International 9 (1976),
265-269
[42] .ASTM G 65-85, Standard Practice for Conducting DrySand/Rubber Abrasion Tests,
ASTM Committee 1985
[43] L. urkovi, I. Kumi, K. Grilec, Solid particle erosion behaviour of high purity alumina
ceramics, Ceramics International 37 (2011), 29-35
[44] http://servers.ec-lyon.fr/tribologie
[45] G. Sundararajan, M. Roy: Solid particle erosion behaviour of metallic materials at room
and elevated temperatures, Tribology International Vol. 30; No. 5, pp. 339-359, 1997
[46] V. Ivui, T. Filetin, Kompjuterizirani triboloki informacijski sistem, Strojarstvo 35
(1991) 5/6, 357-361
[47] K.H. Zum Gahr, Wear by hard particles, Tribology Intenational, 31(10)1998, 587-596
[48] http://www.encotech.com/docs/SolidParticleErosionandMechanicalDamage.pdf
[49] .Allianz, Handbuch der Schadenverhtung, Allianz Versicherungs-AG, 1984.
[50] V. Ivui, Cavitation erosion - an example, Zbornik CIM97, Opatija 1997
[51] M. Stupniek, B. Matijevi, Pregled postupaka modificiranja i prevlaenja metala,
Zbornik radova Topolinska obradba metala i inenjerstvo povrina, Zagreb, 2000.
[52] S. Hogmark, P, Hedenquist, Tribological characterization of thin, hard coatings,
Wear 179, 1994, 147-154
[53] H. Holleck, Designing advanced coatings for wear protection, Surface Engineering
7 (2), 1991, 137-144
[54] C. Subramanian, K.N. Strafford, Review of multicomponent and multilayer coatings for
tribological applications, Wear 165, 1993, 85-95
[55] G.W. Stachowiak, A.W. Batchelor, Engineering Tribology, Elsevier, Amsterdam
London New York Tokyo, 1993
190
[56] K. Holmberg, A. Matthews, Coatings Tribology, Elsevier, Amsterdam London
New York Tokyo, 1994
[57] V. Ivankovi, Odreivanje brzine odnoenja keramikih prevlaka s metalnog supstrata,
magistarski rad, FKIT, Zagreb, 1994.
[58] G. Krauss, Advanced surface modification of steels, Journal of Heat Treating 9, 1992,
81-89
[59] J. Jamari, Running-in of Rolling Contacts, Ph.D. Thesis, University of Twente, 2006
[60] V. Kragelsky, M.N. Dobychun, V.S.Kombalov, Friction and Wear Calculation
Methods, Pergamon Press, Oxford, 1982
[61] J.D. Summer-Smith, An Introductory Guide to Industrial Tribology, Mechanical
Engineering Publications Limited, London, 1994
[62] .Standard Terminology Relating to Erosion and Wear, G 40, Annual Book of ASTM
Standards, ASTM
[63] P.J. Blau: Friction science and technology, Marcel Dekker, New York, 1996,
[64] P.J. Blau: On the nature of running-in, Tribology International 38 (2005) 1007-1012
[65] D.J. Whitehouse, Handbook of Surface Metrology, Institute of Physics Publishing, 1994
[66] Whitehouse, D.J., The effect of surface topography on wear, Fundamentals of
Tribology, , MIT, 1980, 17-52.
[67] P.J.Blau, Friction and Wear Transitions of Materials, Noyes, Park Ridge, NJ, 1989
[68] B Bhushan: Principles and applications of tribology, John Wiley & Sons, 1999
[69] G.W. Rowe, H. Kalizer, G. Trmal, A. Cotter, Running-in of plain bearings,
Wear 34, 1975
[70] C.C. Chou, F.J. Lin, Tribological effects of roughness and running-in on oillubricated
line contacts, Proceedings of the Institution of Mechanical Engineers part J, Journal of
Engineering Tribology 211, 1997, 209 222
[71] I. Legia, Podmazivanje strojnih elemenata. Maziva i podmazivanje, JUGOMA,
Zagreb, 1986
[72] S. Arsi: Tehnologija i ispitivanje maziva, Maziva i podmazivanje, JUGOMA,
Zagreb, 1986
[73] Lj. Pedii: Maziva, materijali i inenjerstvo podmazivanja, Goriva i maziva, 41 (5),
2002, 303-344
[74] R. Mandakovi i suradnici: Klasifikacije i specifikacije maziva i srodnih proizvod,
Hrvatsko drutvo za goriva i maziva, 2005
[75] V. Marui, Tribologija u teoriji i praksi, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku, Slavonski Brod, 2008.
[76] W. Seifert, V.C. Westcott, A method for the study of wear particles in lubricating
oil,Wear, 21 (1972), 27-42
[77] R. Bowen, D. Scott, W. Seifert, V.C. Westcott, Ferrography, Tribology
International 9 (1976), 109-115
[78] D. Scott, Debris Exemination - a Prognostic Approach to Failure Prevention, Wear
34 (1975), 15-22
[79] D. Scott, V.C. Westcott, Predictive Maintenance by Ferrography, Wear 44 (1977),
173-182
[80] D.P. Anderson, Industrial Research Development, 8 (1978), 75-78
[81] D. Scott, V.C. Westcott, Proceedings of Tribology 1978, Swansea 1978, 123-128

[82] V.C. Westcott, Ferrographic Analysis Recovering Wear Particles - from Machines to
Humans, Naval Research Reviews, March 1977, 1-18
191
[83] A.A. Reda, R. Bowen, V.C. Westcott, Characteristics of particles generated at the
interface between sliding steel surfaces, Wear, 34 (1975), 261-273
[84] Y.Z. Chion, Study of wear particle deposition by an improved rotary ferrographic
analyzer, Wear 146 (1991), 137-147
[85] I. Zamberlin: Aditivi za maziva, Maziva i podmazivanje, JUGOMA, Zagreb, 1986
[86] I. Legia: Mazive masti, Maziva i podmazivanje, JUGOMA, Zagreb, 1986
[87] J. Veron: vrsta (kruta) maziva, Maziva i podmazivanje, JUGOMA, Zagreb, 1986
[88] R. Mandakovi: Obiljeja i trendovi u djelatnosti maziva s posebnim osvrtom na
Hrvatsku i okolna trita, Goriva i maziva 44 (2005) 6, 381-416
[89] I. Zamberlin: Maziva ulja i sline tekuine, Maziva i podmazivanje, JUGOMA,
Zagreb, 1986

Tribologija

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tribologija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

You might also like