Nekad davno pepeljuga je sredno ivjela sa ocem i majkom, ali je njena sreda kratko trajala.

Majka joj
je umrla, a otac je u kudu doveo drugu enu, madehu, i njene dvije kderi. Od tada su poele njene
patnje. Radila je sve kudne poslove po naredbi madehe i njenih kderi. Naveer je spavala u pepelu kraj
ognjita po emu su je nazvali pepeljuga. Madehine kderi su prisvojile njenu odjedu i obudu, a ona je
dobila sve staro i poderano. Iako u poderanojodjedi, pepljuga je bila najljepa, a uz to i veoma
skromna. Otac bi s puta prema eljama donosio poklone kderima, ali pepeljuga nebi poeljela ni lijepu
haljinu, ni bisere ni drago kamenje nego ljeskovu granicu koju je posadila kraj majinog groba. esto
je odlazila na grob svoje majke i suzama zalivala granicu. Tako je granica izrasla u drvo na koje bi
slijetale ptice i cvrkutale nesretnoj i uplakanoj pepeljugi. Jedne veeri kralj je organizovao sveanost u
svom dvoru i pozvao sve djevojke kako bi izabrao nevjestu za svog sina. Djevojke su se obradovale
pozivu i matale da postanu kraljice. O tome je matala i pepeljuga. Tuna i snudena pored majinog
groba, nije ni oekivala da de joj se neto liojepo desiti. Bijela ptiica joj je poklonila zulatnu haljinu i
cipelice ukraene dragim kamenjem. U sveanoj odjedi dostojanstveno se pojavila u kraljevom dvoru.
Poto je bila njljepa, zapazio ju je kraljevid. U odreeneo vrijeme je morala napustiti zabavu pa je u
urbi izgubila zlatnu cipelicu koju je naao kraljevid. Krenuo je da trai djevojku kojoj pristaje zlatna
cipelica. Na veliku alost njenih polusestara, cipelica je pristajala samo pepeljugi. Tako je Pepeljuga
postala kraljevideva ena. ivjeli su sretno i zadovoljno, a zla madehai njene kderi nesretno u svojoj
zlobi.