You are on page 1of 45

1.

UVOD
Sistem je skup elemenata povezanih relacijama sa zajednikom svrhom postojanja odnosno
zajednikim ciljem.

Definicija o sistemskom pristupu - U principu sve je sistem i podsistem nekog sistema.


Funkcija svakog sistema - transformacija ulaza u izlaze uz odravanje ravnotee na putu do
cilja.
Osnovni principi ponaanja sistema:
1) Teoretski pojmovi i naelne zakonitosti ponaanja sistema
Prirodni sistemi se ponaaju prema prirodnim zakonima a drutveni sistemi pod
drustvenim zakonima
2) Metode kojima teorija sistema rjeava probleme
3) Poslovni sistemi (funkcijonisanje i upravljanje)
Postoje dva naina razmiljanja :
Klasini se svodi na induktivno istraivanje. Dakle o cjelini zakljuujemo na bazi
dijelova.Iz sistema se izolira element kojeg rastavljamo na sitnije elemente.
Sistemski Sistemska analiza posmatra predmet(podsistem) kao dio okruenja i posmatra ga
zajedno sa okruenjem.
Razlika sist i klasini Klasina analiza zanemaruje okruenje dok je sr sistemskog
miljenja da je okruenje kljuno u odnosu na ono to posmatramo.
Koncept sistemskog miljenja:
1.Sve je sistem i sve je podsistem
Svaki sistem je sastavljen iz elemenata koji su povezani sa 4 stvari : idejama,
materijom, energijom, informacijama.
2.Probabilistiko shvatanje svijeta
Probabilizam shvatanje po kome nae saznanje i znanje mogu biti samo vjerovatni.
Nita nije sigurno. Svi zakoni su pravljeni na bazi pretpostavke da e se neto sigurno
desiti.
3. Kompleksnost prirode i sistema
Sistem ne mozemo do kraja opisati zbog mnogobrojnosti pojava i problema u sistemu
te neizvjesnosti i dinamike
4.Sinergizam
Djelovanje dva ili vie elemenata sistema u svrhu ostvarenja cilja
5. Dinamiko promatranje pojava
Ui nas da nikad ne posmatramo sistem statino ve u vremenu.

6. Halistiko posmatranje sistema


Posmatranje sistema kao cjeline. Sistemsko miljenje je posmatranje svega onoga na
to sistem utie i to na sistem utie.
7. Relativnost svih pojava
Nita nije apsolutno. Sve je relativno.

etiri generacije razvoja teorije sistema:


I generacija diferencijalne jednaine, integralni raun,Furijeove i Laplasove transformacije
I generacija promjenjiva stanja i teorije linearnih sistema
I generacija kombinacija transformacionih metoda i metoda promjenjivih stanja, vremenski
indiskretni i diskretni sistemi
IV generacija teorijske osnove prouavanja sistema
Hegel Cjelina sastavljena od dijelova osnovni postulat teorije sistema
Ludvig fon Bertalanfi teorija sistema kao filozofija
Aristotel Cjelina je vie od zbira dijelova
Norbert Viner zaetnik opte teorije sistema i kibernetike
Teoretska razmatranja su u klasinom smislu ona koja se odnose samo na miljenje o
neemu bez obzira na primjenu.
Teorija sistema je skup teorija koje imaju zajedniko objanjenje i obiljeja za analiziranje tih
sistema.

Teorija sistema izuava sistem kao cjelinu, tei formalizaciji i matematiko-logikoj


apstrakciji realnog svijeta.
Cilj teorije sistema je stvaranje metoda i reda u prouavanju i rjeavanju problema.
est kljunih nauka je integrisano u teoriji sistema:
Opta teorija sistema
Kibernetika
Teorija informacija
Semiotika
Nauka o znakovima i znakovnim sistemima. Bavi se simbolom, podatkom, porukom i
informacijama.
5. Informatika
Nauka o prikupljanju, obradi, koritenju i uvanju informacija.
6. Matematika teorija sistema
Pravi modele za upravljanje sistemima na apstraktnom nivou.
1.
2.
3.
4.

Kibernetika izuava kompoziciju, funkcionisanje i posljedice sistema upravljanja


Paradigme su univerzalno prihvaena nauna dostignua koja pruaju model rjeenja
problema nekoj zajednici praktiara za odreeno vrijeme.
Analiza razlaganje cjeline na njene dijelove.
Sinteza sastavljanje vie dijelova u cjelinu

1.1 Opte razmatranje teorije sistema


Opta teorija sistema je:
1. Apstraktna - univerzalnost termina i pojava
2. Nauna jednoznanost korienog jezika i kategorija
3. Pragmatina otkriva zakonitosti ponaanja realnih pojava.

Pojam, znaaj i definisanje sistema


Osnovni ciljevi kibernetike:
- Ustanoviti opte principe funkcionisanja.
- Ustanoviti apstraktne granice i zakone funkcionisanja
- Korienje injenica i modela radi praktinosti teorije

Dijagramski prikaz sistema

1.1.2 Filozofski aspekt sistema


Sistem nije konaano stanje proocesa ve apstraktni aranman
Indukcija ne daje pouzdane rezultate
Isitnitost i trajna vrijednost naunih zakona i teorije
Sistemski pristup predstavlja stvaralaki rad
Cilj kao centralna katerogrija (primjer ' L.Kerol "Alisa u zemlji uda")
Cilj - vizija budunosti
Istorijski razvoj filozofske misli o sistemu:
Platon peina
Aristotel- ideja je sposobnost i ona ne postoji bez rada
Vilhelm Fridrih Hegel utemeljio zapadnu misao sistemima prema Aristotelovom stavu
Klod Levi tros - simboli i jezik simbola u teoriji sistema
Jezik simbolinog govori da su sve religije i kulture jedinstven svijet

1.1.3 Sistemi i sistemsko miljenje


Sistemsko miljenje - skup teorija sa zajednikim objanjenjem i opisom pojedinih klasa
sistema
Koncept sistemskog miljenja:
- Sve je sistem i sve je podsistem
- Nita nije sigurno, ali je sve mogue probabilistiko shvatanje
- Apsolutni determinizam ne postoji

METODOLOKA OSNOVA TEORIJE SISTEMA


Sistemski pristup ine metodoloke osnove svih sistemskih nauka.
Sistemski pristup se ostvaruje uz pomo primjene intelekta, tehnike i
sredstava zasnovanih na sistemskom miljenju i optoj teoriji sistema.

POJAM SISTEMA
Elementi mogu biti materijalni, ideje, funkcije, iva bia, kombinacije.
Da bi neto bilo sistem moraju biti ispunjeni uslovi:
postojanje elemenata
postojanje veza- relacija
postojanje zajednike svrhe (cilja) postojanja
funkcionie po odreenim pravilima
relativno izolovana cjelina
Svaki sistem na osnovu ovih 5 elemenata se struktuira da bi :
imao odreenu strukturu
vrio odreenu funkciju
dao ili preraivao informacije

SISTEMSKA ANALIZA
Sistemska analiza se vri radi poboljanja postojeeg i izgraivanja novih sistema. Analiza
sistema se primjenjuje za izgradnju i poboljanje sistema, a analizu sistema vre sistem
analitiari.
Postoje tri kljune analize: tehnikih, ekonomskih i drutvenih sistema.
Crna kutija je sistem ije unutranje funkcionisanje ne poznajemo. Poznato nam je samo ta
ulazi u crnu kutiju i ta izlazi iz nje.
Bijela kutija je analogni model gdje se izmeu datih ulaznih veliina na objekt i izlaznih
veliina moe uspostaviti odreena zakonitost.

Siva kutija je apstraktna predodba sistema kod kojeg poznajemo ulaze i izlaze ali samu
strukturu sistema samo djelimino poznajemo.
Ulazi i izlazi su veze sa okolinom.
Mogui ulazi i izlazi su: materijal, ljudi, energija, informacije, novane veliine, podaci,
proizvodi, efekti, itd.
Ulazne veliine
Iz mnotva ulaznih dejstava izdvajamo samo ono koja bitno utiu na ponaanje sistema i njih
nazivamo ulaznim veliinama, a elemente ili dijelove sistema kojima su pridruena ulazna
dejstva nazivamo ulazima sistema ili ulaz.
Matematiki aspekt teorije sistema
Matematiki model realnog sistema sloeno i apstraktno opisivanje realnog sistema uz pomo
jednoznanih matematikih simbola
Matematiki model skup odnosa karakteristika stanja koji zavisi od poetnih uslova, ulaza, izlaza
i parametara sistema
Skup je poznat ako su mu poznati svi elementi a odreen ako je poznat poredak elemenata i njihova
prebrojivost.

Sl. 2. Primjer sistema automatskog upravljanja

Svakom stanju sistema pripada odgovarajua taka u koordinatnom sistemu, a karakterie se

u svakom trenutku (t) sljedeim veliinama: z1,z2,...zj,....zn


Funkcionisanje sistema - predstavlja faznu trajektoriju opisanu vektorskom funkcijom
oblika z(f), ije su koordinate z1(f), z2(f).....zj(f)...zn(f).
Relacije meusobni odnosi, kako izmeu elemenata, tako i unutar elemenata i skupa.
Grafikon - prave ili krive linije kojima se prikazuju veze dva ili vie elemenata i time grade
strukturu sastavljenu od binarnih relacija

Vrste grafikona:
Simetrini
Asimetrini
Lanani
Kruni
Ciklini
Vezani
.

Vektorske karakteristike:
- Otvorenost
- Zatvorenost
- Simetrinost
- Refleksivnost
- Tranzitivnost
Matrini prikaz tabela u kojoj kolone predstavljaju ulazne elemente, a redovi izlazne, dok se u
poljima tabele unose veze izmeu ulaza i izlaza u binarnoj formi (0=ne, 1=da)

Faze razvoja savremenih sistema:

Analiza osobina sistema


Sinteza sistema metodom eksperimentisanja ili metodom modeliranja
Svaki sistem nastaje radi nekog cilja
Neophodan uslov odravanja sistema procesom upravljanja promjenama stanja sistema.

Sistemski pristup sinergetski efekat


- Sistem nemogue potpuno opisati zbog kompleksnosti
- Sinergija efekat zajednikog djelovanja elemenata
- Dinamicko posmatranje jedinstvo vremena i prostora
- Holisticko posmatranje sistem kao ukupnost
- Relativnost sistema - proizilazi iz prirodnih zakona
Sistemski pristup integrie:
Opstu teoriju sistema
Kibernetiku
Teoriju informacija
Semiotiku
Informatiku
Matematiku teoriju sistema

- Sinergetski efekat postoji samo ako postoji harmonija imeu elemenata sistema.
- Sinergetski efekat donoenje zakljuaka dedukcijom (od opteg ka pojedinanom)
- Cjelina se ne moe rastaviti na sastavne dijelove, a da pri tome ne izgubi svoje osobine.
- Optimum cjeline = zbir suboptimuma = sinergetski efekat
- Matematiki : f(a,b,c)> f(a)+ f(b)+ f(c)
Teorija globalnog razmiljanja

Sistem (gr. to systema) cjelina sastavljena iz dijelova i njihovih karakteristika,


matematiki ili prirodno integrisana radi ostvarivanja odreenog cilja, odnosno promjene
stanja sistema.

Osobine sistema:
Ureenost (odranje reda pri funkcionisanju)
Organizovanost (usaglaenost uloga u zajednikom cilju)
Struktura (uoptenost elemenata i relacija)

Sl.8. Proces modeliranja


Modeliranje sistema
Izomorfno uzajamna jednoznana veza izmeu elemenata
Homomorfno (pojednostavljeno): vei broj elemenata i karakteristika originala svodi se na
manji broj komponenti i osobina modela.

Sistem i okolina

Ulazi i izlazi sistema


Ulazne veliine - materijalne, energetske i signalne veliine odreene sadrajem informacija.
Izlazi reagovanje sistema na odreeni intenzitet pobude
rezultat koliina novostvorenog kvaliteta iz datih sastojaka
Tehnologija nain transformisanja ulaza u izlaz

Ako je Z ukupan profit preduzea, za proizvodne linije vrijedi:


Z=a1x 1+a2x 2+a3x 3+...+ B,
gdje su
a1,a2...an - profiti po jedinici proizvoda
B - ukupni fiksni trokovi (b1,+b2+...bn)
x1,x2,...xn - koliine elemenata
Cilj i mjera vrijednosti ukupnog sistema je Zmax, tj.bitno je da je x>0 (poveanje radne
aktivnosti) sve dok a nije manje od 0 (gubitak), kada bi trebalo obustaviti proizvodnju.
Za x>0 i a>0, Z raste zajedno sa porastom koliine aktivnosti

Ulaz, izlaz i stanje sistema imaju svoje viedimenzionalne promjene u vremenu.


Ulaz zavisi i realizuje se prema potrebi sistema.
Izlazi su reakcije sistema na ulazno, interno ili eksterno dejstvo.
Svaki sistem izbaen iz ukupnosti je podsistem.
Granice sistema obuhvataju sve ulaze i izlaze, relevantne za ostvarivanje cilja.

Elementi stanja sistema su akumulacija u sistemu, gdje se akumulira razlika ulaznih i


izlaznih promjena
Upravljanjem se rjeava savladavanje prorauna ogranienih ulaza i neogranienih
potreba.
Odnosi i veze meu elementima mogu biti deterministiki i stohastiki.
Uspjenost funkcionisanja poslovnih sistema: = Y/X, >1;
kod tehnikih sistema: <1.

1.2 Osnovni principi teorije sistema


Osnovne grupe sistema
- Sistemi ideja (formalizam, materijalizam)
- Sistemi funkcija (poslovni, nauni, informacioni i dr.)
- Materijalno-tehniki sistemi(maine, konstrukcije)
- Prirodni sistemi (bioloki, botaniki, astroloki)
Osnovni principi sistemskog pristupa
- Sistem je vie od sume dijelova koji ga ine
- Sistem zahtijeva istragu sa vie aspekata
- Sistem mora imati sposobnost predvianja i uenja
- Podsistem je uvijek dio nekog ireg i vieg reda
- Parcijalni ciljevi se uvijek rtvuju radi vieg cilja
- Svaki sistem je informacioni
- Otvoreni sistem je usko poveza
- Sloeni sistem se moe podijeliti na podsisteme radi lake analize i shvatanja
- Sistem se sastoji od niza ciljeva i njihovih uzajamnih odnosa
- Sistem je dinamina mrea meusobnih odnosa
- Sistemi tee ravnotei koja je rezultat izjednaenosti sila unutar i van sistema
- Ako su podsistemi povezani u seriju onda izlazna vrijednost jednog predstavlja ulaznu
vrijednost drugog

Granice sistema se kreu od nedjeljivosti do beskonanosti


Odriv sistem mora biti okrenut cilju, voen povratnom informacijom i sposoban
adaptiranju na promjene.

Dodatni principi sistemskog pristupa


- Princip sloene stvarnosti
- Princip povezanosti i meusobnog
- Princip neprekidnih promjena
- Princip poimanja funkcionalnog sklada
- Princip uticaja okoline na promjene oblika postojanja
- Princip strukturne analize sloenosti
- Princip internog uticaja u prostoru i vremenu
Povezivanje podsistema

Meusobne veze podsistema:


- postojane/nepostojane
- unutranje/spoljne
- stacionarne
- jednostavne/sloene
- obostrane i dr.

Zakoni opte teorije sistema


Opta teorija sistema proizilazi iz tri injenice:
apstraktna
pragmatina
ima nauni karakter
Zakon zavisnosti
- Simetrina zavisnost
- Asimetrina zavisnost
- Kruta i elastina zavisnost
Zakon razlike/jednakosti
- Raspodjela razlika
- Opti zakon =f(Qa) i =f(Qb) vai , gdje su Qa i Qb sistemi
Zakon promjene/stalnosti
- Kvantitativne
- Kvalitativne
- Strukturalne
- Pozicione

Zakon neprekidnih promjena


- Spore i postepene
- Brze i nagle
Relacije koje se ne mijenjaju u toku vremena su staticne dok one koje se mijenjaju su
dinamine
Ako neka statina ili dinamina relacija pretrpi promjenu tada govorimo o strukturalnim
promjenama koje mogu biti:
- k-kvantitativne promjene
- q-kvalitativne promjene
- s-strukturalne promjene
- p-pozicione promjene

1.3 Osnovne karakteristike sistema


Osnovna sistemska svojstva
1. funkcija (funkcionalna struktura i elementarne funkcije)
2. ponaanje (struktura ponaanja i elementarne transformacije)

3. graa (struktura grae i elementarni nosioci)

Odreivanje granica sistema vri se na osnovu utvrivanja medusobnog uticaja elemenata


Primjenom sistemskih postupaka i sistemskog prilaza mogu se rjeavati problemi promjene
veza, promjene strukture, promjene transformacije unutar sistema i podsistema.
Funkcija sistema se zasniva na principu finaliteta i razvoja kroz odnos sa okruenjem

Karakteristike sistema

Prema S. Marjanoviu:
- Skup funkcionalno meuzavisnih jedinica
- Eksterna povezanost sa okolinom i drugim sistemima
- Mogunost optimizacije
- Posmatrani sistem je uvijek dio sistema vieg reda
Osnovne radne karakteristike sistema
- brzina toka resursa
- intenzitet rada i usluivanja
- kapacitet
- pouzdanost i vjerovatnoa uspjenosti vrenja funkcija
- fleksibilnost i adaptivnost strukture i procesa sistema
Kljune karakteristike sistema
- izolovanost
- stabilnost
- ravnotea
- samoudesivost
- odreenost
- adaptivnost
Prema koncepciji S. Marjanovia, organizacija prima i daje
- radnu snagu , Ef =f(Si) Rs
- predmete rada, Ef =f(Si) Pr
- sredstva za rad, Ef =f(Si) Sr
- uslove rada, Ef =f(Si) Ur
- metode rada, Ef =f(Si) Mr
- potrebe rada, Ef =f(Si) Pr
- kapital , Ef =f(Si) Ka
- znanje (nauka), Ef =f(Si) Na
Stabilnost sistema
- Stabilnost stanja sistema je obrnuto proporcionalna stepenu izolacije.
- Sistem sa najveom entropijom nalazi se u stanju najvee vjerovatnoe, pa time i
najvee stabilnosti.
Ravnotea sistema
Pod ravnotenim sistemom (Diesing) podrazumijeva rezistentan sistem koji u povoljnim
okolnostirna zadrava postojano stanje.
Samoudesivost sistema
Samoudesivost je karakteristika sistema koja znai sposobnost da iskljuuje spoljne uticaje
koji u zoni stabilnosti izazivaju poremeaje funkcionisanja.

1.4 Klasifikacija sistema


Tradicionalni principi klasifikacije
slinosti njihovih karakteristika.

Klasifikacija sistema prema broju veza sa okolinom


Monovarijabilni sistem - jedna ulazna i jedna izlazna veza
Konjuktivno disjunktivni sistem - vie ulaznih i jedna izlazna veza
Distributivni sistem jedna ulazna i vie izlaznih veza

Multivarijabilni sistem vie ulaznih i vie izlaznih veza

Buldingova klasifikacija
Glavni kriterijum sloenost ponaanja sistema:

Mogui kriteriji klasifikacija


1. Prema okruenju:
prirodni (geoloki, atmosferski, kosmiki),
tehniki (maine, aparati, i dr.),
organizacioni (moralni, instrumentalni, materijalni)
2. Prema karakteru relacija meu elementima sistema:
deterministiki (matematki izrazi-predvidiljivo ponaanje sistema),
stohastiki (mozak-nepredvidljivo ponaanje sistema)
3. Prema interakciji sa okruenjem:
otvoreni,
zatvoreni
4. Prema stepenu sloenosti:
prosti (mali broj elemenata i veza), i
sloeni (veliki broj elemenata i veza)

5. Prema stepenu apstrakcije:


apstraktni (misaone ideje, istraivake konstrukcije, matematiki sistemi),
realni - konkretni (realni fiziki sistemi, materijalni sistemi, prirodni i vjetaki materijalni
sistemi).
6. Prema potrebi upravljanja sistemom:
statiki (nema potrebe), i

dinamiki (promjene kao rezultat procesa upravljanja)

PREMA NAINU NASTANKA


Prirodni sistemi nastaju pod uticajem prirodnih zakona bez neposrednog uticaja ovjeka
Vjetaki sistemi su oni sistemi koje je stvorio ovjek svojim posrednim ili neposrednim
ueem. Kod vjetakih sistema su prisutna mnoga svojstva koja karakteriu prirodne
sisteme(cjelovitost, adaptivnost, stabilnost). Svojstva cjelovitosti i adaptacije kod vjetakih
sistema imaju odreenu analogiju sa ovim osobinama prirodnih sistema, ali ne i skladnosti i
savrenstva kao kod prirodnih sistema.

PREMA OBLIKU POSTOJANJA

Realni sistemi su materijalni sistemi ija je struktura sastavljena iz realnih elemenata izmeu
kojih postoje realne veze. Svi prirodni sistemi su realni sistemi.
Apstraktni sistemi spadaju u grupu nematerijalnih sistema. To su formalni, misaoni, idejni ili
matematiki. Apstraktnim sistemima se opisuju realni sistemi. Jednim apstraktnim sistemom
se opisuje jedna ira klasa realnih sistema i njime se daje odgovor za odreenu klasu pitanja.
Apstraktni sistemi su prema tome oni sistemi ija je struktura sastavljena iz formalnih
simbola, na kojima se primjenljuju odreena pravila.

PREMA AKTIVNOSTI
Pasivni sistemi zavise od nae akcije
Aktivni sistemi pripadaju dinamikoj kategoriji
Dinamiki sistemi su sistemi iji se izlazi i funkcija mijenjaju u vremenu.Sistemi kod kojih je
mogua promjena stanja iz jednog u drugo, pod uticajem spoljanih ili/i unutranjih dejstava u
prelaznom reimu nazivaju se dinamikim sistemima.
Stanje sistema se odreuje skupom vrijednosti promjenjljivih veliina koje odreuje njegovo
ponaanje
PREMA PONAANJU
Deterministiki sistemi su sistemi kod kojih se u svakom trenutku u potpunosti moe
identifikovati stanje sistema i ako primjena odreene upravljake akcije ili ulaza dovodi
sistem u novo stanje, koje se moe predvidjeti, onda je takav sistem deterministiki.
Dakle deterministiki sistem je sistem ije je ponaanje potpuno poznato.
Stohastiki sistemi su oni kod kojih primjena odreene upravljake akcije ili dejstva ulaznih
veliina na sistem transformie poznato stanje sistema u jedno iz skupa moguih stanja
sistema, a ne u jedinstven ishod. Pojam stohastian koristimo u sluaju kad elimo da
oznaimo pojave koje se ne realizuju po unaprijed utvrenom zakonu. U stohastiku grupu
sistema spadaju sloeni sistemi.Za sisteme sa stohastikim ponaanjem misli se na sisteme
kod kojih se procesi i promjene u njima odvijaju iz nedovoljno poznatih uzroka za nas.
PREMA STABILNOSTI
Ravnoteno stanje je jednom postignuto konano stanje. Kad sistem uspostavi ravnoteno
stanje onda tei da to stanje odri bez obzira na okolnosti koje vladaju u okolini. Ako se
sistem spoljanim ili unutranjim dejstvom izvede iz ravnotenog stanja i ako se nakon
prestanka djelovanja tih dejstava ponovo vraa u ravnoteno stanje onda je to stabilan sistem.
Labilni sistem nakon djelovanja sile izvana se vraa u prvobitno stanje ponovo pomou neke
druge sile.
PREMA NAINU ORGANIZOVANJA

samoorganizovani
organizovani izvana
kombinovani

PREMA NAINU UPRAVLJANJA


- Samoregulirajui su samoupravljivi sistemi
- Regulirajui su upravljivi sistemi
PREMA UNUTRANJIM ODNOSIMA
Mehanike sisteme moemo po volji rastavljati i sastavljati a da i dalje funkcioniu
Orhanski sistemi koji se ne mogu jednostavno rastavljati i sastavljati jer su za to potrebni
dodatni resursi
PREMA STEPENU OTVORENOSTI
Otvoreni sistem je sistem koji moe da vri razmjenu kako materije i energije tako i
informacija sa okolinom pod uslovom da ima ulaz i izlaz.
Zatvoreni sistem ne komunicira sa okruenjem.
PREMA KOMPLEKSNOSTI
Jednostavni sistemi su sistemi sa dva elementa strukture(mali broj veza)
Sloeni sistemi imaju vie elemenata i veza.

1.5 APSTRAKTNI SISTEMI


Apstraktni sistem je univerzalni model za sve sisteme, koji nastaje kao rezultat
metematikog opisa realnog sistema.

CILJEVI
Cilj apstraktnog sistem je odreen eljenim stanjima i izlazima sistema u
odreenomtrenutku ili intervalu vremena.
Globalni ciljevi : opstanak, rast i razvoj.
Osnovni cilj sistema je obezbjeenje funkcionisanja sistema u smislu promjene stanja
sistema.
Podjele ciljeva :
- Prema vremenu (dugoroni, srednjeroni i kratkoroni)
- Prema nosiocima (zajednii i pojedinani)
- Prema hijerarhiji (strateki, taktiki i operativni)

ELEMENTI SISTEMA

DEF: Elementi su dijelovi ili pojave koje ne raslanjujemo.


Elemenat predstavlja najednostavniji sastavni dio jedne sloene cjeline.
Elementi sistema ne funkcioniu izolovano jedan od drugog ve su u uzajamnoj povezanosti.

LANGOVA TEORIJA

1. Tada sistem vie prima i stvara nego to daje i troi to znai da sistem uva svoje
rezerve a eksploatie okruenje.
2. Tada sistem troi i daje sve to primi i stvori ime se obezbjeuje samo opstanak kao
osnovni cilj funkcionisanja to znaci da se entropija ne poveava ali se i ne
minimizira.Sistem stagnira u pogledu efikasnosti i elastinosti.
3.

APSTRAKTNI SISTEMI (glavna lekcija)


ne, misaone, idejne i
matematike prirode.

Svrha : opisati realne sisteme i bez mnogo trokova eliminisati nejasnoe i logike greke kroz
isto formalne veze u okviru istraivake apstrakcije.
Logika nastanka : opti apstraktni sistem, kao univerzalni model za sve sisteme, objanjava se
upotrebom matematike teorije, koja koristei efektivnu proceduru identifikacije opisuje sistem.
Funkcionisanje sistema
Struktura apstraktnog sistema formira se uoptavanjem odnosa zamiljenog sistema odreenog
sintetikim postupkom, kada nije odreena konstanta sistema koja predstavlja skup koeficijenata
odnosa hipotetikog poretka.
Orijentisani apstraktni sistemi predstavljaju skup ureenih parova odsjeaka funkcije vremena koji
nisu kontradiktorni.
Svakom ulaznom dejstvu odgovara skup razliitih izlaznih dejstava koji zadovoljava uslov
.
Karakteristike apstraktnog sistema

je postavljenog cilja,

acije,

2.1 Logika nastanka i funkcionisanja sistema


Formiranje i koncepcija funkcionisanja sistema
punjavanja spoljnih zahtjeva

prostoru i vremenu, reformulaciju itd.


anih ideja
okumentima.
Pozicija, ciljevi i zadaci
Funkcionisanje sistema uslovljeno je primatom elementa sistema koji ima vei broj veza, koji je
dugoroniji i koji diktira stopu promena.
Hijerarhijski primat u vezama i relacijama u sistemu uslovljen je:
meuzavisnou ciljeva,
logikom i organizacijom funkcionisanja,
vertikalnim i horizontalnim odnosima i

zahtevima dinamikog optimuma


Relacije
prema nivou ispoljavanja:
-pojedinane
-ukupne
-globalne
-parcijalne
-institucionalne
prema stepenu vidljivosti:
-latentne

-manifestne

Cilj
postizanja novog kvaliteta i kvantiteta
prema vremenu (dugo, srednje i kratkoroni)
prema nosiocima (zajedniki i pojedinani)
prema hijerarhiji (strateki, taktiki i operativni)
motiv postojanja poslovnog sistema koji se vremenom usklauju,
motiv postizanja eljenog stanja sistema
inspiratori stvaranja kvaliteta
odreen izlazom u odreenom vremenu i okolnostima
je

ekonomska opravdanost sistema

Struktura apstraktnog sistema


Struktura sistema predstavlja :

(preglednost, fleksibilnost, funkcionalni sklad)

sistemu kao integralnoj cjelini.


Model osnovne strukture sistema je sastavljen od elemenata i struktura hijerarhijskih relacija.
Model grupie odreene aktivnosti, a ine ga:
podsistemi,
subsistemi,
stanja sistema,
mikrosistemi,
elementi promjena stanja itd.
Anatomija veza (struktura sistema) oblik povezivanja elemenata u cjelinu ime se odreuje
svrha i cilj sistema.

linijski
prstenasti

mreasti
potpuni
hijerarhijski
centralizovani

povratna veza sa povratnomspregom

Sistem nije numeriki zbir elemenata i podsistema ve njihov funkcionalni zbir:

f(a,b,c)>f(a)+f(b)+f(c)
Razvijenost podsistema u strukturi sistema ima svoj optimum koji sistem nastoji da odrava.
Ukoliko se dio sistema razvija do te mjere da ugroava sistem esto taj dio prekida vezu sa
tom cjelinom i ukljuuje se u neku novu cjelinu.
Veze u sistemu mogu biti: serijske, paralelne, neposredne, povratne, posredne i dr.
Razvoj tehnologije,nauke i tehnike esto rezultira razvojem cjeline na raun djela.
Sistemi se mogu zaustavljati,obnavljati i nastavljati funkcionisati bez opasnosti ugroavanja i
naruavanja kontinuiteta.

OSNOVNI PRINCIPI STRUKTURE SISTEMA:


- Svojstvo autoregulacije integralni sistem ( posmatrana struktura moe biti umetnuta u
svojstvupodstrukture)
- Svojstvo transformacije - omoguava strukturama da se razlikuju od statikih formi
- Svojstvo totaliteta strukture asocijacija elemenata je nezavisna od cjeline
TRI BITNA PRINCIPA KOJA VAE ZA SVAKU STRUKTURU :
1. Princip ouvanja autonomnosti (trajnou neutralnog elementa osigurava identitet )
2. Princip nekontradiktornosti ( mogunost povratka na poetno stanje )
3. Princip slobode kretanja ( mogunost kretanja elemenata strukture )
Razliite veliine sistema i razliitih podsistema zahtjevaju i razliite metode regulacije njihove veze i

funkcionisanja.
Funkcionisanje apstraktnih sistema
_ Intezitet meusobnog uticaja elemenata sistema:
_ promjenljiv je u vremenu i prostoru,
_ zavisi od funkcionisanja uticajnih sistema i kompatibilnosti njihovih ciljeva (kolaboracija
interakcija).
_ Broj faktora koji utiu na funkcionisanje sistema neogranien.
_ Na funkcionisanje sistema istovremeno utiu faktori iz svih naunih disciplina (po Teoriji
sistema),
_ Promjene u odreenom sistemu prouavati kibernetskim pristupom (polazi od
funkcionisanja samog
sistema).
_ Cilj kibernetskog pristupa je prouavanje razvoja, reprodukcije i interakcije sa okruenjem.
Sloenost funkcionisanja i kompleksnost ponaanja sistema
Sloenost sistema je odreena:
_ brojem ponaanja,
_ brojem povezivanja pojedinih elemenata,
_ nizom procesa koji se odigravaju.
Postoje relacije izmeu:
_ broja elemenata (n),
_ broj veza (v) i
_ broja struktura (S).
_ Primjer:
n = 2, v = 2, S = 2
Ponaanje sistema, sa aspekta sloenosti:

na).
Funkcionisanje sistema:

Dinaminost:

Nain ispoljavanja:
- pasivni
- aktivni
Trajanje:
- konano funkcionisanje
- beskonano
Izvjesnost:
- sistemi sa deterministikim funkcionisanjem
- stohastikim funkcionisanjem
- neizvjesnim funkcionisanjem
Razvrstavanje prema stepenu i nivou razvijenosti upravljanja:

Dinamika, principi i kvalitet funkcionisanja sistema


Funkcionisanje sistema predstavlja funkcionalni zbir svih njegovih elemenata ija se sutina sastoji u
dinamikim promjenama koje se deavaju kako u elementima tako i u meusobnim odnosima bez
promjena nema funkcionisanja .
U priodnim sistemima cirkulie odreeni vid prirodne energije , dok u drutvenim sistemima cirkuliu
materija, energija, informacije i ideje .
Izravnavanje potencijalnih razlika znai starenje i zamor sistema, a pretjerano visoke razlike izazivaju
hipertrofiju sistema .
Osnovni principi funkcionisanja su :

po izvriocima

U svakom sistemu postoji koncepcija funkcionisanja , te ako dolazi do nedoputenog odstupanja


moraju se predvidjeti sankcije kao instrument regulacije .

Kvalitet funkcionisanja ( poslovnih ) sistema ocjenjuje se stepenom efektivnosti i efikasnosti sistema ,


a zavisi od strukture sistema, vrijednosti parametara, tipa dejstava, spoljnih uticaja, projektovanih
zadataka, i dr.
Mogui skup vrijednosti pokazatelja efektivnosti i efikasnosti predstavlja funkcionalu funkcionisanja
sistema.
Ocjena vjerovatnoe se dobija pomou funkcionale koja se zove pokazatelj vjerovatnoe sistema, a
koja zavisi od strukture i parametara sistema, te karakteristika odstupanja u ponaanju elemenata
sistema.
Kvalitet prosjenog pokazatelja sistema izraava se kao razlika prosjene vrijednosti karakteristika
svih elemenata i pokazatelja efektivnosti odstupanja elemenata.
Sva zbivanja nastala pod dejstvom nekih sila , koje sistem upija ili im se odupire predstavljaju
dinamiku sistema.
Ponaanje i stabilnost sistema
Ponaanje sistema,tj. usklaivanje ponaanja sa funkcijom prilagoavanja sistema okolini, odreuje
metod na koji sistem preslikava ulazne u izlazne veliine.
Odreenost ponaanja sistema je stohastike prirode, tako da se odreenost smanjuje poveanjem
broja veza sa okolinom, a smanjuje redukcijom veza.
Promjena strukture je u stvari promjena organizacije sistema kojom se on bori protiv raznih smetnji,
putem njihove eliminacije, izolacije, kompenzacije itd.
Sloenost sistema je definisana brojem razliitih stanja u kojima se sistem moe nai.
Ako je n broj elemenata u sistemu, onda postoji broj n(n-1) veza tih elemenata odnosno stanja sistema,
dakle sistem sa 10 elemenata posjeduje 10 (10-1)=90 veza, odnosno stanja sistema.
Struktura sistema ukazuje na nain koncentrisanja veza izmeu pojedinih jedinica sistema, pa ako je
mali broj informacija o tome, zakljuak je da on ima djelimino nepoznatu strukturu i ulazi u grupu
stohastikih sistema.
Dovoljan broj informacija o elementima i njihovim vezama podrazumijeva poznatu strukturu sistema,
to olakava nain predvianja budueg stanja, odnosno ponaanja sistema.
Optimalnost - svojstvo koje obezbjeuje najbolje mogue stanje sistema u odnosu na okruenje i
stepen pouzdanosti da e sistem ostvariti zahtjevane funkcije na nain utvren osnovnim ciljem.
Ukupno ponaanje sistema sastoji se od
To )

Deterministiko ponaanje imaju oni sistemi kojima je trajanje beskonano, dok se za sisteme za koje
je karakteristino nesigurnost, iji je ishod neizvjestan imaju stohastiko ponaanje
Regulisanje funkcionisanja sistema
U sistem neprekidno ulaze jedni elementi, a drugi izlaze, pri emu mijenjaju broj , raspored, intezitet
meusobnog djelovanja, odnose, veze a time i strukturu , to dovodi do stalnom prelaenja sistema iz
postojeeg u sljedee (eljeno) stanje.
Kontrolisani ulaz se transformie u izlaz kao nov kvalitet.
Nekontrolisani ulaz unosi eroziju iz okruenja u sistem, koja dovodi do entropije sistema.
Neophodno je neprekidno podeavanje funkcionisanja sistema koje nazivamo regulacijom
Funkcionisanje sistema regulie se putem regulatora, a omoguava kolo povratnog dejstva koji ima
zadatak da minimizira korekciju predznaka odstupanja i time osigurava kontrolu izvrenja
postavljenog cilja.
Svaki skup ideja, funkcija, elemenata, energije, informacija itd, ureen po odreenoj koncepciji,
zaokruen u relativno nezavisnu funkcionalnu cjelinu, predstavlja sistem koji ima tri cilja :
1. Kontinuitet funkcionisanja,
2. Efikasnost funkcionisanja,
3. Kontinuitet poveanja efikasnosti
Regulacija kao sistem je najsavrenija u biolokom sistemu, tako da je regulisanje funkcionisanja
ovjeijeg organizna toliko savreno da slui kao pokazna koncepcija drugim sistemima.
Regulisanje funkcionisanja sistema je veoma sloeno, a kljuna mu je uloga razgraniavanje
nadlenosti, te organizacijska i operativna regulacija, odnosno autoregulacija sa adaptacijom.
Autoregulacija regulie funkcije koje osiguravaju operativnu regulaciju i organizacijski red, ime su
podjeljena ovlatenja i nadlenosti u okviru odreenih odgovornosti i zadataka regulisanja.
Uslovi regulisanja vjetakih sistema su:
da je rezultat funkcionisanja mjerljiv i u granicama odstupanja,
da su pokretake sile poznate i mjerljive,
da je poznato i mjerljivo dejstvo i tendencija faktora (smetnji) ,
da postoji mogunost nezavisnog podeavanja faktora, i
da se moe ostvariti autoregulacioni sistem.
Modeli regulacije i programi reagovanja
Uloga detektora je da prima i registruje podatke o promjenama na posmatranoj pojavi, transformie u
izvjetaj i dostavlja regulatoru u odreenom vremenskom intervalu.

Zadatak regulatora je da svojim uticajem usklauje pogonske sile i otpore i smetnje sa devijacijama
rezultata funkcionisanja sistema.
U upravljanju kao procesu pretvaranja informacija u intervencije odvija se misaono povezivanje koje
se sastoji od:
1. faze pripremanja,
2. faze donoenja, i
3. faze izvravanja odluka.
Dio informacija se pretpostavlja, ime se omoguava programiranje ishoda misaonog procesa, tj.
Zakljuka koji se sljedeim postupkom pretvara u upravljaku odluku..
Model se postavlja kao koncepcija koja oponaa funkcionisanje sistema, tako da uz pomo
operacionog istraivanja utvrujemo optimalne intervencije i mogue devijacije u rezultatima
funkcionisanja..
Kompozicija misaonog procesa koristi se za revolucionisanje funkcije upravljanja organizacionog
sistema, kako bi se obradom informacija dobila poruka o intervenciji..

Tako programiran model funkcionisanja sistema pokazuje kvantitivne odnose u koncepciji


funkcionisanja.
Kad se pojavi informacija o poremeajima regulator, programiran matematikim putem,
reaguje prema programu reagovanja.
Matematiki modeli se formiraju koristei savremene matametike metode kao to su linearno i
nelinearno programiranje, dinamiko programiranje, teorija igara, mreno planiranje, redovi ekanja
itd. na osnovu kojih se mogu ostvariti optimalne programirane intervencije.
Prema Optneru:
veze prvog reda koje predstavljaju simbiozu komponenata
veze drugog reda koje predstavljaju zajedniki efekat i
veze treeg reda koje su opozicione
Ako smanjivanje entropije podsistema povratno utie na smanjivanje entropije sistema, onda se jaaju
veze prvog reda kao uslov za jaanje stabilnosti sistema tj. odravanje dinamike ravnotee.
Porastom sloenosti funkcionisanja sistema srazmjerno se pojavljuje i potreba za njegovom
transformacijom.

Povratna sprega (dejstvo)


Sistemi kod kojih relacije izmeu elemenata mogu biti takve da jedan elemen
elemenata, utie sam na sebe, posjeduje povratno dejstvo.
Sistemi sa povratnim dejstvom imaju tano reprodukovane ulaze, smanjene efekte
nelinearnosti i poremeaja, ispoljenu tendenciju ka oscilacijama i nestabilnosti, mogunost
ponovnog uspostavljanja ravnotenog stanja itd.

Na zatvorenoj putanji kola povratnog dejstva, izlaz postaje dio upravljackog kola, cime jedna
odluka kontrolise ulaz u jedno stanje.
Da bi se promjena izazvana na jednom elementu kola povratne sprege prenijela na drugi
elemenat potrebno je vrijeme oznaeno pojmom kasnjenje.
Velicina promjene i stepen kasnjenja na elementima zavisi od velicine prvobitne promjene,
kvaliteta meusobnih relacija elemenata i funkcionisanja kola Ulazom se zapravo utie na
izlaz u jednoj zatvorenoj putanji koja povezuje odluku, akciju stanje i informaciju.

Povezivanje devijacija sa funkcionisanjem sistema preko informacije, regulacije i intervencije


predstavlja povratnu spregu kao zatvoren sistem koji ima svoje elemente, zadatke, energiju,
otpore, smetnje.

Kod prirodnih sistema dijelovi ne mogu ivjeti van organizma, dok je kod vjetakih to mogue, pa i
normalno;; rasformiranjem jednog poslovnog sistema elementi mogu da se prikljue drugom..
Povratna sprega je relativno izolovan sistem iji su elementi:
1. devijacija,
2. informacija,
3. regulator i
4. intervencija.
Regulator je ekvivalent upravljanja jer informacije pretvara u odluke.
Intervencije su postupci korigovanja devijacije, a prema uzrocima devijacije intervenie se u cilju
otklanjanja smetnji i savladavanja otpora.
Intervencije se aktiviraju informacijama, direktno ili preko pojaivaa, i dostavljaju pogonskim silama
funkcionisanja kako bi dolo do povezivanja upravljakog mjesta sa izvorima smetnji i otpora.
Posebno vane osobine sistema sa povratnim dejstvom su: poveanje tanosti, precizne specifikacije
ulaza, smanjenje efekta nelinearnosti, poveanja obima fluktuacije povoljnog ulaza itd.
Sistem sa povratnim dejstvom mijenja ulaz prema potrebi izlaza, tako da kontrolie efikasnost
razmjene materije, energije i informacija sa okruenjem.
Kod upravljakih sistema kanjenje informacije nastaje zbog njihovog prikupljanja, analize i
distribucije.

1.6 ENTROPIJA
Sa aspekta upravljaa, sistem se moe posmatrati kao fazno kanjenje izmeu ulaza i izlaza, kao to se
i dejstvo jednog sistema na drugi deava u vremenu.
Vrijeme potrebno da se promjena izazvana na jednom elementu prenese na drugi, naziva se
kanjenjem, a ako se posljedica na posmatranom elementu istovremeno uoava sa uzrokom , kanjenje
je ravno nuli.
Entropija organizacionih sistema je prirodna tenja ka stanju najvee vjerovatnoe, tj.
Organizacionom haosu ili totalnom raspadu iz kojeg su i postali sistemi.
Pri nastojanju da se smanji entropija i povea stabilnost sistema treba imati u vidu sledee::
- da se svaki sistem nalazi u stanju izvjesne nestabilnosti i dezorganizovanosti koja tei
da se povea i da je otud, neophodno funkcionisanje regulisati,
- da funkcionisanje sistema ima stabilnu dinamiku razvoja,
- da najstabilnije funkcionie sistem kod koga je postignut najvei stepen razvoja, a to je automatsko
funkcionisaje.
Pojava smanjenja entropije organizacionog sistema nije spontani efekat njegovog ponaanja, nego je
to rezultat neprekidnog unoenja organizacionog reda u ponaanje njegovih podsistema, te se
poveava stabilnost njegovog funkcionisanja.
Efikasnost funkcionisanja organizacionog sistema se u principu poveava uvoenjem novih tehnikih i
prirodnih podsistema.
Informacija je negativna entropija ili entropija je negativna informacija koja sistem dovodi u
stabilnije stanje, tj. stanje vee vjerovatnoe.

Entropija se definie kao mjera neizvjesnosti deavanja sluajnih dogaaja (xi); i=1,2, ...n razliitih
vjerovatnoa (pi); i=1,2,...m,.
Matematiki izraena koliina informacije 1=log2 2 naziva se bit (binarna cifra) i oznaava
elementarnu jedinicu koliine informacija koja odgovara dualnom logaritmu broja 2, to u ovom
sluaju za dva stanja znai koliinu informacije potrebnu da se otkloni neizvjesnost koja iznosi 1 bit.
H(x)= pi (xi) I

n
H(x)= - pi (xi)log2 p(xi)
i=1
forrmula za entrropiju., tj. formula za koliinu informacija koja moe imati vrijednost u intervalu od 0
do log2 n:
0H(x) log 2 n
Proizilazi da se koliina informacija moe izraunati tako to se od entropije prije primanja
informacije oduzme entropija poslije primanja informacije.
Upravljaki sistem kao podsistem organizacionog sistema, takoe funkcionie kao organizacioni
sistem, i po svojoj strukturi moe biti :
- individualni

- kolektivni
Upravljaki sistem takoe ima svoju entropiju koja je izraena prirodnom tenjom ka raspadu sistema.
U stanju minimalne entropije, efikasnost i labilnost upravljakog sistema je maksimalna, to se
ispoljava krozprilagoenost organizacionog sistema na upravljanje pomou ciljeva.
Teorija devijacija
Potrebno je utvrditi zakonitost po kojoj se devijacije ponavljaju.
Sistematizacijom dobijenih rezultata formuliu se principi na kojima se temelji teorija devijacija.
Trokovi nikad nisu dovoljno niski i gubitak nikad dovoljno mali ako u praksi svaka akcija odstupa od
koncepcije, a time i svaki rezultat od oekivanog.
utim, ako se preduzmu mjere za korigovanje ovih devijacija kao posljedice prirodne sile koja je
neizostavna, sistem se reintegrie i nastavlja svoje ustaljeno funkcionisanje.
Smanjivanje devijacije, tj. smanjivanje posljedica uticaja prirodnih sila, znai smanjivanje
vjerovatnoe stanja sistema, ime se stvara denivelacija potencijala.
Vjerovatnoa stanja sistema izmeu ekstremnih sluajeva devijacije se obiljeava veliinom entropije.
Posljedice poveanja devijacije, a time i entropije su dezorganizacija, dezintegracija i raspadanje
sistema,tako da je njeno poznavanje gotovo nemogue, ali i njeno korigovanje iziskuje stalni posao.
Iz gore navedenih injenica dolazimo do zakljuka da ne postoji savrena organizacija sistema, ve
samo moe biti rijei o granici doputenosti i nedoputenosti devijacija.
Zbog uticaja devijacija koji nije isti u razliitim sistemima, kao ni u razliitom vremenu i prostoru,
potrebno je obratiti panju na kriterijume doputenosti devijacija koji se moraju elastino
primjenjivati.
Ako se devijacija ne koriguje ona se regenerie sve dok ne smanji efikasnost i ugrozi kontinuitet
funkcionisanja, pa i opstanak sistema, ukoliko se ne ponude alternative.
U vezi sa nijansama doputenosti devijacije moemo posmatrati kao:
mikrodevijacije

minorne
doputene
nedoputene i
razorne devijacije
Devijacije mogu biti: pozitivne, negativne, uestale, istovremene, lo kvalitet i visoki trokovi
proizvodnje,kompenzacija devijacije, meusobna povezanost, dinamika, promjenljivost itd.
Usljed prisutnosti nedoputenih devijacija koje predstavljaju uzrok promaene koncepcije sistema,
hitna dejstva regulatora koja se primjenjuju rjee daju progresivan pomak, to ukazuje na to da je
potrebno izvriti reviziju stare ili se odluiti na izbor nove koncepcije funkcionisanja sistema.

1.7 Organizaciona kompozicija apstraktnih sistema


A.A. Bogdanov uspostavio TEORIJU ORGANIZACIJE oznaavajui je jednim od osnovnih
pojmova teorije sistema.
Materija postoji u vremenu i prostoru i uvijek ima neki oblik organizacije, a istovremeno organizaciju
ne moemo zamisliti bez njenog materijalnog nosioca u okviru odreenog sistema.
TEORIJA SISTEMA zasniva se na formalnim vezama izmeu elemenata i njihovih promjena, pri
emu se svi rezultati objanjavaju samo uzajamnim djelovanjem, tj. karakterom njihove organizacije.
Objekat izuavanja nije fizika stvarnost nego MODEL SISTEMA matematiki modeli.
Razlika izmeu klasinih metoda pribline analize i apstraktnih modela je to kod aproksimacije
koristimo istu matematiku strukturu, a odbacuju se manje ani dijelovi modela.

Kod apstraktnih sistema razmatramo cijeli sistem ali na manje detaljizovanom nivou.
1. APSTRAKTNOST daje teoriji organizacije sistema jezik za interdisciplinarnu razmjenu
naunih
rezultata,ne unosei pri tome sopstvena ogranienja i otklanjajui mogunost obmane.

ORGANIZACIJA - omoguava poveanje kompleksnosti sistema.

Proces organizovanja sistema


Proces organizovanja predstavlja funkcije menadmenta i odluivanja u kojima se definiu svi
prenosi djelovanja pogodni za ostvarivanje organizacione strukture skladne cjeline iji organizacioni
potencijal znai programiranje tokova procesa funkcionisanja.
Organizacija sistema zavisi od meusobnog djelovanja vie faktora, to implicira da postoji vie
modela organizovanja od kojih su najpoznatiji:
- Funkcionalna organizacija
- Diviziona organizacija
- Projektna organizacija
- Matrina organizacija

- Inovativna organizacija

Organizaciona forma sistema


Funkcionisanje sistema i podsistema ostavruje se preko podsistema upravljanja.
Cilj osnovni kriterijum klasifikacije organizovanih sistema:
- moralni sistemi (radi ostvarivanja moralnog cilja)
- instrumentalni organizacioni sistemi (instrumenti razvoja bilo koje drutvene aktivnosti)
- materijalni organizacioni sistemi (ekonomski sistemi, igre na sreu, poreski sistem)
Strukturni sistem odreuju pripadajui elementi podsistemi i njihova meusobna funkcionalnost.
Funkcionalna obiljeja sistema:
- smjer kretanja
- razmjena kretanja
- intenzitet
Principi i pravila organizovanja(modeli organizovanja)
Principe organizovanja sistema moemo
posmatrati kao:

1. Principe cilja
2. Principe kompozicije (konstitucije),

3. Pricipi funkcionisanja.

1.PRINCIP CILJA - elementarna i eliminatorna pretpostavka za stvaranje i nastanak novog


organizacionog modela sistema, iju strukturu i funkcionisanje treba prilagoavati zakonima
reda (princip maksimuma, princip minimuma, princip optimuma, itd.).
Princip maksimuma- slui za postizanje postavljenog cilja, njegovo ostvarivanje je pokazatelj
efikasnosti ostvarenja cilja.
Kada cilja nestane podsistem se gasi, a kad se cilj podsistema poistovjeti sa globalnim podsistemom
on gubi identitet.
Centralizovano upravljanje - podsistem upravljanja funkcionie kao sistem globalnog
organizacionog modela

Decentralizovano upravljanje- zasniva se na pretpostavci diferencijacije upravljakih


podsistema i razgranienja upravljakih kompetencija

2.PRINCIP KOMPOZICIJE - predstavlja strukturu i funkcionalne efekte organizacionog


aspekta. Kljunu ulogu za efikasniju organizaciju sistema imaju:
Princip potpunosti- ukljuivanje podsistema iji bi izostanak naruavao funkcionalna svojstva i time
uinio sistem inferiornim u odnosu na postavljeni cilj.
Princip sveobuhvatnosti - precizno se regulie organizacioni status svakog elementa ili podsistema,
strukturalno ili funkcionalno (elementi sa nejasnim statusom se iskljuuju).
Princip optimalnog razvoja - uslov stabilnosti organizacionog stanja sistema, ako nije dosljedno
primjenjen i trajno potovan, efekti sistema imaju varijabilan karakter (rast pojedinih veliina se
vezuje za opadanje drugih, produktivnost- zarada, investicije- razvoj). Princip se bazira kompromisu
zajednikog razvojnog optimuma za sve nivoe podsistema.

3. PRINCIP FUNKCIONALNE KONSTITUCIJE - organizaciona povezanost sa aspekta


funkcionalnosti, njena primjena je neophodna od poetka do kraja organizacionog procesa.
Princip optimalnog efekta - zasniva se na injenici da isti elementi strukture u raznim
kombinacijama daju razliite efekte sistema.
Podizanje nivoa organizovanosti
Efikasnost upravljakog podsistema, a time i vieg sistema u regulisanju funkcionisanja, zavisi od
strukture upravljakog sistema, mogunosti predvianja i zatvaranja kola povratne sprege.
Mrea informacija u upravljakom podsistemu predstavlja tokove kojima cirkuliu relevantne
promjene, a ukoliko je informisanost potpunija, utoliko je i entropija upravljakog podsistema manja.
Mrea upravljakih impulsa - upravljaki su impulsi takoe i impulsi ponaanja organizovanosti
sistema i njegovih brojnih podsistema.
Upravljake odluke predstavljaju poruku sistema o njegovim ciljevima, dok upravljaki impulsi
oznaavaju poruke o eljenom ponaanju.
Sa organizacionog aspekta, sistemi se ponaaju po odreenim principima, koji nisu prirodne ve
drutvene kategorije i predstavljaju izraz preteno ljudskih stremljenja, a ne prirodnih zakona.
Tokovi organizacionog kvaliteta
Tokovi organizacionog kvaliteta - transformacija elemenata ulaza u elemente izlaza znai liniju
procesa mijenjanja stanja sistema odnosno vremenski izraene tokove preoblikovanja u sistemu.
Tokovi kvaliteta organizacionog potencijala su spoljanja manifestacija funkcionisanja, tako da su im
broj i mogunost transfera praktino neogranieni.
Organizacione tokove koji su relevantni za kvalitet moemo posmatrati kao:
1. Tokove rada,
2. Tokove troenja sredstava i
3. Tokovi angaovanja sredstava.
Organizacija kao sistemska zakonitost
- Zakonima organizovanja se ostvaruju postavljeni ciljevi
- Gaenje cilja vodi samounitenju sistema.
Organizacioni put:
1. Predvianje ponaanja sistema
Cilj ispravljanje devijacija
Zadaci - aktivnosti
Vrijeme mjerna veliina predvianja
2. Potencijalni broj upravljakih informacija

3. Upravljanje
Stanje sistema:

Predvianje i potovanje organizacionih zakona uslovljavaju odreenost sistema koja se kree u


rasponu od deterministike do stohastike odreenosti
Tehniki sistemi - sigurna pretpostavka predvianja ponaanja.
Drutveno-ekonomski sistemi - esto neodredivi
Porast entropije jednih podsistema, smanjivanje entropije drugih = izgubljena organizaciona
ravnotea
Porastom upravljakih poruka opada nivo entropije sistemapoveava se stepen organizovanosti
upravljake mree.
Modeliranje organizacionog stanja
upravljaka dinamika organizacionih modela
Oblici modela stanja sistema:
pozitivnopravni propisi,
matematski modeli,
simulacioni modeli
simboliki modeli,
metode scenarija i
drugi teorijski modeli
1.Pozitivnopravni propisi - norme pozitivnog prava
2.Simulacioni modeli - matematiki obrasci za simuliranje
3.Simboliki modeli - modeli stvarnih ili eljenih stanja sistema
Organizaciona procedura upravljanja:
- Samoregulaciona
a) zatvoren sistem
b) totalno izolavan
c) samopokretljiv
d) inteligentno ponaanje
- Upravljaka
Kibernetsko kolo - sprega izmeu sadanjeg stanja i eljenog ponaanja sistema
Faze samoregulacionog kola povratne sprege:
- nivo,
- samoregulacioni impuls
- ponaanje sistema.
Faze upravljakog kola povratne sprege:
- stvarni rezultati
- eljeni rezultati
- upravljaki impuls kao korektivni
- budue ponaanje kao participativni orjentiri
Bitnija obiljeja samoregulacionih sistema i podsistema:
- formiranje informacija u njihovoj dinamici i nastajanje analogno samoregulacionim sistemima
- upravljakom odlukom se ne djeluje na ukupno ponaanje ve na pojedine podsisteme
- preradom informacija se ne dobija potpuna slika ponaanja sistema, ime je oteano anticipiranje
dinamike ponaanja
- upravljaki impulsi iskljuivo zavise od stepena informisanosti nosilaca upravljake vlasti
Upravljanje tokovima i prenosom organizovanja

Informacije o stvarnom organizacionom pristupu


Pretpostavka odravanja organizacionog reda
U zavisnosti od odnosa izmeu centara kreiranja upravljakih odluka i adrese preko koje se
upravljake akcije prenose, razlikujemo :
decentralizovano upravljanje
delegiranje upravljake vlasti i
centralizovano upravljanje
izuavanje logike organizovanja
funkcionisanja organizacionog sistema
uslov za funkcionisanje dinamikih
organizacionih sistema
uslov za funkcionisanje podsistema upravljanja
moralni organizacioni sistemi
materijalni organizacioni siste
Interakcija podsistema organizacionog integriteta
Imamo: interakcije u komponovanju, propulzivne interakcije, interakcije funkcionisanja i interakcije
dekomponovanja
interakcije komponovanja su rezultati spajanja podsistema skoji su ili tehniki ili prirodni
propulzivne interakcije su rezultat aktivnog dejstva funkcionalnosti podsistema
integracija podsistema funkcija, u organizacionom pogled djeluje sa subjektivnom motivacijom
funkcionisanja pod dejstvom izlaznih propulzija poveava se produktivnost, odnosno organizacioni
kvalitet sistema se smanjuje entropija i obrnuto
Hijerarhijska struktura organizovanja
Hijerarhijska struktura
apriori se smatra da postoji u prirodi upravljanja svake funkcionalne cjeline
Gledite opte teorije sistema
preduzee obuhvata mnotvo podsistema sa hijerarhijski ureenim ciljevima
pravila hijerarhije jedinice vieg odnosno nieg nivoa
neadekvatnost hijerarhijske strukture u praksi sa stanovita efikasnosti upravljanja
promjene u meusobnim odnosima
nemogunost sprovoenja u praksi
hijerarhijske jedinice zamjena koordinacijom delegiranja izvrenja izvjesnih upravljakih
aktivnosti
i pokretanja organizacionih tokova.

1.8 Upravljanje sistemima


Predmet izuavanja problema upravljanja je praenje odstupanja stvarnih deavanja od predvienih, u
mjeri koja se ne moe opravdati samo sluajnim dogaajem.
Zajedniki zadatak rjeavanja problema upravljanja je pronalaenje upravljakog koncepta na osnovu
koga se pojavila kibernetika Norbert Viner
Osnovna ideja kibernetike je u tome da se realan svijet sastoji od materije i energije
3.1 Opte postavke teorije upravljanja
Brojna istraivanja o problemu upravljanja u sistemima razliite prirode, javljaju se kao pokuaj da se
afirmie nauna teorija upravljanja to je imalo poseban znaaj u stvaranju upravljakog kapaciteta.
Miljenja su podjeljenja kada je rije o nivou optosti i apstrakcije teorije upravljanja
Visoka apstrakcija opte teorije upravljanja nudi nedovoljno konkretnih informacija, tako da
raznovrsne modele sistema odvaja od realnosti.
Savremeni autori se orjentiu na sistemski pristup upravljanja, koji podrazumijeva odnos prema
relaciji dio cjelina, gdje vai pravilo da svaki sloeni sistem treba bar misaono podijeliti, a zatim
identifikovati i upravljati afirmativno dinamikom cijeline.

Moderna teorija upravljanja poiva na pretpostavci da skup potencijalnih upravljakih akcija treba da
zadovolji uslov interne i eksterne stabilnosti koji mora da se prioritetno utvrdi i bez mogunosti
revizije i tranzitivnosti.
Upravljake opcije bi se trebale rangirati i porediti s ciljem da se izabere najbolja tj.optimalno rjeenje.
Ostvarivanje minimalne razlike izmeu optimalnog i realizovanog programa u posmatranom
vremenskom periodu tj.

U= min ( Po Pr) predstavlja optimalno upravljanje sistema.


Ako se informacije ostvarene u procesu upravljanja ne koriste za ostvarivanje upravljakog
dejstva,tada je rije o otvorenom sistemu upravljanja,a ako se takve informacije koriste za
ostvarivanje upravljakog dejstva,tada je rije o zatvorenim sistemima upravljanja.
Upravljanje sistemima koncept upravljanja
Sistem upravljanja ine upravljaki i upravljani dijelovi sistema, ali da bi dolo do promjene mora da
postojati i izvrni organ koji posjeduje upravljako dejstvo, to se moe predstaviti sledeom slikom:

Izmeu upravljanog i upravljakog organa, kao i izmeu upravljakog i izvrnig organa instaliran je
tok
informacija, tako da se koncept integralnog modela upravljanja moe predstaviti sledeom slikom:

Upravljanje je izbor akcije kao nosioca promjene, jer gdje nema akcije nema ni poromjene, a gdje
nema izbora nema ni adekvatnog upravljanja
Upravljanje predstavlja izbor dejstva na osnovu raspoloivih informacija u cilju realizacije
postavljenog programa, dok kibernetsko (optimalno) upravljanje predstavlja minimiziranje
odstupanja programskog djelovanja izmeu optimalnog i realizovanog programa, jer ekstremizira
funkciju cilja.
Radi potpunijeg shvatanja upravljanja sistemom uvodi se funkcija procjene koja se moe nazvati
pokazateljem kvaliteta upravljanja.
Objekt upravljanja se posmatra u jednoj amorfnoj sredini u kojoj je potrebno profilisati upravljaku
artikulaciju sa svim faktorima koji djeluju na sistem to se moe prikazati na sledei nain:

Jedna od moguih varijanti rada i funkcionisanja sistema upravljanja moe se saeto prikazati na
sljedei nain:
Defininicija cilja (kriterija)+ Prikupljanje informacija + Analiza informacija + Modeliranje + Razvoj
alternative + Izbor alternative + Donoenje odluke (odluivanje) + Akcije + Mjerenje rezultata
(kontrola) + Korekcija
Postoje tri osnovne vrste sistema upravljanja:
1. Otvoreni
2. Zatvoreni
3. Kombinovani
Otvoreni sistem upravljanja
Sistemi u kojima se u postupku upravljanja ne koriste informacije o vrijednostima izlaznih veliina
ostvarenih u toku procesa upravljanja, nazivaju se otvoreni sistemi upravljanja.
Otvoreni sistem upravljanja podrazumijeva takve objekte kod kojih postoje radni procesi koji tee da
odre jedan konstantni reim ili program odvijanja radnih operacija, to se moe ilustrovati na sledei
nain:

Zatvoreni sistem upravljanja


Sistemi u kojima se za formiranje upravljakih dejstava koriste informacije o vrijednostima
upravljakih (izlaznih) veliina nazivaju se zatvorenim ili regulacionim sistemima upravljanja.

Kombinovani sistem upravljanja


Pozitivna i negativna povratna sprega

OSNOVI TEORIJE SISTEMA I UPRAVLJANJA


Komponovanje stanja sistema upravljanja
Stanje sistema predstavlja n-dimenzionalnu promjenjivu koja opisuje ponaanje sistema u vremenu.
Upravljaki gledano stanje sistema predstavlja transformacija ulaza u izlaze
- Ulaz predstavlja pobudu (razmjenu) spoljne sredine
- Izlazi su stvarna reakcija sistema koja zavisi od ulaza i stanja sistema
Isti fenomen se moe opisati razliitim sistemima

1. Elementi komponovanja sistema mogu se svrstati u dvije osnovne grupe promjenljivih:


2. elementi stanja sistema - promjenljivi atributi elemenata koji opisuju stanje u odreenom trenutku
3. elementi promjene stanja - promjenljive koje mijenjaju vrijednost elemenata stanja.
Time je svakom elementu stanja sistema pridruen bar jedan elemenat njegove promjene koji se nalazi
u nekom ulaznom ili izlaznom toku, tako da se u elementima stanja sistema sistema akumulira razlika
ulaznih i izlaznih promjena.
Opisivanje stanja sistema kao skupa vrijednosti veliina koje odreuju njegovo ponaanje:
grafiki (gdje stanje sistema predstavljamo takama u prostoru i tako razlikujemo
jednodimenzionalni,dvo i trodimenzionalni prostor stanja sitema) i tabelarni.
Stanje sistema karakterie skup odreenih vrijednosti nezavisno promjenljivih veliina kojima
odgovara taka ije su koordinate veliine tog skupa,a time i koordinate stanja sistema.
Analiza stanja sistema upravljanja
Stanje sistema je funkcija koja daje potpunu informaciju o ponaanju u datom trenutku i okolnostima.
Veliina stanja, kojih moe biti beskonano mnogo, mogu biti mjeljive (profit), nemjerive (imid),
diskretne, tekue itd.
Analiza stanja sistema obuhvata postupke za identifikaciju elemenata, relacija i reakcija, redoslijed i
opis izvoenja procesa, domena i domet vaenja, ograniavajue uslove, postavljanje i predoavanje
modela itd.
Analiza sistema:
1. Izbor objekta istraivanja
2. Odreivanje aspekta posmatranja objekta istraivanja
3. Definisanje objekta ispitivanja
4. Globalno ispitivanje objekta istraivanja
5. Razlaganje objekta istraivanja
6. Generisanje strukture objekta istraivanja
7. Definisanje kriterija istraivanja struktura
8. Istraivanje struktura
9. Istraivanje elemenata sistema

10. Generisanje sistemskog modela


11. Eksperimentisanje sa sistemskim modelom
12. Verifikovanje rezultata ispitivanja
13. Odluke o ishodu procesa analiza
14. Promjena sistemskog modela
ja mogunosti, poboljanja postojeih, ili
za iznalaenje novih sistema.

je i utvrivanje zavisnosti i repertoar ulaznog i izlaznog vektora


Ako su poznate veliine X1, X2, ... Xj ... Xn koje odreuju stanje sistema u odreenim trenutcima,
tada se niz stanja tabelarno moe prikazati:
Grafiki prikaz sastoji se u tome to se stanje nekog sistema predstavlja takama i njihovim
kordinatama u monodimenzionalnom ili polidimenzionalnom prostoru.
Grafiki prikaz sastoji se u tome to se stanje nekog sistema predstavlja takama i njihovim
kordinatama u monodimenzionalnom ili polidimenzionalnom prostoru.
Jednodimenzionalni prostor stanja sistema, koji je odreen jednom veliinom, se predstavlja takom
na brojnoj osi iji poloaj u odreenoj razmjeri odgovara vrijednost veliine stanja Xj.
Dvodimenzionalni prostor stanja sistema, koji je odreen dvjema veliinama stanja (x1 I x2 ), moe se
opisati u ravni, dok ako je stanje sistema odreeno sa tri veliine ( X,Y, Z), opisuje se u
trodimenzionalnom prostoru.
Stanje sistema odreeno sa n-veliina (x1,x2 , ...xj , ...xn ) opisuje se i n- dimenzionalnom prostoru, ali
nema adekvatnu grafiku interpretaciju.
U realnom sistemu se kordinate mijenjaju u konanim granicama koje predstavljaju oblast moguih
stanja, odnosno prostora koji moe biti prekidan i neprekidan, u zavisnosti da li doputa cjelobrojnost
ili razlomljenost.
Pouzdanost sistema upravljanja
Nema potpuno pouzdanih i apsolutno determinisanih sistema upravljanja,
Granica pouzdanosti, koja je veoma fleksibilna, neposredno je uslovljena stepenom sloenosti sistema.
to je sistem kompleksniji to je nepouzdaniji upravljakih sposobnosti.
Ako imamo neki elementarni sistem upravljanja iji ulaz moe da ima samo dvije vrijednosti; 0 i 1, i
recimo da izlaz moe da uzme pet vrijednosti, tada pouzdanost sistema upravljanja moemo
posmatrati na sljedei nain:
Da bi poveali pouzdanost sistema, odnosno njegovu upravljanost, napravimo vie podsistema koje
povezujemo na razne naine i integriemo u sistem upravljanja,to se moe prikazati sljedeom
slikom.

Vjerovatnoa pojavljivanja vrijednosti pojedinanih izlaza je:


Ako su sistemi vezani u seriju moemo poveati pouzdanost upravljanja sistemom tako to emo
paralelno povezati vie sistema.

Dodavanje odreenog broja novih elemenata dovodi do proirivanja, tj. do integrisanja paralelno
spojenih sistema, ija se pouzdanost upravljanja enormno poveava, to se jasno vidi sa sljedee slike:

Pouzdanost sistema upravljanja je poveana tako to smo dodali jo istih elemenata. Pouzdanost
paralelno spojenih sistema gdje je n broj paralelnih veza je:

P=1-q

Sistem informacije
Znaaj informacija kroz istoriju. Upotreba informacija danas:
procjenjivane varijanti mogueg razvoja budunosti,
predvianje funkcionisanja sistema...
Gledanje na budunost treba ograniiti samo na one nizove dogaaja koji su znaajni za ciljeve
sistema, koji omoguuju jasnu sliku kako o preduzimanju promjena tako i o zadacima predvianja.
Upravljanje funkcionisanjem sistema i promjenama, prvenstveno zavisi od broja i kvaliteta
informacija, tako da ih treba neprestano proizvoditi, aurirati i osvjeavati.
Razvrstavanje informacija prema pojedinim kriterijima, odnosno izgradnja koncepcije sistema
informacija kao baze informacionog sistema. Primjer strukture podsistema informacija u poslovnom
sistemu prema S.Marjanoviu:

Informacije u funkciji programiranja promjene


Informacije kao ulaz svakog sistema daju podsticaj izvjesnoj energiji da izvri promjene na materiji
koje e omoguiti ostvarivanje postavljenog cilja.
Svaka pojava - saznanje, devijacija, odluka, ideja, resurs, rezultat odstupanja itd. prikazuje se kao
informacija.
Osnovni zadatak informacije je da obezbjedi kontinuitet efikasnog funkcionisanja sistema, odnosno
omogui upravljanjem iznenaenjima i tako smanje dezorganizaciju.
Prema nastanku moemo razlikovati :
direktne informacije o konkretnim pojavama i
izvedene informacije o apstraktnim ppojavama.
Za uspjeno zapaanje i razumijevanje, informaciju je potrebno konvertovati u fiziki model na koju
reaguju ljudska ula.
Za dobre odluke potrebno je poznavati ne samo pojavu nego i zakonitost po kojoj se ponaa i povezuje
u viem sistemu kao i ogranienja u kojima ti zakoni i ti zakljuci vae.
Od informisanosti zavisi dezorijentacija sistema to se vidi na sledeem dijagramu:
Iz dijagrama se vidi da se dezorijentacija smanjuje samo ako se informisanost poveava informacijama
o pojavama vieg reda stepena apstrakcije koja odreuje promjene.

Mjerenje nedostatka informacija


Problem mjerenja informacija je nastao kod tehnikih sistema
Pitanje kako ocijeniti koliinu saoptenja koju nose posmatrani impulsi, jer poruka moe, ali i ne mora
sadravati informaciju.
Entropija - koliina informacija koje nedostaju (informacioni vakum) ili po njemakom fiziaru
Balemanu mjera nedostataka informacija o fizikoj stvarnosti sistema, tj. mjera nedostataka
informacija izraene u prirodnim jedinicama, moe da se napie u slijedeem teorijskom obliku:

H(x

p(x j ) ln p(x j )

Rjeenje - prenoenje podataka o stanju sistema omoguava upotrebom malog broja razliitih simbola
tj. primjeni binarne azbuke.
Tako se pomou dvolanog niza duine m moe prenijeti o dogaaju iz N moguih dogaaja gdje je:

m odnosno m

2N

You might also like