MOZAIK U HRVATSKOJ

Mozaik je bio izuzetno omiljena slikarska tehnika toga doba u Hrvatskoj i to je slikarstvo dostiglo
visoku umjetniku kvalitetu. Podni mozaici su slagani kao dekorativni tepisi od krupnijih
mozainih kockica, a rjee se javljaju simbolike kompozicije. Mozaini tepisi nalazili su se u
mnogim salonitanskim bazilikama, a najcjelovitije su ouvani u junoj bazilici na Marusincu.
Njihov dekorativni efekt je snaan, a tehnika razina visoka. esto su izraeni kao dijelovi koji se
spajaju npr. u bazilici na Kapljuu (slika desno) gdje su nastajali kao zavjetni darovi, ponekad
pruajui podatke o donatoru (i u Predeufrazijevskoj bazilici u Poreu). Posljedica je
nejedinstvena dekorativna koncepcija. Pojedini zavjetni mozaici su zasebne cjeline, a pod nema
konzistentan izgled. Donekle razliita bila je koncepcija mozaika na podovima drugih
salonitanskih crkava. U sjevernoj crkvi katedralnog sklopa nalaze se takoer tepisi, ali bez
bordura i natpisa, a nacrti iskazuju ivost i jai kolorit nego oni iz Kapljua. U bazilici na
Marusincu jedinstvena dekorativna koncepcija poda upuuje na polaganje po jednom
jedinstvenom planu. Tu su tepisi podijeljeni po brodovima. To je po nacrtu i kolorizmu bio
najluksuzniji podni mozaik u Saloni. ini se da su ovakvi mozaici prevladavali tijekom 4. i 5. st.
Od figuralnih prikaza kvalitetom izvedbe i ikonografijom istiu se etiri podna mozaika. U
Saloni, u baptisterijalnom sklopu, naen je na izlazu iz katekumeneja ili konsignatorija, a na putu
prema baptisteriju, mozaik s jelenima koji se sa strana pribliavaju kantarosu (slika desno). Motiv
jelena i kantarosa vrlo je omiljen u 6. st. i javlja se osobito na Istoku. Figure su dosta tvrde i
ukoene, a uokvirene su irokim obrubom. Boje su suzdrane. Ovaj mozaini tepih vrlo je vaan,
ne toliko po umjetnikoj vrijednosti, koliko po tome to se iznad prikaza ita tekst 42. psalma.
Drugi takvi prikazi nemaju teksta. U Saloni je vjerojatno bio prikazan jo jedan slian motiv jer je
otkriven fragment mozaika s prekrasnom, fino i brino oblikovanom glavom jelena i stablom
(slika lijevo). Vjerojatno se radi o prikazu rajskog vrta. Nema crnog ruba, boje su bogatije, a
oblici su meki i prirodniji. Malo je u svijetu tako vrsnih kasnoantikih prikaza jelena. Teko je
utvrditi kad je on bio izraen, ali je vrlo vjerojatno iz 6. st.
U katekumeneju, juno od katedrale u Zadru, izraen je takoer motiv s jelenima sa strana
kantarosa (slika desno). On je mnogo vjetije i raskonije izraen od salonitanskog. Boje su
bogatije, a figure su vitkije i gipkije. To ne znai da je raniji, ve samo da je kvalitetniji. Meutim,
u usporedbi sa salonitanskim fragmentom s glavom jelena, on je inferioran. Po svoj prilici
zadarski je mozaik, kao i svi ostali, iz 6. st.
U sreditu apside bazilike u Starom Gradu na Hvaru javlja se motiv kantarosa iz kojega se
izvijaju bujne vitice s listovima, a na rubu su ptice (slika lijevo). Pred apsidom je vei mozaik s
kantarosom koji flankiraju paunovi. I kantaros i paunovi su stilizirani, a motiv je odlikuje
suzdrani kolorizam. Vitice su neobinih boja: crvene, crne i sive, dok su paunovi i kantaros
oivieni crnom konturom. Neto vie jaih boja upotrijebljeno je u repnim perima paunova. Ovaj
je motiv vrlo est u starokranskoj umjetnosti.
Relikvijari (lat. reliquiarium, prema reliquiae "ostaci") su krinjice ili kutijice u kojima su se
uvali manji dijelovi tijela muenika ili pak lane relikvije koje su nastajale dodirom s pravim
muenikim ostacima (brandea, paliola). Relikvijari se izrauje od raznih materijala, najee od
plemenitih.
Relikvije su ili itava tijela, ili dijelovi tijela ili pak samo estice nekog sveca ili blaenika iji je
kult odobren od Crkve. U irem smislu to su i predmeti koji su s tom osobom bili u uskoj vezi
(odjea) ili pak sredstva kojima su mueni. Tim se ostacima pridaje udotvorna mo pa se
nazivaju i moi.
uvanje ostataka muenika datira jo u doba katakomba, kada su muenika tijela pohranjivali u
arkosolije ili sarkofage. Kad su zavrili progoni krana, u nedostatku itavih tijela, stavljali su se
pojedini dijelovi tijela u posebne kutije (relikvijare).
Prikupljanje tjelesnih ostataka svjedoka kranske religije zahvatilo je sve krajeve antikoga
svijeta u poslijemuenikom razdoblju (od 320ih nadalje). Poseban vid tovanja uivali predmeti
koji su imali neku vezu s Kristom, Marijom apostolima, i relikvije najistaknutijih muenika.
SALONITANSKI MUENICI Najznaajnija linost vezana uz poetke kranstva u Saloni bio je
biskup Venancije. Doao je iz Rima. Njemu se moe pripisati ureenje prvog oratorija i
organizacija crkve u Saloni. On je zapoeo vjerovjesnitvo prema jugu (Narona) i sjeveru.
Njegovo biskupovanje valja smjestiti u Valerijanovo doba (253.-260.), u poetku kojeg je za
kranstvo bilo povoljno razdoblje, dok su u posljednje tri godine (257.-259.) nastupila teka
progonstva. U te tri godine valja datirati Venancijev martirij.
Nije poznato je li bio posveen neki Venancijev nasljednik, tj. je li se odrao kontinuitet. Izgleda
da nije. Rim nakon Venancijeve smrti nije vie prisutan u Saloni sljedeih etrdeset godina.
Krajem 3. st. Domnio, porijeklom moda iz Antiohije, postaje salonitanskim biskupom. Za
njega je salonitanska kranska zajednica stekla snagu.

ZADAR
Biskupija u antikom Jaderu osnovana je sasvim sigurno neposredno nakon Milanskog edikta. Je
li biskup kao poglavar kranske zajednice djelovao u tajnosti i prije ovog
imenom poznati zadarski biskup jest Feliks. Za razliku od Salone, gdje je mogue utvrditi
kontinuitet biskupa od kraja 3. do poetka 7. st., u Zadru to nije sluaj. Nakon spomenutog
biskupa Feliksa iz 2. pol. 4. st. kao povijesna osoba sa sigurnou se moe potvrditi tek
biskup Andrija, sudionik sabora u Saloni 530. i 533. Nakon Andrije povijesnom osobom
moe se smatrati biskup Sabinian iz 590ih.
U doba Justinijana, nakon istonogotske vladavine, slijedi ponovni procvat kranstva u
Zadru. To je vrijeme kada nastaje najvei broj ranokranskih crkava. U samom Zadru
dograuje se katedralni kompleks, a najvjerojatnije se obnavljaju i ve postojee crkve.

MOZAICI EUFRAZIJEVE BAZILIKE Eufrazijev sklop predstavlja apogej u razvitku crkava u
Istri, ali i ire.
s unutarnje strane luka je niz medaljona.
apsidalni mozaik (marijanske teme, itav kavitet apside), prizori u dva niza: gornji dio
apside i kalota Marija dri Isusa, dva arkanela, na lijevoj strani je arhiakon Klaudije, episkop
Eufrazije i sv. Maura te arhiakonov sin Eufrazije, a na
desnoj strani su tri lika s aureolom donji dio Navjetenje i Pohoenje izmeu prozora
arkaneo, Zahar Mozaici na vanjskim zidovima su slabo ouvani i neuspjelo restaurirani.
Proelje je fragmentirano. Na zapadnoj fasadi je apokaliptini Krist s apostolima, a na istonoj
fasadi prikaz Preobraenja. Mozaici u unutranjosti: mozaik trijumfalnog luka (kristoloke
teme, iznad i s unutarnje strane trijumfalnog luka) iznad trijumfalnog luka je Krist na globusu,
a sa strana je po est apostola ija i Ivan Krstitelj.

PULA
KATEDRALA (stolna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije) Na sjeverozapadnom rubu
antike Pule, uz more, ali neposredno unutar gradskih zidina nastao je u 4. i 5. st. itav kompleks
starokranskih graevina. Kompleks se razvio na mjestu starije antike graevine, moda terma.
Vjerojatno je na tom mjestu postojao neki tajni kranski kultni prostor dok je kranstvo bilo
zabranjeno. Na prostoru dananje katedrale u 4. st. podignuta je jednostavna dvoranska crkva
pravokutnoga tlocrta, irina koje odgovara srednjem brodu dananje stolne crkve.
Dananja graevina potjee iz 5. st. To je velika trobrodna bazilika duga 50 m, a iroka 21 m.
Povieno svetite odvojeno je od prostora za vjernike trima lukovima koji se oslanjaju na dva
krina pilastra. Svetite se prema istoku zatvaralo polukrunimzidiem. Ispred njega nalazila se
klupa za sveenstvo i biskupska katedra. Crkva je izvorno bila ukraena podnim i zidnim
mozaicima i freskama, a ouvalo tek neto ostataka podnog mozaika s imenima donatora.
Katedrala u Puli gradnjom ue i krae dodatne crkve postaje dvojna bazilika. Zanimljivo je kako
se uPuli izvorni oblik u 6. st. samo popravlja, a ne gradi se nova crkva na mjestu stilski zastarjele.
Katedrala e promjene e doivjeti tek u srednjem vijeku. U vrijeme franake dominacije nad
Istrom, za biskupa Handegisa (9. st.), u stolnici je zamijenjeno staro kameno crkveno pokustvo iz
5. i 6. st. Krstionica krinog tlocrta s kraja 5. st. nalazila se na istini ispred proelja, ali je
poruena 1885. Druge gradske crkve 5. st. u Puli su manje od katedrale (za razliku od Zadra gdje
druge gradske crkve ponavljaju plan, omjere i pojedina rjeenja katedrale). U parku uz junu
stranu pulske stolnice nalazila se rana dvoranska crkva sv. Tome, podignuta na razmei 4. i 5. st.,
a poruena je 1657.