Professional Documents
Culture Documents
Saetak:
Autor analizira izvore i literaturu o Posavskoj krajini od 1719. do 1739. godine, izmeu
Poarevakog i Beogradskog mira, kao jednoj od porjenih krajina, i to u razdoblju
transformiranja habsburkih zemalja u dvorskoapsolutistiku Habsburku Monarhiju.
Usredotoujui se na razdoblje kada je Posavska krajina ukljuivala podruja s obje strane
rijeke Save, autor je ispitao kako je taj vojnokrajiki sustav funkcionirao, imajui na umu
da je on tada bio vojna ustanova i instrument kontrole meunarodne robne razmjene, kao
i sanitarni kordon u nastanku.
Kljune rijei: S ava, Posavska krajina, Slavonija, Bosna, Habsburka Monarhija, Osmansko
Carstvo, Poarevaki mir, Beogradski mir, Vojna krajina, sanitarni kordon,
trgovina, merkantilizam
Key words: t he Sava River, the Sava Military Border, Slavonia, Bosnia, the Habsburg Monarchy,
the Ottoman Empire, Peace Treaty of Passarowitz, Peace Tritty od Belgrade, Military
Border, cordon sanitaire, trade, mercantilism
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
63
O pojmovima Pokupska krajina i Pounska krajina u: Dabi, Vojin S. Banska krajina (1688-1751). Prilog istoriji srpskog i
hrvatskog naroda i krajikog ureenja u Baniji. Beograd - Zagreb, 1984. Narodna pjesma Dunav se je Savom oenio s poetka
18. stoljea svjedoi koliko je u oralnoj kulturi bila ukorijenjena svijest o vanosti panonskog mnogorjeja: Dunav se [je]
Savom oenio, / Tamia je kumom okumio, / A Moria ostarosvatio, / Odeveri Drinu ladnu vodu. / Sve [je] vode na veselje zvao,
/ na veselje Savi, na brijegu, / potoie kiene svatove. / (...) (Medenica, Radoslav; Aranitovi, Dobrilo (pr.). Erlangenski rukopis.
Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Popularno izdanje. Univerzitetska rije. Niki, 1987., str. 47)
U vezi s poimanjem ekohistorije, odnosno povijesti okolia u ovom lanku vidjeti: Delort, Robert; Walter, Franois. Povijest
europskog okolia. Zagreb, 2002.
Povijesno miljeni pojam proizvodnje prostora uveo je u raspravu Henri Fefebvre 1974. godine. Njegova je studija s time u
vezi u svijetu postala poznatom u svome engleskom prijevodu The Production of Space (Blackwell, 1991. i vie kasnijih izdanja).
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
64
1699. i 1718. godine. Podravljeni habsburki dinastiki interesi u ovo doba, neovisno o tome
jesu li se realizirali u (uvjetno, nepomirljivim) matricama Dvorske komore i/ili Dvorskoga
ratnog vijea, uvijek su podrazumijevali izravnu kontrolu teritorija, aktivnu populacijsku
politiku, ubrzano koritenje raspoloivih prirodnih resursa i nadasve ekonomiku koja e
stvarati vikove, a ne manjkove te koja e pridonositi jaanju habsburke vojne moi.
Budui da je pitanje kontrole teritorija bilo krajnje zaotreno nakon 1699. i 1718. godine,
da je naseljenost bila vrlo niska i nepostojana, ak i po suvremenim europskim mjerilima,
resursi izdani, ali teko ili nikako iskoristivi, mogunosti socijalnog discipliniranja upitne,
napose zbog nunosti ekscesivne primjene sile te mogunosti razvoja samoodrive agrarne
ekonomike sporna, cijena civilizacijskih promjena u prvoj polovici 18. stoljea bila je vrlo
visoka, a uinci viestruko dvojbeni.
Trei je kontekst u vezi s apostolskom misijom Habsburgovaca na europskom jugoistoku
u dvorskoapsolutistikom izvoenju. I Karlovakim i Poarevakim mirom Habsburka
Monarhija se proirila na Panonsku nizinu, tradicijski jedno od najplodnijih podruja Europe,
odnosno na rijeke podunavskog slijeva, koje su takoer uvijek bile doivljavane kao jedne
od kontinentalno najbogatijih. Istodobno, ona se proirila i na podruja iznimno slabe
naseljenosti, niske razine kultiviranosti tla koja su u to doba, da bi postala plodnima, iziskivala
golema ulaganja u agrikulturnu infrastrukturu i posvemanje socijalno disciplinaranje
podanika. S druge strane, teritorijalna irenja na europskom jugoistoku 1699. i 1718. godine
u Monarhiji su se openito bila doivljavala inicijalnima, odnosno smatralo se da su njihove
krajnje, jo nedosegnute granice vazalnih zemalja ugarske krune u kasnom srednjovjekovlju
(primjerice, Bosna, Srbija, Vlaka, Moldavija, Bugarska) ili jo i vie, granice Osmanskog
Carstva u Europi, kao zakletog neprijatelja (Erzfeind) kranstva. To znai da se tada jo
monom Osmanskom Carstvu s habsburke strane moralo suprotstaviti to je mogue veu
vojnu silu koja e istodobno biti to jeftinija. To je pak bilo nemogue ostvariti bez vrlo
visoke razine militarizacije raznovrsnih povlatenih drutvenih zajednica na europskom
jugoistoku, ali i razmjerno niske razine poljoprivredne proizvodnje. Dakle, uistinu se radilo
o dinastikim dvorskoapsolutistikim interesima koji su u toemu uistinu bili ambivalentni,
to je Habsburku Monarhiju kao projektiranu dravu inilo viestruko fragilnom.
K tome, to je jo vanije, ovakve ambicije habsburkoga dvorskog apsolutizma u
Panonskoj nizini/Podunavlju implicirale su i socijalno discipliniranje povlatenih ugarskih,
erdeljskih i hrvatskih stalea, inovjernih zajednica (razliitih protestanata i pravoslavnih)
itd., to je uz stalne prekogranine napetosti pa i ratove na jugoistoku (1683. - 1699., 1716.
- 1718., 1736. - 1739.) te uz imperijalne ratove na europskom zapadu i istoku (1689. - 1697.,
O pojmovima droit naturel et droits de lhomme, histoire naturelle vidjeti: Delon, Michel (ur.). Dictionnaire europen des Lumires.
PUF. Paris, 1997., str. 350-352, 543-547. Eugen Savojski (Eugne de Savoie), roen u Parizu 1663., u habsburkoj slubi od 1683., a
umro u Beu 1736. godine, najuoljiviji meu habsburkim vojskovoama i dravnicima, ljudima rane prosvjetiteljske kulture,
pojedinano je bio najutjecaniji u kreiranju, ali i izvoenju politike habsburke kolonizacije i militarizacije panonskog bazena.
(Vidjeti: Kunisch, Johannes (ur.). Prinz Eugen von Savoyen. Freiburg - Mnchen, 1986.)
Vidjeti, s time u vezi, recentnu interpretaciju povijesti Habsburke Monarhije u 18. stoljeu: Vocelka, Karl. Glanz und Untergang
der hfischen Welt. Reprsentation, Reform und Reaktion im habsburgischen Vielvlkerstaat. Wien, 2004. to je to konkretno
znailo u Slavonskoj krajini, koja nas ovdje zanima, posljednji je istraivao Karl Kaser. Vidjeti: Novi model: Slavonski generalat,
u: Kaser, Karl. Slobodan seljak i vojnik. Rana krajika drutva (1545. - 1754.). Tom I. Zagreb, 1997., str. 219-246.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
65
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
66
Slika 1: Karta Slavonije Homannovih nasljednika s oznaenim granicama posjeda, 1745. godina
kompanija, koja je Dunavom, Savom i Kupom, sve do Karlovca, poela izvoziti banatsko ito.
(Karolinka cesta od Karlovca do Rijeke zavrena je od 1726. godine).10
U svakom sluaju, velike panonske rijeke, a meu njima i Sava, velikim dijelom godine
razlivene u nepreglednim movarama, ikarama i umama, s razmjerno rijetkim mjestima
pogodnima za pouzdane prijelaze s jedne obale na drugu, bile su i gospodarski i prometno
u pomanjkanju drugih komunikacija, a napose geostrateki najvaniji instrumenti za kontrolu
cijelog prostora koji je bio steen 1699. i 1718. godine. Budui da su u to doba Sava i
Posavina, nizvodno od Jasenovca, s obje rijene obale bila postale i najvanija razdjelnica
10
Gavrilovi, Slavko (ur.). Istorija srpskog naroda, 4/I. Srbi u XVIII veku. Beograd, 1986., 116-121.; Vie istraivaa istie da nikada
ne treba smetnuti s uma da habsburki uspjesi u potiskivanju Osmanlija u jugoistonoj Europi koincidiraju s habsburkim
uspjesima u potiskivanju Mleana kao hegemona na Jadranskom moru: U tom su smislu od presudna znaenja bile dvije
odluke cara Karla VI. - proglaenje slobodne plovidbe Jadranom iz godine 1717. i proglaenje Rijeke i Trsta slobodnim lukama
iz godine 1719. Na toj je osnovi u Rijeci otvorena i podrunica u Beu osnovane Carske privilegirane orijentalne kompanije,
kojoj je cilj bio unapreenje pomorske trgovine s Orijentom. Vidi: Straii, Nikola. Rijeka luka. Od malog emporija na uu
Rjeine do lukog sustava na obalama Kvarnera. u: Dubrovi, Ervin (ur.). Rijeka luka: povijest-izgradnja-promet. Muzej grada
Rijeke. Rijeka, 2001., str. 3.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
67
Pod tokom 3 zakljueno je 21. srpnja 1718. godine: , tutto il fiume Sava che stato abbandonato dallessercito ottomano
dovra nuovamente nel medesimo stato che hora si trova restare con tutte le sue ripe nel potere dellimperatore de Romani.
(krivani, Gavro (ur.). Dnevnik Dubrovanina Mihajla Peia o Poarevakom mirovnom kongresu 1718 godine. Beograd, 1952., str.
64) Kada je o bosanskoj Posavini rije, jedino o Bijeljini i Semberiji odluivalo se ranije, 10. srpnja i odluilo o la separazione
delli confine dal Danubio sino al fiume Timok, sino Belina (Bijeljina - D.R.), situate sul fiume Drina. (str. 53-54)
12
Kovaevi, Eref. Granice Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mira. Svjetlost.
Sarajevo, 1973., str. 255.
13
Vidjeti: Pelidija, Enes. Banjaluki boj iz 1737. godine., uzroci i posljedice. Sarajevo, 2003.
11
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
68
broj znatno uvean.14 Kreevljakovi istie da je u 18. stoljeu bilo osnovano 28 kapetanija,
pokraj onih 12 to su preostale iza Karlovakog mira.15 U njima su fortifikacijski bili graeni
gradovi, kule i ardaci, s tim to su prvi bili zidani od kamena, a drugi su pravljeni
od drva i zemlje.16 Za razliku od vojnokrajike vojske, u kojoj je u to doba velika veina
neplaenih, a oni koji su bili plaeni plau su veinom tek dijelom dobivali u novcu, ako su
bili domaeg podrijetla, s osmanske strane su svi bili plaeni: Vojska se sastojala od raznih
rodova. Svi zapovjednici ili age i zabiti, kao i svi vojnici ili neferi, postavljani su carskim
beratima: svi su bili stalni i plaeni, a sve slube od kapetana do zadnjeg vojnika bile su
nasljedne i prelazile s oca na sina ili blieg roaka.17
Sa slavonske strane Gradika je vjerojatno bila najbolji primjer gradskog naselja koje je
tradicijski bilo oblikovano s obje strane rijeke Save. Nakon razaranja koje je pretrpjela u ratu
od 1683. do 1699. godine trebalo je ekati 1715. godinu da bi se doekao plan izgradnje
novog pograninog utvrenja na starim temeljima. Napravio ga je graditelj Perretto de Sile.
Okolica mjesta je u to doba jo bila i movarna i prekrivena gustim hrastovim umama.18
Najvanija tvrava u Slavonskoj krajini bio je Brod koji je ve u antiko doba bio vano
urbano sredite na raskriju prirodnih transregionalnih putova zapad-istok i sjever-jug. U
srednjem vijeku obnovio je svoje (proto)urbane funkcije. Iako je iri okoli bio podloan
estim izlijevanjima Save, naselje se odralo zbog prometne vanosti, koja mu je ve u
srednjem vijeku dala i dananje ime (Brod, u smislu skela). Razvijalo se s obje strane rijeke
Save.
Naselje je i u vojnokrajiko doba imalo vieslojan razvitak, koji je najprije bio odreen
uem Mrsunje u Savu, gdje se nalazio Stari Grad ili Gornja brodska varo, dok se istono
od njega postupno razvijao Novi Brod ili Donja brodska varo. Princ Eugen Savojski imao
je osobno dosta udjela u projektiranju i gradnji ovog strateki najvanijeg grada u Posavskoj
krajini. Projekt je izradio vojni inenjer Willer, a poslovima na gradilitu upravljao je ve
spomenuti Perretta de Sile.19
Sadanji Brod s lijeve strane Save odreen je u 18. stoljeu simultanim razvitkom i
impresivne fortifikacije i civilnog naselja, izvorno Cravaten Statt, tj. hrvatski grad, gdje
e nastati vojni komunitet Brod: Do 1734. godine nova brodska tvrava bila je uglavnom
dovrena. (...) U nju je stalo oko 4000 vojnika, a u sluaju napada mogla se uspjeno
braniti pomou 150 topova.20 S bosanske strane, nakon to je od 1688. do 1691. godine
bilo potpuno uniteno utvreno naselje, ponovno je naseljeno i obnovljeno poslije 1700.
godine, kao Turski Brod. Ono to je sagraeno uniteno je ponovno 1716. godine, da bi se
Vidjeti: Kreevljakovi, Hamdija. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 19802. Autor istie to se zbiva nakon 1699. godine:
Grade se novi, prepravljaju stari i popravljaju davno naputeni gradovi i formiraju se novi aganluci i kapetanije. Ne utvruju
se samo granice nego i putevi koji vode u unutranjost ove zemlje. / Taj je rad nastavljen jo ivlje nakon Poarevakog mira
(1718). (...) (str. 18)
15
Nav. dj., str. 19.
16
Nav. dj., str. 21.
17
Nav. dj., str. 22. Jo neto: ...Bosna je bila jedina pokrajina u Osmanskom Carstvu u kojoj su postajale kapetanije. (nav. dj., str.
73)
18
Markovi 2001: 129, 133.
19
Markovi 2001: 148.
20
Markovi, 2001, str. 149.
14
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
69
Slika 2: Dio karte razgranienja I. Berndta nastale nakon Poarevakog mira 1718. godine
poslije 1739. godine poelo obnavljati. Vanost Broda je uvijek manje ili vie bila povezana
s injenicom da su se na njegovu podruju sustjecali putevi koji su povezivali gornju i donju
Posavinu te Panonsku nizinu s Bosnom i jadranskim primorjem.21
S izuzetkom Rae, veina drugih naselja u Posavskoj krajini bila je seoskog tipa u to doba,
dakako seoskog tipa po mjerilima vremena i prostora.
U njemaki pisanim izvorima iz tog doba, primjerice u Khevenhllerovu Unuorgreifflicher
Vorschlag iz 1735. godine, o Savi, Posavskoj krajini ili posavskim krajinicima rije je redovito
kao o Sau, Saustrom(b), Sclavonische(n) Saustromb grniz, die Sclavonische Sau
grnitzer, oigledno zato to se u to doba rijeka Sava javljala i u hrvatskom, ali ponekad
21
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
70
22
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
71
Budui da su podruja sjeverno od Save i Dunava vrlo dugo bila pustoena i raseljavana,
a stanovnitvo koje je na kraju doekalo Karlovaki mir (1699.), ak i uz useljavanja iz Bosne
i Srbije, bilo je uistinu malobrojno i rijetko kada stalno naseljeno. Nasuprot jednostavnoj
osmanskoj upravi, u odnosu na koju je to iteljstvo moglo imati i samoupravnih prava,
dakako u mirnijim vremenima, habsburka je uprava bila oficijelno mnogo ralanjenija,
zastupala je nerijetko razliite interese, radei to na razliite naine, a obraajui se istim,
redovito krajnje osiromaenim podanicima. Podaniki odgovor na sistemski kaos odozgo,
koji je bio isprepleten s mnotvom privatnih interesa, esto je bio nasilan. K tome, hajduije
(pustahiluka, razbojnitva) bilo je s obje strane granice, povremeno ga je bilo mnogo i teko
ga se moglo iskorijeniti.
Raznovrsne nepogode, a na prvom mjestu velike i dugotrajne poplave, povezane s
mnotvom drugih nevolja, dodatno su ljude tjerale u hajduiju. Nevolje su bile tim vee to
su se iz godine u godinu umnoavale vojne slube (straarska, kordonska itd.), raznovrsnih
tlaka je bilo sve vie, a one su obino samo u poetku bile plaene, nametale su se i
kontribucije, to je dodatno loe utjecalo jer je carska vojska generalno bila u mnogo boljem
poloaju.26
Kako se u oruju nije oskudijevalo, a (v)elike movare, guste ume i prostrane ikare
mogle su, uz pouzdane jatake, posluiti kao sigurna skrovita za omanje, pokretne i smele
druine (bande) odmetnika ..., s hajduijom se vrlo teko moglo izai na kraj.27 Nerijetko
su se svi seljaci u nekom kraju bavili hajduijom u vrijeme kada su mogli izbjei nadzoru, a
hajducima je na ruku ila i injenica da se razmjerno jednostavno mogli prijei s jedne strane
Save na drugu, to je u Srbiji pod habsburkom vlau zbog neusklaenosti vlasti intervencija
protiv hajduka ovima omoguavalo izbjei potjere.28
Vlasti su redovito nastojale to je mogue vie izolirati hajduke od podanika, napose,
krajinika. Za uhvaena hajduka moglo se dobiti izdanu nagradu, koja je ponekad dosezala
vrlo velike iznose (od 4 do 200 dukata). Jaz prema hajducima i njihovim obiteljima stvarao se
i egzemplarnim kaznama na mjestu zloina, to se obino svodilo na javne egzekucije: Ipak,
prave sigurnosti nije bilo, pa je general Petra zahtevao od provizora Langa da lutajuim
kotlarima i limarima (penglerima) ne dozvoli kretanje po selima mitrovakog okruga, kao i
da Turcima ne daje pasoe za Rau i Granicu, poto se zbog razbojnika kroz ume ne moe
bezbedno putovati, a u sluaju da Turci budu opljakani ili poubijani, drava moe imati
velikih neprijatnosti.29 Godine 1724. u Slavoniji je trajala potjera za ukom Jemenicom,
ucijenjenim na 200 dukata! Kada bi se uinilo da je hajduija iskorijenjena, obino bi se
pojavljivala nova druina, kao to se to dogodilo 1725. godine: Sredinom jula razbojnici su
se pojavili na podruju mitrovakog provizorata; u pitanju je bila druina harambae Banine,
koga su komorski panduri uspeli da preteraju preko Save i zaplene, odnosno u movari
pronau i unite njegova dva velika amca - koraba.30 Rijetki su bili sluajevi ope potjere
28
29
30
26
27
72
za hajducima jer je vrlo teko bilo usuglasiti vlasti razliite provenijencije, a jo tee praktino
izvesti ono to bi bilo dogovoreno. Zabiljeen je sluaj potjere iz 1727. godine u kojoj je
sudjelovalo nekih 2400 ljudi: Potera je bila predviena za 4. avgust a trebalo je da je otpone
700 poternika iz mitrovakog provizorata, koji bi pretraili ume i ikare od obale Save do
Grgurevake udoline, gde bi se spojili sa 400 poternika sa Odeskalkijevog spahiluka i doli
do Vrdnika a onda se okrenuli prema Savi do Kupinova. U isto vreme krenulo bi 500 ljudi iz
surdukog te 440 iz surinskog provizorata kao krilno pojaanje te bi svi zajedno proeljali
pustare i salae kao i sva druga sumnjiva mesta.31
Visoka pravoslavna crkvena hijerarhija u Srijemu i Slavoniji redovito je osuivala
hajduiju, ali joj se utjecaj gubio meu ljudima koji su i inae bili ljudi s margina, i to ne
samo drutva, nego i ivota: Zaista, u toku 1731. godine mitropolit Vientije Jovanovi
uputio je poslanicu srpskom narodu u Monarhiji, ukazujui da uzroci razbojnitva lee u
nedovoljnom vaspitanju, u odsustvu dobrih obiaja i straha bojeg ve od ranog detinjstva,
u pijanstvu, krai, psovci i svetogru kao i u lanom kazivanju slepih prosjaka, u kome se
slave razbojnici, pljakai i ubice. Mitropolit je tvrdio da ni kod jednog naroda u Monarhiji
nema toliko lupea i razbojnika kao kod Srba. Iako se posvuda samo Raci vide obeeni
na vealima, mueni na toku, poseeni i raereeni, to ipak ne pomae, pa razbojnici iz
njihove sredine napadaju ve i sopstvene crkve i manastire, tuku i ubijaju svetenike, crkvene
sluitelje i kaluere. Stoga on baca kletvu na sve razbojnike i jatake i preti im odluenjem
od crkve i vere.32
Novi val hajduije bio je uslijedio 1731. godine, nakon to su vlasti (Neoakvistika
subdelegacija) naglo poveale kontribuciju za 20.000 forinti i radi uvoenja novih obveza
u graenju kasarni.33 Novi rat s Osmanlijama znaio je nove podanike obveze pa se 1738.
godine hajduija iznova rairila svom silinom: Seljaci i varoani na spahilucima a graniari
u podunavskoj granici i du Save bivali su sve iznureniji zbog prevelikih ratnih tereta,
snabdevanja i ukonaenja trupa, podvoza i prevoza vojske, hrane i ratnog materijala do
isturenih delova carske armije u Srbiji; oskudice u hrani i novcu i zbog kuge koja je poela
da odnosi mnoge ivote, zbog koje su mnoga naselja nedeljama bila blokirana i dovoena
do oajanja. Stoga su ponovo nicale pustahijske druine od dezertera, vojnika i graniara, od
bivih razbojnika, od samih pandura. Krvavo klupko poelo se ponovo odmotavati.34 Jedino
to se moglo u takvom stanju, da se koliko-toliko uvede kontrola, bilo je uvoenje obveznih
pasoa za sve podanike, bez iznimke. Kazne su bile drakonske, tj. vjeanje na kunom pragu
i/ili progon cijele obitelji.35
Godine 1978., od 26. do 28. listopada, Zbor lijenika Hrvatske i Zavod za zatitu zdravlja
grada Zagreba odrali su simpozij u povodu 250. godinjice vojnokrajikog sanitarnog
kordona. Naime, godine 1728., 22. listopada, car i kralj Karlo VI.(III.) patentom je propisao
stalnu obranu od zaraznih bolesti iz Osmanskog Carstva: Nasuprot turskim podrujima treba
33
34
35
31
32
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
73
zbog neposredne opasnosti od zaraznih bolesti urediti stalnu protuobranu podeenu prema
teini okolnosti.36
Doista, nee biti pretjerano rei da je dubrovaki genij imao odluujueg udjela u
uvoenju karantene, ali je sasvim drugaija stvar s habsburkim imperijalnim projektom
sanitarnog kordona koji je u 18. stoljeu postupno stvaran od Hrvatskog primorja do
Transilvanije i administriran unutar goleme hijerarhijske piramide, iji je vrh, sa silnom
koncentracijom moi, bio u bakom Dvorskom ratnom vijeu, odnosno kasnije Ministarstvu
rata. Dakako da je unutar tog sustava udio Sanitarnog kordona vojnih krajina u Hrvatskoj
i Slavoniji bio vrlo velik, ali bi isto tako pogreno bilo previati da je takav kakav je bio
Sanitarni kordon mogla stvoriti samo imperijalna sila kakva je bila apsolutistika Habsburka
Monarhija u 18. stoljeu.37
Meutim, s izuzetkom studije Erefa Kovaevia o bosanskim granicama prema
odredbama srijemskokarlovakog mira (1699.), nijedan drugi mirovni ugovor izmeu
Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva u nas nije monografijski
istraen, a bila su jo tri: Poarevaki (1718.), Beogradski (1739.) i Svitovski (1791.). Ipak,
kada bi se sustavno usporedile odredbe sva etiri mirovna ugovora od 1699. do 1791. godine,
bez tekoa bi se moglo uoiti promjene u samom poimanju granice s jedne i druge strane.
Zakljuujui mirovni ugovor u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, habsburka je strana jo
bila vrlo daleko od modernog poimanja granice kao granine crte, to je bitna pretpostavka
izgradnje uinkovita sistema zatite od zaraznih bolesti, ali i svega drugog to podrazumijeva
moderno poimanje vlasti i moi. U nedostatku potrebnih istraivakih uvida moe se postaviti
pitanje je li itko od tadanjih pregovaraa s habsburke strane anticipirao potrebu izgradnje
strogo nadzirane granice, koja e udovoljavati viestrukim namjenama (vojnim, nadzora nad
kretanjem ljudi i dobara, spreavanju irenja zaraznih bolesti), tj. svim onim potrebama
koje e bar u naelu, a u toemu i konkretno ve 1728. godine biti ozakonjene patentom
Karla VI./III. Na to pitanje nije mogu jednoznaan odgovor.
Poimanje granice kao strogo nadzirane crte - razdjelnice sporo se oblikovalo na habsburko-osmanskim ratitima, naroito u movarnim, umovitim, rijenim, planinskim i slinim
okoliima, kojima su obilovali prostori srednje i jugoistone Europe.
U brojnim je prikazima povijesti Habsburke Monarhije u 18. stoljeu mogue proitati da
je dvorska politika bila opsjednuta svojim interesima pa i iluzijama svagdje drugdje u Europi
osim na njezinu jugoistoku. Time ni interes za granicu prema Osmanskom Carstvu nije
mogao biti bitno drukiji. Ona je mogla biti jedino granica razdvajanja prema orijentalnom
Grmek, Mirko Draen. Karantena. Medicinska enciklopedija. Sv. 3. JLZ. Zagreb, 1968., str. 596. Citirano u: Vodopija, Janko.
Sanitarni kordon nekad i danas u: Vodopija, Janko (ur.). Sanitarni kordon nekad i danas. Zbornik radova simpozija odranog u
povodu 250. obljetnice Sanitarnog kordona. Zadar, 26. do 28. listopada 1978. Zbor lijenika Hrvatske i Zavod za zatitu zdravlja
grada Zagreba. Zagreb, 1978., str. 10.
37
Vidjeti Hrvatske granice u mirovnim ugovorima i na kartama razgranienja do kraja 19. stoljea u: Slukan Alti, Mirela.
Povijesna kartografija. Kartografski izvori u povijesnim znanostima. Meridijani, Samobor, 2003., str. 210-222. Vidjeti takoer:
Povijesne granice Hrvatskoga Kraljevstva 1606 - 1791 * Historische Grenzen des Knigreichs Kroatien 1606 - 1791. Hrvatski institut za
povijest & Hrvatski dravni arhiv. Zagreb, 2004.
36
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
74
drugom i nita vie. Tako se obino tumai izgradnja vojnokrajikog sustava od Jadranskog
mora do Transilvanije, iji je sastavni dio bio sanitarni kordon.38
Drugim rijeima, cijelu habsburku jugoistonoeuropsku strategiju ne bi bilo mogue
pojednostavljivati. U tom je smislu teko prihvatiti sljedeu pretpostavku. Budui da je glavni
cilj habsburke dvorske politike bio sprijeiti izravnu komunikaciju Hrvatske i Bosne, osnovna je zadaa sanitarnog kordona, prema Mirku Valentiu, bila da karantenskim i drugim
mjerama zatiti privredu i krajiko stanovnitvo od zaraznih bolesti. titei Krajinu, sanitarni
kordon titi, iskljuivo, najvei rezervoar jeftine i dobro izvjebane carske vojske.39
to je Habsburka Monarhija u 18. stoljea komunikacijski bila bolje povezana, zatita od
zaraznih bolesti nikako nije mogla biti samo pogranina, odnosno regionalna. Sanitarni je
kordon morao djelovati na razini imperijalnog sistema.
Vidi: Valenti, Mirko. Bitne odrednice razvoja sanitarnog kordona u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. u: Vodopija, Janko
(ur.). Sanitarni kordon nekad i danas. Zbornik radova simpozija odranog u povodu 250. obljetnice Sanitarnog kordona. Zadar, od
26. do 28. listopada 1978. Zbor lijenika Hrvatske i Zavod za zatitu zdravlja grada Zagreba. Zagreb, 1978., str. 17-26. Posebno,
str. 17. Isti autor pie: Ponovni zaokret Austrije prema Istoku 1878. obiljeava najbliu vremensku odrednicu ukidanja
sanitarnog kordona. (isto) Teko da bi se na taj nain ita moglo objasniti jer je odluka o ukidanju vojnokrajikog sustava,
bitne pretpostavke odravanja sanitarnog kordona, ve bila donesena, a austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine inila
je batinjeni sanitarni kordon disfunkcionalnim. Inae, jedini uistinu istraivaki rad o sanitarnom kordonu je rad: Lesky, Erna.
Die sterreichische Pestfront an der k.k. Militrgrenze. Saeculum. Br. 8. Wien, 1957, str. 82-105.
39
Vidjeti, npr.: ...sanitarni kordon s nizom strogih preventivnih mjera djeluje prvenstveno protiv intenzivnog i tradicionalnog
trgovakog prometa izmeu Hrvatske i Bosne. (Valenti 1978: 19 i 20) Meutim, isti pisac e u istom tekstu napisati neto
kasnije: Odredbe poarevakog mira otvaraju do kraja vrata Osmanlijskog Carstva trgovakom prometu iz Hrvatske i
Ugarske. (Valenti 1978: 20)
38
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
75
Krajasich, Peter. Die Militrgrenze in Kroatien. Dissertationen der Universitt Wien. Wien, 1974., str. 105.
Kuga u: Medicinska enciklopedija 4 Komb-Nju. JLZ. Zagreb, 1969., str. 189.
42
Vodopija, 1978, 9.
40
41
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
76
pitanje: Unde venis - Odakle dolazi? Poslije toga dolazi identifikacija. U to vrijeme svaki je
putnik morao imati propusnicu ili pismo kojim su vlasti obavjetavale zainteresirane slubene
osobe da u podruju odakle putnik dolazi nema kune bolesti. (...) Sljedei postupak je bio
razdvajanje. Naime, ako je postojala bilo kakva sumnja na kunu bolest tada je dolazilo
do prekida bilo kakve trgovake razmjene. Posebne strae su pazile da ljudi ne prelaze s
jedne strane granice na drugu. (...) Daljnji jasno definirani postupak u sanitarnom kordonu
bila je provjera ili kontrola. To se zapravo u praksi vie odnosilo na teret robe. Posebnim
propisom bilo je odreeno da se kunost odreenog tereta provjerava pravim biolokim
postupkom. (...) Na posljednju mjeru koja je primjenjivana u sanitarnom kordonu moemo
spomenuti dezinfekciju. Najee se spominje ocat - a on zaista ima odlina dezinfekciona
svojstva...43
Bila su potrebna desetljea da bi bila stvorena cijela infrastruktura Sanitarnog kordona!
Cijelo to povijesno iskustvo jo iekuje svoje istraivae. Meutim, sredinje otvoreno pitanje,
nerijeeno 1728. godine, bilo je kome e biti povjereno odravanje Sanitarnoga kordona. Iako
su raspravljane razliite mogunosti, donesena je odluka da to budu krajinici. Meutim, sve
to je tada bilo uinjeno s time u vezi, dovedeno je u pitanje habsburkim porazom u novom
ratu s Osmanlijama od 1736. do 1739. godine. S Beogradskim mirom 1739. godine, nakon
to je Habsburka Monarhija izgubila gotovo sve svoje posjedovne steevine iz Poarevakog
mira 1718. godine, granica se vratila na Savu i uvrstila na Dunavu. Tek tada je bilo mogue
poeti graditi mreu ardaka, ratela, kao i svih ostalih brojnih objekata koji su granini
kordon i Sanitarni kordon uinili onim to pod ta dva pojma danas podrazumijevamo.
Sljedea tri desetljea protei e prije nego to cijeli taj sustav bude funkcionalan.
Sanitetski i krajiki kordon, kada su materijalna infrastruktura i ljudstvo u pitanju, najveim
su se dijelom podudarali jedni s drugima. Doista, vojnopolicijske i sanitarne mjere bile su i
naelno i praktino isprepletene jedne s drugima, ali ih se ne bi smjelo izjednaavati jedne s
drugima jer su se lagano mogle i razlikovati i praktino, ali i po svojim ciljevima.44
Kada je o krajikom kordonu rije, njegovi su zadaci bili sprijeiti povrede granice
s osmanske strane, napose prepade razbojnikih skupina. Nita manje nije bilo vano
spreavati manje-vie stalne pokuaje krijumarenja, dezertiranja ili emigraciju podanika, kao
i kojekakvih vucibatina (Krajasich). Stvar je bila u tome da je vojnokrajiki sistem bio vrlo
represivan, to je bilo dovoljno da se uvijek iznova stvara masa nezadovoljnika koji su svojim
raspoloenjima oduka davali prebjezima na osmansku stranu granice. U vremenima haranja
zaraznih bolesti moglo je to biti krajnje opasno, kao to je u nizu sluajeva i bilo. Nikada se
ne bi smjelo zaboraviti da je u svakom razdoblju postojanja vojnokrajikog sustava mnogo
ljudi pripadalo i podijeljenim kunim zadrugama s jedne i druge strane imperijalne granice.
Ukratko, stalni nadzor krajikog i Sanitetskog kordona iziskivao je mnogo ljudi i velika
Vodopija, 1978, str. 13-14.
O tome je u novije vrijeme najvie pisao Peter Krajasich u svojoj doktorskoj disertaciji Die Militrgrenze in Kroatien. Vidjeti:
Krajasich, Peter. Die Militrgrenze in Kroatien. Dissertationen der Universitt Wien. Wien, 1974. Krajasich je u svom radu itavu
tu problematiku obradio u poglavlju Die freibuerliche Stellung der Grenzer, u potpoglavlju Innerhalb der Grenze, s
podjelom na a. Grenzkordon, b. Sanittskordon, c. Kontumazstationen, d. Regimentsdienst, e. Robotschuldigkeit. (Krajasich
1974: 105-138)
43
44
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
77
umijea. Budui da je suhu meu sa strane Karlovakog generalata i Banske krajine bilo
mnogo tee nadzirati, kordonsku i sanitetsku slubu velikim su dijelom obavljale posebne
vojnokrajike jedinice, sereani. Na Savi i Dunavu patrolirale su lagane brodice ajkaa
(ajkaa). U dravskom i savskom porjeju putopisci su i krajem 18. stoljea obino biljeili:
Ostali deo zemlje, osim nekoliko breuljaka s obe strane, a osobito na obalama Drave i Save,
ravan je i tako nizak da mnoga prostrana ravnica nije jednaka sa obinom visinom vodostaja
tih reka; iz toga sleduje da pri izlivanju rek ogromna prostranstva bivaju preplavljena
vodom, tolika polja ili opustoena ili onesposobljena za obraivanje i pretvorena u barutine
koje retko, ili ak nikad ne presue.45
Umjesto zakljuka. Posavska krajina od 1718. do 1739. godine, prostirui se s obje
strane rijeke Save u Kraljevstvu Slavoniji, primjer je porjeja kao krajita, i to ne samo u
podruju krajnje nepovoljnom za svakodnevni ivot i rad, nego i u podruju koje ima vrlo
veliko znaenje za viestruku prostornu integraciju Habsburke Monarhije kao europske
sile na potezu od Jadranskog mora do Karpata, odnosno kao kljuno u bilo kakvim
pothvatima na europskom jugoistoku. Prekomjerno optereenje seljaka - krajinika sa
svakovrsnim obvezama prouzrouje njegovu bijedu, ali i otpor, poput hajduije, to je proces
inkompatibilan s potrebama Habsburke Monarhije da osigura sigurnu i mirnu meunarodnu
Engel, Franc tefan. Opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema. Matica srpska. Novi Sad, 2003., str. 26.
45
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
78
Summary
Gradual stabilization of the imperial borderlands between the Habsburg Monarchy and
the Ottoman Empire along the rivers Una and Sava in the period 1718-1739 included farreaching reforms of inherited military border systems on both sides of the frontier. The
first objective of those reforms was the establishment of a strict control of any kind of
transborder communication of humans and goods. In order to fulfill it, on both sides of
the frontier-line it was necessary to build up a relatively large variety of border institutions
and prescribe procedures that would serve military purposes, as well as facilitate authorized
communications (travel, trade, health conditions, etc.). As a consequence, a relatively large
number of (proto)urban centers emerged on neighboring river banks. In some of its aspects,
it was almost hermetically closed (Cordon Sanitaire). In some others, it was a transfrontalier
area of very intensive human contacts and transcultural transfers. This paper will be
accomplished on interdisciplinary basis, primarily grounded in eco-history and urban history
of imperial borderlands, focused on the river Sava.
Izvori
Barbari, J. Kronika Franjevakog samostana u Brodu na Savi I (1706-1787). Slavonski
Brod, 1995.
Bartentajn, J. H. baron. O rasejanom ilirsko-rascijanskom narodu (1761). Beograd Valjevo, 1995.
Bodenstein, Gustav. Povijest naselja u Posavini god. 1718.-1739. Glasnik Zemaljskog
muzeja u Bosni i Hercegovini. Br. XIX/oktobar-decembar. Sarajevo, 1907.; Br. XX. Sarajevo,
1908.
elebi, Evlija, E. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Veselin Maslea. Sarajevo,
1979.
Engel, Franc tefan. Opis Kraljevstva Slavonije i Vojvodstva Srema. Novi Sad, 2003.
Mauran, Ive. Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. Osijek, 1966.
Mauran, Ive. Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine. Osijek, 1988.
Mauran, Ive. Stanovnitvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine. Osijek, 1993.
Medenica, Radoslav; Aranitovi, Dobrilo (pr.). Erlangenski rukopis. Zbornik starih
srpskohrvatskih narodnih pesama. Popularno izdanje. Niki, 1987.
krivani, Gavro (ur.). Dnevnik Dubrovanina Mihajla Peia o Poarevakom mirovnom
kongresu 1718 godine. Beograd, 1952.
Taube, Fridrih Vilhelm fon. Istorijski i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva
Srema... Novi Sad, 1998.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
79
Literatura
Alii, Ahmed S. Razdoblje turske (osmanske) vlasti. Enciklopedija Jugoslavije, 2 BJECRN. Jugoslavenski leksikografski zavod. Zagreb, 1982. Str. 174-189; Separat SR Bosna i
Hercegovina. JLZ. Zagreb, 1982. Str. 86-101.
Alii, Ahmed. Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine. Posebna izdanja.
Knj. XI. Orijentalni institut. Sarajevo, 1983.
Bsendorfer, Josip. Agrarni odnosi u Slavoniji. Zagreb, 1950.
Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo,
1994; Sarajevo, 1998.2
Csaplovich, Jovann von. Slavonien und zum Theil Croatien. 2 Bde. Pesth, 1819.
orovi, Vladimir. Istorija Jugoslavije. Beograd, 1933.
Delon, Michel (ur.). Dictionnaire europen des Lumires. PUF. Paris, 1997.
Dewald, Jonathan. The European Nobility 1400-1800. Cambridge University Press, 1996
Donia, Robert J. - Fine Jr, John V. A. Bosnia and Herzegovina: A Tradition Betrayed.
Harvard, 1994.; Bosna i Hercegovina - tradicija koju su izdali. Sarajevo, 1995.
Filipovi, Nedim. Bosna i Hercegovina - najvanije geografske, demografske, historijske,
kulturne i politike injenice. Sarajevo, 1996.; 1997.2
Gavrilovi, Slavko. Prilog istoriji trgovine i migracije Balkan - Podunavlje u XVIII i XIX
stoleu. Beograd, 1969.
Grmek, Mirko Draen. Karantena. Medicinska enciklopedija. Sv. 3. JLZ. Zagreb, 1968.,
str. 596.
Hadibegovi, Iljas. Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea. Institut
za istoriju. Sarajevo, 2004.
Hadijahi, Muhamed. Bune i ustanak u Bosni sredinom 18. stoljea. Historijski zbornik.
Sv. 1980./81. Zagreb, 1982. Str. 99-137.
Hammer, Joseph von. Historija Turskog (Osmanskog) Carstva. Sv. 3. Zagreb, 1979.
Handi, Adem. Studije o Bosni - historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda. Istanbul,
1994.; A Survey of Islamic Cultural Monuments Until the End of the Nineteenth Century in
Bosnia. Istanbul, 1996.
Historija naroda Jugoslavije II. Zagreb, 1959.
Horvat, Anela. Brakon u kontinentalnoj Hrvatskoj. Barok u Hrvatskoj.
Hrabak, Bogumil. Kune radnje u Bosni i Hercegovini 1463-1800. Istorijski zbornik.
God. II. Br. 2. Banja Luka, 1981.
Kai, Duan. Srbi i pravoslavlje u Slavoniji i sjevernoj Hrvatskoj. Zagreb, 1967.
Rudolf Kiszling, Die Kroaten. Kln, 1956.
Klai, Nada. Zato 1733. godine nisu na Banskoj krajini izgraene kontumacijske
kue. u: Vodopija, Janko (ur.). Sanitarni kordon nekad i danas. Zbornik radova simpozija
odranog u povodu 250-te obljetnice Sanitarnog kordona. Zadar, 26. do 28. listopada 1978.
Zbor lijenika Hrvatske i Zavod za zatitu zdravlja grada Zagreba. Zagreb, 1978., str. 27-32.
Klai, Vjekoslav. Brod na Savi. Vienac. Te. XI. Zagreb, 1879. (?)
Kljai, Josip. Brodska tvrava. Slavonski Brod, 1998.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
80
Ekonomska i ekohistorija
81
82
listopada 1978. Zbor lijenika Hrvatske i Zavod za zatitu zdravlja grada Zagreba. Zagreb,
1978., str. 17-26.
Vodopija, Janko. Sanitarni kordon nekad i danas. u: Vodopija, Janko (ur.). Sanitarni
kordon nekad i danas. Zbornik radova simpozija odranog u povodu 250. obljetnice
Sanitarnog kordona. Zadar, od 26. do 28. listopada 1978. Zbor lijenika Hrvatske i Zavod
za zatitu zdravlja grada Zagreba. Zagreb, 1978., str. 9-16
Wagner, W. Die Sawe und Militr-Kommunitt Brood (1692-1873). Mitteilungen der
sterreichischen geographischen Gesellschaft. Bd. 109. H. 2 und 3. Wien, 1983.
ivojinovi, Dragoljub. Poarevaki mirovni ugovor u svetlosti politikih zbivanja u
Evropi (1715-1720). Zbornik Istorijskog muzeja Srbije. Beograd, 1970.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Ekonomska i ekohistorija
Economic- and Ecohistory
asopis za gospodarsku povijest i povijest okolia
Scientific Research Journal for Economic and Environmental History
Nakladnici / Publishers:
Dragutin Feletar, eljko Holjevac, Mira Kolar-Dimitrijevi, Dubravka Mlinari, Nenad Moaanin,
Hrvoje Petri, Drago Roksandi, Mirela Slukan Alti, Nataa tefanec, Ivica ute
Meunarodno uredniko vijee / International Editorial Board:
Drago Roksandi - predsjednik (Zagreb, Hrvatska), Daniel Bari (Le Havre-Pariz, Francuska), Slaven Bertoa (Pula,
Hrvatska), Zrinka Blaevi (Zagreb, Hrvatska), Tatjana Buklija (Cambridge, UK), Boris Golec (Ljubljana, Slovenija),
Hrvoje Graanin (Zagreb, Hrvatska), Andrej Hozjan (Maribor, Slovenija), Halil Inalcik (Ankara, Turska), Egidio
Ivetic (Padova, Italija), Aleksandar Jakir (Split, Hrvatska), Karl Kaser (Graz, Austrija), Isao Koshimura (Tokio, Japan),
Marino Manin (Zagreb, Hrvatska), Kristina Milkovi (Zagreb, Hrvatska), Ivan Mirnik (Zagreb, Hrvatska), Gza
Plffy (Budimpeta, Maarska), Daniel Patafta (Rijeka, Hrvatska), Gordan Ravani (Zagreb, Hrvatska), Marko ari
(Zagreb, Hrvatska), Nataa tefanec (Zagreb, Hrvatska), Mladen Tomorad (Zagreb, Hrvatska), Jaroslav Vencalek
(Ostrava, eka), Milan Vrbanus (Zagreb, Hrvatska), Zlata ivakovi Kere (Osijek, Hrvatska)
Grafiki urednik / Graphic design:
Alojz Zaborac
Prijelom / Loyout:
Lidija Menges
Za nakladnike / Journal directors:
1845-5867
Tisak / Print by: