Professional Documents
Culture Documents
UVOD
Sistem je skup elemenata povezanih relacijama sa zajednikom svrhom postojanja odnosno
zajednikim ciljem.
POJAM SISTEMA
Elementi mogu biti materijalni, ideje, funkcije, iva bia, kombinacije.
Da bi neto bilo sistem moraju biti ispunjeni uslovi:
postojanje elemenata
postojanje veza- relacija
postojanje zajednike svrhe (cilja) postojanja
funkcionie po odreenim pravilima
relativno izolovana cjelina
Svaki sistem na osnovu ovih 5 elemenata se struktuira da bi :
imao odreenu strukturu
vrio odreenu funkciju
dao ili preraivao informacije
SISTEMSKA ANALIZA
Sistemska analiza se vri radi poboljanja postojeeg i izgraivanja novih sistema. Analiza
sistema se primjenjuje za izgradnju i poboljanje sistema, a analizu sistema vre sistem
analitiari.
Postoje tri kljune analize: tehnikih, ekonomskih i drutvenih sistema.
Crna kutija je sistem ije unutranje funkcionisanje ne poznajemo. Poznato nam je samo ta
ulazi u crnu kutiju i ta izlazi iz nje.
Bijela kutija je analogni model gdje se izmeu datih ulaznih veliina na objekt i izlaznih
veliina moe uspostaviti odreena zakonitost.
Siva kutija je apstraktna predodba sistema kod kojeg poznajemo ulaze i izlaze ali samu
strukturu sistema samo djelimino poznajemo.
Ulazi i izlazi su veze sa okolinom.
Mogui ulazi i izlazi su: materijal, ljudi, energija, informacije, novane veliine, podaci,
proizvodi, efekti, itd.
Ulazne veliine
Iz mnotva ulaznih dejstava izdvajamo samo ono koja bitno utiu na ponaanje sistema i njih
nazivamo ulaznim veliinama, a elemente ili dijelove sistema kojima su pridruena ulazna
dejstva nazivamo ulazima sistema ili ulaz.
Matematiki aspekt teorije sistema
Matematiki model realnog sistema sloeno i apstraktno opisivanje realnog sistema uz pomo
jednoznanih matematikih simbola
Matematiki model skup odnosa karakteristika stanja koji zavisi od poetnih uslova, ulaza, izlaza
i parametara sistema
Skup je poznat ako su mu poznati svi elementi a odreen ako je poznat poredak elemenata i njihova
prebrojivost.
Vrste grafikona:
Simetrini
Asimetrini
Lanani
Kruni
Ciklini
Vezani
.
Vektorske karakteristike:
- Otvorenost
- Zatvorenost
- Simetrinost
- Refleksivnost
- Tranzitivnost
Matrini prikaz tabela u kojoj kolone predstavljaju ulazne elemente, a redovi izlazne, dok se u
poljima tabele unose veze izmeu ulaza i izlaza u binarnoj formi (0=ne, 1=da)
- Sinergetski efekat postoji samo ako postoji harmonija imeu elemenata sistema.
- Sinergetski efekat donoenje zakljuaka dedukcijom (od opteg ka pojedinanom)
- Cjelina se ne moe rastaviti na sastavne dijelove, a da pri tome ne izgubi svoje osobine.
- Optimum cjeline = zbir suboptimuma = sinergetski efekat
- Matematiki : f(a,b,c)> f(a)+ f(b)+ f(c)
Teorija globalnog razmiljanja
Osobine sistema:
Ureenost (odranje reda pri funkcionisanju)
Organizovanost (usaglaenost uloga u zajednikom cilju)
Struktura (uoptenost elemenata i relacija)
Sistem i okolina
Karakteristike sistema
Prema S. Marjanoviu:
- Skup funkcionalno meuzavisnih jedinica
- Eksterna povezanost sa okolinom i drugim sistemima
- Mogunost optimizacije
- Posmatrani sistem je uvijek dio sistema vieg reda
Osnovne radne karakteristike sistema
- brzina toka resursa
- intenzitet rada i usluivanja
- kapacitet
- pouzdanost i vjerovatnoa uspjenosti vrenja funkcija
- fleksibilnost i adaptivnost strukture i procesa sistema
Kljune karakteristike sistema
- izolovanost
- stabilnost
- ravnotea
- samoudesivost
- odreenost
- adaptivnost
Prema koncepciji S. Marjanovia, organizacija prima i daje
- radnu snagu , Ef =f(Si) Rs
- predmete rada, Ef =f(Si) Pr
- sredstva za rad, Ef =f(Si) Sr
- uslove rada, Ef =f(Si) Ur
- metode rada, Ef =f(Si) Mr
- potrebe rada, Ef =f(Si) Pr
- kapital , Ef =f(Si) Ka
- znanje (nauka), Ef =f(Si) Na
Stabilnost sistema
- Stabilnost stanja sistema je obrnuto proporcionalna stepenu izolacije.
- Sistem sa najveom entropijom nalazi se u stanju najvee vjerovatnoe, pa time i
najvee stabilnosti.
Ravnotea sistema
Pod ravnotenim sistemom (Diesing) podrazumijeva rezistentan sistem koji u povoljnim
okolnostirna zadrava postojano stanje.
Samoudesivost sistema
Samoudesivost je karakteristika sistema koja znai sposobnost da iskljuuje spoljne uticaje
koji u zoni stabilnosti izazivaju poremeaje funkcionisanja.
Buldingova klasifikacija
Glavni kriterijum sloenost ponaanja sistema:
Realni sistemi su materijalni sistemi ija je struktura sastavljena iz realnih elemenata izmeu
kojih postoje realne veze. Svi prirodni sistemi su realni sistemi.
Apstraktni sistemi spadaju u grupu nematerijalnih sistema. To su formalni, misaoni, idejni ili
matematiki. Apstraktnim sistemima se opisuju realni sistemi. Jednim apstraktnim sistemom
se opisuje jedna ira klasa realnih sistema i njime se daje odgovor za odreenu klasu pitanja.
Apstraktni sistemi su prema tome oni sistemi ija je struktura sastavljena iz formalnih
simbola, na kojima se primjenljuju odreena pravila.
PREMA AKTIVNOSTI
Pasivni sistemi zavise od nae akcije
Aktivni sistemi pripadaju dinamikoj kategoriji
Dinamiki sistemi su sistemi iji se izlazi i funkcija mijenjaju u vremenu.Sistemi kod kojih je
mogua promjena stanja iz jednog u drugo, pod uticajem spoljanih ili/i unutranjih dejstava u
prelaznom reimu nazivaju se dinamikim sistemima.
Stanje sistema se odreuje skupom vrijednosti promjenjljivih veliina koje odreuje njegovo
ponaanje
PREMA PONAANJU
Deterministiki sistemi su sistemi kod kojih se u svakom trenutku u potpunosti moe
identifikovati stanje sistema i ako primjena odreene upravljake akcije ili ulaza dovodi
sistem u novo stanje, koje se moe predvidjeti, onda je takav sistem deterministiki.
Dakle deterministiki sistem je sistem ije je ponaanje potpuno poznato.
Stohastiki sistemi su oni kod kojih primjena odreene upravljake akcije ili dejstva ulaznih
veliina na sistem transformie poznato stanje sistema u jedno iz skupa moguih stanja
sistema, a ne u jedinstven ishod. Pojam stohastian koristimo u sluaju kad elimo da
oznaimo pojave koje se ne realizuju po unaprijed utvrenom zakonu. U stohastiku grupu
sistema spadaju sloeni sistemi.Za sisteme sa stohastikim ponaanjem misli se na sisteme
kod kojih se procesi i promjene u njima odvijaju iz nedovoljno poznatih uzroka za nas.
PREMA STABILNOSTI
Ravnoteno stanje je jednom postignuto konano stanje. Kad sistem uspostavi ravnoteno
stanje onda tei da to stanje odri bez obzira na okolnosti koje vladaju u okolini. Ako se
sistem spoljanim ili unutranjim dejstvom izvede iz ravnotenog stanja i ako se nakon
prestanka djelovanja tih dejstava ponovo vraa u ravnoteno stanje onda je to stabilan sistem.
Labilni sistem nakon djelovanja sile izvana se vraa u prvobitno stanje ponovo pomou neke
druge sile.
PREMA NAINU ORGANIZOVANJA
samoorganizovani
organizovani izvana
kombinovani
CILJEVI
Cilj apstraktnog sistem je odreen eljenim stanjima i izlazima sistema u
odreenomtrenutku ili intervalu vremena.
Globalni ciljevi : opstanak, rast i razvoj.
Osnovni cilj sistema je obezbjeenje funkcionisanja sistema u smislu promjene stanja
sistema.
Podjele ciljeva :
- Prema vremenu (dugoroni, srednjeroni i kratkoroni)
- Prema nosiocima (zajednii i pojedinani)
- Prema hijerarhiji (strateki, taktiki i operativni)
ELEMENTI SISTEMA
LANGOVA TEORIJA
1. Tada sistem vie prima i stvara nego to daje i troi to znai da sistem uva svoje
rezerve a eksploatie okruenje.
2. Tada sistem troi i daje sve to primi i stvori ime se obezbjeuje samo opstanak kao
osnovni cilj funkcionisanja to znaci da se entropija ne poveava ali se i ne
minimizira.Sistem stagnira u pogledu efikasnosti i elastinosti.
3.
Svrha : opisati realne sisteme i bez mnogo trokova eliminisati nejasnoe i logike greke kroz
isto formalne veze u okviru istraivake apstrakcije.
Logika nastanka : opti apstraktni sistem, kao univerzalni model za sve sisteme, objanjava se
upotrebom matematike teorije, koja koristei efektivnu proceduru identifikacije opisuje sistem.
Funkcionisanje sistema
Struktura apstraktnog sistema formira se uoptavanjem odnosa zamiljenog sistema odreenog
sintetikim postupkom, kada nije odreena konstanta sistema koja predstavlja skup koeficijenata
odnosa hipotetikog poretka.
Orijentisani apstraktni sistemi predstavljaju skup ureenih parova odsjeaka funkcije vremena koji
nisu kontradiktorni.
Svakom ulaznom dejstvu odgovara skup razliitih izlaznih dejstava koji zadovoljava uslov
.
Karakteristike apstraktnog sistema
je postavljenog cilja,
acije,
-manifestne
Cilj
postizanja novog kvaliteta i kvantiteta
prema vremenu (dugo, srednje i kratkoroni)
prema nosiocima (zajedniki i pojedinani)
prema hijerarhiji (strateki, taktiki i operativni)
motiv postojanja poslovnog sistema koji se vremenom usklauju,
motiv postizanja eljenog stanja sistema
inspiratori stvaranja kvaliteta
odreen izlazom u odreenom vremenu i okolnostima
je
linijski
prstenasti
mreasti
potpuni
hijerarhijski
centralizovani
f(a,b,c)>f(a)+f(b)+f(c)
Razvijenost podsistema u strukturi sistema ima svoj optimum koji sistem nastoji da odrava.
Ukoliko se dio sistema razvija do te mjere da ugroava sistem esto taj dio prekida vezu sa
tom cjelinom i ukljuuje se u neku novu cjelinu.
Veze u sistemu mogu biti: serijske, paralelne, neposredne, povratne, posredne i dr.
Razvoj tehnologije,nauke i tehnike esto rezultira razvojem cjeline na raun djela.
Sistemi se mogu zaustavljati,obnavljati i nastavljati funkcionisati bez opasnosti ugroavanja i
naruavanja kontinuiteta.
funkcionisanja.
Funkcionisanje apstraktnih sistema
_ Intezitet meusobnog uticaja elemenata sistema:
_ promjenljiv je u vremenu i prostoru,
_ zavisi od funkcionisanja uticajnih sistema i kompatibilnosti njihovih ciljeva (kolaboracija
interakcija).
_ Broj faktora koji utiu na funkcionisanje sistema neogranien.
_ Na funkcionisanje sistema istovremeno utiu faktori iz svih naunih disciplina (po Teoriji
sistema),
_ Promjene u odreenom sistemu prouavati kibernetskim pristupom (polazi od
funkcionisanja samog
sistema).
_ Cilj kibernetskog pristupa je prouavanje razvoja, reprodukcije i interakcije sa okruenjem.
Sloenost funkcionisanja i kompleksnost ponaanja sistema
Sloenost sistema je odreena:
_ brojem ponaanja,
_ brojem povezivanja pojedinih elemenata,
_ nizom procesa koji se odigravaju.
Postoje relacije izmeu:
_ broja elemenata (n),
_ broj veza (v) i
_ broja struktura (S).
_ Primjer:
n = 2, v = 2, S = 2
Ponaanje sistema, sa aspekta sloenosti:
na).
Funkcionisanje sistema:
Dinaminost:
Nain ispoljavanja:
- pasivni
- aktivni
Trajanje:
- konano funkcionisanje
- beskonano
Izvjesnost:
- sistemi sa deterministikim funkcionisanjem
- stohastikim funkcionisanjem
- neizvjesnim funkcionisanjem
Razvrstavanje prema stepenu i nivou razvijenosti upravljanja:
po izvriocima
Deterministiko ponaanje imaju oni sistemi kojima je trajanje beskonano, dok se za sisteme za koje
je karakteristino nesigurnost, iji je ishod neizvjestan imaju stohastiko ponaanje
Regulisanje funkcionisanja sistema
U sistem neprekidno ulaze jedni elementi, a drugi izlaze, pri emu mijenjaju broj , raspored, intezitet
meusobnog djelovanja, odnose, veze a time i strukturu , to dovodi do stalnom prelaenja sistema iz
postojeeg u sljedee (eljeno) stanje.
Kontrolisani ulaz se transformie u izlaz kao nov kvalitet.
Nekontrolisani ulaz unosi eroziju iz okruenja u sistem, koja dovodi do entropije sistema.
Neophodno je neprekidno podeavanje funkcionisanja sistema koje nazivamo regulacijom
Funkcionisanje sistema regulie se putem regulatora, a omoguava kolo povratnog dejstva koji ima
zadatak da minimizira korekciju predznaka odstupanja i time osigurava kontrolu izvrenja
postavljenog cilja.
Svaki skup ideja, funkcija, elemenata, energije, informacija itd, ureen po odreenoj koncepciji,
zaokruen u relativno nezavisnu funkcionalnu cjelinu, predstavlja sistem koji ima tri cilja :
1. Kontinuitet funkcionisanja,
2. Efikasnost funkcionisanja,
3. Kontinuitet poveanja efikasnosti
Regulacija kao sistem je najsavrenija u biolokom sistemu, tako da je regulisanje funkcionisanja
ovjeijeg organizna toliko savreno da slui kao pokazna koncepcija drugim sistemima.
Regulisanje funkcionisanja sistema je veoma sloeno, a kljuna mu je uloga razgraniavanje
nadlenosti, te organizacijska i operativna regulacija, odnosno autoregulacija sa adaptacijom.
Autoregulacija regulie funkcije koje osiguravaju operativnu regulaciju i organizacijski red, ime su
podjeljena ovlatenja i nadlenosti u okviru odreenih odgovornosti i zadataka regulisanja.
Uslovi regulisanja vjetakih sistema su:
da je rezultat funkcionisanja mjerljiv i u granicama odstupanja,
da su pokretake sile poznate i mjerljive,
da je poznato i mjerljivo dejstvo i tendencija faktora (smetnji) ,
da postoji mogunost nezavisnog podeavanja faktora, i
da se moe ostvariti autoregulacioni sistem.
Modeli regulacije i programi reagovanja
Uloga detektora je da prima i registruje podatke o promjenama na posmatranoj pojavi, transformie u
izvjetaj i dostavlja regulatoru u odreenom vremenskom intervalu.
Zadatak regulatora je da svojim uticajem usklauje pogonske sile i otpore i smetnje sa devijacijama
rezultata funkcionisanja sistema.
U upravljanju kao procesu pretvaranja informacija u intervencije odvija se misaono povezivanje koje
se sastoji od:
1. faze pripremanja,
2. faze donoenja, i
3. faze izvravanja odluka.
Dio informacija se pretpostavlja, ime se omoguava programiranje ishoda misaonog procesa, tj.
Zakljuka koji se sljedeim postupkom pretvara u upravljaku odluku..
Model se postavlja kao koncepcija koja oponaa funkcionisanje sistema, tako da uz pomo
operacionog istraivanja utvrujemo optimalne intervencije i mogue devijacije u rezultatima
funkcionisanja..
Kompozicija misaonog procesa koristi se za revolucionisanje funkcije upravljanja organizacionog
sistema, kako bi se obradom informacija dobila poruka o intervenciji..
Na zatvorenoj putanji kola povratnog dejstva, izlaz postaje dio upravljackog kola, cime jedna
odluka kontrolise ulaz u jedno stanje.
Da bi se promjena izazvana na jednom elementu kola povratne sprege prenijela na drugi
elemenat potrebno je vrijeme oznaeno pojmom kasnjenje.
Velicina promjene i stepen kasnjenja na elementima zavisi od velicine prvobitne promjene,
kvaliteta meusobnih relacija elemenata i funkcionisanja kola Ulazom se zapravo utie na
izlaz u jednoj zatvorenoj putanji koja povezuje odluku, akciju stanje i informaciju.
Kod prirodnih sistema dijelovi ne mogu ivjeti van organizma, dok je kod vjetakih to mogue, pa i
normalno;; rasformiranjem jednog poslovnog sistema elementi mogu da se prikljue drugom..
Povratna sprega je relativno izolovan sistem iji su elementi:
1. devijacija,
2. informacija,
3. regulator i
4. intervencija.
Regulator je ekvivalent upravljanja jer informacije pretvara u odluke.
Intervencije su postupci korigovanja devijacije, a prema uzrocima devijacije intervenie se u cilju
otklanjanja smetnji i savladavanja otpora.
Intervencije se aktiviraju informacijama, direktno ili preko pojaivaa, i dostavljaju pogonskim silama
funkcionisanja kako bi dolo do povezivanja upravljakog mjesta sa izvorima smetnji i otpora.
Posebno vane osobine sistema sa povratnim dejstvom su: poveanje tanosti, precizne specifikacije
ulaza, smanjenje efekta nelinearnosti, poveanja obima fluktuacije povoljnog ulaza itd.
Sistem sa povratnim dejstvom mijenja ulaz prema potrebi izlaza, tako da kontrolie efikasnost
razmjene materije, energije i informacija sa okruenjem.
Kod upravljakih sistema kanjenje informacije nastaje zbog njihovog prikupljanja, analize i
distribucije.
1.6 ENTROPIJA
Sa aspekta upravljaa, sistem se moe posmatrati kao fazno kanjenje izmeu ulaza i izlaza, kao to se
i dejstvo jednog sistema na drugi deava u vremenu.
Vrijeme potrebno da se promjena izazvana na jednom elementu prenese na drugi, naziva se
kanjenjem, a ako se posljedica na posmatranom elementu istovremeno uoava sa uzrokom , kanjenje
je ravno nuli.
Entropija organizacionih sistema je prirodna tenja ka stanju najvee vjerovatnoe, tj.
Organizacionom haosu ili totalnom raspadu iz kojeg su i postali sistemi.
Pri nastojanju da se smanji entropija i povea stabilnost sistema treba imati u vidu sledee::
- da se svaki sistem nalazi u stanju izvjesne nestabilnosti i dezorganizovanosti koja tei
da se povea i da je otud, neophodno funkcionisanje regulisati,
- da funkcionisanje sistema ima stabilnu dinamiku razvoja,
- da najstabilnije funkcionie sistem kod koga je postignut najvei stepen razvoja, a to je automatsko
funkcionisaje.
Pojava smanjenja entropije organizacionog sistema nije spontani efekat njegovog ponaanja, nego je
to rezultat neprekidnog unoenja organizacionog reda u ponaanje njegovih podsistema, te se
poveava stabilnost njegovog funkcionisanja.
Efikasnost funkcionisanja organizacionog sistema se u principu poveava uvoenjem novih tehnikih i
prirodnih podsistema.
Informacija je negativna entropija ili entropija je negativna informacija koja sistem dovodi u
stabilnije stanje, tj. stanje vee vjerovatnoe.
Entropija se definie kao mjera neizvjesnosti deavanja sluajnih dogaaja (xi); i=1,2, ...n razliitih
vjerovatnoa (pi); i=1,2,...m,.
Matematiki izraena koliina informacije 1=log2 2 naziva se bit (binarna cifra) i oznaava
elementarnu jedinicu koliine informacija koja odgovara dualnom logaritmu broja 2, to u ovom
sluaju za dva stanja znai koliinu informacije potrebnu da se otkloni neizvjesnost koja iznosi 1 bit.
H(x)= pi (xi) I
n
H(x)= - pi (xi)log2 p(xi)
i=1
forrmula za entrropiju., tj. formula za koliinu informacija koja moe imati vrijednost u intervalu od 0
do log2 n:
0H(x) log 2 n
Proizilazi da se koliina informacija moe izraunati tako to se od entropije prije primanja
informacije oduzme entropija poslije primanja informacije.
Upravljaki sistem kao podsistem organizacionog sistema, takoe funkcionie kao organizacioni
sistem, i po svojoj strukturi moe biti :
- individualni
- kolektivni
Upravljaki sistem takoe ima svoju entropiju koja je izraena prirodnom tenjom ka raspadu sistema.
U stanju minimalne entropije, efikasnost i labilnost upravljakog sistema je maksimalna, to se
ispoljava krozprilagoenost organizacionog sistema na upravljanje pomou ciljeva.
Teorija devijacija
Potrebno je utvrditi zakonitost po kojoj se devijacije ponavljaju.
Sistematizacijom dobijenih rezultata formuliu se principi na kojima se temelji teorija devijacija.
Trokovi nikad nisu dovoljno niski i gubitak nikad dovoljno mali ako u praksi svaka akcija odstupa od
koncepcije, a time i svaki rezultat od oekivanog.
utim, ako se preduzmu mjere za korigovanje ovih devijacija kao posljedice prirodne sile koja je
neizostavna, sistem se reintegrie i nastavlja svoje ustaljeno funkcionisanje.
Smanjivanje devijacije, tj. smanjivanje posljedica uticaja prirodnih sila, znai smanjivanje
vjerovatnoe stanja sistema, ime se stvara denivelacija potencijala.
Vjerovatnoa stanja sistema izmeu ekstremnih sluajeva devijacije se obiljeava veliinom entropije.
Posljedice poveanja devijacije, a time i entropije su dezorganizacija, dezintegracija i raspadanje
sistema,tako da je njeno poznavanje gotovo nemogue, ali i njeno korigovanje iziskuje stalni posao.
Iz gore navedenih injenica dolazimo do zakljuka da ne postoji savrena organizacija sistema, ve
samo moe biti rijei o granici doputenosti i nedoputenosti devijacija.
Zbog uticaja devijacija koji nije isti u razliitim sistemima, kao ni u razliitom vremenu i prostoru,
potrebno je obratiti panju na kriterijume doputenosti devijacija koji se moraju elastino
primjenjivati.
Ako se devijacija ne koriguje ona se regenerie sve dok ne smanji efikasnost i ugrozi kontinuitet
funkcionisanja, pa i opstanak sistema, ukoliko se ne ponude alternative.
U vezi sa nijansama doputenosti devijacije moemo posmatrati kao:
mikrodevijacije
minorne
doputene
nedoputene i
razorne devijacije
Devijacije mogu biti: pozitivne, negativne, uestale, istovremene, lo kvalitet i visoki trokovi
proizvodnje,kompenzacija devijacije, meusobna povezanost, dinamika, promjenljivost itd.
Usljed prisutnosti nedoputenih devijacija koje predstavljaju uzrok promaene koncepcije sistema,
hitna dejstva regulatora koja se primjenjuju rjee daju progresivan pomak, to ukazuje na to da je
potrebno izvriti reviziju stare ili se odluiti na izbor nove koncepcije funkcionisanja sistema.
Kod apstraktnih sistema razmatramo cijeli sistem ali na manje detaljizovanom nivou.
1. APSTRAKTNOST daje teoriji organizacije sistema jezik za interdisciplinarnu razmjenu
naunih
rezultata,ne unosei pri tome sopstvena ogranienja i otklanjajui mogunost obmane.
- Inovativna organizacija
1. Principe cilja
2. Principe kompozicije (konstitucije),
3. Pricipi funkcionisanja.
3. Upravljanje
Stanje sistema:
Moderna teorija upravljanja poiva na pretpostavci da skup potencijalnih upravljakih akcija treba da
zadovolji uslov interne i eksterne stabilnosti koji mora da se prioritetno utvrdi i bez mogunosti
revizije i tranzitivnosti.
Upravljake opcije bi se trebale rangirati i porediti s ciljem da se izabere najbolja tj.optimalno rjeenje.
Ostvarivanje minimalne razlike izmeu optimalnog i realizovanog programa u posmatranom
vremenskom periodu tj.
Izmeu upravljanog i upravljakog organa, kao i izmeu upravljakog i izvrnig organa instaliran je
tok
informacija, tako da se koncept integralnog modela upravljanja moe predstaviti sledeom slikom:
Upravljanje je izbor akcije kao nosioca promjene, jer gdje nema akcije nema ni poromjene, a gdje
nema izbora nema ni adekvatnog upravljanja
Upravljanje predstavlja izbor dejstva na osnovu raspoloivih informacija u cilju realizacije
postavljenog programa, dok kibernetsko (optimalno) upravljanje predstavlja minimiziranje
odstupanja programskog djelovanja izmeu optimalnog i realizovanog programa, jer ekstremizira
funkciju cilja.
Radi potpunijeg shvatanja upravljanja sistemom uvodi se funkcija procjene koja se moe nazvati
pokazateljem kvaliteta upravljanja.
Objekt upravljanja se posmatra u jednoj amorfnoj sredini u kojoj je potrebno profilisati upravljaku
artikulaciju sa svim faktorima koji djeluju na sistem to se moe prikazati na sledei nain:
Jedna od moguih varijanti rada i funkcionisanja sistema upravljanja moe se saeto prikazati na
sljedei nain:
Defininicija cilja (kriterija)+ Prikupljanje informacija + Analiza informacija + Modeliranje + Razvoj
alternative + Izbor alternative + Donoenje odluke (odluivanje) + Akcije + Mjerenje rezultata
(kontrola) + Korekcija
Postoje tri osnovne vrste sistema upravljanja:
1. Otvoreni
2. Zatvoreni
3. Kombinovani
Otvoreni sistem upravljanja
Sistemi u kojima se u postupku upravljanja ne koriste informacije o vrijednostima izlaznih veliina
ostvarenih u toku procesa upravljanja, nazivaju se otvoreni sistemi upravljanja.
Otvoreni sistem upravljanja podrazumijeva takve objekte kod kojih postoje radni procesi koji tee da
odre jedan konstantni reim ili program odvijanja radnih operacija, to se moe ilustrovati na sledei
nain:
Dodavanje odreenog broja novih elemenata dovodi do proirivanja, tj. do integrisanja paralelno
spojenih sistema, ija se pouzdanost upravljanja enormno poveava, to se jasno vidi sa sljedee slike:
Pouzdanost sistema upravljanja je poveana tako to smo dodali jo istih elemenata. Pouzdanost
paralelno spojenih sistema gdje je n broj paralelnih veza je:
P=1-q
Sistem informacije
Znaaj informacija kroz istoriju. Upotreba informacija danas:
procjenjivane varijanti mogueg razvoja budunosti,
predvianje funkcionisanja sistema...
Gledanje na budunost treba ograniiti samo na one nizove dogaaja koji su znaajni za ciljeve
sistema, koji omoguuju jasnu sliku kako o preduzimanju promjena tako i o zadacima predvianja.
Upravljanje funkcionisanjem sistema i promjenama, prvenstveno zavisi od broja i kvaliteta
informacija, tako da ih treba neprestano proizvoditi, aurirati i osvjeavati.
Razvrstavanje informacija prema pojedinim kriterijima, odnosno izgradnja koncepcije sistema
informacija kao baze informacionog sistema. Primjer strukture podsistema informacija u poslovnom
sistemu prema S.Marjanoviu:
H(x
p(x j ) ln p(x j )
Rjeenje - prenoenje podataka o stanju sistema omoguava upotrebom malog broja razliitih simbola
tj. primjeni binarne azbuke.
Tako se pomou dvolanog niza duine m moe prenijeti o dogaaju iz N moguih dogaaja gdje je:
m odnosno m
2N