l, Filozofijska ostavtina '00, Prilozi 37-38 (1993), sIr.

193-207
FILOZOFIJSKA OSTAVTINA
STJEPANA ZIMMERMANNA

u Zagrebu, Filozofski fak-ultet
- Pedagogijske znanosti)
1
193
UDK 101 (497.5) 501
Izvorni znanstveni
Primljen: 15. 10. 1993.
NajplodniW i, barem po tematici cjelokupnog opusa, najsvestraniji
hrvatski filozofijski pisac ovoga -- Stjepan Zimmermann (1884-1963)-
ostavio je za sobom nekoliko djela u rukopisu. Do danas, trideset godina od
njegove smrti, ona ne samo da nisu objavljena, nego su, tovie, gotovo nepoz-
nata znanstvenoj javnostj2. Hrvatske provincije,
napose prof. Bonaventure Dude, nedavno sam pregledao Zimmermannovu
ostavtinu, a po jedan primjerak svakog rukopisa je dobiti na uvid u
biblioteci Instituta za filozofiju u Zagrebu.
Prije no to prikaem sadraj ostavtine, valja nam se ukratko upoznati s
okolnostima u kojima je ona nastajala, u kojima je pohranjena i u kojima se
u ovakvom obliku. Od 1918. godine, kada se habilitirao na Mudroslov-
nom fakultetu, postavi prvi profesor filozofije na Bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu, pa sve do umirovljenja 1946. godine, Zimmermann je objavio oko
dvadesetak djela tematike (osim filozofije, je psihologiju i
teologiju). Ipak, sredinje su teme njegova opusa spoznajna teorija (noetika),
filozofija religije i tzv. socijalna filozofija (ili, kako je naziva, filozofija
kulture). zbivanja u europskoj filozofiji, ali i u naoj znanstvenoj misli,
Zimmermann se neprekidno s mnotvom idejnih a i
l Ovdje se sluim tvrdnjom da je Zimmermann do sada najplodniji filozofijski
pisac u Hrvata A. .Filozofija tl Hrvata od 1918-1938. godine, Beograd 1939., 14.
2 Izuzetak je napomena u radu A. Stjepan Zimmermann kao filozof (habilitacijski
rad), Arhiv KBF-a 320/1965.
194
L, Filozofijska ostavtina ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207
ideolokih pravaca, tako da njegovo akademsko djelovanje ponekad prerasta u
ideoloko i raspravljanje. lako je i njega, naposljetku, zadesila ista
sudbina kao i druge nae (Bauer, Arnold, Bazala itd.):
to ideoloke poglede pokuali su iskoristiti njegov ugled u
i ideolokim sukObljavanjima. Najprije su ga, kako se vidi iz ne-
objavljenih autobiografskih zabiljeaka (a to i njegovi suvremenici)
vrbova le u slubu vlasti Kraljevine SHS; zatim je, odbivi nekoliko ponuda,
napokon postao povjerenik za visoko kolstvo u NDH, zaduen za izradu novog
zakona. Naposljetku, nakon zavretka rata i uspostave FNRJ,
je na sudu zbog stavova u knjizi Kriza kulture, nakon je i
umirovljen. Od toga trena Stjepan Zimmermann vie nije mogao objavljivati
djela, a javljao se veoma rijetko u listovima. Da bih istaknuo kolika
je bila snaga kojom se njegovo ime i djelo potiskivalo, navest samo jedan
paradoks: premda je on jedan od Hrvatske enciklopedije, iz koje se,
barem idejno, kasnije razvila enciklopedijska djelatnost u Hrvatskoj, podatke o
njemu ni u jednoj kasnijoj enCiklopediji ili
Zimmermanna ipak nije obeshrabrilo najprije nepravedno a kas-
nije i nasilno uutkivanje filozofijske misli, odnosno, ideoloko
proskribiranje njegovih stavova. On je tovie nastavio neumorno
filozofiju ostavivi, kako rekoh, nekoliko djela u rukopisu, se kada
je to trebalo, i pseudoepigrafijom3. Koliko je pak u njegovu radu bilo samopouz-
danja i vjere u trajnu vrijednost pravde i istine nasuprot silnitvu i ideolokoj
obmani, da je rukopisa gotovo u potpunosti spremio
za tisak, da jednom ipak biti objavljeni.
Ipak, jo se uvijek sa ne moe utvrditi izvorno stanje ostavtine.
Zimmermann je, po najbliih prijatelja i tovatelja, vjerojatno ostavio
nekoliko primjeraka ostavtine ustanovama u kojima je djelovao dugi niz godina
(HAZU, a moda i biblioteci). jedini primjerak ostav-
tine pronaao sam u arhivi Hrvatske provincije na Kaptolu.
da se dio arhive nalazi u samostanu u Samoboru, te da na pojedinim listovima
u ostavtini nalazimo to mjesto, nije bilo do kraja utvrditi nije li dio
ostavtine u preseljen. Jer, u dokumentu u sklopu
same ostavtine postoji zadunica naslovljena na o. Romualda na kojoj
je ispisan sadraj kutija spisa to ih je on primio od Zimmermanna. Na njoj se
navode rukopisi:
Jaspersov egzistencijalizam, Znanost i vjera, Thmelji religije, Uvod
u filozofiju, Filozofijske studije, Put k Od materijalizma k religiji
i Problem ivota i smrti.
3 Thko je na prvoj stranici rukopisa Znanost i vjera Zimmennann naveo kao auktora Th.
Harapina da bi mu rukopis mogao biti oduzet od OZNA-e.
L, Filozofijska ostavtina oo., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207 195
Osim cjelovitih djela, navedeno je mnotvo Zimmermannovih
recenzija, pojedinih biljeaka, pa i nekoliko o njemu.
Drugi trag o sadraju ostavtine daje Zimmermannov tovatelj Ante
u svojoj habilitacijskoj radnji te u in memoriam Zimmermannu, objavlje-
nom u Bogoslovskoj smotri. On takoder navodi spomenuta djela, ali ne spominje
manje radove
4
Njegov popis nastao je zapravo uvidom u cjelokupnu ostavtinu
prije Zimmermannove smrti, jer se kasnije vie nije njome bavio.
Od onih djela to ih navodi zadunica i popis, ja nisam zatekao Put
k Od materijalizma k religiji i Problem ivota i smrti (no, valja imati
na umu da u rukopisima nalazimo pojedine cjeline pod tim ili
naslovom). Medutim, ostavtina to sam je pregledao sadri rukopise Smisao
religije, Filozofija i religija o smislu ivota, te niz manjih
o temama. U jednoj manjoj kuverti na kojoj je rukom napisa-
no: Otvoriti u moje smrti, nalazi se tekst naslovljen Autobiografske
zabiljeke o mojem dranju za vrijeme rata i poslije (za moje prijatelje ovdje i
u inozemstvu ). On se takoder ne spominje u gorenavedenim popisima a sadri
podatke od presudne vanosti za rasvjetljavanje Zimmermannova odnosa spram
poredaka napose spram ustakih i hrvat-
skih vlasti. Thkoder sam pronaao i rukopis Putem filozofiranja.
Cjelokupna je ostavtina tl sedam velikih omota, od kojih neki
sadre vie rukopisa. Svi su rukopisi osim Filozofijskih studija i niza manjih
(njih sam sve skupio pod zbirni naziv Filozofijska miscelaneja)
ispisani strojem i gotovo posve Na nekim je mjestima tek
Zimmermann rukom dopisivao pojedine retke, katkada i odlomke ili je
pak uz margine ispisivao korekturne znakove, to bi trebalo posebno odgonet-
nuti i umetnuti u cjelinu djela. Na alost nije odrediti
opseg svakog pojedinog djela samo priblino, i to s vjerojatno malim
odstupanjima od stvarnog stanja. Naime, Zimmermann je za sva djela ispisana
strojem na izradio pregled sadraja na kojemu se kom-
pozicija djela i opseg pojedinih cjelina. No, zbog naknadnih umetanja pa i
premetanja odlomaka i poglavlja dolo je do promjene broja stranica
rukopisa, tako da su stranice naknadno prenumerirane rukom, to nije najpouz-
daniji pokazatelj jer je veoma lako moglo do zabune ili pak do gubitka
pojedinih stranica. U daljnjoj obradbi grade dakle bit nuno jo jednom
paljivo pregledati sve stranice, utvrditi potuje li redoslijed sadrajni
niz, te numerirati stranice.
U loijem su stanju dva prava rukopisa, dakle, rukom ispisana djela
Filozofijske studije i Filozofijska miscelaneja. Ovdje gotovo nije
4 A. In memoriam Stjepanu Zimmennannu, Bogoslovska smotra. 33/1963., 142.
196 1., Filozofijska ostavtina OO" Prilozi 37-38 (1993), sir. 193-207
odrediti redoslijed stranica jer ili nisu numerirane ili su pak viestruko
prenumerirane. Mnoga su mjesta nekoliko puta prepravljana te
dogotovljena na manjim, nepovezanim papira. Nakon prvoga
se da su to misaono nevezani manji o
temama, proirene recenzije, reminiscencije, zabiljeke itd., a
da sadrajno odgovaraju objavljenim Zimmermannovim ili pak
odlomcima djela. Njihova vanost stoga nije tako velika kao ona gore
navedenih cjelovitih djela. Svrha je ovoga rada kako predstavljanje rukopisne
tako i ukazivanje na vanost pojedinih djela za ispravno i potpuno
razumijevanje Zimmermannova opusa, tako da u poglavlju
unijeti samo misli iz ue filozofijske u ostavtini u kontekst
cjelokupnog Zimmermannova miljenja.
II
Po prvoj prosudbi samih naslova filozofijskoj su pozornosti svakako
najzanimljivija djela Uvod u fiiozofiju, Putem filozofiranja i Jaspersov
egzistencijalizam, dok bi se teolozi vjerojatno posvetili djelima Thmelji
religije i Smisao religije. U interesa ulazila
bi djela Znanost i vjera i Filozofija i religija o smislu ivota.
je nakon prvoga da se neki odlomci pa i
cjeline djela iz rukopisne najprije naslovom a onda i sadrajem
podudaraju s pojedinim dijelovima objavljenih Zimmermannovih djela.
Poznato je, primjerice, da je Zimmermann auktor udbenika Uvod u filozofiju
te Temelji filozofije Usporedenjem ovih djela s rukopisom Uvod u
filozofiju utvrdio sam da lj potonjemu postoji zapravo samo nekoliko poglavlja
to ih ne nalazimo u prvima te da ne sadri bitnije preinake prijanjeg
Nadalje, istovjetna su mnoga poglavlja autobiografskog djela Putem ivota i
rukopisa Putem filozofiranja. Ono to je pak u potonjem spram
prvoga u osnovnim se mislima podudara s nekim drugim Zi.mmermannovim
djelima. Isto bi se to moglo i za teoloka djela s izuzetkom opsenog
rukopisa Thmelji religije.
Jedino djelo kojim Zimmermann zapravo proiruje svoju prijanju tema-
tiku jest Jaspersov egzistencijalizam. U pravom smislu te Jaspersovo je
miljenje kasna tema Zimmermannove filOZOfije, premda je on veoma rano
poznavao Jaspersa, te ga je navodio u bibliografiji djela Duevni ivot.
tovie, jc filozofija jedini suvremeni misaoni pravac to
ga Zimmermann rijetko razmatra u SVOjim prijeratnim djelima.
Rukopis se sastOji od dva sveska: u prvome se i kritizira Jaspersova
filozofija a u drugome se u dijalokom obliku (razgovor egzistencijalista i
1., Filozofijska ostavtina """' Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207 197
skolastika) postavke prvoga sveska. Na omotu je rukom
napisano da je djelo spremno za tisak, na to i njegov izgled.
Zimmermann je korigirao sve pogreke, na marginama ispisao upute za tisak te
numerirao stranice. Ipak, postoji nekoliko razloga za sumnju da djelo ipak nije
trebalo biti tiskano u ovome obliku. Prije svega, tiskanim je slovima vie stranica
numerira no istim brojem, to nas na da se radi o
prvotno u sebi zaokruenim cjelinama to ih je auktor kasnije pokuao povezati
umecima ili dodacima, te se da se sadraji nekih poglavlja smisleno bolje
uklapaju u sasvim drugi dio djela, odnosno, da se ne uklapaju u onaj dio
gdje ih nalazimo. Usto, Zimmermann nije napisao pregled sadraja, tovie,
nije naslovio dijelove rukopisa i pojedine odlomke, to je presedan u
njegovim brojnim djelima. Redoslijed poglavlja je rednim brojem ali
se i ovdje prepravljanje pa i kriva numeracija.
Djelo od priblino 800 kartica teksta pOdijeljeno je na velika dijela,
te unutar toga na poglavlja. Naslovi to ih ovdje dali prvi su, radni naslovi za
lalcle Zimmermannove misli:
L pozadina Jaspersove filozofije
1. Utjecaj Kierkegaarda i filOZOfije ivota na Jaspersa
2. Jaspersovo razumijevanje suvremene filozofije
3. Prethodno temeljnih pojmova
4. Pojmovi bitak i svijet
IL Pojam znanja kod Jaspersa i u suvremenoj filozofiji
1. pozicija nasuprot Jaspersu
2.
3. Schelerova i Sprangerova filozofija religije
4. Jaspersovagnosticizam
5. Problem vrijednosti (kritika Hessena)
6. Problem transcendiranja
7. vjere
Ill. Filozofija kao egzistencijalno miljenJe
1. Subjektivizam i pojam istine
2. filozofije po Jaspersu
3. odnos spram transcendentnog
198 L, Filozofijska ostavtina "" Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207
4. Osvjetljenje nastupne pozicije
5, Djelo Einftihrung in die Philosophie
6. Pojam smisla kod egzistencijalista
7. Djelo Der philosophische Glaube
8. Novovjeko razmiljanje o Bogu
9. O Bogu u djelu Existenzphilosophie
Iv. Kasnija djela i odjeci Jaspersove filozofije
1. Boja Fi.ihrung kod Jaspersa
2. Jaspers-Bollnow
3. razumijevanje Jaspersa
4. filozofija spram Jaspersa
5. Usporedba i filozofije
6. Utjecaj Jaspersove filozofije na ideoloka strujanja
7. egzistencijalizam
8. Osnovne crte filozofije
9. Problem kauzalnosti
Uz napomenu da su ovi naslovi postavljeni samo radi lakeg snalaenja u
opsenom djelu, mislim da oni bjelodano pokazuju irinu Zimmermannova
Jaspersa, te da je odmah utvrditi da ovako zamiljeno djelo
i danas, tridesetak godina nakon nastanka, ne samo da nije izgubilo na
aktualnosti nego je upravo prijeko potrebno u naoj filozofiji. Uza sve nedos-
tatke, o kojima kasnije govoriti, ono na sustavan prikazuje povijesnu
pozadinu razvijanja filozofije u njezinim oblicima,
podatke iz recentnih djela, odnose to su se tek
oblikovali (primjerice, odnos Heidegger-Jaspers ili Jaspers-Bollnow). Da bih
ukazao na njegovu vanost navest samo da je iz njega
izraditi mali filozofijske terminologije:
obuhvatak - das Umgreifende,
odrjeitost - Entschlossenheit,
opstanak - Dasein,
sopstvenost - Eigentlichkeit,
- Innewerden,
usvijetnost - in-der -Welt-sein, itd.
L, Filozofijska ostavtina ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207 199
Zimmermann je dobro poznavao Jaspersovih djela napisanih do
otprilike 1960. godine, to se vidi iz' bibliografije priloene uz rukopis, te iz
mnogih navoda izvornih djela. On medutim ne pristupa Jaspersu s pozicije
njegovih vlastitih djela nego najprije rasvjetljuje razvoj struja u post-
hegelijanskoj filozofiji, napose se na Kierkegaardovo miljenje.
Premda jasno utvrduje da struja nastaje raspadom Hegelova apsolutnog
znanstvenog sustava, Zimmermann ipak, u skladu sa svojim osebujnim shva-
povijesti filozofije, prijelomnu u tom razvoju smjetava u Kantovo
miljenje. Od Kanta naovamo agnosticizam koji najprije
Kierkegaarda a onda i njegova misaonog sljedbenika Jaspersa. Zimmerman-
nova je dokazati neosnovanost Jaspersova agnosticizma (str. 138),
postupno - usporedbom glavnih Jaspersovih djela i svojih vlastitih
stavova u tri filozofijske diScipline - noetici, filozofiji ivota i
filozofiji religije. to se sukobljavanja, Zimmermann se i ovdje
zapravo bori protiv sfinge5 to se neoskolasticima, a na
pitanja i on ivota trai Odgovor. Th je sfinga Kant (sustavnu kritiku Kanta
prua djelo Kant i neoskolastika (Zagreb, 1920121. Jaspers je zapravo samo
povod da se jo jednom istakne pogubno Kantovo subjektiviziranje spoznaje i
ruenje racionalne osnove metafizike (da se posluim Zimmermannovim je-
zikom): Na Kanta se oslanja i Jaspers, na njegov stav, ukoliko
zabacuje racionalni pristup sferi bitka (str. 158). Zanijekavi,
dakle, razumske spoznaje izvaniskustvenog svijeta, ili, egzisten-
jezikom onoga to je izvan usvijetnosti opstanka, Jaspers
trai u, uvjetno filozofiji religije, vrijednosnog a ne spoznaj-
nog povezivanja opstanka i transcendentnog Stoga se kod njega taj, za samu
razumsku spoznaju sloen, teko razumljiv (izraziv), odnos opisuje raznim
terminima, premda se na kraju njegova potvrda nalazi u tzv.
jilozojijskoj vjeri (Zimmermann posebno detaljno analizira djelo Der philo-
sophische Glaube): Dokuda nas je doveo Jaspers? Zapravo on apelira na
pojedinca, ukoliko je iskustveno pogoden situacijom, te svojim
'umom' (Vernunft) da se moe pothvatom osloboditi (= eg-
zistencija) i time se u transcendentnost. A to je ona? kae
Jaspers, i Objanjava time, da sloboda nije 'causa sui' (kao to je Bog). Pitamo:
kakav je to pojam 'causa sui'? I otkuda je najedanput dolo do ove definicije
Boga? 1fanscendentnost ovdje dobiva pojmovno kao a to
da je sa slobodom (egzistencijom) u kau7.alnoj relaciji... to je Jaspers odrekao
razumu (naime objektivnog bitka), to sada preputa 'umu' - kao
'filozofsku vjeru' ... (str. 280-281).
5 'Iako odnos neoskolastika spram Kanta vidi E. Przywara u do sada najboljem kratkom prikazu
razvoja misli; usp. Die Problematik der Neuscholastik, Kant-Studien 23/1928.,
73-99.
200
l, Filozofijska ostavJtina ... , Prilozi 37-38 (1993), sIT. 193-207
Dalje se polemika zaotrava do skrajnjih
upravo u pojmova situacija, ifrirana poruka (po
Jaspersu, naime, na Boga tragovi to ih nalazi usvijetni opstanak),
Krist-mythos itd. Ovaj podui odlomak naveo sam jer moe posluiti kao
ogledni primjer Zimmermannova i raspravljanja u ovom
djelu. On dodue korektno navodi Jaspersove misli ali ih odmah pokuava
oboriti s vidika prethodno opreke agnosticizma i intelektualizma,
odnosno, objektivizma. Dosljedan u obrani svojeg gledita Zimmer-
mann svaku pozitivne (predmetne) spoznaje ili iskustva Boga
onim spoznajnim izvorima to ih Jaspers navodi, da sintagme i
metafore potonjeg imaju negativnu vrijednost. Zimmermanna je
ovdje zapravo zavelo njegovo antikantijansko stajalite, odnosno, njegov ra-
cionalizam u filozofiji religije. Thko je istu greku kao i njegovi protiv-
nici - agnostici: dok potonji jednostrano odbacuju pozitivnost spoznaje o
opstojnosti transcendentnog preko tragova to ih um nalazi u iskustvenom
svijetu, Zimmermann naprosto odbacuje da negativnost (Jasper-
sovim jezikom: izjalovljenost) iskustva takvog dovede do pozitivne spoz-
naje u sustavu filozofije religije. Th je potrebno istaknuti tim vie to sam
Zimmermann u svojoj pripremi za razvijanje ove diSCipline jasno
fenomenologijskog istraivanja fakta religiozne svijesti, koje
bi trebalo obuhvatiti i iracionalne izvore religioznog odnosa, a to je tradicional-
na filozofija religije zanemarivala.
6
Zimmermann je zapravo uvidio da se nastupne pozicije, uza sve razlike u
noe postavkama, i filozofije
mogu veoma plodno i povezati. Ono to je kod Jaspersa sfera
imanentnog obuhvatka u kojem se opstanak ugroen, izjalovljen, ne-
pravi te je nastOji slobodnom voljnom odlukom, u Zimmermanna
je sfera empirijskog iskustva to se razumno spoznaje i ontoloki izraava
terminima: vremeno, promjenjljivo, kontingentno (ens contingens), te kao
takvo na izvansvijetni, neovisni i nekontingentni (nuni) uzrok.
Dosljedan svojemu intelektualizmu i u filozofiji religije, Zimmermann
Jaspersa ipak ne iskoritava da kontingentnosti
usvijetnog (in-der-Welt-sein), zadrimo li se na iskustvu egzistencije
prethodi razumnoj spoznaji, te na taj zatamnjuje (Jaspers:
verdunkelt) transparentnost svijeta i njegove kauzalne ovisnosti o
najviem
Ipak, sve se zamjerke ublauj u da je ovakav
pojedinih filozofa ili pak filozofijskih pravaca
za Zimmermannovo filozofije. On naime, smatra da nije dOVOljno
6 Usp. Filozofija i religija II, Zagreb 1937., 196-198.
l, Filozofijska ostavtina ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207 201
dokazivati opravdanost vlastitog miljenja nego da uz to treba takoder
ali i osporavati suprotne stavove? Th namijenio je mnogim svojim
djelima, tovie, je da zapravo nema ni jednog njegova djela koje
ne sadri iscrpne prikaze i kritike suprotnih stajalita.
8
Stoga upravo u tome treba traiti motive ovakvog Jaspersa.
Njegova je filozofija Zimmermannu interesantna iz nekoliko razloga: prije
svega egzistencijalizam se snano razvijao u to doba pri se grekom u njega
svrstavalo mnotvo misaonih pravaca (primjerice, Heideggerova
filozofija), tako da je Zimmermann imao povoda da sustavno i u jednom dahu
obuhvati vanih zbivanja u suvremenoj filozofiji. Nadalje, Jaspersovo je
djelo takoder veoma opseno, ono niz filozofijskih disciplina,
i u psihologiju i u teologiju, a to su sve stalne Zimmermannove teme.
Naposljetku, Zimmermann je s Jaspersom pokuao osnaiti
filozofije koja je, kada se uputala u Jaspersa, vie
ukazivala na no na razlike (Zimmermann pozornost
djelu O. Bollnowa Existenzphilosophie (1943.
RukopiS Jaspersov egzistencijalizam mogao bi se, uz neznatne preinake
kompozicije djela, te uz manje redaktorske ispravke, objaviti ili u cjelovitom
obliku ili pak u neto obliku.
Drugi zanimljivi rukopis nosi naslov Uvod u filozofiju. Premda bi se iz
naslova dalo da je djelo karaktera, pregledom sadraja
odmah se vidjeti da se zapravo radi o prikazu osnovnih pojmova onih
filozofijskih disciplina do kojih je najvie stalo samome Zimmermannu. Djelo
se sastoji od dijela (podijeljenih na odsjeke, odsjeci pak na
naputka i dodatka a opsee oko 380 stranica:
NAPUTAK.: to filozofirati?
L Filozofiranje o istinitom znanju
1. to je istina, 2. istine (u metafizici), 3. Mo-
emo li istinito suditi o Bogu, dui. .. ? (u posebnoj metafizici)
IL istine o Bogu i dui
IlL Etika i filozofija religije
Iv. Naravna i nadnaravna religija
DODATAK.
7 Thko Zimmermann kae da je u zabludi onaj tko misli da samim opravdanjem vlastitog
nazora kadar razuvjeriti onoga koji se nalazi u posve drugoj sferi, Filozofija ivota, Zagreb 1941.,
304.
8 Th naglauje i K. u svojem kratkom prikazu povijesti hrvatske filozofije; usp.
K. Filozofija u Hrvatskoj, Hn'atska manost XVI/1943 Zagreb, 403.
202 1, Filozofijska ostavtina .oo, Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207
Prvi dio osnovne i ontoloke pojmove odredene s pozicije
objektivizma. Istina se odreduje kao podudaranje misaonih sa stvar-
nim odnosima, pri Zimmermann povezuje spoznajni aspekt rasprave o
istini (istraivanje spoznajnih i aspekt (istraivanje oblika istinite
spoznaje). Ovdje zapravo saima svoje spoznajnoteorijske stavove u
djelima noetika i Nauka o spoznaji. U drugom dijelu, na temelju osigurane
spoznaje, Zimmermann ukazuje na poveznicu izmedu
noetike i filozofije religije, da se opreke teizma i ateizma, religije i
filozofije rjeavaju samo ispravnim postavljanjem cjeline filozofijskog sustava
(o tome opet vie govori u djelu Filozofija i religija, poglavito u prvoj knjizi). Na
drugi se dio nastavlja raspravom o moralnom religije, o kod
Zimmermanna nalazimo mnoge tekstove (djela Religija iivot i Filozofija ivota).
dio istrauje naravnu i nadnaravnu dimenziju religije, jedan problem o
kojemu se raspravljalo u naoj neoskolastici. Posebno je zanimljiv
unutar ovog dijela pod naslovom Filozofi u kojem Zimmer-
mann na izvoran dokazuje otvorenost religije za filozofiju.
RukopiS zavrava Dodatkom u kojem Zimmermann donosi razne biljeke uz
misli, a prilae i manju raspravu o egzistencijalizmu iz koje je vidljivo
da ga je od mnotva filozofijskih pravaca u to doba napose zainteresirao upra-
vo taj.
Djelo je takoder gotovo u potpunosti spremno za tisak. No, ono u svakom
ne dosee vrijednost Zimmermannova objavljena Uvoda u filozofiju.
Potonje je djelo obuhvatilo sve filozofijske discipline, grada je u njemu razloena
po jednom principu, dodane su bibliografske biljeke, jednom radi se o
uzornom udbeniku filozofije pisanom dodue s stajalita. Ovaj
rukopis naprotiv vie nalikuje na filozofije koji navodi i odreduje samo
pojmove filozofije premda i u tom obliku nije
utvrditi jedinstveni princip razdiobe i medusobnog odnosa disciplina. Rukopis
bi zapravo mogao posluiti kao uvod u Zimmermannovu filozofiju, no za tu
svrhu bolje se koristiti njegovim djelom Temelji filozofije.
Premda se ne bave ue filozofijskom tematikom, mislim da nije
zgorega ukratko predstaviti i rukopise Znanost i vjera i Temelji religije. Oba
naime donose neke postavke koje su bitne za razumijevanje Zimmermannove
filozofije religije.
prvi rukopis sadri nekoliko poglavlja to osvjetljuju
jedan poseban vidik Zimmermannova opusa - filozofiju kulture, odnosno, stav
o kulturnoj snazi religije i filozofije. Rukopis (s podnaslovom 0 istinama
ivota) ima oko 570 stranica, a pOdijeljen je ovako:
1, Filozofijska ostavtina "" Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207
UVOD - Filozofske refleksije o suvremenoj kulturi
L Znanstvene istine u pitanjima vjere
lL Sustavno rjeavanje spoznajnog problema
A Objektivizam
B. Intelektualizam i realizam
C. Metafizika
IlL Filozofijska orijentacija ivota
Iv. Zavrna razmatranja
203
Pojmovi znanosti i vjere zapravo su suvremeni nazivi za staru opreku credo
- intelligo. po strani cijelu tradiciju filozofijskog utemeljenja vjero-
vanja (credo), odnosno, teologijskog utemeljenja miljenja (intelli go ), Zimmer-
mann u ovome djelu nastoji, sa stajalita neoskolasti("ke misli, obuhvatiti
suvremene konotacije ovih pojmova. PO njegovu miljenju
opreka trai tri razine rasprave: propitivanje odnosa spoznaje i vje-
rovanja, zatim pokuaj izgradnje religije kao znanosti, te naposljetku pove-
zivanje spoznaje i vjere u vrijednosti u filozofiji ivota. Odmah upada u da
su to zapravo i tri osnovne discipline Zimmermannova opusa. No, da
to ih ovi pojmovi zadobivaju u suvremenoj filozofiji ne ovise
vie samo o njoj nego i o kukurnopovijesnim okolnostima ivljenja, Zimmer-
mann je se bio prisiljen najprije raspraviti taj vid problema pa je kao uvod
u djelo napisao poglavlje Filozofske refleksije o suvremenoj kulturi. No, djelo
takoder zavrava istom tematikom, pa je vjerojatno da glavni tijek rasprave
zapravo slui kao potvrda postavki na i jasno saetih na kraju
djela.
Mislim da je upravo u tome i vrijednost ovoga djela. Ono naime
daje da se unekoliko preoblikuju prijanje Zimmermannove za-
misli, pa i konkretni sustava filozofije. je,
znanost - noetika -odredena kao teorija spoznaje i kritika njezine vrijednosti.
Skrajnji posljedak istraivanja jest postavka o
spoznaje dokazom o kauzalnosti kao sudu. da je
dakle utvrditi opstojnost transcendentnog u daljnjem je koraku
preostalo ukazati na deontoloku vrijednost Boje opstojnosti tj. dokazati da
najvie opstoji kao moralni zakonodavac u samoj razumnoj naravi
(Zimmermann se ovdje koristi analogijom spram Kantova im-
204 l, Filozofijska oSlavtina "" Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207
perativa). Cjelokupna bi se ljudska djelatnost trebala tako zasnivati
na vrijednostima, napose na ljubavi kao vrhovnom zakonu.
9
Ovako ugrubo ocrtani osnovni tijek Zimmermannovih misli kroz du-
gogodinje razvijanje sustava filozofije, je, je i sam Zimmermann
svjestan, upravo suvremenim krizama Premda je dakle u ljudsku
narav spoznaja i ozbiljenje vrijednosti, ipak ne nalazimo izlaz iz moral-
nog zla. Stoga je Zimmermann prisiljen priznati krizu kulture (to je naslov
njegova djela), da konkretni povijesni proglaena
moralna (napose je to u njegovo, ali i u nae doba, bilo bjelodano na
primjeru malog hrvatskog naroda, o on govori). Oslabila je
kulturnotvorna filozofije i religije, pa ni rjeenje njihovih tradicionalnih
problema ne ovisi samo o njima nego i o drugim povijesnim
napose ideolokim i
Zimmermann da se suvremena kriza korijeni unovovjekovnom
subjektivizrnu je najradikalniji izdanak naturalizam. Naturalizacija je naj-
prije proela filozofiju kao i sveobuhvatnu misaonu snagu, a zatim i
znanosti napose u obliku prirodoznanstva: Od 14. se do 17.
postepeno razvijao naturalizam. Najprije kao 'preporodno' strujanje pogan-
skog o svijetu i ivotu. Priroda i u njoj ivot Obiljeuje obrat
od srednjovjekovnog mentaliteta u novovjekovni (str. 2). Pod moderne oblike
naturalizma Zimmermann svrstava materijalizam, marksizam, evolucionizam
itd. Svima je njima to da duhovnost ljudskog a
njegovu animalnost. Izraz animalizacije u najradikaInijem su obliku
ratovi, igre socijalna ugnjetavanja itd., Zimmermann
nalazi mnoge konkretne primjere. Najvie pritom zabrinjava da se
gotovo vie nitko ne trudi vratiti povjerenje u filOZOfije jer se i ona sama
smatra ideologijom ili barem njezinim konstitutivnim dijelom. Filozofijsko se
sukObljavanje odmah proglauje ideolokom borbom ili pak poprima takve
konotacije. Stoga je jedino rjeenje, kako se barem iz Zimmermannovih
rasprava u rukopiSU Znanost i vjera, prokazati ideologe to se Skrivaju pod
krinkom filozofa, te povijesne izvore umetanja ideologija u filozofijsko
miljenje: Nekome je mir udobnost i rasko ivota ...
Demokracija je nekima parlamentarnu slobodu skupnih spletkarenja za
privatne probitke ... stvarnu vlast naroda nad samim sobom zamijenila je kolek-
tivna utvara o zakonski izraenoj volji naroda ... nastale su i mistit1kacije o
Europi kao stvarnoj 'bitnosti' kao i tradicionalno
9 Razvoj se Zimmermannova sustava filozofije najlake u strukturi djela Filozofija ivota
koje od noetike a se pojma ljubavi.
J., Filozofijska ostavtina ... , Prilozi 37-38 (1993), su: 193-207 205
socijalno zahirenih oblika (str. 578). Samo tako biti os-
loboditi izvorne filozofijske pojmove (Bog, mir, dobro, istina itd.)
ideoloke manipulacije to je napose uzela maha nakon rata. Prema tome,
ozbiljenje moralnih vrijednosti, premda su one sadrane u samome
ovisi o nekim okolnostima to su izvanjske u odnosu na samu filozofiju,
to da se filozofijsko miljenje mora tako preoblikovati da odgovori na
izazov vremena. Glede naeg rukopisa to da je potrebno najprije
kako se filozofijskih pojmova znanosti i vjere mijenja pod utjecajem
kulturnopovijesnih okolnosti. Naposljetku, valja nekoliko i o opse-
nom rukopisu Temelji religije. On je pOdijeljen na tri velika dijela: filozofijski,
apologetski i dogmatski. Prvi je dio najopseniji i sadri preko 550 stranica, dok
druga dva sadre oko 320 stranica.
Ne ovdje u sadraj ovog rukopisa, samo u je
njegova vanost za cjelinu Zimmermannove filOZOfije. Svoju filozofiju religije
on je tijekom cijeloga svojeg ivota, pri nikada nije do kraja
dovrio ono to je navijestio u raspravama. naime, da se
filozofija religije mora oslanjati na nekoliko znanosti u njihOVU suvremenom
obliku, Zimmermann je pokuao svoje istraivanje provesti sustavno potiva-
njem posljedaka svake od njih posebice. Cjelokupno je istraivanje stoga nuno
provesti s dva vidika: subjektivnog i Objektivnog. Prvi ispituje sam empirijski
fakat religijske svijestilO fenomenologiju, psihologiju inoetiku,
dok drugi propituje opstojnost Boju teOlogiju, metafiziku i dje-
lomice historiju religije. No, u konkretnoj se izvedbi svoje filozofije religije
Zimmermann ne dri ovako slijeda rasprave nego se preteno
na temelje metafizike, napose teodiceje kao njezina
sastavnog dijela. Na taj zanemaruje i psihologiju religije i historijski vid
postojanja religije, tako da u njegovu djelu samo upute o, pri-
mjerice, apologetici ili dogmatici. Premda i u ovome rukopiSU u prvome,
filozofijskom dijelu tek usput spominje psihologiju religije, premda, nadalje, u
druga dva dijela ponavlja glavne stavove prvoga, ovo je ipak, s teolokog
gledita, najcjelovitije njegovo djelo s religije.
Na kraju, kao ovoga kratkog prikazivanja ostavtine Stjepana
Zimmermanna nakon prve obradbe mogao bih da ona sadri,
po kriteriju vanosti za cjelinu njegove filozofije, dvije vrste rukopisa: one to
raspravljaju o temama posve novima u njegovu opusu, ili pak o starim temama
na neto te one to raspravljaju o tematici iz njegova prijanjeg
opusa ne promjene u njegov zaokrueni sustav filozofije. U prvi
10 Filozofija i religija I, Zagreb 1936., 148.
206 L, Filozofijska ostavtina oo., Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207
krug ulazilo bi, prije svega, djelo Jaspersov egzistencijalizam, te djelo
Znanost i vjera. U drugi krug ulazila bi ostala navedena djela. Od velike je
vanosti i rukopis autobiografskog karaktera Autobiografske zabiljeke o
mojem dranju za vrijeme rata i poslije (za moje prijatelje ovdje i u inozemstvu)
jer rasvjetljuje Zimmermannove odnose spram reima, iIi
pak pojedinih i javnih da je on djelovao po
to ih je teorijski obradio u svojoj filozofiji, odnosno filozofiji kul-
ture, iz tih je zabiljeaka upotpuniti sliku o njegovoj fiIozofiji srca.
Naposljetku, valja napomenuti da Zimmermannova ostavtina tek tada biti
ispravno prosudena kada se ponovno cijeli njegov, za
hrvatsku filozofiju veoma vaan, ali upravo u njoj potiskivan i zanemarivan,
znanstveni opus. 11
FILOZOFIJSKA OSTAVTINA STJEPANA ZIMMERMANNA
Saetak
U ovome au ktor predstavlja do sada nepoznatu filozofijsku ostavtinu
Stjepana Zimmermanna - predstavnika hrvatske neoskolastike. Napose daje, na
temelju objavljenih Zimmermannovih radova, kratak pregled triju rukopisa iz ostavtine:
Jaspersovegzistencijalizam, Uvod u filozofiju i Znanost i vjera. Auktor dokazuje da su ova
djela vana za cjelokupni njegov opus iz dva razloga: se s Jaspersom u prvome
djelu, Zimmermann pokuava utvrditi neoskolastike i egzistencijalizma, dok u
potonja dva upotpunjuje svoja stajalita iz filozofije kulture.
DER PHILOSOPHISCHE NACHLASS STJEPAN ZIMMERMANNS
Zusammenfassung
Der Verfasser versucht in seiner Studie, den NachlaB Stjepan Zimmermanns, des
bedeutendsten kroatischen Neuscholastikers, darzulegen. Der Verfasser bringt anhand der
wichtigsten Ver6ffentlichungen Zimmermanns einen kurzen Uberblick liber die folgende
11 Zimmermannov ivot i djelo prikazuje moja monografija Filozofija Stjepana Zimmermanna,
Zagreb 1993.
e h o k 1., Filozofijska ostavtina ... , Prilozi 37-38 (1993), str. 193-207 207
aus dem NachlaB Zimmermanns erhaltene Schriften: Jaspers' Existenzphilosophie, Ein-
fUhrnng in die Philosophie und Wissenschaft und Glauben. Es zeigt sich, daB diese drei
Schriften fUr das Gesamtwerk dieses Philosophen am bedeutendsten sind: einerseits
erOffnet die Auseinandersetzung Zimmermanns mit Jaspers die MOglichkeit eines Dialogs
zwischen Neuscholastik und Existenzphilosophie, andererseits intendiert Zimmermann, in
einigen Abschnitten der Werke EinfUhrung in die Philosophie und Wissenschaft und
Glauben, eine der Zeit entsprechende kulturphilosophische Untersuchung zu geben.